Wilbur Smith - Mo maa

Danielle, uz svu moju ljubav

Da sam upotrijebio silu kako bih promijenio zakone podredivi ih moi maa, danas ne bih bio ovdje Engleski kralj Charles I. govor na stratitu, 30. sijenja 1649.

Magla je pritiskivala ocean, priguivi zvukove i boje, no, ve je prvi jutarnji povjetarac na mahove naborao sivilo u lagan lelujavi vihor. Ubrzo e se izgubiti prema kopnu. Ribarica je bila udaljena tri nautike milje od obale i drala se na granici morske struje, u tom graninom podruju u kojem su se sjajne vode niskog dna mijeale s tamnijim vodama bogatijim planktonom od ivotne vanosti koje su izvirale iz podzemlja, jasno se istiui linijom zagasitozelene boje. Lothar de La Rey nalazio se u kabini brodice, nagnut nad kormilom, gledajui pred sebe. U ilama je osjeao vrenje: bilo je to uzbuenje zbog lova koje je ve toliko puta osjetio i koje ga je uvijek podravalo poput droge, jae od opijuma ili alkohola. Prisjeti se minulih zora. Prisjeti se kad je, naslonjen na rubu rova, ekao naredbu da postrojbe kotskog konjanitva krenu u napad, vrpce i kiltovi na vjetru, a prema njima upereni Mauzeri. Prou ga trnci. Otad je proveo stotinjak zora ekajui, ponajvie na veliki ulov. Lav iz pustinje Kalahari, bivol krute dlake i elinih rogova, lukavi slon s dragocjenim kljovama od bjelokosti. Ovoga je puta plijen bio malih dimenzija, no, u tolikom broju da nije bio manje vrijedan panje u odnosu na beskonanost oceana. Tijek njegovih misli prekine djeak koji se pribliavao teturajui palubom, bosonog, dugakih i jakih nogu boje bronce. Bio je velik i golem poput odraslog mukarca, i morao se sagnuti da bi uao u kabinu gdje se nalazilo kormilo, pazei pritom da ne prevrne kavu iz alica koje je nosio, jednu u

svakoj ruci. Hoe li eera?, zapita Lothar. etiri liice, tata, odvrati mu uz osmijeh. Magla se ve kondenzirala u velike kapi na trepavicama, primoravi ga da trepne oima poput usnulog maka. U njegovoj plavoj kosi mogli su se primijetiti sjajni, svjetliji pramenovi od sunca. Imao je guste i tamne obrve, a oi boje jantara koje su zbog kontrasta izgledale jo svjetlije. Danas e biti svjee ribe, ree Lothar i prekrii prste u depovima ne bi li odagnao lou kob koju je tako otvorena izjava mogla privui. Potrebna nam je, pomisli. Da bismo preivjeli, treba nam puno ribe. Pet godina ranije, jo je jednom krenuo za lovakim zovom rogova: prodao je poduzee za cestovni i eljezniki prijevoz koje je uz velik napor uspio osnovati i razviti, uvalivi se do grla u dugove i uloivi veliko bogatstvo u nov posao. Poznavao je beskonana blaga koja su zelene vode bengalske struje skrivala. Ve ih je uspio nazrijeti u burnim danima koji su prethodili svretku Velikog rata, kad je posljednji put drao u ruci oruje protiv mrskih Engleza i njihovog odvratnog fanatika lana Smitha, koji se tada nalazio na elu vojske Junoafrike unije. Iz tajne baze, skrivene izmeu dviju pustinjskih pjeanih dina koje su se nalazile uz Juni Atlantik, Lothar je opskrbljivao streljivom i benzinom njemake podmornice zaduene da uznemiravaju konvoje engleskih trgovakih brodova. Za vrijeme dugakih stanka provedenih u ekanju izmeu dviju operacija u tom pustom dijelu afrikog kontinenta, vidio je kako se ocean naduo i kljuao. Bio je blago koje je samo ekalo nekoga tko e pruiti ruku i otad je, muei se na suncu i u praini, kopajui prolaze i galerije na planinama te otvarajui si putove u uarenoj nizini, nastavio razmiljati, tedei novac i kujui planove koji bi mu omoguili da ga se doepa. Brodice je pribavio u Portugalu: bile su opremljene za ulov srdela, no, bile su zahrale i loe opremljene. Tamo je pronaao i Da Silvu, starog moreplovca, iskusnog poznavatelja svakoga morskog puta. Zajedno s njim popravio je flotu i uz malobrojnu posadu isplovio je prema krajnjem jugu Afrike. Industrijski pogon za konzerviranje pronaao je u Kaliforniji, zatim i podatke o prolasku tune, no, iju je koliinu jedno poduzee precijenilo, podcijenivi istodobno nepredvidive trokove njenog ulova. Lothar je kupio tvornicu te je preselio morem, komad po komad, do June Afrike. Ovdje ju je ponovno podignuo izmeu dina pored postaje kitolovaca u raspadanju po kojoj je pusta uvala vjerojatno dobila i ime Walvis Bay. U prve tri godine on i Da Silva ribarili su uspjeno, te pokrili poetni dug. Lothar je odmah naruio nove brodice koje su

trebale zamijeniti portugalske ribarice, koje su ve stigle do kraja svog puta, zapavi u jo vee dugove. Zatim je riba nestala. Bez ikakvog vidljivog razloga, beskonane plove srdela nestale su. Ostajala je tu i tamo pokoja mala plova. Tako su se dali u oajniku potragu, upustivi se prema otvorenom moru, na vie od stotinu milja ili plovei obalom, vie nego to je to bila maksimalna isplativa udaljenost od tvornice. Mjeseci su prolazili kao i uvijek jedan za drugim i svaki je dodavao jedan red na ukupnom iznosu kamata koje su morali platiti, dok su se stalni trokovi tvornica i ribarice sve vie nakupljali. Konano se Lothar naao u situaciji da moli za nove kredite. Pune dvije godine bez ribolova. Zatim, odjednom, kad se Lothar ve gotovo predao, opazi malu promjenu u oceanskim morskim strujama, u smjeru puhanja vjetra, i riba se ponovno vratila. Dobra, svjea riba koja se svakog jutra pojavljivala poput trave koja ponovno raste. Samo da potraje, molio je Lothar zagledavi se u maglu. Da bi samo potrajalo jo bar dva do tri mjeseca. Bilo bi to dovoljno vremena da plati sve dugove i da ponovno postane slobodan ovjek. Podie se, ree djeak, a Lothar trepne oima i trgne se iz svojih misli. Magla se otvarala poput kazalinih zastora i prizor koji se ukazivao pred njima odgovarao je kakvoj melodrami. Bio je tako ivahno obojen daje izgledao neprirodno: zora se puila i sjajila poput pirotehnikog spektakla: naranasta, zlatna i zelena boja sjajile su se na oceanu, dok su se stupovi magle bojili crvenilom, poput krvi i rua, a voda je bljetala nadzemaljskom vatrom. Tiina je uvila tu arobnu viziju, tiina teka i gusta poput kristala, tiina koja je davala ljudima osjeaj da su gluhi, oduzetih osjetila pred tim predivnim prizorom. Zatim se sunce pojavi pronaavi si put kroz maglu; sjajna zraka svjetlosti, koja je plesala na povrini zapalivi struju. Voda pored obale postane sivoplave boje oblaka, a linija razgranienja struja bila je tako jasna poput otrice noa. Prema otvorenom moru ocean je izgledao poput zelenog baruna. Daar spring hy!, uzvikne Da Silva s palube, pokazujui prema tamnoj vodi. Evo, skakue! Jedna jedina riba, neto dua od ovjeje ruke, skoi iz vode, srebrena iskra na svjetlosti sunca. Zapoinjemo!, uzvikne Lothar uzbueno. Djeak nagne glavu te prolije kavu posvuda uokolo, a zatim hitro krene ljestvama koje su vodile prema motorima brodice. Lothar u tom trenutku povue ruku, upravo dok se djeak naginjao na poluzi. Hajde!, uzvikne kapetan, i on se uvije ne bi li se odupro pritisku etiriju cilindara. Jo nije imao ni trinaest godina, no, bio je snaan gotovo

koliko i odrastao mukarac. U naporu su mu se prsni miii ritmiki naduli. Sad!, ree Lothar i zatvori ventile. Motor, jo uvijek topao zbog putovanja iz luke, proradi kaljui. Perjanica dima oslobodi se iznad brodice, a potom se vrijednosti regulariziraju. Djeak potri na palubu i priblii se Da Silvi. Lothar je plovio uz granicu struje. Magla se raspri a ostale brodice se pojave pred njima. I one su nepomino ekale na prve zrake sunca, a sada su pramcima sjekle mirnu povrinu. Mornari su avrljali na palubama i njihovi uzbueni usklici mijeali su se s ritmikim lupanjem motora. Kroz stakla kabine s kormilom Lothar letimice pogleda palubu, dugaku petnaest metara i provjeri radnje. Dugaka mrea ve je visjela na vanjskom boku. Konop s plutom ve je bio paljivo pripremljen u spiralu. Teina mree na suhom iznosila je sedam tona. Mokra je teila puno vie; bila je dugaka stotinu i pedeset metara, i u dubini je teila dvadeset i jednu tonu. Prozirni kazalini zastor to je visio na konopu s plutima. Lothar ju je platio vie od petsto funta: koliko obian ribar moe zaraditi u dvadeset godina ribarenja svakodnevnog rada. Ostale tri brodice bile su opremljene slinim mreama. Nakon paljivog promatranja Lothar zadovoljno shvati da je sve bilo spremno za bacanje mrea i ponovno pogleda prema povrini oceana. Jo jedna riba poskoi, reui vodu u tamnome tragu. Kao na uobiajeni znak odjednom ocean oivi. Valovi postanu tamniji kao da je golemi oblak prekrio sunce. Vode su kljuale kao da e svakog trenutka izroniti udovite. Svjea riba!, uzvikne Da Silva, okrenuvi se i pogledavi Lothara iznad vlastitog ramena. Njegovo je lice bilo preplanulo od sunca i izborano. irokim pokretom ruke starac pokae prema dijelu mora gdje je kljualo i izgledalo je kao da eli zagrliti obzor. Plova je bila dugaka bar jednu nautiku milju, i tako iroka da se suprotni kraj gubio u magli. U toliko godina lova Lothar nikada nije vidio takvu koliinu ivih bia, toliko jedinka iste vrste na jednom mjestu. U usporedbi su ak i skakavci koji su mogli zatamnjeti sunce u afrikom podnevu ili quelea, malene ptice koje su se sakupljale na stablima u tako velikom broju da su grane pucale, bile beznaajne porodice. ak su i mornari s drugih brodica umuknuli, zaueni i zastraeni, kad je plova stigla do povrine, a voda se zapoela pjeniti, postavi bijela poput snijega; bezbrojni milijuni malih i vitkih tjeleaca ukazali su se, sjajni na zrakama sunca, izronivi iznad povrine pritiskom ostalih. Da Silva je bio prvi koji se uspio pribrati. Okrene se i potri palubom, spretno poput mladia. Stane stigavi do kormila. Marija, majko Boja!

Nadajmo se da emo jo uvijek imati mreu, kad ovaj dan bude zavrio! Nije to bila zabrinutost bez temelja, ve upozorenje koje je trebalo uzeti u obzir. No, Da Silva odmah potri prema krmi ribarice i spusti se u malenu barku dok su i svi ostali trali prema svojim mjestima. Manfred!, dovikne Lothar. Djeak koji je do tog trenutka nepomino gledao na palubi, hipnotiziran tim velianstvenim prizorom, trgne se i potri prema kabini. Dri kormilo, ree mu Lothar. Bila je to golema odgovornost za tako mladog ovjeka. No, Manfred je dokazao vie puta da je dostojan te obveze, stoga Lothar nije osjeao nikakav nemir. Smjesti se na pramcu i zapone diktirati smjer, niti se ne okrenuvi. Na njegovu zapovijed da izbjegnu plovu, odmah je Manfred pokrenuo kormilo i Lothar osjeti kako se paluba die pod njegovim nogama. Koliko ribe, proape kapetan, procjenjujui struju, vjetar i udaljenost plove. Da Silvino upozorenje odzvanjalo mu je u uima medu njegovim mislima. Ribarica i mrea mogle su izdrati 150 tona ribe, uz spretnost i sreu moda 200. Pred njim nalazila se plova od milijun tona srdela. Prebrzo, nepromiljeno sputanje mree moglo je uhvatiti dvadeset, pa ak i trideset tisua tona. U tom bi sluaju njihova teina i snaga unitile mreu. A moda bi prekinule i konop povukavi sve u dubine oceana. Jo gore, daje konop izdrao, mogao je ak prevrnuti i samu ribaricu. I u tom bi sluaju Lothar izgubio ne samo mreu, ve i svoj ivot, kao i ivot lanova posade. I svog sina Manfreda. Nesvjesno baci pogled prema kormilu. Manfred mu se osmjehne, ozaren u licu od uzbuenja. Njegove oi boje jantara su iskrile, a sasvim bijeli zubi se sjajili na suncu. Bio je nalik na svoju majku. Lothar osjeti gorinu i ponovno se usredotoi na posao. Zamalo ga ti trenutci nepanje nisu skupo stajali. Ribarica je gotovo ulazila u plovu, a da se to dogodilo, ribe bi ih opazile. Istog trenutka bi cijela plova nestala u dubinu poput jednog jedinog organizma. Odmah Lothar da znak Manfredu da se rairi, i on ga odmah poslua. Ribarica se okrene oko same sebe. Pramac gotovo dodirne plovu, a potom se okrene paralelno s njom na udaljenosti od neto vie od tri metara. Zapone ekanje najboljeg trenutka za sputanje mree. Ponovno bacivi pogled Lothar opazi da su ga i ostale ribarice lijeno slijedile, kao da ih je veliina plove prestraila. Swart Hendrick, golemi elavi div s glavom koja se u zoru sjajila poput topnike granate, pogleda ga s pramca svoje brodice. Stari prijatelj s kojim je podijelio tisue doivljaja, oajnih pokuaja, slijedio je Lothara kad je ovaj napustio zemlju i predao se moru, a sada je bio

iskusan i spretan ribar, kao to je bio iskusan i spretan lovac na ivotinje... i ljude. Lothar ga hitro upozori na opasnost, proavi dlanom ruke ispod drugog. Swart Hendrick se osmjehne za sebe i odgovori mu takoer znakom. Draesne poput balerina etiri velike brodice kruile su oko goleme plove, dok je i posljednja magla nestala pod naletima povjetarca. Sunce osvijetli obzor. Dine u dalekoj pustinji crvenile su se poput tek oblikovane jo uvijek uarene bronce, prizor koji je odgovarao tom uzbudljivom dijelu lova. Riba je i dalje ostajala u skupini, a Lothar je zapoinjao oajavati. Srdele su se nalazile na povrini vie od sat vremena, puno vie nego uobiajeno. Svakog trenutka mogle su ponovno uroniti i nestati. Jo uvijek nitko nije bacio mree. Bili su poput prosjaka pred golemim blagom, gladni i oslijepljeni izobiljem. Lothar osjeti kako u njemu raste bijes i izazov. Dovoljno je dugo ekao. Bacite i neka me vrag nosi, pomisli i da znak Manfredu, stisnuvi oi na bljetavom suncu. Prije nego to je uinio tu ludost, zauje Da Silvu kako zvidi. Stari Portugalac stajao je u barci ivahno maui rukama. Plova je poela bujati. Kruna masa poela je mijenjati oblik. Iz nje se izdvoji glava s jako uskim vratom koja se odvajala od tog golemog tijela. Bilo je to ono na to su ekali. Manfred!, uzvikne Lothar i zapone mlatarati desnom rukom. Djeak okrene kormilo i ribarica se vrati natrag. Pramac proe kroz vei dio plove srdela poput sjekire krvnika nad vratom osuenika. Motor na minimum, da znak Lothar i kobilica brodice klizne u tiini prema ribama. Voda je bila tako jasna da su se s palube mogle razabrati srdele jedna po jedna, svaka je zrcalila svjetlost, koja se prelamala na njenom tijelu. Ispod, tamna i golema poput uronjene sante leda zelenila se plova. Gotovo njeno Lothar i Manfred su kobilicom brodice uli u tu zelenu ivu masu, s propelerima na minimumu da ne bi prestraili plijen. Konano se manja plova sasvim odvojila. Poput psa ovara s ovcama Lothar je pokuao sasvim izolirati plovu dajui Manfredu znakove, koji ih je paljivo izvravao. Jo uvijek je prevelika!, promrmlja. Iako se odvojio maleni dio od velike plove Lothar je procijenio da ih je ostalo jo oko tisuu tona... a moda i vie, ovisno o dubini plove, koju je mogao samo procijeniti. Bio je to rizik, prokleto veliki rizik. Krajikom oka vidio je Da Silvu kako mu daje znakove za opasnost, i zvidio je uzbueno, vrpoljei se u barci. Starac je takoer procijenio veliinu plove i bio je zabrinut. Lothar se nasmije, stisne oi i namjerno mu okrene leda. Zatim da znak Manfredu da podesi motor na brzinu bacanja. Na pet vorova

zapovjedi Manfredu da okrene ribaricu, natjeravi plovu da se dri u sredini kruga koji je brodica opisala. Zatim se okrene i uzvikne: Bacaj! Spustite mree! Mornar na krmi broda, crnac, odvee konop barke koja se polako udaljavala od broda i otvarala hitro mreu za sobom. Da Silva se drao za rub i jo se uvijek bunio mlatarajui rukama. Postupno kako je ribarica polako kruila oko plove, smea vrpca mree se sputala, dok se konop odmotavao poput iritirane zmije. Pluta su se poredala u polukrug, u razmacima poput krunice: pupana vrpca koja je osiguravala okretnu barku za ribaricu. Da Silva se na posljetku predao sudbini, zauvi da je rad motora sveden na minimum, a brodica prede brod. Spretno rukujui kormilom Manfred je izdrao silu mree i polako se pribliio maloj barci. Klopka je bila zatvorena. Da Silva ponovno prede na brod i zarei prema Lotharu: Izgubit e mree. Samo luak se moe nadati da e uspjeti, uz tako veliku plovu. Otii e i povui sa sobom sve. Tako mi Boga. No, Lothar je ve davao zapovijedi potrebne da ponovno podignu mree, a ribari se bace na posao. Jedan od njih dohvati konop koji mu je Da Silva pruao, dok je drugi pomagao Lotharu da povlai drugi. Mrea je sezala do dubine od dvadeset i jedan metar, a ispod je bila otvorena. Najhitniji potez bio je da zatvore tu mogunost izlaza prije nego to je plova otkrije. Lothar je vukao konop tako snano da su mu se u naporu miii napeli pod preplanulom koom. Ubrzo uspije provui konop. Proavi kroz eline prstenove konop zatvori mreu poput vree, kao da se radi o golemoj vrei duhana. Za kormilom je Manfred pazio na pomicanje ribarice naprijednatrag, ne bi li izbjegao da pramac probije mreu ili da se ona oplete oko propelera. Da Silva se vratio u svoju barku i premjestio je na drugu stranu u odnosu na krug pluta, privezavi je za konop koji je plutao tako da je mogla pruiti vei otpor u tako kritinom trenutku u kojem je plova u panici mogla probiti mreu. Radei bez prestanka Lothar je nastavio vui konop sve dok se krug elinih prstenova nije naao na boku broda, u sjajnoj petlji. Plova vie nije imala mogunost izlaza. Dok mu se znoj slijevao s vrata i natopio mu koulju, Lothar se nasloni na zatitnu ogradu broda zadihan, ne mogavi doi do daha. Njegova kosa boje srebra bila je slijepljena na elu i oima. Frenetino je mlatarao rukama prema Da Silvi. Konop mree se napinjao sve dok nije uinio savreni krug na njenim valovima bengalske struje, privezan vrsto za ribaricu. No, upravo dok ga je Lothar promatrao, odjednom krug promijeni oblik: odjednom postane piast produivi

se kao da ga netko vue: plova je opazila mreu i pokuavala ju je probiti, ponajprije s jedne, a potom s druge strane, vukui je zajedno s barkom poput krpe u moru. Bila je to titanska snaga kojoj se nitko nije mogao oduprijeti. Pobogu, ulovili smo ih vie nego to sam mislio, uzbueno e Lothar. Zatim se trgne, odmakne mokru kosu s oiju i potri prema kormilu. Plova je pokuavala probiti mreu, gotovo neprestano bacajui vodu u barku, koja je udarala u ribaricu. Na svakom udarcu Lothar je osjeao palubu kako se trese pod njegovim nogama. Da Silva je bio u pravu. Poludjele su, proape i dohvati ruku sirene. Triput pozvoni, traei pomo: potom potri na palubu dok su se svi ostali ribarski brodovi pribliavali. Nitko nije imao priliku ni hrabrost da baci mree. Brzo, k vragu, brzo!, uzvikivao je uzalud Lothar, jer su bili predaleko da bi ga uli. Potrebne su nam ruke svih! Posada se dvoumila, strahujui da dodirne mreu. Hajde, pokrenite se, crna kopilad!, urlikao je Lothar i odmah im pokazao vlastitim primjerom dohvativi konop. Bilo je potrebno da jo vie smanji krug pluta smanjivi istodobno i prostor plove te time i njenu jainu. Mrea je bila hrapava i rezala je poput bodljikave ice, no, svi su je zajedno zapoeli podizati, iskoristivi ribaricu da bi je podizali centimetar po centimetar. Zatim je plova ponovno zapoela trzati i sve to su uspjeli podii ponovno padne u vodu. Jedan od crnaca Herero je prekasno ispustio mreu i uaren konop mu rani prste, otkrivi crveno ivo meso i bijele kosti. Uz krik ovjek priblii ruke prsima pokuavi zaustaviti krv koja se slijevala. No, iktanje krvi se nastavilo i ubrzo mu je krv zacrvenila koulju na prsima i trbuhu. Konano su i hlae bile prepune krvi. Manfred! Pregledaj ga!, uzvikne Lothar i ponovno usredotoi svoju panju na mreu. Plova je sada pokuavala krenuti u dubinu, i jedan dio pluta se nade ispod povrine mora. Iz tog nenadanog prolaza izie tisue i tisue srdela. Odlino, promrmlja Lothar, tako e manje vui. No, veina plove se nalazila u klopci: jo je jednom povukla prema dubini, i ribarica se nagne opasno u stranu. Mornari su pojaali stisak, licima boje pepela. S druge strane kruga barka je zapoela putati. Svaki trzaj ju je ponovno snano zanosio prema ribarici i nije bilo mogunosti da e jo dugo izdrati. Odvojite se!, uzvikne Lothar. Ispustite. Opasnost je bila prevelika. Jednom je jedan mornar pao u mreu. Riba je odmah nahrupila na njega i povukla ga ispod povrine, pobijedivi svaki pokuaj obrane i napor da im izmakne. Kad je, nakon podueg vremena nakon nemilog dogaaja bilo mogue doi do lesa, opazili su da

se riba uvukla u svaki otvor na njegovu tijelu. Kroz usta je ula u eludac i plua. Oi su bileizbaene iz duplja, a jedna je riba dostigla i mozak. Neka se uspjela uvui u probavni trakt, naduvi jadnog mornara poput lopte. Bio je to prizor koji je bilo teko zaboraviti. Ostavite mreu!, uzvikne Lothar i upravo u tom trenutku Da Silva padne u vodu, izvan kruga i zapone plivati svim snagama dok su ga ve njegove cipele vukle prema dnu. No, Swart Hendrick bio je spreman podignuti ga. Dva mornara se pobrinu za njega, a ostali priveu konop za bok broda. Kad bi mrea bar izdrala, promrmlja Lothar. U meuvremenu, jo se jedan od dva ribarska broda pribliio i takoer dohvatio konop s plutom. etiri brodice sada su inile krug oko plove i posada je suraivala u podizanju mree. Centimetar po centimetar, dvanaest ljudi na svakoj ribarici istovremeno je podizalo mreu. ak je i Manfred sudjelovao u manevru, stojei iza oevih leda. Svi su se znojili, oteano disali i patili od napora. Ruke su im ostale bez koe od grubog konopa. Konano su pobijedili golemu plovu uspjevi je podii. Riba na vrhu se trzala u agoniji, tlaei svojom teinom ostale koje su umirale na dnu mree. Podignimo ih na palubu!, uzvikne Lothar i na svakoj ribarici mornari dohvate mreu i osiguraju je na vanjskom djelu kormila. Ti golemi klinovi bili su nalik na mree za lovljenje leptira, ili na one kojima se koriste djeca da bi ulovila rakove na obali, no, imale su ruku dugaku devet metara, a vrea je mogla primiti tonu ribe. Dno je bilo zatvoreno sistemom elinih prstenova kroz koje je bio provuen konop na isti nain kao u glavnoj mrei. Dok su te ureaje runo pokretali, Manfred i Lothar otvore bokaportu tive. Zatim se vrate na svoja mjesta, Lothar za vitlo, a Manfred za kormilo. Uz dugo stenjanje vitlo podigne mree, dok su tri ribara postavljala ruku u pravilan poloaj. Manfred povue konop uz zveket prstenova. Lothar promijeni smjer kretanja motora vitla i uz jo jednu kripu mrea se spusti uz masu ivog srebra. Tri ribara svom snagom gurnu ruku tako da se duboko zarila u otvor mree medu srdelama u agoniji. Gore!, uzvikne Lothar, i ponovno promijeni smjer. Podignu mreu koja je sada visjela u zraku s tonom ribe. Manfred je drao napeti konop, svom se svojom teinom suprotstavivi mrei i podignuvi se s palube. Konano premjeste mreu na palubu, iznad otvora tive. Putaj!, uzvikne Lothar prema sinu, a Manfred ga odmah poslua. Golema koliina ribe srui se ispod palube, dok su tanke ljuske leprale po zraku, poput snjenih pahuljica, zrcalei se na svjetlosti sunca. Kad se mrea ispraznila, Manfred se vrati

i ponovno zapone vui konop, a ribari vrate ruku na svoje mjesto, dok je Lothar ponovno pokrenuo vitlo i ponovio postupak. Na ostalim ribaricama posada je inila isto, i u prekidima od nekoliko sekunda, tona po tona ribe se prelijevala u tive. U meuvremenu je more postajalo tamnije od ljusaka koje su padale na ljude koji su radili. Bio je to naporan posao, monoton i dosadan. Polako su se ljudi umarali, i zamjenjivali su ih oni koji su ostali nadzirati glavnu mreu. Lothar je ostajao za vitlom, paljivo i neumorno pratei rad. Srebreni novac, radovao se u sebi dok je riba ulazila u tive njegove etiri ribarice. Nisu vie srdele, ve novac. Danas punimo tive srebrenjacima. Na palubu!, uzvikne prema sve uem krugu glavne mree, i prema Swartu Hendricku koji je takoer bio za vitlom, golih prsa, koja su se sjajila poput ebanovine. Na palubu!, ponovno uzvikne, izdravi fiziki napor uobiajenom lakoom, karakteristika kojom je uspio zadobiti potovanje svojih ljudi. tive su bile gotovo pune, svaka s oko petsto tona ribe. Sada je trebalo krcati na palubu. Jo jedan rizik. Nakon to budu nakrcane ribom, ribarice su se mogle osloboditi tereta tek u luci, kad je riba ulazila u tvornicu. Ispuniti palubu ribom znailo je pridodati jo stotinu tona iznad sigurnosnog limita. Da se vrijeme pogoralo, da je vjetar zapoeo puhati iz drugog smjera, to golemo more pretvorilo bi se u udovite i unitilo ribarice, povukavi ih prema dnu u hladni tamnozeleni ponor. Vrijeme e izdrati, ree Lothar samome sebi te nastavi raditi za vitlom. Jahao je na dobrome valu. Nitko i nita nije ga moglo zaustaviti. Uvukao se u golem rizik koji ga je nagradio s tisuu tona ribe i pedeset funta po svakoj toni. Pedeset tisua funta u samo jednom lovu. Najvea srea u njegovu ivotu. Mogao je izgubiti mreu, ribaricu i ivot. No, umjesto toga, jedan jedini ulov je podmirio sve njegove dugove. Za Boga svemoguega, promrmlja, te podigne ruku vitla, nita ne moe krenuti na gore. Slobodan sam. Slobodan i jak. Tako, s punim tivama, zaponu puniti i palubu. Kad su dovrili, riba je sezala do ruba ograde. Da bi podigli mreu i smjestili je na mjesto, mornari su si morali otvoriti put medu srdelama. Iznad etiri ribarice letjelo je golemo jato ptica koje su kretale i letjele prema ribama, uzimajui to su veu koliinu mogle. Zatim su, site do iznemoglosti, nesposobne za let, ostajale na vodi i predavale se valovima struje, udaljavajui se razbaruena perja, napuhnute kao da e se raspuknuti. Na pramcu i krmi svake ribarice nalazio se ovjek naoruan harpunom kojim je probadao kitove, ponekad sasvim velike, koji su se pokuavali pribliiti golemom

plijenu. Trokutaste peraje mogle su prerezati mreu poput velikih otrica noa. Dok su se ptice i kitovi hranili, ribarice su sve vie tonule. A zatim, prije popodneva Lothar je trebao zavriti s poslom. Nije bilo prostora ni na palubi: svaki put kada bi stigao nov teret, veina ribe bi kliznula u more hranei kitove koji su ekali. Lothar ugasi motor vitla. Moda je bilo jo stotinjak tona ribe u mrei, veim dijelom uginule i zgnjeene teinom. U more!, zapovjedi. Ostavite je i podignite mreu. etiri ribarska broda, jako niska na vodi tako da je u njih stalno ulazila voda, okrenu se prema obali plovei poput pataka. Iza njih, mrlja od pola milje etvornih metara mrtve ribe, s trbusima u zraku, podsjeala je na umsku vegetaciju u jesen, pokrivenu palim liem. Nebom su letjeli galebovi dok su ispod povrine vode kitovi nastavili slavlje. Posada se provlaila kroz drhtave plove jo ive ribe stigavi do leajeva ispod palube. Ljudi su tonuli u san jo uvijek mokri i prekriveni ljuskama. Za kormilom je Lothar ispio dvije alice kave i pogledao letimice na sat, koji je visio iznad prednjeg stakla. etiri sata, ree. Upravo dovoljno vremena za nau poduku. O, ne, tata, ne danas!, pobuni se Manfred. Danas je poseban dan. Moramo li i danas uiti? Nije bilo kola u zaljevu. Najblia je bila njemaka kola u Swakopmundu, na trideset kilometara udaljenosti. Lothar je bio i majka i otac Manfredu od dana kad mu se sin rodio. Podigao ga je mokrog i prljavog od krvi s kreveta na kojem se rodio. Njegova ga majka nije nikada ni pogledala. Bila je to klauzula njihovog neprirodnog ugovora: on je trebao podignuti sasvim sam dijete, bez iije pomoi, osim babice za dojenje. Otac i sin postali su jedno. Lothar nije mogao podnijeti ni pomisao da ostane razdvojen od Manfreda ak ni za dan. ak je na sebe preuzeo odgovornost i za njegovu izobrazbu. Ni jedan dan nije tako poseban, a da bi preskoio uenje, ree. Svakodnevno se ui. Nisu miii ti koji jaaju ovjeka. Dodirne glavu prstom i doda: To je ono to ini ovjeka snanim. Uzmi knjige! Manfred potrai Da Silvu oima u potrazi za solidarnou, no, neuspjeno. Dodi za kormilo, ree Lothar starcu i ode sjesti za stoli. Danas uimo engleski, ostavi knjige iz aritmetike. Mrzim engleski!, pobuni se Manfred. Mrzim engleski i mrzim Engleze. Lothar se sloi: U redu, Englezi su nai neprijatelji. Uvijek su to bili i uvijek e to biti. Stoga se moramo naoruati istim njihovim orujem. Zato moramo nauiti i njihov jezik. Kad bude doao dan, upotrijebit emo ga protiv njih. Lothar je prvi put govorio na engleskom. Manfred mu je ve htio odgovoriti

na afrikansu, junoafrikom narjeju nizozemskog porijekla koji je bio priznat kao slubeni jezik Junoafrike unije od 1918. godine, dan ranije nego to se Manfred rodio. Lothar ga zaustavi davi mu znak rukom. Govori engleski, upozori ga, govori samo engleski. Sat su vremena zajedno radili, itajui Bibliju, u verziji kralja Georgea i primjerak Cape Timesa, star dva mjeseca. Lothar mu izdiktira jednu stranicu. Manfred, osjetivi teinu napora, stalno je okretao olovku u ruci, sve dok se vie nije uspio svladati. Priaj mi o djedu, i o zakletvi koju si dao!, predloi. Lothar se osmjehne: Pravi si majmun. Porast e i postati veliki majmun. Uinio bi sve samo da izbjegne rad. Molim te, tata... Pa, ve sam ti stotinu puta ispriao... Ispriaj mi ponovno. Danas je poseban dan. Lothar pogleda iz kabine s kormilom, prema srebrenastom teretu. Djeak je bio u pravu, bio je to poseban dan. Nakon pet godina bio je ponovno slobodan i bez dugova. U redu, odvrati mu. Ispriat u ti sve na engleskom. Manfred uzbueno sklopi knjigu i nasloni se na laktove nestrpljivo ekajui. Priu o velikoj pobuni, koju je uo ve toliko puta, znao je naizust i bio je u stanju ispraviti svaku netonost ili blago odudaranje od originala, ili zaustaviti oca, kad bi preskoio koji detalj. Dakle, zapone Lothar, bila je 1914. i zlobni George V. engleski kralj objavio je rat njemakom Kaiseru Wilhelmu. Tvoj djed i ja znali smo to nam je dunost. Poljubimo tvoju baku i pozdravimo ju... Koju je boju kose imala baka?, zapita Manfred. Tvoja je baka bila predivna njemaka plemkinja i njena je kosa bila boje zrele penice na suncu. Kao i moja, preduhitri ga Manfred. Ba kao i tvoja, osmjehne se Lothar te nastavi s priom: Tvoj djed i ja izili smo s naim konjima da bismo se pridruili starome generalu Maritzu i njegovim esto junacima na obali rijeke Orange spremni da se suprotstavimo slim lanu Smithu. Slim je u afrikansu pojam za lo, zao, a Manfred potvrdi pohlepno. Nastavi tata, nastavi. Kad je Lothar stigao do mjesta gdje su postrojbe lana Smitha uguile pobunu mitraljezima i pukama, Manfredove oi se zamagle. No, borili ste se poput vragova, zar ne, tata? Borili smo se poput oajnika, no, njih je bilo previe i imali su topove i mitraljeze. Zatim je tvoj djed bio ranjen u trbuh, tada sam ga natovario na konja i odveo ga izvan borbe, nastavi Lothar dok su se goleme suze slijevale niz djeakove obraze. Kad je osjetio da je na samrti, tvoj djed uze Bibliju iz depa sedla koje mu je sluilo kao jastuk, i primora me da se zakunem drei ruku nad njom. Poznajem tu zakletvu. Dopusti mi da ja kaem!

Dakle, kako glasi? Djed ree: Sine moj, obeaj mi da rat protiv Engleza nikada nee zavriti. Da, potvrdi Lothar. To je bila sveana zakletva koju sam izrekao pred svojim umiruim ocem. Zatim uze Manfredovu ruku i vrsto je stisne. Stari Da Silva prekine tiinu zakaljavi se i pojavivi se na prozoru kabine s kormilom. Trebao bi se sramiti! Puniti glavu djeaku mrnjom! Zaepi, stare, zarei Lothar. Ne tie te se! Hvala blaenoj Djevici Mariji!, odgovori Da Silva. Ovo su vraji poslovi. Lothar se ponovno obrati sinu: Odloi knjige, za danas je dosta. Zatim se okrene i izie iz kabine s kormilom te krene prema pramcu broda. Tu sjedne naslonivi leda na poklopac bokaporte i potrai cigaru u depu koulje. Odgrize kraj i ispljune ga u more, a potom zapali i uvue dim do plua. Djeak ga je slijedio. Nasloni glavu na glavni jarbol i srameljivo saeka. Kad je vidio da ga otac ne tjera - esto je bio loe volje i htio je ostati sam - sjedne pored njega. Lothar mu poloi ruku na rame. Djeaka prou trnci osjetivi toplinu zbog tog dodira: fiziki izljevi ljubavi od oca bili su prava rijetkost. Priblii mu se to je vie mogao, gotovo i ne diui da ne bi pokvario taj trenutak ili prekinuo aroliju. Malena flota klizila je prema obali preavi ubrzo sjeverni rt koji je ograniavao zaljev. Ptice su ih slijedile u jatu u dugakim paralelnim redovima i sputale se katkad do povrine ledene vode zelene boje, pernatog vrata ukaste boje koji se sjajio na suncu to je uarilo pustinju. Poput planinskog lanca bronane dine okruile su beznaajno naselje ratrkanih kua na dnu zaljeva. Nadam se da je Willem bio dovoljno pametan da upali kotlovnice, promrmlja Lothar. Imamo toliko ribe da e tvornica trebati raditi cijelu no i cijeli sutranji dan. Nikad je neemo uspjeti svu preraditi, ree djeak. Ne, veinom emo je morati upotrijebiti za riblje ulje, odvrati Lothar i pogleda prema zaljevu. Manfred osjeti da se ukoio. Na njegovu veliku alost Lothar odmakne ruku s njegova ramena i stavi je pred oi da bi se zatitio od sunca. Ta glupava budala!, proklinjao je. Otrim je pogledom opazio da se dimnjaci ne pue. Na koju vraju igru igra?, zarei Lothar i skoi na noge drei se u ravnotei. Kotlovnice su se ugasile. Trebat e nam est ili sedam sati da ih ponovno upalimo, a naa e se riba polako zapoeti kvariti. Neka je proklet do vjenosti! Zatim se spusti u kabinu s kormilom i zapone trubiti kako bi oznaio dolazak male flote. Novcem koji u zaraditi ovim teretom elim si kupiti novu radiostanicu, tako da mogu razgovarati s tvornicom i s mora. Zastane i ponovno pogleda. to se, do vraga, dogada?,

ree i dohvati dalekozor koji je visio pored ploe s instrumentima. Izotri sliku i opazi malu gomilu sakupljenu pred ulazom u tvornicu. Bilo je i radnika u gumenim izmama. Ve su trebali biti na svojim mjestima, na poslu. Evo Willema. Rukovoditelj tvornice stajao je na dnu na dugakom molu za istovar, drveni gat koji se nadvisivao nad morem i koji su pridravali stupovi. Koju igru igra? Ugaene kotlovnice, a radnici se eu... Zajedno s Willemom bila su i dva stranca. Bili su odjeveni u tamna odijela i imali su oholi izgled, koji je Lothar jako dobro poznavao i kojeg se bojao. Poreznici ili neki drugi dravni akali, promrmlja i bijes se pretvori u nelagodu. Nijedan predstavnik nijedne drave nije mu mogao donijeti dobre vijesti. Zasigurno se radi o kakvom problemu, ree, upravo sada kad imam tisue tona ribe. Zatim opazi automobile. Ostali su skriveni iza zida tvornice sve dok Da Silva nije promijenio pravac plovidbe da bi uao u kanal koji je vodio prema molu. Bila su to dva automobila. Jedan je bio stari Ford T u dosta loem stanju, drugi je bio pak luksuzniji; primijetio je to usprkos tankom sloju pijeska koji ga je pokrivao. Lothar osjeti da ga je srce stegnulo. Nisu mogla postojati dva ista automobila na afrikom kontinentu. Radilo se o golemom Daimleru poput slona, obojenom u kanarinsko utu. Posljednji put kad ga je ugledao bio je parkiran pred uredima Courteney company, u glavnoj ulici VVindhoeka. Lothar se nalazio tamo da bi zamolio da mu odobre kredit u toj financijskoj kompaniji i nalazio se na suprotnoj strani ulice. Vidio je i enu koja je izila iz tog automobila, s kojom su se nalazila i dva vjerna slubenika s bijelim ovratnicima: jedan od dvojice otvorio joj je vrata. Ne obraajui panju na vozaa sama je sjela u automobil i odvezla se. Dogodilo se to prije otprilike godinu dana. Trgne se od sjeanja kad je Da Silva pribliio brodicu molu. Bili su toliko niski na vodi da su se morali podignuti da bi dobacili konope onima na zemlji. Lothar, ova gospoda ele razgovarati s tobom, ree Willem, jako se znojei. Jeste li vi Lothar de La Rey?, zapita nii od dvojice, povukavi prema natrag pranjavu kapu i otkrivi sasvim bijelo elo. Da, ree Lothar, akama naslonjenim na bokove. A tko ste vi, do vraga? Vlasnik ste Southwest African canning and fishing company Ja, odgovori Lothar na afrikansu. Vlasnik sam. Pa to? erif sam u VVindhoeku i ovdje imam nalog da zaplijenim sve vae vlasnitvo kompanije, ree ovjek maui papirom. Zatvorili su tvornicu, doda Willem tugaljivim glasom i brkovima koji su mu podrhtavali. Natjerali su me da ugasim vatru pod

kotlovima. Ne moete uiniti takvo to. Imam tisuu tona ribe koja mora na preradu, uzvikne Lothar svjetlucavih oiju i ponosnih poput leopardovih. Ove ribarice su vlasnitvo kompanije?, nastavi ovjek yy.naslonivi ruku na pitolj, teki Webley. Zatim pogleda ostale brodice koje su se pribliavale molu s obje strane i ne saekavi odgovor nastavi mirno: Moj e asistent zapeatiti brodove i njihov teret. Moram vas upozoriti da ete biti kanjeni, pokuate li se suprotstaviti. Ne moete mi uiniti takvo to, ponovi Lothar popevi se na ljestve koje su vodile do palube. Njegov glas vie nije bio nimalo agresivan. Moram odmah zapoeti s preradivanjem tereta. Do jutra smrdjet e poput lea. Ne pripada vam vie, ree erif zanijekavi glavom. Pripada Courteney company, sada. Zatim se ponovno obrati asistentu i naredi mu da se pouri i htjede ve otii. I ona je tu, nije li tako?, uzvikne mu Lothar. erif se zaustavi i pogleda ga. I ona je tu, ponovi Lothar. To je njen automobil. Htjela je osobno doi, nije li tako? Da, i ona je ovdje. U uredu je, odvrati erif slegnuvi ramenima. Lothar krene molom, dok su mu nepropusne hlae kripile. Drao je vrsto ake kao da se namjeravao baciti u borbu. Gomila radnika ga je ekala. to se dogaa? Ne putaju nas da radimo, to nam je initi? Saekajte, odvrati Lothar, sredit u stvar. Hoemo li svejedno biti plaeni? Imamo djecu... Bit ete plaeni, obeajem vam, ree Lothar. Bilo je to obeanje koje nikako nije mogao odrati ako ne bi prodao ribu. No, trebao si je otvoriti prolaz do ureda, iza ugla tvornice. Daimler je bio parkiran pred vratima i jedan je djeak stajao naslonjen na haubu ute boje. Bilo mu je vidljivo dosadno. Moda je godinu dana bio stariji od Manfreda, no, bio je nekoliko centimetara nii od njega. Njegovo je tijelo bilo vitkije i elegantno. Ostao je malo na suncu i njegova bijela koulja lagano se zguvala. Hlae od flanele bile su pranjave i malo prevelike za njega. No, sve u svemu bio je draestan: bio je lijep poput djevojice, puti boje breskve i s tamnim oima boje indiga. Lothar se skameni opazivi ga i prije nego to si je zagrizao usnice uzvikne: Shasa! Mladi se hitro uspravi i odmakne slijepljenu kosu sa ela. Kako znate moje ime?, zapita, no, usprkos glasu koji je nastojao zvuiti nezainteresirano, prouavao je Lothara sa sigurnou odraslog ovjeka. Bilo je barem stotinjak odgovora na to pitanje, i svi zajedno nahrupe na Lotharova usta: Jer sam jednom, prije mnogo godina, spasio tebe i tvoju majku od smrti, u pustinji. Jer sam pomagao u tvom hranjenju i nosio te u sedlu dok si bio malen. Jer

sam te volio koliko sam volio i tvoju majku. Jer si Manfredov brat. Prepoznao bih te posvuda, ak i nakon toliko godina. No, umjesto toga, Lothar ree: Shasa je rije Bumana kojom oni nazivlju dobru vodu, najvaniju tekuinu za njih. Istina je, odvrati Shasa Courtenev. Taj ga je ovjek oaravao. Bilo je u njemu jaine, koju je jedvice suzdravao, a njegove su oi bile udnovato svijetle boje: zapravo, bile su ute poput majih oiju. Istina je. Bumansko je ime, no, moje je krsno ime Michel. Francusko je ime, jer je moja majka Francuskinja. A gdje je?, zapita Lothar. Shasa pogleda prema vratima ureda. Ne eli da je smetaju, doda, no, Lothar de La Rey nije mario za taj odgovor, proe pored njega tako blizu da je uspio opaziti i riblje ljuske u njegovoj kosi. Bolje je da pokucate, ree mu Shasa spustivi glas. No, Lothar je ve uao, zalupivi vratima tako snano da su gotovo pala. Zaustavi se na pragu i djeak je mogao vidjeti unutranjost. Njegova je majka ustala s fotelje koja je stajala pored prozora i gledala je u uljeza. Bila je vitka poput djevojke, a crepede Chine ute haljine stiskalo joj je malene i draesne grudi, s pojasom oko struka. eir je bio sputen na gustu i tamnu kosu. Imala je velike, gotovo crne oi. Izgledala je jako mlada, gotovo kao i njen sin. No, odjednom podigne pogled i pokae odlunu bradu, dok su se oi sjajile. Tada je Lotharu izgledala strana poput mukarca. Dugo su gledali jedno u drugo, traei si meusobno u licima znakove prolog vremena od njihova posljednjeg susreta. Koliko joj je godina?, zapita se Lothar i odmah se prisjeti. Rodena je sat nakon ponoi prvog dana 1900. godine, daklena poetku dvadesetog stoljea. Stoga su je i nazvali Centaine. Trideset i jedna joj je godina, dakle, a izgleda kao da joj je devetnaest, kao kad ju je susreo dok je umirala okrvavljena u pustinji, s dubokim ranama od lavljih panda na njenoj bijeloj puti. Ostario je, pomisli Centaine. Ve je sijed, a oko oiju i usta pojavile su mu se bore. Ima vie od etrdeset godina, sada, i propatio je... ne dovoljno, no, propatio je. Sretna sam to ga moj pogodak nije ubio. Bilo bi previe brzo. Sada je u mojoj moi, i vidjet e... Odjednom, sasvim protiv svoje volje, Centaine osjeti ponovno to preplanulo tijelo nad njom, golo, mekano i snano. Imala je osjeaj kao da se topi na jakome suncu koje je dolazilo iz njene unutranjosti, neodoljivo poput crvenila koje je osjeala na licu. Ili poput bijesa osjetivi se nemonom da kontrolira tu ivotinjsku stranu ljubavnog ivota. U svemu ostalom bila je uvjebana poput sportaa, no, ti su je osjeali svladavali. Pogleda preko njegovih ramena i opazi Shasu, svog predivnog

sina, koji ju je znatieljno promatrao. Ljutnja se pretvori u bijes i sramotu: imala je osjeaj da ju je uhvatio u trenutku u kojem su njeni najnii osjeaji bili sasvim vidljivi. Zatvori vrata, zapovjedi. Njen je glas bio ranjavajui i odluan. Udi i zatvori vrata, ponovi, i priblii se prozoru. Pogleda van i ponovno pronae samokontrolu, zatim se okrene prema ovjeku kojeg je odluila unititi. Vrata su bila zatvorena. Shasa osjeti na trenutak razoaranje. Osjeao je da se dogaalo neto od ivotne vanosti. Taj stranac sa utim majim oima, taj ovjek koji je poznavao njegovo ime i njegovo porijeklo, dodirnuo je najdublje mjesto u njegovoj dui, neto to je bilo opasno i uzbudljivo. Zatim, ta udnovata reakcija njegove majke, ta iznenadna bjelina koja joj se popela s vrata na lice, i taj izraz u njenim oima koji nikada nije opazio - ta njemu sasvim nova nesigurnost (ona nije sumnjala ni u to). Bilo je toga dovoljno da u njemu pobudi nezadrivu elju da sazna to se dogaalo iza tih vrata. Zidovi ureda bili su od valovitog lima. eli li neto saznati, odi i vidi, bilo je to jedan od majinih najdraih mota. Dakle, njegov je jedini strah bio dok se laganim koracima pribliavao baraci da ga ona ne iznenadi na djelu. Nasloni uho na metal koji je bio uaren od sunca. Usprkos nastojanjima da uje, uo je samo nepovezano mrmljanje. ak i kad je stranac podizao glas, nije uspijevao razabrati rijei. Glas njegove majke bio je taman, nizak i nerazumljiv. Prozor, pomisli i krene prema njemu, dok ga je pedesetak pari oiju promatralo. Rukovoditelj i radnici su ostali pred uredom i im se pojavio iza ugla, poure se da ga pogledaju. Shasa spusti glavu i udalji se. Svi su ga i dalje promatrali dok se kretao prema molu kao da je to uvijek i bila njegova nakana. to god se dogaalo u uredu, bilo je definitivno izvan njegova dometa, moda e mu majka ipak ispriati to se dogodilo, kasnije, no, nije se trebao tomu previe nadati. Odjednom primijeti etiri ribarice usidrene s obje strane mola, s teretom svjetlucavo srebrene boje, i razoaranje ga je poelo manje pei. Evo neega to e mu pomoi da odagna dosadu tog popodneva u pustinji, pomisli dok je hodao brzo prema molu. Brodice su ga uvijek oaravale. Ove su k tome bile posebno privlane. Nije vidio nikada toliko ribe u svom ivotu na jednom mjestu. Bilo je vjerojatno tone i tone ribe. Stigne do prve ribarice. Bila jer runa i prljava, s ljudskom mokraom koja se cijedila na bokovima, na mjestima gdje su mornari praznili svoje mjehure. Smrdjela je po nafti i prljavim ljudima u preuskom prostoru. Nisu joj ak ni dali ime: na krmi su se nalazili samo brojevi registracije.

Brod bi uvijek trebao imati ime, pomisli Shasa. Nije dobro i loeg je nagovjetaja kad ga nema. Njegova jahta od dvanaest metara, dar njegove majke za trinaesti roendan, zvala se Midin dodir, ime koje je ona predloila. Shasa napri nos i pokua ga okrenuti u stranu, rastuen bijednim stanjem ribarica. Ako je mama zbog toga vozila od Windhoeka..., pomisli, no, nije uspio dovriti reenicu, jer je iza kormila provirio jedan djeak. Na sebi je imao kratke platnene hlae, s puno zakrpa, snanih i preplanulih nogu i hodao je bosonog odravajui bez napora ravnoteu usprkos ljuljanju ribarice. Kad opaze jedan drugoga, dva djeaka se ukoe i zaustave se kao to bi to uinila dva psa. Zatim se meusobno zaponu prouavati u tiini. Dandy, gospodii, pomisli Manfred. Vidio je dva ili tri djeaka poput njega za vrijeme njegovih rijetkih posjeta Swakopmundu, mjestu neto vie prema sjeveru, na obali: sinovi bogataa, odjeveni u smijenu odjeu, s tim izrazom lica koji je odavao superiornost dok slijede posluno svoje roditelje. Pogledaj tu kosu masnu pod briljantinom. Smrdi poput cvjetnog buketa. Siromaan Afrikaner, bila je pak misao kojom je Shasa smjestio djeaka. Bywoner, stanovnik u barakama. Majka mu je uvijek branila da se igra s tim djeacima, no, njemu je izgledalo da je s nekima vrijedilo prekriti tu zabranu. tovie, moda su upravo zbog te zabrane bili jo zanimljiviji. Jedan od sinova radnika koji je bio zaduen za garau, primjerice, znao je imitirati pjev ptica do savrenstva i esto je uspijevao i dozvati ih. Osim toga, nauio ga je da upali stari Ford koji mu je majka doputala da koristi iako nije imao dovoljno godina da dobije vozaku dozvolu. Sestra tog djeaka bila je godinu dana starija od Shase i pokazala mu je jo jednu, zanimljiviju stvar. ak mu je dozvolila da ju dodirne, za vrijeme tajnog sastanka koji je potrajao samo nekoliko trenutaka iza kuice rudnika. Bilo je to zaista vano iskustvo i namjeravao ga je to prije ponoviti. I taj je djeak izgledao zanimljiv i moda mu je mogao pokazati motore broda. Shasa pogleda prema tvornici. Njegova majka ga nije nadzirala: mogao se prijateljski odnositi oprema njemu. Bok, ree gospodskim glasom, i osmjehne se oprezno. Njegov djed Garrick Courtenev - najvaniji ovjek u njegovu ivotu - esto ga je upozoravao: Zbog prava roenja ima vano mjesto. No, to ti ne daje samo privilegije ve i obveze. Pravi gospodin odnosi se sa svojim podreenim, bijelcima, ili crncima, starijim ili mladim od sebe, mukarcima ili enama, paljivo i uljudno. Zovem se Courteney, ree. Shasa Courtenev. Moj djed je Sir Garrick

Courteney, a moja majka Centaine de Thiry Courteney. Saeka da te rijei pobude uobiajenu panju, no, opazi da je kasnila i nastavi: A ti, kako se zove? Manfred, odgovori ovaj i namrti se. Njegove su oi bile tako tamne, pod tom kosom boje zlata da su izgledale kao naslikane. Manfred de La Rey, kao moj djed, moj prastric, i moj otac koji su sredili sve Engleze koje su susreli. Shasa ostane iznenaen zbog toga nenadanog napada i htio je ve otii kad opazi starca koji je iza stakla kabine s kormilom promatrao prizor. Dva su se crnca takoer pribliavala pramanom katelu. Nije se mogao povui. Mi Englezi smo pobijedili u ratu, a 1914. smo uguili ustanak, ree. Mi!, ponovi Manfred te se okrene prema gledateljima. Ovaj mladi namirisani pauna pobijedio je u ratu! Mornari ga uz mrmljanje podre. Pomiriite ga samo na trenutak, trebao bi se zvati Ciklama. Vojnik Ciklama, nastavi Manfred i okrene se. Prvi put Shasa opazi da je pet centimetara vii od njega i da su mu ruke snane. Tako dakle, Englez si, vojnice Ciklama. Ako je tako, vjerojatno ivi u Londonu, nije li tako? Shasa nije oekivao da siromaan djeak moe biti i tako bistar i sarkastian. Bio je naviknut da uvijek ima posljednju rije. Naravno da sam Englez, ree odrjeito traei odgovor kojim bi definitivno dovrio to prepucavanje. Dakle, ivi u Londonu, nije poputao Manfred. ivim u Cape Townu. Ah! Ah!, ree Manfred obrativi se gledateljima koji su postajali sve brojniji: Swart Hendrick se pribliio i sve posade zapoinjale su se sakupljati. Zato ih zovu soutieh, izjavi. Taj vulgaran izraz prouzrokovao je smijeh. Manfred nikada ne bi izgovorio tu rije da je pored njega bio otac. Toan prijevod rijei bio je slani ud. Shasa pocrveni i instinktivno stisne ake. Soutielje onaj koji jednom nogom stoji u Cape Townu, a jednom u Londonu..., objasni Manfred, ...a tap mu se nalazi u Atlantskom oceanu. To e morati povui!, zaprijeti mu Shasa, previe bijesan da pronae bolji odgovor. Nijedan nii od njega nije mu se na taj nain obratio. Povui? Kao to to ini sa svojom koicom kad masturbira?, zapita Manfred veselo osjetivi da ga ostali podravaju. Shasa se baci na njega bez najave, a Manfred ga jo nije oekivao. Mislio je da e morati izrei jo nekoliko uvreda, prije nego to budu preli na djelo. Shasa se srui na njega s gotovo dva metra udaljenosti, ostavivi ga bez daha. Dvojica se zaponu kotrljati po masi srdela. Shasa opazi uz gnuanje da mu je protivnik jak. Njegove ruke izgledale su poput drvenih greda, a prsti su bili poput mesarskih kuka koje su mu se arile u lice. Samo iznenaenje i Manfredova

prazna plua spasila su ga od izravnog ponienja. Na vrijeme se prisjeti Jock Murphvjevih savjeta, njegovog instruktora za boks. Nikad ne dopusti jaem ovjeku da se borite izbliza. Dri ga uvijek na udaljenosti jedne ruke. Manfred je pokuavao dohvatiti ga oko vrata i stisnuti ga elinom snagom, dok su se borili medu drhtavom masom srdela. Shasa uspije izvui jednu nogu i udariti ga koljenom, no, Manfred ga odmah uspije ponovno dohvatiti. U tom trenutku okrene glavu i desnom rukom odgurne protivnikov lakat uspjevi oslabiti stisak. Zatim iskrivivi prsni ko uspije se izvui kako ga je nauio Jock. Klizave ljuske kojima su bila prekrivena obojica mu olaka stvar. Oslobodi lijevu aku i direktno udari protivnika. Udarac koji e ti biti najkorisniji ako ga bude mogao upotrijebiti, rekao mu je trener. Nije bio jedan od najboljih, no, pogodi Manfreda u oko dovoljnom jainom da ga odgurne i da omogui Shasi da se izvue. Brodica je bila prepuna mornara crnaca s gumenim izmama. Uzvikivali su uzbueno kao da gledaju borbu pijetlova. Trepnuvi pogoenim okom Manfred se ponovno baci prema protivniku, no, mrtve ribe su mu smetale, a lijevi udarac ponovno krene bez nagovjetaja: izravan, jak i neoekivan, pogodi ga u isto oko. Manfred krikne od bijesa i baci se na djeaka. Shasa izbjegne udarac nagnuvi se prema naprijed i ponovno udari, kao to ga je nauio Jock. Nikad ne udaraj pomiui rame: pokrei samo ruku. Ovoga puta lijevi udarac pogodi Manfreda u usta i razbije mu usnicu. Vidjevi krv na protivniku to ohrabri Shasu dok je grmljavina gomile u njemu budila stari odjek. Ponovno ga pogodi lijevim udarcem, ciljajui prema ve ranjenom oku. Kad si ga oznaio, udaraj uvijek na isto mjesto, rekao mu je Jock, i ta mu je reenica odzvanjala u glavi. Ponovno ga udari, i ponovno, i ovoga puta Manfredov krik nije bio samo od bijesa ve i od boli. Djeluje, radovao se Shasa, no, upravo u tom trenutku udari leima u kabinu. Manfred opazi da je protivnik u klopci i nasmije se pobjedniki i priblii spreman da ga dohvati. Shasa je bio u panici i nagne se prema naprijed odmaknuvi Manfreda od sebe, pogodivi ga glavom u trbuh. Jo jednom Manfred ostane bez daha i nije se uspio snai. Dvojica su se kotrljala nekoliko trenutaka medu ribama, a potom je, djelomice etveronoke, a djelomice trei ili plivajui u klizavoj masi, Shasa uspio stii do ljestava i pokua se popeti na njih. Gomila mu se smijala, dok ga je drugi bijesan slijedio, zadihan. Na pola ljestava Manfred ga uspije dohvatiti za gleanj, i objesi se za njega. Shasa pokua svim snagama izdrati drei se za posljednju ljestvu,

licem na samo nekoliko centimetara od gledatelja. Drugom nogom udarao je i uspio pogoditi Manfreda u oko, koji vrisne i ispusti nogu. Shasa stigne do palube i ogleda se oko sebe. Njegov borbeni ar se ugasio. Drhtao je. Mogao je pobjei palubom i bio bi to jako rado uinio. No, ljudi oko njega su se smijali te mu ponos to nije doputao. Ponovno se ogleda oko sebe i s uasom opazi daje Manfred ve bio na vrhu ljestava. Shasa nije dobro znao kako se naao upleten u tu borbu, ili koji je razlog tom odmjeravanju snaga: jednostavno se htio izvui. No, sve njegovo obrazovanje i odgoj nisu mu to doputali. Pokua prestati drhtati i pripremi se da se suoi s protivnikom. I Manfred je drhtao, no, ne od straha. Njegovo je lice bilo naduto od udaraca i crveno od bijesa, i siktao je kroz razbijenu usnicu. Oko se uope nije vie vidjelo. Ubij ga, kleinbasie, bodrili su ga ribari. Ubij ga, maleni boss. Njihove pogrdne rijei ponovno probude Shasu koji udahne duboko i podigne ake ekajui na protivnika u klasinoj poziciji boksaa. Stalno se pomii, rekao mu je Jock. Zapone skakati po palubi. Pogledaj ga, gomila mu se rugala, skae poput pijetla. eli plesati s tobom, Manfred. Naui ga kako se plee valcer u Walvis Bayju! No, Manfred je bio impresioniran oajnom odlunou u tim oima tamnoplave boje i nauio je da se boji tih bijelih koatih udaraca. Zapone kruiti oko njega prijetei: Sad u ti iupati ruku i morat e je progutati. Zatim u ti izbiti sve zube. Shasa trepne oima, no, i dalje je drao visoko ruke. Iako su dvojica borca bili prepuni ribljih ljusaka, ta borba nije imala nikakve veze sa svaama medu djeacima. Bila je to prava borba i izgledalo je da e postati jo uzbudljivija. Gledatelji utihnu, dok je Shasa kruio polako oko samoga sebe ne putajui iz vida protivnika koji je i dalje kruio oko njega. Manfred se baci ulijevo i iz nove pozicije krene u napad. Usprkos teini i nogu i ramena, bio je jako brz. Napadao je pognute glave, s izrazom koji je izgledao jo opasniji naglaen namrtenim obrvama. U usporedbi s njim Shasa je izgledao njean poput djevojice. Njegove ruke bile su mrave i bijele, noge predugake, no, dobro se kretao. Izbjegne napad, i dok se povlaio ponovno udari lijevom akom. Pogodi Manfreda u usne. Zauje se udarac ake u zube i glava poleti unatrag kao da ga je netko povukao za glenjeve. Gomila zarei. Vat hom, Manfred, uhvati ga! Djeak krene u napad, udarivi snano desnom akom. Shasa je izbjegne, i ponovno, sagnuvi se, iskoristi lijevi udarac, s tonou pogodivi Manfredovo oko. Manfred se dohvati za njega i ree: Bori se poteno,

soutieP. Ja, odjekne gomila, samo tu stoji, bori se kao mukarac. Istog trena Manfred promijeni taktiku. Umjesto da udara desno i lijevo u prazno, izravno krene u napad, prema protivniku, izmjenjui uasne udarce. Shasa se brzo povlaio, branei se i izbjegavajui udarce, i na poetku ga uspije pogoditi jo par puta lijevom akom u oko i usta. No, izgledalo je kao da se Manfred navikao na te udarce: nastavljao je napadati ne usporivi automatski slijed udaraca. Njegove otvrdnute kosti na rukama od rada sve su se ee pribliavale protivniku i konano jedan udarac pogodi Shasu u sljepoonicu. Shasa izgubi svu svoju preciznost i odrjeitost koju je pokazao. Noge mu postanu teke i zapone se brinuti samo kako e se obraniti, prestavi s napadom. Manfred je bio neumoran i sve ga je vie pritiskivao. Shasa, sve umorniji, zapone oajavati. Jedan ga udarac pogodi u rebra i oduzme mu dah. Uspije samo opaziti jo jedan udarac koji je bio uperen prema njegovu licu, no, nije imao dovoljno vremena da ga izbjegne. U tom se trenutku objesi za ruku i pokua ga zaustaviti. Bilo je to upravo ono emu se Manfred nadao: drugom rukom dohvati Shasu za vrat i promrmlja: Nee mi vie pobjei, kopile jedno. Zatim okrene spretno Shasu i udari ga desnicom. Shasa ni ne opazi udarac, no, na neki nain uspije osjetiti pravac, jer ga pogodi usred ela umjesto u lice. Udarac ga zabaci unatrag takvom jainom da se osjeao kao da su mu smrskali vrat. Shvati da ne bi izdrao jo jedan takav udarac. Iako zamagljenim pogledom, shvati da je na rubu palube i svim preostalim snagama pokua mu se jo vie pribliiti. Manfred zasigurno nije oekivao takav potez i nade se bez ravnotee. Drei se jo uvijek jedan za drugoga dva borca ponovno padnu na hrpu ribe i zaponu tonuti. Manfred ponovno pokua udariti, no, zbog klizave i drhtave mase udarac nije imao nikakvu snagu. Tako je odustao i zadovoljio se da dri nepomino Shasu, pritiui ga svojom teinom i gurajui mu glavu sve dublje. Shasa osjeti da mu ponestaje zraka. Pokua kriknuti, no, riba mu se uvue u grlo kroz usta. Zapone se trzati i mahati rukama svom snagom, no, ne uspije se osloboditi. Guio se. Tama zamuti njegov pogled, ispunivi mu glavu zvukom vjetra. Ubilaka vika gomile zapone se gubiti. Konano njegovi pokreti postanu slabi, kao da ga se vie ne tiu. Umirem, pomisli uz uenje. Guim se, bila je to posljednja misao pri svijesti. Dola si da me uniti, ree Lothar de La Rey. Prela si sav taj put da gleda kako propadam i da uiva u tome. Ne precjenjuj me, odgovori mu ona. Nisam toliko zainteresirana za tebe. Dola sam da bih

zatitila svoje uloge. Dola sam za pedeset tisua funta uz kamate. Da je zaista tako, ne bi me upravo sada zaustavila. Imam tisuu tona ribe na brodovima. Do sutra naveer mogao bih je pretvoriti u pedeset tisua funta robe. Centaine podigne nestrpljivo ruku da bi ga uutkala. Koa je bila tamna, u suprotnosti sa svijetlim dijamantom na prstenu koji je nosila na prstu: dragi kamen dug gotovo koliko i falanga. ivi u svijetu snova, ree potom. Tvoja riba je bezvrijedna. Nitko je ne bi kupio ni za koju cijenu. Zasigurno ne za pedeset tisua funta. To joj je vrijednost, riba u konzervi i ulje... Jo ga jednom ena uutka odmahnuvi rukom. Skladita u cijelome svijetu puna su neprodane robe. Zar ne ita novine? Ne slua vijesti na radiju? Ne vrijedi nita, ak ni troak proizvodnje. Nije mogue, ponovi on tvrdoglavo. uo sam da ima problema na tritu, ali ljudi moraju jesti. esto sam mislila na tebe, ree ona ne podignuvi glas, kao da objanjava neto djetetu, no, nikad nisam mislila da si glup. Shvati da se dogodilo neto to se nikada ranije nije dogodilo. Trgovina se zaustavila, tvornice se zatvaraju, glavne ceste grada pune su nezaposlenih. I ti iskoritava to stanje kao izliku za ono to ini. Ti se osveuje, ree Lothar i priblii se. Uhodi me zbog nekakve imaginarne krivnje, koju sam uinio tako davno... Krivnja je bila stvarna, odgovori mu ona, te se povue. Bilo je to uasno, okrutno i neoprostivo. No, ne postoji dovoljna kazna. Ako Bog postoji, pitat e te da je naplati. Dijete, nastavi on. Dijete koje smo zajedno stvorili... Ne imenuj tvoje kopile, ree ona vrsto drei jednu ruku u drugoj da bi uguila drhtaj. Prisjeti se naeg dogovora. Na je sin. Ne moe to zanijekati. Drago ti je da i njega uniti? Tvoj je sin, ispravi ga. Ne tie me se, ne utjee na moje odluke. Tvoja tvornica ne donosi zaradu, i beznadna je. Ne mogu zasigurno dobiti natrag sav novac koji sam uloila, no, nadam se da u vratiti bar dio. Kroz otvoreni prozor zauo se zvuk uzbuenih glasova, krikovi ljudi koji su sliili pseem laveu kad odlaze u lov. Nijedan nije mario za njih. Bili su previe zauzeti jedno s drugim. Prui mi jo jednu mogunost, Centaine, ree Lothar i odmah opazi da je njegov glas postao moleiv. Osjeti gnuanje: nikad mu se to nije dogodilo ranije, nikada u ivotu. No, sada nije elio pomiljati na to da e ponovno morati zapoeti ispoetka. Ne bi to bila nikakva novost: dogodilo mu se to nekoliko puta da je ostao bez iega, osim hrabrosti, odlunosti i ponosa. Kao u ratu, i uvijek protiv istog neprijatelja: Englezi i njihove tenje za vladanjem. Svakog je puta zapoinjao

ispoetka i ponovno uspijevao izgraditi svoje bogatstvo. Sada mu je to izgledalo nemogue. Biti uniten od ene s kojom je imao sina Manfreda, ene koju je volio i koju je unato svemu, protiv zdravog razuma, jo uvijek volio. Imao je etrdeset i est godina i nije vie mogao raunati na rezerve energije mladog ovjeka. Izgledalo mu je da u pogledu Centaine opaa malo samilosti, kao da su je njegove rijei pogodile. Ostavi mi tjedan dana, Centaine, samo tjedan dana. Ne pitam nita drugo. Ona promijeni izraz lica. To to je on shvatio kao znak poputanja ili suosjeanja bilo je zapravo zadovoljstvo. ekala je na taj trenutak godinama. Rekla sam ti da me ne oslovljava tim imenom, uzvikne. Rekla sam ti to kad sam saznala da si ubojica dviju osoba koje sam voljela vie nego ikog na svijetu. Govorim ti to i sada. Tjedan dana. Samo tjedan dana. Mlada ena se okrene prema prozoru, ne mogavi vie ignorirati urlike koji su dolazili izvana. Tjedan dana ne bi sluilo niemu, osim da povea moju pasivu, ree zanijekavi glavom. Njen je glas bio ranjavajui, dok je i dalje gledala kroz prozor. to se dogaa na molu?, zapita naslonivi se na prozor i nagnuvi se. Shasa!, uzvikne i odjednom se zabrine. Gdje je Shasa? Lothar se spretno okrene i skoi kroz otvoreni prozor te potri prema molu, otvorivi si prolaz kroz gomilu gurajui mornare laktovima. Njegov je sin drao drugog djeaka za glavu i neprestano ga udarao. Lothar se progura do njih upravo u trenutku kad su gotovo pali iz ribarice. Manfred! Prestani!, uzvikne i osjeti kako Manfredov udarac pogaa Shasinu lubanju. Budale jedne!, zarei prema gledateljima. Njegov je uzvik uguen u uzbuenim krikovima mornara. Lothar je bio gotovo u panici: jer se pomalo iskreno brinuo za Shasu i pomalo zbog reakcije koju e imati majka. Ostavi ga!, uzvikne jo jednom, te se baci prema naprijed. No, prije nego to ih je mogao dohvatiti, dva su djeaka kliznula prema dolje. Lothar pokua dosegnuti ljestve, no, gomila ga je pritiskivala znatieljna, pazei da ne izgubi ni jedan trenutak borbe. Ovoga se puta morao probiti udarcima i konano stigne do palube prekrivene ribama. Manfred je bio na drugom djeaku, i gurao mu je glavu i ramena ispod mase srdela. Njegovo je lice bilo unakaeno bijesom i krvlju. Prijetio je nepovezano kroz nadute i krvave usnice. Shasa se vie nije estoko trzao. Glava mu je bila ispod srebrene mase, no, tijelo i noge su se trzale bez imalo snage, kao to se dogaa sa ovjekom kojeg je hitac pogodio u glavu. Lothar dohvati sina za ramena i pokua ga odvui, no, bilo je kao da je pokuao odvui plijen lovakom psu. Zatim ga

podigne i baci prema kormilu takvom snagom da je Manfred izgubio svu volju za borbom. Zatim dohvati Shasu za noge i izvue ga iz gomile srdela. Tijelo klizne, mokro i prljavo. Oi je drao otvorene, ali su zjenice bile okrenute unatrag i vidjela se bjelina ronice. Ubio si ga, zarei Lothar prema sinu, i krv, koja mu je pocrvenila obraze, se povue, te djeak postane blijed i zapone drhtati. Nisam htio, tata, nisam... Jedna se riba nalazila u Shasinim ustima, i izlazila je kroz nosnice. Budalo. Mala budalo, ree Lothar, uguravi palac kroz usta djeaka koji je izdisao. Srdela s lakoom izie. ao mi je, tata, nisam htio..., proape Manfred. Ako si ga ubio, uinio si teki grijeh, nastavi Lothar uzevi Shasu u naruje. Ubio bi svog... Gotovo da je izgovorio tu sudbonosnu rije, no, uspije ju zadrati medu zubima, i krene prema ljestvama. Nisam ga ubio. Nije mrtav, zamuckivao je Manfred. Ubrzo e mu biti bolje nego ikad: nije li tako, tata? Ne, odgovori mu tmurno otac, zanijekavi glavom. Nikad mu vie nee biti bolje... nikad vie. Zatim krene ljestvama. Gomila se skloni u tiini da mu omogui prolaz. Kao i Manfred, gledatelji su bili prestraeni osjeajui grinju savjesti, drali su pognute glave. Swart Hendrick, pozove ga Lothar pogledavi prema pomoniku. Ti si morao znati kako e se svriti. Trebao si ih zaustaviti. Lothar je nastavio hodati; na pola mola Centaine ga je nepomino ekala. Lothar se zaustavi pred njom. Mrtav je, proape Centaine. Ne, odgovori Lothar. Kao da je htio potvrditi te rijei, Shasa povrati iz ugla usta. Brzo, zapovjedi Centaine, okreni ga na bok, inae e se uguiti vlastitom bljuvotinom. S djeakom smjetenim u ruci poput balona bez zraka, Lothar potri u ured. Centaine oslobodi stol. Polegni ga ovdje, ree, no, Shasa je ve pokuavao sjesti. Majka mu pomogne da se zadri, i obrie mu usne i nosnice njenom tkaninom rukava. Za sve je krivo ono tvoje kopile, zar ne?, zapita ga prostrijelivi ga pogledom punim mrnje. On je kriv da je moj sin u ovom stanju, zar ne? Lothar joj ne odgovori, no, Centaine nije bio potreban odgovor. Shvatila je to pogledavi ga u oi. Shasa se zakalje i ponovno povrati. Odmah mu se vrati snaga. Dah postane normalniji, a oi su ponovno zapoele vidjeti. Van!, zapovjedi mu Centaine nagnuta nad sinom. Vidjet u vas obojicu u paklu, tebe i tvoje kopile. Put je vodio izmeu velikih dina naranaste boje, slijedei kruno dolinu i vodio je od Walvis Bayja prema Swakopmundu: udaljenost od trideset kilometara. Planine pijeska podizale su se posvuda uokolo, visoke i do 250 metara, s otrim rubovima poput otrica i

mekanih poput baruna koji su zrcalili topli sjaj sunca. Put nije bio drugo do li trag kotaa u pijesku s naznaenim rubovima prepunim komadia stakla od razbijenih pivskih boca. Nitko nije ni sanjao zapoeti putovanje upravo tamo, a da se prije toga nije opskrbio piem. Na dijelove je put bio ispresijecan dubokim rupama iskopanim automobilima koji su izili s puta i pokuajima da ih spase od pijeska: prava klopka za one koji su ih slijedili. Centaine je vozila brzo, drei stalno visoke okretaje motora, nastojei da uz polet prijee rupe i ispravljajui naglim pokretima volanom smjer, tako da pijesak nema dovoljno vremena da se nakupi na rubu guma, zaustavivi kotae. Vozila je poput iskusnog vozaa, naslonjena na koni naslon, rukama za volanom spremnim da se suprotstave svakom i najmanjem pokretu volana. Pazila je na dugaak dio puta pred sobom, obavivi sve manevre na vrijeme, i esto mijenjajui brzinu da se izvue iz rupa kada je to bilo potrebno. Ve je due vrijeme odustala da sa sobom vodi dvojicu slugu crnaca da joj pomognu u sluaju da automobil ostane zaglavljen u pijesku. No, Shasa se nije mogao dosjetiti da je ona ikada skrenula s puta, ak ni na najgorim dijelovima koji su vodili prema rudniku. Shasa je sjedio na prednjem sjedalu, pored nje. Na sebi je imao platnenu odjeu, otru, ali istu, koju je majka uzela u tvornici. Njegovo smrdljivo odijelo bilo je zatvoreno pod haubom. Otkako su krenuli, nije otvorio usta, kao da eli izbjei da privue panju na sebe. No, usprkos tome, nije uspijevao da ne gleda u majku. Centaine je skinula kolonijalni eir i njena je rasputena crna kosa leprala na vjetru, sjajna poput mokrog antracita. Tko je zapoeo?, zapita odjednom, ne odvajajui pogled s ceste. Shasa na trenutak razmisli, a potom joj odgovori: Ne bih znao. Ja sam ga prvi udario, ali... Grlo ga je jo uvijek boljelo, i morao je uiniti stanku. Da? Bilo je kao da je sve bilo predodreeno. Gledali smo se i bilo je jasno da emo se potui. Centaine nije govorila i on nastavi: Uvrijedio me. Kako? Ne mogu ponoviti. Jako je vulgarno. Pitala sam te kako, ree Centaine i Shasa u njenom glasu prepozna taj otar ton koji nije doputao ponavljanje i koji je on dobro poznavao. Rekao je da sam soutieh, ree brzo, spustivi glas. Od sramote skrene pogledom i nije mogao opaziti Centaine koja se muila da suzdri smijeh i bljesak zabave koji se pojavi u pogledu. Rekao sam ti da je vulgarno. I tako si ga udario. Mlaeg od tebe... Shasa nije znao da je stariji, no, nije mu bilo udno to je njegova majka to znala. Ona je uvijek sve znala. Bit e da je i mladi od mene, ali je pravi bik, deset

centimetara vii od mene, branio se. Centaine ga je htjela pitati kako izgleda taj djeak, je li njegova kosa plava i je li lijep kao to je to bio njegov otac i koje su boje njegove oi. No, umjesto toga samo zakljui: I tako te masakrirao... Gotovo sam pobijedio, pobuni se Shasa ponosno, i zatvorio sam mu oi i okrvavio dobro usta. Gotovo sam pobijedio. Gotovo nije dovoljno, prekine ga ona. U naoj porodici pobjeujemo i to je sve. Ne moe pobijediti protiv veeg i snanijeg od sebe, ree ena. Ne moe napadati i dozvoliti da ti ugura mrtvu ribu u grlo. Shasa pocrveni od ponienja. Bolje je saekati pravi trenutak i boriti se na vlastitom tlu. Ne smije prihvatiti borbu ako nisi siguran da nee pobijediti. Shasa razmisli dugo procjenjujui stvar sa svih aspekata. Ti si to uinila s njegovim ocem, nije li tako?, zapita polako, i ona je bila tako iznenaena njegovom otroumnou da ga pogleda i automobil izie iz brazda na putu. Uz nagli pokret Centaine ga ponovno vrati na pravi put i potvrdi: Da. Upravo tako. Mi smo Courtenev. Ne smijemo se boriti rukama. Mi se borimo novcem, moi i naim utjecajem. I na tom terenu nitko nas ne moe pobijediti. Djeak ponovno utihne, kao da eli upiti svaku rije, a potom se osmjehne. Bio je lijep, kad se osmjehivao, jo ljepi od oca. Centaine osjeti beskonanu gotovo bolnu ljubav. Prisjetit u se toga sljedei put kada ga budem sreo. Prisjetit u se tvojih rijei. Nitko nije sumnjao u to da e se Shasa i Manfred ponovno susresti, i zasigurno e nastaviti borbu koju su tog dana bili zapoeli. Vjetar je puhao s mora. Smrad ribe koja je propadala bio je tako jak da je suio grlo i uzrokovao gnuanje u Lotharu. etiri ribarice jo su se uvijek nalazile na sidritu, nisu vie bile srebrene. Hrpe su se smanjile, a sloj srdela na suncu osuio se i sada je bio prljavosive boje. Muice metalnozelene boje, goleme poput osa, zujile su posvuda uokolo. Riba u tivi se skupila pod velikom teinom, i iz otvora su stalno curili krv i ulje to su prljali vodu u uvali. Lothar je cijeli dan proveo na prozoru ureda isplaujui radnike i ribare koji su u redu ekali jedan po jedan. Prodao je svoj stari kamion i namjetaj koji mu, ne pripadajui poduzeu, nisu bili oduzeti. Trgovac iz Swakopmunda, nanjuivi oaj poput akala, stigao je neto nakon erifa i sve je kupio za malo novca. Kriza je, gospodine De La Rey, rekao mu je. Svi prodaju, a nitko ne kupuje. Vjerujte mi, ja gubim. Pribrojivi gotovini koju je sakrio ispod podnih dasaka u kui, iznos mu je doputao da isplati dva ilinga za svaku funtu zakanjele plae koju je dugovao radnicima. Nije bio duan isplatiti ih osobno, naravno,

odgovornost je bila od poduzea. No, nije bio tip koji e izbjegavati svoje obveze, a usto su to bili njegovi ljudi. ao mi je, ponavljao je svakome i predavao novac. To je sve to imam. I sputao je pogled. Kad je dovrio i svi su radnici polako odlazili u skupinama, Lothar zatvori ured i preda kljueve erifovom pomoniku. Zatim, zajedno sa sinom, krene prema molu, sjedne na rub i pusti da mu noge vise iznad mora. Smrad ribe bio je tako muan, kao i njihovo raspoloenje. Ne razumijem, tata, ree Manfred kroz razbijena usta. Ulovili smo golemu koliinu ribe. Trebali bismo biti bogati. to se dogodilo? Prevareni smo, odgovori mu Lothar mirno. Do tog trenutku nije osjeao ni bijes ni gorinu: samo otupjelost. Dva puta prije tog trenutka pogodio ga je metak: jedan Enfield 303, engleska puka, kad je na cesti Omaruru pokuavao zaustaviti Smitha da zauzme njemaku Junu Afriku, i jo jednom, nakon podosta godina, jedan Luger koji je pripadao majci njegova djeteta. Prisjetivi se tog trenutka dodirne si prsa i potrai maleni oiljak kroz lagani pamuk koulje. Imao je podjednak osjeaj: ponajprije ok i otupjelost, a potom bol i bijes. Sada je bijes postajao sve vei i vei i kuhao je u njemu podiui crne valove i nije mu se pokuao oduprijeti. tovie, preputao mu se: pomagalo mu je da zaboravi da se ponizio pred enom molei, a ona ga je s prijezirom gledala. Nikad ih neemo zaustaviti, tata?, zapita Manfred. Nije bilo potrebno da jasnije izree o kome je govorio. Poznavali su svoje neprijatelje. Nauili su kakvi su u tri rata: 1881. se vodio prvi boerski rat; 1899. veliki boerski rat, kad je kraljica Viktorija poslala preko oceana svoje mnogobrojne vojnike u kaki odorama da ih unite, a potom 1914... kad je engleska marioneta lan Smith izvravao zapovijedi svojih gospodara. Lothar zanijee glavom. Bijes mu nije dao da progovori. Mora postojati nain, nije poputao djeak, jaki srao. Zatim se prisjeti Shasina tijela koje je postajalo slabo pod njegovom stiskom i nesvjesno stisne ruke. Ovo je naa zemlja, tata. Bog nam ju je dao. Tako pie u Bibliji. Kao i mnogi drugi, i Afrikaneri su imali svoju interpretaciju poznatog dijela u Svetom Pismu: mislili su da su oni izraelski narod, a da je Juna Afrika Obeana zemlja gdje med i mlijeko neprestano teku. Lothar je i dalje utio, i Manfred ga dohvati za rukav. Bog ju je nama dao, nije li tako, tata? Da, potvrdi otac. Dakle, oni su nam je preoteli: zemlju, dijamante, zlato i sve ostalo. I sada su nam ukrali i ribu i brodice. Mora postojati nain da im ponovno oduzmemo sve. Nije jednostavno, ree Lothar i zastane: kako je mogao objasniti djeaku neto to ni sam nije

sasvim shvaao? Postali su prosjaci u zemlji koju su njihovi predci osvojili, oduzevi je pukama od divljaka koji su tu ivjeli. Kad bude narastao, shvatit e, Manie, ree. Kad budem velik pronai u naina da ih pobijedim, ponovi Manfred takvom odlunou, da se rana na usnici ponovno otvorila i zapoela krvariti. Vidjet e, uspjet u, tata. Pa, moda e i uspjeti. Nadajmo se, odgovori Lothar i zagrli ga oko ramena. Sjea li se zakletve koju si dao djedu? Ja u je se uvijek sjeati. Rat protiv Engleza nee nikada zavriti. Sjedili su zajedno sve dok se sunce nije spustilo na vodu u uvali, obojivi ju bronanom bojom. Zatim se priblie molu u sjenama veeri, udaljavajui se od smrada prolazei kroz prve dine. Priblie se baraci. Kamin se dimio, vatra je gorjela usred kuhinje. Swart Hendrick, nagnut nad loncem, podigne pogled prema njima. idov si je pokupio i stolce i stol, no, zadrao sam lonce i ae. Sjeli su na pod i jeli izravno iz lonaca, poruge s ribom. Nitko nije progovorio, sve dok nisu dovrili. Nitko te nije natjerao da ostane, ree Lothar i Hendrick slegne ramenima. Kupio sam kavu i duhan. Novac koji si mi dao jedvice mi je bio dovoljan. Nemam vie nita. Sve je svreno. Dogodilo se to i nekoliko puta ranije, ree Hendrick upalivi si lulu. Ve su nam razbili leda Ovoga je puta drukije. Nema slonova koje bismo mogli loviti..., zastane, ponovno priguen bijesom. Hendrick mu nalije alicu kave. udno je, ree. Kad smo ju pronali bila je odjevena u dlakama. Sada dolazi utim automobilom, a mi ostajemo goli i bosi. A ti i ja smo ju spasili u pustinji, ree Lothar. Pronali smo za nju dijamante i izvukli ih, za nju. Sada, kad je bogata, dolazi da bi nam otela ono to je naei Nije to smjela uiniti, promrmlja Hendrick zanijeui glavom. Ne, nije smjela. Polako se Lothar uspravi. Hendrick opazi promjenu i nagne se znatieljno prema njemu. Lothar mu se prvi put osmjehne otkako su se iskrcali. Da?, zapita Hendrick. ega si se sjetio? Bjelokosti vie nema, ve odavna... Ma, kakva bjelokost. Dijamanti. Dijamanti? Kakvi dijamanti? Kakvi dijamanti?, zapita ga Lothar uz osmijeh u utim oima. Dijamanti koje smo pronali za nju, naravno. Njeni dijamanti?, zapita Hendrick. Dijamanti u rudniku Hani? Koliko ima novca?, zapita Lothar, a Hendrick skrene pogledom. Dobro te poznajem, uvijek ima koju rezervu. Koliko? Ne previe, odgovori mu Hendrick, i htjede ustati, ali ga Lothar zadri. Dobro si zaradio prole godine. Znam tono koliko sam ti dao. Pedeset funta, zarei Hendrick. Ne, ima puno vie... Moda neto vie, preda se Swart.

Barem stotinu funta, procijeni Lothar. Nije nam potrebno vie. Daj mi ih i vratit e ti se dvostruko. Uvijek se to tako i dogaalo, i uvijek e se dogaati. Puteljak je bio strm i stjenovit, a skupina se penjala u rano jutro. Ostavili su Daimler ute boje u podnoju planine, na obalama rijeke Liesbeek i zapoeli se penjati dok je jo uvijek bio mrak. Na elu su se nalazila dva starca: imali su na sebi teke cipele, a kosa im je bila slijepljena od znoja. Bila su obojica jako mravi tako da su izgledali kao da su izgladnjeli, no, bili su spretni i brzi, tamne i smeurane boje koe, odavajui da esto ive na otvorenom. Netko tko ih nije poznavao mogao je pomisliti da se radi o paru staraca i i radnika: bilo ih je mnogo poput njih koji su etali ulicama i krianjima u toj fazi Velike krize. No, promatra bi se jako prevario. Vii, koji je spretno skakutao na jednoj drvenoj nozi, bio je Vitez kapetan Carskog reda, nagraen najviim inom i medaljom koju Ujedinjeno kraljevstvo moe nekome dodijeliti, Victoria Crossom. Osim toga, bio je jedan od najvanijih vojnih povjesniara svoga vremena, bogata i odijeljen od zemaljskih stvari, koji se rijetko primao posla da prebroji svoj novac ili pregleda svoje imanje. Stari Garry, pozove ga njegov prijatelj, umjesto: Sir Garrick Courtenev. Ovo je glavni problem s kojim se moramo suoiti, doda piskutavim glasom, gotovo enskim, zaokruivi slova V poput Malmesburvja. Nai ljudi ne ele vie ostati na selu i bjee u gradove. Ali, tvornice se zatvaraju i nema vie posla. Iako se uspeo gotovo esto metara prema Tafelbergu takvim ritmom da su mladi lanovi ekspedicije ostali iza njih, ovjek je disao i govorio bez potekoa. To je recept katastrofe, sloi se Sir Garrick. Na selu su i siromani, ali u gradovima umiru od gladi. A ljudi u takvom stanju su opasni. Povijest nas tako ui. Ou Baas. ovjek kojeg je Sir Garrick na afrikansu nazvao Stari ef bio je nii od njega, no, njegovo je dranje bilo jo uspravnije. Imao je dva plava vesela oka sakrivena sjenom, i sijedu bradu koja je podrhtavala dok je govorio. Za razliku od Garrvja, nije bio bogat: posjedovao je samo maleno imanje u Transvaalu i zanimao se za svoje dugove koliko i Sir Garrick za svoje bogatstvo. No, njegovo je kraljevstvo bio svijet i svijet ga je ispunio astima. Bio je prepun poasnih doktorata od petnaestak sveuilita medu kojima je najvanije bilo Cambridge, Oxford i Columbia. Bio je poasni graanin deset gradova, medu kojima i Londona, Edimburgha i ostalih. Bio je general boerske vojske, a sada general engleske, savjetnik Njegova velianstva i lan Royal Societv. Njegova prsa nisu bila dovoljna za sve medalje

koje je imao pravo nositi. Bio je bez dvojbe najpametniji ovjek, mudar i karizmatian kojeg je Juna Afrika ikada imala. Izgledalo je kao da za njega granice ne postoje: bio je graanin planeta Zemlje. Upravo je to bila njegova slaba strana u oklopu koji je nosio, i neprijatelji su to iskoristili da ga udare otrovnim strjelicama. Njegovo je srce preko mora, a ne s vama, rekli su, uspjevi konano unititi Junoafriku stranku na elu koje se on nalazio. Sada je bio voda opozicije. No, usprkos tome, mislio je radije na samoga sebe kao na botaniara, i samo iz potrebe kao na vojnika i politiara. Moda bismo trebali saekati i ostale, ree general lan Smith zastavi na ravnoj stijeni prekrivenoj lisajevima i mahovinom u smjeru nizine. Zatim njih dvojica krenu nizbrdicom vrativi se na svoj put. Na oko stotinjak metara nie jedna je ena hodala, tamna u licu. Njena su koljena, pod tekom haljinom, bila golema i miiava poput noga kobile. Imala je snane ruke poput mornarevih. Moja malena golubica, promrmlja Sir Garry pogledavi svoju enu. Nakon etrnaest godina neprekidnog udvaranja, uspio ju je vezati za sebe tek prije est mjeseci. Pouri se, Anna, govorio joj je djeak iza nje, inae emo stii veeras, a umirem od elje za dorukom. Shasa je bio visok koliko i ona, no, upola manje irok. Slobodno me moe pretei, ako ti se ve toliko uri, zarei ona. eiri za sunce bio je dobro nataknut nad ruiasto i okruglo lice. Njene su crte lica podsjeale na prijateljskog buldoga. Iako ne shvaam zato bi netko htio stii do vrha te proklete planine, doda potiho. Mogu li te gurnuti da ti pomognem, predloi Shasa i poloi joj ruke na debelu stranjicu. Hajde! Uspinji se! Prestani, djeae, ree Anna skoivi i popravi si haljinu. Prestani ili u te udariti tapom po leima! Prije nego to je postala Anna Courtenev, Anna je jednostavno bila Anna, voljena Shasina guvernanta i najdraa kuna pomonica njegove majke. Njeno brzo napredovanje na socijalnoj ljestvici nije uope promijenilo njihov odnos. Stigli su oteano diui. Evo, djede! Posebna poiljka, alio se Shasa obraajui se Garryju Courteneyju, koji ih uljudno odvoji. Taj predivni djeak i ta ena crvenih obraza bila su dva najdragocjenija blaga koje je imao: njegova supruga i njegov jedini unuk. Anna, ne bi trebala tako muiti djeaka, ree uz malo otrine Sir Garrick, a ena ga udari tapom po ruci, napola alei se, a napola s iskonskom ogorenou. Sada bih se trebala brinuti o ruku, a ne penjati se na neku planinu. Zadrala je flamanski naglasak, no, hvala Bogu, mogla se koristiti afrikansom te zapita Smitha: Ima li jo puno do vrha, Ou Baasb

Nema, Lady Courtenev, nema. Ah, evo ostalih. Ve sam se poeo brinuti. Centaine i njeni prijatelji pojave se iza zavoja puteljka. Ona je na sebi imala iroku i laganu suknju, do koljena, i eiri ukraen trenjama. Umorna sam, Ou Baas. Mogu li iskoristiti vau ruku na posljednjem dijelu puta? Premda je bio crven od napora, ponudi joj uljudno ruku. Prvi stignu do vrha. Te etnje na Tafelberg postale su tradicionalne kad je porodica slavila roendan Sira Garricka i njegov stari prijatelj Smith je uvijek pronalazio naina da mu se pridrui. Na vrhu su svi sjeli na travu, kako bi se odmorili. Centaine i stari general ostali su malo odvojeni od ostalih. Ispod njih prostirala se Constantia Vallev, puna vinograda u njegovom ljetnom ruhu zelene boje i nizozemski dvorci koji su se pod suncem sjajili poput bisera. Planine Muizberg i Kabonkelberg, uvijene u maglicu, tvorile su amfiteatar u kamenu prema jugu. Na sjeveru, daleke planine imenom Hottentoots Holland dijelile su Rt Dobre Nade od ostatka kontinenta. Uklijetene medu planinama vode False Bay pjenile su se pod naletima vjetra s jugoistoka. Prizor je bio toliko velianstven i predivan da su svi utke promatrali prirodu nekoliko trenutaka. General Smith prvi progovori: Dakle, draga Centaine, to si mi htjela rei? Zna itati misli, Ou Baash, odgovori mu ona uz osmijeh. Kako zna da moram razgovarati s tobom? U mojim godinama, mogu biti siguran da lijepa ena koja mi se priblii eli sa mnom razgovarati o poslu, a ne o zabavi. Ti si jedan od najprivlanijih mukaraca koje sam ikada upoznala... Kompliment! Mora da se radi o jako ozbiljnoj stvari. Centaine se naglo uozbilji, potvrdivi Smithove rijei. Radi se o Shasi, ree jednostavno, i uze dokument od samo stranice iz depa suknje. Prui mu ga: radilo se o kolskoj svjedodbi. Na samome vrhu nalazila se biskupska mitra, znak najekskluzivnije privatne kole u zemlji. General je na brzinu pogleda. Centaine je znala da stari asnik u jednom trenutku ita i najkompliciranije i najvanije dokumente, dakle, nije se zaudila to joj je nakon samo nekoliko trenutaka vratio papir. Zasigurno je proitao svaki redak. Michel Shasa je ponos sebi i koli. General se osmjehne. Zasigurno si jako ponosna na njega..., ree. On je sav moj ivot. Znam, ree Smith, to nije uvijek pametno. Djeca brzo odrastaju, i kad odlaze, sa sobom uzimaju i tvoj ivot. No, to mogu uiniti da ti pomognem? Odlian je, i jako inteligentan. Zna se odnositi prema ljudima, pa ak i s odraslima. Bilo bi mi drago da ima mjesto, recimo na poetku, u Parlamentu. General skine eir i proe prstima kroz kosu. Ne misli

li da bi prije toga trebao zavriti kolu?, zapita uz osmijeh. Upravo je to i problem. Htjela bih znati od tebe, misli li da je bolje za njega da se upie na sveuilite u domovini, ili da ode u Cambridge ili Oxford, ili bi ga to moglo staviti u loe svjetlo pred biraima, kasnije. Ako nastavi studirati ovdje, je li bolji Stellenbosch ili sveuilite u Cape Townu? Razmislit u o tome, Centaine i rei u ti svoje miljenje kad bude dolo vrijeme za odluku. No, do tada, moram te upozoriti na jednu greku, koja proizlazi iz krivog odnosa. Da, Ou Baas? Rije domovina. To je sudbonosna rije. Shasa se trebao odluiti koja je njegova Domovina, je li ona ovdje, ili je s one druge strane oceana. Ako je to Engleska, ne moe raunati na moju pomo. Kako sam blesava!, ree Centaine, i bila je zaista ljuta na samu sebe. Namrti se i usnice joj postanu tvrde. Soutiel. Jednom nogom u Londonu, a drugom u Cape Townu. Pogrdna rije vie joj se ne uini zabavnom. Nee se vie dogoditi, ree poloivi mu ruku na njegovu, i iskreno nastavi: Hoe li mu pomoi? Hoemo li dorukovati, mama?, umijea se Shasa. Odnesi koaricu pored potoka!, odvrati Centaine, a potom se ponovno obrati generalu: Mogu li raunati na tebe? Ja sam opozicija, Centaine... Ne zadugo. Zemlja se prije ili poslije mora vratiti k sebi... U svakom sluaju mora shvatiti da ti sada ne mogu nita obeati, nije poputao general, pazei na rijei koje je upotrebljavao. No, s druge strane, drat u ga na oku, jo uvijek je dijete. Ako ostane, ovakav kakav jest, i bude li ispunio moja oekivanja, ponudit u mu svu svoju pomo. Bog sam zna koliko je potrebno vrijednih ljudi. ena odahne s olakanjem, i on nastavi oputenije: Sean Courtenev bio je odlian ministar u mojoj vladi. Centaine se trgne. To ime je u njoj zazivalo puno sjeanja, veliku radost i nepodnoljivu bol, previe misli koje je ve odavna zakopala. Stari asnik, pretvarajui se da nije nita primijetio, nastavi: Bio je i dobar prijatelj, ovjek od povjerenja u svakom pogledu. Bilo bi mi drago imati jo kojeg Courtenevja medu svojim ministrima. Iskreni prijatelj. lan Smith ustane i pomogne Centaine da uini isto. Gladan sam poput Shase, a tako lijepo mirie da ne mogu izdrati. No, kad je hrana bila posluena, general nije puno pojeo. Ostali su navalili na tanjure uz divljaki apetit, jo vei zbog etnje na otvorenom zraku. Sir Garry uzeo je nekoliko komada janjetine, svinjetine i peenog purana, a Anna je samo rezala. Melton Mowbray je pak svoju panju usredotoio na jaja s prutom, vonu salatu i svinjetinu u ukusnoj elatini. Jedno je sigurno, ree Cyril Slaine, jedan od

Centaineinih rukovoditelja: Pri povratku e koara biti puno laka. A sada na posao!, ponuka ih general podignuvi se s obale potoka. Zaponimo s danom! Svi ustanite!, ree Centaine, podignuvi se uz um suknje, vesele poput djevojice. Cyril, ostavi tu koaru, poslije emo je uzeti. Slijedili su vrh planine, cijeli svijet otvarao se ispod njih, sve dok se general nije uspeo do stijena na lijevoj strani uavi u grm niske vegetacije. Jato ptica poleti s grana i ubrzo se podignu prema nebu, pokazujui svoje ukasto perje. Samo je Shasa uspijevao pratiti starog generala ukorak, i prije nego to su ih ostali dostigli, dvojica zastanu na stjenovitom dijelu. Evo nas ponovno ovdje, zapone general, a prvi koji pronae disu, dobit e est penija. Shasa se odmah da u potragu i prije nego to su se ostali mogli pokrenuti, zauju ga kako vie sav uzbuen: Pronaao sam jednu! est penija pripada meni! Svi se sakupe oko njega divei se cvijetu. General klekne kao u molitvi. Zaista je disa, plave boje, jedan od najrjeih cvjetova na zemlji. Pripada porodici orhideja. Zvonii su imali oblik zmajeve glave, i bile su satkani bijelom bojom poput bjelokosti. Rastu na Tafelbergu i nigdje drugdje. Zatim podigne glavu prema Shasi: Hoe li ti ove godine biti taj koji e poastiti svoga djeda? Shasa se sveano priblii, ubere cvijet i prui ga Siru Garrvju. Ceremonija s plavim cvijetom bila je ve tradicionalna i predstavljala je vrhunac roendanske proslave, te svi veselo zapljeu. Prepuna ponosa Centaine se prisjeti dana kada je roen njen sin i dana kad mu je stari Buman dao ime Shasa Dobra voda pleui za njega u svetoj dolini u srcu pustinje Kalahari. Prisjeti se njegove pjesme koju je starac sam skladao i ispjevao u povodu tog dogaaja. Jezik Bumana odjekivao je u njenim sjeanjima, jasno, poznato i voljeno: Njegove strijele letjet e visoko do zvijezda I kad ljudi budu izgovorili njegovo ime u t e se daleko... Tako je pjevao starac: I pronalazit e dobru vodu Kamo god odlazio, pronalazit e dobru vodu... Ponovno u mislima prizove to duguljasto i piasto lice starog Bumana, koji je ve bio mrtav, tko zna koliko dugo vremena, puno bora, no, usprkos tome, sjajno poput marelice, jantara ili tamnoga meda. Zatim promrmlja za sebe jezikom Bumana: Neka bude tako, djede, neka bude tako. U Daimleru je jedva bilo dovoljno mjesta da ih sve preveze. Anna je sjedila u Garrvjevom naruju. Kad je Centaine krenula vijugavim putem koji je prolazio kroz umu, Shasa joj se priblii traei od nje da ubrza: Hajde, mama, jesi li podigla runu konicu? Pored Centaine, sjedio je general i drao je pogled usredotoen

na brzinomjer. Mora da je neispravan! Izgleda kao da idemo sto i pedeset kilometara na sat. Centaine krene putem koji je vodio prema imanju, usmjerivi automobil izmeu dva stupa. Ime imanja pisalo je na natpisu velikim slovima Weltevreden 1790. Sasvim zadovoljan,bio je toan prijevod nizozemskog izraza. Centaine je kupila imanje im je platila dugove u koje je ula da bi otvorila rudnik Hani. Otad je u nj uloila novac, panju i ljubav. Uspori dok se nisu kretali sasvim sporo. Ne elim zapraiti vinograd, objasni generalu i njeno je lice bilo tako sjajno da je stari asnik zakljuio kako ni jedno drugo ime tom imanju ne bi bolje pristajalo. Radnici crnci koji su vezivali lozu podignu se da bi ih pozdravili. Shasa se nagne i imenom dozove svoje najdrae sluge, koji se ponosno osmjehnu. Put koji su s obje strane obiljeavali hrastovi, vodio je prema dvorcu kroz dvjesto ara vinove loze. Travnjaci su bili sasvim zeleni. General Smith je donio nekoliko uperaka trave iz Istone Afrike, 1917. godine, i otkrio je da se dobro primala u cijeloj zemlji. U sreditu travnjaka nalazio se toranj sa zvonom, kojim su se jo uvijek sluili da oznae poetak i kraj radova, kao za vrijeme robova. Dvorac je imao goleme zidove, bijele boje i mnogostrane tornjeve koje je projektirao Anton Arteith. Posluga pohita prema utome automobilu. Ruak u trinaest i trideset, bilo je jedino to je Centaine poruila. Zatim se obrati generalu i ree: Ou Baas, znam da ti Sir Courtenev eli proitati posljednje poglavlje koje je napisao. Cyril i ja imamo cijelo jutro posla. Odjednom se prekine, a potom se obrati Shasi: A ti, kamo e? Ja i Jock smo mislili igrati polo. Konj je bio poklon za Shasin roendan od Jocka. Madame Claire te zasigurno eka, prisjeti ga Centaine. Nismo li se dogovorili da e provesti malo vremena vjebajui matematiku? Ali, mama, danas je poseban dan... Svaki dan koji ti provede ne radei, netko radi. Kad ga susretne, pobijedit e te. O, mama..., ree Shasa. uo je te rijei stotinu puta. Pogleda djeda traei potporu. Mora vjebati matematiku, razoara ga Sir Garry. No, kako si prije govorio, danas je poseban dan i siguran sam da e te Centaine nakon poduke ostaviti nekoliko sati slobodnog. Shasa pogleda nadobudno u majku. Smijem li se umijeati, zapita general. Centaine je morala kapitulirati. Ima prvorazredne branitelje, ree Shasi, no, u svakom sluaju e morati raditi s gospodom Claire do jedanaest. Shasa stavi ruke u depove i pognutih ramena ode u potragu za uiteljicom. Anna nestane u kui, da obavijesti sluge, dok je Garry otiao s generalom u radnu sobu da porazgovaraju o

novoj knjizi. Dobro, ree Centaine obrativi se Cvrilu, idemo na posao. Mukarac ju je slijedio kroz teka vrata i hodnikom. Potpetice su odzvanjale dugo na mramoru poda. Konano stignu do ureda, koji se nalazio u posljednjoj sobi. Ostali rukovoditelji ve su ih ekali. Centaine nije podnosila stalnu prisutnost ljudi svog spola. Njeni najui suradnici bili su mukarci i svi podosta zgodni. Ured je bio prepun cvijea. Svakog je firadskadana stizalo izravno iz vrtova Weltvredena. Tog dana bio je prepun plavih hortenzija i utih rua. Centaine sjedne za stol Luja XIV. koji je koristila kao pisai stol. Imao je izraene bronane noge. Na njemu je bilo nekoliko fotografija Shasinog oca, u srebrenim okvirima, koje su govorile o njegovu ivotu, od kolskih dana do mjeseci provedenih u zrakoplovstvu Njegova velianstva. Na posljednjoj se nalazio zajedno s ostalim pilotima svoje skupine. S rukama u depovima, i eirom na leima, Michael Courtenev joj se osmjehivao kao da uope ne dvoji o svojoj besmrtnosti. Mora da nije imao dvojbe ni onoga dana kad je umro, izgorjevi iv u plamenu svoga zrakoplova. Centaine se smjesti na fotelji i poravna fotografije, pomakavi ih za samo nekoliko milimetara. Sluavke nikada nisu pronalazile tonu poziciju. Pogledala sam letimice ugovor, ree Cvrilu, im je ovaj sjeo na stolac ispred nje. Samo dva lanka mi ne odgovaraju. Prvi je broj dvadeset i est. Cvril ga potrai i radni dan zapone. Rudnik je bio uvijek prva Centainina briga. Bio je izvor odakle je dolazilo i sve ostalo. Dok je radila, osjeti kako se duhom vraa u irinu Kalaharija, medu planine plave boje i te nizine koje su tisuljeima skrivale bogatstva koja je ona otkrila, golemi trbuh prije poroda, poput slobodne i divlje ivotinje. Pustinja je bila dio nje. Sutra, pomisli. Sutra emo se Shasa i ja vratiti. Osjeala se ponosnom i na vinograde i travnjake VVeltvredena, naravno, no, ponekad bi joj dodijali. Tada je osjeala potrebu da se vrati u pustinju, gdje joj je sunce oistilo duu. Potpisavi i posljednji dokument prui ga glavnom tajniku na supotpis i ode do prozora. Shasa, osloboen obveza, uio je ponija pod budnim pogledom Jocka. Konj je bio predebeo, po novom pravilniku koji je odreivao teinu za polo. No, dobro se kretao. Na dnu travnjaka Shasa ga je poticao da se kree, i vrati se u velikom galopu. Jock mu baci loptu i djeak je udari palicom. Znao je ostati u sedlu i za svoje godine imao je vrste ruke. Udarac uspije savreno, i lopta poskoi prema Centaine koja je slijedila luk na svjetlosti sunca. Shasa povue uzde i zaustavi konja da ponovi udarac, ali sa suprotne strane. Kad ponovno proe pored Jocka,

instruktor mu baci jo jednu loptu, no, ovoga puta Shasa ju pogodi loe, te ona poskoi u travi. Sramota, gospodiiu Shasa!, ree Jock. Ponovno si pokosio travu! Mora popratiti udarac ramenom. Jock Murphv je bio Centaineino otkrie. Bio je to miiav, golem ovjek s kratkim vratom i sasvim elavom glavom. Okusio se u svemu: bio je u kraljevskoj mornarici, profesionalno se bavio boksom, trgovao je opijumom, bio je uitelj maevanja indijskog maharade, trener konja za utrke, izbaciva u kockarnici u Mavfairu. Sada je bio Shasin trener. Bio je prvak u gaanju vojnom i lovakom pukom, i pitoljem. Znao je savreno igrati polo, a u ringu je bio velianstven: za vrijeme jedne borbe ubio je ovjeka; sudjelovao je na natjecanju za nacionalni trofej u konjskim utrkama i odnosio se prema Shasi kao prema vlastitom sinu. Jednom u tri mjeseca opijao bi se whiskeyjem i postajao bi pravi vrag od krvi i mesa. Tada je Centaine slala nekoga iz ureda policiji da plati tetu i kauciju. On bi dan poslije dolazio u njen ured kunei se da se to nikada vie nee ponoviti, drei eir vrsto na prsima. Molim vas, dajte mi jo jednu priliku, gospodo. Ne znam to me uhvatilo... Ta njegova slabost omoguila je Centaine da postane njen pijun i da ini s njim to god eli. Nije bilo posla za njih u Windhoeku. Kad su stigli, nakon putovanja stojei ili na kojoj drvenoj kutiji kamiona koji bi ih poveo sa sobom, odu odmah do tabora siromaha pored eljeznike pruge, u predgrau. Tamo se mogao utaboriti svatko tko nije imao posao. Tu se ve nalazilo stotinjak oajnika sa svojim porodicama, a policija ih je sumnjiavo promatrala. Barake su bile od kartona i lima, a pored svake su bile okupljene ene i mukarci. Samo djeca, mrava, preplanula i u krpama, davala su znakove ivota, lovei se posvuda uokolo. Tabor je mirisao na sagorjelo drvo i urin. Netko je postavio rukom ispisan natpis na eljeznici: Vaal Hartz? Za pakao, ne! Tko god je pitao za pomo ured za zapoljavanje, poslali bi ga da radi na golemom projektu za irigaciju goleme doline rijeke Vaal Hartz. Jako naporan posao za dva ilinga dnevno. Glasine o stanju radnika kruile su taborom i policija je bila primorana uguiti nerede. Najbolja mjesta u taboru ve su bila zauzeta. Pridolice su se smjetale pod grmovima. Swart Hendrick ve se bacio na posao palei vatru i bacajui ake brana u lonac s kipuom vodom. Kad se Lothar vratio iz beskorisne potrage za poslom u gradu, jedva da je i podigao glavu. Lothar zanijee glavom i on ponovno usredotoi panju na kuhanje. Gdje je Manfred? Hendrick mu pokae glavom. Nekoliko se ljudi poelo sakupljati oko visokog i

bradatog ovjeka koji je drao govor. Imao je intenzivan izraz u oima i pogled poput fanatika. Mal Willem, zarei Lothar, traei Manfredovu plavu glavu medu ostalima. Kad se uvjerio da je Manfred na sigurnom, uze lulu iz depa koulje i napuni je Magaliesbergom. Lula je smrdjela, a duhan je bio otar i suh, no, kotao je malo. Bio bi dao sve da moe imati komadi cigare. Zapali lulu. Okus je bio uasan, no, efekt duhana bio je munjevit. Prui Hendricku torbu i nasloni se na deblo jednog stabla. A to si ti pronaao? Hendrick je cijelu no i dobar dio jutra proveo u crnakoj etvrti, s druge strane grada: eli li saznati sve o gospodarima zapitaj sluge koji spremaju stol i krevete. Saznao sam da na kredit ne moe dobiti ni au vode... i da se djevojke Windhoeka ne predaju samo iz ljubavi, odgovori uz osmijeh. Lothar ispljune duhan i ponovno pogleda sina. Brinulo gaje to to nije traio drutvo svojih vrnjaka. S druge strane, odrasli su ga prihvaali. I to jo?, zapita. ovjek se zove Fourie. Radio je u rudniku deset godina. Dolazi ovamo sa etiri ili pet kamiona jednom mjeseno i vraa se natrag s teretom robe, ree Hendrick i na trenutak se vrati na pripremu jela, dodavi brano u lonac i drva na vatru. Nastavi, ree mu Lothar. Prvog ponedjeljka u mjesecu, pak, dolazi s malim kamionom i etvoricom naoruanih ljudi. Odlaze ravno u Standard Bank, glavnom ulicom. Direktor i nekoliko slubenika izlaze kroz sporedna vrata. Fourie i jedan od njegovih ljudi iskrcaju malenu metalnu kutiju i nose je unutra. Zatim odlaze svi u bar i piju do kraja radnog vremena. Sljedee jutro se vraaju u rudnik. Jednom mjeseno, ponovi Lothar. Polau rad cijelog mjeseca u banku. Kae da idu u bar?, zapita nakon kratke stanke i kad golemi crnac potvrdi, nastavi: Treba mi deset ilinga. Za to?, zapita ga Hendrick sumnjiavo. Netko od nas mora otii popiti neto u taj bar i budui da tamo ne slue crncima... Lothar se zlobno osmjehne, a potom podigne glas i dozove: Manfred! Djeak je bio toliko oaran avrljanjem koje je sluao da nije ni opazio kad se otac pojavio. Skoi na noge poput opruge Hendrick ispuni zdjelicu kaom i doda zaimau maasa, gustu poput mlijeka. Zatim doda jelo Manfredu koji je u meuvremenu sjeo pored vatre. Jesi li znao da je to sve maslo idovskih vlasnika rudnika zlata u Johannesburgu, tata?, zapita ga Manfred sjajnim oima poput ovjeka koji je upravo pronaao pravu vjeru. Molim?, zarei Lothar. Kriza, odvrati Manfred sveano izustivi tu rije, koju je tek nauio. Sve je to isplanirano od idova i Engleza da imaju na raspolaganju sve ljude koje ele za

nisku cijenu i da ih tjeraju da rade u tvornicama i rudnicima. Zaista?, ree Lothar osmjehnuvi se dok je podizao licu punu kae i mlijeka. Dakle, oni su uzrokovali suu? Iako je njegova mrnja prema Englezima bila velika, nisu bili oni ti koji su isplanirali tako vraji plan da bi unitili sva imanja vlastitih ljudi, stvorili suu koja je harala poljima i pretvarala ivotinje u leeve. Lothar nije bio nerazuman ovjek. Tako je, tata, pobuni se Manfred. Oom Willem nam je to lijepo objasnio. Zatim izvue iz depa novine i prui ih ocu. Zvale su se Die Vaderland, i bile su tiskane na afrikansu: Domovina. Manfred pokae drui od gnuanja sliku ispod naslova: Pogledajte to s nama ine idovi! Na vinjeti se nalazio ovjek u fraku i cilindru, s dijamantnom kopom na kravati i dragocjenim prstenjem na svakom prstu. Iz depova su mu izlazile hrpe novanica. Bio je to est lik na naslovnicama novina: imao je mesnate i naglaene usnice, velik nos u obliku kljuna i tamne kovre. Na slici je drao bi i stajao je pored vlaka koji je vozio prema dalekim tornjevima na kojima se nalazio natpis rudnici zlata. U vlaku su se natiskivali poput ivotinja odrasli i djeca izmueni i iznemogli, ene mrave poput leeva s izraenim oima. Na sebi su imali rasparanu tradicionalnu odjeu: ene s kapicama voortreker, a mukarci s golemim eirima. No, nepoznati umjetnik napisao je ispod slike da se radilo o Afrikaner Volku, odnosno Afrikanerima. Lothar se osmjehne i vrati novine. U svom je ivotu upoznao nekoliko idova, no, nitko nije bio nalik na ovog ovdje. Mnogi su marljivo radili kao i svi ostali, i vrlo je vjerojatno da su i oni sada izgladnjeli. Da je tako jednostavno..., ree zanijekavi glavom. Ali, jednostavno je, tata. Sve to moramo uiniti je osloboditi se idova. Objasnio nam je to Oom Willem. Lothar mu je ve htio odgovoriti kad opazi da je miris hrane privukao troje djece. Drali su se na udaljenosti, no, nisu isputali iz vida licu ni na trenutak, i slijedili su put od tanjura do usta. Vinjeta izgubi svako zanimanje. Medu njima se nalazila djevojica od otprilike jedanaest godina, plave kose i tanke poput trave Kalaharija zimi. Bila je tako mrava da joj je lice izgledalo kao da na njemu ima samo oi, no, imala je visoko elo i izraene jagodice. Njene su oi bile plave poput neba u pustinji. Imala je haljinu saivenu od vrea brana, i bila je bosonoga. i Uz nju su se nalazile dvije malene djevojice, obrijane kose i klempavih uiju. Imale su preplanule noge koje su se isticale ispod haljina kaki boje. Najmanja je sisala palac jedne ruke, a drugom je drala vrsto haljinu vee za koju se drala. Lothar skrene

pogled, no, hrana odmah izgubi svaki ukus. Sada vie nije mogao jesti. Hendrick je gledao na drugu stranu, dok je Manfred sav bio udubljen u novine. Ako im dam jelo, nahrupit e sva djeca tabora, promrmlja Lothar i odlui da vie nee jesti na otvorenom. Jedvice nam je dovoljno do veeras. Ne moemo dijeliti s ostalima, potvrdi Hendrick. Lothar podigne licu, no, odmah je spusti. Pogleda hranu koju je imao u tanjuru, a zatim je prui djevojici koja se srameljivo priblii. Uzmi, ree Lothar nezgrapno. Hvala, gospodine, proape. Prekrije tanjur haljinom sakrivi ga i ode povlaei za sobom sestrice. Nakon sat vremena se vrati. Tanjur i lica isprani su tako da su se sjajili. Oom, ima li moda koulju ili neto drugo to moemo oprati? Lothar otvori smotuljak i izvue svoju i Manfredovu prljavu odjeu. Naveer je vrate s mirisom sode i paljivo sloenu. ao mi je, gospodine, ne mogu ti ih ispeglati. Kako se zove?, zapita je odjednom Manfred. Ona se ogleda oko sebe i naglo se zacrveni. Sarah, proape gledajui u pod. i o Lothar je zakopavao istu koulju, m Izvuci tih deset ilinga, zapovjedi. Ovdje e nam odrubiti glavu, ako posumnjaju da imamo toliko novca uza se, pobuni se Hendrick. Hajde, nemoj da gubim vrijeme. To je jedino to mi ne nedostaje... Ukljuivi i barmena bilo je samo tri osobe u baru u kutu, kad je Lothar uao. Nema velike guve veeras, primijeti Lothar i narui pivo, a barmen zarei. Bio je beznaajan ovjeuljak, s puno sijede kose i naoalama sa eljeznim okvirom. Plaam ti pie, ree Lothar i ovjekov se izraz lica izmijeni. Uzet u gin, hvala. Ulije ga iz posebne boce koju je drao ispod stola, i svi su znali da je ta bezbojna tekuina bila voda i da je srebreni iling zavravao u barmenovu depu. U zdravlje! ovjek se nagne nad ankom, spreman na maksimalnu prijaznost za iling i mogunost za jo jedan. avrljali su sloivi se da su vremena jako teka i da je stvarima sueno da krenu prema gorem, da je kia bila potrebna i da je za sve kriva drava. Koliko ste dugo u gradu? Prvi put vas vidim. Ovdje sam od juer... i ve je previe, osmjehne se Lothar. Nisam zapamtio vae ime. Kad se Lothar ponovno predstavi, iskae prvi put pravo zanimanje. Hej!, uzvikne ostalim gostima. Znate li tko je ovaj gospodin? To je Lothar de La Rey! Sjeate li se obavijesti i tjeralice za vrijeme rata? To je ovjek koji je slomio srce rooinekkel Rije je znaila crveni vratovi, i bila je to pogrdna rije za Engleze koji su tek stigli i iji su vratovi bili crveni od sunca. Prijatelji, ovo je ovjek koji je minirao vlak u Gemsbokfonteinu. Gosti su bili toliko sretni da ga je jedan ak ponudio

pivom. Traim posao, ree Lothar kad su se upoznali. Svi prasnu u smijeh. uo sam da ima posla u rudniku Hani, nastavi Lothar. Da postoji mogunost, ja bih znao za nju, uvjeri ga barmen. Vozai dolaze svaki tjedan iz rudnika. Bi li rekao nekoliko dobrih rijei za mene?, zapita ga Lothar. Uinit u neto vie. Ti proi ponedjeljkom i upoznat u te s Gerhardom Fouriem, glavnim vozaem. Veliki smo prijatelji. On zna sve to se dogaa u rudniku. Kad je Lothar iziao, ve je postao jedan od njih. etiri veeri kasnije, kad se ponovno pojavio, barmen ga glasno pozdravi. Fourie je ovdje, ree Lotharu. Na drugom kraju bara. Upoznat u vas kad budem zavrio s posluivanjem. Prostorije gostionice bile su poluprazne te veeri i Lothar je imao mogunost prouiti svog ovjeka u miru. Bio je to ovjek srednjih godina, mlohava trbuha i podosta golem. Sakrivao je elavost ostatkom kose, koja mu je rasla iznad lijevog uha, uz pomo podosta briljantina. Bio je grub i izravan, i govorio je glasno: on i njegovi prijatelji izgledali su sretno kao netko tko je tek zakljuio dobar posao. Nije izgledao kao netko kojem si mogao prijetiti ili koji bi se mogao prestraiti, no, Lothar nije jo uvijek odluio kako mu se pribliiti. Barmen mu da znak. Htio bih te upoznati s dragim prijateljem. Rukuju se. Voza pretvori rukovanje u neku vrstu natjecanja, no, Lothar je to i donekle oekivao te ga je stoga uhvatio za prste, a ne za dlan tako da voza nije mogao jako stisnuti. Njihovi se pogledi sretnu i zagledaju se jedan u drugoga sve dok voza nije prvi trepnuo, pokuavi povui ruku. Lothar olabavi stisak. Mogu li te ponuditi piem. Lothar se sada osjeao oputenije: Fourie nije bio tako tvrd kao to se predstavljao, a kad je barmen objasnio tko je Lothar, te ispriao svoju preuvelianu verziju njegovih ratnih postignua, Fourie postane gotovo usluan. Sluaj, prijatelju. Povue Lothara u stranu i spusti glas. Erik mi je rekao da trai posao u rudniku Hani. Pa, nema nikakve mogunosti. Ve godinu dana nikoga nisu uzeli. Da, ree Lothar i klimne glavom razoarano. Otkako sam razgovarao s Erikom, objasnili su mi kako stoje stvari u rudniku Hani. Zasigurno nee biti lako svima vama. Vozau je bilo neugodno. O emu govori, prijatelju? Zato kae da nam nee biti lako? Pa, mislio sam da zna. Lothar se pretvarao da je iznenaen to njegov sugovornik nita ne zna. U kolovozu e zatvoriti rudnik. Svima e dati otkaz. Kriste, ne! Fourieove oi bile su prepune straha. Nije istina! Kako je to mogue? ovjek je bio kukavica, a osim toga lakovjeran, moglo ga se lako impresionirati i bilo je lako vriti pritisak na njega.

Lothar je zlobno bio sretan zbog tog otkria. ao mi je, no, bolje je da znate kako stvari stoje, zar ne? Tko ti je to rekao? Fourie je bio prestravljen. Svakog tjedna je kamionom prolazio pored tabora najsiromanijih, pored eljeznice. Viao je legije nezaposlenih. Izlazim s jednom od ena koje rade za Abrahama Abrahamsa. Bio je to odvjetnik koji je vodio sve poslove rudnika Hani u Windhoeku. Vidio je pismo gospode Courtenev, iz Cape Towna. Nema sumnje, ni najmanje. Rudnik je pred zatvaranjem. Ne uspijevaju vie prodati dijamante. Nema nikoga tko ih kupuje, ak ni u Londonu, ni New Yorku. O, mili Boe! Boe moj!, proape Fourie. to emo uiniti? Mojoj eni nije dobro, a imamo estero djece. Kriste moj, moja e djeca umrijeti od gladi! Ah, ne, stari moj! Netko poput tebe zasigurno ima neto novca za crne dane. Nee ti se dogoditi nita strano. No, Fourie zanijee glavom. Pa, ako nema nita u rezervi, zaponi tedjeti do kolovoza, dok bude imao posao. A kako? Sa enom i estero djece!, poalio se Fourie, beznadno. Moram ti neto rei. Lothar ga dohvati za ruku, i stisne ju poput zabrinutog prijatelja. Izidimo odovud. Uzet u bocu brandvja. Odimo nekamo gdje moemo u miru porazgovarati. Sunce je ve izilo kad se Lothar vratio u tabor, sljedeeg jutra. Ispraznili su bocu brandvja dok su sati prolazili jedan za drugim, a oni su razgovarali. Vozaa je zanimao Lotharov prijedlog, no, dvoumio se jer ga je bilo strah. Lothar je bio primoran objasniti mu svaki detalj svoga plana i nagovoriti ga na svaki korak. Prije svega to se ticalo Fouriejeve sigurnosti u sebe. Nitko te nee moi dohvatiti. Bit e na sigurnom. Dajem ti svoju asnu rije. Bit e na sigurnom i u sluaju da se plan izjalovi... a nee se izjaloviti, uvjeravam te. Uspio ga je nagovoriti. Lothar je upotrijebio sve umijee nagovaranja i sad kad se povlaio taborom bio je umoran, iscrpljen, mrtav. Smjesti se pored Hendricka. Kave?, zapita, podrignuvi smrad brandvja. Hendrick zanijee glavom. Nema vie. Gdje je Manfred? Hi Hendrick pokae bradom. Manfred je sjedio ispod bodljikavog grma na drugom kraju tabora. Djevojica arah bila je pored njega i njihove dvije plave glave gotovo su se dodirivale dok su pregledavali hrpu novina. Manfred je pisao na rubovima komadom karboniziranog drveta koji je uzeo iz jedne logorske vatre. Manie je ui itati i pisati, objasni Hendrick. Lothar promrmlja i protrlja si okrvavljene oi. Glava ga je boljela od brandvja koji je popio. Dobro, ree. Pronaao sam naeg ovjeka. Imamo ga u aci. Ah!, nasmije se Hendrick. Dakle, trebaju nam

konji... Privatni vagon nekada je pripadao Cecil Rhodes, a zatim dijamantnom drutvu De Beers, Centaine Courtenev ga je kupila po niskoj cijeni, to ju je inilo sretnom. Bila je Francuskinja i jo uvijek je poznavala vrijednost novca. Pozvala je iz Pariza mladog dizajnera koji je nanovo dekorirao vagon, i sada joj nije bilo ao ni jednog penija njegove zarade koju je platila. Ogleda se okolo, zadovoljna klasinim namjetajem, nagim nimfama koje su krasile bronane lustere, slike Aubrev Beardslev, na drvenim pregradama, i prisjeti se dizajnera: homoseksualca s kovravom kosom i tamnim oima punim poude, crtama lica koje su sliile predivnom paunu, ali cininom. Prvi dojam se pokazao sasvim kriv, kao to je otkrila, i to ne bez radosti, na okruglom krevetu koji je postavio u glavnoj sobi vagona. Prisjetivi se na to, osmjehne se, no, odmah se uozbilji, jer ju je Shasa promatrao. Zna, mama, katkad mislim da mogu proitati tvoje misli gledajui te jednostavno u oi. Imao je obiaj izrei tako zbunjujue reenice i Centaine je bila sigurna da je posljednji tjedan narastao jo nekoliko centimetara. Duboko se nadam da nije tako. Prou je trnci. Hladno je ovdje. Dizajner je ugradio ureaj za hlaenje, uz veliki troak. Iskljui taj ureaj, dragi, molim te. Ustane od pisaeg stola i izie na terasu vagona, kroz staklena vrata. Pustinjski topli zrak ju pogodi i zalijepi joj haljinu na tijelo, istiui njene uske djevojake bokove. Podigne lice prema suncu i vjetar joj razbarui kratku i kovravu kosu. Koliko je sati?, zapita drei i dalje sklopljene oi i podignuto lice, a Shasa ju je slijedio, naslonivi se na ogradu, i pogleda na runi sat. Za deset minuta bismo trebali biti na mostu ispod kojeg protjee Orange, ako vlak bude toan. Ne osjeam se kod kue sve dok ne proemo Orange. Centaine se nagne pored sina i primi ga pod ruku. Rijeka Orange je sakupljala vode zapadne obale afrikog juga. Izvirala je visoko medu planinama Basutolanda i pretjecala kroz travnati veld i divlje usjekline. Rijeka je oznaavala granicu najjunije regije i bive njemake kolonije June Afrike. Lokomotiva se oglasi i konice zakripe, a vagon zadrhti. Usporavamo jer se pribliavamo mostu. Shasa se jo vie nagne i Centaine se morala suzdrati da mu ne kae da bude oprezan. Oprostite gospodo, ali ne moete se odnositi prema njemu kao prema djetetu, upozorio ju je jednom Jock Murphv. Sada je ve mukarac, a mukarac riskira ako eli. eljeznica je vijugala prema rijeci i mogao se vidjeti Daimler koji je putovao na otvorenom vagonu iza lokomotive. Bio je nov, jer je Centaine svake godine mijenjala automobil. Bio je

ute boje kao sve koje je prethodno imala, no, hauba je bila crna, a tako i rubovi oko vrata. Vlak ih je potedio od tekog putovanja kroz pustinju, no, od Windhoeka do rudnika nije bilo eljeznice. Evo ga!, uzvikne Shasa, evo mosta! elina struktura izgledala je lagano poput pera, poput napete mree od osamsto metara na cementnim stupovima koji su prodirali u korito rijeke. Stalan zvuk kotaa koji su kloparali po elinim tranicama bio je poput orkestra. Rijeka dijamanata, proape Centaine dok se naginjala zajedno sa Shasom, rame uz rame, i promatrala vodu boje kave koja je pretjecala odbijajui se od cementnih stupova. Odakle dolaze dijamanti?, zapita Shasa. Dobro je znao odgovor na to pitanje, no, volio je sluati o tome. Rijeka ih sabire iz udubina koje pronalazi protjecanjem. Stotine i stotine godina sakupljala je dijamante i nosila ih prema obali. Pogleda ga kriomice. Zna li mi rei zato ih erozija ne zahvati kao ostale kamenie? Jer su najtvri u cijeloj prirodi. Nita ne moe unititi dijamant, dogovori joj odluno. Nita nije tvrde od dijamanta, nita nije ljepe od njega, sloi se s njim drei ruku pred sinom tako da ga sjaj dijamanta koji je nosila zabljesne. Zavoljet e ih. Svi koji rade s dijamantima ih vole. Rijeka, podsjeti je. Shasa je volio majin glas. Njen naglasak je u njemu pobuivao znatielju. Reci mi neto o rijed, ree joj gotovo zapovjedniki, sluajui pohlepno dok je ona nastavila. Kad rijeka dolazi do mora, dijamanti su ve raspreni po obalama. Ova je obala tako bogata dijamantima da je teritorij postao zabranjen, Spierengebied. Hoe li rei da si netko moe napuniti depove dijamantima, sakupljajui ih poput voa koje pada sa stabla? Ne, nije ba tako jednostavno, nasmije se ona. Moe dvadeset godina traiti i ne nai nita, no, ako zna gdje traiti i ima orue za rad, pa ak i najjednostavnije, i uz malo sree... Zato i mi ne bismo traili dijamante, mama? Zato to su, dragi, drugi stigli prije nas. Sve pripada jednom ovjeku imenom Oppenheimer - Siru Ernestu Oppenheimeru i njegovom drutvu De Beers. Jedno jedino drutvo posjeduje sve! Nije poteno!, pobuni se on, a Centaine je bila sretna primijetivi iskru u njegovim oima. Bez imalo pohlepe, ne bi bio u stanju ostvariti planove koje je Centaine eljela za njega. Bili su to precizni planovi, i ona ga je morala nauiti da postane pohlepan za bogatstvom i moi. Koncesije na rijeci Orange su njegove, potvrdi ona, a njegovi su i rudnici Kimberlev, Weselton i Bultfontain i svi ostali veliki rudnici, no, i sve ovo, Oppenheimer ima pod svojom kontrolom i prodaju svakog

pojedinanog kamena, ak i onih koje mi proizvodimo, aica nezavisnih... Dri nas u aci... Posjeduje li i rudnik Hani?, zapita Shasa uz gnuanje, rumenih obraza. Centaine potvrdi. Trebamo mu pokazati svaki dijamant koji izvuemo. On odreuje cijenu. A mi smo primorani pristati na nju? Ne, pobogu! No, bilo bi ne ba pametno da odbijemo. to bi nam mogao uiniti u sluaju da odbijemo? Pojeo bi nas ive, dragi moj, i nita mu ne bi bilo drae. Svake godine postajemo sve bogatiji. To je jedini ovjek na kugli zemaljskoj kojeg se moramo bojati, pogotovo ako bismo se kriomice douljali do rijeke koja pripada njemu. I pokae irokom gestom ruke. Rijeci su ime nadjenuli nizozemski istraivai u ast kraljevske porodice Orange, no, pijesak na obali, naranaste boje, takoer je odgovarao njenom imenu. On je vlasnik rijeke?, zapita Shasa u nedoumici. Ne legalno, no, pokuaj se pribliiti rijeci i otkrit e da je brani njegov ljubomorni bijes. Ima li ovdje zaista dijamanata? Shasa pogledom porui pjeane dine, kao da gotovo oekuje da e ih ugledati. Doktor TvventvmanJones i ja smo uvjereni i otkrili smo zanimljive dijelove. Tristo kilometara prema planini nalazi se vodopad koji Bumani nazivaju Mjesto velike buke, Augbrabies. Orange prolazi kroz prolaz i pada u duboko sakriveno grlo. Grlo bi trebalo biti prepuno dijamanata. Osim toga, ima starih aluvijalnih dolina gdje je rijeka promijenila svoj tok. Vlak napusti rijeku i tanku zelenu liniju, a lokomotiva ubrza dok su se uvlaili u pustinju. Centaine je paljivo promatrala Shasino lice dok je nastavljala objanjavati. Na prvi znak nepanje mislila je prekinuti razglabanje. Nije bilo razloga da se uri. Imala je sve vrijeme potrebno za obrazovanje sina, no, bilo je vano da se nikad ne umori, da nikada ne iskoristi previe njegovu jo nezrelu snagu ili njegovu sposobnost da se usredotoi na neto. Entuzijazam se trebao odrati u svoj svojoj cjelini, a Centaine je imala dunost da stvari idu u tom pravcu. Ovog puta je njegovo zanimanje bilo stalno, vie nego uobiajeno. Centaine odlui da je vrijeme da nastavi. U dvorani se sigurno povisila temperatura. Udimo. Povede ga do pisaeg stola. Ovdje se nalaze neke stvarice koje bih ti htjela pokazati. Otvori ladicu s privatnim dokumentima, godinjim bilancama Courteney mining and finance company, svoga poduzea. Sada je trebao doi najtei dio. ak su i za nju ti papiri bili smrtno dosadni i opazi da se Shasa obeshrabrio im je ugledao redove pune brojaka. Matematika je bio jedini predmet u kojem nije bio uspjean. Vbli li ah, nije li tako? Da, prizna joj on.

I ovo je igra, uvjeri ga ona. No, tisuu je puta zabavnija, a nagrada je puno primamljivija, kad jednom shvati pravila igre. Njegovo zanimanje vidljivo poraste. Igre, nagrade: Shasa ih je jako dobro shvaao. Naui me pravila, zapita ju. Ne sve odjednom. Jedno po jedno, sve dok ne bude dovoljno znao da zapone s igrom. Bila je ve veer kad primijeti prve znakove umora u kutovima njegovih usana, no, djeak je i dalje mrtio elo, usredotoen na njena objanjenja. Bit e dovoljno za danas. Zatvori kone korice s dokumentima. Dakle, koja su zlatna pravila? Prodavati uvijek skuplje od cijene po kojoj sam kupio. Ona potvrdi u znak ohrabrenja. Kupovati kad svi prodaju, i prodavati kad svi kupuju. ti i Odlino. Ustane. Hajde, idemo malo na zrak prije veere. eg Na terasi vagona zagrli ga. Bio je ve vii od nje. Kad budemo u rudniku elim da radi s doktorom TwentymanJonesom ujutro. Imat e slobodno popodne, no, jutro e morati provoditi radei. elim da upozna rudnik i sve poslove. Naravno, platit u te. Nije potrebno, mama. Jo jedno zlatno pravilo, dragi moj: nikad ne odbijaj pravednu ponudu. Cijelu no i cijeli dan vlak je nastavio svoje putovanje prema jugu kroz velike prostore prepune sunca s planinskim lancima koji su se isticali na obzoru jer su bili tamnije plave boje od boje neba. U Windhoek emo stii neto nakon zalaska sunca, objasni Centaine. No, uredila sam da smjeste vagon na mirnom mjestu, tako da emo moi prenoiti ovdje ve od sutra. Doktor TwentymanJones i Abraham Abrahams e veerati s nama, tako da se moramo presvui i staviti neto bolje na sebe. I tako se Shasa naao u koulji pred ogledalom svoje sobe, borei se s kravatom crne boje (jo uvijek nije potpuno vladao umijeem da je zavee u leptir) kad osjeti da je vagon usporavao, a lokomotiva se zagonetno oglasila. Osjeti uzbudenost i okrene se prema prozoru koji je bio otvoren. Prelazili su preko breuljaka iznad Windhoeka, i gradske svjetiljke se upale upravo u trenutku kad je pogledao. Grad je bio velik viemanje poput predgraa Cape Towna i samo je gradska jezgra bila osvijetljena. Vlak uspori toliko da je sada nastavio brzinom ljudskog koraka. Shasa osjeti miris spaljenog drva. Zatim opazi neku vrstu tabora medu grmljem pored eljeznice. Nagne se kroz prozor da bi mogao jasnije vidjeti i zagleda se u neuredne barake, okruene plavkastim dimom logorske vatre zasjenjene zalaskom sunca. Upravo ispred tranica nalazio se natpis i Shasa oteano proita: Vaal Hartz? Za pakao, ne! Nije imalo nikakvog smisla. Namrti se i opazi dvije pojave koje su stajale

pored natpisa i gledale u vlak to je prolazio. Nia je bila jedna djevojica, bosonoga i s tankom haljinom na mravom, krhkom tijelu. Nije uope bila zanimljiva i Shasa usredotoi panju na viu pojavu, snanu, pored nje. Odmah osjeti napetost i njegovo gnuanje postane sve vee. ak i u to doba dana, kad je sunce ve bilo na zalasku, plava kosa i crne obrve bile su lako prepoznatljive. Zagledaju se jedan u drugog bezizraajno, djeak s bijelom kouljom i crnom kravatom na osvijetljenom prozoru i djeak u pranjavom kakiju. Trenutak kasnije vlak nestane. Dragi... Shasa se odvoji od prozora da bi doekao svoju majku. Na sebi je imala plavu haljinu i safirnu ogrlicu. Jo uvijek nisi gotov! Za koji trenutak emo biti u postaji... i to si to uinio s kravatom! Hajde, doi k meni, dozvoli mi da ti je popravim. I dok je Centaine stajala pred njim i vezivala mu kravatu spretnim prstima, Shasa se borio suzdravajui bijes i osjeaj nemoi koji su se rodili u njemu nakon to je ugledao drugog djeaka. Vlakovoda ih je poveo izvan glavnog kolosijeka do mrtvog dijela gdje nisu prolazili vlakovi, i ostavi ih pored rampe od cementa gdje je ve bio parkiran Ford Abrahama Abrahamsa. Abe se odmah pribliio vagonu im se ovaj sasvim zaustavio. Centaine, ljepa si nego ikad. Poljubi joj ruku, a potom i obraze. Bio je nizak rastom, sezao je jedva do Cenatineine visine, ivahna pogleda i njenih, pozornih oiju. Njegove su ui bile nauljene, kao da slua zvukove koje nitko drugi nije mogao uti. Abrahamova kopa za kravatu bila je od dijamanta i oniksa, bio je golem, a njegova veernja jakna bila je ekstravagantna, no, bio je jedna od osoba koje su se Centaine sviale. Bio joj je blizak kad je posjedovala samo deset funta u depu. Napisao je zahtjeve za koncesiju nad rudnikom Hani i otada je vodio poslove za Centaine, pa i mnogo drugih stvari. Bio je stari i dobar prijatelj, no, nikada nije grijeio u svom poslu, u suprotnom ne bi se nalazio na tom mjestu. Dragi Abe, uze ga za ruku i stisne je. Kako je Rachel? Superlativno. Rije superlativno bila je esta u njegovim govorima. Jako joj je ao, ali dijete je maleno i... Naravno, naravno. Centaine ga prekine. Abraham je znao da joj je drae muko drutvo i enu je rijetko vodio sa sobom, ak i kad bi ju izriito pozvali. Centaine se okrene prema drugoj osobi, visokoj, pognutih ramena, koja je ekala. Doktor TwentymanJones. Prui mu ruku. Gospodo Courteney, promrmlja on, poput vlasnika pogrebnog poduzea. Centaine mu se osmjehne. Bila je to igra koja joj se jako sviala: pokuati izvui iz TwentymanJonesa bar traak zadovoljstva. No, jo je jednom izgubila. Njihovo

poznanstvo bilo je gotovo isto tako staro kao i ono s Abrahamom. TwentymanJones je bio savjetnik De Beersa, no, kao rudarski inenjer procijenio je rudnik Hani i pokrenuo ga je 1919. godine. Bilo je potrebno gotovo pet godina stalnog nagovaranja od Centaine da prihvati mjesto glavnog inenjera rudnika Hani. Bio je najvei strunjak za dijamante u Junoj Africi, a to je znailo da je gotovo i najvei na svijetu. Centaine povede obojicu u dvoranu i udalji barmena u bijeloj jakni i ona sama natoi pie svojim gostima. Abrahame, au pjenuca? Doktor TwentymanJones, malo madere? Nikada ne zaboravljate, gospodo Courteney, prizna on teka srca dok mu je ona pruala au. Obraali su se jedno drugome jo uvijek na formalan nain, iako je njihovo prijateljstvo prolo sve ispite. U vae zdravlje, gospodo. Centaine podigne au da nazdravi, i nakon to su ispili gutljaj, baci pogled prema vratima koja su se nalazila na drugoj strani sobe. Bio je to znak za Shasu. Centaine ga je kritiki promatrala dok se rukovala s dvojicom mukaraca. Odnosio se s potovanjem prema osobama starijim od sebe, no, nije pokazivao nimalo nelagode kad ga je Abraham zagrlio malo snanije; i pozdravi TwentymanJonesa isto tako sveano kao to je ovaj njega pozdravio. Ona klimne zadovoljno glavom, no, diskretno i smjesti se iza pisaeg stola. To je znailo da je doao kraj pozdravima i da se moglo prei na poslove. Dvojica se smjeste u elegantne, ali i ne ba udobne fotelje art deco i nagnu se prema njoj uz veliku panju. Na kraju se dogodilo to to smo i oekivali. Srezali su nam udio, ree Centaine. Dvojica skoe u foteljama i pogledaju se brzo, a zatim se okrenu ponovno prema Centaine. Ve godinu dana to i oekujemo, primijeti Abraham. to ne ini stvar ugodnijom ni za jedan jedini zarez, ree Centaine. Koliko su je srezali?, zapita TwentymanJones. Cetrdeset posto, odgovori mu Centaine, a on je izgledao kao da e svaki trenutak briznuti u pla dok je razmiljao o tome. Svaki nezavisni proizvoa dijamanata dobivao je od Central selling organisation svoj dio. Sporazum je bio ilegalan i neformalan, no, primjenjivao se bez iznimke. Nitko od nezavisnih nije bio toliko hrabar da se oglasi oko legalnosti sistema ili udjela na tritu koji mu je bio dodijeljen. etrdeset posto!, izjavi Abraham. Nije pravedno! Tono ste primijetili, dragi moj Abe, no, mislim da bar za sad ne moemo nita uiniti, ree Centaine i pogleda prema TwentymanJonesu. Nikakve promjene u kategorijama?, zapita. Udjeli su se dijelili po teini i vrsti dragog kamenja, od tamnih dragulja industrijske kvalitete do prvoklasnih

dijamanata, od siunih kristala do velikih dragulja, najcjenjenijih. Postotci su jednaki za sve, potvrdi Centaine i njen sugovornik se jo vie zavali u fotelju, izvue notes iz unutarnjeg depa i zapone brzo raunati. Centaine baci pogled iza njega gdje je Shasa stajao naslonjen na drvenu plou. Je li ti jasno o emu govorimo? O udjelu? Da, mislim da mi je jasno, mama. Ako neto ne razumije, pitaj, zapovjedi mu ona grubo i ponovno se obrati TwentymanJonesu. Moete li pitati da vam podignu udio za deset posto na najbolju kvalitetu, gospodo Courteney?, zapita TwentymanJones. Ona zanijee glavom. Ve sam to uinila, ali su me odbili. De Beers mi je objasnio, pretvarajui se da je oaloen, da je prodaja pala najvie na tom dijelu trita. Glavni inenjer se vrati na svoj notes i svi se usredotoe na kripu olovke nad papirom sve dok on ne podigne glavu. Hoemo li se uspjeti izvui?, zapita Centaine mirno i TwentymanJones je izgledao poput nekoga tko bi se radije dao ubiti nego odgovoriti na to pitanje. Nee biti olako, proape. Morat emo otpustiti radnike, smanjiti trokove i biti jako paljivi da bismo bili u stanju pokriti mnoge trokove, i moda ak uspjeli izvui malu dobit: ovisi i o najniim cijenama koje e De Beers odrediti. No, bojim se da e ovo smanjenje loe utjecati na posao, gospodo Courteney. Centaine osjeti olakanje i zadrhti. Da drugi to ne bi opazili, podigne ruke s pisaeg stola i stavi ih u krilo, gdje su bile izvan vidokruga. Nekoliko trenutaka ne odgovori nita, zatim razbistri glas tako da su njene rijei bile jasne i sigurne. Novi udio se zapoinje primjenjivati od 1. oujka, ree. to znai da moemo prodati za sada jo po starom. Vi dobro znate to nam je initi, doktore TwentymanJones. Poslat emo slatkie, gospodo Courteney. to su slatkii, doktore TwentymanJones?, zapita Shasa. Bilo je to prvi put da je progovorio, i glavni inenjer se okrene prema njemu sasvim ozbiljna izraza lica. U nekim razdobljima proizvodimo puno dragog kamenja najbolje kvalitete i tada ostavljamo po strani poneto da bismo ih poslali sa sljedeim draguljima, koji su osrednje kvalitete. Tu zalihu emo sada poslati CSOu, dok jo imamo tu mogunost. Shvaam, potvrdi Shasa. Hvala doktore TwentymanJones. Sretan sam to sam vam bio na koristi, gospodiiu Shasa. Centaine ustane sa stolca. Moemo li sjesti za stol, sada, i sluga u bijeloj jakni otvori vrata i oni udu u sobu za ruanje, gdje se dugaki stol sjajio srebreninom i kristalom, a ute su se rue ponosno isticale u celadon vazama. Du iste eljeznike pruge, na kilometar i pol udaljenosti od

Centaininog vagona, dva su mukarca sjedila rame uz rame oko logorske vatre koja se jako dimila. Gledali su u juhu koja se kuhala i istodobno razgovarali o konjima. Cijeli plan bio je osmiljen i temeljen na konjima. Bilo ih je potrebno bar petnaest i trebali su biti snani, naviknuti na pustinju. Osoba na koju mislim je dobar prijatelj, ree Lothar. Ma i da ti je najbolji prijatelj na svijetu, ne bi ti posudio petnaest konja. Ne moemo uspjeti s manje od petnaest, a stotinu funta nije dovoljno da ih kupimo. Lothar je sisao smrdljivu lulu od terakote oslobaajui uasan zvuk. Ispljune ukastu tekuinu u vatru. Dao bih stotinu funta za osrednju cigaru, tiho promrmlja. Ne mojih stotinu, to je sigurno, ree mu Hendrick. Ostavimo za sada konje po strani, predloi mu Lothar. Razgovarajmo malo o ljudima koji e nam biti potrebni da nas zamijene. Ali, oni su jednostavnije rjeiv problem!, nasmije se Hendrick. Vrijedni ljudi danas stoje jedan ruak, a u zamjenu za slatki moe dobiti i njegovu enu. Ve sam im poruio da se sakupe kod Konjskog rova. Raspravu prekine Manfredov dolazak, i kad je Lothar uspio prepoznati izraz sinovljevog lica u tami, odloi notes u dep i brzo ustane. Tata, mora odmah doi, molio ga je Manfred. to se dogaa. Manie? Mama i Sarahine sestre, svima je loe. Rekao sam im da e doi. Lothar je bio na glasu kao iscjeljiva, govorilo se da zna lijeiti sve bolesti, od ranjavanja pukom do boginja, koju god bolest moe dobiti ovjek ili ivotinja. Sarahina porodica stanovala je gotovo u sreditu tabora, pod atorom od votanog platna. ena je leala pokrivena dekom, a dvije djevojice leale su pored nje. Zasigurno nije imala vie od trideset godina, no, brige, teak posao i loa ishrana su je prerano ostarile. Izgubila je veinu zuba u gornjoj eljusti, tako da je izgledala jo jadnije. arah je kleala pored nje, pokuavajui joj vlanom krpom isprati lice. ena je stalno tresla glavom i mrmljala u groznici. Lothar klekne s druge strane leaja, pogledavi djevojku u lice. Gdje ti je otac, arah? Trebam ga, sada. n Otiao je u potragu za poslom, u rudniku, proape ona. Kad? O, ve due vrijeme. Zatim nastavi: No, poslat e po nas i ivjet emo u lijepoj kui... Otkad je tvojoj majci loe? i Od prole noi. arah pokua ponovno staviti krpu na majino elo, no, ona ju udalji rukom u kojoj nije bilo ni malo snage. A djevojice? Lothar proui njihova naduta lica. Od jutros. Lothar podigne pokriva. Smrad njihova urina bio je snaan. Pokuala sam ih oistiti, no, stalno se prljaju. Ne znam to vie uiniti, promrmlja arah kao da se ispriava.

Lothar podigne prljave haljine jedne od djevojica. Njen trbuh bio je nadut od loe ishrane, a koa bijela poput krede. Lothar podigne ruke u zrak, i udalji ih. Manfred, zapita strogo, jesi li ih dodirivao? Da, tata. Pokuao sam pomoi arah da ih oisti. Odlazi do Hendricka, zapovjedi Lothar. Reci mu da odmah odlazimo. Moramo otii odovud. to se dogaa, tata?, dvoumio se Manfred. Uini to ti se kae, ree Lothar strogo i kad se Manfred udaljio u tami, ponovno se obrati djevojici. Niste prokuhavali vodu za pie?, zapita ju i ona zanijee glavom. Uvijek ista pria, pomisli Lothar. Jednostavni ljudi, ljudi sa sela, koji su uvijek ivjeli daleko od naselja, pijui vodu s izvora i praznili mjehur gdje su stigli. Nisu uspijevali shvatiti rizik koji su proivljavali ivei u uskom doticaju s puno drugih ljudi. O emu se radi, Oomh, zapita arah potiho. to im je? Enteritis. No, bilo je jasno da djevojica nikad nije ula tu rije. Lothar ponovno pokua: Tifus. Je li to teka bolest?, zapita ga neutjeno, i on ju nije uspio pogledati u oi. Ponovno pregleda djevojice. Groznica ih je iscrpila, a dijareja dehidrirala. Bilo je ve prekasno. Moda je bilo malo nade za majku, no, i ona je bila jako slaba. Da, ree Lothar. Teka je. Tifus e se proiriti taborom poput vatre u umi zimi kad je sve suho. Postojala je mogunost da je i Manfred ve zaraen i na tu pomisao se hitro ustane i udalji od tog leaja koji je smrdio tako uasno. to mi je initi?, molila je arah. Daj im tekuine, puno tekuine, no, uvjeri se da je voda prokuhana. Lothar se povue. Vidio je tifus u engleskim koncentracijskim logorima, za vrijeme rata. Pokosio je vie ivota od samoga rata. Morao je izvui svoga sina. Ima li lijek za ovu bolest, Oomb, zapita arah. Ne elim da mi majka umre... ne elim da moja sestrica... kad bi mi bar mogao dati koji lijek... Djevojica se borila sa suzama. Prestraena, obraala mu se s patetinom vjerom u njega. Lothar je imao obveze samo prema vlastitoj krvi, no, djevojina hrabrost ga dirne. Htio joj je rei da nema lijekova protiv bolesti njene majke i njenih sestara, da su se nalazile u Bojim rukama. arah gaje slijedila i konano dohvatila za ruku, oajniki ju povlaei pokuavi ga ponovno vratiti u ator gdje su majka i sestrice umirale. Pomozi mi, Oom. Pomozi mi da ozdrave. Lothar se povue na njen dodir. Osjeao je kao da uasna bolest prelazi s njenog tijela na njegovo. Morao je otii. Ostani ovdje, ree joj pokuavi sakriti svoje gnuanje. Daj im da piju. Ja idem po lijek. Kad e se vratiti? Ona ga je gledala uz veliku vjeru, a on je smogao svu hrabrost ne bi li izrekao la: Vratit u se to prije budem

mogao, obea joj i paljivo izbjegne djevojinu ruku. Daj im da piju, ponovi i okrene se. Hvala, uzvikne ona za njim. Neka te Bog blagoslovi, tako si dobar. Lothar joj nije uspio odgovoriti. Nije se uspio ni okrenuti i pogledati ju. Pouri se pak da prede tamnim taborom. I ovoga puta, budui da je pazio, osluhne zvukove koji su dolazili iz ostalih atora: nemiran pla djeaka u groznici, oteano disanje jedne ene s uasnim grevima od groznice, i zabrinut apat onih koji su ih lijeili. Iz jedne od tronih baraka od papira i katrana izviri jedna pojava i dohvati ga za ruku. Mukarac ili ena, Lothar nije uspio shvatiti sve dok ne progovori: Jeste li vi lijenik? Moram pronai lijenika! Lothar odmakne tu ruku i zapone trati. Swart Hendrick ga je ekao. Imao je ve torbu na leima i ve je bacao pijesak na vatru. Manfred je stajao uuren ispod jednog grma. Tifus. Lothar je izrekao tu rije koje se tako bojao. Ve se proirio taborom. Hendrick protrne. Lothar ga je vidio kako je hrabro stajao pred mujakom ranjena slona u napadu, no, sada je bio prestraen. Shvaao je to po pokretima crne glave, i gotovo je mogao osjetiti miris, nalik na pustinjsku kobru kad je netko uznemiruje. Hajde, Manfred. Odlazimo. Kamo emo, tata? Manfred nije ustao. Daleko odovud. Daleko od grada, od epidemije. A arah? Manfred okrene glavu prema ramenu, uinivi gestu tvrdoglavosti koju je Lothar dobro poznavao. Nije nam nita. Ne moemo nita uiniti za nju. Umrijet e... kao njezina majka i djevojice. Manfred podigne pogled prema svom ocu. Umrijet e, nije li tako? Ustani, zarei Lothar. Grinja savjesti inila ga je grubim. Odlazimo. Obrati se Hendricku naredniki i on se nagne podignuvi Manfreda. Hajde, Manie, sluaj svog tatu. Lothar nastavi, vukui djeaka za ruku. Proli su dobar dio puta i Manfred se prestane opirati. Hendrick ga ostavi i djeak ih je posluno slijedio. U iduih sat vremena stigli su do glavne ceste. Na mjeseevoj svjetlosti izgledala je poput rijeke srebrenaste praine, koja je tekla prolazei pored breuljaka. Lothar zastane. Idemo li po konje, sada?, zapita ga Hendrick. Da, potvrdi Lothar. To je sljedei korak. No, njegov je pogled bjeao prema pravcu odakle su stigli i nitko nije govorio. Sva trojica pogledaju u istom smjeru. Prevelik rizik. Nisam mogao dopustiti da Manfred ostane u taboru, objasni Lothar. Nitko od ostale dvojice nije mu odgovorio. Moramo krenuti dalje s naim pripremama. Konje, moramo pronai konje... Njegov glas utihne. Odjednom Lothar skine Hendrickovu torbu s leda i baci je na pod. Pretrai je i izvue kirurki pribor i

lijekove. Uzmi Manieja, ree Hendricku. Saekaj me u usjeklini rijeke Gamas, na istom mjestu gdje smo se utaborili kad smo odlazili u Usakos. Sjea li se? Hendrick potvrdi. Koliko e ti trebati vremena? Onoliko koliko e im biti potrebno da umru, ree Lothar. Ustane i pogleda u Manfreda: Uini to ti kae Hendrick, zapovjedi mu. Mogu li poi s tobom, tata? Lothar mu ni ne odgovori. Okrene se i velikim koracima se spusti dok su oni ostali gledajui za njim sve dok ne nestane. Zatim Hendrick padne na koljena i zapone ponovno vraati stvari u torbu. arah je bila stisnuta pored vatre s haljinom povuenom na koate bokove, i promatrala je dim dok je ekala da voda zakuha. Podigne pogled i opazi Lothara na rubu svjetlosnog kruga Zagleda se u njega, i nakon nekog vremena njeni blijedi i njeni obrisi se promjene, a suze joj poteku niz obraze, sjajei se na svjetlosti vatre. Mislila sam da se nee vratiti, proape. Mislila sam da si otiao. Lothar snano protrese glavom, bio je toliko bijesan na svoju slabost da nije htio govoriti. Zatim sjedne s druge strane vatre i odmota kirurki pribor. Sadraj nije odgovarao bolesti. Bio je u stanju izvaditi truli zub, i ak ponovno namjestiti slomljene kosti, no, gotovo nita nije odgovaralo za lijeenje tifusa. Uze licu crnoga praha, lijek Chamberlain protiv dijareje, i pomijea je s toplom vodom. Pomozi mi, zapovjedi arah i zajedno podignu najmanju djevojicu. Bila je tako lagana, osjeali su sve koice njena malenog tijela, nalik na ptiicu tek uzetu iz gnijezda. Nije bilo nikakve nade za nju. Umrijet e prije jutra, pomisli, i priblii joj vr kako bi popila. Kraj je stigao prije nego je to oekivao. Toan trenutak smrti nije bio vidljiv i Lothar nije bio siguran da je otila sve dok nije provjerio ilu kucavicu, i osjeti hladnou. Druga djevojica preivi do podneva, a zatim umre u tiini upravo kao i njena sestrica. Lothar ih poloi obje u prljavi sivi pokriva i ponese ih do zajednike grobnice koju su ve iskopali na rubu tabora. Sarahina majka se due borila za svoj ivot. Samo Bog zna zato joj je toliko stalo da izdri, ree sebi Lothar. ivot joj zaista nema to pruiti. No, ona se i dalje trzala i vrtjela glavom, vikala, buncajui u groznici. Lothar ju je poeo mrziti zbog te tvrdoglave borbe da preivi, i koja ga je tjerala da eka pored prljavog leaja dijelei s njom njenu bijedu, dodirujui kou unitenu od groznice i vlaei joj lice i usne. / U zalazak sunca pomisli da se ena izvukla. Njena je koa izgledala svjeije i bila je mirnija. Prui ruku u potrazi za Sarahinom i pokua progovoriti, zagledavi se u njeno lice kao da ju zaista prepoznaje, a rijei su kretavo izlazile iz njenog

grla. Taj je napor sasvim iscrpi. ena sklopi oi izgledajui kao da spava. arah joj obrie usta drei se vrsto za njenu ruku. Sat vremena kasnije ena se podigne u sjedei stav na leaju i razgovjetno ree: Sarah, dijete moje, gdje si? Zatim ponovno legne na madrac borei se da udahne to vie zraka. Udisaj se zaustavi na pola puta. Njena koata prsa se polako opuste. Ovog je puta arah hodala pored njega dok je Lothar prenosio majino tijelo do zajednike rake. Spusti ju na kraj reda leeva. Zatim se vrate prema atoru. arah je stajala zagledavi se u Lothara koji je ponovno spremao kirurki pribor, a njeno je bijelo lice bilo oajno. Drhtala je j poput maloga psia kojeg je vlasnik odbacio, no, nije se pomicala. ).. j U redu, uzdahne rezignirano. Dodi sa mnom. Ona odmah izie iz atora. Neu uope smetati, promrmlja, gotovo drui od i olakanja. Pomoi u. Znam kuhati, ivati i prati. Neu smetati. to emo s njom?, zapita Hendrick. Ne moe ostati s nama. Neemo uspjeti nikada uiniti to to trebamo s djevojicom te dobi. Tamo je nisam mogao ostaviti, branio se Lothar. Bilo je kao osuditi ju na smrt. Tako bi bilo bolje za nas. Hendrick slegne ramenima. A sada, to emo? Ostavili su tabor na dnu grla i uspeli su se do vrha stjenovite padine. Djeca su bila podosta iza njih, na pijesku obale jedine zelene bare s vodom koja je ostala u grlu. j Bili su stisnuti jedno pored drugoga, i Manfred je u ruci imao udicu. Vidjeli su kako se naglo povlai i trza se. Zatim hitro podigne udicu. arah skoi na noge i njeni uzbueni krikovi stignu i do njih. Promotre Manfreda kako je upecao ribu koja se trzala, sjajei se. Odluit u neto u vezi s njom, uvjeri ga Lothar. No, Hendrick odgovori: U redu, ali po mogunosti brzo. Svaki dan koji prolazi isuuje vodu na sjeveru, a nama nedostaju i konji. Lothar pritisne duhan u lulu od terakote i razmisli. Hendrick je bio u pravu: djevojica je sve inila kompliciranijim. Morao je se osloboditi, na bilo koji nain. Odjednom podigne pogled s lule i osmjehne se. Moja sestrina, ree i Hendrick ga pogleda ne shvaajui. Nisam znao da ima sestrinu. Veina rodbine mi je umrla u logorima, ali Trudi je preivjela. Gdje je ta tvoja voljena sestrina? Stanuje na sjeveru, upravo usput. Neemo izgubiti nimalo vremena da joj ostavimo djevojicu. Ne elim ii, proape arah tuno. Ne poznajem tvoju tetu. elim ostati ovdje s tobom. uti, upozori je Manfred. Ili e probuditi tatu i Henryja. Priblii joj se i dodirne joj usne daju uutka. Vatra se ugasila, a mjesec se polako sklanjao: jedina svjetlost bile su zvijezde koje su se sjajile na barunastom

nebu poput svijea. Sarahin glas bio je tako drhtav, sad, kad je jedva uspijevao razabrati rijei, iako se nalazio tik do njenih usana. Ti si jedini prijatelj kojeg sam ikad imala, ree mu ona. Tko e me uiti itati i pisati? Njene su rijei ispunile Manfreda osjeajem dunosti. Do tog trenutka prema djevojici je osjeao samo prijateljstvo. Kao i ona, nikada nije imao prijatelje njegove dobi, nikada nije pohaao kolu, nikada nije ivio u gradu. Njegov jedini uitelj bio je otac. Sav svoj ivot proveo je s odraslima: ocem, Hendrickom, i mukarcima koji su radili na ribaricama. Nikada nije postojala ena koja ga je mazila raznjeujui ga. Ona je bila njegova prva prijateljica. Usprkos tome, ponekad bi mu izgledala slaba i priglupa. Kad su se penjali breuljkom, trebali su ju ekati jer je zaostajala. Kad bi ulovio koju ribu, ubivi je, ravnoduan prema njenom trzanju, ona bi briznula u pla. A da ne govorimo kad bi Manfred ulovio veliku pticu sa smeim perjem koja bi upala u njegovu klopku. S druge strane, bila je u stanju uiniti ga sretnim i Manfredu se sviao njen glas kad je pjevala: tanak, no, melodiozan i njean glas. Osim toga, iako je njeno divljenje ponekad bilo preuveliano, Manfred se dobro osjeao. ___arah je brzo uila i u roku od dva dana koja su proveli zajedno nauila je svu abecedu i brojeve. Naravno, da je bila djeak, bilo bi bolje. Miris njene koe i njena mekoa su ga draili. Njena je kosa bila tako tanka da je izgledala poput svile. Ponekad bi je on dodirivao, pretvarajui se da je to bilo sluajno, i ona bi se svakoga puta ukoila, tako da bi se on obeshrabrio i sputao ruku. S vremena na vrijeme arah bi mu se primicala, mazei se oko njega poput makice, a on je osjeao udnovato zadovoljstvo. I kada su spavali pod istim pokrivaem, Manfred bi se katkad budio nou i sluao njeno disanje dok ga je njena kosa kakljala po licu. Put prema Okahandji bio je dug, teak i pranjav. Hodali su ve pet dana. Kretali su se samo ujutro rano i kasno naveer. Za vrijeme dana ljudi su se odmarali u sjeni, a djeca su se mogla sakriti i razgovarati, postavljati zamke ili se prepustiti uenju. Njihove igre nikada nisu bile pretvaranje poput onih ostale djece njihove dobi. Njihov je ivot bio previe blizak najteoj stvarnosti. A sada se na njih okomila nova opasnost: rastanak, koji je postajao sve blii, nakon svakog kilometra koji je ostajao za njima. Nije bilo rijei koje bi utjeile arah, a ako su postojale, Manfred ih nije znao. I on je, uostalom, bio tuan to e se njihovi putovi ubrzo razdvojiti. arah se vrsto stiskala uz njega ispod pokrivaa i toplina koju je njeno maleno tijelo zrailo, bila je iznenaujua. On joj stavi ruku ispod

ramena, nespretno, i osjeti mekou njene kosu na obrazu. Vratit u se po tebe. Uope nije znao zato je izrekao te rijei. Zapravo, prvi put je na to i mislio. Obeaj mi. Djevojica se okrene, pribliivi usne njegovom uhu. Obeaj mi da e se vratiti po mene. Obeanjem ti. Vratit u se po tebe, ree joj, uasnut rijeima koje je izgovarao tako sveanim glasom. Nije imao nikakve kontrole nad svojom budunou, nije mogao biti siguran da e moi ispuniti dano obeanje. Kada? Ona se uhvati za to obeanje. Moramo obaviti posao. Manfred nije znao nita o poduhvatu koji su njegov otac i Hendrick planirali. Znao je samo da se radilo o tekom poslu i da je u neku ruku bio opasan. Radi se o vanoj stvari. Ne, ne mogu ti rei o emu je rije. No, kad sve bude svreno, vratit emo se po tebe. Njegov ju je odgovor zadovoljio. Uzdahne i Manfred osjeti kako napetost nestaje iz njena malena tijela. Cijelo se njeno tijelo opusti u snu, a njen se glas pretvori u apat. Ti si mi prijatelj, nije li tako, Manie? Da, prijatelj sam ti. Moj najbolji prijatelj? Da, tvoj najbolji prijatelj. arah ponovno uzdahne i odjednom zaspe. On ju pomiluje po kosi, mekanoj poput vate pod njegovom rukom i osjeti enju zbog brzog rastanka. Htio je zaplakati, no, to su inile samo djevojice, a njemu se to nee dogoditi. Sljedee veeri dok su se vukli po pranjavom putu, Lothar s vrha pokae ispred sebe, bez rijei. Skupina koliba s limenim krovom koja je inila maleni pogranini gradi sjajila se na suncu koje je zalazilo poput velikog ogledala, na kojem se isticao samo jedan crkveni toranj. A taj je toranj bio neto vii od stabala koja su okruivala zgradu. Stii emo u sumrak. Lothar premjesti torbu na drugo rame i pogleda djevojicu. Njena mekana kosa poput svile bila je pranjava, a znoj joj je slijepio kosu na elo i obraze; njene neuredne pletenice, posvijetljene od sunca isticale su se poput rogova iza uiju. Bila je toliko preplanula da ju je samo plava kosa razlikovala od crnkinje iz plemena Nama. Njena haljina je takoer bila jednostavna, a njena stopala bila su bosa i bijela od praine. Lothar je uzeo u obzir, a poslije odbacio, mogunost da joj kupi novu haljinu i cipele u jednoj od trgovina pored ceste. Troak je mogao biti opravdan: u sluaju da njena sestrina odbije djevojicu... No, nije slijedio tu misao do kraja. Oprat e je pored bunara koji je opskrbljivao grad vodom. Gospoda kod koje e stanovati zove se Trudi Bierman. Jako je ljubazna i pobona. Lothar nije ba imao mnogo zajednikog sa sestrinom. Nisu se vidjeli ve trinaest godina. Udala se za pastora nizozemske reformirane crkve u Okahandji. I on je dobar ovjek, jako

poboan. Imaju djecu tvojih godina. Bit e ti dobro s nj ima. Hoe li me uiti itati i pisati kao to to ini Manie? Naravno! Lothar je uostalom bio spreman na sve samo da ju uvjeri i da je se oslobodi. Ue svoju djecu, pa tako e i tebe, jer e biti dio njihove porodice. Moe li Manie takoer ostati sa mnom? Manie mora doi sa mnom. Molim te, bih li i ja mogla s vama? Ne. Ni govora. Ti e ostati ovdje... i ne namjeravam se vratiti vie na tu temu. Pored bunara arah skine prainu s nogu i ruku i smoi si kosu, a potom popravi pletenice. Spremna sam, ree konano Lotharu, dok je on kritiki promatrao djevojicu. Bila je prljava i za njih je bila samo na teret, no, na neki nain i on ju je zavolio. Nije mogao da se ne divi hrabrosti i duhu te djevojice. I odjednom ga iznenade vlastite misli, pokuavajui pronai naina da je moda zadri, i trebao je smoi svu hrabrost da uini to je naumio. Dodi, idemo. Uze je za ruku i okrene se prema Manfredu. Priekaj ovdje s Hendrickom. Dopusti mi da i ja doem s tobom, tata, molio ga je Manfred. Samo do vrata. Samo da pozdravim Sarah. Lothar se dvoumio, a zatim udovolji njegovoj elji, no, strogo ree: U redu, ali dri jezik za zubima i uljudno se ponaaj. Povede ih puteljkom sve dok ne stignu do vrata jedne od kua u nizu, vee od ostalih, koja je stajala pored crkve i dovoljno jasno inila cjelinu s njom. Nije bilo zabune: radilo se o kui pastora. Iznad vrata gorjelo je svjetlo, ponosno svjetlo lanterne, a kukci su neprestano zujili oko nje udarajui u metalnu mreicu koja je titila ulaz u svjetiljku. Zvuk glasova koji su pjevali stigne do njih im su otvorili vrata i pribliili se kuhinji. Kad su stigli do staklenih vrata opaze, u osvijetljenoj kuhinji, porodicu koja je sjedila za stolom i pjevala u zboru. Lothar pokuca i pjesma se prekine. Od stola ustane mukarac i priblii se vratima. Na sebi je imao crno odijelo koje je bilo iroko u koljenima i laktovima, no, napeto na irokim ramenima. Imao je gustu i dugu kosu, koja mu je padala na ramena poput grive, ve pomalo sijede. Tko je?, zapita glasom koji je navikao da grmi s govornice. Gurne staklena vrata i zaviri u mrak. Imao je iroko i pametno elo, ija je irina jo vie bila naglaena neznatnom elavou. Imao je ponosne oi poput proroka iz Starog zavjeta. Ti si! Prepoznao je Lothara, no, nije ga pokuao bolje pozdraviti. Okrene se prema kuhinji i pozove: Mevrou, to je tvoj bezboni brati koji dolazi iz pustinje poput Kaina! Plava ena ustane od stola, davi znak djeci da uute i da ostanu na svom mjestu. Bila je visoka gotovo koliko i njen mu, imala je oko pedeset godina i bila je dosta okrugla, crvena u licu

i uredne kose, podignute u pundu. Prekrii snane ruke na velikim prsima. to trai ovdje kod nas, Lothare de La Rey?, zapita. Ovo je kua porodice krana koji vjeruju u Boga. Ne elimo uti nita o tvojim prljavim poslovima ili tvom divljakom ponaanju. Zastane ugledavi djecu i promotri ih sa zanimanjem. Bok, Trudi. Lothar gurne arah prema njoj. Godinama se ve nismo vidjeli. Dobro izgleda. Sretna sam to je Bog blagostiv prema nama, sloi se Trudi. Ali, kao to zna, rijetko mi je bilo dobro u ivotu. Njen je izraz lica odavao patnju i Lothar brzo promijeni temu razgovora. Doao sam da ti dam mogunost za dokazati svoje veliko kransko srce. Gurne arah ponovno prema njoj. Ova je djevojica siroe, nema nikoga. Treba joj dom. Mogla bi ju uzeti k sebi, Trudi, i Bog e ti vratiti za dobro djelo. ]e li to jo jedna od tvojih... Trudi pogleda u kuhinju, gdje su njene dvije keri pokuavale uti svaku rije, a potom spusti glas i proape: Je li i ona tvoje kopile? Njena je porodica umrla od tifusa. Krivi korak: opazi kako se povlai. Prije nekoliko tjedana. Njoj nije nita. Trudi se opusti i Lothar nastavi: Ne mogu se brinuti o njoj. Mi smo na putu, a njoj je potrebna majka. Ve imamo puno usta koja..., zapone Trudi, no, mu ju prekine. Dodi, djevojice, zagrmi njegov glas i Lothar gurne arah prema njemu. Kako se zove? Sarah Bester, Oom. Dakle, pripada Volku, zapitaju, sluei se rijeju afrikansa koja znai narod. arah potvrdi, nesigurna. A tvoji su roditelji prije smrti pripadali nizozemskoj crkvi? - Ona ponovno potvrdi. A ti vjeruje u Gospoda Boga iz Izraela? Da, Oom. Moja me majka nauila, proape arah. Ne moemo ju poslati u svijet, ree mu eni. Neka ude, eno. Bog e se pobrinuti. Bog se uvijek brine za svoj izabrani narod. Trudi Bierman uzdahne teatralno i krene prema arah, uzevi ju za ruku. Mrava poput avla i prljava poput crnog majmunia. A ti, Lothare de La Rey, mukarac uperi prstom u njega. Je li ti Gospodin Bog u svojoj samilosti pokazao tvoju veliku greku, je li usmjerio tvoje korake k vjeri? Istini za volju, ne, dragi bratiu. Lothar se povue prema vratima, ne skrivajui olakanje. Panja mukareva se premjesti na djeaka koji je stajao u sjeni, iza Lothara. A, tko je ovo? Moj sin Manfred. Lothar zagrli svog sina, zatitniki, i pas tor se priblii i nagne se prouavajui mu lice. Njegove su oi bile ponosne i arke, ali Manfred se zagleda u njih i opazi kako se mijenjaju. Postanu toplije i sjajnije, pokazavi dobro raspoloenje i saaljenje. Jesam li te preplaio, mladiu? Njegov je glas bio njeniji, i Manfred zanijee

glavom. Ne, Oomie... ne jako. Pastor se nasmije. Tko te ui Bibliju, mladiu? Moj otac, Oom. Neka Bog ima milosti prema tvojoj dui, ako je tako. Uspravi se i priblii bradu prema Lotharu. Bilo bi mi drae da ostavi djeaka umjesto djevojice, ree mu i Lothar jo jae stisne Manfredova ramena. Djeak je koji puno obeava, a Volku su potrebni dobri ljudi koji e sluiti Bogu. Ne nedostaje mu nita. Lothar nije uspijevao sakriti uznemirenost, no, pastor ponovno prodorno pogleda u Manfreda. Mislim, mladiu, da nam je sueno da se ponovno susretnemo. Kad se tvoj otac bude utopio, ili ga budu lavovi prodrli, ili ga objese na vjealima Englezi, ili kazne na neki drugi nain, vrati se k meni. uje li me, mladiu? Trebam te, Volk te treba, i Bog te treba. Zovem se Tromp Bierman, ja sam sluga Gospodinov. Vrati se u ovu kuu! Manfred potvrdi. Vratit u se da posjetim arah. Obeao sam joj. U tom trenutku hrabrost napusti djevojicu i ona brine u pla pokuavi se izvui iz Trudina stiska. Hajde, prestani, malena, ree joj Trudi Bierman. Prestani cmizdriti! arah ugui jecaje. Lothar gurne Manfreda daleko od vrata. Djevojica zna raditi sve, posluna je, sestrino. Nee ti biti ao to si uinila to dobro djelo, pogleda ju i udalji se. To emo jo vidjeti, promrmlja Trudi sumnjiavo, dok je Lothar ve krenuo svojim putem. Sjeti se Boje rijei, Lothar de La Rey, uzvikne za njim pastor. Ja sam Uskrsnue i ivot i tko vjeruje u mene... Manfred se okrene i pogleda prema vratima. Visoka i mrava pojava pastora gotovo je ispunila prag kuhinje, no, na visini njegova struka Sarahino maleno lice se ogledavalo oko sebe: na svjetlosti svjetiljke bilo je blijedo poput porculana i svjetlucavo od suza. etiri osobe ekale su ih na dogovorenom mjestu. U oajnim godinama rata svi su trebali nauiti mjesta za sastajanje. Kad su ih postrojbe Unije razdijelile, oni bi se gubili u umi, a zatim se ponovno sastajali nakon nekoliko dana na sigurnim mjestima. Na mjestima za sastajanje nalazila se uvijek voda, mali izvor koji je izlazio iz stijene, maleni bunar ili suho korito rijeke ija je dragocjena tekuina bila lako dostupna nakon malo kopanja. Mjesta su bila tako rasprostranjena da ih nikada nitko nije mogao iznenaditi, jer su sva imala irok pogled. Osim toga, uvijek je bilo mjesta da se konji napasu, i sakrivene rezerve hrane. Mjesto koje je Lothar izabrao za susret s drugima imalo je jo jednu prednost. Nalazilo se na breuljcima na nekoliko kilometara udaljenosti od farme uspjenoga njemakog stoara, dobrog prijatelja Lotharove porodice, simpatinog ovjeuljka kojemu je mogao vjerovati i koji bi

tolerirao njihovu prisutnost na njegovom posjedu. Lothar kroi u breuljkast kraj. Hodao je po otvorenom sve dok ga oni koji su ga ekali nisu mogli iz daljine primijetiti, a nedostajalo je jo tri kilometra do mjesta sastanka, kad se na stijeni pred njima pojavi malena pojava, maui rukama u znak dobrodolice. Ubrzo ga dostignu jo trojica i svi zajedno se spuste breuljkom hitajui Lotharu u susret. Vodio ih je Vark Jan, iji je nadimak bio Ivan svinja, stari ratnik khosa sa ukastim obrisima lica i borama koje su odavale da je mjeanac Nama i Bergdama. On je govorio da mu je baka bila bumanska ropkinja koju su Boeri zarobili prije stotinu godina. No, bio je straan laljivac i o pitanju njegova porijekla bilo je vie razliitih sudova. Slijedili su ga gotovo u stopu Klein Boy, djeai, sin kopile Swarta Hendricka i ene Herero. Djeai odmah krene prema svom ocu i pozdravi ga tradicionalno udarcem dlana u dlan. Bio je takoer jako visok i snaan, no, imao je njenije crte lica i bademaste oi poput majke. Poput divljeg meda, njegova je koa mijenjala boju promjenom svjetla. Vark Jan i Klein Boy radili su zajedno na ribaricama u Walvis Bayju i Hendrick ih je poslao da pronau jo ljudi koji e im sluiti da ih povedu na mjesto sastanka. Lothar se okrene prema etvorici mukaraca. Nije ih vidio ve dvanaest godina. Prisjeao ih se kao ponosnih ratnika: njegovi lovaki psi, zvao ih je iz njenosti i bez imalo vjere u njih. Upravo poput divljih pasa bili bi se okrenuli protiv njega unitivi ga na najmanji znak slabosti. Pozdravi ih pogledom, te stare prijatelje iz rata. Legs, s nogama poput rode, Bivol, koji je naginjao glavu poput te ivotinje. Meusobno se pozdrave na sveani nain. Lothar ih je prouavao i opazi do koje ih je mjere dvanaest godina lagodnog ivota promijenilo. Udebljali su se i opustili. Bili su srednjih godina. No, s druge strane se utjei, zadatak koji su trebali izvriti nije bio jako teak. U redu!, nasmije se okrenuvi se prema njima. Uspjeli smo, dakle, podignuti vae oputene trbuhe s vaih ena i s vaih vreva piva! Odgovor je bio gromki smijeh. Pohitali smo odmah nakon to su Klein Bov i Vark Jan spomenuli tvoje ime, uvjeravali su ga. O, naravno stigli ste ovdje samo zbog ljubavi koju gajite prema meni..., Lotharov sarkazam je bio jasan,...poput kragulja ili akala koji dolaze iz ljubavi, a ne da se bogato nahrane! Vark Jan je, zapravo, spomenuo neto u vezi sa zlatom, prizna Bivol, koji je suzdravao smijeh. Klein Boyje takoer dodao da emo se moda morati i potui. Tuno! Tuno! ovjek u mojim godinama, alio se Legs, vie odjedanput ili dva puta dnevno ne moe

zadovoljiti svoje ene. Ali, boriti se i uivati u drutvu starih prijatelja, initi razbojstva, to moe initi i dan i no, bez prestanka... i ljubav koju ti dajemo je velika poput pustinje Kalahari! Svi prasnu u gromki smijeh, tapajui se meusobno po ramenima. Skupina ostavi korito rijeke i pone se penjati do starog mjesta za sastanke. Radilo se o izraenoj stijeni, podosta niskoj, ocrnjenoj od dima bezbroj logorskih vatra, dok je stijena bila oker boje poput koe Bumana koji su se stoljeima koristili tim skrovitem prije njih. S ulaza skrovita pruao se pogled na dolinu. Gotovo bi bilo nemogue pribliiti se vrhu breuljka a da ga se ne opazi. Prva etvorica ve su otvorila skrovite. Bilo je zaklonjeno usjeklinom u stijeni neto nie. Unutranjost je bila u boljem stanju nego to je Lothar oekivao. Hrana u konzervama i streljivo, naravno, bili su zapeaeni, a puke Mauzer bile su prekrivene utom mau i zamotane u masni papir. Bile su u savrenom stanju. A i veina konjske opreme bila je dobro ouvana. Proslavili su to mesom iz konzerva i dvopekom, hranom koju su nekada mrzili zbog monotonije, no, koja je sada izgledala jako ukusno. Ta hrana je budila u njima bezbroj uspomena na oajnika jela iz prolih dana za kojima su sada osjeali enju. Nakon to su pojeli, pokupe konjsku opremu, izme, odjeu, odbacivi sve to je bilo uniteno od kukaca ili glodavaca ili to se osuilo poput pergamenta, no, popravivi sve to je bilo mogue popraviti, sve dok nisu skupili dovoljno opreme za sve. Dok su radili, Lothar je razmiljao o tome da je bilo jo desetak skrovita te vrste ratrkanih po cijelom prostoru i da je na sjeveru vjerojatno bilo jo takvih skrovita gdje su njemake podmornice uvale rezerve. Vjerojatno je bilo robe koja je vrijedila nekoliko tisua funta. Do tog trenutka nije mu pala na pamet pomisao da bi za sebe mogao iskoristiti te stvari: izgledalo mu je kao da su te rezerve jo uvijek tu da bi sluile domovini. Osjeti iskuenje: A da iznajmim brodicu i plovim du obale... No, potom, nakon to ga prou trnci, shvati da u tom sluaju vie ne bi vidio Walvis Bay, niti tu zemlju. Nije bilo povratka nakon poduhvata koji su se spremali uiniti. Skoi na noge i izmjeri dugakim koracima dio puta do ulaza u skrovite. Dok je promatrao nizinu okruenu planinama sivosmede boje, tu i tamo prekinute bodljikavim grmovima, osjeti da e se na njega sruiti patnja i nesrea. Bih li mogao biti sretan igdje drugdje?, zapita se. Daleko od ove zemlje, tako predivne i tako grube? Njegova odlunost se poljulja. Zatim se okrene prema Manfredu koji ga je promatrao namrten. Imam li pravo odluivati za svoga sina

o tako vanoj ;:? stvari? Zagleda se jo jednom u djeaka. Imam li pravo primorati ga na ivot bjegunca? Uz velik napor uspije odagnati sumnje, trznuvi se, poput konja koji se trza da odbaci buhe, te pozove Manfreda. Povede ga daleko od skrovita i kad ih ostali vie nisu mogli uti, ree mu to je namjeravao uiniti, razgovarajui s njim kao s njemu ravnim. Odnijeli su nam sve to god smo imali i za to smo radili, Manie. Odnijeli su nam sve u ime zakona, ali ne i u Boje ime i prirodne pravde. Biblija nam doputa da se suoimo s onima koji nas varaju: oko za oko, zub za zub. Uzet emo si ono to su nam ukrali. I usprkos tome, Manie, po engleskom zakonu bit emo kriminalci. Morat emo bjeati, skrivati se i lovit e nas kao da smo obine ivotinje. Samo e nam naa hrabrost i spretnost dopustiti da preivimo. Manfred se uznemiri, kao da je nestrpljiv da ude u akciju, pogledavi u oevo lice jasnim i velikim oima. Lotharove rijei zvuile su mu uzbudljivo i Manfred je bio ponosan to mu je otac neizmjerno vjerovao razgovarajui s njim kao s odraslom osobom. Otii emo prema sjeveru. Tamo ima dobre zemlje u Tanganjiki, u Nvasalandu, u Keniji. Puno naih ljudi je ve tamo. Naravno, bit emo prisiljeni promijeniti ime, i neemo se moi vratiti, ali stvorit emo si nov ivot u novoj zemlji. Neemo se vie moi vratiti? Manfredov izraz lica se promijeni. A Sarah? Lothar nije obraao panju na pitanje koje mu je sin postavio. Moda emo si kupiti lijepu plantau kave u Nvasalandu ili na obroncima Kilimandara. Ima jo puno divljai u nizini Serengete, ii emo u lov i obraivati zemlju. Manfred je sluao, jer je morao, no, njegov izraz lica bio je namrten. Kako je mogao rei svome ocu da ne eli otii u drugu zemlju, da je htio ostati ovdje? Ostao je budan jo dugo, dok su ostali ve hrkali. Logorska vatra se gotovo ugasila. Mislio je na arah, na njeno blijedo lice, oroeno suzama i na njeno toplo sitno tijelo koje mu je inilo drutvo ispod pokrivaa. Jedina je prijateljica koju sam ikad imao. Naglo se vrati u stvarnost zauvi udnovat i stravian zvuk. Dolazio je iz nizine ispod njih, no, udaljenost nije oduzimala nita od ponosa koji se osjeao u njemu. Njegov otac polako zakalje, ne pazei na pokriva koji mu je kliznuo s tijela, do pojasa. Stravian se zvuk ponovi, jo vie zastraujui, a zatim se pretvori u seriju rezanja, hropac u agoniji jednog udovita. to je to tata? Manfreda prou trnci. Kau da se i najhrabriji prestrae kad zauju prvi puta taj zvuk, ree mu smireno Lothar. To je rika gladnog lava iz pustinje Kalahari. Sljedee jutro, dok su se s prvim zrakama sunca

sputali breuljkom prema nizini, Lothar se naglo zaustavi, na elu skupine i pozove Manfreda k sebi. Juer si uo njegov glas, a sada moe vidjeti njegove tragove. Nagne se i dodirne trag koji je ostavio velikom apom, utisnut u mekanu, utu zemlju. Stari maanhar, stari i osamljeni mujak. Lothar prstom prede preko ruba traga. Manfred ga je vie puta promatrao da ini isto, kao da je dodirujui njegove tragove otac htio doznati njegove tajne. Pogledaj kako su glatki, i kako prebacuje teinu na stranje ape prema petama. Prednjom desnom apom jedva i dodiruje tlo, to znai da je epav. Mora da nije lako za njega dobro se nahraniti, i to moe biti razlog zbog ega se dri tako blizu ranca. Stoka je lak plijen za divlje ivotinje. Lothar prui ruku i podigne neto s jedne suhe granice. Dri, Manie, ree stavljajui uperak crvenkastih dlaka u njegovu ruku. Ostavio ti je malo ponosne grive. Zatim ustane i prede preko traga. Vodio ih je prema izvorima gdje je trava rasla gusta i zelena do visine koljena. I tu ugledaju prvo stado stoke, krave s grbom koje su se sjajile na jutarnjem suncu. Gospodarska kua nalazila se na uzvienom tlu, s druge strane izvora, usred plantae egzotinih palma s datulama, uvezenih iz Egipta. Bila je to stara kolonijalna tvrava, ostatak Herero ustanka iz 1904. kad se cijeli teritorij pobunio protiv ekscesa njemakog kolonijalnog vladanja. ak su se i Bondelsvvart i Nama ujedinili s Hererima u ratu, i trebalo je dvadeset tisua vojnika bijelaca i troak od ezdeset tisua funta da ugue pobunu. K tome treba dodati 2500 asnika i njemakih vojnika koji su pali u bitci i 70.000 Herera, mukaraca, ena i djece koji su ostali ubijeni pukama, spaljeni ili umrli od gladi. Ta brojka je predstavljala gotovo 70 posto cjelokupnog stanovnitva. Kua je, dakle, bila izvorno tvrava na granici, sagraena da bi drala na oku redove Herera. Vanjski zidovi bili su obijeljeni vapnom, i ak je i sredinji toranj imao prozorie. Na jednom stupu vihorila se, u znak izazova, zastava s germanskim kraljevskim orlom. Barun ih opazi da dolaze, dok su se sputali pranjavom cestom prema izvorima i poalje mala kola po njih. Pripadao je generaciji starijoj od Lotharove, no, bio je visok i vitak i stajao je uspravno. Bijeli oiljak maevalaca mogao se opaziti na uglu usana: njegovo je obraanje bilo dosta formalno i staromodno. Poalje Swarta Hendricka u sobe za poslugu, a nakon toga povede Lothara i Manfreda u svjeu glavnu dvoranu, u sjeni, gdje je barunica ve pripremila za njih crne boce odlinog njemakog piva i vreve sa sokom od afrana iz kune radinosti. Njihovu odjeu odnesu sluge dok su oni

uivali u kupki. Vrate im ih sat vremena kasnije, zajedno sa izmama koje su se sjajile od istoe. Za veeru su jeli mekano peenje s ukusnim umakom i predivnim vinom iz rajnske oblasti. Nakon tog jela, uz Manfredovu veliku radost, servirali su im nekoliko vrsta torta, krema, dok je za Lothara najvei znak gostoljubivosti bio razgovor s domainima. Bilo je zaista lijepo razgovarati o knjigama i glazbi, i sluati dobar njemaki domaina. Kad je Manfred bio sit i vie nije mogao jesti, poeo je zijevati tako glasno da je morao prekriti usta objema rukama, i jedna ga slukinja Herero povede u sobu. Barun ulije rakiju Lotharu u au i prui mu kutiju cigara, dok je ena baratala s vrem s kavom. Kad je cigara bila sasvim upaljena, barun ree Lotharu: Primio sam vae pismo iz Windhoeka i bilo mi je ao da ste u nevolji, dragi prijatelju. Ovo su teka vremena za sve. Obrie si monokl u rukav a zatim ga ponovno stavi na oko, i ponovno se zagleda u gosta. Vaa majka, neka je Bog uva, bila je zaista prava gospoda. Nema toga to ne bih uinio za njena sina. Napravi stanku i ponovno uvue dim, uivajui u okusu i nastavi: No... Lotharovo raspoloenje se promijeni. Ta rije znaila je razoaranje i odbijanje. No, nije prolo ni dva tjedna otkako sam prodao sve konje i stoku koja mi nije potrebna. Preostali konji mi trebaju. Iako je Lothar vidio bar etrdeset konja koji su pasli oko ranca, samo potvrdi glavom u znak razumijevanja. Imam nekoliko magaraca, dvije jako dobre ivotinje koje bih vam mogao prodati po dobroj cijeni... recimo, pedeset funta. Pedeset za oba?, zapita Lothar uljudno. Pedeset svaki, ree barun odluno. A to se tie one druge stvari o kojoj ste samo natuknuli u pismu, drim se pravila da nikada ne posuujem novac prijateljima. Tako se moe izbjei gubitak prijatelja i novca. Lothar prede preko te njegove posljednje opaske i vrati se na prethodnu: asnik vojske koji je kupio od vas konje, znate li moda je li kupio konje i s ostalih imanja? Koliko znam, kupio je gotovo stotinu konja. Barun osjeti olakanje zbog Lotharovog gospodskog ponaanja to se nije protivio njegovom odbijanju. Predivne ivotinje. Zanimali su ga samo najbolji konji, koji su navikli na pustinju i koji su imuni na konjske bolesti. Pretpostavljam da ih je eljeznicom otpremio prema jugu, nije li tako? Ne, jo nije, ree barun zanijeui glavom. Bar to nije uinio posljednji put kad sam bio u gradu. Dri ih pored eljeznike postaje, s druge strane grada, tako da se odmore i da smognu snage potrebne za put vlakom. uo sam da namjerava poslati ih prema jugu kad ih bude skupio stotinu i

pedeset. Ostave tvravu rano ujutro, nakon to su pantagruelski dorukovali jaja, slaninu i meso, i sva trojica na sivcu koji je Lothara na kraju stajao dvadeset funta. Kakve su bile sobe za poslugu?, zapita Lothar. Sobe za robove, a ne za poslugu, odgovori mu Hendrick. Netko je ak umro od gladi, a netko se morao suoiti s barunovom ibom. Hendrick uzdahne. Da najmlaa medu sluavkama nije imala tako veliko srce i bila velikoduna... Lothar ga potapa po ramenima i pogleda prema Manfredu, tako da je Hendrick promijenio temu razgovora, pravei se da nita nije ni rekao. I tako odlazimo na starom sivcu, primijeti. O, nikad nas nee uhvatiti s tom gazelom! Udari po debeloj stranjici ivotinje, a ova nastavi dalje kao da se nita nije dogodilo, ne ubrzavi ni malo. Upotrijebit emo ga za lov, ovog magarca, ree mu Lothar i nasmije se vidjevi da je Hendrick mrtio elo u nedoumici. Kad su bili u zaklonu stijene, Lothar je brzo radio, skupljajui streljivo i hranu koje poloi na ulazu u skrovite. Dobro, dobro, dobro, primijeti Hendrick uz podsmijeh. Teret je tu. Nedostaju samo konji. Morat emo postaviti ovdje strau, ree Lothar ne marei na njegove rijei. No, bit e nam potrebni svi ljudi. Ostavi novac Vark Janu, u kojeg je medu skupinom imao najvie povjerenja. Pet funta je dovoljno da ispije cijelu bavu Cape Smokea, ree mu, a dovoljna je aa da slon isprui papke. No, ne smetni s uma, Vark Jan... ako bude previe pijan kad se budemo vratili da nee moi ostati u sedlu kad budemo krenuli, neu te ostaviti za nama da te policija ispita. Ostavit u te s metkom u elu. Dajem ti svoju rije. Vark Jan spremi novanicu u dep. Neu popiti ni suzicu!, ree tugaljivim glasom koji je trebao pridobiti Lothara. Znate da se moete osloniti na mene to se tie pia, ena i novca. Okahandja se nalazila gotovo trideset kilometara i Ivan Svinja krene odmah, da bi bio tamo puno prije Lothara. Ostatak skupine, zajedno s Manfredom koji je jahao na sivcu, spusti se niz breuljak. Vjetar ve cijeli dan nije puhao i tako su lavlji tragovi jo uvijek bili sasvim jasni; ak i na tom nestalnom terenu lovci, s Mauzerima i streljivom na prsima, krenu u lov na lava udaljivi se treim korakom. Manfred se drao iza ostalih, jer je jo uvijek osjeao u uima riku lava koju je uo prethodne veeri, i nije mu bilo ao to se na sivcu usporeno kretao za ostalima. Lovci su bili ispred njega, nije ih mogao vidjeti, no, obiljeili su put kojim su se kretali slomljenim granicama i tragovima u grmlju, koje je on s lakoom slijedio. Nakon manje od sat vremena pronau mjesto gdje je stari lav ubio jednu

od barunovih koza. Ostao je ovdje sve dok ju nije sasvim poderao, ostavivi samo glavu, papke i vee kosti. No, i s njih je skinuo meso, kao dokaz da je bio jako gladan. Lothar i Hendrick opiu brzi krug oko tog dijela i ubrzo pronau lavlje tragove. Otiao je prije nekoliko sati, ree Lothar i odmah potri prema uperku trave koji je lav pregazio. Zapravo, manje od pola sata. Moda nas je uo kako se pribliavamo. Ne. Hendrick dodirne tragove dugim tapom koji je nosio sa sobom. Otiao je hodajui bez brige. Nije nas uo. Prepun je hrane i sigurno se kree prema najblioj vodi. Kree se prema jugu. Lothar ponovno pregleda tragove. Vjerojatno e otii prema rijeci, i na taj e se nain pribliiti gradu, to nam odgovara. Ponovno prebaci Mauzer oko ramena i da znak svojim ljudima da ostanu gdje jesu. Nastave se penjati malom padinom, i prije nego to su stigli do vrha lav skoi prema njima, ostavivi zakon makije upravo pred njima, udaljivi se od skupine prema otvorenom nizom skokova. No, svakim skokom njegov je trbuh podrhtavao pod teretom hrane koju je poderao. Mauzer odmah krene u akciju, bljujui vatru prema ivotinji u trku. Praina se podigla u malene fontane oko lava. Lotharovi ljudi, svi osim Hendricka, kao strijelci nisu vrijedili nita. Nikako ih nije mogao nauiti da snaga kojom vuku okida nije proporcionalna sa snagom metka, nikada ih nije mogao odviknuti od loe navike da svaki put kad su pucali, ne zatvore oi. No i njegov je hitac samo podigao prainu pod lavljim trbuhom. Krivo je procijenio razdaljinu, kao to se esto dogaa u pustinji, gdje nedostaju toke za orijentaciju. Ponovno nacilja ne odvajajui rukohvat od ramena i podigne ciljnik sve dok nije vidio nebo iznad crvene grive koja je letjela oko ivotinje. Lav osjeti sljedei metak i uspori, njiui glavom i liui si bok, gdje je bio pogoen. Zvuk metka koji se uvlaio u meso jasno je stigao do reda lovaca. U tom trenutku lav se ponovno spusti i zapone trati, nisko drei ui, riui od boli i bijesa, sve dok ne nestane. Nee otii daleko! Hendrick da znak lovcima da krenu za njim, ostavi poredani. Lav koji tri tako brzo, nakon nekog vremena je primoran usporiti. Ako ga se nastavi slijediti, okrenut e se i napasti. Lothar, Hendrick i Klein Boy, najjai od svih u skupini, krenu prvi. Tragovi krvi!, uzvikne Hendrick kad su stigli do mjesta gdje je lav dobio metak. I to iz plua! Mrlje crvene boje bile su pokrivene pjenom. Pazite!, uzvikne Lothar kad su stigli do mjesta gdje je lav nestao. Zasigurno je tu negdje i eka nas! Upravo dok je izgovarao te rijei lav se baci prema njima. Sakrio se iza grma legnuvi na tlo i spustivi ak i ui. No, im je

Lothar stigao do vrha sa svojim ljudima, skoi prema njemu na udaljenosti od petnaestak metara. Lav se drao tla, drei ui i dalje zabaene unatrag, tako da je njegovo elo izgledalo ravno i iroko poput zmijina. Njegove su oi bile ute i nemirne. Njegova crvena griva stajala je uspravno i inila ga je stravinim. Iz otvorenih ralja pokazivao je zube, riui tako jako da se i Lothar povukao na trenutak, a potom uperi prema njemu puku. Dok je rukohvat Mauzera dodirivao njegovo rame, lav skoi pred njim, dok mu je iz ralja iziao oblak krvi koji poprica Lotharovo lice. Instinkt mu je govorio da to prije zapuca prema golemoj zvijeri, koja se nadvisila iznad njega na stranjim apama, no, Lothar se primora da dobro nacilja. Hitac u prsa ili vrat ne bi onemoguio lavu da ga ubije: Mauzerov metak bio je lagan: bio je namijenjen protiv ljudi, a ne za veliki lov. Taj metak bi samo jo vie potaknuo lava da napadne. Jedino ga je hitac u mozak mogao spasiti na toj udaljenosti. Mo mao Lothar ispali prema glavi, i metak se zarije izmeu oiju zvijeri, proavi kroz mozak boje maslaca i izie s druge strane lubanje; no, lav se i dalje pomicao snagom inercije. Golemo tijelo padne na Lotharova prsa koji padne na tlo udarivi ramenom i glavom. Hendrick ga podigne i obrie mu rukom usta i nosnice od pijeska, a zatim zabrinutost nestane s njegova lica i osmjehne se dok je Lothar odmicao njegove prste. Stari, i postaje spor, osmjehne se Hendrick. Podigni me na noge prije nego to me Manfred vidi!, ree Lothar, a Hendrick namjesti ruku i podigne ga. Teturao je. Nasloni se svom teinom na Hendricka drei si glavu na mjestu gdje ju je udario, no, ve je izdavao zapovijedi. Klein Boy! Legs! Vratite se natrag i drite magarca prije nego to osjeti miris lava i baci Manieja sa sebe! Udalji se od Hendricka i priblii se ubijenom lavu teturajui. Leao je na boku i ve su se muhe sakupljale na smrskanoj glavi. Trebat e nam svi ljudi i puno sree da ga uspijemo natovariti. Lav je bio star i slabo ishranjen, pun oiljaka koji su se nakupili u godinama lova bodljikavim veldom, a njegova je koa bila naborana i hrapava. No, njegov je eludac bio pun hrane i vjerojatno je teio oko stotinu pedeset kilograma. Lothar podigne puku s pijeska i paljivo je oisti, a potom je nasloni na lava i vrati se treim korakom natrag, jo uvijek epajui zbog pada, masirajui si vrat i sljepoonice. Magarac zajedno s Manfredom dolazio je prema njemu i Lothar zapone trati. Jesi li ga uhvatio, tata?, vikne Manfred uzbueno. uo je hitce. Da. Lothar ga spusti s magarca. Nalazi se blizu. Lothar provjeri magarevu opremu. Bila je nova i vrsta, no, jo

jednom provue konop kroz prsten i postavi dvojicu sa svake strane. Zatim, vrlo paljivo, stavi maramu oko magarevih oiju. Dobro. Da vidimo kako e se ponaati. Ljudi koji su bili pored konopa zaponu vui, ali magarac nije htio pomaknuti kopita, u znak pobune zbog marame oko oiju i nije se htio pokrenuti. Lothar se premjesti na drugu stranu, pazei da se dri daleko od njegovih kopita i povue ga za rep. Magarac je i dalje ostajao na mjestu, ne pomiui se, poput stijene. Lothar se nagne i ugrize ga za rep, zarivi zube duboko u mekano meso, i magarac udari kopitima u visini njegove glave. Nakon jo jednog ugriza magarac je kapitulirao. Zapone se kretati prema vrhu... No, dok je gotovo dostigao vrh, promijeni smjer i lavlji miris ispuni njegove nozdrve. Miris lava ima sasvim udan efekt na ostale ivotinje, divlje ili domae, ak i na one koje nikada nisu mogle susresti lava. Lotharov otac je uvijek birao svoje lovake pse tako da je ostavljao tenad da njue navlaenu kou tek ubijenog lava. Veina njih bi zapoela zavijati od straha povlaei se to su bre mogli. Malo ih je bilo, jedan na dvadesetak, i gotovo uvijek enke, koji bi se podigli na ape ostajui pored koe, pa barem i nakostrijeeni i s tijelom koje je podrhtavalo. To su bili psi koje bi Lotharov otac zadrao. im je nanjuio lava, magarac pobjesni. Odvue svu etvoricu koji su ga drali, otimajui se i povlaei se, a i Lothar je jedvice stigao skloniti se od njegovih opasnih udaraca kopitima. Zatim ivotinja krene u galopu povlaei sa sobom i etvoricu, koji su padali, vikali. Taj se trk nastavio osamsto metara medu grmljem i dubokim rupama, a zatim zavri u oblaku praine. Magarac se znojio i podrhtavao od straha. Ponovno ga povedu prema breuljku, privezavi mu maramu na oi, no, osjetivi ponovno miris lava, stvar se ponovi, iako se ovoga puta umoran, magarac zaustavio nakon stotinjak metara. Jo dva puta su ga morali vraati natrag prema mrtvom lavu, i dva puta je pobjegao, zaustavljajui se sve blie, drui cijelim tijelom. Znojio se od straha i napora dok su ljudi podizali ubijenog lava i stavljali ga na njega. No, kad su pokuali staviti lavlje ape ispod prsa, ponovno ga je oblio znoj, poevi se trzati sve dok lavlje tijelo ne klizne na tlo poput vree krumpira. Trebalo im je jo sat vremena da se magarac, iznemogao i umoran, prestane otimati. Drhtao je toliko da je pobuivao samilost, no, lav je vrsto bio svezan na njemu. Kad ga je Lothar povukao, magarac se kretao smireno za njim slijedei ga do meandra rijeke. Mo macil S vrha jednog od niskih breuljaka, prepunih grmova, Lothar promotri krovove i crkvu. Mjesto se nalazilo s druge strane rijeke

Swakop. Rijeka je krivudala, a pored nje nalazile su se tri bare okruene pjeanim dinama. Rijeka je imala vodu samo kratko razdoblje nakon kia. Napajali su konje u lokvama. Vodili su ih prema njima da tae ed, a zatim bi ih ponovno vukli natrag i zatvarali u ograeni prostor preko noi. Barun je bio u pravu: asnik je izabrao samo najbolje. Lothar ih je promatrao pohlepno kroz dalekozor. Bili su predivne ivotinje, stvorenja vezana uz pustinjski ivot, a njihova ivahnost bila je vidljiva u igrama i borbama koje su se odvijale uz rubove lokava ili se prevrtali u pijesku. Lothar usredotoi svoju panju na straare. Prebroji ih petero, svi su bili crnci, sa svojim odorama kaki boje, podosta starim, traei uzaludno bijelce. Moda su u taboru, promrmlja za sebe, i premjesti dalekozor prema skupini tamnih vojnikih atora s druge strane ograenog prostora. Osjeti iza sebe prigueni zviduk i opazi Hendricka koji mu je davao znakove u podnoju breuljka. Lothar se spusti ispod vrha i etveronoke krene prema podnoju. Magarac, sa svojim okrvavljenim teretom, bio je privezan u sjeni. Gotovo se pomirio iako ga je s vremena na vrijeme hvatao pokoji drhtaj, nervozno se njiui na kopitima. Ljudi su leali pod bodljikavim grmovima jedui hranu iz konzerve. Ivan Svinja ustane kad se pojavi Lothar. Kasni, optui ga Lothar i uze ga za ovratnik povukavi ga prema sebi da mu pomirie dah. Niti kap, gospodaru, plaljivo mu odgovori Vark Jan. Kunem se u djevianstvo svoje sestre. Prvi koji ju je upoznao kao djevicu bio je i posljednji, odvrati mu Lothar, no, ispusti ga i baci pogled na vreu koja je stajala pored Varka Jana. Dvanaest boca. Sve po zapovijedi. Lothar otvori vreu i izvue bocu Cape Smokea. Bila je zaepljena voskom, a tekuina je bila tamne boje poput otrova kad je podigao bocu prema nebu i provjerio. Jesi li uo ita u mjestu? Sedam je straara koji uvaju konje... Prebrojio sam ih pet. Sedam ih je. Vark Jan je govorio siguran u sebe i Lothar promrmlja: A bijelci? Otili su juer. U Otjiwarongu, po nove konje. Za sat vremena spustit e se mrak. Lothar pogleda prema suncu. Uzmi vreu i odi do tabora. A to da im kaem? Da prodaje rakiju. Da je jeftina. Daj im gutljaj besplatno. Kai to te volja, i tako si pravi ampion u laganju. A ako ne budu htjeli piti? Lothar se nasmije kao da je tek uo dobar vic i uope mu ne odgovori. Ja u krenuti neto prije izlaska mjeseca. Ti i tvoja rakija imate etiri sata vremena da ih smekate. Vrea je zveketala kad ju je Vark Jan prebacio preko glave. Zapamti, Jane: ili trijezan ili mrtav i ozbiljno to mislim. Mislite li da

sam zvijer, koja ne zna popiti ni gutljaj iz pristojnosti?, zapita ga Vark Jan uvrijeeno, i ponosno se uspravi te krene prema taboru. Sa svog mjesta Lothar je promatrao Varka Jana kako prelazi umu i pijesak, te se uspinje drugom obalom zajedno sa svojom vreom. Pored ulaza straar ga zaustavi i Lothar je promatrao kroz dalekozor kako se dogovaraju do trenutka kad je crnac prislonio puku u stranu i zavirio u vreu koju je Vark Jan drao otvorenu. ak i na toj udaljenosti i usprkos polusjeni Lothar je dobro vidio kako se straar osmjehnuo a potom se okrenuo i pozvao ostale. Dvojica iziu iz atora u gaama. Uslijedila je duga i srana rasprava, popraena gestikuliranjem, tapanjima po ramenu i klimanja glavom, sve dok Vark Jan nije razbio peat od voska s jedne boce i pruio ju vojnicima. Boca je hitro prelazila iz jedne ruke u drugu, i svatko ju je podignuo prema nebu poput trubaa koji svira za napad. Konano povedu Varka Jana poput poasnog gosta u tabor i vukui vreu, nestane iz Lotharova vidokruga. Sunce je zalo, pala je no, a Lothar je i dalje ostao na vrhu breuljka. Poput morskog vuka bio je svjestan nonog povjetarca sa svim njegovim promjenama. Sat vremena kasnije pala je no i vjetar se pretvorio u daak koji ga je milovao po glavi. Dobro, neka samo krene sve kako treba, promrmlja Lothar i zazvidi potiho, imitirajui zvuk sove za vrijeme parenja. Hendrick se pojavi pored njega gotovo istog trenutka i Lothar pokae prema vjetru. Predi preko rijeke, i zaobidi tabor. Ne previe blizu. Zatim se okreni i dri se u zavjetrini. U tom trenutku zauju slabi krik koji je dopirao s druge strane rijeke i obojica podignu pogled. Logorska vatra ispred atora bila je visoka i gotovo je sezala do prvih grana stabala, a pod svjetlou vatre isticali su se obrisi crnaca. Kog vraga rade?, zapita se Lothar naglas. Pleu li ili se tuku? Mislim da to ne znaju ni oni, nasmije se Hendrick. Vojnici su teturali oko vatre, meusobno se hvatajui i udarajui, zatim se odvajajui, padajui u prainu i puzei na koljenima. Zatim su se podizali uz golem napor, no, nakon to su ostali na nogama na trenutak, pokuavi odrati ravnoteu, rairenih ruku, ponovno bi padali na tlo poput vrea. Jedan od njih bio je sasvim gol, s tijelom koje mu se sjajilo od znoja, i uini nekoliko pirueta zavrivi ravno u vatri. Dva njegova prijatelja pobrinula su se da ga izvuku. Sada si ti na redu, ree Lothar Hendricku potapavi ga po ramenima. Uzmi sa sobom i Manieja i dozvoli mu da on dri konje. Hendrick krene, no, zatim se zaustavi kad ga Lothar pozove sasvim tiho. Manie je pod tvojom odgovornou. Odgovara

svojim ivotom. Crnac mu ne odgovori, ve nestane u noi. Pola sata kasnije Lothar ih opazi kako prelaze blijedi pijesak rijeke, tamni pokret bez snage koji se izgubio u makiji koja je rasla s druge strane obale. Obzor postane svjetliji, a zvijezde na istoku problijede na sve jaoj mjeseevoj svjetlosti. U taboru s druge strane rijeke alkoholna euforija ostavila je mjesto svinjskoj inertnosti. Dalekozorom je Lothar uspijevao razabrati tijela, ratrkana posuda poput leeva na bojitu, a jedan od njih je sliio Varku Janu, iako je bilo teko biti siguran u to, budui da je leao licem okrenutim prema tlu i u sjeni s druge strane vatre. Ako je to zaista on, mrtav je ovjek, zakune se Lothar samome sebi i podigne se na noge. Stigao je trenutak da se pokrenu. Mjesec je bio iznad obzora i po obliku i sjaju sliio je na konjsku potkovu, koja je tek izila iz kovanice. Lothar se spusti polako dok je magarac puhao kroz nozdrve, jo uvijek s nesretnim teretom na leima. Ubrzo je svreno, ree mu Lothar pomilovavi ga po elu. Bio si dobar, stari moj. Namjesti si Mauzer na ramenu i povede magarca oko podnoja breuljka te zatim prema rijeci. Nemogue se pribliiti kriomice s tako velikom, svjetlom ivotinjom i tim teretom koji je poskakivao na njenim leima. Lothar uze puku i nabije je dok su prelazili preko korita rijeke, gledajui u red stabala na obali sa suprotne strane; no, nije oekivao nikakvu opasnost. Logorska vatra se ugasila i sve je bilo sasvim tiho sve do trenutka kad se poeo penjati obalom i Lothar zauje topot kopita i nemirno disanje jednoga konja. Vjetar je bio Lotharu iza leda, jo je uvijek puhao i odjednom se zauje stravino hrzanje. Evo! Ispunite si plua, proape Lothar i povede magarca prema ograenom prostoru. Konji su se zapoeli meusobno gurati udarajui kopitima u pod. Strah koji je narastao u njima, osjetivi miris lavljeg lesa, proiri se na cijelu skupinu. Jedan konj zahre prestravljeno; odmah zatim i ostali se uznemire. I nastane panika. Lothar je vidio njihove glave iznad ograenog prostora kako mau na mjeseevoj svjetlosti, dok su se divljaki otimali prednjim kopitima. Zaustavi se pored ograde drei magarca a zatim odree konop koji je drao lava na magarevim leima. Klizne u stranu i padne na tlo. Zrak koji je ostao u pluima izie kroz grlo priguenim zvukom, na pola izmeu rezanja i podrigivanja i konji s druge strane ograenog prostora se podignu hrui i zapoevi trati u krug poput ivog vrtloga konjskog mesa. Lothar se nagne i zaree lavlji trbuh, zarivi no u dubinu tako da prereze i crijeva i posvuda uokolo se podigne teki smrad Konji su izgledali kao da su poludjeli.

Zapoeli su se meusobno sudarati, udarajui i u ogradu, u oajnikom pokuaju da izbjegnu smrad. Lothar podigne puku, nacilja na metar iznad konjskih glava i ispali. Metci su odzvanjali jedan za drugim i ograeni prostor se osvijetli bljeskom hitaca. Konji su prestravljeno razbili ogradu i nahrupili van poput tamne bujice s grivama koje su se podizale poput pjene dok su galopirali u no, kreui se prema zavjetrini... gdje ih je Hendrick oekivao sa svojim ljudima. Lothar na brzinu oslobodi magarca i potri prema logorskoj vatri, ponovno nabivi puku dok se kretao naprijed. Jedan od vojnika kojeg je konjski bijeg uspio probuditi ak iz neke vrste kome u kojoj se nalazio nakon velike pijanke, stajao je na nogama i kretao se teturajui, no, odluno prema ograenom prostoru. Konji, vikao je. Na noge, pijanice! Trebamo zaustaviti konje! Zatim opazi Lothara. Pomozite mi! Konji... Lothar nasloni rukohvat Mauzera ispod njegove brade. Zubi se naglo zatvore i ovjek klekne, a potom polako padne unatrag. Lothar ga pree skokom i potri naprijed. Vark Jan!, pozove. Gdje si se sakrio? Nije bilo odgovora. Lothar se okrene oko vatre prema pojavi koju je opazio iz skrovita. Okrene ga stopalom i Ivan Svinja pogleda prema nebu ugaslim oima i blaenim osmijehom na izboranom utom licu. Ustaj! Lothar ga svom snagom udari nogom. Vark Janov osmijeh se ne promijeni ni za dlaku. Bol ga uope nije dirnula. U redu. Jo sam te i upozorio! Lothar nabije Mauzer i podigne okida. Nacilja prema Vark Janovoj glavi. Da ga policija ulovi ivog, Vark Jan bi nakon dva udarca biem zapoeo pjevati. Iako nije poznavao plan u svim detaljima, znao je dovoljno da sve pokvari, i da postavi Lothara na listu traenih kriminalaca za kradu konja i oteivanje vojne imovine. Pritisne okida do granice kad je trebao ispaliti. Previe lijepo za njega, pomisli gorko. Trebalo bi ga ubiti bievanjem. No, premjesti prst i zaudi se kad je stavljao osigura i trao po magarca. Vark Jan je bio koati ovjeuljak, no, njegovo tijelo bilo je sasvim oputeno i trebala je sva Lotharova snaga da ga podigne na magarca. Ostane visjeti na njemu poput komada odjee koja se sui na konopu, s rukama koje su mu visjele s jedne strane i nogama s druge. Lothar skoi iza njega i oni krenu. Nekoliko kilometara od tabora Lothar pomisli da je preduhitrio ostale i uspori upravo u trenutku kad je Hendrick skoio iz sjene pred njega. Kako je prolo? Koliko ste ih uhvatili?, htio je znati Lothar zabrinut, a Hendrick prasne u smijeh. Toliko ih ima da nam konopi nisu dovoljni. im je jedan od ljudi uhvatio konja u bijegu, skoio bi na njega bez sedla, a

Manfred bi mu bacio omu oko vrata. Dvadeset i est!, uzbueno je prebrojio Lothar. Moemo si ak dozvoliti da biramo. Pokua zadrati vranca. Dobro, odlazimo odmah. Vojska e nas slijediti im bude uspjela dovui postrojbe. Skine omu s magareve glave i udari ga po stranjici. Hvala, stari moj, ree mu. Sad se moe vratiti kui. Magarac sretno prihvati ponudu i ak prede prvih stotinu metara prema kui u galopu. Svatko dohvati konja i uzjai drei uzde jo tri ili etiri konja i Lothar krene prema skrovitu medu stijenama. U zoru se na kratko zaustave dozvolivi Lotharu da pregleda svakog konja kojeg su ukrali. Dva su bila ranjena u neredu stvorenom u ograenom prostoru i ostavi ih slobodne. Ostala dva bila su tako dobra da je bilo nemogue izabrati jednog ili drugog, iako su ih imali vie nego dovoljno. Dok je Lothar razmiljao o konju, Vark Jan se probudi i sjedne. Promrmlja nekoliko molitva za Hotentote i pretke, a odmah zatim povrati tekuinu. Ti i ja jo nismo izravnali sve raune, ree mu Lothar ne osmjehujui se, a zatim se okrene prema Hendricku: Uzet emo sve konje. Neki e se zasigurno izgubiti u pustinji. Zatim podigne desnu ruku i naredi: Kreemo! Stignu do skrovita medu stijenama prije podneva, no, zastanu samo da bi natovarili stvari na slobodne konje, a zatim svatko izabere sebi konja i osedla ga. Povedu konje prema rijeci i napoje ih. Koliko nam preostaje prednosti?, zapita Hendrick. Vojnici ne mogu uiniti nita bez asnika bijelaca, a oni bi se mogli vratiti tek za dva do tri dana. Morat e poslati brzojav u Windhoek da zapitaju za zapovijedi, a zatim e morati organizirati postrojbu. Rekao bih da imamo tri dana, najmanje, a vjerojatno etiri ili pet. Moemo prei prilino puta u tri dana, ree Hendrick zadovoljno. Nitko ne moe ii dalje, sloi se Lothar. Nije se hvalio, no, bila je to injenica: pustinja je bila njegovo kraljevstvo. Malo bijelaca ju je tako dobro poznavalo kao on, a nitko bolje. Hoemo li uzjahati?, zapita Hendrick. Trebamo uiniti jo posljednju stvar. Lothar uze uzde od koe koje je imao u torbi na sedlu i zamota ih oko ruke, ostavivi da kope padnu do tla. Zatim prede korito rijeke, ravno prema mjestu gdje je sjedio Ivan Svinja, u sjeni druge obale. Vark Jan sije objema rukama skrivao lice. I nije uo lagane Lotharove korake po pijesku, sve dok se ne stvori pred njim. Dao sam ti obeanje, ree mu Lothar te zamahne uzdama. efe, nisam mogao uiniti nita, krikne Vark Jan i pokua ustati. Lothar ga ponovno osine uzdama. Udarac se spusti na Vark Janova leda. Vark Jan vrisne: Primorali su me! Morao sam piti... Sljedeim ga udarcem srui

na pod. Nastavljao je vrititi, iako rijei nisu uope bile povezane. Leda su mu bila sva prepuna ogrebotina od kopa, koje su parale Vark Janovu koulju poput lavljih panda, a kapi krvi koje su padale u pijesak stvarale su malene loptice crvene boje. Konano se prestane derati i Lothar se povue, oteano diui od napora te obrie krv s uzda u pokriva na sedlu. Pogleda lica ostalih: kazna je bila izvrena vie da bi pokazao ostalima, nego ovjeku koji je leao stisnut pored njegovih nogu. Bili su poput divljih pasa i uzimali su u obzir samo snagu, potovali su samo okrutnost. Hendrick progovori u ime svi ostalih: Dobio je to je zasluio. Da ga dokrajim? Ne! Ostavi mu konja, ree Lothar i okrene se. Kad doe k sebi, moe nam se pridruiti ili otii u pakao, gdje mu je i mjesto. Uzjai konja, izbjegavajui sinovljev pogled i podigne glas: Dobro. Idemo! Jahao je na boerski nain, udobno se smjestivi u sedlu, Hendrick mu se priblii na konju, dok je Manfred uinio isto s druge strane. Lothar se osjeao sretnim. U krvi je jo uvijek tekao poput droge, adrenalin osloboen nasiljem, a pred njim se otvarala pustinja. Uzevi si konje preao je sve granice i ponovno se naao s druge strane zakona, slobodan od obveza koje je drutvo postavljalo, i njegov je duh slobodno lebdio visoko poput orla. Boe, gotovo sam zaboravio to znai imati u ruci puku i meu nogama dobrog konja. Ponovno smo mukarci, sloi se Hendrick i htjede zagrliti Manfreda. I ti. Tvoj je otac bio star kao i ti sad kad smo prvi put krenuli u rat. A i sada kreemo u rat. Ti si mukarac, kao to je i on to bio. I Manfred zaboravi na prizor koji je vidio nekoliko trenutaka prije i uspravi se podignuvi ponosno bradu to su ga spomenuli kao dio tog drutva. Lothar okrene glavu prema sjeveroistoku, prema unutranjosti gdje se prostirala beskonana pustinja Kalahari. Te noi dok su bili utaboreni u dubokom grlu koje je mijealo svjetlost vatre, straar priguenim zvidukom da znak za uzbunu. Odbace pokrivae i dohvate puke te se ratrkaju u tami. Konji su postali nemirni, i konano se Vark Jan pojavi iz tame. Zaustavi se pored vatre, poput oajnika, s nadutim licem punim masnica. Poput psa koji eka da ga istjeraju. Ostali se vrate natrag i ne obraajui panju na njega uvuku se ispod pokrivaa. Spavaj s druge strane vatre, ree mu grubo Lothar. Smrdi po rakiji. I Vark Jan osjeti olakanje, zahvalan da je ponovno dio grupe. U zoru su ponovno bili u sedlu jaui irokim prostranstvom osame. Put koji je vodio prema rudniku Hani bio je vjerojatno jedan od najloijih u jugozapadnoj Africi i svaki put kada je Centaine

prolazila njime govorila bi kako treba neto poduzeti da se popravi. To je odmah stavljalo u pokret doktora TwentymanJonesa i njegovo in?raunalo i rezultat je bila procjena trokova koji su bili potrebni da se sagrade mostovi preko rijeka i da se uvrste prolazi preko breuljaka. Nakon toga bi zdrav razum Centaine ipak prevladao. Na kraju krajeva, rije je samo o tri dana putovanja, i to rijetko, oko tri puta godinje... a osim toga, prava je pustolovina. Telegrafska linija koja je povezivala rudnik s Windhoekom bila je ve dovoljno skupa. Poetna procjena trokova bila je oko pedeset tisua funta po milji, odnosno trideset i etiri po kilometru, no, trebalo je stotinu i svakoga puta kad je gledala u beskonaan red stupova meu kojima je stajala napeta bakrena ica osjeala je aljenje. Osim troka, telegrafska linija naruavala je krajolik, oduzimajui mu neto od divljine koja joj je bila tako draga kad bi prolazila Kalaharijem. Prisjeti se enjivo kako je bilo na poetku kad su spavali na tlu i nosili sa sobom vodu. Sada su svakodnevno odlazili na odreeno mjesto, gdje se nalazilo odmorite: vodu su dobivali iz bunara zahvaljujui rotorima koje je pokretao vjetar. Na svakom odmoritu bile su sluge koji su stanovali stalno u pustinji i pripremali su im jelo, kupke i palili kamine za hladne zimske noi u Kalahariju. Bilo je ak i friidera koji su davali malo leda za veernji whiskey ljeti. Putem je bilo podosta prometa: redovito je prolazio Gerhard Fourie koji je prevozio gorivo i hranu obiljeivi gumama put. A budui da su goleme gume njegovog Forda bile puno ire od Daimlera, Centaine je bila primorana voziti jednom gumom u jednom udubljenju, a drugom je vozila sreditem puta. Osim toga bilo je nesnoljivo sparno, jer je ljeto bilo u punom jeku. Lim vozila se toliko zagrijao da je s vremena na vrijeme voda zakuhavala u radijatoru, podignuvi u zrak paru i trebali su se zaustaviti. ak je i nebo izgledalo uareno plavkastim plamenom, a beskonani obzori pustinje bili su prepuni fatamorgana. Kad bi bar mogli napraviti ureaj dovoljno malen da ohladi zrak u Daimleru, matala je Centaine, kao onaj to imamo u vagonu! Zatim prasne u smijeh: Vidi se da starim! Prisjeti se kad je prela teki kraj dina u Namibu, zajedno s dva stara Bumana koji su ju spasili: morali su prekriti tijelo smjesom pijeska i urina, vlastitog urina, ne bi li preivjeli na uasnoj toplini pustinjskog podneva. Zato se smije, mama?, zapita je Shasa. Palo mi je na pamet neto to se dogodilo prije mnogo vremena, prije nego to si se ti rodio. Ispriaj mi, hajde, ispriaj mi, Shasa je izgledao da mu toplina i praina uope ne smetaju.

Pa, zato bi mu uope i smetali? Osmjehne mu se. Roen je na ovom tlu; bio je bie pustinje. Shasa je protumaio taj osmijeh kao znak pristanka. Hajde, mama. Ispriaj mi sve. Zato ne. Tako mu ispria sve, promatrajui njegov zaueni izraz lica. Svojim urinom? Bio je zaprepaten. Jesi li iznenaden? Zapone ga zadirkivati. Dopusti mi da ti ispriam to smo uinili kad je voda u naim uturama nestala. Stari Owa, bumanski lovac, ubio je mujaka gemsboka otrovnom strijelom, a mi smo mu otvorili prvi eludac, iscijedili tekuinu iz njega i ispili je. to nas je odralo na ivotu dovoljno dugo da stignemo do bunara. Mama! Upravo tako, dragi, kad mogu, pijem pjenuac, no, kad je to potrebno, pijem to god me moe odrati na ivotu. Centaine utihne dok je on razmiljao o njenim rijeima, zatim baci pogled na njegovo lice i opazi da je gnuanje ostavilo mjesto potovanju. A ti, to bi ti bio uinio, dragi, bi li popio ili bi radije umro?, zapita ga da bi bila sigurna da je zaista shvatio pouku. Popio bih, odgovori joj Shasa bez imalo dvojbe. A potom ponosno ree: Zna, mama, zaista si prvoklasna! Bio je to njegov najvei kompliment. Pogledaj! Pokae ispred sebe, gdje je nizina boje lavljeg plata izgledala prekrivena ivahnim velom boje cimeta. Centaine zaustavi Daimler izvan puta i oboje se zagledaju bolje prema tom mjestu. Springbok. Prvi su koje vidimo ovdje. Predivne gazele kretale su se jednolino ravninom, trei sve u istom smjeru. Mora da ih je desetak tisua. Gazele su bile ivotinje malene i elegantne, s dugakim i snjenim nogama i rogovima u obliku citre. Sele se prema sjeveru, ree mu Centaine. Mora da je bilo puno kia na sjeveru, te se sele prema vodi. Odjednom se najblie gazele preplae dva nepoznata bia koja su ih promatrala te se uzbune, to Boeri nazivaju pronking. Saviju tijelo i dugaak vrat dodirujui njukom kopita te ponu skakati visoko i lagano u zrak. Pronkingje bio prijelazan i ubrzo na tisue gazela je skakutalo poput ptica. Centaine skoi s haube na koju su se popeli i zapone ih imitirati, drei dva prsta iznad ela, otvorena u slovo V, simulirajui njihove rogove, a ostale prste na leima. Uini to toliko spretno da je Shasa prasnuo u smijeh i zapljesnuo rukama. Strana si, mama! Skoi i on s haube i pridrui joj se, skakuui u krug poput djeaia sve dok nisu bili mrtvi umorni od umora i smijeha. Zatim se naslone na Daimler i uhvate se jedno za drugo da bi se pridrali. Pokazao mi je Owa, zadihano e Centaine. Bio je u stanju imitirati svaku ivotinju velda. Kad su doli k sebi, ponovno krenu, i Centaine ostavi Shasu da

vozi, budui da su trebali prei jedan od najlakih dijelova puta, a osim toga bio je dobar voza. Centaine legne u sjedalu. Nakon nekog vremena Shasa prekine tiinu: Kad smo sami, drukija si. Pokua pronai rijei koje bi bile najpogodnije. Tako si simpatina i zabavna! Htio bih da nam uvijek bude ovako. to god se ini predugo, postaje dosadno, ree mu ona njeno. Tajna je da se ini od svega pomalo, a ne samo jedno te isto. Sada nam je bilo zabavno, sutra emo u rudniku imati drugih poslova, a kasnije emo se ponovno posvetiti neemu drugomu. Iskuat emo sve i iscijediti sve do zadnje kapi. TwentymanJones je ve bio u rudniku, dok je Centaine ostala jo tri dana u Windhoeku uredivi neke dokumente za Abrahama Abrahamsa, i tako su sve sluge du puta znali za njen dolazak. Kad su stigli do posljednjeg odmorita, te veeri, voda kupke bila je tako topla da ju je ak i Centaine, koja se voljela prati na temperaturi dovoljno toploj da na njoj ispeku jastoge, morala dodati hladne vode prije nego to se uvukla u kadu. ampanjac je bio odlian Krug iz 1928. jasan i hladan kao to je ona to voljela, no, ne previe. Centaine nije tolerirala barbarstvo da se ampanjac postavi u posudu s ledom, iako ga je bilo dovoljno. Hladna stopala, topla glava: loa kombinacija, koliko za mukarce toliko i za boce, nauio ju je njen otac. Kao i uvijek ispije jednu au, a potom zapone jesti hladna predjela koja je TwentymanJones, koji je dobro poznavao njene navike, priredio za nju. Bilo je jastoga iz Bengale, s bijelim mesom i purpurnim repovima, te povra koje je dolazilo s breuljaka pored Windhoeka, hrskava salata, crvene rajice poput makova i svjei luk. I konano, divlji tartufi koje su u pustinji pronali Bumani to su pazili na stoku. Pojede ih sirove, jer je taj okus bio okus pustinje Kalahari. Ponovno krenu na put prije zore, u tami, a kad se sunce pojavilo, zaustave se i skuhaju kavu na vatri granica camelthorna: crvenog drveta koje je gorjelo plavim plamenom, dajui kavi poseban i odlian okus. Dorukovali su iz vreice koju im je predao sluga prije nego to su krenuli na put. Zatim ponovno krenu, vozei se po suncu koje je obasjavalo cijeli krajolik. Zaustavi se!, zapovjedi odjednom Centaine i kad su se popeli na haubu Daimlera i pogledali cestu pred sobom, Shasa zastane u nedoumici. to je, mama? ,, Ne vidi li, dragi? Pogledaj tamo, iznad obzora! i Lebdjela je na nebu, poput sna. Na nebu je!, izjavi Shasa, koji je konano vidio. Planina koja lebdi na nebu, promrmlja Centaine. Svaki je put, kad ju je vidjela na taj nain, osjeala uenje, kao i prvi put. Mjesto cijelog

ivota. i Bilo je to njeno ime na bumanskom jeziku. Postupno kako su napredovali, oblik visoravni postao je sve odreeniji sve dok se nije pretvorio i stijenu, u podnoju koje se prostirala uma mopana. Tu i tamo mogle su se vidjeti usjekline. Na nekim mjestima stijena je bila kompaktna, i prekrivena liajevima svijetle boje sumpora, zelene i naranaste. Rudnik Hani bio je ugnijeden ispod jedne od tih padina i na takvom mjestu zgrade su izgledale beznaajno i nezgrapno. s Centaine je naloila TwentymanJonesu da zgrade budu to diskretnije, naravno, pazei da se proizvodnja ne smanji zbog toga, no, postojala je granica koja se odnosila na mogunost da se slijede ti nalozi. Ograeni prostori gdje su radili crnci bili su jako veliki. Najvei grabljivac bila je kotlovnica na paru, koja je pretvorila dobar dio ume u podnoju planine u obino drvo za ogrjev prije nego to ju je industrija prodrla poput Baala. Gdje su se nekada nalazila stabla sive kore, sada je rasla makija bez ikakva znaaja. TwentymanJones ih je ekao pred uredom, prekrivenim slamnatim krovom i tu se oni spuste iz Daimlera prepunog praine. Jeste li dobro putovali, gospodo Courteney?, zapita uz zadovoljstvo. elite li se odmoriti i osvjeiti, pretpostavljam. Ne govorite ozbiljno, doktore TwentymanJones. Krenimo na posao. Centaine krene prije njega terasom do svog ureda. Sjedni pored mene, zapovjedi Shasa smjestivi se za masivnim pisaim stolom. Zaponu s izvjeem o porezima, a potom se usredotoe na trokove; i dok se Shasa borio da slijedi u glavi sve brojeve izvjea, zapita se kako se njegova majka moe promijeniti na taj nain, i tako brzo. Dan ranije izgledala je poput djevojice koja je skakutala imitirajui gazelu. Shasa, to smo rekli, koliko e stajati karat ako imamo dvadeset i tri karata po svakom teretu? Zapita to uzgred, i kad on ne pogodi, namrti se. Nije vrijeme da sanjari otvorenim oima. Nakon te reenice, okrene mu leda ne bi li naglasila ljutnju. Odlino, doktor TwentymanJones, bilo je dovoljno za danas o tome. Preimo na pitanje udjela, koliko moramo proizvoditi da rudnik Hani ostane profitabilan? Sumrak se ve bio spustio, kad je Centaine zavrila i ustala se. Nastavit emo sutra. Protegne se poput make, a potom ih povede na iroku terasu. Shasa e raditi za vas, onako kako smo se dogovorili. Mislim da bi se moglo zapoeti od bunara. Upravo sam to htio i predloiti. Kad zapoinjemo?, zapita Shasa. Smjena zapoinje s poslom u pet, no, pretpostavljam da e gospodii Shasa htjeti zapoeti kasnije, ree TwentymanJones, pogledavi prema Centaine

kriomice. Bio je to izazov i test i ona ostane u tiini, saekavi da Shasa sam odlui. Bio je u dobi kad je san poput droge, a ustajati se ujutro predstavlja golemu kaznu. Bit u na raskriju prema glavnom bunaru u etiri i trideset, gospodine, i Centaine se opusti i uze ga za ruku. Bolje je da krenemo rano spavati. Poveze se Daimlerom u ulicu glavnih efova smjene, bijelaca, obrtnika i njihovih porodica, malenih kua s limenim krovovima. U rudniku Hani je socijalna hijerarhija bila jako rigidna. Bio je to svijet u malom mlade nacije. Crnci su stanovali u ograenim prostorima, koje su nadzirali uvari, s nastambama okreenim u bijelo koje su izgledale poput tala. Za nadreene crnce bio je podignut poseban smjetaj, ljepi, a porodice su imale dozvolu da ive zajedno s njima. Obrtnici bijelci i glavni efovi strae stanovali su u ulicama koje su se prostirale u podnoju breuljaka, dok su rukovoditelji stanovali na padinama, u kuama koje su bile sve vee, okruene sve prostranijim tratinama to se vie uspinjalo padinom i socijalnom ljestvicom. Kad su skrenuli konano na kraju ulice, na stubama posljednje kuice nalazila se djevojka, koja isplazi Shasi jezik dok je Daimler prolazio. Prola je gotovo godina dana otkada ju je posljednji put vidio i priroda je, u meuvremenu, uinila uda. Imala je jo uvijek gole noge, i prljave do glenjeva, a njene su kovre bile prepune svjetlijih pramenova, no, pamuk njene koulje bio je tako napet da su njene grudi izgledale kao da nemaju dovoljno mjesta. Stoga su izlazile iz otvora tvorei dobro vidljivu brazdu. Shasa se iskrivi na sjedalu kad shvati da su dva znaka u obliku novia i crvenkastosmede boje, koji su izgledali kao da su utisnuti na majci, zapravo gurali laganu tkaninu. Djevojine noge postale su due, a koljena nisu vie bila koata. Boja puti bila je razliita i varirala je od kave na koljenima, do boje mlijeka u unutranjosti bedara. Sjedila je na rubu terase, rairenih nogu, a haljinu je sakupila i ostavila da visi izmeu koljena. Kad se Shasin pogled zaustavio na njoj, djevojka jo malo rairi noge. Imala je prast nos, pun sunanih pjega. Osmjehne mu se vragolasto, i medu bijelim zubima se mogao opaziti crvenkast jezik. Shasa skrene pogledom, osjetivi grinju savjesti i zagleda se pred sebe u vjetrobran. Sjeao se dobro svih zabranjenih trenutaka iza kuice s pumpom, i on pocrveni. Nije mogao da ne pogleda svoju majku. Gledala je cestu i nije nita primijetila. Osjeti olakanje. No, samo dok ona nije rekla: Kurvica je, i smijei se svakom pripadniku suprotnog spola kojeg opazi. Njen se otac nalazi na popisu onih koji e biti otputeni. Oslobodit emo je se, jer je takva osoba koja posvuda

uokolo smeta sebi i ostalima. Shasa je znao da taj kratak pogled nee moi proi neprimijeen. Njegova je majka sve vidjela, pomisli, i tek tada osjeti bol. Otjerat e ju! Prvi se zaudio to je osjetio bol zbog skorog rastanka. Bila je to fizika bol, osjeao ju je u eludcu. to e im se dogoditi, mama?, zapita potiho. Mislim na ljude koje e otpustiti. Sluao je majku i TwentymanJonesa kako raspravljaju o otputanjima, no, izgledale su mu to obine brojke. Sada, kad je vidio djevojku, odjednom se pretvore u krv i meso. Prisjeti se plavog djeaka s kojim se potukao, i djevojicu koju je vidio s prozora vagona, kako stoje na rubu tabora, i zamisli Annalisu Botha umjesto te neznanke. Ne znam to e im se dogoditi, ree mu majka stisnutih usana, no, ne mislim da se to nas tie. Svijet je teak, i svatko se mora suoiti sa stvarnou na svoj nain. Mislim, pak, na posljedice koje bismo imali da ih ne otpustimo. Izgubili bismo novca. Tono, a izgubimo li ga, trebali bismo zatvoriti rudnik, i time bi izgubili radna mjesta i ostali, a ne samo onaj manji broj koji emo sada otpustiti. Da ne djelujemo na taj nain, izgubili bismo sve i postali bismo kao i svi ostali. Bi li ti to bilo drae? Odjednom se Shasa prisjeti jo neega. Umjesto lijepog plavog djeaka, u taboru haho nalazio se on, bosonog u krpama boje kakija. Gotovo osjeti hladnou kroz tanku tkaninu i krik gladi u elucu. Ne!, uzvikne, a potom spusti glas. Ne bi mi se svidjelo. Prou ga trnci na te slike koje su majine rijei pobudile, i koje nikako da nestanu iz njegove glave. Hoe li se to dogoditi, mama? Moe li se to dogoditi i nama, da postanemo siromani? Moglo bi se dogoditi, cheri. Dovoljno je nekoliko trenutaka neopreznosti. Imovinu je teko stei, ali s lakoom je moe izgubiti. Hoe li nam se to dogoditi?, nije poputao, mislei na svoju jahtu, na konje za polo, na svoje prijatelje iz privatne kole, na vinograde Weltevredena... i osjeti strah. Nita nije sigurno. Dodirne mu ruku. To i jest uzbudljivo u velikoj igri koju nazivamo ivot, dragi. Da postoji sigurnost, ne bi se isplatilo igrati. Ne bih elio biti siromaan. Nikad!, uzvikne ona, istom odlunou kojom je to prije nje uinio i njen sin. Nee se to nikad dogoditi, ako nastavimo lukavo i hrabro. Kada si govorila o svjetskom tritu i ljudima koji si vie ne mogu priutiti kupnju dijamanata... Prije su to za njega bile samo puke rijei, no, sada su otkrivale stravinu mogunost. Jednoga dana e stvari krenuti na bolje. To e se dogoditi. Moramo vjerovati u to, i stoga moramo slijediti zlatna pravila. Sjea li ih se? Centaine se sve vie penjala vijugavom cestom oko breuljka, sve dok kue nisu

nestale iz vidokruga, iza stijene. Kako glasi prvo zlatno pravilo, Shasa?, zapita ga. Prodaj kad svi ostali kupuju, a kupuj kad ostali prodaju, ponovi on. Tono. A sada to se dogada? Svi pokuavaju prodati. Shvatio je i pobjedniki se osmjehne. Prelijep je, pametan i instinktivan, pomisli ona, dok je ekala da zavri s razmiljanjem. Shasin izraz lica se promijeni kad konano promisli i pogleda ju razoarano. Ali, mama, kako emo kupiti ako nemamo novca? Ona skrene u stranu i ugasi motor. Zatim se okrene prema njemu i uze ga za obje ruke. Od sada elim razgovarati s tobom kao s mukarcem, ree mu. Ovo to u ti sada rei mora ostati naa tajna, naa osobna stvar, neto to ne moemo podijeliti ni s kim. Ni s djedom, ni s Annom, a niti s Abrahamsom ili TvventvmanJonesom. Bit e to samo moja i tvoja tajna. On potvrdi i Centaine duboko udahne. Imam predosjeaj. Ova katastrofa koja se sruila na svijet je naa srea, prilika koja se nudi malobrojnima. Posljednjih sam se godina spremala na to. Zna li kako, dragi? On zanijee glavom, zaaran, i zagleda se u nju. Sve sam pretvorila u novac, sve osim rudnika i Weltvredena. I na njima imam hipoteku, veliku hipoteku, da bih imala novca. Evo zato si traila natrag sav novac koji si posudila. To je bio razlog to smo otili u VValvis u tvornicu ribe i po ribarice. Htjela si novac. Da, upravo tako, dragi, ohrabri ga ona, stiui mu ruke, a da to nije ni primijetila. Njegovo se lice ponovno ozari. Poet e s kupnjom!, izjavi Shasa. Ve sam zapoela, ree Centaine. Kupila sam zemlju i koncesije za rudnike, za ribolov, za nekretnine. ak sam kupila kazalite Alhambra u Cape Townu i Coliseum u Johannesburgu. No, najvie sam kupila zemlje, i opcije za daljnju kupnju, desetine, stotine tisua ara, dragi. Shasa zapravo nije sasvim shvaao, no, osjeti veliinu stvari i ona to proita u njegovim oima. Sada zna nau tajnu, nasmije mu se Centaine. Ako sam pogodila, bit emo trietiri puta bogatiji nego to jesmo. A ako se stvari ne budu mijenjale. Ako..., pokua pronai prave rijei, ako se stanje sve vie pone pogoravati, to bi se u tom sluaju dogodilo, mama? Ona se namrti i ostavi njegove ruke. U tom sluaju, dragi, nee biti jako vano to jesmo, a to nismo uinili. Pokrene automobil i predu posljednji dio puta do kue koja je bila sagraena na osami usred engleske tratine, upaljenih svjetala koja su prodirala kroz prozore, a sluge su stajale poredane na terasi ekajui da joj poele dobrodolicu, u svojim livrejama. Ona parkira automobil ispred stuba, ugasi motor i ponovno se okrene prema sinu.

Ne, dragi, neemo postati siromani. Bit emo bogati, bogatiji nego to smo ikad bili. A kasnije, zahvaljujui tebi, dragi moj, imat emo i mo koja odgovara naem bogatstvu. Veliko imanje i veliku mo. Sve je ve isplanirano, i to u najsitnije detalje. Majine rijei ispune Shasine misli, koje su se zapoele rojiti, i tako nije uspio zaspati. Veliko imanje i velika mo. Rijei su mu odzvanjale u glavi i muile ga. Pokua shvatiti njihovo znaenje i zamisli samoga sebe kao cirkusanta, odjevenog u leopardovu kou, i s konim narukvicama, rukama na bokovima i nadutim bicepsima, na piramidi zlatnika, dok je gomila u bijelim tunikama kleala pred njim, ukazujui mu potovanje. Vie puta promotri tu sliku u svojoj mati, i svakoga puta promijeni pokoji detalj, i svi su ga zabavljali, no, ne uspije dobiti savrenu sliku, sve dok jednoj oboavateljici ne namijeni krunu plavih buntovnih kovra, razbaruenih na vjetru. Postavi ju u prvi red: ona podigne elo sa zemlje i isplazi jezik. Njegova je erekcija bila tako brza i odluna da zastenje, i prije nego to je bio svjestan svojih radnji, Shasina ruka klizne ispod pokrivaa i izvue ga iz pidame. Jock Murphv ga je upozorio. Pokvarit ete si pogled, gospodiiu Shasa! Vidio sam toliko mukaraca koji su bili uniteni zbog bejzbolske palice medu nogama. No, u njegovim matanjima Annalisa je sjedila, dugih rairenih nogu i polako je podizala bijelu haljinu. Koa njenih nogu bila je glatka poput maslaca i Shasa potiho zamrmlja. Ona je gledala u njegov leopardov kostim, s jezikom koji se polako pomicao medu usnama koje se zatvore, a haljina se sve vie podizala. Shasa zapone pomicati rukom goredolje, ne mogavi vie promijeniti stvari. Haljina se sve vie penjala, nikad ne doseui mjesto gdje su se noge spajale, te su noge izgledale duge poput pruge u pustinji, i poput pruge nikada se nisu spajale. Shasa uzdahne i sjedne na leaj te zapone bre pomicati ruku, i uz promjenu osjeti i bol poput bajunete koja mu para crijeva. Uzvikne i padne unatrag na jastuke. Annalisin osmijeh i njene drai nestanu iz njegovih misli, a prednji dio pidame postane hladan na mjestu gdje je bila vlana, no, Shasa nije imao snage da je skine sa sebe. Kad ga sluga probudi donijevi mu pladanj s kavom ikruhom, Shasa se osjeao mamurno i bez imalo energije. Vani je jo uvijek bilo mrano i on se okrene na drugu stranu prekrivi si glavu jastucima. Vaa gospoa majka kae da vas moram saekati sve dok ne ustanete, ree sluga, tmurnim tonom i Shasa se dovue do kupaonice, zaklanjajui mrlju koju je imao na pidami. Jedan od konjuara je ve pripremio ponija i doveo ga ispred ulaza. Shasa si priuti nekoliko

trenutaka ale s konjuarom, pomilovavi ponija, puui mu njeno u nozdrve. Postaje sve deblji, Prester John, ree Shasa, dok ga je poni promatrao. Morat emo te natjerati da smravi kojim udarcem palice za polo. Uzjai na ponija i krene preicom, slijedei puteljak na breuljku. Vodovod je prenosio vodu s izvora koji se nalazio s druge strane breuljka do rudnika i ureaja za pranje. Jahao je do kuice s pumpama i osjeti grinju savjesti podsjetivi se sinonje radnje, no, potom zora osvijetli nizinu i Shasa zaboravi na sve osjetivi zadovoljstvo promatrajui veld kako se polako budi i vraa u ivot dajui dobrodolicu suncu. Na toj strani breuljka, po Centaineinoj zapovijedi, uma jo nije bila dotaknuta, i mopani su rasli visoki i predivni. Jato ptica pozdravljalo je zoru svojim cvrkutom, a jedan duiker sive boje, vraajui se s izvora, proe puteljkom skakuui upravo pred nosom ponija. Shasa se osmjehne opazivi da se poni zaustavio naglo, gotovo teatralno. Prestani, stari komedijau! Iza stijene razlika u prizoru bila je golema. uma je bila iskrena, zgrade od eljeza, etvrtaste i bez imalo ljepote, skelet ureaja za pranje, sve je bilo runo. Shasa podbode ponija i krene u galopu posljednju milju do istine gdje se donosila ruda, upravo u trenutku kada se stari Ford TwentymanJonesa pojavio, jo uvijek upaljenih svjetala, na puteljku koji se penjao iz smjera naselja. TwentymanJones provjeri sat i silazei iz automobila izgledao je tuan kad je ugledao Shasu koji je uranio tri minute. Jeste li ikada vidjeli kako se utovaruje, gospodiiu Shasa? Ne, gospodine. Htio je dodati: Moja majka mi to nije dopustila, no, znao je da je objanjenje suvino, i prvi put osjeti da ga je zasmetalo to je majka sveprisutna u njegovu ivotu. TwentymanJones ga povede na ulaz u bunar i predstavi ga efu smjene. Gospodii Shasa e raditi s vama, objasni. Odnosite se dobro prema njemu, kao to biste uinili s bilo kojim mladiem kojemu je sueno da postane va glavni direktor. Nikada se nije moglo shvatiti po izrazu lica TwentymanJonesa kad se ali, tako da se nitko ne nasmije. Pribavite mu ljem, zapovjedi TwentymanJones i dok je Shasa stavljao ljem na glavu, povede ga prema podnoju stijene. Tunel je bio prokopan na rubu strmine, s prugom koja je nestajala u mraku na kosini od etrdeset i pet stupnjeva. Red malih vagona nalazio se na poetku pruge, i TwentymanJones ga povede do prvog i zapovjedi mu da se smjesti u nj zajedno s njim. Radnici smjene smjeste se u ostale: nekoliko glavnih majstora bijelaca i stotinu i pedeset rudara crnaca u svojim pranjavim i

poderanim radnim odijelima, sa ljemovima od svijetlog metala, smijui se i meusobno se alei. Stroj na paru koji je vukao male vagone, uvue ih sve u tunel i vagoni nestanu u mraku. Shasa se uznemiri, osjetivi nelagodu, dok ga je nerazuman strah muio zbog nagloga mraka koji ih je obavio. No, usprkos tami, rudari Ovambo su pjevali: njihovi duboki i lijepi glasovi odjekivali su u mranim granicama galerije, predivan zbor koji je pjevao veliajui rad. Shasa se opusti i nagne se prema TvventvmanJonesu sljedei njegova objanjenja. i j Nagib je etrdeset i pet stupnjeva, a sposobnost ureaja za vuu jest stotinu tona, odnosno ezdeset tovara rude. Na cilj je da napravimo esto tovara po svakoj smjeni. Shasa se pokuavao usredotoiti na brojeve; znao je da e ga majka naveer ispitivati, no, tama i pjesma, te buka vagona su ga ometali. Pred njim se nalazio mali trag svjetlosti, koja je sve vie rasla, sve dok se odjednom nisu nali na drugoj strani tunela i Shasa uzdahne od uenja. Prouio je majine crtee rudnika i, naravno, na pisaem stolu majke, u Weltvredenu, bilo je slika, no, sve ga to nije pripremilo na veliinu prizora koji se sada otvara pred njegovim oima. Bila je to rupa gotovo savreno okrugla usred planine. Otvarala se prema nebu, a stijenke su bile vodoravne, nalik na arenu. Uli su kroz tunel koji je vodio prema ureajima to su bili najudaljeniji od breuljka, a malena pruga po kojoj su se vozili, nastavljala se do dna kratera, ezdeset metara dublje. Ponor s obje strane oduzimao je dah. Veliki otvor s kamenim stijenkama bio je irok nekoliko kilometara, a njegove su stijenke bile visoke stotinu i dvadeset metara od vrha do dna. TwentymanJones jo uvijek nije dovrio s poduavanjem. Ovo je bio vulkanski krater. Magma je izlazila na povrinu, u davna vremena. Pod tom temperaturom i pod tim pritiskom stvarali su se dijamanti i zajedno s uarenom lavom stizali su na povrinu. Shasa je promatrao oko sebe, a TwentymanJones nastavi: U jednom trenutku je magma pronala putove i taj sadraj se ohladio i otvrdnuo. Gornji sloj je oksidirao, djelovanjem zraka i sunca, oksidirao je i stvorio klasian uti teren karakteristian za dijamantne formacije. Jedanaest smo godina kopali kroza nj, i samo smo u posljednje vrijeme stigli do plave stijene. Podigne ruku pokazujui na plavu stijenu. To je najdublje skupljalite otvrdnute magme i prepuno je dijamanata koliko i kola groica. Stignu do mjesta gdje se kopalo i siu iz vagona. Rudnik jednostavno funkcionira, nastavi TwentymanJones. Sljedea smjena zapoinje s radom za prve svjetlosti dana i to tamo gdje je veer

ranije zabljesnula eksplozija. Ruda se tovari u vagone, a zatim je vuemo kroz tunel. Kad je to gotovo, uzimaju se mjere terena, kopaju se rupe za mine i one se postavljaju. U sumrak radnici odlaze, a ef smjene upali fitilj. Nakon eksplozije ostavljamo da proe no tako da se rasprsnut kamen slegne, a dim se raisti, i sljedeeg jutra sve poinje ispoetka. Pogledaj, ree i pokae kaiprstom prema rasprenoj plavoj stijeni. Tu emo mi danas zapoeti. j Shasa nije oekivao da e ga taj prostor toliko oarati, no, zanimanje postane sve jae kako je dan prolazio. ak ni toplina, ni praina, nisu ga smetale. Toplina je postajala sve jaa od podneva na dalje, kad je sunce bilo jae. Praina je bila nalik branu i podizala se s rude koju su kamenolomci usitnjavali maljevima od pet kilograma. Pored vagona praina je stvarala maglu, a rudari koji su tovarili rudu izgledali su poput duhova to se ona vie sakupljala oko njihovih tijela. Poneki imaju problema s pluima i disanjem, prizna TwentymanJones. Praina se uvlai u plua i pretvara se u kamen. Trebali bismo moiti kamen i stalno ga odravati vlanim da praine ne bude, no, nedostaje nam vode. Imamo jedva dovoljno za ureaj za pranje, a kamoli da je posvuda okolo troimo. Tako ljudi umiru ili ostaju invalidi. No, dajemo im dobru penziju, ili ju dajemo njihovim udovicama, a inspektor nas ostavlja da radimo, i stoga to mu znamo iskazati nau zahvalnost. U podne TvventvmanJones pozove Shasu: Vaa majka je rekla da trebate raditi samo pola smjene. Ja se sada vraam natrag. Hoete li doi sa mnom? Radije ne bih, gospodine, odgovori mu Shasa malo posramljeno. Rado bih elio vidjeti kako smjetaju eksploziv u rupe. TwentymanJones zanijee glavom, tugaljivo: Isti otac!, i udalji se ne prestavi mrmljati. ef smjene dopusti Shasi da upali fitilj, pod njegovim budnim pogledom. Shasa se osjeti vanim i monim dodirujui fitilj i gledajui kako plamen nagriza konope, pretvarajui ih u crne ostatke, uz dim i iskrenje. Zajedno sa efom smjene uspne se natrag vagonom, nakon uzvika fitilj gori!, i Shasa zastane na ulazu u tunel sve dok ne zauje prasak, koji je prodrmao teren pod njegovim nogama. Zatim osedla Prester Johna, i sav pranjav, znojan i mrtav umoran, ali sretan kao to je rijetko bio u svom ivotu, vrati se natrag puteljkom vodovoda. Nije mislio na nju ni kad je stigao do pumpa, a ipak je bila ondje, stisnuta pored kuice. ok je bio tako jak da je, kad se Prester John naglo zaustavio, gotovo pao sa sedla i Shasa se morao jae dohvatiti za uzde.Annalisa je napravila vijenac s divljim cvijeem i stavila ga na glavu, otkopavi si koulju. U

jednoj od knjiga u biblioteci u Weltevredenu nalazila se ilustracija koja je prikazivala nimfe koje su plesale umom. Knjiga se nalazila u zabranjenom dijelu, ije je kljueve majka ljubomorno uvala, ne znajui da je dio argent depoche koje je Shasa posjedovao imao i duplikate tih istih kljueva. Nimfe pokrivene samo tankim velom bile su najdrae Shasine slike u cijeloj erotskoj literaturi. Annalisa je bila jedna od njih, nimfa iz ume, samo djelomice ljudska, i promatrala ga je zavodniki pokazujui mu predivan osmijeh i bijele zube. Dobar dan, Annalisa. Glas ga izda prije nego to je do kraja izgovorio pozdrav, a srce mu je lupalo tako snano da je strahovao kako e mu skoiti u grlo i uguiti ga. Ona se smijala, no, dobro je pazila da mu ne odgovori. Umjesto toga pomiluje ruku, tako polako, da je Shasa osjetio kako mu raste uzbuenje. Ona se nagne prema naprijed i stavi prst na donju usnicu, nastavivi ga i dalje promatrati zavodniki, a oblik njenih grudi se promijeni, njena se koulja otvori i Shasa kroz otvor opazi tako bijelu kou na kojoj su se opaale plavkaste vene. Shasa oslobodi stopala iz stremena i skoi s ponija na tlo, no, djevojka je ve podigla haljinu i potrala prema umi nestavi iz njegova vidokruga. Shasa potri za njom, no, morao se boriti protiv pregustog grmlja u umi koje ga je ibalo po licu i nogama. Zauje njen smijeh jednom, ne previe daleko, no, padne na jedan kamen pod nogama kao vrea krumpira. Za vrijeme koje mu je bilo potrebno da ustane i nastavi s tranjem, ona je nestala. Nastavi jo malo tumarati umom, dok se njegov ar sve vie gasio i kad se uspio provui kroz grmlje bio je ve toliko bijesan na sebe i na djevojku. Prester John je u meuvremenu iskoristio priliku i otiao. Vratiti se do kue pjeke bilo je dugo. Shasa nije shvatio koliko je bio umoran. Kad je stigao, pao je ve mrak. Poni bez konjanika ve je pobudio strahovanja svih, a Centaineina zabrinutost se pretvori u mjeavinu bijesa i olakanja im ga je ugledala. Tjedan dana u toplini i praini bunara i monotonija posla postale su dosadni, i tako je TwentymanJones preselio Shasu na rad u dvorani s dizalom. Radnik je bio tugaljiv tip i dosta tih, jako ljubomoran na svoj posao. Nikada nije Shasi dozvoljavao da dodirne glavne sklopke ureaja. Moj sindikat mi to ne dozvoljava. Nije se pomaknuo ni milimetar iz tog poloaja i nakon dva dana TwentymanJones poalje Shasu na teren za rastezanje. Tu se materijal dovodio i ostavljao, te su ga radnici crnci Ovambo rastezali po terenu, goli iznad pojasa, pjevajui u zboru dok su radili marljivo, potaknuti na rad i bijelim uvarem i glavnim crncima. Na tom terenu

leale su zalihe rudnika Hani, tisue i tisue tona rude na golemoj povrini poput etiri terena za polo. Kad je plavkasta ruda izlazila iz bunara, bila je tvrda poput cementa, samo su je eksploziv i maljevi od pet kilograma mogli raspuknuti. No, nakon est mjeseci na suncu zapoinjala bi se raspadati i mrviti dok ne bi postajala mekana poput krede. U tom trenutku se mogla ponovno utovariti u vagone i odvesti do ureaja za preradu i pranje. Shasu pridrue skupini od etrdeset ljudi i ubrzo sklopi prijateljstvo s glavnim Ovambo. Kao svi crnci koji su dolazili iz plemena, imao je dva imena, plemensko koje nije odavao svojim efovima bijelcima i ime koje je koristio dok je radio. To je ime bilo Moses. Imao je petnaestak godina manje od ostalih glavnih crnaca i bio je postavljen na to mjesto zbog toga to je bio inteligentan i spretan u svom poslu. Dobro je govorio engleski, ali i afrikans, a potovanje koje su ostali sebi zaraivali sijedom kosom, on je iznuivao udarcima izmom ili tapom ili gorkim sarkazmom. Da sam bijelac, ree Shasi, jednog bih dana imao mjesto Doctele. Doctela je bio TwentymanJones, za Ovambo. I Moses nastavi: A mogue je da jednoga dana, usprkos tome, dobijem to mjesto. Ili e to moda biti moj sin. Shasu zainteresira i pogodi ta zamisao, tako nesvakidanja. Nikada nije susreo crnca koji nije znao koje mu je mjesto na drutvenoj ljestvici. Taj visoki Ovambo bio je zanimljiv, bio je nalik na portrete egipatskih faraona koji su se nalazili u zabranjenom dijelu biblioteke u Weltevredenu, no, to je jo vie poticalo Shasinu radoznalost. Veinom su stanku za ruak provodili zajedno i Shasa je pomagao Mosesu da naui itati i pisati. Ovambo je imao prljavu plou i smatrao ju je svojim najdragocjenijim dobrom. Da bi mu se oduio, uio je Shasu najjednostavnijim frazama na svom jeziku, pogotovo prostote i znaenje nekih pjesama koje su pjevali uz rad, od kojih je veina bila prosta. }e li uitak ili muka biti s jednom enom?, bilo je pitanje kojim je zapoinjala pjesma koja se Shasi najvie sviala i on im se pridruio u zboru koji je davao odgovor na nj: Ne moe se raditi o muci, inae bi bijelci ostavljali samo nama da to inimo. Shasa je tek napunio etrnaest godina. Neki od onih koji su dirigirali bili su tri puta stariji od njega, no, nikome nije bilo udno to je on zapovijedao. Na njegov sarkazam i nespretnu uporabu njihova jezika pristojno su odgovarali. Njegovi su ljudi ubrzo razvaljali pet tereta, umjesto etiri kao to su to ostale skupine radile, a na kraju drugog tjedna bili su najbolja skupina od svih. Shasa je bio previe udubljen u posao i novog prijatelja da bi

primijetio namrteno lice bijelca koji je nadgledavao radove i ak kad je ovaj rekao opasku u vezi s kajferboeties, odnosno s prijateljima crnaca nije pomislio na to da se opaska odnosi na njega osobno. Tree subote, nakon to su ljudi preuzeli plau u podne, jaui na konju prema barakama crnaca na Mosesov poziv, ostane sat vremena sjediti na suncu, na stubama ureda, pijui jogurt iz dinje koju mu je pruala Mosesova ena, mlada, draesna i srameljiva. U meuvremenu je pomagao Mosesa da ita naglas primjerak Povijesti Engleske, koju je Macaulv napisao i koju je ukrao u kui te ju sakrio u dep sedla. Knjiga je bila jedan od njegovih kolskih tekstova, tako da je Shasa sebe smatrao autoritetom, i kad Moses konano sklopi knjigu, Shasa je do kraja uivao u svojoj neobinoj ulozi uitelja i mentora. Teak je to posao, Dobra Vodo, ree Moses, prevevi Shasino ime izravno na jezik Ovambo, tei od razvaljivanja rude ljeti. Kasnije u raditi na tome, a zatim ude na trenutak u baraku s jednom jedinom prostorijom i stavi knjigu pod klju te se vrati s hrpom novina. Pokuajmo s ovime. Prui Shasi jedne novine, te ih otvori u krilu. Papir je bio loe kvalitete, boja se lijepila za prste. Naslov je glasio Umlomo vVa Bantu, i Shasa ga bez potekoa prevede: Usta crnaca. lanci su veinom bili na engleskom, no, nije nedostajalo onih na afrikansu. Moses pokae na novine i zajedno ih zaponu listati. to je to Afriki nacionalni kongres? Shasa je bio zbunjen. A tko je ovaj Jabavu? Ovambo mu zapone objanjavati i Shasino zanimanje se pretvaralo u nelagodu to je vie nastavljao. Jabavu je otac Bantu crnaca, svih plemena, svih ljudi crne koe. Afriki nacionalni kongres je pastir koji nadgleda nau stoku. Ne shvaam. Shasa zanijee glavom. Nije mu se svialo kako se razgovor zapoeo odvijati i zapone se uznemirivati dok je Moses citirao: Vaa je stoka otila, ljudi moji, Vratite se po nju! Otiite! Ostavite po strani lopatu, Obratite se pismu! ^ Uzmite papir, i tintu: Bit e to va tit. Ne potuju vaa prava Uzmite u ruke pisaljku, Ispunite je tintom Bit e to vae oruje za borbu. h Ovo je politika, prekine ga Shasa. i rnci nisu politiari, to je stvar za bijelce, nastavi, izloivi sredinju tezu ivota u afrikom svijetu. Moseov izraz lica se ugasi. Ovambo ponovno uze novine iz Shasina krila i ustane. Vratit u ti knjigu kad je budem proitao. Izbjegne Shasin pogled i ude u baraku. U ponedjeljak TwentymanJones zaustavi Shasu na glavnom ulazu koji je vodio na teren za razvlaenje. Mislim da ste nauili sve to ste trebali nauiti o ovom poslu, gospodiiu Shasa. Vrijeme je da krenete na

glavno postrojenje i na pranje. I dok su slijedili tranice do glavnog postrojenja, TwentymanJones primijeti: Bolje je da se ne druite previe s crncima, gospodiiu Shasa, inae e to iskoristiti. Shasa je bio zbunjen na trenutak, a zatim prasne u smijeh. Shvatio sam, govorite o Mosesu. On nije obian radnik, jedan je od glavnih i sposoban je, gospodine TwentymanJones. Previe sposoban. U tome i jest problem, sloi se gorko TwentymanJones. Sposobni su ti koji ne daju mira. Meni se vie sviaju normalni crnci, odnosno glupi. Va prijatelj Moses pokuava organizirati sindikat meu crncima. Shasa je znao po majci i djedu da su boljevici i sindikalci bili olo, udovita koja su htjela unititi osnove drutva. Bio je uasnut saznanjem da je Moses bio jedan od njih, no, TwentymanJones jo nije dovrio: Sumnjamo ak da je u sreditu operacije IPDa. I time je TwentymanJones spomenuo jo jedno udovite koje je prijetilo da e unititi drutvo. IPD, ilegalna prodaja dijamanata. Shasa je osjetio gnuanje saznavi da je njegov prijatelj mogao biti sindikalac koliko i preprodava ukradenih dijamanata. I sljedee su ga rijei jako rastuile: ao mi je rei vam da se gospodin Moses nalazi na vrhu popisa za otputanje s radnog mjesta krajem mjeseca. Opasan je to ovjek. I moramo ga se rijeiti, i toka. Daju mu otputenje samo stoga to smo prijatelji, pomisli Shasa i znao je da je bez obzira na rijei to bio glavni razlog. Ja sam kriv. I osjeti jaku grinju savjesti, te nakon toga osjeti bijes. Rijei su mu se brzo penjale prema grlu. Htio je uzviknuti: Nije pravedno! No, prije nego to je progovorio pogleda TwentymanJonessa i shvati da bi njegova obrana samo pogorala stvari. Tako slegne ramenima: Vi se razumijete u to, gospodine, i znat ete dobro to vam je initi, sloi se i odmah primijeti da se starac pomalo opustio. Razgovarat u s mamom, pomisli i odmah zatim uz jak osjeaj nemoi ree samom sebi: Kad bih barem ja mogao utjecati, rekao bih to im je initi! Zatim shvati da je upravo to majka htjela rei kad je govorila o moi. Mogunost utjecanja na svijet koji nas okruuje. Mo, promrmlja za sebe. i Jednog u dana posjedovati mo, veliku mo. Rad na glavnom postrojenju bio je tei i zanimljiviji. Usitnjena ruda se jo vie usitnjavala, kako bi je se moglo prati. Postrojenje je bilo golemo i impozantno. Uz zagluujuu buku ruda je prolazila pod valjcima koji su se okretali jednolikom brzinom. Sto i pedeset tona na sat: ruda je ulazila pod valjak u komadima golemim poput zrelih lubenica, izlazei na drugu stranu poput sitnih zrnaca praine. Annalisin brat,

Stoffel, koji je za vrijeme prethodnog posjeta Shase rudniku Hani provjerio motor na starom Fordu (i koji je jako dobro znao imitirati ptiji pjev), sada je radio kao naunik na postrojenju. Bio je zaduen da pokae Shasi sve poslove i inio je to sa zadovoljstvom. Treba uvijek paziti da blato ne ostane slijepljeno na valjcima, inae ti izmrve dijamante poput govna. Stoffel je isticao svoju mukost i autoritet novim poloajem grubim rjenikom i pokojom prostom rijeju. Dodi, Shasa, pokazat u ti na kojim mjestima treba namazati stroj. Sva ta mjesta treba namazati prije poetka rada svake smjene. Klizne pod valjcima, viui kako bi ga Shasa mogao uti u velikoj buci. Proli mjesec jedan od naunika je izgubio ruku. Valjci su mu je otrgnuli poput krila ptice. Jebo te, trebao si vidjeti koliko je krvi bilo posvuda naokolo. Pokae na mrlje koje su se jo mogle vidjeti na podu i zidovima. Krv mu se slijevala kao voda u fontani. Stoffel se uspne na eljezne potpornje, spretno poputmajmuna, i zajedno se zagledaju prema valjcima. Jedan od tih crnih stranjica od Ovambo pao je upravo ovdje, i kad je iziao s druge strane nije bilo kosti vee od tvog malog prsta. Da, kaem ti ja, to je prokleto opasan posao!, ree ponosno. Mora cijelo vrijeme jako paziti! Kad se sirena oglasila oznaavajui vrijeme za ruak, Stoffel povede Shasu izvan zgrade, smjestivi se u hlad na krov barake za ventilaciju. Budui da su radili zajedno, nisu se morali drati hladno jedan prema drugome i Shasa se osjeao odrastao i vaan u svom radnom odijelu dok je otvarao koaricu s rukom koju mu je ef poslao od kue. Sendvi s piletinom i kola, promrmlja pregledavajui sadraj. Hoe li malo, Stoffel? Ne, prijatelju. Evo, dolazi moja sestra s rukom. I Shasa izgubi svako zanimanje za jelo. Annalisa se vozila biciklom Rudge crne boje, i s torbom koja se njihala na upravljau. Bio je to prvi put da ju vidi nakon susreta pored kuice s pumpama, iako ju je svakodnevno traio nakon toga. Skupila je haljinu oko nogu kako se ne bi zaplela u lanac. Vjetar joj je pripijao haljinu uz tijelo i bila je to jako lagana haljina. Njene su grudi bile velike u odnosu na njeno vitko tijelo. Shasa ju je zadivljeno promatrao. Annalisa ga konano primijeti, kako sjedi pored njena brata, i odmah promijeni stav. Uspravi se na sjedalu bicikla i podigne ruku kojom popravi kosu, razbaruenu na vjetru. Zatim zakoi, spusti se s bicikla i prisloni ga na baraku. to ima za ruak, Lisa?, zapita Stoffel Botha otresito. Kobasice s pire krumpirom. Prui bratu torbu. Kao i uvijek. Rukavi njene haljine bili su podignuti i kad podigne ruke da bi pruila Stoffelu torbu, Shasa opazi

umicu dlaka ispod njenih pazuha, vlanih od znoja i urno prekrii noge. Sranje, Lisa! Stoffel joj s gnuanjem ree: Uvijek, uvijek, uvijek ta kobasica s pireom. Sljedei u put zamoliti mamu da ti pripremi meso s gljivama. Spusti ruke i Shasa shvati da ju je gledao jako napadno, no, nije se mogao svladati. Ona zatvori koulju i Shasa opazi malo crvenila na njenom grlu, no, ona ga nije pogledala izravno. Stoffel ju je htio poslati kui. Hvala, iako ne znam zato, ree s visine. Mogu podijeliti s tobom svoj ruak, ponudi ga Shasa. Mijenjajmo se, predloi velikoduno Stoffel i Shasa baci pogled u torbu i opazi krumpir preliven gustim i masnim umakom. i. Nisam gladan. I prvi put se obrati djevojci. Mogu li te ponuditi sendviem, Annalisa? Ona poravna haljinu na bokovima a zatim ga pogleda u lice. Njene se oi napola zatvore poput onih divlje make i uz podsmijeh ree: Kad budem eljela neto od tebe, Shasa Courtenev, zazvidit u ti. Ovako, ree i napri usne kao da misli dati poljubac, te zapone zviditi melodiju koja je podsjeala na sviraa sa zmijama dok je istodobno podizala srednji prst jako sporo u prostu gestu. Jebo te, zaista joj se svida! Dok je Shasa postajao crven kao rak umuknuvi istog trena od srama, Annalisa se okrene i uze bicikl. Udalji se vijugajui tako da se njena stranjica njihala zajedno s biciklom. Te veeri dok je jahao na Prester Johnu prema vodovodu, Shasa osjeti kako mu je srce zapoelo jae kucati od nestrpljenja. to se vie pribliavao kuici s pumpama pokuavao je usporiti konja strahujui da e se razoarati. Nakon svih tih misli nije bio spreman kad ju opazi iza ugla kuice koju je u strahu proao. Bila je naslonjena na jedan stup vodovoda i dok je Shasa u tiini stajao zagrli ponija objema rukama oko vrata niti ne pogledavi konjanika. Annalisa uze u ruke uzde i zapone aptati konju u uho: Dobar, dobar i lijep. Koje mekane nozdrve! Pomiluje ga po njuci. Bi li htio jedan lijepi poljubac? Napri usne, crvene i mekane i pogleda u Shasu prije nego to se sagnula prema njuci ponija. Bio je to poljubac koji je dugo trajao, a zatim Annalisa priblii svoj obraz ponijevom. Zapone se ljuljati, mrmljati neku melodiju i njihati njeno bokovima, i u tom trenutku podigne pogled prema Shasi, poluzatvorenim i vragolastim oima. On se borio, pokuavajui pronai rijei, zbunjen jakim osjeajima, a ona se pokrene sasvim polako prema ramenu ponija i pomiluje ga po boku. Kako si jak. Njena ruka jedva i dotakne Shasino bedro, gotovo neosjetljivo, a zatim se vrati natrag namjerno. Sad ga Annalisa vie nije promatrala. Nije bilo zaklona, Shasa nije mogao sakriti svoju snanu reakciju na taj

dodir i ona se naglo povue, prasnuvi u gromki smijeh. Skriva se u makiji, Shasa Courteney?, optui ga i on se zagleda u nju posramljeno i zaueno. Zanijee odluno glavom. Zato onda die ator?, igrala se s njim, buljei bez srama u njegove hlae. Shasa se nagne nespretno u sedlu. udnovatom promjenom raspoloenja Annalisa je gotovo osjeala saaljenje prema i njemu i ponovno uze ponija za uzde te ga povede puteljkom dajui 7[ Shasi mogunost da se malo sabere. j to ti je moj brat ispriao o meni?, zapita ga ne okrenuvi [ glavu. Nita, uvjeri ju Shasa. i Nemoj vjerovati svemu to ti govori. Nije bila uvjerena. Uvijek loe govori o meni. Je li ti rekao o Fourieu, vozau? U rudniku nije bilo osobe koja nije znala za taj dogaaj: ena Gerharda Fouriea ih je uhvatila oboje u vozaevoj kabini nakon boine proslave. Fourieova ena je imala nekoliko godina vie od Annalisine majke, no, izudarala je djevojku na mrtvo ime i pokidala joj jedinu dobru haljinu koju je imala. Nije mi nita rekao, ponovi Shasa odluno, a potom doda sa zanimanjem: Zato, to se dogodilo? Nita, ponovi ona hitro. Same lai. Ponovno promijeni raspoloenje. to kae da ti pokaem neto? Da, hvala, odgovori Shasa. Ve je pretpostavljao o emu se radi. Pomogni mi. Priblii se stremenima, a on se nagne i dohvati ju ispod pazuha. Podigne ju: bila je snana i lagana. Annalisa se smjesti iza njega i zagrli ga oko struka rukama. Kreni lijevim puteljkom. Jahali su u tiini desetak minuta. Koliko ima godina?, zapita ga konano. Gotovo petnaest. Malo je iskrivio stvarnost i odmah mu ona ree: Ja u za nekoliko mjeseci imati esnaest. Ako je i bilo sumnje o tome tko je medu njima bio glavni, ova izjava sve odlui. Shasa u sebi prizna da je inferioran i ona to opazi i po njegovu dranju. Tada jae pritisne grudi na njegova leda, kao da eli naglasiti svoju nadmo i njene bradavice bile su velike i tvrde i izgledale su kao da gore kroz laganu koulju. Kamo me vodi?, zapita on nakon nekog vremena. Krenuli su puteljkom koji je zaobilazio Shasinu kuu. Zaepi, rei u ti kad budemo stigli. Puteljak je postajao sve ui. Shasa je sumnjao da je netko posljednjih mjeseci proao tim putem, osim divljih ivotinja koje su jo uvijek ivjele pored rudnika. Konano puteljak sasvim nestane kad se pred njima pojavi golema stijena i Annalisa klizne s konja. Ostavi ovdje ponija. Shasa privee uzde i ogleda se oko sebe sa zanimanjem. Nikada nije otiao tako daleko. Kua se morala nalaziti na oko pet kilometara udaljenosti. Ispod njih je stijena bila sasvim strma, s usjeklinama i otvorima koji su izvirivali iza bodljikavih

grmova. Hajde, nemamo puno vremena, zapovjedi Annalisa. Ubrzo e pasti mrak. Provue se pod jednu granu i zapone se sputati. v; Hej!, upozori je Shasa. Ne moe se tek tako spustiti, ozlijedit e se. i Strah te, izrugivala mu se. Koga, mene? Podsmijeh u Annalisinim rijeima ga potakne da se i on zapone sputati. Djevojka se zaustavi jednom kako bi ubrala nekoliko utih cvjetova s bodljikavog grma, a zatim nastave, pomaui jedno drugo na tekim mjestima, saginjui se kako bi proli ispod grana. Shasa se okrene i pogleda stijenu koja ih je nadvisivala, nalik na zid tvrave, no, Annalisa ga povue za ruku, traei njegovu panju. Ovo je tajna. Mora mi se zakleti sveano da nee nikome nita rei, pogotovo ne mom bratu. U redu, kunem ti se. Ne, mora se zakleti kako treba. Podigni desnu ruku i stavi lijevu na srce. Annalisa ga nije putala iz vida dok se zaklinjao po svim moguim pravilima, a zatim ga uze za ruku i povede ga prema piramidi kamenja prekrivenim liajevima. Klekni. Shasa je poslua i ona paljivo pomakne granu prepunu lia koja je pokrivala otvor medu kamenjem. Shasa zastenje i povue se gotovo ustavi. Otvor koji je bio pred njim imao je oblik kapelice. Na tlu ispred njega nalazio se red staklenih vaza, no, cvijee koje je bilo u njima ve se odavna osuilo. Iza tih cvjetnih darova nalazila se hrpa ljudskih kostiju, a na njihovom vrhu nalazila se lubanja sa utim zubima i rupama na mjestu oiju. Tko je to?, proape Shasa razrogaenih oiju, osjetivi strahopotovanje koje je ulijevalo i samo mjesto. Vjetica planina. Annalisa ga dohvati za ruku. Pronala sam njene kosti i napravila ovo malo svetite. Kako zna da se radi o vjetici? Shasa je bio uzbuen i prolazili su ga trnci, a njegov je apat podrhtavao. Ona mi je to rekla. Slike koje su ove rijei prizvale u njegovu svijest bile su tako uasavajue da Shasa nije uspio postaviti jo koje pitanje: kosturi su ve sami po sebi bili zastraujui, a kamoli jo i glasovi s drugog svijeta. Najei se. Zagleda se u djevojku koja je zamjenjivala uvelo cvijee s granicom akacije, sve dok mu se ona ponovno ne priblii i dohvati ga za ruku. Vjetica e ispuniti tvoju elju, promrmlja i Shasa razmisli nekoliko trenutaka. Ona mu stisne ruku. to eli? Mogu li zaeljeti bilo to? Da, bilo to, potvrdi djevojka zagledavi se u njegovo lice. Gledajui neprestano u lubanju Shasin strah se raspri i sada je osjeao neto sasvim novo. Osjeaj koji je dolazio izdaleka, i koji ga je sasvim preplavio, neto to je upoznao samo u prvih nekoliko mjeseci ivota, kad ga je majka pribliavala svojim grudima. Lubanja je jo tu i tamo bila

prekrivena dijelovima koe, nalik na pergament, i na njoj se nalazila kosa, koja je Shasu podsjetila na Bumana koji je pazio na krave uz cestu za Windhoek. Bilo to?, ponovi. Zaista mogu pitati bilo to? Sve, to god eli. Annalisa je bila naslonjena uz njegov bok, mekana i topla, a njeno je tijelo mirisalo na mladost i svje znoj. Shasa se nagne prema naprijed i dodirne lubanju vjetice i osjeaj topline postane jai. Osjeao je dobroudnu prisutnost, koja ga je voljela... da, voljela je bila prava rije, nije bila prejaka: bilo je to kao da je netko, tko ga je jako volio, pazio na njega. elim, ree potiho, veliku mo. Osjeti ili je mislio da osjea svrbe na vrcima prstiju, na mjestu gdje je dodirivao lubanju, neto poput statinog elektriciteta i zatrese rukom, kao da ga se eli osloboditi. U istom trenutku Annalisa se odvoji od njega, osjetivi nezadovoljstvo i ree: Koja glupa elja! Bila je ljutita, a Shasa nije shvaao zato. i I ti si budala, i vidjet e da ti vjetica nee ispuniti elju! Skoi na noge i pokrije ponovno otvor u stijeni granom. Kasno je, moramo krenuti kui. Shasa se jo uvijek dvoumio, jer nije htio ostaviti to mjesto. Annalisa ga pozove s izlaza. Hajde, pouri se, za sat vremena e se spustiti mrak. Kad je i on stigao na puteljak odakle su krenuli, Annalisa je sjedila uz stijenu. Povrijedila sam se, ree optuujuim glasom. Oboje su oteano disali, crveni od napora. ao mi je, ree joj. Kako se to dogodilo? Ona podigne haljinu do polovice bedara. Jedan trn koji su zvali wait a hit ju je ogrebao, ostavivi crveni trag na glatkoj koi. Koa je bila samo malo ogrebena, no, na crvenom tragu nalazilo se i nekoliko kapi krvi koje su se sjajile poput ogrlice s rubinima. Shasa se zagleda u nju kao hipnotiziran i ona zabaci glavu te rairi noge drei haljinu izmeu nogu. Stavi na ranu malo pljuvake, zapovjedi mu djevojka. Shasa se nagne posluno i pljune u dlan. Ima prljave prste, ree mu. to da onda radim?, zapita Shasa namrgoeno. Upotrijebi jezik, on je ist. On se nagne i dodirne ranu vrkom jezika. Krv koju je liznuo imala je udnovat metalni i slankast okus. Djevojka mu stavi ruku na glavu i pomiluje mu tamne i guste kovre. Da, tako, polii je, promrmlja Annalisa i u meuvremenu je zarila prste medu Shasinu kosu i pritiskivala njegovo lice na svoja bedra. Zatim, odluno usmjeri Shasinu glavu prema gore, podignuvi haljinu slobodnom rukom, postupno kako su se njegove usne sve vie penjale prema gore. A ispod, izmeu jedne i druge noge, nalazio se bijeli komadi tkanine s motivom rua: osjetivi sram Shasa shvati da je u nekoliko trenutaka u kojima je

ostala sama, dok je on izlazio na puteljak, Annalisa skinula gaice i stavivi ih na kamen, sjela na njih. Haljina koja se sve vie podizala, bilo je sve to je imala na sebi. Shasa se probudi trgnuvi se, ne znajui gdje se nalazi. Osjeao je tvrdo tlo ispod leda, stijena mu je bola rame, i na njemu se nalazio nekakav teret, koji mu nije dao da die. Bilo mu je hladno i bilo je mrano. Prester John se uznemirio, i njegovi obrisi su bili jasni na podlozi neba osvijetljenog zvijezdama. Odjednom se prisjeti svega. Annalisine noge bile su isprepletene s njegovim, a njeno lice pritiskivalo mu je vrat. Djevojka je leala iznad njega. Shasa ju odgurne tako naglo da se ona probudi uz krik. Mrak je!, ree Shasa glupavo. Zasigurno nas trae! Pokua ustati, no, njegove su hlae bile sputene do pola. Prisjeti se kako mu ih je ona spretno otkopila i spustila. Podigne ih i zakopi. Moramo se vratiti natrag. Moja majka...! Annalisa je ve bila na nogama pored njega i skakutala je na jednoj pokuavi si navui gaice. Shasa je promatrao zvijezde i prisutnost Oriona mu je ukazivala da je prolo devet sati. Trebao si ostati budan, stenjala je djevojka, dok se naslanjala jednom rukom na njegovo rame zadravajui se tako u ravnotei. Moj e me otac istui. Rekao mi je da e me ubiti ako budem ponovno pokuala. Shasa spusti njenu ruku. Htio je pobjei od nje, no, znao je da je to nemogue. Ti si kriv, za sve si ti kriv. Annalisa se nagne i podigne gaice, a potom popravi haljinu. Rei u tati da si ti kriv. Bievat e me sjatnbokom. Ovog e mi puta oderati kou! Shasa oslobodi konja. Njegove su ruke podrhtavale. Jo uvijek nije uspijevao jasno razmiljati, bio je jo uvijek mamuran od sna. Neu mu dopustiti. Njegova odlunost bila je nesigurna i ne ba uvjerljiva. Neu mu to dopustiti. Ona pobjesni. A to ti uope moe uiniti? Jo si dijete! Rije u njoj pobudi niz neugodnih asocijacija. A, ako si mi napravio dijete? Bit e kopile. Nisi mislio o tome kad si mi ga gurao unutra?, zapita ga ona. Shasu pogodi njena nepotena optuba. Ti si mi pokazala kako se to radi! To e nam puno biti na pomoi! Sada je plakala. Kad bih bar mogla pobjei! Pomisao je uistinu bila puna ari, i samo teka srca Shasa ju odbaci. Hajde, uzjai, ree joj i podigne ju na Prester Johna, a zatim i on uzjai. Opaze svjetiljke skupina koje su ih traile u dolini, im su ostavili planinu za sobom. I cesta je bila osvijetljena: i polako su se pomicala, bilo je oito da su ih traili, mogli su se uti i povici, prigueni u daljini, onih koji su ih traili u umi. Moj e me otac ovoga puta ubiti. Shvatit e odmah to smo uinili, zastenje djevojka, a Shasa osjeti ljutnju zbog njena stenjanja. Ve

je due vrijeme odustao od pokuaja da je utjeiti. A kako e saznati? Nije bio s nama da vidi!, pokua joj rei. Ne misli li valjda da si bio prvi, ree mu ona da bi mu se narugala. Bilo ih je mnogo, i moj tata me dva puta uhvatio na djelu. Sve e razumjeti. Na pomisao da se Annalisa igrala tako udnovatim i predivnim igrama i s drugima Shasa osjeti ljubomoru, koja se samo postupno zapoela hladiti nakon to je dobro razmislio. Pa, ree, ako zna za sve ostale, nee ti puno pomoi da optui mene. Sama se ulovila u klopku. Ponovno zastenje i plakala je teatralno kad su susreli skupinu oja ih je traila pjeice slijedei vodovod. Shasa i Annalisa su sjedili na suprotnim stranama radne sobe u njegovoj kui, i drali su se instinktivno to dalje jedno od drugog. Kad su zauli Daimler, vidjevi svjetla i kripu konica, Annalisa zapone ponovno plakati i mrcati, istodobno si trljajui oi ne bi li izila jo koja suza. Zauju Centaineine brze i lagane korake na terasi, a potom i odlunije TvventvmanJonsove. Shasa ustane, s izrazom pokajnika na licu kad se Centaine pojavi na vratima i zaustavi se na pragu. Na sebi je imala jahai komplet i utu maramu oko vrata. Bila je crvena od bijesa, a njeno olakanje nije ublaavalo njen bijes anela osvete. Annalisa opazi njeno lice i krikne od zabrinutosti. Dri jezik za zubima, djevojko, ree joj Centaine mirno. Inae u ti zaista ja dati ozbiljan razlog za pla. Zatim se obrati Shasi. Jeste li se ozlijedili? Ne, mama, odgovori joj on pognute glave. A Prester John? Odlino mu je. Sve je u redu, dakle. Nije bilo potrebno uputati se u detalje. Doktore TwentymanJones, molim vas, odvedite gospodinu ocu? Zasigurno e znati to mu je initi. Centaine je razgovarala s ocem, podosta kratko, prije sat vremena: golem i debeo ovjeuljak, bez kose, no, s vidljivim teto vazama na miiavim rukama koji joj je objasnio uz oblake alkoholnih para i jasnim gestama dlakavih ruku koje su mu namjere kad se doepa svoje jedine keri. Twentyman Jones uze djevojku za ruku i natjera ju da ustane te je povede uplakanu prema vratima. Kad je prolazila pored Centaine, enin izraz lica se raznijei i ona mu dodirne ruku. to bih uinila bez vas, doktore TwentymanJones?, ree mu. Mislim da biste se odlino snali, gospodo Courtenev, no, drago mi je to vam mogu biti na pomoi. Gurne Annalisu iz sobe i ubrzo zatim zauje se Daimlerov motor. Centainein izraz lica postane jo tvrdi dok se okretala prema Shasi. On se nervozno trgne, osjetivi njen inkvizotorski pogled na sebi. Bio si neposluan, ree mu. Upozorila sam te da ostavi tu gusku. Istina je, mama. Bila je s

polovicom rudara. Morat u te povesti k lijeniku kad se vratimo u Windhoek. Shasu prou trnci i baci pogled na vlastito tijelo, kao da je mogao opaziti nevidljive, odvratne mikrobe kako puze po njegovim intimnim dijelovima. Neposluh je teak, no, zna li to je neoprostivo? Ne napreui previe mozak, Shasa je mogao spomenuti nekoliko stvari. Bio si glup, ree Centaine. Pustio si da te otkrijemo. A to je najgore od svega. Svi e ti se smijati u rudniku. Kako e zapovijedati, ako se poniava na taj nain? Nisam mislio, mama. Nisam previe razmiljao. To to se dogodilo, dogodilo se. Razmisli sada o tome, ree mu. Sad se okupaj s pola litre Lvsola u kadi i razmisli o tome. Laku no. Laku no, mama. Priblii joj se i nakon nekoliko trenutaka dvoumljenja Centaine mu prui obraz da ju poljubi. ao mi je, mama. ao mi je da se srami mene. Centaine ga je htjela zagrliti i stisnuti ga snano, htjela ga je pomilovati po kosi i rei mu da se nikada nee sramiti njega: umjesto toga ostane stajati i hladno mu odgovori: Laku no, Shasa. Nije se pokrenula sve dok nije zaula njegove korake kako odzvanjaju hodnikom, a potom se opsuti. Dijete moje, uzdahne. Odjednom, prvi put nakon toliko godina, osjeti potrebu za nekim jakim piem. Uze jednu od ukraenih boca konjaka iz ormaria i natoi si pie, ispivi veliki gutljaj, koji joj opee jezik i od kojeg joj se pojave suze u oima. Ispije ga na brzinu do kraja i stavi pie na stranu. Nee mi ba pomoi, ree samoj sebi i ode prema pisaem stolu. Sjedne u konu fotelju i osjeti se malena, krhka i ranjiva. udnovat osjeaj za Centaine, koji je prestrai. i Dogodilo se, promrmlja. K Postaje mukarac. I odjednom osjeti da mrzi djevojku. Ta kurvica. Jo nije bio pravi trenutak. Previe je brzo da u njemu probudi demona, da krv de Thirvja zapone kljuati. Bio je to demon kojeg je ona dobro poznavala, budui da ju ] je muio cijeli ivot. Divlja i strastvena krv de Thirvjevih. I Ljubavi moja, zazove ga Centaine, shvativi da e izgubiti dio njega... zapravo, ve ga je izgubila. Osamljenost koja je godinama i [ vrebala sada ju zapljusne. T Samo dvojica mukaraca mogla su joj pruiti olakanje. Shasin otac umro je u krhkom zrakoplovu od platna i drva, dok ga je ona bespomono gledala kako gori. Drugi mukarac se postavio izvan svake mogue veze jednim jedinim brutalnim i besmislenim inom. Michael Courtenev i Lothar i de La Rey, i jedan i drugi, mrtvi, za nju. j Od tih dana bilo je mnogo mukaraca koje je njeno tijelo 1; trebalo kao lijek da umiri vraga u sebi. Otili su kao to su i doli, bez i i da im je bilo dozvoljeno dosegnuti najintimnije kutke

njene due, i [ one koje je osamljenost sada muila. j Da bar imam nekoga, stenjala je, elju koju je izrazila jo I: samo jednom, kad je leala u pustinji i trebala roditi plavo kopile Lothara de La Reyja. Da bar imam nekoga koga bih mogla voljeti i koji bi me volio. Nasloni se u konoj fotelji i priblii sliku u srebrenom okviru, j onu koju je uvijek nosila sa sobom, na svako putovanje, i proui lice j mladia u sredini skupine pilota. Prvi put primijeti da je slika h izblijedjela, toliko da su crte lica Michaela Courtenevja, Shasina oca, bile gotovo neprimjetne. Zagleda se u to mlado i prelijepo lice i pokua oajna dati jasnou slici koju je nekada imala, barem u mislima. No, samo je jo vie bjeala od nje i udaljavala se. Michael, promrmlja. Prolo je toliko vremena. Oprosti mi. Molim te, oprosti mi. Pokuala sam biti jaka i odluna, za tvoju ljubav i ljubav tvoga sina, ali... Ponovno vrati sliku na njeno mjesto i ode do prozora. Zagleda se u mrak. Ubrzo u izgubiti svoje dijete, pomisli. A jednoga dana bit u stara i sama i runa... strah me. Zapone drhtati drei si ruke, no, u tom trenutku odlui: Nema vremena za slabosti i plakanje nad samom sobom, to je put koji si sama sebi odabrala. Ukoi se, malena, ali uspravna, sama u mranoj kui. Treba gledati u budunost. Ne moe se vratiti natrag, ne smije se strahovati, treba ii dalje do kraja. Gdje je Stoffel Botha?, htio je znati Shasa, kad se sirena oglasila za ruak. Kako to da ga nema? A tko bi ga znao? Nadglednik radova slegne ramenima. Ured za personal mi je poslao obavijest u kojoj je stajalo da nee doi. Nisu objasnili razlog. Moda su ga otpustili. Ne znam i nije me uope briga. Bio je obini hvalisavac. I ostatak smjene Shasa je pokuavao svladati osjeaj krivnje usredotoivi se na rudu ispod valjaka. Kad se oglasi sirena za kraj rada smjene i skupina crnaca uzvikne: Shahik Zazvonilo je!, Shasa uzjai Prester Johna i krene cestom u kojoj je ivjela Annalisina porodica. Znao je da je time izazivao majin bijes, no, podravao ga je viteki osjeaj. Morao je otkriti koliko je tete i nesree prouzroio. Ne uspije. Na glavnim vratima Moses mu se priblii i dohvati Prester Johna. Vidim te, Dobra Vodo, pozdravi ga dubokim glasom. Moses!, osmjehne se Shasa iskreno se radujui, zaboravivi na trenutak svoje brige. Htio sam upravo k tebi. Donio sam ti knjigu. i; Moses mu prui debelu knjigu Povijesti Engleske. ft Nije mogue da si ju ve proitao, pobuni se Shasa. t! Meni je bilo potrebno nekoliko mjeseci. Ovo je prebrzo.s Nikad je neu proitati, Dobra Vodo. Moram ostaviti rudnik Hani. Polazim kamionom sutra

ujutro za Windhoek. tf O, ne! Shasa skoi u sedlu i dohvati ga za ruku. Zato odlazi, Moses? Shasa se pretvarao da ne zna razlog, osjeajui grinju savjesti. Nije pitanje htjeti ili ne htjeti. Moses slegne ramenima. Mnogi odlaze sutra kamionom. Doktor je tako odluio i tvoja gospoda majka je objasnila razloge i dala nam mjesec dana plaenog. Oni poput mene ne postavljaju pitanja. Osmjehne se gorkim osmijehom. Evo ti knjiga. Zadri je. Shasa ne htjede uzeti knjigu. L. Neka to bude moj dar za rastanak. a U redu, Dobra Vodo. Zadrat u je kao sjeanje na tebe. Neka je mir s tobom. I okrene se. Moses..., pozove ga Shasa i odmah shvati da mu nema to rei. Prui mu ruku, instinktivno i Ovambo se povue. Crnci i bijelci se nisu smjeli rukovati. Idi u miru, nije poputao Shasa i Moses se ogleda oko sebe, gotovo kriomice, a potom prihvati pozdrav. Njegova je koa bila svjea. Shasa se zapita imaju li svi crnci takvu kou. Prijatelji smo, ree Shasa produivi rukovanje. Prijatelji smo, nije li tako? Ne znam. to eli rei? Ne znam ako je za nas mogue imati prijatelje. Polako oslobodi ruku i krene udaljivi se. Nije se okrenuo ni jednom prema Shasi dok se uputio prema naselju rudara. Konvoj kamiona vozio je prema dolini i izmeu kamiona ostavljena je dovoljan razmak kako bi se izbjegla praina prethodnog vozila. Praina je lelujala, sitna poput pudera, visoko u zraku jo uvijek toplom poput dima poara u umi. Gerhard Fourie, na elu konvoja, vrsto se drao za volanom. Njegov golemi trbuh otkopio je dugmad na koulji otkrivajui tako dlakav pupak. Svakih nekoliko trenutaka podizao bi pogled s ceste i pogledao u retrovizor. it; Kamion je bio prepun stvari i namjetaja otputenih porodica, bijelaca i crnaca. Njihovi vlasnici sjedili su na hrpi svoje imovine. ene su stavile marame kako bi se zatitile od praine; vrsto su drale najmlau djecu koja su mogla ispasti iz vozila. Starija djeca su se snala pronaavi si mjesto medu stvarima. Fourie smjesti ogledalo tako da je mogao gledati djevojku koja se nalazila iza. Nalazila se izmeu starog ormara i prljavog kovega. Skupila je pokriva i upotrijebila ga kao jastuk i sada je drijemala, dok joj je glava poskakivala. Imala je podignuto koljeno i u snu je haljina kliznula unatrag otkrivajui duge gae sa slikom rue. Fourie ih uspije opaziti upravo prije nego to se djevojka probudila, poravnala haljinu i okrenula se na bok. Fourie se znojio i ne samo zbog topline. Biserne kapi znoja sjajile su se na njegovoj neobrijanoj bradi. Uze opuak iz usta i zagleda se u njega prouivi ga. Papir je bio ut od pljuvake i duhana. Prstima koji su mu podrhtavali Fourie ga

baci kroz prozor i uze drugu cigaretu vozei samo jednom rukom i gledajui s vremena na vrijeme u retrovizor ne bi li primijetio i najmanji pokret djevojke. Uivao je u tom mladom i svjeem mesu i znao je koliko je vatrena i slobodna; sada je osjeao potrebu da jo uiva i ta ga je potreba muila. Bio je spreman na bilo koji rizik da ponovno proivi one trenutke koje je imao s Annalisom. Ispred njega uma bodljikavih grmova izroni iz zraka koji je podrhtavao od topline. Proao je ovuda toliko puta da je cestu ispunio simbolinim kamenjem i ritualima. Provjeri depni sat i zarei. Dvadeset minuta kanjenja. No, bilo je to razumljivo. Kamioni su bili krcati bivih rudara s njihovim stvarima. Ostavi cestu i zaustavi kamion pored ume i uzvikne: Stanka! Kome je potrebno moe obaviti nudu, ene lijevo, mukarci desno. Ako ne obavite sve u deset minuta, ostavit emo vas ovdje! A to se njega tie, on je uinio sve u manje od deset minuta i bio je prvi koji se vratio na kamion. Zatim se pretvarao da neto radi na motoru. ekao je djevojku. Ona se pojavi, popravljajui si haljinu, na kojoj je bilo podosta praine nalik na brano. Kad opazi Fouriea koji ju je promatrao, podigne glavu i zanjie bokovima, ne marei za njega.Annalisa, proape on u trenutku kad se djevojka htjela uspeti na kamion. Kurva tvoje bake, Gerhard Fourie!, prosike ona kao odgovor. Ostavi me na miru ili u rei mome ocu. U nekom drugom trenutku bila bi s njim puno ljubaznija, no, bokovi i stranjica su je jo uvijek boljele od bia koji je otac upotrijebio. Njeno zanimanje za suprotni spol bilo je trenutano manje od nule. elim razgovarati s tobom, nije poputao Fourie. Razgovarati, zaista?! Kao da ne znam to eli! Naimo se izvan tabora noas, molio ju je. Odsjeci si ga! Annalisa skoi u kamion i pogled na te noge jo vie oamuti Gerharda. Annalisa, dat u ti novca. Bio je oajan, pouda ga je unitavala. Annalisa se zaustavi i razmisli o ponudi. Za nju je bila neka vrsta otkria, otvaralo joj je pogled na sasvim novi svijet, pun mogunosti. Do tada joj nije nikada palo na pamet da bi joj mogli ponuditi novac za neto to je njoj bilo tako zabavno i to je toliko voljela vie od spavanja i jela. Koliko novca?, zapita sa zanimanjem. Funtu, ponudi on. Bilo je to podosta novca, vie od onog to je ikada imala u ruci, no, njen trgovaki instinkt se probudi i Annalisa je htjela okuati granice svoje nove mogunosti. Tako okrene naglo glavu i uini gestu gnuanja, kriomice gledajui krajikom oka. Dvije funte, proape Fourie brzo i djevojino se raspoloenje odmah pobolja. Dvije funte! Osjeti se snana, lijepa, sretne ruke. Crveni tragovi

na leima i na nogama su polako nestajali. Sklopi oi, namjestivi vragolasti izraz lica koji se njemu tako sviao i opazi da se brada vozaa orosila znojem, a da mu je donja usna podrhtavala. Osjeti se jo sigurnijom i izazovno, nakon to je nekoliko trenutaka zadrala dah, ree: Pet funta!, i odmah vrkom jezika proe preko usana, zauena vlastitom hrabrou to je spomenula takav golem iznos. Bilo je to neto manje od oeve tjedne plae. Fourie problijedi dvoumei se. Tri, ree, no, ona je ve shvatila da je posao gotovo sklopljen i povue se. Smrdljivi stare. Ispuni glas podsmijehom i okrene se. U redu! U redu!, pristane Fourie. Pet funta. Ona mu se pobjedniki osmjehne. Novi svijet prepun bogatstva i zabave bez kraja otvori se pred njom, a ona je ve ula u nj. Stavi u usta vrak prsta. A bude li htio i ovo, trebat e platiti jo funtu. Nije vie bilo granica njenoj smionosti. Mjesec je bio gotovo pun i preplavio je pustinju reflektirajui sjene na breuljke. Zvukovi tabora bili su prigueni u tom prostoru: netko je sjekao drva, enski glasovi koji su spremali jelo bili su nalik ptijem pjevu u daljini. Neto blie par akala ekao je priliku da se doepa hrane, uzbuen mirisima koji su se oslobaali iz lonaca i njihov zbor bio je divljako stenjanje koje je podsjealo na agoniju. Fourie se stisne uz stijenku breuljka i upali cigaretu promatrajui u pravcu odakle je trebala stii djevojka. ibica osvijetli crte loe obrijanog lica. Fourie je bio toliko zaokupljen svojim mislima da nije primijetio grabljivicu koja ga je promatrala iz sjene. Bio je sasvim usredotoen na brzi dolazak djevojke i ve je ubrzano disao uz mala stenjanja koja su otkrivala njegovo nestrpljenje. Annalisa se pojavi poput duha, srebrenasti eter u obliku djevojke i on ustane i zgnjei opuak. Annalisa!, pozove tihim glasom, drhtavim od poude. Ona se zaustavi izvan njegova dosega i kad joj se on priblii da bi ju dohvatio, lagano se odmakne i osmjehne se, tako lagano i vragolasto. Pet funta, gospodine, podsjeti ga i priblii mu se kad je on uzeo novanice iz stranjeg depa. Ona ih uze i podigne prema svjetlu provjerivi ih. Zatim, zadovoljno ih smjesti u haljinu i priblii mu se. On je dohvati oko struka i poljubi djevojku svojim vlanim usnama. Konano se ona naglo odvoji od njega, smijui se bez daha i drei ga oko struka dok je on podizao njenu haljinu. eli li i ono za funtu? Previe je, ree joj. Nemam toliko novca. Deset ilinga, ponudi ona i dodirne prednji dio njegova tijela tankom i lukavom rukom. Pola krune, odvrati Fourie. Nema nita vie. Ona se zagleda u njega, nastavivi ga dodirivati i shvati da nije mogla dobiti nita vie. U

redu, daj mi pola krune, popusti konano. Prije nego to je kleknula pred njim, paljivo sakrije novi. On poloi obje ruke na njene kovre, nagne glavu na njenu i sklopi oi. Osjeti neto tvrdo medu rebrima tako naglo i jako da su mu plua ostala bez zraka i glas krikne u njegovo uho: Reci kurvici da nestane. Glas je bio nizak i prijetei i zvuio je jako poznato. Djevojka ustane, obrisavi si usta dlanom ruke. Zagleda se na trenutak iznad Fourieovih ramena, razrogaenih oiju i punih straha, zatim potri brzinom vjetra prema taboru. Fourie je nespretno podizao hlae i okrene se prema ovjeku koji je stajao iza njega s Mauzerom uperenim prema njegovom trbuhu. De La Rey!, uzvikne. Jesi li moda ekao nekog drugog? Ne! Ne!, ree Fourie, zanijeui glavom. Samo to... tako je brzo. Od posljednjeg puta to su se susreli Fourie je imao dovoljno vremena za pokajanje to je prihvatio njegovu ponudu. Kukaviluk je pobijedio dugaku borbu s pohlepom i Fourie je, eljama zamijenivi stvarnost, samog sebe uvjerio da je plan Lothara de La Reyja kao mnogi drugi koje je i on prije toga iskovao, san koji se nikada nee ostvariti za one koji su se rodili u siromatvu i koji su radili dan i no. Oekivao je da vie nee uti nita o Lotharu de La Reyju. Tome se nadao: no, sada je stajao ispred njega, visok i prijetei, s glavom koja se sjajila poput svjetionika na mjeseevoj svjetlosti, a oi su mu se caklile poput leopardovih. Brzo?, ree Lothar. Brzo? Prolo je nekoliko tjedana, dragi moj prijatelju. j; Trebalo je vie vremena nego to sam mislio da sredim sve. Zatim Lotharov glas otvrdne: Jesi li ve prevozio dijamante u Windhoek? Ne, jo nisam... Fourie se prekine, bijesan na samoga sebe. Bilo bi to njegovo spasenje! Trebao je jednostavno rei: Da! Ja sam ih osobno vozio proli tjedan. No, nije mogao vratiti svoje rijei, i tako pogne glavu, te se usredotoi na posljednje dugme hlaa. Rijei koje je izgovorio mogle su ga stajati doivotnog zatvora i umirao je od straha. Kad e poslati dijamante? Lothar ga jae pritisne Mauzerom i Fourie podigne glavu prema mjesecu, kako bi se mogli gledati oi u oi. Lotah mu nije vjerovao. Odgodili su polazak. Ne znam do kada. uo sam da trebaju poslati veliku koliinu. Zato? Rekli su samo da se radi o velikoj koliini. u Rekao sam ti, ele zatvoriti rudnik. Lothar je paljivo promatrao vozaevo lice. Osjeao je njegovo dvoumljenje i morao ga je ohrabriti. Ovo je posljednja prilika, a dan kasnije e se nai na cesti upravo kao i ti jadnici koje sad prevozi. Fourie potvrdi tugaljivo. Istina je, dali su im otkaz. A sljedei kog e otpustiti,

prijatelju moj, bit e ti. A tvoja porodica? Rekao si mi da si jako vezan za svoju enu i djecu, zar ne? Da. Nee vie imati novca ni da prehrani svoju djecu, ni da ih odjene, a nee imati ni tih nekoliko funta kojima e platiti djevojurama da te zadovolje. Ne govori tako. Uini to sam ti rekao i imat e djevojaka koliko ih god bude htio. Ne govori tako. To je svinjarija. Zna dobro to smo se dogovorili. Zna to ti je initi im te budu obavijestili o danu polaska. Fourie potvrdi, no, Lothar nastavi: Reci mi, ponovi mi sve. Ostao je strpljivo sluati dok je voza recitirao sve to mu je poruio, ispravivi ga jednom na jednoj sitnici. Konano se zadovoljno osmjehne. Nemoj nas iznevjeriti, prijatelju moj. Ne volim kad me ostave na cjedilu. Nagne se i zagleda se u Fourieove oi izbliza, a zatim se naglo okrene i nestane. Fouriea prou trnci i zapone se penjati breuljkom spotiui se poput pijanca. Tek na samom kraju uspinjanja shvati da je djevojka uzela novac, no, nije obavila do kraja svoj posao. Zapone matati kako e govoriti s njom i pokuati ju nagovoriti da dovri to je zapoela jednom drugom prilikom, no, shvati da ima malo nade. Uostalom, nije vie bilo tako hitno: led koji je Lothar de La Rey ubrizgao u njegovu krv sledio mu je i strast. Jahali su umom koja se prostirala ispod stjenovite planine, a njihovo je raspoloenje bilo dobro mislei na dane koji su ih ekali. Shasa je jahao na Prester Johnu s preciznom pukom Mannlicher od sedam milimetara u konoj futroli ispod lijevog koljena. Bilo je to predivno oruje s rukohvatom od prvoklasne orahovine, a ime Shasa bilo je urezano na dragocjeni metal. Puku mu je poklonio djed za njegov etrnaesti roendan. Centaine je jahala na sivom vrancu, predivnoj ivotinji. Njegov je plat imao crne mrlje koje su tvorile neku vrstu ipke na ramenima i iznad repa. Griva, njuka i glava iznad oiju bili su boje crnog antracita, u izraenoj suprotnosti s koom koja se nalazila oko njih i koja je bila mekana. Zvala ga je Nuage, oblak, poput vranca kojeg joj je otac poklonio kad je bila djevojica. Centaine je na sebi imala eir sa irokim naborima poput onih koje su nosili stoari u Australiji i korzet od koe kudua iznad koulje. Maramu od ute svile privezala je oko vrata, a oi su joj se sjajile. O, Shasa, izgledam samoj sebi poput uenice koja bjei s nastave. Dva dana samo za nas! Hoemo li se utrkivati do izvora?, izazove ju, no, Prester John nije bio na visini Nuage i kad je Shasa stigao do izvora, Centaine je ve sjahala s konja i pridravala je vranevu glavu kako bi mu onemoguila da previe pohlepno pije vodu. Ponovno uzjau i krenu dublje prema stepskom

podruju pustinje Kalahari. to su se vie udaljavali od rudnika, to je bilo manje ljudskih tragova, a divlje su ivotinje postajale sve brojnije i manje sumnjiave. Centaine je navikla na ivot u divljini, imala je najbolje uitelje koji se uope mogu zamisliti, Bumane San, i nije izgubila ni jednu sposobnost. Pokae Shasi par elegantnih malih lisica otrih uiju koje on zasigurno ne bi bio opazio. Lisice su odlazile u lov na skakavce po rijetkoj srebrenastoj travi, pognuvi lukavo ui, a zatim bi skoile na svoj plijen. Dok su konji prolazili, lisice su drale nauljene ui legavi na tlo. Jednom, u pola popodneva, opaze predivne gemsboke koji skakutali jedan za drugim. Drali su visoko glave s ravnim i tankim rogovima, pa su u daljini izgledali poput jednoroga. Topli ih zrak pretvori u bizarna udovita s nogama poput teleskopa, a potom nestanu. Kad je sunce na zalasku obojilo pustinju sjenama i svjeim bojama, Centaine opazi jo jednu malenu hordu springboka i pokae Shasi mladog i debeljukastog mujaka. Nedostaje samo kilometar do mjesta gdje smo se utaborili. Vrijeme je da mislimo na veeru. Shasa odmah izvue Mannlicher uz futrole. Obavi to isto!, upozori ga ona. Uznemirivalo ju je pomalo to je njen sin toliko uivao u lovu. Zadri se iza njega gledajui ga kako je sjahao s konja. Iskoristivi Prester Johna da se sakrije od krda, Shasa krene prema njima. Prester John shvati to je namjeravao njegov gospodar i osjeti koja je njegova uloga u svemu, te se zadri izmeu Shase i divljai i ak se zaustavi kad su springboki pokazali prve znakove uznemirenja, a ponovno se zapone pribliavati nakon to su se ponovno umirili. Na dvjesto koraka udaljenosti Shasa se stisne s laktovima na koljenima i Centaine osjeti olakanje vidjevi da je springbok pao odmah prvim hitcem. Vidjela je jednom ostatke jedne od tih predivnih gazela smrskane hitcem Lothara de La Reyja i sjeanje na nj ju je jo uvijek muilo. Krene jaui prema ivotinji i opazi da je Shasa ciljao ravno u srce. Promatrala ga je kritiki dok je on skidao kou i unutarnje organe divljai kao to ga je nauio Sir Garry. 00 Nemoj baciti iznutrice, ree mu. Sluge su lude za tripom. I on ju poslua, poloivi ih u kou, a zatim prebaci plijen na Prestera Johna, zavezavi ga za sedlo. Tabor se nalazio u podnoju breuljka, upravo ispod izvora koji je davao malo vode. Dan ranije Centaine je poslala tri sluge s kovezima i tabor je bio dobro opremljen i siguran. Veerali su jetricu i srce springboka. Zatim su ostali sjediti do kasno u no oko vatre, pijui kavu koja je imala okus po dimu, razgovarajui mirno i gledajui u mjesec koji se pojavljivao na nebu. U zoru

ponovno uzjau na konje, ogrnuvi se krznenim jaknama da se zatite od zime. Prije nego to su preli nekoliko kilometara Centaine podigne glavu Nuage i nagne se prema zemlji sa sedla ispitujui tlo. to je, mama? Shasa, uvijek osjetljiv na i najmanje promjene raspoloenja svoje majke, osjeao je njenu uzbudenost. Dodi brzo, cheri! Pokae mu tragove na mekanom tlu. to mi moe rei o ovima? Shasa skoi na tlo i nagne se nad tragove. Ljudi? Postane radoznao. Ali, maleni, djeca? Podigne pogled kako bi ju promotrio, i njen iroki osmijeh ga ohrabri. Bumani!, izjavi. Skupina Bumana! Upravo tako, nasmije se ona. Par lovaca. Slijede irafu. Pogledaj! Njihovi se tragovi poklapaju s plijenom. Moemo li ih slijediti, mama? Moemo li? Shasa je bio uzbuen koliko i ona. Centaine se sloi. Trag je star jedan dan. Moemo ih jo uvijek dostii ako se pourimo, ree mu. Centaine je jahala prva, a Shasa za njom, na sasvim maloj razdaljini, pazei da ne preklopi tragove. Nikad ju nije vidio tako usredotoenu na neto, ne isputajui iz vida tragove ni na najteim dijelovima staze, gdje i Shasa, svojim dobrim vidom, nije mogao nita primijetiti. Pogledaj, bumanska etkica za zube. Pokae mu svjeu granicu, s izgrizenim krajem koji je sluio kao etkica, i koja je leala sa strane staze. Evo gdje su prvi put ugledali irafu. Kako zna? Jer su napeli lukove. Evo traga strijele. Kako bi nategnuli konop, lovci su naslonili kraj luka na tlo. Pogledaj, Shasa, ovdje su se zapoeli pribliavati irafi kriomice. Za njega nije bilo promjene u tragovima i ree joj to. Koraci su krai i oprezniji. Teina je premjetena na prste, objasni mu ona, a zatim, nakon nekoliko koraka, ree: Ovdje su legli na tlo, puzili su da bi zapoeli s lovom. Ovdje su ustali na koljena i odapeli strijele, a ovdje su skoili na noge da vide jesu li pogodili. Nakon dvadeset koraka uzvikne: Pogledaj kako su bili blizu plijena. Ovdje je irafa bila pogoena i zapoela je trati. I pogledaj kako su lovci slijedili njen trk, ekajui da otrov strijela zapone djelovati. Jahali su stazom sve dok se Centaine ne ustane u stremenima i pokae prema naprijed. Kragulji! est ili sedam kilometara ispred njih na plavetnilu neba nalazio se tanki oblak crnih mrlja. Oblak se lagano pomicao, visoko iznad zemlje. i Polako, sada, cheri, upozori ga Centaine. Ako ih prestraimo, moe postati opasno. Uspore i polako se zaponu uspinjati do mjesta gdje se nalazila irafa. Ostatci kostura bili su golemi. Leala je na jednom boku, samo djelomino oderana i rastrgana. Na bodljikavim grmovima koji su okruivali skelet bila su podignuta sklonita od slame i grmovi su bili

ukraeni komadima mesa i dugakim dijelovima iznutrice koji su se suili na suncu. Grane su se izduile pod teretom. Cijeli kraj bio je pregaen od desetak malih stopala. Doveli su ene i djecu kako bi im pomogli da odreu i odnesu meso, ree Centaine. Kakav smrad!, ree Shasa naprivi nos. A oni, gdje su sada? n;; Sakrili su se ree Centaine. Vjerojatno su nas opazili da dolazimo ve na sedam kilometara udaljenosti. Podigne se u stremenima i skine eir s glave da bi bolje otkrila lice, a zatim dozove na nepoznatom jeziku, okrenuvi se polako i ponovivi poruku nekoliko puta. Prolaze me trnci, ree Shasa i i zadrhti na toplom zraku. Pustinja ih je okruivala sa svih strana, tiha i topla. Jesi li sigurna da su jo uvijek tu negdje? Promatraju nas. Ne uri im se. Zatim se jedan mukarac ustane, tako blizu da vranac poskoi i zatrese nervozno glavom. Na sebi je imao samo gae od ivotinjske koe. Bio je malen, no, jako dobro graen, elegantnih udova. Kretao se poput trkaa. Prsa su mu bila miiava, a na trbuhu je imao takoer jasno izraene miie. Drao je glavu uspravno i ponosno i iako je bio sasvim obrijan bilo je jasno da se nalazio u najboljim godinama. Njegove oi imale su oblik mongolskih u uglovima, a njegova se put sjajila poput jantara, a na suncu se jo vie isticala. Podigne desnu ruku u znak pozdrava i mira i ree visokim glasom nalik na glas ptice: Vidim te, Nam Tako je glasilo Centaineinino bumansko ime, koja zaplae od sree. I ja tebe vidim, Kwi! Tko je djeak?, zapita ju Buman. Moj sin, Dobra Voda. Kao to sam ti rekla prvi put kad smo se sreli, roen je na svetom mjestu tvojih ljudi: Owa je bio njegov usvojeni djed, a Hani njegova baka. Kwi se okrene i dozove glasno u praznu pustinju. Istina je, pleme San. Ova ena je Nam, naa prijateljica, a djeak je onaj iz legende. Pozdravite ih! I odjednom se zaponu podizati mali ljudi Sani. Zajedno s Kwijem bilo ih je ukupno dvanaest: dva mukarca, Kwi i njegov brat Kwi Debeli, njihove ene i djeca, sasvim goli. Sakrili su se spretnou divljih ivotinja, ali sada su se pribliavali pjevuei i smijui se, a Centaine ih pozdravi, sjaui sa sedla da bi ih zagrlila i pozdravila svakog poimence, i konano podigla i dva novoroenca drei ih u naruju. Kako ih tako dobro poznaje, mama?, htio je znati Shasa. Kwi i njegov brat su roaci Owa, tvog bumanskog djeda. Prvi put kad sam ih susrela, ti si bio jako malen i jo smo razvijali rudnik Hani. To je njihov teritorij za lov. Proli su ostatak dana s plemenom, i kad je dolo vrijeme odlaska, Centaine pokloni svakoj eni nekoliko metaka od sedam milimetara i one vrisnu od sree zaplesavi

u znak zahvalnosti. Metci su se trebali pretvoriti u ukrase, lanie na kojima bi im druge ene zavidjele. Shasa pokloni svoj lovaki no Kwiju, i ovjek prede palcem preko otrice te se zaudi kad opazi da se porezao. S ponosom pokae okrvavljeni prst svakoj eni. Kakvo oruje! Kwi Debeli dobio je Centainein pojas, i kad su otili, jo je uvijek prouavao refleks svog lika u kopi. Ako nas bude ponovno eljela posjetiti, uzvikne Kwi za njima, bit emo medu stablima mongongo pored rova Ochee dok ne stignu kie. Tako im je malo dovoljno da budu sretni, ree Shasa, okrenuvi se i pogledavi u malene pojave koje su plesale od sree. To su najjednostavniji ljudi na svijetu, prizna Centaine. No, pitam se koliko e vremena izdrati na taj nain. Jesi li zaista ivjela na taj nain, mama?, zapita ju Shasa. Kao Bumani? Jesi li zaista jela korijenje i odijevala se samo u komad koe? Ne samo ja, ve i ti, Shasa. Ili, bolje reeno, ti nisi nosio ni taj komadi koe, bio si gol kao ti mali vragolani koje si malo prije vidio. Shasa se namrti pokuavi se prisjetiti. U snu mi se ponekad dogaa da vidim tamno mjesto, poput peine, s vodom koja se dimi. Bio je to termalni izvor u kojem smo se kupali, u kojem sam pronala prvi dijamant rudnika Hani. Rado bih ga posjetio, mama. Nemogue. Njeno se raspoloenje promijeni. Izvor se nalazio u sreditu starog kratera, a sada se na tom mjestu nalazi glavni bunar rudnika. Kopajui smo unitili izvor. & Nastavili su jahati u tiini neko vrijeme, a zatim Centaine nastavi: Bilo je to sveto mjesto Sana... No, vidi, kako je to udno, nije izgledalo da im je ao kad smo ga mi, malo zastane, no, potom ponovno nastavi, kad smo ga unitili. Da, zaista je udno. Zamisli da nekakav stranac pretvori Westminster u rudnik dijamanata! Prije mnogo vremena razgovarala sam o tome s Kwijem. I on mi je rekao da to tajno mjesto nije pripadalo njima, ve duhovima, i da oni nikada ne bi dozvolili da se to dogodi, da im se stvar nije svidjela. Rekao je da su duhovi stanovali na tom mjestu tako dugo, da su se moda dosaivali i htjeli su se preseliti na neko drugo mjesto, kao to to ine i Sani. No, svejedno ne mogu si zamisliti tebe kako ivi poput njih, mama. Upravo tebe! Nemogue! Bilo je teko, ree njeno. Tako teko da je gotovo nemogue objasniti koliko. I ak je nemogue i predoiti si takvo to. No, bez tog razdoblja u mom ivotu, koje me otvrdnulo i oblikovalo, ne bih bila ono to jesam. Vidi, Shasa, ovdje u pustinji, kad sam dola do izmaka snaga, izrekla sam zakletvu. Zaklela sam se da ja, i ti, moj sin, nikada vie neemo morati ivjeti na taj nain.

Zaklela sam se samoj sebi da nikada vie neemo ivjeti tako ekstremno. No, ja tada nisam bio s tobom. Bio si, ree Centaine, potvrdivi i glavom svoje rijei. Da, bio si. Nosila sam te u sebi, u toplini pjeanih dina, i ti si takoer bio dio te zakletve dok sam je izgovarala. Mi smo bia pustinje, preivjet emo i razvijat emo se gdje bi ostali posustali i umrli. Sjeti se toga. Sjeti se dobro ovih rijei, Shasa, ljubavi moja. Sljedei dan ostave sluge u rano jutro i krenu konjima nevoljko natrag prema rudniku Hani. Sluge su se pobrinule da rasklope tabor, pokupe sve stvari i prenesu ih natrag. Centaine i Shasa se u podne zaustave i odmore se u hladu bodljikavog stabla, upotrijebivi sedla kao jastuke, promatrajui lijeno ptice koji su iznad njih radile gnijezdo, koje je bilo ve dosta veliko. Kad je sunce postalo manje toplo, ponovno uzjau na konje i upute se prema podnoju breuljaka. Odjednom se Shasa podigne u sedlu i promotri breuljak. to je, dragi? Shasa je prepoznao usjeklinu kamo ga je povela Annalisa. Neto te mui, nije poputala Centaine i Shasa osjeti odjednom potrebu da povede majku u usjeklinu i pokae joj vjeticu planina. Ve je htio progovoriti kad se prisjeti zakletve i zaustavi se, ne znajui to mu je initi. Ne eli mi rei? Centaine je opaala tragove unutarnje borbe na licu svoga sina. Mama nije ukljuena u zakletvu. Ona je dio mene. Nije kao da to ispripovijedam nekom neznancu, pokua pronai opravdanje i zapone brzo govoriti: Dolje, u tom grlu, nalazi se skelet jednog Bumana, mama. eli li da ti ga pokaem? Centaine problijedi i zagleda se u njega. Bumana?, proape. A kako zna da se radi o Bumanu? Ima jo uperaka kose na lubanji, i jako su kovravi, poput Kwijeve kose i kose njegovih ljudi. Kako si ga pronaao? Anna..., odgovori joj, pocrvenjevi od srama. i Ona ti ga je pokazala?, pomogne mu Centaine. Da, potvrdi Shasa i odmah spusti pogled. Jesi li u stanju ponovno ga pronai? Boja joj se vratila u obraze i Centaine je izgledala nestrpljiva i uzbuena naginjui se da bi ga povukla za rukav. Da, mislim da jesam, uspio bih se orijentirati po nekim znakovima. Pokae prema stijeni. Ta usjeklina u obliku slova V u stijeni i ova pukotina u obliku oka. Povedi me do skeleta, Shasa, zapovjedi mu ona. Moramo ostaviti konje i nastaviti se uspinjati pjeice. Uspinjanje je bilo teko. Vrelina ih je guila, a trnje ih je bolo poput igala. Mora da je tu negdje. Shasa se uspne na jednu od stijena da bi se ponovno orijentirao. Moda neto vie prema lijevo. Pogledaj vidi li hrpu kamenja ispod mimoze. Jedna grana skriva niu.

Prouimo malo ovo podruje. Uspnu se grlom jako paljivo, ostavi malo jedan drugom na razdaljini kako bi pregledali to veu povrinu, i da bi se drali u kontaktu, zvidili su i dozivali se svakoga puta kada bi ih grmlje ili stijene razdijelile. Mama, gdje si? Ovdje sam! Njen je glas bio priguen, pun boli ili nekog drugog osjeaja i Shasa skoi s jedne stijene na drugu da bi brzo stigao do nje. Centaine je stajala na suncu, drei u rukama eir na visini bokova, malena i osamljena. Obrazi su joj se sjajili od kapi znoja, pomislio je Shasa, a zatim shvati da su to bile suze. Tekle su poput njene rijeke njenim obrazima. Mama? Priblii joj se i opazi da je pronala svetite. Odmaknula je granu koja je zaklanjala ulaz. I Staklene vaze jo su uvijek bile na istom mjestu, s cvijeem koje je ve poutjelo i uvenulo. Annalisa mi je ispriala da je to bila vjetica, uzbueno e Shasa, uz strahopotovanje i zagleda se u hrpu kostiju i u malenu lubanju koja je stajala iznad svega. Centaine zanijee glavom, nemona da izgovori rije. Rekla mi je da vjetica titi planinu i da e ispuniti jednu moju elju. Hani... Centaine izgovori ime sasvim tiho. Moja draga i stara baka. Mama! Shasa ju dohvati za ramena i pridri ju dok se zanjihala. Kako zna da je to ona? Centaine se prisloni na njegova prsa i ne odgovori mu. Moglo bi biti na stotine skeleta poput ovog u usjeklinama i grlima, nastavi on nespretno, no, Centaine zanijee glavom. Kako moe biti tako sigurna? To je ona. Njen je glas bio pun boli. Hani. Pogledaj joj zube, ima jedan razbijeni sjekuti. Pogledaj perlice. Shasa nije opazio osuenu kou ukraenu perlicama, koje su stajale ispod kostiju, prekrivene prainom. Osim toga, meni nisu potrebni dokazi, znam da je to ona. Sjedni, mama, i posjedne ju na jednu od stijena prepunu liajeva. Dobro sam, sada, sve je u redu. Bio je to teak pogodak. Traila sam je tako dugo sve ove godine. Znala sam otprilike gdje se nalazi. Ogleda se oko sebe. I tijelo Owa bi trebalo biti tu negdje. Pogleda posvuda uokolo. Nalazili su se tamo gore i pokuavali su pobjei kad ih je on pogodio pukom. Mora da su pali jedno pored drugog. Tko ih je ubio, mama? Ona duboko udahne, no, svejedno zadrhti izgovarajui ime: Lothar. Lothar de La Rey! Jo su sat vremena traili drugi skelet medu stijenama i usjeklinama. Nema smisla, preda se konano Centaine. Nikad ga neemo pronai. Ostavimo ga u miru, Shasa, kao to je to bio sve ove godine. Vrate se do malog svetita u stijeni i silazei uberu nekoliko divljeg cvijea koje su pronali na stazi. Moj prvi instinkt bio je da skupim ostatke i da ih pokopam, promrmlja

Centaine kleknuvi pred niu, samo to Hani nije bila kranka! Ovi su breuljci bili za nju svetinja. Ovdje e poivati u miru. Poloi cvijee u vaze, a potom se uspravi. Pobrinut u se da te nitko ne smeta, nikada, draga moja bako, i doi u ti u posjet. Ustane i uze Shasu za ruku. Bila je to najbolja osoba koju sam ikada upoznala, ree potiho, a ja sam ju tako voljela. Drei se i dalje za ruke, spuste se do mjesta gdje su privezali konje. Nisu vie govorili za vrijeme povratka do kue, i kad su stigli, sunce je ve bilo zalo i sluge su se ve bile zabrinule. Sljedee jutro, za vrijeme doruka, Centaine je bila ivahna, iako je imala podonjake i njeni su kapci bili nateknuti od plaa. To je posljednji tjedan ovdje, a zatim se vraamo u Cape Town. Htio bih da ostanemo zauvijek ovdje. Zauvijek! Mora se vratiti u kolu, a ja svojim poslovima i obvezama. No, vratit emo se, zna. On potvrdi i Centaine nastavi: Pobrinula sam se da ovaj posljednji tjedan provede radei na pranju i na selekciji. Svidjet e ti se, sigurna sam. Bila je u pravu, kao i uvijek. Postrojenje za pranje bilo je ugodno mjesto. Voda je tekla iznad podloga za pranje i osvjeavala je zrak, a nakon neprestane buke postrojenja za usitnjavanje, tiina pranja bila je pravi odmor za duu. Atmosfera u dugakoj prostoriji sa zidovima od opeke bila je nalik na onu u katedrali. Shasa je zadivljeno promatrao usitnjenu rudu koja je dolazila iz postrojenja za usitnjavanje i koja je ila na dosta sporu traku. Vei komadi su se ponovno vraali u postrojenje za usitnjavanje, i ponovno bi se usitnjavali ispod valjaka. Ostajali su samo maleni komadii; s trake su padali u spremnike, a zatim bi prelazili na podloge za pranje, j Lake smjese su se prale i slale do spremita. Tei ljunak, koji je sadravao dijamante, nastavljao je svoj put kroz cijeli niz ureaja koji su dijelili kamenje razliite vrste. Samo jedan dio ljunka, tisuiti dio ukupne koliine, stizao je do kraja. Taj je ljunak ulazio u cilindre, koji su se lagano vrtjeli, premazani debelom utom masti. Mokro kamenje s lakoom klizi ispod valjaka, no, dijamanti su suhi. I jednom kad bi suha povrina dragog kamenja dodirnula cilindre, ostajala bi zalijepljena na njima poput insekta na podlozi koja hvata muhe. Valjci su bili smjeteni iza tekih reetaka i pored svakog od njih sjedio je nadglednik bijelac koji je pazio na posao. Shasa prokilji kroz reetke prvi put i opazi udo na nekoliko centimetara od svog nosa. Neobraeni dijamant ostao je uhvaen u klopci. Promatrao ga je kako klizi do kade zajedno sa sitnim ostatcima vlanog ljunka, opazi kad je dodirnuo valjak, i kako je odmah skrenuo i odvojio se od ostataka ljunka. Shasa osjeti elju da prui ruku i spasi

dijamant prije nego to e pasti i ostati zauvijek izgubljen, no, eljezne reetke su bile preblizu jedna drugoj i ruka mu nije uspjela proi. Zatim se dijamant uhvati vrsto za valjak, suprotstavivi se laganom toku ljunka, ponosno se drei, suh i proziran poput mjehura na utoj koi golemog reptila. Zatim skrene pogled uz osjeaj uenja, isti osjeaj uenja koji je Shasa osjetio kad je njegova kobila odrijebila zdrijebe pred njegovim oima. Proe cijelo jutro dok je on promatrao velike cilindre premazane utom mau i dijamante kako su se sve vie hvatali na podlogu. U podne se direktor dvorane za pranje spusti sa svoja etiri pomagaa bijelca, vie nego to ih je trebalo, osim da se meusobno provjeravaju i onemogue kradu. irokom patulom skinu dijamante s cilindara, a potom premazu paljivo cilindre novim slojem masti. U sobi za skidanje masti koja se nalazila pod kljuem, i koja se nalazila na drugom kraju ureda, direktor poloi kotao s dijamantima na pe ostavivi ih sve dok ne ostanu samo dijamanti. A doktor TwentymanJones izvae svaki dijamant pojedinano i ispie teine u knjiicu proizvodnje, dragocjenu knjigu s konim koricama. Vi ste zasigurno primijetili, gospodiiu Shasa, da ni jedna od ovih ljepotica ne tei manje od pola karata. Da, gospodine, no, Shasa nije na to mislio. A to je s manjima? Valjci namazani mau nisu nepogrjeivi. Zapravo, trebaju imati minimalnu teinu da se uhvate za valjak. Ostalo kamenje, ak i druge vrste dragog kamenja koje su takoer vrijedne, ne ulaze u proces. Povede Shasu ponovno u dvoranu za pranje i pokae mu ostatke tamnoga ljunka koji je proao kroz valjke. Tu ponovno sakupljamo vodu koju smo upotrijebili i ponovno ju upotrebljavamo. Voda je veliko blago, kao to i sami znate. Zatim runo pregledavamo sve kamenie. Dok je govorio, dva mukarca se pojave na vratima u dnu sobe i dohvate kabli ljunka iz kade. Shasa i TwentymanJones su ih slijedili u drugu sobu kamo su otili, dugaku i usku, dobro osvijetljenu s visokim prozorima. Dugaki stol, prekriven sjajnim limom, zauzimao je cijelu sobu. Na obje strane stola sjedili su redovi ena. Na ulazu neki su ljudi podigli pogled i Shasa prepozna ene i djecu mnogih bijelaca koji su radili u rudniku, pa ak i glavnih crnaca. ene bijelkinje sjedile su u skupini pored ulaza, odvojene na odgovarajuoj udaljenosti od crnkinja koje su se nalazile u dnu sobe. Nosai isprazne kablie pune ljunka i ene pogledaju u hrpe. Svaka je u jednoj ruci imala pincetu i drvenu patulu u drugoj. Povuku pred sebe dio ljunka i zaponu brzo traganje. To je rad u kojem se ene

istiu svojom sposobnou, objasni TwentymanJones pribliivi se stolu i pogledavi iznad ramena ena. Imaju odlian vid, strpljenje i spretnost koje mukarci ne posjeduju. Shasa opazi da su birale mutno kamenje, neko tako maleno poput zrnaca eera, neke dimenzija graka iz ostataka debljeg ljunka. To je na kruh i na maslac, to maleno kamenje, ree TwentymanJones. Rabe se u industriji. Dijamante koje si vidio na valjcima su lag i marmelada od jagoda. Kad se oglasila sirena, Shasa se zajedno s TwentymanJonesom spusti automobilom prema uredima. Nosio je na krilu olovni sef u kojem se nalazila proizvodnja toga radnog dana. Centaine ih susretne na terasi zgrade s uredima i primi ih u uredu. Dakle, je li bilo zanimljivo?, zapita ga, a potom se osmjehne dobivi uzbueni odgovor. Oaravajue, mama, pronali smo pravo udo... Dijamant od trideset i est karata, pravo udo! Poloi sef na majin pisai stol i kad ga TwentymanJones otkljua, pokae joj dijamante s toliko ponosa da je izgledalo kao da je sam odlomio stijenu vlastitim rukama. Golem je, istina je, prizna Centaine, no boja upuuje na to da nije jako dragocjen. Evo, stavi ga naspram svjetlosti. Boje je whiskeyja i sode, i ak golim okom se vide nesvarenstva, vidi li ove crne tokice u kamenu, i ovu udubinu u sredini. Shasa se razoarao u kamenu, i Centaine se nasmije te se obrati TwentymanJonesu: Pokaimo mu nekoliko zaista lijepih dijamanata. Molim vas, otvorite veliki sef, doktore TwentymanJones. TwentymanJones izvue sveanj kljueva iz depa prsluka i povede Shasu hodnikom koji je vodio prema olovnim reetkama. Otkljua ih i ponovno zakljua im su uli, a zatim nastavi. Spuste se stubama do podzemnog luka. Dok je postavljao kombinaciju, zakloni je ak i pred Shasom, a potom upotrijebi i drugi klju, prije nego to se teka vrata otvore i dozvole im da uu u sobu s blagom. Kamenje koje se prodaje industriji skladiti se u ovim limenim kutijama. Dodirne ih u prolazu. No, dragocjenu robu drimo posebno. Otvori malena olovna vrata na dnu sobe s blagom i izabere etiri numerirana paketia, s jedne police prepune paketia. Ovo su nai najbolji dijamanti. Prui ih Shasi u znak povjerenja, a potom se vrate natrag, otkljuavajui i zakljuavajui sva vrata. Centaine ih je ekala u svom uredu, i kad je Shasa postavio pred nju paketie, otvori prvi i isprazni sadraj na stol. Svi vrazi!, usklikne Shasa pred nizom golemih dragulja koji su se sjajili. Golemi su! Posluajmo to nam TwentymanJones moe rei o njima, predloi Centaine i, sakrivi zadovoljstvo iza

mirnoe i ozbiljnosti, veliki strunjak uze dragulj izmeu palca i kaiprsta. No, dobro, gospodiiu Shasa, evo ovdje dijamanta u prirodnom kristalnom obliku, oktaedar. Hoete li prebrojiti... I evo jo jedan kompleksnijeg oblika, dodekaedar, dok su ovi ostali golemi, ali nisu kristalizirani. Pogledajte kako su okrugli i amorfni. Dijamanata ima u mnogo oblika. Poloi ih na Shasin dlan, i ak ni njegov monoton govor nije mogao umanjiti oaranost sjajnim blagom. Dijamant ima savrenu ralambu koju nazivljemo grana, i moe se podijeliti na etiri pravca paralelno s licima kristaliziranog oktaedra. Na taj nain rezai rade na njima, umijea se Centaine. Za vrijeme sljedeih praznika u te povesti u Amsterdam da vidi kako to ine. Ova mutnoa e nestati kad dragulj bude izrezan, nastavio je TwentymanJones s objanjenjem, pomalo ozlojeen to su ga prekinuli. Tada e se vidjeti sav njihov ar, jer reflektiraju savreno svjetlost u svim bojama spektra. Koliko je ovaj teak? etrdeset i osam karata, ree Centaine pogledavi u registar. No, zapamti da kad ga jednom izreu i ispoliraju postaje upola manji. I koliko e tada vrijediti? Centaine pogleda u Twentyman Jonesa. Brdo novca, gospodiiu Shasa, odgovori mu neprecizno strunjak. Poput svih koji su voljeli i cijenili dragulje ili slike, skulpture ili rasne konje, nije mu bilo drago da izrazi novanu vrijednost i tako odmah promijeni temu razgovora. Molim vas sada da usporedite boju ovog kamenja... Vani se polako poeo sputati mrak. Centaine upali svjetlo i ostanu jo sat vremena u sobi prouavajui drago kamenje, dok je Shasa postavljao niz svakojakih pitanja, a TwentymanJones mu je mirno i zanimljivo odgovarao, a zatim vrati dijamante u paketi i ustane. Bio si u edenu, Bojem vrtu, citirao je neoekivano, prekriven svakim dragim kamenjem: rubinima, opalima, e... Bio si na svetoj planini Bojoj: usred vatrenog kamenja si stajao. Zastane, bolno. Oprosti. Ne znam to mi je. To je Ezehel?, zapita Centaine, osmjehnuvi se. Dvadeset i osam, stihovi trinaest i etrnaest, sloi se pokuavi da ne pokae koliko je ostao impresioniran poznavanjem Centaine. Sada u ih ponovno vratiti na njihovo mjesto. Doktore TwentymanJones, zaustavi ga Shasa. Niste odgovorili na moje pitanje. Koliko vrijede ovi dijamanti? Mislite li na cijeli paketi?, izgledao je zbunjeno. Zajedno s industrijskim dijamantima? Da, koliko, gospodine? Pa, ako ih De Beers plati kao i posljednju isporuku, vrijedit e vie od milijun funta, odgovori iznemoglo. Milijun funta, ponovi Shasa, no, Centaine shvati po njegovom izrazu

lica da mu je taj iznos izgledao nestvaran, poput neke astronomske udaljenosti izraene u svjetlosnim godinama. Nauit e, pomisli, ja u ga nauiti. Sjeti se da to nije neto profit, Shasa. Iz tog iznosa treba oduzeti sav troak za rudnik u posljednjih nekoliko mjeseci. Tek kad si to uinio, znat e koliko iznosi dobitak. A osim toga treba platiti i poreze i time zadovoljiti poreznu upravu. Ustane, podignuvi ruku kako bi onemoguila TwentymanJonesu da ode, jer joj je upravo palo neto na pamet. Kao to znate, Shasa i ja se u petak vraamo u Windhoek. Krajem sljedeeg tjedna Shasa se vraa u kolu. Ponijet u ja dijamante u banku, Daimlerom... Gospodo Courteney! TwentymanJones bio je zaprepaten. Ne mogu vam to dopustiti. Vrijednost od milijun funta, dobri Boe! Bilo bi to neodgovorno s moje strane... Zastane, jer je vidio da se njen izraz poeo mijenjati: oi joj zasjaje, i lice joj se izdui u grimasu. Poznavao ju je kao da mu je bila roena ki, i volio ju je: opazi da je uinio uasnu greku izazivajui ju tako to joj je neto zabranjivao. Dobro je poznavao automatsku reakciju i pokua ispraviti svoju greku. Mislio sam samo na vae dobro, gospoo Courtenev. Milijun funta u dijamantima e svakoga privui, kradljivce i razbojnike u krugu od deset tisua kilometara. Ne namjeravam vijest proiriti po cijelom svijetu, ree hladno. Osiguranje, konano mu padne na pamet ideja, osiguranje ne pokriva mogui gubitak ako nema naoruane pratnje. Mislite li da zaista moete riskirati na taj nain? Gubitak milijun funta, samo da zaradite na nekoliko dana? Uspio je pronai jedini razlog koji ju je mogao zadrati. Opazi daje paljivo razmiljala: mogunost da izgubi milijun funta, naspram povlaenja. Uzdahne od olakanja kad opazi da je slegnula ramenima. No, dobro, doktore TwentymanJones, uinit emo kako vi kaete. Lothar je, moglo bi se rei svojim rukama, utro put koji je kroz pustinju vodio prema rudniku Hani, namoivi ga znojem sa ela. No, to se dogodilo dvanaest godina ranije, i sad se vie nije dobro sjeao. No, usprkos tome, sjeao se jo nekoliko mjesta koja su mogla doi u obzir. Iz tabora gdje su stupili u kontakt s Gerhardom Fourieom krenu prema jugoistoku, prema Windhoeku, stazom, putujui nou da ih ne otkrije koje neoekivano vozilo. Sljedee jutro, upravo dok je sunce izlazilo, Lothar stigne do mjesta koje je procijenio idealnim. Tu je put bio paralelan s dubokim i stjenovitim koritom rijeke, koja je presuila. Sjai s konja i proui mjesto jako paljivo. Kamion s dijamantima mogao je uklijetiti izmeu dviju obala rijeke, zaprijeivi mu put golemim stijenama koje je

trebalo odroniti s visine. Ispod presuenog korita ostao je zasigurno koji izvor da napoje konje dok budu ekali kamion: trebalo ih je odrati svjee i u snazi kako bi mogli uspjeno krenuti na dugaak put koji je stajao pred njima. Korito rijeke e ih zakloniti. Osim toga, bilo je to jedno od najboljih mjesta za iznenadni napad, jer je to bio najgori dio puta i trebat e im nekoliko dana da uzbune policiju koja nee moi zapoeti s traenjem odmah ve tek nakon nekoliko dana. To e mu osigurati veliku prednost u sluaju da odlue slijediti ga u negostoljubivu pustinju gdje se namjeravao povui. Tu emo napasti, ree obraajui se Swart Hendricku. Utabore se ispod obale rijeke, na mjestu gdje je telegrafska linija prelazila cestu. Bakrena ica prelazila je preko korita rijeke polazei od stupa nevidljivog s ceste. Lothar se uspne na stup i premjesti telegrafsku vezu, ostavivi icu zabijenu avlom na drvu, kako bi bilo tee shvatiti gdje je veza prekinuta, a potom ju povue do mjesta u rovu koji je Swart Hendrick iskopao ispod obale. ekanje je bilo monotono i Lothar je proklinjao teak zadatak, stojei pored mjesta za oslukivanje, no, nije mogao riskirati da izgubi najvaniju poruku koju je rudnik slao kamionima. Tako je, na arkom suncu, satima i satima prislukivao uobiajene brzojave koji su se odnosili na svakodnevnicu rada u rudniku. Spretnost osobe zaduene za slanje telegrafa bila je takva da je teko interpretirao brze signale koji su mu odzvanjali u uima. Biljeio ih je na depnom notesu, a potom itao slova jedvice pogaajui rijei. Svom sreom to se radilo o privatnoj liniji. Tijekom dana ostao je sam u rovu. Swart Hendrick je poveo Manfreda i konje u duboku pustinju na lov, no, zapravo da bi spremio djeaka i ivotinje na teak put koji ih je ekao i da bi ih uinio sasvim nevidljivima s ceste. Za Lothara su ti dani bili dugi i dosadni i prolazili su u sumnjama i planovima. Bilo je mnogo toga to je moglo krenuti u krivom smjeru, toliko detalja koje je trebalo savreno uklopiti da bi postigao uspjeh. Bilo je slabih karika u lancu, a najslabija je bio Gerhard Fourie. Sav je plan ovisio o njemu, jednom jedinom ovjeku kojeg je bilo lako obeshrabriti i odgovoriti. Trenutci ekanja uvijek su najgori, pomisli Lothar prisjetivi se straha koji ga je hvatao prije drugih borba ili oajnih pokuaja. Kad bih bar odmah mogao djelovati i privesti kraju to namjeravam, a ne ekati sve ove duge dane. I osjeti um. Brzo uze olovku i notes. Operator u rudniku Hani zapone emitirati, a Lotharova je olovka poskakivala na papiru dok su signali prolazili icom. Na kraju poruke, iz postaje u VVindhoeku, telegrafist odgovori s dva

udaraca da bi potvrdio primitak poruke, a Lothar zapone deifrirati brzojav: Spremiti za Zamrenog privatni vagon Junone i povezati s brzim za Cape Town nedjelju naveer - stop - Junona dolazi k vama u podne nedjelja - kraj - Vingt. Zamreni je bio Abraham Abrahams. Centaine mu je vjerojatno nadjenula taj nadimak kad se jednom naljutila na njega. Dok se Vingt, dvadeset, odnosilo na prezime TwentymanJonesa. Prijevod na francuskom skrivao je ponovno Centaineine prste, no, Lothar se zapitao tko je izabrao pseudonim Junona za Centaine, nasmijeivi se jer je mislio da je pogoen. Dakle, Centaine se spremala za Cape Town vlakom. Na neki nain osjeti da ga je grinja savjesti poela manje muiti: kad se trebalo dogoditi, nje nee biti. Moda e joj udaljenost ublaiti ok. Da bi udobno stigla u nedjelju u podne, Centaine je vjerojatno trebala krenuti iz rudnika u petak u rano jutro. Prola bi tim dijelom u subotu popodne. Zatim oduzme nekoliko sati prvoj procjeni, prisjetivi se da je vozila Daimler kao mahnita. Ostane sjediti u toplom i neudobnom rovu, i odjednom osjeti elju da je ponovno vidi, da je bar letimice pogleda dok je prolazila. Mogli bismo ju upotrijebiti kao generalnu probu napada na kamion, pokua se opravdati pred samim sobom. Daimler se pojavi u daljini poput fatamorgane koju raa pustinja. Lothar opazi oblak praine na vie od dvadeset kilometara i da znak Manfredu i Swartu Hendricku, da se smjeste na vrhu breuljka. Iskopali su jednostavne rovove na glavnim mjestima, posuvi iskopanu zemlju da se osui na suncu i vjetru i tako se pomijea s ostalom. Zatim su maskirali rovove sve dok Lothar nije bio sasvim siguran da se ni na nekoliko koraka udaljenosti ne vide. Masivne stijene kojima su namjeravali blokirati oba izlaza iz mjesta klopke marljivo su premjetene iz korita rijeke na rub obale. Lothar ih je paljivo smjestio tako da izgledaju kao da ih je priroda tako postavila; no, bio je dovoljan jedan rez noem po konopu i one bi se sve otkotrljale na usku cestu na dnu kanala. To je bila proba, pa nitko nije bio maskiran. Lothar pogleda paljivo cijeli prizor, a zatim se vrati na svoje mjesto i zagleda se u oblak praine koji se sve vie pribliavao. Bio je ve dovoljno blizu svog poloaja da moe razabrati obrise vozila i da zauje buku motora. Ne bi smjela voziti tako brzo, pomisli iritirano. Riskira previe. Trgne se. K vragu, ponaam se poput zabrinutog muia, shvati. Neka si slomi vrat, ako je to ono to eli. No, pomisao da bi mogla umrijeti ga zaboli, i prekrii prste kako bi odagnao tu mogunost. Zatim se stisne u rovu i nastavi ju promatrati kroz grane

kojima je prekrio jpv. Lijepo vozilo poskakivalo je na neravnoj stazi. Buka motora je postajala sve jaa kad je Centaine ubacila u manju brzinu, a zatim dodala gas kako bi se izvukla iz zavoja, sluei se jainom motora da bi kontrolirala zanoenje i podignuvi oblake branaste praine prednjim kotaima. Lijep zalet, morao je priznati stilu kojim je prola zavoj, dok je Centaine ponovno mijenjala brzinu. Dobri Boe, ne misli valjda svom brzinom krenuti nizbrdicom?, no, u posljednji trenutak Centaine zakoi, promijeni vie puta brzinu i zaustavi se u oblaku dima. Kad otvori vrata i izie iz automobila, oko nje jo je uvijek bio oblak praine, bila je na dvadesetak koraka udaljenosti od njega i Lothar osjeti kako mu srce snano kuca. Moe li jo uvijek imati takav utjecaj na mene?, zaudi se. Trebao bih ju mrziti: prevarila rne i ponizila, odbacila moga sina, zanijekala mu ljubav majke, no, usprkos tome... Nije samome sebi dopustio da dovri misao i pokua namjerno natjerati samoga sebe da zapone misliti negativno o njoj. Nije lijepa, ree samome sebi promotrivi joj lice; no, bila je prelijepa. Bila je puna ivota i obavijala ju je posebna aura. Junona, prisjeti se njenog nadimka, boica. Mona i opasna, razdraljiva i nepredvidiva, no, beskonano armantna i uvijek poudna. Na trenutak pogleda u njegovu pravcu i Lothar osjeti da svaka odluka nestaje pod tim pogledom crnih oiju. No, ona ga ne opazi i odmah se okrene. Otii emo dolje pjeice, dragi, ree djeaku koji je siao s druge strane Daimlera, da pregledamo je li prolaz siguran. Shasa je izgledao vei nego zadnji put kad ga je Lothar vidio. Ostave automobil i krenu rame uz rame cestom. Manfred se nalazio u svom rovu na kraju nizbrdice. ena za njega nije znaila nita. Bila mu je majka, no, on to nije znao i nije osjeao nita prema njoj. Nije ga dojila, nikada ga nije uzela u naruje. Bila je stranac, a on je pogleda bez imalo osjeaja, a potom skrene pozornost na djeaka koji je koraao uz nju. Shasina ljepota ga je vrijeala. Ljepukast je poput djevojice, pomisli s gnuanjem, no, zatim pogleda novu irinu njegovih ramena i miie na rukama ispod podignutih rukava koulje. Rado bih se ponovno okuao u odmjeravanju naih snaga, prijatelju. Bone ga gotovo zaboravljeno sjeanje na ponienje koje mu je Shasina ljevica donijela i dodirne si lice vrkom prstiju, izgarajui na tu pomisao. Sljedei put neu ti dopustiti da plee taj balet. Prisjeti se kako mu je bilo teko dostignuti to lijepo lice, kako mu se otimalo i bjealo, i ponovno osjeti tadanju frustraciju. Par stigne do zavoja pored kojeg je bio zaklonjen Manfred i zastanu

razgovarajui na trenutak, a potom se Shasa spusti u korito rijeke. Staza koja je vodila preko pijeska bila je ovrsnuta granama akacije, no, kotai kamiona su ih rasprili. Shasa ih ponovno namjesti. Dok je djeak radio, Centaine se vrati natrag prema automobilu. Na vrhu rezervne gume nalazila se utura i ona je otvori, priblii usnama i ispije gutljaj. Zatim skine bijelu jaknu koja ju je titila od praine na putu i otkopa si koulju. Smoi utu maramicu i osvjei si vrat i prsa uivajui u tom valu svjeine. Lothar je htio skrenuti pogled, no, ne uspije; ostao je promatrati ju. Ispod koulje nije nosila nita. Koa na grudima bilaje netaknuta od sunca, blijeda, glatka i biserne boje poput kineskog porculana. Grudi su bile male, oble i savrene, s izraenim bradavicama, poput mlade djevojke, a ne majke dvoje djece. Dok je prolazila vlanom maramicom elastino su se pokretale, a ona ih je promatrala, briui sjaj kapi znoja. Lothar zastenje od potrebe za njom koja se odjednom rodila u njemu, tako jaka u dubini njegova bia. Sve je uinjeno, mama, uzvikne Shasa krenuvi uzbrdicom. Odmah Centaine zakopa koulju. Izgubili smo ve dosta vremena, ree, i vrati se za volan Daimlera. im Shasa zatvori vrata, pokrene motor i iskoristi nizbrdicu, a potom krene pjeskovitim koritom rijeke podignuvi prainu. Ve se uspinjala obalom. Zatim nestane uz posljednju buku motora, a potom pustinjom ponovno zavlada tiina. Lothar primijeti da je drhtao. Nitko se ne pokrene nekoliko minuta. Swart Hendrick prvi ustane. Otvori usta kako bi progovorio, a potom opazi Lothara i ostane tiho. Side i krene prema taboru. Lothar takoer krene nizbrdicom prema mjestu gdje se prethodno zaustavio Daimler. Ostane promatrati mjesto na kojem se zaustavila Centaine i ispljunula vodu. Njeni tragovi jo su bili sasvim jasni u praini i osjeti veliku elju da se sagne i dodirne ih, no, odjednom se Manfred pojavi i progovori: Pravi je boksa, ree i Lothar ne shvati odmah da je govorio o Shasi. Izgleda poput gospodiia, no, zna se tui. Ne moe ga uhvatiti. Podigne ake i zapone boksati u prazno, skakuui i imitirajui Shasu. Vratimo se u tabor, ree Lothar i Manfred prestane sa skakutanjem i stavi ruke u depove. Nitko od obojice ne progovori sve dok nisu stigli u peinu. Tata, ti zna boksati?, zapita ga Manfred. Moe li me nauiti? Lothar se osmjehne i zanijee glavom. Uvijek sam mislio da je bolji udarac u jaja, nasmije se Podrugljivo, no dobra je i boca u glavu ili udarac rukohvatom puke. Rado bih nauio boksati, ree Manfred. Jednog u dana nauiti. Moda se u njemu ve odavno pomisao na to zapoela oblikovati,

no, odjednom se pretvorila u vrstu odluku. Njegov mu se otac osmjehne i potapa ga po ramenu. Uzmi vreu brana, ree mu, da te nauim kako se peku utipci. O, Abe, dobro zna koliko mrzim te soirees, izjavi iritirano Centaine. Prepune dvorane pune dima, banalni razgovori medu neznancima... Ovaj ovjek nam moe biti jako koristan, Centaine, i savjetujem ti da ga upozna. Mogao bi se pokazati ak dragocjen, najdragocjeniji prijatelj kojeg imamo u ovoj regiji. Centaine se namrti, no, znala je da je Abe bio u pravu. Upravitelj je zapravo bio i guverner provincije sa irokim ovlastima. Bio je izaslanik vlade Junoafrike unije, s mandatom koji mu je povjeren Versajskim ugovorom. Bit e zasigurno jo jedan od dosadnih staraca kao i svi ostali. Ne poznajem ga ni ja, prizna Abe. Tek je stigao iz Windhoeka i izrei e zakletvu prvog u mjesecu, no, nai zahtjevi za koncesiju u predjelu Tsumb ve su na njegovom stolu i ekaju na potpis. Opazi iskricu u njenim oima te nastavi s temom: Vie od tri tisue etvornih kilometara za naa ekskluzivna prava... valjda vrijede nekoliko sati dosade. No, ona nije namjeravala popustiti tako brzo i ponovno krene u napad. Moramo krenuti vlakom veeras. Shasa mora u srijedu ujutro biti u koli. Centaine ustane i zapone hodati naprijednatrag u vagonu, zastajui pred vazom s cvijeem i namjestivi rue da ga ne bi morala gledati u lice. Sljedei brzi vlak polazi u utorak naveer. Ve sam se dogovorio da prikljue i va vagon. Gospodii Shasa moe krenuti i veeras. Rezervirao sam mu vagon s leajem. Sir Garry i gospoda su jo u VVeltevredenu, mogu otii oni po njega na postaju Cape Towna. Dovoljno je da poaljemo brzojav i sve uredimo.Abraham se osmjehne Shasi. Mladi je zasigurno u stanju putovati bez ikoga tko e ga drati za ruku. Abe je bio lukav, morala je priznati Centaine, dok je Shasa odmah prihvaao izazov. Naravno da mogu i sam putovati, mama. Ti slobodno ostani ovdje. Vano je za tebe upoznati novog guvernera. Ja se mogu vratiti i sam kui. Anna e mi pomoi da spremim kovege za kolu. Centaine uzdahne i podigne ruke. Ako umrem od dosade, Abe, imat e me na savjesti dokle god bude ivio. Na poetku pomisli da stavi komplet s dijamantima, no, potom se predomisli. Na kraju krajeva, radi se o malenoj proslavi s debelim suprugama zemljoposjednika i slubenicima. A osim toga, ne elim ih poniziti, jadnici. Odlui se za veernju haljinu od ute svile Coco Chanel. Ve ju je odjenula, no, u Cape Townu, tako da je bilo gotovo nemogue da ju je ve netko vidio u njoj. Koliko me stajala, mogu je odjenuti dva

puta, utjei samu sebe. I previe je lijepa za njih. Odlui staviti naunice s dijamantom, no, stavi lani s golemim dijamantom boje ampanjca. Privlailo je panju na malene i savrene grudi i sviao joj se taj dojam. Kao i uvijek, kosa je bila velika briga. Bila je puna elektriciteta nakon brze vonje i suhog zraka pustinje. Nedostajala joj je Anna koja je jedina znala ukrotiti buntovniku kosu i namjestiti ju. Oajna, podigne kosu na elu barunastom irokom vrpcom. Sada je dosta, ne mogu vie. Nije je uope bilo volja otii na primanje. Shasa je otiao sam kao to je predloio Abe, i ve joj je jako nedostajao. Osim toga, tako se eljela vratiti odmah u VVeltevreden, i ljutila se na tu odgodu. Abe je stigao sat nakon vremena koje je bilo naznaeno na pozivnici s peatom uprave. Za vrijeme vonje u automobilu, Rachel, Abeova supruga ispripovijedi im sve o zadnjim pobjedama i tragedijama u kuanstvu, uz najsitnije detalje o probavnim smetnjama najmlaeg sina. Sjedite vlade bio je Ink Palae, u kojem se nekada nalazila i njemaka uprava, zgrada u gotikom stilu. Bio je dovoljan pogled na dvoranu da Centaine zakljui kako drutvo nije bilo nimalo bolje od onog to je i mislila. Bili su prisutni gotovo svi najznaajniji ljudi u regiji sa suprugama, asnici i zemljoposjednici koji su ivjeli dovoljno blizu Windhoeka da se odazovu pozivu. Medu uzvanicima nalazili su se i neki Centaineini djelatnici, svi najvei rukovoditelji u Courtenev kompaniji. Abe joj je predao popis, tako da je Centaine bila u stanju izrei svakome kompliment kad su se jedan po jedan srameljivo pribliavali sa suprugama. Abe je pazio da je nitko ne zadri previe dugo i nakon nekog vremena, uz izliku, krenuli bi dalje. Mislim da je vrijeme da se upoznamo s novim upraviteljem, gospodo Courteney. Prui joj ruku i povede ju. Uspio sam saznati neto o njemu. Pukovnik Blaine Malcomess, ve je bio kapetan postrojbe Strijelaca natalskog konjanitva. Dobro se ponio u ratu te je bio odlikovan. U privatnom ivotu je odvjetnik... Policijski orkestar upravo je svirao draesnu verziju Straussovog valcera, a dvorana je bila prepuna plesaa. Stigavi do kraja dvorane Centaine opazi sa zadovoljstvom da e biti posljednja koju e predstaviti upravitelju. Centaine nije previe panje poklanjala gostu na kraju dvorane, dok se pribliavala s Abeom, sluajui Rachel koja joj je s druge strane govorila kako se sprema kokoja juha. Namjeravala se osloboditi toga im prije i pitala se kada bi mogla otii a da ne izazove skandal. Odjednom opazi da je stigla do kraja dvorane. Bili su zaista posljednji i ve su izricali njihovo ime gostu. Gospodin i gospoda

Abrahams i gospoda Centaine de Thiry Courteney. Ona podigne pogled i usmjeri ga na mukarca koji je stajao pred njom i instinktivno gurne Abrahama da je ovaj gotovo poskoio. No, ona to ni ne primijeti, budui da je bila usredotoena na promatranje pukovnika Blainea Malcomessa. Bio je visok i vitak, vii od metar i osamdeset i pet. Njegovo dranje bilo je oputeno, bez imalo krutosti koja je tipina za asnike, no, izgledao je spreman i spretan. Gospoda Courteney, ree pruajui joj ruku, drago mi je to ste doli. Bili ste jedina osoba koju sam zaista htio upoznati. Imao je jasan glas poput tenora, s laganim galskim naglaskom. Glas obrazovanog ovjeka i dobro odgojenog, bilo je ugodno sluati ga. Prihvati njegov pozdrav. Imao je suhu i toplu kou, i osjeala je snagu u prstima koji su je njeno stiskali. Mogao bi mi smrskati prste poput ljuske jajeta, pomisli, i prou je trnci na tu pomisao. Usredotoi se na njegovo lice. Crte lica bile su iroke, a kosti na sljepoonicama, eljusti i ela izgledale su tvrde i kao uklesane u kamenu. Golemi nos izgledao je pomalo rimski, a obrve su bile pravilne, usta iroka i izraajna. Podsjeala su je na Abrahama Lincolna, samo mlaeg i ljepeg. Jo nema etrdeset godina, procijeni, jako mlad za slubu koju obnaa. Zatim opazi trgnuvi se da su se jo uvijek rukovali, i da nije odgovorila na pozdrav. Bio je nagnut prema njoj i otvoreno i paljivo ju je prouavao kao to je to i ona inila. Abe i Rachel, zabavljeni, gledali su se osmjehujui. Centaine malo pokrene ruku da bi je oslobodila od njegove i s uasom shvati da je malo tople krvi stizalo do vrata i obraza. Nije valjda da crvenim, pomisli. Nije joj se dogaalo godinama. Ve sam imao zadovoljstvo upoznati vau porodicu, ree Blaine Malcomess. I zubi su bili veliki i nepravilni, i sasvim bijeli. Usta su bila velika, i kad se smijao postajala su jo vea. Pomalo dirnuta Centaine mu odgovori na osmijeh. Zaista? Shvaala je da se ne radi o sjajnom odgovoru, no, izgledalo je da ju je mata sasvim napustila. Stajala je pred njim poput uenice, crvenei se, nezgrapna i srameljiva. Imao je oi zauujue zelene boje. Evo to ju je zbunjivalo. Borio sam se u Francuskoj pod zapovjednitvom generala Seana Courteneyja, ree joj i dalje se osmjehujui. Imao je loe oianu kosu, previe kratko na sljepoonicama. Goleme ui previe su mu se isticale. Centaine se razljuti: no, te klempave ui su ju istodobno privlaile i raznjeivale. Bio je savren gospodin, nastavio je Blaine Malcomess. Zasigurno, odgovori mu ona, pokuavajui pronai Pametne rijei, ili e pomisliti da si guska!, ree samoj sebi. k Bio je u sveanoj odori, tamnoplavoj

i zlatnoj, s dva reda medalja i vrpca. Dok je jo bila djevojka odora ju je uvijek privlaila. Centaine duboko uzdahne i konano uspije zavladati samom sobom. Koji su to bili dani, kad se cijeli svijet ruio oko nas, ree tihim i hrapavim glasom naglaavajui pomalo francuski naglasak i pomisli: to je ovo? to ti se dogaa, Centaine? Ne bi tako trebalo ii. Prisjeti se Michaela i Shase. Daj ovom ovjeku prijateljski znak i kreni dalje. Izgleda da sam do sada obavio svoju dunost, ree Blaine Malcomess traei potporu u Centaine i ponovno joj se obrati: Mogu li vas zamoliti za ovaj ples, gospodo Courteney? Prui joj ruku i bez trenutka oklijevanja ona ju prihvati. Ostali plesai odmaknu se, ostavivi im sredite dvorane. Zatim se ona okrene prema Blaineu i ude u krug njegova zagrljaja. Nije se ni morao pokrenuti da Centaine shvati kako je bio savren plesa. Odjednom se osjeti laganom, njenom i spretnom; savije leda naslonivi se na njegovu ruku dok je donji dio njihova tijela izgledao kao da se ujedinjuje u zajednikom ritmu. Povede ju u krug dvoranom i opazi da je spremna slijediti ga okreui se lagano, zapone niz tekih figura i okreta koje ona izvede bez imalo napora, lagano dodirujui pod, no, ostavi pod njegovom kontrolom spremna ga u svakom trenutku slijediti. Kad je konano glazba prestala, zavale se znojni i zadihani na stolce. Centaine osjeti ljutnju prema orkestru to nije due svirao. Blaine Malcomess ju je drao u naruju nasred dvorane i smijali su se, zaueni samima sobom, dok su oko njih ostali parovi plesaa pljeskali. Naalost, za sada je dosta, bar se tako ini, ree ne ostavljajui ju da ode. No, te je rijei pogode. Nije bilo vie nikakve izlike za fiziki dodir i iako nevoljko, povue se korak natrag i zahvali na pljesku malim naklonom. Mislim da smo si zaradili au ampanjca. Blaine pozove jednoga od konobara u bijeloj jakni koji su stajali na rubovima plesnog podija; polako su ispijali vino gledajui se pohlepno u oi dok su avrljali. Od plesa se malo oznojio i elo mu je bilo oroeno sitnim kapljicama, a ona je osjeala miris i na njenom tijelu. Bili su sami usred prepune dvorane. Lagano nagnuvi glavu Centaine udalji one koji su im se pokuali pribliiti, i nakon tih jasnih znakova nitko nije vie pokuao pribliiti im se. Orkestar, koji se odmorio, zapone ponovno svirati i ovoga puta krene s foxtrotom. Blaine Malcomess nije trebao pitati. Centaine poloi au ampanjca gotovo punu na srebreni pladanj koji je konobar pruio i podigne ruke prema Blaineu. Laganiji ritam foxtrota dozvolio im je da nastave razgovarati, i bilo je puno toga to su si eljeli rei. On je

dobro upoznao Seana Courtenevja i osjeao je prema njemu veliko potovanje. A to se tie Centaine, voljela ga je gotovo koliko i svog oca. Razgovarali su o traginim okolnostima pod kojima su Sean Courtenev i njegova supruga bili ubijeni, i zajednika tuna sjeanja ih jo vie zblie. Blaine je poznavao krajeve na sjeveru Arrasa u Francuskoj gdje se Centaine rodila, a njegova je postrojba bila utaborena u blizini Mort Homme, njenom naselju. Prisjeti se ruevina svog dvorca. Koristili smo ga za promatranje topnitva, ree joj. Puno sam sati proveo stisnut na vrhu sjevernog krila. Njegove ju rijei natjeraju na ugodnu nostalgiju, tugu koja joj izotri osjeaje. On je volio konje, poput nje, i bio je izvrstan igra pola. Dvanaest bodova!, usklikne. Moj e sin biti impresioniran. On uspije uiniti etiri. Koliko ima godina va sin? etrnaest. To je odlino za njegovu dob. Rado bih ga vidio kako igra. Bilo bi zabavno, sloi se i odjednom zaeli da mu govori o Shasi, da mu ispria sve o njemu, no, ponovno je glazba prestala svirati, i ovoga se puta i on namrti. Sviraju jako kratke pjesme, nije li tako? Zatim osjeti kako ju je ispustio iz naruja. Iako je ona i dalje drala svoju ruku na njegovoj nadlaktici, primijeti da se neto medu njima promijenilo, no, nije dobro znala o emu se radilo. Ah, ree on tuno. Evo je, vraa se. Bilo joj je loe veeras, no, ne manjka joj hrabrosti. O kome govorite?, zapita Centaine. Njegov glas je odavao teinu, i trebala je shvatiti sama, no, kad joj on odgovori, ona se trgne od oka. O svojoj supruzi. Centaine osjeti da joj se zavrtjelo u glavi i jedva je uspjela stajati na nogama kad spusti ruku s njegove nadlaktice. Htio bih vas upoznati s njom, ree Malcomess. Smijem li vam ju predstaviti? Ona klimne glavom u znak pristanka, i kad joj on ponovno prui ruku, ona se dvoumila, a potom je prihvati, ovoga puta sasvim lagano. On ju povede kroz dvoranu prema skupini koja se okupila u podnoju stubita i dok su se pribliavali, Centaine je promatrala lica ena, pokuavi pogoditi koja je od njih mogla biti njegova supruga. Samo dvije su bile mlade i ni jedna nije bila lijepa, ni jedna joj nije mogla konkurirati ni izgledom, ni dranjem, ni bogatstvom. Osjeti povjerenje i nestrpljivost koji su izjednaili trenutak zbunjenosti i obeshrabrenja koje je osjetila prije. Ne mislei uope, znala je da ulazi u oajniku borbu, i bila je puna ara i uzbuena zbog visine uloga u igri. Bila je nestrpljiva da vidi i procijeni protivnicu i kad su stigli pored skupine, podigne bradu i uspravi se. Redovi mukaraca i ena se otvore i, evo je, kako podie pogled prema Centaine lijepim, traginim oima.

Bila je mlada od Centaine i posjedovala je rijetku ljepotu. Nosila se sa svojom njenom prirodom i dobrotom kao plastom koji je pokazivala pred svima, no, osmijeh kojim doeka Centaine, kad ju je Blaine Malcomess predstavio, bio je tuan. Gospodo Courtenev, smijem li vam predstaviti svoju suprugu Isabellu? Vi predivno pleete, gospodo Courtenev, promatrala sam vas dok ste plesali s Blaineom, i to s velikim zadovoljstvom, ree. On tako voli plesati! Hvala, gospodo Malcomess, proape hrapavim glasom Centaine, dok je u sebi bila bijesna. Kurvo jedna, ne bori se istim orujem. Kako mogu sada pobijediti? O, Boe, kako te mrzim. Isabella Malcomess nalazila se u invalidskim kolicima, s medicinskom sestrom iza nje. Glenjevi koji su se nazirali ispod haljine bili su od paraliziranih nogu. Stopala u cipelama za ples izgledala su koata. Nikad te nee ostaviti, pomisli Centaine bolno. Mukarac poput njega ne ostavlja nepokretnu enu! Centaine se probudi sat prije zore i na trenutak se zapita za razlog udnovatog dobrog osjeaja. Zatim se prisjeti i oslobodi se pokrivaa, uzbuena da zapone s radnim danom. Bosonoga se zaustavi i pogleda instinktivno na uramljenu sliku Michaela Courtenevja koju je drala na nonom ormariu. Michael, ao mi je, proape prema njemu. Volim te, jo uvijek te volim, uvijek u te voljeti, no, ne mogu izbjei ovo. Nisam to htjela; nisam ni traila takvo to. Molim te, oprosti mi, ljubavi moja. Prolo je toliko dugo vremena, i toliko sam osamljena. elim to, Michael. elim se vjenati s njim i imati ga za sebe. Podigne sliku i na trenutak je pritisne na grudi. Zatim otvori ladicu, spusti sliku iznad ipkastog donjeg rublja i ponovno je zatvori. Ustane i stavi na sebe kunu haljinu od kineske svile, ute boje, s rajskom pticom izvezenom na leima. Privee je i krene prema radnom stolu kako bi sastavila brzojav za Sira Garrvja s njihovim osobnim znakovima, jer je poruku trebala poslati preko zajednike mree. Poalji hitno sve vijesti o pukovniku Blaineu Malcomessu, novom guverneru Jugoistone Afrike - stop - odgovori ifrirano - s ljubavlju Junona. Zazvoni tajniku i saeka ga s nestrpljenjem. Stigao je s flanelskom kunom haljinom na sebi, dugake brade i oima punim sna. ; Poaljite je odmah, ree pruajui mu poruku. s. Zatim mi pozovite telefonom Abrahama Abrahamsa. Centaine, tek je est sati ujutro, pobuni se Abraham, a otili smo spavati u tri. Tri sata sna je vie nego dovoljno, za dobrog odvjetnika, Abe. elim da pozove pukovnika Malcomessa i gospodu na veeru kod mene, u privatnom vagonu, veeras. Uslijedila je duga

tiina. Naravno, pozvani ste i ti i Rachel, doda tako da ispuni prazninu. , Ne znam hoe li moi doi, primijeti Abraham pokuavi ublaiti rijei. Guverner ima puno obveza. Nee doi. Poalji poziv njemu osobno, nastavi Centaine ne marei za njegove rijei. Poalji kurira do ureda i uvjeri se da je poziv uruen njemu osobno. Ne smije ga dobiti njegova ena. Nee doi, ponovi tvrdoglavo Abe. Bar se nadam. Koga vraga govori?, ponovi Centaine ljutito. ali se s vatrom, Centaine. I to ne ibicom, ve pravim poarom u umi. Centaine se ugrize za usnice. Misli na svoja posla, a ja u na svoja..., zapone, i on ju prekine, zavrivi njenu misao: ...i poljubi svoju ljubav, a ja u svoju. Centaine se nasmije. Bio je to prvi put da je odvjetnik uo kako se smije; zaudi se. Zaista pogoeno, dragi Abe. Ponovno se nasmije, a njegov je glas zaista zvuio uzbunjeno kad joj ree: Sluaj me, plaa me jako dobro da se brinem o tvojim poslovima, Centaine, ve juer naveer si pokrenula tisuu jezika i zlobnika... Kladim se da se u jutro samo o tome razgovara u gradu. Oznaena si ena, svi te promatraju. Nikako ne smije jo vie potpaljivati glasine. Abe, ja i ti znamo da mogu raditi to elim. Uini mi tu uslugu, poalji poziv. Tog popodneva se odmori. Otila je spavati kasno, a naveer je htjela lijepo izgledati. Tajnik ju probudi neto nakon etiri sata. Abe je dobio odgovor na poziv. Guverner i njegova supruga sa zadovoljstvom e veerati kod nje te veeri. Pobjedniki se osmjehne i okrene se da bi deifrirala brzojav Sira Garrvja koji je takoer stigao dok je spavala. Za Junonu - stop - ime je Blaine Malcomess roen u Johannesburgu 28. srpnja 1893. Dakle, nema ni etrdeset godina. Lav je, zvijer koja rie! Vrati se pohlepno na brzojav. Drugoroeni sin Jamesa Marsdena Malcomessa, odvjetnika i poslovnog ovjeka, predsjednika Consolidated Goldfielda i direktor nekoliko drutava sestara, umro 1922. Subjekt polazio St. Johns College u Johannesburgu i Oriel College u Orfordu, dobio stipendije i diplomirao uspjeno. Pobijedio na mnogim natjecanjima iz kriketa, atletike i pola. Pripada redu odvjetnika od 1913. Imenovan potpukovnikom u natalskom konjanitvu 1914. Sudjelovao u radu u jugozapadnoj Africi. Dva odlija. Postao kapetan 1915. U Francuskoj s britanskim snagama iste godine. U kolovozu kri za vojnike zasluge. Postao major u estoj diviziji. Sudjelovao u mirovnim pregovorima u glavnom stoeru generala Smitha. Ortak u odvjetnikom uredu Stirling & Malcomess od 1919. lan parlamenta od 1924. Imenovan upraviteljem

u Jugoistonoj Africi 11. svibnja 1932. Oenjen s Isabellom Tarom, roenom Harrison od 1918. Dvije keri: Tara Isabella i Mathilda Janine. Ovo je za Centaine bio jo jedan pogodak. Nije mislila da je mogao imati djece. Ako nita drugo, nije mu dala muko dijete. Ta je misao bila toliko zlobna da osjeti grinju savjesti raunajui godine keri. Bit e da su poput majke. Odvratni aneli koje treba paziti od jutra do veeri, odlui gorko i proita nekoliko komentara kojima je Sir Garry zavravao brzojav. Nakon nekoliko pitanja koje sam postavio Ou Baasu, saznao sam da ga smatraju pravim udom u odvjetnikim i politikim redovima. Jako je vjerojatno da e postati ministar kad Junoafrika stranka pobijedi ponovno na izborima. Centaine se osmjehne s puno ljubavi proitavi ime generala lana Smitha (Starog efa), a potom nastavi sa itanjem: Supruga pala s konja 1927. Teko ozlijeena kraljenica. Loe zdravlje. Otac James Marsden ostavio imetak oko 655.000 funta dvojici sinova. Sadanje ekonomsko stanje nepoznato, no, procjenjuje se da je jako bogat. Upoluje igra s dvanaest pogodaka. Bio je kapetan dravnog tima protiv Argentine 1929. Nadam se da tvoj zahtjev ima poslovni karakter. Ako nije tako savjetujem maksimalnu rezerviranost i opreznost jer posljedice mogu biti teke. Shasa je u koli. Anna alje srdane pozdrave i ja takoerstop - Ovidije. Ona je izabrala njegov nadimak, iz ljubavi i potovanja prema njegovom radu, no, sada baci brzojav na radni stol. Kako to da svi tako dobro znaju to je za mene u redu, svi, osim mene?, zapita se naglas. Zato Anna nije ovdje da mi pomogne s tom kosom? Izgledam poput straila. Pogleda se u ogledalo kako bi dobila potvrdu da je govorila istinu. Zatim rukama odmakne kosu s lica i zapone prouavati kou traei bore i ostale tragove starenja. Pronae samo lagane bore oko oiju i razljuti se. I zato su svi najprivlaniji mukarci ve oenjeni? I zato, zato ta glupa i nespretna svetica nije ostala u sedlu, umjesto da je pala na stranjicu? Centaine se obvezala da e primiti Isabellu Malcomess s najveim poastima. etiri konobara i tajnik otili su po nju i premjestili ju iz invalidskih kolica u vagon. No, Blaine Malcomess ih je sve potjerao gotovo ljutito i osobno se nagnuo nad suprugom. Ona obavije ruke oko njegova vrata i on ju podigne kao da nije bila tea od djevojice. Licima koja su im se dodirivala osmjehne joj se njeno, a potom se uspne stubama kao da mu uope nije teko. Isabelline noge visjele su patetino ispod haljine. Bile su bez ivota i Centaine nije mogla da ne osjeti neoekivanu simpatiju prema toj eni. Ne

mislim ju saalijevati, pomisli slijedei ih u vagon. Blaine ju poloi, ne pitajui za doputenje, na stolac koji je dominirao u sobi i, naravno, bio je u sreditu panje: stolac koji je uvijek bio rezerviran samo za Centaine. Klekne pred suprugu i uljudno joj smjesti noge, paralelno na svileni tepih. Zatim joj namjesti haljinu na koljenima. Bilo je oito da je to inio stotinu puta. Isabella mu dodirne lagano obraze jagodicama prstiju, i osmjehne mu se uz veliko oboavanje i povjerenje da se Centaine osjeti nepotrebnom. Oaj ju je gotovo sasvim preplavio. Nije se mogla umijeati medu njih dvoje. Sir Garry i Abe su bili sasvim u pravu. Morala ga je ostaviti bez borbe i osjeti se gotovo svetom. Zatim Isabella podigne pogled prema Centaine, iznad muevljeve glave koji je jo uvijek kleao pred njom. Protiv modnih struja imala je dugaku i ravnu kosu. Bila je tako ozbiljna i tanka i sjajila se poput mokrog satena, koji joj je padao na gola ramena. Bila je crvenokosa, i izgledalo je kao da u njoj iskri tisuu zvjezdica svaki put kada bi pokrenula glavu. Njeno okruglo lice bilo je poput neke srednjovjekovne madone i osvijetljeno mirnoom. Njene su oi bile smee i istokane zlatnim iskricama koje su se otvarale lepezasto iz crnih zjenica. Isabella pogleda Centaine i osmjehne se... sporim osmijehom, posesivnim, zagleda se ravno u Centaineine oi i izazove ju. To je Centaine sasvim jasno primijetila. Glupao... to nisi smjela uiniti! Sve plemenite odluke koje je Centaine donijela srue se pred tim pogledom. Bila sam spremna ostaviti ti ga, zaista; no, eli li se boriti za njega... upozoravam te da u se i ja takoer boriti! Ne skrene pogled i u tiini pristane na izazov. Veera je zaista bila odlina. Centaine je paljivo sastavila jelovnik, no, nije se oslonila na kuhara kad je trebao napraviti prilog uz jastoga. Osobno se pobrinula za to. Uz jastoga su pili ampanjac, a s teletinom predivan Richeburg. Abe i Blaine bili su zadovoljni to su Centaine i Isabella uljudne jedna prema drugoj i obje vrlo privlane. Izgledalo je kao da e ubrzo postati najbolje prijateljice. Centaine joj se obraala gotovo nakon svake reenice i neprestano se brinula o njenoj udobnosti, pobrinuvi se da joj smjeste jastuke ispod stopala i iza leda. Prie koje je Centaine priala bile su autoironine i zabavne i odnosile su se na teko preivljavanje u pustinji kad je ostala udovica i trudnica, i kad su joj samo dvoje Bumana bili prijatelji. Kakva elja za ivotom! Isabella Malcomess naglasi da je shvatila najbitniji dio prie. Sigurna sam da bi malo koja ena pokazala toliko energije! Pukovnie Malcomess, molim vas da vi izreete peenje. Ponekad biti sama ima i

svojih nedostataka. Ima stvari koje samo mukarac moe dobro uiniti, nije li tako, gospoo Malcomess? Rachel Abrahams je sjedila u tiini, zabrinuta. Bila je jedina, osim dviju suparnica, koja je shvaala to se dogaalo; a njene simpatije su sve bile na strani Isabelle Malcomess, jer bi je bilo strah i za vlastito gnijezdo da je nad njim letjela takva ptica grabljivica. Imate dvije keri, nije li tako, gospoo Malcomess?, zapita njeno Centaine. Tara i Mathilda Janine, kakva lijepa imena! Htjela je suparnici pokazati da se dobro raspitala. Tko zna kako pazite na njih! Zna se da su djevojke teke, tee od muke djece. Rachel Abrahams je na dnu stola zaklopila oi. Jednom jedinom opaskom Centaine je naglasila ne samo Isabellinu nepokretnost ve i njen neuspjeh da muu da muko dijete. Imam puno vremena koje mogu posvetiti domainstvu, uvjeri ju Isabella, budui da nisam, poput vas, zauzeta trgovanjem. A djevojice su jako dobre, pravi aneli, koje oboavaju majku, a pogotovo oca. Isabella se znala boriti. Rije trgovanje izazvala je iza namjetenog osmijeha pravi bijes u Centaine, kao to je bio vrhunski potez naglasiti kako pogotovo oboavaju oca. Centaine je primijetila i osjeaj ljubavi i njenosti na Blaineovom licu kad je uo da se spominju njegove keri. Obrati se njemu, promijenivi temu razgovora, i zapone govoriti o politici: Nedavno je general Smith bio gost u mojoj kui u VVeltevredenu. Jako je zabrinut zbog rasta tajnih drutava medu niim slojevima. Najvie ga brine takozvana OsewaBrandwag i Afrikaner Broederband, koje u prijevodu znae Straa nonog vlaka i Bratstvo Afrikanera. I ja mislim da su jako opasne i protiv glavnih interesa nacije. Slaete li se sa mnom, pukovnie Malcomess? Prouavao sam, gospodo Courtenev, te pojave. No, ne mislim da ste u pravu kad kaete da se ta tajna drutva odnose na nie slojeve drutva, tovie, zapravo je suprotno. Upisati se mogu samo oni koji su zaista istokrvni Afrikaneri i koji imaju istaknuto mjesto u drutvu. No, slaem se s vaim zakljucima. Opasni su, vie nego to to i misli veina ljudi, jer je njihov posljednji cilj da kontroliraju sve segmente drutva, naega ivota, mentalitet mladih, pravdu i vladu. Moglo bi se rei da taj pokret u mnogo emu odgovara novom valu Hitlerovog nacionalsocijalizma u Njemakoj. Centaine se nagne prema njemu uivajui u svakoj njegovoj rijei, hrabrei ga pokojim pitanjem ili opaskom da nastavi. Takvim glasom, mislila je Centaine, mogao je hipnotizirati tisue biraa, osim mene. Odjednom opazi da su se ponaali kao da su sami i odmah se obrati Isabelli. i Vi

se slaete s vaim suprugom, gospodo Malcomess? No, Blaine osmjehujui se, odgovori umjesto nje: Strahujem da moja supruga misli da je politika jako dosadna. Nije li tako, draga? I bojim sedajeupravu. Pogleda na zlatni sat koji je drao u depu. Pono je prola. Jako sam se zabavio da smo vjerojatno previe iskoristili vau gostoljubivost. U pravu si, dragi. Isabella je bila nestrpljiva da zavri veer. Osim toga, Taru je veeras bolio trbuh. Tara je malena vjetica koju uvijek boli trbuh kad izlazimo, nasmije se on, no, ustane sa svima ostalima. Ne mogu vam dopustiti da odete bez da ste uivali u malo brandvja i cigari, htjela je dobiti na vremenu Centaine. Iako se ne slaem da mukarci sami uivaju u tome, a mi se ene trebamo zadovoljiti razgovorima o djeci. Dakle, preimo svi zajedno u drugu prostoriju. No, dok je vodila goste u drugi vagon, tajnik joj da nervozan znak. Da, to je?, ree razdraeno, sve dok ne opazi brzojav kojim je mahao kao da se radi o smrtnoj osudi. TwentymanJones alje vam vijesti i hitno je. Centaine uze brzojav no, ne otvori ga sve dok nije bila sigurna da su svi gosti dobili kavu i konjak i da su Blaine i Abe imali cigaru. Zatim se oprosti i uvue se u svoju sobu. Za Junonu - stop - Gerhard Fuorie na elu trajkaa - stop svi radnici bijelci ne rade - stop - rudnik i ureaji zatvoreni - stop poslati robu je nemogue stop - ponavljam slanje je nemogue - stop - trajkai trae da se ponovno zaposle otputeni radnici bijelci i garanciju za sve - stop - molim odgovor - kraj - Vingt. Centaine sjedne na krevet. Brzojav joj je drhtao u ruci. Nikada nije bila toliko ljutita u svom ivotu. Bila je to izdaja, golema i neoprostiva izdaja. Rudnik je bio njen! Dijamanti takoer! Ona je plaala radnike i imala je pravo na zapoljavanje i otputanje radnika. Poiljka robe koju je TwentymanJones spominjao bio je paketi dijamanata za De Beers o kojem je ovisilo cijelo bogatstvo. Zahtjevi, ako bi ih i ispunila, ne bi poveali dobit rudnika Hani. No, tko je bio li: 175 taj Gerhard Fourie, zapita se: zatim se prisjeti da je bio glavni voza. Ode do vrata. Tajnik ju je ekao u hodniku. Recite gospodinu Abrahamsu da doe k meni. Kad se Abe pojavio, prui mu brzojav kako bi ga proitao. Nemaju nikakva prava da se tako odnose prema meni!, nervozno je ekala da odvjetnik dovri sa itanjem. Abe podigne pogled s lista papira. Na veliku alost, imaju pravo, Centaine. Nakon zakona od 24. Industrial Conciliation Art... c Nemoj mi, molim te, spominjati zakone, Abe, prekine ga. Radi se o skupini boljevika koji grizu ruku iz koje jedu. Centaine, sada ne budi brzopleta, molim te. Ako bismo morali... Abe!

Odmah naredi da mi pripreme Daimler i poalji brzojav TwentymanJonesu. Reci mu da dolazim i da ne obeava nita i da im ne poputa. Namjerava li krenuti sutra ujutro? Ma kakvi! Polazim za pola sata, ree mu. im gosti budu otili i im mi automobil bude spreman. Ali, sad je jedan sat nakon ponoi..., zapone on, a potom opazi njen izraz lica i odustane od svake nakane da ju odgovori. Poslat u brzojav da se pripreme za tvoj dolazak. Samo u natoiti benzin, neu se zadravati. Idem ravno do rudnika. I ode prema vratima. Zaustavi se na trenutak kako bi se sabrala, ve se osmjehujui, i vrati se u sobu s gostima. Neto nije u redu, gospodo Courteney? Osmijeh nije mogao prevariti Blainea Malcomessa, koji ustane. Mogu li vam pomoi na bilo koji nain? O, radi se samo o malenom problemiu. U rudniku. Moram odmah krenuti. Naravno, ne ve noas... Da, noas... Sama? Bio je zabrinut i to ju dirne. Dugaak je to i teak put. Radije putujem sama, ree, dodavi znaajno: Ili jako dobro biram svoje suputnike. Zastane na trenutak, a potom nastavi: Nekoliko radnika je u trajku. Nemaju nikakva razloga za to. Sigurna sam da u brzo rijeiti sve nesuglasice. No, takve stvari mogu se oteti kontroli. Moglo bi biti vandalskih inova, nasilja. Odmah ju Blaine podri: Uvjeravam vas da u vas podrati u vladi. Poslat u policiju ako zatreba da odri red, i ako to vi elite. Hvala, cijenim vae zanimanje. Olakavajue je znati da mogu raunati na vas. Odmah u se pobrinuti za to sutra ujutro im doem u ured, ree. No, naravno, trebat e mi nekoliko dana. Jo jednom su se ponaali kao da su sami: razgovarali su potiho, osjeajui bliskost. Dragi, sada je bolje da krenemo i ostavimo gospodu Courtenev koja se mora spremiti za put, prekine ih Isabella iz kolica i on se trgne kao daje zaboravio na prisutnost supruge. Da, naravno. Odmah. Centaine ih je otpratila do mjesta gdje je bio parkiran Blaineov Chevrolet, pod jedinom svjetiljkom koja se nalazila u okolici. Hodala je uz Isabellina invalidska kolica Jako mi je drago da sam vas ponovno vidjela, gospodo Malcomess; bilo bi mi drago kad bih mogla upoznati i vae keri. Zato ih ne dovedete u Weltevreden sljedei put kad posjetite Cape Town? Tko zna kad emo se moi vratiti u grad, naalost, izjavi uljudno Isabella. Moj mu ima puno obveza otkako je u novoj slubi. Stigli su do automobila ekajui i dok je voza drao otvorena stranja vrata Blaine podigne Isabellu s kolica i poloi ju na sjedalo. Zatim zatvori vrata i obrati se Centaine. Imao je okrenuta leda prema supruzi, a voza je smjetao invalidska

kolica u prtljanik. Nekoliko trenutaka ostali su sami. Predivna ste ena, Centaine. Nadasve hrabra, ree vrsto joj stiui ruku. Volim vas i nikad vas neu ostaviti; no, htio bih... Zastane. Gotovo je bolno stiskao Centaine za ruku. Da, odgovori Centaine govorei takoer tiho. I ja bih htjela..., te osjeti snanu bol od stiska ruke, koji zavri prebrzo. Blaine takoer sjedne u automobil dok se Centaine naginjala da bi govorila s mladom enom. Molim vas, ne zaboravite moj poziv, zapone, no, Isabella se priblii i njene lijepe maske nestane otkrivi mrnju i uas. Moj je, ree. Nikad ga nee imati. Zatim se vrati i nasloni se na rukohvat dok je Blaine sjeo pored nje, uzevi ju za ruku. Chevrolet krene, s vladinim zastavicama koje su se vihorile na vjetru i Centaine ostane stajati ispod svjetiljke promatrajui kako se udaljava. Lothar de La Rey je spavao sa slualicama telegrafa na uima, tako da se na prvi znak probudio, pogledavi u Swart Hendricka: Upali svijeu: alju poruku. U ovo doba noi mora da je vana. No, usprkos tome nije bio spreman za sadraj poruke. Deifrira ga s notesa: Skupina na elu s Gerhardom Fourieom... trajk. Proita nekoliko puta poruku TwentymanJonesa. Gerhard Fourie. Na koju igru igra, to bijedno kopile!?, zapita se naglas, zatim skoi iz rova i pone nervozno hodati goredolje po pijesku, razmiljajui. trajk... zato je pokrenuo trajk upravo sada? Nemogua poiljka. Naravno daje rije o dijamantima: trajkai blokiraju slanje dragog kamenja De Beersu. Udari akom u drugi dlan. Pa, naravno! Iskoristio je trajk kako bi na dogovor pao u vodu. Nema hrabrosti da mi to osobno kae, jer zna da bih ga ubio svojim rukama, i stoga je digao trajk. Ne eli vie biti u igri. Pljaka je nemogua. Zastane u mranom osuenom koritu rijeke, dok je u njemu rastao sve vei bijes. Svi rizici u koje sam se upustio, sve ovo vrijeme, rad, odricanja, kraa konja... sve uzalud, sve nepotrebno zbog te bijedne kukavice... Da je Fourie bio tamo, ubio bi ga bez imalo dvojbe. Baas, pozove ga Hendrick. Tri, stie brzojav! Lothar skoi u rov, dohvati slualice i zapone prepisivati poruku koja je ovoga puta, prepozna po stilu, stizala iz Windhoeka. Za Vingta stop vraam se svom brzinom stop ne ustupajte nita i ne obeajte nita - stop - uvjerite se da lojalni radnici budu zatieni i da budu naoruani protiv svakog nagovaranja - stop osigurajte im i konkretnu zahvalnost - stop - zatvorite odmah trgovinu i ne prodajte vie ni hranu i ostalo trajkaima i porodicama stop uskratite i vodu i struju njihovim kuama - stop - obavijestite trajkae da stiu postrojbe policije -

stop - Junona. Usprkos bijesu na samoga sebe i Fouriea, Lothar zabaci glavu i gromko se nasmije, zabavljen i pun divljenja. Fourie i njegovi trajkai ne znaju s kim imaju posla, nasmije se. Pobogu, radije bih zagolicao zmiju tapom nego preprijeio put Centaine Courtenev u ovom trenutku. Prestane se smijati i zapone razmiljati na trenutak, zatim se mirno obrati Hendricku i Manfredu. Imam osjeaj da e ti dijamanti krenuti za VVindhoek, trajk ili ne. No, ne mislim da e ih Fourie voziti. Mislim da je kao voza zavrio svoju karijeru. Dakle, neemo ispred nas imati pratnju koja e nam pruiti paketi s dijamantima kao to smo mislili. No, dijamanti e proi ovim putem, i mi zasigurno neemo otii. Daimler ute boje proao je u jedanaest sati sljedee veeri. Lothar je promatrao svjetla kako se pribliavaju, kako su ga zabljesnula i kako su se ponovno udaljila, prolazei suhim koritom rijeke, prema beskonanoj dolini: zauo je rad motora i mijenjanje brzina dok se udaljavao u pravcu rudnika Hani. Lothar upali ibicu i pogleda na sat. Recimo da je krenula sat kasnije nakon to je poslala brzojav. Znai da je stigla do nas vozei neprekidno dvadeset i dva sata, i to nou. Zazvidi. Ako ovako nastavi, bit e u rudniku Hani sutra u podne. Gotovo nevjerojatno. Plave visoravni podizale su se poput fatamorgane ispred Centaine, no, ovoga puta je njihova ar nije uspjela dirnuti. Bila je trideset i dva sata za volanom, s kratkim stankama dok je toila benzin, i jednom kad se zaustavila spavajui dva sata na rubu staze. Bila je umorna. Stisnutu na konom sjedalu Daimlera, boljele su ju kosti, pekle oi kao da su ih poprskali kiselinom, a ramena su joj bila objeena kao da je na sebi imala oklop. No, bijes ju je tjerao 17O da nastavi i kad opazi limene krovove ureda rudnika koji su se svjetlucali na suncu, sav ju umor napusti. Zaustavi Daimler i spusti se na ulicu da bi protegnula noge, koje su utrnule nakon toliko sati vonje. Zatim se pogleda u vanjski retrovizor. Oi su joj bile okrvavljene i pune krmelja u uglovima. Bila je blijeda poput mrtvaca, bez imalo rumenila. Umor ju je gotovo dotukao. Umoi komadi tkanine u vodu uturice i obrie si pijesak s koe. Zatim uze kapi za oi iz torbe i kapne ih u oi, koje ponovno postanu bistre i sjajne. Zatim prstima zapone masirati lice tako da joj se ponovno vrati krv u obraze. Odvee maramu koja joj je skrivala kosu i skine bijeli ogrta koji joj je sezao do glenjeva. Evo je ponovno elegantne i sasvim imune na pranjavo putovanje, vie no ikad spremne na svau. Na rubovima ceste okupljale su se skupine ena i djece. Promatrali su je namrteno i zabrinuto dok je vozila prema uredima. Sjedila je

kruto za volanom gledajui ravno pred sebe. Pribliivi se uredima opazi dva mukarca na strai ispod stabala pored ulaznih vrata. Strau je inilo dvadesetak osoba, gotovo svi su bili bijelci iz rudnika. inili su lanac gledajui ju ravno u lice prijetei. Ne moe se proi! Ne moe se proi!, poeli su vikati, dok je ona usporavala. Opazi da su gotovo svi bili naoruani palicama. Centaine zatrubi i stavi nogu na gas i krene. Oni koji su stajali u sreditu opaze njen izraz lica i shvate da bi ih zasigurno pregazila te se na vrijeme uspiju skloniti. Jedan uzvikne: Hoemo na posao!, i palicom udari po stranjem prozoru Daimlera koji se razbije u tisue komadia na kono sjedalo; no, Centaine je prola. Zaustavi se pred terasom ureda dok je TwentymanJones izlazio popravljajui si jaknu i kravatu. Nismo vas oekivali tako brzo! Ali, prijatelji su me zasigurno ekali, ree Centaine pokazujui na razbijen prozor. TwentymanJones primijeti s gnuanjem: Napali su vas! Neoprostivo je! 1RSlaem se, ree. I zasigurno im neu oprostiti. TwentymanJones je nosio veliki vojniki pitolj u koricama koje su mu udarale u kuk. Iza njega se pojavi gospodin Brantingham, ovjeuljak koji je vodio raunovodstvo, elav poput nojeva jaja i goleme glave u odnosu na okrugla ramena. Vidjelo se da je gotovo briznuo u pla, no, u mlohavim rukama drao je vrsto nabijenu dvocijevku. Vi ste hrabar mukarac, ree mu Centaine. Neu zaboraviti vau vjernost. Povede TwentymanJonesa u svoj ured i sjedne razmiljajui za radni stol. Koliko je ljudi jo na naoj strani? Samo osam slubenika. Tehniari i rudari su se svi pridruili trajku, iako neki, po mom miljenju, dosta nevoljko. I Rodgers i Maclear? Bili su najstariji radnici u rudniku. Jesu li i oni vani? Bojim se da jesu. Obojica su dio trajkakog odbora. S Fourieom? Oni su glavni vode. Pobrinut u se da vie nikada ne rade, ree ogoreno Centaine dok je TwentymanJones spustio pogled i pobunio se: Morat emo paziti da ne krimo zakon. Njihovo je pravo trajkati i pregovarati... Ne, u trenutku kad pokuavam spasiti rudnik od propasti. Ne, kad se trudim da odrim otvorena radna mjesta i sigurnu budunost barem jednom dijelu radnika. I ne, nakon svega tio sam uinila za njih. Naalost, mislim da imaju pravo trajkati usprkos svemu, nije poputao. Moe li se znati na kojoj ste strani, doktore TwentymanJones? On je izgledao uvrijeeno. Ne biste mi smjeli postavljati takva pitanja, ree. Bio sam na vaoj strani od samog poetka. Znate dobro. Samo sam vam objanjavao va poloaj pred zakonom. Odmah osjetivi

grinju savjesti Centaine ustane i poloi mu ruku na njegovu da bi ga utjeila. 181 M Oprostite mi. Umorna sam i nervozna. Naglo je ustala i sada joj je krv istjecala iz mozga. Problijedi i zatetura. TwentymanJones ju pridri da ne padne. Koliko vremena ne spavate? Vozili ste bez prekida od Windhoeka! Povede ju do konog kaua i njeno ju natjera da sjedne. Sad morate spavati bar osam sati. Naredit u da vam donesu istu odjeu iz vae kue. Moram razgovarati s glavnim voama. Ne. TwentymanJones zanijee glavom i povue zastore. Prije toga se morate odmoriti i vratiti snage. Inae biste mogli uiniti kakvu greku u procjenjivanju. Centaine legne, masirajui si oi jagodicama prstiju. U pravu ste, kao i uvijek, doktore TwentymanJones. Probudit u vas veeras u est, i obavijestiti odbor da ete ih primiti u osam. To e nam dati dva sata da odluimo o naoj strategiji. Tri lana trajkakog odbora ula su u Centainein ured, i ona se zagleda u njih gotovo tri minute, a potom progovori. Namjerno je dala iznijeti sve stolce, osim onoga na kojem je sjedio TwentymanJones i ona. trajkai su tako bili primorani stajati pred njom poput kolaraca. Trenutano u ovoj zemlji ima vie od stotinu tisua nezaposlenih, zapone znaajnim glasom. Svatko od njih rado bi se zamijenio s vama. Ostavite te gluposti, s nama to ne pali, ree Maclear. Bio je dosta nezamjetljiv, srednje visine, dobi koja se nije dala procijeniti. Centaine je, meutim, znala da je bio pametan, ozbiljan i pun snage. Bilo bi joj drae da se priklonio njoj, a ne protiv nje. Namjeravate li se tako vulgarno obraati meni, gospodine Maclear, moete odmah izii iz ureda. Ni to ne pali, gospodo Courteney, ree uz smijeak divei se svom borbenom duhu. Vi poznajete naa prava, a poznajemo ih i mi. Centaine pogleda Rodgersa: Kako je vaoj supruzi, gospodine Rodgers? Godinu danaranije platila joj je put do Johannesburga, da bi je kirurg na glasu operirao. Rodgers ju je pratio, isplaeni su mu bili svi trokovi. Dobro joj je, gospodo Courteney, ree srameljivo rudar. I to kae na ovu vau ludost? ovjek spusti pogled. Pametna je to ena, nastavi Centaine. Mislim da se zasigurno brine, i s pravom, o budunosti vae djece. Znajte, sasvim se slaemo meusobno, umijea se Fourie. Svi smo suglasni, i ene su na naoj strani. Moete li prekinuti s tim budala... Molim vas, ne prekidajte me dok ja govorim, gospodine Fourie. Znate, nee vam previe pomoi da pred nama glumite damu, ree Fourie. Drimo u aci vas, rudnik i dijamante. Vi ste ta koja treba sluati nas kad govorimo, i to je to. Nasmije se,

pogledavi u prijatelje kako bi se ohrabrio. No, njegov je osmijeh krio brige. S jedne strane nalazila se opasnost Lothara de La Reyja. Ako ne bude pronaao dobru izliku da ne sudjeluje u pljaki, znao je da e biti mrtav ovjek. Morao je oduljiti trajk sve dok se ne bude naao netko tko e ponijeti dijamante umjesto njega. Neete moi poslati nijedan jedini dragi kamen iz ovog rudnika sve dok mi ne budemo drukije odluili, gospodo. Drimo ih kao taoce. Dobro znamo da se u sefu nalaze dragocjeni dijamanti i ostat e tamo sve dok vam zdrav razum ne naloi da nas sasluate. Bio je dovoljno dobar poznavatelj ljudskih karaktera da je mogao znati kako e Centaine Courtenev reagirati na takvu prijetnju. Centaine prouio paljivo njegovo lice. Bilo je u njemu neeg dvolinog, iskrivljenog. Provocirao ju je previe agresivno i namjerno. U redu, popusti. Sasluat u vas. Recite mi to hoete. Ostane mirno sjediti dok je Fourie itao popis zahtjeva. Centaineino lice je bilo sasvim bezizraajno: jedini tragovi njena bijesa, koje je TwentymanJones poznavao sasvim dobro, bilo je blago crvenilo na vratu i ritmiko udaranje stopala u pod. Fourie dovri, te uslijedi dugaka tiina. Zatim joj prui dokument. Evo vam kopija. Poloite je na radni stol, ree mu ona, ne elei ga ni dotaknuti. Osobe koje sam otpustila proli mjesec dobile su tri mjeseca isplaeni dohodak umjesto otkaznog roka, ree. Tri puta vie od iznosa na koji su imali pravo. Dobili su i nae popratno pismo, a to dobro znate. Oni su nam prijatelji, ree tvrdoglavo Fourie. Neki su nam ak i roaci. U redu, sloi se. Razjasnili ste vae stavove. Sada moete i otii. Ustane, a trojica se zbunjeno pogledaju. Neete nam odgovoriti?, zapita Maclear. Hou, potvrdi ona. Kada? Kad budem spremna, nikako ne ranije. Krenu prema vratima, no, prije nego to je stigao do njih, Maclear se okrene i pogleda ju. Zatvorili su trgovinu i oduzeli nam struju i vodu u kuama, ree joj britko. Po mojoj zapovijedi, potvrdi ona. Ne moete to uiniti. Ne vidim razloga zato ne bih. Trgovina, pumpa za vodu su moje, kao i vae kue. Imamo ene i djecu koje treba prehraniti. Trebali ste razmiljati o tome prije nego to ste zapoeli sa trajkom. Znate, mogli bismo si uzeti sve, ako bismo to eljeli. Ukljuivi i dijamante. Vi nas ne moete zaustaviti. " Izvolite, pozove ih. Uinite to. Uite silom u trgovinu i uzmite sve. Dinamitom uite u sobu s dijamantima. Napadnite one koji su mi vjerni. Nita me ne bi vie obradovalo nego vidjeti vas na vjealima ili na doivotnoj robiji. im su ostali sami, obrati se TwentymanJonesu: U pravu

su. Prva i jedina briga su dijamanti. Moram ih pod svaku cijenu izvui odovud i staviti ih na sigurno u sef banke u Windhoeku. Moemo ih poslati pod policijskom pratnjom, sloi se on, ali Centaine zanijee glavom. Trebat e nam vie od pet dana, da policija stigne do nas. Poznajem birokraciju. Ne, elim da dijamanti budu daleko od ovdje prije sutranjeg dana. Vi znate da osiguranje ne plaa gubitke koji su nastali za vrijeme trajka ili prevrata. Ako se dogodi neto tim dijamantima, propala sam, doktore TwentymanJones. Oni su moja krv i moj ivot. Ne mogu riskirati da zavre u rukama takvih sirovina. Recite mi to namjeravate. Premjestite Daimler u garau iza ureda. Naredite da dobro provjere je li automobil u dobrom stanju i da ima spremnik pun benzina. Stavit emo dijamante kroz stranja vrata. Pokae na zid u uredu gdje su se nalazila tajna vrata, koja je katkad koristila da bi izbjegla da ju vide kako ulazi i izlazi. U pono, kad straa bude spavala, vi ete izrezati bodljikavu icu upravo pred glavnim vratima garae. U redu. Shvatio je njene namjere. Na taj nain emo stii na sporedni puteljak. Straa se nalazi s druge strane ureda, pored glavnog ulaza. Iza nisu ostavili nikog na strai. Od puteljka nee biti teko izii na glavnu cestu prema Windhoeku. Bit emo vani u roku od nekoliko trenutaka. Ne, mi, doktore TwentymanJones, ispravi ga Centaine, dok se on zagledao u nju. Ne mislite li valjda otii sami? Sama sam i stigla, brzo i bez imalo potekoa. Ne vidim nikakav problem i vratiti se sama. Vi ste mi potrebni ovdje. Dobro znate da se rudnik ne moe ostaviti u rukama Brantinghama ili nekog drugog slubenika. Vi morate ostati ovdje i suprotstaviti se trajkaima. Bez vas, mogli bi postaviti dinamit u rudnik ili unititi strojeve. Dovoljno im je malo dinamita. TwentymanJones proe dlanom ruke od ela do brade, neodluan, u mukama zbog dvije razliite obveze: rudnik koji je podigao ni iz ega i koji je bio njegov ponos, i ena koju je njeno volio poput keri ili supruge koju nikada nije imao. Bila je u pravu: trebalo je postupiti tako. Uzmite onda sa sobom nekog drugog, molio ju je. Koga, Brantinghama, neka ga Bog blagoslovi, zapita podignuvi trepavice. ak je i TwentymanJones morao priznati da je zamisao bila smijena. i Idem premjestiti Daimler u garau, ree. Zatim u poslati brzojav Abeu u Windhoek, da vam poalje ususret naoruanu pratnju na pola puta: ako trajkai ve nisu prekinuli telegrafsku liniju. Ne aljite ga sve dok ne budem otila, ree Centaine. trajkai su se moda dosjetili da prislukuju poruke i moda je jo

upravo zbog toga nisu prekinuli. TwentymanJones potvrdi. U redu. Kad mislite krenuti? Noas u tri, odgovori odluno. Bio je to sat kad su sve ivotne funkcije svedene na minimum: vjerojatno e se straa iznenaditi zbog tog protuudarca. U redu, gospodo Courtenev. Naredit u kuharu da vam spremi laganu veeru, a potom vam preporuujem da odete na spavanje. Pobrinut u se da vam spreme sve i da vas probude u dva sata i pol. i Probudi se im joj TwentymanJones dodirne rame i sjedne. Dva i pol, ree joj. Daimler je spreman i dijamanti takoer. Bodljikava ica je presjeena. Pripremio sam vam kadu s toplom vodom da se okupate u uredu i istu odjeu koju sam uzeo u vaoj kui. Bit u spremna za petnaest minuta, ree mu. U mranoj garai avrljali su pored Daimlera. Dvostruka vrata bila su otvorena i polumjesec je lagano osvjetljavao dvorite. Oznaio sam otvor u ogradi. Vidite li bijele vrpce na bodljikavoj ici? Centaine ih opazi bez potekoe na pedeset koraka. Industrijski dijamanti su u prtljaniku, no, najbolje kamenje je u sigurnosnom sefu na sjedalu pored vaeg. Imao je dimenzije malog kovega, no, bio je od lakiranog elika. Dobro. Centaine zakopa jaknu i navue rukavice od mekanog antilopa. Dvocijevka je nabijena metcima od deset milimetara, za vrapce, tako da moete slobodno pucati u svakoga tko vas pokua zaustaviti, a bez da se brinete da ete nekoga ubiti. Samo e ga oamutiti. No, u sluaju da se treba ozbiljno boriti, imate prave metke ovdje, sa strane, ree i pokae na pretinac gdje je drala rukavice.Centaine klizne na mjesto vozaa i polako zatvori vrata, da ju ne uju u tiini noi. Poloi dvocijevku iznad sefa s dijamantima, nakon to je skinula osigura. U prtljaniku se nalazi koara puna sendvia i termos s kavom. Pogleda ga kroz prozor, ozbiljna, i ree mu: Ti si moj toranj! Ne riskirajte bez potrebe, odgovori joj. Dijamanti nisu bitni, uvijek se mogu izvui drugi. Vi ste jedinstveni, ne postoji jo jedna poput vas. Naglo izvue pitolj i smjesti ga u dep iza sjedala vozaa. To je jedino osiguranje koje vam mogu ponuditi. Sjetite se da ve imate metak u cijevi, ree. Nadajmo se da vam nee biti potreban. Povue se korak unatrag i pozdravi ju. A sada krenite svom brzinom. Centaine upali motor Damilera. Spusti runu konicu, upali svjetla i krene Daimlerom prema dvostrukim vratima i dvoritem, mijenjajui brzine jednu za drugom, spretnou vozaa na utrkama. Nacilja prema prolazu naznaenom bijelim vrpcama i proe svom brzinom, sa sedamdeset kilometara na sat, ne marei za bodljikavu icu koja joj je otetila karoseriju. Zatim

nagazi na konicu i okrene volanom, postavivi prednje kotae u duboke tragove na stazi, i im primijeti da su legli u udubine, da gas i Daimler krene svom brzinom. Iznad buke motora, mogla se uti priguena vika. Centaine primijeti tamne i neodreene obrise trajkaa, kako tre prema glavnom ulazu pokuavajui ju dostignuti. Uze u ruku puku i nasloni cijev na prozor. Sada su automobilska svjetla osvjetljavala ljude koji su trali, s grimasama na licima od ljutnje, zajedno s crncem razrogaenih oiju, viui psovke. Dva najbra dostigoe raskrije upravo kad je Daimler stizao do njega. Prvi baci motku kojom se naoruao prema automobilu. Ona se okrene u zraku, osvijetljena svjetlom, i odbije se zvuno o haubu Daimlera. Centaine spusti dvocijevku, ciljajui prema nogama i ispali oba metka. Dva snana praska, dva dugaka plamena jezika: metci pogode trajkae koji jauknu od boli i iznenaenosti te nestanu, dok je Centaine nastavljala put prema pustinji. 187 Hitno - stopJunona krenula sama s robom tono u tri ujutro stop - poalji odmah ususret naoruanu pratnju - kraj - Vingt Lothar de La Rey zagleda se u poruku koju je tek deifrirao na bloku na svjetlosti svijee. Sama, proape. Junona sama. S robom. Gospode svemogui, dolazi sama, s dijamantima. Zapone brzo raunati. Krenula je iz rudnika u tri sata. Proi e ovuda oko podne ili jedan najkasnije. Izie iz sklonita i uspne se prema rubu, gdje sjedne i zapali cigaru. Pogleda prema nebu. Polumjesec je lagano obasjavao pustinju. Kad je zora izmijenila obzor na istoku pretvorivi ga u paunov rep s tisuu boja, spusti se u tabor i ponovno upali vatru od ara. Swart Hendrick izie iz rova i ode zvuno urinirati u pijesak. Priblii se vatri podignuvi hlae, krivo ih zavezavi i namirisavi kavu koja je ve kuhala. Plan se mijenja, izjavi Lothar i Hendrick se trgne sluajui. Zato? Dijamante nosi ena, sama. Nee popustiti tako lako, no, ne elim ju ozlijediti. Neu ju ubiti. Poznajem te, kad si uzbuen, uvijek puca, kratko mu odgovori Lothar. No, to nije jedini razlog. Nabroji druge pomaui se prstima. Prvo: za samu enu dovoljan je jedan mukarac. Imamo dovoljno vremena da smjestimo konope tako da kamenje padne na cestu gdje u se ja smjestiti. Drugo: ta te ena poznaje, bolje je da te ne moe tuiti. Tree..., i tu se prekine jer pravi razlog je bio da je htio ostati nasamo s Centaine. Bit e zasigurno posljednji, budui da e nakon toga vjerojatno morati mijenjati mjesto boravka. Uinit emo tako, jer sam ja tako rekao. Ti e ostati ovdje s Manfredom i konjima, spreman da bjei im ja budem stigao. Hendrick slegne

ramenima. Pomoi u ti da stavi konope, promrmlja. i Centaine zaustavi Daimler na vrhu breuljka ostavivi upaljeni motor i popne se na haubu da bi pogledala krajolik. Tragovi njena dolaska bili su jasni u pijesku boje limuna. Na cesti nije bilo nikoga. Otvori uturicu i ispije tri gutljaja, zatim ponovno zaepi i vrati je na mjesto. Ponovno se smjesti u automobil, zatvori vrata i spusti runu konicu. Pusti Daimler da sam krene nizbrdicom medu stijenama, dobivajui na brzini, kad odjednom zauje prasak i podigne se oblak praine. Zakoi. Velika stijena joj je upravo preprijeila put. Sranje!, uzvikne. Tko zna koliko e joj vremena trebati da pronae drugi prolaz ili da oslobodi put. Krene unatrag i pripremi se za povratak do vrha uzbrdice. U tom trenutku osjeti prvi put opasnost. Stijena se odronila i iza Daimlera i bila je u klopci. Izvue glavu kroz prozor i pogleda uokolo u strahu, kaljui zbog praine koja je jo uvijek lebdjela oko automobila. Kad se praina spustila, Centaine opazi da je put bio preprijeen, ali samo djelomino. Ostajao je maleni prolaz, koji bi joj omoguio prolazak, nakon to ga bude proirila lopatom i pijukom. Pomisao da e nekoliko sati morati teko raditi na suncu koje je peklo nije je ba razveseljavala, no, nije je ni obeshrabrivala. Dohvati kvaku na vratima i ponovno osjeti opasnost. Zastane i baci pogled na suprotnu stranu, prema rubu ceste. Jedan ju je mukarac promatrao. Njegove izme, u visini njenih oiju, bile su pranjave. Na plavoj koulji nazirale su se znojne mrlje. Bio je visok, izgledao je spretno i snano poput lovca ili vojnika. No, najvie ju je plaila puka koju je podigao prema njoj i maska koju je nosio. Bila je to obina vreica od brana na kojoj se moglo proitati samo natpis: Molini Premier. Porodina namirnica, no, rupe koje je izrezao otkrivale su oi prijetea pogleda. Maska i puka jasno su govorile. Niz misli joj se rojilo u glavi poput vatrometa dok je sjedila nepomino za volanom, zagledavi se u njega. Dijamanti nisu osigurani. Bila je to njena prva pomisao. Sljedea postaja se nalazi nakon ezdeset kilometara, sljedea pomisao. 189 Dvocijevka je prazna, bila je to njena trea misao, jer je vie nije ponovno nabila. Mukarac iznad nje progovori jasnim i izmijenjenim glasom. Ugasi motor! Naglasi zapovijed pokretom puke. Izidi iz automobila! Ona ga poslua i ogleda se oajniki oko sebe, mislei to bi mogla uiniti. Pogleda prema uskom prolazu koji je namjeravala proiriti da bi prola. Moda bih mogla proi, pomisli. Pokuat u. Naglo skoi u automobil. Stoj!, uzvikne mukarac koji je stajao nad njom, no, Centaine je ve ubacila u

prvu brzinu. Stranji kotai podignu dvije fontane praine ukaste boje. Daimler krene kliui na pijesku, no, ubrzo izgubi na brzini dok je Centaine ciljala prema malenom prolazu. Zauje mukarca kako je jo uzvikivao za njom, a potom hitac upozorenja koji je proao visoko iznad automobila. Nije marila za njega, usredotoivi panju na prolaz i oslobaanje iz klopke. Postavi kotae na rub i Daimler se gotovo prevrne, no, Centaine ponovno doda gas. Drei se vrsto za volan, jedva je ostajala sjediti, dok se veliki automobil sve vie naginjao. No, prolaz je bio previe uzak. Kotai su udarili u stijene, podosta velike, i automobil se podigne poput mehanikog konja koji ne moe skoiti preko prepreke. Centaine poleti prema staklu i jedvice uspije prekriti lice rukom, dok se drugom pokuala zadrati za volanom. Automobil se naglo zaustavi i Centaine ponovno osjeti nagli trzaj. Osjeti tvrdu stijenu na Daimleru, kao golemu teinu, dok su stranji kota klizili u prazno podiui kiu sitnih kamenia. No, zatim se Daimler ponovno izvue i krene prema naprijed. Proe kroz prepreku i padne s druge strane. Centaine osjeti da se neto lomi, neto kao volan koji joj odmah zatim ostane u ruci, dok je ona pokuavala dohvatiti kljueve i ugasiti motor, no, nije uspjela. Ugao kutije s dijamantima zarije se u njena rebra, a zatim ponovno padne na drugu stranu. Vrata pored nje se otvore i im se Daimler pojavi kroz prolaz u stijeni na rijenom koritu Centaine padne na tlo. Instinktivno se stisne poput osobe koja pada s konja i okrene se na mekanom pijesku zaustavivi se na koljenima. Daimler je i dalje nastavljao svoju trku koritom rijeke, s motorom koji je stvarao buku i jednim od prednjih kotaa koji je bio oteen. Daimler se zaustavi zabivi se prednjim dijelom u pijesak, dok su se kotai i dalje vrtjeli. Ulje poprska pijesak oko sebe. Centaine ustane na noge i zapone trati poput vjetra, no, pijesak ju dohvati oko glenjeva poput okova. Bilo je kao da tri u kadi s melasom: osim toga strah joj je izotrio osjetila, tako da se svaki trenutak pretvarao u vjenost. Izgledalo joj je kao da je pala u jednu od uasnih nonih mora u kojoj se kree usporeno. Bojala se pogledati unatrag. Zasigurno joj je strana maskirana osoba bila za petama. Stisne se oekujui ruku koja e ju dohvatiti svakog trenutka ili hitac kojim e ju pogoditi u leda, no, uspije stii do Daimlera i kleknuti pored razbijenih stakala. Na mjestu vozaa vie nije bilo ni vrata i uvue se u automobil. Uze dvocijevku i otvori uzbueno pretinac s rukavicama, dohvativi kutijicu od crvenog kartona na kojoj je pisalo: Eley Kynoch, cal. 12, 25 metaka. Otvori kutijicu

nestrpljivim prstima i crveni se metci prospu u pijesak medu njena koljena. Palcem otvori puku. Prazni metci padnu iz puke... i dvocijevka joj bude oduzeta iz ruke. Maskirani ovjek ju je dostigao. Mora da je bio neka vrsta leoparda da bi joj se pribliio tako tihi i tako brzo. Odbaci puku daleko od sebe koja padne u pijesak na pedesetak koraka; no, od jaine bacanja izgubi ravnoteu i Centaine se baci na njega, podignuvi se brzo i pogodivi ga ramenom u prsa ispod podignute ruke kojom je odbacio puku od sebe. Iznenadila ga je, dok je pokuao drati ravnoteu na samo jednoj nozi. Otkotrljaju se zajedno u pijesak. Na trenutak Centaine se nala iznad njega, a zatim se ponovno ustane potravi prema Daimleru. Motor je i dalje tutnjio, oslobaajui plavkasti dim, jer je zgubio gotovo sve ulje i ubrzo e se raspasti. Pitolj! Centaine dohvati ruku na stranjim vratima. Opazila je pitolj TwentymanJonesa u depu sjedala: ali vrata su bila blokirana i nije bilo naina da ih otvori. Vrati se na mjesto vozaa i pokua ga dohvatiti s te strane, no, olovni prstiju dohvate za rame i povuku iz automobila. U tom se trenutku okrene i njeno lice se nade blizu maskiranog lica lopova. Vreica od brana prekrivala mu je cijelo lice, tako da je izgledao poput pripadnika KuKluxKlana. Rupe za oi bile su crne poput lubanje lesa, no, u dubini se osjealo iskrenje ljudskih oiju, koje je odmah pokuala noktima oslijepiti. On povue naglo glavu, no, nokti uspiju dohvatiti masku i rastrgati je do brade. On je dohvati za ruke. Umjesto da se pokua osloboditi njegova stiska, Centaine ga udari u slabine. No, on se uspije odmaknuti i pogodi ga u noni mii. Ona opazi da ga je zaboljelo, ali on ne popusti stisak: bilo je kao da ju stiu okovi. Spusti glavu i zagrize mu ruku istodobno ga udarajui nogama i koljenima ispod pojasa, uvijek udarajui u tvrdu kost i mii. Mukarac je reio pokuavi ju ukrotiti. Naravno, nije oekivao tako divljaku obranu, a i ruka ga je boljela. I nju su boljele eljusti od snage kojom ju je pritiskivao. Osjeala je meso kako se para ispod njenih zuba i krv koja joj je iknula u usnu upljinu osjetivi slankast okus. Slobodnom je rukom maskirani ovjek dohvati za kosu i pokua joj povui glavu prema natrag. Ona je disala na nos, daui poput buldoga i drei ga snano zubima sve dok nije dola do kosti. Mukarac ju je i dalje vukao za kosu i istodobno stenjao i reio oajniki. Ona sklopi oi oekujui svakog trena udarac u sljepoonicu koji bi ju natjerao da popusti, mrtva ili bez svijesti, no, mukareve reakcije bile su udnovato odmjerene i njene: nije joj pokuao nauditi, ve se samo izvui iz njenog ugriza.

Osjeti u ustima neto poput praska. Stigla je do arterije i presjekla je. Krv je itala topla osjeajui je i gotovo je guei. Isprazni je zakrenuvi glavom no, ne poputajui ugriz. Njegova bol bila je ve tolika da se morao odluiti na protunapad. Ugura joj palac i kaiprst u eljust i vrsto stisne. Njegovi su prsti izgledali poput olovnih panda. Ona osjeti neizdrivu bol i popusti. Jo ga jednom iznenadi i baci se prema Daimleru. Ovoga puta uspije uvui ruku i dosegnuti pitolj. Oruje klizne odmah iz futrole i dok je drhtavom rukom pokuavala dobro naciljati, maskirani ovjek ju dohvati za kosu i izvue divljakim trzajem iz automobila. Ponovno izgubi pitolj i padne na krov prevrnutog automobila. Ponovno krene u napad, pokuavi ga ugristi za obraze, zubima koji su ve bili crveni od krvi. Rastrgana maska padne mu s lica, dok se bacio na tlo drei ju u zagrljaju. Ona je grebla i udarala, no, mukarac ju je uspio priklijetiti ramenima na tlu i pritisnuti ju svom snagom i teinom rairenih ruku poput raspela: i odjednom ona se prestane boriti i zagleda se u njega. Kroz ostatke maske opazi njegove oi, te udnovate, svijetle oi boje topaza dugakih i tamnih trepavica. Ona jaukne. Lothar! On se trgne zauvi svoje ime i stajali su zagrljeni poput ljubavnika: prekrienih nogu, stranjica slijepljenih, daui, krvavi, gledajui se bez rijei. Odjednom on je ostavi i podigne se na noge. Otrgne sa sebe masku i zlatne kovre padnu mu slobodno na ui i elo, dok je vreicu iskoristio da si zavije ruku. Shvati da je rana bila teka. Vidjela se ak i kost, a meso je bilo smrvljeno. Crvena krv iz arterije odmah natopi bijelo platno i zapone se cijediti kap po kap na tlo. Centaine se uspravi u sjedei poloaj i pogleda ga. Daimlerov motor se konano ugasio i posvuda uokolo vladala je tiina izuzev njihovog disanja. Zato to ini?, zapita ga apatom. j Dobro zna zato. On zubima privee platno. U tom trenutku Centaine se ponovno baci prema Daimleru, pokuavi tvrdoglavo domognuti se pitolja. Uspije ga dohvatiti prije nego to ju je on dostignuo, i povukao natrag na tlo. On dohvati pitolj. Zatim si privee pojas pitolja oko ruke uspjevi konano zaustaviti krvarenje. 193 JI Gdje su?, ree pogledavi enu u oi. O emu govori? Nagne se u Daimler i izvue odmah iz metalne kutije dijamante. Kljueve, ree. Ona ga je samo nastavila promatrati u znak izazova. Tada on mirno poloi kutiju na pijesak, napravi korak unatrag te ispali hitac iz pitolja. Hitac odjekne u tiini pustinje, a Centaine osjeti um odjeka u uima. Metak otvori osiguranje kutije s dijamantima. Lothar poloi pitolj u dep i otvori

poklopac. Ugleda puno malih paketia uredno poredanih. Drago kamenje je bilo zamotano u smei, grubi papir zapeaen voskom. Lothar uze jedan zdravom rukom i proita naglas natpis koji je ispisao TwentymanJones krasopisom. 156 komada, ukupno 382 karata. Otkine papir zubima i pretrese ga tako da je drago kamenje palo na dlan njegove ranjene ruke. Na jakoj svjetlosti dana sjajili su se tipinim sapunastim sjajem neobraenih dijamanata. Lijepi su, primijeti stavivi ih u dep. Ponovno vrati polupraznu vreicu u kutiju s ostatkom dragulja i zatvori je. Da si ubojica, znala sam, ali danas vidim da si i lopov. Ti si meni ukrala brodice i poduzee. Ne govori mi o lopovlucima. Stavi kutiju pod miku i ustane. Napravi krug oko automobila i iako je bio prevrnut uspije otvoriti haubu. Bravo, vidim da si bila dovoljno razumna ponijevi sa sobom dovoljno vode. Dvadeset bavica bilo bi dovoljno za tjedan dana, no, doi e po tebe puno prije. Abrahams ti alje ususret pratnju. Deifrirao sam telegrafske naputke TwentymanJonesa. Svinjo, prosike ona. Prije nego to odem, prekinut u telegrafske ice tako da e shvatiti da se neto dogodilo. Ne brini, izvui e se. Boe, kako te mrzim! Ostani pored automobila. To je prvo pravilo eli li preivjeti u pustinji. Nemoj zapoeti lutati uokolo. Za dva dana e te pronai, prednost koja mi je sasvim dovoljna. Mislila sam da te ve mrzim, ali tek sada shvaam pravu smisao te rijei. Zaista? Mogao sam te ja pouiti tome, ree on mirno podignuvi dvocijevku s pijeska. Zna, dobro sam je upoznao za vrijeme ovih godina, odgaj ajui tvog sina dok je bio malen i bez majke. A i kasnije kad si se vratila u moj ivot da bi unitila sve ono to sam ja uz veliki napor stvorio i o emu sam sanjao. Stavi Mauzer na rame, a kutiju s dijamantima pod zdravu miku. Drugu ruku gurne ispod koulje. Bilo je oito da ga je boljela: ispod preplanulosti bio je blijed i glas mu je podrhtavao. Pokuao sam ne ozlijediti te. Da se ti nisi tako borila..., zastane. Nikad se vie neemo sresti. Zbogom Centaine. Srest emo se ponovno, proturjei mu ona. Ti me dobro poznaje i zna da neu imati mira sve dok ne bude platio za ovo. Lothar potvrdi. Pokuat e, znam. Zatim joj okrene lea. Lothar!, pozove ga Centaine zapovjedniki, a potom, kad se on okrenuo, nastavi njenije: Uinimo zamjenu: ja u tebi vratiti tvoje brodice i poduzee, slobodno od svih dugova, a ti e meni vratiti dijamante. Lo posao, osmjehne se on tuno. Moja roba vie ne vrijedi nita, ali tvoji dijamanti... Uz pedeset tisua funta i moju rije da te neu prijaviti. Pokua sakriti oaj koji joj je

mijenjao boju glasa. Proli put sam ja tebe molio, sjea li se? Ne, Centaine, i da hou, sada se vie ne mogu vratiti natrag. Prekinuo sam sve veze. Pomisli na ukradene konje, no, nije joj to mogao rei. Nee biti nikakve zamjene. Sada moram otii. Polovicu dijamanata... ostavi mi bar polovicu, Lothar. A zato bih? U ime ljubavi koja nas je nekada vezivala. On se gotovo nasmije. Bolje je da pronae neki bolji razlog od ovog. U redu. Ako mi ih oduzme, unitit e me, Lothar. Ne mogu prebroditi takav gubitak. Ve se nalazim u tekoama, nikada se vie neu moi oporaviti. I ja sam bio u istom stanju kad si mi oduzela brodice. Okrene joj leda i krene prema koritu rijeke, dok se ona podizala na noge. Lothar de La Rey!, dovikne mu. Odbio si moju ponudu, a sada posluaj moju zakletvu: kunem se pred Bogom i pozivam sve svetce da mi budu svjedoci da neu imati mira sve dok te ne budem vidjela na vjealima! Nije se okrenuo, no, ona opazi da je malo pognuo ramena zauvi njenu prijetnju. Zatitivi ranjenu ruku i pognut pod teinom puke i kutije s dijamantima, malo kasnije nestao je iz njena vidokruga. Ponovno se baci na pijesak. Primijeti da je snano i nekontrolirano drhtala. uenje i oaj izmjenjivali su se poput velikih oceanskih valova koji udaraju na plau za oluje, povlaei se i vraajui se jo veom jainom. Plakala je, a suze su ispirale prainu i krv s njezina licu. Suze su u njoj izazivale gnuanje kao i okus krvi koji je osjeala u grlu. Gnuanje pojaa u njoj odlunost i da joj energiju da prebrodi ok, ustane i ode do automobila. Zaudo je uturica bila jo uvijek na svom mjestu. Ispere si suze i usta, ispljunuvi ruiastu tekuinu u pijesak pustinje. Ve pomisli da krene za Lotharom. No, on joj je oduzeo pitolj i unitio dvocijevku. Ne jo..., zarei. No, ubrzo. Kunem ti se, Lothar de La Rey. Obie oko prevrnutog Daimlera i uz malo napora uspije otvoriti haubu. Izvue dvije bave s vodom i kutije s industrijskim dijamantima; odnese ih u hlad obale i zakopa ih u pijesak kako bi ih sakrila i odrala vodu svjeom. Zatim se vrati prema Daimleru i provjeri nestrpljivo to je imala sa sobom da bi preivjela. Odjednom se zabrine da nije ponijela sve to je trebala da bi se povezala na telegrafsku icu. No, nije zaboravila nita, u kutiji s alatom bilo je sve. Sa smotuljkom ice i odailjaem slijedila je tragove koje je Lothar ostavio za sobom te pronae mjesto gdje je ostavio konja. Rekao je da e odrezati telegrafsku icu... Zaklonivi si rukom oi od sunca pogleda prema koritu rijeke. Trebao je pretpostaviti da sa sobom imam odailja i oduzeti mi ga... Na taj nain nee vie imati svoja dva dana prednosti.

Opazi telegrafske stupove koji su se redali jedan za drugim, dok je cesta krivudala, udaljavajui se. Tragovi Lotharova konja vodili su du obale: poela ih je slijediti. Na stotinu metara udaljenosti opazi prekinutu liniju. Odrezane ice visjele su naruavajui ravnomjernost beskonanog telegrafskog lanca. Produi korak. Kad je stigla do mjesta gdje je linija prolazila preko rijeke, pogleda prema dolje i prepozna odmah ostatke Lotharova tabora. Na ostatke eravice bio je na brzinu baen pijesak, no, bio je jo uvijek topao. Poloi na tlo icu i odailja te se spusti. Otkrije rov i shvati da je u njemu vie od jedne osobe ostalo u zaklonu vie od par dana. Bilo je tri leaja od suhe trave. Tri, razmisli. I odmah shvati: Sa sobom vodi i svoje kopile. Jo uvijek nije mogla razmiljati o Manfredu kao o vlastitom sinu. A drugi e biti zasigurno Swart Hendrick. On i Lothar su uvijek bili nerazdvojni. Izie iz rova dvoumei se na trenutak. Trebalo je vremena dok bude spojila odailja s prekinutom icom, a bilo je vano otkriti na koju je stranu pobjegao Lothar ako je namjeravala organizirati potjeru uz nadu da e biti djelotvorna i uspjena. Donese odluku: Povezat u se kad budem znala u kojem pravcu ih poslati. Bilo je malo vjerojatno da je krenuo na istok, prema Kalahariju. Dolje nije bilo niega. Otii e u Windhoek, i krene u tom pravcu. Prostor oko tabora bio je prepun tragova konja i ljudi. Ostali su na tom mjestu otprilike dva tjedna, procijeni. Znanje koje je stekla s Bumanima omoguilo joj je da proita taj labirint tragova. Nisu krenuli tim putem, konano ree. Vjerojatno idu prema jugu, prema Gobabisu i rijeci Orange. Ponovno krene u izvidnicu i kad nije pronala ni najmanji svjei trag zaustavi se i pogleda prema sjeveru. Nije mogue. Bila je zbunjena. S te strane nema niega sve do rijeke Okavango i portugalskog teritorija. Konji nikada ne bi uspjeli proi taj teritorij Bumana. No, usprkos tome, krene u izvidnicu i s te strane i gotovo odmah primijeti jedan svjei trag, jasno utisnut u tlo. Tri konjanika s po jednim rezervnim konjem za svakoga, proli prije manje od sat vremena. Lothar ide prema sjeveru: ako nije lud, neto je organizirao. Zapone slijediti svjee tragove nekoliko kilometara kako bi se uvjerila daje to zaista pravi put kojim se kree, a ne varka. No, tragovi su vodili ravno prema fatamorganama i suhim sjevernim osamama i prou ju trnci prisjetivi se to je sve doivjela dolje u pustinji. Lud je, proape. Ali ja znam da nije! Kree se prema angolskoj granici, njegovoj staroj bazi kad se bavio lovom na slonove. Ako stigne do rijeke, neemo ga vie uspjeti uloviti. Ima bezbroj

prijatelja tamo dolje, portugalski trgovci koji su od njega kupovali bjelokost. Ovoga puta Lothar u depu ima dijamante vrijedne milijun funta i cijeli svijet na raspolaganju da izabere sebi sklonite. Moram ga uhvatiti prije nego to stigne do rijeke. Osjeti se slabom pred velikim zadatkom i zapone oajavati. Dobro sam prouila plan... sve je na njegovoj strani. Neemo ga nikada uhvatiti. Odagna te misli oajanja snagom volje. Uhvatit emo ga. Moramo ga uhvatiti. Moram biti lukavija i prevariti ga, samo da bih preivjela. Okrene se i potri prema ostavljenom taboru. Telegrafske ice pale su na tlo. Uze krajeve i spoji ih icom koju je ponijela sa sobom, povukavi ih tako da vie nisu dodirivale tlo. Postavi odailja. Baterije su promijenili kad je krenula u Windhoek, mora da su bile ispravne. Na jedan uasan trenutak sjeanje ju napusti i nije se mogla prisjetiti Morseove abecede: zatim se naglo prisjeti i zapone slati poruku. Junona za Vingta - odgovoriti molim. Nekoliko dugakih trenutaka zauje samo tiinu s druge strane, a potom odjednom odgovor: Vingtza Junonu - poslati molim Pokuavi izrei sve u to manje rijei, izvijesti TwentymanJonesa o razbojstvu i njenom poloaju, a potom nastavi: Sklopiti mir sa trajkaima iz zajednikog interesa pronai robu - stop poslati kamion prema sjeveru i Ochee te lokalizirati bumanski tabor u umi Mongongo - stop - poglavica se zove Kwi - stop - rei Kvviju djevojka nam kaleya ponavljam djevojka nam kaleya..., tuzahvali nebu da rije nije bilo potrebno napisati na kompliciraniji nain s Morseovim znakovima: kaleya]e znaio poziv u pomo, poziv koji nitko nije mogao ignorirati, ...i doite s Kwijem. Zatim nastavi s ostatkom uputa i kad zavri, TwentymanJones odmah odgovori: Pitanjeje, Vingt, dobivi odgovor: Uredu, Junona. Obrie si znoj sa ela svilenim rupcem ute boje. Sjedila je na suncu bez zatite. Odmah zatim ponovno se dohvati telegrafa i pozove operatera u Windhoeku u urede Courteney mining and finance Co. Poslati prethodnu poruku guverneru Blaineu Malcomessu zajedno sa sljedea dva zahtjeva intervencija policije za hvatanje lopova i pronalazak ukradene robe - stop - zahtjev za informacijama o krai konja ili kupnji u posljednja tri mjeseca od Lothara de La Reyja odgovoriti odmah Junona. Daleki slubenik joj ovako odgovori: Zamreni za Junonu..., mora da je u tom trenutku stigao u urede kompanije, ...zabrinuti za tvoju sigurnost - stop ostani gdje jesistop. Centaine se razljuti, nisu shvaali da je poznavala to tlo bolje od njih, no, nastavila je biljeiti poruku: Naoruana pratnja krenula iz Windhoeka

u pet popodne trebala bi stii ujutro rano - stop - ostani i ekaj moj odgovor od Malcomessa - stop. Na sreu je ica bila dovoljno dugaka da stigne u hlad obale, gdje se smjestila iskoristivi stanku i razmiljajui paljivo o sljedeim koracima koje je trebala uiniti. Neke su stvari bile jasne i prva je bila ta da normalna postrojba nikada nee uhvatiti Lothara de La Reyja na tom terenu. Dobro ga je poznavala. Bolje ga je poznavala od bilo kojeg bijelca, ali ne bolje od malog Kwija. Morat emo mu presjei put i za to e nam biti potrebni konji. Ovdje nam kamioni ne trebaju. Lothar to dobro zna i rauna na to. Zasigurno je odabrao najtei put. Zatvori oi i zamisli si teren na sjeveru koji se prostirao pred njom, to beskonano i pusto prostranstvo koje se na karti zvalo Zemlja Bumana. 1QQ Koliko je znala o njoj, bilo je vode na povrini u samo dva mjesta, bunaru koji je ona zvala Slonovim, i izvoru u podnoju breuljka. Bila su to bumanska tajna mjesta koja joj je pokazao djed Owa prije petnaest godina. Zapita se je li u stanju pronai ih ponovno i posumnja u tu mogunost, sigurna pak da ih je Lothar dobro poznavao i bio je u stanju krenuti ravno prema njima. A moda je poznavao i druge izvore. Telegrafski zvuk je trgne iz razmiljanja i potri kako bi zabiljeila poruku. Malocmess za Junonu: policija obavjetava o krai dvadeset i est konja vojske u Okahandja - stop - samo dva konja pronaena stop - izraziti daljnje zahtjeve. Dakle, bila sam u pravu! Lothar si je nabavio konje da bi preao pustinju do Angole, usklikne, i vrati se, sklopivi oi, na prouavanje terena na sjeveru, procjenjujui vrijeme i udaljenosti. Konano, ponovno otvori oi i odgovori na prethodni brzojav. Provjerila bijeg kradljivaca prema rijeci Okavango - stop sastaviti postrojbu vojnika naviklih na pustinju s rezervnim konjima stop sastanak u Kalkrandu to prije - stop - uz bumanske voe. TvventvmanJones je stigao prije pratnje iz Windhoeka. Nije bio daleko od Ochee. Kamion kompanije se pojavi kreui se prema Centaine koja mu potri ususret maui rukama iznad glave i smijui se od olakanja. Navukla je na sebe izme i hlae koje je pronala u prtljaniku automobila. TwentymanJones skoi s kamiona i potri joj ususret spretnou atletiara. vrsto ju zagrli. Hvala Bogu, ree srano, hvala dragome Bogu, nije ti nita. Bio je to prvi put da ju je zagrlio i odmah se posrami. Ostavi ju i povue se korak unatrag, pokuavi bar da ne pocrveni. Jeste li pronali Kwija?, zapita ga ona. U kamionu je. Centaine odmah potri prema njemu. Kwi i Debeli Kwi sjedili su na kamionu, vidljivo uasnuti. Izgledali su poput divljih

ivotinjica u kavezu razrogaenih i kolutavih oiju. Djevojka Nam!, usklikne Kwi i obojica skoe s kamiona kako bi ih utjeila, pjevuei od sree i olakanja. Ona ih zagrli poput prestraene djece, mrmljajui njenosti. Sad u ja biti uz vas, ne morate se bojati. Ovo su dobri ljudi, a ja u uvijek biti uz vas. Pomislite na prie koje ete moi ispriati kad se vratite kui. Postat ete najpoznatiji Sani koji su ikada postojali, govorit e se o vama po cijelom Kalahariju. Dvojica se zaponu smijati sretni poput djece, zaboravivi na svoj strah. Postat u poznatiji pod Debelog Kwija, ree Kwi, jer sam stariji, iskusniji i pametniji od njega. Debeli Kwi se namrti ozlojeen i skeptian. Postat ete slavni obojica, ree brzo Centaine i time prekine svau. Moramo stii zloeste ljude koji su mi naudili. Vi ete pronai tragove i povest ete me k njima, a nakon toga ja u vam darovati predivne poklone koje si niti ne sanjate i svi e rei da nikada meu Sanima nije bilo lovaca poput brae Kwi. No, sada se moramo pouriti, inae e nam zloesti pobjei. Potri prema TwentymanJonesu s dvojicom Sana za petama poput vjernih pasa. De La Rey je ostavio industrijske dijamante, zakopala sam ih ispod korita. Zastane u udu, prepoznavi dvojicu s TwentymanJonesom. Voza je bio Gerhard Fourie, a drugi je bio Maclear, odnosno dvojica od trojice lanova trajkakog odbora. Oboje su izgledali mirno dok je Maclear govorio: Drago nam je to vas vidim ivu i zdravu, gospoo Courtenev. U rudniku smo svi bili zabrinuti za vas. Hvala gospodine Maclear. Spremni smo uiniti sve to je u naoj moi. Ova nas se stvar tie, gospodo Courtenev. Istina je, gospodine Maclear: bez dijamanata nema plaa. Vi se pobrinite za industrijske dijamante koje su kradljivci ostavili, a nakon toga krenut emo prema Kalkrandu. Imate li dovoljno goriva da stignete do tamo, gospodine Fourie? Stii emo sutra ujutro, gospoo Courteney, obea joj voza. Kalkrand je bila najdalja postaja do koje se moglo stii kamionom. Tamo je put prestajao. Put koji je Fourie izabrao da stigne do Kalkranda opisivao je irok krug izbjegavajui lo teren Bumana. Kretao se prema sjeveru, a zatim zapadu i konano istoku, stigavi do Kalkranda koji se nalazio na 250 kilometara sjevernije i sedamdeset zapadnije od mjesta gdje je Lothar saekao Centaine da je opljaka. Uspjet e skratiti put za stotinjak kilometara naspram bjegunca, a moda i vie, bude li on izabrao zapadniji put prema rijeci Okavango. Naravno, bilo je mogue da se Centaine prevarila i da Lothar bjei u nekom drugom smjeru. No, nije eljela ni pomisliti na takvu mogunost. Bilo je

jo kamiona koji su proli ovim putem u posljednjih nekoliko sati, ree TwentymanJonesu gledajui kroz prozor kamiona. ini mi se dva. Mislite li da se radi o policijskim postrojbama koje alje kapetan Malcomess? Ako je tako, taj je ovjek bri od munje. Bio je jako brz. Jasno je da su krenuli dravnom cestom Okahandja, a zatim ovim pravcem. Centaine se arko nadala da je to tono, ali TwentymanJones zanijee glavom Vjerojatnije da se radi o namirnicama za naselje. Kladim se da emo mi stii prije njih, a vjerojatno emo morati jo dosta vremena ekati policiju. Pred njima, u jutarnjoj sumaglici, izvire krovovi od lima naselja. Bilo je to pusto mjesto u podnoju malenog breuljka odabrano zbog izvora vode. Dvije vjetrenjae koje su aktivirale pumpe da bi se dolo do vode, uzdizale su se poput straara pored bunara. Njemaki dominikanci, ree TwentymanJones obrativi se prema Centaine. Slue nomadska plemena Ovahimba iz ovog podruja. Fourie zaustavi kamion pored onih boje pijeska koji su pripadali policiji, dok je Centaine skoila s kamiona i zapitala vojnika gdje je kapetan. No, odmah se prekine, jer je opazila snanu pojavu na balkonu kamene zgrade pored crkve. Na sebi je imao konjanike hlae kaki boje i smee izme koje su se sjajile, i upravo je odjenuo jaknu iznad koulje i tregera. Spretno se spusti stubama balkona i potri joj ususret. sjr. Kapetane Malcomess... nisam oekivala da u vas nai ovdje osobno! Vi ste me zamolili za punu suradnju, gospodo Courteney, ree pruajui joj ruku. Izmeu vrka prstiju zaiskri plavkasta iskrica. Bili su prepuni elektriciteta. Centaine povue ruku nasmijavi se, a zatim mu je ponovno prui. Njegov stisak bio je suh i snaan, umirujui. Neete li valjda s nama u pustinju, sa svim obvezama koje imate u dravi? Ako ne idem ja, ne idete ni vi, ree osmjehujui se. Dobio sam naputke od prvog ministra, generala Hertzoga, i generala Smitha, da vas zatitim osobno. Izgleda da ste nagli, katkad neoprezni. Dva stara gospodina jako su zabrinuta. Ja moram ii, prekine ga. Nitko drugi ne bi mogao pregovarati s bumanskim vodama. Bez njih kradljivci bi sasvim nestali. On klimne. Siguran sam da je namjera dvaju cijenjenih generala da nitko od oboje ne ide, no, odabrat u slobodnu interpretaciju njihovih elja i otii zajedno s vama. Odjednom se zapone smijati poput djeaka koji je napravio kakvu vragoliju. Bojim se da vam je sudbina ostati uz mene. Pomisli na putovanje kroz pustinju s njime, daleko od njegove ene. Na trenutak zaboravi na Lothara de La Reyja i dijamante i odjednom shvati da su si jo uvijek stiskali ruke i

da su ih svi promatrali. Povue ruku i ivahno ga zapita: Kad moemo krenuti? Kao odgovor na njeno pitanje on se okrene i uzvikne: U sedla! U sedla! Kreemo odmah! Dok su vojnici trali prema konjima, ponovno joj se obrati ozbiljno i kompetentno: A sada, gospodo Courtenev, budite tako ljubazni i recite nam koje su vae namjere, i kamo, do vraga, idemo? Ona prasne u smijeh. Imate li kartu? Ovuda. Povede ju u naselje i predstavi ju dvojici njemakih dominikanaca koji su ga vodili, a potom se nagne nad golemu kartu koju je ve pripremio na stolu. Pokaite mi vae namjere, pozove je, i ona mu se priblii, ne dodirujui ga. Krada se dogodila ovdje, ree pokazujui tono mjesto prstom. Slijedila sam tragove kradljivaca u ovom pravcu. De La Rey se kree prema Angoli, sasvim sam sigurna. No, trebamo prei pedeset kilometara da bismo stigli do nje. Tako ste mislili da je bolje da ga zaobiete i da ga preduhitrite, potvrdi on, i sada namjeravate krenuti prema istoku, u pustinju, tako da biste mu preprijeili put na konju. Ali, radi se o beskonanom teritoriju. Ne mislite li da je to kao traiti iglu u plastu sijena? Tajna je u vodi, odgovori mu. Vjerojatno je ostavio rezervne konje pored vode. Ja ne sumnjam u to uope. Konje koje je ukrao vojsci? Da, shvaam, no, stvar je u tome da dolje uope i nema vode. Nije tono, ree mu. Nije naznaena na karti, ali on zna gdje e je pronai. I moji Bumani to dobro znaju. Saekat emo ga na izvoru ili emo mu ui u trag ako je pred nama. On se uspravi i sloi kartu. Mislite li da je to mogue? Da se nalazi ispred nas?, zapita Centaine. Morate imati na umu da se radi o energinom i arkom mukarcu, koji dobro poznaje ovu pustinju kao i svoje depove. Nemojte ga nikada omalovaavati, kapetane, bila bi to kardinalna greka. Prouio sam njegov dosje, ree uvukavi geografsku kartu u futrolu i stavivi na glavu kapu, koja mu je pokrivala klempave ui i inila ga jo viim i snanijim. Opasan je ovjek, jednom je za njim bila raspisana tjeralica od deset tisua funta. Ne, ne mislim uope da se radi o laganoj stvari. Policijski asnik se pojavi na vratima. Svi smo spremni, gospodine kapetane. Jesti li osedlali konja za gospodu Courteney? Da gospodine! Bio je mrav, preplanuo od sunca i miiav, gustih brkova koji su bili uvijeni prema dolje. Blaine Malcomess primijeti da ga je ona promatrala. asnik Hansmever. Stari smo prijatelji jo od vremena kampanje za Smitha. Drago mi je to vas mogu upoznati, gospoo Courtenev. Naravno da ve sve znam o vama, pozdravi ju asnik. Drago mi je da ste s nama, asnie.

Na brzinu se pozdrave s dominikancima i iziu iz naselja. Centaine se priblii konju kojeg joj je Blaine dao pripremiti, velikog pastuha, i popravi stremene. U sedla!, zapovjedi Blaine Malcomess i dok je asnik sa svojom etvoricom ljudi uzjahao na konje, Centaine se obrati TwentymanJonesu da ga pozdravi. Rado bih poao s vama, gospodo Courteney, ree joj. Prije dvadeset godina nitko me ne bi mogao zaustaviti. Ona se osmjehne. Molim vas, navijajte za nas. Ne budemo li uspjeli ponovno vratiti dijamante, bit ete primorani ponovno se vratiti u De Beers, a ja u se nai u drutvu siromanih. Nadam se da ete uhvatiti svinju koj a vam je uinila tu alu, ree inenjer. Dovedite ga natrag u okovima. Centaine uzjai i opazi daje konj miran i krotak. Krene prema Blaineovom konju. Moete pustiti vae vodie da zaponu potragu, gospodo Courteney, ree joj osmjehnuvi se. Povedi nas k vodi, Kwi, uzvikne ona i dva mala Bumana, s lukovima i strijelama na ramenu, okrenu se prema istoku. S glavama prepunim kovra, tvrdih i okruglih stranjica s malim gaama i ivahnim nogama, dvojica potre. Roeni su za tranje, a konji su morali ubrzati tempo da ih ne bi izgubili iz vidokruga. Centaine i Blaine su jahali na elu, jedan uz drugoga. asnik i etvorica vojnika slijedili su ih, i svatko je drao u rukama uzde rezervnog konja koji je nosio vodu u velikim okruglim uturama. Bila je to rezerva dovoljna za tri dana ljudima i ivotinjama, ako bi se ravnomjerno koristila, a bila je dovoljna jer su svi dobro poznavali pustinju. Centaine i Blaine su jahali u tiini, iako su s vremena na vrijeme gledali jedno u drugo krajikom oka. Blaineov konj je bio gotovo kraljevski. A Blaine je izgledao poput centaura, konjanik koji je jedinstven s konjem, i sada je shvaala zato je bio tako poznat kao igra pola. Gledajui ga, zapone korigirati neke malene loe navike u jahanju koje je stekla godinama, i nakon ega je napokon izgledala besprijekorno poput njega. Osjeala je da bi mogla jahati vjeno ovom pustinjom koju je toliko voljela s tim ovjekom uza se. Kad su proli breuljak Blaine prvi put progovori: Bili ste u pravu, ne bismo nikad proli ovuda kamionom. Morali smo upotrijebiti konje. Zatim slijedi vapnenac, a potom pijesak. Tko zna koliko bismo puta ostali zaglavljeni u pijesku, sloi se ona. Kilometri su se nizali za njima. Bumani su nastavljali trati pred njima, ne posustavi ni trenutak ili dvoumei se, uvijek sigurni i ravnomjerni kao da vide daleku metu. Svaki sat Blaine je zaustavljao kolonu i ostavio konje da se odmore, dok je on sjahao i mirno razgovarao sa svojim ljudima, upoznajui ih,

provjeravajui teret i konjsku opremu, pazei na svaki detalj. Zatim, nakon petominutne stanke, ponovno bi naredio da krenu za Bumanima. Kretali su se sve do mraka, a potom bi se zaustavljali. Blaine je dijelio vodu i uvjerio se da su i konji napojeni i rastereeni, a potom bi krenuo prema vatri i sjeo s Centaine. I ona bi rijeila sve svoje obveze, uvjerivi se da su Bumani jeli i napili se i da su udobno smjeteni za no, te je sada spremala jelo za Blainea i za sebe. Kad je sjeo pred nju, prui mu pun lonac. ao mi je to fazan i kavijar nisu uli u moj meni, gospodine, no, preporuam vam da okusite telei gula. udno je koliko prija na ovaj nain. Jeo je uz dobar tek: konano oisti sav lonac pijeskom i prui ga Centaine. Zapali cigaru arom iz vatre. I kako je dobra cigara zapaljena pravom vatrom. Centaine ponovno spremi sve kako bi sutra ujutro mogli odmah krenuti, a zatim se vrati pored vatre, ne znajui bi li se ponovno sjela nasuprot njega. Blaine se tada odmakne na platnu i napravi joj mjesta, te ona sjedne pored njega. Predivno je, promrmlja Centaine zagledavi se u nono nebo. Zvijezde su tako blizu. Izgleda kao da ih moemo dohvatiti rukom i staviti ih oko vrata poput vijenca od poljskog cvijea. Jadne zvijezde, ree on. Kako bi izblijedjele. inaCentaine spusti pogled i osmjehne mu se. Podijele zajedniki na trenutak u tiini zadovoljstvo komplimenta. Zatim ona ponovno pogleda u nebo. Ono je moja osobna zvijezda, ree pokazavi na Acrux, u Junom kriu. Michael joj je dodijelio tu zvijezdu. Michael... osjeti bol i grinju savjesti prisjetivi ga se, no, nije vie bila tako snana. A koja je tvoja zvijezda?, zapita ga. Bih li trebao imati jednu? Naravno, potvrdi ona. To je prijeko potrebno. Zastane, a zatim srameljivo nastavi: Bi li dopustio meni da ti je ja izaberem? Bio bih poaen. Nije se alio, bio je ozbiljan koliko i ona. Tamo, ree okrenuvi se prema sjeveru, gdje se nazirao niz zvijezda. Regul, u sazvijeu Lava, tvog natalnog znaka. Ja je izabirem i dajem ti je, Blaine. Ne primijetivi, preli su na ti. A ja je prihvaam uz veliku zahvalnost. Od sada na dalje, svakog puta kad je budem pogledao pomislit u na tebe, Centaine. Bila je to ljubavna obveza, dana i prihvaena: oboje su to shvaali i zaute u tom znaajnom trenutku. Nakon nekog vremena on je zapita: Kako zna da pripadam znaku lava? Mislila sam da je bolje ako se raspitam, odgovori mu bez imalo srama. Roden si 28. srpnja 1893. A ti, odgovori on, rodena si prvog dana stoljea. Zato se i zove Centaine. Otkrio sam. I meni je bilo vano znati. Sljedeeg jutra krenuli su prije zore, uvijek

za bumanskim vodama. Sunce se pojavi i zapone iriti svoju toplinu, osuivi znoj s bokova konja i ostavivi bijele slane kristale. Vojnici su jahali pognuti kao da na leima nose teak teret. Sunce je stiglo u zenit i zapoelo se sputati prema zapadu. Sjene su se produljile ispred njih i boje su ponovno postale pustinjske: oker, ruiasta i arkocrvena. Pred njima, Kwi se naglo zaustavi i zapone njuiti suhi i sirovi zrak golemim nosnicama tipinim za stanovnike toplih krajeva. Debeli Kwi uini isto i par je izgledao nalik na dva lovaka psa koji su nanjuili fazana. X % to to rade?, zapita Blaine zastavivi konja. Prije nego to mu je Centaine mogla odgovoriti, Kwi glasno uzvikne i ponovno potri, dok ga je Debeli Kwi slijedio. Voda, ree Centaine podignuvi se u stremenima. u Nanjuili su vodu. i 8 Zaista?, zapita je Blaine u nevjerici. I ja nisam prvi put mogla vjerovati, nasmije se ona. Owa je bio u stanju osjetiti vodu na udaljenosti od osam kilometara. Doi, dokazat u ti. Podbode pastuha u galop. Pred njima u pranjavom vrtlogu pojavi se niska otrina na tlu. Radilo se o malenom breuljku crvene gline, bez imalo vegetacije osim udnovatog stabla, kokerboom s korom poput koe reptila. Centaine zapljusnu sjeanja i nostalgija. Prepoznavala je mjesto: ve je bila na tom tlu, s dva starca Sani koje je voljela i Shasom u trbuhu. Prije nego to je stigao do breuljka Kwi i njegov brat su prestali trati i zaustave se rame uz rame prouivi tlo. Kad je Centaine stigla do njih, meusobno su ivahno govorili. Prevede za Blainea, jezikom koji joj se zaplitao od uzbuenja. Pronali smo tragove. Radi se o De La Revju, nema ni najmanje sumnje. Tri konjanika koja se ne brinu o novim ivotinjama, koje su takoer umorne. De La Rey je organizirao sve u najsitnije detalje. Centaine se jedva uspijevala suzdrati, koliko je bila sretna. Pogodila je, Lothar se zaista kretao prema portugalskoj granici. On i dijamanti nisu vie bili tako daleko. Kada, Kwi?, zapita ga nagnuvi se da bi osobno pogledala tragove. Jutros, Djevojko Nam, ree joj maleni Buman, pokazavi prema nebu visinu sunca u trenutku njihova prolaska. U zoru, dakle. Imaju oko osam sati prednosti pred nama, ree Blaineu. To je mnogo, ree on ozbiljno. Od sada na dalje svaki trenutak je dragocjen. Postrojbo, naprijed!, zapovjedi. Kad su bili na kilometar udaljenosti od breuljka s kokerboomom, Centaine ree Blaineu: Ovdje se nalazilo jo mnogo konja koji su pasli nekoliko tjedana. Vide se tragovi posvuda. Bila sam u pravu. De La Rey je ovdje drao ovjeka koji je pazio na rezervne ivotinje. Vidjet e da emo na

izvoru pronai jo jasnije tragove. Zastane i pogleda prema naprijed. U podnoju breuljka nalazile su se tamne i amorfne sjene. to je to?, zapita Blaine u nedoumici. Tek kad su se pribliili, shvate o emu se radi. Mrtvi konji!, izjavi Centaine. De La Rey je ubio preumorne konje. Ne, proturjei joj Blaine, koji je sjahao s konja i pregledao ostatke. Nema tragova metaka. Centaine se ogleda oko sebe. Opazi primitivan ograeni prostor u kojem su drali svjee konje i kolibu koja je ugostila jednog ovjeka. Kwi, uzvikne Bumanu, pronadi tragove onih koji su otili odovud. Debeli Kwi, pregledaj tabor. Trai ono to bi nam moglo pomoi da saznamo neto o loim ljudima koje slijedimo. Zatim jaui krene prema izvoru. Nalazio se ispod breuljka. Voda je pretjecala kroz dva sloja gline. U tisuama godina glineno tlo je utabano nogama tisua i tisua ivotinja i stopalima generacija i generacija Sana. Voda je pretjecala i zavravala u nekoj vrsti strme udubine. Prema breuljku sloj gline inio je rub koji je branio izvor od izravnih zraka sunca, usporivi isparavanje. Radilo se o malenoj, svijetloj lokvi, neto veoj od kade, u koju su neprekidno utjecale podzemne vode. Centaine je znala iz iskustva da je imala lo okus zbog minerala koji su bili otopljeni u njoj, te urina i izmeta od ivotinje nakon to su se napojile. Pogleda izvor na trenutak i privue ruku na usta, ne skrivajui uas. Na rubu lokve opazila je grub natpis. Velika grana camelthornabilaje smjetena medu piramidom kamenja. Na vrhu je stajala limenka. Ispod nje nalazio se natpis ugljenom: Zatrovan izvor. Limenka je bila crvena i na njoj je crnom bojom bio naslikan klasian kostur s prekrienim kostima za one koji nisu znali itati natpis na kojemu je stajalo: Arsen. Blaine joj se priblii i oboje ostanu u tiini, tako da su mogli uti protjecanje vode. (Q Blaine konano progovori: Evo kako objasniti mrtve konje. Pravo je kopile.Njegov je glas drhtao od bijesa. Okrene konja i krene u galopu ususret vojnicima. Centaine zauje kako uzvikuje: asnie, provjerite rezerve vode. Izvor je otrovan. asnik zatim zapita: Dakle, potjera je zavrena. Bit emo sretnici ako se budemo mogli vratiti u Kalkrand. Centaine opazi da je drhtala od ljutnje i frustriranosti. Izvui e se. Prevario nas je prvom smicalicom. Kastrat je nanjuio vodu i pokua se spustiti do nje. Centaine mu to zabrani igrom koljena i oinuvi ga lagano biem po vratu. Povede ga iza svih ostalih konja i umiri ga peninom krupicom. Blaine joj se priblii. ao mi je Centaine, ree mirno. Morat emo se vratiti natrag. Nastaviti bez vode bilo bi pravo samoubojstvo. Znam. To je runa ala, ree

zanijekavi glavom. Otrovati izvor koji daje pustinji ivot! Sve e pomrijeti u pustinji. Jednom u ratu vidio sam posljedice takve vrste. Kretali smo se iz smjera Walvisa, 1915. godine... Zastane jer se maleni Kwi pribliio govorei jako uzbueno. to je rekao?, zapita Blaine. Jedan od ljudi koje slijedimo je ranjen, odgovori mu na brzinu Centaine. Kwi je pronaao ovaj zavoj. Kwi je medu rukama drao smotuljak prljavih krpa prepunih krvi. Prui ga Centaine. Spusti, Kwi, zapovjedi suho. Smotuljak je nesnoljivo smrdio. Posluno ga Kwi poloi pred nju i Blaine bajunetom rastvori krpu na pijesku. To je maska!, uzvikne Centaine, prepoznavi vreicu od brana koju je Lothar stavio na glavu. Bila je otvrdnula od krvi i ute tekuine, kao i ostale krpe koje su bile izraene od koulje kaki boje. Ranjenik se polegao ovdje, dok su ostali promijenili konje, i stavili sedla, a zatim su mu pomogli da uzjai. Sve to je Kwi proitao u tragovima. Ja sam ga ugrizla, ree polako Centaine. Dok smo se borili, zarila sam mu zube u meso, do kosti. Radi se o jako dubokoj rani, toj to sam mu zadala. Ljudski ugriz gotovo je isto tako opasan poput zmijskog ugriza, potvrdi Blaine. Ako ga ne lijei, moe uzrokovati otrovanje krvi. De La Rey je bolestan ovjek, a njegova ruka mora da je u loem stanju, sudei po zavojima..., dodirne ih vrkom izme. Sigurno bismo ga bili uhvatili. U njegovom stanju zasigurno bismo stigli do rijeke Okavango prije njih. Kad bismo bar imali vode da nastavimo! Okrene se ne elei gledati njenu tugu i suho ree Hansmeveru: Pola doze vode od sada na dalje, asnice. U sumrak emo ponovno krenuti prema naselju. Putovat emo svjeinom noi. Centaine se nije uspijevala umiriti. Drui od ljutnje vrati se do izvora promatrajui piramidu kamenja. Kako si mi samo to mogao uiniti, Lothar?, proape. Tvrd i oajan, ali takvo to... Spusti se prema udubini i stisne se upravo pored ruba izvora. Uroni kaiprst. Voda je bila hladna poput smrti, pomisli, i paljivo si obrie prst te nastavi promatrati vodu. Padne joj na pamet Blaineova opaska: Vidio sam to jednom u ratu. Kretali smo se iz smjera Walvisa, 1915. godine... I odjednom se sjeti razgovora koji je vodila prije toliko godina. Sjeti se lica Lothara de La Reyja pred vatrom, s oima koje su odavale grinju savjesti, dok joj se povjeravao. Bili smo primorani to uiniti, ili bar smo to tada mislili. Bili su nam za petama. Da sam bar mogao zamisliti posljedice... Prekinuo se, zagledavi se u vatru. Tada ju je volio... Bila je njegova ena. I, premda to jo nije znala, nosila je njegova sina u sebi, i uzela ga je za ruku da bi ga utjeila. Nije vano,

proaptala mu je, no, Lothar ju je pogledao tragina lica. Ne, vano je, Centaine, rekao joj je. To je bilo najloije to sam ikada uinio u svom ivotu. Vratio sam se k tome izvoru mjesec dana kasnije, kao ubojica. Osjeao se smrad na kilometre udaljenosti. Bilo je mrtvih ivotinja posvuda, zebra, akala, pustinjskih ptica, pa ak i kragulja koji su se hranili ostatcima. Puno, puno smrti... sjeat u se tog prizora dokle god budem ivio, jedina stvar koje se sramim u svom ivotu, i za koju u morati odgovarati. Centaine se uspravi polako. Osjeti kako je ljutnja i oaj naputaju i ponovno zapone osjeati uzbudenost. Dodirne jo jednom vodu i zagleda se u koncentrine krugove koji su se irili na jasnoj povrini. Zaista je to mislio, ree odluno. Zaista se sramio. Nikada to ne bi bio ponovno uinio. Zadrhti od straha donijevi odluku, i ohrabrivi samu sebe, ree glasno, glasom koji joj je lagano podrhtavao. To je varka. Natpis je obina varka. Mora biti..., a zatim se prekine, prisjetivi se tri mrtva konja. Bili su gotovi, i on ih je dokrajio otrovom, ali u loncu. Nije otrovao izvor. Polako skine eir i odgurne obodom plutajui otpad. Zatim zamahne eirom i ispuni ga jasnom vodom te se zagleda u nju nekoliko trenutaka, pokuavi smoi hrabrosti da to uini. Duboko uzdahne i dodirne vodu usnama. Centaine!, uzvikne Blaine, ljutit i uasnut, potravi dolje i odgurnuvi joj eir iz ruke. Voda se prolije po hlaama. Uze je za ruku i divljaki ju protrese oima koje su plamtjele od bijesa i crvena i naduta lica. Jesi li postala luda, eno? Divljaki ju je tresao zarivi prste u njene bicepse. Blaine, boli me. Boli te? Ja bih te uguio, luakinjo... Blaine, to je samo varka, sigurna sam. Sada ju je plaio. Njegov je bijes bio uasan. Blaine, molim te, molim te. Sasluaj me! Opazi promjenu u njegovim oima, dok je ponovno preuzimao kontrolu nad sobom. Boe, ree, mislio sam... Boli me, ponovi ona vrsto i on ju pusti. Oprosti, ree uzdiui kao nakon maratona. Nemoj mi initi vie takvo to, eno, jer inae ne znam to u uiniti. Blaine! Posluaj me! To je samo varka. Nije istina daje izvor otrovan. Mogu se kladiti ivotom. Na trenutke si to i uinila, zarei joj, ali sluao ju je. Kako si dola do tog zakljuka? Priblii joj se, sa zanimanjem i spreman da ga nagovori. Zna, neko sam poznavala dobro Lothara de La Reyja. Mora znati da je on bio taj koji je otrovao izvor 1915. Priznavao je to, no, kleo se da to nikada vie ne bi mogao uiniti. Ispriao mi je o pomoru ivotinja oko izvora i o zakletvi koju je tada dao. A to je s mrtvim konjima u podnoju breuljka?, zapita Blaine. Kako bi to objasnila? Naravno,

njih je otrovao. I tako ih je trebao ubiti. Bili su ve iznemogli: nije ih mogao ostaviti ive lavovima. A ti si htjela tako riskirati... Zastane zadrhtavi, a potom okrene leda izvoru i uzvikne zapovijed. asnie Hansmeyer! Gospodine, odgovori mu asnik. Privedite mi epavu kobilu. Trenutak kasnije asnik se vratio sa ivotinjom. Ozlijedila je prednju desnu nogu i trebali su je svejedno ostaviti. Pustite je da pije!, zapovjedi Blaine. Gospodine?, Hansmever je bio u nedoumici. Izvor je otrovan! To emo tek vidjeti, ree mu suho Blaine. Pustite je da pije. Pohlepna, crna kobila se spusti obalom i nagne dugaki vrat prema vodi. Pila je u velikim gutljajima. Mogla se uti voda kako krklja u njenu trbuhu koji se napuhnuo pred njihovim oima. Nisam uope pomislila na konja, ree Centaine. Bilo bi uasno ako se varam. Hansmever ostavi kobilu da se napoji do mile volje, a potom Blaine zapovjedi da je povedu do ostalih. Pogleda na sat. Saekat emo sat vremena, odlui i uze Centaine za ruku. Povede ju u hlad uz rub i tamo sjednu jedno pored drugog. Rekla si da si ga poznavala?, zapita je konano. Jesi li ga dobro poznavala? Prije mnogo godina radio je za mene. Njegovo je poduzee napravilo prve radove u rudniku. Zna, bio je civilni inenjer. Da, znam, pie u papirima. Ostane u tiini neko vrijeme. Mora da si ga dobro poznavala kad ti je povjerio takvo to. Krivnje mukarca su najintimnije stvari. Centaine mu ne odgovori. to da mu kaem?, pomisli. Da sam bila njegova ljubavnica? Da s njim imam sina? Odjednom se Blaine zapone smijati. Kako je uasna ljubomora, ha? Povlaim pitanje. Bilo je previe osobno, oprosti. Ona mu poloi ruku na njegovu i osmjehne mu se, zahvalna. No, to ne znai da ti opratam za strah koji sam propatio, nastavi on aljivo i ozbiljno istodobno. Zapravo, rado bih te jo uvijek istukao. Na tu pomisao Centaine zadrhti od uzbuenja. Njegov ju je bijes prestraio, ali i uzbudio. Otkako su krenuli u potjeru nije se obrijao: tako da je sada njegova brada bila gusta i tamna poput koe foke. to gleda?, zapita ju. Pitam se bi li brada grebla... ako bi se odluio na poljubac umjesto na udarce. Opazi kako se bori sa svojim kunjama. Zamisli strahove, sumnje i poudu koja je kljuala iza tih zelenih oiju i saeka, licem podignutim prema njegovom, ne povukavi se, niti se pribliivi, ekajui da on prihvati neminovno. Kad je ipak pribliio svoje usne njenima, bio je grub, gotovo bijesan to se nije mogao suzdrati, povuen u vrtlog nevjere. Isisa gotovo svu Centaineinu energiju tako da se ona gotovo onesvijestila u njegovom zagrljaju.

Konano se odvoji od nje i ustane. Zagleda se u nju. Neka Bog bude milostiv s nama, proape i ponovno se vrati konjima, ostavivi ju samu u njenoj srei i nemiru, s grinjom savjesti i plamenom koji je zapalio u njenoj utrobi. asnik Hansmever doe po nju nakon nekog vremena, t Zaustavi se na rubu koji je vodio prema izvoru. Kapetan Malcomess je pitao za vas, gospodo. i Centaine ga je slijedila do osedlanih konja, osjetivi se odvojena od stvarnosti. Izgledalo joj je kao da ne dodiruje zemlju i sve je bilo kao u snu i tako daleko. Blaine je stajao pored epave kobile, drao joj je glavu i milovao je po vratu. Kobila mu je grickala koulju. Blaine pogleda prema Centaine koja se tek pribliila iznad glave kobile. Zagledaju se jedno u drugo. Ne vraamo se natrag, ree tiho i ona shvati dvosmislenost njegovih rijei. Idemo dalje zajedno. Da, Blaine, mirno se sloi. I k vragu i posljedice, ree on grubo. Jo se na trenutak pogledaju u oi, a potom Blaine podigne glas: asnie, napojite sve konje i napunite uture. Imamo devet sati koje moramo vratiti. Nastavili su se kretati cijelu no. Mali Bumani nisu ostavljali tragove ni na svjetlosti zvijezda ni uz sasvim mali dio mjeseca, a kad sunce izviri osvijetli ih jo jasnije nego ikad. Sada su bjegunci bili u etvero, jer im se pridruio onaj koji je pazio na konje. Svaki je imao rezervnog konja. Sat vremena nakon zore otkriju mjesto gdje su se bjegunci utaborili preko noi. Lothar je ostavio dva konja koji nisu izdrali takav tempo. Zastanu pored ostataka logorske vatre koju je Lothar prekrio pijeskom. Kwi ih utne i klekne te zapone puhati u nju. Mali plamiak se podigne uvis i Buman se zapone smijati poput patuljka. Dok su spavali uspjeli smo smanjiti razdaljinu, promrmlja Blaine pogledavi u Centaine. Ona se odmah trgne, no, nije mogla sakriti umor. Glava joj je padala u stranu i bila je jako blijeda. Dobro se ponaa prema konjima, ree ona i oboje pogledaju prema ivotinjama koje je Lothar ostavio. Bile su to dvije smee kobile, jedna s bijelom zvijezdom na elu, a druga s nekoliko ara na nogama. Obje su se kretale bolno i oteano i imale su crn i nadut jezik koji je visio s jedne strane usta. Nije troio vodu na njih, ree Blaine. Jadnice. Morat emo ih ubiti, ree Centaine. Upravo ih je zbog toga i ostavio, Centaine, objasni joj njeno. Ne razumijem. eka kada e uti hitce. O, Blaine, to moemo uiniti? Ne moemo ih ostaviti... Spremi doruak i kavu. Umorni smo i mi i ivotinje. Moramo se odmoriti nekoliko sati, a potom emo nastaviti. Sjai i uze smotuljak pokrivaa. U meuvremenu u se ja pobrinuti za kobile. Odmota

ovju kou koja mu je sluila kao leaj i priblii se prvoj kobili. Izvue pitolj, oko njega zamota kou i ispali. Zauo se prigueni hitac i kobila izdahne. Centaine skrene pogled i pobrine se za kavu dok se Blaine tekim koracima pribliio drugoj ivotinji. Zauju um zraka, no, i Swart Hendrick i Lothar de La Rey naule ui i zaustave konje. Lothar podigne ruku da bi uutkao ostale i saekaju zadravi dah. Ponovi se. Radilo se o priguenom hitcu iz vatrenog oruja i Lothar i Hendrick se pogledaju. Varka s arsenom nije upalila, promrmlja veliki Ovambo. Trebao si ga zaista otrovati, taj izvor, a ne samo pretvarati se da si to uinio. Lothar zanijee utueno glavom. Mora da je jahala poput vjetice. Nalaze se na etiri sata od nas, a moda i manje ako budu tjerali konje. Nikada nisam mislio da e mi tako brzo biti za petama. Ne moete biti sigurni da se radi o njoj, ree mu Hendrick. Ona je, Lothar nije imao ni malo sumnji. Obeala mi je da e me slijediti. Njegov je glas bio hrapav, usne suhe i ispucane. Oi su mu bile okrvavljene, a bore su ih jo vie isticale. Na bradi su se nalazile bijele i zlatne mrlje. Ruku je zamotao do lakta. Visjela mu je oko vrata, privezana pojasom za metke, a naslanjao ju je na kutiju s dijamantima koja je bila osigurana na sedlu. Okrene se i pogleda u nizinu gdje su rasli uperci ukaste trave. Pokret je bio dovoljan da mu se zavrti u glavi i morao se zadrati za konja svom snagom da ne bi pao. Tata!, uzvikne Manfred potravi mu da bi mu pomogao, licem na kojem se iitavao oaj i zabrinutost. Tata! Je li sve u redu? Lothar sklopi oi na trenutak, a potom odgovori: Sve je u redu, zakrijeti. No, osjeao je da se infekcija iri njegovim dlanomi podlakticom. Koa je bila tanka i napeta poput ice, izgledala je kao da e se svakog trena raspuknuti poput prezrele ljive, a otrov se irio njegovim tijelom protjecanjem krvi. Osjeao ga je bolno po cijelom tijelu, navodei ga na znojenje, pekui mu lice i osjeajui ga u sljepoonicama, u mozgu poput fatamorgane u pustinji. Naprijed, naprijed, hajde, aptao je. Moramo nastaviti. Hendrick ponovno dohvati uzde Lotharova konja. ekajte!, ree ovaj. Koliko ima do sljedeeg izvora vode? Stii emo sutra prije podneva. Lothar se pokuavao usredotoiti, ali groznica mu je ispunjavala glavu toplom parom. avli sa etiri glavice. Vrijeme je da ih rasprimo, ree. Hendrick se sloi. Donijeli su ih iz skrovita na breuljcima. Teili su trideset kilograma, teak teret za konje. Stigao je trenutak da se oslobode dijela tog tereta. Priredit emo joj klopku u koju e upasti sa svima ostalima. Kratka stanka, brzo jelo i topla kava,

jaka i slatka, jo su vie pojaali Centainein umor. Ne smijem to pokazati, ree samoj sebi odluno. Neu posustati sve dok ne posustanu i oni. No, osjeala je suhu kou koja je bila napeta kao da e se raspuknuti svakog trenutka, a oi su je strano boljele na zasljepljujuem svjetlu, ispunivi joj lubanju bolom. Pogleda kriomice Blainea. Sjedio je uspravno u sedlu, nepobjediv i neumoran, no, okrene glavu i pogledavi ju raznjei se. Za deset minuta emo stati i neto popiti, ree joj tiho. Dobro mi je, pobuni se ona. Svi smo umorni, ponovi Blaine. Nema nieg loeg u tome da priznamo takvo to. Prekine i namrti se. to je?, zapita ga Centaine. Nisam siguran, ree uzevi dalekozor koji je imao oko vrata i pogledavi prema crnoj mrlji, u daljini, koja je zarobila njegovu Panju. Jo uvijek ne shvaam o emu se radi? Doda joj dalekozor. Blaine!, uzvikne. To su dijamanti! Kutija s dijamantima. Oslobodili su je se. Sav umor nestane iz njena tijela poput ala koji joj vie nije bio potreban i prije nego to ju je on mogao zaustaviti, ona podbode konja i krene u galopu prema mrlji, preavi Bumane. Dva rezervna konja bila su primorana slijediti je, dok su se uture luaki tresle. Centaine!, uzvikne Blaine i podbode svoga konja da bi ju slijedio pokuavi ju dostignuti. asnik Hansmever drijemao je u sedlu, ali im opazi da su Blaine i Centaine galopirali, odmah se probudi. Naprijed!, uzvikne i cijela kolona zapone galopirati. Odjednom Centainein pastuh zahre od boli i gotovo padne, ali Centaine se svojom spretnou uspije zadrati u sedlu, dok su i rezervni konji hrzali i trzali se, otimajui se. Stoj!, uzvikne Blaine, pokuavi oajniki zaustaviti nalet asnika Hansmevera i njegovih ljudi, maui rukama. Stoj! asnik je reagirao brzo, zaustavivi se pred ostalim konjanicima koji su uspjeli uiniti isto, podignuvi veliku prainu. Centaine skoi sa sedla i provjeri kopita pastuha. Bila su u redu. Podigne stranje kopito i pogleda s nevjericom. Komad zahrdalog eljeza bio je uklijeten u konjsko kopito i iz rane se cijedila krv tamnocrvene boje koja se mijeala s pijeskom i inila smjesu. Centaine ga pokua izvui iz kopita, ali bio je uklijeten duboko i pastuh je bio uznemiren od boli. Morala ga je saviti pazei na otre vrhove i konano joj se ta uasna stvar nade u rukama, prljava od konjske krvi. Uspravi se i pokae je Blaineu. I on je u ruci imao dva avla koja je izvukao iz svog konja. avli sa etiri vrha, ree joj Blaine. Posljednji put sam ih vidio u ratu. Zvali su ih vraje bodlje, etiri vrha prekriena tako da su uvijek bila okrenuta prema gore. Sedam centimetara izotrenog eljeza u stanju da uniti

ljude i ivotinje ili da probui gume prijevoznih sredstava. Centaine se ogleda oko sebe i opazi da je tlo prepuno opasnih zvijezda. Bile su paljivo pomijeane s tlom, no, to nije smanjilo njihovu efikasnost. Na brzinu se vrati i nagne se nad ostale ivotinje pokuavi ih osloboditi. Pastuh je imao dva avla zabijena u kopita, a rezervni konji su imali jedan tri, a drugi dvije zvijezde u kopitu. Izvue paklene avle iz konjskih kopita i paljivo ih povede izvan opasnog dijela. asnik Hansmever je sjahao sa svojim ljudima i pribliio se da bi im pomogao, paljivo se kreui jer je znao da su se ti avli mogli s lakoom zabiti u potplate izama. Oiste dio puta kroz koji su prolazili i kojim su poveli ivotinje, no, morali su priznati da je svih est konja bilo u tekom stanju. Kretali su se polako i bolno, teko se oslanjajui na kopita. est konja, proape gorko Blaine. Kad ga se budem doepao, platit e mi za ovo, to kopile. Izvue puku iz futrole na sedlu i zapovjedi Hansmeveru: Smjestite naa dva sedla na dva vaa rezervna konja. Napunite uture s vodom epavih konja i zaduite dva vojnika da pronau ili oznae slobodan put bez avala da bismo izili iz ovog opasnog kraja. I pourite se, ne moemo izgubiti ni minutu. Centaine se udalji od njih i krene dalje, pazei da ne stane na avle. Stigne do kutije koja ju je zbunila i podigne je. Poklopac se odmah otvori, jer je Lothar raznio kraun. Preokrene je. Bila je prazna. Baci je na pod i pogleda unatrag. Blaineovi ljudi radili su brzo. Sedla su ve premjestili na zdrave konje. Za nju su izabrali novog pastuha, crnoga, i asnik Hansmever joj ga je ve vodio. Kretali su se jedan iz drugoga promatrajui teren ne bi li opazili jo koju klopku. Centaine shvati da se od sada na dalje nisu mogli opustiti ni trenutak, jer je znala da Lothar nije iskoristio sve avle koje je posjedovao. Jo e ih sresti. Hansmever joj se priblii. Spremni smo ponovno krenuti, gospodo. Prui joj uzde svjeeg konja i ona uzjai, a zatim svi pogledaju iza sebe. Blaine je drao puku LeeEnfeld, ostavi im okrenut leima, ispred estero epavih konja. Izgledalo je kao da se moli, ili je moda samo skupljao hrabrosti, no, drao je pognutu glavu. Polako, podigne puku i nacilja i u brzom nizu, nalik grmljavini, zapuca na sve konje koji padnu trzajui se jedan za drugim i ubrzo zatim uginu. Zatim se okrene i na trenutak, ak i s te udaljenosti, Centaine opazi njegov izraz lica. 11Q Odmah zatim shvati daje plakala: suze su joj tekle niz obraze i nije se mogla zaustaviti. Blaine ju dostigne. Pogleda ju i kad opazi da je plakala, skrene pogledom ostavivi ju samu s njenom alou. Izgubili smo ve sat vremena,

ree. Naprijed! Prije veeri Bumani su se jo dva puta zaustavljali na vrijeme i morali su istiti tlo od avala. Svakog puta potroili su podosta dragocjenog vremena. Poinjemo zaostajati, procijeni Blaine. uli su hitce iz puke i znaju gdje smo. Znaju da imaju svjee konje, skrivene tko zna gdje, i ne tede svoje. Kreu se brzo, puno bre od onog to to moemo uiniti mi. Krajolik se teatralnom brzinom promijeni i oni iziu iz puste zemlje Bumana i udu u zemlju Kavago, poumljen i manje teak predio. Izmeu pjeanih sprudova rasle su velike biljke, combretum, predivan grm, i mladi mopani. Ne ba duboke nizine bile su prekrivene mirisnim travama pustinje s raznobojnim cvjetovima. Tu podzemne vode nisu bile ba duboko i sva je priroda izgledala da odgovara na njeno postojanje. Prvi put nakon to su ostavili naselje Kalkranda ponovno opaze zebre i ostale velike ivotinje i shvate da je izvor prema kojem su se kretali bio dosta blizu, budui da te ivotinje piju svakodnevno. Bilo je i vrijeme, jer su svi konji bili iznemogli i iscrpljeni i vukli su se pod teretom konjanika. U uturama je bilo malo vode, bile su gotovo prazne i svaki maleni gutljaj nije im znaio nita naspram velike ei. Lothar de La Rey nije vie uspijevao ostati u sedlu. Swart Hendrick ga je morao pridravati jaui pored njega, a s druge strane drao ga je njegov sin Klein Boy, Djeak. Kad bi ga zapoinjala tresti groznica, poevi se smijati i nepovezano govoriti, da nije bilo njih, pao bi s konja. Manfred ih je slijedio, gledajui svog oca u strahu, no, bio je previe umoran. Ponovno se ponu uspinjati beskonanim okamenjenim pjeanim dinama. Svvart Hendrick ustane u stremenima i pogleda pred sebe, nadajui se duboko da je pogodio put u tom tako jednolinom krajoliku. Sve to su posjedovali da bi se orijentirali bilo je sunce i njihov instinkt pustinjskih bia. No, poveseli se opazivi u sljedeoj nizini etiri akacije i visoke mopani sive boje koji su svojim korijenjem crpili vodu iz izvora. Izgledali su onako kako ih se i sjeao. Medu tim deblima Hendrick opazi zrcaljenje vode. Konji se spuste skakuui prema izvoru. Voda je bila boje bijele kave, lokva iroka otprilike deset koraka, a duboka do koljena. Oko nje mogli su primijetiti niz tragova razliitih ivotinja: od malenih tragova u obliku slova V do velikih slonovih stopa. Crna glina kuhala se na suncu i postala tvrda poput cementa. Hendrick i Klein Boy povedu konje do sredita bare i potom se bace u tu mlaku i blatnjavu vodu, divljaki se smijui od sree. Manfred pomogne svome ocu da sjai s konja i da sjedne na rub bare, kleknuvi na koljena. Ispuni eir vodom i prui mu ga.

Lothar zapone piti, kaljui i pljujui kad se zagrcnuo. Bio je nadut i crven u licu, a oi su mu se sjajile od groznice i otrovane krvi koja ga je pekla. Swart Hendrick stigne do njega, pogleda prema bari, i dalje se smijui sve dok mu odjednom ne padne jedna misao na pamet i naglo se prestane smijati. Ovdje nema nikoga, zarei. Buffalo i Legs... gdje su? Zapone trati, podiui perjanice vode na svakom koraku dok je trao prema primitivnoj kolibi sagraenoj u sjeni najblie akacije u obliku suncobrana. Bila je prazna i naputena. Pepeo vatre bio je posut posvuda uokolo: tragovi posljednje govorili su da nitko nije palio vatru ve nekoliko dana, zapravo tjedana. Izvidi ljutito dio ume i konano se vrati Lotharu. Manfred i Klein Boy su ga u meuvremenu prenijeli u hlad akacije, naslonivi ga na deblo. Ostavili su nas na cjedilu!, ree Lothar preduhitrivi Hendrickov raport. Morao sam to i oekivati. Deset konja, vrijednih pedeset funta svaki. Bila je to prevelika kunja. Voda i odmor izgleda da su mu pomogli da malo doe k sebi i sada je bio sasvim lucidan. Mora da su pobjegli odmah, ree Hendrick smjestivi se pored njega. Prodali su konje Portugalcima s druge strane rijeke i vratili se enama. Obeaj mi da e ih ubiti kad ih bude ponovno sreo, Hendrick, i to polako, jako polako. Znam ve to u uiniti, proape on. Odrezat u im ga tupim noem i natjerat u ih da ga pojedu. Ostali su u tiini obojica, promatrajui etiri iznemogla konja koja su im preostajala. Imali su naduti trbuh od vode, a glava im je visjela. Imamo jo stotinjak kilometara pred nama do rijeke, prekine Lothar tiinu, zapoevi odmotavati prljave krpe oko podlaktice. Ruka je bila jako naduta. Dlan je imao oblik zrele dinje. Prsti su mu bili sasvim tvrdi i plavi. Nadutost mu je sezala do lakta, utrostruivi promjer ruke: koa je napukla i iz pukotina je izlazila bezbojna tekuina. Znakovi ugriza bili su duboki, i crni sa ukastim rubovima. Iznad lakta nadutost nije bila tako jaka, no, ispod koe do pazuha mogle su se opaziti crvenkaste brazdice kojima se otrov irio. Prstima pritisne lagano lijezde: bile su nadute i tvrde poput metaka. Gangrena, ree samome sebi, i sada shvati da je kisela otopina kojom je pokuao oistiti ranu jo vie oteala stanje. Bila je prejaka, promrmlja, previe koncentrirana. Unitila je kapilare oko rane, pripremivi put sljedeoj gangreni. Izgubit u ruku. Konano se morao suoiti sa stvarnou svoga stanja. Na trenutak je sam htio zapoeti s amputacijom: zamisli se kako uranja no u udubinu izmeu lakta i ree... Ne bih bio u stanju, prizna. Ne mogu ni pomisliti na to.

Moram nastaviti dokle god mi to gangrena dozvoli, za Maniejevo dobro. Podigne pogled prema djeaku. Trebaju mi nove krpe. Pokua to izrei vrstim glasom, no, zakrijeti poput gavrana i djeak se trgne i skrene pogled s masakrirane ruke. Lothar poloi na ranu kristale kiseline - jedinu stvar koju je imao - i previje podlakticu krpama koje je napravio iz pokrivaa. Ve je upotrijebio svu rezervnu odjeu za zavoje. Koliko smo jo prednosti pred njom, Henry?, zapita vezujui zavoje. Neto prednosti smo sigurno stekli, procjeni Hendrick. Sad e morati tedjeti konje. Ali, pogledaj nae. Jedan je sjeo uz vodu, znak da je kapitulirao. Pet ili est sati prednosti emo zasigurno imati. A nedostajalo je jo stotinu kilometara do rijeke, koja nije davala nikakvu garanciju da e se na tom mjestu lov i svriti. Oni su mogli i ignorirati granice i svi su to znali. Manfred, proape. Donesi dijamante. Djeak poloi platnenu vreu pred Lothara koji ju paljivo otvori. U njoj se nalazilo dvadeset i osam paketia zapeaenih voskom. Lothar napravi etiri hrpice od po sedam paketia. Jednaki dio za svakoga, ree. Ne moemo znati vrijednost svakog paketia, tako ostavljamo mladima izbor prvih paketia. Pogleda u Hendricka. Slae li se? Swart Hendrick shvati podjelu koja je znaila da nee svi stii do rijeke. Spusti pogled da ne bi morao gledati u Lothara. On i taj plavi vrag bijele puti bili su zajedno od daleke mladosti. Nikad nije mislio na to to ih dri zajedno: prema bijelcima, osim prema ovome, osjeao je nevjericu i antagonizam. Zajedno su toliko toga pokuali, toliko toga vidjeli, podijelili puno. Nije mislio na to kao na ljubav i prijateljstvo, no, pomisao na skori rastanak ga je ispunjavala destruktivnim oajem kao da ga oekuje neka vrsta smrti. U redu, ree dubokim glasom koji je zazvuio poput zvona i pogleda djeaka i bijelca. ovjek i djeak bili su jedno u mislima Svvarta Hendricka. to je osjeao prema ocu, osjeao je i prema sinu. Biraj, Manie, zapovjedi. Ne bih znao, ree Manfred sakrivi ruke iza leda da ne mora dirati paketie. Hajde, uini to, zapovjedi otac. Posluno Manfred krene rukom i dodirne najbliu hrpu. Uzmi ih, zapovjedi Lothar, a potom pogleda djeaka crnca. Biraj, Klein Boy. Ostale su samo dvije hrpe i Lothar se naceri rairivi raspuknute usne. Koliko ima godina, Henry? Star sam poput planine, a mlad poput cvijeta u proljee, ree Ovambo i obojica se nasmiju. Da imam dijamant za svaki put kad smo se smijali zajedno, pomisli Hendrick, bio bih najbogatiji ovjek na svijetu. I trebao je uloiti veliki napor da se nastavi smijati. Mora da si mladi od mene, ree

vrsto, jer sam ti uvijek bio babica. Biraj! Lothar gurne prema Manfredu hrpu koju je izabrao. Stavi je u depove, ree mu i Manfred poslua, dok su dva crnca uvukla u depove koulje svoje paketie. A sada napunite uture. Nedostaje stotinu kilometara do rijeke, ree Lothar. Kad su bili spremni na polazak, Hendrick se nagne i pomogne Lotharu da ustane, ali on odbije ruku, iritirano, i ustane sam, naslonivi se na deblo akacije. Jedan od konja nije se uspio podii i ostave ga pored vode. Jo jedan posustane nakon prvog kilometra, ali ostala dva konja nastavila su put, iako sporo. Nisu vie bili u stanju nositi ovjeka u sedlu, ali jedan je nosio vodu, a na drugoga se Lothar naslanjao. Teturao je drei se za njegov vrat zdravom rukom. Ostala trojica su vodila naizmjence konje i tako su nastavljali putovanje prema sjeveru. S vremena na vrijeme Lothar bi prasnu u smijeh bez ikakva razloga, ili bio zapoeo pjevati glasno i jasno drei ritam pjesme tako da bi Manfred osjetio olakanje. Ali bi zatim glas postajao hrapav i prekidao se. Govorio je, svaao se, molio duhove groznice koji su ga muili i skupljali se oko njega. Manfred je trao prema njemu kako bi ga pridrao i malo se umirio. Dobar si djeak, Manie, proape mu. Uvijek si bio dobar djeak. Od sada na dalje e na ivot biti prelijep. Ii e u kolu, postat e pravi gospodin. Otii emo zajedno u Berlin, u operu... O, tata, ne govori. tedi snage, tata! I Lothar bi ponovno utihnuo, nastavivi pokretati noge jednu pred drugom gotovo po inerciji, ne otkotrljavi se u pustinjski pijesak Kalaharija samo zato to ga je konj pridravao s jedne strane, a sin s druge. Daleko, ispred njih, pojavi se, bijelei se medu umom, prvi kopje od granita. Bio je okrugao poput bisera i gladak, i zraio je na suncu sivkastosrebrenom svjetlou. Centaine zaustavi konja na vrhu i pogleda prema dolje. Bila je to kruna udubina. Prepozna visoka stabla, jer je prije mnogo godina, s vrha jednog od njih, prvi put vidjela slona. Malo djejeg uenja uvijek je ostalo u njoj. Zatim opazi vodu i sve ostalo ponovno padne u zaborav. Nije bilo jednostavno zadrati kontrolu konja kad su je jednom nanjuili. ula je o mrtvim ljudima, koji su prelazili pustinju jer su ostavili konje ili ivotinje da krenu prema vodi, a ivotinje su je pretvorile u nepitku, blatnjavu tekuinu. Ali Blaine i njegov asnik bili su iskusni ljudi i zadravali su ih. im su se konji napojili i skinuta su im sedla, Blaine se skinuo i samo u hlaama se baci u lokvu smoivi si glavu. Centaine ga je kriomice promatrala. Bio je to prvi put da ga je vidjela bez koulje. Bio je dlakav, a kapi vode sjajile su se na njegovom torzu. Ispod desne bradavice

imao je mali, crni made, no, ostatak tijela bio je bez najmanje mrlje: koa mu je bila sjajna poput mramora, poput Michelangelovog Davida, a njegovi miii su bili glatki i izgledali su vrsto. Sunce je osunalo vidljivo slovo V ispod vrata, a i ruke su bile tamnije do kratkih rukava koulje. Koa je bila boje bjelokosti koja joj je bila toliko privlana da je morala skrenuti pogledom. Kad mu se priblii, on ponovno odjene koulju koju je voda oznaila velikim tamnim mrljama. Njegova srameljivost ju nasmije. " De La Rey nije pronaao rezervne konje ovdje, ree mu i on pokae zbunjenost. Jesi li sigurna? Kwi kae da su tu bila dvojica s mnogo konja, ali su otili prije nekoliko dana. Ne zna brojiti vie od pet koliko ima prstiju na jednoj ruci, ali bilo ih je vie od pet. Da, sigurna sam da De La Rey nije pronaao svjee konje ovdje. Blaine proe mokrom rukom po kosi. Dakle, neto je krenulo krivim putem. Nikada ne bi izmuio konje kao to je to uinio da nije imao namjeru promijeniti ih ovdje. Kwi kae da su nastavili pjeice. Jasno je da konji vie nisu u stanju nositi ljude. Zastane odmah im je Kwi uzviknuo i ona i Blaine potre prema njemu. Oajni su, ree Blaine vidjevi hrpu materijala ostavljenog pored akacije. Sedla, hrana u konzervi, pokrivai i ak streljivo, ree pretraujui ostavljenu robu, i ak te proklete avle sa etiri vrka. Nalazili su se u drvenoj kutiji koja je bila poluprazna. Da, laganiji su i pokuavaju stii do rijeke posljednjim naporom. Rana se pogorala, promrmlja Centaine, no, udnovato nije bilo zadovoljstva u njenu glasu, ni pobjednikih iskrica u njenim oima. Mislim da umire, Blaine. On ju je htio utjeiti. Kad bismo ga bar uspjeli povesti lijeniku... Zastane osjeajui se smijenim. Slijedili su opasnog kriminalca koji bi ga prvom prilikom upucao. asnie Hansmeyer, grakne. Neka ljudi jedu i napoje konje, jer emo za sat vremena krenuti dalje. Ponovno se obrati Centaine i opazi s olakanjem da joj je bilo bolje. Sat vremena je malo. Pokuajmo iskoristiti svaku minutu. Sjednu zajedno u hlad. Nitko nije puno jeo: toplina i napor oduzimali su im tek. Blaine uze cigaru iz kutije i predomisli se: vrati je u kutiju koju stavi u dep. Kad sam te upoznao, pomislio sam da si lijepa, sjajna i tvrda poput jednog od tvojih dijamanata, ree joj. A sada?, zapita ga. Vidio sam te plakati za konjima i osjeati saaljenje nad ovjekom koji te opljakao, odgovori joj. Kad smo ostavili Kalkrand, bio sam zaljubljen u tebe. Mislim da sam to od prvog trenutka kad sam te upoznao. Nisam to mogao sprijeiti, ali sada znam da mi se svia i da te potujem. To je drukije od ljubavi. Drukije je

od zaljubljenosti, pouri se on i oni ostanu u tiini neko vrijeme prije nego to je zatraila objanjenje. Blaine, uvijek sam bila sama, s malenim djetetom kojeg sam morala zatititi i usmjeriti u svijet. Kad sam stigla ovamo, kao djevojka, prola sam praksu u ovoj pustinji. Nauila sam da se ne mogu osloniti ni na koga, osim na sebe samu, i da moe preivjeti samo vlastitim snagama i odlunou. Nita se nije promijenilo: i sada nemam nikoga na koga mogu raunati osim na sebe samu. Nije li moda tako, Blaine? Htio bih da nije taklo. Ne pokua izbjei njen pogled, ve ju pogleda. Htio bih... Zastane i Centaine dovri reenicu umjesto njega. Ali, ti ima Isabellu i djevojke. On potvrdi. Da, i ne mogu se snai same. A ja da... nije li tako, Blaine? Ne budi tako gorka sa mnom, molim te. Nisam ja to traio, i nikad ti nisam nita obeao. Oprosti. Ve se pokajala to mu je rekla takve rijei. Ti si u pravu, nikad mi nita nisi obeao. Pogleda na sat. Vrijeme je isteklo, ree i ustane spretnim i laganim pokretom. Dovoljno je da nastavim tako i da i dalje budem jaka i tvrda, ree. No, nemoj se vie aliti na tu moju stranu, Blaine, molim te, nikad vie. Na izvoru vode bili su primorani ostaviti pet konja i Blaine je pokuao tedjeti ostale hodajui s vremena na vrijeme. Nakon pola sata sjau s konja i nastave pjeice sljedeih pola sata. Samo Bumani nisu osjeali ed, vruinu i napor, ve su samo postajali nestrpljivi. Jedina utjeha jest da se Lothar de La Rey kree jo sporije od nas. Proitali su to po tragovima: bjegunci koji su imali samo jednog konja sporo su napredovali. Svi su pokuavali zadrati u ustima pljuvaku, koja je bila sve gua, no, to je samo vie pojaavalo njihovu ed. Centaine je zaboravila to se osjealo kad si zaista edan, a pljuskanje vode u gotovo praznim uturama postalo je za nju prava muka. Nije uspijevala misliti ni na to drugo do li na sljedeu stanku kad bi ponovno popili gutljaj vode. Stalno je gledala na sat, mislei da se zaustavio, da je moda zaboravila naviti ga, i da e sigurno Blaine svakog trenutka zaustaviti kolonu da bi utaili ed. Nitko nije troio dah na razgovor. I zapovijedi su bile kratke jer je svaka rije stajala velikog napora. Neu biti ja prva koja e se predati, odlui Centaine vrsto. Nitko se ne smije predati. Trebamo ih dohvatiti prije rijeke, a to e se ubrzo i dogoditi. Usredotoila se na tlo na koje je trebala poloiti stopalo, to je bio prvi znak iznemoglosti, iako lagan. Dakle, natjera se da ponovno podigne pogled. Blaine je nastavljao svojim putem. Ve je zaostajala! Smogne snage i povukavi konja za uzde ponovno mu se priblii. Odmah osjeti da joj se snaga vratila, ponovno je

izvojevala pobjedu nad svojim krhkim tijelom. Blaine joj se osmjehne, no, opazi da je to i njega stajao velikog napora. Ovi breuljci nisu oznaeni na karti, ree. Nije ih ni primijetila, no, sada podigne pogled i pored njih, na nekoliko kilometara udaljenosti, opazi iznad ume okrugle vrhove od granita. Nikad nije otila toliko na sjever; bio je to nepoznat kraj za nju. Mislim da nikad nismo bili u ovom kraju, proape mu, a potom razbistri glas i nastavi glasnije: Oznaili su samo rijeku. Zaustavit emo se kad budemo stigli do sljedeeg breuljka, obea joj. to je to, mrkva za magarca? On se nasmije. Misli na rijeku, to je cijeli vrt mrkava. Ponovno utihnu. Bumani su ih poveli ravno prema breuljcima. U podnoju breuljaka pronau i posljednjeg konja Lothara de La Reyja. Leao je na boku, ali kad su stigli do njega, podigne glavu. Blaineova kobila zahre i ivotinja joj pokua odgovoriti, ali ne uspije. Glava joj padne na tlo. Bumani krenu prema ivotinji i uzbueno zaponu avrljati. Kwi potri prema padini breuljka i pogleda prema gore. Svi uine isto i zagledaju se prema vrhu okrugloga granitnog breuljka. Bio je visok stotinjak metara. Padine nisu bile sasvim glatke kao to je izgledalo iz daleka. Bilo je dubokih usjeklina, neke su bile vodoravne, a neke okomite, a granit se dijelio u listovima. To je omoguavalo lake penjanje po stijeni, iako je ona bila strma i potencijalno opasna. Na vrhu, niz velikog kamenja poput kua, gotovo savreno okruglog, inio je krunu: bili su prirodna tvorevina, ali izgledali su kao da ih je ljudska ruka oblikovala. Centaine se prisjeti dolmena koje je vidjela kao dijete u Francuskoj ili starih hramova Maya u dunglama June Amerike koje je vidjela na slikama. Blaine se udaljio od nje. Poveo je konja za uzde i postavio se ispod padine kopjen. I ovoga puta neto na vrhu breuljka privue Centaineinu panju. Pomak sjene iza kamenja koje je inilo krunu. Uzvikne u znak upozorenja prema Blaineu: Pazi! Na vrhu... Blaine se nalazio na konju, gledao je prema gore s uzdama na ramenima. Prije nego to je mogao reagirati na upozorenje, zauje se zvuk poput vree brana koja pada na asfalt. Centaine ga ne prepozna sve dok Blaineov konj ne zatetura i ne padne na prednje noge, odbacivi i konjanika. Centaine ostane bez rijei, sve dok ne zauje hitac s vrha kopjea: u tom trenutku shvati da je metak stigao prije detonacije. Posvuda oko nje vojnici su vikali pokuavi umiriti konje koji su se prestraili. Centaine se trgne okrenuvi se u sedlu ne dodirnuvi stremene, odmah okrenuvi glavu. Blaine, dolazim!, uzvikne mu. Uspio se podignuti pored lesa svoga konja i ona krene u galopu

prema njemu. Podigni se na stremen!, uzvikne dok su Mauzeri na vrhu breuljka bljuvali metke. Opazi da je konj asnika Hansmevera pogoen i da lei na tlu. Blaine joj potri u susret i dohvati u letu stremen. Ona okrene konja i ponovno ga podbode u galop, zamahnuvi uzdama i zapone jahati prema stablima mopani na stotinjak metara udaljenosti. Blaine se ljuljao i stopala su mu gotovo dodirivala tlo. Je li sve u redu?, uzvikne ona. Idi, idi!, zapovjedi joj glasom u kojem se mogao uti napor. Ona se okrene spustivi pogled prema njemu. Metci su i dalje padali na sve strane. Jedan vojnik se pribliio asniku da bi mu pomogao, ali, kad ga je dostigao, jedan metak je pogodio njegova konja i on se takoer naao na tlu. Ciljaju konje!, uzvikne Centaine, opazivi da je samo njen ostao netaknut. Svi ostali su ve leali na tlu, ubijeni jednim jedinim hitcem u glavu. Bili su izvanredni strijelci, jer su ljudi na vrhu breuljka ciljali prema dolje na udaljenosti od stotinu i pedeset koraka i vie. Pred sobom Centaine opazi malenu usjeklinu koja joj je prije izbjegla. Ispred se nalazila hrpa palih granica koje su inile prirodni zid i krene prema njima, tjerajui svoga konja u zaklon i odmah skoi iz sedla da bi ga dohvatila za glavu i umirila. Blaine je u meuvremenu ostavio stremen i otkotrljao se prema usjeklini nadajui se da nee sresti zmije otrovnice. Podigne se neozlijeen i uzvikne: Pao sam u klopku kao poetnik. Bio je ljutit na samoga sebe. Bio sam previe umoran za razmiljanje. Izvue puku iz futrole sa sedla Centaine i pogleda iz usjekline. Pred njim su mrtvi konji leali ispod strmih padina breuljka od granita. asnik Hansmever i vojnici su trali prema zaklonu u usjeklini. Odjekne hitac iz Mauzera koji podigne prainu pod njihovim nogama, zviznuvi pored njihovih uiju. Ti maleni patuljci Bumani nestali su nakon prvog hitca kao neka arolija. Centaine je znala da ih vie nee vidjeti. Ve su se vraali natrag prema plemenu koje ih je ekalo pored suhog jezera Ochesee. Blaine podigne puku i nacilja prema vrhu breuljka gdje se perjanica plavog dima podizala i otkrivala skrivenog strijelca. Ispali brzo i opazi kako komadii granita lete u zrak. Zatim ponovno nabije puku i ponovno ispali jo bre prema vrhu kopjea. Jedan po jedan Hansmever i vojnici uspiju se skloniti u usjeklinu, svi znojni i zadihani. Uz lagano zadovoljstvo Blaine opazi da nitko nije ostavio puku i svi su imali i remen sa 75 metaka svaki. Ubili su konje ali ne pogodivi nas, ree Hansmeyer zadihano. Nikad nisu pucali blizu mene, ree Centaine. Lothar je vjerojatno pazio da ne bude u opasnosti. Shvati koliko je

bjeguncima bilo jednostavno i lako ubiti ih dok su trali. Blaine je ponovno nabijao LeeEnfeld, ali podigne pogled bez imalo radosti. Na prijatelj nije glup. Ne eli pridodati ubojstvo popisu zlodjela. Pogleda Hansmevera. Koliko ljudi ima na vrhu breuljka? Ne znam, odgovori Hansmever, ali zasigurno vie od jednog. Paljba je bila dosta jaka i uo sam hitce koji su se poklapali. No, dobro, da vidimo, koliko ih moe biti. Blaine pozove Hansmevera i Centaine i objasni. Centaine dohvati dalekozor i u zaklonu usjekline se pomakne u stranu, iza gustog uperka trave koji je rastao na rubu. Sakrivena, podigne pogled prema vrhu breuljka. Izotri fokus dalekozora i uzvikne: Spremna!Blaine oisti puku i nasloni je na rub usjekline. U meuvremenu je Hansmever ispalio dva hitca da bi privukao panju strijelaca na vrhu kopjea. Gotovo odmah odgovore istom mjerom podignuvi prainu s desne i lijeve strane. Neki hitci su se zaista poklapali. Dvojica ili trojica, uzvikne Hansmever. Trojica, potvrdi Centaine, spustivi dalekozor i vrativi se u zaklon. Vidjela sam tri glave. Dobro, potvrdi Blaine. Nai su. Sad je to samo pitanje vremena. Blaine, ree Centaine podignuvi uturu koja je bila na sedlu i zatrese njome: bila je puna samo etvrtinu. To je sva voda koju imamo. Svi pogledaju u uturu i nesvjesno Blaine obrie usta. im padne no, moi emo se vratiti i po ostale, proape i nastavi odluno: asnie, uzmite dva vojnika i premjestite se na drugi kraj kopjea da bi se uvjerili da nee pobjei s druge strane. Lothar de La Rey je sjedio naslonjen na okrugloj stijeni, na vrhu breuljka. Sjedio je u hladu, s Mauzerom na koljenima. Bio je otkrivene glave i dugaka plava kosa padala mu je mekano na elo. Gledao je prema jugu i prema umici mopani, u pravcu odakle su trebali stii oni koji su krenuli u potjeru za njima. Penjanje strmom padinom ga je sasvim iznemoglo i jo se uvijek nije uspio oporaviti. Ostavite mi uturu, zapovjedi Hendricku i ovaj mu je smjesti pored njega. Napunio sam je vodom koja je bila ostala u preostalima, ree pokazujui na one prazne s druge strane. I mi imamo jednu punu, koja nam je dovoljna do rijeke. Dobro, odvrati Lothar i pogleda prema ostatku materijala koji su ostavili pored njega na granitnom tlu. Imao je pored sebe etiri rune bombe starog tipa s drvenom rukom koje su ostale skrivene u peini sa streljivom, avlima i ostalim orujem. Tko zna ako su jo bile pouzdane. Klein Boy je ostavio svoj Mauzer i svoj remen s metcima. Budui da je Lothar imao dvije puke i stotinu i pedeset hitaca, vie nego dovoljno, ako su granate jo uvijek bile

upotrebljive. Ako nije bilo tako, takoer je bilo dobro. U redu, ree mirno Lothar. Imam sve to mi je potrebno. Moete ii. Hendrick okrene glavu prema jugu. Bili su na tako lijepom mjestu, visoko iznad svijeta i mogli su vidjeti tridesetak kilometara udaljenosti i vie; no, nije bilo ni traga njihovim progoniteljima. Hendrick ustane i zaustavi se na pola. Sklopi oi. Praina!, ree. Bio je to maleni oblak koji je prljao nebo iznad stabala, na osam kilometara udaljenosti. Da. Lothar ga je ve primijetio prije nekoliko minuta. Mogla bi biti horda zebra ili fatamorgana, no, mislim da ipak nije tako, kladim se u svoj dio plijena. Dakle, odlazite odmah. Hendrick ga ne poslua odmah. Pogleda u oi bijelca. Hendrick se nije nikad pobunio ili raspravljao kad bi mu Lothar objasnio to im je initi. Bilo je pravedno, logino. Uvijek je ostavljao ranjenike, ponekad samo s pitoljem na dohvat ruke, kad bi bol ili hijene prebrzo stigle. No, ovoga puta je Hendrick osjeao potrebu da neto kae, iako je bilo oito da nije bilo rijei koje bi izrazile teinu tog trenutka. Znao je da na toj stijeni koju je sunce obasjavalo ostavlja dio svog ivota. Pazit u ja na djeaka, ree jednostavno i Lothar klimne glavom. Hou razgovarati s Maniejem. Polie si usne i na trenutak ga prou trnci zbog groznice koju je otrov rane irio po tijelu. Saekajte ga dolje. Bit e mi dovoljna minuta. Dodi, zapovjedi Hendrick i Klein Boy ustane i oni zajedno nestanu. Hendrick se zaustavi i pogleda unatrag. Podigne desnu ruku. Budi u miru, jednostavno ree. A ti idi u miru, stari prijatelju, promrmlja Lothar. Nikada ga ranije nije nazvao prijateljem i Hendrick se trgne zauvi tu rije. Zatim okrene glavu da ne bi morao pokazati oi Lotharu i trenutak kasnije nestane. Lothar pogleda u njegovu smjeru nekoliko trenutaka, potom se trgne, odagnavi samosaaljenje i loe misli i maglu koja je prijetila da e ga sasvim obaviti. Manfred, ree i djeak se trgne. Sjedio je to je blie mogao svome ocu, gledajui ga ravno u lice, pazei na svaki njegov pokret. Tata, proape, ne elim ii. elim ostati s tobom. Lothar nestrpljivo odmahne, otvrdnuvi izraz kako bi sakrio njenost. Ti e uiniti to ti kaem. Tata... Do sada me nikada nisi razoarao, Manie. Uvijek sam bio ponosan na tebe. Nemoj upravo sada sve pokvariti. Nemoj da mislim da mi je sin kukavica... Nisam kukavica! Onda uini to mora uiniti, ree otro i prije nego to se Manfred stigao pobuniti ponovno, zapovjedi mu da mu donese torbu. Stavi je izmeu nogu i odvee je. Uze jedan paketi i otvori ga zubima. Istrese dijamante na kamen pored sebe, a potom

ih rairi. Izabere deset najveih i najljepih. Skini si jaknu, zapovjedi i kad mu je Manfred prui, Lothar napravi malu rupicu u podstavi vrkom noa. Ovo drago kamenje vrijedi tisue i tisue funta. Dovoljno da stigne do diplome, ree, uvukavi ih jedan po jedan u podstavu jakne. Ali ovi drugi... ostali su preteki, previe mjesta da bi ih mogli sakriti. Opasni su da ih nosi sa sobom, to je poput osude na smrt. Ustane oteano. Dodi! Povede Manfreda medu velike stijene, naslonivi se na njih da ne bi pao, dok je djeak pridravao oca s druge strane. Ovdje!, promrmlja spustivi se na koljena, dok se Manfred stisnuo pored njega. Ispred njih je granitna kapa breuljka otkrivala usjeklinu koja je izgledala kao odrezana skalpelom. Na povrini je bila iroka oko dva centimetara, ali bila je duboka, nije se mogao vidjeti svretak iako se pogledom moglo dosegnuti desetak metara. Usjeklina se sve vie suavala, a njena dubina bila je mrana. Lothar uze krunu torbu i ostavi je da visi iznad usjekline. Dobro zapamti ovo mjesto, proape mu. Pogledaj iza sebe kad se bude kretao prema sjeveru tako da se sjeti uvijek ovog breuljka. Kamenje e te jednog dana ekati ovdje kad ti bude bilo potrebno. Lothar otvori prste i torbica padne u usjeklinu. Zauju kako pada i gotovo se odmah zaustavivi u dubini. Rame uz rame pogledaju unutra i na otprilike tri metra dubine opaze svjetlo i oblik koji nije bio kamen: no, svatko bi se prevario da ne zna tono gdje i to traiti. To je tvoje nasljedstvo, Manie, proape mu Lothar, i klizne daleko od otvora. Dobro. Hendrick te eka. Vrijeme je da krene. Idi sada, odmah. Htio je zagrliti sina posljednji put, poljubiti mu oi i usta, no, znao je da bi to sve pokvarilo. Da su se zagrlili sada, ne bi se nikada vie razdvojili. Idi!, zapovjedi mu i Manfred zapone jecati, bacivi se u njegov zagrljaj. elim ostati s tobom!, plakao je. i Lothar ga dohvati za ruke i zadri ga daleko. eli li da se sramim tebe?, uzvikne. Tako eli da te se sjeam, kako cmizdri poput djevojice? Tata, nemoj me tjerati od sebe, molim te. Dozvoli mi da ostanem s tobom. Lothar se povue, ostavi sinovljeve ruke i pljusne ga dlanom ruke. Manfred zavri na tlu, blijedih obraza punih crvenih masnica i krvi koja mu je curila iz jedne nosnice prema gornjoj usnici. Gledao je u Lothara s nevjericom i oajno. Odlazi odovud, vikne mu Lothar, pokuavi smoi svu hrabrost da mu glas zazvui pun gnuanja i namjestivi uasan izraz lica. Ne treba mi djevojica koja stenje upravo u ovakvom trenutku. Odlazi odovud prije nego te zaponem tui. Manfred ponovno ustane i povue se, i dalje gledajui u oca u

nevjerici. Odlazi! Odlazi! Lotharov izraz lica nije se promijenio i njegov je glas jo uvijek bio tvrd. Odlazi odovud! Odlazi, prokletstvo! Djeak se zapone sputati, nespretno i nesigurno, sudei po zvukovima koji su sezali do oevih uiju. Tek tada Lothar da oduka svojim osjeajima. Spusti ruke, zastenje glasno jedan jedini put a potom zapone plakati u tiini, tresui se cijelim tijelom. To je groznica, ree samome sebi. Groznica me jako oslabila. No, sinovljevo lik, lijep, pozlaen i prepun boli, i dalje mu je ispunjavao misli i osjeao je bol u grudima, nepodnoljivu tjelesnu bol. Oprosti mi, sine moj, proape kroz suze. Nije bilo drugog naina da te spasim. Oprosti mi, molim te. Mora da je pao u nesvijest, jer se Lothar probudio uz trzaj i nije uspijevao sjetiti se gdje se nalazio i kako je stigao. Smrad ranjene ruke prisjetio ga je gdje se nalazio. Klizne do ruba breuljka i pogleda prema jugu. U tom trenutku opazi prvi put svoje progonitelje, a ak na udaljenosti od dvatri kilometara prepozna fatalne likove koji su plesali na elu kolone konjanika. Bumani, proape. Sada je shvaao zato su bili tako blizu. Upotrijebila je svoje Bumane. Shvati u tom trenutku da nije imao nikakvu mogunost da im izbjegne: sve vrijeme koje je potroio na pokrivanje tragova bilo je uludo potroeno. Bumani nisu mogli pogrijeiti ni trenutak. Zatim pogleda broj naoruanih ljudi koji su se kretali iza Bumana. Sedam, proape. Pokua opaziti enski lik izmeu njih, manju; no, u tom trenutku sjau i nastave pjeice, ali grane stabla mopani mu to onemogue. Zatim se pobrine za vlastite pripreme. Sada je njegova jedina briga bila da to vie zadri potjeru i uvjeri progonitelje da je sva banda bila jo na vrhu breuljka. Svaki sat koji je uspio pridobiti za sebe davao je Hendricku i Manieju mogunost da se izvuku. Raditi jednom rukom bilo je teko, ali Lothar se zagleda u puku Klein Boyja koju stavi u niu na stijeni, cijevi okrenute prema nizini. Zavee okida za uturu pojasom i drugi dio povue prema svom mjestu, u sjeni velike granitne stijene. Morao se zaustaviti na trenutak zbog boli koja ga je muila u koljenima. Baci pogled prema dolje i opazi konjanike puno blie, kako su se pribliili umici. Sada prepozna Centaine, vitka i nalik na djeaka u hlaama, i ak uspije raspoznati utu boju marame koju je nosila oko vrata. Usprkos groznici i oajnom stanju, osjeti prema njoj slatkasto gorko divljenje. Pobogu, nikada se ne predaje, promrmlja. Bila bi u stanju slijediti me do pakla. Klizne do utura i postavi ih u tri reda uz rub vrha, zavezavi zajedno kone pojaseve tako da ih je mogao pokretati jednim jedinim pokretom kraja koji je

drao u rukama. Drugo ne mogu uiniti, proape, samo vui dobro. No, u glavi mu je odzvanjalo, a pogled mu se mutio od groznice. ed ga je muila, a njegovo je tijelo gorjelo. Odepi uturu i povue gutljaj, pokuavi se kontrolirati to je vie mogue i drei dugo vodu u ustima, prije nego to ju je progutao. Odmah se osjeti bolje i vid mu se pobolja. Zaepi ponovno uturu i poloi je pored sebe, s rezervnim streljivom. Zatim skupi jaknu i upotrijebi je kao jastuk na koji nasloni Mauzer. Konji, prisjeti samoga sebe. Ne mogu slijediti Manieja bez konja... Duboko udahne, zadri dah i ispali metak prema kobili na elu koja je pripadala Blaineu Malcomessu. Dok je hitac jo odjekivao medu stijenama breuljka, Lothar ponovno nabije Mauzer i ispali istodobno i iz druge puke povezane pojasom. Dva hitca se zauju zajedno. Sada je i iskusan vojnik mogao zakljuiti da na vrhu breuljka ima vie od jednog ovjeka. udnovato, jer mu je upravo u tom tekom trenutku groznica popustila. Lotharov vid je bio jasan, a Mauzer je pogaao sve konje. Sada su svi ve leali na tlu osim jednoga, Centaineina konja. Automatski zdrava ruka nacilja. Ona je u galopu nastojala stii do zaklona ispod stabala mopani, nagnuta na ivotinji, stiui konja poput iskusna konjanika: na stremenu je visio mukarac. Lothar odmakne prst s okidaa. Bio je to instinktivan in: nije se mogao natjerati da zapuca u blizini Centaine. Odmakne cijev prema ljudima koji su nespretno trali prema stablima. Njihovi krikovi panike stizali su do njega. Mogao ih je s lakoom pogoditi, no, zabavi se da ih samo prestrai bliskim hitcima. Skakutali su, saginjali se i trali: bilo je zaista smijeno. Nabivi ponovno puku Lothar se smijao i opazi da je njegov smijeh bio histerian i izgledao je kao da odjekuje u glavi. Odmah prestane. Ne smijem izgubiti glavu, pomisli. Moram ostati bistar do kraja. Posljednji bjegunac se skloni i Lothar ponovno zapone drhtati, sav znojan od reakcije. Moram biti spremam, ohrabri se. Moram se dobro usredotoiti. Ne smijem popustiti. Ponovno nabije obje puke i vrati se na svoje mjesto u sjeni velikih stijena. Sada e me pokuati otkriti, pretpostavi. Ispalit e koji metak da vide gdje sam. Opazi ljemi koji ga je mamio da zapuca i nasmije se. Trik je bio star. Nakon prve godine boerskog rata nitko vie nije padao na njega. Bilo je gotovo uvredljivo da su mu ga nudili upravo sada. U redu!, nasmije se. Da vidimo tko e koga prevariti! Zapuca istovremeno iz obje puke i trenutak kasnije pokrene red praznih utura. Na toj udaljenosti, okrugle uture mogle su izgledati poput glava

sakrivenih strijelaca. Sad e poslati nekoga da opkoli breuljak, pokua pogoditi i potrai pokret medu stablima, spreman s Mauzerom, trepnuvi nekoliko puta kapcima da bi razbistrio vid. Nedostaje pet sati do mraka, ree samome sebi. Hendrick i Manie stii e do rijeke sutra u zoru. Moram ih zadrati barem do tada. Opazi bljesak pokreta na desnom boku: nagnuti ljudi koji su trali prema naprijed. Nacilja prema deblima iznad njihovih glava. Mauzer se oglasi i otkine dio kore stabla. Dolje glave, gospodo! Lothar se ponovno zapone smijati, histerino, u deliriju. Natjera se da prestane i odmah mu se pokae Manfredov lik, s oima boje topaza, prepunih suza i krvi na gornjim usnicama. Sine moj, zazove ga. Kako u ivjeti bez tebe! Jo uvijek nije htio priznati samome sebi da umire, no, tama mu zamrai um, a glava mu padne prema naprijed na prljavi zavoj. Smrad njegova vlastita mesa uao je u njegove none more koje su ga muile neprestano ak i u nesvjestici. Vrati se postupno u stvarnost i shvati da je sunce bilo na zalasku jer je bilo slabije nego prije. Lagani i ugodni povjetarac osvjeavao je breuljak i on osjeti olakanje. Zatim ga zapone muiti ed i drhtavom rukom dohvati uturu. Oteano je i odepi i ispije gutljaj. Zatim mu utura ispadne iz ruke i otkotrlja se smoivi mu koulju i izgubivi bar decilitar dragocjene tekuine na stijeni, gdje odmah ispari, prije nego to ju je Lothar uspio dosegnuti. Gubitak u njemu izazove elju da zaplae. Ponovno je zaepi, a potom podigne glavu i zapone oslukivati. Na breuljku je bio netko. Zauje zveket izme na stijeni. Dohvati runu bombu. S Mauzerom na ramenu udalji se s ruba i nasloni se na kamen te ustane. Nije uspijevao drati se na nogama i morao je kruiti oko stijene naslonjen leima. Pogleda na drugu stranu. Na vrhu breuljka nije bilo nikoga. Dakle, jo su se uvijek penjali uz padinu. Zadri dah i nauli uho. Ponovno zauje zvukove, jako blizu. Dah upravo ispod ruba. Penju se s druge strane, ree samome sebi, kao da objanjava djetetu. Svaka misao iziskivala je od njega veliki napor. Bomba prasne nakon sedam sekunda. Previe. Ve su previe blizu. Pogleda nespretno i staro oruje koje je drao u ruci. Podigne ga i pokua maknuti osigura. Bio je zahrdao i nije se mogao izvui. Ponovno pokua uz nadljudski napor. Uspije. Zauje otkucavanje i zapone brojiti. Tisuu i jedan, tisuu i dva... Na pet sekunda nagne se i otkotrlja je niz rub. Izvan vidokruga, ali vrlo blizu netko uzvikne upozorenje. Kriste! To je bomba! I Lothar prasne u glasan smijeh. Pojedite je, engleski akali! Zauje kako su zapoeli bjeati i pripremi se na

prasak, no, zauje samo kotrljanje bombe koja je pala s ruba. Nije eksplodirala! Prestane se smijati. K vragu! Zatim odjednom, ali u zakanjenju, bomba prasne, u podnoju breuljka. Nakon praska zauju se komadii kamena kako lete zrakom i jedan mukarac uzvikne. Na koljenima, Lothar pogleda s ruba breuljka prema dolje. Tri mukarca u odori kaki boje sputala su se skaui i klizei. Nasloni Mauzer na kamen i nekoliko puta ispali. Metci se zariju u granit pored prestravljenih vojnika. Skoe i zaponu trati prema stablima. Jedan je bio ranjen komadiima kamenja. Prijatelji su ga pridravali vukui ga za sobom. Gotovo sat vremena Lothar je leao iznemogao od napora prije nego to se vratio na svoje mjesto prema junom dijelu. Pogleda dolje prema mrtvim konjima koji su leali na suncu. Ve su imali nadut trbuh, ali uture su jo uvijek visjele na sedlu. Voda je odluujua, proape. Sada e ve biti dosta edni. Sljedei potez je pokuati je vratiti. Na poetku je mislio da se mrak ponovno spustio samo u njegovoj glavi, ali kad je okrenuo glavu prema zapadu i opazio posljednje crvenilo sumraka shvati da je pala veer. Pred njim nestane naranast sjaj i afrika se no spusti. Ostao je leati oslukujui da bi uo kad budu pokuali vratiti izgubljenu vodu i zaudi se zvukovima afrike noi: orkestar kukaca i ptica, krikovi imia, koji su letjeli oko stijena i beskonanom nizinom, jauk akala. Lothar je morao filtrirati sve te zvukove da bi raspoznao samo ljudske. Uzbuni ga zvuk stremena. Nagne se nad rub i baci i drugu bombu koja prasne i na kratkom plamenu opazi dvije pojave oko mrtva konja. Kako nije mogao biti siguran ima li ih jo, baci jo jednu bombu. Na kratkom bljesku ponovno ih opazi: trali su tako brzo prema stablima da zasigurno nisu sa sobom imali teret s vodom. Neka vam sva voda ispari iz tijela, prokune ih, ali sada mu je preostajala samo jedna bomba. Stiskao ju je na prsima poput rijetkog blaga. Moram biti spreman kad se budu vratili. Ne mogu im dozvoliti da uzmu vodu. Govorio je naglas i znao je da je to znak buncanja. Svaki put kad je osjeao da e mu se zavrtjeti u glavi, podigao bi glavu pokuavi se usredotoiti na zvijezde. Moram ustrajati, ree samome sebi s velikom ozbiljnou. Moram ih zadrati bar do sutra popodne. Pokua procijeniti vrijeme i udaljenosti, ali to je bilo previe za njega. Prolo je otprilike osam sati otkako su Hendrick i Manie otili. Nastavit e cijelu no. Ja ih vie ne koim. Stii e do rijeke prije zore. Kad bih bar uspio zadrati ih jo osam sati. Zasigurno bi bilo dovoljno..., no, slabost i groznica su ga nadvladali i on poloi elo na udubinu lakta. Lothar! Radilo se o

mati, znao je, ali tada ponovno zauje svoje ime. Lothar! Podigne pogled i zadrhti zbog hladnoe noi i sjeanja na taj glas. Otvori usta, a potom ih ponovno zatvori. Nije namjeravao odgovoriti, morao se tedjeti to je vie mogue. No, saeka pohlepno da ga Centaine Courtenev ponovno pozove. Lothare, imamo ranjenika Procijeni da se nalazi na granici ume. Mogao ju je zamisliti, hrabru i odlunu, s tim tamnim oima i izraenom bradom. Zato te jo uvijek volim?, zapita se potiho. Treba nam voda za njega. udnovato kako je njen glas bio jasan. uo se ak i lagani francuski naglasak i tko zna zato osjeao je zabrinutost u tom glasu. Navru mu suze na oi. Lothar! Dolazim van i uzet u vodu! Njen je glas bio snaniji, blii. Oito da je izila iz zaklona. Sama sam, Lothar. Mora da se nalazila nasred istine. Vrati se natrag! Pokua uzviknuti te rijei, ali samo promrmlja. Upozorio sam te. Moram to uiniti. Dohvati bombu. Ne mogu ti dozvoliti da uzme vodu... za Manfredovo dobro. Moram to uiniti. Uvue prst u prsten osiguraa. Stigla sam do prvog konja, uzvikne. Uzet u uturu, Lothar. Bila je na njegovu milost i nemilost. Nalazila se u podnoju breuljka. Nije bio potreban dug luk: bilo je dovoljno da otkotrlja bombu preko ruba i pala bi ravno dolje. Zamisli si bljesak eksplozije, to njeno meso koje je zibalo njegovo, i rodilo njegova sina, uniteno, izmrcvareno bombom. Pomisli koliko ju je mrzio... i shvati da ju je istom mjerom i volio. Suze su ga oslijepile. Sada se vraam natrag, Lothar. Imam uturu, uzvikne. U njenu glasu on osjeti zahvalnost i izravnu potvrdu da je veza koja je postojala medu njima bila jaka i nije se mogla prekinuti nikakvom igrom sudbine ni prolaskom vremena. Ponovno progovori, tihim glasom, koji stigne do njega poput apata: Neka ti Bog oprosti, Lothar de La Rey. A potom nita. Te rijei ga pogode, kao i sve ostale koje je izrekla. Bile su toliko krajnje da ih nije mogao prihvatiti i Lothar nasloni glavu na ruku da bi priguio krik oaja koji mu se uspinjao grlom. Tama je prekrila njegove misli poput kraguljeva crna krila i osjeti kako pada, pada, pada... Ovaj je mrtav, ree mirno Blaine Malcomess, stojei pored ranjenika. U tami su se uspeli planinom s dvije strane, a potom su u zoru napali zajedno vrh, koji nitko nije branio. Gdje su ostali? asnik Hansmever se pojavi iza hrpe stijena na vrhu breuljka. Ovdje nema nikoga, gospodine. Mora da su uspjeli pobjei. Blaine!, uzvikne Centaine ispod njih, gdje su je natjerali da ostane za vrijeme napada. Gdje si? to se dogada? Nekoliko trenutaka kasnije pojavi se i ona na vrhu breuljka. Ovdje

smo, krikne Blaine. A potom, dok je trala prema njima: Nisi posluala moju zapovijed. Nije marila za opasku. Gdje su? Kad opazi tijelo, zastane. O, Boe, Lothar. Klekne pored njega. Dakle, to je Lothar de La Rey. Bojim se da je mrtav, ree joj Blaine. Gdje su ostali? Centaine ga pogleda puna oekivanja. Uvijek se bojala, ali istodobno i nadala, da susretne Lotharovo kopile; jo se uvijek trudila da ne izgovori djeakovo ime, ak ni u sebi. Nema ih vie, ree Blaine zanijekavi glavom. Pobjegli su nam. De La Rey nas je prevario i uspio nas je zadrati u pozadini. Ostali su otili. Sada su ve vjerojatno preli rijeku. Manfred. Centaine se preda i pomisli ga imenom. Manfred, moj sin. Njeno razoaranje i osjeaj izgubljenosti bili su toliko veliki i jaki da zadrhti. Toliko je eljela pronai ga ovdje, konano ga vidjeti. Pogleda sklupanog oca i drugi je osjeaji zapljusnu, osjeaji koji su godinama bili zaboravljeni. Lothar je leao licem prema tlu u udubini lakta. Druga ruka, povijena krpama koje je izradio od pokrivaa, isticala se na tlu. Dodirne mu vrat iza uha, traei ilu kucavicu i osjetivi groznicu odmah uzvikne: Jo uvijek je iv! Jesi li sigurna? Blaine se nagne nad nju. Zajedno okrenu Lothara na leda, opazivi bombu koju je imao ispod sebe. Bila si u pravu, ree Blaine potiho. Zaista je imao jo jednu bombu. Mogao te juer ubiti. Centaine prou trnci vidjevi Lotharovo lice. Nije vie bio onaj lijepi i hrabri mukarac kojeg je nekada poznavala. Groznica ga je unitila, njegove crte lica bile su poput lesa i bilo je sive boje. Jako je dehidriran, ree Centaine. Ima li jo vode u uturi? Dok je Blaine ulijevao vodu u njegova usta, Centaine mu odmota zavoje. Gangrena i infekcija krvi. Prepozna plave masnice ispod koe i smrad mesa koje propada. Morat emo mu amputirati ruku. Iako joj je glas zvuio odluno i neosobno, nije mogla vjerovati to mu je uinila. Izgledalo joj je nevjerojatno da je jedan ugriz napravio takvu neizljeivu ranu. Zubi su bili njen ponos, uvijek ih je odravala i istila. No, ta ruka je izgledala unitena ivotinjom koja dere leeve, poput hijene. Na rijeci, u Cunagaru, nalazi se portugalska katolika misija, ree Blaine. No, bit e sretan ako preivi. Sa svim mrtvim konjima, osim jednog, trebat e nam sree da i mi stignemo dotle. Ustane. asnie, poaljite jednog ovjeka po kutiju s prvom pomoi i zaposlite ostale: ovdje nedostaju dijamanti vrijedni milijun funta. Hansmever otri na posao, kretei zapovijedi svojoj skupini. Blaine sjedne pored Centaine. Dok saekamo da nam donesu kutiju prve pomoi, bit e bolje da ga pregledamo. Bit e previe

nadati se, ali moda je zadrao za sebe dio dijamanata koje je ukrao. Zaista je previe nadati se, sloi se Centaine gorko i rezignirano. Dijamanti su zasigurno sa sinom i onim njegovim debelim slugom crncem. A bez Bumana koji nas vode... Slegne ramenima. Blaine poloi na stijenu zaprljanu i pranjavu Lotharovu jaknu i zapone pretraivati depove i avove, dok je Centaine prala ranjenu ruku, a potom ju povila istim zavojima iz kutije. Nita, gospodine, priopi mu Hansmever. Pregledali smo svaki centimetar stijene. Dijamanata ovdje nema. Vrlo dobro, asnice. Sada bismo trebali prenijeti ovog prljavca bez da mu slomimo vrat. To bi zavrijedio. Blaine se nasmije. Naravno, ali neemo valjda mi krasti posao krvniku. U roku od sat vremena bili su spremni za pokret. Lothar de La Rey je polegnut na nosila napravljena od grana stabala mopani i privezana na posljednjeg konja, na kojem je jahao ranjeni vojnik, s komadima bombe jo u leima i ramenu. Centaine se zadri na breuljku dok je kolona zapoela svoje putovanje prema sjeveru i rijeci. Blaine se vrati natrag i postavi se pored nje. Uze ju za ruku i ona uzdahne naslonivi se polako na njegovo rame. O, Blaine, za mene je puno toga zavreno ovdje, u ovoj pustinji, zaboravljenoj i od Boga, na ovom komadu stijene na suncu. Mislim da mogu shvatiti to znai gubitak svih tih dijamanata. Misli? Mislim da nisi u stanju shvatiti. Milim da ni ja ne shvaam sasvim. Sve se promijenilo... i moja mrnja prema Lotharu... Ima jo nade da pronaemo dijamante. Ne, Blaine. Ti i ja znamo da nema nikakve mogunosti. Dijamanti su izgubljeni. Nije pokuao proturjeiti joj, ponudivi joj utjehu. Izgubila sam sve, sve za to sam radila tako mnogo, za sebe i svoga sina. Nee ostati nita. Nisam slutio da... Zastane i pogledaju tuno i zabrinuto. Jasno je da se radi o tekom gubitku, ali definitivnom... jesmo li ba do te mjere? Da, Blaine, ree jednostavno. Sve e propasti. Ne odmah, ne sve odjednom, ali od sada na dalje zgrada e zapoeti s uruavanjem, a ja u se uzalud truditi da je spasim. Zaduit u se, moliti, pokuati dobiti na vremenu, ali temelji su ve otili pod mojim nogama. Milijun funta, Blaine, to je veliki iznos. Uspjet u izbjei odmah neizbjeno, moda nekoliko mjeseci, godinu dana, ali ruenje e se sve bre odvijati, kao to se dogaa s kulama od karata i konano e se sve sruiti na mene. Centaine, ja nisam siromaan, zapone. Mogao bih ti pomoi... Ona ustane na vrcima prstiju i stavi mu kaiprst na usne. Samo jedno bih te mogla zatraiti, proape mu. Ne novac, ve utjehu. U budunosti e mi samo

jedna stvar biti potrebna. Ne uvijek, samo kad stvari budu jako sive. Bit u uz tebe kad god to bude potrebno, i kad god me bude trebala, Centaine. Obeanjem ti. Mora me samo pozvati. O, Blaine. Okrene se i pogleda ga u lice. Da bar! Da, Centaine... da bar. I uze ju u naruje. Nije bilo grinje savjesti, ni straha, a ak ni uasna mogunost gubitka koja joj je prijetila izgledala je nepostojea kad je bila u njegovu naruju. Ne bi me smetalo ni ponovno postati siromanom, da te imam uvijek pored sebe, promrmlja mu, a on nije znao to bi joj rekao. Oajan, nagne se i uutkaju poljupcem. Medu misionarima u Cunagaru nalazio se i lijenik. On je amputirao ruku Lothara de La Reyja pet centimetara ispod lakta. Uinio je to pod jakom svjetlou svjetiljke Petromax, zajedno s Centaine koja mu je pomagala znojei se pod kirurkom maskom, odgovarajui na francuskom na njegova pitanja, pokuavi ne onesvijestiti se u trenutku kad je lijenik pilio kost, usred smrada gangrene i kloroforma, u kolibi od blata i trske s limenim krovom koja je sluila kao operacijska dvorana. Kad je lijenik zavrio, Centaine se uvue u kupaonicu i povrati svu bol i gnuanje. Sama u kolibi misije koja joj je bila dodijeljena, pod velikom mreom protiv komaraca, ponovno je osjeala taj smrad i gnuanje u grlu. Izgledalo je kao da se uvukao u kosu i kou. Molila je da nikada vie ne mora smrdjeti na taj nain i da nikada ne doivi nita slino kao amputaciju ruke, pretvaranje u invalida ovjeka kojeg je nekada jako voljela. Uzaludna molitva, jer je u podne sljedeeg dana lijenik promrmljao: jai manque linfection, U faut couper encore unefois. Infekcija se nastavljala iriti i trebalo je odrezati jo jedan dio ruke. Po drugi put, znajui ve to je mogla oekivati, za Centaine je bilo jo gore nego prvi put. Morala je zariti nokte u dlan da bi se suzdrala da se ne onesvijesti i kad je lijenik dohvatio pilu i odrezao dio Lotharove ruke neto ispod ramena. U tri dana koja su uslijedila, Lothar je ostao u komi, kao da je preao granicu izmeu ivota i smrti. Ne mogu vam rei nita, slegne lijenik ramenima na pitanja koja mu je Centaine postavljala. Sada se nalazi u Bojim rukama. Naveer treeg dana, kad je ula u kolibu gdje je leao Lothar, oi boje safira se pomaknu u njenom pravcu i opazi bljesak ivota, no, onda se kapci ponovno sklope. Moralo je proi jo dva dana prije nego to je lijeniksveenik dozvolio Blaineu Malcomessu da ode do ranjenika i kae mu da je uhien. Moj asnik e se brinuti za vas, dok otac Paul ne bude dao dozvolu da odete na put. Isplovit ete brodom du rijeke do graninog mjesta Runtu, pod pratnjom, a od tamo cestom

do Windhoeka gdje ete imati proces. Lothar gaje sluao blijed i mrav. Batrljak, pokriven zavojem od zamrljane gaze umoene u jodovu tinkturu, izgledao je poput pingvinova krila. Gledao je u Blainea bezizraajno. Sada, De La Rey, nije vam potrebno da vam objasnim u kojem se stanju nalazite, bit ete sretni ako budete izmakli vjealima. Saeka nekoliko trenutaka, pokuavi se ne razbjesniti zbog hladnoe Lotharova pogleda. Shvaate li to vam hou rei, De La Rey?, nastavi da bi razbio tiinu. Lothar se okrene na drugu stranu i pogleda van, kroz prozor, koji je gledao na rijeku. Mislim da znate da sam guverner ovog kraja. Dakle, imam mo da utjeem na presudu, na moju rije mogla bi izgledati drukije. Ne budite blesavi, ostavite dijamante. Nee vam sluiti mnogo tamo gdje idete, a ja vam za uzvrat garantiram ivot. Lothar sklopi oi. Vrlo dobro, De La Rey. Dakle, razumjeli smo se. Ne oekujte nikakvu milost s moje strane. Pozove asnika Hansmevera. asnie, zatvorenik nema nikakvih privilegija. Morate ga drati pod stalnim nadzorom, dan i no, dvadeset i etiri sata na dan sve do dana predaje vlastima u Windhoeku. Smatram vas izravno odgovornim, jasno? Da, gospodine, Hansmever je otpozdravljao Blaineu. Ne dozvolite mu da pobjegne, Hansmever. Stalo mi je do ovoga ovdje. Jako mi je stalo. Blaine izie iz kolibe i krene prema Centaine koja je sjedila na obali rijeke. Sjedne na stolac pored nje i upali cigaru. Uvue dim, zadri ga neko vrijeme, a potom ispuhne jako i ljutito. Jako je tvrdoglav, ree. Ponudio sam mu svoju osobnu zatitu i rije da u ga potedjeti vrati li dijamante, ali nije se udostojio ni odgovoriti mi. Nema mogunosti ponuditi mu potpunu amnestiju, ali da je to u mojoj moi, vjeruj mi, ne bih se dvoumio. Ali, ovako kako stvari stoje, ne moe se puno promijeniti. Uvue ponovno dim i podigne pogled prema velikoj zelenoj rijeci. Kunem se da e platiti za ovo to ti je uinio... platit e do kraja. Blaine. Poloi mu ruku na miiavu nadlakticu. Mrnja je previe nizak osjeaj za ovjeka tvoje veliine. Pogleda ju i usprkos ljutnji nasmije se. Nemojte me precijeniti, gospodo. Sve sam, samo svetac nisam. Kad se smijao na taj nain izgledao je poput mladia. Iako su se zelene oi manje alile, klempave ui su raznjeile njegove crte lica. Gospodine, jednoga dana e biti zanimljivo vidjeti koje su vae granice svetosti... Prasne u smijeh, raznjeeno. Zanimljiva ponuda! Zatim ponovno postane ozbiljan. Centaine, ti zna da si ne mogu priutiti ovu potjeru. Moje obveze ve previe lee zapostavljene i moji e pretpostavljeni u Pretoriji biti ljuti

na mene. Moram se vratiti to prije. Sloio sam se s ocem Paulom da nam posudi nekoliko brodica i veslae koji e nas prevesti do nizine i graninog mjesta koje se zove Runtu. Dolje se nadam da e mi ususret stii policijski kamion. Hansmever i vojnici ostat e s njim dok De La Rey ne bude mogao krenuti na put. Centaine se sloi. Da, i ja se moram vratiti i izgladiti svoje poslove. Mogli bismo krenuti sutra u zoru. Blaine, prije polaska htjela bih razgovarati s Lotharom... hou rei De La Reyjem. Kad opazi da se dvoumi, nastavi nagovarajui ga: Samo nekoliko minuta, molim te Blaine, jako je vano za mene. Centaine se zaustavi na pragu kolibe da bi privikla pogled na tamniji prostor. Lothar je sjedio na krevetu golih prsa s pokrivaem na nogama. Njegovo je tijelo bilo mravo i blijedo: infekcija ga je unitila i mogla su se prebrojiti rebra. asnie Hansmever, moete li nas na trenutak ostaviti same?, zapita Centaine i malo se odmakne kako bi on mogao izii. Proavi, Hansmever ju uvjeri da e ostati u blizini. U tiini koja je uslijedila Centaine i Lothar se pogledaju u oi i ona prva posustane i progovori. Ako si me htio unititi, uspio si, ree mu i on odgovori zamahnuvi batrljkom, patetinom i uasnom gestom. Tko je koga unitio, Centaine?, zapita ju i ona spusti pogled. Ne eli mi vratiti bar dio onog to si mi ukrao?, zapita ga ona. U ime ljubavi koju smo preivjeli zajedno. On joj ne odgovori, ali podigne ruku i dodirne stari oiljak koji je imao na prsima. Centaine se trgne jer mu je ona to uinila, ispalivi metak Lugerom osjetivi razoaranje. Djeak ima dijamante, nije li tako?, zapita ga. Tvoj..., htjela je kao i uvijek rei tvoje kopile, ali se zaustavi i na vrijeme ree: Tvoj sin. Lothar je i dalje utio i ona nastavi: Manfred, na sin. Nisam nikada mislio da u uti od tebe te rijei, ree joj, ne sakrivi radost koju je osjeao. Hoe li se sjetiti da je to na sin, roen iz ljubavi, i kad ga bude pokuala unititi? Kako moe misliti da bih uinila takvo to? Jer te poznajem, Centaine. Ne, zanijee snano glavom. Ti me ne poznaje. Ako ti bude preprijeio put, unitit e ga, ree mirno Lothar. Zaista misli tako? Gledala je u njega. Misli li da sam tako beskrupulozna, tako osvetoljubiva da bih se osvetila nad vlastitim sinom? Nikada ga nisi priznala kao takvog. Sada jesam. U posljednjih nekoliko trenutaka uo si to od mene vie puta. Obeaje mi da mu nee nauditi? Ne moram ti nita obeati, Lothar de La Rey. Samo kaem: neu nauditi Manfredu. I naravno za uzvrat od mene oekuje neto, uzdahne, povukavi se jo vie prema gore. Disao je oteano, znojei se od napora

i borei se s fizikom slabou. Njegov znoj, u malenoj i mranoj kolibi, imao je kiselkast miris. Bi li mi neto ponudio za uzvrat?, zapita ga smireno Centaine. Ne, odgovori joj. Nita! I ponovno se nasloni, izmoren, ali jo uvijek spreman na izazov. A sada, da ujemo kako povlai svoje obeanje. Nisam dala nikakvo obeanje, ree mirno. Ali, ponavljam ti: Manfred, na sin, ne mora se bojati mene. Neu uiniti nita namjerno to bi mu moglo nauditi. Ali, to vjerojatno tebi nita ne znai. Okrene se i ree glasno: Hvala, asnice, zavrili smo. Centaine..., uzvikne slabo Lothar kad je bila na pragu. Htio joj je rei: Tvoji dijamanti su u usjeklini na vrhu breuljka, ali kad se ona okrene, zagrize jezik i ree jednostavno: Zbogom, Centaine. Gotovo je, konano je gotovo. s Rijeka Okavango je jedna od najljepih u Africi. Izvire u angolskim visoravnima na tisuu i tristo metara nadmorske visine i tee prema jugoistoku takvom snagom obimom zelene vode da izgleda kao da joj je sudbina dosegnuti ocean. Umjesto toga umire naglo. No, prije toga oblikuje movare, veliki kraj jasnih laguna okruenih papirusima i malenim otocima na kojima rastu palme i divlje smokve: zatim ponovno izvire, ali kao sjena same sebe, a potom nestaje u vjenom pijesku osamljenog Kalaharija. Dio rijeke koji su Centaine i Blaine morali prijei bio je posljednji prije dijela movara, odnosno gdje je divota Okavango najvea. Njihova brodica bila je jedna od onih koje su domorodci nazivali mukom: mala brodica sainjena u udubljenom drvetu, duga neto vie od est metara, okruglog dna, no, ne sasvim glatkog. Sova i makica plove lijepom brodicom u obliku banane, ree Blaine i Centaine se zapone smijati pomalo nervozna, sve dok se ne uvjeri vlastitim oima u spretnost veslaa domorodaca. Bili su dva simpatina diva, crni poput ugljena. Posjedovali su spretnost i ravnoteu dva atleta i njihovo je tijelo bilo vitko i vrsto poput grkih kipova. Jedan je stajao na pramcu, a drugi na krmi pjevuei radnu pjesmu i spretno rukujui malenom brodicom. Na pola brodice Blaine i Centaine su se ljuljali sjedei na konim jastucima, ispunjenim papirusima. Uska brodica ih je primorala da sjede jedno za drugim, Blaine ispred s pukom u ruci, da bi obeshrabrio nilske konje koji su ih promatrali iz rijeke. To je najopasnija ivotinja u Africi, obrati se Centaine. A to je s lavovima, slonovima, zmijama otrovnicama?, odgovori mu ona. Stari nilski ih ubije dva naspram svih ostalih vrsta zajedno. Centaine je to bio prvi susret s tim krajolikom. Budui da je bila bie pustinje, nije nikada upoznala rijeke i jezera, i promatrala je sve u

nevjerici. Blaine je, pak, odlino poznavao ovu rijeku. Ve je plovio njome, i nalazio se ovdje 1915. s generalom Smithom, a ikasnije je esto dolazio, u lov ili da bi prouavao ivotinje tog kraja. Izgledalo je kao da poznaje svaku ivotinju, svaku pticu, svaku biljku, a poznavao je stotinu pria, istinitih i izmiljenih, koje joj je kazivao, to ju je jako zabavljalo. Rijeka se stalno mijenjala: sada se suavala, sa stjenovitom i visokom obalom. Veslai su vodili brodicu medu uasne eljusti stijene koja je izvirivala iz rijeke, a posvuda oko njih podizale su se perjanice vode. I ponovno su ulazili u novi tjesnac, gdje je snaga vode jasne poput muranskog stakla nosila brodicu. Centaine je poskakivala kao u automobilu. Konano stignu do irokog dijela gdje je rijeka bila prepuna malenih otoka, pjeanih sprudova i niske obale na kojoj su se mogle zamijetiti krda bivola, golemih ivotinja i na prvi pogled jako lijenih, crnih poput pakla, s osuenim blatom na tijelima. Veliki rogovi savijali su se iznad uiju u obliku trube. Bivoli, u vodi do pola trbuha, okrenuli su se i zagledali se u njih znatieljno podignuvi crnu njuku gotovo sa smijenim izrazom. O, Blaine! Koje su to ivotinje? Prvi ih put vidim. Bivoli. Junije ih nema. Bilo je i puno antilopa, s crvenim platem, glavom koja im je sezala do ljudskih prsa i dugakim i savijenim rogovima. enke su bile bez rogova ali na tijelu su imale mekane dlake poput plianih ivotinjica. Bilo ih je toliko da su pljutale u vodi poput parnoga broda. Na gotovo svim stablima koja su bila visoka na obali rijeke mogli su se primijetiti parovi orlova bijele glave koja se sjajila na suncu. Na tihom prolazu brodice te ptice su isputale svoje glasove od kojih su prolazili trnci. Na bijelom pijesku mogli su se uoiti obrisi krokodila, velikih i zlobnih. Podizali su se nespretnim nogama i oteano se vukli prema vodi, gdje su uranjali i nestajali poput podmornice, ostavljajui samo dio oiju iznad povrine vode. U niskoj vodi bile su male nakupine istokane ruiastom bojom. Centaine ih nije opazila sve dok joj Blaine ne ree: Pogledaj!, i veslai hitro skrenu. Opazi golemu ivotinju koja je izvukla veliku glavu poput bave piva s dva crvena oka i golemim raljama ruiaste boje, istokanim utim zubima, doekavi ih smijehom nalik na smijeh luaka. Blaine lagano podigne puku. Ne daj se prevariti njegovim dobrim raspoloenjem. Ne zabavlja se, ree obraajui se Centaine nabivi puku. Upravo u tom trenutku nilski konj mujak krene u napad u niskoj vodi, podignuvi golemu perjanicu i rairivi ralje. Otvarao je i zatvarao neprestano usta, pokazujui ute goleme zube od bjelokosti koji su mogli unititi i najjae trske, ali i brodicu, a

da ne govorimo o kakvom neopreznom plivau: u tren oka bi ga prepolovio. Brodica je brzo plovila rijekom, ali nilski konj je takoer brzo napredovao. Blaine skoi na noge, pokuavi ostati u ravnotei, iako se brodica tresla. Podigne puku i ispali nekoliko puta. Centaine osjeti i i Icretanje zraka i okrene se oekujui da e vidjeti golemu ivotinju u ]0vi i raskomadanu metcima. Ali Blaine je ciljao iznad glave. Ui ivotinje se zatresu i ona prestane s lovom te se ponovno umiri i nastavi gledati svojim golemim oima. Brodica se mogla udaljiti bez potekoa, dok je nilski konj mujak uranjao u zelenu vodu i nestajao gotovo posramljen vlastitim neuspjehom. Je li sve u redu, Centaine? Blaine spusti puku. Da, ali moram priznati da sam se prestraila, ree ona, no, pokua to ne pokazati bar bojom glasa. O, nije bio tako zloest, koliko je izgledao. Vie je glumio, nego to nas je zaista htio ubiti. Osmjehne joj se. Drago mi je to ga nisi ubio. Nije bilo razloga da pretvorim starca u komadie od etiri tone, ni da ostavim udovicama njegovih trideset debelih ena. Je li te i stoga napao, da bi zatitio svoje debele ene? Vjerojatno, no, nikad se ne moe biti siguran s divljim ivotinjama. Moda jedna od njih oekuje mladune, ili ima loe sjeanje na ljude, ili je jednostavno danas bio loe volje. Njegova smirenost u tekim trenutcima ju je zadivljivala gotovo koliko i njegova humanost koja je potedjela opasnu ivotinju. Samo uenice oboavaju svoje junake, podsjeti se dok je brodica nastavljala svoj put i uhvati se da promatra irinu Blaineovih ramena i njegov nain pomicanja glavom. Njegova tamna kosa bila je kratko oiana, a vrat je bio jak, gladak i proporcionalan: samo su ui bile prevelike i klempave. Kroz ruiaste vrhove prolazila je svjetlost. Osjeti gotovo neizdriv poriv da se nagne i poljubi mekanu kou iza uha, ali se uspije sabrati i nasmije se. On se okrene i zapita ju uz osmijeh: to je toliko zabavno? Djevojka se uvijek osjea slaba kad je princ na bijelom konju spasi od opasnog zmaj a. Mitska stvorenja, zmajevi. Ne rugaj mi se, ree mu. Ovdje je sve mogue, ak i prinevi i zmajevi. To je zemlja gdje te iza svakog ugla ekaju vile i Sveti Nikola. Zna li da si pomalo luda? Naravno da znam, prizna ona. I moja je dunost da te upozorim da je moja bolest zarazna. Tvoje upozorenje dolazi prekasno. Zanijee tuno glavom. Mislim da sam se ve zarazio. Dobro, ree ona i popustivi elji poljubi ga iza uha. On se pretvarao da su ga proli trnci. Pogledaj to si mi uinila! Okrene se da joj pokae najeene dlake na podlaktici Obeaj mi da to vie nikada nee uiniti.

Jako je opasno. Kao i ti, nikada ne dajem obeanje, ree Centaine, opazivi bljesak u njegovim oima i odmah se pokaje to je izrekla te rijei. Prolazili su ispred jo jedne obale od crvene gline, ali tako svijetlocrvene boje daje gotovo izgledala naranasta, s bezbroj rupa savreno okruglih i ivim i pokretljivim oblakom ptica predivnih boja, koje su ulazile i izlazile iz rupa gdje su imale svoja gnijezda. Crveni muhojedi, ree joj Blaine, podijelivi s njom uenje promatrajui tu paletu arkih boja, repove i vrhove dugakih krila. Izgledaju tako izvanzemaljske ptice da ti gotovo zaponem vjerovati: proli smo kroz ogledalo. Nakon toga su razgovarali malo, no, zaudo ih je i tiina pribliavala. Dodirnu se samo jo jednom, kad ga je Centaine pomilovala po vratu i na trenutak joj on prekrije ruku svojom; kratki i prolazni trenutak njenosti. Zatim Blaine nakratko povede razgovor s glavnim veslaem. to je, Blaine?, zapita ga ona. Rekao sam mu da izabere dobro mjesto da se noas utaborimo. Nije li jo rano?, zapita ga Centaine gledajui u sunce. Da, prizna joj i okrene se i pogleda ju. Ali, pokuavam oboriti rekord u putovanju CuangarRuntu. Kakav rekord? Najdueg putovanja. Blaine izabere jedan od najveih otoka, na kojem je pijesak oblikovao tajnu usjeklinu, jasnu i zelenu lagunu zatienu visokim papirusima koji su se njihali na povjetarcu. Dok su dvojica veslaa sabirala suhe grane za vatru i rezali papiruse da bi si izradili sklonite za no, Blaine uze puku./ Kamo e?, zapita ga Centaine. Moda naem antilopu za veeru. O, Blaine, molim te, nemoj to uiniti! Nemoj ubiti nita danas, jer se radi o posebnom danu. Nije li ti dodijalo meso u konzervi? Molim te, nije poputala i Blaine vrati puku. Zatim zanijee glavom i smijui se u sebi, ode provjeriti kolibe od papirusa i jesu li leajevi zatieni mreom protiv komaraca. Zadovoljan, Blaine otpusti veslae koji se vrate prema brodici. Kamo e?, zapita ga Centaine vidjevi da se sputaju prema rijeci. Poslao sam ih da se utabore na obali, odvrati joj Blaine. Oboje umuknu, ne pogledavi se vie, naglo se posramivi i snano osjeajui da su sami nakon putovanja s kanuom. Konano Centaine se trgne i vrati se u tabor. Klekne pored torba sa sedla koje su predstavljale njenu jedinu prtljagu i ne pogledavi Blainea ree: Ne perem se ve dva dana. Otii u do lagune i malo zaplivati, U ruci je imala uti sapun. Jesi li ostavila testament?, zapita ju. to time misli rei? Ovo je rijeka Okavango, Centaine. Krokodili papaju djevojke kao predjelo. Mogao bi paziti na mene pukom...

Drago mi je da ti mogu posluiti... i zatvorenih oiju, naravno. Onda je beskorisno, ne misli li i ti? Blaine pregleda obalu lagune i pronae ispod jedne stijene lokvu niske vode, gdje bi krokodil koji bi zalutao bio jasno vidljiv na bijelom pijesku. Popne se na stijenu i udobno se smjesti sa svojim LeeEnfeldom u krilu. Sada mi daj svoju asnu rije da nee gledati..., uzvikne niu ona od dolje. Blaine se usredotoi na skupinu gusaka koje su letjele prema suncu na zalasku, no, ni um njihovih tekih krila nije mogao pokriti utanje Centaineine odjee koja je padala na tlo. Zauje prskanje vode koja ju je doekala, njen uzdah olakanja, a potom: Dobro, sada moe paziti na krokodile. Sjedila je na pjeskovitom dnu, i samo joj je glava izvirivala iz vode. Okretala mu je leda i podigla je kosu da ju ne smoi. Ah, kako je svjee! Zaista je kao u raju. Okrene se i osmjehne mu se, i on opazi bljesak njene bijele koe ispod vode i pomisli da nee uspjeti ukrotiti svoju poudu. Znao je da ga je namjerno provocirala, no, nije joj se mogao oduprijeti, niti pretvarati se da ne postoji. Isabella Malcomess pala je s konja prije pet godina, i od tada se nisu vie upoznavali kao mukarac i ena. Jednom je pokuao, no, oboje se dobro sjealo bolnog ponienja doivljenog tom prilikom. On je bio mukarac zdrava tijela i s velikom eljom za ivotom. Trebalo mu je puno energije i odlunosti da se navikne na neprirodan ivot koji je vodio. No, konano je uspio, tako da je sada bio sasvim nespreman na divljake porive koje je osjeao. Zatvori ponovno oi!, uzvikne mu radosno. Sad u se ustati i malo se nasapunati. Nije joj uspio ni dati odgovor. Jedva je zadrao i jauk u grlu ostavi sjediti i zuriti u puku u ruci. Centaine prestravljeno uzvikne: Blaine! On skoi na noge. Centaine je stajala uspravno na vodi koja joj je milovala stranjicu. Njeno savreno oblikovano tijelo koje se suavalo u struku, bilo je nepomino od straha. Krokodil je dolazio iz dubljih voda pomiui repom. Njukom je dijelio vodu u obliku slova V. Bio je dugaak kao i brodica, odnosno est metara od vrha nosa do repa. Bjei, Centaine, bjei!, zarei Blaine i ona se okrene i zapone trati prema njemu. Ali krokodil je brzo napredovao poput konja u galopu, ostavljajui za sobom trag, a Centaine je trala izmeu njega i Blainea tako da on nije mogao zapucati. On skoi sa stijene i ude u vodu do koljena, trei joj ususret s pukom iznad glave da je ne bi smoio. Dolje!, uzvikne. Baci se na tlo! Centaine ga odmah poslua, bacivi se prema obali, dok je on zapucao prema krokodilu. Metak se zabije u glavu udovita. Krokodil se savije, poprskavi Blainea i Centaine. Zatim podigne golemi

rep, udarajui prednjim nogama po vodi i pokazujui ukasti trbuh prekriven simetrinim arama, a potom se uz zvuk izmeu rezanja i mrmljanja okrene u vodi. Blaine podigne Centaine i zagrli ju oko struka jednom rukom, i zapone se povlaiti prema obali, i dalje pazei na zvijer, drei uperenu puku. Krokodil se trzao u uasnim grevima prostrijeljena mozga. Okretao se oko sebe ne mogavi kontrolirati miie, kljocajui utim zubima poput eljezne ograde koja se trese na vjetru. Blaine odgurne Centaine iza sebe i ponovno dohvati objema rukama puku. Metci se srue na trup, raskomadavi kou i kosti dok se krokodil sve slabije trzao i slabije mahao repom. Uroni, stigne do duboke vode i nestane iz vidokruga nakon jo jednog pojavljivanja. Centaine je drhtala od straha, cvokoui zubima tako da nije uspijevala govoriti. Uasno, o, odvratno udovite! Privije se uz Blainea, tako da je njeno mucanje bilo jo nerazgovjetnije. Sada je sve u redu. Blaine ju pokua utjeiti. Umiri se, opasnost je prola. Otiao je. Nasloni puku na stijenu i stisne ju u naruju. Milovao ju je da bi ju utjeio, na poetku bez strasti, kao to bi uinio sa svojim kerima koje su se tek probudile od none more. No, ubrzo postane svjestan mekoe njene gole i mokre koe. Osjeao je svaku udubinu u njenim leima, njene obline njena tijela i on se ne uspije suzdrati ve rukom dodirne kraljeke njene kraljenice. Izgledala je poput ogrlice s biserima ispod koe. Slijedio ih je sve dok su nestajale u udubini male okrugle stranjice. Sada se malo umirila, iako je jo drhtala od straha. Na Blaineovo milovanje odgovori savivi leda kao to to ine make, nagnuvi stranjicu prema njemu, a on ju dohvati za nju i povue ju odluno k sebi. Ona se uope nije otimala, ve mu krene ususret svojim tijelom. Blaine. Izree njegovo ime i podigne pogled. Blaine je divljaki poljubi, uz bijes asna ovjeka koji otkriva da nije sposoban odrati rije i slijepe se, udiui jedan dah drugog, zaplevi jezike, pijui i istraujui se u dubini, pazei da se ne ugue svojim arom. Centaine se povue. Sad, promrmlja, mora se dogodi sada. J Wtfbur Smith On je uze u zagrljaj poput djevojice i potri brzo poput vjetra na pijesku prema kolibi od papirusa. Padne na koljena pored leaja ispunjenog liem i poloi ju njeno na pokriva koji ih je prekrivao. Dozvoli mi da te pogledam, promrmlja Blaine, i htjede se ponovno ustati, ali ona ga, uvinuvi se, uspije zadrati. Drugi put... ne mogu vie ekati... molim te, Blaine. O, Boe, uini to odmah! Dok je izraavala tu molbu ve mu je otkopavala koulju, ne ba spretno zbog brzine, oajna od

strepnje. Blaine skine koulju i baci je u stranu, a ona ga je ponovno ljubila, zaepivi mu usta, dok su oboje pokuavali izvui pojas njegovih hlaa, smetajui si meusobno, smijui se i uzbueno diui, grizui si usne zubima. O, Boe, pouri se, pouri se, Blaine! Odvoji se od nje i pokua se osloboditi hlaa skakuui na jednoj nozi. Gotovo padne s nogama u zraku na bijelome pijesku, a ona prasne u smijeh. Bio je tako smijean i lijep i ona je toliko udjela za njim da bi vjerojatno bila prsnula da je potrajalo jo samo trenutak due. O, hajde, Blaine, doi, pouri se. I konano je bio gol: dok se sputao prema njoj, ona ga dohvati za rame i savije se, povukavi ga k sebi, rairivi koljena i podignuvi ih, dok ga je drugom rukom traila, pronalazila i vodila ga u sebe. O, Blaine, tako si... o, da, da, tako, ne elim vikati... Vii!, ohrabri ju on u punom zanosu. Ovdje te nitko ne moe uti. Vii za nas oboje! I ona otvori usta i da oduka svojoj osamljenosti, i svoj svojoj udnji, i svojoj srei, postavi sve glasnija, i konano joj se i on pridrui, viui luaki zajedno s njom u najpotpunijem trenutku njihove poude. Nakon toga, ona zapone plakati u tiini, na njegovim golim prsima, dok ju je Blaine promatrao u nedoumici, zabrinut i raznjeen istodobno. Bio sam pregrub... oprosti mi! Nisam htio biti takav. Ali ona zanijee glavom i proguta suze. Ne, ne, nisi bio grub, bilo je tako lijepo... Zato onda plae? Jer sve ono to izgleda dobro u ivotu tako je krhko... to je ljepe, prije i prolazi, dok loe izgleda da ne prolazi nikada. Ne misli na to, malena moja. Ne znam kako u ivjeti bez tebe. Prije je bilo uasno, ali sada e biti jo tisuu puta gore. Ni ja ne znam kako u pronai snagu da se odvojim od tebe, proape. Bit e to najtea stvar u mom ivotu. Koliko nam vremena ostaje? Jedan jedini dan. Zatim emo biti u Rundu. Kad sam bila djevojica, otac mi je poklonio komad jantara u kojem je bio kukac. eljela bih na isti nain sauvati ovaj trenutak, uhvatiti ga zauvijek u dragocjen jantar nae ljubavi. Njihov rastanak bio je postupan, nije se radilo o milosrdnom j potezu giljotine. Sljedeih dana trebali su razgovarati i s ostalim nepoznatim ljudima; bolna agonija i bezizlazna, koju su do kraja propatili kao da su pili iz gorkog vra. Od jutra kad su stigli do graninog mjesta Rundu i razgovarali s policijskim inovnikom koji je bio zaposlen na granici, izgledalo im je kao da neprestano moraju razgovarati sa strancima; i svaki tajni osmijeh koji su uspijevali izmijeniti, ili njenu rije, ili ukradenu njenost, jo su ih vie podsjeali na neminovni rastanak. Tek kad se pranjavi kamion policije pojavio i krenuo prema

Windhoeku, njihovo putovanje se bliilo kraju. Svijet ih je ekao: Isabella, patetina i tragina u svojim kolicima, i ivahne djevojice, nasmijeene i radosne poput malenih vila, koje su se meusobno natjecale za oev zagrljaj; glavni ef policije i niz novinara i fotografa; TwentymanJones i Abe Abrahams, Sir Garry i Lady Courtenev, koji su brzo krenuli u Windhoek, im su primili vijest o kradi i hrpe brzojava u kojima su ljudi izraavali aljenje i solidarnost. Bilo ih je na stotine, medu kojima su se isticali oni prvog ministra Ou Baasa, generala Smitha, te niza prijatelja, poznanika i poslovnih partnera. No, Centaine se osjeala daleko od svega. Sudjelovala je u dogaajima koje je filtrirala kroz veo koji je izobliavao oblike i glasove, gotovo veo sna, s druge strane vela jo je uvijek nastavljala ivjeti pored rijeke i voditi ljubav u mlanoj i slatkoj noi s komarcima koji su zujili s druge strane mree, eui zajedno s mukarcem kojeg je voljela, i drei se za ruke, visokim, snanim i njenim mukarcem, blagog pogleda, iji su prsti bili poput prstiju pijanista, i smijenih klempavih uiju. Iz privatnog vagona nazove Shasu i pokua mu estitati to je postao kapetan ekipe za kriket i na dovoljnoj ocjeni koju je konano uspio postii u matematici. Ne znam kad u se moi vratiti u Weltevreden, dragi. Imam toliko posla na koji moram misliti. Nismo uspjeli pronai dijamante. Morat u se nagovarati s bankom i potpisati nove ugovore. Ne, naravno da ne, maleni luae! Nismo postali siromani, jo ne, no, milijun funta je povelik iznos, koji smo sada izgubili, a osim toga odrat e se i proces. Da, pravi je nitkov, Shasa, no, ne znam hoe li ga objesiti. Dobro, Boe, ne! Ne bi nam dozvolili da prisustvujemo... Dva puta u tom prvom danu rastanka nazove rezidenciju nadajui se da e Blaine odgovoriti; no, bila je to puka iluzija: dva puta joj odgovori neka ena, tajnica ili Isabella i dva puta spusti slualicu ne rekavi nita. Sreli su se ponovno u sjeditu vlade, odnosno u njegovu uredu, sljedei dan. Blaine je sazvao konferenciju za tisak i u predsoblju su se poeli skupljati bezbrojni novinari i fotografi. Jo je jednom bila prisutna i Isabella u svojim invalidskim kolicima, s Blaineom koji se brinuo o njoj i neodoljivo lijepim iza njenih leda. Centaine je morala smoi svu glumaku sposobnost da ga pozdravi prijateljski, a potom da se zapone aliti s predstavnicima tiska, pozirajui i zajedno s Blaineom za fotografe, nemajui ni trenutka na raspolaganju da uiva nasamo u njemu. No, na posljetku, vraajui se vozilom u urede Courteney mining andfmance company morala je skrenuti u sporednu ulicu i malo se smiriti. Nije imala mogunost

izmijeniti ni rijei s Blaineom nasamo. Abe ju je ekao na ulazu u poduzee i poveo do gore. Centaine, kasni. ekaju te vie od pola sata u glavnoj dvorani i ne pokazuju mi ba da imaju strpljenja. Neka ekaju!, ree mu odglumljenom sigurnou. Bolje je da se od sada na dalje naviknu na to. Bili su to predstavnici banke, odnosno glavni kreditori. Ova kraa ih je dobro oznojila, Centaine. Savjetnici banke su traili da se susretnu s njom od prvog trenutka im se pojavila u Windhoeku. Gdje je TwentymanJones? S njima je; pokuava ih zadrati! Abe joj otvori veliki registar. Evo rokova za naplatu zajedno s kamatama. Centaine baci pogled, no, sve je znala napamet. Mogla je naizust izgovoriti sve datume, iznose i kamate. Ve je u detalje razradila svoj plan, no, sve je bilo nestvarno i gotovo kao u snu, poput djeje igre. Trebam li jo to znati, prije nego to uem u lavlju jazbinu?, zapita ga. Dugako izvjee Llovdsa iz Londona. Osiguranje nee platiti, jer nije bilo naoruane pratnje. To smo i oekivali, potvrdi Centaine. to kae, moemo li ih tuiti? Nije ba odgovor koji dolikuje odvjetniku, no, mislim da bi to bilo samo uzaludno gubljenje vremena i novca. Ima li jo to? Sa strane Dee Beers, ree Abe. Poruka Sira Ernesta Oppenheimera osobno. Ve je nanjuio dobar posao, ha? Uzdahne, pokuavi se natjerati da saslua, no, umjesto toga mislila je na Blainea. Zamiljala ga je nagnutog nad invalidskim kolicima supruge. Odagna jedvice tu sliku iz misli i usredotoi se na Abeov govor. Sir Ernest je stigao iz Kimberlevja. Bit e u Windhoeku u etvrtak. Koja sluajnost!, osmjehne se ciniki. Moli za sastanak to prije. Nanjuio je poput hijene i oiju kragulja, ree Centaine. Osjea miris krvi i razlikuje umiruu ivotinju na stotinu Hoe rudnik Hani, Centaine. Ve trinaest godina umire za njim. Svi ele rudnik Hani, Abe. Banka, Sir Ernest i svi ti grabeljiva. No, morat e se suoiti sa mnom. Ustanu se istodobno i Abe zapita: Jesi li spremna? Centaine se pogleda u ogledalo, popravi si kosu, obrie usne vrkom jezika i odjednom joj sve postane jasno. Odlazila je u borbu bistra uma, i s novom sigurnou koju je pokazivala irokim osmijehom punim nade i zatitnikim prema sebi. Bila je ponovno spremna. Idemo!, ree i ude drei visoko glavu, s izrazom sigurnosti na licu, u veliku dvoranu s dugakim stolom od masivna drva i predivnim pustinjskim pejsaima na freskama Pierneefa na zidovima. Oprostite mi, gospodo, ree glasno i zvonko, krenuvi odmah u napad i upotrijebivi sav svoj arm. Opazi da su sluatelji ostali bez daha i nastavi: No, uvjeravam, vas da

vam od sada na dalje stojim na raspolaganju za sve vrijeme koje vam bude potrebno. U dubini due jo je uvijek osjeala prazninu koju je Blaine ispunio na nekoliko lijepih trenutaka, no, sada je ponovno bila sama sa sobom. Rudnik Hani je moj i nitko mi ga nee oduzeti. Manfred de La Rev se kretao u mraku istom sigurnou ostale dvojice koji su ga vodili na sjever. Bol i ponienje da ga je otac tako protjerao davali su mu sada elinu vrstou i vii ar. Nazvao ga je djevojicom, njegov otac? Ali ve sam mukarac, ree samome sebi i produi korak da ne zaostane za Swart Hendrickom. Nikada vie neu plakati. Mukarac sam i dokazat u to svakodnevno dokle god budem ivio. Dokazat u ti to, tata. Ako me jo uvijek promatra, nikada se vie nee morati posramiti mene. Pomisli na svoga oca samog i umirueg na vrhu breuljka i osjeti neizdrivu bol. Usprkos odlunosti, suze mu zaponu kliziti niz obraze i on ih usprkos svoj svojoj volji ne uspije zadrati. . Sada sam mukarac, i ponovno se usredotoi na to, i Izapravo i jest bio visok poput mukarca, gotovo podjednako kao i f Hendrick, a dugake noge tjerale su ga neumorno naprijed. Bit e ponosan na mene, tata. Kunem ti se. Kunem ti se pred Bogom. Cijelu dugu no nije usporio hod niti se alio. Kad su stigli do rijeke, sunce je prelo vrh stabala. im su ispili nekoliko gutljaja vode, Hendrick ponovno krene prema sjeveru. Slijedili su udan puteljak: tijekom dana udaljavali su se od rijeke, skrivajui se u rijetke ume mopani, a nou su se vraali utaivi ed i nastavljali du obale. Nakon nekoliko takvih noi provedenih u hodu Hendrick procijeni da se vie nisu morali bojati potjere. Kad emo prei rijeku, Hennie?, zapita ga Manfred. Neemo je prei, odvrati mu Swart Hendrick. Ali, oev plan bio je da preemo na portugalsko tlo, i da odemo do Alves De Santosa, trgovca bjelokosti, a potom da nastavimo do Luande. Da, to je bi oev plan, prizna Hendrick. Ali, tvoj otac nije vie s nama. Gore na sjeveru nema mjesta za crnca koji je uz to malo udnovat. Portugalci su jo gori od Nijemaca, Engleza ili Boera. Pokrali bi nas, uzeli bi nam dijamante, istukli nas poput pasa i poslali bi nas da radimo kao robovi. Ne, Manie, vraamo se natrag u zemlju Ovambo i brai mog plemena, gdje su svi prijatelji i moemo ivjeti kao ljudi, a ne kao ivotinje. Policija e nas uhvatiti, pobuni se Manfred. Nitko nas nije vidio. Tvoj otac je dobro pazio. Ali, znaju da si mu bio prijatelj i poet e t e traiti. Hendrick se nasmije. Medu Ovambo se ne zovem Hendrick, i tisuu svjedoka e se zakleti da sam uvijek ostao sa stokom i da ne poznajem nikakvog

kradljivca bijele koe. Za bijelce iz policije svi crnci su jednaki, a osim toga imam brata, jako sposobnog brata, koji e zasigurno znati kako i gdje prodati dijamante za nas. S tim draguljima moi u si kupiti dvjesto grla lijepe stoke i deset lijepih i debelih ena. Ne, Manie, vraamo se kui. A to e biti sa mnom, Hendrick? Ja ne mogu ii s vama i /jeti meu Ovambo. , Za tebe imam poseban plan i mjesto. Hendrick poloi ruku oko djeakovih ramena oinski. Tvoj te otac povjerio meni, ne mora se niega bojati. Prije nego to te budem ostavio, bit e na sigurnom mjestu. Kad ti bude otiao, ja u ostati sam, Hendrick. Neu imati nikoga. Crnac nije znao to bi mu odgovorio. Odmakne ruku s njegovih ramena i otresito ree: Vrijeme je za pokret. Imamo jo puno puta pred nama. Te noi ostave rijeku i vrate se prema jugoistoku, izbjegavajui stalno naseljena mjesta i susrete sve dok nisu, dvadeset dana nakon to su ostavili Lothara de La Reyja na vrhu breuljka, u zoru opazili s visine ratrkano naselje Ovambo. Kolibe sa slamnatim krovovima bile su u skupinama od po etiri ili pet, svaka zatvorena ograenim prostorom. Usred naselja nalazio se ograen prostor za stoku, okruen stupovima. Miris izgorjelog drva stizao je do njih na nitima plavkastog dima, mijeajui se sa smradom stoke i mirisom kukuruznog kruha koji se pekao na vatri. Smijeh djece i enski glasovi bili su poput cvrkuta ptica. No, usprkos tome, ne priblie se naselju. Drali su se skriveni, i promatrali ne bi li moda opazili koje nepoznate osobe ili bilo koji znak koji bi odavao njihovu prisutnost. Hendrick i Klein Boy su raspravljali o tome to su vidjeli interpretirajui svaki zvuk koji je stizao iz naselja, sve dok Manfred izgubi strpljenje. to ekamo, Hennie? Samo mlade antilope su tako glupe da skoe u klopku, hvalisao se Hendrick. Spustit emo se kad budemo sigurni. Na pola popodneva jedan mali pastir povede stado koza breuljkom. Bio je sav gol i samo je oko vrata nosio praku. Hendrick prigueno zazvidi. Djeak se trgne i zapone promatrati prestraeno prema njihovu skrovitu. Zatim, kad Hendrick ponovno zazvidi, oprezno se priblii. Odjednom se njegovo lice ozari u osmijeh i potri prema Hendricku. Ovaj ga, smijui se, zagrli, podignuvi ga s tla, dok je djeak sav uzbuen, i dalje pozdravljao Hendricka uz veliku radost. To mi je sin, ree Hendrick Manieju, a potom zapone ispitivati djeaka i sluati odgovore vrlo paljivo. Nema stranaca u naselju, promrmlja. Policija je bila ovdje i pitala za mene, ali sada su otili. Jo uvijek drei djeaka u naruju povede ih dolje prema najveoj skupini koliba i

ude u ograeni prostor. Dvorite je bilo golo i krug koliba imao je ulaze okrenute prema unutranjosti. etiri ene radile su u skupini, sve odjevene samo u haljinici od arenog materijala, nalik na one koje se nose u svakom kutku Afrike: pjevale su u zboru istei kukuruz i drobei ga u drvenoj posudi, nagih grudi koje su se tresle pri svakom udarcu. Jedna ena usklikne kad opazi Hendricka i potri mu u susret. Bila je stara, puna bora i krezuba, pokrivene glave. Padne na koljena i zagrli velika i snana Hendrickova bedra, cvrkuui od radosti. Moja majka, ree Hendrick, podignuvi ju. Zatim ih okrui skupina radosnih i brbljavih ena, koje je nakon nekoliko trenutaka Hendrick umirio i pozdravio. Sretnik si, Manie, zarei uz bljesak u oima, tebi e biti dozvoljena samo jedna ena. Na pragu najudaljenije kolibe tog kraala sjedio je jedini mukarac na niskom stolcu. Drao se podalje od tog uzbuenja, i sada Hendrick krene prema njemu. Bio je puno mlai od Hendricka i imao je svjetliju put, gotovo boje meda. Usprkos tome njegovi miii bili su razvijeni od fizikog rada i oko njega se jasno mogla razabrati aura ovjeka sigurnog u sebe koji se borio i uspio je. Imao je i odreenu draest i inteligentne i fine crte lica koje su mu davale izgled mladog faraona. U krilu je drao ve istroenu Macaulavjevu knjigu, Povijest Engleske Pozdravi Hendricka mirno i rezervirano, ali obostrana ljubav bila je vidljiva i Manieju koji ih je promatrao. Ovo je moj mladi brat: isti otac, razliite majke. Jako je pametan. Govori afrikans i engleski puno bolje od mene, i zna i itati. Njegovo englesko ime je Moses. Vidim te, Moses. Manie se osjeao malo nelagodno znajui da ga te prodorne oi procjenjuju. Vidim te, djeae. Ne zovi me djeae, ree Manie uzrujano. Nisam djeak. Dva mukarca se pogledaju i prasnu u smijeh. Moses radi u Irudniku Hani, objasni mu Hendrick, no, drugi Ovambo zanijee glavom i odgovori u dijalektu: Ne vie, stariji brate. Otputen sam prije mjesec dana. I tako sjedim ovdje na suncu i pijem pivo, itam i razmiljam, radim to mukarac mora initi. Ponovno prasnu u smijeh i Moses pljesne rukama i pogleda zapovjedniki prema enama. Donesite pivo. Ne vidite li da mi je brat edan? Hendricku je bilo drago to je mogao svui europsku odjeu sa sebe i ponovno na sebe staviti tradicionalne gae te se vratiti u ivot naselja. Bilo je lijepo piti ponovno pivo, gusto i svjee u glinenim posudama, razgovarajui mirno o divljai i stoci, o poznanicima, prijateljima i roacima, o mrtvima, roenima i ljubavima. Tako je prolo podosta vremena, a potom krenu na ozbiljnije razgovore. Da,

potvrdi Moses. Policija je bila ovdje. Dva bijela psa iz Windhoeka koji bi se trebali sramiti da su iznevjerili vlastito pleme. Nisu bili u odori, no, jo su uvijek na sebi imali policijski smrad. Ostali su ovdje nekoliko dana, raspitivali se o ovjeku imenom Swart Hendrick: na poetku su se prijateljski smjekali, a potom su se sve vie zapoeli ljutiti i prijetiti. Prebili su nekoliko ena, i tvoju majku... Opazi kako se Hendrickov izraz lica promijenio, te brzo nastavi: ...koja je stara, ali tvrda. Navikla je na udarce: na je otac bio strog ovjek. Usprkos udarcima, nije poznavala Swart Hendricka, nitko nije poznavao Swart Hendricka i konano su ti policijski psi otili. Vratit e se, ree Hendrick i njegov polubrat se sloi. Da, bijelci nikada ne zaboravljaju. Pet godina. Deset godina. U Pretoriji su objesili jednoga koji je ubio nekog ovjeka prije dvadeset i pet godina. Vratit e se. Ispiju gutljaj piva iz posude, srui i pruajui jedan drugome posudu. I tako su govorili o velikoj kradi dijamanata iz rudnika Hani i govorili su o jednome bijelcu s kojim si jahao i borio se, i s kojim si odlazio u ribolov. Rekli su da si i ti ukrao dijamante i da e te objesiti im te budu pronali. Hendrick se nasmije i potom nastavi: I ja sam uo udnovate prie o tom ovjeku koji mi nije ni poznat ni nepoznat. uo sam da bi on znao prodati ukradene dijamante jer kroz njegove ruke prolaze ilegalno dijamanti iz rudnika Hani. Tko zna tko ti je govorio o tim ludostima, nasmije se posramljeno Moses i Hendrick da znak Klein Boyju. Djeak ode do torbe koju je sakrio i poloi je pred oca. Hendrick je otvori i jedan po jedan izvue paketie poredavi ih na tlo. Bilo ih je etrnaest. Njegov brat uze prvi paketi, izvue no iz korica i izree peat od voska. To je oznaka rudnika Hani, primijeti, izvukavi paljivo dijamante. Njegov izraz lica se ni najmanje ne promijeni dok je prouavao sadraj. Odloi paketi u stranu i krene na sljedei. Nije progovorio sve dok nije otvorio i pregledao sve paketie. Zatim tiho ree: Smrt. Ovdje se nalazi smrt. Stotinu, tisuu smrti. Jesi li u stanju prodati ih?, zapita Hendrick i Moses zanijee glavom. Nikada nisam vidio toliko velike dijamante i tako lijepe. Pokuati ih prodati sve zajedno znailo bi smrt i unitenje. Moram razmisliti: no, u meuvremenu nije dobro drati to drago kamenje u naem kraalu. Sutra ujutro trojac, Hendrick, Klein Bov i Moses, ostave naselje i uspnu se na vrh planinskog lanca gdje pronau stablo koje je Hendrick poznavao od djetinjstva dok je jo bio pastir. U deblu se nalazila udubina, na deset metara visine, gdje je neko par sova imao gnijezdo. Dok su ostali pazili, Klein Boy se uspne na stablo s konom torbom.

Prolo je jo mnogo dana prije nego to je Moses izrekao svoje miljenje. Brate, ovo mjesto i ovaj ivot nisu vie za nas. Vidio sam u tebi kako se rada nemir, vidio sam te kako promatra obzor uz elju da ponovno ode. Ovaj ivot, na poetku tako sladak, brzo izblijedi. Okus piva vie ti nije dovoljan, a razmiljamo o poduhvatima diljem svijeta i na jo slavnije koji se jo nisu zbili. Hendrick se osmjehne: Sposoban si, brate, zna ak itati najskrivenije misli drugih. Ne moemo vie ostati ovdje. Kamenje smrti je previe opasno da ga zadrimo, i previe opasno da ga prodamo. Hendrick potvrdi. Sluam te, ree. Ima stvari koje osjeam da moram uiniti. Stvari za koje mislim da su dio moje sudbine, o kojoj nisam govorio ni s tobom. Reci mi sad. Mislim na umijee koje bijelci nazivaju politikom, i iz koje smo mi ostali iskljueni. Hendrick se uzvrpolji. Previe si knjiga proitao. Taj posao nije unosan. Ostavi ga bijelcima. Grijei, brate. U tom umijeu lee bogatstva pred kojima tvoje drago kamenje moe problijedjeti. Nemoj je omalovaavati i rugati joj se. Hendrick otvori usta da bi mu se ponovno suprotstavio, ali se predomisli i ponovno ih polako zatvori. Nikada nije na to obraao panju, ali bila je to injenica: njegov brat je posjedovao veliku osobnost. Njegova prisutnost i njegov intenzitet bili su neodoljivi ak i onome tko nije shvaao znaenje njegovih rijei. Brate, odluio sam. Odlazimo odovud. Ovo mjesto je premaleno za nas. Hendrick se sloi. Ta ga pomisao nije ni najmanje uznemirivala. Uvijek je lutao i bio je spreman i odmah krenuti. Ne kaem, brate, da ostavimo samo ovaj kraal, ve i ovu zemlju. Ostaviti ovu zemlju! Hendrick se ve htjede ustati, ali potom ponovno padne na stolac. Moramo to uiniti. Ova zemlja je premalena za nas i za drago kamenje. Kamo emo otii? Moses podigne ruku. Brzo emo razgovarati o tome, ali prije toga se mora rijeiti djeaka kojeg si doveo k nama. Jo je opasniji od samih dijamanata. Moe navui na nas policiju. Kad to bude uinio, bit emo spremni da nastavimo razgovor. Swart Hendrick je bio snaan mukarac, i fiziki i psihiki. Nije se bojao niega, bio je spreman na sve i na velika odricanja, no, uvijek je slijedio nekog drugog. Uvijek je postojao netko drugi jo odluniji od njega koji ga je vodio. Uinit emo kako ti kae, brate, sloi se, instinktivno osjetivi da je pronaao nekoga tko e zamijeniti ovjeka kojeg je ostavio da umre na vrhu breuljka u pustinji. Saekat u ovdje do zore sutranjeg dana, ree djeaku Swart Hendrick. Ako se do tada ne bude vratio, znat u da si na sigurnom. Hou li te ikada ponovno sresti,

Hennie?, zapita ga Manfred raaloen. Hendrick se dvoumio, gotovo izrekavi obeanje koje nije mogao dati. Mislim da e se od sada na dalje nai putovi razdvojiti, Manie. Priblii mu se i poloi mu ruku na rame. No, esto u misliti na tebe... i, tko zna, moda e se jednoga dana nai putovi ponovno sresti. Stisne djeakova ramena i opazi da su sada bila miiava, poput ramena odrasle osobe. Idi u miru, i budi mukarac poput tvoga oca. Odgurne lagano Manfreda, ali djeak se dvoumio. Hendrick, proape. Puno bih ti stvari htio rei, ali ne nalazim rijei. Idi, ree Hendrick. Znamo obojica: nije potrebno da mi ih kae. Idi, Manie. Manfred podigne torbu i smotuljak s pokrivaem i izie u makiju krenuvi pranjavim putem. Zapone se sputati prema naselju, prema crkvi koju je na neki nain smatrao znamenjem novog ivota, koji ga je istodobno privlaio i odbijao. Na prvom zavoju se okrene. Nije bilo ni traga velikom Ovambou. Nastavi prema crkvi, na dnu glavne ulice naselja. Ne inei to namjerno, skrene s glavnog puta na sporedni koji je vodio prema sveenikovom domu sa stranje strane, bio je to isti put koji je preao sa svojim ocem za posljednjeg posjeta. S obje strane uske ceste rasle su mesnate biljke moroto, i osjeao se smrad poljskih zahoda iza malenih vrataca, u stranjem dijelu dvorita kua. Pred ulaznim vratima sveenike kue se zaustavi, dvoumei se, a potom ude i krene puteljkom vukui se poput pua. Na pola puta zaustavi ga krik i ogleda se sa strahom oko sebe. Ponovno rezanje i snaan glas. Dolazio je iz daare na dnu dvorita, moda veliko odlagalite drva. Manfred krene prema daari i proviri oprezno na vratima. Unutranjost je bila mrana no, im mu se oi naviknu na prostor, Manfred opazi da se radilo o sklonitu za alat, ili o laboratoriju, s klinom i batom u jednom kutu i svakom vrstom alata koji je visio na zidovima. Zemljani pod bio je prazan i usred prostorije nalazio se Tromp Bierman, Trublja Boja, kleei. Na sebi je imao tamne hlae, bijelu koulju i crnu kravatu. Jakna je visjela na nekoliko zuba klina. Razbaruena brada Trompa Biermana bila je okrenuta prema stropu, a on je imao sklopljene oi i podignute i sklopljene ruke u znak molitve, ali njegov je glas bio snaan. O, Gospode, Boe izraelski, arko te molim da odgovori na molitve tvog slugu po tom pitanju. Kako mogu initi tvoju volju, ako ne znam koja je tvoja volja? Ja sam samo orue u tvojim rukama, ne mogu donijeti tako vanu odluku sam. Spusti pogled, Gospodine Boe, imaj milosti pred mojim neznanjem i glupou i pokai mi tvoje namjere. Tromp se prekine

naglo i otvori oi. Golema lavovska glava se okrene i arke oi poput proroka iz Starog zavjeta opaze Manfreda. Na brzinu djeak skine kapu otvrdnutu od znoja, drei je objema rukama na prsima. Vratio sam se, Oom, ree mu. Kao to si mi rekao da uinim. Tromp ga je gledao strogim pogledom. Pred sobom je vidio djeaka irokih ramena i miiava, glavu kovra zlatne boje i crne obrve ispod njih, udnovate oi boje topaza. Pokua proitati ispod blijede povrine tih oiju i osjeti bljetavu inteligenciju koja je lebdjela oko djeaka. Priblii se, zapovjedi i Manfred poloi torbu i smotuljak te krene prema njemu. Tromp ga dohvati za ruku i prisili ga da klekne. Klekni, mladiu i time iskazi svoju vjeru. Hvali Gospoda Boga tvojih otaca koji je ispunio moje molitve prema tebi. Marljivo Manfred sklopi oi i stisne mu ruku. O, Gospode, oprosti svome sluzi koji se usudio moliti te za savjete za tako nebitne stvari, dok si se ti brinuo o puno vanijim stvarima. Zahvaljujemo ti to si nam povjerio ovog mladia, kojeg emo oblikovati i iskovati u ma. Monu otricu koja e se sruiti na tvoje filisteje, oruje koje e djelovati u tvoju slavu, za pravednu i svetu stvar tvoga odabranog naroda, tvog naroda Afrikanera. Kaiprstom bone Manfreda. Amen!, ree mladi trgnuvi se od boli. Slavit emo te svakog dana naeg ivota, o Gospodine, i molim te da ovog sina obdari snagom i odlunou... Molitva, isprekidana Manfredovim arkim amenima, potraja sve dok djeak vie nije mogao trpjeti glad, osjeajui vrtoglavicu od umora i snanu bol u koljenima. Konano ga Tromp naglo podigne i krene s njim prema vratima kuhinje. Mevrou, odjekne Truba Gospodnja. Gdje si, eno? Trudi Bierman ude u kuhinju trkom na taj poziv i zaustavi se bez daha pred djeakom poderane i prljave odjee. Moja kuhinja!, stenjala je. Moja predivna i ista kuhinja. Tek sam oribala pod! Gospodin Bog nam je poslao ovog mladia, zapone Tromp. Primit emo ga u kuu. Jest e za naim stolom i bit e nam poput vlastitog djeteta. Prljav je kao crnac! ; li Pa, operi ga, eno, operi ga. s Upravo u tom trenutku jedna djevojica klizne srameljivo u prostoriju iza majinske pojave Trudi Bierman i odmah, opazivi Manfreda, skameni se poput prestraene srne. Manfred jedva prepozna arah. Udebljala se i iznad laktova je sada bilo vrstog mesa: nisu se vie mogle vidjeti kosti kako vire. Obrazi koji su neko bili tako blijedi, bili su bijelorumeni, a [bezizraajne oi sada su bile ivahne i sjajne, a plava kosa poeljana tako da se sjajila, tvorei dvije pletenice uvijene u koaricu iznad glave; i na sebi je imala skromnu haljinu, ali istu i dugu do

glenjeva. Usklikne i potri prema Manfredu rairenih ruku, ali Trudi je dohvati i protrese. Lijena djevojko, jo nisi dovrila aritmetike zadatke. Vrati se odmah i dovri ih! Gurne ju iz kuhinje i ponovno se obrati Manfredu promatrajui ga i namjestivi usne u grimasu gnuanja. Izgleda odvratno, ree mu. Ima dugaku kosu poput djevojke. A ta odjea... Njen izraz postane jo zabrinutiji. U ovoj kui ive krani! I nije nam po volji ni jedna navika toga tvoga bezbonog oca, jesi li me razumio? Gladan sam, teta Trudi. Jest e kad budemo svi jeli, a nikako prije nego to se opere. Pogleda u mua. Menheer, hoe li pokazati djeaku kako da koristi grijalicu na drva? Zatim zapone straariti ispred vrata kupaonice i promatrati ga kako se pere, odbivi svaki njegov pokuaj da je istjera ili bunei se da je voda prevrua. I kad opazi da se neka, dohvati ona komad sapuna plavkaste boje i nasapuna ga estoko po cijelom tijelu do najintimnijih i najskrivenijih mjesta. Zatim, pokrivenog runikom, izvue ga u dvorite iza kue drei ga za uho i posjedne ga na prevrnutu kutiju od voa i zapone mu karama kratiti kosu. Kad je proao rukom po glavi, djeak osjeti da ga bode; i bilo mu je pomalo hladno na vratu i iza uiju. Trudi Bierman podigne odjeu glumei gnuanje i otvori vrata pei za bojler. Manfred je jedva na vrijeme spasio jaknu i kad ena opazi njegov izraz lica, dok se udaljavao od nje opipavajui kriomice dijamante uivene u podstavu, slegne ramenima. Moda nakon dobrog pranja i nekoliko zakrpa moe jo proi. U meuvremenu u ti dati neto stare Trompove odjee. Trudi Bierman uze Manfredovu glad kao izazov njenoj spretnosti kuharice. Nastavljala mu je puniti tanjur prije nego to bi dovrio, ostavi pored njega s loncima i kuhaom u ruci. Kad se konano djeak sagnuo unatrag na stolcu, sit, ena, uz pobjedniki sjaj u oima, ode po mlijenu tortu u smonicu. Kao stranci u krugu obitelji Manfred i arah sjedili su na niim stolcima, u sredini stola, a pored njih su sjedile debeljukaste keri branog para Bierman. arah je jela hranu tako sporo i igrajui se da je na sebe privukla bijes Trudi Bierman. Nisam kuhala da bi se ti igrala s hranom, draga gospoice. Ostat e sjediti sve dok ne bude zavrila s jelom, ukljuivi i pinat, pa ako je potrebno i cijelu no. I arah zapone vakati mehaniki, ne skrenuvi pogled s Manfreda. To je bio prvi put to si je Manfred zaradio jelo s dvije molitve, prije i poslije jela, svaka mu je izgledala beskonano duga. Ve je gotovo zaspao na stolcu, kad ga Tromp Bierman probudi sa svojim Amen!, koji je odjeknuo poput hitca iz topa. Kua je

ve bila prepuna sa arah i mladim kerima Bierman, tako da je Manfred morao otii spavati u jednom kutu laboratorija u dvoritu. Teta Trudi poloi u kutiju neto malo odjee, pripremi leaj na starom krevetu i objesi izblijedjelu krpu na konop kako bi odvojila noni dio od ostalog. Ne troi svijeu ni za to, upozori ga Trudi s vrata smonice s alatima. Dat u ti samo jednu mjeseno. Mi smo skromni ljudi, daleko od ekstravagancija tvog oca, hvala Bogu. Manfred podigne sivi pokriva do obrijane glave da bi se zatitio od hladnoe. To je bio prvi put u njegovu ivotu da je imao krevet i sobu samo za sebe, i zaspe blaeno medu mirisom masti za kotae, petroleja i vatre. Probudi se zauvi da mu netko dodiruje obraz i uzvikne; iz mraka nije mogao razabrati sjenu. Sanjao je ruku svoga oca, izmuenu gangrenom, koja se podizala iz groba da bi ga upozorila: stisne se ispod pokrivaa, u strahu. Manie, Manie, ja sam. Sarahin glas bio je takoer prestraen kao i njegov. Vidio je njenu sjenu kako postaje sve jasnija na mjeseevoj svjetlosti koja je prodirala kroz prozor: bila je tanka i drhtala je u nonoj koulji. Poeljana kosa padala joj je na ramena poput srebrenog oblaka. to radi ovdje?, promrmlja. Ne smije dolaziti. Mora otii. Ako te uhvate... Zastane jer nije uope znao to se moglo dogoditi, no, instinktivno je znao da bi kazna bila stroga. Time bi njegov nov i ugodan osjeaj sigurnosti i normalnog ivota bio doveden u pitanje. Bila sam tako nesretna. ulo se po boji glasa da je plakala. Sve, otkako si otiao. Djevojke su tako zloeste... zovu me smee. Zadirkuju me jer ne znam itati i zbrajati kao i one, i stoga to govorim na udan nain. Plakala sam svaku no otkako si otiao. Manfreda zaboli srce. Usprkos strahu da bude otkriven, uze ju za ruku i posjedne na krevet. Sada sam ja ovdje, Sarah, proape. Neu im dozvoliti da ti se izruguju. Ona je jecala na njegovu vratu i on joj grubo ree: Ne smije plakati, Sarie. Nisi vie djevojica. Mora biti hrabra. Plaem jer sam sretna, ree mrcnuvi. Ne plai vie, ni kad nisi sretna, zapovjedi joj. Jesi li me razumjela? I ona brzo klimne glavom, pokuavi pobijediti suze. Mislila sam na tebe svaki dan, proape. Molila sam Boga da se vrati kao to si i obeao. Mogu li se uvui u tvoj krevet, Manie? Hladno mi je. Ne, ree on kruto. Mora se vratiti prije nego to te uhvate ovdje sa mnom. Samo trenutak, zamoli ga i prije nego to se mogao pobuniti ve je bila ispod pokrivaa pored njega. Zagrli ga snano. Nona koulja bila je lagana i njeno je tijelo podrhtavalo od hladnoe: nije imao hrabrosti da je otjera. Pet minuta, promrmlja. A potom

e morati otii. Ubrzo je njeno tijelo postalo toplije. Njena kosa, koja je Manfreda gotovo guila na licu, mirisala je tako lijepo. On se osjeao veim i vanijim, i zapone je milovati po kosi, oinski i posesivno. Misli li da Bog ispunjava nae elje?, zapita ga ona potiho. Molila sam to sam vie mogla, i evo te, kao to sam i pitala u molitvama. Utihne trenutak. Ali, trebalo mi je jako puno vremena i molitve. Nisam strunjak za molitve, prizna joj. Moj otac gotovo nikada nije molio. Nikad me nije nauio kako to initi. Pa, sada je bolje da se navikne, upozori ga. U ovoj kui svi stalno mole. Kad je ona konano kliznula iz prostorije s alatima i vratila se u kuu, ostavila mu je za sobom toplo mjesto na madracu i jo jedno toplije u srcu. Jo je bilo mrano, kad se Manfred probudio uz uzvik Trube Gospodnje glavom i bradom. Ostane li jo deset sekunda u krevetu, dobit e kabli s vodom, mladiu. I povede ga dok je sav drhtao prema kadi pored tale. Hladna voda je najbolji lijek protiv grijeha mladih, mladiu, ree mu Tromp Bierman. Prije doruka pobrinut e se za konje i oistiti talu od izmeta, jesi li me razumio? Dan se pokazao podosta napornim, ispunjen radom i molitvom, naizmjence radei u kui i provodei duge sate u uenju i jo due vremena molei na koljenima pred ujakom Trompom i tetom Trudi koji su budnim okom pazili na njih. No, usprkos tome u roku od tjedan dana Manfred je uspio promijeniti gotovo neopaeno ali definitivno drutvenu organizaciju mladih u kui. Prekinuo je prve pokuaje, tajne, ali neprekidne, sestara Bierman da ga izazivaju hladnim pogledima tih utih oiju i one su se povukle uz veliko aljenje. No, to se ticalo kolskih knjiga, stvar je bila sasvim drukija. Sestrine su bile marljive i uivale su u rezultatima ivota posveenom prisilnom uenju. Dok se Manfred znojio nad njemakom gramatikom i nad knjigom iz matematike, one su imale mogunost da se superiorno osmjehuju na njegove nesigurne odgovore na ispitivanja tete Trudi: i to je predstavljalo ohrabrenje koje je Manfredu bilo potrebno. Pokazat u im ja, obea samome sebi i posveti se zadatku da dostigne i nadmai sestrine tako da mu je trebalo nekoliko dana da opazi kako se odnose prema malenoj arah. Zloa sestara Bierman bila je rafinirana i podla: malena ala, grimasa, sabotaa kuanskih poslova, nadimak, ciljano izdvajanje iz igre i ala, mrlja na odjei koju je arah tek ispeglala, nenapravljen krevet, masnoa namazana na tanjurima koje je ona tek oprala, i zlobni osmjesi kad bi se arah nala u kazni zbog lijenosti i nepanje koju

je propisala teta Trudi, sva sretna kad je mogla izvravati svoju svetu dunost odgojiteljice. Manfred je uzeo sestre Bierman jednu po jednu. Dohvatio ih je za kosu i pogledavi ih u oi s pet centimetara udaljenosti porazgovarao s njima glasom koji je podrhtavao od ara i dovrivi s i pazite se dobro da to ne izlanete majci. Njihova namjerna zloestoa se naglo prekine i pod Manfredovom zatitom arah ostave sasvim na miru. Na kraju prvog tjedna, nakon pete mise u crkvi jedne dugake i dosadne nedjelje, jedna od sestrina se pojavi na vratima prostorije s alatom gdje je Manfred leao na krevetu i uio njemaku gramatiku. Moj te tata eli vidjeti u radnoj sobi. I nakon to je prenijela poruku zamahne rukom jasno istaknuvi da e se dogoditi katastrofa. Manfred stavi glavu pod pinu i pokua se poeljati pre(j komadom ogledala koji je visio iznad njegovog kreveta. Odmah mu se uperci kose najee. Odustane od namjere i potri. Do sada nije nikada smio ui u prednje sobe sveenikove kue. Bile su presvete, a od njih je radna soba sveenika bila sancta sanctorum. Sestrine su ga ve obavijestile, s loe skrivenim zadovoljstvom, da poziv nije mogao imati nikakav drugi razlog do kaznu ili nezadovoljstvo. Na pragu se Manfred zaustavi drui, siguran da su noni posjeti u prostoriji s alatima otkriveni i poskoi kad se na srameljivo kucanje oglasi gromki glas ujaka Trompa. Tada polako otvori vrata i pojavi se na njima. Tromp Bierman sjedio je za pisaim stolom stisnutih aka. Udi, mladiu. Zatvori za sobom vrata. to tu stoji poput drvene Marije!, zagrmi, te sjedne u fotelju. Manfred je ostao stajati pred njim pokuavi nai prave rijei kojima bi izrazio svoje kajanje i aljenje: no, prije nego to je uspio progovoriti, ujak Tromp ponovno progovori: Dobro, mladiu, tvoja teta me obavijestila. Njegov glas nije se slagao s opasnim izrazom lica. Rekla mi je da je tvoje obrazovanje dosta loe, ali da si izrazio elju za poboljanjem i da se trudi. Manfred odahne i oteano je slijedio ostatak razgovora koji je bio neka vrsta poticaja. Proganjani smo, mladiu. rtve smo tlaenja i milnerizma. Manfred je uo za Lorda Milnera od svoga oca: bio je poznati engleski guverner koji nije volio Afrikanere, i po dekretu svako dijete koje je govorilo tim jezikom trebao je na kapi nositi natpis: magarac sam, govorim nizozemski. Samo je jedan nain da pobijedimo neprijatelja, mladiu. Moramo postati pametniji, snaniji i beskrupulozniji od njih. Trublja Gospodnja toliko utone u vlastite rijei daje podizao pogled prema stropu s oima u kojima se ocrtavao fanatizam izmeu

vjerskog i politikog, omoguivi Manfredu da se kriomice ogleda oko sebe. Soba je bila prepuna namjetaja. Tri zida bila su prekrivena knjigama na vjerske teme ili openito ozbiljne teme. Najvie je bilo Calvinovih knjiga zajedno s ostalim prezbiterijanskim autorima koji su bili za vjersku vladu: bilo je i djela iz filozofije, povijesti, prava, biografija, rjenika, enciklope (jjja, zbirka prepjeva i svetih himna na starom nizozemskom jeziku, njemakom ili engleskom. etvrti zid, upravo iza pisaeg stola ujaka Trompa, pokazivao je galeriju slika. Predci ponosna pogleda odjeveni u sveanu odjeu, smjestili su se u prvom redu. Ispod njih nalazile su se slike uenih lanova crkve, medu kojima se mogao prepoznati i Tromp Bierman, niz slika o Trompu, koje su ga prikazivale sve starijeg i zrelijeg, poevi od djeatva dok jo nije imao bradu do Trompa s bradom i Trompa odraslog ovjeka sa savrenom bradom. Zatim, nepovezana i gotovo iznenaujua uramljena slika i gotovo sasvim problijedjela, najvea, smjetena na najboljem mjestu, koja je predstavljala mladia nagog do pojasa s uskim hlaama i predivnim pojasom punim medaljona koji se sjajio. Bio je to Tromp Bierman i ne vie od prije dvadeset i pet godina, dobro obrijan, s glatkom i sjajnom kosom od briljantina, miiavim tijelom, stisnutih aka u klasinoj boksakoj pozi. Ispred sebe imao je stoli prepun sjajnih pehara i sportskih trofeja. Mladi se osmjehivao: bio je jako lijep i u Manfredovim oima nevjerojatno estok i romantian. Ti si boksa!, prekine ga naglo, ne mogavi svladati vlastito uenje i divljenje, prekinuvi Trompov solilokvij. On klimne glavom, trepne oima vrativi se ponovno u stvarnost, a potom pogleda u tamo gdje je gledao i Manfred. Ne samo boksa, ree mu Tromp, ve i ampion June Afrike u srednje tekoj kategoriji, ako ba eli znati. Ponovno pogleda Manfreda i opazi njegov zadivljen izraz. Zatim postane srdaniji i prepusti se valu tih lijepih sjeanja. Pobijedio si i dobio toliko pehara... i taj pojas? Tako je, mladiu. Potukao sam svoje protivnike filisteje. Jesi li boksao samo protiv filisteja, ujae Tromp? Svi su bili filisteji, mladiu. im bi se uspeli na ring i nali se preda mnom postajali bi filisteji i bacao bih se na njih bez milosti, poput maa i malja Svemogueg. Tromp Bierman podigne ake pred sebe i zamahne njima nekoliko puta sve dok se ne zaustave na nekoliko centimetara od Manfredova nosa. Time sam si zaraivao kruh, mladiu. Izazivao sam svakoga za deset funta nagrade. Borio sam se protiv Mikea Williamsa i porazio sam ga u estoj, velikog Mikea Williamsa glavom i bradom, reio je

njiui se i boksajui na stolcu. Ha! Ha! Ha! Lijevi. Desni. Lijevi. Porazio sam i crnca Jephta i zaradio titulu pobijedivi nad Jackom Lalorom 1916. Jo uvijek ujem u uima taj pljesak kad je Lalor leao na podu. Ah, kakav lijep pljesak, mladiu, bilo je tako lijepo... Zastane i ponovno stavi ruke u krilo, dok mu je izraz lica ponovno postajao strog. Zatim su me tvoja teta Trudi i Gospod Bog izraelski pozvali iz ringa na vaan posao. I sjaj uzbuenja nestane enjivo iz oiju ujaka Trompa. Postati boksaki prvak... bio bi to san za mene, uzdahne Manfred, a pogled ujaka Trompa se usredotoi zamiljeno na njega. Proui ga paljivo od glave do pete. eli li nauiti kako se zadaju udarci?, zapita ga tiho, pogledavi prema vratima kriomice poput osobe koja sprema zavjeru. Manfred mu ne uspije ni odgovoriti, grlo mu je bilo zatvoreno od uzbuenja, ali snano klimne glavom i ujak Tromp nastavi istim glasom: Tvoja teta Trudi ne voli udaranje. I u pravu je! To ine samo nevaljalci. Zaboravi te stvari, mladiu! Razmiljaj na vioj razini. Nijekao je glavom tako snano da mu se brada razbaruila. Sva ta snaga sluila mu je da potisne elju da ga poui koja se rodila u njemu, bilo je to oito. Poelja si bradu prstima i nastavi: Vrativi se na temu o kojoj sam ti govorio, tvoja teta i ja razmislili smo i odluili daje boje da promijeni ime za sada. Prezivat e se Bierman sve dok se vie ne bude govorilo o Lotharu de La Reyju... Tvoja teta je u pravu kad ne eli da se srue svi na ovu kuu. Sljedei mjesec, kad bude zapoeo proces protiv tvoga oca u Windhoeku, stvorit e se velika senzacija, koja bi mogla privui nesreu na tebe i ovu porodicu. Proces protiv mog oca? Manfred je promatrao u ujaka Trompa ne shvaajui. Ali, moj je otac mrtav. Mrtav? To si, dakle, mislio? Tromp ustane i krene prema njemu. Oprosti mi, mladiu, ree poloivi mu obje ruke na ramena. Patio si bezrazlono sve ovo vrijeme. Tvoj otac nije mrtav. Uhvatila ga je policija i dvadesetog ovog mjeseca nai e se pred Vrhovnim sudom u Windhoeku. Moe biti osuen na smrt. Pridri Manfreda koji je doekao vijest poput groma iz vedra neba, i nastavi njeno mrmljajui: Sada shvaa zato hoemo da za sada promijeni prezime. arah se pourila da ispegla robu, a potom potri iz kue. Sada je bila na vrhu hrpe drva, sjedei s nogama koje su joj visjele, i promatrala Manfreda kako radi sa sjekirom, to joj se jako svialo. Bila je to dugaka sjekira koja se trebala drati objema rukama, s glavom obojenom u arkocrvenu boju i sjajnom otricom koju je Manfred izotrio na kamenu dokle god nije rezala najmanje dlake na prsima. Skinuo si je koulju i

pruio joj je. Torzo i lea bili su mu sjajni od znoja. Njoj se sviao miris Manfredova znoja, nalik na miris svjeeg kruha, ili tek izrasle mlade smokve na stablu na arkom suncu. Manfred postavi novi panj i korakne unatrag. Pljune u dlanove, kao i uvijek i kao uvijek i ona proguta iz simpatije. Zatim ponovno dohvati veliku sjekiru i arah se sva napne. Tablica broja pet, zapovjedi joj i podigne sjekiru napravivi njome irok luk. Pet puta jedan pet... Manfred zamrmlja, dok je svijetli komadi drva poletio iznad njegove glave. Pet puta tri petnaest. Sjekira je opisala irok crveni luk u pozlaenom svjetlu sunca na zalasku, a arah je recitirala tablicu mnoenja zvonkim glasom, dok su komadii drva letjeli na sve strane. Panj se razdjeli u dva dijela upravo u trenutku kad je arah izrekla da pet puta deset daje pedeset. Manie uini korak unatrag, nasloni se na sjekiru i osmjehne joj se. Jako dobro, arah, ni jedna greka. Godio joj je kompliment, ali podignuvi pogled, posrami se i skoi s hrpe drva te potri i nestane u pravcu kue. Manfred se okrene. Ujak Tromp se pojavio u kutu prostorije i promatrao ga je. ao mi je, ujae Trompe, ree pognuvi glavu. Znam da nije smjela biti ovdje, ali nisam joj uspio rei da ode. Ujak Tromp se odvoji od zida i priblii mu se polagana koraka. Kretao se poput velikog medvjeda dugakih ruku koje su mu visjele, i kruio je polako oko Manfreda, prouavajui ga neodreena pogleda. Manfred se sagibao, posramljen, a ujak Tromp ga bolno udari po trbuhu palcem. Koliko ima godina, mladiu? Manfred mu odgovori, a ujak Tromp klimne glavom. Nedostaje jo tri godine do cjelokupnog razvoja. Postat e lijep boksa srednje kategorije, rekao bih, a moda i teke kategorije. Manfred osjeti kakljanje i uzbuenje, a ujak Tromp se udalji prema hrpi s drvima. Skine sveeniku jaknu i poloi je paljivo na hrpu drva, zatim skine i kravatu i poloi je iznad jakne. Vrati se prema Manfredu zasukavi si rukave koulje. Dakle, eli postati boksa?, zapita ga i Manfred potvrdi ne mogavi govoriti od uzbuenja. Spusti tu sjekiru, zapovjedi mu ujak. Manfred ga poslua i vrati se pred Trompa. Ujak mu pokae dlan desne ruke. Udaraj!, ree mu. Manfred stisne aku i nesigurno udari u ujakovu ruetinu. Ne plete valja arape, mladiu, ne mijesi tijesto. to si, mukarac ili domaica? Udaraj, gospoice, udaraj! Tako je bolje, no, ne okrei ga oko glave, kreni odluno! Jae! Jae! Tako! Hajde! Sada pokuaj s lijevim. Dobro. Desna. Lijeva. Desna. Ujak Tromp je sada nudio obje ruke, eskivirajui udarce i pleui pred njim, dok je Manfred pohlepno kretao u napad,

udarajui u otvorene ujakove dlanove. U redu, ree Tromp spustivi ruke. A sada me udari. Udari me u lice. Hajde, hrabro; to jae moe, ba u nos. Da vidimo hoe li me uspjeti baciti na pod. Manfred spusti ake i povue se. Ne mogu, ujae Trompe, ne mogu, pobuni se. ! to? to ne mogu, mladiu? Ne mogu te udariti. Ne bi bilo ispravno. Ja te potujem. Sada se govori o potovanju, a ne o boksu, ha? Govori se o puderu i rukavicama. Mislio sam da eli postati mukarcem, a umjesto toga jo uvijek si plaljivo derite. Namjesti glas tako da Izazvui siktavo: Ne bi bilo ispravno, ujae Trompe, to bi bilo (pomanjkanje potovanja!, rugao mu se. Odjednom njegova desna ruka krene i pljusne Manfreda po obrazu, lijepa pljuska koja ostavi crvene tragove prstiju na licu. Nije to potovanje, mladicu, to je kukaviluk. Evo to si, [plaljiva kukavica. Nisi mukarac! Nikad nee postati boksa. Ponovno krene ruetina, tako brzo i neoekivano da je I Manfred jedva i opazi. Bol pljuske ispuni mu oi suzama. Morat emo ti dati saiti haljinicu, gospoice, lijepu utu haljinicu! Ujak Tromp ga je paljivo promatrao u oi, molei u tiini I da se to dogodi, dok je iskaljivao rune rijei na mladiu koji se povlaio, u nevjerici i nesiguran. Ponovno ga zapone napadati i udari ga jo jedanput, ozlijedivi mu donju usnu i razbivi mu kou na bradi, koja zapone krvariti. Hajde, udari me!, istodobno gaje bodrio u sebi, iza bujice I rijei vrijeanja. Hajde, brani se, molim te! Sve dok, uz veliku eksploziju sree koja mu je gotovo prsnula I u grudima, ne primijeti da se dogodilo. U Manfredovim se oima naglo upali hladna uta svjetlost, bezosjeajna poput pogleda lava koji se priprema za napad, i mladi krene na njega. Iako se pripremio i nadao se upravo takvoj reakciji, brzina i divlji nalet napada ga iznenade. Samo stari instinkt boksaa spasi ujaka Trompa koji uspije izbjei uasne udarce iju snagu osjeti kad su mu proli pored sljepoonice i kroz bradu. U prvim trenutcima nije bilo vremena za razmiljanje: sve njegove snage i sposobnosti bile su usredotoene na napor da se odri na nogama i da pazi na hladnu ivotinju koja se sruila na njega. Zatim se iskustvo i spretnost boksaa, koji su dugo vremena bili zaboravljeni, vrate i prevladaju, te zapone plesati, skakutati, i izbjegavati udarce, nedohvatljiv, branei se od udaraca i procjenjujui protivnika objektivno. Ubrzo radosno opazi da Manfred je, iako jo sirov i neiskusan, izmjenjivao stalno spretnost i snagu lijeve i desne ake. Prirodno nadaren! Ne favorizira desnu, a povlai ramena prema natrag nakon svakog udarca, a da ga tome nitko nije

nauio, radovao se. Zatim ga ponovno zapone promatrati u oi i ostane zabezeknut primijetivi jainu koju je on sam oslobodio. Ubojica je. Prepoznao je pogled. Ima leopardov instinkt koji ubija, jer voli krv i ni zbog ega drugog. Vie me ne vidi: vidi samo plijen pred sobom. Ta razmiljanja odvuku njegovu panju. Manfred ga pogodi u biceps, i odmah shvati da e imati dobru masnicu. Dah gaje zapoeo pei, grlo mu je bilo hrapavo. Srce mu je kucalo kao ludo poput vrapca zatvorenog u prsnom kou. Prolo je dvadeset i dvije godine to nije zakoraio u ring: dvadeset i dvije godine kuhinje marke Trudi i sjedilakog ivota za pisaim stolom ili govornicom. A sad je pred sobom imao ureaj koji je neprestano udarao, utih oiju usmjerenih prema njemu s odlunou koja je bila gotovo ubilaka. Ujak Tromp je postajao umoran. Saeka jo desnu aku neto iru od ostalih i krene ljevicom, njegov najbolji udarac, kojime je pobijedio crnca Jephtu u treoj rundi: udarac prodre u Manfredovu obranu i prodrma mu kosti. Manfred padne na koljena, zaprepaten, ukasta pogleda sada manje ubilakog, poput osobe koja se budi iz transa. Da, odlino, mladiu! Ponovno je Trompov glas bio odluan no, manje glasan nego inae. Na koljena! Da zahvalimo Gospodinu. Ujak Tromp klekne pored Manfreda i zagrli ga oko ramena. Podigne pogled i glas prema nebu. Svemogui Boe, zahvaljujemo ti za snano tijelo koje si dao tvome mladom sluzi. Zahvaljujemo i za njegovu ljevicu, iako shvaamo da emo ga morati jo podosta razvijati, i molimo te usrdno da gleda na nae napore, pogotovo na kretanje nogu. Njegov desni udarac dolazi izravno iz tvoje snage, i bit emo ti za to vjeno zahvalni, iako emo ga morati nauiti da ga ne telegrafira pet dana ranije. Manfred je jo uvijek klimao glavom i masirao si eljust, no, odgovori na palac uguran medu rebra na uvijek isti nain: Amen! Zapoet emo odmah s malo tranja, o Gospode, a napnut emo nekoliko konopa u spremnici tako da se naui na prostor ringa. Molimo te da blagoslovi na poduhvat i da surauje da ga zadrimo u tajnosti pred legitimnom odabranicom tvog sluge, Trudi Bierman. Gotovo svakog popodneva, uz izliku da mora posjetiti nekog upnika, ujak Tromp je izlazio kroz dvorina vrata pozdravljajui suprugu na kunom pragu zamahnuvi iroko rukom. Manfred ga je ekao neto dalje, na cesti za VVindhoek, ve bosonog i u hlaicama, i zapone trati za ujakom, dok je Tromp pokuavao ohrabriti svog debelog konja da se bre kree. Danas deset kilometara, mladiu... stii emo do mosta na rijeci i vratit emo se natrag, pokuat emo skratiti

jueranje vrijeme. Rukavice koje je ujak Tromp pronaao i kriomice izvukao iz kovega iz spremnice u kojoj je Manfred spavao bile su izguljene nakon toliko godina, ali ih pokrpaju, i prvi put kad mu ih zavee za ake, Manfred ih pomirii. Miris koe, znoja i krvi, mladiu. Ispuni si nosnice. Od sada na dalje ivjet e s time. Manfred ih protrlja jednu o drugu i na trenutak u oima zasja ponovno svjetlost, hladna i uta, koju je ujak ve dobro poznavao; zatim se osmjehne. Lijepo izgledaju, ree. Nema nieg boljeg, sloi se ujak Tromp, povevi ga do teke vree od platna ispunjene pijeskom koja je visjela u jednom kutu prostorije. Za poetak htio bih vidjeti kako radi lijevom akom. Ona je poput jo divljeg konja: treba je uvjebavati, nauiti da ne troi snagu uzalud. Mora nauiti initi to mi elimo, i prestati ibati zrakom. Zajedno naprave ring pomalo smanjen zbog nedostatka prostora, postavivi stupice u tlo i cementirajui ih. Zatim prostru platno na pod. Platno i cement su vjerojatno bili od nekoga bogatog upnika kojeg je Tromp pozvao na malenu rtvu za Boju slavu i Volb, apel koji nije olako mogao biti ignoriran. arah, primorana na tiinu najsveanijom i najgroznijom zakletvom koju su Manfred i ujak Tromp uspjeli smisliti, dobila je dozvolu da prisustvuje vjebanju u ringu, iako je otvoreno navijala za mlaeg. A Nakon dva puta vjebanja, iz kojih se ujak Tromp izvukao bez ozljeda, no, zadihan poput parnog broda, sveenik zapone nijekati glavom. Beskorisno je, mladiu. Ili trebamo nai drugog sparringpartnera, ili u ponovno morati zapoeti vjebati. Tako je konj ostavljen u tali, a ujak Tromp je zapoeo trati pored Manfreda na velike udaljenosti, dok mu se znoj slijevao sa ela na bradu poput prvih ljetnih kia. Kao pravo udo izgubi trbuh i ubrzo pod slojevima mekane masnoe koja je prekrivala ramena i prsni ko zaponu se isticati tvrdi miii. Postupno su produavali borbe s dvije na etiri minute, sa arah za topericom (odnosno srebrenim lukom ujaka Trompa, koji nije ba bio precizan). Trebalo je gotovo mjesec dana da ujak Tromp moe samome sebi rei (ne zasigurno Manfredu!) da je djeak zaista poinjao nalikovati na pravog boksaa. Njemu, pak, ree: Sada elim od tebe brzinu. elim da bude brz poput mambe, hrabar poput ratela. Mambaje najstranija od svih afrikih zmija. Moe biti debela poput ruke mukarca i dugaka do est metara. Njen otrov ubija odraslog ovjeka u etiri minute, i to je nadasve bolna smrt. Mamba je tako brza da moe nadmaiti konja u galopu: njen ugriz je strjelovito brz. A afriki jazavac, kojeg zovu ratel, ivotinjica

je mekanog krzna, ali ustrajna, koja moe ozlijediti kao ugrizom psa ili napadom leopardovih panda. Njegova ravna glava moe zadavati jake udarce, a njegova hrabrost moe se mjeriti s hrabrou lava ili kojeg diva. Inae je miroljubiv i strpljiv, no, ako je provociran, napada svaku ivotinju, ak i goleme. Legenda kae da afriki jazavac, ako se osjeti ugroenim, voden tko zna kojim instinktom odmah napada genitalije i svakome ih ugrizom otrgne, ovjeku ili bivolu, lavu ili slonu. Neto ti moram pokazati, mladiu. Ujak Tromp povede Manfreda prema velikom kovegu od drva prislonjenom na vrata i otvori ga. To je za tebe. Naruio sam to potom iz Cape Towna. Stiglo je juer vlakom. Poloi kono i gumeno gnijezdo u Manfredove ruke. to je to, ujae Trompe? Dodi i pokazat u ti. U nekoliko minuta ujak Tromp smjesti lastike i zapita ga: Evo, to kae na to, mladiu? Povue se nekoliko koraka promatrajui svoje remekdjelo. To je najljepi poklon koji sam ikada dobio, ujae Trompe. Ali, to je to? Smatra se boksaem, a ne prepoznaje punching baW.t Punching balll Tko zna koliko te stajao! Zapravo, jako mnogo, mladiu, ali nemoj nita rei teti Trudi. emu slui? Da razvije brzinu!, uzvikne ujak Tromp zapoevi udarati po njemu, ritmiki, desnom, pa lijevom, ne zaustavivi se ni trenutka, a potom se naglo zaustavi dok se neumorna lopta i dalje nastavila njihati. Brzina, mladiu! Brz poput mambeh Pred velikodunou i entuzijazmom ujaka Trompa, Manfred je trebao smoi svu hrabrost da bi izrekao rijei koje su mu nekoliko tjedana stajale na vrku jezika. Saeka do zadnjeg trenutka a potom ih ispljune. Moram otii, ujae Trompe, i opazi sve razoaranje i nevjericu na tom bradatom licu koje je zapoeo voljeti. Otii? eli li ostaviti moju kuu? Ujak Tromp se zaustavi naglo u praini ceste za Windhoek i obrie si znoj runikom koji je nosio oko vrata. Zato, mladiu, zato? Moj e otac biti procesuiran za tri dana. Moram ii, ali potom u se vratiti. Uvjeravam te, vratit u se im budem mogao. Ujak Tromp zapone ponovno trati, podiui za sobom oblake praine. Manfred krene za njim. Nijedan od obojice ne progovori sve dok ne stignu do umarka gdje su ostavili konja s kolima. Ujak se popne na kola i dohvati uzde. Pogleda u Manfreda koji je ostao na tlu. I ja bih htio imati tako odanog sina poput tebe, ree mirno, " i krene. Nakon veere i nakon svih molitva, Manfred legne u svoj krevet i zapone itati Goethea na priguenoj svjetlosti svijee tako da teta Trudi ne otkrije ekstravaganciju. Goethe, najdrai pjesnik njegova oca, nije uope bio

jednostavan. Manfredov se njemaki jako poboljao: dva puta tjedno teta Trudi je uvela obvezatno komuniciranje u kui, potiui strune razgovore na koje je svaki lan obitelji bio potican, zapravo, gotovo primoran da sudjeluje u njima. No, Goethe je ostajao neto drugo, naravno, i Manfred se pokuavao snai medu glagolima koje nikad nije uo, kad mu netko oduzme knjigu iz ruke. Pokvarit e si vid, itajui na svjetlosti svijee, mladiu. Bio je to ujak Tromp. Manfred sjedne u krevetu. I ujak sjedne na krevet i zapone listati knjigu. Zatim progovori ne pogledavi ga u lice. Rautenbach sutra ide u Windhoek s Fordom T. Nosi stotinu purana na trnicu, no, iza ima mjesta za tebe. Morat e se ukrasiti s nekoliko puranovih perja i s nekoliko puranovih izmeta, ali te putovanje nee stajati nita. Hvala, ujae Trompe. Manfred nije mogao nai druge rijei kojima bi izrazio zahvalnost. Htio ga je zagrliti i poljubiti ga u obraz, ali se suzdri. Moglo bi biti drugih trokova, nastavi ujak Tromp malo posramljen. Ne znam kad e se moi ponovno vratiti, no... Potrai po depu i uze Manfredov dlan te ugura u njega neto. Ujae Trompe... m Ne reci nita, mladiu... pogotovo ne teti Trudi. Ujak Tromp ustane, ali ga Manfred dohvati za rukav. % Ujae Trompe... vratit u ti sve to to si uinio za men: Znam, mladiu. Jednoga dana vratit e mi to uz mnogo radosti i zadovolj stva... Ne, ne, ne jednoga dana, sada. Mogu ti vratiti sada. Manfred skoi iz kreveta i zapone traiti po kaseti koja mu je sluila kao ormar. Pogleda unutra i izvue torbu za duhan. Vrati se k ujaku i otvori je, sav nestrpljiv od zadovoljstva. Evo, ujae, prui dlan. Nasmijana lica ujak Tromp otvori golemi dlan s prstima poput domaih kobasica. to ima unutra, mladiu?, zapita ga radosno, no, osmijeh na licu mu se sledi kad mu Manfred u dlan isprazni bujicu dragog kamenja. Dijamanti, ujae Trompe, proape Manfred. Dovoljno da postane bogat i da kupi to god eli. Gdje si ih uzeo, mladiu? Glas ujaka Trompa bio je miran i bez strasti. Kako si ih pribavio? Tata... moj tata. Stavio ih je u podstavu moje jakne. Rekao je da su za mene, da mi omogue kolovanje i sve to je namjeravao uiniti za mene, a nije uspio. Dakle, istina je!, ree tiho ujak Tromp. Sve to piu u novinama je istina, a ne uobiajene lai Engleza. Tvoj otac je kradljivac, bandit. Golemi dlan se sklopi nad blagom. A ti si bio s njim, mladiu. I ti si bio zajedno s njim kad je uinio te strane stvari za koje ga sada optuuju, i za koje e ga zasigurno osuditi. Jesi li bio s njime, mladiu? Odgovori mi! Njegov glas je postao jai poput vjetra pred oluju

i sada je gotovo reio: I ti si zgrijeio, zajedno s njime, mladiu? Druga ruka dohvati Manfreda za ovratnik koulje. Priblii mladievo lice na nekoliko centimetara od goleme brade. Priznaj, mladiu! Reci mi sve do posljednje kapi zlobe koju si poinio. Jesi li bio zajedno s ocem kad je napao te Engleze i pokrao ih? Ne! Ne!, ree Manfred zanijekavi glavom poput luaka. Nije istina! Moj tata nikad ne bi uinio takvo to. Dijamanti su bili nai. Lijepo mi je to objasnio: samo smo vratili nae. Jesi li bio s njim kad je poinio to zlodjelo, Manfrede? Kai mi istinu!, prekine ga ujak Tromp reei. Reci mi! Jesi li bio s njim? fNe, ujae Trompe, otiao je sam. A kad se vratio, bio je injen. Imao je ruku... O, hvala ti, gospode Boe! Ujak Tromp podigne pogled rema nebu s olakanjem. Oprosti mu jer nije znao to ini, o tospode! Bio je uvuen u grijeh od zlobnog ovjeka. Moj otac nije zloban, pobuni se Manfred. Prevarili su ga i oteli mu sve. Tiina, mladiu. Ujak Tromp ustane svim svojim stasom, predivan i uasan, poput proroka iz Biblije. Tvoje rijei vrijeaju Gospodina. Smjesta e ih iskupiti. Povue Manfreda i gurne ga prema eljeznom nakovnju. Ne kradi. To je rije Gospodnja! Poloi jedan od dijamanata u sredinu nakovnja. Ovo kamenje je voe zla i nosi uasan grijeh. Zatim dohvati malj od dvia kilograma i prui ga Manfredu Moraju biti uniteni. Poloi malj u Manfredovu ruku. Moli za Boji oprost, mladiu. Moli Gospodina i zamahni maljem! Manfred se naao s maljem u ruci, stiui ga na prsima, i gledajui u dijamante na nakovnju. Hajde, mladiu! Uniti tu prokletu stvar, ili budi zauvijek proklet, reio je ujak Tromp. Udari, u ime Boje! Oslobodi se krivnje i sramote. Polako, Manfred podigne malj iznad glave a potom se zaustavi. Okrene se i pogleda u ponosnog ovjeka. Zamahni snano, nije poputao. Odmah! I Manfred udari maljem, na isti nain kao to je lomio drva sjekirom. Kad se razarajui malj sruio na nakovanj, mladi ispusti zvuk od napora. Zatim ga polako ponovno podigne. Dijamant se pretvorio u bijelu prainu, sitnu poput eera, no, jo uvijek punu ostataka njegove vatre i ljepote: malena zrnca su se i dalje sjajila na svjetlosti svijee. Kad je ujak Tromp rukom oistio nakovanj od ostataka dijamanata, praina poleti inei sjajnu dugu na zemljanom podu. Ujak Tromp ponovno poloi neprocjenjivo vrijedan dijamant na nakovanj. Predstavljao je pravo bogatstvo, koje je malo tko mogao zaraditi u deset godina tekog rada. Hajde!, uzvikne i malj se zavrti u zraku te se srui na malj poput gonga. Dragocjena praina se raspri, i zamijeni je drugi dragi kamen.

Hajde!, reio je Tromp, a Manfred je zamahivao maljem, jecajui u grlu na svaki udarac, dok konano ujak Tromp ne ree: Blagoslivljan Bog. Gotovi smo!, i padne na koljena s Manfredom pred nakovnjem kao pred oltarom, u dijamantnu prainu i zaponu moliti: O, Gospode, Isuse Kriste, gledaj na ovo kao na iskupljenje. Ti koji si dao svoj ivot za nae izbavljenje, oprosti tvom mladom sluzi kojeg je neznanje i djeatvo navelo da zgrijei. Bila je prola pono i svijea se otopi u vlastitom vosku. Ujak Tromp ustane i povue za sobom i Manfreda. Idi sada u krevet, mladiu. Za sada smo uinili sve to je bilo u naoj moi da ti spasimo duu. Pogleda Manfreda kako je kliznuo pod pokrivae. Zatim ga mirno zapita: Da ti zabranim da ode sutra u Windhoek, bi li me posluao? Moj otac!, proape Manfred. Odgovori mi, mladiu, bi li me posluao? Ne znam, ujae Trompe, no, mislim da ne bih uspio. Moj tata... Ima ve dovoljno stvari za koje se mora pokajati, i ne elim nadodati jo i neposluh. I stoga ti neu zabraniti da ode. Uinit e to ti savjest i odanost budu naloile. No, za tvoje dobro i za moje, kad stigne u Windhoek, slui se imenom Bierman, a ne De La Rey! Presuda je danas. Uvijek sam slijedio pravilo da nikada ne pogaam unaprijed kako e se zavriti proces, ree Abe Abrahams, sjedei pred Centaineinim pisaim stolom, no ovoga puta uinit u izuzetak: kaem da e taj ovjek zavriti na vjealima. Nema ni najmanje sumnje. Kako moe biti tako siguran, Abe?, zapita ga mirno Centaine, i odvjetnik ju pogleda uz osobno divljenje, a potom joj odgovori. Na sebi je imala jednostavnu haljinu, s niskim strukom, a jedino je predivna svila od koje je bila saivena opravdavala cijenu. Naglaavala je njezin oblik, njene malene grudi, koje su bile u modi i uzak struk pred prozorskim vratima. Jaka afrika svjetlost je inila auru oko glave: sve to mu je oteavalo da se usredotoi na pravne razloge vane da potkrijepe njegovu prethodnu tvrdnju. Zatim pogleda u cigaru, koju je puio i zapone svoj razgovor. Ponajprije je tu stvar krivnje. Nitko, a najmanje obrana, nije ni pokuavala dokazati da nije kriv poput vraga. Kriv je u namjeri i u izvrenju, prvi je u pripremi, u pokuaju bijega i u svim ostalim oteavajuim okolnostima, od krade konja koji su pripadali vojsci do ranjavanja policajca s orujem jo iz rata, runom bombom. Zapravo je obrana priznala da je njena jedina nada da asni sud izvue iz eira kojeg pravnog zeca, to se do sada jo nije dogodilo. Centaine uzdahne. Dva dana su ju ispitivali kao svjedoka: iako je ostala mirna i pribrana dok su ju zapljusnula

pitanja tuitelja i branitelja, poela se osjeati umorno i zapoela ju je muiti grinja savjesti to je Lothara natjerala na taj oajniki i luaki in i to je ona sada bila ta koja ga je pravno proganjala. Osim toga, nastavi Abe zamahnuvi cigarom, tu su i njegove prethodne krivnje. Za vrijeme rata bio je izdajica i buntovnik, odgovoran za niz zlodjela. Ali, pomilovan je za ratna zlodjela, primijeti Centaine. Na dekretu je potpis prvog ministra i peat njegova kabineta. Ali, to e zasigurno utjecati na presudu, i to negativno. Abe je zanijekao glavom poput osobe koja ni malo ne sumnja u to. Nakon takve amnestije, ponovno okaljati ruke zlodjelom znai ugristi ruku koja ti je oprostila, ugroziti dignitet prava. Uvjeravam te da to sudcu nee biti ni malo drago. Abe pogleda na vrak cigare. Bilo je dva centimetara pepela i bio je zadovoljan sa samim sobom te nastavi: Osim toga, ree, ovjek ne pokazuje uope znakove kajanja... ni sjene: nije rekao nikome gdje je zavrio plijen. Zastane opazivi Centainein izraz lica kad je zaula da se spominju dijamanti koje je izgubila u pljaki. Brzo skrene razgovor na drugu temu: Kao etvrto, emotivni aspekti zlodjela, prema eni koja pripada visokom drutvu. Nasmije se ispod brkova. ena koja mu je unitila ruku jednim ugrizom... Centaine se namrti i prestane se aliti. Tvoja hrabrost i tvoje dostojanstvo bit e znaajni za donoenje presude u tvoju korist. Jesi li proitala novine: govore o tebi kao o mjeavini izmeu Ivane Orkanske i Florence Nightingale, nagaajui da je agresija imala i druge aspekte koje ti tvoj sram ne dozvoljava da izrekne. Sudac e ti ponuditi njegovu glavu na srebrenom pladnju. Centaine pogleda na sat. Porota e se ponovno sastati za etrdeset minuta. Bolje je da krenemo. Abe odmah ustane. Nita mi se ne svia vie nego vidjeti kako pravda djeluje... njen dostojanstven i odmjeren korak s klopkama i ritualima, polagano djelovanje... Ne sada, Abe, prekine ga popravivi si eir pred ogledalom. Spusti crni veo iznad oiju, a potom stavi pod miku torbicu od krokodilske koe. ldemo vidjeti kraj tom uasnom suenju bez govornikih bisera s tvoje strane. Uspeli su se breuljkom Abeovim Fordom. Novinari su ih ekali pred ulazom: fotografi su gurali fotografske aparate kroz automobilska stakla i zasljepljivali Centaine bljeskovima. Ona je zaklanjala oi torbicom, no, im izie iz auta bace se prema njoj poput horde vukova, zapljusnuvi ju pitanjima. Bi li vam bilo drago da ga osude na vjeala? Moete li prebroditi tako veliki gubitak, gospodo Courteney? Mislite li da e sud biti

milostiv prema De La Reyju ako im otkrije gdje je sakrio plijen? to osjeate u ovom trenutku? Abe je pokua zatititi, otvorivi si put kroz gomilu i povukavi ju za sobom u relativno mirnu sudnicu. Saekaj me ovdje, Abe, zapovjedi mu i klizne hodnikom rezerviranim za svjedoke, odmaknuvi ljude koji su se nali pred ulazom i koji je jo uvijek bio zatvoren. Glave se okrenu i pogledaju je, ali ona nije marila i uvue se u enski toalet. Ured koji je bio rezerviran za obranu nalazio se pored i Centaine provjeri ne gleda li ju tko, a potom brzo pokuca na ta vrata i klizne u sobu. Zatvori ih za sobom i kad su odvjetnici obrane podigli pogled prema njoj, ree: Oprostite to smetam, gospodo, no, moram razgovarati s vama. Nekoliko trenutaka kasnije Centaine se pridrui Abeu koji ju je ekao. Stigao je i gospodin Malcomess, ree joj i ona na trenutak zaboravi na ostale brige. Gdje je?, zapita ga, nestrpljiva da ga ugleda. Nije ga vidjela od drugog dana procesa, kad je svjedoio tenorskim glasom od kojeg su je prolazili trnci. Njegovo je svjedoenje bilo jo upeatljivije, jer je sve ispriao smireno i objektivno. Obrana ga je pokuala smesti oko govora o pucnjavi na samo konje i pogotovo na bacanje bombe; no, shvatili su ukratko da nisu mogli oekivati nikakvu prednost i otpustili su ga nakon brzog ispitivanja. Od tog dana Centaine ga je traila uzalud svojim pogledom. Dakle, gdje je?, ponovi. Ve je uao u sudnicu, odgovori joj Abe i Centaine opazi da su otvorili glavni ulaz. Charlie nam dri mjesto, nije potrebno da ulazimo zajedno sa svom tom gomilom. Abe je dohvati pod ruku i povede mirno medu posljednje koji su ulazili. Ljudi ju prepoznaju i ostave joj mjesta da krene prema treem redu gdje je Charlie drao slobodna mjesta za njih. Centaine je promatrala ljude u sudnici u potrazi za Blaineovom pojavom. Poskoi kad je gomila otvorila maleni prostor s druge strane sudnice. I on ju je traio i opazi ju trenutak kasnije: i on se trgne. Pogledaju se nekoliko trenutaka kao da tih nekoliko metara to su ih dijelili stvaraju golem ponor. Nijedan od njih se ne osmjehne, no, niti skrene pogled. Zatim se prolaz zatvori i izgube se iz vidika. Centaine sjedne hinei da trai neto u torbici da bi se pribrala. Evo ga!, uzvikne Abe i na trenutak ona pomisli da je mislio na Blainea. Zatim opazi da su uvari dovodili Lothara de La Reyja. Iako ga je vidjela svakodnevno od poetka procesa, jo se uvijek nije priviknula na njegov nov izgled. Danas je na sebi imao svijetloplavu koulju i tamne hlae koje nisu imale neku odreenu boju. Odjea je izgledala preiroka za njega, a jedan je rukav bio podignut pribadaom neto ispod

batrljka. Vukao se poput starca, dok ga je jedan uvar pridravao da prijee stube koje su vodile do njegova mjesta. Sada mu je sva kosa bila sijeda, i obrve su takoer bile prosijede. Bio je nevjerojatno mrav i njegova je put izgledala kao da u njemu nema ivota: ispod brade i na vratu imao je nabranu kou. Sjedne na optueniku klupu i podigne pogled pogledavi svjetinu. U njegovu izrazu mogao se proitati patetian strah dok je promatrao klupe. Zatim Centaine opazi bljesak sree u njegovim oima i potisnut osmijeh im je pronaao osobu koju je traio. Bila je svjedok tome svakoga dana, i po pet puta, tako da se sada odmah okrenula i potraila osobu medu svjetinom koja je u tolikoj mjeri privlaila Lotharovu panju. Tiina u sudnici, zarei vratar. Uz um svjetine koja je ustajala sa stolaca uao je sudac Hawtborne s jo dva sudca. Hawtborne, predsjednik ovoga suda, bio je ovjeuljak sijede kose i dobroudnih oiju poput kolskog uitelja: izgledalo je nepojmljivo da je taj ovjek cinian oglaiva smrtnih kazna, o kojemu joj je Abe priao. Ni on ni ostali sudci nisu na sebi imali smijene perike koje su nosili engleski sudci. Nizozemski zakon se temeljio na rimskom i vie je sliio na pogrebnu povorku. Tri sudca bila su odjevena u jednostavne crne toge s bijelim kravatama i potiho su se dogovarali, dok su svi ostali u sudnici kaljucali ili vukli stopala, ponovno se spustivi na svoja mjesta. Zatim sudac Havvtborne podigne pogled i pouri se sa itanjem optube te nastavi proces. Velika tiina se spusti na sudnicu. Novinari se nagnu nad blokove i ak i odvjetnici u prvom redu se smire i utihnu. Lothar, pak, smrtno blijed, promatrao je sudca kao i svi ostali. Tuitelj je itao vlastite opaske da bi poveao napetost. Toliko je produio sa itanjem da je stigao do granice trpeljivosti. Zatim ponovno podigne pogled i bez daljnjeg oklijevanja, zvonkim glasom, usredotoi se na svoju ulogu. Najprije navede optube, zapoevi s najteim: tri pokuaja ubojstva, dva napada, kraa. Optuba je bila sastavljena od dvadeset i est toaka za koje se teretilo Lothara i trebalo je gotovo dvadeset minuta da ih proita. Javno tuilatvo je uredno proitalo optube. Njegov predstavnik crvenih obraza bio je vidljivo zadovoljan komplimentom, a Centaine se bezrazlono osjeti bijesnom opazivi tu oholost. Porota je bila pogotovo dirnuta dokazima koje je saznala od glavnih svjedoka. Pogotovo je svjedoenje Njegove visosti guvernera bilo od velike pomoi. Prava je srea to imamo svjedoka takvog znaenja koji je u detalje opisao potjeru i uhienje optuenog, faze u kojoj je on poinio najgora zlodjela za koja danas stoji

pred sudom. Sudac podigne pogled s papira i pogleda prema Blaineu Malcomessu. Gospodin Malcomess nas se pozitivno dojmio i njegovo je svjedoenje ovaj sud smatrao vanim. S Centaineinog mjesta vidjela se samo Blaineova glava. Dok je sudac gledao, klempave ui pocrvene i Centaine osjeti njenost kad to opazi. Ta posramljenost joj je izgledala dirljivom. Odmah zatim, sudac pogleda prema njoj. Drugi svjedok ije je svjedoenje bilo savreno jasno jest gospoda Courteney. Porota shvaa daje to za nju bilo teko iskuenje, te joj estita na hrabrosti koju je pokazala i to ne samo u sudnici. Jo jednom imali smo sree to je svjedoenje bilo jasno, to je uvijek potrebno kada se izrie presuda. Dok je sudac govorio, Lothar de La Rev okrene glavu i zagleda se u Centaine. Taj pogled, te oi koje su ju optuivale na vioj razini, ena nije mogla izdrati. Spusti pogled na torbicu koju je drala u krilu. Umjesto toga, obrana je uspjela pronai samo jednog svjedoka optuenika. Nakon zrelog sagledavanja, zakljuili smo da optuenikovi dokazi ne mogu biti uzeti u obzir. Njegov je stav uvijek ostao negativan i nije htio suraivati. Optuenik tvrdi daje sve poinio sam, a svjedoci, gospodin Malcomess i njegovi ljudi nam potvruju da nije djelovao sam. Lothar de La Rev polako okrene glavu prema sudcu i ponovno ga zapone promatrati hladnim izrazom lica koji je uznemirivao Havvtbronea prvih pet dana procesa. Sudac mu odgovori istim pogledom i nastavi. Stoga smo uzeli u obzir sve dokaze koje je ovaj sud skupio i jednoglasno donijeli odluku. Optuenik Lothar de La Rey je kriv za svih dvadeset i est kaznenih djela za koja je optuen. Lothar ne trepne okom, ali iz sudnice se podigne jednoglasni uzdah i odmah zatim uslijedi amor. Tri novinara skoe na noge i potre iz sudnice. Abe se okrene i pogleda Centaine, klimnuvi glavom. Rekao sam ti, promrmlja. To su vjeala. Redari pokuaju uspostaviti mir u sudnici. Sudac im pomogne. Tiina!, ili u smjesta dati isprazniti sudnicu!, upozori, i svi utihnu. Prije nego to preemo na presudu sasluat u to god obrana bude htjela dodati u obranu optuenog. Sudac Hawtborne se okrene i pogleda mladog odvjetnika Lotharove obrane koji je odmah ustao. Lothar de La Rey nije si mogao priutiti svog odvjetnika. Odvjetnik Reginald Osmond mu je bio dodijeljen od suda i predstavljao ga je slubeno.Usprkos mladosti i pomanjkanja iskustva - bio je to prvi proces za njega u kojem se radilo o smrtnoj kazni - Osmond se ponio dosta dobro uzevi u obzir i oajno stanje njegova klijenta. Njegova ispitivanja, iako bez ikakva efekta, bila su vjeto vodena i

ivahna, i nije dozvolio tuilatvu da si osigura veliku prednost. Ako mi vi, asni suce, dozvolite, predstavio bih vam jo jednog svjedoka u korist optuenog. Hajde, hajde, odvjetnice Osmond, kako mislite uvesti jo jednog svjedoka na ovom stupnju procesa? Imamo li koji prethodni sluaj te vrste? Sudac ga je namrteno promatrao: mladi mu je mrsio planove. Uz potovanje prema asnome sudu, proces Van der Spuy iz 1923. i proces Alexander iz 1914. Predsjednik nekoliko trenutaka tiho proavrlja sa svoja dva sudca, a potom podigne pogled gotovo s oajnikim izrazom lica. U redu, odvjetnice, da ujemo i tog svjedoka. Hvala, gospodine. Osmond je bio tako uzbuen zbog tog uspjeha da je zamuckivao, pozvavi kao svjedoka gospodu Centaine De Thiry Courteney. U sudnici zavlada tiina. ak i sudac Havvtborne nije mogao (vjerovati svojim uima. Dok je Centaine ustajala da bi otila svjedoiti, zauje se glas iz svjetine: Stavi mu omu oko vrata, ljepotice! Sudac Hawtborne brzo se oporavi i doe k sebi prostrijelivi pogledom publiku i pokuavi pronai smetalo. Ne dozvoljavam takve izgrede. Prisjetit u vas da vas mogu Ikazniti za povredu suda, zakrijeti. ak su se i novinari umirili i [nagnu se nad svoje blokove. Redar povede Centaine na mjesto za svjedoke i ona izree zakletvu, dok su svi prisutni, zajedno sa sudcima, gledali u nju: veina uz otvoreno divljenje, neki, medu kojima Blaine i Abraham Abrahams s neshvaanjem. Odvjetnik Osmond ustane kako bi zapoeo s ispitivanjem, govorei tiho i pun potovanja, uz malo nervoze. Gospoo Courteney, recite asnome sudu koliko dug0 poznajete optuenog..., i tu se odmah ispravi, jer Lothar de La Rey nije vie bio optueni, budui da su ga ve proglasili krivim ...oprostite, zatvorenika. Poznajem Lothara de La Reyja gotovo etrnaest godina. Centaine pogleda u lice pojavu pognutu na stolcu. Molim vas, budite toliko ljubazni i opiite nam kako ste se upoznali. Bilo je to 1919. i ja sam se izgubila u pustinji. Nakon brodoloma Protea CastlebUa sam odbaena na Obalu Leeva. Godinu i pol dana lutala sam pustinjom Kalahari s malenom skupinom Bumana San. Svi su poznavali priu: u to doba bila je glavna vijest, no, sada je prepriavanje Centaine osobno s laganim francuskim naglaskom svratilo panju svih. Prisjeti se ei, straha i osamljenosti koju je propatila, u potpunoj tiini sudnice. ak je i sudac Hawtborne bio nepokretan, kao daje slijepljen sa stolcem, bradom naslonjenom na ruke, sluajui ju s velikom panjom. Bili su svi s njom dok se borila s pijeskom Kalaharija, odjevena u

ivotinjsku kou, s tek roenim djetetom u naruju, dok je slijedila tragove potkovanog konja, prvi znak civilizacije koji je vidjela u svim tim mjesecima oaja. Patili su zajedno s njom, i podijelili njenu traginu osamljenost u afrikim noima u pustinji, kad je svaka mogunost spasenja izgledala nemogua: hrabrili su ju u mislima da nastavi prema dalekom i jo uvijek nevidljivom plamenu logorske vatre; prou ih trnci zajedno s njom pred lavljim obrisima koji joj se pojavi ispred i zadrhte zajedno s njom, kao da osjeaju i oni riku lava u mranoj noi. Svjetina uzdahne i zauje se amor uasa kad je ispriala svoju borbu za vlastiti ivot i ivot djeteta: lav koji se sve vie pribliavao, koji ih je tjerao sve do stabla mopani, a zatim se zapoinjala uspinjati na stablo poput make koja ne eli ostaviti ptiicu. Centaine opie strah u noi, uasnu bol kad je osjetila njegove dugake pande na svojoj koi, vukui ju sa stabla. Nije uspjela nastaviti, i tu se umijea odvjetnik Osmond. I upravo u tom trenutku se umijeao Lothar de La Rey? Centaine se trgne. Oprostite... svega sam se odjednom prisjetila... Molim vas da se ne uzbuujete previe, gospodo Courteney, ree joj sudac pokuavi joj pomoi. Sazvat u roite drugi dan... Ne, hvala vam, asni suce. Nije potrebno. Ponovno se uspravi i pogleda sudnicu. Da, upravo u tom trenutku Lothar de La Rev se umijeao. Bio je utaboren u blizini i rika ga je uzbunila. Ubio je lava trenutak prije nego to me htio rastrgati. Dakle, spasio vam je ivot, gospodo Courteney. Da, spasio me od uasne smrti, a sa mnom je spasio i moje dijete. Gospodin Osmond nagne glavu u tiini, ostavivi da se gledatelji i sudac naslade svom traginou tog trenutka; zatim zapita ljubazno: A to se zatim dogodilo, gospodo? Ostala sam bez svijesti zbog pada. Rana na nozi se inficirala. Ostala sam tako nekoliko dana, sasvim nesposobna da se brinem o sebi i o svome sinu. A, kako se ponio tueni? Brinuo se o meni. Lijeio mi je rane i udovoljio svim potrebama moga sina i mojim. Spasio vam je ivot po drugi put? Da, potvrdi Centaine. Ponovno me spasio. Sada, gospodo Courtenev, prolo je mnogo godina, postali ste bogata ena, jako bogata, nije li tako? Centaine ostane u tiini, a Osmond nastavi.A jednoga dana, prije tri godine, osueni je doao k vama i pitao vas za financijsku pomo za svoje poduzee koje se bavilo preradom ribe. Je li to tono? Obratio se mojoj kompaniji, Courteney mining and finance da bi dobio kredit, ree Centaine i Osmond nastavi s ispitivanjem dok je ona ispriala sve do kraja kada je poslala slubene osobe da preuzmu tvornicu i

ribarice. Dakle, gospodo Courtenev, moe se rei da je Lothar de La Rey imao razloga da se osjeti povrijeenim, a moda i namjerno unitenim vaim postupanjem? Centaine se dvoumila. Moje postupanje se uvijek temeljilo na zdravim ekonomskim principima, onima koji su tipini za poslovni svijet. No, usprkos tome, spremna sam priznati da je s Lotharove toke gledanja to moglo izgledati kao namjeran potez da ga unitim. Je li vas on tada optuio za to? Centaine pogleda nokte i odgovori neto potiho. ao mi je, ali vas moram zamoliti da ponovite odgovor. Pogleda ga ravno u oi i prekinutim glasom ree: Da, k vragu. Rekao je da sam ga htjela unititi. Gospodine Osmonde! Bio je to sudac Hawtborne, koji ga je gledao otra izraza lica. Inzistiram na tome da svjedokinju potedite to je vie mogue! Zatim se ponovno opusti u svome stolcu, vidljivo uznemiren Centaineinim govorom, a potom ponovno podigne glas: Prekidam sjednicu na etvrt sata da bih dao vremena gospodi Courtenev da doe k sebi. Kad je ponovno nastavila sa svjedoenjem, Centaine se vratila na svoje mjesto, i sjedila mirno ekajui da se izvre formalnosti, i da gospodin Osmond nastavi s ispitivanjem. Iz treeg reda Blaine Malcomess joj se osmjehne, da bi ju ohrabrio, a ona shvati da je morala odmah skrenuti pogled jer bi inae svatko u sudnici shvatio njene osjeaje prema tom ovjeku. I odjednom njene oi odlete prema najdaljem kutu sudnice, neodoljivo privuene drugim oima koje su ju promatrale, i ona protrne, jer je imala nevjerojatan dojam da gleda u jo jednog Lothara de La Revja. Lothara kao to ga je upoznala prije toliko godina, pogleda boje topaza, ponosna i pametna, s predivnim obrvama: mlade oi i nikada zaboravljene. No, te se oi nisu nalazile na Lotharovom licu: Lothar se nalazio na optuenikoj klupi, nedaleko od nje, nagnut, siv i bez ivota. Ovo je lice bilo mlado, snano, puno mrnje, i ona je znala tko je to, znala je sigurnim instinktom majke. Nikada nije vidjela svoga mlaeg sina: po njenoj elji odnijeli su ga im se rodio i ona odmaknula pogled da ne bi morala susresti njegovo lice ni trenutka. No, sada ga je prepoznavala, i izgledalo je kao da je jezgra njenog postojanja, boli pod njegovim pogledom, te je morala prekriti usta da bi izbjegla kriknuti od boli. Gospodo Courtenev! Gospodo Courteney! Sudac ju je zvao, uzbunjeno, i Centaine se primora okrenuti glavu prema njemu. Je li vam dobro, gospodo Courtenev? Moete li nastaviti? Hvala, gospodine, dobro mi je. Njen je glas izgledao kao da dolazi iz velike daljine i trebala joj je sva snaga volje da ponovno

pogleda mladia medu gledateljima: Manfreda, svog sina. Dobro. Odvjetnice Osmonde, moete nastaviti. Bile su joj potrebne sve snage da se Centaine usredotoi na sljedee pitanje, i pitanja koja su uslijedila, i koja su je prisjeala na dan krade i na borbu pored presuene rijeke. Ako shvaam ispravno, gospodo Courtenev, nije vam naudio, sve dok niste pokuali dohvatiti dvocijevku? Upravo tako. Do tog trenutka nije me dodirnuo. Ve ste nam ispriali da ste u ruci imali puku i da ste je pokuali nabiti. Tono. ,&i I biste li je bili upotrijebili da ste je uspjeli nabiti? Da. Moete li nam rei, gospodo Courtenev, biste li bili zapucali s namjerom da ubijete u tom sluaju? Prigovor!, skoi tuitelj. To pitanje iziskuje pretpostavku. Gospodo Courtenev, moete se suzdrati od odgovora, ako to elite, objasni joj sudac Hawtborne. Odgovorit u, ree zvunim glasom Centaine. Da, zasigurno bih ga pokuala ubiti. Mislite li da je to zatoenik znao? asni suce, ulaem prigovor. Kako bi to mogla znati svjedokinja? Prije nego to se sudac mogao umijeati, Centaine odgovori: Poznavao me, poznavao me dobro. Znao je da bih ga bila ubila, ako bi mi se pruila prilika. Osjeaji koje su prisutni do tog trenutka potiskivali, sada se oslobode i bilo je potrebno nekoliko minuta da se ponovno umire. U amoru Centaine ponovno pogleda prema publici: do tada je uspjela suzdrati se i ne uiniti to. Mjesto je bilo prazno. Manfred je otiao i osjeti se zbunjenom. Osmond joj je ponovno zapoinjao postavljati pitanja i ona izgubi prvo. iV,,. Oprostite mi, moete li ponoviti pitanje? Gospodo Courteney, pitao sam vas o puci koju ste namjeravali upotrijebiti protiv mog klijenta, ako... Prigovor, gospodine suce. Svjedokinja je samo namjeravala tititi sebe i svoje dobro, oglasi se tuitelj. Morat ete ponovno postaviti pitanje, odvjetnice Osmonde. U redu, gospodine. Gospodo Courtenev, hoete li nam rei je li moj klijent protiv vas upotrijebio vie energije nego to je to bilo potrebno da vas razorua? Oprostite mi. Centaine se nije uspijevala usredotoiti. Htjela je pogledati medu gledatelje. Ne shvaam pitanje. Zatvorenik je upotrijebio vie snage od potrebne da vas razorua i da vam onemogui da pucate u njega? Ne, ne, samo mi je oduzeo puku i odbacio je. A potom, kad ste mu ugrizli ruku... kad ste mu arili zube u ivo meso, i time mu uzrokovali ranu zbog koje mu je kasnije morala biti amputirana ruka, je li vas udario ili povrijedio na bilo koji nain? Ne. Tko zna koliko ga je boljela ruka... No, usprkos tome, nije

upotrijebio silu protiv vas, nije li tako? Tako je. Centaine potvrdi. Bio je..., pokua nai rijei. Bio je udnovato njean, gotovo ljubazan. Shvaam. A prije nego to ste otili, zatvorenik se morao uvjeriti da imate dovoljno vode da biste preivjeli, nije li tako? I dao vam je savjete za vae dobro? Provjerio je ima li dovoljno hrane i vode, i savjetovao me da ostanem pored automobila sve dok ne dou po mene. A sada, gospodo Courtenev... Osmond se nekao. U novinama je insinuirano da vas je zatvorenik i silovao... Centaine ga bijesno prekine: Insinuacije su odvratne i sasvim neutemeljene. Hvala, gospodo. Imam jo samo jedno pitanje koje bih vam htio postaviti budui da ste dobro poznavali mog klijenta. Bili ste s njime u lovu kad vas je tek bio spasio, i kada si je morao pribaviti meso za vas i dijete. Dakle, vidjeli ste ga kako puca? i Da. Po vaem miljenju, da je zatvorenik htio ubiti vas ili gospodina Malcomessa, ili bilo kojeg policajca koji su ga slijedili, bi li bio u stanju to uiniti? Lothar de La Rev je jedan od najboljih strijelaca koje poznajem. Mogao nas je ubiti sve vie puta. Nemam drugih pitanja koje bih postavio svjedokinji. elite li ponovno ispitati svjedoka? Tuitelj ustane malo u nelagodi: Nemam pitanja za gospodu Courteney. Gospodo Courtenev, sud vam zahvaljuje na novim dokazima to ste mu pruili. Moete se vratiti na vae mjesto. Centaine je bila toliko usredotoena na prouavanje galerije gledatelja u potrazi za sinom Manfredom da se spotaknula o stubu. I Abe i Blaine skoe na noge da bi joj pomogli. Prije je stigao Abe, koji je potom povede do njena mjesta. Abe, apne mu nestrpljivo. U galeriji je bio jedan mladi medu gledateljima dok sam svjedoila. Plav, oko trinaest godina, iako ih pokazuje esnaest ili sedamnaest. Zove se Manfred. Manfred de La Rey. Pronai ga. elim razgovarati s njim. Odmah? Abe je izgledao zaueno. u Da, odmah. Neu vidjeti trenutak kad e mu skratiti kaznu... Hajde, idi!, grakne ona. Pronadi mi ga! I Abe skoi na noge, nakloni se trojici sudaca i potri iz sudnice upravo u trenutku kad je odvjetnik Reginald Osmond ponovno ustajao. Osmond je govorio iskreno i sa arom, sluei se Centaineinim rijeima, ponovivi njene iste rijei. Spasio me od uasne smrti, a sa mnom je spasio i moga sina. Osmond znaajno napravi stanku, a potom nastavi: Osudeni je smatrao da je zavrijedio zahvalnost i velikodunost gospode Courtenev. Stavio se pod njeno okrilje kad ju je pitao za kredit, i mislio je, grijeei, no, dobrih namjera, da je njegova vjera u nju izdana. Njegov spretan zahtjev da smanje kaznu oduio se na

pola sata, ali Centaine je mislila vie na Manfreda nego na sudbinu njegova oca. Pogled kojim ju je Manfred oinuo duboko ju je pogodio. Njegova mrnja se gotovo mogla dodirnuti i u njoj je probudila grinju savjesti za koju je mislila da je odavno zakopana. Sada e ostati sam, bit e mu potrebna pomo, pomisli. Moram ga pronai. Moram pokuati rijeiti njegove brige, na neki nain. Sada je shvatila zato je toliko godina odbijala svoje dijete, mislei na njega, samo i uvijek kao na Lotharovo kopile, i iz kojeg je razloga uvijek izbjegavala da ga susretne. Bilo je dovoljno da ga pogleda samo na trenutak i da sva njena obrana koju je paljivo gradila, padne u vodu, osjetivi majinsku ljubav koju je duboko zakopala u sebi. Pronadi mi ga, Abe, proape i shvati da je Reginald Osmond dovrio svoj zahtjev posljednjim apelom: Lothar de La Rey se osjeao progonjenim. Uslijed toga, poinio je niz kaznenih djela tekih i neoprostivih. No, usprkos tome, asni suce, njegovo ponaanje u razliitim okolnostima dokazuje da nije zloban ovjek, tovie, spreman je na samilost, no, voden osjeajima previe jakim da im se mogao oduprijeti. Zasluuje teku kaznu, drutvo to s pravom trai: no, apeliram na vas, gospodo porotnici, da pokaete malo samilosti o kojoj vam je danas gospoda Courtenev dala dokaza, i da ovog ovjeka, koji je ve iskupio svoje greke gubitkom jedne ruke, ne kaznite najveom kaznom koju zakon predvida. Odvjetnik sjedne u tiini koja se produi na nekoliko minuta, dok se sudac Havvtborne ne trgne iz neke vrste sna u koji je utonuo. Hvala, odvjetnice Osmonde. Sad se sud povlai u sobu za savjetovanje. Presuda e biti donesena ovog popodneva u dva sat i pol. Centaine potri iz sudnice, traei Abea ili svoga sina. Pronae Abea na stubitu zgrade, kako razgovara s jednim od policajaca na strai. Zastane odmah i krene joj ususret. Jesi li ga pronaao, zapita ga ona s nestrpljenjem. ao mi je, Centaine. Nema traga mladiu kojeg si mi opisala. Hou da ga pronae i da mi ga dovede pod svaku cijenu, Abe. Poslui se svim ljudima koji ti budu potrebni. Ne zanima me koliko e me to stajati. Pretresi cijeli grad. Uini sve to je u tvojoj moi da ga pronae, mora negdje ivjeti. U redu, Centaine. Odmah u krenuti na posao. Kae da se zove Manfred de La Rey... dakle, povezan je s kradljivcem. Sin mu je, ree ona. Shvaam, ree zamiljeno Abe. Mogu li te upitati zato ga hoe tako strasno, Centaine? to e mu uiniti kad ga pronade? Ne, ne moe me to pitati. Ti ga samo pronai. Zato ga elim pronai?, zapita se kasnije, istim Abeovim rijeima, u nedoumici.

Zato ga elim pronai, nakon toliko godina? Odgovor je bio oit. Jer mi je sin. A to u uiniti kad ga budem pronala? Bijesan je na mene. Mrzi me, proitala sam mu to u oima. Ne zna tko sam, zapravo; proitala sam i to. Dakle, to u uiniti kad ga budem pronala i kad bude stajao preda mnom? Ponovno odgovori samoj sebi na jednostavan nain: Ne znam. Zaista ne znam. Najvea kazna za prva tri kaznena djela iz optunice jest smrt vjeanjem, ree sudac Hawtborne. Optueni je ve proglaen krivim za ta kaznena djela, ali i za ostala spomenuta u optunici. Sud se ne bi dvoumio da izree najveu kaznu, no, izvanredno svjedoenje u istoj mjeri izvanredne gospoe tjera nas na razmiljanje. injenice koje nam je gospoda Courtenev svojevoljno iznijela jo su vanije, ako uzmemo u obzir da je ta ena tota propatila zbog optuenog... fiziki, emotivno i materijalno... osim toga, morala je pretrpjeti i zle jezike. U trideset i tri godine slubovanja na sudu nikada nisam doivio i uo tako plemenito svjedoenje i smatram da na sud mora uzeti u obzir primjer koji nam je gospoa Courtenev pokazala. Sudac Hawtborne se nakloni lagano prema Centaine. Zatim skine naoale s nosa i pogleda prema Lotharu de La Reyju. Neka optueni ustane, ree. Lothar de La Rey, vi ste proglaeni krivim za sva kaznena djela koja vam se pripisuju, koji su u presudi skupljena u jednu kaznu. Kazna koju vam ovaj sud odreuje jest doivotna robija. Prvi put od poetka suenja Lothar de La Rey pokae osjeaje. Izraz lica se promijeni, jedan kapak mu se zapone tresti nekontrolirano, i podigne jedinu preostalu ruku prema sudcu u togi. Radije me ubijte!, uzvikne. Objesite me, ali nemojte me zatvoriti poput ivotinje... uvari ga odvuku iz sudnice dok je on spustio glavu, uniten presudom; cijela sudnica je umuknula preplavljena valom ljudske samilosti. ak je i sudac bio dirnut: tuna lica ustane i polako izie iz sudnice sa svojim kolegama. entaine je ostala sjediti, pogledavi u prazne klupe i ljude koji su u tiini naputali sudnicu, kao da se radi o pogrebu. Radije me ubijte! Znala je da nikada nee moi zaboraviti tu molbu. Pogne glavu i prekrije si oi rukom. U mislima je ponovno vidjela Lothara kakav je bio kad ga je upoznala, tvrd i vitak poput crvenog lava iz Kalaharija, sa svijetlim oima koje su promatrale daljinu u plavkastoj sumaglici, bie beskonanog prostora preplavljenog bijelom sunevom svjetlou. I pomisli na sudbinu koja ga je oekivala sada: ostati zatvoren zauvijek u uskoj eliji, gdje je ostatak ivota morao provesti bez sunca i pustinjskog vjetra. O, Lothare, uzvikne iz dubine

svoje due, kako je mogue da si neko tako snaan i lijep mogao zavriti na taj nain? Unitili smo jedno drugo, unitivi i dijete koje smo stvorili u predivnom razdoblju nae ljubavi. Ponovno otvori oi. Sudnica je bila prazna i pomisli da je ostala sama sve dok ne osjeti prisutnost jedne osobe pored sebe. Odmah se okrene i opazi Blainea Malcomessa. Sad shvaam koliko je pravedno da te volim, potiho joj ree. Stajao je iza nje, glave nagnute prema njenoj i ona ga pogleda osjetivi da teak teret boli i kajanja postaje laganiji. Blaine joj uze ruku i vrsto je stisne medu svojima. Borio sam se sa samim sobom otkako smo se razdvojili, pokuavi pronai snage da te ne vidim vie. Gotovo sam uspio. No, ono to si uinila danas sve je promijenilo. ast, obveza i sve ostalo za mene vie nemaju nikakvo znaenje kad te promatram. Dio si mene i moram ostati s tobom. Kada?to prije, ree joj. Blaine, u mom dugom ivotu uinila sam puno loih stvari ljudima, zadala im bol i nesreu. Sada je dosta. I ja ne mogu ivjeti bez tebe. Htjela bih te cijelog, no, zadovoljit u se i manjim dijelom, za dobrobit tvoje porodice. Bit e jako teko, moda nemogue, upozori ju potiho. No, pristajem na tvoje uvjete. Neemo nauditi drugima. No, i ja tebe elim tako jako... Znam, proape mu i ustane te ga pogleda u oi. Zagrli me, Blaine, samo na trenutak. Abe Abrahams je traio Centaine po hodnicima palae pravde. Stigne do vrata sudnice i odmakne ih u tiini. Centaine i Blaine Malcomess su stajali zagrljeni u hodniku, zaboravivi na svijet koji ih je okruivao. Pogleda ih na trenutak ne shvaajui, a potom ih zatvori i postavi se na strau, uzrujan s tisuu strahova i nadanja u njenu sreu. Zavrjeduje ljubav, proape. A ovaj mukarac ti je moe pruiti ako Bog da. Mora da je zemaljski raj bio otprilike ovakav, pomisli Centaine. A Eva se morala osjeati kao to se ja sada osjeam. Vozila je polako, nikada nije vozila tako polako. Iako je njeno srce gotovo prsnulo od nestrpljenja, pokua se svladati. Nisam ga vidjela pet dugih mjeseci, ree samoj sebi. Pet mjeseci ekanja samo e uiniti trenutak susreta jo sladim, kad ga budem ponovno mogla zagrliti. Usprkos Blaineovim najboljim namjerama i svim uvjeravanjima, Centaineini uvjeti su prevagnuli. Nisu vie bili zajedno nakon nekoliko ukradenih trenutaka u sudnici. Sve to vrijeme ostali su odvojeni vie od stotinu kilometara: Blaine je bio vezan uz svoje obveze u Windhoeku, a Centaine u Weltevredenu, borei se oajniki dan i no da financijsko carstvo preivi, a sada se nalazilo u agoniji, uniteno gubitkom svih tih dijamanata, od kojih ni jedan nije

pronaen. U sebi je Centaine usporeivala taj gubitak s jednom od OVaovih otrovnih strijela, malenog Buman: izgledale su poput igrake, no, bile su u stanju ubiti najvee afrike ivotinje. Oslabile bi, a potom polako paralizirale rtvu, koja je na poetku teturala nesigurna na nogama, a potom padala leei zadihano i ekajui da se olovni znoj smrti proiri venama i arterijama, ili lovev posljednji udarac. I ja sam sada u takvom stanju, paralizirana na tlu, a lovci se pribliavaju. U tim mjesecima se borila svom svojom odlunou i energijom, no, bila je umorna... do kostiju. Pogleda se u retrovizor i jedva se prepozna. Imala je umorne oi, s izraenim borama ispod njih koje minka nije uspjela pokriti. Bila je maska umora i oaja. No, danas u ostaviti u stranu oaj. Neu misliti ni trenutak na nj. Mislit u na Blainea i na aroban prizor koji mi priroda nudi. Ostavila je Weltevreden u zoru i nalazila se na dvjesto kilometara sjeverno od Cape Towna, vozila se golom nizinom Namaqualanda prema oceanu, iako se on jo nije nazirao. Kie su kasno stigle te godine, tako da je i proljetno pupanje okasnilo, i iako je samo nekoliko tjedana preostalo od Boia, veldje jo uvijek bio odjeven u sveane boje. Vei dio godine te nizine su bile gole i oiene vjetrom, slabo naseljene i ne ba privlane. No, sada su blage uzvisine bile prekrivene neprekinutim plastom vegetacije tako ivahne boje da je zbunjivala pogled. Bilo je cvijea pedesetak razliitih vrsta, a svaka vrsta inila je malenu skupinu, pretvarajui krajolik u neku vrstu boanstvenog mozaika, tako sjajnog da je izgledao kao da gori pod plavetnilom neba, koje je gotovo bilo bolno za oi. Cesta je vijugala i nije na svim mjestima bila jednaka, bila je jedina toka po kojoj se mogla orijentirati u tom predivnom kaosu, i koja se brzo gubila medu vegetacijom. Bila je isprekidana travom i poljskim cvijeem koje je klizilo ispod automobila inei zvuk planinskog potoka. Na vrhu jedne uzvisine Centaine zaustavi vozilo. Pred njom se prostirao ocean, zeleno prostranstvo s bijelim perjanicama, koji je graniio s drugim prostranstvom raznobojnih pupoljaka. Kroz otvoreni prozor morski povjetarac joj razbarui kosu. Osjeti zabrinutost i bol sakupljenih u tih nekoliko posljednjih mjeseci kako su se rasplinuli pred tom treperavom ljepotom, i radosno se nasmije, zaititvi si oi pred tom eksplozijom naranastih, crvenih i utih cvjetova, promatrajui prema dolje, u potrazi za obalom. Jednostavna je baraka, rekao joj je Blaine u posljednjem pismu. Dvije sobe bez tekue vode, kamin na otvorenom i neudoban. No, tu provodim praznike od djetinjstva i

oboavam ovo mjesto. Nisam doveo nikoga od kada je umro moj otac. im mogu, odem, uvijek sam. Bit e prva. I uz pismo joj je poslao i kartu kako bi mogla pronai mjesto. Opazi je odmah, upravo na obali oceana, na rtu male uvale. Slamnati krov pocrnio je od starosti, ali su zidovi bili debeli i okreeni istom bojom perjanica koje su okrunile zelene valove mora. Nit dima pocrnila je plavo nebo kreui se upravo prema njoj. Osim kue opazi i malenu ljudsku pojavu u pokretu na grebenu, i odjednom se htjede pouriti. Ali, motor nije htio krenuti. Nije poputala sve dok nije ispraznila bateriju. Merde I jo jednom merdeh Bio je to stari automobil, koji je jedan od odgovornih za imanje Weltevreden dobro iskoristio i koji je zamijenio njen uniten Daimler. injenica da se upravo sada pokvario, uzrokovala je da se prisjeti ponovno svih potekoa koje je jedva uspjela zaboraviti te je alila za vremenima kad si je mogla priutiti novi uti Daimler svake godine. Spusti runu konicu i ostavi da automobil sam krene nizbrdo. Na taj nain uspije ponovno upaliti motor koji oslobodi plavkasti dim, nakon ega brzo krene cestom i ubrzo se zaustavi iza bijele brvnare. Potri do grebena iznad oceana i zapone vikati maui rukama, uz glasan ubor valova: no, on ju zauje i podigne glavu, opazi ju i potri joj ususret skaui s jedne skliske stijene na drugu. Na sebi je imao samo hlae kaki boje, i u ruci nekoliko jo ivih jastoga. Kosa mu je narasla od posljednjeg puta kad ga je vidjela. Bila je mokra i kovrava od morske soli, a on se smijao, pokazujui bijele zube. Pustio si je brkove. Nije bila sigurna jesu li joj se sviali, no, ta misao potone u drugim osjeajima i Centaine mu se baci u zagrljaj. O, Blaine, jecala je. O, Boe, koliko si mi nedostajao! Zatim mu ponudi usne na poljubac. Njegovo lice bilo je mokro od morske vode, a njegove usne slane. Brkovi su je kakljali. Ne, uope joj se nisu sviali... No, on ju je ve podigao i trao prema brvnari, dok se ona vrsto drala oko njegova vrata, luaki se smijui od velike elje za njim. Blaine je sjedio na tronocu pored vatre na otvorenom, gdje je zrak mirisao po drvu mikwood. Centaine je spremala pjenu za brijanje u posudici, da mu obrije brkove, a Blaine se alio. Pet mjeseci mi je trebalo da narastu, a bio sam tako ponosan na njih..., posljednji put se dohvati za vrak brkova. Izgledam tako energino s njima, nije li tako? Ne, ree odrjeito Centaine. Radije bih da me je poljubi. Nagne se nad njega i prekrije brkove pjenom iznad gornje usne, a potom se povue za korak i zagleda se u njega poput slikara koji razmilja to bi mogao uiniti sa slikom. Stisnut na stolcu Blaine je jo

uvijek bio gol poput Adama, jer se tek ustao iz kreveta. Odjednom se Centaine zlobno osmjehne. Prije nego to je mogao shvatiti njene namjere i obraniti se, ona je ve uinila korak prema naprijed i premazala pjenom najintimniji dio njegova tijela. On ga pogleda utueno. I on?, zapita ju. Bilo bi to kao da si odrubim nos da bih napakostila svome licu, nasmije se ona. Ili slino. Zatim nagne glavu u stranu i izrazi svoje miljenje: Mislim da vraiak s brkovima ljepe izgleda od tebe. Polako s deminutivima, upozori je, potraivi runik. Budi miran, stari moj, ne namjeravam joj dozvoliti da te vrijeda, ree, te stavi runik oko pasa. Tako je bolje. Sad se mogu usredotoiti na posao bez odvlaenja panje. Uze u ruku brijai no i zapone ga brusiti na konom pojasu brzim i iskusnim pokretima. Gdje si nauila? Poinjem biti ljubomoran. Moj otac, objasni mu. Uvijek sam mu sreivala brkove. A sada se dobro dri. Dohvati mu nos kaiprstom i palcem i podigne ga uvis. Blaine zapone moliti kroz nos: Zahvalni smo ti to emo dobiti... Sklopi oi i trgne se kad otrica dodirne njegovu kou. Centaine uini korak unatrag i oisti no pun pjene i dlaka, poloi ga i jagodicom prsta prede preko gornje usne. Bolje za vidjeti, bolje na dodir, ree mu. No, jo treba neto uiniti. Poljubi ga. On se sloi s njom. Ne prekinuvi poljubac, sjedne mu u krilo. Poljubac se duinom pokae poput poljubaca na filmu, na koncu kojeg se ona ustane i pogleda prema dolje. Runik je kliznuo. Evo ponovno brkatog vraika, vjerojatno u potrazi za nevoljama. Nagne se i oisti ga od posljednjih tragova pjene za brijanje. Vidi, i on je ljepi bez brkova. Blaine ustane i ponovno ju uze u naruje. Draga moja, vidjet e ti sada tko ovdje zapovijeda. I poloi ju na krevet. Mnogo kasnije sjedili su jedan pored drugoga na krevetu, prekrienih nogu i sa arenim pokrivaem na leima. Promatrali su plamen vatre, oslukujui ocean i vjetar koji se poigravao sa slamom krova. U rukama su drali posudu s ribljom marinadom. To je moj specijalitet, hvalisao se Blaine. Bila je prepuna velikih komada jastoga i ribe imenom galjoen, koju je upecao tog dana. U stanju je oivjeti nekoga tko se nalazi korak udaljen od smrti. Blaine dva puta napuni zdjelice, jer su oboje bili gladni kao vukovi. Zatim Centaine ode do vatre, golog tijela koje se sjajilo na naranastoj svjetlosti, i prui mu ar kojim on zapali cigaru. Oivjevi vatru vrati se pod pokriva stisnuvi se uz njega. Jesi li onda nala onog mladia kojeg si traila?, zapita je. Abe Abrahams je doao k meni i molio me da mu pomognem, zna. Nije mogao znati koliko ju je pogodilo to

pitanje, jer je Centaine uspjela sakriti bol i samo je zanijekala glavom. Ne. Nestao je. Bio je to sin Lothara de La Reyja. Naslutio sam to. Da, prizna Centaine. Bila sam zabrinuta za njega. Nakon oeve presude mora da je ostao sam i bez zatite. Nastavit u ga traiti, obea joj Blaine. I javit u ti ako ga budem pronaao, apne joj i pomiluje ju po kosi. Nije bilo razloga da se ti brine za njega. Ostali su u tiini jo neko vrijeme, no, razgovor o vanjskom svijetu je prekinuo ar i uslijedio je niz pitanja i misli koje su morale biti izreene do kraja. Kako je Isabelli?, zapita ga ona i osjeti kako se njegovi miii napinju. Prije nego to joj je odgovorio, Blaine uvue dim cigare. Njeno zdravlje se pogorava. Atrofija ivaca u donjem dijelu tijela. Sada se nalazi u bolnici Groote Schur, od ponedjeljka. irevi na donjem dijelu kraljenice izgledaju neizljeivi. ao mi je, Blaine. Evo kako sam si dobavio ovih nekoliko slobodnih dana: poslao sam djevojice k baki. Osjeam grinju savjesti. Da te ne mogu vidjeti, osjeao bih se jo gore, odgovori joj on. Blaine, moramo se i dalje drati uvjeta. Ne smijemo joj nanijeti zlo, ni njoj, ni tvojim djevojicama. On ostane u tiini, a potom naglo baci cigaru u vatru s druge strane prostorije. Izgleda da e morati otii u Englesku. U Guys Hospital imaju kirurga koji ini uda. Kada? Osjeala je srce u grudima poput topovske granate, teko i zaguujui. Prije Boia. Ovisi o pregledima koje mora obaviti sada. A zasigurno e ti otii s njom. Znailo bi to zaboraviti na funkciju guvernera i to bi pokvarilo moje mogunosti da..., zastane; nikada nije govorio s njom o svojim ambicijama. O tvojim mogunostima da postane jednoga dana ministar ili ak glava vlade, dovri Centaine umjesto njega. Okrene se i uze joj lice u ruke te joj pogleda oi. Znala si?, zapita je. Centaine potvrdi. Misli li da sam sebian?, zapita ju. Da ostavljam Isabellu samu kako bih ispunio svoje ambicije. Ne, odgovori mu ozbiljno. Znam to je ambicija. Ponudio sam se, ree joj, dok su mu se tamne sjene pojavile u zelenim oima. Isabella nije htjela. Inzistirala je da ostanem ovdje. Ponovno povue njenu glavu na svoja prsa i pomiluje ju po kosi. Predivna je osoba. Ima veliku hrabrost. Bol ju nikada ne ostavlja sada, zna? Ne moe spavati bez laudanuma a treba joj ga uvijek vie, jer je bol svakog dana jaa. Osjeam se jako krivom, Blaine, no, usprkos tome sretna sam to imam mogunost imati te i biti s tobom. Zapravo joj nita ne oduzimam. No, to nije bila istina, i ona je to znala. Ostala je budna dugo, dugo nakon to je on zaspao. Drala

je uho naslonjeno na njegova prsa i oslukivala disanje i otkucaje srca. Kad se probudila, on je na sebi imao hlae kaki boje i odlazio je u ribolov na greben s dugakim ribikim tapom. U dvadeset minuta se vraam s dorukom, obea joj, ostavivi ju stisnutu u krevetu. No, vrati se jo ranije sa srebrenastom ribom dugakom koliko i njegova ruka koju brzo pripremi i stavi pei. Zatim krene prema njoj i odbaci pokriva s nje. Odi na plivanje!, ree joj uz sadistiki osmijeh, dok je ona poela vikati. Ti si lud. Voda je hladna! Umrijet u od upale plua! Nastavila se buniti dok ju je on povlaio do lokvice s mirnom vodom medu grebenima, gdje ju je bacio. Voda je bila prozirna poput zraka, i tako hladna da su im tijela, kad su izili iz vode, bila ruiasta, a njene bradavice bile su tvrde i tamne poput zrelih maslina. No, sva ta hladnoa je izotrila tek: popricali su limunom bijelo meso ribe i pojeli je u tren oka zajedno s kruhom premazanim maslacem. Konano siti, sjednu i Blaine ju pogleda. Na sebi je imala samo jednu od njegovih plavih mornarskih majica, koja joj je sezala do koljena. Podigla je svoju buntovniku kosu punu soli svezavsi je utom vrpcom. Mogli bismo se proetati, predloi joj. Ili... Centaine razmisli nekoliko trenutaka, a potom odlui: Ili, ili... Vae elje su za mene zapovijed, odgovori joj uljudnim glasom, skinuvi joj odmah majicu. Na pola jutra leao je na leima, i, dok ga je Centaine, leei pored njega, draila po usnicama i nosu perjem koje je izilo iz jastuka. Blaine, ree mu tiho. Prodat u Weltevreden. On otvori oi, dohvati ju za ruku i odmah sjedne. Prodati? Zato? Jer moram, odgovori mu jednostavno. Imanje, kuu i sve to je u njoj. Ali, ljubavi, zato? Znam koliko ti znai. Zato ga prodaje? Istina je, Weltevreden predstavlja puno za mene, prizna. Ali, rudnik Hani je jo vaniji. Prodam li kuu i imanje, imam mogunost, malenu mogunost da spasim rudnik. Nisam znao, ree joj ljubazno. Nisam imao pojma da su stvari krenule tako na gore. A kako si mogao znati, ljubavi moja? Pomilova ga po licu. Nitko to ne zna. Ali, ne shvaam... rudnik Hani... vjerojatno ti donosi dovoljno dobiti da... Ne, Blaine. Danas nitko ne kupuje dijamante. Ne kupuje se vie nita, zapravo. I kriva je ova uasna kriza. Na udio je drastino smanjen. Cijena po kojoj plaaju drago kamenje danas je samo pola od one koju smo dobivali prije pet godina. Rudnik Hani ne donosi nikakvu dobit. Gubitnik je svaki mjesec. No, uspijem li izdrati dok se svjetska ekonomija ne popravi..., zastane. Jedina mogunost koju imam da uspijem sastoji se u tome

da prodam Vveltevreden. To je sve to mogu prodati. Na taj nain moi u izdrati do polovice sljedee godine i zasigurno e do tada ova kriza proi. Zasigurno je tako!, sloi se on. A nakon kratke stanke: Centaine, ja imam malo novca... Poloi mu prst na usne, tuno se osmjehne i zanijee glavom. On joj udalji ruku i nastavi: Ako me voli, dopustit e mi da ti pomognem. Na dogovor, Blaine, prisjeti ga. Ne smijemo initi zlo jedno drugome. Taj novac pripada Isabelli i tvojoj djeci. Pripada meni, ree on. I odluim li da... wi Blaine! Blaine!, zaustavi ga. Potrebno mi je milijun funta da se spasim sada! Miljjttn funta! Ima li ih? Ima li tako visok iznos, nii mi ne bi sluio niemu, nestao bi jednostavno u bunaru mojih dugova. Zanijee polako glavom. Tako mnogo? Zatim prizna zaprepateno: Nemam toliko novca. Nemam ni treinu tog novca. Ne govorimo vie o tome, ree mu odluno. Sada mi pokai kako se love rakovi za ruak. Ne elim razgovarati o runim stvarima, jo ovo vrijeme to budemo zajedno. Trebat e ga mnogo u budunosti. Posljednje popodne uspnu se na breuljak iza brvnare, drei se za ruke medu cvijeem. Pelud im je obojila noge uto, a pele su se podizale te se odmah zatim ponovno sputale. Lutali su breuljkom. Blaine ubere najljepe cvijee i napravi krunu za nju. Poloi joj je na glavu. Krunim te za kraljicu u mom srcu, ree i iako joj je to govorio uz smijeh, njegove su oi bile ozbiljne. Vodili su ljubav, gnjeei cvjetove i travke koji su ih obavili mirisnim oblakom. Nakon toga, Centaine, stisnuta u njegovom naruju, ree mu: Zna li to u uiniti? Reci mi, predloi joj. Dat u im razlog za brbljanje, ree. I Za godinu dana e moda moi rei: Centaine Courtenejf je popustila, no, trebat e rei i: no, uinila je to sa stilom. jtt to namjerava uiniti? i# Veliku gozbu za Boi. Otvoriti na tjedan dana kuu/9 Weltevredenu, sa ampanjcem i plesom svake veeri! Posluit e i da zavara kreditore, ree on uz osmijeh. No, mislim da nisi o tome razmiljala, nije li tako? Ti si naivna lisica. Nije to jedini razlog. Dat e nam mogunost da se vidimo, jer ti e doi, nije li tako? Ovisi. Ponovno je bio ozbiljan, i bilo je oito da je sve ovisilo o Isabelli. No, ree joj: Trebao bih pronai odlinu izliku da doem: ali zaista odlinu. Ja u ti je pruiti, odvrati Centaine, sva uzbuena. Organizirat u turnir u polu! Pozvat u skupine iz cijelog svijeta i sve najbolje igrae. Ti si kapetan dravne ekipe, nee moi odbiti, zar ne? Ne znam kako bih mogao, prizna joj. Koja lisica, koja lisica! Upoznat u te sa svojim Shasom. Rekla sam ti da me

mui, jer te eli upoznati. Bit u poaen. Morat e se priviknuti na to da te oboava kao heroja. Mogla bi pozvati i koju ekipu mladih, predloi joj Blaine. Organizirati turnir i za njih. Rado bih vidio kako tvoj sin igra. O, Blaine Kakva predivna zamisao! Bit e vjerojatno posljednji put to e moi jahati na svome konju. Morat u ih prodati zajedno s imanjem, uzdahne. Ponovno se sjene spuste u njene oi, i ree: Rekla sam ti: ostavit u sve u velikom stilu. Shasina ekipa, Weltevreden Invitation, sastavljena od igraa mladih od esnaest godina, uspjela je stii u finale, pogotovo zbog hendikepa. Shasa je bio jedini igra s pozitivnim hendikepom: od ostale trojice, dva su bila scatch handicaps, a jedan minus Sada su se nalazili pred Natal Juniorima, etiri najbolja igraa u toj kategoriji, svi klasificirani s dva ili tri boda, osim kapetana Maxa Theunissena. Taj je ulazio u kategoriju zbog granine dobi za nekoliko mjeseci. Bio je klasian igra s pet bodova, najbolji afriki igra u toj kategoriji: bio je visok, imao je dobro oko i ruku. Znao je na najbolji nain iskoristiti sve svoje prirodne nadarenosti u igri. Shasa je bio drugi najbolji igra u zemlji, sa etiri boda, no, nije jo uvijek imao teinu i snagu drugog. Maxa su pomagali i drugi lanovi ekipe, takoer snani, dok je Shasa bio u ekipi slabia, i nije mogao sve uiniti sam. U pet vremena Max je sakupio devet bodova usprkos Shasinoj obrani, tako da su dvije skupine promijenile konje za poseljednji dio natjecanja i nali se izjednaeni. Shasa skoi sa sedla sav crven u licu od napora, frustriranosti i bijesa. Povie na konjuara: Abel, nisi dobro osedla konja! Konjuar crnac zanijee nervozno glavom: Vi ste sve provjerili, gospodiiu Shasa. Ne odgovaraj! no, vie nije gledao u Abela. Promatrao je s druge strane polja, prema konjima koji su pripadali ekipi iz Natala, gdje je Max Theunissen bio okruen skupinom oboavatelja. Sada u uzjahati Tiger Sharka, uzvikne prema Abelu i dalje ga ne gledajui. Ali, rekli ste Plum Puddinga!, pobuni se konjuar. A sada kaem Tiger Sharka. Promijeni sedlo i provjeri opremu. Plum Pudding je bio maleni konj, i ve dosta star, i malo okrugao, no, imao je veliki instinkt za lopticu i uvijek bi se postavljao tako da ju je Shasa mogao lijepo pogoditi. Oni su se jako slagali. No, usprkos tome, zbog ve odmakle dobi, Plum Pudding je postajao malo plaljiv. Nisu mu se vie sviale luake utrke i plaio se kad se naao pored drugog konja. Shasa je primijetio da je s druge strane polja Max Theunissen dao pripremiti svog crnog pastuha Nemesisa. U posljednja etiri dana s tim je konjem terorizirao sve igrae juniorske

kategorije, gotovo ulazei u faul i zadavajui glavobolju sudcima: na taj nain uvijek je uspijevao izbaciti igrae iz njihovog pravca igranja, iako su imali pravo na prednost, Hajde, Abel, ne stoj tamo poput drvene Marije, osedlaj Tiger Sharka! Tiger Shark je bio mladi pastuh i za sobom je imao samo godinu dana uvjebavanja: bio je runa ivotinja, glave u obliku ekia, i jakih ramena tako da je izgledao gotovo iskrivljeno. Ni njegov temperament nije bio umiljat. Otimao se i grizao bez razloga, katkad je bio teak, i bio je agresivan, to je isticao u utrci: do sada nije nikada izbjegavao kontakt, ak ni najtei. U svakom drugom sluaju Shasa bi se bio povjerio starom Plum Puddingu, ali Max je dao osedlati Nemesisa i Shasa je dobro znao to je to znailo. U zadnje vrijeme palica mu se savila. Odvoji je od ruke i baci na tlo i uzviknuvi svoj broj krene prema sudcima da mu je promijene. Bunty, mora se pouriti kad napredujemo, i biti spreman da dohvati moju lopticu kad ti je bacim. Uvijek zaostaje! Shasa se prekine, shvativi da je bio bezobrazan, kad opazi da ga je kapetan dravne ekipe (osobno polubog za Shasu), Blaine Malcomess, promatrao. Pribliio se u tiini i sada se naslanjao na stranji kota kola, s prekrienim glenjevima i rukama. Na glavi je imao eir iroka oboda i zagonetan poluosmejeh na irokim usnama. Shasa je bio siguran da se nije slagao s njima i pokua sakriti svoje osjeaje. Dobar dan, gospodine. Mislim da emo izgubiti, bojim se. Pozdravi ga pokuavi se osmjehnuti bez velikog uspjeha. Usprkos naporima da ga u koli poue suprotno, nije mu se svialo gubiti, nikako mu se nije svialo. Umjesto da kritizira Shasino loe raspoloenje, Blaine je bio raznjeen. elja za pobjedom bila je glavna stvar na polju za polo. Nije bio siguran da ju je Shasa Courtenev posjedovao: za nekoga u njegovim godinama, dobro ju je sakrivao. Uvijek je starijima nudio masku dobro odgojena mladia, koju mu je majka u privatnoj koli nametnula; no, tko zna to se nalazilo pod tom maskom. Blaine ga je promatrao u posljednja etiri dana. Vidio je da je Shasa bio odlian jaha, prirodno nadaren, imao je otro oko i snaan udarac. Bio je impulzivan i nije se bojao, tako daje esto ulazio u faul i opasno igrao. Ali Blaine je znao da e s iskustvom uspjeti sakriti takvu igru pred sudcima. Sljedea pretpostavka jakog igraa svjetske klase bila je zasigurno fizika snaga koja se trebala razviti s vremenom, uz vjebu i iskustvo. To posljednje bilo je pogotovo vano te su igrai pola postizali vrhunske rezultate u etrdesetoj godini ili tu negdje. I sam Blaine je tek stigao na sam vrh i mogao je raunati na jo

desetak odlinih godina. Shasa Courtenev bio je igra koji je puno obeavao, i sada je Blaine u njemu proitao elju za pobjedom i bijes pred moguim porazom i osmjehne se. Prisjetio se to je on odgovorio u Shasinim godinama svome ocu koji ga je tjerao da gubi s vie stila: Ne elim se priviknuti previe! Blaine zadri osmijeh i ree tiho: Shasa, dozvoli mi nekoliko rijei. Naravno, gospodine. Shasa uljudno skine kapu s glave. Max e te pobijediti, ree mu mirno Blaine. Ne daje sve od sebe. U prva etiri vremena dobili ste etiri gola, a u posljednjem je Max izborio pet bodova. Da, gospodine. Shasa se ponovno namrgodi, i ne primijetivi to. k Razmisli o tome, mladiu. to se izmijenilo? Shasa zanijee glavom, a potom trepne oima kada shvati: lMjek me vukao prema desnoj strani. Tono, sloi se Blaine. Da bi te doekao na svojoj najjaoj strani. Nitko ga nikada nije napao s te strane, ni jedan jedini put u ovih pet dana. Promijeni mjesto s Buntvjem i kreni s lijeve strane: udi snano i samo jednom. Neto mi govori da Maxu nee prijati isti lijek koji je i on upotrijebio. Mislim da e jedna doza biti dovoljna. Nitko jo nije vidio pravu boju njegove jetre: a ja pretpostavljam da je zelena od straha. elite li rei... da namjerno moram uiniti faul nad njim?, zapita ga Shasa, zaprepateno. Cijeli svoj ivot uili su ga pravednoj igri, meu mladim gospodiiima: nitko mu nije dao takav savjet. Nemoj ni pomisliti na takvo to!, ree Blaine namignuvi mu. elimo samo nauiti gubiti sa stilom, nije li tako? Otkada ih je Centaine predstavila jednog drugome, jako su se slagali. Naravno daje dobar glas o Blaineu sve uinio mnogo lakim: ve ga je Shasa oboavao i potivao od samog poetka, a sa svojim iskustvom asnika i politiara, u stanju da druge natjera da uine to on eli, uspio je na lak nain osvojiti simpatije neiskusnog djeaka. Osim toga, Blaine se ozbiljno htio slagati s njime. Ne samo stoga to je Shasa bio sin ene koju je volio, ve i stoga to je bio simpatian mladi i pametan, s puno zanimanja: i stoga, to Blaine nije imao, i znao je da nikada nee imati, svoga sina. Budi mu uvijek za petama, Shasa i igraj s njime kao to je i on igrao s tobom, dovri savjet i Shasa se osmjehne ozarena lica od radosti i odlunosti. Tisuu vam puta hvala, gospodine. Ponovno stavi kapu na glavu i udalji se s palicom na ramenu; bijele dokoljenke bile su mu zamrljane mau sa sedla, a uta majica mu je bila mokra od znoja. Bunty, promijenit emo mjesta, uzvikne i kad Abel dovede Tiger Sharka, potapa ga po ramenima: Bio si u pravu, stari mrgude, ja sam provjerio

opremu. Ponovno htjede provjeriti i Abel prasne u smijeh kad Shasa podigne pogled s kope i ree: Sada vie nee moi okriviti mene! Ne dodirnuvi stremene, uzjai na Tiger Sharka. Blaine se udalji prema tribini, traei pogledom eir arko ute boje koji je Centaine nosila. Bila je okruena mukarcima. Blaine prepozna Sira Garrvja Courtenevja i generala Smitha, zajedno s ostalim utjecajnim osobama, jednim bankarom, ministrom Hertzogom i ocem Maxa Theunissena. Uvijek svjetine za gospodu Courteney, naali se, ne mogavi se oduprijeti ljubomori. Centainein poziv nije stigao samo najboljim igraima pola u zemlji, ve svim najznaajnijim osobama iz svih podruja drutvenog ivota: politiarima, profesorima na fakultetima, veleposjednicima, i vlasnicima rudnika, poslovnim ljudima, izdavaima novina, i ak nekim umjetnicima i piscima. Dvorac u Weltevredenu nije ih mogao sve primiti, tako da je Centaine morala iznajmiti cijeli hotel, oblinji Alphen Hotel, koji je takoer bio dio imanja porodice Cloete. Osim kruga uobiajenih gostiju, bilo je vie od dvjestotinjak uzvanika koji su dolazili izvana: Centaine je iznajmila cijeli jedan vlak za one koji su dolazili sa sjevera, s konjima i ostalim, i ve su se pet dana neprekidno zabavljali. Ujutro su se odvijali turniri u polu, a nakon toga organiziran je domjenak na otvorenom: popodne su se igrale najvanije igre, a naveer ples do kasno u no. Nekoliko orkestara je sviralo jedan za drugim, tako da nije bilo trenutka neispunjenog glazbom. U stankama, modne revije, zabavne toke i licitacija umjetnikih djela u dobrotvorne svrhe, revija za automobile i motore s lijepim vozaicama, potraga za skrivenim blagom, ples s maskama, teniski turniri, brid, konjske utrke, motociklist koji je vozio krug smrti, kazalite lutaka za maliane i skupina profesionalnih babica koje su se brinule o njima. A ja sam bio jedini koji zna o emu se radi u stvarnosti, ree Blaine u sebi pogledavi u daljinu. To je ludost i u neku ruku amoralno. Nije vie njen novac koji troi. Ali ja je volim zbog hrabrosti i snage da se odupre. Centaine osjeti njegov pogled i okrene glavu prema njemu. Na trenutak su se pogledali, intenzitetom koji se nije smanjio zbog udaljenosti, a potom se ona ponovno obrati generalu Smithu poastivi lijepim osmijehom njegovu posljednju alu. Blaine je udio za njom, htio je samo stajati pored nje, udisati miris njena parfema i sluati njen glas pomalo hrapav s blagim francuskim naglaskom; no, umjesto toga odrjeito krene prema Isabellinim invalidskim kolicima. Bio je to prvi dan da se Isabella osjeala dovoljno dobro da i sama doe na turnir, i Centaine je

dala sagraditi posebnu rampu da bi mogla stii do prvog reda na tribini. Isabellina majka, sijede kose, sjedila je pored nje zajedno sa etiri prijateljice i njihovim muevima, a dvije keri potre s tribine u susret ocu im su ga opazile da se pribliava i zaponu skakutati oko njega uzvikujui od sree. Zatim se polako ponovno vate na svoja mjesta pored Isabelle. Blaine poljubi Isabellu u obraz koji mu je ona pruala, ozbiljna i blijeda. Koa joj je takoer bila hladna: njen je dah imao miris laudanuma. One zjenice bile su goleme od droge: davale su joj patetino ranjiv izgled. Nedostajao si mi, ljubavi, proape mu i bila je to istina. im ju je Blaine ostavio, oajniki se ogledala oko sebe da bi pronala Centaine Courtenev, utjeivi se pomalo vidjevi ju okruenu oboavateljima, neto vie na tribini. Morao sam popriati s mladiem, ree joj Blaine ispriavajui joj se. Je li ti bolje? Hvala, laudanum djeluje. Osmjehne mu se tako hrabro i tragino da se ponovno nagne nad nju i poljubi ju. Zatim, ponovno ustavi, pogleda kriomice prema Centaine, nadajui se da to nije primijetila, tu prirodnu gestu njenosti: no, upravo ga je promatrala iako je odmah skrenula pogled. Tata, ekipe se vraaju u polje. Tara ga gurne na sjedalo. Hajde, Weltevreden!, uzvikivala je i Blaine se mogao tako usredotoiti na igru, i ostaviti svoju dilemu po strani. Promijenivi mjesto Shasa je proao s ekipom ispod tribine. Uspravan u stremenima, namjetavao si je rubac na vratu pogledavi u Blainea, koji ga je ohrabrivao podignuvi palac. Djeak mu se osmjehne. Zatim ponovno sjedne na konja i okrene Tiger Sharka da bi se suoio s ekipom iz Natala koja je paradirala u bijelim hlaama i bijeloj kapi, izmama i crnoj koulji kratkih rukava. Izgledali su iskusno i opasno. Max Theunissen se namrti kad opazi da je Shasa promijenio mjesto. Podbode konja i da rukom znak prema broju dva, s druge strane polja, vrativi se na mjesto upravo u trenutku kad je sudac krenuo prema sredini terena i ispustio bijelu lopticu. Posljednje vrijeme zapone zbrkom udaraca i lopticom koja se kotrljala medu kopitima konja. Zatim izie na otvoreno Bunty, podignuvi se u sedlu, i prvi pogodi lopticu. Budui da je posljednji dodirnuo lopticu imao je pravo na prednost, i konj se postavio na najbolji mogui nain: ali Max Theunissen okrene Nemesisa i crni pastuh krene u galop. Maxov otac nije uludo potroio tisuu funta za konja i crna i snana ivotinja krene prema Buntvju poput lavine. Bunty se okrene unatrag i Shasa opazi da je problijedio. Ti si u prednosti, Bunty, uzvikne mu da ga ohrabri. Nemoj skrenuti! no, upravo u tom trenutku opazi

Maxa kako podbada konja koji krene u drugom pravcu. Bio je to opasan i nepoten napad i da je Bunty popustio, radilo bi se zasigurno o faulu. No, taktika straha ponovno uspije; Bunty se skloni. Max se pobjedniki baci prema loptici, podignuvi se u sedlu podignute palice, sav usredotoen na lopticu koja se kotrljala u travi upravo pred njim, pripremajui se na udarac. Nije opazio Shasu koji je stizao s lijeve strane i nije bio pripremljen na veliku brzinu Tiger Sharka. U savrenom kutu pronau se udvoje borei se za lopticu. Budui da ju ni jedan od njih nije posljednji dodirnuo, nije bilo prednosti: im su se pribliili jedan drugome, obojica u galopu, Tiger Shark za glavu iza crnog pastuha, Shasa mu da znak petom i Tiger Shark odgovori u tren oka. Promijeni pravac i naglo krene svom snagom golemih ramena i pomalo deformiranih. Sudar je bio tako iznenadan i snaan da je ak i Shasa, koji ga je oekivao, bio gotovo izbaen iz sedla i zavri na vratu Tiger Sharka. Blaine je bio u pravu, lijeva strana bila je slaba strana Maxa Theunissena, koju ju je stalno titio do tog trenutka: i Tiger Shark je izabrao najbolji trenutak da iskoristi tu slabost. Nemesis se spotakne, i zavri s glavom medu prednjim nogama. Max Theunissen poleti prema naprijed s uzdama jo u rukama. Jedan uasan trenutak Shasa pomisli da ga je ubio. No, spretnou od straha i prirodnim atletskim sposobnostima, Max uspije napraviti kolut u zraku i pasti na tlo doekavi se na noge, iako nespretno. Nekoliko trenutaka nije uspijevao ni govoriti, toliko se prestraio. U meuvremenu je Shasa zaustavio svoga konja dok su dva sudca, sa strane polja, zvidila punim pluima. Max Theunissen se zapone histerino derati. Bio je to faul, namjerni faul. Preprijeio mi je put. Mogao me ubiti! Max je bio bijel poput krpe i drhtao je, pljuvao i skakutao goredolje na istom mjestu poput djeaka koji ne eli sluati, pun ljutnje, straha i frustriranosti. Sudci su se dogovarali nasred polja i Shasa osjeti nagon da krene prema njima i da se zapone buniti kunei se u vlastitu nevinost, no, ipak se suzdri. Okrene Tiger Sharka svim ponosom koji je uspio sakupiti i pogleda ravno pred sebe, ne marei za povike iz gomile u kojima je osjeao vie pljeska nego pogrdnih rijei za alu uinjenu na isti nain kao onaj koji se buni i trai sportsku odanost. Sudci se nisu uspjeli dogovoriti. Okrenu se i pozovu odgovornog za igru koji je stajao na tribini i koji se spusti medu njih nastavivi se dogovarati. Lijep udarac, Shasa!, ree mu Bunty pribliivi mu se u galopu. Tako e taj smrdljivac imati to napisati kod kue. Mogu me izbaciti iz igre, Bunty, odgovori Shasa.

Nisi mu preprijeio put, zagrije se Bunty. Ja sam sve vidio! No, plamen u Shasinim venama se zapoeo gasiti i odjednom pomisli to bi rekao njegov djed, ili jo gore, njegova majka, da ga izbace pred svim tim gostima, osramotivi tako obitelj. Pogleda nervozno prema tribini, no, bila je predaleko da opazi pogled Blainea Malcomessa. Na vrhu tribine opazi uti eir svoje majke, mislei da ona nee gledati blagonaklono na taj potez, no, evo jednog sudca koji se kretao upravo prema njemu. Zaustavi se i otro ga pogleda. Gospodine Courteney! Gospodine! Shasa se uspravi u sedlu, oekujui najgore. Opomenuti ste slubeno zbog opasne igre, gospodine. Da, gospodine. Shasa je zadrao ozbiljno lice koje je odgovaralo situaciji, no, u sebi je uivao. Izvukao se bez iega! Vratite se u igru, gospodine Courteney, ree sudac. Neto prije nego to se okrenuo, opazi Shasin zadovoljan pogled. Jo je bilo tri minute igre i Max udari lopticu prema unutranjosti polja; no, broj tri iz Shasine ekipe uspije skrenuti lopticu i poslati je prema njemu. Odlino, Stuffs! Shasa je bio tako sretan. Do tada Stuffs Goodman nije uinio nita to bi ga istaknulo medu igraima. Neumoran napad Natala ga je demoralizirao i vie od jednoga puta bio je rtvom teke igre Maxa Theunissena. Bio je to prvi put da je Stuffs udario tako lijepo lopticu. Shasa u galopu pode ususret loptici i krene u napad. Ali, Bunty je ponovno zaostao, i bez podrke Shasin napad se ugasi u umi protivnika i ponovno se izrodi zbrka, dok su sekunde letjele. Sudac se umijea i dodijeli udarac natalskoj ekipi. Neka sam proklet ako ne uspijemo izjednaiti, ree Bunty nakon to je pogledao na sat i krene u obranu zajedno sa Shasom. Ma kakvo izjednaenje, ja hou pobijediti, oglasi se bijesno Shasa. Do sada nisu nikada uspjeli ozbiljnije ugroziti vrata Natala. No, ograniene ambicije Buntvja su ljutile Shasu, i stoga to je Max Theunissen nakon pada oslabio i dva puta je izbjegao Shasu koji je napadao, ostavivi zadau ostalima da ga zaustave. Nedostaje samo pola minute! Usprkos Shasinim nastojanjima da pobijede, Bunty je bio sretan to se igra blii kraju, no, upravo u tom trenutku dospije do njega loptica, ravna i napeta. Ne pogodi je, i prije nego to se mogao okrenuti, napada Natala bio je ve nad njim i samo je Stuffs Goodman ostajao izmeu njih i mete. Dok je Shasa tjerao konja kreui u pomo obrani, srce mu se zaustavi. Sve je bilo svreno. Bilo je previe nadati se da Stuffs pogodi dvije loptice za redom. No, usprkos pomanjkanju povjerenja, Stuffs ude ravno u srce natalskog napada, blijed poput krpe, ali

odluan boriti se i zamahne palicom koja proe na pola metra od loptice. No, njegov konj nije odustao. Star od zanata vjerojatno umoran od nespretne igre igraa koji je jahao u sedlu, on baci lopticu, udarivi je kopitom i poslavi je prema Buntvju. Ovaj pogodi jo jednom lopticu i zapone trati za njom maui palicom; no, desni brani natalske ekipe ve je kretao u protunapad, i dvojica zaponu ponovno zamreni valcer, pogodivi slabo lopticu svatko po jednom. Tipian dogaaj za igru u juniorskoj ligi gdje ni jedan konjanik nema ni snage ni iskustva da pogodi lopticu na odluujui nain. Dodaj, Bunty! Na lijevom rubu polja Shasa je ekao podignut u stremenima, dok je Tiger Shark nestrpljivo gledao u lopticu kolutavim oima. Ovdje, Digger, ovdje!, vikao je Max, podosta udaljen, ali spreman da odmah krene ako bi se loptica oslobodila prema njemu. Konano Bunty pogodi treim i posljednjim udarcem tog dana, pogodivi lopticu sredinom tvrde drvene palice. Nije otila daleko, jer se odbila u kopito konja natalskog brania i poskoila u pravcu Shase, prema otvorenom. Shasa, reagirajui istog trena, podbode Tiger Sharka i lagano udari lopticu palicom te zapone galopirati prema protivnikim vratima. Ha!, Shasa podbode svoga konja i spusti se u sedlu trei za lopticom koja se kotrljala pred njim na nepredvidljiv nain. Shasa usredotoi svu svoju panju na lopticu. Uspije je udariti jo jednom i ona krene prema vratima Natala, na dvjesto metara udaljenosti. Tiger Shark je predivno suraivao, skrenuvi tako da je Shasa mogao tono pogoditi lopticu. Plum Pudding ne bi uinio bolje u toj situaciji i Shasa je uspije pogoditi. Zauvi zvuno pucketanje drva o drvo, loptica ponovno krene posluno pred njim. Podigne pogled i opazi natalska vrata, daleka na dnu polja, i uz divljaki nalet sree shvati da je moda mogue, ne samo izjednaenje, ve i pobjeda. Ha!, vikao je Tiger Sharku, ha, ha! I golema ivotinja krene naprijed. Istovremeno je Max Theunissen na Nemesisu okrenuo konja i krenuo u punom galopu prema njemu. Bio je to najopasniji od kutova. Jaui obojica na snanim i brzim konjima meusobno su se tjerali: gledatelji odjednom utihnu, ostavi bez daha i ustanu se. Jednom, samo jednom je Shasa bio svjedok frontalnom sudaru dvije goleme ivotinje u punom galopu. Dogodilo se na selekcijama za ekipu koja je trebala igrati s Argentinom, godinu dana ranije. Bio je na vrhu tribine i s tog je mjesta takoer zauo jasno kosti kako se lome. Jedan od igraa je umro odmah zatim u bolnici, drugi je ostao bez obje noge. Konji su ostali leati na zemlji nasred polja i

morali su ih ubiti. Moja!, uzvikne Max Theunissen dok se pribliavao velikom brzinom. Idi u pakao, Courteney!, izazove ga Max. Ponovno mu se vratila hrabrost i promatrao je Shasu iznad glave svoga konja. Shasa mu proita u oima odluku da uzrokuje sudar i zapone se dvoumiti. Tiger Shark to osjeti i malo skrene. Gotovo su davali mjesta... i evo, bez najave, Shasa osjeti slijepu i smrtonosnu ljutnju ratnika. Blaine Malcomess opazi to s tribine. Shvati da se nije radilo samo o uobiajenoj hrabrosti ve i o nekoj vrsti ludosti... istoj ludosti koja je jednom potaknula njega da krene u nepoznatu zemlju s bombom u ruci prema njemakim mitraljezima koji su bljuvali vatru. Opazi Shasu kako kontrolira Tiger Sharka i kako ga tjera prema suprotnoj strani, ciljajui ravno prema crnome pastuhu. Shasi se inilo da je vrijeme prolazilo sporije nego uobiajeno. Odjednom mu je pogled postao izrazito otar: opaao je ruiaste membrane nosnih otvora crnog pastuha koji se trebao svakog asa sruiti na njega: mogao je gotovo prebrojiti balonie od pjene koji su se stvarali na uglovima usta, dlake u nosu, krvne ilice u okrvavljenim oima i broj trepavica. Shasa podigne pogled s nosa pastuha i pogleda Maxu ravno u lice: bilo je zaprepateno od bijesa. Opazi kapljice znoja na njegovoj bradi, crni prostor izmeu zubiju, i nakrivljene usne u grimasu odlunosti. Gledao je ravno u Maxove oi i izdri pogled. Bilo je prekasno, procijeni Shasa: sada vie nisu mogli izbjei sudar. Upravo u trenutku dok je pomiljao na to, opazi naglu promjenu na Maxovu licu, opazi kako su mu obrazi otvrdnuli od uasa, i opazi da se nagnuo u sedlu i povukao Nemesisu glavu, skrenuvi udesno upravo na vrijeme. Shasa ga prede gotovo uz gnuanje jo uvijek osjeajui strast, podigne se na stremene i udari precizno palicom, poslavi lopticu izmeu stupova. Blaine je jo uvijek bio na nogama dok su se ekipe skupljale ispod tribine. Shasa, kao pobjednik, podigne pogled traei njegovu potvrdu: iako se Blaine ograniio na pozdrav rukom i prijateljski osmijeh, radovao se u gotovo istoj mjeri poput Shase. Pobogu, taj djeak ima velike sposobnosti, ree samome sebi. Ali, zaista. I ponovno sjedne pored Isabelle. Ona opazi njegov izraz lica: dobro ga je poznavala. Znala je koliko si je elio sina i razlog njegova zanimanja za djeaka. Tako se osjeala nepotrebnom i ljutila se. Taj djeak je neodgovoran i nepaljiv. Nije se uspjela suzdrati, iako znajui da e ta kritika imati suprotan utjecaj na Blainea. Ne mari za ostale: no, uostalom, Courtenevjevi su uvijek bili takvi. Neki ga zovu jetra, promrmlja Blaine. Runa rije. Znala je da

Blaineovo strpljenje ima granica, no, nije se uspjela suzdrati u pokuaju da ga razljuti. Isti je poput majke..., i opazi kako ljutnja raste u Blaineovim oima, koji ustane ne ostavivi ju da dovri. Idem ti neto uzeti za jelo, draga. On ode, a ona mu je htjela doviknuti: Oprosti... jako te volim! Isabella nije jela crveno meso koje je izgleda kodilo njenome zdravlju tako daje Blaine promatrao rakove i kampe, morske plodove i ribu koja se nalazila u sredini bifea. Bila je to piramida via od njega, pravo remekdjelo, osjeajui gotovo strahopotovanje pred njim. Nije bio jedini koji nije htio prvi pokvariti piramidu: nekoliko uzvanika se divilo tom morskom trijumfu, i tako Blaine ne opazi da se Centaine pribliavala sve dok ju ne vidi iza sebe. to ste rekli mom sinu pretvorivi ga u takvog divljaka, kapetane? Blaine se odmah okrene, pokuavi svladati osjeaj krivnje koji je rastao u njemu kad je ona bila pored njega. Da, da, vidjela sam vas kako razgovarate s njim prije poetka posljednjeg vremena, nastavi ona. Muki razgovori, bojim se, koji nisu za osjetljive ui. Ona se lagano nasmije. to god da je bilo, funkcioniralo je. Hvala. "; Nema razloga da mi zahvaljujete: djeak je uinio sve sam. Posljednji udarac bio je predivan, rijedak u igrama. Postat e pravi ampion. Znate li to sam pomislila vidjevi ga kako igra?, zapita ga potiho. On zanijee glavom, te se malo priblii. Pomislila sam na Berlin, ree mu, i on ostane u nedoumici na trenutak, a potom shvati. Berlin 1936. Olimpijske igre. Nasmije se. alila se: izmeu juniorske lige i seniorske bilo je razlike poput dana i noi. Zatim opazi njen izraz lica i prestane se smijati. Zaista ste govorili ozbiljno!, uzvikne, zagledavi se zbunjeno u nju. Naravno da mu vie neu moi uzdravati konje. No, njegovog djeda jako zabavlja gledajui ga kako igra i zasigurno e mu pomoi: a savjetima i ohrabrivanjem velikog ampiona..., podigne pogled prema njemu, a Blaineu je bilo potrebno neko vrijeme da doe k sebi da joj odgovori. Vi me neprestano zauujete. Ima li neeg na svijetu to vas ne zanima?, zapita je sluei se s vi, budui da su bili medu svjetinom i netko je mogao uti dijelove razgovora. No, potom ugleda iskricu u njenim oima i odmah nastavi: Povlaim pitanje, gospodo... Pogledaju se s ljubavlju, zaboravivi na ostale koji su ih okruivali. U tom trenutku bili su otkriveniji no ikad. Zatim Centaine prekine kontakt. General Smith je pitao za vas, ona promijeni temu razgovora tipinom spretnou. Sjedimo pod hrastovima, iza tribine. Zato nam se ne pridruite zajedno s vaom suprugom? Okrene mu leda, a gomila uzvanika

se otvori i odmakne se da proe. Blaine je polako gurao Isabellu po travnatom tepihu prema skupini koja se smjestila pod hrastovima. Vrijeme se osmjehnulo Centaineinom turniru: Nebo je bilo svijetloplave boje, sa uperkom srebrenastih oblaia iznad vrha Muizenburga i jo jednim gustim pokrivaem iznad Tafelberga. Taj uvijek prisutan oblak prozvan je stolnjakom. Naravno, bilo je vjetra. Prosinac je bio uvijek vjetrovit, ali VVeltevreden se nalazio na mjestu koje je bilo podosta u zavjetrini; prolazei na visini, jugoistonjak je milovao vrhove hrastova, dodirujui sasvim lagano haljine gospoda, no, umanjivi toplinu koja bi inae bila zaista nepodnoljiva. Budui da je imao osvjeavajuu sposobnost, taj vjetar je dobio nadimak lijenik. Kad je opazi Blainea kako se pribliava, Centaine otpusti konobara u bijeloj jakni i osobno natoi ampanjac u Isabellinu au. Hvala ne, odbije njeno Isabella, i na trenutak Centaine osjeti nelagodu, drei au u ruci ispred invalidskih kolica. Odmah joj pomogne Blaine. Popit u ga ja. Centaine mu uzvrati brz osmijeh zahvalnosti, dok su se ostali odmaknuli sa stolcima napravivi mjesta invalidskim kolicima, a predsjednik Standard banke koji je sjedio pored Centaine, nastavljao je monolog na mjestu gdje ga je prekinuo. Taj prokleti Hoover sa svojom manijom zabadanja nosa u sve nije samo unitio ekonomiju Sjedinjenih Amerikih Drava, ve i nau. Da je ostavio da stvari krenu svojim tokom, sada bi velika kriza ve bila svrena u cijelom svijetu. A umjesto toga, vidite to se dogodilo? U Americi je otilo u steaj vie od pet tisua banaka: broj nezaposlenih popeo se na dvadeset i osam tisua, robna razmjena s Europom se prestala poveavati i sva valuta je pala. Primorala je sve zemlje da ostave zlatan paritet, ak je i Engleska pokleknula pred krizom. Mi smo jedna od malobrojnih nacija koje su jo uvijek mogle zadrati zlatan paritet, no, vjerujte mi, to nas poinje skupo kotati. ini junoafriku funtu preskupom, bojkotira se izvoz, previe stoji izvlaenje zlata i Bog samo zna dokle emo moi ustrajati. Pogleda cijelu skupinu i opazi generala Smitha. to vi mislite o tome, Ou Baas? Koliko dugo emo jo moi ostati na tome? Ou Baas se nasmije zatresavi kozjom bradicom dok su mu se oi sjajile. Dragi moj Alfrede, zato me to pita? Ja nisam ekonomist, ja sam botaniar. Njegov osmijeh se pokae zaraznim. Nitko nije mogao ignorirati da je njegov razum bio ispred svog vremena; pokuao je nagovoriti Hertzoga da krene stopama Engleske i ostavi zlatni paritet, veerao je s Johnom Mavnardom Kevnesom, najvanijim ekonomistom svog vremena, svakoga

puta kada bi bio u Oxfordu; i s njime se dopisivao. Bolje pogledajte moje rue, Ou Baas, umjesto da mislite na zlatni paritet, predloi mu Centaine. Osjetila je raspoloenje uzvanika i shvatila da im se tako ozbiljni razgovori nisu ni malo sviali. Svakodnevno su se susretali s neprijatnom stvarnou svjetske krize i s olakanjem su pobjegli od nje. Razgovor postane laganiji, neobavezan, pogotovo nakon nekoliko aa ampanjca. Centaine je vodila skupinu prema bezbrinosti i duhovitosti, iza koje se ipak osjeala nesrea, bolno saznanje da e se sve to svriti, i da e sve postati samo san: posljednji dah velianstvene prolosti pred tekom budunou punom opasnosti i nesigurnosti nad kojom Centaine, a ni ostali, ne bi vie imali nikakva utjecaja. Blaine pogleda iza sebe i zapone pljeskati. Ostali uzvanici uine isto. U tom se trenutku pojavio Shasa. ivio na junak, ree netko, i Centaine se takoer okrene. Shasa je stajao iza njenog stolca, u hlaama i jakni plave boje, kosa mu je jo uvijek bila vlana od tuiranja sa znakovima elja. Njegov osmijeh je iskazivao umjerenu dozu skromnosti. O, cheri, tako sam ponosna na tebe... Centaine skoi sa stolca i poljubi ga zvonko. Djeak pocrveni od nelagode. Kaem, mama, ne budi Francuskinja, sada, pobuni se. Bio je tako lijep da ga je Centaine htjela i vrsto zagrliti. No, suzdri se i da znak konobaru da prui Shasi au ampanjca. On ju pogleda u nedoumici: do sada nikada nije smio piti nita osim katkad lagano pivo. Poseban je dan. Stisne mu ruku i Blaine podigne au. Gospodo, pijem u ast velike pobjede ekipe Weltevreden juniori. Hajde!, pobuni se Shasa. Bili smo devet bodova u prednosti. no, svi su nazdravili, a Sir Garry oslobodi mjesto pored sebe da bi Shasa mogao sjesti. Dodi, sjedni ovdje, i reci nam to se osjea kad postane ampion. Molim te, djede, da mi oprosti, ali sada moram otii sa svojim prijateljima iz ekipe. Prireujemo iznenaenje za kasnije. Iznenadenje? Centaine nauli ui. Ve je imala prilike vidjeti nekoliko iznenaenja koje je Shasa priredio. Diletantska predstava vatrometa koju je priredio u tali sa slamom nije sasvim uspjela i uzrokovala je poar dva hektara plantae. Kakvo iznenaenje, dragi? Ako ti otkrijem o emu se radi, vie nee biti iznenaenje, mama. Vidimo se na dodjeli nagrada. Istrese ostatak ampanjca. Sada idem. Centaine podigne ruku da ga zadri, ali ve je otiao prema tribini gdje su ga ostali lanovi pobjednike ekipe Weltevredena ve nestrpljivo ekali. Svi se ukrcaju u Shasin stari Ford i krenu puteljkom koji je vodio prema dvorcu. Centaine ih je promatrala sa strahom sve dok nisu nestali iz njena

vidokruga i kad se ponovno okrene prema svojim uzvanicima opazi da su Blaine i general Smith ostavili drutvo i etali meu hrastovima, razgovarajui poput politiara. kiljila je prema njima. Bili su zanimljiv par i loe odabran: dravnik je bio malen, brz i s kozjom bradicom, a ratnik visok, lijep i bez brade. Njihov razgovor se oduio. Bili su sasvim utonuli u njega zaboravivi na ostale, eui se naprijednatrag. Kad se namjerava vratiti u Windhoek, Blaine? Moja supruga odlazi brodom u Southampton za tri tjedna. Vratit u se odmah zatim. Ne bi li mogao ostati ovdje jo malo, recimo do Silvestrova. Oekujem vane promjene, ree general Smith. Mogu li te pitati koje prirode? elim te ponovno imati u parlamentu, kratko mu odgovori Smith izbjegavajui mu dati odgovor za sada. Znam da je to rtva, Blaine. Radi odlian posao u Windhoeku, tvoj presti i tvoja mo rastu iz dana u dan. Molim te ipak da odustane i da podnese ostavku i da se kandidira za ulazak u Gardenski dom za Junoafriku stranku. Blaine ne odgovori. rtva za koju ga je Ou Baas molio bila je teka. Gardenski dom bio je marginalan. Postojao je rizik, i to veliki, da izgubi mjesto u domu u korist Hertzogove stranke, a i pobjedom bi zaradio samo jedno mjesto u domu; previsoka cijena, a za to bi izgubio vladajue mjesto, pa iako u bivoj njemakoj koloniji koju su tek anketirali. Mi smo u opoziciji, Ou Baas, ograniio se na odgovor, a general Smith udari tapom po travnatom tlu i razmisli o odgovoru. Blaine... zakuni se da nee nikome rei... Naravno. Bude li imao povjerenja u mene, za est mjeseci e postati ministar. (.. Blaine ga pogleda ne shvaajui i Smith se zaustavi pred njim. Vidim da u ti morati otkriti jo neto. Uzdahne. Koalicija, Blaine. Hertzog i ja radimo na tome da pripremimo koalicijsku vladu. Izgleda sigurno da emo moi izii u javnost u oujku sljedee godine, odnosno za tri mjeseca. Ja u dobiti ministarstvo pravosua i izgleda da u moi odrediti etiri ministara. Ti e biti jedan od njih. Shvaam. Blaine jo uvijek nije mogao vjerovati: bila je to predivna vijest. Smith mu je nudio to to je najvie elio: mjesto u vladi. Nije mi jasna jedna stvar, Ou Baas: zato bi Hertzog pregovarao s nama u ovom trenutku? Zna da je izgubio povjerenje nacije i zna da je njegova stranka postala naporna za voenje. Njegova je vlada previe arogantna, pa ak i bez ikakva zakona. Ne znaju upravljati. Da, da, Ou Baas. Ali, upravo nam to nudi odlunu priliku! Proli mjesec dobili smo na regionalnim izborima za Transvaal, i onima u Germistonu. Uspijemo li sada izii na izbore,

zasigurno bismo pobijedili. Nismo primorani pregovarati i uvlaiti se u koaliciju s nacionalistima. Moemo pobijediti kao Junoafrika stranka i postaviti nae uvjete. Stari general zauti nekoliko trenutaka s bradicom na prsima i teka izraza lica: Moda si u pravu, Blaine. Sada bismo mogli pobijediti, ne po naoj zasluzi ve po looj zasluzi sadanje vlade. Glasovali bi protiv Hertzoga, a ne za nas. Pobjeda na izborima sada, pobjeda cijele stranke, bila bi sterilna i beskorisna. Bilo bi to instrumentaliziranje, a ja to ne elim uiniti. Blaine nije znao to bi mu odgovorio. Odjednom osjeti da nije dostojan povjerenja takve osobe. Tako velik i plemenit ovjek kojemu bi mogao okrenuti lea. Teka su vremena, Blaine. Smith je govorio sasvim tiho. Oko nas se ire olujni oblaci. Potrebna nam je slona nacija, snana vlada, a ne parlament razdijeljen stranakim borbama. Naa konomija je na rubu propasti, industrija zlata je takoer u krizi. Po adanjim trokovima mnogi od najstarijih rudnika se zatvaraju. )stali e ih slijediti, a kad se to bude dogodilo, bit e to kraj za Junu friku koju mi poznajemo i volimo. A osim toga, pala je i cijena vune "i dijamanata, koje izvozimo. Blaine samo potvrdi. Sve te imbenike odgovorne za krizu dobro je poznavao i inili su sr glavnih briga zemlje. Nije potrebno naglasiti teinu rezultata upitnika koji je uinila Komisija za plae, nastavi Smith. Petina bijelog stanovnitva je unitena zbog sue i staromodnih metoda koje se koriste u poljoprivredi, postavi jako siromani. Dvadeset posto naih obradivih povrina izgubljeno je erozijom tla i ljudskim grekama, moda i zauvijek. Bijelci siromani, promrmlja Blaine, velika masa prosjaka i beskunika i nezaposlenih bez iega, bez nade. A tu su i nai crnci, razjedinjeni u dvadeset plemena, koja se meusobno ne podnose, i koji se sputaju u gradove u potrazi za boljim ivotom, i time raste broj nezaposlenih; umjesto boljeg ivota pronalaze alkohol, uputaju se u krade i prostituciju, i njihovo nezadovoljstvo raste iz dana u dan, odbacuju nae zakone i otkrivaju prvi put atraktivnost politike moi. To je problem koji jo nismo prouili, sloi se Blaine. Molimo Boga da nas naa djeca i nai unuci ne moraju proklinjati za taj propust. Molimo se doista, potvrdi Smith. A osim toga, pogledajmo i na kaos izvan naih granica, u ostatku svijeta. Ponovno udari tapom po tlu naglaavajui svaku rije. Vojske siromanih i osiromaenih lutaju bez cilja cijelim kontinentom. Ponovno udari tapom u pod. U Njemakoj Weimarska republika e pasti nakon to je unitila ekonomiju. Stotinu i pedeset milijarda maraka za

jednu zlatnu marku: na taj je nain unitena uteevina cijele jedne nacije. I iz tih ostataka podigla se diktatura, koja se temelji na krvi i na nasilju, koja vodi samo zlu. Ponovno lupi tapom po tlu. U Rusiji luak ubija milijune brae, u Japanu vlada anarhija. Vojnici su se ve pobunili i napravili pu, osvojili su Manduriju i poubijali stanovnike, na tisue. Ponovno lupi tapom. Napad na Englesku banku primorao je Veliku Britaniju da ostavi zlatni paritet. Iz najgorih dijelova povijesti ponovno se pojavio antisemitizam i opasnost je u najciviliziranijim zemljama. Smith se prekine i pogleda Blainea u lice. Posvuda samo nesrea i rasulo i smrtna opasnost. Ne elim iskoristiti stanje i razdijeliti zemlju koja je ve razdijeljena i bolesna. Ne, Blaine, vrijeme je za koaliciju i za suradnju, nikako za konflikt. Kako je moglo tako brzo sve krenuti nizbrdo, Ou Baas? Juer smo bili sretni i jaki. U Junoj Africi ovjek moe biti pun optimizma u ranu zoru, a oajan ve u podne. Smith zauti nekoliko trenutaka, a potom se uspravi svom svojom malenom veliinom. Potreban si mi, Blaine. Hoe li malo razmisliti? i Blaine zanijee glavom. Ni govora. Moe raunati na mene, Ou Baas. Bio sam siguran. Blaine pogleda preko njegovih ramena gdje je Centaine sjedila pod hrastovima, pokuavi sakriti sreu i pobijediti relativnu posramljenost koja se izrodila iz saznanja da e, za razliku od tog svetog ovjeuljka pred njim, izvui korist iz agonije u koju je zapala njegova zemlja. Sramio se da e tek sada, iz oaja i nepremostivih potekoa, postati ministar, to je toliko elio. Smithova ponuda znaila je i ostaviti osamljeni Windhoek i vratiti se na Rt, predivnu zemlju gdje je osim toga stanovala i Centaine. Zatim njegov pogled skrene na blijedu enu u invalidskim kolicima. Njena ljepota se gubila u boli i drogama koje je uzimala da bi se borila protiv nje. Sram i osjeaj krivnje su sasvim izjednaili sreu koju je osjeao. Ali Smith ponovno zapone razgovor: Ostat u gost u VVeltevredenu jo etiri dana, Blaine. Sir Garry me praktiki primorao da napie moju biografiju i moram pregledati rukopis. Istodobno u imati niz susreta s Barrvjem Hertzogom da bih se dogovorio jo o nekim pojedinostima u vezi s koalicijom. Weltevreden je idealno mjesto za te razgovore i bit u ti zahvalan bude li ostao na mom raspolaganju. Bit e mi potrebna i tvoja pomo. ii Naravno. Uz velik napor Blaine ostavi na stranu svoje osobne osjeaje. Ostat u sve dokle god ti budem potreban. Hoe li da odmah podnesem ostavku na mjesto guvernera Jugozapadne Afrike? Napii pismo, predloi mu Smith. Objasnit u ja

Hertzogu razloge i moi e mu ga predati osobno. Blaine pogleda na sat i stari general odmah ree: Da, znam. Mora se spremiti za igru. To me podsjea na serenadu dok je Rim u plamenu, no, uvijek treba paziti i na izgled. ak sam prihvatio da predajem nagrade... Centaine Courtenev je gospoda koja zna nagovoriti. Dakle, vidjet emo se kasnije... kad ti budem pruao pehar. Upravo je tako i bilo: ekipa koju je predvodio Blaine je pobijedila, iako za malo. Odmah se ekipe sakupe ispod tribine gdje su srebreni pehari stajali na stolu, no, opazi da neto nije bilo u redu: nije bilo juniorske ekipe. Gdje je Shasa?, zapita Centaine potiho, ali iritirano Cvrila Slainea koji se brinuo za organizaciju turnira. Zapone mahati rukama. Obeao mi je da e biti ovdje. Ako je to njegovo iznenaenje... Uz veliki napor Centaine sakrije ljutnju iza lijepog osmijeha koji namijeni uzvanicima to su je sa zanimanjem promatrali. U redu, poinjemo bez njih. Sjedne pored generala Smitha i podigne ruke molei za malo panje. Generale Smith, gospode i gospodo, dragi gosti i prijatelji..., zastane i pogleda u nedoumici dok je straan tutanj ispunio zrak. Svi podignu pogled prema nebu, netko u nedoumici, netko prestraen, a netko s osmijehom na licu. Odjednom iznad njihovih glava iz najdaljeg kuta polja pojavi se maleni avion koji je letio sasvim nisko. Centaine ga prepozna, bio je to PussMoth. Letio je ravno prema tribini i ljudima koji su stajali ispred nje, sasvim nisko. Zatim, kad je ve izgledalo da e se zabiti u svjetinu, podigne se dok su ene vritile i gotovo svi instinktivno spuste glave. U trenutku u kojem je prelazio iznad nje, Centaine opazi nasmijano Shasino lice na prozoru pilotske kabine i opazi njegovu ruku koja je pozdravljala prisutne. Instinktivno se vrati godinama unatrag, kroz vrijeme i prostor. rt,,....., Lice vie nije bilo Shasino, ve lice Michaela Courtenevja, njegova oca. Za nju avion vie nije bio plav i aerodinamian, ve ut i nespretan kao to su to bili prvi avioni. Avion napravi iroki krug, pojavivi se ponovno iznad hrastova, dok je Centaine bila skamenjena od oka i straha koji ju je grizao i koji joj se rodio u njenoj dui; vidjela je ponovno taj uti avion s pokvarenim motorom kako gotovo dodiruje stabla pored dvorca Mort Homme. Michael!, uzvikne u mislima njegovo ime, i ponovno se prisjeti kako se avion zabio u vrh stabala, preokrenuo se i pao na zemlju. Ponovno se sjeti plamena koji je zahvatio cijelu letjelicu irei se prema njoj koja je stajala na tratini. Michael! Stisnula je zube toliko da ju je zaboljelo, no, to to je sada promatrala bila je plava letjelica koja se sputala

prema tribini, savreno na travu polja za polo, dok su se krila njihala, i zaustavila se pustivi posljednji oblak plavkastog dima. Vrata kabine se otvore i iz nje iskoe, svi nasmijani, Shasa Courtenev i trojica njegovih prijatelja iz ekipe. Bilo je pravo udo kako su se uspjeli ugurati u letjelicu. Iznenaenje! Iznenadenje!, vikali su. Iznenadenje! I svi zaponu avrljati i praviti buku, smijati se i pljeskati. Avion je jo uvijek predstavljao predivnu novinu, u stanju privui panju ak i izabrane i sofisticirane publike poput ove okupljene. Vjerojatno ga je vidjela u stvarnosti samo jedan osoba od pet i ovaj nenadani i glasni dolazak irio je uzbuenje i smijeh, tako da su se pljesak i glasni komentari podigli kad je Shasa poveo svoje prijatelje prema predsjednikom stolu da bi primili srebreni pehar iz ruku generala Smitha. Pilot plavog aviona izie kroz druga vrata. Bio je gologlav i Centaine ga bijesno pogleda. Nije znala da Jock Murphv uz bezbroj ostalih aktivnosti, zna i pilotirati avionom, no, odlui da e ga obeshrabriti u tome na to efikasniji nain. Uvijek je uinila sve to je bilo u njenoj moi da zadri Shasu daleko od aviona, a bilo je zaista teko. Shasa je imao sliku svoga oca odjevenog u avijatiara, koja je stajala na nonom ormariu, a sa stropa njegove sobe visio je model SE 5; tijekom zadnjih pet godina njegova pitanja o letenju i ocu bila su sve uestalija. n Trebala je odmah shvatiti koji im je cilj, ali bila je toliko zabrinuta da nikada nije pomislila na mogunost da Shasa leti bez njene dozvole. Pomislivi na prolost, opazi daje uvijek namjerno odbacivala tu mogunost ne elei misliti na nju, tako da je sada bila jo pogodenija njegovim iznenaenjem, koje joj se nije nimalo svidjelo. Sa srebrenim peharom u ruci Shasa na ovaj nain dovri govor: I na samom kraju, gospode i gospodo, moda biste mogli pomisliti da je Jock Murphv upravljao avionom. Greka! Nije ni dodirnuo poluge. Nije li tako?, zapita obraajui se elavom instruktoru koji posluno potvrdi. Evo!, ozari se Shasa, odluio sam postati pilot, poput svoga oca. kx Centaine se ne pridrui estitkama i pljesku. Kako su se naglo stvorili, preobrazivi ivot u Weltevredenu, gosti su ga i ispraznili, ostavivi za sobom prazno polje za polo, brdo smea i prazne boce ampanjca, hrpe prljavog rublja u praonici. Centaine se osjeala tunom i ispranjenom. Subotnji vlak stigao je u Cape Town i ostavio jednog gosta, da, ali ne ba poeljnog. Taj bijednik mi izgleda poput grobara preodjevenog u poreznika, naali se Sir Garry, odvukavi generala Smitha u sobu koju je koristio kao radnu kad je general dolazio u Weltevreden. Dvojica su bila usredotoena na prve

razgovore oko biografije i nisu se pojavila sve do ruka. Gost se spusti na doruak upravo u trenutku kad su se Centaine i Shasa vraali s jutarnjeg jahanja, izgladnjeli i preznojeni. Prouavao je srebreninu kad su uli drei se za ruke, smijui se do suza na jedan od uobiajenih Shasinih viceva. No, to dobro raspoloenje odmah nestane im opaze uzvanika i Centaine se ugrize za usnu te se uozbilji. Ovo je moj sin, Michael Shasa Courtenev. Shasa, gospodin Davenport iz Londona. Drago mi je, gospodine. Dobrodoli u Weltevreden. Davenport pogleda u Shasu s istim izrazom zadovoljstva koji je pokazao prema srebrenim. Znai radostan, objasni Shasa. Ri; U nizozemskom, znate: weltevrederi. Gospodin Davenport je iz Sothebvsa, Shasa, umijea se Centaine da bi ispunila neugodnu stanku. Stigao je k nama, da bi me savjetovao oko nekih slika i namjetaja. A, odlino, ree Shasa, oduevljeno. Jeste li vidjeli ovo, gospodine? Shasa mu pokae ulje na platnu, pejsa, koji je visio na zidu. To je najdraa slika moje majke. Predstavlja njeno rodno mjesto, imanje Mort Homme, pored Arrasa. Davenport si namjesti metalom uokvirene naoale i nasloni svoju trbuinu na oblinji ormari da bi izbliza procijenio sliku. Tim pokretom otkrije da mu je prsluk prljav od jaja. Iz 1875. godine, njegova najboljeg razdoblja, primijeti gotovo eznutljivo. Naslikao ga je Sisley, prie mu u susret Shasa. Alfred Sislev. Podosta poznat umjetnik, nije li tako, mama? Cheri, sigurna sam da gospodin Davenport dobro zna tko je Sisley. Ali Davenport nije sluao. Mislim da bi se moglo izvui nekih petsto funta, rekao bih, promrmlja, zabiljeivi na bloku. Pokret je uzrokovao kiu peruti, koja se spustila na ramena tamnog odijela. Petsto?, ponovi Centaine osjetivi nelagodu. Platila sam ga puno vie. Ulije si alicu kave (nikada se nije bila priviknula na bogati engleski doruak) i krene prema elu stola. To je najvia cijena, gospodo Courtenev. Proli mjesec smo imali jo boljeg Sislevja. Ecluse de Marly, koji nije dostigao niti ponuenu cijenu. Ovom krizom trite je na strani kupaca. O, ne brinite se, gospodine, ree Shasa, skupljajui jaja u tanjuru i stavljajui na njih bacon. Nije na prodaju. Moja ga majka nikada ne bi prodala, nije li tako, mama? Davenport nije mario za njegov odgovor i sjedne s tanjurom u ruci pored Centaine. Ali, Van Gogh koji visi u dvorani je ve druga pria, ree joj te se baci na salamu s oduevljenjem. Punih ustiju proita joj iz bloka: uto i ljubiasto kukuruzno polje: sunce u gornjem kutu slike. Zatvori blok. Danas je Van Gogh jako moderan u Americi i usprkos krizi dobro se prodaje. Ne znam

koliko e potrajati (osobno mislim da je odvratan slikar), no, dat u fotografirati sliku i pokazati je svojim najznaajnijim amerikim kupcima. Mislim da emo dobiti etiri ili pet tisua funta. Shasa je spustio vilicu i zaprepateno se zagledao u gospodina Davenporta. Mislim da je bolje da razgovaramo o tome u nekom drugom trenutku, gospodine Davenport, brzo se umijea Centaine. Imamo cijeli dan pred nama; sada uivajmo u doruku. Zavre s dorukom u tiini. Kad je Shasa odgurnuo poluprazan tanjur, Centaine ustane s njim. Kamo e, dragi? U konjunice. Kova mora potkovati dva konja. Idem s tobom. Krenu puteljkom koji je prolazio pored zidia to je ograivao najbolji vinograd i zaobidu stare kolibe robova. Oboje su utjeli: Shasa je ekao objanjenje, a Centaine je traila prave rijei. No, naravno, nije bilo lijepog naina, a ona je previe ekala s objanjenjem. To je inilo sve jo bolnijim. Na ulazu u konjunice dohvati ga za ruku i okrene ga prema plantai. Taj ovjek..., zapone i odmah se prekine. Ponovno zapone ispoetka. Mora znati da je Sothebvs glavna kua za licitaciju na svijetu. Specijalizirani su za umjetnine. Znam, osmjehne joj se djeak. Nisam takva neznalica kakvom me ti smatra. Odvue ga do klupice od hrasta pored izvora. Odlina voda kljuala je medu stijenama i skupljala se u lokvu pored njih. aran kojeg su stavili u nju ve je bio dugaak poput Shasine podlaktice, te im se priblii nadajui se da e dobiti nekoliko mrvica kruha. Shasa, ljubavi moja, mora znati da je taj ovjek doao da bi nam pomogao da prodamo Weltevreden. Izree to jasno i glasno, i odmah se veliina stvari srui na nju poput hrasta koji je munja pogodila. Ostane sjediti pored djeaka, iznenaena i zaprepatena, uslijed oaja koji je toliko vremena potiskivala. ., Misli li na slike?, zapita je Shasa paljivo. Ne samo slike, namjetaj, srebreninu i tepihe..., ree mu, moravi se zaustaviti na trenutak i uhvatiti daha da bi kontrolirala drhtanje usana, ...ve i dvorac, imanje, tvoje konje, sve. On ju je promatrao otvorenih usta, ne shvaajui. Otkako je imao etiri godine stanovao je u Weltevredenu: nije se sjeao drugoga doma. Shasa, sve smo izgubili. Nakon krade pokuala sam spasiti to se spasiti moglo, no, sada ne mogu izbjei prodaju Weltevredena da bih platila dugove. Ne posjedujemo vie nita. Ponovno joj je glas bio isprekidan i morala se na trenutak zaustaviti da bi kontrolirala drhtanje u glasu, te nastavi: Vie nismo bogati, Shasa. Nemamo nita. Uniteni smo, sasvim uniteni. Pogleda ga ekajui da brine u pla kao to je i ona bila na rubu plaa;

umjesto toga, priblii joj se i nakon trenutka vrstoe, zagrli ju, tjeei jedno drugo. Siromani smo, Shasa..., i osjeti da se on trudio prihvatiti tu novinu, pokuavi nai rijei kojima bi iznio svoje nejasne osjeaje. Zna, mama, ree konano djeak. Poznajem siromane ljude. Neke kolske drugove... imaju podosta siromane roditelje... i ne izgleda da ih to previe brine. Takoer su dobri momci. Jednom kad se navikne, ne mora biti toliko teko. Ja se nikada neu naviknuti, proape mu ponosno. Mrzit u uvijek siromatvo svim svojim snagama. I ja!, ree joj on s istim ponosom. Ah, da sam bar nekoliko godina stariji! Tada bih ti mogao pomoi! Ostavi Shasu kod kovaa i vrati se polako, zaustavivi se esto razgovarajui s crncima, enama na vratima tale s djecom u naruju, mukarcima koji su ostavljali posao da bi ju pozdravili, osmjehujui im se, jer su za nju predstavljali dio porodice. Napustiti ih bit e jo tee i bolnije nego odvojiti se od bogatstva koje su skupili s takvim naporom. Shvati da plae. Sve dok je ostala sa Shasom uspjela je izbjei suze, ali sada je bila sama, a bol ju je nadjaala i plakala je bez prestanka usred voljenog vinograda. Oaj ju je ispraznio i potroio sve njene snage i odrjeitost. Toliko je radila, ostala je sama tako dugo, a u trenutku definitivnog unitenja bila je umorna, tako umorna, da ju je svaka kost boljela, i znala je da nema vie snage da zapone sve ispoetka. Znala je da je ve pobijeena: od sada na dalje njen e ivot biti tuan i bijedan, svakodnevna borba da spasi barem ponos, iako je njen ivot sveden na prosjaki tap. Koliko god voljela Garrvja Courtenevja, od sada na dalje morala se predati njegovoj milosti, i sve njeno bie otimalo se toj misli. Prvi put u svom ivotu nije uspijevala pronai elju ni hrabrosti da nastavi dalje. Kako bi bilo lijepo lei se i sklopiti oi: osjeti veliku elju za mirom i tiinom. Htjela bih da je sve svreno da se vie ne moram boriti, brinuti i nadati se. elja za mirom postala je neutaiva, ispuni joj svu duu, opsjedajui ju do te mjere da je iziavi iz vinograda krenula puteljkom ubrzavi hod. Bit e to kao zaspati... spavati bez sna. Zamisli samu sebe na svilenim jastucima, sklopljenih oiju, mirnu i radosnu. Budui da je jo uvijek bila odjevena poput jahaice, pone trati. Prede engleski travnjak, potri u svoju radnu sobu i zadihano otvori prvu ladicu radnog stola. Pitolji su bili dar Sira Garrvja. Nalazili su se u konoj futroli s njenim inicijalima na mesinganoj ploici na poklopcu. Bilo je to ensko oruje, izraeno runo, s predivnim zlatnim urezima na rukohvatu prepunom dijamanata iz njena rudnika. Uze jedan i otvori ga. Metak se ve nalazio

u cijevi i nabije pitolj. Imala je mirnu ruku i nije vie bila zadihana. Osjeala se mirna dok je podizala pitolj, stavljala ga na sljepoonicu i jagodicom kaiprsta lagano pritisnula okida. Izgledalo joj je kao da lebdi izvan same sebe, gledajui u in koji je namjeravala uiniti bez osjeaja i uz samo malo aljenja za uniten ivot, osjeajui milost prema samoj sebi. Jadna Centaine, pomisli. Kakav ruan kraj. I pogleda na drugu stranu, u ogledalo sa zlatnim okvirom; sa svake strane stajala je visoka vaza: svaka je bila prepuna utih rua iz vrta. Njen je lik bio uokviren cvijeem, nalik na mrtvaca u lijesu, a i njeno je lice bilo smrtno blijedo. Izgledam poput lea. Izree to glasno i tada osjeti veliko gnuanje prema samoj sebi. Spusti pitolj i zagleda se u svoj lik u ogledalu, opazivi crvene valove bijesa na svojim obrazima. Ne, merde!, uzvikne gotovo samoj sebi. Nee se izvui tako lako. Otvori pitolj i izvue metke te ih baci na tepih, gdje su se otkotrljali; zatim baci pitolj na stol i velikim koracima izie iz sobe. Sobarice crnkinje zauju njene korake u jahaim izmama i odmah se postroje pred ulazom njenog apartmana, osmjehujui se radosno i nagnuvi glave. Lily, ljenino, jo mi nisi spremila kupku?, ree joj Centaine, i dvije sobarice se pogledaju u oi. A potom Lilv krene prema kupaonici, dok je druga sobarica, jako zgodna djevojka, slijedila Centaine skupljajui odjeu koju je gospodarica bacala na tlo. Gladys, idi s Lily i uvjeri se da je dobro pripremila kadu s dosta vode i jako tople, zapovjedi, a potom nedugo zatim ude u kupaonicu u svilenoj kunoj haljini ute boje dok su dvije sluavke na rubu kade ekale da provjeri vodu. Centaine stavi u vodu vrak prsta. Lily, misli li da sam blesava?, zapita je, a Lily joj se zadovoljno osmjehne. Voda je bila tono toliko topla koliko ju je Centaine eljela, a njeno je pitanje bio aljiv nain na koji je uobiajeno izraavala zadovoljstvo. Lily je u ruci imala mirisne soli i baci jednu aicu u kadu. Daj ih meni!, ree Centaine i prospe pola paketia u kadu. Dosta je tednje! Centaine pogleda mjehurie koji su se poeli stvarati na rubu kade i klizne u kadu, a dvije sluavke smijuljei se toj ludosti, potre iz kupaonice dok je Centaine uivala u toploj vodi, utonuvi do brade. Leei, ponovno joj se vrati slika pitolja naslonjenog na sljepoonicu i odmah je odagna. Jedino to nikada nisi bila, Centaine Courteney, jest da nisi bila kukavica, ree samoj sebi, i ubrzo zatim, odabravi haljinu ljetnih boja, sputala se stubama. Davenport i Cyril Slaine su ju ve ekali. Stvar e zasigurno potrajati, pa zaponimo odmah, gospodo. Svaki komad namjetaja velikog zdanja dobio je

broj i opis, procijenjenu vrijednost, a one vanije je trebalo fotografirati i uvesti ih u katalog koji je gospodin Davenport sastavljao. Sve to se moralo obaviti prije polaska broda prema Engleskoj koji je bio za deset dana. Za tri mjeseca trebao se ponovno vratiti i organizirati pravu prodaju. Kad je bilo vrijeme da Davenport krene, Centaine je sve zaudila izjavom da ga namjerava ispratiti do drugog kraja brda do broda, to je po prirodnom putu stvari trebala biti Cyrilova dunost. Polazak broda je predstavljao najuzbudljivije trenutku u svjetskom kalendaru Cape Towna, a brod je bio prepun putnika i prijatelja koji su ih pozdravljali, elei im sretno putovanje. Na popisu putnika prvog razreda Centaine nije bilo teko pronai imena koja je traila. Malcomess, gospoa I., kabina A 16; Malcomess, gospoica T., kabina 17; Malcomess, gospoica M., kabina 17. Blaineova porodica je zaista bila pred polaskom. Kao dogovoreno, nisu se vie vidjeli od posljednjeg dana turnira u polu, i sada je oprezno traila pogledom u salonima broda namijenjenim prvom razredu. Ne uspije ga vidjeti i shvati da je vjerojatno bio u kabini s Isabellom. Pomisao da se nalazi nasamo s njom ju razljuti, i htjede i sama krenuti prema kabini broj 16, uz izliku da eli pozdraviti Isabellu, no, zapravo da joj onemogui da ostane nasamo s Blaineom. No, umjesto toga ostane sjediti za barom prvog razreda i gledati u gospodina Davenporta kako pije gin, osmjehujui mu se i pozdravljajui neumorno poznanike koji su prolazili pred njom, odluni u namjeri da vide i da budu vieni. Primijeti zadovoljstvo, toplinu, potovanje i lijepe rijei kojima su je svi obasipali. Bilo je jasno da je bogat turnir u polu uinio svoje, i nitko nije ni najmanje sumnjao u financijske potekoe koje su bile itekako teke. Nije bilo glasina koje su se mogle uti i koje bi joj unitile ugled i poloaj u drutvu. No, ubrzo e se sve to izmijeniti, shvaala je to vrlo dobro, i to ju je ljutilo ve unaprijed. Namjerno nije marila na jednu gospodu koja se trudila da okupi kod sebe kremu drutva Cape Towna, javno odbivi njen uljudan poziv i opazivi kako je tako malena obijest poveala potovanje te ene u njenim oima. No, dok se poigravala na taj nain, Centaine je promatrala gomilu ljudi u potrazi za Blaineom. Sirena broda se oglasi i posljednji put, a asnici broda, predivni u svojim bijelim odorama, prolazili su medu gostima upozoravajui: Brod e isploviti za petnaest minuta, tko ne mora otputovati zamoljen je da side. Centaine se rukuje s gospodinom Davenportom i pridrui se ostalima koji su ostavljali brod. Tu saeka zajedno s mladenakom gomilom pratitelja i zagleda se u brod pokuavi opaziti

Isabellu i njene dvije keri. Vrpce od papira ivahnih boja vihorile su na laganom povjetracu... i odjednom Centaine opazi Blaineovu stariju ker. S te udaljenosti Tara je izgledala velika djevojka. Bila je draesna u svojoj crnoj haljini s paljivo poeljanom kosom. Pored nje mlada sestrica je ugurala glavu izmeu reetaka zatitne ograde i pozdravljala je rupiem ruiaste boje nekoga na molu. Centaine si natkrije oi rukom i opazi iza dviju djevojica pojavu u invalidskim kolicima. Isabella je sjedila s licem u sjeni, i Centaine je na trenutak izgledala poput osobe iz tragedije: neprijateljska snaga koja ju je trebala muiti i onemoguiti joj sreu. O, Boe, kako bih htjela da je mogu mrziti, proape, dok je oima slijedila pogled djevojica i konano opazi Blainea. Popeo se na konstrukciju velike dizalice. Na sebi je imao tropsko odijelo krem boje, s kravatom zelenoplave boje i eirom sa irokim obodom kojim je sada pozdravljao porodicu. Jugoistonjak mu je razbaruio kosu i uperak mu je pao na elo: bjelina njegovih zuba isticala se na preplanulom licu. Centaine se povue u gomili, gdje ga je mogla promatrati bez da je itko primijeti. On je jedini kojeg nikada neu izgubiti, pomisli, i osjeti olakanje. Kad mi Weltevreden i rudnik Hani budu oduzeti, on e jo uvijek biti uz mene. I odjednom prokleta sumnja se ponovno uvue u njene misli. Hoe li doista biti tako? Pokua je odagnati, no, ne uspije. Voli li mene, ili voli to to jesam? Bi li me volio da sam obina ena, bez bogatstva, bez drutvenog poloaja, bez iega osim sina drugog ovjeka? I sumnja joj ispuni misli i ona osjeti bol, tako da ju je ponovno poela muiti kad je Blaine rukom poslao poljubac pojavi u kolicima; zapone buljiti u Blaineov izraz lica, proitavi na njemu ljubav i zabrinutost za enu, i osjeti se sporednom. Polako se razdaljina izmeu broda i mola irila. Brodski orkestar na palubi prvog razreda zapone svirati "Neka Bog bude s tobom dok se ne budemo ponovno sreli. Brodska sirena se ponovno oglasi u znak rastanka i brod krene prema izlazu iz luke. Odmah zatim brod krene prema sjeverozapadu i Robben Islandu. """ Oko Centaine ljudi su polako odlazili. U roku od nekoliko minuta ostane sama na molu. Iznad nje Blaine je jo uvijek bio na dizalici: promatrao je more ne bi li jo na trenutak opazio brod u daljini. Sada vie nije bio nasmijan. Nosio je takav teret boli da ju nije mogla ne podijeliti s njime: bila je toliko velika i pomijea se s njenim sumnjama da je htjela okrenuti se i otii. No, odjednom Blaine spusti eir i okrene se prema njoj. Osjeti grinju savjesti to ga je na taj nain promatrala, u u tako osobnom trenutku: i

izraz njegova lica se takoer natmuri i zatvori se. Je li bio ljut na nju ili jo neto gore? Bilo je nemogue znati, jer je potrajalo samo trenutak. Skoi s dizalice, doekavi se [lagano na nogama, pokazavi se nadasve spretnim i krene mirno prema njoj u sjeni dizalice, stavivi eir na glavu, i time onemogui I Centaine da mu proita raspoloenje u oima. Kad je stigao do nje, 5 ona je osjeala strah. Kad se moemo nai nasamo ti i ja?, zapita ju mirno. Jedva ekam da budemo malo zajedno. Sve sumnje i svi strahovi nestanu u tren oka i ona ponovno postane radosna i vesela kao kad je bila djevojka. Gotovo joj se zavrti od sree. Jo uvijek me voli, pjevuilo je njeno srce. Uvijek e me voljeti. General James Barry Munnik Hertzog stigao je u Weltevreden u zatvorenom automobilu i bez znakova koji bi otkrivali njegovu funkciju. Bio je stari prijatelj lana Christiana Smitha. Zajedno su se borili hrabro protiv Engleza za vrijeme Junoafrikog rata, sudjelujui u mirovnim pregovorima za ujedinjenje koji su uslijedili nakon rata. Obojica su zatim sudjelovali na konvenciji koja je utvrdila Junoafriku uniju i u prvoj vladi Louisa Botha. Zatim su se njihovi putovi razdvojili. Hertzog se priklonio nacionalizmu koji je bio izraen motom Juna Afrika prije svega, dok je lan Smith postao velikim dravnikom koji je projektirao britanski Commonwealth igrajui veliku ulogu u stvaranju Drutva nacija. Hertzog je bio Afrikaner i izborio se da njegov jezik, afrikans, postane slubenim jezikom, kao i engleski. Njegova politika dvije struje se suprotstavljala tenji da se njegov narod izgubi unutar velike June Afrike, a 1931. je primorao Veliku Britaniju da prizna Westminsterski statut jednako vrijednim u svim dominionima i pravo na odcjepljenje Commonwealtha. Visok i mraan bio je izvanredna pojava kad je uao u knjinicu Weltevredena koju je Centaine stavila na potpuno raspolaganje. lan Smith ustane sa svog mjesta za golemim stolom prekrivenim zelenim stolnjakom i krene mu ususret. Izgleda, zagrmi rukujui se s njim, neemo imati za ove pregovore vremena koliko smo si zamislili. General Smith pogleda na svoju skupinu koja se sastojala od Blainea Malcomessa i Denevsa Reitza, dva ovjeka od povjerenja i budua lana nove koalicijske vlade; no, nijedan od njih ne odgovori dok su Hertzog i Nicolaas Havenga, ministar financija, sjeli na drugi kraj stola. Havenga je bio u sadanjoj vladi otkako su se Hertzogovi nacionalisti popeli na vlast od 1924. Jesmo li mirni i sigurni ovdje?, zapita sada, pogledavi sumnjiavo dvostruka vrata od ebanovine najednom kraju knjinice, a potom pogleda police koje su sezale do stropa,

prepune uvezenih knjiga. Naravno, uvjeri ga Smith. Moemo slobodno govoriti bez straha da nas netko moe uti. Dajem ti svoju asnu rije. Havenga pogleda svog efa da dobije suglasnost i opazivi potvrdu, zapone s razgovorom. Tielman Roos je dao ostavku u Vrhovnom sudu, izjavi. Zatim ponovno sjedne: nije bilo potrebno rei jo to tim iskusnim politiarima. Tielman Roos je bio jedan od najvanijih ljudi u dravi. Narod ga je nazvao Lavom sa sjevera i oduvijek je bio jedan od najodanijih Hertzogovih ljudi. Kad su se nacionalisti uspeli na vlas, postao je ministar pravosua i premijer, a izgledalo je da e on biti taj koji e naslijediti Hertzoga na elu drave: no, nestabilno zdravlje i neslaganje o pitanju oko zlatnog pariteta su ga nagnali da se povue iz politikog ivota. Sad je dao ostavku na mjesto efa Vrhovnog suda. Zdravstveni razlozi?, zapita lan Smith. Zlatni paritet, naglasi Havenga ozbiljna glasa. Namjerava se suprotstaviti naoj politici da ostanemo vezani za nj. Njegov je utjecaj golem, izjavi Blaine. Ne moemo mu dozvoliti da sije sumnje na nau politiku, sloi se Hertzog. Roosovo suprotstavljanje bi u ovoj situaciji moglo biti kobno. Ponajprije bismo trebali zajedno raspraviti o problemu i usuglasiti stavove. Od ivotnog je znaaja da se zajedniki suprotstavimo njegovim napadima. Pogleda Smitha u oi. Slaem se, odgovori Smith. Ne smijemo mu dopustiti da pobije nau koaliciju prije nego to ova uope zapone s postojanjem. Radi se o pravoj krizi, umijea se Havenga. Takvom je moramo i sagledati te se suoiti s njom. to vi mislite o tome, Ou Baasb Znate dobro koje je moje miljenje, ree Smith. Sjeate se da sam vam odmah predloio da uinimo isto to i Velika Britanija i ostavimo zlatni paritet. Ne elim vam to sada ponovno naglaavati i kriviti vas za to, no, od tada jo uvijek nisam promijenio miljenje. Molim vas da ponovno iznesete vae razloge, Ou Baas. Tada sam unaprijed rekao to e se dogoditi s junoafrikom funtom u odnosu na englesku. Loa valuta uvijek potiskuje dobru i nisam se varao, stvari su zaista krenule tim putem, izjavi jednostavno Smith, dok su ljudi na suprotnom kraju stola izgledali kao da sjede na iglama. Gubitak kapitala je unitio nau industriju i desetak tisua radnika ostalo je bez posla. Ali i u Engleskoj ima milijuna nezaposlenih, naglasi pomalo iritirano Havenga. Nae odbijanje da ostavimo zlatni paritet jo je vie otealo stanje nezaposlenosti. Dovelo je u opasnost nau industriju vezanu uz ekstrakciju dragog kamenja. Cijena dijamanata je drastino pala, a i cijena nae vune. Toliko je otealo stanje da nas

je dovelo do ove gotovo tragine razine na kojoj se sada nalazimo. Budemo li ostavili paritet u ovom kasnom stadiju, koje e koristi od toga imati zemlja? Prije svega, i najvaniji razlog, dat emo kisika naoj industriji. Bude li i junoafrika funta izgubila na vrijednosti kao i engleska, to bi se odmah i dogodilo, znailo bi to da bi rudnici dobili sedam funta za jednu zlatnu inu umjesto sadanje etiri. To je gotovo dvostruko. Rudnici koji su se zatvorili, ponovno bi se otvorili. Drugi bi se proirili. Otvorili bi se novi, koji bi zaposlili na tisue i tisue rudara bijelaca i crnaca. Kapital bi se vratio u nau zemlju. A to bi predstavljalo preokret prema boljitku. O prednostima i nedostatcima dugo se razglabalo s Blaineom i Ritzom koji su podravali starog generala, i polako dvojica politiara napuste svoje stavove, a neto nakon podneva Barry Hertzog naglo izjavi: Treba dobro razmisliti o vremenu. Na burzi e se razviti ope ludilo. Jo ima tri radna dana do Boia. Treba dati izjavu tada kad se burza bude zatvorila. U knjinici se napetost mogla rezati noem. Nakon te Hertzegove reenice Blaine shvati da su prihvatili njihove stavove. Juna Afrika e ostaviti zlatni paritet prije ponovnog otvaranja burze poslije Nove godine. Osjeti predivni osjeaj pobjede i zadovoljstva. Prvi in nove koalicije mora biti odluujui da zavri dugaku ekonomsku agoniju zemlje, i obeanje za novi prosperitet i nadu. Uvijek imam dosta utjecaja na Tielmana i zamolit u ga da ne izrazi svoje stavove do zatvaranja burze, nastavi Hertzog. Sada se ve raspravljalo o pojedinostima. Blaine se rukovao sa svima i krene prema svome Fordu, parkiranom medu hrastovima, uz osjeaj da je dao znaajan doprinos povijesti svoje zemlje. To ga je i pribliilo politici, ta svijest da moe pridonijeti u mijenjanju svijeta. Za Blainea je tome i sluila mo: bio je to uvijek pobjedniki ma kojim se borio protiv demona koji su ugroavali njegovu zemlju i njegove ljude. Uao sam u povijest, pomisli, i unutarnja srea ostala je s njim dok je izlazio automobilom, posljednji, kroz predivna vrata Weltevredena. u Namjerno saeka da se ostali automobili udalje od njegova na putu koji je vodio prema breuljku Wynberg. Kad su ostali bili izvan vidokruga, priblii se rubu i okrene automobil. Prije nego to je doao do glavnih vrata skrene prema puteljku koji se nalazio na rubu imanja i nakon nekoliko trenutaka ponovno je bio na Centaineinom imanju, puteljkom koji nije bio jako prometan, gotovo nevidljiv u malenoj umici, gdje ostavi automobil. Nastavi pjeice i kad opazi bijele zidove brvnare osvijetljene zrakama sunca, gotovo

zapone trati. Bila je tono onakva kako ju je opisala. Zaustavi se na pragu. Centaine ga nije ula. Kleala je pred kaminom, zabavljena vatrom. Nekoliko trenutaka ostane ju promatrati s praga, sretan to ju gleda kriomice. Skinula je cipele, stopala su joj bila mekana i ruiasta, glenjevi tanki, a noge miiave od jahanja i etnja. Osjeti njenost koju je inae osjeao samo prema kerima i nakalje se namjerno. Centaine se okrene i skoi na noge opazivi ga. Mislila sam da nee doi. Potri mu u susret, podignuvi lice prema njegovom, s oima koje su se sjajile. Nakon nekog vremena ona prekine poljubac, i ostavi u zagrljaju, pone ga promatrati. Umoran si, ree mu. Bio je to dug dan. Dodi. Prui mu ruku i povede ga prema fotelji pored kamina. Prije nego to je sjeo, skine mu jaknu i podignuvi se na vrhove prstiju, olabavi mu kravatu. Uvijek sam ti to eljela uiniti, proape mu, i objesi jaknu u maleni ormari, a potom mu ulije whiskey sa sodom. Je li u redu?, zapita ga, a on ispije gutljaj i klimne glavom. Odlian. Ogleda se oko sebe po sobi, opazivi bukete cvijea u vazama, tek oien i ulaten pod i jednostavan, ali jak namjetaj. Draesno, ree. Cijeli sam dan radila da bih sve spremila za tebe. Centaine podigne pogled s cigare koju mu je izabrala medu ostalima. To je bio Annin dom prije nego to se udala za Sira Garrvja. Nitko je vie nije koristio od tada, i nitko tu ne ivi. Sada je ovo nae mjesto, Blaine. Donese mu cigaru koju je izabrala, uze komadi ara iz kamina i upali mu je. Zatim stavi koni jastuk pored njegovih nogu i sjedne na njega, poloivi mu na koljena ruke i pogledavi ga u lice. Koliko se dugo moe zadrati? Pa..., ree on, zamiljeno. Koliko me eli? Za sat? Dva? Vie? Centaine se uskomea od sree te ga jo jae zagrli oko nogu. Cijelu no, ree ona. Cijelu predivnu no! Uzela je koaricu hrane sa sobom iz kuhinje u VVeltevredenu i zajedno veeraju naravni odrezak i hladnu puretinu, pijui vino iz Centaineinih vinograda. Kasnije, zajedno su jeli groe Haneport, izmjenjujui si poljupce nakon svake bobice. Slatko groe, osmjehne joj se on, ali drai su mi poljupci. Na svu sreu, gospodine, volite i jedno i drugo. Centaine skuha kavu na vatri i ispiju je zajedno leei na tepihu pred kaminom, gledajui u plamen i ne govorei. Blaine ju je milovao po kosi jagodicama prstiju, sve dok se polako to mirno raspoloenje nije pretvorilo u neto drugo, pa nastavi prstima prema kraljenici i ona zadrhti te ustane. Kamo e?, zapita ju. Zavri cigaru, ree mu. A potom me potrai. Kad je krenuo za njom u sobicu, ona je sjedila u

sredini niskog kreveta. Nije ju nikada vidio u spavaici do tada: bila je blijedoute boje od satena, a ipka oko vrata sjajila se na svjetlosti svijee poput stare bjelokosti. Lijepa si, ree joj. __^_ Ti si taj zbog kojeg se osjeam lijepo, odgovori mu ona ozbiljno, pruajui mu ruke. Te noi njihova je ljubav, za razliku od prethodnih puta, bila mirna i odmjerena, gotovo nepokretna. Poznavao ju je dovoljno dobro. Polako i spretno Blaine joj je pruio njenosti koje su joj bile potrebne, a ona mu se sasvim predala. Njenou odagna i njene posljednje rezerve te ude duboko u nju, zagrlivi ju do te mjere da je i njihova krv izgledala kao jedna, a njihova srca kucala su jednoglasno. Dah jednog punio je plua drugog, misli jednog lutale su mislima drugog, i Centaine zauje u Blaineovim ustima iste svoje rijei: Volim te, ljubavi moja! O, Boe, koliko te volim. Volim te. Volim te. Izljevi sree na usnama ljubljenog. I stope se u jedno bie. Blaine se prvi probudi. Vani su ptiice pjevuile u cvijeu naranaste boje. Zraka sunca pronala je put medu zastorima i proavi kroz zrak poput maa zlatnog bandita, sjajila mu se iznad glave. Polako, jako polako, da joj ne smeta, okrene glavu i zapone promatrati njeno lice. Odmaknula je jastuk i obraz spustila na plahtu. Usne su joj dodirivale njegovo rame, jedna joj je ruka bila naslonjena na njegova prsa. Imala je sklopljene oi, a na kapcima opazi tanke venice. Njeno disanje bilo je gotovo neujno, da se na trenutak uznemirio, dok se ona u snu ne trgne, namrtivi se, a njegov strah nestane i ostavi mjesto boli, vidjevi na njenom licu znakove zabrinutosti. Jadna moja ljubavi. Njegove usne se pomaknu, no, ne izrekavi te rijei: polako, predivno raspoloenje prethodne veeri nestane poput pijeska za vrijeme plime teke stvarnosti. Jadna moja hrabra ljubavi, nije osjeao takvu bol otkako mu je umro otac. Kad bih bar mogao neto uiniti da ti pomognem, sada kad ti je to najpotrebnije. I dok je u sebi izgovarao te rijei sjeti se neega i toliko se trgne da se Centaine odvoji od njega. Ponovno se namrtila dok su joj uglovi usana podrhtavali, promrmlja neto nerazgovjetno i okrene se na drugu stranu. Blaine je i dalje ostao nagnut nad njom, dok su mu svi miii bili napeti. vrsto je stiskao zube, iritiran i zaprepaten samim sobom da se u njemu mogla roditi takva misao. Sada je imao razrogaene oi. Promatrao je svijetli kutak koji je sunce obasjalo no, nije ga ni vidio: jer se osjeao poput ovjeka na kotau za muenje. ast... Rije mu padne na pamet. ast i dunost..., promrmlja u sebi, dok mu je u drugom kutku mozga jo jedna rije izgledala u istoj mjeri jaka:

ljubav. ena koja je leala uz njega nije trgovala s njegovom ljubavi. Nije od njega traila nita, nije zahtijevala odricanja, samo je dala bez da za uzvrat ita pita. Umjesto da zahtijeva, ostavila ga je slobodnog: ona je od njega traila da nitko ne pati zbog njihove veze i sree. Slobodno ga je voljela ne traei nita, ni najmanje obeanje, uvjerenje: a on joj nije ponudio nita. Do tog trenutka, nije jo nita ni mogao ponuditi za uzvrat. S druge strane, jedan ga je veliki ovjek izabrao, predivan ovjek koji je u njega imao golemo povjerenje. ast i dunost s jedne strane i ljubav s druge. Ovoga puta nije imao izlaza. Koga e izdati, ovjeka kojem se toliko divio ili enu koju je toliko volio? Nije vie mogao ostati miran i morao je ustati polako iz kreveta. Centaine trepne oima, a potom ponovno utone u jo dublji san. Naveer mu je stavila novi noi za brijanje i novu etkicu na umivaonik u kupaonici i ta ga draga gesta raznjei jo vie. Obrije se i odjene, dok ga je neodlunost muila. Vrati se u spavau sobu na vrcima prstiju i zagleda se u nju. Mogao bih pobjei, pomisli. Nikada ne bi otkrila prijevaru. Zatim se zamisli nad rijeju koju je upotrijebio. Je li bila prijevara spasiti ast, uiniti svoju dunost? Odagna te misli i donese odluku. Nagne se i dodirne joj kapke. Odmah otvori oi. Zagleda se u njega jo golemim zjenicama, zauena. Zatim mu se osmjehne, predivnim osmijehom jo punim sna i zadovoljstva. Ljubavi, proape mu, koliko je sati? Centaine, jesi li budna? Odmah sjedne na krevetu i uzvikne: O, Blaine, ve si odjeven, tako rano! Sluaj me, Centaine. Jako je vano. Slua li me? Ona klimne glavom, trepnuvi kapcima da bi se sasvim razbistrila i sveano ga pogleda. Centaine, napustit emo zlatni paritet, ree gorkim glasom punim grinje savjesti i gnuanja prema samome sebi. Odluili su to juer Smith i Hertzog. Kad burza ponovno zapone s radom u novoj godini naa valuta vie nee biti konvertibilna. Pogleda ga golemim oima pet sekunda, a potom odjednom shvati, u njenim oima mogao se opaziti bljesak. Odmah zatim opet se zamagle. O, Boe, ljubavi, koliko te stajalo rei mi to!, izjavi drhtavim glasom od suosjeanja, jer je shvaala njegov osjeaj dunosti i asti. Ti me zaista voli, Blaine. Sada sam sigurna u to. On ju je jo uvijek promatrao. Nikada nije vidjela takav izraz lica. Izgledalo je gotovo da ju mrzi stoga to joj je to otkrio. Nije uspijevala i dalje promatrati te oi, pa se nagne nad krevetom i prui mu ruku. Blaine, neu se koristiti time. Neu upotrijebiti to to si mi rekao..., i on odmah zarei, s grimasom na licu zbog grinje savjesti. Tada sam uinio ovu rtvu ni za

to. Nemoj me mrziti zbog toga, Blaine, molim te!, molila ga je, i ljutnja nestane s njegova lica. Mrziti te?, zapita ju tuno. Ne, Centaine, nikada te ne bih mogao mrziti. Okrene se i izie iz sobe. Htjela je potrati za njim, pokuati ga utjeiti, ali je znala da je to bilo vee od njene ljubavi. Shvati da se osjea poput ranjena lava, sada je morao ostati sam, i zauje teke korake koji su se udaljavali od brvnare. Centaine je sjedila za svojim radnim stolom u Weltevredenu. Bila je sama i pred sobom je imala telefon od bjelokosti i mesinga. Bilo ju je strah. To to je namjeravala uiniti stavilo bi ju u neugodan poloaj pred zakonima koji su vladali u drutvu: nalazila se na putovanju u nepoznat kraj, bez geografske karte, dugakom putovanju punom opasnosti koje se moglo loe svriti. Telefon zazvoni i Centaine se trgne, pogledavi u ureaj s velikim strahom. Ponovno zazvoni i ona duboko udahne, a potom podigne slualicu. Va poziv za Rabkin i Swales, gospodo Courteney, ree joj tajnik. Gospodin Swales na liniji. Hvala, Nigel. "f; Jasno zauje vlastiti bezizraajan glas i razbistri si grlo. & Gospodo Courteney. Ona prepozna Swalesov glas. Bio je najstariji lan agencije za kupovinu kojom se vie puta sluila. Dozvolite mi da vam poelim sretne blagdane. Hvala, gospodine Swales. Njen je glas bio siguran i profesionalan, sada. Imam zahtjev za kupnju za agenciju, gospodine Swales. Htjela bih da to uinite danas prije zatvaranja burze. Naravno, uvjeri je Swales. Odmah emo izvriti to traite. Kupite mi petsto tisua akcija East rand propriety minesa, ree. S druge strane ice na trenutak uslijedi tiina. Petsto tisua, gospodo Courteney, ponovi konano Swales. ERPM vrijede dvadeset i est. Ukupno je to esto tisua funta. Tono, sloi se Centaine. Gospodo Courteney... Swales je prekine. Predstavlja li to koji problem za vas, gospodine Swales? Ne, naravno da ne. Nikakav problem. Malo ste me iznenadili, to je sve. Pogotovo zbog veliine zahtjeva. Ali, odmah u se pobrinuti. Poslat u vam ek im mi budete poslali ugovor o kupnji. Uini stanku i hladno nastavi: Jedino ako, naravno, ne elite da vam isplatim unaprijed. Zadri dah. Nikako ne bi bila u stanju to i uiniti, ni u mjeri u kojoj je Swales to mogao od nje traiti. O, Boe mili, gospodo Courteney! Nadam se da niste pomislili... moram vas zamoliti da mi oprostite to sam vas natjerao na te misli koje sumnjaju u vau platnu mo. Ne morate se uope uriti. Poslat emo vam ugovor kao i inae. Va kredit kod Rabkin i Swalesa ostaje odlian. Nadam se da u vam moi potvrditi kupnju do najdalje sutra ujutro. Kao

to znate, sutra je posljednji dan rada burze prije boinih praznika... Ruke su joj drhtale tako snano da je s potekoom vratila telefonsku slualicu na svoje mjesto. to sam uinila?, proape za sebe, ali znala je dobro odgovor: kazneno djelo, prijevaru koja ju je mogla stajati deset godina zatvora. Uvalila se u dug koji ni na koji nain nije mogla pokriti. Bio je to korak do propasti i znala je to: usprkos tome, napravila je jo jedan dug od pola milijuna funta. Osjeti grinju savjesti i priblii ruku telefonu da povue zahtjev, ali zazvoni prije nego to to stigne uiniti. Gospodo Courtenev, na liniji je gospodin Anderson iz Hawk.es & Giles. U redu, Nigel, ree i zaudi se samoj sebi to joj glas nije podrhtavao dok je uobiajenom bezizraajnou govorila: Gospodine Andersone, imam zahtjev za kupnju za vau agenciju. U podne je telefonirala u sedam razliitih agencija u Johannesburgu, ugovarajui kupnju akcija rudnika zlata u vrijednosti od pet i pol milijuna funta. Zatim joj, konano, pomanjka hrabrosti. Otkai dva posljednja poziva, Nigel, molim te, ree mu mirno, i morala je potrati s rukama na ustima do privatne kupaonice na dnu hodnika. Stigla je upravo na vrijeme. Nagnuta nad zahodskom koljkom povrati; grinja savjesti, sram i strah, muili su je sve dok joj trbuh nije ostao prazan, grlo puno boli, a miii na prsima u gru. Jetra ju je pekla kao da je umoena u kakvu kiselinu. Boi je uvijek bio jedan od njihovih posebnih dana, otkad je Shasa jo bio sasvim malen. No, tog se jutra probudio loeg raspoloenja. Jo uvijek u spavaici i pidami, ona i Shasa su si razmijenili poklone u Centaineinoj sobi. Shasa je naslikao vlastoruno razglednicu sa sretnim eljama, ukrasivi je suhim poljskim cvijeem. Njegov je dar njoj bio nov Mauriacov roman Noeud de Viperes, a na prvoj je stranici napisao: to god da se dogodilo, uvijek emo pripadati jedno drugome, Shasa Njen poklon za sina bila je pilotska kaciga s naoalama. Shasa se zagleda u nju iznenaeno. Uvijek se protivila toj njegovoj namjeri da leti. Da, dragi, ali ako ba eli nauiti, neu ti to zabraniti. Moemo li si to priutiti, mama? elim rei, zna da... Ostavi to meni, dragi. Ne, mama, ree snano zanijekavi glavom. Od sada na dalje ja u ti pomoi... nisam vie dijete, ne elim ti zadavati brige ako je to mogue. Mi smo stvorenja pustinje. Preivjet emo, ljubavi moja. No, njeno raspoloenje se brzo promijenilo za vrijeme dana, kad je ponovno mogla glumiti veliku damu Weltevredena, doekujui brojne uzvanike, nudei cherry i kolae i razmjenjujui darove s posjetiteljima, smijui se i irei sreu i radost, a potom bi se uz izliku da

mora provjeravati sluinad, povlaila u svoju radnu sobu s povuenim zastorima i borei se s napadima loeg raspoloenja, loim slutnjama i sumnjama. Shasa ju je shvaao i zamjenjivao ju kad bi odlazila. Odjednom je postao zreo i odgovoran i hitao bi joj u pomo, iako ga nikada nije zamolila za to do sada. Neto prije podneva jedan je posjetitelj donio vijesti koje su zaista Centaine omoguile da zaboravi, barem na nekoliko trenutaka, loe slutnje. Bio je to veleasni Birt, ravnatelj kole u Bishopsu, koji se priblii Centaine i Shasi. Gospodo Courtenev, vi i sami znate koji je glas mladi Shasa stekao u Bishopsu. Na nau alost, sljedea je godina posljednja to e provesti s nama, i nedostajat e nam. No, siguran sam da to za vas nee biti iznenaenje da vam priopim da je izabran kao glasnogovornik svih uenika kole za novu kolsku godinu, i da je nastavniko vijee suglasno s mojim izborom. Ne pred ravnateljem, mama!, proape srameljivo Shasa, dok ga je Centaine radosno zagrlila: no, ona nije izostavila ni zvonki poljubac u obraze na nain koji je on nazivao francuski, i pretvarao se da mu se nije sviao. A to nije sve, gospoo Courteney, ree joj Birt, ozarena lica pred tim prizorom majinskog ponosa. Vijee me zaduilo da vas zamolim da i vi budete na lan. Vi ete postati prva ena... oprostite, prva dama, koja e upravljati naom kolom. Centaine je htjela odmah prihvatiti tu poasnu titulu, ali ju mogunost financijske propasti koja je lebdjela nad njom na vrijeme zaustavi. Poaena sam, gospodine ravnatelju, ree mu. No, ima tu osobnih razloga... mogu vam odgovoriti s novom godinom? Samo da se ne radi o izlici da odbijete... Ne, uvjeravam vas da nije tako. Budem li mogla, prihvatit u. Kad je i posljednji posjetitelj otiao, Centaine je mogla povesti porodicu, zajedno sa Sirom Garrvjem i Annom, te najprisnijim prijateljima, do polja za polo, gdje se trebao izvriti sljedei in u tradicionalnoj proslavi Boia u Weltevredenu. Sve sluge crnci bili su sakupljeni, zajedno s djecom, starim roditeljima i umirovljenima iz poduzea, previe starima da i dalje rade, te veliki broj ostalih crnaca koje je Centaine uzdravala. Svi su bili odjeveni u nedjeljnu odjeu i predstavljali su arenilo boja i ukusa, djevojice s vrpcama u kosi, djeaii koji su jednom u godini na nogama imali cipele. Orkestar imanja, sastavljen od violina, benda, gitara i harmonika pozdravi Centaine, a pjesma, pravi glas Afrike, bila je lijepa i meoldiozna. Centaine je imala za svakoga dar, koji je pruala u omotnici. Neke starije ene, s puno godina rada u njenoj slubi, zagrle ju, a Centaineina ravnotea je bila toliko slaba

da ju takvi prirodni izljevi ljubavi dirnu i ona ponovno zaplae, to i sve ostale ene uine. Stvar se gotovo pretvorila u tugaljivu orgiju i Shasa da znak orkestru da zapone svirati neto radosno. Izaberu Alabamu, staru pjesmu koja je podsjeala na prijelaz bojnog broda do Rta gdje je 5. kolovoza 1863. Sea Bride uhvaen u klopku u zaljevu Rta. Zatim Shasa da znak da otvore prvu bavu vina s imanja, i odmah je atmosfera postala sveanija i veselija. Sve se suze osue na licu. Kad su se ovce na ranju zapoele pei i kad se sva mast zapoela cijediti, otvore i drugu bavu, a ples postane lud. Parovi su se gubili u vinogradu. Centaine ponovno okupi najbliu porodicu i vrate se u dvorac. Prolazei pored vinograda, zauju smijeh i uzdahe iza kamenog zida, a Sir Garry radosno primijeti: Nee nedostajati radne snage u VVeltevredenu u skoroj budunosti. Izgleda da se dobro sije. Besramnik si poput njih, odgovori mu Anna, a potom se i ona zapone smijati poput ljubavnog para u vinogradu, kad ju je mu utinuo za bok i apnuo joj neto na uho. Taj prizor ispuni Centaine osamljenou. Pomisli na Blainea i htjede ponovno briznuti u pla. No, Shasa je izgleda osjeao njenu bol, uze je za ruku i nasmije je jednim od njegovih glupih viceva. Porodina veera je takoer bila dio obiaja. Prije jela Shasa proita dio iz Novog zavjeta kao to je to uvijek inio od svoje este godine. Zatim, s Centaine, darove ispod boinog drvca podijeli prisutnima i dvorana se ispuni radosnim uzvicima i uenjem, i umom papira. Jelovnik se sastojao od peenog purana i bogatog crnoga natalskog pudinga. Shasa je u svojoj porciji pronaao zlatnik za dobre elje, kao i svake godine, ne sumnjajui da ga je majka namjerno i kriomice stavljala u njegov tanjur. I kad su se konano svi ustajali siti i zadovoljni i krenuli prema svojim spavaim sobama, Centaine klizne kroz vrata i potri plantaom do brvnare. Blaine ju je ekao. Baci se u njegov zagrljaj. Moramo biti zajedno, za Boi i sve ostale dane. Prekine ju poljubivi je i ona se posrami vlastite slabosti. Kad se odvoji iz njegova zagrljaja, ponovno se smijala. Nisam mogla zapakirati tvoj dar za Boi. Ima nezahvalan oblik, a vrpca ne eli stajati kako treba. Morat e ga prihvatiti au naturel. A gdje je? Slijedi me, gospodine, i bit e ti uruen. To je najljepi poklon koji sam ikada dobio, ree joj on neto kasnije, i jako koristan! Na Novu godinu novina nije bilo, ali Centaine je ostala uz radio. U vijestima jo se uvijek nije govorilo o zlatnom paritetu, ni o politikim temama. Blainea nije bilo, jer je cijeli dan bio zaposlen na sastancima i raspravama o sljedeim izborima koji su trebali

obnoviti sastav parlamenta za Gardens. Shasa je bio gost u susjedstvu. Bila je sama sa svojim sumnjama i strahovima. itala je sve do nakon ponoi, a potom je stajala u mraku, spavajui kratko i isprekidano, dok su ju none more muile, i budei se naglo, a potom ponovno utonuvi u muan san. Puno prije zore odrekne se pokuaja da pronae mir i odjene se da krene na jahanje. Osedla svoga najdraeg pastuha i u mraku krene prema claremontskoj eljeznikoj postaji, osam kilometara udaljenoj od posjeda, ekajui na prvi vlak iz Cape Towna. Bila je na peronu, kad su s vagona bacili hrpu novina. Crnci se bace na nj i podijele ih u tren oka. Centaine baci jednome srebrenjak i ne marei za ostale otvori nestrpljivo novine. Naslov je ve bio upeatljiv na prvoj stranici. Centaine se trgne. Juna Afrika naputa zlatni paritet vrtoglavo raste vrijednost rudnika zlata! s Proita letimice i retke lanka, gotovo nesposobna da shvati ostale vijesti, te se vrati na konju u Weltevreden. Tek pred vratima imanja sasvim shvati to je proitala: Weltevreden joj je jo uvijek pripadao, uvijek e joj pripadati. Podigne se u stremenima i zapone vrititi od radosti, tjerajui konja u galop, preskoi kameni zid i protutnji svom brzinom medu vinovim lozama. Konja ostavi u tali i potri prema dvorcu. Morala je razgovarati s nekim... ah, da je barem Blaine ovdje! Ali, u sobi za objed pronae Sira Garrvja, uvijek prvog na doruku. Jesi li ula vijesti, draga moja?, uzvikne joj im je ula. uo sam ih jutros u est na radiju. Ostavili smo zlatni paritet. Hertzog se konano odluio! Za Boga miloga, tko zna kolika se bogatstva raspadaju i raaju u ovih nekoliko sati. Tko god posjeduje akcije rudnika zlata trostruko e zaraditi ili etverostruko svoj novac. O, draga moja, neto nije u redu? Centaine se zavalila u stolac na elu stola. Ne, ne!, ree zanijekavi odluno glavom. Sve je u redu! Sve je u najboljem redu... odlino, predivno, udnovato! Oko podneva Blaine nazove u Weltevreden. Nikada to nije uinio do sada. Njegov je glas zvuio udno, a veza je bila isprekidana umovima: ne ree nita osim: U pet u brvnari. Da, bit u tamo, odgovori ona, htjela je dodati neto, ali Blaine je ve poklopio. Otila je u brvnaru sat vremena ranije sa svjeim bijelim cvijeem, istim plahtama za krevet i bocom ampanjca Bollinger; kad je Blaine uao kroz vrata, ona je sjedila i ekala ga u dnevnom boravku. Nema rijei kojima bih ti zahvalila, ree mu. I tako i elim, Centaine, odgovori joj, ozbiljan. Bez rijei! Nemojmo vie o tome. Ja u pokuati samog sebe nagovoriti da se nita nije dogodilo; a ti, molim te, ne govori nikada vie o tome. Nikada, za sve

vrijeme koje budemo proveli zajedno u ljubavi. Dajem ti asnu rije, ree ona, a potom olakanje i radost prevladaju i ona ga poljubi, smijui se. Molim te, otvori ampanjac, te podigne au i nazdravi: ivotu i naoj ljubavi, dragi. Burza u Johannesburgu ponovno se otvori 2. sijenja, i u roku od nekoliko sati malo se to moglo obaviti poslova, jer je dvorana bila poput bojnog polja, a burzovni agenti su se meusobno nadglasavali. No, pri zavretku trite je zapoelo funkcionirati po novim parametrima. Swales je bio prvi od njenih agenata koji je nazvao Centaine. Poput trita bio je euforian i uzbuen. Draga moja gospodo Courteney, (budui daje i sama bila sretna, Centaine nije reagirala na tu prisnost), draga moja gospodo Courtenev, vaa intuicija je bila pravo udo! Kao to znate i sami, na nau alost nismo bili u stanju kupiti svu eljenu koliinu akcija: uspjeli smo sakupiti etiristo etrdeset tisua akcija ERPMa po srednjoj cijeni od dvadeset i pet funta. Koliina vaeg traenja poveala je cijenu na dvadeset i est. No..., i zauje kako se jasno hvali u izjavi, ...s radou vas obavjetavam da je vrijednost ERPMa dostigla pedeset i pet funta i jo uvijek raste! Do kraja tjedna mislim da e vrijediti ezdeset... Prodajte ih, ree mirno Centaine, i zauje kako je uutio s druge strane ice. Ako mi dozvolite savjet. Prodajte ih, ponovi ona. Sve prodajte. I spusti slualicu, pogledavi kroz prozor i pokua izraunati zaradu: no, prije nego to je uspjela izraunati ukupan iznos, telefon ponovno zazvoni i jedan za drugim svi agenti ju nazovu da bi ju izvijestili o odlinim rezultatima. Zatim stigne poziv iz Windhoeka. Doktore TwentymanJones, tako mi je drago to vas ujem!, odmah ga je prepoznala. Gospodo Courtenev, moram rei da je ovo zaista bilo potrebno, izjavi TvventvmanJones, uobiajenim ozbiljnim glasom. Rudnik Hani sada e ponovno biti unosan, ak i s De Beersovim udjelom Na dobrom smo putu, ree oduevljeno Centaine. Izvukli smo se iz propasti. Bolje je ne prodavati medvjeda jaja prije nego to si ga uhvatio, odvrati joj TwentymanJones istom mjerom. Doktore TvventvmanJones, volim vas!, draesno se nasmije Centaine. S druge strane ice on joj odgovori: Doi u im se budem mogao osloboditi. Sada ima puno posla koji treba obaviti. Spusti slualicu i ode u potragu za Shasom. Pronae ga u konjunici kako razgovara s konjuarima crncima; sjedio je na suncu i istio sedlo. Cheri, idem u Cape Town autom. Hoe li sa mnom? to mora obaviti, mama? To je iznenaenje. Bio je to jedini nain da

pridobije svu Shasinu panju za sebe, koji je odmah ostavio svoj posao i skoio na noge. Njeno dobro raspoloenje bilo je prijelazno. Smijali su se oboje kao ludi kad su nakon nekog vremena uli kod prodavaa Porters Motorsa u Cape Townu. Prodava im potri u susret. Gospodo Courtenev, ve vas previe dugo nismo vidjeli. Dozvolite mi da vam zaelim sretnu novu godinu! Podosta je dobro poela, hvala, osmjehne mu se. Gospodine Tiims, kad bih mogla dobiti novi Daimler? ute boje, no, to se podrazumijeva. I, naravno, s crnim obrubima! I uobiajenim dodacima? Naravno, sve kao i inae, gospodine Tims. Odmah u telegrafirati u London. Recimo... etiri mjeseca, aspoo Courtenev? Recimo tri, gospodine Tims. % Shasa se jedvice uspijevao suzdrati, ali kad su bili vani, na ploniku, ree: Mama, jesi li poludjela? Siromani smo! Cheri, ako je ve tako, onda je bolje da se izvuemo na ovakav nain. A sada, kamo emo? Do pote. Na alteru za brzojave Centaine sastavi jedan za Sothebvs, u Bond ulici. Prodaja stopirana - stop - molim prekinuti svako poslovanje stop. Zatim odu u restoran Mount Nelson na ruak. Blaine je obeao da e se susresti im mu to bude mogue osloboditi se od politikih sastanaka koji su se odvijali da bi sastavili novu vladu. Bio je od rijei i kad ga opazi pred sobom u umici brvnare, njeno se lice ozari od sree. to je, Blaine? Proeimo malo, Centaine. Cijeli sam dan u zatvorenom. Uspnu se padinom brda Karbonkelberg, iza kue. Na vrhu sjednu na jedan panj promatrajui zalazak sunca koji je bio predivan. Ovo je najljepi kraj koji smo otkrili u putovanju oko svijeta..., citirala je otprilike rijei Vasca De Game, ali Blaine ju nije ispravio kao to je pretpostavila. Reci mi sve, Blaine, kae mu i uze ga za ruku te ga natjera da ju pogleda. Isabella, ree tuno on. Jesi li primio njene vijesti? Centaine se odmah natmuri im je zaula to ime. Lijenici ne mogu uiniti nita za nju. Vratit e se sljedeim brodom iz Southamptona. U tiini je sunce utonulo u more srebrene boje, ukravi svjetlost svijetu, a Centaineino raspoloenje bilo je u istoj mjeri tmurno. Koje li ironije, proape. Zahvaljujui tebi imam sve to se moe poeljeti na svijetu, osim onog to najvie elim: tebe, ljubavi moja. ene su gnjeile u drvenim posudama svjee proso pretvarajui ga u glatko bijelo brano i punile konu torbu. Nosei je, Swart Hendrick je zajedno sa svojim bratom Mosesom ostavio kraal za mjeseine i uspeo se u tiini na oblinju visoravan. Dok je Hendrick drao strau, Moses se uspeo na stablo i ponovno uzeo paketie s dijamantima. Nastavili su vrhom

breuljaka sve dok nije bilo vie mogunosti da ih opaze iz naselja, i ak su i tada ostali na oprezu hodajui medu stijenama. Hendrick otvori paketie i premjesti drago kamenje u posudu koju je napravio od dinje, dok je Moses pripremao kau od prosa. Paljivo Hendrick zapali sav papir od paketia u vatri i zatim raspri pepeo tapom. Uinivi to, da znak bratu i Moses stavi kau na vatru. Kad je brano poelo kuhati, Hendrick uze dijamante i baci ih u kau. Moses je mrmljao na brzinu dok se kaa kuhala stvrdnuvi se. Moda se radilo o aroliji. Ovo je kamenje smrti. Neemo od njega izvui nikakvu radost. Bijelci ih previe vole: to je drago kamenje smrti i ludila. Hendrick nije mario za njegove rijei i nastavi oblikovati malene pogae, stiui oi zbog dima i smijui se u sebi. Kad su sve pogaice postale smee, okrene ih na drugu stranu, ostavivi ih da se kuhaju dok nisu postale tvrde poput cigle. Zatim ugasi vatru i ostavi ih da se ohlade. Nakon toga ih ponovno poloi u konu torbu i polako se vrate u usnulo naselje. Sljedee jutro krenu rano na put, a ene ih otprate prvi kilometar puta, jauui u znak boli i pjevajui pjesme za rastanak. Kad su ostale iza njih, nitko od obojice se ne okrene. Nastave prema niskom smeem obzoru nosei teret na glavi, u ravnotei; nisu o tome razmiljali, ali isti prizor odvijao se svakodnevno u tisue i tisue naselja diljem Afrike. Nekoliko dana kasnije dva mukarca, neprestance hodajui, stignu do sredita za novaenje. Bilo je to skladite sa samo jednom prostorijom, smjeteno na rubu pustinje. Bijeli trgovac poveavao je svoju mravu dobit kupujui kou od nomadskih plemena i regrutirajui ljude za Wenelu. Bila je to kratica za Witwatersrand native labour association, poduzee koje se proirilo posvuda u Africi. Od vrhova Zmajevih brda do Zambezija i Chobe, od suhog tla Kalaharija do uma Niassa. Trgovac se pretvarao da promatra dva oblaka koja su lebdjela u zraku pred njim. Namjerno se tako ponaao: ti bezizraajni i nezainteresirani pogledi bili su najbolja obrana crnca pred bijelcem. Ime?, zapita trgovac. Henry Tabaka. Hendrick je izabrao novo ime kako bi sakrio porodinu vezu s Mosesom i tako izbjegao bilo koju vezu s Lotharom de La Revjem i kradom. Ime? Trgovac se obrati Mosesu. Moses Gama. Jesi li ve radio u rudniku? Govori li engleski? Da, Basie. Bili su uljudni i trgovac se nasmije. Dobro! Vrlo dobro! Bit ete bogati kad se budete vratili iz Goldija. Imat ete puno ena i od jutra do veeri ete se s njima zabavljati, ha? Jo se jednom nasmije i svakome da zelenu kartu Wenele i kartu za autobus. Autobus e stii

svakog asa. Saekajte vani, zapovjedi, izgubivi svako zanimanje za njih. Ve je na njima zaradio svoj postotak od gvineje po glavi, lak i ne ba malen novac, a njegove obveze prema njima bile su svrene. Saekali su etrdeset i osam sati ispod bodljikavog stabla pored skladita s limenim krovom. Zatim se pojavi autobus eljeznike kompanije. Zaustavi se uz kripu konica bljujui plavkasti dim po cesti. Smjeste oskudnu prtljagu na vrh vozila, medu mnogobrojne ostale kovege, koze i kokoi u kavezima, a potom se uspnu na prepun autobus, stisnuvi se na jednoj drvenoj klupici. Autobus krene sa svojim teretom koji je poskakivao. Dva dana kasnije zaustavi se pred vratima od bodljikave ice sabirnog centra Wenele u predgrau VVindhoeka: tu je veina putnika, sve mladih ljudi, sila i zapoela se ogledavati oko sebe, izgubljeno, sve dok ih debeli crni nadglednik u odori koja se sjajila i s biem u ruci, uasnim sjambokom, ne stavi u red i oni udu kroz velika ulazna vrata. Direktor bijelac je promatrao s balkona ureda, uz bocu njemakog piva u ruci i izmama na ogradi, hladei se eirom irokog oboda. Jedan po jedan, nakon to ih je crnac gurnuo prema njemu, novi radnici prou pored njega. Samo jednog odbije, bio je sama kost i koa i imao je jedvice snage da se dri na nogama. Ovaj bijednik umire od TBCa, ree direktor ispivi gutljaj piva. Poaljite ga natrag odakle je doao. Kad je bio red na Hendricku da se predstavi, direktor poloi bocu piva. Kako se zove, mladiu?, zapita ga. Tabaka. Hej, razumije engleski! Direktor stisne oi. Na prvi pogled je otkrivao problematine radnike: to je uostalom bio i njegov posao. Shvaao je to po oima, s najmanjim bljeskom inteligencije i agresivnosti. Shvaao je to po hodu i dranju: ovaj golemi crnac bio je problematiniji od svih ostalih. Trai li te policija, mladiu?, ponovno ga zapita. Jesi li ukrao govedo? Jesi li ubio svoga brata... ili opio s tuom enom? Hendrick ga je samo i dalje promatrao. Odgovori mi, mladiu. Ne. i Kad govori sa mnom, zove me Baas, jasno? i i. Da, Baas, ree oprezno Hendrick. Direktor otvori registar traenih od policije i zapone ga polako itati, navlaivi si palac pljuvakom i podignuvi oi nenadano kako bi pogledao Hendrickov izraz lica ne bi li nazreo na njemu znakove grinje savjesti ili straha. Uzalud: ovaj je ve imao tmuran izraz lica, tipian za afrike crnce, u koji nije mogao prodrijeti. Kriste, kako smrde, ree i ponovno vrati registar na stol. Odvedi ih, ree obrativi se nadgledniku crncu. Uze bocu i au i ponovno ude u ured. Bio si nepaljiv, brate moj, proape mu Moses dok su ih

vodili u redu prema kolibama s limenim krovom. Kad se susretne bijela, prodrljiva hijena, ne stavlja joj se ruku u usta. Hendrick mu ne odgovori. Bili su sretne ruke: skupina je bila gotovo cijela, bilo je jo tristo crnaca u barakama iza bodljikave ice. Neki su bili tu ve deset dana, i tako Hendrick i Moses nisu trebali previe ekati. Te iste veeri jedan vlak s tri vagona stigao je na mrtvi kolosijek koji se nalazio pored tabora. Nadglednici crnci ih probude prije zore. Sakupite stvari! Shayile! Vrijeme je! Vlak je stigao da vas odveze do Goldija, mjesta sa zlatom! Ponovno ih poredaju i prozovu. Zatim ih povedu do vlaka koji je ekao. Tu je sve nadgledao bijelac. Bio je visok i preplanuo s kouljom kaki boje i zavrnutim rukavima, a kosa mu je bila plava s crnim eirom na glavi. Njegove su crte lica bile slavenske, imao je krive zube s mrljama od dima. Imao je oi tmurnoplave boje. Neprestano se smijao poput luaka. Imao je sjambok oko ruke, i s vremena na vrijeme je bez ikakvog razloga znao zamahnuti biem i oinuti gole noge crnaca koji su mu stajali na putu. Bio je to sluajan in, i iako su udarci bili lagani, takoer su boljeli. rtva bi skoila i uspela se na vlak to prije. Hendrick je stigao pred njega i nadglednik mu se osmjehne jo irim osmijehom, otkrivi loe zube. Direktor tabora je ve dao do znanja da se radi o golemom Ovambu koji moe postati problematian. Pazi, ovaj je zloban, upozori ga. Pazi na njega. Nemoj dopustiti da ti se otme kontroli. Osine biem Hendricka po stranjem dijelu koljena. Chechal, zapovjedi nadglednik. Brzo! Brzo! Bi se zapetljao oko Hendrickove noge, ali nije je ozlijedio. Nadglednik je bio iskusan, ali ostavio je masnicu na tamnoj i barunastoj koi. Hendrick se naglo zaustavi, sa stopalom na prvoj stubi vlaka, rukom drei kvaku, a drugom drei teret na ramenu. Polako se okrene i zagleda se u oi blijedog nadglednika. Da!, ohrabri ga potiho ovaj i prvi put u plavim oima nadglednika opazi bljesak zanimanja. Malo izmijeni stav, pronae bolju ravnoteu na vrcima prstiju. Da!, ponovi. Htio je srediti toga golemog crnca upravo ovdje pred svima. Trebali su provesti pet dana i pet noi u tom vagonu. Bolje je odmah razjasniti stvari od samog poetka, dakle. Treba dati primjer drugima, a ovaj crnac mu je pruao pravu priliku za to. Tako e odmah shvatiti to se dogaa s onima koji pogrijee. Nakon toga, govorilo mu je to iskustvo, nee mu vie smetati. Dodi ovamo, prljavi crne, ree mu jo tie, uinivi uvredu jo osobnijom i uvredljivijom. Taj dio njegova posla jako mu se sviao i bio je jako dobar u tome. To crno kopile nee biti u stanju krenuti na put

nakon to se bude sukobio s njim: s pet razbijenih rebara, a moda i eljusti, nee nikome posluiti. Ali, Hendrick ga je dobio na vremenu. Skoi u vlak jednim laganim skokom, ostavivi nadglednika na peronu ve u stavu za napad. Dobro je znao da bi mu zario u vrat ruku bia. Hendrickova gesta ga iznenadi. Pokua ga ponovno oinuti biem po nogama, ali uini to trenutak prekasno i bi ostane u zraku. Slijedei brata, Moses opazi ubilaki pogled nadglednika. Jo nije svreno, upozori Hendricka dok su stavljali sveanj na leaj i sjeli na tvrdu drvenu klupu. Vratit e se i potraiti te. Do pola prijepodneva tri vagona bila su spojena u dugaki vlak s obinim vagonima i nakon jo sat vremena, stajanja i ponovnog kretanja, krenu prema visoravnima i skrenu prema jugu. Kasnog popodneva vlak se zaustavi pola sata na pustoj postaji gdje su u prvi vagon utovarili dvije vree s hranom. Pod budnim pogledom nadglednika dvojica slugu podijele svima tanjur s kukuruznom kaom i malo graha. Kad su stigli do Swarta Hendricka, nadglednik bijelac odgurne sluge i osobno preda Hendricku tanjur. Treba se dobro odnositi s tim prljavim crncem, ree glasno. elimo da bude jak da moe raditi u Goldiju. Stavi u tanjur porciju graha vie i prui ga Hendricku. Evo, prljavi crne!, ali kad Hendrick prui ruku da ga ohvati, namjerno ispusti tanjur na pod. Grah koji se jo puio ikropi Hendrickova stopala, a nadzornik pregazi izmama grah i kau. Zatim korakne unatrag i pone se smijuljiti. Hej, nevaljale, ima pravo na samo jednu porciju! Ako eli, moe polizati pod, u protivnom, bit e gladan do sljedee porcije. Saeka Hendrickovu reakciju, a potom napravi grimasu neslaganja kad se on nagnuo, podigao zdrobljen grah i kau prstima i vratio ih u tanjur, te zapoeo jesti i vakati bezizraajna lica. Vi ostali crnci, u stanju ste sve jesti, ak i vaa govna, uzvikne i nastavi svojim putem. Prozori vagona imali su eljezne ipke, a vrata na krajevima bila su zatvorena kljuem i lancem izvana. Nadzornik je nosio sve kljueve u svenju koji je nosio o pojasu, i paljivo je zatvarao vrata za sobom. Iskustvo ga je pouilo da se dobar dio crnaca poinjao kajati, osjeajui strah pred nepoznatim, ne snalazei se u prostoru koji ih je okruivao, i stoga su pokuavali pobjei, ponekad bi se ak bacali pod vlak. Nadzornik je kruio svakih nekoliko sati, brojei paljivo glave, ak i po noi: namjerno bi se zaustavljao pred Hendrickom, i osvjetljavao mu lice svjetiljkom, da bi ga probudio svaki put kad bi proao pored njega. Nadzornik se nikako nije umarao da provocira Hendricka. Postala je to neka vrsta izazova, neka vrsta meusobnog nadmetanja. Opazio je to

po crnevim oima, koje su iskrile i odlunosti snanog ovjeka, spremnog na borbu. Namjeravao ga je provocirati sve dok se ne pobuni, a potom ga javno slomiti. Budi strpljiv, brate, aptao je Moses Hendricku. Zadri svoj bijes. Uzgajaj ga s puno panje, a potom ga iskoristi to bolje moe. Hendrick je sve vie uvaavano savjete brata Mosesa. Bio je pametan i znao je nagovoriti na neto i uvijek je bio spreman izabrati pravu rije. Osim toga, bio je prirodno nadaren govornik i drugi su ga sluali kad je govorio. Hendrick je bio svjestan darovitosti svoga brata, i vidio je to i u sljedeih nekoliko dana. Na poetku je razgovarao samo s najbliim susjedima, u zaguljivom i prepunom vagonu: govorio im je o mjestu prema kojem su putovali, kako e se bijelci ponijeti s njima, to se oekivalo od njih i koje su posljedice ako ih se ne slua. Crna lica oko njega sluala su ga paljivo i ubrzo i najudaljeniji naule ui i zatrae od njega: Govori glasnije, Gama. Govori tako da te svi mogu uti. Zatim Moses Gama podigne glas, jasan i autoritativan, bariton, i svi su ga sluali uz potovanje. Pronai emo puno brae crnaca u Goldiju, vie nego to biste to i mislili da je mogue... Ima Zulua, Xhosa, Ndebele, Swarija i Niassa, pedeset plemena koja govore jezicima koje nikada prije niste uli, plemena koja se toliko razlikuju od naeg poput crnaca i bijelaca. Neki su nam neprijatelji po tradiciji, po krvi: ekat e poput hijena da skoe na nas i da nas rastrgaju prvom prilikom. Ponekad ete se nai ispod zemlje, dolje, gdje je uvijek no, na milost i nemilost tih ljudi. Da biste se obranili, morat ete se okruiti ljudima kojima vjerujete: morat ete se prepustiti zatiti jaeg, a za uzvrat mu se zakleti vjernou i posluhom. Ubrzo su se svi sloili da je taj najjai, glavni, upravo Moses Gama. U roku od nekoliko dana bio je voa cijelog treeg vagona i dok je govorio s njima i odgovarao na njihova pitanja, razbivi njihove strahove, sumnje, procjenjivao ih je, birao ih ili odbacivao. Zapone premjetati ljude u vagonu i pozove pored sebe one koje je izabrao. Odmah ovima naraste ugled; i sakupe se poput garde oko novog cara. Hendrick ga je promatrao dok je manipulirao ljudima koji su ga okruivali, podvrgnuvi ih svojoj volji i osobnosti. Sve se vie divio bratu i bio je ponosan na njega, ostavivi i posljednje rezerve te pruajui mu odanost i svoju ljubav i poslunost. Zbog svoje bliskosti s Mosesom, i Hendricka su zapoeli potivati i ostali. Bio je njegova desna ruka i svi su ga prepoznali kao takvog, i polako je Hendrick zapoinjao shvaati da je u nekoliko dana Moses Gama stvorio skupinu ratnika na koju je uvijek mogao raunati, i da je to uinio gotovo bez

napora. Sjedei u vagonu prepunom ljudi, koji je smrdio poput kaveza sa ivotinjama od znoja stotinjak tijela i urina koji se cijedio iz zahoda, Hendrick pomisli na ostale crnce koji su stajali na elu svojih plemena u povijesti Afrike, i koji su predvodili na poetku sasvim male skupine, plemena, a potom horde ratnika, unitavajui i osvajajui sve pred sobom. Mislio je na ljude poput Manatassija, Chake, Mzilikazija, u Shanganu i Angoni, i uz bljesak proroanstva vidio ih je kako sjede na samom poetku poput njih oko neke stare vatre, u beskonanosti afrike zemlje. Vidio ih je kako zadivljuju malenu skupinu ljudi koja ih je okruivala, kako plijene matu i duh mreom rijei i misli, kako ih usplamuju snovima. Svjedok sam poetka poduhvata koji jo uvijek ne shvaam, mislio je. Sve to sam do sada uinio, bio je samo poetak, svi borci, sva ubojstva i patnje nisu nita nego vjeba. Sada sam spreman za poduhvat, kakav god da jest, a Moses Gama e biti moj voa. Ne moram poznavati cilj: dovoljno je da ovako nastavi i stii u. I paljivo je sluao dok je Moses imenovao ljude za koje nikada ranije nije uo i iskazivao je njihove nove misli koje su zauujue bile uzbudljive. Lenjin, govorio je Moses. Nije ovjek, ve bog na zemlji. I svi su sluali razrogaenih oiju njegovu priu o tom boanstvu, koji je uspio gore na sjeveru sakupiti sva plemena i pobijediti zlobnog cara. Svi su sluali zaarani i uzbueni priom o ratu kakav svijet nikada ranije nije vidio, i primitivan instinkt ratnika ponovno se probudi u njihovim venama i zapone plamtjeti u njihovu srcu. Revolucija, tako je Moses nazivao taj rat, i polako ju je objanjavao ostalima tako da su svi zapoeli shvaati da i oni mogu biti dio nje i suzbiti tiranine kao to je to uinio Lenjin sa svojim pristaama. Vrata na poetku vagona se otvore naglo i nadzornik bijelac ude zaustavivi se odmah i pogleda ih s rukama na bokovima. Smijuljio se bez veselja, i gotovo svi spuste glavu i pogledaju u pod, sakrivi oi. Ali oni blii Mosesu, elita njegovih sljedbenika, zapoela je shvaati gdje e se voditi rat i tko je bio kralj kojeg su trebali sruiti. Nadzornik osjeti preokret koji se dogodio u vagonu. Zrak je bio prepun znoja crnih tijela koja se nisu prala ve danima, i smrada zahoda. Bio je pun elektriciteta poput zraka u studenome u podne, u danima koji prethode velikim kiama. Brzo skrene pogledom na Hendricka koji je sjedio gotovo u sredini vagona. Dovoljna je jedna trula jabuka, gorko pomisli, da pokvari svu koaru. Dodirne toljagu koju je nosio za pojasom. Nauio je na svojoj koi da je sjambok previe dugaak da ga koristi u skuenom

prostoru vagona. Stap je bio puno efikasniji. Trideset i pet centimetara tvrdog drva s olovnom jezgrom. Savren da razbije kosti. Da je udario njime u glavu, mogao je ubiti istog trena, ili samo onesvijestiti laganim zamahom ruke. Bio je pravi umjetnik u udarcima toljagom. Kao i sa sjambokom, ali svaki je trebao biti koriten u svoje vrijeme i na svome mjestu. Sada je bilo vrijeme za toljagu. Nadzornik krene vagonom pretvarajui se da ne mari za Hendricka, i gledajui u lice ostale ljude jednog po jednog dok je prolazio i opaao ponos. Zaustavi se pred onima koji su mu oteavali posao. Trebao sam ga odmah srediti, pomisli gorko. Jo malo i bit e prekasno. Uiniti to meni, koji volim miran ivot i stvari koje protjeu glatko... ali sada u se morati umijeati. U prolazu pogleda letimice Hendricka i krajikom oka opazi da se veliki Ovambo lagano opustio vidjevi daje nastavio sredinjim hodnikom. Dakle, oekuje to, mladiu. Zna da se to mora dogoditi, a ja te neu iznevjeriti. Na drugoj strani vagona se zaustavi. Kao da je utonuo u misli, i vrati se polako natrag uz smijeh na usnama koji je izgledao kao da se tie samo njega. Zaustavi se upravo pred Hendrickom. Pogledaj me, prljavi crne, pozove ga radosno i Hendrick podigne bradu te se zagleda u njega. Gdje je tvoj mphaleh, zapita ga. Hendrick je bio iznenaen. Bio je svjestan blaga u dijamantima koje je nosio u torbi i instinktivno podigne pogled prema torbi. Vrlo dobro, ree nadzornik, uzevi torbu i bacivi je na pod pred Hendricka. Otvori je, zapovjedi mu nadzornik uz smijeak, drei jednu ruku na boku, a drugu na toljagi. Hajde, hajde, ohrabri ga uz sve hladniji i lisiji smijeak, dok je Hendrick ostao nepomian. Otvori je, prljavi crne, pokai nam to skriva. Bila je to provokacija koja nikada nije ostala bez efekta. ak i najmirniji od ljudi reagirao bi na te rijei da obrani svoje stvari, ma koliko beznaajne one bile i bez ikakve vrijednosti. Polako se Hendrick nagne i odvee torbu. Zatim ponovno ustane i ostane pasivno sjediti. Nadzornik dohvati torbu i podigne je. Zatim je snano zatrese, isprazni sve to je bilo u njoj na pod. Najprije se otkotrlja van pokriva, koji nadzornik otvori vrkom izama. U torbi se nalazila i jakna od ovje vune i jo nekoliko komada odjee, te no od dvadeset centimetara u konoj futroli. Opasno oruje, ree nadzornik. Zna li da se oruje ne smije nositi u vlaku. Podigne no, uvue otricu u otvor na prozoru i slomi je, zatim baci ostatak kroz prozor, iznad Hendrickove glave. Ovaj se ne pokrene, iako gaje nadzornik izazovno promatrao gotovo minutu. Jedinu buku, u vagonu, stvaralo je ritmiko kretanje

kotaa vlaka po tranicama i u daljini lokomotiva. Nitko nije promatrao malenu dramu koja se odvijala, svi su gledali ispred sebe okamenjenih lica na kojima su bile bezizraajne maske. to je ovo sranje?, ree nadzornik odmakavi izmom jednu od pogaa od prosa smee boje. Iako crnac nije pokrenuo ni mii, nadzornik proita u njegovim oima prvi znak bijesa. Tu smo, pomisli. Sad e se pokrenuti. Podigne jednu pogau i pomirie je zabrinuto. Kruh prljavih crnaca, promrmlja. Nije dozvoljeno. Pravila kompanije ne dozvoljavaju da se nosi hrana u vlak. Baci pogau kroz reetke prozora. Budui da je bila sasvim suha, raspri se dok se nadzornik i dalje smijuljio i uzimao jo jednu. U Hendrickovoj glavi doe do eksplozije. Kontrolirao se ve predugo, a gubitak dijamanata ga je razbjesnio. Baci se na bijelca, ali nadzornik je to i oekivao. Prui desnu ruku i ugura vrak toljage u Hendrickov vrat. Zatim, dok je ovaj padao na klupu pokuavi doi do zraka, udari ga po glavi, ne sasvim jako, ali dovoljno da padne u nesvijest. Hendrick zatetura, ali ga nadzornik ne ostavi da padne na pod. Lijevom rukom ga zadri na klupi, a desnom zapone mahati toljagom. Proizvodila je zvuk sjekire za drva ponovno se spustivi na Hendrickovu glavu. Otvarala je kou i mlaz crvene krvi protee. Nadzornik ga udari tri puta, odmjereno i kao je on to htio, a potom ugura vrh toljage u poluotvorena usta, te mu razbije dva gornja zuba. Uvijek ih oznaiti, bio je njegov moto. Tako ne zaboravljaju. Tek tada ostavi onesvijetenog Hendricka da padne licem prema podu nasred hodnika. Odmah zatim se okrene poput zmije koja se sprema na ugriz i s toljagom spremnom u ruci proe pored crnaca koji su ga okruili. Brzo svi spuste poglede i jedini je pokret ponovno bilo kretanje vlaka i tijela koja su poskakivala istodobno s vlakom. Lokva krvi se poela stvarati pod Hendrickovom glavom, protjeui hodnikom vagona. Nadzornik se ponovno nasmije, pogledavi u ovjeka na podu gotovo oinskim izrazom lica. Prizor mu je zaista dobro uspio, brz i savren, kao to je i planirao: i osjeao je zadovoljstvo. Taj ovjek pod njegovim nogama bio je njegovo remekdjelo, i bio je ponosan na svoje stvaralatvo. Podignuvi i ostale pogae od prosa u lokvi krvi baci jednu po jednu kroz prozor. Konano se nagne nad ovjeka u nesvjestici i obrie toljagu prljavu od krvi u koulju. Zatim ustane i ponovno vrati toljagu za pojas i krene polako hodnikom. Sada je sve bilo u najboljem redu. Raspoloenje se promijenilo, atmosfera je bila ponovno podnoljiva. Vie nee imati problema. Obavio je svoj posao i obavio ga je na najbolji mogui nain. Izie iz vagona i uz

smijeak zakljua vrata te stavi lanac. Istodobno u vagonu su ljudi ponovno oivjeli. Moses zapovjedi dvojici da podignu Hendricka, i smjeste ga na klupu. Jedan ode po vodu, a Moses je izvlaio kutijicu iz svoje prtljage. Dok su ostali drali Hendrickovu glavu, Moses na rane na glavi stavi smei prah. Bila je to mjeavina trava i pepela, i jagodicom kaiprsta ugura prah u otvorene rane. Krvarenje se zaustavi. Mokrom krpom obrie ranjene bratove usne. Zatim mu uze glavu u ruke i saeka. Moses je promatrao sukob izmeu brata i nadzornika s velikim zanimanjem, gotovo ciniki, namjerno zadravajui i usmjeravajui Hendrickove reakcije sve dok drama nije dosegnula vrhunac. Njegova privrenost bratu bila je dosta slaba. Njihov je otac bio bogat ovjek i volio je uitak, te je imao djece sa svih petnaest ena. Moses je imao vie od tridesetero brae i sestara. Prema malenom broju od njih osjeao je ljubav, a ostale je volio samo po dunosti plemena i porodice. Hendrick je bio podosta stariji od njega i ostavio je kraal kad je Moses jo bio dijete. Od tada, stigla je do njega pokoja pria o njegovim podvizima, a Hendrickov ugled je porastao uz te prie o divljakim i oajnikim poduhvatima. Ali, prie ostaju prie sve dok nisu potvrene, jer se ugled moe temeljiti i samo na prianjima, a ne i na djelima. No, pribliavao se provjeri. Moses je trebao procijeniti ishod i po njemu odrediti vrstu veze. Bio mu je potreban tvrd ovjek, ovjek od olova, kao desna ruka. Lenjin je izabrao Staljina. I on e izabrati tako snana ovjeka, nalik na sjekiru, kojom e se sluiti u budunosti. Ako Hendrick ne proe ispit, Moses bi ga ostavio po strani kao to se ostavlja otrica koja se lomi pri prvom udarcu o drvo. Hendrick otvori oi i pogleda u brata s velikim zjenicama. Stenjao je od boli, a u oima mu je plamtio bijes. Uz veliki napor uspije ponovno sjesti. Gdje su dijamanti?, pitao je kroz zube poput malene zmije u pustinji. Izgubljeni, ree mu mirno Moses. Moramo se vratiti po njih, ali Moses zanijee glavom. Raspreni su u travi: nema naina da ih ponovno naemo. Ne, brate moj, zatvorenici smo u ovom vagonu, ne moemo se vratiti natrag. Dijamanti su izgubljeni zauvijek. Sada je Hendrick bio miran. Sjedio je na svom mjestu, i jezikom istraivao prazan prostor u ustima, razmiljajui hladnom logikom svoga brata. Moses je ekao, smireno. Ova put nee mu davati nikakve zapovijedi, nee mu pokazati put, niti implicitno. Hendrick je sam morao zakljuiti to mu je initi. U pravu si, brate, ree konano Hendrick. Dijamanti su izgubljeni. Ali ja u ubiti ovjeka koji nam je ovo uinio. Moses nije pokazao

nikakve osjeaje. Nije ga uope ohrabrivao. Samo je ekao. Uinit u to lukavo. Pronai u naina da ga ubijem, i nitko to nee znati, osim njega i nas. Moses je i dalje ekao. Do sada je Hendrick iao putem koji mu je on pokazao; no, usprkos tome morao je jo neto uiniti. I dalje je ekao sve dok nije uo ono to je htio. Slae li se da moram ubiti tog bijelog gada, brate moj? Pitao je za doputenje Mosesa Gamu; priznao je da je ovisan o njemu, stavljao se u njegove ruke, i Moses se osmjehne i dodirne bratovu ruku elei ga podrati. Uini to, brate moj, ree mu. Ako bi se izjalovilo, bijelci bi ga objesili; ako bi mu uspjelo, pokazao bi se daje poput sjekire, snaan ovjek kojeg je on trebao. Hendrick je spavao na klupi ne govorei bar sat vremena. S vremena na vrijeme masirao bi se sljepoonice gdje je osjeao bol od udaraca toljagom, osjeao je kao da e mu glava svakog trenutka prsnuti od boli. Zatim ustane i polako krene hodnikom vagona prouavajui svaki prozor, i nijeui glavom istodobno stenjui od boli. Vrati se na svoje mjesto i ostane sjediti jo neko vrijeme, a potom krene prema zahodu. Zatvori se unutra. U sredini se nalazila rupa kroz koju se mogla vidjeti pruga. Mnogi od onih koji su se koristili zahodom nisu pogodili rupu, tako da je pod bio sklizak od urina i izmeta. Hendrick usredotoi panju na prozor. Stakla nije bilo, ali ni eljeznih reetaka: njihovu je funkciju obavljala metalna mrea koja je bila privrena s etiri vijka. Hendrick se vrati i sjedne pored Mosesa. Bijeli majmun mi je oduzeo no, treba mi drugi, proape. Moses nije postavljao pitanja. To je bio dio ispita. Hendrick je morao sve uiniti samostalno, a ako mu to ne bi uspjelo, morao je sam snositi posljedice svog djelovanja, bez da uvue u to i Mosesa ili da pita za pomo. Govorio je potiho s ljudima koji su sjedili oko njega i u roku od nekoliko sekunda jedan no nade se u Hendrickovim rukama. Vrati se u zahod i izvue vijke koji su drali mreu na prozoru. Sasvim paljivo skine i platno s prozora, a kad je prozor bio sakriven pogledima s ostalih prozora vagona naavi se u zavoju, pogleda kroz prozor prema gore. Krov vagona imao je podignut rub. Digne ruku i pronae mjesto na kojem se mogao uhvatiti. Uhvati se i s drugom rukom te se podigne iz vagona, dok su mu noge jo uvijek visjele na prozoru zahoda. Pogleda krov vagona i na trenutak ga proui, a potom se vrati u zahod. Ponovno vrati na mjesto platno i mreu, te postavi vijke tako da ih s lakoom opet moe skinuti samo snagom prstiju, i vrati se na svoje mjesto u vagonu. Predveer je nadzornik s pomagaima crncima donio veeru. Kad su stigli pred Hendricka,

osmjehne mu se bez ljutnje. Kako si lijep, sada, crnugo! Djevojke e se nadmetati da te poljube u usta. Okrene se i progovori prema redu crnaca koji su sjedili: eli li jo netko postati tako lijep poput njega, neka mi se samo javi, uinit u mu to besplatno. Neto prije noi dvojica pomagaa vrate se po tanjure. Sutra naveer bit ete u Goldiju, ree jedan Hendricku. Tamo se nalazi lijenik, bijelac, koji e ti njegovati rane. Na njegovom bezizraajnom licu mogao se primijetiti traak simpatije. Nisi trebao naljutiti Tshayela, Razbijaa. Nauio si na najgori nain, prijatelju. Ostavivi vagon, zatvori kljuem vrata. Hendrick pogleda zalazak sunca kroz prozor. U etiri dana putovanja krajolik se promijenio sasvim: sada su se nalazili u visokom veldu. Tu je trava bila smee boje, zemlja je bila crvena i otvarala se u tipine dongase, neku vrstu rupa koje je stvarala erozija, a geometrijska polja bila su ograniena bodljikavom icom. Imanja su izgledala izgubljena u beskonanom veldu: poput grotesknih straara, pazile su na njih vjetrenjae sa svojom eljeznom konstrukcijom. Stoka je bila podosta mrava, i s velikim rogovima. Hendricka, koji je proveo cijeli svoj ivot u pustinji, negativno se dojmio taj niz ograenog prostora. Bilo je previe ljudi koji su mu smetali! Velika naselja kroz koja je vlak prolazio bila su golema i napuena stanovnitvom poput Windhoeka, koji je za njega bio najvea metropola koja se mogla zamisliti. A vidjet e Goldi, ree mu Moses, dok se vani sputao mrak i svi su se spremali za no, povukavi si na glave pokrivae da bi se zatitili od zime koja je ulazila kroz otvorene prozore. Hendrick saeka nadzornikov prvi krug. Kad mu je svjetiljkom osvijetlio lice, uope se nije pretvarao da spava, ve ga pogleda bezizraajno, i trepne oima. Nadzornik krene dalje, zatvorivi za sobom vrata vagona. Hendrick ustane mirno sa svog mjesta. Pred njim se Moses ukoi u tami, ali ne progovori. Hendrick prede vagon i ode u zahod. Hitro skine vijke koji su zadravali metalnu mreu i skine je. Nagne se na prozoru. Hladan noni zrak ga zapljusne i on sklopi oi da bi ih zatitio od praine i iskrica koje je lokomotiva stvarala, i koje su mu pekle obraze i elo. Ubrzo zatim pronae hvatita na krovu vlaka. Podigne se bez potekoa, a zatim uz malo njihanja, skupljenih stopala popne se na krov vlaka. Pronae hvatite u otvoru za ventilaciju i smjesti se nasred vagona, leei na trbuhu. Nekoliko trenutaka ostao je zadihano i zatvorenih oiju, borei se s glavoboljom. Zatim ustane na koljena i zapone se polako kretati prema poetku vagona. Nono nebo bilo je vedro. Mjeseeva svjetlost je obasjavala zemlju

srebrenastom bojom irei plave sjene: vjetar mu je fijukao oko glave. Podigne se na noge, zadravi ravnoteu usprkos trzajima vagona. Nagnut, rairenih nogu, pone hodati prema naprijed, sve dok nije stigao do kraja vagona. Leei na trbuhu, rairenih ruku i nogu, oprezno se nagne s krova. Ispod njega nalazile su se platforme dvaju vagona: prolaz izmeu krovova bio je dugaak kao njegova ruka. Upravo ispod njega platforme su se spajale jedna s drugom kad je vlak ulazio u zavoj. Tko bi se kretao iz vagona u vagon morao je proi ispod Hendricka koji je leao na krovu. Zarei zadovoljno i okrene se te pogleda unutra. Na visini nogu nalazio se jo jedan otvor za ventilaciju. Izvue si pojas iz hlaa, napravi omu i ugura ga u otvor za ventilaciju, zatim u drugi dio uvue stopalo do glenja. Tako se vrati u prethodni poloaj i spusti se s glavom prema dolje u prolaz izmeu dva vagona. Dodirivao je ogradu platforme. Opazi svjetiljke zatiene metalnom mreom i smjetene ispod krova koje su savreno osvjetljivale prolaz. Ponovno se povue prema gore i ostane gledati s krova. Samo su elo i oi bili vidljivi od dolje: ali osvjetljenje bi zaslijepilo onoga tko bi pogledao prema gore, i tako mu onemoguilo da opazi Hendricka koji je ekao poput leoparda pored izvora. Prolo je sat vremena, a potom jo jedan, sudei bar po zvjezdanom nebu. Puhao je hladan vjetar na kojem je ve due vremena Hendrick stoiki izdrao, ne dozvolivi samome sebi da mu aanja popusti. ekanje je bilo dio lova, ta igra ivota i smrti koju je sn igrao ve stotinu puta. Odjednom, uz buku vlaka na tranicama, zauje udarac eljeza o eljezo i zvuk kljua u bravi vrata ispod njega te se pripremi na djelovanje. ovjek je zasigurno trebao prei prolaz to prije, da se ne zadri previe u tom opasnom stanju; trebalo je biti bri od njega. Zauje kako se vrata otvaraju, a potom ponovno vraaju na mjesto: ponovno zauje kako se klju okree u bravi. Trenutak kasnije pojavi se ispod njega nadzornikova kapa. Odmah Hendrick skoi prema njemu, bacivi se u prolaz izmeu vagona, dok ga je pojas zadravao za gleanj. Lothar ga je nauio kako e uhvatiti protivnike i to je sad primijenio, proavi rukom oko vrata nadzornika, a drugom rukom ispod lakta, imobilizirajui ga u tren oka i povukavi ga prema gore. Bijelac prigueno krikne ispljunuvi kapljice pljuvake koje su se zasjale na svjetlosti svjetiljaka. Hendrick je u meuvremenu ve vukao nadzornika poput osuenika na vjealima. Nadzornikova kapa poleti poput imia u noi. Bijelac se otimao, savijao i pokuavao se osloboditi eljeznog stiska tih miiavih ruku, dok mu je plava kosa

vihorila na vjetru. Hendrick ga povue prema gore sve dok ga nije mogao promotriti u oi na nekoliko centimetara udaljenosti i lijepo mu se osmjehne i pokae crnu rupu gdje je do nedavno imao dva zuba, te ostale okrvavljene zube. Na svjetlosti ga bijelac prepozna: Hendrick opazi oajniku iskru u njegovim razrogaenim plavim oima. Da, prijatelju moj, proape. Ja sam, prljavi crnac. Povue ovjeka jo dva centimetara prema sebi i nasloni mu glavu na rub krova. Zatim zapone pritiskivati vratnu kost. Bijelac se trzao poput probodene ribe, ali Hendrick ga je s lakoom pridravao, gledajui ga ravno u oi i nastavljajui mu pritiskivati glavu unatrag. Hendrick zauje kraljenicu nadzornika kako se sasvim napela. Nije se vie mogao saviti prema natrag: jo ga nekoliko trenutaka zadri tako, a potom uz trzaj podigne ga jo dva centimetara i kraljenica se slomi poput suhe granice. Bijelac zapone plesati trzajui se u zraku, dok je Hendrick gledao agoniju u tim plavim oima koje su se gasile i postajale mutne i bez ivota. Hendrick zaljulja le poput klatna i kad je preao zatitnu ogradu prolaza ispusti ga. Zavri smrvljen medu kotaima vlaka. Ostane leati neko vrijeme da bi udahnuo malo zraka. Znao je da je tijelo nadzornika smrvljeno u komadiima na tranicama. Ponovno izvue pojas i vrati ga u hlae. Zatim se polako puzei vrati do zahodskog prozora, uvue stopala, i uz okret se vrati u vlak. Ponovno vrati metalnu mreu na mjesto i uvrsti vijke noem. Izie iz zahoda i vrati se na svoje mjesto. Moses Gama ga je promatrao dok je pokriva stavio oko ramena. Hendrick mu klimne glavom i pokrije glavu pokrivaem. Nekoliko minuta kasnije ve je spavao. Probude ga povici crnih slugu i trzaji vlaka koji su usmjerili na mrtvi kolosijek. Opazi natpis s imenom mjesta na peronu: Vrvburg; ime koje mu nita nije znailo. Ubrzo se peroni i vagoni ispune plavim odorama eljeznike policije i svi crnci su morali izii. Smjetene u redovima na peronu, prozovu ih, provjerivi nedostaje li netko. Hendrick pokretom brade pokae bratu mrlje od mesa i krvi na kotaima. Cijeli dan vagoni su ostali na kolosijeku dok je policija ispitivala sve crnce jednog po jednog u uredu eljeznike postaje. Na pola popodneva postalo je jasno da je smrt nadzornika bila nesretan sluaj, jer su ispitivanja izgubila na strogoi. Uostalom, sa svim vratima vagona zakljuanim i prozorima s reetkama, i uz istovjetna svjedoenja dvaju crnaca slugu i svih radnika, jedino je nesretni sluaj mogao doi u obzir. Kasno popodne ponovno ih ukrcaju u vlak i krenu prema Witwatersrandu, predivnim planinama

Bijele vode. Hendricka probude uzbueni povici ostalih. Kad je, gurajui se laktovima, uspio stii do prozora, prvu stvar koju je opazio, bila je visoka planina, tako velika da je zauzimala sve sjeverno nebo, udnovata i predivna planina koja je na svjetlosti ranoga jutra izgledala pozlaena. Vrh planine bio je savreno ravan, a padine simetrine. Kakva je to planina?, zaudi se Hendrick. Planina iz utrobe zemlje, ree mu Moses. To je otpad iz rudnika, brate moj. To je planina koju su napravili ljudi od kamenja koje su izvukli iz podzemlja. Posvuda su mogli vidjeti sjajne nakupine ostataka po valovitom travnjaku ili pored vlaka, a uz svaku nalazile su se metalne irafe dugakih vratova i vitkog tijela: umjesto glave imale su goleme kotae koji su se vrtjeli neprestano pod blijedim nebom. Tornjevi za ekstrakciju, objasni mu Moses. Ispod svakog se nalazi rupa koja see do utrobe zemlje, do dijelova stijene koji sadre uti Goldi za koji se bijelci mue, znoje, a nerijetko i ubijaju. Dok je vlak nastavio svoj put, vidjeli su udo za udom: zgrade vie no to su ikada mislili da je mogue, ulice poput rijeka, prepune bunih vozila, dimnjaci koji su ispunjavali nebo crnim oblacima poput onih olujnih, i arenilo ljudi brojnijih od gazela u Kalahariju; crnci sa ljemovima i gumenim izmama, cijele postrojbe koje su se kretale prema tornjevima i vraale se prepune blata iz bunara, vukui se umorno. Ulicama su se etali bijelci, natiskivali su se na peronima postaje, a bilo je i ena u arenim haljinama. Puno je ljudi ostajalo bez daha gledajui s prozora vagona kue od crvene opeke koje su sagraene uz prugu. Bilo je previe odjedanput za njih: uz neprekidne uzvike gledali su s prozora. A gdje su ene?, zapita odjednom Hendrick. aq Moses se osmjehne. Koje ene, brate? f Crnkinje iz naeg plemena! Tu nema ena o kojima ti govori. Ima samo isifebi, koje to ine za novac. Tu svi ine sve za novac, za zlato. Ponovno vlak skrene s glavnog kolosijeka u ograen prostor, gdje su se dugake bijele zgrade, koje su izgledale poput vojarna, nizale u nedogled. Iznad vrata mogao se proitati natpis: Witwatersrand native labour association - Central rand induction centre. Radilo se o sredinjem centru za sakupljanje radne snage Wendele. Sidu s vlaka i povedu ih u dugaku zgradu, a nekoliko crnaca koji su ih otpratili i pozovu ih da se sasvim skinu. Redovi golih crnaca polako krenu pod oinskim pogledima ljudi koji su se odnosili prema njima srdano, zabavljeni. Je li netko od vas sa sobom ponio i stoku, alio se netko. U glavi koze, a u pupku ovce. Umakali su kistove u kantice s mau protiv parazita i mazali njima glavu i

slabine novaka u redu. Trljajte, trljate dobro, zapovjede. Ne elimo buhe i ostale nametnike! I novaci su se bacili na posao, smijuljei se i maui se meusobno ljepljivom mau. Na dnu goleme zgrade svatko je dobio jedan sapun za pranje rublja. Vae majice moda misle da miriete poput mimoza u cvatu, ali ak i koze bi se odmaknule od vas kad prolazite niz vjetar. Crni nadzornici gurali su ih pod tople tueve. Nakon to su se otuirali, ekali su ih lijenici. Ovoga puta je lijeniki pregled bio detaljniji: posluana su im plua i sve tijelo je podvrgnuto pregledu. to se dogodilo s tvojim licem i tvojom glavom?, zapita lijenik Hendricka. Ne, nemoj mi rei, ne elim znati. Ve je vidio takve rane. To su one ivotinje u vlaku. U redu, poslat emo te k zubaru da te izlijei. A to se tie glave, prekasno je da ti stavim kope... morat e ivjeti s nekoliko oiljaka. No, izuzev toga, prava si ljepotica. Potapa Hendricka po miiavom mesu. Stavit emo te na posao ispod zemlje tako da e dobiti i odtetu. Podijele im odjeu sive boje za rad i izme, a potom im poslue dobro jelo. Svi se do sitosti najedu. Nije kao to sam mislio, ree Hendrick bacivi se na jelo. Dobra hrana, bijelci koji se osmjehuju, nema udaraca... nije ao u vlaku. Brate, samo budala udara i ostavlja gladnu svoju stoku... a vi bijelci nisu glupi. Jo jedan Ovambo uze prazan Mosesov tanjur i ponovno ga apuni u kuhinji. Nije vie morao zapovijedati za tako malene stvari: raka njegova elja bila je ispunjena gotovo po pravu roenja. Ve je i smrt malenog nadzornika bila prepriavana tisuu i tisuu puta i postajala je pravom legendom, a time je i presti Mosesa Game rastao, kao i njegove desne ruke; ljudi su prolazili jedan pored drugoga bez ale ili vike, a kad bi im se jedan ili drugi obratili, sluali su pognute glave. U rano jutro nakon to su se probudili, ostave ureene leajeve u spavaonici i nakon bogatog doruka koji se sastojao od kukuruzne torte i jako gustog mlijeka, krenu u kolsku dvoranu, dugaak paviljon pod limenim krovom. Ljudi iz etrdeset plemena dolaze iz svih krajeva zemlje u Goldi i govore etrdeset razliitih jezika, od zulu do chuana, od herero do basuto, a samo jedan na tisuu zna pokoju englesku rije ili afrikans, objasni potiho Moses svome bratu dok su im se ostali odmicali s puta ostavljajui im mjesto na klupi u dvorani. Sad e nas nauiti poseban jezik koji se govori u Goldiju, jezik kojim e se svatko, bijelac ili crnac iz bilo kojeg plemena ovdje sluiti. Stari nadzornik Zulu pobrinuo se da ih naui novi jezik rudnika zlata, fanakalo. Ime je otprilike znailo tako ovako, i bile su to prve rijei koje su novaci

uli za vrijeme rada: Uini tako, ne ovako. Uitelj Zulu stajao je na podiju pored sveg orua koje je bilo potrebno rudaru, uredno poredanog tako da ga moe lako pokazivati. Novaci su tada u zboru ponavljali ime orua. ljemovi i svjetiljke, ekii i pice, avli i rukavice, sigurnosni konopi: sve su te stvari trebali dobro upoznati prije nego to se spuste u prvu smjenu. Ali sada si stari Zulu dodirne prsa i ree: Mina!. Potom pokae prema razredu i ree: Wena! A Moses povede zbor odgovora: Ja! Ti! Glava!, ree uitelj i ruka!, noga. Dodirne si te dijelove tijela, a uenici uine isto oduevljeni. Cijelo jutro uili su jezik, a nakon ruka podijele ih u skupine po dvadeset. Skupina s Mosesom i Hendrickom krenula je prema paviljonu s limenim krovom nalik na jutronji. Razlikovao se samo u namjetaju: ovdje, dugaki stolovi bili su smjeteni od zida do zida, a osoba koja ih doeka bio je bijelac s brkovima, crvenokos i zelenih oiju. Na sebi je imao dugaku halju poput lijenikih i poput njih bio je nasmijan i prijateljski. Pozove ih da se priblie stolovima i zapone govoriti na engleskom, jezik koji su samo Hendrick i Moses razumjeli, pazei da to ipak ne pokau i pravei se da ne shvaaju. U redu, momci, zovem se Marcus Archer i psiholog sam. Sad emo ustanoviti koji vam posao najvie odgovara. Bijelac se ponovno osmjehne i da znak crncu slugi koji prevede ovako: Uinite to vam kae Bomwu, Crveni. Tako moemo saznati koliko ste glupavi. Prvi test se sastojao u slaganju komada drva razliitih dimenzija i oblika, neka vrsta puzzlea, koji je sam Archer osmislio da bi izmjerio manualne i mehanike sposobnosti. Vrijeme doputeno za rad bilo je do est minuta. Crnac objasni stvar i pokae: novaci se smjeste oko stolova, a doktor Archer uzvikne: Enza Sad, i zapone topati vrijeme. Moses dovri u minutu i est sekunda. Po urednim registrima lijenika, do sada je ispitao 116.816 radnika i nitko nije uspio dovriti igricu u manje od dvije minute i pol. Psiholog se spusti s podija i krene prema Mosesu da vidi kako je smjestio komadie. Bili su toni: klimne glavom i porui udubljen u misli bezizraajno Mosesovo lice. Naravno da ga je odmah opazio, ve na samom ulazu u prostoriju. Nikada nije vidio tako lijepog ovjeka u svom ivotu, bijelca ili crnca, a doktoru Archeru se posebno sviala tamna put. Bio je to jedan od glavnih razloga zbog kojeg je prije pet godina i stigao u Afriku. Doktor Marcus Archer bio je zapravo homoseksualac. Sebi je to priznao samo na treoj godini studija. ovjek koji ga je u Magdalene Collegeu uveo u taj svijet istodobno ga je privukao predivnom doktrinom Karla Marxa koju

je primijenio Vladimir Ilji Lenjin. Njegov ga je ljubavnik potajno upisao u Komunistiku partiju Engleske, a kad je ostavio Cambridge predstavio mu je drugove iz Bloomsburvja. No, usprkos tome, mladi Marcus se nikada nije osjeao sasvim oputeno u intelektualnom Londonu. Nedostajale su mu otre rijei, polemika i pustolovni duh, i nakon kratke i ne ba uspjene ljubavne veze s Lvttonom Starchevjem, bio je izbaen iz skupine prijatelja tog razmaenog snoba. Povukao se medu divljake fakulteta u Manchasteru gdje je zapoeo studirati psihologiju, novu znanost. U Manchasteru je pokrenuo dugaku, i sretnu ljubavnu vezu sa sviraem trombona iz Jamajke, ostavivi se veza s Partijom. No, morao se uvjeriti u to da Partija nikada ne zaboravlja na svoje sinove: jer u trideset i prvoj godini kad je ve profesionalno bio dovoljno poznat, ali sa slomljenim srcem zbog prekida ljubavne veze sa sviraem, oajan i na dva koraka od samoubojstva, Partija se ponovno pojavi u njegovu ivotu, i njeno ga povede na pravi put. Rekli su mu da ima dobrih mogunosti za njegov rad u taboru junoafrikih rudara, za South African chamber of mines, Drutvo vlasnika rudnika. Njegova je privlanost prema tamnijoj puti postala ve poput droge: osim toga, novoroena Junoafrika komunistika partija morala se razvijati, rasti, a mogla je to uiniti i ako bi on prihvatio taj posao. Osigurana mu je iroka sloboda u poslu, jer nitko nije ni sumnjao u to da e ve nakon mjesec dana isploviti prema Cape Townu, kao to je to i uinio. U pet godina obavljao je prvi takav posao za Drutvo i za uzvrat dobio presti i zadovoljstva svih vrsta. Njegove veze s Partijom ostajale su tajne, i naravno, posao koji je kriomice obavljao za njih pokazao se jako dragocjenim. to je vie stario, sve je vie cijenio marksistike ideje, a to njegovo opredjeljenje bilo je pojaano i injenicom daje svojim oima vidio rasistike i klasne razlike. Koje li razlike izmeu crnakog, siromanog i izrabljivanog proletarijata i privilegija nadasve bogate buroazije bijelaca! Nije mu trebalo puno vremena da shvati da u ovoj zemlji, tako lijepoj i bogatoj, sva najgora zla koja su titila ovjeanstvo razvijaju se brzo kao u stakleniku, i postaju iznakaene karikature zla. A sada se Marcus Archer pronaao pred tim aristokratskim mladiem, s licem egipatskog boanstva i barunastom koom. Ti govori engleski, nije li tako?, zapita ga i Moses potvrdi. Da, govorim, ree polako, a Marcus Archer se morao okrenuti i ponovno vratiti za katedru, jer nije mogao sakriti svoju strast. Prstima koji su mu podrhtavali uze komadi krede i zapone pisati po ploi, uzevi si stanku da bi se

ponovno vratio k sebi. Psihometrijska ispitivanja potraju cijelo popodne, a novake podijele prema razliitim stupnjevima ovisno o rezultatima. Konano samo je jedan ostao od svih: Moses Gama, koji je sve i najtee ispite proao s lakoom i brzinom prvog. Doktor Archer shvati da je otkrio genijalca. U pet sati se sve zavri i novaci radosno iziu iz prostorije: u posljednjih sat vremena stavio je na teku kunju i najpametnije. Samo je Moses ostao koncentriran i kad je proao ispred katedre, doktor Archer ree: Gama! Zapisao si je ime u registar. Jo je jedan zadatak za tebe. Povede Mosesa do svoje radne sobe na dnu balkona. Zna li itati i pisati, Gama? Da, doktore. Po jednoj od mojih teorija prouavanjem rukopisa moe se saznati neto i o karakteru osobe, objasni mu. Htio bih da mi neto napie. Sjednu jedan pored drugoga za radni stol, a doktor Archer prui Mosesu papir i pero, avrljajui ljubazno. Ovo je tekst koji inae upotrebljavam. Na papiru koji je pruio Mosesu bila je otisnuta djeja pjesmica. Moses umoi pero u tintu, a Archer se nagne da pogleda. Njegov je rukopis bio irok i lijep, slova su bila lagano piasta, ali jasna i nagnuta. Sve je pokazivao veliku odlunost i energiju. I dalje promatrajui u ispisane retke Archer poloi, pretvarajui se da je to sluajno, ruku na Mosesovo bedro, intenzivno svjestan tvrdih miia ispod barunaste koe. Moses se trgne i mrlja zaprlja papir. Zatim se sabere i dovri s pisanjem. Poloi paljivo pero i prvi put pogleda Marcusa Archera u zelene oi. Gama. Archerov glas je podrhtavao, dok je ruku vrsto drao na Moseosvu bedru. Previe si pametan da gubi vrijeme u kopanju rude. Zastane, polako se penjui rukom po njegovu bedru. Moses ga pogleda ravno u oi ne izmijenivi ni malo svoj izraz lica, ali polako rairi noge. Marcusu Archeru je srce tuklo od nestrpljenja. elim te kao osobnog asistenta, Gama, proape mu i Moses porazmisli na tu zanimljivu ponudu. Imao bi mogunost pregledavati registre sa svim imenima radnika u rudniku zlata: bio bi zatien i privilegiran, slobodan da dolazi i odlazi gdje drugi crnci nisu mogli zakoraiti. Prednosti su bile toliko brojne da ih nije ni sve mogao zamisliti odjedanput. Prema ovjeku koji mu je ponudio slobodu nije osjeao gotovo nita, ni gnuanje ni elju, ali nije mu bilo teko platiti cijenu koju mu je pitao za uzvrat. eli li bijelac da se odnosi prema njemu kao prema eni, Moses je bio spreman uzvratiti mu tu uslugu. Da, doktore, rado bih radio za vas, ree. Posljednju no koju je proveo u spavaonici, Moses pozove pored sebe sve svoje odabrane ljude. Okupe se oko njegova leaja. Ubrzo ete

ostaviti ovo mjesto i otii u Goldi. Neete ostati zajedno, jer ima puno rudnika u ovim planinama. Neki od vas e se spustiti ispod zemlje, neki e raditi na povrini, u kovanicama, ili postrojenjima za transformaciju rude. Bit emo, dakle, odvojeni neko vrijeme, ali ne zaboravite da smo braa. Ja, kao va najstariji brat, neu vas zaboraviti. Imam vanog posla za vas. Potrait u vas gdje god bili, i kad budete spremni, pozvat u vas. Da, da!, promrmljaju u zboru u znak prihvaanja i poslunosti. Tvoja smo braa, i sluat emo te. Ne zaboravite nikada da ste pod mojom zatitom i da e svaka nepravda koju izvre na vama biti osveena. Uostalom, vidjeli ste to se dogaa onima koji loe postupaju s naom braom. Vidjeli smo, promrmljaju. Vidjeli smo... tko nas dodirne, umire. Tko nas dodirne, umire, potvrdi Moses. I bit e kanjen smru i brat koji bi nas htio iznevjeriti. Smrt izdajicama! Smrt svim izdajicama!, zajedno su uzviknuli, ponovno sluajui Mosesa kao hipnotizirani. Izabrao sam totem za nae bratstvo, nastavi Moses. Izabrao sam bivola za totem, jer je crn i moan i svi ga se ljudi boje. Mi emo biti Bivoli! Bivoli smo! Ve su bili ponosni to su drukiji od drugih. Crni smo Bivoli i svi e nas se bojati! A evo i tajnoga znaka prepoznavanja medu nama. Stisne ruku svakome od njih kao to su to inili bijelci, ali laganim pritiskom na srednji prst izmeu prvog i drugog stiska. Tako ete prepoznati brau kad vas budu potraili. U mranoj spavaonici pozdrave se na taj nain, jedan po jedan i to je bio poetak novog bratstva. Dobit ete moje vijesti vrlo brzo. No, sve dok se ne pojavim, morate initi to vam kau bijelci. Morate raditi i uiti to je vie mogue, tako ete biti spremni kad vas budem pozvao. Moses ih ponovno poalje natrag i ostane sjediti sam pored Hendricka, govorei potiho. Izgubio si maleno drago kamenje bijelaca, ree mu. Vjerojatno su do sada ptiice i ostale ivotinjice ve pojele pogae i rasprile dijamante posvuda. Praina e ih prekriti, a nad njima e narasti trava. Izgubljeni su, brate moj. Da, izgubljeni su, alio se Hendrick. A stajali su me puno krvi, napora i rtvovanja. Izgubljeni su zauvijek. Jer su bili prokleti, utjei ga Moses. Od trenutka od kada sam te vidio, shvatio sam da e donijeti samo smrt i bol. Da si ih pokuao unoviti i kupiti si stvari koje inae pripadaju bijelcima, policija bi te odmah bila uhvatila. Bili bi te uhitili, objesili ili poslali u zatvor za cijeli ivot. Hendrick je ostao tiho, razmiljajui o toj istini koju mu je brat izrekao. to je mogao kupiti tim dragim kamenjem? Crncima nije bilo dozvoljeno legalno

posjedovati zemlju. Da je imao vie od stotinu grla stoke, bio bi sumnjiv. Imao je sve ene koje je htio, i vie; a to se tie automobila, nije to bilo za njega: crnci su trebali paziti da ne privuku na sebe previe panju, ako su bili pametni. Ne, brate moj, ne, ree mu potiho Moses. Nisu bili za tebe. Zahvali duhovima svojih predaka da su ti oduzeti i vraeni zemlji koja ih je i izrodila. Hendrick duboko uzdahne. No, bilo bi lijepo imati to bogatstvo, ak i u tajnosti. Ima vanijeg bogatstva od dijamanata i zlata bijelaca, brate. A koje je to bogatstvo? Slijedi me i ja u ti ga pokazati. Reci mi o kojem je blagu rije, nije poputao Hendrick. Sam e sve otkriti, ali u svoje vrijeme, osmjehne se Moses. Ali, sada, brate, moramo razgovarati o onome to je prvo na redu: blago e uslijediti kasnije. Sluaj Bomwu, Crvenog, moga malog doktora koji voli da se prema njemu obnosi kao prema eni. Bomwu te odredio za Goldi koji se zove Central rand Consolidated. To je jedan od najbogatijih Goldija, s velikim brojem dubokih bunara. Otii e ispod zemlje i bit e bolje da se odmah iskae dolje. Nagovorio sam doktora da poalje deset najboljih Bivola dolje u CRC s tobom. Bit e tvoji impiji, tvoja skupina izabranih ratnika. Zapoet e od njih, ali nemoj se zaustaviti na njima, okupi oko sebe pametne i snane i hrabre. A to u s tim ljudima? Dri ih spremne. Ubrzo e dobiti moje vijesti. A ostali Bivoli? Po mom savjetu Bomwujz poslao po deset Bivola u sve ostale rudnike na planini. Bit e skupina naih posvuda. Rast e i ubrzo emo biti veliko stado Bivola koje ni najgori lav nee htjeti izazvati. Prvo sputanje Swarta Hendricka u utrobu zemlje bilo je iskustvo kojeg se najvie plaio u svome ivotu. Nije vie mogao govoriti, ni misliti, bio je prestravljen i nije uspijevao ni vrisnuti, ali ni kontrolirati se. Strah je zapoeo kad se pronaao u redu s ostalim rudarima, svi sa izmama od crne gume i sivim radnim odijelima, sa ljemovima na glavi i svjetiljkom. Hendricka gurnu prvog prema ulazu. Stigne ispred i pogleda u vis. Trideset metara iznad njegove glave opazi goleme kotae koji su pokretali dizalo. U bunaru su debele ice izgledale poput zmije koja se sjajila. Hendrick se osjeao poput zvijeri koju guraju prema klaonici, okruen gomilom crnaca koji su ga gurali. I evo stiglo je i teretno dizalo, vrata se otvore naglo, buno. Gurnu ga u dizalo. Vrata se zatvore a pod padne pod njegovim nogama, zaustavivi se odmah zatim. Zauje lupanje nogu iznad njegove glave i opazi da je dizalo stalo na drugom katu da bi primilo jo sedamdesetak rudara koji su se natiskivali poput sardina na gornjem katu. Ponovno zauje buku

vrata koja se zatvaraju i trgne se kad je zvono zazvonilo dugakim zvukom koji je oznaavao sputanje. Ponovno osjeti da gubi oslonac pod nogama, no, ovoga puta ubrza tako snano da mu je izgledalo kao da lebdi u zraku. Nije se vie uspijevao kontrolirati. U mranome dizalu sve je vie ulazio u dubinu, a njegov je strah postajao sve vei i vei, svakog trenutka koji je prolazio, a vrijeme mu je izgledalo vjeno. Osjeao je kako se gui pod milijun tona stijene koja ga je nadvisivala. Ui su mu zujile od tlaka koji se poveavao nakon svakog kilometra to su se sputali u dubinu zemlje. Zatim se dizalo tako naglo zaustavi da su mu koljena popustila i obuze ga osjeaj kao da je netko oderao kou s njegovih obraza, kao da je od gume. Vrata se otvore i nade se vani na glavnom sabiralitu: peini vlane stijene koja se sjajila i koja je bila ispunjena ljudima, stotinama i stotinama ljudi koji su vrvjeli poput mieva to su se gubili i tisue i tisue galerija rudnika, pravih crijeva planine. Bilo je posvuda vode koja se sjajila na svjetlosti svjetiljaka, tekla je u kanalima i utila je pod nogama: sakrivena voda koja je nevidljivo protjecala u mraku ili kapala s visine. ak je i zrak bio pun vlage, zaguljiv, poput elatinozne juhe: ispunjavao je ui i gotovo ogluivao, protjecao je pluima nakon svakog udisanja poput melase. Hendrickov je strah trajao cijelo vrijeme do mjesta gdje su se rudari dijelili i nestajali u skupinama, u utrobi zemlje. Sporedni kanali bili su prostrani gdje je zlato ve bilo izvaeno: galerije koje su bile pojaane drvenom konstrukcijom. Ljudi iz njegove skupine povedu Hendricka prema mjestu sastajanja. Tu je pod golom svjetlou svjetiljke priekao nadzornika bijelca, golemog Afrikanera koji je imao i svoje pomonike crnce. Ovo sabirno mjesto sastojalo se od sobe od tri kuta, s dugakom klupom i zahodom ograenim grubim zastorima od jute. Skupina je saekala sjedei na klupi dok ih je pomonik prozvao. Zatim glavni nadzornik bijelac zapita jezikom fanakalo gdje je novi radnik zaduen za zrani eki, i Hendrick ustane. Cronje (tako se zvao nadzornik) postavi se ispred njega. Pogledaju se ravno u oi: bili su podjednako visoki, i obojica su bili veliki i golemi. Nos nadzornika bio je pritisnut, smrskan vjerojatno u kakvoj zaboravljenoj tui: proui pozorno Hendricka od glave do pete. Odmah opazi da mu nedostaju dva prednja zuba i da ima oiljke na glavi i odmah osjeti potovanje prema tom crncu. Bili su obojica tvrdi i to odmah prepoznaju jedan u drugome. Gore, gdje je sunce sjalo i povjetarac puhao, bili su bijelac i crnac: ovdje dolje, u utrobi zemlje, samo dva mukarca. Poznaje li ve zrani eki?, zapita ga

Cronje na jeziku fanakalo. Poznajem ga, odvrati Hendrick na afrikansu. U bunarima za vjebu, na povrini, rukovao je njime dva cijela tjedna. Cronje trepne oima, a potom se osmjehne, sretan to poznaje njegov jezik. Predvodim najbolju skupinu kamenolomaca cijelog CRCa, izjavi, jo uvijek se osmjehujui. I ti e nauiti kako se lomi stijena, prijatelju moj, inae u ja tebi razbiti glavu i vrat. Jesi li me razumio? Da, ree Hendrick nasmijeivi se i on njemu. Cronje podigne glas. Ovamo zadueni za eki! Ustanu. Bilo ih je petorica, svi golemi poput Hendricka. Za zrane ekie trebala je velika snaga. Predstavljali su elitu rudara, zaraivali su dvostruko vie od ostalih (plaali su ih po uinku) i uivali su veliki ugled. Svi obini rudari su ih potovali. Cronje upie njihova imena na plou koja se nalazila iznad svjetiljke: Henry Tabaka na dnu liste, a Zama, golemi Zulu na prvo mjesto. Kad si Zama skine jaknu i baci je pomoniku, njegovi golemi miii se nategnu poput crnih munja na nebu. Ha!, ree, pogledavi u Hendricka. Imamo s nama malog akala Ovambo koji je tek stigao iz pustinje. Svi se nasmiju. Zama je bio prvi eki skupine i svi su se smijali njegovim alama. Majmun Zulu se eka od vrha planine da bi ga opazili izdaleka, ree mirno Hendrick. Na trenutak zavlada tiina, a potom val nezadrivog smijeha. Hajde, brbljavci, razbijmo malo stijene, umijea se Cronje. Pokae prema hrpi gole stijene gdje je zlatna ila jo bila nedirnuta, siva i bez imalo sjaja. Zlato se nalazilo hermetiki zatvoreno u njoj. Strop je bio podosta nizak, ovjek se morao nagnuti da bi stigao do ile: ali prostor je bio dovoljno irok, izgubio se u mraku na stotine metara i s lijeve s desne strane. ule su se i ostale skupine koje su radile na zlatnoj ili i pokoji blijedi refleks njihovih svjetiljaka koje su bacale nepravilne sjene. Tabaka!, pozove Cronje. Ovamo! Obiljeio je bijelom bojom mjesta gdje je trebalo buiti da bi se postavio eksploziv, naznaivi i nagib i dubinu svake rupe. Stavljanje mina bio je zahtjevan posao koji se morao obavljati nadasve paljivo i oprezno. Vanjske rupe su se ispunjavale eksplozivom koji je oblikovao pod i stijenke nove galerije. Prsnule bi trenutak prije unutranjih, koje su sluile da razmrskaju stijenu i proizvedu komade stijene koje je trebalo poslati na obradu. Zaponi!, uzvikne Cronje prema Hendricku. Zadri se nekoliko trenutaka da vidi kako je novi radnik rukovao ekiem. Hendrick se nagne i podigne teki eki. Bio je nalik golemom mitraljezu. Spretno, Hendrick uvue olovnu patronu od est metara u otvor na ekiu, a potom s pomonikom (jedva su ga uspjeli podignuti

udvoje), usmjere eki prema stijeni da bi izbuili prvu rupu. Hendrick se postavi iza ekia, drei svu teinu na desnome ramenu. Pomonik uini korak unatrag i Hendrick otvori ventil. Buka koju je stvarao komprimirani zrak da bi se dugaki olovni vrh zario u stijenu bila je nepodnoljiva. Cijelo Hendrickovo tijelo se treslo od teine i jaine ekia koji je drao na ramenu, iako se svom teinom naslonio na njega. Glava mu se tresla toliko da mu se pogled mutio, ali on stisne oi i pobrine se da vrak uvue u stijenu pod kutem koji je bio odredio nadzornik. Sa crne koe slijevao mu se hladan znoj, obavijajui ga nekom vrstom olujnog oblaka koji se mijeao s ljepljivim blatom koji mu je teklo niz gola leda rasprivi se zbog rada ekia. U roku od nekoliko minuta sva koa ga je zapoela tipati i pei ga. Bila je to muka radnika koji je radio sa zranim ekiem i svaki trenutak bio je sve neizdrljiviji. Pokua se odvojiti od tog osjeaja, no, cijelo tijelo bilo mu je posuto uarenim iskricama crne praine. Dugaki olovni vrh ude polako u stijenu, sve dok nije dostigao oznaenu dubinu. Zatim Hendrick zatvori ventil, ali ne zauje tiinu. Buka je nastavila umjeti u njegovim uima odzvanjajui stotine tisue puta u njegovoj lubanji. Pomonik potri prema njemu, dohvati vrak i izvue ga iz rupe te ga postavi na drugi oznaeni dio. Ponovno Hendrick otvori ventil i odmah zapone buka i muka. No, postupno svrbe i peckanje nestanu u neku vrstu navike osjetila, i on je imao osjeaj kao da je ostao bez mesa, kao da su mu ubrizgali kokain ispod koe. Ostao je slijepljen sa stijenom cijelo vrijeme svoje smjene, est neprekidnih sati. Konano, kad su se povukli s tog dijela zlatne ile prekriveni ukastim blatom od glave do pete i umorni (preko praga osjetila boli), ak je i Zama, golemi Zulu, teturao. Na sabirnom mjestu Cronje upie pored njihovih imena na ploici broj rupa koje su ostvarili, i ishod je bio da je Zama napravio esnaest rupa, Hendrick dvanaest, a trei deset. Hej!, usklikne Zama za sebe dok su se uspinjali dizalom prema povrini. Nakon prvog pokuaja akal je drugi eki! Hendrick je jedvice smogao snage da mu odgovori: A nakon drugog bit e prvi! No, nikada nije uspio pobijediti golemog Zulua. Ostao je onaj koji je lomio najvie stijene od svih. No, na kraju mjeseca, dok je Hendrick sjedio u pivnici poduzea s ostalim Ovamboima iz bratstva Bivola, Zulu mu se pridrui s dvije krigle piva od po pet litara u ruci koje je rudarska kompanija prodavala svojim radnicima. Bilo je gusto poput kae i isto tako hranjivo iako nije imalo puno alkohola u sebi. Zama poloi pred Hendricka jednu od velikih krigla piva i ree:

Ovaj mjesec smo razbili podosta stijene zajedno, ha, akalu? A sljedei mjesec emo razbiti jo vie, nije li tako, majmune? Prasnu u smijeh i podignu pjenuave krigle, te nazdrave i ispiju do posljednje kapi pivo. Zama je bio prvi Zulu koji je uao u bratstvo Bivola, to nije bilo toliko prirodno koliko se moe pretpostaviti, budui da su postojale plemenske prepreke koje je bilo teko preskoiti, kao to je bilo teko uspeti se na visoku planinu. Prolo je tri mjeseca prije nego to je Hendrick ponovno vidio svoga brata, no, tada je ve bio proirio svoji utjecaj medu radnicima u CRCu. Zama je bio njegova desna ruka, i sada su se Bivoli proirili na sva plemena, Zulu, Shangan i Matabele. Jedini kriterij za ulazak u bratstvo bio je da novaci budu snani ljudi i od povjerenja, a nije bilo loe da su medu svojim prijateljima imali i nekakav utjecaj (osam tisua i neto rudara crnaca) i bili na nekakvom viem poloaju u rudniku: nadzornici, pomonici. Neki od ljudi koje su pribliili odbiju ui u bratstvo. Jedan od njih, stari nadzornik Zulu s trideset godina iskustva i krivo shvaenim osjeajem dunosti prema vlastitom plemenu i kompaniji, dan nakon to je odbio ulazak u bratstvo padne u postrojenje za mljevenje rude. Njegovo je tijelo zavrilo smrskano na tisue komadia, a nezgoda nije imala svjedoka. ak je i jedan od induna unutarnje policije, nakon to je odbio ui u bratstvo, pronaen ubijen na ulazu u rudnik, dok je jo jedan izgorio iv u kuhinji. Tri Bivola sudjelovala su toj nezgodi, uzrokovanoj nemarom rtve osobno. Nakon toga vie nije bilo odbijanja. Kad je konano stigao Mosesov glasnik, kojeg je prepoznao po stisku ruke, nosio je obavijest za sastanak. Hendrick je mogao otii udaljivi se oprezno iz rudnika. Treba znati da je dekretom vlade bilo zabranjeno rudarima crncima da iziu iz ograenog prostora. Vlasti u Johannesburgu su, naime, mislile - poput odgovornih u kompaniji - da se ne moe ostaviti na tisue crnaca izvan rudnika, a da oni ne uine koju ludost. Prije toga dobili su pouku od Kineza. Godine 1904. gotovo pet tisua coolies uli su u Junu Afriku da bi nadomjestili manjak nekvalificirane radne snage u rudnicima. No, Kinezi su bili previe pametni i aktivni da bi ostali zatoeni u taborima i radili cijeli ivot. Ujedinili su se u tajna drutva takozvana tongi zapoeli su val terora i nedjela: krae, iznuivanja, kockanje, klaenje i droga. Tako su 1908. godine svi Kinezi poslani natrag u domovinu, to je dravu stajalo mnogo novca. Vlada je bila odluna u namjeri da se to ne ponovi i tada su tabori zatvoreni i izgredi strogo kanjavani. No, usprkos tome Hendrick je proao kroz vrata CRCa kao da je

nevidljiv. Na mjeseevoj svjetlosti nade se na otvorenom i pronae puteljak koji je bio poluskriven vegetacijom. Ovdje, ispod limenog krova, nalazio se stari zahrali Ford crne boje. Hendrick se priblii oprezno, svjetla se upale i oslijepe ga, i on se naglo ukoi. Zatim se svjetla ugase i on zauje Mosesov glas: Vidim te, brate. Zagrle se s ljubavlju, a potom Hendrick prasne u smijeh. Ah! Dakle, ima automobil poput bijelca! Automobil pripada Bomwu. Moses ga pozove da sjedne i Hendrick se rastegne na sjedalu od mekane koe, uzdahnuvi. Zasigurno je bolje nego hodati. A sada mi reci, Hendrick, brate. to se dogodilo u CRCu? Moses je sluao ne prekidajui ga dok ga je Hendrick upoznavao s novostima. Zatim klimne glavom. Shvatio si to nam treba. Sve tee kao to sam si zamislio Bratstvo mora sadravati predstavnike svih plemena, a ne samo Ovambo. Treba dostii svako pleme, svaki kutak u taboru. To si mi ve vie puta rekao, pobuni se Hendrick, ali mi nikada nisi rekao razlog, brate moj. Ja imam povjerenja u tebe, ali ljudi koje sam sakupio, impiji koje sam osnovao, gledaju me i svi mi postavljaju jedno te isto pitanje. Pitaju me: zato? Koji je cilj, to e dobiti time, to e dobiti u bratstvu? A ti, to si im odgovorio, brate? Da budu strpljivi, ree Hendrick uz grimasu. Ne znam odgovor, ali se pretvaram kao da ga znam. A ako ne poputaju poput djece, onda ih tuem kao to se tuku djeca. Moses prasne u radostan smijeh, ali Hendrick zanijee glavom. Ne smij se, brate. Ne mogu ovako nastaviti u nedogled. Moses ga potapa po ramenima. I nee to morati uiniti. Ali, sada mi reci, Hendrick, to ti je najvie nedostajalo ovih mjeseci u CRCu? Hendrick mu odgovori: Osjeaj da ispod sebe imam enu. Imat e je prije nego to ova no proe. I to jo, brate moj? Toplinu dobrog pia u trbuhu, a ne tu bljuvotinu koju nama daju. Brate moj, ree mu Moses jako ozbiljno, odgovorio si sam sebi na pitanje koje si mi postavio prije toga. To e ljudi dobiti od bratstva. To su komadii mesa koje emo baciti naim lovakim psima: ene i pie, i naravno, novac, ali za nas koji smo na vrhu organizacije Bivola bit e toga jo, puno vie. Upali Fordov motor. Podruje s rudnicima zlata u Witwatersrandu prostiralo se u lancu dugom stotinjak kilometara. Najstariji rudnici poput Istonog Dagafontaina, nalazili su se na mjestu gdje je zlatna ila ponovno bila na odreenoj visini. Novi rudnici su pak na zapadu, gdje se ila nalazi na velikoj dubini, ali jako je bogata poput ove u Blyvooruitzichtu. Svi rudnici se nalaze u polukrugu oko kojih se razvilo bogatstvo, i podigli se gradovi. Moses

krene Fordom prema jugu, odnosno dalje od rudnika i naselja bijelaca. Cesta je postajala ubrzo puno loijom. Postala je ua i puna rupa i lokava nakon zadnje oluje. Zaponu zavoji, i niz malenih puteljaka. Svjetla grada ostala su u daljini, ali tu je bila iva neka druga svjetlost. Radilo se o stotinjak logorskih vatra naranaste boje, djelomino zastrtih vlastitim dimom. Ispred svake kolibe od kartona i lima nalazila se jedna takva vatra, a radilo se o predgrau. Bilo ih je prepuno, i bile su podijeljene gotovo nevidljivim puteljcima. Gdje se nalazimo, zapita Hendrick. U tajnom gradu, koji nitko ne prepoznaje, naseljenom ljudima koji ne postoje. Hendrick je vidio crne sjene medu barakama dok su prolazili Fordom pored njih. Svjetla osvijetle prizor: skupinu djece crnaca koji su bacali kamenje na psa lutalicu, tijelo koje je lealo pored puta, mrtvac ili koji pijanac; ena koja je kleknula da isprazni mjehur iza jedne barake: dva mukarca koji su se u tiini tukli: jedna porodica koja sjedi oko vatre i jede iz lonia meso iz konzerve te podignu zaueno pogled kad opaze automobil; i druge sjene koje su se hitro sklanjale u mraku. Vidjeli su na stotine takvih sjena, osjeajui prisutnost jo tisue i tisue njih. To je Drakes Farm, ree mu Moses. Jedan od nevidljivih gradova koji okruuju Goldi bijelaca. To amorfno naselje ljudi smrdjelo je po sagorjelom drvu i otvorenoj kanalizaciji, prljavim tijelima i peenom mesu. Osim toga smrdjelo je po otpadu koji je trunuo u lokvama i po stjenicama koje su se irile u nikada opranim leajevima. Koliko ih ima? Pet tisua, deset tisua. Nitko ne zna toan broj i nikoga nije briga. Moses zaustavi automobil i ugasi svjetla i motor. Tiina koja je uslijedila nije bila prava tiina: bio je to um mora u daljini i moglo se uti djeje stenjanje, lajanje pasa, enska pjesma, grube muke rijei, razgovori, veera na otvorenom, svae, stenjanje umiruih, uzdasi ljudi koji su praznili svoje mjehure, hrkali, vodili ljubav, kockali se ili pili. Moses izie iz automobila i pozove glasno u no. Nekoliko desetaka crnih sjena potri iz baraka. Bila su to djeca, shvati Hendrick, iako nije shvaao koliko im je godina, i kojeg su spola. . Pazite mi na automobil, zapovjedi Moses, bacivi novi koji zasvijetli na svjetlosti vatra dok ga jedan djeai ne dohvati u letu. Hej! Babah, vikali su. Moses povede svoga brata medu barake jo nekih pedesetak metara, a enski glasovi koji su pjevali postanu sve blii. Bila je to tugaljiva pjesma, koja je dirala u srce i uo se um drugih glasova, mnogih glasova, i miris alkohola i peenog mesa. Stignu do dugake i niske kolibe, barake podignute razliitim materijalom kao i sve ostale.

Zidovi su bili iskrivljeni, a sjena krova bila je neravnomjerna i nesigurna na svjetlosti vatre. Moses pokuca na vrata i najprije mu lice osvijetli svjetiljka, a potom ga puste unutra. Dakle, brate moj, ree Moses uzevi pod ruku Hendricka i krenuvi s njim unutra, evo nas: ovo je mjesto gdje e dobiti svoju porciju ena i pia. Baraka je bila puna ljudi da se nisu mogli vidjeti ni zidovi. Dim je bio zaista gust i trebali su vikati da bi se uli i na metar udaljenosti. Crna lica sjajila su se od znoja i uzbuenja. Ljudi su bili rudari koji su pili, smijali se, pjevali i dirali ene. Neki su bili mrtvi pijani i leali su na podu u svojoj bljuvotini. ene su bile iz svih plemena, naminkanih lica poput bjelkinja, odjevenih u ivahne boje i izazovno: pjevale su, plesale i ljuljale bokovima, hvatajui one s novcem i odvlaei ih odovud. Moses se nije morao izboriti za mjesto. Zid ljudi se kao udom otvori pred njim i mnogo ena mu se obrati s potovanjem. Hendrick ga je slijedio izbliza, cijenei ga zaista mnogo to je uspio stei takav utjecaj u samo tri mjeseca u Randu. Na vratima sa suprotne strane prostorije nalazio se straar, ruan mukarac koji se cerio; no, i on prepozna Mosesa i pozdravi ga rukom, a potom mu otvori zastor i pusti da proe. Prostorija iza zastora nije bila tako puna ljudi, bilo je stolova i klupica za goste. Djevojke su tu bile jo uvijek mlade, imale su sjajne oi i svjee lice. Golema crnkinja sjedila je za stolom u kutu, odvojenom od ostalih. Imala je lice u obliku punog mjeseca koje je karakteristino za aristokratske Zulue, ali su joj se crte lica gubile u debljini. Njena je koa bila boje jantara, tamna i sasvim glatka. Imala je masne naslage ispod ruke i goleme narukvice. Pred njom, na stolu, nalazile su se hrpe srebrenjaka i bakrenog novca, i snopovi novanica razliitih boja. Djevojke su neprestano poveavale te hrpe. Kad opazi Mosesa, njeni bijeli i savreni zubi zablistaju poput skupocjenog porculana. Nespretno ustane, otkrivi golema bedra koja su ju primoravala da hoda rairenih nogu. Krene mu u susret i pozdravi Mosesa kao poglavicu, dodirnuvi si elo i pljesnuvi rukama u znak potovanja. Ovo je Mama Nginga, ree Moses Hendricku. Glavna je vlasnica javnih kua i gostionica u Drakes Farmu. A ubrzo e biti i jedina. Tek tada Hendrick opazi da je poznavao gotovo sve ljude koji su sjedili za stolovima. Bili su Bivoli koji su stigli zajedno s njima vlakom iz Wenele, i koji su prvi primljeni u bratstvo zajedno s njime: pozdrave ga uz iskreno zadovoljstvo i predstave ga onima koje nije poznavao. Ovo je Henry Tabaka, onaj iz legende... ovjek koji je ubio nadzornika bijelca u vlaku..., i Hendrick odmah

opazi potovanje u oima ostalih. Ovi novi Bivoli bili su rudari iz drugih rudnika, koje su prvi Bivoli uveli u bratstvo i Hendrick shvati da su dobro izabrali ljude. Ve tri mjeseca moj brat nije dodirnuo enu ni alkohol vrijedne tog imena, izjavi Moses i sjedne na elo glavnog stola. Mama Nginga, ne elimo tvoj skokiaan. Ona ga destilira, ree obrativi se Hendricku i doda: Stavlja unutra ugljen, metilni alkohol, zmije i tko zna to jo da mu da jainu i okus. Mama Nginga prasne u smijeh. Moj je skokiaan poznat od Fordsburga do Bapsfonteina. I bijelci ga ak piju... da, ak i oni! Moda je dobar za njih, ali ne i za mog brata, izjavi Moses. Mama Nginga poalje k njima jednu od djevojaka s bocom brandvja s Rta. Moses dohvati djevojku oko struka i posjedne ju na koljena. Zatim otvori koulju koju je nosila i izvue njene okrugle velike grudi, koje su se sjajile na svjetlosti. Zapoinje se odovud, dragi moji Bivoli: s djevojkom i bocom, ree im. Samo u Goldiju ima pedeset tisua mukaraca daleko od svojih ena i svi ude za mladim mesom. Ima pedeset tisua mukaraca ednih od rada ispod zemlje, a bijelci im zabranjuju da utae ed ovime, nastavi protresavi bocom smee tekuine. Ima pedeset tisua crne brae u Goldiju i svi u depovima imaju hrpu novca. Mi, Bivoli, pobrinut emo se da dobiju to ele. Poloi u Hendrickovo krilo djevojku koja se nagne nad njega pribliivi tamne i sjajne grudi njegovom licu. Kad se zora spustila nad barakom u Drakes Farmu, Moses i Hendrick su koraali krivudavim puteljcima izvan javne kue prema mjestu gdje su ostavili automobil. Djeaci su i dalje pazili na Ford, poput akala oko lavlje rtve. Braa su gotovo cijelu no razgovarala u javnoj kui Mame Nginga i konano su usuglasili prve planove. Svakome podijele zadatke i obveze. Ali, ima jo puno posla, brate moj, ree Moses Hendricku i upali motor. Moramo pronai alkohol i ene. Moramo pridobiti sve gostionice i javne kue koje su jo uvijek samostalne, a samo je jedan nain da u tome uspijemo. Znam dobro o kojem je nainu rije, ree Hendrick. A imamo na raspolaganju impijeda provedemo to u djelo. Da, i indunu, glavnu osobu koja e predvoditi impije. Moses znaajno pogleda Hendricka. Vrijeme je da ostavi CRC, brate moj. Morat e posvetiti vie vremena i energije naem zadatku. Nee vie gubiti vrijeme i razbijati kamen u utrobi zemlje, svoje e vrijeme potroiti na razbijanje glava da bi osvojili mo i golemo bogatstvo. Osmjehne se bratu. I nee vie morati stenjati za tim tvojim draguljima. Ja u ti dati vie, mnogo vie. Marcus Archer se pobrine da se Hendricku raskine ugovor s CRCom i da mu

spreme dokumente za put jednim od vlakova koji su vozili rudare svojim domovima nakon isteka ugovora, u daleke gradove i naselja. Ali, Hendrick se nikada nije popeo u taj vlak: samo je nestao iz registara bijelaca i sakrio se u svijetu nevidljivih naselja. Mama Nginga mu je priredila baraku iza javne kue i djevojku uvijek na njegovu raspolaganju koja je pazila na red i istou, kuhala mu ruak i veeru, prala mu i grijala krevet. Nakon est dana od njegova dolaska u Drakes Farm impiji Bivola zaponu s djelovanjem. i Cilj je bio jasno objanjen i podvrgnut raspravi zajedno s Hendrickovim ljudima, i bio je jednostavan i jasan: uiniti od Drakes Farma njihovu utvrdu. Prvu no izgorjelo je dvanaest gostionica i javnih kua koje su pripadale konkurenciji. Vlasnici su umrli u plamenu, kao i pijani gosti koji su bili previe pijani da se izvuku van. Drakes Farm bio je previe daleko da vatrogasci stignu na vrijeme, tako da uope nije bilo pokuaja da se poar ugasi. Umjesto toga, stanovnici naselja se sakupe pred barakama u plamenu promatrajui prizor kao da je prireen za njihovu zabavu. Djeca zaponu plesati i vikati pred poarom, smijuljei se prascima boca alkohola koje su eksplodirale poput vatrometa. Gotovo se sve djevojke spase od poara. One koje su radile pobjegnu van gole, stiui oko sebe malo odjee i plaui za gubitkom malenog broja osobnih stvari i uteevine, svega to su posjedovale. Ali, odmah pronau ljubazne mukarce koji su ih utjeili i odveli do Mame Nginga. U roku od etrdeset i osam sati svi lokali ponovno su sagraeni i djevojke su ponovno imale pune ruke posla. Njihova se sudbina poboljala: dobro su ih hranili i odijevali i svaka je imala Bivola koji ju je titio od krade i nasilnih gostiju. Naravno, ako su pokuavale krasti, istukli bi ih. No, to su i oekivale, bio je to dio tretmana i zamjena za oca ili brau koje su ostavile u rodnom naselju. Hendrick im je dozvoljavao da zadre dobar dio za sebe i pazio je da im Bivoli ne oduzmu uz neku izliku. Velikodunost uzrokuje odanost, a odlunost rada ljubav, objasni Bivolima i tu politiku objasni i svim ostalim stanovnicima Drakes Farma. Rudari crnci dolazili su u barakopolis i bili su u istoj mjeri zatieni kao i djevojke. U vrlo kratkom roku kradljivci i varalice bili su obeshrabreni. I kvaliteta pia bila je bolja. Otad na dalje sve je bilo destilirano pod osobnim nadgledanjem Mame Nginga. Pie je bilo jako poput slona mujaka i grizlo je poput hijene, ali nije vie osljepljivalo nikoga niti je netko poludio od njega zauvijek: osim toga, budui da se proizvodio u velikoj koliini, manje je stajao: s dva ilinga mogao si se napiti do mile volje, ili voditi ljubav s

lijepom, istom djevojkom. Hendrickovi ljudi su ekali na postajama svih autobusa i vlakova koji su dolazili iz unutranjosti, skupljajui djevojke koje su pobjegle iz svojih domova ili plemena i uputile se prema bljetavilu Goldija. Skretali su najljepe prema bordelima Drakes Farma. Kad je taj izvor postao previe rijedak zbog poveane potranje, Hendrick poalje svoje ljude ak u naselja da dovedu djevojke obeavajui im brda i doline. Vlasti u Johannesburgu i policija dobro su znali o tim aktivnostima koje su se izrodile poput gljiva juno od rudnika zlata, ali pored perspektive da ih sravne sa zemljom i pronau alternativni smjetaj tisuama i tisuama beskunika, izabrali su da ne poduzimaju nita i da zatvore oi, a da im savjest bude ista, s vremena na vrijeme provodili su akcije, kanjavanja i uhienja. No, usprkos tome, kad su se ubojstva, krade i ostala teka zlodjela udnovato smanjila u Drakes Farmu, njihova tolerantna nezainteresiranost bila je ohrabrujua. Policijski upadi prestanu, a naselje se sve vie zapoelo razvijati, uz desetke tisua rudara, gdje su se mogli zabaviti na miru. Kad su imali dozvolu, radnici su dolazili iz svih dijelova Randa, izostavljajui i njima blia naselja. No, ostajalo je jo oko stotinu tisua moguih klijenata koji nisu mogli nikako stii do Drakes Farma i panja Mosesa Game usredotoi se na njih. Ako ne mogu doi, otii emo mi k njima, ree Hendricku. Objasni mu to mu je bilo potrebno, i Hendrick se pobrine da kupi kamione iz druge ruke i da zaposli mehaniara crnca koji e ih drati ispravne. Svake veeri jedan je konvoj tih vozila, prepunih djevojaka i pia, odlazio iz Drakes Farma prema okolicama ostalih rudnika, gdje bi se zaustavljali na teko uoljivim mjestima (primjerice u umarku, ili izmeu hrpe otpada iz rudnika), ekajui na klijente. A ovi su neprestano stizali jer su ih straari na vratima ulaza u rudarsko naselje, sada svi Bivoli, putali proi. Sada je svaki od Bivola dobivao svoj dio bogatstva bratstva. Dakle, brate, plae li jo za kameniima koje si izgubio?, zapita Moses Hendricka nakon prve dvije godine poslovanja u Drakes Farmu. u. Odrao si obeanje, nasmije se Hendrick. Sada imamo sve to jedan mukarac moe sebi poeljeti. Zadovoljava se s mrvicama, zadirkivao ga je Moses. to bi se jo moglo poeljeti?, zapita Hendrick u udu. Tek smo zapoeli, odvrati Moses. to nam je jo ostalo da uinimo, brate? Jesi li ikada uo za sindikat?, zapita ga Moses. Zna li to je to? Hendrick je bio zbunjen. Namrti elo i dobro razmisli. Znam da bijelci koji rade u rudniku imaju sindikat, pa ak eljezniari bijelci; uo sam za njega, ali jako

malo znam o tome. To su stvari koje se tiu bijelaca, i koje nas se ne tiu. Grijei, brate moj, ree mirno Moses. Sindikat rudara Afrike nas se tie, i te kako nas se tie. Zapravo, to je razlog zbog kojeg smo stigli ovdje u Goldi. Mislio sam da je to novac. Pokuaj malo razmisliti na pedeset tisua lanova sindikata koji plaaju iling tjedno: nije li to novac?, zapita Moses, i nasmije se u sebi dok je promatrao brata kako se mui s tekim raunom. Pohlepa mu je krivila usne, tako da je prostor bez dva zuba izgledao golem poput bunara u rudniku. Doista, radi se o golemoj svoti novca! Moses je dobio poduku u rudniku Hani gdje je uzalud pokuavao osnovati sindikat radnika crnaca. Bili su to jednostavni ljudi, bez imalo smisla za politiku: bili su razdijeljeni odanou prema svojim plemenima. Nisu se uope smatrali lanovima iste nacije. Pripadanje razliitim plemenima je najvea prepreka koja se nalazi na naem putu, objasni Moses Hendricku. Da smo samo jedan narod, bili bismo poput golemog crnog oceana, a naa bi mo bila beskonana. Ali, nismo jedan jedini narod, primijeti Hendrick. li; Kao ni bijelci, uostalom. Zulu se razlikuje od Ovamboa kao p kot od Kozaka ili Afrikaner od Engleza. Hej, vidim da si proitao neke od knjiga koje sam ti dao!, osmjehne se Moses. Siguran sam da za Kozake nikada nisu uo prije nego to si stigao u Goldi. Ti si me nauio mnogo toga o ljudima i svijetu u kojem ivimo, prizna Hendrick. Sada mi objasni, molim te, kako emo postii da Zulu nazove bratom jednog Ovamboa. Objasni mi kako emo se doepati moi bijelog ovjeka koji nas tako vrsto dri u aci. Sve su to mogue stvari: ruska nacija bila je razjedinjena u manje nacije kao i mi, afriki crnci. Bilo je tu Azijata i Europljana, Tatara i Slavena, ali su svi pod velikim vodom postali jednom nacijom i svrgnuli s vlasti tiranina koji je bio gori od naeg. Crncima je potreban voda koji zna to je dobro, a to loe za njih, i pod cijenu da deset tisua ljudi, pa ako je potrebno i milijun, daju svoje ivote za to. Voa poput tebe, brate?, zapita Hendrick. Moses se ponovno zagonetno nasmije. Za sada razgovarajmo o sindikatu rudara, ree. Nalik smo djeci koja se ue hodanju, korak po korak. Na narod mora biti primoran uiniti ono to e mu se na duge staze isplatiti, iako je na poetku moda bolno. Nisam ba siguran... Hendrick zanijee glavom na kojoj su se oiljci ponosno isticali poput dragulja. to traimo, brate moj? Bogatstvo ili mo? Sretnici smo, odvrati mu Moses. Ti eli bogatstvo, a ja elim mo. Budemo li postupili po mojim planovima, obojica emo imati to elimo. No,

usprkos golemim naporima Bivola u svim rudnicima, osnivanje sindikata se pokae sporim i tekim. Trebalo je sve initi u velikoj tajnosti, jer su zakoni, koje je izglasao parlament, postavljali stroga ogranienja to se tie sindikalnih drutava crnaca i zabranjivali su pogotovo kolektivne ugovore. Morali su se suoiti i s neslaganjima samih rudara, koji su sumnjali u pobornike sindikata. Svi su bili Bivoli, pripadali su tajnome bratstvu i nitko ih nikada nije izabrao. Obini rudari nisu bili zadovoljni to bi od plae trebali odvajati naknadu za sindikat, a da bi osnovali neto to nisu shvaali i u to nisu vjerovali. No, postupno, zahvaljujui naporima Bivola i savjetima doktora Marcusa Archera, osnivanje sindikata radnika crnaca se ipak ostvari u svim rudnicima. Odbijanje da se odvoje od ilinga mjeseno ipak je pobijeeno. Naravno, bilo je gubitaka i puno rudara snae smrt, ali konano je sindikat afrikih rudara brojio vie od dvadeset tisua lanova. Vlasnici rudnika pronali su se pred ve gotovim inom. Na poetku nisu htjeli to prihvatiti, njihov prirodni instinkt bio je taj da odmah razbiju tog raka: ali vlasnici rudnika bili su prije svega poslovni ljudi, ije je glavno zanimanje bilo izvui uti metal iz utrobe zemlje i sa to manjim problemima da nastave izvlaiti profit. Shvatili su odmah da je sindikalna borba opasna i da e ih sigurno otetiti, no, pristanu na prve razgovore s predstavnicima sindikata. Bili su pozitivno iznenaeni glavnim tajnikom koji je, iako se sam postavio na tu funkciju, bio inteligentna i razumna osoba. U njegovim tvrdnjama nije bilo ni traga boljevikoj dijalektici. Vie nego radikalan i agresivan, pokazao se spremnim za suradnju i pun potovanja. Evo ovjeka s kojim se moe razgovarati, rekli su gospodari. Izgleda da je nadaren za govornika. Glasnogovornik rudara nam je trebao, a ovaj izgleda dovoljno umjeren. Mogao je biti puno gori. I zaista, prvi susreti urodili su plodom, i uspjeli su rijeiti podosta sitnih problema, izludujuih, koji su se vukli ve odavno, uz zadovoljstvo radnika i uz dobit vlasnika. Zapoevi razgovore, sindikat Mosesa Game zapoeo je rjeavati vrlo brzo svaku vrstu problema i neslaganja s radnicima. Bilo je dovoljno pozvati tajnika i on je intervenirao. Svakoga puta kada bi se to dogodilo, Mosesov se poloaj uvrivao. I, naravno, nije bilo opasnosti od trajkova ili revolucionarnih podviga rudara. Shvaate li, brao?, objasni Moses na prvoj sjednici sredinjeg komiteta sindikata afrikih rudara, koja se odrala pored lokala Mame Nginge. Ako nas budu napali svim silama dok smo jo maleni, unitit e nas zauvijek. Taj Smith je pravi vrag i on je

zaista s najjai u vladi. Nije se dvoumio poslati vojsku s mitraljezima na 1 trajkae bijelce 1922. godine. to ne bi bio spreman uiniti protiv I trajkaa crnaca, brao? Zalio bi zemlju naom krvlju. Ne, moramo ih umiriti. Strpljenje je naa velika vrlina: imamo cijelo stoljee na raspolaganju, dok bijelac ivi na dan. S vremenom e crni mravi velda izjesti slonov kostur. Vrijeme je nae oruje, a neprijatelj je bijelac. Budite strpljivi, brao, i doi e dan kad e bijelac otkriti da nismo tako ukroeni da vozimo njegova kola, ve da smo lavovi koji riui deru blijedo meso. Kako su brzo proletjele sve ove godine. Izgleda mi kao da smo juer stigli vlakom iz pustinje u ova ravna i sjajna brda Goldija. Hendrick pogleda hrpe otpada iz rudnika dok je Moses vozio stari Ford u rijetkom prometu nedjelje ujutro. Nije vozio ni prebrzo ni previe polako, potovao je semafore (ta nova uda koja su tek instalirali na glavnim ulicama) paljivo promatrajui uokolo. Uostalom, uvijek je tako vozio. Nikada ne privlai panju bez razloga, uvijek je savjetovao Hendricku. Ne smije dati policajcu bijelcu izliku da te zaustavi. Ve te mrzi jer ima automobil, a on si ga ne moe priutiti: eli li se prepustiti njegovoj moi za samo takvu triariju? Cesta je prolazila pored polja za golf Johannesburg country duba, zelena oaza usred velda gdje je trava bila uredno pokoena poput tepiha, na zadovoljstvo igraa bijelaca koje su slijedili caddies crnci bosonogi. Izmeu stabala parka ve se moglo opaziti sjedite kluba: Moses uspori i skrene prema kraju golf igralita, prede preko presuene rijeke koju su zvali Sand Spruit River i krene puteljkom na poetku kojeg je stajao natpis: Rivonia farm. Slijedili su tu cesticu podiui prainu u zrak jo uvijek suh u visokom veldu, koja se potom sputala na travu, napraivi je crvenilom na gotovo teatralan nain. Cesta je vodila prema skupini kuica okruenih s malo zemlje, ne vie od dva do etiri hektara svaka: kuica doktora Archera nalazila se na samom dnu. Njega uope nije zanimala zemlja: nije imao ni vrt ni kokoinjac, kao ni ostali vlasnici. Njegova je kua bila jednostavna i bez velikih zahtjeva, etvrtasta i okruena balkonom: krov je bio slamnat. Nije se vidjela s ceste, jer je bila skrivena u gustoj makiji australskih eukaliptusa. Ispod stabala bila su parkirana etiri automobila. Moses parkira uz njih i ugasi motor. Da, brate moj, godine su proletjele, sloi se. Uvijek lete za ljude koji imaju pune ruke posla i pogotovo ako imaju teak zadatak. Oko nas svijet se mijenja. Dogodit e se velike promjene. Prolo je devetnaest godina od sovjetske revolucije, a Trocki je u egzilu. Hitler je ponovno osvojio rajnsko

podruje, a u Europi se govori o ratu. Ovim e ratom prokletstvo kapitalizma biti zauvijek uniteno i iz njegova pepela pobjedniki e se uzdignuti Revolucija. Hendrick prasne u smijeh pokazujui crnu rupu koju je jo uvijek imao umjesto dva prednja zuba. Te nas se stvari uope ne tiu. Ponovno se vara, brate. Tiu nas se kao to se tiu i svih ostalih. Ne shvaam. Pomoi u ti, ree Moses, poloivi mu ruku na rame. Dodi, brate, uinimo jo korak na putu prema shvaanju svijeta. Krenu zajedno prema staroj kui. Brate, danas je bolje za tebe ako dri otvorene oi i nauljene ui, ali usta zatvorena, upozori ga na stubama koje su vodile prema balkonu. Na taj e nain nauiti vie toga. Marcus Archer iziao je da bi ih doekao, ozarena lica od sree to ponovno vidi Mosesa. Potri mu ususret i zagrli ga s ljubavlju, a potom ne odvajajui se od njega pogleda u Hendricka. Ti mora da si Henry. esto smo razgovarali o tebi. Ja vas ve poznajem, doktore Archer. Vidio sam vas u I Weneli. Puno je vode prolo pod mostom!, ree Archer te mu prui ruku. I govori mi ti... Dio si porodice! Pogleda Mosesa s vidljivim oboavanjem. Podsjeao je Hendricka na mladu koja je oduevljena muevnou svoga mua. Hendrick je znao da Moses stanuje ovdje s Marcusom, i nije mu smetala ta veza. Shvaao je koliko je vano za uspjeh savjet i oslonac na ovjeka poput Marcusa Archera i sasvim je prihvaao cijenu koju je Moses plaao za to. I sam Hendrick je pokuao uiniti isto, no, nikada kao ljubavnu vezu, ve kao oblik muenja nad uhvaenim neprijateljem. Po njegovom nainu vienja nije postojala vea sramota koju je jedan mukarac mogao nanijeti drugome od te; no, usprkos tome, da se naao na bratovu mjestu, bio bi se ponio s crvenim bijelim ovjeuljkom na isti nain kao to je to uinio i njegov brat. Moses je bio vragolast to te nije prije pozvao k nama, ree Marcus i potapa Mosesa po ramenu. Ovdje ima puno vanih i zanimljivih ljudi s kojima si se trebao upoznati ve odavna. No, svejedno, udi sada da ti ih predstavim. Dohvati Hendricka pod ruku i povede ga u kuhinju. Bila je to tradicionalna kuhinja poput onih na selu, s kamenim podom, pei na drva u jednome kutu i hrpama luka, kobasica i dimljene unke koji su visjeli s greda na stropu. Za dugim stolom od svijetloga drva sjedilo je jedanaest ljudi. Pet bijelaca, ostali crnci, a njihove su godine bile sasvim razliite: od arke mladosti do oprezne starosti. Marcus polako proe od jednoga do drugoga, predstavljajui ih Hendricku, zapoevi s mukarcem koji je sjedio na elu stola. Ovo je John Dube za kojeg si zasigurno

ve uo kao Mafukuzela. Hendrick odmah osjeti strahopotovanje prema tom ovjeku. Hau, Babah, pozdravi starog Zulua uz veliko potovanje. Znao je da je on bio poglavica te nacije i osniva i izdava novina Ilanga Lase NataV, Sunce Natala i prije svega bio je predsjednik Nacionalnog afrikog kongresa, jedine politike organizacije koja je pokuavala razgovarati sa svim crncima June Afrike. Dobro te poznajem, ree Dube Hendricku sasvim smireno. Obavio si odlian posao s novim sindikatom. Budi nam dobrodoao, sine. Nakon Johna Dubea, ostali su bili manje zanimljivi za Hendricka, iako se medu njima nalazio mladi, vjerojatno mladi od dvadeset godina, koji je iznenadio Hendricka svojim stasom i ponosnim dranjem. Ovo je na mladi odvjetnik... Ne jo! Ne jo!, pobuni se mladi. Ubrzo e to biti, ispravi se Marcus Archer. To je Nelson Mandela, sin Henrvja Mandele iz Transkei. Dok su se pozdravljali na nain koji su se pozdravljali bijelci, koji je Hendricku jo uvijek izgledao bizaran, pogleda u oi studenta prava i pomisli: Evo malog lava! Bijelci koji su sjedili za stolom nisu se jako dojmili Hendricka. Bili su odvjetnici, novinar i jedan ovjek koji je pisao knjige i poeziju za kojeg Hendrick nikada nije uo, ali prema kojem su se ostali odnosili s potovanjem. Jedina stvar koja je iznenadila Hendricka u tim bijelcima bila je da su se ljubazno odnosili prema njemu. U drutvu u kojem je bijelac ak negirao postojanje crnca, osim ako bi mu morao uputiti koju zapovijed, i tada veinom otresito, bila je rijetkost pronai takvu panju, takvo prijateljstvo. Rukuju se s Hendrickom bez imalo zbunjenosti - stvar sama po sebi udna - i naprave mu mjesta za stolom, natoe mu vino iz iste boce i pozovu ga da se poslui hranom s istog pladnja. Zatim mu se obrate kao njima ravnom, nazvavi ga drugom i bratom. Izgledalo je da je Marcus Archer odlian kuhar. Spremao je jelo na pei na drva, tako zainjeno i ukraeno da Hendrick nije uspijevao razabrati nakon kusanja radi li se o ribi, mesu ili divljai. Ali, ostali su pljeskali oduevljeno za svako jelo. Moses je savjetovao Hendricku da ispuni usta hranom i da uti, odgovarajui samo ako bi bio pitan i tada samo vrlo kratko. No, usprkos tome, ostali su ga svi promatrali impresionirani njegovom veliinom. Njegova elava glava, golema poput topnike granate ispunjena golemim oiljcima, davala mu je opasan izgled ak i na njegov najnjeniji pogled. Razgovori su Hendricka jako malo zanimali, no, pretvarao se da paljivo i oduevljeno slua dok su ostali raspravljali o stanju u panjolskoj. Narodna fronta, koalicija socijalista, lijevo orijentiranih republikanaca

i komunista nalazila se u opasnosti zbog pobune vojske na elu s Franciscom Francom i svi su za stolom Marcusa Archera bili protiv te faistike izdaje. Izgledalo je vrlo vjerojatno da e se stanje pretoiti u graanski rat i svi su dobro znali da se samo iz njega moe izroditi revolucija. Dvojica bijelaca, pjesnik i novinar, izjavili su da namjeravaju otii to prije u panjolsku i stati na stranu revolucionara, a ostali bijelci nisu skrivali svoju zavist i divljenje prema njima. Sretnici ste, doista! Ja bih rado otiao s vama, ali Partija eli da ostanem ovdje! Te nedjelje popodne stalno se spominjala Partija. Postupno se drutvo usredotoi na Hendricka: izgledalo je gotovo unaprijed dogovoreno. Hendrick osjeti olakanje to ga je Moses natjerao da proita Marxov Kapital i neka Lenjinova djela, prije svega to uiniti? i Drava i revolucija. Istina je da su Hendricku vie prouzrokovala glavobolju, i nije uspio izvui iz njih vie od grube predodbe stvari: ali Moses se pobrinuo da mu ih prepria i razjasni glavne pojmove i misli tih velikana. Sada su se svatko pojedinano obraali Hendricku i ubrzo shvati da su ga zapravo procjenjivali. Pogleda u Mosesa i, premda se bratov izraz lica nije uope promijenio, osjeti da je njegova elja bila da se ponaa na odreeni nain. Je li ga moda htio navesti na utnju? Nije bio siguran. Upravo u tom trenutku Marcus Archer jasno ree: Naravno, osnivanje sindikata rudara crnaca je samo za sebe dovoljan razlog da si osiguramo konanu pobjedu u revoluciji... No, njegova je tvrdnja vie zvuila poput pitanja. Promatrao je Hendricka ekajui na odgovor i Hendrick nije ni sam znao odakle mu je stigla inspiracija. Ne slaem se, zarei i svi utihnu, ekajui nastavak. Povijest radnikih borba nas ui da se radnici zaustavljaju na sindikalnim traenjima, ako ih ne vodi revolucionarna partija, i da se ne bore protiv vlasnika i kapitalistikog drutva. Dakle, profesionalni revolucionari su nuni, vjerni svojim idealima, nadareni disciplinom vojnikog tipa, kako bi mogli povesti radnike prema revoluciji i pobjedi. Bio je to gotovo identian citat iz Lenjinova djela to uiniti?. Hendrick je govorio na engleskom. ak je i Moses bio dirnut njegovom govornikom spretnou, dok su se svi ostali meusobno smjekali od zadovoljstva, a Hendrick ozarena lica ponovno uuti. Bilo je to dovoljno. Vie nije trebao rei nita. Naveer, dok su se ostali pozdravljali u mraku, zahvaljujui jedni drugima, Moses i Hendrick su ostali gosti Marcusa Archera, budui da su dostigli cilj koji je Mosesu Gami leao na srcu: Hendrick je sada bio lan Junoafrike komunistike partije i Afrikog nacionalnog kongresa.

Marcus Archer je pripremio Hendricku sobu za goste. Leao je na malenom leaju, zauvi Marcusa i Mosesa da i oni odlaze na spavanje, uz osjeaj da je te veeri posijano sjeme njegove sudbine. Zasigurno su krajnje granice njegove sree, ali i vrijeme i okolnosti njegove budue smrti, bili odreeni u tim posljednjim satima toga dana. Zaspavi, zapljusne ga val oduevljena i straha. Moses ga probudi dok je vani jo bio mrak i Marcus ode s njim po Forda. Veldje bio bijel od mraza: utao je pod nogama, dok su se stakla automobila maglila. Marcus vrsto stisne Hendrickovu ruku. Samo naprijed, drue, ree mu. Budunost je u naim rukama. Ostave ga u mraku i na hladnoi, dok ih je on jo promatrao. Moses se nije vratio ravno u grad. Parkirao je Ford iza hrpe otpada, i on i Hendrick se uspnu na nj, na stotinu i pedeset metara visine. Stignu na vrh kad se sunce pojavilo na obzoru osvijetlivi blijedozlatnom bojom zimski veld. Sada shvaa?, zapita ga Moses dok su stajali rame uz rame na rubu strme planine otpada: i odjednom, poput izlazeeg sunca, Hendrick shvati veliinu bratovih namjera. Ti se ne zadovoljava dijelom svega, ree tiho. ak ni lavovskim dijelom, ree, pokazavi rukom na cijeli krajolik koji se prostirao pred njima. Ti hoe sve. Svu ovu zemlju i sve to ona sadri. Njegov je glas bio pun uenja zbog veliine vizije. Moses mu se osmjehne. Njegov je brat konano shvatio. Spuste se s hrpe otpada iz rudnika i krenu u tiini prema automobilu. U tiini se vrate u Drakes Farm. Nije bilo rijei da opiu to se dogodilo, kao to nije bilo rijei kojima se tono mogla opisati smrt ili roenje. Tek kad su izlazili iz grada, i trebali su se zaustaviti na jednome prolazu koji je sluio rudnicima, banalnost svijeta se ponovno vrati u njihove ivote. Maleni djeai odjeven u krpe skakuui da bi se ugrijao na jutarnjoj hladnoi potri prema njihovom automobilu i ponudi im novine. Moses mu dobaci bakreni novi i uze novine. Hendrick ih prelista i pokae prvu stranicu bratu. Na njoj je naslov glasio: Izabrana junoafrika ekipa za Olimipjadu u Berlinu nacija eli puno sree svojim ampionima. Poznajem ovog djeaka, bijelca, uzvikne Hendrick, smijui se punim ustima pred slikom u novinama. I ja, ree Moses: ali su promatrali dva razliita bijela lica u dugakom redu malenih slika. Naravno, Manfred je znao da je ujak Tromp imao udne navike. Kad bi ga mjehur probudio usred noi, i kad bi izlazio iz skladita i odlazio na zahod u vrtu pored ive ograde, gotovo je uvijek mogao vidjeti svjetlost u ujakovoj radnoj sobi. Jednom kad je ostao due budan nego inae, Manfred je

promijenio put i uljajui se kroz kupus tete Trudi prokiljio u kuu. Ujak Tromp je sjedio za radnim stolom poput namrgoenog medvjeda, muei si bradu prstima, s naoalama na golemom nosu izoblienom od udaraca, mrmljajui neto u sebi dok je na brzinu pisao na papirima razbacanim po cijelom stolu poput otpada rasprenog nakon uragana. Manfred je pomislio da priprema koju propovijed ne obraajui panju na udnovatost rada koji se ponavljao svake noi ve gotovo dvije godine. I jednog lijepog jutra potar crnac stigne na svojem biciklu pranjavom cestom s golemim paketom zapeaenim vie puta. Teta Trudi poloi golemi paket na stoli u predsoblju i sva djeca se zagledaju u njega razrogaenih oiju. Zagonetka je trebala biti odgonetnuta u pet sati kad je stigao ujak Tromp a djevojke, predvoene arah, mu potre u susret prije nego to je uao u kuu. Tata, stigao je paket za tebe! Naguravale su se iza njega dok se ujak Tromp pretvarao da paljivo promatra paket i proita naglas sve natpise. Zatim uze noi koji je drao u depu prsluka, opipa otricu na jagodici palca, odree konop koji je drao paket i paljivo skine papir smee boje. To su knjige!, uzdahne arah i djevojke razoarano odu. Samo je Manfred ostao promatrati. Bilo je to est primjeraka iste knjige, debele knjige s crvenim koricama i naslovom otisnutim zlatnim slovima. Bila je svjea iz tiska. Neto u nainu na koji se ujak Tromp odnosio prema knjizi promatrajui istodobno Manfreda, mladiu je govorilo o vanosti te knjige za ujaka. # Manfred proita naslov na prvom primjerku: Afrikaner i njegovo mjesto u povijesti i Africi. Bila je napisana na afrikansu, jeziku koji je jo uvijek ekao da postane slubenim jezikom. Manfred je to smatrao neuobiajenim: sva ugledna djela, ak i ona koja su napisali Afrikaneri, bila su napisana na nizozemskom jeziku. Upravo je htio iznijeti svoju misao, kad proita ime autora djela i trgne se. Ujae Trompe! Ti si je napisao! Starac se osmjehne skromno. No, vidjelo se da je bio jako sretan. Napisao si knjigu! Da, mladiu, ak i stari pas poput mene moe nauiti nove smicalice. Ujak Tromp uze u ruku hrpu knjiga i premjesti ih u radnu sobu. Poloi knjige nasred radnoga stola i podigne pogled te se iznenadi opazivi da ga je Manfred posvuda slijedio. O, oprosti, ujae Tromp, ree Manfred opazivi da je bio nepaljiv. U toj je sobi bio samo jo jednom u svom ivotu i iz posebnog razloga. Nisam te pitao, smijem li ui. Mogu li, molim te, ujae? Izgleda da si ve uao, ree ujak, te naizgled napravi strog izraz lica. No, ostani ako eli. Manfred se priblii radnome stolu s

rukama iza leda. U toj kui su svi nauili gajiti potovanje prema napisanoj rijei. Nauili su ga da su knjige najvee bogatstvo na svijetu. Mogu li dodirnuti jednu?, zapita i kad mu ujak Tromp dozvoli, dodirne kaiprstom ime autora: Tromp Bierman. Zatim uze u ruku prvi primjerak bojei se da svakog trenutka starac ne zapone vikati. Ali, budui da se to nije dogaalo, otvori knjigu i zagleda se u malena slova otisnuta na obinom papiru. Mogu li je proitati, ujae, molim te?, zapita ga oekujui odbijanje. Ali, ujak Tromp je bio zabavljen. eli li je proitati? Trepne oima pretvarajui se da je iznenaen, a potom se nasmije. Pa, mislim da sam je i zbog toga napisao... da je proitaju. Odjednom prasne u smijeh i oduzme knjigu iz Manfredovih ruku. Sjedne za stol i stavi si naoale na nos, umoi pero i napie posvetu na prvoj bijeloj stranici. Zatim proita to je napisao i prui knjigu Manfredu teatralnom gestom. Manfredu de La Reyju, Mladom Afrikaneru koji e dati svoj doprinos da uvrsti i zauvijek osigura mjesto koje pripada naem narodu u povijesti ovog kontinenta. Tvoj ujak koji te jako voli, Tromp Bierman. Stiui knjigu na prsima Manfred se povue prema vratima kao da se bojao da e mu je ponovno oduzeti. Zaista je za mene... je li moja?, zamuckivao je. I kad ujak Tromp klimne glavom: Da, tvoja je, mladiu, okrene se i potri iz sobe zaboravivi zbog urbe zahvaliti se ujaku. Manfred proita knjigu u tri noi, ostajui budan sve do kasno u no s pokrivaem na ramenima, i drhtavom svjetlou svijee. Bilo je petsto stranica gusto ispunjenih slovima, prepunih citata iz Svetog pisma, ali stil je bio jednostavan i lagan za itanje, nije bio prepun tekih pridjeva ili preobilnih opisa, i govorio je izravno Manfredovom srcu. Zavri sa itanjem prepun ponosa i hrabrosti, snage duha i religioznosti prema svom narodu, i prepun bijesa zbog progona i kraa neprijatelja. Ostane sjediti s knjigom u krilu, promatrajui sjene kako se pomiu, proivljavajui patnje mlade nacije, dijelei agoniju barikada s kolima, kad su horde crnaca napadale prve hrabre doseljenike, bacajui na njih koplja s ratnikim perjem prema konim zaklonima; dijelei uzbuenje istraivanja unutranjosti, to more nedirnute trave i nenaseljeno, koje su osvojili za sebe; dijelei na kraju i gorinu promatrajui kako im arogantni stranci oduzimaju zemlju, i konano ih dovodei u politiko i ekonomsko ropstvo nametnuto narodu koji je ve bio slobodan na zemlji koju je osvojio, plativi visoku cijenu, i u kojoj se ve raao generacijama i generacijama. Kao da je bijes mladia stigao do njega i pozvao ga, ujak Tromp se priblii putem,

oglasivi se kripom koraka na ljunku. Proviri s vrata zastavi da mu se oi priviknu na svjetlost svijee, a potom se priblii krevetu. Madrac zakripi pod njegovom teinom kad sjedne pored mladia. Ostanu u tiini nekoliko trenutaka, a potom ujak Tromp zapita: Dakle, jesi li je uspio proitati? Manfred se morao trgnuti da bi se vratio u stvarnost. Mislim da je to najljepa knjiga koju sam ikada proitao i koja je ikada napisana, proape. Vana poput Biblije. Ne kuni Boga, mladiu. Ujak Tromp pokua glumiti strogost, ali je bilo vidljivo da je jako zadovoljan, i Manfred ne zapita za oprost. Uzbueno je nastavio: Prvi put u svom ivotu znam tko sam i zato sam ovdje. Dakle, moj trud nije bio uzaludan, promrmlja ujak Tromp i ostanu u tiini oboje jo nekoliko trenutaka sve dok starac ne uzdahne. Napisati knjigu je osamljena pustolovina, ree. Kao i uzvikivati iz sveg glasa u noi, bez da te itko uje i odgovori na tvoj zov. Ali, ja sam te uo, ujae Tromp. Da, da, mladiu, ti si uo... ali samo ti. Ujak Tromp je grijeio. Vani, u mraku, mnogi su sluali... Dolazak stranca u naselje uvijek je dogaaj: dolazak trojice stranaca istodobno je prava rijetkost koja predstavlja nevjerojatnu senzaciju i za sve stanovnike je tema za razgovor i beskonane pretpostavke. Neznanci su stigli s juga vlakom koji je dolazio jednom tjedno. Bili su povueni i bezizraajnih lica, odjeveni u tamne kapute, nosei si sami kovege, preli su cestu smjestivi se kod udovice Vorster koja je drala mali pansion u svojoj kui s limenim krovom. Vidjeli su ih tek u nedjelju ujutro kad su izili u bijelim kravatama i crnom odjelu tipinom za nizozemsku reformiranu crkvu i zaponu se pribliavati rame uz rame prema crkvi, ozbiljni, zatvoreni i poboni, drei knjige za molitvu pod mikom desne ruke poput maa, vidljivo spremni da se suprotstave Sotani i njegovim zloincima. Uli su u crkvu i sjeli se na prvu klupu kao da na nju imaju pravo: porodice kojima je ta ast pripadala generacijama nisu se pobunile, ve su mirno potraile mjesto u posljednjim redovima. Glasine o prisutnosti tri stranca, koji su ve dobili nadimak tri kralja, stigle su u svaki kutak upe. Ljudi koji desetljeima nisu odlazili u crkvu odjenuli su se sveano i dovezli se kolima do mjesta iz puke znatielje. Sva mjesta u crkvi bila su popunjena. Ljudi su stajali uz zidove. Bilo je vie svjetine nego za vrijeme sveanosti kad se zahvaljivalo Bogu ili pokojoj zdravoj pobjedi nad hordama Zulua. Pjevanja su bila snana i predivna. Manfred je sjedio pored arah i tako je bio dirnut kristalnom njenou njena glasa da se nije mogao suzdrati da je ne poprati svojim tenorom. ak i pod

golemom kapom tradicionalne odjee arah je izgledala poput anela, sasvim plave kose i draesna, ozarena lica. Sa svojih etrnaest godina njena se enstvenost tek raala, tako da je Manfred osjetio udnovatu uzbuenost kad mu se, pogledavi ga iznad molitvenika, osmjehnula uz beskonano povjerenje i oboavanje. Sveta himna se zavri i svjetina zapone kaljucati, a potom se spusti tiina ispunjena napetou i nestrpljenjem. Propovijedi ujaka Trompa bile su poznate u cijeloj jugoistonoj Africi, i predstavljale su najveu zabavu na tom golemom teritoriju nakon tek otvorenog kina u Windhoeku, gdje se mali broj prisutnih uope usudio otii. Ujak Tromp bio je u punoj formi tog dana: tri gospodina u prvome redu provocirala su ga, ako se tako moe rei, ne udostojivi se niti ga posjetiti nakon njihova dolaska u mjesto. Dohvati dlakavim rukama rub propovjedaonice i nagne se prema svojim vjernicima poput ampiona u boksu koji se sprema na napad. Prostrijeli ih pogledom, a potom postane blai, i uz uzdah olakanja, zapone upravo onako kako se i od njega oekivalo: Grjenici!, zarei ujak Tromp gromkim glasom koji je odzvanjao u cijeloj crkvi. Tri stranca skoe na klupi poput onoga tko tek u trenutku kad zauje pucanj shvaa da je sjeo na top. Boja kua je puna grjenika koji se nisu pokajali... Ujak Tromp je zapoeo poput trube. Zapljusne ih uasnim optubama, muei ih rezanjem, koje je Manfred osobno zvao glasom, a potom im obeavajui spasenje, i nedugo zatim ponovno se vraao glasnim optubama i prijetnjama smru i prokletstvom, sve dok pokoja ena ne bi briznula u pla, a ostali zaponu vikati: Amen! Bogu hvala! i Aleluja! Konano su svi kleali drui dok je Tromp zapoinjao moliti za njihove due. Kasnije, svi vjernici su izili avrljajui iz crkve uz neku vrstu nervoznog olakanja, sretni kao da su upravo na sreu izbjegli nekom traginom prirodnom fenomenu poput potresa ili tajfuna. Tri stranca izili su posljednji i na vratima gdje ih je ujak Tromp ekao da ih pozdravi, rukuju se s njim i svatko mu se obrati ozbiljnim rijeima. Ujak Tromp ih je sasluao istom ozbiljnou, a potom se okrene i posavjetuje se s tetom Trudi, te im se ponovno obrati: Bio bih sretan da budete moji gosti za stolom. etiri mukarca se priblie kui sveanim koracima, dok su ih teta Trudi i djevojke slijedile na maloj razdaljini. Teta Trudi djevojkama da poseban zadatak i kad su bile izvan pogleda ostalih upljana, potre prve prema kui da sve prirede. Tri stranca nisu dopustili da njihovo avrljanje pokvari ruak tete Trudi kao to je i zavrjeivao. Na jednom kraju stola sjedila su djeca, u

tiini. Nakon ruka mukarci su ispili kavu i zapalili lulu na balkonu avrljajui dalje. Stigao je i trenutak druge mise. Tekst koji je ujak Tromp izabrao za drugu misu bio je: Gospod ti je pokazao siguran put. Takoer ga proita istom jainom, odlinim govorom, no, ovoga puta je citirao i dijelove vlastite knjige, uvjeravajui mnotvo da Gospod voli njihov narod, koji se trebao smatrati izabranim, i da mu je povjerio odreeno mjesto u svijetu. Ostajalo je samo da kae da su imali pravo na ovu zemlju jer su je naslijedili. Vie puta Manfred opazi da su tri stranca izmjenjivala poglede slaganja u prvome redu, dok je ujak Tromp jasnije potkrjepljivao svoje teze. Stranci su otili iz mjesta vlakom prema jugu u ponedjeljak ujutro i tjedni koji su uslijedili bili su za upu nadasve uzbudljivi. Ujak Tromp je sam ekao potara na kunom pragu svakoga jutra. Brzo je provjeravao pisma i svakog je dana postajao sve namrgoeniji. Prolo je tri tjedna prije nego to je prestao ekati na potara. Tako daje, kad je pismo konano stiglo, bio s Manfredom i pouavao ga boksu. Opazi ga na stoliu u predsoblju kad se uputio u kupaonicu da se opere prije veere. Manfred, koji mu je uvijek bio za petama, spazi da tetura kad je vidio peat od voska najviih crkvenih autoriteta u zemlji. Dohvati obavijest i ode u svoju radnu sobu, zalupivi za sobom vratima, tako da je Manfred ostao vani. Ostao je u sobi dvadesetak minuta, zakljuan, uz uvrijeenu tetu Trudi i gladnu djecu. Zatim izie, baci se u molitvu zahvaljivanja duu od uobiajene. arah je kolutala oima inei smijene grimase Manfredu koji ju je prostrijelio pogledom. Konano je ujak Tromp zavrio s lijepim Amen!, no, jo uvijek nije dohvatio licu: obrati se teti Trudi koja je sjedila nasuprot njega. Draga eno, ree joj. Sve ove godine uvijek si bila strpljiva, nikada se nisi alila. Teta Trudi pocrveni poput paprike. Nemoj pred njima, Meneer, proape, ali ujak Tromp joj se ponovno osmjehne jo ozareniji u licu. Dali su mi Stellenbosch, ree u savrenoj tiini ostalih. Pogledali su ga razrogaenih oiju. Svi su dobro shvaali to je to znailo. Stellenbosch, ponovi ujak Tromp, naslaujui se tom rijeju i uivajui u njoj vrkom jezika te je proguta poput prvog gutljaja rijetkog i izvrsnog vina. Stellenbosch je bio gradi, udaljen oko pedeset kilometara od Cape Towna. Tamo su sve kue bile izgraene u nizozemskom stilu, bijele poput snijega i sa slamnatim krovovima. Ulice su bile iroke, a sa svake strane rasli su golemi hrastovi koje je guverner Van Stel dao posaditi u sedamnaestom stoljeu. Oko grada vinogradi velikih dvoraca inili su predivan mozaik. Radilo se takoer o

malenom gradiu, draesnom i pitoresknom, no, bio je pravi centar kulture Afrikanera, gdje se razvijalo staro i poznato sveuilite koje je odgojilo i oblikovalo najvanije sinove u koloniji nizozemskog porijekla. Tu je njihov jezik roen i jo se razvijao, tu su njihovi teolozi jo uvijek raspravljali o metafizikim spekulacijama s vrlo konkretnim posljedicama. I Tromp Bierman je takoer studirao ovdje i jo uvijek se sjeao tih dana ispunjenih radom u sjeni velikih hrastova. Svi najvei ljudi su uili ovdje: Louis Botha, Hertzog, lan Christian Smith. Svaki vaniji graanin iz June Afrike zavrio je ovdje svoj studij. Bio je to Oxford i Cambridge June Afrike; a Trompu Biermanu povjerili su odgovornost da vodi tu upu! Bila je to najvia ast koju su mu mogli dodijeliti. Od sada na dalje sva e mu vrata biti otvorena. Imat e golemu mo, i mogunost da je povea: postat e promotor, inovator. Sve je sada postajalo mogue; sinodski savjet, sluba moderatora; vie mu nita nije bilo nemogue, sve je bilo na dohvat ruke, nije bilo vie ogranienja, ni prepreka. Sve se moglo dogoditi. Knjiga je ta koja je to uinila..., zamuckivala je teta Trudi. Nikada nisam mislila... ja nisam shvaala... Da, knjiga je sve to uinila, nasmije se ujak Tromp. I trideset godina tekoga rada. Stanovat emo u velikoj palai u Eikeboom Streetu i imat emo tisuu funta godinje. Imat emo sobu za svaku od djevojaka i Manfreda i pohadat e fakultet na raun Crkve. Drat u mise velikanima nacije i mladoj inteligenciji. Bit u lan fakultetskog vijea. A ti, draga moja eno, imat e za stolom profesore i ministre vlade: njihove supruge bit e ti prijateljice..., zastane posramivi se. Ali, sada se pomolimo. Molimo Boga da nas blagoslovi u skromnosti: i da nas dri daleko od smrtnih grijeha ponosa i tatine. Svi kleknite!, zagrmi. Svi na koljena i molite se! Juha se sasvim ohladila kad im je dozvolio da ponu s jelom. Presele se dva mjeseca kasnije, nakon to je ujak Tromp predao upu svome nasljedniku koji je tek zavrio teoloko uenje ujaka Trompa. Imali su osjeaj da su svi u krugu od stotinu milja oko mjesta doli na eljezniku postaju pozdraviti ih i poeljeti im sretan put. Do tog trenutka Manfred nije shvatio koliko ljubavi i kakav je ugled ujak Tromp imao u krilu stanovnitva mjesta. Mukarci su bili odjeveni u svoja sveana odjela i jedan za drugim rukovali su se s njime, zahvaljujui mu i poeljevi mu boji blagoslov. Neke su ene plakale, a sve su donosile darove: koare sa unkama i konzervama, torte i mlijeko, kolae, torbe hrane... bilo je dovoljno za cijelu vojsku. etiri dana kasnije porodica je presjela na drugi vlak u Cape Townu. Imali su jedva dovoljno

vremena da skoknu do Adderlev Streeta i pogledaju legendarni Tafelberg, planinu koja je nadvisivala grad, a potom ponovno trkom uspeti se na vlak i voziti se jo kratak dio puta do njihova krajnjeg odredita, u nizini Rta medu breuljcima s vinogradima u podnoju planina. i akoni i pola kongregacije ekali su ih na postaji u Stellenboschu da bi im poeljeli dobrodolicu. Porodica naglo opazi da se ritam njihova ivljenja sasvim promijenio. Ve od prvog dana, moe se rei, Manfred je bio usredotoen na pripreme za prijemne ispite na fakultetu. Uio je od jutra do veeri dva mjeseca i proe tjedan dana u ispitima, ekajui uzbueno ishod. Pokazao se najboljim u njemakom, trei u matematici i osmi u opem poretku. Urodile su plodom sve te godine uenja provedenih u porodici Bierman. Na poetku godine primili su ga na pravni fakultet. Teta Trudi se svim silama suprotstavila njegovom ulazu u koled fakulteta. Sada je, primijetila je ona, Manfred imao svoju sobu samo za sebe: a djevojkama e bolno nedostajati, ree, ukljuivi i sebe medu jadne patnice. Ne raunajui na to da bi time znatno utedjeli, iako je Tromp sada imao veliku zaradu. Ali, ujak mu krene u pomo. Diskretno je dogovorio financijska davanja za koja porodica nije saznala i koja su se odnosila na Manfedov smjetaj u studentskom domu. Biti u kui prepunoj ena postupno bi ga dovelo do ludila. Bolje je da se pridrui svojim vrnjacima i da ivi punim pluima studentskim ivotom. Tako se Manfred 25. sijenja sav sretan uputio pred predivnu palau u nizozemskom stilu, pretvorenu u rezidenciju za studente, Rust en Vrede. U prijevodu je to ime znailo Mir i odmor, i ubrzo shvati ironiju tog imena, u roku od prvih pet minuta, kada su otkrili da je bruco. Oduzmu mu ime i nadomjeste ga prdcem koje je dijelio s devetnaest drugih brucoa kue. Upozorili su ga da nikad ne govori ja ve jednostavno ovdje prisutan prdac; i da uvijek pita za dozvolu (ne samo starije, ve i zidove koleda), prije nego to uini bilo to. Morao je neprestano frfljati gluposti poput: asna vrata, ovaj prdac bi htio proi ili asna zahodska koljko, ovaj bi prdac htio sjesti. Unutar koleda on i ostali brucoi nisu se mogli normalno kretati, ve unatrake ak i kada bi se uspinjali ili sputali stubama. Bile su im zabranjene veze sa lanovima porodice ili prijateljima, ali pogotovo s prijateljicama; ako bi ih iznenadili da su samo gledali JHema kojoj lijepoj djevojci, oko vrata bi im vezivali karton s aatpisom: Pozor! Seksualni manijak. Svakih sat vremena stariji bi ulazili u njihove sobe i ispremjetali i pobacali sve u zrak. Madrac, plahte i pokrivae

pobacali bi po podu, a potom na njih bacili sve knjige i odjeu brucoa. Nakon dva do tri puta takve invazije brucoi bi donosili odluku da spavaju na ploicama hodnika, ostavljajui sobu u neredu. Zatim bi stizala inspekcija, na elu s Roelfom Standerom, gospodskim studentom sa etvrte godine fakulteta. Najodvratnija ste banda razbojnika koju smo ikada imali u ovom studentskom gradiu, rekao bi na kraju provjere. Imate sat vremena na raspolaganju da savreno poistite vau sobu; nakon toga ete morati obaviti dugi mar zbog vaeg nedolinog ponaanja. Bila je pono kad je Roelf Stander konano izjavio da je zadovoljan i kad ih je postrojio za mar. I evo, ulicama mirnog gradia etali su brucoi, vezani konopom oko grla, s rukama zavezanim iza leda, s jastukom u ravnotei na glavi i svi u gaama. Izlazili su iz grada koraajui prema planini. Bio je to najtei put s najvie kamenja: kad bi tko pao, povlaio bi za sobom i brucoa koji je hodao ispred njega i onog koji ga je slijedio. U etiri sata ujutro ponovno su ih vraali u grad okrvavljenih nogu i s oiljcima od konopa na vratovima. U koledu bi ponovno otkrili da je njihova soba neuredna, obavjetavajui ih da e Roelf Stander ponovno proi u pet sati ujutro i pregledati sobu. Na fakultetu je predavanje zapoinjalo u sedam sati: nije bilo vremena ni za doruak. Sve se to smatralo lijepom alom. Docenti su uvijek zatvarali jedno oko uz izliku da je mladost mladost, a ritual s brucoima je bio dio tradicije koji je novim studentima davao osjeaj pripadnitva posebnom drutvu. No, usprkos tome, esto se dogaalo da su stariji iskoritavali injenicu da nije bilo kazna i dogaalo se da bi i pokojeg brucoa divljaki pretukli ili ak namazali katranom, a potom ga nakitili perjem. Manfred zauje nekoga kako se radosno smije nakon takve kazne: nisu pomiljali na to da topli katran na koi moe boljeti, da e osoba nakon takve ale zavriti u bolnici. Bruco kojemu je ala bila poinjena nije se nikada vie vratio na fakultet, ali stvari su se potom zatakale. Neki brucoi su se povukli nakon prvih nekoliko tjedana, jer glavni i odgovorni ljudi na fakultetu uope nisu imali nimalo sluha za osobe njene grade. Jedna od rtava, astmatiar, bio je proglaen krivim zbog neposluha prema starijima i optueni je trebao biti kanjen kaznom annegatio. Kaznu su izvrili u zahodu koleda. etvorica snanih starijih studenata dohvate jadnika i spuste nekoliko puta njegovu glavu u zahodsku koljku. Bila su prisutna i dva studenta medicine s pete godine koji su provjeravali puls i otkucaje srca rtve za vrijeme postupka: ali, nisu imali na umu astmu i za dlaku se guenje

utapljanjem nije doista i dogodilo. Samo zahvaljujui injekciji stimulirajueg lijeka koju su mu dala dvojica to su se nala u panici uspiju spasiti mladia, koji je dan kasnije otiao, kao i ostali, i nikada se vie ne vrativi. Manfred, usprkos svome stasu, miiima i snazi, koji su ga inili prirodnom rtvom, uspije suzdrati bijes i drati jezik za zubima. Stoiki se pustio da ga provociraju, sve dok krajem drugog tjedna muenja ne ugleda natpis u zajednikoj prostoriji. Svi prvaci se trebaju okupiti u 16 sati u dvorani fakulteta za selekciju boksake ekipe - Roelf Stander, kapetan boksake ekipe. Svi studentski koledi bili su specijalizirani u nekom sportu: jedni su igrali rugby, drugi su bili jaki u atletici. Sport Rust en Vrede bio je boks. Zato je Manfreda (osim to je i on sam uio boks) ujak Tromp upisao na ovaj koled. Bio je to i razlog to je dvorana bila prepuna gledatelja. Bilo ih je tristotinjak koji su sjedili oko ringa kad je stigao Manfred zajedno s ostalim okovanim brucoima. Poveli su ih do svlaionica, gdje su se presvukli i ponovno poredali uza zid po visini. Roelf Stander ih pogleda jednog po jednog s popisom u ruci pronalazei svakome para. Bilo je oito da ih je ve procjenjivao i prethodnih dana. Manfred je bio najvii i najsnaniji od svih novih brucoa, bio je na jednom kraju reda i Roelf Stander se zaustavi pred njim. Nema snanijeg prdca od ovog, izjavi, a potom utihne prouavajui Manfreda. Koliko ima kilograma, prde? Srednje teka kategorija, gospodine, a Roelf stisne lagano oi. Ve je u Manfredu vidio najboljeg kandidata, a zauvi ga da govori boksakim rjenikom, jako se razveseli. Jesi li ve boksao, prde moj?, zapita ga, a potom mu uputi grimasu nakon odgovora: Nikada nisam odigrao susret, samo sam vjebao, gospodine. U redu. Ja sam teka kategorija, ali budui da nema tvoje, osim tebe, ja u ti ponuditi nekoliko mojih udaraca, ako mi obea da me nee previe izmuiti, prde moj! Roelf Stander bio je kapetan ekipe, regionalni prvak amatera i mlada nada junoafrikog boksa za Olimpijadu u Berlinu 1936. Njegove su rijei bile vie nego ironine i prisutni su se gromko smijali. ak ni Roelf nije uspijevao potisnuti vragolasti smijeak. U redu, zaponimo s lakim udarcima, nastavi, vodei ih u dvoranu. Brucoi su sjedili na dugoj klupi na dnu dvorane, odakle se ring loe vidio iza privilegiranih redova starijih gledatelja. Roelf i njegovi pomagai, mahom lanovi boksake ekipe, navuku rukavice prvoj dvojici i povedu ih u ring. Dok se sve to odvijalo, Manfred se osjeti promatranim. Budui da su stariji bili daleko, slobodno promotri medu gledateljima. Zaboravio je koliko je draesna

arah, ili se moda u ta dva tjedna toliko proljepala: njene oi su se sjajile i imala je crvene obraze od uzbuenja. Dovikivala je njegovo ime maui ipkastim rupcem. Ostao je mirno, i kriomice joj namignuo dok mu je ona poslala poljubac otpuhnuvi ga s vrhova prstiju i ponovno sjela pored planinske veliine ujaka Trompa. Oboje su doli!, razveseli se Manfred. Do tada nije osjetio da mu nedostaju. Ujak Tromp okrene glavu i osmjehne se, otkrivi bijele zube medu crnom masom brade: zatim ponovno pogleda prema ringu. Zapone prva runda. Dva boksaa laka poput perca bace se jedan na drugoga mlatarajui rukama poput vjetrenjaa, ali jedan je bio puno jai i ubrzo krv zacrveni ring. Roelf Stander zaustavi me u drugoj rundi i utjei gubitnika potapavi ga po ramenima. Bravo, bravo. Nije sramota izgubiti. Uslijedili su drugi susreti, svi uzbudljivi, jer nitko nije htio ispasti neznalica i slabi. No, gotovo su svi bili neiskusni i nespretni. Na kraju je na klupi ostao sjediti samo Manfred. U redu, prde!, ree stariji navukavi mu rukavice. Da vidimo, to zna. Manfred spusti s ramena runik upravo u trenutku kad je Roelf Stander izlazio iz svlaionice i ulazio u ring. Na sebi je sada imao smeu majicu i hlaice sa zlatnim rubovima, boje sveuilita, a na nogama nije imao teniske kao i ostali, ve prave visoke cipele za boks. Podigne rukavice da prekine zviduke i smijeh. Gospode i gospodo, za posljednjeg kandidata koji je srednje teke kategorije nema protivnika. Tako u ga ja osobno isprobati. Povici i smijeh odmah zaponu: medu njima se ipak moglo uti: Samo polako, Roelf! i Nemoj ubiti jadnog prdca! Roelf se nekoliko puta nakloni da bi im unaprijed osigurao svoju milost, pogotovo se obraajui klupama gdje su sjedile djevojke s kojih su se uli uzbueni i arki povici. Roelf je bio visok i lijep, imao je tamne, sjajne oi i naglaenu eljust. Imao je gustu kosu koja se sjajila od briljantina i njegovane brie poput lorda. Kad je Manfred stigao do visine prvih redova, nije se uspio suzdrati da ne pogleda prema arah i ujaku Trompu. arah je skakala na sjedalu, vrsto drei ake na crvenim obrazima. Udari ga, Manie, uzvikivala je. Dohvati ga!, dok je ujak Tromp klimao glavom. Brz poput mambe, mladiu, hrabar poput ratela!, apne mu na nain da ga je samo on mogao uti. Manfred podigne glavu i prede preko konopa, osjeajui se laganiji i spretniji nego prije. Jo jedan stariji student je uzeo na sebe da sudi susret. U ovom kutu, 84 kilograma teine, kapetan ekipe sveuilita i ampion amatera regije Rta Dobre Nade... Roelf Stander! A u ovom drugom kutu, 78 kilograma

teine, i u znak potovanja prema heterogenoj i enskoj publici nije koristio nadimak prdac, Manfred de La Rey. Zazvoni gong i Roelf izie iz kuta plesnim koracima, ljuljajui se i osmjehujui se iznad podignutih rukavica. Kruili su jedan oko drugoga prouavajui se pozorno. Plesni okret na jednu stranu, plesni okret na drugu stranu. Smijeak se izgubi. To nije oekivao. Obrana njegova protivnika izgledala je neprobojna. Plava glava skupljena medu miiava ramena, kretao se lagano ringom poput oblaka. Zna udarati! Roelf se razbjesni. Lagao je. Ovaj ovdje je boksa. Pokua ponovno zauzeti sredite ringa, ali ga protivnik odmah udalji premjestivi se opasno s lijeve strane. Nisu si jo izmijenili ni jedan jedini udarac, ali smijeh gledatelja je prestao. Shvatili su da prisustvuju neemu izvanrednom: opazili su promjenu u Roelfovom stavu i njegov jai napor: i tko ga je dobro poznavao, primijetio je i zabrinute bore koje su se mogle opaziti u uglovima usana i oiju. Roelf zamahne lijevom rukom da ga iskua, ali ga protivnik nije pokuao ni izbjei, obranivi udarac bez imalo muke podignuvi rukavicu. Taj kratki kontakt bio je dovoljan da shvati Manfredovu snagu. Pogleda ga u oi: bio je to njegov trik da zavlada nad protivnicima. Oi tog mladia imale su udnovatu boju, poput topaza: i Roelfa podsjete na oi leoparda koji je zaklao janjce i kojeg je njegov otac uhvatio jednom u zamku na breuljcima pored imanja. Bili su jednaki: i, evo, upale se zlatnim, hladnim svjetlom, neljudskim i krvolonim. Nije bio toliko strah koji je Roelf Stander osjeao u grudima, koliko predosjeaj uasne opasnosti. Pred njim je stajala okrutna zvijer u ringu. Opaao je krvolonost u njegovim oima i pokua ga instinktivno izbjei. Ponovno upotrijebi lijevi udarac, to je bio njegov najbolji udarac, ciljajui ravno u te nemilosrdne oi. Udarac nije pogodio protivnika. Proe kroz zrak, Roelf se oajniki pokua pokriti, ali ponudi bok, moda na stotinku sekunda i u tom trenutku neto prasne u tom otkrivenom dijelu. Udarac nije ni opazio: uope nije shvatio ni to je, jer nikada nije primio tako snaan udarac. Izgledalo je da mu je u unutranjosti sve prsnulo, slomilo mu rebra, paralo mu plua i istisnuvi mu zrak koji ga je grebao u grlu. Zateturao je unatrag, muen boli. Konopi su ga zapekli u pojasu i ispod pazuha i ponovno ga odgurnuli prema naprijed. Vrijeme je izgledalo usporeno: pogled mu se razbistrio i izotrio, kao da mu je tijelo bilo pod efektom kakvog opojnog sredstva: tako da je ovoga puta opazio udarac. Pomisli da rukavica ne sadri ruku od krvi i mesa, ve malj, i prou ga trnci. No ne uspije ga izbjei i ovoga puta je udarac bio jo jai.

Nevjerojatan nije takvu snagu niti mogao zamisliti. Osjeti kako se u njemu neto lomi i noge mu se rastope poput voska. Htio je kriknuti od boli, ali uspije se svladati. Htio je pasti, ali su ga konopi pridravali, i ponovno ga odgurnuli prema protivniku. Dok je imao osjeaj da se razbija poput ovjeka od stakla, primi i trei udarac, stigao je strelovitom brzinom, poput lopte, ispred lica. Nije ga niti osjetio. Primi ga izravno i ne shvati vie nita, zavri s licem okrenutim prema podu i ostane leati nepomino. Meu gledateljima ena vrisne i odmah se rairi zgranuta uznemirenost. Svi skoe na noge, u nevjerici i uzbueni, i zaponu trati prema ringu, i tapati Manfreda po ramenima, dok su neki pokuavali, uzalud za sada, da ponovno oive ampiona koji je zavrio na tlu. ene su bile prestravljene. Neke su jo uvijek vritile, zaprepatene i uzbuene. Htjele su vidjeti! I evo Roelfa Standera kako konano silazi dolje s ringa visee glave, ljuljajui se poput deset pijanaca, dok su ga pomagai pridravali i pokuavali izbjei da si ne zaprljaju odjeu. Jedva se okrene i pogleda slavljenika Manfreda kojemu su svi pljeskali i pozdravljali ga. Lica ena iskazivala su strah i uas, ali neka i poudu: jedna mu je, dok je Manfred prolazio, dodirnula rame. Ujak Tromp povue arah za ruku da ju umiri, jer je skakala i urlala poput dervia u transu. Izvue ju na svjetlost dana. Bila je jo uvijek sva izvan sebe od velikog uzbuenja. Bilo je predivno... tako brzo i tako lijepo. O, ujae Trompe, nikada nisam vidjela nita ljepe u svom ivotu. Nije li predivan mladi? Ujak Tromp promrmlja, ali ne ree nita, sluajui i dalje njeno avrljanje cijelo vrijeme do kue. Tek kad su se uspeli stubama impozantnog ulaza, zaustavi se i pogleda za sobom, kao da trai osobu ili mjesto koje je ostavljao. Njegovse ivot promijenio, i na e se takoer promijeniti, promrmlja jednostavno. Molim Boga svemoguega da ne moram nikada aliti zbog ovoga to se danas dogodilo, jer sam ja jedina odgovorna osoba za sve ovo. u Ritual za ulazak u drutvo starijih studenata trajao je tri dana i Manfredu je i dalje bilo zabranjeno da se drui s ostalim brucoima. No, za njih je postao bog, utjelovljivao je njihove nade za spasenje, i svi su se tiskali oko njega da bi pobijedili osjeaj ponienja i manje vrijednosti koji su ih muili, pronalazei snagu i odlunost u njemu. Posljednje veeri je bilo najgore. Povezanih oiju bez prethodnog spavanja, bili su primorani sjediti nepomino na jako uskoj dasci s limenom kanticom na glavi po kojoj je stariji student trebao lupati bez prethodnog obavjetavanja; izgledalo im je da no nikako ne prolazi. Zatim, u rano jutro,

skinute su im kantice i zavoji i Roelf Stander se obrati brucoima: Ljudi!, zapone, i oni trepnu oima zauvi to novo ime koje im je do tada bilo oduzeto, oamueni pomanjkanjem sna i zaglueni udarcima u kanticu. Ponosni smo na vas... najbolja ste skupina brucoa koja je stigla u koled otkada sam i ja stigao ovdje kao bruco. Proli ste sve ispite ne trepnuvi okom i bez ikakva aljenja. Dobro nam doli u Rust en Vreder. sada je ovo va dom, a mi smo vaa braa. I stariji studenti zapljusnuli su ih smijehom, rukovanjem i tapanjem po ramenima. Hajde, mukarine! Idemo do bara da vam platimo pie. Tako je reio Roelf Stander i stotine studenata iziu drei se pod rukom, i pjevajui himnu koleda, odlazei u pravcu hotela Drosdv. Zaponu lupati po jo zatvorenim vratima sve dok im barmen ne otvori vrata iako nije jo bilo doba kad je mogao prodavati alkoholna pia. Prazne glave zbog neprospavanih noi i s pivom u trbuhu, Manfred je imao budalasti osmijeh na licu i da bi se zadrao na nogama naslanjao se na barski ank. Odjednom osjeti da se neto trebalo dogoditi i okrene se. Gomila studenata ratrkala se oko njega ostavivi prolaz kroz koji je prolazio Roelf Stander, taman u licu i opasan. Manfredu srce jae zakuca shvativi da je to prvi put da su se ponovno vidjeli nakon susreta od prije tri dana. Zasigurno nee biti zabavno. Poloi au na ank, razbistri si glavu i okrene se prema ovome da bi mu se suprotstavio. Roelf se zaustavi pred njim i ostali, brucoi i stariji, svi se zguraju da ne izgube ni jednu jedinu rije. Potrajalo je nekoliko sekunda: nitko se nije usudio ni zucnuti. Htio bih ti uiniti dvije stvari, zarei Roelf Stander i dok je Manfred ve spremao obranu, osmjehne mu se, simpatinim osmijehom i nadasve srdanim te mu prui desnu ruku. Prije svega, elim ti pruiti ruku; drugo, elim ti platiti pivo. Pobogu, Manie, nikada nisam primio takve udarce poput tvojih. Svi se zaponu veselo smijati i dan se raspri u oblaku piva i srdanosti. Stvar se mogla svriti na tome, jer je vrijeme ispita za brucoe bilo dovreno, a Manfred je uao u bratstvo Rusten Vrede, no, ostajala je jo pozamana drutvena razlika izmeu studenata na etvrtoj godini, predsjednika studenata i kapetana boksake ekipe i brucoa. No, usprkos tome, sljedee veeri, sat vremena prije veere, netko zakuca na Manfredova vrata: bio je to Roelf, u togi i kapi bratstva. Sjedne i zapone avrljati s Manfredom o boksu, o studiju prava, o geografiji jugozapadne Afrike. Kad je zazvonio gong, ustane. Sutra ujutro u pet dolazim po tebe i idemo zajedno trati. Za dva tjedna imamo vaan susret s

Ikeysima. Na Manfredov zauen izraz lica zapone se smijati. Jo ti nisam rekao? U ekipi si. Nakon toga svaku veer Roelf je dolazio k njemu prije veere, esto s bocom crnoga piva u ruci, u depu akademske toge koju bi bratski podijelili, postavi sve oputeniji i sigurni u uzajamno drutvo, postavi prijatelji. Stvar nije izbjegla ostalim studentima koleda, starijima i brucoima, i Maniejev ugled se povea. Dva tjedna kasnije susret s Ikevsima je bio odreen za sve etiri kategorije, i Manie je trebao prvi put braniti boje sveuilita. Ikevs je bio nadimak studenata iz Cape Towna, engleskog jezika, bili su tradicionalni protivnici Stellenboscha gdje se govorio afrikans. Studenti ovog sveuilita zvali su se Maties. Suparnitvo izmeu dva sveuilita bilo je tako snano da su navijai dolazili na nekoliko kamiona, s bojama sveuilita, puni piva i oduevljenosti, inei veliku buku. Ispune polovicu sportske dvorane pjevajui svoje himne, dok su im se navijai Metiesa suprotstavljali sa svojim bojama i pjesmom. , i ^ Manfredov protivnik bio je Laurie King, iskusan boksa, dobrih ruku i snane eljusti: u etrdeset meeva amatera nikada nije zavrio na podu. Gotovo nitko nije nikada uo za Manfreda de La Reyja i malo ga je tko poznavao i njegov prvi korak su shvaali samo kao neto prolazno. Laurie King je pak uo priu o njemu i shvaao je ozbiljno. Tako se drao daleko dobru polovicu prve runde, sve dok gledatelji nisu zapoeli zviditi i psovati. No, sada je ve znao o kakvom je boksau rije i pomislio je da nije toliko opasan koliko su govorili, iako se dobro kretao. Ude u obranu da bi iskusio mo njegovih udaraca. Posljednju stvar koje se kasnije sjeao bile su ute i krvolone oi, dvije eravice poput sunca u Kalahariju. Naao se na podu ne znajui ni kako je tamo zavrio. Iako ga je spasio gong, Laurie King se vie nije mogao podii do poetka druge runde. Odustane od mea s glavom koja mu je visjela poput pijaneve, dok su ga pomagai pridravali i odvlaili u svlaionicu. U prvim redovima ujak Tromp je reio poput ranjenog bivola, a pored njega je arah vritila iz sveg glasa plaui od sree i oduevljenosti. Dan kasnije u afrikanerskim novinama Burger, Graani, iziao je lanak u kojem je Manfredu nadjenuto ime lav Kalaharija. Sportski novinar je u njemu prepoznao veliku nadu. Osim toga, obavjetavao je da Manfred nije samo unuk generala Jacobusa Herculesa de La Reyja, junaka u narodu, ve je i u rodbinskim vezama s Trompom Biermanom, boksakim asom, autorom knjiga, i pastorom u Stellelnboschu. Na kraju sata sociologije Manfred ugleda Roelfa Standera i cijelu boksaku ekipu koji

su ga ekali. Ali, zato nam nisi rekao?, grakne bijesno na njega Roelf. Tvoj ujak je Tromp Bierman! Dobri Boe, bio je junoafriki ampion pet godina za redom! U meu s njime su Slater i Black Jephta zavrili na podu! Nisam vam to rekao?, ree Manfred namrtivi se. Mora da sam zaboravio. Manie, ti nam ga mora predstaviti!, molio ga je voda ekipe. Htjeli bismo ga upoznati svi... molim te, molim te! Misli li da bi pristao da bude na trener, Manie? Pokuaj ga pitati! Svi vrazi, da imamo Trompa Biermana za trenera... Roelf se prekine, ostavi bez rijei samo na tu pomisao. Rei u vam to moemo uiniti, predloi Manfred. Uspijete li dovui cijelu ekipu u crkvu u nedjelju ujutro, siguran sam da e teta Trudi sve pozvati na ruak nakon mise. A ne znate to vas oekuje! Koeksisters moje tete su rajska hrana. Tako, isti i sjajni i sveano odjeveni, boksai studentske ekipe se stvore u crkvi u urednom redu, a njihovi odgovori i zborovi bili su toliko glasni da su se crijepovi na krovu tresli. Teta Trudi je uzela stvar kao izazov za svoje kuharske sposobnosti. Ona i djevojke radile su cijeli tjedan da bi spremile taj ruak. Gosti, mahom mladi ljudi u savrenom fizikom stanju, tjednima su jeli hranu u koledu, i bacili su se s oduevljenjem na te specijalitete. Ujak Tromp, na elu stola, u odlinoj formi i spreman da ispria svoje najvanije susrete, na poetku je bio pomalo zapostavljen. Djevojke su se crvenjele i posluivale mladiima peenke, pudinge i bezbroj drugih jela. Na kraju ruka Roelf Stander, prepuna trbuha poput pitona koji je pokuao progutati cijelu gazelu, ustane u namjeri da se zahvali u ime ekipe, no, na polovici zahvale preobrazi sve u strastveni apel ujaku Trompu da im bude poasnim trenerom. Ujak Tromp odagna samu pomisao na takvo to zamahom ruke, ali ga sva ekipa zapone usrdno moliti, ukljuivi i Manfreda. Ujak Tromp zatim pronae cijeli niz isprika, svaku goru od prethodne. Konano, uz veliki uzdah, kapitulira. Zatim, prihvativi estitke, slavlje i rukovanje, da oduka svojoj radosti. Mladii moji, ne znate s kim ete imati posla. Ima rijei koje ja uope ne shvaam: umoran sam i dosta mi je ili slino, upozori ih. Nakon veernje mise Manfred i Roelf se vrate u Rust en Vrede hodajui ispod hrastova. Roelf je utio, to je bilo krajnje udno za njega. Nije progovorio sve dok nisu stigli do ulaznih vrata. Zatim ree zamiljeno: Reci mi, Manie, koliko godina ima tvoja sestrina? Koja?, zapita Manie rastreseno. Ona debela se zove Gertrude, a ona s bubuljicama je Renata... Ne, ne! Manie, ne pravi se blesav!, prekine ga Roelf. Mislim na onu draesnu, s

plavim oima i zlatnom kosom. Tu u oeniti. Manfred se naglo zaustavi i okrene se da bi se suoio s njime, namrten u licu pun bijesa. Da to vie nikada nisi rekao! U glasu mu se mogao uti bijes i dohvati Roelfa za ovratnik. Nemoj nikada koristiti taj prljavi rjenik kad govori o arah, inae u te ubiti! Imao je lice na nekoliko centimetara od Roelfovog. Ta uasna uta svjetlost sjajila mu je u oima. Hej, Manfred, to ti je?, zamuckivao je Roelf. Nisam rekao nita to bi bilo prljavo. Jesi li lud? Nikada ne bih vrijeao Sarah. Bijesna svjetlost polako nestane iz Manfredovih utih oiju. Protrese glavom kao da je eli razbistriti i ree: Ona je obina djevojica, ne bi smio tako govoriti. Djevojica je i to je sve. Djevojica!, nasmije se nesigurno Roelf, poravnavi si jaknu. Jesi li slijep, Manie? Nije djevojica. Najdraesnija je djevojka koju.. Manfred se iritirano udalji i ude kroz vrata. Ah!, proape Roelf. Dakle, tako je to!, uzdahne i uvue si ruke u depove. Sad se prisjetio ponekog pogleda izmeu Manfreda i arah, pokojeg dodira kad bi se naginjala da mu promijeni tanjur, i ponovno uzdahne, osjeajui enju. Ima tisue i tisue draesnih djevojaka na svijetu, ree samome sebi pokuavi odagnati crne misli. Sve su zaljubljene u Roelfa Standera... Slegne ramenima, osmjehne se i krene za Manfredom u koled. Manfred je pobijedio u dvanaest susreta koji su uslijedili zavrivi ih prije tree runde s protivnikom na podu. Sada su ga sve novine nazivale lavom Kalaharija. U redu, mladiu, pobjeduj dok moe, upozoravao ga je ujak Tromp, ali sjeti se da nisi zauvijek mlad i puno vie od miia vrijedi mozak. Pazi da to nikada ne zaboravi. Tako se Manfred posveivao uenju s istim oduevljenjem kao i za boks. Njemaki jezik postao mu je toliko prirodan koliko i afrikans i govorio ga je puno bolje od engleskog koji je mrzio i govorio s jakim naglaskom. to se tie prava smatrao je nizozemske zakone, koji su se temeljili na rimskome pravu, sasvim zadovoljavajue koliko i logiku i filozofiju: itao je pravne tekstove poput ostale knjievnosti. Zanimao se jako iza politiku i sociologiju. On i Roelf su neprestano raspravljali, postavi sve bolji prijatelji. Boksaka spretnost ga je odmah pretvorila u studentsku zvijezdu. Neki profesori su se stoga prema njemu odnosili s posebnim privilegijama, a neki su bili jo stroi. Unaprijed su smatrali da je tikvan i ostajali bi zaueni spoznajom da uope to nije. Moda bi nam na poznati boksa htio dati dokaza o svojim intelektualnim sposobnostima i rei nam neto o nacionalnom boljevizmu. Tako je govorio profesor iz politikih znanosti i

sociologije, visokoobrazovani ovjek s prodornim oima poput mistiara. Roen u Nizozemskoj, doao je s roditeljima u Afriku kao dijete: a sada je doktor Hendrick Frensch Verwoerd bio jedan od glavnih intelektualaca Afrikanera i borac za prava svog naroda. Drao je predavanje brucoima jednom u cijelom semestru i svoje je napore usmjeravao prema najboljim starijim studentima. Sada se superiorno smijuljio dok je Manfred, ustavi, pokuavao sabrati misli. Doktor Verwoerd saeka nekoliko trenutaka i ve mu htjede dati znak da sjedne - djeak je oito bio minus habens kad Manfred zapone s odgovorom, govorei sasvim jasno i sluei se ispravnim naglaskom (stellenboschki naglasak je isto to i oksfordski za engleski). Naspram uobiajene ideologije boljevizma koju je stvorio Lenjin, pojam nacionalnoga boljevizma se izvorno upotrebljavao u Njemakoj opisujui politiku koja se suprotstavljala Versajskom ugovoru... Doktor Verwoerd trepne oima i prestane se smijuljiti. Mladi nije pao u stupicu i odmah je razdvojio dva pojma. A znate li nam rei tko je prvi razloio tu politiku doktrinu?, zapita Verwoerd iritiranim glasom. Ideja se pojavila oko 1919. a zaetnik je Karl Radek, ako se ne varam. On je predlagao saveznitvo poraenih snaga protiv zajednikih zapadnih neprijatelja, Francuske, Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava. Profesor se nagne prema naprijed poput orla koji cilja na rtvu. Po vaem miljenju, bi li ovakva politika mogla biti uspjena i u Junoj Africi?. Poklonili su si recipronu panju za ostatak predavanja, dok su Mafredovi prijatelji, olakani svake potrebe da razmiljaju, sluali dosaujui se i ne shvaajui. Sljedee subote naveer, kad je Manfred primio sveuilinu titulu u srednje tekoj kategoriji, doktor Verwoerd ga je gledao u prvom redu. Nikada nije odlazio na sportska nadmetanja, izuzev katkad na rugby utakmice, koje ni jedan stanovnik June Afrike to se ponosi svojim narodom ne bi propustio. Nekoliko dana kasnije profesor pozove Manfreda da bi prividno s njime raspravio o svom radu o povijesti liberalizma: no, njihova je rasprava tekla i u drugim smjerovima. Na kraju doktor Verwoerd zaustavi Manfreda na vratima. Evo vam knjiga koju jo moda niste proitali, ree pruajui mu je. Drite je do kada elite, i kad je budete proitali, rei ete mi vae miljenje. Manfred se urio da bi stigao na sljedee predavanje, tako nije proitao ni naslov. Kad je poslije uao u sobu, baci je na stol. Roelf ga je ekao da idu trati i nije uspio prelistati je sve do kasno naveer, kad je ve bio u pidami. Uze je sa stola i opazi da je to knjiga za koju je ve uo. Bila je to

izvorna publikacija na njemakom jeziku. Nije je ostavljao sve dok se nije poelo daniti i divlji golubovi zaponu gugutati u prirodi. Zatim sklopi knjigu i ponovno proita naslov: Mein Kampf, Adolf Hitler. Proveo je ostatak dana u transu, gotovo religijskom. Kakvo otkrie! Za vrijeme ruka vrati se u sobu i nastavi sa itanjem. Pisac se obraao upravo njemu, osobama s germanskom krvlju, arijevcima. Imao je osjeaj kao da je samo za njega i napisana. Jer, zbog ega bi Herr Hitler napisao tako izvrsne tekstove poput ovog: Smatra se prirodnim i asnim da se mladi naui maevanju ili boriti se, no, smatra se vulgarnim kad se posveti boksu! A iz kojeg razloga? Ne postoji nijedan sport koji poput ovog razvija borbeni duh, iziskujui brze odluke, uvjebavajui tijelo u snanu spretnost... No, prije svega, mlado tijelo se mora naviknuti na udarce... nije funkcija drave odgajati koloniju miroljubivih esteta i degradiranih tijela. Da nai intelektualci nisu bili odgajani tako rigorozno po plemikoj etiketi, da su nauili davati udarce kao u boksu, nikada se ne bi mogla dogoditi njemaka revolucija ulizica, dezertera i ostalog oloa te vrste... Manfreda prou trnci kada proita jasno objanjene njegove iste principe, koje je tekom mukom uvrstio u osobnu etiku. Osjeti neku vrstu proroanstva. Uz tjelovjebu mora zapoeti bezuvjetna borba protiv otrovanih dua. Danas je najavni ivotprepun seksualnih podraaja... I Manfred je patio zbog tih muenja, vidjevi u njima zamke na putu mladih i istih. Bio je primoran boriti se protiv neistih reakcija njegova tijela kad je jednom prigodom vidio neke asopise i filmske plakate... uvijek napisane na engleskom, tom izopaenom jeziku koji je zapoinjao mrziti... i koji su prikazivali polugole ene. U pravu si!, izjavi, listajui bijesno stranice knjige. Zacrtava budui razvoj ovjeka u istini. Moramo biti jaki i isti. Zatim mu srce ponovno jae zakuca proitavi i druge istine koje prethodno nije uo nikada tako jasno izreene. Vratio se godinama unatrag u tabor s nezaposlenima pored eljeznice u Windhoeku i ponovno se prisjeti crtea koji je optuivao Hoggenheimera da vodi narod u ropstvo. Njegovo gnuanje bilo je toliko da je drhtao od bijesa dok je itao: Sa satenskom radou na licu, mladi idov crne kose postavlja odvratnu klopku njenoj djevojci iju e krv zaraziti vlastitom, oduzevi je svome narodu. Zamisli si bijelo i mekano tijelo arah kako lei otvoreno pod golemim dlakavim tijelom Hoggenheimera i osjeti elju za ubijanjem. Zatim pisac tako spretno spomene i venu njegove afrikanerske krvi da Manfred osjeti neizdrivu bol u dui. Bili su i jesu idovi ti koji su doveli crnce u

Rursku oblast uvijek u tajnosti, s ciljem da unite omraenu bijelu rasu putem neizbjenog izroda... Prou ga trnci: crna opasnost! To je stoljeima bio poziv na zajednitvo svog naroda u Africi i na taj je poziv njegovo srce jos uyijek odgovaralo. Zavri knjigu potresen i izmoren kao to ga nikada nije izmorio ring. Iako je ve bilo prilino kasno, ode do ovjeka koji mu je i posudio, razgovarajui strastveno i ozbiljno sve do kasno u no. Sljedei dan profesor izree svoje divljenje prema njemu u visokim krugovima. Upoznao sam jednu osobu za koju smatram da bi bilo dobro primiti je u nae redove, jer je otrouman i ubrzo e medu naim narodom imati prestian i utjecajan poloaj. Na sljedeem sastanku drutva odlueno je da Manfreda de La Reyja, ve prijatelja jednog od voda mladih studenata u Stellenboschu, prime u svoje redove. Pet dana u tjednu Roelf i Manfred su za tranje izabirali puteljak koji je vodio prema planinama, jako strm i teak. Nakon osam kilometara su se zaustavljali i pili u lokvi ispod vodopada. Roelf je promatrao Manfreda kako je kleknuo na skliske stijene i uronio dlanove u lokvu te velikim gutljajima pio kristalno istu vodu. Dobar je to izbor, sloivi se s odlukom nadreenih. Lagana majica i hlae koje je Manfred nosio, pokazivali su njegovo snano i skladno tijelo: plava kosa i crte lica bili su prelijepi. No, klju njegove osobnosti bile su oi ute boje poput topaza. ak se i Roelf osjeao pomalo zapostavljenim zbog svog mlaeg prijatelja i njegove sve vee sigurnosti u sebe. Postat e jak voda, onakav kakvog trebamo. Manfred s lakoom ustane, obrisavi si usta dlanom. Hajde, dii guzicu, osmjehne mu se. Posljednji koji stigne je boljevik. Ali Roelf se zaustavi. Danas bih htio porazgovarati s tobom, ree i Manfred se namrti. Hej, pa i ve sada samo neprekidno brbljamo! A, zato ba ovdje? Ovdje nas nitko ne moe uti. I vara se, Manfrede: neki od nas ine vie od pukih razgovora. Pripremamo se na akciju, na teku borbu, onakvu kakvu ti voli. Manfred se okrene, odmah zainteresiran, i sjedne pored njega. Tko se kree? Koja akcija?, zapita. Roelf nagne malo glavu. Tajna elita borbenih Afrikanera, vode naeg naroda. Radi se o ljudima koji imaju kljuna mjesta u dravi, u akademskom svijetu i ekonomskom takoer. Evo tko su, Manfrede. I to ne samo dananji vode, Manfrede ve i glavni vode sutranjice, osobe poput mene i tebe. Evo tko se pokree, Manie. Radi li se o tajnom drutvu?, zapita Manfred. Ne, Manie, puno vie od toga, o tajnoj vojsci spremnoj na borbu za na potlaeni narod, mladii spremni poloiti i vlastite ivote za veliinu nacije.

Manfreda prou trnci, dok mu se uzbuenje koje je pobudila ta vijest u njemu irilo cijelim tijelom. Njegova reakcija bila je oduevljena i spontana: Vojnici, Manie, izabrani vojnici nacije, nastavi Roelf. Jesi li i ti jedan od njih?, zapita ga Manfred. Da, Manie, jedan sam od njih, a i ti. Privukao si panju naega vrhovnog savjeta. Zapitali su me da te pozovem k nama i da se prikljui naem maru prema sudbini, naoj borbi da promijenimo na bolje sudbinu naeg naroda. Tko su nai vode? Kako se zove tajna vojska? Sve e saznati. Rei emo ti sve kad bude poloio zakletvu za poslunost, obea mu Roelf. Zatim mu dohvati ruku i zarije prste u moan Manfredov biceps, tvrd poput najtvreg kamena. Prihvaa li poziv na dunost?, zapita ga. Hoe li nam se prikljuiti, Manfrede de La Rey? Hoe li odjenuti nau odoru i boriti se u naim redovima? Nizozemska Manfredova krv, sumnjiava, introvertna te spremna na intrige, bila je naklonjena prihvatiti tu ponudu tajnosti, dok je njegova njemaka krv teila za redom i autoritetom drutva ponosnih ratnika. Neka vrsta modernih Teutonaca, tvrdih i neumornih u njihovoj aktivnosti prema Bogu i Domovini. I iako nije bio svjestan, djelovala je i tenja na lijepu gestu, koju je naslijedio od francuske majke: ukus prema vojnoj pompi, sveanoj odori, orlovima legije koje mu je Roelf nudio. Dohvati i on Roelfovu ruku i pogleda ga dugo u oi drei ga prijateljski. Svim srcem, ree polako Manfred. Pridruit u vam se svim srcem. 111 r ^ Puni mjesec sjajio se visoko iznad planina koje su okruivale Stellenbosch, prekrivi vrhove srebrenim plastom i zamraivi jo snanije usjekline i prijelaze. Juni kri sjajio se takoer visoko, no, njegova je svjetlost bila zasjenjena jo jednim vatrenim kriem koji je gorio usred ume. Bio je to prirodni amfiteatar, zatien gustim bunjem koje je raslo posvuda: tajno mjesto, skriveno pred znatieljnim i neprijateljskim oima, savreno za njihove ciljeve. Ispod vatrenog kria poredali su se odabrani ratnici. Svi su se sjajili prepuni kopa i metalnih ukrasa: svatko je u ruci pridravao baklju. Nije ih bilo vie od tristo: oni su predstavljali elitu i njihov je izraz bio ponosan i svean, dok su promatrali maleni broj novaka kako izlazi iz bunja. Krenu prema generalu koji ih je ekao. Manfred de La Rey je bio prvi koji se izravnao u stav mirno pred voama. Na sebi je imao crnu koulju, jahae hlae i sjajne izme, to je bila odora ove skupine tajnih ratnika, no, na glavi nije imao nita, a njegova odora nije imala ukrase, ve samo bode za pojasom. General korakne prema naprijed i zaustavi se na pola metra udaljenosti od Manfreda. Bio

je snaan i visok ovjek, izraajnog lica. Iako malo iri u pojasu - ispod crne koulje primjeivalo se malo masnih naslaga ostajao je usprkos tome uzor mukosti, ponosan lav na ijim ramenima je mogla poivati aura zapovjednitva i autoriteta. Manfred ga odmah prepozna, jer je njegovo lice bilo neprestano u novinama. Bio je vana osoba u vladi, guverner jedne regije i njegov je utjecaj bio velik i rairen. Manfred de La Rey, zapita general na elu snanim glasom, jesi li spreman sklopiti krvavi ugovor? Spreman sam!, odvrati Manfred jasno i glasno, i izvue bode iz korica. Iza njega, iz redova, izie Roelf Stander u cijeloj odori, s kapicom i kukastim kriem na desnoj ruci. Izvue pitolj iz korica, stavi metak u cijev i uperi je prema Manfredu koji ne trepne. Roelf je bio njegov svjedok: pitolj je znaio da bi on osobno ubio Manfreda ako bi ovaj iznevjerio krvnu zakletvu koju je sada trebao dati. General prui Manfredu papir od tvrdog pergamenta. Na vrhu stajao je simbol reda, rog za barut koji su upotrebljavali pioniri njegova naroda. Manfred pridri papir lijevom rukom, dok je desnom pridravao bode pored srca simbolizirajui da je spreman umrijeti za ideale bratstva. Pred Svevinjim Bogom i mojom braom, proita glasno, sasvim se preputam sudbini koju je Bog namijenio mom narodu. Kunem se da u sluati zapovijedi svojih nadreenih. Kunem se vlastitim ivotom da u odrati tajnu o bratstvu Ossewa Brandwag. U sluaju da izdam svoju brau, svoju zakletvu i svoj narod, neka me osveta proganja sve do groba. Raunam na brau da izvre moje molitve. Krenem li naprijed, slijedite me. Dvoumim li se, ubijte me. Padnem li, osvetite me. Neka mi Bog pomogne! Manfred proe otricom po koi bila. Krv ikne, tamnocrvena krv na svjetlosti baklja. Razlije je po papiru zakletve. General korakne jo prema naprijed i zagrli ga, dok su iza njega redovi glasno uzvikivali od radosti. Pored njega Roelf Stander vrati pitolj u korice. Na trepavicama su mu se sjajile suze, ponosan i dirnut. Kad se general vratio natrag, Roelf potri i dohvati Manfredovu desnu ruku. Brate moj, ree priguenim apatom. Sada smo zaista braa. Polovicom listopada Manfred je poloio ispite na kraju godine i bio je trei od 153 brucoa. Tri dana nakon objavljivanja rezultata, boksaka ekipa iz Stellenboscha, pod vodstvom trenera, otputovala je na medusveuilino natjecanje. Ove se godine trebalo odrati na sveuilitu Witwatersrand u Johannesburgu, gdje su u tom trenutku stizali boksai iz cijele June Afrike. Ekipa iz Stellenboscha putovala je vlakom, pozdravljena radosnim studentskim zborovima navijaa. Putovanje due

od tisuu i petsto kilometara stajalo je pred njima. Ujak Tromp ree zbogom i pozdravi se od svojih ena poljupcem, zapoevi od tete Trudi i zavrivi sa arah, najmlaom. Manfred uini isto. Na sebi je imao odoru ekipe i bio je tako visok i lijep da arah vie nije uspjela izdrati i brine u pla kad se nagne prema njoj da ju poljubi. Baci mu ruke oko vrata i zagrli ga svom snagom. Hajde, hajde, ne budi blesava, apne joj Manfred na uho. Osjeao se pomalo udno kad je njezin obraz dotaknuo njegov. O, Manie, odlazi tako daleko! Pokua sakriti suze zarivi lice u njegov vrat. Nikada nismo bili toliko daleko jedno od drugog, nas dvoje! Hajde, majmunice, ljudi te gledaju, ukori ju njeno. Poljubi me, a kad se budem vratio, donijet u ti poklon. Ne elim poklon, elim tebe, ree mu ona. Potom podigne slatkasto lice i poloi usne na Manfredove. Bile su tople i vlane, a on je mislio da e se rastopiti. Bila je slatka poput zrele jabuke. Dodir je trajao samo nekoliko trenutaka, ali je Manfred bio toliko svjestan da mu je izgledalo kao da ju golu stie u naruju. Njegovo tijelo odmah je reagiralo i on osjeti grinju savjesti i gnuanje prema samome sebi. Oluja niskih strasti bjesnila je u njemu, prsnuvi mu u mozgu poput nezaustavljive rakete. Grubo ju odgurne od sebe i ona se osjeti povrijeenom: jo uvijek je pruala ruke prema njemu dok se on uspinjao na vlak uz radosne povike ostalih lanova ekipe. Kad se vlak izgubio u daljini, arah se odmakne od ostalih djevojaka i kad su se ove okrenule da bi otile, ostala je jo neko vrijeme promatrajui vlak koji se sve bre pribliavao planinama. Zatim nestane iza zavoja. Manfred tada ude u vagon i opazi da ga je Roelf Stander promatrao u nedoumici. Otvori usta kao da je htio neto rei, ali Manfred ga prostrijeli pogledom. Zaepi! Sveuilino natjecanje bio je turnir od deset dana s pet sudionika za svaku kategoriju, tako da se svatko trebao jedan dan boriti, a drugi ne. U svojoj kategoriji Manfred je bio broj dva, to je znailo da e susresti dotadanjeg pobjednika prema kraju natjecanja. Taj je bio tek diplomirani inenjer na sveuilitu u Witwatersrandu. Jo uvijek nepobijeden, objavio je namjeru da postane profesionalac odmah nakon Olimpijade u Berlinu, gdje je izgledalo da e zavriti. Lav Kalaharija je pred tekim izazovom u svojoj predivnoj karijeri... Hoe li biti u stanju primati, a ne samo udarati? To je pitanje koje si svi postavljaju, bile su to rijei boksakog kritiara Rand Daily Maila. Izgleda da nema drugih boksaa koji bi bili u stanju onemoguiti im susret, pobijedivi jednog ili drugog, susret izmeu De La Reyja i Rushmorea, u subotu, 20. prosinca 1935. Dinamitni

desni udarac Rushmorea pronai e se pred masakrirajuim udarcima De La Revja i nijedan ne bi htio izgubiti me za sve zlato koje se krije u podzemlju Johannesburga. Manfred je pobijedio prva dva mea s lakoom. Protivnici, ve demoralizirani njegovim ugledom, zavre obojica na tlu u drugoj rundi, pod uasnim Manfredovim udarcima. Srijeda je bila Manfredov slobodan dan. Ostavi sobu u studentskom domu sveuilita u rano jutro, ne dorukujui da bi mogao prvim vlakom otii u Johannesburg. Nalazio se na manje od sat vremena udaljenosti u nizini. Pojede neto u baru postaje u Pretoriji i nastavi pjeice, manje odlunim hodom nego uobiajeno. Sredinji zatvor u Pretoriji bila je runa etvrtasta zgrada, jo tmurnija i odvratnija iznutra. Tu su se izvravale sve smrtne kazne i doivotne robije. Manfred ude kroz ulaz za posjetitelje i popria s nadreenim koji se osmjehne i prui mu formular koji je trebao ispuniti. Na upit rodbinska veza sa zatvorenikom, na trenutak se dvoumio, a zatim odluno napie: sin. Kad vrati straaru ispunjeni formular, ovjek polako proita, a potom podigne pogled prema njemu, prouavajui ga. Svih ovih godina nitko ga nikada nije posjetio, ree mu. Prije nisam mogao doi, pokua se opravdati Manfred. Imao sam svoje razloge. To svi kau. Zatim se izraz straara promijeni. ti Vi ste boksa, nije li tako? Upravo tako, ree Manfred. A potom naglo i instinktivno da mu znak raspoznavanja Ossewa Brandwag i u oima straara zaiskri iznenaenost. Zatim se vrati na formular. U redu. Sjednite ovdje, pozvat u vas kad zatvorenik bude spreman. Kriomice mu odgovori na znak: i on je bio lan OBa. U subotu naveer sredi to kopile s crvenim vratom, proape mu, a potom se udalji. Rooinek, crveni vrat, bila je pogrdna rije koju su Afrikaneri upotrebljavali za Engleze. Manfred je ostao zauen, ali i ohrabren to je OB bio tako rairen. Deset minuta kasnije straar povede Manfreda u zatvorsku eliju obojenu u zeleno, s visokim prozorima na kojima su bile reetke, i sa stoliem i tri stolca. Na jednome od tih stolaca sjedio je nepoznati stari. Manfred potrai u oima svoga oca. Neznanac ustane sasvim polako. Bio je pogrbljen od godina tekog rada, bio je prepun bora i pjega od sunca. Kosa mu je bila sijeda i tanka poput sivkaste vate. Vrat mu se isticao iz grube zatvorske odjee nalik na vrat kornjae koji izlazi iz oklopa, a oi su bile bezbojne s crvenim kolutima, a suze su visjele na trepavicama poput rose. Tata...?, zapita u nevjerici Manfred, opazivi osakaenu ruku. Starac zapone tiho plakati, tresui ramenima. Tata!, ree

Manfred, bez rijei od uasa. to su ti uinili? Potri i zagrli svoga oca, pokuavi sakriti oevo lice pred straarom, pokuavi ga zatititi, i sakriti vlastite suze i vlastitu slabost. Tata!, tata!, nemono je ponavljao, opipavajui mu rame iznad osakaene ruke pod odorom. Zatim okrene glavu i pogleda straara s tihim apelom u oima. Ne mogu vas ostaviti same. ovjek je shvaao, ali je zanijekao glavom. To je pravilo i vrijedi koliko vrijedi i moj posao. Molim vas, proape Manfred. Daj mi asnu rije brata da mu nee pomoi da pobjegne. Dajem ti asnu bratsku rije. Deset minuta, ree straar. Ne mogu vam dati vie vremena. Ode nakon to je zakljuao vrata. Tata! Manfred povede drhtavog starca do stolca, te klekne pred njim. Lothar de La Rey si obrie suze s obraza dlanom i pokua se osmjehnuti, ali ponovno osjeti nagon da zaplae. 1Pogledaj, plaem poput stare i glupe ene. No, krivo je iznenaenje to te vidim nakon toliko godina. Ali sada je sve u redu. Da te vidim, bar samo na nekoliko trenutaka. 4 Pogleda intenzivno u Manfredovo lice. Postao si pravi mukarac. Snaan i lijep, kao to sam i ja bio u tvojim godinama. Dodirne vrcima prstiju Manfredove crte lica. Imao je hladnu ruku i hrapavu kou poput morskog psa. Proitao sam o tebi u novinama, sine moj. Dozvoljavaju nam da itamo novine, ovdje. Izvukao sam sve lanke o tebi i drim ih pod madracem. Jako sam ponosan na tebe. Svi ovdje su ponosni na tebe, ak i straari. Tata! Kako se odnose prema tebi?, prekine ga Manfred. Dobri su, Manie, zaista su dobri prema meni. Spusti pogled dok su mu usne podrhtavale od oaja. Samo to je., doivotna robija runa; Manie, i ponekad mislim na pustinju, na daleki obzor i na visoko i plavo nebo..., zastane i pokua se osmjehnuti. A potom mislim na tebe, svakodnevno: ne proe dan da ne uputim Bogu molitvu da pazi na tebe i da te uva. Ne, tata... molim te, molio je Manfred. Nemoj tako govoriti, rasplakat e i mene. Ustane i priblii stolac oevom. I ja sam puno mislio na tebe, tata, svakodnevno. Htio sam ti pisati; ali, ujak Tromp je govorio da je bolje da ne piem... Lothar dohvati sinovljevu ruku da ga utia. Da, Manie, bolje je tako. Tromp Bierman je mudar ovjek. Osmjehne se to uvjerljivije mogue. Kako si visok! Ima kosu iste boje kao to je bila i moja u mladosti. ivot e ti biti lijep, osjeam to. to namjerava uiniti u svom ivotu? Reci mi, ali brzo... imamo malo vremena na raspolaganju. Studiram pravo u Stellenboschu. Trei sam na ljestvici nakon ispita prve godine. Odlino, sine moj, a zatim? Jo uvijek ne

znam dobro, tata, no, mislim se boriti za na potlaeni narod. Misli li se dati u politiku?, zapita ga Lothar i kad Manfred klimne glavom, ree: Teak je to put, pun preokreta, pozitivnih i negativnih trenutaka. Meni je uvijek bio drai ravan put, u sedlu konja ili s pukom u ruci. Nasmije se. I pogledaj, gdje sam zavrio. I ja u se boriti, tata. U svoje vrijeme, i na terenu koji u ja odrediti. Sine moj, povijest je uvijek okrutna prema naem narodu. Ponekad mislim s oajem da je naa sudbina takva da uvijek budemo posljednji i sluge ostalima. Grijei!, prekine ga Manfred isprekidanim glasom. Doi e i na dan, ve se budi. Neemo jo dugo biti sluge. Htio je rei sve svome ocu, ali prisjeti se krvne zakletve i uuti. Manie. Njegov se otac odmakne, pogleda na jednu, a potom na drugu stranu poput urotnika, a potom ga dohvati za rukav i apne mu u uho: to je s dijamantima... Ima li ih jo uvijek?, zapita, i odmah proita odgovor na licu svoga sina. Kako su zavrili? Lotharovo razoaranje bilo je uasno i bilo je nemogue gledati ga u lice. Bili su moje nasljedstvo za tebe, sve to sam ti mogao ostaviti. Gdje su? Ujak Tromp ih je pronaao prije mnogo godina. Rekao je da su vraji novac i morao sam ih unititi. Unititi?, proape Lothar, jo uvijek razoaran. Na nakovnju, pod udarcima malja. Sve sam pretvorio u prah, jedan po jedan. Manfred ponovno opazi na oevu licu kako se rada stari borbeni duh. Lothar skoi na noge i zapone se uzbunjivati. Tromp Bierman, ako mi doe pod ruke! Uvijek si bio prokleto poboni tvrdoglavac... Zastane i vrati se na stolac pored sina. Manie, ima jo dijamanata! Sjea li se breuljka u pustinji? Ostavio sam ih tamo, za tebe. Mora se vratiti i uzeti ih. Manfred skrene pogled. Sve te godine pokuao je zaboraviti. Bilo je to bolno sjeanje, na lo postupak, kog se sramio osjeajui grinju savjesti. Pokuao je ne misliti na to razdoblje svog ivota. Radilo se o stvarima koje su se dogodile prije toliko vremena i gotovo ih je uspio zaboraviti, ali sada, na oeve rijei, prisjeti se smrada gangrene i torbe koja je pala u usjeklinu. Zaboravio sam put do tamo, tata. Nikada ne bih mogao ponovno pronai to mjesto. Lothar je drmao sinovu ruku. Hendrick!, grakne. Swart Hendrick zna put, moe te on povesti. Hendrick. Manfred trepne oima. Ime koje je gotovo i zaboravio i koje se vratilo iz prolosti. Zatim, odjednom, ponovno se prisjeti goleme elave glave koja je izgledala poput topnike granate. Hendrick, ponovi. Tko zna gdje je sada. Vratio se u pustinju: nemogue je pronai ga. Ne, ne, Manie. Hendrick se nalazi u blizini, u

Witwatersrandu. Sada je veliki ovjek, poglavica za svoje ljude. Kako zna, tata? Glasine krue, ovdje znamo uvijek sve o svemu. Oni koji dolaze, nose vijesti i poruke izvana. Hendrick mi se javio, nije me zaboravio. Bili smo prijatelji, jahali smo zajedno vie od deset tisua milja i borili se u stotine borba. Poruio mije gdje se nalazi, da bih ga mogao nai ako mi uspije pobjei odovud, iz ovih prokletih zidova. Lothar se nagne prema svome sinu i dohvati mu glavu rukom te priblii uho svojim ustima. Mora ga potraiti. Povest e te na breuljak od granita pored rijeke Okavango... O, Gospode, kako bih i ja htio ii s vama, u pustinju, jaui na konju s vama! Klju se zauje u bravi elije i Lothar oajniki protrese svoga sina. Obeaj mi da e otii, Manie! Tata, ti dragulji donose nesreu. Obeaj mi, sine moj, obeaj mi! Reci mi da e otii po njih... inae sam sve ove godine uludo proveo u zatvoru! Obeanjem ti, oe, proape Manfred, dok je straar ponovno ulazio u eliju. Vrijeme je isteklo, ao mi je. Mogu li se vratiti i sutra k svome ocu? Straar zanijee glavom: Jedan posjet mjeseno. Pisat u ti, tata. Okrene se i zagrli Lothara. Od sada na dalje u ti pisati svakog tjedna. No, Lothar klimne samo glavom. Njegov pogled ponovno je bio odsutan. Da, potvrdi. Pii mi, s vremena na vrijeme, ree i izie iz sobe za posjete. Manfred je ostao zaaran gledajui vrata kako se zatvaraju sve dok ga straar ne potapa po ramenu. Dodi sa mnom. Manfred krene za njim do ulaza za posjetitelje osjeajui snane i razliite osjeaje. Tek kad je iziao na sunce, i podigao pogled prema tome vedrome i sjajnome afrikom nebu o kojemu mu je otac upravo priao s takvom oajnikom enjom, razliiti osjeaji se rasplinu i ostane samo jedan - osjeaj bijesa. Bijes nemoi koji je tijekom sljedeih dana postao sve snaniji, dostignuvi vrhunac kad je prolazei izmeu dvaju redova gledatelja i s bojama sveuilita odlazio u ring, s crvenim rukavicama i velikom eljom za ubijanjem. Centaine se probudi puno ranije od Blainea, ako i uvijek. Svaki trenutak koji je prolazila spavajui uz njega izgledao joj je izgubljenim. Vani je bio mrak, jer se kuica nalazila upravo ispod strmih obronaka visoke planine s ravnim vrhom i skrivala je zoru. Ali, ptiice u ograenom vrtu ve su zapoele s pjevanjem. Dala je posaditi uz zidi ograde penjaice koje su najvie mamile ptice i svakog ih je dana hranila mrvicama da bi poboljali meusobne odnose. Trebalo joj je est mjeseci da pronae savrenu brvnaru. Morala se nalaziti na diskretnom poloaju, s natkrivenim parkiralitem za automobile, da bi sakrila svoj Daimler i

novi Blaineov Bentlev, dva automobila koja su privlaila panju. Trebala se usto nalaziti na desetak minuta od parlamenta i Blaienovog ureda, u zgradi Herberta Bakera koja je bila namijenjena lanovima vlade. Trebala je nuditi pogled na planinu i imati pogled i na sporedne puteljke, tako da ne bi bilo opasnosti da susretnu prijatelje ili poznanike ili, jo gore, Blaineove radne kolege, politike protivnike ili novinare. No, prije svega brvnara joj je trebala davati onaj poseban osjeaj... I kad je konano ula u nju, nije opazila ni zamrljane tapete, ni stare tepihe: stane u sredite glavne prostorije, pogleda uokolo i osmjehne se: Ovdje je stanovala sretna porodica! Da, u redu je. Uzimam! Nekretninu je upisala na ime jedne od njenih kompanija, no, nije povjerila nikome drugome zadatak da je i uredi. Uinila je to osobno, od poetka do kraja. Mora postati savreno ljubavno gnijezdo kao ni jedno na cijelome svijetu. Zapone svakodnevno raspravljati sa skupinom zidara i obrtnika koji su sruili zidove izmeu etiriju malih spavaih soba i pretvorili prostor u budoar sa irokim vratima koja su se otvarala prema vrtu. Iza visokog zida koji je opasavao vrt, nalazio se Tafelberg, sa sivim obronkom iste planine. Dala je napraviti dvije odvojene kupaonice za sebe i za Blainea (za njega u talijanskom mramoru krem boje s crvenkastim umetcima i pozlaenim slavinama u obliku delfina: za sebe neku vrstu beduinske oaze iza zastora od ruiaste svile). to se tie kreveta, bio je prava rijetkost: talijanska renesansa s ukrasima od bjelokosti i zlatnim listiima. Kad ne znamo to bismo inili, moemo organizirati turnir u polu, ree Blaine vidjevi ga. Iznad tog predivnog kraljevskog kreveta Centaine objesi svog Turnera, sasvim svijetlog s pozlaenim morem. U dnevni boravak objesi Bonnarda osvijetlivi ga svjetlou kristalnog lustera koji je izgledao poput boinog drvca s vrhom okrenutim prema dolje. Zatim u ormar za stolno posude stavi svoju najbolju srebreninu. Zaposli u brvnari etvero stalnih slugu, jedan od njih je bio Blaineov osobni sobar, te jednog vrtlara. ef kuhinje bio je iz Malezije i znao je prirediti najarobnija jela na bazi currvja i rie, Blaineovu omiljenu hranu. Centaine sklopi ugovor i sa cvjearicom koja ih je stalno opskrbljivala utim svjeim ruama, a pobrinula se i da konobu ispuni najboljim vinima iz Weltevredena. Dala je instalirati i zamrziva za salame, sir, kavijar, maslac, jaja i ostalu hranu, kao i za boce ampanjca. No, usprkos svim delicijama i panji, mogli su se smatrati sretnicima kad bi zajedno proveli jednu no mjeseno Da, bilo je jo ukradenih sati koji su Centaine bili dragocjeni kao siromanoj

prosjakinji: zajedniki ruak kad bi parlament imao stanku, pononi interludij kad bi sjednica u parlamentu zavrila kasno u no, pokoje popodne, ah, Boe, kojih li popodneva! - kad je njegova supruga Isabella mislila da igra polo ili da je na sastanku vlade. Sada Centaine polako okrene glavu na jastuku od ipke i pogleda ga. Jutarnje svjetlo ulazilo je u sobu i osvjetljavalo njegove crte lica poput bjelokosti. Pomisli da je bio nalik na kakvog usnulog rimskog cara, s tim nosom i usnama. Manje zbog uiju!, pomisli i nasmije se u sebi. Nakon tri godine udno! - njegova prisutnost je bila dovoljna da se osjea poput djevojke. Polako ustane, da mu ne smeta, dohvati etku i klizne u kupaonicu. Zapone si eljati crnu kosu, pokuavi pronai sijede vlasi, no, na sreu ih ne pronae. Opere si zube, a potom oi plavkastim kolirijem sve dok se nisu zapoele sjajiti. Zatim stavi kremu na lice i obrie suvino. Blaine nije volio kad je koristila previe sredstava za uljepavanje. Upotrijebi bide i osmjehne se ponovno, prisjetivi se Blaineovog uenja kad ga je prvi put opazio. Odlino!, uzviknuo je. Slui za napajanje konja u kupaonici. Zaista je koristan!, ironino primijeti, pravei se Englez prema tom predmetu. Katkad je bio tako romantian da je izgledao gotovo poput Francuza. Centaine se osmjehne od nestrpljenja, dohvati kunu haljinu od svile iz ormara, stavi je na sebe i ode u kuhinju. Posluga je ve bila sva uzbuena jer je gospodar bio prisutan: oboavali su Blainea. Jesi li ih uspio pronai, Hadji?, zapita ga Centaine. Malezijski kuhar se nasmije poput ukastog patuljka pod svojim turbanom i ponosno pokae dva velika lososa. Stigli su juer brodom, ree. Hadji, pravi si arobnjak, pohvali ga Centaine. Losos je bilo Blaineovo omiljeno jelo za doruak. Hoe li mu ga pripremiti kako on voli, zar ne? Volio ga je u mlijeku. Hadji je izgledao gotovo rastueno Centaineinom sumnjom. Centaine se jako zabavljala glumei suprugu, i pretvarajui se kao da Blaine pripada samo njoj. Tako provjeri paljivo Miriam koja je mljela kavu i Khalila koji mu je skidao mrlju s odjela. Zatim se ponovno vrati u spavau sobu jo uvijek u mraku. Bila je bez daha nagnuvi se nad njim i prouavajui njegove crte lica. Nakon toliko vremena, jo uvijek je u njoj budio iste osjeaje. Puno sam vjernija od bilo koje supruge, promrmlja. Poslunija, puna ljubavi... Blaineova ruka poskoi tako naglo da vrisne od uasa. Dohvati je, baci je na krevet i pokrije plahtom. Bio si budan!, poali se. Hej, vragolane, ne mogu nikada imati povjerenja u tebe. S vremena na vrijeme uspijevali su jo uvijek jedno u drugome

pobuditi veliku udnju predajui se jedno drugome jainom vrste ljubavi. uli su kako Hadji postavlja stol za doruak. Prui mu kunu haljinu, od kineske svile, dugake do stopala. Bila je plava, prepuna perlica na pojasu, i s barunastim rubovima. Izabrala ju je jer je bila egzotina i sasvim razliita od njegova uobiajenog naina odijevanja, koji je bio ozbiljan i gotovo strog. Ne bih je odjenuo ni pred kim na svijetu, rekao joj je. Nakon prvog oka, zapoela mu se sviati. Drei se za ruke iziu na terasu, a Hadji i Miriam bili su ozareni od sree. Naklonivi se, saekaju da Blaine i Centaine sjednu za stol. Bio je preplavljen suncem. Bacivi brzo pogled oko sebe Centaine se uvjeri da je sve savreno, od rua vazi Lalique do soka od svjeeg grejpfruta u srebrenom vru i kristala Faberge. Zatim zapone itati novine. Uvijek je inila iste stvari po istome redu: najprije naslove, a potom vijesti iz parlamenta - koje je Blaine komentirao raspravljajui s njom - a onda ekonomske stranice i burzu. Konano, sport, s posebnom panjom na vijesti koje su se odnosile na polo. Hej, vidim da si juer govorio: Energian odgovor ministra bez portfelja, kau ovdje. Blaine se osmjehne i zapone jesti lososa. 1 Energian? Ma kakvi, ljutit bi bila prava rije. to mi moe rei o tim tajnim drutvima? Izgleda da se vezuju za Hitlerove ideje i njegove politike stavove koji su podosta barbarski. Je li stvar ozbiljna?, zapita Centaine srknuvi kavu. Nikada se nije naviknula na bogat engleski doruak. Pomisao na lososa u rano jutro jo je uvijek u njoj budila gnuanje. Izgleda da ne smatra vanim to postoje. Nisi mi ni pokuao dati podrobniji odgovor. Pogleda ga ravno u oi. Ali, radilo se o pretvaranju, zar ne? Neto mi skriva. Dobro ga je poznavala. On joj se osmjehne posramljeno. Nita ti ne promakne, zar ne? Ne moe mi rei? Da, trebao bih. Namrti se, ali ona nikada nije iznevjerila njegovo povjerenje. Jako smo zabrinuti, prizna. Zapravo Ou Baas smatra da se radi o najveoj opasnosti koja je ikada postojala od pobune De Weta iz 1914. godine, kad je sakupio postrojbe i stao na stranu Kaisera. Radi se o kakljivom politikom pitanju, koje moe postati opasno. Zastane. Centaine shvati da to nije bilo sve, ali je mirno ekala da joj on to kae. U redu, ree. Ou Baas mi je naloio da provedem istragu - sasvim tajno, naravno - o Ossewa Brandwagu, koje je najekstremnije i najvee od tih tajnih drutava. Gore je ak i od Broederbanda. A zato je zaduio ba tebe, Blaine? To je podosta teka stvar, zar ne? Da, jako teka. Izabrao me jer sam Afrikaner i

trebao bih biti pravedan sudac. Naravno da sam i ja ula za Ossewa Brandwag. Godinama se pria o tome, no, izgleda da nitko ne zna previe o tome. Radi se o nacionalistima, desniarima, antisemitima i anticrncima: misle da su oni krivi za sva zla na svijetu. Odravaju tajne sastanke usred noi, a iz Mein Kampfa crpe inspiraciju. Jo ga nisam proitala. Svi govore o njemu. Postoji li prijevod na engleskom ili francuskom? Ja sam proitao poseban prijevod ministarstva vanjskih poslova. Radi se o nizu nonih mora, agresivnih namjera i iste gluposti. Dao bih ti svoj primjerak, ali radi se o looj literaturi i te ideje bi te navele na gnuanje. Moda nije veliki pisac, prizna Centaine, no, Blaine, to god da je uinio, Hitler je znao ponovno podignuti Njemaku nakon uasne Weimarske republike. Njemaka je danas jedina zemlja u svijetu gdje ne postoji nezaposlenost, a ekonomija cvjeta. Moje akcije Krupp i Farben su gotovo udvostruile svoju vrijednost u devet mjeseci. Zastane, opazivi njegov izraz lica. Neto nije u redu, Blaine? Odloio je no i vilicu i promatrao ju je ravno u oi. Posjeduje akcije njemake industrije naoruanja?, zapita ju mirno i ona potvrdi. To je najbolji posao koji sam napravila otkad smo napustili zlatni paritet... Zastane: nije smjela govoriti o tome. Nikada te nisam zamolio da uini neto za mene, nije li tako?, zapita ju i ona ozbiljno promisli o tome. Ne, istina je, nikada me nisi pitao. Pa, sada te molim. Prodaj te akcije njemake industrije oruja. Izgledala je u nedoumici. Zato, Blaine? Jer je to isto kao da bi svoj novac uloila u irenje raka, ili financiranje Dingis Khanovih pohoda. Ona mu ne odgovori, ali njene misli odlutaju daleko. Prvi put kad ju je vidio takvu zabrinuo se, trebalo mu je neko vrijeme da shvati da je kad je imala takav izraz lica, raunala u sebi. Nakon toga, bio je oduevljen njenom matematikom spretnou. Ponovno se Centaine usredotoi na njega i osmjehne mu se. Po jueranjoj cijeni dobit u stotinu dvadeset i est tisua funta. Bilo je i vrijeme da ih prodam. im se telegrafski ured bude otvorio, poruit u brokeru u Londonu da ih sve proda. Hvala, ljubavi moja, ree Blaine i nastavi: Stalo mi je da profit stvara na neki drugi nain. Moda si krivo prosudio stanje, dragi, primijeti ona. Moda Hitler i nije takav bauk kao to se to tebi ini. Dovoljno je da je onakav bauk kakav kae da jeste u Mein Kampfu da si zavrijedi mjesto u muzeju strave i uasa. Blaine pojede komad lososa i zatvori oi, osjeajui se gotovo u ekstazi. Ona ga je promatrala s uitkom. Blaine proguta lososa, otvori oi i kae da

ne eli vie razgovarati o tome. No, ne govorimo vie o tim uasnim stvarima kad je jutro tako lijepo. Osmjehne joj se. Proitaj mi sport, eno! Centaine hitro prelista novine i pripremi se da proita naglas, no, odjednom problijedi i zanjie se na stolcu. Blaine skoi da bi ju pridrao. to je, ljubavi? Bio je jako uzbunjen i gotovo isto tako blijed kao i ona. Ali, Centaine udalji njegove ruke i ostane promatrati, drui s novinama koje je drala u krilu. Blaine pogleda stranicu. Na njoj se nalazio lanak o nedjeljnoj utrci u Kenihvorthu, gdje je Centainein pastuh Bonheur izgubio za nekoliko stotinka sekunde. No, takva malenkost nije mogla toliko uzrujati vlasnicu. Zatim opazi da je promatrala dno stranice, i slijedei njen pogled opazi sliku jednog boksaa. Bio je u boksakom stavu, golih aka namrtena izraza lica koje nije uspijevalo nagrditi njegovu ljepotu. Centaine nikada nije pokazala ni najmanje zanimanje za boks i Blaine se sav zaudi. Njegovo uenje nije rijeio ni naslov lanka, koji je govorio o medusveuilinom nadmetanju u boksu. Proita didaskalije ispod naslova. Lav Kalaharija, Manfred de La Rey, mogui pobjednik, priprema se na teak me. Manfred de La Rey. Blaine polako proita to ime, pokuavi se prisjetiti gdje ga je uo. Zatim se sjeti. To je djeak kojeg si traila nakon suenja u Windhoeku! Je li to on? Centaine ga ne pogleda, ve samo klimne glavom nekoliko puta. A, tko je on za tebe, Centaine? Preplavi ju oluja osjeaja i odgovori mu ne mislei. Moda, da je imala vremena za razmiljanje, upotrijebila bi drukije rijei. Sin mi je. Moj vanbrani sin. Blaineove ruke se spuste s njenih ramena i ona zauje njegov prigueni jecaj. Mora da sam luda!, pomisli Centaine. Nikada mu nisam smjela to rei. Blaine ne moe shvatiti, mrzit e me. Nije ga htjela ni pogledati u lice. Znala je da se sada vjerojatno njegov izraz izmijenio u izraz uenja, a potom mrnje. Spusti glavu i poloi na nju ruke. Izgubila sam ga, mislila je. Blaine je presavren da bi prihvati takvo to. Zatim ju njegove ruke ponovno dodirnu, podignu je na noge, natjeraju je njeno da ga pogleda. Ja te volim, jednostavno joj ree, a njoj suze orose obraze. I Zagrli ga snano, snano, sakrivi se u njegovim irokim prsima. O, Blaine, tako si dobar... Ako eli razgovarati sa mnom o tome, tu sam da bih te posluao. Ne eli li, mogu shvatiti i to. Znaj samo da... to god da si uinila... moji se osjeaji za tebe nee izmijeniti. elim ti sve ispriati. Pokua prestati plakati i pogleda ga u oi. Nisam ti htjela nita sakriti. Ve sam ti due vrijeme namjeravala rei sve, ali nikada nisam smogla hrabrosti. Zasigurno e ti

nedostajati jo to, bez sumnje, ljubavi moja, ali hrabrost zaista ne, ree Blaine te je posjedne pored sebe i uze joj ruke. Sada mi ispriaj sve, ree joj. Dugaka je to pria, Blaine, a znam da se vlada sastaje u devet. Dravni poslovi mogu saekati, izjavi. Tvoja je srea puno vanija. Tako mu ispria sve, kako ju je Lothar de La Rey spasio, do otkria dijamanata u rudniku Hani i Manfredova roenja u pustinji. Nita mu ne zataji: ni svoju ljubav prema Lotharu, ljubav osamljene i ostavljene djevojke za svog spasitelja, ni mrnju koju je osjetila kad je otkrila da je Lothar ubio staru Bumanku kojoj je dugovala ivot: nain na koji se ta mrnja usredotoila na stvorenje koje je nosila u sebi, i koja je uinila to da ga se odrekne ne vidjevi ga uope, i ostavivi ga odmah s ocem nakon roenja. Bilo je to opako, proape. No bila sam zbunjena i prestraena, bojala sam se da e me porodica Courtenev odbaciti u sluaju da doem sa svojim vanbranim sinom. O, Blaine, tisue puta sam se pokajala, i mrzila sam samu sebe koliko sam mrzila i Lothara de La Reyja. eli li otii u Johannesburg k njemu?, zapita je Blaine. Mogli bismo otii avionom i vidjeti boks me. Taj prijedlog zaudi Centaine. Otii zajedno?, zapita ga. Nas dvoje, Blaine? Nikada te ne bih ostavio samu. Ta te stvar jako mui. Ali, kako e se udaljiti od kue? Sto e rei Isabella? U ovom trenutku ti me treba vie od nje, kratko joj odgovori. Dakle, eli li da odemo? O, Blaine, da, molim te! On opazi kako je promijenila raspoloenje. Fasciniralo ga je koliko je brzo mogla promijeniti raspoloenje, kao ostale ene eire. Sada je bila ivahna, zadovoljna i sretna. Danas popodne Shasa se vraa s jugozapada, pozvat u Abea da saznam kad je njegov avion poletio. Ako sve bude u redu, moemo krenuti u Johannesburg sutra ujutro. U koliko sati, Blaine? to je bre mogue, ree joj. Radit u danas popodne i javiti se Ou Baasu. U ovo doba vrijeme bi trebalo biti dobro: moda emo susresti koje nevrijeme iznad velda. Dohvati mu ruku, okrene je i pogleda na Rolex. Cheri, ako se pouri jo e stii na vrijeme na sastanak vlade u devet. Otprati ga do garae, pozdravi ga poput briljive supruge i poljubi ga kroz otvoren prozor Bentlevja. im stigne Shasa, nazvat u te u ured, apne mu u uho. Bude li jo na sastanku, ostavit u poruku Doris. Bila je to Blaineova sekretarica, jedna od malobrojnih osoba koje su znale za njihovu vezu. Nakon to je otiao, Centaine se trei vrati kui i nazove telefonom Abea. Veza s VVindhoekom bila je slaba, puna umova: imala je osjeaj da se Abe Abrahams nalazi na drugom kraju svijeta. Krenuli su odmah u ranu

zoru, prije otprilike pet sati, ree joj gotovo neujno. I David je s njima, naravno. Kakav je vjetar, Abe? Povoljan za njih: vjetar od dvadeset do trideset milja na sat. Hvala, otii u po njih na aerodrom. Bolje je da ne ide, ree Abe malo u nelagodi. Juer za veerom, nakon povratka iz rudnika, momci su bili jako zagonetni, a jutros nisu htjeli da ih otpratim do aerodroma. Pretpostavljam da su stoga u drutvu, ako mi doputa taj eufemizam. Centaine se namrti instinktivno, iako u sebi nije uspijevala pronai nikakva razloga zato bi se protivila ljubavnim vezama sina Shase. Uvijek bi pronalazila koju izliku: To je krv De Thirvjevih. Ne moe bez toga, govorila bi uz pomalo ponosa zbog velikog uspjeha Shase sa enama. Odlui promijeniti temu razgovora. Hvala, Abe. Potpisala sam za nove koncesije u Namaqualandu, moe sastaviti ugovor. Razgovarali su o poslovima jo pet minuta, a potom je Centaine spustila slualicu. Obavi jo tri poziva, sva poslovna, a potom nazove i svog tajnika u Weltevredenu i izdiktira mu etiri pisma i brzojav sa zahtjevom da proda akcije Krupp i Farben putem agenta u Londonu. Ponovno prekine telefonski razgovor, pozvavi Hadjija i Miriam te im odredi to e raditi u njenoj odsutnosti. Zatim napravi brzu raunicu. Dragon Rapid, odlian plavi i srebreni avion, sasvim brz, za koji ju je Shasa praktiki natjerao da ga kupi, stii e u i Youngsfeld prije podneva. Tko zna jesu li se ukusi to se tie ena malo popravili od posljednjeg puta to sam ga vidjela s jednom. Izie i sjedne u Daimler te krene uz planinu, ispod Distrkt Sixa, odnosno pitoreskne malezijske etvrti s vijugavim ulicama kojima je odjekivao glas mujezina koji je pozivao vjernike na molitvu, zvukovi rogova ribara koji su izvikivali cijene, i vrisku djece, nalik na glasno pjevuenje. Zatim proe pored bolnice Groote Schuur i sveuilita koje se nalazilo u predivnoj zgradi koju je Cecil Rhodes poklonila naciji. Moda je to najljepe sveuilite na svijetu, pomisli. Golemo zdanje od kamena s velikim stupovima isticalo se na pozadini tamnih borova i golog i visokog obronka planine. Ali, na travnjacima odmah iza sveuilita, trale su slobodno male skupine ivotinja, zebre, elandi (jedna vrsta velikih antilopa), i wildebeest (gazele). Sveuilite je ponovno podsjeti na Shasu. Upravo je zavrio prvu godinu, postigavi lijep uspjeh, iako ne i prvorazredni. Uvijek sam se klonio najboljih u razredu, komentirao je Blaine. Previe su pametni za njihovo dobro i za one koji su im bliski. Drai su mi obini smrtnici, koji se moraju oznojiti i namuiti da bi postigli odlian uspjeh. Optuuje me da ga kvarim, osmjehne

mu se ona, ali ti si taj koji uvijek ima spremnu izliku. Ljubavi, znaj da nije lako biti tvoj sin. Misli li da nisam dobra prema njemu?, ree, pomalo ljutito. I previe. Ali, ne ostavlja mu prostora. Toliko si uspjena, toliko utjecajna: ve ti ima sve. to moe uiniti da ti dokae da vrijedi? Blaine, uope ga ne tiraniziram. Nisam to rekao, ve samo da ima veliku osobnost. I stoga te i volim, da si obian tiranin ne bi mi se svidjela, nasmije se Blaine te ju zagrli. Mora malo popustiti, Centaine, ostaviti mu da uini i koju greku, i da osvoji koji uspjeh i za sebe. Ako voli veliki lov, iako se ti ne slae da on ubija ivotinje, koje se poslije ne jedu, mora uzeti u obzir injenicu da su Courtenevjevi uvijek bili, svi odreda, strastveni lovci i mora ga ostaviti da i on to ini. Stari general Courtenev ubio je na stotine slonova, a i Shasin tata je bio lovac: pusti da djeak ide njihovim tragovima. Zna, to i polo jedine su stvari koje ti nisi uinila prije njega. I letjeti, precizira ona. Istina je, i letjeti. U redu, pustit u da ubija ivotinje. Ali, sada mi reci, Blaine, hoe li ga izabrati u olimpijsku ekipu za polo? Iskreno reeno, mislim da ne, draga. Ali, dobar je! I ti si rekao da je odlian. Da, prizna Blaine. Dovoljno je dobar, ima dobro oko i pokret, ali nema iskustva. Da ga izaberu, bio bi zasigurno najmlai igra pola koji sudjeluje na Olimpijadi. Ali ne vjerujem da e biti. Clive Ramsav je jo uvijek drai kao broj dva. Ona ga pogleda i on izdri njen pogled ne trepnuvi. Znao je to misli: da izbor ekipe ovisi i o njenom kapetanu, odnosno o Blaineu osobno. David e otii u Berlin, nastavi Centaine. Ali David Abrahams je ljudska gazela, primijeti Blaine, gubei strpljenje. Na dvjesto metara, njegovo je vrijeme etvrto u svijetu: a na etiristo je trei. A mladi Shasa se bori za mjesto u ekipi medu desetak konjanika najboljih u svijetu. Dala bih sve samo da Shasa ode u Berlin. Znam dobro, prizna ozbiljno Blaine. Jednom kad je bilo odlueno da e Shasa studirati tamo, a ne u Oxfordu, Centaine je donirala fakultetu inenjerstva u Cape Townu novi paviljon, koji se sada zvao paviljon Courtenev. Da, znao je da ni jedna cijena nije prevelika za nju. Uvjeravam te, ljubavi moja, da u dobro paziti..., zastane i ona nauli ui sasvim se usredotoivi na njegove rijei, i izii iz sobe im ujem Shasino ime. Uvijek je tako krijepostan!, pomisli, okreui volan Daimlera, osjeajui se frustriranom nakon tih rijei. Aerodrom je bio pust. Parkira Daimlera iza hangara gdje ju Shasa s visine nije mogao opaziti. Zatim uze iz prtljanika pokriva i legne ispod stabla na rubu travnate piste. Bio je predivan ljetni dan, pun svjetlosti, s

nekoliko oblaka iznad planine i svjeim povjetarcem koji je umio medu borovima i ublaavao sparinu. Smjesti se udobno i nastavi itati Novi svijet Aldousa Huxleyja, koji je pokuavala dovriti ve tjedan dana, prekidajui se s vremena na vrijeme da bi pogledala prema nebu. David Abrahams bio je strastveni pilot gotovo u istoj mjeri koliko i trka. To ga je i na poetku zbliilo sa Shasom. Iako je Abe Abrahams radio za Centaine ve dugo vremena i postao njen stari prijatelj, dva djeaka su se otkrila tek na fakultetu. Otad su postali nerazdvojni i osnovali su sveuilini klub pilota kojemu je Centaine poklonila Tiger Moth za vjebu. David je studirao pravo i bilo je samo po sebi razumljivo da e nakon diplome zapoeti raditi u odvjetnikom uredu svoga oca u Windhoeku, postavi praktiki i on Centainein zaposlenik. Ona ga je, stoga, ve godinama promatrala, i nije u njemu opazila nikakve poroke, te je odobravala njegovo prijateljstvo sa Shasom. David je bio vii od oca, imao je vitko tijelo trkaa i ne ba lijepo, ali simpatino lice, s crnim kovrama i velikim nosom koji je naslijedio od Abea. Njegova ljepota bile su crne semitske oi i dugake i njene ruke kojima je sada upravljao avionom. Letio je tako da je izgledao poput sveenika udubljenog u misu. Odnosio se prema stroju kao prema ivom stvorenju, dok je Shasa upravljao poput inenjera, sasvim spretno i sigurno, ali bez Davidove mistine strasti. Strast koju je David ulagao i u tranje i u jo mnogo stvari u svome ivotu. Bio je to jedan od razloga zato ga je Shasa volio. Pridodavao je pokoji zain Shasinom ivotu, poveavao je zadovoljstvo stvari koje su inili zajedno. Posljednjih nekoliko tjedana bilo bi nepodnoljivo da nije bilo Davida. Uz Centainein blagoslov, koji je bio zanijekan gotovo cijelih godinu dana, a potom zagonetno dobiven u posljednji as, dvojica su uzela Dragon Rapidi dan nakon posljednjih ispita krenuli za rudnik Hani. Tu je doktor TwentymanJones dao pripremiti kamione sa stvarima za kampiranje, poslugom, i kuharom. Jedan od geologa poduzea, koji je volio ivot na istome zraku i lov na najopasnije ivotinje, bio je imenovan za vodu ekspedicije. Njihov krajnji cilj bio je daleki nedodirnuti dio prirode izmeu Angole i Bechuanalanda. Prilaz tom dijelu bio je jako teak i lov je bio zabranjen osim u izvanrednim okolnostima. Ljubomorni lovci su govorili da se radi o privatnom rezervatu za lov lanova junoafrikog parlamenta i vlade. Blaine Malcomess je uspio dobiti i za njih dozvolu. Pod vodstvom staroga geologa i zahvaljujui njegovoj vrstoj ruci i iskustvu, dvojica mladia ubrzo su shvatila i zapoela cijeniti netaknutu prirodu i

ivot koji je ona davala. U roku od nekoliko tjedana nauio ih je koje je ovjekovo mjesto u krhkoj ravnotei okolia i nauio ih principima etikog lova. Smrt svake pojedinane ivotinje je tuna stvar, ali i neizbjena. Tragedija bi bila da izumre uma, movara ili savana koje hrane sve te vrste, objasni im. Da kralj i plemstvo u Europi nisu bili pohlepni lovci, danas medvjed, jelen ili divlja svinja ne bi bili u izumiranju. Lovci su bili ti koji su spasili umu od sjee i pluga seljaka. Dva mladia sluala su paljivo pred logorskom vatrom. Tko lovi iz ljubavi prema ivotinjama koje goni, zatitit e enke i nezrele ivotinje od ostalih, i spasit e ume od koza i ostalih domaih ivotinja. Ne, mladi moji prijatelji, Robin Hood je bio prljavi razbojnik, a erif od Nothingama bio je u pravu. Tako su provodili arobne dane u makiji, udaljavajui se od tabora u ranu zoru, ako ne i ranije, i vraajui se tek nakon zalaska sunca. Svatko od obojice uspio je ubiti vlastitog lava osjetivi tugu i uzbudenost lovca: na kraju su obojica bili odluni u zatiti te divlje i lijepe zemlje od pohlepnih ljudi neznalica. I Shasa, kojemu je ve od roenja bilo odreeno veliko bogatstvo i visok poloaj u drutvu, shvati koliko e jednoga dana zbog toga imati i odgovornosti. ene su se pokazale gotovo sasvim suvine, kao to gaje David ve bio upozorio: no, usprkos tome, Shasa je htio da i one idu s njima. Jedna za njega, a jedna za Davida. Shasina odabranica imala je gotovo trideset godina. Na staroj violini sviraju se najljepe pjesme, uvjeravao je Davida. Bila je razvedena. Nikada ne vjebam na konjima za polo koji mi pripadaju. Imala je goleme plave oi, crvene usne i nije bila previe inteligentna. David ju je nazvao Jumbo. Ima toliko tvrdu glavu da bi po njoj mogli hodati slonovi. Shasa joj je rekao da povede i prijateljicu za Davida. I ona je izabrala visoku i smedokosu gospodu, takoer razvedenu. Bila je nevjerojatno prepuna lania, narukvica, broeva. Bila je upeatljiva, no, nije mnogo razgovarala, osim kad bi pitala jo pia. David ju je nazvao Deva, jer je neprestano bila edna. No, usprkos tome, dvije ene pokazale su se idealnim, jer su im davale ono to su od njih i traili uz potrebno iskustvo; danom su uivale u taboru, a naveer, pred logorskom vatrom, nisu sabotirale razgovore ve su u njima sudjelovale. Bio je to moda najzabavniji odmor koji sam ikada doivio, ree Shasa povukavi se i ostavivi Davidu da upravlja Dragon Rapidom. Pogled mu odluta u beskonanost. Odmah se trgne i pogleda na sat. Nedostaje jo sat vremena prije slijetanja u Cape Townu! Samo nastavi tako dalje!, ree Davidu i otkopa pojas. Kamo

e?, zapita ga David. Neu te zbuniti odgovorivi na to pitanje, ali nemoj se zauditi kad bude ugledao Devu za nekoliko trenutaka. Zna, ti me jako brine, ree David, ozbiljna izraza lica. Bude li ovako nastavio, neto e razbiti. Nikada se nisam osjeao tako dobro, uvjeri ga Shasa i ustane sa sjedala. Nisam mislio na tebe, mladiu, ve na onu jadnicu, ree zanijekavi glavom. Shasa se nasmije i potapa ga po ramenima i ude u kabinu. Deva podigne pogled prema njemu i prevrne gin tonik na majicu. Jumbo se nasmije, i odmakne se uinivi mjesta Shasi na sjedalu pored sebe. On joj apne neto u uho i Jumbo je izgledala malo u nedoumici, s izrazom koji i nije bio tako udan za nju. Klub 2000 metara nadmorske visine? O emu je rije? Shasa joj ponovno neto apne u uho i ona pogleda kroz prozor prema dolje. Nebeski Boe! Nisam mislila da smo tako visoko gore! lanovi imaju pravo na posebno odlije, ree joj Shasa, svo od zlata i dragulja. Jumbo pokae vee zanimanje. O, nebesa! Kakvo odlije? Vrabicu koja leti, sa zlatnim krilima i dijamantnim oima. Vrabicu? A zato ba vrabicu... Zastane, dok je zapoela shvaati. Shasa Courteney, uasan si! Spusti pogled i trepne oima dva ili tri puta, dok je Shasa namignuo Devi koja je sjedila nasuprot njima. Mislim da ti David eli neto rei. Deva se posluno ustane, sa aom u ruci i svim zvunim ukrasima i zapone teturati prema pilotskoj kabini. Sat kasnije Shasa se pojavi na nebu aerodroma sa strane planine i sleti sasvim lagano poput nekoga tko mae maslac na toplu kriku kruha. Prije nego to je avion potroio zalet, okrene njuku prema hangaru i otkotrlja se u tom pravcu. Ude u hangar i ugasi pokretae. Upravo u tom trenutku opazi uti Daimler na dnu zdanja. Svi vrazi, mama je tu! Sakrij ljepotice ispod sjedala! Prekasno, zarei David. Jumbo je ve pozdravlja s prozora. Shasa se pripremi na majin bijes dok je Jumbo silazila smijuljei se i pridravajui Devu koju noge vie nisu drale. Centaine ne ree nita, no, ve je pozvala taksi. Kako je znala za dvije ene, Shasa nikada ne bi shvatio, a nije se usuivao ni pitati: Centaine ih pozove narednikom gestom ruke, a one se smjeste u taksi dok ih je ona oinula pogledom i zapovjedila Shasi da stavi prtljagu u prtljanik kristalno jasnim glasom. Zavrivi sve to, otpusti taksi poruivi vozau da ih preveze gdje god to one ele. Deva se zavalila u sjedalo, ali Jumbo se nagne na prozor i pozdravi Shasu maui rukom sve dok se ne izgubi iz vidokruga. Shasa, pognute glave, ekao je hladne sarkazme svoje majke. Jesi li dobro putovao, dragi?, zapita ga njeno Centaine,

te mu prui obraz na poljubac, a dvije djevojke vie ni ne spomene. Odlino! Shasa poljubi majku s puno zahvalnosti i s vidljivim olakanjem, osim to je bio sretan to je ponovno vidi, i odmah joj zapone prepriavati sve o safariju, ali ona ga britko prekine: Kasnije, ree. Sada hou da se pobrine da ponovno provjeri avion jer sutra letimo u Johannesburg. U Johannesburgu se smjeste u Carltonu. Centaine je posjedovala trideset posto akcija tog poduzea, i stoga je svaki put kada bi dolazila imala na raspolaganju kraljevsku suitu. Hotelu je bila potrebna sanacija, ali imao je prednost to se nalazio u sreditu Johannesburga. Preoblaei se za veeru Centaine uzme u obzir mogunost da do temelja srui zgradu. Dat e izraditi projekt od svojih arhitekta, odlui, a potom odagna razmiljanja o poslovnim stvarima, a ostatak veeri svu svoju panju usmjeri na Blainea. Ne marei za avrljanja, plesali su do dva ujutro u dvorani za ples koja se nalazila u hotelu. Dan kasnije Blaine je morao susresti gomilu ljudi u Pretoriji njegova izlika za Isabellu. Tako je Centaine mogla dan provesti sa Shasom. Ujutro su prisustvovali aukciji konja, ali cijene su bile smijeno visoke i nije prodan ni jedan konj. Ruali su u East Africanu gdje je Centaine vie od jela uivala u znatieljnim pogledima drugih ena. Popodne odu u zooloki vrt. Hranei majmune i vozei se brodicom po jezeru, raspravljali su o Shasinim buduim planovima, a Centaine je bila jako radosna saznavi da je, im bude diplomirao i specijalizirao, odluio preuzeti svoj dio odgovornosti u Courteney mining andfinance. Stigli su u Carlton prerano, ostavivi si puno vremena da se presvuku za boks me. Blaine, ve u smokingu, imao je u ruci whiskey i sodu: bio je zavaljen u fotelju i promatrao je Centaine kako se odijeva. Njoj se to jako svialo. Bilo je to kao da se igraju mladenaca. Pozove ga k sebi da joj pomogne staviti naunice, a potom se okrene pred njim, tako da je veernja haljina leprala oko nje. Nikada nisam otila na boks me, Blaine. Nismo li moda odjeveni previe elegantno? Uvjeravam te da je crna kravata obvezatna. Boe mili, tako sam nervozna. Ne znam ni to u mu rei, ako budem imala priliku za to... Uzdahne. Jesi li nabavio karte? Pokae joj ih uz osmijeh. Prvi red. Unajmio sam i vozaa s automobilom. Shasa ude ve odjeven, sa alom od bijele svile na ramenima i kravatom koju nije uredno zavezao kako bi istaknuo da nije samo ljepukasta marioneta. Boe, kako je lijep, pomisli Centaine dok joj je srce jae zakucalo. Kako da ga spasim od harpija? Shasa ju poljubi, a potom joj natoi uobiajenu

au ampanjca prije odlaska. Hoete li jo jednu au whiskeyja, gospodine?, zapita Blainea. Hvala, ali nikada ne pijem vie od jedne ae, Shasa, odbije ga Blaine. Shasa ulije sebi ginger, a Centaine pomisli s olakanjem da alkohol nee predstavljati problem za sina. Dobro, marna, ree Shasa podignuvi au. Nazdravljam tvom novom zanimanju za plemenito umijee boksa. Zna li uope o emu je rije? Mislim da se radi o dva mladia koji se pokuavaju meusobno ubiti okrueni konopima, nije li tako? Blaine prasne u smijeh. Upravo tako, samo to je krug, zapravo etverokut, Centaine. Nikada nije koristio umanjenice pred Shasom, i esto se pitala f sumnja li njen sin u karakter njihove veze. Zasigurno je neto morao znati, ali veeras je imala i previe misli da otvara jo i ta vrata u mrak. Popije ampanjca, a potom, predivna u veernjoj haljini, sa sjajnim dijamantima, izie, pod rukom dva mukarca, najvanija u njenom ivotu, i smjesti se u limuzinu koja ih je ekala. Ulice sveuiline etvrti oko dvorane bile su prepune parkiranih automobila. Na kolnicima je vrvjela gomila ljudi, studenata i strastvenih navijaa boksa koji su se kretali prema mjestu mea, tako da je voza ostao blokiran u prometu i oni su morali sii tristo metara prije ulaza. Tako i oni krenu zajedno s gomilom koja se kretala pjeice. Atmosfera u dvorani iskazivala je nestrpljenje i bilo je jako buno. Kad su se smjestili u prvom redu, Centaine primijeti s olakanjem da su svi, u prva tri reda sjedala, bili odjeveni u veernja odjela ili haljine, i da je bilo isto toliko ena kao i mukaraca. Bojala se da e biti jedina. Zaponu susreti i Centaine se pokua pretvarati da je Blaineova objanjenja zanimaju; no, ti boksai tako lagani podsjeali su je na pijetlove koji su se borili, a brzina udaraca varala je oi. Osim toga, nije dola radi njih. Zavri jo jedan susret i Blaine, prouivi program, upozori ju da je sada stizao vrhunac. Gledatelji su neprestano uzvikivali, eljni krvi. Evo ga, ree joj Blaine dodirnuvi joj ruku. Centaine se nije mogla okrenuti. Zaali to je uope dola, nije htjela da je on vidi. Manfred de La Rey popeo se u ring prvi, zajedno s trenerom i pomagaima. Studenti koji su doli iz Stellenboscha zareili su gotovo ratniki maui zastavama. Odmah im odgovori krik studenata iz Witwatersranda, iji je pobjednik boksao kod kue i imao je puno navijaa. Buka je bila golema. Manfred zaplee drei rukavice iznad glave sa svilenim ogrtaem koji je leprao na sve strane poput sudske toge. Kosa mu je narasla, i usprkos modi, nije je slijepio briljantinom, ve mu je slobodno vihorila: nije uzalud prozvan lavom Kalaharija!

Imao je izraenu eljust, gotovo previe, i imao je lijepe crte lica. No, pogaale su oi: jasne, neoprostive i zvjerske, kao one velikog lava po kojem su ga novine i prozvale. Ramena su mu bila jako iroka, a bokovi uski, i na cijelom tijelu nije bilo ni trunka masnoe, ili viseeg mesa. Ispod koe mogli su mu se brojiti miii jedan po jedan. Shasa se ukoi na sjedalu, prepoznavi ga. Stisne zube prisjetivi se jaine udaraca koje mu je taj tip dao dok su jo bili djeca, i ponovno osjeti u grlu mrtvu ribu koja ga je gotovo poslala k Stvoritelju. Bilo je kao da sve te godine uope nisu prole. Poznajem ga, mama, ree joj kroz zube. To je onaj s kojim sam se posvaao na molu u VValvis Bayju. Centaine mu poloi ruku na njegovu da ga uutka, ali ne progovori niti ga pogleda. Umjesto toga ukrade Blaineov pogled i to to opazi ju pogodi. Blaineov izraz lica bio je jako tuan, bijes i bol koje je gotovo mogla opipati. Na tisue milja udaljenosti uspijevao je biti suosjeajan i shvatiti: ali pred ivim dokazom njene afere, mogao je samo misliti na mukarca s kojim je napravila to kopile, i na njen pristanak, zapravo, uz njen pristanak u tom odnosu. Mislio je na njeno tijelo koje je trebalo biti samo njegovo, uz tijelo neznanca i neprijatelja za kojeg je riskirao i vlastiti ivot. Boe mili, zato sam dola? Muila se. Zatim osjeti kao da se neto topi u njoj i znala je odgovor: Krv moje krvi, pomisli. Prisjeti se teine koju je nosila, i prve znakove ivota koje je pokazao u njoj, i svih tih trenutaka koji su ju gotovo guili. Krik nakon roenja ponovno odjekne u njenim uima i zaglui ju. Moj sin!, gotovo uzvikne iz sveg glasa. To je moj sin! Predivan gladijator u ringu okrene glavu u njenom pravcu i opazi je. Spusti rukavice i zagleda se u nju s toliko otrova u tim utim i oima, toliko mrnje i bijesa, da ju to pogodi poput eljezne ipke u puno lice. Zatim se Manfred de La Rey namjerno okrene i ode u svoj kut. Trojica, Blaine, Centaine i Shasa sjedili su u tiini, usred gomile koja je urlala od uzbuenja. Nitko nije gledao ostale, samo se Centaine njihala, ugrizavi se za usnu da ne bi drhtila. Pobjednik se takoer uspne u ring. lan Rushmore je bio dva centimetara nii od Manfreda, ali iri u ramenima s veim grudnim koem. Imao je majmunski dugake ruke i miiave, a tako kratak vrat da je izgledalo kao da ga uope nema. Na glavi su mu rasle guste crne kovre i sve u svemu novopeeni inenjer izgledao je poput jake i opasne divlje svinje. Zazvoni gong i uz buku gomile dva boksaa zauzmu sredinji prostor ringa. Centaine zastenje instinktivno nakon prvog udarca u meso i kosti. U usporedbi s prethodnim meevima, ovaj je izgledao poput pravog gladijatorskog

prizora. Nije uspijevala definirati koji je boksa bolji, kruili su jedan oko drugoga, izmjenjujui si uasne udarce. Gomila je postajala sve glasnija i glasnija. Odjednom, kao to je i poela, igra tako i zavri, boksai se razdvoje i vrate se na svoja mjesta u kutu, medu bijelo odjevene pomagae koji odmah zaponu s brisanjem i masaom apui im rijei ohrabrenja. Manfred popije gutljaj iz boce koju mu je trener, golem s crnom bradom, pruio. Ispere si zube, a potom pogleda prema Centaine, pronaavi ju usred gomile svojim utim pogledom, i ne sputajui ga, ispljune vodu u kabli ispod nogu. Centaine shvati da je to bio znak gnuanja koji je posveen njoj: ispljunuo je sav bijes: prou ju trnci od straha. Zauje Blainea da je neto rekao. Za mene je runda zavrila nerijeeno. De La Rey nije nita olakao drugome, a vidi se da ga se Rushmore boji. Zatim boksai ponovno ustanu na zvuk gonga i zaponu kruiti jedan oko drugoga, izmjenjujui si udarce. Izgledali su umorno, nakon svakog udarca, njihova su tijela bila sjajna od znoja i puna crvenih mrlja gdje su stigli protivniki udarci. Stvar se nastavila jo podue vremena i Centaine osjeti da joj se povraa od primitivnog nasilja tog prizora, zbog buke, mirisa i bijesa koji je borba razvila. Ovu rundu pobijedio je Rushmore, mirno joj ree Blaine na kraju runde, i Centaine ga je mrzila, ak zbog te mirnoe. Osjeala je da je na elu imala ljepljiv sloj znoja, ne uspijevajui vie kontrolirati gnuanje, dok je Blaine nastavljao: De La Rey e ga morati sruiti na pod u roku od dvije runde, inae e ga Rushmore postupno unititi. Svakog trenutka postaje sve sigurniji u sebe. Htjela je skoiti na noge i pobjei, ali noge su joj zakazale. Zatim zazvoni gong, i dvojica se vrate pod reflektore. Centaine pokua skrenuti pogled s njih, ali ne uspije: nastavila je promatrati ih zadivljena i vidi kako se sve dogodilo, svaki detalj, znajui a nikada nee zaboraviti. Opazi crvenu rukavicu kako ulazi u obranu protivnika, opazi glavu drugog kako se saginje unatrag. Opazi svaku kap znoja koja je poletjela s tijela. Zauje udarac i um neega to se lomilo, zubi, kosti i uzvikne, ali njen krik gomila prekrije urlicima. Ugura si prste u usta dok su udarci nastavljali padati (tako brzi da su nestajali pred oima, tako brzi da su zujili), a jedno je lice postajalo maska krvavog mesa. Nastavi urlikati promatrajui ubilaki bijes u utim oima sina kojeg je rodila, promatrajui ga kako se pretvarao u zvijer, dok je mladi koji je stajao pred njim postajao marioneta koju noge vie gotovo nisu drale, a potom je pao unatrake zavrivi na podu, otvorenih oiju uperenih prema svjetlima reflektora iznad ringa ne

vidjevi ih, i diui kroz razbijen okrvavljeni nos. )it Manfred de La Rev, jo uvijek na nogama i s ubilakim pogledom, plesao je iznad njega tako frenetino da je Centaine oekivala da e zapoeti urlikati poput vuka, ili da se baci na boksaa na tlu, da bi ga dokrajio. Odvedi me odovud, Blaine, jecala je. Odvedi me daleko od ovog mjesta. Njegove je ruke podignu i povedu van, u no. Iza njih buka gomile postajala je sve slabija. Centaine udahne duboko i pohlepno svje zrak poput osobe koju su u posljednji trenutak spasili od guenja. Lav Kalaharija si je zaradio kartu do Berlina, govorio je golemi naslov. Centaine prou trnci prisjetivi se prizora, i baci novine te dohvati telefon na ormariu. Shasa, kad se moemo vratiti kui?, zapita ga im je ula sinovljev glas jo uvijek mamuran od sna. Blaine ude u kupaonicu, s obrazima bijelim od pjene za brijanje. Dakle, odluila si?, zapita ju. Nema smisla pokuavati razgovarati s njim, odgovori mu. Jesi li i ti vidio kako me promatra? Moda drugi put..., pokua ju utjeiti. No, opazi oaj u njenim oima i snano ju zagrli. David Abrahams je popravio rekord za sekundu na 200 metara prvi dan vjebanja za Olimpijadu. No, manje je dobro otrao za sekundu 400 metara. Njegovo je ime odmah uvrteno u ekipu lake atletike. Shasa koje je sjedio pored njega, bio je prvi koji mu je estitao i potapao ga po ramenima. David e otii u Berlin. Dva tjedna kasnije zaponu selekcije za olimpijsku ekipu u polu, u Inanda klubu u Johannesburgu, i Shasa ude u ekipu b moguih lanova, naspram ekipe a, koju je predvodio Blaine, vjerojatnih, u posljednjoj utakmici predolimpijskog turnira. Sjedei na tribini Centaine je promatrala jednu od Shasinih najboljih utakmica, ali s oajem u srcu shvati da to nije bilo dovoljno. Nije pogrijeio ni jedan jedini udarac u prvih pet vremena, a jednom prilikom dohvati loptu pod Blaineovim konjem tako spretno i lijepo da su se svi gledatelji podigli na noge. No, jo uvijek nije bio dovoljno dobar, i ona je to znala. Clive Ramsay, Shasin protivnik za mjesto broj dva otii e u Berlin, igrao je dobro cijeli tjedan. Bio je mukarac od etrdeset i dvije godine, s karijerom punom velikih pobjeda: s Blaineom Malcomessom je odigrao bar trideset meunarodnih susreta. Njegova karijera igraa pola je bila na vrhuncu i Centaine je dobro znala da ga nisu mogli ostaviti izvan ekipe da bi uzeli mlaeg igraa, smionijeg, vjerojatno, moda i talentiranijeg, ali manje iskusnog. Gotovo da ih je vidjela kako tresu glavom, svi sloni u odluci: Mladi Courtenev e biti u ekipi sljedei put. Ve ih je mrzila - ukljuujui i Blainea! - kad gledatelji odjednom uzviknu i svi skoe

na noge, pa i ona. Hvala Bogu, Shasa je jasno iziao iz gomile i galopirao sa strane, spreman da se utrkuje s brojem jedan, jo jedna mlada nada, koja se sada borila protiv Clivea Ramsavja u sredini polja. Vjerojatno faul nije bio namjeran, ali uinjen je od elje da se istakne: no, Shasin lan ekipe napravio je faul nad Cliveom Ramsavjem, iji je konj pao na koljena i igra je poletio na tvrdo tlo. Na rendgenskim zrakama otkrilo se da se radi o frakturi bedrenine kosti i kirurg ga je morao operirati. Bez igre bar godinu dana, zapovjedio je kad se Clive Ramsav probudio iz anestezije. Kad su se izbornici sastali, Centaine je strepila nad odlukom. Kao to joj je rekao, Blaine se udalji iz sobe kad je spomenuto Shasino ime. No, ulazei, doeka ga gromki glas predsjednika. Dakle, u redu je, mladi Courtenev e zamijeniti Clivea. Usprkos svemu Blaine osjeti velik ponos i sreu. Shasa Courtenev bio je mladi koji se najvie pribliavao idealnom sinu kojeg nikada nije imao. im je mogao, Blaine javi vijest Centaine. Tek u petak e izvijestiti o tome, ali Shasa ima ve u depu kartu za Berlin. Centaine nije vie znala to bi od radosti. O, Blaine, ljubavi, kako u se suzdrati do petka?, uzvikne. Ah, bit e lijepo otii u Berlin, sve troje zajedno! Moemo uzeti Daimler i voziti se uzdu i rijeko Europom. Shasa nije nikada bio u Mort Homme. Moemo se Kiustaviti nekoliko dana u Parizu, gdje e me povesti na veeru kod Laserre! Treba srediti toliko toga, ali moemo o tome porazgovarati u subotu kad se budemo vidjeli. U subotu? Zaboravio je, razumjela je to po boji glasa. Roendan Sira Garrvja, piknik na planini! Uzdahne, oajna. O, Blaine, to je jedan od malobrojnih dana u godini kad moemo legitimno biti zajedno! Zar je ve roendan Sira Garrvja? to se dogodilo? Skratila se godina?, zadirkivao ju je. Hajde, Blaine, zaboravio si, optui ga. Ne moe me iznevjeriti: ove se godine radi o dvostrukom slavlju, roendan i izbor Shase za Olimpijadu. Obeaj mi da e doi, Blaine! Obeanjem ti, ljubavi, bit u s vama. Centaine nikada nije saznala koliko ga je stajalo to obeanje. Isabella mu je to naplatila rafiniranom opakou. Morfij joj je kvario karakter, stalno je sebi ponavljao Blaine. Inae bi jo uvijek bila njena i ljubazna osoba koju je oenio. Glavni krivac bila je neprekidna bol i droga to je bila razdraljiva, pokuao ju je opravdati i spasiti potovanje i ljubav koju je osjeao prema njoj. Pokua se prisjetiti njene nekadanje draesti, tako njene i eterine da je izgledala poput tek procvalog pupoljka: no, ta je draest nestala ve dugo vremena, latice rue uvele su i mirisale su na propadanje. Slatkasti miris

droge osjeao se po cijelom njenom tijelu, miris koji je on mrzio. Sve mu je tee bilo ostati uz nju. Taj pogled, taj lo miris su ga vrijeali, no, istodobno su ga ispunjavali nemonom samilosti i grinjom savjesti zbog njegove nevjere. Postala je mrava poput skeleta. Nije vie bilo mesa oko kostiju nogu koje su izgledale poput taka, savreno ravne i bez oblika, isprekidane koljenima zavravajui s golemim stopalima, velikim, ali i beskorisnim. ak su i ruke bile jako mrave. Nije bilo mesa ni na licu. Usne su se povukle prema zubima koji su se sada isticali. Kad se pokuavala nasmijati, izgledala je poput mrtvaeve lubanje, ili jo je gore izgledala - to se sve ee dogaalo - kada bi joj se na licu pojavila koja grimasa ljutnje otkrivajui joj zube i gotovo bijelo meso. I put joj je postala bijela poput rie, i bez imalo ivota, tako tanka i prozirna da su joj se na rukama i elu mogle nazrijeti plavkaste vene. Oi su bile jedine jo ive na njenom licu. Sada su se u njima mogli opaziti zlobni pogledi, kao da ga mrzi zbog njegovog jo uvijek zdravog tijela, dok je njeno bilo uniteno i nije sluilo niemu. Kako mi moe uiniti takvo to, Blaine?, zapita ga uz aljenje kao to se dogaalo esto. Obeao si mi, Blaine. I sam Bog zna da te i ovako viam tako rijetko. Radovala sam se ovom vikendu ve toliko dugo..., i nastavljala je govoriti, a on ma koliko se trudio da ne misli na to, vidio je njeno tijelo. Prolo je gotovo sedam godina otkako ju je posljednji put vidio bez odjee kad je, prije mjesec dana uao u svlaionicu, mislei da je ona u paviljonu cijeli dan. Umjesto toga bila je gola na krevetu, dok ju je medicinska sestra masirala. Uas mu je vjerojatno ostao na licu i dvije ene su ga opazile pogledavi ga iznenaeno. Na Isabellinim mravim prsima mogla su se prebrojiti rebra. Grudi su bile sasvim mlohave i visjele su poput vrea koe do pazuha. Noge su bile sasvim tanane, da je izmeu oba bedra bilo puno praznog prostora. Odlazi!, uzviknula mu je, i on je odmah skrenuo pogled i gotovo pobjegao iz sobe. Nemoj vie nikada ui ovamo! A sad je njen glas imao isti histerian ton. Odi na taj piknik, budui da ba mora. Znam dobro da sam ti samo na teret. Znam da ne uspijeva ostati sa mnom vie od nekoliko minuta... Nije vie mogao izdrati. Podigne ruku da bi je uutkao. U pravu si, draga. Bio sam egoist to sam ti to spomenuo. Ne govorimo vie o tome, doi u s tobom. Opazi pobjedniki bljesak u njenim oima, i odjednom, prvi put, osjeti da ju mrzi. Prije nego to se mogao kontrolirati pomisli: Zato ne umre? Bilo bi bolje za nju i za sve da umre. Uasnut samim sobom, prepun grinje savjesti, potri odmah

prema njoj, nagne se pored kolica i uzevi joj mravu ruku, poljubi joj usne. Oprosti mi, molim te. No, ponovno, nehotice, u mislima mu se stvori njena slika u lijesu. Leala je lijepa i sretna kao nekada, s predivnom, gustom kosom na bijelom jastuku. Sklopi oi pokuavi odagnati te misli, no, ne uspije: taj prizor ostajao mu je u mislima, ak i kada joj je drao ruku. Ona se dohvati za nju. Bit e lijepo moi biti neko vrijeme zajedno. Onemogui mu da se odvoji o nje. Nemamo vie puno mogunosti da razgovaramo... sve vrijeme provodi u parlamentu, a ako nisi na sastanku, onda igra polo. Viamo se svakodnevno, ujutro i naveer. Da, znam, ali nikada ne razgovaramo. Nismo uope razgovarali o Berlinu, a vrijeme istie. A o emu bismo trebali razgovarati to se toga tie, draga moja?, zapita ju oprezno, izvukavi se iz njena stiska i sjedne na svoju fotelju, na drugoj strani paviljona. O mnogoemu, Blaine. Osmjehne mu se, otkrivi bijelo meso iza napetih usana. Davale su joj prepreden izraz lica, koji je njemu smetao. Trebamo se dogovoriti oko nekoliko stvari. Kada polazite s ekipom? Ne znam hou li ii s ekipom, ree Blaine. Moda u krenuti nekoliko tjedana ranije i posjetiti London i Pariz da bih vodio politike razgovore s tim vladama i nastavio za Berlin. Treba sve urediti da bih mogla i ja ii s tobom, ree Isabella, i on se trebao dobro kontrolirati jer ga je paljivo promatrala. Da, ree, trebat e organizirati svaku stvar na najbolji mogui nain. ak i pomisao na to bila je nesnoljiva. udio je da ostane malo nasamo s Centaine, i da konano moe biti s njom bez da se mora neprekidno opravdavati i traiti izlike. No, prije svega, morat emo se uvjeriti, draga moja, da putovanje ne pogora jo vie tvoje zdravlje. Ti ne eli da i ja doem s tobom, zar ne? Njen je glas postao stroi. Naravno da nije... To je odlina prilika da se konano oslobodi mene, ostavivi me ovdje samu... Isabella, molim te, smiri se. Nemoj se tako uzbuivati... Nemoj se pretvarati da se brine za mene! Ve devet godina ja za tebe nisam nita drugo nego samo teret. Sigurna sam da bi htio i sam mrtva. Isabella... Bio je dirnut tonou te optube. Ne pretvaraj se da si svetac preda mnom, Blaine Malcomess. Moda sam uklijetena na ovim invalidskim kolicima, ali vidim i ujem jo uvijek jako dobro. Nemam ni najmanju namjeru nastaviti ovu raspravu. Ustane. Ponovno emo razgovarati o tome kad se bude umirila. Sjedni!, uzvikne ona. Ne tri ponovno za tom francuskom kurvom! Blaine se trgne kao da gaje netko udario ravno u lice, i ona

nastavi arei od sree: Evo, konano sam to izrekla! Hvala Bogu! Nema pojma koliko sam se puta suzdrala, ali sada sam sretna to sam ti to rekla u lice i ponovila: kurva! Prostitutka! Ako ovako nastavi, otii u, upozori je. Kurva!, ree konano davi oduka svojoj muci. Bludnica! Drolja! Blaine se okrene i potri stubama spustivi se iz paviljona. Blaine!, uzvikne za njim. Smjesta se vrati natrag! Ali on je i dalje nastavio prema kui, zatim ena promijeni glas. Blaine, ao mi je, oprosti mi, ali vrati se natrag, molim te! Molim te, vrati se! Nije joj to mogao uskratiti. Zaustavi se, i vrati se k njoj, i opazi da su mu ruke podrhtavale od ljutnje i oka. Stavi ih u depove i zaustavi se na pragu paviljona. U redu, ree tiho. Istina je, veza s Centaine Courtenev. Volim je. Ali istina je da smo uinili sve da te potedimo svake boli i svakog ponienja. Stoga nemoj vie nikada razgovarati o njoj na taj nain. Daje htjela, bio bih te ostavio ve prije nekoliko godina. Neka mi Bog oprosti, ali bio bih te napustio! Samo me ona zadrala ovdje, i jo me uvijek zadrava. Sada je i ona bila dirnuta i utuena koliko i on, ili je on barem tako mislio, sve dok ga ona ne pogleda u oi, shvativi da je to kajanje samo simulirano da bi ga vratila k sebi. Znam da ne mogu ii u Berlin s tobom, Blaine. Ve sam razgovarala o tome s doktorom Josephom, i rekao mi je da bi me putovanje ubilo. No, usprkos tome, znam to smjera s tom enom. Znam da si iskoristio svoj utjecaj da Shasa Courtenev ude u ekipu za Olimpijadu samo da bi joj pruio dobru izliku da bi i ona mogla doi. Znam da planira predivno putovanje i ne mogu ti zabraniti da ide... On otvori ruke u znak rezigniranosti. Bilo je beskorisno pobuniti se. Isabella nastavi: No, dobro, uvjeravam te: nee biti medeni mjesec kojem si se nadao za vas dvoje. Ve sam rekla djevojkama da e poi s tobom. Tara i Mathilda Janine su izvan sebe od sree i uzbuenja. A sada ti odlui: ili si dovoljno bez srca da razoara djevojke, tvoje vlastite keri, ili e u Berlinu biti babysitter, a ne Romeo. Njen glas postane jo snaniji. I upozoravam te! Bude li odbio da ih povede sa sobom, rei u im pravi razlog, Blaine Malcomess! Neka mi je Bog svjedok, jer u im rei da je njihov voljeni tatica laljivac, varalica i nevjernik! Iako su gotovo svi, od najpoznatijih sportskih kritiara, do najeih navijaa oekivali da e Manfred De La rey otii na Olimpijadu s ekipom za boks, kad je stigla izjava i saznalo se ne samo da je Manfred predstavnik za Junu Afriku u srednje tekoj kategoriji, ve da je i Roelf Stander predstavnik za teku kategoriju, a ujak Tromp trener ekipe, cijeli grad

Stellenbosch - s poznatim akademicima radovao se iskazujui svoj ponos. Imali su prijem u opini i paradu po ulicama grada, dok ih je na sastanku Ossewa Brandvvaga general pohvalio i istaknuo ih kao primjer mukosti, istiui njihovu revnost i spretnost u ringu. Mladii poput ovih vodit e naciju prema legitimnom mjestu na ovoj zemlji, ree im, i dok su gomile u odorama OBa pozdravljale, s desnom akom na srcu, Manfred i Roelf su proglaeni asnicima. Za Boga i za Vb/fc, ree general, a Manfred nikada nije osjetio takav ponos i takvu odlunost da ne izigra povjerenje koje su mu iskazivali. Sljedeih nekoliko tjedana uzbuenje se nastavilo. Otili su do krojaa da bi im pripremio odore, bijele hlae, zelenu jaknu sa zlatnim obrubima i Panama eire: tako odjeveni trebali su se predstaviti na olimpijskom stadionu. Uslijedili su i sastanci ekipe, na kojima se raspravljalo o raznoraznim temama, od njemake etike do sportskog bontona, programa putovanja i prouavanja karakteristika moguih protivnika s kojima su se trebali suoiti u konanici. I Manfred i Roelf vie su puta dali intervju za novine. lanci o njima nali su se u svim novinama i asopisima zemlje: razgovarali su i na radiju, koji im je posvetio emisiju u popularnom programu Ovo je vaa zemlja. Samo je jedna osoba izgledala izvan te groznice: arah. Tjedni u kojima e biti odsutan izgledat e mi najduima u mom ivotu, ree Manfredu. Ne budi guska, ree joj uz podsmijeh. Sve e se zavriti u nekoliko dana i vratit u se sa zlatnom medaljom. Ne zovi me guskom! Nemoj mi to vie nikada rei! Prestane se smijati. U pravu si, ree joj. Zavrjeduje drukije ime. arah je dobila zadatak da mjeri vrijeme. Za vrijeme Manfredovog i Roelfovog veernjeg utrkivanja puteljkom koji se penjao prema planinama nedaleko od grada, uzimala je sve krae puteve bosonoga ekajui ih sa topericom na dogovorenim mjestima. Uspinjala bi se do potoka i osvjeavala ih mokrom krpom ili aom istisnutog soka od narane. im bi zbrinula trkae, ponovno bi krenula poput strijele prema vrhu ili prema drugoj strani nizine ekajui ih na sljedeem dogovorenom mjestu. Dva tjedna prije polaska Roelf je bio primoran preskoiti tranje zbog neodgodive obveze i Manfred je sam trao. Krene dugakom i strmom stazom koja se uspinjala prema planini Hartenbosch svom brzinom, gledajui prema vrhu. arah ga je ekala, sunce je isticalo njeno vitko tijelo prolazei kroz laganu haljinu, izgledajui kao da na sebi nije imala nita. Stigao je svom brzinom zaustavivi se dok mu je srce luaki tuklo, samo djelomino zbog napora. Kako je lijepa.

udio se to je to tek sada opazio. Zbunjeno je gledao u nju osjetivi veliku udnju za njom, elju protiv koje se uvijek pokuavao boriti i potisnuti je, koju nikada nije htio priznati i koja ga je sada muila. Krene mu u susret tih nekoliko koraka: bosonoga bila je puno nia od njega, i to je jo vie povealo njegovu udnju. Prui mu mokru spuvicu, ali kad ju on htjede dohvatiti, priblii mu se i apone mu brisati znoj s ramena i vrata. Prole noi sanjala sam da smo se vratili u tabor nezaposlenih, proape mu briui mu bicepse. Sjea li se tabora pored eljeznice, Manfrede? Klimne glavom. Nije mogao priati. Vidjela sam svoju majku kako lei u grobu. Bilo je uasno, itim se sve izmijenilo, Manie, nije vie bila moja majka, ve ti. Bio li blijed i predivan, ali ja sam znala da sam te izgubila... i bilo mi je ako teko i bolno da sam htjela umrijeti zajedno s tobom da bismo jstali zajedno zauvijek. Manfred ju zagrli i ona zapone jecati na njegovim prsima. Njeno tijelo bilo je mekano, svjee: glas joj je podrhtavao. O, Manfrede, ja te ne elim izgubiti. Molim te, vrati nam se, ne bih mogla ivjeti bez tebe. Volim te, Sarie. Imao je hrapav glas. Ona se trgne u njegovom zagrljaju. O, Manie! Nikada nisam shvatio, ali sada znam. O, Manie! Ja sam to oduvijek znala. Voljela sam te od prvog trenutka, od prvog dana, i uvijek u te voljeti do posljednjeg, ree i prui mu usne. Poljubi me, Manie, poljubi me ili u umrijeti! Njene mekane usne neto zapale u njemu, tu vatru, tu maglu koja mu zamuti razumi stvarnost. I pronau se na mekanom leaju od lia izvan puteljka, dok ih je lagani povjetarac milovao po goloj koi: manje sladak zrak, za Manfreda, od njenog mekanog tijela i rosne dubine u koju ga primi i pokrije. Nije shvaao to se dogaalo sve dok ne krikne od boli i sree: ali tada je ve bilo prekasno. Sam je odgovarao na taj krik, nemoan da se povue. Zapljusnuo ga je snaan val morske struje, koji ga ostavi na mjestu gdje prije nikada nije bio, osjetivi uitak o kojemu nikada nije ni sanjao. Stvarnost i savjest postupno su mu se vraali, izdaleka, i on se odvoji od nje. Odjene se gledajui je s uasom. to smo uinili! To je neoprostiv grijeh. Ne! Ona je tresla snano glavom Jo uvijek gola prui ruke prema njemu. Ne, Manfrede, nije grijeh kada se dvoje vole. Kako "moe to biti? To je Boji dar, neto lijepo i posveeno. No prije polaska za Europu s ujakom Trompom i ekipom, Manfred provede kod kue. Kad su svi spavali, arah klizne u njegovu sobu. Ostavio joj je otvorena vrata, nije se pobunio ni kad je arah skinula sa sebe spavaicu i uvukla se u krevet. Ostala je uz njega do zore, kad su golubovi,

vani, zapoeli gugutati. Poljubi ga posljednji put i proape: Sada pripadamo jedno drugome... zauvijek. Nedostajalo je samo pola sata prije polaska broda, a Centainein apartman bio je prepun: posluga je morala dodavati ae ampanjca iznad glava gostiju. Jedini prijatelj koji je nedostajao bio je Blaine Malcomess. Odluili su da ne daju u javnost injenicu da idu istim brodom, i da se susretnu samo na otvorenom moru. I Abe Abrahams, ponosan, drei pod rukom Davida, i doktor TwentymanJones, visok i tmuran poput marabua, opkolili su Centaine. Stigli su da bi ju pozdravili do Windhoeka. Naravno, bili su tu i Sir Garry i Anna, kao i Ou Baas, general Smith, i njegova mala supruga kovrave kose koja je sliila na ptiicu. U kutu dvorane stajao je Shasa okruen skupinom ljepotica. Prepriavao je priu koja je uzrokovala jecaje, uenje i zabavne povike; no, odjednom izgubi dah i pogleda na palubu. Njegovu panju privukla je djevojka koja je prolazila. Vidio ju je samo na trenutak iz profila, vodopad crvenih kovra: njen hod ga je naveo zanemari svoju elegantnu ensku publiku. Skoi na noge, prolivi ampanjac, ali djevojka je ve prola i uspije vidjeti samo leda. Imala je jako uzak struk, ali punu okruglu stranjicu koja se njihala ljuljajui i haljinu. Uz posljednji korak nestane iza ugla ostavivi Shasu jo odlunijim da vidi njeno lice. Oprostite, gospode. One ispuste razoarane povike. Shasa se spretno izvue iz kruga i zapone se kretati medu gomilom ljudi prema vratima apartmana, ali prije nego to je mogao stii do njih, oglasi se sirena i zauje se upozorenje: Posljednji poziv, gospode i gospodo. Svi koji ne putuju, neka se iskrcaju! Znao je tako da vie nije imao vremena. ;.; Vjerojatno je bila runa... lijepa iza, uasna ispred. A osim toga, tko zna putuje li ili ne, utjei samog sebe. Nakon toga ve je pozdravljao doktora TvventvmanJonesa, koji mu poeli sve najbolje na Olimpijadi. Pokua zaboraviti te crvene kovre i usredotoiti se na svoje obveze. No, nije bilo jednostavno. Naslonivi se na zatitnu ogradu broda zapone promatrati gomilu ljudi na molu i palubi u protazi za crvenom grivom, ali Centaine ga potapa po ruci. Prostor izmeu broda i mola sve se vie irio, a on jo uvijek nije opazio ljepoticu. Dodi, cheri, idemo provjeriti mjesta koja su nam dodijelili u restoranu. Ali, mama, ne sjea li se da su te pozvali za kapetanov stol? Da, ali ti i David ne, primijeti ona. Dodi i ti, David, idemo vidjeti gdje su vas smjestili, tako da moemo odmah promijeniti mjesta ako vam se ne budu sviala. Imala je neto na umu, shvati Shasa. Inae se nije brinula o tim glupostima: ime koje su nosili ve je bila

dovoljna garancija da se prema njima odnose na poseban nain, uvijek privilegirani. Ako je sada naglaavala to, mora da je imala svoje razloge, i zaista u oima se sjajio makijavelijski bljesak, koji je nauio prepoznavati. U redu, idemo, ree popustljivo. Trojka se spusti stubama u restoran prve klase, na donjoj palubi. U podnoju stuba skupina osoba koje su esto putovale brodom razgovarale su s glavnim konobarom. Novanice od pet funta nestajale su u depovima tog gospodina, ne napuhavajui ih ni najmanje, dok su se na popisu mjesta neka imena selila. Po strani skupine Shasa prepozna odmah visoku i poznatu pojavu. Neto je u njoj govorilo da eka nekoga, a ozareni osmijeh koji uputi Centaine razjasni Shasi o kome se radilo. Dobri Boe, mama!, ree Shasa. Nisam znao da je i Blaine na ovom brodu! Mislio sam da e krenuti kasnije, zajedno s ostalima..., zastane. Opazi da je majka nesvjesno opazivi Blainea jae stisnula njegovu ruku i uzdahnula. Bilo je sve dogovoreno, shvati uz uenje. Evo zato je bila tako uzbuena. Istina mu se polako zapoinjala otkrivati. Radi se o stvari za koju se za vlastitu majku ne misli, ali ljubavnici su! Svih ovih godina, kako nisam shvatio ranije? Ponovno se prisjeti niz malenih stvari koje su mu tada izgledale nevanima, ali sada su pridobile novo, tono odreeno znaenje. Blaine i mama! Naravno! Kako sam bio slijep! Tko bi ikada rekao... Osjeti razliite osjeaje. Od svih mukaraca na svijetu, i ja bih za mamu bio izabrao njega... I u tom trenutku shvati koliko je Blaine Malcomess za njega nadomjestio oca kojeg nikada nije upoznao. Sljedea misao bila je odmah puna ljubomore i etikog gnuanja. Blaine Malcomess, stup drutva i drave, i mama koja se samo mrti i trese glavom kada su moje veze u pitanju... ha, koje varalice, godinama su zajedno, a da to nitko ne zna! Blaine im krene u susret. Centaine, lijepog li iznenaenja! Centaine se smijala pruajui mu ruku. Blaine Malcomess, nisam imala pojma da ste na brodu. Shasa sarkastino pomisli: Koji glumci! Sve su vukli za nos godinama. Clark Gable i Ingrid Bergman su sjena u usporedbi s njima. I odjednom nita od svega toga mu nije bilo vano. Jedina vana stvar bila je to su uz Blainea bile dvije djevojke koje su dolazile prema Centaine. Centaine, siguran sam da se sjea mojih keri. Ovo je Tara, a ovo je Mathilda Janine... Tara. Shasa u sebi ponovi njeno ime. Tara, ba lijepo ime! Bila je to djevojka koju je opazio prije na palubi: tisuu puta ljepa nego to se nadao. Tara. Bila je visoka, nekoliko centimetara nia od njega koji je bio visok metar i osamdeset i

pet: njene su noge bile poput savitljivih grana vrbe, a struk poput trske na vjetru. Tara. Imala je lice madone, predivan oval, a njena put bila je mjeavina kreme i ruinih latica; gotovo previe savrena, no, oivljena crvenom bojom guste kose, imala je iroka usta poput oca, i njegove sive oi, tvrde poput elika, koje su se sjajile snanom voljom i inteligencijom. Djevojka pozdravi Centaine uz potovanje, a potom se okrene i pogleda Shasu u oi. Shasa, i ti se sjea Tare, zar ne?, zapita ga Blaine. Bila je u Weltevredenu prije etiri godine. Je li zaista to bila ona ista zloesta i dosadna djevojica? Shasa ju pogleda razrogaenih oiju... djevojica u haljinici uvijek oguljenih j koljena zbog koje se sramio radi njenih djetinjastih ala... Nije mogao I vjerovati. Glas mu je podrhtavao u grlu. Drago mi je to te ponovno vidim, Tara. Ne zaboravi, Tara Malcomess, ponavljala je u sebi, samokontrola i elegancija. Drhtala je od srama sjeajui se kako ga je proganjala prije etiri godine, poput lutkice koja eli da je netko nahrani. Bila sam jako ivahna, pomisli. No, toliko se zaljubila na i prvi pogled u tog djeaka da je jo uvijek osjeala odjek te daleke boli. Uspije se pokazati nezainteresiranom promrmljavi: Ah, da? Upoznali smo se? Mora da sam zaboravila, oprosti. Prui mu ruku. Pa, drago mi je ponovno te vidjeti. Zove se Shasa, zar ne? Da, potvrdi on i dohvati joj ruku kao da se radi o talismanu koji ini uda. Zato se nismo vie susreli?, zapita se i odmah shvati: pobrinuli su se Blaine i mama, koji nisu htjeli zamrsiti jo vie stvari. Jo je samo to trebalo da Tara avrlja s njegovom majkom... Ali Shasa je bio previe sretan da bi se sada ljutio. Jesi li ve odabrala mjesto za stolom?, zapita ju ne ostavljajui joj ruku. Tata sjedi za kapetanovim stolom, ree Tara klimnuvi zaljubljeno prema ocu. Tako emo mi biti same. Ah, mogli bismo jesti zajedno nas etvero, odmah predloi Shasa. Idemo odmah popriati s maitre. Blaine i Centaine si razmijene pogled olakanja: sve je teklo po njihovim planovima, osim neeg to nisu planirali. Mathilda Janine je pocrvenjela pruajui ruku Davidu Abrahamsu. Od dvije sestre bila je ona koja je imala manje sree, jer je od oca naslijedila umjesto irokih usana, golemi nos i klempave ui. Osim toga njena je kosa bila boje mrkve, a ne rida. I on ima golemi nos, pomisli ona prouavajui Davida. Odmah zatim njene misli krenu drugim smjerom. Ako mu Tara otkrije da imam samo esnaest godina, bacit u se u more! Putovanje je bilo oluja osjeaja, puno drai, ali i muenja za sve njih. U etrnaest dana koliko je trajao prijelaz do Southamptona, Centaine i Blaine su jako

malo vidjeli djecu, svakodnevno ih susrevi na sat vremena pored bazena uz pie, i nakon veere da bi otplesali nekoliko plesova. David i Shasa plesali su s Centaine, a Blaine je plesao s kerima. A potom bi mladii pronalazili uvijek koju izliku i udaljili se prema turistikoj klasi gdje je bilo puno zabavnije, ostavljajui Blainea i Centaine same na palubi. Tara je u svom jednodjelonom kupaem kostimu zelene boje predstavljala najljepi prizor koji je Shasa ikada vidio. Njene grudi imale su oblik jo nezrelih kruaka, a kada je izlazila iz bazena, opaao je rupicu pupka i bradavice ispod kostima, i morao je skupiti svu samokontrolu da ne zapone snano stenjati. Mathilda Janine i David otkrili su da i jedan i drugi posjeduju snanu smisao za humor, i sve su vrijeme provodili smijui se kao ludi. Mathilda Janine je ustajala svakog jutra u etiri i pol da bi pljeskala Davidu koji je vjebao trei pedeset krugova po brodu. Kree se poput pantere, pomislila je. Dugakim koracima, glatkim i elegantnim. Svakog jutra izmiljao je pedeset ala koje joj je ispriao kad bi prolazio pored nje. Plivali su jedno za drugim u bazenu i kad su se uspjeli dohvatiti, zaponu se boriti u ekstazi pod vodom: no, osim pokojeg tajnog pogleda na vratima kabine koju je Mathilda Janine dijelila s Tarom, nitko nije htio uiniti prvi korak. Iako je David nauio neto od svoje kratke veze s Devom, nije mu padalo na pamet da iste stvari ini s tako posebnom osobom kao to je Matty. Shasa nije imao takva koenja. Imao je puno vie iskustva, to se tie seksa, od Davida, i kad je prebrodio poetno uenje zbog velike Tarine ljepote, zapone opsjedati njenu tvravu nevinosti. No, njegovi uspjesi bili su jo manje spektakularni od Davidovih. Trebalo mu je gotovo tjedan dana da Tara pristane da joj on razmaze kremu po leima i ramenima. U kasnim nonim satima, kada bi orkestar zapoeo svirati posljednju romantinu pjesmu Poindana ona bi ostajala uz njega, slijepljenih obraza: ali kad bi joj se Shasa pokuao jo vie pribliiti, ona se povlaila. Kad bi ju pokuao konano poljubiti na vratima kabine, drala ga je daleko od sebe i samo bi mu se prigueno nasmijala, a to je za njega postajalo gore od svih vrsta muenja. Glupaa je sasvim frigidna, izjavi Shasa vlastitom liku u ogledalu. U gaicama ima led. Pomisao na te dijelove tijela ga uzbudi. Odlui da ju vie nee opsjedati. Nije li na brodu bilo jo petest lijepih djevojaka, iako ne ba mladih, koje su ga pogledavale pozivajui ga? Mogao bih se zadovoljiti sa svima njima umjesto da slinim za mis ledene gaice... Ali, nakon pola sata bio je uz nju na boarskom turniru, ili joj je mazao kremu za sunanje na

leima prstima koji su podrhtavali od uzaludne udnje; ili je pokuavao raspravljati s njom o prednostima i nedostatcima vladinog programa da ponovno oduzme pravo na glasovanje crncima u regiji Rta. Otkrio je uz veliko iznenaenje da je Tara Malcomess imala razvijenu politiku svijest. Iako je Shasa bio uvjeren, to je majka uvijek ponavljala, da e u budunosti biti i sam lan parlamenta, morao je priznati da je njegovo zanimanje i poznavanje zamrenih problema zemlje bilo jako maleno u odnosu na Tarino. Djevojina miljenja su ga zbunjivala koliko i njeno tijelo. Slaem se s tatom: umjesto da ponovno oduzmemo pravo glasa malenom broju crnaca koji ga imaju, trebali bismo ga dati svima, izjavi. Dati pravo glasa svim crncima? Shasa nije mogao vjerovati. Ne govori li valjda ozbiljno, nadam se! Naravno da mislim ozbiljno. Ne sve odjedanput, ali postupno, ovisno o stupnju civilizacije svakoga. Ne moe zanijekati politika prava onome tko dokae da je na visini da ih ostvarjuje. Trebalo bi dati pravo glasa svima koji imaju obrazovanje ili posebne odgovornosti: na taj nain u roku od dvije generacije svaki mukarac i svaka ena, bilo bijelci ili crnci, postali bi graani u pravom smislu te rijei. Shasu prou trnci na tu pomisao. Njegove politike ambicije mogle su biti prve rtve takve reforme... No, moda je to bila najmanje radikalna misao koju je Tara izrekla. Kako moe zabraniti ljudima da posjeduju zemlju u vlastitoj dravi ili prodavati vlastiti rad na najbolji mogui nain, preko kolektivnog ugovora? Sindikati su bili Lenjinovo orue i stoga vraje. Bila je to ope poznata stvar koju je Shasa sisao zajedno s majinim mlijekom. Kriste, pristaa je boljevizma, ali lijepa pristaa!, pomislio je. Da bi prekinuo pouku o tome, podigao bi ju na noge. Dodi, idemo plivati! Obian je faist neznalica, mislila je ona bijesno, ali kad je vidjela kako su ga promatrale ostale djevojke iza sunanih naoala, htjela im je iskopati oi. A nou, kad bi u krevetu razmiljala na Shasin dodir, na njegove prste na njenim leima, na njihova tijela za vrijeme plesa, pocrvenjela bi u mraku od vlastitog matanja. Ako mu dozvolim da zapone, ne bih ga vie uspjela zaustaviti i ne bih ni htjela, pomislila je, uvrstivi jo vie strogost. Trebam se ponaati kontrolirano i ostati na daljini, ponavljala je u sebi, kao da se radi o aroliji protiv elje njenog tijela. Uz udnovatu podudarnost okolnosti i Bentley Blainea Malcomessa bio je ukrcan u tivu pored Centaineinog Daimlera. Mogli bismo otii u Berlin automobilom!, izjavi Centaine kao da joj je ta zamisao tek sinula. etvero mladih odmah pristane oduevljeno i odmah se

zaponu boriti za mjesta. Centaine i Blaine su se jedva malo pobunili kad su ih primorali da budu zajedno na Bentlevju, dok su dva mladia i djevojke trebali slijediti na utom Daimleru koji je Shasa trebao voziti. Od Le Havrea krenu pranjavim putovima Francuske sjeverozapadno, prema gradovima koji su pobuivali sjeanja, Amines i Arras. Trava se zelenila na poljima gdje se Blaine uspio vratiti, ali bilo je beskonano mnogo bijelih krieva, koji su se sjali na suncu poput tratinica. Neka nas Bogu uva ratova, nadajmo se da ovjeanstvo nikada vie nee morati propatiti ita slino, promrmlja Blaine i Centaine ga uze za ruku. U mjestu Mort Homme se zaustave na glavnoj cesti pred jedinim hotelom. Kad je Centaine ula da zapita za sobe, gospodarica je prepozna odmah i zapone vikati uzbuena. Henri, viensvite! Cest Mademoiselle De Thirydu chateau..., trala je u susret Centaine da bi ju strastveno poljubila u obraze. Otkae trgovakom putniku, i najbolje sobe stavljene su im na raspolaganje. Bilo je potrebno objasniti kad su Centaine i Blaine molili za dvije odvojene sobe, ali u veeri su zajedniki uivali te veeri i Centaine osjeti enju. Radilo se sve o specijalitetima zemlje, tartufima, uz vino tog mjesta; Madame je sjela pored Centaine i izvjetavala ju je o posljednjim novostima u posljednjih dvadeset godina. Ujutro Centaine i Shasa ostave ostale koji su jo uvijek spavali i povezu se do dvorca. Bio je samo hrpa crnog kamenja, prekrivenih vegetacijom, i Centaine zaplae za svojim ocem koji je izgorio zajedno s dvorcem radije nego da ga ostavi Nijemaca koji su napredovali prema njemu. Nakon rata imanje je prodano da bi se mogli platiti dugovi koje je starac napravio u svome rastronom ivotu. Sada je pripadao Hennessvju, marki konjaka, starome sigurno ne bi bilo ao, pomisli Centaine uz smijeak. Zajedno se uspnu na terasu iza dvorca u ruevnom stanju i Centaine pokae Shasi mjesto gdje se nalazio stari aerodrom odakle je njegov otac polijetao u ratne misije. U onom vonjaku je tvoj otac polazio. Ja sam ga ekala svakog jutra ovdje. Kad su odlazili u borbu, ja sam ih pozdravljala. Njihov je avion bio poznati SE 5, zar ne? Na kraju, da, ali na poetku su imali Sopwith. pogleda prema nebu. Njegov je bio obojen u uto. Ja sam ga zvala le petit jaune. Sada imam osjeaj da ga ponovno vidim, s kacigom na glavi. Kad je prolazio, skinuo bi naoale tako da sam ga mogla pogledati u oi. O, Shasa, kako je bio mlad, veseo i pun ivota! Poput mladog orla koji se podie u letu. Spuste se s terase i vrate se polako prema mjestu, preavi preko vinograda. Centaine zapita Shasu da se zaustavi pored malene kamene tale

za sijeno, na rubu polja. Mladi je pogleda u nedoumici, kako promatra sa smijekom krov od sijena te se nakon nekoliko minuta ponovno zagleda vragolasto u njega. Odgovori na njegovu znatielju: Tvoj tata i ja smo se uvijek sastajali ovdje. Shasa osjeti da je to bilo mjesto gdje je on bio zaet, u toj tali za sijeno u srcu strane zemlje. To ga uznemiri vraajui se u hotel. Na ulazu u naselje pred malenom crkvicom s krovom zelene boje, zaustave se i posjete groblje. Grob Michaela Courtenevja bio je na samom dnu. Centaine je naruila grobnicu iz Afrike i nikada je nije vidjela. Orao od mramora stajao je na ratnoj zastavi, probuen neprijateljskim metcima. Shasa pomisli da je stil groba moda i previe rjeit za jednog borca palog u ratu. Jedno pored drugog proitaju natpis na grobu: U sjeanje na kapetana Michaela Courteneyja palog u borbi 19. travnja 1917. nitko nije bio voljen vie od njega. Oko groba narastao je korov. Nagnu se i oiste grob. Zatim se zaustave pred grobom pognute glave. Shasa je oekivao da e ostati duboko potresen pogledom na grob svoga oca, ali nije osjeao nita izvanredno. Taj ovjek je bio prah jo prije nego to se rodio. Osjeao se bliim Michaelu Courtenevju na deset tisua kilometara udaljenosti kada je spavao u njegovom krevetu, nosio staru jaknu od tweeda koja mu je propadala, ili kad je upotrebljavao njegovu puku Purdev ili njegov pribor za pecanje, ili njegovo zlatno pero. Otili su pjeice od crkve i pronau upnika. Bio je mlad, ne puno stariji od Shase i Centaine osjeti razoaranje jer je njegova straosna dob prekinula slabu vezu s Michaelom i prolou. No, usprkos tome, potpie dva eka na golemu svotu novca, jedan za obnovu krova crkve, koji je bio u loem stanju, a drugi da svake nedjelje, zauvijek, nose cvijee na Michelov grob. Zatim se vrate Daimleru dok ih je upan pozdravljao blagoslivljajui ih. Sljedei dan odu do Pariza. Centaine je za sve rezervirala sobu u Ritzu. Blaine i Centaine su imali puno poslovnih obveza. Od jutra do veeri morali su se susresti s dravnim dunosnicima, sudjelovati na poslovnim susretima, proslavama i slino, tako da su mladi ostali sami i ubrzo otkriju da je Pariz bio najromantiniji i najzabavniji grad na svijetu. Uspnu se liftom do prvog kata Eiffelovog tornja, a potom nastave eljeznim stubama do vrha, odakle su promartali grad koji se nalazio pred njima. etali su rukom pod ruku du Sene, te iznad i ispod predivnih mostova. Tara je slikala ostale na stubama Montmartre sa Sacre Coeur u pozadini: popili su kavu i pojeli croissants, sjedei u baru na boulevards, ruajui u Cafe de la Paix, veerajui u

Couploe i otiavi u kazalite na Travijatu. U pono su djevojke poelile mladiima laku no i otile na spavanje u svoje sobe: ali Shasa i David dou po njih preko terase i oni odu na ples u boites na lijevoj obali, sluajui dobar jazz u kantinama na Montparnasseu, gdje su otkrili trubaa crnca koji je bio izvanredan, i malenu brasserie gdje se moglo jesti pueve i umske jagode u tri sata ujutro. U rano jutro uljali su se hodnicima hotela da bi poveli djevojke do njihovih soba, i zauli poznate glasove u liftu koji je dolazio na kat. Bace se prema stubama na vrijeme. Dok su djevojke priguivale smijeh u rupie, opaze Blainea i Centaine, predivne u veernjoj toaleti, kako izlaze iz lifta i kreu rukom pod ruku hodnikom prema Centaineinoj sobi. Iako su ostavili Pariz teka srca, stigli su do njemake granice u potpunom oduevljenju. Pokau putovnice francuskim carinicima i odmah ih puste da nastave prema nejmakoj granici. Ostave automobile pred rampom i udu u ured, gdje su odmah primijetili drukiju atmosferu koja je vladala medu carinicima. Dva njemaka slubenika bili su odjeveni u uredne i besprijekorne odore. Na zidu iza njihovog pisaeg stola isticala se Fuehrerova slika s briima. Blaine poloi hrpu putovnica na stol sa srdanim Guten Tag, mein Herr i zaone avrljati s Centaine, dok je jedan od slubenika provjeravao putovnice jednu po jednu, usproedujui osobe sa slikom i peativi ih vizom s crnim orlom. Putovnica Davida Abrahamsa bila je posljednja. Kad ju je slubenik otvorio, zaustavi se i ponovno proita ime, a potom pregleda i sve ostale stranice putovnice sasvim paljivo, podignuvi pogled da provjeri Davidovu reakciju. Nakon nekoliko minuta svi utihnu i zaponu se u nedoumici promatrati. Mislim da neto nije u redu, Blaine, ree mirno Centaine, a Blaine se obrati slubeniku: Problem?, zapita. Slubenik mu odgovori na tenom engleskom iako se snano osjeao naglasak: Abrahams je idovsko prezime, zar ne? Blaine osjeti bijes, ali prije nego to mu odgovori, David uini korak naprijed i progovori: Da, idovsko je ime!, mirno ree, a slubenik klimne glavom, drei i dalje putovnicu urui. Priznajete da ste idov? idov sam, odvrati David isto tako mirno. Na putovnici ne pie, primijeti carinik. Treba li pisati?, zapita ga David. Carinik slegne ramenima. Potom ga upita: I vi, budui da ste idov, elite ui u Njemaku? elim ui u Njemaku i sudjelovati na Olimpijadi u Berlinu, a pozvala me njemaka vlada. Ah! Vi ste sudionik na Olimpijadi, idovski sporta? Ne, junoafriki sam sporta. Je li putovnica u redu? Carinik ne odgovori na njegovo pitanje.

Saekajte ovdje, molim vas. Izie kroz malena vrata s Davidovom putovnicom u ruci. Zauju ga kako rasrpavlja s nekim u drugoj sobi: svi pogledaju u Taru. Bila je jedina koja je uila njemaki za prijemne ispite na fakultetu. to kae?, zapita ju Blaine. Govore prebrzo... stalno ponavljaju idov i Olimpijada, odgovori Tara. U tom trenutku vrata se otvore i slubenik se vrati zajedno s debeljukastim ovjeuljkom koji je bio njegov nadreeni, budui da je njegova odora bila jo sjajnija i bogatija i jo se vie pravio vanim. Tko je Abrahams?, zapita. Ja sam. Vi ste idov? Priznajete da ste idov? Da, idov sam. Ve sam to nekoliko puta rekao. Neto nije u redu s mojim papirima? Saekajte, molim. Ovoga puta sva tri carinika se povuku u sobu, ponijevi sa sobom Davidovu putovnicu. Zauju da je telefon zazvonio, i visoki glas asnika. to kau? Svi se zagledaju u Taru. Razgovara s nekim u Berlinu, ree djevojka. Objanjava stvar. Monolog u drugoj sobi se zavri odrjeitim Jawohl, mein Kapitaen ponovivi te rijei etiri puta, svaki put sve glasnije, i uzviknuvi ak Heil Hitler. Zatim telefonski razgovor prestane. Tri slubenika se vrate. asnik stavi peat u Davidovu putovnicu i prui mu je. Dobrodoao u Trei Reich!, izjavi. Zatim sve iznenadi lacistikim pozdravom: Heil Hitler!, uzviknuvi i podignuvi ruku rema njima. Mathilda Janine se nervozno zapone smijuljiti. Pa, to je izvanredno! Blaine ju dohvati za ruku i odvede van. Tako su uli u Njemaku, u tiini i zbunjeni. Zaustave se ugledavi prvu gostionicu uz cestu i suprotno Injenim navikama Centaine uzme sobe prije nego to je pregledala krevete, kupaonice i kuhinje. Nakon veere shvate da nitko nije htio "kartati ili krenuti u etnju mjestom: otili su u krevet prije deset sati. No, usprkos tome, sljedei dan za dorukom ponovno pokau malo veselja, a Mathilda Janine ih nasmije pjesmom koju je skladala ast buduih oevih uspjeha, kao i Davidovih i Shasinih na [Olimpijadi. Njihovo dobro raspoloenje povea se prolazei predivnim Pnjemakim poljima, naseljima i tvravama na vrhu breuljaka koji su izgledali nalik na one u bajkama Hansa Cristiana Andersena, ume tamnih borova koje su bile suprotnost otvorenim poljima i rijekama iznad kojih su se podizali kameni mostovi. Opaali su skupine mladih ju tradicionalnoj odjei, mladii u konim hlaama, Lederhosen i i eirom s perjem, djevojke u Dirndl. Prilikom prolaska kratke povorke [luksuznih automobila pozdravljali su ih maui rukom. Ruali su u gostionici punoj ljudi, glazbe i smijeha, divlju I svinju s prilogom od jabuka i peenog krumpira, pijui vino koje je u svojoj

dubini sakrivalo okus groa i sunca. Izgledaju svi uzbuen i sretni, primijeti Shasa nakon to se ogledao oko sebe. To je jedina zemlja na svijetu bez nezaposlenosti i siro matva, sloi se Centaine, ali Blaine ispije gutljaj vina i ne progovori. Tog popodneva uli su u sjevernu nizinu koja je vodila prema Berlinu. Shasa, na elu s Daimlerom, odjednom stane na rubu ceste tako naglo da se David uhvatio za staklo, a djevojke iza uzviknu od iznenaenja, uzbunjene. Shasa skoi iz automobila, ostavivi upaljen motor i uzvikne: David! David! Pogledaj! Ba je lijep! Ostali takoer iziu iz auta i pogledaju prema nebu, dok je Blaine zaustavljao Bentley iza Daimlera, i s Centaine, koja je takoer podigla ruku da bi zaklonila oi od sunca, pogledala prema gore. Pored ceste nalazio se aerodrom. Hangari su bili obojeni srebrenastom bojom. Formacija od tri ratna aviona poreda se i priblii pisti za slijetanje. Izgledali su poput morskih pasa, i imali su trbuh i ispod krila obojeno u plavo boje neba, dok je gornji dio bio obojen u mimetike mrlje. Vrh propelera bio je ute boje. to je to?, zapita Blaine dva mlada pilota, koji mu odgovore u zboru: 109, Messerschmitt. Cijev mitraljeza virila je iz krila, poput produetka, dok je uti propeler izgledao poput zlobnog oka. to bih dao da mogu upravljati takvim avionom! Ruku... nogu... raj... Tri ratna aviona se, i dalje poredani, spuste prema aerodromu. Kau da lete esto kilometara na sat... Boe, Boe, pogledaj ih... Uzbuenje je prelo i na djevojke, koje se zaponu smijati i pljeskati rukama dok su avioni proli nisko iznad njihovih glava i sletjeli odmah zatim nedaleko od njih. Vrijedilo bi ratovati samo da moe upravljati takvim avionom, uzbueno izjavi Shasa. Blaine se jako naljuti, ali ne htjede pokazati to i okrene leda skupini te se vrati u automobil. Centaine klizne na sjedalo pored njega i ostanu u tiini jo pet minuta, a potom mu ona ree: Ponekad je tako glup... ali jo uvijek je mlad, Blaine, ne zna to govori. On uzdahne. I mi smo bili takvi. Vjerovali smo da je rat igra, igra za slavu, koji bi nas pretvorio u heroje. Nitko nam nije govorio o probuenim trbusima od uasa i smradu mrtvih nakon pet dana sunca. Vie se nee dogoditi, ree odluno i ponosno Centaine. Boe, daj da se vie nikada ne ponovi! Oima i u mislima ponovno se prisjeti aviona u plamenu i tijela ovjeka kojeg je voljela, kako se uvija i nestaje. Zatim lice vie nije bilo Michaelovo, ve lice njegova sina: pomisli na Shasino lijepo lice kako puca poput kobasice pored vatre, i na ivotne sokove njegove slatke mladosti koji su se rasprili u nepovrat. Molim te, Blaine,

zaustavi, proape mu. Mislim da mi nije dobro. Mogli su stii u Berlin te iste veeri, ali jedan od gradia kroz koje su prolazili imao je slavlje i Centaine je saznala, informirajui se, da se radilo o slavlju u povodu zatitnika grada. Zaustavimo se ovdje, Blaine, predloi i oni se pridrue slavlju. Tog popodneva kretala se povorka: statua svetca koju su nosili uliicama grada, iza nje orkestar i sasvim plava, andelska djeca u tradicionalnoj odjei. To je Hitlerova omladina, objasni Blaine. Neka vrsta starih bovscouta iz BadenPowella, ali s naglaenijim nacionalnim tenjama i njemakim domoljubljem. Nakon parade uslijedio je ples na trgu pod svjetlom bakalja. U kutovima su stajala kolacisterne koja su sluila bezbroj aa piva i ampanjca, dok su konobarice sa ipkastim pregaama i bijelim i crvenim obrazima poput zrelih jabuka kruile uokolo posluujui tanjure prepune hrane: meso, ribu i dimljeni sir. Sjednu se za stol na trgu, doekani sveanim povicima i zdravicom najbliih, i zaponu piti pivo, plesati i udarati takt aama piva. Zatim odjednom atmosfera se izmijeni. Smijeh susjeda postane namjeten i usiljen, i u svim pogledima mogla se proitati napetost. Orkestar nastavi svirati previe glasno i oni koji su plesali, ako se to moe rei, zaponu glumiti ulogu onih koji pleu. Na trgu su se pojavila etiri runa ovjeka u smeoj koulji, s remenima prekrienim na prsima. Kruili su od stola do stola skupljajui dobrovoljni prilog u kutijicu. Svi su ga davali, ali ugurali bi novi kroz rupicu ne pogledavi ih u lice. Kad bi etvorka prelazila na sljedei stol, oni koji su sjedili oko prethodnog, odahnuli bi od olakanja. Tko su?, zapita radoznalo Centaine. Sturmabteilungen, dobri sluge Nacionalsocijalistike stranke, odvrati joj Blaine. Pogledaj ovoga. Vojnik je imao lice glupavog seljaka, golem i brutalan. Kad zatreba, mesar se uvijek nade, nije to toliko bitno: nadajmo se samo da lice nove Njemake ne slii njegovom. Vojnik je primijetio njihovo zanimanje koje oni nisu pokuali sakriti, i etvorica krenu ravno prema njihovom stolu, odluno i prijetei. Dokumente, ree nacist. Hoe da mu pokaemo dokumente, prevede Tara. Blaine mu prui putovnicu. Ah! Strani turisti! Vojnici promijene nain obraanja. Medvjed se osmjehne i ponovno vrati Blaineu putovnicu uz nekoliko uljudnih rijei. Kae: Dobro doli u raj nacionalsocijalistike Njemake, prevede Tara, a Blaine klimne glavom. Kae da emo sada vidjeti koliko je sretan i ponosan njemaki narod i jo neto to nisam razumjela. Reci mu da im elimo da ostanu sretni i ponosni zauvijek. Vojnik se ozari od sree, i pozdravi udarivi petom u

petu. Heil Hitler!, ree glasno i pozdravi na nacistiki nain, a Mathilda Janine prasne u neizdriv smijeh. Ne mogu se suzdrati, ree kad je Blaine strogo pogleda, i zanijee glavom. Umirem od smijeha kad ih vidim da se tako pozdravljaju. Vojnici odu s trga i osjeti se olakanje koje se proiri. Orkestar se ponovno izvue iz ukoenosti, a plesai nastave plesati. Ljudi se ponovno zaponu gledati u lice i prirodno se osmjehivati. Te noi Centaine se pokrije debelim pokrivaem od gujeg perja i stisne se uz Blainea. Jesi li primijetio?, zapita ga. Ovdje ljudi izgledaju na rubu plaa ili histerinog smijeha. Blaine ostane neko vrijeme u tiini, a potom ree: U zraku osjea smrad koji me brine... miris zaraze. Prou ga trnci i stisne t malo jae. S Daimlerom na elu letjeli su autocestom predgraem glavnog gada Njemake. Koliko vode, koliko kanala, koliko stabala... Grad se podie na mrei kanala, objasni Tara. Zbog rijeka meu breuljcima koji se nalaze istono i zapadno.. Kako to da uvijek sve zna?, prekine ju Shasa, alei se, ali ne previe, jer je zaista bio na rubu oaja. Za razliku od nekoga kojeg poznajem, imam neko obrazovanje, odvrati ona. Boje reeno, nisam ba neznalica. O, kako boli, ree David pretvarajui se da umire. Dobro, gospoice Sveznam, izazove ju Shasa. Ako je tako, reci mi to znai onaj natpis tamo. Pored autoceste nalazio se bijeli natpis. Slova su bila crna, i Tara prevede glasno: Kae: idove, idi svojim putem do Jeruzalema odakle si i doao. Shvativi to je upravo proitala, pocrveni od posramljenosti i poloi ruku na Davidovo rame koji je sjedio ispred nje. O, Davide, oprosti mi, nisam smjela izrei te rune rijei. David pogleda ravno ispred sebe. Nakon nekoliko trenutaka osmjehne joj se. Dobro doli u Berlin, proape. Sredite arijevske civilizacije. Dobro doli u Berlin! Dobro doli u Berlin! Vlak kojim su preli pola Europe klizio je prema postaji uz oblake pare. Povici dobrodolice bili su gotovo prekriveni zvukom orkestra koji je svirao mar. Dobro doli u Berlin! Gomila ljudi krene naprijed kad se vlak zaustavio, a Manfred de La Rey, siavi iz vlaka, nade se okruen nasmijanim licima, djevojkama s vijencima cvijea, pljeskom i tapanjem po ramenima, pitanjima novinara i bljescima fotoaparata. I ostali sportai, kao i on odjeveni u jaknu zelene boje sa zlatnim rubovima, hlaama, cipelama i bijelim eirima, bili su okrueni skupinom za prijem. Nakon nekoliko minuta zbrke jedan glas nadvisi ostale. Panja, molim! Panja, molim vas. U orkestru se oglasi bubanj dok se jedan ovjek u sveanoj odori tamne boje i

naoalama s metalnim okvirom probijao kroz gomilu. Prije svega dozvolite mi da vas srdano pozdravim u ime naeg Fuehrera i njemakog naroda. Dobro nam doli na jedanaestu Olimpijadu modernih vremena. Znamo da predstavljate hrabrost i duh junoafrike nacije i elimo vam svima uspjeha i puno, puno medalja! Uz pljesak i smijeh glasnogovornik podigne ruke. ekaju vas automobili koji e vas odvesti do vaeg smjetaja u olimpijskom naselju, gdje je sve spremno da va boravak bude ugodan i da ga pamtite. A sada imam ast i zadovoljstvo predstaviti vam osobu koja e sljedeih tjedana biti va vodi i prevoditelj... Pozove nekoga medu gomilom i jedna mlada ena mu se priblii, okrenuvi se da bi se suoila sa sportaima koji odmah iskau svoje oduevljenje. Predstavljam vam Heidi Kramer. Bila je visoka i snana, ali jako enstvena. Iako je imala junonske grudi i bokove, bila je draesna poput plesaice. Imala je kosu boje jutra u Kalahariju, pomisli Manfred, i kad se osmjehne, pokae savrene zube, koji su izgledali kao da su od porculana. Imala je oi koje se nisu dale ni na koji nain opisati, jo vie plave od samog afrikog neba u podne i bez imalo dvojbe Manfred procijeni da je to najljepa ena koju je ikada vidio. Zatim u sebi zamoli arah za oprost: ali, usporedivi ju s ovom njemakom valkirijom, arah je izgledala njena tigrasta makica, dok je Heidi izgledala poput mlade pantere. A sada e se Heidi pobrinuti za vau prtljagu i otpratiti vas do automobila. Od sada na dalje, bude li vam neto potrebno, bilo to, pitajte Heidi! Bit e vaa maeha i starija sestra. Svi prasnu u smijeh pljeui dok je Heidi, s osmijehom na licu ali u potpunosti efikasna, situaciju uzela u svoje ruke. U roku od Mo ranca n nekoliko minuta skupina nosaa u odori nosila je prtljagu ekipe, a Heidi ih je vodila peronom kroz predivnu postaju prema izlazu gdje ih je ve ekao red velikih crnih Mercedesa. Manfred, ujakTromp i Roelf Stander udu u jedan automobil, a voza je ve htio krenuti, kad mu Heidi da znak da saeka. Potri prema automobilu. Imala je visoke petice i stoga morala je napeti noge istiui time savrene listove i vitke glenjeve. Ni arah ni bilo koja druga djvojka koju je Manfred poznavao u svojoj zemlji nije nosila tako visoke petice. Heidi otvori prednja vrata i uvue glavu u automobil. Imate li to protiv ako se odvezem s vama, gospodo?, zapita uz predivan osmijeh. Svi zanijeu glavom govorei da nemju nita protiv, ak i ujak Tromp. Udite! Uite! Udite! Sjedne pored vozaa, zatvori vrata i odmah se okrene te ih promotri, poloivi ruke na naslon sjedala. Tako sam uzbuena to

vas mogu upoznati!, ree na svom engleskom s jakim njemakim naglaskom. Puno sam proitala o vaoj zemlji, o afrikim ivotinjama i Zuluima, i jednog u dana zasigurno otii i posjetiti je. Morate mi obeati da ete mi sve ispriati o vaoj lijepoj zemlji, a ja u vam ispriati sve o svojoj lijepoj Njemakoj. Svi se sloe, oduevljeni, i ona pogleda u ujaka Trompa. A sada, dopustite mi da pogodim... Vi ste zasigurno Tromp Bierman, trener boksake ekipe! Ujak Tromp se topio od sree. Odlino! Pogodili ste! Vidjela sam vau sliku, prizna ona. Kako bih mogla zaboraviti takvu izvanrednu bradu? Ujak Tromp prasne u smijeh. Ali, sada mi morate predstaviti i ostale. Ovo je Roelf Stander, na predstavnik u tekoj kategoriji, ree ujak Tromp. A ovo je Manfred de La Rey, srednje teka kategorija ekipe. Manfred opazi malu reakciju s njene strane zauvi njegovo ime, lagano i gotovo nevidljivo treptanje oima, lagani osmijeh: a potom se ponovno otvoreno nasmije i ree: Postat emo dobri prijatelji. Manfred joj odgovori na njemakom. Na narod Afrikanera uvijek je bio odan prijatelj Nijemcima. Ali, vi govorite jako dobro na jezik!, izjavi Heidi, ushieno. Gdje ste ga tako dobro nauili? Znate li da izgledate ba poput Nijemca? Manfred se osmjehne. Bili su to majka i baka moga oca. Ako je tako, imat ete razloge za zanimanje prema naoj zemlji, ree. Zatim ponovno zapone govoriti na engleskom objanjavajui i pokazujui im grad kako su prolazili Mercedesom s olimpijskim znakom na haubi. Ovo je poznata ulica Unter den Linden, ulica koju mi Berlinci najvie volimo. Bila je iroka i prekrasna, s lipama koje su rasle u sreditu ulice i dijelile dva smjera. Dugaka je vie od kilometra i pol. Ovo iza nas je Kraljevska palaa, a dolje su Brandenburka vrata. Visoke kolone spomenika bile su prepune zastavica, od vrha do dolje. Golemi bijeli, crveni i crni kukasti krievi nalazili su se na zastavama uz zastave s pet olimpijskih krugova i zajedno su se vihorile na proljetnom povjetarcu. Ovo je kazalite, ree Heidi pokazujui na palau. Sagraeno je 1741..., zapone objanjavati. Pogledajte kako vam graani Berlina iskazuju dobrodolicu!, uzvikne oduevljeno. Pogledajte! Pogledajte! Berlin je bio grad parola, zastava i nasmijanih lica. Sa svih javnih zgrada, sa svih trgovina, i svih kua vihorile su se zastave. Bilo ih je nekoliko tisua, s kukastim krievima i olimpijskim krugovima. Kad su konano stigli do rezidencije u olimpijskom naselju koja im je bila namijenjena, poasna straa Hitlerove mladei ih je ekala s bakljama. A osim toga bio je tu i orkestar koji ih doeka

notama njihove himne, Glas June Afrike. Unutra, Heidi preda svakome arenu knjiicu u kojoj su se nalazila objanjenja koja su se odnosila na organizaciju i na smjetaj, do tanina tipino njemaki. Svatko je dobio bonove, bedeve i sve to je bilo potrebno da mogu ui u svlaionice i ostalo. Brojevi autobusa koji su ih vozili, bili su uvijek jasno popisani. Ovdje ete imati na raspolaganju kuhara i dvoranu za jelo samo za vas. ef e vam prirediti jela koja elite, pogotovo ako se hranite na poseban nain. U bilo koje doba dana i noi na raspolaganju su vam lijenik i zubar. Moete se sluiti praonicom rublja, radijom, telefonima, maserom, a imate i tajnicu daktilografkinju... Sve je bilo organizirano do u detalje i ostali su bez rijei pred tom efikasnou i organizacijom. Potraite vae sobe, iji je broj oznaen na knjiici i pronai ete vau prtljagu. Smjestite se i odmorite. Sutra ujutro u s vama autobusom posjetiti sportske objekte Reichssoportfelda, olimpijskog kompleksa. Nalaze se na petnaestak kilometara odovud, tako da emo krenuti odmah nakon doruka, u osam i trideset. U meuvremenu, to god vam zatreba, obratite se meni. Znam ja to bih te pitao da uini za mene, ree potiho diza utega zakolutavi oima, a Manfred stisne ake zbog tih sirovih rijei, iako ga Heidi nije ula. Do sutra, zavri veselo i ode u kuhinju kako bi porazgovarala s kuharom. To je zaista lijepa ena!, ree ujak Tromp uz divljenje. Zahvaljujem Bogu to nosim takvo odijelo, i to sam ve star i sretno oenjen, i imun na sve hvalospjeve i Evine napasti. Zaponu ga svi zadirkivati i aliti ujaka Trompa koji je ve postao ujak svih. Pa, u redu!, zarei ponovno strogo. Svi na posao, prije veere trat ete jo petnaest kilometara. Kad su se spustili na doruak, Heidi ih je ve ekala, svjea i nasmijana. Odgovori na sva pitanja, podijeli potu koja je stigla iz June Afrike, rijei hitro desetak malenih problema, i nakon to su se najeli, otprati ih sve zajedno do autobusne postaje. Veina sportaa ve je stigla u olimpijsko naselje sa svih strana svijeta, i vladalo je uzbuenje. Mukarci i ene u trenirkama trali su ulicama, obraajui se jedni drugima na tisue i tisue razliitih jezika: njihove izvanredne sportske sposobnosti mogle su im se proitati na licu i u pokretima koje su inili. Kad je junoafrika ekipa stigla na stadion, njegove dimenzije ostavile su sve bez daha. Beskonaan broj dvorana, bazena na zatvorenom okruivalo je stadion lake atletike. Redovi mjesta za sjedenje izgledali su takoer beskonani, a olimpijski podij na drugom kraju stadiona bez baklje koja jo uvijek nije stigla, ivao je osjeaj

sveanosti tom hramu posveenom kultu ljudskog tijela. Trebalo im je cijelo jutro da posjete stadion. Imali su tisue i tisue pitanja koja su htjeli postaviti, a Heidi je znala sve odgovore. Vie puta Manfred se naao hodajui uz nju i kad su razgovarali zajedno na njemakom, neto bi se rodilo medu njima, ak i usred gomile, bio je to osjeaj intimnosti. Nije bila samo njegova mata, jer je i Roelf primijetio da je Manfred bio objekt posebne panje. Dakle, sviaju ti se pouke iz njemakog?, zapita ga naivno za rukom, smijui se do suza na Manfredovo rezanje. Gosti su dobili sparring partnere koje su pronali u boksakom drutvu grada i sljedeih dana ujak Tromp je zapoeo s treninzima. Manfred je ruio te jadnike, nizom udaraca u zatitu koja je titila glavu i trbuh. ak i s takvim oklopima nitko nije izdrao vie od jedne runde ili dvije, a potom bi molio za milost. Manfred bi se, odlazei u kut, ogledao oko sebe i ubrzo zatim bi opazio Heidi Kramer koja je promatrala njegove treninge sa udnovatim crvenilom oko vrata i pogledom tih nevjerojatnih plavih oiju; drala je pomalo otvorena usta, iz kojih je gotovo nevidljivo virio jezik. No, usprkos tome, naao se nasamo s njom tek etiri dana nakon poetka treninga. Zavrio je teki dio u dvorani i nakon to se otuirao i odjenuo sveuilinu majicu, iziao je kroz glavna vrata stadiona. Stigao je gotovo do autobusne postaje, kad ga ona pozove i potri prema njemu. I ja se takoer vraam u naselje, moram razgovarati s kuharom. Idemo li istim autobusom? Bilo je oito da ga je ekala. Osjeti se poaenim, ali i nervoznim. Imala je lijepi hod, a kosa joj je leprala oko glave poput plahte od zlatne svile. Hodajui uz njega, esto ga je promatrala. Vidjela sam i boksae ostalih zemalja, ree mu, pogotovo srednje teke kategorije i vidjela sam i tebe. Znam, opazio sam te, ree namrteno da bi sakrio srameljivost. Ne mora se bojati nikoga, osim Amerikanca. Cyrus Lomax, potvrdi on. Da, Ring Magazine ga smatra najboljim boksaem u svojoj kategoriji amatera na svijetu. I ujak Tromp je otiao vidjeti ga. Kae da je zaista dobar. Spretan i moan, a budui da je crnac, zasigurno je i izdrljiv. Jedini je kojeg e morati pokuati pobijediti za zlato, sloi se ona. Zlato... u ustima te djevojke takve rijei su bile poput neodoljive glazbe. A ja u navijati za tebe. Zahvaljujem ti, Heidi. Udu u autobus. Mukarci su promatrali Heidi s divljenjem, a Manfred je bio ponosan to je ona uz njega. Moj stric je veliki ljubitelj boksa. Poput mene, siguran je da ima dobre mogunosti da pobijedi crnca. Rado bi te upoznao. To je ljubazno s njegove strane. Veeras

se kod njega odrava mali prijem. Zamolio me da te pozovem. Dobro zna da nije mogue. Moj program treninga... Moj stric je jako vaan i utjecajan ovjek, nije poputala ona, nagnuvi glavu u jednu stranu i osmjehnuvi mu se draesno. Bit e jako kratko: obeavam ti da e biti kod kue prije devet. Opazi kako se dvoumio i nastavi: Usreio bi moga strica... a i mene. I ja imam ujaka, ujaka Trompa... Dobijem li dozvolu od njega, hoe li doi? U sedam, kao dogovoreno, Heidi ga je ekala u Mercedesu red ulazom u olimpijsko naselje. Voza mu otvori stranja vrata i lanfred sjedne na kono sjedalo pored nje. Heidi mu se osmjehne. Hej, predivan si tako elegantan! Ali i ona nije bila loa. Oeljala je kosu tako da se sada sjajila poput zlata: ramena i dobar dio njenih prekrasnih grudi bili su otkriveni i savreni. Haljina za koktel plavkaste boje naglaavala je savreno boju njenih predivnih oiju. Lijepa si, ree zauen samim sobom. Nikada ranije nije dao kompliment jednoj eni: no, radilo se vie o injenici nego o komplimentu. Ona spusti pogled, skromna gesta za enu koja je vjerojatno navikla na muke komplimente. Rupertstrasse, molim, zapovjedi vozau. Vozili su se polako Kurfuerstendammom, promatrajui plonike prepune ljudi koji su odlazili u noni ivot, a potom udu bre u mirnije ulice elegantne etvrti, zapadni dio Gruenewalda. Bio je to dio milijunaa, u predgrau grada, i Manfred se opusti naslonivi se na sjedalo i okrenuvi se promatrajui lijepu enu koja je sjedila pored njega. Govorila je radosno, postavljajui mu pitanja o njegovom ivotu, porodici i zemlji. Ukratko, shvati da je poznavala Junu Afriku puno bolje nego to se to moglo oekivati od nje, i zapita ju kako zna toliko stvari. Poznavala je povijest ratova, borba i pobuna i borbu njegovog naroda protiv barbarskih plemena crnaca: nije joj bilo nepoznato ni englesko tlaenje Afrikanera, i uasne opasnosti zbog ugroenosti postojanja njegovog naroda. Englezi, uzdahne djevojka vidljivo ogorena. Ima ih posvuda i posvuda donose ratove i bol. U Africi, Indiji, i Njemakoj. I mi smo bili potlaeni i proganjani. Da nije bilo naeg voljenog Fuehrera, jo uvijek bismo bili pod utjecajem idova i Engleza. Zaista je velik ovjek, va Fuehrer, prizna Manfred, a potom citira: Moramo se boriti da bismo opstali... Ali, to je iz Mein Kampfa, usklikne ona. U stanju si citirati rijei naeg Fuehrera! Manfred shvati da je u tom trenutku njihova veza postala snanijom. Tim rijeima je izrekao sve to i ja osjeam i u to vjerujem, ree joj. Veliki je ovjek koji zasluuje da vodi naciju. Kua u

Rupertstrasse bila je odvojena od ceste velikim parkom na obali jednog od Havelovih jezera. Na ulaznom puteljku ekale su tamne limuzine s vozaima, puno ih je imalo zastavicu s kukastim kriem, i vozae u odori. Svi prozori goleme rezidencije bili su osvijetljeni, i kad se voza zaustavio, zauju val glazbe, glasova i smijeha. Manfred prui Heidi ruku i udu kroz glavna vrata irom otvorena, preavi atrij poploen bijelim i crnim mramornim ploama, i zidovima prepunim lovakih trofeja, zaustavivi se pred dvoranom za prijem, ve prepunom uzvanika. Gotovo su svi mukarci bili u odori, sveanoj naravno, koja se sjajila ukrasima i ordenima, dok su ene bile elegantno odjevene po zadnjoj modi. Smijeh i razgovori utihnu dok su se uzvanici okrenuli doekavi i nove goste, zadivljeni, jer su Manfred i Heidi bili zaista lijep par. Zatim se razgovor nastavi. Evo strica Sigmunda, ree Heidi. Dohvati Manfreda za ruku i povede ga prema jako visokoj osobi, u crnoj odori, i koji im odmah krene u susret im ih opazi. Draga moja Heidi, ree nagnuvi se i poljubivi joj ruku. Svaki put kad te vidim, sve si ljepa. Manfred, ovo je moj stric, kapetan Sigmund Boldt. Stric Sigmund, ovo je Herr Manfred de La Rey, poznati junoafriki toksa. Kapetan Boldt se rukuje s Manfredom. Imao je sijedu kosu, - poeljanu strogo prema natrag na licu intelektualca, koatom, s ravnim, aristokratskim nosom. Heidi mi je spomenula da imate njemake korijene, ree upitno. Na sebi je imao crnu odoru sa srebrenim lubanjama na ovratniku. Kapak mu je treptao, stalno suzei, tako da se rupiem neprestano morao brisati. Istina je, kapetane. Snane su moje veze s vaom zemljom, odvrati Manfred. Ah, pa vi savreno govorite njemaki. Kapetan ga dohvati za ruku. Tko zna koliko njih vas veeras eli upoznati, ali recite mi, to mislite o onom crncu boksau, Amerikancu Cvrusu Lomaxu? Koju ete taktiku upotrijebiti protiv njega? Ve provjerenom spretnou ili Heidi ili stric dolazili bi i izvlaili bi ga iz skupine uzvanika da bi ga predstavili sljedeoj skupini, i kad je Manfred odbio ampanjac, sluga mu donese au mineralne vode. No, ostavili su ga vie nego uobiajeno s gostom, kojeg je Heidi predstavila kao generalom Zollerom, visokim asnikom u odori sive boje, koja je na ovratniku imala znak kukastog kria: ovjek koji je iza bljedila pokazivao ivahnu inteligenciju. Ovaj je Manfreda ispitao u najmanje detalje o politikim i drutvenim pitanjima u Junoj Africi, i pogotovo o osjeajima Afrikanera prema Velikoj Britaniji i Kraljevini. Dok su razgovarali, general Zoller je puio cigaretu

jednu za drugom. No, nije se radilo o obinim cigaretama, imale su jak miris trave. Manfredu je bio simpatian: cijenio je njegov narod i znao je svaki detalj junoafrike povijesti. Vrijeme s njim prolo je jako brzo, a potom mu Heidi, kao i uvijek, dodirne ruku. Oprostite, generale Zoller, ali, obeala sam treneru boksake ekipe da u vratiti pobjednika u devet sati. Bilo mi je jako drago to sam vas upoznao, mladiu, ree general i prui mu ruku na pozdrav. Nae zemlje bi trebale biti veliki prijatelji, vei nego to su trenutano. Manfred ga uvjeri: Uinit u sve to je u mojoj moi da to jednoga dana postane stvarnost. Sretno, Herr de La Rey. Ponovno u automobilu Heidi primijeti: Jako si se svidio mojem stricu i njegovim prijateljima, a pogotovo generalu Zolleru. I meni je bilo zabavno. Voli li glazbu, Manfrede? Pitanje ga iznenadi. Neku da, ali ne razumijem se previe. Voli li Wagnera? Da,jako. Stric Sigmund mi je poklonio dvije karte za koncert berlinske filharmonije za sljedei petak. Mladi dirigent Herbert von Karajan ravnat e orkestrom koji e izvoditi VVagnera. Znam da tog popodneva ima prvi susret, ali poslije bismo mogli proslaviti. Na trenutak se dvoumila, a potom nastavi: Moda u ti izgledati drska, ali uvjeravam te... Ne, ne. Bio bih poaen otii s tobom, bez obzira izgubim li ili pobijedim. Pobijedit e, jednostavno mu ree Znam da e pobijediti. Ostavi ga u olimpijskom naselju i saeka da ude, a potom ponovno zapovjedi vozau da se vrati u Rupertstrasse. Kad je stigla u strievu kuu, uzvanici su odlazili. Mirno saeka da ih sve pozdravi i zatim, na njegov znak, krene za njim. Njegov nain ophoenja s njom bio je sasvim drukiji, postao je otresit i autoritativan. Krenu prema malim vratima na dnu dvorane i ude prije nje. Heidi ga je slijedila i zatvorila za sobom vrata, a potom ostane ekati. Kapetan Boldt ostavi ju da saeka, a on ulije u dvije ae konjaka, i jednu prui generalu Zolleru, koji je sjedio u fotelji pored kamina. Imao je dosje na koljenima i jo je uvijek puio svoje cigarete i astmatiare. Dakle, Freulein, ree kapetan Boldt smjestivi se u fotelju i ajui joj znak rukom da sjedne na kau. Sjednite. Odmorite se, u strievoj ste kui. Ona mu se osmjehne, ali ostane sjediti napeto na rubu kaua, apetan Boldt se ponovno obrati generalu. Mogu li vas zapitati to mislite o subjektu? General Zoller podigne pogled sa spisa. Izgleda da ima nekih nejasnoa oko majke. Je li zaista Njemica kao to on tvrdi? Mislim da je nemogue potvrditi to. Ne moemo saznati majinu nacionalnost, iako sam zaposlio sve nae dravljane u

Junoj Africi. Svi misle da je umrla pri porodu u pustinji. No, usprkos tome, s oeve strane imamo dokumente koji potvruju da je njegova baka bila Njemica, a i otac se borio na strani Kaisera za vrijeme posljednjeg rata u Africi. Da, vidio sam, ree general. Koje je osjeaje izrazio s vama, Freulein? Jako je ponosan na svoje njemake korijene, i smatra se prirodnim saveznikom njemakog naroda. Veliki je oboavatelj Fuehrera i u stanju je citirati napamet dugake dijelove iz Mein Kampfa. General zapone kaljati i oteano disati, i zapali jo jednu cigaretu. Zatim ponovno usredotoi svoju panju na crvene korice s orlom i kukastim kriem na prvoj stranici. Ostali su mirno ekali desetak minuta, sve dok se general ponovno ne obrati Heidi: Koji ste odnos izgradili s njime, Freulein? Kao to mi je zapovjedio kapetan Boldt, odnosila sam se prema njemu sa simpatijama. Na nekoliko diskretnih naina pokazala sam mu da me zanima. Pokazala sam mu strast i odreeno znanje o boksu, i veliko zanimanje za njegovu zemlju i njegove brige. Freulein Kramer je jedna od naih najboljih agentica na terenu, objasni kapetan Boldt. Na odsjek pobrinuo se da ju poui povijesti June Afrike i boksu. General klimne glavom. Nastavite, gospoice, zapovjedi i Heidi nastavi. Izrazila sam mu simpatije za njegove politike tenje, i jasno sam mu dala do znanja da sam mu prijateljica i da bih mogla postati jo neto. Je li meu vama bilo intimnosti bilo koje vrste? Ne, gospodine generale. Smatram da bi se subjekt prestraio da djelujem tako brzo. Kao to znamo iz njegovog dosjea, dolazi iz stroge sredine. Osim toga, kapetan Boldt nije mi zapovjedio da mu se seksualno nameem. Dobro, potvrdi general. Ova stvar je od velike vanosti: sam Fuehrer zna o operaciji. On smatra, kao i ja takoer, da je juni rt Afrike od velikog znaaja, taktikog i stratekog, u naim planovima u osvajanju svijeta. Kontrolira putove za Indiju i Istok, a da Sueski kanal kojim sluajem ostane zatvoren, jedini put preostao bi onaj uz Rt Dobre Nade. Osim toga, podzemlje June Afrike prava je pravcata riznica s blagom, koja sadri tvari od ivotne vanosti za ratnu industriju: krom, dijamante, minerale: ima svega. Nakon prve procjene subjekta, odluio sam da treba nastaviti. Dakle, od sada na dalje operacija e biti uvrtena pod crvenim i imat e podrku odsjeka. Vrlo dobro, generale. Tajno ime operacije je Bijeli ma, Das weisse Schwert. Jawohl, mein General. Gospodice Kramer, od sada na dalje ete se samo brinuti o tome. Prvom prilikom imat ete seksualnu vezu sa subjektom tako da ga ne uzbunite niti

povrijedite, ve da uvrstite njegove stavove. Vrlo dobro, gospodine generale. U svoje vrijeme moda e biti potrebno da sa subjektom razvijete i branu vezu. Imate li razloga koji bi vam to onemoguili? Heidi se nije dvoumila: Nikakvih, gospodine generale. Moete raunati na moju odanost i moj osjeaj dunosti. Uinit u to god bude potrebno. Vrlo dobro, Freulein. General Zoller se zakalje i oajniki potrai zraka, a potom nastavi hrapavim glasom: Sada je, kapetane, na nama da pobijedi i primi zlatnu medalju na Olimpijadi. To bi uvelike pridonijelo njegovom ugledu u svojoj zemlji, osim ideolokog aspekta pobjede arijevca nad osobama niih rasa. Shvaam, gospodine generale. Ima li koji ozbiljniji protivnik za titulu u srednje tekoj kategoriji? Ne, generale. Jedini bijelac koji je u stanju pobijediti jest on. Moemo uiniti da sve susrete sude lanovi Stranke koji e se drati naih instrukcija. No, ako ostane leati na podu, ne moemo uiniti tko zna to... Naravno, Boldt. Uinite sve to je u vaoj moi, a vi, gospoice Kramer, obavjetavajte kapetana o napredovanju subjekta. I Courtenevjevi i Malcomessi su odsjeli u luksuznom hotelu Bristol, umjesto u olimpijskom naselju, gdje je otiao samo David, popustivi svome treneru. Dakle, Shasa gaje rijetko viao posljednjih dana tekih priprema prije poetka igri. Mathilda Janine je natjerala Taru da je svakodnevno otprati na pripreme atletiara, odlazei s njom za uzvrat na pripreme za polo. Tako da su djevojke veinu svog vremena provodile izmeu podosta udaljenog polja za polo i olimpijskog stadiona, iako je Tara znala brzo voziti Bentlev zelene boje koji je pripadao njenom ocu. Kratka stanka u treniranju izgleda da je pozitivno utjecala na Davida. U tih pet dana trao je izvanredno, stoiki izdravi na pozive Mathilde Janine da pobjegnu na sat ili dva, od trenera. Ima odline mogunosti, Davide, rekao mu je trener, pogledavi na vrijeme posljednjeg sprinta prije proslave za otvaranje Olimpijskih igara. Daj sve od sebe i vidjet e da e doma odnijeti medalju. I Shasa i Blaine bili su zadovoljni konjima koji su im stajali na raspolaganju. Kao i sve ostalo, centar za jahanje (tale, konjuari i oprema) bili su savreni. Pod Blaineovim vodstvom, koji je imao eljeznu ruku na polju za polo, ekipa se odmah zapoela pripremati i uvjebavati i ubrzo postane slona poput druine konjanika. Izmeu treninga odlazili su promatrati kako igraju ostale ekipe, s kojima su morali igrati. Amerikanci nisu marili na trokove i poveli su konje sa sobom preko Atlantika. Argentinci su ipak bili puno bolji, jer su poveli konjuare,

odjevene poput pravih gauchosa. Te ekipe moramo pobijediti, upozori ih Blaine. Ali, i Nijemci su prilino jaki, i Englezi, kao i uvijek, udaraju poput kovaa. Moemo ih sve pobijediti, ree Shasa ponudivi ostalima svoje iroko iskustvo, s malo sree. Tara je bila jedina koja je ozbiljno shvatila njegove rijei. ^ Promatrala ga je s tribine kako jai brzinom strijele galopirajui poput centaura, lijep, spretan, bijelih zuba koji su se sjajili na preplanulom licu. Zato mora biti tako glupav?, pitala se po stoti put, mislei na njegovu sigurnost u sebe i aroganciju. Kad bih se bar mogla pretvarati da ne postoji... kad bar ivot ne bi bio tako dosadan i banalan bez njega... U devet sati ujutro 1. kolovoza 1936. godine veliki olimpijski stadion, najvei na svijetu, ugostio je vie od stotinu tisua ljudi. Travnati tepih bio je poput baruna smaragdne boje. Uokolo, atletska staza od crvene zemlje. Iznad nje, u visini, poasna tribina, koja je dominirala nad tradicionalnom stazom kojom su prolazili sportai. Na drugom kraju stadiona nalazio se olimpijski oltar s tripodom jo uvijek bez baklje. Na ulazu u stadion prostirao se Maifeld, slobodan prostor, usred kojeg se podizao toranj s natpisom: Ich rufe diejugend der Welt, zovem mlade svijeta. Sportai su defilirali Kaiserdammom, koji je tog dana nazvan Triumphalis. Na nebu iznad stadiona lebdio je Hindenburg, vukui za sobom zastavu s olimpijskim krugovima. amor se proiri svjeim jutarnjim zrakom. Polako se sve vie pribliavao, postavi sve glasniji. Kaiserdammom se kretala povorka otvorenih Mercedesa, sjajnih poput ogledala, medu dva krila smeih koulja, vie od pedeset tisua, koji su zadravali bezbrojnu gomilu to je prolaskom prvog Mercedesa klicala od oduevljenja. Povorka se zaustavi pred sportskom legijom. Iz automobila izie Adolf Hitler. Na sebi je imao smeu koulju, hlae i izme poput ostalih. No, zbog toga nije prolazio neprimijeen, tovie: skromna odjea, bez imalo ukrasa, jo ga je vie isticala u masi sveanih odora koje su ga okruivale, i koje su odmah krenule za njim izmeu dvaju krila sportaa do ulaza u stadion. Evo ludaka, pomisli Blaine Malcomess kad je Hitler proao j, pored njega na pet koraka udaljenosti. Bio je isti kao na slikama, crni i uperak, brii. Ali Blaine nije bio spreman na intenzitet njegova i pogleda, gotovo mesijskog, koji se spustio nad njim, stotinku sekunde, a potom odlepra dalje. Osjeti kako ga prolaze trnci i najei se, jer je upravo vidio oi proroka Starog zavjeta... ili luaka. Iza njega nalazili su se svi njegovi najblii suradnici. Goebbels u laganom ljetnom odijelu, Goering u predivnoj plavoj odori

marala Luftvvaffea (prolazei pozdravi sportae podignuvi pozlaeni tap). U tom trenutku zvono na vrhu maifeldskog tornja zapone sakupljati mlade cijelog svijeta. Hitler i njegovi suradnici nestanu u tunelu ispod tribine, i nekoliko minuta kasnije zauju se prve note njemake himne koje su uvele snaan zbor Deutschland ueber alles. Redovi sportaa zaponu se pripremati na ulaz u paradi. Izronivi iz tunela u potpunom mraku, Shasa pogleda u Davida, koji je marirao pored njega. Osmjehnu se jedan drugome, uzbueni, dok je orkestar i zbor sada pjevao olimpijsku himnu. Zatim pogledaju ispred sebe, visoko podignute glave, i zaponu marirati na predivnu glazbu Richarda Straussa. U redu ispred Shase takoer je sveano marirao Manfred de La Rey, koji je pak promatrao tokicu u smeoj koulji u sreditu poasne tribine, okruen prinevima i kraljevima. Stigavi ispod nje htio je podignuti desnu ruku i uzviknuti Heil Hitler!, ali se suzdri. Nakon dugih rasprava ipak je prihvaen prijedlog Blainea Malcomessa i pristaa Engleza u ekipi. Umjesto njemakog pozdrava junoafriki predstavnici na olimpijskim igrama su samo okrenuli glavu u obian pozdrav. Njemaki gledatelji ih izvidaju. Manfreda su pekle oi zbog uvrede koju je nanio velikom ovjeku koji se nalazio na poasnoj tribini. Bijes mu je ostao u dui za ostatak predivne sveanosti otvaranja igara: paljenje olimpijske baklje, Fuehrerov govor, let pedeset tisua bijelih golubova u istom trenutku, podizanje zastava zemalja koje su sudjelovale, predstava gimnastike i plesa, reflektori i vatromet, glazba i vojna parada aviona marala Goeringa koji su zatamnili nebo tretei poput grmljavine. Te veeri Blaine i Centaine su veerali sami u apartmanu hotela Bristol. Oboje su bili izmoreni uzbudenou tog dana. Koju su predstavu upriliili svijetu!, primijeti Centaine. Nitko to nije oekivao. r; Trebalo se oekivati, odvrati Blaine. i# Nacisti su eksperti za takve manifestacije. ak ni stari Rimljani nisu bili tako rafinirani u potrazi za efektima. Meni se jako svidjelo, ree Centaine. Poganska proslava, ali odlina propaganda. Herr Hitler koji svijetu prodaje nacistiku Njemaku i novu rasu nadovjeka. Naalost, moram se sloiti s tobom da je predstava bila predivna, uz mrvicu nastrane prijetnje koja je sve uinila jo imrepsivnijim. Ti si stari cinik. Spomenula si moju veliku prednost, ree joj i promijeni temu razgovora: Ve su odredili protivnike ekipe. Imali smo sree. Nisu nam zapali Argentinci ni Jenkiji. Protivnici su im bili Australci, ali njihova nada u laku pobjedu odmah se rasplinula. Od poetka susreta zapoeli su mahati

poput oajnika palicama, natjeravi Blainea i Shasu da stanu u obranu. Prva tri vremena stalno su kretali u napad, ne dozvoljavajui Blaineovoj ekipi da se ponovno organizira. Shasa je pokuavao kontrolirati vlastiti instinkt, koji je bio takav da je htio letjeti u napad, i staviti se u slubu ekipe. Odmah je odgovarao Blaineovim povicima koji mu je zapovijedao kreni lijevo, ili Zatvori rupu, ili u obranu, kompenzirajui pomanjkanje iskustva. U tim trenutcima se uvrsti povjerenje i meusobno razumijevanje, koje se razvijalo toliko vremena: zapravo je postojao i rizik da se sasvim prekine, ali na poetku etvrtog vremena Blaine zarei zadovoljan prolazei pored mladia broj dva. Nemaju vie piva, Shasa. Sada emo vidjeti kako se snalaze u obrani. Shasa dohvati u letu sljedei visoki Blaineov kros, podignuvi se u stremenima i zamahnuvi palicom da bi u visini susreo lopticu svog kapetana. Kontrolirajui je, krene u napad i primora Australce u neorganiziranu obranu, galopirajui linijom faula. Stigavi do kraja polja udari loptu unatrag koja padne upravo pred Blaineova konja, koji izbori bod. Bio je to odluujui trenutak u susretu i konano proslave pobjedu tapanjem po ramenima, u sedlu izmorenih konja. No, oduevljenje se pretvori u smrtnu tugu kad su saznali da su njihovi sljedei protivnici Argentinci. David Abrahams je zapoeo loe, stigavi tek etvrti na etiristo metara. Matilda Janine otila je na spavanje niti ne veeravi te veeri, ali dva dana kasnije bila je presretna: njen trka pobijedio je na dvjesto metara i uao u polufinale. Prvi protivnik Manfreda de La Revja bio je Francuz Maurice Artois, nepoznat boksa u svojoj kategoriji. Brz poput mambe, hrabar poput ratela, hrabrio ga je ujak Tromp pred gong. Heidi Kramer sjedila je u etvrtom redu s kapetanom Boldtom. Kad je Manfred iziao iz kuta i zauzeo sredite ringa, drhtala je od neoekivanog uzbuenja. Kretao se poput maka. Do tog trenutka bilo joj je teko glumiti zanimanje za taj sport. Bili su joj mrski zvukovi, mirisi i prizori. Smrad znoja, ivotinjsko rezanje, okrvavljeno meso, krv posvuda, sve ju je to odbijalo. Sada, u drutvu toliko odabranih i elegantnih gledatelja, a i ona sama u ipkastoj veernjoj haljini, namirisana i sretna, nije vie smatrala da je taj sport tako straan, osjeala je ak uzbuenje zbog kontrasta s divljakim nasiljem u ringu. Manfred de La Rey, taj ozbiljan mladi, jake volje, tmuran i pomalo nespretan kad je bio lijepo odjeven i u otmjenom drutvu, tu se pretvarao u predivnu zvijer, i primitivnu okrutnost koju je predstavljao, uti sjaj njegova pogleda pod crnim trepavicama dok je mijenjao

crte lica Francuzu, a potom ga obarao na tlo, budili su u njoj perverzno uzbuenje. Shvati da se uzbudila, stisnuvi bedra, dok joj se moda skupocjena haljina smoila. Uzbuenje ne nestane ni kasnije dok je sjedila s Manfredom u udobnoj fotelji sluajui junaku teutonsku glazbu Richarda Wagnera u kazalitu. Lagano se pomakne dok njena ruka nije sasvim lagano dodirivala Manferdovu. Osjeti kako se trgnuo, pokuavi se odmaknuti, ali potom se predomislio i ostao na tom mjestu. Bio je to sasvim lagani dodir, no, oboje su ga bili svjesni. Jo jednom kapetan Boldt je stavio na njeno raspolaganje Mercedes za tu veer. Voza ih je ekao. Kad je Manfred sjeo pored nje, opazi da se lagano trgnuo. i to je? Nita. L Opipa mu rame snanim prstima. Boli li te ovdje? Napetost miia, sutra u biti ponovno u izvrsnoj formi. Hans, povezi nas k meni, zapovjedi vozau, i Manfred ju pogleda uznemireno. Majka mi je odala jednu od svojih tajna... radi se o biljnoj masti, zaista ini uda. Nije potrebno..., pobuni se on. Moj se stan nalazi na putu prema naselju. Nee dugo potrajati, a osim toga, Hans e te povesti do olimpijskog naselja. Dvojila je na koji nain ostati na samo s njime; ali sada je odluila bez imalo oklijevanja. Ostao je tih cijelo vrijeme i ona osjeti njegovu napetost, izbjegavajui ga dodirivati. Manfred je mislio na arah. Pokuavao je zamisliti njen lik, ali bio je kao u magli: nita drugo nego slatkasta mrlja. Htio je zapovjediti Hansu da ga poveze do olimpijskog naselja, ali nije uspio. Iako je znao da ne prilii ostati sam s mladom i privlanom enom, pokua uvjeriti samoga sebe da se radilo o sasvim nevinoj stvari. No, potom se prisjeti njenog dodira ruke i ukoi se. Boli li te jo uvijek?, zapita ona krivo razumjevi njegov pokret. Malo, odvrati on pomalo drhtavim glasom. Bilo je sve tee, nakon borba. Mnogo sati nakon mea ostajao je napet i nervozan. Te je trenutke njegovo tijelo biralo za sotonske ale. Primijeti da mu se upravo to i sada dogaalo: osjeaj krivnje i grinje savjesti zarumene mu obraze. Tko zna to bi pomislila ta ista germanska djevica daje primijetila tu odvratnu nadutost. Otvori usta i htjede joj rei da bi radije otiao u naselje, ali ona je ve rekla vozau da se zaustavi. Hvala, Hans, ostavite nas ovdje i saekajte pred ulaznim vratima. Bila je ve na ploniku: nije mogao nita drugo nego da krene za njom. U atriju je bilo mrano. ao mi je, Manfrede, stanujem na posljednjem katu, a nema lifta. Uspinjanje mu je dozvolilo da ponovno zagospodari sobom. Heidi ga pozove da ue u sasvim mali stan. Ovo je moje carstvo, ree. Danas je sasvim teko pronai stan u Berlinu.

Pokae mu prema krevetu. Sjedni tamo, Manfrede. Skine jaknu koju je imala iznad bijele koulje i podigne se na vrhove prstiju da je objesi u ormar. Grudi su joj se njihale kad je pruila ruku. Manfred skrene pogled. Cijeli je zid bio ispunjen knjigama: opazi Goetheova djela i prisjeti se da je to bio najdrai oev pjesnik. Misli na bilo to drugo, ree samome sebi, na bilo to, ali ne misli na te goleme grudi ispod lagane koulje. Otila je u kupaonicu i on zauje vodu kako tee i zvuk stakla. Vrati se sa zelenom boicom u ruci i zaustavi se smijui se ispred njega. Morat e skinuti jaknu i koulju, ree mu, a on joj ne uspije odgovoriti. Nije na to mislio. To se ne dolikuje, Heidi. Ona se tiho osmjehne i kroz smijeh ree: Ne budi srameljiv, Manfrede, pomisli da sam ja medicinska sestra Njeno mu skine jaknu. Grudi su joj se jo uvijek njihale, gotovo mu dodirujui lice, a potom se ona povue i smjesti jaknu na naslonja stolca. Zatim, nakon nekoliko trenutaka, poloi na nju i koulju. Zagrijala je boicu i mast je odmah zapoela djelovati na koi, im ju je nanijela na bolno rame i zapoela masirati snanim i znalakim prstima. Opusti se, proape mu. Pronala sam mjesto, ovdje je, osjeam to. Mii je napet. Opusti se, ostavi da se bol postupno raspline. Polako povue prema naprijed mladievu glavu. Nasloni se na mene, Manfrede. Ovako. Stajala je pred njim i tako smjestila bokove da se on elom naslonio na njen trbuh. Imala je topao i mekani trbuh i gotovo hipnotian glas: mladi se osjeao dobro. Kako si snaan i tvrd, Manfrede, kako si bijel i tvrd i lijep... Prolo je nekoliko trenutaka prije nego to je on shvatio to mu je rekla: no, njeni su prsti bili neodoljivi, i razum ga je sasvim napustio. Bio je svjestan samo ruku i njenog glasa, takoer laskavog i neodoljivog, a potom primijeti jo neto, mlaki miris koji se oslobaao iz prepona na koje je njegovo lice bilo naslonjeno. Iako ga ne prepozna kao miris mlade, zdrave ene, fiziki uzbuene i spremne za ljubav, njegova je reakcija bila instinktivna i prikladna. Nije vie bilo mogue odoljeti. Heidi, ree glasom koji je podrhtavao. Volim te. Boe moj, oprosti mi, ali jako te volim. Da, mein Schatz, znam, proape mu ona. I ja tebe volim. Polegne ga njeno na krevet i ostavi iznad njega, zapone polako otkopavati koulju. Kad je legla iznad Manfreda, njene goleme svilene grudi s bradavicama poput rubina, izgledale su mu neto najljepe to je ikada vidio. Volim te, uzvikne vie puta te noi, svaki put drukijim glasom, sa uenjem, zbunjenou i ekstazom, jer ono to je ona te noi uinila s njim i za njega nadmaivalo je svu njegovu matu. Prvog dana finala u

lakoj atletici Shasa je uspio nabaviti ulaznice za djevojke, ali mjesta su bila na vrhu sjevernog krila. Mathilda Janine je posudila dalekozor koji je pripadao Shasi i promatrala je paljivo golemi prostor ispod njih. Ne vidim ga, alila se. Nije jo iziao, uvjeri ju Shasa. Prije njih tre sto metara. Ali, bio je uzbuen kao i ona. U polufinalu David Abrahams je trao odlino dvjesto metara, i stigao drugi iza velikog trkaa Jessea Owensa, antilope od ebanovine, osiguravi si na taj nain ulaz u finale. Tako sam nervozna da osjeam da e mi pozliti, ree Mathilda Janine ne sputajui dalekozor. S druge strane Shase nalazila se Tara, uzbuena, ali iz drugih razloga. Nevjerojatno je!, izjavi skandalizirana, tako brzo da se Shasa iznenaeno okrene prema njoj. to je? Kako, nisi sluao? r to zapravo eli, David e se svakog trena pojaviti... Zaglui ga pljesak. Svi gledatelji ustanu dok su trkai u finalu na sto metara zapoeli utrku. U deset sekunda dou do cilja i uzvici se promijene: uz ovacije za pobjednika pomijeaju se i razoarani povici. Evo! Sluaj ih na trenutak!, ree Tara dohvativi Shasu pod I ruku. Pored njih, neki su gledatelji uzvikivali: Ponovno je pobijedio jo jedan ameriki crnac. A jo blie: Amerikanci bi se trebali sramiti to za njih tre te crne zvijeri. Odvratni rasisti!, uzvikne Tara ogledavi se oko sebe pokuavi opaziti osobu koja je to uzviknula. Ne uspije i ponovno se obrati Shasi. Nijemci prijete da e ponititi sve medalje koje su zasluili crnci, Zidovi i ostale rase koje smatraju manje vrijednima, ree glasno. Odvratni su. Smiri se, proape Shasa. Nije te briga?, izazove ga Tara. David je idov. Naravno da me briga, ree on mirno, pogledavi oko sebe, posramljeno. Ali sada uti, Tara, ovo nije trenutak za to. Mislim da..., ree Tara jo glasnije na Shasino upozorenje. Ali, upravo u tom trenutku Mathilda Janine glasno usklikne: Evo ga! Evo Davida! Shasa skoi na noge uz olakanje. Hajde, Davide, hrabro naprijed! Tri poput gazele! Trkai u finalu na dvjesto metara sakupili su se s druge strane stadiona i zagrijavali su se pored starta. Ah, David, David, neopisiv si!, uzdisala je Mathilda Janine. Nain na koji to tvrdi ga savreno opisuje, alio se Shasa, a kao odgovor primi aku Mathilde Janine po ruci. Trkai se postave na start i sudac podigne pitolj u zrak. Jo jednom golemi stadion utihne dok su se trkai skupili, napeti i koncentrirani. Pitolj ispali, gotovo neujan na toj udaljenosti, a izgledalo je kao da su trkai krenuli nekoliko trenutaka prije. Stadion je postajao sve buniji, dok su trkai ubrzavali savreno poredani, maui rukama i nogama. Ubrzo se red razbije,

produivi se u sredini. Spretna crna pantera probije se naprijed dok je gomila ve izgovarala jednoglasno njeno ime. Jesse Owens, ponavljala je masa ljudi, dok je crnac proao kroz cilj ostavivi za sobom sve ostale. to se dogodilo?, uzvikne Mathilda Janine. Jesse Owens je pobijedio, uzvikne Shasa, da ga moe uti. Vidjela sam, ali, gdje je David? Ne znam, nisam vidio, sve se dogodilo previe brzo.,y Saekali su sasvim uznemireni izjavu. (ivi Achtung! Achtung, zatutnji glas. Jesse Owens, arter Brown..., potom, nevjerojatno, ...David Abrahams. Mathilda Janine krikne. Pridrite me, jer u se onesvijestiti! David je dobio broncu! Jo je uvijek uzvikivala i skakala goredolje kad se David uspeo na podij i kad su mu uruili bronanu medalju. etvorka proslavi pobjedu te veeri, u dnevnom boravku Centaineinog apartmana u Bristolu. Blaine odri kratki govor i estita Davidu, dok se ovaj sretno smijuljio, zadovoljan i ponosan to se nazdravljalo u njegovo ime ampanjcem. Samo zato jer se radilo o Davidu Shasa ispije cijelu au izvrsnog BoUingera iz 1929. koji je Centaine nabavila za tu priliku. Zatim je popio jo jednu au pjenuca u Cafe am Kudamm, na uglu Kurfuerstendamma na nekoliko koraka od hotela: a potom etvero mladih krene rukom pod ruku ulicama Berlina u potrazi za zabavom. Ovdje je za sada bilo posvuda znakova propadanja koje su nacisti osuivali: boce CocaCole na stolovima kafia, jazz glazba u lokalima, plakati s likom Clarka Gablea i Myrne Loy... Zaustave se u jo jednom baru i ovoga je puta Shasa naruio schnaps. Hej, polako s time, apne mu David u uho. Znao je da Shasa gotovo nikada nije pio, i to nikada vie od ae vina ili piva. Davide, mladiu moj, ne dogaa se svaki dan da tvoj stari prijatelj osvoji medalju na Olimpijadi, odvrati mu Shasa. Pod preplanulim licem bio je sav crven, a oi su mu izgledale kao da ima groznicu. Pazi da te neu nositi doma na ramenu, upozori ga David. Spuste se Kudammom. Shasa je do suza nasmijao djevojke zbijajui ale. Ah, so, menie lieblings, ofo biti posnati kaffe Kranzlers, ui apiti maleni aa ampo? Ne izgleda mi poput njemakog, primijeti Tara. A ti izgleda mrtavpijan. Mrtavpijan, tko, ja? Ma kakvi!, ree Shasa i odvue ju u bgantan lokal. Dosta ampanjca, Shasa, pobuni se David. Dragi mladiu, nee valjda dopustiti da nazdravim u tvoje ime aom piva? Zapucketa prstima i konobarica stigne s bocom hladnog ampanjca i ulije im ga u etiri ae. avrljali su i smijali se tako da nisu vidjeli zato je nastala nagla tiina u prepunom lokalu. O, Boe moj, ree

Tara. Evo ih, nai! Ulo je sedam smeih koulja. Vjerojatno su dolazili s neke proslave, jer su dvojica nosila dvije smotane zastave. Bilo je oito da su bili polupijani: teturali su ulazei u bar. Neki gosti plate i odmah odu. estorica teturajui sjednu za slobodni stol pored njih, i narue pivo. Vlasnik bara, ne elei imati problema, odmah ode do njihova stola i pozdravi ih uljudno. avrljali su neko vrijeme, a zatim ih vlasnik pozdravi na uobiajen nain s Heil Hitler! Oni se odmah ustanu i odzdrave na isti nain, samo glasnije, dok je pod podrhtavao pod njihovim nogama. Mathilda Janine koja je popila au ampanjca zapone se smijuljiti. est smeih koulja je pogleda. Prestani Matty, molio ju je David, jo vie privukavi panju. Mathilda Janine je kolutala oima i postala je sva crvena, ali nije uspijevala prestati se smijuljiti. Zapravo, njen smijeh preraste u histerino stenjanje. Smee koulje ustanu i priblie im se prijeteih pogleda. Glavni medu njima, asnik srednjih godina, ree neto, a Tara mu odgovori na kolskom njemakom. Ah, ree asnik na engleskom s jakim naglaskom. Englezi ste. Moja sestra je glupava djevojica, ree Tara prostrijelivi je pogledom, ali Mathilda Janine se i dalje nastavljala smijati usprkos rupiu koji je drala na ustima. sos Englezi su, ree asnik, objasnivi time svu ludost. Htjeli su otii, ali najmlai od njih promatrao je Davida. Zar niste vi onaj trka koji je dobio broncu na dvjesto metara, zapita na loem engleskom. Da, naravno, David Abrahams. David potvrdi skromno. David Abrahams, idovski trka. Ovaj nije poputao, a David problijedi. Dvojica koja su govorila engleski objasne stvar ostalima, ponovivi Jude, nakon toga se svi zagledaju u Davida neprijateljskim pogledima i stisnutih aka. asnik zapita gromkim glasom: Ne srame li se Englezi i Amerikanci da im crnci i idovi dobivaju medalje? Prije nego to su drugi mogli ita odgovoriti, Shasa ustane, osmjehujui se uljudno. Momci, u krivu ste. On nije idov, ve Zulu. Kako je to mogue?, zapita asnik u nedoumici. Zulu su crni. r? Ponovno grijeite, stari moj! Zulu se raaju bijeli, postaju crni kad iziu na sunce. Ali ovoga smo vjeno drali u hladu. alite se, optui ga asnik. Narafno da se alim!, ree Shasa imitirajui njegov naglasak. A tko se ne bi alio vidjevi ono to ja vidim? Shasa, za ime Boga, sjedni, ree mu David. Umukni ili smo nadrljali. Ali Shasa je bio pijan od ampanjca, uivio se u ulogu i zarije prst u asnikova prsa. Traite li idove, dragi moj mladiu, upozoravam vas da ovdje jedini idov to sam ja. Obojica ste idovi?, zapita asnik, stiui

prijetei oima. Ne pretvarajte se da ste blesavi! Sad sam vam objasnio, on je Zulu, a ja sam idov. To je la, ree asnik. Sada su ve svi gosti sluali razgovor. Oni koji su znali engleski prevodili su ostalima. Shasa se osjeti ohrabren publikom. Vidim da u vam morati dokazati. Dakle, da vas uvjerim odat u vam jednu od stoljetnih tajna idovstva koje se ljubomorno uvaju: jeste li se ikada pitali gdje zavrava koica koju nam rabin odree dok smo jo maleni? i Umukni Shasa, ree David. O emu govori?, zapita Mathilda Janine sa zanimanjem. Shasa Courtenev, ne budi odvratan, ree Tara. Molim?, zapita asnik osjeajui malo nelagodu. Ali svi su [se ostali smijuljili: opake ale bile su svakodnevnica u Kudammu, a ovoga puta su se zbijale na gotovo nevjerojatan nain usmjerene prema tim vrajim uhodama. No, dobro, rei u vam, ree Shasa ne marei za Davida i j Taru. Stavljamo ih u sol, poput srdela, i aljemo u Jeruzalem. Tamo, u svetoj umi, na dan Uskrsa, rabin ih sadi u dugome redu, a potom se dogodi udo; udo! Zaponu rasti, i rasti... Smee koulje promatrale su njegovu ruku koja se podizala u nedoumici. A potom znate to se dogada?, zapita Shasa dok je asnik, nehotice, zanijekao glavom. Kad postanu velike budaletine, aljemo ih u Berlin da stupe u SA! Pogledaju ga u nevjerici, ne shvaajui jesu li dobro uli, i Shasa iskoristi trenutak i zavri svoju predstavu: Tamo ih naue da govore Heil... Kako se ono zove taj tip? asnik zarei i zamahne da ga udari u lice, ali Shasa uspije izbjei udarac, no, izgubi ravnoteu i padne na pod prevrnuvi stol. Boca ampanjca se pone kotrljati prolivi se, dok su dva smeekouljaa skoila na Shasu i zapoela ga tui. David mu pritri u pomo, ali jedan drugi vojnik ga dohvati za ruke. David uspije osloboditi desnu ruku, okrenuti se i udariti ga direktom u nos. ovjek jaukne od boli i ispusti Davida, te dohvati krvavi nos, ali odmah ostala dvojica dohvate trkaa te mu stave ruke iza leda. Ostavite ga!, vikala je Mathilda Janine, skoivi na ramena vojnika. Spusti mu kapu na oi i zapone ga vui za kosu objema rukama. Ostavi Davida, svinjo! Vukla je svom snagom i ovaj se okretao oko sebe pokuavi se osloboditi nje. ene su vikale, stolovi i stolci su letjeli posvuda. Vlasnik si je lomio ruke, stojei na vratima kuhinje, radei patetine grimase. Shasa Courteney, vikala je Tara bijesno. Smjesta prestani! Ponaa se poput razbijaa! Shasa se nalazio ispod reda crnih koulja, pokuavajui izbjei udarce, te ona nije mogla uti njegov odgovor, da i jest odgovorio. Nacisti su nakon prvih nekoliko trenutaka

uenja sada uivali u svom elementu. Tui ljude bio je njihov posao. Ubrzo je Mathilda odletjela s nacistike glave, baena u kut. Tri vojnika podizala su Shasu na noge, drei mu ruke iza leda, i gurajui ga prema vratima kuhinje. Prema Davidu su postupili na isti nain: onaj s razbijenim nosom slijedio ih je proklinjui, dok mu se krv cijedila na smeu koulju. Vlasnik se odmakne na brzinu dok su nacisti gurali Davida i Shasu udarajui ih po cijeloj kuhinji, ne pazei na kuhare ni konobarice, i gurnuli ih u stranju ulicu, prevrnuvi smee. Dva su se uzalud pokuala obraniti i zatititi. Smee koulje si ne izmijene ni jednu jedinu rije, zapovijed. Nije im bilo potrebno za takve uobiajene poslove. Bili su profesionalci, a to je bio njihov najdrai sport. Hitro uklijete dvije rtve i dok su ih dvojica pridravala, druga dvojica su ih tukla, udarajui ih po licu, a potom po tijelu, a potom ponovno po licu, zadihani od davanja udaraca. Mathilda Janine ih je slijedila i ponovno pokuala potrati Davidu u pomo, ali je jedan jedini zamah ruke gurne u kante za smee, a vojnik nastavi svoj posao. Tara, u kuhinji, vikala je na vlasnika bara. Pozovite odmah policiju! Jeste li me uli? Pozovite policiju! Vani ubijaju dvije nevine osobe! Vlasnik uini grimasu. Ne slui niemu, gospoice. Policija nee doi. Shasa se stisne i oni ga ostave da padne na pod. Zatim ga zaponu udarati nogama u trbuh, u leda i bokove izmama sa eljeznim kopama. I vojnik koji je udarao Davida se umorio. Bio je sav znojan i zadihan. Korakne unatrag, odmjeri udarac i zabije posljednji udarac u Davidovu viseu glavu. Udari ga ravno u usta, i glava mu poleti unatrag, udarivi u zid. Zatim ga ostave da padne na tlo. David je nepomino leao, ne pokuavajui ni izbjei udarce nogom, i vojnicima to dosadi. Nije bilo ni malo zabavno udarati nekoga nogama koji nije ni vikao, ni molio za milost. Hitro podignu kape i zastave i pobjegnu, proavi ispod nosa dva policajca koji su stajali na uglu zviduui i gledajui u krovove kua. Mathilda Janine padne na koljena pored Davida i uze mu glavu u naruje. Davide, reci neto, reci neto!, plakala je. Tara izie iz kuhinje s mokrom krpom u ruci i nagne se nad Shasu, pokuavi sakriti zabrinutost. Bilo je potrebno podosta vremena da rtve ponovno pokau znakove ivota. Shasa se podigne u sjedei poloaj i stavi glavu izmeu koljena, oamuen. David se nasloni na lakat i ispljune okrvavljeni zub. Je li sve u redu, prijatelju moj, zapita ga Shasa razbijenih usana. Nemoj me vie nikada braniti, grakne David, jer e me drugi put ubiti. Mathilda Janine mu pomogne da ustane, ali sada kad je Shasa ponovno doao k

sebi, Tara je ve mislila kako e ga kazniti. Bio je to odvratan prizor, Shasa Courtenev. Izrekao si niz rozota i gluposti i zasluio si udarce koje si primio. Nemoj sada pretjerivati, ree Shasa. Pridravajui jedan drugoga, dvojica su hodali ulicom, roavi pored policajaca jo su dobili prigovor. to je rekao?, zapita Shasa Taru. Da e vas sljedei put uhititi zbog tunjave, prevede Tara hladno. Dok su se vraali uspinjui se Kurfuerstendammom kojim su dolazei silazili veseli i sretni, uz uasavajue poglede prolaznika, Tara se odvoji od njih hodajui na nekoliko koraka ispred njih dok je Mathilda Janine briljivo pridravala dva ranjenika. U liftu hotela Bristol Mathilda zapita Shasu o emu je govorio kad je priao o komadiu koe, jer nije dobro shvatila. Dvojica se jo vie nagnu, prasnuvi u gromki smijeh. Molim te, Matty, nemoj rei vie ni rijei, molio je David. Kad se smijem, boli me posvuda. Tara prostrijeli sestru pogledom. Saekaj da sve ispriam tati kako si se ponijela, lijepa gospoice. Tko zna kako e se naljutiti. I zaista se naljutio, ali nikada kao i Centaine Courtenev. Ishod tunjave bila su etiri razbijena rebra i iskrivljena vratna kost. Kasnije joj je ulo u naviku da ga krivi to su dva dana kasnije u susretu s Argentincima izgubili zbog Shasine odsutnosti. Osim dva zuba manje David je imao samo povrinske masnice i uganua. Pa, niste tako loe proli, prizna Centaine konano. Bar novine nisu o tome pisale. Samo je nedostajalo jo i to da neki novinar zapie vae dogodovtine... Varala se. Jer, medu gostima u Karanzleru sluajno se naao junoafriki korespondent za Reuters: njegov lanak iziao je u Jewish Timesu u Cape Townu. U njemu je stajalo kako je Shasa branio svog prijatelja idova, bronanu medalju na Olimpijadi, i kad su se vratili kui, Shasa otkrije da je postao mala zvijezda. Zamolili su njega i Davida da dre malen govor za stolom Prijatelja Siona. To je zakon neplanirane posljedice, ree Blaine obraajui se Centaine. Koliko ima idovskih biraa?, zapita ga Centaine ponovno i u mislima napravi kratak raun, dok se Blaine nasmijao. Nepopravljiva si, draga moja. Za olimpijsko finale koje je trebalo odluiti pobjednika u srednje tekoj kategoriji, dvorana sportova Reichssportfeld bila je prepuna. Od svlaionica do ringa smee koulje su bile poasna straa da bi osigurale boksaima ulaz u ring. Mislili smo da je bolje da pozovemo SA, proape kapetan Boldt Heidi Kramer. Sjedili su na rubu ringa, i izrekavi to znaajno pogleda etiri sudca. Bili su svi Nijemci i svi lanovi Stranke, to je kapetana Boldta stajalo podosta napora i nekoliko

kompromisa. Manfred de La Rey se prvi popeo u ring. Na sebi je imao svilene hlae zelene boje i majicu takoer zelenu sa simbolom gazele. Imao je kratko oianu kosu koja je izgledala poput pozlaene kacige. Letimice pogleda gledatelje u prvom redu i odmah podigne rukavice iznad glave odgovarajui na uzvikne oduevljenja koji su ga doekali. Postao je ljubimac njemakih gledatelja: i te veeri bio je pobjednik nadmonije bijele rase. Odmah opazi Heidi Kramer, jer je znao gdje je traiti, ali ne osmjehne joj se. I ona ga pogleda ozbiljna lica, no, mladi osjeti energiju to je ona bila prisutna. Zatim pogleda na drugu stranu i odjednom zadrhti. S ljubavlju se pomijea bijes. Taje ena bila ovdje! Mislio je na Centaine, koju je on uvijek nazivao ta ena. Sjedila je na tri sjedala dalje od njegove ljubavi Heidi. Njena je kosa gusta i crna bila jedinstvena i na sebi je imala svilenu haljinu ute boje i puno dijamanata. Bila je elegantna i sofisticirana. Mrzio ju je toliko da je u ustima osjeao gorinu poput pelina. Zato me slijedi posvuda?, zapita se. Ve ju je opazio nekoliko puta za vrijeme svojih meeva, uvijek u drutvu tog visokog i arogantnog mukarca s golemim nosom i klempavim uima. Centaine ga je promatrala tim zbunjujuim i zagonetnim pogledom tamnih oiju koje je ve dobro poznavao. Namjerno joj okrene leda, pokuavi joj pokazati da je mrzi i prezire. I pogleda Cvrusa Lomaxa u ringu. Amerikanac je imao jako miiavo tijelo boje bijele kave, ali glava je bila sva afrika: nalikovao je starinskim bronanim kipovima prineva Ashanti. Razmaknute oi, debele usne u obliku luka, irok nos. Na sebi je imao majicu na crte crvene i plave boje i izgledao je jako opasno. Ovaj je najgori od svih, upozorio ga je ujak Tromp. Bude li uspio pobijediti njega, vie nee imati protivnika. Sudac ih pozove u sredite ringa i predstavi ih publici, koja odmah zapone navijati za Manfreda. Ovaj se vrati u svoj kut osjeajui se snanim i nepobjedivim. Ujak Tromp mu namaze vazelinom obraze i trepavice i ugura mu u usta zatitu za zube. Udari snano Manfreda po leima, poput osobe koja goni bika i proape mu u uho: Brz poput mambe! Hrabar poput ratelah Manfred klimne glavom, popravivi zatitu za zube jezikom. Na zvuk gonga skoi na noge i krene pod reflektore, u sredinu ringa. Amerikanac mu krene u susret prouavajui ga poput crne pantere. Borili su se izjednaeno, jer su bili slini. Meusobno si izmijene teke udarce na kratkoj udaljenosti, branei ih, neke izbjegnu koji su snagom mogli unititi ovjeka zauvijek. Nasluivali su obostrane namjere gotovo natprirodnom koncentriranou. Pomiui glavom

povlaei se gotovo neprimjetno, naginjui se, davajui si zalet uz pomo konopa, branei se rukavicama i podlakticama, izbjegavajui udarce, bili su brzi, agresivni i obojica opasni. Gong oznai kraj prve runde. Ostale su slijedile, do pete, este, sedme. Manfred nije nikada bio primoran boriti se tako dugo. Uvijek je pobjeivao u prvim rundama s protivnikom na podu, No, pomogne mu intenzivni trening kojim ga je muio ujak Tromp, zahvaljujui kojem je sada imao dovoljno daha i snage. Jo se uvijek osjeao snanim i neranjivim, i znao je da se treba brzo dogoditi. Amerikanac se umarao. Njegovi udarci vie nisu bili tako brzi kao i prije. Greka je bila u zraku, i Manfred je ekao suspreui nestrpljenje da vidi Amerikanevu krv. Stigla je na pola sedme runde. Amerikanac udari lijevi direkt sasvim brzo. Ne vidjevi ga, ali zahvaljujui gotovo ivotinjskoj intuiciji, Manfred se povue i zarije bradu u prsa. Udarac se pokae previe kratkim. Manfred se nalazio na vrcima prstiju, s teinom prema naprijed, no, bio je spreman krenuti u napad, desnom rukom ve u poziciji sa akom tvrdom poput kovaevog malja. Amerikanac je bio previe spor da bi doao k sebi, u stotinki sekunde. Sedam tekih runda su ga umorile i zakasni samo trenutak, otkrivi desni bok. Manfred ne opazi prazninu, bila je previe uska, no, osjeti je zahvaljujui instinktu i iskustvu. Po poloaju ramena, kutu ruke i glave... prolaz u protivniku obranu je postojao. Sve se odvijalo jako brzo: prije nego to je mogao misliti, ve je udarac krenuo, instinktivna odluka ve je donesena, a bila je da protivnika dokraji. Udarac se rodi u velikom miinom tkivu bedara, ubrzavi poput kamena u praki prema stranjici, lenoj modini i ramenu: zatim se pretoi u desnu ruku poput rijeke koja protjee uskom usjeklinom. Ude u obranu Amerikanca i zavri na sljepoonici takvom snagom da Manfred zarei. Bilo je u njemu toliko snage: svi treninzi, iskustvo, snaga i hrabrost, srce i treptanje svakog miia na tijelu mladog boksaa; i pogodi tono na pravo mjesto. Manfred opazi to jer zauje kako se kosti ruke lome poput suhih granica: bol je bila poput uarenog bljeska i prede na glavu i tamo prsne. Ali u boli je osjeao i sreu pobjede jer je znao da je gotovo. Pobijedio je. Plamen boli zapoeo je plesati pred njegovim oima i potrai Amerikanca na podu, ali ne nade ga. Gotovo mu se uinilo da mu je srce stalo u grudima. Cyrus Lomax jo je uvijek stajao na nogama. Dobio je teak udarac i teturao je, nije vidio, imao je noge koje su mu podrhtavale i glavu punu lijevanog elika. Bio je na rubu knock outa, ali se jo uvijek drao na nogama. Dokraji ga!, vikala je gomila

ljudi. Ubij ga! Manfred je znao da je bilo dovoljno jako malo, jo sam jedan udarac desnom rukom, jer je Amerikanac bio peen... Jo jedan desni udarac: ali vie nije imao desne ake, bila je smrvljena u rukavici. Amerikanac je teturao poput pijanca, odbijajui se na konopima, s koljenima koja su se tresla: no, uz posljednji napor i snagu volje uspio je ponovno doi k sebi. Lijevi. Manfred pozove svu hrabrost koja mu je ostajala. Moram ga udariti lijevom. Osine ga lijevim direktom, ali Amerikanac ga uspije izbjei, zagrlivi ga i dohvativi se za njega poput nekoga tko tone. Manfred se pokua osloboditi tog zagrljaja, dok je masa grmjela kao da je poludjela i sudac zakrijeti: Break! Break! Ali Amerikanac uspije izdrati upravo dovoljno vremena. Kad ih je sudac razdvojio, Cyrus Lomax je zapoeo ponovno vidjeti dobro. Uspije se izvui povukavi se oajnikim lijevim udarcima koje mu je Manfred pokuavao zadati, i spasi ga gong. Sto je, Manie?, zapita ga ujak Tromp u kutu. Imao si ga u aci... to ti se dogodilo? Ruka, promrmlja Manfred usred boli. Ujak Tromp dodirne aku iznad rukavice i Manfred gotovo urlikne. Podlaktica mu je sve vie oticala. Pitat u za kraj, ree ujak Tromp. Ne moe boksati u ovakvom stanju. Manfred zarei: Ne! Promatrao ga je ponosno tim utim oima, bacivi pogled na Amerikanca kojeg su pomagai pokuavali reanimirati u drugom kutu. Davali su mu soli, hladili ga ledom, udarali po obrazima, hrabrili ga rijeima. Zauje se gong, bio je to poetak osme runde i Manfred tuno opazi da je Amerikanac ve pokazivao novu energiju i novu koordinaciju. Jo je uvijek bio prestraen, povlaio se, ekajui Manfredov napad, ali svakog trenutka koji je prolazio, hrabrio se. Na poetku je ostao zbunjen Manfredovim izbjegavanjem desnih udaraca, ali potom uz bljesak divljake sree u oima shvati. Gotov si, zarei mu u uho, drei ga u zagrljaju. Nema vie desne, bijelce i sad u te ja unititi. Njegovi udarci zapoeli su boljeti, i Manfred se morao povui. Zatvori mu se lijevo oko i osjeao je okus krvi u ustima. Amerikanac ponovno udari lijevim direktom i Manfred instinktivno obrani desnom, primivi udarac u rukavicu: bol je bila zasljepljujua, tlo mu podrti pod nogama. Sljedei put nije pokuavao obraniti Amerikanev udarac koji mu ude u obranu i pogodi ga u oko u ve loem stanju. Manfred osjeti kako mu lice otjee. S jedne je strane vidio samo crveno. Zazvoni gong oznaivi kraj osme runde. Ima ih jo dvije, apne ujak Tromp stavljajui mu ledenu oblogu na lijevo oko. Vidi li sada, Manie? Manfred potvrdi i na gong ustane da bi uao u devetu

rundu. Amerikanac mu nestrpljivo krene u susret, previe nestrpljivo, jer spusti desnu ruku za odluujui udarac i Manfred ga udari lijevim direktom od kojeg zatetura. Da je jo uvijek imao desni udarac, mogao ga je dokrajiti, ali desni nije sluio niemu i Lomax mu pobjegne, povukavi se i bjeei po cijelom ringu, udarivi Manfreda po ve ranjenom oku u nadi da e mu ponovno otvoriti ranu. Uspio je posljednjim udarcem devete runde. Krv ikne na Manfredovo lice i prsa. Prije nego to je sudac mogao provjeriti ranu, gong se ponovno oglasi i Manfred se dovue do kuta. Ujak Tromp mu krene u susret. Odustajem, ree pred uasnom ranom. Ne moe nastaviti, riskira izgubiti oko. Ako odustane, neu ti to nikada oprostiti, ree mu Manfred. Glas je bio nizak, ali plamen u utim oima je dao ujaku Trompu do znanja da je govorio ozbiljno. Stari mu oisti ranu i stavi na nju hemostatinu mast. Sudac pogleda Manfredovo oko, okrenuvsi mu lice prema svjetlu. Jeste li u stanju nastaviti?, zapita ga mirno. h. _ Za Volk i za Fuehrera, odgovori mu Manfred potiho i sudac klimne glavom. Vi ste hrabar ovjek, ree i pokae da se me nastavljao. Posljednja runda bila je uasna. Amerikanevi udarci sruili su se na Manfreda poput udaraca ekiem, stvarajui mu masnice po cijelom tijelu. Svaki udisaj i izdisaj bili su muka, peklo ga je u pluima, paralo mu miie i ligamente u grudima. Bol u slomljenoj desnoj ruci se irila cijelom rukom i mijeala se s boli sve teih udaraca. Jedino oko koje mu je ostajalo otvoreno se zamagli i vie nije vidio udarce. Zvonilo mu je u uima poput tisuu sirena, ali ustrajao je, ostavi na nogama. Lomax ga je unitavao, lice mu je bilo maska krvi i smrskanog mesa, ali on je i dalje ostajao na nogama. Gledatelji su bili zaprepateni, ed za krvlju pretvorila se u milost i uas. Vikali su sudcu da prekine susret, koji je sada bio uasno masakrirajui, ali Manfred je ostajao na nogama, pokuavajui jo uvijek udarati lijevom rukom, dok su se udarci protivnika nastavljali. Na kraju, ali prekasno, zaista prekasno, zazvoni gong i Manfred je jo uvijek bio na nogama. Stajao je u sreditu ringa, teturajui, ne videi, ne uvi, ne nalazei put da se vrati do kuta. Ujak Tromp mu potri u susret i zagrli ga njeno, plaui. Suze su mu padale ne osjeajui sram dok je vodio Manfreda u kut. Jadni moj mladiu, aptao je. Nisam te smio pustiti. Morao sam odustati. U drugom kutu Cyrus Lomax je bio okruen svojim savijaima koji su se smijali i tapali ga po ramenima. ekajui na "posljednju rije sudaca, Lomax je kratko zaplesao pobjedniki ples, bacivi zabrinut pogled prema ovjeku kojeg

je izmrcvario. Nakon proglaenja pobjednika, namjeravao je otii k njemu i izraziti mu svoje divljenje prema hrabrosti koju je pokazao. Achtung! Achtung!, ree sudac u mikrofon, s ploicama sudaca u ruci. Njegov je glas odzvanjao dvoranom. Gospode i gospodo, pobjednik zlatne olimpijske medalje u srednje tekoj kategoriji je... Manfred de La Rey, iz June Afrike. Proiri se tiina i nevjerica, koja potraje tri otkucaja Manfredova srca. Zatim se zauje niz zviduka i povika neslaganja, povici i pogrdne rijei. Cyrus Lomax je trao kao lud ringom, drmajui konope, obasuvi sudce psovkama i pokazujui im ake. Stotine gledatelja krenu prema ringu i htjede izraziti neslaganje tom odlukom. Kapetan Boldt da znak nekome koji se nalazio na dnu dvorane i skupine u smeim kouljama se spuste prema ringu, odmaknuvi gomilu. Otvore si prolaz za boksae do svlaionica gdje brzo povedu Manfreda. Na mikrofon je, u meuvremenu, sudac pokuavao objasniti odluku: Sudac mea Krauser je dodijelio pet runda De La Reyju, jednu neizjednaenu, i etiri Lomaxu..., ali nitko ga nije sluao i povici gomile bili su glasniji od megafona. Ta ena je pet ili est godina starija od tebe, ree pazei na rijei ujak Tromp. etali su vrtovima Tegela i u zraku se osjeala jesen. Tri godina je starija od mene, odgovori mu Manfred. No, to nije vano, ujae Trompe. Vano je da ju ja volim, a i ona voli mene. Imao je desnu ruku jo uvijek u gipsu i privezanu oko vrata. Manie, nema ni dvadeset i jednu godinu, ne moe se oeniti bez pristanka tutora. Ti si moj tutor, ree mu Manfred okrenuvi se i pogledavi ga u oi utim bljeskom u zjenicama. Ujak Tromp odmah spusti pogled. Kako e uzdravati svoju enu?, zapita ga. Ministarstvo kulture Reicha dodijelilo mi je stipendiju da zavrim studij prava u Berlinu. Heidi ima dobar posao u ministarstvu obavjetavanja i stan, a ja u se boriti kao profesionalac da bih preivio dok ne budem poeo raditi kao odvjetnik. Vidim da si sve isplanirao, uzdahne ujak Tromp. Manfred potvrdi. Obrva mu je jo uvijek bila unakaena crnom krastom: oiljak e mu ostati cijeli ivot. Dodirne je prstom, a potom ree: Ti mi nee zanijekati dozvolu, zar ne, ujae Tromp? Tako emo se vjenati prije tvog polaska. Oboje elimo da nas ti vjena. Poaen sam. Ujak Tromp je izgledao zaprepateno. Dobro je poznavao mladia, i znao je da je bio ustrajan, kad bi donio koju odluku, i bilo je teko da se predomisli. Nastavljati s raspravom samo bi jo vie uvrstilo njegovu odluku. Ti si mi poput oca, ree jednostavno Manfred. Vie od oca. Tvoj blagoslov je za mene

neprocjenjiv dar. Manie! Manie!, usklikne ujak Tromp. Ti si sin kojeg nikad nisam imao! elim samo da bude sretan. to mogu rei da bih te nagovorio da saeka malo, i da se ne baca u to? Nita me ne bi moglo zaustaviti... Manie, pomisli na tetu Trudi... Znam da eli moju sreu, kratko mu odgovori Manfred. Da, naravno. Ali pomisli na malenu arah... Koje veze ima ona s tim?, zapita Manfred namrtivi se i osjetivi malo grinje savjesti. Sarah te voli, Manfrede. Uvijek te voljela, ak sam i ja to opazio. Sarah je moja sestra i ja je takoer volim, ali to je bratska ljubav. Heidi pak volim kao to mukarac voli enu, i ona voli mene. Mislim da grijei, Manie. Uvijek sam mislio da ete jednog dana ti i arah... Dosta, ujae Tromp. Ne elim te sluati. Vjenat u se s Heidi... sa tvojom dozvolom i blagoslovom, nadam se. Hoe li nam uiniti taj vjenani dar? Molim te, ujae Trompe! Starac potvrdi, ali bio je tuan. Dajem ti svoj blagoslov, sine moj, i vjenat u vas s veseljem u srcu. Heidi i Manfred vjenali su se na obalama jezera Havel, u vrtu kapetana Boldta u Gruenewaldu. Bilo je pozlaeno jesensko popodne, sa utim i crvenim liem koje je nagovijetalo jesen. Da bi mogli sudjelovati na vjenanju, i ujak Tromp i Roelf Stander su odgodili putovanje. Ujak Tromp je odrao jednostavan obred, a Roelf Stander je bio kum. Heidi je bila siroe i Sigmund Boldt zamijeni oca u tom trenutku. Dolo je nekoliko Heidinih prijatelja, veinom kolege i nadreeni u ministarstvu obavjeivanja i propagande, ali bilo je i nekih dalekih roaka u crnim odorama SS, plavim Lufhvaffe ili sivim VVehrmachta, i draesne djevojke, neke u tradicionalnoj tirolskoj nonji, tako dragoj nacistikoj stranci: Dirndl. Nakon kratkog i jednostavnog kalvinistikog obreda organiziranje domjenak na otvorenom koji je mladencima poklonio kapetan Boldt, ispod stabala u svome vrtu, uz kvartet u tirolskoj nonji. Svirali su narodne pjesme koje je stranka voljela. Manfred je bio toliko sretan zbog vjenanja da nije primijetio uzbuenje koje se odjednom razvilo medu gostima, ni osjeaje kojima je kapetan Boldt primio malenu skupinu koja je dolazila iz kue. I kvartet zapone svirati taktove brzog mara nacistike stranke, pjesmu Horsta Wessela. Svi uzvanici skoe na noge, i pozdrave vojniki, i iako je Manfred ostao zbunjen i prestao plesati, i on pozdravi vojniki pored Heidi. Kad su pridolice zakoraili na drveni podij za ples svi uzvanici ih pozdrave uz nacistiki pozdrav uskliknuvi jednoglasno: Heil Hitler! Tek tada Manfred shvati to se dogaalo, i nevjerojatnu ast koju su on i Heidi imali. ovjek koji im se pribliavao

bio je odjeven u bijelu jaknu, zakopanu do grla, ukraenu s jednostavnim eljeznim kriem za zasluge. Njegovo je lice bilo blijedo, energino i etvrtasto: crna kosa padala mu je na visokom elu, a ispod velikog i izraenog nosa imao je paljivo njegovane brie. Nije bilo izvanredno to lice, ali oi su bile drukije od svih drugih koje je Manfred ikada vidio: ulazile su u duu izvanrednim intenzitetom, stizale do srca i ostajale tu zauvijek. Uputi mu nacistiki pozdrav desnom rukom u gipsu i Adolf Hitler se osmjehne, klimnuvi glavom: uo sam da ste dobar prijatelj Njemake, Herr Manfred de La Rey. Njemake sam krvi, vjeran prijatelj vae zemlje i va arki pristaa. Ne nalazim rijei kojima bih izrazio veliku ast koju osjeam, to ste prisutni ovdje medu nama. estitam vam na hrabrosti kojom ste pobijedili crnog Amerikanca. Adolf Hitler mu prui ruku. I estitam vam na vjenanju s lijepom keri Reicha. Manfred prihvati Fuehrerovu ruku zdravom lijevom rukom i osjeti neopisivu sreu u tom trenutku. elim vam veliku sreu, nastavi Hitler. Neka va brak jo vie povee va i na narod. Fuehrerova ruka bila je svjea i suha, snana i elegantna ruka nj etnika, i Manferdovi osjeaji postanu toliko snani preplavivi sa. Zauvijek, moj Fuehreru, veze medu nama trajat e zauvijek! Adolf Hitler jo jednom potvrdi i vrsto stisne Heidinu ruku, losmjehnuvi se na njene suze radosnice i ode naglo kao to je i doao, juz jednu rije i osmijeh za mali broj najvanijih uzvanika. Nikada nisam sanjala..., proape Heidi, stiui se uz Manferdovu ruku. Moja je srea potpuna. To je veliina, ree Manfred pogledavi Hitlera kako odlazi. To je prava veliina. Teko si je zamisliti da je obian smrtnik, I a ne bog. arah Bester se vozila biciklom glavnom ulicom Stellenboscha, sasvim brzo zbog rijetkog prometa, osmjehujui se i pozdravljajui rukom sve koje je prepoznavala na ploniku. kolske knjige bile su zavezane na nosau prtljage. Suknja za gimnastiku sezala joj je do koljena i morala je drati ruku na eiru koji je bio dio kolske odore da ne bi poletio. Tog jutra dobila je svjedodbu i bila je izvan sebe od sree i elje da teti Trudi pokae da je s petog mjesta prela na drugo medu najboljim u razredu. Ravnateljica je jo zabiljeila na svjedodbi: Vrlo dobro, arah, nastavi tako. Bila je to posljednja godina: u listopadu je trebala napuniti sedamnaest godina i upisati se na fakultet. Kako li e Manfred biti ponosan na nju! Njegovo ohrabrivanje i uzor bili su ti koji su je natjerali da se istie u koli. Zapone misliti o njemu, matajui dok je vozila bicikl meu hrastovima. Bio je daleko ve dugo

vremena, ali ubrzo se trebao vratiti kui: tada e mu sve rei i sve e biti u redu. Nee vie imati razloga za brigu i nesane noi provedene plaui. Morao se brzo vratiti, Manfred: tako snaan, ljubazan i zaljubljen. Tada e sve biti u redu. Matala je da je ve udana za njega i da mu sprema doruak, pere koulje, popravlja arape, odlazei nedjeljom zajedno s njim u crkvu, da ga zove Meneer kao to je to inila teta Trudi s ujakom Trompom, da spava zajedno s njim svaku no, budi se uz njega svakoga jutra, promatrajui njegovu predivnu plavu kosu na jastuku pored njenog. To je bila njena jedina elja. Samo Manfred, proape. Uvijek i samo Manfred. On je jedini kojeg sam imala na svijetu i jedini kojeg elim. Opazi potara na vratima i pozdravi ga s bicikla. Ima li neto za nas, gospodine Grobler? au Potar se osmjehne i izvue kuvertu iz kone torbe. b.; Brzoj av, ree sveano. s i Brzojav iz Europe... ali nije za tebe, ve za tvoju tetu. Potpisat u ja da smo ga primili! arah potpie na potanskom bloku, nasloni bicikl na zidi i potri prema ulazu. Teta Trudi!, uzvikne. Stigao je brzojav! Gdje si? U zraku je lebdio zamaman miris i shvati gdje e pogledati. Brzojav!, ree uavi naglo u kuhinju. Teta Trudi je kuhala marmeladu od smokava i bresaka. Sto mu gromova! Koja je to buka! Mora nauiti kako se ponaaju prave gospoice, Sarie, nisi vie djevojica... Brzojav! Pogledaj, pravi brzojav! Prvi je koji primamo! ak je i teta Trudi ostala bez rijei. Imam prljave ruke, arah, otvori ga ti. arah otvori omotnicu. Smijem li ga proitati?, zapita. Da, da, itaj. Tko ga alje? Ujak Tromp... potpisan je s: Tvoj vjerni mu Tromp Bierman Stara luda glava, platio je etiri suvine rijei, promrmlja teta Trudi. Reci mi to pie. Pie: Moram te izvijestiti da se Manfred...., arah naglo zastane. Problijedi poput mrtvaca, zagledavi se u papiri koji je drala u ruci. Hajde, itaj, dijete, itaj, ohrabri ju teta Trudi. arah ponovno zapone gotovo mucajui: Moram te izvijestiti da se Manfred vjenao njemakom djevojkom po imenu Heidi Kramer. Zavrit e studij u Berlinu i nee se vratiti sa mnom. Ne sumnjam da mu i ti eli sve najbolje. Tvoj vjerni mu Tromp Bierman. arah podigne pogled s brzojava i one se pogledaju. Ne mogu vjerovati..., proape teta Trudi. Na Manfred! Ne moe biti. Ostavio nas je... Zatim opazi Sarahino lice. Bilo je sivo poput pepela u kaminu. O, jadna Sarah! Debeljukasto lice tete Trudi preplavi saaljenje. Htjela ju je zagrliti, ali djevojka je ve pobjegla, dok je brzojav pao na kuhinjski pod. Uze bicikl i skoi na sjedalo. Zapone pedalirati ostavi podignuta

iznad sjedala. Imala je razrogaene i suhe oi, jo uvijek u oku. Izie iz gradia proavi pored starog imanja Lanzareca krenuvi prema planinama. Kad je uspon postao previe strm, side s bicikla i nastavi pjeice umicom, do vrha prvog breuljka. Tu izie na puteljak i baci se na iglice bora, tono na mjestu gdje je duom i tijelom svoju ljubav poklonila Manfredu. Ponovno doavi do zraka, leala je mirno, ne plaui, ne jecajui, jednostavno pritiui lice u prostor uz lakat. Dok je poslije podne prolazilo, vjetar zapone puhati sa sjeverozapada, a oblaci se sakupe oko vrhova gdje je arah leala. Pred zalazak sunca zapone padati kia i ubrzo se sva smoila. Nije podigla glavu ni trenutak, ostala je leati drui od zime poput teneta koje se izgubilo, dok je srce vritilo u mraku: Manfrede, Manfrede, kamo si otiao? Zato sam te morala izgubiti? Neto prije zore ekipa za traenje koja ju je traila cijelu no pronae djevojku i ponovno ju vrati u nizinu nosei ju na nosilima. Upala plua, gospodo Bierman, ree lijenik teti Trudi nakon drugog pregleda sljedee noi. Morat emo se boriti da joj spasimo ivot, do kojeg joj izgleda nije stalo. Teta Trudi odbije da arah prime u novu gradsku bolnicu. Njegovala ju je osobno, provodei dane i noi u njenoj sobici, briui joj znoj sa ela i lica kad se temperatura penjala, drei joj ruku za vrijeme kriza, i ne udaljavajui se ni kad bi zavrile i kad je arah leala blijeda i izmuena, s borama ispod oiju i kostima na licu koje sa se isticale. estog dana, kad se arah mogla ustati u sjedei poloaj na krevetu i jesti juhu bez tetine pomoi, lijenik je jo jednom paljivo pregleda iza zatvorenih vrata sobice. Zatim ode u kuhinju tete Trudi razgovarajui s njom mirno i ozbiljno. Kad je otiao, teta Trudi ode u njenu sobicu i sjedne uz krevet na stolac na kojemu je bdjela dane i noi. Sarah. Uze je za mravu ruku. Bila je lagana, krhka i hladna. Kad si posljednji put imala mjesenicu?, zapita je. arah ju je gledala ne odgovorivi joj neko vrijeme, a potom prvi put brine u pla. Goleme suze kotrljale su joj se polako niz lice, a krhka ramena zapoela su se u tiini tresti. O, dijete moje, ree teta Trudi, zagrlivi ju i podignuvi joj glavu koju nasloni na svoje grudi. Jadno dijete, reci mi tko je bio. arah nastavi plakati u tiini, a teta Trudi je zapone milovati po kosi. Mora mi rei... Odjednom se zaustavi. Shvatila je! Manie! Bio je to Manie! Nije se radilo o pitanju, ali potvrda je stigla istog trena: bolni jecaj oslobodi se od izmuenih Sarahinih prsa. O, Sarie... o, jadna, mala Sarie! Nenamjerno teta Trudi se okrene i pogleda malenu uokvirenu sliku na nonom ormariu bolesne

djevojke. Bila je to slika Manfreda de La Reyja u boksakim hlaicama, napravljena kod fotografa, i on je stajao u klasinoj boksakoj pozi sa srebrenim pojasom junoafrikog ampiona amatera. Posveta je ovako glasila: Maloj Sarie od njenog starijeg brata Manfreda. Koja uasna stvar!, uzdahne teta Trudi. to sada? Sljedee popodne, dok je teta Trudi bila u kuhinji skidajui masnou s mesa koje su joj poklonili neki vjernici, arah ude bosonoga. Ne bi se smjela jo ustajati, Sarie, ree joj strogo teta Trudi. Ali, arah je ni ne pogleda i ona utihne. Spavaica joj je visjela, preiroka, na ramenima: morala se nasloniti na stolac jer je bila jo uvijek jako slaba. Zatim se ohrabri i proe kuhinjom poput mjeseara. Ode do pei i eljezom podigne poklopac. Plamen se pojavi iz rupe. Tek tada teta Trudi opazi da je djevojka u ruci imala Manferdovu fotografiju. Izvadila ju je iz okvira i sada ju je promatrala nekoliko trenutaka. Zatim je baci kroz otvor u pe. U tren oka papir se nabere i izgori. Manfredova slika postane siva poput duha, a potom je plamen zatamni. Vrkom eljeza arah raspri pepeo slike, i nastavi i dalje kad od nje vie nije ostalo nita. Zatim vrati poklopac na mjesto i spusti eljezo. Zatetura gotovo se prevrnuvi na pe, ali teta Trudi ju zadri i posjedne je na stolac. arah ostane sjediti u tiini dugo vremena. Mrzim ga, ree odjednom, polako. Teta Trudi nagne glavu nad mesom nastojei sakriti oi. ( Moramo razgovarati, Sarie, ree potiho. Moramo odluiti to nam je initi. Znam to u uiniti, ree arah, a njen glas pogodi tetu Trudi. Nije to vie bio glas pametne djevojke, ve glas ene koja je izgubila vjeru u ivot, tvrd i beznadan. Jedanaest dana kasnije Roelf Stander se vratio u Stellenbosch, a est tjedana kasnije on i arah sa se vjenali obredom na nain nizozemske reformirane crkve. Sarahino dijete rodilo se 16. oujka 1937. Bio je to teak porod, jer je dijete bilo veliko, a majka uska u I bokovima i jo uvijek ne sasvim zdrava nakon preboljele upale plua. Roelf je posjeti odmah nakon poroda. Nagne se nad kolijevku I i pogleda lice novoroeneta. Mrzi li ga, Roelf?, zapita ga iz kreveta. Imala je slijepljenu kosu od znoja i sve ju je boljelo, bila je izmuena. Roelf nije progovorio nekoliko trenutaka, razmislivi o pitanju koje mu je postavila. Zatim zanijee glavom. Ono je dio tebe, ree joj. Nikada ga ne bih mogao mrziti. Prui mu ruku i on se priblii krevetu i uze je. Dobra si osoba, Roelf, a ja u ti biti dobra ena. Obeavam. Znam dobro to namjerava rei, tata. Mathilda Janine je sjedila pred Blaineom u njegovu uredu. Zaista?, ree Blaine. Hajde, da ujemo, to

namjeravam rei? Ponajprije, ree Mathilda Janine podignuvi kaiprst, rei e daje David Abrahams lijep mladi, odlian student prava i sporta na svjetskome glasu, koji je dobio jednu od samo dvije junoafrike medalje na Olimpijadi u Berlinu. Zatim e rei da je ljubazan, ozbiljan i dobro odgojen, da ima odlian smisao za humor, i da odlino plee, da ima svoju posebnu dra i da bi bio odlian mu za svaku djevojku. Zatim e rei: ali, i namjestit e ozbiljno lice. Jesam li namjeravao izrei sve to?, prodrma Blaine glavom, zauen. U redu, sada kaem ali... i postanem ozbiljan. Nastavi ti, Mattv, molim te. __Ali, kae ozbiljno, idov je. Istiui to i svojim izrazom lica. To i nije ba jednostavno za moje miie na licu! Odlino, nastavi. Moj dragi tatica ne bi bio tako nespretan, dodavi: Samo, Mattv, nemoj me krivo shvatiti, neki od mojih najboljih prijatelja su idovi. Nije li tako tata? Nikada. Blaine pokua ne prasnuti u smijeh. Iako je zaista bio zabrinut, nije mogao odoljeti dosjetljivou svoje mlade keri, koja nije bila previe lijepa, ali jako simpatina. U pravu si, nikada ne bih izgovorio takvo to. Ali, rekao bi, mjeoviti brakovi su uvijek najtei, Brak je i sam po sebi sloen, bez da se k tome dodaju razlike u vjeri, obiajima i pogledima na svijet. Koje li mudrosti s moje strane, potvrdi Blaine. A ti to bi mi odgovorila? Otkrila bih ti da se ve godinu dana spremam kod rabina Jacobsa. Krajem mjeseca postat u idovka. Blaine se trgne. Prvi put si neto sakrila preda mnom. Rekla sam mami. Shvaam. Djevojka se radosno zapone smijati, pokuavi sve navui na alu: A potom bi rekao: Ali Matty, jo si djevojica. A ti bi odgovorila: Jo malo pa u navriti osamnaest godina. Natmurenim izrazom lica bi me pitao: Moe li se znati koju ti budunost moe pruiti David? A ti bi odgovorila: zapoet e krajem godine raditi za Courtenev kompaniju, s osobnim dohotkom u visini od dvije tisue funta. Kako zna? Mattv je ostala iznenaena. David je to rekao samo meni... Zastane, naslutivi izvor te informacije i zapone se vrtjeti na stolcu, u nelagodi. Odnos njena oca s Centaine Courtenev smetao ju je vie nego to je to ona htjela samoj sebi priznati. Voli li ga, Matty? Da, tata, volim ga svim srcem. I ve si dobila dozvolu majke... to je sigurno. Sve te godine Tara i Mathilda Janine su se specijalizirale u iskoritavanju porodinih nesuglasica. Mathilda Janine potvrdi, osjeajui grinju savjesti, i Blaine izabere cigaru iz kutije na pisaem stolu. Dok ju je pripremao, namrti se. f To nisu stvari koje se treba olako shvatiti, Matty. fe Nisam to olako shvatila.

Dvije godine poznajem Davida. i Uvijek sam mislio da e imati sjajnu karijeru... Moja karijera e se sastojati u tome da usreim Davida i da mu darujem puno djece. Blaine upali cigaru i razbistri glas. Dobro, ako je tako, onda e biti bolje za tebe da poalje Davida k meni na razgovor. Moram mu rei kako e zavriti ne bude li se brinuo o mojoj djevojici. Mathilda Janine se okrene i potri oko pisaeg stola, skoi ocu u zagrljaj i baci mu ruke oko vrata. Najbolji si tata to si jedan djevojka moe poeljeti. Kad ti poputam, ree joj on, a Mathilda Janine gaje grlila sve dok je nisu zaboljele ruke, a njega vrat. Shasa i David odletjeli su u Windhoek po Abea Abrahamsa i suprugu za vjenanje. Ostatak Davidovih roaka i veina prijatelja, medu kojima doktor TwentymanJones, stigli su u Cape Town vlakom. S prijateljima i porodicom Mathilde Janine Malcomess, bilo je toliko ljudi da je sinagoga u Gardensu bila prepuna. David je htio da mu Shasa bude vjenani kum. Ali, bilo je ve dosta teko nagovoriti rabina Jacobsa da prihvati Mathildino prihvaanje nove vjere, vie iz razloga vezanih uz vjenanje, nego iz vjerskih: nije se moglo prokrijumariti jo i kuma, iako ljubaznog, te se Shasa morao zadovoljiti da pridrava jedan kraj baldahina huppah. No, Shasa je uspio odrati zabavan govor na sveanoj veeri koju je Blaine upriliio u svojoj kui u Newland Avenue. Vjenanje je dalo povoda da se Shasa pomiri s Tarom Malcomess s kojom je uvijek s vremena na vrijeme bio posvaan. Njihov je odnos u dvije godine od Olimpijade u Berlinu bio prepun oluja i pomirenja. ak ni oni nisu znali koji su njihovi osjeaji jednog prema drugome. Imali su uvijek oprena miljenja u svemu. Politika je bila njihov najdrai teren za borbu, ali i sudbina siromanih i potlaenih, u zemlji gdje ih je bilo mnogo, bila je esta tema dugakih rasprava i svaa. Tara je imala puno kritika naspram klase bijelaca koji su vladali, bogati i bezosjeajni, i o nepravednosti sistema koji je omoguavao mladome ovjeku, ije su jedine vrline bile lijepo lice i bogata majka, da se epiri s petnaest konja za polo, Jaguarom SS zelene boje poput engleskih sportskih automobila, s posebnim motorom od tri i pol litre i letjelicom De Havilland Tiger Moth, dok su djeca crnaca, na tisue, patila od gladi i rahitisa. No te teme zasigurno nisu bile jedine oko kojih su se svaali. Tara je imala sasvim jasne stavove o takozvanim sportaima koji su jahali veldom naoruani pukama u potrazi za lijepim i nevinim pticama, nije niti prihvaala oduevljenje mladih ljudi pred sve guim oblacima rata na meunarodnom nebu, naslaujui se oduevljenou borbe.

Prezirala je, osim toga, razmaene mladie koji su bili sretni kad bi diplomirali osrednjom ocjenom, kad su im sredstva i inteligencija mogli dopustiti, uz malo vie napora, da zavre fakultet inenjerstva s najviom ocjenom, to nije bilo mogue velikom broju njih koji su to isto eljeli. S druge strane Shasa je smatrao svetogrem da djevojka tako lijepa lica i savrenog tijela pokuava sakriti svoje vrline i predstavljati se kao ki proletarijata. Nije mu niti bilo drago to je ta ista djevojka sve vrijeme provodila uei, ili u naseljima siromanih, koja su nicala oko grada poput gljiva nakon kie, dijelei posude s juhom djeci crnaca. Pogotovo je mrzio studente medicine ili tek diplomirane lijenike, koji su svi od prvog do posljednjeg bili boljevici, i s kojima je ona provodila veinu vremena kao neplaena medicinska sestra, a niti poduena u bolnicama volontarijata, gdje je njegovala prljave pacijente crnce, koji su bolovali od zaraznih bolesti, tuberkuloze, sifilisa, dizenterije, deliriuma tremensa i ostalih odvratnih posljedica siromatva i neznanja. ^ Sveti Franjo je bio pravi sretnik to se nije morao nadmetati s tobom, jer bi izgledao poput Atile. Njeni su mu prijatelji bili dosadni i nije blagonaklono gledao na njihov nain odijevanja u obine krpe i njihove revolucionarne brade. Nemaju stila, Tara. Ne srami li se hodati ulicama u njihovom drutvu? Njihov je stil, stil budunosti, i odreuje ih ovjenost. Sada i govori poput njih, sto mu gromova! No, usprkos tome, ove svae bile su malene u usporedbi s njihovim razliitim stavovima prema djevianstvu Tare Malcomess. Pobogu, Tara, kraljica Viktorija mrtva je ve trideset i sedam godina. ivimo u dvadesetom stoljeu. Hvala ti na pouci iz povijesti, Shasa Courtenev, no, pokua li jo jednom uvui ruku ispod moje haljine, slomit u ti ruku na tri razliita mjesta. Zna, ono to ima ispod nje, nije nita posebno. Sve to imaju. Stoga ti preporuam da me ostavi na miru i da se obrati nj ima. To je jedina stvar koju si veeras izrekla da ima smisla, zakrijeti Shasa frustriran i bijesan, te upali motor Jaguara. Izie iz umice ostavivi bez daha ostale parove u automobilima parkiranim pored hama u spomen Cecilu Johnu Rhodesu. Spuste se vijugavim puteljkom planine svom brzinom, i Shasa zakoi pred masivnim vratima kue Malcomess. Ne brini, mogu i sama otvoriti vrata, ree hladno Tara i lupi ih takvom snagom da se trgnuo. To se dogodilo prije dva mjeseca, i svakoga dana Shasa je mislio na nju. Znojei se u rudniku Hani ili nad ugovorom s Abeom Abrahamsom u uredu u Windhoeku, ili promatrajui blatnjave vode rijeke Orange,

Tarin lik neprestano je bio u njegovim mislima. Pokua zaboraviti na nju letei Tiger Mothom tako nisko da je podizao prainu nad Kalaharijem, ili se uputajui u zamrene i opasne akrobatske toke, ali im bi sletio na zemlju, Tara je ponovno bila u njegovim mislima. Lovio je lava Kalaharija s crvenom grivom po pustinji, ili se usredotoivi na zamrene poslove kompanije Courtenev, uei sa svojom majkom, promatrajui njene metode rada, sve dok ona nije stekla dovoljno povjerenja u njega i prepustila mu rukovoenje nekim manjim poduzeima. Igrao je polo gotovo bijesno, tjerajui do granice izdrljivosti sebe i svoga konja, i istom energijom se posveti zavoenju bezbroj ena - mladih i zrelih, lijepih i runih, neudanih i udanih, iskusnih i neiskusnih - ali kad ponovno ugleda Taru Malcomess imao je osjeaj da je bio iv samo na pola u tih nekoliko mjeseci to su bili razdvojeni. Za vjenanje je Tara stavila obinu odjeu koja je bila odora intelektualaca ljeviara. Bila je predivna djeverua, u svilenoj haljini sivoplavkaste boje koja nije zasjenila ljepotu njenih oiju. Promijenila je frizuru, sada je imala kratku kosu: kovre su joj poput krune padale niz lice, ostavljajui otkriveni zatiljak i dugaak vrat: to je isticalo njen stas i duinu i savrene ruke. Pogledaju se na trenutak i Shasa je imao osjeaj kao da je izmeu njih prola munja. Na trenutak je znao da je i on njoj nedostajao i da je takoer mislila na njega, i takoer tako esto. Odmah zatim ga pozdravi, i ponovno svoju panju pokloni mukarcu koji je stajao pored nje. Shasa ga je poznavao. Zvao se Hubert Langlev i bio je u skupini mladia kojima je Tara slomila srce. Na sebi je imao jaknu od tweeda s konim zakrpama na laktovima, dok je veina uzvanika bila u odijelu ve od ranog jutra. Bio je dva ili tri centimetara nii od Tare, nosio je naoale s metalnim okvirima i imao je plavu kosu koja je ve postajala rjea. S bradom je sliio na mokro pile: predavao je sociologiju na fakultetu. Neko se Tara povjeravala Shasi i otkrila mu je da je Huey (tako gaje zvala) lan Komunistike partije. Za pohvalu, nije li tako?, rekla mu je uz puno potovanja. Jako je pametan i sasvim angairan. Klasian biser u svinjcu, reklo bi se, komentirao je Shasa, i time potaknuo jo jednu svau. ^ Sada, promatrajui ga kako je poloio svoju ruetinu punu sunanih pjega na Tarinu podlakticu, gotovo joj dodirujui obraze briima i apuui joj neto pametno u uho, Shasa shvati da bi ga najradije polako uguio. Probije se kroz goste da bi se umijeao, ali Tara ga doeka sasvim hladno, dobro skrivajui osjeaje koji su je muili. Nije ni mislila da joj je toliko nedostajao

sve dok ga nije vidjela, tako duhovit, i pogotovo tako ljutito lijep. Neemo ponovno uiniti iste greke, upozori samu sebe, dok je on dohvatio stolac i sjeo na drugu stranu, osmjehujui joj se i zadirkujui ju dok ju je promatrao uz otvoreno divljenje, neodoljivo kao i uvijek. Podijelili su mnogo toga, prijatelje, mjesta, zabavu i tunjave, i on je dobro znao kako ju nasmijati. Djevojka shvati da e sve biti izgubljeno bude li ju nasmijao, i pokua ustrajati, ali on je bio toliko spretan te se ona napokon predala i prasnula u smijeh. Odmah se Shasa pridrui njenom smijehu, ostavivi Huevja po strani. S balkona Mathilda Janine opazi stariju sestru i baci joj buket. Tara nije uinila ni jedan jedini pokret da bi ga uhvatila, ali Shasa ga dohvati u letu i prui ga Tari uz naklon, uz pljesak uzvanika koji su bili upoznati s njihovim stalnim svaama. im su David i Mattv otili starim Davidovim Morrisom, vukui za sobom stare cipele i prazne konzerve, Shasa nagovori Taru da ode s njim. Nije ponovno uinio greku i odveo je na planinu sa spomenikom Rhodesu, gdje se dogodila posljednja povijesna borba. Krene prema uvali Hout i zaustavi Jaguara na vrhu stijene. Dok je sunce zalazilo, prsnuvi crveno i naranasto poput tihe bombe u zelenom Atlantiku, zagrle se udei za pomirenjem. Tarino tijelo bilo je podijeljeno u dva dijela nevidljivom, ali dobro uvanom granicom, na visini struka. Kad je bila dobre volje, kao primjerice u tom trenutku, gornji dio zavravao je ispod struka. Ali junije od granice prostirala su se strogo zabranjena mjesta, restrikcija koja je oboje ispunjavala napetou kad bi se u zoru razdvajali, kao i ovoga puta, posljednjim poljupcem pred Tarinim vratima. To posljednje pomirenje potraja etiri mjeseca i bio je to pravi rekord za njih. Nakon to je sastavio popis na kojem je mnogo prednosti ivota samca izbrisano jednim jedinim retkom na suprotnom polu - ne mogu ivjeti bez nje Shasa zapita Taru Malcomess da se uda za njega, ali njen odgovor ga osine. Ne budi blesav, Shasa, osim neke vrste odvratne i ivotinjske fizike privlanosti nemamo nita zajednikog ti i ja. to govori?, pobuni se Shasa. Imamo iste korijene, govorimo istim jezikom, smijemo se istim stvarima... Ne, Shasa, ti se ne brine o drugima... Dobro zna da namjeravam ui u parlament... Jer eli karijeru, ali nije ti stalo do siromaha, osoba kojima je potrebna pomo, onih koji se ne mogu zatititi. Stalo mi je do siromaha... Stalo ti je samo do Shase Courtenevja i to je sve. Njen je glas bio poput bodea. Za tebe je siromah onaj koji si ne moe priutiti vie od pet konja za polo. Posljednji put kad sam ih

izbrojio, tvoj je otac imao petnaest konja za trening. Ostavi na miru mog oca!, vrisne. Uinio je vie on za crnce ove zemlje... Podigne ruke nastojei ju smiriti. Hajde, Tara: zna i sama da sam najvei oboavatelj tvog oca. Nisam ga htio kritizirati, ve samo pokuati nagovoriti te da se uda za mene. Beskorisno je, Shasa. Mislim da veliko bogatstvo zemlje treba podijeliti, oduzeti Courtenevjevima i Oppenheimerima i dodijeliti... Sada govori Hubert Langlev, a ne Tara Malcomess. Bilo bi bolje za tvog prijatelja komunista da misli kako e stvoriti novo bogatstvo umjesto da dijeli staro. Budete li uzeli sve to Courtenevjevi i Oppenheimeri posjeduju, bit e vam dovoljno samo za jedno jelo za sve, svatko e dobiti samo maleni dio, a nakon toga svi emo ponovno biti gladni, ukljuivi i Courtenevjeve i Oppenheimere. Zar ne vidi? Zar ne vidi?, pobjedniki je uzvikivala. Ti si sav sretan to su drugi gladni, a samo ti sit! Shasa je drhtao od nepravedne osude i htjede krenuti u protunapad, ali opazi u njenim oima sivozelene boje bljesak polemike i promijeni taktiku. Da smo vjenani, ree skromno, mogla bi utjecati na mene, nagovoriti me na tvoj nain razmiljanja... 3; Bila je ve spremna na jednu od njegovih uobiajenih, zabavnih svaa, i malo je to pogodi. Lukavi mali kapitalist!, ree. Ovo nije fer udarac! Ne elim se boriti s tobom, draga djevojko. Zapravo, htio bih uiniti upravo suprotno. Morala se nasmijati. Evo jo neto to ne volim u tebi, razmilja onime to ti je u gaama. Jo uvijek nisi odgovorila na moje pitanje: eli li se vjenati sa mnom ili ne? Sutra u devet moram predati seminarski rad, a veeras u est poinjem raditi u bolnici. Molim te, sada me vrati kui, Shasa. Da ili ne?, zapita je. Ni da, ni ne, odgovori. Moda jednog dana, budem li opazila veliko poboljanje u tvojoj drutvenoj svijesti, i zasigurno ne prije diplome. Dakle, jo dvije godine. Osamnaest mjeseci, ispravi ga ona. Ali, ne radi se o obeanju, samo o neemu moda velikom poput kue. Ne znam hou li uspjeti toliko ekati. Ako je tako, onda zbogom, Shasa Courtenev. Nisu uspjeli oboriti rekord od etiri mjeseca, jer je za tri dana Shasa primio poziv. Bio je sa svojom majkom i enologom koji je upravo stigao iz Francuske u Weltevreden. Razgovarali su o etiketama posljednjeg Cabernet Sauvignona kad Centainein tajnik ue u ured. Poziv za vas, gospodine Shasa. Sada sam zauzet, recite da ponovno nazovu. Nije ni podigao oi s razliitih ponuenih etiketa. Gospodica Tara na telefonu, i kae da je hitno. Shasa pogleda Centaine. Ona je uvijek govorila da je posao na prvom mjestu, i da

se ne smije mijeati s ni jednom drutvenom, sportskom ili drugom aktivnou, ali ovoga puta mu da dozvolu, klimnuvi glavom. Samo minutu. Potri van i vrati se gotovo odmah. to se, do vraga, dogodilo?, zapita Centaine skoivi na noge kad je opazila njegov izraz lica. Tara, ree on. Tara. Je li joj dobro? U zatvoru je. U prosincu 1838. na jednoj od pritoka Bivolje rijeke, kralj Zulu Dingaan poslao je svoje impije ratnike naoruane kopljima i konim titovima na krug kola Vortrekkersa predaka Afrikanera koji su prvi stigli na ovo tlo. Kotai kola bili su meusobno vezani okovima, a prostori izmeu kola bili su ispunjeni draom. Vortrekkers su se borili na barikadama pukama: svi su bili veterani od nekoliko slinih borba, hrabri ljudi, i najbolji strijelci na svijetu. Unitili su horde Zulua, ispunivi rijeku leevima od obale do obale i zacrvenjevi vodu, tako da se rijeka potom zvala Blood River, Krvava rijeka. Tog dana unitena je mo carstva Zulu, a vode Vortrekkersa, stojei na bojnom polju, zakleli su se Bogu da e svake godine slaviti dan pobjede sveanim obredima u ime zahvalnosti, zauvijek. U liturgijskom kalendaru kalvinistike crkve Afrikanera postao je to najvaniji obred nakon proslave Boia. Slavile su se nacionalne tenje, odavala se ast njihovim junacima i predcima. Tako je stogodinjica sjeanja na taj dan imala posebno znaenje za Afrikanere, i za vrijeme dueg slavlja predsjednik Nacionalistike partije izjavi: Sramotno je da su bijelci primorani raditi i ivjeti uz podreenu rasu: crnaka krv je zla krv, i moramo se zatititi od nje. Potrebna nam je jo jedna velika pobjeda da bismo spasili bijelu rasu. Mjesecima koji su uslijedili doktor Malan i njegovi pristae nacionalisti predloili su niz novih rasistikih zakona vladi. Od zabrane mjeovitih brakova do fizike segregacije bijelaca od crnaca, bilo Azijata ili Afrikanaca. Osim toga, predloe da se oduzme pravo glasa crncima koji su ga dobili, i da se to pravo ubudue daje samo bijelcima. Do polovice 1939. godine Hertzog i Smith uspjeli su odbiti te prijedloge zakona. Junoafriki matiari zapoeli su razlikovati razliite skupine rasa. Mjeanci s Rta i ostali mjeanci Nije se radilo, kao to se moe pomisliti, o novim generacijama mjeanaca izmeu bijelaca i domorodakih plemena, ve vie o posljednjim ostatcima plemena Khoisan, Hotentota, Bumana i Damara, zajedno s onima to su imali podrijetlo od azijatskih robova koje je Nizozemska istonoindijska kompanija dovodila na Rt Dobre Nade. Radilo se openito o simpatinom narodu, korisnim i radinim lanovima sloenog drutva. Veinom su bili maleni ljudi, svijetle puti i s

bademastim oima na orijentalnim licima. Bili su veseli, pametni, i duhoviti, ljubitelji proslava i glazbe, spretni i marljivi radnici, dobri krani ili muslimani. Stoljeima su imali europski odgoj, u odlinom odnosu s bijelcima od vremena ropstva. Njihova utvrda bio je Rt, a njihovo drutvo imalo je bolje ekonomske mogunosti od ostalih obojenih rasa. Imali su pravo glasa, iako odvojeno od bijelaca, i mnogi od njih, spretni obrtnici i maleni trgovci, dostigli su bolji ivotni standard od mnogo bijelaca. No, veina je radila kao posluga ili obini radnici i zaraivali su jedva dovoljno da preive: ti ljudi postali su crna zvijer doktora Malana i nacionalistikih pokuaja da nametnu rasnu segregaciju u regiji Rta kao i u svima ostalima. Hertzog i Smith savreno su znali da mnogi od njihovih biraa simpatiziraju nacionaliste, i suprotstaviti im se strogo moglo je znaiti ugroziti krhku koaliciju Ujedinjene stranke. Iako s gnuanjem, izrade nov prijedlog koji je uzimao u obzir segregaciju, koja bi to manje izmijenila drutvenu ravnoteu i sankcionirala javno stanje koje je de fakto i postojalo, umirivi stranku i onemoguivi nacionalistima da prevladaju. Na je cilj odrati sadanje stanje, objasni general lan Smith. Tjedan dana kasnije nakon tog objanjenja, velika masa crnaca, kojima su se pridruili i bijelci sakupi se mirno na Greenmarker trgu u sreditu Cape Towna izraavajui neslaganje s predloenim zakonom. Ostale organizacije kao Junoafrika komunistika partija, Afriki nacionalni kongres, trockisti Stranke za nacionalnu slobodu i organizaciju afrikog naroda nanjuili su krv u zraku i njihovi pristae se pridrue prosvjednicima. Ispod na brzinu podignute bine za govore, stajala je i Tara Malcomess. Pored nje, ali malo nii, nalazio se Hubert Langlev, zajedno sa svojim studentima s fakulteta. Promatrali su govornika sluajui oarano. Ovaj je odlian, proape Hubert. Pitam se kako to da nisam nikad uo za njega. Dolazi iz Transvaala, objasni mu jedan od studenata koji ga je ve sluao. Jedan je od glavnih voda Afrikog nacionalnog kongresa u Witwatersrandu. Hubert klimne glavom. Zna li kako se zove? Gama, Moses Gama. ime mu pristaje: onaj koji vodi svoj narod iz potlaenosti. Tara pomisli da je rijetko kad vidjela ljepeg mukarca, crnca ili bijelca. Bio je visok i vitak, s licem mladog faraona: pametan, plemenit i ponosan. ivimo u dobu boli i velike opasnosti, govorio je Moses Gama takvim glasom od kojeg su Taru prolazili trnci. Moses napravi stanku, rairi ruke i potom nastavi: Postoji generacija iji su zubi poput maeva koji hvataju i prodiru siromane i nemone,

kao da ele zemlju oistiti od njih. Odlian je! Taru ponovno prou trnci. Prijatelji, mi smo siromani i nemoni. Ako svatko od nas ostane sam, slabi smo, a oni s otrim zubima poput maeva e nas odmah unititi. Ali, zajedno smo jaki. Ujedinimo li se, moemo izdrati. Tara se pridrui pljesku, nastavivi pljeskati sve dok vie nije osjeala ruke, dok je govornik ekao mirno da se gomila umiri i utihne. Zatim nastavi: Svijet je poput golemog lonca punog ulja koje se poinje grijati. Kad ulje bude zapoelo kljuati, izlit e se, i pretvoriti se u golemi plamen, koji e se podignuti do neba, a potom vie nita nee biti kao i prije. Svijet koji mi poznajemo, promijenit e se zauvijek. Samo jedno je sigurno, sigurno kao i izlazak sunca ujutro: budunost je u narodu i Afrika pripada Afrikancima! Tara opazi da je histerino plakala, urlala i pljeskala. Nakon Mosesa Game ostali govornici su izgledali dosadni. Kad ga potrai u gomili ljudi, primijeti da je Moses Gama nestao. ovjek poput njega ne moe se zadrati previe na istom mjestu, objasni joj Hubert. Mora neprestano mijenjati mjesto i time izbjei policiji. Generali ne idu na frontu: previe su dragocjeni da ih se iskoristi kao meso za topove. Lenjin se vratio u Rusiju kad je rat bio zavren. No, budi sigurna da emo ponovno uti Mosesa Gamu. Oko njih gomila se pridruivala povorci iza orkestra od petnaest instrumenata - svaka prilika je dobra za svirku za crnce Rta - i u redovima od po etiri ili pet prosvjednika koji su se drali pod rukom, povorka napusti trg. Orkestar je svirao Alabamu, irei sveanu atmosferu, a ljudi su se smijali i pjevali: izgledalo je vie poput parade nego kao prosvjed. Mirno i uredno, ponavljali su organizatori. Ne elimo sukobe s policijom. Otii emo do parlamenta i predati peticiju prvom ministru. Povorka je bila sastavljena od dvije do tri tisue ljudi, vie od oekivanog. Tara je marirala u petom redu upravo iza doktora Goolama Goola, s njegovom keri Cissie i ostalim istaknutim crncima. S orkestrom uvijek na elu, skrenuli su u ulicu Adderlev, glavnu ulicu grada. Kreui se poema parlamentu, povorka postane jo gua znatieljnicima tako da su voe koji su pokuali skrenuti u ulicu parlamenta bili na elu pet tisua ljudi. Kolona je bila dugaka vie od pola kilometra, i polovica prosvjednika bila je tu da bi sluala glazbu i nasmijala se u drutvu, vie nego iz politikih razloga. No, na poetku ulice koja je vodila prema parlamentu ekala ih je policija. Put im je preprijeen kordonima policajaca naoruanih palicama i sjambokom, poznatim dugakim biem od koe, a ostale postrojbe stajale su iza njih u rezervi, pred ulazima u

parlament. Povorka je bila primorana zaustaviti se pred policijskom barijerom. Doktor Gool da znak orkestru da prestane sa svirkom i zatim krene prema inspektoru bijelcu i zapone s njim razgovarati, dok su se fotografi i novinari zapoeli skupljati oko njih kako bi sudjelovali u pregovorima. U ime crnaca regije Rta elim uruiti peticiju prvom ministru, zapone doktor Gool. Doktore, vi ste na elu prosvjeda koji nije odobren i moram vas zamoliti da ih obavijestite da se raziu u miru, odgovori mu policijski inspektor. Nitko od njegovih ljudi nije imao vatreno oruje i atmosfera je bila gotovo prijateljska. Truba orkestra ispusti zvuk koji je zvuio jo glasnije zbog samog instrumenta, i koji je bio nalik zvuku prdca, i inspektor mu se nasmije maui kaiprstom poput kolskog uitelja: gomila prasne u smijeh. Bili su ve navikli na takve odnose. Doktor Gool i inspektor zaponu dugake pregovore, raspravljajui smireno ne marei za usklike gomile, sve dok nisu odluili da pozovu predstavnika parlamenta. Doktor Gool mu prui peticiju i vrati se natrag obrativi se prosvjednicima. Puno je znatieljnika ve odustalo od dosade i otilo: ostao je samo mali broj ljudi koji su organizirali povorku. Prijatelji, peticiju smo poslali prvome ministru, ree im doktor Gool. Uspjeli smo u naim namjerama i moemo se staviti u ruke generala Hertzoga. Budui da je to dobar ovjek i prijatelj naroda, zasigurno e uiniti to je pravedno. Policiji sam obeao da emo sada svi otii naim kuama i da nee biti nemira. Nisu se niti udostojali razgovarati s nama, uzvikne Hubert Langlev. Neka nas uju, uzvikne drugi i podignu se povici slaganja i neslaganja. Povorka je zapoela gubiti red, i pretvorila se u lelujavi val. Nekoliko sekunda nastane smutnja, a potom vode ipak pridobiju sakupljene ljude i povorka se zapone smanjivati, osim jezgre od tristoetiristo ljudi. Bili su svi mladi, bijelci i crnci, puno studenata, a Tara je bila jedna od malobrojnih djevojaka. Policija krene odluno prema njima i udalji ih od barikade, ali povorka skrene prema District Sixu, dijelu grada gdje su stanovali samo crnci, koji su gravitirali prema centru grada, ali koje je segregacionistiki zakon htio preseliti zbog nesigurnosti granica. Mladi prosvjednici kretali su se inei lanac, pjevajui i uzvikujui parole, a policija ih je slijedila i branila im da se vrate u centar, gurajui ih prema njihovim etvrtima. Afrika Afrikancima!, uzvikivali su. Ispod koe svi smo iste boje. Kruha i slobodu! Zatim studenti Huberta Langlevja postanu poetini i zaponu pjevati staru pjesmu potlaenih koju ih je on nauio: Kad su Adam i Eva kopali zemlju Gdje su tada bili plemii, Tko

su tada bili plemii? Nakon toga, orkestar zapone svirati moderniju pjesmu Moje su oi vidjele slavu dolaska Gospodina. Nakon toga svi zaponu pjevati pjesmu Nkosi sikela Africa, Gospodine spasi Afriku. Uavi u prepune ulice District Suca, bande malih razbojnika zaponu sa zanimanjem promatrati a potom se pridrue zabavi. Pomijeaju se u masu pravi pravcati nasilnici, osobe koje su imale otvorene raune pred zakonom i obinim kriminalcima. Jedna cigla poleti iznad redova povorke i razbije staklo trgovine iji su vlasnici bili bijelci, poznati po visokim cijenama i navici da ne daju robu na dug. Masa zatrepti: jedna ena uzvikne, mukarci su zapoeli zavijati poput vukova. Netko skoi u izlog trgovine i zapone uzimati muka odjela. Zatim se ponovno zauje kako se razbija staklo. Policija skupi redove i krene naprijed. Tara je oajniki pokuavala ponovno pozivati na red, molei ljude u trgovini, ali oni su je gurali prema masi, koja ju je gotovo pregazila. Vrati se kui, bijelo lice, dovikne joj mladi kriminalac. Ne elimo te ovdje, a potom skoi u izlog i zagrli mainu za ivanje Singer Stani! Spusti je!, uzvikne Tara dok je izlazio iz trgovine. Sve e pokvariti. Zar ne vidi da oni ba to i ele? Stisnutih aka baci se prema ovjekovim prsima, koji se povue korak unatrag pred takvim zaletom. No, ulica je bila prepuna ljudi, kriminalaca, prosvjednika i prolaznika, svi zbunjeni, iritirani i prestraeni. Policija zapone svoj napad, maui dugakim palicama. Gomila zapone bjeati. Tara potri iz trgovine, upravo u trenutku kad je golemi policajac u plavoj odori udarao palicom malenog krojaa crnca, koji je jedvice uspio ponovno doi do svoje robe koju su mu ukrali. Policajac ga udari palicom po glavi, i mali ovjeuljak padne na plonik. Ponovno se pripremao na nov udarac, kad se Tara ne razmiljajui baci na njega. Izgledala je poput lavice koja brani svoje lavie. Policajac je bio nagnut prema naprijed, i bio je okrenut prema njoj leima, tako da ga je Tara uspjela izbaciti iz ravnotee. Padne na pod, ali Tara ga je dohvatila za palicu i njegov se pojas razbije. Tako se odjednom nala naoruana pobijedivi neprijatelja proletarijata, tog lakeja buroazije u plavoj odori, koji je leao ispred nje. Dok je bila u trgovini, policijski blok je proao i sada je bio okrenut leima. Udarci palica po mesu i uasni povici rtava ju razbjesne. Tamo su bili siromani, i nemoni, i potlaeni, a ovdje njihovi protivnici. Tu se nalazila s palicom u ruci i Tara Malcomess. Inae je Shasi s Jaguarom bilo potrebno neto vie od pola sata od Weltevredena do policijske postaje u Ulici Victoria. No, tog popodneva je uloio

gotovo sat vremena, i svu sposobnost nagovaranja. Policijska barikada zabranjivala je ulaz svima u Ulicu Zvjezdarnice na krajnjem jugu Grand Parade, gdje se uzdizala stara utvrda. Oblak crnog dima prekrio je District Six rasprivi se u pravcu zaljeva. Policija je bila napeta i nervozna. Ne moete proi, ree policajac jasno pokazujui na Jaguar. Ovdje ne ulazi nitko. Oni bijednici crnci bacaju opeke i pale sve ispred sebe. Upravo sam primio poziv, moja zarunica je ostala blokirana u gradu i treba me. Moram pod svaku cijenu stii k njoj, pustite me da proem. Zapovijedi su zapovijedi, gospodine, ao mi je. Policajac nije bio sam: uz njega bilo je jo est policajaca, od kojih etvorica zaduena za regulaciju prometa, crnaca. Gospodine, to biste uinili da vas vaa majka ili supruga trebaju dolje? Policajac ga pogleda sumnjiavo. Rei u vam to vam je initi, gospodine. Moji e ljudi sada na trenutak otvoriti cestu, okrenuti se na drugu stranu i pretvarati se da nisu nita vidjeli. Ulice su bile puste, ali pune otpada, kamenja, opeka i krhotina stakla, koji su se usitnjavali pod kotaima Jaguara. Shasa je vozio brzo, zaprepaten vienim tetama, stiui oi, crvene od dima koji je svakih stotinu metara zaklanjao ulicu. Jednom ili dvaput opazi sjene u sporednim ulicama, ili na prozorima zgrada koje nisu bile oteene, no, nitko ga ne pokua zaustaviti ili napasti. Usprkos tome, osjeti olakanje kad je stigao do policijske postaje u Victoria Roadu, uavi pod zatitom postrojba to je bre mogao. Tara Malcomess. Policajac na ulazu prepozna odmah ime. Poznajemo je, poznajemo je! Morali smo ju zatvoriti u etvero, tu gospodicu. Zato je uhiena, gospodine? Samo da pogledam... Provjeri u registru. Do sada samo ovo: sudjelovanje na neodobrenom prosvjedu, tunjava i prijetnja policajcu. Spreman sam platiti kauciju za nju. Mislim da e vas to skupo stajati. Njen otac je kapetan Malcomess, ministar. Zato mi to niste prije rekli? Hoete li priekati koji trenutak, molim, gospodine. Tara je imala modricu na jednome oku i poderanu jaknu: kovrava kosa sjajila se u eliji kad podigne pogled prema Shasi i upita: to se dogodilo Hueyju? to se mene tie, moe ostati u paklu zauvijek, odvrati joj Sasha. Onda u ostati i ja s njim, izjavi Tara bijesno. Bez njega neu izii odovud. Shasa prepozna u njenim crtama lica madone tvrdoglavost i uzdahne. Sve ga je to stajalo stotinu funta, pedeset za Taru i pedeset za Hueyja. Ali, radije u biti proklet nego da ga prevezem, ree Shasa. Pedeset okruglih dovoljno je za tog boljevika. Moe se vratiti pjeice u svoj

brlog. Tara se smjestila u Jaguaru drei prekriene ruke, spremna na svau. Nisu razgovarali dok je Shasa upalio motor i krenuo ostavivi tragove na putu. Umjesto da krene prema junim etvrtima bogatih bijelaca, krene u pravcu Vrajeg Vrha i zaustavi se na lijepom mjestu gdje se otvarao lijep vidik na District Six. to ti pada na pamet?, zapita ga Tara kad je on ugasio motor. Ne eli li pogledati to ste uinili? Zasigurno si ponosna. Zavrti se nelagodno na sjedalu. Nismo to bili mi, promrmlja. Uinili su to kriminalci i zlikovci. Draga moja Tara, takve su revolucije. Kriminalci crpe hrabrost i unitavaju ve postojee drutvo, krei zakone i red, sve dok se vode ponovno ne istaknu i vrate red. Nisi li uila Lenjina? Za sve je kriva policija. Da, uvijek je kriva policija. Lenjin nas ui. Nije kako ti misli... Zauti!, prodere se on. Jednom prekini s priom i posluaj me. Do sada sam trpio tvoje ponaanje poput Ivane Orleanske: bilo je glupavo i naivno, ali sam podnosio jer te volim. Ali, ne izgleda mi ba zabavno to si zapoela paliti kue ljudi i bacati opeke i bombe. Kako se usuuje govoriti mi na taj nain, krikne ona. Tara, pogledaj tu rijeku i taj poar. To su ljudi za koje kae da ih eli zatititi, ljudi kojima kae da eli pomoi. To su njihove kue koje sada gore. Ja nisam mislila... Naravno da ne. Ali, sada u ti rei jednu stvar za koju je bolje da je zauvijek zapamti: bude li pokuala unititi ovu zemlju koju volim, i nauditi narodu, postat e moj neprijatelj i borit u se protiv tebe do smrti. Ona umukne, ostavi dugo u tiini, skrenuvi pogled i konano smireno ree: Sada me odvedi kui, molim te. Napravi dugaki krug oko Kloof Neka i obale Atlantika izbjegavajui dio gdje su se odvijali prosvjedi. Nisu vie razgovarali sve dok se nisu zaustavili pred kuom Malcomessovih u Newlandu. Moda si u pravu, ree Tara. Moda smo zaista neprijatelji. Side iz automobila i pogleda ga trenutak, nepominog za volanom. Zbogom Shasa, ree tiho, tuno, i ude u kuu. Zbogom Tara, proape on. Moja voljena neprijateljice. Svi Courtenevjevi bili su okupljeni u dvorani VVeltveredena. Sir Garry i Anna sjedili su na dugakom kauu, presvuenim damastom na crte u stilu Regencv. Stigli su iz Natala da bi zajedno proslavili roendan Sira Garrvja, a tjedan dana prije otili su na tradicionalno pjeaenje i piknik na Tafelberg. Bilo je veselo, a s njima je bio i general Smith, Ou Baas, kao to je to inio svake godine. Sir Garry i Lady Anna raunali su da e se vratiti kui nekoliko dana ranije, ali uasna vijest o ulasku njemakih vojnika u Poljsku ih je zadrala u Weltevredenu jo nekoliko dana. Tih

tmurnih dana porodica je osjeala potrebu da ostane slona. Brani se par drao za ruke kao da su tek vjenani. Od posljednjeg roendana Siru Garrvju je kozja bradica posijedila. Moda jje to bila nesvjesna imitacija njegova prijatelja, generala Smitha. (Davala mu je profesionalnu auru i dodavala njegovim blijedim i finim crtama lica poseban izgled. Nagne se lagano prema naprijed na kauu, prema svojoj eni, naulivi ui prema radiju koji je Shasa Courteney namjetao traei stanicu. BBC je na frekvenciji od etrdeset i jedan metar, ree mu suho Centaine, pogledavi na sat ukraen dijamantima. Ah!, osmjehne se Shasa kad je nestao um i zaulo se otkucavanje Big Bena. Kad je ovaj zavrio s odjekivanjem, spiker progovori. Umjesto dnevnih vijesti emitirat emo govor prvog ministra Nevillea Chamberlaina... Pojaaj, cheri, zapovjedi nestrpljivo Centaine: i sudbonosne rijei, teke i odmjerene, odjeknu elegantnom dvoranom. Svi su sluali u tiini. Brada Sira Garrvja se tresla i nakon nekog vremena on skine naoale i zapone grickati tangicu. Pored njega Anna se uznemirila na kauu. Njeno lice postajalo je sve vie crveno, poput opeke, a stisak ake sve snaniji dok je gledala u radio. Centaine je sjedila u fotelji pored kamina. Izgledala je poput djevojice s tankim strukom. Imala je trideset i devet godina, ali ni jednu sijedu vlas u kosi: njen ten bio je jo uvijek savren, imala je tek nekoliko sitnih bora na rubovima oiju koje su skupocjene kreme maksimalno omekale. Drala je lakat naslonjen na fotelju, dodirujui si obraze kaiprstom i nije skidala pogled ni trenutak sa svog sina. Shasa je etao goredolje prostorijom, od nie s radijom do zastora, na podu prepunom skupocjenih orijentalnih tepiha. Dolazio bi do velikog klavira pored polica s knjigama, na drugom kraju sobe, a potom bi se okrenuo i velikim koracima vraao prema radiju, s rukama iza leda i pognute glave, udubljen u misli. Centaine je mislila da jako slii ocu. Iako je Michael bio stariji i ne tako lijep, imao je iste kretnje: prisjeti se kako je mislila da je Michael besmrtan, mladi bog, i ponovno osjeti strah u dui. Isti strah kojem se nije mogla suprotstaviti ni tada dok je sluala radio iz kojeg su izlazile rijei rata u predivnoj kui koju je sagradila za sebe, poput utvrde protiv svijeta. Nikada nismo na sigurnom, nema sigurnog zaklona, pomisli. Ponovno je izbio rat i ne moe se spasiti koga se voli. Shasa i Blaine... obojica e otii u rat, a ja ih neu moi zadrati. Posljednji put umrli su Michael i tata: ovoga puta moe se to dogoditi Shasi i Blaineu. Boe, Boe, koliko ga mrzim! Mrzim rat, i mrzim zle ljude koji ga podravaju. Molim te,

Boe, potedi nas ovaj put. Uzeo si mi Michaela i oca, molim te potedi Shasu i Blainea. Oni su jedini koje imam na svijetu: molim te, nemoj mi ih oduzeti! Spor i duboki glas odjekivao je dvoranom, a Shasa nasred sobe je protrnuo. Okrene se i pogleda radio, dok je glas govorio: I stoga vam u dubokoj boli javljam da se Velika Britanija i Njemaka sada nalaze u ratu. Emisija se zavri i odmah zatim zauje se tuna komorna glazba. Gasi, chen, ree polako Centaine i uslijedi tiina. Nekoliko sekunda nitko se ne pokrene. Zatim odjednom Centaine ustane. Veselo se osmjehne i dohvati Shasu pod ruku. Ljudi, ruak je na stolu, uzvikne veselo. Uz tako lijepo vrijeme jest emo na terasi. Shasa e otvoriti bocu ampanjca i znajte da sam uspjela pribaviti i svjee kamenice. Nastavila je veselo sve dok nisu sjedili za stolom sa aama u ruci i odjednom usiljeno veselje nestane iz nje. Obrati se Siru Garrvju s izrazom muenja na licu. Mi neemo ui u rat, nije li tako, tata? General Hertzog nam je obeao da e nas drati izvan svega. Rekao je da je to engleski rat. Neemo morati slati nae mueve ovoga puta, nije li tako, tata? Sir Garry joj uze ruku. Ti i ja znamo koja je bila cijena proli put... Glas mu se prekine i nije uspio izrei Michaelovo ime. Nakon nekoliko sekunda se oporavi. Htio bih te utjeiti, draga moja. Htio bih ti rei ono to eli uti. Nije pravedno, ree nesretno Centaine. Nije nimalo pravedno! Nije pravedno, slaem se s tobom. Ali, u inozemstvu vlada uasna tiranija, veliko zlo koje e prodrijeti i na svijet, ako joj se ne budemo suprotstavili. Centaine se naglo ustane i potri u kuu. Shasa htjede potrati za njom, ali ga Sir Garry zadri za ruku, i deset minuta kasnije Centaine se vrati. Oprala si je lice i ponovno naminkala i smijala se, ali u njenim oima se primjeivao grozniavi bljesak dok je sjela na elo stola. Budimo veseli, osmjehne se. To je zapovijed. Nema tualjka, tmurnih misli ni rijei... bit emo zadovoljni..., zastane i prestane se smijati, jer je upravo u tom trenutku htjela rei: jer je to moda posljednja prilika da budemo svi zajedno. etvrtog rujna 1939. godine, na dan kad su Velika Britanija i Francuska objavile rat Njemakoj, general Bary Hertzog odrao je govor u parlamentu pred lanovima Junoafrike unije. U tuzi i boli moram vas obavijestiti da je parlament jo uvijek neodluan to se tie naeg ulaska u rat izmeu Velike Britanije i Francuske s jedne strane i Njemake s druge. Zastane i skine naoale te zapone promatrati lica u klupama parlamenta i nastavi ozbiljna glasa. Mislim da se ultimatum koji su engleska i francuska vlada uputile

Njemakoj zbog okupacije Poljske trupama Wehrmachta ne tie nae zemlje i nije opasnost za sigurnost Junoafrike unije... Opozicija je dovikivala rijei slaganja, a doktor Malan, sa svojim abljim licem i naoalama, osmjehne se dobronamjerno, dok su Smithovi ljudi izraavali, isto tako buno, svoje neslaganje. Radi se o stvarima izmeu Njemake i Poljske, nastavi Hertzog, to ne daje ovoj zemlji ni najmanje razloga da se pridrui objavi rata Velike Britanije. Stoga predlaem da Juna Afrika ostane neutralna: da Velikoj Britaniji ostavi vojnu bazu u Simonstownu, ali to se ostalog tie, da ostane sa svim zaraenim stranama u uobiajenim odnosnima, kao da nema nikakvog rata. Prvi ministar, iako je ve bio podosta star, bio je dobar govornik koji je imao dar nagovaranja, i dok je nastavljao objanjavati svoje razloge za neutralnost, Blaine Malcomess, u prvom redu, ispitivao je reakcije Smithovih pristaa koji su sjedili pored njega. Znao je koji su bili odluni poput njega i Smitha da podre Veliku Britaniju, i koji su bili u nedoumici. Dok je Hertzog nastavljao svoj govor, osjeti da se sve vie irio stav koji je podravao Hertzoga i osjeti sram zbog odluke koju je parlament upravo pokuavao izglasati. Bijes nije bio toliko izraen koliko sram. General Hertzog je jo uvijek govorio, a Blaine sluajui ga jednim uhom, napie ceduljicu i poalje je Ou Baasu. Potom ponovno usredotoi svu panju na sluanje rijei prvog ministra. Na kraju, govorei o moralnim aspektima njemake invazije Poljske, treba naglasiti da se moe ak smatrati legitimnom uzme li se u obzir sigurnost njemake drave... Blaine osjeti iritiranost i, vie nego to primijeti, osjeti naglu promjenu raspoloenja onih koji su se ve priklanjali neutralnosti. Pretjerao je, napie Blaine na drugi papiri. Sada ak pokuava obraniti Hitlerovu agresiju: pobijedili smo. Poalje papiri generalu Smithu, koji ga proita i potvrdi, a potom ustane i sam zapone objanjavati svoj stav. Velika Britanija je na prijatelj, na stari i dragi prijatelj: moramo joj se prikloniti do kraja, ree jasno i glasno. Invazija Poljske vue za sobom posljedice koje se ne tiu samo Gdanjska i koridora, ve se tiu svih slobodnih ljudi u svijetu. Kad je konano trebalo glasovati za neutralnost, nacionalisti doktora Malana masovno su glasovali za neutralnost, dok je treina Hertzogove stranke (zajedno s ministrima) slijedila njegove stavove. No, usprkos tome, tog je dana Smith bio pravi pobjednik i njegovi pristae - Reitz, Malcomess, Stuttford i ostali - osamdeset glasova prema ezdeset i sedam: Juna Afrika objavila je rat nacistikoj Njemakoj. U oajnikom

pokuaju da preokrene opu odluku Hertzog je raspustio parlament i raspisao nove izbore, ali glavni guverner Sir Patrick Duncan odbije prijedlog i prihvati ostavku prvog ministra. General lan Cristian Smith bio je pozvan da formira novu vladu i povede naciju u rat. Ou Baas nee me pustiti u rat, ree gorko Blaine. Centaine mu potri ususret na vrcima prstiju i zagrli ga u njihovom ljubavnom gnijezdu. i O, hvala Bogu, Blaine! Hvala Bogu nee ii u rat! Toliko sam molila i On me posluao. Ne bih mogla preivjeti da vas obojicu izgubim, tebe i Shasu... ne bih izdrala. Uope nisam ponosan to ostajem kod kue dok ostali odlaze. Ve si jednom ratovao, hrabro, ree mu. est tisua puta si ovdje potrebniji nego mrtav tko zna gdje u stranoj zemlji. Ow Baas me uvjerio u to, uzdahne on. Zagrli ju oko struka i podignuvi ju jednom rukom odnese u dnevni boravak, i ona shvati da noas nee voditi ljubav. Bio je previe dirnut. Noas e razgovarati, i bila je njena dunost sasluati ga, dok on bude govorio o svojim strahovima i sumnjama. Oslobodio se svih tmurnih misli bujicom nepovezanih rijei, dok je ona sjedila uz njega sluajui ga mirno a on ju je s vremena na vrijeme grlio s velikom ljubavlju. Nae je stanje teko. Kako moemo objaviti rat s veinom od samo trinaest glasova, pred opozicijom koja mrzi Om Baasa i rat koji nazivlju engleskim ratom? Bojkotirat e nas na svakom koraku, dok je i narod teko podijeljen. Imamo unutranjih neprijatelja koji su jako opasni poput nacista: Ossewa Brandwag, Crnokouljai i Sive koulje, Deutscher Bund u jugoistonoj Africi: nalazimo se okrueni neprijateljima.)) Ulije mu jo whiskeyja i sode i priblii mu kristalnu bocu. Te veeri bila je to ve druga aa a ona ga nije nikada ranije vidjela da pije. Pirow nas je iznevjerio. Sada je preao na njihovu stranu, a godinama je bio uz nas. Osvvald Pirow bio je ministar obrane u Hertzogovoj vladi. Dali smo mu pedeset i est milijuna na raspolaganje da sastavi modernu vojsku, ali on nam je stvorio jednu od kartona. Uvijek smo vjerovali njegovim uvjerenjima, ali sada kad vie nije ministar otkrili smo da nas je ostavio bez modernog naoruanja, uz aku starih tenkova i aviona za muzej, te s vojskom od sto pedeset tisua ljudi. Pirow je odbio naoruati naciju za rat u koji on i Hertzog nisu htjeli da uemo. No je prolazila, ali nitko nije htio spavati. Kad Blaine odbije trei whiskey, Centaine ode u kuhinju i skuha kavu, a on krene za njom. Dok su ekali da voda zavrije, zagrli ju s leda i vrsto ju stisne. General Smith mi je povjerio ministarstvo unutranjih poslova u novoj vladi. Jedan od razloga jest i taj

to sam bio proelnik u komisiji za Ossewa Brandwag i ostale tajne organizacije. Bit e to moj zadatak onemoguiti im bojkotiranje naih priprema za rat. Ou Baas je sebi ostavio ministarstvo obrane, i ve je obeao Engleskoj vojsku od pedeset tisua volontera spremnu za rat u Africi. Pili su kavu u dnevnom boravku i dok je Centaine ulijevala u alice, zazvoni telefon, a oni se trgnu: alice se prevrnu. Koliko je sati, Blaine? Deset do jedan. Ja neu odgovoriti. Ostavimo da zvoni, ree Centaine zagledavi se u telefon koji nije prestajao zvoniti, ali Blaine ustane. Samo Doris zna da sam ovdje, ree joj. Morao sam joj rei u sluaju da... Nije trebao vie nita dodati. Doris je bila njegova tajnica i znala je gdje ga moe nai. Centaine podigne slualicu. Govori gospoda Courteney, ree. Saslua trenutak. Da, Doris, ovdje je. Prui slualicu Blaineu i udalji se. On je ostao sluajui nekoliko trenutaka, a potom smireno ree: Hvala, Doris, bit u tamo za dvadeset minuta. Spusti slualicu i pogleda Centaine. ao mi je, Centaine. Pridrat u ti ogrta. Pomogne mu da ga navue na sebe, i zakopa ga dok je on govorio: Radi se o Isabelli. Ona se iznenadi. Lijenik je sada s njom i pozvao me. Doris mi nije nita drugo rekla, ali mora da je u tekom stanju. Kad je Blaine iziao, Centaine vrati kavu i alice u kuhinju i pone ih prati. Rijetko se osjeala tako osamljenom. Brvnara je bila hladna i tiha, i nije uspijevala zaspati: vrati se u dnevni boravak sluajui Verdijevu Aidu na gramofonu. Bila je to uvijek njena najdraa opera, i sluala je te predivne arije; prepusti se sjeanjima iz prolosti koje je ta glazba pobuivala; Michael, Mort Homme i drugi rat koji je proao. Preplavi ju enja. Na kraju zaspe na fotelji, stisnuta u kunoj haljini, a telefon je naglo probudi. Odgovori jo mamurna od sna. Blaine! Prepoznala mu je glas. Koliko je sati? Prolo je etiri. Neto nije u redu, Blaine? Sada je bila sasvim budna. Isabella, ree joj. Pitala je za tebe. Za mene? Centaine je bila zbunjena. eli te vidjeti. Ali, ne mogu, Blaine, dobro zna. Umire, Centaine. Lijenik kae da nee izdrati do veeras. O, Boe, Blaine, tako mi je ao! Iznenadi se uz uenje da joj je zaista bilo ao. Jadna Isabella... Hoe li doi? eli li da doem, Blaine? To je njena posljednja elja. Budemo li joj to odbili, nosit emo jo tei teret grijeha. Onda dolazim odmah, ree i spusti slualicu. U nekoliko minuta si opere lice, presvue se i lagano naminka. Automobilom proe gotovo pustim ulicama i stigne pred veliku kuu Malcomessovih u Newland Avenue, jedinu s upaljenim svjetlima. Blaine joj krene u susret i ne zagrli ju, ali joj

jednostavno ree: Hvala, Centaine. Tek tada opazi da je iza njega, u atriju, stajala Tara. Bok, Tara, pozdravi je. Djevojka je plakala. Njene goleme oi sive boje bile su sasvim crvene i oteene, a bila je tako blijeda u licu da joj je rida kosa izgledala poput plamena u umi. Jako mi je ao za tvoju majku. Uope nije istina, odvrati Tara hladna izraza lica, i odmah brine u pla: potri u jecajima, i zauje se kako je zalupila vratima na dnu hodnika. Jako je potresena, ree joj Blaine. Molim te, oprosti joj. Shvaam, ree Centaine. Znam da djelomino to i zasluujem. On zanijee glavom, i ree joj samo: Molim te, doi sa mnom. Uspeli su se stubama u polukrugu, a Centaine ga tiho zapita: to joj je, Blaine? Degeneracija kraljenice i ivanog sustava traje ve godinama. Sada k tome ima i upalu plua i ne moe joj se oduprijeti. Pati li?, zapita Centaine. Da, odgovori joj.Uvijek je puno patila, vie nego to jedna normalna osoba moe podnijeti. Krenu irokim hodnikom prekrivenim tepisima do posljednjih vrata, koja Blaine otvori nakon to je pokucao. Naprijed, molim. Soba je bila velika i umirujuih boja, zelene i plave. Zastori su bili navueni i jedna nona svjetiljka bacala je priguenu svjetlost na nonom ormariu. ovjek pored nje bio je zasigurno lijenik. Blaine povede Centaine do velikog branog kreveta i iako se pokuala pripremiti, opazivi ju trgne se. ena na jastucima izgledala je ve poput lesa. Sjeala se Isabelline izvanredne ljepote. Sada je bila poput lesa koji ju je promatrao, sa ukastim bljeskom zubi: gotovo gnusan prizor. Efekt je bio jo vei od rideg oblaka jo uvijek predivne kose. Bili ste ljubazni to ste prihvatili poziv. Centaine se morala pribliiti krevetu da bi mogla uti njen glas. Stigla sam odmah im su mi poruili da me elite vidjeti. Lijenik se umijea ozbiljna glasa: Moete se zadrati samo nekoliko minuta, gospoda Malcomess se mora odmarati. Ali Isabella odmahne rukom s nestrpljenjem i Centaine opazi sasvim tanku ruku poput ptije noice prekrivenu smeuranom i utom koom s mreom plavkastih venica. elim razgovarati nasamo, proape. Molim vas, iziite, lijenice. Molim te, nemoj se umarati, draga, ree joj Blaine. Njegova ljubaznost prema umiruoj prouzrokuje u Centaine malo ljubomore koju nije uspjela sakriti. Blaine i lijenik iziu smireno i zatvore za sobom vrata. Prvi i put dvije suparnice su ostale same, licem u lice. Ve je toliko godina ]ta ena bila teret u Centaineinom ivotu, tjerajui ju da gaji najsramnije osjeaje: ljubomoru, bijes i ljutnju. Ali, sada, kad se j nalazila uz njezin krevet, dok je umirala, sve to vie nije postojalo. Osjeala je

samo veliku samilost. Priblii se, Centaine, proape Isabella, slabim pokretom ruke. Teko mi je govoriti. Centaine instinktivno klekne pored kreveta, tako da su im oi bile sasvim blizu. Osjeti veliku potrebu da se pokaje to joj je prouzrokovala toliku nesreu, i da je pita za oprost, ali Isabella prva progovori: Rekla sam Blaineu da se elim pomiriti s tobom, Centaine. Rekla sam mu da sam shvaala da niste mogli ne zaljubiti se jedno u drugo, i da sam shvaala da ste me pokuali potedjeti to je vie mogue. Rekla sam mu i da sam bila svjesna da nisi bila opaka, jer si ga mogla natjerati da me ostavi, nisi mi nikada htjela nanijeti tu krajnju sramotu: iako vie nisam bila ena, dopustila si mi da zadrim svoj ponos. Centaine osjeti saaljenje. Suze joj navru na oi. Htjela ju je zagrliti, to jadno umirue stvorenje, ali neto to opazi u njenim oima joj to onemogui: ponosna svjetlost koja je jo uvijek bila iva, pred kojom je Centaine samo spustila glavu u tiini. Rekla sam Blaineu da si mu poklonila sreu koju mu ja nisam mogla pruiti, no, usprkos tome, velikoduno si mi ostavila dio njega. O, Isabella, ne znam kako bih ti rekla... Centainein glas je podrhtavao. Isabella je uutka gestom ruke. Izgledalo je kao da sakuplja sve snage za veliki napor. Malo boje joj se vrati u obraze, a ponos joj zablista u oima. Rekla sam mu sve to da te navede da doe ovamo. Da je otkrio moje prave namjere, zasigurno te ne bi pozvao. Podigne glavu s jastuka i njen glas postane poput siktanja zmije. Sada ti mogu rei koliko sam te mrzila, sve sate ovih dugih, dugih godina: mogu ti rei da me mrnja i drala na ivotu do sada, da ti onemoguim da ima moga mua i sada kad umirem ova je mrnja stotinu puta vea... Zastane zadihano, a Centaine se povue pod njenim pogledom. Shvati da je Isabella poludjela zbog duge i teke agonije koju je propatila, dok su je ljubomora i mrnja svakodnevno grizle. Ako prokletstvo jedne umirue ima neku jainu, nastavi Isabella. ako je tako, ja te proklinjem, Centaine Courtenev, svojim zadnjih dahom. Nadam se da e i ti doivjeti istu muku koju si ti meni zadala, i upoznati bol kao to sam je ja upoznala. Dan kad te moj mu bude odveo pred oltar, ja u stii k tebi.. Ne!, uzvikne Centaine, i skoi na noge, povukavi se prema vratima. Prestani, molim te! Umukni! Isabella prasne u histerian smijeh. Budi prokleta, i neka je prokleta i tvoja izvanbrana veza. Proklinjem svaki trenutak koji ete provesti zajedno, kad mene vie ne bude. Proklinjem i sjeme koje e ti usaditi u utrobu, proklinjem svaki poljubac, svaki dodir... proklinjem tebe i tvoje potomstvo,

proklinjem sve to te se tie. Oko za oko, Centaine Courtenev! Prisjeti se ovih rijei: oko za oko! Centaine potri prema vratima i otvori ih irom, trei hodnikom. Blaine se uspinjao stubama. Pokua je zaustaviti, ali ona mu se izvue svom snagom i potri van, gdje je parkirala Daimler. Vozila je satima i satima, munjevitom brzinom, ostavljajui za sobom visoki oblak praine na jutarnjem nebu, a potom shvati da se nesvjesno vraala u pustinju, mistinim breuljcima koje su maleni Bumani nazivali Mjesto cijeloga ivota. Prola su dva mjeseca prije nego to se Centaine vratila iz Kalaharija. Sve to vrijeme Blaine nije mogao razgovarati s njom, iako je pokuavao, ona nije odgovorila na njegova pisma, kao ni na telefonske pozive preko Abea Abrahamsa i TwentymanJonesa. Proita u novinama obavijest o smrti Isabelle Malcomess dva tjedna nakon izdavanja novina, u rudniku Hani: i novine su uveavale njen osjeaj izoliranosti i strah pred nesreom ili tragedijama koji je rastao u njoj nakon to ju je Isabella proklela na samrti. Zatim se konano vrati u Windhoek samo na Shasino nagovaranje. Kad je stigla, imala je kosu punu praine pustinje i bila je preplanula, ali izmorena i jo uvijek jako pogoena.Mora da je Shasa primio njen brzojav i stoga ju je ekao. No, ne doeka ju na stubama ulaza, iako je vjerojatno uo buku Daimlerova motora koji se pribliavao. Shvati razlog kad ga je vidjela u radnoj sobi okrenuvi se od prozora odakle je promatrao njen dolazak. Bio je u odori. Zaustavi se namrtena na pragu. Promatrala ga je kako joj dolazi ususret, a sjeanja su je ponovno odvela u prolost i na susret s drugim mladiem, visokim i prelijepim koji je na sebi imao odoru kaki boje sa sjajnim pojasom i remenom preko prsa, kaketom i na prsima krilima pilota. Hvala Bogu, mama, stigla si, doeka je Shasa. Morao sam te vidjeti prije polaska. Kada?, zapita ga, oajna. Kada odlazi? Sutra. Kamo? Kamo su te poslali? Ponajprije u Roberts Heights, ree joj - bio je to aerodrom gdje su se mladi piloti uvjebavali, u Transvaalu - da bih nauio letjeti ratnim avionima, a potom, kako me budu poslali. Poeli mi sreu, mama. Opazi naranaste oznake na ovratniku koje su razlikovale dragovoljce koji su se sami prijavljivali za rat i u stranim zemljama. Da, ljubavi, elim ti puno sree, ree, znajui da e joj slomiti srce dok ga bude promatrala kako odlazi. Buka motora, Rolls Royce Medina, odzvanjala mu je u glavi, iako je imao slualice radija na pilotskoj konoj kacigi. Krov njegova aviona, Hawker Hurricanea bio je otvoren, i stoga je vjetar puhao ravno u glavu, ali mogao je uivati u pogledu beskrajnog

plavetnila afrikog neba koje ga je okruivalo. Mimetika boja (boja dina u pustinji) nije uspijevala sasvim sakriti obris aviona. Shasa je predvodio skupinu. Njegovo je napredovanje odmah stiglo. Bilo mu je prirodno zapovijedati, dobro je nauio lekciju Centaine Courtenev. Bilo mu je dovoljno osamnaest mjeseci da postane kapetan eskadrile. Letio je u koulji kaki boje, hlaicama i velsoken na nogama, jer ljeti je u Abesiniji bilo jako toplo. O pojasu je imao pitolj Webley, podosta staromodno oruje za pilota modernog aviona, ali zapoeo ga je nositi sa sobom otkako je vidio fotografije. Jedna skupina pilota zavrila je u naselju medu planinama gdje su shufti, abesinski banditi, oborili i zarobili dva pilota. Pilote su povjerili enama u naselju. Ponajprije su ih kastrirali, a potom oderali kou uarenim eljezom i tako spretno izvadili crijeva da su bili jo uvijek ivi kad su im ih vadili. Konano, razbili su im eljust, a ene su urinirale u njihova usta, uguivi ih. Stoga su sada svi piloti nosili pitolje, za obranu ili da ih ne uhvate ive. Toga dana zrak je bio jasan i ist, nebo izrazito plavo. Vidljivost je bila beskonana. Ispod njih prostirala se abesinska ravnica, isprekidana golemim planinama s ravnim vrhom presijecanim dubokim mranim usjeklinama: kamen i pustinja poput plata staroga i izmorenog lava. Tri ratna aviona zadre visinu. Poletjeli su nekoliko minuta prije iz Yirga Alema, odgovorivi na slab i oajan apel preko radiostanice pjeatva. Shasa je krenuo prema sjeveru opazivi brzo tanku bijelu nit ceste koja je vijugala medu planinama puno nie od njih. Odmah zatim ponovno zapone promatrati nebo sa svih strana kao to to rade piloti ratnih aviona, ne zaustavivi se ni jednom niti si dozvolivi da pogleda izbliza, pomiui glavom na sve strane. Stoga ih prvi opazi. Bili su malene crne mrlje izgubljene u tako izraenom plavetnilu od kojeg su zaboljele oi. Popaj zove pinat, Popaj zove pinat!, grakne u mikrofon radiostanice. U jedanaest sati neprijateljski avioni, vie od deset, izgledaju lovci bombarderi. Buster! Buster! Bila je to zapovijed da krenu svim snagama. Vidio sam ih, odmah odgovori David Abrahams. Bilo je izvanredno to su uspjeli ostati zajedno, od dana otkako su uli u vojsku u Roberts Heightsu, preko svih prepreka u istonoj Africi sve do sada kad su se borili sa South African Corps Dana Pienaara, potiskujui Talijane kroz planine prema Addis Abebi. Shasa pogleda prema njemu. David je letio s njegove desne trane. I njegov je lovac bio otvoren i osmjehnu se jedan drugome. [Veliki kljunasti Davidov nos bio je sasvim crven i oljuten od sunca. Kope konog ljema visjele

su nezakopene ispod brade. Bio je to [lijep osjeaj imati ga uza se. Zatim obojica zatvore avione pripremajui I se za napad i pogledaju ispred sebe. Shasa je poveo eskadrilu prema I suncu, klasina taktika lovaca. Mrlje su se u meuvremenu pretvorile u poznate obrise trimotornih lovaca. Bili su zaista neprijateljski bombarderi. Shasa ih ^prebroji dvanaest, etiri klina od po tri. Letjeli su kao i uobiajeno [prema Kerenu, gdje je junoafriko napredovanje bilo uklijeteno u I prolazu medu visokim planinskim obrocima. Upravo u tom trenutku Shasa opazi bombe kako padaju s bombardera na elu. Sada je vidio eksplozije bomba, koje su podizale prainu oko poredanih vozila poput mrava u dubokoj usjeklini. Ti jadni bijednici dolje morali su trpjeti lijepu tuu. Dok su se lovci sputali, drugi val bombardera zapone isputati bombe. Izgledale su poput golemih, sivih jaja s perajama i sputale su se prividno sporo, dok je Shasa posljednji put pogledao nebo u potrazi za moguim talijanskim lovcima u zasjedi. Ali plavetnilo je bilo neokrnjeno i on ponovno usredotoi pogled na ciljnik. Izabere bombardera koji je predvodio trei val, nadajui se da e njegov napad zasmetati bombama. Lagano se nagnuo i naciljao prema bombarderu. Stigao je na tristo metara udaljenosti, ali nije jo ispalio. Mogao je ve razlikovati oznake na bombarderu, snopove carskoga Rima. Dva pilota bombardera pogledala su prema dolje. Dvjesto i pedeset metara. Sada je vidio i osobu za mitraljezom. Bio mu je okrenut s leda i vidio je njegov ljem, gledao je sasvim na drugu stranu. Jo uvijek nisu opazili avione smrti koji su se buno sputali prema njima, s desne strane. Dvjesto i dvadeset metara. Sada je Shasa vidio dim kako izlazi iz motora neprijateljskog aviona. ovjek za mitraljezom jo uvijek nije primijetio opasnost koja im je prijetila. Dvjesto metara. Opazi kako se donja vrata otvaraju. Bombarder se spremao ispustiti smrtonosni teret. Sada je Shasa ak razlikovao i srebrene vijke na avionu i velika krila obojena u plavo. Drao je vrsto medu koljenima ruku za usmjerivanje paljbe i izvue osiguranje s mitraljeza Browning na krilima. Sto i sedamdeset metara. Promijenivi neznatno smjer pedalom, ponovno pokua naciljati prema bombarderu. Mrtio se od usredotoenosti, s donjom usnom medu zubima. I, evo, opazi uarene bisere pred njukom aviona. ovjek za mitraljezom u drugom bombarderu ga je konano opazio i zapucao prema njemu. Sto i pedeset metara. Strijelac za mitraljezom i piloti prvog aviona upozoreni, opaze ga. Pokuavali su to bre naciljati prema njemu. U ciljniku Shasa je vidio lice strijelca puno uasa u posljednjem

bombarderu. Sto metara. Ostavi namrten Shasa palcem pritisne dugme za rafalnu paljbu. Huricane se zapone tresti pod odskokom osam Browninga koji su zakoili lovca, a Shasa odleti prema naprijed, dok su ga pojasevi pridravali za sjedalo. Rijeke metaka, bijelih i prepunih iskrica, srue se na bombardere, dok je Shasa provjeravao ciljnik. Talijanski strijelac ne uspije zapucati. Prozirna kabina se raspri, a koncentrirana vatra je sasvim uniti. Pola glave i ruka odlete kao da su dio krpene lutke, izgubivi se u zraku. Odmah Shasa usmjeri mitraljeze, ciljajui prema srebrenim krugovima propelera i prema poetku krila, slabe toke bombardera. Jasni obrisi krila rastope se poput svijee. Glicerin i gorivo iknu iz motora, a krilo se polako pone odvajati od kostura aviona, sve dok se odjednom sasvim nije odvojilo, poevi padati poput mrtvog lista. Bombarder se prevrne i pone padati, nakrivljen u stranu, zbog krila koje je nedostajalo, sijui nebom tragove dima, plamena i pare. Shasa usredotoi svu svoju panju sljedeoj eskadrili. Okrene svoj Huricane ispraznivi vei dio krvi iz mozga zamagljena pogleda. Napne miie i stisne zube da bi izdrao ubrzanje, a potom se vati k sebi izravnavi se prema sljedeem bombarderu, krenuvi ravno prema njemu. Dva aviona su letjela golemom brzinom. Prednji dio bombardera se toliko uveao da je odmah ispunio sav Shasin vidokrug, koji ispusti rafal i poskoi kao da je naletio na kamen na vodi. Ponovno se vrati izazovno u napad, razbivi talijansku eskadrilu i rasprivi ih po nebu, sputajui se i pucajui sve dok vie nije vidio neprijateljske Javione oko sebe, to je bilo karakteristino za avionsku borbu. Oko njega prostiralo se beskonano plavetnilo neba, a on se [znojio od povienog adrenalina. vrsto je stiskao polugu, takvom [jainom da su ga boljele ruke. Pogleda indikator. Tih nekoliko j trenutaka borbe ispraznili su mu pola spremnika. Popaj zove pinat. Ponovno se vratiti u eskadrilu. Odmah mu odgovore. efe, tu je broj tri. Bio je to mladi Le Roux s treeg lovca. Jedva mi preostaje benzina za povratak. U redu, vrati se natrag sam, ako je tako, zapovjedi Shasa. Zatim ponovno pozove: David, David, uje li me? Promatrao je nebo u potrazi za Davidom, dok su ga prve sumnje hvatale. Odgovori mi, odgovori mi, ponovi i pogleda prema dolje, u potrazi za oblakom dima na tlu iznad palog aviona. Ali zauje u uima Davidov odgovor i ponovno mu srce zakuca. efe, ovdje broj dva, oteen sam. Davide, gdje si, zaboga? Oko deset milja istono od Kerena, na dvije tisue metara visine. Shasa pogleda istoni dio neba i gotovo odmah opazi

neku vrstu perja sainjenog od dima neposredno iznad plavog obzora, prema jugu. Vidim dim, Davide. Vidi li poar? Da, na motoru. Izdri dok ne doem. Shasa svom brzinom skrene i ubrzo se nae iznad Davida. Ali vie ga nije opaao. Je li u loem stanju, Davide? Da, podosta, ree David. I evo ispred sebe Shasa opazi Huricanea u plamenu. Letio je tako da udalji plamen od kabine. Sputao se takvom brzinom pokuavajui zbog pomanjkanja kisika sam ugasiti vatru. Shasa se spusti na njegovu visinu i zadri se iznad njega, na stotinjak metara udaljenosti. Savreno je vidio rupe metaka na krilu u trupu aviona. Jedan od talijanskih bombardera uspio je ispaliti lijep rafal. Boja je bila crna i smeurana gdje ju je plamen izjeo, a znak je stizao gotovo do kabine. David ju je uurbano pokuavao otvoriti. Ne uspije li, iv e izgorjeti, pomisli Shasa, ali upravo u tom trenutku uspije, i poklopac klizne s lakoom. David pogleda u svim pravcima. Zrak oko njegove glave bio je preplavljen valovima topline unutranjeg poara, koji se nije vidio: jedini trag bila je crna mrlja, poput onih koje ostavlja pegla, na koulji kaki boje. Nita, moram se baciti, ree u mikrofon. Shasa, koji ga je promatrao, proita rijei na njegovim usnama sekundu prije nego to ih zauje u uhu. Ne ostavivi mu vremena za odgovor, David skine kacigu, podigne ruke u znak pozdrava, potom okrene Huricane u plamenu i baci se iz otvorene kabine. Padao je rairenih ruku i nogu, kruei poput zvrka, sve dok odjednom se nad njim ne otvori klobuk, i zapone padati sve sporije i sporije. Shasa promijeni pravac i opazi ga kako se njie na 1800 metara iznad zemlje. Vjetar ga je nosio njeno prema jugu. Shasa smanji brzinu postupno se sputajui zajedno s njim i zapone kruiti oko Davida zadravajui udaljenost iz sigurnosti, promatrajui iz otvorene kabine i pokuavajui procijeniti gdje e sletjeti, a potom ponovno usredotoi panju na avion i provjeri gorivo u spremniku. Strelica je jedva prelazila crvenu liniju. Davidov zapaljeni avion pao je na pranjavu nizinu u podnoju breuljka i eksplodirao u jednom jedinom plamenu nalik na zmajevu riku. Shasa promotri tlo. Ispod njega nalazile su se visoravni eljeznosive boje koje su zavravale u tamnijim vrhovima. Medu stijenama nalazile su se kamene usjekline, otre poput krokodilovih ljusaka, a potom, odmah iza posljednjeg lanca, malo manje otra dolina: sputajui se primijeti na obroncima tragove primitivne poljoprivrede. David e sletjeti na posljednjoj visoravni ili moda ak u dolini. Shasa stisne oi. Ljudske nastambe! Skupina koliba sa slamnatim krovom nalazila se na kraju

doline, i na trenutak osjeti radost. Zatim se prisjeti slika... tih osakaenih i izmuenih tijela iznad svake ljudske mjere i stisne zube pogledavi Davida koji se i dalje sputao njiui se padobranom. Ponovno okrene smjer, sputajui se u dolinu, i poravna avion na tridesetak metara visine. Skupina ljudi trala je prema dolini. Dolazili su iz naselja: bilo ih je dvadesetak i vie u sivim dugakim tunikama koje su leprale oko crnih nogu. Kosa im je bila tako kovrava da je izgledala poput otrog tamnog grmlja i bili su naoruani, neki s modernim pukama koje su vjerojatno pokupili s bojnog polja, neki sa starijim modelima puaka. Dok je Huricaneletio nisko trojica ili etvorica njih se zaustavi i zagrle puku, naciljajui prema Shasi. Opazi bljesak iz puaka, ali nije mu izgledalo da je pogoen. Nije bilo sumnje to se tie njihovih loih namjera. Naoruani ljudi trali su prema nizini i mjestu gdje su mislili da e padobran sletjeti. Shasa se jo vie spusti, prema ljudima koji su trali za Davidom i ispali iz svojih osam Browninga, koji se srue na Afrikance podignuvi prainu i ubivi etvoricu ili petoricu. Zatim je bio primoran podignuti se da bi preao breuljke na dnu doline, a vraajui se natrag, opazi da su se shufti ponovno sakupili i ponovno trali za Davidom koji se sada nalazio na visini od tristo metara, savreno u ciljniku ratnog oruja. Bilo je jasno da e sletjeti na padinama doline. Shasa se spusti s namjerom da se vrati u napad, ali ovoga puta skupina shufta se raspri prije nego to je on mogao ispaliti vatru i zakloni se iza stijena. Tako su mitraljezi Browning podigli puno praine ali nisu ubili nikoga. Ponovno se podigne i poravna avion, te se nagne i pogleda gdje e David dodirnuti tlo. Padobran je preao vrh breuljka za nekoliko metara i spusti se na tlo na drugoj strmoj padini. Zatim pogleda prema dolje i opazi skupinu shufta kako se pribliava uzvikujui. Shasa opazi da je izvukao pitolj, zatim zaklonivi si oi pogleda u Huricanekoji je kruio iznad njega. Shasa se spusti gotovo do njega, i ubrzano mu pokae da se spusti. David ga je pogledao ne shvaajui. Izgledao je sasvim malen i izgubljen na tom pustom breuljku, i Shasa mu se priblii dovoljno da bi opazio rezignaciju na njegovu licu dok mu je slao pozdrav za rastanak. I okretao se da bi se suoio sa skupinom divljaka koji su se penjali po njega. Pribliavajui se Shasa ispali nekoliko rafala prema njima, koji su se jo jednom rasprili potraivi zaklon. Bili su na kilometar udaljenosti od Davida: uspio ih je zadrati nekoliko dragocjenih trenutaka. Ponovno promijeni smjer i ispusti kotae i s njima, koji su se dobro vidjeli, preleti jo jednom peko Davida i ponovi znak koji

mu je pokazao ranije, pokazujui na dolinu. Ovoga puta David shvati i opazi nadu u njegovim oima. Okrenuo se i zapoeo odmah trati prema dolje velikim koracima, skaui s jedne stijene na drugu poput gazele. Na kraju doline Shasa promijeni smjer i izravna avion. Opazi daje David bio na pola padine, i da su mu shufti pokuavali preprijeiti put: odmah zatim morao je svu svoju panju posvetiti slijetanju. U posljednji trenutak ugasi motor, ostavivi avion da lebdi u zraku. Na metar udaljenosti od polja dodirne snano zemlju, i poskoi dva puta. Sletio je. Riskirao je da se zabije, ali sada je bio dolje, a David je gotovo stigao do poetka doline. Odmah shvati da nee uspjeti. etiri shuftakoji su trali bre od ostalih odvojili su se od skupine i zasigurno e priprijeiti put Davidu. Jedan se zaustavio i zapoeo pucati, podiui prainu pored Davida koji je trao. Shasa okrene avion, drei ga na jednome kotau da bi si olakao manevriranje. Kad je bio okrenut ravno prema etvorici shufta na elu, ubrza na trenutak i Huricane podigne rep. Bio je u najboljem poloaju za paljbu prema tim banditima i uini to. Oluja metaka srui se na tlo padajui na ljude koji su trali. Dvojica padnu okrvavljenih tunika, trei se grio u agoniji, pod oblakom praine. Posljednji bandit se bacio na tlo i Huricane se vrati na tlo. Sada mitraljezi vie nisu mogli ispaliti rafale. David je bio na stotinjak metara udaljenosti, i trao je poput rakete. Shasa krene prema poetku doline. Pogleda iz kabine prema prijatelju. ff Hajde, Davide!, uzvikne. f Ovoga puta elim zlatnu medalju, mladiu! h Jedan metak se odbije od krova aviona. Shasa se okrene. Shufti su stigli na rub polja, trali su i s vremena na vrijeme kleknuli na tlo ispalivi pokoji metak. Jo jedan hitac fijukne pored njegova uha, natjeravi ga da spusti glavu. Hajde, Davide! uo je ve i njegovo disanje, jae od motora Rolls Roycea na minimumu. Metak probui platno krila. Hajde Davide! Imao je koulju mokru od znoja i sjajno i prljavo lice. Dostigne Huricanea i skoi na krilo uz okret. Avion se nagne od teine. Skoi mi u krilo, uzvikne mu Shasa. Udi unutra! David skoi na njega, zadihan. Ne vidim nita, uzmi ti ruku, a ja u se pobrinuti za pedale. Osjeti Davidove ruke na instrumentima i prepusti mu ih. Na lijevo, uzvikne David isprekidana glasa od napora. I Shasa pritisne pedalu jo dva centimetara. Uz vihor praine motor dostigne najveu snagu i poskoe na polju okrenuvi se poput pijetla, jer je Shasa ispravljao nasumce, slijedei Davidove upute. Shasa vie nita nije vidio. David ga je pritiskivao na sjedalu i zaklanjao mu vidik. Okrene glavu i pogleda s jedne strane, gubei smisao

za orijentaciju to je avion vie ubrzavao, odgovarajui odmah na Davidove naputke. Svi shufti koji su se uspjeli spasiti sada su pucali prema njima, ali udaljenost je sve vie rasla. Huricane se naao u zraku. Trzaji i skokovi naglo zavre: uspjeli su uzletjeti. Uspjeli smo!, uzvikne Shasa, zauen tim uspjehom. Dok je uzvikivao, dobio je veliki udarac u lice. Metak je bio komad eljeza koji je ve pripadao ruki lonca: golem poput palca, ispaljen iz puke Trower iz 1779. uz pomo aice crnoga praha. Pogodi kabinu i odbije se Shasi u lice. Pogodivi ga sa strane nije mu uao u mozak. Shasa nije niti izgubio svijest. Izgledalo mu je da je pogoen u lijevo oko snanim udarcem malja. Glava mu poleti na suprotnu stranu, gdje je udario njome. Osjeti arkadu iznad obrva kako se otvara. Krv i komadii mesa i koe zaslijepe ga visei mu na licu poput zastora. Davide!, uzvikne. Pogodili su me! Vie ne vidim! David se okrene i pogledavi ga krikne od uasa. Krv je iktala iz rane dok je vjetar puhao prema Davidovom licu. Ne vidim vie, nastavljao se aliti Shasa. Njegovo je lice bila crvena maska krvi i mesa. Ne vidim vie, o, Davide, ne vidim vie! David skine svileni al s vrata i poloi ga Shasi u ruku. Pokuaj zaustaviti krvarenje, uzvikne mu iznad buke motora. Shasa stisne al i pritisne ga na ranu, dok je David mislio samo na to da sretno stignu kui, letei nisko i gotovo dodirujui smee breuljke. U etvrt sata stigli su do aerodroma u Yingen Alemu gdje su u slijetanju kosili stabla. David sleti to je bolje mogao i otkotrlja se do ambulante koju je pozvao preko radiostanice. Izvuku Shasu iz kabine pokropljene krvlju. Zatim ga David i medicinski tehniar, pridravajui ga i vukui za sobom, povedu poput slijepca u ambulantu. U roku od etvrt sata Shasa je ve primio anesteziju i leao je na stolu u bolnici tabora, ispod atora, dok ga je kirurg operirao. Kad se probudio iz anestezije vidio je sve crno. Podigne ruku i dodirne si lice. Bilo je zavijeno. - u Uhvati ga panika. David!, pokua uzviknuti, ali glas mu je bio priguen. Ovdje sam, Shasa, ovdje sam! Glas je bio blizak i potrai ga opipavajui. David! David! i Sve je u redu, Shasa, brzo e ozdraviti. Shasa pronae njegovu ruku i povue ju. Ali ne vidim! Slijep sam! t. To su samo zavoji, uvjeri ga David. .. Lijenik kae da e sve biti u redu. U Ne lae li, ha, Davide?, zapita ga Shasa. Reci mi da neu oslijepiti! Nisi oslijepio, proape David, a na sreu Shasa nije mogao vidjeti vlastito lice dok mu je to govorio. Oajniki Shasin stisak oslabi postupno, i nakon nekoliko trenutaka sredstva protiv boli zaponu djelovati i on ponovno zaspi. David sjedne

pored Shasinog kreveta, ostavi uz njega cijelu no: unutranjost atora bila je topla poput pei. Obrie znoj s vrata i prsa prijatelja i uze mu ruku kad u snu zauje stenjanje: Mama... jesi li tu, mama? Nakon ponoi lijenik zapovjedi Davidu da ode na spavanje, ali on odbije. Moram biti ovdje kad se bude probudio. Moram mu to ja rei, barem to. Izvan atora urlikali su akali. Bila je ve zora. Kad su prve zrake svjetlosti pale na ator, Shasa se probudi ponovno i pozove odmah: David? Tu sam, Shasa. Jako me boli, Davide, ali ti si mi rekao da je sve u redu, zar ne? Sjeam se toga. Da. Brzo emo ponovno letjeti zajedno. Poduzee CourtenevAbrahams se ponovno otvara... ekao je odgovor, ali budui da nije dolazio, njegov glas se promijeni: Nisam valjda oslijepio, ha? Ponovno emo letjeti na lovcima? Nisi oslijepio, ree mu tiho David. Ali nee se vratiti na lovce. Otii e kui, Shasa. Reci mi istinu, zapovjedi Shasa. Ne pokuavaj me potedjeti, to samo pogorava stvari! U redu, rei u ti sve. Metak ti je otetio lijevo oko: lijenik ga je morao izvaditi. Shasa podigne ruku i dodirne u nevjerici lijevi dio lica. Vidjet e odlino desnim okom, ali vie nee moi letjeti na Huricaneu. ao mi je, Shasa. Da, proape Shasa. I meni. David se vratio naveer. Zna, kau da e dobiti medalju. Hvala lijepa, ree Shasa. Ostali su u tiini neko vrijeme, a potom David nastavi: Spasio si mi ivot, Shasa. Ma kakvi, ma kakvi. Prestani, Davide. Sutra e te prenijeti na obalu Dakote. Za Boi e biti u Cape Townu. Poljubi Matty i dijete za mene, sretnice! Odmah bi se mijenjao s tobom, ree Shasa. Pa, to znai, kad se bude vratio, proslavit emo zajedno. Mogu li neto uiniti za tebe? Bilo to..., ree David ustavi. Da. Potrai za mene bocu whiskeyja. Kapetan podmornice se odvoji od periskopa i da znak Manfredu de La Reyju. Pogledajte i vi. Manfred se nagne i pogleda. Nalazili su se na manje od dvije milje od obale. Sputala se veer, a sunce je zalazilo iza kopna. Prepoznajete li ovo mjesto?, zapita na njemakom kapetan Uboota. Manfred mu ne odgovori odmah: bio je previe uzbuen. Prolo je pet godina otkako je ostavio tu voljenu obalu, a njegovo je srce bilo prepuno sree. Znao je da nikada ne moe biti sasvim sretan ako nije u svojoj Africi. No, usprkos tome, godine provedene u inozemstvu nisu bile rune. Bila je uz njega Heidi, a od prije godinu dana i mali Lothar, koji je nosio ime njegova oca: oni su bili najznaajnije osobe u njegovu ivotu. Zatim je tu bio i ured i posao. Dvije obveze, a svaka je traila velike napore. Studij prava okrunjen je nizozemskom diplomom

rimskog prava i meunarodnog prava na berlinskom sveuilitu. Ostalo je ulazilo u vojne vjebe. Ponekad su ga te obveze drale daleko od obitelji mjesecima, ali sada je bio odlian i spreman operativni agent njemakog Abwehra. Postao je spretan u raznim poslovima. Postao je radiotehniar i iskusan poznavatelj eksploziva i oruja: deset puta skakao je padobranom, od kojih pet nou, i nauio je upravljati avionima, postao je kriptograf, izvrsni strijelac pukom i pitoljem, iskusan u borbi. Sve u svemu, bio je nepogrjeivi ubojica, fiziki i psihiki spreman na to. Osim toga, postao je izvanredan govornik, s darom nagovaranja, a poblie je upoznao i vojnopolitiku povijest svoje zemlje tako da sada Junoafriki ustav nije imao tajna za njega i bio je u stanju iskoristiti sve slabe toke. Sada je bio spreman za zadatak koji su mu nadreeni povjerili. Znao je da je mogunost utjecaja pojedinca na povijest jedne zemlje minimalna vjerojatnost; no, sada je mogao postati velikan, i osjeao se sposoban za svoj zadatak. Da, odgovori na njemakom kapetanu podmornice. Prepoznajem tu obalu. Na toj obali gotovo nenaseljenoj proveo je cijelo jedno bezbrino ljeto zajedno s Roelfom Standerom ija je porodica posjedovala pet tisua hektara zemlje, i pet milja obale. Manfred i Roelf pecali su s tih stjenovitih litica, lovei goleme kabeljou, koje su podizali voligom iz oceanskog zagrljaja. Poznavali su svaki pedalj tih breuljaka gdje su odlazili u lov na bushbucka. U uvali okruenoj crnim liticama sa utim pijeskom plivali su goli, a potom legli na al razgovarajui o budunosti i matajui o ulozi koju su trebali imati u njoj. Tamo, ispod breuljaka, obasjanih posljednjim zrakama sunca, opazi kuicu gdje su proveli taj predivan odmor. Da, ponovi. To je to mjesto. Saekat emo dogovoreno vrijeme, ree kapetan podmornice i da zapovijed da spuste periskop. Nepomina na otvorenom moru, podmornica je ekala ugaenih motora uronjena u dubine od dvadeset metara u tamnim vodama, dok je sunce zalazilo za obzorom, a nad afrikim kontinentom se poela sputati no. Manfred proe uskim hodnikom Uboota do prostora koji je dijelio sa asnicima i zapone se spremati za odlazak na kopno. Tijekom tjedana plovidbe iz Bremerhavena nauio je mrziti taj ratni ureaj. Mrzio je skuen i prepun prostor, neprestano podrhtavanje motora. Nikada se nije navikao na zatvoreni prostor ispod povrine hladnih voda oceana i mrzio je smrad nafte i ulja i ostalih ljudi uklijetenih s njim. udio je za svjeim zrakom u pluima, za jakim afrikim suncem. Brzo skine sa sebe bijeli pulover i plave hlae mornarice i navue na sebe

odjeu seljaka Afrikanera: siromanog bijelca ili bywoner&. Jo uvijek je bio preplanuo od sunca: kosa mu je narasla, a brada, dugaka i nenjegovana, davala mu je stariji izgled. Pogleda se u maleno zrcalo u kabini. Ne bi me prepoznali ni moji, ree naglas. Obojio je kosu i bradu u crno, istu boju koju su trepavice imale prirodno. Nos mu je jo uvijek bio kriv: nikada se nije vratio na mjesto nakon olimpijskih finala s Amerikancem Lomaxom, kao ni obrva. Bio je drukiji od plavog sportaa koji je prije pet godina ostavio zemlju. Spusti si eir na oi, klimne zadovoljno glavom prema liku u zrcalu, a potom klekne i uze ostatak opreme ispod leaja. Nalazila se u gumenim vreicama, zatvorenim izolir vrpcom. Manfred pogleda na sat. Imao je jo malo vremena da pojede neto. Mornar ga pozove: s ustima punim kruha i kobasice Manfred potri u prostoriju s komandama Uboota. Svjetla na kopnu, ree kapetan davi znak Manfredu da pogleda kroz periskop. Bila je no. Kroz leu Manfred opazi jasno tri logorske vatre u uvali, dvije na rtu, a jednu usred ala. Uboot izroni iz tamnih voda. Dok je podmornica jo uvijek izlazila na povrinu, kapetan i Manfred se uspnu ljestvama i iziu na palubu. Noni zrak bio je poput balzama i svje, a Manfred udahne pohlepno nekoliko puta promatrajui uvalu dalekozorom. Kapetan da znak svom pomoniku koji Morzeovom slovima oznai V i V, inicijale Das weisse Schwert Bijeloga maa, to je bilo tajno ime ratne operacije. Nekoliko trenutaka kasnije jedna se vatra ugasi, a potom i druga, i ostala je gorjeti samo sredinja na alu. To je odgovor koji smo prethodno dogovorili, promrmlja Manfred. Molim vas, naredite da mi donesu stvari na palubu, gospodine kapetane. Nakon pola sata u mraku, stigne do njih glas. Bijeli ma? Pribliite se, uzvikne Manfred na afrikansu. Malena brodica na vesla klizne mranim vodama. Na brzinu Manfred stisne ruku kapetanu Uboota, a potom ga pozdravi s Heil Hitler. Zatim se spusti ljestvama. Kada je rub brodice dodirnuo podmornicu, spretno skoi u nju, odravi se u ravnotei na sredinjem sjedalu. Vesla na pramcu ustane i pozdravi ga: Manie, jesi li to zaista ti? Bok, Roelf, ree Manfred zagrlivi ga na brzinu. Jako sam sretan to te ponovno vidim. Ali, sada se pobrinimo za stvari i natovarimo ih u brodicu. Mornari s podmornice bace im vree od gume koje su Manfred i Roelf dohvatili u letu i smjestili ih ispod pramca. Zatim dohvate vesla, Manfred uz Roelfa. U tren oka se udalje od Uboota ostavi promatrati podignutih vesala kako je ponovno uranjao ispod povrine, brz i zastraujui, ostavivi na povrini pjenu. Zaponu

veslati prema obali, a Manfred tiho zapita Roelfa: Tko su oni?, pokae prema ostalim veslaima. Ljudi od povjerenja. Iz ovih krajeva su, i poznajem ih cijeli ivot. Svi su nai, ree. Nisu vie razgovarali, sve dok nisu izvukli brodicu na obalu, sakrivi je medu grmljem. Idem po kamion, ree Roelf. Nekoliko trenutaka kasnije opazi uta svjetla na cesti koja je vodila prema morskome alu. Roelf zaustavi kamion - u loem stanju - pored brodice na suhom. Tri seljaka mu pomognu da istovari stvari i natovare ih na kamion, a potom prekriju sijenom i platnom. Zatim sjednu na teret dok se Manfred ukrcao pored vozaa. Prije svega, reci mi to je s mojom porodicom, ree Manfred. Kasnije emo imati dovoljno vremena da razgovaramo o poslu. Ujak Tromp se uope nije promijenio. Dri takve mise... Sarie i ja idemo u crkvu svake.nedjelje. Kako je Sarah?, prekine ga Manfred. A dijete? Ne zna sve novosti!, osmjehne se Roelf. Sada imamo troje djece, dva djeaka i jednu djevojicu od tri mjeseca. Ubrzo e vidjeti sve. Jednog po jednog ostave ostale putem, zahvalivi im i rukujui se, sve dok nisu ostali sami. Nakon nekoliko kilometara poljskim puteljkom krenu prema Riversdaleu. Zatim skrenu prema Cape Townu, tristo i pedeset kilometara zapadno, i nastave vonju cijelu no, vozei naizmjence i zaustavivi se u Swellendamu da natoe gorivo. etiri sata kasnije prolazili su preko planina i spustili se prema irokoj ravnici. Jo se jednom zaustave nekoliko kilometara pred Stellenboschom, u kantini. Iako je bilo tri sata ujutro, direktor ih je ekao. Pomogne im da istovare gumene vree 1 smjeste ih u kantinu. Ovo je Sakkie Van Vuuren, ree Roelf predstavivi mu direktora poduzea za proizvodnju vina. Dobar je prijatelj i pruio nam je sigurno mjesto da sakrijemo stvari koje su ti potrebne. Povede ih do posljednjeg reda golemih baava. Svaka je sadravala tisuu litara crnog vina, ali jedna je bila prazna, kao to je direktor i pokazao, pokucavi po njoj. Osmjehne se. Ja sam osobno obavio posao, ree, otvorivi bavu. i Nitko nee otkriti tvoje stvari ovdje. Uguraju ih i zatvore bavu. Bila je ista kao i ostale pune vina Spremni smo djelovati u odreeno vrijeme. Ali, kad e to biti?, zapita ovjek Manfreda. Brzo, prijatelju moj, obea mu Manfred. Jako brzo. Zatim on i Roelf nastave kamionom do Stellenboscha. ; Lijepo je vraati se kui. is Ostat e samo noas, Manie, ree mu Roelf. i I ovakvog bi te zasigurno netko prepoznao. Parkira kamion u dvoritu trgovca rabljenim automobilima pored eljeznike pruge i ostavi klju ispod tepiha. Ostatak puta

propjeae, etiri kilometra pustim ulicama do Roelfove kue, koja se nalazila u redu istih kua. sa slamnatim krovom. Uli su na stranja vrata u kuhinju, gdje je poznati lik ustao od stola i krenuo im u susret da bi ih pozdravio. Ujak Tromp!, uzvikne Manfred. Starac rairi ruke i Manfred potri k njemu i zagrli ga. Koje lice bandita ima s takvom crnom bradom!, osmjehne se ujak Tromp. Po onome to vidim, Amerikanac ti je namjestio nos zauvijek. Manfred pogleda preko njegova ramena i opazi na vratima kuhinje enu. To ga je i zbunilo: enu, a ne djevojku. Imala je lik na kojem se odraavala tuna mudrost, a njen je izraz bio bez radosti. Sarah? Manfred joj se obrati. Kako si, sestrice? , Nikada nisam bila tvoja sestrica, Manfrede, ree mu ona. No, odlino sam, hvala. Ne uini ni jedan jedini pokret da ga zagrli i Manfred se zaudi to ga je tako hladno doekala. Jesi li sretna, Sarah? Imam predivnog mua i troje lijepe djece, ree, pogledavi u Roelfa. Ali, vjerojatno ste gladni, odmah skrene razgovor arah. Sjednite, pripremit u vam doruak. Tri mukarca sjednu za stol u kuhinji i zaponu avrljati. S vremena na vrijeme Manfred bi pogledao prema arah koja je bila zauzeta pripremanjem doruka i mrtio se, preplavljen sjeanjima i grinjom savjesti. Zatim ponovno doe k sebi i usredotoi se na razgovor. Vijesti su dosta dobre, Englezi su opkoljeni u Dunkerqueu, a Francuska i zemlje Beneluxa su pale. Njemake podmornice pobjeuju u Atlantiku, i ak su Talijani pobjednici u Sjevernoj Africi. Nisam znao da si i ti s nama, ujae Tromp, umijea se Manfred. Naravno, sine. I ja sam domoljub. Sada je Ossewa Brandwag jak, i ima etrdeset tisua lanova. etrdeset tisua izabranih ljudi na vanim mjestima u drutvu, dok je lan Smith poslao sto i ezdeset tisua ljudi u inozemstvo. Stavio se u nae ruke. Nai vode znaju o tvom dolasku, Manie, ree mu Roelf. Znaju da nosi osobno Fuehrerove vijesti, i nestrpljivi su da te susretnu. arah Stander ostajala je mirna za svojim poslovima, okreui bifteke i razbijajui jaja. Nije se okretala, nije skretala panju na sebe, ali je mislila: Ponovno si doao da bi donio tugu i patnju u moj ivot, Manfred de La Rey. Svaka tvoja rije, svaka tvoja gesta, otvaraju rane za koje sam mislila da su odavno zacijelile. Doao si da bi unitio ono malo ivota to si mi ostavio. Roelf e te slijepo slijediti u tim ludostima. Doao si dovesti u opasnost mog mua i moju djecu... Njena mrnja prema njemu postajala je sve snanija i otrovnija, hranjena leem ljubavi koju je on ubio. Manfred je putovao sam. Nije bilo barikada na cestama, kontrole dokumenata,

pregledavanja ili pitanja policije. Juna Afrika bila je tako daleko od glavnih sredita rata da nije morala uvaati nita, osim goriva i bijelog brana. Bonovi za kupnju primarnih ivenih namirnica bili su nepoznati. S kovegom u ruci, Manfred je kupio kartu za drugu klasu do Bloemfonteina, sjedita provincije Slobodne drave Orange. Putovanje od tisuu kilometara koje je proveo s jo pet putnika. Ironijom sudbine urota za dravni pu dogodila se u palai vlade provincije, u podnoju Artillerv Hilla. Kad je Manfred uao u predivan ured guvernera, morao se prisjetiti koliko je bila rairena njihova tajna organizacija. Kapetan OBa krene mu u susret i pozdravi ga. Malo se promijenio od posljednjeg puta kad je davao zakletvu krvlju, u nonom ritualu na svjetlosti bakalja. Jo uvijek s malo trbuha danas je bio odjeven u sivo odijelo. Srdano pozdravi Manfreda, osmjehnuvi mu se i rukujui se s njime. ekao sam te s nestrpljenjem, brate, ali prije svega moram ti estitati na napredovanju i na odlinom poslu koji si obavio ovdje. Zamoli Manfreda da ue u prostran ured i predstavi ga petorici ljudi koji su sjedili za velikim stolom. Svi su braa, povezani zakletvom. Moe otvoreno govoriti, ree Manfredu, koji shvati da se nalazio pred najuglednijim vodama organizacije. Sjedne na drugi dio stola nasuprot kapetanu, i sabere misli na trenutak prije nego to zapone: Gospodo, nosim vam osobni pozdrav Fuehrera njemakog naroda, Adolfa Hitlera. Dao mi je i zdatak da vas uvjerim da je usko prijateljstvo izmeu Afrikanera i njemakog naroda uvijek isto, i da je spreman podrati na sve naine nau borbu da bismo ponovno vratili nae pravo koje Afrikanerima pripada po pravu roenja i osvajanja. Manfred je govorio odluno i razgovjetno. Pripremio je govor uz pomo ljudi u njemakom ministarstvu i toliko ga je puta ponavljao sve dok nije dostigao govorniko savrenstvo Sada je promatrao svoj uspjeh na licima sluatelja. Fuehrer savreno zna da je zemlja ostala bez najvrjednijih ljudi koji su simpatizirali Smitha i Engleze. Gotovo stotinu i ezdeset tisua ljudi naoruanih do zuba otili su na sjever, da bi se borili preko granice. To nam olakava zadatak. Ali, Smith je razoruano nas, umijea se sluatelj. Oduzeo nam je sve puke, pitolje, pa ak i stare topove na trgovima. A pobuna je nemogua bez oruja. To je sredinji problem, prizna Manfred. Da bismo uspjeli, treba nam novac i oruje. Pa... doi emo do njih. Hoe li nam ih poslati Nijemci? . Ne, zanijee Manfred glavom. To je bilo uzeto u obzir i zatim odbijeno. Prevelika je udaljenost, luke su uvane i nije mogue iskrcati

veliku koliinu oruja na takvoj negostoljubivoj obali. No, im budemo uspjeli kontrolirati luke, podmornice e nas opskrbiti orujem a za uzvrat emo ih mi pustiti u luku za gorivo. Time emo zabraniti prolaz brodovima Velike Britanije. Da, ali gdje emo si pribaviti oruje za pobunu? Od lana Smitha, ree Manfred, a svi ga u nedoumici pogledaju upuujui mu poglede prepune sumnje. Ako se slaete, naravno: sastavit u i obuiti malu skupinu stormjagtersa. Napast emo dravne oruarnice i skladita baruta. To vrijedi i za novac: uzet emo ga u banci. Ta ih zamisao zaudi. Pogledaju u Manfreda razrogaenih oiju, a on nastavi: Djelovat emo brzo i odluno, uzet emo oruje i podijeliti ga. Zatim, u odreeno vrijeme, podignut emo pobunu etrdeset tisua domoljuba! - odmah emo zauzeti sve institucije moi: policiju i vojsku, i mas medije, eljeznice i mostove. U svim ovim sektorima imamo ve nae ljude na kljunim mjestima. Bit e dovoljno organizirati pobunu na nain da bude brza, istodobna i da je nitko ne moe uguiti. A koji e biti znak?, zapita ga kapetan OBa. Bit e neto to e ostaviti cijelu zemlju bez daha. Ali, jo je rano govoriti o tome. Znajte samo da je taj znak ve odluen, i odlueno je i tko e ga dati. Manfred pogleda sluatelje ozbiljno i otvoreno. Ja u imati tu ast. Obuen sam upravo za to i djelovat u sam, bez pomonika. Kasnije e preostati samo da prihvatite uzde moi, te narod povedete na stranu pobjednike njemake vojske i povedete ga prema veliini koju su mu neprijatelji previe zanijekali. Zatim utihne, prouavajui njihove izraze lica. Opazi njihovo domoljublje i novu svjetlost u oima. Gospodo, imam li vae odobrenje? Mogu li krenuti na posao?, zapita. Kapetan pogleda sve prisutne koji klimnu glavama. Ponovno se obrati Manfredu: Ima nae odobrenje i na blagoslov. Uinit u da ti svaki lan naeg drutva pomogne u svemu to ti zatreba. Hvala, gospodo, ree Manfred, mirno. A sada, dozvolite mi da citiram rijei koje je Adolf Hitler napisao u Mein Kampfu, njegovoj velikoj knjizi: Svemogui Boe, blagoslovi nau ruku kad bude dolo vrijeme. Pravedan kao i uvijek, presudi Ti zavrjeujemo li ili ne slobodu. Gospode, blagoslovi nau borbu. Neka bude tako!, uzviknu svi i skoe na noge, pozdravivi tipinim pozdravom za OB poloivi aku na prsa. Neka bude tako! Zeleni Jaguar bio je parkiran na polju, pored ceste, na vrhu jednog breuljka. Izgledao je kao da je ostavljen tamo ve tjednima. Blaine Malcomess parkira Bentlevja iza Jaguara i krene pjeke prema breuljku. Nikada nije bio ovdje, ali Centaine mu je dobro objasnila put.

Pogleda prema dolje. Nizbrdica je bila strma, ali ne i nemogua. Vidio se puteljak koji je vijugao sputajui se dalje do uvale Smitswinkel: na obali mora nalazilo se trietiri brodice o kojima mu je Centaine govorila. Skine jaknu i baci je na sjedalo automobila. Nizbrdica je bila vie nego dovoljna da se ugrije. Zatvori vozilo i krene puteljkom. Doao je ne samo zato to ga je Centaine pozvala, ve i stoga to je jako volio Shasu Courtenevja i bio je ponosan na njega kao da mu je roeni sin. Puno puta mislio je na njega kao na sina kojeg je posvojio, ili na zeta. Sputajui se puteljkom ponovno osjeti duboko aljenje no, vie od aljenja bila je to bol - da se ni jedna od njegovih elja nije ostvarila. j On i Centaine jo se uvijek nisu vjenali, a Isabella je ve bila mrtva gotovo tri godine. Sjeao se jo uvijek Centaineinog bijega od Isabelle u agoniji, sjeao se kako ga je puno mjeseci nakon toga izbjegavala, inei uzaludnima pokuaje da ju vidi. Oito je da joj se te veeri dogodilo neto uasno. ak i nakon pomirenja Centaine mu nikada nije htjela govoriti o tome, nije mu niti dala naslutiti to se dogodilo izmeu nje i umirue. Blaine je mrzio samoga sebe to je poloio Centaine u Isabelline ruke. Nije joj smio vjerovati. tetu koju je uinio nikada se vie nije uspjela sanirati. Blaineu je bila potrebna godina dana strpljenja da bi dovoljno umirio Centaine da ponovno postane njegova ljubavnica i zatitnica, uloga koja joj se nekada toliko sviala. Nije htjela ni uti za brak. Kad bi malo inzistirao, ona bi postala tuna i odmah bi se uznemirila. Bilo je gotovo kao da je Isabella jo uvijek iva i kao da ima nekakvu udnovatu mo jo uvijek iz groba djelovati na nju. Nita nije toliko arko elio kao da mu Centaine postane suprugom, pred Bogom i ljudima; ali, ve je sumnjao da e se taj san ostvariti. Molim te, Blaine, nemoj me to sada pitati. Ne uspijevam govoriti o tome. Ne mogu ti rei razlog. Bili smo sretni na ovaj nain toliko godina, nemojmo sve pokvariti. Ali, ja te molim da mi postane suprugom, molim te da potvrdimo nau ljubav, nikako da je unitimo! Molim te, Blaine, razgovarajmo o neemu drugome. Bar za sada nemojmo vie razgovarati o tome. Kada, Centaine, reci mi kada bismo mogli razgovarati o tome? Ne znam. Zaista ti ne bih znala rei, ljubavi moja, jedino znam da te jako volim. A potom i veza izmeu Shase i Tare... Bili su poput dvije izgubljene due koje se trae tumarajui u mraku. Bilo je vidljivo da su oajniki trebali jedno drugo; shvatio je to odmah. Vie puta je pomislio da e se pomiriti, ali nikada nisu uspjeli u tome, uvijek je neto krenulo krivim putem u posljednji trenutak udaljavajui se jedno od drugog i razdvajajui

se uz puno enje. Nije vidio razloga takvome ponaanju, je li mogue da su toliko ponosni i tvrdoglavi da same sebe povrjeuju? Bez drugog oboje nije ivjelo, nesposobni iskoristiti njihove velike sposobnosti i sasvim rijetke pogodnosti koje su stekli roenjem. Evo dvoje mladih ljudi, punih ljepote i talenta, snage i energije, troei ih uludo u potrazi za neim to nije postojalo, u nemoguim snovima, ili oaju ili nemoi. Ne mogu se pomiriti sa svim tim, govorio je Blaine samome sebi. Moram to onemoguiti pa i pod cijenu da me zamrze. Stigao je do kraja puteljka i zaustavio se ogledavi se oko sebe. Odmor mu nije bio potreban, iako je sputanje bilo naporno, s gotovo pedeset godina bio je pun energije i u formi kao malo koji tridesetpetogodinjaci. Uvala Smitswinkel bila je ukraena polumjesecom visokih breuljaka: s jedne strane se otvarala prema False Bavju. Zatiena sa svih strana, njene su vode bile uvijek mirne, poput voda jezera, i tako jasne da su se mogle opaziti alge kelp, na dubini od deset metara. Bilo je to tajno mjesto i sasvim draesno, a Blaine si priuti nekoliko minuta uivajui u prirodi koja ga je okruivala. Vidjele su se etiri drvene kue, podosta udaljene jedna od druge, smjetene na litici iznad maloga morskog ala. Bile su naputene, kao to se moglo zakljuiti po daskama zabijenim na prozorima. Posljednja je bila kua koju je traio, i krene alom prema njoj. Pribliivi se, primijeti da su prozori bili otvoreni, ali zastori, izblijedjeli i nagrizeni od morske soli i sunca, bili su navueni. Na malom balkonu reetka je drala mree za ribolov, vesla i tap za pecanje. Blaine se uspne stubama i ude kroz otvorena vrata u jedinu prostoriju kue. Uza zid nalazila se ugaena pe. Iznad, prljava tava. Tanjuri i ae bili su prepuni ostataka koji su se nalazili na sredinjem stolu, crnom od mrava. Daani pod bio je jako prljav i prepun pijeska. Pored prozora nalazila su se dva kreveta na kat. Gornji nije imao madrac; dolje, pak, nalazila se hrpa sivih pokrivaa. Na njima je leao Shasa Courtenev. Bilo je gotovo podne i jo uvijek je spavao. Pored njega, na podu, bila je boca whiskeyja, gotovo prazna, i aa, prema kojoj se ruka usnulog mladia jo uvijek pruala. Na sebi je imao stare hlae za rugby i bio je preplanuo od sunca poput kupaa i sjajan poput stola od mahagonija. Dlake na ruci bile su svijetle od sunca i kovrave. Bilo je jasno da se nije brijao ve due vrijeme, a kosa mu je bila rasprena po prljavom jastuku. No, preplanulost je sakrila svaki znak prljavtine. ^ Spavao je mirno, radosna lica, to uope nije bio odraz njegovog unutranjeg stanja i to ga je natjeralo da se izolira tamo, u tu odvratnu kolibu,

napustivi prinevsku rezidenciju u Weltevredenu. Jo je uvijek bio predivan mladi, osim uasne rane na oku, koja je bila jo uasnija zbog kontrasta s ostatkom. Arkada iznad obrve bila je skraena, gdje ju je metak smrskao. Oiljak je prelazio preko kapka. Prazna duplja bila je jako duboka, a ispod trepavica moglo se primijetiti crvenkasto tkivo umjesto oka. Bilo je nemogue gledati takvu ranu i ne osjeajui samilost, i Blaineu je trebalo neko vrijeme da smogne malo odlunosti. Shasa!, pozove ga otrim glasom. Shasa promrmlja u snu, i trepne kapcima. Probudi se, dragi, moramo razgovarati, ree prodrmavi ga. Odlazi, promrmlja Shasa, jo uvijek u polusnu. Odlazi odovud i ostavi me samog. Probudi se, pobogu! Shasino zdravo oko se otvori i zagleda se zbunjeno u njega. Nakon nekog vremena njegov izraz lica se izmijeni. to radi ovdje? Okrene glavu da bi sakrio ranu i potrai medu pokrivaima crnu krpu. Jo uvijek okrenute glave, stavi si je, a potom se ponovno okrene prema Blaineu, spreman da se suoi s njime. Crni povez davao mu je izgled gusara, i na nekakav udan nain jo je vie isticao njegovu ljepotu. Moram proliti malo vode, promrmlja i izie. Dok je bio vani, Blaine obrie prainu sa stolca i priblii ga zidu. Sjedne na nj, naslonjen na zid, i zapali jednu od svojih dugih crnih cigara. Shasa se vrati u baraku podignuvi hlae i sjedne na krevet s glavom medu rukama. Usta mi izgledaju poput jame, izjavi dohvativi bocu s poda. Ulije u au posljednjih nekoliko kapi whiskeyja, i ispije jedan gutljaj, a potom baci bocu na pod koja se otkotrlja u neodreenom pravcu prema kou za smee pored pei. Uze au. Hoe li?, zapita, a Blaine zanijee glavom. Shasa ga pogleda preko ruba ae. Izraz lica kojim me promatra moe znaiti samo jedno, ree Shasa. Ili si tek nanjuio goluba ili se ne slae s mojim ponaanjem. Takvi vulgarni izrazi mora da su novost kod tebe, kao uostalom i pie. estitam ti na objema stvarima, savreno pristaju tvojemu novom izgledu. Da, idi k vragu, Blaine Malcomess!, odvrati izazovno Shasa, podignuvi ponovno au. Srkne whiskey, protresavi se dok mu je snano pie klizilo niz grlo, uivajui u alkoholnim parama. Poslala te mama, ree, kao da iznosi injenice. Rekla mi je gdje u te nai, ali nije me ona poslala. To je ista stvar, ree Shasa, ponovno pribliivi au usnama i ispivi je do posljednje kapi. eli da se vratim i da ponovno kopam dijamante za nju, berem groe... pobogu, nita ne shvaa. Shvaa puno vie nego to to ti misli. Gore ima ljudi koji se bore... David i ostali, lete nebom, dok sam ja invalid i primoran sam

ostati na ovoj odvratnoj zemlji. Ti si sam odabrao da se valja u smeu, ree Blaine pogledavi prljavu baraku. A onda se jo i ali? Odlazi, sklanjaj mi se s oiju, prosike Shasa. Gubim strpljenje. Sa zadovoljstvom, uvjeravam te, ree Blaine ustavi. Krivo sam te procijenio. Doao sam da bih ti ponudio posao, vanu ratnu operaciju, ali jasno je da nema hrabrosti za takvo to. Krene prema vratima i zaustavi se na pragu. Htio sam te pozvati i na proslavu u povodu Tarinih zaruka s profesorom Hubertom Langlevjem. Mislio sam da bi ti bilo zabavno, ali ostavimo sada to. Izie odlunim koracima i nakon nekoliko sekunda Shasa krene za njim do trijema. Ali, Blaine je ve krenuo puteljkom. Uspinjao se ne okreui se unatrag, i kad je nestao iza vrha, Shasa odjednom osjeti osamljenost i tugu. Do tada nije shvaao vanost Blainea Malcomessa u svom ivotu. Sada je shvaao da se uvijek oslanjao na njegove savjete i na njegovo iskustvo, ak i izvan polja za polo. Htio sam postati kao on, ree glasno. Ali, sad to vie nije mogue. Dodirne si crni povoj na oku. Zato ba ja? Sjedne na prvu stubu trijema i zagleda se u mirnu zelenu vodu. Polako procijeni Blaineove rijei. Nudio mu je posao, vanu ratnu operaciju. Zatim pomisli na Taru koja se udaje za Huberta Langlevja. Tara... prisjeti se njenih sivih oiju, predivne rie kose, i val saaljenja nad samim sobom ga preplavi. Vrati se u baraku i otvori ormar. U njem se nalazila jo jedna boca whiskeyja. A ostale? Gdje su zavrile, jesu li ih popili mievi? Otvori bocu i potrai au. Bile su sve prljave u umivaoniku. Podigne bocu prema usnama, a potom srkne i zagleda se u nju. Osjeti gnuanje i osjeti prema njoj fiziku i moralnu odbojnost. Isprazni bocu u umivaonik, zagledavi se u smeu tekuinu kako nestaje kroz otvor. Kad nije ostalo vie ni kapi, ponovno osjeti elju za piem, tako snanu da osjeti prijezir prema samome sebi. Grlo ga je peklo, a ruke podrhtavale. Sve stanice njegova tijela udjele su za piem, a oko ga je peklo toliko da je dugo morao treptati kapcima. Baci bocu i ona se razbije o zid, i potri van, na sunce, do morskog ala. Skine si crni povoj i hlae te se baci u zelene i hladne vode mora, zapoevi plivati svom snagom. Kad je stigao do poetka uvale, svi su ga miii boljeli, a zrak ga je pekao u pluima. Okrene se i ne usporivi ritam plivanja vrati se na morski al. im osjeti tlo pod nogama, vrati se prema otvorenom moru i nastavio je tako satima i satima, sve dok nije vie uspio mahati rukama i morao se vratiti na obalu plivajui po mornarski, izmoren. Baci se s licem prema pijesku, ostavi leati poput mrtvaca. Tek u pola popodneva skupi dovoljno

snage da se vrati u baraku. Na pragu se zaustavi zagledavi se u nered koji je stvorio. Dohvati metlu i baci se na posao. U zalazak sunca zavrio je s pospremanjem. Jedinu stvar koju nije uspio uiniti bio je krevet. Svee prljave plahte i pokrivae namjeravajui ih predati u praonicu Weltevredena. Zatim uze lonac s vodom kinicom iz cisterne i stavi je na pe da se zagrije. Obrije se paljivo, stavi istu odjeu koju je uspio nai i ponovno vrati crni povoj na oko. Zatvori baraku i sakrije kljueve na uobiajeno mjesto. Zatim sa svenjem prljavog rublja ude u auto. Jaguar nije htio upaliti i pomogne si nizbrdicom. Centaine se nalazila u svojoj radnoj sobi, sjedila je za radnim stolom, pred hrpom dokumenata. Skoi na noge kad Shasa ude i ne potri mu ususret samo stoga to se nije uspjela kontrolirati. Bok, cheri, jako lijepo izgleda. Bila sam zabrinuta... nije te bilo pet tjedana. Crni povoj na oku ju je jo uvijek pogaao. Svaki put kad bi ga opazila, prisjetila bi se posljednjih rijei Isabelle Malcomess. Oko za oko, Centaine Courtenev, zapamti to. Oko za oko. Uspije se smiriti i zagrli mirno svoga sina. Sretna sam to si se vratio kui, dragi, ree i prui mu obraz na poljubac. Blaine Malcomess mi je ponudio posao, ratni zadatak. Mislim da u ga prihvatiti. Sigurna sam da se radi o vanoj stvari, potvrdi Centaine. Sretna sam za tebe. Pokuat u se izvui sama dok tebe nema. Shasa se sarkastino osmjehne. Siguran sam da e se savreno snalaziti i sama, kao i uvijek, mama, u posljednje dvadeset i dvije godine... Dugaak red teretnih vagona uspinjao se prema prolazu. Na strmoj padini lokomotive su irile paru srebrene boje, a planine na rijeci Hex odgovarale su na odjek tih neuobiajenih uzdaha. Uz krajnji napor stignu do prolaza i raspre se. ezdesetak kilometara nakon prolaza vlak uspori, a potom se zaustavi na malenoj postaji odakle je polazio vlak prema rijeci Touws. Tu su se eljezniari trebali zamijeniti. Nova postava doeka onu koja je s radosnim pozdravima izlazila prema uredu efa stanice, a potom zauzme svoja mjesta na vlaku. Odvoje lokomotivu na elu i ostave je na manevarskom kolosijeku. Nije vie bila potrebna: ostatak linije (tisuu i esto kilometara prema sjeveru, do rudnika zlata u Witwatersrandu) bilo je u ravnici i nije bilo velikih uspinjanja i silaenja. Lokomotivu e vratiti u podnoje planine i pomoi sljedeem vlaku da se ponovno uspne do postaje. eljezniari koji su zavrili s poslom podu sretni to e se vratiti svojim kuama na vrijeme za toplu kupku i veer u krugu obitelji. Samo je jedan strojovoa ostao na peronu i promatrao robu koja je ponovno odlazila prema

sjeveru. Dok je vlak prolazio, prebroji vagone, provjerivi jesu li jo uvijek bili u istom redu kao i prije. Vagoni broj dvanaest i trinaest bili su zatvoreni, obojeni u srebreno da bi se razlikovali na suncu. Sa strane su se nalazili crveni krievi i natpis koji je padao u oi - Eksploziv. Ti vagoni natovareni su u tvornici u Somerset Westu i pripadali su Afrikoj kompaniji eksploziva. Sadravali su dvadeset tona elatine koju je trebalo uruiti rudnicima zlata angloamerike grupe. Dok je vlak prolazio, strojovoa ude u ured efa eljeznike stanice, koji se jo nalazio na klupici, s kapom na glavi i sa crvenozelenom signalnom palicom pod mikom. Strojovoa uze telefonsku slualicu sa zida i okrene ruicu. Centrala, ree u mikrofon na afrikansu. Molim vas, spojite me s jedan est u Matjesfonsteinu. Saeka da ga centrala spoji s traenim brojem. Slobodno govorite. Ali nije progovorio sve dok ne zauje da je ena spustila slualicu. Govori Van Niekerk, ree. Ovdje Bijeli ma. Od odgovora mu se kosa nakostrijei na glavi, iako ga je oekivao. Vlak kasni dvadeset i tri minute. Krenuo je odovud prije dvije minute. Vagoni dvanaest i trinaest. Odlino obavljen posao. Manfred de La Rey spusti slualicu i pogleda na sat, a potom se osmjehne dvjema enama koje su ga promatrale zabrinuto u kuhinji seoskog imanja. Hvala, Mevrou, ree starijoj. Zahvaljujemo vam na pomoi. Neete imati nikakvih problema, dajem vam asnu rije. Navikle smo na nevolje, Meneen, ponosno mu odgovori starica. Godine 99. rooinekke su zapalili kuu i ubili mog mua. Manfred je imao motocikl ispred tale, sjedne i ode. Preao je kilometar ili dva do glavne ceste. Zatim skrene prema sjeveru, a nakon nekoliko kilometara ve je vozio uz prugu. U podnoju breuljka puteljak i pruga su se razdvajali: kolosijeci su se penjali breuljkom i nestajali s druge strane. Manfred zaustavi motocikl i provjeri je li cesta slobodna. Zatim krene drugim poljskim putom slijedei prugu iza breuljka. Jo se jednom zaustavi, i pogleda oko sebe. Bili su dosta daleko od udoviinog imanja da ne bi privukli sumnju na staricu. Breuljak je sakrivao ovaj dio pruge od ceste, koja je ipak bila dovoljno blizu da bi mu dozvolila brz bijeg u oba smjera. Uzbrdica e usporiti lokomotivu gotovo do brzine ljudskog koraka. Ponovno krene dalje slijedei tragove kotaa koji su zgnjeili travu. Kamioni su bili skriveni iza prvog breuljka, u zaklonu guste umice. Bilo ih je etiri: jedan od tri tone, dva od etiri, a jedan je bio veliki Bedford od deset tona. Bilo je teko napuniti ih gorivom. Nalazili su se na samo stotinu koraka od eljeznike pruge. Ljudi su ekali medu kamionima, leei

u travi; no, zauvi da se pribliava motocikl ustanu i potre mu u susret. Roelf Stander je bio na elu skupine. Vlak e proi u devet i pol, ree mu Manfred. Vagoni koji nas zanimaju su dvanaesti i trinaesti. Dakle, brojite. Jedan lan bande bio je eljezniar koji izrauna udaljenost izmeu lokomotive i vagona s eksplozivom. Roelf i Manfred krenu sami prema eljeznikoj pruzi oznaiti mjesta. Manfred je mislio zaustaviti vlak tako da vagoni s eksplozivom budu ispred mrlje umarka koji je zaklanjao kamione. Izbroje korake od tog mjesta i Manfred smjesti karike ispod pruge. Zatim se on i Roelf vrate natrag i na tranicama, na mjestu koje je eljezniar odredio, postave petarde, koje su pri prolasku vlaka trebale osloboditi crvenu signalizacijsku svjetlost. Kad su dovrili, bilo je ve mrano, tako da su mogli nastaviti s daljnjim poslom. Pozovu ljude da iziu iz zaklona i poalju na svoja mjesta za napad. Bili su svi mladi, izabrani zbog fizike snage. Bili su odjeveni u seljake rite tamne boje, i naoruani bizarnom kolekcijom puaka koje su uspjeli sakriti pred Smithovim ljudima: dvocijevke i stari Mamnnlicher i LeeEnfeld iz prolih ratova. Samo su Roelf i Manfred u rukama drali moderne Lugere, koji su stigli iz Njemake podmornicom u gumenoj vrei. Manfred stane na elo manje skupine, dok je Roelf predvodio istovarivae, i ponu ekati u tami. Manfred ga prvi zauje. Bio je poput dalekog apta u noi, gotovo nerazgovjetan, i upozori svoje ljude s tri zviduka. Zatim spoji ice s kutijom baterije. Veliko oko kiklopa lokomotive koja se pribliavala zasvijetli u dolini. Ljudi u zasjedi spuste maske na lice i sklone se u travnati rov pored pruge. Lokomotiva postupno uspori i brektanje postane dublje na poetku uspinjanja. Uspinjala se oteano, preavi prvu skupinu ljudi u zasjedi. Odmah zatim pregazi prvu signalizacijsku raketu, zapalivi ju. Raketa osvijetli veld na stotinu etvornih metara crvenom treperavom svjetlou. Manfred zauje metalnu kripu konica i lagano se opusti. Strojovoa je djelovao automatski: nije bilo potrebno iskoiti s tranica. Zasvijetli i druga raketa, uz veliki prasak, oslobodivi crveni plamen medu kotaima lokomotive: ali vlak je ve uvelike koio, kripei na tranicama i oslobaajui, uz zviduke, perjanice pare iz sigurnosnih ventila. Dok se jo uvijek kretao, Manfred skoi na nogostup i uperi Lugar u lice zbunjenog strojovoe i loaa. Ugasi svjetiljku i kotlovnicu i skai iz vlaka!, zapovjedi licem skrivenim ispod maske. Podignutih konica dva eljezniara skoe iz vlaka drei ruke uvis. Odmah ih pregledaju i zaveu. Manfred potri prema sredinjem dijelu vlaka i stigne do vagona s

eksplozivom, kad su Roelfovi ljudi ve zapoeli istovarivati sanduke koje su si dodavali iz ruke u ruku do kamiona. A to je s rezervnim straarom na vlaku?, zapita Manfred. Ve je zavezan poput salame, odgovori Roelf. Manfred se vrati trkom do lokomotive. Hitro odstrani eksplozivnu kapsulu koju je postavio na tranice, sretan to nije bila potrebna. Kad se vratio, prvi kamion bio je ve sasvim krcat. Odvezite ga!, uzvikne Roelf. Jedan od estorice se uspne u kamion, upali motor i ode ugaenih svjetala. Drugi kamion se priblii vagonu s eksplozivom i odmah ga zaponu krcati. Manfred pogleda na sat. Dvanaest minuta, mislio je. Bili su bri nego to su pretpostavili. Strojovoa, loa i straar bili su zavezani i zatvoreni u kabini pratnje dok se istovarivanje eksploziva brzo nastavilo bez neoekivanih potekoa. Gotovo, uzvikne Roelf. Nema vie mjesta. etrdeset minuta, ree Manfred. t Odlini ste! A sada, svi bjeite! s A ti, to e uiniti? av Odlazite! Ja u sam paziti na sebe. i Pogleda Bedford kako se okretao i udaljavao u mraku sve dok nije stigao do ceste medu poljima i upalio svjetla. Zatim nestane i zvuk. Ostao je sam. Da su Roelf i ostali znali to je namjeravao sada uiniti, moda bi se dvoumili, ili pokuali ga nagovoriti da to ne uini. Manfred se uspne na vagon s eksplozivom. Jo je uvijek bio napola pun. Bili su u stanju izvui samo dio, dok je drugi vagon, trinaesti, ostao netaknut. Ostalo je barem dvadeset i pet tona eksploziva na vlaku. Namjesti sat na petnaest minuta i smjesti ga izmeu eksploziva i metalnog zida vagona, gurnuvi ga u kut u kojem se nije lako mogao vidjeti. Zatim skoi na tlo i potri prema lokomotivi; nitko od trojice ljudi zavezanih u kabini pratnje nije bio lan Ossewa Brndwaga. Da ih ostavi na ivotu zasigurno bi opasno posvjedoili protiv njih. Nije osjetio veliku samilost prema njima: bili su obine rtve rata. Skoi u kabinu lokomotive i popusti konice. Zatim, postupno, povea pritisak. Kotai zaponu kliziti, a potom vlak naglo krene uzbrdicom. Manfred blokira polugu na pola snage. Zatim skoi iz vlaka i zagleda se u vlak kako prolazi ispred njega. Postupno je ubrzavao. Kad je proao, vrati se motociklu. Sjedei na sjedalu prieka eksploziju, pogledavajui nervozno na sat. Konano, prasak nije bio nita vie od naranaste munje na sjevernom obzoru. Manfred zatim spusti polugu za pokretanje i motociklom krene prema jugu u mrak noi. Bio je to dobar poetak, pomisli, ali bilo je jo toliko toga to je trebalo uiniti. Blaine podigne pogled. Shasa je uao u njegov ured i sada se dvoumio na pragu. Na sebi je imao pilotsku odoru, s ukrasima i oznakama. Dobar

dan, Shasa, ree mu Blaine. Deset je sati, mogu li ti ponuditi au whiskeyja? Shasa trepne kapcima. Doao sam da bih vam se ispriao za svoje ponaanje juer. Zaista neoprostivo, gospodine. Izvoli sjesti, ree Blaine i pokae mu fotelju pred policama s knjigama. Ponekad se svi ponaamo poput idiota. Trik je u tome da shvatimo pogreku. Primam tvoju ispriku. Shasa sjedne i stavi nogu na nogu, a potom ih ponovno vrati. Neto ste spominjali nekakav zadatak, gospodine? Blaine potvrdi i ustane. Krene prema prozoru i pogleda u vrt. Stara gospoda hranila je golubove bacajui im mrvice s jednog kartona. Pogleda ju i ponovno razmisli o toj stvari. Je li moda ostavljao da ljubav prema Centaine Courtenev i posinku zamagli osjeaj dunosti? Stvar je bila od ivotnog znaaja za sigurnost drave: Shasa je moda bio premlad i neiskusan za taj zadatak? Preispita se. Ali, bile su to stvari kojima se ve posvetio, tako da se ponovno okrene prema radnom stolu. Sjedne i uze u ruku crni dosje. Radi se o dravnoj tajni, ree, drei dosje u rukama. Sasvim tajnoj i vrlo vanoj istrazi. Prui dosje Shasi. Ne smije izii iz ovog ureda, dakle, proitaj ga ovdje. Sada moram otii do generala Smitha. Pogleda na sat. Vratit u se za sat vremena i razgovarat emo o tome. No, podosta je zakasnio i kad se vratio, Shasa je jo uvijek itao. Pogleda Blainea s fotelje s otvorenim dosjeom na koljenima i ozbiljna izraza lica. to ti se ini?, zapita ga Blaine. Ve sam uo o OBu, odgovori Shasa, kao i svi, uostalom. Ali, nisam mislio da se radi o takvoj stvari. Radi se o pravoj tajnoj vojsci, gospodine, tajnoj vojsci medu nama. Ako se pokrene..., zastane traei rijei, mogla bi se dogoditi revolucija, graanski rat, s veinom naim vrijednih ljudi koji se sada bore na sjeveru. Ve su zapoeli, ree potiho Blaine. Do danas su se, u tipinom stilu Afrikanera, svaali meusobno, ali neto se dogodilo medu njima to je ojaalo njihovu vezu i stavove. Zastane i zapone razmiljati, a potom nastavi: Hej, Shasa, samo je po sebi razumljivo da stvari koje si govorimo ovdje ne smiju izii iz ove prostorije, niti najuoj obitelji. Naravno, gospodine. Shasa je izgledao potiten pod velikom teinom stvari. Jesi li proitao o eksploziji vlaka na eljeznikoj liniji rijeke Touws, prije dva tjedna? Da, gospodine, tragian incident. Tri eljezniara odletjeli su u zrak. Ne mislimo da se radi o sluajnosti. Tri lesa nalazila su se u kabini, i izgleda da su bili zavezani. Osim toga, dio eksploziva je vjerojatno istovaren iz vlaka, a ostatak je zapaljen kako bi se prekrila kraa. Shasa prigueno zazvidi. Mislim da je to samo poetak. Mislim da je

zapoela nova faza, i da e se stvari od sada na dalje promijeniti, i to na gore. Kao to sam ti rekao, mora da se neto dogodilo. Treba otkriti o emu se radi i iskorijeniti to. Kako mogu pomoi, gospodine? Radi se o tekom zadatku, koji se tie cijele drave. Moram kontaktirati sa elnicima policije svih provincija i s vojnom pijunaom. Cijela operacija se mora organizirati i koordinirati. Ukratko, treba mi pomonik, koji e se brinuti o tim vezama, a to je mjesto koje nudim tebi. Poaen sam, gospodine, ali ne shvaam zato ste izabrali ba mene. Vjerojatno postoje osobe koje su sposobnije... Nas dvojica se dobro poznajemo, Shasa, prekine ga Blaine. Suraivali smo godinama. Dobar smo tim. Vjerujem ti. Znam da ima mozga i hrabrosti. Ne treba mi policajac: treba mi netko tko shvaa u tren oka moje misli i slijedi moje zapovijedi. Odjednom Blaine prasne u smijeh. Ali, na kraju krajeva... ti si taj koji trai posao, zar ne? U pravu ste, gospodine. Sada se nalazi na doputenju zbog bolesti, ali odmah u se pobrinuti da te smjeste u Avijaciju ministarstva unutarnjih poslova. Zadrat e in i plau kapetana eskadrile, ali sada e biti izravno podreen meni. Shvaam, gospodine. Shasa, jesi li pokuao letjeti otkako si izgubio oko? Otvoreno je govorio o tome, uope nije pokuao izbjei te rijei: nitko, ni njegova majka, nisu to jo uinili. Shasino potovanje prema tom ovjeku postane jo vee. Ne, gospodine, odgovori. teta, moglo bi te se zapitati da se brzo premjeta iz jednog kraja na drugi kraj drave. Primijeti Shasin izraz lica i opazi odlunost na zatvorenim eljustima. Morat u se priviknuti samo na daljine, promrmlja Shasa. Stvar navike. Blaine osjeti sreu i olakanje. Pokuaj igrati malo polo, predloi mu. Udarati loptu bit e dobra vjeba. Ali, sada preimo na ozbiljne stvari. Policijski slubenik zaduen za istragu bio je glavni inspektor Louis Nel, pripada policiji Cape Towna. Predstavit u ti ga. Prvoklasna je osoba koja e ti se zasigurno svidjeti. Razgovarali su i razmiljali jo sat vremena o tome to im je initi, a potom ga Blaine pozdravi. Za sada mislim da ima dovoljno posla. Budi ovdje u mom uredu sutra ujutro u osam i pol. No, kad Shasa stigne do vrata, zaustavi ga. Ah, jo neto, Shasa... za petak naveer, poziv jo uvijek vrijedi. U dvadeset sati. Veernje odijelo ili odora. Pokuaj doi, molim te. arah Stander je leala sama u mesinganom krevetu, u mraku. Vea djeca spavala su u drugoj sobi: kolijevka s posljednjom djevojicom nalazila se pored nje. Spavala je poput anela. Zvono odbroji etiri sata ujutro. Zaula je otkucavanje svakog sata od

ponoi nadalje. Htjede ustati i provjeriti jesu li djeca pokrivena mali Petrus se trzao pod pokrivaima no, upravo u tom trenutku zauje kako se ulazna vrata polako otvaraju. Zadri dah, osluhnuvi. Zauje Roelfa kako ulazi, skida odjeu sa sebe u kupaonici, a potom vrata spavae sobe zakripe, a madrac se spusti pod njegovom teinom. Pretvarala se da spava. Bio je to prvi put da je dolazio kui tako kasno. Otkada se Manfred vratio, jako se promijenio. Leala je muena nesanicom u mranoj sobi. On donosi nesreu. Sve e nas unesreiti. Mrzim te, Manfrede de La Reyje. Pored nje, dobro je znala da ni Roelf nije spavao. Bio je napet. Sati su prolazili polako, a ona je ostajala nepomino leati. Zatim djevojica zapone stenjati; uze je u krevet i nahrani je. Mlijeko koje je imala uvijek je bilo dobro i malena se najede, podrigne i odmah zaspi. Ponovno ju vrati u kolijevku, i u trenutku u kojem je ponovno htjela lei, Roelf prui ruku prema njoj. Nitko od njih ne progovori, i ona se natjera da ga primi. Mrzila je sve to. Nikada nije bilo kao s Manfredom, tih nekoliko puta kojih se dobro sjeala. No, usprkos tome, te noi Roelf se ponio na drugi nain. Bio je brz, i gotovo brutalan, i zavri odmah uz divljaki krik, zatim se okrenuo na drugu stranu i odmah utonuo u dubok san. Ona je leala nepomino oslukujui njegovo hrkanje. Za dorukom ga mirno zapita: Gdje si bio juer? On se odmah razljuti: Zaepi, eno, uzvikne joj u lice. Nisi moja babica. Jesi li se umijeao u kakvu opasnu ludoriju, nastavila je ne marei za upozorenje. Ima troje male djece, Roelf. Ne moe si dozvoliti ludosti... Dosta, eno!, zagrmi. To su muke stvari. Ne mijeaj se. Ne dodavi nita vie izie i ode na sveuilite, gdje je bio asistent na fakultetu prava. arah je znala da e za deset godina dobiti i katedru, ako se prije toga ne dogodi kakva nesrea. Oistivi kuu i napravivi krevete, stavi djecu u velika kolica i krene prema sreditu grada. Zaustavi se jednom da bi razgovarala sa enom Roelfovog kolege, i kod jedne gdje je kupila lizaljke za veu djecu. Dok je plaala, opazi goleme naslove na prvoj stranici novina. Uzet u i novine. Prede cestu i sjedne na klupicu te se udubi u itanje glavnih vijesti dana o vlaku. Zatim odloi novine i ostane sjediti razmiljajui. Dan ranije Roelf je iziao nakon ruka. Eksplozija se dogodila u deset i pol. Izrauna vrijeme i udaljenosti, i zauena, opazi da su se slagali. Osjeti gr u trbuhu. Ponovno stavi djecu u kolica i krene prema poti. Ostavi kolica pored telefonske kabine u staklu, gdje ih je mogla promatrati. Centrala, molim vas, poveite me s policijom u Cape Towmu. Ostanite na

vezi. Odjednom, veliina onoga to je namjeravala uiniti ju pogodi. Kako je mogla poloiti Manfreda de La Reyja u ruke policije, ne izdavi, istodobno, i svoga mua? No, usprkos tome bila je uvjerena da treba onemoguiti Roelfu da nastavi raditi te uasne stvari koje e biti uzrok njihove propasti. Bila je njena dunost upravo prema muu i djeci. Policijska postaja u Cape Townu. U emu vam mogu pomoi? Radi se o..., zapone arah, ali potom se ugrize za jezik. Nije bitno. ao mi je to sam vas uznemirila, i poklopi. Potri van i brzo se vrati kui s kolicima. Sjedne za kuhinjski stol i zapone tiho plakati, u nevjerici, sama i nesigurna. Nakon nekog vremena obrie oi pregaom i skuha si kavu. Shasa zaustavi automobil pred kuom Malcomessovih, ali ne izie odmah iz njega. Ostao je sjediti i razmiljati o potezima koje je trebao uiniti. Vjerojatno u ponovno ispasti budala, pomisli, pomaknuvi retrovizor te se pogleda. Brzo se poelja i namjesti crni povoj na oku. Zatim side iz automobila. Ulica je bila prepuna parkiranih automobila. Radilo se o velikom slavlju, s dvjesto ili tristo uzvanika, ali Blaine Malcomess je bio vaan ovjek, a zaruke njegove keri bile su dogaaj. Shasa prede ulicu. Glavni ulaz bio je irom otvoren, ali svejedno je bilo teko ui: ak i atrij je bio prepun ljudi, a proslava je bila na samom vrhuncu. Orkestar crnaca svirao je The Lambeth Walk, a Shasa, prokiljivi unutra, opazi puno parova kako pleu i skakuu veselo. Krene prema baru. ak ni Blaine Malcomess nije mogao nuditi whiskey: nije ga se vie moglo pronai. Sada je bilo patriotski piti brandv iz Cape Towna, ali Shasa narui ginger. Moja karijera pijanca je kratko trajala, pomisli prolazei kroz gomilu uzvanika sa aom u ruci, pozdravljajui stare prijatelje, ljubei u obraz ene, od kojih je puno njih poljubio i na drukije naine u nekoliko navrata. Drago mi je to te vidim, Shasa. Pretvarale su se da ne vide njegov crni povoj: nakon nekoliko sekunda Shasa je nastavljao, u potrazi za njom. Bila je u dvorani za jelo s kuharom crncem i konobarom, i pripremala je stol. Podigne pogled, opazi ga i odmah nepomino stane. Na sebi je imala sasvim laganu veernju haljinu ruiaste boje, a rida kosa sezala joj je do ramena. Shasa je zaboravio njene oi koje su se sjajile poput sivih bisera. Otpusti gestom ruke poslugu dok se on pribliavao sasvim polako. Bok, Tara, vratio sam se, ree. Saznala sam. Tu si ve vie od mjesec dana. Mogao si i..., zastane i pogleda mu lice. ula sam da si dobio medalju, ree, dodirnuvi mu lagano vrpce na prsima, i da si bio ranjen. Otvoreno ga je gledala, ne izbjegavajui njegovo lijevo oko.

Zatim se osmjehne: Izgleda snano i buntovniki. Uope se ne osjeam snano i buntovniki. n Shvaam, potvrdi. Promijenio si se. s? Misli? i, Da, nisi vie..., zanijee glavom, ljuta na samu sebe to ne nalazi pravu rije. Nisi vie onaj lijepi bezobraznik. rtt elim razgovarati s tobom, ree joj. Ozbiljno. U redu, sloi se ona. to je? Ne ovdje, ree Shasa. Previe je ljudi. Sutra, onda? Sutra je prekasno. Doi sa mnom sada. Shasa, jesi li lud? Ovo je moje slavlje... moja proslava zaruka. Doi u s Jaguarom pred sporedni ulaz. Stavi neto na sebe, hladno je. Parkira Jaguar uza zid. Tamo su se inae zaustavljali i pozdravljali nadugo. Ugasi svjetla. Mislio je da nee doi. Njegovo je iznenaenje bilo prirodno, a njegovo olakanje snano kad je ona otvorila vrata i sjela na sjedalo pored njega. Presvukla se, sada je bila u hlaama i majici. Bilo je oito da nije imala namjeru vratiti se na proslavu. Kreni!, ree mu. Odlazimo odovud! Ostali su u tiini neko vrijeme. Shasa je kiljio ispod svake svjetiljke; gledao je ispred sebe, uz lagani osmijeh, a zatim ona progovori. v Prije nikada nisi trebao nita i nikoga. To sam mrzila. On joj ne odgovori. Sada sam, pak, sigurna, da sam ti potrebna. Opazila sam to im sam te vidjela. Sada me konano treba. Shasa umukne, rijei su bile suvine. Umjesto toga uze joj ruku. Sada sam spremna za tebe, Shasa, ree mu. Odvedi me gdje moemo biti sami, sasvim sami, ti i ja. Bilo je dovoljno mjeseine koja je osvijetlila puteljak. Zadravala se uz njega da ne bi pala i spuste se smijui se kao ludi. Na pola nizbrdice se zaustave i poljube. Udu u kuicu i on upali petrolejsku svjetiljku. S olakanjem opazi da je posluga iz Weltevredena sve oistila po njegovim zahtjevima. Leaj je imao iste plahte i pokrivae, a pod je bio opran. Tara se zaustavi nasred sobe, prekrienih ruku, kao da se eli zatititi, velikih i sjajnih oiju. Kad ju je uzeo u naruje, zapone drhtati. Shasa, molim te, budi njean. Strah me, proape. Bio je strpljiv i jako njean, ali ona nije mogla usporediti njegovu golemu sigurnost i spretnost. Opazila je samo da je primjeivao sve njene osjeaje, tako da uope nije osjeala sram zbog svoje golotinje, i svi ostali strahovi nestanu, kao i sumnje pod tim njenim rukama i mekanim i zaljubljenim usnama. ak ga je katkad preduhitrila i odmah nauila voditi malenim pokretima i pokojim stenjanjem i krikom ohrabrenja. Na kraju podigne pogled prema njemu sa uenjem, i proape hrapava glasa: Nikada nisam mislila... nikada nisam ni sanjala da je tako lijepo. O, Shasa, tako sam sretna da si se vratio k meni! Ogranak u Fordsburgu

Standard Banke sluio je svim rudnicima zlata u Central Randu. Sve tjedne plae desetine tisua rudara izlazile su iz te banke iji je ef raunovodstva bio lan OBa. Zvao se Willem De Kok i bio je ovjeuljak koji je na licu imao velike naoale: ali, njegov je izgled varao. U roku od nekoliko minuta Manfred de La Rey otkrije da je bio jako lukav, sasvim odan tajnome drutvu i pun hrabrosti za tako maleno tijelo. Novac stie etvrtkom popodne izmeu pet i est. Imaju kombi uz pratnju policijskih agenata na motociklima. To nije pravi trenutak za djelovanje, jer bi se zasigurno dogodila pucnjava. Shvaam, ree Manfred. Prije nego to nastavite, recite nam, molim vas, koliko novca dolazi? Izmedu pedeset tisua i sedamdeset tisua funta, osim posljednjeg etvrtka u mjesecu, kad dolaze plae slubenika. Tada iznos dosee i sto tisua funta. Osim toga, u sefu uvijek imamo otprilike dvadeset i pet tisua funta za obine transakcije. Bili su okupljeni u kui jednog od nadzornika rudnika zlata u Crown Deepu. On je skupio ljude za kradu. Bio je golem ovjek crvenog lica pijanca. Manfred je ipak bio sumnjiav prema njemu, iako nije imao konkretne razloge da mu ne vjeruje: bojao se da bi se pod pritiskom taj ovjek mogao pokazati nevjernim. Hvala, Meneer De Kok. Molim vas, nastavite. Direktor filijale, gospodin Cartvvright, otvara stranja vrata zgrade i novac se nosi unutra. Naravno, u to vrijeme banka je zatvorena za ostale. Gospodin Cartwright i ja, zajedno s dva starija blagajnika, brojimo novac i piemo specifikaciju. Zatim odloimo novac u podrum banke gdje ostaje pod kljuem cijelu no. Ja imam klju i znam polovicu kombinacije: gospodin Cartwright ima drugi klju i poznaje drugu polovicu kombinacije. Evo trenutka, ree Manfred. Kad policija bude otila, i prije nego to novac bude zakljuan u podrum. To je jedna mogunost, prizna De Kok. No, usprkos tome, tada je jo uvijek dan, a ulice su pune ljudi. Gospodin Cartwright nije ba osoba za podcjenjivanje. Puno toga bi moglo krenuti krivim putem. Mogu li vam rei to bih ja uinio? Naravno, gospodine De Kok, i hvala vam na pomoi. Nedostajalo je deset minuta do ponoi, a gospodin Peter Cartwright ustane. Dug sastanak bio je dovren. Bio je voda loe i na smokingu je jo uvijek imao ritualnu pregau. Parkirao je automobil, kao i uvijek, u sporednu ulicu: ali noas, dok je odlazio prema njemu, osjeti neto tvrdo iza zatiljka i hladan glas koji ga je upozoravao: Imam pitolj, gospodine Cartwright. Ne uinite li to vam se kae, pucat u vam u glavu. Odite do banke. Direktor filijale uini to su mu zapovjedila dva maskirana

ovjeka koja su sjedila iza njega. U posljednje vrijeme uslijedio je niz pljaaka banaka u Witwatersrandu, a za vrijeme jedne ubili su i straara. Cartvvright nije sumnjao u opasnost koja mu je prijetila. im je siao iz automobila Morris oni se stisnu uz njega drei uperen pitolj i gurnu ga prema vratima banke. Jedan od njih pokuca brzo na vrata i uz golemo uenje direktora vrata se odmah otvore. Tek kad se naao unutra, shvati kako su uli pljakai. Opazi efa raunovodstva Willema De Koka u pidami i kunoj haljini, razbijene glave i zaprepatenog lica od uasa. Oito su ga podigli iz kreveta. ao mi je, gospodine Cartwright, proape. Primorali su me. Ne brinite, raunovodo, grakne Cartwright, grub i zbog vlastitog straha. Zatim se njegov izraz lica promijeni opazivi dvije ene: mala debela ena De Koka i njegova voljena Mary s viklerima na glavi i kunoj haljini. Peter!, stenjala je. O, Peter ne dozvoli im to! ! Prestani, Mary. Nemoj se tako ponaati pred njima. Cartvvright pogleda prema pljakaima. Bilo ih je ukupno est, zajedno s onima koji su ga doveli, ali njegova navika da procjenjuje ljude odmah mu otkrije vodu: visoki i snaan ovjek, s gustom crnom bradom koja je izlazila ispod rupca kojim je prekrio lice. Iznad opazi dva sasvim svijetla oka, nalik na ona velike zvijeri. Njegov se strah pretvori u uas kad pogleda te ute oi, jer u njima ne opazi ni najmanju samilost. Otvorite vrata, zapovjedi na engleskom uz jak naglasak. Nemam kljua, ree Cartvvright. Mukarac sa utim oima dohvati gospodu Cartvvright za ruku i baci ju na koljena jednim potezom. Ne inite to!, grakne Cartwright, dok je ovjek poloio pitolj na sljepoonicu ene. Moja ena je trudna, doda odmah zatim. Dakle, o vama ovisi. Otvori mu sef, Peter. Pusti da uzmu novac. I tako nije na, vikala je Mary. Pripada banci. Daj im novac. Zapone nesvjesno urinirati ispod kune haljine. Cartvvright krene prema blindiranim vratima, marke Chatvvood, obojenih u zeleno, i izvue kljueve koje je drao zajedno sa satom u depu. Pun ljutnje i ponienja ubaci kombinaciju i okrene klju. Stane u stranu dok je De Kok prilazio vratima i uinio isto. Zatim, dok su svi gledali u vrata koja su se polako otvarala, pogleda prema svom radnom stolu. Drao je pitolj u prvoj ladici s desna. Bio je to Webley kalibra 55, uvijek nabijen. U tom trenutku njegov bijes zbog njihova odnosa prema eni nadjaao je uas i strah. Uzmite novac!, zapovjedi trojici pljakaa voda sa svijetlim oima. Tri mukarca se bace u podrum s vreama u rukama. Moja ena, ree Cartvvright. Moram joj pomoi. Nitko mu to ne onemogui da ju

pridri i povede do radnoga stola. Njeno je spusti na stolac, neprestano ju tjeei da bi prekrio zvuk ladice koja se otvarala. Uze pitolj i uvue ga u dep pregae. Zatim se povue, ostavivi enu za stolom. Imao je ruke na visini ramena, i krene do De Koka koji je stajao uza zid. Obje ene bile su izvan opasnosti. Saeka da trojica pljakaa iziu iz podruma, s vreama punim novanica. Jo se jednom panja svih usredotoi na goleme vree, i Cartwright uvue ruku u dep pregae od bijele koe, izvue pitolj i ispali. Nastavljao je pucati ak i kad su ga pogodili metci Lugera; posljednji metak zavrio mu je u cementnom podu. Klizne uza zid mrtav u lokvi krvi. Krvava kraa u banci dvoje mrtvih u Witwatersrandu sve navodi na OB. arah Stander opazi velika slova koja privuku njenu panju. Ude u trgovinu i nakon to je kupila uobiajene lizaljke djeci, kupi i novine. Ode u park i dok su dva maliana trala travnjakom, a djevojica spavala u kolicima, dok ju je majka ljuljala nogom, proita pohlepno lanak na prvoj stranici. Direktor banke u Fortsbergu, Peter Cartvvright, ubijen je iz puke juer u noi, dok je pokuavao onemoguiti pljakaima kradu u podrumu banke. Ostao je ubijen i jedan pljaka, dok je drugi teko ranjen, i uhien je. Po prvim procjenama, ostali pljakai su pobjegli s vie od sto tisua funta. Slubenik policije izjavio je jutros da su prva presluavanja ranjenog pljakaa jasno pokazala odgovornost OBa u toj kradi. Ministar unutarnjih poslova, kapetan Blaine Malcomess, izjavio je da je u Cape Townu pokrenuo istragu o aktivnostima OBa. Svi graani koji neto znaju o tome mogu se povezati s lokalnom policijskom postajom ili nazvati sljedee brojeve: Johannesbrug 78114; Cape Town 42444. Ministar jami maksimalnu sigurnost osobama koje se budu javile. Ostala je sjediti gotovo pola sata, pokuavi se odluiti izmeu vjernosti obitelji i obvezi prema domovini. Bila je zbunjena, uasno zbunjena. Jesu li bile pravedne pljake banaka, vlakova i ubijanje nedunih osoba u ime slobode i pravde? Bi li postala izdajica pokuavi spasiti mua i djecu? A ostali nedunici koji e sigurno izgubiti svoje ivote ako bi Manfredu de La Reyju dozvolila da nastavi, nisu znaili nita? Bilo je jednostavno zamisliti si graanski rat u zemlji. Pogleda u novine i napamet naui broj telefona. Ustane, pozove djecu i krene s kolicima prema ulici. Na ploniku, krenuvi u potanski ured, opazi starog gospodina Obernholstera, koji je bio slubenik u poti, kako je promatrao kroz prozor. Znala je da je jedan od njih: vidjela ga je u odori OBa jednom kada je doao po Roelfa prije jednog sastanka. Preplai se. Svi telefonski pozivi prolazili su

kroz potanski ured: Obernholster se lako mogao ukljuiti u razgovor, i prepoznati njen glas. Ne zaustavi se, ve nastavi do mesnice. Kupi kilogram bifteka, to je Roelf jako volio, i vrati se brzo kui, razmiljajui o tome to e uiniti. Ude u kuhinju i zauje muke glasove u Roelfovoj sobi koju je koristio kao ured. Prepozna, uz snanije kucanje srca, Manfredov glas. Razljuti se to je jo uvijek tako djelovao na nju. Manfred nije dolazio ve tri tjedana, i shvati da joj je nedostajao, i daje svakodnevno mislila na njega, osjeajui mrnju i gorinu, ali i udnju za njim. Zapone spremati ruak za Roelfa i djecu, ali muki su glasovi stizali do nje sasvim razgovijetno i jednom zauje Manfreda kako govori: Prekjuer u Johannesburgu... Dakle, bio je u Johannesburgu. Kraa u banci se dogodila prije dva dana: dakle, imali su dovoljno vremena da se vrate vlakom ili automobilom. Pomisli na dvije osobe koje su ubijene. Proitala je u novinama da je direktor banke imao dvoje malodobne djece i enu u drugom stanju. Zapita se kako se mogla sada osjeati ta ena, s mrtvim muem i troje djece koje je sama morala podii. Zatim je ponovno muki glasovi zbune, i ponovno nauli ui. Rijei koje je zaula je ispune strahom. Kad e se sve ovo svriti?, stenjala je. O, koliko bih eljela da prestanu! Koliko bih eljela da Manfred ode i da nas ostavi na miru... no, ta ju je pomisao ispunjavala istodobno i oajem. Shasa se vrati uWitwatersrand sam, letei Rapideom, i sleti u Youngsfeld nou. S aerodroma se automobilom poveze ravno do Blaineove kue u Newlands aveniji. Tara mu otvori vrata, ozarivi se od sree vidjevi da je to bio on. O, ljubavi, toliko si mi nedostajao! Poljube se strastveno sve dok ih Blaineov glas ne navede da se naglo odvoje. Sluaj, Shasa, nevoljko prekidam vane stvari, ali kad bude imao malo slobodnog vremena rado bih uo tvoje izvjee. Tara je bila crvena kao paprika i bijesna. r, Tata! pijunirao si nas! Nije bilo potrebno pijunirati te, predstava je bila javna. Doi Shasa. Povede ga u svoju radnu sobu i zamoli ga da sjedne. Hoe li neto popiti? a Da, ginger, jedan ginger. Kako smo nisko pali, alio se Blaine ulivi si prst whiskeyja i pruajui Shasi au. A sad, reci mi, to mi nisi mogao objasniti preko telefona? Mislim da smo imali sree, gospodine. Po Blaineovoj zapovijedi Shasa je otiao u Johannesburg avionom im je pljaka u banci bila povezana s OBom. Bio je na glavnom trgu, dok su ispitivali pljakaa kojeg je policija uhitila. Kao to znate, taj tip je bio slubenik u rudniku Crown: zove se Thys Lourens i poznat je lan OBa. Nije zasigurno neka velika glava, a po

meni zna potegnuti. Rekao sam policijskom inspektoru da elite odgovore... Kad su razgovarali o poslu, Shasa se odnosio prema Blaineu bez prisnosti, uz potovanje koje se dolikuje prema ministru unutarnjih poslova. Nadam se da ga niste muili, namrti se Blaine. Ne, gospodine, nije bilo potrebno. Taj Lourens nije bio tako snaan koliko je izgledao. Bilo je dovoljno prisjetiti ga da je za ubojstvo predviena kazna vjeanjem, ali da smo se mogli nagoditi, ako bi zapoeo govoriti. Vei dio razgovora prenio sam vam ve telefonski, jutros. Da. Nastavite. Izdao je trojicu pljakaa koje su uhitili prije nego to sam ja krenuo iz Johannesburga. No, voda bande bio je tip kojeg je upoznao tri godine prije. Nije znao kako se zove, ni gdje ga je mogao pronai. Je li ga barem opisao? Da. Dosta je velik i snaan, crne kose i brade, spljotena nosa, oiljak iznad oka... Dosta detaljan opis. Ali, povjerio nam je jo neto to moe biti takoer vano... O emu se radi? O tajnome imenu. Voa je poznat pod imenom Bijeli ma, a zapovijed za suradnju s njim stigla je od samog vrha organizacije. Bijeli ma..., ponovi Blaine. Izgleda poput tipa iz stripova. Naalost, jako je opasan, nastavi Shasa. Zapovjedio sam inspektoru koji ga je ispitivao da ne govori o tome do nove zapovijedi. Vrlo dobro, ree Blaine i srkne iz ae. Bio je sretan da se povjerenje u Shasu Courtenevja pokazalo dobrim. Bijeli ma... pitam se je li to odluujua karika lanca koju smo traili, katalizator koji je pokrenuo OB. Mogao bi biti, gospodine. Svi uhieni teroristi ga se strano boje. Bilo je oito da je on pokreta svega i nestao je bez traga. Nema traga ni novcu... A radi se o vie od sto i dvadeset i sedam tisua funta. Lijep iznos, promrmlja Blaine. A moramo pretpostaviti da je uao u kase OBa zajedno s eksplozivom iz vlaka. Predloio bih vam da drimo u tajnosti sve informacije za javnost i pred svima koji nisu izravno ukljueni u istragu. i Slaem se. No, usprkos tome htio bih uti tvoje razloge, i potom u ti rei svoje. Prije svega, ne smijemo dozvoliti da on zna da mi znamo za njega. n Blaine se sloi. Da, naravno. Drugi razlog jest da e nam tajnost dozvoliti da kontroliramo jesu li nai svjedoci povjerljivi. Ne pratim te, namrti se Blaine. Nakon vaeg apela u novinama, stigao je beskonaan broj poziva, naalost, gotovo svi su pozivi bili neprihvatljivi. Budemo li proirili tajno ime, svi e ga koristiti. Shvaam. Upotreba tajnog imena razjasnit e da svjedok nije obian mitoman. Upravo tako, gospodine. U redu, za sada emo ime drati u tajnosti. Ima li jo to? Za sada ne. Dakle, dopusti mi da ti ispriam

to se dogodilo dok tebe nije bilo. Razgovarao sam s prvim ministrom i odluili smo da OB proglasimo politikom organizacijom. Tako e se svi dravni slubenici, zajedno s policajcima i vojnicima, morati povui iz organizacije. 5 To nee promijeniti njihove stavove, primijeti Shasa. Naravno da nee, sloi se Blaine. Uvijek emo imati etrdeset do pedeset posto zemlje protiv nas, i koji e simpatizirati nacistiku Njemaku. Ne moemo li ii dalje na isti nain, gospodine. Vi i Ou Baas morate ih natjerati da se otkriju. i Da, znamo. im bude zavrena istraga, kad budemo imali popis njihovih lanova, dovoljno iscrpan, unitit emo ih. Namjeravate li ih uhititi? Shasa je bio zaprepaten. Da. Bit e proglaeni neprijateljima drave za vrijeme trajanja rata. Shasa zazvidi prigueno. Podosta drastino, gospodine. Moglo bi to donijeti nove potekoe. Iz tog razloga ih moramo sve zajedno uloviti. Ne moemo si dozvoliti da ostavimo nekoga na slobodi. Blaine ustane. Vidim da si jako umoran, Shasa, i siguran sam da ti gospoica Tara takoer neto eli rei. ekam te sutra ujutro u mom uredu u osam i trideset. Odu do vrata radne sobe i Blaine doda: Ah, da, tvoj djed Garry stigao je u Weltevreden. Stigao je na proslavu roendana, osmjehne se Shasa. Jedva ekam da ga ponovno vidim. Nadam se da ete i vi doi s generalom Smithom, na uobiajen piknik. Ne bih izostao ni za to na svijetu! Blaine otvori vrata radne sobe, i iznenadi Taru koja je ekala, i pretvarala se da trai knjigu u knjinici. Blaine se nasmijei. Tara, pusti da barem malo spava noas, jesi li me razumjela? Ne elim sutra ujutro imati posla sa zombijem. Sastanak u Blaineovuom uredu, sljedeeg jutra, potrajao je vie nego to su to oekivali. Nakon toga premjeste se u ured prvog ministra gdje je Smith osobno ispitivao Shasu. Njegova pitanja bila su tako precizna da se Shasa osjetio izmoren od napora slijedei brzi tok misli Ou Baasa. Otiao je s olakanjem, sa Smithovim upozorenjem u uima: Moramo pod svaku cijenu uhvatiti tog gospodina, taj Bijeli ma, i prije nego to ponovno poini koju tetu. Pobrini se ti da poruka stigne do osoba koje su odgovorne za sigurnost drave. Da, gospodine. A osim toga, elim one popise na mojem radnom stolu do sljedeeg vikenda. Moramo uhititi sve te fanatike i onesposobiti ih. Bilo je kasno jutro, kad je Shasa stigao u glavni stoer pri ministarstvu unutarnjih poslova i parkirao Jaguara na mjestu koje je bilo rezervirano za njega. Operativna dvorana nalazila se u prostranom podzemlju. Na vratima se nalazio policajac na strai i Shasa potpie registar. Mogle su ui samo

osobe s popisa. Budui da su mnogi policajci bili lanovi OBa, ili su bili njihovi simpatizeri, inspektor Louis Nel paljivo je izabrao suradnike. Bio je tih ovjek, povuen i gotovo elav, ije mu godine i sluba nisu dozvoljavale da krene kao volonter, to ga je jako muilo. No, usprkos tome, Shasa je ubrzo otkrio da je bio simpatian ovjek i vrijedan potovanja, iako se nije lako zadovoljavao. Zajedno su odlino radili. Nel je na sebi imao koulju i razgovarao je na telefon s cigaretom u ustima. Zaklopi slualicu i pozove Shasu rukom. Gdje si, do vraga, bio? Ve sam htio poslati po tebe, ukori ga. Sjedni, moram ti neto rei. Shasa sjedne na ugao stola, dok je inspektor nastavio s telefonskim razgovorom, i zagleda se u prepunu operativnu dvoranu. Inspektor Nel imao je na raspolaganju osam detektiva i nekoliko stenografa. Prostorija je bila puna dima i kucanja pisaih strojeva. Jo jedan telefon zazvoni na inspektorovom radnom stolu, koji je jednim pogledom zaduio Shasu da odgovori: Podigni slualicu... ta prokleta baba na centrali ih sve alje k meni. Shasa podigne slualicu. Dobar dan, operativni odsjek protiv terorizma. U emu vam mogu pomoi?, ree, i kad ne dobije odgovor, ponovi reenice na afrikansu. Halo, elim razgovarati s nekim... Osoba koja je zvala bila je ena, mlada i jako uznemirena. Govorila je na afrikansu nesigurnim i drhtavim glasom. U novinama pie da elite vijesti o OBu. elim razgovarati s nekim. Zovem se Courteney, ree Shasa na afrikansu. Kapetan eskadrile Courtenev. Drago mi je to elite suraivati s policijom. Moete govoriti sa mnom. Pokuao je biti to srdaniji i umirujui. Shvaao je da je ena bila prestraena, moda je gotovo htjela promijeniti miljenje i spustiti slualicu. Ne urite se, imamo vremena. Ja vas sluam. ; Vi ste u policiji. Da, gospodo. Hoete li mi rei vae ime, molim vas? i alite li se? Neu vam ga rei. Shvati svoju greku. Naravno, u pravu ste. Nije potrebno da mi kaete kako se zovete, ree joj brzo, i uslijedi duga tiina. Zauo je kako je duboko uzdisala. u Imate vremena, ne uri nam se, ponovi. s Recite mi ono to mi elite rei. Kradu puke, ree gotovo apatom ena. Jeste li mi u stanju rei o kojim se pukama radi?, zapita oprezno Shasa. To su puke koje se proizvode u metalmehanikoj radionici u Pretoriji. Shasa se ukoi drei vrsto telefon u ruci. Gotovo sve oruje i streljivo proizvodi se u Pretoriji, u eljezari. Bila je to jedina tvornica koja je posjedovala potrebne strojeve, velike pree na paru, i ostalo to je bilo potrebno da se elik pretvori u puke i topove. ak su se i metci proizvodili u Pretoriji, u

drugom postrojenju, ali kasnije su ih utovarivali. To je jako vana informacija, nastavi oprezno. Znate li kako e ukrasti oruje? Stavljaju eljezo u drvenu ambalau, a kradu puke, proape ena. Tko to ini? Znate li tko je odgovorna osoba? Ne poznajem one u tvornici, ali znam tko je voda. Trebali bismo saznati njegovo ime, ree Shasa pokuavi je nagovoriti, ali ena je i dalje utjela. Shvaao je dobro da se bori sa samom sobom i sada je nagovarati ne bi bilo dobro. Hoete li mi rei tko je?, zapita je. Razmislite, ne morate uriti. Zove se..., ena se dvoumila, umukne jo jedan trenutak, a potom progovori u jednome dahu: Zovu ga Bijeli ma. Shasa osjeti da ga sve svrbi, kao da su ga buhe napale. Srce mu jae zakuca. Oprostite, kako ste rekli? Bijeli ma. Zove se Bijeli ma, ponovi ena i prekine razgovor. Halo! Halo!, uzvikne Shasa u slualicu. Jeste li jo uvijek na vezi? Nemojte prekinuti! Ali nije vie bilo odgovora. Shasa se nalazio pored radnog stola Blainea Malcomessa kad. je ministar unutarnjih poslova nazvao glavnog inspektora policije tf Johannesburgu. im budete u rukama imali nalog za pretres, zatvorite tvornicu. Nitko vie nee smjeti ui ili izii. Ve sam razgovarao s vojnim kapetanom u Transvaalu. Sasvim e vas podrati, on i general komesarijata. Hou da zaponete s pretresom to prije: otvorite sve sanduke s orujem u skladitu i provjerite na registrima proizvodnje. Ja u u meuvremenu stii avionom. Polazim odmah: poaljite pred mene policijsko vozilo na aerodrom u Roberts Heights u..., pogleda Shasu, pet popodne. U meuvremenu drite sve u tajnosti s vaim ljudima. Jo neto, pripazite pri biranju policajaca, tako da budete sasvim sigurni da ne pripadaju tajnome drutvu OBa. Shasa ga poveze na aerodrom svojim Jaguarom. Kad su stigli u hangar u Youngsfeldu, Blaine je bio sretan to konano moe rastegnuti dugake noge. Gotov je najgori dio putovanja, promrmlja. Policijski inspektor ekao ih je i gledao kako slijeu s kontrolnog tornja aerodroma u Roberts Hightsu. Krene im u susret im su se spustili s Rapidea. Kako tee istraga?, zapita ga Blaine odmah nakon stiska ruke. Jeste li ve pronali neto? Nita, ministre, zanijee inspektor glavom. Provjerili smo vie od esto sanduka s pukama. To je posao za koji treba mnogo vremena. Za sada izgleda da je sve u najboljem redu. Koliko sanduka ima u skladitu? Devetsto i osamdeset. a Dakle, provjerili ste ih vie od polovice, ree Blaine. Pa, svejedno emo skoiti do skladita. Popravi si kapu i zakopa kaput do vrata jer je na aerodromu puhao hladan vjetar

koji ga prisjeti na snijeg na Drakensbergu, i travu u visokom veldu, bijelu od mraza za kasne zime. On i Shasa uspnu se u crni policijski Packard i nitko ne progovori za kratko vrijeme do sredita Pretorije. Na ulaznim vratima tvornice nalazio se dvostruki lanac policajaca i vojnika. Provjere dokumente osoba u Packardu nimalo impresionirani, bar naizgled, Blaineovim poloajem. Glavni inspektor pretresa bio je u uredu direktora tvornice. Nije mu puno vie rekao od onog to su i znali. Do sada nisu uspjeli pronai ni najmanji trag krade u proizvodnji oruja. Dozvolite mi da malo pogledam, ree Blaine svim prisutnima - Blaine, Shasa, inspektor i direktor tvornice - krenu prema glavnoj dvorani. Bila je golema. Izvorno je trebala sluiti za popravak materijala dravne eljeznice, zatim se razvila i modernizirala da proizvede lokomotivu primarnim materijalom. Sada je dugaki lanac proizvodnje proizvodio sve vrste oruja za rat u sjevernoafrikom pustinjskom podruju. Rad u tvornici nije se prekidao. U golemim dvoranama prekrivenim valovitim limom odjekivali su udarci prea na paru i buka builica. Koliko ima radnika? Blaine se trebao derati da ga uju. Gotovo tri tisue. Rade u tri smjene. Proizvodimo oruje za ratne potrebe. Direktor ih je ispratio do posljednje dvorane tvornice. Tu proizvodimo lagano oruje, vikne. Odnosno, metalne dijelove. Dijelovi u drvu se proizvode izvan tvornice. Pokaite nam kako tee pakiranje, zapovjedi Blaine. r Tamo je trule, ako uope postoji. Nakon montae i kontrole, cijele puke, British Long Service, 4 Mark 1, zamatane su u uljni papir, a potom deset po deset poloene u drvenu ambalau zelene boje ministarstva rata, i skladitene u nekoliko skladita. Kad su uli, nekoliko agenata u odori radilo je uz pomo bar pedeset radnika u radnoj odjei. Otvarali su sve sanduke provjeravajui sadraj. Pregledani sanduci nalazili su se na suprotnom kraju skladita, a Shasa odmah opazi da je nedostajalo jo samo pedesetak koje jo nisu provjerili. Glavni skladitar ustane odmah sa stolca za radnim stolom i krene Blanieu u susret. Ne znam tko ste vi, ali ako ste vi ta budala koja je zapovjedila ovo, zavrjeujete udarac u stranjicu. Izgubili smo jedan dan proizvodnje. Vani eka vlak, a u luci Durban nekoliko brodova ne moe isploviti jer moraju prenijeti ovo oruje naim momcima na sjever. Shasa ostavi drutvo i ode do agenata koji su radili. Nemate sree?, zapita jednog od njih. Sve je ovo izgubljeno vrijeme, promrmlja ovjek ne podignuvi glavu, i Shasa u tiini optui samoga sebe. Gubitak jednog dana proizvodnje, u ratu, znailo je veliku

odgovornost. Razoaranje se povea kad je promatrao i posljednje drvene sanduke koje su otvarali. Policijski agenti se okupe s jedne strane, a radnici s druge i iziu kroz visoka vrata da bi nastavili posao na lancu. Policijski inspektor se vrati k svojim ljudima, koji ga doekaju obeshrabreno. Nita, gospodine ministre, ao mi je. Trebali smo to uiniti, ree Blaine pogledavi prema Shasi. Nitko nije kriv. A, da? Naravno da je netko kriv!, umijea se glavni skladitar namrteno. Sada kad ste se zabavili, mogu dati nalog da natovare oruje na vlak? Shasa ga pogleda. U tom ovjeku i njegovom ponaanju bilo je neega to je loe zvuilo. Prou ga trnci. Bio je previe grub: i nije gledao u oi. Jasno je, pomisli. Ako zaista kradu puke, to ine ovdje, a on je umijean u to do grla. Njegove misli ostavile su razoaranje i beskoristan napor. U redu, sloi se Blaine. Ili smo u lov na leptire. Moete ponovno nastaviti s radom. Trenutak, gospodine, mirno se umijea Shasa, obrativi se glavnom skladitaru: Koliko ste vlakova natovarili? I, evo, ponovno taj pogled koji je lutao i dvoumljenje. Taj ovjek se spremao na la. Zatim, nesvjesno pogleda blok na radnome stolu, pored vrata koja su vodila prema vlaku. Shasa ga na brzinu dohvati. Vidim da ste natovarili tri vlaka, proita. Gdje su? Ve su otili, promrmlja glavni skladitar. s Vratite ih natrag, umijea se radosno Blaine. oj Blaine i Shasa se smjeste ispod svjetiljaka na platformi )0j cementa. Vagon stigne i otvore ga. Bio je prepun zelenih sanduka za puke. Ako ih ima, bit e na dnu, primijeti Shasa. Odgovorni 6 uiniti sve da se to prije otarase tereta koji ih moe okriviti. Bit e t( vjerojatno prvi sanduci koje su natovarili na vlak. Da vidimo sanduke na dnu, zapovjedi suho Blaine. Sada izvucite ovaj sanduk i otvorite ga, zapovjedi Blaine pokazujui na jedan od njih na dnu vagona. Otvore ga, a jedai policajac spusti poklopac na cementni pod. Gospodine!, izjavi. Pogledajte ovo! Blaine se priblii i pogleda u otvoreni sanduk. Odmah zatin pogleda prema skladitaru. Glavni skladitar je ve odlazio prema dalekim vratima. Uhitite tog ovjeka!, uzvikne Blaine, uzbueno. Dva policajca potre i dohvate ga. Otimao se i borio, ali ga povuku natrag. Blaine se obrati Shasi, s ponosom u oima. Dobro, mladiu moj, nadam se da si zadovoljan. Evo, poklonio si nam puno posla i bezbroj besanih noi. Petnaest ljudi sjedilo je oko velikog stola u vladi sluajui u tiini izvjee Blainea Malcomessa. Nema naina da s odlunou tvrdimo koliko je puaka ukradeno. Od prvog u mjesecu jo su dva vlaka otila, a jo ni jedan od njih nije

stigao u Kairo. Jo uvijek ne znamo nita, ali mislimo da u obje poiljke nedostaju puke. Vjerojatno je ukradeno oko dvije tisue puaka i milijun i pol metaka. Ljudi oko stola zaponu se uznemirivati, ali nitko ne progovori. Ovo je, naravno, alarmantno. No, usprkos tome najtee je to to je ukradeno tridesetak ili pedesetak mitraljeza Vickers, i to na isti nain. Nevjerojatno, promrmlja Denis Reitz. Koliko je dovoljno za narodnu pobunu. Moe se dogoditi nova 1914. Moramo se pobrinuti da ni rije svega ovoga ne dopre u javnost jer bi prouzrokovala paniku. Moramo uzeti u obzir, nastavi Blaine, tone i tone eksploziva koji su ukrali s vlaka. Gotovo je sigurno da e ga iskoristiti da prekinu cestovne veze ili da unite na ionako lo vojni potencijal. Dogodi li se pobuna... Oprosti, Blaine, prekine ga prvi ministar podignuvi prst. Moram ti postaviti nekoliko pitanja. Prije svega, imamo li kojih indicija o tome kad se spremaju za dravni udar? Ne, gospodine prvi ministre. Moemo samo pokuati otprilike odrediti dan. Pretpostavljam da namjeravaju to uiniti prije nego to brodovi stignu u Kairo, gdje e otkriti manjak oruja. A kada e puke stii u Kairo? Otprilike za dva tjedna. Dakle, radi se i danima, a ne tjednima. Bojim se da je tako, gospodine prvi ministre. Jo jedno pitanje, Blaine. Kako stojite s istragom? Imamo li ve popis pripadnika OBa? Nije dovren, no mislim da su nam sve kljune osobe organizacije poznate, ali, naravno, ne moemo biti sigurni. Hvala, Blaine. Prvi ministar zapoe se vui za kozju bradicu. Njegov je izraz bio gotovo vedar, njegove plave oi mirne. Svi su ekali da nastavi. Ima li vanih osoba na popisu? Guverner Slobodne drave Orange. To se znalo. Deset lanova parlamenta, medu kojima i jedan bivi ministar. Imaju imunitet, promrmlja Smith. Ne moemo im nita. Zatim imamo i visoke sudce, barem etiri generala, dravnih dunosnika i efa policije. Blaine proita popis i prije nego to je zavrio, prvi ministar je ve donio odluku. Ne moemo ekati, bio bi to rizik, ree. Osim parlamentaraca, elim naloge za uhienje za sva imena na popisu. Potpisat u ih im budu spremni. U meuvremenu hou da organizirate istodobno uhienje svih njih, i da razmislite o tome gdje emo ih smjestiti. Imamo logore koje smo pripremili za talijanske ratne zatoenike u Baviaansportu i Pietermaritzburgu, predloi Blaine. Odlino, sloi se Smith. elim da budu iza bodljikave ice to prije. I elim da to prije pronaete puke i eksploziv. to prije! Ne moemo vie ekati, ree Manfred de La Rey. Svakog

sata opasnost je sve vea. Svaki dan koji putamo da proe pribliava nas porazu. Jo uvijek nismo spremni. Treba nam vremena, umijea se jedan od ljudi iz vagona prvog razreda. Bilo ih je osam, ukljuivi i Manfreda. Ukrcali su se u brzi vlak prema jugu zaustavljajui se nekoliko puta u tristo kilometara. Glavni kontrolor je bio simpatizer OBa i stajao je u hodniku, a bilo je i nekoliko stormjagtersa koji su straarili da se nitko ne priblii. Obeao si nam jo deset dana da obavimo pripreme. Nemamo deset dana na raspolaganju, dragi moj. Nisi li uo to je rekao? Nemogue je to uiniti, ponovi tvrdoglavo ovjek. ro Moe se!, podigne glas Manfred. Mora se uiniti! Guverner Orangea umijea se odluno: Dosta, gospodo, ostavimo taj ar borbe za nae neprijatelje. Uz oit napor Manfred promijeni boju glasa: Oprostite mi na grubosti, no, usprkos tome, ponavljam vam da nemamo vie vremena. Kraa puaka je otkrivena i deset naih ljudi uhieno je. Na informator u ministarstvu kae daje raspisano vie od dvije tisue naloga za uhienje koji se sada nalaze na potpisu i vjerojatno e ih izvriti sljedee nedjelje. To znai da nam preostaje etiri dana. Svi znamo, ree ponovno guverner, to to sada moramo odluiti jest moemo li si priutiti napad ili moramo odustati od njega. Sasluat u stavove svih i potom emo glasovati. Potovat emo odluku veine. Da ujemo generala Koopmana. Svi se zagledaju u generala. Bio je u civilu, ali njegovo je dranje jasno bilo vojniko. Prostre kartu zemlje na stoli i poslui se njome kako bi objasnio svoje stavove, govorei sasvim profesionalnim glasom i bez strasti. Ponajprije pokae red borbe vojske, smjetaj postrojba, aviona i topnitva koje je ostalo u zemlji, a zatim nastavi: Kao to vidite, dva mjesta s najveom koncentracijom postrojba su Roberts Heights i Durban, gdje ekaju na vlakove koji donose ratni teret. S gotovo sto i ezdeset tisua ljudi u inozemstvu, oruane snage koje vlada ima na raspolaganju ne prelaze broj od pet tisua ljudi. Nema modernih aviona, osim Harvarda, kojih ima pedeset. To nam dozvoljava da imobiliziramo postrojbe na mjestu gdje se nalaze barem za prvih nekoliko dana, odluujuih, dok se ne uspnemo na vlast. Moemo unititi ceste i eljeznike mostove, pogotovo one na rijeci Vaal, na Orangeu i Umzindusi. Nastavi istim glasom jo deset minuta a potom zavri: Imamo nae ljude na svim kljunim mjestima, do glavnoga stoera, koji su u stanju zakoiti brzi odgovor vojske. Zatim e moi uhititi ljude vjerne Smithu i povesti vojsku na nau stranu koja e podrati novu republikansku vladu. Jedan za drugim, prisutni su

izrazili njihove stavove. Manfred je bio posljednji. Gospodo, zapone. U posljednjih dvanaest sati bio sam u vezi s njemakim Abwehrom preko predstavnika portugalske Angole. Podrava nas Fuehrer osobno. Podmornica Altmark se nalazi na manje od tristo milja od Cape Towna, s vie od petsto tona oruja. eka samo na na znak da nam krene u pomo. Govorio je mirno i nagovarajue, i osjeti da mu se priklanjaju. Na kraju uslijedi kratka tiina, a potom guverner ree: Sada poznajemo sve injenice i moramo donijeti odluku. A ona jest: prije nego to vlada uspije uhititi i zatvoriti nas i ostale legitimne voe Volka, ostvarimo na plan. Pobunimo se i sruimo sadanju vladu, uzmimo mo u nae ruke i povedimo naciju prema slobodi i pravdi. Svakog u pojedinano zapitati. Moete odgovoriti s da ili ne. /a, ree prvi. Ek stemja. Ja kaem da. Ek stem ook ja. I ja kaem da. Konano, guverner Orangea izbroji glasove. Odluka je jednoglasno donesena. Nitko nije protiv napada. Zastane i pogleda Manfreda de La Reyja. Govorio si nam o znaku koji e prethoditi pobuni. Neto to e zbuniti zemlju. Moe li nam rei o emu se radi? Znak e biti ubojstvo izdajice lana Cristiana Smitha, ree Manfred. Svi se zagledaju u njega u tiini. Bilo je oito da nitko nije oekivao takvo to iako su i mislili na neto veliko. Svaki detalj tog politikog ubojstva ve je odreden, nastavi Manfred da bi ih ohrabrio. U Berlinu su prouena tri razliita plana, za tri razliita dana, ovisno o tijeku dogaaja. Prvi plan za najblii datum je za nas idealan. Smith e biti ubijen u subotu. Za tri dana, dan prije nego to nae vode budu uhiene po njegovoj zapovijedi. Tiina se protegnula na minutu, a potom ga guverner zapita: Gdje? Kako ete izvriti atentat? Nije potrebno da to znate. Sve u uiniti sam, i bez pomoi. Na vama e biti, pak, da djelujete odmah i energino im se sazna za vijest. Morat ete uskoiti u prazninu koju e on ostaviti i domoi se vlasti. Neka bude tako, ree mirno guverner. Bit emo spremni u pravom trenutku, i neka nam Bog pomogne u borbi. Od osam ljudi u kupeu, samo je Manfred ostao u vlaku nakon to je vlak stao u Blemfonteinu, nastavivi dugo putovanje prema Cape Townu. Imam dozvolu za dranje vatrenog oruja na imanju, ree Sakkie Van Vuuren, iz kantine. Upotrebljavamo ga za pucanje na majmune koji se sputaju s planine i jedu groe i povre. Povede ga u kantinu. Tko god da uje hitac u planini nee se obazirati na to. Ali, ako pitaju, kai da si radnik u mojem poduzeu i poalji ih k meni. Otvori praznu bavu i povue se dok je Manfred otvarao jednu od

gumenih vrea. Najprije izvue radioprijemnik, i stavi u njega novu bateriju koju mu je pribavio Van Vuuren. Radio se nalazio u platnenom ruksaku koji je olakavao transport. Otvori drugu vreu i izvue kutiju s pukom. U njoj se nalazio Mauzer model 98, s izvanrednim mehanizmom za pucanje koji je dozvoljavao metku od 173 grama brzinu od 800 metara u sekundi. A to se tie streljiva, napravio ga je za tu puku jedan od najiskusnijih tehniara Deutsche Waffen undMunitionsfabrik, a ciljnik je bio Zeissov. Manfred ga montira na puku i nabije je. Zatim ponovno stavi ostatak streljiva u praznu bavu. Van Vuuren ga povede u nizinu medu planinama Hottemtots Holland s Fordovim kamionom, i kad je cesta zavrila, ostavi ga na tom mjestu, i vrati se natrag sam vijugavom i stjenovitom cestom. Manfred ga je promatrao kako nestaje, a potom stavi ruksak i puku oko vrata i zapone se penjati. Imao je dovoljno vremena na raspolaganju, nije se trebao uriti, ali volio je teke staze, i uspinjao se dugakim koracima, uivajui u potocima znoja koji su mu tekli po obrazima i tijelu. Prede prvi lanac breuljaka, spusti se u umovitu dolinu. Stigavi gotovo do vrha, zaustavi se, i izvue radio, zagleda se u antenu i okrene je prema sjeveru. Zatim sjedne na panj i pojede sendvi koji mu je spremila malena arah. Dogovoreni sat za radijsku vezu s agentom Abwehra u Luandi, glavnom gradu Angole, bilo je 15 sati i stoga je morao ekati. Nakon to je pojeo, stavi Mauzer u krilo i zapone rukovati s njime s puno ljubavi, ponovno pronaavi prisnost koju je nekada imao. Nacilja prema razliitim metama. U Njemakoj je vjebao s istom pukom, i znao je da je do tristo metara udaljenosti mogao izabrati ak i u koje ljudsko oko pucati. No, bilo je vano provjeriti ciljnik, nakon drmanja na putovanju. Trebala mu je meta koja bi se to vie pribliavala ljudskom obliku, ali odakle je sjedio nije vidio nita to bi bilo tog oblika. Spusti puku i usmjeri svu panju na radio. Potrai u bloku stranicu gdje je kodirao poruku. Odmah zapone slati, pritiui mesingano dugme brzim i glatkim pokretima, znajui da e operater u Luandi prepoznati njegov stil te on vie nee morati pruati daljnje dokaze. Baza Orao, ovdje Bijeli ma. Nakon etvrtog poziva odgovore. Zvuk mu je stizao u slualice jasno i glasno. Sluam te, Bijeli mau. Potvrdujem plan broj jedan. Ponavljam, plan broj jedan. Nije bilo potrebno mnogo rijei koje bi samo uveale mogunost da neprijatelj sazna za njihove poruke. Jo prije nego to je napustio Berlin sve je ve bilo spremno s njemakom tonou. Primljeno, plan jedan se ostvaruje. Puno sree.

Dovidenja. Ponovno vrati antenu na mjesto, ugura radio u ruksak i htjede ga ve staviti na leda, kad zauje odjek smijeha. Manfred se baci na tlo iza stijene i dohvati Mauzer. Vjetar je puhao prema njemu i saeka. Leao je nepomino gotovo pola sata, sasvim usredotoen na okolinu, promatrajui dolinu: zatim opazi pokret izmeu stijena prekrivenih mahovinom i grmovima. Pavijani su se kretali u uobiajenom redu, pet mujaka na elu, enke s malenima u sredini i tri golema siva mujaka iza njih. Maleni su se drali tako da su im glave visjele na visini trbuha majke, i gledali su uokolo gologlavi. Oni vei jahali su na majkama poput konjanika. Tri mujaka u pozadini slijedili su ostale gegajui se i ogledavajui se oko sebe. Manfred izabere najveeg majmuna i nacilja prema njemu. Pusti da se priblii uzbrdicom sve dok nije bio na tristo metara od njega. Odjednom se pavijan popne na vrh sive stijene dimenzija malene kuice. Sjedne na nju, s laktovima na koljenima, u gotovo ljudskom poloaju, i irom otvori usta zijevnuvi. uti zubi bili su otri i golemi poput ljudskih prstiju. Paljivo Manfred stisne okida dok mehanizam ne proradi. Zatim usmjeri teleskopski ciljnik na elo pavijana, zadravi ga za stotinku sekunde. Jedva dodirne okida, jo uvijek usredotoen na elo majmuna, a rukohvat puke poskoi unatrag. Hitac odjekne cijelom dolinom, udaljivi se poput grmljavine. Pavijan padne sa stijene dok su se ostali razbjeali urliui nizbrdicom. Manfred ustane, stavi ruksak na leda i krene prema stijeni. Pronae pavijana u podnoju kamena koji se jo uvijek grio u agoniji: imao je smrskanu lubanju. Krv mu je izlazila iz glave i slijevala se na kamen. Manfred okrene mrtvog pavijana nogom i zadovoljno klimne glavom. Specijalni metak s konkavnim vrhom bio bi smrskao glavu ovjeku s istom lakoom, a puka je bila sasvim tona na tristo metara udaljenosti. Spremniji nego to jesam nikada vie neu biti, promrmlja Manfred i spusti se s planine. Shasa vie nije otiao kui, niti vidio Taru otkako se vratio s Blaineom nakon otkria krade puaka u Pretoriji. Cijelo vrijeme nije nikada ostavio operativnu dvoranu. Jeo je u menzi policije i krao nekoliko sati sna u improviziranoj spavaonici iznad dvorane. Ostatak vremena provodio je u pripremi velikog istodobnog uhienja koje je Smith potpisao. Samo u provinciji Rta nalazilo se gotovo stotinu i pedeset osoba koje je trebalo uhititi, a za svakoga je bio potreban nalog za uhienje, adresa, slubenici i agenti koji su to trebali i izvriti. Izabrali su nedjelju, jer su gotovo svi lanovi bili kalvinisti, poboni, lanovi reformirane nizozemske crkve, i tog jutra otii e

sigurno na misu. Moglo se stoga pretpostaviti da su kod kue, i da misle na vjeru i da se nee previe opirati uhienju U petak tono u podne Shasa se sjeti da je piknik u povodu roendana njegova djeda bio tono dan kasnije, i nazove Centaine, u Weltevreden, iz operativne dvorane policije. O, dragi, koja loa vijest, djedu e biti jako krivo. Neprekidno pita za tebe... uostalom, svima nedostaje! ao mi je, mama, ali zaista ne mogu. Ne moe li nam se pridruiti na samo sat vremena? Zaista je nemogue. Vjeruj mi, mama, jako mi je ao. Moe li barem proetati s nama do planine, Shasa, barem da nazdravi ampanjcem prije polaska. Zatim se moe vratiti odmah i urediti te vane stvari. Uini to za mene, dragi, pokuaj! Shvati da se dvoumio. Bit e s nama i Blaine i general Smith. Obeali su mi obojica. Ako stigne u osam, i kae Stotinu ovih dana djedu, obeavam ti da u te u osam i trideset ostaviti da ode. U redu, mama, popusti, smijuljei se u slualicu. Zar ti nije dosadno da uvijek pobjeuje? To je teret koji nosim sa sobom cijeli ivot, dragi, naali se ona. Do sutra, dakle. Do sutra, ree joj Shasa. Volim te, dragi. " I ja, mama. Ponovno spusti slualicu, osjetivi grinju savjesti to je popustio, i htio je nazvati Taru i rei joj da moe ii s njom na piknik kad ga jedan od tajnika pozove u drugu sobu. Kapetane Courtenev, poziv za vas. Tko je? Nije se predstavila. ena je, i Shasa se osmjehne prolazei dvoranom. Tara ga je preduhitrila za trenutak. Halo, Tara, jesi li to ti?, ree u slualicu, ali mu odgovori nervozan uzdah. Ukoi se odmah i spusti glas, pokuavi ga uiniti prijateljskim i ohrabrujuim te nastavi u afrikansu. Govori kapetan eskadrile Courtenev. Je li to gospoa s kojom sam ve razgovarao? Da. Ja sam. Prepozna glas, mlad, nesiguran i jako zabrinut. Jako sam vam zahvalan, to to ste uinili spasilo je ivote mnogih nedunih. Ali, nisam proitala vijest u novinama, proape ena. Nije bitno, moete biti ponosni na ono to ste uinili, ree joj, a potom gotovo inspirirano doda: Pale bi mnoge rtve, ak ene i djeca, znate? Zauvi rije djeca odlui se. Ree: Opasnost jo postoji. Planiraju neto strano. Bijeli ma e uiniti neto vrlo brzo, jako brzo. ula sam ga kako govori da e to biti znak, i da e tada izvriti svoj napad... Moete li mi rei o emu se radi?, zapita Shasa pokuavi ju ne prestraiti, zadravi nizak i srdaan glas: to planiraju? Ne znam. Znam samo da e se to dogoditi brzo. Ne moete li otkriti o emu se radi? Ne znam. Mogu pokuati. ): Za dobrobit svih, ena i djece, hoete li pokuati otkriti to

namjeravaju uiniti? Da, pokuat u. Uvijek u biti na ovom broju..., a potom se odjednom prisjeti obeanja koje je dao Centaine, _ili na ovom drugom broju..., i da joj broj Weltevredena. Ponajprije pokuajte ovdje, a ne pronaete li me, na drugi broj. Shvaam. Ne moete li mi rei tko je Bijeli ma? Bio je to rizik koji je uzeo u obzir. Poznajete li njegovo pravo ime? Odmah se linija prekine. Poklopila je slualicu. Shvati da ju je posljednjim pitanjem sasvim prestraio i osjeti da je pogrijeio. Neto to e pogoditi cijelu zemlju. ) Te rijei muile su ga cijelo vrijeme i odjekivale mu u glavi; j Manfred je vozio Ulicom De Waal, pored fakulteta. Vozio je polako. Bila je pono i ulice su bile gotovo puste, osim nekoliko uobiajenih pijanaca petkom koji su odlazili kuama teturajui. Automobil koji je vozio bio je anoniman Morris, s pukom u prtljaniku, ispod platna. Na sebi je imao plavo radniko odijelo eljezniara iznad kojeg je nosio ribarsku majicu i teak kaput. Odlazio je na svoj poloaj da ga nitko ne bi uoio danju na planini s pukom u ruci. Za vrijeme vikenda obronci Tafelberga ispunjavali su se planinarima, ljudima koji su odlazili u etnju, promatraima ptica, zaljubljenima i djecom. Skrene u Rhodes aveniju i krene uzbrdicom, proavi botaniki vrt u Kristenboschu. Sada je planina zauzimala polovicu neba punog zvijezda. Cesta je vijugala kroz gustu umu. Prije prolaza Constantia Nek uspori i pogleda u retrovizor da bi se uvjerio da ga nitko ne slijedi. Zatim ugasi svjetla i brzo krene sporednim puteljkom. Nastavio je ljudskim korakom, najprije do vrata. Bilo je to mjesto straara ume. Zaustavi automobil s upaljenim motorom i iskua klju koji mu je dao Roelf. Imao je prijatelja u umarima. I zaista, klju je bio pravi. Manfred otvori vrata i nastavi dalje automobilom. Zatim zatvori vrata, ali ne i kljuem i samo ih zatvori na pola. Zatim nastavi uspinjui se cesticom kojom su se sluili umari. Prede Okvir, puteljak na tristo metara visine koji je kruio oko Tafelberga poput zavoja. Nastavi jo nekoliko kilometara, i stigne upravo ispod ravnog vrha, koji je davao ime planini, okrene automobil i sakrije ga u usjeklini, izvan pogleda ljudi. Iz haube uze Mauzer i paljivo ga stavi u platno. Zatim zatvori vrata automobila i spusti se do Okvira pjeice, s pukom u ruci. Upotrebljavao je svjetiljku to manje, i tada samo na nekoliko trenutaka promatrajui puteljak. U roku od dvadeset minuta zapone se uspinjati puteljkom koji je vodio ravno do Usjekline skeleta i osvijetli na kratko drvo na kojem je stajalo Puteljak Smith. Vie od pokazivaa smjera izgledalo je poput nadgrobnog spomenika i nasmije se ispod

brkova. Stari general se uspeo ovim putem do vrha. Manfred se hitro penjao, ne odmarajui si ni trenutak, Usjeklinom skeleta punih 400 metara: proe i Breakfest Rock na vrhu i nade se na ravnome terenu. Tu se zaustavi na trenutak pogledavi ispod sebe. Puno nie nalazila se nizina Constantia koja se sjajila u noi. Okrene joj lea i zapone s posljednjim pripremama. Doao je dva dana prije i prouio podruje i ve je izabrao mjesto odakle e pucati, procjenjujui udaljenost s tog mjesta do mjesta gdje se mogao vidjeti ovjek nakon uspinjanja s ravnog vrha. Sada se smjesti. Bio je to prolaz izmeu dviju stijena, zaklonjen ponekim grmom. Poloi platno na tlo i legne prilino udobno. Stavi se u poloaj za pucanje, smjesti rukohvat Mauzera uz obraz i nacilja prema puteljku, na 250 metara udaljenosti. S teleskopskim ciljnikom vidio je sve granice na grmlju to je raslo pored puteljka, na laganoj svjetlosti koja se penjala iz nizine. Zatim spusti puku na platno pored sebe, spremnu za upotrebu. Potom podigne ovratnik kaputa do uiju i stisne se. ekanje na hladnoi bit e dugo, i da bi mu vrijeme prolo bre, ponovno u mislima ponovi plan koji je bio potreban da stigne do tamo, i mogunosti da sutra, neto prije ili poslije deset sati, njegova rtva stigne do vrha puteljka koji je nosio njegovo ime. Dosje lana ristiana Smitha sastavljen u Abwehru u Berlinu, koji je prouio tako pohlepno, pokazivao je da je uvijek u posljednjih deset godina general odrao naviku penjanja na vrh sa svojim starim prijateljem. Sada je sudbina cijele nacije ovisila o roendanskom pikniku. Shasa proe kroz ulazna vrata Anreitha automobilom i skrene prema dvorcu. Bilo je puno automobila parkiranih pred Weltevredenom, medu kojima i Blaineov Bentlev. Parkira i svoj Jaguar i pogleda na sat. Bilo je osam i deset. Kasnio je i mama e se naljutiti, bila je fanatik tonosti. Iznenadi ga kad mu je potrala u susret i zagrlila ga. Sve drutvo, dvadesetak ljudi, dorukovalo je na terasi: bio je to jedan od poznatih doruaka u VVeltevredenu. Bife je bio prepun hrane i srebrenine. Posluga s crvenim turbanima i dugakim bijelim kanzasima ozari se vidjevi Shasu. ak su i gosti zapoeli zamoriti i radosno ga pozdravljati. Bili su prisutni svi koje je Shasa volio: djed Garry, na elu stola, ivahan poput patuljka. Anna pored njega, s crvenim i nasmijanim licem, poput prijateljskog buldoga; Blaine, Tara, lijepa kao onoga proljetnog dana; Matty, prepuna pjegica i kose boje mrkve; Ou Baas, i naravno, mama. Samo je David nedostajao. Shasa ih pozdravi jednog po jednog, smijui se i avrljajui, grlei ih, ljubei i stiui ruke. Kad je na red dola Tara, crvena poput

paprike, sa stola se zauje zviduk i smijeh. Urui djedu poklon i ostane pored njega dok je on otvarao paket. Bilo je to prvo izdanje Burchells Travels, i svi radosno zapljeu. Zatim se rukuje s Ou Baasom i ozari se na njegove pohvale: Dobro obavlja svoj posao, Kerel. Konano izmijeni nekoliko rijei s Blaineom, a potom si napuni tanjur i stane izmeu Tare i majke. Odbije ampanjac. Danas moram raditi, i udari Taru nogom dok se smijao i alio sa svima ostalima. Prebrzo se svi ustanu, a ene odu po ogrtae, dok su mukarci odlazili prema automobilima i provjeravali jesu li koare za piknik ve na svom mjestu. teta to ne moe otii s nama, Shasa. Htio sam popriati s tobom, ali Blaine mi je objasnio da obavlja vaan posao, ree mu Sir Garry. Pokuat u doi sutra naveer, kad bi se sve trebalo malo umiriti. Neu se vratiti u Natal prije nego to budem mogao nekoliko sati provesti s tobom. Ti si jedini unuk kojeg imam, ti e dalje nositi nae ime Courtenevjevih u budunost! Shasa osjeti duboku ljubav prema tom mudrom i ljubaznom starcu: moda i injenica da su obojica doivjeli sakaenje, Shasa s okom, a Sir Garry s nogom, jo je vie uvrstila njihovu vezu. Ve godinama nisam dolazio u Theunis kraal, ree Shasa naglo. Mogu li doi nekoliko tjedana k vama? Nita me ne bi uinilo sretnijim, ree Sir Garry zagrlivi ga, i u tom trenutku im se pridrui general Smith. Jo uvijek brbljate, stari Garry, zar nikada ne stane? Doi sada, moramo se uspeti na planinu, a posljednji koji stigne do vrha odlazi u staraki dom. Dva stara prijatelja se osmjehnu jedan drugome. Izgledali su kao braa, obojica vitki, ali energini, i obojica s kozjom bradicom, i sijedom kosom. Naprijed! Sir Garry je podigao tap za pjeaenje. Dohvati generala pod ruku i sjedne zajedno s njim u Centainein Daimler. Daimler krene, a Bentlev za njim. Tara poalje poljubac Shasi prolazei pored njega. On ostane na ulaznim stubama i sve je izgledalo mrtvo kad su otili. Vrati se u kuu i popne se u sobu, gdje uzme koulju i rublje za presvlaenje. Vrativi se dolje, ude u Centaineinu radnu sobu i telefonira. Odgovori mu jedan od asnika na dunosti u operativnoj dvorani. Ima li poruka za mene, asnie? Ostanite na vezi, gospodine, idem provjeriti. Vrati se nekoliko sekunda kasnije. Da, jedan gospodin, telefonski poziv prije deset minuta. Jedan ena... nije htjela rei kako se zove. Hvala, asnie. Shasa spusti slualicu, opazi da je drhtao. Jedna ena... nije htjela rei kako se zove. Zasigurno je to bila ona. Ali, zato ga nije pokuala zvati ovamo? Broj je imala. Ostane pored telefona, zapovjedivi u

mislima da zazvoni. Ali to se nije dogodilo. Nakon pet minuta hodao je sobom goredolje, i stalno gledao u telefon. Bio je neodluan, nije znao bi li se vratio u operativnu dvoranu ili ostao ovdje, ekajui: a to ako bude upravo sada nazvala? Morao je asniku rei to mu je initi. Ali, blokirao bi vezu. Hajde!, molio je. Hajde, hajde! Pogleda na sat. ekao je ve trideset i pet minuta. Moram otii. Ne mogu ostati ovdje cijeli dan. Ode do radnoga stola i prui ruku prema telefonu, koji je upravo u tom trenutku zazvonio. Nije ga oekivao i skoi. Dohvati slualicu. i Kapetan eskadrile Courteney, ree na afrikansu. i Jeste li to vi, Mevrouh Ostavila sam kod kue broj telefona, i morala sam se vratiti po njega, ree. Osjealo se da nije imala daha, zasigurno je trala. Nisam mogla zvati ranije... bilo je ljudi, moj mu... Zastane. Previe je govorila. U redu je, ne brinite se, sve je u redu. Ne, odgovori ona. Namjeravaju uiniti groznu stvar... uasnu... elite li mi povjeriti o emu se radi? v Namjeravaju ubiti generala... Generala? Ow Baasa... generala Smitha. Nije se odmah mogao sabrati, a potom nastavi: Znate li kad to namjeravaju uiniti? tp Danas. Danas e ga ubiti. Ali, nije mogue... Nije htio vjerovati. r. Ou Baas danas ide na Tafelberg. Otiao je na piknik s... m Da, da! ena je jecala. Otiao je na planinu. Bijeli ma ga eka na planini. O, boe mili!, proape Shasa. Osjeao se gotovo paraliziran. Imao je teke noge kao da su od cementa ili olova. Na trenutak je ostao bez daha. Hrabra ste ena, ree joj. Hvala vam na svemu. Spusti slualicu i otvori ladicu Centaineinog pisaeg stola. U kutiji su se nalazila dva pitolja s izrezbarenim rukohvatom. Uze jednog iz barunasto zelene podloge i provjeri je li nabijen. Imao je i rezervne metke. Uze ih, i stavi u dep. Ugura pitolj za pojas hlaa. Zatim krene prema vratima. Taj pitolj bio je gotovo nepotreban, budui da je bio malog kalibra, i primoravao je da se puca na malenoj udaljenosti. Ali, lovake su puke bile pod kljuem u ormaru, a i streljivo je bilo pod kljuem, a kljuevi su bili u automobilu, tako da je bilo potrebno previe vremena za bolje naoruanje. Ostali su krenuli prije etrdeset minuta, sada su mogli biti ve na pola puta. Sve osobe koje je volio bile su dolje, a ekao ih je ubojica. Potri stubama i skoi u Jaguar. Odmah upali motor i okrene ga sasvim naglo, tako da je pijesak odletio prema prozorima kue i krene puteljkom sa stotinu kilometara na sat. Usprkos brzini bilo mu je potrebno etvrt sata da stigne do ulaza u botaniki vrt u Kristenboschu i ostavi automobil parkiran kod direktora.

Ostala vozila bila su ve tamo, poredana, Daimler, Bentlev i Packard Denvsa Reitza: ali vie nije bilo nikoga. Pogleda prema planini iznad njega. Vidio se puteljak kako izlazi iz ume, i kako vijuga Usjeklinom skeleta, a od dolje je izgledao poput mravinjaka, a Breakfest Rock vodio je prema ravnome vrhu. I evo reda tokica kako izlaze iz ume. Kao i uvijek djed i Ou Baas su bili na elu, tako da bi pokazali ostalima koliko su bili jo u formi. Opazi i majku, odjevenu u uto, Taru s haljinom boje tirkiza: dvije mrlje na sivozelenoj podlozi planine. Bili su puno iza dvojice na elu. Zapone trati. Krene prvim laganim usponom, pazei da se ne umori previe; stigne do Okvira i zaustavi se da doe do daha. U meuvremenu je promatrao puteljak u visini. Od tamo je postajao puno strmiji, vijugao je medu drveem, slijedei potok: uspinjao se s jedne stijene na drugu kao po golemim stubama. Krene korakom, ali imao je cipele s tankim potplatima, cipele za grad, i esto je klizio. Kad izie iz ume, bio je zadihan i koulja mu je bila mokra od znoja. Nedostajalo mu je jo tristo metara do vrha, ali odmah opazi da je bio puno blii drutvu koje je odlazilo na piknik. Jo uvijek su bili ratrkani po puteljku. Dvojica na elu bili su djed i Ou Baas - na toj razdaljini bilo je nemogue razlikovati ih, ali trei je zasigurno bio Blaine, koji je zaostajao namjerno da ne bi primorao dvojicu staraca na jo tee uspinjanje. Ostatak drutva ih je slijedio na lijepoj udaljenosti, ene posljednje i prilino odvojene. Duboko udahne i zapone vikati. ene se zaustave i pogledaju prema dolje. Stoj!, vikne svim glasom koji je imao u tijelu. Stoj! Jedna mu zamae - vjerojatno Matty - a potom se nastave uspinjati. Bilo je oito da ga nisu prepoznale, nisu shvatile to je govorio. Mislile su da se radi o jednom planinaru. Gubio je dragocjeno vrijeme i dvojica na elu su gotovo bili na samom vrhu. Shasa se zapone uspinjati svom snagom, skaui s jednog kamena na drugi poput koze, ne marei za bol u pluima i miiima nogu, nastavivi ubrzavati samo snagom volje. Tara se okrene kad je bio na tri metara od nje. Shasa!, uzvikne, radosna i iznenaena to ga vidi. to radi ovdje? Krene i proe je ne zaustavivi se. Ne mogu se zaustaviti, zarei, proavi i Annu, a potom i mamu. to je, Shasa? Kasnije! Nije imao daha za troenje, sav njegov ivot bile su noge, u loem stanju. Znoj mu se cijedio na zdravo oko, i maglio mu pogled. Opazi dvojicu na elu kako kreu na posljednji dio puta do vrha, i zaustavi se pokuavi uzviknuti, ali nije uspio viknuti dok su djed i Ou Baas skrenuli s Blaineom koji ih je slijedio. Hitac odjekne, priguen udaljenou, ali Shasa ga

prepozna. Bio je Mauzer. Odakle, ne zna, ali skupi novu energiju i skoi na sljedei kamen te nastavi s uspinjanjem. inilo mu se kao da taj jedan jedini hitac odjekuje tisuu puta u njegovoj glavi. Zauje krik, a moda i divljaku zadihanost samoga sebe, ili buku cirkulacije krvi u uima. Manfred de La Rey ostao je sakriven cijelu no. S izlaskom sunca ustane i malo se rastegne gimnasticirajui, kako bi zagrijao miie. Napravi nekoliko koraka udaljivi se s puta, isprazni mjehur i skine kaput i majicu. Kupio ih je iz druge ruke od trgovca u Ulici parada, i nisu imale etiketa, ni drugih karakteristika koje bi bile u stanju razotkriti ga. Skupi ih i sakrije ispod kamena. Zatim se vrati u skrovite i legne na platno. Nekoliko vlati trave su ga smetale, iupa ih i ponovno nacilja prema izlazu na ravninu. Bio je ve dan i nita mu nije zaklanjalo pogled. Dohvati puku i izvue metak, provjeri ga i stavi u cijev rukom. Ponovno nacilja. Zatim pritisne dugme osiguranja palcem i nasloni puku na platno, pred sebe. Ukoi se ne pomiui se. Strpljiv poput leoparda u zasjedi na stablu iznad potoka, samo njegove ute oi izgledale su ive, i tako proe nekoliko sati, ne opustivi se ni trenutka. Kad se dogodilo, dogodilo se tako naglo da je iznenadilo svakoga drugog promatraa. Nije bilo buke, niti glasova, niti koraka: udaljenost je bila prevelika. Odjednom se pojavi obris na vrhu puteljka pod plavim nebom. Manfred ga je ekao. Priblii oko lei. Odmah zatim opazi ovjeka uveanog, savreno pod ciljnikom. Bio je starac, uskih ramena, s bijelom kouljom i starim panama eirom, poutjelim od starosti. Bijela kozja bradica sjajila se na proljetnom suncu. Kri teleskopskog ciljnika bio je na prsima neto ispod otvorenog ovratnika. Manfred je odluio ne riskirati metak u elo, ve gaati u srce. Dodirne okida i Mauzer odjekne u njegovim uima. Opazi da je metak pogodio ovjeka. Manfredov vid bio je tako otar da je opazio metak kako izlazi iz prsnog koa: izie kroz leda starca uz mlaz krvi i tkiva nalik na nojevo perje. Kad je mravo tijelo nestalo, padajui u travu, oblak krvi lebdio je jo uvijek, proziran na jutarnjem zraku: nakon stotinke sekunde i taj nestane. Manfred skoi na noge i zapone trati. Pripremio je svaki metar bijega do Morrisa, i divljaka uzbuenost uinila je da leti. Netko dovikne za njim, primitivni urlik boli i uenja, ali Manfred se ne zaustavi da bi ga vidio. Shasa je stigao na vrh svom brzinom. Dva mukarca bili su nagnuti nad tijelom koje je lealo u travi pored puta. Podignu pogled i pogledaju se zaueno. Shasa pogleda u tijelo koje je lealo na tlu. Za takvu izlaznu rupu bio je potreban dumdum metak. Na leima se nalazila rupa u koju je

mogao uvui dvije ruke. Nije bilo nade, bio je mrtav. Shasa se ukoi. Bilo je vremena za bol kasnije: sada ga je trebao osvetiti. Jeste li vidjeli tko je pucao? Da!, ree Blaine skoivi na noge. Vidio sam ga samo nakratko. Pobjegao je prema Oude kraal Kopu. Bio je odjeven u plavo. Shasa je dobro znao taj dio planine: znao je sve puteljke, sve usjekline i svaki pedalj zemlje izmeu Constantia Neka i Sedla. Ubojica je napravio krug oko kopjea, krenuvi prema sporednom vrhu breuljka koji se podizao u ravnici. Kree se prema puteljku umara, pomisli Shasa. Pokuat u mu preprijeiti put kanalom Nursery. Pazi, Shasa, uzvikne za njim Blaine. Ima puku, vidio sam ga. Puteljak za umare bio je jedini kojim je mogao stii do planine automobilom, razmiljao je Shasa dok je trao: i atentat je bio planiran tako precizno da je ubojica vjerojatno imao spreman automobil za bijeg. Nije ga zasigurno ostavio kod umara. Puteljak je inio iroki krug oko Oude kraal Kopa, a potom se vraao prema vrhu planine i nalazio se djelomino uz kanal Nursery: nekoliko kilometara nakon toga spajao se s puteljkom za umare. No, postojao je jo jedan puteljak koji je vodio uz kop. Bilo ga je teko pronai, a greka bi ga dovela u kripac pred procijep; no, da ga uspije nai, dobio bi pola kilometra. Pronae ga i krene trkom. Na dva mjesta vegetacija ga je zaustavljala, i morao se probijati kroz granje. Zatim potri i skoi iznad rupe duboke tristo metara. Doeka se na koljena i podigne nastavivi trati. Odjednom se nae na glavnome putu i gotovo se sudari s ubojicom u plavome radnom odjelu koji je dolazio treim korakom prema njemu. Opazi na trenutak iroka ramena protivnika i ostao je impresioniran njegovom spretnou. Odmah zatim nali su se na tlu borei se divljaki, i drei vrsto jedan drugoga, kotrljajui se padinom. Sudar je uzrokovao pad puke ubojice, ali Shasa opazi odmah da je to se tie fizike snage, ovaj bio puno jai, bio je miiav i zadrhti. Susreo se sa smru. Usprkos njegovoj oajnikoj obrani, ovjek ga priklijeti i stane na njega. Njihova lica bila su na nekoliko centimetara. Mukarac je imao gustu crnu i znojnu bradu, razbijen nos i crne i guste obrve. Ali, oi su bile te koje su sledile krv u Shasinim ilama. Bile su ute i tako poznate. Uspije izvui ruku i odgurnuti ubojicu dovoljno da dohvati svoj pitolj koji je nosio za pojasom. Nije stavio metak u cijev, ali orujem udari protivnika u sljepoonicu. Ubojica popusti stisak, i padne unatrag. Shasa se podigne na koljena, pokuavi oajniki ugurati metak u cijev. Uspije i podigne pitolj. Tako opazi da su borei se stigli do ruba procijepa. Nalazio

se na koljenima upravo na rubu. Dok je pokuavao naciljati prema crnoj glavi ubojice, ovaj se pribere od oamuenosti i udari Shasu u prsa. Shasa padne unatrag. Pitolj okine ne pogodivi nikoga i mladi Courtenev pone padati s planine. Upravo je pogledao u procijep, stotinjak metara, ali nakon to je proao tek tri, ostane visjeti na jednom stablu koje je raslo izvan malog ponora. Dohvati se za rub, s nogama koje su visjele u prazno, jo uvijek oamuen i zbunjen. Na rubu opazi glavu ubojice: udnovato, ute oi pogledaju ga na trenutak, a potom nestanu. Shasa zauje teke cipele na puteljku i shvati da je odlazio po puku. Odmah zatim osjeti da ju je nabio. eli me dokrajiti, pomisli, i tek tada se sjeti da jo uvijek ima u ruci pitolj. Dohvati se oajniki za vrh stabla i lijevim laktom nacilja pitoljem prema gore. Jo jednom se poprsje ubojice pojavi iznad njega s Mauzerom u ruci, ali bilo je teko ciljati iz tog kuta i Shasa je morao prvi ispaliti. Zauje lagani metak pitolja kako pogaa meso i ubojicu koji zastenje i nestane iz njegova vidokruga. Odmah zatim se zauju povici u daljini. Bio je to Blaineov glas. Zauje i korake ubojice koji su se udaljavali trkom prema puteljku. Trenutak kasnije, Blaine se nagne nad rub procijepa i opazi Shasu. Izdri! Blaine je bio sav crven od tranja i imao je isprekidan glas. Skine pojas s hlaa i spusti ga prema Shasi, koji ga omota oko ruke. Iako je Blaine bio krepostan, savreno razvijenih prsa i desne ruke jer je igrao polo, trebalo mu je nekoliko sekunda nadljudskog napora da uspije povui Shasu do ruba provalije. Ostali su leati rame uz rame nekoliko trenutaka, a potom Shasa ustane teturajui i krene puteljkom, trei na groteskni nain za bjeguncem. Za deset koraka Blaine ga proe trei svom snagom, i njegov primjer da Shasi novu snagu. Potri bre tako da je Blaine ponovno ostao iza njega. Krv!, ree ministar unutarnjih poslova, pokazujui crvene mrlje na kamenu usred puteljka. Pogodio si ga! Iziu na puteljak koji su upotrebljavali umari, i krenu nizbrdo, rame uz rame, pomaui jedan drugome. Nisu stigli do prvog potoka kad zauju motor automobila u umici ispod njih. Ima automobil!, zadihano e Blaine, dok je motor buio sve snanije i snanije, a zatim se udaljavao sve bre. Noge ga vie nisu drale. Shasa se spotakne odmah nakon to je zapoeo s tranjem, i pao je nasred puteljka. U umarskoj postaji nalazio se telefon. Shasa pozove inspektora Nela u operativnoj dvorani i opie mu ubojicu. Trebamo se pouriti, taj tip je zasigurno planirao bijeg. Klub planinara drao je nosila u postaji umara, budui da je planina svake godine odnosila mnoge ivote,

to alpinista, to izletnika. umar mu da est radnika, crnaca, koji su odnijeli u dolinu mrtvo tijelo i ponovno ih povede do vrha Usjekline skeleta. Stigle su i ene: Anna i Centaine se zagrle plaui. Mrtvac je bio prekriven stolnjakom za piknik. Shasa klekne pored tijela i podigne stolnjak. U smrti crte lica Sira Garrvja Courtenevja su olabavile: nos je bio zakrivljen, a kapci sputeni, ali na licu se opaao njean ponos kojim je sliio kakvom krhkom rimskom caru. Shasa ga poljubi u hladno i glatko elo. Kad je ponovno ustao, general Smith mu poloi ruku na rame ne bi li ga utjeio. ao mi je, moj mladiu, ree mu stari vojnik. Taj metak je trebao pogoditi mene. Manfred de La Rey izie s ceste, jednom jedinom rukom. Nije ostavljao volan, i dok se otkopavao, ostavio je upaljen motor. Metak je uao neto ispod pazuha, naprijed. Proao je kroz miie na prsima i krenuo prema gore. Nije vidio rupu kroz koju je iziao, dakle, jo je uvijek bio u tijelu. Opipavajui se polako iza ramena opipa nadutost, koja, kad ju je lagano dotaknuo, tako ga zaboli da vrisne. Metak je bio ispod koe, i izgledalo je da nije uao u prsni ko. Stavi ist rupi pod ruku, na ulaznu rupu i zakopa si zatim radno odijelo. Pogleda na sat. Nedostajalo je jo nekoliko minuta do jedanaest sati, a prolo je dvadeset i tri otkako je pucao na generala da bi poklonio narodu slobodu. Bol rane postane slabija od vala pobjede. Vrati se na cestu vozei polako oko planine, glavnom ulicom koja je prolazila Woodstockom. Na vratima eljeznike postaje pokae propusnicu i ude u parkiralite, zaustavivi Morris pred mjestom gdje su se odmarali strojovoe koji nisu radili. Ostavi puku ispod sjedala automobila. Ubrzo e na to misliti netko drugi, i na automobil i na puku. Ude u zgradu na stranja vrata: u maloj dvorani prijatelji su ga ve ekali. Roelf skoi na noge zabrinut, vidjevi odmah mrlje krvi na plavom odijelu. Ranjen si? Kako je bilo? Smith je mrtav, ree Manfred i njegova divljaka radost pree i na ostale. No, nisu uzvikivali od sree, nisu niti govorili o tome: ostali su sjediti i utjeti, naslaujui se tim trenutkom u kojem se zavravala jedna stranica povijesti. Nakon nekoliko sekunda, Roelf prvi progovori: Ti si ranjen. Dok je jedan stormjagter iziao da bi odvezao automobil, Roelf pomogne Manfredu da skine radno odijelo. Vie nije teklo puno krvi, ali meso oko rane bilo je naduto i smrskano. Ulazna rupa bila je mala crna rupica iz koje je izlazila ruiasta tekuina, gotovo prozirna. Roelf dezinficira ranu i previje je zavojima. Budui da Manfred gotovo vie nije mogao pomicati lijevu ruku, Roelf se pobrine i odree mu bradu.

Bez nje, Manfred je izgledao puno mlai: bio je lijep i uredan, ali blijed i slab zbog gubitka krvi i otvorene rane. Pomognu mu da stavi na sebe drugo radno odijelo, isto, i ljem loaa. Vidjet emo se ubrzo, ree mu Roelf. Ponosan sam to sam ti prijatelj. Od sada na dalje tvoje postojanje e biti puno slave. Strojovoa im se priblii. Moramo otii, ree. Roelf i Manfred se rukuju, a potom Manfred ode sa strojovoom iz zajednike dvorane prema lokomotivi koja je u daljini ekala. Policija je zaustavljala sve vlakove koji su se kretali prema sjeveru u postaji VVorcester. Otvarali su i pregledavali sve vagone: jedan agent se penjao na lokomotivu. Provjerio je i nju. to se dogada?, zapita strojovoa. Dogodilo se ubojstvo. Ubili su neku vanu osobu na Tafelbergu. Imamo opis ubojice: na svim cestama ima policije, a mi provjeravamo vlakove, brodove i avione. Koga su ubili?, zapita Manfred, a agent slegne ramenima. Ne znam, prijatelju, ali sudei po zbrci i panici mora da je bio jako vaan tip. Spusti se iz lokomotive. Nekoliko minuta kasnije znak postane zelen i vlak izie iz postaje krenuvi prema sjeveru. Stigavi u Bloemfontein Manfredovo rame bilo je sasvim naduto poput dinje, a bol je bila neizdriva. Sjedio je u kutu kabine, stenjui tiho i cvokoui zubima, na rubu nesvijesti. Roelf je ve nazvao i ve su ga ekali prijatelji koji su ga trebali kriomice izvesti iz postaje. Kamo emo? K lijeniku, odgovore mu. Stvarnost se pretvori u mrak i bol. Osjeti odvratan smrad kloroforma, i kad je doao k sebi, nalazio se u krevetu u sobi, koja nije gotovo imala nikakvog namjetaja. Rame je bilo svjee previjeno, i usprkos munini osjeao se u formi. Pored prozora sjedio je neki mukarac, i im opazi da se Manfred probudio, priblii mu se. Kako se osjeate? i I Ne ba loe. Dolo je do pobune? Jesu li nai na vlasti? hi; ovjek ga pogleda na udnovat nain. Zar ne znate?, zapita ga. Znam samo da smo uspjeli..., zapone Manfred, ali ve mu je ovjek pokazivao novine. Proita golemi naslov na prvoj stranici: Barbarski atentat na Tafelbergu - Teroristi ubili poznatog povjesniara - Smith stavlja izvan zakona Ossewa Brandwag i potpisuje esto naloga za uhienje. Manfred se zagleda u njega ne shvaajui neko vrijeme i ovjek mu ree: Ubili ste krivu osobu. Sada Smith ima izliku koju je traio: svi nai vode ve su uhieni, a i vas trae. Pregledavaju zemlju uzdu i poprijeko, ne moete ostati ovdje, policija moe stii svakog trenutka. Manfred je morao otii i napustiti grad na krovu kamiona, ispod smrdljive koe. Ossewa Barndwagje desetkovan uhienjima, a lanovi koji su ostajali na slobodi bili su prestraeni i

potreseni. Nisu mislili ni na to drugo nego da se spase. Nitko ga nije htio. Plan nije predviao ubojstvo druge osobe, ve samo prvog ministra, i brz dravni udar koji bi pobuna podrala. Nakon toga Manfred se trebao uzdii poput nacionalnog junaka i bio bi glavni pristaa nove republike. Umjesto toga, sada je bio bjegunac, slab i u groznici, s tjeralicom od pedeset tisua funta koja mu je visjela oko vrata. Nitko nije htio imati posla s njim: bio je previe opasan, i svi su ga se oslobaali im bi smogli naina da to uine i natovarili ga na grbau nekome drugom. U popisima uhienih, pritvorenih nakon dravnog naloga za uhienje, koje su novine dale u javnost, bilo je puno osoba koje je poznavao. Proita i Roelfovo ime, i ime njegova strica Trompa Biermana. Zapita se kako e sada ivjeti arah i teta Trudi, i djevojke; ali, vie nije uspijevao misliti ili usredotoiti se na neto, jer ga je oaj paralizirao. Upozna strah ranjene i proganjane ivotinje. Trebalo mu je osam dana da stigne do Johannesburga. Nije svjesno izabrao Witwatersrand kao sklonite, uinile su to prilike, i brzina onih koji su mu pomagali, i tjerali ga prema tom dijelu zemlje. U vlaku, kamionu, i kasnije, nakon to su mu se snage polako poinjale vraati, pjeice, uspije stii do grada. Imao je adresu, posljednju vezu s bratstvom, i ode tramvajem, promatrajui brojeve kua u prolazu. Njegov je broj bio 36. Bio je dio polukruga kua neto udaljenih od ostalih. Ustane i spremi se za izlazak, kad ispred kue opazi plavu odoru policajca. Zatim se vrati ponovno na sjedalo i spusti se tek na posljednjoj stanici. Tu ode u maleni grki kafi s druge strane ceste. Narui kavu, plativi je posljednjim noviima koji su mu ostali u depu i polako je pone ispijati, pokuavajui razmisliti o svemu. U posljednjih tjedan dana izbjegao je stotine policijskih automobila, ali osjeao je da je njegovoj srei doao kraj. Nije bilo vie mjesta gdje se mogao sakriti: sljedea etapa bit e vjeala. Pogleda kroz prljav i mastan izlog kafia i opazi natpis na cestovnom znaku. Neto se u njemu probudi, njegovo sjeanje, zatim odjednom osjeti kako mu raste moral i osjeti traak nade. Izie iz kafia i krene cestom ijeg se imena sjetio. etvrt je bila sve gora, na svakom koraku, pretvorivi se u grad baraka gdje se nisu mogla vidjeti bijela lica. S prozora gostionica ili smrdljivih ulica, promatrala su ga bezizraajna crna lica, kao to je to bilo karakteristino za Afriku. Pronae ono to je traio. Radilo se o trgovini koja prodaje sve. Bila je prepuna crncima, veselim i bunim, sa enama koje su drale djecu na leima: svi su se cjenkali s velikim arom za eer, sapun, petrolej i sol. Ali, buka se smanji i pretvori se gotovo u tiinu kad je bijelac

uao u prostoriju. Svi se odmaknu ne pogledavi ga u oi. Vlasnik je bio stari Zulu sijede brade. Prestane posluivati jednog kupca i krene prema Manfredu, naginjui glavu da bi uo njegove elje. Dodi sa mnom, nkosv, ree mu i povede ga u stranji dio trgovine. Morat e saekati, ree, moda i dugo vremena, i ostavi ga samog. Manfred sjedne na hrpu vrea eera. Bio je gladan, umoran i rame ga je ponovno poelo boljeti. Zaspe i probudi ga ruka na ramenu i glas koji mu je govorio u uho. Kako si me uspio pronai? Manfred se pokua ponovno ustati. Rekao mi je otac, odgovori mu. Bok, Swart Hendrick. Koliko je godina prolo, maleni Manie. Golemi Ovambo mu se osmjehne otkrivajui zube koji su mu nedostajali; glava puna oiljaka, bila je crna i sjajna poput topovske granate. Puno godina, ali nikada nisam sumnjao da emo se ponovno vidjeti. Ni jednom, u svim tim godinama. Bogovi pustinje su nas povezali zajedno, maleni Manie. Znao sam da e doi. Dvojica mukaraca sjedili su u malenoj sobici u stranjem dijelu kue Swarta Hendricka. Bili su sami: Kua je bila jedna od malobrojnih u kvartu Drakes Farm. Sagraena od opeke, iako dosta grube, kua nije bila via od ostalih. Ve odavna je Swart Hendrick nauio da se ne istie previe zbog policije koja bi mogla primijetiti njegovo bogatstvo. Tu su ene radile i ivale, dok su se djeca igrala i trala uz povike, uvijek oko njih. Swart Hendrick je imao est ena u gradu koje su ivjele zajedno u slozi. Ljubomora zapadnjakih monogamnih ena bila im je sasvim nepoznata. Starije ene aktivno su suraivale u biranju mladih, dok im je presti rastao i njihovim brojem; nisu se ni ljutile kad bi mu slao svojim enama na selo namirnice, niti kad bi Swart Hendrick s vremena na vrijeme odlazio u naselje da bi poveao broj svog potomstva. Sve su se smatrale dijelom iste porodice. Kad su djeca na selu bila dovoljno velika da odu u grad, dolazili bi radi boljeg obrazovanja nalazei puno novih majki koje su se spremno brinule o njima, s istom ljubavlju i disciplinom kao i na selu. U kui su pravi ljubimci bila mala djeca. Evo jednog kako tri u naruje Svvartu Hendricku, koji je sjedio na izrezbarenom stolcu. Iako je bio utonuo u razgovor s Manfredom, pomiluje ga s ljubavlju. Kad je posuda s pivom ostajala prazna, zapljesnuo bi rukama, i jedna od najmlaih ena, najdraesnija Zulu licem oblika punog mjeseca, dolazila bi i donosila mu drugu, pruajui mu je kleei pred njim. Dakle, maleni Manie, razgovarali smo o svemu, rekli to smo si imali za rei, i nalazimo se opet pred istim problemom. Swart Hendrick podigne posudu s pivom i potegne gutljaj.

Pucne usnama i obrie si nadlakticom pjenu s njih, a potom prui posudu Manfredu. Problem je sljedei: na svim postajama i cestama nalaze se policajci koji te trae. Raspisali su tjeralicu i to kakvu tjeralicu, maleni Manie: pedeset tisua funta. Koliko ivotinja ili ena si moe mukarac kupiti s tim novcem? Zastane, ostavivi otvorenim retoriko pitanje, i mudro se zagleda u Manfreda. Pita me da ti pomognem da ostavi Johannesburg i pree rijeku na sjeveru. No, to bi mi uinila policija da me uhvate? Odmah bi me poslali na vjeala zajedno s tobom, ili bi me poslali samo da cijeli ivot razbijam kamenje u zatvorima Ou Baasa i kralja Georgea? Swart Hendrick uzdahne. To je teko pitanje, mali Manie. Moe li mi ti odgovoriti? Bio si mi poput oca, Hennie, ree mirno Manfred. Ostavlja li otac svoje dijete hijenama ili pticama grabljivicama? Ako sam tvoj otac, maleni Manie, reci mi, zato je tvoje lice bijelo, a moje crno?, osmjehne mu se Hendrick. Nema dugova izmeu tebe i mene, svi su podmireni ve due vrijeme. Ti i moj otac bili ste braa. Koliko je ljeta prolo od tada, naglasi Hendrick, tuno prodrmavi glavom. A sada se svijet i oni koji u njemu ive sasvim promijenio. Ima neega to se nikada ne mijenja i uvijek ostaje jednako nakon svih godina, Hennie. A to je to, djetece s bijelim licem koje govori da sam mu ja otac? Dijamanti, crni oe... dijamanti se nikada ne mijenjaju. Hendrick se sloi. Dakle, govorimo o dijamantima. Puno dijamanata, naglasi Manfred. Vrea puna dijamanata sakrivenih na kraju svijeta, na mjestu koje samo ti i ja poznajemo. Rizik je golem, ree Hendrick svome bratu. Sumnja krui u mojim mislima poput lava koji prodire ljude u umici. Moda su dijamanti zaista tamo gdje on kae da jesu, ali lav sumnje ostaje u zasjedi u meni. Otac je bio tvrd, beskrupulozan ovjek: a imam osjeaj da je i sin postao poput njega. Govori o prijateljstvu, ali ne osjeam vie toplinu u njemu. Moses Gama se zagledao u vatru: njegove oi bile su tmurne i neprobojne: Pokuao je ubiti Smitha, razmisli glasno. On je tvrd Boer poput onih iz prolosti, onih koji su unitili na narod na Krvavoj rijeci, i oteli mo velikim vodama. Ovoga puta su poraeni, kao 1914. ali nisu uniteni. Ponovno e se boriti, ti tvrdi Boeri, kad bude zavrio rat bijelaca preko oceana. Tada e se spustiti na bojno polje protiv Smitha i njegove stranke. Tako to ini bijelac; prouio sam njihovu povijest: kad se vrati mir, esto ponovno izbija rat. Osjeam da e nakon sljedee borbe bijelci sami svrgnuti Smitha s vlasti, a tvrdi Boeri e izvui deblji

kraj, a ovaj mladi bijelac je jedan od njih. U pravu si, brate, sloi se Hendrick, nisam uspijevao vidjeti tako dobro u budunost: on je neprijatelj naeg naroda. Ako on i oni poput njega dou na vlast, upoznat emo najgore ropstvo. Bolje je da ga predamo osobama koje ga trae. Moses Gama podigne plemenitu glavu i pogleda starijeg brata ravno u oi iznad naoala. Loa strana mase jest da ne vide prostrani obzor: ne vide dalje od vlastitog trbuha i kurca, ree Moses. Ti si pokazao istu slabost. Zato se, brate, ne pokua uzdii od te niskosti? Zato ne pogleda u budunost? Ne shvaam. Najvea opasnost naeg naroda jest strpljivost i pasivnost. Mi smo veliko stado u rukama lukavog pastira. Dre nas mirne vladajui despotski nad nama, a najvei dio nas ne poznaje nita bolje, i zadovoljan je onime to ima. Ali, pastir nas muze, i prodire po njegovoj elji. On je na neprijatelj, jer je ropstvo u kojem nas dri toliko naporno da je nemogue navesti stado na pobunu. Ako je na neprijatelj taj pastir, to rei za one koje si nazvao tvrdim Boerima? Hendrick je bio u nedoumici. Nisu li oni jo gori neprijatelji? Sloboda naeg naroda zapravo ovisi o njima. Oni su ljudi koji ne poznaju pretvaranja. Osmijeh i ljubazna rije koje prekrivaju brutalnost nisu im u krvi. To su ljudi puni bijesa, mrnje i straha. Mrze domorodce i idove, mrze Engleze, ali najvie mrze i boje se crnakih plemena, jer nas je mnogo, a njih malo. Mrze nas i boje nas se, jer su nam ukrali to je s pravom bilo nae. I nee biti u stanju maskirati tu mrnju. Kad budu doli na vlast, nauit e na narod to znai ropstvo. Njihovim ropstvom preobrazit e plemena iz stada u divljake bivole koji se ne zaustavljaju ni pred im. Moramo moliti da se taj tvoj mladi bijelac doepa vlasti i da njegovi stavovi pobijede. O tome ovisi budunost naeg naroda. Hendrick je dugo gledao u vatru, a potom podigne elavu glavu i pogleda zbunjeno u brata. Ponekad mislim, o sine moga oca, da si najmudriji u cijelom naem plemenu. Swart Hendrick pozove sangomu, ovjeka vraa u plemenu. Ovaj priredi toplu mast i uasno smrdljivu za Manfredovo rame, koje u deset dana u potpunosti ozdravi. Tako je ponovno bio u stanju kretati se. Taj isti sangoma priredi biljnu tinkturu za Manfredovu kou koja pocrni poput plemena na sjeveru. ute oi nisu predstavljale nikakav problem, jer su meu rudarima koji su se vraali iz rudnika sunane naoale predstavljale statussimbol, zajedno sa ljemovima iz VVanele koje su mogli ponijeti sa sobom nakon isteka ugovora i koje su neki od njih stalno drali na glavi, od planina do ekvatorijalnih uma.

Dokumente potrebne za putovanje koji su sluili Manfredu ispisao je jedan od Bivola, zaposlen u uredu za plae ERPMa, i bili su dakle originali. Kad se popeo na vlak za Wenelu, na sebi je imao naoale za sunce, i kou iste boje kao i ostale osobe koje su ga okruivale. Bili su to svi Hendrickovi Bivoli, koji su pazili da ostane uvijek u sredini. Bilo mu je udno, ali i utjeno, da ga kontrolori bijelci nisu ni gledali. Budui da je bio crnac, njihov pogled je klizio ne dodirujui ga. Manfred i Hendrick sidu s vlaka u Okahandji i zajedno sa skupinom drugih radnika udu u autobus koji ih je trebao povesti do Hendrickova naselja. Dva dana kasnije ponovno su krenuli na put, sada pjeice, prema sjeverozapadnim pustim krajevima. Prethodno godinje doba dobro je namoilo tlo, i pronali su vodu u nekoliko bara u Okavangou. Nakon dva tjedna pjeaenja opaze na obzoru red kopjea u fatamorgani poput karavane deva na moru. Kreui se prema uzvisinama Manfred shvati koliko mu je nepoznata pustinja. Hendrick i njegov otac bili su dio nje, ali Manfred je od samog poetka ivio uvijek na selu ili u gradu. Nikada ne bi mogao pronai mjesto bez Hendrickove pomoi, tovie, nikada ne bi uspio preivjeti vie od nekoliko dana na tom tekom tlu bez velikog Ovamboa. Kopje prema kojem Hendrick povede Manfreda izgledao je jednak kao i svi drugi. Tek kad se uspnu strmim obroncima zapone se prisjeati. Manfred je gotovo mogao ponovno vidjeti oeve crte lica izmuene groznicom, i ponovno osjeti smrad gangrene od koje mu je trulilo meso. Prisjeti se jo jedne nove boli, tekih rijei koje je otac morao izgovoriti da bi ga spasio; ali odmah ih odagna pokuavi izbjei patnju. Ne dvoumei se, ode do usjekline na vrhu breuljka i klekne iznad nje. Osjeti kako mu je srce jae zakucalo kad je, nagnuvi se nad otvorom, opazio da torbe vie nema. Kamo su pak otili, ti dijamanti?, nasmije se cinino Hendrick vidjevi Manfredovo razoaranje. Jesu li ih pojeli akali? Manfred nije mario za njega i iz ruksaka izvue vrsti konop, na iji kraj stavi kuku i spusti je u usjeklinu. Radio je strpljivo, premjetajui se usjeklinom dok je Hendrick, stisnut u malom hladu stijene, promatrao. Ponovno savije kuku koja se deformirala i spusti konop u otvor. Polako je premjetao goredolje konop. Nakon pola sata kuka pronae torbu. Ovoga puta je ne izgubi. Manfred podigne konop centimetar po centimetar, osjeajui da platno grebe o stijenu. Polako se pojavi torba. Zapone je podizati, zadravajui dah posljednja dva metara. im je opazi izvan otvora, trulo platno se raspadne a sjajni dijamanti se raspre po stijeni. Po dogovoru

podijele dijamante u dvije hrpice iste veliine i povuku vlat sijena kako bi se odluili tko e prvi birati. Pobijedi Hendrick i izabere. Manfred poloi svoju hrpu u torbu za duhan koju je kupio upravo radi toga. Bio si u pravu, maleni Manie, prizna Hendrick. Pogrijeio sam to sam sumnjao u tebe. Veer kasnije stignu do rijeke spavajui rame uz rame pored vatre. Sljedee jutro pokupe stvari i pogledaju se u oi. Zbogom, Hennie. Moda e se nai putovi ponovno sresti. Ve sam ti rekao da su nai bogovi pustinje vezali nas dvojicu zajedno. Vidjet emo se ponovno, siguran sam. A ja se nadam. Oni e odluiti hoemo li se sresti kao otac i sin, kao braa, ili kao smrtni neprijatelji, ree Hendrickm, stavivi si zaveljaj na rame. Ne okrenuvi se, udalji se prema jugu, prema pustinji. Manfred ga je promatrao sve dok nije sasvim nestao. Zatim se okrene i krene slijedei rijeku, prema sjeveroistoku. Te veeri stigne u naselje: dva mladia ga prevezu preko rijeke na portugalsku stranu i pozvoni na vrata njemakog konzulata. ekao je tri tjedna u Luandi na zapovijedi Abwehra iz Berlina. Polako shvati da je kanjenje namjerno: nije uspio u zadatku koji su mu povjerili, a u nacistikoj Njemakoj neuspjeh je bio neoprostiv. Proda jedan od dijamanata manjih dimenzija za samo mali djeli prave vrijednosti i saeka odgovor. Svakog jutra odlazio je u njemaki konzulat gdje ga je vojni atae pozdravljao ne skrivajui prijezir. Jo uvijek nema zapovijedi za vas, Herr de La Rey. Morate se strpiti. Manfred je dane provodio u kafiima, a noi u sobama pansiona razmiljajui o svim pojedinostima njegova neuspjeha, na ujaka Trompa, i na Roelfa u koncentracijskom logoru, na Heidi i dijete u Berlinu. Na kraju su zapovijedi ipak stigle. Dali su mu njemaku diplomatsku putovnicu i on se ukrca na brod, portugalski trgovaki brod koji je plovio do Kanarskih otoka. Od tamo avionom stigne do Lisabona. Tu se susreo s istim prijezirom. Rekli su mu da se snae za smjetaj i da saeka na zapovijedi koje nikako da stignu. Napie nekoliko osobnih pisama kapetanu Boldtu i Heidi. Iako je atae u konzulatu rekao da moe nastaviti put s diplomatskom putovnicom, nije dobivao nikakav odgovor. Ponovno je prodao mali dijamant i zakupio lijepi stan na rivi rijeke Tago, provodei duge dane, itajui, piui i uei. Zapone raditi na dva istovremena knjievna projekta, povijesti politike June Afrike i autobiografiji, obje za sebe, a nikako za javnost. Nauio je portugalski, uzevi sate kod jednog portugalskog uitelja u mirovini koji je stanovao u istoj zgradi. Nastavio je s treninzima kao kad je bio profesionalni

boksa, i ubrzo upozna sve knjiare grada gdje je kupovao knjige iz podruja prava koje je uspio nabaviti na engleskom jeziku, njemakom ili portugalskom i uio je. Ali, jo uvijek mu je ostajalo dovoljno slobodnog vremena te je udio da i sam sudjeluje u ratu koji je bjesnio cijelim svijetom. Rat krene loim putem za sile osovine. Sjedinjene Drave ule su u rat i zapoele bombardirati njemake gradove. Manfred proita o uasnom bombardiranju Koelna i po stoti put napie Heidi pismo. Tri tjedana kasnije, u povodu uobiajenog posjeta njemakom konzulatu, vojni atae mu prui pismo. Pun sree, prepozna Heidin rukopis. Pisala mu je da nije od njega primila ni jedno pismo 1 da je mislila da je mrtav. udila se i osjeala je olakanje to je zdrav i uz pismo poslala mu i fotografiju malog Lothara i nje. Opazi da se malo udebljala, ali njena ljepota se jo vie poveala od posljednjeg puta kad ju je vidio. U neto vie od tri godine njegov se sin preobrazio u ivahnog dekia, koji je po svemu sudei trebao postati snaan i lijep. Fotografija, u crnobijelom, nije pokazivala boju njegovih oiju. Manfred je udio od elje da ih ponovno vidi oboje. Napie Heidi dugako i strastveno pismo, u kojem joj je objanjavao njegovo stanje i ohrabrivao ju da uini sve da si pribavi putovnicu i doe zajedno s djetetom u Lisabon. Izmeu redaka napie joj da je u stanju i uzdravati ih i da ih je htio ukljuiti u svoje budue planove. Heidi de La Rey leala je budna oslukujui bombardere. Ve su tri noi letjeli nad gradom. Centar grada bio je sasvim razruen, postaja, kazalite... uniteni, a po informacijama koje su joj bile dostupne, u ministarstvu za propagandu ula je o saveznikim pobjedama u Francuskoj i Rusiji. Znala je za tristo tisua njemakih vojnika koje su Rusi zarobili. Pored nje spavao je mrmljajui u snu i neprestano se okreui kapetan Sigmund Boldt koji joj je smetao vie od amerikih bombardera. Imao je dobrih razloga za zabrinutost, pomisli. Svi su bili zabrinuti nakon neuspjelog atentata na Fuehrera. Vidjela je film o kanjavanju izdajica, sve detalje uasne agonije objeenih tijela na mesarskim kukama: jedan od njih bio je general Zoller. Sigmund Boldt nije sudjelovao u zavjeri, ona je bila sigurna, ali budui da je bio veliki prijatelj nekih urotnika, riskirao je dosta. Heidi je bila njegova ljubavnica gotovo godinu dana, ali ve je zapoela opaati znakove umaranja u njemu. Znala je da su dani njene moi i utjecaja odbrojeni. Ubrzo e ponovno ostati sama, bez posebnih namirnica za sebe i za malog Lothara. Osluhne bombardere. Napad je bio gotov i tutanj motora se udalji te se pretvori u zujenje komaraca. U tiini koja

je uslijedila pomisli na Manfreda i na pisma koja joj je napisao i na koje nikada nije odgovorila. Bio je u Lisabonu, a u Portugalu nije bilo bombardera. Ujutro za dorukom povede razgovor sa Sigmundom. Mislim prije svega na malog Lothara, objasni mu i opazi malo olakanje u kapetanovu izrazu. Moda je ve mislio kako e se otarasiti nje bez velikih napora. Tog poslijepodneva napie Manfredu pismo i poalje ga na njemaki konzulat u Lisabonu, poslavi mu njenu sliku s djetetom. Kapetan Boldt je brzo djelovao. U ministarstvu je jo uvijek imao dovoljno utjecaja i pribavio joj je dokumente potrebne za putovanje u roku od tjedan dana, te ju otprati do Tempelhofa s crnim Mercedesom. Pred avionom poljubi ju pri rastanku. Tri dana kasnije Sigmund Boldt je uhien u svojoj kui u Gruenewaldu. Tjedan dana kasnije je umro, bunei se da je neduan, tijekom ispitivanja Gestapoa. Maleni Lothar de La Rey prvi put opazi Afriku s palube portugalskog broda koji je ulazio u luku Table Bay. Nalazio se izmeu majke i oca, drei ga za ruku, i uzbueno je vikao na zvukove sirene kojom su drugi brodovi pozdravljali ulazak njihova broda u luku. Rat je bio zavren ve dvije godine, ali Manfred je poduzeo sve mjere opreza prije nego to je svoju porodicu poveo u Afriku. Prije svega pisao je ujaku Trompu, koji je iziao iz koncentracijskog logora nakon rata, saznavi od njega sve porodine i politike novosti. Teta Trudi je bila dobro i dvije djevojke su se udale. I Roelfa su oslobodili zajedno s ujakom Trompom, te se vratio na posao na sveuilitu. On i arah bili su sretni i zadovoljni: jo jedno dijete trebalo se roditi do kraja godine. I to se tie politikog ivota, stvari su krenule na bolje. Iako je OB i ostale organizacije rasputen, njihovi lanovi su se upisali u stranku doktora Daniela Malana, uvrstivi je i pomladivi. Jedinstvo Afrikanera nikada nije bilo tako vrsto. Profilirala se reakcija protiv Smitha i Ujedinjene stranke. Mnogima je izgledalo da je prvi ministar vie gledao na interese britanskog Commomvealtha, nego na interese June Afrike. Osim toga, Smith je poinio politiku greku pozvavi englesku kraljevsku obitelj da posjeti zemlju. Njihov posjet je jo vie polarizirao neslaganje izmeu anglofonaca i Afrikanera. ak i mnogi pristae Smitha nali su se uvrijeeni zbog tog posjeta. Doktor Hendrick Frensch Verwoerd koji je ostavio katedru u Stellenboschu i postao izdava Vaderlanda, posvetio je posjetu kraljevske obitelji maleni lanak na kraju novina u kojem je upozoravao graane da e zbog posjeta stranih gostiju moda biti blokiran promet u gradu. Prilikom kraljevskog govora u junoafrikom

parlamentu doktor Malan i svi njegovi pristae nacionalisti namjerno su iz protesta napustili dvoranu. Ujak Tromp je ovim rijeima zavravao svoje pismo: Budui da smo izili iz oluje, osnaeni i ii kao narod i odluniji nego ikad, oekuju nas veliki dani, Manie. Vrati se kui. Potreban si nam. No, usprkos tome, Manfred se nije odmah pokrenuo. Najprije je napisao pismo ujaku Trompu, upitavi ga prikrivenim rijeima za Bijeli ma koji je ostavio za sobom. Nakon nekog vremena dobio je njegovo uvjerenje da nitko nita nije znao o tom mau. Diskretno se raspitujui o tome medu prijateljima, nitko vie nije postavljao pitanja o tome, i to je najvanije, nitko nije znao tko je to. Moda je tajna nestala zauvijek. Ostavivi Lisabon, Heidi i djeaia, Manfred vlakom ode do Zuericha gdje je prodao ostatak dijamanata. Cijene su bile visoke radi poslijeratne euforije, i mogao je ostaviti dvjesto tisua funta na tajnom bankovnom raunu u vicarskoj. Porodica se iskrca u Cape Townu ne privukavi panju, iako je Manfred, kao olimpijska zlatna medalja, ako je to htio, mogao biti doekan na sveani nain. Smireno posjeti stare prijatelje, stare lanove OBa i politike saveznike, uvjerivi se da nema loih iznenaenja za njega prije nego to je dao intervju za Burgera. Ispria novinaru da je vrijeme rata proveo u Portugalu, neutralnoj zemlji, budui da je odbio boriti se i za jednu i za drugu stranu, no, sada se vratio u domovinu s namjerom da dade svoj doprinos sudbini zemlje, pokuavi ostvariti snove svakog Afrikanera: stvaranje slobodne junoafrike republike od svih stranaca. Rekao je sve tono to je imao za rei, i bio je olimpijski prvak u zemlji gdje su se sportski rezultati nadasve cijenili. Bio je lijepa izgleda, pametan i poboan: imao je privlanu enu i lijepo dijete. Imao je prijatelje na vanim poloajima i svakodnevno je sebi stvarao nove. Otkupi dio ve uglednoga zajednikoga odvjetnikog ureda u Stellenboschu. Stariji lanovi bili su odvjetnik Van Schoor, jako aktivan na politikom planu i pripadnik Nacionalistike stranke. On uvede Manfreda u stranku. Manfred se baci na posao u odvjetnikom uredu, ne zanemarivi ni stranku i upotrijebivi svu inteligenciju i odlunost. Pokazao je velike kvalitete u organizaciji poslova i sposobnosti sakupljanja velikih svota novca i na kraju 1947. postane lan Broederbonda. Broederbond, ili Bratstvo, bilo je tajno drutvo Afrikanera. Nije bilo nasljednik OBa, zapravo, katkad je bilo ak i otar konkurent: prednost je davalo konkretnim stvarima, prezirui parade, baklje i koreografiju. Broederbond je radio diskretno, preko sastanaka malenih skupina u

kuama i uredima monih osoba. lanovi su bili samo najpametniji i najbolji ljudi. Elita Afrikanera. Kao i raspadnuti OB, drutvo je bilo takoer tajno. Za razliku od OBa trailo se od lanova puno vie od same afrikanerske pripadnosti. Svaki lan morao je biti i voda, sa svojom pratnjom, barem moguom. Manfred je odmah izvukao korist od lanstva. Kad je zapoela predizborna kampanja 1948. Manfred de La Rey postao je slubeni kandidat nacionalista u dosta nesigurnoj izbornoj jedinici Hottentots Holland. Dvije godine prije toga, na parcijalnim izborima, Smithova Ujedinjena stranka pobijedila je u osobi mladoga ratnog heroja, pripadnika bogate porodice engleskog podrijetla. Bio je to Shasa Courtenev, kojeg je morao pobijediti. Manfredu de La Reyju ponudili su manje nesigurnu izbornu jedinicu, ali namjerno je izabrao Hottentots Holland. Htio se ponovno nai pred Shasom Courtenevjem. Savreno se sjeao njihovog susreta na ribarskom molu u Walvis Bayju. Od tada njihove su sudbine izgledale povezane, na sasvim kompleksan nain, i Manfred je osjeao da se mora suoiti sa svojim protivnikom licem u lice i konano zavriti s njim. Da bi bolje upoznao svog politikog protivnika, Manfred zapone istragu o porodici Courtenev, pogotovo o Shasi i njegovoj majci Centaine de Thiry Courtenev. Gotovo odmah otkrije da je bilo nejasnoa u njenoj prolosti, koje su postajale sve vee, umjesto da se razbistre, to je vie istraivao. Stoga zaposli privatnog detektiva u Parizu, koji je trebao saznati sve o Cenatineinoj porodici. Posjeujui neprekidno oca, jednom mjeseno, u zatvoru u Pretoriji, spomene ime Courtenev i zamoli krhkog starca da mu otkrije sve to je znao. Na poetku predizborne kampanje Manfred se osjeao sigurnim. Imao je asa u rukavu, francuska istraga urodila je plodom; baci se na posao sa zadovoljstvom i odlunou. Centaine de Thiry Courtenev, na vrhu Tafelberga odvoji se od ostatka drutva. Od dana Sir Garrvjevog ubojstva planina ju je rastuivala uvijek, ak i kad bi je promatrala kroz prozor radne sobe u Weltevredenu. Bio je to prvi put to se vraala od onog traginog dana i samo stoga to nije mogla odbiti Blaineov poziv. Osim toga, govorila je samoj sebi, dovoljno sam snob i drago mi je to u upoznati englesku kraljevsku obitelj. Ou Baasje razgovarao s kraljem Georgeom, pokazujui mu razliitost krajolika tapom za etnju. Bio je odjeven kao i obino kad je odlazio u etnju, a Centaine osjeti bol opazivi njegovu slinost sa Sirom Garrvjem. Okrene se na drugu stranu. Blaine je bio u maloj skupini koja je okruivala princeze. Prepriavao je priu koja je

nasmijala Margaret Rose. Kako je draesna, pomisli Centaine. Koji temperament! Prava je engleska rua. Princeza se obrati mladiu koji ih je slijedio. Centaine ih je upoznala neposredno prije: bio je vojni pilot, kao i Shasa, lijep mukarac s njenim crtama lica. Opazi tajni pogled koji su si dvoje izmijenili i shvati da su bili zaljubljeni. Odmah zatim vrati joj se loe raspoloenje. Mislei na dvoje zaljubljenih, pogleda Blainea. On to ne opazi. Bio je oputen i armantan, ali njegova kosa ve je imala podosta sijedih vlasi. Na preplanulom licu ve je imao duboke bore oko oiju, usta i velikoga orlovskog nosa. Jo je uvijek bio njen dragi, stari lav: tijelo jo uvijek miiavo, bez trbuha: ali ve je bio na pragu starosti i to se vidjelo. O, Boe mili, pomisli. I ja u za nekoliko mjeseci imati etrdeset i osam godina. Podigne ruku i dodirne si glavu. I u njoj je bilo malo sijedih vlasi, ali tako spretno obojenih da je izgledalo kao da je to afriko sunce koje stvara taj efekt. No, kad je bila sama, zrcalo joj je jasno govorilo teku istinu koju je pokuala ublaiti kremama, minkom i puderom. Koliko nam vremena preostaje, ljubavi moja?, zapita se u sebi, tuna. Juer smo bili mladi i besmrtni, ali danas jasno vidim da sve stvari imaju svoj kraj. Upravo u tom trenutku Blaine je potrai pogledom. Opazi njen izraz lica i natmuri se. Pozdravi se s ostalima i krene joj u susret. Zato si tako ozbiljna, a dan je tako lijep i svean?, zapita ju uz osmijeh. Mislila sam da si zaista besramnik, Blaine Malcomess, odgovori mu i njegov osmijeh nestane. to je, Centaine? Ima zaista puno hrabrosti kad vodi svoju ljubavnicu pred kraljevsku obitelj, proape. Mora da je to uasan prekraj, i stoga bi zavrijedio da ti odrube glavu u londonskom Toweru. On je pogleda na trenutak, a potom se opet zapone osmjehivati radou djeaka. Draga moja gospodo, valjda postoji nain da izbjegnemo toj uasnoj sudbini. A to biste rekli da ja izmijenim va poloaj i umjesto konkubine postanete mojom enom? Nasmije se. Centaine je to jako rijetko inila, ali katkad je Blaine bio zaista predivan. Koje izvanredno mjesto i koje izvanredno vrijeme za branu ponudu. A jo izvanrednije mi se ini prihvatiti je. to misli to bi rekao kraljevski par da te sada poljubim ovdje? Nagne se prema njoj, a ona korakne unatrag. Ludae! Priekaj dok budemo kod kue, zaprijeti mu, i vidjet e. Uze ju pod ruku i pridrue se ostalima. Weltevreden je jedna od najljepih kua na Rtu, sloi se Blaine, ali ne pripada mi, a ja elim povesti moju enu u moj dom. Ne moemo stanovati u Newlandu, izjavi Centaine dok je Isabellin duh prolazio pred njenim

oima. to kae na brvnaru?, osmjehne joj se on da bi odagnao sjeanje na Isabellu. Imamo predivan veliki krevet, to nam jo treba? Zadrat emo je, sloi se ona, i s vremena na vrijeme odlaziti. Tajni vikendi, uh! Zna da si pomalo vulgaran? Pa, gdje emo stanovati? Pronai emo novo mjesto, nae i posebno. I pronali su ga. Radilo se o nekoliko hektara planine, plae i obale, s predivnim pogledom na uvalu Hout i zeleni i hladni Atlantik. Kua je graena u viktorijanskom stilu, dao ju je sagraditi poetkom stoljea vlasnik rudnika u Witwatersrandu; no, trebalo ju je sanirati, i Centaine se odmah baci na posao. No, zadri ime imanja, Rhodes Hill. Za nju je bilo najvanije to to se nalazila na dvadeset minuta udaljenosti od vinograda u VVeltevredenu. Shasa je postao predsjednik kompanije Courtenev nakon rata, iako je Centaine i dalje bila lan savjeta i nikada nije izostajala sa sastanaka. Sada su se Shasa i Tara preselili u veliki dvorac u VVeltevredenu, koji je Centaine ostavila prazan, ali Centaine im je odlazila u posjet svake nedjelje, ak i ee. Kad opazi da je Tara mijenjala sav namjetaj i vrt, osjeti bol, ali uspije odutjeti. esto, tih dana, pomisli na stari par Bumana koji su ju spasili od mora i pustinje, i na pjesmu koju je Owa pjevao Shasi dok je bio beba: Njegove e strjelice letjeti do zvijezda I kada ljudi budu izrekli njegovo ime ut e se nadaleko I pronai e dobru vodu, Ma kamo god otiao, pronai e dobru vodu. Iako nije nikada u potpunosti razumjela Bumane, shvati da je taj blagoslov Owa urodio plodom. Uz njen strog odgoj Shasa je stigao do dobre vode njegova ivota. Postupno, uz Davidovu pomo u Windhoeku, Shasa je uspio u kompaniju uvesti nov mladenaki duh, snagu i pustolovinu. Iako su stari lavovi Abe Abrahams i Twentyman Jones brundali, a Centaine s vremena na vrijeme primorana stati na njihovu stranu i natjerati na glasovanje o najudnovatijim planovima i punim rizika koje je Shasa predstavljao drutvu, kompanija se sve vie irila i jaala. ak i doktor TwentymanJones, taj pesimist po prirodi, promrmlja: Mladi ima glavu na ramenima. Potom, pogoen vlastitim rijeima, doda: Ali, teko je zadrati mu je ondje! Kad je Shasa postao kandidat Ujedinjene stranke za izbornu jedinicu Hottentots Holland, i pobijedio na parcijalnim izborima nacionalistikog kandidata, Centaine se ostvare snovi koje je gajila za njega. Zasigurno e mu ponuditi neko vanije mjesto na sljedeim izborima, moda mjesto tajnika za rudnike i industriju. Moda e kasnije postati ministar, a potom, tko zna... od tih misli zadrhti. Nije bilo prepreka. Njen je sin bio

zaista sretnik. ak je i crni povoj na oku koje je izgubio u ratu jo vie jaalo njegovu osobnost, bio je to i nain da si dobavi simpatije ljudi koji su ga sluali bez potekoa. Bio je bogat, ambiciozan i pametan, a ona i Tara su ga podravale. Sve, je bilo mogue za njega. Zahvaljujui nekoj vrsti dijalektike, Tara Malcomess Courte ney zadrala je svoju drutvenu svijest iako je sada upravljala Weltevredenom poput prave gospode. Tipina je i njena tvrdoglavost da zadri djevojako prezime i nastavi s radom u bolnicama i dobrotvornim organizacijama, kojima je sada davala vee iznose nego to je Shasa htio. S istom strau predavala se majinskim obvezama. Prvo troje djece bili su dekii, sasvim zdravi i ivahni. Po redu roenja Sean, Garrick i Michael. etvrti porod, lak i gladak, bio je njeno remekdjelo, djevojica kojoj da ime Isabella, po majci. Od prvog puta kad ju je uzeo u naruje, Shasa je ostao sasvim opinjen malenom. Do tog trenutka Tarin duh i njena bogata osobnost spasili su Shasu od dosade koji bi inae odmah pristao na pozive drugih ena koje su ga neprekidno salijetale. Centaine, svjesna injenice da je u Shasinim venama tekla vatrena krv De Thirvjevih, ostala je bez rijei kad je Tara zabavljeno odgovorila na jedno od njenih upozorenja: Ali, mama, Shasa uope nije takav. Centaine je dobro znala da je ba bio takav. Mon dieu, zapoeo je sa etrnaest godina. Ali se opusti kad je u njegov ivot ula djevojica u osobi Isabelle de Thiry Malcomess Courtenev. Roenjem djevojice Centaine se osjeala puno sigurnijom. Sada je sjedila ispod hrastova pored polja za polo u Weltevredenu, samo kao gost kue i imanja koji su jo uvijek bili gotovo onakvi kakve ih je ona oblikovala, bila je poasni gost, ali i sretna. Crnkinje babice brinule su se o djeci: Michael je imao tek godinu dana, a Isabellu je majka jo uvijek dojila. Sean je jahao poput vihora poljem za polo. Bio je sa Shasom u sedlu i vikao je od uzbuenja i sree dok je otac tjerao konja u galopu prolazei kroz vrata i zaustavivi se naglo, te ponovno krenuo prema njima. Osjeajui se na sigurnom dok ga je otac zagrlio lijevom rukom, Sean je vikao: Jae, tata, jae! U Centaineinom naruju Garrick je skakutao s nestrpljenjem. Sad je na meni red!, vikao je. Sada je red na meni! Shasa stigne u galopu, i zastavi naglo konja. Dok se Sean drao za sedlo, bunei se, spusti ga bez milosti na tlo i dohvati drugog sina te krene u galop s njime. Bila je to igra koju su oboavali: umorili su dva konja, a potom otili na ruak. Zauje se motor koji se sputao iz smjera dvorca i Centaine uz otkucaj srca prepozna Blaineov Bentlev. Odmah doe

k sebi i krene mu u susret, ali kad opazi njegov izraz lica, pouri se k njemu. to je, Blaine?, zapita ga i prui mu obraz na poljubac. Neto nije u redu? Ne, nita, uvjeri je on. Nacionalisti su proglasili popis njihovih kandidata za izborne jedinice na Rtu, to je sve. Tko je tvoj izravni protivnik? Sada je naulila ui. Ponovno stari Van Schoor? Ne, draga moja, mlada krv. Jedan za kojeg moda nikada nisi ni ula, David Van Niekerk. A koga su izabrali za Hottentots Holland? Opazi da se dvoumio, ali ona nije poputala: Tko je, Blaine? Uze ju pod ruku i povede ju polako prema stolu za aj gdje se sakupljao ostatak obitelji. ivot je zaista udan, ree. Blaine Malcomess, zapitala sam te i elim toan odgovor, a ne pokoju filozofiju iz kune radinosti. Tko je? f ao mi je, draga, promrmlja sa saaljenjem. 0} Izabrali su kao kandidata Manfreda de La Reyja. Centaine ostane bez rijei. Naglo problijedi. Blaine ju zadri opazivi da se zanjihala. Od poetka rata Centaine nije vie vidjela odbaenog sina, niti je imala vijesti o njemu. Shasa zapone s predizbornom kampanjom sastankom u sjeditu mladih izviaa u Somerset Testu. On i Tara odvezu se automobilom. Bio je lijep gradi na pedeset kilometara od Cape Towna, u podnoju prolaza Lowry medu otrim planinama Hottentots Holland. Tara je insistirala da uzmu stari Packard: nije se osjeala ugodno u Shasinom novom Rollsu. Kako se moe voziti takvim automobilom koji kota koliko je potrebno da nahrani, odjene i obrazuje stotinu djece crnaca od kolijevke pa do groba? Ovoga puta Shasa prepozna praktinu mudrost da ne pokazuje svojim biraima bogatstvo koje posjeduje. Tara je bila idealan savjetnik, nasmije se Shasa. Ambiciozni politiar nije mogao nai bolju enu: majku etvero djece, koja je uvijek govorila bez dlake na jeziku, koja je imala jasne stavove i osjeaj za predrasude i reakcije na njih. Bila je i prelijepa, s tom predivnom riom kosom i osmijehom koji bi obasjao i najdosadniji sastanak politiara. Usprkos etvero djece u neto vie od etiri godine, jo uvijek je imala predivno tijelo: tanak struk i lijepe bokove: samo grudi su postale malo vee. Ima takve grudi da Jane Russell moe nestati, pomisli, nasmijavi se glasno, a ona ga pogleda. Prepoznajem ga: to je tvoj smijeh svinje. Nemoj mi rei na to misli, da ujem radije tvoj govor. On joj prenese govor, a ona mu je davala male savjete: Tu bih stala; tu mora izgledati ponosan i odluan; ispustila bih ovaj dio u kojem spominje carstvo, nije u modi. Tara je jo uvijek brzo vozila automobil i stoga im nije bilo potrebno puno vremena do sjedita izviaa. Na ulazu dvorane nalazili su

se plakati sa Shasinim slikama. Bilo je prepuno ljudi. Sva mjesta bila su zauzeta, a nekoliko desetaka mladih stajalo je na nogama. Izgledali su poput studenata, i Shasa se zapita imaju li dob za glasovanje. Zatim Shasa ustane, visok i elegantan u plavom odijelu, ne previe novom, ali modernom, s lijepom bijelom kouljom samo su neotesanci nosili arene koulje - i s kravatom pilota da bi sve podsjetio na ratne operacije. Crni povoj je naglaavao to je rtvovao za domovinu, a njegov otvoreni i armantni osmijeh bljetio je. Dragi prijatelji, zapone i ne uspije nastaviti. Preplave ga zviduci, vika i smijeh. Shasa pokua sve okrenuti na alu, i da znak direktoru orkestra, ali mu osmijeh vrlo brzo postane umjetan, a buka umjesto da se smanji, postajala je sve jaa. Na kraju ipak je zapoeo sa svojim govorom, viui u pokuaju da ga svi uju. Protivnika je bilo oko tristo, i uzvikivali su nacionalistike parole, a neki su imali slike Manfreda de La Reyja. Nakon nekoliko minuta, najstariji, u prvim redovima, osjetivi kako raste tenzija, pozovu ene i zaponu odlaziti kroz sporedna vrata, ostavljajui iza sebe povike i smijeh koji su postajali sve glasniji. Odjednom Tara Malcomess Courtenev skoi na noge pored Shase. Crvena od bijesa s tvrdim sivim oima koje su sijevale poput bajuneta dovikne im: Kakvi ste vi ljudi? Je li ovo pravedno? I nazivate se kranima? Gdje je vaa milost? Dajte mu ansu! Njen je glas dolazio posvuda, a i ljepota takoer. Protivnike zahvati plemika sumnja i dvojica sjednu, smijui se. Buka se zapone smanjivati, ali jedan golemi mukarac crne kose ustane iz redova gledatelja i obrati se ostalima koji su smetali: Hajde, idemo momci, poaljimo ovog gospodiia u Englesku odakle je i doao. Shasa prepozna ovjeka. Bio je predstavnik nacionalista u svojem gradu kojeg je upoznao u olimpijskoj ekipi u Berlinu 1936. Proveo je vei dio rata zatvoren u logoru. Bio je profesor prava na sveuilitu u Srtellenboschu i Shasa mu odgovori na afrikansu: Profesore Standeru, vjerujete li zaista u zakone i slobodu govora? Nije ni dovrio reenicu, a ve opazi prvu baenu stvar. Padne upravo pred Taru i prsne na stolu: bio je to paketi smee boje, koji je sadravao psei izmet. Odmah zatim zaponu bacati trula jaja, povre i voe, toaletni papir i ribu. Iz prvih redova ustanu pristae Ujedinjene stranke i zaponu vikati da bi ponovno vratili red, ali bilo je potrebno neto drugo. Roelf Stander pozove svoje i odmah se zaponu tui. Stolci su letjeli, ene vikale, a mukarci psovali, udarajui se u noseve, kotrljajui se po podu. Dodi za mnom! Uhvati se za mene!, ree Shasa Tari. Zatim potrai put do vrata

dok su ga drugi udarali na sve strane. Jedan od njih zavri na podu nakon desnog udarca koji mu je Shasa zadao i pobuni se ivahno na podu: Hej, ja sam na tvojoj strani, ali Shasa je mislio samo da izvede Taru na sigurno. Izvuku se iz dvorane i potre prema Packardu. Nitko od njih dvoje ne progovori, sve dok Tara ne krene velikom ulicom vozei prema Taflebergu. Tek tada ga zapita koliko ih je bacio na pod. Tri njihova i jednog naeg, i prasnu u nervozan smijeh. Kampanja je zapoela podosta ivahno. Izbori 1948. su se odvijali u cijeloj zemlji u jako napetim okolnostima. Nikada predizborna kampanja nije bila tako borbena. Ubrzo je postalo jasno da se nacija nala na raskriju. Smithovi ljudi bili su optereeni i osjeajima i srdbom koju su gajili nacionalisti prema njima. Crnih biraa bilo je vrlo malo, a medu bijelcima su Afrikaneri bili u veini. Smith je raunao na njihove moderne struje, koje su se obino priklanjale Englezima. Ali, dan izbora se pribliavao i sve je vie izgledalo jasno da e ovoga puta val histerije nacionalista zahvatiti gotovo sve. Nad Ujedinjenom strankom sve su se vie skupljali oblaci poraza. Tri dana prije izbora Centaine se nalazila u vrtu nove kue i vodila poslove sanacije i sadnju nekoliko grmova utih rua, kad tajnik trkom stigne do nje. Gospoo, gospodin Duggan. Andrew Duggan je bio izdava najitanijih dnevnih novina u Cape Townu na engleskom jeziku, Cape Argus. Bio je Centainein dobar prijatelj, koji je esto dolazio k njoj, ali njegov iznenadni posjet nije bio njegov obiaj. Centaine je imala razbaruenu kosu, ispod rupca, i bila je crvena, znojna i bez minke. Reci mu da me nema, zapovjedi mu. Gospodin Duggan kae da se radi o jako vanoj stvari. Rekao je: radi se o pitanju ivota ili smrti, gospodo. Dobro, reci mu da u za pet minuta doi. Stavi na sebe jutarnju haljinu, i stavi malo pudera na lice, a potom se pridrui Andrewu Dugganu u dvorani, dok je on promatrao Atlantik. Centainein pozdrav bio je manje prijateljski nego inae: nije mu pruila obraz na poljubac. Andrew zamoli za oprost. Znam, znam, Centaine, nisam se najavio, ali morao sam s tobom razgovarati to je prije mogue, a nisam razgovor mogao obaviti telefonski. Reci mi da mi oprata, molim te. Centaine se smeka i osmjehne se. Ali, naravno, opratam ti, i da ti to i dokaem, ponudit u te alicom aja. Natoi mu je i sjedne pored njega na kau. Pitanje ivota ili smrti?, zapita ga. Tonije, o ivotu i rodenju. Zanimljivo. Nastavi, Andy, molim te. Centaine, dobio sam izvanredne dokumente i izgledaju originali, po kojima u morati izdati lanak i vijest koja te se tie. Radi se o osjetljivim stvarima

za tvoj porodicu, koje bi imale loe odraze na tebe i Shasu. Zakljuci koje moemo izvui iz tih dokumenata, ako su pravi, uasni su... Pogleda ju kao da ju pita za doputenje da nastavi. Nastavi, ree Centaine mirno, iako nije to i osjeala. Da skratim priu, Centaine, rekli su nam da je tvoj brak s Blaineom prvi i jedini brak. Centaine osjeti kao da ju je netko oinuo, to znai da je Shasa vanbrani sin. Podigne ruku da mu da znak da prekine. Reci mi samo neto, je li tvoj izvor informacija nacionalistiki kandidat za izbornu jedinicu u Hottentots Hollandu ili njegov ovjek? Sigurna sam da jest, grijeim li? Izdava pogne glavu u znak potvrde, ali odgovori: Mi ne otkrivamo nae izvore. Nije to obiaj nae izdavake kue. Ostali su u tiini neko vrijeme, dok ju je Andrew Duggan gledao u lice. Koja predivna ena, neukrotiva, ak i pred katastrofom. alostila ga je pomisao da e on biti taj koji e ju unititi. Prepoznao je njene ambicije i simpatizirao je s njima; i po njegovu miljenju, Shasa Courtenev je mogao puno dati naciji. Ti ima ve u svojim rukama te dokumente, naravno?, zapita Centaine. Ovaj zanijee glavom. Zadrao ih je kod sebe. Dat e mi ih samo ako se obveem da u ih izdati prije izbora. Hoe li to uiniti? Ako nisi u stanju dokazati da nisu toni, morat u to uiniti. Radi se o konkretnim stvarima i od javnog znaaja. Daj mi vremena do sutra ujutro, zapita ga, ali on se nekao. Kao osobnu uslugu... molim te, Andy. U redu, prihvati on. To ti ne mogu odbiti. Ustane. ao mi je, Centaine, ve sam ti oduzeo previe vremena. Odmah nakon to je Andrew Duggan otiao, Centaine ode gore, okupa se i presvue. Pola sata kasnije ve je bila za volanom svog Daimlera i vozila je prema Stellenboschu. Prolo je pet sati kad se zaustavila pred odvjetnikim uredom Van Schoor i De La Rey. Vrata su se odmah zatim otvorila, jer je jedan od ortaka ostao raditi do kasno. Odvjetnik De La Rey je ve iziao. Jako je vano. Ne moete li mi dati njegovu kunu adresu? Bila je to ugodna kuica na obali rijeke s malenim vrtom pored parka imanja Lanzarec. Vrt je bio jako ureen i pun cvijea, iako je prvi snijeg zabijelio oblinje planine. Jedna joj ena krene u susret i otvori joj vrata. Bila je plava i visoka, lijepe glave i snana, s golemim grudima. Otvori vrata na pola i pogleda ju uz osmijeh na licu. eljela bih razgovarati s Meneer de La Reyjem, ree Centaine na afrikansu. Recite mu da je ovdje gospoda Malcomess. Moj mu radi i ne volim ga uznemirivati. Uite, vidjet u hoe li vas primiti. Ostavi Centaine u dnevnom boravku, ureenom u njemakom stilu, s tamnocrvenim tapetama i tekim

barunastim zastorima. Centaine je bila previe nervozna da bi sjela. Ostala je stajati usred sobe i zagleda se u slike koje su visjele iznad kamina ne vidjevi ih, osjetivi da je netko promatra. Okrene se odmah i opazi djeaka, od sedam ili osam godina, s plavim kovrama, ali obrve su i oi bile tamne. Bile su to njene oi, shvati odmah Centaine. To je bio njen unui. Instinktivno to shvati, i od oka zadrhti. Pogledaju se. Zatim se ona pribere i polako mu se priblii. Prui mu ruku, osmjehujui se. Bok, ree mu. Kako se zove? Ja sam Lothar de La Rey, odgovori veselo. I imam uskoro osam godina. Lothar!, pomisli, i to je ime prisjeti na stare osjeaje. No, uspjela je zadrati osmijeh na licu. ^ Kako si lijep..., zapone, i htjela ga je pomilovati po obrazima, kad se ena pojavi na vratima, iza nje. to radi ovdje, Lothie?, uzvikne. Nisi pojeo do kraja veeru! Vrati se odmah za stol, hajde, tri! Djeak potri i ena se osmjehne Centaine. ao mi je, u tim su godinama jako znatieljni, ree. Moj mu e vas primiti, Mevrou. Molim vas, slijedite me. Jo uvijek pogoena to je upoznala svog unuka, Centaine se nije pripremila na ponovni ok to se nala licem u lice sa svojim sinom. Doeka ju stojei iza radnoga stola prepunog dokumenata, i promatrajui ju tim utim oima. Neu vam rei da ste dobrodoli u ovu kuu, gospodo Malcomess. Govorio je engleski. Vi ste neprijatelj moje porodice i moj. Nije istina, odgovori Centaine, uz tanak glas, pokuavajui oajniki ponovno kontrolirati samu sebe. Manfred nastavi: Vi ste pokrali i unitili moga oca, uinili ste ga invalidom, pola ivota je zbog vas proveo u zatvoru. Da ga sada moete vidjeti, starac, zatvoren u eliju, ne biste dolazili k meni i molili za uslugu. Jeste li sigurni da sam dola zbog usluge?, zapita ga i on se gorko nasmije. A zato biste inae doli? Vi ste me uvijek slijedili, od prvog dana kad sam vas vidio u sudnici. Opazio sam da ste se zagledali u mene, slijedili me, htjeli me napasti poput gladne lavice. Znam da se nadate da ete me unititi kao to ste unitili i mog oca. Ne, zanijee glavom, ali on nastavi bez milosti: A sada, imate hrabrosti i dolazite k meni molei me da vam pomognem. Ve znam to elite. Otvori ladicu i izvue van dosje. Otvori ga i raspri papire po stolu. Centaine opazi da se radilo o francuskim izvodima iz matine knjige roenih i starim novinskim lancima. Hoete li da vam ih proitam ili ete sami? to mi je vie potrebno da dokaem svijetu da ste kurva, a da je va sin kopile?, zapita ju i ona se trgne na te rijei. Kakvi su to dokumenti, ree Centaine tiho. Da, ree on. Cjeloviti i

nepobitni, rekao bih. Imam ovdje sve dokaze koji... Ne, umijea se ona. Nemate sve dokaze. Vi znate za samo jednog od moja dva vanbrana sina. Upravo sam i stoga dola k vama. Prvi put Manfred je izgledao u nedoumici. Zatim protrese glavom. Zaista ste bez srama, primijeti. Cijelom svijetu govorite o vaim grijesima. i Ne govorim to cijelome svijetu, ree Centaine. Samo pred osobom koja je izravno zainteresirana. Samf pred vama, Manfred de La Rey. Zaista vas ne razumijem. Objasnit u vam zato sam vas posvuda slijedila, jer, kao to ste vi rekli, pazila sam na vas poput lavice. Nikako poput lavice koja trai rtvu, ve poput lavice koja pazi na svoje mlade. Vidite, Manfrede, ali sada ti mogu rei ti, vidi Manfrede, drugi moj sin to si ti. Rodila sam te u pustinji, a Lothar te odveo prije nego to sam te mogla pogledati u lice. Sin si mi, a Shasa je tvoj pobratim. Ako je on kopile, i ti si to. Uniti li njega ovim orujem, unitit e i sebe. Ne vjerujem vam!, ree povlaei se pred njom. Lai, sve su to samo lai! Moja majka je bila njemaka plemkinja. Imam njenu sliku, evo je, na zidu! Centaine baci pogled na sliku. To je bila Lotharova supruga, prizna. Ali umrla je dvije godine prije nego to si se ti rodio. Ne. Nije istina. Ne moe biti istina. Pitaj oca, Manfrede, ree mu polako. Idi u Windhoek i provjeri datum smrti te ene. On shvati da je bila istina. Sjedne u fotelju i rukama pokrije lice. Ako ste vi moja majka, zato vas onda tako mrzim? Priblii mu se. Uvijek manje od mrnje koju sam gajila prema samoj sebi to sam te napustila. Nagne se i poljubi ga u glavu. Kad bi barem..., proape. Ali, sada je prekasno, doista prekasno. Kao to si i sam rekao, neprijatelji smo, dijeli nas ocean. Nitko od nas ne moe se pribliiti jedno drugome, ali ja te ne mrzim, sine moj. Nikada te nisam mrzila. Ostavi ga za radnim stolom i izie polako iz sobe. Dan kasnije Andrew Duggan je nazove oko podneva. Moj izvor se povukao, Centaine. Rekao mi je da su dokumenti izgorjeli. Mislim da je netko naao put kako da ga zadri, ali ne shvaam nikako na koji je nain to postigao. Dana 25. svibnja 1948. dan prije izbora, Manfred je odrao veliki govor u dvorani za sastanke nizozemske reformirane crkve u Stellenboschu, pred velikim nacionalistima. Nitko iz opozicije nije mogao ui u dvoranu, pobrinuli su se za to redari koje je vodio Roelf Stander. No, kad je Manfred ustao i htio zapoeti svoj govor, ovacije sluatelja potrajale su pet minuta. Zatim se umire i sasluaju paljivo Manfredove planove za budunost nacije. Pod Smithom ta naa zemlja bi se ispunila generacijom kopiladi boje kave:

jedini bijelci ostali bi idovi, ti isti idovi koji sada u Palestini ubijaju na svakom uglu nedune britanske vojnike. Kao to dobro znate, Smith se pobrinuo da prizna izraelsku dravu. To se moglo i oekivati: njegovi vlasnici su i vlasnici rudnika zlata, idovi... Sluatelji su uzvikivali: Skandal! Skandal! Govornik je zastao, a potom nastavio: Alternativa koju vam mi nudimo jest projekt, zapravo, vie od projekta... vizija, plemenita vizija veliine koja e garantirati preivljavanje iste krvi naeg naroda. Radi se o viziji koja istodobno titi i ostale narode ove zemlje, crnaka plemena, mjeance. Ovu izvanrednu koncepciju izradila je skupina najznaajnijih ljudi nae zemlje, ljudi poput doktora Theophilusa Doengersa, doktora Nicolaasa Diederichsa i doktora Hendrika Frenscha Verwoerda, briljantnih ljudi, i vama dobro poznatih. Svjetina zapone oduevljeno pljeskati. Manfred popije gutljaj vode, pogleda u saetak, a potom nastavi: Radi se o idealistikom konceptu, paljivo prouenom i sasvim efikasnim, koji e dopustiti razliitim rasama da ive u miru, s potovanjem i u blagostanju, zadravi svatko vlastiti identitet i kulturu. Stoga smo ovu politiku proglasili separatistikom. Radi se o naoj viziji, koja e nau zemlju povesti prema veliini: viziji koja e ostaviti bez daha svijet, i bit e primjer svim ljudima dobre volje, posvuda. Politika je to koju mi zovemo apartheid. Dragi prijatelji, to to vam mi nudimo, sjajna je vizija apartheida. Nije uspio govoriti jo nekoliko minuta, ali kad su se svi utiali i ta se tiina produi, nastavi konkretnije: Naravno, prije svega treba oduzeti pravo glasa crncima i mjeancima koji sada imaju to pravo. Nakon sat vremena govora, gomila ga je nosila pobjedniki na rukama. Tara je bila uz Shasu ekajui osobe zaduene da prebroje glasove za izbornu jedinicu Hottentots Holland. Dvorana je bila prepuna uzbuenih ljudi. Pjevali su, smijali se i zadirkivali: nacionalistiki kandidat nalazio se s druge strane dvorane, pored visoke i plave ene, okruen osobama koje su ga podravale. Slubenik njegove stranke zapoeo mu je mahati rukama, ali Shasa okruen ljudima nije to primjeivao. Tara ode vidjeti to je htio. Vratila se neto kasnije, ozbiljna lica, i kad je Shasa opazi, krene joj u susret. to je, ljubavi? Upravo su nazvali iz Transvaala, ree mu u uho. Ou Baas je pobijeen u Standertonu. Nacionalistiki kandidat je pobijedio! O, Boe mili, ne! Shasa je bio zaprepaten. Ou Baas je drao izbornu jedinicu ve dvadeset i pet godina. Ne mogu ga ba sada izbaciti! Englezi su izbacili Winstona Churchilla, primijeti Tara. Nikoga nije briga za heroje. To je znak, promrmlja

Shasa. Padne li Smith, padamo svi. Deset minuta kasnije stigla je vijest. I ministar unutarnjih poslova Blaine Malcomess je poraen za tisuu glasova. Tisuu glasova..., raunao je Shasa. Smanjenje od gotovo deset posto. to e se sad dogoditi? Slubenik zaduen za izbore izie iz ureda s rezultatima u ruci. Svi utihnu istog trena, sasvim uzbueni. Gospoe i gospodo, ishodi izbora za izbornu jedinicu Hottentots Holland su sljedei, zapone. Manfred de La Rey, Nacionalistika stranka: 3126 glasova. Shasa Courtenev, Ujedinjena stranka: 2012. Claude Sampson, nezavisni kandidat: 196. Tara uze Shasu za ruku i povede ga prema automobilu. Sjednu, ali Tara ne upali odmah motor. Bili su oboje zbunjeni i potreseni. Ne mogu vjerovati, proape Tara. Imam osjeaj kao da se nalazim na poludjelom vlaku bez strojovoe, koji leti ne zaustavljajui se prema crnome ponoru. Jadna Juna Afrika, uzdahne Shasa. Samo Bog zna to nas eka u budunosti. Moses Gama bio je okruen ljudima. Sobica s limenim zidovima bila je prepuna. Bili su to ljudi koje je predvodio Swart Hendrick. Prostoriju je osvjetljavala samo jedna petrolejska lampa koja mu je osvijetlila i lice. Pravi je lav meu ljudima, pomisli Hendrick, usporedivi ga s najstarijim kraljevima poput Chaka i Mzilikazija i velikim slonovima iz davnih vremena. Takvi su vjerojatno bili ratniki savjeti, na taj su nain odluivali tijek borbe. Sad tvrdi Boeri slave pobjedu u cijeloj zemlji, ree Moses Gama. Ali, ja vam kaem, sinovi moji, da ve vidim pepeo njihovog unitenja iza pohlepe i oholosti. Nee biti jednostavno i trebat e moda puno vremena. Trebat e nam teka borba, dugaka borba, gorka i krvava, ali sutranjica pripada nama. Novi ministar pravosua iziao je iz ureda i krenuo hodnikom Union Buildinga, ministarskom zgradom, koju je projektirao Sir Herbert Baker i sjeditem junoafrikog parlamenta i vlade. Izgledala je poput utvrde i podizala se na kopjeu koji je dominirao nad Pretorijom. Vani je bio mrak, ali gotovo su svi uredi bili osvijetljeni. Radilo se do kasno u no. Uzeti u svoje ruke mo bio je teak i naporan zadatak, ali Manfred de La Rey se radovao poslu. Bio je itekako svjestan asti koju su mu dodijelili. Bio je mlad, neki su govorili previe, za mjesto doministra; no, pokazat e svima da je povjerenje dobro uloeno. Pokuca na vrata ministarstva i otvori ih kad uje dozvolu za ulaz: Udi! Naprijed! Charles Robberts Blackie Swart bio je gotovo div. Goleme ruke izgledale su kao da zauzimaju cijeli radni stol. Manfred. Osmjehne mu se i ree mu: Evo ti mali poklon koji sam ti obeao. Uze omotnicu s peatom Junoafrike unije i prui mu

je. Neu ti nikada moi izrei koliko sam ti zahvalan, ministre, ree mu Manfred uzevi omotnicu. Pokuat u to sljedeih godina, radei poteno i ne tedei se. Vrativi se u ured, Manfred otvori omotnicu i pogleda u dokument koji je imao pred sobom. Polako, uivajui u svakoj rijei, proita dekret o amnestiji za Lothara de La Reyja, osuenog na doivotnu robiju. Manfred ponovno vrati dokument u omotnicu. Sutra e je osobno uruiti direktoru zatvora i uzeti oca za ruku, te ga odvesti van, na sunce. Ustane i ode do sefa, ubaci kombinaciju i sef se otvori. Na prvoj polici nalazila su se tri dosjea, uze ih i krene prema radnome stolu. Jedan dosje bio je iz slube za sigurnost. Drugi je bio iz policije. Trei je bio od ministarstva pravosua. Trebalo je vremena, i paljivog razmiljanja da bi iz arhive unitio svaki trag njihova postojanja. Bili su to jedini dosjei koji su postojali o Bijelome mau. Proita ih sasvim paljivo, uzevi si sve vrijeme koje mu je bilo potrebno. Zavrio je nakon ponoi. Sada je znao da svi dokumenti nikada nisu povezali Bijeli ma s Manfredom de La Revjem, zlato na Olimpijadi i sadanjeg ministra pravosua. Uze tri dosjea i krene u ured pored svoga. Ukljui stroj koji je upravo sluio tome i uniti svaki papir, pretvorivi ga u crne vrpce. Pomijea ih u kou za smee i razmisli o tome to je upravo proitao. Dakle, postojala je izdajica, promrmlja. Izdali su me. ena, mlada ena, koja je govorila na afrikansu. Znala je sve, od puaka u Pretoriji do atentata na planini. Samo je jedna ena mogla znati sve to. Jednoga dana e joj se osvetiti. Manfredu se nije urilo: bilo je beskonano mnogo dugova koje je trebalo podmiriti. Izie iz ministarstva i ode do slubenog automobila, Forda crne boje na koji je zbog slube imao pravo. Vrati se u predivnu slubenu rezidenciju u elegantnoj etvrti Waterkloofa. Uspne se stubama u spavau sobu, pazei da ne probudi Heidi. Bila je ponovno u drugom stanju i njen je san bio dragocjen. Leao je u mraku ne mogavi zaspati. Imao je puno misli, previe planova, previe stvari koje je morao obaviti. Osmjehne se zadovoljan samim sobom. Takoje ma moi konano u naim rukama. Sada emo vidjeti ija je zemlja, tko su gospodari, a tko sluge. Platit e nam.

Wilbur Smith roen je 1933. u Brokeri Hillu, u Sjevernoj Rodeziji danas Zambija kao dijete engleskih doseljenika. Odrastao je i studirao u Junoj Africi, diplomiravi ekonomiju na Sveuilitu Rhodes. Posvetio se iskljuivo knjievnom radu od 1964. godine, nakon uspjeha svojih prvih knjiga, od tada je objavio tridesetak romana, zasnovanih na briljivim bibliografskim pripremama i strastvenim istraivanjima najudaljenijih kutaka planeta. Naime, Smith od studenog do veljae obino putuje Australijom i Novim Zelandom, dok ljeti krstari Afrikom ne bi li upoznao njene najdivljije i najnepristupanije krajeve. Ostali mjeseci u godini posveeni su pisanju. U svom spisateljskom radu Smith se do smrti supruge Danielle 1999. godine pridravao tono odreenog rituala: radio je od osam ujutro do tri popodne i sve to bi napisao tijekom dana davao je na itanje Danielle kojoj su posveena mnoga njegova djela. Nakon dvogodinje stanke izazvane tom obiteljskom tragedijom nastavlja svoj knjievni rad objavivi novi dio svoje sage o drevnoj egipatskoj civilizaciji, roman Plavi horizont posljednje je njegovo djelo. ivi u gradiu Constatia, u blizini Cape Towna, u vili na rancu Leopard Hill, koji je zapravo rezervat egzotinih ivotinja.