Prirunik za Bosnu i Hercegovinu u procesu pribliavanja EU okolinoj legislativi

Pripremili: Mehmed Cero Nead eremet Jasna Dragani ore Stefanovi

April, 2002

Sadraj
Strana 1 2 3 4 5 6 7 9 10 Izvjetaj o stanju i potrebama okoline legislative u BiH Uvod (o priruniku) Horizontalna legislativa Kvalitet zraka Otpad i upravljanje otpadom Kvalitet vode i upravljanje vodama Zatita prirode Kontrola industrijskog zagaenja i upravljanje Hemikalije i genetiki modificirani organizmi Automobilska i mainska buka 3 21 31 39 51 66 79 90 101 114

ANEKS
Skraenice Vaei okolini zakoni u BiH eme 122 126 131

IZVJETAJ O STANJU I POTREBAMA OKOLINE LEGISLATIVE U BOSNI I HERCEGOVINI januar 25 mart 15, 2002

Uvod Regionalni centar za okoli za Bosnu i Hercegovinu (REC BiH), uz finansijsku podrku Deutsche Gesellschaft fur Technische Zusammenarbeit (GTZ) u okviru Projekta 1.9: Jaanje kapaciteta zemalja jugo-istone Evrope za proces pribliavanja EU Regionalnog programa za rekonstrukciju okolia (REReP), pripremio je izvjetaj za Bosnu i Hercegovinu. Cilj REReP Projekta 1.9 je pomo zemljama jugo-istone Evrope da to bre razviju svoje kapacitete za proces pribliavanja EU. Izvjetaj je realizovan na osnovu informacija prikupljenih iz kontakata relevantnih ministarstava i nevladinih organizacija, literature i raspoloivih studija (nacrt NEAP dokumenta, UN Common Country Study for BiH), odranih radionica, sastanaka i okruglih stolova koje je organizovao REC BiH, ostalih REReP projekata i web-stranica Evropske komisije (EC), Programa razvoja Ujedinjenih naroda (UNDP), Svjetske banke (WB), REC-a, itd. Cilj ovog materijala je bio da se pojasni situacija (zakonodavstvo, institucije, politika, planovi i strategije) u BiH o odnosu na proces pribliavanja EU. Na osnovu rezultata ispitivanja moe se zakljuiti da se BiH susree sa ozbiljnim problemima u oblasti okolia. Posebno treba istai nedovoljno razvijene kapacitete, kao i mnoge socio-ekonomske i institucionalne probleme: Nedostatak okoline politike i zakonodavstva, Nedovoljno razvijeni kapaciteti, koji su uz to i podijeljeni izmeu entiteta i kantona, Nedostatak uea javnosti u procesu odluivanja u oblasti politike i okolia, Nejasno razgranienje odgovornosti i obaveza razliitih institucija koje se bave problemom voda, uma, okolia, zdravlja, poljoprivrede, itd., Nedostatak monitoringa i opreme, Nedostatak saradnje izmeu entiteta, i zainteresiranih strana (Vlada, nevladinih organizacija, graana, i sl.), Nedostatak ekonomske inicijative (dabine, takse, princip zagaiva plaa), Nedovoljna obuenost i nedostatak strunog znanja, loe upravljanje, nedostatak kadra i finansijskih sredstava, kao i adekvatne obuke, Nedovoljna zainteresiranost za probleme okolia, kao i nedostatak ope upuenosti javnosti .

Nije sporno da je integracija u Evropsku uniju od velike vanosti za budunost Bosne i Hercegovine. Ulazak BiH u EU mora biti cilj koji e dovesti do pozitivnih promjena u okoliu ove zemlje. Pored ekonomskih, zakonodavnih i politikih problema koji se moraju rijeiti, BiH bi mogla ostvariti i samoodrivost u okoliu.

Razvoj okolinog zakonodavstva u BiH Okolina politika BiH je veoma slabo razvijena. Proces razvoja zakonodavstva je veoma spor zbog velike odgovornosti Parlamenta za usvajanjem znaajnog broja novih zakona, to je dovelo do odgode razvoja regulativnih okvira za okoli. Dodatni razlozi su jo i ti to okolino zakonodavstvo nije bilo jedan od prioritetnih problema, kao i nedostatak strunog osoblja za izradu nacrta okolinih zakona. Nedostatak okoline legislative i slaba razvijenost institucija ukljuenih u zatitu okolia su istaknuti kao najrelevantniji problemi u sektoru okolia u BiH danas. Bosna i Hercegovina je sloena drava sastavljena od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republike Srpske (RS) i Brko Distrikta, kao posebne jedinice sa lokalnom autonomijom i nadlenocu definisanim Statutom Distrikta. Okvirni sporazum za mir u BiH, iniciran u Dayton-u 21. novembra, 1995. i potpisan u Parizu 14. decembra, 1995., navodi naela dravne i pravne strukture Bosne i Hercegovine. Republika Bosna i Hercegovina, oficijelno Bosna i Hercegovina od stupanja na snagu Okvirnog sporazuma za mir, nastavila je svoje pravno postojanje po meunarodnom pravu, kao drava sa unutarnjom strukturom modificiranom Ustavom Bosne i Hercegovine (Aneks 4). Okvirni sporazum za mir postavlja upravljanje pravosuem ''u ruke'' dva entiteta (lan III Paragraf 3a). Zakonski okvir za efikasno upravljanje okoliem i njegovu zatitu baziran je na ustavnom pravu graana za zdravim okoliem, i na meunarodnim principima iz ove oblasti. Okolini zakon i u Federaciji BiH i RS je uglavnom baziran na zakonima bive Jugoslavije. Zatita okolia je regulisana Zakonom o upravljanju prostorom. Ovaj zakon je zajedniki i pokriva sve komponente okolia. Tokom perioda od njegovog usvajanja (1974), zakon tretira kompletnu problematiku urbanizma, prostornog uredenja, okolia i graevinarstva. U FBiH trenutno su u upotrebi okvirni zakoni, Zakon o zatiti okolia i Zakon o zatiti prirode, oba bazirana na usvojenim zakonima iz Slovenije i Hvatske. U RS okolini zakon je baziran na zakonu koji je trenutno na snazi u Srbiji. Oekuje se da e ovi zakoni biti u upotrebi do ljeta 2002, kada se oekuje usvajanje novog seta okolinih zakona.
Struktura Zakona o zatiti okolia u Federaciji Bosne i Hercegovine

Zakon o zatiti okolia u Federaciji Bosne i Hercegovine ima sljedeu strukturu: 1. 2. Osnovni propisi Osnovni principi zatite okolia: Zatita, Ouvanje vrijednosti prirodnih resursa i biolokog diverziteta, Zamjena operacijskih sistema, Razumljiv pristup, Potovanje zakona, Naplata zagaenja i teta nanesenih okoliu, Otvorenost i pristupanost. Dokumenti o zatiti okolia Organizacija upravljanja, zatite i unapreenja okolia Sprovoenje zatite i unapreenja okolia Odgovornost za ugroavanje i nanoenje tete okoliu Finansiranje zatite i unapreenja okolia

3. 4. 5. 6. 7.
4

8. 9. 10.

Nadgledanje Kaznene klauzule Tranzicione i zakljune klauzule

Struktura Zakona o zatiti okolia u RS Zakon o zatiti okolia u RS ima sljedeu strukturu: 1. 2. Osnovni propisi Mjere zatite u planiranju i izgradnji: Zatita zraka, Zatita voda, Zatita zemljita, Zatita uma, Zatita flore i faune, Zatita prirodnih resursa, Zatita od buke, Zatita od jonizirajueg zraenja, Zatita od otpada i opasnih materija, Finansiranje zatite okolia Inspekcijska kontrola Sankcije Tranzicioni i finalni propisi

3. 4. 5. 6.

Priprema ovih dokumenata je bila jednostavnija, i utedila je novac i vrijeme, ali istovremeno je izazvala i negativne posljedice zbog prisustva dva razliita zakona u dravi BiH. Razliiti zakoni bi mogli izazvati mnoge probleme u implementaciji propisa, posebno meunarodnih. Usvojene su brojne regulative koje se odnose na upravljanje prirodnim resursima i upravljanje okoliem, i trenutno se u FBiH i RS nalazi vie od 70 zakona u ovom domenu, kao to je Zakon o upravljanju vodama, Zakon o upravljanju umama, i sl. Na alost, ovi zakoni nisu koordinirani u mnogim segmentima. Period iza nas je okarakterisan nedostatkom upuenosti graana, nedostatkom dravnih i lokalnih organa znaajnih za implementaciju okoline politike i zakonodavstva. Ista situacija je i sa ueem javnosti u usvajanju i realizaciji razvojnih planova i programa. Oblast o okolinom zakonu je od zajednikog interesa. Kvalitetni propisi su osnova za ostvarenje strateskih planova, tj. adekvatne rekonstrukcije, tranzicije i odrivog razvoja itave zemlje. Zbog toga postoji potreba za povezivanjem nadlenih organa i zakonodavstva dva entiteta. Prvi korak nainjen je u julu 1998., kada je potpisan Memorandum o razumijevanju izmeu dva entiteta, uz pomo i podrku meunarodne zajednice, i koji se odnosio na stvaranje harmonizirane okoline politike na nivou drave. Medutim, okolina politika na nivou drave jo uvijek ne postoji. Evropska komisija je finansirala program, sa ciljem pripreme nacrta seta zakona, za oba entiteta, koji bi pokrivao problem okolia prema modernoj EU legislativi. Projekat je zavren i upravo je izraen nacrt seta okolinih zakona od strane stranih i domaih strunjaka. Ovaj set zakona ukljuuje: Okvirni okolini zakon, Zakon o zatiti voda,
5

Zakon o otpadu, Zakon o zatiti prirode, Zakon o zatiti zraka,

Sljedea faza bi trebala biti javna diskusija, parlamentarna diskusija i konano usvajanje zakona. Oekuje se da bi Parlament FBiH i RS mogli usvojiti ovaj set zakona do ljeta 2002. U svim zemljama jugo-istone Evrope postoje nacionalne strategije i akcioni planovi, osim u BiH. Od marta 2001. Svjetska banka (WB) podrava razvoj Nacionalnog akcionog plana za okoli (NEAP) za BiH, iji se zavretak oekuje krajem 2002. Uloga NEAP-a je da identificira probleme iz oblasti okolia i postavi listu prioriteta. NEAP je dokument od velike vanosti za BiH, i trebao bi biti usvojen od strane upravnih organa oba entiteta i Brko Distrikta.

Institucionalni razvoj u BiH Ne postoji jedno ministarstvo, koje bi imalo kljunu ulogu u zatiti okolia u BiH. Razliita ministarstva na nivou drave imaju udjela u istim problemima, ali ne postoji ministarstvo koje bi bilo odgovorno za harmonizaciju zajednikih nastojanja; a takoe nedostaje i odgovarajua saradnja meu ministarstvima. Ministarstvo vanjskih poslova je odgovorno za ugovaranje brojnih okolinih ugovora koji se odnose na BiH. Ministarstvo za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose vodi okoline programe vezane za ugovore. Ministarstvo za evropske integracije vodi okoline projekte u okviru Pakta stabilnosti. Ministarstvo za civilne poslove i komunikacije je zadueno za formulisanje okolinih zakona. Ova podijeljenost meu ministarstvima predstavlja put ka neuspjehu.1 Postoje nastojanja da se osnuje radna grupa, koja bi razmatrala okoli na nivou drave. Ova ideja je pokrenuta u septembru 2001 od strane Ministarstva za evropske integracije i Ministarstava za okoli. Radna grupa bi se sastojala od po dva predstavnika Ministartva okolia iz oba entiteta, jednog predstavnika svakog od etiri ministarstva Vijea ministara (Ministarstvo za evropske integracije, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose i Ministarstvo za civilne poslove i komunikacije) i jednog predstavnika meunarodnih organizacija (OHR, WB i REC). Na zadnjem sastanku odranom 5. februara, 2002. diskutovan je materijal koji se odnosi na verifikaciju Radne grupe i budui akcioni plan, koji e biti proslijeen Vijeu ministara. Kako je BiH nedavno (u oktobru 2001) pristupila GEF-u (Globalna okolina pomo), postojala je potreba osnivanja tijela za koordinaciju i upravljanje GEF programa i implementaciju meunarodnih okolinih sporazuma u BiH. Administrativna i organizaciona struktura u BiH koja se odnosi na GEF programe, meu ostalim pitanjima, bila je raspravljana na Okruglom stolu Klimatske promjene Obaveze i BiH potencijali, odranom 4. februara, 2002 u Sarajevu. Odgovorno tijelo (fokalna taka - FP) za GEF u BiH je Ministarstvo za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose. Sljedei korak e biti uspostavljanje Nacionalnog odbora za GEF i Operativnih ''fokalnih taaka'' za ozon, zatitu voda, klimatske promjene i biodiverzitet. Drugi Okrugli sto Uspostavljanje institucionalne i organizacione infrastrukture za okoli i upravljanje GEF programima u Bosni i Hercegovini odran je 5. marta, 2002. Na sastanku su prisustvovali
1

StuartThompson,2001:TheNeedforFunctionalIntegrationinEnvironmentalProtection,OHRLegal Department.

predstavnici WB, UNDP, EC, USAID, OHR i BiH ministarstava. Meu ostalima, g-din. Jadranko Prli, Zamjenik ministra i Glavni izvrsni direktor za GEF BiH, je imao izlaganje na temu Uloga drave i vladinih institucija u provoenju meunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine u zatiti okolia i meunarodna saradnja u implementaciji okolinih programa. Sve ove aktivnosti su doprinos uspostavljanju relevantnih okolinih institucija (kao to su Upravni odbor za okoli, Agencija za zatitu okolia i sl.), koje bi mogle imati ulogu dravnih agencija zaduenih za implementaciju okoline politike na najviim nivoima. U FBiH i RS postoji razliit sistem organizacije ministarstava. U oba entiteta glavna odgovornost iz sektora voda pripada Ministarstvu poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva. Ovo ministarstvo je odgovorno za strategiju i politiku voda, izdavanje saglasnosti i dozvola, postavljanje standarda i propisa, i monitoring usklaivanja prema zakonima i propisima putem inspekcija i izdavanja saglasnosti. Ministarstvo prostornog ureenja i okolia u FBiH i Ministarstvo za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, graevinarstvo i ekologiju u RS imaju odgovornosti u sektoru voda i okolia za aktivnosti i mjere zatite okolia i voda.

FBiH je administrativno podijeljena na deset kantona. U svih deset kantona odgovorna tijela za zatitu okolia su: Ministarstva za izgradnju, prostorno ureenje i okoli, koja djeluju na polju ureenja prostora i zatite okolia u kantonalnim granicama. Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i umarstva, koja se takoe bave upravnim poslovima kao to je izdavanje vodoprivrednih saglasnosti i dozvola, koje su po Zakonu o vodama u nadlenosti kantona.

Kao i mnogi drugi, i ovaj problem je otean podijeljenou unutarnje strukture vlade, i zajednikim ovlatenjima izmeu razliitih odjela i nivoa vlade. ak i uposleni na viim funkcijama nemaju odgovarajuu strunost i iskustvo za upravljanje okoliem, zatitu i odrivi razvoj. Kadrovski potencijali za procjenu uticaja na okoli su nedovoljni. Bez zajednikog rada na okolinoj legislativi u BiH, implementacija meunarodnih standarda i propisa bi mogla biti znatno oslabljena. Sa postojanjem dva razliita seta zakona i razliitim sredstvima organiziranja zatite okolia, BiH e biti u tekoj poziciji pri provoenju istih. Memorandum o razumijevanju je jedan od najznaajnijih sporazuma zakljuenih do sada izmeu dva entiteta. Rezultat ovog sporazuma je uspostavljanje zajednikog Koordinacionog odbora za okoli (ESC). Odbor se sastoji od osam lanova (po etiri iz svakog entiteta), predstavnika meunarodnih organizacija OHR, USAID, EC, WB i ostalih tijela kao neglasajuih lanova. Njegovi zadaci su: harmonizacija okoline legislative i standarda, monitoring, informacioni sistemi i planovi u sluaju opasnosti, prostorno ureenje i odnosi sa meunarodnom zajednicom. ''ESC ukazuje da postoje brojne politike situacije u kojima entiteti sami ne mogu obavljati dunosti suverene zemlje, usklaene meunarodnim zakonom. Dodatni problemi su takoe i nedostatak sporazuma meu entitetskim vladama o pristupima rjeavanja okolinih problema, kao i razliitost institucija i naina rada. Ukoliko ESC ne bi postojao, bilo bi veoma teko ostvariti ak i djelimino meusobno pribliavanje u praksi. U njegovom sadanjem obliku, ESC jo uvijek ne predstavlja djelotvoran mehanizam za sprovoenje meusobnog prepoznavanja i neophodne harmonizacije okolinih zakona.''2
2

StuartThompson,2001:TheNeedforFunctionalIntegrationinEnvironmentalProtection,OHRLegal Department.

Na nivou drave ne postoji agencija ili slina institucija koja se bavi pitanjem okolia. Odreeni meunarodni donatori pokazali su zainteresiranost za podrku uspostavljanja takvog tijela, ali konkretne aktivnosti nisu do sada poduzete. U BiH ne postoji sveobuhvatan sistem monitoringa okolia koji bi prikupljao sve okoline informacije. Sakupljanje podataka nije koordinirano, razliite institucije prikupljaju informacije odvojeno jedna od druge. Ne postoji centralizovana/jedinstvena baza podataka, niti mehanizam razmjene informacija izmeu institucija koje prikupljaju podatke i relevantnih ministarstava. Ministarstva okolia (MoE) sa njihovim direktoratima i institutima , kao to su Meteoroloki institut, Institut za statistiku, Institut za agro-pedologiju, Graevinski institut i sl. su odgovorni za prikupljanje podataka. U BiH ne postoje pravne regulative postavljene za informacione sisteme okolia.

Nevladine organizacije (NVO) su uvijek imale znaajnu ulogu u rjeavanju problema iz domena okolia. Prema dnevnim novinama Osloboenje, od 18. februara 2002., u BiH danas postoji oko 1500 NVO-a. REC BiH procjenjuje da se oko 10% njih bavi problemom okolia. Generalan stav je da NVO-e nisu dovoljno razvijene, njihova upravljaka struktura je jako slaba i veina ih nema osnovna sredstva za rad. Veina NVO-a radi na bazi spontanog okupljanja lanova u nekim simbolinim akcijama, bez stalnog angamana i planova razvoja. U cilju razvoja i jaanja NVO-a, REC BiH je obezbijedio finansijsku pomo putem lokalnih i kooperativnih grantova (130.000 EUR za period 1997-2001). Vidljiv nedostatak komuniciranja postoji unutar nevladinog sektora, kao i izmeu NVO-a i vladinih tijela. U cilju prevazilaenja takve situacije, neke NVO-e zapoele su kampanju stvaranja foruma, ali dosadanja praksa jo uvijek nije pokazala bilo kakve pozitivne rezultate. Takoe postoje nastojanja za uspostavljanje i voenje elektronske mree NVO-a u BiH. Poetni korak u ovom procesu bila je Radionica Uloga BiH NVO-a u uspostavljanju elektronske kompjuterske mree odrana u Fojnici 10-11. decembra, 2001. u okviru REReP Projekta 2.3 Promovisanje umreavanja i kooperativnosti okolinih NVO-a.

Meunarodne konvencije Godine rata i rjeavanje urgentnih problema graana nakon rata, udaljili su BiH od opeg razvoja okolinog zakonodavstva u svijetu. Ostvaren je veliki napredak u potpisivanju sporazuma u posljednjih dvije do tri decenije. Pitanje okolia, imajui znaajan uticaj na ekonomski razvoj, trgovinu i ljudsko zdravlje, zauzima vodee mjesto u meunarodnoj politici. BiH nije potpisnica brojnih (najmanje 21) znaajnih multilateralnih sporazuma (i jo mnogo protokola) koji se odnose na zatitu okolia i voda. ak i kada je u pitanju uee u znaajnim regionalnim inicijativama, kao to je Sporazum za Dunavski bazen i Mediteranski akcioni plan, BiH je manje vie posmatra. Jedan od najznaajnijih razloga je neadekvatno funkcioniranje Vijea ministara, kao i krajnje sloena procedura ratifikacije ugovora. Okolini sporazumi se vjerovatno ne smatraju tako bitnim, u poreenju sa nastojanjem zemlje da rijei mnogobrojne unutarnje probleme. Tano je da konvencije zahtijevaju znaajne ljudske i finansijske resurse zemalja lanica, ali one u sebi sadre i znaajnu finansijsku podrku i tehniku pomo, kako bi pomogle zemljama u implementaciji i monitoringu meunarodnih procedura ili standarda.

Kao zemlja nasljednik, BiH je postala lanica nekih meunarodnih konvencija usvojenih od strane bive Jugoslavije (Montrealski protokol o supstancama koje oteuju ozonski omota, Konvencija o prekograninom zagaenju zraka na velikim udaljenostima), ali bi trebala da usvoji i odreene konvencije kojih biva Jugoslavija nije bila potpisnica. Ministarstvo vanjskih poslova je objavilo u BiH Slubenom listu br. 25/93; 15/95, i Slubenom listu br. 26/98, pregled meunarodnih multilateralnih ugovora, koji se odnose na podruje okolia. BiH je potpisnica ovih ugovora. Vijee ministara donijelo je Odluku o ratifikaciji Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama i ova Odluka je objavljena u BiH Slubenom listu br.19/2000, 20.07.2000. Konvencija je postala vaea 06.12.2000. Predsjednitvo BiH je u julu 2000. donijelo Odluku o ratifikaciji Konvencije o nadzoru prekograninog prometa opasnog otpada i njegovom odlaganju, poznate kao Bazelska konvencija. Odluka o ratifikaciji ove konvencije je objavljena u Slubenom listu br. 31/00 i stupila je na snagu 18. decembra, 2000. U julu 2001. Federalno Ministarstvo prostornog ureenja i okolia zapoelo je inicijativu za ratifikaciju Konvencije o zatiti Dunavskog rijenog bazena. Takoe je planirana ratifikacija sljedeih konvencija u skoroj budunosti: Konvencija o procjeni prekograninih uticaja na okoli (25. februar, 1991), Konvencija o prekograninim efektima industrijskih nesrea (17. mart, 1992), Konvencija o zatiti i upotrebi prekograninih vodenih tokova i meunarodnih jezera (17. mart, 1992), Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u procesu odluivanja i pristupu pravosuu (Aarhus konvencija).

Nedostatak odgovarajue strukture na nivou drave znai da BiH nije sama u mogunosti da pristupi meunarodnim ugovorima. Postoji urgentna potreba za pomo u sistematskoj pripremi ratifikacije gore navedenih konvencija, kao i ostalih. Znaajan korak u ratifikaciji ovih i buduih konvencija i ugovora predstavlja usvajanje Zakona o postupku zakljuivanja i izvravanja meunarodnih ugovora. Parlamentarna skuptina BiH usvojila je ovaj Zakon 18. oktobra 2000. Zakon je objavljen u Slubenom listu BiH br. 29/00 i stupio je na snagu 8. decembra 2000.

Stanje okolia i prioriteti

Zrak Emisija zagaujuih materija u atmosferu u BiH, uprkos niskom stepenu industrijalizacije i urbanizacije je vrlo visoka. U 1998. u studiji Nezavisnog biroa za humanitarna pitanja objavljeno je da je BiH uestvovala sa 32% od ukupnog zagaenja bive Jugoslavije. Uzroci zagaenja zraka u BiH su: termoelektrane, industrijski izvori, kvalitet konzumiranih goriva (niskokalorina vrijednost, znaajan sadraj sumpora, visok stepen pepela), loe odravanje elektrana i industrijskih postrojenja, neodgovarajua tehnologija, prijanja teta naneena okoliu, nedostatak znanja o upravljanju okoliem i ekonominom koritenju energije. Sadanji proces privatizacije se sprovodi bez uzimanja pitanja okolia u obzir. Sljedea pitanja bi trebalo precizno definirati: Ko je vlasnik prethodno naneene tete, Da li e novi vlasnik kupiti i tetu zajedno sa postrojenjem ili e ona ostati u vlasnitvu drave, Da li e vlasnici postrojenja koja nisu u funkciji i koja ne ispunjavaju okoline regulative, morati da investiraju ogromna sredstva u tehnologije da bi ispunili ove regulative.

U nacrtu NEAP dokumenta naglaena je potreba usvajanja Agende 21 od strane Parlamenta BiH. Sljedei korak bi trebao biti pripremanje i usvajanje nacionalnog akcionog plana od strane Vijea ministara. Na osnovu ovog okvirnog akcionog plana, vlade oba entiteta bi mogle izraditi implementacione programe za sprovoenje odrivog razvoja oba entiteta. Meunarodna saradnja mora biti integralni dio za utemeljenje BiH. BiH mora usvojiti konvencije Ujedinjenih naroda u kojima biva Jugoslavija nije bila uesnik. Svaka od ovih konvencija ima svoje programe implementacije i veoma esto pomone programe za drave Centralne i Istone Evrope (u procesu tranzicije). Neophodno je usvojiti pravila EU Novi pristup, kao i ona sadrana u EU Bijeloj knjizi, naroito iz poglavlja 8 (Okoli). Kao to je prije spomenuto, novi set zakona bi trebao biti usvojen do ljeta 2002. Vie panje bi trebalo usmjeriti na uredbe, nego na zakone. Kako e se zakoni sprovoditi, zavisit e od strogoe standarda emisija. Upravljanje okoliem bez kontrole emisije, kao i bez striktnih standarda emisije, nee imati pozitivne rezultate. Samo realni standardi (ambijent i emisija) mogu dati dobre rezultate.

Prioritetne mjere: 10

Priprema nacrta uredbi Zakona o kvaliteti zraka, Izrada studija za primjenu Zakona o kvaliteti zraka, Priprema programa za smanjenje emisije gasova koja slijedi enevsku konvenciju o prekograninom zagaenju zraka i Okvirnu konvenciju o klimatskim promjenama, Ukljuenje u meunarodne programe, Uspostavljanje dravnih/entitetskih agencija za okoli,

Uspostavljanje sistema monitoringa za zrak, Implementacija indikatora odrivog razvoja u BiH praksi, Edukacija o racionalnom koritenju resursa, Organizovanje seminara o procjeni uticaja na okoli, upravljanju kvalitetom zraka i implementaciji sistema upravljanja okoliem (EMS).

11

Vode Prema zagaenju povrinskih i podzemnih voda, BiH se smatra najzagaenijom republikom bive Jugoslavije. U cijeloj zemlji, mnoge rijeke su loeg kvaliteta zbog otpadnih voda i kanalizacionih postrojenja. U urbanim zonama 70% domainstava je povezano sa kanalizacionim sistemima i oni su esto neefikasni. Prema izvjetajima strunjaka u drugom nacrtu NEAP dokumenta, nigdje ne postoje postrojenja za tretman kanalizacionih voda. Prepoznavanje ovog problema neposredno prije poetka rata, dovelo je do izrade dvadeset-godinjeg plana unapreenja snabdijevanja vodom i mjesta za isputanje otpadnih voda cijele zemlje. Zbog rata na prostorima BiH vodna infrastruktura zemlje je teko oteena. Jo i prije rata, stanje u vodosnabdijevanju i kanalizaciji je bilo nesreeno. Mada se procjenjuje da je sektor snabdijevanja vodom saniran do 90 % od predratnog nivoa, ipak je jo daleko od meunarodnih standarda. Do sada je vrlo malo ulagano u kapacitete za tretman otpadnih voda. Kvalitet vode za pie je sumnjiv, a u pojedinim sluajevima vrlo nezadovoljavajui. U urbanin sredinama, pa ak i veim gradovima, kanalizacioni sistemi su nedovreni. Prioritetne mjere Osnovni ciljevi koje je potrebno dostii u narednom dugoronom periodu su: Obezbjeenje dovoljnih koliina kvalitetne vode za vodosnabdijevanje i ostale namjene, Zatita vodnih resursa i ouvanje kvaliteta povrinskih i podzemnih voda, Zatita od tetnog djelovanja voda, Racionalizirana upotreba vode.

Da bi se ovo postiglo potrebno je prioritetno sprovesti slijedee aktivnosti: Modernizirati sektor voda u skladu sa EU direktivama. Predlae se izrada vodoprivrednih osnova po slivnim podrujima, kao osnovnih teritorijalnih jedinica i donoenje baznih dokumenata za koritenje i upravljanje vodama, Uskladiti pravnu regulativu i strukturu unutar pojedinih entitetskih vodnih reima, Ojaati nivo aktivnosti drave BiH u sektoru vode, Razraditi i uvesti novu zakonsku/institucionalnu strukturu kojom e se lokalizirati upravljanje vodnih resursa, Poboljati uslove za investicije i mobilizirati privatni kapital, Organizirati odgovarajui sistem monitoringa.

12

Zemljite Tokom proteklih decenija zemljite u BiH je bilo izloeno razliitim negativnim uticajima, koji su uzrokovali njegovo zagaenje, degradaciju i ponekad kompletnu destrukciju. Porast zakieljavanja zemljita je takoe bio uoen. Zakieljavanje zemljita ima negativan uticaj na stanje vegetacije. Ova pojava je veoma esta u blizini termoelektrana (Tuzla, Kakanj, Ugljevik, Gacko), i podrujima sa razvijenom industrijom, posebno hemijskom, sa visokim stepenom emisija SO2, CO2, NOx i drugih gasova koji izazivaju kisele kie i zakieljavanje zemljita. Dodatno, u blizini velikih industrijskih i rudarskih centara i termoelektrana, sadraj tekih metala u zemljitu je u porastu i dostie kritian nivo. Zemljita u BiH su izloena stalnim vodenim erozijama. Zbog povrinske eksploatacije razliitih sirovina (ugalj, eljezo, aluminij, glina i sl.) dolo je do stvaranja tzv. tehnogenih pustinja. U cilju ostvarenja bolje zatite i upravljanja zemljitem, trebalo bi poduzeti niz mjera i aktivnosti. To su: Razviti jedinstvenu strategiju (politiku) zatite zemljita na nivou drave, Obezbijediti opu i posebnu legislativu za zemljite (na entitetskom nivou i odreene organe/odgovornosti na dravnom nivou), sa jasno definisanim odgovornostima na vertikalnom i horizontalnom nivou, Obezbijediti instrumente i standarde za zatitu poljoprivrednog zemljita, Uspostaviti mehanizme trita zemljitem, za to je potrebno imati: dobar informacioni sistem, pouzdan zakonski i pravni sistem, sposobne i registrovane eksperte za zemljine transakcije, jedinstvene takse i poreze za nekretnine, Zemljinu politiku bi trebalo objediniti i voditi na nivou drave putem agencije ili zavoda, sa regionalnim ekspoziturama koje bi se na terenu bavile specifinim problemima karakteristinim za svaku prirodnu regiju, Razviti harmoniziran Zakon o zemljitu (zatiti, koritenju i obradi), na bazi harmonizirane politike o zatiti zemljista, Napraviti inventuru stanja zemljita u BiH, sa stanovita i za potrebe stratekog planiranja, Identificirati stepen kontaminacije zemljita koritenog za proizvodnju zdrave hrane (institucionalno jaanje kontrole kontaminiranosti zemljita), Identificirati stanje aktuelne i potencijalne erozije zemljita i provoenje mjera zatite, Kategorizacija (evaluacija) zemljita u cilju odrivog upravljanja i koritenja u poljoprivredi i umarstvu, Uspostaviti monitoring zemljita u okviru Evropske integracije, Uspostaviti jedinstveni zemljini informacioni sistem, Podizati nivo upuenosti stanovnitva o znaaju zemljita za odrivi razvoj i budunost generacija koje dolaze.

13

Biodiverzitet

Sa stanovita bioloke i ekoloke raznolikosti, Bosna i Hercegovina predstavlja jedan od najinteresantnijih regiona u Evropi. Biodiverzitet predstavlja neprocjenjivo nacionalno bogatstvo i naslijee. Stepen razliitosti stanita i geodiverziteta je takoe veoma visok. Na alost, nije obraeno dovoljno panje na prirodno, historijsko i kulturno naslijee. Samo 3% teritorije drave se trenutno nalazi pod zatitom.

Problemi i uzroci

Prisutna je intenzivna degradacija svih elemenata prirodnog, historijskog i kulturnog naslijea, Ne postoji institucionalni okvir za odrivo upravljanje prirodnim, historijskim i kulturnim naslijeem na svim nivoima, Nedostatak strunih i naunih institucija za uspostavu baza podataka za razvoj ekoloko-ekonomski prihvatljivijih modela upravljanja prirodnom batinom; Nedovoljna implementacija postojee legislative i postojanje problema u razvoju sistema monitoringa, Neadekvatna politika finansiranja zatite prirodnog, historijskog i kulturnog naslijea, i nedostatak programa za razvoj trinog privreivanja u ovom sektoru, Nedovoljna saradnja meuvladinih tijela, institucija i pojedinih sektora, te slaba saradnja sa sektorom NVO-a, Nedostatak informacija i veoma slaba upuenost javnosti i vladinog sektora o znaaju prirodnog, historijskog i kulturnog naslijeda, Veoma male povrine pod odgovarajuim reimom zatite, Nedostatak podataka o senzitivnosti pojedinih podruja, kategorizaciji ugroenosti prirodnih bogatstava i njihovom postojeem stanju, Slaba ukljuenost u meunarodne tokove, Nedostatak uea u meunarodnim sporazumima koji se odnose na odrivo upravljanje biodiverzitetom kao to su Konvencija o zatiti evropskih divljih vrsta i prirodnih stanita (Bernska konvencija); Direktiva EC o stanitima (EC Habitats Directive 92/43/EEC); Konvencija o biodiverzitetu, CITES konvencija, Ramsar konvencija, itd., Nedostatak standarda i strategija o odrivoj upotrebi prirodnih resursa, Neuee u meunarodnim projektima, kao to su : Natura 2000 Koherentna evropska ekoloka mrea za specijalne zone zatite; Evropska ekoloka mrea (EECONET).

14

Prioriteti Pripremiti naune osnove za potpisivanje i ratifikaciju meunarodnih sporazuma i dokumenata koji se odnose na odrivo upravljanje i zatitu biodiverziteta i geodiverziteta, Razviti program i standarde za odrivo koritenje biolokih resursa, Razviti odrivo okolino obrazovanje za izgradnju demokracije i bolje saradnje i razumijevanja izmeu entiteta i razliitih etnikih grupa u dravi, Razviti informacioni sistem za odrivo upravljanje i monitoring, Izraditi strategije i nacionalni akcioni plan (NAP) za zatitu i odrivo upravljanje biodiverzitetom, geodiverzitetom i diverzitetom pejsaa u dravi, Razviti strategije i nacionalne programe za zatitu od genetski modificiranih organizama (GMO), i invazivnih vrsta, Razvoj programa za zatitu 15-20% teritorije drave u skladu sa IUCN.

15

Otpad U upravljanju otpadom, BiH znatno zaostaje za razvijenim zemljama, kao i veina zemalja u tranziciji. Problem otpada nije bio adekvatno tretiran ak ni u prijeratnom periodu. Ratna razaranja su dodatno pogorala situaciju u pogledu otpada. Nagomilani problemi pri upravljanju otpadom potiu, izmeu ostalog, iz dosadanjeg odnosa prema otpadu i naina upravljanja, pomanjkanja vertikalne i horizontalne upravljake i strukovne usklaenosti i organiziranosti, pomankanja pravnih propisa i ekonomskih mjera u pogledu geolokog i hidrolokog znaaja BiH prostora, te problema migracije stanovnitva usljed ratnih razaranja. Deponije nisu adekvatno locirane ili tehniki opremljene, i vrlo esto su pune. Odlaganje otpada je neadekvatno organizirano (otpad nije selektiran, nema recikliranja, nema tehnologije za recikliranje otpada). Industrijski otpad je u veini sluajeva odlagan zajedno sa komunalnim otpadom, i na prostorima BiH ne postoji zakonski utemeljeno odlagalite za industrijski otpad. Izvoz nekih vrsta otpada (stare boje, lakovi, rastvarai...) u skladu sa aktima Bazelske konvencije, je jedina mogunost za veinu industrija, meutim takav nain zbrinjavanja jo nije zaivio. Za neke vrste komunalnih otpada koje u EU vrlo uspjeno sakupljaju i recikliraju, radi nepostojanja baze podataka o nastajanju, kretanju, tretmanu i odlaganju korisnih otpada, u naoj dravi nema ureenog sakupljanja (npr. aluminijske konzerve, polietilenska ambalaa, ambalani stiropor, drvene gajbe za voe i povre, otpadna odjea, bijela tehnika, stari automobili...). Ambalani dio otpada e se u skoroj budunosti morati radikalno smanjiti radi donoenja nove direktive EU o ambalai (CD 94/62 EC, 1994). Ne postoji sakupljanje i sortiranje opasnog otpada koji dolazi na deponije pomijean sa komunalnim otpadom (baterije i akumulatori, ostaci pesticida, stare boje i organski rastvarai, lijekovi sa isteklim rokom upotrebe itd). Takoe, nije definisan sistem za upravljanje tako prikupljenim otpadom do konanog unitenja odnosno reciklae. Veliki problem predstavlja kliniki/medicinski otpad za koji se procjenjuje koliina od 850 tona iz humanitarne pomoi i 14 tona bolnikog otpada, koji se prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije generira dnevno u FBiH, dok je situacija u RS slijedea: cca 550 tona iz humanitarne pomoi i 7,5 tona/danu bolnikog otpada . Poslije rata u BiH 1996, instaliran je prvi incinerator u Mostaru u kojem je trebalo spaliti 400 tona lijekova sa isteklim rokom upotrebe. Meutim, incinerator nije u funkciji zbog nekih politikih razloga. U BiH ne postoji trite otpadom, nema registrovanih kolektora i odgovarajuih postrojenja za tretman opasnog otpada. Jedinstven sistem kontrole prekograninog prometa otpadom jo uvijek ne postoji, iako je Bazelska konvencija za kontrolu prekograninog prometa opasnog otpada postala vaca 18. decembra, 2000. U dravi BiH ne postoji zakonska regulativa, usklaena sa zakonima EU, a koja pokriva ovu oblast, niti adekvatni akti kojima se obezbjeuje upravljanje i nadzor u nastanku, uskladitenju, sakupljanju, transportu i tretmanu industrijskog i specijalnog otpada. Korak naprijed u poboljanju stanja predstavlja dokument BiH Strategija upravljanja vrstim otpadom, koja daje osnovna usmjerenja i ciljeve u oblasti otpada i hijerarhiju moguih naina upravljanja otpadom Ciljevi dostizanja standarda EU u pogledu integralnog upravljanja otpadom zahtijevaju relativno visoka ulaganja i ne mogu se implementirati odjednom u BiH. Evropska komisija i Svjetska banka su zapoeli inicijativu za poboljanje upravljanja otpadom, razvoj sistema dravnog monitoringa okolia i razvoj okvira ujednaene okoline regulative. Prijedlozi projekata raspravljani su na nedavno odranom okruglom stolu 8. februara. 2002.

16

Prioriteti Uvoenje i usvajanje strategije upravljanja otpadom, Usvajanje zakona upravljanja otpadom, Sanacija odreenog broja postojeih deponija, Otklanjanje ilegalnih odlagalita, Organizovanje programa obrazovanja na svim nivoima, Uspostavljanje trita za otpad, Osnivanje integralnog informacionog sistema, Osnivanje efikasnog sistema upravljanja otpadom, Osnivanje agencije za upravljanje opasnim otpadom, Primjena ekonomskih mjera, Uvoenje tehnologija prihvatljivih za okoli, Izgradnja sanitarnih deponija, Uvoenje ekolokih postrojenja za spaljivanje.

17

ume U BiH ume pokrivaju vie od polovine zemljine povrine (55.6%). Oko 20% uma je u privatnom vlasnitvu. Rat je doveo do znaajnih poremeaja kvaliteta uma, priroda i prenos teta prilino variraju u razliitim zonama, te treba uraditi pravilan popis uma. Glavni uzroci tete ukljuuju nekontrolisanu sjeu, nedostatak upravljanja umama i direktna teta od vojnih akcija. Nekontrolisani poari su otetili velike umske zone. Proraunato je da 15-20% uma ostalo minirano i nedostupno; dijelovi granata i metaka u stablima u nekim zonama smanjuju kvalitet stabala i poveavaju trokove njihove sjee. Problemi u upravljanju umama su uzrokovani zastarjelim zakonskim i administrativnim sistemima. Minimalno sprovoenje zakona i regulativa o umama je ozbiljna prijetnja bilo kojim pokuajima odrivog upravljanja umama. Strategijski prioriteti Usvajanje zakona o umama na entitetskom i dravnom nivou; Kreiranje dinaminog plana deminiranja uma; Precizno odreivanje vrsta, posebno najugroenijih i prijedlozi njihove zatite; Zatita uma od svih vrsta degradacije; Kreiranje dugoronog plana za odrivo upravljanje umama, Kreiranje dugoronog plana za poumljavanje u cilju zatite zemljita od erozije, Sakupljanje podataka koji se odnose na stepen zagaenja zraka, vode i zemljita i njegov uticaj na ume, Unapreenje rada inspekcija; Poetak monitoringa u umama; Napraviti prijedlog naunih istraivanja u umama, naroito za zatitu protiv tetoina, poara i meteorolokih nezgoda; Poetak aktivnosti za izradu LEAP u svim administrativnim jedinicama.

Zakljuak Da bi BiH bila integrirana u meunarodni proces, postoji urgentna potreba za pomo u razvoju jakih i nezavisnih okolinih institucija i izradi nacrta okoline regulative koja pokriva cijelu dravu. Takoe postoji potreba za opsean i harmoniziran okvir zakona o okoliu. Institucionalna izgradnja i usvajanje zakona, implementacija i sprovoenje zakona su zato najvei prioritet u BiH danas.

Uzimajui u obzir sve gore navedene injenice, bilo bi veoma korisno kreirati prirunik, koji bi istakao glavne EU direktive i regulative, kao i zahtjeve EU u pribliavanju njenoj okolinoj legislativi. Cilj prirunika je da pomogne BiH na njenom putu ka buduem lanstvu u Evropsku agenciju za okoli (EEA), istiui obaveze koje moraju biti djelimino ili potpuno ispunjene u procesu pribliavanja. Ovaj prirunik e predstaviti samo osnovne principe, a ne detaljna objanjenja, svih taaka pojedinih zakonskih dijelova ili optih principa EU zakona.

Prirunik bi takoe mogao biti koriten kao materijal, koji bi mogao biti razmotren i uvrten u konaan nacrt NEAP dokumenta za BiH i kao sredstvo implementacije novih EC, WB i USAID projekata.
18

LITERATURA Approximation of European Union Environmental Legislation, REC, Budapest, 1996 Economic Brief for Bosnia and Herzegovina, The World Bank, Resident Mission in B&H, 1998 Ekologija i zdravlje, Zbornik radova Nauno-strunog savjetovanja, Eko zeleni, Tuzla, 2002 Institut za javno zdravstvo BiH, Posljedice rata u BiH na zdravstvo i drutvo Sarajevo, 1997 Koordinacioni odbor za okoli, Ministarstvo prostornog ureenja i okolia FBiH i Ministarstvo za urbanizam, graevinarstvo, stambeno komunalne poslove i ekologiju RS, 2001: Izvjetaj sa Seminara Nacionalni akcioni plan za okoli u BiH, Druga radionica, 0810. oktobar, 2001, Neum, Bosna i Hercegovina LEAPs, Report on the Seminar, REC BiH, June 21-23, Konjic, BiH Local Agenda 21, Basic Guide, (Croat -translation), CEMR CCRE, NGO Eureka, Njivice, Croatia, ISBN 953-97526-1-2, 1999 Prof. Tarik Kupusovi, Sofia Initiative, Update of Key Indicators for Economic Instruments in Central and Eastern Europe, B&H Country Report, 2000 REC. 1999: Seminar on Environmental Impact Assessment, Hutovo Blato, Bosnia and Herzegovina, Nov.26-27, 1999, Conference Proceedings. REC. 1999: Seminar on Framework Environmental Law Drafting in Countries in Transition, Jahorina, Bosnia and Herzegovina, Nov.29-30, 1998, Conference Proceedings. REC and Japan Special Fund. 1999: Support for the Development of Environmental Law and Policy in Bosnia and Herzegovina. Regional Environmental Reconstruction Programme for SEE, Proposal for the Programme in the Framework of the Stability Pact for the SEE, EC - DG ENVIRONMENT, P:04.10.05.22, 2000 Resulovi, Tehnogene pustinje u Bosni i Hercegovini, urnal o upravljanju vodama, Vodoprivreda, Sarajevo 1998 Strategies and Policies for Air Pollution Abatement, UNECE, Geneva 1999 Sustainable Business, Economic Development and environmentally sound technologies, UNEP, 1998 Strategic Review for the Year 2000, National Report B&H, MAP Office for B&H, 2000

19

Stuart Thompson, 2001: The Need for Functional Integration in Environmental Protection, OHR Legal Department. Sustainable Development for Local Authorities, EEA, Copenhagen 1997 eremet Nead, 2000: Okoli, Sarajevo, UNDP. United Nations Office of the Resident Coordinator for Development Operations. 2001: Common Country Study for BiH: The Transition to Development Challenges and Priorities for UN Development Assistance to Bosnia-Herzegovina.

20

1. Uvod
1.1 O priruniku
Glavni zadatak ovog prirunika je da pomogne Bosni i Hercegovini, kao i drugim slinim zemljama (prije svega zemljama jugoistone Evrope) na putu pristupanja Evropskoj agenciji za zatitu okolia (EEA), opisujui internacionalne zahtjeve koji moraju biti djelimino ili u potpunosti zadovoljeni u procesu pribliavanja. Kljuni zahtjevi koji moraju zadovoljiti EU okolinu legislativu opisani su u pojedinanim poglavljima za svaku oblast. Regulativa (EEC/1210/90) istie da je Evropska agencija za zatitu okolia (EEA) otvorena i za zemlje koje nisu lanice Evropske zajednice, ali koje dijele ciljeve Agencije i u mogunosti su da uestvuju u njenim aktivnostima. Evropska agencija za zatitu okolia nije striktno ograniena na zemlje EU. Otvorena je za zemlje koje imaju zajednike interese i ciljeve Agencije. To znai da Agencija radi na problemima okolia i u zemljama Centralne i Istone Evrope. Bosna i Hercegovina i druge zemlje jugoistone Evrope zatraile su lanstvo u Evropskoj agenciji za zatitu okolia (EEA). Uslov za budue lanstvo u EU je da zemlje prilagode svoje nacionalne zakonske sisteme postojeoj EU okolinoj legislativi, tzv. acquis communautaire. Proces integracije EU zakona u nacionalne zakonske sisteme nazvan je procesom pribliavanja. Ovaj prirunik opisuje internacionalne zahtjeve koji moraju biti djelimino ili potpuno zadovoljeni u procesu pribliavanja. Cilj procesa pribliavanja je da osigura 100% poravnavanje nacionalnog okolinog zakonodavstva i odgovarajueg administrativnog sistema prema zahtjevima EU legislative - ne samo na papiru, nego i u praksi. Prvi korak u ovom procesu je da se izvri kompletna i precizna procjena zakonodavstva i nedostataka koje je potrebno otkloniti u cilju udovoljenja EU legislativi. Prirunik sadri brojna "implementaciona razmatranja" za svaki dio zakonodavstva koja mogu biti od pomoi organima vlasti pri sprovoenju zakona u praksi. Prirunik nije namijenjen da bude enciklopedija koja bi pokrivala sva mogua pitanja vezana za proces pribliavanja EU, nego praktini vodi sa osnovnim smjernicama. Potrebno je imati na umu da ovaj prirunik predstavlja samo osnovne principe, a ne detaljno ispitivanje svih taaka pojedininih zakona i optih principa EU zakona. Za to bi bilo neophodno uzeti u obzir tekstove zakona i njihovu interpretaciju datu u Evropskom sudu pravde.

21

1.2 Pozadina
Problemi okolia ne potuju dravne granice, ali su drave glavni uesnici na internacionalnom nivou. Tradicionalno, jedino raspoloivo sredstvo za regulisanje ponaanja neke drave je sistem internacionalnog zakona, sastavljen od ugovora i konvencija. Od poetka vijeka uspostavljeno je vie od 170 multilateralnih okolinih ugovora i instrumenata, koji se odnose na razliita pitanja od atmosferskog i morskog okolia do ouvanja prirode i prekograninih voda. Veina ovih sporazuma su regionalnog karaktera i mnogi od njih se primjenjuju samo u Evropi. EU okolini zakon sastoji se od vie od 300 dijelova zakonodavstva i veoma je tehniki detaljan. Meutim, EU legislativa sa kojom potencijalne zemlje lanice treba da usklade svoje zakonodavstvo i administraciju, kao uslov za lanstvo u EU, je znatno manja. Sastoji se od oko 70 direktiva od kojih su neke nadopunjene nekoliko puta i kojima su dodate subordinirajue direktive i 21 regulativa. Sve potencijalne zemlje lanice EU trebaju obezbijediti materijalna sredstva za usklaivanje sa EU okolinom politikom. Ova sredstva ne bi trebala biti zanemarena. Krajnji rezultat investiranja u okoli bi se evidentirao na razne naine bolji kvalitet vode za pie, istiji zrak, efikasnije iskoristavanje prirodnih resursa i energije. Studije su pokazale da u znaajnom sektoru zrak i voda, samo poboljanje zdravlja koje e proizai iz poboljanja zatite okolia e skoro pokriti sva uloena sredstva. U industriji zemalja lanica, prelazak na istiju proizvodnju ini industrijski proces jeftiniji i dovodi do modernizacije i smanjenja otpada. Dodatno, zagaivaki procesi postaju skuplji od istije proizvodnje zahvaljujui primjeni principa zagaiva plaa, koji je jedan od kljunih aspekata EU okoline politike. Kandidati ne mogu birati direktive ili postavljati svoje ciljeve. Svaki pojedinani zakon mora biti na mjestu na dan kada zemlja postane lanica Unije. EU okolina legislativa se ne moe dogovarati, iako postoji odreena fleksibilnost u implementaciji. Prvi set prioriteta koje je potrebno razmatrati su okolini prioriteti koji se odnose na specifine okoline probleme i prioritete zemlje. Oni se ne mogu odrediti apstraktnim analizama, nego se moraju zasnivati na detaljnoj procjeni situacije okolia u zemlji. Drugi set prioriteta podrazumijeva legislativne i administrativne nedostatke, koji moraju biti otklonjeni u cilju ispunjavanja zahtijeva EU. Odreivanje legislativnih i administrativnih prioriteta mora se bazirati na detaljnom uporeenju postojee nacionalne okoline legislative i EU legislative, lan po lan, u cilju da se identificiraju nedostaci koje je neophodno ispuniti. Ova analiza ne moe biti sama za sebe, nego mora biti popraena procjenom administrativnih i institucionalnih potreba koje je neophodno ispunjavati u cilju osiguranja efektne implementacije, monitoringa i kontrole zakonodavnih mjera. Ovo je izazov za zemlje budue lanice da ne ponove 20-ogodinje zanemarivanje okolia kao to je to bio sluaj u Zapadnoj Evropi, koja je 1970-tih podstakla program akcija za zatitu okolia na evropskom i nacionalnom nivou.

22

1.3 Evropska agencija za okoli (EEA)

Evropska zajednica pod regulativom (EEC/1210/90) je osnovala Evropsku agenciju za okoli (EEA). Svih petnaest zemalja lanica EU su lanice Agencije za okoli. Zemlje Evropske asocijacije za slobodnu trgovinu (EFTA) Norveka, Lihtentajn i Island su se takoe pridruile kao ravnopravne lanice. Od avgusta 2001 lanice EEA su i Bugarska, Kipar, Latvia, Malta, Slovenija i Republika Slovaka, a ostalih sedam zemalja koje se blizu postanka lanica EU ehoslovaka, Estonija, Maarska, Litvania, Poljska, Rumunija i Turska e postati lanice Agencije nakon ratificiranja njihovih sporazuma za lanstvo. Oekuje se porast broja lanica ulaskom nekoliko zemalja jugoistone Evrope. Evropsku agenciju za okoli je otvorena i za zemlje koje nisu lanice Evropske zajednice. Nove zemlje lanice e imati ista prava i obaveze kao i zemlje lanice EU, osim prava glasanja u Upravljakom odboru u rijetkim situacijama kada je to neophodno. Misija EEA je da na vrijeme dostavi svim dravnim organima i javnosti relevantne i vjerodostojne informacije za razvoj i implementaciju okoline politike u Evropskoj zajednici i u drugim zemljama lanicama EEA. U sprovoenju njene misije Agenciji za okoli je omogueno nesmetano koritenje kapaciteta Mree za informisanje i osmatranje okolia (EIONET), mree svih tijela i institucija okolia aktivnih u zemljama lanicama. Aktivnosti EEA takoe ukljuuju saradnju sa ostalim meunarodnim okolinim agencijama i organizacijama. Drugim rijeima, EEA se izgrauje radom postojeih institucija; sarauje sa njima, koordinira posao na Evropskom nivou i uspijeva izbjei dupliciranje u prikupljanju okolinih podataka, analizama i izvjetajima. Zemlje lanice bi zbog toga trebale informirati Agenciju o glavnim komponentama njihove nacionalne okoline informacijske mree. Zemlje lanice bi, u skladu sa programom Agencije, takoe trebale saraivati i uestvovati u radu EIONET-a sakupljajui i analizirajui podatke. Nadalje, zemlje lanice mogu zajedniki saraivati u ovim aktivnostima i na meunarodnom nivou. EEA nema za cilj da izmjeni postojeu strukturu, nego nastoji da prikupi dostupne podatke iz svih pojedinanih zemalja i spoji ih u jedan kompatibilan format. Ovi podaci predstavljaju osnovu za zajedniku procjenu okolia. Rezultati su razmjenjivi i dostupni svim tijelima EU, vladama, poslovnim organizacijama, akademijama, nevladinim organizacijama i iroj javnosti. Uspjena okolina politika i upravljanje okoliem ne odnosi se samo na rjeavanje pojedinanih katastrofa; ona se takoe odnosi na otkrivanje, analizu i odgovor na pratee trendove koji mogu prouzrokovati probleme u budunosti. Uloga EEA je da sprijei ovakve promjene pomaui Evropi da spremno odgovori na njih.

23

1.4 Mrea okolinog informisanja i osmatranja (EIONET)

Rad Evropske agencije za okoli (EEA) bazira se na ulazu informacija od strane EIONET-a. Ova informacijska mrea sastoji se od vie od 600 okolinih tijela i agencija, javnih i privatnih istraivakih centara iz cijele Evrope. Uloga EEA je da pomogne izgradnju mree i podri njen rad. EIONET se sastoji od: 1. Pet Evropskih tematskih centara (ETC) svaki centar je konzorcij strunih partnerskih organizacija iz oblasti okolinog istraivanja i informisanja, koje dijele izvore informacija u njihovim odreenim poljima strunosti. ETC-i su se pokazali kao uspjean nain razmjene razliitih eksperata iz Evrope. Oni su takoe aktivno ukljueni u pripremanje glavnih izvjetaja EEA. Od 1997. godine, ETC-i za kopnene vode, kvalitet zraka, emisije u zrak, ouvanje prirode i zemljini pokriva proireni su na 13 zemalja Centralne i Istone Evrope koje su pokrivene Phare programom EU (ukljuujui i Bosnu i Hercegovinu). Nekadanjih 9 ETC-a -Emisija u zrak (ETC-AE), Kvalitet zraka (ETC-AQ), Katalog izvora podataka (ETC-CDS), Kopnene vode (ETC-IW), Zemljini pokriva (ETC-LC), Morski i obalni okoli (ETC-MCE), Ouvanje prirode (ETC-NC), Tlo (ETC-Soil) i Otpad (ETC-W) je transformisano i objedinjeno u sljedeih pet centara: -ETC za vode -ETC za zrak i klimatske promjene -ETC za ouvanje prirode i biodiverziteta -ETC za kopneni okoli -ETC za otpad i tekue materije Evropski tematski centar za otpad i tekue materije Glavni zadaci Dati podrku odgovarajuoj EU politici i zakonskim i drugim relevantnim okvirima na internacionalnom nivou. Povezivanje procjena i indikatora neophodnih za izvjetaje EEA-e sa procjenama neophodnim za podrsku politike i legislative u cilju jaanja njihovih snaga i smanjenja obaveza izvjetavanja od strane zemalja. Suraivati sa zemljama lanicama, unapreivati prikupljanje informacija i proceduru izvjetavanja i obezbijediti najefikasniji nain iskoritavanja informacija. Podrati implementaciju informacionih sistema koji e prikupljati informacije neophodne za izvjetaje EEA i za podrku politike i legislative na najefikasniji nain. U cilju izbjegavanja dupliciranja posla, osigurati saradnju sa EUROSTAT-om, statistikim i drugim mreama, odgovarajue prikupljanje, harmonizaciju, obradu i razmjenu podataka o otpadu. Doprinositi izvjetajima EEA putem procjena i rukovoenja otpadom opisujui trendove iz proslosti, sadanje stanje i budui razvoj.

24

Evropski tematski centar za ouvanje prirode i biodiverziteta Glavni zadaci Podrska Evropskoj komisiji, zemljama lanicama i zemljama u pribliavanju u implementaciji i nastavku Direktive o pticama i stanitima. To ukljuuje tehniku i strunu pomo u uspostavljanju NATURA 2000 mree. Obezbijediti sredstva i poduku (standardni formati, vodi za protok informacija, harmoniziranu terminologiju) zemljama, kako bi postigle visok kvalitet, konsistentnost informacija i baza podataka. Suraivati sa drugim meunarodnim organizacijama na unapreivanju prikupljanja informacija i proceduri izvjetavanja i obezbijediti najefikasniji nain iskoristavanja informacija. Implementirati informacione sisteme i protok informacija za NATURA 2000 i Evropski Informacioni Sistem za Prirodu (EUNIS), kao i Zajedniku bazu podataka za odreena podruja (CDDA). Obezbijediti kvalitetnu kontrolu podataka i postepen pristup podacima putem mree. Raditi na procjeni okolinih problema koji se prepliu, u saradnji sa drugim ETC-ima i pod rukovodstvom EEA. Doprinositi izvjetajima EEA-e, povezujui ih sa okvirima EU politike i legislative, npr. Biodiverzitetskom strategijom i akcionim planovima, Direktivom o pticama i stanitima i drugim relevantnim okvirima na meunarodnom nivou (npr. Bernska konvencija), opisujui trendove iz prolosti, sadanje stanje i budui razvoj.

Evropski tematski centar za vode Glavni zadaci Osigurati odgovarajuu EU politiku (npr. Direktiva o nitratima, Direktiva o tretiranju otpadnih voda u urbanim sredinama i opasnim materijama, razvoj Morske strategije) i zakonske okvire na internacionalnom nivou, posebno Morskih konvencija. Povezivanje procjena neophodnih za podrsku politike i legislative u cilju jaanja snaga i smanjenja obaveza izvjetavanja od strane zemalja. Obezbijediti sredstva i poduku zemljama za implementaciju Evropske vodene mree (EUROWATERNET), kako bi postigle visok kvalitet, konsistentne informacije i baze podataka. Suraivati sa zemljama lanicama, EC i drugim meunarodnim organizacijama na unapreivanju prikupljanja informacija i proceduri izvjetavanja i obezbijediti najefikasniji nain iskoritavanja informacija u DPSIR lancu. U tom cilju uspostaviti EUROWATERNET, mreu koja bi pokrivala sve tipove voda u cilju osiguranja kvaliteta podataka i informacija neophodnih izvjetavanje i podrku politike i legislative na najefikasniji nain. Doprinositi izvjetajima EEA putem procjena problema koji se odnose na koliinu vode, kvalitet vode i kvalitet ekosistema, opisujui trendove iz prolosti, sadanje stanje i budui razvoj.

Evropski tematski centar za kopneni okoli Glavni zadaci

25

Obezbijediti informacije o trendovima iz prolosti, sadanjem stanju i buduem razvoju zemlje i tla u cilju podrske odgovarajuih okvira EU politike i legislative iz oblasti odrivog iskoritavanja zemljinog prostora, zatite tla, strategija upravljanja urbanim i integrisanim obalnim zonama. Organizovati kontrolu kvaliteta zemljinog pokrivaa prema CLC2000. Podravati dalji razvoj geografskog informacionog sistema (GIS) Evropske agencije za okoli za procjene prostora. Radei na tome, u okviru EIONET-a i u kooperaciji sa drugim mreama, osigurati adekvatno prikupljanje, harmonizaciju, smjernice, kvalitet i razmjenu podataka, ukljuujui i podatke o prostoru.

U daljoj perspektivi uspostaviti monitoring i okvire procjena stanja. Raditi sa drugim meunarodnim organizacijama na unapreivanju prikupljanja informacija i procedure izvjetavanja i obezbijediti najefikasniji nain iskoristavanja informacija. Glavni prioriteti za pomo na ovom polju su Evropska okolina infrastruktura podataka iz oblasti prostornog ureenja (E-ESDI) i GMES (Globalni monitoring za okoli i bezbjednost). Doprinositi izvjetajima EEA o iskoristavanju zemljita i promjenama zemljinog pokrivaa, degradaciji tla, fokusirajui se na trendove iz prolosti, sadanje stanje i budui razvoj. Osnovna uloga ETC za kopneni okoli je obezbjeivanje relevantnih ekspertiza, informacija/indikatora i elaborata o procjenama koje se odnose na sljedea pitanja: Iskoristavanje i promjene zemljita i odrivost iskoritavanja zemljita; Degradacija tla, nepropusnost tla, erozija, kontaminacija tla; Urbani i obalni okoli, naroito procjena teritorijalnog uticaja.

Evropski tematski centar za zrak i klimatske promjene Glavni zadaci Dati podrsku odgovarajuoj EU politici i zakonskim okvirima, fokusirajui se na Evropski program za klimatske promjene (EU-ECCP) i CAF (isti zrak za Evropu), odgovarajuu legislativu kao to je Okvirna direktiva o kvalitetu zraka i meunarodne konvencije (Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama i Konvencija o prekograninom zagaivanju zraka na velikim udaljenostima. Povezivanje procjena neophodnih za izvjetaje EEA-e sa procjenama neophodnim za podrku politike i legislative u cilju jaanja njihovih snaga. Podravati zemlje lanice u njihovim izvjetajima prema EC i meunarodnim konvencijama obezbjeujui smjernice i software, i organizujui radionice. Raditi sa zemljama lanicama, EC i meunarodnim organizacijama na unapreivanju prikupljanja informacija i procedure izvjetavanja i obezbijediti najefikasniji nain iskoritavanja informacija. Nastaviti sa prikupljanjem podataka i razvojem informacionih sistema, nadograivanje postojee mree EUROAIRNET, AIRBASE i CORINAIR u cilju obezbjeenja kvaliteta informacija i indikatora za EEA izvjetaje i obezbijediti direktnu podrku okvirima politike i legislative i njihovoj implementaciji na najefikasniji nain. Doprinositi izvjetajima EEA putem procjena problema iz oblasti zagaenja zraka i promjene klime, opisujui trendove iz prolosti, sadanje stanje i budui razvoj.

26

2. Nacionalne fokalne take (NFP) obino ministarstva ili nacionalne agencije za okoli. Njihova uloga je da pomau u pripremi, implementaciji i praenju programa EEA i razvoju EIONET-a. Elektronskim putem se sve vie povezuju sa razliitim nacionalnim elementima i uestvuju u razvoju informacione politike. NFP izrauju izvjetaje o svojim aktivnostima, distribuiraju informacije i nude slobodan pristup njihovim bazama podataka. 3. Nacionalni centri za upuivanje (NRC) osnovani na nacionalnom nivou u razliitim oblastima okolia, u skladu sa oblastima Evropskih tematskih centara. Uloga im je da obezbijede tehniku koordinaciju u ovim oblastima i rad sa relevantnim ETC-ima, direktno ili preko NFP.

4. Glavni komponentni elementi (MCE). Podrazumijevaju sakupljae, interpretatore i dostavljae okolinih podataka i eksperte iz oblasti okoline nauke, monitoringa ili modeliranja. Skoro 25 % ovih elemenata ine Nacionalni centri za upuivanje institucije nominirane od strane zemalja lanica u specifinim oblastima u cilju tehnike koordinacije i saradnje sa Agencijom. Svaka zemlja lanica je odgovorna za organizovanje odnosa izmeu Fokalnih taaka, Centara za upuivanje i Glavnih komponentnih elemenata.

27

1.5 Proirenje Evropske zajednice

Proirenje EU zemljama Centralne i Istone Evrope (CEE) je izazov koji se ne moe porediti sa pristupom prethodnih zemalja. Velika je razlika meu nivoima zatite u zemljama lanicama i zemljama CEE. Puno udovoljenje okolinim zahtjevima EU najvjerovatnije e biti dugorono ostvareno. Integracija ovih zemalja e se pobrinuti za znaajan porast biodiverziteta unutar Evrope u pogledu velikih podruja netaknute prirode. Proirenje nudi izazove i mogunosti za okoli, ne samo u zemljama aplikantima, nego i za Evropu u cjelini. Zato bi se mogIo smatrati dijelom procesa odrivog razvoja ujedinjujui okolina pitanja u svim poljima politike. Evropska komisija je izradila specijalnu strategiju u okviru Agende 2000. Agenda 2000 je akcioni program ciji je glavni zadatak jaanje politke i pripremanje novih finansijskih okvira EU za period 2000-06 u pogledu proirenja. Prvi put je pokrenuta 1999 u formi teksta 20 legislativa. Prema Agendi 2000 zemlje aplikanti trebale bi definisati i poeti sprovoditi realne nacionalne strategije prije pristupa koje e garantirati postepeno usklaivanje u duem vremenskom periodu. Ova strategija mora ukljuiti prioritetne akcije, kljune ciljeve koji e biti ostvareni prije pristupa, i raspored za ostvarenje pristupa. Postavljeni detalji moraju se uzeti u obzir od strane zemalja aplikanata prilikom izrade njihovih nacionalnih politika. Postoji nekoliko vrsta izazova koje bi zemlje trebale ostvariti: Legislativa: inkorporiranje okolinih steevina unaprijed zahtijeva detaljnu analizu zakona zemalja kako bi se omoguilo postavljanje prioriteta; Institucionalni izazovi: zemlje aplikanti moraju ojaati svoje administrativne strukture, postati efikasnije i koordinirati odjele odgovorne za upravljanje okolinom politikom; finansijska sredstva: elaboriranje finansijske strategije je neophodno i trebalo bi imati prioritet. zagaenje zraka; upravljanje otpadom; zagaenje vode; kontrola industrijskog zagaenja i upravljanje rizicima; nuklearna sigurnost i zatita od zraenja.

Glavni sektor-specifini izazovi:

EC je definisala odreene prioritetne ciljeve koji e pomoi zemljama aplikantima u izradi njihovih nacionalnih programa za usvajanje steevina (NPAA). Ovi prioriteti moraju biti determinisani na bazi detaljnih analiza situacije okolia u svakoj zemlji. Zemlje aplikanti moraju ispuniti nedostatke u njihovim legislativama i administracijama, da bi poboljale okoli i da bi istovremeno poboljale ekonomiju i konkurentnost. Prilikom izrade nacinalnih programa, zemlje lanice bi trebale uzeti u obzir sljedee:
28

Kako programi za efikasnije iskoristavanje energije, istiju proizvodnjui minimiziranje otpada i recikliranje mogu biti integrisani u nacionalne ekonomske i sektorijalne politike; Kako industrijska i poljoprivredna proizvodnja moe biti usmjerena u pravcu odrivog razvoja; Kako se poboljanje okolia moe ostvarivati u toku perioda tranzicije.

Sprovoenje okolinih steevina e zahtijevati skupu infrastrukturu za: Opskrbu pitkom vodom; Upravljanje otpadnim vodama; Postrojenja za spaljivanje; Upravljanje otpadom.

S obzirom da je jeftinije uvoenje mjera smanjenja zagaenja nego popravka postojeih instalacija, Agenda 2000 istie da bi "novo investiranje trebalo udovoljiti steevinama". Ulaganja EU e biti uvjetovano ovim zahtjevima. Meunarodne finansijske institucije bi takoe trebale biti podstaknute da uvae ove zahtjeve. Zemlje aplikanti moraju mobilisati sve neophodne resurse za implementaciju okolinih steevina. Takoe, EU i zemlje lanice (bilateralni programi) imaju znaajnu ulogu. EC je intenzivirala svoja nastojanja u sektoru okolia kroz Phare program i podsticanje zemalja aplikanata, koje to ele, da uestvuju u Instrumentu Evropske komisije za finansiranja okolia (LIFE). Pomo Zajednice prije pristupanja e se znaajno poveati nakon 2000. godine, posebno kroz Instrument za strukturalnu politiku prije pristupanja (ISPA). Zadatak ISPA je da obezbijedi finansijsku pomo zemljama aplikantima iz CEE za pripreme za pristup EU, u oblasti ekonomske i socijalne kohezije, posebno okoline politike i politike transporta.

Zakoni Evropske zajednice

Veina okolinih zakona EU su direktive. Ovo je forma zakona svojstvena EU. Kreirani su tako da odreuju obaveze zemalja lanica, ali i da budu dovoljno fleksibilni da uzmu u obzir razliite zakonodavne i administrativne tradicije. Izbor i metode usklaivanja nacionalnih zakonodavnih i administrativnih sistema ostavljen je na volju zemljama lanicama. Direktive obavezuju sve zemlje lanice, ali mogu sadravati razliite zahtjeve, uzimajui u obzir razliite okoline i ekonomske okolnosti u svakoj zemlji lanici. Okvirne direktive postavljaju ope principe, procedure, i legislativne zahtjeve u razliitim sektorima. Do sada su usvojene u sektorima zraka, vode i otpada. Druge subdirektive u svakom sektoru moraju odgovarati opim zahtjevima okvirne direktive.

29

1.6 Literatura i web-stranice koritene za ovaj prirunik

Glavni izvor koriten za ovaj prirunik je Vodi za pribliavanje okolinoj legislativi Evropske zajednice - http://europa.eu.int/comm/environment/guide/contents.htm Agenda 2000: URL: http://europa.eu.int/comm/agenda2000/index_en.htm

Pored gore navedenog vodia mnoge informacije su prikupljene u ovom priruniku pronaene su na razliitim web-stranicama interneta.

Progresivni monitoring u procesu pribliavanja kandidovanih zemalja CEE Prirunik za progresivni monitoring: http://europa.eu.int/comm/environment/enlarg/progman.pdf Strategije procesa pristupanja iz oblasti okolia: Ispunjavanje izazova proirenja EU kandidovanim zemljama CEE COM (98)294: http://europa.eu.int/comm/environment/docum/98294sm.htm Stanje akcija zatite okolia u Evropi Iz ugla strunjaka br. 1: http://org.eea.eu.int/documents/Excorep/StActPro/default.htm

30

2.Horizontalna legislativa
Legislativa moe biti klasificirana kao horizontalna kada se odnosi na ope probleme upravljanja okoliem, a ne na specifine sektore, produkte ili tipove zraenja. Tri direktive i dvije regulative u ovoj kategoriji odnose se na prikupljanje i procjenu okolinih informacija i na irok spektar ljudskih aktivnosti koje utiu na okoli. Informacije mogu biti u formi procjene uticaja okolia na razvoj, pristup javnosti okolinim informacijama ili zahtjeva i procedura koje se odnose na izvjetaje o implementaciji okolinih direktiva. Precizne informacije o okoliu i efekti ljudskih aktivnosti su veoma vani s obzirom da su one baza razvoja, implementacije, monitoringa i sprovoenja okolinih regulativa i politike. Takoe su baza za uese javnosti u procesu odluivanja i jaanje demokratskih institucija. Direktiva o procjeni uticaja na okoli (85/337/EEC) zahtijeva da se, prije nego vlada da svoje odobrenje za odreene razvojne projekte, izvri procjena njihovih uticaja na okoli. Direktiva o pristupu okolinim informacijama (90/313/EEC) podrazumijeva pristup javnosti okolinim informacijama i odgovornost javnosti za okoli. Bazira se na jasnoj definiciji okolinih informacija, koje moraju biti dostupne pojedincima bez posebnog opravdanja za njihove zahtjeve i periodine izvjetaje o stanju okolia od strane zemlje lanice. Prije usvajanja ove direktive neke zemlje lanice su imale reime koji su bili dizajnirani tako da su okoline informacije regulisali zakoni koji su se odnosili na administrativne informacije. Neke zemlje nisu imale specifine zakone koji su se odnosili na pristup administrativnim informacijama. Direktiva koja se odnosi na Izvjetavanje o implementaciji okolinih direktiva (91/692/EEC) harmonizira i nastoji poboljati izvjetaje zemalja lanica prema Evropskoj komisiji.

31

2.1 Procjena uticaja na okoli (EIA)

Direktiva 85/337/EEC o procjeni uticaja odreenih javnih i privatnih projekata na okoli je dopunjena Direktivom 97/11/EC. Ove promjene su vie transformacija nego dopuna i cilj je bio da se prevaziu nedostaci originalne direktive, posebno oni koji se odnose na tipove projekata za koje je potrebno izvriti procjenu i informacije koje bi bile ukljuene u procjenu. Direktiva omogoava preventivan pristup okoliu zahtjevajui da se, prije nego to vlada da odobrenje, izvri procjena mogueg uticaja pojedinih razvojnih projekata na okoli. Pojedine kategorije projekata navedene u Aneks I direktive su uvijek predmet procjene uticaja na okoli. Druge, navedene u Aneks II, koje mogu imati znaajan uticaj na okoli, su predmet procjene kada su ispunjeni odreeni kriteriji determinisani od strane zemlje lanice. Onaj koji promovie projekat mora dostaviti kompetentnim organima vlasti detaljne informacije o uticaju projekta na okoli. Organima vlasti mora se dati mogunost za komentare projekta prije nego se donese odluka o projektu. Javnost mora biti informirana o razvoju i uticaju projekta i treba joj biti omogueno da iznese svoje miljenje. Nadleni organi vlasti prilikom donoenja odluka moraju uzeti u obzir rezultate procjena uticaja. Informacije moraju biti dostavljene i drugim zemljama lanicama na koje bi projekat mogao uticati i one mogu uestvovati u procesu procjene uticaja. Ovo proizilazi iz najvanijih odredbi Konvencije UN Ekonomske komisije za Evropu o procjeni projekata sa prekograninim uticajem. Vie informacija o EIA se moe nai na web-stanici: http://europa.eu.int/comm/environment/eia/home.htm Implementaciona razmatranja 1. Determinisati kompetentne organe vlasti i administrativnu strukturu na nacionalom i subnacionalnom nivou. Postojee zemlje lanice se zasnivaju na inkorporaciji zahtjeva EIA u legislativu koja se odnosi na planiranje koritenja zemljita sa mnogo odgovornosti u implementaciji koja je data lokalnim vlastima. Procedura EIA moe biti inkorporirana u IPPC (Integrisana kontrola i zatita od zagaenja) za postrojenja i aktivnosti koje pokriva ova direktiva. 2. Smjernice o informacijama koje je neophodno ukljuiti u dokument o uticaju na okoli, za procjenu i proces odluivanja moraju biti odreene na nacionalnom nivou. Ovo e doprinijeti standardizaciji procedura i rezultata. Oni bi morali biti specifini za odreene vrste aktivnosti, npr. izgradnja puteva, pruga,aerodroma, urbani razvoj. 3. Kljuna uloga smjernica je odreivanje procedure za uese javnosti u procesu odluivanja. 4. Bilo bi veoma vano obezbijediti treninge o sprovoenju procesa procjena, mjerenja, prevenciju ili ublaavanje uticaja projekata na okoli. 5. Onaj koji promovie projekat trebao bi platiti naknade u razumnim iznosima za administrativne trokove sprovoenja procjena uticaja na okoli. 6. Izbjegavati sukob interesa u situacijama kada su administrativni kompetentni organi vlasti koji odobravaju projekte ujedno i oni koji promoviu projekte. 7. Nadlene organizacije bi trebale imati odreeno tehniko i nauno znanje za procjenu uticaja projekata, bazirano na prikupljenim informacijama.

32

Direktiva o procjeni uticaja na okoli (EIA) Implementaciona razmatranja Nacionalni zakonodavni okvir Porediti zahtjeve direktive sa postojeim nacionalnim zakonima Identifikacija nedostataka legislative Opcije: Glavno legislativno sredstvo (EIA Act) Integracija u Zakon o planiranju iskoristavanja zemljita Dopuna postojee legislative Procedura EIA Postaviti nacionalne smjernice za EIA proceduru. Postaviti nacionalne smjernice za EIA dokumente. Postaviti striktne rokove kako bi se izbjegli finansijski i administrativni problemi zbog odgaanja. Nadlene organizacije (CAs)) Determinisanje nadlenih organizacija Nadlene organizacije na nacionalnom nivou moraju izvjetavati Komisiju za implementaciju, osiguravati konzistenciju EIA procesa, konsultovanje javnosti, i sl. Nadlene organizacije na lokalnom nivou mogu implementirati projekte manjeg uticaja.

Zakonske kontrolne take Obratiti panju na definiciju projekta, Osigurati da vie manjih projekata za koje nije uraena procjena ne prerastu u jedan vei projekat. U ovom sluaju sve projekte bi trebalo procijeniti. Detaljno razmotriti izuzetke koje ne pokriva direktiva. Osigurati da sve strane, ukljuujui lokalne vlasti, predstavnike industrije, javnost i sl. imaju mogunost da komentariu nacrte EIA zakona i administrativnih akata. Osigurati uese javnosti u procesu EIA i odluivanju, kao i mogunost albe.

Zainteresirane strane

Razmotriti potrebu za integrisanjem EIA i iskoristavanjem zemljita. Finansijska razmatranja Oni koji promoviu projekat trebaju platiti administrativne trokove pojedinanih EIA procesa, dokumente i eksperte. Javnost treba platiti komentare eksperata, trokove kopiranja.

33

2.2 Pristup informacijama

Direktiva 90/313/EEC o slobodnom pristupu okolinim informacijama namee obavezu da informacije, koje su obino u posjedu javnih tijela, budu dostupne na zahtjev javnosti. Odgovori moraju biti dostavljeni u odreenom vremenskom roku sa mogunosu albe ukoliko je zahtjev odbijen. Zemlje lanice moraju periodino izvjetavati o stanju okolia. U oktobru 1995 UN Ekonomska komisija za Evropu objavila je set smjernica o pristupu okolinim informacijama i uesu javnosti u procesu odluivanja. Ove smjernice se mogu vidjeti na web-strani http://org.eea.eu.int/documents/Excorep/Freexs/annex3.htm#top Implementaciona razmatranja 1. Klju za uspjenu implementaciju ove direktive je ravnotea izmeu povjerljivosti i pristupa informacijama, ali bi prednost trebala biti u korist neogranienog pristupa. 2. Ova direktiva se esto smatra vanim faktorom garancije otvorenosti vladinih odluka i osiguranja vladine odgovornosti. Vlada bi trebala razviti jasnu proceduru za dostavu informacija javnosti. 3. Trebao bi biti objavljen vodi o pristupu informacijama kako bi ih javnost razumjela i koristila. Jedan od naina implementacije je kroz sistem javnih registara koji inedtificiraju odluke i dokumenta koje se odnose na okoli i kojima javnost ima pristup. 4. Nadlene institucije i osobe bi trebale biti informirane o njihovim obavezama. Obuka bi trebala ukljuiti poveanje upuenosti i jaanje kapaciteta organa vlasti od kojih javnost moe zahtjevati informacije. 5. U cilju pripreme i objavljivanja periodinih izvjetaja o stanju okolia neophodno je uspostaviti sistem sakupljanja, analize i obrade okolinih informacija. 6. Tamo gdje postoji monitoring sprovoen od strane razliitih organa vlasti i tijela, neophodno je uspostaviti harmonizirane informacione sisteme u cilju obezbjeenja relevantnih podataka koji su uporedivi i na raspolaganju organima vlasti odgovornim za izvjetavanje EC.

34

2.3 Izvjetavanje o implementaciji okolinih direktiva

Direktiva 91/692/EEC ima za cilj da racionalizira, na sektoralnoj osnovi, zahtjeve Evropske komisije prema zemljama lanicama o prenosu informacija koje se trae prema odreenim direktivana iz oblasti zatite okolia. Izvjetaji se alju svake tri godine i svaki sektor ima svoj trogodinji ciklus. Ova direktiva, integrisana u druge direktive, mora biti implementirana od strane zemlje lanice, ali ne mora biti unesena u nacionalnu legislativu zemlje lanice.

Implementaciona razmatranja 1. Ispitati monitoring i informacione sisteme kako bi se osigurala odgovarajua forma traenih informacija za evaluaciju i prenos istih. 2. Ako monitoring obavljaju razliita tijela, uspostaviti harmoniziran informacioni sistem koji bi osigurao pristupanost relevantnih podataka u komparabilnoj formi organima odgovornim za izvjetavanje prema EC. 3. Odrediti odgovornosti u pripremi izvjetaja i obezbijediti plan i raspored izvjetavanja.

OBAVEZE HORIZONTALNE LEGISLATIVE ZA INFORMISANJEM

Procjena uticaja na okoli (85/337/EEC) Pristup okolinim informacijama (90/313/EEC) Izvjetavanje EC o implementaciji direktiva (91/692/EEC)

Onaj koji razvija i promovira planove i projekte

Zemlja lanica

Zemlje lanice

Nacionalne, regionalne i lokalne vlasti zemlje lanice

Bilo koja osoba

Evropska komisija (EC)

+ Graani i grupe graana Ostale zemlje lanice na koje projekat ima uticaja + OBAVEZA O PRIPREMI IZVJETAJA O STANJU OKOLIA Ostale zemlje lanice i institucije EU

35

OBAVEZA O RA ZM AT RA NJ U IN FO R M AC IJA

36

2.4 Evropska Agencija za okoli (EEA)

Regulativa EEC/1210/90 (dopunjena regulativom EC/933/1999) osnovala je Evropsku agenciju za okoli (EEA) ija je uloga da obezbijedi okoline informacije na nivou Evrope za EU i zemlje lanice. Agencija obavlja sljedee funkcije: Snimanje, sakupljanje, procjena i prenos podataka o stanju okolia; Obezbjeivanje objektivnih informacija EC i zemljama lanicama neophodnih za izradu nacrta i implementaciju odgovarajue okoline politike; Pomo u monitoringu okolinih mjera; Uspostavljanje komparabilnosti podataka na nivou Evrope; Unapreivanje razvoja okolia i primjena tehnike prognoze;

Obezbjeivanje protoka okolinih informacija. Osnovne oblasti rada Agencije: Kvalitet zraka; Kvalitet vode; Stanje flore i faune u tlu; Iskoritavanje zemljita i prirodni resursi; Upravljanje otpadom; Emitovanje buke; Hemijske materije; Zatita obalskih zona i morskog okolia.

Implementaciona razmatranja 1. Regulative ne mogu biti uvedene u nacionalne zakone. 2. EEA i zemlje lanice sarauju na monitoringu okolia i procjeni programa, kao i u pripremanju izvjetaja o stanju okolia. Odgovarajui monitoring bi se trebao primjenjivati u praksi. Institucije bi morale biti autorizovane i opremljene da bi uestvovale u aktivnostima EEA. Ovo bi se moglo zapoeti i prije pristupa EU. EEA ve izrauje program kooperacije sa treim zemljama.

37

2.5 LIFE Finansijski instrument za okoli

Regulativa EEC/1973/92 osnovala je finansijski instrument za okoli (LIFE), za akcije koje podravaju moto zagaiva plaa i dopunske principe EU politike. LIFE finansira samo dio trokova projekta. Vie informacija se moe nai na web-stranici: http://europa.eu.int/comm/life/home.htm LIFE jedini instrument EU koji je u potpunosti posveen podrci i razvoju EU okoline politike i datira iz 1992 (LIFE I i LIFE II). Sainjen je od sljedee tri tematske komponente: priroda, okoli i tree zemlje. 1998 EC je predstavila prijedlog osnivanja tree faze LIFE programa. LIFE III odredba o sprovoenju usvojena je 2000 pod Regulativom EC/1655/2000. Ona predlae fokusiranje LIFE akcija u narednih pet godina (2000-2004) na tri polja: Ouvanje prirode ("LIFE-Priroda"), iji je cilj zatita prirodnih stanita i ugroenih vrsta i doprinos implementaciji Direktive o ouvanju divljih ptica (Direktiva 79/409/EEC, 2. april, 1979), Direktive o ouvanju prirodnih stanita i divlje faune i flore (Direktiva 92/43/EEC, 21.maj, 1992) i Evropske mree "Natura 2000". Okoli ("LIFE-Okoli"), koji e doprinijeti razvoju inovacija, tehnike i metoda, kao i daljem razvoju okoline politike EU. Predvieni su demonstrativni projekti u pogledu integrisanja okolia u razvoj i plansko iskoritavanje zemljita, promocije odrivog koritenja vode, smanjenja uticaja industrijskih aktivnosti putem preventivnog pristupa, odrivog upravljanja otpadom, kao i smanjenja njegovog uticaja na okoli putem integrisanog pristupa proizvodnji, distribuciji i koritenju. LIFE-Tree zemlje" e doprinijeti uspostavljanju kapaciteta i administrativnih struktura u polju okolia u treim zemljama koje se granie sa Mediteranskim i Baltikim morem.

Implementaciona razmatranja 1. Regulative ne mogu biti uvedene u nacionalne zakone. LIFE je grant program kojim upravlja EC.

38

2.6 ISPA Instrument za strukturalnu politiku prije pristupanja

Regulativa EC/1267/1999 je uspostavila Instrument za strukturalnu politiku prije pristupanja tzv. ISPA. Njegov zadatak je da obezbijedi finansijsku pomo za jaanje ekonomske i socijalne infrastrukture, posebno u domenu okolia i transporta, u cilju pripreme zemalja CEE za pristup EU. Finansijska pomo sprovedena kroz ISPA ukljuuje projekte, etape projekta koje su tehniki i finansijski neovisne (npr. preliminarne studije, studije provodivosti, studije o tehnikoj pomoi), grupe projekata u domenu infrastrukture okolia i transporta. Pomo EU bi takoe mogla biti odobrena za preliminarne studije i mjere tehnike pomoi (ukljuujui informisanje i publicitet).

39

3.Kvalitet zraka
Problemu zagaenja zraka posveuje se mnogo vie panje zadnjih godina zbog porasta emisija iz domainstava i industrije, koje su postale oigledne. Polje djelovanja je takoe osjetno izmjenjeno. Dok je decenijama zagaenje zraka generalno bilo ogranieno samo na urbane regije ili na regije sa koncentriranim industrijskim aktivnostima koje su mogle biti posmatrane i kontrolirane lokalno, sada zagaenje zraka, kisele kie, osteenje ozonskog omotaa i globalno zagrijavanje iziskuje internacionalnu saradnju u smanjenju i spreavanju emisije. Zrak je veoma kompleksna mjeavina hemijskih jedinjenja i zagaenje zraka moe biti definisano kao: Stanje atmosfere u kojoj su prisutni zagaivai u takvim koliinama da mogu da: budu opasni po zdravlje; imaju tetan efekat na floru i faunu ili tete posjedima, naruavaju ili umanjuju vrijednost prirodnih bogatstava i okolia.

Zagaivai zraka potiu iz razliitih izvora, mobilnih i stacionarnih. Slijedi lista najozbiljnijih zagaujuih supstanci i preparata: Sumpor dioksid i druga sumporna jedinjenja Oksidi azota i druga azotna jedinjenja Ugljen monoksid i ugljen dioksid Lako-isparljiva organska jedinjenja Teki metali i njihova jedinjenja Praina, azbest (suspenzije estica i vlakana), staklena i mineralna vlakna Klor i klorna jedinjenja Fluor i fluorna jedinjenja Arsen i njegova jedinjenja Amonijak Hidrogen cijanid i fluorid Supstance i preparati koji imaju kancerogena svojstva.

Poboljanje kvaliteta zraka postalo je svjetski prioritet. Da bi se postigla znaajna redukcija zagaenja zraka, koje je glavni uzrok globalnog zagrijavanja, moraju se uloiti nacionalni i internacionalni napori ka smanjenju emisija gasova. Do sada su usvojene UN Okvirna konvencija (1992) i Kyoto protokol (1997). Strane su se obavezale da e reducirati emisije gasova za najmanje 5% od njihovog nivoa u 1990 u periodu 2008-2012. Da bi se ovo ostvarilo, strategija EC je da preduzme mjere u svim sektorima ekonomije gdje nastaju zagaivai, transportu, energiji, industriji i poljoprivredi. Ovo poglavlje obrauje zakonodavstvo sa glavnim osvrtom na upravljanje i procjenu kvaliteta zraka i zakonodavstvo vezano za kontrolu emisija mobilnih izvora, odnosno transporta vezano za emisiju iz motornih vozila i goriva.
40

Zakonodavstvo kontrole emisije iz stacioniranih izvora obrauje se u poglavlju 6, vezano za industrijska postrojenja i elektrane, i u poglavlju 3 vezano za emisije iz postrojenja za spaljivanje otpada. Okvirna direktiva o kvalitetu zraka (96/62/EC), zajedno sa subdirektivama za specifine zagaivae, dizajnirana je tako da obezbijedi sveobuhvatnu strategiju praenja kvaliteta zraka i kontrole emisija u cilju dostizanja odreene kvalitete zraka. Direktiva pokriva nivoe prostornog kvaliteta zraka i prihvatljiva je za '' vrue take'' zagaenja (definiranih u skladu sa 13 parametara nabrojanih u direktivi), i urbanih oblasti sa preko stotinu hiljada stanovnika. Direktiva zahtijeva nacrte akcionih planova koji bi doveli do smanjejna zagaenja od strane 13 datih zagadivaa na odreene prihvatljive nivoe. Projekti iz oblast zagaenja zraka, koji promoviraju spreavanje promjene klime, su prioritet EC. Vezane za ovaj sektor su takoe Direktiva o velikim postrojenjima za sagorjevanje (88/609/EEC) i Integrirana direktiva o spreavanju i kontroli zagaenja (96/61/EC). U skladu sa Direktivom o ozonskom zagaenju troposfere (92/72/EEC), zemlje lanice su dune organizirati mreu za monitoring. Brojne direktive kontroliu emisije iz motornih vozila i goriva putem tehnikih zahtjeva i ogranienja prisutnosti supstanci, kao to su olovo i sumpor, u gorivu. Uskoro se oekuje usvojenje Direktive o emisiji maina koje bi se instalirale u mobilne maine.

Okvir kvaliteta zraka (96/62/EC)

Emisija iz stacioniranih izvora

Mobilni izvori

Standardi kvaliteta zrak a

Kontrole proizvoda

Velika postrojenja za sagorijevanje (88/609/EEC) Spaljivanje otpada (89/429/EEC, 89/369/EEC) Spaljivanje opasnog otpada(94/57/EEC) Integrirana kontrola i spreavanje zagaenja (95/51/EC) Predloena direktiva o isparljivim organskim komponentama (COM(96)538)

Sadraj olova u petrolu (85/210/EEC) Dizel maine (72/306/EEC,88/77/EEC) Motorna vozila (70/220/EEC) Predloena direktiva o mainama mobilne mehanizacije (COM(95)350)

SO2 i estice (80/779/EEC) Olovo (82/884/EEC) Azotni oksidi (85/203/EEC) Bit e zamijenjeni novim standardima pod Okvirnom direktivom za zrak, koja takoe uvodi i standarde za ozon, CO, benzol i druge zagaivae

Supstance koje osiromauju ozon (EC/3093/94) Marketing i koritenje opasnih kemikalija (76/769/EEC) Azbest (87/217/EEC) Sadraj olova u petrolu (85/210/EEC) Sadraj sumpora u tenim gorivima (93/12/EEC) Lakoisparljive materije usljed skladitenja i transporta petrola (94/63/EEC) Predloena direktiva o petrolu i dizel gorivima (COM(96)0164)

41

3.1 Okvirna direktiva o kvalitetu zraka

Direktiva 96/62/EC o procjeni i upravljanju kvalitete zraka, znana kao Okvirna direktiva o kvalitetu zraka, ima za cilj da ustanovi osnovne principe zajednike strategije koja: Definira i odreuje ciljeve za kvalitet zraka u EU sa ciljem da se izbjegnu, sprijee ili reduciraju tetni efekti na ljudsko zdravlje i okli u cjelosti; Ocjenjuje kvalitetu zraka u zemljama lanicama na bazi zajednikih metoda i kriterija; Proizvodi adekvatne javno dostupne informacije o kvaliteti zraka i obezbjeuje njihovu dostupnost javnosti; Odrava kvalitet zraka gdje je dobar i unapreuje ga u drugim sluajevima. Implementiranje direktive; Ocjenjivanje kvaliteta zraka; Osiguravanje tanosti mjerenja: Odobravanje opreme za mjerenje; Analiziranje metoda mjerenja; Koordinaciju na njihovim teritorijama kvalitetnih programa organizovanih od EC.

Zemlje lanice su odgovorne za:

Okvirna direktiva e odrediti kljune parametre upravljanja zagaenja za privatni sektor. Novi standardi e biti usvojeni pod direktivom, koja e zamijeniti prijanje direktive o sumpor dioksidu i esticama, olovu i azot oksidu. U periodu od 10 do 15 godina, optimalni limit vrijednosti za kvalitet zraka, granice tolerancije, procedure ocjenjivanja i izvjetaji e biti ustanovljeni za pojedine zagaivae kroz niz srodnih direktiva. Kada budu determinisane limitirajue vrijednosti i pragovi upozorenja, procijenie se kvalitet zraka. Akcioni planovi moraju biti izraeni po zonama, koje ne odgovaraju limitirajucim vrijednostima. Mjerenja moraju integrisana u zatitu zraka, vode i zemljita i sve to do odreenog roka. Javnost mora biti obavijetena o prekoracenju pragova upozorenja.

Implementaciona razmatranja 1. Zahtijevi direktive predpostavljaju adekvatne administrativne sisteme, naune i na standardima bazirane reime za upravljanje kvalitetom zraka. 2. Zemlje lanice trebaju uporeivati zahtjeve okvirne direktive sa postojeim nacionalnim zakonima i operativnim sistemima, postojeim pristupima za dostizanje ciljeva kvaliteta zraka, metodologijom za ocjenjivanje kvaliteta zraka, dostupnosti informacija nabrojanih u Aneksu IV i sredstva za unapreenje kvalitete zraka u cilju da se odrede neophodne promjene. 3. esto e biti potrebne nove procedure za konsultacije meu organima vlasti, usklaivanje monitoringa i metoda mjerenja, izvjetavanja i ocjenjivanja. 4. Laboratorije moraju biti akreditovane u skladu sa potojeim evropskim standardima za osiguranje kvaliteta. Laboratorije i stanice za mjerenje moraju imati sistematski organizovane interne kontrole kvaliteta.

42

5. Planovi unapreenja kvalitete zraka moraju biti razvijeni i za regije sa loijim kvalitetom zraka sa odreenim rokom. Planovi moraju obezbijediti mjere kontrole ili suspendiranja aktivnosti kao to je saobraaj motornim vozilima, koji doprinosi prekoraenju dozvoljenih granica zagaenja. 6. Predstavnici industrije koja zagauje okoli, kao i drugih zainteresovanih strana, trebali bi biti konsultirani o implementacijskim zahtjevima, posebno izradi akcionih planova, tako da se olaka put ka udovoljenju standarda o kvaliteti zraka.

Sumpor dioksid i lebdee estice

Emisija sumpor dioksida najveim dijelom nastaje od sagorijevanja ulja i uglja u elektranama, industriji i privatnim domainstvima. Direktiva 80/779/EEC o graninim vrijednostima kvalitete zraka i vodiu vrijednosti za sumpor dioksid i lebdee estice uspostavila je godinje i zimske limitirajue vrijednosti i vodi vrijednosti za sumpor dioksid i lebdee estice u atmosferi. Njen glavni cilj je bio zatita ljudskog zdravlja i limitirajue vrijednosti su bazirane na nalazima Svjetske Zdravstvene Organizacije.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje treba da ustanove da li postoje stanice za operativna mjerenja na mjestima gdje se oekuje da bi zagaenje moglo biti najvee. Ove stanice treba da koriste odreene metode ispitivanja i analize SO2 i lebdeih estica. Dodatne stanice za mjerenje mogu biti potrebne. 2. Procedure treba da budu podesene tako da omoguavaju prikupljanje podataka i analize na nacionalnom nivou, kao i izvjetavanje EC. 3. Procedure treba da budu podeene tako da u sluaju prekoraenja graninih vrijednosti iz Aneksa I, EC bude informisana i da planovi za poboljanje kvaliteta zraka u ovim regionima budu razvijeni. Ovo zahtijeva identifikaciju glavnih izvora zagaenja i procjenu mogunosti ogranienja emisije.

Olovo
Direktiva 82/884/EEC je propisala maksimalne granine vrijednosti koncentracije olova u zraku u cilju zatite ljudskog zdravlja, ali nedovoljan broj tehnikih i naunih informacija koje su bile dostupne u to vrijeme onemoguio je da se odrede prave limitirajue vrijednosti za zatitu okolia.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje treba da ustanove da li postoje stanice za operativna mjerenja na mjestima gdje osobe mogu biti izloene kontinuirano dui period, i tamo gdje postoji vjerovatnoa prekoraenja limitirajuih vrijednosti za olovo. Ove stanice treba da koriste potvrene metode ispitivanja i analiza. 2. Procedure treba da budu podeene tako da omoguavaju prikupljanje podataka i analize na nacionalnom nivou, kao i izvjetavanje EC. 3. Procedure treba da budu podeene tako da u sluaju prekoraenja graninih vrijednosti, EC bude informisana i da planovi za poboljanje kvaliteta zraka u ovim regionima budu razvijeni. Ovo zahtijeva identifikaciju glavnih izvora zagaenja i procjenu mogunosti ogranienja emisije.
43

Azotni oksid
Najvea emisija azotnih oksida uvjetovana je sagorijevanjem u procesu transporta, rada elektrana, i zagrijevanja domainstava. Veina omonijaka u atmosferi je poljedica primjene animalnog (organskog) ubriva. Direktiva 85/203/EEC je utvrdila granine vrijednosti koliine azotnih oksida u cilju zatite ljudskog zdravlja i dugorone zatite okolia. Odreene granine vrijednosti su smjernice koje e posluiti kao reference za uspostavljanje specifinih ema u zonama odreenim od zemalja lanica.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje treba da ustanove da li postoje stanice za operativna mjerenja na mjestima gdje postoji vjerovatnoa prekoraenja limitirajuih vrijednosti. Dodatne stanice za mjerenje mogu biti potrebne. 2. Procedure treba da budu podesene tako da omoguavaju prikupljanje podataka i analize na nacionalnom nivou, kao i izvjestavanje EC u periodu od est mjeseci nakon svake kalendarske godine. 3. Procedure treba da budu podeene tako da u sluaju prekoraenja graninih vrijednosti, EC bude informisana i da planovi za poboljanje kvaliteta zraka u ovim regionima budu razvijeni. Ovo zahtijeva identifikaciju glavnih izvora zagaenja i procjenu mogunosti smanjenja emisije.

Ozonsko zagaenje troposfere

Kako je nivo ozona u stalnom porastu, uglavnom uzrokovan porastom broja motornih vozila u EU, Direktiva 92/72/EEC je zatraila od zemalja lanica da uspostave mreu za monitoring. Takoe je odredila pragove prekoraenja za ozon u cilju zatite zdravlja i vegetacije, a zahtijeva od svake zemlje lanice da po prekoraenju pragova zagaenja upozori stanovnitvo. O prekoraenju pragova zagaenja EC mora biti obavjetena. 1999-te Evropska komisija je usvojila Prijedlog Direktive o nacionalnim dozvoljenim granicama emisije za odreene atmosferske zagaivae i Prijedlog Direktive vezane za koliinu ozona u zraku. Kiselost, troposferni ozon i eutrofikacija tla su povezani problemi uzrokovani emisijama sumpor dioksida (SO2), azotnih oksida (NOX), lako isparljivih organskih jedinjenja (VOC) i amonijaka (NH3). U cilju smanjenja emisije ovih supstanci predloeno je da Nacionalna emisijska ogranienja, posebno za svaku zemlju lanicu, postave ogranienja ukupne emisije za etiri zagaivaa u 2010. Predloena Direktiva o prizemnom nivou ozona je trei prijedlog subdirektiva pod Okvirnom direktivom o kvaliteta zraka (96/62/EC) i eventualno e zamijeniti postojeu Direktivu o ozonu (92/72/EEC). Prijedlog postavlja dugorone ciljeve ekvivalentne novim vrijednostima Svjetske zdravstvene organizacije, a za poetak postavlja privremene ciljeve vrijednosti ozona u zraku koji e se postii to je prije mogue (do 2010). Oekivani rezultat implementacije Nacionalnih emisijskih ogranienja bie ostvarivost zacrtanih vrijednosti. Ukoliko zemlje lanice ne ostvare zacrtane vrijednosti, od njih e se traiti da izrade redukcione planove i programe. Ovi akcioni planovi moraju se dostaviti EC i moraju biti dostupni javnosti, kako bi omoguili graanima da uestvuju u ostvarivanju odreenih ozonskih standarda. Prijedlog takoe ukljuuje poboljane i detaljnije zahtjeve za praenje i procjenjivanje koncentracije ozona u svim zemljama lanicama, i informisanje graana o aktuelnom zagaenju i davanje zdravstvenih savjeta ako su alarmantni nivoi prekoraeni.
44

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje treba da ustanove da li postoje stanice za operativna mjerenja na mjestima gdje postoji vjerovatnoa prekoraenja limitirajuih vrijednosti. Ta mjesta treba da budu odreena u skladu sa Aneksom II i treba da koriste predloene metode analiza u skladu sa Aneksom V. Dodatne stanice za mjerenje mogu biti potrebne. 2. Procedure treba uskladiti tako, da osiguraju informisanje javnosti u sluaju da koncentracije graninih vrijednosti budu prekoraene, a sve u skladu sa Aneksom IV, i da EC bude informirana krajem svakog narednog mjeseca. 3. Procedure treba da budu podeene tako da omoguavaju prikupljanje podataka na nacionalnom nivou, kao i godinje izvjetavanje EC.
Okvirna direktiva o kvalitetu zraka Implementaciona razmatranja Nacionalni zakonodavni okvir Usporedba zahtijeva direktive sa postojeim nacionalnim zakonima i regulativama Identifikacija zakonodavnih nedostataka Opcije: - Glavno zakonodavno sredstvo (Akt o kvaliteti zraka) - Ukljuenje u Akt o zatiti okolia - Amandmani zakona Nadlene organizacije (CAs) Odreivanje CA za legalne i administratinne svrhe CA na nacionalnom nivo e izvjetiti EC o implementaciji Odreivanje monitoring institucija i potreba Definiranje planskih procedura i implementacijskih kontrola Osiguravanje transparentnosti u donoenju odluka, mogunosti albe i provjere odluka Pripremiti planove za unapreenje kvaliteta zraka, tamo gdje je to potrebno

Zakonske kontrolne take Osiguranje monitoringa, usaglaavanja, provoenje zakona i izvjetavajuih procedura Osiguranje provoenja implementacije u vremeski ogranienim periodima za odreene vrijednosti kvaliteta zraka Obezbjeenje potpunog objelodanjivanja informacija o prekoraenju zagaenja

Proces standardizacije Slijediti razvoj EU ciljeva kvaliteta zraka za 14 zagaivaa nabrojanih u direktivi Imati u vidu vremenska ogranienja za implementaciju graninih vrijednosti, koje mogu biti od 10 do 15 godina Odrediti kada su koncentracije izmeu dugoronih ogranienih vrijednosti i privremenih tolerantnih vrijednosti. Preduzeti akcije za postizanje dugoronih graninih vrijednosti Usklaivanje monitoringa.

Zainteresirane strane Obezbijediti da prije kreiranja zakona o kvaliteti zraka budu ukljueni svi segmenti lokane vlade, industrijski predstavnici i javnost kako bi im se omoguilo da daju svoje komentare Urediti sve zakone i vodie o kvaliteti zraka dostupne javnosti Obezbijediti da granine vrijednosti za kvalitet zraka postanu klju planiranja za rad u industiji.

Finansijska razmatranja Zemlje lanice obezbjeuju dozvole nadlenim organizacijama, monitoring i kontrolu Industija koja utie na okoli, plaa trokove.

45

3.2 Emisije iz mobilnih izvora

Laka motorna vozila
Osnovna Direktiva70/220/EEC utemeljuje tehnike zahtjeve i granine vrijednosti za karbon monoksid i nesagorene hidrokarbonatne emisije iz maina motornih vozila. Ovi zahtjevi su bili mnogo striktniji u proteklih 25 godina, i doneena je serija amandmanskih direktiva. Limitirajue vrijednosti su prvi put bile reducirane Direktivom 74/290/EEC, i nadopunjene Direktivom 77/102/EEC, sa limitirajuim vrijednostima za azotne okside. Direktive 78/665/EEC, 83/351/EEC i 88/76/EEC su uspjeno ograniile limitirajue vrijednosti za ova tri tipa zagaenja, dok direktiva 88/436/EEC uvodi granine vrijednosti zagaivanja esticama iz dizel maina. Mnogo striktniji evropski standardi za emisije gasnih zagaivaa motornih vozila ispod 1400 cm3 su uvedeni Direktivom 89/458/EEC. Ovi standardi su proireni Direktivom 91/441/EEC koja se odnosi na sva putnika vozila, neovisno od jaine maina, ukljuujui i zahtjeve vezane za isparavajue zagaivae i trajanje emisija, kao i striktnije standarde zagaivanja esticama za motorna vozila sa dizel mainama. Direktiva 94/12/EEC uvodi striktnije limitirajue vrijednosti za sve zagaivae i ogranienja kontrole proizvodnje.

Program za auto-goriva
Direktiva 94/127EC zahtijeva da EC predloi standarde koji e biti primjenjivani poslije 2000-te godine, u skladu sa novim viestranim pristupom, baziranim na sveobuhvatnim procjenama trokova i efikasnosti mjera reduciranja cestovnog transportnog zagaenja. Pored stroijih standarda za emisije iz automobila, prijedlog bi trebao sadravati dodatne mjere, kao sto je poboljanje kvalitete goriva i jaanje programa inspekcije i odravanja automobila. Prijedlog bi trebao biti baziran na kriterijima za kvalitet zraka, kao i na ciljevima redukcije emisije i procjene trokova/efektnosti svakog paketa mjera, uzimajui u obzir i uticaj drugih mjera, kao to su upravljanje saobraajem, unapreenje javnog trasporta, nove pogonske tehnologije, ili upotreba alternativnih goriva. Neohodna istraivanja i dostignua ostvarena su u okviru Evropskog programa za auto-goriva. Prijedlog za izmjenu Direktive, COM/96/0163 (COD), za zagaenja iz lakih motornih vozila u okviru bazne direktive 70/220/EEC, prezentiran je 1996 godine. Uporedo sa prijedlogom direktive, COM/96/0164 (COD), uspostavljanje novih zahtjeva za poboljanje kvalitete motornih goriva je prezentirano od strane EC. U cilju postizanja kriterija kvalitete zraka, uspostavljenih u Programu za auto-goriva, u najzagaenijim oblastima bie neophodne dodatne mjere.

Teke dizel maine za motorna vozila

Direktiva 88/77/EEC postavlja zahtjeve za emisije karbon monoksida, hidrokarbona i azotnih oksida. Pored pootravanja prvobitnih limitirajuih vrijednosti u 1993. i 1996. godini, postavljen je i zahtjev za ogranienje zagaenja esticama dopunjujuom Direktivom 91/542/EEC. Dopunjujua Direktiva 96/1EC dozvoljavala je neka odstupanja od limitirajuih vrijednosti emisije estica iz manjih maina. U kontekstu dostizanja ranije navedenog, novi prijedlog se trenutno priprema u cilju uvoenja striktnijih zahtjeva od 2000-te pa nadalje.

46

Emisije dima iz dizel maina motornih vozila, poljoprivrednih i umskih traktora

Direktive 72/306/EEC i 77/53/EEC su postavile standarde za maksimalne koliine isputenog dima iz dizel maina. Glavna svrha ovih standarda je uspostavljanje referentnih vrijednosti za testiranja koja su navedena u donjem tekstu.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje e morati determinisati odgovorne organe u odluivanju kako je definisano u Direktivi 70/156/EEC i njenim amandmanima. 2. Tamo gdje je to neophodno odgovorni organi mogu dodijeliti tehnike poslove akreditiranim tehnikim servisima koji mogu biti smjeteni u bilo kojoj zemlji lanici. 3. Za savjet kako uspostaviti efektne administrativne strukture trebalo bi konsultirati odgovorne organe i tehnike servise, poeljno u zemlji lanici, a koje sarauju sa velikim automobilskim industrijama.

Direktiva o testiranju motornih vozila prema zagaenju

Direktiva 77/143/EEC o testiranju motornih vozila prema zagaenju zahtijeva testiranje vozila za karbon monoksid (CO) i za omjer zrak-gorivo za benzinska vozila, kao i stepena prozirnosti izduva iz dizel vozila. Implementaciona razmatranja 1. Ove testove bi trebala sprovoditi drava, ili javna tijela koja imaju odobrenje od drave, ili ustanove uspostavljene i nadgledavane od strane drave, ukljuujui i pravilno autorizovane privatne firme. 2. U sluaju kada ustanove uspostavljene kao centri za testiranje vozila takoe obavljaju popravku motornih vozila, zemlje lanice trebaju uiniti sve napore da osiguraju objektivnost i visok kvalitet testiranja vozila. 3. Miljenje bi trebalo traiti od javnih tijela odobrenih od zemalja lanica, koja djeluju dovoljno dugo da mogu osigurati iskustvo i strunost.

47

Direktiva o emisiji iz motornih vozila Implementaciona razmatranja Nacionalni zakonodavni okvir Usporediti zahtjeve direktive sa postojeim nacionalnim zakonima Identificirati zakonodavne nedostatke Opcije: Glavno zakonodavno sredstvo (Zakon o motornim vozilima); Adaptirati legislativu koja se odnosi na zagaenje zraka (npr. Zakon o zatiti okolia) Procedura udovoljenja Autorizovano osoblje bi trebalo biti zaposleno u nacionalnim inspekcijskim centrima. CA izdaje certifikat za vozila o emisiji. Benzinske stanice moraju biti pregledane to se tie veliine dizni za gorivo, isparenja benzina osloboenog prilikom pretakanja iz podzemnih tankova i oktanskih zahtjeva. Razmotriti davanje dozvola privatnim tehnikim tijelima za izdavanje dokumenata o vozilu. Vlada uspostavlja CA i administrativnu podrku, komuniciranje sa javnosu, informise i savjetuje industriju. Poreke olakice koje podstiu inovacije i smanjenje emisija. Automobilska industrija i prodavai plaaju za odobrene certifikate i inspekcijska mjerenja. Vlasnici vozila plaaju odgovarajue iznose za pojedinana odobrenja za vozila. Razviti regulativni reim, koji e odgovarati frekventnim mjerama redukcije zagaenja. Kljune mjere ukljuuju zakonodavni aparat za redukciju emisija, poreske olakice, nove tehnologije, inspekciju i odravanje. Razmotriti lokalni monitoring i sprovoenje mjera. Zainteresirane strane Obezbijediti da prioritetno razvojnom reimu zainteresirane strane budu konsultirane o standardima, novoj tehnologiji, tehnikim zahtjevima i procedurama udovoljenja. Zainteresirane strane trebaju obuhvatati predstavnike industrije ulja i goriva, proizvodae i prodavae vozila, drugih vladinih odjela (npr. Transporta), nevladinih organizacija i sl. Regularno javno komuniciranje. Nadlene organizacije (CAs) Nacionalni odgovorni organi bi trebali preuzeti odgovornost za unificirane emisijske standarde, osiguranje kvaliteta i takse. Lokalne CAs bi mogle upravljati lokalnim monitoringom zagaenja i provoenjem aktivnosti. Nacionalna CA bi trebala izvjetavati EC.

Zakonske kontrolne take

Finansijska razmatranja

48

3.3 Sadraj olova u benzinu

Direktiva 85/210/EEC o sadraju olova u benzinu doputa zemljama lanicama da reduciraju dozvoljenu koliinu olova na 0.15 g Pb/l im one ocijene da je to prikladno; takoe moraju osigurati mogunost koritenja i ravnomjernu distribuciju bezolovnog benzina sa sadrajem olova ispod 0,13 g Pb/l. Sadraj benzola u olovnom i bezolovnom benzinu ne bi trebao prekoraiti 5%. Bezolovni benzin mora biti jasno oznaen na pumpama. Zemlje bi mogle zabraniti prodaju olovnog benzina koji ne dosee propisane oktanske nivoe. Odredbe ove direktive e biti izmijenjene od 2000-te zahtjevima predvienih predloenom Direktivom o kvaliteti benzina i dizel goriva, COM 96/01/0164 (COD).

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje moraju imati administrativni aparat, ukljuujui ispitivanja i statitike metode interpretacije, za provjeru koliine olova i benzola, i za kanjavanje za nepridravanje. 2. U cilju ostvarenja udovoljenja, neophodno je izvriti kontrolu benzina i u proizvodnji i u prodaji. Ovo bi se moglo ostvariti neselektivnim provjerama prilikom uvoza na graninim prelazima i prilikom prodaje na pumpama.
3. Zemlje bi trebale raspravljati mogunosti sprovoenja sa predstavnicima petrohemijskog

sektora, kao i drugih zainteresovanih strana.

49

3.4 Sadraj sumpora u tenim gorivima

Direktiva 93/12/EEC, koja se odnosi na sadraj sumpora u odreenim tenim gorivima odreuje limite za sadraj sumpora u dizel gorivu i zemnom gasu. Dizel gorivo se koristi u nekim motornim vozilima. Zemni gas, takoe poznat kao lako gorivo, se koristi za pokretanje vozila, zagrijavanje, industriju i sl. S obzirom da se dizel gorivo koristi za putnika vozila odredbe Direktive 93/12/EEC e biti zamijenjene zahtjevima predloene Direktive, COM 96/0164(COD), o kvaliteti benzina i dizel goriva. U odnosu na benzin i teka goriva, EC je nedavno napravila prijedlog revizije odredbi Direktive 93/12/EEC. U cilju redukcije zagaenja sumpor dioksidom, posebno koncentracije prizemnog nivoa u urbanim regijma, direktiva odreuje maksimalne limitirajue vrijednosti sumpora u zemnom gasu i dizel gorivima. Oekuje se dalje smanjenje limitirajuih vrijednosti sumpora i uvoenje novih standarda emisije za dizel maine. (Komisija je predloila strategiju borbe protiv kiselosti zemlita i vode, zajedno sa legislativom za ogranienje sadraja sumpora u gorivu, prema kojoj maksimalna koliina sumpora ne prelazi 1%, sa poetkom 2000-te COM(97)88 final). Direktiva se ne odnosi na zemni gas koji se namjerava dalje preraivati ili se nalazi u rezervoarima vozila koja prolaze izmeu zemalja lanica i nelanica. Novi limiti na sadraj sumpora u gorivu e biti uvedeni Programom za auto-goriva.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje lanice moraju imati administrativni aparat, ukljuujui ispitivanja i statistike metode interpretacije, za provjeru koliine sumpora i sprovoenja zahtjeva. 2. Predstavnici automobilske industrije i drugih zainteresovanih strana bi trebali biti konsultirani o metodama implementacije u cilju prevazilaenja problema.

50

3.5 Meunarodne konvencije o kvaliteti zraka

Promjena klime se prepoznaje kao jedna od kljunih okolinih problema u Evropskoj uniji. Sve je vie dokaza da na promjene klime, bar djelimino, utie vjetaka emisija tzv. staklenikih gasova. To je dovelo do potpisivanja Kyoto protokola, pod Okvirnom konvencijom o klimatskim promjenama (UNFCCC). O acidifikaciji, eutrofikaciji, i troposferskom ozonu se govori u Konvenciji o prekograninom zagaenju zraka na velikim udaljenostima (CLRTAP).

51

4.Otpad i upravljanje izvorima otpada

4.1 Upravljanje otpadom: Kamen temeljac EU okoline politike
Sveukupna struktura reima za efektno upravljanje otpadom je odreena u Okvirnoj direktivi i u Direktivi o opasnom otpadu. Ove direktive predstavljaju okvir strukture upravljanja otpadom, i elaborirane su sa dvije subdirektive: Jedna grupa postavlja zahtjeve za odobrenja i operacije postrojenja za uklanjanje otpada. Druga grupa se odnosi na specifine tipove otpada, kao to su ulja, ambalaa i baterije. Pravila koja reguliraju transport otpada su sadrana u Regulativi o transportu otpada. Upravljanje otpadom je jedan od najveih problema modernog drutva. Uticaj na okoli nije ogranien samo na stvaranje otpada, nego bi se trebao posmatrati u irem ciklusu. Prema jednom izvoru, ukupna koliina proizvedenog otpada u 15 zemalja lanica EU, u 1990toj je bila oko 910 miliona tona, iskljuujui poljoprivredni otpad. Od ovog iznosa, bilo je 22 miliona tona opasnog otpada. Potencijalni tetni uticaj na okoli ovih koliina otpada je ogroman. Glavni ciljevi EU u upravljanju otpadom odnose se na konzerviranje sirovih marterijala i energije i reduciranje stvaranja otpada i njegovog negativnog uticaja na okoli. Dugorono, cilj strategije je da postigne visok stepen dematerijalizacije u procesima, proizvodima i servisima. Strategija EU u upravljanju otpadom je bazirana na hijerarhiji mjera politike: Spreavanje otpada je na prvom mjestu. Recikliranju materijala i energije bi trebao biti dat drugi i trei stepen prioriteta. Sigurno i konano uklanjanje je zadnji prioritet. U cilju spreavanja otpada, mjere EU bi trebale pomoi unapreenju: istih tehnologija i prizvoda; smanjenju opasnog otpada; uspostavljanju tehnikih standarda; pravila EU koja limitiraju postojanje odreenih opasnih supstanci u proizvodima; ema recikliranja i ponovnog koritenja; pravilne upotrebe ekonomskih sredstava koja potpomau upravljanje otpadom; cikline analize; eko-oznaavanja; edukacije potroaa i informativnih programa.

U cilju smanjenja otpada, EC bi eljela da recikliranje i ponovna upotreba materijala imaju prednost u odnosu na energetska razmatranja. Konano uklanjanje je neizbjeno u nekim sluajevima, ali je EC odluna u limitiranju spaljivanja otpada i nestanku nekontroliranih odlagalita otpada i kontaminiranih mjesta. Generalno, strategija EC naglaava veu odgovornost proizvoaa, koji bi trebali vie znati o uklanjanju otpada i nainima njegovog recikliranja ili spreavanja nastanka. Ovo takoe znai
52

da potroai i javne organizacije takoe trebaju da preuzmu dio odgovornosti u upravljanju otpadom. U zemljama kandidatima za lanstvo u EU, glavni problem je sprovoenje upravljanja otpadom. Ove zemlje trebaju uspostaviti integriranu strukturu, okvir u kojem e zakonodavstvo dozvoljavati administraciji nadgledanje uklanjanja otpada. Zemlje kandidati trebaju ustanove provjere i kontrole, laboratorije, licencne reime i vjerodostojne sankcije. EU ne moe dati gotove modele zemljama kandidatima o tome kako bi ovo trebalo biti uraeno. Sprovoenje upravljanja otpadom je jo uvijek slabo u zemljama lanicama. Zemlje kandidati e morati prihvatiti sve zahtjeve iz ove oblasti.

UPRAVLJANJE OTPADOM
Okvir otpada
Okvirna direktiva za otpad (75/442/EEC) Direktiva za opasni otpad (91/689/EEC)

Specijalni otpad
Titan dioksid (78/178/EEC) Ambalaza (94/62/EC) Ulja (75/439/EEC) PCB i PCT (96/59/EC) Baterije (91/86/EEC) Kanalizacioni mulj (86/278/EEC)

Postrojenja za preradu i odlaganje

Spaljivanje otpada u optinama (89/429/EEC i 89/369/EEC) Spaljivanje opasnog otpada (94/67/EEC) Prijedlog odlagalita (COM(97)105)

* pogledati direktive o kvalitetu zraka i podzemnim vodama

Transport, uvoz i izvoz Prenos otpada (EEC/259/93)

53

4.2 Okvirna direktiva o otpadu

Direktiva 757442/EEC obezbjeuje okvir pomou kojeg bi zemlje lanice mogle kontrolirati uklanjanje otpada na dravnom nivou, umjesto lokalno kako je bilo ranije. Direktiva je bila revidirana i nadopunjena 1991. da bi se obezbijedio zakonski okvir za uklanjanje, rukovoenje i odlaganje otpada, kao to je odreeno u Strategiji upravljanja otpadom (SEC(89)934, 18.09.89.). Novi okvir obezbjeuje usvajanje zajednike terminologije i definicija otpada baziranih na ostvarenom radu OECD. Drave lanice moraju podravati prevenciju ili redukciju otpada i njegove tetnosti, podravajui razvoj istih tehnologija, tehnikih napredaka u proizvodnji i tehnike uklanjanja otpada. One takoe moraju podravati iskoritenje otpada i njegovo koritenje kao energetski izvor. One moraju zabraniti ostavljanje, odlaganje i nekontrolirano isputanje otpada. Zemlja lanica mora uspostaviti integriranu i adekvatnu mreu postrojenja za uklanjanje otpada, u saradnji sa drugim zemljama lanicama, uzimajui u obzir najbolje dostupne tehnologije koje ne zahtijevaju prekomjerne trokove. Dravne kompetentne organizacije, u skladu sa Direktivom, moraju kreirati planove upravljanja otpadom to je prije mogue. Planovi trebaju obuhvatiti otpad koji bi bio iskoriten ili uklonjen, tehnike zahtjeve, posebne aranmane za odreene vrste otpada, i odgovarajua postrojenja za uklanjanje otpada. Planovi bi takoe mogli ukljuiti osoblje, trokove, i mjere sakupljanja, sortiranja i tretiranja otpada U skladu sa principom zagaiva plaa, trokove uklanjanja otpada bi morao snositi onaj iji je otpad.

Implementaciona razmatranja 1. EU sistem upravljanja otpadom podrazumijeva adekvatan administrativni sistem na dravnom, regionalnom i lokalnom nivou, kao i adekvatnu infrastrukturu za sigurno sakupljanje, sortiranje, transport, recikliranje i odlaganja svih tipova otpada. 2. Prilikom pripreme dravnih zakona, posebna panja bi trebala biti posveena definicijama EU, posebno definiciji ''otpad'' vrste/kategorije, definiciji ''upravljanje'', ''nosioc'', sakupljanje, ''obnova'' i hijerarhiji principa tretiranja otpada, kao i pricipa zagaiva plaa. 3. Kompetentne organizacije bi trebale biti ureene prema Okvirnoj direktivi o otpadu, Regulativi o transportu otpada, i drugim relevantnim direktivama koje se odnose na otpad. Administrativna struktura e biti potrebna na lokalnom, regionalnom i dravnom nivou. 4. Pravilna implementacija zahtijeva konsultaciju i saradnju sa industrijom, trgovinom i potroaima. Javnost mora biti informirana. 5. Planovi upravljanja otpadom na regionalnom nivou ili uklopljeni u strategijske dravne planove, bi trebali biti pripremljeni u ranijim fazama. 6. Sistemi licenciranja operacija uklanjanja otpada bi trebali biti uspostavljeni, kao i sistemi registriranja i licenciranja profesionalnih sakupljaa i prenosioca otpada, ili posrednika servisa za uklanjanje otpada. 7. Jasne ekonomske mjere, kao to su takse, cijene i depozitni sistemi bi doprinijeli smanjenju otpada.

54

Okvirna direktiva o otpadu-Implementaciona razmatranja Nacionalni zakonodavni okvir Usporedba zahtjeva Direktive sa postojeim nacinalnim zakonima. Uoavanje zakonodavnih nedostataka. Opcije: Glavno zakonodavno sredstvo (Zakon o upravljanju otpadom); Ili, sekcija relevantne legislative o upravljanju otpadom, licenciranju, tekuem otpadu i redukcije otpada. Nadlene organizacije(CAs) CAs moraju imati administrativne sisteme i tehniko znanje. Nacionalna organizacija je odgovorna za odreivanje protoka otpada i standarde upravljanja odlagalitima, i koordinaciju planiranja upravljanja i prikupljanja statistikih podataka. Lokalne organizacije upravljaju postrojenjima za upravljanje otpadom i protokom otpada kroz koordinaciju sa privatnim sektorom. Nacionalne organizacije nadgledaju EU dunosti za izvjetavanje. Nacionalne organizacije obezbjeuju aplikacijske forme za dozvole. Aplikant obezbjeuje propisanu dokumentaciju. Nacionalne organizacije jame za aplikanta da je prikladan za rad sa otpadom. Nacionalne organizacije odreuju uslove uz dozvole, ukljuujui uslove zatvaranja postrojenja. Nacionalne organizacije nadgledaju aktivosti i odgovaraju na pritube. Transporteri i djelatnici se registriraju. Vlada uspostavlja CA i administrativnu podrku, administrativne procedure (dozvole), javne komunikacije. Poveanje odgovornosti proizvodaa, smanjenje otpada i primjena principa zagaiva plaa. Otpadni operatori finansiraju procese izdavanja dozvola. Domainstava sama snose trokove odlaganja sopstvenog smea tj. plaaju za tu uslugu.

Zakonske kontrolne take Obezbjeenje podjele nadlenosti meu centralnim i lokalnim nadlenim organima. Implementacija relevantnih definicija kao to su: otpad, odlaganje i obnova. Izrada planova o upravljanju otpadom. Kazne za prekravanje dozvola. Razmatranje lokalnog monitoringa i sprovoenja mjera.

Procedura izdavanja dozvola

Zainteresirane strane Obezbijediti da prioritetno razvojnom reimu zainteresirane strane budu konsultirane o potrebama upravljanja otpadom, planiranju procesa odlaganja i opcija reduciranja. Zainteresirane strane trebaju obuhvatati predstavnike firmi za upravljanje otpadom, firmi koje uzrokuju otpad, lokalne vlade, nevladinih organizacija i sl. Regularno javno komuniciranje o inicijativama i ulogama javnosti u procesima planiranja.

Finansijska razmatranja

55

4.3 Opasni otpad

Osnovni cilj Direktive 91/689/EEC je da formulie zajedniku definiciju opasnog otpada i uvede veu harmonizaciju u upravljanju ovim otpadom. Ona ini listu opasnog otpada, pojedinaca i dobara koji uzrokuju opasni otpad. Institucije koje rjeavaju problem odlaganja otpada treba da imaju licence. Planovi o upravljanju opasnim otpadom moraju biti publikovani od strane strunih organizacija, bilo da su dio opteg plana upravljanja otpadom (u skladu sa Direktivom o otpadu) ili odvojeni. Zemlje lanice moraju zahtijevati: Registraciju i identifikaciju svakog mjesta gdje se opasni otpad isporuuje, Pakovanje i oznaavanje u skladu sa standardima meunarodne zajednice pri skupljanju, transportovanju i privremenom skladitenju otpada,

Nadleni organi moraju vriti inspekciju postrojenja za proizvodnju i prihvat opasnog otpada, sa posebnim osvrtom na transport otpada.

Implementaciona razmatranja 1. Upravljanje opasnim otpadom zahtijeva specifine i stroije licencne i kontrolne procedure. 2. Nacionalni propisi za pravilnu identifikaciju i klasifikaciju opasnog otpada bi morali biti razvijeni, kao i zahtjevi i smjernice za njegovo obnavljanje i odlaganje. 3. Tehnike mogunosti i adekvatna infrastruktura moraju biti uspostavljeni u cilju izbjegavanja rizika nastalog usljed neadekvatnog odlaganja otpada. 4. Centralizovana baza podataka o opasnom otpadu i upravljanju ovim otpadom bi morala biti kreirana u cilju ispunjenja obaveza za obezbjeenje informacija EU komisiji.

56

4.4 Transport otpada

Regulativa 259/93/EEC o kontroli i nadgledanju transporta otpada u okviru Evropske zajednice uspostavlja sistem kontrole kretanja otpada koji implementira Bazelsku konvenciju i OECD odluke o prekograninim kretanjima otpada. Dok se Bazelska konvencija odnosi samo na opasni otpad, Regulativa pokriva i transport bezopasnog otpada. Regulativa postavlja odvojene reime rukovoenja otpadom u EU, izvoza, uvoza i tranzitnog transporta i drugaije zahtjeve zavisno od toga da li je otpad za odlaganje ili preradu, i je li nabrojan u aneksu na zelenoj, utoj ili crvenoj listi. Openito se moe rei da uta i crvena lista sadre opasni otpad, a zelena otpad koji nije opasan. Ove tri liste su rezultat rada OECD-a. Uporeujui tri liste otpada prema Regulativi u jednu ruku, i prema Evropskom katalogu otpada pod Okvirnom direktivom i Listi opasnog otpada pod Direktivom o opasnom otpadu u drugu ruku, moe se primijetiti da su one razliite po strukturi. Mora se imati na umu da su tri liste u Regulativi namijenjene u razliite svrhe i da sve liste moraju biti primijenjene u potpunosti.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje lanice moraju identificirati kompetentne organe koji e da kontroliu kretanje otpada; ovo moe ukljuiti kombinaciju carina, industrije ili trgovine, i okolinih organizacija. 2. Zemlje lanice moraju dati uputstva kompetentnim organima o dokumentaciji, procedurama koje je neophodno slijediti za svaki tip transporta, i provoenju kontrole meudravnog transporta otpada. Specijalne obuke e vjerovatno biti neophodne. 3. Zemlje lanice moraju usvojiti procedure za informisanje i konsultacije sa drugim zemljama u vezi transporta otpada. 4. Prevoznici i proizvoai moraju biti informirani o zahtjevima i kontrolama.

57

4.5 Postrojenja za odlaganje otpada

Spaljivanje opasnog otpada

Direktiva o spaljivanju opasnog otpada 94/67/EEC je subdirektiva Okvirne direktive o otpadu. Zemlje lanice moraju postaviti i sprovoditi operativne uslove i granine vrijednosti emisije postrojenja za unitavanje opasnog otpada putem izdavanja odobrenja. Odobrenja, prema Okvirnoj direktivi o otpadu, jedino mogu biti dodijeljena ukoliko je postrojenje za spaljivanje dizajnirano, opremljeno i rukovoeno tako da omoguuje zadovoljenje zahtjeva za spreavanje zagaenja okolia. Postrojenja za spaljivanje opasnog otpada moraju biti rukovoenja tako da omoguavaju maksimalan nivo sagorjevanja. Odobrenja moraju sadravati tipove i koliine opasnog otpada koji se spaljuje. Operatori u postrojenjima za spaljivanje moraju dobiti detaljan opis svakog otpada, prije nego ga prihvate. Implementaciona razmatranja 1. Smjernice razvoja novih postrojenja za unitavanje opasnog otpada moraju biti integrirane u nacionalno upravljanje otpadom i strategije kvalitete zraka, a u cilju usklaivanja nacionalnih potreba i postavljenih ciljeva koji se odnose na kvalitet okolia. 2. Odobrenja bi trebala sadravati minimalne standarde postavljene u direktivama, uzimajui lokane uvjete u obzir. 3. Vlade bi trebale razviti dodatne emisione standarde u cilju razmatranja specifinih tehnologija ili potencijalno tetnih emisija. 4. Procedure efektnog upravljanja i kontrola otpada moraju biti razvijene u cilju izbjegavanja nepravilnog ili nelegalnog upotrebljavanja postrojenja za spaljivanje vrsta otpada za koje oni nisu autorizovani ili opremljeni. Procedure za konsultacije i koordinaciju izmeu razlicitih organa odgovornih za kontrolu zagaenja zraka, vode i tla, bi trebale biti razvijene. 5. Organizacije moraju razviti planove za upotrebu toplote proizvedene u postrojenjima za spaljivanje. 6. Moraju biti razvijeni programi za osiguranje zadovoljenja zahtjeva direktive prema postojeim postrojenjima za spaljivanje otpada.

58

Direktiva o spaljivanju opasnog otpada-Implementaciona razmatranja Nacionalni zakonodavni okvir Usporedba zahtjeva direktive sa postojeim zakonima Identifikacija nedostataka legislative. Opcije: Glavno zakonodavno sredstvo (Zakon o spaljivanju otpada) Implementacioni zakoni mogu biti uvedeni kao odvojena sekcija u glavnom okolinom zakonodavnom instrumentu. Kompetentne organizacije (CAs)) Revizija postojee administrativne infrastrukture, organizacije i izvravanja aktivnosti unitavanja otpada. Kompetentne organizacije na nacionalnom nivou e takoe imati ulogu u konzistentnoj primjeni standarda i zahtjeva iz direktive.

Zakonske kontrolne take Definicija kompetentnih organizacija i sistema dozvola. Odreivanje ostalih emisionih limita i mjera kontrole rizika. Procedure i zahtjevi za monitoring i sprovoenje. Upozoravajui zahtjevi za naredbe o iskljuenju postrojenja. Kazne za operatore postrojenja za spaljivanje otpada. Zabrana nekontroliranog odlaganja otpada.

Kompetentne organizacije e biti odgovorne za odobravanje, monitoring, prikupljanje informacija i izvjetavanje komisiji. Uslovi izdavanja odobrenja Postrojenja moraju biti dizajnirana, opremljena, i rukovoena da dostignu minimalne temperature. Monitoring operacija, nivo kisika, emisionih graninih vrijednosti, isputanja otpadnih voda i odlaganja ostataka. Zahtjevan kontinuiran i periodian sitem mjerenja i biljeenje prekoraenja i izvjetavanje nadlenih organa.

Zainteresirane strane Obezbijediti da se zainteresirane strane konsultuju o implementaciji i trokovima, i posebno o procedurama biljeenja prekoraenja. Ukljuiti javnost u definiranje informacija koje operatori moraju dostaviti vladi. Obezbijediti efektnu komunikaciju o informacijama o postrojenjima i njihovim operacijama u javnosti.

Finansijska razmatranja Vlada uspostavlja nadlene organe i administrativnu podrku, monitoring, procjenu, obuku, sprovoenje, smjernice i informiranje javnosti. Operatori plaaju administrativne trokove izdavanja dozvola, obezbjeuju informacije i plaaju sve trokove prilikom izvrenja obaveza.

Unitavanje otpada u novim i postojeim postrojenjima

Direktiva 89/369/EEC primjenjuje set zahtjeva za izdavanje odobrenja i operativnih restrikcija za gradska postrojenja za spaljivanje otpada. Ona regulira odobrenja, oblikovanje, opremanje, operativnost i izvjetavanje o spaljivanju otpada u postrojenjima na optinskom nivou. Nova postrojenja su ona koja su dobila odobrenja za rad 1. ili nakon 1. decembra 1990. Ovo iskljuuje postrojenja koja se koriste za unitenje mulja kanalizacionih otpada, hemijskih, toksinih i opasnih otpadna, medicinskog otpada iz bolnica, zato to postrojenja za unitavanje opasnog otpada imaju mnogo stroiju regulativu pod Direktivom za spaljivanje opasnog otpada 94/67/EEC. Tri stepena emisionih graninih vrijednosti za prainu, odreene kombinacije tekih metala, hlorne i florne kiseline, te SO2 su ustanovljena u zavisnosti od nominalnih kapaciteta postrojenja za spaljivanje. Postavljene su granine vrijednosti i program faznog napredovanja postojeih gradskih postrojenja za spaljivanje otpada sa tano odreenim vremenskim terminima. Ovo postavlja znatne zahtjeve za monitoring, inspekciju i izvjetavanje od strane operatora ovih postrojenja. Informacije o aplikacijama za operativna odobrenja i rezultati monitoringa moraju biti dostupne javnosti.

59

Direktiva 89/429/EEC o postojeim gradskim postrojenjima za spaljivanje otpada je dala postojeim postrojenjima rok do 01.12.1996. da ispune standarde za nova postrojenja. Sva druga postojea postrojenja moraju dosei iste standarde kao i nova postrojenja do 2000.

Implementaciona razmatranja 1. Smjernice za razvoj novih postrojenja za unitenje otpada moraju biti integrirane u nacionalno upravljanje otpadom i strategije za kvalitet zraka u skladu sa ispunjenjem ciljeva okolinog kvaliteta. 2. Zemlje bi trebale uvesti dodatna emisijska ogranienja, u skladu sa specifinih tehnologijama i potencijalno tetnim emisijama. 3. Procedure upravljanja otpadom i kontrole moraju biti razvijene u cilju izbjegavanja nepravilnog ili nelegalnog upotrebljavanja postrojenja za spaljivanje vrsta otpada za koje nisu autorizovani ili ne postoji adekvatna oprema. 4. Adekvatni programi moraju biti razvijeni kako bi se osiguralo ispunjenje zahtjeva Direktive za mala postojea postrojenja za spaljivanje otpada.

60

4.6 Direktiva o deponijama otpada

Direktiva o deponijama otpada (99/31/EC) nastoji sprijeiti ili reducirati tetne efekte deponovanja otpada na okoli, posebno na povrinske i podzemne vode, zemljite, zrak i ljudsko zdravlje, uvodei striktnije tehnike zahtjeve za otpad i deponovanje. Ona definie kategorije otpada (gradski otpad, opasni otpad, bezopasni otpad i inertni otpad) i primjenjuje se na sve deponije, definisane kao mjesta za odlaganje otpada na povrinu ili ispod zemlje. Deponije otpada su podijeljene u tri klase: 1. deponije opasnog otpada; 2. deponije bezopasnog otpada; 3. deponije inertnog otpada. Postavljena je standardna procedura o prihvatanju otpada, kako bi se izbjegli bilo kakvi rizici: otpad mora biti tretiran prije nego to bude deponovan; opasni otpad u skladu sa ovom Direktivom mora biti predodreen za deponije opasnog otpada; odlagalita bezopasnog otpada moraju se koristiti za gradski otpad i bezopasni otpad; odlagalita za inertni otpad moraju biti koritena samo za inertni otpad. teni otpad; zapaljivi otpad; eksploziv i oksidirajui otpad; bolniki i drugi kliniki otpad koji je zarazan; iskoritene automobilske gume, sa odreenim izuzecima; i druge vrste otpada, koje ne odgovaraju kriterijima uspostavljenim u Aneksu II.

Sljedei otpad moda nee biti prihvaen za deponovanje:

Zajedniko odlaganje (smjea opasnog otpada sa gradskim otpadom na istom odlagalitu) mora biti raeno fazno. Cijena kotanja odlaganja otpada mora pokriti trokove zatvaranja i upravljanja odlagalitem, kao i trokove odravanja najmanje 50 godina nakon zatvaranja odlagalita. U nastojanju da smanji ukupnu emisiju metana u EU, Direktiva ima za cilj smanjenje koliine biorazgradljivog gradskog otpada poslanog na deponovanje; tj. metan iz novih i postojeih odlagalita e morati da bude sakupljen i iskoriten ili izgoren.

Implementaciona razmatranja 1. Kako je deponovanje najuobiajniji i najjeftiniji tip odlaganja vrstog otpada, a standardi esto nedostaju, to je preporuljivo da zemlje usklade novu legislativu za rukovoenje odlagalitima sa predloenom direktivom. 2. Zahtjev direktive bi tebao biti integriran u nacionalne strategije otpada i planove upravljanja u skladu sa Okvirnom direktivom o otpadu. Nacionalnim planovima moraju biti odreena mjesta koja ne potpadaju pod ovu direktivu. 3. Uspjena strategija za smanjenje koliine otpada kojeg je potrebno odloiti, zahtijeva uee i aktivnu podrku svih ekonomskih i drutvenih struktura. Ekonomska potpora i obrazovne kampanje e biti potrebni.
61

4. Potrebno je obezbijediti sredstva u budetu na nacionalnim i drugim administrativnim nivoima, kako bi se osigurala transparentnost i dostupnost nakon ''gaenja'' fondova. 5. Odgovornost za obeteenja zdravlja i okoline tete uzrokovane u odlagalitima bi trebala biti definirana. 6. Procedura procjenjivanja uticaja na okoli bi trebla biti integrirana u procedure za izdavanje odobrenja projekata i postrojenja. 7. Zemlje e morati razviti strategije nadgradnje ili zatvaranja postojeih odlagalita, koja ne udovoljavaju minimumu zahtjeva propisanih direktivom. Kontrole moraju biti intenzivirane da bi se smanjio rizik ilegalnog deponovanja koje ne zadovoljava standarde.

62

4.7 Posebne vrste otpada

Odlaganje otpadnih ulja

Cilj Direktive 75/439/EEC je kreiranje harmoniziranog sitema prikupljanja, obrade, skladitenja i odlaganja otpadnih ulja, koji dozvoljava zemljama lanicama da nadoknade nepokrivene trokove prikupljanja i odlaganja uljnog otpada. Ona daje prioritet regenerisanju uljnog otpada, zatim spaljivanju, i na kraju unitenju ili kontrolisanom skladitenju. Zemlje lanice moraju osigurati sigurno prikupljanje i odlaganje uljnog otpada. Isputanje uljnog otpada u vodovodne i kanalizacione sisteme je zabranjeno. Za svako odlaganje uljnog otpada mora postojati odobrenje koje izdaju nadlene institucije. Bilo kakvo preduzimanje prikupljanja ulja mora biti registrirano i adekvatno nadgledano. Regenerirana ulja ne smiju sadravati vie od 50 milionitih dijelova (ppm) polihloriranih bifenila i terfenila (PCB/PCT).

Implementaciona razmatranja 1. Administracija bi morala osigurati kreiranje sistema za sigurno prikupljanje i regenerisanje ili spaljivanje koritenih ulja na cijeloj teritoriji drave. Kampanje poveanja upuenosti javnosti takoe bi morale biti razvijane. 2. Adekvatna odlagalina struktura i striktna kontrolna procedura bi morala biti odreena u cilju izbjegavanja ilegalnog ili neadekvatnog odlaganja frakcija ulja, koje ne mogu biti pravilno regenerirane. 3. Jedan integriran-koordinirajui sistem odobrenja i kontrole bi morao biti razvijen, da bi osigurao da operacije obnove ili odlaganja koritenog ulja ne utiu negativno na druge okoline medije. 4. Posebne mjere i postrojenja bi trebala biti kreirana za bezbjedan rad sa otpadnim uljem koje sadri PCB/PCT ili druge opasne supstance. 5. Dravni organi bi se trebali usaglasiti na uvoenju stroijih zahtjeva na dravnom nivou. Informacije o nacionalnim akcijama i iskustvima bi morale biti redovno podnoene Komisiji.

Odlaganje PCB i PCT

Direktiva 96/59/EC nastoji da eliminie polihlorirane bifenile i polihlorirane terfenile (PCB i PCT) i odnosi se na dekontaminaciju opreme koja ih sadri. Ova oprema mora biti inventurisana, oznaena i prijavljena Komisiji, a inovacije moraju biti stalno osavremenjivane. Oprema koja sadri PCB i koja jo nije dekontaminirana mora biti odravana u dobrom stanju da bi se izbjeglo isticanje. Preduzimanje odlaganja PCB mora biti licencirano u skladu sa Direktivom o otpadu 75/442/EEC. Spaljivanje kao mjera odlaganja mora biti usklaeno sa setom standarda iz Direktive o opasnom otpadu 94/67/EEC.
63

Implementaciona razmatranja 1. Stroije regulative i instrumenti sprovoenja e morati biti kreirani ili osnaeni u cilju osiguranja potpune identifikacije i klasifikacije prisutnosti PCB/PCT i opreme koja ih sadri na cijeloj teritoriji. 2 Nadleni organi e morati napraviti nacrt planova za bezbjeno razlaganje, odlaganje ili obnavljanje kontaminirane opreme i postrojenja u odreenom vremenskom roku zacrtanom u Direktivi. Po mogunosti planovi bi trebali proiriti svoj djelokrug pokrivajui neregistriranu opremu putem upotrebe administrativne i ekonomske potpore uspostavljene kroz rigorozne kontrole. 3 Nadleni organi e morati osigurati da tehniki i administrativni nedostaci budu otklonjeni sprovoenjem zahtjeva iz direktive. Ovo bi trebalo smanjiti rizik vezan za nepravilno ili ilegalno odlaganje.

Otpadni titanium dioksid

Cilj Direktiva o titanium dioksidu 78/176/EEC i 82/883/EEC je da sprijee i reduciraju zagaenja uzrokovana otpadom koji proizvodi titanium dioksid. Odobrenje za odlaganje TiO2 otpada u more moe biti dato samo ako procjene pokazuju da otpad moe biti izloen na najprikladniji nain i da se tetni efekti nee pojaviti. Nova postrojenja moraju primjenjivati procese i tehnike koje su najmanje tetne za okoli. Zemlje lanice moraju predstaviti planove Komisiji, pokazujui da e ostvariti direktivske ciljeve. Implementaciona razmatranja 1. Razmotriti da li postrojenja u zemlji spadaju u djelokrug direktive. ak i ako ne postoje postrojenja koja proizvode titanium dioksid, direktiva mora biti uvrtena u nacionalni zakon. 2. Implementacija bi trebala biti u okviru nacionalnog sistema upravljanja otpadom. Administrativna i tehnika tijela e biti potrebna za upravljanje procedurama odobravanja i tehnikih kontrola. 3. Priroda potencijalnog zagaenja uzrokovanog sa TiO2 zahtijeva paljivu saradnju izmeu organa nadlenih za otpad i prevenciju zagaenja vode i tla. 4. Zemlje bi morale razviti nacionalne programe za smanjenje, i ako je mogue, eliminaciju zagaenja prouzrokovanu sa TiO2 i totalnu zabranu za isputanje otpada u more ili podzemne vode.

Kanalizacioni mulj koji se koristi u poljoprivredi

Direktiva 86/278/EEC ima za cilj kontrolisanje upotrebe kanalizacionog mulja u poljoprivredi putem postavljanja maksimalnih graninih vrijednosti za koncentraciju tekih metala u zemljitu i mulju i maksimalnih koliina tekih metala (kadmijuma, bakra, nikla, olova, cinka i ive) koji mogu biti uneeni u tlo.

64

Ona definise uslove za upotrebu mulja: Zemlje lanice moraju osigurati da granine vrijednosti nee biti prekoraene. Minimalni vremenski rokovi su postavljeni, odvojeno za upotrebu mulja na odreenim tipovima zemljita i njihovo koritenje. Mulj i zemljite na kojem se on koristi moraju biti analizirani u skladu sa procedurama postavljenim u aneksima.

Implementaciona razmatranja 1. Nadleni organi odgovorni za tretman vode, upravljanje otpadom, poljoprivredu i sprovoenje e trebati raditi zajedno, kako bi ostvarili ciljeve iz direktive; oni bi se trebali usaglasiti oko rasporeda i ciljeva u ranim fazama planiranja. 2. Sistem odobravanja i praenja podataka za isporuku i upotrebu mulja mora biti utvren, kao i informacije koritene za izvjetavanje o ovom problemu. 3. Potreba za uvoenjem stroijih ogranienja mora biti procjenjena na bazi specifinih nacionalnih ili lokalnih osjetljivosti tla i vode prema kontaminaciji.

Baterije i akumulatori koji sadre opasne supstance

Direktiva 91/157/EEC o baterijama je usvojena kao mjera u okviru Direktive 75/442/EEC o otpadu, i odnosi se na obnavljanje i kontrolisano odlaganje istroenih baterija i akumulatora koji sadre odreene koliine ive, kadmijuma ili olova. Zemlje lanice moraju izraditi programe za smanjenje sadraja tekih metala, promoviranje marketinga za poboljane baterije i akumulatore, postepeno smanjivanje i izbacivanje tetnih produkata, promoviranje istraivanja i mogunosti upotrebe manje zagaujuih supstanci u baterijama. One moraju osigurati efikasnu organizaciju odvojenog prikupljanja i sistema odlaganja. Ekonomski instrumenti mogu podrati recikliranje. Korisnici moraju biti u potpunosti informirani o aspektima rizika i mogunostima odlaganja. Implementaciona razmatranja 1. Institucije bi trebale uspostaviti faze plana koji bi osigurao produkcijske i marketinke restrikcije za baterije i akumulatore, koje bi se sprovodile bez veih ekonomskih problema. Periodi tranzicije bi trebali biti iskoriteni za postavljanje sistema prikupljanja i odlaganja i podizanja svjesti javnog mijenja o ovim problemima. 2. Dugoroni programi za podizanje svijesti javnog mijenja i tehniki razvoj e morati biti razvijeni u koordinaciji sa planovima smanjenja i upravljanja otpadom. 3. Potreba za uvoenjem ekonomskih instrumenata za poveanje prikupljanja bi trebala biti procjenjena; javni edukacioni programi bi bili od pomoi kako bi se osiguralo uee javnosti u obnavljanju i reciklai baterijskog otpada. 4. Trebala bi biti uspostavljena mrea prikupljanja, kao i procedura administrativnog odobravanja i kontrole kako bi se obezbijedio siguran transport i obnavljanje potroenih baterija.

65

Pakovanje i ambalani otpad

Direktiva 94/62/EC implementira strategiju ambalanog otpada. Ona ima za cilj harmonizaciju mjera nacionalnog upravljanja ambalanim otpadom, kako bi se smanjio uticaj ovog otpada na okoli i izbjegle barijere u trgovini u okviru EU. Ona pokriva pakovanje i ambalani otpad neovisno od koritenih materijala. Do 2001, 50-65 % ambalanog otpada mora biti razgraeno, a 25-45 % svog ambalanog otpada mora biti reciklirano. Ponovna upotreba, recikliranje i drugi oblici tretiranja otpada (ukljuujui spaljivanje sa obnovljanjem energije) su prihvaeni kao metode smanjivanja otpada. Recikliranje ukljuuje reprocesiranje i organsko recikliranje (kompostiranje), ali ne ukljuuje spaljivanje.

Implementaciona razmatranja 1. Vlade bi morale da procijene mogunost obnavljanja ambalae i recikliranja na nacionalnom nivou i postave ostvarive ciljeve u okviru direktive. 2. Nacionalne institucije moraju osigurati uspostavljanje sistema upravljanja ambalanim otpadom. Postojea iskustva su bazirana na uspostavljanju volonterskih sistema, gdje se ekonomski uesnici obavezuju na dostizanje ciljeva u utvrenim rokovima, prije nego su postavljeni regulatorni zahtjevi. Ekonomske olakice bi mogle pomoi razvoju i upravljanju sistema u njegovoj inicijalnoj fazi. 3. Postojei sistemi bi morali biti procjenjeni kako bi se osiguralo ispunjenje EU zahtjeva i izbjegavanje promjene slobodnog trita. 4. Regulatorna ogranienja i efektne kontrole bi morale da budu razvijene u cilju osiguranja ispunjenja EU zahtjeva i nacionalnih standarda za ambalane materijale, koji takoe moraju biti ispunjeni. 5. Mora biti razvijen sistem monitoringa reciklirajuih mjera i kontole produkcije ambalanog otpada. Harmonizirana baza podataka bi morala biti razvijena u cilju sprovoenja komparativnih analiza irom Evrope. 6. Podizanje javne svijesti o upravljanju i odlaganju ambalanog otpada se smatra kljunim elementom njegovog smanjenja.

66

5.Kvalitet voda i upravljanje vodama

Voda je jedna od najsveobuhvatnijih oblasti EU okoline legislative. Prva Evropska politika koja se odnosi na vode poinje 1970-tih sa Prvim akcionim programom za okoli u 1973., nakon ega slijedi Direktiva o povrinskim vodama 1975. i kulminacija 1980. uvoenjem Direktive o pitkoj vodi. U drugom talasu dolazi do provjere postojee legislative i identificiranja njenih nedostaka i potreba za poboljanjem. Tokom ovog perioda postalo je savreno jasno da je za efikasnu zatitu voda neophodna legislativa koja se odnosi na emisione granine vrijednosti, legislativa o standardima kvaliteta vode, tzv. "kombinovani pristup". Ovaj kombinovani pristup je takoe u skladu sa principima uspostavljenim u Sporazumu princip predostronosti i princip sanacije tete naneene okoliu na njenom mjestu nastanka, kao i princip razmatranja uvjeta okolia u razliitim regionima. Za vodeni okoli sljedee oblasti politike su identificirane od strane EEA kao prioritetne: kopnene vode (nedostatak vode, poplave, zagaenje i unitavanje ekosistema), eutrofikacija, zakieljavanje (kopnenih voda), opasne supstance, radioaktivne supstance, zagaenje uljima (morske vode), mikrobioloko zagaenje, klimatske promjene, otpad, ribolov (morske vode), neuobiajene vrste, priroda i biodiverzitet, Upravljanje integriranim obalskim zonama (ICZM).

Opcije EU politike prema Evropskoj perspektivi prostornog razvoja (ESDP): Unapreenja balansa izmeu koliine raspoloive vode i zahtjeva, posebno u podrujima koja su sklona suama. Razvoj i primjena instrumenata ekonomskog upravljanja vodama, ukljuujui propagiranje metoda tednje vode u poljoprivredi i irigacionu tehnologiju u podrujima koja oskudijevaju vodom. Propagiranje meunarodne i meuregionalne saradnje u primjeni zajednikih strategija u upravljanju vodenim resursima, ukljuujui velike rezerve podzemnih voda u podrujima sklonim suama i poplavama, posebno u obalskim podrujima. Zatita i restauracija movara koje su ugroene crpljenjem vode ili odvoenjem rukavaca. Upravljanje morima, posebno zatita i obnavljanje morskih ekosistema. Jaanje regionalne odgovornosti u upravljanju vodenim resursima. Primjena procjene uticaja okolia i teritorije za projekte upravljanja vodama.
67

5.1 Okvirna direktiva za vode

U 1995. evropske institucije su se usaglasile da je neophodna promjena i restruktuiranje politike EC o vodama. Kao posljedica toga, usvojena je Okvirna direktiva za vode u 2000. Direktiva uspostavlja okvir za zatitu svih tijela povrinskih (kopnene, tranzitne i obalske) i podzemnih voda. Nekoliko direktiva je integrisano u Okvirnu direktivu o vodama: Direktiva 75/440/EEC o koritenju povrinskih voda za pie, Direktiva 76/464/EEC o opasnim supstancama i njene srodne direktive, Direktiva 77/795/EEC o odluci za razmjenu informacija, Direktiva 78/659/EEC o istim vodama za ribe, Direktiva 79/869/EEC o vodama za koljke, Direktiva 79/869/EEC o mjerenjima i ispitivanju povrinskih voda, Direktiva 80/68/EEC o podzemnim vodama.

Gore navedene direktive su diskutovane u poglavljima koja slijede. Okvirna direktiva o vodama obuhvata i druge kljune elemente legislative koja se odnosi na vode, ukljuujui: Direktivu 91/271/EEC o tretiranju otpadnih voda u urbanim sredinama, Direktivu 91/676/EEC o nitratima, Direktivu 80/778/EEC o kvalitetu vode za pie (i njena revizija 98/83/EC), Direktivu 76/160/EEC o kvalitetu vode za kupanje.

Okvirna direktiva za vode ima za cilj spreavanje pogoranja stanja voda i zatitu i unapreenje vodenog okolia. Dalje, nastoji sprijeiti zagaenje voda i predvia smanjenje hemijskog zagaenja, posebno prestanak ili slabljenje isputanja, emisije i tetnog uticaja opasnih materija koje predstavljaju neprihvatljiv rizik za okoli. Cilj Direktive je da uspostavi okvir zatite povrinskih kopnenih voda, tranzitnih voda, obalskih voda i podzemnih voda koji: (a) (b) (c) (d) (e) Spreava dalje pogoranje i stiti i jaa vodene ekosisteme, kopnene ekosisteme i movare koje direktno zavise od vodenih ekosistema; Promovie odrivo iskoritavanje vode, koje se bazira na dugoronoj zatiti raspoloivih vodenih resursa; Poboljava zatitu i unapreenje vodenog okolia putem specifinih mjera redukcije isputanja i emisije opasnih supstanci; Osigurava smanjenje zagaenja podzemnih voda i njihovo dalje zagaenje, i Doprinosi ublaavanju posljedica od sua i poplava

i tako doprinosi: obezbjeivanju zaliha kvalitetnih povrinskih i podzemnih voda neophodnih za odrivo i ravnomjerno iskoritavanje voda; signifikantnom smanjenju zagaenja podzemnih voda; zatiti kopnenih i morskih voda, i

68

ostvarivanju obaveza relevantnih meunarodnih sporazuma, ukljuujui one koji imaju za cilj spreavanje i eliminisanje zagaenja mora, prema lanu 16(3) spreavanje i slabljenje emisije i otputanja opasnih materija u cilju postizanja njihove koncentracije koja je priblina krajnjim vrijednostima za prirodne materije i svedena na nulu za sintetike supstance. Njena namjera je da uspostavi okvire u cilju ostvarivanja etiri glavna zadatka odrive politike o vodama.

Program mjera e se sastojati u kombinovanom pistupu, postavljajui limitirajue vrijednosti emisije i standarde kvaliteta vode. U ovom sluaju puna implementacija postojee EU legislative koja se odnosi na limitirajue vrijednosti emisije mora biti obezbjeena, npr. Direktiva o tretiranju otpadnih voda u urbanim podrujima, IPPC Direktiva, Direktiva o nitratima, Direktiva o zatiti biljnih proizvoda, Direktiva o opasnim supstancama. Standardi za kvalitet vode uspostavljeni pod Okvirnom direktivom za vode i ostalom relevantnom EU legislativom (npr. Direktiva o vodi za kupanje) takoe moraju biti zadovoljeni. Nadalje, zemlje lanice trebaju osigurati plaanje servisa koji se nude korisnicima vode (osnovne cijene za snabdijevanje vodom i sakupljanje i tretiranje otpadnih voda). Program mjera mora biti baziran na relevantnoj EU legislativi koja se odnosi na vode, nacionalnoj i regionalnoj legislativi. Prema Aneksu V Okvirne direktive za vode zahtijeva se monitoring i procjena stanja povrinskih voda (ekoloko i hemijsko stanje) i podzemnih voda (koliina i hemijsko stanje). Takoe se zahtijevaju informacije o stanju rijeka, jezera, podzemnih voda, tranzitnih voda i obalskih voda koje bi trebale biti od koristi za EC i EEA. Tri tipa monitoringa su opisana u dodatku: nadzorni, operativni i istraivaki monitoring. Nadzorni monitoring bi trebao obezbijediti informacije o opem stanju rijeka, jezera, podzemnih voda, tranzitnih i obalskih voda (veliina, visina, i pomanjkanje). Zemlje lanice e biti obavezne da podnesu tri tipa izvjetaja EC: 1. Planove upravljanja rijenim bazenima (RBMPs); 2. Sadrajni izvjetaji; 3. Privremene izvjetaje. Najvie informacija e sadravati RBMP, ukljuujui pritiske, stanje, i sl. Informacije, najee predstavljene mapama. RBMP i sadrajni izvjetaji e potencijalno biti koriteni da bi se dolo do informacija traenih za pregled stanja povrinskih i podzemnih voda u EU (lan 17). RBMP e takoe sadravati rezultate monitoringa povrinskih i podzemnih voda u vidu kodiranih mapa. Sadrajni izvjetaji e se odnositi na analize koje se zahtijevaju prema lanu 5 (karakteristike rijenog bazena) i detalje programa monitoringa prema lanu 8. Privremenim izvjetajima e se informisati EC o napretku sprovoenja mjera.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje bi trebale usmjeriti novu legislativu prema zahtjevima Okvirne direktive o vodama, koja je zamiljena da bude okvir politike za vode, i koja bi mogla biti na snazi do dana pristupanja. Nadalje, ona bi ujedinila starije zakone kao to su Direktiva o povrinskim vodama, Direktive o vodama za ribe i koljke i Direktiva o podzemnim vodama, ime bi iste bile ukinute. 2. Identifikovati rijene bazene i uspostaviti odgovorne organe za osmatranje koliine i kvaliteta vode. 3. Identifikovati povrinske i podzemne vode koje bi se mogle, ili se koriste kao vode za pie.
69

4. Procijeniti uticaj ovjeka na povrinske i podzemne vode, uzimajui u obzir zagaivanje na odreenim mjestima i rasprostranjenim izvorima, odvraanje voda i druge aktivnosti koje utiu na stanje voda. 5. Izraditi planove upravljanja rijenim bazenima, baziranim na procjeni potreba, uticaju ovjeka na vodena tijela i postavljanje ciljeva za kvalitet i koliinu vode. 6. Poduzeti ekonomske analize za svaki rijeni bazen da bi se osigurale informacije za pokrivanje trokova servisa koritenja voda. Krenje principa plaanja bi moglo biti odobreno na nacionalnom nivou pod posebnim uslovima definisanim u Direktivi. 7. Razraditi i sprovesti djelotvorne programe mjera u cilju ostvarivanja ciljeva; ovakvi programi ukljuuju osnovne mjere (implementacija mnogih postojeih EU zakona, naplata koritenja vode, itd.), kao i dodatne mjere u cilju postizanja boljeg stanja voda. 8. Ukljuiti zainteresirane strane, kao to su ostali relevantni odjeli vlade, mjesne zajednice, industrija i trgovina, poljoprivreda, korisnici i sl. u diskusiju o planovima upravljanja rijenim bazenima.

70

5.2 Direktiva o otpadnim vodama urbanih sredina

Direktiva 91/271/EEC o tretmanu otpadnih voda urbanih sredina, ima za cilj zatitu povrinskih kopnenih voda i obalskih voda regulisanjem sakupljanja i tretmana otpadnih voda i otputanja biodegradacionih industrijskih otpadnih voda. Po pravilu ona zahtijeva, za sve aglomeracije preko 2000 stanovnika, adekvatne kanalizacione sisteme i tretman biolokih otpadnih voda. Napredni tretman neophodan za redukciju fosfora i azota zahtijeva se za tzv. osjetljive regije (npr. vode kojima prijeti opasnost od eutrofikacije). Za odreene morske vode, moe npr. biti neophodan mehaniki tretman, ijim se provoenjem moe dokazati da kvalitet vode nije suvie naruen. Krajnji rok za postizanje ovih ciljeva zavisi od veliine aglomeracije i karaktera vode, i kree se od 1998. do 2005. godine. Do 1998. isputanje kanalizacionog mulja u vode bilo je zabranjeno.
OTPADNE VODE IZ INDUSTRIJE I DOMAINSTAVA

PRIKUPLJANJE TRETIRANJE OTPADNIH OTPADNIH VODA,VODA ISPUSTANJE U KANALIZACIONE SISTEME

INDUSTRIJSKO TRETIRANJE ISPUSTANJE OTPADNIH DIREKTNO VODA U VODE

Planiranje, izgradnja, odravanje: Direktiva ootpadnim vodama urbanih sredina (91/271/EEC) Ispustanje industrijskih otpadnih voda Direktiva ootpadnim vodama urbanih sredina IPPC Direktiva Direktiva o opasnim supstancama i subdirektive (76/464/EEC)

Limitirane vrijednosti emisije: Direktiva o otpadnim vodama urbanih sredina (91/271/EEC)

Limitirane vrijednosti emisije: Direktiva o otpadnim vodama urbanih sredina IPPC Direktiva (princip spreavanja na izvoru, postavljanje limitirajuih vrijednosti baziranih na najboljoj raspoloivoj tehnici)

Kanalizacioni mulj: Direktiva o otpadnim vodama urbanih sredina Direktiva o kanalizacionom mulju (86/2278/EEC)

Direktiva o opasnim supstancama i subdirektive Kanalizacioni mulj: Direktiva o otpadnim vodama urbanih sredina Direktiva o kanalizacionom mulju IPPC Direktiva

ISPUSTANJE TRETIRANE OTPADNE VODE U VODENA TIJELA

ISPUSTANJE TRETIRANE OTPADNE VODE U VODENA TIJELA

Mjerenje i monitoring: Direktiva o otpadnim vodama urbanih sredina Direktiva o opasnim supstancama i subdirektive Postizanje standarda kvaliteta vode: Direktiva o vodama za kupanje, Nastupajua Okvirna direktiva za vode

Mjerenje i monitoring: Direktiva o vodama za kupanje, Nastupajuca Okvirna direktiva za vode Postizanje standarda kvaliteta vode: Direktiva o vodama za kupanje, Nastupajua Okvirna direktiva za vode

71

Implementaciona razmatranja 1. Procjena osjetljivih zona i primjena stroijih sistema na itavoj teritoriji. Ekonomska razmatranja ne smiju uticati na proces identificiranja osjetljivih zona. 2. Identifikacija aglomeracija kojima su potrebni kanalizacioni sistemi i/ili postrojenja za tretiranje ili poboljanje voda. 3. Razraditi implementacione programe za kanalizacione sisteme i sisteme za tretiranje voda. 4. Razviti detaljnu strategiju investiranja u cilju proraunavanja trokova izgradnje, unapreenja ili zamjene kanalizacionih sistema ili sistema za tretiranje voda. 5. Procjena trokova za korisnike , razviti strategiju za pokrivanje trokova. 6. Razvoj i primjena strategije za preiavanje i/ili uklanjanje kanalizacionog mulja iz otpadnih voda, ukljuujui i smanjenje zagaenja voda. 7. Procjena potreba za obukom kadra za odravanje kanalizacionih sistema i postrojenja za tretiranje. Zemlje bi trebale imati na umu i obuku u upravljanju i finansijskom planiranju.

72

5.3 Direktiva o nitratima iz izvora u poljoprivredi

Direktiva 91/676/EEC, koja se odnosi na zatitu voda protiv zagaenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora, nadopunjuje Direktivu o otpadnim vodama u urbanim sredinama putem reduciranja i spreavanja zagaenja nitratima iz poljoprivrednih izvora (hemijska i organska ubriva), u cilju zatite voda od zakieljavanja. Direktiva zahtijeva od svake zemlje lanice nacrt najmanje jednog kodeksa dobre poljoprivredne prakse, koji mora biti promovisan na teritoriji. Mjere u njemu nisu mandatorne. Na bazi rezultata dobijenih iz mree monitoringa navedene u Direktivi, zone osjetljive prema zagaenju nitratima iz poljoprivrednih izvora trebaju biti identificirane. U ovim zonama moraju se implementirati akcioni planovi sastavljeni od mandatornih mjera, ukoliko kodeks postane mandatoran. Zemlje lanice mogu odluiti da primjene mjere na itavoj teritoriji zemlje. U tom sluaju osjetljive zone ne moraju biti identificirane.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje lanice bi trebale procijeniti da li da identificiraju osjetljive zone (uz naune/tehnike napore) ili da primjene otriji sistem na itavoj teritoriji. 2. Uspostaviti sisteme mjerenja i monitoringa za povrinske i podzemne vode. Odrediti nadlene organe za implementaciju. 3. Uspostaviti kodeks dobre poljoprivredne prakse za trening poljoprivrednih proizvodaa. 4. Razraditi i implementirati akcione programe za osjetljive zone (ili itave teritorije taka 1). 5. Povremeno ispitati efektnost akcionih programa.

73

5.4 Isputanje opasnih supstanci

Direktiva 76/464/EEC o zagaenju voda isputanjem odreenih opasnih supstanci zahtijeva od zemalja lanica kontrolu zagaenja opasnim supstancama putem sistema odobrenja ili autorizacije. Direktiva i njenih sedam subdirektiva se odnose na pojedinane supstance ili grupe opasnih supstanci. Direktiva obavezuje zemlje lanice da postave maksimalne limitirajue vrijednosti za opasne supstance navedene u direktivama. Zemljama lanicama je dozvoljeno da kontroliu zagaenje udovoljavanjem standarda kvaliteta vode navedenih u istoj Direktivi i tako ostvare limitirajue vrijednosti zagaenja. Za industrijska postrojenja navedena u IPPC Direktivi, limitirajue vrijednosti zagaenja navedene u subdirektivama su mandatorne u svim sluajevima. Nadalje, Okvirna direktiva za vode uspostavlja standarde kvaliteta vode koji su takoe mandatorni, ime se ostvaruje kombinovani pristup. Za izvore koji nisu navedeni u IPPC Direktivi, revizija relevantne legislative je u toku.

Implementaciona razmatranja 1. Razraditi proceduru odobrenja i autorizacija isputanja industrijskih otpadnih voda, njene zahtjeve u prema IPPC Direktivi i Okvirnoj direktivi za vode. 2. Za opasne supstance navedene u listi II moraju se razraditi i implementirati programi redukcije zagaenja. 3. Evaluirati i unapreivati ekspertize iz oblasti tehnologije za kontrolu zagaenja, okoline toksikologije, monitoringa otjecanja i sl. putem odgovarajuih treninga. 4. Sakupljati podatke o limitirajuim vrijednostima zagaenja u drugim zemljama za one supstance i parametre koji nisu odreeni na nivou EU.

74

5.5 Direktiva za pitku vodu

Direktiva 80/778/EEC koja se odnosi na kvalitet vode za ljudsku upotrebu je namijenjena zatiti ljudskog zdravlja uspostavljanjem striktnih standarda kvaliteta vode za pie. Zemlje lanice moraju pratiti kvalitet pitke vode i preuzeti neophodne mjere u cilju ispunjenja standarda kvaliteta vode. U aneksima Direktive nalaze se parametri i parametarske vrijednosti, model i frekventnost analiza, kao i predloene metode za analize. Usvojena je revizija Direktive 80/778/EEC i bie zamijenjena Direktivom 98/83/EC od 2004. Cilj revizije je da se legislativa podigne na sadanji nivo nauke, da se ispitaju parametarske vrijednosti i da se pobolja struktura upravljanja. Direktiva 98/83/EC namee nove mandatorne standarde za mikrobioloke i hemijske parametre, dok su drugi uklonjeni. Prioriteti za pitku vodu e se fokusirati na projekte koji obezbjeuju vodu za pie i tretman vode za vee aglomeracije, regije sa zdravstvenim problemima uzrokovanim kvalitetom vode (utica, kolera); projekte locirane u regijama iji vodeni resursi imaju zastraujui kvalitet vode (zagaenje povrinskih voda, salinizacija i sl.). U pogledu ovoga, IPPC Direktiva (96/61/EC) bi takoe trebala biti razmotrema.

Implementaciona razmatranja 1. Uspostaviti sistem monitoringa, uzimanja uzoraka i testiranja pitke vode ukljuujui vodu iz esme, u bocama i vodu koritenu u proizvodnji hrane. Zemlja lanica moe odluiti da li da ovo organizuje na dravnom, regionalnom ili lokalnom nivou. 2. Identificirati sisteme pitke vode koji ne zadovoljavaju mandatorne standarde. Razraditi programe za udovoljenje putem razliitih mjera, kao to su ukazivanje na izvor zagaenja, promjena izvora snabdijevanja vodom ili tretiranje vode prije nego to doe do njene distribucije. 3. Razviti strategije investiranja kapitala u cilju pokrivanja trokova izgradnje, poboljanja ili zamjene distribucionih sistema i sistema za tretiranje voda. 4. Problemima nitrata i pesticida iz poljoprivrednih izvora, kao i olova iz distribucionih sistema trebala bi se posvetiti posebna panja. 5. Procijeniti trokove potronje, razviti strategije za pokrivanje trokova. 6. Procijeniti potrebu za obuavanjem osoblja neophodnog za odravanje sistema distribucije i tretiranja vode. Takoe je potrebno razmotriti potrebe za obuavanjem u upravljanju i finansijskom planiranju.

75

5.6 Direktiva o koritenju povrinskih voda za pie, Direktiva o mjerenju i ispitivanju povrinskih voda i Odluka o razmjeni informacija
Ove direktive pripadaju prvom talasu evropske legislative koja se odnosi na vode i koja je usvojena u toku 1970-tih. Sve tri direktive su integrirane u Okvirnu direktivu o vodama, koja je zadrala sve obaveze postavljene u ovim direktivama; ali ih je stavila u jedan okvir, s obzirom da zatita vode obuhvata sve vode, a ne samo one koje se koriste za ljudske potrebe. Direktiva 75/440/EEC razmatra kvalitet povrinske vode koja se namjerava koristiti kao pitka voda i postavlja odreene zahtjeve, kako bi se osiguralo zadovoljenje odreenih minimuma standarda navedenih u Direktivi. Ukoliko se ne zadovoljavaju ovi zahtjevi, zemlja lanica je obavezna razraditi i implementirati akcione planove. Direktiva 79/869/EEC o metodama mjerenja povrinskih voda uspostavlja proceduru ispitivanja i mjerenja za vode pod Direktivom 75/440/EC. Odluka 77/795/EEC o razmjeni informacija uspostavlja proceduru o razmjeni informacija o kvalitetu povrinskih voda u EU. Ona uspostavlja mreu monitoringa koja pokriva nekoliko parametara. Informacije zemalja lanica, EC objavljuje u zajednikom izvjetaju.

Implementaciona razmatranja 1. S obzirom da su ove direktive integrisane u Okvirnu direktivu o vodama, njihovo transponiranje bi trebalo biti vieno kao napredak na usvajanju Okvirne direktive. Definisanje voda koje se namjeravaju koristiti za pie i njihov monitoring bi trebali biti prioritetni.

76

5.7 Direktiva o vodama za ribe i Direktiva o vodama za koljke

Ove direktive su takoe integrisane u Okvirnu direktivu o vodama, zadravajui sve obaveze, ali stavljajui ih u jedinstven okvir i koji pokriva sve vode. Direktiva 78/659/EEC o kvalitetu voda za ribe nastoji zatititi vode koje su zemlje lanice identificirale kao vode za ribe. Ona postavlja standarde kvaliteta vode za ribe. Tamo gdje kvalitet vode na zadovoljava standarde , moraju se uspostaviti programi za reduciranje zagaenja. Postavljeni su i zahtjevi za ispitivanje i monitoring. Direktiva 79/923/EEC o kvalitetu voda za koljke nastoji zatititi obalske i stajae vode koje su zemlje lanice identificirale kao vode za koljke. Ona postavlja i standarde kvaliteta. Tamo gdje kvalitet vode na zadovoljava standarde , moraju se uspostaviti programi za reduciranje zagaenja. Postavljeni su i zahtjevi za ispitivanje i monitoring.

Implementaciona razmatranja S obzirom da su ove direktive integrisane u Okvirnu direktivu o vodama, njihovo transponiranje bi trebalo biti vieno kao napredak na usvajanju Okvirne direktive. Ispunjavanje zahtjeva ovih dviju direktiva bi trebalo biti prioritetno. Glavni zadatak bi trebao biti uspostavljanje adekvatnih sistema ispitivanja i monitoringa.

77

5.8 Direktiva o podzemnim vodama

Direktiva 80/68/EEC o spreavanju zagaenja podzemnih voda uzrokovanog opasnim supstancama je takoe integrisana u Okvirnu direktivu o vodama. Direktiva nastoji kontrolisati direktno i indirektno isputanje odreenih supstanci u podzemne vode. Ovo bi trebalo biti ostvareno putem autorizovanog sistema za isputanje i odlaganje. Isputanje odreenih supstanci ili grupa supstanci u podzemne vode je zabranjeno ("Lista supstanci I "), dok za druge ("Lista supstanci II ") moraju biti data odobrenja. Zemlje lanice obavezne su pratiti uskladivanje sa odobrenjima, i pratiti efekte isputanja supstanci. Implementaciona razmatranja S obzirom da je ova direktiva, ukljuujui i zabranu isputanja opasnih supstanci u podzemne vode, integrisana u Okvirnu direktivu o vodama, njeno transponiranje bi trebalo biti vieno kao napredak na usvajanju Okvirne direktive. Ispunjavanje zahtjeva ove direktive bi trebalo biti prioritetno. Glavni zadatak bi trebao biti uspostavljanje adekvatnih sistema ispitivanja i monitoringa.

78

5.9 Direktiva o vodama za kupanje

Direktiva 76/160/EEC o kvalitetu voda za kupanje nastoji osigurati kvalitet vode za kupanje u EU, slatkih i obalskih voda. Direktiva postavlja 19 fizikih, hemijskih i mikrobiolokih parametara i zahtijeva od zemalja lanica da prate vode za kupanje prema postavljenim pravilima za ispitivanje i prema datim parametrima. Zemlje lanice su obavezne da preduzmu odgovarajue mjere u cilju zadovoljenja standarda kvaliteta koji su postavljeni u Direktivi. EC izdaje godinji izvjetaj o kvalitetu voda za kupanje u EU. U toku rada na Okvirnoj direktivi za vode, EC je konstatovala da je Direktiva o vodama za kupanje vidljiv doprinos integraciji politike okolia i turizma i da treba biti jasna i posebno definisana. Direktiva o vodama za kupanje je usko povezana sa Okvirnom direktivom za vode, s obzirom da ove vode i postavljeni zahtjevi moraju biti inkorporirani u planovima upravljanja rijenim bazenima. Implementaciona razmatranja 1. Identificirati vode za kupanje prema definiciji postavljenoj u Direktivi. 2. Uspostaviti odgovarajue nadlene organe na dravnom, regionalnom i lokalnom nivou za ispitivanje i monitoring. 3. Procijeniti uticaj obaveza zemlje lanice definisanih u Direktivi o tretiranju otpadnih voda u urbanim sredinama na zadovoljenje standarda kvaliteta vode za kupanje, i odluiti da li su neophodne dalje mjere za zadovoljenje tih standarda.

79

6.Zatita prirode
Zatita prirode je glavni stub okoline politike Evropske zajednice od ranih 70-tih. Bioloka raznolikost (biodiverzitet) je veoma vana za odravanje ivota na zemlji i ima znaajnu socijalnu, ekonomsku, naunu, edukacionu, kulturnu, rekreacionu i umjetniku vrijednost. Pored svojih istinskih vrijednosti, biodiverzitet odreuje nau elastinost prema promjenama uslova. Bez adekvatnog biodiverziteta, dogaaji kao to je promjena klime i napad tetoina bi imali katastrofalne efekte. Neophodan je i za odravanje dugorone ivotne sposobnosti poljoprivrede i ribarstva u proizvodnji hrane. Biodiverzitet predstavlja osnovu za razvoj mnogih industrijskih procesa i proizvodnju novih lijekova. Konano, biodiverzitet esto obezbjeuje rjeenja postojeih problema zagaenja i bolesti. Prema UNEP-ovim procjenama, biodiverzitet na globalnom nivou opada mnogo bre nego ikada ranije. Situacija u Evropi je takoe zabrinjavajua. Biodiverzitet EU se sporo mijenjao tokom vijekova, zahvaljujui uticaju ljudskih aktivnosti. Uticaj ovjeka se dramatino poveao u posljednjih nekoliko decenija. Procjena UNEP-a potvruje da je u nekim zemljama Evrope ak do 24% vrsta odreenih grupa leptira, ptica i sisara istrijebljeno. Ukoliko se ne preduzmu odreene mjere, opadanje biodiverziteta u Evropi e se poveati. Evropska agencija za okoli navodi da opadanje biodiverziteta u mnogim regionima proizilazi iz intenzivnije upotrebe dijela poljoprivrednog zemljita za industrijske svrhe, porasta podjeljenosti prirodnih stanita izgradnjom infrastrukture i urbanizacijom, kao i turizma i zagaenja vode i zraka. Predvienim porastom razvoja ekonomije, opadanje biodiverziteta e se znaajno poveati. Smanjenje opadanja biodiverziteta i meusobne zavisnosti razliitih vrsta i eko-sistema zahtijeva meunarodne akcije. Okvir za ovakve akcije je Konvencija o biolokoj raznolikosti (CBD), koja ima tri cilja, a to su ouvanje biodiverziteta, odrivo koritenje njegovih komponenata i jednaku i pravednu raspodjelu koristi koje proizilaze iz poveanja upotrebe genetikih resursa. Biodiverzitet je definisan u CBD kao promjenjivost meu ivim organizmima iz svih izvora, ukljuujui izmeu ostalog, kopnene, morske i druge vodene ekosisteme i ekoloke komplekse od kojih su oni izgraeni; ovo podrazumijeva razliitost meu vrstama i ekosistemima. Zajedniki kriteriji za podruja pod zatitom su njihov nivo povredljivosti, raznolikost i njihova vrijednost u smislu naunih informacija. U mnogim zemljama, ovo je dovelo do sveobuhvatne zatite prirodnih oblasti.

80

6.1 Legislativa EU za zatitu prirode

Legislativa EU za zatitu prirode sastoji se iz dvije osnovne direktive i dvije regulative. Direktive se odnose na zatitu prirodnih stanita u Evropskoj zajednici i flore i faune koja ih nastanjuje. Regulative ograniavaju uvoz i razmjenu ugroene flore i faune unutar Evropske zajednice i uspostavljaju sistem monitoringa i inspekcije za zatitu Antarktika. Stanina Direktiva 92/43/EEC je postala glavni mehanizam zatite evropskih vrsta flore i faune, kao i njihovih stanita. Ona postavlja okvir za odravanje biodiverziteta putem ouvanja prirodnih stanita i divlje flore i faune. Direktiva o pticama 79/409/EEC titi vrste divljih ptica i podruja koja su od vanosti za odravanje populacija divljih ptica. Ona postavlja plan zatite svih postojeih vrsta divljih ptica u Evropskoj zajednici, njihovih jaja, gnijezda, mladih i stanita. Zahtijeva identificiranje i adekvatnu zatitu podruja na kojima se legu i podruja znaajna za migratorne vrste, i regulise lovne sezone. Regulativa EC/338/97 garantuje potpuno udovoljenje zahtjeva EU prema zatiti prirode, pod Washington-skom konvencijom o meunarodnoj razmjeni ugroenih vrsta (CITES). Biti e redovno dopunjavana da bi implementirala odluke doneene od strane potpisnica Washington-ske konvencije. Vie informacija o CITES i tekst Regulative EC/338/97 dostupni su na CITES webstranici.

ZATITA PRIRODE
Prirodne oblasti, flora i fauna Vrste i proizvodi

Stanita (92/43/EEC) Divlje ptice (79/409/EEC) Zatita uma protiv zagaenja zraka (EEC/3528/86) Zatita uma protiv poara (EEC/2158/92) Zatita Antartika (EEC/3943/90)

Razmjena ugroenih vrsta (338/97/EC) Mladi tuljana (83/129/EEC) Zamke (EEC/3254/90)

Procjena uticaja na okoli (85/337/EEC)

81

Politika Evropske zajednice u skladu sa Evropskom perspektivom prostornog razvoja (ESDP): Nastaviti razvoj Evropske ekoloke mree, kao to je predloeno u Natura 2000, ukljuujui neophodne veze izmeu prirodnih podruja i zatienih zona na regionalnom, dravnom, meudravnom i evropskom nivou. Integracija razmatranja biodiverziteta u sektoralne politike (poljoprivrede, regionalne politike, transporta, ribarstva, i sl.), kao to je utvreno u Strategiji biodiverziteta EU. Priprema integrirane strategije prostornog ureenja zatienih zona, osjetljivih zona i zona sa visokim biodiverzitetom, kao to su obalske zone, planinske i movarne zone; balansirana zatita i razvoj na bazi procjene uticaja teritorije i okolia. Vee koritenje ekonomskih instrumenata za prepoznavanje ekolokog znaaja zatienih i osjetljivih podruja. Promovisanje utede energije, reduciranja saobraajnica, integrisanog planiranja resursima i poveanja koritenja povratne energije u cilju smanjenja emisije CO2. Zatita zemljita kao osnove za ivot ovjeka, faune i flore, putem smanjenja erozije, razaranja tla i prekomjernog iskoritavanja. Razvoj strategija za upravljanje rizikom u zonama sklonim katastrofama, na regionalnom i meudravnom nivou.

82

6.2 Stanita
Direktiva o stanitima 92/43/EEC koja se odnosi na zatitu prirodnih stanita i divlje flore i faune ima za cilj odravanje biodiverziteta unutar teritorije Evrope. Mnogi tipovi stanita u Evropi su ugroeni i povean je broj ugroenih vrsta ili su one veoma rijetke. Direktiva ima za cilj uspostavljanje povoljnog stanja konzervacije za tipove stanita i odabrane vrste koje su od interesa za EU. Evropska ekoloka mrea, poznata kao 'Natura 2000' e biti uspostavljena. Svaka zemlja lanica e napraviti listu podruja u okviru svoje teritorije, koja bi mogla biti od vanosti za EU. Navedene zone predstavljaju tipove stanita koja je potrebno zatititi. Sva mjesta zastiena Direktivom o pticama 79/406/EEC, su takoe ukljuena u mreu 'Natura 2000'. Mrea obuhvata "specijalne zone za konzervaciju" odreene od strane zemalja lanica, a u skladu sa odredbama Direktive, kao i specijalna zatiena podruja klasificirana po pravilima Direktive 79/409/CEE (zatita divljih ptica). Ova podruja e morati ispunjavati odreene obaveze u pogledu zatite, ukljuujui preduzimanje koraka da bi se izbjeglo pogoranje stanita i da bi se procijenili uticaji bilo kakvih planova i projekata na ovo podruje. Plan ili projekat moraju uzeti u obzir zahtjeve prema zatiti, u protivnom ova podruja mogu biti ugroena i zemlje lanice moraju poduzeti kompenzacione mjere. Mjere za planiranje koritenja zemljita bi trebale ukljuiti politike u cilju osiguranja ekoloke koherentnosti i odravanja zemljinog ureenja od vanosti za divlji zivot, posebno onih koje onemoguavaju migracije vrsta, razmnoavanje i genetiku razmjenu. Sistem striktne zatite, za nabrojane ivotinjske i biljne vrste od interesa za EU, mora biti uspostavljen. Ovo zabranjuje skupljanje, hvatanje i ubijanje svih navedenih vrsta u bilo kojem stadiju njihovog ivotnog ciklusa ili pogoranje ili unitenje podruja za razmnoavanje ili odmaranje. Aneks I (Tipovi prirodnih stanita od interesa za EU) i II (ivotinjske i biljne vrste od znaaja za EU) u Direktivi, navode stanita i vrste ija zatita zahtijeva postavljanje posebnih zona zatite. Neke od njih su definisane kao prioritetne. Aneks IV navodi biljne i ivotinjske vrste za koje postoji potreba za striktnu zatitu. Specijalne zone zatite su odreene u tri faze. Prema kriterijima postavljenim u aneksima, zemlja lanica mora sainiti listu podruja koja ukljuuju prirodna stanita i divlju floru i faunu. Na osnovu ovih lista i sporazuma izmeu zemalja lanica, EU e usvojiti listu podruja od velikog znaaja. Nakon ne vie od est godina od odabiranja podruja od vanosti za EU, zemlja lanica mora oznaiti ovo podruje kao zonu pod specijalnom zatitom. Zemlje lanice moraju poduzeti sve neophodne mjere zatite stanita u zonama pod specijalnom zatitom, kao i izbjei njihovo pogoranje. Direktiva obezbjeuje finansiranje mjera zatite od strane EU. Zemlje lanice takoe moraju: Podrati upravljanje ureenim zemljitem koje je neophodno za migracije, proirenje i genetsku razmjenu divljih vrsta; Poduzeti neophodne mjere za uspostavljanje sistema striktne zatite za one biljne i ivotinjske vrste koje su skoro istrijebljene (Aneks IV) i prouavati mogunosti za ponovno uvoenje ovih vrsta na njihovoj teritoriji; Zabraniti koritenje neselektivnih metoda odvoenja, zatvaranja ili ubijanja pojedinih biljnih i ivotinjskih vrsta (Aneks V).

Zemlje lanice i EC e podrati istraivaki i nauni rad koji e doprinijeti ciljevima ove Direktive. Zemlje kandidati moraju imati resurse i zakonske okvire koji dozvoljavaju provedbu neophodnih procjena uticaja, i onemoguavaju i/ili zabranjuju razvoj na ili blizu zatienih podruja do rezultata
83

procjene. Takoe se mora povesti briga o izjednaavanju nacionalnih definicija sa onim u direktivama.

Implementaciona razmatranja Kjlune oblasti u kojima bi trebalo usmjeriti akcije su: prilagoditi pristup vrsta-zastiena zona pristupu stanista-biogeografske regije; odabrati reprezentativna i neophodna podruja (ne samo postojea, kao sto su Nacionalni parkovi); obuiti osoblje o upotrebi standardnih formi podataka i softvera. 1. Zemlje moraju oznaiti podruja koja su od vanosti za EU, tako da ista mogu biti podvrgnuta reimu zastite. 2. Zemlje koje pristupaju bi trebale biti realne u izboru podruja i trebale bi se fokusirati na odravanje onoga sto ve posjeduju. 3. Zemlje koje pristupaju bi trebale biti veoma disciplinirane kada predlau promjene aneksa, fokusirajui npr. Aneks I, II/2, III/1 i III/2 na Direktivu o pticama ili Aneks I (stanista) i Aneks II (vrste) na Direktivu o stanistima. Aneksi bi trebali biti promijenjeni ili po geografskoj liniji (prije pristupa) ili usljed pogorsavanja (poslije pristupa). Obuke i razmjene informacija (meu zemljama koje pristupaju) i upotreba svih raspoloivih strunih saznanja su vana sredstva za ostvarenje ovih ciljeva. 4. Mora postojati odgovarajua procjena planova ili projekata koji bi mogli imati znaajan efekat na podruja. 5. Kao dio evropske mree Natura 2000, zemlje su odgovorne za odravanje njihove ekoloke koherencije. 6. Zemlje moraju uspostaviti upravljanje i monitoring zatienih podruja.

84

Direktiva o stanitima implementaciona razmatranja Nacionalni zakonodavni okvir Uporediti zahtjeve direktive sa postojeim nacionalnim zakonima. Identifikacija nedostataka legislative. Opcije: - Jedan nacionalni zakon (Zakon o zatiti prirode) - Amandmani na postojee zakone (zatita prirode, poljoprivreda, upravljanje vodama i sl.) Zakonske kontrolne take Obratiti panju na kriterije za definisanje i selekciju specijalnih zona zatite (SAC) Integrirati SAC u odluke o planiranju koritenja zemlje Razviti zakone za inkorporaciju procesa procjene uticaja na okolinu proceduru donoenja odluka, uzimajui u obzir razvoj prijedloga SAC-a Osigurati da prije selekcije podruja sve zainteresirane strane imaju priliku za komentare Podaci moraju biti dostupni javnosti Svim zainteresiranim stranama nadleni organi trebaju pomoi kreirajui prijedloge koritenja podruja (pored zatite) Proces zatite stanita Predloiti listu podruja Dostaviti listu EC Postii dogovor o zatiti podruja sa EC Uspostaviti plan upravljanja za zatiena podruja Integrirati planove upravljanja u odluke o koritenju zemljita Vlada obezbjeuje administraciju Vlasnici zemljita bi mogli dobiti finansijku pomo ili olakce na porez za odravanje zatite podruja Nadlene organizacije (CAs) Odrediti nadlene organizacije za zakonske i administrativne potrebe. Nadlene organizacije na dravnom nivou imae ulogu u izvjetavanju EC o razvoju direktive i osiguravanju zatite stanita.

Zainteresirane strane

Finansijska razmatranja

85

6.3 Direktiva o divljim pticama

Direktiva 79/409/EEC o zatiti divljih ptica uspostavlja nacrt zatite migratornih vrsta divljih ptica i njihovih stanita. Njen zadatak je odravanje populacija svih vrsta ptica na nivou koji odgovara ekolokim, naunim i kulturnim zahtjevima, uzimajui u obzir i ekonomske i rekreaciona zahtjeve. Ovo bi trebalo biti uraeno putem zatite, odravanja ili ponovnog uspostavljanja neophodnog diverziteta i stanita, kreiranjem zatitnih zona, upravljanjem stanitima unutar i van zatitnih zona, ponovnim uspostavljanjem unitenih biotopa i stvaranjem novih. Potrebno je preduzeti posebne mjere zatite stanita za nabrojane ugroene vrste, kao i migratorne vrste, odreivanjem Specijalnih zona zatite (SPAs), odnosno teritorija koje najvie odgovaraju ovim vrstama. Poseban naglasak u ovom smislu je stavljen na movare. Reim zatite SPA je definisan u Direktivi o stanitima. Izuzev pod odreenim okolnostima, zemlje lanice moraju zabraniti namjerno ubijanje ili hvatanje; namjerno unitavanje ili oteivanje gnijezda i jaja; odnoenje jaja; namjerno ometanje u toku razmnoavanja i uzgoja; kao i zatititi ptice na koje je lov i hvatanje zabranjeno. Za odreene ugroene vrste moraju se odrediti specijalne zatitne zone, posebno movare. Prodaja divljih ptica, ukljuujui bilo koji njihov dio ili proizvode, je zabranjena.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje, bez obzira na to da li imaju ili ne striktnije zakone o zatiti prirode od EU, e morati razmotriti naine inkorporiranja meunarodnih razmatranja u njihove nacionalne sisteme (naroito kada je u pitanju zatita stanita). 2. Zahtjevi direktive u pogledu zatite mogu usloviti promjene u zakonima koji se odnose na upravljanje i zatitu prirodnih zona, procedurama, budetima i obukama lokalnih menadera.

86

6.4 Razmjena vrsta divlje flore i faune

Regulativa EC/338/97, koja je na snazi od 1. juna 1997, zamjenjuje Regulativu 82/3626/EC o implementaciji Konvencije o meunarodnoj razmjeni ugroenih vrsta (CITES). Cilj joj je zatita divljih vrsta koje bi mogle biti ugroene nekontrolisanom razmjerom, putem zatite, regulativa ili monitoringa. Regulativa poveava broj zatienih vrsta. Za prilagoavanje promjenjenim okolnostima nastalim uspostavljanjem jedinstvenog trita i ukidanjem kontrole unutranjih granica, namee striktnije mjere kontrole vanjskih granica EU, i ukljuuje poboljanje provoenja odredenih kazni za one koji naruavaju zakon.

Implementaciona razmatranja 1. U razvoju legislative moraju biti identificirani kompetentni organi. Carinski uredi moraju imati vie odgovornosti prilikom kontrole, kao i izdavanju dozvola izvoza i uvoza. 2. Organi upravljanja moraju biti organizovani u cilju implementacije legislative i razmjene informacija sa EC. 3. Naune institucije moraju biti odgovorne za predstavljanje zemalja u tzv. Naunoj grupi, kao i za davanje odgovora na nauna pitanja koja se postavljaju pri implementaciji legislative. 4. Zemlje saradnice moraju razviti procedure izdavanja dozvola za uvoz i izvoz. Odgovarajue procedure vezane za zabranu razmjene i sl. takoe moraju biti uspostavljene. 5. Za odreene vrste moraju biti razvijene procedure prije procesa odobravanja. 6. Moraju biti razvijene i procedure monitoringa i provoenja mjera kanjavanja za nedozvoljenu razmjenu.

87

6.5 Mladunad tuljana

U skladu sa Direktivom 83/129/EEC zemlje lanice moraju zabraniti uvoz odreenih proizvoda od mladunadi tuljana, kao to je npr. odjea. Zabrana se ne odnosi na proizvode dobijene tradicionalnim lovom od strane Eskima.

Implementaciona razmatranja 1. Uspostavljanje procedura certifikacije uvoza dozvoljenih proizvoda dobijenih od tuljana i procedura inspekcije i sprovoenja kontrole zabranjenih proizvoda. 2. Ko-ordinacija i konsultacija izmeu odgovornih ministarstava i ureda (npr. okolia, carina, policije)

88

6.6 Zabrana koritenja zamki

Regulativa EEC/3254/91 je namijenjena zatiti odreenih vrsta divljih ivotinja zabranjujui upotrebu zamki i ograniavajui uvoz njihove koe i slinih proizvoda.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje e pratiti zadovoljenje zahtjeva postavljenih u regulativi. 2. Kontrola granica bi trebala biti organizovana.

89

6.7 Zatita uma

Od atmosferskog zagaenja
Regulativa EEC/3528/86 uspostavlja nacrt za zatitu uma od atmosferskog zagaenja, i cilj joj je pomaganje zemljama lanicama na izradi popisa periodinih teta i mree osmatranja. Ona omoguava razvoj pilot projekata i eksperimenata na terenu kreiranih u cilju poboljanja razumijevanja problema atmosferskog zagaenja i njegovog uticaja na ume; poboljanja metoda osmatranja i mjerenja teta i uspostavljanja metoda za obnavljanje unitenih uma. Implementaciona razmatranja 1. 2. 3. 4. Zemlje moraju uraditi izvjetaje o zdravstvenom stanju uma. Zemlje e utvrditi jedinstven sistem ispitivanja i obrade podataka. EU moe uestvovati u aktivnostima sa maksimalno 50 % aktivnosti. Mrea monitoringa mora biti uspostavljena.

Protiv poara
Regulativa EEC/2158/92 omoguava zatitu uma putem smanjenja broja i obima poara i izgorjelih podruja. Time se ine napori za odravanje umskog ekosistema i ouvanje razliitih funkcija uma koje imaju u ruralnim sredinama. Regulativa izgrauje emu zatite uma od poara.

Implementaciona razmatranja 1. Obezbjeena su sredstva za implementaciju eme. 2. Zemlje e klasificirati teritorije prema stepenu rizika za umske poare i proslijediti EC planove zatite od poara za zone klasificirane kao zone visokog i srednjeg rizika. 3. Zemlje e pripremiti procjene efektnosti razliitih mjera zatite od umskih poara i svake godine e dostaviti EC svoje projekte ili programe unapreenja zatite uma od poara. 4. Vlade e odrediti odjele i agencije ovlatene za sprovoenje mjera u skladu sa Regulativom.

90

7. Kontrola industrijskog zagaenja i upravljanje rizikom

Ovo poglavlje govori o legislativi koja se odnosi na kontrolu emisija iz stabilnih izvora, razmatrajui emisije iz industrijskih postrojenja i elektrana. Direktive i regulative iz ovog domena pokrivaju tri oblasti: 1. Kontrola industrijskih emisija, ukljuujui direktive koje postavljaju zahtjeve za dozvole za operacije pojedinih industrijskih postrojenja, tako da kontroliu otputanje u zrak i vodu i otpad. Ove direktive ukljuuju: Integrirano spreavanje i kontrolu zagaenja (96/61/EC) (IPPC), Zagaenje zraka iz industrijskih postrojenja (84/360/EEC) okvirna direktiva koja e biti zamijenjena mnogo opirnijom IPPC Direktivom u 2007. Emisija iz velikih postrojenja za spaljivanje (88/609/EEC), koja pokriva emisije SO2 , NO2 i estica i koja ima za cilj smanjenje ukupne emisije.

2. Kontrola opasnosti od velikih nesrea (96/82/EC), koja zahtijeva od operatora industrijskih postrojenja da identificiraju opasnosti i preduzmu korake za njihovu kontrolu i ogranienje njihovih efekata. 3. Okolini auditi i eko-oznaavanje, obuhvataju regulative o Eko-upravljanju i emama audita (EMAS) (1836/93/EEC) i o Eko-oznaavanju (880/92/EEC). EMAS Regulativa podrava dobrovoljno uee industrijskih postrojenja u razvoju unutranjih sistema okolinog upravljanja i audit programa, kao sredstava unapreenja njihovog odnosa prema okoliu. Regulativa o eko-oznaavanju uspostavlja EU emu eko-oznaavanja koja promovie dizajn, proizvodnju, marketing i koritenje proizvoda koji manje utiu na okoli tokom itavog njihovog ciklusa. Eko-oznaavanje daje potroaima informaciju o uticaju proizvoda na okoli.

91

7.1 Integrirano spreavanje i kontrola zagaenja (IPPC)

Cilj IPPC Direktive (96/61/EC) je da ostvari integrirano spreavanje i kontrolu zagaenja putem irokog spektra aktivnosti razliitm sredstvima ili mjerama spreavanja ili tamo gdje to nije mogue, smanjenjem emisije iz industrijskih postrojenja u zrak, vodu ili zemljite, ukljuujui mjere koje se odnose na otpad, u cilju ostvarenja visokog stepena zatite okolia uopte. Sve aktivnosti obuhvaene Direktivom zahtijevaju dozvole. Zemlje lanice mogu izdati pojedinane dozvole za otputanje iz industrijskih postrojenja u zrak, vodu ili otpad, ili izdati mnogostruke dozvole koje su integrirane putem kooperativne procedure ukljuujui nekoliko nadlenih organa za izdavanje dozvola. Zemlje lanice moraju osigurati da dozvole sadre mjere koje e omoguiti ispunjavanje sljedeih zahtjeva: Sve odgovarajue mjere spreavanja zagaenja su poduzete, putem primjene Najbolje raspoloive tehnike (BAT); Nije uzrokovano signifikantno zagaenje; Izbjegnuto je stvaranje otpada; ukoliko ga ima, potrebno ga je preraditi ili ako je to tehniki ili ekonomski nemogue, odloiti ga izbjegavajui ili smanjujui bilo kakav uticaj na okoli; Energija je efikasno koritena; Preduzete su sve potrebne mjere za spreavanje nesrea ili limitiranje njihovih posljedica; Preduzete su sve potrebne mjere kako bi se izbjegao svaki rizik od zagaenja i operacije vratile u zadovoljavajue stanje.

Dozvole moraju sadravati granine vrijednosti emisije bazirane na BAT, uzimajui u obzir mogunost prenosa zagaenja iz jedne sredine u drugu. Ukoliko je potrebno, postaviti i ostale zahtjeve za zatitu tla i podzemnih voda, kao i za upravljanje otpadom. Osim toga, dozvole moraju sadravati dopunske zahtjeve neophodne za spreavanje krenja okolinih standarda kvaliteta. Ovi zahtjevi se odnose na nova postrojenja od oktobra 1999. i na postojea postrojenja od oktobra 2007. Odgovorni organi moraju periodino provjeravati i ukoliko je potrebno, obnoviti uvjete za izdavanje dozvola.

92

KONTROLA INDUSTRIJSKOG ZAGAENJA I UPRAVLJANJE RIZIKOM

Kontrole industrijske emisije i otpada

Kontrola industrijskog rizika

Integrirano spreavanje i kontrola zagaenja, IPPC (96/61/EC) Velika postrojenja za spaljivanje (86/609/EEC) Opasne supstance za vode (76/464/EEC) Eko-upravljanje i audit eme, EMAS (EEC/1836/93) Azbest (87/217/EEC) + Okvir za otpad (75/44/EEC) Opasni otpad (94/67/EEC) Spaljivanje opasnog otpada (94/67/EEC) Tretiranje otpadnih voda u urbanim sredinama (91/271/EEC) Predloena direktiva o odlagalitima (COM(97)105) Predloena direktiva o industrijskoj emisiji lakoisparljivih organskih jedinjenja (COM(96)538)

Sevaso direktive (96/82/EC) + Eko-upravljanje i audit eme (EMAS) (EEC/1836/93)

Kontrola proizvoda

Eko-oznake (EEC/880/92)

93

Implementaciona razmatranja 1. Identificirati podruja koja pokriva direktiva. 2. IPPC Direktiva pretpostavlja da su zemlje razvile administrativne institucije za izdavanje okolinih dozvola za industrijske operacije, kao i nauna saznanja za upravljanje i kontrolu okoliem u brojnim industrijskim sektorima. 3. U ocjeni implementacionih potreba, porediti IPPC zahtjeve i procese koje se odnose na dozvole sa postojeim nacionalnim zakonima o izdavanju dozvola u odnosu na standarde kvaliteta okolia i emisije. 4. S obzirom da su administrativna znanja i kapaciteti potrebni za sprovoenje direktive, razmotriti faze ispunjavanja EU zahtjeva prema raspoloivim kapacitetima za implementaciju. 5. Dobra polazna taka je procjena kapaciteta postojee administracije koja e preuzeti odgovornosti postavljene u direktivi, ukljuujui spreavanje zagaenja, izbjegavanje otpada, preradu i sigurno odlaganje otpada, efikasno koritenje energije, spreavanje nesrea i praenje smjernica procedura i standarda. 6. Predstavnici industrija (energija, metalna proizvodnja, prerada minerala, hemijska, upravljanje otpadom i ostali sektori) trebali bi biti konsultirani o implementaciji tako da se olaka udovoljenje dozvolama. 7. Dozvole mogu biti izdate na dravnom, regionalnom ili lokalnom nivou. Izdavanje dozvola za mala i srednja preduzea trebalo bi povjeriti lokalnim vlastima, a izdavanje dozvola za velika preduzea regionalnim i dravnim organima. 8. Kompetentni organi vlasti moraju definisati dozvole zavisno od ureenja cijelog postrojenja, a ne prema standardima isenja na kraju procesa. 9. Kompetentni organi vlasti moraju osigurati da sve dozvole sadre zahtjeve za zatitu tla, zraka i vode od teta. Ovdje bi trebalo ukljuiti naine za identifikaciju i monitoring emisije u zrak. 10. Trebali bi biti definisani penali za izostanak saradnje sa kompetentnim organima i inspektorima, kao i za krenje zahtjeva. 11. Uee javnosti i razmjena informacija su znaajne komponente direktive. Jedan od naina omoguavanja pristupa informacijama je postavljanje registara o odlukama i dozvolama u uredima vlade i bibliotekama. Trebala bi postojati veza izmeu ovih zahtjeva i implementacije Direktive o pristupu okolinim informacijama. 12. Vlade bi trebale razmotriti kako sprovesti udovoljenje zahtjeva po fazama u okviru Direktive o zagaenju zraka iz industrijskih postrojenja (84/360/EEC) i Direktive o isputanju opasnih supstanci u vode (76/464/EEC) i izdavanje dozvola u okviru IPPC Direktive u toku 11 godina nakon stupanja IPPC direktive na snagu (30. oktobra 1996).

94

IPPC Direktiva Implementaciona razmatranja Nacionani zakonodavni okvir Uporediti zahtjeve direktive sa postojeim nacionalnim zakonima Identificirati nedostatke legislative Opcije: Jedan nacionalni zakon (IPPC zakon) Dopune postojeih zakona za izdavanje dozvola za razliite oblasti (zrak, voda, otpad, zatita tla, zakoni o koristenju tla). Zakonske kontrolne take Obratiti posebnu panju na definiciju BAT. Shvatiti udovoljenje zahtjevima pod postojeim direktivama i nakon pune implementacije IPPC Direktive. Postaviti sankcije za naruavanje zdravlja i okolia. Nadlene organizacije(CAs) Nadlene organizacije na nacionalnom nivou moraju osigurati ujednaenost standarda za dozvole za sve oblasti, BAT za industrijski sektor Procedure i kriteriji za evaluaciju aplikacija, smjernice za industrijski sektor i organi za izdavanje dozvola trebali bi biti razvijeni. Identifikacija podruja pod direktivom.

Proces izdavanja dozvola Sprovesti IPPC procedure za sva postrojenja. Primijeniti integrirani pristup za odobravanje ovlatenja postrojenjima. Znati za bilo kakve promjene aktivnosti podruja sa dozvolama. Razviti standarde forme informacija za one koji traze dozvole. Razmotriti moguu vezu izmedu procjene uticaja na okoli i IPPC procedura. Vlada postavlja CA i obezbjeuje administrativnu podrku, dostavlja informacije za javnosti i zainteresirane strane. Aplikanti plaaju administrativne trokove za izdavanje dozvola.

Zainteresirane strane Prije odobravanja dozvola, zainteresirane strane i javnost moraju biti informisani i imati mogunost uestvovanja u procesu odluivanja. CAs bi trebale obezbijediti informacije za javnost u pogledu industrijskih aktivnosti i njihovog potencijalnog uticaja na okoli i zdravlje ljudi.

Finansijska razmatranja

95

7.2 Zagaenje zraka iz industrijskih postrojenja

Direktiva 84/360/EEC o spreavanju zagaenja zraka iz industrijskih postrojenja je okvirna direktiva, koja e biti zamijenjena IPPC Direktivom u 2007. Zemlje lanice moraju osigurati da postrojenja navedena u Aneksu I prioritetno dobiju odobrenja od strane odreenih nacionalnih i regionalnih kompetentnih vlasti, prije poetka rada ili prije bilo kakve promjene postrojenja. Industrijska postrojenja od interesa za odbrambene svrhe su izuzeta iz ove direktive. Odobrenja mogu biti izdata samo kada su kompetentni organi uvjereni da: su preduzete sve mjere protiv zagaenja zraka, ukljuujui primjenu Najbolje raspoloive tehnologije koja ne zahtijeva provelike trokove (BATNEEC); koritenje postrojenja nee uzrokovati znaajna zagaenja zraka, posebno supstancama navedenim u Aneksu II ove direktive; niti jedna od graninih vrijednosti emisije nije prekoraena; sve granine vrijednosti kvaliteta zraka su uzete u obzir. Aplikacije za odobrenja i odluke odgovarajuih organa moraju biti na raspolaganju za javnost i druge zemlje lanice u okviru njihovih bilateralnih odnosa. Zemlje lanice moraju pratiti emisije iz industrijskih postrojenja, uzimajui u obzir ekonomsku situaciju postrojenja. One moraju usvojiti zakone kako bi se postojea postrojenja navedena u Aneksu I postepeno prilagodila BAT-i. Striktniji propisi moraju biti usvojeni.

Implementaciona razmatranja 1. Vladini organi e morati ulagati stalne napore za prikupljanje podataka koji se odnose na emisije iz odobrenih postrojenja, podatke o kvalitetu okolia i BATNEEC za razliite industrijske sektore i proizvodne procese. 2. Razmotriti kako prenijeti zahtjeve za izdavanjem odobrenja ove direktive u IPPC direktivu. 3. Razmotriti kako definisati i pratiti smjernice BATNEEC a u razliitim industrijskim sektorima i aktivnostima: savjet bi mogla dati EC ili zemlja lanica.

96

7.3 Velika postrojenja za spaljivanje

Direktiva 88/609/EEC o ogranienju emisija odreenih zagaivaa u zrak iz velikih postrojenja za spaljivanje se odnosi na postrojenja za proizvodnju energije sa toplotnim ulazom od 50 MW ili vie. Cilj je da se smanji emisija SO2, NOx i praine iz ovih postrojenja. Ovo bi se moglo ostvariti kombinovanjem propisa koji se odnose na globalne emisije postojeih i striktnih ogranienja emisija novih postrojenja. Za postojea postrojenja, nacionalne limitirajue vrijednosti za SO2 i NOx su postavljene prema postepenim intervalima (1993, 1998, i 2003). Zemlje lanice moraju izraditi nacrte programa za postepenu redukciju ukupnih godinjih emisija SO2 i NOx iz postojeih postrojenja, npr. postrojenja koja su dobila dozvole za rad prije 1. jula 1987. Za nova postrojenja ili postrojenja iji su kapaciteti proireni na 50 MW ili vie, dozvole za izgradnju ili rad moraju sadravati uslove koje je neophodno ispuniti u pogledu limitirajuih vrijednosti za SO2, NOx i prainu i odgovarajue uslove za otputanje otpadnih gasova. Zemlje lanice mogu odrediti stroije zahtjeve. Ukoliko bi novo postrojenje moglo imati znaajan uticaj na okoli druge zemlje lanice, zemlja lanica mora konsultirati tu drugu zemlju lanicu prema Direktivi 85/337/EEC o procjenama uticaja odreenih javnih i privatnih projekata na okoli (poglavlje A Horizontalna legislativa).

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje e trebati odrediti ukupne godinje emisije iz novih i postojeih postrojenja. Ovo e ukljuiti izvjetavanje od strane upravljaa postrojenja za spaljivanje i naunih institucija koje rade za vladu. 2. Nacionalni ciljevi redukcija emisija moraju biti u saglasnosti sa EU i moraju biti razvijeni programi reduciranja emisija iz velikih postrojenja za spaljivanje. Ovi programi moraju biti razvijeni u saradnji sa operatorima postrojenja. 3. Mogunosti za reduciranje emisija moraju biti identificirane. Ovo bi moglo ukljuiti zamjenu goriva, mjere za utedu energije i tehnologije sa smanjenim zagaenjem. Paljiva analiza finansijskih ogranienja i mogunosti e biti veoma vana. 4. Dozvole za nova postrojenja (ili ona proirena na 50 MW) moraju sadravati zahtjeve za granine vrijednosti emisija za SO2, NOx i prainu, zahtjeve koji se odnose na metode mjerenja i opremu i zahtjeve za mjera u sluaju kvara kontrolnih ureaja. Postojea odobrenja moraju povodom ovoga biti razmotrena.

97

7.4 Predloena direktiva o emisijama lakoisparljivih organskih jedinjenja iz industrija

U 1999. EC je usvojila Prijedlog direktive o nacionalnim granicama odreenih atmosferskih zagaivaa i Prijedlog direktive o ozonu u zraku. Zakieljavanje, troposferski ozon i eutrofikacija zemljista su meusobno povezani problemi uzrokovani emisijama SO2, NOx, lakoisparljivih organskih jedinjenja (VOC) i amonijaka (NH3). U cilju smanjenja ovih emisija, prijedlog Nacionalnih graninih vrijednosti emisija e, razliito za svaku zemlju lanicu, postaviti limite ukupne emisije u 2010. za etiri zagaivaa. Gornje granice su odreene tako da su okolisni ciljevi u itavoj EU kao cjelini ispunjeni u najisplatnijem obliku, sprovodei princip zagaiva plaa. Udovoljenje ovim vrijednostima do 2010. e rezultirati u smanjenju emisije sumpora za 78% u odnosu na 1990, azota za 55%, ugljikovodika za 60%, dok e emisija amonijaka biti za 21% manja. U sprovoenju Direktive, zemlje lanice e trebati procijeniti koje akcije bi bile odgovarajue za udovoljenje gornjih granica emisije, kao i uvesti odgovarajue mjere. Predloena direktiva za ozon u prizemnom sloju je trei prijedlog subdirektive pod Okvirnom direktivom za kvalitet zraka (96/62/EC) i ona e vjerovatno zamijeniti sadanju Direktivu o ozonu (92/72/EEC). Prijedlog postavlja dugorone ciljeve prema novim vrijednostima Svjetske zdravstvene organizacije i normativnim vrijednostima ozona u zraku, koje moraju biti dostignuti u odreenom vremenskom roku (do 2010). Neudovoljenje ovim vrijednostima zahtijeva od zemalja lanica da rade na planovima i programima redukcije. Dodatno tome, omoguen je odreen stepen zatite na lokalnom nivou, gdje specifini uslovi mogu zahtijevati dalje napore da bi se postigle zadovoljavajue vrijednosti za ozon. EC treba biti obavjetena o ovim akcionim planovima i oni moraju biti dostupni javnosti, tako da omoguavaju graanima da prate napredak ostvarivanja standarda. Prijedlog takoe ukljuuje poboljane i detaljnije zahtjeve za monitoring i procjenu koncentracije ozona u svim zemljama lanicama, kao i zahtjeve za informisanje graana o stvarnom zagaenju i davanju savjeta vezanih za zdravlje ukoliko su prekoraeni dozvoljeni nivoi koncentracija. Promovisane su i kratkorone akcije suzbijanja ozonskih rupa tokom ljeta.

Implementaciona razmatranja 1. Identificirati podruja pod okriljem ove Direktive. 2. Uspostavljanje monitoringa i sistema provoenja zahtjeva u cilju postizanja graninih vrijednosti emisija. 3. Zemlje moraju identificirati postrojenja koja e biti registrirana i ona koja e imati odobrenja. 4. Ukoliko se razmatraju nacionalni planovi, zemlje lanice bi trebale procijeniti potrebe za tehniko i industrijsko znanje i administrativne kapacitete u cilju izrade i implementacije plana. 5. Preporuuju se konsultacije sa industrijom i drugim zainteresiranim grupama.

98

7.5 'Seveso' direktiva o kontroli opasnih nesrea

U 1999. Direktiva 96/82/EEC o kontroli opasnih nesrea, ukljuujui opasne supstance, zamijenila je staru 'Seveso' Direktivu 82/501/EEC, koja je razvijena 1976. nakon nesree u Italiji. Direktiva iz 1982. sadravala je niz obaveza za operatore industrijskih postrojenja, kao i za dravne vlasti i EC, u cilju identifikacije i kontrole rizika iz industrijskih postrojenja. Nova 'Seveso II' Direktiva ima proiren i pojednostavljen djelokrug i ojaava upravljanje i planiranje hitnosti zahtjeva propisanih za operatore industrijskih postrojenja. Propisi inspekcije i kontrole od strane kompetentnih organa su pojaani i uvedeni su novi, obavezujui nadlene organe da uzmu o obzir ciljeve Direktive u planiranju koritenja zemljita. Da li postrojenje potpada pod djelokrug Seveso II Direktive bie iskljuivo odreeno na osnovu prisustva odreenih opasnih supstanci u koliinama koje bi mogle izazvati opasne nesree. Postrojenja pod ovom Direktivom i koja su locirana jedna blizu drugih, moraju saraivati u otklanjanju rizika i spreavanju efekata (npr. poari) koji se mogu prenijeti na druge. U cilju poboljanja sigurnosti i smanjenja rizika uzrokovanih ovjekom, operatori industrijskih postrojenja moraju razviti politiku za suzbijanje nesrea, kao i sisteme sigurnosnog upravljanja. Operator mora pripremiti sigurnosni izvjetaj i unutranji plan aktivnosti u hitnim sluajevima. Dravni ovlateni organi moraju pripremiti vanjski plan u sluaju opasnosti, saraujui sa ostalim zemljama gdje je neophodno spreavanje i reagovanje u sluaju opasnosti. Zemlje lanice moraju zabraniti koritenje postrojenja koja nemaju mjere zatite ili koja ne dostavljaju informacije kompetentnim organima u odreenom roku. Potrebno je poveati pristup informacijama. Sistem inspekcija mora biti organizovan od strane kompetentnih organa.

Implementaciona razmatranja 1. Razmotriti strunost i kapacitete za implementaciju nove Direktive. Kompetentni organi moraju biti identificirani na dravnom i lokalnom nivou. 2. Postaviti procedure tako da osiguraju da nova i postojea postrojenja, koja bi mogla uzrokovati nesree, preduzmu odgovarajue mjere spreavanja nesrea i smanjenja posljedica. Ovo zahtijeva uspostavljanje registratorskih sistema zabiljeavanja i sposobnost procjene. 3. Lokalne vlasti su odgovorne za izradu vanjskih akcionih planova u sluaju opasnosti. Razvoj ovih planova se bazira na unutranim planovima koji su obezbjeeni od strane operatora i koji sadre informacije o postrojenju i specifinim aranmanima u sluaju opasnosti. Osobe koje bi mogle biti izloene nesreama moraju biti informirane. Unutranji i vanjski planovi moraju biti testirani i revidirani. U sluaju nesree, intervencije trebaju biti koordinirane. 4. Prikupljanje i razmjena informacija o nesreama su neophodni da bi se poboljale metode spreavanja i procedure brzog djelovanja u sluaju opasnosti. Procedure za prikupljanje i razmjenu informacija moraju biti definisane i postavljene. 5. Nadleni organi trebaju postaviti programe inspekcije bazirane na sistematskoj procjeni nesrea.

99

7.6 Eko-upravljanje i ema audita (EMAS)

Regulativa 1836/93/EEC postavlja eko-upravljanje i eme audita za industrijske kompanije koje nastoje da promoviu unapreenje okolia. ema zahtijeva od postrojenja da: uspostave i implementiraju politiku, programe i sisteme upravljanja, kontroliu proizvodnju, obezbijede izvjetaje za javnost o uticaju proizvodnje na okoli.

Ovo se odnosi na industrijska postrojenja, postrojenja za proizvodnju energije i recikliranje i moe se proiriti na druga postrojenja. Uesnici moraju preuzeti sljedee korake: usvojiti okolinu politiku ona bi trebala ukljuiti udovoljenje regulatornim instrumentima, nastavak unapreenja okolia i smanjenje uticaja na okoli, pregled postrojenja prema okoliu, uvoenje okolinih programa i sistema upravljanja okoliem, pripremiti okoline izvjetaje dostupne javnosti, koji bi ukljuili detalje o uticaju postrojenja na okoli, sprovesti verifikaciju okolinih izvjetaja preko nezavisnih verifikatora akreditovanih putem dravnih akredicionih sistema.

Implementaciona razmatranja Iako regulative ne moraju biti uvedene u dravne zakone, zemlje moraju poduzeti administrativne korake kao to su: 1. Uspostavljanje sistema za akreditivnost i nadgledanje verifikatora za okoli. Postavljanje akreditivnih sistema zahtijeva konsultiranost svih zainteresiranih strana. 2. Slanje najnovijih lista akreditovanih verifikatora za okoli Evropskoj komisiji svakih est mjeseci. 3. Zemlje mogu primijeniti propise analogne eko-upravljanju i audit emama (ISO 14001) prije pristupanja EU. 4. EMAS Regulativa zahtijeva od zemalja lanica da postave ovlatena tijela zaduena za registraciju postrojenja i dostavljanje spiskova tih postrojenja EC. Ova tijela moraju biti nezavisna i neutralna.

100

7.7 Eko-oznaka
Regulativa 880/92/EEC o EU eko-oznakama promovie nagraivanje za dizajn, proizvodnju, marketing i koritenje proizvoda koji imaju smanjen uticaj na okoli. Regulativa dostavlja informacije za potroae o uticaju proizvoda na okoli. Uslovi za dodjelu nagrada za svaku grupu proizvoda su odreeni od strane Komiteta predstavnika zemalja lanica, nakon procesa konsultiranja zainteresiranih grupa iz industrije i trgovine, potroaa i okolinih organizacija. Kriteriji za eko-oznaku traju tri godine i odreeni su u skladu sa procjenjenim ciklusom proizvoda na osnovu odravanja visokog stepena zatite okolia. Vie informacija o eko-oznakama na web-stranici: http://europa.eu.int/comm/environment/ecolabel/index.htm Implementaciona razmatranja 1. Iako regulative ne moraju biti uvedene u dravne zakone, zemlje lanice e morati formirati kompetentno tijelo koje e garantirati nezavisnost i neutralnost, primati aplikacije za ekooznake, procijeniti uticaj proizvoda na okoli i odluivati o nagraivanju. 2. Osigurati da su potroai informirani o emi nagraivanja eko-oznaka. 3. Di bi ema bila uspjena, potroai trebaju biti upoznati sa njom, a industrija i trgovina je trebaju podrati. Kampanje za podrku ema su preduslov za njen uspjeh.

101

8. Hemikalije i genetiki modificirani organizmi

Legislativa koja se odnosi na hemikalije je jedna od najstarijih u EU. U 1967. EU je usvojila prvu od brojnih direktiva za zatitu ovjeka i okolia od hemikalija. Tokom godina EU je utemeljila i razvila jedinstven sistem zakona i programa kako bi osigurala da se hemijski proizvodi sigurno proizvode, koriste i odlau i bez tetnog uticaja na okoli. EU legislativa je danas bazirana na saradnji izmeu organa vlasti, industrije i ire javnosti. Kljuna legislativa koja ureuje sistem kontrole hemikalija pokriva: Nove hemikalije koje se pojavljuju na tritu Postojee hemikalije (od kojih su neke opasne) Standarde i programe koji unapreuju upravljanje okoliem i proizvode koji ne tete okoliu.

Legislativa kontrole hemikalija ima preventivan pristup. Od industrije se trai da identificira, procijeni i informira vlade i javnost o potencijalnim rizicima i sigurnosnim mjerama. Legislativa se kasnije razvijala na bazi ovih informacija. Od 10-15 miliona hemikalija, koliko ih je danas poznato, moglo bi se rei da je distribucija i promet samo 1% od znaaja za drutvo. U 1981. EU je registrirala 100,106 pojedinanih hemikalija i stavila ih na tzv. EINECS listu (Evropski popis postojeih hemijskih supstanci). I pored ovog procesa registracije, jo uvijek postoji neslaganje sa tanim brojem hemikalija pronaenih na tritu EU. Razliite procjene variraju izmeu 20,000 i 70,000. Postojee hemikalije registrirane na EINECS listi nee vie biti objavljivane i dostava ovih podataka dravnim i evropskim nadlenim organima se ne zahtijeva. Ovo znai da veina od 100,000 hemikalija sa liste EU koritenih ili ne nije procijenjena kao opasna ili rizina za ljudsko zdravlje i okoli, ili ne postoji dovoljno podataka za pravilnu procjenu. Ovo je u suprotnosti sa zahtjevima za tzv. nove hemikalije (sve hemijske supstance koje su uneene na evropsko trite nakon zavretka EINECS liste. Trenutno postoji oko 1500 pojedinanih hemikalija koje su od 1981. navedene na tzv. ELINCS listi, ukljuujui pregled svih informacija o njihovoj klasifikaciji i procjeni opasnosti/rizika. Glavni problem vezan za nove i postojee hemikalije je nedovoljno znanje o njihovom uticaju na zdravlje i okoli. Ovo se odnosi ne samo na pojedinane hemikalije, nego i za mjeavine hemikalija, nezavisno od njihove upotrebe i distribucije. Najznacajnija oblast EU legislative za kontrolu hemikalija se odnosi na testiranje, notificiranje i pripremu. Ostale su one koje razmatraju genetiki modificirane organizme (GMO), eksperimente na ivotinjama, laboratorijska ispitivanja i direktive i regulative kontrole proizvoda. Direktive o ogranienju upotrebe GMO i opreznom oslobaanju uspostavljaju sistem kontrole koritenja GMO. One su modelirane na osnovu direktive o hemikalijama. Direktiva o eksperimentima na ivotinjama 86/609/EEC postavlja minimalne standarde tretmana ivotinja koje se koriste za testiranje.

102

Direktiva za usklaivanje dobre laboratorijske prakse 87/18/EEC i njoj srodna Direktiva o inspekciji i verifikaciji dobre laboratorijske prakse 88/320/EEC sprovode relevantne zakone Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj, iji je cilj da zemlje lanice prepoznaju vanost podataka dobivenih ispitivanjem hemikalija prema harmoniziranim standardima za dobru laboratorijsku praksu. Direktiva o azbestu 87/217/EEC ima za cilj kontrolu otputanja azbesta u zrak, vodu i zemljite.

HEMIKALIJE I GENETIKI MODIFICIRANI ORGANIZMI

Testiranje Transport Trine notifikacije Proizvodi

Testiranje ivotinja (86/609/EEC) Dobra laboratorijska praksa, i inspekcija (87/18/EEC) Ogranienje upotrebe GMO (90/219/EEC) Oprezno oslobaanje GMO (90/220/EEC)

Prenos opasnih materija kopnenim putem (94/55/EC)

Klasifikacija, pakovanje i oznaavanje opasnih supstanci (57/548/EEC) Opasni preparati (88/337/EEC) Oprezno oslobaanje GMO (92/220/EEC)

Klasifikacija, pakovanje i oznaavanje opasnih supstanci (57/548/EEC) Opasni preparati (88/337/EEC) Oprezno oslobaanje GMO (92/220/EEC) Zabrane koritenja i reklamiranja (76/769/EEC) Azbest (87/21/EEC) Deterdenti (73/404/EEC) Procjena rizika postojeih supstanci (EC/1488/94) Uvoz i izvoz opasnih supstanci (EEC/2455/92) Supstance koje oteuju ozonski omota (EC/3093/94)

103

8.1 Testiranje hemikalija i notifikacija

Klasifikacija, pakovanje i oznaavanje opasnih supstanci
Direktiva 67/548/EEC o testiranju, klasifikaciji, pakovanju i oznaavanju hemikalija opasnih po ljude i okoli. Nadopunjena je 25 puta, najzapaenije Direktivom 79/831/EEC u 1979. i nedavnom Direktivom 92/32/EEC. Sa direktivom iz 1979. uveden je sistem notifikacije i testiranja hemikalija prije izlaska na trite. Direktiva povlai razliku izmeu novih i postojeih hemikalija. Postojee hemikalije su one koje su dospjele na trite prije 18. septembra 1981. i navedene su u EINECS listi. Nove hemikalije su one koje nisu na ovoj listi. Proizvoa ili uvoznik, koji stavlja nove hemikalije na trite EU po prvi put, mora obavijestiti dravne nadlene organe o ovim hemikalijama najmanje 45 dana unaprijed. Ove informacije e ukazati na opasnosti hemikalija po zdravlje i okoli. Postojee hemikalije su osloboene od ovoga. One moraju biti klasificirane na bazi njihovih stvarnih osobina od strane kompetentnih organa i propisno od strane proizvoaa, distributeraiuvoznika. Takoe postoji smanjena procedura o notifikaciji materija koje se na tritu nalaze u koliinama manjim od 1 tone godinje po proizvoau. Direktiva navodi 14 kategorija za klasifikaciju opasnih supstanci prema njihovim fiziko-hemijskim i toksinim svojstvima. Ona takoe navodi simbole za oznaavanje opasnosti i standardne fraze rizika i sigurnosti. Direktiva sadri osnovne zahtjeve za pakovanje opasnih supstanci. Sve hemikalije klasificirane kao opasne pod ovom direktivom navedene su u Aneksu I, koji se redovno dopunjava novim informacijama. Aneks takoe odreuje simbole, fraze rizika i sigurnosti koje je neophodno staviti na oznake.

Implementaciona razmatranja 1. Implementacija zahtijeva razvoj efikasne administracije i tehnike strukture sposobne za upravljenje i procjenu protoka informacija vezanih za uvoenje novih hemikalija na trite. Jaka meunarodna saradnja, koja e omoguiti da svi elementi za evaluaciju ovih supstanci budu u to kraem roku prikupljeni i na raspolaganju dravnim organima zaduenim za kontrolu ovih supstanci, je takoe neophodna. 2. Kompetentni organi bi trebali razviti neophodne baze podataka uz konsultaciju proizvoaa i uvoznika, kako bi se izbjeglo dvostruko testiranje (posebno testiranje na ivotinjama). 3. Efektivne carinske i unutarnje kontrole i mjere kanjavanja e biti neophodne, kako bi se onemoguio ilegalni uvoz hemikalija iz treih zemalja. Iz istog razloga, informacijske kampanje fokusirane na uvoznike i proizvoae bi mogle biti od koristi. 4. Stalna saradnja sa sektorom hemijske industrije bi mogla biti kreirana, kako bi se omoguila efektivna razmjena informacija za pripremanje prijedloga i klasifikacije postojeih supstanci. 5. Za nove supstance trebaju biti uspostavljene liste koje su uporedive sa ELINKS listom.

104

6. Za postojee supstance trebaju biti uspostavljene liste koje su uporedive sa EINECS listom. Podaci o postojeim supstancama bi se trebali uporeivati i sa Aneksom I Direktive 67/548/EEC.

Klasifikacija, oznaavanje i pakovanje opasnih preparata

Direktiva 1999/45/EC usvaja i proiruje procedure i standarde za klasifikaciju i oznaavanje opasnih hemikalija pod Direktivom 67/548/EEC o opasnim preparatima. Preparat je mjeavina dvije ili vie hemijskih supstanci. Direktiva se odnosi na preparate koji se nalaze na tritu EU i koji sadre najmanje jednu opasnu materiju. Preparati moraju biti klasificirani prema stepenu opasnosti. Direktiva se ne odnosi na medicinske i veterinarske proizvode, kozmetike proizvode, mjeavine materija u vidu otpada i pesticida, koji su pokriveni drugim zakonima EU. Pakovanje opasnih preparata mora ispunjavati iste kriterije kao i hemikalije potujui oznaavanje, jainu, propustljivost i uvrivanje. Zemlje lanice mogu na osnovu detaljnih informacija privremeno zabraniti ili ograniiti prodaju preparata koji, iako zadovoljavaju direktivu, predstavljaju opasnost zbog svoje klasifikacije, pakovanja ili oznaavanja.

Implementaciona razmatranja 1. Ista napomena koja se odnosi na opasne supstance primjenjuje se i za opasne preparate.

Postojee supstance
Regulativa 793/93 o procjeni i kontroli postojeih supstanci postavlja obaveze proizvoaima i uvoznicima da dostave podatke o supstancama proizvedenim i uvezenim iznad odreenih koliina. Na osnovu dostavljenih informacija i na osnovu dravnih listi o prioritetnosti supstanci, EC izrauje listu prioritetnih supstanci za koje je neophodno uraditi procjenu rizika. Principi za procjenu rizika su definisani Regulativom EEC 1488/94 podranom Dokumentom o tehnikom upravljanju. Komisija moepredloitimjeresmanjenjarizika.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje lanice moraju procijeniti rizik od opasnih supstanci na osnovu informacija dobijenih od proizvoaa ili uvoznika. 2. One moraju uvesti odgovarajue zakonske i administrativne sankcije za neudovoljenje od strane industrija i uvoznika.

105

Eksperimenti na ivotinjama
Direktiva 86/609/EEC o zatiti ivotinja koritenih za eksperimente i druge naune svrhe, ima za cilj da utemelji minimalne standarde za koritenje ivotinja u ove svrhe (fundamentalno i primjenjeno istraivanje, lijekovi, hrana i druge materije ili proizvodi), i za zatitu okolia. Ugroene vrste mogu biti koritene samo za istraivanja u cilju zatite vrsta ili u svrhe biomedicine, gdje je ta vrsta jedina podobna. Direktiva postavlja osnovne i specifine zahtjeve za smjetaj, monitoring, izbjegavanje bola ili stresa, eliminaciju defektnosti ili muenja i ubijanja ivotinja po zavretku eksperimenta. Eksperiment jedino moe biti izveden ukoliko ne postoje niti jedne druge naune metode za postizanje rezultata osim koritenja ivotinja. Razmnoavanje i nastamba moraju biti odobreni, registrovani i o njima moraju postojati detaljni podaci. Pojedine ivotinje kao to su mievi, pacovi, psi, make i primati, moraju biti rasplodne ivotinje, osim ukoliko nije odobreno koritenje divljih ivotinja. Da bi se izbjegla ista testiranja, zemlje lanice bi trebale koristiti podatke iz eksperimenata koje sprovode druge zemlje lanice. Svi eksperimenti moraju biti unaprijed notificirani dravnim organima. Eksperimenti u kojima ivotinje mogu biti izloene dugotrajnom muenju, moraju biti posebno odobreni. Na osnovu zahtjeva za odobravanje, zemlje lanice trebaju da prikupe informacije o koritenju ivotinja u eksperimentima. Trebalo bi podsticati nauna istraivanja i alternativne tehnike u kojima bi se koristilo manje ivotinja ili bi ta istraivanja bila manje bolna po njih.

Implementaciona razmatranja 1. Dravni kompetentni organi moraju postaviti zahtjeve za sprovoenje odobrenja za institucije/kompanije ili osobe koje sprovode eksperimente na ivotinjama. 2. Posebna tijela e biti odgovorna za izdavanje odobrenja i periodinu kontrolu eksperimenata i nastambi. 3. Dravni kompetentni organi bi trebali uspostaviti mreu informacija sa kompetentnim organima drugih zemalja u cilju izbjegavanja izvoenja istih eksperimenata. 4. Dravni kompetentni organi moraju uspostaviti sistem sakupljanja podataka kako bi se ispunili zahtjevi za izvjetavanje. Sakupljene informacije e periodino trebati dostaviti Evropskoj komisiji.

Dobra laboratorijska praksa i njena inspekcija i verifikacija

Cilj ovih direktiva je da se izbjegne dupliciranje testiranja hemikalija u zemljama Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), omoguujui harmonizirane metodologije testiranja koje e podrati prihvatanje podataka testiranja od strane zemalja OECD. Direktiva 87/18/EC o harmonizaciji zakona, regulativa i administrativnih propisa koji se odnose na primjenu i verifikaciju principa dobre laboratorijske prakse za testiranje hemijskih supstanci, zahtijeva da laboratorije koje izvode testiranje hemijskih proizvoda pod Direktivom 67/548/EEC udovolje principima dobre laboratorijske prakse (GLP) navedenim u Aneksu 2 Odluke Vijea OECD od 12. maja 1981. o zajednikom prihvatanju podataka za procjenu hemijskih proizvoda.

106

Direktiva 88/320/EEC o inspekciji i verifikaciji dobre laboratorijske prakse (GLP) postavlja standarde i procedure za inspekciju i verifikaciju GLP. Laboratorije moraju potvrditi da su testiranja zadovoljavajua. Zemlje lanice moraju verificirati udovoljenje principa, putem inspekcija i studija audita u skladu sa preporukama OECD. Zemlja lanica mora postaviti organe odgovorne za inspekciju laboratorija i studije audita, kako bi se procijenilo udovoljenje GLP.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje moraju osigurati da laboratorije koje izvode testiranja u skladu sa Direktivom 67/548/EEC o klasifikaciji, pakovanju i oznaavanju hemijskih supstanci, udovoljavaju principima dobre laboratorijske prakse. 2. Sistem verifikacije udovoljenja principa treba biti postavljen. Ovaj sistem bi trebao ukljuiti inspekcije i studije audita u skladu sa preporukama OECD.

107

8.2 Genetiki modificirani organizmi

Koritenje
Cilj Direktive 90/219/EEC o upotrebi genetiki modificiranih mikroorganizama (GMM) je da osigura zajednika pravila u cijeloj EU za koritenje GMM u istraivakim laboratorijama i industrijskim postrojenjima, i da osigura odgovarajue mjere zatite ljudskog zdravlja i okolia od bilo kakvog rizika usljed koritenja GMM. Direktiva omoguuje odgovarajui sistem upravljanja rizikom. Upotreba GMM mora biti prijavljena kompetentnim organima. Mikroorganizmi i aktivnosti u kojima se oni koriste su klasificirani u dvije kategorije, prema potencijalnom riziku, sadraju i mjerama kontrole, ukljuujui i procedure za biljeenje podataka i notificiranje kompetentnih organa. Efektno upravljanje rizikom pretpostavlja opreznu procjenu rizika usljed upotrebe GMM i ispitivanje stepena upotrebe, kao i primjenu odgovarajuih mjera zatite. Direktiva postavlja zahtjeve za hitno planiranje i odgovor u sluaju nesrea. Informacije o sigurnosnim mjerama u sluaju nesree moraju biti dostavljene osobama koje bi mogle biti ugroene. Ukoliko se nesrea desi, informacije trebaju biti dostavljene kompetentnim organima. Svaka zemlja lanica u kojoj se desi nesrea mora osigurati primjenu odgovarajuih mjera; odmah upozoriti ostale zemlje lanice koje bi mogle biti ugroene; informirati EC i analizirati nesreu i preporuiti mjere u sluaju da se slina nesrea desi u budunosti. Osnove za direktivu su bila nauna saznanja iz ranih 1980-tih i ogranieno iskustvo u praksi vezano za upotrebu GMM. EU je usvojila legislativu koja se odnosi na preventivni pristup upotrebi moderne biotehnologije. Nakon kratkog vremena stupanja Direktive 90/219/EEC na snagu, mnogi u EU su zakljuili da ona postaje prevaziena usljed razvoja genetske tehnologije i da administrativne procedure i zahtjevi za notificiranje nisu skladno povezani sa rizicima usljed koristenja GMM. Direktiva je zbog toga bila nadopunjena u 1998. Direktivom 98/81/EC, koja upuuje na slabosti Direktive 90/219/EEC i istovremeno nastavlja zatitu ljudskog zdravlja i okolia. Osnovni elementi istaknuti u dodatku su: Ponitenje postojeih zahtjeva za klasifikaciju GMM i kategorizaciju aktivnosti prema potrebama i mjerama; Zahtjevi za administrativne procedure i notifikaciju direktno povezanih za rizik koritenja GMM (predviene su etiri klase rizika); Odreene administrativne procedure i smanjeni periodi notificiranja; Mogunost izuzetaka (pod odreenim kritetijima) iz Direktive o GMM ukoliko su sigurni za zdravlje i okoli; Elementi koje je potrebno razmotriti pri procjeni rizika; Poboljane mjere kontrole u cilju harmonizirane zatite okolia; Poveana fleksibilnost tehnikih dodataka, omoguavajui prilagoenost naunom i tehnikom progresu.

108

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje moraju postaviti kompetentne organe koji e biti notificirani. 2. Kompetentni organi moraju organizirati inspekcije i druge mjere kontrole. 3. Kompetentni organi moraju ispitati usklaenje primljenih notifikacija sa zahtjevima direktive. 4. S obzirom da se ovo polje sve bre razvija, potrebno je posvetiti panju obukama i strunosti kompetentnih organa.

Namjerno otputanje genetiki modificiranih organizama (GMO)

Direktiva 90/220/EEC pokriva namjerno otputanje genetiki modificiranih organizama u okoli u ispitivake i razvojne svrhe (Dio B) i uvoenje proizvoda koji sadre ili se sastoje od GMO na trite (Dio C), sa nekim izuzecima definisanim u Aneksu I B. Direktiva slijedi pristup prioritetne procjene i odobravanja. Njeni glavni elementi su: Procjena rizika za okoli mora biti provedena prije bilo kakvog eksperimentalnog ili komercijalnog otputanja GMO u okoli, uzimajui u obzir parametre navedene u Aneksu II ove Direktive. Otputanje ne smije biti izvedeno bez odobrenja kopmetentnih organa (CAs). Procedura odobrenja od strane kopmetentnih organa je predviena za eksperimentalna otputanja, u trajanju od maksimalno 90 dana.

Procedura odobrenja od strane EU je predviena za komercijalna otputanja. Direktiva sadri propise o zatiti povjerljivih informacija. Neke informacije se ne mogu uvati u tajnosti i moraju biti dostupne javnosti. Ovo ukljuuje: Opis GMO; Ime i adresa notifikatora; Namjera otputanja; Lokacija otputanja; Metode i planovi monitoringa GMO i reagovanja u sluaju opasnosti.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje moraju postaviti kompetentne organe koji e biti notificirani i koji e organizirati inspekcije i mjere kontrole. Neophodna je bliska saradnja sa industrijom, kako bi se osigurala dostupnost informacijama. Eksperti moraju biti na raspolaganju kompetentnim organima. 2. Efektne kazne bi bile preporuljive u cilju smanjenja rizika usljed nedovoljnog testiranja i sprovoenja sigurnosnih mjera za otputanje GMO.
109

3. Trebalo bi predvidjeti specifine strategije za hitno povlaenje opasnih GMO sa trita i kontrolu njihovog otputanja. 4. Meunarodna saradnja bi bila od koristi u cilju razmjene podataka i iskustava.

110

8.3 Kontrole proizvoda

Azbest
Direktiva 87/2I7/EEC o zatiti i redukciji zagaenja okolia azbestom je prva direktiva koja se odnosi na supstance i koja integrise kontrolu zagaenja zraka, vode i zemljita. Namijenjena je nadopuni restrikcije azbesta postavljenoj u Direktivi 76/769/EEC, kao i drugim direktivama koje se odnose na zatitu radnika, isputanje u zrak i otpad. Zemlje lanice su obavezne da osiguraju spreavanje emisije azbesta u zrak i vodu, kao i vrstog azbestnog otpada na izvoru zagaenja. Postavljene su limitirajue vrijednosti zagaenja zraka. Teno istjecanje iz azbestnog cementa i papir i karton moraju biti reciklirani. Ukoliko recikliranje azbestnog cementa nije ekonomski isplativo, sadraj azbesta u otpadu ne smije prei 30 g/m3. Rad sa proizvodima azbesta i ruenje zgrada ne moraju izazvati znaajno zagaenje okolia azbestnim vlaknima i prainom. U toku transporta i odlaganja azbestna vlakna ili praina ne smiju biti osloboeni, niti tenosti koje sadre azbestna vlakna smiju biti prosute. Otpad bi se trebao tretirati, pakovati ili pokriti, kako ne bi dolo do otputanja na odlagalitima. Postavljene su metode monitoringa isputanja u zrak i vodu. EC je odluila zabraniti koritenje skoro sveg azbesta. Pet od est razliitih vrsta azbesta je zabranjeno u 1991. Odlukom EC, Aneks 1 Direktive 76/769/EEC o opasnim supstancama i preparatima bie nadopunjen.

Implementaciona razmatranja 1. Od usvajanje ove direktive veina zemalja lanica je zabranila koritenje azbesta. Mnogi zahtjevi su zastarjeli i manje restriktivni nego postojee dravne mjere. S obzirom da direktiva odreuje minimalne zahtjeve, mogle bi se razmotriti striktnije mjere pri implementaciji. 2. Problem unitenja i otklanjanja struktura koje sadre azbest e zahtijevati velika ulaganja. Strategija za procjenu urgentnih intervencija e morati biti razvijena. Procedure za procjenu rizika koji se odnose na ovaj problem e morati biti razvijene. 3. Planovi upravljanja otpadom moraju razmotriti potrebu uspostavljanja sigurnih odlagalita za otpad koji sadri azbest.

Deterdenti
Direktiva 73/404/EEC zabranjuje stavljanje na trite i koritenje deterdenata kod kojih je prosjean nivo biodegradacije povrinskih aktivnih supstanci manji od 90% za etiri kategorije: anionske, kationske, ne-jonske i amfolitike.Ovepovrinskiaktivnesupstancenesmijubiti tetnezaljudeiivotinjepodnormalnimuslovimakoritenja.

111

Metode za odreivanje udovoljenja sa direktivom su date u Direktivi 73/405/EEC o testiranju biodegradacije ne-jonskih povrinski aktivnih supstanci, koja postavlja tri metode testiranja biodegradacije ovih supstanci. Zemlje lanice moraju obavijestiti jedna drugu i EC o laboratorijama autorizovanim za izvoenje ovih testiranja.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje moraju uspostaviti sisteme za ocjenu toksinosti i biodegrabiliteta deterdenata koji se nalaze na tritu. 2. Mrea laboratorija autorizovanih za testiranje mora biti uspostavljena i njihove aktivnosti kontrolisane, kako bi se osigurala pouzdanost podataka. Nadleni organi trebaju voditi registar ovih laboratorija i obavijestiti EC o njima. 3. Kompetentni organi moraju obavijestiti ostale kompetentne organe i EC o zabranama koritenja deterdenata koji ne udovoljavaju zahtjevima direktive.

Restrikcija prodaje i koritenja odreenih opasnih supstanci i preparata

Direktiva 76/769/EEC je stvorila okvir i pojednostavila legislativnu proceduru putem koje EU moe zabraniti ili ograniiti opasne supstance ili preparate postavljajui ove supstance i kontrole u aneks direktive. Specifine opasne supstance ili hemikalije date su u Aneksu Direktive i zemlje lanice moraju osigurati da su one stavljene na trite i koritene samo pod posebnim uslovima, koji se takoe navode u Aneksu. PCB, PCT, trihloroetilen, tetrahloroetilen, ugljen terahlorid i azbest su samo neke od supstanci koje su navedene. Restrikcije se ne odnose na supstance koje su koritene u cilju istraivanja i razvoja. Direktiva se ne odnosi na transposrt, izvoz u zemlje koje nisu lanice EU ili supstance u tranzitu koje podlijeu carinskoj kontroli. Implementaciona razmatranja 1. Kontrola supstanci i proizvoda pod direktivom mora biti preneena u dravne zakone. 2. Mora se odrediti rok povlaenja proizvoda sa trita.

Izvoz i uvoz opasnih hemikalija

Regulativa (EEC) br. 2455/92 koja se odnosi na izvoz i uvoz odreenih opasnih hemikalija, postavlja jedinstven sistem informiranja za izvoz u tree zemlje hemikalija koje su zabranjene ili ograniene u EU s obzirom na uticaj na ljudsko zdravlje i okoli. Regulativa takoe sprovodi proceduru UNEP/FAO Pristanak po prethodnom obavjetenju (PIC) i ini je mandatornom za zemlje lanice.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje moraju postaviti nadlene organe odgovorne za sprovoenje Regulative i kontakt sa izvoznicima.
112

2. Nadleni organi e osigurati da izvoznici zadovoljavaju notifikacije i PIC procedure. 3. Zemlje e preduzeti odgovarajue zakonske i administrativne mjere za sprovoenje Regulative. 4. Izvoznici opasnih hemikalija e pakovati i oznaavati svoje proizvode na isti nain kako bi oni trebali biti oznaeni u EU. 5. Zemlje e saraivati sa Komisijom u procjeni rizika izazvanih hemikalijama, u cilju definiranja odluke EU koja se odnosi na uvoz ovih hemikalija u EU. 6. Zemlje e informirati Komisiju o primljenim notifikacijama o uvozu hemikalija iji su proizvodnja, upotreba, konzumiranje, transport i prodaja zabranjeni ili ogranieni u zemljama koje ih izvoze.

Supstance koje oteuju ozonski omota

Regulativa EC/3093/94 o supstancama koje oteuju ozonski omota implementira Montrealski protokol Beke konvencije za zatitu ozonskog omotaa. Ona postavlja standarde za CFC, HCFC, i metil bromid i propisuje pravila za uvoz kontroliranih supstanci iz treih zemalja, i njihovu razgradnju i recikliranje. Ona pospjeuje smanjenje upotrebe supstanci koje oteuju ozonski omota, to je dogovoreno na meunarodnom nivou. Standardi, striktniji od onih postavljenih u Montrealskom protokolu, su postavljeni za CFC, HCFC i metil bromid. Postavljene su i kontrole proizvodnje, uvoza, izvoza, nabavke i upotrebe kontroliranih supstanci navedenih u Aneksu I. Upotreba HCFC je zabranjena, osim u pojedinim sluajevima. Regulativa predstavlja i sistem licenci za uvoz dostavljen od Komisije. U cilju prilagoavanja EC ugovora sa tehnikim progresom od 1994. i promjenama Montrealskog protokola u 1995. i 1997, nova regulativa e najvjerovatnije zamijeniti EC/3093/94 i uvesti nove kontrole nabavke i upotrebe supstanci koje oteuju ozonski omota. Iako nova regulativa nije zavrena, predvieno je da stupi na snagu tokom 2000. godine. Implementaciona razmatranja 1. Zemlje e postaviti kompetentne organe odgovorne za sprovoenje regulative. 2. Svaki proizvoa, uvoznik ili izvoznik duan je da podnese informacije i proizvedenoj, uvezenoj i izvezenoj godinjoj koliini Komisiji i kompetentnim organima. 3. Kompetentni organi bi mogli razraditi program informisanja svih strana na koje se regulativa odnosi. 4. Poto regulativa sadri razliite ili striktnije obaveze nego Montrealski protokol, njenom implementacijom e se odrediti obaveze za nove zemlje koje pristupaju (standardi, kontrola, izvjetaji i sl.).

113

8.4 Transport opasnih roba kopnenim putem

Transport opasnih roba kopnenim putem je odreen Evropskim sporazumom koji se odnosi na meunarodni prenos opasnih roba kopnenim putem (ADR). Dio II Sporazuma odreuje devet klasa supstanci i posebna pravila za njih. Direktiva 94/55/EC o transportu opasnih roba kopnenim putem, postavila je zahtjeve primjenjive ne samo na meunarodne transporte u okviru EU, nego i na bilo koji transport opasnih roba kopnenim putem u EU.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje koje su do sada ratificirale ADR konvenciju i implementirale njene zahtjeve, e moda trebati da naprave ispravke u administrativnoj i kontrolnoj strukturi koja je ve postavljena. 2. Dodatne kontrole koje e pokrivati transport unutar dravne teritorije, e trebati postaviti. 3. Dravni organi e odluiti ako postojea sigurnosna pravila mogu biti prihvaena u okvirnoj direktivi.

114

9.Mainska i automobilska buka

Buka se sastoji od neeljenih zvukova koji su glasni, neugodni ili neoekivani. Ona raste u urbanim sredinama do te mjere da postaje predmet javne brige. Prema nekim procjenama, oko 20% stanovnika Zapadne Evrope (oko 80 mil. ljudi) ispata zbog takvog nivoa buke koji strunjaci smatraju neprihvatljivim. Buka je izazvana saobraajem, industrijskim i rekreativnim aktivnostima. Cilj strategije EU je dugo vremena bio usvajanje maksimalno dozvoljenog stepena buke prouzrokovane odreenim vrstama maina. U tzv. Zelenom dokumentu iz 1996. Komisija predlae proirenje ove strategije reduciranjem buke na izvoru, razvijanjem razmjene informacija i podsticanjem programa EU u cilju suzbijanja buke. Postojea legislativa kontrole buke moe se podijeliti na etiri kategorije: 1. 2. 3. 4. motorna vozila avioni kuni aparati graevinske maine

Dvije direktive, predstavljajui ograniavajue stepene buke, pokrivaju motorna vozila. Tri direktive ograniavaju emisije avionske buke, odnosei se na Konvenciju o meunarodnoj civilnoj avijaciji. Buka prouzrokovana kuanskim aparatima je predmet okvirne direktive o kuanskim aparatima. Posljednji sektor, graevinske maine, je baziran na okvirnoj direktivi o procedurama procjena, koja je vodila do usvajanja sedam subdirektiva o odreenim tipovima maina.

KONTROLA BUKE

VOZILA

MAINE

AVIONI

GRAEVINARSTV O

Motorna vozila (70/157/EEC) Motocikli (78/1015/EEC)

Okvirna direktiva za kuanske aparate (88/594EEC)

Supersonini avioni (80/51/EEC) Jet avioni (89/629/EEC) Ogranienje avionskih operacija (92/14/EEC)

EEC okvir za ispitivanje tipova (84/532/EEC) Kompresori (84/533/EEC) Kranovi (84/534/EEC) Generatori za varenje (84/535/EEC) Generatori za struju (85/536/EEC) Razbijai betona (85/537/EEC) Kosilice (85/538/EEC) Hidraulini ekskavatori (86/662/EEC)

115

9.1 Motorna vozila i motocikli

Motorna vozila
Direktiva 70/157/EEC uvodi limitirajue vrijednosti stepena buke za putnika vozila i daje zahtjeve za mjerenje stepena zvuka, izduvne sisteme i priguivae. Nekoliko nadopuna, posljednja je Direktiva 96/20/EC, smanjilo je dozvoljene stepene buke. Granine vrijednosti za osam tipova vozila za prevoz putnika i robe, kreu se od 74 dB(A) do 80 dB(A). Direktiva koristi sistem optimalnih usklaenosti odobrenja za motorna vozila i izduvne sisteme. Zemlje lanice ne mogu odbiti odobrenja za vozila koja ispunjavaju zahtjeve direktive.

Motocikli
Direktiva 78/1015/EEC o motociklima postavlja ogranienja za dozvoljene nivoe zvuka motocikla i zahtjeve prema izduvnim gasovima ili primjeni priguivaa. Ona uvodi jednoobrazne procedure testiranja prije izdavanja certifikata za mjerenje nivoa zvuka. Sistem usklaenosti se primjenjuje na provjere vodene od strane zemalja lanica, koje ne mogu odbiti odobrenja, iako se od njih ne zahtijeva da usvoje ove standarde za domae procedure. Limitirajue vrijednosti su date za tri kategorije motocikla, i kreu se od 75 dB(A) do 80 dB(A). Od lanica se trai da postuju pravovaljanost certifikata drugih.

Implementaciona razmatranja 1. Proizvodna postrojenja bi trebala biti prilagoena usvajanju limitirajuih vrijednosti i mjerenja koji se zahtjevaju za njihove proizvode. 2. Postojea odobrenja treba da budu revidirana i da ukljue promjene prema direktivi na unutarnjem tritu. 3. Zemlje bi trebale odluiti da li da primjene 2-stepenu legislativu (standardi na domaem tritu razliiti od EU trita) ili da usklade dravne standarde sa standardima EU. 4. Zemlje bi trebale organizirati monitoring i provoditi provjere kontrole i mjerenja.

116

Direktiva o emisijama buke iz motornih vozila implementaciona razmatranja Nacionalni zakonodavni okvir Uporediti zahtjeve direktive sa postojeim zakonima. Identificirati nedostatke legislative. Implementirati promjene na legislativu motornih vozila i nacionalnu legislativu koja se odnosi na emisije buke. Nadleni organi (CAs) Nadleni organi moraju imati administrativne sisteme za provoenje emisionih standarda za putnika vozila. Oni takoe moraju implementirati metode mjerenja buke. Lokalni nadleni organi mogu biti odgovorni za inspekcije i monitoring vozila. Ovo bi trebalo ukljuiti zabranu vozila koji ne ispunjavaju standarde za emisiju buke. Procijeniti da li nova vozila koja ulaze na trite imaju EU certifikat pod Direktivom EEC/92/97. Razmotriti upotrebu zabrana ili kazni za naruavanje pravila.

Zakonske kontrolne take Implementacija dravnih odobrenja za uvezena i domaa vozila. Zakonske mjere koje e osigurati implementaciju procedura testiranja, kontrolne take i kazne. Kazne za prekoraenje emisionih standarda, za sva vozila (uvezena ili domaa). Zabrana prodaje i koritenja neodobrenih vozila.

Razmatranja za udovoljenje

Zainteresirane strane Osigurati rasprave sa strunjacima automobilske industrije o usklaivanju metoda za smanjenje buke. Nadleni organi bi trebali komunicirati sa industrijom, javnou i potroaima u vezi planiranja redukcije buke, ukljuujui mjere uvoenja novih tehnologija ne tako bunih motornih vozila. Osigurati uee javnosti u odluivanju o mjerama redukcije buke.

Finansijska razmatranja Vlada treba obezbjediti nadlene organe i administraciju. Industrja snosi trokove udovoljenja zahtjevima. Vlada i industrija trebaju saraivati na razvoju inicijativa za naknade za vozila koja ispunjavaju nove limite emisije buke.

117

9.2 Avioni
Ova kategorija obuhvata etiri direktive. Prva postavlja ogranienja za emisiju buke za avione registrirane na teritoriji zemlje lanice. Druga primjenjuje ova ogranienja na avione iz treih zemalja. Trea spreava dodavanje starih bunih aviona registrima zemalja lanica. etvrta postavlja stroija pravila za upravljanje avionima dodavajui meunarodnim standardima za buku sve avione koji su u funkciji i nalaze se na teritoriji EU.

Civilni supersonini avioni

Direktiva 80/51/EEC postavlja ogranienja emisije buke supersoninih aviona na osnovu standarda odreenih od Meunarodne organizacije za civilnu avijaciju. Cilj je smanjiti avionsku buku, uzimajui u obzir faktore okolia, tehnike mogunosti i ekonomske konsekvence. Direktiva definie sadraj dokumenata atestiranja buke i zahtijeva od zemalja lanica da potuju dokumente jedna druge. Izuzeci mogu biti dozvoljeni za specifine tipove aviona. Direktiva 89/629/EEC postavlja striktnija pravila ogranienja emisija buke supersoninih aviona registriranih na teritoriji EU. Kao pod Direktivom 80/51/EEC, ova pravila su inkorporirana kroz reference Konvencije o meunarodnoj civilnoj avijaciji. Direktiva zabranjuje dodatak odreenih tipova bunih aviona registrima zemalja lanica.

Ogranienja operacija aviona Direktiva 92/14/EEC odreuje restrikcije koritenja odreenih tipova aviona, tako da smanjuje buku i ograniava operacije aviona koji ne zadovoljavaju standarde postavljene u Aneksu 16 Konvencije o meunarodnoj civilnoj avijaciji. Restrikcije se odnose na civilne avione teine 34 000 kg i kapaciteta 19 i vie sjedeih mjesta.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje moraju postaviti kompetentne organe koji e biti odgovorni za kontrolu meunarodnih standarda za buku. 2. Zemlje bi trebale usvojiti striktne mjere i kazne za avione koji ne udovoljavaju zahtjevima direktive.

118

9.3 Metode za mjerenje buke: Graevinska postrojenja i maine

Okvirna Direktiva 79/113/EEC o utvrivanju emisije buke graevinskog postrojenja i maina, uvodi metode testiranja buke iz ovih postrojenja i maina koje se koriste za obavljanje poslova u graevinarstvu i mjestima izgradnje. Maine namijenjene transportu robe i ljudi i poljoprivredni traktori nisu ukljueni. Procedure testiranja graevinskih postrojenja moraju biti primijenjene kako bi se odredili stepeni maksimalne emisije buke maina za koje su postavljeni zahtjevi u posebnoj direktivi. Direktiva e biti zamijenjena Direktivom 2000/14/EC o emisijama buke maina za vanjsko koritenje. Ova nova direktiva pojednostavljuje legislativu koja se odnosi na bunije maine i ukljuuje brojne postojee direktive.

Implementaciona razmatranja 1. Test metode ove direktive e zamijeniti postojee, ako ih ima. 2. Tehniki zahtjevi bi trebali biti postavljeni laboratorijama ili institucijama koje bi bile odgovorne za kontrolu.

119

9.4 Dozvoljene emisije buke: Graevinska postrojenja i maine

Dozvoljeni stepeni buke su postavljeni u okviru Direktive 84/532/EEC o EEC vrstama ispitivanja za graevinska postrojenja i maine, u odnosu na ujednaene zahtjeve za ove tipove maina, u sedam razliitih direktiva, od kojih se svaka odnosi na odreenu opremu. Svih sedam subdirektiva zahtijeva da proizvodi moraju biti oznaeni znakom koji pokazuje stepene buke garantovane od strane proizvoaa, i sadre anekse koji definiu metode za mjerenje buke i procedure za kontrolu usklaenosti ovih modela sa ispitivanim tipovima. Zemljama lanicama nije dozvoljeno da dre opremu koja zadovoljava zahtjeve izvan njihovih trita, ali im je dozvoljeno da reguliu koritenje maina u zonama koje smatraju osjetljivim (npr. blizu bolnica). Direktiva i njene subdirektive e biti ukinute Direktivom 2000/14/EC o emisijama buke maina za vanjsko koritenje. Ova nova direktiva pojednostavljuje legislativu koja se odnosi na bunije maine i ukljuuje brojne postojee direktive.

Kompresori
Direktiva84/533/EECpostavlja ogranienja buke za okoli i odgovarajue zahtjeve za izdavanje certifikata za kompresore prema EEC ispitivanjima.

Kranovi
Direktiva 84/534/EEC postavlja ogranienja buke za okoli i buke na mjestu izvoenja radova i odgovarajue zahtjeve za izdavanje certifikata za kranove prema EEC ispitivanjima. Ona postavlja ogranienja za mehanizme za dizanje tereta i generatore. Zemlje lanice mogu ograniiti stepen buke na radnom mjestu.

Generatori za varenje
Direktiva 84/535/EEC EEC postavlja ogranienja buke za okoli i odgovarajue zahtjeve za izdavanje certifikata za generatore za varenje prema EEC ispitivanjima.

Generatori za struju
Direktiva 84/536/EEC postavlja ogranienja buke za okoli i odgovarajue zahtjeve za izdavanje certifikata za generatore za strujupremaEECispitivanjima.

Razbijai betona
Direktiva 84/537/EEC postavlja ogranienja buke za okoli i odgovarajue zahtjeve za izdavanje certifikata za razbijae betona prema EEC ispitivanjima.Zemlje lanice mogu ograniiti stepen buke na radnom mjestu.

120

Kosilice
Direktiva 84/538/EEC postavlja ogranienja buke za okoli i buke na mjestu izvoenja radova i metode mjerenja buke za odreene kosilice.

Hidraulini rovokopai
Direktiva 86/662/EEC postavlja ogranienja buke za okoli i odgovarajue zahtjeve za izdavanje certifikata za rovokopae koritene u graevinarstvu prema EEC ispitivanjima. Ona zahtijeva i oznaavanje proizvoda za stepen buke. Zemlje lanice mogu ograniiti stepen buke na radnom mjestu.

Implementaciona razmatranja 1. Programi za implementaciju ovih sedam subdirektiva bi mogli biti razraeni. 2. U cilju primjene EU metoda za mjerenje buke, proizvodna postrojenja e trebati da obezbijede odgovarajuu tehniku opremu. 3. Potrebno je razraditi program monitoringa. 4. Potrebno je postaviti sistem kompetentnih organa. Kompetentni organi moraju biti adekvatno obueni i opremljeni.

121

9.5 Kuanski aparati

Direktiva 86/594/EEC je okvirna direktiva o bukama nastalim od kuanskih aparata. Ona obezbjeuje korisnicima standarde i procedure pribavljajui precizne informacije o stepenima buke kuanskih aparata putem jasnih oznaka zajedno sa drugim informacijama, kao to su stepeni potronje energije. Ona nastoji izbjei poveavanje broja nacionalnih oznaka i da podstakne proizvoae i uvoznike da proizvode manje bune aparate.

Implementaciona razmatranja 1. Zemlje moraju pratiti smjernice za testiranje i statistike metode postavljene u direktivi, to znai da laboratorije zaduene za testiranje moraju biti obuene i imati adekvatnu opremu. 2. Zemlje bi trebale odluiti da li e objaviti informacije o bukama ili ne. Ako one to ne uine, informacije moraju biti objavljene od strane proizvoaa ili uvoznika. 3. Dravni kompetentni organi moraju odrediti format oznake.

122

Aneks - Skraenice
ADR : BAT : Evropski sporazum o meunarodnom prenosu opasnih materija kopnenim putem Najbolja raspoloiva tehnika

BATNEEC : Najbolja raspoloiva tehnika koja ne zahtijeva prevelike trokove CA : CAP : CDDA : CEEC : CESPIN : CFCs : CITES : Corinair : CORINE : CPIN : CRF : CZM : DG XI : DMEER : DPSIR : Odgovorni organi Zajednika poljoprivredna politika Zajednika baza podataka o oznaenim zonama Zemlje Centralne i Istone Evrope Informaciona mrea ujedinjenog okolinog i odrivog provoenja Hloroflorokarbonati Konvencija o meunarodnoj razmjeni ugroenih vrsta (Washington-ska konvencija) Kljuni popis za zrak (nekadanji EC program CORINEAIR) EEA/ETC-AEM projekat od 1995. Koordinacija informacija o okoliu (zapoet pod Odlukom 85/338/EEC; pilot projekat nastavljen u EEA) Informaciona mrea istije proizvodnje Zajedniki format izvjetavanja Upravljanje obalskim zonama Generalni direktorat za okoli, nuklearna sigurnost i zatita graana (URL : http://www.europa.eu.int/comm/dg11/index_ en.htm) Digitalna mapa ekolokih regija u Evropi Snage za provoenje, pritisci, stanja, uticaji, odgovori (koncept lanca uobiajen za okoli, usvojen od strane EEA) Akcioni plan za okoli Evropska zajednica Evropski program klimatskih promjena Ekonomska komisija za Evropu (UN) (URL : http://www.unece.org/) Evropski centar za zatitu prirode
123

CLRTAP : Konvencija o prekograninom zagaivanju zraka na velikim udaljenostima

EAP : EC : ECCP : ECE : ECNC :

EC-CHM : Mehanizam mjesta izmjene Evropske zajednice

ECPI : EEA : EFTA : EIA : EIB : EINECS : EIONET : ELINCS : EMAS : EMEP : EPER : ESDP : ETC :

Evropsko vijee za oblikovanje i posredovanje Evropska agencija za okoli (URL : http://www.eea.eu.int ) Evropsko udruenje za slobodnu trgovinu (Island, Lihtentajn, Norveka, vicarska) Procjena uticaja na okoli Evropska investiciona banka Evropski popis postojeih hemijskih supstanci Evropska mrea za osmatranje i informisanje o okoliu (URL : http://www.eionet.eu.int) Evropska lista objavljenih hemijskih supstanci Eko-upravljanje i eme audita Kooperativni program monitoringa i procjene prekograninog prijenosa zagaivaa zraka u Evropi (URL : www.emep.int) Evropski registar emisija zagaivaa Evropska perspektiva prostornog razvoja Evropski tematski centar Pod ugovorom EEA da razvija okoline informacije u odreenoj oblasti (URL : http://www.eionet.eu.int )

EDEN-IW : Okolina mrea razmjene podataka za kopnene vode

ETC/ACC : Evropski tematski centar za zrak i klimatske promjene (URL : http://www.etcaq.rivm.nl/etcacc) ETC/AE : ETC/AQ : Evropski tematski centar za zagaenje zraka (URL : http://etc-ae.eionet.eu.int/etcae/index.htm) Evropski tematski centar za kvalitet zraka (URL : http://www.etcaq.rivm.nl/)

ETC/CDS : Evropski tematski centar o katalogu izvora podataka (URL : http://www.mu.niedersachsen.de/cds/) ETC/IW : ETC/LC : Evropski tematski centar za kopnene vode (URL : http://etc-iw.eionet.eu.int/) Evropski tematski centar za zemljini pokriva (URL : http://etc.satellus.se/)

ETC/MCE : Evropski tematski centar o morskom i obalskom okoliu (URL : http://estaxp.santateresa.enea.it/www/etc/etc-mc.html) ETC/NC : ETC/W : EU : Eurostat : Evropski tematski centar za zatitu prirode (URL : http://www.mnhn.fr/ctn/) Evropski tematski centar za otpad (URL : http://www.etc-waste.int/) Evropska unija Ured za statistiku Evropske zajednice (URL : http://www.europa.eu.int/en/comm/eurostat/serven/home.htm ) Organizacija za prehranu i poljoprivredu Okvirna konvencija o klimatskim promjenama (UN) Biva Jugoslovenska Republika Makedonija Dobra laboratorijska praksa

FAO : FCCC : FYROM : GLP :

124

GMM : GMO : HCFCs : HFCs : ICZM : IEA : IEA : IPCC : IPPC : ISPA :

Genetiki modificirani mikroorganizmi Genetiki modificirani organizmi Hidrohloroflorokarbonati Hidroflorokarbonati Upravljanje integriranim obalskim zonama Integrisana procjena okolia Meunarodna agencija za energiju Meuvladno tijelo za klimatske promjene Integrisano spreavanje i kontrola zagaenja Instrument za strukturalnu politiku prije pristupanja (Vjenika regulativa (EC) 1267/1999) (URL : www.inforegio.cec.eu.int/wbpro/ispa/ispa_en.htm) Procjena ivotnog ciklusa Procjena znaaja ivotnog ciklusa Instrument Evropske komisije za finansiranja okolia Maksimalno dopustljiva koncentracija Glavni komponentni elementi Megawat Nacionalna emisijska ogranienja Nacionalne fokalne take (URL : www.eionet.eu.int/ ) Nevladina organizacija Odnedavno nezavisne drave Nije vie polimer Azotni oksidi, ukljuujui azot monoksid (NO) i azot dioksid (NO2) Nacionalni programi za usvajanje steevina Nacionalni centar za upuivanje dravno tijelo postavljeno od strane zemlje lanice kao struno tijelo za odreenu tematsku oblast, esto dio Evropskog tematskog centra Potencijal oteenja ozona Supstance koje oteuju ozon Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (URL : http://www.oecd.org/ ) Policiklicni aromatini hidrokarbonati
125

LCA : LCIA : LIFE : MAC : MCE : MW : NEC : NFP : NGO : NIS : NLP : NOx : NPAA : NRC :

ODP : ODS : OECD : PAH :

PCB : PCP : PCT : PER : PHARE :

Polihloriranibifenil Pentahlorfenol Polihloriraniterfenil Registar zagaivaa Inicijativa EU za ekonomsku integraciju 13 zemalja Centralne i Istone Evrope ukljuujui Albaniju, Bosnu i Hercegovinu i Makedoniju (URL : www.europa.eu.int/comm/dg1a/PHARE/index.htm ) Pristanak po prethodnom obavjetenju Stalni organski zagaivai Dijelova na bilion Dijelova na milion Plan upravljanja rijenim bazenima Specijalne zone konzervacije

PIC : POP : ppb : ppm : RBMP : SAC :

SAPARD : Specijalni program pristupanja za poljoprivredu i ruralni razvoj (URL : http://europa.eu.int/comm/agriculture/index_en.htm) SEA : SoER : SPA : TEN : TERM : TFEI : TFEIP : UN : UNCCD : UNECE : UNEP : Strateska procjena okolia Izvjetaj stanja okolia Specijalne zone zatite Trans-evropska mrea Mehanizam za transport i okolino izvjetavanje Vodee snage za inventure emisija (URL : www.aeat.co.uk/netcen/airqual/TFEI/unece.htm) Vodee snage za inventure emisija i projekcije Ujedinjeni narodi (URL : http://www.un.org/ ) UN Konvencija za borbu protiv isuivanja (desertifikacije) Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Evropu Program okolia Ujedinjenih naroda (URL : http://www.unfccc.de/ ) UWWT : VOC : WHO : WMO : Direktiva o tretiranju otpadnih voda u urbanim sredinama Lako-isparljiva organska jedinjenja Svjetska zdravstvena organizacija Svjetska meteoroloka organizacija

UNFCCC : Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama

126

BOSNA I HERCEGOVINA SLUBENI LIST

Br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25.

Zakon Zakon o elektroprivredi Zakon o inspekciji elektrine energije Zakon o zabrani gradnje nuklearnih postrojenja u SFR Jugoslaviji Zakon o geolokim istraivanjima Zakon o jedinstvenom nainu utemeljivanja I sakupljanja podataka o mineralnim resursima, podzemnim vodama i balansu ovih rezervi Zakon o osnovama osiguranja u toku transporta gasa i nafte putem cjevovoda Zakon o inspekciji termoelektrana Zakon o ogranienju trgovine drvetom i proizvodima od drveta Zakon o rudarstvu Zakon o prostornom ureenju Zakon o graevinskom zemljitu Posebni standardi u graevinarstvu Pravilnik o tehnikim mjerama i uslovima za zagrijavanje zgrada Zakon o hidrometeorolokim poslovima od interesa za cijelu zemlju Zakon o hidrometeorolokim poslovima od interesa za Republiku Pravilnik o zatiti zraka od zagaivanja Pravilnik o posebnom reimu kontrole djelatnosti koje mogu ugroziti okoli Zakon o zatiti od elementarnih nepogoda Odluka o osnivanju fonda za zatitu okolia Odluka o graninim vrijednostima emisije zagaivaa i graninim vrijednostima zagaenja Pravilnik o posebnom reimu kontrole djelatnosti koje mogu ugroziti okoli Zakon o zatiti od poara Odluka o Zakonu o meteorologiji Odluka o ratifikaciji ugovora o energetskoj povelji i problemima okolia Zakon o umama

Objavljen 1/93, Zakon 13/94 - 189 23/92 616, Zakon 13/94 - 189 2/95 5, 13/94 189, Sl. list. SFRJ 35/98 885 3/93-33, Zakon 13/94 - 189 8/93 155, Zakon 13/94-189 2/95 5, 13/94 189, Sl. list SFRJ 64/73 1806 23/92 614, 13/94 - 189 21/92 574, 6/94 74, 13/94 - 189 Zakon 13/94 189, 13/94 - 213 9/87 245, 23/88 689, 24/89 671, 10/90 288, 14/90 411, 15/90 421, 14791 471, 7/92 - 193 34/86 1113, 1/90 12, 19/90 811, 3/93 53, 13/94 - 189 2/92 5, 13/94 189, Sl. list. SFRJ 18/77 717 2/92 5, 13/94 189, Sl. list. SFRJ 28/70 737 2/92 5, 13/94 189, Sl. list. SFRJ 18/88 493, 63/90 - 1920 10/76 417, 12/87 370, 7/92 - 193 18/76 - 812 2/76 72, 23/76 929, 23/82 935, 26/88 787 40/90 1161, 20/95 - 597 8/00 - 346 11/00 - 498 10/00 - 425 15/87 517, 37/88 1004, 38/89 969, 19790 533, 36/90 998, 13/93 333, 13/94 - 189 40/00 945 8/00/84 23/93 541, 13/94-189, 9/95 287, 37/95 918, 4/96-64

127

Federacija Bosne i Hercegovine

Br. 1. 2. 3. 4. 5. Zakon Odluka o izradi strategije za razvoj energetskog sektora u FBiH Zakon o poljoprivrednom zemljitu Zakon o vodama Zakon o veterinarstvu Pravilnik o otpadnim vodama, nainima mjerenja iskoritene vode i izvaenog materijala iz vodotoka Objavljen 19/00 - 564 2/98 - 105 18/98 454 46/00 1545 48/98 2168, 36/00 - 1216

Republika Srpska
Br. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Zakon Zakon o elektroprivredi (proizvodnja elektrine energije) (Prestaje da vai Zakon o elektroprivredi SRBiH Sl. list 16/78, 40/82, 90/90) Zakon o energetskoj inspekciji (Prestaje da vai Zakon o energetskoj inspekciji Sl. list SRBiH 14/91) Zakon o graevinskom zemljitu ( Osnovni tekst objavljen u Sl. listu SRBiH 34/86 1113, 1/90 12, 19/90 811) Zakon o prostornom ureenju (Prestaju da vae zakoni objavljeni u Sl. listu SRBiH 9/87 245, 23/88 689, 24/89 671, 10/90 288, 14/90 411, 15/90 421, 14/91 471) Zakon o meteorolokim i hidrolokim djelatnostima Zakon o zatiti od poara Zakon o umama Zakon o vodama Objavljen 10/97 313, izmjene 23/98 - 585 12/93 498 Izmjene u Sl. listu RS 29/94-800, 23/98 560, 5/99 -51 19/96 777, 25/96 1023, 10/98 246 20/00 437 16/95 441 14/94 499, 8/96 397, 10/97 325, 23/98 558, 18/99 408 10/98 209

128

Sarajevski Kanton (FBiH)

Br. 1. 2. 3. Zakon Zakon o kvalitetu zraka (Prestaje da vai Odluka o zatiti zraka Sl. Novine, Sarajevo) Odluka o obrazovanju Strunog savjeta za zatitu okolia Zakon o prostornom ureenju (Prestaje da vai Zakon o prostornom ureenju objavljen u Sl. listu SRBiH 9/87, 23/88, 24/89, 10/90, 14/90, 15/90, 14/91, 25/94 i Zakon o primjeni Zakona o prostornom ureenju Sl. list RBiH 16/92, 13/94 i 20/95 Zakon o umama (Prestaje da vai Zakon o umama objavljen u Sl. listu RBiH 23/93 541, 13/94 189, 9/95 287, 37/95 918, 4/96 - 64 Zakon o vodama u Sarajevskom Kantonu Objavljen 10/99 383 3/98-49 13/99 505, izmjene i dopune 19/99 733 4/99 78 16/00 - 652

4. 5.

Tuzlanski Kanton (FBiH)

Br. 1. 2. 3. 4. 5. Zakon Pravilnici o ukupnom zagaenju okolia Zakon o zatiti okolia Zakon o zatiti prirode (Mora biti usaglaen sa federalnim zakonom) Zakon o zatiti zraka Zakon o prostornom ureenju (Prestaju da vae zakoni objavljeni u Sl. listu SRBiH 9/87 245, 23/89 689, 10/90 288, 14/90 411, 15/90 421, 14/91 471, 7/92 193 i Sl. listu RBiH 25/94426, 20/95 - 583 Zakon o poljoprivrednom zemljitu Zakon o umama Zakon o vodama Objavljen 2/01 57 6/98 254, 15/00 776 10/99 341 6/00 228 16/00 - 813

6. 7. 8.

11/00 521 10/99 349 15/99 - 537

Zeniko Dobojski Kanton (FBiH)

Br. 1. 2. 3. Zakon Zakon o zatiti okolia Zakon o ispitivanju i koritenju minerala (ruda) Zakon o vodama Zeniko-Dobojskog Kantona 1/00 1 13700 567 8/00 311 Objavljen

129

Bosansko - Podrinjski Kanton (FBiH)

Br. 1. Zakon Zakon o prostornom ureenju (Prestaje da vai Zakon o prostornom ureenju objavljen u Sl. listu SRBiH 9/87, 23/88, 24/89, 10/90, 14/90, 15/90, 14/91 i Sl. listu RBiH 25/94 i Zakon o primjeni Zakona o prostornom ureenju objavljen u Sl. listu RBiH 16/92, 13/94 i 20/95 Objavljen 17/00 - 243

Srednjobosanski Kanton/upanija (FBiH)

Br. 1. 2. Zakon Zakon o kvalitetu zraka Zakon o energetskoj inspekciji za lokalna energetska postrojenja Objavljen 11/00 366 12/00 419

Zapadnohercegovaka upanija (FBiH)

Br. 1. 2. Zakon Zakon o zatiti okolia Zakon o prostornom ureenju (Prestaje da vai Uredba o prostornom planiranju i ureenju prostora na podruju Hrvatske Zajednice Herceg Bosna za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja objavljene u Sl. listu H-B 13/93) Zakon o gradnji (Prestaje da vai Uredba o gradnji na podruju Hrvatske Zajednice Herceg Bosna za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja objavljene u Sl. listu H-B 13/93) Zakon o rudarstvu Pravilnik o popisu istrazivakih i eksploatacionih polja Objavljen 5/00 162 4/99 106

3. 4. 5.

4/99 - 113 2/99 38 5/99 -153

Hercegovako Neretvanski Kanton/upanija (FBiH)

Br. 1. Zakon Zakon o prostornom ureenju (Prestaje vaiti Uredba o prostornom planiranju i ureenju prostora za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja na podruju Hrvatske Zajednice Herceg Bosna Sl. list H-B 13/93) Zakon o graenju (Prestaje vaiti Uredba o graenju na podruju Hrvatske Zajednice Herceg Bosna za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja H-B 13/93 Zakon o poljoprivrednom zemljitu Zakon o umama Objavljen 14/98 - 618

2. 3. 4.

14/98 - 625 10/98 4/98 95, 13/98 574, 15/99 795

130

Posavski Kanton/upanija (FBiH)

Br. 1. 2. 3. 4. 5. Zakon Zakon o zatiti okolia Zakon o prostornom ureenju (Prestaje primjena propisa o prostornom ureenju) Zakon o graenju (Prestaju da vae prijanji zakoni o graenju) Zakon o poljoprivrednom zemljitu u Posavskom Kantonu Zakon o vodama u Posavskom Kantonu Objavljen 4/00 - 133 5/99 349, 7/00 377 5/99 371, 7/00 376 2/00 56 2/00 - 65

131