FAKULTET ZA OBRAZOVANJE DIPLOMIRANIH PRAVNIKA I DIPLOMIRANIH

EKONOMISTA ZA RUKOVODEE KADROVE

NOVI SAD

Seminarski rad
Predmet: Porodino i nasledno pravo
Tema: Imovinski odnosi suprunika u braku

Profesor:

Student:

Doc. dr Edit Der-eregelj

Mihrija Jusufovi
Broj indeksa: I0301/12

Novembar, 2014.godine
1

UVOD

Brak je lini, ali i imovinski odnos suprunika.. Imovinski odnosi suprunika u savremenom pravu su
doiveli znaajne promene. U patrijarhalnom branom pravu ena je udajom dolazila pod muevljevu vlast
Imovinski doprinos ene porodinoj imovini se ogledao u davanju miraza (dos).Miraz se muu donosio radi
lakeg ivljenja u zajednici i ulazio je u muevljevu imovinu.4 Neto kasnije je uvedena obaveza vraanja
miraza u sluaju prestanka braka. Imovinski odnosi suprunika ostaju gotovo nepromenje-ni i u Srpskom
graanskom zakoniku.5 Ipak, vremenom je suprematija mua
Imovinski odnosi ureuju se propisima graanskog prava. Meutim, onda kada su subjekti ovih
odnosa brani partneri, oni su tradicionalno predmet normiranja branog zakonodavstva. 1
Propisi nacionalnih prava o imovinskim odnosima branih partnera meusobno su razliiti. U
velikom broju pravnih sistema na podruju Evrope uporedo postoje dva reima, odnosno sistema
imovinskih odnosa: zakonski i ugovorni. Rjeenje prihvaeno u manjem broju nacionalnih zakona o
ureenju ovih odnosa samo u obliku zakonskog reima uglavnom se naputa, u skladu s veim
uvaavanjem autonomije branih partnera i potrebom da im se ostavi mogunost da urede svoje
imovinske odnose drugaije od naina na koji je to uradio zakonodavac. Zakonodavci u najveem
broju evropskih zemalja tako daju mogunost branim partnerima da odaberu reim koji e se
primijeniti na ove odnose. Zakonski imovinski reim se primjenjuje tek onda kada se oni nisu
odluili za ugovorni imovinski reim, odnosno kada nisu ugovaranjem nekog drugog reima
iskljuili primjenu zakonskog.
Imovinski odnosi branih partnera danas su normirani nacionalnim zakonima, a u zakonodavstvu
Evropske Unije skoro da se moe konstatovati potpuno odsustvo pravila koja reuju ove odnose.
Ovakvo stanje nije posljedica nepostojanja potrebe za ureenjem ovih odnosa u evropskom pravu.
Naprotiv, harmonizacija branog imovinskog prava je nuna. Ova oblast tijesno je vezana za
ekonomsku oblast, tako da se ureenost odnosa u njoj direktno odraava na trite: razliita
pravila o ovlatenjima branih partnera u vezi s branom imovinom i o njihovoj odgovornosti za
dugove mogu ometati stvaranje i razvoj jedinstvenog evropskog trita i biti smetnja njegovoj
efikasnosti. Bez ujednaavanja nacionalnih propisa koji ureuju ovu oblast nije mogue
uspostavljanje jedinstvenog trita, odnosno uklanjanje smetnji slobodnom kretanju dobara i
usluga te slobodnom kretanju radnika i kapitala. U posljednje vrijeme preduzete su i nastavljaju se
preduzimati aktivnosti kojim se vre pripreme za harmonizaciju ove oblasti, mada se s planiranjem
ovih aktivnosti moralo poeti ranije. Jedan od razloga odlaganja i kanjenja s poetkom procesa
harmonizacije jeste nepostojanja na evropskom tritu dovoljno iskustva potrebnog za koordinaciju
razliitih sistema branog imovinskog prava. U ovoj, kao i u ostalim oblastima, harmonizaciju je
mogue postii na vie naina. Jedna mogunost jeste propisivanje osnovnih tipova imovinskih
reima, uz ostavljanje mogunosti dravama lanicama da branim partnerima omogue da se
opredijele za prihvatanje i podvrgavanje jednom od njih. Druga mogunost jeste razvoj evropskog
sistema brane imovine koji bi bio priznat u svim dravama lanicama kao dodatak njihovim
pojedinanim domaim reimima.2 Ovaj evropski sistem bi se ili izveo iz zajednikih rjeenja koja
postoje u razliitim pravnim sistemima, ili bi nastao preuzimanjem rjeenja iz jednog pravnog
sistema, postizanjem konsenzusa pri odluivanju u evropskim institucijama.
Obavljenim pripremama, uraenim planovima i programima za donoenje evropskih propisa u
oblasti branog imovinskog prava, trebalo bi i moglo bi se postii otklanjanje ozbiljnijih smetnji
njihovom donoenju. Naime, i pored postojeih meusobnih razlika u nacionalnim zakonima, ova
oblast je podobna za harmonizaciju, tako da se meusobno pribliavanje nacionalnih
1 Isto vrijedi i za imovinske odnose iji su subjekti vanbrani partneri i ostali lanovi porodice oni su ureeni odredbama branog, odnosno porodinog zakonodavstva.
2 Dieter Martiny, Is Unification of Family Law Feasible or even Desirable? u: Toward European Civil Code, Kluwer Law International, 1998., str. 165.

zakonodavstava u ureenju imovinskih odnosa moe postii lake nego u drugim oblastima. To je
posljedica injenice da, za razliku od veine drugih branih odnosa, ovi odnosi nisu dublje i jae
vezani s tradicijom, kulturom i kulturnim vrijednostima drutva. Na ovu oblast odnosa branih
partnera odrazile su se promjene koje su se desile u drutvu, kao i prihvaeni opi principi:
izjednaenje ene i mukarca u pravima i obavezama, emancipacija ene, zabrana diskriminacije i
solidarnost izmeu branih partnera. U prilog stavu o mogunosti harmonizacije moe se navesti
slinost koja ve postoji izmeu rjeenja nacionalnih zakona koja se odnose na ugovorni brani
reim: ovim rjeenjima se na slian nain ureuje forma, vrijeme sklapanja i sadrina branog
ugovora kojim brani partneri ureuju meusobne imovinske odnose.
U teoriji se zastupa isti stav: ova oblast se navodi kao podobna za prihvatanje opih principa
evropskog porodinog prava i kao mogui predmet unifikacije porodinog prava.3
Isto tako, u razmatranju pitanja izbora oblasti u kojima treba da se pristupi harmonizaciji, u okviru
Komisije za evropsko porodino pravo (CEFL) esto je zastupano miljenje da harmonizacija moe
najbolje uspjeti u oblastima u kojim postoji uska veza sa imovinskim pravom, pa je kao primjer
navoeno brano imovinsko pravo, mada je pri tome naglaavano da se ne smije potcijeniti
tehnika sloenost ove materije. Uz to je uspostavljana veza sa ugovornim pravom, u kojem je
harmonizacija ve poela, te sa stvarnim pravom, u kojem nisu postojale velike mogunosti u tom
pravcu.4
Na razlike koje postoje izmeu osnovnih branih reima normiranih u zakonodavstvu evropskih
zemalja, ali i na njihovo meusobno pribliavanje, ukazano je na etvrtom regensburkom
kolokviju, odranom 1998. godine na temu Brana zajednica, partnerski odnos i imovina u Evropi.
U centru rasprave bilo je brano (i vanbrano) imovinsko pravo, a referenti u podnesenim
referatima o ureenju ovih pitanja u nacionalnim zakonima, postigli su saglasnost da je brano (i
vanbrano) imovinsko pravo doivjelo dug razvoj koji je uvijek bio i jo uvijek je obuhvaen
promjenama. Rezultat ovog razvoja je postepeno ujednaavanje ove oblasti.5 Znai, jo prije
deceniju uoena je tendencija ujednaavanja nacionalnih prava, mada je u isto vrijeme izraen
stav da e za njeno postizanje morati protei odreeni vremenski period.
Uporedo s ovim, zastupa se i stav o nemogunosti harmonizacije materijalnog prava u ovoj oblasti.
Tako se u Zelenoj knjizi o sukobu zakona u oblasti branih imovinskih reima, ukljuujui pitanje
nadlenosti i meusobnog priznanja, konstatuje ova nemogunost i istie da je harmonizaciju
mogue postii samo u oblasti sukoba zakona.6
2. Imovinski odnosi branih partnera u evropskom zakonodavstvu
Proces donoenja evropskih propisa u oblasti graanskog prava, pa onda i u oblasti imovinskih
odnosa, zapoeo je donoenjem propisa o sudskoj saradnji u graanskim predmetima, a ne o
materijalnom pravu. Naime, potreba ostvarivanja sudske saradnje u ovim predmetima odavno je
uoena u praksi, pa se najprije i pristupilo njenom pravnom ureenju. Za oblast pravde sudska
saradnja i jednak pristup sudu imaju veliki znaaj. Bez ove saradnje, odnosno bez priznavanja i
3 V. ire: Dieter Martiny, op.cit., str. 165.
4 Valter Pintens, Die Commission on European Family Law Hintergrund, Grndung, Arbeitsmetode und erste Ergebnisse, Zeitschrift fr Europisches Privatrecht, 2004/3, str. 557.
5 Dieter Henrich, Vorwort: Eheliche Gemeinschaft, Partnerschaft und Vermogen im europaischen Vergleih, Bielefeld, 1999

6 Green Paper on conflict of laws in matters concerning matrimonial property regimes, including the question of jurisdiction and mutual recognition COM (2006)400 final (presented by the Commission, SEC (2006)952
Brussels, 17.7.2006., http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/site/en/com/2006/com2006_0400en 01pdf., preuzeto s Interneta 15.1.2008.

izvrenja odluka izvan drave u kojoj su one donesene, ne moe se garantovati pravna sigurnost
evropskih graana
U Konvenciji o nadlenosti i izvrenju odluka u graanskim i trgovakim predmetima (Brussels I, iz
1968. godine) odreena su zajednika pravila o nadlenosti i izvrenju odluka u graanskim i
trgovakim predmetima. U Mastrihtskom ugovoru identifikovana je ova sudska saradnja kao oblast
od zajednikog interesa za drave lanice EU, a Amsterdamski ugovor je povezao sudsku saradnju
u ovoj oblasti sa slobodnim kretanjem ljudi.7
2.1. Brani imovinski reimi
Poetni koraci u ureenju imovinskih odnosa branih partnera preduzeti su prihvatanjem Bekog
akcionog plana u decembru 1998. godine. Kao jedan od prioriteta i mjera koje treba da se
preduzmu u dvogodinjem i etverogodinjem roku u oblasti pravde odreena je sudska saradnja
u graanskim predmetima, a meu oblastima u kojim se naglaava potreba izmjene pravila o
sukobu zakona, navedeni su brani reimi. Uz to, naglaeno je da e se ispitati mogunost
stvaranja sudske mree u graanskim predmetima radi poveanja kontakata izmeu
profesionalaca irom Evrope.8
Meusobno priznanje sudskih odluka odreeno je kao prioritet i u zakljucima sastanka u
Tampereu, odranom u oktobru 1999. 9 Jedan od zakljuaka bio je i zahtjev Evropskog vijea Vijeu
Evrope i Evropskoj komisiji (u daljem tekstu: Vijee i Komisija) da usvoje, do decembra 2000.
godine, program mjera za implementaciju principa meusobnog priznanja, u kojem bi se pokrenuo
rad na donoenju propisa u oblasti izvrenja. Naglaeno je da se minimalni zajedniki standardi u
ovom aspektu procesnog prava smatraju nunim radi olakanja primjene principa meusobnog
priznanja, a da se pri njihovom prihvatanju moraju potovati osnovni pravni principi drava lanica.
Evropsko vijee je pozvalo Vijee i Komisiju da pripreme novo procesno zakonodavstvo o
prekograninim predmetima, a naroito vezano za sudsku saradnju i osiguranje pristupa pravu. to
se tie materijalnog prava, postavljen je zahtjev za sveobuhvatnom studijom o potrebi pribliavanja
zakonodavstva drava lanica u graanskim predmetima, kako bi se otklonile smetnje dobrom
funkcionisanju graanskih postupaka, o emu bi Vijee trebalo da podnese izvjetaj do 2001.
godine.
U novembru 2000. godine Vijee i Komisija prihvatili su Program mjera za implementaciju principa
meusobnog priznanja odluka u graanskim i trgovakim predmetima, ime su stvoreni uslovi za
usvajanje instrumenta o nadlenosti, priznanju i izvrenju odluka i o branim imovinskim reimima.
Dva su cilja koja su trebala biti ostvarena ovim programom: jedan je proirenje mehanizma
ustanovljenog Uredbom Brussels I na testament, nasljeivanje, brana imovinska prava i situacije
koje nisu pokrivene Uredbom Brussels II, a drugi je pojaanje sistema sudskog priznanja daljim
razvojem u oblastima ve pokrivenim Uredbama Brussels I i II. Krajnji cilj ovog programa jeste
priznanje i izvrenje sudske odluke u drugoj dravi lanici bez potrebe voenja posebnih
postupaka, odnosno ukidanje ustanove exequatur.10

7 Ova oblast je kasnije ureena Konvencijom o nadlenosti i izvrenju odluka u branim predmetima Brussels II , iz 1998. godine), a 2000. godine usvojene su Uredba br. 44/2001 o nadlenosti, priznavanju i izvrenju odluka
u graanskim i trgovakim predmetima (zamijenila je Konvenciju Brussels I) i Uredba br.1347/2000/EC o nadlenosti, priznanju i izvrenju odluka u branim predmetima te u pitanjima roditeljskog staranja o zajednikoj djeci
branih partnera, koja je 2005. godine zamijenjena novom Uredbom o nadlenosti, priznanju i izvrenju odluka u branim predmetima i predmetima roditeljske odgovornosti Brussels IIbis. Ove se uredbe ne odnose na
sporove o imovinskim odnosima branih partnera.

8 Council and Commission Action Plan of 3 December 1998 on how best to implement the provisions of the Treaty of Amsterdam on the creation of an area of freedom, security and justice,
http://europa.eu/scadplus/leg/en/lvb/l33080.htm , preuzeto s Interneta 4. 2. 2008.

9 Presidency Conclusions Tampere European Council, http://www.consilium.europa.eu/ueDocs /cms_Data/docs/pressdata/en/ec/00200-r1.en9.htm, preuzeto s Interneta 4. 2. 2008.

Sudska saradnja ostala je i dalje na vrhu politike agende Evropskog vijea, pod ijim stalnim
nadzorom je ostao napredak u implementaciji i blagovremeno preduzimanje neophodnih mjera
odreenih u Amsterdamskom ugovoru, Bekom akcionom planu i zakljucima iz Tamperea.
Komisija je na sastanku u Tampereu pozvana da napravi prijedlog odgovarajueg mehanizma
praenja rezultata u tom cilju. U Komunikaciji Komisije Vijeu i Evropskom parlamentu o praenju
napretka u stvaranju oblasti slobode sigurnosti i pravde (iz 2000. godine) zauzet je stav da tijelo
koje bi pratilo rezultate ne bi bilo samo mehaniki instrument za olakanje institucijama EU
unutranjeg nadgledanja napretka u donoenju zakonodavstva i drugih instrumenata za stvaranje
ove oblasti, ve bi to prije trebalo da bude instrument za pomo u postizanju cilja stvaranja i
razvoja EU kao oblasti slobode, sigurnosti i pravde, koja pripada ne institucijama, ve graanima
Unije.11 Vezano za oblast pravde, naglaena je potreba osiguranja boljeg pristupa sudu i pune
sudske saradnje izmeu drava lanica. to se tie pristupa sudu, istaknuto je da se on mora
osigurati u svakoj dravi lanici jednako lako kao i u vlastitoj dravi te da graani i firme ne treba da
se spreavaju i obeshrabruju u izvravanju svojih prava sloenou zakonskog i administrativnog
sistema u dravama lanicama. Meusobno priznanje i izvrenje sudskih odluka se mora osigurati
u cijeloj EU, jer e ono, zajedno sa nunim pribliavanjem zakonodavstva olakati saradnju izmeu
vlasti i sudsku zatitu individualnih prava. Evropsko vijee je podvuklo znaaj osiguranja
neophodne transparentnosti i redovnog informisanja Evropskog parlamenta. Za decembar 2001.
godine odreeno je odravanje sastanka na kojem e se razgovarati o utvrivanju napretka.
U maju 2001. godine Vijee je donijelo odluku o stvaranju Evropske sudske mree u graanskim i
trgovakim predmetima. Zadatak mree je olakanje sudske saradnje u ovoj oblasti izmeu drava
lanica i razvoj informacionog sistema za lanove mree. Pojedinici i firme preko ove mree mogu
doi do saznanja o razliitim nacionalnim sistemima graanskog i trgovakog prava, zakonskim
instrumentima EU i drugih meunarodnih organizacija. Time se stvara mogunost za olakanje
poloaja pojedinaca i uklanjanje problema koje razliitost nacionalnih pravnih sistema esto izaziva
u sudskim postupcima koji prelaze nacionalne granice, odnosno u koje nije ukljuena samo jedna
drava. Radi ostvarenja ovog cilja, Vijee je osiguralo kreiranje i web stranice sa kratkim
pregledom razliitih nacionalnih sistema graanskog i trgovakog prava. 12
U aprilu 2002. godine Vijee je usvojilo Uredbu 13 koja je uspostavila opi okvir za aktivnosti
Zajednice za olakanje implementacije sudske saradnje u graanskim predmetima za period 20022006.
Evropsko vijee je, pet godina poslije sastanka u Tampereu, u novembru 2004. godine usvojilo
Program za jaanje sigurnosti, slobode i pravde u EU, poznat kao Haki program. 14 Cilj ovog novog
viegodinjeg programa, izmeu ostalog, je poveanje zajednike sposobnosti Unije i njenih
lanica da garantuju osnovna prava, minimum procesnih garancija i pristup sudu, da nastave
priznanje sudskih odluka i eliminiu zakonske i sudske smetnje u postupcima u graanskim i
porodinim predmetima s prekograninim implikacijama. Naglaena je potreba da se u okviru
sudske saradnje potpuno primijeni meusobno priznanje, kako bi granice izmeu zemalja u Evropi
10

Judicial

co-operation

between

Member

States

in

civil

and

commercial

matters

is

European

Community

policy

linked

to

the

free

circulation

of

people,

http://ec.europa.eu/justice_home/fsj/civil/fsj_civil_intro en. htm, preuzeto s Interneta 4. 2. 2008.

11 Communication from the Commission to the Council and the European Parliament - Scoreboard to review progress on the creation of an area of freedom, secutiry and justice in the European Union Brussels, 13. 4. 2000
COM(2000) 167 final/2,eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM: 2000:0167:FIN:EN:PDF, preuzeto s Interneta 13. 1. 2008.
12 Council Decision of 28 May 2001 establishing a European Judicial Network in civil and commercial matters (2001/470/EC), http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:32001D0470:EN: NOT THE
COUNCIL OF THE EUROPEAN UNION,
13 Regulation (EC) No 743/2002

14 The Hague programme strengthening the area of freedom, security and justice in the European Union, http://64.233.183.104/search?
q=cache:22Eb5IzmOJUJ:www.europol.europa.eu/jit/hague_programme_en.pdf+Hague+Programme+on+strengthening&hl=hr&ct=clnk&cd=1&gl=ba, preuzeto s Interneta 4. 2. 2008.

prestale biti smetnje uspjenom voenju sudskih postupaka i izvrenju odluka u graanskim
predmetima.
Vijee i Komisija usvojili su u junu 2005. godine Akcioni plan za implementaciju ovog programa.
Meu mjerama navedenim u planu, koje Komisija i Vijee smatraju neophodnim za uvoenje u
praksu smjernica postavljenih u Hakom programu, navedena je i Zelena knjiga o sukobu zakona u
oblasti branih imovinskih reima, ukljuujui pitanje nadlenosti i meusobnog priznanja, a kao
rok do kojeg se oekuje da je Komisija pripremi odreena je 2006. godina.15 Grupa eksperata,
zaduena od Komisije, napravila je studiju izvjetaj koja je kasnije prihvaena. U njoj je, izmeu
ostalog, sugerisana harmonizacija pravila meunarodnog privatnog prava u oblasti brane imovine
(i nasljeivanja) i uvoenje novih pravnih instituta, kakav je novi zajedniki Evropski brani
imovinski sistem. Taj novi sistem, o kojem bi se sporazumjeli brani partneri, uveo bi se umjesto
imovinskih sistema predvienih u svakoj dravi lanici i bio bi odreen istim pravilima u cijeloj
Evropi.16
Na neophodnost harmonizacije prava u ovoj oblasti ukazali su podaci izneseni u preliminarnoj
studiji Komisije iz 2002. godine. Naime, u studiji se navodi da u 2000. godini vie od 5 miliona
osoba evropskih graana nije ivjelo u dravi iji su dravljani, ve u u drugoj dravi lanici Unije,
a da je oko 14 miliona osoba koje nisu evropski graani ivjelo na prostoru Unije. Prema iznesenim
podacima skoro 2,5 miliona uknjibi imovine tie se imovine koja je u vlasnitvu branih partnera, a
nalazi se u dravama lanicama u kojim oni nemaju prebivalite. 17
U toku 2006. godine Komisija EU predstavila je Zelenu knjigu o sukobu zakona u oblasti
branih imovinskih reima, ukljuujui pitanje nadlenosti i meusobnog priznanja.18 U njoj
su pokrenute konsultacije o pitanju branih imovinskih reima (i imovinskih posljedica drugih oblika
zajednice) koje se sve ee postavlja u meunarodnom kontekstu. Brani imovinski reim je u
ovoj knjizi odreen kao skup pravnih pravila koja se tiu finansijskih odnosa branih partnera
nastalih u njihovom braku, i to kako njihovih meusobnih, tako i odnosa sa treim osobama,
posebno njihovim povjeriocima. Brani ugovor se definie kao ugovor zakljuen prije sklapanja
braka radi ureenja imovinskih odnosa izmeu branih partnera.
Nakon navoenja da su brani imovinski reimi iskljueni iz dotadanjih dokumenata Zajednice, 19 u
knjizi se konstatuje da harmonizacija materijalnog prava nije mogua, pa da e se zbog toga u njoj
razmatrati osnovna pitanja konfliktnih pravila. Ovim pravilima se moe urediti veliki broj pitanja,
izmeu ostalog punovanost ugovora, likvidacija i podjela imovine. S obzirom da se imovinski
aspekti braka esto ureuju na nespornoj osnovi, radi pojednostavljenja predmeta za praktiare i
efektivnog rjeavanja praktinih problema graana, u razmatranje su uzete uloga i ovlatenja
nesudskih organa te priznanje vansudskih dokumenata izdatih od ovih organa. Na kraju je zauzet
stav da e evropsko zakonodavstvo vjerovatno olakati ivot graana predviajui registraciju
sporazuma o branoj imovini u dravama lanicama.
15http://64.233.183.104/search?q=cache:Ym09_u0d2qkJ:ec.europa.eu/justice_home/doc_centre/doc/action_plan_jai_207_en.pdf+Green+Paper(s)+on+the+effective+enforcement+of+judicial+decisions+(20062007)&hl=hr&ct=clnk&cd=5&gl=ba, preuzeto s Interneta 4. 2. 2008.
http://209.85.135.104/search?
q=cache:7lHy2sKJf_cJ:www.consilium.europa.eu/uedocs/cmsUpload/web097781.en.pdf+The+programme+of+measures+for+implementation+of+the+principle+of+mutual+recognition+of+decisions+in+civil+and+commercia
l+matt, preuzeto s Interneta 27. 1. 2008.
16 Giacomo Oberto, Judicial

co-operation in cross-border Family law matters, preuzeto s Interneta 14.12.2007.,

http://www.geocities.com/CollegePark/Classroom/6218/lecco/reportonlecco.htm
17 U studiji je naveden i podatak o otprilike 170.000 meunarodnih razvoda godinje (16% svih razvoda), to je iskoriteno kao argument za predlaganje Uredbe o mjerodavnom pravu i nadlenosti u brakorazvodnim
predmetima. (supra note 6. (GREEN!!!!)

18http://64.233.183.104/search?q=cache:0l4bwrkopOEJ:www.law.duke.edu/cicl/pdf/Conflict_of_Laws.pdf+Green+Papers)+on+the+effective+enforcement+of+judicial+decisions(2006&hl=hr&ct=clnk&cd=2&gl=ba
19 Haku konvenciju o pravu mjerodavnom za brane imovinske ugovore iz 1978. godine potpisale su samo Francuska, Luksemburg i Holandija.

U Zelenoj knjizi su postavljena pitanja, a Komisija je pozvala sve zainteresovane da odgovore na

njih. Jedno od njih je: hoe li se za sve razliite aspekte situacije pokrivene mjerodavnim pravom
koristiti iste ili razliite take vezivanja? U komentaru ovog pitanja se kao primjer navodi Haka
konvencija iz 1978. koja priznaje automatsku izmjenu mjerodavnog prava za brani imovinski reim
kada brani partneri promijene prebivalite ili dravljanstvo, ako nisu sami odredili mjerodavno
pravo ili zakljuili brani ugovor. Od ostalih postavljenih pitanja, izdvajamo slijedea: hoe li se
harmonizirati formalni zahtjevi za sporazum?; koja pravila o meunarodnoj nadlenosti e se
prihvatiti, u sluaju da se sudu nadlenom za razvod i separaciju ne prizna nadlenost i za
likvidaciju brane imovine, naroito za pitanja imovine koja je uveana dok je par ivio zajedno
(naprimjer poklonima izmeu branih partnera ili ugovorima izmeu njih)?; 20 hoe li se pravila o
priznanju i izvrenju odluka primjenjivati i na akte ustanovljene od nesudskih organa, kao to su
brani ugovori?
2.2. Brani ugovor
Potreba za harmonizacijom nacionalnih pravnih sistema postoji i u oblasti branog ugovora,
ugovora kojim se iskljuuje primjena zakonskog imovinskog reima i odabire rjeenje koje vie
odgovara potrebama, zahtjevima i interesima samih branih partnera. Razlike u nacionalnim
pravima postoje u pogledu forme ovog ugovora, njegove sadrine i ogranienja postavljenih za
njegovo sklapanje, odnosno stepena autonomije branih partnera.
Propisi o branom ugovoru prihvaeni od institucija Evropske Unije, odnosno evropski dokumenti
koji normiraju brani ugovor jo uvijek ne postoje, ba kao ni propisi o branim imovinskim
reimima. Upravo zbog njihovog nepostojanja, ovaj ugovor je bio predmet Pisanog pitanja
upuenog Evropskoj komisiji u junu 2000. godine (P-1905/00). 21 Prvo pitanje, sadrano u njemu je
bilo: moe li Komisija potvrditi da brani ugovori punovani i potpisani po zakonima jedne drave
lanice nisu punovani pred sudovima druge drave lanice? Drugo pitanje je glasilo: moe li
Komisija dati garanciju Evropskom parlamentu da e preduzeti mjere za osiguranje pravne zatite
graanima u takvim situacijama?
U odgovoru Komisije je reeno da, u vrijeme postavljanja pitanja, ne postoje pravila Zajednice
primjenjiva na brane ugovore, odnosno sporazume o branoj imovini. Briselska i Rimska
Konvencija o nadlenosti i mjerodavnom pravu za ugovorne obaveze u graanskim i trgovakim
predmetima iskljuuju sporazume o branoj imovini iz njihovog domena. Slino tome, Uredba o
nadlenosti, priznanju i izvrenju sudskih odluka u branim predmetima iskljuuje brane ugovore i
sporazume o branoj imovini. U odgovoru se dalje navodi da iz toga slijedi da se punovanost
branih ugovora zakljuenih u drugoj dravi lanici cijeni prema nacionalnim pravilima, odnosno po
meunarodnom privatnom pravu svake drave lanice.
Meutim, u Komunikaciji Komisije Vijeu i Evropskom parlamentu o praenje napretka u stvaranju
oblasti slobode, sigurnosti i pravde, neophodnim je ocijenjena elaboracija preliminarne studije o
nadlenosti i mjerodavnom pravu za branu imovinu, a kao rok za njeno usvajanje odreen je april
2004. godine. Prema raspoloivim podacima, postavljeni rok nije ispotovan i studija nije usvojena.
22
20 Izjanjavajui se o pitanju moe li sudija koji odluuje u brakorazvodnom postupku odluiti o izdravanju branih partnera u obliku isplate kapitala, Sud pravde je razgraniio dosuenje izdravanja od odluka koje se odnose
na brani reim, potvrdivi mogunost odluivanja o izdravanju (uzimajui u obzir potrebe i mogunosti stranaka). Osnov za ovakav stav je bilo tumaenje Suda o domenu primjene Briselske konvencije, iji lan 1. iskljuuje
brane reime (Marc Fallon, Droit familial et droit des Communauts europennes, Revue trimestrielle de droit familial 1998/3, str. 391.)

21 Written question P-1905/00 by Michael Cashman (PSE) to the Commission, C 72 E/146 Official Journal of the European Communities EN 6.3.2001 (2001/C 72 E/183), http://eur-lex.europa.eu/lexUriServ/exUri Serv.do?
uri=OJ:C:2001:072E:0146:0417:EN:PDF , preuzeto s Interneta 13.1.2008.

22 Communication from the Commission to the Council and the European Parliament - Scoreboard to review progress on the creation of an area of freedom, secutiry and justice in the European Union Brussels, 13. 4. 2000
COM(2000) 167 final/2, eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM: 2000:0167:FIN:EN:PDF, preuzeto s Interneta 13.1.2008.

3. Imovinski odnosi branih partnera u zakonodavstvu evropskih zemalja

U uporednom pravu, ak i u zemljama sa istim ekonomskim i politikim prilikama, brani imovinski
reimi se meusobno znatno razlikuju.
3.1. Zakonski brani imovinski reimi
Oblast branih reima je bitno reformisana sedamdesetih godina 20. vijeka, kada je u cilju
izjednaenja branih partnera u veini zemalja unesen odreeni broj imperativnih pravila. Ova
pravila, kojima se brani partneri tite jedan prema drugom i prema treim licima, uglavnom su
sadrana u primarnom reimu, a tiu se obaveze doprinoenja obavezama (teretima) brane
zajednice, solidarne odgovornosti partnera za dugove domainstva, zatite porodinog stana,
obavljanja profesije branog partnera, bankarskih rauna i sefova pohranjenih od suprunika,
zastupanja izmeu njih i zatite od akata jednog od njih koji dovode u opasnost imovinske interese
porodice. Ova pravila teite stavljaju na termin interes porodice i pokuavaju ponovo uspostaviti
pravinu ravnoteu izmeu situacije branih partnera u toku braka i one treih povjerilaca. Ova
imperativna pravila su praktino zajednika svim zemljama lanicama: obaveza doprinoenja
obavezama braka i zatita porodinog stana. Za dugove koje je preuzeo jedan brani partner
solidarno odgovara i drugi. Od solidarnosti su iskljueni oito pretjerani (neumjereni) trokovi koje
je jedan partner sam uinio. Zatita porodinog stana je naglaena u svim domaim pravima i to
vrlo preciznim odredbama. Za svaki akt koji se tie stvarnih prava zahtijeva se saglasnost drugog
BP-a, bilo da je on suvlasnik ili ne. Nepribavljanje saglasnosti najee je sankcionisano
nitavou preduzetog akta.
U zakonodavstvu evropskih zemalja postoje razliiti brani imovinski reimi, a najvei broj zakona
normira dva ili vie ovih reima. Pored zakonskog, zakonodavci uglavnom ureuju i ugovorni
imovinski reim: ostavlja se mogunost branim partnerima da iskljue primjenu zakonskog reima
ugovaranjem nekog drugog reima. Zakonodavstva se pri tome meusobno razlikuju po stepenu
slobode ostavljene branim partnerima: negdje oni imaju mogunost birati samo izmeu reima
normiranih zakonom, a negdje su slobodni odabrati reim izvan onih ureenih zakonom.
Dominantna tendencija u uporednim zakonodavstvima, pored toga to je u nekim zemljama
zakonom predviena mogunost (nekad ak i obaveza) izbora izmeu vie ponuenih imovinskih
reima, jeste da se odredbe pravnih propisa iz oblasti brano-imovinskih odnosa definiu kao
dispozitivne, odnosno ostavlja se mogunost BP-ima da ugovorom (uz izvesna ogranienja)
drugaije definiu uzajamna prava i obaveze u ovoj oblasti. Sloboda ugovaranja ograniava se
najee u pogledu odgajanja zajednike dece, zatite slabijeg BP-a, njihovog izdravanja, ili
obezbjeenja doprinosa za zajedniko domainstvo. U Francuskoj, primera radi, stranke su
ograniene injenicom da nemaju pravo iskljuiti osnovni imovinski reim (koji se odnosi na
pokrivanje trokova domainstva, odgajanje zajednike dece i porodini dom) a moraju potovati i
pravila morala i dobre obiaje. Razlike izmeu zakonskih reima tiu se stepena slobode branih
partnera u pogledu postupanja s imovinom u toku braka, naina podjele imovine po razvodu braka
i slobode ugovaranja drugog reima. U zemljama s reimom zajednice imovine prisutne su
promjene u pravcu vee samostalnosti u upravljanju imovinom u toku braka i vee prisutnosti
odloene zajednice. U pravima u kojima je u posljednje vrijeme izvrena reforma u ovoj oblasti,
brani partneri imaju uglavnom vei stepen autonomije u pogledu ugovaranja imovinskog reima, a
u veini njih je prihvaena ideja nezavisnosti branih partnera, odnosno njihove vee
8

ravnopravnosti. Zajedno sa zakonskim izmjenama u ovoj oblasti, u literaturi i praksi se od 90-ih

godina prolog vijeka poinje poklanjati vea panja sadraju zakonskog branog imovinskog
reima (kao i izdravanju poslije razvoda braka i poloaju preivjelog branog partnera u vezi s
nasljednim pravom.
Sistematizacija reima imovinskih odnosa izmeu BP koji postoje u uporednom pravu vri se na
razliite naine, a najprihvatljivija je teza o tri, odnosno etiri osnovna pristupa. ''Prvi sistem je
sistem spajanja imovine, drugi je sistem odvojene imovine (odvojenosti dobara) i trei je sistem
zajednike imovine (zajednice) ili zajednike tekovine.'' Neki pravni autori istiu i etvrti, ''reim
odloene zajednike imovine (odnosno reim zajednice prinosa ili imovinske zajednice) ili reim
uea u steevini (zakonski reim u Njemakoj) koji koristi prednosti odvojenosti i zajednice. Za
vrijeme braka on funkcionie kao odvojenost dobara, ali po prestanku reima svaki suprug ima
pravo uestvovati, u principu sa polovinom, u vrijednosti.
U evropskoj literaturi se navodi podjela zak.reima u 3 glavne grupe: reimi zajednice, reimi
odvojenosti dobara i reimi uea u steevini
Sistem spajanja imovine znai da imovina koju BP unose u brak, samim zakljuenjem braka
postaje zajednika imovina.
Sistem odvojene imovine BP-a postoji u onim zakonodavstvima u kojim zakljuenje braka u
principu ne povlai za sobom nikakve imovinske posledice, osim onih koje se odnose na
zajedniku decu, odnosno zajedniko domainstvo. Dakle, BP-i suvereno raspolau svom svojom
imovinom, svaki brani partner ostaje iskljuivi vlasnik svojih dobara, stiu imovinu (zaradu) u toku
trajanja braka kao odvojenu, a ne zajedniku, a za obaveze prema treim licima, svojom imovinom
odgovara iskljuivo onaj BP koji je tu obavezu ugovorio. Svaki brani partner je vlasnik svoje
imovine i njom slobodno uiva, upravlja i raspolae, bez obzira na to kako i kada ju je stekao.
Brani partneri u veini prava iz ove grupe mogu, umjesto ovog, ugovoriti primjenu reima
zajednice imovine, a u nekim pravima mogu ugovoriti i tretiranje odvojene imovine kao zajednike.
Varijante ovog reima su prihvaene u velikom broju unutranjih prava- u Austriji, Engleskoj,
Finskoj, Grkoj, Irskoj, Letoniji, Portugalu? i kotskoj. Meutim, u austrijskom i norvekom pravu
puna odvojenost imovine postoji samo do prestanka braka, dok se nakon toga imovina moe ili
raspodijeliti na odvojenu i zajedniku, ili se podjela vri na nain za koji vlasniki odnosi nisu
odluujui. U austrijskom pravu postoje i mjeoviti reimi zajednica u braku steene imovine i
zajednica poveane imovine.
Za sistem zajednike imovine (zajednice imovine) karakteristino je to to pored imovine
svakog od branih partnera postoji i zajednika imovina, bilo kao opa (koja se sastoji od svih
sadanjih i buduih dobara branih partnera), bilo kao ograniena na steevinu, odnosno dobit.
Sve to BP-i steknu radom u toku trajanja braka, smatra se zajednikom imovinom. U ovom reimu
brani partneri postaju zajedno vlasnici, odnosno suvlasnici svega to je steeno radom u toku
braka, tj. brane zajednice. Izuzetke najee ine dobra steena nasljeem, poklonom (ukoliko je
poklonodavac striktno naznaio da davanje ini u korist jednog od branih drugova), sredstva koja
je jedan od suprunika stekao prije braka, imovina steena iskljuivo zahvaljujui posebnoj imovini,
i slino.
Kao zakonski, ovaj reim je prihvaen u Belgiji, ekoj, Estoniji, Francuskoj, Luksemburgu,
Poljskoj, Slovakoj, vedskoj, Hrvatskoj, Srbiji, Danskoj, Holandiji, Italiji, Maarskoj?, Rusiji, paniji
i Portugalu. Istina, u nekim od ovih pravnih sistema (npr. danskom), radi se o odgoenoj zajednici
imovine, poto se imovina steena u braku tretira kao zajednika tek po prestanku braka, dok je do
tada ovaj reim slian reimu odvojene imovine. Primjena reima zajednice imovine u svim
navedenim zakonima moe se iskljuiti, ugovaranjem bilo reima potpuno ili djelimino odvojene
9

imovine, bilo reima zajednice zarada ili odvojenosti imovine, a u nekim ugovaranjem reima kojeg
sami brani partneri odrede, potujui zakonska ogranienja.
U njemakom pravu zakonski imovinski reim je sistem poveanja imovine (uea u steevini,
odloene zajednice imovine), po kojem se ono to se stekne u toku braka smatra kao
podjednako zaraeno od oba brana partnera.
Autori koji podravaju zakonski reim ograniene zajednike imovine naglasili su ravnoteu izmeu
nezavisnosti i solidarnosti, kao i zatitu prava na upravljanje oba brana partnera, ak i ako jedan
od njih nema vlastitih prihoda Uz to, kritikovali su komplikovanost nekih sistema sa odgoenom
zajednicom, zbog toga to se za korekcije koje eventualno mogu napraviti sudovi zahtijevaju
veoma osposobljene sudije.
Uloga brano-imovinskih ugovora razliita je u zemljama u tranziciji i drugim zemljama. U
reformskim zemljama uglavnom je zadran reim zajednice sticanja, odnosno zajednike imovine,
pa u tim pravnim sistemima ovi ugovori slue za odreivanje reima odvojene imovine, kako za
period od sklapanja braka do zakljuenja ugovora, tako i za budunost. U razvijenim zemljama
branoimovinske odnose esto karakterie sistem odvojene imovine, a ugovorom izmeu
suprunika ugovara se zajednica sticanja. Ovi ugovori su prisutniji u sistemima u kojima postoji
zakonski reim zajednike imovine, to se u literaturi objanjava ''velikim brojem brakova u kojima
su i jedan i drugi BP privrednici, pa su privredna drutva samostalna i BP-i ne-lanovi ne mogu
uticati na rad privrednog drutva. Ukoliko BP ne-lan stie imovinu u drutvu BP-a lana
(privrednog) drutva, raaju se nepotrebni sporovi sa potraivanjima ne-lana, to utie na
sigurnost poslovanja.'' S druge strane, ''u sluaju steaja drutva sa neogranienom odgovornou
(kod koga se odgovara za obaveze i linom imovinom, a ne samo imovinom uloenom u drutvo),
BP ne-lan odgovara ne samo svojim udelom u zajednikoj tekovini, ve i svojom posebnom
imovinom. Jer, ako stie zajedniku imovinu, korist, prava, dio dobiti drutva, po sili porodinog
zakona, zato ne bi odgovarao i za obaveze. No, problem je u tome to e tada odgovarati za
namirenje poverilaca onaj BP (ne-lan drutva) koji nije mogao doprinijeti loem poslovanju. to je,
naravno, nepravino.''
U nekim sistemima (Njemaka, vajcarska), zakon nudi vie modela imovinskog reima, od kojih
BP-i biraju onaj koji im najvie odgovara. Najee je mogue odstupiti delimino ili u potpunosti od
tih modela u skladu s naelom slobode ugovaranja, uz ogranienja kojim se, prije svega, tite
zajednika deca BP-a.
3.1.1. Sistem zajednice imovine
Od 3 tipa reima zajednice, najraireniji je reim zajednice prihoda i dobiti (steevine), uveden u
zakonodavstvo 70-ih godina, kada se velika veina ena nije bavila profesionalnom aktivnou.
Ovaj reim se uglavnom karakterie time da su sva dobra koja ine aktivnu imovinu zajednice
podijeljena u 2 kategorije: zajednika dobra i vlastita (posebna) dobra svakog BP. Ovo je zakonski
reim u panskom, italijanskom, belgijskom, francuskom, luksemburkom, ekom, estonskom,
portugalskom, danskom, ruskom, ekom, slovakom, hrvataskom, srbijanskom, naem pravu.
Po optem pravilu, sva dobit, tj. dobra steena teretnim osnovom ili stvorena od BP zajedno ili
odvojeno za vrijeme trajanja braka, su zajednika. Radi se naroito o profesionalnim prihodima,
plodovima i prihodima od vlastite imovine svakog BP steenim u toku braka, od privrede.
BP-i ostaju vlasnici drugih dobara iji su vlasnici bili u vrijeme sklapanja braka i onih koje su dobili
po besplatnom pr. osnovu u toku braka, ili za sluaj smrti, te dobara koja dobiju teretnim poslom
ako ih zakon izriito navodi kao vlastita. Naroito se radi o odjei i predmetima za linu upotrebu,
10

porodinim uspomenama, sredstvima za rad neophodnim za obavljanje profesije, pripacima

vlastitih dobara ili zamijenjenim za vlastita dobra.
Pravila o dugovima su sloenija, jer se ona ne odnose samo na BP-e ve i na tree povjerioce. Po
optem pravilu, dugovi prije braka i oni koji su posljedica poklona datih jednom BP-u su vlastiti a
dugovi domainstva su zajedniki.
Drugi tip, zajednica pokretne imovine i dobiti (steevine) je ostala marginalna u nekim
autonomnim pokrajinama panije, u Francuskoj i Luksemburgu. Ovaj reim se karakterie
uglavnom injenicom da sva pokretna dobra - ak i ona dobijena prije braka i ona dobijena
poklonom ili nasljedstvom u toku braka- spadaju u zajednicu.
Trei tip, univerzalna zajednica postoji u Holandiji. Sastoji se od svih prisutnih i buduih dobara
BP-a (osim onih koji e biti poklonjeni ili ostavljeni testamentom jednom od njih, pod izriitim
uslovom da ostanu njegova vlastita), kao i ukupnost dugova oba BP-a (i ona ugovorena prije i u
toku braka). Ovaj brani imovinski reim, koji priznaje potpunu zajednicu dobara, je jedinstven u
Evropi. Vezano za nj, postavlja se pitanje da li je u skladu sa modernim pogledima na nezavisnu
poziciju mua i ene, posebno s finansijske take gledanja. etvrtini svih brakova sklopljenih ovdje
prethode predbrani ugovori.
U francuskom pravu kao zakonski imovinski reim prihvaen je reim zakonske zajednice.
Zajednica se ustanovljava ukoliko nije iskljuena branim ugovorom ili na osnovu obine izjave da
se brak sklapa pod reimom zajednice. Odredbe Code civil-a definiu da zakljuenje braka ne
mijenja dotadanji reim imovine (tj. brak nema za posledicu stvaranje zajednike imovine)'.
Odredbe Graanskog zakonika koje definiu ovaj reim su dispozitivnog karaktera, dakle, stranke
ugovorom mogu definisati drugaije uzajamne imovinske odnose. Pri tome moraju ispotovati
takozvani ''osnovni reim'', odnosno one odredbe zakona koje definiu uee BP-a u trokovima
zajednikog domainstva, izdravanju zajednike dece i porodinom domu.
Italijanski Graanski zakonik (nakon reforme iz 1975. godine) kao zakonski imovinski reim
normira zakonsku zajednicu imovine (l. 159.), uz ostavljanje mogunosti branim partnerima da
ugovore reim odvojenosti imovine ili da ugovorom izmijene zakonsku zajednicu. U okviru reima
zajednice imovine postoje tri vrste imovine: zajednica imovine, porodini fond i lina imovina.
Zajednicu imovine (beni communi) ini slijedee: 1. dobra steena od oba brana partnera zajedno
ili odvojeno u toku braka, osim onih koji se tiu line imovine; 2. plodovi line imovine svakog od
branih partnera nastali ali nepotroeni u momentu prestanka zajednice imovine; 3. prihodi od
odvojenih aktivnosti svakog od branih partnera, ako u momentu prestanka zajednice imovine nisu
potroeni; 4. poslovi koje su osnovala i vode oba brana partnera. Ako je posao osnovao jedan od
branih partnera prije braka, ali su ga vodila oba, u zajednicu imovine ulaze dobit i prirataji (l.
177.). Imovina navedena pod 1. i 2. ima poseban status: ona postaje zajednicom imovine tek
poslije podjele te zajednice, a do tada se smatra linom imovinom svakog od branih partnera. U
teoriji se ona izdvaja i o njoj se govori kao o posebnoj vrsti imovine preostaloj imovini (comunione
residuo). U nju ulazi i imovina namijenjena za poslovanje preduzea jednog branog partnera ako
je ono nastalo poslije braka te prihodi od njega nastali u to vrijeme. Ovo proizlazi iz lana 178. CC,
u kojem se normira da se ova imovina smatra predmetom zajednice samo ako postoji u momentu
njene podjele.23 Podjela imovine iz zakonske zajednice se vri na jednake dijelove, uz mogunost
da sud ustanovi u korist jednog branog partnera plodouivanje na dijelu imovine dosuene
drugom branom partneru (lan 194. CC)
Od zajednice imovine odvojena je lina imovina branog partnera (beni personali). Ovu treu vrstu
imovine ini imovina koju je brani partner imao prije braka, koju je stekao u braku poklonom ili
23

Vie o ovoj imovini u: Funke, Claudia, Trennung und Scheidung im italienischen Recht vermgensrechtliche Folgen, str. 60.;
Ova imovina, odnosno prava branih partnera vezana za nju, posebno su normirana lanom 230-bis CC.

11

nasljeem, koja slui njegovim linim potrebama ili za obavljanje njegove profesije, koja je steena
po osnovu odtete (naknade) ne samo penzije za djelimini ili potpuni gubitak radne sposobnosti
(lan 179.CC) .
Pored ovih, u okviru zakonskog imovinskog reima postoji i imovina koja se oznaava kao
porodini fond (fondo patrimoniale lan 167. CC). Moe ga osnovati svaki brani partner javnim
aktom, ali i tree lice bilo javnim aktom bilo testamentom. Ovaj fond se osniva tako to se odredi
imovina, nepokretna i pokretna, upisana u javne registre, ili vrijednosni papiri za snoenje trokova
potreba porodice. Brani partneri moraju javnim aktom prihvatiti osnivanje fonda uinjeno od treih
lica aktom meu ivima. Fond se moe osnovati i za vrijeme trajanja braka. Za vrijednosne papire
kao predmet ovog fonda, postavlja se poseban zahtjev (njihova vinkulacija).
Upravljanje zajednicom imovine i zastupanje na sudu zakonodavac povjerava eni i muu, pravei
opteprihvaenu podjelu na poslove redovnog i vanrednog upravljanja (lanovi 180. 184 CC).
Zakonodavac je ostavio mogunost branim partnerima da ugovore da svaki od njih ostane
iskljuivi vlasnik imovine steene za vrijeme braka (lan 215.CC). Znai, uz zajednicu imovine,
moe postojati uporedo i reim odvojene imovine.
U maarskom pravu je Zakonom o braku, porodici i starateljstvu iz 1952. godine uspostavljen
sistem zajednike imovine BP-a koji poinje vaiti ex lege, trenutkom zakljuenja braka. Njegovo
vaenje imalo je karakter retroaktivnosti, te se ovaj reim odnosio i na one brakove koji su
zakljueni pre donoenja ovog zakona, ime su poniteni oni imovinski odnosi BP-a koji su poivali
na zakonskim ili ugovornim odredbama koje su ustanovile sistem posebne imovine BP-a. Ovaj
zakon zabranio je izmenu zakonskog reima putem brano-imovinskih ugovora. Institut branoimovinskog ugovora uao je u ma.pravo na osnovu precedentnog prava, odnosno stavova Kurije
(Vrhovnog suda). Zakonodavac ga je prihvatio i inkorporisao u Zakon o braku iz 1894.
godine.Izmenama i dopunama Zakona o braku iz 1986. godine ponovo se uvodi brano-imovinski
ugovor, kojim se moe izbjei zakonski reim zajednike imovine. Ovaj ugovor mogu zakljuiti kako
lica koja imaju namjeru da zakljue brak, tako i BP-i. Ove izmjene definisale su da se zakljuenjem
braka stvara imovinska zajednica izmeu BP-a, tako da sve to u toku trajanja brane zajednice
steknu predstavlja nepodijeljenu zajedniku imovinu, nezavisno od toga da li je ona steena
njihovim zajednikim ili odvojenim doprinosom. Zajedniku imovinu ine i naknade na osnovu
autorskih i pronalazakih prava, kao i plodovi posebne imovine. U posebnu imovinu spadaju, kako
imovina koja je postojala pre zakljuenja braka, tako i dobra steena naslijeem, predmeti koji
slue iskljuivo za linu upotrebu i imovina steena na bazi vrednosti posebne imovine. Potencijalni
budui BP-i, kao i BP-i, mogu meusobne imovinsko-pravne odnose za vreme trajanja brane
zajednice urediti ugovorom i na taj nain odstupiti od odredaba zakona i saglasiti se koja imovina
e biti predmet posebne, a koja zajednike imovine. U principu, putem brano-imovinskih ugovora
moe se ostvariti potpuno razdvajanje imovine izmeu BP-a, ali je mogue je i ovim sporazumom
predvidjeti potpuno spajanje njihove imovine za vreme trajanja zajednice ivota, pa u tom sluaju i
ona dobra koja su imala karakter posebne imovine, postaju zajednika imovina. Najee se
brano-imovinski ugovor zakljuuje radi deliminog razdvajanja imovine. Unutar deliminog
razdvajanja imovine moe se desiti da stranke uvrste u reim posebne imovine prihode nekih
svojih delatnosti, a da opredijele prihode iz ostalih delatnosti u korist zajednike imovine, za
pokrivanje trokova zajednikog ivota. Na primjer, moe se ugovoriti da plodovi iz posebne
imovine, koja je po vrednosti znaajna, budu iskljuivo posebna imovina, ili da predmet ugovora
obuhvati privredne djelatnosti za vreme trajanja zajednice ivota, pojedine predmete imovine, ili
naprimer, korienje stana. Dobit iz poslovanja trgovakog drutva u kome je jedan od BP-a lan,
kao korist iz posebne imovine, predstavlja po odredbama Zakona o braku i porodici zajedniku
imovinu BP-a. To praktino moe BP koji nije lan drutva uiniti suvlasnikom, srazmerno
poveanju vrednosti udjela lana. Budui da takav princip moe voditi u sporove sa drugim
lanovima, branim ugovorom moe se unapred raistiti pitanje da li je imovina uloena u drutvo
12

zajednika ili posebna, ali i odrediti sudbina dobiti od te imovine. Vano je naglasiti da Zakon ne
ograniava broj ugovora koji se mogu zakljuiti prije, odnosno u toku braka. U toku zajednice
ivota, ugovor se moe ne samo modifikovati, nego i raskinuti. Raskid brano-imovinskog ugovora
znai da BP-i ele da ugovoreni reim ukinu sa povratnim dejstvom, od poetka. U ovom sluaju
se smatra da ugovor nije ni zakljuen. A prekid ugovora znai da su suprunici saglasni da za
budunost vie ne vae odredbe ugovora, nego da se od trenutka prekida ponovo ustanovljava
zakonski reim.
U ruskom pravu sistem zajednike imovine je zakonski brano - imovinski reim, ali BP-ima je
ostavljena mogunost da ugovorom uspostave drugaiji reim (lan 256. Graanskog kodeksa
Ruske Federacije). Imovina koju suprunici steknu u toku braka je zajednika imovina Posebnu
imovinu ine stvari unijete u brak, imovina steena u toku braka besteretnim pravnim poslom
(najee poklonom i naslijeem) kao i stvari za linu upotrebu. Budui da su naela slobode
ugovaranja i ravnopravnosti stranaka ona naela kojima se stranke rukovode prilikom zakljuivanja
brano-imovinskih ugovora, BP-i imaju pravo da veliki broj uzajamnih odnosa koji imaju imovinske
efekte, reguliu u skladu sa uzajamnom saglasnou volja. Tako se ovi ugovori mogu sklapati za
njihovu postojeu, ali i buduu imovinu, celokupnu imovinu ili jedan njen dio, ak i za imovinu samo
jednog od BP-a. Mogu se odnositi na dimenzioniranje obaveza u pogledu pokrivanja trokova
zajednikog domainstva, prava i obaveze BP-a vezane za uee u dohotku drugog BP-a, kao i
na obavezu meusobnog izdravanja.
Rusko pravo, dakle, kao i maarsko, iroko definie mogunosti stranaka saugovornica u branoimovinskim ugovorima, i afirmie njihovu primenu. Slina je situacija i sa pravima drugih reformskih
drava.
U ekom pravu reim zajednike imovine je zakonski imovinski reim. Ovu imovinu ini imovina
steena tokom braka, osim stvari steenih besteretnim pravnim poslom, odnosno poklonom i
naslijeem, kao i stvari namijenjenih za linu upotrebu. Reim zajednike imovine moe se
modifikovati ugovorom izmeu BP-a.
Poljski Zakon o porodici i starateljstvu ''takoe dozvoljava iroku autonomiju, stranke mogu
ovjerenim ugovorom, koji se moe zakljuiti i prije braka, proiriti, limitirati ili iskljuiti zajedniku
imovinu.''
3.1.2. Sistem odvojene (odvojenosti) imovine
Austrijski Graanski zakonik u paragrafu 1233. normira da ''brana veza sama po sebi jo ne
zasniva zajednicu imovine izmeu BP-a. Za to se trai naroiti ugovor.'' Znai, zakonski imovinski
reim je reim odvojene imovine. ''Ako BP-i nisu nita ugovorili o upotrebljavanju svoje imovine,
onda svaki BP zadrava svoje ranije pravo svojine i samostalno njom raspolae. Imovina koju
stekne u toku braka je njegova imovina, na njoj drugi BP nema nikakva prava. a za dugove drugog
BP-a ne odgovara.
Zakon je normirao mogunost ugovaranja reima zajednice imovina BP-a. Ova zajednica se moe
ugovoriti meu ivim i za sluaj smrti. Pored nje, postoji mogunost ugovaranja i univerzalne
zajednice (u nju ulazi sva sadanja imovina BP koju su unijeli u brak i sva budua-steena i
naslijeena, osim ako ugovore drugaije) kao i ograniene zajednice imovine (moe biti ograniena
samo na sadanju imovinu ili na onu koja e se tek stei zajednica steene imovine, ili na
pokretne stvari i budue pokretne i nepokretne. Sklapanjem ugovora kojim se zasniva zajednica i.
BP-i n epostaju odmah suvlasnici, ve tek aktom o prenosu kojim se ureuje suvlasnitvo nad
zaj.imovinom.Bp vie ne moe samostalno raspolagati svojom imovinom, poto je sada suvlasnik.
13

Odgovornost za dugove zavisi od toga kakva je zajednica ugovorena: ako je univerzalna, povjerilac
moe namirivati sve dugove 1 BP-a iz zaj.imovine, ak i ako ih je sam napravio.
Za grko pravo karakteristino je da branim sporazumom, odnosno brano-imovinskim ugovorom
BP-i mogu ugovoriti odstupanje od zakonskog sistema odvojenosti imovine, odnosno predvideti
reim zajednike imovine kao osnovu njihovih uzajamnih imovinskih odnosa. Ukoliko ne pribegnu
izmeni zakonom predvienog sistema, svaki BP ostaje vlasnik svoje imovine, nezavisno od toga da
li se radi o imovini steenoj prije ili za vreme braka (valja napomenuti da je 1983. godine prestao
postojati mirazni reim, uz obavezu povraaja svih do tada datih miraza suprugama, to je
omoguilo funkcionisanja reima odvojenosti imovine). BP-i samostalno upravljaju i raspolau
svojom imovinom.
U engleskom pravu u sluaju razvoda braka sud ima u principu mnogo vie slobode u
podjednakom dodjeljivanju brane imovine u skladu sa svojim vlastitim shvatanjem.
U dijelu teorije se istiu prednosti reima odvojene imovine i da se njime otklanjaju nedostaci
reima zajednice imovine: spreava se da brani partner nesposoban za privreivanje umanjuje
imovinu drugog branog partnera, kao i to da u sluaju prestanka braka oba brana partnera dobiju
po jednu polovinu zajednikih dobara, iako je jedan unio u brak manje od drugog, ili nije unio nita,
ili nije doveo do poveanja imovine,24on nije smetnja racionalnom zaj. upravljanju imovinom.
Neki autori sporazum o odvojenoj imovini preporuuju onda kada zarada jednog branog partnera
prevazilazi porodinu dimenziju, odnosno kada je ovaj vlasnik velikih preduzea ili kapitala. 25
Sistemom odvojenosti imovina se pokuava ukloniti nejednakost branih partnera koja je prisutna u
sistemu zajednike imovine, mada se u tome ne uspijeva u potpunosti. U ovom se sistemu koriste
spolno neutralne odredbe, odnosno u praksi se zakonske odredbe tako tumae: naglasak se
stavlja na pravnu jednakost branih partnera govori se o pravu branih partnera da upravljaju i
raspolau imovinom, a ne o pravu mua.26
3.1.3. Sistem odloene zajednike imovine
Ovaj sistem (Njemaka, vajcarska, vedska) ne podrazumijeva postojanje zajednikog
vlasnitva, ve su BP-i, svaki pojedinano, vlasnici stvari. Karakter zajednitva javlja se tek kada
se imovina dijeli. Zajednitvo postoji, takoer, u reimu upravljanja i raspolaganja dobrima posebne
namene kao to je zajedniki dom/stan.
Ovaj reim, oznaen i kao reim odvojenosti dobara s ueem u steevini, je njemaki zakonski
reim. Naziva se i reim poveanja vrijednosti On objedinjava prednosti odvojenosti i zajednice
imovine. Za vrijeme braka on funkcionie kao odvojenost dobara (imovine), ali kada doe do
prestanka braka dolazi do izraaja zajednica imovine - tada se izraunavaju vrijednosti koje su
stvorene u braku. Od vrijednosti imovine utvrene po prestanku braka (zavrne vrijednosti) odbija
se njena poetna vrijednost - ona koju je imovina imala u vrijeme sklapanja braka, i ta razlika
predstavlja poveanu vrijednost. U poveanoj vrijednosti imovine jednog BP-a uestvuje drugi BPonaj koji je ostvario manju vrijednost svoje imovine - pripada mu polovina te poveane vrijednosti.
Ukoliko imovina nije uveana ili je smanjena, nee doi do ovog poravnanja, odnosno
uestvovanja u podjeli imovine drugog BP-a. U praksi ovaj reim izaziva brojne tekoe, i on se
sve vie shvata samo kao okvir, kao osnovna ideja koja se moe realizovati na vie naina.

24

H. Koziol - R. Welser, Grundriss des brgerlichen Rechts, Band II, str. 199.
Dieter Schwab, Familienrecht, str. 93.
26
U tom smislu v. Bea Verschraegen, Generalbericht: Gleichheit im Familienrecht unter Bercksichtigung des Einflusses von
Verfassungen und internationalen bereinkommen, str. 21.
25

14

Poput reima odvojenosti dobara, zajednika dobra nisu podlona rizicima koji proizlaze iz
profesionalne djelatnosti jednog BP-a, a zatiena je autonomija cjelokupnog upravljanja, uz
obavezu potovanja imperativnih pravila. Uostalom, kao i u zajednici, podjela dobiti se vri pri
prestanku reima. Ovaj reim dozvoljava da karakter zajednice imaju samo neka dobra, ak samo
jedno dobro.
U Njemakom graanskom zakoniku normirana su jo 2 im. reima:, ali kao supsidijarna, iju
primjenu BP-i mogu ugovoriti: zajednice dobara (imovine) i odvojenost dobara (imovine).
U sluaju ugovaranja sistema zajednice imovine, imovina oba BP-a postaje njihova zajednika
imovina. U nju ulazi i imovina koju BP naslijedi u toku braka, a ne ulazi posebna imovina i imovina
koju BP pridrava za sebe. Posebnom imovinom, koja je neprenosiva pr. poslom, BP upravlja
samostalno (npr. line slunosti), dok je pridrana imovina ona koja je kao takva odreena br.
ugovorom te ona koju BP naslijedi ili dobije na poklon od 3. lica, ukoliko ostavilac/poklonodavac
odredi da e se ona smatrati pridranom imovinom.
U sluaju ugovaranja reima odvojenosti imovine, sklapanje braka skoro ne utie na imovinu- BP-i
zadravaju imovinu koju su imali prije sklapanja braka,a ono to steknu u toku braka takoer je dio
njihove vlastite imovine.
U vajcarskom pravu zakonski imovinski reim je zajednica steene imovine,a moe se iskljuiti
ugovaranjem jednog od 2 supsidijarna reima - reima odvojenosti imovina i zajednice imovine.
BP-i su obavezani odredbama o podjeli zajednice steene imovine osim ako su drugaije ugovorili.
U okviru ovog reima postoji steena imovina i vlastita imovina svakog BP-a. Steena i. pripada
eni i muu, a ini je imovina koju su teretnim poslom stekli u toku trajanja ovog reima. Po zakonu
u nju ulaze: zarada koja proistie iz rada, naknada za lino staranje i za nesposobnost za rad,
socijalno osiguranje; prihodi s posebne imovine, imovina koja potie iz zaj. steene imovine.
Posebnu imovinu ine: imovina koju BP koristi samo za vlastitu upotrebu, koju su imali prije
nastanka zak. reima i koju su nakon toga stekli besplatno, nasljeivanjem ili po drugom osnovu,
zahtjevi za naknadu tete, imovina steena u zamjenu za posebnu imovinu.
Reim odvojenosti imovina se moe uspostaviti ex lege ili odlukom suda na zahtjev 1 ili oba BP-a
ili tree osobe. Po zakonu se on uspostavlja u sluaju otvaranja steaja nad imovinom 1 BP-a (radi
zatite drugog BP-a). Na zahtjev 1 od BP-a sud moe odrediti uspostavljanje ovog reima ako
postoje opravdani razlozi (npr. kada je 1 prezaduen ili se plijeni njegov udio u zaj. imovini, kada 1
ugroava interese drugog, kada bez opravdanog razloga uskrauje saglasnost 2.BP-u za
raspolaganje zaj. imovinom, kada je 1 trajno nesposoban za rasuivanje). Na zahtjev treeg ovlatenog dravnog tijela uspostavlja se ovaj reim ako je BP obavezan naknaditi dugove iz
posebne imovine, a plijeni se njegov dio zaj. imovine. Ovdje BP samostalno upravlja i raspolae
posebnom imovinom. U svakom momentu BP-i mogu ugovoriti uspostavljanje ranijeg ili nekog
novog reima.
Zajednica imovine obuhvata zaj.imovinu i posebnu imovinu svakog BP-a. Zajednica moe biti
univerzalna (obuhvata imovinu i prinose BP-a zaj. imovini; nepodijeljeno pripada BP-ima i nijedan
ne moe raspolagati svojim udjelom u njoj), ograniena (zajednica imovine se ograniava na
steenu imovinu, a prihodi vlastite imovine ulaze u br. steevinu) i druge oblike zajednice (BP-i se
mogu sporazumjeti o iskljuenju odreenih dijelova imovine iz zajednice-npr. zaradu, nekretnine, ili
imovinu koja slui za obavljanje poslovne djelatnosti; ako ne ugovore drugaije, prihodi od ove
izdvojene imovine ulaze u vlastitu imovinu BP-a).
3.2. Ugovorni imovinski reim u uporednom (evropskom) pravu
(skraenica BP: brani partner)
15

Mogunost ureenja branih imovinskih odnosa ugovorom branih partnera normirana je u veini
zakona evropskih drava, a u posljednje vrijeme uvedena je i u zakonodavstvo bivih socijalistikih
drava (Rusija, Maarska, Poljska, drave nastale raspadom bive Jugoslavije). 27 Ovo derogiranje
zakonskog imovinskog reima vri se (pred)branim ugovorom koji se mora zakljuiti u posebnoj
formi, prije sklapanja braka ili u toku trajanja braka. Pri ugovaranju reima, brani partneri imaju
veu ili manju slobodu: u nekim pravima mogu odabrati reim koji sami odrede, mada su i tada
obavezni pridravati se odreenih zakonskih ogranienja, dok su u veini zakonodavstava
uglavnom ogranieni na prihvatanje jednog od alternativnih reima predvienih u zakonu. U veini
zakona normirana je mogunost izmjene zakljuenog branog ugovora koja se mora izvriti u formi
koja se zahtijeva i za sam ugovor. Brano-imovinski ugovori mogu se nakon prvog zakljuivanja
slobodno mijenjati ili raskidati i u Danskoj, Finskoj, Norvekoj, paniji, vedskoj, a u nekim
sistemima, za izmjenu ili raskid ovakvih ugovora potrebna je dozvola suda ili nekog drugog
dravnog organa. U ovu grupu spadaju, naprimer: Belgija, Italija, Monako, Holandija,
vajcarska. U manjem broju sistema nije mogue izmijeniti jednom ugovoreni brano-imovinski
ugovor. U tu grupu spada Portugal.
Znai, u velikoj veini modernih pravnih sistema ne postoji zabrana izmjene zakonskog imovinskog
reima za vrijeme braka, odnosno, dozvoljeno je zakljuivanje brano-imovinskih ugovora, a oni
ugovori koji su zakljueni nakon sklapanja braka imaju isti pravni tretman kao i ugovori o
imovinskom reimu zakljueni prije braka.
2. Brani ugovor je poseban ugovor.28 Specifinosti po kojim se razlikuje od ostalih ugovora
posljedica su njegove vezanosti za brak i njegovog znaaja kako za brane partnere kao
ugovarae, tako i za porodinu zajednicu koja e se zasnovati na braku. to se tie subjekata koji
ga mogu zakljuiti, skoro iskljuivo se radi o branim ili buduim branim partnerima, znai
osobama izmeu kojih postoje ili e nastati posebne veze line prirode i brojna meusobna prava i
dunosti, koja njihovom odnosu daju posebnu prirodu i ine ga posebnom institucijom. Neki izuzeci
od ovog pravila postoje u dijelu uporednog prava, npr. u francuskom pravu u kojem stranke nekada
mogu biti roditelji buduih branih partnera ili tree osobe koje ele raspolagati u korist budueg
domainstva. Predmet branog ugovora u pravilu je imovina branih partnera, steena u toku
brane zajednice. Ovaj ugovor, ukoliko se zakljui prije sklapanja braka, proizvodit e dejstvo samo
u sluaju sklapanja braka, to ga ini akcesornim braku. Sklapanje braka je, znai, odgodni uslov
za nastupanje dejstava ovog ugovora. Kako se njime ureuju imovinski odnosi branih partnera, to
sva trea lica koja stupaju u pravne odnose s branim partnerima treba da imaju mogunost
saznati za njegovo postojanje i dio njegovog sadraja koji je za njih relevantan.
Posljedica ovih posebnosti jeste neprimjenjivost na brani ugovor svih pravila ugovornog prava,
izmeu ostalog onih koji se tiu uslova za punovanost ugovara. Posebne odredbe odnose se i na
zastupanje pri njegovom zakljuenju. Zakonodavci uglavnom zahtijevaju prisutnost branih,
odnosno buduih branih partnera. Samo izuzetno dozvoljava se da brani partner bude zastupan
od punomonika, odnosno od staraoca, s tim to ovaj posljednji moe zakljuiti ugovor u ime
branog partnera kojem je oduzeta poslovna sposobnost samo sa odobrenjem organa
starateljstva.
U daljem tekstu razmotrit emo pitanja forme, vremena sklapanja, predmeta i javnosti branog
ugovora, kroz prikaz rjeenja prihvaenih u zakonodavstvu evropskih drava.
27

Mogunost sklapanja branog ugovora nije normirana u pravu Velike Britanije, mada sudovi u posljednje vrijeme brani ugovor uzimaju u obzir kao jednu od okolnosti pri podjeli

imovine.
28 O ovom

ugovoru v.ire: Ponjavi, Zoran, O ugovorima porodinog prava, posebno o branom ugovoru, Nauna konferencija Novine u porodinom zakonodavstvu, Ni, 28.04.2006.

16

3. 2. 1. Forma branog ugovora

U veini zakona zahtijeva se da brani ugovor bude u pisanom obliku i ovjeren kod notara.
Ovakvom posebnom formom branog ugovora tite se, u prvom redu, brani partneri: prije
njegovog sklapanja bit e upoznati s pravnim posljedicama i znaajem ovog ugovora i dobit e
potreban savjet od notara, odnosno drugog nadlenog organa. S druge strane, ova forma
osigurava punovanost ugovora te dokazivanje njegovog zakljuenja i postojanja.
3.1. U obliku notarskog akta ili akta kojeg notar samo ovjerava, zakljuenje branog ugovora
normira se naprimjer u austrijskom, bosansko-hercegovakom, crnogorskom, francuskom,
maarskom, njemakom pravu.
U austrijskom pravu brani ugovor je punovaan ako je sklopljen kao notarski akt ( 1 NZwG).
Ista forma se zahtijeva i za izmjenu i ukidanje branog ugovora. Ugovorne strane su, u pravilu,
brani ili budui brani partneri. Ugovor sklopljen prije sklapanja braka vai samo pod uslovom da
se brak sklopi. Tree osobe mogu u korist branog partnera s drugim branim partnerom sklopiti
brani ugovor, pod pretpostavkom da je to opravdano za njega (naprimjer, ugovor o mirazu izmeu
oca ene i mua).29
AGZ izriito navodi da se brani ugovori zakljuuju najee radi ugovaranja miraza, uzmirazja,
jutarnjeg poklona, zajednice dobara, uprave i uivanja sopstvenog imanja, reda nasljeivanja, ili za
sluaj smrti odreenog doivotnog uivanja imanja i udovikog izdravanja. Postoji jo jedan
institut koji podrazumijeva branim ugovorom definisano materijalno davanje jednom od BP-a
(tanije, supruzi), koga regulie AGZ u paragrafu 1230. To je takozvana ''naknada za vjernost'',
koju ine dobra koja daje mu ili tree lice u korist mlade, radi poveanja njenog miraza. Supruga
nema pravo na uivanje te imovine, osim ako nadivi svog mua tada njoj pripada ta imovina. Na
brano-imovinske ugovore primjenjuju se opti propisi AGZ-a o ugovorima, kao naprimjer pravilo o
optoj poslovnoj sposobnosti, manama volje, pregovorima, uslovu, izmjenama i prestanku ugovora.
Vrste i forma ugovora (kojim se ugovara zajednica imovine) propisane su u dijelu zakonika koji
regulie ortakluk, odnosno koji se odnosi na ugovaranje zajednice dobara u privredne svrhe.
Ukoliko su u privredne svrhe ortaci ugovorom obuhvatili cjelokupnu imovinu, pod njom se
podrazumijeva samo postojea imovina. Obuhvatanje budue imovine podrazumijeva samo
steena, ne i naslijeena dobra.
U zakonodavstvu Bosne i Hercegovine pitanje forme branog ugovora nije rijeeno na isti nain.
U Federaciji Bosne i Hercegovine uslov za punovanost branog ugovora je njegovo sklapanje u
formi notarski obraene isprave (lan 258. stav 2. PZ).30 Pojam notarski obraene isprave odreen
je u lanu 70. Zakona o notarima: Notarska obrada isprave znai da je isprava u cjelosti sainjena
od strane notara, u skladu s odredbama lanova 74. do 89. ovog zakona i time dokazuje u ispravi
zapisane izjave, koje su stranke dale pred notarom i koje su one svojim potpisom odobrile.
Postupak notarske obrade isprave (normiran u lanu 80. Zakona o notarima), garantuje zatitu
interesa branih partnera. Naime, notar, nakon to provjeri sposobnost branih partnera za
zakljuenje branog ugovora, ispitat e njihovu pravu volju, objasniti im situaciju i pouiti ih o
posljedicama sklapanja ugovora. Uz obavezu da iskljui zabunu i sumnju pri sastavljanju isprave,
29 Koziol-Welser,
30

Burgerliches Recht, band I, Wien, 2002, str. 436.

Obavezna notarska obrada isprave za pravnu valjanost branog ugovora normirana je i u lanu 73. stav 1. t.1. Zakona o notarima FBiH (Slubene novine FBiH, 2002/45, 20.9.2002.):

Pravni poslovi koji za svoju pravnu valjanost zahtijevaju notarsku obradu isprava odnose se na: 1. pravne poslove o reguliranju imovinskih odnosa izmedu branih drugova, kao i izmedu
osoba koje ive u vanbranoj ivotnoj zajednici.

17

duan je voditi rauna i o tome da neiskusan i nevjet brani partner ne bude oteen. Obaveznim
itanjem izvornika isprave branim partnerima kao i neposrednim pitanjima, notar provjerava da li
sadraj izvornika odgovara volji branih partnera, nakon ega oni moraju odobriti i potpisati
izvornik. Potovanje svih navedenih zahtjeva sprijeit e zakljuenje ugovora koji nije izraz prave
volje branih partnera. Dobijanjem potrebnih savjeta i pouka od notara, oni e biti u stanju ocijeniti
svoj interes i odabrati nain ureenja imovinskih odnosa koji e ga zatititi na najbolji nain.
Porodini zakon Republike Srpske, nakon izmjena izvrenih 2008. godine, ima isto rjeenje (ranije
je bilo normirano zakljuenje ugovora u pisanoj formi i ovjeru potpisa branih partnera od sudije ili
notara).
Porodini zakon Brko distrikta normira da isprava treba da bude sastavljena i ovjerena kod
nadlenog organa ili biljeniki obraena (lan 235. stav 2.).
Sva tri zakona normiraju da se brani ugovor sklapa izmeu branih, odnosno buduih branih
partnera. Zakoni Federacije Bosne i Hercegovine i Brko distrikta predviaju da u ime branog
partnera kojem je oduzeta poslovna sposobnost ovaj ugovor moe sklopiti njegov staralac s
odobrenjem organa starateljstva (lan 259.PZ FBiH i lan 236.PZ BD).
U crnogorskom pravu brani ugovor sklapa se u pisanom obliku i mora biti ovjeren od notara
(lan 301. stav 2. Porodinog zakona). Prije ovjere, notar je duan proitati ugovor branim
partnerima i upozoriti ih da se njime iskljuuje zakonski reim zajednike imovine. Na zakljuenje
branog ugovora ovlateni su brani i budui brani partneri, a u ime branog partnera kojem je
oduzeta poslovna sposobnost ugovor moe zakljuiti njegov staralac s odobrenjem organa
starateljstva (lan 302. PZ).
U ekom pravu obavezna je notarska forma branog ugovora.
U francuskom pravu svi brani ugovori mogu se zakljuiti aktom pred notarom, uz istovremeno
prisustvo svih strana ili njihovih zastupnika. Brani ugovor moe se sklopiti prije sklapanja braka i
vai od dana sklapanja braka, a njegove izmjene, uinjene prije sklapanja braka, moraju se
konstatovati u aktu koji se sklapa u istoj formi kao i brani ugovor (lanovi 1395. i 1396.C.C.).
Mogunost izmjene branog reima, ugovorenog ili zakonskog, zakonom je predviena po isteku
dvije godine od zakljuenja ugovora, a u interesu porodice, notarskim aktom koji se mora podnijeti
na potvrdu sudu, kojoj treba da budu pozvane sve ugovorne strane (lan 1397.C.C.). O izmjeni
ugovora moraju se informisati punoljetna djeca branih partnera i osobe koje su bile stranke u
izmijenjenom ugovoru. Ove osobe mogu prigovoriti izmjeni u roku od 3 mjeseca od prijema te
informacije.31 to se tie sposobnosti za sklapanje branog ugovora, zakon normira mogunost da
ga sklopi maloljetnik sposoban za sklapanje ugovora, uz pomo osoba ija je saglasnost nuna za
punovanost braka. Ukoliko ove osobe nisu dale saglasnost, one i maloljetnik mogu traiti
ponitenje branog ugovora u roku od godinu dana od punoljetstva. Isto vai i za brani ugovor
punoljetne osobe koja je pod starateljstvom, s tim to se u ovom sluaju ponitenje moe traiti u
roku od godine dana od sklapanja braka (lanovi 1398. i 1399.C.C.).
U grkom pravu notarska forma obavezna je za zakljuivanje brano-imovinskih ugovora. Ono to
je za instituciju brano-imovinskih ugovora karakteristino, jeste da Grki graanski zakonik
dozvoljava samo izmjenu ve postojeeg ugovora, pri emu BP-i i prilikom izmene moraju
ispotovati zakonom predvienu formu, dakle, ugovori se mijenjaju pred notarom, uz obaveznu
prethodnu dozvolu suda.
31

Normiranjem ove posljednje mogunosti dopunjena je odredba lana 1397. stav. 2 , Odlukom iz 2006. Arrt du 23 dcembre 2006 fixant le modle de l'information dlivre aux

enfants des poux et aux tiers, dans le cadre d'une procdure de changement de rgime matrimonial, preuzeto s Interneta 2.6.2008.:

http://admi.net/jo/20061231/JUSC0620989A.html,

18

Maarski zakonodavac propisao je ovjeru predbranog ugovora od notara ili pravnika. 32 Znai,
ugovor se sklapa u posebnoj formi kao javni ili privatni dokument, a sastavljaju ga zastupnici
stranaka.33
U njemakom pravu uslov za punovanost ugovora je njegova ovjera kod notara, kojoj moraju
istovremeno prisustvovati oba brana partnera (1410 BGB). Za zakljuenje branog ugovora
branom partneru kojem je ograniena poslovna sposobnost potrebna je saglasnost njegovog
zakonskog zastupnika, dok zakonski zastupnik poslovno nesposobnog partnera ne moe, u
njegovo ime, sklopiti ugovor ni o spajanju ni o iskljuenju zajednike imovine (1411 S 1 i 2 BGB).
Zakljueni brani ugovor moe se izmijeniti.
3.2. U dijelu zakonodavstva uslov za punovanost branog ugovora nije uee notara u njegovom
sklapanju, ve se ili zahtijeva njegovo zakljuenje u formi javnog akta (italijansko) ili je normirana
javna ovjera, odnosno ovjera ili registracija ugovora na sudu (belgijsko, hrvatsko, srbijansko,
vajcarsko i vedsko pravo).
U belgijskom pravu akt o izmjeni branog reima, na zahtjev potpisan od oba brana partnera,
ovjerava sud, na iji poziv se moraju pojaviti zajedno i lino oba brana partnera. Sud je ovlaten
odbiti ovjeru ako utvrdi da je traena izmjena reima tetna po interese porodice ili djece ili prava
treih. U sluaju odbijanja ovjere, brani partneri mogu uloiti albu, a umjesto nje ili nakon ovjere
uinjene od albenog suda, pisar dostavlja, posredstvom notara, izvadak odluke o ovjeri
slubeniku za graanska stanja u mjestu sklapanja braka, koji u akt o roenju unosi podatke o
ovjeri (lan 1395. Zakona o izmjeni branog reima iz 1998.). Ugovor moe sklopiti maloljetni
brani partner, pod uslovom da su mu pomogli roditelji ili jedan od njih. Bez ove pomoi sklopljeni
ugovori mogu biti ovjereni od suda za omladinu. Ista pravila o ovjeri vae i za sluaj da maloljetnik
sklapa ugovor o izmjeni branog reima (lan 1397.).
Hrvatski Obiteljski zakon normira sklapanje branog ugovora u pisanom obliku i obavezu ovjere
potpisa branih partnera (lan 255. stav 3.). U ime branog partnera koji je lien poslovne
sposobnosti ugovor moe sklopiti njegov staralac s prethodnim odobrenjem centra za socijalni rad
(lan 256. OZ).
U italijanskom pravu uslov za punovanost branog ugovora je njegovo zakljuenje u javnom
aktu, a izbor reima odvojenosti imovine moe se izvriti u aktu o sklapanju braka. Ugovor moe
biti sklopljen u svako doba (lan 162.C.C.). Izmjena branog ugovora, prije ili poslije braka,
proizvodi dejstvo samo ako je javni akt sklopljen uz saglasnost svih osoba koje su ugovorne strane
ili su njihovi nasljednici. Za izmjenu s kojom se jedan brani partner saglasio prije smrti, i s kojom
su se i ostale strane saglasile nakon toga, zahtijeva se i ovjera sudije (lan 163.C.C.). Maloljetnik
moe sklopiti ugovor uz pomo roditelja koji vri roditeljsku vlast ili posebno imenovanog staraoca,
a poslovno nesposobni brani partner uz pomo staraoca (lanovi 165. i 166. C.C.).
Norveki Zakon o braku normira da brani ugovor sklapaju brani partneri u pisanoj formi, uz
istovremeno prisustvo dva svjedoka (odobrena od oba brana partnera) koja potvruju zakljuenje
ugovora i potpisuju ga zajedno s branim partnerima ili potvruju prethodne potpise (lan 54.).
Poslovno nesposobni brani partner mora imati saglasnost staraoca za zakljuenje branog
ugovora. Onda kada je poslovno sposobnom branom partneru imenovan privremeni staralac, za
32

Martha Dczi, Changes in the matrimonial property Law in Hungary (past present- future), izlaganje na 12.th World Conference of the Inaternational Society of Family Law, Salt Lake

City, july 18th-23rd 2005.

33 Kovaek

Stani, Gordana, op.cit., str. 70.

19

zakljuenje branog ugovora potrebna je njegova saglasnost, ako se radi o obavezi za koju on
mora dati saglasnost (lan 47.). Staralac i privremeni staralac daju saglasnost na isti nain na koji
brani partneri izjavljuju volju za zakljuenje ovog ugovora. Brani ugovor koji udovoljava ovim
zahtjevima vee brane partnere meusobno i njihove nasljednike (lan 54.). U zakonu se izriito
normira mogunost raskida i izmjene ugovora novim branim ugovorom, te mogunost njegovog
ponitenja ukoliko je nepravian za jednog branog partnera (lan 45.).
Ruski Porodini zakonik normira sklapanje branog i predbranog ugovora u pisanoj formi, uz
obaveznu ovjeru od notara (lan 41. stav 2.). Ugovor se moe zakljuiti kako prije dravne
registracije braka, tako i u svako doba u toku trajanja braka. Ukoliko je zakljuen prije registracije
braka, stupit e na snagu danom registracije (lan 41. stav 1.). Ista forma je propisana i za izmjenu
i raskid branog ugovora, koje brani partneri mogu sporazumno preduzeti u svako doba.
Jednostrano odbijanje izvrenja branog ugovora nije dozvoljeno (lan 43. stav 1.). Mogua je
izmjena i raskid ugovora i odlukom suda, na zahtjev jednog branog partnera, a po osnovima i
pravilima za izmjenu i raskid ugovora predvienim Graanskim zakonikom (lan 43. stav 2.).
Dejstvo branog ugovora prestaje od momenta prestanka braka, osim onih obaveza koje su
ugovorom predviene za vrijeme nakon prestanka braka (lan 43. stav 3.).
U srbijanskom pravu pored zahtjeva da brani ugovor bude sklopljen u pisanom obliku trai se i
njegova ovjera od sudije. Za sudiju je predviena dunost da prije ovjere proita branim
partnerima ugovor i upozori ih da se njime iskljuuje zakonski reim zajednike imovine (lan 188.
stav 2.).
U vedskom pravu ugovor mora biti sklopljen u pisanoj formi i potpisan od branih ili buduih
branih partnera. Ovom zahtjevu mora se udovoljiti i onda kada je jedan od njih maloljetan ili
nesposoban, u kom sluaju njegov staralac treba da da pisanu saglasnost. Specifinost vedskog
zakonskog rjeenja jeste propisivanje obaveznosti registracije ugovora na sudu. Predbrani ugovor
e se primjenjivati od dana sklapanja braka, ukoliko je podnesen sudu u roku od jednog mjeseca
od zakljuenja braka, a u protivnom primjenjivat e se od dana podnoenja sudu (poglavlje 7. lan
3. Zakona o braku).
U vajcarskom pravu brani ugovor mora biti javno ovjeren i potpisan od oba brana partnera,
odnosno njihovog zakonskog zastupnika. Brani partneri moraju biti sposobni za njegovo
zakljuenje, a maloljetni i brani partner koji je pod starateljstvom moraju imati saglasnost
zakonskog zastupnika ( 183. C.C.).

3. 2. 2. Vrijeme zakljuenja branog ugovora

to se tie vremena zakljuenja branog ugovora, u veini zakona normira se mogunost njegovog
zakljuenja kako prije sklapanja braka tako i u toku njegovog trajanja. Ovakvo rjeenje je
prihvaeno u skoro svim razmatranim zakonima (austrijskom, bosansko-hercegovakom,
crnogorskom, francuskom, hrvatskom, italijanskom, maarskom, njemakom, ruskom,
srbijanskom, vajcarskom, vedskom). U manjem broju zakona predvieno je zakljuenje branog
ugovora samo u toku braka (naprimjer belgijsko pravo). U veini zakona normira se mogunost
izmjene branog ugovora u toku braka
3. 2. 3. Predmet branog ugovora
20

Stav zakonodavaca prema pitanju predmeta branog ugovora je razliit. U dijelu zakona predmet
je odreen, a u dijelu nema odredaba o njemu, ve se ostavlja branim partnerima da ga sami
odrede, potujui ogranienja postavljena u zakonu. U zemljama iji zakoni ne odreuju predmet
ovog ugovora, uglavnom su u pravnoj teoriji zauzeti stavovi o tome o kojim pitanjima vezanim za
imovinske odnose brani partneri se mogu sporazumjeti i odredbe o tome unijeti u ugovor.
Pri ugovaranju reima, brani partneri uglavnom su ogranieni na prihvatanje jednog od
alternativnih reima predvienih u zakonu, a samo u nekim pravima imaju veu slobodu, pa mogu
odabrati reim koji sami odrede, mada su i tada obavezni pridravati se odreenih zakonskih
ogranienja.
U austrijskom pravu branim ugovorom moe se zamijeniti ili izmijeniti zakonski imovinski reim.
Graanski zakonik definie brane ugovore kao ugovore koji se sklapaju o imovini, imajui u vidu
branu vezu (1217 ABGB). Ova definicija otvara brojna pitanja. U teoriji se iznosi stav da,
polazei od nje, veliki broj ugovora sklopljenih izmeu branih i buduih branih partnera, za koje
je sklapanje braka povod ili uslov, nisu brani ugovori. Tako se branim ugovorom ne moe
smatrati svaki posao koji je u vezi s brakom, naprimjer kupovina, prodaja, poklon, zajam, ugovor o
drutvu.34 Najvaniji brani ugovor u praksi jeste sporazum o zajednici imovine, a znaajan je i
ugovor o mirazu. U zakonu se kao predmet branog ugovora izriito navode miraz, uzmirazje,
jutarnji poklon, zajednica imovine, upravljanje i uivanje vlastite imovine, nasljeivanje ili doivotno
izdravanje u sluaju smrti te udovika plata (1217 ABGB).
U ekom pravu BP-i imaju punu slobodu u opredjeljivanju obima imovine koja e biti obuhvaena
branim ugovorom.
Francuski Graanski zakonik posebno normira unoenje u brani ugovor odredaba o dobijanju
odreenih stvari i prava iz imovine u sluaju prestanka braka smru jednog od branih partnera
(lanovi 1390.-1392. C.C.). Na brane imovinske odnose primijenit e se zakonski imovinski reim
samo ako brani partneri ne ugovore njegovu derogaciju ili ga ne izmijene. Zakon je ograniio
slobodu ugovaranja normirajui da brani partneri ne mogu derogirati obaveze i prava koja
proizlaze za njih iz braka, niti odredbe o roditeljskoj vlasti, zakonskom upravljanju i starateljstvu,
kao ni izmijeniti zakonski red nasljeivanja (lanovi 1388. i 1389. C.C.).
Prilikom zakljuivanja brano-imovinskog ugovora, BP-i moraju uskladiti njegove klauzule sa
pravilima morala i dobrim obiajima. BP-i mogu se opredijeliti za neki od tipova ugovornih reima
koje zakon predvia. Sporazumom BP-i mogu definisati potpunu odvojenost imovina, ali i reim
opte zajednice, koja sadri ne samo ona dobra koja su unesena u brak, ve i sva ona dobra koja
e nastati u budunosti. Mogu biti ugovoreni i razliito dimenzionirani udeli BP-a u zajednici
imovine. Mogunost sporazumnog ukidanja ili izmene predbranog ugovora u francuskom pravu
ustanovljena je tek izmjenama Graanskog zakonika iz 13. VII 1965.godine: ukidanje ili izmjena
predbranog i kasnije, branog ugovora (ukoliko BP-i u vie navrata mijenjaju ugovoreni reim),
mogua je tek po isteku dvije godine od sklapanja braka, pri emu ona mora biti uinjena pred
notarom i odobrena od nadlenog suda. Sud pritom vodi rauna da izmjena mora biti uinjena ''u
interesu porodice''. Nakon ustanovljavanja principa da ovi ugovori mogu biti modifikovani, praksa je
pokazala da je ova mogunost veoma esto koriena. Primera radi, u prvoj godini (1966.) primene
ovog principa, dozvolu za sklapanje novog ugovora trailo je 2376 branih parova (2341 zahtjev
prihvaen, 35 odbijeno), da bi broj zahtjeva ve za dvije godine (1968.) iznosio 4021 (4000
prihvaeno, 21 odbijen).

34 Koziol-Welser, op.cit., str. 435.

21

U grkom pravu branim ugovorom se ne moe upuivati na primjenu obiaja, ni vaeeg stranog
prava.
U italijanskom pravu zakonski imovinski reim primjenjuje se tek onda kada ga brani partneri
nisu iskljuili ugovorom (lan 159. C.C.). Zakon izriito normira nemogunost derogiranja ovim
ugovorom prava i obaveza koja su kao dejstva braka normirana zakonom, kao i nemogunost
ugovaranja njihovih imovinskih odnosa na opti, ve samo na konkretan nain (lanovi 160. i 161.
C.C.). U ugovor se moe unijeti odredba o odvojenom upravljanju zajednikom imovinom i
zastupanju na sudu (lan 180.C.C.) te o tome da se zajednikom imovinom obuhvate dobra
posebne imovine (osim onih izriito iskljuenih zakonom). Meutim, iskljuena je mogunost
derogiranja normi o zakonskoj zajednici koje se odnose na upravljanje dobrima zajednike imovine
i jednakim udjelima u ovoj imovini (lan 210. C.C.).
U maarskom pravu brani partneri branim ugovorom mogu odrediti brani imovinski reim
drugaiji od zakonskog, odreujui koja e imovina biti predmet posebne, a koja predmet
zajednike imovine. Tako mogu prenijeti svoju posebnu imovinu u zajedniku, odnosno zajedniku
u odvojenu imovinu, a mogu se i sporazumjeti o dobrovoljnoj podjeli njihove imovine. Ako su
zakljuili ugovor, podjela imovine po prestanku braka vri se u skladu s uslovima iz ugovora. U
skladu s lanom 148. Graanskog zakona, brani partneri (kao i sva lica koja nisu u braku jedno s
drugim), mogu zakljuiti ugovor kojim ustanovljavaju suvlasnitvo na imovini. Ugovor o branoj
imovini moe sadrati odredbu za sluaj smrti koja bi izgubila snagu ako brani partneri dobiju ili
jedan od njih dobije dijete nakon sklapanja ugovora. U zakonu se normira zakljuenje posebnog
ugovora koji se odnosi na koritenje i raspolaganje zajednikim stanom u sluaju razvoda braka.
U njemakom pravu branim ugovorom, zakljuenim prije ili nakon sklapanja braka, brani
partneri mogu dogovoriti slijedee: umjesto reima poveanja vrijednosti odrediti jedan od druga
dva supsidijarna reima odvojenosti imovine ili zajednicu imovine; nakon sklapanja braka
izmijeniti zakonski ili supsidijarni reim (1408 S.1 BGB); ukinuti ili kasnije iskljuiti zakonski
imovinski reim, u kom sluaju e se smatrati, ukoliko drugaije nije ugovoreno, da se radi o
odvojenosti imovine (1408 S.1 i 1414 S.1 BGB); iskljuiti poravnanje poveane vrijednosti;
izmijeniti ili ograniiti zakonsko imovinsko pravo (npr. ogranienje zahtjeva za poravnanje
poveane vrijednosti na odreenu visinu).35 U teoriji se smatra da brani partneri ne mogu ugovoriti
novi reim (izvan onih zakonom predvienih) niti mjeoviti, jer bi se ovim zadnjim nanijela teta
jasnoi i pravnoj sigurnosti imovinskog branog prava. 36 U zakonu je izriito predviena
nemogunost upuivanja na nevaee ili strano pravo (1409 BGB).
Ruski Porodini zakonik normira da se brani ugovor moe odnositi na postojeu i buduu
imovinu, a predmet branog ugovora normira dajui slijedee mogunosti branim partnerima: da
odrede reim zajednike svojine, susvojine ili odvojene svojine na cjelokupnoj njihovoj imovini, ili
jednom njenom dijelu ili na imovini jednog branog partnera; da odrede svoja prava i dunosti u
meusobnom izdravanju; da odrede imovinu koja e se svakom od njih dodijeliti u sluaju
prestanka braka; da unesu u brani ugovor druge odredbe koje se tiu njihovih imovinskih odnosa
(lan 42. stav 1.). Brani partneri imaju mogunost ograniiti rokom ili uslovom prava i dunosti
koje su predvidjeli branim ugovorom (lan 42. stav 2.). Zakonodavac je ograniio slobodu branih
partnera, zabranjujui im ugovaranje ogranienja pravne i poslovne sposobnosti te prava da trae
sudsku zatitu svojih prava, ureenje meusobnih linih odnosa te prava i dunosti prema djeci,
ogranienje prava na izdravanje branog partnera koji ispunjava propisane uslove, odreenje
35 O tome

ire v. Schwab, Dieter, Familienrecht, Mnchen 1995., str.98.-99.

36 ibidem, str.99.; Schlter, Wilfried, BGB Familienrecht, Heidelberg, 1993., str.58.

22

drugih uslova koji jednog od njih stavljaju u krajnje nepovoljan poloaj ili koji su suprotni osnovnim
naelima porodinog zakonodavstva (lan 42. stav 3.). Brano-imovinske ugovore stranke mogu
sklapati u vie navrata. Njime BP-i mogu odrediti neki drugi imovinski reim, umjesto zakonskog,
koji podrazumijeva da je imovina koju BP-i steknu u toku braka zajednika imovina.
vedski Zakon o braku precizira predmet ugovora, ograniavajui ga samo na odreenje imovine
kao posebne ili kao brane. Naime, branim ili predbranim ugovorom brani ili budui brani
partneri mogu odrediti da e imovina koja pripada ili e pripasti jednom od njih biti njegova
posebna imovina. Pored toga predviena je i mogunost sklapanja novog ugovora kojim oni mogu
odrediti da e ta imovina biti brana imovina.
U vajcarskom pravu branim ugovorom koji se moe sklopiti prije ili nakon sklapanja braka
brani ili budui brani partneri mogu izabrati, ukinuti ili izmijeniti imovinske odnose samo u okviru
zakonskih granica ( 182 Graanskog zakonika). Branim ugovorom mogu vrijednost steevine,
namijenjene za vrenje zanimanja ili industrijskog preduzea, odrediti kao posebnu. Osim toga,
mogu odrediti i da prinosi sa posebne imovine ne ulaze u steevinu ( 199 GZ), kao i razliite
udjele u imovini (umjesto jednakih, kakvi su zakonom odreeni). Ovaj posljednji sporazum ne smije
biti tetan za djecu i njihove potomke ( 216 GZ). Nejednaki udjeli pri podjeli imovine u sluaju
odvajanja, razvoda ili ponitenja braka ili podjele imovine sudskom odlukom, mogu se odrediti
samo ako je postignut izriit sporazum o tome ( 217 GZ).
U manjem broju zakona predmet branog ugovora nije odreen. Ovakvo rjeenje postoji u svim
razmatranim zakonima drava nastalih raspadom Jugoslavije. U njima je normirano samo da se
branim ugovorom ureuju imovinski odnosi na postojeoj ili buduoj imovini. Pored toga,
normirana je zabrana ugovaranja primjene stranog prava, odnosno prava druge drave na
imovinskopravne odnose (lan 260. PZ Federacije Bosne i Hercegovine, lan 237. PZ Brko
distrikta, lan 271. st. 7. PZ Republike Srpske lan 303. PZ Crne Gore i lan 257. OZ Hrvatske).37
U hrvatskoj teoriji smatra se da se sporazum moe postii o slijedeim pitanjima: odreivanju
razliitih udjela u branoj steevini, odreivanju prihoda kao vlastite imovine, odreivanju prava
pree kupovine na imovini, upravljanju i raspolaganju imovinom, odricanju od prava na zahtijevanje
podjele steevine na odreeno vrijeme, da pokloni uinjeni iz steevine ulaze u vlastitu imovinu
poklonoprimca, razvrgnuu steevine, nainu razvrgnua tako da pojedine stvari ili prava uu u dio
jednog branog partnera, osnivanju odreenih stvarnih i obligacionih prava, promjeni statusa nekih
stvari i prava.38
U zemljama anglosaksonskog prava, prije svega Engleskoj i Sjedinjenim amerikim
dravama, brano-imovinski ugovori su dozvoljeni, ali nisu uobiajeni. Sedamdesetih godina 20.
vijeka poela je ira primjena ove vrste pravnog posla, ali se uobiajila samo jedna vrsta ugovora.
To su takozvani ''sporazumi o razdvajanju,'' kojima BP-i jedan drugog oslobaaju obaveze
zajednice stanovanja, a kojim se esto ugovaraju i druge klauzule, koje se najee odnose na
obavezu izdravanja, uzajamnog ili pojedinanog. Prije donoenja takozvanih ''Zakona o imovini
udatih ena'' (koji su u amerikim dravama donoeni u prvoj polovini 19. vijeka, obezbjeujui
37 Isto

rjeenje sadrano je u Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama PZ Republike Srpske.

Pored ovog, ogranienja su normirana i propisima obligacionog i stvarnog prava: brani partneri ne mogu postii sporazum koji je protivan prinudnim propisima, niti se mogu trajno odrei
prava na podjelu steevine, odnosno zajednike imovine.
38

Alini, M. i dr., Obiteljsko pravo, Zagreb 2006., str. 510. 511.; Majstorovi, Irena, Brani ugovor - novina hrvatskog obiteljskog prava, Zagreb 2005., str.194.-205.; Belaj, Vlado,

Brana steevina po Obiteljskom zakonu, Zbornik Pravnog fakulteta Sveuilita Rijeka, 2002/1, str. 194.

23

udatim enama pravo da budu vlasnice imovine i da tu imovinu prenose, da tue i budu tuene, da
imaju ugovornu sposobnost i da privreuju) brani ugovori bili su uobiajeni meu imunim
graanima, sluei za obezbeivanje imovinskih prava udatih ena. Danas za ovim ugovorima
poseu, prije svih, BP-i koji na ovaj nain ele da se pobrinu za djecu iz prethodnog braka i imuni
graani u elji da eliminiu imovinska prava drugog BP-a.
Slobodu ugovaranja koju englesko i pravo SAD obezbjeuju, koriste mnogi imuni graani i radi
opredjeljivanja onakvih modela imovinskih odnosa izmeu BP-a, koji su po poreskim zakonima
podloni manjim poreskim stopama.
Primijeen je i trend (kako u Engleskoj, tako u SAD) zakljuivanja ''branih ugovora'', iji je smisao
potenciranje prava i obaveza BP-a za vrijeme braka, prije svega u pogledu brige o zajednikom
domainstvu i zajednikoj djeci. Dakle, ovakvi ''ugovori'' pre svega su deklarativni akti kojima BP-i
potvruju jedan drugom zajedniko opredjeljenje za branu jednakost, a ne sporazumi ije bi
sprovoenje bilo mogue prinudno izvriti u sudskom postupku.
3. 2. 4. Javnost branog ugovora
Sistem javnosti branog reima ustanovljen je u skoro svim pravima. U osnovi ovog sistema u
prvom redu jeste zatita interesa treih osoba koje sklapaju pravne poslove s branim partnerima:
prema ovim osobama izmjena branog reima proizvodi posljedice tek od momenta kada je
postala dostupna javnosti, odnosno od momenta njenog upisa u registru ili slubenim novinama. U
ovom cilju u veini zemalja javnost ugovora se zasniva na intervenciji notara i na upisu u registar
graanskog stanja. Ostvarenju naela javnosti u najveoj mjeri doprinijelo bi uspostavljanje
centralizovanog registra branih ugovora, odnosno branog imovinskog reima na nivou EU.
Meutim, zbog nepostojanja uslova za to, s pravom se zauzimaju ranije navedeni stavovi o
preuranjenosti prijedloga za njegovim ustanovljenjem. U odsustvu ovakvog registra nuno je
osigurati povezivanje registara koji se vode u pojedinim dravama lanicama, kako bi se na taj
nain osigurala javnost i zatita interesa branih partnera i treih osoba.
Nacionalni zakoni normiraju upisivanje branih ugovora u razliite registre: graanske registre
(registre akata o sklapanju braka), registre nekretnina, trgovake registre ili posebne registre
namijenjene samo za brane ugovore. Naalost, najmanji je broj zakonodavaca koji ureuju
voenje ovih posebnih registara.
Upis branog ugovora u trgovake registre normira se u sluaju da je jedan brani partner vlasnik
trgovakog drutva u momentu sklapanja braka ili to postane kasnije (austrijsko i belgijsko pravo).
U jedinstvene javne registre koji se vode u sudu normiran je upis, naprimjer, u grkom, njemakom
i vedskom pravu. U nekim dravama javnost se osigurava putem upisa branog ugovora u
novine, slubene ili neslubene (naprimjer u Francuskoj). U registre se unose napomene o braku,
branom reimu branih partnera, datumu sklapanja branog ugovora te imenu i prebivalitu
notara koji ga je primio. Ovakvo rjeenje prihvaeno je u belgijskom, francuskom, portugalskom i
panskom pravu, u kojim je normirano da ugovor ostaje kod notara. Tamo gdje se promjene koje
se tiu imovine branih partnera unose u graanski i zemljini registar, neophodno je obezbijediti
povezanost ovih registara. U sluaju prenosa nekretnina ili izmjene nekog stvarnog prava na
nekretnini, javnost e morati biti osigurana u korist treih osoba, iji interesi mogu biti povrijeeni
dobijanjem presude koja se ne moe izvriti zbog greke u korespondenciji izmeu registara. 39
39

O ovome ire v.: DOCUMENT DE TRAVAIL DES SERVICES DE LA COMMISSION, Annexe au Livre Vert sur le rglement des conflits de lois en matire de rgime matrimonial,

traitant notamment de la question de la comptence judiciaire et de la reconnaissance mutuelle, COMMISSION DES COMMUNAUTS EUROPENNES, Bruxelles, 17.07.2006, SEC
(2006) 952, preuzeto s Interneta 1.3.2008.:

http://www2.law.uu.nl/priv/cefl/Staff%20Working%20paper%20-%20Matrimonial%20Property.pdf ,

24

U francuskom pravu publicitet se osigurava upisivanjem ugovora u graanske registre, a izmjene

ugovora u propisane novine. Radi udovoljenja potrebi osiguranja javnosti branog imovinskog
reima koja je posebno naglaena u Graanskom zakoniku (C.C.), normirane su odreene
obaveze, posebno za notara. Tako on u momentu potpisivanja ugovora izdaje potvrdu s propisanim
podacima (svoje ime i adresu te imena, zanimanje i adresu branih partnera, kao i datum
zakljuenja ugovora) i s naznakom da mora biti podnesena slubeniku za graanska stanja,
nadlenom za sklapanje braka, prije njegovog sklapanja. Ukoliko je u aktu o sklapanju braka
napomenuto da ugovor nije sklopljen, u odnosu na tree osobe vai pretpostavka o reimu
zajednike imovine, osim ako su brani partneri izjavili, sklapajui pravni posao s treim, da su
sklopili brani ugovor (lan 1394.C.C.).40 Izmjene branog ugovora se takoer moraju objaviti, jer bi
bez toga bilo besmisleno osiguranje publiciteta zakljuenog ugovora. Ukoliko su izmjene uinjene
prije sklapanja braka, moraju se konstatovati u aktu koji se sklapa u istoj formi kao i brani ugovor
(lanovi 1395. i 1396.C.C.). Prema treim osobama izmjene e djelovati samo ako su upisane u
ispravu o branom ugovoru. Notar nee moi izdati niti ovjeriti prepis ovog ugovora bez upisivanja
napravljene izmjene. Nakon sklapanja braka izmjene branog ugovora mogu se uiniti samo
sudskom odlukom, bilo na zahtjev jednog branog partnera u sluaju odvajanja dobara ili drugih
sudskih mjera zatite, bilo na zajedniki zahtjev oba brana partnera (lan 1396.C.C.). Prema
treim osobama izmjena proizvodi posljedice tri mjeseca nakon njenog unoenja na marginu akta o
sklapanju braka. Ovaj uslov se ne mora ispuniti samo ako su brani partneri pri sklapanju pravnih
poslova s treim izjavili da su izmijenili ugovor. U ispravu ugovora se unosi i sudska dozvola
izmjene. Zahtjev i odluka o dozvoli moraju se objaviti uz ispunjenje uslova uslovima i pod prijetnjom
sankcije predvienim u Zakonu o graanskom postupku, a odluci o dozvoli mogu se protiviti
povjerioci, pod uslovima normiranim takoer u Zakonu o graanskom postupku (lan 1397. stavovi
3. 6. C.C.).
U grkom pravu brani ugovor koji se odnosi na nepokretnosti mora biti registrovan u
odgovarajuem javnom registru.
Norveki Zakon o braku normira sudsku registraciju u Registru branih ugovora u Centru za
registracije. Registracija nije uvijek obavezna. Slubenik za sudske registracije nadlean je za
registraciju branih ugovora kojim se pravo vlasnitva na nekretnini prenosi s jednog branog
partnera na drugog. Ova registracija je obavezna, kao i registracija ugovora kojim se prenosi
vlasnitvo na ostalim stvarima, ukoliko se za taj prenos zahtijeva sudska ili druga registracija kao
uslov za dobijanje pravne zatite. U ostalim sluajevima brani ugovor se registruje ako se eli
postii zatita branih partnera od povjerilaca. (lan 55.).
U njemakom pravu registre imovine vode prvostepeni sudovi (1558 BGB). Registracija branog
ugovora nema konstitutivno dejstvo, brani ugovor e biti punovaan i kada nije upisan u registar.
Za tree osobe, koje s branim partnerom sklapaju pravni posao ili vode pravni spor, registar ima
samo negativni publicitet: na njih brani ugovor proizvodi dejstva tek nakon to bude upisan u

40

Ukazom (Ordonnance n2005-428 du 6 mai 2005 relative aux incapacits en matire commerciale et la publicit du rgime matrimonial des commerants); stavljene su van snage ili

ukinute odredbe koje su normirale objavljivanje u Registru trgovaca i drutava branog ugovora, zahtjeva i sudske odluke o potvrdi njegove izmjene, te zahtjeva i odluke o odvojenosti
dobara u sluaju da je brani partner trgovac (odredbe lanova 7-10.). Preuzeto s Interneta 1.5.2008.:

http://www.legifrance.gouv.fr/affichTexte.do?cidTexte=JORFTEXT000000789598&dateTexte=,
Dekretom (Dcret n2005-530 du 24 mai 2005 modifiant le dcret n84-406 du 30.05.1984 relatif au RCS) ukinuta je obaveza trgovaca i lanova drutava (koji odgovaraju neogranieno ili
neogranieno i solidarno za dugove drutva) da prijave Registru trgovaca i drutava informacije koje se tiu branog reima. Preuzeto s Interneta 1.5.2008.:

http://www.laloi.com/infos-flash_detail.php?id=362,

25

registar (1412 BGB). Pravo na uvid u registar pripada svakome (1563 BGB), a upisi se objavljuju
u odreenim novinama (1562 BGB).
U hrvatskom pravu ne postoje posebni registri branih ugovora, ali je javnost ovih ugovora ipak
osigurana. To je postignuto normiranjem da uglavci o upravljanju ili raspolaganju imovinom imaju
pravno dejstvo prema treim osobama ako su upisani u zemljine knjige, odnosno u javne upisnike
kod kojih je upis nuan za sticanje prava ili se stvar ne moe upotrebljavati bez takvog upisa (lan
255. stav 2. OZ). Upis u zemljine knjige ili u javne upisnike omoguava treim osobama da
saznaju za postojanje branog ugovora, odnosno za odredbe o upravljanju i raspolaganju
imovinom sadrane u ugovoru. Njihov interes e ostati nezatien jedino u sluaju zakljuenja
ugovora iji predmet su prava koja se ne upisuju u navedene registre, ili stvari za iju upotrebu nije
nuan ovaj upis. Meutim, ova prava i stvari imaju manji znaaj i za brane partnere i za trea lica,
jer se radi o pokretnim stvarima, i to u pravilu onim manje vrijednosti.
U srbijanskom i u crnogorskom pravu brani ugovor koji se odnosi na nepokretnosti upisuje se u
javni registar prava na nepokretnostima (lan 188. stav 3. PZ S), odnosno u registar nepokretnosti
(lan 301. stav 3. PZ CG). Znai, ovdje se javnost osigurava branim ugovorima koji se tiu
nekretnina.
U posljednja tri zakona javnost branih ugovora ne osigurava se u potpunosti, ali u situaciji kada
posebni registri branih ugovora nisu uspostavljeni, dobro je da je normirana mogunost njihove
registracije bar na ovaj nain. Za razliku od njih, u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine nije
normirana registracija branih ugovora, to je propust koji bi trebalo to prije da se otkloni. Najbolje
bi bilo kada bi se uspostavili posebni registri branih ugovora, u koje bi se morali upisati svi
zakljueni ugovori. Meutim, kako se uspostavljanje ovih registara ne moe oekivati, bar ne u
bliskoj budunosti, trebalo bi normirati upis branih ugovora u postojee registre zemljine knjige
i druge odgovarajue javne registre.
Zakljuak
Imovinski odnosi branih partnera ureeni su nacionalnim zakonima, ija rjeenja se meusobno
razlikuju, kako u pogledu zakonskog, tako i ugovornog imovinskog reima. Znaaj ove oblasti
odnosa za razvoj i efikasnost jedinstvenog evropskog trita razlog je za pokazivanje posebnog
interesa za nju i za preduzimanje aktivnosti u cilju harmonizacije rjeenja nacionalnih zakona. Ove
aktivnosti jo nisu rezultirale donoenjem evropskih dokumenata koji se odnose na ovu oblast, ali
su bar stvorile uslove da se pone s njihovim usvajanjem. Sva pitanja koja se tiu imovinskih
odnosa branih partnera nisu jednako podobna za harmonizaciju, tako da e se ovaj proces
meusobnog pribliavanja nacionalnih propisa odvijati razliitim tempom. Znaaj onoga to je
preduzeto na evropskom nivou je i u tome moe doprinijeti unapreenju rjeenja nacionalnih
zakonodavstava.
Prikazom dijela nacionalnih prava sa podruja Evrope utvrdili smo u kojoj su mjeri izraene razlike
u ureenju razmatranih pitanja, uglavnom vezanih za brani ugovor, i uoili dobre i loe strane
pojedinih rjeenja. Ovo posljednje moe biti korisno pri normiranju nekih pitanja koja u porodinim
zakonima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini nisu regulisana te moe posluiti i za
unapreenje postojeih rjeenja.
to se tie pitanja forme branog ugovora, mislimo da je najbolje rjeenje ono koje obavezuje
brane partnere na njegovo zakljuenje pred notarom. Obavezivanje notara na aktivno uee u
sklapanju ugovora, a ne samo normiranje ovjere ve zakljuenog ugovora, osigurava na
najpotpuniji nain interese branih partnera: on im daje potrebne savjete; duan je provjeriti jesu li
26

ispunjeni svi uslovi za punovanost ugovora; obavezan je posebno voditi rauna o zatiti
neiskusnog i pravu nevjetog branog partnera. Isti cilj moe se postii i normiranjem nadlenosti i
ovakvog angaovanja u sklapanju branog ugovora i nekog drugog organa.
Vezano za vrijeme sklapanja branog ugovora, najprihvatljivije rjeenje je ono koje postoji u veini
zakona, a po kojem se on moe zakljuiti kako prije sklapanja braka, tako isto i u toku braka. Radi
zatite interesa branih partnera, nuno je normirati mogunost izmjene ili raskida zakljuenog
ugovora.
U veini zakona odreen je predmet branog ugovora. To je bolje rjeenje od onog koje postoji u
manjem broju zakona koji ne ureuju ovo pitanje. Nepropisivanje sadraja ugovora ostavlja
mogunost razliitih tumaenja i moe dovesti do nesnalaenja u praksi. Naalost, neiskustvo i
nedovoljna strunost, ili moda neki drugi razlog, ve imaju za posljedicu zakljuivanje branih
ugovora sa nedozvoljenim sadrajem. Unoenje u ugovor odredaba koje se tiu neimovinskih
odnosa ne moe se pravdati nepreciznou zakonskog rjeenja, jer se u odredbi koja odreuje
pojam branog ugovora izriito navodi da se njime ureuju imovinski odnosi branih partnera.
Cijenimo ispravnim i prihvatljivim rjeenja prihvaena u dijelu uporednog prava, koja unoenje i
izmjenu pojedinih odredaba ugovora uslovljavaju time da one ne smiju biti suprotne interesima
djece i branih partnera.
Pitanje publiciteta branih ugovora nije rijeeno na isti nain u svim nacionalnim pravima. Interes
treih osoba s kojim brani partneri sklapaju pravne poslove, kao i samih branih partnera,
zahtijeva da ovi ugovori budu registrovani i da postoji mogunost saznanja pojedinih odredaba ovih
ugovora koje su bitne za trea lica. Najbolje rjeenje jeste uspostavljanje posebnih registara
branih ugovora i izriito propisivanje uslova za ostvarenje uvida u njih. Pravila za voenje ovih
registara trebalo bi da budu ujednaena na nivou EU, jer bi se time stvorile pretpostavke za
meusobno povezivanje nacionalnih registara. Ovakvo rjeenje moglo bi biti prelazno rjeenje ili
prvi korak u pravcu uspostavljanja, u posljednje vrijeme predlaganog, evropskog registra
imovinskih prava.

PREDMET BRANOG UGOVORA U PRAVU FBiH

Predmet branog ugovora nije odreen u porodinom zakonodavstvu u BiH. Brane partnere u
pogledu predmeta branog ugovora ograniavaju odredbe ZOO i ZoVPO odnosima. Prilikom

27

samog utvrivanja osnove branog ugovora mora se obratiti panja da predmet ugovora ne bude
protivan Ustavu BiH, prinudnim propisima i moralu drutva. 41
S obzirom da se branim ugovorom mijenja zakonski imovinski reim predmet branog ugovora
moe se odnositi na:
utvrivanje nejednakih suvlasnikih dijelova, odnosno udjela (PZRS);
promjenu statusa odreenih stvari ili prava;
zasnivanje stvarnih ili obligacionih prava;
upravljanje i raspolaganje imovinom;
ureivanje imovinskog reima budue ili postojee imovine, i
ureivanje pitanja koja se odnose na sam brani ugovor, njegov raskid i izmjene.
1. Utvrivanje nejednakih suvlasnikih dijelova
Prema odredbama PZFBiH i BD 42 dijelovi u branoj steevini su unaprijed odreeni, i to tako da
svakom branom partneru pripada po brane steevine. 43 Brani partneri mogu branim
ugovorom odrediti nejednake dijelove, tako da jedan brani partner, npr., dobije () a drugi brani
partner ostali dio brane steevine (). Meutim, primjenom ZOO (lan 141., st. 1.), brani ugovor
se moe ponititi ako se, zbog odreenja dijelova u branoj steevini, on moe okvalifikovati kao
zelenaki ugovor. Naime, koristei se stanjem nude ili tekim materijalnim stanjem drugog
branog partnera, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenou i sl., brani partner moe
ugovori za sebe ili za nekog treeg korist koja je u oitom nesrazmjeru s onim to je on drugom
dao ili uinio, ili se obavezao dati ili uiniti. Takav ugovor se se ima smatrati zelenakim ugovorom.
Brani partneri moraju odrediti dijelove u branoj steevini, ali nije doputeno odrediti da e se
dijelovi u branoj steevini utvrditi ovisno o doprinosu branih partnera. U suprotnom bi se radilo o
zajednikom vlasnitvu, a to nije mogue zato to ono (prema legislativi FBiH) moe nastati samo
na osnovu zakona.44 Iz navedenog proizlazi da brani partneri ne mogu ugovoriti da e njihova
brana steevina biti zajednika imovina. Takoer, brani partneri se ne mogu odrei prava na
diobu suvlasnitva, jer bi takva odredba bila nitava prema ZoVPO FBiH. 45
Donoenjem zakona o stvarnim pravima RS 46 eliminisano je ranije rjeenje koje je normiralo da
zajedniko vlasnitvo moe nastati samo na osnovu zakona. Brani partneri tako sada mogu
ugovoriti da e posebna imovina predstavljati njihovu zajedniku imovinu, odnosno, imovinu
branih partnera, (npr. da e miraz, koji se smatra posebnom imovinom ene, biti zajednika
imovina).

2. Promjena statusa stvari ili prava

Branim ugovorom se moe promijeniti status odreenih stvari ili prava. Tako se moe ugovoriti da
e odreena stvar koja je spadala u branu steevinu nadalje biti posebna imovina jednog branog
partnera. Isto tako mogua je i obrnuta situacija. U porodinom zakonodavstvu u BiH nije
41

lan 49. ZOO FBiH.

lan 252., st. 1., PZFBiH, lan 229. st., 1., PZBD.
43
O dijelovima u branom steevini i razlici izmeu porodinog zakonodavstva u FBiH i BD u odnosu na Porodini zakon RS-e
govoreno je u dijelu pod naslovom Podjela brane steevine.
42

44

Zajedniko vlasnitvo postoji, u sluajevima odreenim zakonom, kada stvar pripada dvjema ili vie osoba
(zajedniari), tako da njihovi udjeli nisu unaprijed odreeni, ali su odredivi. lan 21., st. 1., Zakona o
vlasniko pravnim odnosima FBiH.
45
46

lan 18., st. 2., ZoVPO FBiH.

Zakon o stvarnim pravima, Slubeni glasnik Republike Srpske, br. 124/08.

28

zabranjeno unoenje posebne imovine u branu steevinu. Brani partneri mogu postojeu,
posebnu imovinu unijeti u branu steevinu. Ukoliko, npr., jedan brani partner kao posebnu
imovinu posjeduje nedovrenu kuu, drugi brani partner bi imao interesa ulagati u kuu, ako bi se
zakljuio brani ugovor po kojem bi kua ulazila u branu steevinu. U suprotnom, drugi brani
partner bi, u parnici, morao dokazivati visinu uloenih sredstava u predmetnu kuu.
3. Osnivanje stvarnih i obligacionih prava
Predmet branog ugovora moe biti i zasnivanje stvarnih ili obligacionih prava. Od stvarnih prava
brani partneri mogu ugovoriti pravo slunosti, graenja, etanog vlasnitva, zalono pravo.
Pravo zaloge je pravo zalonog povjerioca da se, prije ostalih povjerilaca, naplati iz vrijednosti
zaloene stvari, ako mu potraivanje ne bude isplaeno o dospjelosti. 47 Brani partner bi, npr.,
mogao svoju posebnu imovinu ili suvlasniki dio brane steevine zaloiti u korist drugog branog
partnera, koji finansijski pomae svog branog partnera u obavljanju profesionalne djelatnosti.
to se tie obligacionih prava brani partneri, npr., mogu ugovoriti pravo pree kupnje. Tako brani
partner koji obavlja odreenu djelatnost moe ugovoriti pravo pree kupnje na svim stvarima u
branoj steevini. Ako jedan od branih partnera eli prodati svoj dio kue, koja predstavlja branu
steevinu, pravo pree kupnje imao bi drugi brani partner.
4. Upravljanje i raspolaganje imovinom kao predmet branog ugovora
Brani ugovor moe sadravati odredbe o upravljanju i raspolaganju imovinom. U ovom sluaju
treba razlikovati upravljanje branom steevinom i upravljanje imovinom. Upravljanje branom
steevinom razmatrano je ranije (str. 30. 32.), a ovdje e se samo naglasiti da se o upravljanju
branom steevinom brani partneri mogu sporazumjeti, te za ovu vrstu sporazuma zakon ne trai
pismenu formu. Meutim, to nije prepreka da se brani partneri o tome dogovore i branim
ugovorom. Kada se govori o upravljanju imovinom tada se misli na upravljanje posebnom
imovinom drugog branog partnera (npr. brani partneri u branom ugovoru odreuju da pravo
upravljanja i raspolaganja na vikendici, koja je inae posebna imovina jednog branog partnera,
imaju oba brana partnera, ali ta vikendica i dalje ostaje posebna imovina samo jednog branog
partnera).
Kada se radi o raspolaganju branom steevinom, brani partneri mogu urediti svoje imovinske
odnose tako da se dogovore da im je za raspolaganje branom steevinom potrebna saglasnost
drugog branog partnera. Ovim bi se sprijeila mogunost da jedan od branih partnera, zbog
nepromiljenih odluka, samostalno raspolae svojim suvlasnikim dijelom, i time drugog branog
partnera dovede u situaciju u kojoj mu oteava redovnu upotrebu stvari. Tako, npr. jedan brani
partner bi mogao prodati svoj suvlasniki dio na automobilu i time dovesti drugog branog partnera
u situaciju da mora ili otkupiti polovinu automobila, ili, ukoliko nema sredstava, prodati i svoj
suvlasniki dio.
5. Ureenje postojee ili budue imovine
Ureivanjem imovinskog reima budue ili postojee imovine brani partneri mogu ugovoriti da
odreena imovina ima status posebne imovine ili brane steevine. Isto tako mogu odrediti da sva
budua imovina ima status posebne imovine, odnosno, odrediti da se na njih primjenjuje reim
posebne imovine.
6. Pitanja koja se odnose na raskid i izmjene branog ugovora
Branim ugovorom se mogu ureivati pitanja koja se odnose na sam ugovor, njegov raskid ili
izmjene. Brani partneri, npr. mogu u ugovoru urediti da se isti ne moe mijenjati do isteka
47

Zoran P. Raovi, op. cit., str 401.

29

odreenog vremenskog perioda, ili da se moe mijenjati nastupanjem odreenih injenica ili
okolnosti. Isto tako, doputeno je i da brani partneri ugovore prestanak branog ugovora istekom
odreenog roka i da se ponovo uspostavi sistem jednakih dijelova.
Iz izloenog se da zakljuiti da branim partnerima zakonodavac ostavlja iroku mogunost u
pogledu odreivanja predmeta branog ugovora, a time i prilagoavanje imovinskog branog
reima njihovim potrebama.
FORMA BRANOG UGOVORA U FBiH
PZFBiH normira da je za punovanost branog ugovora neophodna notarska obrada (lan 258., st.
2.). Izmjenama i dopunama PZRS48 isto rjeenje je uneseno i u ovaj zakon.49
PZBD normira da je, za pravosnanost ugovora, nuno da isprava bude sastavljena i ovjerena kod
nadlenog organa ili biljeniki obraena. 50 Odredba Porodinog zakona BD prema kojoj brani
ugovor moe sastaviti i ovjeriti nadleni organ u suprotnosti je sa Zakonom o notarima BD. 51
Naime, u ovom propisu, meu pravnim poslovima za koje je neophodna notarska obrada isprava,
navode se pravni poslovi o regulisanju imovinskih odnosa izmeu branih drugova, kao i izmeu
lica koja ive u vanbranoj ivotnoj zajednici (lan 47., st.1., t.1.). Ovi pravni poslovi, ukoliko nisu
obraeni kao notarske isprave su nitavi (stav 2., lana 47.). Posljedica nitavosti ogleda se u tome
to navedeni pravni poslovi, ukoliko nisu sainjeni u formi notarski obraene isprave, pravno ne
vae i ne mogu proizvoditi nikakva pravna dejstva u pravnom prometu. Ukoliko brani ugovor, u
skladu sa PZBD, sastavi i ovjeri nadleni organ on bi prema Zakonu o notarima BD bio nitav. Iz
navedenog razloga, odredbu lana 235., st. 2., PZBD bi, de lege ferenda trebalo to prije uskladiti
sa Zakonom o notarima BD. Izmeu ovjeravanja isprave, odnosno branog ugovora, i notarske
obrade isprave postoji bitna razlika, o emu je ranije izlagano.
Dok ovjera predstavlja samo identifikaciju potpisnika isprave i svjedoi o pravovjernosti dokumenta,
uee notara pri sastavljanju isprave potvruje istinitost njenog sadraja, a njegovo prisustvo
garantuje kvalitet, preciznost i zakonitost. 52
lan 65., st. 2., Zakona o notarima RS propisuje da nacrt teksta ugovora mogu sainiti i stranke, ili
njihovi zakonski zastupnici. Znai radi se o nacrtu, a ne o konanom ugovoru, tako da nije
mogue da se brani ugovor samo ovjeri kod notara. Dunost notara je da sastavi brani ugovor.
Notarska obrada branog ugovora normira se i zahtijeva iz vie razloga:
valjanosti pravnog posla;
utuivosti pravnog posla, (ukoliko stranka eli putem suda ostvariti neko svoje pravo, to
moe uiniti samo ako je pravni posao sklopljen u odgovarajuoj formi);
dokazivanja postojanja pravnog posla;
upisa u javni registar, i
pruanja strunog savjeta.
S obzirom na pravne posljedice koje proizvodi brani ugovor, notarska obrada doprinosi jaanju
pravne sigurnosti. Notari su javni slubenici i nosioci odreenih javnih ovlatenja sa izraenom
funkcijom preventivnog djelovanja. 53 Javna ovlatenja notara su upravo element koji ga razlikuju od
advokata. Sutinska razlika u odnosu na djelatnost advokata je da je notar obavezan da vodi
rauna o interesima svih stranaka i da djeluje u cilju iznalaenja sporazumnog rjeenja. Notar je
48

Izmjene i dopune Porodinog zakona RS, Slubeni glasnik RS, broj: 41/08.
lan 271., st. 5., PZRS.
50
lan 235., st. 2., PZBD.
51
Zakon o notarima Brko distrikta, Slubeni glasnik Brko distrikta BiH, broj: 9/03.
52
Larisa Taji, Notari i notarska sluba sa posebnim osvrtom na zakon o notarima Federacije BiH, lanak iz strunog magazina
Pravni
savjetnik,
novembar
2004.
Preuzeto
sa
web
stranice
http://www.zkk.ba/slike/dokumenti/press/Larisa_Tajic,_Zakon_o_notarima.pdf - dana: 13.07.2008. godine.
53
Larisa Taji, op. cit.
49

30

zakonski obavezan da bude neutralan, za razliku od advokata koji titi samo interese svoje
stranke.54
Notarskom obradom isprave potvruje se da je isprava u cijelosti sainjena od strane notara i time
se dokazuju zapisane izjave, koje su stranke dale pred notarom i koje su one svojim potpisom
odobrile.55
Prilikom sastavljanja notarski obraene isprave notar ima obaveze u pogledu utvrivanja identiteta
stranaka, upoznavanja stranaka sa pravima i obavezama koje proizilaze iz samog branog
ugovora, pozitivnim i negativnim posljedicama branog ugovora. Dodatna obaveza za navedeno
postupanje notara je injenica da su nekretnine est predmet branog ugovora. U vezi s tim, notar
ima obavezu saradnje sa zemljino-knjinim uredom. Naime, kopiju akata o sainjenim pravnim
poslovima, iji je predmet prenos ili sticanje vlasnitva ili drugih stvarnih prava na nekretninama,
notar je duan dostaviti zemljino-knjinom uredu.56
Zakonima o notarima FBiH, BD i RS, propisana su pravila koja se primjenjuju u toku sastavljanja
izvornika notarski obraene isprave. 57 Ova pravila su obavezna i dosljedno se moraju primjenjivati
prilikom sastavljanja notarski obraene isprave, zbog toga to samo isprava sastavljena na
propisan nain ima izvrnu snagu. Izvrnost notarski obraenog branog ugovora omoguava
branom partneru da prinudnim putem ostvari svoja potraivanja sadrana u branom ugovoru.
Radnje predviene u zakonima o notarima mogla bi se podijeliti u dvije faze, i to: prethodna faza i
faza sastavljanja izvornika notarski obraene isprave. 58 U nastavku se daje njihova dostantna
eksplikacija.
Prethodna faza
U okviru postupka notarske obrade isprave notar mora provjeriti da li su stranke pravno i poslovno
sposobne i ovlatene za poduzimanje i zakljuivanje pravnog posla 59. Ukoliko utvrdi da jedna ili
obje stranke nisu sposobne za zakljuivanje pravnog posla, ili utvrdi da jedna ili obje stranke nisu
ovlatene za poduzimanje i zakljuivanje pravnog posla, notar je duan odbiti zakljuenje pravnog
posla koji se od njega trai. (Primjer za sluaj kada stranke nisu ovlatene za zakljuenje branog
ugovora bio bi kada brani partneri ele sainiti brani ugovor nakon prestanka braka).
Kada se utvrdi sposobnost i ovlatenje stranaka za zakljuenje odreenog pravnog posla, notar
ima obavezu da:
utvrdi koji pravni posao stranke ele zakljuiti, odnosno utvrditi vrstu i sadraj pravnog posla;
utvrditi o kojem se pravnom poslu radi, potrebno je strankama detaljno objasniti smisao
pravnog posla koji ele da zakljue i pravne posljedice koje nastaju iz takvog pravnog posla,
i
ispitati postojanje prave i ozbiljne volje stranaka za sklapanje pravnog posla koji trae. 60
Navedene injenice notar utvruje slubenim razgovorom sa strankama, a po potrebi moe traiti
da stranke za pojedine injenice priloe dokaze. Primjeri u okviru prethodne faze su navedeni u
sljedeim branim ugovorima:
Nakon to sam ustanovila da su prisutni sposobni i ovlateni za sklapanje ovog ugovora i
objasnila im pravne posljedice ovakvog pravnog posla u smislu odredbi lanova 251-260

54

Ibid.
lan 70. Zakona o notarima FBiH, istovjetnu odredbu sadre, lan 44. Zakona o notarima BD, lan 65, Zakona o notarima RS (u
stavu 2., lana 65., prua se mogunost da nacrt teksta mogu sainiti stranke ili njihovi zakonski zastupnici).
56
lan 5., st. 6., Pravilnika o radu notara, Slubene novine Federacije BiH, broj: 61/02).
57
l. 80. i 81. Zakona o notarima FBiH, l. 75. i 76. Zakona o notarima RS, te l. 54. i 55. Zakona o notarima BD.
58
Milenko Lepuina, Kata Senjak, Zbirka propisa o notarima sa strunim objanjenjima, Magistrat, Sarajevo, 2003, str. 200.
59
lan 80., st.1., Zakona o notarima FBiH, lan 75., st. 1., Zakona o notarima RS, lan 54., st. 1., Zakona o notarima BD.
60
Milenko Lepuina, Kata Senjak, op.cit., str. 201.
55

31

Porodinog zakona (Sl. novine F BiH 35/05 i 41/05), prisutni su, djelujui kao to je oznaeno,
izjavili sljedei61
Nakon to sam utvrdio da su stranke sposobne i ovlatene za preduzimanje ovog pravnog posla,
objasnio sam im smisao i posljedice istog, te u smislu lana 73. stav 1. taka 4. i stav 4. Zakona o
notarima F BiH i 258. Porodinog zakona F BiH, na istovremeni zahtjev stranaka, djelujui kako je
naznaeno za notarsku obradu, sainio sam ovaj62
Sastavljanje izvornika notarske isprave
Kada notar u prethodnoj fazi utvrdi sve potrebne injenice, pristupa sastavljanju notarski obraene
isprave. Prilikom sastavljanja notarski obraene isprave, u smislu lana 74., st. 2., notar je
obavezan utvrditi identitet branih partnera i navesti na koji nain je utvren njihov identitet.
Identitet branih partnera se utvruje na nain propisan lanom 82. Zakona o notarima. 63
Sastavljanje isprave se vri tako to se u nju upisuju podaci predvieni lanom 74. Zakona o
notarima FBiH, koji propisuje ta sve mora sadravati notarski obraena isprava. Iz navedene
odredbe proizilazi da notarski obraena isprava mora sadravati:
1. podatke o notaru koji sudjeluje u sastavljanju izvornika (prezime, ime i sjedite notara);
2. podatke o strankama (prezime, ime, zanimanje i adresu), te podatke o eventualnim svjedocima
i tumaima / prevodiocima /;
3. nain na koji je utvren identitet osoba pod takom 2. ovog lana;
4. tekst pravnog posla s naznakom eventualnih punomoi i priloga;
5. napomenu da je izvornik strankama proitan ili da je postupljeno po odredbama koje se odnose
na gluhe, nijeme, gluhonijeme stranke i tumaa;
6. dan, mjesec, godinu i mjesto, a kada to zakon ili stranke zahtijevaju, i sat kada je izvornik
sastavljen, i
7. potpis osoba pod ta. 1. i 2. ovog lana i peat notara koji je sastavio izvornik.
Izjave stranaka moraju da budu jasne, precizne i konkretne i da se na osnovu njih moe bez
ikakvih dilema i nejasnoa vidjeti sadraj pravnog posla koji ini predmet notarske isprave. 64 U
skladu sa lanom 80., st. 2., Zakona o notarima FBiH, prilikom uzimanja izjava, notar mora paziti
da se iskljue zabune i sumnje, kao i da neiskusne i nevjete stranke ne budu oteene. Ako
stranke hoe da se u izvornik unesu nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave, koje bi mogle
dati povoda sporovima, ili ne bi imale namjeravani uinak, ili bi se opravdano moglo smatrati da im
je svrha da se koja od stranaka oteti, notar e upozoriti na to stranke i dati im odgovarajue
pouke. Ako stranke ipak ostanu kod tih izjava, notar moe sainjavanje izvornika odbiti ili ih tako
unijeti u izvornik, ali e notar u tom izvorniku posebno napomenuti da je stranke upozorio na
posljedice takvih izjava.65
Nakon sastavljanja notarski obraene isprave ona e se proitati strankama, lino od strane
notara. Nakon itanja, potrebno je da se notar, neposrednim postavljanjem pitanja, lino uvjeri da li
sastavljena isprava odgovara volji stranaka.
61
62

Predbrani ugovor zakljuen u Sarajevu od notarke Vesne Softi, 2008. godine.

Brani ugovor zakljuen u ivinicama od notara Jasmina Terzia, 2008. godine.

63

lan 82. Zakona o notarima FBiH: st. 1.: Ako notar ne poznaje stranke osobno i po imenu, njihov identitet
utvrdie osobnom kartom ili pasoem, ili drugim osobnim dokumentom. Ako ni to nije mogue, njihov
identitet mora posvjedoiti koji drugi notar ili dva svjedoka. st. 2.: U izvorniku notar e navesti da li
poznaje stranke, odnosno na koji je nain utvrdio njihov identitet, uz tano navoenje imena, zanimanja i
prebivalita svjedoka, datuma i broja isprave upotrijebljene za utvrivanje identiteta i organa vlasti koji je tu
ispravu izdao.
64

Milenko Lepuina; Kata Senjak, op. cit., str. 202.

lan 81., stavovi 1. i 2., Zakona o notarima FBiH, lan 76., st. 1. i 2., Zakona o notarima RS, lan 55., st. 1. i 2., Zakona o
notarima BD.
65

32

Ovu notarski obraenu ispravu, prilikom njenog sastavljanja, pored naglas itanja, istovremeno
su itali i svojim sugestijama uestvovale i ugovorne strane, gledajui njenu izradu na
kompjuterskom monitoru koji im je stajao na raspolaganju sa potpunom vidljivou i mogunou
da se notaru uine primjedbe, drugaiji prijedlozi ili sugestije a oigledne greke u pisanju i
navoenju brojeva odmah otklone.66
U praksi se deava i da se stranke odreknu prava na itanje notarski obraene isprave:
Stranke izjavljuju da im je sadraj priloga poznat i izriito se odriu prava na njegovo itanje. 67
Ukoliko se radi o gluhim osobama koje su pismene, one moraju same proitati ispravu i izriito
izjaviti da su je proitali i da ona odgovara njenoj volji. 68 Ukoliko su stranke nijeme ili gluhonijeme
osobe koje su pismene, na izvorniku one moraju svojeruno napisati da su izvornik proitale i da
ga odobravaju.69 Ukoliko navedena osoba ne zna itati i pisati, mora se osim svjedoka pozvati i
jedna osoba njenog povjerenja, koja se s njome moe znacima sporazumjeti. Ta osoba mora imati
svojstva svjedoka i ne mora znati itati i pisati. Ta osoba moe biti u srodstvu s gluhom, nijemom ili
gluhonijemom strankom, ako nije osobno zainteresirana u pravnom poslu koji je predmet izvornika.
Ako je koja od stranaka slijepa, gluha ili nijema, svjedoci moraju biti prisutni kada stranke daju
izjavu o raspolaganjima koja e se unijeti u izvornik, zatim prilikom itanja cijelog izvornika
strankama, ili kad ga oni sami itaju, te onda kada stranke izjavljuju svoj pristanak i kad potpisuju
izvornik.70
Nakon to notar utvrdi da notarski obraena isprava odgovara izraenoj volji stranaka, posljednja
radnja jeste potpisivanje stranaka i samog notara. 71 Prvo se stavljaju potpisi stranaka, uz upisivanje
punog imena i prezimena stranaka. Ispod potpisa stranaka upisuje se potpis notara i vri ovjera
peatom.
Kada se u izvornik isprave upiu svi potrebni podaci, smatra se da je time notar sainio izvornik
notarske isprave koju su stranke traile. 72 Izvornici se moraju pisati strojem ili drugim sredstvom
pisanja, jasno i itko, a izuzetno se mogu pisati rukopisom i to trajnom tintom.
Na osnovu izloenog moe se zakljuiti da je brani ugovor strogo formalni pravni posao, koji mora
biti sastavljen od strane notara, u obliku notarski obraene isprave, pri emu notar kao
nepristrasna strana ima obavezu i dunost pouiti stranke o pravima i obvezama koje proizlaze iz
branog ugovora.

66

Brani ugovor zakljuen od strane notara Jasmina Terzia, 2008. godine.

Predbrani ugovor zakljuen od strane notarke Vesne Softi, 2008. godine.
68
lan 87. st. 1. Zakona o notarima FBiH, lan 82., st.1., Zakona o notarima RS, lan 61., st. 1., Zakona o notarima BD.
69
lan 87., st. 2., Zakona o notarima FBiH, istovjetnu odredbu sadre i Zakoni o notarima BD i RS.
70
lan 88., st. 1. i 2., Zakona o notarima FBiH, lan 83., st. 1., i 2., Zakona o notarima RS, lan 62., st. 1. i 2., Zakona o notarima
BD.
71
lan 77., st. 1. i 2., Zakona o notarima FBiH: Notar je obavezan izvornik vlastoruno na njegovom kraju potpisati svojim
imenom i dodatkom notar. Pored potpisa stavie svoj slubeni peat. Na kraj izvornika, ali iznad potpisa notara, stavljaju se i
potpisi
stranaka,
te
svjedoka,
ako
su
i
oni
sudjelovali
u
sastavljanju
izvornika.
Ako stranka ne zna pisati, to e se u izvorniku naznaiti. Ako stranka ne moe pisati, u izvorniku e se naznaiti i razlog zbog ega
ne moe pisati.
72
Milenko Lepuina; Kata Senjak, op. cit., str. 203.
67

33