Professional Documents
Culture Documents
Naslov originala: La misere en milieu edtuiant, AFGES 1966. Prevedno sa engleskog. Izvor: On the Poverty of Student Life, translated by Ken Knabb, Situationist International Anthology, 1981/ 1989/ 1995, www.bopsecrets.org Bez autorskih prava i prava na prevod. Sve tro{kove pripreme i {tampe ovog izdanja pokrili su prijatelji Porodi~ne biblioteke, znani i neznani. Porodi~na biblioteka br. 7 Blokovi, prole}e 2004. blok45@eunet.yu
anarhija/ blok 45 nema nikakve veze ni sa jednom politi~kom ili nevladinom organizacijom, niti sa bilo kojom grupom koja se u Beogradu, Srbiji ili u ovom delu sveta predstavlja kao anarhisti~ka (o levi~arima, ma {ta to zna~ilo danas ili oduvek, da ne govorimo). Za anarhiju/ blok 45 ideologija anarhizma je bez ikakvog zna~aja. Izvesna terminolo{ka podudarnost je slu~ajna i za sada predstavlja izvor mnogih zabavnih, ali ponekad i vrlo zamornih nesporazuma. Nikakve ideologije nas ve}e spasiti. Moramo se spasiti sami. Idemo kroz mrak, improvizujemo. Svako ko tra`i izvesnost i garancije treba opaliti po nju{ci. Sami u svetu, zajedno u {umi: Orijentacija u vremenu i prostoru, terenski priru~nik, blok 45, 2003.
Uvod
Zamislite da ste na Strazbur{kom Univerzitetu, na sve~anom otvaranju akademske godine, u jesen 1966, u auditorijumu sa~injenom od studenata, profesora i uva`enih gostiju koji su se okupili da ~uju pozdravno pismo predsednika de Gola. Prime}ujete da se na svakom sedi{tu nalazi jedan mali pamflet. Program? Ne, ve} ne{to s naslovom 'Beda studentskog `ivota'. Otvarate knji`icu i po~injete da ~itate: 'Op{te je poznato da je student, uz popa i pandura, najprezrenije stvorenje u zemlji Francuskoj' Osvr}ete se oko sebe i vidite da i svi ostali ~itaju; reakcije se kre}u od ~u|enja i smeha, do {oka i napada besa. Ko stoji iz toga? Na naslovnoj strani pi{e da je izdava~ Strazbur{ki studentski sindikat, ali tu su i stalne reference na 'Situacionisti~ku internacionalu', {ta god to zna~ilo Ono {to strazbur{ki skandal ~ini druga~ijim od neke studentske {alejeste to {to je skandalozna forma donela jednako skandalozan sadr`aj. U trenutku kada su studenti bili progla{eni za najradikalniji deo dru{tva, taj tekst je bio jedini koji je stvari postavio u pravu perspektivu." Ken Knabb, Joy of Revolution, 1997. Studentski odbor, koji je grupa studenata iz Dru{tva ljubitelja anarhije preuzela bez ve}ih te{ko}a, kroz redovnu izbornu proceduru, spiskao je ceo fond Odbora za tro{kove {tampanja i distribucije besplatnog pamfleta Beda studentskog `ivota, ~iji je autor bio situacionista Mustafa Kajati. Odjek je bio trenutan, ne samo u Strazburu i ne samo me|u studentskom omladinom. Reforma Univerziteta, bolji uslovi za sticanje kvalifikacija za budu}e slu`enje sistemu i druge teme zbog kojih su dana{nji studenti spremni da {trajkuju i gla|u, nisu bili ~ak ni izgovor za ovo obra}anje. Beda svakodnevnog `ivota, dru{tvo u celini, mehanizmi kojima se ono stalno reprodukuje, svi njegovi branioci i la`ni neprijatelji, tu su po prvi put bili izolovani i analizirani tako da je svako mogao da ih prepozna i oseti u svom okru`enju, na svojoj ko`i i odmah ispod nje, u ulozi koja mu je dodeljena u organizaciji op{te pasivnosti. Beda studentskog `ivota je najpopularniji i najprevo|eniji situacionisti~ki pamflet. Preveden je na vi{e od 10 jezika, a njegov ukupni tira` neki procenuju na skoro 500.000 primeraka. Kratka hronologija: Gi Debor i Situacionisti~ka internacionala, 19521994, dodatak uz Gi Debor: Dru{tvo spektakla, maj 2003. * Njihova doktirna, ako se te deliri~ne umotvorine mogu tako nazvati, predstavlja neku vrstu radikalnog revolucionarstva sa o~iglednim nihilisti~kim uticajimaPlod imbecilnog fanatizma, napisan pretencioznim `argonom i za~injen velikodu{nim uvredama na ra~un profesora i kolega studenata. U pamfletu se stalno govori o tajanstvenoj Situacionisti~koj internacionali Le Nouvel Alsacien, 25. novembar 1966, tri dana nakon objavljivanja pamfleta. Ti studenti su uvredili svoje profesore. Njima treba da se pozabave psihijatri. Ne `elim da se protiv njih preduzimaju zakonske mere; njih treba poslati pravo u ludnicuAko ipak podle`u krivi~nom gonjenu, za to }e se pobrinuti ministar unutra{njih poslova. g. Bajen, rektor Univerziteta u Strazburu, novembar 1966.
4
Optu`eni nikada nisu poricali da su zloupotrebili fondove Strazbur{kog studentskog sindikata. Naprotiv, otvoreno su priznali da je sindikat platio 5.000 franaka za {tampu i distribuciju 10.000 primeraka pamfleta, da ne spominjem cenu drugih {tampanih materijala inspirisanih Situacionisti~kom internacionalom. Te publikacije izra`avaju ideje koje, najbla`e re~eno, nemaju nikakve veze sa pravom svrhom studentskog sindikata. Dovoljan je samo jedan pogled na te tekstove da bi se shvatilo da tih petoro studenata, koji tek {to su iza{li iz puberteta, nemaju nikakvo iskustvo o stvarnom `ivotu i da su njihove misli pometene polusvarenim filozofskim, dru{tvenim, politi~kim i ekonomskim teorijama. Zasi}eni tupom monotonijom svojih svakodnevnih `ivota, poku{ali su da na isprazan, arogantan i pateti~an na~in iznesu kona~ne sudove, uspev{i samo da na najgori na~in izvre|aju svoje kolege studente, profesore, Boga, religiju, sve{tenstvo, vlast i sve dru{tveno-politi~ke sisteme koji danas postoje na svetu. Odbacuju}i sve moralne i zakonske norme, ti cinici nisu oklevali da kao svoje glavne ciljeve istaknu kra|u, uni{tavanje obrazovnog sistema, ukidanje rada, totalnu subverziju, nepovratnu svetsku proletersku revoluciju i u`ivanje bez ograni~enja. Zaklju~ak sudije Labadora, Strazbur, 13. decembar 1966. Taj dobro napisani tekst sistematski odbacuje sve oblike dru{tvene i politi~ke organizacije zapada i istoka, kao i svih grupa koje danas poku{avaju da ta dru{tva promene. Le Monde, 9. decembar 1966. Strazbur{ki pamflet je delovao poput detonatora Uradili smo sve {to je bilo u na{oj mo}i da ga {to {ire distribuiramo. Danijel i Gabrijel Kon-Bendit, Univerzitet Nanter (Pariz), 1968. Velika je gre{ka potcenjivati ono {to se novembra 1966. dogodilo sa strazbur{kim Studentskim sindikatom Posmatra~ mora da ostane zapanjen brzinom s kojom se ta zaraza pro{irila univerzitetom, ali i me|u nestudentskom omladinom. Izgleda da su ideje koje je zagovarala mala grupa autenti~nih revolucionara pogodile pravu `icu u duhu nove generacije Guerres et Paix #4, 1968. * Danas je lako aktuelizovati ovaj stari tekst. Njegove osnovne teze va`e i za dana{nju generaciju mladih i dru{tvo u celini. To dru{tvo se u me|uvremenu zaista izve{tilo u jednom od najva`nijih sektora robne proizvodnje: u {tancanju upravo onakvih ljudskih bi}a kakva su mu potrebna, uklju~uju}i tu i buntovnike i mlade, {to je polazna, ali ne i jedina tema ovog pamfleta. Analogije su o~igledne. Dovoljno je da sadr`aj potro{a~ke korpe kulturnih, kontrakulturnih i politi~kih sadr`aja iz 1966. zamenite onim iz 2004. Nema vi{e Godara i Sartra, ali tu su druge zvezde ~ija ostvarenja nikako ne treba propustiti; beskrajnu litaniju politi~kih opcija danas zamenuje jednako raznovrsna ponuda la`nih izbora u sferi koja sama po sebi predstavlja la`an izbor par exellance u sferi politi~kog posredovanja i predstavljanja. Tinejd`eri i studenti i dalje misle da su ne{to posebno i nastoje da tu ulogu odigraju u skladu sa isprogramiranim kli{eima: umesto studenata-boema, danas imamo visokostilizovane lutkice oba pola od kojih bi svaka mogla da pro|e na kastingu za MTV, rubrika alternativa. Za njihove pobune ne mo`e se re}i ~ak ni da su ograni~ene na period mladala~kog ludila: ludilo, nepredvidljivost, istrajnost, ma{ta, potpuno izostaju. Pobunu, autonomnu i divlju, zamenio je aktivizam usmeren na sve mogu}e probleme posmatrane izolovano, samo ne i na onaj problem koji generi{e sve ostale na celinu odnosa u kojima `ivimo. Tokom cele prethodne decenije gledali smo studente kako nepogre{ivo igraju
5
ulogu najfanati~nijih apostola Normalnog `ivota, u prvim redovima fronta koji je, u paketu sa zahtevom za odlaskom jednog nemogu}eg re`ima, tra`io uvo|enje drugog: ~istog kapitalizma, u kontekstu apsolutnog konformiranja sa trendom koji se u me|uvremenu nametnuo kao Sudbina. U tom najnaprednijem dru{tvenom segmentu nije se za~eo ni tra~ak svesti koji bi prevazilazio taj la`ni izbor, izme|u improvizatorskog kapitalizma jednog izolovanog, jedva preru{enog komunisti~kog re`ima i kapitalizma iz ameri~kih porni}a. Za novu generaciju, koja je na fakultet krenula po~etkom ove decenije i koja je ustanovila da s kapitalizmom ipak ne{to nije u redu, u potpunosti va`i zapa`anje jednog borca iz SAD (~ije sam ime zaboravio): Tamo gde izostaje kriti~ka teorija, ostaju nam samo uli~ni teatar i grupna terapija. Drugo krilo iste generacije grozni~avo pretura po levi~arskoj starudiji ({to nije uvek stvar datuma proizvodnje), otkrivaju}i ponovo Maoa, Lenjina, Trockog, Titove partizane ili kriti~ke mislioce poput `i`eka, Mo~nika, itd. Neki, opet, u svom levi~arenju idu toliko daleko da se u~lanjuju u podmladak Socijaldemokratske unije. Pripitomljavanje je potpuno. To je mo`da najve}a razlika u odnosu na 1966: spektakl je u{ao u fazu hiperspektakla i temeljno kolonizovao svest, potrebe i imaginaciju ljudi i svaki deli} prostora u kojem se oni svakodnevno kre}u. Izostaje svaki kriti~ki impuls. U sektoru za proizvodnju ni`ih kadrova, u obrazovnom sistemu, u kojem je ranije jo{ i dolazilo do ispada, danas sve ide kao na traci. Ono {to je nekada bilo predmet kritike ili makar spora, sada se isti~e kao vrlina: Kori Udovi~ki nije jedina koja je jednom prilikom (u stvari, sigurno vi{e no jednom) ponosno izjavila, ogra|uju}i se delimi~no od politi~ke sfere, da je ona tehnokrata. (Setimo se s kakvim smo fanatizmom pre par godina, kao navijeni, ponavljali parolu o uvo|enju vladavine eksperata.) To je jedan od dva glavna proizvoda postoje}eg obrazovnog sistema: tehnokrata, ekspert ograni~en na {to u`u oblast kompetencije i pasivni potro{a~ usluga (bespomo}na `rtva) drugih eksperata u svim ostalim aspektima `ivota. Drugi proizvod je obrazovni otpad: budu}i {ljakeri i drugi prosti izvr{ioci. I njihovo obrazovanje zahteva odre|enu pa`nju: samo onaj ko razume jezik sistema mo`e da u potpunosti izvr{ava njegove naloge. Tu je jo{ jedna zna~ajna razlika: vide}emo da je nekada bilo vi{e struja koje su tra`ile odgovor na kapitalizam, idu}i makar i stranputicama. U tom pogledu, ovde zaista nema ni~eg. Postoji samo ose}anje koje jo{ nije prona{lo ni svoj jezik, niti svoja oru`ja; sve ostalo je Soros prodak{n. Upravo taj sistem za proizvodnju op{te pasivnosti pod prividom nikad ve}eg pluralizma, nesputanosti i hiperaktivnosti ovde je postavljen kao glavna meta. Podaci koji su Kajatiju slu`ili kao ilustracije danas su prevazi|eni, ali to sigurno nije slabost ovog teksta. Procenti i indeksi stalno variraju; detalji se menjaju; celina ostaje. Danas, kao i nekad, samo u jo{ doteranijem izdanju, pred nama stoji isto dvoglavo ~udovi{te: dru{tvo u vlasti robe i spektakla i njegova la`na opozicija. Beda studentskog `ivota je jedan od najreprezentativnijih situacionisti~kih tekstova. On dobro ilustruje sve protivre~nosti situacionisti~ke teorije do 1968. Superiorno lucidna i duhovita kritika dru{tva spektakla smenjuje se, u talasima, sa ostacima odavno nasukane olupine Levice (apsolutna vlast radni~kih saveta, istorijski i klasni feti{izam, tehno-optimizam, itd.). Ali, o tome je danas lako suditi. Polovinom 1960-tih, u vreme op{teg previranja i konfuzije, koje se iz ove perspektive ne mo`e ni zamisliti, sve opcije su jo{ uvek bile u igri. Osim toga, vide}emo da su, ~ak i kada bi za{li u o~igledan }orsokak, situacionisti uspevali da vide ono {to je za sve ostale bilo
6
nevidljivo. Olako otpisivanje delova u kojima dominiraju neki problemati~ni pojmovi nije uvek preporu~ljivo. Tekst je nastao tokom jeseni 1966, iz susreta nekolicine studenata strazbur{kog univerziteta sa ~lanovima Situacionisti~ke internacionale. Najve}i deo pamfleta napisao je Mustafa Kajati (sigurno najlucidniji polemi~ar unutar SI, po re~ima Boba Bleka), a kona~na verzija je ura|ena u saradanji sa Gijom Deborom, Raoulom Vaneigemom i ostalim ~lanovima tada{nje posade SI. Ostale detalje i posledice tog susreta opisali su ~lanovi SI u zajedni~kom tekstu objavljenom nepunih godinu dana nakon skandala (Na{i ciljevi i metodi u strazbur{kom skandalu, oktobar 1967), na koji }emo se osvrnuti u delu {ta je bilo posle. Ovo izdanje Bede studentskog `ivota posve}eno je svoj lo{oj deci ovog sveta. Taj olo{ je na{a jedina {ansa za budu}nost. [to se dobre dece ti~e, videli smo gde to vodi. Sav vi{ak u`asa i patnje ovog sveta posledica je njihovog obrazovanja i odgovornog, profesionalnog delovanja u ovom ili onom sektoru u okiru velike podele rada i uloga. Kao i uvek, ostaje nam samo da se nadamo da ovaj podsticaj ne sti`e prekasno. 2004.
Osnovni pojmovi
Spektakl, Situacionisti~ka internacionala (SI): 1957-1972, pre toga Letristi~ka internacionala (LI, od 1952). Grupa je nastala ujedinjavanjem nekoliko avangardnih frakcija koje su ubrzano tra`ile put koji vodi s one strane umetnosti i antiumetnosti (LI, Ima`inisti~ki Bauhaus, Londonsko psihogeografsko dru{tvo i jo{ nekoliko pojedinaca obele`enih sli~nim uticajima, pre svega dadom i nadrealizmom). ^vrsto verovali da umetnost, antiumetnost, rintanje po firmama i sedenje po kafi}ima imaju alternativu. Po njima, to sigurno nije bio neki drugi vid predstavljanja `ivota, odnosno pasivne potro{nje unapred pripremljenih sadr`aja, ve} stvaranje situacija i ambijenata u vremenuprostoru oslobo|enom svih otu|enih i nametnutih ciljeva. Nismo o~ekivali ni{ta od onoga {to ne bismo sami izmenili Tu celinu otu|enih ciljeva, imperativa i praksi definisali su kao spektakl: usavr{enu kapitalisti~ku ma{inu za proizvodnju pasivnosti i degradiranje `ivota u pre`ivljavanje, oblik egzistencije u potpunosti podre|en ekspanziji robe i akumulaciji politi~ke mo}i. Razvili najdosledniju kritiku svih oblika tog re`ima, koji se u to vreme ispoljavao u dve prividno konkurentske verzije: u obliku tr`i{nih demokratija Zapada i narodnih demokratija Istoka. Zbog bespo{tedne kritike starih revolucionarnih tabua navukli na sebe iskrenu mr`nju svih branilaca pro{losti, uklju~uju}i tu i prakti~no sve frakcije levice. Iako ni sami nisu uspeli da se u potpunosti oslobode tog balasta, uspeli su da formuli{u predloge koji su, makar do 1968, bili ona najdalja ta~ka do koje se u tom trenutku moglo do}i. Upravo njihove ideje stajale su iza prvih znakova pobune iz maja-juna 1968, koji su pokrenuli lavinu poznatu kao najve}i divlji {trajk u istoriji (u jednom trenutku, u Francuskoj je u {trajku bilo 12 miliona ljudi, svih profila i sudbina). Nakon poraza, grupa je u{la u fazu opadanja i bila raspu{tena 1972. godine. Najistaknutiji ~lanovi (od 1952): Gi Debor, Raoul Vaneigem, Mi{el Bern{tajn, Ser` Berna, Mi{el Mur, `il Volman, Ivan ^eglov, Aleksandar Troki, Asger Jorn, Mustafa Kajati, Rene Risel, \anfranko Sangvineti. Najva`nije publikacije i knjige: Potla~, Letristi~ka internacionala, Situacionisti~ka internacionala (~asopisi), Dru{tvo spektakla (G. Debor), Revolucija svakodnevnog `ivota (R. Vaneigem). Mnogi ~lanovi grupe ostali su aktivni i nakon njenog raspu{tanja (naro~ito Debor, Vaneigem, Sangvineti i Risel).
Prevodi
Gi Debor: Dru{tvo spektakla, anarhija/ blok 45, maj 2003.
www.crsn.com/debord/ pulsar.verat.net/drustvospektakla/ anarchyserbia.mahost.org/browser_tekstova.php
(Sajtovi ~italaca koji su knjigu objavili u celini. Na{ sajt jo{ nije postavljen. [tampanih primeraka vi{e nema.) Gi Debor: Dru{tvo spektakla i Komentari o Dru{tvu spektakla, Arkzin, Zagreb, 1999.
Nekoliko odlomaka
U dru{tvima u kojima preovla|uju moderni uslovi proizvodnje, `ivot je predstavljen kao ogormna akumulacija prizora. Sve {to je nekada bilo neposredno do`ivljavano, udaljeno je u predstavu. Tautolo{ki karakter spektakla poti~e iz ~injenice da su njegov cilj i njegova sredstva identi~ni. To je sunce koje nikada ne zalazi nad carstvom moderne pasivnosti. Ono pokriva ~itav globus, ve~ito se kupaju}i u sopstvenoj svetlosti. Za spektakl vidljivi odraz vladaju}eg ekonomskog poretka ciljevi su ni{ta, razvoj je sve. Spektakl ne te`i ni~emu drugom do sebi samom. Spektakl je kapital akumuliran do stepena u kojem postaje slika. Dru{tvo spektakla, teze 1, 13, 14 i 34.
Veb arhive
Ken Knabb: www.bopsecrets.org SI Online: www.cddc.vt.edu/sionline/index.html SI Archive: www.nothingness.org/SI/ Debordiana: www.chez.com/debordiana/debordiana.htm Larry Law: www.cat.org.au/spectacular/
10
zadovoljavaju svoje sitnobirokratske sklonosti pre`vakavaju}i ofucanu revolucionarnu frazeologiju. Spektakularno postvarenje modernog kapitalizma2 svakome dodeljuje posebnu ulogu u sistemu op{te pasivnosti. Student nije izuzetak od tog pravila. Njegova uloga je privremena: to je samo glavna proba za preuzimanje njegove krajnje uloge kao konzervativnog elementa u okviru robnog sistema. Biti student je oblik inicijacije. Ta inicijacija na magi~an na~in sa`ima sve odlike misti~ne inicijacije. Ona je potpuno odse~ena od istorijske, individualne i dru{tvene stvarnosti. Student vodi dvostruki `ivot, razapet izme|u svog sada{njeg statusa i potpuno odvojene budu}e uloge u koju }e jednog dana iznenada biti ba~en. U me|uvremenu, njegova {izofrena svest omogu}ava mu da se povu~e u svoju inicijacijsku grupu, da zaboravi na budu}nost i da se prepusti misti~nom transu sada{njice za{ti}ene od istorije. Njegovo izbegavanje da se suo~i sa sopstvenom situacijom, posebno ekonomskom, ne treba da ~udi: u na{em dru{tvu obilja on je i dalje prosjak. Vi{e od 80% studenata dolazi iz platnih razreda vi{ih od radni~kog, ali 90% studenata ima prihode manje od prihoda nalslabije pla}enih radnika. Siroma{tvo studenata je anahronizam dru{tva spektakla: oni tek treba da dostignu novu bedu novog proletarijata. U vreme kada se sve vi{e mladih ljudi otima iz okova moralnih predrasuda i autoriteta porodice, u kojima su od malih nogu bili izlo`eni brutalnom, ogoljenom izrabljivanju, na{ student se ~vrsto dr`i svog neodgovornog i ispraznog produ`enog detinjstva. Produ`ena adolescentska kriza mo`e da dovede do povremenih sukoba sa porodicom, ali on nema ni{ta protiv da ga najrazli~itije institucije koje upravljaju njegovim svakodnevnim `ivotom tretiraju kao nedono{~e; ako ponekad i prestanu da mu seru u lice, to je samo zato da bi se bri`no nadvile nad njim i krenule da mu sole pamet. Beda studenta je samo najgroteskniji izraz kolonizacije svih domena dru{tvene prakse. Projekcija ose}anja krivice celog dru{tva na studente, maskira bedu i pot~injenost svih. Ali, iza na{eg prezira prema studentu stoje drugi razlozi. On nam se gadi ne samo zbog svoje stvarne bede, ve} zbog svog le`ernog pristanka na bedu svake vrste, zbog te bolesne sklonosti da se valja u sopstvenom otu|enju u nadi da }e, usred op{teg nedostatka interesovanja za bilo {ta, probuditi interesovanje za hendikepe svog posebnog polo`aja. Imperativi modernog kapitalizma nala`u da ve}ina studenata postanu tek ni`i kadrovi na funkcijama koje su u XIX veku imali kvalifikovani radnici.3 Suo~en s tako sumornom i osrednjom nagradom za svoje sramno trpljenje sada{nje bede, student radije tra`i uto~i{te u nestvarno `ivljenoj stvarnosti, koju ukra{ava iluzornim sjajem. Student je stoi~ki rob: {to ga vi{e njegovi autoriteti vezuju lancima, to on sebe zami{lja slobodnijim. Kao i njegova nova porodica, univerzitet, student voli da na sebe gleda kao na najnezavisnije dru{tveno bi}e iako je u stvarnosti direktno pot~injen najmo}nijim sistemima dru{tvenog autoriteta: porodici i dr`avi. Kao njihovo lepo vaspitano, zahvalno i poslu{no dete, on deli i oli~ava sve vrednosti i mistifikacije sistema. Iluzije koje su nekada bile nametane kvalifikovanim radnicima sada se svesno projektuju u masu budu}ih ni`ih funkcionera.
Podrazumeva se da pojmove kao {to su spektakl, uloga, itd., koristimo u situacionisti~kom smislu. Samo bez revolucionarne svesti: kvalifikovani radnici nisu imali iluzija o napredovanju u slu`bi.
3 2
11
Ako je drevni oblik dru{tvene bede proizveo najgrandiozniji sistem kompenzacije koji je svet ikada video (religije), studentu, u njegovoj marginalnoj bedi, kao jedina uteha ostaju izlizane slike vladaju}eg dru{tva, farsi~ne repeticije svih njegovih otu|enih proizvoda. Kao ideolo{ko bi}e, francuski student sti`e uvek prekasno. Sve vrednosti i sav entuzijazam kojima se toliko razme}e u svom malom, zatvorenom svetu, istorija je odavno odbacila kao komi~ne i neodr`ive iluzije. Nekada davno univerziteti su imali odre|en presti`; student istrajava u uverenju da je sre}an {to je dospeo na takvo mesto. Ali, do{ao je prekasno. Njegovo mehani~ko, specijalizovano obrazovanja je duboko degradirano (u pore|enju s ranijim op{tim nivoom bur`oaske kulture)4, ba{ kao i njegov li~ni intelektualni nivo: moderni ekonomski sistem zahteva masovnu proizvodnju neobrazovanih studenata nesposobnih za samostalno razmi{ljanje. Univerzitet je postao institucionalizovana organizacija neznanja. Visoka kultura je degradirana na pokretnu traku za proizvodnju profesora koji su svi redom kreteni, a ve}ina zreli samo za to da budu ismejani pred bilo kojom grupom srednjo{kolaca. Ali, u svojoj mentalnoj menopauzi, student nije svestan toga; on nastavlja da s du`nim po{tovanjem slu{a svoje nadre|ene, svesno potiskuju}i svaki kriti~ki impuls i potpuno se utapaju}i u misti~nu iluziju uloge studenta nekoga ozbiljno posve}enog izu~avanju ozbiljnih stvari u nadi da }e mu njegovi profesori na kraju otkriti krajnju tajnu sveta. Budu}e revolucionarno dru{tvo odbaci}e svu larmu amfiteatara i kabineta kao puko verbalno zaga|enje. Student je ve} sada samo lo{ vic. Student nije svestan da istorija menja ~ak i njegovu kulu od slonova~e. Famozna kriza univerziteta, detalj op{te krize modernog kapitalizma, ostaje predmet dijaloga gluvonemih: specijalista svih fela. Ta kriza je izraz te{ko}a koje taj zaseban sektor proizvodnje ima zbog svog odlo`enog prilago|avanja proizvodnom aparatu u celini. Ostaci stare liberalno-bur`oaske univerzitetske ideologije postali su banalizovani usled ubrzanog i{~ezavanja njihove dru{tvene osnove. U vreme kapitalizma slobodne trgovine, kada je liberalna dr`ava ostavljala univerzitetu odre|enu marginalnu slobodu, univerzitet je mogao da sebe zami{lja kao nezavisnu silu. Ali, ~ak i tada on je bio tesno vezan za potrebe tog tipa dru{tva, snabdevaju}i njegovu privilegovanu manjinu adekvatnim op{tim obrazovanjem, pre nego {to ova zauzme svoje pozicije u okviru vladaju}e klase. Pateti~na gor~ina mnogih profesora mu~enih nostalgijom5 izvire iz ~injenice da su izgubili svoju raniju ulogu pasa-~uvara svojih budu}ih gospodara i bili prisiljeni da se zadovolje ne tako plemenitom ulogom pasa zadu`enih za usmeravanje stada belih kragni ka njihovim fabrikama i kancelarijama, u skladu s potrebama planske ekonomije. Ti profesori u svom arhaizmu vide alternativu tehnokratizaciji univerziteta i tvrdoglavo nastavljaju da iznose komadi}e op{te kulutre pred publiku sastavljenu od budu}ih specijalista, koji s tim jednostavno ne}e znati {ta da rade. Mnogo ozbiljniji, i samim tim mnogo opasniji slu~aj predstavljaju modernisti~ki orijentisani levi~ari iz UNEF, predvo|eni ekstremistima iz FGEL, koji zahtevaju reformu same strukture univerziteta u cilju reintegracije univerziteta u dru{tveni i
Ovde mislimo na kulturu Hegela i enciklopedista, a ne na kulturu Sorbone i cole Normale Suprieure. Ne usu|uju}i se da i dalje govore u ime filistinskog liberalizma, oni evociraju bajkoliku slobodu univerziteta iz srednjeg veka, iz epohe demokratske neslobode.
5 4
12
ekonomski `ivot to jest, u cilju njegovog prilago|avanja potrebama modernog kapitalizma. Fakulteti koji su nekada snabdevali vladaju}u klasu op{tom kulturom sada su pretvoreni u fabrike koje punom parom proizvode ni`e i srednje kadrove. Umesto da dovedu u pitanje taj istorijski proces, koji je i poslednji relativno autonoman sektor podredio zahtevima robnog sistema, na{i progresivci protestuju zbog odlaganja i neefikasnosti u sprovo|enju tog procesa. Oni su zagovornici budu}eg kibernetizovanog univerziteta, koji, tu i tamo, ve} podi`e svoju ru`nu glavu.6 Robni sistem i njegove moderne sluge to su na{i neprijatelji. Ali, svi ti sukobi odvijaju se iznad glave na{eg studenta, negde u nebesima koja nastanjuju njegovi gospodari. On nema nikakvu kontrolu nad svojim `ivotom sam `ivot je ono {to mu potpuno izmi~e. Zbog svog akutnog ekonomskog siroma{tva student je osu|en na odre|eni oblik pre`ivljavanja. Ali, beskrajno samozadovoljan kao i u svemu drugom, on paradira tom bedom kao da je re~ o nekom originalnom `ivotnom stilu, prave}i vrlinu od svoje odrpanosti i glumataju}i boema. Boem{tina je u svakom slu~aju daleko od toga da bude originalan odgovor na bilo {ta, ali ideja da se mo`e `iveti uistinu boemskim `ivotom bez potpunog i kona~nog raskida sa univerzitetskim miljeom je prosto sme{na. Ali, na{ student-boem (a svim studentima se svi|a ideja da u njima kuca boemsko srce) uporno dr`i do te imitatorske i degradirane verzije ne~ega {to je, u najboljem slu~aju, samo osrednje li~no re{enje. Trideset godina nakon Vilhelma Rajha (sjajnog edukatora mladih)7 taj nesu|eni nekonformista i dalje sledi najtradicionalnije oblike ljubavno-erotskog pona{anja, reprodukuju}i op{te odnose klasnog dru{tva kroz svoje interseksualno iskustvo. Lako}a s kojom ga je mogu}e mobilisati za bilo koji cilj re~it je dokaz njegove stvarne impotencije. Uprkos manje-vi{e le`ernom raspolaganju svojim vremenom u okviru margine li~ne slobode koju mu dodeljuje totalitarni spektakl, student izbegava avanturu i eksperiment u korist sigurnog i rutinskog kretanja kroz prostorno-vremensku dimenziju koju su za njegovo dobro organizovali an|eli-~uvari sistema. Iako ga niko ne bije po u{ima da razdvaja svoje radno i slobodno vreme, on to ipak ~ini, potpuno dobrovoljno, u isto vreme licemerno izra`avaju}i prezir prema {treberima i bubanju. Pristaje na svaki oblik odvajanja i onda jadikuje zbog nedostatka komunikacije u svojim religioznim, sportskim, politi~kim ili sindikalnim klubovima. Toliko je glup i jadan da se dobrovoljno predaje Univerzitetskim centrima za psiholo{ku pomo}, tim psiho-policijskim kontrolnim stanicama, ~iju su mre`u osnovali predvodnici moderne represije i koja je, prirodno, bila pozdravljena kao velika pobeda studentskog sindikalizma.8 Ali, stvarna beda svakodnevnog studentskog `ivota svoje neposredno i fantasti~no zadovoljenje nalazi tek u opijumu kulturnih roba. U kulturnom spektaklu student prepoznaje svoj prirodni ambijent i sebe kao njegovu najverniju mu{teriju. Iako se
6
Videti tekst Prepiska s jednim kiberneti~arem u Internationale Situationniste #9 i situacionisti~ki tekst La torture dans la vitrine, napad na neoprofesora A. Molea.
7 8
Svaki normalan ~ovek pojavi}e se pred psihijatrom, u njegovom utvr|enom azilu, samo ako mu na silu navuku luda~ku ko{ulju. Ali, studente je dovoljno obavestiti da su u njihovom getu otvorene isturene stanice: odmah }e pohrliti tamo u tolikom broju da }e morati da ~ekaju u redu.
13
nalazi blizu izvora proizvodnje, pristup pravom Svetili{tu kulture nije mu dozvoljen; on otkriva modernu kulturu samo kao fascinirani posmatra~. U epohi kada je umetnost mrtva, on ostaje najlojalniji za{titinik pozori{nih i filmskih klubova i najnezasitiji potro{a~ prepakovanih ostataka tog mumuficiranog le{a izlo`enih u kulturnim supermarketima. Bezrezervna i nekriti~ka potro{nja: to je njegov pravi element. Kada kulturni centri ne bi postojali, student bi morao da ih izmisli. On je savr{en primer za sve najpli}e zaklju~ke ameri~kih istra`ivanja tr`i{ta: posve}eni potro{a~, uslovljen reklamom i strasno obuzet suprotnim ose}anjima prema proizvodima identi~nim u njihovoj ni{tavnosti, sa iracionalnom sklono{}u ka robnoj marki X (Perek ili Godar, na primer) i sa iracionalnim predrasudama prema robnoj marki Y (recimo, Rob-Grile ili Lelu{). A kada dobra koja proizvodi i organizuje kulturni spektakl poprime oblik ljudskih prilika na pozornici, on je njihova glavna publika, njihov idealni posmatra~. Studenti u masama hrle da gledaju njihove najopscenije egzibicije. Kada sve{tenici razli~itih crkvi organizuju svoje kljaste rasprave bez posledica (seminari o marksisti~koj misli, konferencije katoli~kih intelektualaca) ili kada se knji`evni otpad okupi da zajedno u`iva u svojoj impotenciji (pet hiljada studenata prati forum pod nazivom O mogu}nostima literature), ko osim studenata popunjava sve te sale? Nesposoban za prave strasti, student se zadovoljava bezstrasnim polemikama izme|u slavnih li~nosti Neinteligencije: Altiser Garodi Sartr Bart Pikar Lefevr LeviStros Olidej {atel Antoan; ili izme|u rivalskih ideologija, ~ija je jedina funkcija da raspravom o la`nim pitanjima maskiraju ona prava: humanizam egzistencijalizam strukturalizam scijentizam novi kriticizam dijalekti~ki naturalizam kibernetizam planetizam metafilozofija. Student sebe smatra avangardnim ako je gledao poslednji Godarov film ili kupio najnoviju knjigu nekog iz grupe Arguments9 ili u~estvovao u poslednjem hepeningu seronje Lapasada. On otkriva najnovija istra`ivanja s istom briznom s kojom tr`i{te uspeva da proizvede sinteti~ke verzije davno zastarelih (iako nekada mo`da va`nih) poduhvata; u svom neznanju, u svakoj imitaciji vidi kulturnu revoluciju. Potpuno je opsednut time da odr`i svoj kulturni status. Kao i svi ostali, veoma dr`i do nabavke reprinta va`nih i te{kih tekstova koje masovna kultura liferuje fantasti~nom brzinom.10 Po{to ne zna da ~ita, ostaje mu samo da pomno bulji u njih. Ipak, njegova omiljena literatura je {tampa specijalizovana za promociju grozni~ave potro{nje kulturnih noviteta; on glatko prihvata sve njene oglase kao smernice za svoj ukus. U`iva u LExpress ili Le Nouvel Observateur; ili mo`da vi{e voli Le Monde, koji smatra ta~nom i istnski objektivnom novinom, iako }e za njen stil mo`da re}i da je donekle te`ak. Da bi produbio svoje op{te znanje zaroni}e u Planete, ugla|eni magi~ni ~asopis koji efikasno uklanja bore i mitesere sa starih ideja. To su vodi~i od kojih na{ student o~ekuje da ga upute u tajne modernog sveta i da ga u~ine politi~ki svesnim! Naime, u Francuskoj, vi{e nego bilo gde drugde, student se zadovoljava time da bude politizovan. Ali, njegova politi~ka participacija je potpuno posredovana spektaklom. Odatle njegovo vezivanje za bedne, ru{evne ostatke levice koju su jo{ pre ~etrdeset godina porazili socijalisti~ki reformizam i staljinisti~ka kontrarevolucija. Gazde su
9
O bandi Arguments i ga{enju njihovog ~asopisa videti tekst SI iz 1963. Na |ubri{tu istorije.
U tom pogledu, ne mo`e se dovoljno sna`no preporu~iti ono {to najinteligentniji ve} praktikuju: njihovu kra|u.
10
14
dobro svesne tog poraza radni~kog pokreta, kao i sami radnici, iako mo`da ne tako jasno. Ali, student o svemu tome nema pojma i nastavlja da bezglavo u~estvuje u najkomi~nijim demonstracijama koje nikada ne privla~e nikog osim studenata. To krajnje politi~ko neznanje ~ini univerzitet sre}nim lovi{tem za manipulatore umiru}ih birokratskih organizacija, koje totalitarno programiraju studentsku opciju. Povremeno dolazi do devijantnih tendencija ka nezavisnosti; ali, nakon perioda simboli~nog otpora, disidenti se bez izuzetka reintegri{u u poredak koji nikada nisu su{tinski ni dovodili u pitanje.11 Tako se Revolucionarna komunisti~ka omladina (trockisti), ~iji naziv predstavlja slu~aj najdementnije ideolo{ke falsifikacije (nisu ni revolucionarni, ni komunisti, niti mladi), hvali kako se pobunila protiv Komunisti~ke partije, da bi se zatim pridru`ila Papi u apelima za mir u Vijetnamu. Student se razme}e svojim protivljenjem prevazi|enim aspektima de Golovog re`ima, ali ~ine}i to on pre}utno odobrava sve ranije zlo~ine (kao {to su staljinizam iz vremena Toljatija, Garodi, Hru{~ov i Mao). Njegov mladala~ki stav je zato jo{ staromodniji od re`ima degolisti, ako ni{ta drugo, razumeju moderno dru{tvo dovoljno dobro da bi njime upravljali. Ali, to nije jedini studentov arhaizam. On se ose}a du`nim da ima op{te mi{ljenje o svemu, da izgradi zaokru`en pogled na svet koji }e dati smisao njegovoj potrebi za neuroti~nom aktivno{}u i aseksualnim promiskuitetom. To ga ~ini lakim plenom poslednjih, klecavih misionarskih napora raznih crkvi. S pravom atavisti~kom stra{}u on se klanja pred raspadaju}im ostacima Boga ili tragovima preistorijskih religija u verovanju da to oboga}uje i njega i vreme u kojem `ivi. Uz postarije provincijske dame, studenti ~ine dru{tvenu kategoriju s najvi{e posve}enih vernika. Svuda okolo popove vre|aju i {utiraju, ali univerzitetski kler slobodno nastavlja da popuje hiljadama studenata u svojim duhovnim klozetima. Ipak, treba priznati da postoje i neki podno{ljivo inteligentni studenti. Oni su lako iskoristili pravila smi{ljena za kontrolu mediokriteta. U tome su uspeli upravo zato {to razumeju sistem; a razumeju ga upravo zato {to ga preziru i zato {to znaju da su njegovi neprijatelji. Oni su tu da bi od obrazovnog sistema uzeli ono najbolje {to taj sistem ima da ponudi: pare. Koriste}i kontradikciju koja obavezuje sistem da, makar na kratke staze, finansira mali, relativno nezavistan sektor akademskih istra`ivanja, ti studenti hladnokrvno nastavlju da {ire seme pobune sve do najvi{ih nivoa. Njihov otvoreni prezir prema sistemu ide ruku pod ruku s lucidno{}u s kojom pora`avaju sve njegove lakeje, naro~ito one intelektualne. Oni su ve} postali teoreti~ari dolaze}eg revolucionarnog pokreta i s punim pravom ose}aju da sistem po~inje da zazire od njih kao takvih. Oni uop{te ne kriju ~injenicu da ono {to tako lako uspevaju da izvuku od akademskog sistema koriste za njegovo uni{tenje. Naime, student ne mo`e da se buni protiv bilo ~ega ukoliko se ne pobuni i protiv svojih studija, iako nu`nost te pobune sigurno ose}a na manje prirodan na~in nego neki radnik, koji se spontano buni protiv svoje uloge radnika. Ali, student je proizvod modernog dru{tva kao {to su to i Godar i Koka-Kola. Svoje ekstremno otu|enje on mo`e da dovede u pitanje samo tako {to }e u pitanje dovesti dru{tvo u celini. Ta kritika nikako ne mo`e da se odvija na studentskom terenu: student koji se poistove}uje s ulogom studenta zapravo se poistove}uje s la`nom vredno{}u koja ga spre~ava da shvati pune razmere svoje bede, dr`e}i ga tako u okovima vrhunskog
Poslednje avanture Saveza komunisti~kih studenata i njihovog hri{}anskog rivala pokazuju da te studente povezuje isti temeljni princip: slepa poslu{nost prema hijerarhijski nadre|enim kadrovima.
11
15
oblika la`ne svesti. Ali, svuda tamo gde moderno dru{tvo po~inje da biva izlo`eno napadima, tu je i sve vi{e mladih ljudi; njihova pobuna predstavlja najdirektniju i najsveobuhvatniju kritiku studentskog pona{anja.
2. Nije dovoljno da teorija bude ostvarena u praksi; i praksa mora da prona|e svoju teoriju
Nakon dugog perioda dreme`a i permanentne kontrarevolucije, poslednjih nekoliko godina naziru se prvi znaci novog perioda sukoba, najuo~ljivije me|u mladim ljudima. Ali, dru{tvo spektakla, preko svojih predstava o sebi i svojim neprijateljima, name}e sopstvene kategorije svetu i njegovoj istoriji. Ono neprestano nastoji da nas uveri da je sve {to se doga|a deo prirodnog poretka stvari, svode}i svaki istinski novi razvoj, koji najavljuje njegovo prevazila`enje, na nivo povr{nog potro{a~kog noviteta. Pobuna mladih protiv na~ina `ivota koji im se name}e zapravo je samo vesnik, prvi izraz mnogo {ire subverzije koja }e obuhvatiti sve one koji sve sna`nije ose}aju nemogu}nost `ivljenja u ovom dru{tvu, uvod u novi revolucionarni period. Pomo}u uobi~ajenih metoda za izokretanje stvarnosti, vladaju}a ideologija i njeni zvani~ni spikeri svode taj stvarni istorijski pokret na dru{tveno-prirodnu kategoriju: na ideju o mladima. Svaka nova pobuna mladih predstavlja se kao deo ve~itog mladala~kog revolta svojstvenog svakoj generaciji, koji prirodno po~inje da jenjava kada mladi ljudi po~nu da se uklju~uju u ozbiljne poslove vezane za proizvodnju i kada se pred njima na|u realni, konkretni zadaci. Pobuna mladih je podvrgnuta pravoj `urnalisti~koj inflaciji (ljudima se predstavlja samo spektakl pobune koji ih udaljuje od mogu}nosti da i sami istinski u~estvuju u nekoj pobuni). To je mo`da nezgodan, ali nu`an dru{tveni sigurnosni ventil, veoma va`an za nesmetano funkcionisanje sistema. Ta pobuna protiv dru{tva samo ja~a to dru{tvo, jer ostaje delimi~na, ograni~ena na aparthejd adoslescentskih problema (analogno rasnom ili `enskom pitanju), da bi je njeni u~esnici uskoro prerasli. U stvarnosti, ako u modernom dru{tvu uop{te postoji problem mladih, onda je to zbog proste ~injenice da mladi ljudi na najakutniji na~in ose}aju duboku dru{tvenu krizu i da to poku{avaju da izraze. Mladi su proizvod modernog dru{tva par excellance, bilo da poku{avaju da se integri{u u njega ili ga odbacuju na najradikalniji na~in. Ono {to iznena|uje nije pobuna mladih, ve} rezignacija odraslih. Ali, uzroci tog povla~enja su istorijski, a ne biolo{ki: prethodna generacija je stasavala u periodu te{kih poraza i morala da guta sve la`i koje su pratile dugotrajnu, sramnu dezintegraciju revolucionarnog pokreta. Kao kategorija za sebe, mladi su javni mit vezan za kapitalisti~ki oblik proizvodnje, izraz njegove dinami~nosti. Iluzorno preimu}stvo mladosti posledica je ekonomske obnove nakon Drugog svetskog rata; na tr`i{te je masovno stupila ~itava generacija novih, mnogo povodljivijih potro{a~a, kojima je upravo ta uloga potro{a~a omogu}ila da se poistovete sa dru{tvom spektakla. Ali, zvani~na ideologija se jo{ jednom na{la u kontradikciji sa dru{tveno-ekonomskom stvarno{}u (koja kaska za njom). Upravo su mladi iskazali neodovljivu, gnevnu `udnju za `ivotom i spontano se pobunili protiv svakodnevne dosade i mrtvog vremena koje stari svet nastavlja da proizvodi uprkos svim svojim modernizacijama. Najbuntovniji me|u njima iskazuju ~isto, nihilisti~ko odbacivanje ovog dru{tva, bez trunke svesti o mogu}nostima za njegovo prevazila`enje. Ali, ta perspektiva ipak po~inje da se sagledava i razvija {irom sveta. Ta svest mora da poprimi oblik dosledne teorijske kritike i da prona|e na~ine za prakti~nu organizaciju te doslednosti.
16
Na najprimitivnijem niovu, delinkventi {irom sveta sa otvorenom nasilno{}u izra`avaju svoje odbijanje da budu integrisani u dru{tvo. Ali, apstraktan karakter tog odbijanja spre~ava ih da prevazi|u kontradikcije sistema ~iji su oni spontani, negativan proizvod. Delinkvente proizvodi svaki aspekt sada{njeg dru{tvenog poretka: urbanizam stambenih projekata, op{ti slom vrednosti, pro{irivanje zone sve ispraznijeg slobodnog vremena, sve ve}a policijsko-humanisti~ka kontrola nad svim aspektima svakodnevnog `ivota i borba za ekonomsko pre`ivljavnaje porodice koja je izgubla svaki zna~aj. Oni preziru rad, ali prihvataju robe. Oni `ele sve {to spektakl ima da im ponudi i to `ele odmah; ali, nemaju ~ime da plate. Ta osnovna kontradikcija potpuno dominira njihovim `ivotima, osaka}uju}i njihove poku{aje da istinski slobodno koriste svoje vreme, da se izraze, stvore neku vrstu zajednice. (Njihove mikrozajednice obnavljaju primitivizam na marginama razvijenog dru{tva, a beda tog primitivizma nu`no obnavlja hijerarhiju unutar bandi. Ta hijerarhija, koja mo`e da se ostvari samo kroz rat s drugim bandama, izoluje svaku bandu u odnosu na druge i svakog pojedinca unutar bande.) Da bi izbegao tu kontradikciju delinkvent mora ili da se povu~e tako {to }e po~eti da radi i zara|uje novac potreban za kupovinu roba ~emu je namenjen ~itav sektor proizvodnje, posebno osmi{ljen da ga inicira u svet potro{nje (motorcikli, elektri~ne gitare, ode}a, plo~e, itd.) ili da napadne zakone robe, bilo na najsiroviji na~in, tako {to }e je krasti, ili svesno, napreduju}i ka revolucionarnoj kritici sveta robe. Potro{nja smek{ava pona{aje tih mladih buntovnika i njihova pobuna se izokre}e u najgori konformizam. Naime, pred delinkventima stoje samo dve budu}nosti: bu|enje revolucionarne svesti ili slepa poslu{nost po fabrikama.
Holandija: Provo Provo je bi prvi oblik prevazila`enja iskustva delinkvenata, organizacija prvih politi~kih izraza tog iskustva. Provo je nastao iz susreta nekoliko otpadnika iz sveta raspadaju}e umetnosti u potrazi za karijerom i mase mladih buntovnika u potrazi za samoizrazom. Njihova organizacija omogu}ila je obema stranama napredak ka novim oblicima sukobljavanja i njihovo razvijanje. Umetnici su prilo`ili nekoliko ideja o igri, iako jo{ uvek mistifikovanih i vi{e nalik na krpe` od raznih ideolo{kih sastojaka; mladi butovnici nisu imali da ponude ni{ta drugo osim nasilnosti svog buntovni{tva. Od samog po~etka te dve tendencije bile su jasno razdvojene; mase bez teorije na{le su se pod starateljstvom male klike sumnjivih vo|a koji su svoju vlast poku{ali da odr`e na osnovu bu}kuri{a od provoterske ideologije. Njihov neoartisti~ki reformizam odneo je prevagu nad mogu}no{}u da se delinkventsko nasilje prenese na plan ideja u poku{aju prevazila`enja umetnosti. Provo je bio izraz poslednjeg reformizma modernog kapitalizma: reforme svakodnevnog `ivota. Iako ni{ta manje od potpune revolucije ne}e mo}i da promeni `ivot, hijerarhija Provoa sli~no Bern{tajnovoj viziji postepene transformacije kapitalizma u socijalizam putem reformi veruje da nekoliko pobolj{anja mo`e da promeni svakodnevni `ivot. Opredeljuju}i se za fragmentarno, Provo je zavr{io prihvataju}i totalitet. Da bi stvorili bazu, vo|e Provoa su umesile sme{nu ideologiju provotarijata (artisti~ko-politi~ku salatu pome{anu sa ubu|alim ostacima gozbe na kojoj nisu u~estvovali). Taj novi provotarijat navodno stoji naspram pobur`uj~enog proletarijata (ve~iti refren svih kretena ovog stole}a). Po{to se odri~e totalne promene, Provo odbacuje jedinu snagu koja mo`e da ostvari tu promenu. Proletarijat je motor kapitalisti~kog dru{tva i zato njegova smrtna pretnja; sve je pode{eno tako da ga potisne partije, birokratski sindikati, policija (koja ga napada mnogo vi{e nego provose), kolonizacija ~itavog
17
njegovog `ivota zato {to je re~ o jedinom istinski opasnom potencijalu. Provosi nisu shvatili ni{ta od svega toga; nesposobni za kritiku sistema proizvodnje ostali su zato~enici sistema kao celine. Kada je pobuna antisindikalisti~kih radnika zahvatila i bazu Provoa, koja se pridru`ila s direktnim nasiljem, zbunjeno rukovodstvo, koje je bilo potpuno ignorisano, nije smislilo ni{ta bolje od osude ekscesa i poziva na nenasilje. To rukovodstvo, ~iji je program bila provokacija vlasti s ciljem da se razotkrije njen represivni karakter, zavr{ilo je jadikuju}i da je bilo `rtva policijskih provokacija. Preko radija su pozivali mlade pobunjenike da prihvate vo|stvo provosa, drugim re~ima, istog onog rukovodstva koje je jasno pokazalo da je njegov magloviti anarhizam najobi~nija la`. Da bi razvila revolucionarnu kritiku, baza Provoa mora da se pobuni protiv sopstvenog rukovodstva, a to zna~i da se pove`e sa objektivnim revolucionarnim snagama proletarijata i da odbaci ljude poput Konstana i De Vrija (prvi je zvani~ni umetnik Kraljevine Holandije, a drugi propali parlamentarni kandidat i veliki obo`avalac engleske policije). Samo tako provosi }e mo}i da se uklju~e u autenti~ne moderne sukobe, koje su i sami delimi~no nagovestili. Ako zaista `ele da promene svet, onda }e morati da shvate da nema nikakve koristi od onih koji se zadovoljavaju time da taj svet ofarbaju u belo.*
SAD: Studentski pokret Bune}i se protiv svojih studija, ameri~ki studenti su direktno doveli u pitanje dru{tvo kojem su takve studije potrebne. Njihova pobuna protiv univerzitetske hijerarhije (u Berkliju i drugde) od samog po~etka je bila postavljena kao pobuna protiv ~itavog dru{tvenog sistema zasnovanog na hijerarhiji i diktaturi ekonomije i dr`ave. Odbijaju}i poslovne i institucionalne uloge za koje bi njihove specijalizovane studije trebalo da ih pripreme, studenti su doveli u pitanje ~itav sistem proizvodnje koji otu|uje sve aktivnosti i sve svoje proizvode od onih koji ih proizvode. Uprkos svim lutanjima i konfuziji, pobunjena ameri~ka omladina jasno te`i izgradnji dosledne revolucionarne alternative usred dru{tva obilja. Na `alost, oni ostaju fiksirani za dva relativno incidentna aspekta ameri~ke krize za crnce i za Vijetnam; male organizacije Nove levice ozbiljno pate zbog te ~injenice. Njihov oblik delovanja pokazuje jasnu te`nju ka autenti~noj demokratiji, ali slabost njihovog subverzivnog sadr`aja dovodi ih u opasne kontradikcije. Zbog kranjeg politi~kog neznanja i naivnih iluzija o tome {ta se zaista doga|a u svetu, njihovo neprijateljstvo prema tradicionalnoj politici starih levi~arskih organizacija lako se preusmerava u njeno nesvesno prihvatanje.
Provo je zapravo nastao kroz susret holandskih Nizosa, tada{nje izgubljene generacije (po nekim spoljnim oznakama i potro{a~kim sklonostima vrlo sli~nim britanskim modovima) i umetnika koji su ve} bili pro{li kroz uticaj situacionista ili ~ak neko vreme bili ~lanovi SI (Konstan). Provo je obele`io sredinu i drugu polovinu 1960-tih u Holandiji nizom masovnih uli~nih akcija, od kojih je sigurno najpoznatija op{ti mete` napravljen na javnoj proslavi ro|endana holandske kraljice. Vodili su kampanje za legalizaciju marihuane i abortusa, proteste protiv policije i vlasti, itd., obi~no u formi vrlo raskala{anih uli~nih teatara. Zatim sti`u i prvi beli planovi. Najpoznatiji je bio Beli bicikl: komunalni bicikl, ofarban u belo, kojim je svako mogao da se poslu`i, uz preporuku da ga nakon vo`nje ostavi na ulici. Usledila je serija belih planova usmerenih na razne aspekte svakodnevnog `ivota, od kojih nijedan nije uspeo da ponovi kratkotrajni uspeh prvog. Odatle referenca na kraju dela posve}enog Provosima, na one koji se zadovoljavaju time da svet koji treba uni{titi ofabraju u belo. (nap. prev.) Dutch Provos, by Teun Voeten
http://www.pdxnorml.org/HT_provos_0190.html
*
18
Apstraktna opozicija njihovom dru{tvu vodi ih ka obo`avanju ili podr{ci njegovih najboljih neprijatelja: socijalisti~kih birokratija Kine ili Kube. Grupa kao {to je Pobunjeni~ki omladinski pokret mo`e da u istom dahu osudi dr`avu i da slavi Kulturnu revoluciju, tu la`nu pobunu orkestriranu od strane najgargantuanskije birokratije modernog doba: Maove Kine. U isto vreme, zbog upadjivog nedostatka sadr`aja, te poluliberterske i nedirektne organizacije stalno upadaju u zamku ideologije grupne dinamike ili zatvorenog sveta sekti. Ra{irena upotreba droga u isto vreme je izraz stvarne bede i protesta protiv te bede: to je la`na potraga za slobodom u svetu bez slobode, religiozna kritika sveta koji je ve} prevazi{ao religiju. Nije slu~ajno da su droge toliko prisutne u bitni~kom miljeu (tom desnom krilu pobune mladih), gde odbijanje ideologija ide uporedo sa prihvatanjem najbudalastijih praznoverja (Zen, spritualizam, misticizam Nove Crkve i drugi truli le{evi poput gandizma i humanizma). U potrazi za revolucionarnim programom ameri~ki studenti prave iste gre{ke kao i provosi i progla{avaju sebe za najpotla~eniju dru{tvenu klasu; ako je zaista tako, onda im ostaje da shvate da njihovi interesi ne mogu biti druga~iji od interesa onih koji su tako|e pot~injeni robi i izlo`eni op{tem izrabljivanju.
Isto~na Evropa U Isto~nom bloku birokratski totalitarizam tako|e po~inje da proizvodi snage svoje negacije. Pobuna mladih tamo je naro~ito intenzivna, ali o njoj mo`emo da saznamo samo na osnovu osuda koje objavljuju zvani~na glasila i policijskih mera koje se preduzimaju radi njenog gu{enja. Iz tih izvora saznajemo da mladi vi{e ne po{tuju moral i porodicu (koja tamo jo{ uvek postoji u svom najodvratnijem bur`oaskom obliku), da se odaju raspusni{tvu, da preziru rad i da odbacuju partijsku disciplinu. U SSSR je osnovano posebno ministarstvo za borbu protiv ove nove delinkvencije. Uporedo s tim difuznim revoltom, razvijaju se i mnogo dosledniji izazovi; grupe i ilegalni ~asopisi pojavljuju se i nastaju u zavisnosti od stepena policijske represije. Do sada najzna~ajniji ~in bio je objavljivanje Otvorenog pisma Komunisti~koj partiji Poljske dvojce mladih Poljaka, Kurona i Modzelevskog. Oni su otvoreno afirmisali nu`nost ukidanja sada{njih proizvodnih i dru{tvenih odnosa i konstatovali da se to ne mo`e posti}i druga~ije osim revolucijom. Intelektualci sa Istoka poku{avaju da artikuli{u i u~ine svesnom kritiku koju su radnici ve} konkretizovali u Isto~nom Berlinu, Var{avi i Budimpe{ti: proletersku kritiku birokratske klasne vlasti. Ta pobuna nalazi se pred te{kim zadatkom istovremenog definisanja i re{avanja problema. U drugim zemljama postoje uslovi za borbu, ali ciljevi ostaju mistifikovani. U isto~nim birokratijama borba se vodi bez iluzija, a ciljevi su jasni; problem je razvijanje sredstava koja bi mogla da otvore put za ostvarenje tih ciljeva.
Engleska U Engleskoj je pobuna mladih svoj prvi organizovani oblik prona{ala u antinuklearnom pokretu. Ta ograni~ena borba, pokrenuta oko maglovitog programa Komiteta 100 koji je bio u stanju da na ulicama okupi 300.000 demonstranata imala je jednu od svojih najlep{ih epizoda u prole}e 1963, u vreme skandala {pijuni za mir.12
Skandal u kojem su pripadnici antinuklearnog pokreta otkrili i zatim upali u nekoliko atomskih skloni{ta pripremljenih za ~lanove vlade, koja su dr`ana u najstro`oj tajnosti.
12
19
Zbog nedostatka radikalne perspektive pokret je odmah do`iveo uzmak i bio preuzet od strane tradicionalnih politi~kih manipulatora i plemenitih pacifista. Ali, specifi~no engleski arhaizam u na~inu kontrole svakodnevnog `ivota nije mogao da odoli napadu na moderni svet; ubrzano raspadanje svetovnih vrednosti pokrenulo je duboko revolucionarne tendencije u kritici svih aspekata vladaju}eg na~ina `ivota.13 Borba britanske omladine mora da se pove`e sa borbom britanske radni~ke klase, koja se sa svojim pokretom neposredno biranih radni~kih predstavnika i divljim {trajkovima pokazala kao jedna od najborbenijih na svetu. Pobeda ta dva pokreta bi}e mogu}a samo ako oni budu delovali iz zajedni~ke perspektive. Kolaps laburisti~ke vlade mo`e da bude samo jo{ jedan podsticaj za stvaranje takvog saveza. Njihov susret mo`e da izazove eksploziju u odnosu na koju }e pobuna provosa u Amsterdamu izgledati kao de~ja igra. Samo na taj na~in pravi revolucionarni pokret u usponu mo`e da odgovori prakti~nim potrebama.
Japan: Zengakuren Japan je jedina industrijski razvijena zemlja u kojoj je savez studentske omladine i radikalnih radnika ve} ostvaren. Zengakuren, ~uvena organizacija revolucionarnih studenata i Liga mladih marksisti~kih radnika dve su glavne organizacije ujedinjene oko programa Revolucionarne komunisti~ke lige (RKL). Ta formacija se ve} uhvatila u ko{tac sa pitanjem revolucionarne organizacije. Ona se istovremeno i bez iluzija bori i protiv zapadnog kapitalizma i protiv birokratije takozvanih socijalisti~kih zemalja. RKL je ve} uspela da okupi nekoliko hiljada studenata i radnika, organizovanih na demokratskoj i antihijerarhijskoj osnovi, s ~lanstvom koje u~estvuje u svim aktivnostima organizacije. Japanski revolucionari su prvi na svetu uspeli da povedu {iroku, organizovanu borbu sa razvijenim revolucionarnim programom i uz zna~ajnu masovnu podr{ku (milion studenata i radnika u sukobima 23. juna 1960; napr. prev.). U demonstracijama koje su se smenjivale u talasima, na hiljade radnika i studenata izlazili su na ulice da bi se fizi~ki suprotstavili japanskoj policiji. Ipak, RKL jo{ uvek nije uspela da artikuli{e potpunu i konkretnu analizu ta dva sistema protiv kojih se tako `estoko bori. Ona tek treba da precizno defini{e pravu prirodu birokratske eksploatacije, kao {to tek treba da jasno formuli{e karakteristike modernog kapitalizma, kritiku svakodnevnog `ivota i kritiku spektakla. RKL je jo{ uvek predvodni~ka politi~ka organizacija, iako na tragu najboljeg nasle|a klasi~nih proleterskih organizacija. RKL je danas najzna~ajnija revolucionarna grupacija na svetu i zato treba da bude predmet rasprave i ta~ka okupljanja nove, globalne revolucionarne kritike.*
13
Ovde mislimo na izvanredan ~asopis Heatwave, koji se, po svemu sude}i, razvija u pravcu sve rigoroznijeg radikalizma. Zengakuren: Stav SI o Revolucionarnoj komunisti~koj ligi pokazao se donekle pogre{nim. RKL Zengakuren nije bio Zengakuren osnovan jo{ 1948. ve} samo jedna od rivalskih frakcija (drugim frakcijama su dominirali Japanska komunisti~ka partija i razne kombinacije trockista, maoista, itd.). Po~etkom {ezdesetih frakcija Zengakurena koja }e osnovati RKL zaista je pokazivala mnoge pozitivne crte koje su joj situacionisti pripisivali: politi~ku platformu jasno pomerenu levo od trockizma, borbeno u~e{}e u politi~kim sukobima na mnogim frontovima i prili~no eksperimentalan pristup organizacionim i takti~kim pitanjima. Godine 1963. Zengakuren je poslao delegaciju u Evropu, koja je trebalo da se sastane sa situacionistima, posle ~ega je na japanski jezik bilo prevedeno nekoliko situacionisti~kih tekstova. Ali, do 1970, kada je jedna delegacija SI posetila Japan, RKL se velikim delom vratila na lenjinisti~ke
*
20
21
Totalitarna diktatura birokratije, nove vladaju}e klase, nametnuta ruskom proletarijatu, na{la je svoj odjek u drugim zemljama u sloju politi~kih i sindikalnih birokrata ~iji su interesi po~eli da se jasno razlikuju od interesa njihovog ~lanstva. Dok je staljinisti~ko ~udovi{te opsedalo svest radni~ke klase, birokratizovani kapitalizam je u{ao u fazu prekomernog razvoja, uspevaju}i da razre{i svoje unutra{nje krize i ponosno progla{avaju}i svoju novu pobedu za kona~nu. Uprkos spolja{njim varijacijama i suprotnostima, svetom vlada jedan dru{tveni oblik. Principi starog sveta nastavljaju da upravljaju na{im modernim svetom; tradicija mrtvih generacija i dalje optere}uje svest `ivih. Opozicija ovom svetu koja se nudi u njegovim okvirima, na njegovom terenu, preko navodno revolucionarnih organizacija, jeste la`na opozicija. Takva pesudoopozicija, koja propagira najgore mistifikacije i afirmi{e manje ili vi{e rigidne ideologije, samo poma`e konsolidaciju vladaju}eg poretka. Radni~ki sindikati i politi~ke partije koje je radni~ka klasa izgradila kao sredstvo za sopstvenu emancipaciju, postali su puki sigurnosni ventili, delovi regulativnog mehanizma sistema, privatno vlasni{tvo njihovih rukovodstava koja ih koriste za svoju li~nu emancipaciju, kao stepenice koje vode ka ulogama u okviru vladaju}e klase jednog dru{tva koje nikada nisu ni pomislili da dovedu u pitanje. Partijski programi i sindikalni statuti mogu biti satkani od revolucionarne frazeologije, ali njihova praksa je svuda reformisti~ka. (Njihov reformizam je, povrh svega, potpuno besmislen, jer je i sam kapitalizam zvani~no postao reformisti~ki.) Partije koje su bile u stanju da osvoje vlast u zemljama jo{ nazadnijim od Rusije iz 1917. samo su reprodukovale staljinisti~ki model totalitarne kontrarevolucije.14 U drugim zemljama te partije su postale stati~ne i nu`ne komponente samoregulacije birokratizovanog kapitalizma, zvani~na opozicija uklju~ena u odr`avanje policijskog humanizma tih dru{tava.15 U odnosu na radni~ke mase, one su ostale pouzdani i bespogovorni branioci birokratske kontrarevolucije i poslu{ni agenti njene spoljne politike. Potpuno posve}ene zavo|enju totalne diktature ekonomije i dr`ave, te partije su postale nosioci najve}e la`i u svetu satkanom od la`i. Kao {to su situacionisti rekli, naspram svevladaju}eg dru{tvenog sistema, koji te`i totalitarnoj samoregulaciji, stoji samo la`na opozicija koja ostaje na terenu sistema i tako zapravo slu`i samo tome da ga oja~a. Birokratski pseudosocijalizam je samo najgrandioznija maska na licu starog sveta hijerarhije i otu|enog rada. Kada je re~ o studenstkom sindikalizmu, to je samo parodija jedne farse, besmislena i budalasta imitacija odavno izopa~enog radni~kog sindikalizma. Teorijska i prakti~na osuda staljinizma, u svim njegovim oblicima, mora da bude osnovna banalnost ugra|ena u sve budu}e revolucionarne organizacije. Jasno je da u Francuskoj, na primer, gde je ekonomska zaostalost odlo`ila svest o krizi, revolucionarni pokret mo`e biti iznova ro|en samo preko mrtvog tela staljinizma. Stalno ponavljana parola poslednje revolucije preistorije mora da glasi: staljnizam mora biti uni{ten.
Te partije su nastojale da industrijalizuju svoje zemlje kroz klasi~nu primitivnu akumulaciju na {tetu seljaka, poja~anu birokratskim terorom. Za 45 godina Komunisti~ka partija Francuske nije preduzela nijedan korak ka osvajanju vlasti. Isto va`i i za partije iz drugih razvijenih zemalja koje se nisu na{le pod ~izmom Crvene armije.
15
14
22
Ta revolucija mora jednom za svagda da odbaci svoju preistoriju i da svu svoju poeziju crpe iz budu}nosti. Male borbene grupe koje se predstavljaju kao autenti~ni naslednici bolj{evika samo su glasovi koji dolaze iz groba; one ni na koji na~in ne nagove{tavaju budu}nost. Ti ostaci sa velike olupine izdane revolucije bez izuzetka zavr{avaju brane}i SSSR; to je njihov doprinos toj skandaloznoj izdaji revolucije. Svoje iluzije oni jedva uspevaju da odbrane samo izvan najpoznatijih nerazvijenih zemalja, gde slu`e ja~anju teorijske nerazvijenosti.16 Na prostoru od Partizana (organa izmirenih staljinisti~ko-trockisti~kih struja) do svih tendencija i polutendencija koje ni~u na mrtvom telu trockizma, unutar i izvan ~etvrte internacionale, vlada ista revolucionarna ideologija, koja pokazuje uvek istu teorijsku i prakti~nu neposobnost u suo~avanju s problemima modernog sveta. Od revolucije ih razdvaja ~etrdeset godina kontrarevolucije. Po{to ovo nije 1920, oni nikako ne mogu biti u pravu ({to nisu bili ni 1920). Raspu{tanje ultralevi~arske grupe Socialisme ou Barbarie, nakon njene podele na dve frakcije moderniste okupljene oko Kardana i tradicionalne marksiste (Pouvoir Ouvrier) dokazuje, ako tu uop{te ima {ta da se dokazuje, da nema revolucije izvan modernog, niti bilo kakve moderne misli izvan nove revolucionarne kritike (Internationale Situationniste, #9). Svako razdvajanje ta dva aspekta nu`no vodi ili nazad u muzej revolucionarne preistorije ili u modernzaciju sistema, to jest, u vladaju}i oblik kontrarevolucije: kao primeri mogu da poslu`e Voix Ouvriere ili Arguments. Kada je re~ o raznim anarhisti~kim grupama, one nemaju ni{ta osim pateti~ne vere u svoju ideolo{ku etiketu anarhije, u ~iji su se kavez sami zatvorili. Le Monde Libertaire, publikacija dostojna sa`aljenja, koju o~igledno izdaju studenti, dostigla je najneverovatniji stepen konfuzije i gluposti. Po{to toleri{u jedni druge, tolerisa}e i sve ostalo. Do{lo je vreme da se vladaju}i dru{tveni poredak, koji se razme}e svojom stalnom modernizacijom, suo~i s dostojnim protivnikom: jednako modernizovanom negacijom koju sam proizvodi.17 Neka mrtvi sahrane mrtve. Prakti~na demistifikacija istorijskog pokreta zapravo je isterivanje demona koji su opsedali revolucionarnu svest; revolucija svakodnevnog `ivota sada se suo~ava sa ogromno{}u svojih zadataka. I revolucija i `ivot koji ta revolucija najavljuje moraju biti iznova stvoreni. Ako revolucionarni projekat ostaje u osnovi isti ukidanje klasnog dru{tva to je zato {to uslovi koji podsti~u taj projekat nigde nisu bili radikalno promenjeni. Ali, tom projektu sada treba pri}i s novom radikalno{}u i dosledno{}u, u~e}i se na gre{kama ranijih revolucionara, tako da njegova delimi~na dostignu}a ne dovedu samo do novih dru{tvenih podela. Po{to borba izme|u sistema i novog proletarijata mo`e da se vodi samo sa stanovi{ta celine, budu}i revolucionarni pokret mora da ukine sve ono {to u njemu samom reprodukuje otu|enje koje proizvodi robni sistem sistem kojim dominira rad-roba. Taj pokret mora da bude `iva kritika sistema, negacija koja u sebi sa`ima sve elemente nu`ne za prevazila`enje tog sistema. Kao {to je Luka~ ispravno pokazao u Istoriji i klasnoj svesti, revolucionarna organizacija je neophodan posrednik izme|u teorije i prakse, izme|u ~oveka i istorije, izme|u radni~kih masa i proletarijata
O njihovoj ulozi u Al`iru videti tekst Klasna borba u Al`iru (Internationale Situationniste #10).
17 16
23
formiranog kao klase. (Luka~eva gre{ka je bila u tome {to je verovao da je Bolj{evi~ka partija ostvarila tu ulogu.) Da bi bile ostvarene u praksi, teorijska stremljenja i razlike moraju biti prevedeni u organizaciona pitanja. Sve, u krajnjoj liniji, zavisi od toga kako }e novi revolucionarni pokret re{iti pitanje organizacije; od toga da li njegova organizaciona forma odgovara njegovom su{tinskom projektu: uspostavljanju apsolutne vlasti radni~kih saveta na me|unarodnom planu, kao {to su to nagovestile sve proleterske revolucije ovog veka. Takva organizacija mora da razvije radikalnu kritiku svih temelja dru{tva protiv kojeg se bori: robne proizvodnje; ideologije u svim njenim oblicima; dr`ave i svih oblika odvajanja koje dr`ava name}e. Kamen temeljac starog revolucionarnog pokreta bio je odvajanje na teoriju i praksu. Samo novi, superiorni pokret proleterske borbe mo`e da prevazi|e tu podelu i da otkrije sopstvenu istinu. Nijedna organizacija jo{ nije uspela da prevazi|e taj jaz. Ideologija, ma koliko bila revolucionarna, uvek je oru|e gospodara; to je znak uzbune koji ukazuje na prisustvo neprijateljske pete kolone. To je razlog za{to kritika ideologije, u krajnjoj liniji, mora da bude glavno pitanje revolucionarne organizacije. La`i su proizvod otu|enog sveta; one ne smeju da se pojave u organizaciji koja za sebe tvrdi da je nosilac dru{tvene istine; u suprotnom, ta organizacija posta}e samo jo{ jedna la` u svetu satkanom od la`i. Svi pozitivni aspekti vlasti radni~kih saveta moraju biti prisutni, u embrionskom obliku, u svakoj revolucionarnoj organizaciji koja stremi njenom uspostavljanju. Takva organizacija mora da stupi u borbu na `ivot i smrt sa lenjinisti~kom teorijom organizacije. Revolucija iz 1905. i spontano samoorganizovanje ruskih radnika u sovjete bili su prakti~na kritika te smrtonosne teorije.18 Ali, bolj{evi~ki pokret je insistirao na uverenju da spontanost radni~ke klase ne mo`e da ide dalje od sindikalisti~ke svesti i da ona zato ne mo`e da obuhvati celinu. To obezglavljivanje proletarijata omogu}ilo je da se Partija nametne kao glava revolucije. Osporavanje istorijske sposobnosti proletarijata da se sam oslobodi, {to je Lenjin ~inio tako nemilosrdno, zna~i osporavanje njegove sposobnosti da sam, u potpunosti, upravlja budu}im dru{tvom. Iz te perspektive, parola sva vlast sovjetima zna~ila je samo preuzimanje sovjeta od strane Partije i uspostavljanje partijske dr`ave umesto potisnute dr`ave naoru`anog proletarijata. Sva vlast savetima mora ponovo da posten na{a parola, ali ovog puta doslovno, bez bolj{evi~kih zadnjih namera. Proletarijat mo`e da zapo~ne igru revolucije samo ako kao ulog stavi ceo svet; u suprotnom, ne}e posti}i ni{ta. Sam oblik te vlasti, op{te samoupravljanje, ne mo`e da postoji uporedo sa bilo kakvom drugom vla{}u. Po{to zapravo predstavlja ukidanje svake vlasti, op{te samoupravljanje ne mo`e da toleri{e ograni~enja (geografska ili neka druga); svaki kompromis koji prihvati odmah }e se izokrenuti u ustupak, u predaju. Samoupravljanje mora istovremeno da bude i sredstvo i cilj sada{nje borbe. To je nije samo ono zbog ~ega se ta borba vodi ve} i njen adekvatni oblik. Ono je u isto vreme i materijal koji oblikuje i njegova pretpostavka. (Klasna borba u Al`iru, Internationale Situationniste, #10) Sveobuhvatna kritika sveta je garancija doslednosti i istinitosti revolucionarne organizacije. Tolerisanje nekog represivnog sistema bilo gde u svetu (na primer, sistema koji se predstavlja kao revolucionaran) vodi u prihvatanje legitimnosti represije. Tolerisanje otu|enja u bilo kom domenu dru{tvenog `ivota vodi u
Nakon teorijske kritike koju je razvila Roza Luksemburg; videti njen tekst Organizaciona pitanja ruske socijaldemokratije iz 1904, u kojem je kritikovala Lenjinov pamflet [ta da se radi? (1903).
18
24
prihvatanje nu`nosti svih oblika postvarenja. Nije dovoljno biti za vlast saveta samo apstraktno; treba pokazati {ta to zna~i konkretno: prevazila`enje robne proizvodnje, pa tako i proletarijata. Uprkos svim prividnim razlikama, svim postoje}im dru{tvima upravlja logika robe; to je temelj njihove totalitarne samoregulacije. Robno postvarenje je glavna prepreka totalnom oslobo|enju, slobodnom stvaranju `ivota. U svetu robne proizvodnje praksa nije okrenuta samostalno odre|enim ciljevima ve} podvrgnuta diktatu spoljnih sila. Ekonomski zakoni predstavljaju se kao zakoni prirode; ali, sva mo} tih zakona izvire jedino iz nedostatka svesti onih koji te zakone prihvataju. Su{tina robne proizvodnje je gubljenje sebe u haoti~nom i nesvesnom stvaranju sveta koji ostaje van svake kontrole svojih tvoraca. Nasuprot tome, radikalno revolucionarno jezgro op{teg samoupravljanja podrazumeva svesnu kontrolu svakog pojedinca nad celinom `ivota. Samoupravljanje robnom proizvodnjom samo }e pretvoriti svakog pojedinca u programera sopstvenog pre`ivljavanja umesto kapitalisti~kog kruga, dobi}emo samoupravlja~ki pravougaonik. Zadatak radni~kih saveta zato nije samoupravljanje postoje}im svetom ve} njegova neprestana kvalitativna promena; drugim re~ima, konkretno prevazila`enje robe, te ogromne stranputice u istoriji ~ovekove samoproizvodnje. To prevazila`enje prirodno podrazumeva ukidanje rada i njegovu zamenu novom vrstom slobodne aktivnosti, ~ime se elimini{e jedna od temeljnih podela modernog dru{tva: podela na sve postvareniji rad i pasivnu potro{nju slobodnog vremena. Neke grupe, koje se u ovom trenutku nalaze u fazi raspadanja, kao {to su Socialisme ou Barbarie ili Pouvoir Ouvrier,19 iako ponavljaju moderne parole o vlasti radnika, idu putem starog radni~kog pokreta nastoje}i da reformi{u rad putem humanizacije. Ali, ono {to treba napasti je sam rad. Daleko od toga bude utopijska te`nja, ukidanje rada je prvi uslov za efikasno prevazila`enje robnog dru{tva, za odbacivanje podele na slobodno i rado vreme u `ivotu svakog pojedinca tih komplementarnih sektora otu|enog `ivota kao stalnog odraza unutra{nje protivre~nosti sveta robe izme|u upotrebne i razmenske vrednosti. Tek kada se ta suprotnost odbaci ljudi }e mo}i da povrate kontrolu nad svojom `ivom aktivno{}u i da otkriju sebe u svetu koji sami stvaraju. Demokratija radni~kih saveta je re{enje za sve sada{nje podele. Ona ne}e dozvoliti pojavu bilo ~ega {to postoji izvan pojedinaca. Svesna dominacija nad istorijom od strane ljudi koji je stvaraju to je sav revolucionarni projekat. Moderna istorija, kao i sva pro{la istorija, proizvod je dru{tvene prakse, nesvesna posledica ljudske aktivnosti. U fazi svoje totalitarne dominacije kapitalizam je proizveo sopstvenu religiju: spektakl. Spektakl je zemaljsko ostvarenje ideologije. Svet nikada nije bio tako izokrenut. Zato je, kao kritika religije u Marksovo vreme, kritika spektakla danas su{tinski preduslov svake kritike. (Internationale Situationniste #9) ~ove~anstvo se suo~ava sa istorijskim pitanjem revolucije. Sve grandioznijem razvoju materijalnih i tehni~kih sredstava odgovara samo jednako duboko nezadovoljstvo svih. Bur`oazija i njen naslednik na istoku, birokratija, nisu u stanju da taj prekomerni razvoj (koji mo`e da bude osnova samo za poeziju budu}nosti) iskoriste za bilo kakvo dobro upravo zato {to moraju da odr`e stari poredak. Najvi{e {to mogu da u~ine je da taj razvoj iskoriste za ja~anje svoje policijske kontrole. Oni mogu samo da akumuliraju kapital, pa tako i proletarijat ljudska bi}a koja nemaju nikakvu kontrolu
Nasuprot njima, grupe poput ICO, koje odbijaju svaki oblik organizacije ili dosledne teorije, same sebe osu|uju na nepostojanje.
19
25
nad svojim `ivotima i koja to znaju. Istorijska prednost tog novog proletarijata jeste u tome {to je on jedini naslednik bezvrednog bogatstva bur`oaskog sveta bogatstva koje mora da izmeni i prevazi|e na na~in koji }e omogu}iti puni razvoj ljudskih bi}a kroz potpuno prisvajanje prirode i svoje vlastite prirode. To ostvarenje ljudske prirode mo`e da zna~i samo umno`avanje i puno zadovoljenje pravih ljudskih strasti koje spektakl potiskuje u najmra~nije uglove revolucionarne svesti i koje mogu da se ostvare samo fantasti~no, u nestvarnom delirijumu pojavnosti spektakla. Istinsko ostvarenje pravih strasti {to zna~i odbacivanje svih la`nih potreba i `elja koje sistem svakodnevno proizvodi radi o~uvanja svoje dominacije ne}e biti mogu}e bez ukidanja i pozitivnog prevazila`enja robnog spektakla. Modernu istoriju mogu da oslobode, a njena bezbrojna dostignu}a da stave na slobodno raspolaganje, samo snage koje ta istorija potiskuje: radnici koji nemaju nikakvu kontrolu nad uslovima, sredstvima i proizvodima sopstvene aktivnosti. Proletarijat je jo{ u XIX veku postao naslednik filozofije; sada je postao naslednik moderne umetnosti i prve svesne kritike svakodnevnog `ivota. On ne}e mo}i da prevazi|e svoju ulogu proletarijata ako u isto vreme ne ostvari umetnost i filozofiju. Promena sveta i promena `ivota za proletarijat su jedno, nerazdvojni elementi lozinke za prevazila`enje sebe kao klase, za ukidanje sada{njeg carstva nu`nosti i kona~ni prodor ka carstvu slobode. Radikalna kritika i slobodna rekonstrukcija svih vrednosti i obrazaca pona{anja nametnutih otu|enom stvarno{}u, njegov su maksimalni program. Slobodna kreativnost u stvaranju svih trenutaka i doga|aja `ivota jedina je poezija koju mo`e da prizna, poezija koju prave svi (Lotreamon), po~etak revolucionarnog festivala. Proleterske revolucije bi}e festivali ili ne}e biti ni{ta, jer je razigranost sam klju~ `ivota koji najavljuju. Igra je krajnji princip tog festivala, koji za jedina pravila priznaje samo `udnju za `ivotom bez mrtvog vremena i u`ivanje bez ograni~enja. 1966.
26
SI, VII kongres, Pariz, 1966. Debor prvi s leva, Kajati prvi s desna.
27
1 Posle je bilo sva{ta. Izreka da nas istorija u~i da ljudi od istorije nisu nau~ili ni{ta nije sasvim ta~na. Sistem u~i. Mi smo ti koji zabu{avamo. Zato }emo se jo{ malo zadr`ati na ovom slu~aju; prvo na nekim neposrednim posledicama, a onda na malo {irem kontekstu. Pamflet je brzo stekao ogromnu popularnost, kako me|u studentima i omladinom, tako i me|u organima gonjenja. Univerzitetske vlasti su odmah pokrenule proces protiv petorice studenata iz rukovodstva sindikata. Ali, odmah se videlo da sve ne}e i}i glatko. Probu|eno ~lanstvo je svuda po~elo da preuzima inicijativu. Nacionalno rukovodstvo UNEF, u poku{aju da sa~uva svoj autoritet, nevoljno je odbacilo sve sudske presude protiv ~lanova strazbur{ke sekcije (procesi su trajali tokom cele 1967). Ali, takvi manevri vi{e nisu bili dovoljni. Rasprava je, kao i pamflet, daleko prevazilazila specifi~ni studentski milje; stavovi UNEF, kakvi god bili, jednostavno nisu bili relevantni za sve ono {to je tada postalo predmet neposrednog dijaloga svih zainteresovanih. To je stvorilo sasvim novu situaciju, koja se ubrzano, otvaraju}i pitanje za pitanjem, kretala ka eksploziji koja se u prole}e 1968. dogodila na Univerzitetu Nanter u Parizu. Pometnja na nacionalnom nivou donela je nacionalnu reputaciju i samim situacionistima. Do tada dobro poznati u umetni~kim i intelektualnim krugovima {irom zapadne i severne Evrope, situacionisti su bili progla{eni za najesktremniju subverzivnu grupu, o ~ijem su uticaju, namerama i dimenzijama po~ele da kru`e najneverovatnije glasine. Ina~e mala grupa u tom periodu nije se pro{irila ni za jednog ~lana; naprotiv, neki su bili isklju~eni ili su se sami povukli ({to za njih nije bilo ni{ta neobi~no). Tipi~ne glasine odnosile su se na njihov navodni poku{aj infiltriranja u studentsku organizaciju, a one najprljavije na `elju situacionista da prosto opelje{e fondove koji su tako neoprezno bili stavljeni na raspolaganje njihovim pristalicama. Bilo je i drugih razloga zbog kojih je SI, nepunih godinu dana nakon skandala, ~iji su se odjeci ne samo i dalje ose}ali ve} i zao{travali u novu krizu, objavila tekst Na{i ciljevi i metodi u strazbur{kom skandalu, s namerom da odgovori na sve optu`be i ka`e jo{ ne{to preko toga. Tekst je zanimljiv jer donosi prili~no op{irnu i preciznu hronologiju doga|aja. Inicijativa je potekla od nekoliko studenata iz Strazbura, koji su u kontakt sa SI do{li preko adrese objavljene u njenom ~asopisu. Oni su obavestili ~lanove grupe o novostima u njihovom gradu: grupa njihovih prijatelja, poznata kao esktremisti iz UNEF, ~iji je jedini program bio ukidanje tog tela, upravo je bila potpuno legalno izabrana u novo rukovodstvo tamo{njeg studentskog sindikata. Ali, niko nije imao predstavu o tome {ta bi konkretno trebalo uraditi. Situacionisti su im predlo`ili da zajedno napi{u i objave sveobuhvatnu kritiku dru{tva, {to }e im, ako ni{ta drugo, pomo}i da razjasne sve ono {to im je u tom trenutku bilo nejasno. Pored toga, sugerisali su im da u te svrhe na nekonformisti~ki na~in upotrebe fondove sindikata, {to }e sigurno {okirati mnoge i tako skrenuti pa`nju i na nekonformisti~ki sadr`aj njihove poruke. Predlozi su bili prihva}eni, a kontakt sa SI je odr`avan preko
28
Mustafe Kajatija. Ipak, u pisanju teksta nije se daleko odmaklo. Po svedo~enju situacionista, to nije bila posledica nesposobnosti studenata ili nedostatka iskustva, ve} ~injenice da je bila re~ o ekstremno {arenolikoj grupi: studenti su bili saglasni samo u na~elnoj podr{ci stavovima SI i u `elji da {to pre nanesu udarac sindikatu, ali nesaglasni u svemu ostalom. Zato je inicijativu preuzeo Kajati, koji je napisao najve}i deo teksta, povremeno se konsultuju}i sa studentima i sa drugim ~lanovima SI. Tekst je ubrzo bio zavr{en i spreman za distribuciju. Prilika, skoro idealna, ukazala se ve} narednih dana. Pamflet je bio disitribuiran nasumice, na sve~anom otvaranju akademske godine. Skandal je izbio odmah, a najburnije reakcije i represivne mere univerzitetskih vlasti obele`ile su narednih nekoliko nedelja. Ali, rasprava u studentskim krugovima nije jenjavala. Pamflet je bio izuzetno brzo i {iroko distribuiran u svim univerzitetskim centrima Francuske. Tokom 1967. bio je preveden na jo{ nekoliko jezika i bio posebno burno do~ekan u Velikoj Britaniji, Holandiji, Nema~koj i SAD. Tako se {irio i glas o tajanstvenoj Situacionisti~koj internacionali. Krenule su i glasine, optu`be, spekulacije. U svom odgovoru, situacionisti zaista nisu {tedeli nikog, ~ak ni studente s kojima su sara|ivali: Tvrdnja jo{ apsurdnija od preterivanja {tampe i drugih protivnika o koli~ini novca koju je SI navodno uspela da opelje{i iz jadnog trezora studentskog sindikata, bila je ona po kojoj se SI srozala tako nisko da je krenula u kampanju ube|ivanja strazbur{kih studenata da prihvate njen program i da na tim osnovama preuzmu upravu nad studentskim sindikatom. Time se nikada nismo bavili, niti nam je bilo na kraj pameti da se infiltriramo u UNEF preko tajnih pristalica. Svako ko se ikada gnjavio na{im tekstovima, svestan je da nas takvi ciljevi i metodi ne zanimaju Bedni studentski milje za nas nema nikakav zna~aj Nije bilo ~ak ni govora o tome da se studenti s kojima su radili na pamfletu prime u ~lanstvo SI, jer su situacionisti u tome videli njihov poku{aj da na lak na~in izbegnu izazov da prona|u autonomni izraz. Hteli smo da ideje ponovo postanu opasne. Ne `elimo da budemo predmet bilo ~ije mlake, eklekti~ke radoznalosti, kao da smo Sartri, Altiseri, Aragoni ili Godari. Prisetimo se zato mudrih re~i profesora Lilijera objavljenih u Nouvel Observateur (21. decembar 1966): Ja sam za slobodu misli, ali ako u prostoriji ima neki situacionista ho}u da se taj odmah izbaci napolje Kada je re~ o revolucionarnoj omladini, jasno je da ne mislimo na otu|enu i poluprivilegovanu frakciju oblikovanu univerzitetom sektorom koji predstavlja prirodni ambijent za pasivnu potro{nju famozne situacionisti~ke teorije tretirane u duhu najnovije spektakularne mode. Nastavi}emo da izneveravamo i odbacujemo sva takva o~ekivanja. Pre ili kasnije, bi}e jasno da o SI ne treba suditi na osnovu povr{nih skandaloznih aspekata odre|enih oblika u kojima se ona ispoljava, ve} na osnovu njene su{tinski skandalozne sredi{nje istine. Ipak, najve}u pa`nju privla~io je sam pamflet. Nekoliko dana po objavljivanju, jedne lokalne novine objavile su slede}u ocenu: To je mo`da prvi konkretan izraz pobune koja sasvim otvoreno te`i uni{tenju dru{tva. (Derniers Nouveles, 4. decembar 1966) Pokazalo se da takvi napisi nisu bili preterivanje. Odre|ena veza je bila dobro uo~ena. U ~emu je bila stvar? Iza svega je ipak stajalo samo 28 stranica jednog skromno opremljenog pamfleta. ^emu uop{te sva ta dreka?
29
2 Nacionalni studentski sindikat bio je prva masivna dru{tvena institucija ~ija je posredni~ka uloga bila u potpunosti odba~ena s tako jasno izra`enom sve{}u o nu`nosti odbacivanja merkantilnog dru{tva u celini. Pri tom, ta poruka je dolazila iz sektora zadu`enog za obuku naredne generacije eksperata i menad`era. U dru{tvu koje po~iva upravo na principima podele rada (specijalizacije) i posredovanja to je bilo ispravno shva}eno kao znak za uzbunu. I to je ono zbog ~ega su iskustva iz 1960-tih zna~ajna i danas. Mnogi faktori su uticali na ~uvenu pobunu mladih koja se tada, na razli~ite na~ine, manifestovala {irom sveta. Bio je to bunt prve posleratne generacije, koju vi{e nije mogao da zadovolji etos posleratne izgradnje, te{kog rada i stalnog odricanja zarad bolje sutra{njice (da li vam ovo zvu~i poznato?). Maniri, re~nik, metode i dometi tradicionalnih politi~kih (posredni~kih) ~inilaca odjednom su se otkrili kao beznade`no prevazi|eni. Treba imati u vidu da dru{tveno-politi~ka scena tada ni izbliza nije bila tako {arena kao danas; partije, sindikati, Crkva, njihovi dru{tveni klubovi, organi i institucije vlasti i ni{ta osim toga. ^itavi univerzumi pitanja i oblasti svakodnevnog `ivota bili su potpuno falsifikovani ili ignorisani, {to je frustriralo mnoge dru{tvene grupe, ne samo mlade. Zato je pobuna iz 1960-tih, iako je ostala u granicama eksplozije razli~itih nekonformizama, zna~ila pre svega odbacivanje usluga svih tradicionalnih posredni~kih mehanizama kapitalisti~kog dru{tva. Godine 1966, u jednoj zemlji, u pitanje je do{la nacionalna studentska organizacija (situacionisti bi sigurno vi{e voleli da je odbacivanje po~elo s druge strane: s odbacivanjem usluga radni~kih partija i sindikata, {to je bila sredi{nja tema njihove agitacije jo{ od 1957). Pre toga, u drugim zemljama zapada, naro~ito u SAD, na danjem svetlu pojavile su se autenti~ne i autonomne inicijative, do tada nezamislive na prostoru kojim su suvereno vladale dve nacionalne partije, korporacijski sindikati i bezbrojne verske kongregacije. Nepunih dve godine kasnije, 1968, bilo je odba~eno sve: zato ne treba da ~udi za{to su se partije, ~ak i opozicione kao {to su to bile komunisti~ka i socijalisti~ka partija Francuske sindikati i vlast na{li jednako zate~eni, a zatim i na istoj strani. Njihova uloga jedinih legitimnih svodnika (predstavnika) radni~ke klase i drugih dru{tvenih slojeva bila je ozbiljno dovedena u pitanje. Pobuna je i bila slomljena u trenutku kada su pobunjenici po~eli da se ponovo okre}u na tu stranu, zbog uvek istih usluga: posle nepuna dva meseca, previranje u kojem su bili artikulisani najrazli~itiji, do tada ne~uveni zahtevi i te`nje, zamenilo je poga|anje oko boljih uslova za dalje rintanje po firmama. Tada je, uz posredovanje komunisti~kih i socijalisti~kih sindikata, bio ugovoren najve}i skok nadnica u istoriji Francuske. Ipak, sve nije ostalo samo na jo{ jednoj pobedi sindikalnih brokera. Oslobo|ena energija, ideje i iskustva nisu mogli da budu ukro}eni i poni{teni tek tako. Razni dru{tveni pokreti, od feministi~kih, do ekolo{kih i mirovnih (u po~etku vi{e antinuklearnih, {to nije bezna~ajna nijansa) datiraju upravo iz 1960-tih, a najvi{e od 1968. U tim prvim godinama stasavanja i oblikovanja vanparalmentarne opozicije, ti pokreti su, kr{e}i sva pravila i kalupe politi~kog bon-tona, redovno uspevali da iznenade fosilizirane umove tradicionalnih politi~kih ~inilaca. Svedo~anstva o prvim akcijama feministi~kog ili antinuklearnog pokreta zaista su uzbudljiva ili pora`vaju}a, kada ih uporedite s pona{anjem njihovih dana{njih, pripitomljenih i legalizovanih naslednika (i ako za trenutak ostavimo po strani su{tinski problem, njihove suvi{e ograni~ene, separatne vizure). Ali, i sistem je nau~io lekciju. Ako je tokom 1970-tih morao samo da u~i, trpe}i pri tom te{ke ili makar vrlo neprijatne udarce, ve} po~etkom naredne decenije uspeo je da
30
svoju neposlu{nu decu ponovo stavi pod kontrolu. Principi pluralizma, participacije, po{tovanja ljudskih prava, slobode savesti, ekolo{ke korektnosti i delovanja odozdo prihva}eni su kao temeljne vrednosti svakog pristojnog demokratskog poretka. Od tada, sistem ne isklju~uje ve} uklju~uje. To su, s jedne strane, diktirali imperativi dalje ekonomske ekspanzije; zato je sfera rada/ potro{nje bila ubrzano otvarana za sve dru{tvene grupacije od `ena i homoseksualaca, do hendikepiranih osoba bez diskriminacije, iako, kao {to vidimo, iz jezivo cini~nih i brutalnih razloga. S druge strane, mnogo va`niji, politi~ki razlozi osvajanje odbeglog glasa~kog tela i oblikovanje novog nalagali su legalizaciju, ali i podr{ku formiranju ~itave mre`e gra|anskih inicijativa koja je preuzela ulogu posrednika, upravo onu koja je 1960-tih bila dovedena u pitanje. Krug se ponovo zatvorio. Divlju, neinstitucionalizovanu opoziciju zamenio je dugi mar{ kroz institucije. Ta mre`a danas pokriva skoro sve oblike ljudskog izra`avanja i delovanja koji bi vam mogli pasti na pamet. Ona danas obuhvata ~ak i pobunu: sistem je na{ao na~in kako da uposli ~ak i svoje neprijatelje, na osnovu ~ijih kritika hitro vr{i sva potrebna pode{avanja i prepravke.* Ukratko, to je prostor na kojem, ako vas tradicionalni posrednici ba{ ne privla~e, mo`ete da prona|ete sebe kao dru{tveno ili politi~ko bi}e. Ako se ipak ne prona|ete, uprkos tako bogatoj ponudi, onda ste ili zreli sa savet stru~njaka ili potencijalni sociopata (terorista). To je realan rizik s kojim se danas suo~avaju sve istinski nezavisne, divlje inicijative, koje u nastojanju da se izbore za `ivot na potpuno druga~ijim pretpostavkama (ovde u bloku ka`emo bez robe i prinude), odbijaju bilo ~ije posredovanje. Strazbur{ki skandal kao direktan izraz jedne nove svesti, artikulisane u krugu otpadnika koji su za sebe bili izabrali zaista ~udno ime, situacionisti (mo`da je moglo da bude i gore) naru{io je najve}i tabu svakog radnog logora: nu`nost politi~kog posredovanja (radimo ili se obu~avamo za rad; najamni rad je svuda nametnut kao uslov opstanka; nemamo kad da se bavimo drugim pitanjima; odatle podela rada, eksperti, posrednici, demokratija). Kada bi ljudi videli da svoj polo`aj i svoje `ivote mogu da shvate i promene bez posredovanja autoriteta za upravljanje dru{tvom, mi{ljenje, izra`avanje, dijalog, itd., radni logor u kojem su zato~eni po~eo bi ubrzano da se raspada. To bi i bukvalno bio smak sveta, jer bi zna~ilo kraj na{e pasivnosti ({to se, ba{ zato, spre~ava i na druge na~ine, ne samo {irenjem posredni~ke mre`e). Situacionisti su to dobro shvatali; odbacivanje svakog oblika predstavljanja i posredovanja bila je njihova stalna tema (ovo je na{a formulacija; ali sve je, skoro istim re~ima izra`eno u mnogim njihovim tekstovima). Desetak godina kasnije, jedan
*
ako `eli da svoje razloge usadi u podanike, tako da ih ovi prihvate i uva`e kao svoje, Imperija mora da se slu`i trikovima. U tome joj poma`u njeni glasnici. Oni koji blistaju samo u umetnosti laskanja ne spadaju u najlukavije, jer brzo bivaju razotkriveni kao ono {to stvarno jesu samo sluge me|u slugama. Ne, tako slo`en i delikatan zadatak treba poveriti samo onima koji su u stanju da otkriju sva ograni~enja imperijalnog poretka. @estoke primedbe na ra~un Imperije uvek impresionaraju one svadljivije podanike, koje ovi glasnici uvla~e u beskrajne la`ne rasprave, tako da malo ko uvi|a da je kritika nesavr{enog funkcionisanja uvek u funkciji usavr{avanja; Imperija se predstavlja kao ne{to ~ega se ne treba otarasiti, ve} kao ne{to {to treba korigovati, jer nam bez nje nema `ivotaVlast }e napredovati ako pozdravi inovativne ideje svoje opozicije i ako ih, nakon odgovaraju}e sterilizacije, stavi u pogon, u cilju osna`ivanja svog legitimiteta; zatvaranje iza zidina i osu|ivaje disidenata na smrt zna~ili bi slepu netoleranciju koja mo`e samo da rasplamsa dru{tvenu mr`nju. Kriso i Odoteo, Nekontrolisana pobuna: Kritika Imperije Majkla Harta i Antonija Negrija, 2003.
31
biv{i ~lan SI, \anfranko Sangvineti, tako|e se osvrnuo na to pitanje. La`no se predstavljaju}i kao ekspert zabrinut za sudbinu kapitalizma, u knjizi koja je odmah po objavljivanju postala najve}i knji`evno-politi~ki skandal u Italiji u prethodnih pola veka, napisao je i slede}e: Ko je u Francuskoj i ~ehoslova~koj, gde je revolucionarni pokret bio najja~i, po ulicama i fabrikama agitovao u prilog povratka u normalu ili ga direktno nametao? U oba slu~aja to su bili komunisti: u Parizu je posao bio zavr{en preko sindikata, u Pragu pomo}u Crvene armije. To je prva lekcija koju treba da izvu~emo iz tih doga|ajaSredinom 1969. Komunisti~koj partiji Italije (KPI) bilo je otvoreno ponu|eno da ispostavi svoje zahteve u zamenu za obuzdavanje radni~ke pobune do sredine jeseni. KPI i sindikati su nam i ranije bili od koristi, a od jeseni 1969. predstavljaju na{e glavne saveznike. Najve}a opasnost koja se nadvija nad na{ sistem jeste da o svom polo`aju i svojim te`njama radnici po~nu da pri~aju direktno, bez posrednika. U pore|enju sa ovom, sve druge opasnosti su od sporednog zna~aja. To je ono {to na{ polo`aj ~ini posebno osetljivim i {to nam name}e obavezu da taj problem stalno imamo u vidu. (Poslednja {ansa za spas kapitalizma u Italiji, 1975) Ovde nije re~ samo o komunistima i njihovim sindikatima, ve} o svakoj posredni~koj grupi ili organizaciji koja tvrdi da nekog predstavlja i o onima koji dopu{taju da ih neko predstavlja. Svaka takva grupa, po pravilu institucionalizovana, pre}utno ili otvoreno priznata od re`ima i sa otvoreno autoritarnim ambicijama, ima svoje posebne, separatne interese. Pre ili kasnije njena primarna aktivnost postaje trgovina za privilegije, beneficije, sitna zadovoljstva, redovne prihode, politi~ku mo}. Druga velika usluga koju ~ine re`imu je to {to dr`e pod kontrolom sve one nad kojima je vlast u jednom trenutku izgubila direktan uticaj. To je klju~ni momenat. Danas malo ko gaji iluzije o namerama i mogu}nostima tradicionalnih politi~kih ~inilaca. U isto vreme, jedina prava alternativa odbacivanje politi~ke sfere u celini zvu~i ili kao socijalna fantastika ili kao najobi~nija glupost; ostatak posla zavr{avaju na{a inercija i pasivnost. Ali, realistima, ~esto dobronamernim ({to samo po sebi naj~e}e ne zna~i ni{ta), koji `ele da nekako uti~u na svet u kojem `ive, na raspolaganju sada stoji ~itav univerzum mogu}nosti. Uloga tradicionalnih politi~kih posrednika sada je pro{irena i na takozvane nevladine organizacije ili civilno dru{tvo, a od skora i na najnoviji talas prividno nezavisnih inicijativa, od kojih se neke predstavljaju kao radikalna alternativa kapitalizmu. Posledice su o~igledne: ma{tu zamenjuju rutina i predvidljivost, subverzivne namere politi~ki realizam i najcrnji oportunizam, a svest o celini metodolo{ka kratkovidost u kojoj detalji stalno zaklanjaju totalitet. (pamflet, str. 14) I opet pasivnost. Pod prividom aktivnosti (aktivizma) danas ponovo slu{amo parole o iskori{}avanju postoje}ih resursa, infrastrukture, dru{tvenih servisa, medijskog prostora, fondova. Drugim re~ima, stari {lager Rudija Du~kea o dugom mar{u kroz institucije umesto kroz sferu ljudskih odnosa. Istina je ne{to drugo, da smo u stvarnosti prinu|eni da improvizujemo. To je prili~no {irok pojam i jo{ klizaviji teren, na kojem revolucionarni picovani zaista nemaju {ta da tra`e. Ali, ako samo gledamo kako da iskoristimo postoje}e, {to nam predla`u revolucionarni oportunisti, kada }emo sti}i da izgradimo ne{to novo, da otvorimo nove mogu}nosti, stvorimo resurse i odnose na osnovu kojih }emo mo}i da delujemo kao sa svog terena, po sopstvenim pravilima? Sve to danas morate ponovo da crtate. Posredovanje je na~in za upravljanje dru{tvenim tenzijama; to je oru|e menad`era socijalnog dijaloga. Njihov glavni zadatak je da neprestano potiskuju i racionaliziju najve}u javnu tajnu ovog dru{tva: da to nije nikakvo dru{tvo ili ljudska zajednica ve}
32
najobi~niji radni logor. Zato je danas, u uslovima totalnog posredovanja i apsorpcije svih nekonformisti~kih tendencija, svaki oblik racionalne komunikacije sa predstavnicima, funkcionerima i institucijama kapitalizma ~ista kolaboracija. Potpuno je svejedno o ~emu pri~ate sve dok pri~ate sa njima ili za njih vezujete bilo kakva o~ekivanja. To je samo znak da ste prihvatili jezik, logiku i propozicije (teren) svog protivnika. Oportunisti }e tu svakako prepoznati svoje {anse; ali, oni koji imaju druga~ije namere dobro znaju da su na tom terenu unapred osu|eni na poraz. S druge strane, samo okretanje o~ekivanja od ~itave te sfere otvara pred nama potpuno neistra`en, pa tako i nezaga|en prostor. Mo`da je ba{ to manevar koji bi u sada{njim uslovima stvorio sasvim novu situaciju. To je, u svakom slu~aju, na{ predlog. Prekid svake racionalne komunikacije sa svim priznatim dru{tvenim posrednicima (uklju~uju}i tu i medije u u`em smislu) i okretanje svih o~ekivanja od sfere dru{tvenog posredovanja i predstavljanja u celini. (O tome stalno pri~amo. Za{to i dalje sve o~ekujemo od onih kojima se po definiciji jebe za sve nas?) Taj predlog nije nov, ali re{enost da se kona~no krene tim putem bila bi zaista novost i mo`da jedini skandal koji ovo dru{tvo ne bi moglo da proguta. Zakon dru{tvene ponude i potra`nje nalazi se u samom srcu ma{ine za reprodukciju svake kapitalisti~ke dru{tvene formacije. I to, kao {to vidimo, funkcioni{e. Ali, {ta ako izostane potra`nja? Meni to li~i na mogu}nost ~ije bi posledice trebalo {to pre istra`iti.
33
P. S.
Radni~ki saveti, proletarijat, totalno samoupravljanje
U uvodu sam napomenuo da olako odbacivanje delova u kojima dominiraju neki problemati~ni pojmovi nije uvek preporu~ljivo. Mislim upravo na ove pojmove, koji dolaze iz jezika koji nam se u me|uvremenu ili smu~io ili jednostavno vi{e ni na koji na~in ne odgovara stvarnosti. Ali, tada se govorilo tim jezikom; osim toga situacionisti su insistirali na novom zna~enju svakog od tih pojmova. U tome su bili samo delimi~no ubedljivi, ali dovoljno da bismo se na tome jo{ malo zadr`ali. Za{to su situacionisti toliko insistirali na iskustvima radni~kih saveta? Upravo zbog iskustva, a ne zbog samih radni~kih saveta, kao oblika organizacije ili institucije. [ta je radni~ki savet (sovjet)? To je odnos (a ne organ ili telo) u kojem ljudi neposredno razmatraju svoj polo`aj i artikuli{u svoje te`nje, bez prisustva stru~njaka za dijalog, izra`avanje, predvo|enje, delovanje. U praksi to nikada nije bilo ba{ tako: prvi sovjeti pojavili su se u Rusiji, spontano, ali i kao plod dugotrajne anarhisti~ke agitacije. Bolj{evici s tim nisu imali nikakve veze; ali, Lenjinu, vrhunskom oportunisti, nije promakao njihov potencijal. Marksova teza da oslobo|enje radni~ke klase mora da bude delo same radni~ke klase poslu`ila je kao veza s tim divljim krilom anticaristi~kog pokreta. Infiltriranje u prve sovjete i njihovo preuzimanje bio je jedan od glavnih prakti~nih ciljeva bolj{evi~ke agitacije od 1917-21; u periodu 1921-23. taj cilj je zamenila fizi~ka likvidacija svih konkurentskih opcija koje su gravitirale oko sovjeta, pre svega anarhista i socijalista. Ironi~no, sovjet, u praksi likvidiran u korist najposredovanijeg komandnog aparata na svetu, dobio je po~asno mesto u punom nazivu tog novog oblika tiranije. Ali, ostalo je iskustvo. Na sli~an na~in, radni~ki (i selja~ki) saveti nicali su {irom Katalonije, Aragona i Andaluzije 1936-37, a zatim i u antisovjestkim ustancima tokom 1950-tih, u Ma|arskoj, Isto~noj Nema~koj, Poljskoj. Svi ti poku{aji bili su slomljeni pre nego {to su uop{te stigli da se suo~e sa sopstvenim kontradikcijama i drugim izazovima. Ali, komunisti su nastavili da njihov potencijal preta~u u demago{ka sredstva: biv{a socijalisti~ka Jugoslavija, u kojoj su radni~ki saveti i samoupravljanje bili uvedeni s potpuno suprotne strane dekretom, odozgo jedan je od najpoznatijih primera. Istorijska dimenzija radni~kih saveta ovim se sigurno ne iscrpljuje; samo ukazujemo na su{tinu, na odnos o kojem je tu re~. Klju~ne re~i su neposrednost, neposredan dijalog. Upravo ono o ~emu smo sve vreme pri~ali. Da je sve donekle stvar re~i govori i primer koji ovde navodimo na kraju, a koji su situacionisti uvek stavljali na prvo mesto: Pariska komuna. Tada nije bilo ni govora o nekakvim radni~kim savetima, ali u praksi ste imali ba{ to ljude koji su sami po~eli da slobodno organizuju sve aspekte dru{tvenog `ivota. Zna~i, gledajmo principe; nazive mo`emo da menjamo, izmi{ljamo, da se igramo ili da se ~ak sprdamo s njima. Sli~no je i sa ostalim pojmovima. Proletarijat ili novi proletarijat, kako se to ka`e u pamfletu, ~ine svi ljudi koji nemaju nikakvu kontrolu nad svojim `ivotima i koji su toga svesni (navedeno u Ken Knabb, The Joy of Revolution, str. 48). Meni ovo zvu~i prili~no aktuelno. Ali, kada preko toga nalepite etiketu proletarijat to onda budi poznate asocijacije, samo {to situacionisti za to zaista ne snose nikakvu odgovornost. U svakom slu~aju, jasno je da nisu mislili samo na fabri~ki proletarijat, segment koji je nekada ~inio ubedljivu ve}inu, a koji danas ~ini ubedljivu manjinu najamnih robova,
34
barem u zemljama zapada (ali i kod nas). To ne zna~i da je sve stvar brojeva; to je opsesija politi~kih reketa{a, koji svoju agitaciju usmeravaju u ovom ili onom pravcu u zavisnosti od pukog kvantiteta, od potencijala za stvaranje kriti~ne mase (ekstremni slu~aj, ali i uobi~ajena praksa totalnog poni{tavanja pojedinca). To samo govori da je stari klasni feti{izam, koji je jedan segment klase robova promovisao u izabranu klasu, koja }e ukinuti sve ostale klase i klasno dru{tvo u celini, odavno ili mo`da od po~etka prevazi|en pristup. U tom kontekstu treba pri}i i Deborovoj tezi o op{toj proletarizaciji. To i nije tako smela teza ve} vi{e snimak stanja: jasno je da tu klasu danas ~ine svi oni koji zavise od najamnog rada, svog ili svojih bi`njih. Struktura te klase se stalno menja, ali njena potpuna podre|enost, totalna ucenjenost i iluzorna participacija u odlu~ivanju o sopstvenom `ivotu i dalje su glavni parametri njenog stanja. Najzad, jasno je da se pod samoupravljanjem ne misli samo na samoupravljanje proizvodnjom, niti postoje}im svetom u celini (pamflet, str. 43). Zaista, {ta bi to bitno druga~ije donelo samoupravljanje potencijalom za 1) masovnu 2) robnu proizvodnju? Misli se na totalno samoupravljanje `ivotom. Mo`da je to jo{ tada moglo da se ka`e i bez prethodnog rvanja sa starom revolucionarnom terminologijom; utoliko pre {to marksisti~ki diskurs, koliko god ga rastezali, nikada nije mogao da probije zid masovne proizvodnje kao uslova istinski ljudske egzistencije (to nije uspelo ni situacionistima).* Ali, ne vredi se `aliti: niko nam ne brani da o svemu tome danas govorimo mnogo jasnije, direktnije, onako kako jeste. Gde su kontradikcije? U kratkom pregledu istorije SI u dodatku za Dru{tvo spektakla o tome je bilo malo vi{e re~i. Ponovi}u samo ono {to je u jednom osvrtu napisao D`on Zerzan: S jedne strane, tvrdili su da je samo neposredna, eksperimentalna i strastvena aktivnost vredna `ivota. Rad mora biti ukinut u korist slobodne, kreativne igre u kojoj }e sva pravila i oni koji ih donose tako|e biti predmet igre. Upravo du` tog glavnog pravca svog delovanja, situacionisti su razvili kritiku levice kao dosadnog, irelevantnog nastavlja~a starog sveta i njegove logike. Ali, magi~na mo} subjektivnosti tog {oka kojim je ova grupa prodrmala celu Evropu i tako najavila pobunu iz maja 1968 bila je prizemljena te{kim balastom sovjeta. Apsolutna vlast saveta je vi{e nego o~igledno protivre~ila ideji o ukidanju vlasti. Unitarna i globalna koordinacija proizvodnje putem hipermoderne tehnologije zbog svog masivnog karaktera i funkcije tako|e je bila u suprotnosti s apsolutno nedirigovanim, samoosloba|aju}im i nesputanim pojedincem. Kako bi ta stvar sa savetima uop{te funkcionisala? I zar na taj na~in, kroz sistem transkontinentalnog svetskog planskog procesa, ne afirmi{emo specijalizaciju, za koju smo prethodno utvrdili da je nu`no autoritarna? Najzad, kako bi i preko koga ta isklju~iva vlast saveta bila tehni~ki sprovedena? Ipak, ~ak i uz sve unutra{nje konflikte, SI je dala neprocenjiv doprinos, izme|u ostalog i zato {to je pokazala {ta jedna {a~ica odlu~nih ljudi mo`e da postigne. SI je pru`ila veliki podsticaj mnogima koji su tada poku{avali da artikuli{u svoju kritiku i da krenu dalje. Zbog svega toga, i to treba re}i, situacionisti su na sebe navukli mr`nju svih branilaca pro{losti, uklju~uju}i tu i prakti~no sve frakcije levice.
Pristup koji daleko prevazilazi tu perspektivu, iako i dalje uz pomo} starog jezika, nalazimo kod @aka Kamata, Protiv pripitomljavanja/ Lutanje ^ove~anstva, knjiga br. 6 (2003). Ali, i on je prvo morao da pro|e kroz ~istili{te 1968.
*
35
Danas sigurno ne treba insistirati na tom re~niku. Ali, neki prinicipi va`e i dalje. Ovde smo se zadr`ali na nekim od tih pojmova koje su obele`ili rasprave u najradikalnijim krugovima u drugoj polovini XX veka. Teorijsko-istorijska retrospektiva, koju nam pru`a literatura iz tog vremena, veoma je va`na jer nam poma`e da izbegnemo neke zamke koje su i dalje pred nama. Ali, ni ta literarura ne treba da bude u prvom planu: to mesto mora da ostane rezervisano za {to neposredniji dijalog me|u ljudima, koji ne dopu{taju da se izme|u njih pojavi bilo ko ili bilo {ta. Upravo taj dijalog je ono {to svuda dramati~no izostaje. Zato u prvom planu imamo majstore-mislioce, aktivisteeksperte za dru{tvenu promenu, politi~ke komesare, mesije svih fela, beskrajna prepucavanja izme|u njih i njihovu publiku. U takvim uslovima, ne treba da ~udi za{to je teorija do{la na tako lo{ glas. Sve re~eno, mi{ljeno i napisano postaje sve vi{e i sve opasnije nebitno po `ivot, pisao je Raoul Vaneigem, punih dvadeset godina nakon objavljivanja ovog pamfleta, u ~ijem je pisanju i sam u~estvovao i koji se pokazao bitnim. Taj izgubljeni smisao svega na{ih odnosa, na{eg dijaloga, na{ih `ivota sigurno ne}e mo}i da nam vrati niko osim nas. Ali, to ovde ne}emo vi{e ponavljati. 2004.