Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • Sumatra

    Uploaded by

    Luka Novaković
    189 views1 page
    Pesma je objavljena 1920. godine. Osim u naslovu, u samoj pesmi, nijednom se ne spominje ostrvo Sumatra, ali se na Sumatru indirektno misli kada se pesničkim jezikom govori o beskrajnom miru plavih mora i ,,crvenim zrnima korala''. Tako Sumatra postaje metafora za daleke, čiste i odmarajuće prostore, sa kojima ide mir i spokojstvo duše nakon svih napora, bolova i stradanja što ih je čovek iskusio u ratu.

    Copyright

    © Attribution Non-Commercial (BY-NC)

    Available Formats

    DOC, PDF, TXT or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document
    Pesma je objavljena 1920. godine. Osim u naslovu, u samoj pesmi, nijednom se ne spominje ostrvo Sumatra, ali se na Sumatru indirektno misli kada se pesničkim jezikom govori o beskrajnom miru plavih mora i ,,crvenim zrnima korala''. Tako Sumatra postaje metafora za daleke, čiste i odmarajuće prostore, sa kojima ide mir i spokojstvo duše nakon svih napora, bolova i stradanja što ih je čovek iskusio u ratu.

    Copyright:

    Attribution Non-Commercial (BY-NC)
    Download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    189 views1 page

    Sumatra

    Uploaded by

    Luka Novaković
    Pesma je objavljena 1920. godine. Osim u naslovu, u samoj pesmi, nijednom se ne spominje ostrvo Sumatra, ali se na Sumatru indirektno misli kada se pesničkim jezikom govori o beskrajnom miru plavih mora i ,,crvenim zrnima korala''. Tako Sumatra postaje metafora za daleke, čiste i odmarajuće prostore, sa kojima ide mir i spokojstvo duše nakon svih napora, bolova i stradanja što ih je čovek iskusio u ratu.

    Copyright:

    Attribution Non-Commercial (BY-NC)
    Download as DOC, PDF, TXT or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 1

    Milo Crnjanski

    Sumatra

    Sad smo bezbrini, laki i neni. Pomislimo: kako su tihi, sneni vrhovi Urala. Rastui li nas kakav bledi lik, to ga izgubismo jedno vee, znamo da, negde, neki potok mesto njega tee! Po jedna ljubav, jutro, u tuini, duu nam uvija, sve tenje, beskrajnim mirom plavih mora, iz kojih crvene zrna korala, kao, iz zaviaja, trenje. Probudimo se nou i smeimo, drago, na Mesec sa zapetim lukom. I milujemo daleka brda i ledenegore, blago, rukom. (Beograd, Brae Nedia 29, 1920)

    You might also like