METODE ZNANSTVENIH ISTRAIVANJA

Logika misaonih postupaka u istraivanju je razliita, to kao posljedicu ima brojne metode znanstvenih istraivanja, kao skupove razliitih postupaka, koji se koriste u istraivanju. Najee primijenjene metode znanstvenog istraivanja, kao dijela ope znanstvene metode, jesu: induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, metoda apstrakcije i konkretizacije, metoda generalizacije i specijalizacije, metoda dokazivanja i opovrgavanja, metoda klasifikacije, metoda deskripcije, metoda kompilacije, komparativna metoda, statistika metoda, matematika metoda, metoda modeliranja, eksperimentalna metoda, povijesna metoda, genetika metoda, teorija sustava kao metoda, aksiomatska metoda, metoda idealnih tipova, metoda anketiranja i intervjuiranja, metoda opaanja, metoda brojenja, metoda mjerenja, Delfi metoda.

INDUKTIVNA METODA
Induktivna metoda je sustavna primjena induktivnog naina zakljuivanja kojim se na temelju analize pojedinanih injenica dolazi do zakljuka o opem sudu, od zapaanja konkretnih pojedinanih sluajeva dolazi do opih zakljuaka. Pouzdanost induktivnog zakljuka izravno ovisi o: broju istraenih injenica i sluajeva, reprezentativnosti analiziranih injenica za odreenu pojavu i stupnju pouzdanosti znaenja injenica. Analiza induktivne metode mora ukljuiti fundamentalni element svakog induktivnog zakljuivanja, a to je relacija posebnog - opeg.

INDUKTIVNA METODA
Postoji vie vrsta indukcije, kao: Potpuna indukcija zakljuak na potpunom nabrajanju svih pojedinanih sluajeva. U praksi se vrlo rijetko primjenjuje, a rezultat znai samo sistematiziranje znanja. Kod ove indukcije zakljuak je potpuno istinit. Nepotpuna indukcija stvara zakljuke na temelju analize ogranienog broja pojedinanih pojava koji su primjenjivi na ostale pojave iste vrste. ee se upotrebljava u znanstvenom istraivanju nego potpuna indukcija. Predikativna indukcija je proces miljenja koje se odvija kroz zakljuivanje od jedne klase pojava na drugu klasu, pri emu se samo zakljuivanje temelji na slinosti klasa pojava.

INDUKTIVNA METODA
Analogijska indukcija temelji se na zakljuivanju primjenom analogije, pri emu se miljenje kree od pojedinane na pojedinanu pojavu. Univerzalna indukcija temelji se na zakljuivanju od egzemplarne klase pojava na univerzalnu klasu. Kauzalna indukcija analizira uzronu vezu izmeu pojava koje prethode i pojava koje slijede ime se odreuju uzrono-posljedini odnosi. Temelj za primjenu induktivnih metoda su opaanje, eksperiment i simulacija.

DEDUKTIVNA METODA
Deduktivna metoda je sustavna primjena deduktivnog naina zakljuivanja u kojemu se iz opih sudova izvode posebni i pojedinani zakljuci. Dedukcija uvijek pretpostavlja poznavanje opih znanja na temelju kojih se spoznaje ono posebno ili pojedinano. Najvaniji elementi deduktivne metode jesu postupci metoda analize, sinteze, apstrakcije, generalizacije i specijalizacije. Deduktivna metoda u znanosti slui za: objanjenje injenica i zakona, za predvianje buduih dogaaja, za otkrivanje novih injenica i zakona, za dokazivanje postavljenih teza, za provjeravanje hipoteza i za znanstveno izlaganje.

DEDUKTIVNA METODA
Poseban oblik deduktivne metode je aksiomatska metoda koja se temelji na spoznajama, injenicama ili naelima (aksiomi) koji se ne mogu dokazati ili koji ne zahtijevaju dokazivanje jer su oevidni ili su izravno oiti. Dedukcija vrijedi samo u okviru utemeljenosti na znanstvenim injenicama. Indukcija i dedukcija imaju zajedniki opi predmet: to je spoznaja jedne pojave kao dijalektikoga jedinstva opeg i posebnog. Indukcijom i dedukcijom saznaje se veza, odnos, jedinstvo posebnog i opeg, i tim svojim obiljejima one su izrazito dijalektike metode spoznaja. Indukcija je poetni, a dedukcija zavrni proces u znanstvenim spoznajama, jer spoznaja poinje pojedinanom spoznajom posebnog, a zavrava deduktivnom sistematskom spoznajom posebnog na temelju opeg.

METODA ANALIZE
Metoda analize je postupak znanstvenog istraivanja ralanjivanjem sloenih pojmova, sudova i zakljuaka na njihove jednostavnije sastavne dijelove i elemente. Analiza je, prema Hegelu, postupak miljenja u kretanju od posebnoga k opem ili izvoenje teorema iz aksioma po utvrenim pravilima. Analiza je proces redukcije nejednakoga na sve veu jednakost. Prema gnoseolokoj funkciji postoje dvije vrste analize: deskriptivna, kada se opisuju elementi neke cjeline i eksplikativna, kada se pokuava objasniti odreena cjelina na temelju njezinih dijelova.

METODA SINTEZE
Metoda sinteze je postupak znanstvenog istraivanja i objanjavanja stvarnosti putem sinteze jednostavnih sudova u sloenije. Sinteza je nain sistematiziranja znanja po zakonitostima formalne logike, kao proces izgradnje teorijskog znanja u pravcu od posebnog ka opem, odnosno od vrste prema rodu. Prema gnoseolokoj funkciji postoje deskriptivna i eksplikativna sinteza, prema sloenosti razlikuju se elementarna, kauzalna i funkcionalna sinteza, prema cilju, odnosno usmjerenosti spoznaja, sinteze mogu biti genetike i strukturalne.

METODA APSTRAKCIJE
Apstrakcija je misaoni postupak bilo kakvog odvajanja, bilo odvajanje opeg i eliminiranje posebnog, bilo misaoni postupak odvajanja posebnog i individualnog, zanemarivanje opeg. Apstrakcija ima dvostruki smisao: apstrakcija opeg ili apstrakcija posebnog. Apstrakcijom se odvajaju nebitni od bitnih elemenata pojave ili predmeta istraivanja. Apstrakcija poiva na analizi, ali analiza kao postupak rastavljanja, predstavlja i odvajanje, apstrakciju dijelova iz cjeline pojave.

METODA KONKRETIZACIJE
Konkretizacija je postupak suprotan apstrakciji. Konkretizacija moe biti: shvaanje jedinstva apstraktno-opeg u posebnom i individualnom, shvaanje jedinstva apstraktno-posebnog s opim u svakom pred-metu ili pojavi. Bilo da se odreuje apstraktno-ope u posebnom ili apstraktno-posebno u opem, s pomou opeg vri se konkretizacija, jer se predmet istraivanja konkretno shvaa kao realno jedinstvo opeg i posebnog.

METODA GENERALIZACIJE Metoda generalizacije je misaoni postupak uopavanja kojim se od jednog posebnog pojma dolazi do openitijeg koji je po stupnju vii od ostalih pojedinanih. Od pojedinanih opaanja izvode se uopeni zakljuci, koji su realni samo ako imaju oslonac u stvarnosti.

METODA SPECIJALIZACIJE
Metoda specijalizacije je postupak kojim se od opeg pojma dolazi do novog pojma, manjeg opsega a veeg sadraja. Specijalizacija se temelji na analitiko-sintetikoj metodi i apstraktno-konkretiziranoj metodi. Da bi se tom metodom dolo od opeg do posebnog, potrebno je izvriti: konkretizaciju opeg u posebno, ili sintezu, apstrakciju posebnog iz opeg i analizu stvarnog opeg.

METODA DOKAZIVANJA Dokazivanje je jedna od najvanijih znanstvenih metoda u kojoj su inkorporirane skoro sve metode i svi posebni metodiki postupci: analiza i sinteza, generalizacije i specijalizacija, indukcija i dedukcija, apstrakcija i konkretizacija. Svrha metode je utvrditi tonost neke spoznaje.

METODA OPOVRGAVANJA
Suprotan postupak u odnosu na postupak dokazivanja je opovrgavanje ili falsifikacija. Ono se sastoji u dokazivanju pogrenosti teze. Izravno ili direktno opovrgavanje sastoji se u pobijanju teze ili argumentacije. Teza se izravno opovrgava onda kada se cijeli postupak pobijanja usmjerava na samu tezu, ne uzimajui u obzir njenu suprotnost, odnosno antitezu. Neizravno ili indirektno opovrgavanje sastoji se u dokazu netonosti teze neizravnim putem. O neizravnom opovrgavanju se radi onda kada se cijeli postupak usmjerava u dokazivanju da je antiteza ispravna umjesto da se kao u izravnom opovrgavanju usmjerava na samu tezu. Opovrgavanje teze s pomou dokazivanja tonosti antiteze naziva se apagogiki dokaz. Kod opovrgavanja pretpostavlja se uzajamno iskljuivanje teze i antiteze, odnosno nemogunost istodobne istinitosti oba suprotna stava (nemogunost aporije).

METODA KLASIFIKACIJE
Metoda klasifikacije najstarija je i najjednostavnija znanstvena metoda. Klasifikacija je sistematska i potpuna podjela opega pojma na posebne, u okviru opsega pojma. Znanost zapravo poinje klasifikacijom. Na temelju spoznaja o prirodi stvari, klasifikacija predstavlja sustave skupina predmeta, ili raspodjele niza srodnih pojava. Tako se, na primjer, pojam znanosti klasificira na pojedinane i univerzalne znanosti. Pojedinane se klasificiraju u realne i formalne. Realne se dalje dijele u prirodne i kulturne...

METODA DESKRIPCIJE
Metoda deskripcije je postupak jednostavnog opisivanja ili oitavanja injenica, procesa i predmeta u prirodi i drutvu te njihovih empirijskih potvrivanja odnosa i veza, ali bez znanstvenog tumaenja i objanjavanja. Ova se metoda primjenjuje u poetnoj fazi znanstvenog istraivanja, a ima veu vrijednost ako je jednostavno opisivanje povezano s objanjenjima o uoenim vanijim obiljejima opisivanih injenica, predmeta i procesa, njihovih zakonitosti i uzronih veza i odnosa.

METODA KOMPILACIJE
Metoda kompilacije je postupak preuzimanja tuih rezultata znanstvenoistraivakog rada, odnosno tuih opaanja, stavova, zakljuaka i spoznaja. Metoda kompilacije moe se upotrijebiti u kombinaciji s drugim metodama u znanstvenoistraivakom radu, tako da djelo nosi u to veoj mjeri osobni peat autora kompilatora, koji e, uz osobni pristup pisanju znanstvenog ili strunog djela korektno i na uobiajen nain citirati sve ono to je od drugih preuzeo.

STATISTIKA METODA
Statistika metoda moe se nazvati i opom metodom znanstvenih istraivanja u svim znanstvenim podrujima. Istraivanja u znanstvenim podrujima drutvenih i humanistikih znanosti, nezamisliva su bez primjene statistike metode jer kako je slikovito opisano tvrdnjom (Croxton) da sociolog lien statistike metode, esto slii na slijepca koji u mranoj prostoriji hoe opipati crnog maka koji ne postoji! Prema Serdaru: "Statistika je znanost o metodama za istraivanje masovnih pojava s pomou brojanog izraavanja."

STATISTIKA METODA
Statistika metoda je induktivno generalizatorska jer se na temelju obiljeja odreenog broja elemenata neke skupine ili serije pojava, izvodi opi zakljuak o prosjenoj vrijednosti obiljeja, devijaciji od srednje vrijednosti. Vanost statistike metode je u tome to se jedino s pomou statistike metode mogu na prihvatljivo egzaktan nain saznati opa odreenost, pravilnosti i zakonitosti masovnih pojava. Najvaniji nedostaci statistike metode su kvantitativna, numerika odreenost pojava i pitanje mogunosti spoznaje opega na temelju pojedinanog i posebnog.

METODA UZORAKA
Ispitivanje dijela skupa na temelju sluajnog izbora jedinica naziva se metoda uzoraka. Vrlo se esto primjenjuje u znanstvenoistraivakom radu. Bit metode uzoraka je stav da se relevantne statistike informacije o masovnoj pojavi mogu odrediti na temelju malog uzorka. Neki broj sluajno odabranih jedinica iz statistikog skupa naziva se uzorkom. Problemi pouzdanosti metode uzoraka svode se na odreivanju veliine uzorka i reprezentativnosti odabranih jedinica

MATEMATIKA METODA
Matematika metoda je znanstveni sustavni postupak koji se sastoji u primjeni matematike logike, matematikih relacija, matematikih simbola i matematikih operacija u znanstvenoistraivakom radu. S pomou matematike metode na egzaktan nain prikazuju se i objanjavaju zakonitosti pojava, pod uvjetom da je odabran pouzdan i adekvatan matematiki model predmeta istraivanja. Najee matematike metode su matematiki modeli i metode simulacije. Metode simulacije omoguavaju, uz uporabu raunala, teorijsko simuliranje stvarnih pojava i procesa. Problem simulacija je u vjerodostojnosti geneze simulacijskog fenomena.

METODA MODELIRANJA
Metoda modeliranja je postupak s pomou kojega se generira znakovni sustav (model) koji moe: - zamijeniti stvarnu pojavu i kojeg eksperimentalno ili simulacijom moemo istraivati - prijenositi dobivene podatke sa modela na realnu pojavu. - Modeliranje ima dvije potekoe: adekvatnost modela realne pojave i ispravnost ekstrapolacije dobivenih rezultata sa modela na realnu pojavu.

METODA MODELIRANJA
Modeli mogu biti: - model stvarnog u idealnom (idealni, misaoni modeli realnih stvari, to je svaki pojam ili sud o realnim pojavama; model konkretnog u apstraktnom (apstraktni model predstavlja svaka generalizacija konkretnih pojmova, matematika formula); - model idealnog u realnom (realne modele predstavljaju interpretacije pojmova, stavova, stvarnih funkcija i algoritama u ulno-opaajnim i fizikim predmetima, sustavima, odnosima); - model apstraktnog u konkretnom (konkretne modele predstavljaju sve konkretizacije i specijalizacije apstraktnih pojmova i stavova).

METODA MODELIRANJA
Modeli mogu biti: - teorijski ili apstraktni modeli (logiki i matematiki modeli izraeni relacijama); - praktini ili konkretni modeli (rezultati neke praktine djelatnosti); - realni modeli (model kontejnerskog broda); - idealni modeli (modeli koji na idealiziran nain predstavljaju originalne predmete); - jednostavni modeli; - sloeni modeli; - modeli strukture (modeli koji predstavljaju strukturu pojave); - funkcionalni modeli (predstavljaju funkcije dinamikih sustava); - djelomini modeli (modeli koji predstavljaju samo neka obiljeja pojave); - globalni modeli (modeli koji predstavljaju cjelinu pojave); - analitiki modeli (modeli koji se sastoje od skupa analitikih relacija u obliku jednadbi i nejednadbi, kojima se matematiki modeliraju dinamiki procesi ili ponaanje sloenih dinamikih sustava); - topoloki i mreni modeli (prostorni modeli procesa); - deterministiki modeli (potpuni i funkcionalno cjeloviti modeli) i - stohastiki i statistiki modeli (modeli sluajnih i vjerojatnih dogaaja).

EKSPERIMENTALNA METODA
Eksperimentalna metoda je postupak promatranja pojave koja se ispituje pod tono odreenim uvjetima koji doputaju da se prati tijek pojave i da se ona svaki puta uz ponavljanje tih uvjeta ponovno izazove. Ona se, dakle, zasniva na eksperimentu, kao znanstveno postavljenom pokusu. Znanstveni eksperiment je plansko, organizirano i metodsko proizvoenje, izvoenje ili samo mjerenje realnih pojava koji imaju za cilj otkria nepoznatih initelja, svojstava i odnosa pojava, odnosno provjeravanja hipoteza o tim initeljima i njihovim svojstvima. Osnovni faktori eksperimentalne metode su: eksperimentator, eksperimentalna pojava (fenomen, dogaaj), sredstva eksperimenta, eksperimentalni postupak, prognoza i kontrolni eksperimentalni dogaaj, rezultati eksperimenta i ekstrapolacija rezultata u realne uvjete. Razvoj znanosti, posebno u 20. stoljeu, umnogome se temelji na eksperimentu kao metodi. Problem eksperimenta je vjerodostojnost odreivanja eksperimentalnog fenomena.

AKSIOMATSKA METODA
Aksiomatska metoda se razvila iz klasine metode dedukcije, za razliku od eksperimentalne koja se razvila iz indukcije. Ova je metoda, zapravo, suvremeni oblik deduktivne metode, od koje se razlikuje po tome to aksiomatska metoda koristi brojne i raznovrsne postupke formalizacije. Svrha aksiomatske metode je postizanje korektnosti definicije i dokaza koji iskljuivo ovise o njihovim strukturama. Temeljna aksiomatska pravila su: - pravilo konzistentnosti (svi aksiomi jednog aksiomskog sustava moraju initi logian i koherentan sustav); - pravilo cjelovitosti (sustav aksioma mora biti cjelovit); - pravilo neovisnosti aksioma (aksiomi jednog sustava aksioma moraju biti neovisni tako to ni jedan aksiom ne smije biti izveden iz drugih aksioma u sustavu).

METODA IDEALNIH TIPOVA

Metoda idealnih tipova je misaona apstraktna konstrukcija jednostrano naglaenih svojstava neke pojave odreenih s nekog teorijskog stajalita. Idealni tip jest apstraktni teorijski model odreene vrste pojave. Metoda ima ogranienu primjenu u istraivakom radu. Moe se primjenjivati u filozofiji, politologiji, ekonomiji i drugim znanstvenim poljima drutvenih i humanistikih znanosti, a radi se na primjeni u podruju tehnikih znanosti.

METODA BROJENJA
Brojenje je postupak kojim se utvruje broj elemenata ili lanova nekog skupa ili klase. Brojenje nije mogue u okviru kontinuiranih cjelina. Mogue je samo u znanstvenom istraivanju skupova u kojima ima slinih predmeta. To znai da brojenje pretpostavlja postojanje klasa, tj. postojanje predmeta koji su razliiti, a ipak u neemu slini. U rezultatu brojenja zanemarene su kvalitativne razlike meu predmetima koji ine neki skup, a ostaje samo njihov broj. Kad je brojanje velikih skupina neizvodljivo, primjenjuje se statistika metoda uzoraka. Brojenjem se moe doi do podataka potrebnih za tvorbu hipoteze.

METODA MJERENJA
Brojenje i mjerenje osnova su za sva mjerljiva istraivanja, a susreu se u svim podrujima znanosti. G. Galilei je istaknuo: broji ono to se moe brojiti, mjeri ono to se moe mjeriti, a to nije mjerljivo, uini mjerljivim. I lord Kelvin je rekao: "Ako se ono o emu govorite moe izmjeriti, onda neto o tome i znate. Meutim ako to ne moete izmjeriti niti izraziti u brojkama, onda je vae znanje mravo i nezadovoljavajue: to moe biti tek poetak znanja, ali vi po nainu miljenja niste jo doprli do znanstvene faze, ma o emu da se radi." Mjerenje se definira kao postupak kojim se uz pomo mjerila utvruje brojana vrijednost nekog ekstenzivnog svojstva, ili kao usporeivanje dvije istovrsne veliine, tako da se utvrdi njihov omjer.

METODA MJERENJA
Za meusobnu usporedivost rezultata potrebno je odrediti mjernu jedinicu. Mjerna jedinica je definirana konstantna vrijednost fizikalne veliine, koja ima poseban naziv. Mjeriti znai odrediti koliko mjernih jedinica sadri neka veliina. Izmjerena vrijednost je vrijednost u granicama tonosti koja se moe ostvariti. Razlika izmeu izmjerene vrijednosti i stvarne vrijednosti fizikalne veliine naziva se apsolutna pogrjeka mjerenja. U praksi postoji i relativna pogrjeka kao omjer apsolutne pogrjeke i stvarne veliine. U znanstvenoistraivakom radu iskljuivo je u uporabi Meunarodni sustav mjernih jedinica (Sl). Osnovna znaajka tog sustava je potpuna koherentnost svih mjernih jedinica. SI sustav obuhvaa mjerne jedinice za sva znanstvena podruja.

DELFI METODA
Delfi metoda je metoda za prognoziranje. Delfi metoda prvotno se najvie koristila za predvianje buduih meunarodnih situacija i potencijalnih ratnih stanja, ali se ubrzo poela primjenjivati u prognoziranju tehnikog i tehnolokog razvoja. Metoda se sastoji u organiziranom i sustavnom prikupljanju predvianja tima eksperata, stoga predstavlja metodu sustavne primjene znanstvenog miljenja u postupku donoenja vanih odluka o budunosti razliitih pojava i razliitih fenomena. Logika Delfi metode je sustavno koritenje miljenja eksperata ime se simuliraju budue pojave ili prilino pouzdanu projekciju buduih pojava.