Branko PERI I

SALAPURA

Sam Bog paktira s principom zla. an Bordijar Kada bi ukinuli zlo u ovjeku, unitili bi fundamentalne uslove ivota. Montenj

Od tog susreta sa odsjeenom glavom ja vie nisam Mijat Salapura.... Nema noi kad mi se ta glava ne javlja u snu... Pojavi se odnekud i zaustavi tik ispred mene. Otvorene oi, gledaju pravo u mene. Zelene... Ne trepu.... Desno malo kilji. Ispod oka krupan, crn mlade... elo pokrila neuredna kosa... Onda mi se nasmijei... Taj nepodnoljivi osmijeh me progoni... Ne mogu da ga opiem... Blag, umiljat, nekako nevin, cinian na udan nain... Kao da kae: Majore, kakav si to ovjek?! Ta slika e me unititi.... Sa njom u skonati u ovom kazamatu.

Donijeli mi vojnici glavu na komandno mjesto na Hatkinim njivama.... Akcija na liniji Gavranova kosa Kuno groblje... etvrti bataljon probije njihovu liniju i zauzme Pusto brdo. Tamo nau komandno mjesto mudahedina.... Na stolu zateknu odsjeenu glavu naeg zarobljenog vojnika Kuzmanovia. Nau i donesu dvije sablje, filmsku kameru, torbu punu novina i knjiga, na arapskom.... Meu slikama i slika odsijecanja glave... Postrojeni mudahedini na jednoj strani, ovi domai s druge strane... Na sredini jedan vojnik dri Kuzmanovia za kosu, mudahedin sabljom odsijeca glavu... Ritual.... A molio me da ga za vikend pustim kui...! Imao djevojku... Od tada nemam sna. Moj san su none more... Budim se obliven znojem, ustajem, hodam, preturam po naslagama sjeanja... Volio sam da sam na Hatkinim njivama poginuo... Volio sam da nikada nisam vidio sahranu tog vojnika... Taj jauk, taj stravini pla.... Ridanje majke i sestre odjekuje u mojim uima svake noi. *

Ustanem i pokuavam da ne mislim o snu.... Odlutam u rodni Parlog. Zimska no... Djed sjedi pored vatre... U ruci gusle: Otud lete dva vrana gavrana, krvava im krila do ramena, na kljunove b'jela pjena trgla, oni nose ruku od junaka...... Pa onda: Manu sabljom od Prilepa Marko, skide glavu Turin-Mustaf agi.... Leim u krevetu, gledam u plafon i vidim: dva gavrana nose junakovu krvavu ruku... Zaspim, kad u snu: odsjeena glava se kotrlja niz nau krevinu, pravo na mene.... A za glavom: arac Kraljevia Marka, propeo se na zadnje noge, griva mu vijori do oblaka... Od straha skoim iz sna, ne znam gdje sam. Doem sebi. Oslunem: napolju zvidi sjeverac. Jabukova grana strue po krovu. U daljini, s vjetrom nestaje lave pasa... Ponovo zaspim. Doe kola: iste slike! ele-kula, janjiari... Djeca u sepetu, na konjima za Stambol... Onda doe Na Drini uprija: Radisava nabijaju na kolac.... Pita profesor mog druga Stanoja Sikiricu ta mu se najvie dopalo u romanu, a on k'o iz topa: Kad Radisava nabijaju na kolac. Mi se smijali, a ovjek rekao ono to mu se najdublje urezalo u sjeanje. Nabijanje na kolac..! Ima li za mladog

ovjeka stranije slike? Moe li mlad ovjek biti ravnoduan pred takvim slikama muenja? Doe ovaj rat, opet odsijecanje glava! * to su: U periodu od kraja jula 1992. godine do sredine avgusta 1992. godine, u naselju R., opina S., za vrijeme oruanog sukoba i rata u Bosni i Hercegovini, M. Z. kao pripadnik 21. bbr S., tj, VJ5155 u sastavu Armije BiH i H. S., prvobitno pripadnik iste jedinice, a potom u nepoznatom svojstvu, postupali suprotno odredbama lana 3. enevske konvencije o zatiti civilnih lica za vrijeme rata od 12,08.1949. godine, te neovjeno postupali prema civilima srpske nacionalnosti, koji su bili nezakonito zatvoreni u zgradi Omladinskog doma, tako to su: 1. M. Z. U vie navrata sa jo pet nepoznatih vojnika tukao zatvorenika . P. i to rukama i gumenom palicom po svim dijelovima tijela, pri

tome ga vrijeajui i prijetei mu smru, stavljao mu iglu od price pod nokte ruke, prio ga lemilicom po rukama, stomaku i leima zbog ega i danas ima oiljke, prikljuivao kabl sa dvije tipaljke na struju pa mu iste stavljao na ui, zbog ega je izgubio svijest, a jednom prilikom mu sipao so na rane i skinuo zavoje sa istih, uz komentar da e etnik preboljeti i bez zavoja, nanosei mu time teke patnje. 2. M. Z. I H. S. U vie navrata zajedno sa zatvorskim uvarom po imenu S. psovali i vrijeali zatvorenika . D., udarali ga rukama, nogama i gumenom palicom po svim dijelovima tijela, stavljali mu igle od price pod nokte ruke, palili mu tijelo lemilicom, stavljali mu so na rane, a jednom prilikom ga natjerali da pojede oko pola kilograma soli ne dajui mu vode, nanosei mu time teke patnje. * Imao djed jednu malu miolovku... udna spravica. Obina daica sa metalnim ramom i jakom oprugom. Miolovka se zapinjala -

tako je djed zvao tu operaciju postavljanja zamke za mieve - u ambaru, zimi, kada gladni mii navale na kukuruz. Zategne oprugu, a na okida stavi komadi sira. Idemo ujutru da vidimo, kad tamo: cii uhvaen jadni mii. Gledao sam to nekoliko puta i vie nisam mogao. Stalno sam razmiljao o tome u kakvim je mukama bila ta mala, gladna ivotinjica, uhvaena u stupicu. Gledao sam kad u vujim gvoima donose lisicu, ali to mi nije bilo tako strano kao cianje malog mia... Lako sam shvatio zato je ovjek muio ivotinje. Spasavao s mukom steeno od tetoina... Ali, nikako nisam mogao da razumijem zato je muio svoju vrstu!? Imao sam u brigadi jednog profesora, bio partizan, prvoborac. Priao mi kako su ga muili u zatvoru u Zenici. Kae da je taj zatvor gradio neki graevinski tehniar Plohovi, koji je doao sa austrougarskom vojskom iz Hrvatske. E, taj ovjek izmislio je najstraniji nain muenja zatvorenika isusove alke! A nije mu to bio posao. Kad ovjek gleda te alke, ini mu se da nije nita strano. Osuenik mora unuti, provui ruke izmeu nogu i uhvatiti se prstima za pete. Straari mu onda ruke i noge stave u alke. Prvih pet-est minuta ne osjeti nita. Kae, onda krenu sve jai

bolovi u zglobovima i stomaku. Udari pritisak krvi u lice, oi, nos i usta... rtve su to opisivale kao dua u nosu. Pojavi se straan bol u kimi. Na kraju su mueni padali u nesvijest. Ima samo jedno stranije muenje koje su izmislili Turci: to je vezivanje ivog za mrtvaca. Kau da je poludio svako koga su tako muili... Kad smo osvojili Labudovo i uli u grad, zateknemo neoteenu samo zgradu tamonje biblioteke. Nee granata u biblioteku! Smjestimo komandu... E, tu naem knjigu Istorija torture, nekog engleskog pisca... Nisam mogao da vjerujem sa koliko je mate ovjek spreman da mui ovjeka. Muenje je, izgleda, ovjeku bilo igra! I to ti je istorijska konstanta! Kao to genijalnost postoji u umjetnosti, tako postoji u muenju... Proitam tamo da su Mongoli izmislili nain muenja koji stvara nepodnoljiv bol rasijecali su taban i u ivu ranu sipali sitno isjeckanu konjsku strunu, a onda muenike tjerali da tre...! Strano! Ima jedna fantastina pria koja nosi naslov Muenje nadom. Neznam zato, ali mi se neizbrisivo urezala u sjeanje. Pisac je iz srednjeg vijeka, potpuno nepoznat.

10

Bio sam u Zagrebu nekim poslom i svratim u jednu veliku knjiaru u Ilici. Prije etrdesetak godina... Meu nekim starim knjigama naem nekoliko knjiica sa zanimljivim koricama i naslovom Vavilonska biblioteka. Uini mi se to interesantnim i sve ih kupim. U predgovoru proitam da je prie negdje pronaao Borhes, uredio ih i objavio u nekoliko knjiica. Pria opisuje zatvorenika u nekom srednjevijekovnom kazamatu koji eka izvrenje smrtne kazne. Njegov uvar jedne noi smilja stranu igru: obeava zatvoreniku da e mu omoguiti da pobjegne iz zatvora i spasi se sigurne smrti. Ovaj ne moe da vjeruje. uvar je toliko uvjerljiv u opisu puta kojim se treba izvui do glavne kapije, da na kraju povjeruje! Na tom putu je nekoliko tekih vrata koja e se neujno pred njim otvarati. U dogovoreno vrijeme, u gluvo doba noi, otvaraju se vrata elije. Kod, do tada sumnjiavog, zatoenika javlja se nada da bi se mogao dokopati slobode. Izlazi i slijedi dogovoreni put. I zaista, sva zatvorska vlata su otvarena kako je uvar opisao. Kada se ustreptali suanj naao na glavnoj kapiji, korak do slobode, iz mraka se zacerekao uvar. Zgrabio ga je za ruku i vratio u eliju.

11

Jeziva pria! Muenje nadom! Moda nema svirepijeg muenja od muenja nadom? Zaledim se kad pomislim koliko je zla u ovjeku. Kako neko moe da uiva u tako stravinoj ljudskoj patnji? A rat je vrijeme kada se rasplamsa mata muenja. ovjek mora da pokae svoju divlju prirodu. Nije bilo rata bez muenja, pa ni u ovom naem. Na svim stranama! Ima toga i u sudskim dosijema... * Mijat Salapura, major JNA u Garnizonu Pivka, dobije naredbu da se povlai iz Slovenije. Kuda? Niko ne zna! Kod Zagreba stie naredba: Zadar! Zaguva u Hrvatskoj... Naredba: povlaenje u Banjaluku! U Banjaluci oficira kao mrava: iz Slovenije, iz Hrvatske... Jedni se penzioniu, jedni ekaju raspored. Hrvati bjeje svojima, muslimani se jo muvaju, ni sami ne znaju kud bi i ta bi... Sve se nadaju neto e se dogovoriti...! Opti haos. Nabili nas u neki stari hotel, nema vode, nema grijanja... Ovi najvii odlaze u Beograd... ujem: i u Beogradu guva! Generali nemaju smjetaj. ue po nekim hotelima na priferiji.

12

Razmiljam: majore, za tebe nema mjesta u Beogradu! Srbija je mala za toliko oficira! Nije ni mala koliko je nemona i jadna. Pitamo se: ta da radimo? Nemamo kuda...! Nestaje drava kojoj si se zakleo, nestaje Armija iji si oficir, ostavljaju te kolege, najbolji ti prijatelj otiao u Teritorijalnu odbranu, komije te izbjegavaju, djeca te pred ulazom vie ne pozdravljaju... Vidi: sve je u nekom rasulu. Onda te spopadnu crne slutnje. Ispliva odnekud prolost: ratovi, seobe, stradanja, zbjegovi, jame, stratita, logori... Nekoliko puta sanjam kako kroz maglu i blato idem za Arsenijem arnojeviem kroz vojvoanske movare, a oko mene se, cvilei, vuku psi. To cviljenje pasa je neto jezivo! Kad pas cvili, to je kao da plae cio svijet! Budio sam se kada sam, zaglavljen u blatu, poinjao da tonem sve dublje. ta ti je podsvijest: tu reprodukciju slike Uroa Predia drao sam u svojoj internatskoj sobi sve do odlaska u Rusiju. Pomisli: ponavlja se, doao red na tebe! I odlui da se bori. Odlui da se bori za sve pretke koji stradae neduni. Kae: nee vie

13

biti Prebilovaca, Drakulia, Kozare, Jasenovca... Hrani se prolou, a ne sluti da ti ona polako dolazi glave... * Razlaz sa Alenkom sam teko podnio. Nisam oekivao da e me ostaviti. Znao sam da joj nije bilo lako da napusti posao, da ostavi majku i sestru, ostavi stan, vinograd, vikendicu prijatelje... Roena je tu, tu su joj korijeni, sve to ima! Kad sam odlazio, dogovorili smo se da ostane dok se ja ne snaem, dok ne vidim gdje u i ta u. Jelena i Milan ve su bili u Beogradu, kod mog brata. Nisam oekivao da e se sukobi u Sloveniji i Hrvatskoj pretvoriti u rat. Ko je to mogao znati? Kad sam odluio da ostanem u Banjoj Luci, iznajmim stan, naem i Jeleni i Alenki posao. Umjesto Alenke, stie pismo: moli me da se nikada vie ne vidimo! Bila je to moja prva izgubljena ivotna bitka. Danima nisam mogao da doem sebi. To su bili najtei dani u mom ivotu. Odjedanput ostane sam! Ne pripada nikome! Kao da nisi

14

postojao. Ne zna gdje si. Ne moe da se snae. ini ti se da sanja ruan san. Ustajao sam nou da provjerim gdje sam, u ijoj sam sobi, u ijem krevetu spavam... Otvarao sam prozor da udahnem vazduh, osjeajui da se guim. Lijepo smo ivjeli. Dobro smo se slagali. ta to vrijedi!? Vrijeme i dogaaji uine svoje. Izgubi se hemija koja odrava vezu. Daleko od oka, daleko od srca. Tako ti je to. ena je mukarcu sve: i majka, i medicinska sestra i ljubavnica. Rjeava ti sve ivotne probleme. Nema mukarca koji e to priznati, ali tako je! Vidi to tek kad te ena ostavi. Kad si bez ene, ti si iaen ovjek. Ima dvije lijeve ruke i noge. Ne snalazi se. Kao da si zalutao u ivot. Ne zna ta da jede, nema iste gae, koulje ti neopeglane, nikad nema iste arape... Vidi: sav si jadan! Nailaze neke unesrene ene, vide u tebi priliku, slamku spasa u svojoj ivotnoj havariji. (Oficiri su bili jo na cijeni!). Ali, nije to tvoj naueni ivot. Ne snalazi se. Nema lakoe, nema porodine atrmosfere, nema reda, topline. Odrauje posao, kao kuni majstor. Na kraju si uvijek u svom neredu.

15

Kasnije ujem da je Alenka nala nekog bogatog Talijana, vlasnika hotela Zlatni rog na Bledu. Naiao ovjek, zbliili se. Takva je ljudska priroda. Ne moe ovjek protiv sebe. Mnogo sam razmiljao o tome. Zato se ljudi razilaze? Potroe se. Izblijede. Izgubi se neki fluid koji zbliava. Ponavlja se ivot iz dana u dan. Gubi se boja, blijede jarke slike ljubavnog zanosa. Na isti nain spavate, ustajete po ustaljenom redu, sjedate na isto mjesto za stolom, vodite ljubav na isti nain... Zna kako ti ena uzdie, kakve pokrete pravi, kad e da vrisne. Prijee ivot u dosadu. Nestaje iluzija savrenstva koja vas je spojila. Ne osuujem Alenku. Zato bi rtvovala sve zbog mene? Ko sam joj ja? ta znai biti vjeran? ene su u zaljubljivanju potenije od mukaraca. One se iskreno predaju. Odane su kad vole. Mukarci su prevaranti. Njima je cilj da povale. Prave ljubavno knjigovodstvo. Imao sam u brigadi kapetana, pedeset mu godina. Sav mu se ivot svodio na upisivanje recki. Imao rokovnik u koji je unosio datum, mjesto i ime. Poteno biljeio! Bio je kod ena uporan kao mazga: slao poklone, nosio korpe sa

16

cvijeem, svata obeavo, lagao da je siroe, kleao i molio sve dok ne povali! Doe i hvali se: Majore, pala za slobodu! Idiot! * ta sam ja drugo tada mogao? Da odem u Srbiju i na nekoj pijaci prodajem trenerke iz Turske, kao moj kolega major Jovica Stanivuk. Ili, da radim kao noni uvar na Adi ciganliji, kao kapetan Dragosavac? Da nou obezbjeujem kafane ratnih mafijaa? Moj zemljak Mlaen olaja, pilot, pobjegao iz Slovenije u Dansku. Tamo radio u nekom skladitu. Viljukarom tovario gajbe. Pilot utovara gajbe! Svaki astan oficir bi izabrao da ostane u vojsci! Kakvoj-takvoj! Za to si kolovan, to ti je zanat! U krvi ti je! I stajemo u redove Vojske Republike Srpske! Nas dvadeset tri! Prvi krajiki korpus.... uvanje Jugoslavije... Pa uvanje teritorije. Izraunali - 64 posto katastra srpska zemlja..! Pa odbrana naroda..! Na kraju, ne zna ta je!

17

Krajiko ratite, Derventa: Bijelo Brdo, linija Korae Zborite Kolibe. Brko: abariPorebrice. Gorade, Ozren... ? Pogibije, smrti, sahrane... Pobjede, odlikovanja, napredovanje...Krsne slave, pijanenja, peenja, enluenja. Osvetavanje ovoga, osvetavanje onoga... Pljake, dezerterstva, verc, donatori, ratni porez, bratska pomo... Politika, mafija, kurve, profiteri.... Crvene beretke, Beli orlovi, Arkanovci... Akcija Granica 94, trgovina sa neprijateljem, linija Tesli Zenica... Trguju vojnici, trguje policija, trguje drava, trguje SDS, radikali, ene, djeca... Vozi se roba kamionima, kolima, konjima... Poalju iz ministarstva generala da zavede red. Stigle policije, vojne i civilne. General hapsi, vojni sud puta iz pritvora. Naredba: Neemo da ih hranimo u pritvoru sve na prvu liniju..! Savez sa Hrvatima u epu: mi njima tenkove za akciju, oni nama naftu.... Onda trgovina teritorijama: Glamo, Petrovac, Drvar, Mrkonji grad...Zauzmi, vrati, zauzmi... Stani, kreni... Potpisano primirje, propali pregovori... Vojna komanda jedno, predsjednik drugo, Parlament

18

tree.... Ovi iz stranke o magarcu samo da je na, jedan profesor o svetoj srpskoj zemlji i Svetom Savi, drugi o ekspiru... Niko ni s kim. Kad ih slua, ne zna ko je vlast! Ne zna ko vodi dravu, ko vojsku, a ko politiku. eneva, Grka, Beograd, Dobanovci, Pale... Kutiljijero, Karington, Oven, Stoltenberg, Jasui Akai, Mazovjecki., Bilt... Sati Nambijar, Filip Morion.... Srebrenica... Pet godina povuci, potegni... Dejton! Gdje si bio, Adame? U ratu! ta si radio...? ta sam radio...? ta sam ja radio? * To to sam radio opisano je u mom sudskom dosijeu KX-458. Uee u zajednikom zloinakom poduhvatu. irok i sistematian napad. Komandna odgovornost. 24 godine zatvora! KPZ Foa, osma godina iza mene.... Ko je pratio njihove televizije, zna za moj sluaj? Tamo se to vrti i danas. Nai zloini su njihove teme. Dnevna doza mrnje... Dobro kau: mrnja je u jeziku! Tako je pripreman rat!

19

Na vijestima! Televizijski dnevnici su priprema za rat. Neko je dobro napisao: proizvodnja rata! Kada bi sada pustili vijesti iz 1991. i 92., sve bi bilo jasno. Mediji su zlo, a novinari najneasniji ljudi. Mrnjom su trovali ljude iz dana u dan. Mediji su katalizator mrnje. Oni je pronalaze i tamo gdje je niko ne bi oekivao. Samo su urednici u medijima mogli biti optueni za udrueni zloinaki poduhvat i sistematino irenje mrnje! Ali, njih niko ne dira! Zato? Zato to su bili sredstvo onih koji su osmislili i izveli rat. Rat je bio mogu samo zahvaljujui besau dravnih novinara. Umjesto da budu odgovorni za rat, mediji su poslije rata prvi dobili meunarodnu pomo. Ogroman novac raznih meunarodnih vladinih i nevladinih organizacija slio se u medije. Nagraeni su za dobro obavljen posao! Da bi se strategija dobro prikrila, izmislili su priu o slobodnim i nezavisnim medijima kao uslovu demokratizacije drutva i odgovornosti politike. I ta danas imamo? Medije pod kontrolom politikih partija, iste novinare u vladinim biroima za odnose sa javnou, regulatornim agencijama... Kad zatreba, oni su ponovo na ratnom zadatku. Nita gore od CNN i njegovih

20

izvjetaa sa svjetskih ratita. Tako se to radi u novom svjetskom poretku! Finansiranje medija je ulaganje u ratnu industriju. Ne finansiraju stranci nae medije da nam uine dobro. Ko je jo finansirao neije dobro? Finansira se samo ono to donosi korist. Uz pomo medija se rjeavaju strateka politika i ekonomska pitanja. Dou strani eksperti koji ti toboe pomau. Pomau ti tako to donesu svoje projekte koje e ti onda podnijeti njima, a oni e ti dati pare da to implementira. Daju ti pare da realizuje njihove projekte. Radi za njih, a misli da tebi pomau. I jo ti priaju kako si nezavistan! Sa medijima se rue ekonomije i obaraju vlade zemalja u kojima je jo ostalo profita za mone korporacije. Arapska proljea su posljednji ameriki model porobljavanja uz pomo medija. Ja oekujem uskoro balkansko proljee. Ono dolazi kada se politike zamrznu. A to se, kako vidim, ovdje deava... Na naim televizijama i danas traje rat! Televizijski dnevnici danas su izvjetaji iz sudnice i reprize rata i smrti. Tako se odrava

21

mrnja. Ljudi to danas ne vide od velikog brata, raznih farmi i sapunica... Vidim da danas svi daju turske serije... Na svakoj televiziji po jedna... Lijepa kombinacija: srpski zloini i turske serije. Dobro osmiljena osveta, Mijate!

* Takav je ivot! Rodi se ocu siromahu, niko te nije elio... Omaklo se. Dolo, valja ga ljuljati..! Onda te poalju u vojnu kolu da te skinu s hrane. Kau: bolje za oficira, nego za popa, vidi kako su popove stjerali u miju rupu... Tamo te doekaju knjige o slavnim vojskovoama, asnim ratnicima koji brane domovinu. Cijela ljudska istorija ratovi i osvajanja! Homer, Herodot, Plutarh, Cezar... U koli hoe da bude najbolji, da pobijedi svoju sirotinju... Sanja inove, ete, vodove, bataljone... Daju ti sve... Lijepo se oeni, stekne djecu... Sve vie se uje o djeci, a sve manje o tebi. to ti je in vei, ti nekako sve manji. Doe rat, ti ivne! Misli, sad sam opet glavni! K'o da si ga jedva ekao... Dolo tvoje vrijeme, sad se pokai, vojniino..! Pone da se kuri. I, vidi - ne ide! Dolo neko udno vrijeme. Svako oficir! Svi znaju sve! Svi hoe

22

svoju vojsku. Svi bi da komanduju. Svi se razumiju u vojne vjetine. Predsjednik optine navuk'o uniformu, formirao bataljon za odbranu grada! Svetenik zaprtio kalanjikov, preko krsta redenik...! Zatvorio jevanelja.... Otadbina je ovo Srbina, drzne li dalje, ue gromove, kako tiinu zemlje slobodne.... Pita se: ta se ovo deava..?! Kad se rat zavrio, ti opet niko i nita. Lijepo pisac kae: Pukovniku nema ko da pie! E moj Mijate, oficirska budalo!

* Nije ni udo: mi, oficiri Vojske Republike Srpske nismo bili niji. Ni Karadievi, ni Miloevievi! Da nije bilo Mladia ovce bez obana..! ao mi je Mladia. Vjerovali smo u njega. Ostali smo sa svojim narodom i mislili da branimo narod... On je bio astan oficir. Malo sirov i lud na svoj nain, ali poten... Nije znao sa politikom... Nije mu to ulazilo u glavu. Seljako dijete, hoe pravdu, hoe odmah, hoe poprijeko, pa kud puklo da puklo... Tako

23

se on borio i na ratitu, i protiv Radovana, i protiv Miloevia, i protiv SDS-a, i protiv dobrovoljaca iz Srbije, i protiv ratnih profitera, i protiv NATO-a... Doe na moje ratite, postroji etu i pita: Odakle tuku?. Oni mu pokau, a on drekne: Ko e sa mnom i ode da osvaja uku! Lud! Koji komandant ide da osvaja uke? Tako je on ratovao. Tako se ne ratuje... Bio sam tuan kad sam vidio kakav je dospio u Hag. Bilo mi ga je ao! Bolestan, jadan, ruina... To se nije smjelo desiti. Ili je morao otii odmah, u generalskoj uniformi, ili nikako. Da budem iskren: razoarao me! Oekivao sam da e sam otii u Hag i tamo se boriti na svoj nain... Vrhovni komandant mora biti sa svojim vojnicima i na sudu! Ne moe oficir biti u Hagu a vrhovni komandant na slobodi! Ako je bio siguran da je rat vodio asno, zato se skrivao? Ako je i grijeio, oficirski je priznati krivicu i izdrati kaznu! Da je otiao u Hag, bio bi potovan! Sa njim ne bi lako izali na kraj. On je prirodno inteligentan ovjek. To je inteligencija koja uliva strah.Takva inteligencija se raa jednom u sto godina.... Francuski oficiri su stajali mirno pred njim... To to su srpske vlasti uradile sa izruenjem, sramno je. Tako se svoji generali ne izdaju. Ili

24

im se sudi, ili im se dodjeljuje ordenje. Izrui ga, izruio si sebe! Gotovo! Treeg nema. A oni ga prvo poniavaju u samozatoenitvu kao muenika, a onda ga bolesnog predaju da se cio svijet smije bivem srpskom generalu. Veeg narodnog samoponienja nee biti u istoriji srpskog naroda! Imaju Srbi u karakteru neku neodoljivu potrebu za samoponiavanjem. Vole da o sebi priaju sve najgore. Kod drugih vide samo dobre osobine, a kod svog naroda samo ono najgore. A najgore postoji u svim ljudskim zajednicama. Dou iz Beograda u Sarajevo pisci, glumci, politiari i priaju o srpskim zloinima, velikoj Srbiji, Miloeviu... Sve najgore o svom narodu. Zato ne kau: Dobro, ljudi, imali smo loe politike, inili smo teke zloine, ajde da stanemo, da se dogovorimo o budunosti, moramo graditi zajedniku budunost... Ne! Oni imaju potrebu da priaju ono to ovi ele da uju. Niko to ne radi osim Srba! U Beograd moe iz Sarajeva da ode svako. U Beogradu postoje Dani Sarajeva. Sarajlije u Beogradu slobodno priaju o genocidu Srba. U Beograd idu sarajevski glumci i pjevai koji su se zaklinjali da nikada nee kroiti u Srbiju. U Beogradu tampaju Bonjakog pisca koji je o Srbima govorio sve najgore. I to je dobro!

25

Dobro je da je Srbija otvorena i tolerantna. Ali, zato njenim ljudima jo treba da se samoponiavaju..? Tako se ne grade mostovi meu ljudima i veze meu narodima. Ne znam odakle taj feler u naoj karakterologiji? Moda je i to sa Mladiem smiljeno u Vaingtonu ili negdje u Evropi..? Dio kazne.... Kazna za neprijatelja nije kazna ako istovremeno nije ponienje. Nije dovoljno kazniti, treba poniziti. Mladi je prvo ponien da bi bio kanjen... A sa ponienjem Mladia, ponien je srpski narod i njegova drava. (Da ovo neko slua, optuio bi me da veliam zloin i pomaem Mladiu! Takvo vrijeme!) I kada bih htio, Mladiu ne mogu pomoi. Znam da nije nareivao da se civili ubijaju. Je li znao ta se dogaa? Jeste! Morao je znati. Zato nije kanjavao? Zato? Vjerovatno zato to se ne moe voditi rat na dva fronta? Pravi vojsku od raznih vojski... Nikog ne moe kontrolisati. Koga moe kontrolisati u haosu? Naprave ti haos u dravi, a onda ti sude to nisi kontrolisao haos! To je dio njhove politike i vojne strategije! Hapsiti i suditi u ovakvom ratu to nije bilo mogue! Nema ljudi da zakrpi linije, kako da ih hapsi? Zato nisu hapsili i sudili drugi? Iz istih razloga! U

26

Sarajevu su hapsili samo kriminalci: Caco, elo, Juka, Kruko... Njihova Armija nije uhapsila nikog od sarajevskih paravojnih bandi. Ni kada su ubili sina ministra policije, niko nije uhapen! Rat je takav. Sklope se neke okolnosti, nema kud. Mladiev kolega sa Akademije komaduje sa druge strane, pa ne hapsi... A zato bih ja branio Mladia? On svoj krst nosi, kao i ja svoj! Koliko budem branio sebe, toliko u braniti i njega! I taka!

* Jesam li kriv? Ofcir je ili pobjednik, ili je kriv. Ako nisi pobjednik, kriv si! Ja sam kriv! Krivica: ratno pravo, ubistva, logori, etnika ienja? Hm...! Kao da postoji rat bez ubistava, paljevine, pljake i seoba...? Tano: bilo je svega! Bilo je stranih zloina. Bilo je zvjerskog i neljudskog. Nepotrebno...! I na svim stranama. Ali, ne sudi se nama zbog toga... Humanitarno pravo je stvoreno za poraene. Sudi se samo poraenim. Samo se na njih odnosi ratno pravo. To su mirnodopske bitke kroz koje ratni gubitnik mora proi da bi

27

se znalo ko je pobjednik. A pobjednik je onaj ko je okonao rat: Amerikanci! Pobjednik je osmislio priu o zloinu da bi on uivao i da bi se znalo ko je poraen. Zato se pria o genocidu, o velikoj Srbiji, o srpskoj agresiji? Zato to se na taj nain stvara krivac. Ako vam svakog dana priaju istu priu, onda la postaje istorija i prelazi u istinu! Od nae istorijske tragedije moni pobjednici prave na zloin. U bivu dravu ugraene su srpske rtve. ta su bili Jasenovac, Kozara, Prebilovci i druge jame srpskih rtava? Zloin o kome se uti? Onda su nam tu dravu od zloina razbili oni koji su zloine poinili i ponovo nas uveli u tragediju. Prognali su Srbe iz Hrvatske i popalili njihova sela, Srbiji uzeli Kosovo, ovdje su spremali isto to su Srbima uradili u Hrvatskoj. Kako su moji vojnici mogli da oproste ubicama svojih roditelja, brae i sestara? Kad god sam o zloinima pokuavao da priam sa njima, odgovarali su mi: Ako ih mi ne kaznimo za zloin, nee ih niko kazniti. A onda gledam ta rade Izraelci: na zloine Palestinaca, odgovaraju estokim masakrom. To je kolski primjer osvete. Za Amerikance i demokratski

28

Zapad izraelski zloini su obina novinska vijest. * Eto, u takvom svijetu sude danas sudovi za ratne zloine. Ustvari, sudove i suenja za ratne zloine su izmiljeni da bi se prikrili vlastiti zloini. Navodna borba protiv zloina je pranje vlastite savjesti! Kada se bori protiv zla, izgleda sam sebi dobar. iri priu o vlastitoj dobroti. Zaboravi na svoje zloine i svoje zlo. Priom o zloinu drugog ti, ustvari, uljepava svoje unakaeno lice. Kako je mogue da Haki sud vodi sudski postupak devet godina? Devet godina osumnjien ovjek lei u pritvoru suda Ujedinjenih nacija! Kakav je to sud koji za devet godina ne moe utvrditi krivicu? Mogue je zato to je to nametanje novog modela pravde. Vie nije vana pravda. Vana je mo koja namee model pravde. Haki tribunal je u meunarodno pravo uveo i zloin protiv pravde! Zato? Zato to i pravda mora biti u rukama monih. Zato to taj model treba uvesti u nacionalne sudske sisteme koje e kontrolisati isti oni koji kontroliu Haki sud.

29

Tako se zlo pretvara u dobro, a zloinci u spasioce i dobre momke. Zato nama danas potomci ubica i najokrutnijih zloinaca priaju o naem zloinu. Zloin mora biti kanjen, kau! Naravno, zloin uvijek bude kanjen nekim novim zloinom. To je prirodna pravda! To je istorija! ovjekova istorija poinje zloinom. ta je prvobitni grijeh nego zloin protiv ovjenosti? ta je ubistvo Avelja nego zloin protiv ovjenosti!? Prvi genocid u ovjekovoj istoriji je Kainovo ubistvo Avelja! Najbolja literatura je napisana o zloinu. Od Eshila, preko ekspira, do naih dana... Zna li neko neku drugu istoriju? Bez zloina ne bi bilo ljudske istorije. Zato neko ne podvue crtu i kae: nema vie zloina, od danas poinje nova istorija! Zato ne kau: od danas je rat zabranjen. Mir je vjean! Mi garantujemo..! Nema toga! Nije li priprema za rat uvod u zloin? Da li je proizvodnja oruja za masovno unitenje zloinake prirode? Zar nije prodaja oruja pomaganje u zloinu? Da li je neko od ovih koji

30

zarauju na priama protiv zloina digao glas protiv toga? Rata mora biti. Rat postoji zbog mira, a zlo zbog dobra. Viak dobra donosi zlo. To su nerazdvojne cjeline koje odravaju ovjeanstvo. Zato se biva drava raspala u ratu? Zato to se u njoj ivjelo dobro preko ljudske mjere! Svako je imao vie nego to daje. Vie nego to mu pripada. Vie nego to moe podnijeti njegova ljudska priroda. Dobro je malog ovjeka dovelo do obijesti. Htio je jo vie. Hoe svoju dravu. Nee JNA, hoe svoju vojsku! Izau ene pred tenkove JNA i vrite: Ne damo nau djecu da ginu! A onda ih poalju da ginu u raznim paravojskama kriminalaca. Rat i ratni zloini su kazna obijesnog ovjeka. To je djelo nekog nevidljivog boga. * Nije zloin u naem nacionalizmu, komunizmu i primitivizmu, kako nam pokuavaju objasniti. Nije Balkan prirodno izvorite zla. Zemlja krvi i meda, kako ga je krstila Angelina Doli i holividska industrija propagande. Nije zloin u diktaturi, u despotiji, u tiraniji... Zloin je u

31

ovjeku! Rat i zloini postoje zbog toga to je zlo u ovjeku. U svakom ovjeku i na svakom mjestu... Je li Sibir bio zloin? Je li Goli otok bio zloin? Je li amerika civilizacija nastala na zloinu? Jesu li danas Avganistan, Libija i Sirija zloin...? Ubije u svai brat brata! Karaore je objesio roenog brata na kunim vratima o ular svog konja. Ubije sin oca, zbog najobinije gluposti. Ubije ovjek svoje dijete... Zato? Zato to u sebi nosi zlo koje je jae od njega. Gledao sam u ratu: ide nou vojnik sa linije kui. Prolazi kroz grad i puca u uline svjetiljke. Misli: pijan, ne zna ta ini. Jok! On puca jer je u njemu zlo. On je kivan to neko ima svjetlo dok je on u rovu. On se sveti jer je taj nagon jai od njega. Izgleda da ovjek nije tako dobar kako se misli. Ali, to nema ko da kae!

* Kada se rat zavrio, ja sam znao da u biti izveden pred sud. Zato? Zato to pobjedniku

32

treba sud da ne bi ispalo da sudi on. Nezavisni sud je izmiljen da stvori privid pravde. Da obian ovjek ne misli da sudi sila. Sudi sud! Zato su tvorci rata odmah izmislili Haki tribunal za bivu Jugoslaviju koji e suditi onima koje oni proglase krivcima. Oni koji su rat osmislili, odredili su i krivce. i sudije. Zato Amerikanci ne priznaju Meunarodni krivini sud? Zato njihovi vojnici ne mogu odgovarati za ratne zloine? Koliko je nedunih civila stradalo u Iraku, Avganistanu, Libiji, irom svijeta, gdje god Amerikanci zavode demokratiju...? Nikada ameriki vojnik nije odgovarao za ratni zloin? Ne! Oni ne mogu odgovaratri. Zato to su sudovi izmiljeni samo za slabe! Moni ne priznaju pravo. Kada bi i za njih vailo pravo, kako bi bili moni? Kako neko moe da bude sila, ako za njega vai pravo. Sila ne poznaje pravo. Lijepo narod kae: sila boga ne moli! Stranci su odluili da u ovom ratu ne smije biti narodnih heroja. Nikada nije bilo rata da u njemu nije bilo narodnih heroja i istorijskih linosti. ak su i poraeni imali svoje legende. Oni su zabranili heroje. Kad ima heroja, lako se pobuni, postaje opasan... Dolo je vrijeme da heroja vie nema. Zato su izmislili

33

udrueni zloinaki poduhvat pa ti stisni da pria o herojstvu. Herojstvo je zloin. Nema toga vie. Heroji su u avaksima i bespilotnim letilicama. Neki klinac tamo u Avijanu, koji ispaljuje tomahavke, on je heroj. Ali njemu orden ne treba jer on ubija za dobru platu. * Haki sud nije osnovan zbog mira u svijetu, nego zbog novog rata. Tribunal je meunarodna investicija u novi rat. Oni tamo stvaraju nae heroje koje e nam vratiti kada im zatreba novi rat u Evropi. Srbi i Hrvati u Hagu ne znaju da Haki tribunal investira uprvo u njih. Muslimani jo nisu shvatili da gube mirnodopsku bitku jer u Hagu nee biti njihovih heroja. A ta je rat bez heroja? Nita! Gore od poraza. ta je njihov Jaar Bori danas? Niko i nita. Kriminalac koga e njegovi ubiti zbog opljakanih para. Da je osuen u Hagu na dvadeset godina, bio bi narodni heroj! Ja sam svjestan svoje sudbine. Nisam spokojan, ali znam da se ovako moralo zavriti. Kada si propustio da bude pobjednik i pristao na mir bez pobjednika, mogao si znati

34

da e biti u rukama monih i da e ti oni odrediti sudbinu. Ja sam ovdje zatoenik novog svjetskog poretka. Ja sam ovdje u ime politike, a ne u ime pravde. Kakav sud, kakva pravda... * Rat bez pobjednika je nova vrsta rata. U njemu ratuju svi. I niko ne moe da zna ko je sve u toj novoj ratnikoj igri. Na sceni su glavni glumci, oni sa glavnim ulogama, pravi ratnici. Iza pozornice su stratezi, organizatori, razna logistika podrka. Kao u pozoritu! Za vojnika nema veeg ponienja od rata bez pobjednika. Samo to vojska toga nije svjesna. Ratovao si, a ne zna zato i za koga. To je neprirodan zavretak sukoba. Sukob mora da ima logian epilog. Neko mora da bude pobjednik da bi znao da organizuje dravu poslije rata. To je prirodno stanje. Pobjednik uiva u pobjedi, ali daje ansu i pobijeenom da uiva u njegovoj pobjedi. Gubitnik si, ali ima ansu da ivi kao i ostali podanici. Od poraenog se trai samo da potuje pobjednika.

35

Kad nema pobjednika, nema ko da organizuje vlast. Ako se i organizuje, propadne jer je niko ne priznaje. Zato kau da je Bosna neuspjean projekat? Zato to je niko ne priznaje. Zato to ne pripada nikom! Nije pobjednikova, a nije ni poraenog. Zato mora da postoji visoki predstavnik. Visoki predstavnik doe kao sudija u ringu. Puta boksere da se biju, ali kad pone makljaa on se umijea. Razdvoji ih, pa ih ponovo sastavi i pusti da se i dalje biju. Bosna je ring u kome se mi makljamo nadajui se da e neko pobijediti na poene. Svi se nadaju da e na kraju gospodin sa bijelom kouljom i leptir manom jednom odbrojati... Nee! Rat bez pobjednika je samo jedna faza u nekoj nevidljivoj politikoj slagalici. Poslije ratne, igra se neka druga vrsta igre. Velemajstori koji su za stolom, imaju unaprijed planirane poteze. Zato je rat konstanta. Od kada je ovjek poeo da se bori i osvaja, rat nije prestajao. U svakom trenutku na nekim takama zemljine kugle se vodio rat. Mir je, izgleda, samo stanje kratkotrajnih predaha i priprema za nove ratove. *

36

U periodu od maja mjeseca 1992. godine do marta mjeseca 1993. godine, u vrijeme ratnog stanja u BiH, u okviru irokog i sistematinog napada Vojske Republike Srpske (VRS), policijskih i paravojnih jedinica na civilno bonjako stanovnitvo optine K., B. R. na dunosti komandanta Taktike grupe (TG) K., Z. N. na dunosti komandira Stanice milicije u SJB K., kao svjesni uesnici udruenog zloinakog poduhvata koji su inili L. G. predsjednik Izvrnog odbora Skuptine optine K., G. B., naelnik SJB K., lanovi Ratnog i Kriznog taba optine K. i drugi pripadnici vojnih, policijskih i paravojnih jedinica (Srpske oruane snage), planirali, naredili, uinili, poticali i pomagali progon bonjakog stanovnitva optine K., na politikoj, nacionalnoj, etnikoj i vjerskoj osnovi i to ubistvima, prisilnim preseljenjem stanovnitva, protivzakonitim zatvaranjem, silovanjima, prisilnim nestancima, samovoljnim unitavanjem imovine u velikim razmjerama, nanoenjem velikih patnji i povreda tjelesnog integriteta, primjenjivanjem mjera zastraivanja i terora i drugim neovjenim djelima sline prirode, tako to su: 1. B. R. i Z. N. planirali, naredili i poinili progon bonjakog stanovnitva optine K. i djelova stanovnitva susjednih optina, tako to su: a) Poetkom maja 1992. godine pripadnici vojske pod komandom B. R. i pripadnici Stanice milicije iz K., uz lino uee Z. N., kao komandira, opkolili i zarobili oko 280 civila iz MZ J., optina F., koji su bjeei od napada Srpskih oruanih snaga pokuavali prei

37 preko teritorije optine K., u rejonu naselja J., optina K., nakon ega su razdvojeni mukarci od ena, djece i starijih osoba i zatoeni u O M. R. gdje su uvani od strane policajaca SJB K., a ishranu zatoenim mukarcima obezbjeivala vojska iz kasarne G. l. u K. koja je bila pod komandom B. R., da bi par dana kasnije zatoene civile mukarce iz J., njih priblino 50, meu kojima su bili: M. A., A. Z., R. D., svjedok X, A. Z., N. M., K. M., M. M., M. M., H. M., E. M. i drugi, B. R. preko svojih potinjenih oficira i vojnika prvo transportovao u logor B., gdje su isti boravili oko 20 dana, odakle su ponovo vraeni u K., gdje su jednu no ponovo proveli u O M. R., nakon ega je vojska uz sudjelovanje policajaca SJB K. iste prebacila u KPD F.. b) Dana 25. juna 1992. godine i narednih dana Z. N., kao komandir Stanice milicije SJB K., a po odluci Kriznog taba optine K., organizovao hapenje i u istom lino uestvovao, mukaraca Bonjaka u K. i okolnim selima M., J. i V., uhapene civile, njih oko 60 (ezdeset), zatvorili u fiskulturnu salu O M. R., gdje su ih obezbjeivali policajci SJB K., gdje su ostali do 07. jula ili priblino do tog datuma kada su organizovali prebacivanje zatoenih Bonjaka iz O M. R. u logor B. m., vojni objekat koji se nalazio pod komandom B. R. i koji je bio obezbjeen bodljikavom icom, miniran i pod vojnom straom. c) Poetkom jula mjeseca 1992. godine, pripadnici vojnih i policijskih snaga optine K. zarobili su oko 200 civila bonjaka, uglavnom ena i djece, te manji broj mukraca sa podruja optine G., civile prvo zatoili u koli u U., a sutradan organizovali njihov transport i

38 zatoenje u O M. R., gdje su smjeteni u prizemlju zgrade, u fiskulturnu salu, zbornicu i jo jednu uionicu, obezbjeenje civila preuzeo Z. N. sa policajcima SJB K., a ishranu obezbjeivala vojska. d) Dana 1. avgusta 1992. godine organizovali napad na civilno bonjako stanovnitvo sela J., optina K., u kojem su u to vrijeme boravile samo ene, djeca i manji broj staraca, policajci SJB K. opkolili selo i zarobili ene i djecu, pri tome palei pojedine kue bonjaka, a pripadnici vojske pod komandom B. R., sa protivavionskim topom, koji je bio lociran u rejonu B. kod B. k., davali artiljerisku podrku napadu, u kojem napadu je u zaseoku K. ubijena D. P., a ranjena djevojica M. P., dok su zapaljivim mecima zapaljene kue u ovom zaseoku, a zarobljene civile zatoili u O M. R. u prostorije na spratu kole, da bi istu no preostali civili iz V., M. i drugih susjednih sela, osim staraca koji nisu mogli preko brda pjeaiti, bjeei od napada napustili optinu K., tijelo D. P. sklonjeno je na nepoznato mjesto, tako da se i danas vodi kao nestala osoba. e) Dana 04.08.1992. godine ili priblino tog datuma, nepoznati pripadnici Srpskih oruanih snaga u selu J., optina K. ubili su 7 civila, uglavnom starijih osoba i to: . K., D. K., P. H., R. M., R. D., P. H. i B. R., navedeni civili su ekshumirani i identifikovani osim B. R. i P. H., koje se i dalje vode kao nestale osobe. f) Dana 05. avgusta 1992. godine ili priblino tog datuma nepoznati pripadnici Srpskih oruanih snaga u selu J. optina K. ubili D. N., . M., . M., . S. i . H., koji su sahranjeni u masovnu grobnicu u njivi P. u

39 selu J., a dana 15.07.1999. godine njihovi posmrtni ostaci ekshumirani i identifikovani. g) U periodu od maja 1992. godine do marta 1993. godine u pritvorskim prostorijama SJB K., bez ikakvog pravnog osnova drali zatoene civile P. T., B. K., K.G, FWS-130, hodu V. J. i druge. i) U periodu od juna 1992. godine do 18. septembra 1992. godine T. H., koji je bio zatoen u podrumskim prostorijama SJB K., ozbiljno ugroavali ivot i izlagali ga psihikim patnjama time to su ga koristili kao vozaa za otkrivanje mina, tako to je sa teretnim vozilom iao ispred vojnih i civilnih konvoja putem od K. do M., pod policijskom pratnjom iz SJB K., koju je po rasporedu slube odreivao Z. N., u toku tih vonji 3 puta sa vozilom naiao na minu, pri emu su bila unitena vozila sa kojima je upravljao, a on je uspio preivjeti. j) U periodu od septembra 1992. godine do marta 1993. godine civile K.G. i FWS-130 koje je B. R. lino preuzeo iz KPD F. i koji su zatvoreni u pritvorskim prostorijama u SJB K., koristili ih kao vozae za otklanjanje mina izlaui ih smrtnoj opasnosti i psihikim patnjama. k) U toku jula ili avgusta 1992. godine B. R. izdao, a N. Z., skupa sa vojnim oficirima i rukovodnim kadrom SJB K. izvrio naredbu o paljenju bonjakih sela u optini K. i to sela S., D., B., H., L., K. i dr., N. Z. sa pripadnicima policije izvrio paljenje sela S., dok su vojnici zapalili druga navedena sela.

40 l) Krajem avgusta 1992. godine organizovali razmjenu zatoenih ena iz O M. R. za poginule srpske vojnike u rejonu J., razmjenu organizovali na takav nain da su ene morale, izlaui se smrtnoj opasnosti sa borbene linije izvui poginule srpske vojnike i iste donijeti na mjesto razmjene, nakon ega su sa djecom mogle prei na teritoriju pod kontrolom Armije BiH, a ovakav nain razmjene odobrio je B. R..

* Moj sudski dosije ima vie od pet hiljada stranica. Sama presuda 856 stranica. Suenje trajalo tri i po godine. Krivica koja se utvruje tri i po godine! Kakav to mora biti savren zloin da bi mu se sudilo tri i po godine? Parada tuilakih i sudskih i gluposti! Nisam mogao da vjerujem da u sudskom postupku ima toliko besmisla. Nasluao sam se idiotskih pitanja i jo glupljih pria. Jesam li mogao da izdajem nareenja, - pita tuilac. Naravna da jesam. Ima li negdje komandant koji ne izdaje nareenja, odgovaram. Jeste li primali nareenja od pretpostavljene komande?. Naravno da jesam. Vojska tako funkcionie.... Kad sam se vraao u pritvorsku samicu nakon besmislenog sjedenja kod tuioca po osam sati svakog dana, pitao

41

sam se da li ja stvarno idem u sud ili sam u nekom tekom bunilu. Na kraju sam shvatio: ne traju istrage i suenja toliko dugo zbog utvrivanja istine, nego da se pokae stravinost zloina. to due suenje, to vei zloin. to vei zloin, to vea kazna. Duina suenja objanjava teinu kazne. To je stratrategija Hakog tribunala. Tu nema greke. Priaj narodu godinama, svako vee, o suenju za ratni zloin da ga ubijedi da je Mijat Salapura monstrum koji je palio i ubijao iz obijesti. *
U toku cijelog postupka, Sud je vodio rauna o zatiti identiteta svjedoka sa dodjeljenim mjerama zatite i to svjedoka tuilatva:A, H, I, X, E, C, G, F, D, W i Z, na nain to se na glavnom pretresu kao i u presudi ne spominju puna imena i prezimena ovih svjedoka, nego samo njima dodjeljeni pseudonimi, dok se potpuni podaci o navedenim svjedocima nalaze u spisu, koji je takoe pod posebnom zatitom. ...Svjedokinja C je bila u selu Blato u vrijeme predmetnog dogaaja i na osnovu iskaza ovog svjedoka proizilazi da su ubistva 7 mjetana bonjake nacionalnosti u selu Blato izvila naoruana lica koja svjedokinja nije mogla prepoznati. Takoe ista svjedokinja je navela da je posle toga u selo

42 doao rovokopa koji je mtrva tijela odnio do mjesnog groblja i tu ih sahranio u jednu raku. ..

* Svjedoilo je u mom sluaju nekoliko zatienih svjedoka. Zatieni su zato to niko ne smije da otkrije njihova imena. Tako nam zaprijetio sudija. Takvi su novi zakoni kada se sudi za ratne zloine. Dovedu svjedoka da potvrdi tvoju krivicu, ali ne daju da ga vidi. Ne moe da mu uje ni ime. Svjedoci se zovu A, H, I, X, F..! Kau: ne moe da svjedoi javno jer je ugroen! Zato je ugroen? Ko ga ugroava? To zna samo tuilac! Smjeste tog ugroenog u neku prostoriju, izmijene mu glas, iskrive sliku i slua njegovu priu. Sve to tuilac pita, ugroeni zna i odovara bez greke. Dresirani laov! Do te mjere je razraena ta haka mainerija suenja! Svjedok je zatien zbog toga to je svjedok optube! Nema zatienih svjedoka odbrane! Ne! Nekad je svjedok morao da stane pred sudiju, da pogleda u oi optuenog, da se zakune da

43

e govoriti istinu... Jednom sam bio prisutan jednom suenju na vojnom sudu i gledao kako sudija ispituje jednog svjedoka. Lijepo ga vodi kroz dogaaj, trai detalje, pa ga hvata kad upadne u kontradikciju, pa ga suoava sa optuenim, pa sa drugim svjedokom... Dobro se sjeam: na kraju ispitivanja sudija diktira u zapisnik kako se svjedok crveni, preznojava, gleda ispred sebe i postaje nervozan... Morao ovjek da opie svjedoka da bi mogao da u presudi obrazloi da svjedok lae. To je meni liilo na ozbiljno suenje. A ne ovo danas: sakriju svjedoka da niko ne vidi kako lae! Jedan zatieni svjedok iz mog sluaja se proslavio. Gdje god tuiocu zatreba dokaza, on pozove njega. Zato? Zato to je sa njim sklopio sporazum i rekao: ti bi u suenju dobio trideset godina, ja ti nudim pet, a ti e da bude moj svjedok u svim sluajevima koje budem vodio protiv oficira i vojnika iz tvoje brigade! Kad mu je zatieni rekao da on to ne smije jer bi ga zbog lanog svjedoenja neko odmah ubio, tuilac mu je ponudio da bude zatieni svjedok. Ko ne bi pristao na pet godina umjesto trideset? Ima svjedoka koji su na lanom svjedoenju profitirali. Postali bogati. Dobili iseljenje u tree

44

zemlje, drugi identitet, posao, kuu. Uzeli drugo ime i prezime i oprali svoju savjest! ive daleko od zloina i uivaju. Tako se trgovalo dokazima. To je strategija koju je uveo Haki sud. To mi je objasnio advokat. Na ovjek je jeftin. Za pare moe s njim kako hoe. Plate mu i on svjedoi da ga delat nije muio! Bilo mu u logoru dobro! Takav je bio i rat. Ako ima pare, ne ide u rat. Plati i ne ide na liniju. Plati i ide u razmjenu. Otkupi ivot. Mnogi su se na tome dobro obogatili. I tako se taj moj zatieni pojavljuje kao glavni svjedok u pet sudskih predmeta: protiv generala Jevtia, bezbjednjaka Gataria, komandanata Petkovia, komandira ete Njegomira i grupe politiara iz ratnog taba. I svi znamo ko je! Ali, ne smije da kae. Ako kae, dobije jo pet godina. Bio taj profesionalni svjedok vojnik u mojoj brigadi, u izviakom vodu. Obian seoski lopov. Priali vojnici kako je od roenog oca ukrao volove i prodao ih na pijaci u Derventi. Volio da izmilja, petlja, lae... Zvali ga u jedinici Minhauzen. Napije se nekoliko njih jedne noi, odu kamionom u selo Jazovina, upadnu u muslimanske kue i ubiju sedam

45

ljudi! Naprave masakr. Bio sam bijesan kada sam obavijeten. Htio sam da ih sve strijeljam. Zovem Glavni tab i pitam ta da radim. General Radulj me smiruje: alji ih odmah na Ozren, gurnuemo ih u proboj linije da svi izginu! Nisam ih vie vidio... Kasnije ujem, zatieni dezertirao na Ozrenu i pobjegao u Srbiju. Tamo se hvalio svojim ratnim herojstvima, pobijenim ustaama i balijama, izmiljao masakre i zloine. Pronau ga Haki istraitelji, vide dobar materijal, uzmu da ga obrauju i dobiju kljunog svjedoka... E, tako se danas proizvode zloini i kroji pravda. Zatiti jednog krivca da bi osudio drugog! Zatiti veeg krivca, da bi kaznio manjeg! Neto to je po prirodi neasno, postaje dio sistema pravde! Kuda ide takva pravda? Bivi zakoni su predviali da svaki prestupnik ima mogunost da se pokaje pred sudom i prizna svoje djelo. To ga je u nekim sluajevima oslobaalo od odgovornosti, a nekada je bila velika olakavajua okolnost. Danas je to postalo dravna trgovina! Danas zloinac postaje saradnik tuioca u tovarenju krivice na one koji su manje krivi.

46

Minhauzen je izvrio teak ratni zloin. Uestvovao u ubistvu nedunih civila. Svaka ozbiljna vojska bi za takve imala sud. Zato ga mi nismo imali, ne znam! Neko je napravio procjenu da e krivce stii neka druga kazna. Ko? Ne znam. Znam da ni jedna vojska u BiH nije takvima sudila. Valjda je to bio razlog! uo sam da je postojao plan da se poslije rata najokoreliji zloinci likvidiraju bez suda i suenja. Nai neprijatelji su svojima tako presudili. ta sam ja u tome kriv? * Preko stotinu tuioevih svjedoka je prodefilovalo kroz sudnicu u mom sluaju. I potrebnih i nepotrebnih. I onih koji neto znaju, i onih koji pojma nemaju. Tuilac je pozivao svjedoka da potvrdi da je u selu postojala kola! Izvodio je svjedoke da potvrde da je tog i tog dana padala kia..! Pitao sam se zato izvode svjedoke kada sam im ja sve to mogao opisati? Nisam mogao da se naudim toj paradi sudskog besmisla. Suenja za ratne zloine su meunarodna predstava. Svjetski monici hrane naivne priom kako se bore za pravdu. Strane sudije

47

dolaze da sude u nepoznate pravne sisteme. Nemaju nikakvog iskustva u suenju, ali sude! Njima je vano da u svojim biografijama mogu da napiu kako su sudili ratnim zloincima. Nae sudije su u toj predstavi statisti i kaskaderi zato to se uloga dobro plaa. Svi imaju neke svoje interese koji su najmanje pravda. U toj predstavi optueni je sam protiv cijelog svijeta. Protiv njega su UN, protiv njega su najmonije drave, protiv njega je vlastita drava sa svim svojim institucijama. Protiv njega rade sve meunarodne i domae nedvladine organizacije. Na njega svakog dana juriaju mediji, ene majke, ene u crnom, ene rtve.... Ne moe biti pravde kada ti sudi cio svijet. Nema pravde kada ti sude odmah poslije rata. Poslije rata sudi osvetnika strast i politika. To je opasno za pravda. Nema pravde kada vlada oholi pobjednik i kada rtva trai pravdu. Kako moe biti objektivan sudija koga izabere pobjednik? Zato danas predsjednici sudova za ratne zloine primaju rtve i odlaze na mjesta zloina? Moraju da pokau na ijoj su strani! Oni ne zastupaju pravdu nego pobjednika. Zbog toga je mala pravda za

48

optuene koje progoni pobjednik i ije kanjavanje trai rtva. Bie vie pravde za one kojima e se suditi kada proe vrijeme, kada se stiaju strasti. Tada e sudu biti lake da odmjerava pravdu jer mu nee nad glavom biti ma pobjednika. * Svjedoenje je udna stvar. Pria o dogaaju koji se desio prije dvadeset godina. Pitaju te o detaljima koje nisi mogao da registruje ni u vrijeme dogaaja. Kad sam sluao svjedoke, stekao sam uvjerenje da su oni verziju dogaaja vremenom dograivali i usavravali da bi svoju tragediji uinili veom. Postaje sam sebi vaniji to ti je preivljena tragedija bila stranija. I u tragediji ovjek postaje velik! Tano sam znao gdje je linija realnog sjeanja, a gdje poinje uobrazilja. A kad proradi mata, tada nema kraja. To je ovjekova priroda. Gradi u irinu i visinu, oblikuje, boji, nijansira... Vrijeme rui, a ti dograuje! Mogao sam da tano opiem nekoliko vrsta svjedoka. Na kraju sam zakljuio da je svjedoenje odraz ljudskog karaktera. Jedna

49

vrsta svjedoka su bili poteni, smjerni ljudi. Oni su realno opisivali zloin, nisu nita dodavali ni oduzimali. Ali nisu nita govorili o uesnicima dogaaja. Nisu pominjali imena ak i kada su ih znali. inilo mi se da oni na zloin gledaju kao na neku svoju sudbinu. Druga vrsta svjedoka je imala stranu potrebu da zloin vidi i velia kao vlastitu tragediju. Oni su bili nezasiti osvetnici. Vidjeli su samo kaznu. Svjedoili su samo zbog kazne. Po svom ljudskom profilu, oni su bili nerealizovani zloinci. Kada bi ponovo poeo rat, oni bi inili najstranije zloine. To svjedoenje iz osvetnike strasti je postratni fenomen o kojem psiholozi ne govore. Trea vrsta su bili ljudi koji su taj dio svog ivota sklonili iz svog sjeanja. Niega nisu mogli da se sjete. Ja sam taj dio ivota izbrisao, kae sudiji jedan svjedok. Izbrisana memorija! ovjek je odluio da ivi bez tog sjeanja. ta e mu? Sretao sam poslije rata ljude sa kojima sam se druio u ratu koji se nisu sjeali dogaaja u kojima smo zajedno uestvovali. Potisnuli to. Ne ele da znaju. Prirodno je da ovjek brie nevane dogaaje. Jo je prirodnije da brie neprijatne i traumatine stvari. Kako moe da

50

ivi sa patologijom. Samo bolesne psihologije imaju neodoljivu potrebu da svjedoe nakon dvadeset godina! Ima kod rtava zloina jedan sindrom o kome sud ne razmilja. rtva ima potrebu da velia svoju rtvu i proiruje odgovornost krivca. Za njih je svaki srpski vojnih kriv i svaka kazna prema njemu je pravedna! Oni razmiljaju pojednostavljeno: i kad laem, neu pogrijeiti, svi su oni zloinci! Sindrom odmazde! Nedavno na televiziji jedna ena, iz nekog njihovog udruenja, javno izjavljuje: ta se tu ima dokazivati, svi su oni zloinci! Mrnja sa kojom se ivi poslije rata samo rasplamsava e za odmazdom. To je opasna igra, ali o tome nema ko da svjedoi! * esto sam razmiljao da li se tako moralo ratovati. Pitao sam se da li je zaista postojao plan i ko ga je osmislio? Mi, oficiri srednjeg ranga nismo znali ni za kakav plan. Bunili smo se zbog toga. Pitali smo se kakav je cilj rata, ta hoemo, ko su nam saveznici? Niko nam o tome nita nije govorio.

51

Nikako nisam mogao da razumijem zato se pale sela, rue objekti, ubijaju neduni ljudi... Neko je morao da stoji iza tih grupa. Nikada nisam mogao biti siguran ija je to politika. Vjerovao sam da nije politika vojnog vrha. Mogao sam da razumijem zato se iseljavaju ljudi. Nema ljudstvo da organizuje civilnu vlast, ne moe da osigura bezbjedan ivot tim ljudima. Ko je mogao da uva muslimanska sela od raznih paravojnih grupa i pijanih vojnika koji idu kui sa ratita? Ali, nisam mogao da razumijem pljake i paljenje kua. To je bila velika greka. Ljudi bre zaboravljaju smrt oca nego gubitak oevine. Kad si nekome uzeo oevinu, dao si mu trostruko vie. Naoruao si ga pamenjem, mrnjom i osvetom. Ne znam koja budala je mislila da e se sa ruenjem kua sruiti ovjek? Kada sam traio od naelnika optina i naelnika policije da organizuju vlast i uvaju naputena sela, rekli su mi da oni to ne mogu da izvedu. Nemaju ljude! Velika linija fronta, malo vojnika, veliki prostor u pozadini koji treba uvati... Za pljaku i ruenje nema opravdanja i izgovora. To je primitivna filozofija rata. Rat ne

52

smije da se pretvori u civilno bezakonje. emu je sluila civilna vlast? Nisam mogao da razumijem i prihvatim na nain ratovanja. Nita se nije uklapalo u moja znanja o taktici i strategiji ratovanja. Da li se moglo drugaije, ni danas ne znam. Znam da se morala sauvati i teritorija i narod. Da li je trebalo drugaije? Danas mi odgovor na to pitanje nita ne znai. Poslije bitke svi su generali!

*
...Nadalje, po ocjeni vijea, napad na civilno stanovnitvo je imao i karakter sistematinosti i isti se provodio po odreenom planu. Naime, iz izvedenih dokaza jasno proizilazi da je napad na svim podrujima, kao i u samoj optini Mlinarevo izvoen na slian nain, ako ne i identian. Isti se manifestvovao u oruanom napadu na naselja u kojima je ivio bonjaki ivalj, koja mjesta su gaana pjeadijskim i artiljerijskim orujem, da bi potom dolo do ubijanja i progona civila iz tih naselja i njihovog liavanja slobode i zatvaranja u zatoenike objekte, zatim u smiljenom zatvoranju ostalih lica bonjake nacionalnosti iz Mlinareva, Gradine, Krueva i Maslovine u vie zatoenikih objekata koji su posebno formirani za tu namjenu, a iz zatoenikog

53 objekta u policijskoj stanici neki zatvorenici (FWS130) su ostali sve do marta mjeseca 1993. godine. Pri tome naroito je uoljiva prostorna i vremenska povezanost napada na pojedina naselja i bonjako stanovnitvo. Imajui u vidu sve navedeno vijee smatra da je nesporno utvreno da je u inkriminisanom vremenskom periodu, tj. od maja mjeseca 1992. godine do marta mjeseca 1993 godine na podruju optine Mlinarevo postojao iroki i sistematian napad Vojske Republike Srpske (VRS), paravojnih i policijskih jedinica na civilno bonjako stanovnitvo... Individualna krivina odgovornost za uee u UZP-u ne proizilazi iz pukog lanstva u zloinakom poduhvatu. Da bi bio krivino odgovoran, od optuenog se trai da preduzme radnju kojom doprinosi realizaciji zajednikog plana. Uesnici u UZP-u svoj doprinos realizaciji zajednikog plana mogu dati razliitim ulogama. U stvari, termin uee je iroko definisan i moe poprimiti oblik pomoi ili doprinosa realizaciji zajednikog plana. Uee obuhvata i direktno i indirektno uee. Umijeanost optuenog u krivino djelo mora tvoriti vezu u lancu uzronosti. Ovo znai da Tuilatvo mora barem utvrditi da je optueni preduzeo radnju u provoenju zloinakog plana... Da bi UZP postojao mora doi do udruivanja dva ili vie lica radi provoenja zajednikog plana, namjere ili cilja, a to predstavlja ili ukljuuje izvrenje jednog ili vie krivinih djela koja su u nadlenosti Suda. Nema potrebe da taj plan, namjera ili cilj budu prethodno dogovoreni ili formulisani. Mogu biti improvizovani na

54 licu mjesta, a zakljuak o njihovom postojanju se moe izvui. Nadalje, optueni mora uestvovati u zajednikom cilju ueem u izvrenju zloina ili jednog od namjeravanih zloina ili pomaganjem ili doprinosom izvrenju zajednikog plana, namjere ili cilja. U optunici je cilj UZP-a definisan kao progon bonjakog stanovnitva optine K. na politikoj, nacionalnocj, etnikoj, kulturnoj i vjerskoj osnovi ubistvima, prisilnim preseljenjem stanovnitva, istrebljivanjem, protivzakonitim zatvaranjem, muenjem, silovanjima, prisilnim nestancima, samovoljnim unitavanjem imovine u velikim razmjerama, izgladnjivanjem stanovnitva, nanoenjem velikih patnji i povreda tjelesnog integriteta. Pored toga, u svakoj od taaka se konkretno navode navodna krivina djela u osnovi optube za progon te se tvrdi da su navodni zloini bili dio zajednikog cilja UZP-a. Sudsko vijee smatra da je ovaj zajedniki zloinaki plan izvren u kontekstu irokog ili sistematinog napada na bonjako civilno stanovnitvo, koji je zahvatio i susjedne optine Sudsko vijee smatra da nije potrebno utvrditi kada je zajedniki plan prvi put sainjen. Vijee umjesto toga zakljuak o postojanju zajednikog plana izvlai iz svih okolnosti. Postoji dovoljno dokaza, o kojima se u pojedinim takama i podtakama presude detaljnije govori, za zakljuak da su uesnici u udruenom zloinakom poduhvatu djelovali zajedno kako bi realizovali plan koji je ukljuivao nasilno zauzimanje dijelova optine K. nastanjen bonjakim ivljem i progon nesrpskog

55 civilnog stanovnitva u optini K. u periodu koji obuhvata optunica. Naime, radnje izvrenja predmetnih djela na podruju optine K. i ire preduzimane su na identian nain, koji se uglavnom ogledao u tekom oduzimanju fizike slobode bonjakog civilnog stanovnitva, nakon ega je slijedilo paljenje njihovih kua, hapenje preostalog stanovnitva, njihovo zatvaranje u zatoenike objekte, (kola, barutni magacin, policijska stanica) gdje su izlagani ubistvima, prisilnim nestancima, muenu, silovanjima, deportaciji i drugim neovjenim djelima. Sve ove radnje pojedinih krivinih djela su u vezi sa krivinim djelom progona. Sud smatra da je ovaj zajedniki plan bio iskljuivo usmjeren na izvrenje djela progona protiv nesrpskog stanovnitva, ukljuujui sva navedena djela protivzakonitog hapenja, zatvaranja, okrutnog i neovjenog postupanja, prisilnog premjetanja, ubistava, silovanja i drugih krivinih djela iz optunice.

Nije vie dovoljan ratni zloin kako ga obian ovjek razumije. On sada mora biti udrueni zloinaki poduhvat. Kada je udruen, onda moe da bira koga e optuiti. To je, izgleda, malo ublaena varijanta kolektivne krivice. Mora se prikazati da se moj narod udruio radi zloina, a ne da sauva dravu i zatiti svoja prava. Da li su se moji ratni

56

neprijatelji udruili? Prema presudama, izgleda da nisu. Njihovi zloini su sluajni. Omakne im se pa popale naa sela. Pobiju nedune ljude i pobacaju u jame. Njihovi zloini za tuioce nisu udrueni zloinaki poduhvat. Za tuioce napad na kolonu JNA u Dobrovoljakoj ulici u Sarajevu nije zloin. Vojska koja se povlai uz posredovanje Ujedinjenih nacija za meunarodne tuioce je legitimna meta! Kako moe kolona u kojoj je komandant snaga Ujedinjineh nacija biti legitimna vojna meta? Povlai se kroz centar grada u neborbenoj formaciji sa mirovnom misijom - i legitimna vojna meta!? Ubijeni ljudi i nikom nita! A pri tom nije poginuo niko od napadaa! U povlaenju kolone iz Tuzle isti scenario. I u Tuzli izginuli samo vojnici JNA, a niko od njihovih. Kau, JNA napala teritorijalnu odbranu! Napadne te JNA, niko tvoj ne pogine, a ti njih masakrira. Da li je to normalano? Logika tuilatva se protivi zdravom ljudskom umu! Kako je to mogue? Mogue je zato to o pravdi odluuju oni koji su osmislili rat. Moda je neko moniji od ovih naih isplanirao i odobrio napad. Takvi incidenti su dio propagandnih ratnih planova. Zato se isti scenario dogaa u Sarajevu i Tuzli?

57

Zato su ovdje doli meunarodni tuioci i sudije da odreuju ta je zloin i ko su zloinci. Kako se stvari sa pravdom odvijaju, zloini mojih neprijatelja su ekscesi. Kad oni istjeraju moj narod i popale njegove kue, to nije iroki sistematian napad. udi me da za njih nisu izmislili neto kao izolovan prestup, nesistematino prekomjerno djelovanje. Na jezik je bogat za banalizacije, kao i za preuveliavanja. Kada sud kae da uee u udruenom zloinakom poduhvatu obuhvata i direktno i indirektno uee, onda svako moe biti optuen i osuen. Da li je to sud osmislio kolektivnu krivicu koju perfidno servira kroz pojedinane presude? Niko o tome ne razmilja. Nai pravni strunjaci ute. Ne diu svoj glas, niko o tome nije napisao ni rije. Stotine pravnika je doktoriralo na raznim glupostima, ali niko nije na udruenom zloinakom poduhvatu i irokom sistematinom napadu. Znam da se jedan ameriki advokat, srpskog porijekla, estoko bori da ukae na nepravdu u suenjima za ratne zloine, ali ga niko ne slua. I on sam protiv cijelog svijeta!

58

Nae sudije posluno uestvuju u projektima ruganja pravdi. Oni su grobari pravde, a ne njeni uvari. Ko bude prouavao njihove presude, uvjerie se u njihovu pravednost. Ne priam ja ovo da bih opravdao nedjela koja su ostala iza moje vojske. Ja ne priam o svojoj krivici i kazni. Ja neu da se pravdam. Ja govorim o optim mjestima jednog drutvenog rasula koje se pretvorilo u rat. Rat nije djelo pojedinaca, ma koliko pojedinci izgledali vani. Nikada jedan ovjek nije mijenjao istoriju. Ljudima se esto ini da mo pojedinca usmjerava istoriju. Nema toga! Pojedincu mo daje stanje drutvenoh odnosa i svijesti njegovog drutva. Kada nestanu moralne vrijednoisti u jednom drutvu i kada nemoral pone da razara njegovo vezivno tkivo, ono mora prsnuti kao ir. Pojedinac je tu da iskoristi granine okolnosti i povede mase. Najvea je glupost kada neko kae: krivi su Miloevi i Tuman! Kao da su njih dvojica imali maginu mo da proizvedu rasulo. Ko je stvorio Miloevia i Tumana? Nisu oni isplivali na povrinu sami od sebi. Njih je izbacilo na povrinu bolesno drutvo. Oni su proizvod kolektivne bolesti. Ljudi ih vide kao krivce zato

59

to ljudima treba krivac. A oni su krivi koliko i ja. Radili su ono to je bolesno drutvo trailo od njih. Vrijeme im dodijelilo ulogu! Kao i meni! Svako vrijeme trai svoje heroje. I svoje izdajnike. Da su se odluili za neke druge varijante, ko bi ih podrao? Kakva bi bila njihova sudbina? ta su podravale tih godina Amerika i Evropa? Podravale su secesionizam! To je bio jedini siguran put za ruenje posljednjeg socijalizma koji je imao ljudski lik i bio primamljiva alternativa. Njihov cilj je bio sruiti socijalizam po cijenu rata i zloina. To je saveznitvo u ratu. A onda ti isti ratni hukai sude to si ratovao za njihove ciljeve! Osmisle ti dogaaj, a onda od dogaaja naprave veliku priu. Ne bi bilo Srebrenice da nije bilo zatiene zone koju su oni osmislili. A u zatienoj zoni oruane formacije... Onda njihovi ambasadori dolaze svake godine na mjesto zloina da od ljudske nesree prave svoju politiku.To je ironija istorije. Tako je bilo oduvijek. Pria o zloinima danas je iroko sistematino zamagljivanje sutine kako bi se opravdao sud i kazna. Svi moemo biti osueni za ratne zloine, ali ratova i zloina nee biti manje! To

60

pokazuje istorija. To ne znai da ne treba sud i da ne treba suditi. Nisam ja protiv suda. Nije nepravda prema meni razlog za ukidanje suda. ovjek ivi sa nadom da postoji pravda. Pravda je ovjekova posljednja utopija. Ona mu daje nadu da ivot ima smisao. Potrebna mu je kao hljeb. Uz pomo pravde, ovjek potvruje sebe. Daje sebi znaenje. Ko si ako ne razumije pravdu? Kad sam bio mlad oficir, doem kod oca, a on kae: Dobro je da si tu, sutra mi dolazi sud! Kakav sud, pitam. On se posvaao sa komijom oko mee i pozvao mirovno mijee mjesne zajednice da komiji pokau da je on u pravu! Pitam: Zato nisi pozvao mene da razgovaram s komijom. Ti nisi sud, kae. On hoe da selo zna da je on u pravu! Njemu ne treba zemlja, ali mu treba pravda! Kad ovjek izgubi nadu u pravdu gotovo je! Tada e nastati neka nova ovjekova istorija. Zato je sud vano ovjekovo dostignue. Ovo to ja priam je odbrana suda i pravde, a ne dokazivanje moje nevinosti. Da bi ovjek vjerovao u sud, pravda mora biti vidljiva. Svako mora da vidi zemaljsku pravdu. Prije svih, mi

61

koji smo osueni. Ja vidim svoju krivicu, ali ne vidim pravdu. * ta je irok sistematian napad - niko ne zna!? To su izmislili u Hakom tribunalu, ili je i njima neko to doapnuo. uo sam da se njihove presude piu u Americi, u nekom institutu. Sudija dostavi ulazne informacije, kae ta mu treba i sve dobije preko interneta. Narui obrazloenje presude! Usavrena pravde. Kao to kupuje cipele preko interneta! Moda se to radi i u naem sudu. Ko to zna? im ima strane tuioce i strane sudije, ima i sve ostalo strano. Advokat mi kae da je krivini postupak po amerikom zakonu. Zato su uveli ameriki postupak? Zato da ne mogu da sude nae sudije! Zato da njihove sudije sude po svom zakonu. Tako e oni u tuoj zemlji biti glavni. O svemu e odluivati oni. Kako e da sudi na sudija kad ne zna njihov zakon? Ja se divim Amerikancima. Njihova strategija osvajanja svijeta je savrena. Pomau ti tako to ti donesu svoje zakone, dovedu svoje

62

sudije, instaliraju svoje programe, poklone svoje kompjutere, dovedu svoje strunjake da te obue... A strunjaci sve sami agenti. Tako uu u policiju, u obavjetajne slube, u vojsku. I gdje si ti onda kao drava? Nigdje! Nema te! Osvojen si milosrdnim dolarima.

Kad sam gledao i sluao tuioce i sudije, mislio sam da ne znaju ni pismo napisati. itam optunice i presude i vidim da to ne piu oni. Ko im pie, ne znam! itao sam i neke presude za ratne zloine drugih naih sudova. Ne lie na moju presudu ni po formi, ni po stilu. U mojoj presudi su na svakoj stranici fusnote. Kao da ita doktorsku disertaciju. Obian ovjek nita ne moe da razumije. Pitao sam se za koga sud pie takve presude? ta da radi obian smrtnik sa presudom u kojoj se upuuje na knjige stranih autora i presude Hakog suda? Taj irok i sistematian napad je dobro osmiljena stvar. Neko je to vrlo mudro smislio. Kad u jednoj presudi utvrdi irok i sistematian napad, onda moe kao uesnike optuiti sve koji su na jednom

63

podruju imali bilo kakvu vojnu i politiku ulogu u tom vremenu. Haki sud ima pravila o utvrenim injenicama. Jednom utvreno se ponovo ne dokazuje. To je protestantski pragmatizam. Kae sud: Srpske oruane snage! ta to znai? Kako se na sudu mogu koristiti tako nejasni pojmovi? 92 godine se nije znalo koliko i kakvih naoruanih grupa ima. Svako je mogao da formira naoruanu grupu. Jedni su pod kontrolom SDS, drugu pod kontrolom Radikala, trei nekakav rezervni sastav, etvrti rezervna policija, peti neka vojna policija. A sud sve to podvodi pod srpske oruane snage sa udruenim zloinakim poduhvatom! Pola ih je bilo sa pljakakim poduhvatom. Niko ih nije mogao staviti pod kontrolu do kraja rata... I za sve odgovoran Mijat Salapura.

* Imao sam druga, Atif se zvao. Bio iz susjednog sela. Zajedno smo ili u osnovnu kolu, isti razred. Bio odlian uenik, najbolji matematiar. U etvrtom razredu sjedimo u

64

istoj klupi. Bio mi je najbolji drug. Nisam imao boljeg kolskog druga. Pred kraj godine sjedimo u parku na velikom odmoru i priamo kako da nastavimo kolovanje. Pria mi on kako otac hoe da ga upie u vjersku kolu. Kae, nagovara ga hoda. Njih estoro djece, otac drvosjea, bijeda... Ja u istoj situaciji. U mom selu bio jedan mladi u vojnoj koli. Svakog ljeta doe na selo u vojnoj uniformi. Mlad, lijep, prav kao svijea... Obrijan, oian, ispeglan. Mi, djeca, samo gledali u petokraku na njegovoj kapi i u njegove cipele. Cipele uglancane, moe da se ogleda na njima. Pokazivao nam runi sat. Ruski, Raketa. Okupimo se oko njega, a on nam pria kako u vojnoj koli ima sve to zaeli: vozi motor, vozi kola, igra fudbal, sve dobja besplatno... Izlazi subotom i nedjeljom u grad, niko ti nita ne smije. Sve cure u selu samo gledale u njega... Priam ja to mom drugu Atifu, jo dodajem kojeta, a on ne trepe. Predloim ja da i mi idemo u vojnu kolu. Pristane on. Kasnije mi je priao da otac prvo nije htio ni da uje, ali ga mati ubijedila... Tako mi zajedno na voz, pa u Zadar. Zavrimo vojne kole i dobijemo raspored: ja u Sloveniju, on u Makedoniju! Dopisivali se, posjeivali, zajedno ljetovali u Kuparima...

65

Doe rat, nema Atifa! Niko ne zna gdje je. Kad sam prebaen na Ozren, dobijem podatke o rasporedu muslimanskih snaga i oficirskom kadru. I gle sluajnosti: Atif moj neprijatelj! Komandant muslimanske lake pjeadijske brigade. Traim nain da se sastanemo. Dobijem saglasnost od vrhovne komande da pregovaram. Naemo se, izljubimo, ispriamo... Pitam: to napusti JNA? Kae on: ta sam mogao? Svi naputaju, svi idu svojima. Svakoga ekaju njegovi, svima treba pomo, savjet, spas... ta bi moj brat, otac, strievi i ujaci rekli da sam ostao? Ako nisi sa svojima, nisi niji. Da sam se drao zakletve i spaavao vojniku ast, izgubio bih svoje najblie. ta je ovjek bez porodice..? Bila je to tuna ispovijest ovjeka koji se naao na sudbonosnom iskuenju. Ne pripada nikome. Posljednje utoite mu je rodbina i zaviaj. Kada smo se ve dobro ispriali, odnekud mi doe da Atifa upitam da li zna ko je ubio moje roditelje. Kae on: moj brat Omer! Meni pade mrak na oi! Zemlja se okree oko mene! Kao da se kosmos rui! Pred oima mi se vitla neka magla u kojoj nestaju nebeska sazvea! On

66

mi prebaci ruku preko ramena: Ubijen je samo dva dana nakon toga! I sin mu je poginuo godinu dana kasnije. Osveta je izvrena! Oprosti! Rekao mi je to nekako ljudski pomirljivo! Osjetio sam da u njemu nema mrnje. To me je osvijestilo! Nismo vie govorili. Nisam mogao da izustim rije. Moemo li sve zaboraviti, upitao me je dok smo se pozdravljali. Obeao sam klimanjem glavom... * Boe, kako je to udno! Tua nesrea te smiri. Tua nesrea izbrie tvoj bol. Da mi je Atif rekao bilo ta drugo, ko zna kako bih reagovao!? Kad me je suoio sa svojom nesreom, meni je bilo lake. Nisam vie bio sam u nesrei. Nesrea nije samo moja. ovjek, izgleda, sopstvenu bol i nesreu lijei tuom nesreom. Zlom za zlo! Moda je u tome objanjenje istorijske spirale zla? Ubija zato to su ubijali tvoje! Pali zato to su tvoji preci spaljeni! Unitava zato to su tvoje pleme unitavali!

67

Posmatrao sam vojnike poslije naih akcija. Proslavljali su ako smo ubili, zarobili, spalili, poruili... Na licima sam im vidio zadovoljstvo. Kao da su izlijeeni od teke bolesti. Poslije toga mirno spavaju. Kada to ovjek danas pria, izgleda strano. Vojnici uivaju u ubijanju! Ali, rat je sueno polje svijesti i razuma. U ratu je ovjek bie u drugoj funkciji. Proradi u njemu nekontrolisana svirepost. Nosi te neto nekom nejasnom cilju. to si mu blii, sve si svirepiji. * Dogovorimo ja i Atif nau taktiku ratovanja. Napadamo jedni druge svakih petnaestak dana. Kad oni napadnu mi se malo povuemo, kad mi napadnemo oni se povuku na drugom mjestu. Tako osvajamo neprijateljske teritorije, odravamo borbeni moral i uvamo ljude! Sretao sam se sa Atifom esto. Priali smo o ratu, politici, vojnim ciljevima, meunarodnoj politici, zloinima... U svemu smo se slagali. Dijelile su nas iste politike, iste nacionalne ideologije, iste tehnologije ratovanja, isti sistem

68

partijske vlasti, isti zloini... Na isti nain se istila teritorija, na isti nain zauzimali stanovi, po istom modelu oduzimana imovina, na isti nain hapsili i ubijali ljudi, po istom kljuu mijenjali nazivi ulica... Jedino su oni bili mudriji u propagandi: nisu ruili nae crkve po gradovima. Pokazivali su to svijetu kao svoju graansku opredijeljenost i toleranciju. Nai ludaci su ruili redom. Damije su im bile glavni cilj. Kad srui damiju, kao da je sruio samog Alaha. A danas ljudi prave damije i tamo gdje ih nije bilo. To je odgovor na na idiotizam. Onaj ko je mislio da e ruenjem vjerskih objekata oistiti prostor od ljudi nije znao da jaa ovjeka i stvara u njemu neobjanjiv inat. Kad ovjeku uniti simbol vjere, samo si ga ojaao! Mi smo, izgleda, sve radili na jaanju neprijatelja! Tako smo se ja i moj drug Atif kolovali za rat o kome nismo mogli sanjati. I tako smo zauzeli protivnike poloaje i uvali liniju razgranienja dojueranjih komija. Sve nae vojne teorije i ratne doktrine pale su u vodu. Samo se optenarodna odbrana pokazala kao vizija. Naoruani narod je uzeo stvar u svoje ruke. A uzeo i nas, kolovane ratnike!

69

* Sretnem tamo negdje poetkom rata pjesnika Duka Trifunovia. Upoznali smo se u vozu. Ja se vraao iz Podgorice... On izbjegao iz Sarajeva i putuje svaki dan vozom od Beograda do Bara jer nema gdje da stanuje. Voz mu stan! Neko mu dao neku povlasticu Jugoslovenskih eljeznica... Fin ovjek, mudar... Pita me, ta radim. Ja kaem, ratujem! Protiv koga?, smije se on. Ja kaem: Protiv komija. A on kae: Komija je uvijek bio najvea opasnost. On tano zna ta ima, ta jede i ta si sakrio. Zato postoje dravna granica i pogranine jedinice? Zato da nas uvaju od komije. Ne uvamo se mi od Kanade i vedske, nego od susjeda. Komija je u istoriji evidentiran kao opasan ovjek. Ja pomislim on se zajebava! Poslije razmiljam i vidim ovjek je u pravu. Komija ti je neprijatelj... Ispria mi Duko kako su mu odmah upali u sarajevski stan. Zamoli on neku enu sa televizije da ode u stan i uzme njegove rukopise. Doe ona tamo i kae tim to su se uselili: Ovdje je stanovao jedan pjesnik, mogu li da uzmem njegove knjige. A njoj ta nena

70

kae: Nije on pjesnik, on je etnik! I ne da joj da ue. Eto, to su komije koje su ti k'o braa! Nas su svemu pogreno uili. Priali nam komija ti je k'o brat. A brat doe pa ti sve popali i opljaka. Pa nas uili: u siromatvu je bogatstvo, bolje grob, nego rob, carstvo nije na zemlji, nego na nebesima, bolje asno umrijeti, nego u ropstvu ivjeti... I Srbi deset vijekova ratovali i umirali, a drugi se raali i zauzimali prostranstva. Da nismo ginuli za krst asni i slobodu zlatnu, danas bi nas bilo sto miliona, vie od Engleza i Nijemaca. E, zato smo tu gdje smo. * Osude mene tri ene. enski sud. Jedna Amerikanka, neka Patricija Dulan. Pretres vodi muslimanka. Tuilac takoe ena. I ona muslimanka. Ova to predsjedava, naa, izbjegla iz Gornjih Hanova. Tuiteljiin otac muen u nekom logoru... Pita me advokat: hoemo li traiti izuzee predsjednice vijea? Kae: sumnja u nepristrasnost ja Srbin, rtve muslimani, tuilac musliman, sudija musliman. Razmislim: stvarno nije regularna situacija. Kaem advokatu: ako misli da e neto

71

pomoi, trai! Napie on to, korektno i poteno. Sud odbije. Kae: odbrana nije dokazala pristrasnost... Valjda, sud sam sebi vjeruje..! Da se razumijemo: nemam nita protiv ena sudija. Ali, da te tri ene osude za ratni zloin nekako ne ide u moju oficirsku glavu! Kaem, nemam predrasuda prema enama sudijama, erka mi je bila sudija. Nije ponovo izabrana zbog moje ratne biografije. I to je moja kazna! Teka kazna...! Ostavio sam dijete bez posla... Ali, nije mi jasno kako moe ena razumjeti rat i ratna deavanja. Kako moe neko ko ne zna nita o ratu i istoriji ratovanja, suditi za ratne dogaaje? Kako da ja objasnim sudskom vijeu strategiju i taktiku napada kada oni nemaju pojma o ratnim doktrinama? Valjda su zbog toga i postojali vojni sudovi i vojne sudije.... im su ih ukinuli, mogao si znati da ne ide na dobro! Ova Amerikanka je, kau, bila u Americi aktivista nekog pokreta ena rtava nasilja i to joj je bilo preporuka za suenje u ratnim zloinima. Mora da su joj rekli: idi tamo, tamo se nije ratovalo nego samo silovalo ti e to najbolje suditi! Kao to su u Brko poslali onu ena supervizora sa psom. Doe na prvu sjednicu skuptine sa psom, svee ga za

72

nogar od stola. I prva odluka zabrana zlostavljanja i ubijanja pasa! I postane Brko psei grad. Ko god ima dukelu, u auto pa u Brko! Tamo ga izbaci i pas na sigurnom. Tako branski psi slobodno etaju gradom u oporima. I ponu da napadaju ljude. Malomalo, nekoga ujeo pas. Dom zdravlja radi za rtve pasa. Pobuni se narod. Krene ta supervizorka u ubjeivanje ljudi po mjesim zajednicama... I pria na jednom zboru graana kako e njena vlast kastrirati sve pse lutalice. Valjda da se ne razmnoavaju. Ustaje jedan ia i kae: Gospoo, oni nas ne jebu nego ujedaju, bolje da im vadite zube. * Sretnem u ratu svog dobrog prijatelja, hirurga Toia. Naem ga u bolnici, deurni... Tek izaao iz operacione sale. Vrhunski strunjak! Formirao ratnu bolnicu, sam radi sve. Pria o problemima, tekim uslovima, nestaici lijekova... I doe do prie o djetetu koje je upravo operisao. Muslimansko dijete, ranjeno snajperom na Grbavici. Ranjena mu i majka. Kae on meni: Ne mogu da shvatim da neko sjedi i bira koga e ubiti, a koga raniti... Ne

73

mogu da shvatim ovjeka koji snajperom puca u dijete. Ima li taj ovjek djecu, majku...? Ispriam ja njemu kako sam to isto pitao generala Torbicu i kako me je izgrdio. Toliko je bio bijesan da mi je zaprijetio da e mi skinti inove. Drue majore, vritao je general Torbica, zna li ti da svaki njihov ranjenik ima nekoga u vojnim formacijama, da ranjenik zauzima mjesto u bolnici, da se o svakom ranjeniku brinu najmanje dva ovjeka, da se na taj nain okupiraju resursi neprijatelja i slabi njegova borbena mo..? Ja sam utao kao ak koji nije donio domai zadatak. Bilo me sramota. ta sam mogao da kaem? Ljekarska etika je jedno, vojna etika neto sasvim drugo. Jesu li one suprostavljene i koliko, to je drugo pitanje. Rat ne spreava ljekara da se dri svoje etike, ali vojnika spreava da bude ovjek. Vojnik na drugoj strani vidi samo neprijatelja. A taj neprijatelj je neko ko e da rani i ubije njega ako ga ne preduhitri. To su zakoni rata. Neprijatelja mora poraziti. Da bi ga porazio, mora koristiti sva sredstva. *

74

Mnogo sam razmiljao o tuiocima i sudijama. Paljivo sam ih posmatrao danima. Gledao sam kako ulaze u sudnicu, kako sjedaju, kako ustaju. Pratio sam pokrete na njihovim licima, pokrete ruku. Gledao sam kako su zakopani, kako su im vezane kravate, kakve nose koulje. Nikada nisam mogao da im vidim cipele od dubokih zaslona njihovih stolova. Kladio bih se da su na cipelama nosili blato iz svojih provincija. Nisam mogao da vidim ni odijela ispod toga koje su mi se inile za dva broja vee. Siguran sam da su rijetko bili u odijelima. Veina je izgledala neuredno. Kad vidi tako neuredne ljude, odmah zna da ne dre do svog posla. Otaljavaju posao kao to otaljavaju ivot! Izgubilo se dostojanstvo profesije! Ne postoji ugled! Stekao sam utisak da je jedina svrha toge da sakrije zaputenost sudije i ostavi privid urednosti i reda. Kada bih sjedao ispred tuioca ili sudije, znao sam da li je razveden ili oenjen, da li pije, da li je pua, da li kocka... Za jednog sam siguran da je na posao dolazio iz kafane. Zapetljavao je jezikom dok mu se donja vilica tresla. Imao je kafanske podonjake i mutan pogled. Sav je bio nervozan. Samo je jedan od sudija liio na gospodina. Bio je uvijek svjee izbrijan i utegnut. Nosio je leptir-manu i lakovane

75

picaste cipele. Drao se ukoeno, gotovo izvjetaeno. Pravio je neke udne pokrete rukama, sastavljajui vrhove prstiju. Liio mi je na englesku dvorsku poslugu koja oponaa lorda. Bilo je smijeno gledati ga, a jo smjenije sluati kad pone da objanjava banalne stvari velikim rijeima. Volio je da citira Njegoa i Marka Miljanova. Nije ba uvijek pogaao ta je ije, ali je tano izgovarao. Koristio je velike pjesnike i filozofe i kada to ima i kada nema smisla. Moja pokojna baba je za takve govorila da su kao mudo na oegu. Nadmeni i naduveni. Ostali su bili blijedi i bezlini. Na licu im nisi mogao vidjeti nita. Kad ljudima na licu ne moe nita proitati, znaj da nita ne vrijede. Ljudsko lice je kao zvjezdano nebo, nikada ga se ne moe nagledati. Neko je to napisao, a ja sam se u to uvjerio. ivot na licu ovjeka ostavlja trag. Mudrost sa kojom ovjek ivi ostaje utisnuta na licu. Toga kod sudija nije bilo. Najsmjenija je bila predsjednica mog albenog sudskog vijea. Toliko je u toj eni bilo zlobe i pakosti da sam se pitao kako uope ivi. Nikako nisam mogao da uhvatim taku u koju gleda. Pogled joj je iao negdje

76

ustranu, lice blijedo i bezlino... Ulazila je pod nekim neprirodnim uglom, valjda zbog ogromnih tikli koje nisu znale da nose nezgrapno tijelo. itala je sa papira protokol za otvaranje pretresa koji su joj, siguran sam, pripremali njeni saradnici. Sa njom je dolazila neka nepodnoljiva atmosfera, kao da najavljuje strani sud. Kao da su iz nje isijavala sva zla ovog svijeta. Govorio sam sebi: ako takav mranjak moe da sudi, onda svuda mora biti mrak! Kad vidi ovjeka, vidi i mjesto gdje bi trebao biti! Ta mrana i mrzovoljna ena mogla je da radi u pogrebnom preduzeu, daleko od ivota i ivih. Svata sam sluao i po novinama itao o svom sudu i njegovim sudijama. Bilo mi je udno da iz suda niko nita nije demantovao. Sudije nazivaju kriminalcima, zloincima, a niko ne reaguje. Svaka drava se brani od klevetanja svojih inovnika. To je priroda vlasti. Kako moe drava da uti kada na javnoj televiziji sudiju nazivaju kriminalcem? Pitao sam se da li su ti ljudi uopte sudije kada ih niko ne titi!? I o predsjedniku suda se svata pisalo. Nije se znalo da li se bavi politikom, ili sudom. Neko udruenje rtava rata ga je proglasilo linou godine. I on ode tamo da mu se javno urui

77

priznanje. Nema veze to je to udruenje rtava samo jednog naroda, i to njegovog. To ti je nepristrasan sud po mjeri meunarodne zajednice! * O sudijama sam imao sasvim drugu predstavu. Zamiljao sam ih kao antike mudrace: velike glave, ozbiljne i zamiljene likove, sa dubokim pogledima i borama mudrosti. Nita od toga nije bilo na tim ljudima. Tupavi i odsutni pogledi, razgovor preko volje, nedopustiva povrnost... O njihovom obrazovanju nisam mogao da zakljuim nita. Niko od njih se nije trudio da ostavi utisak, da neto objasni, da kominicira pristojno. Sve je bilo fraza i ablon: kad si roen, gdje si roen, ime jednog od roditelja, jesi li u srodstvu... Zato takve stvari mora da pita sudija, pitao sam se. I zato se iste stvari pitaju po stoti put. Mene su to pitali i policajci, i tuilac, i sudija za prethodni postupak, i sudija za prethodno sasluanje i predsjednik sudskog vijea na suenju. Kao da su mi se datum roenja i ime oca mogli promijeniti. Ima u tim sudskim procedurama

78

neloginosti koje samo pokazuju sa koliko besmisla se traga za pravdom. Optunice i pisane odluke sudija su posebna pria. To treba vidjeti! Toliko nepismenosti i besmisla na jednom mjestu nije lako pronai. Pitao sam se kako je mogue da ovjek proe kroz fakultet, a ostane nepismen? Razumijem da ljudi mogu imati problem sa stilom, ali da ostanu elementarno nepismeni nisam mogao da shvatim! esto nisam mogao da uhvatim smisao reenice. Poetak i kraj nisu imali nikakve veze. Gomilanje rijei, nepovezane misli, nikakvog sistema u obrazlaganju. Strahota! Pitao sam advokata kako se ali na odluku kada je ne razumije. Kae: Najlake mi je kad ne razumijem, onda znam na ta u se aliti! Zakljuio sam da je suenje obino zadovoljavanje forme, bez napora da se stvari objasne. Kako je do toga dolo ne znam! Vjerovao sam da je sud mjesto vrhunskog znanja, mudrosti i stila. itao sam neke presude naih bivih vojnih sudova, ak i presude Saveznog suda. To su bili mali traktati o zakonitosti i pravdi. Ovo kao da piu neki drugi ljudi... Nije udo to je i pravda

79

obesmiljena. Kada se jezik obogalji, izblijede i pojmovi, izgubi se sutina! Paljivo sam sluao kako govore. Zapisivao sam njihove nesuvisle reenice, biljeio lokalizme i gramatike greke. Smijao sam se rjeniku koji su usvojili od svojih nana. Jedan je stalno govorio anamo. Gdje si se ti nalazio kada je on krenuo anamo, pita sudija svjedoka. Ne priam ovo da bih se podsmijavao sudijama i tuiocima. Ali, pravda bi trebala da se mjeri sposobnou tuioca i autoritetom sudije. Kad vidi neukog tuioca, uhvati te strah! Neznanje je razorna mo. Takvi nevinog za as optue, kao to i krivca puste. Nesposoban sudija potpie osuujuu presudu bez razmiljanja. Kad ovjek ne zna da misli, spreman je na sve. Neznanje se skriva represijom. Najtee kazne izriu najloije sudije i najgori ljudi. U rukama sudija je ogromna mo. Zbog toga treba biti zabrinut za pravdu. *

80

Gledam ta se dogaa sa meunarodnom pravdom. Meunarodne politike, vidljive i nevidljive, poele su da pretvaraju meunarodne sudove u sredstva politikog uticaja. Meunarodno pravo kakvo sam ja uio vie ne postoji. Ljudska prava se zloupotrebljavaju i postaju sredstvo politike dominacije i moi. U ime ljudskih prava se svrgavaju reimi i vode ratovi u kojima se vre nevieni zloini. U ime ljudskih prava jednih, ozbiljno se ugroavaju prava drugih. Ja mislim da ove procese niko vie ne moe kontrolisati. I ovo to se dogaa kod nas nije vie pravda. Ako sud vie ne sprovodi istragu i ne utvruje istinu, gdje je onda pravda? Na osnovu ega sud sudi? Kau: na osnovu dokaza koje mu tuilac i odbrana donesu! Pa su izmislili pojam van razumne sumnje koji niko ne zna da objasni. I to su donijeli Amerikanci kao pelcer koji treba da se primi u Evropi. Moj advokat kae da mu je neki ameriki sudija objanjavao da van razumne sumnje znai da u dokazima ima 75 posto vjerovatnoe da je neko kriv! Ja to nisam mogao da razumijem. Vidim da se i advokat snebiva, ali mu nije lako da pred klijentom kae da i on ne razumije. Kako moe biti kriv 75 posto? Ili si kriv ili nisi! Ako istina nije na sudu, gdje je? Kod tuioca?

81

Ako je prela u izvrnu vlast, onda sud vie nije sud! Sud postaje politika. Tako se zavrilo sa pravdom u Hagu. Tako e uskoro biti i u Strazburu... Svijet je digao ruke od pravde! U ime ega? U ime profita! * Evo kako je bilo u mom sluaju! Rasporeen sam na Putnikovo brdo. Komandant brigade..! Utvrujem granicu sa susjednom optinom. U pozadini stotinu problema. Tri velika muslimanska sela. Naelnik optine trai akciju. Kae: sela puna ekstremista, dobijaju naoruanje, vre sabotae... Neki bivi etniki komandanti formiraju svoje jedinice, spremaju napade na muslimane... Vidim: stvari izmiu kontroli. Traim od naelnika zajedniki sastanak i dogovor. Na sastanku haos. Politiari ree jedni na druge, k'o psi. SDS i socijalistika partija spremni da vode meusobni rat. Dvojica narodnih poslanika, oba iz SDS-a, hoe lokalnu vojsku. Vidim, naginju etnicima i nikako ne miriu nas iz JNA. Jedan svetenik oficire bive JNA naziva komunjarama. Nikako da ih urazumim...

82

Obavjetavam Glavnu komandu, oni ute. Zovem Mladia. On psuje, jebe im majku etniku, naziva ih lopovima i kae: hapsi sve! Vratim se u komandu, kad tamo svi ute, niko ne progovara. Pitam ta je? Kae mi oficir bezbijednosti: Majore, muslimani popalili sva srpska sela oko Jelovca, i otac i majka ti ubijeni.... Tada se u meni neto slomilo! Zatvorio sam se u sobu, sjeo za sto i plakao. Ridao sam od bola.... Djed mi tako ubijen '43. Handar divizija upala u selo... Majinu familiju ustae odvele u Jasenovac, niko nije preivio... Djedov brat, kau, iv baen u jamu Tugovo... Mrak mi pred oima.... Sahranim roditelje... Vratim se... Samo to sam prespavao no, zove naelnik optine. Javlja da je u muslimanskom selu napadnuta policijska patrola, jedan policajac ubijen... Sazovem sastanak u komandi Brigade i naredim napad na sela. Naredba: izvriti pretrese, pokupiti naoruanje, pohapsiti estremiste i likvidirati sve koji prue otpor. Obavijestim naelnika optine i zatraim sadejstvo policije. Krene akcija sutradan. Ispostavi se da je naelnik bio u pravu. Pruili nam otpor. Pucalo se iz kua, iz ume, sa

83

damije... Bilo nekoliko bunkera na ulazima u selo, traneje pored puta... Pripremalo se za rat ozbiljno... Preko noi sela se ispraznila. Sve izalo kroz umu u susjednu muslimansku optinu. Kue prazne. Plan evakuacije savren. Zaplijenjeno oruje, pronaeni planovi, naredbe Patriotske lige, uputstva.... Ubijeno pedesetak ljudi. I naih est poginulo. Naredim naelniku da obezbijedi sela i sprijei pljaku, a vojsku vratim na linije. Kasnije vidim: sela opljakana i spaljena. Ko je pljakao i palio ne znam! Nisam ni pitao. To mi je ulo u optunicu: nisam sprijeio, nisam preduzeo da se kazne poinioci.... Tano je: nisam! Ne krijem: bilo je u meni nagona za osvetom, bio sam spreman da ubijam. Da su mi tada doveli nekog od njihovih komandanata ubio bih ga bez razmiljanja. Ubio bih svakog ko je bio spreman da ubije mene. Svakog ko bi ubio mog vojnika, ubio bih istog momenta. Svaki moj vojnik je bio spreman da ubija i osveti moje roditelje. To su mi govorili. Ja sam tih dana vidio samo slike mrtvih roditelja i moje spaljeno selo. elio sam da se svetim svakom ko je doprinio njihovoj patnji i smrti.

84

* Osveta je straan nagon... To je neto neobjanjivo... Neto te nosi, goni, prosto gura. Ne moe da se odupre, mozak ti ne radi... U tom ludilu mora da uradi neto. Mora..! Ako ne uradi, eksplodirae. Razdire te taj unutranji nagon...Ne zna ta e, ali zna da mora... Ide, ide, ide... Ako ti se neto nae na putu, gotovo je.... Tada ovjek moe da uradi sve! Nema zvjerstva koje nije ovjekovo djelo! Svata sam u ratu vidio. Svata uo. Vie sam sluao nego to sam vidio. Zloini su se dogaali daleko od komande... Kad slua, to ti je negdje daleko, u nekom zaturenom krajiku mozga... uje i zaboravi. Ne mogu rei da nisam znao za hapenja, muenja u logorima, prebijanja, poniavanja... Dolazili su mi prijatelji i pitali: Zna li, Mijate, ta se radi?... Ali, daleko od tebe, ne vidi... Sve misli eksces, napila se neka budala... Onda, uje ta i oni rade nama... E, to: ta oni rade nama, to je udo, majku mu... To je

85

u korijenu osvete. To ti ne da da bude ovjek! A slua svaki dan. Priaju tvoji, priaju oni... Televizija, radio... Mrnja na sve strane.... Kad se tako neto dogaalo, ja nou nisam spavao. Ustanem, otvorim prozor i razmiljam: jesamo li mi ljudi ili zvijeri? Kuda to vodi? Rat e se zavriti, treba ivjeti...! Nije nama oficirima bilo svejedno? Ima u ovjeku negdje neto ljudsko, probudi se, pone da kopka, ne da ti mira... Ima djecu... Djeca imaju djecu... Misli na Boga...! Bori se sa samim sobom... Onda te savlada umor, zaspis... Sutra: sve nedgdje daleko... Zaboravi! * Mrnja je udo..! To je neobjanjivo... Dogodi se neto, i shvati da poinje da mrzi. Mri jer vidi da i tebe mrze. Ni ti ni oni niste sigurni zato, ali mrzite. Oajniki se mrzite. A mrnja se najlake prima... Prenosi se kao kuga. Zaas: svi bolesni od mrnje! Ne postoji ovjek koji u ratu moe da savlada mrnju. Pogine ti drug, prijatelj, roak gotovo! Sve to eli eli da se osveti! To ovjeka gura u rat! To odrava borbeni moral.

86

Poslije gubitaka, spremaj napad ako hoe da pobijedi! Zloin je strast ratnika. Strast suava razum. Nema razmiljanja. To je isto kao u ljubavi. Strastveni ljubavnici se izgube. Zaborave na obzire, moral, zakon... Nailazio sam na plai u Kuparima na parove koji vode ljubav na plai usred dana. Bez stida! Pomjerena svijest... Bez strasti nita veliko nije stvoreno, niti se moe stvoriti. Tako je otkako postoji ovjek. I u ratu je tako. Posveen si ratovanju bez ostatka. Vidi samo mrtvog protivnika. Ubija i rui da bi pobijedio. Ljudi i u miru ubijaju iz mrnje i osvete. Dovoljno je da se posvaaju. Kad svaa prijee u rat, mrnja postaje kolektivno stanje svijesti. Ta elja za osvetom i meni je ulivala neobjanjivu snagu. Bio sam spreman da juriam na neprijateljske poloaje, da probijem obru, da osvajam... Kad si oficir i ima vojsku, mora da bude otar i nemilosrdan. Nema potovanja bez straha. Kako moe komandovati ako te se vojska ne boji? A straha nema bez neovjene svireposti. Svaki veliki vojskovoa je bio straan i surov. Od Hanibala do naih dana.

87

Zato su oni ubijali? Zato su ljude bacali u jame? Zato su palili i pljakali na isti nain? Zato je oko Kaknja spaljeno 11 naih sela kada tamo nije bilo ratnih dejstava? Zato to su se svetili za neke istorijske poraze i zloine! Zato to mrze. Zato smo mi danas zemlja mrnje. A u zemlji mrnje najvie mrze one koji ne mrze! To mi je rekao neki mladi profesor filozofije. Mobilisali ga u vikend brigadu... Vikend brigade su bile budalatina predsjednika optine. Mobiliu vikendom ljude sa radne obaveze, da vide ta je rat. Dou ljudi, neobueni, ne znaju nita... Ovce! Tako ih je dvadesetak poginulo za dva mjeseca... E, taj profesor pria meni o mrnji, o nekoj Andrievoj prii... Jednu vee mi itao neki odlomak iz Gospoice. Ja to poslije uzmem pa proitam nekoliko puta i vidim: Andri sve shvatio i bez rata..! Naie neko ludo vrijeme, rasplamsa se mrnja i nema kud: ili rat, ili si gotov! E, ko je sad tu kriv? *

88

Ratovi su vani zbog toga to se ljudi tako oslobaaju mrnje! Mora da to izbaci iz sebe! A za to ti treba neprijatelj! Neprijatelj je neko ko objanjava zato si to to jesi: zato ti je drava slaba, zato nema posao, zato ti je plata mala, zato te ena vara, zato ti dijete ide na popravni... Da nema neprijatelja, ti bi bio ono to nisi! A da bi imao neprijatelja, mora da mrzi! Ustvari, mir je samo faza za fermentaciju mrnje! Mir je vrijeme pripreme za rat! Nema rata bez mira, ni mira bez rata! Kao to nema svjetla bez mraka, slobode bez ropstva, dana bez noi, boga bez demona... Zato se mir pretvori u rat? Zato to ga iznutra razori neka mrnja i elja za osvetom. Mrnja je karcinom svakog drutva. Nema drave koja nije ratovala. Nema drave koja nije nastala u ratu! Kada drava nastane u ratu, ona je nastala na mrnji! Kako onda da odri mir? Nikako! Odrava ga jedno vrijeme dok njeno unutranje tkivo ne pone da truli... A za neke bolesti nema lijeka..! Ima li ga za rat? Nema! Je li moja presuda lijek protiv rata? Hoe li ljudi biti pametniji zbog moje presude? Ako sutra uzavri ponovo u ovom naem karakazanu, hoe li se neko sjetiti mene i rei: Neu kao Mijat...? Nee! Zbog presude Mijatu, neko e moda ii da ratuje!

89

Danas u ovom kazamatu razmiljam drugaije nego na Hatkinim njivama. Ti ljudi koji su spalili moje selo i ubili moju majku i oca moda su voeni istom mrnjom kao i ja. Moda su i njihovi najblii stradali od ruke mojih predaka. Kao to su i preci mojih predaka stradali od neke dumanske ruke njihovih dalekih predaka. Nagon za osvetom pretvara ovjeka u zvijer. Zato je spirala zla vjena. Zato je istorija civilizacije istorija ratova i zloina. Zna li neko za neki rat bez paljevine, pljake i zloina? Palili su i ubijali zarobljenike Huni, Avari, rimske legije, Napoleon, Hitler, etnici, ustae i partizani... Koliko hiljada etnika i ustaa su partizani pobili u Blajburgu i drugim stratitima. Pobili i rekli: zavrili smo! Poravnali raune i nema suenja. Mi emo priati o zloinima, baviti se suenjima da bi se duboko usadila mrnja. Priaemo o zloinima da bismo se dobro pripremili za novi rat. Stranci to znaju. Sve dok mi reimo jedni na druge, oni e biti tu da toboe uvaju mir. Tako oni sebi nalaze posao. Nigdje se dobro ne ivi i ne zarauje na tuoj nesrei kao ovdje. Niko na svijetu nije nesreniji od inovnika stranca kad odlazi iz Bosne.

90

Rat je danas najvea investicija. Ko je profitirao od naeg ratovanja i meusobnog ubijanja? Stranci! Oni su rat osmislili, izveli i danas izvlae profit. Ja sam u tom poslu njihova besplatna investicija. * Ne znam kako e biti u budunosti, ali ratovi u prolosti su pored zla donosili i dobro. Poslije ratova dolazila su razdoblja drutvenog prosperiteta. Talijani su stalno ratovali. Nema broja ratovima koje su vodili. Osvajani su i osvajali. Ruili, palili, nemilosrdno ubijali. Pa ipak je ta civilizacija dala svijetu najvee umove, najpoznatije umjetnike: Mikelanela i Leonarda da Vinija. Taj ratniki narod ostavio nam je renesansu! ta su nam ostavili vajcarci? U svom vjekovnom miru uspjeli su da nam ostave sat sa kukavicom. Ovaj rat je donio najvie dobra muslimanskom narodu. Raseljeni su po svijetu, nauili mnoge strane jezike, zavrili najbolje svjetske kole, zaposlili se u velikim svjetskim firmama. Svi su

91

ih prihvatala kao rtve i irom im otvarali vrata. To to im je donio rat ne bi im dala ni jedna vlast. Danas se u Sarajevo vraaju bogati, obrazovani, situirani. Svjetski strunjaci! A da ne govorim o donacijama... To niko nee da vidi. Svi vide samo rat i zloine. To je dobra strana rata o kojoj niko ne smije da govori. Izgleda da sve to ovjek radi, moe da slui nekom dobru!? (Kada bi me neko sluao ta govorim, proglasio bi me ludim). U ratu se ovjek oisti. Svue koulju, kao zmija. Kada se oslobodi mrnje, postaje bolji. Spreman je da zaboravi i oprosti. Njegov neprijatelj mu postaje blii. Gledao sam kako se ratni protivnici zbliavaju poslije rata. Postaju prijatelji. Trguju. Bliskost po sudbini! Eno ih zajedno trajkuju pred dravnim parlamentom. Ljuti neprijatelji zajedno protiv drave zbog penzija! ta ih povezuje? Poslije rata u ovjeku se probudu elja za stvaranjem, izgradnjom. Kao da eli da nadoknadi izgubljeno vrijeme. To je prirodni nagon da se obnovi porueno. Bukne iz njega neka pritajena energija. Hoe bolje nego to je imao. Ja tako objanjavam napredak poslije ratova.

92

* Polovina ljudi u ratu ne izgubi nita. Udalji se od rata, izbjegne ga ovako i onako. Sauva i glavu i imetak. Oni koji ostanu da ratuju i preive, budu nagraeni: drava ih nosi na pleima, da im zemlju, stanove, posao, privilegije, i njima i djeci... Nisu izgubili nita. ive bolje nego prije rata. Jedan dio u ratu trguje, pljaka, krade i otima. Iskoristi rat za bogaenje. Samo mali broj nesrenika izae iz rata kao gubitnik. Ne snau se. Izgube ili glavu, ili imanje. Ratna sirotinja! Ali, taj broj sirtinje je uvijek isti. Samo rat malo izmijea karte. Predratna sirotinja se u ratu snae i obogati, a bogati se izgube i osiromae. Djelo nekog nevidljivog boga! Rat je prirodni poredak stvari. Koliko zla, toliko i dobra. Danas o ratu kao zlu govore oni koji od tog zla ive. Pria o ratu kao zlu je postala dobar profit. Gledam ove filmadije. Snima film o ratnim strahotama i osuuje rat! Pria kako je rat zloin, a ivi od njega. Kao, on se filmom bori protiv rata. On je na strani dobra. Zato ne

93

snima film o dobru? Ako si na strani dobra, propagiraj dobro! Pria o zloinu je propagiranje zloina. Kad pria o zloinu ti iri mrnju i priziva osvetu. Svaka pria o zloinu je velianje zla. Umjetnik to nee da kae jer se na zloinu dobro zarauje. Vidim da u Sarajevu svi snimaju filmove o ratnim zloinima. Prikazuju reprizu zla. Prave umjetnost! Njih nekako i razumijem, ali ne razumijem ovjeka koji ide da gleda zlo kroz koje je proao. ta ga tjera da ivi u prisustvu zla? Moe da gleda jer je zlo dio njega! On je glavni protagonista zla. Ali, nije ovjekov zloin toliko velik koliko su njegova dobra mala.

* Da nema ove crkve u blizini i ovog zvona za molitvu, bio bih mirniji. Ovako... Sad su u crkvi prvi oni koji su boga pominjali samo u psovkama. Pomijeali se vjernici i bezbonici, poteni i lopovi, greni i pravovjerni... Meu

94

njima su i moji vojnici, oficiri... Ratni profiteri! Kriminalci i zloinci na slobodi! Pomolie se Bogu za oprost grijeha.... Za ono to su popalili, pokrali, opljakali i pobili. Da li bi mi bilo bolje da sam meu njima? Ne! Moj Bog je u meni i sa mnom. Lake mi je sa njim ovdje. A i njemu sa mnom ovakvim. Oni su moja kazna. Ja sam jedan od krivaca to oni danas za svoje grijehe trae spas u crkvi. Ja sam im potpisivao potvrde da idu na radnu obavezu, da ne ratuju.... Da zarauju za vojsku... Mora neko da radi! A oni trguju, pljakaju, zgru bogatstvo... Moje kolege su ih slali da kradu po Njemakoj mercedese i dovoze njihovim sinovima i kurvama. Izmislili lopovi skidanje sa osiguranja! Kupe u Njemakoj mercedesa, osiguraju ga od krae, onda ga ukradu pa naplate od osiguranja. Jedan ministru, jedan meni, tri sebi...! A ti Mijate, ratuj! Zasluio si da doivotno skapava u zatvoru. Da crkne meu ovim zidinama! * U ratu mi je smetalo petljanje crkve u politiku i vojne stvari. Poeli svetenici da obilaze linije.

95

Diu moral! A diu ga tako to pljuju po komunistima, bivem reimu, JNA i nama oficirima. Meu njima je bilo ludaka koji se se laali oruja i pucali. Dou meu vojsku da osvjetavaju oruje, oprataju zloine..! Samo jedan svetenik u mojoj zoni odgovornosti nije uestvovao u tome. Nae je mjesto u crkvi, govorio je. Bilo je i meu njima zanimljivih likova. U jednom selu, blizu linije razgranienja, slubovao svetenik Simo. Mlad momak, tek zavrio kolu. ivio neobino za seoskog svetenika. Volio da igra fudbal sa seoskim mladiima. Volio i da popije. Prialo se da je obilazio i seoske udovice. Nije se dopao seljanima i ponu da ga prijavljuju vladiki. Krste se priajui o Siminim nepodoptinama. Pomalo dodaju! Dosadilo vladiki da slua uestale prijava pa pozove Simu na razgovor. Kad se vratio, Simo svima priao kako ga je vladika grdio. Kae vladika: razumijem Simo da voli fudbal. Mlad si, neka si igrao. Razumijem da si zagledao ene. Ljudi smo, svi mi volimo da bacimo oko na lijepu enu. Sve mogu da ti oprostim., ali ne mogu da ti oprostim to si asnim krstom otvarao pivo pred seoskom trgovinom! A bilo istina! Poslije molitve Simo svrati pred seosku trgovinu i sa

96

svojim parohijanima pije pivo. Simo svoje pivo otvara asnim krstom. I neko to prenese vladiki... Kau da je Simo rekao vladiki: Vae preosvetenstvo, krst treba da slui ljudima. * Tano je: u ratu stradaju neduni civili. U svakom ratu ostaju pusta sela i srueni gradovi. To je normalan bilans rata. Jedino kad NATO rui i ubija, onda se to zove kolateralna teta. Kod svih zaraenih strana ima civilnih rtava rata. Za sve njih je neko odgovoran. Ko? Da li je pravda meu stotinama krivih birati krivce? Da li je moralnije utati o zloincima poslije rata, ili utati u samom ratu? Ja sam utao u ratu zato to su utali i ostali. Nisam formirao prijeke sudove, nisam kanjavao, nisam slao na vojne sudove... Trebali su mi ljudi u rovovima, na linijama... Tano, bila greka... Neastan rat! ija greka? Moja? Ko nije grijeio? ta su radili moji nadreeni? ta njihovi nadreeni? ta vrhovni komandant?

97

Poslije prljavog rata, nema asnog suenja! Poslije prljavog rata i suenja moraju biti neasna i prljava! Pravda nikada ne obuhvata sve krivce. Ali, ako ne obuhvati bar veinu, nije pravda! A pravda koja to nije, gora je od svake nepravde! ta su nai sudovi danas? Suenja bez pravih krivaca, veliki procesi bez velikih zloina, veliki zloini bez pravde... Velike gluposti bez objanjenja! Sve u ime pravde i pomirenja! I budunosti! Kakve budunosti?

* Da sam oficir pobjednike vojske, danas bih bio general. Imao bih svoju vojsku, svoje herojske prie, svoje legende, bio bih potovan i uvaavan, pozivan na prijeme i svetkovine. Sjedio bih u prvim redovima i bio vaan sagovornik politiara. Moda bih bio pregovara o ulasku u NATO, bio na slubi u Briselu, ili bih sluio u snagama NATO-a negdje u Avganistanu. Ovako, oficir sam bez vojske, ne zna se ko mi je komandant.... Od svega mi je ostalo

98

ordenje za vojnike zasluge. Oficir za primjer: Orden Republike! Dodijeljen mi je '93.Orden Miloa Obilia. Orden asti sa zlatnim vijencem. Pa, Medalja za vojne zasluge. Dodijeljena mi je kad smo osvojili Grdanovo brdo i uli u Gradinu. Medalja za vojnike vrline... Osuenik za ratne zloine sa est vojnikih medalja! Sud nema propis da mi sve ovo oduzme. Drava se nije sjetila da osuenik nije dostojan dravnih medalja. udi me da se nisu sjetili... Valjda se boje da bi mogli doi jednog dana na red i njihovi pa zakljuili da je bolje da ute. Da li je neko vidio srpskog oficira na nekom prijemu, sa medaljama ili bez njih? Da li je neko sreo srpske oficire na ulici? Zna li se gdje ive i kako ive? Da li je neko u Narodnoj skuptini nekada vidio srpskog generala? emu slue njihove medalje ako ih nemaju kome pokazati? Da skupljaju prainu u vitrinama? Nema vie vojske i oficira. Ni prie o njoj. Nema generala i prie o njihovom junatvu. Postojimo samo mi ratni zloinci. Zvanini dravni zloinci! *

99

1. Dana 3. i 4. 08.1992. godine uestvovao u prisilnom preseljavanju ena, djece i manjeg broja preostalih odraslih mukaraca iz sela i naselja MZ S., opina R., u logor koji se nalazio u Srednjokolskom centru V.V. u R., a dana 5.08.1992. godine, nakon to su meu civilima koji su bili zatvoreni u Srednjokolskom centru V.V. u R. razdvojeni mukarci od ena i djece, uestvovao u prisilnom preseljavanju ena i djece na H., opina S,G.-S. 2. U periodu od juna do oktobra 1992. godine, u logoru R kod R. , u vie navrata, sa vojnikim izmama na nogama, te rukama, tukao zatvorene civile: P.M, V.. i .B., a sve u namjeri nanoenja velike patnje ili ozbiljne fizike ili psihike povrede ili naruavanja zdravlja osoba. 3. Dana 15,08.1992. godine iz R. Odvezao 27 civila, meu kojima su bila i etiri maloljetnika, u selo D., nakon ega su oni koriteni kao ivi tit ispred srpskih vojnika prilikom napada na kotu Jaen. dakle, da je u sklopu iroko rasprostranjenog ili sistematskog napada usmjerenog protiv bonjakog civilnog stanovnitva na podruju opine R., znajui za takav napad i svjesno svojim radnjama uestvujui u njemu, poinio krivino djelo zloin protiv ovjenosti iz lana 172. stav 1. Krivinog zakona Bosne i Hercegovine...

10 100

* Nisu za moju sudbinu krivi sud i sudije. Oni su tu da ne bude pobjednika. Oni su potrebni svjetskim monicima. A sve e manje biti potrebni pravdi. Ja sam nesrean zbog toga to e pria o zloinu na ovakav nain samo hraniti sljedei zloin. Zloin iz sudskih arhiva bie istorijsko opravdanje za novi zloin. Ispravljanje nepravde je ljudska i politika potreba... Doe istorijski trenutak kada monima treba razlog za rat. A zapisana pria o zloinu uvijek je dobar razlog. Samo jedna presuda moe biti dovoljna za novi rat i nove zloine. Kae jedan zatvorenik: da hoe da se ponovo zaratuje, znao bih ta trebam da radim. Ubijao bih redom! Mislio sam da je lud. Ponem da razgovaram s njim i vidim da je ogoren na sud. Pria kako je osuen samo zbog toga to je bio u vojsci i izvravao naredbe. Narede mi da vodim ljude, ne znam ni gdje ni zato. I zbog toga me osude, kae. Nisam mu vjerovao. Kada mi je donio presudu, vidim da je osuen zato to je uestvovao u prisilnom

10

preseljavanju. Nigdje ne pie na koji nain je uestvovao. Dodue, u jednoj taki pie kako je u vie navrata tukao zatvorene civile. Zaudio sam se kako moe neko biti osuen zato to je uestvovao, a da nema opisa na koji nain!? Sud ga za tri take optunice osudio na deset godina za ratni zloin protiv ovjenosti. Ako je on dobio deset, ja sam trebao dobiti sto deset..! Kad se uporede djela i kazne, ovjek vidi kolike su razmjere nepravde. A zatvorenici vide samo to. Oni prouavaju presude i precizno mjere nepravdu. Moda bi moji zatvorski dani bili spokojniji da nije nepravde koja se svakog dana iri kao peurka atomske bombe. Za osuenika je nepravda najvea kazna. Niko nepravdu ne osjea tako suptilno kao osuenik. Ne bi ovjek vjerovao! Priam sa velikim kriminalcima, onim to ih zovu organizovani; njih najvie boli nepravda koju im uini sud kad pogrijei. Kaznu za istinu oni hladno prihvataju. Jedan mi je priao o svom sudiji sve najljepe, kao da pria o roenom bratu. Kae: Kad je uao u sudnicu, vidio sam da je poten ovjek. Da me osudio na smrt, ja bih se pomirio sa kaznom!

10

* Suenja za ratne zloine su najvea sudska nepravda! Komandant Bukovanin osuen na 18 godina za ratni zloin protiv ovjenosti, a njegov vojnik na 35 godina za pomaganje u genocidu! Kome je vojnik mogao pomagati u genocidu? ta obian vojnik zna o genocidu? Dobije, nesrenik, naredbu i ide da izvri zadatak. Najee ne zna ni gdje ni zato. Moli boga da se rat zavri da ide kui, da bude sa enom i djecom. Kako moe vojnik biti odgovorniji od komandanta? Gdje je tu pravda? Ti si osuen, a tvoji pretpostavljeni na slobodi! Vei krivci od tebe na slobodi! Oni protiv kojih si ratovao, poinili stranije zloine, a na slobodi! To je moja patnja danas! UN pedeset godina ne mogu da usvoje definiciju genocida. Neki profesor Voters, Amerikanac, koji je uestvovao u pisanju optunice protiv Miloevia, nedavno objavio lanak u kome kae da suenjima za genocid treba rei nikad vie. Pie ovjek kako je pravni koncept genocida toliko nekoherentan i toliko tetan po ciljeve kojima slui meunarodno pravo, da bi bilo bolje da ga nikad nismo ni izmislili. Vidio ovjek kako se

10

sud upotrebljava za politike ciljeve pa odluio da digne glas. Ali, nema vie pravne pameti. Um je smiljeno i vjeto korumpiran. ovjekov mozak je uramljen u projekat! Misli za pare!

ujem da pripremaju zakon o zabrani negiranja genocida. Nee smjeti da kae da nisi uestvovao u genocidu. Kao to nekada nisi smio da pria protiv drave. Nee smjeti da kae ono to misli! Sloboda miljenja vie nije ljudsko pravo. Hajde to neu smjeti da kaem ja, ali nee smjeti da kae pisac, naunik, advokat, sudija... Uzeti ljudima pravo da iznose svoje miljenje u javnom govoru je intelektualni genocid. Ne vjerujem da je postojala politika genocida nad muslimanima... Nikada nisam uo da je neko u ovom ratu negdje masovno ubijao ene i djecu. A u bliskoj istoriji su dobro poznata masovna istrebljenja. Ali, niko od tih nije nikada odgovarao za genocid...

10

Pria o genocidu je politika upotreba rata. Nastavak rata politikim sredstvima. Umjesto za djelo, sudi se za motiv! Ko to i kako moe da dokae? To je pretvaranje ljudske tragedije u politiku. Tragina zloupotreba rtava. Ja neu da uestvujem u toj prii. Neasno je od ljudske tragedije praviti politiku priu. Ja ne spavam zbog toga to nemam koga danas da pitam zato niko ne pominje Jasenovac, Drakuli i Kozaru? Zato nikome nisu vani moji mrtvi preci u jamama? Koga da pitam zato se ne vide tue rtve? * Njihov komandant Jaar Bori u Hagu osloboen! Njegove jedinice spalile desetine srpskih sela i pobile preko tri hiljade ljudi! U glavnom gradu doekan kao narodni heroj. Hapenje Zivlaka i Dania diglo na noge cijeli glavni grad. Ona dvojica njihovih kriminalaca ispraeni na groblje kao predsjednici drave. Da li je to pravda? Ko je odgovoran za zloine nad Srbima? Da li su udrueni zloinaki poduhvat i komandna odgovornost rezervisani samo za Srbe?

10

Lake bi mi bilo da vidim pravdu. Da je makar nasluujem. Ali, nje nema. Sad sam siguran da je nee ni biti. Nema pravde kada su svi poraeni. Kako poraeni mogu biti pravedni? Zato samo pobjednik moe suditi. Njegovu pravdu ima ko da podrava i da u nju vjeruje. Ko danas vjeruje naem sudu? Osude Srbina, Srbi kau: sud za Srbe. Osude Bonjaka, Bonjaci kau: osuen, a branio Bosnu! Osudili heroja odbrane! A drutvo bez pravde nema budunost. Pravda je posljednja ljudska nada. Sud je mjesto ovjekove nade, mjesto gdje se odlazi po pravdu. Sud i Bog! Kad se izgubi povjerenje u sud, gotovo je. Selektivna suenja za zloine unitie sud i obesmisliti pravdu. Kada se izgubi povjerenje u sud, izgubljena je pravda. Ja mislim da se to desilo. Ljudi sve manje vjeruju u sud i pravdu. Nisam uo da neko od osuenih, ovdje u zatvoru, vjeruje u sud. Stalno mi nude neke peticije protiv suda. Ja neu da potpisujem. Zato da potpiem? Peticija je davanje znaaja onome protiv ega se bori. Ko je neto rijeio peticijom. Peticija je dokaz da je vlast jaka. Ti potpisuje, oni se smjekaju. Kau: pusti ih, tako se prazne!

10

* Zato sam ja ratovao? Da oslobodim svoj narod? Od koga? Jesam li nekog oslobodio? Ti od kojih sam ga oslobodio i dalje su njegovi neprijatelji. Gdje je bio moj narod kad su me hapsili? Je li moj narod digao glas kad su hapsili njegovog pukovnika? utali su! utali su moje kolege oficiri. utala su boraka udruenja. Zato su utali? Zato to ne vjeruju da je ovo bio njihov rat. Moj narod je i dalje sa svojim problemima. Ne zna kako da sastavi kraj s krajem. Djeca nemaju posla, stiu opomene za neplaene raune za vodu i struju... Jedva preivljava. Idu slave, a para nigdje. Slua na vijestima sumorne prognoze o krahu evra, propasti Evropske unije, nestaici voda, poskupljenju struje i gasa, ekolokim katastrofama.... Psuje vlast i glasa za neke druge, nadajui se da e ga oni izvesti iz bijede. I dalje mrzi muslimane i Hrvate, vjerujui da su oni krivi za sve. Isto kao to oni mrze njega, zaboravljajui da su ratovali upravo da bi se jedni drugih rijeili i imali svoju dravu. Da li se nekada zapitaju da

10

li su oni sreniji od nas? Jesu li oni zaposleni, rade li im djeca, da li im poskupljuju gas, voda i struja, kakve su im penzije... Ne prigovaram ja nita svom narodu. Kao to ne opravdavam zloine koji su uinjeni. Ili, ne daj boe, da ih umanjujem! Ja samo elim da se zna da zloin nije samo u ovjeku. Zloin je i u sistemu! U sistemu vladanja svijetom. Kad sistem trai zloin, ovjek je sredstvo! Dobro upotrebljiv materijal. I to je sve! Rat ima stotine nevidljivih strana. Ne ide se u rat uvijek zbog uzvienih dravnih ciljeva. Ljudi ponekad imaju svoje line motive. Pita Duko Trifunovi mene: Ko su ti borci? Uglavnom seljaci, kaem. Pa, naravno, kae on, seljak ratuje da sie u grad, da zauzme stan, da dobije posao... Jedino on ima motiv, on zna ta je ratni plijen. Gradski ovjek bjei od rata. On ode u svijet, u Kanadu, Australiju... Rat je, majore provjetravanje naroda. Onda mi ispria zato te mrze tvoji. Kae: Doe na ovjek poslije rata u Vojvodinu, pametan, vrijedan, snalaljiv, donio neto para, kupio zemlju i za godinu dana napravio kuu. Gleda ga Lala: vidi, ovaj napravio kuu veu od njegove. Doo za godinu dana ima vie

10

nego to je on stekao za sto godina. Kako da ga ne mrzi.... Kad pogleda, poslije rata se mrnja useli i u tvoj narod. Odjednom, mrze te tvoji! Mrze te to nisi bio u rovu, mrze te to nisi ranjen, mrze to ti niko od rodbine nije poginuo... Mrze te svi koji su u ratu neto izgubili, a ti sauvao. Ovi koji su izgubili imovinu mrze se meusobno jer je neko za gubitak dobio vie od njega. Ratni vojni invalidi se mrze jer su nekom priznali vei procenat za manji invaliditet. Ratuje za pravdu, a mir ti donosi nepravdu. Zato narod kae: nekom rat, nekom brat. Moe ti rat da posmatra i ovako, i onako; da pria i ovo, i ono. To vie nije ono to smo mi uili. Danas se rat negdje isplanira... Kad se isplanira, onda se posvaani puste da se ubijaju sve dok neko ne pone da gubi. Kad jedan pone da gubi - donosi se odluka da se slabiji pomae naoruavanjem. Ratna industrija tako ulae u smrt da bi ostvarila profit. Kad moni naoruavaju slabijeg u ratu, on misli da mu pomau, a oni ulau u prozvodnju smrti. Ubijajte se, mi emo vam pomoi! Tako ivi ratna industrija. Danas su

10

nai neprijatelji oni - ratna industrija i trgovci orujem! A protiv njih nije mogu rat. * Tek se zavrio rat, ja podnio zahtjev za penzionisanje i odluio da se povuem u rodno Brestovo... Obnoviu oevo imanje, zasaditi vonjak, osposobiti mlin, ispod mlina ribnjak - i uivati! Sin Milan treba da diplomira na arhitekturi, odlian student... Ostae u Beogradu, tast mu direktor biveg Geneksa, nalazi mu posao, ena zastupa Loreal...! Neto mi tih dana dolo milo... k'o da sam se ponovo rodio. Pozvao svoje kolege u selo, ispekli jagnje, pili, pjevali cijelu no... Sutradan mi jave: sin Milan se ubio! ena ga zatekla u stanu mrtvog... Nema oprotajnog pisma, niko nita ne zna... ... Nisam mu dao da ide u rat. Govorio mi je: tata, nema smisla da tvoj sin nije u vojsci. ta e rei tvoji vojnici? I prigovarali su mi. Dovedu mi pijane dezertere... Prvo to mi kau: Pukovnie, gdje su tvoja djeca? Zato ona ne ratuju?

11

elio sam da Milan ostane iv. Svaki otac to eli. Da sam mu dozvolio da ratuje, moda bi bio iv? A moda bi poginuo, ili bio zarobljen i zvjerski muen... I tada bih krivio sebe za njegovu smrt... Kako ovjek da bude pametan? Ko to zna ta je kazna i ta je pravda? Jeste, mnoge su majke naricale za sinovima na mojim prsima. Jeste, ja sam izdavao nareenja. Ja sam ih vodio u smrt! ta sam mogao? Da ih vratim kui? Da predam teritoriju neprijatelju? Da li bi tada ostali ivi? Dobro, ako je moja nesrea kazna za sve smrti mojih vojnika, zato je kanjena majka Stana, ija tri sina pogiboe u jednoj godini? Kakav i koliki mora biti grijeh te jadne ene da izgubi sve, ostane sama? I danas plaem kad se sjetim njene nesree i tih sahrana... Zato? Za nae dobro? Koje dobro? Nema dobra za koje se daje ivot. ivot je posljednje dobro koje neto znai. * Znam da za moju tragediju kau: Bog, pravda..! Ubijao, vraa mu se..! Za naeg ovjeka Bog je objanjenje za sve.

11

Ne bih Boga uvlaio u sve nepravde i zla ovag rata! Ne bi se ni on lako izvukao iz toga. Priznajem: razmiljao sam esto o Bogu kada sam dospio ovdje. Kad je ovjek na mukama, treba mu neko. Mora sa nekim da razgovara. Razgovor s Bogom je ljekovit. Smiruje, uliva neku nadu. Ne znam da li postoji ili ne! Nisam mnogo o tome razmiljao. Nisam mogao! Cio ivot sam ivio bez toga... Da sada, kada mi je teko, pokleknem? ovjek moe da kapitulira kao vojnik, ne bi trebao da se preda kao ovjek. Kada je jedan fotograf iz Tule pitao Tolstoja da li postoji Bog, grof se zamislio. Prvo je upitao fotografa da li je nekada gledao bakterije pod mikroskopom, a onda ga pitao ta misli da li su bakterije znale da ih posmatra fotograf iz Tule! Malo me pokolebao mudrac iz Jasne poljane. Moda i nas neko posmatra, ali ne vjerujem da nam dodjeljuje uloge i upravlja naim mozgom. Ako on upravlja, zato sam ja kriv? Vjeru ne treba odbacivati. Potovao sam to kod mojih vojnika. Vojnik je u predvorju smrti. Sve to mu je ostalo jeste molitva da preivi i

11

da vjeruje da ga neko moe spasiti. Bog postoji da ublai ovjekovu patnju. Bog pomae da se preivi zlo. Jedan vojnik mi je ispriao kako su njih nekoliko upali meu muslimanske vojnike mislei da su nai. Ni oni nisu znali dolaze li im njihovi ili nai. Bilo je to 92, kada su uniforme bile iste, ili ih nije ni bilo. Kada su vidjeli da su se izmijeali, nastane zalijeganje i pucnjava. Kae da je u tom trenutku viknuo pomozi mi sveti Vasilije! Ostao je iv. Ubijeen je da mu je pomogao sveti Vasilije. Od tada redovno odlazi u Ostrog. Krsti tamo djecu i vjeruje u svetog Vasilija. A nije bio vjernik. Teko iskuenje privodi ovjeka vjeri. Preivjeti sigurnu smrt - dovoljno da ovjek povjeruje u natprirodnu silu! * Sad sam sam. Od mog ivotnog stabla ostali su erka i unuka Nataa... Pusto, patnja i komar... Dua me zaboli kada mi donesu pismo od Natae. Rodila se na dan kada sam uhapen. Prvi put sam je vidio kada je imala tri godine. Donijeli su je u pritvorsku jedinicu. Pitala me je kada u doi da se igramo sa

11

Mikom. Miko je na maak.... Kada je nauila slova, napisala mi je prvo pismo: Dragi deda, nauila sam slova da mogu da ti piem.... Jedno kasnije pismo me nesnosno boli: Dragi deda, mama stalno kae da e doi u nedjelju. Ja izlazim na ulicu i ekam te, a tebe nema. Zato mama lae. Mojim drugaricama deda dolazi svake nedjelje. Samo ne dolaze kada su bolesni. Ako si bolestan, ja u ti skuvati aj.... Plaem kad mi doe slava, a ja ovdje. Imam osjeaj da nisam meu ivima. Ako te nema meu ljudima, to je kao da ne postoji. Neko je zauzeo tvoje mjesto. Gotovo! Zaboravljen si. Tako ovjek umire. Umiranje u sjeanju ljudi je prava smrt. Nisi umro kada umre! Umro si kada te nestane u pamenju ljudi. Zatvor je osuda na tiho umiranje. * Nestaju moji prijatelji. Sve ih je manje. Prestaju da dolaze u posjetu. Sve se rjee javljaju. Ne patim mnogo to me zaboravljaju. To je u ljudskoj prirodi. I normalno je! Izgubio si svoje

11

mjesto, ne znai nita zato bi te se ljudi sjeali? ta bih ja vie sa njima priao? Meni je njihov svijet nepoznat, njima moj jo manje. Oni imaju svoje probleme, ja svoje. Oni se bore da svoje probleme rijee, ja na moje ne mogu da utiem. Meni politika vie nita ne znai, za njih je to sudbonosna stvar. Razili smo se i udaljili. To je logika kazne. Udaljiti zatvorenika od realnog ivota. Razmiljam o prijateljstvu... Mnogi su o tome pisali, od starih Grka, do danas. Niko se nije mnogo hvalio sa svojim prijateljima... Ne znam ta je od toga danas ostalo!? Ako je prijateljstvo i postojalo kao vrlina, nestalo je sa ostalim vrlinama. Moralne vrijednosti nisu vie na cijeni. Novo vrijeme je donijelo nove obiaje. Novac je postao vrlina. Sve ima cijenu, nita nema vrijednost! Prijatelji postoje dok neto znai, dok moe biti od neke koristi. Ljudi ti se pribliavaju zato to si vaan. Sigurniji su ako su ti blizu. Moe zatrebati, ne daj boe! A i imponuje im to znaju nekog ko neto znai. I oni su vani zbog tebe. Kad tvoja zvijezda pone da gasne, i prijatelji se udaljavaju! Nisi im vie potreban.

11

Prijateljstvo slui za upotrebu. Ima upotrebnu vrijednost... Takva su iskustva sa prijateljima. Rat je to najbolje pokazao. ta se dogodilo sa predratnim prijateljstvima? Nestala su prije nego to se znalo da e politiki sukob prijei u rat. Najbolji prijatelji su postali najvei neprijatelji. Musliman se odrie prijatelja Srbina zato to se ovaj svrstao! Otiao ovjek sa svojim narodom i nije mu vie prijatelj! A i on se svrstao, ostao sa svojima! Posmatrao sam ta se dogaa sa prijateljstvima ljudi koji odu u politiku. Izbaci ih neki talas u vrh i prvo to urade raskinu sa dojueranjim prijateljima. Stid ih starih prijatelja. Nisu vie njihovo drutvo. Trae nova prijateljstva. ovjek je danas izraunao cijenu prijateljstva. Kad mu je dobro, ne trebaju mu prijatelji. Kad mu je prijatelj u nevolji, on ga naputa da ne bi morao da rtvuje neto za prijatelja. Nema vie primjera koristi koja se raa iz prijateljstva. Ostala su samo prijateljstva iz koristi. Slabana je nit prijateljstva. Treba samo malo vjetra pa da se prekine.

11

* Patim za zaviajem! Nedostaje mi selo. Zaviaj je posljednje ovjekovo utoite. Ima neka udna veza izmeu ovjeka i zaviaja. Znam ljude koji su dolazili u zaviaj da umru. Otili kao djeca, nikada nisu dolazili, a pojave se pred smrt. Dou da umru u zaviaju! Neto ovjeka vue u njegovo ishodite. Tako se, valjda, zatvara ivotni krug! esto odlutam u moje selo. Vee na selu je neto najljepe i najtajanstvenije. Najbolje sam se osjeao kad zalazi sunce i pada prvi sumrak. Izaem pod kruku etovku, sjednem na klupu i oslukujem tiinu. im sunce zae, sve obavije neki udesan mir i pone da struju neki talas svjeine sa Jelikog visa. Sa dolaskom mraka strujanje prestaje i zavlada savren mir. To me tako oputalo da sam imao osjeaj da lebdim negdje u nebeskim visinama. Onda jurnu prvi vjesnici nonog ivota: prvo se odnekud pojave u samoubilakom letu slijepi mievi i zaponu svoj noni ples oko krova kaare. Zatim se sa Visoke glavice oglasi sova. Kad duboka pomrina zatrpa doline, tiinu raspara mujaki zov srndaa sa Velikog samara. Kada sve

11

utihne, nebom se prospu zvijezde. Gledam u zvjezdani nebeski svod i razmiljam ta je ovjek u beskonanom svemiru!? Treptaji zvijezda u noi su neto velianstveno. To me uzbuivalo i smirivalo na udan nain. Ne mogu to rijeima da objasnim. itao sam da je Tesla razgovarao sa zvijezdama. Za njega je svjetlost imala udesnu mo. Mene su tama i svjetlost nebeskog svoda opinjavali. No i zvjezdano nebo su moja priroda. Ostao sam bez zvjezdanog neba. ivim svoju no! * Zatvor ovjeka ubija. Neprimijetna smrt. Kad si u zatvoru, ne postoji! Izolovan ovjek nestaje. Niko se toga nije spasio. Ne patim ja zbog toga to me vie nema tamo gdje sam jue bio neko i neto. Shvatio sam da tako mora biti. To se dogaa mnogo vanijim ljudima od mene. Tek kad potpuno ode, moe postati neko. Priznaju te tek kad si mrtav. Kad si mrtav nikoga ne ugroava, a ivima pomae jer im daje na znaaju. Zato

11

pisci i umjetnici postaju poznati tek poslije smrti? Mnogi su bili za ivota prezirani. Nisu imali od ega da ive. Van Gog je za ivota prodao samo jednu sliku. Izdravao ga je roeni brat. Postao je slavan tek kada je umro. Kako danas ive nai pisci? Nema ih nigdje! Ako nisu u politici, niko za njih ne uje. Ali kad umru, mnogi e dobiti ulice. Postae poznati i priznati. Zato? Zato to ivima trebaju veliki. Kad ima velikane, i ti si velik. Veliki, a mrtvi! Nisu vie opasni. Ne mogu te zasjeniti. Niko ne eli da pored sebe ima velikog jer je on tada mali. Zato pametne ljude niko ne voli blizu sebe. Zato to pamet ugroava! Ne vidi se! Kad si mrtav, nikog ne ugroava. Ako si neto stvarao za ivota, drava te proglasi vanim. Drava tvoje djelo pretvara u svoju vrijednost. Postaje dravna roba. Postaje predmet dravne trgovine. To je tuna istina, ali je tako. ta je nepravda preme meni u odnosu na nepravdu prema umjetniku? Umjetnik je neponovljiv. Stvara za ovjeanstvo, a ne vide ga. ivi kao bijednik. Umre, a oni ga slave! Stvaraju profit od njegovog talenta.

11

Nije sudbina okrutna samo prema meni. Moda je najmanje okrutna prema meni!?

* Razmiljam da vratim ordenje za ratne zasluge. Nema ordenja za ubijanje! Ne smije biti ordenja za smrt mojih 530 vojnika. Ako nekome treba odati priznanje, onda ga treba odati njima. Kada bih imao vlast, donio bih zakon da se orden moe dodijeliti samo poginulim. ivima je orden to to su ivi. Njih je odlikovala sudbina. ta e ivima priznanje? ta preivjeli ratnik hoe vie od ivota i slobode? Mrtvi su imali hrabrosti da rtvuju svoje ivote samo zato to je to neko od njih traio. Oni su platili slobodu svojim ivotima. Da li su znali zato idu u rat? ta bi danas rekli da su ivi kao ja? Odlikovanje preivjelih je dokaz ljudske pohlepa. Pokvarenost srenih! Ako vratim odrednje, biu miran meu njima, mrtvima. To je jedino to mogu uiniti da

12

umirim svoju savjest. Cio rat je suma mojih ljudskih i vojnikih poraza. Presuda za ratni zloin je dravni peat na listi mojih poraza. Za takav vojniki saldo nema priznanja. Ako ih vratim - moda u ubiljeiti bar jednu moralnu pobjedu...I * U ijem sam ja ratu bio? To pitanje me ubija! Noima se muim, traei odgovor. Nikako ne mogu da sloim stvari pa da pretegne na jednu stranu. Nekada mi doe da vrisnem: Mijat Salapura, srpski pukovnik, osuen za ratni zloin, ima oficirsku obavezu da danas javno kae da se kaje to je otiao u tui rat! Onda mi odnekud sine kroz glavu pitanje: ta je trebalo da uradi? Kao da je neko pored mene sa zadatkom da me opominje i preispituje. Valjda je u tome prokletstvo sa kojim ovjek ivi. Svako i uvijek moe da postavi pitanje: da nisam ovo, bio bih ono! To to oficir poinje da sumnja u rat, ne bi trebalo da udi! Kau da i pravnik u nekoj dobi poinje da sumnja u zakone i pravdu. I teolog, vjerovatno, ponekad posumnja u svoju vjeru! Poznavao sam nekoliko svetenika koji su

12

napustili crkvu. Nisu priali o tome, ali zbog neega nisu izdrali. Ima udnih misterija u ljudskom traganju za sutinom. Trai sebe, misli da si se pronaao, a onda vidi da si zalutao. Promaio! To ti je kao kad ide kroz nepoznate predjele. Dok ide - divi se! Otvara ti se prostor, sve novo, nevieno, put obeava... Ide, ide i odjednom nema dalje! Nema puta! ta ti ostaje? Trai drugi put. Nisam mogao da se naudim zato ljekari odlaze u politiku. Dobar ljekar, poznat, stekao ugled, ima novac nije mu dovoljno, hoe u politiku! ta ga vue da napusti astan posao i ue u drutvo smutljivaca bez ugleda? Priao sam o tome sa ljekarom u mojoj brigadi. Njegov kum, naelnik bolnice, primarijus, ugledan ljekar na elu stranke! Pitam: to mu to treba? Kae on meni: kad cio ivot radi sa bolesnicima, poeli da bude u drutvu sa zdravim. Da si na drugoj strani. Prirodno je da ovjek ide tamo gdje misli da se bolje osjea. Pita on mene da li sam kao oficir u JNA nekada poelio da budem ljekar i da su oko mene medicinske sestre umjesto mrzovoljnih vojnika. Priznao sam da nisam o tome

12

razmiljao, ali sa ovom zatvorskom pameti rado bih se mijenjao. Nisam mnogo vjerovao u tu priu. Ima u ljekarima nekakav feler. Kakav, ne znam! Znam da su u optinama gdje su bili na vlasti injeni najvei zloini. Njihov odnos prema ovjeku je udan i poseban. Kada ivi u prisustvu smrti i ljudske krvi, valjda ti ivot ne znai nita!? Ogugla! Nema odnos prema ivotu. Moda su od te svoje nekrofilne stvarnosti bjeli u politiku. A u politici su svi bili neuspjeni... * Ne treba se ovjeku previe uditi. Nezadovoljstvo je prirodno stanje duha. Traganje je jedini nain da se pronae kao kreativno ljudsko bie. Srea ne dolazi sama, mora da je trai. Nekad sam osuivao ljude koji stalno mijenjaju posao. Trae neto i nikada nisu zadovoljni. Danas mi se ini da su oni u pravu. Nema konanog i dovoljnog uspjeha. Dobro i srea su uvijek tamo gdje ti nisi.

12

Imao sam u Beogradu druga, studirao medicinu, roen u nekom selu kod ipova, bogu iza nogu. Predloim mu da idemo na kurs francuskog jezika. Nee! Kae: za mene i moje seljaka i medicina je previe! ta e mi francuski! Ne smije da stane i kae: uspio sam, ovdje trebam stati. Uspio si ovdje, idi da uspije i tamo! Pokai da se moe biti uspjean na mnogim mjestima. * Da li ja danas prezirem svoj vojniki poziv? Mrzim li vojsku? Teko pitanje za oficira koji je skoro cio ivot proveo u uniformi. Ali, jeste pravo vrijeme za takvo pitanje! Tek poslije rata takvo pitanje ima smisla. Za oficira je rat kruna iskuenja. Sve do rata ti si oficir u biblioteci. ivi u svijetu tueg iskustva. Hrani se epopejom. Tua pria hrani tvoju vojniku sujetu. Kad proe rat, onda vidi gdje si i ta si. Rat ti je kao praktina nastava. Mora da pokae da si neto nauio. Ako ne zna da primijeni

12

znanje, propao si. Rat je vjetina. Nema tu mnogo knjike pameti. Tek u ratu vidi kvalitet ljudskog materijala. Vidi koliko ima oficirske asti, koliko hrabrosti, koliko junatva. Gleda i ne moe da se naudi koliko je lai u naim priama, koliko zabluda u naim vjerovanjima. Meu oficirima je uvijek bilo ljudskog otpada. Kao to ga ima i u svim drugim profesijama. Preda se oficir neprijatelju da bi postao poznati i stekao mali djeli slave. Rat je idealna prilika za slavoljupce. Prebjegne sa avionom, odnese vojne dokumete, otkrije vojne tajne i eto te u njihovoj istoriji. Postaje junak bez bitke. Svi piu i govore o tebi. Ti si heroj jer dokazuje da su tvoji novi gospodari bolji od starih. To je posebna vrsta pokvarenosti, podlosti i lukavstva. Gledam onog nesrenog Zivlaka. Napustio vojsku drave koja ga je kolovala i prkljuio se paravojnim formacijama drugog naroda. kolski primjer izdajnika! Moe da ue u kolsku vojnu lektiru! Ali, lukav pokvarenjak. Znao da e tamo biti doekan sa poastima. Ne zato to ga vole nego zato to ga mogu koristiti u svoje propagandne svrhe. Ne daju

12

mu da komanduje jer mu ne vjeruju. U napadu na kolonu JNA u povlaenju Zivlak komanduje da se ne puca, ali niko ga ne slua! Komandant koga vojska ne slua trebao bi da se ubije. Ne, Zivlak se ponosi to je komandovao da se ne puca! On ne zna da su ga koristili kao dvorsku ludu. Koristili ga za pokazivanje, kao vaarsku meku. On im sluio da prikazuju svoju vojsku kao multietniku. A pri tom ga poniavali gdje god su stigli. Pravili od njega oficirsku budalu. Ima ljudi koji niu tamo gdje nisu posijani. Niu, ali ne donose plodove. Beskorisni. esto se pretvaraju u drutveni korov. Taj Zivlak poslije rata postao humanitarac. Oficir iza koga su ostali mrtvi, bavi se humanitarnim radom! Stranci ga uvukli u svoje projekte. Trebao im takav lik da opravdaju svoju pogrenu ratnu politiku i poslijeratnu strategiju. Francuzi ga odlikovali! Poznaje franciski jezik i to im bilo dovoljno da ga odlikuju. Kad je francuska politika spala na to da odlikuje takvog oficira, moe da zamisli ta je ostalo od velike Francuske! Svijet nas je unitavao, ali je unitavao i sebe.

12

* Ne znam da li prezirem vojniki poziv, ali sumnjam da je astan! Sumnjam da od njega ima koristi. Vojska malog naroda je komina stvar. Kako moe da se odbrani od velikih i monih? Nismo mi Srbi bili tako veliki ratnici kao to volim da priamo. Nae velike bitke su bile pobjede velikih sila. Oni su vodili ratove, a mi bitke. Oni su pobjeivali u ratovima, a mi ginuli u bitkama. Ginuli za njihove pobjede. Mali narodi uvijek ratuju za velike sile. Velike sile su danas planetarna opasnost. Opasni su i mali, ali samo kada ih moni nahukaju. Mali, ustvari, i postoje zbog monih. Moni eka da mu se mali pridrui, da ga pozove. Tako se moni danas ire po svijetu. Stvaraju male trabante koji su im sredstvo. Kad ti moni dou u dvorite, gotov si! Kau ti: treba sa nama, mi smo ti sigurnost! Ti misli na konju sam! Klinac! Tek tada si u govnima. On ti je zatitnik zato to e ti sutra da ratuje umjesto njega. A kad pogleda s druge strane,

12

ako ne pristane gdje e? ta te eka? Zbog toga ja mislim da sam na vrijeme zavrio. Bolje zatvorenik u svojoj zemlji nego zarobljenik u Avganistanu! Ne alim za oficirskom au. Nema vie oficirske asti ni asnih ratova. Ja danas ljudski duboko alim za svakim izgubljenim ivotom u mom neljudskom ratu! * Dok sam bio oficir nita nisam znao o ivotu. Sve sam nauio ovdje, u zatvoru. Zatvor je velika kola. Vidi drugu stranu ivota. Pone da misli. Kada se za mnom zatvorila zatvorska kapija, otvorila su se vrata meni nepoznatog svijeta. Naao si se u svijetu o kome nisi razmiljao. Nije ti jasno otkud ti tu! Prvo o emu sam poeo da razmiljam bila je politika. Tanije: odnos vojske i politike. Da li je rat vodila politika, ili smo mi vodili politiku? Nisam to do danas mogao da rasistim. U ratu sam znao da tu neto ne tima. Radovan jedno, Mladi drugo! Niko ne zna u emu je problem.

12

Sjeam se sjednice Narodne skuptine u Novom. Sukob doveden do usijanja. Treba neto da se rijei. Niko nita ne zna. Mi, oficiri sjedimo u prvom redu. Svi govore nekim nejasnim jezikom. Nisam mogao da zakljuim ta se sprema. U jednom trenutku za govornicu izlazi nepoznat ovjek. Kau, glavni tuilac! Miroslav Gladanac se zvao. Pitam se: ta sad ovaj hoe? Nikada tuioci nisu govorili na sjednicama Narodne skuptine. Ispria ovjek priu: usred zime vrabac pod krovom tale preivljava bijelu smrt. Tako smrznut pada pred vrata tale. Izlazi iz tale krava i posere se na smrznutu pticu. Od vrue balege vrabac ivne i pone da otresa krilima. Da se oslobodi balege. U tom trenutku nailazi gladan maak, spazi migoljenje ptice, sepa je i pojede. Kae tuilac: Naravouenije ove prie glasi nije ti uvijek neprijatelj onaj koji te posere, niti ti je prijatelj onaj koji te iz govana spaava! I ode sa govornice! ovjek znao za probleme i ispriao mudru priu. To sam tek kasnije razumio. Politika je udo. Daje mo. Mami ljude. Opijum. Ima tu neke neobjanjive patologije! Manipulie masom! To ti je kao magija. Oaravajua mo! Popne se na binu i odmah

12

si iznad mase! Gledaju te kao boga. Govori, a oni aplaudiraju. Ti povisi ton, oni jo vie. Ti podvikne, a oni u trans! Oni u trans, ti u delirijum. Kome je mogao da govori Mladi? Samo oficirima i vojsci. On im govori jedno, a ovi iz politike priaju drugo. Iz tog nesporazuma nastali su mnogi problemi. Moda je i moja sudbina rezultat tih ratnih nesporazuma? * Ovdje sam se izvjebao da ne pratim politiku. Trebalo mi je godinu dana da to potisnem. Zgadilo mi se! Nisam mogao vie da sluam mudroserenje nedovrenih ljudi. Doe neuk ovjek u parlament i pria o svemu. U sve se razumije. U vladi ministar neki lokalni anonimus zato to je u odboru partije koja je pobijedila na izborima! Predstavlja regiju... Svako moe da bude lan stranke, ali ne moe svako da vodi politiku. Ali, to kod Srba, izgleda, tako mora. Nita se nije promijenilo od Sterije i Nuia..!

13

Nae politike ugroavaju razum. Narod je obnevidio od perfidnih politikih prevara i podlosti. Niko ne brine o dravi i optem dobru, svi gledaju da se obogate na raun drave. To nee moi dugo... Demokratija je neprijatelj napretka. U jednom trenutku izbaci na povrinu olo i zaustavi napredak. Kada se ta destruktivna supstanca organizuje, sposobna je da srui sve to je bilo civilizacijsko dostignue. Nae prve demokratske izbore iskoristili su destruktivci. Organizovali se i uveli nas u rat. Kad pogleda ko su, vidi da svi imaju neki problem. Priao mi jedan iz bive dravne bezbijednosti da nisu ni kod jednog promaili u procjeni. Svi su bili opservirani kao opasni. Svaki ima dosije... Bavili su se tim problemom mudri ljudi kroz istoriju. Sokrat je govorio da ne razumije zato za upravljanje brodom biraju onog koji se najbolje razumije u plovidbu, a za upravljanje dravom onog ko sakupi najvie kamenia. Herodot u svojoj istoriji pie o tome kako Persijanci raspravljaju kako da organizuju vlast. Kada je jedan od voa predloio da se vlast preda narodu, objanjavajui zato je vlast jednog ovjeka opasna, drugi mu je odgovorio: Nema niega glupljeg i objesnijeg

13

nego to je neprosvijeena gomila. Kad tiranin neto radi, on bar razume ta radi, a beskrajna gomila nije u stanju da neto zna. A kako bi mogla da zna kad nita nije ni nauila niti je ita od kue donijela. Zato e se ustremiti na dravne poslove bez ikakvog razumijevanja, kao nabujala rijeka! Kad je gomila na vlasti, nemogue je da najgori ne izbije na povrinu! Mudri su bili ti Persijanci!

* Pametan ovjek nee lako u politiku. Ne treba mu. U politiku ide onaj kome ona treba da rijei neke svoje probleme: materijalne ili zdravstvene. Koliko sam ja mogao da vidim, pola ih je sa dijagnozom. Bolesnici! Sa nekim sam priao. Gledam ih i vidim da su otkaeni. Ne sluaju te. Priaju svoju priu. Jedan mi pria gdje vidi sebe za deset godina. On isplanirao dokle e da dogura. Vidi da mu je politika sredstvo da realizuje svoje bolesne ambicije. Jedan dio tih ljudi je odrastao na mrnji. Do jue ratovali, danas hoe da prave zajedniku dravu. Kako mogu ratni neprijatelji da prave

13

dravu koju su u ratu sruili. Ratuje da neto srui, a onda potpie sporazum da to srueno zajedno gradi! Neprirodno! Zato nije udo to se ova zemlje ne kree naprijed. Zgadila mi se politika u ratu. Nisi znao kakvoj politici slui, ni ko je vodi. Jedno vrijeme smo mislili da je i naa politika u rukama Srbije. Onda vidi da je srbijanska politika jedno, naa drugo. Ustvari, vidi da se istorija ponavlja - sve je politika dioba i mrnje. Srbi se iz tog kolopleta nikada nee izvui. To im je ulo u gene. Nikako da nau zajedniki cilj. Nema saglasnosti oko nacionalne politike. Ako toga nema, nema ni jake drave. Kakva Velika Srbija! Kakvo Naertanije! Lijepo su ljudi objasnili da je Naertanije bila politika porobljene Poljske. * Ne mogu nikako da zatvor prihvatim kao kaznu. ini mi se da bih svako drugo muenje lake podnio. I smrtnu kaznu bih mirno prihvatio. Zato se ljudi kanjavaju zatvaranjem? Nikakvog smisla, svrhe ni cilja zatvor nema.

13

Zatvor je kola za budue kriminalce. Mali kriminalac u zatvor dolazi na usavravanje. Zatvor je via kola kriminala. Ovdje ga doekaju stari zatvorenici - mentori koji paljivo prate njegovo ponaanje. Sluaju kako razmilja, kako zakljuuje, kakava mu je ivotna filozofija. Onda paljivo procjenjuju za koje je kriminalne poslove posebno nadaren. Nakon toga dolazi selekcija regrutuju ga u grupe po sklonostima. Tako nastaju odjeljenja specijalaca u kriminalu. Sve sam to paljivo posmatrao. Kakvo prevaspitanje! To su prevaziene teorije. Prie zatvorskih vaspitaa su besmislene i smijene. Kako jedan psiholog moe da prevaspita stotinu zatvorenika? Vaspitai u zatvoru su birokrate koji vode statistiku. Kao etni evidentiari u vojsci. To to oni piu, niko ne ita. Nauka se odavno ne bavi zatvorenicima. Zatvorenici su zaboravljeni ljudi. Otpisani. U zatvore ponekad navrate neke delegacije koje navodno ispituju uslove u zatvorima. uo sam da priaju o nekim evropskim standardima za zatvore. Mora zatvorenik imati propisanu povrinu prostora, zapreminu

13

vazduha... Nakaradno postavljeno! Vanija povrina sobe od tretmana? Koga zatvorenik danas interesuje? Nikog! Bio je ovdje na izdravanju kazne jedan visoki dravni funkcioner, iz vrha vlasti. Moan i u ratu i poslije rata. Zaglavio zbog zloupotrebe poloaja. Donio neku uredbu o oslobaanju dabina za uvoz mesa. Ispostavilo se da je to uradio da bi njegov kum zaradio silne milione na uvozu. A unitio domau proizvodnju. Pitam ga jednom u etnji: Da li si ikada razmiljao kako se ivi u zatvoru? Kae on meni: ovjek je proklet. Misli da se nesree dogaaju samo drugima. Tako ti je to! Ne razmilja gdje te putevi zemaljski mogu dovesti. Ko na slobodi razmilja da negdje postoje zatvoreni ljudi za koje ivot ne postoji? Niko ne moe ni da pretpostavi kakav je njihov dan, kolika je njihova patnja. Niko ne pomisli na njihovu djecu i roditelje koji isto toliko pate. Moda bi ovjek bio bolji da idui na posao proe pored zavora i bolnice. Moda bi dravi bilo korisnije da se jednom godinje za sve stanovnike organizuju posjete zatvorima i bolnicama.

13

Pria jedan novajlija da je tri godine ekao red da ue na izdravanje kazne. Sud mu poalje poziv da se javi u zatvor, on doe - ovi u zatvoru ga vrate. Kau: Nema mjesta. Zatvori su pretrpani. Malo je zatvora, koliko ima kriminala. Za nas, ratne zloince, izgradili su poseban paviljon. Kau, zbog posebne opasnosti! Ulau u nas. Donijeli posebna pravila: nema zatvorskih pogodnosti, posebni uslovi za posjete, restrikcija u fizikim aktivnostima... Daju ti cigarete, a uzmu upalja. Hoe da zapali, mora da zove. Sve to ne bi bilo tako da nije jedan pobjegao. I to prvi koji je iz Haga prebaen nama radi suenja. Bio nezgodan pritvorenik u Hagu, pravio im probleme. Kau da je svaki dan pisao pisma Karli del Ponte. Psovao je, vrijeao i prijetio. A nije bio neki poseban u zloinima. Navodno, silovao... Osuen na dvadeset godina, a u Hagu mu nuen sporazum na deset. Doe ovdje i organizuje bjekstvo. Namagari pola obezbjeenja. Brat mu dogovori ljekarski pregled u bolnici. Uprava odobri izlazak, napravi se plan odvoenja i obezbjeenja. Kad je pred bolnicom izlazio iz marice odgurne

13

strau, dadne se u bjeaniju, uleti u parkiran auto i pobjegne. Tri patrole trale da ga stignu, daba... Pet godina se skrivao. I padne zbog ene! Tako priaju. uo da ga ena vara i odlui da je zatekne na djelu. I ueta u ruke policiji. Ljubomora je udo! Ne da ovjeku da miruje. * Kad bolje razmislim, cio svijet je danas zatvor. ovjek je utamnien, a da toga nije svjestan. Informatike tehnologije i mediji su zarobili ovjeka. ovjek je danas suanj. Nevidljivi lanci kojima je vezan su toliko jaki da nema naina za izbavljenje. Prijatelj mi se alio kako mu sin ne izlazi iz kue. Visi na kompjuteru cio dan. Moli ga da izae! Sve bi mu dao da igra fudbal! Ko se tome mogao nadati? Mene su molili da ne izlazim svaki dan. Dolo takvo vrijeme! Informatika revolucija je pobijedila ovjeka. ovjek je izgubio rat za koji nije ni znao da se vodi protiv njega. Kapitulirao! Nezamisliv je to

13

napredak! Neutralie ivu silu uz pomo kompjutera. Da mu da se igra, i zarobio si ga! Uvue ga i drutvenu mreu! Kako je savreno osmiljena ta strategija onesposobljavanja ovjeka! Drutvena mrea u kojoj ti je drutvo maina.!Ima pet stotina prijatelja, a nikoga ne zna. Sa svima razgovara, a nikoga ne vidi. Kakav je to svijet? To je mrea u koju je ulovljen nesreni ovjek. Kao zvijer u Africi! Dolo je vrijeme kada se i rat vodi rijeima: milosrdni aneo, humanitarna intervencija, drutvena mrea...! Rije je projektil koji razara. Ne puca vie u tenk. Puca direktno u mozak! Moderni rat se vodi rijeima. Kau da u briselskoj administraciji postoji zvanje terminolog. Terminilogija je mono oruje novog svjetskog poretka. Nema efikasne politike bez efikasne terminologije. Kakva je razlika izmeu mene i sina mog prijatelja? Jedino u tome ta on ne zna da je osuen i da izdrava kaznu. On ne zna da je njegova sloboda gora od mog zatvora. Ovo je brojlerska civilizacija. Daju ti svjetlo, vodu i hranu, a onda te isporue na klanje...

13

* Ljeti, sa prvim sumrakom, meni se pojavi slika iz djetinjstva: iz umarka pored nae kaare ponu da izlaze svici. Iz gustog mraka pojavljuju se insekti koji svijetlucaju! Meni je to bilo nestvarno. Odjednom se pojavi svjetlucajui haos! Zaustavljao sam dah prilazei da vidim kakve su to ivotinjice koje svjetlucaju. Uivao sam u tom velianstvenom plesu nevidljivih stvorenja! Pokuavao sam da ih uhvatim, ali nisam uspijevao. Dok bih digao ruku, svjetlo je nestajalo i pojavljivalo se na drugom mjestu. Neuhvatljivo svjetlo u mraku je udesna stvar! Da sam mogao da uhvatim svica, moda bih se razoarao. Ni danas ne znam kako izgleda ta ivotinjica. Moda je odvratna, smrdljiva..? Moda je otrovna? Ali, prireuje fantastian prizor. Srea je to ne znam kako izgleda. Sauvao sam ono najljepe to ima. ovjekov ivot je trka za svicem. Hoe da uhvati aroliju! A ona ti izmie! Koliko god se trudi, ona ti je sve dalja.

13

* Pokuavao sam da zapisujem svoja zatvorska razmiljanja. Mislio sam da to moe biti nekome vano u budunosti. Onda vidim da svi piu. Kad to ita, vidi da je to naknadna pamet. Pokuaj da se od bijednog ivota napravi istorija. Koga moe interesovati ta je u zatvoru razmiljao pukovnik Salapura? Da piem o mojim bitkama? Gdje su? Ko ih se sjea? ta one danas znae? Odustao sam. Shvatio sam da je sve napisao. Sve to postoji u ivotu, postoji u literaturi. Samo ne zna da li je ivot u knjievnosti, ili je knjievnost u ivotu! Dostojevski je rekao sve! Sve to o ovjeku treba rei, rekao je Dostojevski! U zatvoru misao nije sreena, gubi se nit. Konfuzan si sam sebi. Nekada ti se uini da ti misao pomae da se odri. Da te oplemenjuje. Da ti ne da da padne... Vrijeme ti bre prolazi kad si zaokupiran mislima. ovjek se bolje osjea kad je u velikim mislima. Sam si sebi nekako vaan ...

14

Razmilja i vidi koliko je ivot sloen i koliko vrijedi. Postane ti jasno ta si imao, a ta nema. Shvati da ivot vrijedi samo kad ti ga oduzmu! Kada ti umru roditelju, tek tada zna ta si imao! Samo u zatvoru sloboda ima cijenu. Shvati da si zatvoren i osuen da misli. Razmilja o svemu i svaemu. Razmilja o stvarima za koje nisi znao da postoje. Kad razmilja, svata ti pada na pamet. Misao je nesnoljiv napor. I kad ti se ini da ti pomae, misao je kazna. * Jedna ptica mi esto slijee na prozor. Svaki puta u isto vrijeme. Probudim se i tano znam kada e se pojaviti. Nisam siguran koja, ne mogu da je dobro vidim. Doe, zacvrkue nekoliko puta, poskoi i ode... Zato dolazi, pitao sam se. Mislio sam predskazuje neto... Ima ptica zloslutnica. Kad sam bio dijete, sa prvim mrakom pojavljivala se neka ptica sa otrim, kretravim glasom. Taj krik ptiurine sa prvim mrakom je jeziv. Majka je govorila: kad ona nadleti kuu - neko e ubrzo umrijeti. Sve smrti u porodici najavljivala je ta zloslutna ptica. Nikada je niko nije vidio. Samo se iz mraka ulo kretanje. Kretanje nevidljive

14

ptice u mraku stvorilo je kod mene neki neobjanjiv strah. Strah od smrti. Bojao sam se da e majka umrijeti. Za mene je tada postojala samo majka. Na oca nisam mislio. Kao da otac ne moe umrijeti. Da mi je tada majka umrla, mislim da bih umro i ja. Dugo se tog straha nisam oslobodio. Da bih spasio majku, izmislio sam neto kao molitvu. Kad god bih pomislio na njenu smrt, zaustavljao sam dah i odbrojavao u sebi da majka poivi. Trajala je ta molitva dok god sam mogao da izdrim bez disanja. Valjda se tako nemoan ovjek bori protiv nevidljive sile. Moda je ova ptica dolazila da me umiri, da mi udahne snagu da izdrim. Da mi vrati nadu u ivot? Da mi kae da postoji sloboda zbog koje treba izdrati. Ko zna? Zamiljao sam da je ta ptiica u mojoj samici, a ja tamo u dvoritu, udaram loptu i pjevuim... Takav je zatvorenik ptica u kavezu, bez krila! ovjek si, a ne moe biti ovjek! Ptica si, a ne moe da leti!

* Bio u jednom bataljonu moje brigade zamjenik komandanta, neki uitelj Stojanovi. U

14

godinama, pred penzijom. Sa njim sam vodio teke razgovore. Nikako mu rat nije ulazio u glavu. Kad borac pogine, on je izvan sebe. Kao da ginu njegova djeca. A nije imao djece. Bio je ratno siroe, odrastao u domu. Uiteljsku kolu zavrio iz doma za siroad u Bijeloj. Nisam ga pitao da li zna kako je ostao bez roditelja. Stalno se pitao zato ovjek ratuje i gine. Odlue optinske vlasti da svim poginulim podignu spomenike. Narue spomenike, svakom isti da ne bude razlike. Drava podie spomenik, ali ne znaju ta da napiu na spomeniku. Oni spomenik podiu sebi, a ne poginulim borcima. Na nekom borakom sastanku pitaju uitelja Stojanovia da im kae ta bi bilo prigodno napisati na spomenik. A uitelj kao iz topa: Napiite: Poginuo za spomenik! Vojska to prepriavala, dopalo im se. Nije volio vlast, mrzio ove nove politiare! Bio je komunista. Govorio im je: Meni su komunisti dali sve. ta ste mi dali vi? Nikoga nije mrzio kao svetenike. Kad se pojavi pop meu vojskom, on poludi. Odmah svaa, psovke. Svata im je govorio: da su trgovci duhom, izdajnici vjere... Voljeli su ga borci. Bio

14

im je olienje potenja i estitosti. Nisam bio siguran da li da ga drim u vojsci, ili da ga vratim u rezervu. S jedne strane, koristan je, vole ga ljudi. S druge, demoralie vojsku; otvoreno pria protiv rata, mrzi vlast, mrzi politiare. Sto puta sam razmiljao ta da uradim. Jedne veeri doe on u komandu i pravo meni. Mislite li vi zavravati ovaj rat, pita. Ne odluujem ja o tome, kaem. ta je va ratni cilj, nastavlja da me ispituje. Tu me uhvati na lijevoj nozi: kakav je to rat bez cilja, ko ratuje bez saveznika, ljudi ginu, a ne znaju zato... Bio sam stjeran uza zid. Nisam imao kud. Ustade on, baci na sto vojniku torbicu, skide inove, skide pitolj i kae: Pukovnie, alji me na vojni sud, ja vie ne mogu! Mislim se: ta da radim? Stid me. Sreom, sami smo. Kaem mu: Razumijem te. Umoran si. Idi dva mjeseca kui da se odmori. Za dva mjeseca e se sve znati. Otiao je i nikad se nije vratio. Umro na dan potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Proslavljao mir sa vojnicima, svojim uenicima... Priaju da je umro od sree! ta bi on napisao na svom spomeniku..?

14

* Kad sam doao da izdravam kaznu, dijelio sam sobu sa trojicom zatvorenika. Jedan je bio osuen za ubistvo ene. Milutin se zvao. Bio nastavnik likovnog. im je poeo rat, odvedu ga u logor. Cio rat proveo u logoru. Kau da je u logoru muen tako to je na zidu svaki dan morao da nacrta konja, a onda su ga tjerali da nacrtanog konja zajai. Jedne noi sam gledao kako skae iz sna i baca se na zid, kao kauboj koji skae u sedlo konja. Bilo je strano gledati ga.... Kad se vratio iz zarobljenitva ubije enu. Noem u srce! Osuen je na 15 godina. Izdrao 12 i otiao. Nikada nita nije govorio o svom sluaju. Ali, pria nekako dola do zatvorenika. Prialo se da mu se ena spanala sa upravnikom logora u kome je bio zarobljen. Dolazila u posjete i zaljubi se u upravnika. Kako je on to saznao, ne zna se pouzdano. Prema verziji koja se nejee prepriavala, uvari su ga izvodili da kroz posebno napravljen otvor na vratima gleda seksualni odnos ene i upravnika u njegovoj

14

kancelariji. Jedan od uvara je to ispriao i tako se pria irila. O tom sluaju sam mnogo razmiljao. Da li je trebao da ubije enu na tako svirep nain? iju je ast spaavao? Svoju, ili njenu? ta je mogao da uradi..? Priao sam o tome i sa drugim ljudima. Progonilo me! Nisam mogao da shvatim da te ena moe na tako straan nain poniziti! Tebe mue, zlostavljaju i poniavaju, a onda te i vlastita ena izda i legne u krevet sa tvojim delatom. Koji to radi pred tvojim oima! Za mene je to najvee ponienje. Priao sam o tome sa svojim advokatom jednom prilikom. Njegov kolega je Milutina branio na sudu. Branio ga po slubenoj dunosti jer on nije htio da uzme branioca. Kae meni moj advokat: Nije to tako jednostavna stvar kako ti misli. Pokuaj da zamisli da je ena na taj nain htjela da spasi mua i izvede ga na slobodu. Vjerovatno joj je upravnik to obeao. Zamislim se ja: Boga mu, moda je zaista rtvovala vlastitu ast da bi spasila mua!? Ali, advokat nastavlja svoju teoriju: ak i da nije ula u ljubavnu avanturu sa delatom da bi spasila mua, nesvjesno je pomogla muu da preivi i doeka kraj rata.

14

Njegov ivot bio je pokrie za njene dolaske kod upravnika logora. Tek tada sam shvatio koliko je ivot komplikovan, a moje razmiljanje primitivno i plitko. Primitivan ovjek za enu vee samo prevaru. Svi mogu da te prevare, ali ena ne smije. Brat moe da te prevari , oprosto mu. Prevari te roeno dijete. ena je neko ko ne smije da te prevari. Nikada to nisam mogao da razumijem. Kako je ovjek doao do te bolesne posesivnosti? Vara te ena! Moe neko da te vara u trgovini, na pijaci... Kako moe neko da te vara u ljubavi? Prevari te ena koja ti nije nita... Ili te voli, ili te ne voli? Otkud ovjeku pravo da trai od nekog da ga voli? Ili, da trai od nekog da ne voli drugog. Izgleda da ta poremeenost ide dotle da se ovjek miri sa injenicom da ga ena ne voli, ali ne moe da podnese da voli drugog. ovjeka bi trebalo lijeiti od mnogih bolesti. Kad neko odlui da te ponizi i kazni, moda ti ini dobro! Kau da to obino biva i da se na taj nain ispravlja nepravda!? I ne samo da tebi ini dobro, nego sebi ini zlo. Uivanje u zlu i nepravdi kratko traje. Upravnik logora je ubijen u nekom obraunu gradskih bandi...

14

Izreetan iz automata dok je stajao na semaforu. Pogoen sa dvadesetetiri hica. Da je Milan napustio enu, moda bi naao bolju, vredniju, bogatiju, moralniju... A on ubija! Mora! Osveta je jaa od ovjeka. Tako opstaju zloin i zlo. Iz razgovora sa advokatom o ovom sluaju ja sam nauio da mislim. Svaku stvar sam posmatrao iz razliitih uglova. esto sam dolazio do zakljuaka koji su mi se inili nevjerovatnim. A onda ispadne da je ono to mi se inilo nevjerovatno bila istina! * Dok sam bio sa brigadom u Dubokovcu, javljaju meni sa prijavnice da jedna ena eli da je primim. Pitram: ko je? Kau mi: profesorica iz gimnazije. Nije posao komandanta brigade da prima ene na razgovor, ali kaem da je dovedu. ena pristojna, lijepo se izvinjava i moli da joj pomognem da sazna gdje joj je mu. Ispria da ga je odvela policije prije tri dana i da joj niko nee da kae gdje je. Mu joj profesor. Meni malo udno: ena pria staloeno, ne izgleda mi zabrinuto... Pitam je da li radi, ima li

14

problema. Raspria se ona... Ja obeam da u saznati ta je sa muem. Ostavi ona meni broj telefona da joj javim. Odem sutradan kod naelnika policije i pitam ta je sa profesorom. Kae naelnik: ubijen! Zato je ubijen? Pronali mu bombu u stanu. ta da radim? Kako da kaem Mirsadi? Tri dana sam razmiljao ta da uradim. Na kraju odluim da ne kaem istinu. Ispriam kako mi je naelnik rekao da su svi koji su privedeni odveeni na ratite kod Sarajeva. Nisam poslije toga noima spavao. Muilo me zato nisam rekao istinu. Smrt je suvie ozbiljna stvar da bi se koristila za la. Nikada nisam skrivao ni manje vane stvari. Istina je za mene bila oficirska ast. Poslije toga Mirsada me esto nazove i pita znam li neto o muu. Jednu vee me zove da doem, ima neto vano da mi kae. Krenem. Usput razmiljam ta bi moglo biti i ta da joj kaem u vezi mua. Uem u stan, a ona postavila sveani sto, upalila nekakvo priguenu svjetlo, obukla haljinu sa dekolteom... Ne spominje mua. Kae, treba joj mukarac..!

14

Odvratno sam se osjeao. Umjesto nje, pred oima mi je stajao mrtav ovjek. Pitao sam se da li je mogue da je ne interesuje ta se dogodilo sa muem? Razmiljam: mogli su biti pred razvodom, posvaani... Moe li se sve to potisnuti da bi se leglo u krevet sa drugim? Izbjegao sam oekivanu ulogu i pobjegao pun neke nelagode. Nikada se runije nisam osjeao... Kasnije mi naelnik policije ispria da je Mirsada prijavila mua. Iskoristila priliku da mu se zbog neeg osveti! Tukli su ga dok nije izdahnuo... U svakom ratu je bilo ovakvih pria. Izdaja i osveta su dio ovjekovog bia. Razmiljao sam zato je Mirsadi bilo vano da bude sa komandantom vojske koju njen narod smatra neprijateljskim? Moglo je biti stotinu razloga. Ko bi to mogao sa sigurnou znati? Rat u ovjeku rasplamsava pritajene strasti, udne nagone i neobjanjive porive. Osvojiti komandanta neprijateljske vojske je velika mo. To je pobjeda neprijatelja. Izgleda smijeno, oficirska paranoja... Ali, zato i takav nagon ne bi bio svojstven ljudskom biu?

15

*
to su: 1. U toku oruanog sukoba u Bosni i Hercegovini suprotno odredbama lana 3. stav 1. taka a) enevske konvencije o zatiti graanskih lica za vrijeme rata od 12. avgusta 1949. godine, dana 02. juna 1992. godine, ispred samoposluge u naselju B., opina N. G. S., kao pripadnici Vojske, naoruani pukama i u vojnim uniformama, zajedno sa mnogim drugim srpskim vojnicima i pripadnicima paravojnih formacija, optueni G. i Z. D. aktivno uestvovali u premlaivanju grupe od oko dvadeset do trideset zarobljenih mukaraca bonjake nacionalnosti, ukljuujuci svjedoka Z. R., svjedoka E. J., svjedoka C, svjedoka D, I. ., K. . i A. J., koji su tog dana zarobljeni od strane srpskih vojnih snaga za vrijeme napada na naselje A. i koji su bili onesposobljeni za borbu zbog toga to su neki od njih bili ranjeni, i zato to su se svi predali i bili zarobljeni, pri emu je optueni G. D. pretukao Z. R., E. J., svjedoka D, I. ., K. ., A. J. i druge neidentifikovane osobe, dok je optueni Z. D. pretukao E. J., svjedoka D i druge neidentifikovane osobe, to je trajalo od jednog do tri sata, kom prilikom su ih tukli pukama, palicama, bocama, te nogama i rukama, na taj nain namjerno nanosei rtvama teku fiziku i psihiku bol, a kako bi ih kaznili zbog toga to su pruali otpor prilikom srpskog napada na A., a isto tako kako bi ih diskriminirali zbog toga to su bili bonjake nacionalnosti, nakon ega su ova lica ukrcana u autobuse i odvezana u logor R.,

15

* Rat je idealno vrijeme za osvetnike. Vrijeme da se poravnaju rauni, isprave nepravde. Komije su jedni drugima palili sijena i tale zbog nekih davnanjih uvreda. Kralo se i otimalo da bi se namirio neki beznaajan dug. Koliko je samo bilo mirnodopskih ubistava zbog osvete. e za osvetom se teko moe kontrolisati. Takav je ovjek! U akciji na Gavranovo zarobimo dvadesetak neprijateljskih vojnika. Zauzmemo selo, a vojno sposobne mjetane sakupimo pred jednu prodavnicu gdje emo ih predati civilnim vlastima. Dvojica mojih vojnika, dvojica brae, dou i ponu da tuku civile. Tuku ih nogama, rukama, kundacima... ta je bilo? Prije mjesec dana otac im pogine na liniji razdvajanja dva sela. Dva susjedna sela ratuju jedno protiv drugog. Svi se znaju. Znaju se, ali ratuju. Ginu. Dou braa da tuku civile zbog toga to im je ubijen otac! Moraju da se svete! Ali, nee da pucaju u njih. Moraju da ih poniavaju da bi se

15

oslobodili bijesa i mrnje. Ne moe da se oslobodi mrnje ako pritisne okida. Mora da udara, da nanosi patnju i bol. Tako funkcionie ovjek. Ta dvojica brae budu zbog toga optueni za zloin protiv ovjenosti. Nanosili patnje i bol civilnom stanovnitvu! I dobiju po deset godina zatvora..? ao mi je tih momaka. Dobri momci. Nisu bili toliko krivi... Ne bi to sigurno uradili da ih na to nisu tjeralivlastiti bol i mrnja. Znam sluajeve kada su za vie ubistava optueni dobijali deset godina... * Od ratne tragedije i danas se pravi profit. Trgovanje zlom danas je najunosniji posao. Ima jedna grupa ena koje vode neka udruenja. Ne zna se ko je u tim udruejima, zna se samo za njih. Polupismene ene dobro savladale priu o zloinu i zloincima. Kao da su ile na teaj! One i optuuju i sude. Odrava se ratna pria da bi se odrala mrnja.

15

Iz novina vidim da sa tim polupismenim nanama razgovaraju visoki meunarodni zvaninici. Razgovaraju tuilac Hakog tribunala, predsjednik Hakog suda, ameriki ambasador... Pozivaju ih u Hag, u Njujork, u Vaington... Zato im se daje takav znaaj? Zato to su njihov projekat. Zato to obavljaju njihov posao. Predsjednik suda razgovara sa udruenjima i obeava da e svi odgovorni biti najstroije kanjeni. Kako svi mogu biti kanjeni? Da li je posao predsjednika suda da sastani sa zainteresovanim strankama i obeava kazne? Ne bi meni bio problem da razumijem udruenja da ona nisu nacionalna. Lijepo bi bilo da su se udruile rtve svih naroda. Sve rtve su iste. Gubitak i bol su isti. To bio bilo ljudski i moralno. Ohrabrujue za budunost! Ali, vritanje i buka jednih je isto to i poziv za rat. Osuivati tue zloine, a utati o zloinima pripadnika svog naroda je isto to i zloin. Kako se moe biti za osudu tueg zloina, a utati o svom? Tuno je gledati te nakostrijeene ene. Vidi u njihovim oima mrnju. Vidi da su im lica unakaena od mrnje. Poten ovjek bi bio skruen u svom bolu. Tuga i bol se

15

preivljavaju u dui, a ne rasipaju. Sa bolom se ne trguje. Lijeitu vlastitu tugu i bol sa nesreom drugih ljudi, mogu samo bijedni ljudi. Kako neko moe misliti samo na kaznu? Iza svake kazne ostaje trag sumnje da li je pravedna. Ko je taj ko moe da izmjeri krivicu? Nemoe sud, akamoli rtve! Zato ene iz udruenja ne trae da drava obeteti sve rtve, da im pomogne da zaborave zloin i umanje svoju bol? Da je pola novca koji je potroen na njihova udruenja, sudove i suenja podijeljeno rtvama, bilo bi vie pravde. Praviti profit od vlastitog bola je neasno. Kako ovjek moe uivati u patnji drugog, koliko god on bio kriv? Ako ubije krivca, ta si dobio? Ne vjerujem da ovjek treba teiti kazni. Kazna ne oplemenjuje ljudsku duu. Kazna nee smanjiti bol. Kazna poniava. Treba graditi ljubav. Samo ljubav moe izbrisati tugu i spasiti ljude od novih zloina. Te ene to vapiju za kaznama su hukai novog rata. *

15

Kada sam ulazio u zatvor, znao sam da gubim svoje mjesto u svakodnevnom ivotu i ulazim u potpuno nepoznat svijet. Niko nee primijetiti da je moje mjesto prazno. Kad jednog dana budem slobodan, oko mene e ponovo biti neki novi svijet. Svi e gledati u mene kao nepoeljnog pridolicu. ta ovaj hoe!? Tada u biti osuen na novo snalaenje. I ponovo u biti osuen da mislim: gdje sam se naao, kuda da krenem i kako u zauzeti svoje izgubljeno mjesto. Da li je smisao kazne da ovjeka cio ivot zbunjuje i dezorijentie? Da li moje sudije znaju ta je kazna i kakve posljedice ima za osuenog? Sumnjam! Da bi bio pravedan sudija, ovjek bi morao da proe kroz vlastito suenje. Morao bi da uje zatvorenika. Da ue u njegovu duu i uje njegovo srce. Koji sudija to radi? Sudije pred sobom vide sudski dosije, a ne ovjeka. Za njih samo njihov spis ima znaaj i znaenje. Njima je spis norma za platu. A kako bi i mogao sudija da se bavi ljudskom duom kad za to nije kolovan? Niko ga nije uio da radi sa ljudima. ta sudija zna o linosti, o karakterima, o sociopatiji...? Ali, ima vlast da sudi! U ime pravde! Drava ga ovlastila.

15

* Ne strahujem ja od slobode kojoj se nadam. Smisliu do tada kako neprimjetno ui meu novi svijet i skloniti se u nekom prikrajku. Znam da moram biti neprimijetan i da niko ne smije da pomisli da ga mogu ugroziti. Srea pa u biti dovoljno star da neu biti prijetnja nikome osim samom sebi. A starosti poinjem da se pribojavam. Starost postaje strana. ovjek ivi sve due, a sve tee. ta e ti ivot sa bolovima, lijekovima i patnjom!? Ubogaljen si, ne uje dobro, vid ti nikakav, ne slui te um, otkazala ti beika, nestali miii, kosti kripe... Kopni. Teak si i sebi i drugima. Svi imaju obavezu da ti pomognu, a nema ti pomoi. Sve se neemu nada. Izlijei ovo, doe drugo. I nikada kraja. Starost ovjeka poniava. Strano ga poniava. Gledao sam starce koji su bili lijepi i moni u svojim zrelim godinama. Velike umjetnike sam posmatrao. Vrhunske sportiste. Veliki talenti, cio svijet im se divio. Starost ih unakazila. Pretvorila ih u ruine. Od gromade ostali bijedni ostaci.

15

Bilo je tuno gledati te ljude. A ne bi trebalo biti tuno. To mora tako da bude. Ali, vidi na drugoj strani drugo lice starosti! Vidi otmene starce! U godinama, ali dostojanstveni. Dostojanstveni u svemu. Bistri, uredni, dre do sebe. Lice starako, ali ima neku svjeinu koja armira. Pogled im bistar, govor svje. armantni starci! Marko Tulije Ciceron je divno branio starost. Pie on kako je Sofokle u starosti pisao svoje tragedije i zauzet pisanjem poeo da zanemaruje svoje domae obaveze. Sinovi ga zbog toga proglase maloumnim i izvedu pred sud zahtijevajui da mu se oduzme pravo upravljanja imanjem. Starac je pred sudijama proitao svoju tek napisanu dramu Edip u Kolonu i upitao ih da li im se ini da je to pisala izlapjela glava! Kae Ciceron: starac se moe postati tijelom, ali nikad duhom. Ne znam kako se to zasluuje, ali je lijepo biti otmen starac. Ali, ne moe da bira. To ti je predodreeno. Nikad ne zna kako e okonati. I smrt moe da se naruga ovjeku. Umre kao posljednji bijednik. Nau te mrtvog pored klozetske olje, pod stolom...

15

Nedavno itam u novinama: u Sarajevu se utopio u Miljacki prvak drave u plivanju! Organizovali za turiste rafting niz nabujalu Miljacku, amac se prevrne i prvak u plivanju nestane u vrtlogu! U Miljacki se ni pijanac nikada nije utopio. Kad avo hoe, sav tvoj ivotni uspjeh izbrie poniavajua smrt. Imali smo na Akadedmiji profesora filozofije. Pukovnika Palavestru! Pravi filozof! Govorio nam jednom o starosti. Tjerao nas da u knjiarama kupimo zapise Marka Aurelija. Marko Aurelije Antonije Avgust je bio rimski car. Ime Aurelije dobio poto je proglaen za cara. Aurelije znai zlatan. Tu knjiicu naem u knjiari Kulture na Terazijama. Kaem ja sebi, tako se zvala. Kau da je to najitanija knjiga. Pukovnik ga je esto citirao. E, kod Marka Aurelija naem dosta toga o starosti. Pie on kako se ivot svakog dana troi i postaje krai za jedan dio. I nije problem to postaje krai, nego to ovjek izgubi sposobnost da vlada sobom i shvata ta su mu dunosti, sve manje moe da tumai pojave. Sve slabije razumijemo stvari i sve manje moemo da im se posvetimo. Divno on to opisuje.

15

Ali, mudri Aurelije nas ui kako da to podnesemo pa kae kako se smokve raspuknu kada su najljepe, a masline koje trule na grani daju poseban okus. On runo posmatra kao dio cjeline koju je dala priroda pa kae kako sve to krasi ljudsko bie i ini ga privlanim. Ne znam da li je to ba tako. Bio sam nekoliko puta u posjeti kod prijatelja koji ivi sa ocem. Otac ima 85 godina, ali vitalan starac. ak ga i pamenje dobro slui. Ali, ne moe da vlada situacijom. Pria to mu pada na pamet, cijelu istoriju. Ne razumije da to nikoga ne interesuje. Postaje dosadan. Ne moe da ga ignorie, a ne zna kako da ga se rijei. Prijatelj mi se ali: kad mi neko doe, eto njega sa svojom priom. Sve upropasti. Ne mogu nita da mu dokaem. Ne slua me, sve radi po svome. Vidim, ovjeku svega dosta. Otac mu je, a ne moe vie da ga podnosi. Volio bi da ga se rijei, a ne moe. Prieljkuje da ti roditelj umre, pa da odahne. Strano! Kae, postaje sve neuredniji, nee da se kupa, ne brije se danima. Nosi prljave i pocijepane stvari jer mu se ini da neto radi i da je normalno da bude prljav. Muka ovjeku od starih roditelja!

16

Preprilavali moji vojnici u ratu tunu priu: pitali nekog mobilisanog vojnika, malo starijeg seljaka, kako ivi, a on im odgovorio: Da mi je da sahranim starog i stavim zube, moda bi i ivio! Kad ovjek ue u godine, najvei problemi su mu ostarjeli roditelji i zubi! Tuno, ali istina. To ti je starost. Ispadne iz nekog poretka stvari i nema te vie. Neko od velikih ljudi je zapisao: Ostari i misli da si mudar i vaan, a ne vidi da su doli neki klinci i zauzeli tvoje mjesto! Kad ostari nisi nigdje. Napusti te razum, ne zna gdje si. Ostao si u svijetu neke daleke prolosti. Poinje da ivi u ostacima vlastitog iskustva. Hoe da ga oivi, da bude primijeen, a ne vidi da je dolo drugo vrijeme, nikog tvoj svijet ne zanima. Vrti se u istoj putanji, pria iste prie, vidi iste slike. Zarobljenik mutnih uspomena! Nikome ne znai nita. Svi prieljkuju da nestane, da ne smeta. Starac je drvo koje pada svi od njega bjee! *

16

Gotovo da nema dana kada sa crkve ne ujem zvono koje objavljuje neiju smrt. Nije lako biti zatvorenik u prisustvu smrti. Tua smrt te opominje da si i ti u redu. Ali, ovjek nee to da vidi. On vidi tuu smrt i svoj ivot. Srean je to je on iv. Gledao sam ljude na sahranama: kad se zavri obred nad grobom pokojnika, oni se promijene. Nema vie tuge na njihovim licima. Sreni to su oni ivi. Vraaju se zadovoljni, kao da nisu bili na sahrani. Nije udo to se zapjeva u povratku s groblja. Nae sahrane su paganski obredi. To je mjera naeg primitivizma. Mora mrtvac da prenoi u kui. Sjedi cijelu no pored mrtvog tijela, ljubi mrtvaca, baca novac u grob, prebacuje ugljenje preko sebe stotinu gluposti kojima ne zna smisao ni svrhu. Nikome ne pada na pamet da sahranu prilagodi novom vremenu i okolnostima. Bio sam na sahrani u jednom planinskom selu. Ljudi sili sa brda, popravili kue pored pruge i rijeke, imaju vodi i struju, tu im crkva i kola... Ali, groblje im ostalo u brdima. Sve ostavili, ali ne mogu da ostave mrtve. Mora do groblja pjeaiti tri sata. Mrtvaca nose u umske zabiti. Moraju mrtvi biti na okupu! ivi mogu biti

16

odvojeni, ali mrtvi moraju biti skupa! A groblje im zaraslo u korov. Ne odravaju ga jer im je daleko. Posjeuju ga samo kad sahranjuju. * esto odlutam u Jelovac, na groblje mojih predaka. Poeli mrtvi da me dozivaju... Kad ovjeka svi odbace, onda su mu utoite mrtvi. Shvati da su oni najbolje dio njegovog ivota. Najljepe uspomene vezuju se za njih... U snove mi je prvo dola baka Stamene: desnom rukom me milovala po kosi, dok je u lijevoj drala crvenu jabuku. Kad sam pokuao da uzmem jabuku iz njene ruke, ona se poela udaljavati. Uzmicala je kao da je nosi vjetar. Trao sam za njom, pokuavajui da je uhvatim za ruku, sve dok nisam poeo da padam u provaliju iza Markove kose. To propadanje u ponor je bilo jezivo. Budio sam se, drhtei kao prut. Djed Obrad se jedne noi pojavio kao utvara. Kosmata glavurda je izronila iz kronje zove, ispod obale rijeke. U zubima je drao mladicu vrbe, a u ruci debeli vrbov tap. Sjeo je na obalu i iz depa izvadio noi-sklopac, kojim je

16

koso zasijecao tap i skidao mladu koru. Onda bi spiralu kore lagano uvijao u lijevak i spustio pored sebe. Zatim bi dohvatio mladicu, zarezao je na dva mjesta, paljivo kuckao okolo, sve dok prsten kore ne bi skliznuo sa prutia. Kad ga je dobro omekao pod prstima, paljivo bi ga udenuo u vrh trube. Kada su ogromne ruerde prinijele trubu krezubim ustima, prolomio se zvuk od koga sam skoio iz sna, uplaen i izgubljen. U besanim noima u moju zatvorsku eliju ulazili su zvuci usne harmonike koju mi je tetka Dara donijela sa Petrovdanskog sabora u Pribiniu. Bio je to najljepi poklon koji sam ikada dobio. Slika djeaka koji se sputa za stadom u selo, sa usnom harmonikom na usnama, iji se nerazgovijetni zvuci razlijeu okolnim visovima, ostaje urezana na ziru iznad prozora moje zatrvorske sobe. Ujak Novak se pojavljivao pred zoru, sa lampom karabituom u lijevoj i ribarskom mreom, razapetom na dva uvezana tapa, u desnoj ruci. Ulazio je u duboke virove dok sam ja stajao u pliaku, zagledan u osvijetljenu povrinu vode. Podrhtavao sam od neke udesne uznemirenosti dok je ujakova ruka neujno vukla mreu dnom usnule rijeke. Kada

16

bi klen udario u mreu, ruka se munjevito propinjala iznad vode i pred mojim oima se odigravo udesni ples riba na mjeseini... Doe vrijeme kad ovjek pone da svodi raune. Broji izgubljeno. Vidi da gubitak pretee. Uini ti se da ivot nije nita! Razmisli: i vidi da nita nije kao ivot! * Navikao sam na ovo oglaavanje smrti. Ustanem, odstojim, poklonim se dui pokojnika .... Sjetim se Hemingveja: Smrt ma kog ovjeka smanjuje mene jer ja sam obuhvaen ovjeanstvom. I za to ne pitaj za kim zvono zvoni: ono zvoni za tobom! Koliko u jo dugo ekati da zazvoni za mnom, pukovnikom Salapurom, koji odavno ne vidi zvjezdano nebo!?