1

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

H. S. Sharon: -NE VJERUJ NITKOVU!

John Tilman iznenada skoi i udari akom u bradu ovjeka kraj barske tezge. Guy Gretty bubne leima o tezgu i jedva jedvice se odri na nogama. Barske se djevojke, vriudi, razbjee, a krmar se zakloni iza bara. Iskoristivi trenutak dok se Guy Qretty nije pokrivao rukama, John ga jo jednom pogodi u lice. Guy zastenje, zakoluta oima i stropota se. John se povue korak-dva i nehajno pljesne rukom o ruku, kao da s njih otresa prainu. - Nije platio - ree debeli krmar, provirivi iza tezge. - To je Guy Gretty - odvrati John i rukavom obrie zvijezdu erifova pomodnika to ju je nosio na prsima. - Pa, to? - Zar nikada niste uli o njemu? -- Nisam, erife. - Krmar zatrese glavom. - A to je s njim?- Nita osobito. - John se ujedno osmjehne. - Ponajede popije u krmama sve to se nae, a potom ne plati. Dobro, koliki je raun? - Oko pedeset dolara. John kimne, sagne se i pretrai onesvijetenog Grettya. Nekoliko bakrenih novida to ih je naao baci na tezgu rekavi: - Evo, ima jo toliko. Jeste li zadovoljni? -Pa, tu nema ni pola dolara, erife! - Vidim. - Hodu cijelu svotu. - Nema vie.

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

John Tilman pogleda problijedjele i pripite barske djevojke, koje su se opet pribliile. I nekoliko se postarijih mukaraca, koji su se povukli do zidova i u polumranu pozadinu, ponovo okupilo oko tezge. Svi su oni zduno pili s Guyem Grettyjem, vjerujudi da de on platiti. Ba zato to se vladao tako velikoduno, prevario je i krmara i naveo ga na potpuno pogrean zakljuak da su mu depovi puni para. - Znai, vi ga poznajete? - promrmlja zlovoljno krmar. - Da, imao sam ved ast da ga sretnem. Nije lo momak, samo malice neobuzdan. Hodete li postaviti bilo kakav zahtjev? -- Razumije se. elim svoj novac, - Na to ima pravo - suglasi se jedan od prisutnih. Ostali kimnue. - Dobro, onda du ga pritvoriti. - John se sagne, uhvati onesvijetenoga za ovratnik, pa ga odvue iz krme u svoj ured. Prostorija je bila podijeljena reetkom na ured i deliju, u kojoj je bio drven leaj, umivaonik i stolid. Prilino visoko na zidu nalazio se prozorid s reetkom ali bez stakla. John otkljua deliju, dovue Gettyja do leaja, izae i opet zakljua vrata, Tada sjedne za pisadi stol. Guy Gretty se pomakne tek za nekoliko minuta. Zastenjao je i opipao lice. John je sjedio ispruenih nogu, bubnjajudi prstima po naslonu stare stolice. Navrio je dvadeset i osam godina, a bio je visok i vitak. irokih ramena. Kosa mu je bila svijetla, oi sive poput kamena. Nosio je arenu koulju kao kauboji, izlizane hlae, konatu vjetrovku na kojoj je bila zvijezda i ulaten opasa s revolverom. Guy zastenje glasnije. Pomakne noge, spusti ih s leaja i sjedne. Strese se kao pas koji je pao u hladnu vodu. Baci crni eir na pod i proe prstima kroz svilenkastu crnu kosu, to mu je na potiljku dosezala do ovratnika. Tada uperi tamne, svjetlucave oi u Johna i nasmijei se.

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Brada ti je staklena kao i prije - progovori nehajno John, ne pomaknuvi se. Guy Gretty ustane, protrlja iju i opipa lice. Bio je visok i mrav, i dvije godine stariji od Johna. Nosio je crnu bluzu, crne hlae, revolver nisko o boku i kratke crne , izme, tako da se sve na njemu doimalo tamno i opasno, ba kao i njegov svjetlucavi pogled. Vidio sam te prije dva sata kako ulazi u grad, Guy. - Tako? - Da. - Zato si, onda, tako kasno dotrao u krmu? - Nisam trao, Guy. - John Tilman jo vie isprui noge. - Ipak, zato nisi prije doao? -Krmar me tek tada pozvao. Oito, vjerovao je da de dobro zaraditi, a ja nisam mogao znati da li si se poslije naeg posljednjega susreta izmijenio ili nisi. Priavi reetki, Guy uhvati dvije preke i pokua uzdrmati pregradu, ali to mu ne uspije. - vrsto su napravljene te preke - promrmlja John i osmjehne se. - Sasvim su drugaijei od onih u Hays Cityju. - Tada si jo bio kauboj. - Guy pusti preke. - Ili predradnik. -U tome nema nikakve razlike. - Za tebe moda nema. Sada si erif. - erifov pomodnik - ispravi ga John. - Okani se pretjerivanja. - U emu je razlika izmeu erifa i erif ova pomodnika Johne? - Pa, i naziv ti to ved govori. U svakom je okrugu samo jedan erif. Prema broju gradida u svom okrugu odreuje broj pomodnika. Ja imam ovdje stalno zaposlenje i ne biraju me ljudi, kao okrunog erifa. - Aha!

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- A ti? - to, ja? - Pa, kako si ivio otkad se nismo vidjeli? Zar ti je jo glavna zabava ispijanje besplatnog viskija u raznim gradovima? - Nemoj tako, erife! Prije toga pojeo sam i dva izvrsna odreska, a umalo sam se uspio s jednom djevojkom zavudi u krevet. Meutim, onaj prokleti krmar ne bi, ini mi se, vjerovao ni vlastitoj materi. Odjednom je rekao da eli vidjeti novac. Samo vidjeti! Rezumije me? - Posao je posao, Guy. Vjerojatno se bojao da bi ti mogao zadrijemati s djevojkom i zatim se nodu potajno i tiho odunjati. Uostalom, to svi namjeravamo. - To je bestidna la. - Uistinu? - Sastat du se ovdje s jednim ovjekom koji mi duguje novac. Danas de mi platiti. - O kome je rije? - Ti ga ne poznaje. John ustane i pone koraati amo--tamo ispred reetke. - Dabome, danas de dodi ovamo, erife. Kunem ti se da smo se dogovorili! -- Meutim, ti nisi sasvim siguran da de dodi. Nije li tako, Guy? - Dakako, siguran mogu biti samo u sebe. - Zatvorenik se nakesi. - I ti zna da se nikome ne moe vjerovati, zar ne? - Zna to, Guy? Ti se nisi ba nimalo izmijenio. - Ali govorim istinu, erife! Mogao bih se zakleti. - Nemoj, rasplakat du se, Guy. John Tilman okrene lea zatvoreniku prie prozoru i zagleda se van.

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Bijeli su zidovi kuda tako bljetali na suncu da su ga zaboljele oi. Iza mjestanca zrak je treperio zbog vrudine tako da je stijenje Big Bend na istoku nalikovalo beskrajnu moru. - to namjerava sa mnom? - zapita zatvorenik. - Ta, mi smo stari prijatelji, Johne. Sjeda li se jo kako te u Abileneu htio onaj stari pljaka napasti s lea? - Znam da si mi jednom spasio ivot. - John se okrene i vrati do reetke. - Nedu to zaboraviti, Guy, ako me i ne bude neprekidno podsjedao. No, ja sam ovdje erifov pomodnik a ne kauboj kao nekod, i ne mogu ti pokazati svoju zahvalnost kako mi se prohtije. - to to znai? - Dogodit de se ono to bude zahtijevao krmar. Naravno, u skladu s njegovim zakonskim pravima. Zatvorenik puhne kroz nos, vrati se do drvenog leaja i sjedne. - Ba si nekakav udan prijatelj, erife. - Uinit du sve to mogu, Guy. Vjerojatno de to biti dovoljno da nestane odavde. Kamo si krenuo? - A kamo bih se mogao uputiti ako sam ved stigao do Big Benda, do vraga!? - U Meksiko? - Naravno! John opet sjedne na rasklimanu stolicu i pone bubnjati prstima po naslonu. Guy Gretty je povremeno dizao glavu i pogledavao ga. Nakon pola sata nije vie mogao utjeti. --Dobro, kad de ved jednom neto poduzeti?- zapita nestrpljivo. - Prieka j! Vani su se postepeno produavale sjene. Grad je jo pritiskala vrudina i nije poputala. Gretty je psovao, povremeno ustajao i hodao, zastajkivao kraj, reetke, opet kleo i vradao se do leaja.
5

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Mora se strpjeti do veeri - ree John. - Zato? - Zato to ti je eludac jo pun. Treba da bocnem krmara ondje gdje ga najvie boli. Vjerujem da nipoto nije voljan jo i troiti novac na tebe. - Ne shvadam te. - Nije ni vano, Guy. Samo, u mome gradu ne pokuavaj vie nikada neto takvo. Da li ti je jasno? - Dobro. No, doista nisam mogao znati da si preao meu uvare zakona, i to ba ovdje gdje de se za dvije--tri godine osuiti kao iba. K vragu, mui me paklena e. - Zato to si po takvoj vrudini popio mnogo viskija - objasni mu John, ali ne pokae nikakvu namjeru da mu donese vode.

Iz smjera El Pasa dojuri u grad potanska koija. Pucketao je bi i koija je nemilosrdno tjerao umorne konje, premda se ved pribliio potanskoj stanici, a onda je naglo povukao uzde i svom se teinom naslonio na polugu konice. Gradom se poput golema oblaka proiri gusta, udkasta praina i obavije kude. Negdje netko zakalje i srdito opsuje koijaa. - Hej, danas vozim esnaest tisuda dolara - vikne koija. - Dolare od ista zlata, Nathane. Treba da ih vidi. Stojedi pred svojim uredom, John ugleda krmu na suprotnoj strani ulice kako se ponovo pojavljuje iz praine. Sie s drvenog nogostupa i krene preko ulice. - ujete li, koija vozi zlato - odvrati Tilman, proe kraj ovjeka i ue u krmu. Unutra je bilo polumrano i ugodno svjee. Na stubama to su vodile na gornji kat sjedile su djevojke u tankim haljinama sa ljokicama i tupo buljile pred sebe. Ugledavi Johna krmar se malo zajapuri.

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Zar nedete tog lupea odvesti k najbliem sucu, erife? - proguna. - Zasad sam ga zatvorio, kako ne bi mogao pobjedi, to de se dalje dogoditi, ovisi o vama. - Odvedite ga k najbliem sucu! - Dobro. Da, mogu to uiniti. Trebat de nam tri dana da stignemo tamo. A i dok ne bude osuen, morat demo se brinuti o njemu. Dakle, moete oekivati oko trideset dolara trokova. - Ja? -: Krmar se mesnatim rukama osloni o tezgu. - Meni to govorite? - ao mi je, ali to je neizbjeno. Moj starjeina nede preuzeti trokove, jer nije posrijedi krenje javnog reda. Svota o kojoj je rije premalena je i trokovi de premaiti tetu. - Razumijete li? Prema tome, sve ovisi o vama, Boise. Krmaru su se ljeskale oi kao u ribe. Udari akom bijesno po tezgi tako da su ae poskoile i zazveckale. - Moete razmisliti - predloi John. - Dajte mi samo neko jelo za njega. - to? to hodete? - Gladan je, i mora dobiti jelo, Boise. On je, tako redi, va zatvorenik. Razgovarao sam s ljudima u gradu. Nitko se ne eli brinuti o njemu. Svi kau da se to tie samo vas. Ja ga, s obzirom na to da zaraujem samo pedeset dolara, ne mogu nikako hraniti. -Ako mu nita ne dam? John ustukne dva-tri koraka. - Onda moram osloboditi zatvorenika, Boise. Ne smijem ga drati u deliji i muiti glau. - Vi ste protiv mene. Poznajete tog nitkova. - Ne brbljajte gluposti! - Ipak, vi ga poznajete.

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Da, poznajem. No to vam ne daje pravo da brbljate gluposti, Boise. Gretty ivi onako kako je ovdje dokazao. Izleti iz svakog grada u koji ujae. Svi zakljue kako je najpametnije da ga otjeraju. To im je najjeftinije. Ne mislite li i vi tako? - Prodajte njegova konja. Vidio sam da je dojahao ovamo. - Ako ne bude imao konja, nedemo ga se modi rijeiti. Mogao bih prodati jedino njegovo sedlo. - Za njega dete dobiti najvie dvadeset dolara. Konjuar, taj prokleti gulikoa, nede vam ponuditi vie. John se osmjehne, zamiljajudi ved Grettyja kako bez sedla jae iz graa. Smatrao je da je zasluio to neugodno iznenaenje. - Vi odluite to demo uiniti - ree. - Ja bih, svakako, radije uzeo dvadeset dolara nego nita. -Onda mu prodajte i puku. Vidio sam da ima puku "spencer" sa sedam metaka. I ona neto vrijedi. Ponudite je trgovcu. - Nedu! - Zato? - Guy Gretty bi mogao na putu do Rio Grandea nabasati na Apae ili Komane. Tada se mora braniti. Nitko nema pravo da mu oduzme oruje. Dakle, Boise, moete dobiti novac od sedla, ili nita. Rekao bih, raunica je vrlo jednostavna. Krmar je razjareno kleo i udarao akom tako dugo po tezgi dok se jedna boca nije prevrnula. Bijesno ju je podigao i rekao: - Dobro, prodajte sedlo i donesite mi, novac. No, vrag me odnio ako jo ikada natoim pide prije nego to vidim novac. - Budete li se tako vladali, ubrzo dete opaziti to misle vai gosti o takvu postupku. Tilman izie iz krme i krene koso preko ulice prema javnoj konjunici. Stari ga je konjuar, srebrnaste kose, veselo gledao trepdudi oima.

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Jeste li uli, erife? - prozbori. - Koija je dovezla iz El Pasa esnaest tisuda dolara za Del Rio. - Da, uo sam. Koija je tako vikao da su ga svi mogli uti. Sluajte, koliko biste dali za sedlo onoga momka koji je danas dojahao u grad? - Guya Grettyja? - Da. - Lukav je to momak. Konjuar se nasmije, izbjegavajudi odgovor i poee se po bradi. - Lijepo je nasamario krtog Boisea. - Ja govorim o njegovu sedlu. Vrijedi oko pedeset dolara. - to! Ta starudija? - Konjuar se u hipu uozbilji i postane promuduran kao Boise, kojem se maloas rugao. - A koliko biste vi dali? - upita predstavnik zakona. - Najvie dvadeset. - To sam i mislio - promrmlja John Tilman, kimajudi. - Zapravo, svi ste vi jednaki. Dajte mi tih dvadeset dolara. Boise nede nita zaraditi na Guyu, ali trokovi su mu i te kako pokriveni.

Na grad su se sputale nodne sjene. Iz daljine, s Big Benda, zavlaila se svjeina meu kude. Guy Gretty je stajao kraj prozora u uredu i gledao svog neosedlanog konja, privezanog za preku. - Puka je na stolu - ree mu John. - Ne zaboravi je. - Zar de me zaista pustiti bez sedla preko Rio Grande?. - promrmlja Guy okrenuvi se

10

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Tvoje sam sedlo prodao, Guy. Drugim rijeima: ne mogu ti pomodi Krmar je imao pravo na to da mu se nadoknadi bar dio gubitka. A novac je mogao dobiti samo tako da prodam tvoje sedlo. - Pravi se svetac! - proguna Guy, srdito gledajudi erifova pomodnika u polutami. - Znam da mi se potajno smije to du bez sedla napustiti Teksas. Dabome, to se samo meni moe dogoditi. - Ipak - ree Tilman, sjednuvi za stol i ispruivi opet noge - drago mi je to sam te opet vidio, Guy, i to sam ti mogao pomodi. - Pomodi? Kae da si mi pomogao?! - Tako je, Guy. - Ba si ti nekakav udak. - Ipak, vjerujem da de ti ovo pomodi, Guy. Moda de ubudude biti oprezniji. - Jo mi se ruga? Gretty prie stolu i posegne za svojom pukom. - Nije napunjena - pospano de John. -- Osim toga, najbolje bi bilo da to tie odjae iz grada. - Zvijezda ti odlino pristaje, Johne - promrmlja Gretty, povlaedi se natrake prema vratima. - U poetku sam pomislio da ti ona pristaje kao aka na oko, no prevario sam se. Ba je lijepo to je nosi. - Ne zaboravi da te vie ne elim vidjeti ovdje. - John izazovno zijevne. - Zna, ne bih htio da se remeti mir u mom gradu. Momci poput tebe zadaju mi samo posla, Guy, pa je bolje da mi ne dolaze na oi. - A da li zna da je krmar traio mnogo vie nego to sam pojeo i popio? - Pa, dobio je samo dvadeset dolara. - Dvadeset?! Za onako lijepo sedlo - Da, samo dvadeset. Svi se bogate na tvoj raun, to je sasvim jasno Guy.

10

11

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Vrag odnio te gulikoe! - Ja bih doista pokuao ivjeti drugaije .-- John, ustane i zaobie stol. - Jednog de te dana linovati ako ostane na starom putu. - Pazi da se ne rasplae nada mnom, erife - odvrati prijezirno Guy. - Moda bi ti se to bilo ved ovdje dogodilo. - Zbog nekoliko aica viskija? - Nema, dodue, ni jednog jedinog dolara, ali ti je oprema prilino dobra, Guy. Ima revolver, puku i konja. Za njih bi se dobila poprilina svotica. Uvjeren sam da su ovdje mnogi razmiljali o tome. - Hode me uplaiti, ha? - Guy obrie nadlanicom lice. - Zar nije sasvim prirodno to o tome razmiljaju? to je kraj siromaniji, to ljudi imaju manje obzira. A ovdje i u Sonori ljudi su vrlo siromani. Guy Gretty posegne iza sebe za kvakom i otvori vrata. - Pri tome vjeruju da su potpuno u pravu - nastavi John. Gotovo nitko ne bi rekao da su pogrijeili. Uostalom, ti si ih naveo na takve misli. -- Opsjednut si zakonom. - Guy se kratko naceri. - No, na mene tvoje rijei ne ostavljaju nikakav dojam. Pa ipak, hvala ti. A to se tie sedla, jo demo o tome razgovarati. - Zato? - Zato to vidim da te to zabavlja, No oduit du ti se, budi siguran! Pustolov izie iz ureda i zalupi za sobom vratima. John prie prozoru i zagleda se van. Guy Gretty je odvezao uzde, doveo konja do nogostupa i popeo se opet uz stube. S nogostupa je skoio konju na lea i od jahao niz ulicu. Ubrzo ga je progutao mrak. Tiinu koja je vladala gradom prekine pucnjava. U oboru kraj potanske stanice rzali su konji i usplahireno skakali.

11

12

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Spavajudi u prigradnji kraj ureda, John naglo ustane, navue hlae i, uzevi opasa, pouri prema vratima. Kad je zakoraio na ulicu., ugledao je nekog jahaa koji je ved projurio kraj ureda. Iz potanske se stanice uurbano pucalo i meci su zujali ulicom. Jaha se izgubi. Johna obavije praina. Drao je u rukama revolver, ali nije pucao, jer nije znao to se zbiva. - Prepad! - vikao je upravitelj pote -- Napadnuti smo. Ukraden je sav novac! Posvuda su se pojavljivali ljudi,- i sve vie je prozora bilo osvijetljeno. - Prepad? - zapita krmar. - Evo vam sada. Trebalo je odmah objesiti onog prokletog razbojnika! U donjem dijelu grada odjekne opet nekoliko hitaca. Meutim, topot se kopita brzo udaljavao. - to sam vam govorio? - opet uzvikne krmar. - Ja bih tog lupea bio objesio na najblie drvo. - Ma, o kome ti pria? - upita upravitelj pote, dolazedi ulicom. -- O onom nitkovu koji me opljakao. O onom... Ma, kako se zove? John sie s nogostupa i krene prema okupljenim graanima. Imao je dojam kao da hoda po eravici i neprekidno se pitao da li se uistinu tako prevario u Grettyju. - Guy Gretty - ree brija. - Tako se zove, Boise. - U pravu si. O taj prokleti Grettyl Ta hulja pljakaka! - Gretty? - Upravitelj pote zatrese glavom. -Onaj koji je ukrao novac zove se, navodno, Ed Catto. Koija ga je vidio. John Tilman odmah odahne i oslobodi se udnog pritiska u prsima - Hej, Saule, gdje si? - vikne upravitelj. - Pokai se ved jednom! Ti si ga vidio, zar ne? Pojavi se koija. ,

12

13

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Uinio je to Ed Catto - ree. - Potpuno sam zaboravio da se ved sinod vrzmao oko stanice u kojoj sam prenodio. No, nije se usudio napasti. Ovdje mu se prilika inila povoljnijom. Hej, erife, to ekate? Rije je o Edu Cattu. Odnio je sav novac. Bisage pune zlatnika. - Da, da, uo sam sve. John se vrati u kudu i, pipajudi u mraku, stigne do tvrdog leaja. Obuje izme i Obue koulju. Jo je osjedao olakanje. Bili bi ga optuili da je, brzopleto pustivi Grettya, skrivio napad na potansku stanicu. Ustane, navue vjetrovku, stavi eir na glavu i posegne za pukom. Iziavi na ulicu, uo je upravitelja pote kako pria okupljenim graanima: - Mislio sam da me ui varaju kad sam uao u prostoriju gdje Je blagajna. Meutim, netko je ukao u mraku. Kaem vam da nisam sluajno naiao, ne bismo bili nita opazili do svitanja. - to je bilo zatim? - nestrpljivo upita trgovac. - Strpao je ved sav novac u bisage i bio spreman za polazak. Vjerojatno je i on mene uo, jer je odmah opalio. Bacio sam se na pod. to sam drugo mogao uiniti? Uostalom, u ugovoru ne pie da moram stavljati glavu na kocku zbog potanskog novca. Uto je ved doao koija i rekao da je napada Ed Catto. - Vidio sam ga - progovori koija, okruen ljudima. - I to kad je iziao na ulicu. Sjedio je ved na konju, pa sam ga promaio. Na sredu novac jo osiguran. - Znai li to da nedete krenuti u potjeru za pljakaem? - zapita John. Nekoliko se ljudi makne u stranu, kako bi mogao udi u krug koji se povedavao. - Ja moram produiti koijom. Imam svoj vozni red.- ree koija. - A ja moram nadzirati svoju stanicu. - Upravitelj pote slijee ramenima. - ao mi je, erife. - Nas ostale nije briga za novac bogate pote - izjavi trgovac u ime svih graana. Suglasili su se s njim, mrmljajudi i kimajudi glavama.

13

14

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Meutim, vi kao erif treba da krenete za razbojnikom - progovori opet upravitelj pote. - Znam. Hvala vam to ste me podsjetili. - Nema na emu, erife. - Upravitelj se podrugljivo naceri. - To de unijeti malu promjenu u va dosadni posao. Konjuar je ved dovodio Johnova osedlana konja. - Evo, sve je spremno, erife - ree. - U uturama je voda, a u navlaci na sedlu vaa je puka. Pripremio sam vam i hranu. Razbojnik je odjahao prema jugu. Vjerojatno eli pobjedi s novcem preko granice. - Onda je vrlo mala nada da de ga erif dostidi prije granice - progovori brija. Zapravo nema nikakva smisla da jae za,njim. - Granica je daleko - promrmlja koija. - Uostalom, moda ni granica nede sprijeiti tako sposobna erifa da obavi dunost. Poznajete li Eda Catta, erife? - Vidio sam ga u zatvoru u El Pasu, kad sam postao erifov pomodnik To nije bilo ba davno. - Odande je uspio pobjedi s jo jednim zatvorenikom, ali taj drugi je ustrijeljen. Catta su smatrali tako sitnom ribom da nisu raspisali ni nagradu na njega. - Onda ne postoji ba nikakav razlog da me pratite - zajedljivo odvrati Tilman. - Trebalo bi da se radujete to krivac nije onaj lupe kojega ste pustili, erife proguna krmar. - Dobro, to jo hodete, Boise? Zar niste dobili dvadeset dolara? - Bio mi je duan pedeset. John prijee pogledom po graanima, zatim se ponovo zagleda u krmara. - Znate li vi, zapravo, koliko se viskija za pedeset dolara moe kupiti, na primjer, u El Pasu? - upita. Krmar pocrveni. utio je.

14

15

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Koijau, koliko biste viskija dobili u El Pasu za pedeset dolara? - zapita John, ne skidajudi pogled s Boisea. - O, za te bi se pare est ljudi moglo opiti dvaput do besvijesti - uzviknu koija. -- ujete li, Boise? est bi se mukaraca moglo dvaput opiti! Drugim rijeima; moglo bi se napiti dvanaest mukaraca. U vaoj je krmi bilo najvie deset mukaraca i djevojke , koje su bile malice pripite. John Tilman prie konjuaru, uzme iz njegove ruke uzde i skoi u sedlo. - Ja mogu za svoj viski zahtijevati koliko hodu - gunao je krmar. - To je moje pravo. Uostalom, ivimo u slobodnoj zemlji. John cmokne jezikom i odjae ulicom razmiljajudi. Riokosi mu Ed Catto, kad ga ie vidio meu zatvorenicima u El Pasu, nije osobito upao u oi, niti je slutio da bi se Catto mogao usuditi sam napasti potansku stanicu usred grada. Krajolikom se prelila srebrnaj mjeseina, ali je ipak bilo suvie mrano da bi mogao uspjeno traiti tragove. Stoga je nasumce jahao na jug. Gradid Terlingua ostao je ved daleko iza njega. Drugog dana oko podneva pribliio se Tilman nekom malom ranu. U oboru kraj kudice bila su mrava goveda i dvije mazge. Kukuruz se na oblinjem polju tako osuio da je poutio poput slame. Iz kude izie mrava ena s pukom u ruci i dade je mukarcu kojeg je John ved neko vrijeme gledao kraj obora. - ini mi se da je to neki erif - ree mukarac i nasloni puku na ogradu obora. Tilman se zaustavi u dvoritu, ispria to se dogodilo u gradu i upita ono to ga zanima. - Vidjeli smo dva jahaa - ree raner, prie crpki i napuni vodom korita za napajanje. -- Jednoga jutros. Ondje. - Pokae na jugoistok. - A drugog prije jednog sata. Ili je, moda, prolo vie vremena, Martha?

15

16

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Da, prolo je malo vie No, moda to erifu nije osobito vano. - Vano je. John sjae, dredi vrsto uzde. Htio je da se konj malo ohladi prije nego to pone piti vodu, ali ivotinja ga je tako vukla prema koritu da je uskoro popustio. Raner je u meuvremenu pokazao gdje je vidio drugoga jahaa, i John se ponada da de pronadi tragove. Bududi da Cattova prednost nije velika, moda ga ubrzo sustigne.. - Koliko ima jo do Rio Grane? - Desetak kilometara - odgovori raner i pokae na breuljke na jugu. Ondje je .- Tako blizu? John se okrene i pogleda enu, ali u mislima je bio ved na razbojnikovu tragu. Nede ga uhvatiti prije Rio Grandea, osim ako se dogodi neko udo. No, udo ne moe oekivati. - Zamisli da mi imamo esnaest tisuda dolara - ree raner eni kad je erifov pomodnik odjahao. - Ne bismo znali to demo s njima - odvrati ona zlovoljno i vrati se u kudu. John je jahao u smjeru koji mu je pokazao raner. I uskoro doista otkrio tragove konja. Jahao je slijededi ih. Kad se uspeo na drugo brdo, ugleda u daljini srebrnastu traku Rio Grande, koja se svjetlucala usred gustog grmlja to je raslo du obala. Uporno slijededi tragove, Tilman stigne kasno popodne do ikare; ona je poinjala gotovo dva kilometra od obale. Ponajvie su tu rasle krljave topole i alfijino grmlje. Kroz to zelenilo krivudala je staza. Naavi se u ikari, John spazi polomljeno granje i duboke otiske konjskih kopita na tamnoj zemlji: Nailazio je povremeno na kaktuse i bodljikavo grmlje, a u nos mu se zavlaio sumporast smrad iz oblinjih movara. S vremena na vrijeme

16

17

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

uo je pucketanje granica, kad bi se divlje ivotinje uplaile i pobjegle zato to se pribliavaju ovjek i konj. Iznenada zasikde egrtua, i konj prestraeno odskoi. John hitro izvue revolver iz korica, ali egrtua se nigdje nije vidjela. Konj je frktao, nozdrve su mu podrhtavale a kopita mu ni za tren nisu mirovala iako je stajao na mjestu. John ga opet potjera na jug. Tu se pruala blaga nizbrdica. ikara je bila sve guda, kaktusi sve vii. Uskoro, se zauje tih ubor i John ugleda kroz granje svjetlucavu srebrnastu rijeku. Konj je jo bio uznemiren zbog neuobiajene, divlje prirode i poesto je frktao. - Hajde, hajde, smiri se ved jednom!- John ga potape po vratu. Proli su i kroz posljednji pojas grmlja. Rio Grande se ljeskao na suncu. Usred vode vidio je svijetao pjeani sprud, rubova kojega je zapljuskivala rijeka. Tragovi su vodili u Rio Grande, ali se na sprudu nisu vidjeli. Na meksikoj je obali rasla zelena gutara i spajala se s vodom. inilo se da se u taj zeleni bodljikavi zid ne moe nigdje udi. - Hajdemo - promrmlja John. Napeto je promatrao junu obalu, svaki as oekujudi da se granje pomakne, izviri puana cijev i odjekne hitac. No, nita se ne dogodi. Konj je gackao kroz vodu. U to vrude, suno godinje doba Rio Grande bjee vrlo plitak. Izmeu sjeverne obale i spruda dubina je iznosila samo pola metra, tako da konj nije Imao ba nikakvih tekoda. Na sprudu doista nije bilo nikakvih tragova, a kad je stigao do gutare na drugoj obali, John zamijeti da kroz nju nitko nije mogao prodrijeti. Krenuo je kroz Rio Grande prema zapadu, protiv struje, i traio mjesto gdje bi se mogao provudi kroz gustaru. Nekoliko je puta naao vrlo uske puteljke i skrenuo na njih, traedi tragove, ali nigdje nije bilo svjeih otisaka kopita. Poslije nekoliko sati vratio se do spruda i okuao sredu na istonoj strani.

17

18

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

No, ni tu nije imao uspjeha. Kad se poela sputati nod, bio je oko dva kilometra od pjeanog spruda i dobro je znao da je izgubio trag pobjeglog razbojnika Eda Catta. Odjahao je malo od rijeke i zaustavio se na uzvisini iza grmlja. Na jugu se uzdizalo brdo do brda, kao da ele istisnuti jedno drugo. Ondje je tlo stjenovito, pa se nikako ne mogu nadi tragovi, pomislio je. - Ipak, negdje mora biti taj lopov - promrmlja John i ponovno potjera konja. Nije htio odustati. Uskoro se tako smrailo da vie nita nije razabirao. Uporno je jahao na jug, vjerujudi da de naidi na neki grad, neki ran ili bilo kakvu kudicu, gdje de se raspitati o bjeguncu. Ed Catto ima, zacijelo, odreeni cilj, pa ga mora pronadi i zaustaviti prije nego to stigne do toga cilja. Konj je koraao sve sporije. Povremeno bi ak zastajkivao i bio je sve nezadovoljniji kad bi ga jaha potjerao. Vidjevi da nema smisla muiti ivotinju John odustane. Sjae, skine teko kaubojsko sedlo s konja i baci ga na zemlju. Privee dugake uzde za grm i potom legne. Poloio je glavu na sedlo i zagledao se u zvijezde na crnom nebu. Bio je potpuno svjestan da je na tlu na kojem kao erifov pomodnik iz Teksasa, nema to traiti. Pa ipak, namjeravao je nastaviti potragu za razbojnikom koji je opljakao potansku stanicu u Terlingui. Znao je da to ini prije svega zato to eli izbjedi pakosnoj podrugljivo cerekanje koje bi ga doekalo ako bi se vratio praznih ruku. - E, to vam nedu priutiti - promrmlja prije nego to je zaspao.

Ujahao je u dubok klanac. Kopita su toptala po stjenovitom tlu i taj topot se stostruko odbijao od svih litica.

18

19

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Bilo je ved gotovo podne, a jo nije naiao ni na kakav znak da je na pravom putu. Iznenada se u usjeku meu stijenama pred nj im pojavi neki ovjek. John odmah skoi sa konja, munjevito izvue puku iz navlake i pljesne konja po sapima. ivotinja zare i poskoi udesno. Pojave se jo etiri jahaa i svi istodobno opale John se baci na tlo, povue zatvara i opali. Jedan jaha prodorno krikne i srui se s konja. Ostali podbodu konje i jurnu u klanac. Pri tom su pucali. John se puzedi povue i nae zaklon iza jednog kamena. Kad je ponovno zapucao, etiri su jahaa bila ved mnogo blie. Imali su na glavama slamnata sombrera, a lica su im bila obrasla bradama. Meu njima nije bilo riokosog Catta. John nasluti da ga ti ljudi svakako namjeravaju ubiti. Moda su posrijedi obini drumski razbojnici, koji nemaju ba nikakve veze s pljakom pote. Kleao je i uporno pucao. Jedan mu metak okrzne ruku. Drugi pogodi liticu, odbije se od njena ruba i zazvidi prema plavom nebu. Uto opet pogodi jednog jahaa. Momak digne ruke, ispusti puku I jauknuvi padne s konja. Ostalu trojicu to nimalo ne pokoleba. Nisu se ni osvrnuli, ved su dalje bjesomuno tjerali konje. U tom se asu dogodi neto neoekivano. Odozgo, sa stijene, odjeknu hici; najprije je ubrzano pucala puka, onda zapone revolverska paljba. Ta iznenadna pomod osokoli Johna. Poeo je pucati bre. Jedan od metaka to su fijukali odozgo pogodi jednog razbojnika, John pogodi drugog.

19

20

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Tredi naglo okrene konja i dade se u bijeg. John pripuca za njim. I odozgo su se uli hici. Ipak je razbojnik stigao ved gotovo do kraja klanca kad mu je konj pogoen. Odletio je sa sedla, udario glavom o stijenu i ostao leati onako kako je pao. U klancu su leala tri ubijena konja, a preostala dva nestadoe s druge strane grebena, preko kojeg je vodio puteljak. John pogleda uvis i opazi nasuprot suncu Guya Grettya, koji je mahao pukom. - Hej, erife! Bilo je gusto, zar ne? John tiho prokune. - Priekaj malo, erife. Sidi du do tebe. Gretty nestane s vidika, a John sjedne na kamen iza kojeg se bio skrivao i pogleda leeve u klancu. Prolo je tek nekoliko minuta kad se na sjevernoj strani klanca pojavio pustolov i ved izdaleka mahnuo eirom. - Hej, erife, kakva sluajnost! Zanimalo me tko to puca i prekida moj blaeni podnevni san. Zar nije to prava sluajnost? - Da, svakako. Guy Gretty zastane kraj Johna i sklizne s golih lea svoga konja. - Dakle - promrmlja - ipak du se ponovno doepati sedla. No, to ti radi ovdje? - Smije tri put pogaati. - Nisam raspoloen za pogaanje. John mu ispria to se zbilo u gradu. Pustolov, se veselo osmjehne. - Znai, ostali su pomislili odmah da je to moje djelo, ha? Vjerojatno si se osjedao nevoljko. - Silno nevoljko. Da li si nekoga vidio? Riokosog jahaa, moda? - Nisam. - Moda je ak neko vrijeme jahao du rijeke i zatim se vratio. No, ne mogu to vjerovati.
20

21

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Zato? - Ed Catto je dosad bio sitna riba. Nije ak raspisivana ni nagrada za njega. - Onda se i ne isplati tragati za njim. Gretty prie najbliem ubijenom konju i skine s njega sedlo; namuio se dok ga je izvukao ispod teke leine. Podigne puku to je leala u blizini i okrene se. - Oruje i sedla moglo bi se prodati u najbliem naselju, nije li tako? - Ja bih se okanio takvih misli. - Zato? - Zato to se ne zna tko su te protuhe i na ijoj su strani. - Ima pravo. Gretty nezadovoljno odbaci puku, vrati se do Johna i kroz smijeh ree: - Sluaj, erife, jo se nisi ni lijepo zahvalio. - Vrlo si mi pomogao, Gretty. Hvala ti. - emu takva skromnost, erife? - Guy zatrese glavom kao da ga kori. - Spasio sam ti ivot, to je nesumnjivo, I to ved drugi put. Uvijek me sluaj dovede u tvoju blizinu kad ti prigusti! - Uistinu, udna je to sluajnost. - Onda, hodemo li krenuti? -- Guy se osmjehne, dobro raspoloen.- Tko zna, moda ti pomognem i da pronae one blistave dolare. Ja sam ti, zna, roen pod sretnom zvijezdom. - Da, to sam ved uvidio - promrmlja Tilman, gledajudi pustolova kako stavlja na konja meksiko sedlo. Bilo je i te kako udno to su se ponovno sreli ba u ovom odlunom trenutku. Da li je posrijedi samo puka sluajnost? injenica da mu je Guy pomogao neprijeporno dokazuje da Gretty doista nema nikakve veze s pljakom pote u Terlingui. Inae bi ga bio prepustio sudbini i mirno gledao razbojnike kako

21

22

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

umjesto njega obavljaju posao. Tako bi se, doista, najlake oslobodio neugodnog progonitelja. John pogleda pobijene protivnike. Sve se dogodilo tako brzo da nije ni imao vremena za razmiljanje. Prisilili su ga na borbu, pa se morao oajniki braniti. Osedlavi konja, Gretty ga dovede do kamena i sjedne kraj Johna. - Zato jo nosi zvijezdu, erife? Zar misli da ti moe ovdje pomodi. Prije bi ti mogla tetiti, rekao bih. Razmislivi John shvati da je u pravu. Skine zvijezdu s konate vjetrovke i spremi je u dep. Nekako se u posljednje vrijeme navikao na nju. - esnaest tisuda dolara! - Guy Gretty zakima glavom. - Kad bih se doepao tolike svote, rijeio bih se svih briga. Za sva vremena. - Otkad razmilja o tome? -Matam samo. Ako se ne varam, rekao si da je pota osigurala novanu poiljku? - Nita nisam rekao. - Ipak, takav je postupak uobiajen. Da li je novac osiguran? - Da, osiguran je. - Dakle, ti ne vjeruje ni svom spasitelju.- Guy se tiho nasmije. - E, to nije lijepo od tebe, Johne. Ne bi se smio tako vladati. Dakle, kad se malo bolje razmisli, oito je da su pljakom otedeni samo debeli bogatai u New Yorku, Washingtonu, Bostonu ili to znam gdje. A oni imaju toliko novca da nede ni osjetiti takav gubitak. - Kakve sve misli tebi ne padnu na um! - John iznenaen zaklima glavom. - I, dalje? -to, dalje? - Htio si, oito, jo neto redi, nije li tako? - Hm, novac je ukraden u Teksasu i sada je, vjerojatno, u Meksiku. Sjedinjene Drave nemaju vie nikakvu mod nad njim i zacijelo ga nede modi zakonski
22

23

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

vratiti. Hodu redi, kad bi se sada nabasalo na kradljivce, opljakani novac ne bi vie morao vratiti u Teksas. Nijedan teksaki sudac ne moe nareivati ljudima u Meksiku to de uiniti. To i ti priznaje? - Ne razbijaj time glavu. - John ustane. - Najbolje je da se raziemo. Nek' svaki krene na svoju stranu. - Boji se, erife? - Dvaput si mi spasio ivot, Guy. Zahvalan sam ti, i ne bih htio da se moji osjedaji prema tebi izmijene. Razumije me? - Naravno, erife. John poe za svojim konjem, koji se malo udaljio. Pritegne kolan, napuni vinesterku i gurne je u navlaku na sedlu. -- Iskreno reeno, trebalo bi da se jo ljutim na tebe zbog sedla, erife - dobaci pustolov, uzjahavi. - Paklenski je danima jahati bez sedla. Moda sam zato tako sporo napredovao. - No, nikakvu pouku nisi, oito, iz toga izvukao. - Moda du ubudude bolje pripaziti na svoje sedlo. Jesi li napokon spreman? - Znai, jahat de sa mnom? - John uzjae. - A to si drugo mislio? Moram paziti na tebe, erife. Kasno po podne ugledali su skupinu bijelih kuda, nalik mrlji u daljini. Zaustavili su konje na posljednjem brdu. Posvuda su se uokolo vidjele vulkanske stijene i osamljeni kaktusi. Onaj peti razbojnik, koji je pao s pogoenog konja u klancu pobjegao je i poslije ga vie nisu vidjeli. Zacijelo je krenuo na drugu stranu i pritajio se u brdima. - Misli da je Ed Catto u tom gradidu? - zapita Guy, naslonivi se na jabuku sedla. - Da budem iskren, privremeno ne razmiljam ni o emu. Ujahat du na prosto u grad i pokuati bilo to doznati od ljudi. Nita mi drugo ne preostaje. - Ako se samo malice odmarao, onda je pred nama deset sati i vie.
23

24

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Tako je - suglasi se John Tilman. - Moda ima dvanaest sati prednosti, ak i etrnaest. Vjerujem da uri. Svi su razbojnici, kad prvi put uine neko vede zlodjelo, oprezni i ele pobjedi to dalje. Tek poslije se osmjele i postanu drski. - esnaest tisuda dolara! - Guy opet zatrese glavom.- Jo ne mogu shvatiti da je rije o tako golemoj svoti. - Ne bi li ipak bilo najbolje da se okrene i pojae na drugu stranuj. Guy se samo osmjehne. Jaudi jedan kraj drugoga, poee se sputati niz blagi obronak, u susret bijeloj mrlji u daljini.

Kad su se pribliili gradu, gasilo se ved veernje rumenilo na dalekom obzorju i sivilo sutona potiskivala je nodna tmina. Na ulazu u mjestance bila je daska s velikim smeim, slovima: "La Mula". - Da li si ved bio ovdje? - Upita Guy. - Nisam. - Ni ja. John je promatrao ljude to su stajali pod verandama i ispitivaki gledali dvojicu stranaca. Djevojke vatrenih oiju morale su se povudi u kudice; majke su ih odluno gurale kroz vrata. - ini mi se da nam nisu ba previ e skloni - promrmlja Guy. - Bijelcima se, gdje se god pojave, odmah pripisuju zle namjere. - Nije ni udno. - Kako to? - Bijelci su dosad drugim rasama rijetko donijeli neko dobro, Guy. Uostalom, to i ti zna - proguna John Tilman.
24

25

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

John krene prema krmi, koja je bila na trgu usred mjestanca i gornji kat koje je nadvisivao sve druge graevine. Iza kuda su kokodakale kokoi a negdje je nekoliko puta zalajao pas. - Zdravo ljudi! - Dovikivao je prijazno Guy i, smijudi se, mahao svima. Nisu odgovarali na njegove pozdrave. - Mani se gluposti! - promrmlja John. - Radije misli na to da ne smije pokazati zvijezdu, erife. Hej, to vam je, ljudi? - Gretty se jo glasnije nasmije i mahne jednoj crnookoj djevojci, koju nevidljive ruke odmah povuku u kudu. Pred krmom su stajale etiri djevojke u vrlo tankim svilenim haljinama, naslonjene na ogradu-tamnopute Meksikanke, etvrta svijete puti i svijetlokosa. - Gle, gle, kakvo iznenaenje! - uzvikne Guy, potjera konja, prijee u galopu kratku udaljenost do preke za vezanje i ondje naglo povue uzde. - Zaboga, kako ste vi dolutale ovamo? Hej, ti, kako se zove? -Ja sam Rita - odgovori svijetlokosa, slatko se osmjehnuvi, i napravi nekoliko koraka njiudi bokovima. -- A vi, ostale? - zapita Guy, gledajudi ved Meksikanke, to se nije svidjelo bijeloputoj djevojci. - Ja sam Juanita - ree visoka i vitka djevojka, dugake crne kose. Velike su joj se bademaste oi iskrile, a bokovima je mogla njihati jo privlani je od Rite. - Ovo su Rosita i LisSa doda, pokazavi na ostale dvije djevojke. John pogleda preko ramena. Mukarci i ene jo su stajali pod verandama, ali se nisu pribliavali. Guy skoi sa sedla, provue se ispod stare preke za vezanje konja, zagrli Ritu i Juanitu i ue s njima u krmu. - Hej, dajte nam tekile, senor! dovikne pustolov. - Krmar je Amerikanac - ree Rita tako glasno da je to i John uo.

25

26

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Iz smjera dugake staje pribliavao se star, pogrbljen mukarac lukava i prodorna pogleda. - Da se pobrinem za konje, senor? - zapita na engleskom jeziku. - Da, to bi bilo dobro. Tilrnan sjae. Izvadi iz depa dolar i dade ga starom Meksikancu, rekavi: - Jo neto. Meksikanac je ved uzeo uzde, ali zastane ekajudi. - Traimo riokosog mukarca. Ime mu je Ed Catto, no moda se ovdje predstavio drugaije. Da li je bio ovdje? - Da, bio je ovdje jedan gringo rie kose, senor, - Kada? - Malo prije podneva. Ostao je dva-tri sata i odjahao. - Kamo? - Na istok, senor. Meksikanac uzme i uzde Grettyjeva konia i odvede,oba konja preko trga. Gledajudi za njim, John se pitao bi li bilo bolje krenuti odmah ili priekati jutro. Naposljetku odlui da prenodi u gradu, pa krene za Guyem. Obje djevojke kraj zida pogledae ga razoarano kad im se nije obratio, a onda pou za njim u krmu. Guy je s Ritom i Juanitom stajao uz tezgu, gdje je posluivao neobrljan Amerikanac u otrcanoj odjedi. - Samo polako, strane - govorio je krmar. - Sada pijete viski, a poslije dete dobiti odreske, nemam etiri ruke, ovjee. Johna je jo kopkala misao da bi ipak trebalo odmah odjahati dalje. No, konju mu je bio potreban odmor. Ed Catto je, vjerojatno, nabavio drugog konja; njemu je lako, ima u bisagama bogat plijen i moe platiti koliko god Meksikanci zatrae.
26

27

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Ali, tako sam gladan da du se uskoro onesvijestiti - govorio je Guy. - Dobro, to je s tobom Rita, - A to bi sa mnom bilo? Guy je privue k sebi i poljubi. - Ne pitaj tako smijeno - ree joj. - Zanima me da li zna ispedi odreske. Djevojka uzme punu au i iskapi viski. - Hajde, pouri, umiremo od gladi - ree joj Guy. Rita se osvrne oko sebe, zatim ode u kuhinju. Sada su se ostale tri tiskale oko pustolova koji je sve rasipno astio pidem. John je sjeo za stol i ispruio noge. Morao je ekati prilino dugo da bi mu krmar priao. - Zar vas dvojica niste drugovi? - promrmlja iznenaeno krmar. - Nismo. - Ali, dojahali ste zajedno... - To jo ne znai da smo drugovi - prekine ga John. - to elite? - Viski sa sodom, neko jelo i sobu. Ako je mogude, dajte mi sve to to prije. Krmar se ved htjede okrenuti. - Jo neto - doda brzo John. - Da? - Danas je ved bio ovdje jedan Amerikanac. Riokos momak, a zove se Ed Catto. Bio je ovdje, zar ne? I djevojke sada pogledaju Johna; okrene se ak i Gretty. Da, bio je, ali ne dugo. Potom je odjahao na istok. - to? Uistinu je bio ovdje? - zaueno upita Guy. - Kakvu ti ima sredu, Johne! - Dakle, ipak ste drugovi - zakljui zadovoljno krmar.

27

28

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Ne, nemamo mi nikakve veze jedan s drugim - pobuni se ustro John Tilman. Upamtite to dobro, ovjee! - Ja sam Ves Keenan - predstavi se krmar i ode. Kad je donio Johnu viski i polupraznu bocu soda-vode ree: - Rita vam pee odreske. Nakon toga moete otidi u sobu stotinu i osam. Klju je u vratima. - Hvala. Krmar samo zaguna i okrene se. Gay se alio i smijao s Meksikankama, neprekidno toedi sebi i njima viski, iako nije u depovima imao novac kojim bi to platio. Kad je malo poslije John krenuo uz stube to su vodile na gornji kat, u krmi je ved poela prava pravcata pijanka. Okupilo se i nekoliko Meksikanaca iz grada. Jedan je mladid svirao na gitari, dok su Guy i ostali plesali s djevojkama i pili kao spuve. John legne i za tili as zaspi. Probudi ga neka strana buka. S ulice se uo opor i strog glas, a nod su rasvijetlile baklje. Tada odjekne revolverski hitac i netko odrjeito neto zapovjedi. - Pustite me, prokleti strvinari! - bunio se Guy Gretty. John ustane, odjene se, poelja kosu prstima i stavi eir na glavu. Uzme opasa i polako izie iz mrane sobe. Dolje je gorjelo svjetlo. Oko svjetiljaka, koje su se malo njihale, lelujala se praina. Nad zaklopnim vratima vidio se jo dim baruta; polako se razilazio. Kraj anka su stajale blijede djevojke. Uto se pojavi pred vratima krmar i ljutito ue. John sie u prizemlje, zakopavajudi pri tome opasa. Vidio je vani baklje, sjenke i Guya, kojeg su Meksikanci vukli kroz grad. - Prokleti nitkov, nema novca! - vikne krmar. - Nema u depu ni novida. Vi ste, bez sumnje, znali da je bez novaca.

28

29

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Rekao sam vam da nemam s njim nikakve veze - odvrati John. - Ipak, zacijelo ste to znali. Ves Keenan pritri vratima i na panjolskom jeziku pozove gradonaelnika. John se nasloni na ank i pogleda blijede djevojke, koje su se naglo otrijeznile. Preko trga potri nekoliko Meksikanaca i upadne u krmu. Imali su u rukama puke i revolvere i doimali se prilino ratoborno, - Ovaj je znao istinu! - zaguna srdito krmar. - Ja sam s onim ovjekom samo dojahao ovamo - ponovno napomene John. - Ako ste znali da nema novaca, zato to niste rekli krmaru, senor? - zapita stari gradonaelnik. - Pa, mogao ga je osobno pitati - odgovori John. - Ja sam platio sve to sam dobio ovdje, a ostalo me se nimalo ne tie. Gradonaelnik se povue i posavjetuje s Meksikancima; nekoliko su minuta svi govorili u glas. Tada starac odmahne rukom i svi iziu iz krme. Bijesno puhnuvi, krmar se vrati za tezgu. - Htjeli biste mene okriviti zbog toga to vam ne cvjeta posao, je li? - John mu se hladno osmjehne. - Ipak, znali ste istinu. - Ja se nikada ne mijeam u tue poslove. Upamtite to. Da li jo to dugujem? - Zar namjeravate otidi? - U ovom se mjestancu ne mogu odmoriti. Suvie je buno. Dakle, dugujem li jo neto? - Ne, sve ste platili. - Onda mi dajte jo jedan viski, ovaj put ist. John potrai u depu kovani novac i nehajno ga baci na tezgu. - Nisi ga smio odmah strpati u zatvor - ree krmaru Rita.
29

30

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Ostale su ga djevojke ogoreno psovale na panjolskom jeziku, - Dabome, vama se svia da netko pravi budalu od mene- odvrati Ves Keenan. Razjareno je kleo toedi Johnu viski; pri tome je vie izlio kraj ae nego u nju. John ispije pide i krene prema vratima. Kiselo pozdravi i izie. Pijesak na trgu kripao mu je pod izmama. Kroz otvorena vrata vidio je u staji sjaj baklje. Pribliivi se, razabere graane, koji su se okupili oko jednog konja. Dakle, bit de ti veselo, Guy, ako izgubi konja, pomisli. Kad je uao u staju, razgovor utihnu. Svi se zagledae u njega, - Odlazim - ree. - Ovdje je takva galama da se ne moe spavati. Konjuar je oklijevao i upitno pogledao gradonaelnika. Starac kimne, pa ljudi pustie Johna da proe. Osedlao je konja i izveo ga iz staje. Tu je uzjahao i krenuo; na istok, naputajudi La Mulu. Traio je na mjeseini tragove na putu, i s lijeve i sdesne strane. No tlo je bilo prekriveno jamama i jarcima tako da nije mogao razabrati nita pouzdano. Pretpostavljao je da je Ed Catto odjahao na istok kako bi se na nekom pogodnom mjestu preko Rio Grandea opet vratio u Teksas. Moda namjerava doprijeti do Del Rija ili ak San Antonija, gdje i ne znaju za pljaku u Terlingui. Nakon nekog je vremena poeo opet traiti svjee otiske kopita, ali uzalud. Dak je siao sa ceste, pretraio grmlje i tlo oko kaktusa i jahao privremeno du potoka, u kojem je bilo malo vode. Nekoliko je puta pustio konja da se napije. U svitanje ugleda pred sobom iroku pusto, uglavnom svijetao pijesak i mjestimice udkastu travu i crne stijenel Na istoku se obzorje obojilo vatrenim rumenilom, sunane su se zrake uperile u nebo i poele sivilo zamjenjivati plavetnilom. Kad se pojavila plamena sunana kugla, kao da izlazi iz zemlje, pijesak je tako zasjao da je John naas zamirio. Nodnu je hladnodu naglo potiskivala vrudina.

30

31

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Traganje za tragovima jo nije bilo uspjeno. U daljini se na istoku nije vidio nijedan jaha, nita to bi se micalo. John zastade u sjeni visoke stijene, sjae, rasedla konja i baci sedlo na tlo. Potom sjedne na njega i ovaj put pogleda na zapad, onamo gdje se trag njegova konja pruao kroz pijesak poput nekakve dugake vrpce. U daljini se pojavio konjanik. Zbog treperenja se zraka inilo kao da jae po vodi. Zrak ga je izobliavao; as je bio blie, as dalje. John Tilman je jo sjedio u sjeni, koja se skradivala, te promatrao tog jahaa koji je nailazio po njegovu tragu. Bio je to Guy Gretty. Iako a jo nije mogao jasno razaznati, John je znao da je rije o pustolovu. Guy se pogurio u sedlu I doimao se kao da spava. Vidjelo se da je budan tek kad je gotovo stigao do Johna i kad se konj sam od sebe zaustavio. - Zdravo, erife - progovori Grtty. - Zato nisi ostao u La Muli ako si umoran? - Ondje mi je smetala buka, Guy. - Da, moje su proslave uvijek bune. - Gretty se prijazno osmjehne. - I neslavno zavre - proguna John. Gledajudi pustolova, vidio je da jae na svom konju i da ima ono meksiko sedlo kojeg se doepao u klancu izmeu Rio Grandea i La Mule. Guy napokon sjae. une pred Johnom i upitno ga pogleda. - Nisi naao Catta? - Nisam. Ali, kako to da ima opet konja? Kako si ga se doepao? Guy se nakesi i slijee ramenima. - Stajao je pred zatvorom kad me gradonaelnik pustio. Otkupile su ga djevojke i prisilile me, tako redi, da ga uzmem. to sam mogao uiniti? - Ima vie srede nego pameti. Pa, rekao sam ti da sam se rodio pod sretnom zvijezdom. No nije ba bilo lijepo to si me ostavio na cjedilu.

31

32

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- A to je trebalo da uinim? Da platim tvoju pijanku? To si htio? - Zamisli to bi se dogodilo da mi djevojke nisu pomogle. to bih tada uinio? - Morao bi pobjedi, Guy. U Terlingui sam te spasio... izvukao sam te iz zatvora i omogudio ti da odjae, iako bez sedla... jer sam vjerovao da de iz toga izvudi nekakvu pouku. No, nisi se opametio. Prema tome, brini se sam o sebi i snalazi se kako zna i umije. John ustane, podigne s pijeska sedlo i stavi ga konju na lea. - Nastavit de tragati za Edom Cattom? - zapita Guy. - Hodu. Gretty se uspravi i uhvati uzde svog konja. Gledao je erifova pomodnika kako se penje u sedlo i kako, zaobilazedi stijenu, izlazi na jarko sunce. Nekoliko je trenutaka stajao kao kip, a onda uzjae i krene za njim. Kad ga je Guy sustigao, John povue uzde i znatieljno pogleda pustolova - Zar ima jo neki adut u rukavu? - zapita. - Djevojke su bile uistinu dobre i susretljive, erife. - Vjerujem. - Uinile su i rekle ono to drugi nisu uinili ni rekli. Uzmimo, na primjer, to s konjem. Ili, ono s Edom Cattom. - Kakve imaju veze djevojke s Cattom? - promrmlja John, namrtivsi se. . - Kau da je krtac. - O? - Oni koji ne aste viskijem i vladaju se prema djevojkama kao da ih i nema, nisu omiljeni u krmama. Uostalom, to zna i ti. - Dobro, to su ti ispriale djevojke, sretnide? Govori ved jednom!

32

33

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Zapravo, trebalo bi da te pustim neka jae na istok sve do mora. Kao to bi ti mene ostavio u zatvoru da trunem do smrti. Ne bi osjetio nikakvu grinju savjesti, zar ne? - Raspriao si se danas kao baba, Guy. - Uinilo mi se da eli da priam. erifov pomodnik ga uhvati za ruku i privue k sebi. - Odmah me pusti, inae nede doznati ba nita! - proguna Guy. John poslua. Netremice je promatrao pustolova i strpljivo ekao. - Catto se nije obazirao na djevojke. Nije im platio nijedno pide. No, krmaru i konjuaru zacijelo je neto dao kako bi progoniteljima, ako naiu, rekli la. - Kakvu la? - Da je odjahao na istok. Rita je to ula, a zatim je vidjela da je odjahao na jug. Tilman-se zagleda pred sebe. Slutio je da Guy govori istinu. - Dakle, opet sam ti pomogao u kripcu - ree pustolov. - Kako de mi se ovoga puta oduiti? - Ba se pitam zato to ini. Guy. Moe li mi odgovoriti? - Ne znam ni ja. Vjerojatno zato to sam te zavolio, erife. - No, najmilije bi ti bilo da se doepa cijelog plijena, nije li tako? Gretty se naceri od uha do uha. - Taj novac nema, moglo'bi se redi, vlasnika - odgovori. - Ako ga se ovdje netko doepa, zacijelo nede ni pomisliti da ga vrati u Teksas. Trebalo bi da Teksaani zahtijevaju neka se te pare vrate, ali oni ne znaju gdje su. Kad bolje razmislim, pravda de biti potpuno zadovoljena ako uhvate Cattoa, a onim bogataima na Istoku nema smisla vratiti novac. Dovoljno su bogati. S tim se valjda slae, erife? - Jo mi-nisi objasnio zato me nisi pustio da nastavim jahati u pogrenom smjeru. '

33

34

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Rije je o pukom ovjekoljublju, erife. Onda, da okuamo sredu na jugu? John se iznenada pokoleba. Moda ga Gretty eli samo skrenuti s pravog traga, sprijeiti da uskoro naie na otiske Catitova konja., Moda de ga pokuati prevariti kad uu dublje u Meksiko. Osim toga, u depu mu je jo zvijezda, koja bi s ove strane granice mogla biti i opasna. - Navratit du jo jednom u grad - promrmlja zamiljeno john - Znai, ne vjeruje mi? - Tako je, Guy. Tebi je najvanije da se doepa tih esnaest tisuda olara, a ja sam ti potreban samo zato da te dovedem do Eda Catta i novca. To je uistinu premalo da bih ti vjerovao. John okrene konja i pojae na zapad, ususret treperavu vrudem zraku. - Moda bi, doista, bilo najbolje da ga pokuam sam pronadi -promrmlja pustolov. - udno je to sam tako prokleto slab prema tebi, erife. John se nekoliko puta osvrtao. Gretty je zastaokraj stijene, koja nije sada bacala gotovo nikakvu sjenu. inilo se da ne eli jo jednom u La Mulu. Ujahavi u grad, John zaustavi konja: pred krmom, klizne na zemlju i spusti uzde na tlo. Pred tezgom u polumranoj prostoriji stajale su djevojke a iza nje krmar. Rita odmah potri uza stube na gornji kat, kao da pred neim bjei. - O, opet ste tu - progovori krmar i poee bradu. John odgurne djevojke u stranu, strelovito isprui ruku i epa krmara. Nekoliko se boca i aa prevrne i zvecne. - Hej, do vraga, to radite? - proguna zapanjeni mukarac. erifov pomodnik ga tako snano gurne da je naletio leima na policu s bocama i ostao uz nju kao prikovan. Opet zazveckae boce i ae. Meksikanke vrisnu i prestraeno potre na gornji kat.

34

35

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Zato si lagao? - upita odrjeito John. - Ed Catto nije od jahao na istok. Koliko ti-je platio da lae? Krmar problijedi i zadrde, izbezumljeno pogledavajudi as lijevo, as desno. John preskoi tezgu, uhvati ga za ovratnik i zamahne desnicom. - Nemojte! Redi du vam. - Govori! - Kazao je da ga netko progoni... neki kockar. --Koliko ti je dao? - Deset dolara. - U zlatu? - Taj je novac odnio iz Terlingue. - John pusti prestraenog krmara. - to se dogaa? - dovikne neki otar glas, a istodobno zacvile nepodmazane arke zaklophih vrata. John se okrene i ugleda gradonaelnika, koji je upravo ulazio dredi uperenu puku. - Vai ljudi pomau jednom amerikom razbojniku, gradonaelnice - ree. - ovjeku koji je opljakao potu... Edu Cattu. - To nismo mogli znati - uzvikne krmar. - Mislili smo da je rije o osobnom obraunu. Gradonaelnik spusti puku. - Uostalom, to se nas tie ono to se dogodilo u Teksasu - nezadovoljno doda krmar. John zaobie gradonaelnika i izie iz krme. Htio je samo doznati da li Guy govori istinu, i to je sada provjerio. Bio je zadovoljan. Popne se na konja, no obazirudi se na konjuara koji se u meuvremenu pribliio, i odjae ulicom. Ne bi imalo smisla da se svaa ili ak tue. Na kraju bi

35

36

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

jo svi navalili na njega i strpali ga u zatvor. A ne moe oekivati da de mu djevojke pomodi kao to su pomogle Guyu. Kude su promicale mimo njega i ostajale mu iza lea. Na jugu u daljini ugledao je tokicu, koju je tek poslije nekog vremena razabrao kao jahaa. Bio je to Guy. Zastao je meu visokim kaktusima, nalaktio se na jabuku sedla i s vremena na vrijeme gutnuo iz uturice. Pio je vrlo razrijeen viski,a svaki put je krivio lice od gaenja; to mu je pide, dodue, uspjeno ublaavalo e, ali mu nije ba nimalo prijalo. Kad je John stigao do njega, zaepio je uturicu, objesio je o jabuku sedla i'promrmljao: - Onda, vjeruje li mi sada? - Moj je zadatak da sve provjerim i da ne vjerujem tek tako, Guy. - Dobro, to nije moja briga. Da krenemo? - Gretty okrene konja na jug. Usporedo su jahali kroz pusto, u kojoj su tek mjestimice rasli kaktusi. John je traio tragove, a Gretty mu je pomagao, no nisu imali srede. - Pronadi demo ga - samouvjereno de Guy - pa imao i dvadeset etiri sata prednosti. Negdje se mora opskrbiti vodom i baciti neto u usta. Uostalom, ne moe vjeno jahati. Da li si nauio pameti Keenana? Dao mu po nosu, kao to je zasluio? - Nisam. - Zato nisi? - Ne znam ni ja. Vjerojatno zato to se time ne bi nita izmijenilo. John skrene konja na jugozapad. Nadao se da de negdje naidi na tragove osamljenog jahaa. No ni tu nije imao srede. Jedino je na cesti to je vodila na jug bilo tragova u izobilju, starijih i svjeijih; potjecali su od brojnih konja i nisu se mogli razlikovati jedan od drugoga. - Zacijelo je projahao ovuda - ree Guy. - Odakle to zna?

36

37

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Ne znam ja nita, samo slutim. Razumije me, erife? Tilman nije odgovorio. utke produie cestom, kojom su potanske koije vrlo rijetko vozile. Prije nego to je zanodilo, ugledali su malen ran, oko kilometar zapadno od ceste. Iznad niskih graevina uzdizala se vjetrenjaa, koja ie privremeno mirovala, a nad vrudim krovovima jo se vidio oblaid maglice. John skrene konja prema ranu, a pustolov mu se odmah pridrui. - Catto je mogao stidi ovamo juer u isto doba - promrmlja Gretty. - Prema tome, zacijelo su ga vidjeli. - I ja tako mislim. Kad su stigli do rana, ved se smrailo. Na otvorenim se kudnim vratima pojavi Meksikanac. O boku je drao skradenu samaricu, i oba kokota te ubitane puke bjehu napeta. Na glavi je imao probuen slamnati sombrero, kojeg je obod bio napola otrgnut i visio. Jahai su se zaustavili u dvoritu izmeu sue i obora. John dodirne prstom obod eira. - Dobra veer, senor - progovori. - Imamo samo jedno pitanje. Traimo jahaa koji je juer vjerojatno projahao cestom. Da li ste koga vidjeli? Meksikanac odgovori na panjolskom, ustro maudi pukom. - Jaha - ree Guy. - ovjek na konju. Razumijete, senor? ovjek na konju. Meksikanac kao da je kleo i jo je ustrije mahao opasnom pukom, iz koje bi se sama tako rasprila da bi u isti as pogodila oba jahaa. - Glumi da nas ne razumije - objasni John. -Ne eli razumjeti. - Ponudi mu neto. Tilman izvue iz depa dolar. - Da li dete nas razumjeti ako dobijete dolar, senor? -upita. - Nedu imati s tim nikakve veze - osorno odgovori Meksikanac. Guy se nagne naprijed i namrti.

37

38

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Hej, ovjee, o emu to brblja? - proguna. - Odlazite! Nedu imati s tim nikakve veze. - Ne shvadam - promrmlja Gretty, uspravivi se.;- A ti? - Pogleda Johna. - Ni ja. - Tilman spremi dolar. - Kakve su to udne rijei, Meksikance? - zapita pustolov. - Mi smo Amerikanci, a traimo svog sunarodnjaka Amerikanca koji je moda projahao cestom i kojega si moda vidio. - Nita nisam vidio! Ne znam nita i nemam s tim nikakve veze. Mi smo miroljubivi ljudi, radimo svoj posao i ne brinemo se ni o emu drugom. - Neto mu se smudkalo u glavi --zakljui Gretty. - Moda mu je naudilo sunce. - Oprostite to smo vam smetali, senor - ree John i u luku se pone vradati prema cesti. Uskoro se obojica naoe s druge strane obora. Gretty se jo nekoliko puta osvrne. - Daknut je, erife - promrsi. - Ili se neega boji. - Ma, ega? - To ne znam ni ja. - Bunca- zakljui Gretty. - Ne zna to govori. Predugo je bio-na suncu, pa mu se mozak osuio. Da, ba se to dogodilo. Pogledavi iza sebe, Jonn opazi da je ran ved utonuo u mrak. - Vjerojatno je vidio neto to ga je uplailo - promrmlja. - To nipoto ne znai da je lud,'ved se nede ni u to uplitati, kao to je otvoreno rekao. - Ja sam stekao dojam da bulazni, iako nije svjestan toga, erife. No, nijedan luak ne zna da je poludio. Za nekoliko se minuta naoe opet na cesti, pa produe prema jugu.

38

39

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Bilo kako bilo, nekoga je vidio - odluno izusti Tilman. - Ali, nije Eda Catta. -Zato ne' bi? - Njega se ne bi uplaio, a ti tvrdi da je prestraen. - Vidjet demo. U poetku su daleka svjetla nalikovala zvijezdama. Potom razabrae na mjeseini obrise graevina i ugledae obor u kojem je bilo nekoliko konja. Kraj sue su stajala stara potanska koija. Zastanu, razmiljajudi i oklijevajudi. - Potanska stanica - proapde Guy.-Tu mijenjaju konje. John kimne. Iza osvijetljenih prozora micali su se ljudi, ali je ipak bilo pretamno da bi se mogli jasno razabrati. - Hm, ba me zanima da li je ovdje*+ Gretty cmokne jezikom i potjera konja. Produie prema graevinama. U oboru zare jedan konj, a Grettyjev mu odgovori. Tada zafrkdu i zaru svi konji, a nekoliko ih potri u krugu. Svjetlo u stanici se ugasi. Opet su zastali. Pogledae jedan drugoga u mraku. - udno, zar ne? - upita Guy. - Vrlo udno. No, ne diraj puku, jer nam ionako ne bi pomogla. - John nogama potjera konja. - Hode da ti neto kaem, erife? - promrmlja pustolov, pratedi ga. - Reci! Predosjedam da ovdje nije neto u redu. - I mene mue takve slutnje, Guy. John je pokuavao razabrati pojedinosti pred glavnom graevinom Negdje se zau kripanje, zatim zveket. Netko je povukao puani zatvara.
39

40

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Odmah su zaustavili konje - Nemamo oruja u rukama, senor - dovikne John, - Onda dignite ruke! - naredi osoran glas. - Htjeli bismo vas samo neto pitati, senor. - Sjaite! John jo nije mogao razaznati nikoga pred kudom, iako je ondje stajao naimanje jedan ovjek. Vjerovao je, meutim, da ih je nekoliko - Zar niste uli, senor? Johnu se uini da vidi neko lice, kao svijetlu mrlju, i svjetlucave oi. Kad je ibica bljesnula, ugleda niz ljudi u bijeloj platnenoj odjedi. Svi su bili bradati. Na 'glavama su imali slamnata sombrera, na prsima prekriene redenike. Naoruani su bili revolverima i pukama, dok su im se u sarama nalazili dugaki noevi. - Pa, to su pobunjenici! - promrmlja Gretty. - Samo nam je jo to nedostajalo. Kraj gorostasnoga Meksikanca Tilman ugleda nekog mravog Amerikanca u crnoj odjedi, koji je o bokovima nosio dva revolvera. Gorostas je imao bijelu bluzu sa zlatnim dugmadima i zlatnim ukrasima na ramenima. Bio je vrlo tamne puti, bikovske ije, i nosio j e na prsima teak revolver. Meksikanac koji je drao ibicu zapali baklju. Gretty pogleda preko ramena. - Hej, iza nas ih je jo pet, est - promrmlja prilino iznenaeno. - To sam i slutio. John se zagleda u mravog Amerikanca meu Meksikancima. Doimao se kao revolvera, imao je zmijski pogled i blijedo lice upalih obraza. Pri svjetlu baklje poskakivale su sjene pobunjenika pred potanskom stanicom. - Reci mu da traimo samo jednog gringa - obrati se Guy revolverau. ,

40

41

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Kapetan Ernesto Reata razumije sve - objasni revolvera. - Ja sam Morgan Hill. Zato traite toga bijelca? John i Guy se zagledaju. - Tako, traimo ga. - Guy slijee ramenima. - Dobro ga poznajemo. Zove se Ed Catto. Da li je moda bio ovdje? - Moda. Revolvera se nasmijei i pri tome se pokau snani zubi. - Neka sjau - naredi pobunjeniki kapetan. - Jeste li uli? - Ne sjedimo na uima - odvrati Guy. - Ali, zato bismo sjahali? Morgan Hill se jo ire nasmije. - Zato to demo vas inae mecima skinuti s konja --promrmlja. Guy se opet osvrne. Pobunjenici su uperili puke i kao da su samo ekali zapovijed. - Pametniji poputa - izjavi Gretty i polako se spusti na zemlju. I John sjae. uo je iza sebe korake i osjetio kako mu se neto arilo u lea. - Ne mii se! - ree revolvera. - Inae de brzo otputovati u pakao, drukane. , . I Grettyju su priljubili puanu cijev uz lea. Konje su uhvatili za repove, povukli ih natrag i odveli. Krug pobunjenika, naoruanih do zuba, malo se stegne. - Zanima nas samo da li je juer doao ovamo jedan bijelac - jo jednom, ree Guy. - im nam odgovorite, odjahat demo, - On ti je prijatelj? - upita pobunjeniki kapetan. Da rekao sam to ved jednom, do vraga! - Onda odmah moe s njim razgovarati.

41

42

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Kapetan mahne glavom ostalima, a oni naglo podignu puke i ponu udarati pustolova, tako da se nije ni stigao braniti. Tilman nasluti da i njega oekuje ista sudbina. Kako bi joj izbjegao, baci se na revolveraa, epa ga i odgurne prema pobunjenikom kapetanu. No, bilo ih je previe. Zbog snanog udarca kundakom u lea zateturao je mimo Hilla i naletio na zid. Jo se stigao okrenuti, da ugleda pet, est izoblienih bradatih lica i isto toliko aka to su sijevnule prema njemu. Udarci ga pogodie u lice, lupio je potiljkom o zid, i pred oima kao da su mu odjednom bljesnule tisude zvijezda. - Nastavite! - vikne revolvera. Udarali su po Tilmanu kundacima,cijevima, akama. Nije mogao pogoditi nijednoga. Kad ga je netko udario po lijevoj nozi, pokleknuo je. Nastavili su ga mlatiti po glavi dok se polako ruio. Guy Gretty je ved leao onesvijeten na tlu. Pobunjenici nisu za njega vie marili. Kapetan izda naredbu i mahne prema spremitu za kola. John je jo bio pri svijesti, ali mu se inilo kao da pliva u neemu toplom i neprestano se vrti u krugu oko neke daleke, svijetle toke... sve bre i bre. uo je huanje u uima i istodobno pjevanje i smijeh; najednom kao da je sijevnula prema njemu vatra. Vjerovao je da de uspjeti podidi ruke i zatititi se, ali je ved, leedi nepomino na pijesku, tonuo u nesvijest. Otvorivi oi, John Tilman se sjetio svega to se dogodilo. Opet je vidio svjetlo, ali ovaj put ne tako jarko i zasljepljujude. O dugaku, tanku lancu visjela .je sa stropa petrolejka i osvjetljavala spremite za kola.Kraj zidova se vidjelo nekoliko kotaa, lanaca i jedno rudo. Htjede se pomaknuti, ali ustanovi da su mu ruke svezane na leima a noge sputane. - Ima vrlo vrst san, erife - progovori negdje u spremitu pustolov. John se okrene na bok.

42

43

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Gretty je sjedio kraj zida i naslanjao se na nj. I njemu bjehu ruke svezane na leima. Za stup koji je sluio kao potporanj bio je privezan Ed Catto, ovjek kojeg su traili kao iglu u plastu sijena. - Zinuo si od uda, erife? Evo, tu je momak kojeg si htio vidjeti, zar ne? - Da, to je on. erifov je pomodnik promatrao razbojnika, ije se lukavo lice sjajilo zbog znoja. John se iza sebe odupre rukama i uspije sjesti. Ubrzano diudi, nasloni se na zid. Lice, ija i prsa io su ga boljeli od grubih udaraca koje su mu zadali pobunjenici. - Kako si dospio ovamo, Catto? - zapita. - to hodete od mene? - On je erif iz Terlingue - objasni Gretty.- Zar ne zna? - to se mene tie erif iz Terlingue? - promrsi kroz zube Catto. Guy zakoluta oima. - Deko nema pojma ni o emu, erife - ree. - to kae na to? - Vidjeli su te Gatto - ree John. - Koija te prepoznao dok si krao esnaest tisuda dolara u potanskoj stanici u Terlingui. - Ja?! - Da, ti. - Gledaj, gledaj, kakvo neduno lice ima! - uzvikne Gretty. - Vjeto glumi, mora mu se priznati, - Ne znam o emu govorite. Pao sam u ruke pobunjenikoj drubi, i to je sve. John je ispitivaki-promatrao razbojnika, - Znai li to da pobunjenici ne znaju nita o zlatnicima, Ede? - upita Guy i zazvidi.

43

44

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Ma, o kakvim zlatnim dolarima? - Onima iz potanske postaje - odvrati John. -Sakrio si ih prije nego to su te pobunjenici epali? - Dobro, ako je tako, najpametnije je da ovdje ne priamo vie o novcu predloi Gretty - Inae de ih se htjeti i pobunjenici doepati. To je sasvim razumljivo. - Pojma nemam to hodete - ustraje El Catto gledajui ih. - Pa, uo si sve - odvrati Tilman. -No, upamti jedno, Catto: to se glupljim pravi, to ti manje vjerujemo, Jer nitko nas nije oinuo mokrom krpom po glavi - doda Guy i odluno kinine. - Gdje su te pobunjenici uhvatili? - to se to vas tie, do vraga? John pomakne ruke i pokua olabaviti spone. - Sjeverno odavde? - zapita. - U blizini jednoga rana s kojeg se moe vidjeti to se dogaa na cesti? , Guy iznenada zazvidi. - Moda je to uznemirilo onog Meksikanca - promrmlja. - Zato je neprekidno brbljao da nema nikakve veze s time. Dabome, o tome je rije. Johne! - Nitkovi su me neoekivano napali kao da su pali s neba - ree Catto. - No ipak si jo imao vremena da baci torbu s novcem u grmlje - nabaci Guy ili si je bacio meu kaktuse? Moda si je sakrio meu stijenje? - Nemam ja veze ni sa kakvom pljakom pote, kaem vam ved stoti put, - Koija ,te promatrao i prije nego to je koija stigla u Terlinguu - nastavi Tilman, - Vidio je da se vrzma uokolo. Neko su vrijeme sva trojica utjela, onda Gretty upita: - Da li si ved uo to hode ovi klipani? Da li su tek s tobom dojahali ovamo ili su ved i' prije bili u ovoj stanici? - Ne znam. Kad su me poeli progoniti, samo ih je nekoliko bilo na vidiku.
44

45

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Ipak si jo uspio odbaciti torbu, zar ne? - ustrajao je Guy. Catto opsuje. - Na pogrenom ste putu, prokleta njukala - proguna. Redi du pobunjenicima da je on erif.- Tko zna bi li to njih zanimalo - dobaci John. - No, ako bi tebi bilo lake, reci im sve. I dalje je pokuavao olabaviti spone, Zakljuio je da su mu ruke svezane konatom uzicom. Ako bude na nju kapao znoj, postepeno de se rastegnuti; potrebno je samo vrijeme i dovoljno upornosti. - ekaju nekog vladinog generala - ree Ed Catto. - To sam uspio uti. Zato su napali stanicu i ubili oba ovjeka koji su tu ivjeli. Osobno sam morao zakopati leeve u oboru. Nisu htjeli da se nad stanicom ponu skupljati leinari i upozore generala da neto nije u redu. - Lukavo, vrlo lukavo - prizna Guy.- Znai, ekaju nekog generala. ele ga uhvatiti? - Da. A onda prodati. Za otkupninu. - Aha! - Guy se naceri. - Zamisli samo kako bi pomahnitali kad bi uli za onih esnaest tisuda dolara u zlatu. Cattove kletve nisu vie bile onako uvjerljive kao maloas, John je cijelo vrijeme utio i nastojao rastegnuti uzicu. - Pravo je udo to smo jo ivi - promrmlja Catto. - No, moda se nadaju da de i na nama neto zaraditi. Onaj Ernesto Reata pripada nekom generalu El Toru. - Svi imaju vrlo zvuna imena, a zapravo su nitkovi i pomau bogataima izusti Gretty. kripedi, otvore se vrata spremita, i uu dva Meksikanca. Oruje je zveckalo. Tilman se hitro smiri i nasloni ramenima na zid. Pobunjenici se priblie, grubo odmaknu od zida najprije pustolova i pregledaju mu spone, zatim uine to i s Johnom; bio je sretan to mu trud jo nije urodio nikakvim vidljivim uspjehom.

45

46

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Izili su. iroka se vrata buno zalupe. John se postepeno odvue opet do zida i sjedne. - Ovo su neki drugi - ree Catto. - vas nisu oni donijeli. - To je znak da ne vjeruju jedan drugome. - I Guy opet sjedne. - Moramo se nekako izvudi odavde prije nego to se doepaju generala i odlue s nama pozabaviti- nabaci John, ponovno nastojedi da rastrgne konatu uzicu. - A kako to zamilja? - upita Guy. - Misli da de nam izrasti krila? --Kad je vlana konata uzica, rastegne se ako se neprekidno natee. Hajde, i vas dvojica malo uprite. - Naravno. Kako se nisam toga sjetio? - I Guy takoer pone rastezati uzicu. Malo zatim zauju se koraci pred vratima. Zatoenici se odmah ukoe. Netko protri mimo. Koraci se udalje i utihnu, zatim priblie, opet prou i ponovo utihnu. - Sada je pred vratima straa - promrmlja Guy. - Kako demo izidi odavde, erife? - to tie i to bre - odgovori John. Doimao se kao da se nije nimalo pokolebao. Trudedi se jo vie nego prije, napokon osjeti da uzica postepeno poputa. Prolazilo je vrijeme, a straar je pred vratima koraao amo-tamo, slijeva udesno i zdesna ulijevo. Tek, vrlo rijetko utihnuli bi koraci. Straar bi zastao i osluhnuo u nod, iz koje je trebalo da stigne.koija na koju su vrebali. John iznenada rastegne uzicu, tako da je mogao izvudi ruku. - Slobodan sam - ree i pokae obje ruke, pa urno odvee spone na nogama. - Pomozi meni - dovikne pustolov. John ustane, prie mu i oslobodi ga.

46

47

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- A ja? - upita Catto. - Ne boj se, bez tebe ne bismo nali zlatnike - odvrati Guy. - Nemam ja s tim nikakve veze! - U redu, u redu. Pa, ipak ne vjerujem da bismo ih bez tebe pronali. Povest demo te, ne brini. Gretty odvee Catta. Ed Catto je ustao kraj stupa i trljao pocrvenjele zglavke, a Tilman se priunja vratima i kroz jednu pukotinu pogleda van. Straar je ba zastao pred spremitem. Od Johna su ga odvajala samo vrata. Odjednom kao da iz daljine doprijee neki zvukovi. - Kapetane! - vikne straar iz svega glasa. - John pogleda preko ramena i opazi da ga pustolov i razbojnik upitno promatraju. Uistinu smo udna trojka, pomisli. Udruilo ih je zarobljenitvo, pa moraju pomagati jedan drugome, kud puklo da puklo. to je? - proapde Guy. - Koija! - to?! - Pribliuje se koija. John razabere jo daleko pucketanje bia. Vani najednom postade vrlo ivahno. Gledajudi kroz pukotinu prema glavnoj zgradi, John ugleda pobunjenike. Kapetan je nareivao da osedlaju konje. Guy i razbojnik se takoer priljubie vratima i kroz druge pukotine pogledaju van. Konji su frktali i nestrpljivo koali kopitima. Daleki tropot kotaa i pucketanje bia sada su se uli dobro. Pobunjenici se popnu na konje. Kapetan i revolvera. Amerikanac, takoer uzjau. Svi su urno punili puke.

47

48

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Samozvani kapetan glasno izda naredbu i skupina izjae iz osvijetljenog dvorita. Pred stanicom i pred spremitem kola stajao je po jedan straar. - to sada? -zapita Guy. - Njih su dvojica, a mi nemamo oruja. Jedan stoji predaleko. - Povucite se - zapovjedi John. - Gretty pogleda razbojnika. - Najbolje je da ga posluamo, Catto - ree. - Ti de nam jo biti potreban kako bi nam pokazao skrovite, a ja sam jo premlad da umrem. Obojica se povuku. John se zaleti u vrata i otvori ih. Udari njima straara u lea i srui ga. Uto nedaleko stanice prasnu prvi hici Straar pred stanicom opali na Johna, koji se bacio na zemlju i zgrabio puku sruenog pobunjenika Metak prozuji iznad njega i uleti u spremite. John opali, a straai uskoi u kudu. Naavi se u hipu na nogama, Tilman povue zatvara, okine i opet povue zatvara. Pobunjenik kojeg je sruio vratima ustane i izvue revolver iz korica, no u tom je asu ved bio Gretty kraj njega. Trgne mu no iz sari, a kad se pobunjenik naglo okrenuo, pogodi ga njime. Pobunjenik se zanjie, Nije stigao povudi obara, Spustivi ruku u kojoj je drao revolver, srui se . Pucnjava postade eda, Oito nije ba bilo lako doepati se generala. John potri u stanicu, povue zatvara i opali u straara, koji se pritajio iza stola. Pobunjenik se trzne, zatetura natrake prema zidu i ispusti puku. - Osedlajmo konje - dovikne Guy iz dvorita. Tilman je ekao. Za to se vrijeme pobunjenik, stojedi pred zidom, polako ruio. Pokuao se uhvatiti za daske i zadrati, no to mu nije polo za rukom i iznenada se
48

49

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

stropotao John istri iz zgrade i krene za ostalom dvojicom-. Junije, od njih sablasno je treperila kroz nod vatra. Konji su rzali, ljudi vikali. - Gdje si, Guy? - dovikne Tilman kad je razabrao ogradu obora. - Ovdje - javi se slijeva pustolov. John produi uz ogradu, ugleda otvorena vrata i Guya i Eda kako sedlaju konje. - Potrebno nam je nae oruje - promrmlja Gretty. - Ja du ga donijeti. No, nemoj mi pobjedi, Guy. - Kojeta. Zar sam ikada ikoga ostavio na cjedilu, erife? - Ne znam, Guy. John se urno vrati u stanicu i potrai svoje i Grettyjevo oruje. Straar je jo leao na podu, stenjudi i gredi se. John nae oruje i opasae i odnese sve do vrata. Guy i razbojnik su upravo vodili tri osedlana konja. - Okani se bilo kakvih gluposti, Ede, inae du te bez krzmanja ustrijeliti ree Guy - Vjeruj mi! U ruci je drao revolver ubijenog straara. - Dobro, to Vi zapravo elite od mene? - proguna Catto. - Nisam ukrao nikakvih esnaest tisuda zlatnih dolara i nemam nikakve veze s pljakom pote u Terlingui. Kad dete to napokon shvatiti? - Neka ti vjeruje tko hode - promrmlja Guy. - No moje je miljenje da ti moe vjerovati samo magarac. - Bacio si nekamo novac kad su se pobunjenici pribliili - umijea se John. Sada nas odvedi do tog mjesta, pa demo se sva trojica vratiti u Teksas, Pruio je Guyu oruje, preuzeo od njega svog konja i ujahao. - Na jugu je pucnjava jenjala.

49

50

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Bje'mo! - uzvikne Guy. - Hajde. Ede, kreni! Johne, prati ga s druge strane. Razbojnik je bio izmeu njih kad su u galopu napustili dvorite. Ubrzo ih proguta nod.

U svitanje se nekoliko stotina metara junije od potanske stanice ukazao jeziv prizor. Na nebu je kruilo gusto jato leinara. Potanska je koija ostala na cesti izbuena mecima. Uokolo su leali leevi. General za kojega su pobunjenici namjeravali, ubrati otkupninu visio je napola kroz prozor. Ukoenim je i staklastim oima zurio u prazno. Kapetan Ernesto Reata, kao i vedina njegovih pobunjenika, nije se izvukao neozlijeen, ali bile su to manje-vie bezazlene rane. Jedan mu je metak okrznuo ruku, drugi sljepooicu, bluza mu je bila poderana a lice pocrnjelo od dima baruta. - Bez otkupnine naa de pobuna propasti - ree on, sjededi na stolcu u stanici. Vani su pobunjenici okupljali konje i vezali ih za ogradu obora. Morgan Hill hodao je amo-tamo ispred dugakog stola. - Potrebne su nam puke i municija - poguna kapetan - a njih moemo dobiti samo za novac. - Zlatni dolari... - protenje teko ranjeni straar. Jagodine su mu kosti tako strile kao da de probiti kou. Revolvera ga nemarno pogleda, okrene se i ustro izie iz kude. Vrata spremita za kola bila su otvorena. Nitko nije govorio o nestanku zarobljenika, iako to nije promaklo nijednom oku. Ti ih zarobljenici nisu osobito zanimali. inili su im se sada jo nevanijima nego prije. Imali su drugih briga.

50

51

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Koliko nas je jo? - upita revolvera jednog pobunjenika koji se upravo vradao iz obora. - etrnaest, s tobom i kapetanom, Morgane. Hill se vrati u kudu. - to de sada? - upita zamiljeno. inilo se da ni on ne zna nikakav dobar odgovor. - Bez novca nema puaka' - promrmlja Reata - A bez puaka naoj je pobuni odzvonilo. Ne smijemo se praznih ruku pojaviti u tabu u i Sierra Madre, amigo. Ranjenik se u meuvremenu podigao na laktove. - Zar ne moe umrijeti, ili nede? - proguna Hill gledajudi ga. - Prije ili poslije svakome kucne smrtni as. To se zna od poetka. - esnaest... esnaest tisuda - izusti tiho nemodni ranjenik. - to je sa esnaest tisuda? - Morgan Hill mu se priblii. - O kakvim tisudama govori? - Dolara! - esnaest tisuda dolara? - Revolvera une. - to je s njima? Kapetan najednom naduli uho. Ustane i zaobie stol. - Grin... gringosi! - prostenje ranjenik, - Pljaka... pote. Jedan., od njih... mucao je tekom mukom.. - Priaj, Hidalgo - ree kapetan Reata i klekne na prljavi pod, - to si doznao od Amerikanaca? Hajde, reci mi brzo, prije nego to umre. - Vo... vode. - Donesi mu vode, Morgane! Revolvera hitno izie, odgurne pobunjenika koji mu se naao na putu i pritri bunaru. urno podigne vedricu, otkai je s ueta i odnese u kudu. Ranjenik je jo bio iv. Hill natoi au vode i dade mu je. Oi su mu utonule duboko u duplje i na licu su mu se jasno vidjeli predznaci smrti. Ipak, inilo se
51

52

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

da de izdrati jo nekoliko minuta i uspjeti kapetanu Ernestu Reati redi ono to bi moglo spasiti pobunu.

U isto su vrijeme John Tilman, Guy Gretty i Ed Catto zastali na rubu planine jugozapadno od potanske stanice. - Ovdje su me otkrili - ree Catto. -- No, samo polovina njihove druine. Vjerojatno su dobili zadatak da izvide to se zbiva na sjeveru. - I, gdje ti je ono? - zapita John. - to? - Dozlogrdie mi ved tvoja glupa pitanja -- prigovori Guy. - Jo priamo o onim lijepim dolarima koje si odnio iz Terlingue. - Nemam ja s tim nikakve veze - ree Catto tko zna koji put. John skrene ulijevo i sjae u sjeni jedne velike stijene. Omota uzde oko zglavka i nasloni se leima na hladan kamen. - to demo s tim tvrdoglavcem? - upita Guy pridruivi mu se i nagnuvi se malo iz sedla. - Najbolje je da ga pustimo da pobjegne. -to si to rekao? - Drugaije nedemo nita postidi. John se umorno osmjehne, skine eir i proe prstima kroz kosu. Ostavi posve sam na ulazu u klanac, pedesetak metara udaljen od ostale dvojice, Catto odlui da iskoristi povoljan trenutak i odmah potjera konja Gretty htjede krenuti za njim, ali ga John zadri. - Pusti ga.

52

53

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Ma, pobjedi de nam! - uzvikne Gruy, - Ovdje nije naiao na pobunjenike, mogao bih se kladiti. Dogodilo se to negdje na cesti. - Znam, Guy. No dobrovoljno nas nede odvesti do pravog mjesta. eli nas namamiti u planine i ondje nas se zauvijek otarasiti. Zato predlaem da produimo prema istoku i priekamo da se ponovo pojavi. - To je, rekao bih, pravo pravcato kockanje. - Znam. Leedi konju na vratu, razbojnik nestane meu strmim stijenama. - Dakle, provjerimo da li smo u pravu, Guy. - John ustane i popne se u sedlo. Valjda nisi izgubio volju? - Niti govora. - Gretty se nasmijei. John popije ostatak vode iz uture i krene du podnoja planine prema istoku. Vjerovao je da de se Catto opet pojaviti negdje ispred njih i skrenuti prema jugu, kako bi uzeo plijen to je otet u Terlingue. Ne pojavi li se, morat du osobno traiti taj novac, pomisli John, a to nede biti ni lako ni zabavno. Uskoro se posve razdanilo, izalo je sunce i poela je nepodnoljiva vrudina. Guy, koji je jahao kraj Tilmana odjednom ugleda junije od njih oblak praine, ispred kojeg se na tlu micalo neto tamno. Zaustavi konja i zagleda su u tu toku koja se ubrzo poveda. - Pojest du svoj eir ako to nisu opet oni pobunjenici. to ti misli? Nede pojesti eir. Uostalom, potreban ti je na suncu, Guy. - Dabome, to su oni. Vidi li ono svjetlucanje? - Vidim. - To je Reatino zlato na bluzi. Jau po naem tragu. --Osim toga, vraki ure, Guy. - Ali, zato? Zar su ipak neto saznali?

53

54

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Ne vjerujem. Bili bi iscijedili Eda kao limun da su bilo to naslutili... Oh,sada mi je palo neto na um: Onaj straar u kudi bio je jo iv, kad smo odjanali. - Sto mu gromova! - Guy se osvrne i poee po iji. -- Na sredu, ovdje se vie ne vide tragovi naih konja. - Oni jau u planine i tamo de tragati za nama. Dokle se god ne doepamo novca i vratimo u Terlinguu, prijetit de nam od njih opasnost, Guy. - Zato me tako gleda? - Htio sam samo redi da bi bilo opasno pomiljati na bilo to drugo osim na to kako demo se spasiti. Produimo! U blizini sivih stijena jahai u daljini nisu ih mogli vidjeti. Osim toga, pobunjenici bijahu mnogo zapadnije. Malo zatim Tilman i Gretty zastadoe u zaklonu jedne litice i sjau. Jahai su jo bili daleko na jugu. Pribliavali su se polako. John, Guy i Catto jahali -su pola nodi da bi od onog mjesta na obzorju gdje su se pojavili pobunjenici stigli do bregova. Sunce se penjalo po nebu, a vrudina je bila sve neugodnija. Nije se osjedao ni daak vjetra. Jahai su ostavljali iza sebe dugaak oblak praine nad svjetlucavim pijeskom; taj je oblak obavio grmlje, kaktuse i stijene i nije se razilazio. Prolo je dva sata dok su pobunjenici stigli nadomak planini. - Ovo postaje vrlo napeto - proguna Guy. - to misli, da li bi krenuli za nama i u Teksas? - Vjerujem da su spremni na sve kad je rije o novcu. Jer, novac im je prijeko potreban. Generala se, oito, nisu doepali, barem ne ivog. Pobunjenici se vie nisu vidjeli, odavala ih je jo samo uzvitlana praina. Prolazilo je vrijeme.

54

55

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Sunce se napokon nae okomilo nad stijenama, i dokle se god pogled pruao treperio je nad tlom vrudi zrak, stvarajudi opet dojam da je rije o golemim vodenim povrinama. Eno ga - iznenada progovori Guy i gurne laktom Tilmana. Istono od njih pojavio se konjanik. Bio je udaljen oko dva kilometra. Zastao je i podigao ,se u stremenima. Pritajili su se u zaklonu kraj stijene, koja je skrivala i konje. Johnu ispadne iz depa zvijezda i zasvjetluca na zemlji kao zrcalo. urno ju je digao i spustio u bisagu. Jaha u daljini sjedne na sedlo i krene na jug. - On zaista misli da smo upljoglavci - ree Guy. - Samo, to demo sada? Budemo li ga progonili, opazit de nas. To je jasno. - E, pa, nedemo ga progoniti. Priekat demo da nestane. Sada imamo njegov trag, a kad zanodi, nede nas vidjeti. Tada ne smijemo nipoto izgubiti trag. - Poludjet du od bijesa ako nam umakne s tim novcem - prostenje Guy. Jaha se esto zaustavljao i pogledavao iza sebe, pa su morali ostati s kraj stijene, iako tu nije bilo nikakva hlada a kamen je sada isijavao vrudinu poput pedi. Kad je Ed Catto napokon nestao u treperavu zraku na obzorju, bilo je ved popodne. Pobunjenicima nigdje ni traga ni glasa. Zacijelo su u brdima izgubili Cattov trag. - Vrijeme je da krenemo - ree John, uzjae i koso se uputi prema tragu koji se jasno razabirao. Guy ga je slijedio. Jahali su na jug i pazili da se ne pojave u vidokrugu progonjenoga.

55

56

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Kad se smrailo, stigli su ved do ceste i pribliili se opet potanskoj postaji koju su bili zauzeli pobunjenici Opazie da je na jednom grmu polomljeno granje. Na tlu neto zasvjetluca. Gretty odmah skoi s konja, zavue se u grm i pokae sjajan kovani novac. - Deset dolara! - izusti iznenaeno. - Spremi taj novac u ime trokova -odvrati John. Guy je dugo promatrao zlatnik onda ga istrlja rukavom i opet se zagleda u njega. Oi su mu se bljeskale, i John u njima ugleda pohlepu, - Vlada se kao da jo nikad nisi vidio kovanih deset dolara, Guy. Gretty spremi novac i potrai tragove. - Odjahao je ovuda - dobaci John, skrenuvi ved ulijevo i pokazujudi prema istoku. Zbog mraka su jahali sporo. John se bojao da de izgubiti trag i da ga vie nede pronadi" To se nipoto ne smije dogoditi. - Zar nema vie nita to bi se moglo prigristi? - upita Gretty nakon nekog vremena. - Nemam, - Dakle, glad je preblag izraz za ono to osjedam. Mogu zamisliti. Ne, ni Catto se ne osjeda bolje. Potrait de ljude, uvjeren da nas je uspjeno nasamario i pobjegao nam. Guy se povremeno jo osvrtao i oslukivao, ali pobunjenici kao da su propali u zemlju. Pribliavala se ved ponod kad su pred sobom ugledali svjetla i zaustavili se na jednom brdacu. -- Koje li je to mjestance? Zar opet La Mula? - promrmlja Guy i pogleda Johna. Niti govora. La Mula Je mnojfo sjevernije. Uostalom, nije ni vano. Bitno je da nas lupe kojeg traimo eka tu dolje.

56

57

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Konji su polako i gotovo neujno koraali kroz usnuli gradid. Gotovo su sva svjetla bila pogaena prije nego to su John i Guy stigli do prvih kuda. Svi su poli na spavanje. Jedino je u krmi jo gorjelo svjetlo i uo se zvonak djevojaki glas to je pjevao.

Zastali su u sjeni na rubu trga i zagledali se prema osvijetljenoj povrini pred krmom. Za preku ie bio privezan osedlan konj i povremeno je kopkao lijevim prednjim kopitom. - Jo je tu - proapde Guy. - to sada? - ekaj ovdje i uvaj mi konja. Zapone li pucnjava, odmah kreni. - Kamo? - Prema vratima. Morat demo pobjedi prije nego to se svi razbude. Inae de novac opet nestati. - Dobro, erife. No, zar misli da jo ima nekakvu zakonsku mod? - Ba me briga za to, Guy. elim vratiti opljakani novac u Teksas, i da bih to uinio, spreman sam na tota. Evo ti uzde. Guy Gretty preuzme uzde. - Jedno ti se mora priznati, erife: kao da ne zna to je strah. - Kad je John ved htio krenuti, doda: -- Dobro, a to de biti s mojim elucem? - Morat de priekati do slijededeg naselja. Neka se tjei time da je i moja glad neopisiva. Pojeo bih ved i izmu. John Tilman zaobie bunar na trgu i,popne se na trijem, koji tiho zakripi pod njegovim koracima. Pjevanje utihnu, i djevojka se nakalje. - Podmai grlo, srce! -progovori Catto. -- Hajde, popij ovo!

57

58

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

-Za danas bi bilo dosta - proguna neki pospan glas, vjerojatno krmarov. Gledajudi iznad zaklopnih vrata, John ugleda pred tezgom Catta i mladu njenu Meksikanku dugake crne kose u haljini s dubokim izrezom. Zastao je i namjestio kolt u koricama, jer je vidio da i Catto ima revolver. Bez sumnje, razbojnik je u gradidu vrlo lako nabavio oruje, kad je bio pun novca. Pred Cattom bijae izlizana bisaga, kraj koje mu je neprekidno poivala lijeva ruka. Djevojka posegne za visokom, punom aom i pone piti u malim gutljajima. -Poteno potegni, srce! Pide de to zagrijati i vie te nita nede kakljati u grlu. John udari nogom o jedno krilo zaklopnih vrata; ono udari o zid. Djevojci se od zaprepatenja otvori aka. aa ispadne i razbije se. Krmar, koji je stajao za tezgom, zabezeknuto zine, a Catto se naglo okrene. John korakne u krmu i zastane, malo se raskoraivi. - Dakle, opet smo se sreli, Catto. - Kako si me pronaao? - promuca pljaka, vidljivo se trudedi da savlada iznenaenje i strah i dobije vremena. - Pa, nije bilo ba osobito teko. - Gdje je drugi? - Negdje. John je promatrao sve troje, pazio je na svaki njihov pokret. - I to, sada? -- upita razbojnik. - Plati, jo neto duguje, Catto, jer kredemo. - Da li jo neto dugujem? - Catto letimino pogleda preko ramena. - Sedam pezosa, senor - izjavi krmar. - Nemam pezose.

58

59

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Catto otvori, bisagu i baci na tezgu jedan zlatnik. Krmar posegne za njim - Daj maloj ostatak - naredi Catto. Pogleda opet Johna, ekajudi svoju priliku. - Namjerno si me pustio da ti pobjegnem? - Recimo da je tako, Catto. Morao sam ti nekako pruiti priliku da uzme novac. Mene novac zanima mnogo vie nego ti, znaj to. - Aha! - Catto zakopa bisagu i uzme je u ruku. Pa, evo ti novac! Dobaci erifovu pomodniku bisagu, ali ga nije mogao prevariti. John i ne pokua uhvatiti bisagu. Vidio je da Catto posee za revolverom i izvlai ga iz korica. U istom asu i njegova ruka dodirnula revolverski drak. Ba zbog svoje brzine i sigurnosti ruke postao je erifov pomodnik i nadmaio ostale suparnike. Meutim, Catto to nije mogao znati. John munjevito potegne drugom rukom kokot. Odjekne pucanj od kojeg je zadrhtala krma, plamen lizne prema Cattu. Djevojka vrisne. Sve se zbilo u istom trenu. Tada se Ed trzne i malo skvri, udari leima o ank i ispusti revolver, koji je upravo htio uperiti. Dim se baruta dizao prema svjetiljci. Krmar se bjee sakrio iza tezge i tek sada izviri. Djevojka blijeda kao kre, piljila je u Catta, koji se jedva drao za rub tezge i stenjao. John podigne s poda bisagu. Izvana se uo topot kopita i rzanje. Istodobno odjeknu u gradu nekoliko povika, iako se inilo da ved svi spavaju Ed Catto pusti ank, zatetura prema Tilmanu i srui se. Djevojka opet vrisne. John se hitro okrene i istri na ulicu, gdje ga je Guy ved ekao s konjima. - Senor! Senor! - vikao je krmar. Preko trga su trali ljudi u dugim,

59

60

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

bijelim nodnim kouljama, nalik duhovima, inilo se kao da nemaju noge i kao da lebde. - Pouri, erife, inae de nam bili gusto - dovikne Guy. John skoi u sedlo, uzme uzde i podbode. mamuzama konja, koji zare i odmah jurne. - Zaustavite ih! - vikne netko. Odjekne hitac. Metak fijukne iznad jahaa. - Opa, postaje opasno! -- uzvikne Gretty.- Ne gubimo vrijeme, erife! Kude su se bjelasale mimo njih, dok su galopirali iz grada. Iza njih se jo neko vrijeme pucalo, ali nitko nije krenuo za njima. Uskoro su mogli jahati sporije, pa John iskoristi priliku i provjeri to je u bisagi. Jo je bila puna zlatnika, - Zna li kako se zove to mjestance? -- zapita ga Guy. - Ne znam. Uostalom, nije ni vano. - A to je s Edom? - Bio je mnogo sporiji nego to sam mislio.

Ed Catto je bio jahao u tako velikom luku da su, slijededi stare tragove, tek u svitanje stigli opet do planine. Ujahali su u dubok klanac i stigli do potoka u kojem je usprkos vrudini bilo jo vode. Napojili su konje, zatim klekli na obali, oprali pranjave ruke i lice i napili se hladne vode iz eira. - Johne! - uzvikne iznenada Guy i baci se u stranu. Klancem odjekne hitac i stotine se puta odbije od strmih stijena. Metak okrzne liticu i udari u vodu tako da je trcnula uvis. Konji zaru i uznemire se u sjeni izboene stijene.

60

61

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Pojavivi se iznenada na jednom grebenu, pobunjenici obasue Johna i Guya kiom metaka. Pa ipak, obojica su se uspjela zakloniti kraj stijene. - to sada? - zapita Guy. - U lijepoj smo klopci, nema sumnje. - To se ne moe poredi. - John izvue iz navlake na sedlu puku i nogom odbaci jedan kamen. Puke opet zapucaju odmah a meci izbrazdaju zemlju pred njima, John iskoi iz zaklona, opali prema grebenu i hitro se povue do stijene. Odozgo se zauje prodoran krik. Jedan od pobunjenika surva se s litice i padne u potok; njegovo tijelo postade neka vrsta brane, i odmah se poe skupljati voda. Pobunjenici zapucae ede, ali zbog izboene ' stijene nisu mogli pogoditi protivnike. Nakon nekoliko sekundi bjesomuna paljba utihnu. John i Guy razabrae prema zvukovima da je barem jedan dio pobunjenika napustio greben. - Moramo odavde, Johne! Tilman opet odbaci nogom jedan kamen, ali ovaj put ne prasnu hici. Pogledavi navie, opazi na grebenu jo nekoliko pobunjenika. im su ga ugledali, uperili su puke i poeli pucati. Priljubio se opet uz stijenu. Odbijeni su meci zvidali kroz klanac. John opet baci jedan kamen, a onda stavi na puanu cijev eir i isturi ga iz zaklona. Pobunjenici su pucali dok nisu ispraznili puke, ja onda Tilman vikne: - Sada bjeimo! Hajde, Guy ne spavaj! Skoili su u sedla i izjurili iz zaklona kao da im gori pod petama, U divljem galopu krenue kroz klanac.

61

62

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Nekoliko se sekundi nita ne dogodi, a onda poee pobunjenici pucati iz revolvera. No udaljenost je ved bila prevelika i meci nisu mogli pogoditi. John i Guy su jahali u veliku luku, jer je klanac postepeno skretao na zapad. Potom usporie iscrpljene i prestraene konje.

Prolo je nekoliko sati, a onda se planine na sjeveru napokon otvore i bjegunci ugledaju gutaru blizu obale Rio Grandea. - to? Ved smo na granici? - zaueno prozbori Gretty. - Naravno. Ed Catto je jahao u luku. Izili su iz planina i uputili se prema grmlju. Iako su se osvrtali nisu vidjeli progonitelje. Pa ipak, John se jo nije osjedao sigurnim. U pitanju bijae prevelika svota novca. Uskoro stigoe do gustia. Ujau u raslinje i ubrzo ugledaju Rio Grande. Stigli su do rijeke mnogo zapadnije od onog mjesta na kojem su je, prvi put preli. Kad su je pregazili i nali se opet na teksakom tlu, kao da su im porasla krila. - Ako se ne varam, vrlo sam blizu kolibe u kojoj ivi jedan stari Komanero izjavi John. - Kod njega demo, bez sumnje, dobiti neto za pojesti. - Ne priaj mi o jelu dok ga ne ugledam. eludac mi neumorno zavija. - Jo samo dva kilometra, Guy. John se zaustavi na obali i pogleda iza sebe. Na drugoj strani rijeke nita se nije micalo. - Koliko ima do grada u kojem si erifov pomodnik? - zapita Gretty. - Ne znam tono, ali ima najmanje trideset kilometara. - O, jo toliko?

62

63

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Da. - John ocjenjivaki pogleda pustolova. - Zatrait u da ti daju nagradu. Mnogo si mi pomogao. Gretty pogleda, smjekajudi se, izlizanu bisagu. o Johnovu sedlu, zatim erifova pomodnika koji je jo skrivao zvijezdu u drugoj bisagi. - Dobio bih nekoliko dolara, zar ne? ree. - Malu napojnicu od bogataa na Istoku. -- Zar jo prieljkuje sav novac, Guy? - Pa, to, ako prieljkujem? - Gretty se jo ire osmjehne. - Novac je nestao u Meksiku, i ti si ga se, iskreno reeno, nezakonito doepao. - Ne brbljaj gluposti. Opet smo u Teksasu, Guy, imaj to na umu. - Ne plai, erife - naruga se Gretty i, cmoknuvi jezikom, potjera konja. Jahali su du obale i uli u ikaru. Nije prolo dugo i oni ugledae Komanerovu kolibu. Starac se naslanjao na jedan hrast i drao pod rukom puku. - Ne spominji novac - promrmlja John. - Misli da bi i on poludio za njim? - Ne samo da mislim, nego i znam.

Uveer su obalno grmlje i Meksiko bili ved daleko iza njih. Zaustavili su se kraj rijeice to je tiho uboredi tekla na jug. John Tilman sjae, pusti uzde i nagne se nad vodu kako bi umoio u nju ruku. - Bljutavo je topla, Guy - promrlja kad se uspravio, briudi ruku o pranjave hlae. - Dobro, to bi se dogodilo kad bi ispriao upravitelju pote da u Meksiku vie nisi mogao pronadi novac? Ili, ako bi rekao da je razbojnik pobjegao preko
63

64

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

rijeke i da ga kao erif nisi smio slijediti? to bi se tada dogodilo, Johne? Hajde, reci mi! - Vjerojatno nita, pogotovo zato to se Ed Catto vie ne moe pojaviti i ispriati neto drugo. Osim ako... - to? - Pa, osim ako bi te jednog dana uhvatili i nali u tebe ostatak plijena. - Mene bi uhvatili? - Gretty se nadmodno nasmijei. - Odakle ti takva pomisao? Pa, mene nitko ne moe uhvatiti! - Dabome, i nede te uhvatiti. - John ponovno uzjae. - Naprosto zato to nede uzeti taj novac, Guy. No, kao to rekoh, zatrait du za tebe nagradu. - Koju mi nede dati, ili de mi dati sitni. Ne trudi se, takva me nagrada ne zanima. Jahali su kroz preriju, prolazili kraj vulkanskog stijenja, ulazili u guste ikare. Potpuno se smrailo. Kad su ponovno naili na rjeicu, zaustavili su se, sjahali i rasedlali konje. John svee jedne uzde za druge. - Morat demo naizmjence straariti, Guy. Sutra uveer bit demo u Terlingui ree. Bio je tako umoran da mu se inilo da ne bi mogao jo jednu nod jahati. Istodobno je, meutim, znao da se Guyu prua jedinstvena prilika da se doepa zlatnog blaga i pobjegne bez traga. - Zato me tako gleda, erife? - Pitam se koliko se jo mogu pouzdati u tebe, Guy. - Nimalo, erife, ako misli na novac koji je ved bio u Meksiku. - Ima udne poglede kad je o tome rije, Guy. Vjerojatno bi bilo najbolje da produimo. - Moe li izdrati jo jednu nod? - Izdri li ti nedu ni ja klonuti.

64

65

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Ja smijem povremeno i zadrijemati a da mi se nita ne dogodi. No, ako se tebi sklope oi, tu bi ved moglo biti svata, erife. Guy se nasmije, iznenada se stvori iza Johna i udari ga bridom dlana po iji. Tilman to, nije oekivao. Neletio je na svog konja, dobio jo jedan udarac i sruio se na pijesak. - Laku nod, erife - promrmlja Guy. - Ne ljuti se previe zbog ovoga. Bogatai na Istoku nede plakati zbog dolara to su nestali u Meksiku. Te rijei John nije uo. Leao je potrbuke na toplom pijesku, dok je Gretty opet sedlao konje. Uskoro pustolov odjae. Zaukalo je grmlje, onda se topot kopita pomijea sa uborom rjeice, zatim utihnu. Poslije nekoliko minuta John se pomakne i okrene na lea. Trepdudi, otvori oi i ugleda tamni nebeski svod, na kojem su treperile zvijezde. Mjesec jo nije iziao. - Prokleti nitkov! -promrmlja, sjedne, i protrlja glavu i iju, koja ga je boljela. Osloni se na lijevu ruku i ustane. Uzalud je naprezao oi. Guya Grettyja i konja nije bilo vie na vidiku. Prie rijeici, klekne i opere lice i vrat; bol i munina popustie, i osjetio se bolje. Potom pretrai okolicu, ali ustanovi da mu Guy nije ostavio nita. - Podlac! Krene na sjever, proe kraj grmlja i malo dalje ugleda na pijesku tragove. Noge su mu bile teke kao da je u njima olovo.

Dva je sata slijedio trag, a onda su ga zaboljela stopala. Nije bio naviknut na pjeaenje, a ni izme s visokom potpeticom nisu bile nimalo prikladne za hodanje. Sjeo je na obalu, umoio ruke u vodu i popio nekoliko gutlja. Zatim legne na lea i isprui noge. To mu ie godilo. Odmah su ga prestala boljeti stopala.

65

66

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- ekaj samo - izusti tiho. - Ne moe odjahati tako daleko da te ne bih pronaao. Farmer kraj rjeice Devils izie iz kolibe, pukom pod rukom i , zagleda se u jahaa koji se s dva konja pribliavao s juga. - To je neki erif - progovori u kolibi June Miller, farmerova ena. - Pravi erif!? - uzvikne Joe, njihov dvanaestogodinji sin. Majka kojoj je bilo gotovo pedeset godina, zadri momida kad je htio prodi mimo nje. - Polako, Joe! - ree mu. - Priekaj! Stari je farmer drao puku o boku, i stisnuvi oi, gledao konjanika. Na jutarnjem se suncu jaha inio viim nego to je mogao biti. Pribliavao se, polako, nije nimalo urio. Povremeno bi kad bi se uspravio, zvijezda na njegovoj bluzi bljesnula na suncu. Brad Miller spusti puku i proe lijevom rukom kroz prorijeenu, sijedu kosu. - Da, to je erif - opet de ena. - Sada ga jasno razabirem. - No, mi ga jo nikada nismo vidjeli. - A koga smo uopde vidjeli u posljednje vrijeme, Brade? Kako dugo nismo ved bili u Presidiju? - Ah, prestani s tim tvojim starim alopojkama, June! Farmer je promatrao jahaa, koji je ved stigao do kukuruznog polja i jahao uz njegov rub. Kukuruz je izgledao loe, i oito je bilo da de se osuiti ako najdulje za tjedan dana ne padne kia. A koliko se moglo ocijeniti prema nebu, kii nije bilo jo ni traga. Vrud vjetar iznenada uskovitla pijesak i obavije njime jahaa i konje. Mrava je stoka u oboru pruala glave prema pustinjskom vjetru, to je puhao iz Hana Estacada i donosio pijesak u suho korito rjeice Devils.

66

67

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Guy Gretty projae kraj polja i obora i zaustavi konja pred kolibom. Dodirne kaiprstom obod eira u znak pozdrava, gledajudi tri lica pred kolibom i u njoj. - Vi ste erif? - zapita ena, pojavivi se s djeakom na pragu. - Jesam, gospoo. - Odakle? - Iz Pecosa. Da li ste ikada bili ondje? - Jesam. ena izie s djeakom iz kude, ali ga je jo drala vrsto kao da'se boji da bi joj mogao pobjedi. - Zapravo, provezli smo se jednom kroz Pecos - doda. - O, kako je to davno bilo! - Prije koliko vremena? Guy sjae i ljubazno joj se nasmijei. Nije zaboravio obrisati zvijezdu, kao da eli svratiti panju na nju. Drago mu je bilo to je John Tilrrian u Meksiku spremio zvijezdu u bisagu; sjetio se da je tamo kad je onesvijestio erifova pomodnika i ostavio ga. - Prije petnaest godina - odvrati namrteni farmer. - Te nam godine nisu nita donijele, erife. Pogledajte polje. Ako se kukuruz osui, ne znam kako demo preivjeti slijededu zimu. Gretty.se osvrne prema kukuruzitu. - Vrlo mi je ao - promrmlja. - A kako se zovete? - Miller. Brad Miller. Skuhaj kavu za erifa, June. Joe de se pobrinuti za vae konje, erife. Kako to da imate dva osedlana konja? ena, koja je ipak pustila sina i krenula u kudu, zastane na pragu i pogleda preko ramena, kao da napeto oekuje stranev odgovor. - Progonio sam jednog momka, ali sam uspio uhvatiti samo njegova konja. Guy se osmjehne. - Eto, ni erifi nisu svemodni.

67

68

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Nitko .nije svemodan niti moe uspjeti u svemu- proguna Miller i, nasloni pilku na zid. - A to je s razbojnikom kojeg ste progonili? - zapita ena. - Zar sam rekao da je rije o razbojniku? - zaudi se Guy. - Ne, niste - odvrati farmer. - Rekli ste da ste progonili nekog momka. - Tako je. Ne, nije rije o razbojniku, u uobiajenom smislu, gospoo. Prije bi se moglo redi da je lutalica, skitnica. Nije vian potenu radu, zapravo ga izbjegava. Zacijelo me razumijete, zar ne? - Jo ne znam zato ste ga progonili, erife - odvrati ena. Guy navue eir na elo, kako bi sakrio smijeak, poee se po iji i okrene lice u stranu. - Znate --ree - U El Pasu ivi jedna djevojka, gospoo. - Da? - ena postade znatieljna. - Dakle, najprije je obedao toj djevojci da de je oeniti, a onda je nestao. - Guy gurne eir na potiljak. - A Kate... Ovaj... djevojka de dobiti dijete. - Kakva hulja! - gnjevno usklikne ena. - Ne bih se nimalo zaudio ako bi proao ovuda - promrmlja Guy, gledajudi prema jugu. - tovie, mogao bi dodi ravno ovamo. - K nama? - I June Miller se zagleda na jug. -- Pa zar nije pobjegao' u Meksiko? - Nestao je u ikari na obali Rio Grandea, gospoo. Nisam ga mogao pronadi, premda sam uhvatio njegova konja. No, nesumnjivo je da nede ivjeti u Meksiku; Prema tome, ako se pojavi ovdje... - Doe li ovamo, ja du se pobrinuti za njega - prekine farmer odluno Grettya. - Znamo mi kako se postupa s takvim nitarijama, erife. - To je vrlo ljubazno od vas. - Guy se prijateljski osmjehne. - Ima Jo samo jedan revolver i vjerojatno nede biti opasan. Pa ipak, budite oprezni. Takvi su ljudi premazani svim mastima;

68

69

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Da, znamo to. - ena vano kimne. Ja moram odjahati u Presidio I obavijestiti ondje erifova pomodnika - nastavi Gretty. - Vjerujem da du se za etiri, pet dana vratiti. Ako ga uhvate, odvest du ga sa sobom. - Jedno ipak ne shvadam - promrmlja polako i zamiljeno farmer. - to? Guy se malo ukoi, a ruka mu se nehotice priblii revolveru. - Govorite o djevojci iz El Pasa, a vi ste iz Pecosa. Kako se to moe spojiti? A to vas je zbunilo - Guy odahne, i ruka mu se opet udalji od revolverskog drka. - Dakle, ta djevojka iz El Pasa ivi ved neko vrijeme u Pecosu.To i jest ono najbolnije, Milleru. Djevojci je tek sedamnaest godina, potpuno je sama i nema nikakvih prijatelja ni roaka u stranom gradu. - Kakva podlost! - izusti ogoreno June Miller i ue u kudu. - Najbolje je da vam ostavim njegova konja - nastavi Guy. - Ako se ne pojavi ovdje, konj je va. - Uimo! - Farmer se okrene, uzme puku i prekorai prag. Gretty odvede konje do korita s vodom. Joe, koji ga je pratio u stopu, preuzme uzde. - Pazi da ti ne pobjegnu! - ree Guy i ode u kolibu. - Sjednite ovamo, erife. - Farmer privue jednu stolicu. - Recite, zato mislite da de se taj klipan pojaviti ovdje? - Moda slijedi tragove i nada se da de se ponovno doepati svog konja, Milleru. - Da, moglo bi biti tako. - Guy samo kimne, istrlja zvijezdu tako da se blistala i stavi na stol jedan zlatnik. Farmeru se raire oi. -To je za vas - izjavi Gretty.
69

70

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Stojedi kraj tednjaka, June se okrene i zagleda u zlatnik kao i njezin mu. - Ali, ne moemo primiti novac - ree ena. - Ako vam pomognemo, samo obavljamo to nam je dunost, erife. - Svaki rad valja nagraditi, gospoo. Uzmite novac mirne due. Moda vam pomogne da lake prezimite ako se kukuruz osui. - Da,-kukuruz de vjerojatno propasti. - Farmer uzdahne. - Hvala vam erife. - Nema na emu. June sjedne na stolid, stavi mlinac za mljevenje kave izmeu koljena i pone mljeti. - Dobro, kad bi mogao stidi ovamo taj klipan? - Zapita farmer. - Nede prije veeri, Milleru, Uostalom, oko Rio Grandea vrzmaju se i meksiki pobunjenici. - Zar su se opet pojavili? - Jesu. Budite oprezni. - Bili su ovdje ved nekoliko puta - umijea se ena. - Nas ne diraju - nastavi farmer. - A to bi nam i mogli uzeti? Ta, nemamo ba nita. Nastavi li se ova sua, past demo na prosjaki tap. - Tako je. - ena ustane i istrese samljevenu kavu na komad papira. - Kava de biti brzo gotova, erife.

John se probijao kroz prainu i vrudinu. Vrudi pustinjski vjetar bockao mu je lice pjeanim zrncima. Vjetar je prekrio pijeskom tragove konja i ved satima nije znao da li je jo na pravom tragu ili je Gretty negdje skrenuo. Sunce je jo bilo visoko na zapadu, donekle zamudeno prainom koju je nosio vjetar. Ipak, njegove su zrake pekle kao vatra.
70

71

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

John je jo vjerovao da de uspjeti. Htio je pobjedi iz te pustoi i pronadi Guya; inilo mu se da ima jo dovoljno snage. . Zauvi iznenada topot - zastane i okrene se. Na jugozapadu su se pojavili jahai, prilino mutni usred oblaka praine. Vidio je velika slamnata sombrera i prljavu platnenu odjedu. Oruje je zveckalo. Hitro se bacio na tlo i otpuzao iza jednog pjeanog humka. Pojavili su se tako neoekivano da su ga umalo iznenadili. No jahali su zapadnije od njega, jedan za drugim, povremeno vidljivi a povremeno zaklonjeni uzvitlanim pustinjskim pijeskom. Nestadoe iznenada, kao to su se i pojavili. Tilman klekne i obrie pijesak, s lica. Vrudi je vjetar fijukao, savijao grmlje suho poput slame i gomilao iza njega hrpe pijeska. Jahai se vie ne pojavie. John ustane i potri. Tabani su ga pekli kao da gazi po eravici, a i e ga je nepodnoljivo muila. No, gori od svega bio je pijesak, koji je lebdio zrakom i ograniavao vidljivost na samo nekoliko metara. Stoga mu se moglo lako dogoditi da proe kraj neke lokve ili kude a da ih ne opazi.

- Ne, ovdje nisu bila nikakva dva jahaa - ree farmer revolverau Amerikancu, koji je sjedio na konju kraj gorostasnog Meksikanca u poderanoj i krvavoj uniformi ukraenoj zlatom. Morgan Hill pogleda Ernesta Reatu i slijee ramenima. Farmerova je ena stajala na kudnom pragu i objema rukama drala za ramena djeaka to je stajao pred njom. - Ipak, negdje moraju biti - proguna na engleskom kapetan. - Ne, ovdje nisu bila dva jahaa -- ponovi uporno farmer. - Da li je tko drugi navratio?

71

72

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Samo erif iz Pecosa. - Ah, erif! - pobunjeniki kapetan nezadovoljno odmahne rukom. - Moda su jahali mnogo zapadnije - nabaci zamiljeno revolvera, - Zato bi jahali? - New Mexico nije daleko, a katkad je bolje prijedi nekoliko granica. Reata bijesno opsuje i naredi svojim ljudima da napune uture. Posluno su sjahali i potrali prema bunaru. - Ako si nam lagao, vratit demo se i zavrnuti ti vrat - obeda revolvera i pljune na zemlju. - Ovdje nisu bila nikakva dva jahaa - ponovi farmer jo jednom. Reata okrene konja na zapad i mahne svojoj druini. Ubrzo su svi izjahali iz dvorita. Farmer, njegova ena i sin gledali su za njima. Bududi da je'vjetar malo popustio, mogli su jo neko vrijeme' vidjeti konjanike, a onda ih je sakrila pjeana koprena. - Zato trae dva jahaa? - zapita djeak oca. - To nisu objasnili, Joe. - Zato ih nisi pitao? - Takvim se ljudima ne smiju postavljati pitanja, Joe - odrjeito de June. - Oni su zli, zar ne? - Ne misli vie na to. - Majka ugura sina u kudu. - Vie nede dodi ovamo, Joe. - Ali zato trae dva ovjeka, a ne kau zbog ega ih trae? Zbunjen djeakovom upornodu, farmer samo zatrese glavom. - Ne znamo nita o tome, Joe - ree ena i ude li kudu. - Evo, popij kozje mlijeko. Ono je zdravo. U kolibu ue i farmer, stavi puku na dasku iznad vrata i sjedne kraj sina uz stol.
72

73

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Djeak je pio kozje mlijeko iz glinena vra. Iznenada ree: - Kad odrastem, i ja du biti erif, tata. - Tako? - Dabome, Vidjet de. - Da,Joe, vjerujem ti, - Tada du pohvatati sve razbojnike na svijetu. I svugdje du davati zlatnike. Ba kao onaj erif koji je danas bio u nas. - Onda de svi imati o tebi dobro miljenje, Joe. - Miller pogladi djeakovu upavu kosu. June je kuhala juhu, a njen mu izie i nahrani stoku u oboru. Nakon toga su jeli i popili hladan aj, koji je ena jo ujutro pripremila. Vjetar je postepeno jenjao, a' praina se slijegala. Sunce je, sada mnogo jasnije, tonulo prema zapadnom obzorju, a sjene su postojale sve due. - Brade! - uzvikne iznenada June Miller, stojedi pred kolibom. Farmer ustane, izie i malo se poguri. Na jugu se pojavio neki ovjek, koji je teturao po svjetlucavom pijesku. - To je on - proapde ena. Iz kude istri i Joe, pa se i on zagleda prema jugu. - Razbojnik! Razbojnik! - vikao je. - Ui, Joe - naredi farmer. - ekaj u sobi i ne mii se odande! - Zato? Hodu biti prisutan kad ga zarobi, tata. Hodu to vidjeti! - Ui kad ti je to otac rekao - Vikne strogo majka.- I budi tih! - Nikada ne smijem biti prisutan kad se neto dogaa - progovori djeak, gurne ruke u depove izlizanih hlaa i ue u kudu. ovjek se pribliavao posrdudi. esto se inilo kao da de skrenuti s puta i produiti u drugom smjeru. Pa ipak, pribliavao se kudi.
73

74

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Brad Miller uzme puku i dade eni revolver, koji mu je bio zataknut za pojas hlaa. Iscrpljeni se ovjek vrlo polako pribliavao farmi, polako ali nezaustavljivo. Kad je napokon zastao blizu kukuruzita i podigao glavu, Millerovi su opazili da mu je lice pranjavo i izmueno egom. -- Gotov je- Promrmlja Brad Miller. - Nede nam zadati nikakve tekode, June. - Ja du sve pripremiti, tako da ga moemo odmah svezati - odvrati ena, spremi revolver u veliki dep na pregai i ue u kolibu. ovjek je, teturajudi, proao kraj kukuruznog polja, stigao do kraja obora i naas se naslonio na klimavu ogradu. Koza u oboru zamekede, dok su goveda tupo buljila. June se vrati u dvorite i izvadi iz depa revolver. - Tako, sada moe dobiti ono to je zasluio - ree zadovoljno. - Kad samo pomislim koliko je preao po ovakvoj vrudini.... - Miller zaueno zatrese glavom. - To je pravi pravcati pothvat, June. - Na kraju de mu se jo i diviti. Takvi ste vi, mukarci! Brad Miller proguna neto nerazgovijetno. ovjek se odvoji od ograde obora i dotetura do bunara. Posegne za kutlaom i drhtavom rukom zagrabi vode iz vedrice. - Ne moe se vie ni maknuti - priapne farmer eni. Podigne malo puku i korak po korak krene prema bunaru. Dok je pio John Tilman je imao dojam da mu ved polumrtvim tijelom struji nov ivot. Pogleda farmera i, bududi da su mu oi jo bile zaslijepljene bljetavim pijeskom, ne opazi nikakvu prijetnju. - Dobar dan! izusti promuklo. - Mislio sam ved... mislio sam da sam u paklu. - U paklu nisi - odvrati Brad Miller - ali de dospjeti onamo Tamo ti jeste mjesto, huljo!
74

75

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Prije nego to je mogao shvatiti te rijei, Johna udari u rame puani kundak. Izgubio je ravnoteu, sruio se i lupio glavom o zid oko bunara. Stenjudi, izvrnuo se na trbuh. Pri tome mu je uao pijesak u usta, tako da mu se inilo da de se uguiti, - Udari ga jo jednom, inae de ustati - ree ena, koja kao da je bila vrlo daleka. Poslije drugog udarca John Tilman izgubi svijest.

- Vi ste ludi, potpuno ludi! John je trzao spone, ali se nije mogao osloboditi. Leao je na drvenoj klupi, a ruke i noge bile sumu sputane. No, bududi da su mu ruke svezali sprijeda, mogao je barem leati na leima. Svo troje stajalo je oko njega. Farmer i njegova ena promatrali su ga hladnokrvno, dok je djeak pokazivao znatielju i uzbuenje to napokon vidi pred sobom pravog razbojnika. - Kad budete erif, i ja du progoniti razbojnika - ree Joe. Podigne obje ruke kao da dri puku i vikne: - Paf, paf! Sve du ih pobiti. - Prestani Joe! - ena odluno lupi nogom o pod. - Idi u sobu i legni. - Nedu! Majka ga uhvati i na silu odvue iz prostorije. - Ludi ste - ree opet John. - nije rije ni o kakvoj djevojci niti je onaj klipan erif. Nosi moju zvijezdu. Prisvojio ju je. - Mogu ti i zaepiti usta, nagurati u njih krpu, ako ne zauti - proguna farmer. John polako izdahne zrak i sklopi oi. Guy ga je lijepo nasamario. Zvijezda je bila sasvim dovoljna da ti priprosti ljudi povjeruju u sve izmiljotine koje im je ispriao. - On de se vratiti i odvesti te u Pecos - progovori farmer. - Ni ne pomilja da se jo jednom pojavi ovdje. Odjahat de s ukradenim
75

76

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

novcem u New Mexico, kako ne bi pao u ruke teksakim vlastima. - John opet otvori oi. - Oteo je plijen... sve to je opljakano iz potanske stanice u Terlingui. Miller zatrese glavom. To to mu je priao John zvualo je tako neobino da nije mogao povjerovati ni jednu jedinu rije. Na' njegovo uvjerenje nije djelovao ni zlatnik koji je dobio i o kojem je mudro utio. - erif de se vratiti i odvesti te. Mi te samo uvamo za njega. - Mali je sav izvan sebe otkad nas je erif posjetio - ree ena koja je opet ula. - Ne vjerujem da de nodas zaspati. - Zaspat de, ne brini, June. Zna li to je ovaj upravo ispriao? - Ovaj? - June Miller prozirno pogleda Johna. - Pa, ovaj. - Ne zanima me, Brade. Takvi ljudi lau im zinu. - Dabome, to je istina. - Brad Miller vano kimne. - Nadajmo se da de se erif uskoro vratiti i odvesti ga u Pecos., - Da, nadajmo se. - To nedete doekati! - uzvikne John. - Evo, uje ga, June? Kae da se erif vie nede pojaviti ovdje. - Lae - Naravno, June, lae. - Da ga priveemo za stup? Ili de cijelu nod bdjeti uz njega? Mogao bi odvezati noge ako nitko ne bude pazio na njega. Ja du bdjeti, June. - Nede zaspati? - Nedu, ne brini. Pa danju ne radimo gotovo nita. - Farmer sjedne za stol i stavi na njega revolver. - Moe mirne due ledi.

76

77

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Ako te pone hvatati umor, probudi me, Brade, I ja bih ga mogla uvati nekoliko sati. - Dobro, hodu, eno. June Miller prijee pogledom s mua na Johna, koji je odustao od pokuaja da olabavi spone. Nisu to bile konate uzice kao u onoj potanskoj stanici to su je zauzeli pobunjenici, pa nije postojala gotovo nikakva vjerojatnost da de se konopac rastegnuti. - Dobro, odoh onda na spavanje. - Laku nod, June. ena ode iz dnevne sobe, a farmer se nagne natrag. Svjetiljka, je treperila, i po zidovima su poskakivale sjene.-Plam i ak je bio vrlo malen. Oito je Brad Miller tedio petrolej. , John se jo osjedao vrlo iscrpljenim. Zamiri, kako bi zaspao i prikupio snagu. Prodi de dani i dani prije nego to ovi priprosti ljudi shvate istinu. Do tada bi Guy Gretty mogao biti ved tako daleko da ga vie nede pronadi. Taj je pustolov pravi lisac, nevjerojatno domiljat, i zaista zna kako sa moe najlake otarasiti progonitelja. Ba ovdje je to dokazao. John ponovno otvori oi i uini mu se kao da u kolibi vidi Grettyjevo nasmijeeno lice. Bilo je to, naravno samo privienje. Farmer pogleda prema drvenoj klupi, a petrolejka zatrepde jo jae. - Jednog dete dana uvidjeti kako ste bili glupi - ree mu Tilman. - Ved sam te opomenuo. Ne bude li utio, zaepit du ti usta, vrae! - Dobro. John opet zamiri i dopusti umoru da potpuno ovlada njime.

77

78

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Kad se ponovno probudio, bila je duboka nod i vladala je potpuna tiina. Otvorivi oi, ugleda srebrnastu traku. Mjeseina je kroz prozor prodirala u kudu i dosezala do stola, na kojem se petrolejka ved odavno ugasila. Brad Miller je sjedio za stolom, nagnut natrag i brade naslonjene na prsa. Spavao je. Tilman se osjedao bolje. Zacijelo je odspavao nekoliko sati. Polako skvri noge i svezanim rukama napipa spone na glenjevima. Millerovi su bili uistinu priprosti i suvie naivni. Vjerovali su da im ne moe pobjedi nitko kome sveu ruke i noge. Lako je i sasvim neujno odvezao vor i odloio debeli konopac na klupu. Ruke na alost nije mogao osloboditi. Ustane. Stopala ga vie nisu pekla, no tek se poslije nekoliko minuta usudio napraviti prve nesigurne korake. U mraku je nejasno razabirao kuhinjski ormar od grubih dasaka, u koji je ena sinod spremila oprane noeve. Osvrnuvi se, zamijeti da Miller jo spava. Tada produi oprezno, pipajudi u tami, stigne do ormara i otvori gornju ladicu. Noevi su mutno zasjali na mjeseini. Izvadi jedan i ponovno se osvrne. Stari farmer uzdahne. Znatno je precijenio svoju snagu. Zaboravio je ved kako se osjeda onaj tko sam satima sjedi u mranoj sobi. Prevario se i zaspao protiv volje.. Tilman opet posegne u ladicu, izvadi jedan otar, dugaak no i zabije ga u vrata ormara. Pritisne prstima drak, pa pone konopcem kojim su mu ruke bile svezane strugati o otricu. Bjee slobodan. Ostavi no zabijen u ormar i okrene se. Farmerovo se tijelo polako naginjalo prema stolu. Vidjelo se da de uskoro klonuti na njega.

78

79

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

John mu se korak po korak priblii. Uzme najprije revolver sa stola i spremi ga u korice, zatim makne puku u stranu i zastane kraj farmera. Duboko uzdahnuvi, Brad Miller klone na stol. Iznenada se trzne i probudi, a onda prestrai. John Tilman ga bridom dlana udari po vratu, uhvati ga kad se poeo ruiti u stranu i tiho spusti na pod. Tada naleti na stolac, koji buno zakripi. Zastane i osluhne. Koliba je kripala na vjetru, ali u susjednoj se prostoriji nije nita micalo. Zaobie stolac i krene prema vratima. Pod nogama mu zakripi jedna daska. Opet se ukoi i osluhnu da li su se ena ili djeak probudili. Produi. Bududi da nije uo nita sumnjivo poloi ruku na kvaku i polako je pritisne. Nije mogao izbjedi struganje metala o metal. Kad je otvorio vrata, arke tiho zacvile. urno izie iz kude i otri prema oboru. Otvori vrata, uzme laso i uhvati svog konja. Dok ga je kraj ograde sedlao, neprekidno mu je tiho govorio kako bi ga smirio. Tek to ga je osedlao, vrata kolibe se naglo otvore i tresnu o zid. - Stani! - naredi strogo farmer. - Ruke uvis, vraji stvore! - Ba je tvrdoglav, a i dobro podnosi udarce - proguna John i skoi u sedlo. - Stoj! - vikne Brad Miller. Puka opali. Kroz mjeseinom obasjanu nod bljesne plamen. Metak udari u dasku na ogradi i rascijepi je. ivotinje u oboru se prestrae i izbezumljeno potre. John Tilman se ispruio konju uz vrat i potjerao ga, a odmorena je ivotinja trala to je bre mogla. Tlo je promicalo pod kopitima to su bubnjala, dok se prema kudi lelujala praina.

79

80

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Stoj! - vikne opet farmer i jo jednom opali ali metak fijukne kroz oblak praine i ne pogodi metu. Jaha se vie nije vidio.

John Tilman je jahao bez odmora, jer je samo tako mogao nadoknaditi Guyevu prednost. Kad je na putu za El Paso stigao do potanske stanice, bilo je ved kasno popodne. Zastao je u dvoritu i kliznuo sa sedla. -Zaboga, kako izgleda konj!-uzvikne upravitelj stanice, sumnjiavo pogledavajudi Johna. - Nisam li vas ved negdje vidio? - Ja sam erifov pomodnik iz Terlingue. - Tako je, erife! Dobro, zato ste tako izmuili svog konja? - Progonim jednog ovjeka. Vrlo je vano. Da li je danas netko bio ovdje? - Poveda skupina meksikih pobunjenika., Vjerujte, zazeblo me oko srca. No raspitivali su se samo o dvojici jahaa. Ja sam, meutim, prije toga vidio samo jednog jahaa. - Gdje? - Malo junije. Jahao je prema Presidiju. Stekao sam dojam kako ne eli da ga vidim, erife. - Kada ste ga vidjeli? - Malo prije izlaska sunca, erife Opazio sam ga sasvim sluajno; John Tilman zakilji prema suncu Bilo je ved predveer. Prema tome, pustolov ima znatnu prednost. No, ako se u Presidiju bude osjedao koliko-toliko sigurnim, zaustavit de se ondje i ostati malo due. - A kamo su odjahati pobunjenici? upita. - Takoer na zapad. Mahnito trae dva ovjeka. No, nisu mi rekli zato.
80

81

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Tko zna to ih zanima - odvrati John, vladajudi se kao da ni o emu nema pojma. Sjahao je i poveo konja prema koritu s vodom. Mora izbjegavati pobunjenike. Ako ga Meksikanci spaze, nede vie traiti dvojicu jahaa. - Hajdemo u kudu, unutra je ugodno, erife - predloi upravitelj stanice. Tilman pogleda prema oboru, u kojem je stajalo petnaestak konja. - Zar ne bih mogao od vas posuditi jednog konja? - upita. - Vratit du vam ga. - Posudit du vam ga, ako vam je ba prijeko potreban. - Upravitelj slijee ramenima. - Zar vam se tako uri? - Da, prilino mi se uri. Za koliko bih vremena mogao stidi u Presidio? - Ako veoma urite, jo i prije mraka. ekajte, imam jednog vrlo izdrljivog konja - doda upravitelj.

Cruvev smijeh dopirao je ak na ulicu. Zastavi u mraku pred krmom. John kroz prozor ugleda pustolova. Stajao je kraj tezge, zajedno s etiri djevojke. Sve je bilo gotovo kao u La Muli, samo to je Gretty ovaj -put imao mnogo novca kojim se razbacivao. - Dojahao je oko- podneva - ree erifov pomodnik u Presidiju, pedesetogodinjak, koji je Johna poznavao samo letimino. - Kladim se da je spiskao ved etrdeset ili pedeset dolara. John premjesti uzde posuenog konja iz desne u lijevu ruku. - A to je s njim? - upita ga predstavhik zakona u Presidiju. tAh, nekoliko puta mi je pomogao. - Tako?

81

82

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Pa sad, u odreenom me smislu i nasamario.Znate, on zapravo nije lo momak, ali mu se iznenada nala u rukama takva hrpa novca da je poludio. - Opljakao je novac? Tilman pogleda postarijeg kolegu i zanijee glavom. - Ne, nije. Mislim, ne bi se to moglo ba tako nazvati. Hodete li mi uiniti jednu uslugu? - Vrlo rado. - Uhvatit du ga, a vi ga pritvorite na dva, tri dana i tada pustite bez ikakva objanjenja. U meuvremenu du se ja ved vratiti u Terlinguu. Djevojke u krmi vritavo su se smijale. ae su zveckale, a Gretty je glasno nagovarao sve da piju dok im ' viski ne bude izlazio na nos. Osim djevojaka pustolov je okupio oko sebe i osam mukaraca, koji su se svojski trudili da to vie popiju, kako bi to vie zlatnih dolara prelo iz izlizane bisage u krmarovu blagajnu. - Dakle, ako mi ne elite vie nita redi, poite po njega. Ja du se pobrinuti da ostali budu mirni - ree mjesni erif. - Da li bih mogao najprije vidjeti njegova konja? Zato? - Nedostaje mi jo neto.Konj je u javnoj konjunici? - Da. John se okrene i povede svog konja prema staji. Kraj jedne sue stajao ie, pritajivi se, neki Meksikanac, kojega Tilman nije opazio. Sjenka se neujno povue i nestane u tami. John uvede konja u staju. Na zidu bjee objeeno meksikansko sedlo- Prie mu, pretrai bisagu i nae svoju zvijezdu. Odmah je prikvai na konatu bluzu.

82

83

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Hm, ini mi se da tu tota nije kako treba, ovjee- promrmlja mjesni erif, koji je zastao na vratima i gledao Johna. - Rekao bih da mi pokuavate neto zatajiti. - Ne razmiljajte o tome. Tilman je znao da bez Grettyjeve pomodi ne bi uspio vratiti novac u Teksas, pa mu je stoga htio pruiti priliku, zasluio je on ili ne. Poto je privezao konja, krene opet prema krmi. Stariji ga je kolega uporno pratio. Iz krme se uo smijeh. Iznad zaklopnih se vrata lelujao dim od cigareta i izlazio u crnu nod. Oba predstavnika zakona se popnu uz tri stube na trijem. John gurne vrata i korakne u krmu. Jedna je djevojka stajala na tezgi i budalasto se cerekala. Svi su ved bili tako pripiti da se polijevala viskijem. inilo se da de od smijeha prsnuti stakla na prozorima. Johna Tilmana nisu opazili, ili se nisu obazirali na njega. On odgurne nekoliko'ljudi u stranu i zastane iza Grettya, koji je, ako je jo uopde mislio na njega, zacijelo vjerovao da je u pouzdanim rukama na farmi. Guy Gretty se smijao gromko kao i ostali dok je djevojci koja je ved bila prilino nesigurna na nogama, curio viski kroz kosu. Potpuno je upropastila frizuru. - Tvoje su ale sve gluplje i gluplje - ree John. Okrenut leima Gretty zanijemi. Polako spusti au na tezgu. Pogledavi mimo njega, i krmar se ukoi. Jedan za drugim i svi ostali gosti shvatie da se neto izmijenilo. U krmi odjednom bjee posve tiho. - Pa, to vam je... hik... odjednom? - zapita djevojka na tezgi. Nitko joj nije odgovorio. Gretty se okrene. Prije nego to je mogao progovoriti ili se pripremiti za obranu, John mu za onaj podmukli napad blizu granice zahvali aperkatom u bradu.

83

84

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Djevojke vrisnu, a Gretty tresne leima o tezgu. Htjede uzvratiti udarce, ali John zaustavi njegovu aku i obaspe ga takvom kiom udaraca da je pripiti pustolov bio, potpuno nemodan. Teturao je i uhvatio se jednom rukom za rub tezge, a onda je dobio udarce po vratu i po glavi, polako se stropotao i ostao leati potrbuke. U krmi se ulo prijetede gunanje. No, na vratima je stajao uvar zakona u Presidiju. Napeo je revolver i mahnuo njime, pa rekao: - Najbolje je da se sada svi raziete. Veselica je zavrena. - Svi su ga zapanjeno promatrali. - Hajde, krenite ved jednom! - Mahnuo je revolverom prema vratima. - ivlje, ivlje! Poto su gosti otili a djevojke se povukle u jedan polumraan kut, John Tilmam uzme izlizanu bisagu i strpa u nju zlatne dolare to su leali uokolo. Bisaga je jo bila puna; Guy Gretty je imao premalo vremena. John uhvati pustolova za ovratnik i izvue ga iz krme. Djevojke i krmar gledali su zabezeknuto; jo se nisu mogli oporaviti od iznenaenja. Sve je poelo vrlo lijepo, inilo se da de pijanka potrajati cijelu nod, a onda se pojavio taj stranac i sve pokvario. erif u Presidiju poe za Tilmanom, prestigne ga na ulici i otvori vrata svog ureda. Nad stolom je gorjela petrolejka objeena na zidu. Ured se gotovo nimalo nije razlikovao od Johnova ureda u Terlingui; moda je bio samo malo dui. John odvue Guya u deliju i ostavi na drvenom leaj u, a uvar zakona u Presidiju zakljua vrata delije. Nakon nekog vremena Gretty se okrene na bok, zastenje i, trepdudi, otvori oi. - Dobro, odakle si... tako iznenada... Zauti i protrlja bradu, koja ga je jo boljela.

84

85

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

- Imao sam sredu to vjetar nije ojaao i pretvorio se u pjeanu oluju - odvrati John. - Tako sam uspio pronadi farmerovu kolibu. Moda sasvim sluajno. Jer sam tragove ved odavno izgubio. Gretty sjedne i opet protrlja bradu. Zatim opipa jedno mjesto i iskrivi lice kao da ga jako boli. Tada se ljubazno osmjehne. - Nede grom u koprive, erife. Ti si kriv. Spremio si zvijezdu u bisagu,tako da je bilo dovoljno samo posegnuti za njom. Tko bi odolio takvu iskuenju? - Kako to da je nisi i ovdje pokazao? - Bojao sam se da on poznaje sve predstavnike zakona iz okolice -- progovori Gretty, pogledavi erifa u Presidiju. - Dobro sam slutio. Sada de me ostaviti da trunem u ovom zatvoru, Johnet - Trebalo bi da te odvedem k nekom sucu - Zato? Pa, mi smo prijatelji, erife. Dobro zna da sam ti nekoliko puta pritekao u pomod i da bi ved odavno gledao travu odozdo da nije bilo mene, tvog prijatelja! - Natjerat de mi suze na oi, Guy. Sluaj me dobro. Ovdje de neko vrijeme imati besplatnu hranu i krov nad glavom, a nakon toga me izbjegavaj. Sretnemo li se opet, ozbiljno demo se sukobiti. Shvatio si? Gretty ustane. Jo je oprezno opipavao bradu. - ini mi se da si sve pogreno shvatio, erife - ree. - Htio sam samo odnijeti novac u El Paso. - Ma, nemoj mi redi! Zar nisi prilino skrenuo s puta za El Paso? - Ne, nisam, koliko ja znam. Dabome, jaem od grada do grada, - Guy Gretty se nakesi - Zbog vrudine. Tako mi je potrebno nekoliko dana vie, ali zar je to vano? Sluaj, ne moe me zbog toga zatoiti. Ta, to de pomisliti o meni tvoj vremeni kolega? - On ved ionako misli da si obina nitarija, Guy. Vjerojatno nije ba u velikoj zabludi. Dakle, ne zaboravi da te vie ne elim vidjeti - ree odluno John i ustrim koracima krene prema vratima.

85

86

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

uvar zakona u Presidiju isprati ga do praga i okrene pustolovu lea. - Svijet je pun nepravdi - proguna Gretty, pipajudi opet lijevu stranu eljusti. - Pazite da vas ne zaskoi - ree John starijem kolegu. - Ne brinite, Tilmane. Imam bogato iskustvo. - Znam, ali on je premazan svim mastima. - Mene ne moe vie nitko nasamariti. Znam ja sve trikove. Mirno spavajte. - Dobro. Onda jo vam jednom zahvaljujem na ljubaznoj pomodi. - Bilo mi je zadovoljstvo. Tilmane i pozdravite okrunog erifa, ako ga susretnete prije nego ja. John paljivije pogleda kolegu, jer mu se uinilo da u tim rijeima lebdi nekakva sumnjiavost. Moda zamiljam sve suvie jednostavno, pomisli. Moda nedu modi zatakati ono to je uinio Gretty kao da se nije ba nita dogodilo. Meutim, stari se erifov pomodnik ved okrenuo i vratio u ured. John hitro ode prema konjunici i prikvai izlizanu bisagu s novcem a sedlo. Napeto je gledao na sve strane, ali osim konjuara, koji je stajao na otvorenim vratima, nije vidio nikoga. Odvee uzde, podigne se u sedlo i odjae kroz grad prema istoku. Iako je bio vrlo umoran, htio je odjahati, barem do one potanske stanice u kojoj je ostavio svog konja. Jaudi mimo ureda, vidio je iza reetke zatvorenika. Gretty je rukama obuhvatio dvije preke i gledao kroz prozor. erifov je pomodnik sjedio za stolom. Tilman produi. U mraku pod izboenim krovovima stajalo je nekoliko ljudi. Uinilo mu se da im se ljeskaju oi i da ga paljivo promatraju. No, nitko mu se ne obrati. Moda su to pijanci koj i su iznenada morali ostaviti pune ae i kojima jo nije bilo jasno zato se sve to zbilo? Nadao se da nikada ni nede doznati pravi razlog.

86

87

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Leedi na drvenom leaj u kraj zida u deliji, Guy Gretty opipa bradu i pone glasno jaukati. erifov se pomodnik u poetku nije obazirao na njega, ali kad zatoenik ni poslije nekoliko minuta nije utihnuo, ustao je i priao reetki Pustolov se pravio kao da ga i ne vidi. Zurio je u strop; lijevom se rukom drao za obraz i jaukao sve glasnije, tako da se erifovu pomodniku inilo da bi se ved i kamen smekao. - Hej, prestani, dangubo! vikne Gretty kao da ga nije uo. Jaukao je, povremeno prodorno kriknuo, pa je erif ved povjerovao da ga doista mui nepodnoljiva bol, - Dobro, to je? - upita osorno, izvue revolver i udari njime o jednu preku. Gretty malo okrene glavu, tako da ga je mogao vidjeti jednim okom. - eljust! uzvikne i opet glasno jaukne. - Vjerojatno je slomljena.

- Najednom se slomila, ha?To ti je prekasno palo na um, mangupe! Mene nee prevariti. Guy se opet zagleda u strop i, ne pokolebavi se, nastavi jaukati. Stavi prst u usta i zagrize ga kao da vie ne moe izdrati bolove. uvar zakona se vidljivo zbuni. Slomljena kost moe neko vrijeme ostati u prvobitnom poloaju a onda se zbog nekakva razloga pomakne i razdvoji. Pa, pomisli, kost se ne mora pomaknuti odmah. Osim toga, vidio je najednom tanak mlaz krvi na zatvorenikovoj bradi, a nije opazio da je Gretty prije toga zagrizao prst do krvi. Pozvat du brijaa. Ali, jao tebi ako si me povukao za nos. Slijedede de dane provesti u podrumu. Imamo jedan gadan podrum u Presidiju. uje li me, mangupe? Gretty je stenjao i jaukao i inilo se da nita ne uje. Tiho opsovavi, erifov pomodnik izie iz ureda.

87

88

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Ulica je bila pusta. Kad je zatvorio vrata, zatvorenikovo se jaukanje gotovo vie nije ulo. erif ode do druge kude i pokuca na prozor, iza kojeg je gorjelo svjetlo. Pojavi se bradato lice. Brija je nosio naoale okruglih stakala i metalna okvira; treptao je oima kao da, usprkos jakim staklima, ne moe vidjeti ovjeka koji je vani. - To sam ja erifov zamjenik. - to je Owene? - Brija otvori prozor. - Mora podi sa mnom, Gregore. Imam u deliji nekog momka koji tako jaue da bi se i zidovi rasplakali. Hajde, pouri! ' - Ima zatvorenika? Pa, o tome nita ne znam. , - Sve du ti objasniti. - Dobro, idem s tobom. Brija zatvori prozor, a Ubrzo se ugasi i svjetlo. Kad su obojica ula u ured, Gretty je kao i prije leao i jaukao. - Ali, kako to da mu je slomljena vilica? - zapita zbunjeno brija. - Hja, dobio je nekoliko potenih udaraca U bradu. Onaj mladi erifov pomodnik ima vrste ake, kao -to sam ih ja imao u svojim najboljim godinama. - Aha, takva je to pria! Sada mi je sve jasnije. Otvori deliju. erifov pomodnik izvue revolver iz korica i tek tada otkljua vrata. - Mani se bilo kakvih podvala, Gretty - promrmlja - inae de dospjeti u podrum! Guy nastavi stenjati i jaukati. - ini mi se da ga doista mui paklenska bol - ree brija, ue u deliju i spusti na pod torbu s instrumentima. Skine naoale, puhne u njih i obrie stakla o raskopanu koulju. Tada ih stavi opet na nos i polako se priblii pustolovu.

88

89

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

erifov pomodnik korakne u deliju, dredi uperen revolver. Pazio je da se brija ne nae izmeu njega i zatvorenika. Znatieljno se smjekao, jer sada de se pokazati da li ga je taj mangup htio nasamariti ili nije. - Ako je to podvala, dobit de metak u glavu - promrmlja. - Ili du te strpati u podrum. U hladan i mraan podrumid, drukane. - Da vidim eljust - zatrai brija. Grettyjevi se jauci stiaju i pretvore u stenjanje kad je posluno otvorio usta. Vidio je da kratkovidni brija trepde oima. Sjedao ga se jo iz krme. Brija je bio u krmi kad je on doao, ali ubrzo je otiao. Gretty ga je naroito upamtio zato to kratkovidni brija nije vidio krmarovu ruku koja mu je pruila sitni Sada je namjeravao iskoristiti tu brijaevu kratkovidnost; nastojao je tako drati glavu da mu usta budu u sjeni. - Gdje je slomljeno? Gdje te boli? - ispitivao je brija. - Gretty opet jaukne iz svega glasa. Da, da, moglo bi tu biti. Do vraga, Owene, daj petrolejku! Ovdje je mrano kao u podrumu o kojem brblja. erifov pomodnik izie iz delije i htjede skinuti sa zida petrolejku. Pri tom mu je revolver smetao, pa ga zatakne za pojas. Kad se s petrolejkom vratio u deliju, u uzbuenju je zaboravio da mu je kolt jo za pojasom. - Osvijetli s druge strane. Ovako nita ne vidim. - naredi brija i gurne erif ova pomodnika iza sebe. uvar je zakona sada stajao s druge strane i drao petrolejku nad Grettyjem. - Spusti je jo malo, erife! Zaboga, kako si danas nespretan! Brija je upravljao Owenovim rukama, koje su drale petrolejku. Najednom su im obojici bile glave nad pustolovom, jedna kraj druge, jer je i erifov pomodnik pokuavao zaviriti u Grettyjeva usta i otkriti gdje je eljust slomljena.

89

90

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

U tom asu Guy munjevito podigne ruke i svom snagom im udari glave jednu o drugu. Petrolejka padne na pod i razbije se. Svjetlo se ugasi, a prostorijom se rairi miris petroleja. Oba su mukarca, onesvijetena, pala na Grettya. On ih odgurne u stranu i promrmlja: - Eh,,ba ste glupi! Ustane, izie iz delije i potrai revolver. Kad je koraknuo na ulicu, Presidio je bio potpuno tih. U nodi nitko nije nita opazio. Potri du zida, hitro prijee preko ulaza u jednu uliicu i, saginjudi se ispod prozora, neopaen stigne do javne konjunice. Unutra je gorjelo svjetlo. Priunja se otvorenim vratima i zaviri unutra, , Konjuar nije bio u staji. Ue, osedla. konja i izvede ga u dvorite. Konjuara jo nije bilo, moda negdje spava ili je otiao u krmu. Pustolov uzjae i krene du stranje strane obora. - Hajde, pokai to moe! - Pljesne konja po vratu i podbode ga mamuzama. Iznenada kroz nod dopre iz daljine prasak. Guy naglo povue uzde. Ponovo zaprae hici. - Do vraga, to su pobunjenici - proguna. - Na njih smo ved potpuno zaboravili. Hajde! Kad su mu mamuze dodirnule bokove konj zare i jurne kao strijela.

90

91

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Prvi je metak tek zamalo promaio Johna Tilmana. Kad su odjeknuli slijededi hici, leao je ved na zemlji, a konj je pobjegao prema stijenju uz rub ceste. Podmukli su napadai pucali iz grmlja. John je sluao zujanje metaka, koje je zvualo kao da se oko njega vrti velik roj osa. Imao je sredu to je prvi hitac bio ispaljen prerano. Skoi na noge, nekoliko puta opali iz revolvera prema grmlju i potri prema stijenju, u zaklonu kojega je stajao usplahireni konj. Jedan mu metak okrzne nogu i razdere hlae, a drugi opee vrat. Ipak je stigao do stijenja. Teko diudi, napunio je revolver, nagnuo se naprijed i opalio prema grmlju. Zauje se odrjeita naredba na panjolskom jeziku. Konji zaru. Tilman se priblii konju i iz navlake na sedlu izvue svoju vinesterku 66. Provjeri da li je puna i zatim se, dredi je o boku, vrati na prijanje mjesto. Zemlja zadrde od toptanja kopita. Napadai su se poklicima hrabrili kao Indijanci. Izjurili su Iz grmlja pucajudi. Kroz zrak poletjee granice. Pobunjeniku druinu obavije praina. Meci su pogaali stijene i fijukali kroz nod. John je neumorno pucao. Jedan se konj srui. Jaha krikne i padne, drugoga zbaci prestraeni konj. Tilman nastavi pucati u skupinu napadaa, i njegovi meci kao da je rasprie. Jahai skrenue na tri strane i nestadoe u uskovitlanom pijesku. Vratie se prije nego to je John mogao i pomisliti na bijeg. Pucao je to je bre mogao. Puka je ved bila vruda. Uskoro de biti prazna. to onda? Meci su udarali oko njega u stijenje otkidali krhotine i odbijali se zvidududi.

91

92

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

A onda jedno tane pogodi Tilmana u ruku. Kao da ga je prikovalo uz stijenu. Tijelom mu prostruji bol, natjera mu suze na oi. Ruke kao da su mu najednom bile oduzete. Stisne zube i ispuca iz puke i posljednji metak. ilavo se boredi za ivot, opet je rastjerao pobunjenike. Na pijesku su se, usred uzvitlane praine, vidjeli poginuli pobunjenici i ubijeni konji. Tilmanu je niz ruku tekla krv. Bolovi su se pojaali. Znao je da najprije mora napuniti puku. Kretnje su mu pri tom bile nespretne, pa mu je nekoliko metaka ispalo. Dok ih je dizao sa zemlje, krv mu je jurnula u glavu i zabubnjala u sljepooicama. Jedva se jedvice odrao na nogama, Htio je prebrojiti poginule, ali je usprkos mjeseini bilo pretamno. Vjerojatno ih je na tlu lealo est, moda ak sedam. No, barem toliko ih je jo ivih, koji se svakako ele doepati zlatnika. Slutio je da su ga pratili ved u Presidiju. Da se nije ondje pojavio, bili bi napali Grettyja, im bi izjahao iz grada. Bila je to prava ironija. Guys je smjestio u zatvorsku deliju, na ' sigurno mjesto, a on je upao u pakao. Pustolov de za nekoliko dana bezbrino odjahati iv i zdrav, i opet neto pokuati. Tko zna to de mu ovaj put pasti na um! Iznenada tiinu prekinu poklici. Ponovno se zanjie grmlje i iz njega izjure pobunjenici. John je zgrena lica i stisnutih usnica drao puku objema rukama i pucao. Ali vie nije pogaao. Najednom odjekne pucnjava i na sjeveru. Hitac za hicem... praskala je neka puka. Iz nodi zatim izroni sjenka nekog jahaa, njegova je puka rigala plamen. Zbunjeni, pobunjenici obuzdaju konje. Vie nisu znali na koju bi stranu pucali I Johnova paljba postane opet eda; htio je jo vie smesti napadae. Jaha na sjeveru pokazao se kao vrstan strijelac. Njegovi su hici bili ubitani.

92

93

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

Ernesto Reata i Morgan Hill se srue. Vidjevi da su voa i Amerikanac mrtvi, preostala tri pobunjenika naglo okrenue konje i odgalopiraju na jug. Guy je zastao i pucao za njima dokle god nisu nestali u nodi; tada su na konjima ostala jo samo dvojica. John je osjedao kako mu topla krv curi niz podlakticu. Nasloni puku kraj sebe, razdere rukav i previje ruku. - Dakle, opet je bilo gusto, erife, zar ne? - progovori Guy Gretty gledajudi ga. - Uvijek se stvori u pravom trenutku, Guy. To ti se mora priznati. Zar si ipak uspio nadmudriti mog kolegu? - Izazivao me svojom samouvjerenodu. - Guy se osmjehne. - Pravio se vaan, a nije mi bio dorastao protivnik. Lakovjeran je kao dijete. John posegne za pukom i laktom pritisne kundak uz bok. - Zapravo, krenuo sam ved na zapad - promrmlja Gretty, promatrajudi poginule - kad sam zauo estoku pucnjavu. - Vrlo sam ti zahvalan, Guy. No ako pomilja na bilo kakvu nagradu, moram ti redi da si je ved uzeo. Rasipao si novac u onoj krmi. - Aha! Sada bi mi mogao dati jo samo metak, ako bi ba bilo potrebno. Nije li tako, erife? - Tako je, Guy. - John malo podigne puanu cijev. - Ipak, nadam se da ne oekuje kakav dodatak. Pustolov je nekoliko asaka utio i gledao pred sebe. - Ne, erife - promrmlja - nemam takvih elja, tavie, moram ti redi da mi je vrlo drago to se sve zavrilo ba ovako. - Kako to... najednom? - Ah, nije ba najednom. Ubrzo sam se pokajao to sam te onako grubo onesvijestio. Uistinu je mogla zapoeti pjeana oluja i tada bi se ti naao u smrtnoj opasnosti, No, poto sam te udario, smatrao sam da sam ved tako pretjerao da nema povratka.

93

94

NE VJERUJ NITKOVU

ELEZNI

John je gledao pustolova, koji ga je opet spasio, a kojem ipak nije smio vjerovati. - Gdje li su konji? - promrmlja Guy i ogleda se. - Zacijelo nisu svi pobijeni! - Vjerojatno su otrali za onom dvojicom koji su uspjeli pobjedi, Guy. - Rado bih ih uhvatio i prodao u Fort Blissu. Hja, nede me sreda. John je utio i ekao to de Gretty redi. No, pustolov je utio. - Htio bi mi jo neto redi, Guy? - zapita ga napokon. - Ne erife, nita vie. - Gretty se nasmijei. - Odjahat du u New Mexico. Vjerujem da se nedemo tako skoro vidjeti. elim ti sredu! - John je gledao kako okrede konja. Pustolov dodirne prstom eir i krene na zapad, u susret tami koja kao da je jedva ekala da ga proguta. - I ja tebi elim sredu, Guy, mangupe stari - promrmlja John I mnogo ti hvala, prijatelju! Jaha na zapadu vie nije uo te rijei. Bio je sretan to je na vrijeme uspio pobjedi iz zatvorske delije u Presidiju i umijeati se u borbu kad su se ponovo pojavili pobunjenici. Vjerovao je da se tako oslobodio tereta krivnje i da de mu se time moda izmijeniti cijela bududnost. John Tilman mu je postao uzor, premda to ne bi priznao nikome na svijetu. Bila je to njegova mala tajna. John Tilman je odjahao kroz nod na drugu stranu. Nosio je zlatnike u Terlinguu, zadovoljan to je obavio zadatak i to mu se nitko nede smijuljiti iza lea. Osim toga, nadao se da de ono to se dogodilo pomodi Guyu. Njih su dvojica bili prijatelji i neprijatelji na tom dugom i nemilosrdnom putu, no jedan bez drugoga ne bi preivjeli. Novac koji su spasili nede pripasti njima, ali mnogo je vanije da je pred njima jo itav ivot, pun neoekivanih radosti i iznenaenja.

KRAJ

94