Prouavanje

snova
Frederik van Eeden Od 1896. prouavao sam vlastite snove, zapisujui one najzanimljivije u svoj dnevnik. 1898. zapoeo sam odvojeno zapisivati odreenu vrstu sna koja mi se inila najvanijom, i nastavio sam s tim do dananjeg dana. Sveukupno sam sakupio otprilike 500 snova, od kojih 352 spadaju u tu odreenu vrstu, koju sam upravo spomenuo. Taj materijal moe initi temelj onoga za to se nadam da moe postati vrijednom znanstvenom graom, ukoliko mi slobodno vrijeme i snaga dozvole da je oprezno razvijem. U meuvremenu, s oprostivom zabrinutou da ideje nee na vrijeme nai svoj izrijek, saeo sam ih u umjetniko djelo novelu naziva Nevjesta snova. Fikcijska forma omoguila mi je slobodu u suoavanju s delikatnim pitanjima, i imala je prednost u tome da je izraavala prilino neuobiajene ideje na manje agresivan nain takorei, ezoteriki. Da, elio sam izrei te ideje i u obliku koji e se neposrednije obratiti znanstvenum umu, i znam da za tu svrhu ne mogu nai bolju publiku od lanova Drutva za paranormalna istraivanja (Society for Psychical Research, op.prev.), koji su navikli raspravljati o istraivanjima i idejama neuobiajene vrste otvorenog, ali kritikog duha. Ovaj lanak je samo uvodna skica, kratka najava veeg djela, za koje se nadam da u ga sljedeih godina moi dovriti. Koliko god to bilo mogue, izbjegavat u spekulacije, i ograniit u se na injenice; no te injenice, kako sam ih opazio, dovode me openito do vrstog uvjerenja da teorije o svijetu snova, kako ih se danas predstavlja, za koje znam, nisu u stanju objasniti sve pojave. Dozvolite mi da vam sada predstavim jedan pokuaj klasifikacije razliitih vrsta snova, koje sam sm doivio i promatrao u periodu od 16 godina. Bio sam u mogunosti razlikovati 9 razliitih vrsti snova, svaka od kojih predstavlja jedan jasno definirani tip. Postoje naravno i intermedijarne forme i kombinacije, ali se u njima jo uvijek mogu prepoznati zasebni tipovi. Prvi tip snova zovem poetni ili inicijalni snovi. Ova vrsta snova je vrlo rijetka; poznato mi je samo nekoliko sluajeva u kojima sam ih sm imao, i nisam naao jasne naznake za njih kod drugih autora. No, ona je vrlo karakteristina i lako je se razlikuje. Pojavljuje se na samom poetku spavanja, kada je tijelo u normalnom, zdravom stanju, ali je jako umorno. Tranzicija iz budnosti u spavanje tada se dogaa samo s trenutkom onoga to openito zovem nesvijest, ali bih to radije nazvao diskontinuitet pamenja. To nije ono to Maury naziva hipnagoka halucinacija, fenomen kojeg dobro poznajem iz vlastitog iskustva, ali za kojeg drim da ne pripada svijetu snova. U hipnagokim halucinacijama imamo vizije, ali i potpunu tjelesnu percepciju. U inicijalnoj vrsti snova vidim i osjeam kao u bilo kojem drugom snu. Imam gotovo potpuno sjeanje na dnevni ivot, znam da spavam i gdje spavam, ali su sve percepcije fizikog tijela, unutarnje i vanjske, visceralne ili periferne, u potpunosti odsutne. Obino imam osjeaj da lebdim ili letim, i sa savrenom jasnoom opaam da je osjeaj umora, nelagoda tjelesne premorenosti, nestao. Osjeam se svje i snaan; mogu se

pomicati i lebdjeti u svim pravcima; no ipak znam da mi je tijelo istovremeno mrtvo umorno i da vrsto spava. Kao rezultat paljivih promatranja, drim se svog uvjerenja da tjelesna stanja spavaa, u pravilu, nemaju utjecaja na karakter snova, s iznimkom u nekoliko rijetkih i abnormalnih sluajeva, blizu trenutka buenja, ili u snovima druge vrste, koje sam klasificirao kao patoloke, u kojima ulogu igraju groznica, probavne smetnje, ili neki otrov, a koji ine malu manjinu. Za mene kao promatraa, mogu izjaviti da sam bio dobrog zdravlja cijelo vrijeme promatranja. Nisam imao vanih pritubi bilo koje nervne ili visceralne vrste. Spavanje i probava su mi obino dobri. Ali sam ipak imao najstranije none more, kada mi je tijelo bilo uobiajeno svjee i zdravo, dok sam za vrijeme boravka na brodu u snanoj oluji, ili spavanja u spavaim kolima vlaka, imao slatke i mirne snove. elim, stoga, definirati pravi san kao stanje u kojem tjelesne senzacije, bile one visceralne, unutarnje ili periferne, ne mogu neposredno prodrijeti u um, nego samo u fizikoj, neprostornoj formi simbola ili slike. Namjerno izbjegavam rijei svijest i nesvijest, koliko god to bilo mogue. One mogu biti pogodne u kolokvijalnom jeziku, ali im nisam u stanju pridruiti bilo koje jasno znaenje. Nemam pojma to nesvijest, kao imenica, moe predstavljati. I ustanovio sam da su mi dovoljne rijei pamenje i sjeanje, i rije osobnost ili osoba, u prostom smislu persone (maska, znai, maska koju nose glumci ili igrai). Mislim da nije tono tijelo spavaa ili narkotiziranog ovjeka zvati nesvjesnim. Tokom svoje karijere kao psihoterapeut, u kojoj sam sugestijom proziveo spavanje kod mnogih ljudi, spoznao sam da se ljudsko tijelo moe ponaati kao samosvjesna osoba, bez ikakvog uestvovanja prisjeajueg uma. Danas znamo da je mogua podjela ljudske osobnosti, ne samo u dva, nego i u tri i vie dijelova. Tokom rada s gospoom Thompson, uoili smo da nakon transa, u kojem je gospoa Thompson govorila kao Nelly, ili kao neka druga kontrola, sma se prisjetila snova koji nisu imali nikakve veze sa stvarima o kojima nam je priala. Za njeno bie moglo bi se tako rei da je bilo podijeljeno u tri entiteta tijelo u transu, naoko uspavano; kontrolu, koja je govorila kroz njena usta; i gu Thompson, koja je sanjala u podosta drugaijim sferama. Sve te tri osobe ili osobnosti bile su, naravno, svjesne na neki nain, poto je sve vjerojatno svjesno. Pitanje glasi, gdje prolaze niti sjeanja koje nam omoguavaju da identificiramo osobe? Znam da gospodin Havelock Ellis i mnogi drugi autori nee prihvatiti moju definiciju, jer nijeu mogunost potpunog prisjeanja i slobodne volje u snu. Oni bi rekli da to to nazivam san, nije san, nego vrsta transa, ili halucinacije, ili ekstaze. Opaanja Marquisa d'Hervea, koja su bila vrlo slina mojima, kao to su opisana u njegovoj knjizi Les Reves et les moyens de les diriger, odbaena su na isti nain. Ti snovi ne mogu biti snovi, rekao je Maury. Dakle, to je naprosto pitanje nomenklature. Mogu samo rei da sam svoja opaanja imao dok sam normalno vrsto i zdravo spavao, i da sam u 352 sluaja imao potpuno sjeanje na svoj dnevni ivot, i da sam mogao raditi to mi je volja, iako sam tako vrsto spavao, da niti jedna tjelesna senzacija nije prodrijela u moju percepciju. Ako netko odbija to stanje uma zvati san, moe predloiti neko drugo ime. to se mene tie, samo je ova vrsta sna, koju zovem lucidni snovi, bila ta koja je pobudila moje gorljivo zanimanje i koju sam paljivo zapisao.

Posve se slaem s gospodinom Havelockom Ellisom, da za vrijeme spavanja fizike funkcije ulaze u stanje disocijacije. Moja tvrdnja je, meutim, da nije disocijacija, nego naprotiv, reintegracija, nakon disocijacije spavanja, to to je sutinska uloga snova. San je vie-manje potpuna reintegracija psihe, reintegracija u drukijoj sferi, u psihikom, neprostornom vidu postojanja. Uinak te reintegracije u krajnjoj mjeri moe biti potpuno sjeanje na dnevni ivot, refleksija, i voljno djelovanje nakon refleksije. Trei tip, obino sanjanje, uobiajeni je, dobro poznati, tip, kojemu odgovara velika veina snova; vjerojatno je to jedini tip koji se pojavljuje kod mnogih ljudi. Nije naroito ugodan niti neugodan, iako se to moe mijenjati ovisno o njegovom sadraju. Moe doi u bilo kojem trenutku spavanja, tokom dana ili noi, i nije potrebna nikakva tjelesna smetnja koja bi ga proizvela. Ti snovi pokazuju disocijaciju, s vrlo nesavrenom reintegracijom, i, kao to je nekoliko autora istaknulo, u mnogoemu su vrlo slini ludilu. Osoba se ne sjea stvarnih stanja dnevnog ivota; lano sjeanje paramnezija u njima je vrlo uestala; oni su apsurdni i konfuzni, i ostavljaju blijede tragove nakon buenja. etvrti tip, ivopisno sanjanje, razlikuje se od obinog sanjanja prije svega po svojoj slikovitosti i snanom dojmu kojeg ostavlja, a koji ponekad ostaje satima i danima nakon buenja, s bolno jasnim sjeanjem na svaki detalj. Openito se dri da su ovi snovi posljedica nekog abnormalnog tjelesnog stanja. No ja mislim da ih se bez sumnje mora razluiti od patolokih snova. Imao sam ih za vrijeme savreno normalnih tjelesnih stanja. Ne mislim rei, dodue, da nikakva nervna smetnja, fizika uznemirenost, ili nikakav utjecaj iz budnog svijeta, nisu mogli biti prisutni. Mogue je da ih je bilo, ali su u veini sluajeva promakli mom zapaanju. ivopisni snovi su openito ekstremno apsurdni, ili neistiniti, iako vrlo izriiti i dobro ih se pamti. Um je u potpunosti disociran, a reintegracija jako pogrena. U pravilu nalazim da su snovi ove vrste neugodni zbog njihove besmislenosti, bezumne naravi, i snanog, dugotrajnog dojma kojeg ostavljaju. Nasreu, oni su rijetki, barem u mom sluaju. Ponekad ostavljaju snano uvjerenje da neto znae, da su premonitornog, proroanskog karaktera, i kad itamo o sluajevima proroanskih snova, openito nalazimo da oni pripadaju ovom tipu. U mom sluaju, esto sam ustanovio da mogu nita ne znaiti; ponekad, meutim, nisam bio ba siguran. Ovisi o tome u kojem pravcu traimo uzroke. Jedne noi, dok sam putovao po gradovima i drao predavanja, bio sam gost jedne obitelji u provincijskom gradu, i spavao u, pretpostavio sam, gostinskoj sobi. Cijele noi sam imao najuasnije snove, bila je to jedna duga, konfuzna nona mora, sa snanim osjeajem da ona neto znai. No osjeao sam se potpuno zdravo, raspoloeno i ugodno. Drugo jutro, prilikom doruka, nisam se mogao suzdrati da ne spomenem kakvu sam neugodnu no proivio. Obitelj mi je tada rekla da sam spavao u sobi njihove keri, koja se sada nalazila u sanatoriju ozbiljno ivano bolesna, i koja je tu sobu zvala jama za muenje. Napomenut u da su takvi ivopisni snovi katkad vrlo ugodnog karaktera, ispunjavajui dane neopisivom radou. To je tono, ali, prema mom iskustvu, moji ivopisni ugodni snovi sada su uvijek jedne druge i vie vrste. Kao dijete imao sam te slatke ivopisne snove. Sada su oni u potpunosti promijenili svoj karakter te su lucidnog tipa.

U petom tipu, simbolikim ili imitacijskim snovima, karakteristini element je onaj kojeg zovem demonski. Bojim se da e ova rije izazvati neto negodovanja, ili najmanje pokoji osmijeh ili podrugivanje. No mislim da mogu uspjeno braniti koritenje tog pojma. Odmah u spremno priznati da je stvarno postojanje bia koja bismo mogli zvati demoni, problematino, no ljudi od znanosti dre da je ta predodba vrlo korisna i pogodna. Nadam se da u zadovoljiti ak i moje najskeptinije sluatelje definirajui izraz demonski kako slijedi: Demonske nazivam one pojave koje ostavljaju na nas dojam da su izmiljene ili upriliene od inteligentnih bia vrlo niskog moralnog reda. ini mi se da velika veina snova o kojima su izvjetavali Freud i njegovi sljedbenici, i koje su koristili za razvijanje njegove sloene teorije, pripada ovom tipu. Uvoenje simbolike snova u znanstveni svijet doista se moe nazvati odvanim inom. To je Freudovo veliko postignue. Neka sada razmotrimo na to rije simbol ukazuje. Simbol je jedna slika ili jedan zamiljeni dogaaj, koji predstavlja stvarni predmet ili dogaaj, s kojim ima neke daleke slinosti. Smiljanje simbola moe jedino biti djelo misli djelovanje neke inteligencije. Simboli ne mogu izmisliti sami sebe; oni moraju biti osmiljeni. Pa se postavlja pitanje: tko je izvoa tog inteligentnog ina; tko osmiljava simbol? Odgovor Freudove kole je: podsvjesno. No ovdje imamo jednu od onih rijei koja se pojavljuje wo die Begriffe fehlen (gdje nedostaje pojmova, op.prev.). Meni je rije podsvjesno, koja ukazuje na entitet koji misli, jednako misteriozna, jednako neznanstvena, jednako okultna kao i rije demon. Po mom miljenju, jedino je ispravno rei da u naim snovima vidimo slike ili doivljavamo dogaaje, za koje na vlastiti um naa osoba kako je pamtimo ne moe biti odgovorna, i koji, prema tome, moraju doi iz nekog nepoznatog izvora. O openitom karakteru tih izvora, meutim, moemo formirati neko miljenje i osjeam se opravdanim kada ih u snovima ove vrste nazivam demonski - znai niskog moralnog reda. Ovo je takoer vrsta u kojoj erotski element, tonije opsceni element, igra tako vanu ulogu. I ne zauuje da neki sljedbenici Freudove kole, prouavajui samo ovu vrst sna, dolaze do zakljuka da su svi snovi seksualnog porijekla. esti tip, kojeg zovem generalne senzacije snova, vrlo je osobit, ali ga nije lako opisati. To nije obian san; nema vizije, nema slike, nema dogaaja, nema ak ni rijei ili imena. Ali za vrijeme dugog vrstog spavanja, um se neprestano bavi jednom osobom, jednim mjestom, jednim znaajnim dogaajem, ili ak jednom apstraktnom milju. Barem se tako toga prisjea nakon buenja. Jedne noi sam neprestano bio okupiran osobnou jednog amerikog gospodina, koji me ne zanima naroito. Nisam ga vidio, niti sam uo njegovo ime, ali sam se za buenja osjeao kao da je bio ovdje cijelo vrijeme. U drugom sluaju bila je je to prilino duboka misao, koja me zaokupila dok sam najvre spavao, a koje sam se jasno sjeao nakon buenja. Pitanje je bilo: Zato se period naeg ivota moe osjeati kao jako tuan, dok je sjeanje na njega vrlo slatko i lijepo? A odgovor je bio: Jer ljudsko bie poznaje samo vrlo mali dio onoga to jest. Pitanje i odgovor nisu me

nikad napustili; dapae, spavao sam jako vrsto i bez prekida. Te senzacije u snovima nisu neugodne niti apsurdne, dok god je tijelo dobrog zdravlja. One esto imaju uzdiui ili utjeni uinak. U patolokim snovima, meutim, one mogu biti izrazito udne i uznemirujue. Osoba koja spava moe imati osjeaj da je kvadrat ili krug, ili druge senzacije krajnje neopisivog karaktera. Sedmi tip snova, koje zovem lucidni snovi, ini mi se najzanimljivijim i vrijednim paljivog promatranja i prouavanja. U razdoblju izmeu 20. sijenja 1898. i 26. prosinca 1912. doivio sam i zapisao 352 sluaja snova ovog tipa. U tim lucidnim snovima reintegracija i mentalne funkcije su toliko potpune da se spava sjea dnevnog ivota i svog vlastitog stanja, dostie stanje savrene svjesnosti, i u stanju je usmjeriti svoju panju, i poduzeti razliite inove slobodne volje. I pored toga, mogu samouvjereno tvrditi, spavanje je spokojno, duboko i osvjeavajue. Prvi traak ove lucidnosti dobio sam jednom dok sam spavao u lipnju 1897. na sljedei nain: sanjao sam da sam lebdio kroz krajolik s golim drveem, znajui da je sredina travnja, i zapazio sam da se izgled grana i granica sasvim prirodno promjenio. Potom sam, dok sam spavao, pomislio da moja mata nikad nee biti u stanju izmisliti ili napraviti tako zamrenu sliku, kao to je to bilo pomicanje malih granica u perspektivi dok sam lebdio kraj njih. Mnogo godina kasnije, godine 1907., naiao sam na odlomak u djelu prof. Ernsta Macha, u kojem je spomenuto isto opaanje, s malom razlikom. Poput mene, Mach je doao do zakljuka da je sanjao, ali zbog toga jer je mislio da su kretnje granica pogrene, dok sam se ja divio prirodnosti koju moja mata ne bi nikad mogla izmisliti. Profesor Mach nije nastavio s promatranjima u tom pravcu, vjerojatno zato jer nije vjerovao u njihovu vanost. Odluio sam paljivo ekati na sljedeu priliku. Pripremio sam se za paljivo promatranje, nadajui se da u produiti i pojaati lucidnost. U sijenju 1898. mogao sam ponoviti ovo zapaanje. U noi s 19. na 20. sijenja sanjao sam da leim u vrtu ispred prozora mog kabineta, i da vidim oi mog psa kroz stakleno okno. Leao sam na prsima i promatrao psa s velikim zanimanjem. Istovremeno, meutim, sa savrenom sigurnou sam znao da sanjam i da leim na leima u svom krevetu. I tada sam se odluio polako i oprezno probuditi i promatrati kako e se moj osjeaj leanja na prsima promijeniti u osjeaj leanja na leima. Tako sam i postupio, polako i namjerno, i tranzicija koju sam otada mnogo puta doivio je udesna. To je poput osjeaja klizanja iz jednog tijela u drugo, i jasno je dvostruko sjeanje na dva tijela. Prisjetio sam se onog to sam osjetio u snu, dok sam leao na prsima; no dok sam se vraao u dnevni ivot, takoer sam se prisjetio da je moje fiziko tijelo cijelo vrijeme mirno lealo na svojim leima. Ovo promatranje dvostrukog sjeanja imao sam otad mnogo puta. To je tako nesumnjivo da gotovo neizbjeno vodi do koncepcije sanjalakog tijela. G. Havelock Ellis kae s podsmijehom da neki ljudi koji brljaju u okultnom govore o astralnom tijelu. Ali da je imao samo jedno ovo iskustvo, osjeao bi da ne moemo izbjei niti brljanje niti sanjalako tijelo. U lucidnom snu senzacija imanja tijela imanja oiju, ruku, ustiju koja govore, itd. savreno je jasna; dok istovremeno znam da fiziko tijelo spava i ima sasvim drugaiji poloaj. Prilikom

buenja se te dvije senzacije, takorei, stapaju, i jasno se sjeam postupaka / aktivnosti sanjalakog tijela, kao i osvjeenosti fizikog tijela. U veljai 1899. imao sam lucidni san u kojem sam izveo sljedei eksperiment. Sa svojim prstom, namoenim slinom, nacrtao sam mokri kri na dlanu moje lijeve ruke, s namjerom da vidim hoe li se on jo uvijek tu nalaziti kad se probudim. Tada sam sanjao da sam se probudio i osjetio mokri kri na mojoj lijevoj ruci tako da sam pritisnuo dlan na obraz. Puno kasnije sam se stvarno probudio i odmah sam znao da je ruka mog fizikog tijela cijelo vrijeme nesmetano leala na mojim prsima u zatvorenom poloaju. Senzacija glasa tokom lucidnog sna je predivna, i nakon mnogih ponavljanja jo je uvijek izvor uenja. Koristim svoj glas koliko god glasno mogu, i iako vrlo dobro znam da moje fiziko tijelo vrsto spava, teko mi je povjerovati da je taj glasni glas neujan u budnom svijetu. No, iako sam pjevao, vikao, i glasno govorio u stotinama snova, moja supruga nikad nije ula moj glas, i u nekoliko sluajeva me mogla uvjeriti da sam spavao posve mirno. U ovom lanku ne mogu dati ak ni kratki i povrni prikaz mnogih zanimljivih detalja ovih snova. Moram to sauvati za moj vei rad. I bojim se da samo ponovno osobno upoznavanje injenica moe uvjeriti koga u njihov znaaj. Iznijet u jo nekoliko sluajeva kako bih dao neku ideju o njihovom karakteru. 9. rujna 1904. sanjao sam da stojim za stolom ispred prozora. Na stolu su se nalazili razliiti predmeti. Bio sam potpuno svjestan da sanjam i razmotrio sam kakve bi eksperimente mogao provesti. Zapoeo sam s pokuajem da razbijem staklo, udarajui ga kamenom. Poloio sam malo staklenu plou na dva kamena i udario je drugim kamenom. Ali nije se razbila. Potom sam uzeo sa stola lijepu au za crno vino i udario ja svojom akom, svom snagom, istovremeno mislei kako bi to bilo opasno raditi u budnom ivotu; no aa je ostala cijela. Ali gle! Kada sam nakon nekog vremena pogledao na nju, bila je razbijena. Dobro se razbila, ali malo prekasno, kao glumac koji promai trenutak u kojem treba neto napraviti. To je na mene ostavilo vrlo znatieljni dojam bivanja u lanom svijetu, pametno imitirano, ali s malim nedostacima. Pokupio sam razbijeno staklo i bacio ga kroz prozor, kako bi promatrao hou li moi uti zvuk lomljenja stakla. Dobro sam uo buku i ak sam vidio i dva psa kako sasvim prirodno bjee od toga. Pomislio sam da je ovaj komini svijet jako dobra imitacija. Tada sam uoio dekanter s crnim vinom i kuao ga, i primjetio sa savrenom istoom uma: Pa, takoer moemo imati voljne dojmove okusa u ovom svijetu snova; ovo ima okus posve kao vino. Njemaki pjesnik Novalis rekao je da kada sanjamo da sanjamo, blizu smo buenja. Ovo vienje, koje takvo kakvo po sebi jest dijeli veina promatraa, moram odluno odbaciti. Lucidni snovi pojavljuju se dok vrsto spavamo i u pravilu ne zavravaju buenjem, osim ako to ne poelim i ne napravim inom volje. Radije u, meutim, u veini sluajeva nastaviti sanjati koliko god dugo to bilo mogue, i tada lucidnost nestaje i preputa mjesto drugim formama sna, i to se ini izvanrednim forma koja slijedi, esto je demonski san, o kojem u uskoro govoriti. Zatim se esto dogaa da sanjam da se budim i priam svoj lucidni san nekoj drugoj osobi. Potonje je san o obinom snu. Iz tog sna budim se u pravi budni

svijet, zapanjen udesnim lutanjima svog uma. Utisak je kao da sam se uzdizao kroz sfere razliitih dubina, od koji je lucidni san bio najdublji. Mogu utvrditi da su se svi moji lucidni snovi, bez iznimke, zbili u vremenu izmeu 5 i 8 sati ujutro. Naroiti znaaj ovih sati za nae sanjanje, esto je istican izmeu ostalih, Dante u IX. istilitu govori o satu u kojem lastavice poinju cvrkutati, a na um je najmanje sputan materijalnim tijelom. Lucidni snovi takoer su simbolini ali na sasvim drukiji nain, u njima nikad nisam primjetio neto seksualno ili erotsko. Njihova simbolika uzima formu krasnih krajolika raznih svjetlosnih pojava, sunevog svijetla, oblaka, i naroito tamnoplavog neba. U savrenom sluaju lucidnog sna, lebdim kroz neizmjerno iroke krajolike, s vedrim, plavim, sunanim nebom, i osjeajem dubokog blaenstva i zahvalnosti, kojeg se osjeam potaknut izraziti elokventnim rijeima zahvalnosti i potovanja. Ponekad mi se te rijei ine pomalo retorike, ali ne mogu si pomoi, u snovima je jako teko kontrolirati emocionalne impulse. Nekad zamiljam neto to izgleda kao simbol, upozoravanje, tjeenje, odobravanje. Oblaci se skupljaju ili svjetlo postaje sjajnije. Samo sam jednom mogao vidjeti sunev disk. Letenje ili lebdjenje moe se uoiti u svim oblicima snova, osim, moda, u grupi generalnih senzacija snova; no openito je to indikacija da dolaze lucidni snovi. Kada dvije ili tri noi letim u mojim snovima, znam da je lucidni san blizu. A sm lucidni san esto je potaknut i cijelo je vrijeme praen osjeajem letenja. Ponekad osjeam da brzo letim kroz iroki prostor; jednom sam letio unatrake, a jednom dok sam sanjao da sam u unutranjosti katedrale, letio sam uvis, s ogromnom graevinom i svim to je u njoj, velikom brzinom. Ne mogu povjerovati da ritam naeg disanja ima ita s ovom senzacijom, kao to to Havelock Ellis pretpostavlja, jer on je openito neprekidan i vrlo brz. Teko, grevito lebdjenje spada u snove nieg razreda, i to moe ovisiti o bolesnim stanjima tijela; ali isto tako moe biti simbolom nekih moralnih tekoa ili nevolja. Na Boi 1911. sanjao sam sljedei san. Zapoeo je letenjem i lebdjenjem. Osjeao sam se udesno lak i snaan. Vidio sam beskrajne i predivne vidike najprije grad, pa ladanjske krajolike, fantastine i jarkih boja. Tada sam ugledao mog brata kako sjedi onog istog koji je umro 1906. priao sam mu i rekao: Sada sanjamo, obojica. Odgovorio mi je: Ne, ja ne sanjam! Prisjetio sam se tada da je on mrtav. Dugo smo razgovarali o uvjetima postojanja nakon smrti, posebice sam ispitivao o svjesnosti, jasnom i bistrom uvidu. Ali na to nije mogao odgovoriti; inilo se da mu ga nedostaje. Lucidni san tada je prekinut obinim snom u kojem sam vidio damu kako stoji na mostu, koja mi je rekla da me ula kako govorim dok spavam. Pretpostavio sam da mi je glas za vrijeme lucidnog sna bio ujan. Slijedio je drugi period lucidnosti u kojem sam vidio prof. Van't Hoffa, poznatog nizozemskog kemiara kojeg sam kao student poznavao, kako stoji u nekoj vrsti kolske sobe, okruen mnotvom uenih ljudi. Priao sam mu, dobro znajui da je mrtav, i nastavio s mojim propitivanjem o naem stanju nakon smrti. Bio je to dugi, tihi razgovor, u kojem sam bio savreno svjestan situacije.

Najprije sam pitao zato moemo uope biti imalo sigurni, da je osoba s kojom razgovaramo, stvarno ta osoba, a ne subjektivna iluzija, obzirom da nam nedostaju osjetilni organi. Van't Hoff je tada rekao: Ba kao u obinom ivotu; openitim utiskom. Ali u obinom ivotu postoji stabilnost promatranja i konsolidacija ponovljenim promatranjem, rekao sam. Ovdje takoer, kazao je van't Hoff. I osjeaj izvjesnosti je isti. Tada sam dobio doista snaan osjeaj sigurnosti da zaista razgovaram s van't Hoffom, a ne sa subjektivnom iluzijom. Potom sam zapoeo ponovno ispitivati o jasnoi, lucidnosti, stabilnosti ovog ivota sjenki, no dobio sam isti neodluni, neuvjerljivi i nezadovoljavajui odgovor kao od mog brata. Cijela atmosfera sna bila je sretna, vesela, ushiena, a osobe oko van't Hoffa doimale su se dobronamjerne, iako ih nisam poznavao. Proi e vremena prije nego to vam se pridruim, rekao sam. Ali sam mislio da sam mlai nego to sam bio. Nakon toga sam imao nekoliko obinih snova i probudio se poptuno svje, znajui da mi glas nije bio ujan u budnom svijetu. U svibnju 1903. sanjao sam da sam bio u malom, provincijskom, nizozemskom gradu i da sam odjednom sreo brata svoje ene, koji je umro prije due vremena. Bio sam potpuno siguran da je to on, i znao sam da je mrtav. Rekao mi je da je dugo opio s mojim kontrolorom, izraz kojeg je koristio za mog duhovnog vodia. Obradovao sam se, a na je razgovor bio jako srdaan, intimniji nego ikad u obinom ivotu. Rekao mi je da mi predstoji financijska katastrofa. Netko e mi ukrasti svotu od 10.000 guldena. Rekao sam da ga razumijem, no ipak sam nakon buenja bio time potpuno zbunjen i nisam to mogao razumjeti. ogor mi je rekao da mu je moj duhovni vodi to rekao. Ispiao sam priu nekome drugom u svom snu. Pitao sam tada svog ogora da mi kae vie o ivotu poslije smrti, i ba kad mi je htio odgovoriti, probudio sam se kao da je netko prekinuo komunikaciju. U to vrijeme jo nisam bio toliko vian produavanju mojih snova, kao to sam to danas. elim istaknuti da je ovo bilo jedino predvianje koje sam ikad dobio u lucidnom snu na tako impresivan nain. I velikim je dijelom bilo tono, s jedinom razlikom u tome, da je svota koju sam izgubio bila 20 puta vea. U vrijeme kada sam imao taj san, inilo se da ne postoji niti najmanja vjerojatnost za takvu katastrofu. Nisam ak niti posjedovao novac koji sam kasnije izgubio. No bilo je to vrijeme prvih dogaaja trajkovi eljezniara 1903. koji su me odveli u financijski slom. U lucidnim snovima moe biti i zabluda. U oujku 1912. imao sam vrlo zamren san, u kojem sam sanjao da je Theodore Roosevelt mrtav, i da sam se tada probudio i ispriao san, govorei: Nisam bio siguran u snu je li on uistinu mrtav ili je jo uvijek iv; sada znam da je stvarno mrtav; ali ta vijest me toliko potresla, da sam izgubio pamenje. I tada je dola lana lucidnost u kojoj sam rekao: Sada znam da sanjam i gdje se nalazim. Ali to je bilo potpuno krivo; nisam imao pojma o svom stvarnom stanju, i tek sam nakon buenja polako shvatio da je sve to bila besmislica.

Takvu vrstu imitacije zovem demonskom. I postoji povezanost, koju sam uoavao tako esto, da mora imati neki znaaj naime, nakon lucidnog sna neposredno slijedi osmi tip snova, kojeg zovem demonski san. Nadam se da ete mi dozvoliti, pa makar samo poradi prigodnosti, da govorim kao da ove inteligencije niskog moralnog reda postoje. Nazvat u to radnom hipotezom. Nadalje, elim vam ukazati na razliku izmeu ranije opisanih simbolikih ili imitacijskih snova i demonskih snova. U simbolikim snovima spava je zadirkivan ili zbunjen ili uznemiravan razliitim vie-manje udnim, jezovitim, opscenim, mranim ili dijabolinim fikcijama. Mora hodati klaonicom ili meu leevima; sve vidi umazano krvlju ili izmetom; uvuen je u opscene, erotske ili jezovite scene, u kojim ak igra aktivnu ulogu. Njegovo moralno stanje sasvim je izopaeno; on je ubojica, preljubnik, itd.; jednom rijeju, nema toga to je prenisko ili prestrano za takav san. Nakon buenja, dojam je, naravno, neugodan; on je vie-manje posramljen i potresen; nastoji se otarasiti sjeanja to je bre mogue. U demonskim snovima koji su uvijek blizu, prije ili poslije, lucidnih snova podvrgnut sam slinim napadima; ali vidim oblike, likove, osobnosti neobinih neljudskih bia, koja to rade. Jedne noi, na primjer, vidio sam takvo bie kako ide ispred mene i prlja sve to dotake, poput kvaka na vratima ili stolaca. Ova bia uvijek su opscena i pohotna, i pokuavaju me uvui u njihova djela i poslove. Nemaju spola i naizmjence se pokazuju kao muko ili ensko. Njihova vanjtina je vrlo raznolika i promjenjiva, mijenja se svakog trenutka, uzimajui fantastine forme koje su stari slikari Srednjeg vijeka pokuali reproducirati, ali s odreenom plastinou i promjenjivou, koju nijedna slika ne moe izraziti. Opisat u jedan sluaj ovih snova (30. oujak 1907. u Berlinu), koji je uslijedio neposredno nakon lucidnog sna. Lucidnost nije bila jako intenzivna, i imao sam sumnje to se tie mog stvarnog stanja. Odjednom sam se naao meu demonima. Nikad ih prije nisam tako jasno vidio, tako drske, tako agresivne. Jedan je bio ljigav, bljetav, hrom i hladan, poput ivueg lea. Drugi je neprestano mijenjao svoje lice i izvodio nevjerojatne grimase. Jedan je letio ispod mene viui prostote u zanimljivom argonu. Energino sam se branio, ali uglavnom vrijeenjem, to sam osjeao kao slabost. Rijei sam vidio napisane. Krug demona bio mi je blizu i kreveljili su se poput bande surovih djeaka s ulice. Meutim, nisam se bojao i rekao sam: ak ako me i svladate, ako Bog tako eli, ne bojim se. Tada su svi zajedno zaplakali poput oloa, a jedan je rekao: Neka onda Bog prvi progovori! Zagrmio sam tada svom snagom: On JE odavno progovorio!. I tada sam pokazao na jednog od njih i rekao: Tebe ve odavno znam!, i pokazao na drugog: I tebe! Odjednom sam se probudio, i vjerujem da sam proizveo neki ujni zvuk prilikom buenja usred svoje apostrofe. I tada ovo e vas najvie zauditi nakon ove prepirke osjeao sam se potpuno osvjeeno, oraspoloeno i sasvim bezbrino i mirno. To je glavna razlika u odnosu na simbolike snove u demonskim snovima, kada vidim demone i borim se s njima, uinak je potpuno prijatan, osvjeavajui i oduevljavajui.

To je glavna toka u ovim demonskim snovima da, bez obzira na to postoje li ova bia uistinu ili su samo kreacije moje mate, vidjeti ih i boriti se protiv njih, uklanja svo njihovo zastraivanje, sve jeze, nastranost njihovih trikova i podvala. Nisam jo govorio o devetom tipu snova, kojeg zovem pogreno buenje, jer se uvijek dogaa blizu buenja. Naao sam opis odlinog sluaja ove vrste kod Macha. On to naziva Phantasma. Imamo osjeaj da se budimo u naoj uobiajenoj spavaoj sobi i potom poinjemo shvaati da je neto tajanstveno oko nas; vidimo neobjanjive kretnje ili ujemo udne zvukove, i tada znamo da jo uvijek spavamo. U mom prvom iskustvu ovog sna bio sam prilino uplaen i elio sam se stvarno probuditi. Mislim da je to sluaj s veinom ljudi koja ima ovakve snove. Postanu uplaeni i nervozni i na kraju se bude s lupanjem srca, znojem na elu, itd. Prestao sam se bojati ovih pogrenih buenja. Vidim ih kao demonske podvale i zabavljaju me; ne idu mi vie na ivce. U srpnju 1906. u Langen Schwalbachu, dok sam nakon napornog dana vrsto spavao (dubokim snom), imao sam dva ili tri sna ovog tipa. inilo se da se bunim i uo sam kako velika kutija za prtljagu udara za vrijeme slijetanja, uz nevjerojatno lupanje. Tada sam shvatio da sam se probudio u demonskoj sferi. Drugi put sam vidio da moja spavaa soba ima tri prozora, iako sam znao da je imala samo dva. elio sam to provjeriti i voljno sam se na trenutak probudio te shvatio da moja soba ima dva prozora i da je mir vladao kuom cijelu no. Nakon toga sam imao niz lucidnih snova, vrlo lijepih. Na njihovom kraju, dok sam jo uvijek glasno pjevao, odjednom me okruilo mnotvo demona, koji su mi se pridruili u pjevanju, poput bande zlobnih polu-divljih stvorova. Osjetio sam tada da gubim samokontrolu. Poeo sam se ponaati sve nastranije, razbacivati svoju posteljinu i jastuke, itd. Smirio sam se i vidio jednog demona, manje zlobnog izgleda od ostalih, koji je izgledao kao da mi govori: Grijei. Da, ali to da radim?, rekao sam mu. On je tada rekao: Oini ih biem, po njihovim golim leima. Pomislio sam na Danteove sjenke, koje su se takoer bojale bia. Smjesta sam napravio kreirao bi od konih uzica, s olovnim kuglama na krajevima. Zaprijetio sam im i udario ih njime nekoliko puta. Iznenada su svi potpuno zautjeli, i vidio sam stvorove kako uljajui se odlaze, licemjernih izraza lica, kao da o tome nita ne znaju. Imao sam jo mnogo dogodovtina te noi, lucidnih i obinih snova, i probudio sam se svje i raspoloen, boljeg duha nego to sam bio dugo vremena. Ovaj tip, pogreno buenje, ne smije se brkati sa snovima u kojima sam sanjao da se budim nakon lucidnog sna i priam taj san nekom sluau. To su bili snovi obine vrste. Nije bilo nieg jezovitog u njima. Snovi vrste pogrenog buenja, nedvojbeno su demonski, jezoviti, i vrlo ivopisni i bljetavi, s nekom vrstom prijetee otrine i jasnoe, jakim dijabolikim svjetlom. Povrh toga, um spavaa je svjestan da se radi o snu, i to loem, i bori se da se probudi. Meutim, kao to sam upravo rekao, strava prestaje im se ugleda demone im spava uvidi da mora da je nasamaren od inteligencija niskog moralnog reda. Spreman sam da budem optuen za praznovjerje, za oivljavanje mranih greaka Srednjeg vijeka. Pa, samo pokuavam ispriati injenice koliko god jasno to bilo mogue, i ne mogu to napraviti bez da koristim ove pojmove i ideje. Ako e ih netko zamijeniti drugima, otvoren sam za sve prijedloge. Samo ostajem pri tome da nije moj um

odgovoran za sve te uase i greke ivota snova. Nije dovoljno rei da nitko za njih nije odgovoran, jer u njima postoje sigurni dokazi neke misli i namjere, koliko god bila izopaena i niska. Smicalica, lukavstvo, simbol ne moe ih biti bez neke vrste misli ili namjere. Vrlo je zgodno pripisati sve to nesvjesnom; ali u tom sluaju kaem da je jednako tako znanstveno, koristiti imena Belzebub, ili Belial. to se tie mene, ja vjerujem u nesvjesno kao to vjerujem u Djeda Mraza. Moe se napomenuti da uvoenje inteligentnih bia niskog reda, za objanjavanje ovih pojava, uvodi element proizvoljnosti, koji iskljuuje mogunost nalaenja znanstvenog reda. Prikladno je, primjerice, pripisati cijeli fenomen ludila i patolokih snova demonima, koji koriste slabost tijela da igraju svoje igre. To je, naime, miljenje nikog drugog nego Alfreda Russela Wallacea, kako mi je slobodno priznao u naem razgovoru. Ne mislim, meutim, da e nas ni ova ideja, postavljena kao radna hipoteza, sprijeiti da pokuamo nai znanstveni red u ovim naizgled demonskim smicalicama; injenica, na primjer, da odreene droge potiu halucinacije jasno definiranog tipa; da kokain proizvodi slatka oekivanja i ugodne snove, dok alkohol uzrokuje vizije malih bijelih ivotinja. To nas upuuje na to, da iza toga mora postojati neki red, koji nije iskljuivo proizvoljan. Nalazimo se, meutim, ovdje, na granicama podruja misterije, gdje moramo vrlo paljivo napredovati. Porei moe biti jednako opasno kao i prihvatiti.