Ernest Hemingway STARAC I MORE

Naslov originala: The old man and the sea Prevela Ana Glibi

Bio je to starac to je sam, u malom unu, ribario u Golfskoj struji a da, eto, za osamdeset i etiri dana, nije ulovio ni jednu jedinu ribu. Prvih etrdeset dana uz njega se nalazio neki djeak. Ali, nakon etrdeset jalovih dana, roditelji su rekli svome sinu da je starac sad svakako zauvijek salao, to je oznaivalo zlu sreu u najteem vidu, i djeak je na njihovo traenje preao na drugi amac koji je tijekom prva tri tjedna ulovio bogat ulov. Djeaku je bilo ao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraa svojim malim amcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne iznijeti uad namotanu u klupad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omotano oko jarbola. Jedro je bilo zakrpano vreama od brana i, onako omotano, izgledalo je kao zastava poslije beskrajnih poraza. Starac je bio mrav i koat, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje konog tumora koji izaziva odsjaj sunca s povrine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboki uljevi od neprekidnog izvlaenja konopaca s tekim ribama. Ali, nijedan od onih uljeva ne bijae svje. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim oiju, izgledalo staro, a oi su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo. - Santiago - ree mu djeak kad su se uspeli uz obalu uz koju je pristao amac. - Sad ti se mogu vratiti. Dobro smo zaradili. Starac je nauio djeaka ribolovu, i djeak ga je volio. - Ne - ree starac. - Ti si sad na amcu koji donosi sreu. Pa, ostani na njemu. - Ali sjea li se onih osamdeset sedam dana kada nisi ulovio ni jednu ribu, pa smo zatim svakodnevno, itava tri tjedna, lovili velike ribe? - Sjeam se - odgovori starac. - Znam da me nisi napustio iako te je nagrizala sumnja. - Tata je to bezuvjetno elio, a ja sam jo mlad te ga moram sluati. - Znam - odvrati starac. - To je sasvim prirodno.
1

- On nema mnogo vjere. - Nema - ree starac. - Ali mi je imamo, je li tako? - Da - potvrdi djeak. - Smijem li te pozvati na au piva na Terasi pa da onda odnesemo pribor kui? - Zato ne? - ree starac. - Meu ribarima... Sjedili su na "Terasi" i mnogi ribari su zadirkivali starca, ali on se nije ljutio. Nekoliko starijih ribara gledali su ga i bili tuni. Ali, oni to nisu pokazivali i govorili su pristojno o morskim strujama i dubinama, i o stalnom lijepom vremenu, i o tome to su sve vidjeli. Ribari, koji su tog dana imali dobar lov, ve su se vratili s mora, sjekli ulovljene sabljarke i prebacivali ih, u cijeloj duini preko dvije daske na ijim su krajevima po dva ovjeka posrtala pod teretom, do ribarnice gdje su ekali hladnjau koja ih je trebala prevesti na trnicu u Havani. Oni, koji su ulovili morske pse, odnosili su ih u tvornicu na suprotnoj strani zaljeva, gdje im se vadi jetra, odsijecaju peraje i koa guli, a meso se ree na trake i usoljava. Kad bi zapuhao istoni vjetar, dopirao bi preko luke smrad iz tvornice za preradu morskih pasa. Ali, danas se on jedva osjeao, jer je vjetar puhao prema sjeveru a zatim se umirio, i na "Terasi" je bilo ugodno i sunano. - Santiago - ree djeak. - Da - izusti starac. Drao je au u ruci i razmiljao o davno minulim godinama. - Hoe li da ti za sutra ulovim srdele? - Ne. Idi igraj bejzbol. Jo sam u stanju veslati sam, a Rogelio e mi baciti mreu. - Rado bih iao. Ako ne smijem ribariti s tobom, onda da ti se barem u bilo emu naem pri ruci. - Pa, eto, platio si mi pivo - ree starac. - Ve si pravi mukarac. - Koliko sam imao godina kad si me prvi put poveo sa sobom na more? - Pet, i gotovo da nisi poginuo kad sam se nagnuo prerano, da izvuem ribu, a ona zamalo da razmrska amac. Sjea li se toga? - Kako da ne! Rep joj je udarao tamo-amo. Sjeam se kako se klupa slomila i kako je jeala motka. Sjeam se kako si me bacio na pramac gdje su leala savijena mokra uad i kako se cio amac tresao i onog treska kad si nasrnuo maljem na nju, a u uima mi je zvonilo ba kao kad se drvo obara u gori, a sjeam se i slatkog mirisa krvi svuda oko sebe. - Sjea li se zaista ili sam ti ja priao o tome? - Sjeam se svega od prvog dana kad smo zajedniki isplovili. Starac ga pogleda svojim od sunca potamnjelim i iskrenim oima. - Da si moj sin, poveo bih te sa sobom, pa kako bude - ree on. - Ali, ti si sin svoga oca i svoje majke, a nalazi se u amcu koji donosi sreu. - Smijem li se pobrinuti za srdele? Znam i gdje u nabaviti etiri mamca. - Imam ih jo od ranog jutra. Usolio sam ih i stavio u sandue. - Daj da ti donesem etiri nova. - Jednog, ree starac. Nadu i sigurnost nije nikad sasvim gubio. Ali, sada, i nada i sigurnost se nadimahu u njemu kao da ih je vjetar uzvitlao. - Dva - ree djeak. - Dva - starac pristade.
2

- Nisi ih ukrao? - Ne prezam od toga - ree mladi. - Ali ove sam kupio. - Hvala - ree starac. Bio je suvie prostoduan da bi se upitao otkad je postao tako ponizan i pokoran. Ali, znao je da je takav postao i bio je svjestan da to nije bilo poniavajue i da u tome nema gubitka pravog ponosa. - Sutranji dan bie plodan uz ovu struju - ree on. - Gdje e loviti? - zapita djeak. - Daleko na puini, a kad vjetar promijeni pravac, vratit u se natrag. Isplovit u jo prije no to svane. - Pokuat u da i onoga moga privolim da lovi daleko na puini - ree mladi. - Pa ako naie na kakvu veliku ribu, moi emo ti doi u pomo. - On ne ribari rado daleko na puini. - Ne - ree djeak. - Ali ja u se napraviti kao da sam ugledao neto to on ne moe vidjeti, recimo neku ribu grabljivicu i tada e se on dati u potjeru za dupinima. - Zar mu je vid tako slab? - Gotovo je slijep. - udnovato - ree starac. - Nije iao nikad u lov na kornjae. U tom lovu se obino izgube oi. - Ali, i ti si iao godinama u lov na kornjae kraj Moskitove obale, a oi su ti ipak dobre. - Ja sam neobian starac. - Samo, jesi li sad zaista dovoljno snaan da izie nakraj s velikom ribom? - Mislim da jesam. A osim toga, znam ti ja i puno majstorija kojima ovjek sve svlada. - Hajde da pribor odnesemo kui - ree djeak - pa da uzmem mreu i poem u lov na srdele. Uzeli su pribor iz amca. Starac je nosio jarbol na leima, a djeak drveni sanduk s mrkim, savijenim, vrsto isprepletenim konopcima, kukom i harpunom s ruicama. Sanduci s mamcima su leali pod krmom amca, pored malja koji je sluio da se dotuku velike ribe. Nitko nita ne bi ukrao starcu, ali je ipak bilo bolje da se jedro i teki konopci prenesu kui, jer rosa nije dobra za njih, a i osim toga to je bio sasvim siguran da ga nitko od mjetana nee pokrasti, starac je smatrao da ljude izlae nepotrebnom iskuenju ako ostavi kuku i harpun u amcu. Poli su zajedniki uz ulicu koja vodi do stareve kolibe i uli kroz otvorena vrata. Starac nasloni jarbol s obavijenim jedrima o zid, a i mladi tu spusti sanduk i ostali pribor. Jarbol je bio gotovo isto toliko dug koliko i ova jedina prostorija kolibe. Koliba je bila sagraena od ilave kore pupoljka kraljevskih palmi, zvanih "guano", i u njoj se nalazio krevet, stol, stolci kao i ognjite na zemljanom podu gdje se moglo kuhati na drvenom ugljenu. Na mrkom zidu od presanog, isprepletenog lia ilavog guana visila je slika svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Cobre. Ove relikvije su pripadale njegovoj eni. Ranije je visjela na zidu i fotografija njegove ene u boji, ali ju je skinuo, jer se pod pogledom sa slike osjeao suvie osamljen, i sad je slika njegove ene bila na polici u kutu, pod njegovom istom kouljom. - to ima za jelo? - upita mladi. - Lonac ute rie s ribom. Hoe li probati? - Ne, jest u kod kue. Da naloim vatru?
3

- Nemoj, naloit u je kasnije. A mogu pojesti hladnu riu. - Da uzmem mreu? - Naravno. Mree nigdje nije bilo, i mladi se sjeti asa kad su mu je prodali. Ali, ova komedija se odigravala svakog dana. Nije postojao nikakav lonac ute rie s ribom, a djeak je i za to znao. - Osamdeset pet je sretan broj - ree starac. - Kako bi ti se dopalo kad bih donio ribu, teku pet stotina kila? - Uzet u mreu i otii po srdele. Sjedi ti tu na suncu pored vatre. Hoe li? - Da. Imam jueranje novine i itat u vijesti o bejzbolu. Djeak nije znao jesu li i jueranje novine njegova izmiljotina. Ali starac ih izvadi ispod kreveta. - Perico mi ih je dao u bodegi* - objasni on. * Vinski podrum, krma. - Vratit u se im uhvatim srdele. Stavit u na led i svoje i tvoje a ujutro emo ih podijeliti. A kad se vratim, priat e mi neto o bejzbolu. - "Jenkiji" ne mogu izgubiti. - Ali, plaim se "Indijanaca" iz Clevelanda. - Samo se pouzdaj u "Jenkije", mladiu moj. Sjeti se velikog DiMaggia. - Plaim se oba tima, "Tigrova" iz Detroita kao i "Indijanaca" iz Clevelanda. - uvaj se, jer e se inae plaiti i "Crvenih" iz Cincinnatija kao i "Bijelih arapa" iz Chicaga. - Proui to dobro i ispriaj mi sve kad se vratim. - to misli, kako bi bilo da kupimo sreku koja se zavrava s osamdeset pet? Sutra je osamdesetpeti dan. - Moemo - ree djeak. - Ali to misli o osamdeset sedam? Zbog tvog velikog rekorda. - A, to se ne dogaa dva puta. Nego, to misli bi li mogao kupiti jednu s brojem osamdeset pet? - Mogu pogledati. - Sreka, stari. Za nju ti treba dva i pol dolara. Tko bi nam uzajmio? - Lako je za to. Dva i pol dolara mogu dobiti uvijek na zajam. - Pa i ja mislim da bi ih moda mogao dobiti. Nego, ja pokuavam da se ne zaduujem. Prvo se zadui, a onda prosjai. - Utopli se, stari - ree djeak. - Ne zaboravi da je ovo rujan. - To je mjesec velikih riba - ree starac. - U svibnju svatko moe biti ribar. - Sad idem po srdele - ree djeak. Kad se djeak vratio, starac je spavao na stolcu, a sunce je ve zalo. Djeak uze s kreveta stari vojniki gunj i preko naslona stolca ogrnu njime stareva iroka plea. Bila su to neobino lijepa plea, jo uvijek puna snage usprkos starosti, i vrat je bio jo snaan, i bore bjehu nevidljive kad je starac spavao a glava mu padala na prsa. Njegova koulja je bila toliko puta krpana da je sliila na jedra, a zakrpe bjehu izblijedjele od sunca. Stareva glava je izgledala vrlo
4

stara, a kako su mu kapci bili pali na oi, ovjek bi posumnjao da nema ni trunke ivota u njegovom licu. Novine su mu leale na koljenu, a teina njegove ruke drala ih je vrsto na veernjem povjetarcu. Bio je bosonog. Djeak ga je tu ostavio, a kad se vratio, starac je jo uvijek spavao. - Probudi se, stari - ree djeak, i stavi svoje ruke na starevo koljeno. Starac podie kapke i za asak je izgledalo kao da se vraa iz dalekih krajeva. Zatim se nasmijeio. - No, to si to donio? - zausti. - Veeru - ree djeak. - Veerat emo. - Nisam, zna, ni gladan. - Hajde; samo jedi. Ne moe ribariti ako ne jede. - Ve sam jeo - ree starac pa ustade, uze novine i presavi ih. Zatim poe presavijati pokriva. - Ama ogrni se tim pokrivaem - ree djeak. - Dok sam ja iv, nee mi loviti ribu a da prethodno to ne pojede. - Onda, ivio mi dugo, a vodi rauna i o sebi - ree starac. - Dobro, to ima za jelo? - Crni grah, ria, peene banane i kuhano povre. Deko je sve to donio s "Terase" u jednoj dvostrukoj porciji. Dva pribora za jelo - noevi, vilice i lice - nalazili su mu se u depu i svaki od njih bio je omotan papirnatom salvetom. - Odakle ti to? - Od Martina. Njegovi su. - Moram mu zahvaliti, - Ve sam mu zahvalio - ree. - Nije potrebno da mu zahvaljuje. - Dat u mu meso s trbuha neke velike ribe - ree starac. - Je li to inio za nas vie nego jedanput? - Da, ini mi se. - Onda mu moram dati neto vrjednije od mesa s trbuha. To je velika panja s njegove strane. - Poslao je i pivo. - Pivo iz konzerve mi je najdrae. - Da, znam. Ali, ovo je iz boce. Hatueyevo pivo, i moram mu vratiti bocu. - Vrlo si ljubazan - ree starac. - Da jedemo? - Ve sam te pozvao - ree mu djeak srdano. - Ne bih htio otvarati kutiju dok ne sjedne za stol. - Spreman sam - ree starac. - Samo sam se morao prije toga umiti. Gdje da se umije? razmiljao je djeak. Seoska esma se nalazila jo dvije poprene ulice nie. Moram mu donijeti vode, mislio je djeak, i sapun, i ubrus. Zato sam tako nebriljiv? Moram mu nabaviti jo jednu koulju i jedan kaput za zimu i bilo kakve cipele i jo jedan pokriva. - Jelo ti je izvrsno - ree starac. - Priaj mi o bejzbolu - zamoli ga djeak. - U amerikoj ligi "Jenkiji" su, kao to rekoh - poe starac sav ozaren.
5

- Danas su izgubili - ree mu djeak. - To je sitnica. Veliki DiMaggio je opet onaj stari. - Ali u momadi sad igraju drugi. - Naravno. Ali on je najvaniji. U drugoj ligi, u meu izmeu Brooklyna i Philadelphije, navijam za Brooklyn. I, tada, mislim uvijek na Dicka Sislera i njegove duge udarce preko starog igralita. - Bili su jedinstveni. Tukao je najdue lopte koje sam ikad vidio. - Sjea li se kad je dolazio na "Terasu"? Htio sam ga povesti u ribolov, ali sam se suvie ustruavao da mu to predloim. Tada sam zamolio tebe da ga ti pozove, ali ni ti nisi imao smjelosti. - Znam. Bila je to velika pogreka. Moda bi pristao. I toga bismo se sjeali cijelog ivota. - Poveo bih rado u ribolov velikog DiMaggia - ree starac. - Kau da je njegov otac bio ribar. Moda je bio siromaan kao i mi i moda bi nas razumio. - Otac velikog Sislera nije bio nikad siromaan, ve je i on, otac, igrao u mojim godinama, u velikim ligama. - U tvojim godinama putovao sam na nekom jedrenjaku u Afriku i uveer sam gledao lavove na obali. - Poznato mi je, ve si mi priao o tome. - Da govorimo o Africi ili o bejzbolu? - Radije o bejzbolu. Priaj mi o velikom Johnu J. McGrawu. J je izgovarao jota. - I taj je imao katkad obiaj dolaziti na "Terasu". Ali, bio je neotesan i grub, i nesnosan kad bi popio koju vie. U glavi su mu se stalno vrtjeli pored bejzbola i konji. U svakom sluaju, nosio je uvijek u depu listu s imenima konja i esto ih je spominjao na telefonu. - Je li to bio veliki trener? - ree djeak. - Moj otac ga smatra najveim. - Zato, to je ovdje boravio najee - ree starac. - Da je Durocher produio i dalje, svake godine, dolaziti ovamo, tvoj otac bi ga smatrao za najveeg. - Pa tko je zapravo najvei trener, Luque ili Mike Gonzales? - Mislim da su jednaki. - A najbolji ribar si ti. - Ne, poznajem druge bolje. - Que va* - ree djeak. - Ima mnogo dobrih ribara a nekih i sasvim velikih. Ali, nijednog kao to si ti. * Nema veze (panjolski). - Hvala. To me ini ponosnim i sretnim. Nadam se da neu naii na ba tako veliku ribu pa da sve nae preanje prianje ispadne la. - Takve ribe nema, samo ako si jo uvijek jak kao to tvrdi. - Moda vie i nisam tako jak kao to mi se ini - ree starac. - Ali ja znam razne majstorije a osim toga sam jo i uporan. - Sad treba lei da bi ujutro bio svje. Ja u vratiti stvari na "Terasu".
6

- Onda, laku no. Doi u ujutro po tebe. - Ti si moja budilica - ree djeak. - Starost je moja budilica - ree starac. - Zato se stari ljudi bude tako rano? Moda zato da produe svoj dan? - Ne znam - ree deko. - Znam samo da mladii kao to sam ja spavaju vrsto i dugo. - Sjeam se toga - ree starac. - Probudit u te na vrijeme. - Ne volim da me onaj moj budi. ini mi se onda kao da sam tada daleko ispod njega. - Znam. - Spavaj dobro, stari. Djeak izae. Dok su jeli, svjetlost nije gorjela na stolu, i starac svue hlae i u pomrini prie krevetu. Savi hlae i od njih napravi jastuk. Zatim se uvi pokrivaem i lee preko starih novina koje su pokrivale opruge kreveta. Zaspao je za as i sanjao o Africi, kad je bio jo mlad, i o dugim zlatnoutim obalama, kao i o bijelim obalama koje bjehu tako svijetle da ih je bolno gledati, i o visokim grebenima i velikim tamnim brdima. Sad je ve svake noi ivio na toj obali i u svojim snovima sluao je hujanje mora i gledao kako amci uroenika plove po njemu. Dok je spavao, osjeao je vonj katrana i kuine s palube, i udisao miris Afrike koji je jutrom donosio vjetar s kopna. Budio se obino kad bi osjetio vjetar s kopna i onda se oblaio i odlazio probuditi djeaka. Ali te noi vjetar s kopna je puhnuo suvie rano, i on je u snu znao da je suvie rano, i zato nastavi sa svojim snovima i vidje kako se bijeli vrhovi otoka uzdiu iz mora, a zatim je sanjao o raznim lukama i plovidbama po Kanarskom otoju. Vie nije sanjao o burama, ni enama, ni velikim dogaajima, ni grdnim ribama, ni bojevima, ni o natjecanjima tko e biti jai, ni o svojoj eni. Sad je sanjao samo o naseljima, o predjelima i lavovima na obali. Oni su se igrali kao mlade make na suncu, i on ih je volio kao to je volio i djeaka. Nikad nije sanjao djeaka. Jednostavno bi se probudio, pogledao kroz otvorena vrata prema mjesecu, razvio hlae i navukao ih. Pomokrio bi se napolju ispred kolibe i onda bi se penjao uz cestu da probudi djeaka. Drhtao je od jutarnje hladnoe. Ali je znao da e se od drhtanja i hodanja ugrijati i da e uskoro zaveslati. Vrata kue u kojoj je djeak stanovao nisu bila zakljuana, i on ih otvori i ue tiho, bosih nogu. Djeak je spavao u prvoj sobi na nekom leaju i starac ga je lijepo mogao vidjeti pri mjeseini koja je sve vie blijedjela. Paljivo je uzeo njegovu nogu i drao je sve dotle dok se djeak nije probudio, okrenuo se i pogledao ga. Starac mu klimnu glavom, i djeak uze hlae sa stolca kraj kreveta i obue ih, sjedei na krevetu. Starac izae kroz vrata, a djeak poe za njim. Bio je sanjiv i starac ga zagrli i ree: - ao mi je. - Que va - na to e djeak. - Takav je na ivot. Sputali su se niz obronak sve do stareve kolibe i za cijelo vrijeme, dok su ili niz ulicu, prolazili su bosonogi ljudi nosei jarbole svojih amaca. Kad su doli do stareve kolibe, djeak uze klupad konopca i harpun i udice, a starac je nosio na leima jarbol s omotanim jedrima. - Bi li pio kavu? - upita djeak. - Ostavit emo stvari u amac i zatim emo je popiti.
7

Kavu su pili iz neke kutije kondenziranog mlijeka u krmi u koju su ribari jutrom navraali. - Kako si spavao? - zapita djeak. Sad je ilo koraao, iako mu je jo bilo teko da se sasvim rasani. - Vrlo dobro, Manolino - ree starac. - Danas sam tako siguran u sebe. - I ja sam - odgovori djeak. - Sad trebam donijeti tvoje i svoje srdele, pa i tvoj svjei mamac. Onaj moj nosi sam na pribor. On ne eli da mu ga bilo tko nosi. - Ja sam drukiji - ree starac. - Dao sam ti da nosi stvari kad si imao pet godina. - Da, znam - ree djeak. - Vraam se odmah. Popij jo jednu kavu. Ovdje imamo kredit. On ode bosonog preko koraljnog stijenja do male hladnjae gdje su uvani mamci. Starac je pio kavu polako. To je bilo sve to e okusiti cijelog tog dana i bio je svjestan da je mora popiti. Jelo mu je ve odavno dojadilo i nikad nije nita nosio sa sobom. Imao je bocu vode u pramcu malog amca, i to je bilo sve to mu je trebalo za cijeli dan. Mladi se vratio sa srdelama i s oba mamca zamotana u novine i oni pooe niz stazu prema amcu; osjeali su ljunak pod nogama, a onda podigoe amac i otisnue ga u vodu. - Sretno stari. - Sretno - ree starac. On namjesti vesla obloena konopcem u karike, odupre se i poe se izvlaiti kroz pomrinu iz luke. I drugi amci su se otiskivali na more, i sad su se ula njihova vesla kako pljuskaju po vodi, iako ih on sad, kad se mjesec nalazio iza breuljka, nije mogao vidjeti. Kadikad bi netko progovorio u kojem amcu. Ali, najee je na njima vladao muk i ulo se samo udaranje vesala. Kad su izali iz luke, svaki se upuivao prema onom mjestu gdje se nadao da e nai ribu. Starcu je bilo jasno da je trebalo ii daleko na puinu, i on je ostavljao miris kopna za sobom i veslao je u istom, jutarnjem dahu mora. Vidio je svjetlucanje morske trave u vodi kad je veslao preko onog dijela mora koji su ribari nazvali Velikim bunarom jer je tu nastajala nagla dubina od sedam stotina hvati. Ovdje su se nalazile sve mogue ribe, jer se udaranjem struje o strme zidove morskog dna stvarao vrtlog. Tu su se okupljale ogromne koliine srdela i sitne ribe, neki put na najdubljim mjestima, i jato liganja koje su se nou pele do same povrine gdje su se sve ribe koje su tuda lutale njima hranile. U pomrini je starac osjeao kako se pribiliava jutro i, dok je veslao, raspoznavao je treptavi zvuk riba poletua koje su izlazile iz vode i siktanje koje je dolazilo od njihovih ukoenih krila dok su letjele pored njega. Naroito je volio ribe poletue; one su bile njegovi najbolji prijatelji na oceanu. Bilo mu je ao ptica, naroito malih, njenih morskih lasta, koje su neprestano letjele i traile a gotovo nikad nita nisu nalazile, i on je mislio da je ptiji ivot, izuzev ptica grabljivica, tei od naega. Zato se raaju tako njene i fine ptice, kao one morske laste, kad more moe biti tako grozno. Ono je dobroudno i arobno lijepo. Ali ono moe biti tako strano, i to iznenada, i te ptice, koje su letjele i leprale i lovile, s onim njihovim tunim glasovima, suvie su krhke za more. Mislio je o moru kao o la mar, kako ga ljudi zovu na panjolskom, kad ga vole. Kadto, oni to ga jako vole, govore loe o njemu, ali se ipak uvijek izraavaju o njemu kao o eni. Neki opet od mlaih ribara, koji su raspolagali motornim amcima kupljenim onda kad su jetra morskih pasa donosila veliki prihod, govorili su o njemu el mar, dakle u mukom rodu. Govorili su o njemu kao suparniku ili kakvoj tvravi, pa ak i kao o neprijatelju. Ali, starac je uvijek
8

mislio o njemu u enskom rodu, kao o neemu to moe uskratiti ili pruiti veliku milost, i kad je bilo divlje i, ono ipak nije bilo krivo. Mjesec utjee na njega kao na enu, eto, tako je on mislio. Veslao je sada ravnomjerno, i to za njega nije predstavljalo nikakav napor, jer se drao svoga tempa a povrina oceana je bila ravna, izuzev pojedinih vrtloga u struji. Treinu svog rada prepustio je struji a kad poe svitati, on vidje da se nalazi dalje nego to je vjerovao da e se u to doba nalaziti. - Cijeli sam tjedan pretraivao dubine ovog ponora i nisam nita uradio - razmiljao je on. Danas u raditi na otvorenom moru - razmiljao je - gdje se nalazi jato palamida i bijelih tuna, a moda e se meu njima nai i kakva velika riba. Prije nego to je sasvim svanulo, postavio je mamce i prepustio se struji. Jedan mamac se nalazio na dubini od 40 hvati, drugi na 75, a trei i etvrti duboko dolje u plavom moru, u dubini od 100 do 125 hvati. Svi su mamci visjeli glavom okrenuti nadolje; vrh udice bio je zaboden vrsto u ribu-mamac, a cio ostali slobodni dio, luk i drka, bjehu pokriveni srdelama. Svaka srdela je bila probodena kroz oi tako da su one inile poluvijenac oko elika koji je kroz njih prolazio. Nije bilo mjesta na udici koje svojim dobrim okusom i prijatnim mirisom ne bi privuklo kakvu veliku ribu. Djeak mu je dao dvije sitne svjee tune koje su visjele na najdonjim konopcima kao olovni tegovi, a na drugim je imao veliku, plavu skuu kao i jednu srdelu koju je jednom ve upotrijebio. Ali, one su bile jo uvijek u dobrom stanju i bile su okruene ukusnim srdelama koje su ih inile jo mirisnijim i primamljivijim. Svaki konopac, debeo kao kakva vea olovka, bio je vezan za svjei, soni tap, koji je pri najmanjem trzaju ili dodiru mamca morao zadrhtati, a svaki kanap je imao jo po dva klupka od 40 hvati koja su mogla biti privezana za druge priuvne smotuljke, tako da je u sluaju potrebe riba mogla odviti i preko tri stotine metara konopca. Sad je starac motrio poloaj tri tapa i veslao paljivo da bi odravao konopce u odreenim duinama. Bilo je sasvim svijetlo i sunce tek to nije granulo. Blijedo sunce se pojavi iz mora, i starac je vidio druge amce rasute po struji dosta blizu obale. Zatim sunce sinu sjajnije i treperenje se osu iznad vode, i onda, kad se potpuno diglo, bljeskalo je na glatkoj puini, tako da ga oi zaboljee, a on je veslao ne gledajui ga. Gledao je u vodu i promatrao je konopce koji su se sputali pravo u tamno more. Drao ih je uspravnije nego itko drugi, tako da se u svakom sloju mranih dubina struje nalazio po jedan mamac za svaku vrstu ribe koja bi plivala tu u blizini. Meutim, udice drugih ribara nosila je struja i deavalo se da su one bile u dubini od sto hvati dok su ribari mislili da se nalaze na ezdeset hvati. Ali, mislio je, drim ih ba kako treba. Samo, vie nemam sree. Tko zna? Moda danas? Svaki dan je nov dan. Dobro je kad ovjek ima sreu. Tonost mi je ipak draa. I onda kad srea doe, spreman si. Sunce se pelo nebom ve puna dva sata i oi ga vie nisu boljele kad je gledao prema istoku. Na vidiku su bila jo samo tri amca, i inilo se da su vrlo mali i sasvim blizu kopna. Cijeloga ivota jutarnje sunce mi je peklo oi, pomisli. Pa ipak, one su jo dobre. S veeri mogu slobodno gledati pravo u njega, oi mi ne zasjeni. A ono je s veeri jae. Ali, jutrom mi
9

zadaje bol. Tog trenutka spazio je pticu - fregatu dugih, crnih krila kako krui na nebu ispred njega. Brzo je padala: obruavala se okomito, krila povijenih unazad, i zatim je ponovo kruila. - Neto ima - ree starac. - Ne vreba ona tek tako. Veslao je polako i ravnomjerno prema mjestu gdje je ptica kruila. Nije se urio i svoje konopce je i dalje zatezao i poputao. U struji je plovio neto bre, ali je zatezao konopce jo uvijek besprijekorno, premda neto nervoznije nego prije no to je poao za pticom. Ptica se die u zrak i kruila je opet nepokretnih krila. Zatim se iznenada ustremi, i starac vidje kako se, nad povrinom, ribe poletue oajno rasprie. - Dupin - glasno zausti starac. - Ogroman dupin. Ostavi vesla i izvue iz pramca neki kratak kanap. Kanap je imao udicu od ice i udicu srednje veliine, i on prikai kao mamac jednu od srdela. Prebaci ga preko ograde i privrsti za jedan prsten na pramcu. Zatim stavi mamac i na drugi konopac i ostavi ga sklupanog pod pramcem u sjeni. Onda opet zavesla i promatrae crnu pticu dugih krila, koja je sad vrebala nad samim morem. Dok ju je promatrao, ptica se ponovo ustremi zabaenih krila, a kad se dade u potjeru za ribama poletuama, zamahnu snano i uzaludno krilima. Starac je vidio lako nadimanje vode koje prave veliki dupini kad idu u potjeru za gonjenim ribama. Dupini su sjekli vodu pod poletuama a zatim bi, kad bi se ptice sunovratile u dubinu, brzo nestajali pod vodom. To je veliko jato dupina, mislio je on. Razvili su se iroko i ribe poletue imaju malo izgleda da se izvuku. A ptica nema nikakvog izgleda. Poletue su isuvie velike za nju, a uz to i plivaju strano brzo. Promatrao je poletue koje su se neprestano gubile i pojavljivale, kao i uzaludni trud ptice. Ovo jato mi je umaklo, mislio je on. Lete ti one i brzo i daleko. Ali, moda e mi poi za rukom da susretnem koju zaostalu od njih, a moda ih sad opkoljava moja velika riba. Moja velika riba mora da je negdje u blizini. Oblaci iznad kopna narastoe sad poput brda, a obala je bila jo samo duga, zelena crta sa sivoplavim breuljcima iza sebe. Voda postade tamnoplava, tako tamna da je izgledala gotovo grimizna. Kad bi pogledao u dubinu, vidio bi crvene alge planktona u tamnoj vodi i neobinu svjetlost koju je sad rasipalo sunce. Promatrao je svoje udice i vidio kako se gube okomito u vodi, i radovao se to je bilo mnogo planktona, jer je to znailo da tu mora biti mnogo ribe. Neobina svjetlost kojom je sunce, sad kad je odskoilo, bojalo vodu, kao i oblici oblaka nad kopnom, znaili su dobro vrijeme. Ptica je, pak, bila sad gotovo izvan vidika i nita se nije pokazivalo na povrini vode osim neto utog, od sunca izblijedjelog sargakog korova i ljubiastih, vrstih oblika, svjetlucavog elatinoznog klobuka otrovne meduze koja se kretala pored samog amca. Naginjala se na stranu, pa se opet uspravljala. Vrtjela se veselo kao mjehur sa svojim dugim smrtonosnim crvenim vlaknima to su se gotovo jedan metar vukli po vodi. - Agua mala - ree starac - ti, kurvo. Stojei na mjestu najzgodnijem za veslanje, pogleda u vodu i opazi sitne ribe, iste boje kao i otrovna vlakna kako plivaju meu njima, i tananu sjenu koju su bacale meduze. Ribice su bile imune protiv tog otrova. No ljudi nisu, pa bi se, kad bi, dok se starac bori s ribom, konci obavili uad i ostali tako visjeti, sluzavi i ljubiasti, dobijali plikovi i rane po rukama i akama. Otrov
10

agua male djelovao je brzo i pekao kao poslije udarca biem. Svjetlucavi klobuci bili su arobno lijepi. Ali su bili najpodmukliji od svega to se krilo u moru, a starac je sa zadovoljstvom gledao kad bi ih morske kornjae prodirale. Kad ih kornjae spaze, priblie im se sprijeda, zatvore oi, tako da budu savreno zatiene oklopom i prodiru ih - otrovne konce i sve ostalo. Starac je rado gledao kad ih kornjae zgrabe, ali on ih je i sam, s uivanjem, gazio na obali poslije bure i sluao kako prte kad bi ih svojim tvrdim cipelama razmrskavao. Volio je zelene kornjae kao i one to su im glave sline jastrebu, zbog njihove elegancije i brzine i vrijednosti, a gajio je prijateljski prezir prema onim ogromnim, glupim, u utom oklopu, neobinim u svojoj ljubavnoj igri, koje su gutale tako zadovoljne, zatvorenih oiju, otrovne meduze. Kornjae nisu imale za njega nieg mistinog, iako se dugo godina vozio u amcima nainjenim od kornjaina oklopa. alio ih je sve, ak i goleme kornjae, koje su bile duge kao i njegov amac i teile jednu tonu. Najvei broj ljudi nema srca prema kornjaama, jer srce kornjae kuca jo mnogo sati poto bude ubijena i raskomadana. Ali, razmiljao je starac, i ja imam isto takvo srce, a moje noge i ruke su iste kao njihove. Jeo je njihova bijela jaja, da bi ojaao. Jeo ih je tijekom cijelog svibnja da bi se u rujnu i listopadu mogao ponijeti s velikim ribama. Pio je, takoer, svakoga dana, po alicu ribljeg ulja iz posude koja je sliila na bubanj, i to u kolibi gdje su mnogi ribari ostavljali svoj pribor. Stavljao ga je svim ribarima - kad bi ga eljeli na raspolaganje. Okus tog ulja bio je gotovo svima odvratan. Ali, on ipak nije bio odvratniji nego ustajati u doba u koje su se obino dizali, a osim toga bio je dobar i protiv svih nazeba i gripa, a koristio je, takoer, i oima. Starac pogleda uvis i vidje kako ptica opet krui. - Nala je ribu - ree starac. Ni jedna poletua nije sjekla povrinu, a nisu se vidjele ni male, usamljene ribice. I dok je starac tako promatrao, jedna mala tuna skoi u zrak, prevrte se i zari se glavake u vodu. Tuna zasja poput srebra na suncu i, kad se ponovo nae u vodi, pojavi se jo jedna, zatim druga, i one su skakale u svim pravcima i udarale kao biem po vodi koja se preli pjenom i onda se dadoe u potjeru, dugim skokovima, za ribicama. Opkolie ih i poee im se primicati. Uhvatit u ih ako ne budu plivale suvie brzo, mislio je starac, i gledao kako se jato probija kroz vodu i kako se ptica sputa i roni za ribicama koje su, obuzete panikom, jurile tamo-amo po povrini. - Ptica je od velike pomoi - ree starac. Ba u tom trenutku zatee se ue pod njegovim nogama i on ostavi veslo i osjeti teinu male tune koja se koprcala dok je zatezao ue i poeo je izvlaiti. Trzanje je postajalo sve jae dok je izvlaio, i on vidje u vodi plava lea ribe i zlatnu boju njezinih bokova prije nego to ju je bacio u amac. Ona je leala cijela cjelcata i obla na suncu i buljila svojim neinteligentnim oima dok je brzim trzajima i udarcima svoga glatkog i pokretnog repa o bok amca sebi unitavala ivot. Starac je udari iz dobroudnosti po glavi i baci je, dok joj je tijelo jo drhtalo, u sjenu ispod amca. - Albocore - ree glasno. To e biti izvrstan mamac. Bit e da ima pet kila. Nije se sjeao kad je prvi put poeo sam sa sobom govoriti naglas. U staro doba, kad bi bio sam, pjevao je, a nekad je pjevao nou, u maku* ili amcu od kornjainog oklopa, dok bi sam
11

na strai stajao s veslom. Vjerojatno je poeo govoriti sam sa sobom, kad bi ostao sasvim sam, onda kad ga je djeak napustio. No vie se ne sjea. Kad bi on i djeak zajedno ribarili, govorili su obino tek kad bi bilo potrebno. Priali su samo nou ili kad nisu mogli zbog nevremena isploviti iz luke. Na moru se smatralo vrlinom ne govoriti suvino i starac se toga uvijek drao i potovao. Sad je, meutim, svoje misli glasno izraavao, jer time nikom nije dosaivao. * Vrsta ribaske brodice. - Da me drugi uju kako govorim glasno, mislili bi da sam poludio - ree on. - Ali, poto ja to nisam, sasvim mi je svejedno. Bogati imaju radio u amcu, pa im on pria. I sluaju vijesti o bejzbolu. Nije sad vrijeme da se misli na bejzbol, razmiljao je. Vrijeme je sad da se misli samo na jednu jedinu stvar. Na onu za koju sam roen. Moda je, eto, neka velika riba u blizini ovog jata, razmiljao je. Uhvatio sam samo jednu zalutalu albacoru, ali, one su se dale - daleko na puini na posao, a inae su vrlo brze. Sve to danas izlazi na povrinu kree se brzo i u pravcu sjeveroistoka. Moda zbog dnevne svjetlosti? Ili je to vremenski predznak, meni nepoznat? Vie nije vidio zelenilo obale, ve samo vrhove plavih breuljaka, koji su se bijeljeli kao da su bili pokriveni snijegom, i oblake koji su se, kao snjena gorja, nadnosili nad njima. More je bilo sasvim tamno, a svjetlost je stvarala prizme u vodi. Bezbojni djelii planktona bili su sad od sunca, koje se visoko diglo, kao razjedeni, i starac je vidio jo samo visoke prizme u modroj vodi dubokoj jednu milju, gdje su njegovi konopci nestajali pod pravim kutom. Tune - ribari su zvali sve takve ribe tunama i razlikovali ih po imenu samo onda kad su ih nosili na trnicu ili ih namjeravali dati u zamjenu za mamce - opet su iezle u dubini. Sunce bijae sad vrlo jako i starac ga je osjeao na svom potiljku prilikom veslanja, a osjeao je i kako mu znoj curi niz lea. Mogao bih sasvim prosto prepustiti amac struji, mislio je on, spavati i vezati konopac nekoliko puta oko prstiju na nogama, kako bih se u sluaju potrebe probudio. Ali, danas je osamdeset peti dan, pa bi danas trebalo da ulovim neto vrijedno. Dok je motrio udice, vidje kako jedna od svjeih iba jako zadrhta. - Da - ree on, - da - i ostavi vesla i ne udari njima o amac. On potee konopac, uhvati ga izmeu palca i kaiprsta desne ruke. Nije osjeao ni pritisak ni teinu; konopac je visio ovla. Ovo se zatim ponovi. To je sada bio kao neki probni trzaj, kratkotrajan i lak, a on je tono znao to to znai. U dubini od stotine hvati, sabljarka je prodirala srdele, koje su pokrivale vrh i koljeno udice, gdje je iljak, iskovan rukom, virio iz glave male tune. Starac je drao paljivo i ovla konopac i lijevom rukom ga briljivo skinu sa tapa. Sad je mogao pustiti da mu klizi preko ruke a da riba ne osjeti ni najmanji trzaj. Ovog mjeseca, pa jo kad se uzme u obzir koliko se daleko otisnuo od obale, riba mora da je ogromno velika, razmiljao je. Jedi, ribo! Jedi! Izvoli samo: Kako su svjee, kao i ti, ribo, u dubini od est stotina stopa u mraku ove hladne vode. Okreni se jo jednom u tmini i vrati se i pojedi ih. On osjeti lako, fino trzanje, zatim jo jai trzaj, jer se glava srdele s udice tee skidala. Poslije toga ne dogodi se nita.
12

- Doi - ree starac glasno. - Naini jo jedan krug. Samo ih pomirii. Zar nisu ukusne?! Pojedi ih ljudski, a poslije njih na redu je tuna. vrsta i hladna i ukusna. Ne ustruavaj se, ribo. Pojedi ih! Iekivao je s konopcem izmeu palca i kaiprsta, gledajui istodobno i u ostale konopce, jer je riba mogla isplivati navie ili se spustiti nanie. Zatim se osjeti opet lak trzaj. - Zagrist e - ree starac glasno. - Daj Boe, da zagrize. Ipak nije zagrizla. Izgubila se a starac i ne opazi. - Nije mogla otii - ree on. - Za ime Krista, nije se mogla izgubiti. Samo se okrenula. Moda se prethodno malo zakaila za udicu i sad se prisjetila. Tada osjeti kako neto lagano dodirnu konopac i poveseli se. - Samo se okrenula - ree on. - Zagrist e. Bio je sretan to osjea lagano trzanje, a onda osjeti neto vrsto i nevjerojatno teko. Bila je to teina ribe i on otpusti konopac, i putae ga sve nie, nie, nie, odmotavajui prvi od dva priuvna klupeta. I dok je konopac lagano klizio preko starevih prstiju, mogao je jo uvijek osjetiti veliku teinu, iako je pritisak njegovog palca i kaiprsta bio gotovo neprimjetan. - Kakva riba - ree on. - Sad ju je uhvatila ustima poprijeko i vue je sa sobom. Zatim e se okrenuti i progutati je, mislio je. To nije izgovorio, jer je znao, kada se govori unaprijed o neemu dobrom, moe ono i da se izjalovi. Znao je kakva je to morala biti ogromna riba i on je ve vidio u mislima kako se s tunom koju je drala poprijeko u ustima udaljuje. U tom trenutku osjeti kako se ona vie ne kree, ali osjeaj teine jo nije izgubio. Zatim, ona posta tea i on odvi jo vie konopca. Jednog trenutka on ga pritisnu jae palcem i kaiprstom i teina se povea i povue pravo u dubinu. - Zagrizla je - ree on. - Sad u je pustiti da pojede sve do kraja. Pustio je da mu kanap klizi niz prste dok je lijevu, slobodnu ruku pustio i pokuao vezati slobodne krajeve oba priuvna klupeta za uicu dva rezervna smotuljka sljedeeg kanapa. Sad je bio spreman. Imao je u priuvi tri kanapa od po etrdeset hvati, osim klupeta kojim se sad sluio. - Jedi jo malo - ree on - dobro progutaj. Gutaj tako da ti se iljak zabije pravo u srce i da te ubije, mislio je. Zatim izai na povrinu i pusti da te ubodem harpunom. Lijepo. Jesi li spremna? Jesi li se dugo gostila? - Sad - ree glasno i s obje ruke izvue konopac u duini od gotovo jednog metra i onda zape jo jednom, i zatim povue konopac iz petnih ila. Nita se ne zbi. Riba se samo dalje polako kretala i starac je nije mogao podii ni za jedan palac. Njegov konopac bijae jak i namijenjen tekim ribama, i on ga je tako zatezao preko lea da kapljice vode poee prskati iz njega. Tad konopac poe praviti u vodi tihi, itei um i on ga je jo uvijek drao i odupirao se u trzanju. amac se stade kretati polagano prema sjeveru. Riba je plivala mirno i oni su plovili tihom vodom. Ostali su mamci bili jo uvijek u vodi, ali drugog izlaza nije bilo. - elio bih da se djeak nalazi kraj mene - ree starac glasno. - Jedna me riba vue i ja sam ustvari sad zalogaj koji vuku. Mogao bih zategnuti konopac, ali bi ga tada ona mogla prekinuti. Moram ga drati to bolje mogu i po potrebi ga produavati. Daj, Boe, da samo putuje i da ne ode dublje.
13

Drao je kanap, zategnut preko lea i gledao je u njegov kosi poloaj u vodi, kao i u amac koji se kretao ravnomjerno prema zapadu. To e je stati glave, razmiljao je starac. Ne moe izdrati dugo. Ali poslije etiri sata riba je jo uvijek plivala prema otvorenom moru, vukui za sobom amac, a on je jo uvijek drao zategnut konopac preko lea. - Bilo je podne kad je zagrizla udicu - ree on. - A jo je nisam ni vidio. Prije nego to je riba zagrizla., stavio je na glavu veliki slamnati eir i on ga je sad grebao po elu. Bio je edan, te kleknu i paljivo, da ne bi pomjerio konopac, istee se, to je vie mogao, prema boci s vodom. Otvori je i uze jedan gutljaj. Zatim se nasloni na pramac kako bi se odmorio. Sjedio je na nerazapetom jarbolu i jedru i nije se trudio da razmilja, ve je samo elio da to sve izdri. Onda se okrenu i vidje da se kopno vie nije ni naziralo. Sasvim je svejedno, pomisli on. Mogu se vratiti natrag, orijentirajui se s pomou odbljeska svjetlosti iznad Havane. Jo ima dva sata do zalaska sunca i moda e prije tog doba ona izroniti. Ako to ne uini sad, onda e izroniti kad mjesec zasija. Ako i tada to ne bude, onda e moda izroniti kad sunce grane. Nije me uhvatio jo nikakav gr i osjeam se dovoljno snanim. Najzad, ona ima udicu u drijelu a ne ja. Ali, kakva mora da bude riba koja tako vue! Mora da je dobro zagrizla. Da mi je samo jednom da je vidim kako bih saznao kakvog imam protivnika. Cijele te noi riba nije promijenila smjer, niti pravac, koliko je to starac mogao razabrati po poloaju zvijezda. Poslije zalaska sunca zahladi i znoj se suio hladei stareva lea, njegove ruke i njegove stare noge. Po danu, uzeo je vreu kojom je bio pokrio posudu s mamcem i prostro je na suncu da bi se osuila. Kad je sunce zalo, on je ogrnu oko vrata, tako da mu je visjela niz lea. I on je paljivo podmetnu pod konopac koji se sputao preko njegovih lea. Vrea ublai, poput jastuka, pritisak konopca i on pronae poloaj u kome se gotovo ugodno osjeao. Poloaj je bio samo unekoliko manje neugodan nego prije, ali njemu se inio gotovo ugodan. Ni ja njoj, ni ona meni - jedno drugom ne moemo nita uiniti, razmiljao je. Sve dok tako vue. U jedan mah ustade i pomokri se preko ruba amca i pogleda prema zvijezdama i prokontrolira svoj smjer. Konopac bijae kao kakva fosforescentna pruga koja je padala pravo s njegovih lea u vodu. Sad su napredovali sporije i svjetlost iznad Havane bila je slabija i on je znao da sad struja skree prema istoku. Ako vie ne budem vidio svjetlost nad Havanom, znai onda da idemo dalje prema istoku, razmiljao je. Jer, da je smjer ribe ostao nepromijenjen, trebalo bi da ih vidim jo nekoliko sati. Kakvi li su dananji rezultati Velike lige, pitao se. Da ovjek sad ima radio, bilo bi izvanredno. Zatim pomisli, pa, razmilja cijelo vrijeme samo o tome. Misli radije o tome to sad raditi. Ne smije praviti gluposti. Onda ree glasno: - Eh, da mi je deko sad ovdje! Da mi pomogne i da sve ovo vidi. Nitko ne bi smio ostati u starosti sam, razmiljao je. Ali to je neizbjeno. Ne smijem zaboraviti pojesti tunu prije nego to se pokvari, da me snaga ne bi izdala. Ne zaboravi, ma kako to nerado inio, da ujutro rano jede. Ne zaboravi, ree sam sebi. Tijekom noi dva dupina pribliie se amcu i on ih je uo kako se prevru i cmoku. Znao je razlikovati puhanje mujaka, slino frktanju, od uzdisanja enke.
14

- Dobra bia - ree on. - Igraju se i ale i vole se. Oni su nam braa, kao i ribe poletue. Onda osjeti samilost prema velikoj ribi koju je uhvatio. udesna je i neobina i tko zna koliko je stara, mislio je. Nikad ranije nisam uhvatio ribu koja je bila tako snana i koja se tako udno ponaa. Moda je isuvie pametna pa e skoiti. Mogla bi me svojim skokovima ili iznenadnim izbijanjem na povrinu unititi. Ili, moda je ranije ve nekoliko puta progutala udicu pa sad zna kako se treba boriti. Nema ni pojma da joj je protivnik samo jedan jedini ovjek i da je taj ovjek starac. Nego, da grdne li ribe, para e vrijedjeti ako joj samo meso bude dobro. Ona je kao ovjek zgrabila mamac i vue ga ba kao i ovjek i priprema se bez panike za obranu. Je li bilo to smislila, ili je prosto oajna kao i ja? Sjetio se dana kada je upecao jednog od para sabljarki. Mujak puta uvijek enku da zagrize prva, i upecana riba, enka, poinje se, obuzeta panikom, oajniki braniti i zato se brzo iscrpi, a za cijelo vrijeme mujak je ostao kraj nje, prolazio ispod konopca i kruio s njom na povrini. Mujak se nalazio tako blizu nje da se starac uplaio da e mujak svojim repom, otrim kao kosa, i gotovo iste veliine i oblika, presjei konopac. Kad je starac probio enku kukom za ribe i poeo je udarati, i onda kad joj je drao vrsto kljun, nalik na rapir, i tukao je maljem po glavi sve dotle dok joj boja ne postade slina onoj na podlozi ogledala, i kad ju je uz pomo djeaka podigao na palubu, mujak je bio za sve vrijeme pored amca. Zatim, kad je starac pokuavao razmrsiti konopce i pripremao harpun, mujak skoi visoko, sasvim pored amca, da bi vidio gdje mu se nalazi enka i onda ga nestade u dubini; njegova blijedoljubiasta krila, ustvari njegove prsne peraje, rairio je svom irinom, i sve su mu se pruge mogle vidjeti. Bio je divan, starac se sjeao, i bio je uporan. To je bila najalosnija epizoda koju je ikada doivio, razmiljao je starac. I djeak je bio tuan i molili smo je za oprotaj i ubili smo je brzo. - Htio bih da je djeak ovdje - ree glasno i namjesti se ugodno na daskama pramca i osjeti preko konopca, koji je drao na leima, snagu ribe koja se neprekidno kretala na koju god je stranu htjela. Dobro bi bilo da je ve jednom, s pomou lukavstva, prisili da izabere cilj, sjetio se starac. Njezin cilj je bio da ostane duboko u tamnoj vodi, daleko od svih zamki, obmana i lukavtina. Moj cilj je bio da odem dalje od svih ljudi. Dalje od svih ljudi na svijetu. Sad smo, od podneva, vezani riba i ja. I nikog nema da nam pomogne. Moda i nije trebalo da budem ribar, razmiljao je. Nego, roen sam da budem to. Moram se svakako podsjetiti, im svane, da pojedem tunu. U cik zore neto je povuklo za jedan od mamaca koji su se nalazili iza njega. u kako se tap lomi i konopac odvija preko ograde amca. Izvadi u mraku no iz korica i kad je uspio prebaciti svu teinu na svoje lijevo rame, onda je povukao unazad i presjekao konopac o drvo ograde. Zatim presijee konopac najblii njemu i u mraku privrsti slobodne krajeve priuvnog klupeta. Radio je spretno jednom rukom, a jednom nogom je stajao na klupadima da se ne bi kotrljala dok im je vezivao vorove. Sad je imao est priuvnih klupadi. Dva od svakog mamca koje je presjekao, a pored toga i dva od mamca koji je riba zagrizla; svi su oni bili povezani. Kad svane, razmiljao je, vratit u se mamcu na dubinu od etrdeset hvati i njega u presjei i privezati za rezervno klupe. Bit e da sam izgubio dvije stotine dobrog katalonskog cordela* i udice i uice. To se moe nadoknaditi. Ali kako nadoknaditi gubitak ako neka riba
15

zagrize konopac i presijee ga? Koja li je to riba maloas zgrabila mamac? Moda sabljarica, ili iglun, ili morski pas. Nisam je osjetio. Moram se ove brzo osloboditi. * Ue, konopac, uzica. Glasno je rekao: - Eh, da mi je deko sad ovdje! Ali, deka nema, pomisli. Samo si ti, sam i bit e bolje da se vrati posljednjem konopcu, ne obzirui se je li mrano ili ne, i presijee ga i privrsti dva pomona klupka. Tako je i uinio. Bilo je teko raditi u mraku a jednom prilikom riba podie veliki val koji ga obori na pod i rasijee ga ispod oka. Tanak mlaz krvi potee mu niz obraz. Ali, ona se zgrua i sasui prije nego to je skliznula do brade i on se zatim vrati na pramac i nasloni na drvo. Popravi vreu i paljivo namjesti konopac, tako da mu pade preko jo neoptereenog dijela lea, i, dok ga je tako drao usidrenog preko svojih plea, ispita paljivo trzanje ribe i zatim procijeni kojom se brzinom kretao amac. Zato je trgnula u stranu, pomisli. ica je sigurno skliznula niz njezina breuljkasta lea. Svakako, lea je manje bole nego mene, ali, ne moe ona vui beskonano amac, ma kolika da je. Sad je sve otklonjeno to bi moglo praviti smetnje a, osim toga, ima i mnogo pomonih uzica - sve to je potrebno. - Ribo - ree on blago i jasno. - Ostat u s tobom dok ne umrem. Ostat e ona sa mnom, pomisli, i tako iekivae da se razdani. Bilo je hladno pred svitanje i on se pripi uz drvo da se zagrije. Izdrat u toliko koliko i ona, razmiljao je. I pri prvoj svjetlosti vidje kako se amac die i sputa. amac se neprekidno kretao a kad se ukaza prva zraka sunca, ono se nalazilo s desne strane starevog ramena. - Kree prema sjeveru - ree starac. - Struja nas je skrenula daleko prema istoku - mislio je. - Dobro bi bilo da se vrati niz struju. To bi znailo da se umorila. Kad se sunce jo vie diglo, shvatio je da se riba nije umorila. Postojao je samo jedan povoljan znak. Nagib konopca je govorio da je plivala na manjoj dubini. To jo nije znailo da e iskoiti, pomislio je. Ali mogla je. - Boe, pusti je da skoi - ree starac. - Imam dovoljno konopca. Moda e je, ako malo vie zategne, ica ozlijediti i onda e skoiti. Sad, kad se ve razdanilo, pusti je da skae da bi napunila svoje mjehurove du lea zrakom i onda se nee moi dogoditi da, prije nego to umre, ode u dubinu. On pokua pojaati zategnutost, ali otkako je riba zagrizla udicu, nije bio nikada kao sada napet do svojih krajnjih granica i on osjeti otpor dok je vukao i onda shvati da se ue vie nije moglo zatezati. Ne smijem ga vie vui, pomisli. Svaki trzaj proiruje ranu od udice i onda ako skoi, moe se dogoditi da joj se izvue. U svakom sluaju, osjeam se bolje na suncu a zasad i nemam potrebe gledati u njega. Na konopcu se vidio uti korov, ali starac je znao da to konopac ini jo teim i zato je bio zadovoljan. To je bio uti golfski korov koji je u noi svjetlucao tako jako. - Ribo - ree on - volim te i mnogo te potujem. Ali ubit u te neminovno prije smiraja sunca. Nadajmo se tome, pomisli.
16

Jedna ptiica doletje sa sjevera do amca. To je bila neka mala ptica pjevaica i ona je letjela nisko iznad vode. Starac je odmah vidio da je vrlo umorna. Ptica sletje na krmu amca i tu ostade. Zatim napravi nekoliko krugova oko stareve glave i zadra se na kanapu gdje je bilo ugodnije. - Koliko ima godina? - upita starac pticu. - Je li ti to prvo putovanje? Ptica ga je gledala dok joj je govorio. Bila je suvie umorna da ispita konopac i ona se zaljuja na svojim njenim noicama. - Jak je - ree joj starac. - Suvie je jak. Da ti je no bila mirna, ne bi bila tako umorna. Kakve te ptice gone? Jastrebovi, pomisli on. Lete prema moru da bi naili na vas. Ali, on ptici ne ree nita, ona ga nije mogla razumjeti a uskoro e upoznati jastreba. - Odmori se dobro, ptiice - ree on. - Zatim odleti i potrai svoju sreu kao i svaki ovjek, kao i svaka ptica, kao i svaka riba. Govorio joj je to jer su mu lea noas utrnula i sad su ga uasno boljela. - Ostani kod mene, ptiice - ree. ao mi je to ne mogu razapeti jedro i povesti je do kopna pri lakom povjetarcu to se die. No, bar je sa mnom jedan prijatelj. I ba tada riba potegne i starac pade na pramac, a moda bi ga i bacila preko ruba da se nije pridrao i popustio konopac. Ptica odletje kad kanap zadrhta a starac nije vidio kad je uzletjela. Desnom rukom paljivo dodirnu konopac i primijeti da mu je ruka krvarila. - Neto mi je ozlijeeno - ree glasno i povue konopac da bi vidio hoe li riba skrenuti. Ali, kad je zategnuo do krajnje granice, on prestade s tim i odmjeri teinu. - Osjea ga sada, ribo - ree on. - A, bogme, isto tako i ja. On se osvrnu za pticom jer je elio njezino drutvo. Ptica se izgubila. Nisi ostala dugo, pomisli starac. No, tamo je svakako jo surovije, tamo gdje si odletjela, osim ako se nisi dokopala obale. Kako sam mogao dopustiti da me riba povrijedi tako naglim trzajem? Mora da sam bio glup. Ili moda zbog toga to sam gledao ptiicu i razmiljao o njoj. Sad trebam obratiti veu panju na svoj posao, a onda pojesti tunu kako bih sauvao snagu. - elio bih da je djeak ovdje i da imam soli - ree glasno. Prebacujui teret konopca na lijevo rame i kleknuvi paljivo, on opra ruku u oceanu i drao je vie od jednog minuta tako zagnjurenu i promatrao krvavi trag i neprestano pjenuanje vode oko ruke, a s kretanjem amca nestajalo je krvi. - Mnogo je usporila - ree on. Starac bi jo drao ruku u slanoj vodi, ali plaio se drugog iznenadnog trzaja ribe, i zato ustade i isprui ruku prema suncu. Konopac je samo malo ozlijedio ruku. Ali, to bijae najpokretljiviji dio ruke. Znao je dobro da e mu ruke biti potrebne prije nego to se sve to svri, a zatim nije ni elio da bude povrijeen prije no to postigne cilj. - Sad - ree kad mu se ruka osuila - moram pojesti malo tune. Mogu je dohvatiti rukom i pojesti na miru. Kleknuo je i naao tunu s pomou kuke koja se nalazila ispod pramca i povue je k sebi, ali pazei da ne dodirne zategnute konopce. Opet je drao konopac na lijevom ramenu i odravajui
17

lijevom rukom ravnoteu on skine ribu s kuke a ovu vrati na staro mjesto. Zatim kleknu jednim koljenom na ribu i gulei s lea, od glave pa sve do repa, skinu tamnocrveno meso ribe. Kad je tako zgulio est traka, rairi ih preko drveta na pramcu, obrisa no o hlae i uze kostur ribe za rep i baci ga u vodu. - Sumnjam da u je cijelu pojesti - ree i pree noem preko jedne od traka. Osjeao je hladan otar pritisak konopca, a lijevu mu ruku zahvati gr. Ona se vrsto pripi uz konopac i pogleda je s puno gaenja. - I to mi je neka ruka - ree. - Dobro, gri se ako hoe. Pretvori se u pandu. Nita ti nee pomoi. Doi samo, pomisli on i pogleda pod kojim je kutom konopac padao u tamno more. Jedi sad, i to e ti ojaati ruku. Ruka nije kriva, a ti si mnogo sati proveo s ribom. Ali, s njom moe biti dovijeka. Pojedi tunu sada. Uzeo je jedan komad, strpao ga u usta i polako vakao. Nije bilo neprijatno. Dobro vai, mislio je, i izvuci sve sokove. Ne bi bilo loe da se jede s malo limuna i soli. - Kako si, ruko? - zapita ruku, ukoenu gotovo kao mrtvu. - Pojest u vie, u tvoje zdravlje. On pojede drugi komadi koji je presjekao nadvoje. vakao je paljivo i zatim ispljunu kou. - Kako ti je, ruko? Je li moda suvie rano da se zna? On zagrize jo jedan veliki komad i pone ga vakati. - To je izvanredno punokrvna riba - mislio je. Sretan sam to nisam uhvatio dupina umjesto nje. Dupin je suvie sladak. A ova nije takva, i u njoj se jo uvijek nalazi sva snaga. ovjek mora biti praktian, pomisli. Dobro bi bilo da imam soli. A ne znam hoe li sunce pokvariti ili osuiti ono to ostane i zato e biti bolje da sve pojedem premda nisam gladan. Riba je mirna i istrajna. Pojest u sve i onda sam spreman. - Strpi se, ruko - ree on. - To inim za tebe. Htio bih nahraniti ribu. Ona mi je brat. Ali moram je ubiti i zato biti dovoljno snaan. Polako i savjesno on pojede sve to je ostalo od ribljih traka. Uspravi se, istei ruku o hlae. - Sad - ree - moe pustiti konopac, ruko, ja u raditi desnom dok se ne opameti. Lijevom nogom stade na teko ue koje je lijeva ruka drala i povue unazad da bi se suprotstavio pritisku na leima. - Pomozi mi, Boe, da me gr proe - ree on - jer ne znam to riba namjerava. Ali, ona je izgleda mirna, mislio je, i radi sve po planu. A kakav je moj plan? Moram ga prilagoditi njezinu, s obzirom na njezinu veliinu. Ako skoi, mogu je ubiti. Ali, ona e se dovijeka zadrati dolje. Onda u i ja s njom ostati dovijeka na dnu. On protrlja zgrenu ruku o hlae i pokua otvoriti aku. Ali, ona se nije otvarala. Moda e se otvoriti na suncu, pomisli on. Moda e se otvoriti kad probavim sirovu, jaku tunu. Ako hou da je otvorim, otvorit u je bez obzira na sve. Ali, neu je otvarati silom. Neka se otvori sama od sebe. Uostalom, zloupotrebljavao sam je noas kad sam morao presijei i vezati razne konopce. On baci pogled po moru i osjeti kako je sada sam. Ali, vidje prizme u tamnim morskim dubinama i zategnuti konopac ispred sebe, i udno mrekanje u mirnom moru. Oblaci su se gomilali pod pritiskom pasata i on ispred sebe vidje jato divljih pataka koje su se ocrtavale na
18

nebu iznad vode. Jato zatim nestade i onda se opet pojavi, i on je znao da ovjek nije nikad sam na moru. Sjetio se kako se neki ljudi plae kad, plovei u malom amcu, izgube kopno iz vida a znaju da se nalaze u mjesecu koji obiluje nevremenom. Sad se nalazio u mjesecu orkana, a kad on ne pue, vrijeme je u tom mjesecu najljepe u cijeloj godini. Ako dolazi orkan, ovjek na moru opaa uvijek dan ranije znake na nebu. Oni, na obali, ne mogu ih vidjeti jer ne znaju u to gledati, razmiljao je. Svakako da i obala utjee na razlike u oblicima oblaka, ali, sad se orkan nee dii. Pogleda nagore i vidje bijele kumuluse naslagane u njene grudve sladoleda, a visoko iznad njih na rujanskom nebu bjehu paperjasti tragovi cirusa. - Lagana brisa* - ree on - ljepe vrijeme za mene nego za tebe, ribo. Lijeva mu ruka bijae jo uvijek zgrena, ali se sad poe polako otvarati. Mrzim gr, pomisli on. To je izdaja vlastitog tijela. Poniavajue je u prisutnosti drugih dobiti proljev zbog trovanja hranom ili zbog toga povraati. Ali, gr - uvijek ga je smatrao za calambre** - poniava ovjeka, naroito onda kad je sam. * Sjeveroistoni vjetar koji danju pue s mora na kopno, a nou skopna na more (panjolski). ** Grenje pojedinih miia (panjolski). Da je djeak ovdje, mogao bi je protrljati i povratiti, mislio je. Ipak e se otvoriti. Zatim mu desna ruka osjeti razliku u pritisku konopca, i to prije nego to je opazio promjenu njegovog nagiba u vodi. A kad je konopac povukao k sebi i udario lijevom akom snano i neoekivano o bedro, primijeti kako nagib konopca postaje sve blai. - Penje se - ree on. - Pridrui se, ruko, molim te, hajde, pridrui se. Konopac se dizao lagano i ravnomjerno a zatim se ispred amca nabra povrina oceana i riba se pojavi. Izlazila je beskrajna i voda se slijevala niz njezine bokove. Blistala je na suncu, a njezina glava i lea bili su tamni i crveni, dok su joj se pruge na bokovima prelijevale u otvorenoplavoj boji. Njezin kljun bijae dug kao tap za bejzbol i zaotren kao rapir, tijelo joj izroni svom duinom iz vode, zatim kao ronilac ponovo uroni, i starac vidje kako tone, s repom nalik na veliku kosu, i kako se konopac stade sve vie zatezati. - Dua je pola metra od amca - ree starac. Konopac se kretao brzo ali ravnomjerno i riba nije bila u panici. Starac je pokuavao objema rukama drati konopac ispod njegove krajnje granice zategnutosti. Znao je, ako neprekidnim pritezanjem ne privoli ribu da uspori, ona bi mogla odmotati cijeli konopac i prekinuti ga. To je velika riba i moram je umiriti. Ne smijem nikad dopustiti da postane svjesna svoje snage, ni svih onih mogunosti koje nastaju njezinim trzanjem. Da sam na njezinu mjestu, zapeo bih iz sve snage i povukao - pa kud puklo da puklo. Ali, hvala Bogu, one nisu tako inteligentne kao mi koji ih ubijamo; iako su plemenitije i sposobnije. Starac je vidio mnogo velikih riba. Vidio mnoge teke i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije takve ribetine. Ali, nikad sasvim sam. Sada, sam i daleko od kopna, privezan je za najveu ribu koju je ikada vidio, veu od svih za koje je ikada uo, a lijeva ruka mu je bila jo
19

uvijek zgrena kao panda u orla. Ipak e oivjeti, mislio je starac. Sigurno e oivjeti da pomogne desnoj. Postoje tri stvari u bratskom meusobnom odnosu: riba i moje ruke. Mora se otvoriti. Nedostojno je nje da bude zgrena. Riba je opet plivala sporije i kretala se uobiajenom brzinom. Zato je skoila, razmiljao je starac. Kao da je htjela pokazati koliko je velika. Sad, dodue, znam. Htio bih i ja njoj pokazati kakav sam. Ali, onda bi vidjela i zgrenu ruku. Neka misli da sam vie ovjek nego to sam, a takav u svakako i biti. Htio bih da sam riba, ba ova riba, u takvim okolnostima u kojima je i ona sada, pod uvjetom da mi ostanu volja i pamet. On se nasloni udobno na drvo i izdra strpljivo svoje muke, dok je riba plivala ravnomjerno, a amac se probijao polako kroz tamnu vodu. Kad je puhnuo vjetar s kopna, more se malo uzburka i u podne starca proe gr u lijevoj ruci. - Ribo, loe vijesti za tebe - ree on i podie konopac preko vree koja mu je pokrivala lea. Osjeao se ugodnije, ali je patio, iako to nije priznavao. - Nisam poboan - ree on. - Ali, izgovorit u deset Oenaa i Zdravomarija samo da uhvatim ribu, a ako bude moja, otii u na hodoae do Gospe od Cobre. To je moj zavjet! I on se pone moliti mehaniki. Katkad je bio toliko umoran da se molitve nije mogao sjetiti i onda je rijei izgovarao brzo da bi sauvao automatizam. Zdravomariju je lake izmoliti nego Oena, pomisli on. - Zdravo Marijo milosti puna. Blagoslovljena ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus. Sveta Marijo, Majko Boja, moli za nas grenike sada i u asu smrti nae. Amen. Zatim dodade: - Blaena djevice, moli se za smrt ove ribe. Ma koliko da je divna. Kad je izmolio obje molitve i osjeajui se sad mnogo bolje, ali jo uvijek patei u istoj mjeri, a moda jo i vie, on se nasloni na pramac i uze mehaniki mrdati prstima lijeve ruke. Sunce je sad grijalo, iako je laki povjetarac pirkao. - Bit e bolje da promijenim mamac na ovoj maloj udici kod pramca - ree on. - Ako riba izdri jo jednu no, bit e opet potrebno da jedem, a vode imam jo malo u boci. Ne vjerujem da ovdje mogu uhvatiti to drugo do dupina. Ali, ako ga pojedem svjeeg, nee biti viak. elio bih da se riba poletua spusti noas na amac. Ali, nemam svjetlosti da ih privuem. Riba poletua, ma koliko bila sirova, izvrsna je za jelo, i ovjek nema potrebe da je sijee. Moram sad uvati svaki djeli svoje snage. Isuse, nisam znao da je tako velika. - Ipak u je ubiti - ree on. - U svoj njezinoj veliini i slavi. Iako to nije poteno, mislio je, ali pokazat u joj to sve jedan ovjek moe uiniti i izdrati. - Rekao sam djeaku da sam neobian ovjek. Sad je trenutak kad to treba i dokazati. Tisuu puta je to ve dokazao, pa ipak to jo nije znailo nita. Sad je opet dokazivao. Uvijek je morao ponovo dokazivati, a nikada nije mislio o prolosti kad se nalazio u takvim trenucima. Bilo bi dobro da riba zaspi i onda bih i ja spavao i sanjao lavove. Zato li su mi ti lavovi najsnanija uspomena? - Ne misli o tome, stare - ree sam sebi. - Odmaraj se sad naslonjen na drvo i ne misli ni na to. Ona se napree. A ti radi to manje moe. Podne je sve vie odmicalo a amac se jo uvijek kretao polako i ravnomjerno. Ali s istoka
20

puhnu jai vjetar i starac je plovio tiho lako uznemirenim morem i rana od konopca na leima sada ga je prijatno draila. Jednog trenutka, tijekom popodneva, konopac se opet poeo dizati. Ali, riba nastavi plivati, samo na neto vioj razini. Sunce pade na starevu lijevu ruku i ramena i lea. Bilo mu je jasno da je riba skrenula sa sjevera na istok. Sad, kad je svoju ribu ve jednom vidio, mogao ju je zamisliti s njezinim purpurnim prsnim perajama, irokim kao krilo, i velikim uzdignutim repom, kojim je sjekla tamnu vodu. Koliko li vidi u dubinu, zapita se starac. Njezino oko je ogromno, a konj mnogo sitnijih oiju vidi u pomrini. Nekad sam mogao vidjeti sasvim dobro po mraku. Ne u potpunom mraku. Ali, gotovo kao maka. Sunce i stalno kretanje prstiju povratili su mu potpuno lijevu ruku i on zapone prebacivati sve vie tereta na nju i strese ramenima da bi malo pomjerio u stranu otar pritisak konopca. - Ako se nisi umorila, ribo - ree glasno - mora da si vrlo udna. Osjetio je veliki zamor, a znao je da e se uskoro spustiti no i zato pokua razmiljati o drugim stvarima. Mislio je o velikim ligama, za njega su to bile Gran Ligas, i on je znao da su "Jenkiji" iz New Yorka igrali sad protiv "Tigrova" iz Detroita. Ve je drugi dan kako ne znam rezultate, pomisli on. Ali, moram imati pouzdanja i biti dostojan velikog DiMaggia koji obavlja sve stvari savreno, ak i kad ga boli petna kost. Kakva li je bol petne kosti, upita samog sebe. Un espuela de hueso. Tako neto mi nemamo. Je li isto tako muno kao kad ti borbeni pijetao zarije ostruge u petu? ini mi se da ne bih mogao ni to izdrati, a ni gubitak jednog ili oba oka i nastaviti, poput pijetlova, borbu. ovjek se ne nalazi mnogo iznad ptica i zvijeri. Ipak bih radije bio ivotinja - ovdje, u tami mora. - Sve dok se morski pas ne pojavi - ree glasno. - Ako doe, onda teko i njemu i meni. Vjeruje li da bi veliki DiMaggio ostao, kao ja, tako dugo s ribom, pomisli on. Sigurno da bi ostao, ako ne i due, jer je snaan i mlad. I njegov je otac bio ribar. Pitam se ipak bi li mu bol petne kosti toliko smetao? - Ne znam - ree glasno. - Nikada me nije boljela petna kost. Kad je sunce zalo, sjetio se, da bi ulio sebi vie samopouzdanja, doba provedenog u Casablanci, kad se u jednoj krmi nadmetao s monim crncem iz Cienfuegosa, kojeg su smatrali najjaim u luci. Dvoboj je trajao dan i no, s laktovima iznad kredom povuene crte na stolu, koso ispruenih podlaktica i vrsto stisnutih aka. Obojica su se trudila da primoraju jedan drugog da obore ruku na stol. Mnogi su se kladili i svijet je ulazio i izlazio u sobu osvijetljenu petrolejkom, i on je gledao kako se poslije prvih osam sati suci mijenjaju, svaka etiri sata, da bi otili na spavanje. Pod noktima njegove i crneve ruke pojavi se krv i oni su gledali jedan drugome u oi, ake i laktove, a promatrali su ih oni koji su se kladili i dalje se etajui po sobi, ili sjedei na visokim stolicama uza sam zid. Zidovi su bili od drveta, premazani svijetlopla-vom bojom, a svjetiljke su po njima bacale sjene njih dvojice. Crneva sjena bijae ogromna i lelujala se po zidu kad god bi plamen zatitrao. Izgledi na pobjedu mijenjali su se stalno svu no i crncu su davali da pije rum i pui cigarete. Crnac je poslije ruma pokuavao uiniti strahoviti napor. Jednog trenutka uspio je poljuljati ravnoteu stareve ruke - tada on jo ne bjee starac, ve Santiago El Campeon* - za itava tri palca. Starac je ipak vratio ruku na mrtvu toku. Istog trenutka bi mu jasno da e pobijediti crnca koji je bio zgodan ovjek i atletski razvijen. Kad sutradan oni koji su se kladili
21

zatraie da se borba proglasi nerijeenom, a sudac stade vrtiti glavom, on zape iz sve snage i pone sve vie obarati crnevu ruku nanie dok ova najzad ne lee na drvo. Dvoboj je zapoeo u nedjelju ujutro, a zavrio se u ponedjeljak ujutro. Mnogi su traili da se borba proglasi nerijeenom, jer su trebali otii na dokove da utovaraju vree eera ili do Havanske kompanije za ugljen. Oni su nestrpljivo oekivali krajnji ishod. A on je okonao borbu prije nego to je ijedan otiao na posao. * Prvak, ampion (panjolski). Dugo vremena poslije toga zvali su ga svi ampion, a u proljee odrao se revan. Svijet se nije mnogo kladio i on je pobijedio vrlo lako, jer je jo u prvom susretu slomio samopouzdanje crncu iz Cienfuegosa. Nakon toga borio se jo nekoliko puta i zatim je prestao. Doao je do zakljuka da je mogao pobijediti svakoga ako bi to samo stvarno htio, ali je isto tako uvidio da bi u ribolovu takve borbe smetale njegovoj desnoj ruci. Pokuavao se boriti lijevom. Ali lijeva ruka ga je obmanjivala, nije inila ono to je elio, i zato joj nije vjerovao. Sunce e je sad dobro ispriti, pomisli on. Nee mi se vie zgriti osim ako noas ne zahladi. Da mi je znati to li e se ove noi dogoditi? Jedan zrakoplov preletje mu visoko iznad glave na putu za Miami i on je ugledao kako njegova sjena unese paniku meu jatom riba poletua. - Uz toliko riba poletua mora da je tu sigurno i dupin - ree on, i povue konopac da bi vidio ne bi li se mogao izvui za jo koji metar. Nije bilo mogue i konopac ostade vrst, a kapljice iz njega stadoe vrcati, to je bio znak da tek to nije pukao. amac se okretao polako i on je pratio zrakoplov sve dok ga je mogao vidjeti. Mora da je vrlo neobino u zrakoplovu, pomisli. elio bih vidjeti kako izgleda more s visine? Mora biti da se dobro vidi riba - ako ne leti suvie visoko. Letio bih vrlo nisko, na 200 hvati, i odozgo motrio ribu. Stajao sam jednom na kriu prednjeg jarbola u amcu od kornjaina oklopa i ve s te visine vidio sam sasvim lijepo. Dupin je tada izgledao zeleniji i mogle su se vidjeti njegove pruge i purpurne toke, a moglo se vidjeti i cijelo jato. Zbog ega brze ribe koje ive u tamnim morskim strujama imaju purpurna lea ili, obino, crvene pruge ili mrlje? Dupin izgleda, naravno, zelen jer je ustvari zlatan. Ali, kad se eli nahraniti, propisno gladan, tad se vide purpurne pruge kao i kod sabljarke. Je li to dolazi od ljutine ili vee brzine? Upravo dok su, prije no to se smrklo, prolazili kraj velikog otoka od sargake trave, koji se ljuljao na lako uzburkanom moru kao da je ocean obljubljivao nekog ispod utog pokrivaa, u njegovu manju udicu zagrize dupin. Vidio ga je tek kad je skoio u zrak sasvim zlatan pod posljednjim zracima sunca, izvijajui se i koprcajui se divlje u zraku. Skakao je akrobatski, gonjen strahom, a starac se vrati krmi i unu drei deblji konopac desnom rukom i akom i lijevom poe vui dupina i svaki put na izvueni dio stao bi svojom bosom lijevom nogom. Kad se riba nae na krmi, praakajui se oajniki, starac se sagne i podie tamnozelenu ribu s crvenim mrljama. Njezina usta su grevitim pokretima pokuavala osloboditi se udice i ona tresnu o dno amca svojim dugim trupom, repom i glavom. Zatim je on udari maljem po glavi i ona se strese i umiri. Starac otkai udicu, namjesti novi mamac i baci je u more. Potom se dovukao do pramca.
22

Opra lijevu ruku i obrisa je o hlae. Zatim premjesti konopac s desne ruke na lijevu i opra desnu aku, dok je istodobno gledao kako sunce tone u ocean. A iz vida nije isputao ni nagib debelog konopca. - Nije ga uope izmijenila - ree on. Ali, ispitujui pritisak vode o svoju ruku, utvrdio je da se kretao primjetno sporije. - Stavit u oba vesla ispred pramca i to e jo vie usporiti hod u noi - ree on. - Dobra je nou, a i ja sam isto tako dobar. Bit e bolje da dupina rasporim malo kasnije da bi krv ostala u mesu. Mogu to uiniti kasnije, a u isti mah u namjestiti i vesla tako da pojaaju otpor amca. Bolje je da ribu ostavim sad na miru i da je mnogo ne uznemiravam dok se ne smrkne. Zalazak sunca je muan trenutak za ribu. On osui ruku na zraku, pa zatim zgrabi konopac i oslobodi se njega koliko god je mogao te ga nasloni na drvo kako bi isti toliki, ako ne jo i vei, teret prebacio na amac. Sad se uim kako treba raditi. Barem ovaj posao. Zatim se, takoer, prisjeti da riba, otkako je zagrizla udicu, nije nita jela i da je ogromna i da joj je potrebno mnogo hrane. Ja sam pojeo cijelu tunu. Sutra u pojesti dupina. On ga nazva dorado*. Moda u morati pojesti neto od njega kad ga budem oistio. Jest e se tee nego tuna. Ali, uostalom, nita nije lako. * Pozlaen, zlatan (panjolski). - Kako si, ribo? - upita glasno! - Ja sam sad dobro i moja lijeva ruka je dobro a imam hrane za cijeli dan i no. Vuci amac, ribo. Zapravo, nije se osjeao najbolje, jer bol od konopca, zategnutog preko njegovih lea, koja gotovo prestade biti bol, pree u potmulo osjeanje koje ga onespokoji. Ali dogodile su mi se i gore stvari, pomisli on. Ruka mi je samo malo povrijeena a druga se oslobodila gra. Noge su mi u redu. Dakle, u pogledu izdrljivosti, nadmoniji sam od nje. Sumrak rano pade, jer se, uope, po zalasku sunca, rano smrkava u rujnu. On se nasloni na drvo i predade se odmoru koliko je mogao. Pojavie se prve zvijezde. Nije im znao imena, ali ih je vidio i bio uvjeren da e se na kraju pojaviti sve i da e nad njim bdjeti sve njegove daleke prijateljice. - Riba je takoer moj prijatelj - ree glasno. - Takvu ribu nisam nikada vidio niti uo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago mi je to ne moramo ubijati zvijezde. Zamisli, kad bismo svakog dana morali ubijati mjesec. Mjesec bjei. A zamisli to bi bilo kad bismo svakodnevno morali ubijati sunce? Ipak smo roeni pod sretnom zvijezdom, pomisli on. Tada mu bi ao velike ribe koja nema to jesti, no odlunost da je ubije, ni za asak ne popusti usprkos tome to ju je alio. Koliko e ona ljudi nahraniti. Pa, ipak, jesu li svi oni dostojni da je pojedu? Ne, svakako da nisu. Nema nijednog dostojnog da je pojede, kad ovjek pomisli na njezino ponaanje i dostojanstvo. Te mi stvari nisu jasne, ree u sebi. Dobro je, ipak, to se ne moramo truditi da ubijamo sunce, ili mjesec, ili zvijezde. Dosta je ve i to to ivimo na moru i ubijamo svoju brau. A sad, pomisli on, vrijeme je da porazmislim kako da je zaustavim. To se moe izvrgnuti i na zlo i na dobro. Moglo bi se dogoditi da odvijem isuvie konopca, i pri tom da vesla jo koe i
23

sasvim uspore kretanje amca, pa da tako izgubim moju ribu im pone trzati. Njezino sporo vuenje amca produuje u isti mah nae patnje, ali me ini sigurnim, jer ona moe jurnuti takvom brzinom koju jo nijedanput nije razvila. to se god dogodilo, moram rasporiti dupina da se ne bi pokvario i uzeti koji zalogaj kako bih se okrijepio. Odmarat u se jo jedan sat i ispitivati njezinu snagu i postojanost prije nego to ponem posao i donesem odluku. U meuvremenu, vidjet u to radi, ima li kakvih promjena. Vesla dobar je to trik - ali dolo je vrijeme koje ne trpi rizik. Jo uvijek je to velika riba, a svojim oima sam vidio udicu u kutu njezinih eljusti, vrsto zatvorenih. Udica nije tako strana. Ali, glad je ono to joj nanosi bol i protiv ega se ne moe boriti. Odmori se sada, stare, pusti je nek radi to joj je volja sve dok ti se ne ukae prilika da doe na red. Uinilo mu se da se odmarao puna dva sata. Mjesec se kasno ukazivao i nije znao koliko je sati. Ba se i nije ljudski odmorio. Na leima je osjeao jo uvijek pritisak koji je prouzroila riba i zato se rukom osloni na ivicu, elei na amac prenijeti to vie tereta. Kako bi bilo da jednostavno zategnem konopac, pomisli on. Ali, ona bi ga mogla prekinuti i najmanjim trzajem. Moram ublaiti pritisak konopca na tijelo i biti u svako doba spreman da ga poputam objema rukama. - Pa ti jo nisi spavao, stare - ree glasno. - Ima ve pola dana i jedna cijela no a, evo, sad i drugi dan kako ne spava. Mora nekako smisliti, da malo odrijema u sluaju da zapliva mirno i ravnomjerno. Ako ne odspava, moe ti se pomutiti u glavi. Glava mi je dovoljno bistra, pomisli on. Suvie bistra. Bistar sam isto toliko koliko i zvijezde, moje sestre. Ipak moram spavati. One spavaju, i mjesec i sunce isto tako spavaju, i ocean katkad spava - kad nema struja i kad je savreno mirno. Ne zaboravi spavati, mislio je. Sasvim prosto zaspi, a to se tie konopca, rijei to pitanje na neki prost ali siguran nain. A sad, natrag, i oisti dupina. Suvie je opasno sluiti se veslima kao konicom ako se mora odspavati. - Moda u izdrati bez spavanja - ree sam sebi. - Ali to je suvie opasno. On se pone primicati krmi na rukama i koljenima pazei budno da ne uznemiri ribu. Moda je u polusnu, pomisli on. Ali ja neu da se ona odmara. Mora tegliti dok ne umre. Kad je doao do krme, on se okrenu tako da mu cijeli teret ueta pade na lijevu ruku a desnom izvue no iz korica. Zvijezde bijahu sjajne i on vidje jasno dupina, zabode mu otricu noa u glavu i svue ga pod krmu. Zatim jednom nogom stade na ribu i hitro je raspori od trbuha pa do pod samo grlo. Onda ostavi no i desnom joj rukom izvadi utrobu, oisti je i iupa krge. Osjeti teinu njezina eluca i otvori ga. Dvije ribe poletue bile su u njezinoj utrobi. Bile su svjee, on ih stavi na stranu i izbaci drob preko krme. Potonue, ostavljajui za sobom fosforescentni trag u vodi. Dupin bijae hladan i nekako gubavo bijel pri svjetlosti zvijezda i starac oguli jednu njegovu polovicu dok mu je desnom nogom stajao na glavi. Zatim ga okrete i zguli drugu polovicu i onda isijee obje strane, od glave do repa. On baci kostur preko ograde i pogleda za njim ne bi li spazio virove u vodi. Vidio je samo njegovo svjetlucanje dok je tonuo. Zatim se okrete i stavi obje ribe poletue pored ribljih fileta i dok je uvlaio no u korice, vrati se polako pramcu. Lea su mu bila povijena pod teretom konopca koji je vodoravno leao preko njih, a ribu je drao u desnoj ruci. Kad se vratio na pramac, stavi oba riblja fileta na drvo, a poletue pored njih. Poslije toga
24

prebaci konopac s jedne strane lea na drugu i drao ga je opet lijevom rukom, koja je mirovala na ogradi. Sagne se u stranu i opere poletue u vodi, mjerei pri tom brzinu vode rukom. Ruka mu je bila fosforescentna od guljenja ribe i on je gledao kako je voda zapljuskuje. Otpor vode je popustio i kad je protrljao ruku o dasku amca, fosforescentne kapljice prsnue i padoe polako u vodu. - Umorna je ili se odmara - ree starac. - A sad da malo probam svog dupina, pa da se i ja odmorim i malo odspavam. Pod zvijezdama i u noi, hladnijoj no prethodnoj, on pojede pola fileta od dupina i jednu poletuu, oienu, odsjeene glave. - Kako je izvrstan kuhan dupin - ree on - a kako je neukusan sirov. Neu vie nikad poi amcem bez soli ili limuna. Da sam bio pametan, sipao bih cijelog dana vodu po pramcu i ona bi isparila, pa bih dobio sol. Ali dupina sam ulovio gotovo u sam sumrak. Ipak je to pogreka. Sreom, dobro sam ga savakao i nije mi muka. Nebo se na istoku ogrnulo oblacima, i zvijezde, koje je poznavao, gasile su se jedna za drugom. inilo mu se da je upadao u velik kanjon od oblaka. Vjetar prestade pirkati. - Za tri ili etiri dana promijenit e se vrijeme - ree on. - Ali ne ni noas ni sutra. A sad na spavanje, stare, dok je riba mirna i sigurna. Drao je konopac vrsto stisnut u desnoj ruci, zatim je pod desnu ruku podmetnuo bedro i tada se svom teinom odupro o drvo pramca. Kad se tako namjestio, spusti konopac neto nie preko lea, pridravajui ga lijevom rukom. Desna mi ruka moe izdrati sve dok se tako opire, mislio je. Ako se opusti u snu, lijeva e me probuditi, jer e se tad konopac podignuti. To je naporno za desnu ruku. Ali, ona je naviknuta na tekoe. Ako odspavam dvadeset minuta ili pola sata, dosta je. On se nagne, suprotstavi cijelo svoje tijelo konopcu i premjesti svu svoju teinu na desnu ruku i onda zaspa. Nije sanjao lavove ve veliko jato dupina koje se razastrlo po povrini od osam do deset milja; bilo je doba njihova parenja, i dupini su skakali visoko u zrak i padali u onaj kovitlac to se stvarao na mjestu gdje su iskakali. Zatim je sanjao da lei u svom krevetu, i da sjeverac pue, da mu je vrlo hladno, a njegova desna ruka utrnula, jer mu je glava poivala na njoj umjesto na jastuku. Nakon toga je sanjao o dugakoj utoj obali i vidje kako se prvi lav, u rani sumrak, spusti do nje i kako za njim dooe drugi lavovi, i on ostade brade naslonjene o ogradu amca koji se tu usidrio, dok je za to vrijeme puhao veernji povjetarac s mora, a on iekivao da vidi nove lavove, i bio je sretan. Mjesec je ve dugo lebdio na nebu, ali on je spavao i riba je ravnomjerno vukla, a amac se kretao prema tunelu od oblaka. On se probudi kad ga desna aka udari po licu, a ue mu zapara desnu ruku. Lijevu ruku nije osjeao, ali povue to je jae mogao desnom i zbaci konopac. Najzad mu lijeva ruka nae konopac i on se odupre o njega, a konopac mu je sada parao lea i lijevu ruku, koja je sad preuzela cijeli teret i jako ga boljela. Pogleda u klupka koja su se glatko odmotavala. Ba tada riba skoi i zapjenua ocean i onda teko pade. Zatim ponovo skoi nekoliko puta i amac je plovio brzo, premda se konopac jo uvijek odvijao, a starac ga zatezao tako da je mislio da e se
25

prekinuti. Bio je pritijenjen o sam pramac a lice mu zabodeno u iskomadano meso dupina i on se nije mogao mrdnuti. To smo i oekivali, pomisli on. Sad naprijed. Naplati joj se za konopac, pomisli. Naplati joj se. Nije mogao vidjeti kako riba skae, ve je samo uo kako se ocean lomi i kako tupo pljuska kad je riba padala. Zbog brzine kojom se odvijao, konopac mu je gadno sjekao ruke, ali on je znao da se to mora dogoditi, te pokua konopac prebaciti na uljevite dijelove, pazei da ne povrijedi dlan i prste. Da je tu deko, on bi kvasio konopac, pomisli. Da, da je tu deko. Da je tu deko. Konopac se odvijao, ali sad se poe odmotavati sporije i on je primoravao ribu da se bori za svaki centimetar. Oslobodio je glavu od uklijetenosti meu daskom i komadima ribe koju je njegov obraz zgnjeio. Zatim kleknu, a onda se uspravi na noge. Konopac se i dalje odvijao, ali sve sporije. On dotetura do mjesta gdje je osjetio pod nogom klupko konopca, koje nije bio vidio. Imao ga je jo mnogo i riba je morala sad odmotati cijelo novo klupko. Da, razmiljao je on. Skoila je vie no dvanaest puta i napunila je mjehurove na leima zrakom i sad ne moe potraiti smrt u dubinama iz kojih je ja ne bih mogao izvui. Uskoro e poeti kruiti i onda moram na posao. to li ju je tako iznenada uplailo? Je li od gladi tako oajna ili ju je neto uplailo u noi? Moda je iznenada osjetila strah. Ali, ona je bila tako mirna, snana riba i izgledala je tako neustraiva i sigurna u sebe. udnovato. - Bolje e biti da ti sam bude neustraiv i siguran u sebe, stare - ree on. - Dri je, dodue, ali ne moe je povui k sebi ni za centimetar. Uskoro e ipak poeti kruiti. Sad je starac drao konopac lijevom rukom i ramenima pa se sagne te zagrabi desnom rukom vodu da bi sprao ostatke dupinovog mesa s lica. Plaio se da mu ne pozlije, jer bi tada povraao i izgubio snagu. Kad je umio i oprao lice, desnu ruku zadra i dalje u slanoj vodi promatrajui istodobno i prvu svjetlost koja je najavljivala jutro. Kree se sporo prema istoku, pomisli on. To znai da je umorna i da pliva niz struju. Uskoro e praviti krugove i onda tek poinje pravi posao. Poto je zakljuio da mu je desna ruka bila dovoljno u vodi, on je izvadi i pogleda u nju. - Nije loe - ree on. - A bol za ovjeka ne znai nita. On paljivo savi konopac da ne bi zakaio svjee ozljede i premjesti ga tako da je mogao s druge strane amca staviti lijevu ruku u vodu. - Kad se radilo o kakvoj sitnici, nisi bila tako loa - ree on svojoj lijevoj ruci. - Ali ipak je bilo trenutaka kad si otkazala poslunost. Zato nisam roen s dvije dobre ruke? Moda je pogreka to je nisam izvjebao kako treba. Ali, sam Bog zna da je imala dovoljno mogunosti da se popravi. Nije bila tako loa noas - svega ju je jedanput uhvatio gr. Ako se opet zgri, neka je onda konopac odsijee. Tog trenutka, dok je on o ovome razmiljao, osjeao je da mu se muti svijest. Zato mu se uini da bi trebao pojesti jo malo dupinova mesa. - Ali, ne mogu - ree samom sebi. - Bolje je biti pri istoj svijesti nego malaksati od povraanja. Jedem li sad, znam da neu izdrati, jer mi je lice bilo zabodeno u meso. Suvie je kasno sad da s pomou hrane ostanem pri snazi. Ti si lud - ree samom sebi. - Pojedi drugu
26

poletuu. Bila je tu, zgotovljena i oiena, i on je zgrabi lijevom rukom i poe paljivo glockati koice i pojede je svu osim repa. Hranljivija je nego i jedna riba, pomisli on. Barem u onim sastojcima koji su mi i potrebni. Uinio sam sve to sam mogao. Neka pone kruiti i neka zapone borba. Sunce se raalo trei put otkako se otisnuo na more i riba je poela kruiti. Po nagibu konopca nije mogao primijetiti da riba krui. Bilo je prerano za to. Osjetio je samo da je pritisak konopca neto popustio i on ga pone polako vui desnom rukom. Konopac je bio krajnje zategnut kao i uvijek, ali ba kad ga je htio prekinuti, pone izlaziti iz vode. On izvue glavu i ramena ispod konopca i stade ga izvlaiti polako i sigurno. Radio je objema rukama pokuavajui vui i tijelom i nogama to je vie mogao. Njegove stare noge i ramena okretali su se u ritmu izvlaenja. - Pravi vrlo velik krug - ree. - Ali krui. Tad se konopac zatee, a i on ga je zatezao sve dok s njega kapljice nisu poele prskati na suncu. Zatim konopac pone padati i starac kleknu i preko volje ga pusti da nestane u tamnoj vodi. - Sad se u kruenju najvie udaljila - ree. Moram drati to vre, pomisli. Od naprezanja, smanjivat e krug. Moda u je vidjeti kroz jedan sat. Najprije je moram svladati a potom ubiti. Ali riba je nastavila kruiti polako i starac je dva sata kasnije bio mokar od znoja i mrtav umoran. Ali, sad su krugovi bili mnogo krai i po nagibu konopca mogao je zakljuiti da se riba neprekidno dizala plivajui. Ve se itav sat smrkavalo starcu pred oima, a znoj mu je pekao oi i opeklinu iznad oiju na elu. Nije se plaio svjetlaca koji su mu igrali pred oima. To je bilo razumljivo zbog napornog izvlaenja konopca. Ali dvaput je osjetio vrtoglavicu i nesvjesticu - a to ga je zabrinjavalo. - Ne smijem malaksati i umrijeti zbog ovakve ribe - ree. - Sad kad mi se tako lijepo pribliava, neka mi Bog pomogne da izdrim. Izmolit u stotinu Oenaa i stotinu Zdravomarija. Ali ne mogu sad. Recimo da sam se pomolio, pomisli. Naglas u se moliti poslije. Ba tada osjeti iznenadno trzanje konopca, koji je drao objema rukama. Bilo je otro i teko. To ona udara o icu na konopcu svojim kopljastim kljunom, pomisli. To je neminovno, morala je to uiniti. To e je moda natjerati da skoi, a ja bih vie volio da sad nastavi kruiti. Skokovi su joj potrebni da bi uzela zraka. Ali svaki skok moe joj proiriti ranu i onda bi se mogla osloboditi udice. - Ne skai, ribo - ree. - Ne skai. Riba je udarila o icu jo nekoliko puta, i kad god je zatresla glavom, starac je pomalo poputao konopac. Ne smije joj se poveati bol, pomisli. Nije vano to mene boli. Ovu bol mogu podnijeti. Ali ona bi mogla pobjesnjeti od njezinog. Poslije kratkog vremena riba prestade udarati o icu i opet poe kruiti polako. Sad je starac neprestano izvlaio konopac. Ali nesvjestica ga obuze ponovo. On zagrabi malo morske
27

vode lijevom rukom i sasu je sebi na glavu. Zatim sasu jo malo i protrlja potiljak. - Ne hvata me gr - ree. - Opet e se uskoro pojaviti, ali ja u izdrati. Mora izdrati. Nemoj to ni spominjati. On kleknu, oduprijevi se o pramac, i za trenutak prebaci opet konopac preko lea. Ja u se sad odmarati, a ona neka krui, pa kad se primakne, ustat u i nastavit u izvlaiti konopac, odlui on. Bilo je to pravo iskuenje odmarati se na pramcu i pustiti ribu da sama krui, ne izvlaei konopac ni za milimetar. Ali, kad je poputanje napetosti pokazalo da se riba okrenula prema amcu, starac skoi na noge i poe se okretati i njihati, izvlaei oputeni konopac. Umorniji sam nego to sam ikad bio, pomisli on. A, eto i pasat se podie. Ali, sve e biti u redu kad je vidim u amcu. To mi je strano potrebno. - Odmarat u se dok se ona bude udaljavala u iduem krugu - ree. - Osjeam se mnogo bolje. Jo dva-tri kruga i moja je. eir je zabacio na potiljak, i spusti se na pramac, osjeajui kako se konopac zatee, dok se riba kruei udaljavala. Bori se sad, ribo, pomisli. Ja u te izvui kad se bude okretala. More se osjetno uzburkalo. Ali, to je bio povjetarac, bezopasan i koristan, starcu prijeko potreban da bi se vratio kui. - Upravit u amac jednostavno prema jugozapadu - ree. - ovjek nikad nije izgubljen na moru, a i moj otok je velik. Ribu je ugledao kad je zapoela trei krug. Vidio ju je najprije kao tamnu sjenu, kojoj je trebalo toliko dugo vremena da proe ispod amca da prosto nije mogao vjerovati svojim oima. - Ne - ree. - Tako ogromna ipak ne moe biti. Ali, ona je bila tako velika i kad je opisala potpun krug, nae se svega tridesetak metara udaljena od njega i ovjek vidje njezin rep kako viri iz vode. Bio je vei od otrice najvee kose i jasno svijetloljubiast iznad tamnoplave vode. On pljusnu opet po moru, i dok je riba plivala tik ispod povrine, starac je mogao vidjeti njezin ogromni trup i grimizne linije koje su ga obmotavale. Njezino leno peraje bilo je oboreno, a velika prsna peraja iroko rairena. Dok je kruila, starac je mogao vidjeti njezino oko i dvije sive remore* koje su plivale oko nje. Katkad su se kaile o nju. Katkad su hitro odlijetale. Katkad su bezbrino plivale u njezinoj sjeni. Svaka je bila tridesetak centimetara dugaka i kad su brzo plivale, izvijale su kao jegulje svojim tijelima. * Morska riba koja se pripija uz morske pse i druge velike oceanske ribe. Starac se sad znojio ne samo zbog sunca nego i zbog neeg drugog. Svaki put kad bi se riba mirno i polako okrenula, on je vukao sebi konopac i bio je siguran da e je poslije jo dva okreta moi probosti harpunom. Moram je privui sasvim blizu, mislio je. Ne smijem je gaati u glavu. Moram je pogoditi u srce. - Budi miran i jak, stare - ree.
28

U sljedeem krugu ribina lea su bila nad vodom, ali je ona bila predaleko od amca. I u iduem krugu bila je jo suvie daleko, ali joj je trup izlazio neto vie iz vode i starac je bio siguran da e je privui kad privue i konopac. Sad je riba tiha i lijepa prilazila kruei, pokreui samo svoju repinu. Starac je vukao to je jae mogao, da bi je primakao blie. Za trenutak riba se okrenula njemu. Ispravila se zatim i zapoela drugi krug. - Uznemirio sam je - ree starac. - Prerano sam je uznemirio. Sad je opet osjetio vrtoglavicu, ali se naprezao svom snagom da nadjaa veliku ribu. Uznemirio sam je, mislio je. Moda u je ovog puta moi svladati. Vucite, ruke, mislio je. Drite se, noge! Istraj, glavo moja! Istraj za mene! Nikada me nisi izdala. Ovog puta u je izvui. Ali kad se napregnuo iz sve snage i vukao to je jae mogao, znatno ranije no to se pribliila amcu, riba nadvue, a zatim se ispravi i otpliva. - Ribo - ree starac. - Ribo, ti e u svakom sluaju umrijeti. Mora li i mene ubiti? Time nita nije uinjeno, pomisli. Usta su mu bila previe suha da bi mogao govoriti, ali sad nije mogao dohvatiti vodu. Ovaj put je moram privui amcu, pomisli. Ne mogu izdrati jo nekoliko krugova. - Jesi - ree samom sebi. - Dobar si ti. U iduem krugu gotovo ju je svladao. Ali se riba opet ispravi i polako otpliva. Ubit e me, ribo, pomislio je starac. Ali ima i prava na to. Nikad nisam vidio vee, ljepe, mirnije i plemenitije stvorenje od tebe, brate. Doi i ubij me. Svejedno mi je tko e koga ubiti. Sad ti se sve zbrkalo u glavi, pomisli. Mora biti priseban i spretan kao muko. Ili kao riba, pomisli. - Razbistri se, glavo - ree jedva ujno. - Razbistri se. Jo dvaput ga je hvatala vrtoglavica prilikom okretanja. Ne razumijem, mislio je starac. Svaki put je bio na rubu svijesti. Ne shvaam. Ali u pokuati jo jedanput. Pokuao je jo jednom i osjetio da se onesvjeuje u trenutku kad je uspio zaokrenuti ribu. Riba se ispravi i opet polako otpliva, maui repom u zraku. Opet u pokuati, obea starac, iako su mu sad ruke bile mlitave, a vid ga je sluio samo s vremena na vrijeme. Opet je pokuao i opet se ponovilo isto. Eto, pomisli i osjeti da malaksava jo prije no to je zapoeo, pokuat u jo jedanput. Svu svoju panju, sve ono to mu je jo ostalo od snage i davno izgubljenog ponosa, suprotstavi sad agoniji ribe, i riba mu prie i zapliva lagano, gotovo dodirujui kljunom daske amca, i poe prolaziti kraj njega, dugaka, visoka, iroka, srebrnasta s purpurnim prugama, i beskrajna u vodi. Starac ispusti konopac, stade na njega nogom i podie harpun to je vie mogao, zabode ga svom svojom snagom koju je u tom trenutku dobio jo jednom u bok ribe, ba tamo iza velikog prsnog peraja, koje se dizalo visoko u zrak do visine ovjejih prsa. On osjeti kako eljezo ulazi i nagne se nad njega i zabi ga jo dublje, a onda se navali na njega itavom teinom svog tijela. Tad se riba pojavi iva, iako je smrt bila u njoj, i die se visoko iz vode pokazujui svu svoju ogromnu duinu i irinu, svu svoju snagu i ljepotu. Izgledalo je kao da visi u zraku iznad starca u amcu. A onda pade pljusnuvi u more i preli vodom starca i sav amac. Starac osjeti nesvjesticu i muku i gotovo obnevidje. Ali ipak je oistio ue harpuna i pustio
29

ga polako kroz ranjave ake i kad je opet progledao, vidio je da riba lei na leima, pokazujui svoj srebrnasti trbuh. Drak harpuna je strio ukoso iz ribina tijela, a more je pocrvenjelo od krvi iz njezina srca. Krv je najprije bila tamna kao ponor u plavoj vodi, dubljoj od jedne milje. A onda se rairi kao oblak. Riba je bila srebrnasta i mirna i ljuljala se na valovima. Starac je paljivo gledao u prolaznu viziju pred sobom. Onda dva puta omota ue harpuna oko preke na amcu i spusti glavu u ruke. - Razbistri se, glavo - ree oslanjajui se na drvo amca. - Ja sam umoran starac. Ali sam ubio ribu koja je moja sestra i sad moram obaviti robovski posao. Moram pripremiti petlje i uad da bi je privezao uz amac, pomisli on. ak da smo i dvojica pa da je utovarimo na amac, amac ipak ne bi izdrao pod njom. Moram sve pripremiti, pa da je privuem, dobro sveem, ispravim jarbol i razvijem jedra za povratak. Pone vui ribu k sebi u namjeri da je privee uz amac po cijeloj duini i da joj provue konopac kroz krge i usta, a glavu joj priljubi uz pramac. Hou da je gledam, mislio je, i da je dodirujem i da osjeam njezinu prisutnost. Ona je moje blago. To ipak nije razlog to elim osjeati da je tu. ini mi se da sam osjetio njezino srce kad sam drugi put potegnuo harpunom. Dovui je i privrstiti i nabaciti jednu omu oko njezina repa, a drugu oko sredine trupa da bi je vrsto privezao za amac. - Na posao, stare - ree on. Otpio je samo malo vode. - Jo treba dobro raditi poslije ove borbe. On pogleda u nebo a zatim u ribu. Gledao je paljivo u sunce. Podne nije mnogo odmaklo a pasat se die. Konopci me se sad ne tiu mnogo. Djeak i ja namotat emo ih kad se vratim kui. - Doi, ribo - ree on. Ali riba ne doe. Umjesto toga leala je ljuljajui se na moru i starac privue amac. Kad joj se pribliio i njezina se glava nalazila uz sam pramac, jo jednom ga silno iznenadi njezina veliina. On odveza zatim konopac od harpuna s kuke, provue ga kroz riblju krgu, namota joj ga jedanput oko kljuna i onda provue konopac kroz drugu krgu, omota ga jo jedanput oko kljuna i veza ga dvostrukim vorom o kuku. Zatim odsijee konopac i vrati se na zadnji dio amca da privee rep. Prvobitna grimizna i srebrna boja ribe postala je sada srebrnasta, a pruge su joj bile iste blijedoljubiaste boje kao i rep. Bile su ire od ovjeje ake rairenih prstiju, a oi ribe izgledale su ukoene kao ogledalo periskopa ili kao svetac u procesiji. - Bio je samo jedan nain da je ubijem - ree starac. Osjeao se bolje poslije gutljaja vode a glava mu je bila bistrija. Teka je preko sedamsto pedeset kila, takva kakva je, pomisli on. Moda jo i tea. to misli ako ista mjera iznosi dvije treine njezine teine, i to po ezdeset centa za kilu? - Ne mogu bez olovke - ree on. U glavi mi nije sve u redu. Ali, ini mi se da bi danas veliki DiMaggio bio ponosan na mene. Nije me boljela petna kost. Zato me ruke i lea propisno bole. Htio bih znati kako boli petna kost, pomisli on. Moda nas i boli a da mi to i ne znamo? On privrsti ribu uz pramac i krmu i pored srednjeg sjedita. Bila je tako velika da je amac pored nje izgledao mali. Odreza komad konopca i priveza gornju eljust ribe za krgu da joj se usta ne bi otvarala i da bi plovila to lake. Zatim namjesti jarbol na motku, zapravo njegovu kuku, i zategnu tapove, a zakrpano jedro se napne, amac poe i on je, poluleei na krmi,
30

upravljao prema jugozapadu. Kompas mu nije bio potreban da odredi gdje se nalazi jugozapad. Trebao je samo osjetiti pasat kao i vidjeti gdje jedro vue. Bit e bolje da izbacim kakvu malu udicu i pokuam uhvatiti neto za jelo i pie. Ali, udicu nije mogao nai, a srdele su se pokvarile. Zato on izvadi kukom malo utog morskog korova i tresao ga je sve dotle, dok sitni raii, koji su se nalazili unutra, ne padoe na dno amca. Bilo ih je desetak i oni su skakali i vrtjeli se kao pjeane buhe. Starac im otkide glave palcem i kaiprstom i pojede ih, ispljuva njihove ljuske i repove. Bili su vrlo tanki ali znao je da su vrlo hranljivi i ukusni. U boci je imao vode jo samo za dva gutljaja, i on popi pola od toga nakon to je pojeo raie. amac je dobro jedrio s obzirom na sve tekoe i on je upravljao njime, ruicama pod mikom. Gledao je u ribu i bilo je potrebno da vidi samo svoje ruke i dodirne leima drvo, da bi mu bilo jasno da se to sve zaista dogodilo i da to sve nije bio san. U jednom asu, kad se pri kraju osjeao vrlo muno, uinilo mu se da je sve samo san. I kad je ugledao kako riba izlazi iz vode i kako, prije nego to je pala, visi nepomino u zraku, bio je siguran da je sve to neobino i nije mogao vjerovati. Onda mu vid nije bio najbolji, dok sad vidi isto tako dobro kao i ranije. Sad je znao da se tu nalazila riba i da njegove ruke i lea nisu samo san. Ruke e brzo zarasti, mislio je. Dobro su krvarile, a slana voda e ih izlijeiti. Slana voda ovog zaljeva je najbolje sredstvo za lijeenje. Najvanije je da mi se ne pomuti u glavi. Ruke su uinile svoje i mi dobro jedrimo. Usta zatvorenih, i uspravnog repa plovimo kao braa. Tada mu se u glavi lako zamuti i on pomisli - vue li ona mene ili ja nju. Da je ja vuem, ne bi bilo nita neobino. Ni da se riba nalazi u amcu, liena svoga dostojanstva, ne bi ni to bilo nita neobino. Ali, oni su plovili zajedno, vezani jedno uz drugo i starac je mislio - neka me vue ako hoe. Bolji sam od nje samo zbog svoga lukavstva a prema meni ona nema zle namjere. Plovili su dobro i starac umoi ruku u slanu vodu nastojei ostati priseban. Bilo je oblaka kumulusa i cirusa iznad njih i starac je znao da e povjetarac pirkati cijele noi. Gledao je neprekidno u ribu da bi bio siguran da je sve to java. Bilo je to jedan sat prije nego to ga je napao prvi morski pas. Morski pas se nije pojavio iznebuha. Digao se iz dubine kad je tamni oblak krvi potonuo i rairio se po moru dubokom jednu milju. Isplivao je tako brzo i tako odluno da je razbio povrinu plave vode i naao se na suncu. Onda se spustio u more i omirisao krv i poeo plivati u pravcu amca i ribe. Katkad bi izgubio trag. Ali bi ga opet nanjuio ili samo naslutio i onda je plivao brzo i bez oklijevanja pravcem kojim ga je trag vodio. Bio je to vrlo veliki mako, morski pas, graen da pliva tako brzo kao najbra riba u moru, i sve na njemu je bilo divno osim eljusti. Lea su mu bila plava kao i lea ribe sabljarke, trbuh srebrnast, a koa glatka i lijepa. U svemu je bio graen kao i riba sabljarka, osim ogromnih eljusti, koje su bile vrsto stegnute dok je brzo plivao ispod same povrine, a visoko nepokretno leno peraje mu je paralo vodu kao no. Iza zatvorenih duplih usana njegovih eljusti, svih osam redova bijelih zuba bili su savijeni unutra. Nisu imali oblik piramide kao u veine morskih pasa, sliili su na ljudske prste, zgreni poput panda. Bili su dugaki gotovo kao starevi prsti i s obje strane otri kao britva. Bila je to rriba stvorena da se hrani svim morskim ribama, ak i onim brzim, jakim i tako dobro naoruanim da im nijedan drugi neprijatelj ne bi mogao nauditi. Morski pas je sad brzao, osjeajui jai miris, a njegovo
31

plavo leno peraje paralo je vodu. Kad ga je starac ugledao kako se pribliava, znao je da je to morski pas koji ne zna za strah i koji ini tono ono to hoe. On spremi harpun i privrsti ue, gledajui kako se morski pas pribliava. Ue je bilo kratko, jer je nedostajao komad koji je odsjekao da bi njime vezao ribu. U starevoj glavi bilo je sad sve bistro, osjeao se odluan, ali s malo nade na uspjeh. Bilo je suvie lijepo da bi moglo trajati, pomisli: Bacio je pogled na veliku ribu istodobno promatrajui kako se morski pas pribliava. Moda je sve samo san, pomislio je. Ne mogu ga sprijeiti da me napadne, ali u ga moda ipak svladati. Dentuso*, pomisli, proklet da si! * Zubati (panjolski) Morski pas brzo prie zadnjem dijelu amca i kad napade ribu, starac mu vidje razjapljene eljusti i udne oi i u kako mu kljocnue zubi kad ih zabode u meso ba iznad repa. Glava morskog psa bila je iznad vode, a i lea su se pojavljivala i starac je uo kako upa kou i meso velike ribe ba kad mu zabi harpun u glavu, u toku gdje se presijeca crta izmeu njegovih oiju s crtom koja mu ide pravo do nosa. Takvih crta nije ni bilo. Bila je samo teka, iljata plava glava i velike oi i kljocave, nasrtljive, strano prodrljive eljusti. Ali, bilo je to mjesto gdje se nalazi mozak, i starac je tu pogodio. Pogodio je svojim mlitavim, iskrvavljenim rukama zabadajui harpun svom svojom snagom. Pogodio je bez ikakve nade, ali odluno i s mrnjom. Morski pas se prevrne, a starac vidje da su mu oi beivotne, i onda se prevrne jo jedanput, zapleui se o dvije zamke konopca. Starac je znao da je morski pas bio gotov, no ovaj to nije htio priznati. Zatim, onako na leima, ibajui repom i kljocajui eljustima, morski pas zapara vodom kao jurini amac. Voda je poblijedjela na mjestu gdje bi mu rep udario, a tri etvrtine njegovog tijela bilo je potpuno izvan vode kad se ue zatee, zadrhti, a onda prekine. Morski pas je leao jedan as mirno na povrini i starac ga je gledao. Zatim je polako potonuo. - Otkinuo mi je oko dvadeset kila - ree starac glasno. - Odnio je moj harpun i cijelo ue, i sad moja riba opet krvari, pa e namamiti i druge. Ovako unakaenu ribu nije rado gledao. inilo mu se da je morski pas napadajui ribu nasrnuo na njega samog. No ja sam ubio morskog psa koji je napao moju ribu, pomisli. To je bio najvei dentuso koga sam ikada vidio, a Bog mi je svjedok da sam ih vidio ogromne. Sve je ilo suvie dobro da bi i dalje tako potrajalo. Divno bi bilo da je sve ovo bio san, da nisam uope ni ulovio ribu i da se sad nalazim u krevetu na prostirci od novina. - Ali ovjek nije stvoren za poraze - ree on. - ovjek moe biti uniten, ali ne i poraen. Ipak mi je ao to sam ubio ribu. Pribliava se loe vrijeme, a ja ak nemam ni harpun. Dentuso je okrutan i vjet i jak i inteligentan. Ali ja sam bio inteligentniji. Moda i ne, pomisli on. Moda sam bio samo bolje naoruan. - Ne razbijaj glavu, stare - ree glasno. - Jedri ovim pravcem pa kud puklo da puklo. Ali ipak moram razmisliti. To je sve to mi je ostalo. To i bejzbol. Kako bi se velikom DiMaggiu svidio nain na koji sam joj probio mozak? Nije to veliki pothvat, pomisli on. Svak bi to mogao uiniti. Ali, jesu li moje ruke bile isto tako hendikepirane kao kad boli petna kost? Ne znam. Nikada nisam imao muke s petom, izuzev to me je ubola bodljikava raa kad sam plivajui na nju naiao, poslije ega mi se oduzela noga i uasno me boljela.
32

- Misli na neto veselo, stare - ree on. - Svakog asa si blii kui. Plovi bre poslije gubitka od dvadeset kila. Znao je sasvim dobro to se sve moe odigrati kad zae u unutarnji dio struje. Ali, nita mu nije preostalo. - Privezat u no za jednu drku od vesla. To i uradi, pa stavi kormilo pod miicu, a zateg od jedra pod nogu. - Sad, eto i dalje sam samo starac - ree. - Ali ne vie obezoruan. Puhao je svje povjetarac i on je dobro jedrio. Gledao je samo u prednji dio ribe i u njemu opet bijesnu traak nade. Glupo je ne nadati se. Osim toga, mislim da je to grijeh. Ne razmiljaj o grijehu, pomisli on. Ima dovoljno problema i bez grijeha. A ionako za sve to nemam razumijevanja. Ne razumijem se u te stvari i nisam siguran da u to i vjerujem. Moda je grijeh ubiti ribu. Mislim da je to grijeh, iako sam je ubio kako bih odrao svoj ivot i da bi se nahranilo mnogo svijeta. Onda je sve grijeh. Ne razmiljaj o grijehu. Suvie je kasno, a i postoje ljudi koji su plaeni za to. Neka oni lupaju glavu o tome. Roen si da bude ribar kao to je i riba roena da bude riba. San Pedro* je bio ribar kao i otac velikog DiMaggia. * Sveti Petar (panjolski) Ali, volio je razmiljati o svim stvarima u koje je bio upleten i, s obzirom da nije imao to za itanje, a nije imao ni radio, razmiljao je mnogo pa tako nastavi misliti o grijehu. Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uivao i da bi je prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga to si ribar. Volio si je ivu, a voli je i mrtvu. Ako je voli, nije grijeh ubiti je. Ili je onda jo vei? - Previe razmilja, stare - ree glasno. Uivao si dok si ubijao dentusa. On ivi od ivih riba kao ti. On nije strvinar ili najobinija lutajua gladnica kao neki morski psi. On je lijep i ponosit i ne zna ni za kakav strah. - Ubio sam ga u samoobrani - ree starac glasno. - Ubio sam ga poteno. Uostalom, pomisli on, svi se meusobno ubijaju, ovako ili onako. Ribarenje me isto toliko ubija kao to me i odrava u ivotu. Deko me odrava u ivotu. Ne smijem samog sebe suvie razoarati. On se nagne preko ograde i odsijee komadi ribljeg mesa s mjesta gdje je morski pas zagrizao. Savae ga i primijeti da je dobro i ukusno. Bilo je vrsto i ukusno kao stono meso, ali ne i crveno. Nije bilo ilavo i bio je svjestan da e ga prodati po najskupljoj trnoj cijeni. Ali, nije postojala nikakva mogunost da se ono sauva zbog mirisa koji se irio vodom i starac je znao da se pribliava loe vrijeme. Povjetarac je puhao ravnomjerno. Okrenuo je malo jedra prema sjeveroistoku i po tome je starac znao da nee jenjati. On pogleda preda se, ali ne opazi ni jedro, ni trup, ni dim nikakvoga broda. Vidio je samo kako ribe poletue s obje strane amca jure k pramcu, i ute mrlje morskog korova. Nije ak primijetio ni jednu jedinu pticu. Plovio je dva sata, odmarajui se kraj kormila i vaui s vremena na vrijeme po koji komadi mesa od sabljarke da bi se osvjeio i osnaio, a onda vidje prvog od dva morska psa.
33

- Aj - ree glasno. Ta rije se ne moe prevesti, a moda je to samo uzvik to se i nehotice izmami ovjeku kad osjeti kako mu avao zabijaju kroz ruku u drvo. - Galanos* - ree glasno. Vidio je sad kako se iza prvih ukazuju i druge peraje i utvrdio je da su to morski psi s loptastim njukama, trokutnim perajama i repom kojim su mahale kao metlom. Njuile su i bjesnjele i bile izbezumljene od gladi, gubile se u svojoj razdraenosti, i opet pronalazile miris. Ali su se stalno sve vie pribliavale. * Vrsta morskih pasa (panjolski). Starac uvrsti jedra. Zatim uze veslo na kome je bio privren no. Podie ga to je mogao lake, jer su mu ruke od rana bile osjetljive. Zatim ih rairi i stee da bi ih uinio to savitljivijim. Stegnu ih snano da bi ih privikao na bol, da ne bi kasnije otkazale, i zatim stade motriti morske pse to su se primicali. Sad je mogao vidjeti ravne, iroke loptaste glave i njihove bjeliaste iroke prsne peraje. To su bile odvratni morski psi, neprijatnog mirisa, isto toliko strvinari koliko i ubojice, a kad ih je morila glad, grizli bi vesla ili kormilo amca. Ti psi imali su obiaj pregristi noge i peraje kornjaama kad bi ove spavale na povrini vode a sposobni su, moreni glau, napasti i ovjeka na moru, ak i kad nije mirisao na riblju krv, ak i kad na njemu nije bilo riblje sluzi. - Aj - ree starac. - Galanos. Doi galanos. Oni dooe. Ali nisu doli kao to je mako doao. Jedan se iskrenu i nestade pod amcem, a starac je osjetio kako se amac zaljulja kad je napao ribu. Drugi je gledao starca svojim utim oima i onda se munjevito priblii razjapljenih, poluokruglih eljusti u namjeri da zagrize ribu tamo gdje je ve bila naeta. Ukazae se jasno crte, jedna na vrhu tamne glave, druga na leima gdje je mozak prelazio u hrptenjau, i starac u to mjesto zabi no privren na veslo, pa ga izvue i zatim ga ponovo zabi u ute oi psa, sline majim. Pas pusti ribu i skliznu s nje, i gutao je dok je umirao ono to je odgrizao. amac se jo uvijek ljuljao, jer je drugi pas nastavio komadati ribu i starac podie zateg jedra kako bi se amac nagnuo u stranu i primorao psa da izroni. Kad ga je ugledao, starac se nagne preko ograde i navali na nj. Pogodio ga je u satno meso, a koa bjee vrsto zategnuta i no jedva proe kroz nju. Od udarca ga nisu zaboljele samo ruke nego i lea. Ali, psina se pojavi ponovo i starac je pogodi tono po sredini pljosnate glave, u trenutku kad su joj se usta pojavljivala iz vode, ustremljena na ribu. Starac izvue otricu i ubode je tono u isto mjesto. Ona je jo uvijek visila zubima zakaenim za ribu i starac je tada ubode u lijevo oko. Psina je i dalje visjela. - Nee - starac ree i zari joj otricu izmeu hrptenjae i mozga. To je sad sve izgledalo vrlo jednostavno i on osjeti kako joj puca hrskavica. Starac obrnu veslo i zabi joj no meu krge da ih rascijepi. Zareza jo jednom otricom i kad se psina odlijepi, ree: - Idi, galano. Potoni jednu milju duboko, idi vidjeti svoju prijateljicu, ili ti je ona moda majka? Starac obrisa otricu noa i ostavi veslo u stranu. Zatim nae ruicu i jedra se zategoe i amac je ponovo plovio ranijim pravcem. - Mora da su joj pojele etvrtinu tijela i najbolji dio mesa - ree glasno. - Kamo sree da je sve ovo samo san i da je nisam nikada ulovio. ao mi je, ribo. Sad je sve propalo. On uuti i vie
34

nije htio ni pogledati u ribu. Iskrvavljena i oprana vodom, sad je ona imala boju srebrne podloge ogledala, ali su se njezine pruge jo mogle vidjeti. - Nisam se smio otisnuti tako daleko, ribo - ree on - i zbog sebe i zbog tebe. ao mi je, ribo. - Pa, eto - ree samom sebi. - Pogledaj sad kako je no vezan. Jesu li veze jo itave. Potom ruku dovedi u red, jer e se jo mnogi psi pojaviti. - Bolje bi bilo da umjesto noa ima kamen - ree starac, poto je ispitao veze na drci od vesala. -Trebao sam sa sobom ponijeti bar jedan kamen. Trebalo je ponijeti mnogo toga, pomisli on. Ali nisi ponio, stare. Sad nije vrijeme da misli o onome to nema. Misli to moe uiniti s onim to ima. - Daje mi mnogo dobrih savjeta - ree glasno - umorio sam se od njih. Drao je kormilo pod miicom i kvasio je obje ruke u vodi dok je amac odmicao naprijed. - Sam Bog zna koliko je ova posljednja odgrizla - ree on. - Sad je mnogo laka. Nije elio misliti o iznakaenoj donjoj strani ribe. Znao je da je svaki trzaj morskog psa znaio kidanje mesa, i da riba ostavlja sad za sobom trag svim psinama, irok kao cesta preko mora. Bila je to riba dovoljna da ishrani ovjeka preko cijele zime. Ne misli o tome. Samo se odmaraj i nastoj opet osposobiti ruku da brani ono to je ostalo. Miris krvi s moje ruke ne znai nita prema ovoj silnoj masi u vodi. Osim toga, one i ne krvare mnogo. Ozljede nisu tako strane. Krvarenje e moda onemoguiti da mi se lijeva ruka ponovo zgri. O emu sad razmiljati? pomisli on. Ni o emu. Hajde da ne mislim, pa tako da saekam druge pse. Zato sve to nije bio san? Ali tko zna: Moe se okrenuti i nabolje. Sljedei je pas imao je loptastu njuku. Priao je kao svinja na valov, ako uope ijedna svinja ima usta tako iroka da bi se kroz njih mogla provui glava. Starac ga pusti da zagrize u ribu a onda mu zabi u mozak onaj no to je bio na veslu. Ali, psina se trgnu unazad i no se prelomi. Starac se namjesti kraj krme. Nije ak ni pratio kako velika psina tone polako u vodu, iz poetka u svoj svojoj veliini, zatim neto manja i onda sasvim sitna. Taj prizor je uvijek opinjavao starca. Ali, sad je bio slijep za sve to. - Ostala je jo kuka za ribe - ree on. - Na alost, nee mi koristiti. Imam i dva vesla i kormilo i kratku palicu. Sad su me pobijedile, pomisli on. Prestar sam da udaram po psini dok ne umre. Ali, ipak u se boriti dokle god imam vesla i kratku palicu i kormilo. On zaroni ponovo ruku u vodu da bi je ovlaio. Dan se bliio kraju i on je vidio samo more i nebo. Vjetar je sad puhao jae i on se nadao da e se uskoro pojaviti kopno. - Umoran si, stare - ree on. - Umoran si u dui. Psi ga nisu napadali sve do sumraka. Starac je vidio kako se pribliavaju tamne peraje uz iroki trag koji je ostavljala riba u vodi. ak nisu ni njukali za tragom. Ili su pravo prema amcu plivajui jedan pored drugog. On stisnu kormilo, podesi jedro da mu amac plovi bre i isprui ruku prema palici. To je bio, ustvari, drak slomljenog vesla, oko metar dugaak. Zahvaljujui drku mogao se njome posluiti jednom rukom te je sad zgrabi desnom akom, stee je jo vre, dok je promatrao kako se psine pribliavaju. Obje su bile galanos.
35

Pustit u prvu da dobro zahvati i onda u je udariti povrh usta ili pravo po glavi, pomisli on. Obje psine se pribliie zajedno i kad spazi bliu od njih, razjapljenih eljusti, spremnu da zagrize u srebrni bok ribe, zamahnu palicom snano i udari jako i praskavo preko iroke glave psine. Osjeti elastinu vrstou kad ju je palica udarila. Osjetio je, takoer, i tvrdou kostiju, pa je udari jo jednom po njuci kad je skliznula s njegove velike ribe. Druga psina se gubila i pojavljivala, i sad se opet pojavi razjapljenih eljusti. Starac je mogao vidjeti komad ribljeg mesa, kako visi s krajeva njezinih eljusti, poto je maloas ve bila zagrizla u ribu a sad zatvorila usta. On se stuti na nju i udari je samo po glavi i ona ga pogleda i kidae sad ribu neto sporije. Starac je udari ponovo maljem u trenutku kad se otkaila da bi progutala svoj plijen i osjeti samo da je udario u neto teko, vrsto, elastino. - Doi, galano - ree starac - doi opet. Psina navali i starac je udari ba kad je zatvarala eljust. Tresnuo ju je snano, s najvee visine do koje je mogao podii malj. Ovog puta je osjetio kosti na dnu lobanje i udari opet u isto mjesto, dok je psina, lako oamuena, kidala meso, da bi zatim skliznula s njegove ribe. Starac je oekivao da e se ponovo pojaviti, ali se nijedna od psina vie ne ukaza. Zatim vidje jednu kako pliva u krugovima po povrini. Peraje druge psine nije vidio. Nije sigurno da sam ih ubio. U svoje vrijeme mogao sam ih ubiti. Ali, teko sam ih povrijedio i nijedna od njih se ne osjea dobro. Da sam mogao da se sluim palicom objema rukama, ubio bih prvu sasvim sigurno. ak i sada, pomisli on. Nije htio gledati svoju ribu. Znao je da je pola od nje uniteno. Sunce je zalo dok se borio s morskim psima. - Uskoro e se smrknuti - ree on. - Onda u vidjeti svjetlost iznad Havane. Ako nisam odmakao daleko na istok, ugledat u svjetlost s neke od novih plaa. Nemogue je da se sad nalazim odve daleko. Nadam se da se nitko nije suvie zabrinuo zbog mene. Naravno, samo se deko moe zabrinuti. Ali, siguran sam da se uzda u mene. Mnogi od starijih ribara e se zabrinuti. A ostali, takoer, pomisli on. Dobri su ljudi u mom mjestu. Vie nije mogao govoriti s ribom jer je bila previe upropatena. Tada mu neto drugo pade na pamet. - Polu-ribo - ree on. - Biva ribo. ao mi je to sam se tako daleko otisnuo. Upropastio sam nas oboje. Ali, ubili smo mnoge psine, ti i ja, i upropastili mnoge druge. Koliko si ih ukupno ubila, stara ribo? Nije ti tek onako to koplje na glavi. Volio je razmiljati o ribi i o onome to bi uradio s psom da je imao odrijeene ruke. Trebalo je da odsijeem kljun pa da ga njime tresnem, pomisli on. No, nisam imao sjekiru, a ni noa nije bilo. Ali, da sam ga imao i da sam ga mogao prikaiti za veslo, kakvo bi to tek bilo oruje! Tad bismo se zajedniki mogli boriti s njima. to e raditi ako dou nove? to moe raditi? - Borit se - ree on. - Borit u se dok ne umrem. Ali, onako u noi bez traka svjetlosti, uz vjetar i ravnomjerno kloparanja jedra, uini mu se da je ve moda i mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali leu, mogao je osjetiti bol ivota kad bi ih samo otvorio i stisnuo. On nasloni lea na dasku, siguran da nije mrtav. Lea su mu to potvrdila. Moram izmoliti sve one molitve koje sam obeao da u izgovoriti naglas u sluaju da uhvatim ribu, pomisli on. Ali sad sam suvie umoran da to uinim. Bit e bolje da uzmem vreu
36

i da je prebacim preko lea. Leao je pokraj krme i upravljao i motrio ne bi li se ukazala svjetlost na nebu. Ostala mi je polovica ribe, pomisli on. Moda e me srea posluiti da odvuem bar ovu polovicu. Morao bih imati malo sree. Ne, ree on. Ti si proigrao svoju sreu im si otiao tako daleko. - Ne budi lud - ree glasno. - Motri budno i kormilari. Jo uvijek ti srea moe doi. - Ba bih je kupio ako se uope igdje srea prodaje - ree on. ime bi je kupio, upita se. Mogu li je kupiti izgubljenim harpunom i slomljenim noem i dvjema loim rukama? - Moda - ree on. - Pokuao si je kupiti osamdeset etverodnevnim krstarenjem po moru. Trebalo je jo malo pa da je kupi. Ne treba razmiljati o besmislicama, pomisli on. Srea je neto to dolazi u raznim oblicima i tko je taj koji e je prepoznati? Ipak bih je uzeo u bilo kakvom obliku i platio najveu cijenu. Htio bih da vidim odsjaj svjetlosti, pomisli on. elim previe stvari. Ali, sad elim svjetlost. Zatim, on pokua da se namjesti bolje kod kormila, a po bolovima je znao da nije mrtav. U neko doba spazi odsjaj svjetlosti grada. Moralo je biti oko deset sati naveer. Isprva je bio jedva vidljiv, kao svjetlost na nebu pred mjeseevo raanje. Zatim vidje kako lebdi postojano iznad oceana, koji bijae nemiran pod sve jaim vjetrom. Upravljao je prema svjetlosti i mislio je da e uskoro stii do ruba morske struje. Sad je sve prolo, mislio je on. Napast e me moda jo jedanput. Ali to moe uiniti jedan ovjek u mraku, bez oruja? Bio je sad ukoen i slomljen. I njegove ozljede kao i svi prenapregnuti dijelovi tijela boljeli su ga u nonoj hladnoi. Nadam se da se vie neu morati boriti. Zbilja se nadam da se neu vie morati boriti. Ali u pono se opet borio, i ovoga puta, znao je da je borba uzaludna. Doli su u oporu i ugledao je samo crte koje su njihove peraje pravile po vodi i njihovo fosforescentno svjetlucanje kad su se bacali na njegovu ribu. Udarao ih je po glavama i uo je kako se eljusti cijepaju i osjetio je kako se amac ljulja dok su zagrizali pod vodom. Udarao je oajniki u sve to je osjeao i uo, i onda osjeti kako neto zgrabi njegovu palicu i kako je odvue. Zgrabio je drak od kormila i poeo je udarati i i mlatiti njime, drei ga objema rukama pa je potom ponovo uzmahivao i udarao. Ali, sad su se pribliavali samom kljunu amca, i navaljujui jedan za drugim i skupno, kidali su komade mesa koje se vidjelo kako sjaji pod morem i opet su se vraale istom mjestu. Doao je, najzad, red i na glavu. I znao je da je sve svreno. On zavitla drkom po glavi psine koja je zarila zube u tvrdu glavu njegove ribe, po glavi koja se nije dala rascijepiti. On zamahnu ponovo, zatim jo jednom, pa trei put. uo je kako se drak prelomio i sad navali s njezinim ostatkom na psinu. Osjetio je kako mu drak tone u meso i kako je znao da je otar, mahnu njime jo jedanput. Psina se otkai i otkotrlja. To je bila posljednja psina iz opora. Vie nije bilo nieg to bi mogle pojesti. Starac je jedva disao i osjeti neobian okus u ustima, bakrenast i sladak, i on se jednog trenutka od njega uplai. Ali, to nije trajalo dugo. On pljunu u ocean i ree: - Jedite to, galanos. I sanjajte o tome da ste ubili jednog ovjeka.
37

Znao je da je sad konano potuen, nepovratno i vidje da e se slomljeni ostatak drka moi uglaviti u otvor kormila i da e se njime moi dosta dobro upravljati. Ogrnu ramena vreom i dade amcu pravac. Jedrio je sada lako i u njemu nije bilo nikakvih misli niti osjeanja. Sad je sve prolo i jedrio je amcem to je bolje i savjesnije mogao kako bi doao do svog pristanita. Po noi su morski psi navaljivali na kostur, te je izgledalo kao da su kupili mrvice s kakve gozbe. Starac nije obraao panju ni na to drugo izuzev na krmu. Primijetio je samo kako sad amac lako i dobro plovi, kad se kraj njega ne nalazi velik teret. Dobar amac, pomisli on. Dobar je i neoteen izuzev kormila. To se da lako nadoknaditi. Mogao je osjetiti da je sad uao u struju i da vidi svjetlost du kolonija na obali. Znao je gdje se nalazi, i stii kui sad je bilo vrlo lako. Vjetar je bar na prijatelj, pomisli on. Bar ponekad, nadoda. Pa i puina, sa svim naim prijateljima i neprijateljima. I krevet, pomisli on. Krevet mi je prijatelj. Zapravo samo krevet. Krevet, to e biti velika stvar. Nije strano kad je ovjek pobijeen, pomisli on. Nikad nisam ni pomislio da se poraz otrpi tako lako. A to te je potuklo? - Nita - ree glasno. - Isplovio sam suvie daleko. Kad je uplovio u malu luku, svjetla s "Terase" bijahu ugaena i on je znao da su svi u krevetu. Vjetar je bio sve jai i sad je puhao snano. Ipak je bilo mirno u luci i on otplovi do uske kamene obale pod stijenom. Nikoga nije bilo da mu pomogne i on zato usidri amac dosta daleko od uobiajenog mjesta. Zatim se iskrca i priveza amac za stijenu. Iznio je jarbol i oko njega omotao jedro i sve je dobro vezao. Zatim je prebacio jarbol na rame i poeo se uspinjati. Tek je tada osjetio svu teinu umora. On zasta za trenutak, osvrnu se unazad i vidje u odbljesku uline svjetiljke kako veliki rep ribe stri iza pramca. Vidje bijelu golu crtu hrptenjae i tamnu masu njezine glave s isturenim kljunom i svom ostalom golotinjom. Nastavi se uspinjati i pri vrhu pade i ostade tako neko vrijeme leei, s jarbolom preko lea. Pokuao se uspraviti, ali bilo je suvie teko i sjede tu s jarbolom na leima i gledae u pravcu ceste. Jedna maka proe s druge strane idui za svojim poslom i starac je promatrae. Zatim je gledao samo cestu. Najzad skide jarbol i ustade. Ponovo ga podigne, prebaci na lea i produi se penjati putem. Morao je zastajati i sjedati pet puta dok je doao do svoje kolibe. U kolibi, on nasloni jarbol uza zid. U mraku nae bocu vode i popi nekoliko gutljaja. Zatim lee na krevet. Navue pokriva preko ramena i onda preko lea i nogu i zaspa licem okrenutim novinama, rairenih ruku i dlanova izvrnutih nagore. Spavao je kad djeak proviri kroz vrata. Puhalo je tako jako da ribarski amci nisu mogli isploviti a djeak je spavao do kasnog jutra i onda navratio do stareve kolibe, kako je po obiaju inio svakog jutra. Djeak vidje da starac die i onda ugleda stareve ruke i poe plakati. Otiao je sasvim tiho da mu donese malo kave, i plakao je silazei. Mnogi ribari su se skupili oko amca i gledali u ono to je bilo vezano uz njega i jedan je stajao u vodi, zavrnutih hlaa, mjerei kostur ribe uzicom. Deko ne sie dolje. Bio je tu ranije, a jedan od ribara vodio je, umjesto njega, brigu o amcu. - Kako mu je? - doviknu neki ribar. - Spava - odgovori deko. Nije mario to e ga vidjeti uplakanog. - Neka ga nitko ne
38

uznemirava! - Ima oko est metara od glave do repa - uzviknu ribar koji je mjerio. - Vjerujem - ree deko. On ode do "Terase" i zatrai kavu. - Toplu i s puno mlijeka i eera. - Jo neto? - Ne treba. Kasnije u vidjeti to emo jesti. - Kakva je to riba - ree krmar. - Takva se riba jo nikad nije vidjela. Obje one ribe, koje si juer ulovio, bile su takoer lijepe. - Do vraga s mojim ribama - ree djeak. I on poe ponovo plakati. - Hoe li neto popiti? - upita krmar. - Ne - ree djeak. - Reci da ne uznemiravaju starca. Vratit u se opet. - Reci mu da mi je vrlo ao. - Hvala - ree djeak. Djeak ponese limenku vrue kave do stareve kolibe i sjedio je pored njega sve dok se nije probudio. Jednom mu se uinilo da se budi, ali starac ponovo pade u teak san i djeak ode preko ceste da pozajmi malo drva kako bi zagrijao starevu sobicu. Najzad se starac probudio. - Ne dii se - ree djeak. - Popij ovo. On usu malo kave u au. Starac je uze i popi. - Potukli su me, Manolino! - ree on. - Istinski su me potukli. - Riba te nije pobijedila. - Nije, zaista. To je bilo tek kasnije. - Pedrico se brine o amcu i priboru. to e uraditi s glavom? - Neka je Pedrico odsijee i upotrijebi za vre. - A kljun? - Uzmi ga ako eli. - Uzet u ga rado - ree djeak. - A sad moramo razmiljati o ostalom. - Jesu li su me traili? - Naravno. Obalna straa i zrakoplovi. - Ocean je veliki a amac mali i teko ga je vidjeti - ree starac. Opazi kako je prijatno kad se moe govoriti s nekim umjesto sa samim sobom. - Nedostajao si mi - ree on. - to si ulovio? - Jednu prvog dana, jednu drugog dana i dvije treeg. - Vrlo dobro. - Sad emo opet ribariti zajedno. - Ne. Nisam sretne ruke. Vie nemam sree. - Do vraga sa sreom - ree djeak. - Ja u ti je donijeti. - to e rei tvoja obitelj? - Ne tie me se. Dvije sam ulovio juer. Odsad emo ribariti zajedno, jer imam jo mnogo nauiti. - Moramo nabaviti jedno dobro ubojito koplje i uvijek ga nositi sa sobom. Otricu moe napraviti od blat-federa nekog starog "forda". Naotrit u ga u Guanabacoji. Mora biti otro ali
39

ne i kaljeno jer e se inae prelomiti. Moj no se slomio. - Nabavit u drugi no i izbrusiti ga. Koliko dana e puhati ovaj teki brisa? - Moda tri, moda vie. - Za to vrijeme u sve srediti - ree djeak. - Gledaj da ti ruke budu opet u redu, stari. - Znam kako u ih izlijeiti. Noas sam ispljuvao neto neobino i osjetio sam da se neto prekinulo u mojim prsima. - Gledaj da i njih dovede u red - ree djeak. - Lezi, stari, a ja u ti donijeti istu koulju. I neto za jelo. - Donesi sve novine koje su izale dok sam bio na moru - ree starac. - Mora se brzo oporaviti jer ima puno stvari koje moram nauiti, a ti me moe pouiti u svemu. Kako si se napatio! - Mnogo - ree starac. - Donijet u hranu i novine - ree deko. - Odmaraj se, stari. Kupit u mast za tvoje ruke. - Ne zaboravi rei Pedricu da mu glava pripada. - Ne. Neu zaboraviti. Kad je djeak izaao i uputio se izgaenom stazom preko koraljnih stijena, ponovo zaplaka. Tog popodneva, na "Terasi" se nalazilo neko drutvo turista, pa promatrajui more preko praznih limenki za pivo i mravih barakuda, neka ena vidje krupnu, dugu bijelu hrptenjau s golemim repom, koji se ljuljao tamo-amo na valovima, dok je istoni vjetar neprekidno dizao velike valove, pred ulazom u luku. - to je ono? - upita konobara i pokaza na dugu hrptenjau velike ribe koja je sad bila samo olupina to je ekala samo na to da nestane zajedno s osekom. - Kitopsina - ree konobar - morski ruak. Mislio je da e time objasniti sve to se dogodilo. - Nisam znala da morski psi imaju tako lijepe i fino izrezane repove. - Ni ja nisam znao - ree njezin suputnik. Gore u kolibi na stareve oi ponovo se navukao san. Spavao je jo uvijek s licem zagnjurenim u postelju, a djeak je sjedio kraj njega, promatrajui ga. Starac je sanjao o lavovima.

ERNEST HEMINGWAY (21. srpanj 1899. - 2. srpanj 1961.) Pisac Ernest Hemingway se rodio 21. srpnja 1899., u selu Oak Park, Illinois, u blizini prerija i uma zapadno od Chicaga. I ovdje i u Michiganu, on je istraivao, kampirao, ribario, i lovio sa svojini ocem fiziarom dr. Clarenceom "Ed" Hemingwayem. U Chicagu je posjeivao koncerte i opere te umjetnike muzeje sa svojom majkom, glazbenicom i umjetnicom. Oba roditelja i blia obitelj uvali su uvrijeenosti viktorijanstva tog vremena: vjera, obitelj, rad i disciplina. Slijedili su viktorijanske savrene sentimentalne stilove u ivljenju i pisanju. U Oak Parku i srednjoj koli "River Forest", Ernest je izvjeivao i pisao lanke,
40

pjesme i prie za kolsku nakladu, uglavnom temeljene na njegovim vlastitim izravnim iskustvima. U godini u kojoj je diplomirao, Hemingway poinje izvjeivati za asopis "Kansas City Star". Tu je nauio ui u srce prie s izravnim, jednostavnim reenicama. Sudjelujui u I. svjetskom ratu sljedee godine, ranjen je u blizini talijansko - austrijske fronte. Hospitaliziran, zaljubljuje se u svoju medicinsku sestru, koja je kasnije prekinula njihovu vezu. Ovi dramatini osobni dogaaji, suprotno dogaajima okrutnoga rata, postali su osnova Hemingwayeva prvog uspjenog romana, Zbogom oruje, objavljenog u sljedeem desetljeu. U Europi 1920-ih, Ernest je uio od avangardnih pisaca kao to su Gertrude Stein i Ezra Pound i njihove knjievne oskudnosti i saimanja. Hemingway je koristio ove metode u kratkim priama (pripovijetkama) i romanima kojima je osvajao pozornost i kritiara i javnosti. Nakon rastueg uspjeha sa stilom otkrivanja, koristei nove metode, Hemingway je detaljno opisivao svoja vlastita iskustva o borbi bikova, velikoj igri lova i ribarenju u morima na tri kontinenta. U 1930-im godinama okrenuo se pisanju "za svrhu", ukljuujui demokraciju koju je spoznao u panjolskom graanskom ratu i II. svjetskom ratu. U svakom sukobu traio je podrku za stranu koju je favorizirao, ali je i inzistirao na nepristranosti kazujui "kako je bilo" u oba rata, koja je upoznao izravno od samih poetaka. Pored romana, zapravo istovremeno s njima, Hemingway je osvajao svoje itatelje i pripovijetkama, od kojih su neke, a prije svega Ubojice (The Killers), Kratki sretni ivot Francisa Macombera (The Short Happy Life of Francis Macomber) i Snjegovi Kilimanjara (The Snows of Kilimanjaro), zauvijek ule u zlatni fond amerike proze. Svojim trima zbirkama pripovjedaka objavljenim izmeu 1923. i 1932. godine, i kasnije, 1938., skupa s dramom, objedinjenim pod zajednikim naslovom Peta kolona i prvih etrdeset devet pria (The Fifth Column and the First Forty-Nine Stories) Hemingway je izvrio tako radikalan i neprocjenjiv utjecaj na pisce kratke proze u Americi, kakav je prije njega imao samo Edgar Allan Poe. U narednim godinama II. svjetskog rata mnogi kritiari su rekli da je doba najboljeg Hemingwayevog pisanja prolost. Ali on ih je iznenadio objavljivanjem romana Starac i more, gdje pie o kubanskom siromanom ribaru, koji se bori s velikom ribom. Za ovaj roman dobio je Pulitzerovu nagradu 1952. godine. Dvije godine kasnije, primio je Nobelovu nagradu za njegovu "snanu, stilski obogaenu umjetnost modernog pripovijedanja". Hemingway je kao pisac dao jo nekoliko znaajnih djela, jednako uspjenih kao to je njegov roman ili ranije pisanje. Posljedice depresije, koja je trajala cijeli ivot, bolesti i nesree, sustizale su ga. Kada je podlegao depresiji zbog zdravlja koje ga je nezadrivo naputalo, i izvrio samoubojstvo, 1961., svijet prosto nije vjerovao da vie nema Papa Hemingveja. Ali, njegova djela i dalje ive. Njegova djela se i dalje dobro prodaju, prevoena na iznenaujuim razliitostima jezika diljem svijeta. Marija Marei

41