FAKULTET KEMIJSKOG INENJERSTVA I TEHNOLOGIJE

KOLEGIJ: Matematike metode u kemijskom inenjerstvu

PARCIJALNE

DIFERENCIJALNE

JEDNADBE























IME I PREZIME: Marijo Lali
BR. INDEKSA: 357
PARCIJALNE DIFERENCIJALNE JEDNADBE

Parcijalne diferencijalne jednadbe proizlaze iz raznih problema u fizici i u geometriji kada
funkcije koje promatramo zavise o dvije ili vie nezavisnih varijabli. Te varijable mogu biti
vrijeme i jedna ili vie prostornih koordinata.
Ov$a$j rad e biti posveen nekim najvanijim parcijalnim diferencijalnim jednadbama
koje se pojavljuju u primjenama. Izvest$i$ emo ih iz fizikalnih $principa naela$ i
razmotriti metode za rjeavanje problema s$a$ rubnim uvjetima.


1. OSNOVE

Jednadba u kojoj se nalazi jedna ili vie parcijalnih derivacija (nepoznate) funkcije naziva
se parcijalna diferencijalna jednadba (PDJ). Red najvee derivacije naziva se red jednadbe.

Kao i u sluaju obine diferencijalne jednadbe ,$kaemo da je PDJ linearna ako je prvog
stupnja u varijabli i svim parcijalnim derivacijama. Ako svaki izraz u jednadbi sadri
varijablu ili neku parcijalnu derivaciju kae se da je jednadba homogena, u suprotnom je
nehomogena.
Primjeri nekih vanijih PDJ-i drugog reda su:

(1)
2 2
2
2 2
u u
c
t x

=

jednodimenzionalna valna jednadbe
(2)
2
2
2
u u
c
t x

jednodimenzionalna toplinska jednadba

(3)
2 2
2 2
0
u u
x y

+ =

dvodim. Laplaceova jednadba

(4)
2 2
2 2
( , )
u u
f x y
x y

+ =

dvodim. Poissonova jednadba

(5)
2 2 2
2 2 2
0
u u u
x y z

+ + =

trodim. Laplaceova jednadba


U ovim primjerima c je konstanta, t je vrijeme, a , , x y z su Kartezijeve koordinate. Za
0 f jednadba (4) je nehomogena , dok su sve ostale homogene.
Rjeenje PDJ-a na nekom podruju R prostora nezavisnih varijabli je funkcija koja ima
sve parcijalne derivacije koje se pojavljuju u jednadbi i te parcijalne derivacije
zadovoljavaju jednadbu na cijelom R .

Openito ukupan broj rjeenja PDJ-a je vrlo velik.
Npr., funkcije:
2 2
u x y =
cos
x
u e y =
2 2
ln( ) u x y = +
koje su meusobno potpuno razliite$,$su rjeenja dvodimenzionalna Laplaceove jednadbe.

Kasnije emo vidjeti da e se jedinstveno rjeenje PDJ-a koje odgovara nekom fizikalnom
problemu dobiti koristei dodatne uvjete koji proizlaze iz prirode problema. Npr. u nekim
sluajevima e biti zadane vrijednosti rjeenja na rubu neke domene (rubni uvjeti), dok e u
drugim sluajevima, kada je vrijeme jedna od varijabli, vrijednosti rjeenja za 0 t = biti
zadana$(poetni uvjeti).

Znamo da ako je obina diferencijalna jednadba linearna i homogena, onda se iz poznatih
rjeenja nova mogu dobit$i$ superpozicijom. Za PDJ-e takoer vrijedi:

Teorem 1.
Ako su
1
u ,
2
u rjeenja neke homogene linearne PDJ na nekom podruju tada je i
1 1 2 2
u c u c u = + , gdje su
1
c i
2
c konstante, takoer rjeenje te jednadbe na tom podruju.


2. VIBRIRAJUA NIT.
JEDNODIMENZIONALNA VALNA JEDNADBA


Kao prvi vaan primjer PDJ-a izvedimo jednadbu malih poprenih titraja elastine niti
koja je rastegnuta na duljinu l i uvrena na krajevima. Neka je nit iskrivljena u trenutku
0 t = , zatim otputena i putena da vibrira. Zadatak je odrediti vibraciju tj. pronai otklon
( , ) u t x u toki x i vremenu t (slika1.). Kada izvodimo jednadbu za neki fizikalni problem
obino moramo uzeti pojednostavljujue pretpostavke kako nam dobivena jednadba ne bi
bila prekomplicirana .

Slika 1. Vibrirajua nit


U ovom sluaju pretpostaviti emo slijedee:

1.) Masa niti po jedinici duljine je konstantna( homogena) nit. Nit je savreno elastina i
ne prua otpor savijanja.
2.) Napetost uzrokovana rastezanjem toliko je velika da moemo zanemariti uinak
gravitacije
3.) Pomicanje niti je mala poprena vibracija u vertikalnoj ravnini tj. svaka estica niti
kree se strogo vertikalno te je nagib na bilo kojem dijelu niti mal$en$ po apsolutnoj
vrijednosti.

Ove pretpostavke su takve da moemo oekivati da e rjeenje ( , ) u x t dobivene PDJ
dovoljno dobro opisivati vibraciju stvarne$( neidealizirane ) niti.


Kako bi$smo$ dobili diferencijalnu jednadbu promotrimo sile koje djeluju na mali dio
niti (slika1.) . Kako nema otpora savijanja, napetost je tangencijalna na krivulju niti. Neka su
1
T i
2
T napetosti u krajnjim tokama P i Q promatranog dijela niti. Kako nema kretanja u
horizontalnom smjeru, horizontalne komponente napetosti moraju biti konstantne. Koristei
vektore prikazano na slici dobivamo:

(1)


U vertikalnom smjeru imamo dvije sile :
1
sin T i
2
sin T ;
predznak minus pojavljuje se jer je komponenta u toki P usmjerena prema dolje. Po drugom
Newtonovom zakonu rezultanta tih dviju sila jednaka je masi x promatranog dijela niti
pomnoenog sa akceleracijom
2
2
u
t

u nekoj toki izmeu x i x x + . Ovdje je masa

nedeformirane niti po jedinice duljine, a x je duljina promatranog dijela niti. Dakle :
2
2 1 2
sin sin
u
T T x
t


=

koristei (1) dobivamo:

(2)


tan i tan su nagibi krivulje niti u x i x x + ,odnosno:

tan
x
u
x

| |
=
|
\
i tan
x x
u
x

+
| |
=
|
\


Derivacije su parcijalne jer ovisi u u ovisi i o t . Dijelei (2) s x dobivamo:

2
2
1
x x x
u u u
x x x T t


+
( | | | |
=
| | (

\ \



Kada 0 x dobivamo linearnu homogenu parcijalnu diferencijalnu jednadbu:

(3)
2 2
2
2 2
u u
c
t x

=

gdje je
2
T
c

=

Ovaj izraz predstavlja jednodimenzionalnu valnu jednadbu.



3. SEPARACIJA$VARIJABLI (METODA PRODUKTA)
1 2
cos cos . T T T const = = =
2
2 1
2
2 1
sin sin
tan tan
cos cos
T T x u
T T T t




= =

Vidjeli smo da titranje elastine niti zadovoljava jednadba:

(1)
2 2
2
2 2
u u
c
t x

=

gdje je
2
T
c

=

Kako je nit uvrena na krajevima 0 x = i x l = imamo dva rubna uvjeta:

(2) u(0,t)=0 , u(l,t)=0 t


Oblik gibanja niti ovisit$i$ e o poetnoj deformaciji f(x) u t=0 i poetnoj brzini g(x). Dakle
imamo i dva poetna uvjeta:

(3) ( , 0) ( ) u x f x =
i
(4)
0 t
u
t

=
=g(x)

Na zadatak je pronai rjeenje jednadbe koja zadovoljava gornje uvjete.

KORAK 1: Metodom separiranih varijabli dobit emo dvije obine diferencijalne
jednadbe. Metoda separiranih varijabli daje rjeenja od (1) u obliku:

(5)

koja su produkti dviju funkcija svaka s$a$ jednom varijablom. Deriviranjem izraza$(5)
dobivamo:

2
..
2
u
F G
t

i
2
''
2
u
F G
x

gdje tokice oznaavaju derivacije po t , a crtice po x. Uvrtav$ajui-njem$ ovog izraza u (1)
imamo:
..
2 ''
F G c F G =
dijelei s
2
c FG dobivamo:
..
''
2
G F
c G F
=

Lijeva strana jednakosti ovisi samo o t , desna samo o x. Dakle oba izraza moraju biti
jednaka nekoj konstanti k
..
''
2
G F
k
c G F
= =

( , ) ( ) ( ) u x t F x G t =
$I-i$z ega odmah dobivamo dvije obine diferencijalne jednadbe:

(6)

(7)
..
2
0 G c kG =

U ovim jednadbama k je jo uvijek proizvoljan.

KORAK 2: Odredit$i$ emo rjeenje obinih diferencijalnih jednadbi koje zadovoljavaju
rubne uvjete.
Odredit$i$ emo F i G tako da u=FG zadovoljava:

(0, ) (0) ( ) 0 u t F G t = = , ( , ) ( ) ( ) 0 u l t F l G t = = t

Oito ako je G=0 , onda je i u=0 to nije $interesantno- zanimljivo$,$dakle 0 G .
Zbog toga imamo:

(8) F(0)=0 , F(l)=0

Za k=0 openito rjeenje je F ax b = + , pa imamo i F=0 to je takoer $neinteresantno$.
Za pozitivni
2
k = ope rjeenje je
x x
F Ae Be

= + ,$pa ponovno iz rubnih uvjeta imamo
F=0
Dakle ostaje nam da je k<0 tj. k=-p
2
, pa dobivamo:

'' 2
0 F p F + =
to ima ope rjeenje:

( ) cos sin F x A px B px = +
Iz poetnih uvjeta :
(0) 0 F A = = i ( ) sin 0 F l B pl = =

$U-u$zimamo da je 0 B jer bi u protivnom bilo F=0, dakle sin pl =0,$odakle je:
(9)
n
p
l

= n $$
Za B=1 dobivamo beskonano mnogo rjeenja:
(10) ( ) sin
n
n
F x x
l

= n $$
Sada je k ogranien na vrijednosti$(uzimajui u obzir (7)) :
2
2
n
k p
l
| |
= =
|
\

Za takve k-ove dobivamo$(transformacijom (7)) jednadbe:
..
2
0
n
G G + = ;
n
cn
l

=
Ope rjeenje je:


*
( ) cos 2 sin
n n n n
G t B nt B t = +
''
0 F kF =

Sada koristei da je :


dobivamo izraz:
(11)
*
( , ) ( cos sin ) sin
n n n n n
n
u x t B t B t x
l

= + n $$
koji predstavlja rjeenja poetne jednadbe (1) koja zadovoljavaju rubne uvjete (2). Ove
funkcije zovu se svojstvene funkcije ili karakteristine funkcije, a koeficijenti
n
cn
l

= su
svojstvene vrijednosti ili karakteristine vrijednosti vibrirajue niti. Skup
{ }
n
n $$zove
se spektar.
Vidimo da svaki u
n
$predstavlja-opisuje????$ harmoni$ko-jsko$ $kretanje-gibanje$
frekvencije
2 2
n
cn
l

= ciklusa u jedinici vremena. To $kretanje$ se zove n-ti normalni mod

niti. Za n=1 govorimo o temeljnom modu. Kako je
sin 0
n x
l

= za
2 1
, ,...,
l l n
x l
n n n

=
n-ti normalni mod ima n-1 vor tj. fiksnu toku niti (slika 2.).



Slika 2. Normalni modovi vibrirajue niti


Slika 3. Drugi normalni mod za razliite vrijednosti t



Slika 3. prikazuje drugi normalni mod za razliita vremena t. Nit ima oblik si$m-n$usoidnog
vala. Kada se lijevi dio niti pomi$-$e dol$j$e, drugi dio niti se pomi$-$e prema gore.
Vrijedi i obratno.
Za ostale modove vrijedi slino ponaanje.

KORAK 3: Sada emo ukljuiti i poetni uvjet.


( , ) ( ) ( )
n n n
u x t F x G t =
Kako je poetna jednadba linearna i homogena iz TEOREMA 1. imamo da je suma od
konano mnogo rjeenja u
n
takoer rjeenje.
Kako bi$smo$ dobili rjeenje koje zadovoljava poetne uvjete promotrimo red:


(12)


Zbog (3) imamo:

(13)


Dakle, koeficijenti B
n
moraju biti izabrani tako da u(x,0) $podnese???$ razvoj u Fourierov
red od f(x) imamo:
(14)
0
2
( ) sin
l
n
n x
B f x dx
l l

n $$

Slino deriviranjem (12) po t, tako da je zadovoljen uvjet (4) dobivamo:

*
0 0
1 1
( sin cos ) sin sin ( )
t n n n n n n t n n
n n
u n x n x
B t B t B g x
t l l

= =
= =
(
= + = =
(




Dakle
*
n
B moramo izabrati tako da za t=0,
u
t

bude Fourierov red od g(x).

*
0
2
( ) sin
l
n n
n x
B g x dx
l l

ili, poto je
n
cn
l

= imamo:
(15)
*
0
2
( ) sin
l
n
n x
B g x dx
cn l

n $$
Slijedi da je u(x,t) rjeenje poetne jednadbe koje zadovoljava rubne i poetne uvjete pod
uvjetom da red (12) konvergira i da konvergiraju redovi dobiveni deriviranjem reda (12)
dvaput$(po lanovima) s obzirom na x i t i imaju sume
2
2
u
t

i
2
2
u
x

koje su neprekidne.
Dakle rjeenje (12) je isto formalni izraz i tek ga trebamo potvrditi. Zbog jednostavnosti
pogledajmo samo sluaj kada je g(x)=0. Tada je
*
0
n
B = i izraz (12) se reducira na:

(16)
1
( , ) cos sin
n n
n
n x
u x t B t
l

=
=

n
cn
l

=

Mogue je sumirati red tj. napisati ga u konanoj ili zatvorenoj formi.
Koristei:

*
1 1
( , ) ( , ) ( cos sin ) sin
n n n n n
n n
n
u x t u x t B t B t x
l

= =
= = +

1
( , 0) sin ( )
n
n
n
u x B x f x
l

=
= =

( ) ( )
1
cos sin sin sin
2
cn n n n
t x x ct x ct
l l l l
(
= + +
` `
(
) )


za izraz (16)$dobivamo:

( ) ( )
1 1
1 1
( , ) sin sin
2 2
n n
n n
n n
u x t B x ct B x ct
l l


= =

= + +
` `
) )



Gornja dva reda dobivena su zamjenom x-ct i $x+ct u Furierov razvoj od f(x) pa je:

(17)


gdje je f
*
neparno period$iko-no$ proirenje od f s periodom 2l (slika 4.).



Slika 4. Neparno period$iko-no$ proirenje od f(x)


Kako je f(x) neprekidna na [ ] 0, l i jednaka nuli u rubnim tokama iz$???$ slijedi da je i
( ) , u x t neprekidna. Derivirajui vidimo da je ( ) , u x t rjeenje ako je f(x) dvaput
diferencijabilna na 0, l i ima jednostrane druge derivacije u $x=0 i x=l font??$ koje su
jednake nuli. Pod ovim uvjetima ( ) , u x t je rjeenje koje zadovoljava rubne i poetne uvjete.
Ako su '( ) f x i ''( ) f x samo djelomino neprekidne ili ako jednostrane derivacije nisu nula,
tada e za svaki t postojati konano mnogo vrijednosti od x za koje druga derivacija od u ne
postoji. Osim u tim tokama valna jednadba e biti zadovoljena, a ( ) , u x t moemo smatrati
rjeenjem problema u irem smislu.
















( )
* *
1
( , ) ( )
2
u x t f x ct f x ct ( = + +




4. D' ALAMBERTOVO RJEENJE VALNE JEDNADBE


Zanimljivo je primijetiti da rjeenje iz prethodnog poglavlja moemo $direktno-izravno$
dobiti transformacijom te jednadbe

(1)
2 2
2
2 2
u u
c
t x

=

gdje je
2
T
c

=

na pogodan nain, tonije uvodei nove nezavisne varijable:

(2) v x ct = + , z x ct =

Tada u postaje funkcija od v i z , a derivacija u (1) mogu se izraziti preko derivacije s obzirom
na v i z .Takoer koristimo 1, 1
x x
v z = =
2
( ) ( ) ( )
2
( 2 )
x v x z x v z
xx v z x v z v x v z z x
xx vv vz zz
tt vv vz zz
u u v u z u u
u u u u u v u u z
u u u u
u c u u u
= + = +
= + = + + +
= + +
= +


Umetanjem ovih rezultata u (1) dobivamo:

(3)

Integriranjem po z dobijemo:
( )
u
h v
v

gdje je h(v) neka funkcija od v. Integriranjem po v dobiva se:
( ) ( ) u h v dv z = +

gdje je ( ) z neka funkcija po z.
Kako je integral funkcija od v imamo:
( ) ( ) u v z = +
Zbog (2) imamo:

(4)


i to je d' Alambertovo rjeenje valne jednadbe. Funkcije i mogu se odrediti iz poetnih
uvjeta.
Ilustrirajmo to u sluaju kada je poetna brzina nula, a poetna deformacija ( , 0) ( ) u x f x = .
Diferenciramo izraz (4) i dobivamo:

2
0
vz
u
u
v z

= =

( , ) ( ) ( ) u x t x ct x ct = + +
(5)

gdje crtice oznaavaju derivaciju s obzirom na cijeli argument. Iz (4) i (5) te poetnih uvjeta
imamo:
( ) ( ) ( , 0) ( )
( , 0) '( ) '( ) 0
t
u x x x f x
u x c x c x


= + =
= =

Iz posljednje jednadbe je ' ' = tj. k = + , a iz ovoga i prve jednadbe:
2
f k

=
S ovakvim i rjeenje (4) postaje:

(6)


5. JEDNODIMENZIONALNI TOPLINSKI TOK


Toplinski tok u homogenom tijelu zadovoljava toplinsku jednadbu:

2 2
u
c u
t

,
2
K
c

=

gdje je ( , , , ) u x y z t temperatura tijela, K toplinska vodljivost, specifina toplina i gustoa
tijela.
2
je Laplaceov operator te imamo da je :

2 2 2
2
2 2 2
u u u
u
x y z

= + +



Slika 5. Promatrana ipka$(ica)

Kao vaan primjer promotrimo temperaturu u dugoj, tankoj ipci ili ici konstantnog
presjeka ,$od homogen$og-a$ materijala koji je orijentiran uzdu x osi, te je bono potpuno
izoliran$(slika 5.), tako da toplina protjee samo u smjeru x osi. Tada u ovisi samo o x i
vremenu t i toplinska jednadba postaje jednodimenzionalna toplinska jednadba:

(1)
Dok u valnoj jednadbi imamo drugu parcijalnu derivaciju od u po t,
2
2
u
t

u toplinskoj
jednadbi pojavljuje se prva parcijalna derivacija
u
t

. Vidjet$i$ emo da se rjeenja

toplinske jednadbe u potpunosti razlikuju od rjeenja valne jednadbe iako se i jedna i druga

'( ) '( )
u
c x ct c x ct
t

= +

( )
1
( , ) ( )
2
u x t f x ct f x ct = + + (

2
2
2
u u
c
t x

rjeavaju metodom separiranih varijabli. Rijeit$i$ emo toplinsku jednadbu za neke vane
tipove rubnih i poetnih uvjeta.
Ponimo sa sluajem kada se krajevi x=0 i x=l dre na temperaturi $od nula???$. Tada su
rubni uvjeti :
(2) (0, ) 0 u t = ( , ) 0 u l t = t
Neka je f(x) poetna temperatura ipke. Tada je poetni uvjet
(3)

gdje je f(x) zadana funkcija.
Odredimo rjeenje toplinske jednadbe$(2) koje zadovoljava gornje uvjete (2) i (3).

KORAK 1: Odredimo rjeenja koja zadovoljavaju rubne uvjete koristei metodu separiranih
varijabli. Poinjemo od:

(4)

Deriviranjem i uvrtavanjem u poetnu jednadbu (1) dobivamo:
.
2 ''
F G c F G =
dijelei s
2
c FG dobivamo:

(5)

Izraz na lijevoj strani ovisi samo o t, dok izraz na desnoj strani ovisi samo o x pa
zakljuujemo da su oba izraza jednaka nekoj konstanti k. Lagano se pokazuje da za
0 k jedino rjeenje u=FG koje zadovoljava rubne uvjete je u=0.
Za negativni
2
k p = imamo:
.
''
2
2
G F
p
c G F
= =

a odavde dvije obine diferencijalne ODJ:

(6)

i

(7)


KORAK 2: Uzimamo da je ope rjeenje od (6):

(8)

Iz rubnih uvjeta (2) imamo:
(0, ) (0) ( ) 0 u t F G t = =
i
( , ) ( ) ( ) 0 u l t F l G t = =
( , 0) ( ) u x f x =
( , ) ( ) ( ) u x t F x G t =
.
''
2
G F
c G F
=
'' 2
0 F p F + =
.
2 2
0 G c p G + =
( ) cos sin F x A px B px = +
Kako G=0 implicira u=0 zahtijevamo F(0)=0 i F(l)=0. F(0)=A, pa je A=0, pa slijedi:

( ) sin F l B pl =

0 B jer bi inae bilo F=0 . Dakle uvjet F(l)=0 povlai:
sin 0 pl =
odnosno
n
p
l

= n $$
Za B=1 imamo rjeenja:
( ) sin
n
n x
F x
l

= n $$

jednadbe (6) koja zadovoljavaju rubne uvjete (2).
Za
n
p
l

= druga ODJ (7) poprima oblik:

.
2
0
n
G G + = gdje je
n
cn
l

=
Ope rjeenje je :
2
( )
n
t
n n
G t B e

= n $$
gdje je B
n
konstanta.

Prema tome funkcije:

(9)
2
( , ) ( ) ( ) sin
n
t
n n n n
n x
u x t F x G t B e
l

= = n $$

su rjeenja toplinske jednadbe (1) koja zadovoljava rubne uvjete (2).

KORAK 3: Kako bi pronali rjeenja koja zadovoljavaju i poetne uvjete promotrimo red:

(10)
2
1
( , ) sin
n
t
n
n
npx
u x t B e
l

=
=

;
n
cn
l

=

Odavde i iz poetnog uvjeta (3) imamo:



Dakle,
n
B su koeficijenti u Fourierovom razvoju od f(x) ;

(11)
0
2
( ) sin
t
n
n x
B f x dx
l l

n $$

1
( , 0) sin ( )
n
n
n x
u x B f x
l

=
= =

Rjeenja postoje ako je f(x) po dijelovima neprekidna na segmentu [ ] 0, l , te ima jednostrane

derivacije u svim tokama intervala 0, l , tj. $P-p$od ovim uvjetima red (10) s koeficijentima
(11) je rjeenje promatranog fizikalnog problema.




6. TOPLINSKI TOK U BESKONANOJ IPCI



Sada emo promatrati rjeenje toplinske jednadbe:

(1)

u sluaju kada se ipka protee u beskonanost na obje strane ( te je kao i prije bono
izolirana). U ovom sluaju nemamo rubnih uvjeta nego samo poetni uvjet:

(2) ( , 0) ( ) u x f x = x $$

gdje ( ) f x zadana poetna temperatura ipke.
Kako bi rijeili ovu jednadbu poinjemo kao i u prethodnom odjeljku. Uvrstimo
( , ) ( ) ( ) u x t F x G t = u poetnu jednadbu(1) dobijemo dvije ODJ:

(3)

i

(4)

Funkcije:
( ) cos sin F x A px B px = +
i
2 2
( )
c p t
G t e

=
su rjeenja tih obinih diferencijalnih jednadbi, gdje su $A i B font??$ proizvoljne
konstante.
Slijedi da je:

(5)

je rjeenje poetne jednadbe (1).
Kao i u prethodnom odjeljku morali smo konstantu
2
k p = odabrati tako da bude
negativna jer bi u suprotnom za rjeenje imali rastuu eksponencijalnu funkciju koja nema
nikakvo fizikalno znaenje.
2
2
2
u u
c
t x

'' 2
0 F p F + =
.
2 2
0 G c p G + =
2 2
( , ; ) ( cos sin )
c p t
u x t p FG A px B px e

= = +
Bilo koji red funkcije (5)$dobiven uzimajui za p viekratnike nekog fiksnog broja dao bi
funkciju koja je period$ina-na$ u x za t=0. Kako f(x) openito nije period$ina-na$ prirodno
je u ovom sluaju koristiti Fourierov integral umjesto Fourierovog reda.
Kako su $A i B- font?$ proizvoljni moemo ih smatrati funkcijama od $p-font?$ i pisati
A=A(p) i B=B(p).
Kako je toplinska jednadba homogena i linearna, funkcija:

(6)

je rjeenje toplinske jednadbe.
Iz (6) i poetnog uvjeta(2) slijedi:

(7)

Odakle je:
(8)
1
( ) ( ) cos A p f v pvdv

,
1
( ) ( ) sin . B p f v pvdv

Pa je:
0
1
( , 0) ( ) cos( ) u x f v px pv dv dp

+ +

(
=
(



(6) postaje:
2 2
0
1
( , ) ( ) cos( )
c p t
u x t f v px pv e dv dp

+ +

(
=
(



Uz pretpostavku da moemo promijeniti poredak integracije dobivamo:

(9)

Unutranji integral raunamo pomou formule:

(10)

Za s cp t = i
2
x v
b
c t

= imamo da izraz (10) postaje:

2
2 2
2
( )
4
0
cos( )
2
x v
c p t
c t
e px pv dp e
c t

Uvrtavajui to u izraz (9) dobivamo:

(11)

Konano, uvoenjem nove varijable integracije:
[ ]
2 2
0 0
( , ) ( , ; ) ( ) cos ( )sin
c p t
u x t u x t p dp A p px B p px e dp

= = +

[ ]
0
( , 0) ( ) cos ( ) sin ( ) u x A p px B p px dp f x
+
= + =

2 2
0
1
( , ) ( ) cos( )
c p t
u x t f v e px pv dp dv

+ +

(
=
(


2 2
0
cos 2
2
s b
e bsds e

+

=

2
2
( )
4
1
( , ) ( )
2
x v
c t
u x t f v e dv
c t
+

2
v x
w
c t

=
dobivamo:

(12)


Ako je f(x) ograniena na $$ i integrabilna na svakom konanom segmentu moe se
dokazati da je (12)$rjeenje toplinske jednadbe$(1) koje zadovoljava poetni uvjet (2).










2 1
( , ) ( 2 )
w
u x t f x wc t e dw

= +