O AUTORU, NJEGOVOM OPUSU I ROSEMARY IRA LEVIN (r. 1929.

) jedan je od najcjenjenijih amerikih pisaca i dramatiara druge polovice pro log stoljea. Njegovo stvarala tvo kvantitativno je poprilino skromno - s astoji se od est knjiga proze, desetak kazali nih komada i nekoliko filmskih scenar ija, plus tekstovi za televiziju (u emu je bio najproduktivniji), ali je neovisno od tog podatka iznimno popularan i cijenjen. Dobitnik je itavog niza nagrada i priznanja, ukljuujui i nagradu Grand Masters za iv otno djelo (2003.), djela su mu objavljena u vi e od etrdesetak zemalja, a veina nje govih knjiga do ivjela je i svoje celuloidne ekranizacije. Kritiari su obja njenje prona li u bravuroznosti njegova literarna izra aja, ali i u fi ligranski preciznom pogaanju onoga stoje publika eljala proitati, a to prije njega n ije mogla dobiti niti od jednog dragog pisca. Barem ne na tako pristupaan nain, ne ovisno o tome je li Ira Levin pisao o ubojicama-psihopatima, postfeministikoj ensk oj submisivnosti, sotonizmu, kloniranju i neonacistikim zavjerama, kompjutorski u pravljanim ljudima i postupcima, high-tech voajerizmu... Svoj prvi roman Poljubac prije smrti Ira Levin napisao je ve s 23 godine i odmah zabilje io puni uspjeh. Za njega je dobio presti nu nagradu Best First Misterv Novel , koju dodjeljuje nacionalno udru enje pisaca krimia. Trebalo je proi punih petnaest godina dok Levin nije napisao svoj drugi roman (Ro semarynu bebu), a u meuvremenu je uglavnom pisao za televiziju i za kazali te. Meuti m, izmeu drugog i treeg romana (This Perfect Day) nije trebalo toliko dugo ekati. S vega tri godine, ali ova znanstveno-fantastina pria na temu kompjutora iz svijeta budunosti koji regulira pona anje svih ljudi, s referencama na komunizam i utopijsk o dru tvo, njegovo je najmanje zapa eno ostvarenje. Meutim, sa sljedea dva naslova, Stepfordske supruge {1973.) i Momci iz Brazila (19 76.) posti e puni uspjeh, o emu svjedoe i brzopotezne hollywoodske ekranizacije. Slina je stvar i s njegovim zadnjim proz nim djelom (S/iver iz 1991.), high-tech trilerom, ne raunajui recimo Rosemarvnogsi na, kojegje Levin isprva napisao kao tv-scenarij, a kasnije ga preradio u roman. Meutim, za razliku od originala, ovaj nastavak je pro ao poprilino skromno. Roman Rosemaryna beba napisan je i objavljen 1967. godine. Levin je inspiraciju za njega prona ao u trudnoi svoje tada nje supruge, ali i jednom crkvenom predavanju kojem su njih dvoje zajedniki prisustvovali - na temu raznih stadija ljudskog ivot a, koji je ukljuivao i propitkivanje o pro imanju, odnosno bliskoj povezanosti dobr a i zla, raja i pakla. Odmah po svom objavljivanju, Levinova knjiga je kod kritiara stekla status remekdjela, a istodobno je postala i nacionalni bestseler. U vrlo kratkom vremenu pro dana je na amerikom tr i tu u milijunskim nakladama, jedno izdanjeje sustizalo drugo. anru horora dala je potpuno novo znaenje. Isto tako, knjiga je izazvala svjetsku senzaciju, te je u nepunih pet- est godina prevedena na dvadesetak jezika. Velikoj popularnosti romana pridonio je i istoimeni film proslavljenog europskog redatelja Romana Polanskog, kome je to bio upravo prvi hollywoodski projekt, s nezaboravnim kreacijama Mie Farrovv i Johna Cassavetesa. Spomenimo i dvije lucidne kritiarske opservacije: "Veliina Rosemaryne bebe dobrim dijelom poiva na injenici to nam pisac neprekidno u prvom planu 'servira' komadie sv akodnevnog ivota, dok u pozadini - gotovo neprimjetno -plete zlokobnu mre u. Male, beznaajne stvari poinju se spajati poput prvih zloudnih stanica tumora. A pravi u ita k le i upravo u - i ekivanju, pogaanju to e se u romanu dogoditi sljedee!" Odnosno: "Moderni horor oblikovan na posve nov i drukiji nain. Kreativnost i stil klju su uspjeha prie. itatelj itavo vrijeme ima osjeaj da postoji neka zavjera, ali i stovremeno, zbog nedostatka dokaza, odbacuje tu mogunost kao ludost i paranoju. N apetost traje do samog kraja, ostavljajui itatelje u nedoumici to se usitinu dogaa i to je doista stvarno. Naime, svaki put kad se dogodi ne to neobino, pojavi se jedna ko tako logino obja njenje koje poni tava onu poetnu sumnju!" IRA LEVIN Rosemaryna_beb* Edicija Flashback Knjiga 4 IRA LEVEN: Rosematyna beba

IraLevin: Rosemary's Baby First published 1967 Copvright 1967 by Ira Levin Ali rights reserved Urednik: Veljko Kruli Prijevod: Marija Krbavac Lektura: Marija Razum Korektura: Iv ana Marija Lackovic Prijelom i oblikovanje: Branko Gredelj Zagreb mute 3ineLu ZAGREB a te\j r &>'?9#/ CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuili na knji nica - Zagreb UDK 821.111(73)-3 1 = 163.42 LEVIN, Ira Rosemarvna beba / Ira Lcvin ; <prijcvod Marija Krbavac>. - Zagreb : V.D.T., 2005 . -(Edicija Flashback ; knj. 4) Prijevod djela: Roscmarv's baby ISBN 953-6838-25-7 450310081 PDVI DIO 1 ROSEMARY i Guy VVoodhouse bili su ve potpisali ugovor o najmu peterosobnog stana u jednoj bijeloj geometri noj kui na Prvoj aveniji, kad su primili obavijest od go spoe Cortez da im etverosobni stan u Bramfordu stoji na raspolaganju. Bramford je stara, crna i nezgrapna stambena zgrada gdje se stanovi cijene po svojim kaminim a i viktorijanskim detaljtjgia. Rosemarv i Guy bili su na listi ekanja za stan jo otkad su se vjenali, ali konano su odustali. Guy je prenio vijesti Rosemarv, nasloniv i telefonsku slu alicu na svoja prsa. Rosem ary promrmlja: "Oh, ne!" i pogleda ga kao da e zaplakati. "Prekasno je", ree Guy u telefon. "Juer smo potpisali ugovor o najmu." Rosemary ga uhvati za ruku. "Ne mo emo li se izvui iz toga?" upita ga. "Da im ka e ne to?" "Mo ete li priekati na trenutak, gospoo Cortez?" Guy je ponovo pritisnuo telefon. "S to da im ka em?" upita. Rosemarv je ostala bez rijei i samo bespomono podigne ruke. "Ne znam, mo da istinu. Da imamo priliku useliti se u Bramford." "Draga", ree Guy, "oni zaista nee mariti za to." "Smisli ne to, Guy. Pogledat emo, samo to. Reci joj da emo doi pogledati. Molim te. P rije nego to spusti slu alicu." "Potpisali smo ugovor o najmu, Ro; sad smo zapeli." "Molim te! Prekinut e vezu!" Cvilei s tobo njom strepnjom Rosemarv je vrebala telefon pritisnut uz Guyeva prsa i poku ala gaje pri bli iti njegovim ustima. Guy se nasmije i zaista prinese telefon uhu. "Gospoo Cortez? ini se da postoji mog unost da se izvuemo iz toga zato to jo nismo potpisali ugovor o najmu. Nisu imali po trebne formulare, tako da smo samo potpisali potvrdu o suglasnosti. Mo emo li doi p ogledati stan?" Gospoa Cortez im je dala detaljne upute: neka odu u Bramford izmeu 11 i 11.30 h, z atim neka pronau gospodina Micklasa ili Jeromea, i kojeg god od njih dvojice nau n eka ka u da su oni ti ljudi koje je poslala da razgledaju stan sedam E. Onda je mo raju nazvati. Dalaje Guyu svoj broj. "Vidi kako se mo e dosjetiti stvari?" ree Rosemary obuvajui cipele. "Stvarno izvanredn o la e ." Guy, koji je stajao pored ogledala, ree: "Isuse, bubuljica." "Nemoj je stiskati." "Tamo su samo etiri sobe, zna . A ak nema ni djeje sobe." "Dra e su mi etiri sobe u Bramfordu", ree Rosemary, "nego itav kat u tom -bloku elija. " "A juer si bila odu evljena."

"Stan mi se sviao. Nikada nisam bila odu evljena njime. Kladim se da ak ni arhitekt nije odu evljen. U dnevnoj sobi emo napraviti prostor za ruanje. Na taj nain emo dobit i lijepu djeju sobu. Naravno, kad bude potrebno." "Uskoro", ree Guy. Svojim elektrinim aparatom za brijanje pre ao je preko gornje usn e, gledajui se pritom velikim smeim oima. Rosemary odjene utu haljinu i izvine se po tegnuv i patentni zatvara na leima. ivjeli su u jednoj sobi - Guyevom momakom stanu. Na zidovima su stajali plakati Pa riza i Verone, a tu je bio i veliki sklopivi krevet, koji je istovremeno slu io i kao trosjed, te mala ajna kuhinja. Bio je utorak treeg kolovoza. Gospodin Micklas je bio malen i okretan, ali su mu na obje ruke nedostajali poje dini prsti. To je bilo prilino neugodno kod rukovanja, iako se inilo da on ne misl i tako. "Oh, glumac", ree, pozvoniv i na lift sa srednjim prstom. "Omiljeni smo kod glumaca." Spomene etvero vrlo poznatih glumaca koji su u ovom trenutku ivjeli u B ramfordu. "Jesam li vas gledao u nekoj predstavi?" "Da razmislim", ree Guy. "Nedavno sam igrao u Hamletu, zar ne Liz? A onda smo rad ili Scmdpipera..." " ali se", ree Rosemary, "glumio je u Luthe.ru i u Nobodv Loves cm Albatross, te u nekoliko televizijskih drama i reklama." "Tu je pravi novac, zar ne?" upita gospodin Micklas; "u reklamama." "Da", odgovori Rosemary, a Guy doda, "a ima i pravog umjetnikog uzbuenja." Rosemary ga moleivo pogleda; on joj uzvrati jednim od onih pogleda punih bezazlen osti i nevinosti, a zatim iznad glave gospodina Micklasa napravi zlobnu vampirsk u grimasu. Liftom oblo enim hrastovinom, sa sjajnim mjedenim dr aem za ruke, upravljao je mladi crnac odjeven u uniformu i sa smije kom ovjeka koji je naviknut na ivot unutar ta eti ri zida. "Sedmi", ree mu gospodin Micklas. Rosemary i Guyu, pak, ree sljedee: "Ovaj stan ima etiri sobe, dvije kupaonice i pet manjih prostorijica. Zgrada se prvotn o sastojala samo od velikih stanova - najmanji je bio devcterosobni - ali sada s u gotovo svi podijeljeni na etverosobne, peterosobne i esterosobne. Sedam E je etve rosobni stan koji je nekad bio stra nji dio deseterosobnog. Zadr ao je nekada nju kuhi nju i glavnu kupaonicu koje su ogromne, u to ete se uskoro i sami uvjeriti. Nekada n ja glavna spavaa soba je sada dnevna soba, druga spavaa soba i sada je to, a dvije djevojake sobe su spojene uz blagavaonicu ili drugu spavau sobu. Imate li djece?" "Namjeravamo ih imati", odgovori Rosemary. "To je, dakle, idealna djeja soba s kompletnom kupaonicom i velikim ormarom. itav je razmje taj soba namijenjen upravo za ovakav mladi brani par kao to ste vi." Lift se zaustavi i crni ga djeak s osmijehom potjera gore, pa dolje, pa opet gore da bi ga bolje poravnao s ogradom kata vani; i jo uvijek s osmijehom povue unutar nja mjedena vrata i vanjska pomina rebrasta vrata. Gospodin Micklas stane sa stra ne, a Rosemarv i Guy izau zakoraiv i u slabo osvijetljeno predsoblje sa zidovima i t apetama u tamnozelenoj boji. ovjek koji je radio na izrezbarenim zelenim vratima na kojima je stajala oznaka sedam B baci pogled na njih i vrati se postavljanju p ij trnke u zato predvienu upljinu. Gospodin Micklas ih povede najprije udesno pa nalijevo kroz kratke ogranke tamno zelenog hodnika. Rosemary i Guy, pratei ga, ugledaju oi ena mjesta na tapeti i pukoti nu gdje se ona podigla i svijala prema unutra; vidjeli su izgorenu arulju u krist alnom zidnom svijenjaku i zakrpano mjesto svijetlozelenom zakrpom na tamnozelenom sagu. Guy pogleda Rosemarv. Zakrpani sagi Ona skrene pogled i veselo se nasmije i: Jako mi se dopada; sve je prekrasnol "Biv a stanarka, gospoa Gardenia", ree gospodin Micklas, ne gledajui ih, "preminula j e prije nekoliko dana i jo ni ta nije odnijeto iz stana. Njezin sin me je zamolio d a ka em svakome tko doe pogledati stan da se mali sagovi, klima ureaj i neki komadi namje taja mogu kupiti na tra enje." Skrene u jedan drugi ogranak hodnika u kojem su tapete sa zelenim i zlatnim prugama izgledale potpuno novo. "Je li preminula u svom stanu?" upita Rosemary. "Ne da je to..."

"Oh, ne. Umrla je u bolnici", odgovori gospodin Micklas. "Tjednima je bila u kom i. Bila je vrlo stara i prije smrti uope nije do la svijesti. Bio bih zahvalan da i ja tako odem kad doe vrijeme za to. Bila je puna ivota sve do kraja; sama je kuha la, odlazila u kupovinu... Bila je jedna od prvih ena odvjetnika u dr avi New York. " Sada su stigli do stubi ta kojim je zavr avao hodnik. Lijevo od stubi ta nalazila su s e vrata stana sedam E; vrata bez izrezbarenih girlanda, mnogo u a od ostalih vrata pored kojih su pro li. Gospodin Mi cklas pritisne biserno dugme zvonca - iznad njega je bijelim slovima na crnoj pl astici bilo privr eno L. Gardenia - i okrene klju u bravi. Usprkos prstima koji su mu nedostajali, okrene okruglu ruicu i spretno otvori vrata. "Poslije vas, molim", ree naginjui se naprijed na prstima i dr ei vrata otvorena koliko mu je to dopu tala du i na ispru ene ruke. etiri sobe stana bile su podijeljene po dvije sa svake strane uskog sredi njeg hodn ika koji se pru ao u ravnoj liniji sve od ulaznih vrata. Prva prostorija s desne s trane bila je kuhinja i kad ju se Rosemary ugledala, nije mogla suspregnuti smij eh jer bila je velika, ako ne i vea, od itavog stana u kojem su dotad ivjeli. U njo j se nalazio veliki plinski tednjak sa est plamenika i dvije penice, ogroman hladnj ak i monumentalni slivnik; imala je mno tvo ormaria s ladicama, prozor koji je gled ao na Sedmu aveniju, visoki, visoki strop, a ak je i imala - predoavajui si kad se, naravno, odnesu uti stol i stolice gospoe Gardenije i zavezani paketi revija Fort une i Musical America - divno mjesto za ne to kao plavo-bijeli komplet za kuti za d oruak, koji je izrezala iz pro lomjesenog broja House Beautifula. Nasuprot kuhinji nalazila se blagavaonica ili druga spavaa soba, koju je gospoa Ga rdenia oito koristila kao kombinaciju radne sobe i staklenika. Stotine malih bilj aka, uvenulih ili mrtvih, stajale su na nesolidno graenim policama ispod spirala neupaljenih flourescentnih cijevi, a usred njih pisai stol s rebrastim pominim pok lopcem ispunjen knjigama i papirima. Pisai stol je bio lijep, irok, pokazujui svoju starost. Rosemary ostavi Guya i gosp odina Micklasa razgovarati na vratima, a ona se uputi do pisaeg stola prekoraiv i po licu s uvelom smeom paprati. Stolovi poput ovog mogli su se vidjeti u izlozima tr govina antikvitetima; Rosemary se pitala, dodirujui gaje li i stol bio jedan od o nih komada namje taja koje je mogla dobiti gotovo besplatno. Graciozni plavi rukop is na papiru svijetloljubiaste boje kazivao je: nego samo zanimljiva zabava koju sam smatrala takvom. Vi e se ne mogu dru iti - i uhvati se kako nju ka i pogleda prema gospodinu Micklasu koji se okrenuo od Guya. "Je li ovaj pisai stol jedna od onih stvari koje sin gospoe Gardenije eli prodati?" upita. "Ne znam", ree gospodin Micklas. "Ipak, mogao bih to doznati." "Prekrasan je", ree Guy. Rosemarv ree: " arne?" i s osmijehom pogleda uokolo prozore i zidove. Prostorija e g otovo savr eno odgovarati za djeju sobu koju je zamislila. Bila je pomalo tamna- pr ozori su bili okrenuti prema uskom dvori tu - ali bijelo- ute tapete e je odmah o ivjet i. Kupaonica je bila mala, a dodatna prostorijica pored nje, ispunjena sadnicama koje su, ini se, uspijevale, bila je dobra. Krenuli su prema vratima i Guy upita: "Stoje sve ovo?" "Trave, uglavnom", ree Rosemarv. "Metvica i bosiljak... Ne znam stoje ovo." Malo dalje niz hodnik, s lijeve strane, nalazila se gostinjska sobica, a s desne iroki nadsvoeni prolaz koji je vodio u dnevnu sobu. Veliki izboeni prozori stajali su nasuprot, dva od njih imala su romboidna prozorska stakla i trostrane klupic e uz njih. Tu se nalazio i mali kamin u zidu, s bijelim mramornim okvirom, te vi soke hrastove police za knjige. "Oh, Guy", ree Rosemarv stiskajui njegovu ruku. Guy odvrati s neodreenim "Mmm", ali joj svejedno uzvrati stisak. Gospodin Micklas je stajao pored njega. "Kamin, naravno, radi", ree gospodin Micklas. Spavaa soba iza njih bila je upravo savr eno prikladna -oko dvanaest s osam, s proz orima okrenutim na ono isto usko dvori te kao to su bili i prozori blagavaonice-dru ge spavae sobe-djeje sobe. Kupaonica, iza dnevne sobe, bila je velika i puna dijel ova pokustva s okruglim rukama od mjedi.

"Stanje prekrasan!" ree Rosemary kad su se opet na li u dnevnoj sobi. Zavrtjela se oko sebe ra irenih ruku, kao da ga eli zagrliti. "Obo avam ga!" "To vas ona poku ava nagovoriti da smanjite stanarinu." Gospodin Micklas se nasmijao. "Povisili bismo je kad bismo smjeli", odgovori. "I znad, naravno, poveanja od petnaest posto. Tako kvalitetni i osobiti stanovi su d anas prava rijetkost. Novi -" Zastane gledajui prema pisaem stolu od mahagonija ko ji se nalazio na vrhu sredi njeg hodnika. "To je udno", ree. 'iza tog stola nalazi s e jo jedna sobica, siguran sam. Ukupno ih je pet: dvije u spavaoj sobi, jedna u dr ugoj spavaoj sobi i dvije u hodniku, ovdje i ondje." Pribli i se stolu. Guy se podigne na prste i ree: "Imate pravo. Vidim uglove vrata." "Pomaknula gaje", ree Rosemary. "Stol, mislim. Nekad je stajao ondje." Pokazala j e prstom na obrise ostavljene na zidu blizu vrata spavae sobe i duboke otiske etir iju okruglih nogu na tepihu. Nejasni tragovi povlaenja vijugali su i prelazili od etiri otiska do nogu pisaeg stola gdje je sada stajao uza zid. "Pomozite mi, molim vas", gospodin Micklas se oh*ati Guyu. S mukom su poeli pomicati stol na njegovo prija nje mjesto. "Sad mi jejasno zastoje pala u komu", ree Guy, gurajui. "Nije ga mogla pomaknuti sama", odgovori gospodin Micklas; "pa imala je osamdese t i devet godina." Rosemary sumnjiavo pogleda prema vratima sobe koju su upravo otkrili. "Da ih otvo rimo?" upita. "Mo da bi to trebao uiniti njen sin." Stol je lijepo sjeo u svoja etiri otiska. Gospodin Micklas je masirao svoje ruke bez prstiju. "Ja imam dozvolu da vam poka em stan", ree i uputi se do vrata i otvor i ih. Soba je bila gotovo prazna; usisava je stajao na jednoj strani, a na drugoj su, uza zid, bile polo ene tri ili etiri drvene daske. Na polici iznad glave bili su uredno slo eni plavi i zeleni runici. "Koga god daje unutra zakljuala, sigurno je iza ao", ree Guy. Gospodin Micklas doda, "Vjerojatno nije trebala svih pet sobica." "Ali za to bi skrivala unutra usisava i runike? ' upita Rosemarv. Gospodin Micklas slegne ramenima. "Pretpostavljam da to nikada neemo saznati. Mo da je napokon postala senilna." Nasmije i se. "Ima li jo ne to to vam mogu pokazati ili rei?" "Da", ree Rosemarv. "Stoje s pranjem rublja? Ima li dolje perilica?" Zahvalili su gospodinu Micklasu, koji ih je otpratio sve do ulice, a onda su pos ve polagano krenuli prema gradu Sedmom avenijom. "Jeftiniji je od onog drugog", ree Rosemarv, pretvarajui se kao da su joj prvo na pamet pale praktine misli. "Ali jedna je soba manje, draga", ree Guy. Rosemarv je nekoliko trenutaka utjela, a zatim ree: "No, lokacija je bolja." "Da, stvarno jest", ree Guy. "Mogao bih pje ice do svih kazali ta." Rosemary, ohrabrena ovim, preskoi praktinost. "Oh, Guy, uzmimo ga! Molim te! To je tako prekrasan stan! Gospoa Gardenia nije ga nimalo uni tila. Dnevna soba bi mogla biti -prekrasna, i topla, i - oh, molim te, uzmimo ga, Guy, u redu?" "Pa naravno", odvrati Guy, smije ei se. "Ako se uspijemo rije iti drugog." Rosemary ga radosno uhvati za lakat. "Hoemo!" uzvikne. "Ve e smisliti ne to, znam da h oe !" Guy je telefonirao gospoi Cortez iz govornice dok je Rosemary, koja se nalazila v ani, poku ala odgonetnuti o emu razgovaraju itajui mu s usana. Gospoa Cortez je rekla da e im dati vremena do tri sata; ako joj se ne jave do tada, pozvat e ljude koji su sljedei na listi ekanja. Oti li su do ruske ajane i naruili koktele te sendvie od pilee salate na crnom kruhu. "Mogao bi im rei da sam bolesna i da moram ii u bolnicu", ree Rosemarv. Ali to nije bilo ni uvjerljivo niti bi ih prisililo. Umjesto toga Guy je izmisli o priu o tome kako su ga zvali da se prikljui trupi koja izvodi komad Come Blow Yo ur Horn i koja odlazi na etveromjesenu turneju po Vijetnamu i Dalekom istoku. Glum ac koji igra Alana slomio je kuk i ako on, Guy, koji je vje bao ulogu, ne uskoi i z

amijeni ga, turneja e vjerojatno biti odgoena za najmanje dva tjedna, to bi bila ve lika sramota kad se pomisli kako su se oni momci tamo preko borili. Njegova e ena morati ostati sa svojima u Omahi. Priu je dvaput ponovio, a onda oti ao pronai telef on. Rosemary je pijuckala svoje pie dr ei figu lijevom rukom ispod stola. Pomisli na sta n na Prvoj aveniji kojeg nije eljela, no svejedno u svojoj glavi sastavi popis st vari zbog kojih je bio dobar: svijetla nova kuhinja, slivnik, pogled na East Riv er, klima... Konobarica je donijela sendvie. Pokraj nje proe trudnica u irokoj mornarsko pifeoj haljini. Rosemarv ju je promatr ala. Sigurno je bila u estom ili sedmom mjesecu trudnoe; razgovarala je preko rame na sa starijom enom, vjerojatno majkom, koja je nosila pakete. Netko joj mahne sa suprotne strane - crvenokosa djevojka koja je stigla na CBS n ekoliko tjedana prije nego to je Rosemary oti la. Rosemary joj mahne natrag. Djevoj ka ree ne to miui ustima, ali Rosemary je nije razumjela. ovjek koji je bio okrenut pr ema djevojci okrene se da vidi Rosemary; bio je to ovjek izgladnjela izgleda i vo t anog lica. Atadaje do ao Guy, visok i zgodan, suzdr avajui osmijeh, a lice mu je sjalo pokazujui daje odgovor potvrdan. "Da?" upita Rosemary kad je sjeo nasuprot nje. "Da", odgovori joj. "Ugovor je poni ten; polog e nam vratiti. Gospoa Cortez nas oekuj e u dva sata." "Zvao sije?" "Zvao sam je." Crvenokosa djevojka se odjednom na la uz njih, zajapurena i sjajnih oiju. QosenmrinaJbeba "Doista! Brak vam stvarno godi, izgledate prekrasno , ree. Rosemarv, tra ei po pamenju djevojino ime, nasmije i se i ree, "Hvala! Ba slavimo. Uprav smo iznajmili stan u Bramfordu!" "Bram?" ree djevojka. "Stra no mi se dopada. Ako ga ikada po elite dati u podnajam, b it u prva koja e ga uzeti. Sve one neobine oluke s figurama i stvorenjima koja se p enju i spu taju izmeu prozora!" 2 IZNENADILI su se kad ih je Hutch poku ao nagovoriti da odustanu od Bramforda tvrdei daje zemlji te na kojem se zgrada nalazi "opasna zona". Kad je Rosemarv prvi put stigla u New York, u lipnju 1962., pridru ila se jednoj d jevojci iz Omahe i dvjema djevojkama iz Atlante koje su ve ivjele u stanu u donjem dijelu Lexington avenije. Hutch je ivio u stanu pored njih i premda nije namjera vao biti zamjena za oca to su djevojke zapravo ve od njega nainile - ve je podigao s voje dvije keri i loje bilo, hvala Bogu, posve dostatno - ipak je bio od pomoi u h itnim sluajevima poput one noi kad se netko nalazio na pomonim stepenicama, ili ond a kad se Jean gotovo ugu ila. Pravo mu je ime bilo Edward Hutchins, bio je Englez, imao je pedeset i tri godin e. Pisao je tri razliite serije knjiga o djej im pustolovinama pod tri razliita pse udonima. Rosemarv je pru io drukiju vrstu pomoi. Ona je bila najmlaa od estero djece od kojih s e petero ve o enilo i poudavalo i izgradilo svoje domove u blizini roditelja. U Oma hi je ostavila iza sebe ljutitog sumnjiavog oca, utljivu majku i petero kivne brae i sestara. (Jedini joj je Brian, drugi po starosti, koji se borio s alkoholizmom , rekao: "Hajde, Rosie, napravi ono to eli ", i metnuo joj je u ruku torbu s osamdes et i pet dolara.) Rosemarv je u New Yorku pratio osjeaj krivnje i sebinosti, a Hutch ju je ohrabriva o ajem i razgovorima o roditeljima i djeci i o du nosti ovjeka prema samome sebi. Is pitivala gaje o stvarima o kojima se u katolikoj gimnaziji nije smjelo govoriti; on ju je poslao na veernji teaj filozofije na njujor kom sveuili tu. "Napravit u vojvotk inju iz te obine prodavaice cvijea", rekao je. Sada su skoro svaki mjesec Rosemarv i Guy veerali s Hutchom ili u njihovom stanu

ili, kad bi bio red na njemu, u restoranu. Guy je dr ao Hutcha pomalo dosadnim, al i je uvijek bio ljubazan prema njemu; njegova biv a ena bila je roakinja dramatiara T erencea Rattigana, a Hutch i Rattigan su se dopisivali. Guy je, naime, dobro shv aao da su u kazali tu poznanstva od presudne va nosti, pa ak i ona iz druge ruke. Onog etvrtka su Rosemary i Guy, nakon razgledavanja stana, veerali s Hutchom u Klu besu, malom njemakom restoranu u 23. ulici. U utorak popodne su gospoi Cortez predali Hutchovo ime kao jedno od tri preporuke koje je zatra ila, a on je ve primio i odgovorio na njezino pismo, u kojem gaje za molila za informacije o njima. "Umalo da nisam do ao u isku enje da napi em da ste ovisnici o drogama", ree, "ili ne to t o bi jednako odbilo upravitelje stambenih zgrada." Upitali su ga za to. "Ne znam znate li ili ne", ree, ma ui na emlju maslac, "ali Bramford je poetkom stoljea bio na prilino zlom glasu." Pogleda ih, shvati da ne znaju i nastavi. (Imao je ir oko sjajno lice, plave oi, koje su zaneseno gledale uokolo i nekoliko pramenova v odom zalizane crne kose koja je bila na tjemenu popreno poe ljana.) "Uz Isadoru Dunc an i Theodorea Dreisersa", ree, "u Bramfordu je boravio i znatan broj ne tako pri vlanih osoba. Ondje su sestre Trench izvodile svoje male prehrambene eksperimente , ondje je i Keith Kennedy odr avao svoje zabave. I Adrian Marcato je ondje stanov ao, a i Pearl Ames." "Tko su bile sestre Trench?" upita Guy, a Rosemary doda, "Tko je bio Adrian Marc ato?" "Sestre Trench su bile", ree Hutch, "dvije prave viktorijanske dame s povremenim kanibalistikim sklonostima. Skuhale su i pojele n ekoliko male djece, ukljuujui i svoju neakinju." "Divno", primijeti sarkastino Guy. Hutch se obrati Rosemary: "Adrian Marcato se bavio arobnja tvom", ree on. "Izazvao j e pravu senzaciju devedesetih godina pro log stoljea, obznaniv i daje uspio dozvati iv og Sotonu. Poka ivao je uperak kose i ne to odrezanih pand i, a ljudi su mu oito vjerova li; bilo je dovoljno da se skupi gomila koja je nasrnula na njega i umalo ga ubi la u predvorju Bramforda." " alite se", ree Rosemary. "Ne, ovo je prava istina. Nekoliko godina kasnije poelo je s Keithom Kennedvjem, a dvadesetih godina je kua bila poluprazna." Guy ree: "uo sam za Keitha Kennedvja i Pearla Amesa, ali nisam imao pojma daje Adr ian Marcato ivio ondje." "I one sestre", doda Rosemary zadrhtav i. "Tek su Drugi svjetski rat i manjak stanova", ree Hutch, "ponovo napunili zgradu i sad je na glasu kao kua sa starim otmjenim stanovima, ali su je dvadesetih godi na nazivali Crni Bramford, a razumni ljudi su se dr ali podalje od nje." "Dinja je za damu, zar ne, Rosemary?" Konobar stavi predjelo na stol. Rosemary upitno pogleda Guya, on se namr ti i brzo kimne glavom: Nije to ni ta, ne daj se zastra iti. Konobar je oti ao. "Tijekom godina se u Bramfordu", ree Hutch, "desilo mnogo vi e od onih ru nih i odvratnih zbivanja. A dosta njih u ne tako dalekoj pro losti. Godine 1 959. je u podrumu pronaeno mrtvo novoroene zamotano u novine." Rosemary ree: "No, stra ne se stvari zasigurno dogaaju u svakoj zgradi." "Tu i tamo", ree Hutch. "Meutim, radi se o tome da se u Bramfordu dogaaju mnogo e e neg o 'tu i tamo'. Ima takoer manje fantastinih odstupanja. Ondje je bilo vi e samoubojstava, na primjer, nego u kuama pribli no iste veliine i starosti." "Stoje odgovor na to, Hutch?" upita Guy pretvarajui se kao da ga se to ozbiljno t ie. "Sigurno postoji neko obja njenje." Hutch ga pogleda nakratko. "Ne znam", odgovori. "Mo da jednostavno stoga to ozlogla enost sestara Trench privlai jednog Adriana Marcata, a njegova ozlogla enost jednog Keitha Kennedyja i na kraju kua postaje - neka vrsta sastajali ta za ljude koji su skloniji odreenom tipu pona an ja. Ili mo da postoje stvari koje jo ne znamo: magnetska polja, elektroni ili ne to t

ree to utjee da jedno mjesto postane, sasvim doslovno, zloudno. Ipak, jedno znam: Br amford nije ni u kom sluaju jedinstven. U Londonu je u ulici Praed postojala zgra da u kojoj se u razdoblju od ezdeset godina dogodilo pet odvojenih okrutnih zloina . Nijedan od njih nije bio povezan s bilo kojim drugim, ubojice nisu bile u srod stvu a niti rtve, niti su zloini poinjeni radi istog mjeseevog kamena ili Malte kog so kola. A ipak su se dogodili. I to u maloj kui s trgovinom koja je gledala na ulic u i stanom iznad. Sru ena je 1954. bez ikakvog osobito neodgodivog razloga budui da je, koliko mije poznato, mjesto napu teno." Rosemarv je pre la licom po dinji. "Mo da ima i dobrih kua", ree, "kua gdje se ljudi sta lno zaljubljuju, vjenaju i imaju djecu." "I postaju zvijezde", ree Guy. "Vjerojatno ima", ukljui se Hutch. "Samo to ovjek nikad ne uje za njih. Govori se sa mo o smrdljivim jazbinama." Nasmije i se Rosemarv i Guyu. " elio bih da vas dvoje po tra ite neku dobru kuu umjesto Bramforda", ree. Rosemary zaustavi licu dinje na pola puta od usta. "Vi nas zaista poku avate odgovo riti od toga?" upita. "Draga djevojko", ree Hutch, "veeras sam imao dogovor s jednom dra esnom enom i otkaz ao sam ga samo da se naem s vama i da ka em to moram rei. Zaista vas poku avam odvratit i od njega."

"Hutch, za ime Boga , poeoje Guy. "Ne tvrdim da ete ui u Bramford", ree Hutch, "i da e vas klavirom udariti po glavi, da e vas pojesti usidjelice ili da e vas pretvoriti u kamen. Jednostavno ka em da po stoje zapisi i da se oni moraju uzeti u obzir zajedno s umjerenom stanarinom i k aminom u dobrom stanju. U kui se dogodio velik broj neugodnih stvari. Za to namjern o ulazite u opasnu zonu? Idite u Dakotu i Osborne ako vam je ba toliko stalo do s jaja devetnaestog stoljea." "Dakota je u dr avnom vlasni tvu", ree Rosemary, "a Osborne e ru iti." "Ne pretjerujete li malo, Hutch?" zapita Guy. "Jeli bilo drugih neugodnih dogaaja u proteklih nekoliko godina? Osim onog djetet a u podrumu?" "Pro le zime je ubijen liftboj", odvrati Hutch. "U vrlo udnoj nesrei. Danas sam bio u knji nici i pregledavao Times i mno tvo mikrofilmova, zanimaju li vas detalji?" Rosemary pogleda Guya, on odlo i vilicu i obri e usta. "Glupo", ree on. "U redu, u kui su se dogodile mnoge neugodne stvari. To ne znai da e se i dalje dogaati. Ne shvaam za to je Bramford vi e 'opasna zona' od bilo koje druge zgrade u gradu. Baci novi u z rak i mo e dobiti glavu pet puta za redom; to ne znai da e i u sljedeih pet bacanja ta koer ispasti glava, a i ne znai daje novi drukiji od bilo kojeg drugog novia. Jednosta na sluajnost i to je sve." "Da stvarno ne to i nije bilo u redu", ree Rosemary, "zar ne bi bio sru en kao kua u L ondonu?" "Kuu u Londonu", ree Hutch, "posjedovala je obitelj onoga koji je tamo posljednji ubijen. Bramford je u vlasni tvu crkve u susjedstvu." "Evo", ree Guy, palei cigaretu, "imamo bo ansku za titu." "Do sada nije djelovala", ironino doda Hutch. Konobar podigne i ukloni tanjure. Rosemary ree: "Nisam znala daje u posjedu crkve", a Guy ree: "Pa cijeli je grad, draga." "Jeste li poku ali u Wyomingu?" upita Hutch. "Mislim da je u istom bloku." "Hutch", ree Rosemarv, "svugdje smo poku ali. Nema ni ta, apsolutno ni ta osim novih zg rada s urednim etvrtastim sobama, koje su sve potpuno jednake i s televizijskim k amerama u liftovima." "Je li to tako stra no?" upita Hutch s osmijehom. "Da", ree Rosemarv, a Guy doda: "Ve smo odluili useliti se u jednu, ali smo se povu kli kako bi uzeli ovu." Hutch ih je motrio jedan trenutak, zatim sjedne natrag i udari po stolu ra irenim dlanovima. "Dosta", ree. "Gledat u svoj posao kao to sam to trebao initi od poetka. Z apalite sebi vatru u svom kaminu. Dat u vam lokot za vrata i od danas nadalje vi e

neu progovoriti. Ja sam idiot; oprostite mi." Rosemary se nasmije i. "Vrata ve imaju lokot", ree, "i jedan od onih lanaca i pijunku ." "Dobro, ali pazite da upotrebljavate svo troje", ree Hutch. "I ne lutajte kroz ho dnike predstavljajui se svima i svakome. Nisteulovvi." "Omahi." Konobar donese glavna jela. Sljedeeg ponedjeljka poslijepodne Rosemary i Guy potpisali su dvogodi nji ugovor o najmu stana sedam E u Bramfordu. Gospoi Cortez su dali ek na petsto i osamdeset tr i dolara - mjesenu stanarinu unaprijed i mjesenu svotu kao jamstvo - i reeno im je da ako ele mogu preuzeti stan ve od prvog rujna, jer e biti ispra njen krajem tjedna, a liioci mogu doi u srijedu osamnaestog. U ponedjeljak ne to kasnije telefonirao im je Martin Gardenia, sin biv e stanarke. D ogovorili su se da e se s njim sresti u utorak naveer u osam. Kad su se upoznali, ustanovili su daje on visok mu karac ezdesetih godina, veselog i otvorenog pona anja. Spomenuo je stvari koje eli prodati i rekao cijene koje su bile privlano niske. Rosemary i Guy su se meusobno posavjetovali, pregledali i kupili dva apara ta za klimu, toaletni stoli od palisandrovine s klupicom, perzijski tepih za dnev nu sobu, metalne dr ae drva u kaminu, tit ispred pei i alat. Pisai stol gospoe Gardcnij e s rebrastim pominim poklopcem nije, na njihovu alost, bio na prodaju. Dok je Guy napisao ek i pomogao da se zavr e pojedinosti, Rosemaryje izmjerila dnevnu i spavau sobu metrom koji je kupila tog jutra. Pro log o ujka Guy je imao ulogu u Another Worldu, seriji koja se svakodnevno prikaz ivala na televiziji. Njegov se lik na tri dana vratio u seriju tako da je ostata k tjedna Guy bio zaposlen. Rosemary je prona la prospekte za dekoracije koje je sk upljala jo od srednje kole i na la je dva za koja se inilo da e odgovarati za stan. De korativne materijale po la je pogledati s Joanom Jellico, jednom od djevojaka iz A tlante s kojom je dijelila sobu kad je stigla u New York. Joan je imala posjetni cu dekoratera koja im je predstavljala ulaznicu u robne kule i izlo bene prostore svih vrsta. Rosemary je pa ljivo gledala i pisala kratke zabilje ke, pravila skice da ih odnese Guyu, po urila kui natovarena uzorcima materijala i tapeta da bi ga uhvatila na vri jeme u Another Worldu i zatim opet istrala van kupiti namirnice za veeru. Propusti la je predavanje iz kiparstva i otkazala zubara. U petak naveer stanje bio njihov: praznina visokih stropova i neobina tama u koju s u do li sa svjetiljkom i vreicama iz kupovine i izrazitomjekom iz najdaljih soba. U kljuili su aparat za klimu, divili se tepihu i kaminu i Rosemarynom toaletnom sto liu; divili su se kadi i kvakama na vratima, reljefnim ukrasima na zidu, podovima , pei, hladnjaku, isturenim prozorima i pogledu. Veerali su kao da su na pikniku, na tepihu sendvie od tune, pivu, i pravili planov e za podove svih etiriju soba. Guy je mjerio, a Rosemary crtala. Na tepihu su ope t iskljuili svjetiljku, skinuli se i vodili ljubav u nonom sjaju prozora bez zavje sa. " ...", Guy je zasiktao poslije, irom otvorenih oiju od straha. "ujem kako sestre Trench vau!" Rosemarv gaje jako udarila po glavi. Kupili su fotelju i veliki krevet, kuhinjski stol i dvije stolice. Nazvali su lii oce i telefonsku kompaniju, i trgovine i radnike i tapetare. Liioci su do li po dogovoru u srijedu, osamnaestog, pokrpali su, izgladili, obojali temeljnom bojom, oliili, i u petak dvadesetog oti li ostaviv i boje vrlo sline Rosema rvnim uzorcima. Usamljeni Ijepilac tapeta je do ao, gunao i oblo io spavau sobu tapeta ma. Nazvali su duane i radnike i Guvevu majku u Montrealu. Kupili su ormar i stol zab lagavaonicu, radio i gramofon, novo posue i srebrninu. Bili su bogato opskrbljeni . 1964. godine Guy je napravio seriju reklama s kojima je, budui da su ponovo pri kazivane, zaradio osamnaest tisua dolara i jo su mu donosile popriline tantijeme. Objesi] i su zavjese i police pokrili papirom, gledali kako se skida tepih u spa vaoj sobi, a bijeli vinil u hodniku. Dobili su telefon koji se mo e prikljuiti sa tr i utikaa, platili raune i ostavili obavijest na po ti. U petak, dvadeset i sedmog kolovoza, uselili su se. Joan i Dick Jeli ico su im p

oslali veliku biljku u loncu, a Guyev menad er je poslao malu. Hutch je pak poslao telegram: Bramford e se iz lo e kue pretvoriti u dobru, kad na jednini od njegovih vrata bude napisano Rosemarv i Guy Woodhouse. 3 NAKON toga se Roscmary dala na posao i bila je sretna. Kupila je i objesila zavj ese, prona la viktorijansku staklenu svjetiljku za dnevnu sobu, objesila lonce i t ave na kuhinjski zid. Jednog dana je shvatila da su etiri daske u sobi hodnika za pravo police koje pristaju na drvene preke to su visjeie iz zidova sa strane. Pokr ila ih je prugastim ljepljivim papirom i kad je Guy do ao kui pokazala mu je uredno ispunjenu ve -kuhinju. Prona la je supermarket na estoj aveniji i kinesku praoMcu ru blja u 55. ulici; za plahte i Guyevc ko ulje. Guy je poput drugih mu eva svaki dan bio odsutan. Kad je pro ao Blagdan rada, vratio se njegov uitelj pjevanja; Guy je s njim radio svako jutro, a veinu popodneva i ao na audicije za drame i reklame. Za dorukom je bio razdra ljiv itajui kazali nu stranicu - svi drugi glumci bili su izva n grada na gostovanjima s predstavama Skvscraper \li Drat! The Cat! ili The Impo ssible Years ili Hot September; jedino je on ostao u New Yorku. Meutim, Rosemarv je znala da e Guy uskoro dobiti neku dobru ulogu i mirno pred njega postavi tavu i smireno uzme drugi dio novina za sebe. Djeja soba je zasada bila prostorija s izblijedjelim zidovima i namje tajem iz star og stana. iste i svje e bijelo- ute tapete e doi kasnije. U knjizi Picasso s Picassos R osemary je imala spremljen uzorak tapeta zajedno s reklamom koji je prikazivao d jeji krevet i komodu. Pisala je svom bratu Brianu kako bi i on s njom podijelio njezinu sreu. Nitko drugi u obitelji ne bi to odobravao; prema njoj su se svi odn osili neprijateljski-roditelji, braa, sestre-ne opra taj ui joj to se, prvo, udala za protestanta, drugo, sklopila samo graanski brak i tree, to ima svekrvu koja se dva put rastavila, a sada je bila udana za idova u Kanadi. Guyu je pripremila pile Marengo i vitello tonnato, te ispekla tortu od keksa i k ave. Minnie Caslevet su uli prije no to su je u ivo susreli. uli su je kroz zid spavae sobe kako vie hrapavim i promuklim srednjozapadnjakim naglaskom: "Romane, doi u krevet! Jedanaest i trideset je!" I pet minuta kasnije: "Romane? Donesi mi pivo kad doe !" "Nisam znao dajo uvijek snimaju filmove o primitivcima", ree Guy, a Rosemarv se neo dreeno nasmije. Bila je devet godina mlaa od Guya i nije shvaala sve njegove aluzij e. Susreli su Gouldove iz sedam F, koji su bili ugodan stariji brani par i Bruhnove s njemakim naglaskom i njihovog sina Waltera iz sedam C. U hodniku su se nasmije il i i kimnuli glavom Kelloggovima, sedam G, gospodinu Steinu, sedam H i gospodi Du bin i DeVore, sedam B. (Rosemary je odmah saznala za prezime svakog od njih s na tpisa na vratima i s omotnica pisama ostavljenih na otiraima koje je bez ustruavan ja proitala.) Kappovi iz sedam D koje jo nisu vidjeli i koji nisu imali po te, bili su oito na lje tovanju, a Castevetovi iz sedam A koje su uli, ("Romane! Gdje je Terry?"), a koje nisu vidjeli, bili su ili pustinjaci ili ljudi koji su dolazili i odlazili u ka sne sate. Njihova su vrata bila nasuprot liftu, a njihov otira izvanredno itljiv. Dobivali su avionska pisma iz zapanjujue razliitih mjesta: Hawick, kotska; Langeac, Francuska; Vitoria, Brazil; Cessnock, Australija. Bili su pretplaeni i na Lije i Look. Rosemary i Guy nisu prona li nikakav trag o sestrama Trench, Adrianu Marcatu, Keit hu Kennedvju, Pearlu Amesu niti njima slinima. Dubin i DeVore bili su homoseksual ci; a svi ostali su izgledali potpuno obini. Srednjozapadnjaki naglasak se mogao uti gotovo svake noi iz stana koji je, Rosemary i Guy su to shvatili, bio prvobitno vei prednji dio njihovog vlastitog stana. "A

li nemogue je biti sto posto siguran!" ena je dokazivala, i, "ako eli mo/'emi ljenje, ne bismo joj trebali uope rei, to je moje mi ljenje!" Jedne subote naveer Castevetovi su priredili zabavu za nekih dvanaestak ljudi koj i su razgovarali i pjevali. Guy je lako zaspao, ali je Rosemary le ala budna sve d o poslije dva slu ajui bezizra ajno nemuzikalno pjevanje i flautu ili klarinet koji j e uz topi stao. Rosemary se prisjeala Hutchovih zlih slutnji i zbog njih se nelagodno osjeala jedi no kad bi svakog etvrtog dana silazila u podrum kako bi oprala rublje. Pomoni lift je sam po sebi bio nesiguran - malen, slab i sklon iznenadnom kriparuu i podrhta vanju a podnim je bio jezovito mjesto davno o bukalih hodnika od cigle, gdje su ko raci tiho odjekivali u daljini, a nevidljiva vrata su lupala zatvarajui se; gdje su napu teni hladnjaci stajali uza zid pod svjetlom sjajnih arulja u icanim mre ama. Ba ovdje, Rosemary bi se prisjetila, nedavno je pronaeno mrtvo novoroene zamotano u novinski papir. ije je to bilo dijete i kako je umrlo? Tko gaje prona ao? Je li oso ba koja ga je ostavila bila uhvaena i ka njena? Razmi ljala je da ode u knji nicu i da kao i Hutch u starim novinama proita priu, ali to bi dogaaj uinilo jo stvarnijim no s toje bio kad bi saznala za mjesto gdje je dijete le alo i kad bi mo da morala na put u u praonicu rublja i natrag do lifta proi pored njega. To ne bi mogla podnijeti. Djelomino neznanje bilo je, razmi ljala je, i djelomino veselje. Nek idu k vragu Hutch i njegove dobre namjerni Praonica rublja bi izvrsno pristajala u zatvor: zidovi od cigle puni pare, jo vi e a rulja u mre icama i niz dubokih dvostrukih slivnika u mre astim odjeljcima. Bilo je strojeva za pranje i su enje, ko ji su radili na principu ubacivanja novia, a u veini lokotom zakljuanih odjeljaka na lazili su se strojevi. Roseraarvje silazila u praonicu krajem tjedna ili poslije pet; prije pet sati tijekom tjedna nekoliko crnih pralja glaalo je i avrljalo, a kad bi ona u la nenajavljena, naglo bi za utjele. Svima se smije ila i poku avala da je ne primijete, ali one nisu progovorile ni rijei i ona se osjeala neugodno, kao daj e crnkinje tjeraju. Jednog popodneva, kad su ona i Guy ve stanovali u Bramfordu punih petnaest dana, Rosemarv je sjedila u praonici u 1.7.15 h itajui The New Yorker. ekala je da doda o mek iva u vodu za ispiranje, kad ue djevojka njenih godina tamne kose i lica poput k amelije koja je, Rosemarv sa zaprepa tenjem zakljui, bila Anna Maria Alberghetti. N osila je bijele sandale, crne kratke hlae, svilenu bluzu boje marelice i dr ala je u ruci utu plastinu ko aru za rublje. Kimnuvsi Rosemarv, a zatim ne pogledav i je uput i se prema jednom od strojeva za pranje, otvori ga i pone u njega stavljati prlja vo rublje. Koliko je Rosemarv bila upoznata, Anna Maria Alberghetti nije ivjela u Bramfordu, ali je mo da nekog posjeivala i pomagala u poslu. Kad je ipak malo bolje pogledala , shvatila je da se prevarila: nos ove djevojke je bio predug i o tar, a bilo je i drugih nekako oitih razlika u izrazu lica i dr anju. Slinost je ipak bila znatna- i odjednom Rosemarv opazi kako je djevojka gleda upitno, zbunjeno se smije ei pokraj stroja koji se ve punio. "Oprostite", ree Rosemarv, "mislila sam da ste Maria Alberghetti, zato sam tako u vas buljila, ispriavam se." Djevojka porumcni, nasmije i se i obori pogled na pod. "To se esto dogaa", ree. "Ne m orate se ispriavati. Ljudi misle da sam ja Anna Maria jo otkad sam bila dijete, ka d sam prvi put poela igrati u komadu Here Conics The Groom." Pogleda Rosemarv jo u vijek se crvenei, ali bez osmijeha. "Ja uope ne vidim slinosti", doda. "Moji su rod itelji Talijani kao i njezini, ali meu nama nema fizike slinosti." "Postoji velika slinost", istakne Rosemarv. "Izgleda daje ipak tako", doda djevojka; "svi su mi to uvijek govorili, premda j e ja ne vidim. Vjerujte, voljela bih daje mogu vidjeti." "Poznajete li je?" upita Rosemarv. "Ne." "Kad ste rekli 'Anna Maria', mislila sam-" "A, ne, ja je samo tako zovem. Mislim daje to od toga to sam sa svima o njoj razg ovarala." Obri e ruku o kratke hlae i zakorai naprijed pru ajui je i smije ei se. "Zovem

e Terry Gionoffrio", ree, "i ne mogu sricati svoje ime pa nemojte ni vi poku ati." Rosemary se nasmije i i rukuje. "Ja sam Rosemary VVoodhouse", ree. "Mi smo ovdje no vi stanari. ivite li ovdje dugo?" "Ja nisam stanar. Samo ivim s gospodinom i gospoom Castevet, gore na sedmom katu. Njihov sam gost od lipnja. Vi ih poznajete?" "Ne", odgovori Rosemary s osmijehom, ali na je Jlftn upravo iza njihovog, a nekad je bio njegov stra nji dio." "Ah, zaboga", ree djevojka, "vi ste ljudi koji ste unajmili stan stare dame! Star e dame koja je umrla!" "Gardenia." "Tako je. Ona je bila dobra prijateljica Castevetovih. Uzgajala je biljke i drug e stvari i donosila ih gospoi Castevet da ih skuha." Rosemary kimne glavom. "Kad smo prvi put i li pogledati stan", ree ona, "jedna je s oba bila puna biljaka." "Sada kad je mrtva", ree Terry, "gospoa Castevet je nabavila minijaturni staklenik u kuhinji i sama uzgaja biljke." "Oprostite, moram staviti omek iva", ree Rosemarv. Ustane i uzme bocu iz torbe za ru blje koja je bila na stroju. "Znate li na koga vi sliite?" upita je Terry, a Rosemary ree odvijajui poklopac: "N e. Na koga?" "Na Piper Laurie." Rosemary se nasmije. "Ah, ne", odvrati. "Smije no je to to ka ete, jer je moj mu nekad izlazio s Piper Laune prije nego to se udala." " alite se? U Hollywoodu?" "Ne, ovdje", Rosemarv istrese koliinu poklopca omek ivaa. Terry otvori vrata stroja, Rosemary joj zahvali i ubaci omek iva unutra. "Je li va suprug glumac?" upita Terry. Rosemary kimne sa zadovoljstvom, zatvarajui bocu. "Ma nemojte! Kako se zove?" "Guy Vvbodhouse", ree Rosemary. "Igrao je u Lutheru i Nobodv Loves an Albatross i dosta radi na televiziji." "Isuse, ja gledam televiziju po cijeli dan", ree Terry. "Kladim se da sam ga vidj ela." Negdje u podrumu je prasnulo staklo: razbila se boca ili prozorsko okno. " Jao", ree Terry. Rosemarv uvue ramena i nelagodno pogleda u pravcu vrata praonice. "Mrzim ovaj pod rum", ree. "Ja takoer", uzvrati Terry. "Drago mi je da ste ovdje, da sam sama, ukoila bih se od straha." "Mo da je dostavlja ispustio bocu", primijeti Rosemary. Terry ree: "Slu ajte, mogle bismo ovamo dolje dolaziti zajedno. Va a vrata su uz lift , zar ne? Ja bih vam mogla pozvoniti i mogle bismo otii zajedno. Mo emo se prvo uti telefonom." "To bi bilo izvrsno", odgovori Rosemary. "Mrzim sama dolaziti ovamo." Terry se nasmije sa zadovoljstvom, izgledalo je da tra i rijei, a zatim jo uvijek sm ijui se ree: "Imam amajliju koja donosi sreu, koja mo da mo e djelovati za nas obje!" O nda razmakne ovratnik svoje bluze, izvue srebrni lani i na njegovom kraju poka e Rose mary srebrnu filigransku kuglicu. "Oh, kako je to lijepo", ree Rosemarv. "Stvarno?" upita Terry. "Gospoa Castevet mi ju je dala prekjuer. Stara je tri stot ine godina. Ona je, u svom malenom stakleniku, uzgajala ono to se u njemu nalazi. To je za sreu ili se u svakom sluaju oekuje da to bude." Rosemary detaljnije pogleda amajliju koju je Terry dr ala izmeu palca i ka iprsta. Bi la je napunjena zelenkasto-smeom spu vastom tvari koja je pritiskivala uz srebrni u krasni rad s rupicama. Gorki miris je natjerao Rosemary da se pomakne unatrag. Terry se nasmije. "Taj miris mi i nije tako ru an", ree. "Nadam se da djeluje!" "Amajlija je lijepa", ree Rosemarv, "Ovako ne to nisam nikad vidjela." "Iz Europe je", odvrati Terry. Naslonila se bokom na stroj za pranje i promatral aje kuglicu s divljenjem okreui je amo-tamo.

"Castevetovi su najdivniji ljudi na svijetu, oboje", ree. "Pokupili su me s plonik a - mislim to doslovno; po la sam krivim putem na Osmoj aveniji i oni su me doveli ovamo. Posvojili su me kao majka i otac. Ili kao baka i djed, mislim." "Bili ste bolesni?" upita Rosemary. "Recimo daje bilo lako", ree Terry, "gladovala sam, bila pod utjecajem droge i ba vila se mnogim drugim stvarima kojih se tako stidim da bih mogla povraati kad na njih pomislim. Castevetovi su me potpuno izlijeili. Rije ili su me droge, nahranili me i obukli u isto; ni ta nije dovoljno dobro kad sam ja u pitanju. Daju mi svakak vu zdravu hranu i vitamine, ak zovu i lijenika koji me redovito pregledava! Oni to rade jernemaju djece. Znate, ja sam im kao ki koju nikada nisu imali." Rosemary kimne. "Najprije sam mislila da postoji neki skriveni motiv", nastavi Terry. "Mo da bi ht jeli da radim ne to seksualno, ili s njim ili s njom. Ali stvarno su se odnosili k ao pravi djed i baka. Ni ta od onoga. Uskoro e me poslati u kolu za tajnice i kasnij e u im ja to otplatiti. Imam samo tri godine srednje kole, ali to je nain da nadokn adim." Ona spusti filigransku kuglicu natrag u bluzu. Rosemary ree: "Lijepo je znati da ima i takvih ljudi." "Malo je takvih poput Castevetovih", ponovi Terry. "Da nije bilo njih, bila bih mrtva. To je sigurno. Pod zemljom ili u zatvoru." "Zar nemate nikoga od obitelji tko bi vam mogao pomoi?" "Samo brata koji je u mornarici. Sto se manje zna o njemu, to bolje." Rosemarv prebaci svoje oprano rublje u su ilicu i prieka da Terrvno rublje bude got ovo. Razgovarale su o Guvevoj ulozi u seriji Another World("Dakako da se sjeam! V i ste udani za njega?"), o pro losti Bramforda (o kojoj Terry ni ta nije znala) i o predstojeem posjetu pape Pavla Nevv Yorku. Terry je kao i Rosemarv bila katolkinja, ali ne vi e tako revna; svejedno je pod b ilo koju cijenu eljela nabaviti kartu za papinsku misu, koja e se odr ati na Yankee stadionu. Kad je njeno rublje bilo gotovo i nakon to se osu ilo, dvije ene zajedno o du do lifta i popnu se na sedmi kat. Rosemarv pozove Terry da pogleda stan, ali Terry odbije poziv: Castevetovi jedu u est i ne voli kasniti. Rekla je da e nazvati Rosemary kasnije naveer. Tako da mog u zajedno sii dolje da pokupe suho rublje. Guy je bio kod kue, jeo je iz vreice ips i gledao film s Grace Kelly. "Ono je sigur no ista odjea", ree. Rosemary mu ispria o Terry i Castevetovima i kako ga se Terry sjetila po ulozi u Another Worldu. Tome nije pridavao neki znaaj, ali mu je bilo drago. Bioje poti ten , jer je uo da postoji mogunost da glumac po imenu Donald Baumgart istisne iz ulog e u novoj komediji za koju su obojica bili na audiciji tog poslijepodneva. "Isuse", ree Rosemary, "kakvo je to ime Donald Baumgart?" "Prije nego je promijenio ime zapravo se zvao Sherman Pederi." Rosemarv i Terry su pokupile svoje rublje u osam sati, pa je Terry s Rosemary do l a upoznati Guya i razgledati stan. Pocrvenjela je i Guy juje smeo, to gaje potakl o da joj podijeli niz komplimenata i donese pepeljaru i zapali ibicu. Terry nikad prije nije vidjel a stan; gospoa Gardenia i Castevetovi su se meusobno posvaali par dana nakon njezin og dolaska, a ubrzo nakon toga je gospoa Gardenia pala u komu iz koje se vi e nikad nije probudila. "Stanje divan", istakne Terry. "Tek e biti", ree Rosemary. "Jo nismo ni polovicu namjestili." "Sad mi je sinulo!" povikne Guy i pljesne rukama. Pobjedniki upre prst u Terry. " Anna Maria Alberghetti!" 4 IZ Bonniersa je stigao Hutchov paket: visoki kabao za led sa sjajnim naranastim o brubom. Rosemarv ga odmah nazove kako bi mu zahvalila. Vidio je stan nakon to su liioci oti li, ali ga nije vidio otkako su se ona i Guy uselili; ispriala mu je o st

olicama koje su zakasnile tjedan dana i fotelji koja e stii tek sljedei mjesec. "Za Boga miloga, nemoj jo razmi ljati o tome da zove u goste", ree Hutch. "Reci mi ka ko sve izgleda." Rosemarv mu op irno ispria, nije izostavila niti jedan detalj. "Osim toga Izgleda d a susjedi nisu abnormalni", ree. "Osim normalno abnormalnih kao to su homoseksualc i; dvojica su, a u hodniku nasuprot nas nalazi se simpatian stari brani par po ime nu Gould koji posjeduje imanje u Pennsvlvaniji gdje se bave uzgojem perzijskih m aaka. Jedna je na a kad god to za elimo." "One se linjaju", primijeti Hutch. "Tu je jo jedan stariji brani par, kojeg zapravo jo nismo upoznali. Oni su se pobri nuli za onu djevojku koja je imala problema s drogom. Potpuno suje izlijeili i up isali u kolu za tajnice." "Izgleda kao da ste se uselili u kuu iz bajke", ree Hutch. "Odu evljen sam." "A podrum je stra an", nastavi Rosemarv. "Proklinjem te svaki put kad idem dolje." "Za to ba mene?" "Zbog tvojih pria." "Ako misli na one koje pi em, zbog njih sam sebe proklinjem, ako pak misli na one koje sam ti ispriao, mogla bi jednako tako iz ist og razloga proklinjati vatrogasnu sirenu zbog vatre i meteorolo ki zavod zbog torn ada." Rosemarv, malko prestra ena, ree: "Od sada vi e nee biti tako grozno. Djevojka koju sa m ti spomenula ubudue e odlaziti u podrum sa mnom." Hutch doda: "ini se da si izvr ila zdravi utjecaj koji sam prorekao pa kua vi e nije k ua u asa. Neka ti kabao za led dobro poslu i i pozdravi Guya." Kappovi iz stana sedam B napokon su se pojavili: radilo se o krupnom branom paru u srednjim tridesetima koji su imali vrlo znati eljnu dvogodi nju ker po imenu Lisa. "Kako se zove ?" upita Lisa, sjedei u kolicima. "Jesi li pojela jaje? Jesi li pojela kapetana Cruncha?" "Zovem se Rosemary", odv rati Rosemarv. "Pojela sam jaje, ali nisam nikad ula za kapetana Cruncha. Tko je onljF U petak naveer, sedamnaestog rujna, Rosemary i Guy su zajedno s jo dva brana para o ti li u kazali te gdje se prikazivala drama Mrs. Dally, a nakon predstave na zabavu koju je priredio fotografDee Bertillonu svom ateljeu U 48. ulici. Guy i Bertillon su se upustili u raspravu o politici glumakog udru enja kojom se na stojalo sprijeiti upo ljavanje stranih glumaca. Guy je tvrdio daje to u redu, a Ber tillon je to smatrao pogre nim i premda su drugi prisutni gosti pre li preko tog raz mimoila enja kroz alu i ogovaranja. Guy povede Rosemary brzo poslije toga kui. No je bila blaga i puna mirisa. etali su i, kako su se pribli ili tamnoj gromadi Bra mforda, na ploniku ispred njega primijete grupu od dvadesetak ljudi kako stoje u polukrugu kraj parkiranog automobila. Dva policijska automobila su ekala parkiran a jedan uz drugoga, a njihova signalna svjetla na krovu okretala su se treptaj ui crveno. Rosemarv i Guy ubrzaju korak dr ei se rukom pod ruku. Sva su im osjetila bila izo tre na. Automobili su znati eljno usporavali, prozori na Bramfordu su se sa kripom otva rali i glave su izvirivale. Noni vratar Toby izae iz zgrade nosei uto-smei pokriva koj i policajac uzme od njega. Krov automobila, Volksv/agena, bio je zgnjeen na jednu stranu, vjetrobran je bio posut s tisuu napuklina. "Mrtva je", netko ree, a drugi glas pridoda, "Pogledam i pomislim da se to neka velika ptica strmoglavila dolje, poput orla ili tako ne to. " Rosemarv i Guy stanu na prste i ispru e vrat iznad ramena ljudi. "Odmaknite se, hoe te li?", ree policajac u sredini. Ramena su se razmaknula, lea u sportskoj ko ulji s e pomaknu. Na ploniku je le ala Terry gledajui nebo jednim okom dokjoj se pola lica pretvorilo u bezlinu crvenu masu. Preko nje su prebacili uto-smei pokriva. Kako je pao na nju, poprimio je crvene mrlje najprije najednom, a zatim na drugom mjestu.

Rosemary se naglo okrene, zatvorenih oiju, a desnom rukom se automatski prekri i. vr sto stisne usta pla ei se da nepovrati. Guy se trgne, udahne zrak kroz zube. "Isuse", ree i zastenje. "O, Bo e moj." Policajac grubo upita: "Hoete li se odmaknuti?" "Poznajemo je", ree Guy. Drugi se policajac okrene i upita: "Kako se zove?" "Terry." "Terry, kako jo ?" Imao je etrdesetak godina i znojio se. Oi su mu bile plave i lije pe s gustim crnim trepavicama. Guy ree: "Ro? Kako se pre ivala? Terry...?" Rosemary otvori oi i proguta slinu. "Ovog se trenutka ne mogu sjetiti", ree. "Neko talijansko, sa G, dugo prezime. Pravila je ale na raun sricanja prezimena. Daje t o neizvedivo." Guy ree plavookom policajcu: "Stanovalaje kod ljudi po imenu Castevet u stanu sed am A." "To smo saznali", uzvrati policajac. Pribli i im se policajac dr ei list blijedo utog papira. Gospodin Micklas je stajao iza njega, stisnutih usta, u ki nom ogrtau prebaenom preko prugaste pid ame. "Kratko i ug odno", ree policajac onome s plavim oima i pru i mu uti papir. "Zalijepila gaje na pr ozorsku dasku ljepljivom vrpcom tako dane odleti." "Ima li koga tamo?" Drugi zavrti nijeno glavom. Plavooki policajac proita ono stoje bilo napisano na listu papira, zami ljeno pu ui kr oz prednje zube. "Theresa Gionoffrio." Izgovorio je ime kao to bi to uinio Talijan . Rosemary kimne glavom. Guy ree: "Jo prije dvije veeri ne biste ni sanjali da joj se ovakve turobne misli m otaju po glavi." "Turobne misli", ree policajac otvarajui svoj notes. Stavi papir unutra i zatvori notes tako daje uto provirivalo van.^ "Jeste lije poznavali?" upita Micklas Rosemarv. "Prilino slabo", odgovori. "Ah, da, naravno, vi ste takoer na sedmom", ree Micklas. Guy se obrati Roscmary: "Hajde, draga, krenimo gore." Policajac ree: "Mo ete li mi rei gdje mogu pronai te Castevetove?" "Ne, ne mo emo", ree Guy. "Ni sami ih jo nismo sreli." "Oni su u ovo vrijeme kod kue", ree Rosemary. "ujemo ih kroz zid. Na a spavaa soba je smje tena tik do njihove." Guy polo i ruku na Rosemaryna lea. "Hajde, draga", ree. Kimnu policajcu i Micklasu i krenu prema zgradi. "Evo ih, sti u", ree Micklas. Rosemary i Guy zastanu i okrenu se. Iz pravca grada, odakle su i sami maloprije stigli, dolazili su visoka, sijeda ena i visoki, mr avi mu karac, koji je te ko hodao. "To su Castevetovi?" upita Rosemary. Gospodin Micklas im kimne potvrdno. Gospoda Castevetje bila umotana u svijetloplavu odjeu sa snje nobijelim rukavicama, torbicom i e irom. Podupirala je podlakticu svog mu a poput bolniarke. On je bio kriav o odjeven u areni kaput od pamune tkanine, crvene hlae, ru iastu kravatu i sivi mekani e ir s ru iastom vrpcom. Imao je sedamdeset i pet godina ili ne to vi e; ona je bila est li sedam godina mlaa. Pribli ili su se mladenaki ivo, smije ei se podrugljivo ljubazno. Policajac im se uputi ususret, a njihov osmijeh im zastane na licu i nestane. Gospoa Castevet ree ne to z abrinuto, njezin suprug se namr ti i zatrese nijeno glavom. Njegova iroka usta tankih usana bila su ru iasta kao da su namazana crvenilom; obraz i su mu bili bijeli poput krede, a oi malene, svijetle i duboko usaene. Ona je ima la dugi nos s neugodno mesnatom donjom usnom. Nosila je ru iasto obrubljene naoale n a laniu koji je padao iza obinih bisernih nau nica. Policajac upita: "Jeste li vi brani par Castevet sa sedmog kata?" "'Jesmo", odvrati gospodin Castevet suhim, jedva ujnim glasom.

" ivi li s vama mlada ena po imenu Theresa Gionoffrio?" "Da", ree gospodin Castevet. " to se dogodilo? Zar se desila neka nesrea?" "Najbolje da se pripremite na lo e vijesti", upozori policajac. Prieka promatrajui i h naizmjence i zatim ree: "Ona je mrtva. Ubila se." Podigne ruku, palcem pokazujui preko ramena. "Skoila je kroz prozor." Pogledali su ga a da im se uope nije promijenio izraz lica, kao da jo nije ni ta rek ao; onda se gospoa Castevet nagne na stranu, pogleda iznad njega u crveno umrljan i pokriva, opet se uspravi i zagleda u njegove oi. "To nije mogue", ree svojim prodornim zapovjednikim glasom. "Sigurno se radi o nekoj pogre ci. Rije je o nekom drugom." Policajac odvrati ne maknuv i pogled s nje: "Artie, hoe li im, molim te, dopustiti d a pogledaju?" Gospoa Castevet proe pored njega stisnute vilice. Gospodin Castevet ostane stajati na istom mjestu. "Znao sam da e se to dogoditi", ree. "Posljednja tri tjedna bila je izrazito depresivna. Primijetio sam to i rek ao svojoj eni, ali mi je prezrivo odgovorila. Ona je optimist koji odbija priznat i da sve ne zavr ava onako kako ona eli." Gospoa Castevet se vratila. "To ne znai da se ona ubila", ree. "Bila je vrlo sretna djevojka bez ikakvog razloga za samoubojstvo. Sigurno se radi o nesrei. Mo da je p rala prozore i izgubila oslonac. Neprestano nas je iznenaivala istei stvari i obavl jajui za nas poslove." "Nije prala prozore u pono", ree gospodin Castevet. "Za to ne?" upita gospoa Castevet ljutito. "Mo da je istila!" Policajac joj preda blijedo uti papir nakon to gaje izvadio iz notesa. Gospoa Castevetje oklijevala, zatim ga uzme, okrene i proita. Gospodin Castevet na gne glavu preko njene ruke i isto tako krene itati, dok su se njegove tanke usne micale. "Je li to njen rukopis?" upita policajac. Gospoa Castevet kimne glavom. Gospodin Castevet ree: "U svakom sluaju!" Policajac ispru i ruku i gospoa Castevet mu preda papir. Ree: "Hvala. Nastojat u da g a dobijete kad budemo gotovi sa svime." Gospoa Castavet skine naoale i ispusti ih na njihovom laniu, pokrije oi vrhovima prst iju u bijelim rukavicama. "Ne vjerujem", ree, "inila se tako sretnom, svi njeni pr oblemi bili su za njom." Gospodin Castevet polo i ruku na njeno rame, zagleda se u zemlju i zatrese glavom. "Poznajete li koga od njene rodbine?" upita policajac. "Nije imala nikoga", odgovori gospoa Castevet. "Bila je potpuno sama. Nije imala nikoga, samo nas." "Zar nije imala brata?" upita Rosemarv. Gospoda Castevet stavi naoale i pogleda je. Gospodin Castevet podigne pogled sa z emlje, a njegove duboke usaene oi bijesnu pod obodom e ira. "Je li?" upita policajac. "Rekla je da ima", ree Rosemarv. "U mornarici." Policajac ponovo pogleda brani par Castevet. "Prvi put to ujem", ree gospoa Castevet, a njezin suprug doda: "I ja takoer." Policajac upita Rosemarv: "Znate li stoje po inu ili gdje slu i?" "Ne, ne znam", ree, a Castevetovima, "neki dan mije priala o njemu u praonici rubl ja. Ja sam Rosemarv VVoodhouse." Guy ree: "Stanujemo u sedam E." "Osjeam se isto kao i vi, gospoo Castevet", nastavi Rosemarv, "Djelovala je tako s retno i puna lijepih osjeaja u vezi s buduno u. Ispriala mije divne stvari o vama i va e m suprugu; kako je bila zahvalna za svu pomo koju ste joj pru ali." "Hvala", ree gospoa Castevet. "Ba lijepo od vas da ste nam to rekli. Nekako se odma h bolje osjeamo." Policajac upita: "Nije vam poznato ni ta drugo o tom bratu osim da slu i u mornarici ?" "To je sve", ree Rosemarv. "Mislim da ga nije ba voljela." "Mo da ga ne bi trebalo biti te ko pronai s tako neuobiajenim imenom, GionoITrio", pri

mijeti gospodin Castevet. Guy ponovo polo i ruku na Rosemaryno rame i oni krenu e prema zgradi. "Tako sam zbun jena i stra no mi je ao", ree Rosemary Castevetovima; a Guy doda: "Kakva teta, ba jest ..." Gospoa Castevet odvrati: "Hvala", a gospodin Castevet doda ne to dugo i piskavo od e ga se moglo razaznati samo "njezini posljednji dani". Odvezli su se gore ("Oh, Bo e moj", ree noni liftboj Diego, "o, Bo e"), pogledaju sa al jenjem od sada ukleta vrata stana sedam A i prou kroz hodnik do svog stana. Gospodin Kellogg iz sedam G provi ri iza lancem zatvorenih vrata i upita to se to dolje de ava. Ispriaju mu. Smjestili su se na rub kreveta i razmi ljali nekoliko trenutaka o razlogu zbog koj eg je Terry poinila samoubojstvo. Zakljuili su da e samo ako im brani par Castevet k a e to se nalazilo u opro tajnom pismu koje je ostavila saznati to ju je natjeralo na tako iznenadnu smrt, kojoj su zamalo i sami svjedoili. No, ak kad bi i znali sadr aj pisma, istaknuo je Guy, mo da jo uvijek ne bi znali potp uni odgovor, jer je dio toga bio vjerojatno i iznad Terryne moi rasuivanja. Ne to ju je navelo na droge, a ne to ju je natjeralo i u smrt; to je to bilo. sad je bilo p rekasno da saznaju. "Sjea li se stoje Hutch rekao?" upita Rosemarv. "O tome da se ovdje de ava vi e samoub ojstava nego u drugim zgradama?" "Ah, Ro", ree Guy, "to su gluposti, draga, te prie o 'opasnoj zoni'." "Hutch vjeruje u to." "Pa ipak su to gluposti." "Mogu mislili to e rei kad uje za ovo." "Nemoj mu rei", ree Guy. "A posve sigurno nee proitati u novinama." Tog jutra je ba b io poeo trajk njujor kih novinara, a govorilo se da bi mogao potrajati mjesec dana, mo da i du e. Svukli su se, istu irali, nastavili prekinutu partiju Scrabblea, prestali igrati, vodili ljubav, na li mlijeka i zdjelu hladnih pageta u hladnjaku. Trenutak prije ne go to su ugasili svjetla u 2.30 h, Guy se prisjeti provjeriti svoje poruke na tel efonskoj centrali: ustanovi daje dobio ulogu u radio-reklami za vina Cresta Blan ca. Nije mu trebalo mnogo da zaspi, no Rosemary je le ala pokraj njega budna, vidjev i p red sobom Terryno izoblieno lice i njeno jedno oko uprto u nebo. Trenutak kasnije na la se u svojoj osnovnoj koli kod asnih sestara. Sestra Agnes je mahala akom prema njoj smjenjujui je s mjesta voe redara na drugom katu. Buka s onu stranu zida probudi Rosemarv, a gospoa Castevet ree: "I molim te, nemoj mi priati stoje rekla Laura-Louise, jer me ne zanima!" Rosemarv se okrene na dra gu stranu i zagnjuri glavu u jastuk. Sestra Agnes je bila bijesna. Njene svinjee oi su se stegle u pukotine, a nozdrve su se nadimale kao i obino u takvim trenucima. Zbog Rosemary je trebalo zazidati sve prozore i onda je kola Our Lady ispala iz natjecanja kola u ljepoti koje je vo dio asopis World Herald. "Da ste mene slu ali, ne bismo to morali uiniti!" vikala je sestra Agnes svojim gra bim glasom. "Mogli smo sudjelovati odmah. Ne bismo trebali poinjati sve iz poetka! " Ujak Mike ju je poku ao sti ati. On je bio direktor kole kojaje bila povezana prola zom s njegovom trgovinom u ju noj Omahi. "Rekla sam vam da joj ni ta ne govorite una prijed", nastavila je sestra Agnes ti e, sijevajui prema Rosemarv s mr njom u svinjeim oima. "Rekla sam vam da ona nee biti iskrena. Bilo je dosta vremena daje se s tim upozna kasnije." (Rosemarv je rekla sestri Veroniki za prozore koji su zazidani i sestra Veronika je povukla kolu iz natjecanja, inae to ne bi nitko zapazio i po bijedili bi. Svejedno je bilo pravilno da ka e, bez obzira na sestru Agnes. Katolik a kola ne bi smjela pobijediti prijevarom.) "Bilo tko! Bilo tko!" ree sestra Agnes . "Jedino to mora biti mlada, zdrava i nikako ne smije biti djevica. Ona ne mora biti pokvarena kurva, ovisnica o drogama, kojaje stigla iz bijede. Nisam li ti t o rekla na poetku? Bilo tko. Dok god je mlada, zdrava i nije djevica." to nije imalo nikakvog smisla ak ni za ujaka Mika; i Rosemary se okrene u krevetu i bila je subota poslije podne, a Brian, Eddie i Jean bili su kod blagajne gdje

se prodaju slatki i u Orpheumu, upravo namjeravajui pogledati Garvja Coopera i Patr iciju Neal u filmu The Fountainhead, samo stoje to bilo u ivo, a ne film. 5 IDUEG ponedjeljka Rosemarv je upravo stavljala na stol posljednji zamotuljak s ku pljenim namirnicama, kad se oglasi kuno zvono. Kroz pijunku ugleda gospou Castevet, bijelu kosu u viklerima ispod plavobijele marame kako gleda ozbiljno ravno pred a se kao da se priprema za snimanje fotografije za putovnicu. Rosemarv otvori vrata i upita: "Zdravo, kako ste?" Gospoda Castevet se turobno nasmije i. "Fino", odvrati. "Mogu li ui na trenutak?" "Da, naravno, izvolite." Rosemarv se pomakne uza zid i irom otvori vrata. Kako je gospoa Castevet u la, zapuhne je slabi opori miris, miris Terrvne srebrne amajlije koja donosi sreu, ispunjene spu vastom zelenkasto-smeom tvari. Gospoa Castevet je no sila hlae to i nije trebala jer su joj bokovi i bedra bili krupni, oblo eni irokim ob ruem masti. Hlae su bile zelene ispod plave bluze, a iz d epa sa strane joj je viril a o trica odvijaa. Zaustavila se izmeu praga male sobice i kuhinje, okrene se i stavi naoale vezane l aniem oko vrata i uputi smije ak Rosemarv. San koji je Rosemarv sanjalajednu ili dvi je noi ranije sad joj padne na pamet - ne to povezano sa sestrom Agnes kojaje vikal a na nju zbog zazidavanja prozora - otrese ga iz misli i nasmije i se s puno pa nje, spremna da uje to joj gospoa Castevet ima rei. "Do la sam vam se zahvaliti", ree gospoa Castevet, " to ste neku veer tako lijepo govor ili o nama, da vam je sirota Terry priala kako nam je bila zahvalna za ono to smo za nju uinili. Nemate pojma kako je bilo utje no uti tako ne to u tom stra nom trenutku, jer sm o oboje pomislili da smo je mo da mi razoarali na neki nain i nagnali na ono, premda je i iz pisma bilo savr eno jasno da je, naravno, to uinila svojevoljno. Meutim, ne ovisno od toga, bilo je lijepo uti rijei koje je izgovorio onako glasno netko kome se Terry povjerila neposredno prije smrti." "Molim vas, zaista mi ne morate zahvaljivati", ree Rosemarv. "Samo sam prenijela ono stoje ona meni rekla." "Veina se ne bi potrudila uiniti isto", ree gospoda Castevet. "Jednostavno bi pro li dalje ne elei niti otvoriti usta. Kad postanete stariji, shvatit ete da u ovom na em svijetu ima vrlo malo ljubaznosti i da se rijetko dogaaju. Zato vam i zahvaljujem , a jednako tako i Roman. Roman je moj mu ." Rosemarv se nasmije i i ree: "Drago mije da sam mogla pomoi." "Juer je spaljena u krematoriju bez ceremonija", nastavi gospoa Castevet. "To joj je bila elja. Sad moramo poku ati zaboraviti sve i nastaviti dalje sa ivotom. Sigurn o nee biti lako. U ivali smo u njenom dru tvu po to nemamo vlastite djece. Imate li ih vi?" "Ne, jo nemamo", odgovori Rosemarv. Gospoa Castevet baci pogled u kuhinju. "Vrlo zgodno", ree. "tava visi onako na zid u. I kako ste samo stavili stol, vrlo zanimljivo." "To smo vidjeli u nekom asopisu", ree Rosemarv. "U svakom sluaju, Uitelji su svoj posao odlino napravili", ree gospoa Castevet procje njivaki opipavajui okvir vrata. "Sigurno ste bili vrlo velikodu ni prema njima; nama nisu ovako napravili." "Platili smo svakome od njih po pet dolara", ree Rosemarv. "I to je sve?" gospoa Castevet se okrene i proviri u sobu. "Krasno", ree, "soba za televiziju." "Samo privremeno", ree Rosemarv. "Barem se nadam. To ce biti djeja soba." "Jeste li trudni?" upita gospoa Castevet promatrajui je. "Jo ne", odgovori Rosemarv, "ali se nadam da u biti im opremimo stan do kraja." "Divno", ree gospoa Castevet. "Mladi ste i zdravi; trebali biste imati mnogo djece ." "Planiramo troje", ree Rosemarv. "Hoete li razgledati i ostatak stana?"

"Naravno", ree gospoa Castevet. "Stra no me zanima da vidim to ste u njemu jo napravil i. Nekad sam ovamo dolazila svakodnevno. ena koja je tu ivjela bila je moja draga prijateljica." "Znam", ree Rosemarv, kliznuv i pokraj gospoe Castevet kako bi joj pokazala put. "Te rry mi je rekla." "Je li?" upita gospoa Castevet, hodajui za njom. "Izgleda da ste se vas dvije pril ino narazgovarale dolje u praonici." "Ne, radilo se samo o jednom razgovoru", odvrati Rosemarv. Dnevna soba je osobito ugodno iznenadila gospou Castevet. "Bo e moj!" usklikne, "ka kve li promjene. Ovako se doima mnogo svjetlije; a tek onaj naslonja, nije li div an?" "Stigao je tek u petak", ree Rosemarv. "Koliko stoji takav naslonja?" Rosemarv, malo zbunjena, odgovori: "Nisam sigurna. Mislim da se radi o svoti od dvjesto dolara." "Ne smeta vam to vas to pitam, zar ne?" ree gospoa Castevet, i dotakne nos, "zato i imam tako veliki nos, jer sam stra no radoznala." Rosemarv se nasmije i odgovori: "Ne, sve je u redu, ne smeta mi!" Gospoa Castevet je razgledala dnevnu sobu, spavau sobu i kupaonicu, raspitujui se k oliko im je sin gospode Gardenije naplatio za sag i toaletni stoli, gdje su nabav ili svjetiljke za none ormarie, koliko zapravo Rosemarv ima godina i je li elektrin a etkica za zube doista bolja od obine. Rosemarv shvati kako u iva u dru tvu te otvorene starice prodornog glasa koja je pos tavljala nezgrapna pitanja. Ponudila joj je kavu i kola. "ime se bavi va mu ?" upita gospoa Castevet, sjedei za kuhinjskim stolom i provjeravaj ui cijene na limenkama juhe i ostriga. Rosemarvjoj odgovori. "Znala sam!" usklikne gospoa Castevet. "Juer sam rekla Romanu: 'On je tako zgodan daje najvjerojatnije filmski glumac'. U kojim je filmovima glumio?" "Nije glumio u filmovima", ree Rosemarv, "nastupao je u dvije drame po imenu Luth er i Nobodv Loves an Albatross. Osim toga, puno radi na televiziji i radiju." Kavu i kola su pojeli u kuhinji. Gospoa Castevet nije dopustila da zbog nje naprav e nered u dnevnoj sobi. "Slu ajte, Rosemarv", ree progutav i odjednom kola i kavu. "Im am tri centimetra debeli govei bubre njak koji se upravo odmrzava, a polovicu emo za sigurno morati na kraju i baciti ako ga samo Roman i ja budemo jeli. Za to vi i Gu y ne svratite k nama na veeru?" "Ali ne, ne mo emo", ree Rosemarv. "Naravno da mo ete. Za to ne?" "Doista ne, uvjerena sam da ne elite--" "Stvarno biste nas obradovali da doete", ree gospoa Castevet. Pogleda u svoje krilo , zatim u Rosemarv s osmijehom koji je bilo te ko izdr ati. "Juer i u subotu su kod n as bili prijatelji", ree, "ali ovo e biti prva veer da smo sami od - one noi." Rosemarv se nagne prema njoj suosjeajui. "Ako ste sigurni da vam nee priinjavati te koe ", ree. "Draga, kad bi to bilo tako, ne bih vas pozivala", ree gospoa Castevet. "Vjerujte mi, jako sam sebina." Rosemarv se nasmije i: "To nije ono to mi je Terry ispriala." "Dakle", gospoa Castevet nastavi sa zadovoljnim osmijehom, "Terry nije znala to go vori." "Morat u jo provjeriti mo e h Guy doi", ree Rosemary, "ali svejedno raunajte s nama." Gospoa Castevet ree veselo: "Slu ajte! Poruite mu da ne prihvaam ne kao odgovor! Htjel a bih se pohvaliti prijateljima da sam ga upoznala!" Jele su kolae i kavu, raspredajui o uzbudljivom ivotu glumaca, o novim televizijski m emisijama te sezone i kako su lo e, i o trajku novina, kojem se jo nije nazirao kr aj. "Hoe li vam u est i trideset biti prerano?" upita gospoa Castevet na vratima. "Ne, to nam potpuno odgovara", ree Rosemarv. "Roman ne voli jesti kasnije", ree gospoa Castevet. "Mue ga neke probavne smetnje i ako jede prekasno, ne mo e zaspati. Znate gdje smo, zar ne? Sedam A, u est i tride

set. Veselimo se va em dolasku. Ah, da, evo va e po te, draga; ja u vam je uzeti. Oglas i, no, bolje nego ni ta, zar ne?" t* Guy se vratio kui u 14.30 h lo e raspolo en; od svog agenta saznao je daje, kao stoje i strahovao, Donald Baumgart, glumac grotesknog imena, dobio ulogu za koju se i on natjecao. Rosemary ga poljubi i smjesti ga u njegov naslonja donijev i mu sendv i s topljenim sirom i a u piva. Ona je proitala rukopis drame i nije joj se dopao. Utje ila je Guya rijeima da e pred stava zasigurno propasti negdje u provinciji i da se o Donaldu Baumgartu vi e nee ut i. "ak ako i ne do ivi uspjeh", ree Guy, "radi se o takvoj vrsti uloge koja se primjeuje . Vidjet e ; on e dobiti ne to drugo odmah nakon toga." Otvori sendvi najednom kraju, p ogleda ga ljutilo, zaklopi i pone jesti. "Jutros je ovamo navratila gospoa Castevet", ree Rosemary. "Da mi zahvali to sam re kla kako im je Terry bila zahvalna. Imam dojam daje samo htjela vidjeti stan. On a je bez sumnje najznati eljnija ena koju sam dosad upoznala. ak se raspitivala i za cijene namje taja." " ali se", ree Guy. "Do la je i odmah priznala daje znati eljna i tako umjesto da me zagnjavila, bila je zabavna i moglo joj se oprostiti. Bacila je pogled i u ormari za lijekove." "Samo tako'?" "Samo tako. 1 pogodi stoje imala na sebi." "Pillsburv ogrta s tri X na njemu." "Ne. Usko pripijene hlae." "Usko pripijene hlae?" "Zelenkaste." "Bo e dragi." Kleknuv i na pod izmeu dva izboena prozora Rosemarv povue olovkom i ravnalom crtu na smeem papiru i zatim izmjeri duljinu sjedala uz prozore. "Pozvala nas je na veeru kod njih", ree i pogleda Guya. "Rekla sam joj da najprije moram pitati tebe, ali da e vjerojatno biti u redu." "Isuse, Ro", odvrati Guy, "mi to ne elimo, arne?" "Mislim da su usamljeni", ree Rosemary. "Zbog Terrv." "Draga", ree Guy, "ako se sprijateljimo s ovako starim parom neemo ih se nikada vi e moi rije iti. Stanujemo na istom katu, zvonit e nam est puta na dan. Osobito ako je tako znati eljna." "Rekla sam joj da mo e raunati na nas", ree Rosemary. "Mislio sam da si joj rekla da e me najprije pitati." "Jesam, ali sam joj takoer rekla daje to gotovo sigurna stvar." Rosemarv pogleda Guya bespomono. "Silno je eljela da doemo." "Pa danas ba i nisam raspolo en za dru enje s njima. ao mije, draga, nazovi je i reci joj da ne mo emo doi." "U redu, hou", ree Rosemary i povue jo jednu crtu s olovkom i ravnalom. Guy pojede sendvi. "Ne mora se odmah naljutiti zbog toga", ree. "Nisam ljuta", odvrati Rosemary. "Potpuno razumijem to misli kad ka e da su s nama na istom katu. To je dobar razlog i sigurno si u pravu. Uope se nisam razljutila." "Ah, draga", ree Guy, "ii emo." "Ne, ne, za to? Pa ne moramo. Kupila sam veeru prije nego je ona do la, lako da to ni je problem." "Idemo", ree Guy. "Ne moramo ako ne eli . To zvui la no, ali doista to mislim." "Otii emo. To e biti moje dobro djelo danas." "U redu, ali samo ako eli . I dat emo im jasno na znanje daje to samo ovaj put i da s time ni ta ne poinjemo. U redu?" "U redu." *

6 NEKOLIKO minutanakon 18.30 h Rosemarv i Guy izau iz stana i krenu kroz tamnozelen i hodnik do stana Castevetovih. Kad je Guy pozvonio na vratima, iza njih se otvo re vrata lifta i gospodin Dubin ili gospodin DeVore (nisu znali koji je koji) iz ae nosei u rukama odijelo umotano u najlon kemijske istionice. Nasmije i se i otkljuav ajui vrata sedam B blizu njih, ree: "Na pogre nom ste mjestu, zar ne?" Rosemarv i Gu y se ljubazno nasmiju, a on ue i uzvikne: "Ja sam!" U trenutku su mogli vidjeti c rni ormar i crvenozlatne tapete na zidu. Vrata Castevetovih se otvore, gospoa Castevet se pojavi napudrana i na minkana lica razvuenog u osmijeh, odjevena u svijetlozelenu svilu s kriavom ru iastom pregaom. "Tono na vrijeme!" ree. "Uite, Roman ba pravi koktele. Izuzetno mije drago da ste do l i, Guy! Namjeravam svima rei da sam vas upoznala! Guy VVoodhouse je jeo upravo iz ovog tanjura. Kad zavr ite s veerom, neu ga oprati; ostavit u ga uprljanog!" Guy i Rosemary se nasmiju i pogledaju jedno u drugo: tvoja prijateljica, ree njeg ov pogled, a njezin, to mogu. Na li su se u predsoblju u kojem je bio postavljen pravokutan stol za etvero s izve zenim bijelim stolnjakom, tanjurima koji nisu bili svi jednaki i sjajnim redovim a ukra enog srebrnog pribora. S lijeve se strane predsoblje nastavljalo u dnevnu s obu koja je bila dvostruko vea od one Rosemary i Guya, ali inae vrlo slina. Imala j e jedan veliki izboeni prozor umjesto dva mala, ogroman okvir kamina od ru iastog mr amora

isklesan u rasko nim spiralnim rezbarijama. Soba je bila neobino namje tena: na kraju kamina nalazila se fotelja i stol sa svje tiljkom i nekoliko stolica, a na suprotnom kraju ormar s ladicama, stolovi za br id pretrpani novinama, pune police s knjigama i pisai stroj na metalnom postolju. Izmeu ta dva kraja sobe nalazio se lijepi smei sag dug est metara koji se prostirao od zida do zida, na kojem su se vidjeli tragovi usisavaa za pra inu. U sredini sag a stajao je potpuno sam mali okrugli stol s revijama Life i Look i Scientijic Am erican. Gospoa Castevet ih povede preko smeeg saga i posjedne na fotelju; nakon to su sjeli , u ao je gospodin Castevet dr ei mali pladanj objema rukama na kojem su se nalazile koktel a e pune bistre ru iaste tekuine. Gledajui pa ljivo rubove a a vukao je noge prek a i inilo se kao da e se svaki trenutak spotaknuti i tresnuti na pod. "Izgleda da sam previ e nalio u va e a e", ree, "ne, nemojte, molim vas, ustajati. Obino pogodim tonu mjeru; poput barmena, zar ne, Minnie?" W> Gospoda Castevet ree: "Samo pripazi na sag." "Ali veeras", nastavi gospodin Castevet, pribli iv i se, "malo sam previ e stavio, radi je nego da ostatak ostavim u posudi za mije anje. Bojim se da sam mislio... Evo. S jednite. Gospoo Woodhouse?" Rosemary prihvati a u, zahvali mu i sjedne. Gospoa Castevet brzo stavi papirnati ubr us u krilo. "Gospodin VVoodhouse? Vofka Blush. Jeste li ikad ku ali taj koktel?" "Ne", odgovori Guy, uzev i ga i sjedajui. "Minnie", ree gospodin Castevet. "Krasno izgleda", ree Rosemary, iroko se osmjehnuv i dok je promatrala dno a e. "U Australiji su veoma popularni", ree gospodin Castevet. Uzme posljednju a u i podi gne je u zdravlje Rosemary i Guya. "Za na e goste", ree. "Dobro do li u na dom." On popije i kritiki nagne glavu, djelomino zatvoriv i oko, dok je s pladnja kapalo na sag. Gospoda Castevet zaka lje. Umalo se nije zagrcnula. "Sag!" Gu ila se pokazujui prstom . Gospodin Castevet pogleda dolje. "Zaboga", ree dr ei nesigurno pladanj. Gospoa Castevet spusti naglo svoje pie, padne na koljena, i pa ljivo polo i papirnati ubrus preko mokrog mjesta. "Potpuno novi sag", ree. "Potpuno novi, ovaj ovjek je t ako nespretan!" Koktel je bio o tar i sasvim dobar. Nakon stoje mrlja sa saga upijena, pladanj sig urno spremljen u kuhinju, i kad su se Castevetovi smjestili u stolice s visokim

naslonom, Rosemarv upita: "Potjeete li vi iz Australije?" "A, ne", odgovori gospodin Castevet. "Ja sam upravo iz New Yorka. lako sam bio t amo. Bio sam svugdje. Doslovce." Srkao je koktel sjedei prekri enih nogu i s rukom na koljenu. Nosio je crne mokasin e, sive ravne hlae i maramu-kravatu s plavo-zlatnim prugama. "Na svim kontinentim a, svim zemljama", nastavi. "U svakom veem gradu. Samo ka ite ime mjesta i ja sam t amo bio. Hajde. Ka ite neko ime." Guy razmisli: "Fairbanks, Aljaska." "Bio sam tamo", ree gospodin Castevet. "Bio sam po itavoj Aljasci: Fairbanks, June au, Anchorage, Nome, Seward; tamo sam 1938. proveo etiri mjeseca, a u Fairbanksu i Anchorageu sam se mnogo puta zaustavio na putu za gradove Dalekog istoka. Na A ljasci sam bio i u malim gradovima: Dillinghamu i Akularaku." "A odakle ste vi?" upita gospoa Castevet namje tajui nabore haljine na svojim grudim a. "Ja sam iz Omahe", ree Rosemarv, "a Guy je iz Baltimorea." "Omaha je krasan grad", zakljui gospodin Castevet. "Baltimore takoer." "Putovali ste poslovno?" upita ga znati eljno. "Zbog posla i zbog u itka", odgovori. "Imam sedamdeset i devet godina i putujem uokolo od svoje desete godine. Vi samo recite ime i ja sam tamo bio." "Kakvim ste se poslom bavili?" upita Guy. "Svakojakim", odvrati gospodin Castevet, "vuna, eer, igrake, dijelovi strojeva, pom orsko osiguranje, nafta..." Iz kuhinje se zaulo zvono. "Biftek je gotov", ree gospoa Castevet, ustav i s a om u ruci . "Nemojte ih sad na brzinu popiti nego ih ponesite k stolu. Romane, uzmi svoju pilulu." "Zavr it e treeg listopada", ree gospodin Castevet; "dan prije nego doe Papa. Ni jedan papa ne sti e u grad u kojem su novine u trajku." "Na televiziji je reeno da e posjet odgoditi dok ne zavr i trajk", ree gospoa Castevet. Guy se nasmije i. "Pa to je sve jedna velika predstava." Gospodin i gospoa Castevet se nasmiju i Guy zajedno s njima. Rosemary se nasmije i i stane rezati svoj biftek. Bft'je prepeen i suh, s gra kom i pire krumpirom u soku od peenke koji je bio pun zapr ke. Gospodin Castevet prokomentira ne pra tajui se smijati: "Tako je, upravo je to - ve lika predstava!" "Mo ete to ponoviti", ree Guy. "Kostimi, obredi", ree gospodin Castevet, "svaka vjera, a ne samo katolika su rask o ne predstave za neuke." Gospoa Castevet primijeti: "Mislim da vrijeate Rosemary." "Ne, uope ne", ree Rosemary. "Vi niste religiozni, draga, zar ne?" upita gospodin Castevet. "Odgojena sam u tom duhu", ree Rosemary, "ali sada sam ateist. Doista me nije pov rijedilo, doista." "A vi, Guy?" upita gospodin Castevet. "Zar ste i vi ateist?" "Mislim da jesam", ree Guy. "Ne shvaam kako ovjek mo e biti bilo to drugo. Mislim da n e postoji apsolutni dokaz ni zajedno ni za drugo, zar ne?" "Ne, ne postoji", odgovori gospodin Castevet. Gospoa Castevet ree promatrajui Rosemarv: "Maloas, kad smo se smijali Guvevoj ali o P api, inilo se da se nelagodno osjeate." "Ipak je on Papa", ree Rosemarv. "Pretpostavljam da sam bila predodreena da ga po tu jem i jo uvijek ga po tujem ak i ako mislim da vi e nije svet." "Ako mislite da nije svet", ree gospodin Castevet, "ne biste prema njemu trebali osjeati nikakvo po tovanje, jer on putuje svijetom i vara ljude glumei daje svet." "Dobro ste to rekli", primijeti Guy. "Kad se samo sjetim koliko tro i na odore i nakit", nadoda gospoa Castevet. "U Luthe.ru je dobro prikazana slika licemjerja iza organizirane religije", ree g ospodin Castevet. "Jeste li ikad igrali glavnu ulogu, Guy?" "Ja? Ne."

"Niste li vi bili zamjena za Alberta Finneva?" upita gospodin Castevet. "Ne, ja sam samo pokrivao dvije manje uloge." "To je neobino", ree gospodin Castevet. "Bio sam uvjeren da ste vi bili njegova za mjena. Sjeam se da me iznenadila kretnja koju ste napravili i da sam u programu p rovjerio to glumite; i mogao bih se zakleti da ste bili navedeni kao Finneveva za mjena." "Na kakvu kretnju mislite?" upita Guy. "Nisam vi e siguran; pokret va e -" "Obino sam radio jednu gestu rukama kad je Luther imao napad, ne to kao nehotino pos ezanje -" "Upravo tako", ree gospodin Castevet. "Na to sam i mislio. Bila je prekrasno aute ntina. Toliko razliito od svega onoga, ako smijem primijetiti, stoje gospodin Finn ey radio." "Pa, nemojte sada", ree Guy. "Smatrao sam da je njegova izvedba bila znatno precijenjena", ree gospodin Castevet. "Ba me zanima to biste vi napravili od te ulo ge." Guy ree smijui se: "Niste sami u tome", i dobaci blistav pogled Rosemary. Ona uzvr ati osmijehom, sretna stoje Guya ovo oraspolo ilo. Sad joj barem nee prigovarati za jednu propu tenu veer koju su proveli dru ei se s obinim starim branim parom. "Moj je otac bio kazali ni producent, znate", ree gospodin Castevet, "i ja sam prov eo svoju mladost u dru tvu takvih imena kao to su Fiske i Forbes-Robertson, Otis Sk inner i Modjeska. Zato i nastojim pronai u glumcu ne to vi e od same glume. Vi, Guy, u sebi imate vrlo zanimljivu kvalitetu. To se vidi i u va im nastupima na televizi ji. Zaista bi vas trebalo daleko odvesti; naravno uz uvjet da na poetku imate i s ree o kojoj do neke mjere ovise ak i najvei glumci. Spremate li se sada za neku ulo gu?" "Za nekoliko", odvrati Guy. "Siguran sam da ete ih dobiti", ree gospodin Castevet. "Ja ne vjerujem", naglasi Guy. Gospodin Castevet ga je strogo pogledao. "Mislite li ozbiljno?" upita. Za desert su imali domau bostonsku krempiru koja se, makar je bila bolja od bifte ka i povra, Rosemary uinila udnom i neugodno slatkom. Guyjuje, meutim, hvalio i poje o je i drugu porciju. Rosemary padne na um da on to samo glumi, uzvraajui na kompl imente komplimentima. Poslije veere Rosemary ponudi da e pomoi u raspremanju stola. Gospoa Castevet prihva ti i istog trenutka dvije ene ponu istiti stol dok su se Guy i gospodin Castevet up utili u dnevnu sobu. Kuhinja je, otvarajui se prema predvorju, bila malena, a jo manjom ju je inio minij aturni staklenik o kojem je Terry govorila. Bio je visokjedan metar i nalazi se na irokom bijelom stolu uz jedini prozor sobe. Svjetiljke u obliku gu jeg vrata naginjale su se uz sam staklenik, a njihove arulje su se reflektirale u staklu, z bog egaje on vi e zasljepljivao bjelinom no stoje bio proziran. U preostalom prosto ru stajali su slivnik, pe i hladnjak zajedno s ormariima koji su iznad njih str ali na sve strane. Rosemarv je brisala sue s gospoom Castevet, radei marljivo i savjesno u sretnom saz nanju daje njena kuhinja vea i bolje opremljena. "Terrv mije spomenula taj stakle nik", ree. "Da", odvrati gospoa Castevet. "Zgodan hobi. I vi biste se mogli time baviti." "Jednog dana bih eljela imati povrtnjak", napomene Rosemarv. "Izvan grada, dakako . Ako Guy ikada dobije ponudu za film, prihvatit emo je i otii ivjeti u Los Angeles . Ja sam u srcu provincijalka." "Dolazite li iz velike obitelji?" upita gospoa Castevet. "Da", ree Rosemarv, "imam tri brata i dvije sestre, ja sam najmlaa." "Jesu li va e sestre udane?" "Jesu." Gospoa Castevet je prelazila spu vom punom sapunice gore-dolje po a i. "Imaju li djece ?" upita.

"Jedna ima dvoje, a druga etvero", odgovori Rosemarv. "To je zadnje to sam ula. Sad ih mo da ve imaju tri ili pet." "Pa to je dobar znak za vas", ree gospoa Castevet, i dalje sapunajui a u. Prala je pol ako i temeljito. "Ako va e sestre imaju mnogo djece, velika je mogunost da ete i vi. Takve stvari se dogaaju u obiteljima." "O, da, mi smo plodni", ree Rosemarv, ekajui a u s krpom u ruci. "Moj brat Eddie ih im a estero, a tek mu je dvadeset i sedam godina." "Za Boga miloga!" uzvikne gospoa Castevet. Ispere a u i pru i je Rosemarv. "Rekli su mi da imam dvadeset neakinja i neaka", ree Rosemarv. "Ni polovicu jo nisam vidjela." "Odlazite li katkad kui?" upita gospoa Castevet. "Ne, ne odlazim", ree Rosemarv. "Nisam ba u najboljim

odnosima sa svojom obitelji, osim s jednim bratom. Smatraju me svojevrsnom crnom ovcom." "Stvarno? Za to?" "Zato to Guy nije katolik i to nismo imali crkveno vjenanje/." "Hm", ree gospoa Castevet, "nije li to ne to zbog ega se ljudi uzbuuju kad je u pitanj u religija? Pa to je njihov gubitak, a ne va ; neka vas to ne zabrinjava." "Svakako je lak e rei nego uiniti", ree Rosemarv stavljajui a e na policu. " elite li da malo perem a vi da bri ete?" "Ne, ovako je u redu", odgovori gospoa Castevet. Rosemarv proviri kroz vrata. Mogla je vidjeti samo djeli dnevne sobe gdje su se n alazili stolovi za brid i ormari s ladicama; Guy i gospodin Castevet su bili na d rugom kraju. Plosnati oblak plavog dima cigarete lebdio je nepomino u zraku. "Rosemary?" Ona se okrene. Gospoa Castevet joj s osmijehom preda mokri tanjur dr ei ga u ruci u zelenoj gumenoj rukavici. Trebalo im je gotovo sat vremena da operu sue, tave i srebrninu, iako je Rosemary osjeala da bi to ona sama mogla napraviti u dvostruko kraem vremenu. Kad su ona i gospoa Castevet iza le iz kuhinje i do le u dnevnu sobu, Guy i gospodin Castevet su sjedili jedan do drugoga na dvosjedu. Gospodin Castevet priao mu je ne to, nepresta nce udarajui ka iprstom odlan. "Romane, sada prestani dosaivati Guyu s priama o Modjeski", ree gospoa Castevet. "On slu a samo zato to je pristojan." "Naprotiv, vrlo je zanimljivo, gospoo Castevet", ree Guy. "Vidi ?" istakne gospodin Castevet. "Minnie", gospoa Castevet ree Guyu. "Ja sam Minnie, a on je Roman, sla ete se?" Ona pogleda Rosemary tobo e izazovno. Guy se nasmije: "OK, Minnie", doda. Razgovarali su o Gouldovima i Bruhnovima i o Dubinu i DeVoru, o Terenom bratu po morcu kojeg su prona li u civilnoj bolnici u Sajgonu; i jer je gospodin Castevet it ao knjigu kojaje kritiki govorila o Warrenovom izvje taju, dotaknuli su se i Kenned vjeva ubojstva. Rosemarv se, sjedei u jednoj od stolica s visokim naslonom, osjeala udno izvan dogaa ja, kao da su Castevetovi i Guy stari prijatelji kojima je ona upravo bila preds tavljena. "Mislite li daje rije o nekoj zavjeri?" upita je gospodin Castevet. Ona nespretno odgovori svjesna da pa ljivi domain uvodi zaboravljenog gosta u razgovor. Ispria se i slijedei upute gospoe Castevet ode u kupaonicu gdje su bili papirnati runici s c vjetiima i s natpisom Za goste i knjiga Sale za zahodkoja nije bila osobito smije n a. Oprostili su se s njima u 22.30 h, rekav i zbogom Romanu i hvala Minnie, rukovav i s e s odu evljenim obeanjem za vi e ovakvih zajednikih veeri, a stoje, s Rosemarvne stran e, bilo posve la no. Kad su zaobi li prvu okuku u hodniku i kad su uli da su se za nj ima zatvorila vrata, Rosemarv odahne i zadovoljno se naceri Guyu vidjev i daje i o n uinio isto. "Sada, Romane", ree on, nabrav i komino obrve, "prestani dosaivati Guyu s tim tvojim priama o Modjeski!"

Rosemary se prigne i smijui se u utka ga, i oni tiho potre do svojih vrata, na prsti ma, dr ei se pod ruku. Otkljuaju ih, otvore, zalupe, zakljuaju, stave zasun i lanac; Guy zakuje zami ljene grede, gurne tri zami ljene stijene, podigne zami ljeni most, ob ri e elo i pone dahtati dok se Rosemary smijala prekriv i usta rukom. "Onaj biftek", ree Guy. "O, Bo e", ree Rosemary. "A tek krempita! Kako si uspio pojesti dva komada? Bila je u asna!" "Draga", ree Guy, "to je bio in nadovjeanske hrabrosti i samopo rtvovnosti. Rekao sam sebi: 'Bogovi, kladim se da nitko nikada nije ovog starog i mi a tra io repete u itavom njenogovom ivotu.' 1 onda sam ja to uinio." Mahnuo je rukom znaajno. "Povremeno mi dolaze ti plemeniti porivi." Uputili su se u spavau sobu. "Ona uzgaja trave i mirodije", ree Rosemary, "i kad n arastu, baca ih kroz prozor." " , zidovi imaju u i", tiho ree Guy. "Hej, a onaj srebrni pribor'?" "Zar to nije smije no?" ree Rosemary, dok je skidala cipele, "samo tri tanjura za v eeru koji si meusobno odgovaraju, a imaju ono krasno srebro." "Budimo ljubazni s njima, mo da nam ga u oporuci ostave." "Budimo nepristojni i kupimo na vlastiti. Jesi li bio u kupaonici?" "Tamo? Ne." "Pogodi to imaju u njoj." "Bide." "Ne, Sale za zahod." "Ma nemoj!" Rosemary skine haljinu. "Knjigu obje enu na kuki", ree. "Desno od toaleta." Gyy se nasmije i zavrti glavom. Krenuo je skidati dugmad s man eta, stojei pokraj o rmara. "Zapravo su one Romanove prie ipak bile vrlo interesantne. ak nikad prije n isam uo o Forbes-Robertsonu, u njegovo je vrijeme bilo velikih zvijezda." Petljao je oko drugog dugmeta. "Sutra naveer idem opet tamo preko da jo o tome ujem", ree. Rosemary mu uputi zauen pogled. "Da, zamolio me." Ispru i ruku prema njoj. "Mo e li mi to skinuti?" Ona mu prie i poku a vajui skinuti dugme osjeti se izgubljenom i u neizvjesnosti. "Mislila sam da emo s e nai s Jimmvjem i Tiger", ree. "Je li to bio definitivan dogovor?" upita Guy. Upre svoj pogled u nju. "Mislio s am da emo ih samo posjetiti." "Nije bio definitivan", ree Rosemary. On slegne ramenima. "Vidjet emo se s njima u srijedu ili etvrtak." Ona izvadi dugme i zadr i ga na dlanu. On ga uzme. "Hvala", ree, "ne mora ii sa mnom ako ne eli , mo e ostati ovdje." "Mislim da u ostati ovdje." Ode do kreveta i sjedne. "Poznavaoje i Henrvja Irvinga", ree Guy. "Prie sumu doista zanimljive." Rosemarv otkopa arape. "Za to su maknuli slike?" upita. "Na to misli ?" "Njihove slike; maknuli su ih. U dnevnoj sobi i hodniku koji vodi u kupaonicu. N a zidu su kuke i prazni prostor. A slika koja ondje visi, iznad ruba kamina, ne pristaje. Na obje strane ostaje jo pet centimetara praznog prostora." Guyje pogleda. "Nisam zapazio", ree. "I za to dr e sve one fascikle i stvari u dnevnoj sobi?" upita Rosemarv. "To mi je otkrio", ree Guy svlaei ko ulju. "Dopisuje se s filatelistima po cijelom sv ijetu. Otuda i sva ona silna po ta iz inozemstva." "Da, ali za to u dnevnoj sobi?" upita Rosemary. "Imaju tri ili etiri druge sobe. Sv e su zatvorene. Za to ne koriste jednu od njih?" Guy joj prie, s ko uljom u ruci, i pritisne joj nos vrhom prsta. "Postaje znati eljnij a od Minnie", ree, po alje joj poljubac kroz zrak i poe u kupaonicu.

Nakon deset ili petnaest minuta, postavljajui loni za kavu, Rosemary osjeti o tru bol u trbuhu stoje no ranije bio znak za njenu menstruaciju. Odmori se nasloniv i se j ednom rukom o kut pei, prieka da bol proe i onda izvadi limenku s kavom, osjeajui se razoarana i jadna. Imala je dvadeset i etiri godine i eljeli su troje djece u razmaku od dvije godine ; ali Guy "nije jo bio spreman" -strahovala je da nikada i nee biti, dok ne postan e slavan kao Marlon Brando i Richard Burton zajedno. Zar nije znao kako je zgodan i nadaren, nije li bio siguran da e uspjeti? Stoga je planirala da zatrudni "sluajno"; od pil ula je imala glavobolju, rekla je, a gumena pomagala su bila odbojna. Guy je rekao kako je ona podsvjesno jo uvijek dobar katolik, dok je Rosemary dovo ljno protestirala da podr i to mi ljenje. On je popustljivo pogledao u kalendar izbj egavajui "opasne dane", a ona ree: "Ne, dragi, danas je sigurno; uvjerena sam daje tako." I iznova je Guy odnio pobjedu, a Rosemary izgubila. U tom neplemenitom natjecanj u za koje on ak nije ni znao da su umije ani. "K vragu!" uzvikne ona i spusti s tre skom limenku s kavom na pe. Guy se javi iz sobe, "Sto se dogodilo?" "Udarila sam se u lakat!" odvrati mu glasno. Sad je barem znala razlog svoje poti tenosti tijekom te veeri. Dvaput k vragu! Da nisu ivjeli zajedno i da nisu bili u braku, ona bi ve dosad naj manje pedeset puta zatrudnjela. 7 SLJEDEEG je dana Guy poslije veere oti ao Castevetovima. Rosemary je spremila kuhinj u i razmi ljala treba li raditi jastui za sjedalo uz prozor ili da se ispru i u krevet u s knjigom Manchildm ThePromisedLand, kad se oglasi zvono na vratima. Bila je to gospoa Castevet, a pratila ju je mala debela ena s osmijehom na licu i sa znakom "Buckleva za gradonaelnika" na reveru zelene haljine. "Zdravo, draga, nadam se da vas ne smetamo?" upita gospoa Castevet kad je Rosemar v otvorila vrata. "Ovo je moja draga prijateljica Laura-Louise McBurnev koja ivi na dvanaestom katu. Laura-Louise, ovo je Guveva ena Rosemarv." "Zdravo, Rosemarv. Dobro do li u Bram!" "Laura-Louise je upravo upoznala Guya kod nas pa je eljela i vas upoznati. Stoga smo do le ovamo. Guy je rekao da ne radite ni ta va no. Mo emo li ui?" Rosemary ih pomalo nevoljko uvede u dnevnu sobu. "O, pa imate nove stolice", primijeti gospoa Castevet. "Krasne su!" "Jutros su stigle", odvrati Rosemarv. "Kako se osjea danas, draga? Doima se umorno." "Dobro sam", ree Rosemary i nasmije i se. "Prvi je dan mojemenstruacije." "A vi ste na nogama i kreete se?" upita Laura-Louise sjedajui. "Ja sam znala osjeat i takvu bol da se nisam mogla kretati, jesti, ili bilo to drugo. Dan mi je obiavao davati d in na slamku kako bih neutralizirala bolove, a tada smo se sto posto suzdr avali od pia, osim ove iznimke ." "Dana nje djevojke lak e prolaze te stvari nego stoje to bio sluaj s nama", primijeti gospoa Castevet takoer sjedajui. "Mnogo su zdravije zahvaljujui svim tim vitaminima i napretku medicine." Obje su ene donijele iste torbe za ivanje i, na Rosemaryno iznenaenje, otvorile ih. Laura-Louise je izvadila pribor za pletenje, a gospoa Castavet za krpanje. Bile su spremne da cijelu veer provedu u poslu i razgovoru. "Stoje ono tamo?" upita go spoa Castevet. "Navlake za sjedala?" "Jastuci za sjedala do prozora", odgovori Rosemary i pomisli o, da, i ja u. Ode, donese svoj rad i pridru i im se. Laura-Louise ree: "Sigurno ste jako promijenili stan, Rosemary." "A, da, da ne zaboravim", uskoi u razgovor gospoa Castevet: "Ovo je za tebe. Od Ro mana i mene." Polo i u Rosemarynu ruku paketi umotan u ru iasti sv ileni papir u koj e

m se nalazilo ne to tvrdo. "Za mene?" upita Rosemary. "Ne razumijem." "To je samo mali dar", ree gospoa Castevet, odagnav i Rosemarynu zbunjenost brzim ml ataranjem rukama. "Za useljenje." "Ali, niste trebali..." Rosemary odmota listove ve kori tenog svilenog papira; u nj emu se nalazila srebrna filigranska amajlija i lani. Miris onoga stoje bilo u kugl ici natjerao je Rosemary da trgne glavom u stranu. "Doista je stara", ree gospoa Castevet. "Vi e od tristo godina." "Lijepa je", istakne Rosemary motrei kuglicu i premi ljajui se treba li rei daju joj je Terry ve pokazala. Trenutak za to ve je pro ao. "Zelena tvar koja se nalazi unutra zove se korijen tanisa", ree gospoa Castevet. " Donosi sreu." Ali nije donijela Terry\ pomisli Rosemarv i ree: "Lijepa je, no ne mogu prihvatit i takav..." "Ve jesi", ree gospoa Castevet, krpajui smeu arapu i ne gledajui Rosemarv. "Stavi je." Laura-Louise se ukljui: "Priviknut ete se na miris, a neete ni biti svjesni." "Samo dajte", ree gospoa Castevet. "Onda, hvala", uzvrati Rosemarv i nesigurno prebaci lani preko glave i metne kugli cu u ovratnik haljine. Padne joj izmeu grudi, hladna i nametljiva. Skinut u je kad odu, pomisli. Laura-Louise ree: "Lani je runi rad na eg prijatelja, zubara u penziji i koji kao hobi izrauje nakit iz srebra i zlata. Upoznat ete ga kod Romana i Minnie, uvjerena sam , jer njima stalno dolaze gosti. Sigurno ete upoznati sve njihove prijatelje, sve na e prijatelje." Rosemarv podigne pogled s rada i primijeti kako je Laura-Louise porumenjela od n elagode koja je ubrzala njezine posljednje rijei. Minnie je bila zaokupljena krpa njem, i nije to spazila. Laura-Louise se nasmije i, a Rosemarv joj uzvrati smije ak. "Sami pravite svoju odjeu?" upita Laura-Louise. "Ne", odvrati Rosemarv pustiv i da se tema razgovora promijeni. "Tu i tamo poku am n e to, ali nikad mi ni ta ne ispadne dobro." Na kraju je to ipak ispala vrlo ugodna veer. Minnie je ispriala nekoliko zabavnih dogodov tina iz djetinjstva provedenog u Oklahomi, a Laura-Louise je pokazala Rose marv dva korisna poteza u ivanju i nastojala je uvjeriti kako Bucklev, konzervati vni kandidat za gradonaelnika, mo e pobijediti na predstojeim izborima usprkos vodst vu koje imaju drugi pred njim. Guy se vratio u 23 h, miran i udno suzdr an. Pozdravio je go e, a kod Rosemarvne stoli ce se sagne i poljubi je u obraz. Minnie ree: "Jedanaest? Zamisli! Krenimo. Laura-Louise." Laura-Louise ree: "Posjetite me kad elite, Rosemarv; ja sam u dvana est F." Dvije ene zatvore svoje torbe za ivanje i brzo nestanu iz stana. "Jesu li njegove prie bile jednako tako interesantne kao i sino?" zapita Rosemarv. "Da", ree Guy. "Jesi li se lijepo provela?" "Da, ak sam i napravila ne to." "Primijetio sam." "Dobila sam i poklon." Poka e inu amajliju. "Pripadala je Terry", ree. "Poklonili su joj je; pokazala mi j u je. Sigurno ju je policija vratila." "Mo da je ak nije ni nosila", ree Guy. "Uvjerena sam da jest. Ponosila se amajlijom kao da se radi o prvom daru koji je ikad dobila." Rosemarv podigne lani preko glave, zadr i i lani i amajliju na dlanu lagano ih tresui i promatrajui. "Zar je nee nositi?" upita Guy. "Smrdi", odgovori ona. "Unutra se nalazi tvar zvana korijen tanisa." Rosemary is pru i ruku. "Sti e iz poznatog nam staklenika." Guy je pomiri e i slegne ramenima. "Nije tako stra no", ustvrdi. Rosemary ode u spavau sobu, otvori ladicu u toaletnom stoliu u kojem je dr ala limen

u kutiju punu raznih sitnica. "Tanis?" upita se u ogledalu i metne amajliju u ku tiju, zatvori nju, pa ladicu. Guy ree na pragu: "Ako sije uzela, trebala bije i nositi." Te se noi Rosemary probudi i zatekne Guya kako sjedi i pu i u mraku. Upita ga stoje . "Ni ta", dobi odgovor. "Nesanica, to je sve." Rosemary se sjeti kako su ga Romanove prie o zvijezdama pro lih vremena uznemirile podsjeajui ga daje njegova karijera zaostajala za karijerom Henrvja Irvinga i Forb esa. Njegov odlazak da uje jo pria bio je mo da oblik mazohizma.

Dotakne mu ruku i ree da ne brine. "Za to?" "Ni za to." "U redu", ree, "neu." "Ti si najvei", ree Rosemarv. "Zna da jesi. I sve e dobro zavr iti. Jo e morati nauit ate da se rije i fotografa." On se nasmije i u svjetlu cigarete. "Ubrzo", ree. "Dobit e neku veliku ulogu. Ne to stoje vrijedno tebe." "Znam", odgovori Guy. "Poi na spavanje, draga." "U redu. Pazi na cigaretu." "Mou." "Probudi me, ako ne mo e spavati." "Sigurno." "Volim te." "I ja volim tebe, Ro." Dan ili dva nakon te veeri Guy je donio kui dvije karte za predstavu The Fantastic ks u subotu naveer koje mu je, pojasnio je, dao Dominick, njegov uitelj pjevanja. Guy je vidio predstavu prije nekoliko sezona kad se premijerno prikazivala. "Poi s Hutchom", ree Guy; "tako u moi vje bati za ulogu u drami Wait Until Dark." No, i Hutch je ve gledao predstavu pa je Rosemary na kraju oti la s Joanom Jellico, koja joj je povjerila tijekom veere u restoranu da se ona i Dick razvode, jer vi e nemaju ni ta zajedniko osim adrese. Vijest je neugodno uznemirila Rosemary. Guy je bio danima povuen i zaposlen, zaokupljen neim to nije mogao ni staviti na st ranu, a niti podijeliti s njom. Je li na taj nain poelo i udaljavanje Joane i Dick a? Razljutila se na Joanu koja je bila previ e na minkana i koja je u malom kazali tu preglasno pljeskala. Nije ni udo da ona i Dick nisu mogli nai ni ta zajedniko: bila j e buna i prosta, a Dick je bio povuen i osjetljiv. U svakom sluaju, nisu ni trebali sklopiti brak. Kad se Rosemary vratila kui, Guy je izlazio iz kupaonice zadovoljniji nego stoje bio itav tjedan. I njeno se raspolo enje odmah popravilo. Kazala mu je daje predsta va bila ak i bolja nego stoje oekivala i obavijestila ga da se Joana i Dick rastaj u. Oni su bili dva potpuno razliita tipa, zar ne? Kako je i lo s ulogom Wait Until Darkl Savr eno. Izrekao je to prilino hladno. "K vragu i taj korijen tanisa", ree Rosemary. Cijela spavaa soba je zaudarala. Te ki , prodorni neugodni miris uvukao se i u kupaonicu. Ona iz kuhinje uzme aluminijs ku foliju i umota amajliju u vrsti trostruki omot zavrnuv i krajeve da ga uvrsti. "Sigurno e za nekoliko dana oslabiti njegova snaga", ree Guy. "Trebala bi", ree Rosemary prskajui zrak sprejom. "Ako ne, bacit u amajliju i rei Minnie da sam je izgubila." Vodili su ljubav. Guy je bio divlji i nasrtljiv. Poslije je Rosemary kroz zid ula kako se zabava kod Minnie i Romana pretvara u isto onakvo zamorno neskladno pje vanje koje je pro li puta ula, gotovo kao crkveno pjevanje, i kako ista flauta ili klarinet rasplie svoju melodiju uz tu pjesmu. Guya je njegovo dobro raspolo enje dr alo i cijelu nedjelju; postavio je police i pr eke za cipele u ormaru spavae sobe, pozvao dru tvo iz predstave Luther na proslavu u seljenja, u ponedjeljak je obojao police i preke za cipele i zamrljao klupu koju je Rosemarv na la u duanu s jeftinim stvarima, otkazao sastanak s Dominickom i nape to pazio na zvonjavu telefona koji je svaki put uhvatio kad je prvo zvonjenje za vr ilo.

U tri poslije podne opet se zaulo zvono i Rosemary je, isku avajui drukiji raspored s tolica u dnevnoj sobi, ula kako govori: "Zaboga, ne, jadan ovjek." Oti la je u spavau sobu. "O, Bo e", ree Guy. Sjedio je na krevetu dr ei telefon u jednoj ruci i limenku sredstva za uklanjanje m rlja boje u drugoj. Nije ju gledao. "1 oni ne znaju stoje to uzrokovalo?" upita uzrujano. "Bo e, to je ba stra no." On je slu ao i ispravio se sjedei. "Da, jesam", ree. A zatim: "Da, bih. Ne dopada mi se to je dobijam na ovakav nain, ali ja-" Opet je slu ao. "Dakle, trebali biste popriati s Allanom o tom kraju", ree, AUanom Stoneom, njegovim menad erom, "ali sam siguran da nee biti pote koa, gospodine "VVeiss, ne, to s e mene tie." Dobio je. Ono ne to veliko! Rosemarv pomisli u sebi i zadr i dah ekajui nastavak. "Hvala vama, gospodine VVeiss", ree Guy. "Molim vas javite mi ako doznate ne to nov o. Hvala." Spusti slu alicu i zaklopi oi. Sjedio je nepomino, rukom na telefonu. Bioje blijed p oput lutke, kao vo tani kip spravom odjeom, okolinom, pravim telefonom, pravom lime nkom istaa mrlja... "Guy?" ree Rosemarv. On otvori oi i pogleda je. "Stoje?" upita Rosemarv. Za mirkao je i vratio se u sada njost. "Donald Baumgart je oslijepio", odgovori. "Jue r se probudio i vi e nije vidio." "Zaboga, nije mogue", usklikne iznenaeno Rosemarv. "Jutros se poku ao objesiti. Sada je u bolnici Bellevue. Dali su mu sredstva za sm irenje." Pogleda e jedno drugo. "Dobio sam ulogu", ree Guy. "Vra ji nain za dobivanje uloge." Pogleda na ista mrlja u raci i stavi ga na noni ormari. "Slu aj", ree, "moram izai i pro etati." Digne se. "Opro sti, moram izai van i razmisliti o svemu." "Razumijem te, samo idi", ree Rosemary maknuv i se s praga. 1 onakav kakav je bio, krene niz hodnik i izae kroz vrata pu tajui da se za njim lag ano zalupe. Rosemarv se uputi u dnevnu sobu razmi ljajui o jadnom Donaldu Baumgartu i sretnom Guyu. Koja srea za nju i Guya kojije sad dobio dobru ulogu s kojom e privui pa nju ak ako se i predstava pretvori u proma aj. Dovest e ih do sljedeih uloga, mo da i filma, kue u Los Angelesu, povrtnjaka, troje djece s meusobno m razlikom od dvije godine. Siroti Donald Baumgart s nezgrapnim imenom koje nije promijenio. Vjerojatno je bio dobar glumac kad je nadma io Guya, a sad se nalazio u bolnici Bellevue, slijep, i pod djelovanjem anestetika nakon to se poku ao ubiti . Kleknuv i na stolicu uz prozor, Rosemary je gledala izvan njegovog ruba i motrila ulazna vrata, ekajui da se Guy pojavi na njima. Pitala se kad bi trebalo zapoeti s probama? Ona bi ga, naravno, pratila na turnejama. Kako bi to bilo zabavno! Bost on? Philadelphia? U VVashingtonu bi bilo uzbudljivo. Jo nikad nije bila ondje. Do k bi Guy odlazio na probe u popodnevnim satima, ona bi odlazila u razgledavanje, a naveer bi se poslije predstave svi na li u restoranu ili klubu kako bi ogovarali i da uju novosti iz glumakog svijeta. ekala je i gledala, ali on nije iza ao. Sigurno je upotrijebio vrata koja vode na 5 5. ulicu. Sada kad je na njemu bio red da bude sretan, bioje ozbiljan i uznemiren; sjedio je, a da mu se ni ta nije pomicalo osim cigar pica i oiju. Njegove oi su je slijedile po stanu, napeto, kao daje opasna. " to se dogodiloT pitala gaje deset puta. "Ni ta", odgovori. "Zar nema danas sat iz kiparstva?" "Ne idem tamo ve dva mjeseca." "Za to ne ide ?" Oti la je, otkinula je komad starog plastelina, postavila stalak i poela ispoetka pr avei novi model meu novim studentima. "Gdje ste bili?" upita je profesor. Imao je naoale i Adamovu jabuicu i radio je minijature njezinog torza, a da nije pogledao

svoje rake. "U Zanzibaru", odgovori Rosemary. "Vi e nije Zanzibar", ree nervozno se smije ei. "Sad je Tanzanija." Jednog poslijepodneva oti la je dolje do Gimblesa, i kad se vratila kui, nai la je na ru e u kuhinji, ru e u dnevnoj sobi, a Guy je upravo izlazio iz spavae sobe s ru om i osmijehom molei oprost kao stoje nekad za nju odglumio ulogu Chancea Waynea u Swe et Bird. "Ja sam ivo govno", ree. "Zato to sjedim ovdje nadajui se da se Baumgartu nee vratiti vid, evo kakav sam gad." "To je posve prirodno", odvrati ona. "I mora se osjeati dvojako uvezi s-~" "Slu aj", ree Guy, metnuv i joj ru u pod nos, "pa ako ovo i ne uspije, ak i ako ja budem glumio Charlevja Cresta Blanca, itav svoj ivot, prestat ute zanemarivati." "Pa, nisi -" "Jesam. Toliko sam poludio bavei se svojom karijerom da nisam vodio rauna o tvojoj . Hajde, imajmo dijete, sla e se? Trojejedno po jedno." Ona ga pogleda. "Bebu", ree Guy, "zna , gu, gu? Pelene? Va, va?" "Misli li to ozbiljno?" upita. "Naravno. ak sam smislio i kad trebamo poeti. Sljedei ponedjeljak ili utorak. Crven i kru ii na kalendaru, molim." "Jesi li zaista ozbiljan, Guy?" upita Rosemary suznih oiju. "Ne alim se", odgovori. "Naravno da mislim. Hajde, ljubavi, za Boga miloga, ne pl ai, sve je u redu? Molim te, ako zaplae , to e me jako uzbuditi, zato odmah prestani, dobro?" "U redu. Neu plakati." "Stvarno sam poludio za ru ama, zar ne?" ree Guy veselo se ogledavajui. "I u spavaoj sobi je jedan buket cvijea." 8 ROSEMARY se uputila na gornji Broadway po ribu sabljarku i u Lexington aveniju p o sireve. Ne zato to nije mogla nai ribu negdje u blizini svog stana, nego jednost avno stoga to je tog svje eg plavetnog jutra eljela proi pje ke itav grad. Kaput joj se vijorio dok je hodala privlaei poglede svojom ljupko u, iznenaujui tvrdoglave trgovce p recizno u i nainom narud bi. Bio je ponedjeljak, etvrti listopada, dan kada je Papa posjetio grad i kada su lj udi postali otvoreniji i pristupaniji nego obino, pri pomisli da e svi prisustvovat i dogaaju. Divno je, pomisli Rosemarv, daje cijeli grad sretan onda kad sam i ja tako sretna. Tijekom popodneva je na televiziji pratila Papin obilazak grada. Televizor je ok renula tako daje mogla gledati iz kuhinje dok je spremala ribu, povre i zelenu sa latu. Bila je ganuta njegovim govorom u UN-u, i bila je uvjerena da e olak ati vije tnamsku situaciju. "Nikad vi e rata", rekao je: ne bi li te rijei potaknule na razm i ljanje ak i najzadrtijeg politiara? U 15.30 h, dok je postavljala stol ispred kamina, zazvoni telefon. "Rosemary? Kako si?" "Dobro", odgovori. "Kako si ti?" S druge strane linije bila je Margaret, starija od njezine dvije sestre. "Gdje si sada?" "U Omahi." Nikad nisu bile u najboljim odnosima. Margaret je bila mrzovoljna i ogorena djevojka kojoj je majka stalno nareivala da pazi na brau i ses tre. Bilo je udno i pomalo zastra ujue to ju je ovako iznenada nazvala. "Jesu li svi dobro?" upita Rosemarv. Netko je umro, pomisli. Tko'l Mama'? Tata'? Brian? "Da, svi su dobro." "Doista?" "Da, a ti?" "Da, rekla sam da jesam."

"itav dan me prati neki udan osjeaj, Rosemarv. Da ti se ne to dogodilo. Kao neka nezg oda ili slino. Da si ozlijeena. Mo da u bolnici." "lito, nisam", ree Rosemarv i nasmije i se. "Dobro sam. Doista jesam." "Bio je to tako sna an osjeaj", ree Margaret. "Bila sam uvjerena da se ne to zbilo. Na kraju me je Gene natjerao da te nazovem i provjerim." "Kako je on?" "Dobro." "A djeca?" "Ah, obine sitnice, ni ta stra no. Na putu je jo jedno, zna ?" "Ne, nisam znala. Divno, kad treba roditi?" / ml emo ubrzo imati jedno na putu. "Krajem o ujka. Kako je tvoj suprug, Rosemarv?" "Dobro je. Dobio je va nu ulogu u novoj drami. Uskoro kree s probama." "Reci, jesi li pogledala Papu?" upita Margaret. "Tamo kod vas sigurno vlada veli ko uzbuenje." "Da", odvrati Rosemarv. "Gledam to na televiziji. I u Omahi se takoer vidi, zar n e?" "Nisi ga vidjela osobno? Nisi iza la na ulicu da ga vidi u ivo?" "Ne, nisam." "Doista?" "Doista." "Za Boga miloga, Rosemarv", ree Margaret. "Zna li da su mama i tata trebali odletj eti tamo da ga vide, ali nisu mogli zbog trajka protiv izbora, a tata podupire po kret? Mnogi su ipak svejedno oti li: Donovanovi, Dot i Sandy VVallingfor; a ti si b a ondje, ivi ondje, a nisi iza la da ga vidi u ivo?" "Crkva mi sad ne znai onoliko kao nekad kod kue", odgovori Rosemarv. "Pa", ree Margaret, "mislim da je to neizbje no." 1 Rosemarv je ula, neizreeno, kad s i udana za protestanta. "Lijepo je od tebe to si me nazvala, Margaret. Ne mora se uope brinuti. Nikad se nisam osjeala zdravije i sretnije." "Bio je to tako sna an osjeaj", ree Margaret, "od trenutka kad sam ustala iz kreveta . U lo mije u naviku brinuti se za vas, male balavce..." "Pozdravi sve, hoe li? 1 porui Brianu da mi odgovori na pismo." "Hou. Rosemarv?" "Molim?" "Jo uvijek imam taj osjeaj. Ostani veeras kod kue, hoe li?" "To ba i planiramo", odvrati Rosemarv, bacajui pogled na djelomino postavljen stol. "Dobro", ree Margaret na kraju. "uvaj se." "Mou", odgovori Rosemarv. "I ti takoer, Margaret." "Hou, zbogom." "Zbogom." Rosemarv se vrati postavljanju stola, osjeajui se ugodno tu na i nostalgina za Margar et, Brianom i drugom djecom, za Omahom i nepovratnom pro lo u. Nakon stoje postavila stol, oti la se okupati. Potom se napudrala i namirisala, ur edila oi, usne i kosu i obukla svilenu pid amu koju je dobila za Bo i od Guya. Stigao je kasno, poslije est. "Mmm", ree, poljubiv i je. "Mogao bih te pojesti. Hoemo li?.Oh, k vragu!" "Stoje?" "Zaboravio sam pitu." Javio joj je da ne radi desert, da e putem do kue kupiti svoju omiljenu pitu od ti kve. "Mogao bih se istui", ree. "Pro ao sam pored dvije slastiarnice; ne jedne nego dvije. " "Ni ta zato", utje i ga Rosemarv. "Zadovoljit emo se s voem i sirom. To je ionako najb olji desert." "Nije, nego pita od tikve." Guy se krene umiti, a Rosemarv stavi pladanj nadjevenih gljiva u penicu i promije a zain za salatu. Nekoliko minuta kasnije Guy se pojavi na kuhinjskim vratima, zakopavajui ovratnik

plave bar unaste ko ulje. Oi su mu se sjale i bio je spreman, onakav kakav je bio kad su prvi put vodili ljubav, kad je znao da e se to dogoditi. Rosemarv je bilo drago vidjeti ga ovakva. "Papa je danas napravio pravu zbrku u prometu", ree. "Jesi li uspio vidjeti to na televiziji?" upita Rosemarv. "Osiguranje je bilo fan tastino." "Malo sam gledao kod Allana", odgovori. "a e su u hladnjaku?" "Da. Odr ao je divan govoru UN-u. 'Nikad vi e rata1", rekao im je. "Neka mu je sa sreom. Hej, sjajno izgledaju." U dnevnoj su sobi veerali nadjevene gljive. Guy stavi izgu vani papir i trijeske na re etku kamina i dva velika komada ugljena. "Ovdje ni ta ne stane", ree, kresne ibico m i zapali papir koji je plamtio i zahvatio trijeske. Tamni dim se stao razlijev ati preko prednjeg dijela ruba kamina prema stropu. "Zaboga", uzvikne Guy, i pone pipati unutar kamina. "Boja, boja!" vikne Rosemary. Otvorio je dimnjak kamina, a klima-ureaj, ukljuen do kraja, povue dim van. "Nitko, ba nitko veeras nema vatru", ree Guy.

Rosemary, kleknuv i s piem u ruci i promatrajui ugljen obavijen plamenom ree: "Zar ni je prekrasno? Nadam se da emo imati najhladniju zimu u posljednjih osamdeset godi na." Guy stavi plou Elle Fitzgerald s pjesmama Colea Portera. Skoro su bili pojeli ribu kad se oglasi zvono na vratima. "Sranje", ree Guy. Usta ne, baci ubrus i krene prema vratima. Rosemary nakrivi glavu i stane pa ljivo slu at i. Vrata se otvore i Minnie ree: "Zdravo Guy!" i jo ne to to nije razumjela. A, ne, pomi sli Rosemary, nemoj je pustiti unutra. Ne sada, veeras. Guy je govorio, a zatim opet Minnie:"... vi ka. Ne trebamo ih." I opet Guy i opet Minnie. Rosemary pusti dah: izgledalo je da nee ui, hvala Bogu. Zatvorio je vrata i stavio lanac (Dobrol) i zasun (Dobrol). Rosemary je gledala i ekala. Guy je u ao postrance u nadsvoen prolaz, zadovoljno se smije ei i dr ei obje ruk iza lea. "Tko ka e da telepatija ne djeluje?" ree, i pri av i stolu ispru i ruke s dvije bijele zdjelice okoladne kreme koje su le ale na svakom dlanu. "Madame i monsieur e na kraju imati i desert", ree postavljajui jednu zdjelicu uz R osemarynu vinsku a u, a drugu uz svoju. "Mousse au chocolat", ree, "ili 'okoladni mi ' kako ga Minnie zove. Naravno, kod nje bi se moglo raditi o okoladnom mi u, zato paz i kako jede ." Rosemary se ivahno nasmije i. "Krasno", ree, "upravo sam to ja namjeravala napraviti ." "Vidi ?" ree Guy, sjedajui. "Telepatija." Iznova stavi svoj ubrus i natoi jo vina. "Strahovala sam da e ui unutra i zadr ati se itavu veer", ree Rosemary, nabadajui vilic m mrkvu. "Ne", ree Guy, "samo je htjela da ku amo njezin okoladni mi , budui daje to jedan od nj ezinih specijaliteta." "Izgleda lijepo." "Stvarno, zar ne?" Zdjelice su bile napunjene izdignutim spiralama okolade. Guyeva krema je na vrhu bila posuta mrvicama isjeckanih oraha, a Rosemarvna je imala na vrhu pola oraha. "Zaista, izuzetno ljubazno od nje", ree Rosemarv. "Ne bismo joj se trebali rugati ." "U pravu si", ree Guy, "u pravu si." Krema je bila odlina, ali je imala okus krede koji je podsjetio Rosemarv na plou i na osnovnu kolu. Guy se trudio, ali nije mogao otkriti nikakav strani okus, kred ast ili kakav drugi. Rosemarv spusti licu nakon dva zalogaja. Guy ree: "Nee pojesti do kraja? Smije no, draga, ali ne primjeujem nikakav strani okus." Rosemarv ne prihvati Guyeve rijei. "Hajde", doda Guy, "stari i mi je itav dan proveo uz vruu pe; pojedi je." "Ali ne dopada mi se", ree Rosemary.

"Slatka je." "Onda pojedi moju." Guy se namr ti. "U redu, onda je nemoj pojesti", ree, "ne nosi amajliju koju ti je d ala, za to bi onda pojela njezin kola." Rosemary upita zbunjena: "Kako su te dvije stvari povezane?" "Oboje su primjeri - pa, neljubaznosti, to je sve", odvrati Guy. "Samo par minut a prije rekla si kako bismo je trebali prestati podcjenjivati. I to je vrsta pod cjenjivanja, primi ne to, a zatim ne koristi ." "Ah -" Rosemary uzme licu. "Ako e ovo prerasti u veliku scenu..." Uzme punu licu kr eme i stavi je u usta. "Nee prerasti u veliku scenu", ree Guy. "Ako ne mo e podnijeti kremu, nemoj je jesti. " "Dobro", primijeti Ro emary punim ustima i uzme jo jednu licu, "uope se ne osjea nikak av strani okus. Okreni plou." Guy ustane i krene do gramofona. Rosemary presavije ubrus u krilu i u njega stav i dvije lice kreme. Slo i ubrus i zatim upadljivo ostru e dno zdjelice i proguta mrvi ce kad se Guy vratio za stol. "Evo, tatice", ree, okrenuv i zdjelicu prema njemu. " Hou li dobiti zlatnu zvjezdicu? "Dvije", ree. "Oprosti ako sam bio neugodan." "Bio si." " ao mije", odvrati i nasmije i se. Rosemary se smek a. "Opro teno ti je. Lijepo je to si pa ljiv prema starim damama. To z nai da e biti pa ljiv i prema meni kad doem u njene godine." Popili su kavu i liker od mentola. "Margaret je nazvala popodne", ree Rosemarv. "Margaret?" "Moja sestra." "Da? Sve je u redu?" "Da. Bojala se da mi se ne to dogodilo. Imala je predosjeaj." "Zaista?" "Veeras emo ostati kod kue." "K vragu, a ja sam rezervirao mjesta u Nedicku. U Orange Roomu." "Morat e otkazati." "Kako da si ti uspjela ostala zdrava kad je tvoja obitelj luda?" Poetak vrtoglavice zatekao je Rosemary kod slivnika u kuhinji dok je strugala nep ojedenu kremu s ubrusa u odvod. Za trenutak se zanji e, mirne oima i namr ti se. Guy u sobici ree naglas: "Isuse, jo nije stigao. Koje li gomile. Papa na Yankee stadion u." "Evo me za as", ree Rosemarv. Zatrese glavom daje razbistri, zamota ubruse u stolnjak i stavi na stranu za ko ar u s rubljem. Stavi ep u odvod, otvori vruu vodu i ispusti malo deterd enta i pone u s livnik stavljati sue, lonce i tave. Ujutro e ih oprati, neka se preko noi namoe. Nastavak vrtoglavice dogodio se kad je vje ala krpu za sue. Sada je trajala du e i ov og puta se soba polako okrenula, a noge su joj se ispod nje izmaknule. Uhvatila se za rub slivnika. Kad je pro lo, ree: "O, Bo e" i doda dvije a e vina (ili mo da tri?) i liker od mentola. Krenula je polako prema vratima sobe i uspjela se odr ati na nogama kroz naredni v al dr ei se za kvaku jednom rukom, a za do vratnik drugom. "Stoje?" upita Guy ustav i zabrinuto. "Vrti mi se u glavi", ree Rosemarv i nasmije i se. Guy ugasi televizor i prie joj, u zme je pod ruku i pridr i je vrsto oko pasa. "Nije udo", ree, "sav taj alkohol. Vjero jatno si imala prazan eludac." Pomogne joj da doe do spavae sobe, a kad su joj noge omlitavjele, uhvati je i pone se. Polo i je na krevet i sjedne pokraj nje, uzme joj ruku i pomiluje po elu suosjea jno. Rosemarv zatvori oi. Krevet je bila splav koja je plutala na nje nim valovima ugodno se nji ui. "Kako je lijepo", ree. "Potreban ti je san", ree Guy, milujui je po elu. "Jedan dobar san." "Moramo raditi na bebi."

"Hoemo. Sutra. Imamo jo mnogo vremena." "Propusti! emo misu." "Spavaj, vrsto zaspi. Hajde..." "Samo da pridrijemam", ree Rosemary i odjednom je sjedila s piem u ruci na jahti p redsjednika Kennedyja. Bilo je sunano i povjetarac je puhao, savr en dan za jedrenj e. Predsjednik je prouavao veliku kartu i davao detaljne upute crnom asniku. Guyjoj skine gornji dio pid ame. "Za to ga skida ?" upita. "Da se osjea udobnije", ree. "Udobno mije." "Spavaj, Ro." On joj otkopa zapore sa strane i polako svue donji dio. Mislio je da ona spava i d a ne zna. Sada nije imala ni ta na sebi osim crvenog bikinija, ali druge ene na jahti.....Jackie Kennedy, Pat Lawford i arah Churchill - su takoer nosile bikini i zato je, hvala Bogu, bilo u redu. Predsjednik je bio u mornarikoj uniformi. Potpuno se oporavio od ubojstv a i izgledao je bolje nego ikada. Hutch je stajao na doku s meteorolo kom opremom. '' Hutch ne ide s nama?" upita Rosemary predsjednika. "Samo katolici", odvrati predsjednik smije ei se. "Kamo sree da nismo vezani predras udama, ali na nesreu jesmo." "A stoje sa arah Churchill?" upita Rosemary, Okrene se daje poka e prstom, ali arah Churchill je oti la. Na njeno mjesto je do la itava obitelj: mama, tata, i svi, s mu ev ima, enama i djecom. Margaret je bila trudna, a takoer i Jean, Dodie i Ernestine. Guy joj je skidao vjenani prsten. Ona se stra no iznenadi, ali je bila preiscrpljen ada pita. "San", ree i zaspi. Sikstinska kapela je bila prvi put otvorena za javnost i ona je pomno promatrala strop s novog lifta koji je posjetitelje nosio vodoravno kroz kapelicu i tako o moguavao da se vide freske tono onako kako ihje Michelangelo vidio slikajui ih. Kak o su bile velianstvene! Vidjela je kako je Bog uperio prst prema Adamu dajui mu bo ansku iskru ivota; i donj i dio police djelomino pokrivene prugastim papirom dok su je nosili natra ke kroz s obicu za rublje. "Polako", ree Guy, a drugi ovjek doda: "Dr i je previsoko." "Tornado!" Hutch povie s doka stojei usred meteorolo ke opreme. "Tornado! U Londonu je ubio pedeset i pet ljudi i napreduje ovim putem." Rosemary je znala da Hutch ima pravo. Morala je upozoriti predsjednika. Brod je jurio u propast. Ali predsjednik je oti ao. Svi su oti li. Paluba je bila beskrajna i pusta osim stoj e u daljini crni asnik neumorno dr ao kormilo na svom kursu. Rosemary ode do njega i odmah shvati kako on mrzi sve bijelce, ukljuujui i nju. "B ilo bi bolje da siete dolje, gospoice", ree s mr njom, ali pristojnim tonom, a da nij e ni priekao da uje upozorenje koje je donijela. Dolje se nalazila velika plesna dvorana gdje je na jednoj strani gorjela crkva, a na drugoj je stajao ovjek s crnom bradom i buljio u nju. U sredini se nalazio k revet. Oti la je do njega i legla i odjednom ju je okru ilo deset ili dvanaest golih mu karaca

i ena, a i Guy je bio meu njima. Svi su bili stariji od nje, ene groteskne i mlitav ih grudi. Minnie i njezina prijateljica Laura-Louise su bile tamo, i Roman u crn oj mitri i crnom svilenom talaru. Tankim crnim tapiem je po njenom tijelu crtao fi gure umaui vrh tapia u alicu crvenila koju mu je pru io suncem opaljen mu karac s bijeli brkovima. Vrh se pomicao natrag i naprijed po njenom trbuhu i dalje, kakljajui je prema unutarnjem dijelu njezinih bedara. Goli ljudi su pjevali - monotone neskladne slogove s prizvukom stranog jezika, a pratila ih je flauta ili klarinet. "Ona je budna, ona gleda!" Guy pro apne Minnie. Oi su mu bile iroke i bio je napet. "Ona ne vidi", ree Minnie. "im je pojela kremu, ne mo e ni vidjeti ni uti. Sad je kao mrtva. A sad pjevajte!" Jackie Kennedy je u la u plesnu dvoranu u haljini od bjelokosnog atlasa izvezenoj biserima. " ao mije to se ne osjea dobro", ree pojuriv i do Rosemary. Rosemary joj objasni sluaj s mi jim ugrizom, ubla avajui ga da se Jackie ne bi zabrinu

la. "Bolje bi bilo da dozvoli da ti zave u noge", ree Jackie, "u sluaju greva." "Da, pretpostavljam da bi bilo bolje", odgovori Rosemary. "Uvijek postoji mogunos t da mi bude bijesan." Sa zanimanjem je gledala kako su joj sta isti u bijelim ogrtaima zavezali noge i ru ke za etiri strane kreveta. "Ako ti smeta glazba", ree Jackie, "samo reci i zaustavit u je." "Ne", ree Rosemary, "molim te, nemoj zbog mene mijenjati program, uope mi ne smeta , stvarno." Jackie joj se nasmije i. "Poku aj zaspati", ree. "ekat emo te gore na palubi." Ona se povue, dok joj je haljina za u tila. Rosemary je nakratko zaspala. Onda je stigao Guy i poeo voditi ljubav s njom. Mil ovao ju je s obje ruke - dugim ugodnim milovanjem koje je poelo kod zavezanih zgl obova, skliznule preko ruku, grudi i slabina i postalo razbludno ma enje meu nogama. Ponavljao je to uzbudljivo milovanje vi e puta, vruih ruku i o trih nokata i zatim ka d je bila spremna, vi e nego spremna, skliznuo je ruku ispod njenih butina, podiga o ih, smjestio svoj uzdignuti, tvrdi ud uz nju i gurnuo ga sna no unutra. Bio je v ei nego inae, bolno, divno velik. Guy je le ao na njoj naprijed dok mu se druga ruka podvukla pod njena lea daje prid r i, njegova iroka prsa su pritiskala njene grudi. (Budui daje to bila kostimirana z abava, onje nosio ko nu ratniku opremu.) Brutalno ritmiki je tjerao svoj veliki ud u nju. Ona otvori oi i zagleda se u u arene oi, osjeti miris sumpora i korijena tanis a, vla an dah na ustima, i pohotno stenjanje i disanje gledatelja. Ovo nije san, pomisli, to je stvarnost, ovo se dogaa. Protest joj se probudi u oim a i grlu, ali je ne to pokrilo njeno lice gu ei je u slatkom smradu. Penis je ulazio u nju, a ko nato tijelo je neprestano o nju udaralo. Papa je u ao s kovegom u ruci i kaputom preko ruke. "Jackie mi ka e da te ugrizao mi ", ree. "Da", odvrati Rosemary. "Zato vas nisam do la vidjeti." Govorila je tiho, tako da on ne bi mogao naslutiti kako je upravo do ivjela orgazam. "U redu je", ree. "Ne bismo htjeli ugroziti tvoje zdravlje." "Je li mi opro teno, oe?" upita ona. "U cijelosti", ree. Papa ispru i ruku da ona poljubi prsten. Kamen prstena je bio s rebrna filigranska kuglica ne vea od dva i pol centimetra u promjeru; unutra ju j e ekala vrlo sitna Anna Maria Alberghetti. Rosemary ga poljubi, a Papa po uri kako bi uhvatio avion. 9 "HEJ, ve je devet sati", ree Guy prodrmav i je za rame. Rosemarv odgurne njegovu ruku i okrene se na trbuh. "Pet minuta", ree uronjena u jastuk. "A/e", ree kategoriki i povue je za kosu. "U deset trebam biti kod Dominicka." "Jedi vani." "Vraga hou." Udari je nje no otraga preko pokrivaa. Svega se prisjetila: snova, pia, Minniene okoladne kreme, Pape, onog stra nog trenut ka kad nije sanjala. Okrene se na lea i podigne na ruke promatrajui Guya. Onje pri paljivao cigaretu jo razbaru en od spavanja i neobrijan. Bio je odjeven u pid amu, a ona je bila potpuno naga. "Koliko je sati?" upita Rosemarv. "Devet i deset." "Kad sam oti la na spavanje?" Podigne se i sjedne u krevetu. "Oko osam i trideset", ree Guy. "Nisi oti la na spavanje, draga. Izgubila si svijes t. Od sada nadalje pit e koktele ili vino, a ne koktele / vino." "Ono to sam sanjala", ree trljajui elo i zaklopiv i oi. "Predsjednika Kennedvja, Papu, Minnie, Romana..." Otvori oi i spazi ogrebotinu na lijevoj dojki: dva usporedna poteza crvenog sve d o bradavice. Bedra su je probadala; ona odmakne s njih pokriva i ugledajo vi e ogreb otina, sedam ili osam u raznim pravcima.

"Samo nemoj vikati", ree Guy. "Ve sam ih isturpijao." Poka e kratke glatke nokte. Rosemary ga pogleda ne shvaajui ni ta. "Nisam htio propustiti no pravljenja bebe", ree Guy. "Dakle, ti si -" "Imao sam nekoliko neravnih nokata." "Dok sam ja bila - bez svijesti?" Guy kimne i nasmije se: "Bilo je zabavno", ree, "na nekrofilan nain." Ona spusti pogled povukav i rukom pokriva natrag preko bedara. "Sanjala sam da me j e netko - silovao", ree. "Ne znam tko. Netko - neovjean." "Ba ti hvala", ree Guy. "I ti si bio tamo, i Minnie i Roman i mnogi drugi ljudi. Radilo se o nekakvoj sv eanosti." "Poku avao sam te probuditi", odgovori Guy, "ali si se ugasila kao svjetlo." Rosemary se jo okrene i prebaci noge van na drugu stranu kreveta. "Stoje?" upita Guy. "Ni ta", odgovori sjedei i ne gledajui ga. "Osjeam se pomalo udno to si to napravio na taj nain, dok ja nisam bila pri svijesti ." "Nisam elio propustiti no", uzvrati Guy. "Mogli smo to uiniti jutros ili veeras. Pro la no nije bita jedini trenutak u cijelom mjesecu. A da i je bilo tako..." "Mislio sam da si eljela da to uinim", ree Guy, i proe prstom uz njena leda. Rosemary se savije kako bi ga izbjegla. "Oekuje se da to podijelimo, a ne da jeda n bude budan, a drugi spava", ree mu. 1 doda: "Oh, ba sam glupa." Ustane i krene d o sobe po kunu haljinu. "Doista alim to sam te ogrebao", ree Guy. "I meni je pie malo udarilo u glavu." Rosemary pripremi doruak i, kad je Guy oti ao, opere pun slivnik ko ulja i spremi kuh inju. Otvori prozore u dnevnoj i spavaoj sobi - miris vatre od pro le noi jo se zadr ao u stanu napravi krevet, krene se istu irati, dugo, najprije toplom a zatim hladnom vodom. Stajala je bez kape, nep omina, pod mlazom, ekajui da joj se ra isti glava i dajoj misli nau red i zakljuak. Je i pro la no zaista bila no pravljenja bebe, kao stoje Guy tvrdio? Je li ona sada, u ovom trenutku, bila u drugom stanju'? Zaudo, nije marila za to. Bila je nesretna - premda nije znala je li to glupo ili ne. Guvjuje uzeo bez njezina znanja, vodi o je s njom ljubav kao s bezumnim tijelom ("neka vrsta zabave na nekrofilan nain" ) radije nego s potpunom osobom s umom i tijelom kakva je ona bila, a, stoje naj gore, to je uinio s divljakim u itkom koji je rezultirao ogrebotinama, bolnom osjetl jivo u i tako stvarnom i intenzivnom morom, da j e na svom trbuhu gotovo mogla vidj eti figure koje je Roman nacrtao svojim u crveno umoenim tapiem. Trljala se sna no i ljutito sapunom. Istina, on je to uinio radi najljep eg motiva na svijetu, da napravi bebu, a jednako tako je istina daje popio koliko i ona; ali je za eljela da mu nikakav motiv i nikakav broj pia nije omoguio daje na taj nain uz me, dajoj uzme samo tijelo bez du e ili nju samu bez enstvenosti. Sada, kad se osvr nula unazad na nekoliko pro lih tjedana i mjeseci, osjetila je uznemirujuu prisutno st znakova koje je previdjela, znakova slabosti njegove ljubavi prema njoj, razl iitosti izmeu onoga stoje govorio i onoga stoje radio. Guy je bio glumac, je li it ko mogao znati kad je glumac iskren i kad Da bi isprala te misli, trebalo joj je puno vi e od jednog tu iranja. Zatvori vodu i objema rukama o me kosu koja joj je padala niz ramena. Kad je izlazila u kupovinu, pozvoni na vratima Castevetovih i vrati zdjelice od kreme. "Je li vam bilo ukusno, draga?" upita Minnie. "Mislim da sam stavila malo previ e kakaa." "Bila je odlina", odgovori Rosemarv. "Morat ete mi dati recept."

"Naravno, rado u to uiniti. Idete u kupovinu? Mogu li vas zamoliti za malu uslugu? est jaja i instant kavu Sanka; platit u vam kasnije. Nerado izlazim zbog jedne il i dvije stvari." Sadaje izmeu nje i Guya narasla udaljenost, ali on toga, izgleda, nije bio svjest an. Probe za njegovu dramu trebale su zapoeti prvog studenog - Don 't I Know You From Soinewhere? bio joj je naslov - i provodio je mnogo vremena prouavajui svoju ulogu, vje bajui uporabu taka i proteza to je uloga zahtijevala, i u posjetu etvrti Hi ghbridge u Bronxu, gdje je bilo i mjesto odvijanja drame. Vi e veeri su provodili s prijateljima nego to su bili sami; kad nisu bili s prijateljima, njihov nonnalni razgovor ticao se iskljuivo namje taja, trajka novinara koji e za koji dan zavr iti i novosti iz svijeta. I li su na pretpremijeru novog mjuzikla i projekciju novog fil ma, na zabave i otvorenje prijateljeve izlo be metalnih konstrukcija. Osjeala je da je Guy vi e uope ne gleda, uvijek bi se zagledao u rukopis ili televiz iju ili u nekog drugog. Odlazio je u krevet prije nje. Kad bi mu se pridru ila, on bi ve spavao. Jedne je veeri oti ao do Castevetovih kako bi uo jo Romanovih pria iz sv ijeta kazali ta, a ona je ostala u stanu i gledala na televiziji Funny Face. "Ne misli li da bismo trebali porazgovarati o tome?" upita Rosemarv. narednog jut ra za dorukom. "O emu?" Ona ga pogleda; izgledalo je da doista ne zna. "O razgovorima koje vodimo", ree. " to time misli rei?" "Da me uope ne gleda ." " to to govori ? Pa, gledao sam te." "Ne, nisi." "Jesam. to je, draga? to se zbiva?" "Ni ta, nije va no." "Nemoj sad. Stoje? to te mui?" "Ni ta." "Slu aj, draga, znam da sam bio prilino zauzet ulogom i takama i ostalim, je li to? Pa, Ro, to je va no, zna . Ali ne znai da te ne volim zato to te itavo vrijeme ne proma tram strastveno. Moram voditi i rauna o praktinim stvarima." Rekao je to nespretno , dra esno i iskreno, kao kad je glumio kauboja u Bus Stop. "U redu", ree Rosemarv. "Oprosti to te gnjavim." "Ti? Ne bi me mogla gnjaviti da i hoe ." Guy se nagne preko stola i poljubi je. Hutch je imao kuicu blizu Brewstera kamo je povremeno odlazio za vikend. Rosemarv ga nazove i zamoli bi li se mogla poslu iti njome tri ili etiri dana, a mo da i cije li tjedan. "Guy radi na svojoj novoj ulozi", objasnila mu je, "i zaista mislim d a e mu biti lak e ako ga ne smetam." "Tvoja je", ree Hutch, nakon ega se Rosemarv uputi u njegov stan na uglu Lexington avenije i 24. ulice kako bi uzela klju. Meutim, prije toga ode do duana s delikatesama gdje su joj prodavai bili prijatelji jo iz vremena kad je ivjela u susjedstvu, a zatim u Hutchov stan koji je bio male n i mraan, ali besprijekorno ist, s potpisanom fotografijom Winstona Churchilla, s a sofom koja je pripadala Madame Pompadour. Hutch je sjedio bos izmeu stolova za brid , na svakom od njih se nalazila pisaa ma ina i gomila papira. Imao je obiaj da pi e dvije knjige odjednom: zapoeo bi drugu kad j e zapeo na prvoj, i vratio bi se na prvu kad je zapeo na drugoj. "Stvarno se ve unaprijed veselim", ree Rosemarv, sjedajui na sofu Madame Pompadour. "Neki sam dan iznenada do la do zakljuka da u itavom svom ivotu nisam nikada bila sa ma - to jest ne vi e od nekoliko sati. Ideja da budem tri ili etiri dana sama je bo a nstvena." "Prilika da na miru razmisli i sazna tko si, dokle si do la i kuda ide ." "Upravo tako. "U redu, mo e prestati s tim usiljenim smije kom", ree Hutch. "Udario te je svjetiljko

m?" "Niim me nije udario", odgovori Rosemarv. "To je vrlo te ka uloga, djeak bogalj koji se pretvara da se priviknuo na svoju osakaenost. Mora raditi sa - takama i protez ama i normalno je da je zauzet i - pa, zauzet je." "Vidim", ree Hutch. "Razgovarat emo o neem drugom. News su neki dan donijele itavu g omilu senzacionalnih dogaaja koje smo propustili tijekom trajka. Za to mi nisi rekla da ste tamo gore u Sretnoj kui imali jo jedno samoubojstvo." "Oh, zar nisam?" upita Rosemarv. "Ne, nisi", odvrati Hutch. "Radilo se o osobi koju smo poznavali. Djevojka o kojoj sam ti priala; ona koja s e drogirala i za koju su se Castevetovi brinuli. To su oni ljudi koji ive na na em katu. Uvjerena sam da sam ti to ispriala." "Djevojka koja je s tobom i la u podrum." "Tako je." "Izgleda daje nisu ba uspje no izlijeili. Je li ivjela s njima?" "Da", odgovori Rosemarv. "Od tog dogaaja, prilino dobro smo ih upoznali. Guy tu i tamo ode preko kod njih da poslu a prie o kazali tu. Otac gospodina Casteveta je bio producent." "Nisam mislio da to zanima Guya", ree Hutch. "Postariji par, pretpostavljam?" "On ima sedamdeset i devet godina, a ona oko sedamdeset." "udno ime", ree Hutch. "Rako se srie?" Rosemary mu sroi ime. "Nikad prije nisam uo za nj", ree. "Sigurno je francusko." "Mo da ime, ali oni nisu", ree Rosemary. "On je ba odavde, a ona potjee iz mjesta po imenu - vjerovali ili ne -Bushyhead, Oklahoma." "Blagi Bo e", ree Hutch. "Iskoristit u ga u knjizi. Onoj tamo. Znam tono gdje da ga s tavim. Reci tni kako planira doi do kolibe? Trebat e ti auto, zna .'1 "Iznajmit u ga." "Uzmi moj." "A, ne. Hutch, nije zgodno." "Uzmi, molim te", ree Hutch. "Sve to ja inim s njim je to da ga samo premje tam s jed nog kraja ulice na drugi. Molim te, u tedjet e mi poprilino muke." Rosemarv se nasmije i. "U redu", odvrati. "Uinit u ti uslugu i uzeti tvoj auto." Hutch joj preda kljueve automobila i kolibe, kartu puta i povei popis uputa u vezi s pumpom, hladnjakom i razliitim moguim hitnim sluajevima. Onda obue cipele i kaput i isprati je dolje do mjesta gdje je bio parkiran auto, stari svijetloplavi Old smobile. "Dokumenti su u odjeljku za rukavice", ree, "molim te osjeaj se slobodna i ostani koliko god za eli . Nemam nikakvih planova ni s autom ni s kuicom." "Sigurna sam da se neu zadr ati dulje od tjedan dana", ree Rosemarv. "Mo da Guy ne eli da ostanem tako dugo." Kad se smjestila u auto, Hutch se nasloni na prozor i ree: "Mogao bih ti dati gom ilu raznih savjeta, ali u gledati svoja posla, pa makar me to ubilo." Rosemarv ga poljubi. "Hvala ti", ree mu. "Za ono, za ovo i za sve." Krenula je u subotu ujutro, esnaestog listopada, i zadr ala se u kui pet dana. Prva dva dana nije nijednom pomislila na Guya - prava osveta za radost s kojom se on slo io da ona ode. Je li doista izgledala kao da joj treba odmor? Dobro, imat e ga, i to dugi odmor, a da nee uope ni pomisliti na njega. Setala je kroz uto-naranaste u me, odlazila rano na spavanje i budila se kasno, itala je knjige, pripremala obil ne obroke na plinskom kuhalu. Nijednom nije pomislila na njega. Treeg dana je poela misliti o njemu. On je bio ta t, egocentrian, povr an i prijetvoran . O enio ju je kako bi stekao publiku, a ne ivotnu suputnicu. (Kako je mala gospoica koja je do la iz Omahe bila naivnal "Oh, poznajem ja glumce; ovdje sam ve gotovo g odinu dana." I samo gaje slijedila po studiju poput vjernog psa.) Pru it e mu godin u dana da se poka e i postane dobar mu ; ako u tome ne uspije, ona e ga napustiti bez ikakvih religioznih obzira. A u meuvremenu e se vratiti na posao i stei opet onaj osjeaj neovisnosti i samostalnosti kojeg se tako eljela rije iti. Bit e jaka, ponosna

i spremna da ode, ako on ne uspije zadovoljiti njene zahtjeve. Ti obroci - velike limenke goveeg gula a i ilija s mesom - poeli su joj koditi, tog tr eeg dana imala je blagu muninu i mogla je jesti samo juhu i krekere. etvrtog dana se probudila osjeajui da joj Guy nedostaje i poela je plakati. Sto radi ovdje sama u toj hladnoj, staroj kuici? Stoje Guy tako u asno napravio? Napio se i zgrabio je, a da nije pitao smije li. Dakle, to je bila doista grozna uvreda, z ar ne? Guy je sada tamo, pred najveom prilikom u svojoj karijeri, a ona je -umjes to da mu bude od pomoi, da ga potie i hrabri - bila daleko usred divljine, jedui to liko da se razboljela i alei samu sebe. Zasigurno, Guy je ta t i egocentrian, ali je glumac, zar ne? Laurence Olivier je vj erojatno bio takoer ta t i egocentrian. I, da, on je mo da lagao tu i tamo, i nije li to bilo upravo ono to ju je privuklo njemu i to je jo privlai? Ta sloboda i nehajnos t tako razliita od njene vlastite zatvorene prirode? Rosemary se odveze u Brevvster i nazove ga. Javila se djevojka s centrale, ljuba zno: "O, zdravo, draga, vratili ste se sa sela? A da, Guy je vani, draga. Mo e li vas nazvati? Vi ete njega nazvati u pet. U redu. Sigurno imate lijepo vrijeme. U iv ate li? Dobro." Do 17 h se jo nije vratio, njezina poruka gaje ekala. Objedovalaje u malom restora nu i oti la u kino. U 21 h Guy jo uvijek nije stigao kuci, a na centrali je bio netko novi: automatski joj je pono vio poruku - mora ga nazvati idue jutro prije osam ili naveer poslije est. Sljedeeg dana stigla je do onoga stoje izgledalo kao razuman i realistian pogled n a stvari. Oboje je nosilo odreenu krivnju; on zato to je bio nepa ljiv, bavei se samo svojim stvarima, a ona to nije uspjela izraziti i objasniti svoje nezadovoljstvo . Od njega se jedva moglo oekivati da se promijeni dok mu ona ne poka e daje promje na bila potrebna. Ona je samo trebala razgovarati - ne, oni su samo trebali razg ovarati, jer mo da i on u sebi skriva slino nezadovoljstvo, kojeg opet slino, nije b io svjestan - stvari su se morale popraviti. Kao i mnoga nezadovoljstva, ovo je poelo utnjom umjesto iskrenog otvorenog razgovora. U 18 h Rosemarv ode u Brewster i nazove ga. Guy se odmah javio na telefon. "Zdra vo, draga", ree. "Kako si?" "Dobro. A ti?" "Isto tako. Nedostaje mi." Rosemarv se nasmije. "Ti meni nedostaje ", ree mu. "Sutra se vraam kui." "Dobro, to je prekrasno", odvrati Guy. "Ovdje se sva ta dogaa. Probe su otkazane do sijenja." "Za to?" "Nisu mogli pronai nikoga za ulogu djevojice. Ipak, to je veliki pomak za mene. Sl jedei u mjesec nastupiti u jednoj pilot seriji. Rije je o polusatnoj komediji." "Doista?" "Pala mi je ravno u krilo, Ro. I stvarno izgleda dobro. ABC je odu evljen idejom. Zove se Greenwich Village; snimat e se ovdje, a ja glumim ekscentrinog pisca. Radi se praktino o glavnoj ulozi." "Guy, to je sjajno!" "Allan ka e da sam trenutno vrlo popularan i tra en." "To je prekrasno!" "Slu aj, moram se istu irati i obrijati; vodi me na neku projekciju na kojoj e biti prisutan i Stanley Kubrick. Kad sti e kui?" "Najvjerojatnije oko podneva, a mo da i ranije." "ekat u te. Volim te." "I ja tebe." Nazvala je Hutcha koji nije bio kod kue; ostavila mu je poruku na centrali da e vr atiti auto sutra poslijepodne. Idueg jutra je poistila kuicu, zatvorila je i zakljuala, i odvezla se natrag u grad. Promet na Saw Mili River Parkwayu bio je usporen zbog trostrukog sudara. Tek je oko jedan parkirala auto u blizini autobusne stanice ispred Bramforda. S malim koferom u ruci po uri prema ulazu u zgradu. Liftboj nije poveo Guya dolje, ali ionako nije bio na du nosti od 11.15 h do 12 h.

Ipak, bio je tamo. ula je glazbu. Otvorila je usta kako bi ga zazvala, a on je iz a ao iz spavae sobe u novoj ko ulji i kravati i uputio se prema kuhinji sa alicom kave u ruci. Poljubili su se, zaljubljeno i dugo, on ju je zagrlio samo s jednom rukom zato s toje u drugoj dr ao alicu. "Je li ti bilo zabavno?" "Nikako. Bilo je u asno. Tako si mi nedostajao." "Kako si?" "Dobro. Kakav je bio Stanley Kubrick?" "Nije se pojavio. Izdajica." Opet se poljube. Ona donese svoj koveg u spavau sobu i otvori ga na krevetu. On ue s dvije alice kave, pru i njoj jednu i sjedne na klupicu uztoaletni stoli dokje ona raspakiravala stvari. Ispria mu o uto-naranastim umama i mirnim noima. On joj ispripo vijedi o Greermich Villageu, tko jo u njemu glumi i tko su producenti, pisci i re datelj. Kad je prazni koveg zatvorila patentnim zatvaraem, upita je: "Stvarno se osjea dobro ?" Nije shvaala. "U utorak si trebala dobiti mjesenicu", ree Guy. "Doista'?" On kimne. "Pa, tek su pro la dva dana", odgovori polako i promi ljeno kao da joj srce nije brz o lupalo, tako rei skakalo. "Sigurno zbog promjene vode ili hrane koju sam tamo p ojela." "Jo nikad nije zakasnila", ree Guy. "Vjerojatno u je dobiti veeras ili sutra." "Hoe li se kladiti?" "Da." "Za dvadeset i pet centi." "U redu." "Izgubit e . Ro." " uti. Postajem nervozna. Pro la su samo dva dana. Vidjet e , dobit u je veeras." 10 NIJEje dobila ni te noi ni narednog dana. Ni dan kasnije, ili onaj nakon toga. Ro semary se kretala pa ljivo, koraala je polako da ne bi izbacila ono stoje vjerojatn o u njoj poelo ivjeti. Da ispria Guyu? Ne, to mo e priekati. Sve mo e priekati. istila je, odlazila u kupovinu, kuhala i pa ljivo disala. Jednog jutraje navratila Laura-Louise i zamolila je da glasa za Bucklevja. Odgovorila je da hoe, samo kako bi je se rije ila. "Daj mi mojih dvadeset i pet centi", ree Guy. " uti", ree ona, udariv i ga po ruci. Zakazala je pregled kod ginekologa i u etvrtak, dvadeset i osmog listopada, oti la je k njemu. Zvao se dr. Hill. Preporuila ga joj je prijateljica Filise Dunstan ko joj je pomogao u dvije trudnoe i imala je veliko povjerenje u njega. Ordinacija m u se nalazila u 72. ulici. Bio je mlai nego stoje Rosemary oekivala - otprilike kao Guy, mo da ak i mlai - i izgl edom je podsjeao na dr. Kildarea s televizije. Dopao joj se. Pitanja joj je posta vljao polagano i sa zanimanjem, pregledao ju je i poslao u laboratorij u 60. uli cu gdje joj je sestra uzela krv iz desne ruke. Nazvao je idueg poslijepodneva u 15.30 h. "Gospoa VVoodhouse?" "Doktor Hill?" "Da. estitam." "Stvarno?" "Stvarno."

- Sjela je na rub kreveta, smije ei se kraj telefona. Stvarno, stvarno, stvarno, st varno, stvarno. "Jeste li jo na telefonu?" "Sto e biti sada?" upita. "Zapravo ni ta posebno. Doite na pregled sljedei mjesec, kupite Natalin pilule i poni te ih uzimati. Jednu na dan. I popunite neke papire koje u vam poslati - za bolni cu; najbolje je to prije rezervirati mjesto." "Kad e to biti?" upita znati eljno Rosemarv. "Ako ste posljednju mjesenicu dobili dvadeset prvog rujna", ree dr. Hill, "termin vam je oko dvadeset osmog lipnja." "To mi se ini tako daleko." "I jest. O, da, jo ne to, gospoo Woodhouse. Laboratorij bi elio uzeti jo jedan uzorak krvi. Mo ete li navratiti onamo sutra ili u ponedjeljak?" "Da, svakako", odvrati Rosemarv. "Za to?" "Sestra nije uzela koliko je trebala." "Ali - ja sam trudna, zar ne?" "Da, oni su obavili taj test", odgovori dr Hill, "ali ja uvijek naruim da naprave jo nekoliko uz ovaj - krv, eer itd. - a sestra nije znala i uzela je samo za taj j edan. Ne morate se brinuti. Vi ste trudni. Dajem vam svoju rije." "U redu", ree Rosemarv, "otii u sutra ujutro." "Sjeate li se adrese?" "Da, jo imam posjetnicu." "Poslat u vam one papire po tom i elio bih da opet doete na pregled posljednji tjedan u studenom." Dogovorili su se za pregled za dvadeset i devetog studenog u 13 h. Nakon toga Ro semarv spusti slu alicu sa sna nim osjeajem da ne to nije u redu. Imala je dojam da ses tra u laboratoriju tono zna to radi, a neusiljenost dr. Hilla dok je o njoj govori o nije zvuala posve istinito. Jesu li se bojali da su napravili pogre ku? Da su boic e s krvlju pomije ane i krivo imenovane? I je li jo uvijek postojala mogunost da nij e trudna? Ali, ne bi 1 i joj dr. Hill tako rekao i ne bi li bio tako odreen? Poku ala je ne misliti na to. Dakako daje trudna, mora biti, kad joj mjesenica toli ko kasni. Ode u kuhinju gdje je visio kalendar i u kvadrati za sljedei dan napi e la boratorij, a u onaj za dvadeset deveti studeni: dr. Hill. Kad se Guy vratio kui, prie mu bez rijei i dade mu dvadeset pet centi. "emu to?" upi ta, i onda shvati. "Q, divno, draga. Preivno!"- i uhvativ i jeza ramena poljubi je dvaput, a zatim i trei put. "Zar ne?" upita Rosemarv. "Naravno, tako sam sretan." "Otac." "Majka." "Slu aj me, Guy", ree, i zagleda mu se ozbiljno u oi. "Neka ovo bude na novi poetak, u redu? Da ponemo razgovarati na nov i otvoren nain. Stoga to u posljednje vrijeme n ismo bili iskreni jedan prema drugome. Ti si tako zauzet predstavom i probnim sn imanjima i prilikama koje su se ukazivale - ne ka em da ne bi trebao biti; bilo bi nenormalno da nisi, ali zato sam i oti la van grada, Guy. Da poku am shvatiti to nij e bilo redu izmeu nas. Krivo je upravo to: nedostatak iskrenosti. 1 s moje strane . Jednako s moje, kao i s tvoje strane." "Istina je", slo i se Guy, uhvativ i je rukama za ramena i gledajui jeu oi. "Istina. I ja sam to osjeao. Ipak ne na nain kao ti. Ja sam tako prokleto egocentr ian, Ro. O tome se radi. Mislim da je velik dio toga povezan i s ovom mojom profe sijom. Zna da te ipak volim, zar ne? Volim te, Ro. Odsad u se potruditi biti iskre niji. Zaklinjem se. Bit u otvoren kao-" "I ja sam jednako kriva -" "Glupost. Ja sam kriv. Ja i moja egocentrinost. Budi strpljiva sa mnom, Ro. Hoe li? Trudit u se biti bolji." "Oh, Guy", ree u plimi gri nje savjesti, ljubavi i opra tanja. Njene usne se susretnu s njegovim u vatrenom poljupcu.

"Krasno pona anje buduih roditelja", primijeti Guy. Rosemary se nasmije vla nih oiju. "Hej, draga", ree Guy, "zna li to bih volio uiniti?" " to?" "Rei Minnie i Romanu." Podigne ruku. "Znam, znam: sada bismo to trebali dr ati za s ebe. Ali rekao sam im da radimo na bebi. Bilo bi im drago, pa, budui da su ljudi u godinama" Guy tu no ra iri ruke....."ako budemo predugo ekali, mo da oni nikad nee ni saznati." "Reci imo onda", ree Rosemarv, grlei ga. Guy je poljubi u nos. "Vraam se za dvije minute", ree. okrene se i po uri k vratima. Promatrajui ga kako izlazi, Rosemary shvati kako su mu Minnie i Roman postali vrl o va ni. To zapravo nije bilo udno. Guyeva majka bila je zaposlena, brbljava ena koj a je priala samo o sebi, a nijedan od njegovih oeva nije bio istinski otac. Castev etovi su ispunjavali tu Guyevu potrebu koje ni on sam vjerojatno nije bio svjest an. Bila im je zahvalna i obea sebi kako e ubudue biti ljubaznija s njima. Poe u kupaonicu i poprska se hladnom vodom po oima, uredi kosu i namaze usne. "Ti si trudna", ree sebi u ogledalo. (Ali laboratorij hoe drugi uzorak krvi. Za to?) Kad se vratila, primijetilaje kako su stigli Minnie, u kunoj haljini, i Roman, dr ei bocu vina objema rukama, a iza njih Guy crven, s osmijehom na licu. "7?; ja zovem dobrim vijestima!" usklikne Minnie. "esti-ta-mo!" Krene prema Rosem ary, uhvati je za ramena i poljubi je u obraz, sna no i glasno. " elimo ti sve najbolje, Rosemarv", ree Roman, polo iv i svoje usne na njen drugi obraz . "Neizmjerno nam je drago zbog vas. Nemam ampanjca pri ruci, ali e ovaj Saint Jul ien iz 1961. poslu iti jednako dobro za nazdravijanje." Rosemary im zahvali. "Kad treba roditi, draga?" upita Minnie. "Dvadeset i osmog lipnja." "Pa, bit e vrlo uzbudljivo do tada", ree Minnie. "Umjesto tebe emo odlaziti u trgovinu", ree Roman. "A, ne", ree Rosemary. "Zaista nije potrebno." Guy donese a e i vadiep, a Roman se s njim baci na otvaranje boce. Minnie primi Rose mary pod ruku i zajedno se upute u dnevnu sobu. "Slu aj, draga", upita Minnie, "im a li dobrog ginekologa?" "Da, vrlo dobrog." "Jedan od najboljih ginekologa u New Yorku je na dragi prijatelj", ree Minnie. "Ab e Sapirstein. idov. On poraa skoro svu bogata ku djecu. Sigurno bi primio i tebe kad bismo ga zamolili. I uinio bi to jeftino, tako da bi u tedjela Guyu ne to njegovog t e ko zaraenog novca." "Abe Sapirstein?" ukljui se Roman iz susjedne sobe. "On je jedan od najvrsnijih g inekologa u zemlji, Rosemary. ula si za njega, arne?" "ini mi se da jesam", odvrati Rosemary, prisjeajui se imena iz nekog lanka u novinam a. "Ja, jesam"; ree Guy. "Nije li on gostovao na Open Endu prije nekoliko godina?" "Tako je", odgovori Roman. "ovjek je stvarno jedan od najboljih u svojoj profesij i." "Ro?" nadove e se Guy na Romana. "A to emo s dr. Hillom?" upita Rosemary. "Ne brini, ne to u mu ve rei", ree Guy. "Zna ti mene." Rosemary se prisjeti dr. Hilla tako mladog, tako nalik Kildareu, s laboratorijem koji je trebao vi e krvi zato stoje sestra zabrljala ili je tehniar pogrije io ili j e netko pogrije io nepotrebno uzrokujui njezino uzrujavanje i brigu. Minnie zakljui raspravu: "Neu te pustiti nikakvom dr. I lillu za kojeg nitko nije u o! Mlada gospoo, vi morate imati najboljeg, a najbolji je Abe Sapirstein!" Rosemary im se nasmije i sa zahvalno u, potvrdiv i tako svoju odluku. "Ako ste uvjereni dame mo e uzeti za pacijenticu", ree. "Mo da ima previ e posla." "Uzet e te", ree Minnie, "Odmah u ga nazvati. Gdje je telefon?"

"U spavaoj sobi", ree Guy. Minnie poe telefonirati. Roman nalije vina u a e. "On je fantastian lijenik!" ree. Doda a e Rosemarv i Guyu. "Priekajmo Minnie", ree. Stajali su nepokretno dr ei svaki punu a u vina, a Roman je dr ao dvije. Guy ree: "Sjedni , draga", ali Rosemary odmahne glavom i ostane stajati. Minnie u spavaoj sobi ree: "Abe? Minnie ovdje. Dobro. Slu aj, jedna na a draga prijate ljica je danas doznala daje trudna. Da, zar ne? Sada sam u njenom stanu. Rekli s mo joj da bi ti bilo drago da preuzme brigu za nju i da nee zaraunati niti jednu od tvojih neumjerenih cijena koje naplauje bogata ima." Minnie za uti i zatim doda: "Priekaj", i podigne glas. "Rosemary? Mo e li mu doi na pre gled sutra ujutro u jedanaest?" "Mogu, to mi odgovara", odvrati Rosemary. Roman ree: "Vidi ?" "Mo e u jedanaest, Abe", ree Minnie. "Da, ti takoer. Ne, nikako. Nadajmo se. Zbogom. " Minnie se vrati u dnevnu sobu. "Evo", ree. "Napisat u ti njegovu adresu. On je na uglu 79. ulice i Park avenije." "Hvala vam tisuu puta, Minnie", doda Guy, a Rosemary ree: "Ne znam kako da vam zah valim." Minnie uzme a u vina koju joj je Roman pru io. "Lako je", ree. "Samo uini sve to ti Abe ka e i rodi lijepu zdravu bebu. To je sva hvala koju emo ikad zatra iti." Roman podigne a u. "U zdravlje lijepe, zdrave bebe", ree. "Bravo, bravo", ukljui se Guy. 1 on i svi ostali ispiju; Guy, Minnie, Rosemarv, R oman. "Mmm", ree Guy. "Izvrsno." "Zar ne?" upita Roman. "A uope nije skupo." "Oh", ree Minnie, "ne mogu doekati da ka em vijesti Laura-Louisi." Rosemary ree: "Molim vas, nemojte nikome drugome rei. Jo ne, jo je rano." "Tako je", slo i se Roman. "Ima dovoljno vremena za priopavanje dobrih vijesti." " eli li netko sira i krekera?" upita Rosemary. "Sjedi, draga", ree Guy. "Ja u." Te je noi Rosemary previ e gorjela od radosti i radoznalosti da bi brzo zaspala. U njoj, pod rukama koje su pozorno le ale na trbuhu bilo je oploeno sitno jaja ce sitni m sjemenom. udesno, ono e izrasti u Andrevva ili Su an! (Odluila se za "Andrevva"; "S u an" je ostavila otvoreno da raspravi s Guyem.) Stoje sada bilo Andrevv - ili - S u an, toka kao vrh pribadae? Ne, sigurno je bilo vi e od toga; nije li ona napokon bil a ve u drugom mjesecu? Zaista je bila. Vjerojatno je stiglo do stadija punoglavca . Morat e pronai tabelu il i knj igu u kojoj tono pi e to se dogaa mjesec po mjesec. Dr . Sapirstein sigurno zna za takvu. Zauju se vatrogasna kola i njihova zavijajua sirena. Guy se pomakne i promrmlja ne t o, a s onu stranu zida za kripi krevet Romana i Minnie. Naredni mjeseci donosili su toliko opasnosti zbog kojih se morala zabrinuti. Po ar i, predmeti koji mogu pasti, automobili bez kontrole; opasnosti koje nikad prije nisu bile opasnosti, ali su to postale sada, kad je zaeto Andrevv - ili Su an bilo ivo. (Da, ivo!) Ona e, naravno, prestati pu iti. Dogovorit e se s dr. Sapirsteinom o koktelima. Daje bar mogla moliti! Kako bi bilo lijepo opet dr ati raspelo i obratiti se Bogu; zamoliti ga da sigurno proe ne to vi e od osam mjeseci, da ne dobije rubeolu, da nem a novih lijekova s popratnim efektom. Molim, osam dobrih mjeseci, bez problema i li bolesti, pune eljeza, mlijeka i sunca. Rosemary se odjednom sjeti amajlije za sreu, kuglice korijena tanisa; bilo to glu po ili ne za eljela ju je ne, zatrebala joj je - da je stavi oko vrata. Spuzne s k reveta, uputi se do toaletnog stolia na prstima i izvadi je iz kutije i oslobodi je omota od aluminijske folije. Miris korijena tanisa se promijenio; bio je jo uvijek jak, ali ne vi e tako odbojan. Ona prebaci lani preko glave. Dok ju je kuglica kakljala izmeu dojki, ona se na prstima vrati natrag u krevet i popne se u nj. Povue pokriva i zatvarajui oi polo i glavu duboko u jastuk. Le ala je dub

oko di ui, i uskoro utone u san s rukama na trbuhu

titei embrio u njoj.

DUGI DIO 1 ROSEMARY se sada osjeala ivom kao nikada prije. Odavala je dojam kako je napokon p ostala potpuna ena. Naravno, radila je ono stoje radila i dotad - kuhala, istila, glaala, spremala krevet, kupovala, nosila rublje u podrum, odlazila na satove kip arstva - ali je sve radila u novom i vedrijem saznanju daje svakim danom u njoj Andrew-iii Susan(ili Melinda)bilo vee nego to je bilo dan ranije, za sitnicu jasni je odreeno i spremnije. Dr. Sapirsteinjebio sjajan; visok, suncem opaljen ovjek sijede kose i upavih bijel ih brkova (ona gaje ve prije negdje vidjela, ali se nije mogla sjetiti gdje; mo da u onoj emisiji na televiziji), koji je, unato stolici u kojoj je sjedio i hladnim mramornim stolovima svoje ekaonice, bio umirujue staromodan i izravan. "Molim vas, nemojte itati knjige", ree odmah. "Svaka trudnoa je drukija i knjiga koja vam ka e to ete osjetiti u treem tjednu treeg m eseca samo e vas natjerati na brigu. Nijedna trudnoa nije potpuno jednaka onoj opi sanoj u knjizi. Jednako tako, ne slu ajte to vam prijateljice govore. One su sigurn o imale drukija iskustva od va eg i one e biti apsolutno uvjerene daje njihova trudn oa bila normalna, a da va a nije." Upita ga za vitaminske pilule koje joj je dr. Hill propisao. "Kakve pilule", ree. "Minnie Castevet ima herbarij i posudu za mije anje. Nalo it u jo j da vam napravi dnevni napitak koji e biti svje iji, sigurniji i bogatiji vitamini ma od bilo kakve pilule na tr i tu. 1 jo jedna stvar: nemojte se bojati da zadovoljit e svoje elje. Dana nja teorija ka e da trudne ene izmi ljaju elje, jer osjeaju da se to od jih oekuje. Ne sla em se s tim. Ka em vam, ako se za elite povra u octu usred noi, neka v a mu ode i nabavi ga, ba kao u starim vicevima. to god za elite, pobrinite se da to do bijete. Iznenadit ete se kad va e tijelo u ovih nekoliko sljedeih mjeseci zatra i neke posve udne stvari. Ako budete imali bilo kakvo pitanje, zovite me nou i danju. Zo vite mene, ne svoju mamu ili tetku Fanny. Zato i jesam ovdje." Trebala je dolaziti jednom tjedno, stoje bila sigurno vea pa nja nego to ju je dr. H ill pru ao svojim pacijentima. Dr. Sapirstein e izvr iti rezervaciju u bolnici. Ona s e nee trebati optereivati popunjavanjem raznih formulara. Sve je bilo u redu. Jasno i divno. Oti laje frizeru, zavr ila sa zubarem, glasala na dan izbora (za Lindsava kao gradonaelnika) i oti la u Greenvvich Village promatrat i snimanje eksterijera Guvevog probnog filma. Izmeu snimanja kadrova - kako Guy j uri s ukradenim kolicima prodavaa kobasica niz ulicu Sullivan - ona bi unula i razg ovarala s malom djecom i smije ila se trudnim enama s izrazom I ja sam isto. Utvrdila je da joj je i nekoliko zrnaca soli ogadilo hranu. "To je posve uobiajen o", objasni joj dr. Sapirstein za vrijeme drugog pregleda. "Kad vam je organizam zatreba, gaenje e nestati. U meuvremenu, ne uzimajte sol. Pouzdajte se isto tako u averzije kao i u elje." Meutim, nije imala nekih osobitih elja. U stvari, imalaje dojam da ima manje apeti ta nego obino. Za doruak su joj bili dovoljni kava i prepeeni kruh, a za veeru povre i rijetko mali komadi mesa. Minnie joj je svako jutro u jedanaest sati donosila n e to stoje izgledalo kao vodenasta mje avina pistacija i mlijeka. Bila je hladna i k isela. "Stoje unutra?" upita. "'Razne trave, tako da bude djeak", odgovori Minnie s osmijehom. Rosemary se takoer nasmije. "U redu", ree. "a ako elimo ker?" " eli li?" "Pa, uzet emo to dobijemo, ali bi bilo lijepo da prvo bude djeak." "Izvoli", ree Minnie. Kadje popila, Rosemary upita: "Stvarno, stoje unutra?" "Sirovo jaje, elatina, trave..." "Korijen tanisa?"

"Ne to loga, a ne to drugih tvari." Minnie joj je svakodnevno donosila napitak u istoj velikoj a i s plavim i zelenim p rugama i stajala ekajui dok je Rosemary ne bi popila do kraja. Jednog dana kod lifta Rosemary je zapoela razgovor s Phyllis Kapp, majkom male Li e . Na kraju razgovora ga Kapp je pozvala Guya i nju da dou sljedee nedjelje prije po dne u posjet, ali, kad mu je to Rosemary ispriala, Guy odbije. Objasnio je da e po svoj prilici biti na nedjeljnom snimanju, a ako ne, da e dan iskoristiti za odmo r i uenje. U to su se vrijeme malo dru ili s drugima. Guy je otkazao veeru i kazali te za koje s u se dogovorili s Jimmyjcm i Tiger Haenigsen prije nekoliko tjedana. Osim toga, zamolio je Rosemary da odgodi dolazak Hutcha na veeru zbog pilota serije ije se sn imanje oduljilo vi e nego to se mislilo. Meutim, dogodilo se da joj je to ba odgovaralo, jer je poela osjeati opasno jake bol ove u trbuhu. Nazvala je dr. Sapirsteina koji joj je rekao da doe odmah k njemu. Kad ju je pregledao, ree da se ne treba zabrinjavati i da su bolovi posljedica po tpuno normalnog irenja zdjelice. Za dan-dva e nestati, a u meuvremenu ih mo e smanjit i obinim dozama aspirina. Rosemary ree s olak anjem, "Bojala sam se da se mo da radi o izvanmaterinoj trudnoi." "Izvanmaterinoj trudnoi?" upita dr. Sapirstein, i * sumnjiavo je pogleda. Rosemarv se zarumeni. On ree: "Mislio sam da neete itati knjig e, Rosemarv." "Zapela mi je za oko u ljekarni", odgovori. "I samo vas je zabrinu la. Molim vas, poite kui i bacite je." "Hou, obeavam vam." "Bolovi e prestati za dva dana", ponovio je. "Izvanmaterina trudnoa." Odmahne glavo m. Ali bolovi nisu prestali za dva dana. Naprotiv, samo su se pojaali. Kao daje u nj oj bilo ne to omotano icom kojaje stezala vr e i jae da bi to isto ne to presjekla na dvo e. Boljelo ju je neprekidno satima, a zatim bi bol prestala nekoliko minuta prip remajui se za novi napad. Aspirin je malo pomagao, a ona se bojala da previ e uzme. San, kad bi joj konano do ao na oi, donio je Rosemarv mune snove u kojima se borila p rotiv golemih paukova koji su je satjerali u kut kupaonice, ili se oajniki borila s crnim grmom koji je pustio korijen usred tepiha u dnevnoj sobi i povlaio je za sobom. Budila se iscrpljena kako bi doekala jo o triju bol. "To se zna povremeno dogaati", umirivao ju je dr. Sapirstein. "Prestat e ubrzo. Je ste li sigurni da niste lagali o svojim godinama? Obino starije ene sa slabo elast inim zglobovima pate od takvih problema." Minnie ree donosei pie: "Jadnice mala, nemoj se uznemiravati .Moja neakinja u Toledu je imala iste takve bolove, i jo druge dvije ene za koje znam. A, na kraju, njiho vi su porodi pro li bez problema i dobile su divnu zdravu djecu." "Hvala", odvrati Rosemarv. Minnie se namr ti. " to misli rei? To je prava istina, Rosemarv!" Njeno lice se zgrilo, problijedjelo i potamnjelo; izgledala je stra no. Ali Guy je uporno tvrdio drukije. "Kakve to gluposti pria ?" ree. "Divno izgleda . Ta frizura u asno izgleda, ako ba eli znati istinu, draga. To je tvoja najvea gre ka koju si poinila u c ijelom ivotu." Bol ja postala njena stalna pratiteljica i bila neprestano prisutna. Nijejoj doz voljavala nikakvo privremeno olak anje i predah. Rosemarv je patila i ivjela s boli , spavajui svega nekoliko sati i uzimajui jedan aspirin tamo gdje je dr. Sapirstei n prepisao dva. Nije dolazilo u obzir da izae s Joanom ili Elisom, ili da ode na sat kiparstva ili u kupovinu. Naruivala je hranu i ostale potrep tine telefonom, os tajala u stanu, pravei zastore za djeju sobu i poela konano itati knjigu Slabljenje i propast Rimskog Carstva. Povremeno su u popodnevnim satima dolazili Minnie i Ro man kako bi popriali i provjerili treba li joj to. Jednom je Laura-Louise donijela pladanj pun kolaa. Jo nije znala daje Rosemarv trudna. "Oho, ova frizura mi se za ista svia, Rosemarv", ree. "Izgleda tako lijepo i moderno." Iznenadila se kad je sa znala da se Rosemarv ne osjea dobro. Nakon stoje pilot serija konano bila snimljena, Guy je glavninu vremena ostajao k

od kue. Prestao je uiti s Dominickom, uiteljem pjevanja, i vi e nije provodio poslije podneva na audicijama i da bi se pokazivo radi svoje popularnosti. Imao je pripr emljene dvije dobre reklame - za Pali Mali i Texaco - a probe komada Don't / Kno w You From Somewhere? su bile planirane da ponu sredinom sijenja. Pomagao je Rosem arv u i enju i igrali su Scrabble. Javljao se na telefone, a kad je bilo za Rosemarv , uvjerljivo ju je ispriavao. Imala je namjeru prirediti veeru na Dan zahvalnosti za zajednike prijatelje, koji su kao i oni, bili daleko od obitelji. Ipak je zbog estih bolova i brige je li sv e u redu s Andrevvom - ili -Melindom odluila da ih ne pozove. Sve je zavr ilo tako da su umjesto toga oti li kod Minnie i Romana. 2 TOG prosinakog popodneva u vrijem kad je Guy snimao reklamu za Pali Mali, nazove Hutch. "Upravo sam u blizini, u centru Citvja, i podi em karte za Marcela Marceaua ", ree. "Mo ete li ti i Guy svratiti do mene u petak naveer?" "Bojim se da ne, Hutch. U posljednje se vrijeme ne osjeam ba najbolje, a Guy ovaj tjedan snima dvije reklame." "Stoti je?" "Ni ta, zapravo. Samo sam postala malo bole ljivija nego dosad." "Mogu li svratiti na trenutak?" "Doi, voljela bih te vidjeti." Rosemary po uri obui hlae i majicu, na minka usta i uredi kosu. Bolovi su postali jai ona se ukoi na trenutak sa zatvorenim oima i stisnutih zuba- nakon ega popuste na svoju standardnu jainu, pa zahvalno uzdahne i nastavi se e ljati. Kad je Hutch ugleda, zagleda se i ree: "Moj Bo e." "To je frizura Vidal Sassoon, vrlo je moderna", odgovori mu Rosemary. " to se dogaa s tobom?", upita. "Ne govorim pritom o tvojoj kosi." "Zar tako lo e izgledam?" Rosemary uzme njegov kaput i e ir i objesi ih, s napetim smije kom. "Stra no izgleda ", ree Hutch. "Tko zna koliko si kila izgubila. Ima kolobare oko oiju na kojima bi ti i panda mogla zavidjeti. Nisi valjda na jednoj od onih 'Zen dije ta'?" "Nisam." " to se onda dogaa? Jesi li bila kod lijenika?" "Mislim da ti mogu rei istinu", ree Rosemary. "Trudna sam. U treem mjesecu." Hutch je pogleda, sumnjiavo. "Smije no", ree. "Trudne ene dobivaju kilograme, a ne gu be ih. I izgledaju zdrave, a ne "Postoji mala komplikacija", poku a objasniti Rosemary, vodei Hutcha u dnevnu sobu. "Imam ukoene zglobove ili tako ne to, tako da imam bolove koji mi ne daju spavati. U stvari, rije je o jednoj boli; ona se samo nastavlja. Ipak, nije ozbiljno. Ubr zo e prestati." "Nisam nikad uo da su 'ukoeni zglobovi' problem", ree Hutch. "Ukoeni zglobovi zdjelice. To je prilino esto." Hutch sjedne u Guyev naslonja: "Pa, onda estitam", ree nesigurno. "Sigurno si vrlo sretna." "Jesam", istakne Rosemarv. "Oboje smo sretni." "Tko ti je ginekolog?" "Zove se Abraham Sapirstein. On je -" "Znam ga", ree Hutch. "Hi znam za njega. Porodio je dvije Dorisine bebe." Doris j e bila Hutchova starija ki. "Jedan je od najboljih u gradu", doda Rosemary. "Kad si posljednji put bila kod njega?" "Prekjuer. 1 rekao je upravo ono to sam i tebi rekla: to je prilino est sluaj i vjero jatno e uskoro prestati. Dakako, on to govori otkad je poelo." "Koliko si izgubila na te ini?" "Samo kilogram i pol. ini se -" "Glupost! Izgubila si daleko vi e od toga!"

Rosemary se nasmije i. "Govori kao na a vaga u kupaonici", ree mu. "Guy ju je naposlje tku morao baciti, tako me je pla ila. Ne, izgubila sam samo kilogram i pol, mo da ne t o malo vi e od toga. Osim toga, zna i sam daje normalno izgubiti ne to tijekom prvih nekoliko mjeseci. Kasnije u dobivati." "Stvarno se tome nadam", uzvrati Hutch. "Izgleda kao da ti je vampir ispio krv. S igurna si da nema znakova ugriza?" Rosemarv se opet nasmije i. "Onda", nastavi Hutch, nasloniv i se s osmijehom na licu, "pretpostavit emo da dr. Sapirstein zna o emu govori. Bog zna da bi trebao; on je skup ginekolog. Guy vjer ojatno odlino zarauje." "Zarauje", ree Rosemarv. "Ali nam daje popust. Na i susjedi, brani parCastevet, dokto rovi su veliki prijatelji; oni su me poslali k njemu i on nam zaraunava posebne c ijene." "Znai li to da su Doris i Axel bogata i?" upita naglas Hutch. "Bit e odu evljeni kad t o uju." Zauje se zvono na vratima. Hutch se ponudi da ih otvori, ali mu Rosemarv nije doz volila. "Manje me boli dok se kreem", ree izlazei iz sobe. Uputi se prema vratima t rudei se prisjetiti je li jo ne to naruila, a nije jo bilo dostavljeno. Bio je to Roman, malo zadihan. Rosemarv se nasmije i i izusti: "Spomenula sam va e i me prije dvije sekunde." "Nadam se u dobrom kontekstu", ree. "Treba li ti ne to izvana? Minnie e uskoro izai, a na kuni telefon, ini se, ne radi." "Ne, ni ta", odgovori Rosemarv. "Hvala vam na brizi. Jo jutros sam naruila stvari te lefonom." Roman se zagleda iza nje, a zatim sa smije kom upita je li Guy ve stigao kui. "Ne, nee se vratiti do est", ree Rosemarv, a budui da je Romanovo blijedo lice staja lo nepomino s upitnim smije kom, doda: "Jedan na prijatelj je svratio." Upitni smije a k je ostao na licu pa Rosemarv upita: "Biste li ga eljeli upoznati?" "Da, volio bih", ree Roman. "Ako ne sti em u nezgodan trenutak." "Naravno da ne." Rosemarv ga uvede. Nosio je crno-bijeli karirani kaput preko pl ave ko ulje i arene kravate. Proe pokraj nje i po prvi put opazi da su mu u i probu ene - lijevo u svakom sluaju. Pratila gaje do ulaza u dnevnu sobu. "Ovo je Edward Hutchins", ree, a Hutchu koji se digao s osmijehom: "Ovo je Roman Castevet, susjed o kojem sam upravo priala." Razjasni Romanu: "Priala sam Hutchu da ste me vi i Minnie poslali dr. Sapirstein u." Dva mu karca se rukuju i pozdrave. Hutch ree: "Jedna od mojih keri je bila pacijent dr. Sapirsteina." "On je izvanredan ovjek", ree Roman. "Upoznali smo ga tek pro log proljea, ali nam je postao jedan od najboljih prijatelja." "Sjedite, molim vas!" pozove ih Rosemarv. Mu karci sjednu, a Rosemarv se smjesti p okraj Hutcha. Roman ree: "Rosemarv vam je, dakle, priopila sretnu vijest, arne?" "Da, jest", odgovori Hutch. "Moramo paziti da se mnogo odmara", doda Roman, "i da bude potpuno bez briga i s traha." Rosemarv ree: "To bi bilo izvrsno." "Malo me zabrinuo njezin izgled", ree Hutch, promatrajui Rosemarv dok je vadio lul u. "Jeli?" ' "Ali sada kad znam da dr. Sapirstein vodi brigu o njoj, osjeam sepunomirnije." "Izgubila je samo kilogram ili kilogram i pol", naglasi Roman. "Je li tako, Rose marv?" "Tako je", odgovori mu. "To je u prvim mjesecima trudnoe posve uobiajeno", ree Roman. "Kasnije e vjerojatno dobiti puno vi e." "To i ja mislim", ree Hutch punei lulu.

"Gospoa Castevet svaki dan za mene pravi vitaminski napitak od sirovog jaja, mlij eka i svje ih trava koje uzgaja", nastavi Rosemarv. "Naravno, sve prema uputama dr. Sapirsteina", doda Roman. "On nema povjerenja u komercijalno pripremljene vitaminske pilule." "Stvarno?" upita Hutch, svladav i se. "Mislim da nema te stvari u koju bih manje s umnjao; sigurno ih proizvode pod vrlo preciznim jamstvom." Kresne s dvije ibice k ao jednom i usi e plamen u lulu, otpuhujui male mirisne bijele dimove. Rosemarv pol o i pepeljaru ispred njega. "To je istina", ree Roman, "ali te pilule mogu stajati mjesecima na polici robne kue ili ljekarne i izgubiti mnogo od svoje prvobitne moi." "Da, o tome nisam razmi ljao", ree Hutch, "oito da mogu." Rosemarv ree: "Volim da sve bude svje e i prirodno. Kladim se da su budue majke vakal e komadie korijena tanisa prije stotine i stotine godina kad nitko nije ni uo za v itamine." "Korijen tanisa?" upita Hutch. "To je jedna od trava u tom napitku", ree Rosemarv. "Je I i to trava?" Pogleda Ro mana. "Mo e li korijen biti trava?" Ali Roman je znati eljno gledao Hutcha i preuo je pitanje. "Tanis?" ree Hutch. "Nikad nisam za to uo. Jesi li sigurna da se ne radi o anisu i li korijenu orrisa?" Roman kratko odgovori: "Tanis." "Evo", ree Rosemarv, izvadiv i amajliju. "Donosi sreu, teoretski. Pripremi se: treba se priviknuti na miris." Ispru i amajliju nagnuv i se naprijed kako bije pribli ila H utchu. Hutch je pomiri i i trgne se s grimasom. "Rekao bih da treba." Uzme kuglicu na laniu izmeu dva prsta i pogleda je pa ljivo iz daljine. "Uope ne izgleda kao korijen", ree , "izgleda vi e kao neka vrst plijesni ili gljiva." Pogleda Romana. "Postoji li ne ko drugo ime za nj?" upita. "Koliko znam, ne postoji", odvrati Roman. "Pogledat u u enciklopediju i pronai sve o njemu", ree Hutch. "Tanis. Kakve li lije pe kutijice ili amajlije ili to god to ve je. Gdje si to dobila?" Rosemarv ree, nasmije iv i se Romanu: "Castevetovi su mije dali." Ona stavi amajliju natrag u majicu. Hutch ree Romanu: "Imam dojam da se vi i va a supruga bolje brinete o Rosemarv nego to bi to inili njezini roditelji." Roman odgovori: "Jako je volimo, a i Guya takoer." Odgurne se od naslona stolice i ustane. "Ispriajte me sad, moram ii. ena me eka", ree. "Naravno", slo i se Hutch Listajui. "Drago mije to smo se upoznali." "Siguran sam da emo se jo vidjeti", ree Roman. "Nemoj se truditi, Rosemarv." Otprati ga do vanjskih vrata. Primijetila je da mu je i desno uho takoer probu eno i da na vratu ima mnogo malih jedva vidljivih o iljaka. "Jo jednom hvala to ste navratili", ree. "Nema na emu", ree Roman. "Svia mi se tvoj prijatelj Hutch, ini se vrlo inteligentan ." Otvarajui vrata Rosemarv potvrdi: "I jest." "Drago mije da sam ga upoznao", ponovi Roman. Krene niz hodnik nasmijan i mahne rukom. "Zbogom", ree Rosemarv odmahnuv i mu. # * * Hutch je stajao kraj police s knjigama. "Soba je fantastina", ree. "Sjajno sije ur edila." "Hvala", odgovori Rosemarv. "Radila sam dok me zdjelica nije onemoguila u tome. R oman ima probu ene u i. Tek sam to sada prvi put zapazila." "Probu ene u i i prodorne oi", ree Hutch. "Stoje bio prije nego je oti ao u penziju?" "Sva ta. Putovao je posvuda po svijetu. Stvarno posvuda." "Glupost; nitko nije bio posvuda. Zastoje pozvonio na vratima, ako nisam previ e z nati eljan?" "Da provjeri trebam li togod iz trgovine. Kuni telefon mu ne radi. Divni su susjed

i. Oni bi ak i pospremili stan kad bih im dopustila." "Kakva je ona9" Rosemarv odgovori: "Guy se jako s njima sprijateljio. Mislim da su za njega post ali neka vrsta zamjene za roditelje." "A ti?" "Nisam sigurna. Ponekad sam im tako zahvalna da bih ih mogla poljubiti, a drugi put imam osjeaj da me gu e svojom ljubazno u i iritiraju svojim inzistiranjem na pomoi. Ipak, kako se mogu aliti? Sjea li se kad je nestalo struje u itavom gradu?" "Nikad neu zaboraviti. Ba sam se zatekao u liftu." "Nisi valjda." "Jesam, pet sati u potpunom mraku s tri ene i prijateljem. Svi su bili uvjereni d aje pala bomba." "Stra no." " to si htjela rei?" "Bili smo ovdje, Guy i ja, i dvije minute nakon stoje nestalo struje, Minnie je bila na vratima s pregr t svijea." Mahne rukom prema okviru kamina. "Kako se mogu p o aliti na takve susjede?" "Oito ne mo e ", odgovori Hutch, i stane promatrati okvir kamina. "Jesu li to one?" upita. Dva kositrena svijenjaka stajala su izmeu lonca od izglaan og kamena i mikroskopa; u njima su bile crne svijee duge pet centimetara i nabora ne od kapanja. "Posljednje pre ivjele", ree Rosemarv. "Donijela ih je dovoljno za itav mjesec. Stoj e?" "Sve su bile crne?" upita Hutch. "Da. Za to?" "udno." Okrene se od okvira kamina smije ei joj se. "Hoe li mi napraviti kavu? i ispri povijedaj mi sve to zna o gospoi Castevet. Gdje uzgaja te svoje trave? U kutijama n a prozoru?" Deset minuta kasnije, dok su njih dvoje sjedili za kuhinjskim stolom uz alice kav e, otkljuaju se ulazna vrata i Guy ue unutra. "Hej, kakvo iznenaenje", ree, doe i pri hvati Hutchovu ruku prije nego je ovaj mogao ustati. "Kako si, Hutch? Lijepo to te vidim." Obujmi Ros emarvnu glavu drugom rakom, sagne se i poljubi je u obraz i usne. "Kako si, drag a?" Na licu je jo uvijek imao tragove minke; obrazi su mu bili naranasti, oi velike s crnim trepavicama. "To je iznenaenje", ree Rosemary, " to se dogodilo da si se ve vratio?" "Ah, stali smo usred probe da bi ne to nadopisali, glupani. Poinjemo opet ujutro." Poe do ormara i spremi kaput. "Hoe li kave?" Rosemary upita. "Da, kako ne!" Rosemary ustane, natoi alicu i opet napuni Hutchovu i svoju alicu. Hutch je pu io lul u gledajui zami ljeno ispred sebe. Guy se vrati s punim rukama paketa Pali Mali cigareta. "Opljakano", ree, baciv i ih na stol. "Hutch?" "Ne, hvala." Guy podere paketi, stisne cigarete i izvadi, jednu. Namigne Rosemary kad je opet sjela. Hutch izusti: "ini se da ima razloga za estitanje." Guy ozaren ree: "Rosemary ti je rekla? Sjajno, zar ne? Odu evljeni smo. Naravno, ja u biti lo otac, ali Rosemary e biti tako divna majka da se stvar mnogo ne mijenja. " "Kad je termin?" upita Hutch. Rosemary mu ree i ka e Guyu daje dr. Sapirstein porod io dvoje Hutchovih unuka. "Upoznao sam va eg susjeda Romana Casteveta", primijeti Hutch. "Je li?" odvrati Guy. "Smije ni stari patak, zar ne? Ali ipak zna zanimljive prie o Otisu Skinneru i Modjeski. Odlino poznaj e kaza 1 i ste." "Jesi li ikad zapazio da ima probu ene u i?" upita Rosemarv. " ali se", ree Guy.

"Ni sluajno, vidjela sam." Pili su kavu, priajui o Guyevim novim anga manima i Hutchovom putu u Grku i Tursku ko jeg je planirao za proljee. * "Zao mi je to se u posljednje vrijeme nismo vi e viali", ree Guy, nakon to se Hutch is priao i ustao. "Po to sam ja tako zaposlen, a Ro ovakva kakva je, nismo nikoga posj eivali." "Mo emo uskoro organizirati zajedniku veeru", predlo i Hutch. Guy se slo i i poe po njego v kaput. Rosemary doda: "Nemoj zaboraviti potra iti u rjeniku korijen tanisa." "Neu", odvrati Hutch. "1 reci dr. Sapirsteinu da provjeri svoju vagu. Jo uvijek mi slim da si izgubila vi e od kilograma i pol." "Nemoj biti smije an", ree Rosemarv. "Doktorske vage su ispravne." Guy ree pridr avajui kaput. "Nije moj, vjerojatno je tvoj." "I jest", ree Hutch. Okrene se i stane ga oblaiti. "Jeste li ve razmi ljali o imenima ?" upita Rosemarv, "ili je jo prerano?" "Andrevv ili Douglas ako bude djeak", ree Rosemarv, "a Melinda ili arah ako bude dj evojica." " arah?" upita Guy. "A stoje sa Su an?" Pru i Hutchu e ir. Rosemary ponudi Hutchu obraz z a poljubac. "Nadam se da e bol ubrzo prestati", ree pri izlasku. "Hoe", odvrati mu s osmijehom. "Ne brini." "To je posve normalno stanje", primijeti Guy. Hutch opipa svoje d epove. "Nije li jedna takva tu negdje?" upita i poka e im smeu ru kavicu podstavljenu krznom i opet opipa d epove. Rosemary pogleda okolo po podu, a Guy ode u sobicu i pretra i po podu i gore na po lici. "Ne vidim je, Hutch", ree. "Nezgodno", odgovori Hutch, "najvjerojatnije sam je izgubio u centra Cityja. Nav ratit u tamo na povratku. Onda, ii emo na veeru, zar ne?" "Naravno", ree Guy. Rosemary doda: "Sljedei tjedan." Promatrali su ga kako zaokree iza prvog ugla hodnika, a zatim uu unutra i zatvore vrata. "To je bilo ugodno iznenaenje", ree Guy. "Je li bio dugo ovdje?" "Ne ba ", ree Rosemarv. "Pogodi stoje rekao." " to?" "Da stra no izgledam." "Dobri stari Hutch", ree Guy, " iri veselje gdje god doe." Rosemary ga pogleda upitn o. "On je profesionalni pesimist, draga. Sjeti se kako nas je poku ao odgovoriti o d toga da se uselimo ovamo." "Hutch nije profesionalni pesimist", istakne Rosemarv, po av i u kuhinju pospremiti stol. Guy se nasloni na dovratak. "Onda je sigurno jedan od najobeavajuih diletanata", r ee sarkastino. Nekoliko minuta kasnije Guy obue kaput i izae kupiti sutra nje novine. U 22.30 h iste veeri, kad je Rosemary ve le ala u krevetu i itala, a Guy u maloj sobi gledao televiziju, zazvoni telefon. Guy digne slu alicu i minutu kasnije doe s tel efonom u spavau sobu. "Hutch eli s tobom razgovarati", ree polo iv i ga na krevet i sag ne se da ga prikljui. "Rekao sam mu da se odmara , ali je napomenuo daje hitno." Rosemary prihvati slu alicu. "Hutch?" "Halo, Rosemarv", ree Hutch. "Reci, mi, draga, jesi li sutra namjeravala izlaziti ili itav dan ostaje u stanu?" "Pa, nisam namjeravala", ree promatrajui Guya, "ali bih mogla." Guy je namr teno pog leda. " elio bih razgovarati s tobom", doda Hutch. "Mo e li me ekati sutra ujutro u jedanaes t ispred zgrade Seagram?" "Da, ako eli . Stoje? Ne mo e li mi sada rei?" "Radije ne bih. Nije ni ta stra no va no, tako da ne mora zbog toga razbijati glavu. Mo e mo imati kasni doruak ili samo ruati, ako eli ", odvrati Hutch.

"To bi bilo zgodno." "Dobro. Onda, u jedanaest, ispred zgrade Seagram." "U redu. Jesi li prona ao rukavicu?" "Ne, nisu je imali. No, u svakom sluaju, vrijeme je da kupim nove. Laku no, Rosema rv, spavaj dobro." "I ti takoer. Laku no." Rosemarv spusti slu alicu. "Stoje to bilo?" " eli da se vidimo sutra ujutro. Htio bi razgovarati sa mnom." "Nije rekao o emu?" "Ni rijei." Guy zavrti glavom, smije ei se. "Mislim da su mu te djeake pustolovine udarile u glav u", ree. "Gdje ete se nai?" "U jedanaest sati ispred zgrade Seagram," Guy je iskljuio telefon i ode s njim u sobu; ipak, gotovo istog se trenutka vrati o. "Ti si trudna, a ja imam osobite elje", ree utaknuv i telefonski utika natrag i st aviv i ga na noni ormari. "Idem van po sladoled. Hoe li i ti jedan?" "OK", odgovori Rosemarv. "Vaniliju?" "Mo e." "Brzo u se vratiti." Guy izae, a Rosemary se nasloni na jastuke zagledav i se u jednom pravcu i zaboravi v i na knjigu koja joj je le ala u krilu. O emu je to Hutch htio razgovarati? Ni ta str a no va no, rekao je. Vjerojatno je ipak ne to va no, inae je ne bi bio zvao. Je li to bi lo ne to o Joani? Ili o jednoj od djevojaka koje su ivjele u istom stanu. U daljini je ula kako je zvono na vratima Castevetovih kratko zazvonilo. Vjerojatno Guy, k oji je pitao hoe li sladoled ili veernje novine. Lijepo od njega. Bol se u njoj po jaala. 3 IDUE jutro Rosemary nazove Minnie i zamoli je da danas ne donosi napitak u jedana est sati, jer upravo izlazi i vratit e se kui tek za dva-tri sata. "Dobro, draga", ree Minnie. "Ne brini, ne mora ga piti stalno u isto vrijeme; samo ga uzmi u neko doba dana. To je sve, a sada izai. Danje lijep i koristit e ti da udahne malo svje eg zraka. Pozvoni mi kad se vrati da ti onda donesem napitak." Dan je bio lijep; sunan, hladan, bistar i osvje avajui. Rosemary je hodala polagano, spremna na smije ak, kao da u sebi ne nosi bol. Djedovi Bo injaci nalazili su se na svakom uglu, tresui zvoniima odjeveni u kostime koji nikoga nisu mogli prevariti. S vi izlozi trgovina bili su ukra eni u duhu predstojeeg blagdana. Du Park avenije smj estio se niz jelki. Stigla je do zgrade Seagram u 10.45 h i, budui daje uranila, a Hutcha jo nije bilo na vidiku, sjedne na trenutak na niski zid uz rub vanjskog dvori ta zgrade, izlo iv i lice suncu i radosno slu ajui korake, dijelove razgovora, automobile, kamione i bu ku helikoptera. Haljina joj je ispod kaputa po prvi puta bila dovoljno udobna preko trbuha; mo da se poslije ruka uputi u robnu kuu Bloomingsdale's i pogleda trudnike haljine. Bilo joj je drago to ju je Hutch ovako pozvao (samo, o emu je htio razgovarati?); ak i n eprestana bol nije bila razlog da ostaje u kui onoliko koliko je ostajala. Odsad e se protiv boli boriti pomou zraka, sunca i aktivnosti, nee joj se pokoriti u tami Bramforda gdje su joj dobronamjern o ugaali Minnie, Guy i Roman. O, boli odlazi! pomisli. Neu te vi el Meutim, bolje i d alje bila otporna. U 10.55 h Rosemarv stane pored staklenih vrata zgrade, na rubu guste rijeke prom eta. Huth e vjerojatno doi iznutra, pomisli, s nekog va nog sastanka. Za to bi inae izab rao za njihov dogovor ba ovo a ne neko drugo mjesto? Gledala je to je pa ljivije mog la lica koja su ulazila. Vidjela gaje, ali se prevarila. Zatim je ugledala ovjeka s kojim je izlazila prije nego stoje upoznala Guya. Nastavila je s promatranjem , povremeno se dignuv i na prste. Nije bila zabrinuta jer je znala da ako ga i ne ugleda, da e 1 lutch vidjeti.

Nije se pojavio ni do jedanaest i pet, niti do jedanaest i deset. U jedanaest i e tvrt Rosemarv ode pogledati u adresar zgrade mislei da e tamo nai ime koje je on sv ojevremeno spomenuo, na koje bi se mogla pozvati i raspitati se. Ispalo je da je adresar prevelik i da ima mnogo imena da bi se mogao u cijelosti proitati; ona l etimino pregleda pune stupce i kako nije vidjela nikakvo poznato ime, opet izae. Vrati se do niskog zida, sjedne tamo gdje je i prije sjedila. No, za promjenu je ovaj put odluila promatrati prednji dio zgrade, bacaj ui povremeno pogled na nisk e stepenice koje su s plonika vodile prema gore. Ljudi su se stalno izmjenjivali, ali Huteha, koji je vrlo rijetko ili nikad kasnio, nije bilo. U jedanaest i pedeset Rosemarv se vrati u zgradu gdje se na kraju bijelog hodnik a nalazila soba za odmor s crnim modernim stolicama, apstraktno oslikanim zidom i telefonskom govornicom. Neka je crnokosa djevojka bila unutra, ali je brzo zav r ila razgovor i iza la s ljubaznim osmijehom. Rosemarv ue u govornicu i nazove broj svog stana. Nakon pet poziva javi se centrala; za Rosemarv nije bilo poruke, a j edina poruka za Guya bila je od nekog Rudvja Homa, a ne od gospodina Hutchinsa. U d epu je imala jo jednu kovanicu od deset centi koju iskoristi da nazove Hutchov broj, dr ei da bi njegova centrala mogla znati gdje je ili postoji li njegova poruk a. Na prvu zvonjavu telefona javi se zabrinuti glas: "Da?" "Je li to stan gospodina Edvvarda Hutchinsa?" upita Rosemary. "Da. Tko je tamo, molim?" inilo se kao glas neke ene, ni mlade ni stare, mo da etrdes etih godina. Rosemary odgovori: "Zovem se Rosemarv VVoodhouse. Imala sam zakazan sastanak s g ospodinom Hutchinsom, ali on jo nije stigao. Znate li hoe li doi ili ne?" Nastala je dulja ti ina. "Halo?" ree Rosemarv. "Hutch mije priao o vama, Rosemary", odgovori ena. "Zovem se Grace Cardiff. Ja sam njegova prijateljica. Sino mu je pozlilo. Ili tonije, rano jutros." Rosemaryno srce klone: "Pozlilo?" upita zbunjeno. "Na alost, da. U dubokoj je komi. Lijenici nisu mogli utvrditi razlog. Nalazi se u bolnici St. Vincent." "Oh, to je stra no", ree Rosemary. "Sino sam telefonom ula s njim oko deset i tridese t i izgledao mije dobro." "Ni ja nisam mnogo kasnije razgovarala", ree Grace Cardiff, "i meni je izgledao z drav. Ali kad je ujutro stigla spremaica, na la gaje u nesvijesti na podu spavae sob e." "Lijenici ne znaju to mu je?" "Jo ne. No, jo je rano i sigurna sam da e uskoro ustanoviti. A kad ustanove, moi e ga lijeiti. Hutch sada uope ne reagira." "Stra no", ree Rosemary. "I nikad mu se to prije nije dogaalo?" "Nikada", odgovori Grace Cardiff. "Sad se vraam u bolnicu, a vi mi dajte broj gdj e vas mogu dobiti. Javit u vam kad doe do bilo kakve promjene." "Oh, hvala vam", ree Rosemary. Dala je telefonski broj stana i zatim upita bi li mo da mogla ikako pomoi. "Ne, zaista", odvrati Grace Cardiff. "Maloprije sam nazvala njegove keri, a to je , ini se, sve to se mo e uiniti dok ne izae iz kome. Ako bude jo ne to, javit u vam." Rosemary izae iz zgrade Seagram i proe preko vanjskog dvori ta niz stepenice i uputi se na sjever do ugla 53. ulice. Pree preko Park avenije i polako se od ee prema Mad isonu, pitajui se hoe li Hutch pre ivjeti ili ne. Ako umre, hoe li ona (koje li sebino sti!) ikad opet imati nekoga na koga e se moi osloniti. Pitala se i za Grace Cardi ff koja joj se preko telefona uinila privlana; jesu li ona i Hutch pro ivljavali lij epu ljubav? Nadala se daje tako. Mo da e taj dodir sa smru - da, dodir sa smru, a ne sama smrt, nikako nije smjela biti smrt - mo da e ih taj dodir sa smru potaknuti na vjenane i da e se to na kraju pretvoriti u blagoslov. Mo da. Pree Madison i negdje prije Pete avenije zatekne se kako gleda u izlog u kojem su bile osvijetljene male jaslice s prekrasnim porculanskim figurama Marije, Djete ta i Josipa, Tri kralja i pastira, ivotinja i staje. Nasmije i se na nje an prizor pu n simbolike i osjeaja koji su pre ivjeli njezin agnosticizam. Zatim u staklu ugleda , kao veo obje en ispred Kristova roenja, odraz svog vlastitog lica sa smije kom, s o

brazima kao u kostura i oima s crnim kolobarima koji su juer uznemirili Hutcha, a sada i nju. "Eto to ja zovem rukom sluajnosti!" uzvikne Minnie, i, kad se Rosemarv okrenula, p rie joj sa smije kom u bijelom kaputu, crvenom e iru i naoalama na laniu. "Rekla sam sam sebi: 'Dok je Rosemarv vani, mogu i ja izai i obaviti posljednju bo inu kupnju.' I evo, na le smo se. Izgleda kao da smo dvije sline osobe koje odlaze na ista mjesta i rade iste stvari. No, to ti je, draga? Doima se tako tu na i zabrinuta." "Saznala sam vrlo lo u vijest", odgovori Rosemarv. "Jedan moj prijatelj je te ko bol estan. U bolnici je." "Oh, ne. Tko?" "Ime mu je Edvvard Hutchins." "Onaj koga je Roman upoznao juer popodne kod vas? Priao mi je sat vremena kako je to zanimljiv ovjek! Kakva teta! to mu se dogodilo?" Rosemarv joj ispria. "Zaboga", ree Minnie. "Nadam se da se nee zavr iti poput jadne Lily Gardenije! A lij enici ak i ne znaju? Bar to priznaju; obino sakriju to ne znaju s mnogo latinskih iz raza. Kad bi se novac, koji se tro i da se po alju oni astronauti tamo gore gdje su sada, potro io na medicinska istra ivanja ovdje dolje, bilo bi nam svima bolje, ako e li moje mi ljenje. Osjea li se dobro, Rosemarv?" "Bol se pojaala", odgovori Rosemarv. "Jadnice, zna to mislim, mislim da bismo trebale ii kui. to ka e na to?" "Ne, ne, pa vi morate zavr iti bo inu kupnju." "Ah, k vragu i kupnje", ree Minnie. "Ostala su itava dva tjedna do Bo ia. Pokrij u i." Ona prinese zaglavak ruke ustima i sna no i prodorno zazvi di kroz pi taljku na narukv ici sa zlatnim laniem. Taksi skrene prema njima. "Kako ti se svia ovo", upita. "K t ome jo i veliki i lijepi taksi." Ubrzo se Rosemarv ponovo na la u svom stanu. Popila je hladni, kiseli napitak izpl avo-zelene a e s prugama dok ju je Minnie s odobravanjem promatrala. 4 RANIJE je rijetko jela meso; sada gajejela gotovo sirovo, tj. kuhano samo toliko da nestane s njega hladnoa i miris hladnjaka. Tjedan dana prije blagdana i sami blagdani bili su vrlo turobni. Bol se pojaavala , muila ju je tako daje u Rosemarv ne to prestalo funkcionirati -jedan centar otpor a prestao je raditi, zaboravila je to znai biti zdrav - prestala je reagirati, pre stala spominjati bol dr. Sapirsteinu, prestala ak i u mislima upozoravati samu se be na bol. Do sada je bol bila u njoj, a sada je ona bila u boli. Bol su bile vr emenske prilike oko nje, vrijeme, cijeli svijet. Neosjetljiva od boli, iscrpljen a, poela je vi e spavati i vi e jesti -vi e gotovo sirovog mesa. Radila je to je morala: kuhala je, pospremala, pisala bo ine estitke obitelji - nije imala srca odgovarati na telefonske pozive - i stavljala je novac u omotnice za liftboje, vratare, nosae i gospodina Micklasa. itala je novine i poku avala se zaint eresirati za studente koji su spalili svoje pozive za regrutaciju, za prijetnju t rajkom gradskog prijevoza. Ali to su bile vijesti iz svijeta ma te, za nju nije bi lo ni ta realno osim njenog svijeta boli. Guy je kupio bo ine darove za Minnie i Romana, zajedniki su se dogovorili da sebi meu sobno ne kupe ni ta. Minnie i Roman su im darovali podmetae za a e. Nekoliko puta su oti li u kino u susjedstvu, ali su veinu veeri boravili u svom stan u ili su posjeivali Minnie i Romana, gdje su upoznali brane parove Fountain, Gilmo re i Wees, gospou Sabatini, koja je uvijek sa sobom imala maku i dr. Shanda, zubara u mirovin i koji je napravio lani za Rosemarynu amajliju s tanisom. To su sve bili stariji l judi koji su se prema Rosemarv odnosili ljubazno i bri no, oito primijetiv i da se os jeala vrlo lo e. Laura-Louise je takoer dolazila, a katkad bi im se pridru io i dr. Sa pirstein. Roman, kao pa ljivi domain, stalno je punio a e i pronalazio nove teme. Na Silvestrovo je predlo io zdravicu - "1966-oj, prvoj godini" - stoje smelo Rosem arv, iako je izgledalo da svatko razumije i odobrava. Osjeala se kao da joj nedos taje literarne ili politike podloge. Ona i Guy su dru enja obino napu tali prvi, i Guy

bi otpratio Rosemarv na spavanje i vratio bi se natrag. Bio je miljenik ena koje su se oko njega skupljale i smijale njegovim doskoicama. Hutch je i dalje bio u dubokoj komi koja ju je zbunjivala. Grace Cardiff bi joj jednom tjedno telefonirala. "Nema promjene, nikakve promjene", rekla bi. "Jo uvij ek se ni ta ne zna. Mo e se sutra probuditi ili j o dublj e utonuti i vi e se nikad ne probuditi.'' Rosemary je dvaput oti la u bolnicu St. Vincent kako bi sjela uz Hutchov krevet i bespomono promatrala zatvorene oi i jedva primjetno disanje. Daigi put, poetkom sij enja, zatekla je ondje i njegovu ker Doris, kako sjedi uz prozor. Rosemary ju je u poznala prije godinu dana u Hutchovom stanu; niska, lijepa ena tridesetih godina udana za psihijatra, porijeklom veanina. Doris nije prepoznala Rosemarv, a kad se Rosemary ponovo predstavila, ispriala se tu no. "Nemojte, molim vas", ree Rosemary sa smije kom. "Znam. U asno izgledam." "Ne, niste se uope promijenili", ree Doris, " to se tie lica, slabo ih pamtim. Zabora vljam ak i svoju djecu, zaista." Rosemary privue drugu stolicu i sjedne pokraj nje. Razgovarale su o Hutchu i gled ale kako bolniarka ulazi i mijenja bocu infuzije koja gaje hranila kroz zamotanu ruku. "Imamo zajednikog ginekologa", ree Rosemarv, kadje bolniarka oti la. Nastavile su raz govarati o Rosemarvnoj * trudnoi, o znanju i slavi dr. Sapirsteina. Doris se iznenadila kad je ula da Rosem arv ide na preglede svaki tjedan. "Mene je pregledavao samo jednom mjeseno", ree. "Skoro do kraja, naravno. A onda svaka dva tjedna, zatim svaki tjedan, ali samo posljednji mjesec. Mislila sam daje to uobiajeno." Rosemarv nije znala to bi odgovorila. Doris je odjednom opet poprimila tu an izgled . "Ali, znam da svaka trudnoa ima svoje specifinosti", ree s osmijehom kojim je eljela popraviti netaktinost. "To je i meni rekao", ree Rosemarv. Te veeri ree Guyu daje dr. Sapirstein pregledavao Doris samo jednom mjeseno. "Ne to n ije sa mnom u redu", istakne. "1 on je to znao odmah od poetka." "Ne budi glupa", odgovori Guy. "On bi ti rekao. A i kad ne bi, sigurno bi rekao meni." "A je li? Je li ti rekao ne to?" "Apsolutno ne, Ro. Tako mi Boga." "Za to onda moram ii na pregled svaki tjedan?" "Mo da on sada tako radi. Ili mo da pa ljivije prati tvoju trudnou jer si prijateljica Minnie i Romana." "Ne." "Onda ne znam, pitaj njega", ree Guy. "Mo da je zanimljivije tebe pregledavati nego to jebilo nju." Dva dana kasnije Rosemary upita dr. Sapirsteina. "Rosemary", ree joj, " to sam vam rekao o razgovorima s va im prijatelj icama? Nisam li rekao kako je svaka trudnoa d rukija?" "Da, ali..." "[postupak takoer mora biti drukiji. Doris Allertje imala dva poroda prije nego mi je postala pacijentica i nije bilo nikakvih komplikacija. Ona nije zahtijevala veliku pa nju koja je potrebna prvorodilji." "Pregledavate li prvorodilje svaki tjedan?" "Trudim se", odgovori. "Ponekad ne mogu. Sve je uredu s vama, Rosemary. Bol e uskoro prestati." "Jedem sirovo meso", ree. "Samo malo podgrijano." "Jo ne to izvan uobiajenog?" "Ne", ree, osupnuto. "Zar to nije dovoljno?" "Jedite to god elite", odvrati dr. Sapirstei n. "Naglasio sam vam da ete osjeati potrebu za udnim stvarima. Imao sam ena koje su jele papir. 1 prestanite se zabrinjavati. Ja ne skrivam stvari od mojih pacijena ta; to samo zbunjuje. Govorim vam istinu. Je li sada u redu?" Rosemary kimne gla

vom. "Pozdravite Minnie i Romana", ree na kraju. "I Guya takoer." Poela je itati drugi svezak Slabljenja i propasti, i plesti crveno-naranasti prugas ti al za Guya. Najavljeni trajk javnog prijevoza je odr an, ali su ga njih dvoje mal o osjetili budui da su bili uglavnom kod kue. Kasno poslijepodne, sa svojih izboeni h prozora promatrali su dolje mno tvo koje se polagano kretalo. "Hodajte, vi selja ci!", ree Guy." Idite kui, i po urite se!" Nedugo nakon stoje rekla dr. Sapirsteinu o sirovom mesu, Rosemary se jedne noi u pet sati zatekne u kuhinji kako zvae krvavo pilee srce. Pogleda sa strane u toster gdje je opazila odraz u pokretu i zatim pogleda ruku, dio srca koji jo nije poje la, a koji je dr ala prstima crvenim od krvi. Trenutak kasnije baci srce u smee, ot vori vodu i ispere ruku. Zatim, dok je jo voda tekla, nagne se nad slivnik i pone povraati. Kad je zavr ila, popije vode, opere lice i ruke i oisti unutra nji dio slivnika. Iskl jui vodu, obri e se i stane na trenutak razmi ljajui; zatim iz jedne od ladica uzme bi lje nicu- podsjetnik, prie stolu, sjedne i krene pisati. Ne to prije sedam Guy ue u pid ami. Rosemary je imala otvorenu kuharicu iz asopisa Lif e i iz nje prepisivala recept. * "Sto radi ?' upita Guy. Ona ga pogleda. "Planiram jelovnik", ree. "Za zabavu koju prireujem dvadeset drugo g sijenja." Probere izmeu nekoliko listova na stolu i jedan izvadi. "Pozivamo Elis u Dunstan i njenog mu a", ree. "Joanu i momka, Jimmvja i Tiger, Allana i djevojku, Lou i Claudiju, Chenove, Wendellove, Dee Bertillona i djevojku, osim ako ga ne el i , Mikea i Pedra, Boba i Theu Goodman, Kappove - poka e prstom u pravcu Kappovih i Doris i Axela Allert, ako dou. To je Hutchova ki." "Znam", odgovori Guy. Rosemary spusti papir. "Minnie i Roman nisu pozvani", doda. "Niti Laura-Louise, ni brani parovi Fountain, Gilmore i VVess. Niti dr. Sapirstein. Ovo je posebna za bava. Mora biti mlai od ezdeset da bi bio pozvan." "Uh", ree Guy. "Za trenutak sam pomislio da nee biti mjesta za mene." "O, da, bit e", ree Rosemary. "Ti si barmen." "Krasno", ree Guy. "Zaista misli daje to tako dobra ideja?" "Mislim daje to najbolja ideja koja mije pala na pamet posljednjih nekoliko mjes eci." "Ne misli li da bi se najprije trebala dogovoriti s dr. Sapirsteinom?" "Za to? Samo prireujem zabavu. Neu preplivati kanal La Manche ili se popeti na Annap urnu." Guy poe do slivnika i otvori vodu. Ispod slavine je dr ao a u. "Bit u tada na probi, zn a ", ree. "Poinjemo sedamnaestog." "Nee morati ni ta raditi", doda Rosemarv. "Samo doi kui i budi dobre volje." "I poslu uj." Iskljui vodu, podigne a u i ispije. "Unajmit emo barmena", ree Rosemary. "Onoga koga su Joan i Dick nekada imali. A ka d ti se bude spavalo, sve u ih istjerati." Guy se okrene i pogleda je. "Ja ih elim vidjeti. Ne Minnie i Romana. Umorna sam od Minnie i Romana." On skrene pogled s nje na pod, zatim je opet pogleda u oi. "Jo uvijek te boli?" Ona se suho nasmije i. "Zar nisi uo?" upita ga. "Prestat e za dva dana. To mije dr. Sapirstein rekao. Svi pozvani potvrdili su svoj dolazak, osim Allertovih koji nisu mogli doi zbog H utchovog stanja i obitelji Chen koja e tada biti na snimanju u Londonu. Barmen ni je bio slobodan, ali je znao jednog koji e ga bez problema zamijeniti. Rosemary j e odnijela na kemijsko i enje prostranu smeu bar unastu kunu haljinu, dogovorila se za f rizuru, naruila vino, likere i kocke leda i sastojke za ileansko pomorsko jelo pod imenom chupe. U etvrtak ujutro, dok je istila rakovicu i jastogove repove, prije zabave do laje Mi nnie s napitkom. "Vrlo zanimljivo", ree Minnie, baciv i pogledu kuhinju. "Stoje to? " Stojei na vanjskim vratima s prugastom a om u ruci Rosemary ree: "To u smrznuti i ispei

u subotu naveer. Imat emo goste." "Ti se osjea sposobnom za goste?" upita Minnie. "Da, osjeam", odgovori Rosemary. "To su moji stari prijatelji koje nisam dugo vid jela. Neki od njih ni ne znaju da sam trudna." "Bit e mi drago pomoi ti, ako eli ", ree Minnie. "Hvala, lijepo od vas", ree Rosemary, "ali ja u se doista sama snai." "Mogla bih pridr avati kapute." "Stvarno, nije potrebno, Minnie, vi ve ionako dosta radite za nas, zaista." "U redu, javi mi ako se predomisli . Sada popij svoj napitak", ree Minnie. Rosemary pogleda asu u ruci. "Radije ne bih", odgovori i pogleda Minnie, "ne sada . Popit u ga malo kasnije i vratiti vam a u." ' Ne vrijedi kad stoji", istakne Minnie. "Nee dugo ekati", ree Rosemarv. "Slobodno se vratite, a a u u vam donijeti kasnije." "Priekat u i u tedjeti ti hodanje." "Ne treba", ree Rosemarv. "Postajem nervozna ako me netko gleda dok kuham. Kasnij e ionako idem van i moram proi pored va ih vrata." "Ide van?" "Kupovati. Ispriavam se, ali urim. Jako ste ljubazni prema meni, zaista jeste." Minnie poe natrag. "Nemoj dugo ekati. Izgubit e vitamine." Rosemarv zatvori vrata, poe u kuhinju, stane na trenutak s a om u ruci, a zatim poe d o slivnika i istrese napitak. Dovr i chupe, pjevu ei i osjeajui se zadovoljna samom sobom. Kad je jelo bilo pokriveno i spremljeno u ledenicu, napravi sebi napitak od mlijeka, jednog jaja, eera i she rrvja. Kad gaje promije ala u pokrivenoj posudi, izlije van uto-smeu tekuinu koja je slasno izgledala. "Dr ' se dobro, Davide ili - Amanda", ree, proba ga i zakljui daje sjajan. 5 U POLA deset inilo se da nitko nee doi. Guy stavi jo jedan komad ugljena na vatru i obri e ruke maramicom; Rosemarv izae iz kuhinje, zastane nepokretna u svojoj boli, ureenoj kosi i haljini od smeeg bar una; barmen, kraj vrata spavae sobe radio je ne to s korom od limuna, ubrusima, a ama i bocama. Porijeklom je bio Talijan i izgledao j e kao da dolazi iz dobrostojee obitelji, ime mu je bilo Renato i odavao je dojam da se ovim poslom bavi zbog zabave i da e otii ako mu bude dosadnije nego stoje oek ivao. Tada su stigli Wendellovi - Ted i Carol - a koju minutu kasnije Elise Dunstan i njezin mu Hugh koji je malo epao. Zatim Allan Stone, Guyev menad er s lijepom crnkin jom, manekenkom po imenu Rain Morgan, pa Jimmy i Tiger, Lou i Claudia Comfort i Claudijin brat Scott. Guy odlo i kapute na krevet. Renato je brzo pravio koktele odavajui dojam kao da se manje dosauje. Rosemary je pritom pokazivala i govorila imena: "Jimmy, Tiger, Ra in, Allan, Elise, Hugh, Caro.le, Ted i Claudia i Lou i Scott." Bob i Thea Goodman sa sobom su doveli jo jedan par, Peggy i Stana Keelera. ''Nara vno da je u redu", ree Rosemarv, "ne budi smije an, to nas je vi e, to e biti veselije! " Kappovi su do li bez kaputa. "Kakvo putovanje!" ree gospodin Kapp. "Autobus, tri vlaka i trajekt. Krenuli smo prije pet sati!" "Mogu li razgledati stan?" upita Claudia. "Ako je i ostatak ovako lijep, poput o vog, ubit u se od zavisti." Mike i Pedro su donijeli buket sjajnih crvenih ru a. Pedro * je promrmljao uz Rosemaryn obraz: "Neka te hrani, draga, izgleda kao boca joda." Rosemary ree: "Phyllis, Bernard, Peggy, Stan, Thea, Bob, Con, Scott, Carole..." O dnese ru e u kuhinju. Elise krene za njom s piem i la nom cigaretom kojom se poku ala r ije iti lo e navike. "Tako si sretna", ree joj, "to je najljep i stan koji sam imala prilike vidjeti." P ogledaj samo ovu kuhinju? Jesi li dobro, Rosie? Izgleda mi umorna." "To si preblago rekla", odvrati Rosemarv. "Nisam dobro, ali u biti. Trudna sam." "Nisi valjda! Divnol Kad?" "Dvadeset osmog lipnja. U petak ulazim u peti mjesec."

"To je fantastino", ree Elise. "Kako ti se svia C. C. Hill? Nije li on ovjek snova?" "Da, ali ne idem k njemu", odgovori Rosemarv. "Ne!" "Imam drugog ginekologa, dr. Sapirsteina." "Za to? Ne mo e biti bolji od Hilla!" "Prilino je poznat, a i prijatelj je nekih na ih prijatelja." Guy proviri unutra. Elise ree: "Onda, red je za estitke, tata!" "Hvala", ree Guy. "Hoe da donesem umak, Ro?" "Da, molim te, vidi ove ru e! Mike i Pedro su ih donijeli." Guy uzme sa stola pladanj s krekerima i zdjelu blijedoru iastog umaka. "Hoe li uzeti drugu?" zamoli Elisu. "Svakako", ree Elise. Uzme daigu zdjelu i poe za njim. "Ja u doi za asak", povie Rosemary. Dee Bertillon je doveo Portiju Haynes, glumicu, a Joan je nazvala i obavijestila da su se ona i njezin momak zadr ali na jednoj drugoj zabavi i da e stii za pola sa ta. Tiger ree: "Ti podmukli uvaru tajne!" Zgrabi Rosemary i poljubi je. "Tko je trudan?" netko iz dru tva upita, a drugi glas odgovori: "Rosemary."

Stavi jednu vazu s ru ama na okvir kamina - "estitam", ree Rain Morgan, "ujem da ste trudni" - a drugu u spavau sobu na toaletni stoli. Kad je iza la, Renato joj napravi viski s vodom. "Prvi su mi kokteli jaki", ree. "D a se ljudi razvesele. Onda preem na blage i tako zapravo kompenziram." Mike dade znak preko glave i ustima izgovori: estitam. Ona se nasmije i i ustima od govori: Hvala. "Ovdje su ivjele sestre Trench", netko ree; a Bernard Kapp doda: "Takoer i Adrian M arcato i Keith Kennedy." "I Pearl Ames", ukljui se Phyllis Kapp. . "Sestre Trent?" upita Jimmy. "Trench", ree Phyllis, "one su jele djecu." "Ona ne misli rei da su ih hranile", ree Pedro. "Misli rei da su ih doista y'<?/e." Rosemary zatvori oi i zadr i dah kako ju je bol vr e stezala. Mo da zato to nije popila n pitak. "Lo e ti je?" upita je Claudia. "Nije...", odgovori Rosemary i nasmije i se. "Na trenutak me je uhvatio gr." Guyje priao s Tiger, Portijom Haynes i Deejem. "Jo je rano i ta rei", ree, "probe traju tek est dana. Naravno, mnogo se bolje igra nego to se ita." "Ne bi se smjelo glumiti mnogo gore", ree Tiger. "Hej, to se desilo s onim drugim momkom? Je li jo uvijek slijep?" "Ne znam", ree Guy. Portia ree: "Donald Baumgart? Zna , tko je on. Tiger, to je momak s kojim ivi Zoe Pi per." "Oh, pa to je ta/?" ree Tiger. "Bo e, nisam znala daje to netko koga poznajem." "On pi e veliku dramu", ree Portia. "Barem su prve dvije scene velike. Zaista u asna ljutnja, kao Osbome prije nego je uspio." "Je li jo uvijek slijep?" upita Rosemary. "O, da", odvrati Portia. "Gotovo su ve izgubili svaku nadu. * Stra no se mui kako bi se priviknuo na situaciju. No, na tome nastaje velika drama. On diktira, a Zoe pi e.'1 Stigla je Joan. Njezin je pratitelj imao vi e od pedeset godina. Prihvati Rosemarv pod ruku i povue je u stranu, promatrajui je upla eno. " to je to s tobom?" upita. "N e to nije u redul" "Sveje u redu", ree Rosemarv. "Trudna sam. To je sve." S Tiger se nalazila u kuhinji, mije ajui salatu, kad su u le Joan i Elise i zatvorile iza sebe vrata. Elise upita: " to si rekla kako se zove taj ginekolog?"

"Dr. Sapirstein", odvrati Rosemarv. "I njega ne zabrinjava tvoje stanje?" upita Joan. Rosemarv zavrti glavom. "Claudia je rekla da te maloprije uhvatio gr." "Boli me", prizna. "Ali, ubrzo e prestati; nije ni ta neuobiajeno." Tiger upita: "Kakva vrsta boli?" "Bol. Jaka bol, to je sve. Zato to se moja zdjelica iri, a moji zglobovi su dosta ukoeni." Elise ree: "Rosie, imala sam to - dvaput - sveje trajalo nekoliko dana, kao gr mi ia, bol kroz cijeli taj dio." "Svatko je drukiji", ree Rosemarv i podigne salatu s dvije drvene lice i spusti je natrag u zdjelu. "Svaka je trudnoa drukija." "Ne toliko drukija", ree Joan. "Izgleda mi kao ovogodi nja Miss koncentracijskog logo ra. Sigurna si da ovaj ginekolog zna to radi?" Rosemarv pone plakati, tiho, svladana osjeajima, dr ei lice u salati, dok su joj suze tekle niz obraze. "O, Bo e", ree Joan, tra ei pomo s pogledom u Tiger, koja dotakne Rosemarvno rame i ree: " , ne plai, Rosemarv, ." "To je dobro", ree Elise. "Tako je najbolje. Pusti je. Cijelu veer je bila napeta kao - kao ne znam to." Rosemarv je i dalje plakala, a crne pruge su joj zamastile obraze. Elise je smje sti na stolicu. Tiger joj uzme lice iz ruku i makne zdjele sa salatom na udaljeni kraj stola. Vrata su se poela otvarati, a Joan pritri, stane i zatvori ih. Bio je Guy. "Hej, p ustite me unutra", ree on. "Oprosti", ree Joan, "samo djevojke." "Pustite me da razgovaram s Rosemarv." "Ne mo e; zaposlena je." "Slu ajte", bio je uporan, "moram oprati a e." "Operi ih u kupaonici", Joan podupre zatvorena vrata ramenom i nasloni se na nji h. "Do vraga, otvorite vrata", povie Guy izvana. Rosemarv je nastavila plakati, pognute glave, dok su joj se ramena dizala, a ruk e le ale opu tene u krilu. Elise joj je uei svako malo brisala obraze krajem runika. Tig er ju je gladila po kosi i nastojala joj umiriti ramena. Suze su prestajale. "Tako me boli", prizna Rosemarv i digne lice prema njima. "1 tako se bojim da e m i dijete umrijeti." "Poduzima li ginekolog i ta da ti bude bolje?" upita Elise. "Je li ti prepisao nek i lijek, lijei li te?" "Ni ta, ni ta." "Kad je to poelo?" upita Tiger. Rosemarv jo jae zajeca. Elise ponovi: "Kadje poela bol, Rosie?" "Prije Dana zahvalnosti", ree. "U studenom." Elise ree: UU studenom?" A Joan kod vrata ree: " to'?" Tiger ree: "Osjea bolove od stud enog i tvoj ginekolog ni ta ne poduzima'?" "Stalno pria da e prestati." "Zar nije doveo drugog lijenika da te pregleda?" upita Joan. Rosemarv ponovo zavrti glavom. "Dr. Sapirstein je vrlo dobar lijenik". Elise joj je brisala obraze. "Poznat je. Na televiziji je prikazan intervju s njim." * Tiger ree: "Meni izgleda kao najvei sadistiki glupan, Rosemarv!" Elise doda: "Ovakva bol je upozorenje da ne to nije u redu. Ne bih te htjela upla it i, Rosie, ali poi posjetiti dr. Hilla. Posjeti nekoga osim..." "Tog glupana", nado ve e se Tiger. Elise ree: "On ne mo e biti u pravu, kad te pu ta da samo pati ."

"Neu napraviti pobaaj", ree Rosemarv. Joan se nagne naprijed, podalje od vrata i apne: "Nitko ne ka e da mora pobaciti. Je dnostavno zaka i pregled kod drugog ginekologa, to je sve!" Rosemarv uzme runik od Elise i pritisne ga naizmjence na svako oko. "Rekao je da e se to desiti", ree promatrajui tragove ma kare za oi na runiku. "Da e moje prijateljic e misliti daje njihova trudnoa bila normalna, a da moja nije." " to misli time rei?" upita Tiger. Rosemarv usmjeri svoj pogled prema njoj. "Rekao mije da ne slu am to bi mi mogle rei . moje prijateljice", odvrati. Tiger ka e: "I ti slu a ! Kakav je to lijenik koji ti daje takav podli savjet?" Elise ree: "Ono to ti govorimo jest da provjeri kod drugog lijenika. Mislim da se ni jedan uva eni ginekolog ne mo e protiviti tome, ako bi to pomoglo smiriti njegovog p acijenta." "Napravi to", ree Joan, "kao prvu stvar, u ponedjeljak ujutro." "Hou", ree Rosemarv. "Obeaje ?" upita Elise. Rosemarv kinine potvrdno. "Obeajem." Ona se onda nasmije i Elisi, Tiger i Joani. "P uno se bolje osjeam", ree. "Hvala vam." "Izgleda mnogo gore", ree Tiger, otvarajui torbicu. "Namazi oi, na minkaj se." Polo i pr ed Rosemarv na stol veliki i mali toaletni pribor, dvije duge tube i jednu kratk u. "Pogledaj mi haljinu", ree Rosemarv. "Jako je vla na", ree Elise, uzme runik i pode s njim do slivnika. "Kruh s e njakom", povie Rosemarv. "Unutra ili van?" upita Joan. "Unutra." Rosemarv poka e etkicom od ma kare na dvije truce na vrhu hladnjaka umotane u foliju. Tiger pone tresti salatu, a Elise oisti srednji dio Rosemarvne kune haljine. "Sljed ei put kad planira plakati, nemoj nositi bar un", ree. Guy ude unutra i pogleda ih. Tiger ree: "Izmjenjujemo tajne ljepote. eli li i ti jednu?" "Jesi li dobro?" upita Rosemarv. "Da, fino", odvrati sa smije kom. "Malo prolivenog zaina za salatu", ree Elise. Joan ree: " to mislite, bi li kuhinjsko osoblje moglo dobiti jednu rundu pia?" Chupeje bio veliki uspjeh, a jednako tako i salata. Tiger apne Rosemarv: "Suze mu upravo daju poseban okus." Renato pohvali vino, otvori ga i sveano poslu i. U radnoj sobi Claudijin brat Scott, s tanjurom na koljenu, ree: "Zove se Altizer, i mislim da ivi dolje u Atlanti. Tvrdi daje smrt Boga specifini povijesni dogaaj k oji se desio upravo sada u na e vrijeme. Daje Bog doslovno umro." Brani par Kapp, Rain Morgan i Bob Goodman sjedili su i slu ali jedui. Jimmy, stojei kod prozora dnevne sobe, ree: "Hej, poeo je padati snijeg!" Stan Keeler je ispriao niz nemoralnih ala kojima se Rosemary glasno smijala. "Pazi na pie", promrmlja joj Guy uz rame. Ona se okrene i poka e mu a u i ree, smijui se i da lje: "To je samo pie od d umbira!" Joanin pratilac sjedio je na podu uz njezinu stolicu, milujui joj stopala i gle nje ve. Ne to joj je ozbiljno govorio. Elise je priala * s Pedrom; on je kimao glavom gledajui Mikea i Allanana drugoj strani sobe. Claudi a je poela itati iz dlanova. Jo im je bilo ostalo malo viskija, ali je, sve u svemu, atmosfera bila vrlo ugodn a. Rosemarv je poslu ila kavu, praznila pepeljare i prala a e. Tiger i Carole "VVendell su joj pomagale. Kasnije je sjela u udubljenje u zidu s Hughom Dunstanom, pijui kavu i promatrajui kroz prozor itavu vojsku debelih, mokrih snje nih pahuljica kako kre svoj put padajui . Meu njima bi se tu i tamo pojavio voa koji bi udario o jedan od malih prozorskih stakala, skliznuo i rastopio se.

"Svake godine se zakunem da u otii iz grada", ree I lugh Dunstan, "da u pobjei od zloi na, gu ve i ostalog. 1 svake godine pada snijeg ili The New Yorker prireuje reviju Bogartovih filmova, i ja samjo uvijek ovdje." Rosemarv se nasmije ila i dalje promatrala snijeg. "Zato sam i eljela ovaj stan", r ee, "da sjedim ovdje i gledam snijeg dok vatra polako gori." Hugh je pogleda i uzvrati: "Kladim se da jo itate i Dickensa." "Naravno da itam", odgovori. "Dickensa se uvijek mo e itati." Guy doe po nju. "Bob i Thea odlaze", ree. Do dva sata svi su oti li. Njih dvoje su ostali sami u dnevnoj sobi, a oko njih pr ljave a e, prljavi ubrusi i prepune pepeljare. ("Ne zaboravi", apnula joj je Elise na odlasku. Vrlo je vjerojatno da nee.) "Sad se treba dati na posao", ree Guy. "Guy." "Molim?" "U ponedjeljak ujutro idem dr. Hillu." On ne ree ni ta, gledajui je. " elim da me on pregleda", doda. "Dr. Sapirstein ili la e ili je - ne znam, lud. Bolovi koje trpim su upozorenje da ne to nije u redu." "Rosemary", Guy podigne ton. "1 vi e ne pijem Minniein napitak", nastavi Rosemary. " elim vitamine u pilulama pop ut svih drugih. Nisam ga pila ve tri dana. Rekla sam joj da ga ostavi ovdje i bac ila sam ga." "Tisi..." "Napravila sam svoj vlastiti napitak", ree. Guy skupi svo svoje iznenaenje i ljutnju, poka e prstom preko ramena prema kuhinji i vikne na nju: "Znai, o tome su ti one kurve priale tamo unutra? To je njihova id eja? Da promijeni ginekologa?" "One su moje prijateljice", uzvrati Rosemarv, "ne nazivaj ih kurvama." "One su grupa ne ba pametnih kurvi koje bi trebale gledati samo svoj vlastiti pro kleti posao." "Samo su rekle da doznam jo jednu dijagnozu." "Ima najboljeg ginekologa u New Yorku, Rosemary. Zna li stoje dr. Hill? Nitko i ni t a, eto stoje on." "Ve sam umorna od stalnog slu anja o slavi dr. Sapirsteina", uzvrati Rosemary na ru bu suza, "kad osjeam te bolove od prije Dana zahvalnosti, a on samo govori da e pr oi." "Ti nee promijeniti ginekologa", ree Guy. "Morat emo platiti i Sapirsteina i Hilla. O tome nema govora." "Neu ga promijeniti", ree Rosemary, "samo u ii da me dr. Hill pregleda i da mi ka e sv oje mi ljenje o svemu tome." "Neu te pustiti", ree Guy. "To nije po teno prema dr. Sapirsteinu." "Nije po teno prema - to to govori '? A to je po teno prema meni?" " eli jo jedno mi ljenje? U redu. Reci dr. Sapirsteinu; neka on predlo i nekoga tko e ti dati to mi ljenje. Imaj barem toliko pristojnosti prema vrhunskom ovjeku u svojoj s truci." "Ja elim dr. Hilla", ponovo istakne Rosemary. "Ako ti nee , ja u platiti svojim -" na glo zastane i ostane nepokretna, * paralizirana, a da joj se niti jedan dio tijela nije pomakao. Suza joj sklizne z avojitom stazom prema uglu usta. "Ro?" upita Guy. Bolovi su prestali. Pro li. Kao automobilska truba kojaje dugo tulila i napokon po pravljena prestala. Kao ne to to prestaje i odlazi zauvijek i nee se vratiti, hvala dragome Bogu. Oti li i prestali i oh, kako bi se mogla dobro osjeati im uhvati dah. "Ro?" ree Guy, i zakorakne zabrinuto prema njoj. "Prestali su", ree. "Bolovi." "Prestali?" "Upravo sada." Uspije mu se nekako nasmije iti. "Prestali su. Samo tako." Ona zatv ori oi i udahne i jo dublje, dublje nego to joj je bilo dopu teno disati godinama. Od prije Dana zahvalnosti. Nakon stoje otvorila oi, Guy ju je jo uvijek zabrinuto pr

omatrao. "Stoje bilo u napitku koji si napravila?" Srce joj klone. Ubila je bebu sa sherr vjem. Ili pokvarenim jajem ili s oboje. Beba je umrla. Bolovi su prestali. Bolov i subili beba i ona ju je ubila svojom arogancijom. "Jaje", ree. "Mlijeko, eer." Za miri, obri e obraz i pogleda ga. "Sherrv", ree trudei se da ne zvui otrovno. "Koliko sherrvja?" Ne to se u njoj pomaklo. "Mnogo?" Opet se pomaklo, tamo gdje se nikad prije nije. Mre kajui mali pritisak. Zacerekala se. "'Rosematj, za ime Bo je, koliko'!" " iva je", ree i iznova se nasmije i. "Pomie se. Sve je u redu; nije mrtvo. Mie se." Pogleda dolje u svoj trbuh, polo i rake na njega i pritisne ga nje no. Sada su se pomicale dvije stvari, dvije ruke ili noge; jedna na ovu stranu, druga na onu. Posegne za Guyevom rukom, ne gledajui u njega. On se pribli i i pru i joj je. Stavila ju je na trbuh i dr ala je ondje. Pokret se ponovio. "Osjea li?" upita Guya. "Evo, opet, jesi li osjetio?" Odmaknuo je ruku, blijed u licu. "Da", ree. "Da, osjetio sam. "To nije ne to ega se mora bojati", ree nm Ro smije ei se. "Nee te ugristi." "Prekrasno e", ree Guy. "Zar ne?" Ponovo se uhvati za trbuh. " ivo je. Udara. Unutra je." "Pospremit u ne to od ovog nereda", ree Guv i podigne pepeljaru i dvije a e. "U redu je, Davide - ili - Amanda", ree Rosemarv, "dokazali ste svoju prisutnost, pa dopustite sada mamici da se primi i enja." Nasmije se. "Bo e", ree, "tako je ivahno! To znai da je djeak, zar ne?" Rosemarv ree, "Ti unutra, smiri se. Pred tobom je jo pet mjeseci pa bolje uvaj svoju energiju." A Guyu doda, smije ei se, "Razgovaraj s njim, Guy; ti si njegov otac. Reci mu dane bude tako nestrpljiv." 1 stane se smijati i plakati ne odvajajui ruke od trbuha. * 6 KAO to joj je ranije bilo lo e, tako joj je sada bilo dobro. Nakon to su bolovi pres tali, stigao je san, dugaki desetsatni san bez snova. Sa snom je pristigla i glad za kuhanim, a ne sirovim mesom, za jajima, povrem, sirom, voem i mlijekom. Za nekoliko dana Rosemarvno je lice poput lica lubanje izgubilo svoje rubove i i spunilo se novim mesom. Za nekoliko tjedana Rosemarv je izgledala onako kako trebaju izgledati trudne ene : blistava, zdrava, ponosna, ljep a nego ikada. Pila je Minniein napitak im gaje dobila i ispila ga do zadnje kapi, otjerav i kao n ekim obredom osjeaj krivice to joj je palo na pamet daje ubila svoju bebu. S napit kom je stigao i kola od bijele slatke tvari nalik na marcipan. To je takoer odmah pojela, koliko zbog u ivanja u njegovom okusu bombona, toliko zbog odluke da bude najsavjesnija budua majka na svijetu. Dr. Sapirstein je trebao biti zadovoljan to su bolovi nestali, ali nije se tako p ona ao, blagoslovljen bio. Samo je rekao: "Vrijeme je", i stavio svoj stetoskop na Rosemarvn trbuh koji je ve lijepo pokazivao da unjemu raste novi ivot. Slu ajui mica nje bebe pokazao je uzbuenje neoekivano za ginekologa koji se brinuo za stotine i stotine trudnica. To je bilo prvotno nepomueno uzbuenje, pomislila je Rosemarv, ko je je vjerojatno predstavljalo razliku izmeu velikog i samo dobrog ginekologa. Kupila je odjeu za trudnice; dvodijelnu crnu haljinu, be kostim i crvenu haljinu. Dva tjedna nakon zabave, ona i Guy su oti li na zabavu koju su priredili Lou i Cla udia Comfort. "Ne mogu doi k sebi koliko si se promijenila^ ree Claudia, dr ei Rosemarv za obje ruk e. "Izgleda sto posto bolje, Rosemarv. Tisuu posto!"

1 gospoa Gould doda: "Zna , prije nekoliko tjedana jako smo se zabrinuli za tebe. I zgledala si umorna i tu na, a sada uistinu izgleda kao posve druga osoba. Arthur je sino zamijetio promjenu." "Sada se osjeam mnogo bolje", istakne Rosemarv, "neke trudnoe krenu lo e da bi zavr il e dobro, a druge opet obrnuto. Drago mije da sam najprije pro la ono lo e i rije ila s e toga." Sada je bila svjesna manjih bolova koje su nadvladali jai bolovi u lenim mi iima i ot eklim grudima, ali te su nelagodnosti bile navedene u knjizi koju je bacila na n agovor dr. Sapirsteina. Ona ih je i osjeala kao tipine i oni su vi e pojaali nego sma njili njezin osjeaj dobrog zdravlja. Sol joj je uzrokovala muninu, ali stoje, konan o, bila sol? Premijera nove Guveve predstave, nakon to su se izmijenila dva redatelja, a sam n aslov triput, odr ana je u Philadelphiji polovicom veljae. Dr. Sapirstein nije dopu stio Rosemarv da prati Guya na turneji pa su se na dan premijere ona, Minnie, Ro man, Jimmy i Tiger odvezli u Philadelphiju u Jimnivjevom starom Packardu. Vo nja j e bila sve samo ne vesela. Rosemarv, Jimmy i Tiger su vidjeli dijelove predstave na probama u New Yorku i nisu vjerovali u uspjeh. Gajili su nade da e Guya izdvo jiti pohvalama jedan ili nekoliko kritiara, stoje i Roman poticao navodei primjere velikih glumaca koji su bili zapa eni u dramama male ili nikakve vrijednosti. Bez obzira na svu scenografiju, kostime i rasvjetu predstava je ipak bila dosadn a i predugaka. Dru tvo se nakon zavr etka razdvojilo u male odvojene grupice poprilino poti tene. Guveva majka, koja je doletjela iz Montreala, inzistirala je da je Guy bio odlian i da je predstava odlina. Malena, plavokosa i puna ivota prenosila je s voje uvjerenje Rosemary i Allanu Stoneu, Jimmyju i Tiger i samom Guyu, Minnie i Romanu. Minnie i Roman su se smje kali, a drugi su sjedili i zabrinjavali se. Rosemarv je bila uvjerena kakoje Guy bio i vi e nego odlian, a ist o je mi ljenje imala i onda kad gaje vidjela u Lutheru i Nobody Loves an Albatross . Meutim, ni u jednoj od tih predstava nije privukao pa nju kritiara. Poslije ponoi su iza le dvije kritike, obje su donijele nepovoljnu ocjenu drame, al i su obasula Guya odu evljenim pohvalama. U jednom sluaju radilo se ak o dva solidna odlomka u tekstu. Trea kritika, koja je iza la sljedeeg jutra, bila je naslovljena kao Blje tava predstava rasplamsala novu dramu-komediju. U njoj je kritiar pisao o Guyu kao o "zapravo nepoznatom mladom glumcu poletne snage koji e sigurno dogurat i i do veih i boljih izvedbi". Vo nja natrag u New York bila je mnogo ugodnija nego vo nja iz njega. Rosemary je prona la sebi poprilino posla dok je Guy bio na gostovanjima. Trebalo j e napokon naruiti bijelo- ute tapete za djeju sobu, kolijevku, komodu i kadicu za di jete. Trebalo je napisati dugo odgaana pisma, izvijestiti obitelj o svim novostim a, trebalo je otii u kupovinu djeje odjee i nabaviti jo trudnikih haljina. Trebalo je donijeti ve odreene odluke o obavijestima o roenju, hranjenju dojenjem ili na boicu i o imenu Andrevv ili Douglas ili David, odnosno Amanda ili Jenny ili Hope. Trebala je vje bati ujutro i naveer jer je odluila roditi dijete na prirodan nain. To me je pridavala osobitu va nost, a dr. Sapirstein ju je u tome iskreno podr ao. On e joj dati anesteziju jedino ako je bude u krajnjim bolovima zatra ila. Rosemary je, le ei na podu, dizala noge u zrak i dr ala ih tako brojiv i do deset; vje ba la je kratko disanje i dahtanje, zami ljajui trenutak kad bude vidjela ono koje god bilo njegovo ime, kako centimetar po centimetar izlazi iz njezinog tijela koje e mu uinkovito pomagati. Veeri je provodila kod Minnie i Romana, jednu kod branog para Kapp, drugu kod Hugh a i Elise Dunstan. ("Jo nema njegovateljice?" upita Elise. "To si morala ve urediti ; sad e one biti rezervirane." No, kad je sljedei dan nazvala dr. Sapirsteina u vezi s tim, rekao joj je daje odredio jednu odlini njegovateljicu k oja e s njom ostati poslije poroda koliko joj goj bude trebala. Nije li je ve prij e spomenuo? Gospoica Fitzpatrick jedna od najboljih.) Guy je nazivao svake druge ili tree veeri poslij; predstave. Priao je Rosemary o na pravljenim izmjenama, kakvi je bujicu odu evljenja do ivio u Varietvju; ona mu je pa s ispripovijedala o gospoici Fitzpatrick, o tapetama i o lo i ispletenim vunenim dj

ejim cipelicama koje je isplela Laura Louise. Predstava je definitivno propala poslije petnaest izvedbi Guy se nakratko vratio kui, a onda je dva dana kasnije otputovat u Kalifomiju na pokusno snimanje za pr oducentsku kuu VVarne Bros. Iz Kalifornije se vratio kui s ugovorom za dvije uloge zi iduu sezonu po vlastitom izboru. Beba se izuzetno sna no koprcala. Rosemaryjoj je poruili da prestane jer e joj inae v ratiti. Mu njezine sestre Margaret nazvao je kako bi ji obavijestio o roenju djeaka od tri kilograma i osamsto grama, Kevina Michaela. Kasnije je stiglo dra esno priopenje -1 roenju nevjerojatno ru iaste bebe, njeno ime, datum roenja, te ina i du ina. (Guy ree, " , a krvna grupa?") Rosemary jt odluila da e njeno priopenje sadr avati samo ime djete ta, njihova imena i datum. I definitivno e biti Andrevv John ii Jennifer Su an. D.o jit e ga, a nee ga hraniti na boicu. Televizor su prenijeli u dnevnu sobu, a ostatak namje taji iz sobice razdijelili s u prijateljima. Tapete su stigle, bile su odliis i stavili su ih na zid; do li su k olijevka i ormar i kadica. Najprijt su ih postavili na jedan nain, a zatim na dru gi. Rosemary jei ormar polo ila male pokrivae, pelene kao i djeje ko uljice dl se nije mogla suzdr ati a da se ne nasmije kad je jednu ra irila: digla u zrak. "Andrew John Woodhouse", ree. "Prestani! Jo imi itava dva mjeseca!" Proslavili su svoju drugu godi njicu braka, Guyev tridesj trei roendan, priredili su jo jednu veeru za Dunstanove, Chenove, Jimmvja i Tiger. G ledali su Morgan! i premijeru Mame. Rosemarv je bivala sve deblja, njene grudi su se dizale kao bubanj napetog trbuh a koji se nadimao, namre kao i tu i tamo izboio zbog micanja djeteta, dok joj se pu pak spljo tio. Vje bala je ujutro i naveer, di ui noge, sjedei na petama, kratko i duboko di ui. Krajem svibnja, kad je u la u deveti mjesec, spremila je kove i sa stvarima koje e joj zatrebati u bolnici: spavaice, grudnjake za dojenje, novi kuni ogrta i ostalo, i sm jestila ga uz vrata spavae sobe. U petak, treeg lipnja, umro je Hutch u svom krevetu u bolnici St. Vincent. Njegov zet Axel Allert je nazvao Rosemarv u subotu ujutro i prenio joj tu ne vijesti. Re kao je da e se u utorak ujutro u jedanaest sati odr ati komemoracija u Centru za et iku kulturu u 64. ulici. Rosemarv je plakala ne samo zato to je Hutch umro, nego dijelom i zato to gaje pro teklih mjeseci gotovo zaboravila. Osjeala se kao da je ubrzala njegovu smrt. Grac e Cardiff je jednom ili dva puta nazvala, a jednom je Rosemarv zvala Doris Aller t. No nije oti la posjetiti Hutcha, smatrala je da nema smisla kad je on bio ionak o jo uvijek u komi. Budui da je u meuvremenu i sama ozdravila, nije eljela biti bliz u nekoga tko je bio bolestan, kao da su beba i ona u njegovoj prisutnosti mogli biti u opasnosti. Kad je Guy uo vijest, postao je beskrvno siv, utljiv i zatvoren u sebe satima. Ros emarv je ostala iznenaena dubinom njegove reakcije. Sama je oti la na komemoraciju. Guy je snimao i nije mogao dobiti slobodno. Joan s e ispriala da ne mo e doi zbog bolesti. Ondje se, u lijepo ukra enoj prostoriji, na lo pedesetak ljudi. Komemoracija je poela odmah poslijejedanaest i trajala je vrlo kratko. Govorio je Axel Allert i jo jedan ovjek koji je Hutcha oito poznava o du i niz godina. Nakon toga je Rosemarv slijedila druge i izrazila saue e Allertovim a i Hutchovoj drugoj keri Edni i njenom mu u. Jedna elegantno odjevena ena u ranim pedesetim godinama, sijede kose i izuzetno f inog lica dotakne joj ruku i ree: "Ja sam Grace Cardiff." Rosemarv prihvati ruku, pozdravi je i zahvali joj za telefonske pozive. "Upravo sam vamveeras namjeravala ovo poslati", ree Grace Cardiff, dr ei paket zamota n u smei papir veliine knjige, "i onda sam shvatila da ete vjerojatno doi na komemor aciju." Pru i paket Rosemarv. Rosemarv primijeti na paketu na tampano njeno ime i ad resu, i ime po iljaoca: Grace Cardiff. "Stoje to?" upita. "To je knjiga koju vam je Hutch namjeravao dati. Izuzetno je inzistirao na tome.

" Rosemarv nije shvaala. "Pred samu smrt je bio nekolfko minuta pri svijesti", objasni Grace Cardiff. "Ni sam bila tamo, ali je bolniarki rekao da mi ka e da knjigu koja se nalazi u njegovo m pisaem stolu predam vama. Oito da ju je itao one veeri kad gaje udarila kap. Inzis tirao je, reklaje bolniarka, dva ili tri puta, i natjerao je da mu obea da nee zabo raviti. A ja vam moram rei daje 'naziv premje taljka'." "Naziv knjige?" "Oigledno. No, buncao je tako daje te ko biti siguran. ini se da se borio da izae iz kome i daje tada umro od napora. Najprije je mislio da je to sljedee jutro, jutro nakon stoje poela koma, i govorio je da se mora nai s vama u jedanaest sati." "Da, zakazali smo sastanak", ree Rosemarv. "I zatimje, ini se, shvatio to se dogodilo i poeo je govoriti sestri da vam moram d ati knjigu. Nekoliko puta je to ponovio i to je bio kraj," Grace Cardiff se nasmije i kao da vodi uobiajenu dnevnu konverzaciju. "Radi se o ne koj engleskoj knjizi o arobnja tvu", doda. Rosemarv, promatrajui sumnjiavo paket, ree: "Nemam pojma zastoje elio da dobijem tu knjigu." "Ipak je elio i zato izvolite. A naziv je premje taljka. Dragi Hiitch. Svemu je dav ao elemente mladenake avanture, arne?" Zajedniki su iza le na ulicu. "Uputila sam se u grad, mogu li vas negdje povesti?" upita Grace Cardiff. "Ne, hvala", odgovori Rosemarv. "Idem kui." Oti le su do ugla. Drugi sudionici komemoracije zaustavljali su taksije. Jedan zak oi i dva mu karca koji su ga pozvali ponude ga Rosemarv. Poku ala je odbiti, a kako s u bili uporni, ponudi ga Grace Cardiff koja takoer nije htjela. "Naravno ne", ree. "Iskoristite potpuno va e bla eno stanje. ICad trebate roditi?" "Dvadeset osmog lipnja", ree Rosemarv i ue u taksi zahvaliv i se mu karcima. Bio je ma len i prilino se te ko popela u njega. "Sretno", ree Grace Cardiff, zatvarajui vrata. "Hvala", odvrati Rosemarv, "i hvala na knjizi." Ree vozau: "U Bramford, molim", i kroz. otvoreni prozor nasmije i se Grace Cardiff dok je taksi kretao. 7 NAMJERAVALA je odmotati knjigu jo u automobilu, ali radilo se o taksiju koji je n jegov voza opremio s pepeljarama, ogledalima i rukom napisanim molbama za istou i o bzir, pa bi uzica i papir previ e smetali. Zato je najprije oti la kui, izula cipele, skinula haljinu, pojas, obukla papue i novu veliku prugastu ko ulju. uv i zvono na vratima, Rosemarv ih ode otvoriti dr ei u ruci neotvoreni paket. Bila je Minnie s napitkom i malim bijelim kolaem. "ula sam da si stigla", ree. "Nije dugo trajalo." "Bilo je lijepo", odvrati Rosemarv i uzme a u. "Njegov zet i jo jedan ovjek govorili su kakav je bio, za to e im nedostajati, u tom smislu." Popije malo rijetkog blijed ozelenog napitka. "Ve ti je do la po ta?" upita Minnie. "Ne, netko mije dao ovaj paket", ree Rosemarv i opet popije, odluiv i da nee otkriti tko ni za to, niti itavu priu o tome kako se liutch osvijestio. "Evo, ja u ga pridr ati", ree Minnie i uzme paket. "Oh, hvala", ree Rosemarv tako daje mogla uzeti bijeli kola sa stola. Rosemarv je jela i pila. "Knjiga?" Minnie upita va ui paket u ruci. "Mm-hmm. Prijateljica gaje namjeravala poslati po tom, ali se sjetila a e me sresti. " Minnie proita adresu po iljaoca. "Oh, znam tu kuu", ree. "Brani par Gilmore je tamo ivi o prije nego su se preselili na sada nju adresu." * "Da?" "Bila sam kod njih mnogo puta. 'Grace'. To je jedno od mojih omiljenih imena. Ne poznajem tu tvoju prijateljicu?"

"Ne", odgovori Rosemarv. To je bilo lak e nego obja njavati, a doista nije bilo ni v a no. Pojede kola do kraja, popije napitak, uzme paket od Minnie i vrati joj a u. "Hvala", ree s osmijehom. "Slu aj", ree Minnie, "Roman ide dolje u istionu za koju minutu. Treba li ne to poslati ili podii?" "Ne, ni ta, hvala. Hoemo li se kasnije vidjeti?" "Sigurno. Odspavaj malo." "Hou." Zatvori vrata i uputi se u kuhinju. Odre e uzicu paketa i odmota smei papir. Radilo se o knjizi arobnjaci J. R. Hansleta. Bila je to crna knjiga, ne novo izdanje. Z latna slova su ve izblijedjela. Na prvom istom listu knjige bio je Hutchov potpis, a ispod njega natpis Torguav, 1934. Na dnu unutarnje strane korica nalazila se naljepnica./. Waghorn i sin, knji ari. Rosemarv odnese knjigu u dnevnu sobu naslijepo okreui stranice. Povremeno je naila zila na fotografije viktorijanaca otmjenog izgleda, a u tekstu je bilo nekoliko mjesta koje je Hutch podcrtao i sa strane zabilje io svoje komentare. Rosemarv ih je prepoznala iz knjiga koje joj je posudio jo iz vremena odnosa Higgins-Eliza nj ihovog prijateljstva. Jedna podcrtana fraza bila je "gljiva koju nazivaju 'avolov papar"". Sjedne uz jedan od izboenih prozora i pa ljivije pogleda sadr aj. Ime Adrian Marcato joj zapne za oko; to je bio naslov itavog poglavlja. Ostala poglavlja su govorila o drugim ljudima - koji su svi bili, moglo se pretpostaviti po naslovu knjige -a robnjaci: Gilles de Rais, Jane "VVenham, Aleister Crowley, Thomas Weir. Posljednja poglavlja su bila arobnjake vje tine, arobnja tvo i Sotonizam. Okreui stranice Rosemarv djelomino pregleda otprilike dvadesetak stranica. Marcato je bio roen 1846. u Glasgowu, uskoro je doveden u New York (podvueno), a umro je na otoku Krfu 1922. U knjizije bio opisan i dogaaj iz 1896. godine kadje tvrdio da je zazvao Sotonu i kad ga je rulja napala ispred Bramforda (ne u predvorju, kao to je Hutch rekao) i slini dog aaji 1898. godine u Stockholmu i 1899. u Parizu. Bio je crnobradi mu karac hipnotikog pogleda koji joj se na portretu u knjizi doima o nekako poznat. Na drugoj strani lista nalazila se neslu bena fotografija njega, e ne Hessije i njegovog sina Stevena (podvueno) kako sjede za stolom pari ke kavane. Je li zato Hutch elio da ona ima u rukama tu knjigu: da mo e u detalje proitati o Ad rianu Marcatu? Ali za to? Nije li on ve davno iznio svoja upozorenja i kasnije priz nao da nisu bila opravdana? Preletjela je ostatak knjige zaustaviv i se pred kraj kako bi proitala druga podvuena mjesta. "Tvrdokorna injenica ostaje", pisalo je, "da, vjerovali mi ili ne, oni sigurno vj eruju." I nekoliko stranica kasnije: "Openito prihvaeno vjerovanje u mo svje e krvi." I "Okru eni svijeama za koje je nepotrebno rei da su takoer crne". Crne svijee je donijela Minnie one noi kadje nestalo struje. Hutcha su one zapanji le i poeo je zapitkivati o Minnie i Romanu. Je li to bilo znaenje te knjige: da su njih dvoje arobnjaci? Minnie sa svojim travama i tanis amajlijom, Roman sa svoji m prodornim oima? Meutim, arobnjaci ne postoje, zar ne? Zaista ne. Zatim se sjeti drugog dijela Hutchove poruke daje naziv knjige premje tali ka. Ali ofthem Witch.es. Ona poku a u glavi onglirati slovima, prebacujui ih u ne to to ima zn aenje, to otkriva. Nije mogla. Bilo ih je previ e da ih mo e pratiti. Trebala joj je o lovka i papir ili jo bolje, ploa Scrabblea. Donese je iz spavae sobe i opet sjedne u udubljenje u zidu, stavi neotvorenu plou na koljena i izvadi iz kutije slova da bi mogla slo iti. Ali ofthem Witches. Beba u njoj, mirna itavo jutro, poela se micati. Bit e roeni igra Scrabblea, pomisli s osmi jehom. Beba se ponovo pomakne. "Hej, polako", ree Rosemarv. Kadje stavila Ali ofthem Witches na plou, skakala je sa slovima, promije ala ih, zatim potra ila da vidi to bi se jo iz njih moglo napraviti. Na la je comes with thefall (dolazi jeseni) i nakon stoje preslagala plosnate drven e ploice nekoliko minuta, how is hell fact met (kako se prihvaa injenica u paklu).

Nijedno od toga, ini se, nije imalo nikakvo znaenje. Glupost. Kako je mogao naslov knjige sakriti anagramsku poruku za nju i to samo za nju. Hutch je onda buncao; nije li tako rekla Grace Cardiff? Gubljenje vremena. Elf shot lame witch (patul jak je ustrijelio epavu vje ticu). Ali mo da je premje taljka bila ime autora, a ne knjige. Mo daje J. R. Hanslet bio pse udonim; nije izgledao kao pravi kad je ovjek poeo razmi ljati o njemu. Uzela je nova slova. J. R. Hanslet bio je Jan Shrelt. Ili J. H. Snartle. Sada je to tek stvarno imalo smisao. Jadni Hutch. Rosemarv uzme plou i nagne je i istrese slova natrag u kutija Knjiga, koja je le ala otvorena na klupi uz prozor s onu stranu kutije rastvorila se na stranici sa slikom Adriana Marcata, njegove ene i sina. Mo daje ondje Hutch j ako pritisnuo dr ei je otvorenom dok je podvukao "Steven". Beba je u njoj le ala mirno, nije se micala. Stavi plou opet na koljena i iz kutije uzme slova Steven Marcato. Kad se sroeno im e nalazilo pred njom, pogleda ga na trenutak i onda pone premetati slova. Bez kri vih poteza i bez pogre ne kretnje ona ih slo i u Roman Castevet. A zatim opet u Steven Marcato. 1. opet u Roman Castevet. Beba se lagano prome koljila. Rosemarv proita poglavlje o Adrianu Marcatu i poglavlje iji je naziv bio Carobnjake vje tine. Zatim poe u kuhinju, pojede salatu od tunjevine, zelene salate i rajice r azmi ljajui o onome stoje proitala. Upravo je poinjala itati poglavlje arobnja tvo i Sotonizam, kad su se vanjska vrata o tkljuala i kad je lanac zaustavio njihovo otvaranje. Zvono je zazvonilo upravo ka d je po la vidjeti tko je. BiojeGuv. " to je s tim lancem?" upita nakon to gaje pustila unutra. Rosemarv ne odgovori ni ta, zatvarajui vrata i opet stavljajui lanac. " to se dogodilo?" Imao je staiak tratinica i kutiju Bronzinija. "Rei u ti unutra", odgovori Rosemarv kad joj je dao tratinice i poljubac. "Jesi li dobro?" upita je. "Jesam", odvrati, i ode u kuhinju. "Kako je bilo na komemoraciji?" "Lijepo. Vrlo kratko." "Kupio sam ko ulju koju su reklamirali u The New Yorkeru\ ree Guy, uputiv i se u kupa onicu. "Hej", vikne, "Om A Clear Dav i Skyscraper se prestaju prikazivati." Rosemarv stavi tratinice u plavi zemljani vr i donese ih u dnevnu sobu. Guy ue i po ka e joj ko ulju. Ona se iznenadi. Zatim upita; "Zna li tko je zapravo Roman?" Guv je pogleda, za miri i namr ti se. "Sto hoe rei, draga?" ree. "Roman je Roman." "On je sin Adriana Marcata", ree Rosemarv. "ovjeka koji je rekao daje dozvao Soton u i kojeg je dolje napala gomila. Roman je njegov sin Steven. 'Roman Castevet' s e premje tanjem slova pretvara u 'Steven Marcato'." Guy upita; "Tko ti je to rekao?" "Hutch", ree Rosemarv. Ispria Guyu o knjizi arobnjaci i Hutchovoj poruci. Poka e mu knjigu, on odlo i ko ulju, uzme je i pogleda je, baci pogled na naslovnu stranicu i sadr aj i onda prelista s tranice pod palcem, gledajui u sve njih. "Ovoje on s trinaest godina", ree Rosemarv. "Vidi li te oi?" "To bi mogla biti ipuka sluajnost", ree Guy. "I jo jedna sluajnost da on ovdje ivi? U istoj kui u kojoj je odrastao i Steven Marc ato?" Rosemarv odmahne glavom. "Godine se takoer poklapaju", ree ona. "Steven Marc ato je roen u kolovozu 1886., to bi znailo da sada ima sedamdeset devet. Toliko ima i Roman. To nije sluajnost." "Ne, pretpostavljam da nije", ree Guy, prelistav i jo nekoliko stranica. "Mislim daj e on svakako Steven Marcato. Jadnik. Nije ni udo stoje promijenio svoje ime preme tanjem, kakvog je ludog oca imao."

Rosemarv ga pogleda s nevjericom i doda: "Misli da on nije poput svog oca?" "Sto misli time rei?" upita Guy i nasmije i joj se. "arobnjak, obo avatelj avla?" Rosemary kinine. "Ro", ree Guy. "Ti se ali ! Ti stvarno..." Nasmije se i vrati joj knjigu. "Ah, Ro, d raga", ree on. "To je religija", ree Rosemary. "Jedna stara religija koja je potisnuta u pozadin u." "U redu", ree Guy, "ali danasT "Njegov otac je bio muenik za tu istu religiju. Tako to vjerojatno njemu izgleda. Zna li gdje je umro Adrian Marcato? U staji. Na Krfu. Jer ga nisu htjeli pustiti u hotel. A on je bio s njim. Roman. Misli li daje poslije toga odustao?" "Draga, pa sada je 1966. godina", ree Guy. "Ova knjiga je objavljena 1933.", ree Rosemary. "Bilo je sekti u Europi - tako se nazivaju grupe, kongregacije, savezi - u Europi, Sjevernoj i Ju noj Americi, u Au straliji; misli li da su svi izumrli u samo trideset i tri godine? Oni ovdje imaj u sektu, Minnie i Roman, Laura-Louise i parovi Fountain, Glimore i Wees, one zab ave sa flautom i pjevanjem: to su sabate ili esbate, ili kako se sve ve ne zovu!" "Mila", zapone Guy, "nemoj se uzbuivati. Hajde..." "Proitaj to rade, Guy", ree ona, dr ei knjigu pred njim i nabadajui stranicu ka iprstom. "U svojim obredima koriste krv, j er krv ima mo, a krv koj a i ma najj au mo j e krv djeteta, djeteta koje nij e kr teno. Oni upotrebljavaju i ne to vi e od krvi, koriste se i ljudskim mesomV "Bo e, Rosemary!" "Za to su tako ljubazni s nama?" upita. "Jer su ljubazni po svojoj prirodi! Misli da su luaci?" "Da! Da. Luaci koji misle da imaju maginu mo, koji misle da su pravi arobnjaci iz pr ie, koji izvode svakakve lude obrede i lopov tine jer su - bolesni i luaci!" "Draga..." "Crne svijee koje nanije Minnie donijela bile su sa crne mise! Tako je i Hutch sh vatio. A njihova dnevna soba je prazna u sredini tako da imaju prostora." "Draga", ree Guy, "oni su stari ljudi i imaju nekoliko starih prijatelja, a dr. S hand sluajno svira blok-flautu. Crne svijee se mogu dobiti tu dolje u eljezari i cr vene, zelene i plave. A njihova dnevna soba je prazna jer je Minnie vrlo lo dekor ater. Romanov otac je oito bio lud, ali to nije razlog da misli daje i Roman takav ." "Oni nee nikad vi e kroiti nogom u na stan", ree Rosemary. "Nitko od njih. Niti LauraLouise, niti bilo koji od ostalih. 1 nee prii bebi bli e od petnaest metara." "To stoje Roman promijenio ime samo dokazuje da nije poput svog oca", ree Guy. "K ad bi bio ponosan imenom, mislim da bi ga i zadr ao." "On ga i je zadr ao", ree Rosemary. "Samo je ispremetao slova, ali ga nije zamijeni o nekim drugim imenom. Ovako on mo e ui u svaki hotel." Ode od Guya prema prozoru g dje je le ao Scrabble. "Neu im vi e dopustiti da uu", ponovi. "I im dijete bude malo na raslo, stan emo dati u najam i iseliti se. Ne elim im biti blizu. Hutch je imao pr avo, mi se nismo nikad trebali ovamo useliti." Pogleda kroz prozor stegnuv i knjig u rukama i drhtajui. Guy ju je trenutak gledao. "A stoje s dr. Sapirsteinom?" upita. "Je li i on u se kti?" *Ona se okrene i pogleda ga. "Uostalom, bilo je ginekologa manijaka, zar ne? Njegova je namjera vjerojatno da u kune posjete odlazi na metli." Rosemarv se opet okrene prema prozoru, smirena lica. "Ne, mislim da on nije jeda n od njih", ree. "On je prepametan za to." "Osim toga, on je i idov", doda Guy i nasmije se. "Pa, drago mi je da si nekoga i zuzela iz svoje klevetnike kampanje McCarthvjevog tipa. Ti pria o lovu na vje tice, s jajno! I o krivici zbog udru ivanja." "Ne ka em da su stvarno arobnjaci", ree Rosemarv. "Znam da nemaju stvarnu mo. Ali ima ljudi koj i zaista vjeruju, ak i ako mi ne vjerujemo, isto tako kao to moja obite

lj vjeruje da Bog uje molitve i daje hostija pravo tijelo Isusa. Minnie i Roman v jeruju u svoju religiju, vjeruju u nju i postupaju po njoj; znam da to rade, i j a neu ni ta riskirati sa sigurno u bebe." "Mi neemo dati stan u najam i neemo se iseliti", naglasi Guy. "Hoemo", ree Rosemarv, okrenuv i se prema njemu. "O tome emo kasnije razgovarati", ree ljutito Guy. "On ti je lagao", odvrati Rosemarv. "Njegov otac nije bio producent. Uope nije im ao nikakve veze s kazali tem." "U redu, Roman brblja gluposti", ree Guy. "Ali, reci mi, tko to ne ini?" Uputi se u spavau sobu. Rosemary sjedne uz kutiju Scrabblea. Zatvori je i trenutak kasnije otvori knjigu i pone iznova itati posljednje poglavlje arobnja tvo i Sotonizam. "Mislim da ne bi trebala vi e itati", ree Guy. "Hou samo proitati ovo posljednje poglavlje", odgovori Rosemary. "Ne danas, draga", ree Guy, pri av i joj, "dosta si uzrujana i ovako. To nije za tebe dobro, a ni za na u bebu." Ispru i ruku ekajui da mu ona pru i knjigu. "Nisam uzrujana", ree mu. "Drhturi ", primijeti Guy. "Trese se ve pet minuta. I lajde, daj mi je. itat e je sutra." "Guy..." "Ne", ree. "Mislim ozbiljno, hajde, daj mije." Ona ree: "Oh", i dade mu je. Guy poe do police za knjige, istegnese i stavi je sto je mogao vi e. "Sutra e je proitati", ree. "Danas si imala i previ e uzbuenja s komemoracijom i svim o stalim." * 8 DR. SAPIRSTEIN je bio iskreno iznenaen. "Fantastino", ree. "Apsolutno fantastino. Ko je ste ono ime rekli, 'Maehao'?" "Marcato", odgovori Rosemary. "Fantastino", ponovi dr. Sapirstein. "Nisam imao pojma. ini mi se da mi je jednom prilikom rekao kako mu je otac trgovac s kavom. Da, sjeam se da mi je priao o razn im vrstama i nainima mljevenja zrnja." "Guyu je rekao da mu je otac bio producent." Dr. Sapirstein zavrti glavom. "Nije udo da se stidi istine", ree. "I nije udo da st e uzbueni zato to ste to otkrili. Uvjeren sam da se Roman ne sla e s nijednim od u asn ih vjerovanja svog oca, ali u potpunosti razumijem va u uznemirenost kad znate da vam je on najbli i susjed." "Ne elim s njim niti s Minnie imati vi e bilo kakve veze", ree Rosemarv. "Mo da nisam po tena, ali ne elim nimalo riskirati kad se radi o sigurnosti djeteta." "U pravu ste", ree dr. Sapirstein. "Tako bi postupila svaka majka." Rosemarv se nagne naprijed. "Postoji li sumnja da je Minnie u napitak ili u one kolaie stavila ne to tetno?" upita. Dr. Sapirstein se nasmije. "Oprostite, draga", ree. "Ne mislim vam se smijati, al i Minnie je doista tako ljubazna starica i toliko se brine za dobrobit djeteta.. . Ne, uope nema sumnje da vam je dala ne to tetno. Ja bih ve primijetio tragove toga kod vas ili kod djeteta." "Nazvala sam je na telefon i ispriala se da se ne osjeam dobro. I da vi e neu ni ta od nje uzimati." "Neete trebati", ree dr. Sapirstein. "Dat u vam pilule koje su najbolje za ove zadn je tjedne. To e biti na neki nain i odgovor na problem Minnie i Romana." "Kako to mislite?" " ele otii", ree dr. Sapirstein, "i to prilino skoro. Roman je bolestan, znate. Zapra vo, u strogom povjerenju, ne preostaje mu vi e od mjesec ili dva ivota. Stoga eli za dnji put posjetiti neke od svojih najdra ih gradova. Znate, oni su strahovali da et e se mo da uvrijediti ako odu uoi djetetova roenja. Naeli su tu temu preksino, htjeli su znati to mislim kako e to na vas djelovati. Ne ele vas uzrujavati i rei vam pravi

razlog putovanja." " ao mije daje Roman te ko bolestan", ree Rosemarv. "Ali ne osjeate se lo e pri pomisli da odlazi?" Dr. Sapirstein se nasmije i. "Savr eno logina reakcija", ree, "kad se sve uzme u obzir . Uinit emo ovo, Rosemarv. Rei u im da sam vas upitao za va e mi ljenje i da se uope ne rijeate njihovom namjerom da odu; a dok ne otputuju -spominjali su nedjelju - nas tavite kao i dosad, ne otkrivajui da ste saznali Romanov pravi identitet. Uvjeren sam da bi mu bilo neugodno i da bi bio nesretan kad bi to znao. Uznemirio bi se , a radi se samo jo o tri ili etiri dana." Rosemarv je na trenutak utjela, a zatim upita: "Jeste li sigurni da e u nedjelju o tii?" "Znam da bi to eljeli", odgovori dr. Sapirstein. Rosemarv je razmi ljala. "U redu, nastavit u kao dosad, ali samo do nedjelje." "Ako elite", nastavi dr. Sapirstein, "ve ujutro u vam poslati one pilule. Recite Mi nnie da vam ostavi napitak i kola, a vi ih bacite i uzmite pilulu umjesto toga." "To bi bilo divno", ree Rosemarv. "S pilulama u biti sretnija." "To je i najhitnija stvar u ovom trenutku", naglasi dr. Sapirstein, "da budete s retni." * Rosemarv se nasmije i. "Ako bude djeak", ree. "mogu ga nazvati Abraham Sapirstein VV oodhouse." Kad je Guy uo vijesti, bilo mu je jednako drago kao i Rosemarv. "Zao mi je da je Roman na kraju ivota", ree. "No /bog tebe mi je drago to odlaze. Siguran sam da e se sada osjeati bolje." "Oh, hou", ree Rosemarv, "osjeam se bolje ve samo zato to to znam." Dr. Sapirstein oigledno nije gubio vrijeme priajui Romanu o Rosemarvnim tobo njim osj eajima, jer su te iste veeri Minnie i Roman navratili i objavili vijest kako putuj u u Europu. "U nedjelju u deset ujutro", ree Roman, "letimo direktno /a Pariz. Ta mo mislimo ostati tjedan dana, a zatim idemo u Zurich, Veneciju i u najljep i grad na svijetu, Dubrovnik, u Jugoslaviji." "Sav sam pozelenio od zavisti", ree Guy. Roman se obrati Rosemarv: "Mislim da to nije grom iz vedra neba, arne, draga?" Za vjereniki sjaj sjevne iz njegovih duboko usaenih oiju. "Dr. Sapirstein je spomenuo da namjeravate otii na put", ree Rosemarv. Minnie doda: "Rado bismo ostali dok se dijete ne rodi..." "Bili biste glupi", ree Rosemarv, "sada kad je postalo tako vrue." "Poslat emo vam fotografije", Guy se ukljui u razgovor. "Ali kad Romana uhvati elja za lutanjima, ne mo e ga se zadr ati", doda Minnie. "Istina je, istina", ree Roman. "Kako sam cijeli ivot proveo putujui, ini mi se uope nemoguim ostati u jednom gradu du e od godine dana, a sada je ve pro lo etrnaest mjesec i kako smo se vratili iz Japana i Filipina." Pripovijedao im je o osobitim dra ima Dubrovnika, Madrida i otoka Skye. Rosemarv g aje gledala pitajui se stoje on zapravo bio: ljubazni stari brbljavac ili ludi si n ludog oca. Idueg se dana Minnie uope nije uzbuivala zato stoje ostavila napitak i kola; oti la je u grad s velikim popisom poslova koje mora obaviti u vezi s putovanjem. Rosemary se ponudi da joj podigne haljinu iz istione, kupi pastu za zube i tablet e protiv morske bolesti. Nakon stoje bacila napitak i kola i uzela jednu od velik ih bijelih kapsula koje joj je dr. Sapirstein poslao, osjetila se nekako smije nom . U subotu ujutro Minnie iznenada upita: "Ti zna tko je bio Romanov otac, zar ne?" Rosemary iznenaena kimne potvrdno. "Mogla sam shvatiti po tome to si se ohladila prema nama", ree Minnie. "No ne mora se ispriavati, nisi prva, a nee biti ni posljednja. Ne ka em da te okrivljujem. Oh, m ogla bih ubiti tog ludog starca da ve nije mrtav! On je predstavljao elementarnu nepogodu u Romanovom ivotu! Zato i voli toliko putovati, uvijek eli otputovati iz mjesta prije nego ljudi doznaju tko je. Nemoj mu dati na znanje da zna ! Roman tol iko voli tebe i Guya da bi mu srce puklo. elim da ode na putovanje veseo, jer ih

vjerojatno nee biti mnogo vi e. Putovanja, mislim. Hoe li staviti pokvarljivu robu u moj hladnjak? Po alji Guya kasnije i ja u ga opskrbiti." Laura-Louise je priredila opro tajnu zabavu u subotu naveer u svom malom mranom stan u koji je mirisao na tanis, a nalazio se na dvanaestom katu. Do li su parovi Wees i Gilmore, gospoa Sabatini s makom Flash i dr. Shand. (Kako je Guy znao daje uprav o dr. Shand svirao na blok-flauti? Rosemary se upita. I daje to bila blok-flauta , a ne klarinet? Morat e ga pitati.) Roman im je priao o predvienom planu putovanja , iznenadiv i gospou Sabatini koja nije mogla vjerovati da e samo proi, a ne se i zad r ati u Rimu i Firenci. Laura-Louise je na meniju imala domaa jela i blago alkoholni voni pun. Razgovor je skrenuo na tornade i graanska prava. Gledajui, i slu ajui te ljude koji su veoma sliil i njezinim strievima u Omahi, Rosemarvje te ko mogla povjerovati da su oni zapravo l anovi sekte arobnjaka! Mali gospodin VVees koji je slu ao Guya kako pria o Martinu L utheru Kingu: je li mogla tako slaba nog starca ak i u svojim najluim snovima zamisl iti kao opinitelja, tvorca arolija? Ili neotmjene starice kao to su Laura-Louise, M innie i Helen VVees, je li ih se moglo natjerati da skakuu gole upseudoreligiozni m orgijama? (Ipak, nije li ih ona takvima vidjela, posve gole? Ne, ne... To je b io san, ru an san koji je sanjala prije dugo, dugo vremena.) Fountainovi su telefonirali, za eljev i sretan put Minnie i Romanu. Isto je uinio dr. Sapirstein i dvoje ili troje drugih ljudi ija imena Rosemarv nisu bila poznata. Laura-Louise je donijela poklon kojeg su svi zajedniki kupili: tranzistorski radi o u navlaci od svinjee ko e. Roman gaje primio odr av i zahvalni govor dok mu se glas k idao. Svjestan je da e brzo umrijeti, pomisli Rosemary. Iskreno gaje alila. Guy je inzistirao da im sljedee jutro pomogne usprkos Romanovim protestima. Navio je budilicu u 8.30 h i kad je zazvonila, na brzinu je obukao traperice i ko ulju i oti ao do Minnieinih i Romanovih vrata. Rosemary je po la s nj im u zelenoj prugas toj haljini. Bilo je malo prtljage: dva kovega i kutija za e ire. Minnie je nosila k ameru, a Roman svoj novi radio. "Svatko tko treba vi e od jednog kovega je turist, a ne putnik", istakne Roman. Dok je vratar poku ao zaustaviti taksi, Roman provjeri karte, putovnice, putne ekov e, francusku valutu. Minnie uhvati Rosemary za ramena. "Bez obzira gdje smo, na e misli e biti s tobom svaku minutu, draga, dok ne bude potpuno sretna i dok opet ne smr avi , s tvojim slatkim malim djeakom ili djevojicom koje e sigurno le ati na tvojim rukama." "Hvala vam", ree Rosemary i poljubi Minnie u obraz. "Hvala na svemu." "Natjeraj Guya da nam po alje mnogo fotografija, uje ?" Minnie ree uzvraajui poljubac Ro semarv. "Hou, hou", uzvrati Rosemary. Minnie se okrene prema Guyu. Roman uzme Rosemarynu ruku. "Neu ti za eljeli sreu", ree , "jer je nee trebati. Imat e sretan ivot." Rosemary ga poljubi. "Putujte sretno", ree, "i vratite se zdravo." "Mo da", istakne Roman s osmijehom. "Ili mo da ostanem u Dubrovniku, Pescari ili naM allorci. Vidjet emo, vidjet emo..." "Vratite se", ree Rosemary i bude zateena eljom da se to doista ostvari. Opet ga po ljubi. Stigao je taksi, Guy i vratar su stavili kovege pokraj vozaa. Minnie skupi ramena i ue gunajui, znojei se ispod ruku svoje bijele haljine. Roman se smjesti pored nje. "Aerodrom Kennedy", ree. "Zgrada TVVA." Kroz otvorene prozore jo su pozdravljali i slali poljupce, a zatim su Rosemary i Guy ostali ma ui taksiju koji je odjurio dok su s obje strane virile ruke bez rukav ica i u bijelim rukavicama. Rosemary se osjeala manje sretna nego stoje oekivala. Tog poslijepodneva ponovo je potra ila knjigu arobnjaci kako bi opet proitala neke d ijelove i da mo da shvati kako je glupa i smije na. Knjige nije bilo. Nije bila povr h Kinsevjevih "Izvje taja" niti bilo gdje drugdje gdje ju je mogla vidjeti. Upita

Guya, a on joj ree da ju je u etvrtak ujutro bacio u smee. " ao mi je, draga", ree, "ali nisam elo da vi e ita te stvari i da se uznemiruje ." Bila je iznenaena. "Guy", ree mu Ijutito, "Hutch mije dao tu knjigu. On ju je meni ostavio." "Nisam na to mislio", odgovori Guy. "Samo nisam elio da se uzbuuje . ao mi je."

"Uinio si groznu stvar." " ao mije. Nisam mislio na Hutcha." "ak i da mi je nije dao, ne smije bacati tue knjige. Ako ne to elim itati, elim to svak ko proitati." "Oprosti", ree Guy. To ju je muilo itav dan. 1 zaboravila gaje ne to pitati to je namjeravala. 1 to ju je muilo. Toga se sjeti tek naveer dok su se vraali natrag iz restorana La Scala, ned aleko kue. "Kako si znao da dr. Shand svira na blok-flauti?" upita Rosemarv. Guy nije razumio pitanje. "Neki dan, kad sam itala knjigu i kad smo o njoj raspravljali, rekao si daje dr. Shand svirao na blok-flauti. Kako si to znao?" "Ah", ree Guy. "Rekao mi je jednom. Ja sam rekao da smo uli flautu ili neki slian i nstrument jednom ili dvaput kroz zid i on je rekao daje to bio on. to si ti misli la kako ja znam?" "Nisam mislila", odgovori Rosemary. "Samo sam se pitala, to je sve." Nije mogla spavati. Le ala je budna na leima i zurila u strop. Bebaje u trbuhu dobr o spavala, ali ona nije mogla. Osjeala se uznemireno i zabrinuto, ali nije znala tono zbog ega. Naravno zbog bebe i hoe li sve protei onako kako treba. U posljednje vrijeme je va rala u vje bama. Ali vi e nee, sveano obea sama sebi. Ve je bio ponedjeljak, trinaesti. Jo petnaest dana. Dva tjedna. Vjerojatno su se s ve ene osjeale dva tjedna prije poroda uznemireno i razdra ljivo. 1 nisu mogle spava ti zbog toga to ih je hvatala muka i to su bile umorne od spavanja na leima! Prvo to e uiniti kad sve bude gotovo, spavat e punih dvadeset i etiri sata na trbuhu duboko zagnjuriv i lice u jastuk, milujui ga. ula je zvuk u Minnieinom i Romanovom stanu, ali vjerojatno je to bilo s gornjeg ili donjeg kata. Zvukovi su bili prikriveni i mi je ali su se s radom klitna-ureaja. Oni su ve bili u Parizu. Koji sretnici. Jednog dana e ona i Guy otii onamo s njihov o troje ljupke djece. Beba se probudila i poela micati. 9 KUPILA je paketie pamuka, kipie za upijanje vlage, puder i djeji losion. Anga irala j e servis za pelene i drukije rasporedila bebinu odjeu u ladicama ormara. Naruila je kartice za obavijesti o roenju - Guy e im kasnije javiti ime i datum, napisala ad rese i zalijepila marke na povei broj kuverti. Proitala je knjigu pod nazivom Summ erhill koja je govorila o tobo e nepobitnom nainu kako uspje no odgojiti dijete. Kasn ije je o tome diskutirala u Sardi's Eastu s Elisom i Joanom. Poela je dobivati greve; jedan prvog dana, jedan narednog, zatim ni ta i onda opet d va etvrti dan. Iz Pariza im je stigla razglednica s fotografijom Slavoluka pobjede i uredno nap isanom porukom:.Mislimo na vas oboje. Lijepo vrijeme, odlina hrana. Let preko oce ana je pro ao bez problema. Pozdrav, Minnie. Beba se u njoj spustila, spremna da se rodi. Dvadeset etvrtog lipnja, u petak rano popodne, za blagajnom papirnice kod Tiffanv ja kamo je oti la kupiti jo dvadeset i pet kuverti, Rosemarvje srela Dominicka Pozz a, nekada njeg Guvevog uitelja pjevanja. Malen, crnomanjast, pogrbljen ovjek kre tavog i neugodnog glasa uhvati Rosemarv za ruku i estita joj na izgledu i Guvevoj srei u posljednje vrijeme. Rosemarv mu je ispriala o drami za kojuje Guy potpisao ugovor i o najnovijoj ponu di filmske kompanije Wamer Bros.

Dominick je odu evljeno izjavio kako je sada stigao trenutak kad e Guy napokon imat i koristi od svoje upornosti i glumakog dara. Objasnio je razloge i nagovorio Ros emarv da obea da e ga Guy nazvati. Za eljev i joj sve najbolje, poe prema liftu. Rosema ry ga zaustavi. "Nisam vam uope zahvalila za karte za The Fantasticks", ree. "Predstava mi se jako dopala. Nee sii s programa kao ni Mi olovka u Londonu." "The Fantasticks'?" upita Dominick. "Dali ste Guyu dvije karte. Dosta davno, pro le jeseni. I la sam s prijateljicom jer juje Guy ve gledao." "Nikad nisam Guyu dao karte za 77/e Fantasticks", odgovori iznenaeno Dominick. "Jeste, pro le jeseni." "Nisam, draga. Ja nikad nikome nisam dao karte za tu predstavu jer ih nisam ni i mao. Vi ste se prevarili." "Sigurna sam daje Guy rekao kako ih je dobio upravo od vas", ree Rosemary. "Onda se prevario", odvrati Dominick. "Rei ete mu da me nazove?" "Da, da, hou." Sveje to bilo udno, razmi ljala je Rosemary dok je ekala da pree Petu aveniju. Guy je rekao da mu je Dominick dao karte, bila je uvjerena u to. Sjetila se kako nije znala da li da Dominicku pismeno zahvali ili ne. Na krajnje odluila da nije potre bno. Nije mogla biti u krivu. Pje aci, pokazao je semafor i ona je pre la na drugu stranu. Ali ni Guy se nije mogao prevariti. On je rijetko dobivao besplatne karte; morao se sjeati tko mu ih je dao. Je li joj namjerno lagao? Mo da nije ni dobio karte, n ego ih je negdje na ao. Ne, onda bi mo da do lo do scene u kazali tu; ne bije tome izlo io . Hodala je 57. ulicom u smjeru zapada; hodala je vrlo polako, a lea su je boljela od te ine bebe u trbuhu. Danje bio vru i sparan. Termometar je ve pokazivao trideset i tri stupnja, a iva se u njemu i dalje penjala. I la je vrlo sporo. Je liju htio iz nekog razloga izvui iz stana te veeri? Je li on si ao dolje i sam ku pio karte? Da bi bio slobodan uiti ulogu za koju se spremao? Ali ne bi bilo nikak ve potrebe za varkom, daje to sluaj; on ju je jo u starom jednosobnom stanu vi e put a molio da izae na nekoliko sati i ona je to rado inila. Ipak je uglavnom elio da o stane, da bude njegov apta, njegova publika. Je li to bilo zbog neke djevojke? Mo da se radilo o jednoj od njegovih starih ljub avi za koju nekoliko sati nije bilo dosta i iji je parfem ispirao tu em kad se vrat io kui? Ne, stanje mirisao po korijenu tanisa, a ne po parfemu; zato je i morala zamotati amajliju u foliju. Guy je bio previ e zaljubljen da bijedan dio noi proveo s nekom drugom. Prilino estoko su vodili ljubav, sjeala se, a kasnije, dok je spav ao, ulaje flautu i pjevanje kod Minnic i Romana. Ne, ne flautu. Blok-flautu dr. Shanda. Je li tako Guy saznao o tome? Je li bio tamo one veeri? Na sabati... Zaustavila se i bacila pogled u izloge trgovina jer vi e nije eljela razmi ljati o aro bnjacima, sektama, djejoj krvi. Za to je srela tog glupog Dominicka? Uope nije treba la izlaziti. Bilo je prevrue i odvratno. U izlogu je primijetila krasnu haljinu boje maline koju e, poslije utorka, nakon t o opet povrati svoj nekada nji oblik, mo da kupiti. I par utih gaica i bluzu boje mali ne... Na kraju je ipak morala nastaviti put. Nastavila je hodati, i misliti dok se beb a u njoj me koljila. Knjiga (koju je Guy bacio u smee) govorila je o uvodnim ceremonijama, o tome kako sekte primaju nove lanove sa /akletvom i kr tenjem, pomazanjem i urezivanjem "arobn jakog znaka". Je li bilo mogue (tu irao se kako bi isprao miris tanisa) kako je Guy postao lanom sekte? Daje on (ne, nije bilo mogue) bio jedan od njih s tajnim znako m negdje na tijelu? Na njegovom se ramenu nalazio flaster boje tijela. Primijetila ga je u njegovoj garderobi u Philadelphiji ("Taj prokleti pri t", rekao je kad gaje upitala), a bio

je tamo i nekoliko mjeseci prije toga ("Ne onaj isti!" rekla je). Zar ga je jo u vijek imao? Nije znala. Vi e nije spavao gol. Nekad je to inio, osobito kad je bilo vrlo vrue, a li vi e ne. Sada je svaku no nosio pid amu. Kad gaje posljednji put vidjela golog? Dokje prelazila estu aveniju, jedanjoj auto zatrubi. "Za Boga miloga, gospoo", ree neki ovjek iza nje. Ali za to, za to'? On je bio Guy, a ne ludi starac koji nema to pametnije raditi, koj i ne mo e nikako drukije nai svrhu u ivotu i samopo tovanje! Imao je glumaku karijera, u zbudljivu karijeru u kojoj je svakim danom napredovao! Nije se trebao petljati s arobnim tapiima, arobnjakim no evima i -starcima; s parovima Wees, Gilmore i s Minnie i Romanom? to su mu oni mogli pru iti? Znala je odgovor i prije nego stoje postavila pitanje. Sljepoa Donalda Baumgarta. Kad bi ovjek povjerovao. Ali ona nije. Nije vjerovala. Meutim, Donald Baumgart je oslijepio, samo dan-dva nakon one subote. Kad je Guy o stao kod kue uzimajui slu alicu svaki put kad bi zazvonio telefon. Oekivao je vijesti . Sljepoa Donalda Baumgarta. Iz koje je sve proiza lo: drama, kritike, nova drama, ponuda za film... Mo da bi i G uyeva uloga u Greemvich Villageu takoer pripala Donaldu Baumgartu da ovaj nije na neobja njiv nain postao slijep dan-dva nakon stoje Guy (mo da) pristupio (mo da) sekti (mo da) arobnjaka. Knjiga je govorila i p tome kako postoje arolije kojima se neprijatelju oduzima v id i sluh. arobnjaci. (Ne Guy!) Zajednika sila itave sekte i usmjerena artiljerijsk a vatra zlonamjernih silamoglaje oslijepiti, oglu iti, paralizirati i, na kraju, u biti izabranu rtvu. "Hutch?" upita glasno, stojei nepomino ispred Carnegie Halla. Djevojica je pogleda prisloniv i se uz ruku svoje majke. Hutch je one noi itao knjigu i zatra io da se sastanu sljedeeg jutra. Da joj ka e kako je Roman zapravo Steven Marcato. Guy je znao za njihov dogovor i stoga je iza ao p o - to ono, sladoled? - i potom oti ao kod Minnie i Romana. Jesu li sazvali hitan sa stanak Zajednike sile?... Ali kako su oni saznali to e joj Hutch ispriati? Ni sama n ije znala; jedino je Hutch znao. Recimo, ipak, da "korijen tanisa" uope nije bio "korijen tanisa". Hutch nije uo za to, arne? Recimo da je to bila-ona druga stvar koju je podcrtao u knjizi - avolja gljiva ili tako ne to. Rekao je Romanu da e potra iti njeno znaenje. Nije li to bilo dovoljno da Roman postane zabrinut? / upravo tada i tamo Roman je uzeo jednu od Hutchovih rukavica, jer se rtvu ne mo e opiniti bez jedne od njenih osobnih stvari! I onda, kad im je Guy rekao za sastanak zakazan za sljedee jutro, nisu htjeli ni ta prepustiti sluaju i bacili su se na posao. Ali ne! Roman nije mogao uzeti Hutchovu rukavicu; ona gaje uvela unutra i isprat ila. Guv je uzeo rukavicu. Dojurio je kui sa minkom na licu - to nikada nije inio - i oti a o u malu sobu. Vjerojatno gaje Roman nazvao i rekao: "Ovaj Hutch postaje sumnjiav prema 'korijenu tanisa'; poi kui i nabavi jednu od njegovih osobnih stvari, za sv aki sluaj!" I. Guyje poslu ao. Da Donald Baumgart postane slijep. ekajui na semaforu u 55. ulici, Rosemary stavi torbicu pod ruku, otkopa lani, izvue am ajliju iz haljine i spusti je kroz re etku kanalizacije. Eto toliko za "korijen tanisa". avolju gljivu. Bila je tako upla ena daje po eljela zaplakati. Zato to je znala to im Guy daje u zamjenu za njegov uspjeh. Bebu! Daje iskoriste u svojim obredima. Guy zapravo nije ni elio dijete do trenutka kad je Donald Baumgart iznenada oslij epio. Nije htio opipati kako se mie u njoj, nije volio razgovarati o njoj, pona ao se rezervirano i uvijek zaposleno, ka o da se uope nije radilo o njegovom djetetu. Jer je znao to oni namjeravaju uiniti s njim im im ga preda.

U stanu, u bla eno hladnom zamraenom stanu, poku ala je sebe uvjeriti daje luda. Za et iri, ili ak i manje, dana imat e svoju bebu, luda djevojko. Sva si napeta i luckast a. Izmislila si itavo luako proganjanje na temelju nekoliko potpuno nepovezanih slua jnosti. U stvarnosti nema arobnjaka. Nema arolija. Hutch je umro prirodnom smru, ma kar joj lijenici nisu mogli dati obja njenje. Isto vrijedi i za sljepou Donalda Baum garta. A kako je, pobogu, Guy do ao do jedne od osobnih stvari Donalda Baumgarta d a bi ga mogli zaarati? Vidi li, luda djevojko? Sve to pada u vodu kad ovjek pone kop kati po tome. Ali, zastoje lagao za karte? Skinula se i dugo se vremena tu irala hladnom vodom. Nespretno se okretala oko seb e, a zatim gurnula lice pod tu , poku avajui razumno i razborito razmi ljati. Sigurno postoji jo neki razlog zastoje Guy lagao. Mo da je protratio dan motajui se po Downeysu, da, i dobio karte od nekog poznanika kojeg je sluajno susreo. Rekao bi da mu ih je dao Dominick, samo da ona ne sazna daje pogrije io. Naravno da bi rekao. Evo, vidi , luda djevojko'? Ali, za to ga onda ve mjesecima nije vidjela golog? U svakom sluaju, bilo joj je drago stoje bacila onu prokletu amajliju. Trebalajet o ve davno uiniti. Najprije, nije ju ni smjela prihvatiti od Minnie. Kakav je bio u itak rije iti se njenog stra nog mirisa! Obri e se i poprska s mnogo, mnogo parfema. Nije ga vidjela golog jer je imao neku vrstu osipa i zbog toga mu je bilo neugod no. Glumci su ta ti, zar ne? U osnovi. Ipak, zastoje bacio knjigu? I proveo toliko vremena kod Minnie i Romana i ekao vijest o sljepoi Donalda Baumgarta? I dojurio kui sa minkom n a licu upravo prije nego je Hutchu nestala rukavica? Poe lja se, obue grudnjak i gaice, pa krene u kuhinju i popije dvije a e hladnog mlijeka . Nije mogla shvatiti. Krene do djeje sobe, odmakne od zida malu kadu, avlima privrsti plastinu plou preko t apete daje za titi kad beba bude prskala dok se kupa. Nije znala. Nije znala hoe li poludjeti ili ozdraviti, ele li arobnjaci samo imati mo ili je zai sta posjeduju, je li Guv njen voljeni mu ili izdajniki neprijatelj bebe i uje same . Skoro su bila etiri sata. Guy e se vratiti kui za sat vremena. Rosemarv nazove Udru enje glumaca i dobije telefonski broj Donalda Baumgarta. Slu alica se digla na prvo zvonjenje. "Je li to Donald Baumgart?" "Da." "Ovdje Rosemarv Woodhouse", ree, "supruga Guya VVoodhousea." "Oh?" " eljela sam..." "Bo e moj, ovih ste dana sretna mlada dama! ujem da ivite u grofovskom okru enju u Bra mu i pijete plemenito vino iz kristalnih pehara s mnogobrojnom uniformiranom pos lugom koja samo eka va znak." " eljela sam znati kako ste, ima li kakvog pobolj anja", nastavi Rosemary. On se nasmije. "Ah, eno Guya Woodhousea", ree, "divno mije, krasno! Stanje se popr ilino pobolj alo. Danas sam razbio samo est asa, pao niz troje stepenice i umalo me n isu pregazila dva vatrogasna vozila! Svaki dan mi je u svakom pogledu sve bolje i bo lje." "Guy i ja smo vrlo nesretni zbog ove situacije." Donald Baumgart utihne na trenutak, a zatim ree: "Ah, k vragu, tako to ide. Jedan uspije, a drugi propada. Guy bi u svakom sluaju uspio. Da vam ka em istinu, poslij e one druge audicije koju smo imali za Two Hours ofSolicI Crap, bio sam uvjeren kako e on dobiti ulogu. Bio je sjajan." "On je mislio da ete je vi dobiti", ree Rosemary. "I bio je u pravu." "Kratko vrijeme."

" ao mije to nisam do la onog dana kad vas je do ao posjetiti", ree Rosemary. "Zamolio m e, ali nisam mogla." "Da me posjetite? Mislite onog dana kad smo se na li na piu?" "Da", ree. "To sam mislila." "Dobro da niste do li. Ne dopu taju ulaz enama, zar ne? Ne, poslije etiri dopu taju, tak o je; i bilo je poslije etiri. Bilo je to jako dobronamjerno od Guya. Veina ljudi ne bi imala - pa, tu vrlinu, mislim. Jaje ne bih imao, to vam mogu priznati." "Onaj koji gubi, zove pobjednika na pie", ree Rosemarv. "A nismo ni znali da e tjedan dana kasnije - zapravo manje od tjedan..." "Tako je", ree Rosemary. "Bilo je samo nekoliko dana prije nego ste vi..." "... Oslijepio. Da. Bila je to srijeda ili etvrtak, ja sam tada bio najutamjoj pr edstavi - srijeda, mislim - i sljedee nedjelje se to dogodilo. Hej" - nasmije se - "Guy nije ni ta stavio u ono pie, zar ne?" "Ne, nije", odgovori Rosemary. Glas joj je podrhtavao. "Usput", doda, "Guy ima n e to va e, znate." " to?" "Zar ne znate?" "Ne", odvrati Donald. "Nije li vam ne to nedostajalo tog dana?" "Nije, koliko se sjeam." "Sigurni ste?" "Ne mislite valjda na moju kravatu?" "Da", odgovori Rosemarv. "Guy ima moju, a ja njegovu. eli li svoju natrag? Nema problema; menije svejedno kakvu kravatu nosim i da lije uope nosim." "Ne, ne eli je", ree Rosemarv. "Nisam shvatila. Mislila sam da ju je samo posudio. " "Ne, to je bila zamjena. Zvuali ste kao da mislite da ju je Guy ukrao." "Na alost, moram zavr iti razgovor", ree Rosemarv. "Samo sam eljela znati je li vam bo lje." "Ne, nije. No, lijepo je od vas to ste zvali." Rosemarv spusti slu alicu. Bilo je 16.09 h. Obue haljinu i sandale. Uzme novac koji je Guy uvao za crne dane, nevelik sve anj no vanica. Stavi ga u torbicu, uzme i svoj adresar te boicu vitaminskih kapsula. Grenje se ponovilo, drugo tog dana. Uzme koveg koji je stajao uz vrata spavae sobe, proe kroz hodnik i izae iz stana. Na pola puta do lifta okrene se i potri natrag u stan. Si la je u liftu za poslugu zajedno s dva dostavljaa. Na 55. ulici uzme taksi. Gospoica Lark, tajnica dr. Sapirsteina, pogleda koveg i upita s osmijehom: "Niste dobili trudove, zar ne?" "Ne", odgovori Rosemarv, "ali trebala bih vidjeti doktora. 1 zuzetno j e va no.'' Gospoica Lark pogleda na sat. "U pet zavr ava", ree, "a jo je ovdje gospoa Byron" - po gleda enu koja je sjedila i zatim se nasmije i Rosemary- "ali sigurna sam da e vas p rimiti. Sjednite. Javit u mu da ste ovdje, im bude slobodan." "Hvala", zahvali se Rosemary. Stavi koveg pored najbli e stolice i sjedne. Bijela lakirana kopa njene torbice bila je vla na pod njenim rukama. Otvori je, izvadi svileni papir, obri e dlanove, gornj u usnu i sljepoonice. Srce joj je udaralo sve br e. "Kako je vani?" upita gospoica Lark. "Stra no", ree Rosemarv, "trideset i pet stupnjeva." . Gospoica Lark uzdahne. Jedna ena izae iz ordinacije dr. Sapirsteina, enau petom ili estom mjesecu trudnoe ko ju je Rosemary ve prije vidjela. Kimnule su glavom jedna drugoj. Gospoica Lark ue. "Vi ete roditi za koji dan, zar ne?" upita ena zastajui uz pisai stol. "U utorak", ree Rosemary. "Sretno", ree ena. "Pametno da s tim svr ite prije srpnja." Gospoica Lark opet izae. "Gospoa Bvron", ree, a onda se obrati Rosemary, "a vas e pri

miti odmah iza nje." "Hvala." Gospoa Byron ue u ordinaciju dr. Sapirsteina i zatvori vrata. ena uz pisai stol se d ogovorila s gospoicom Lark o sljedeem pregledu i zatim izae, pozdraviv i se s Rosemar y i opet joj za eli sreu. Gospoica Lark je pisala. Rosemary uzme primjerak Timea koji se nalazio na stolu. Je li Bog mrtav? pitalo se crvenim slovima na crnoj pozadini. Nae sadr aj i okrene na kazali nu i filmsku stranu. Poku a itati lanak o Barbri Streisand. "Lijepo miri e", ree gospoica Lark, nju ei u pravcu Rosemary. "Stoje to?" "Zove se 'Detchema'", odvrati Rosemary. "To je veliko pobolj anje prema va em redovitom parfemu, ako smijem primijetiti." "To nije bio parfem", ree Rosemary. "To je bila amajlija za sreu. Bacila sam je." "Dobro", primijeti gospoica Lark. "Mo da e i doktor slijediti va primjer." Rosemary upita nakon jednog aska. Dr. Sapirstein?" "Mm-hmm", ree gospoica Lark, "stavlja parfem poslije brijanja. Ali to nije to, zar ne? Zatim ima amajliju za sreu. Ipak, on nije praznovjeran. Mislim da nije. U sv akom sluaju, s vremena na vrijeme ima isti miris, to god to bilo, a kad ga ima, ne mogu mu se pribli iti niti na metar i pol. Mnogo je jai nego io je bio va . Niste nik ad zamijetili?" "Ne", odvrati Rosemarv. "Mislim da niste bili ovdje u prave dane", ree gospoica Lark. "Ili ste mislili daj e on mirisao po va em. Stoje to, neka kemijska tvar?" Rosemarv ustane, odlo i Time i pokupi svoj koveg. "Moj mu je vani. Moram mu ne to rei", ree. "Vratit u se za asak." "Mo ete ostaviti koveg", doda gospoica Lark. Rosemarv ga ipak uzme. 10 UPUTILA se Park avenijom do 81. ulice gdje je prona la telefonsku govornicu. Nazov e dr. Hilla. U kabini je bilo vrlo vrue. Javi se centrala. Rosemarv ostavi ime i telefonski broj. "Molim vas, zamolite ga da me odmah nazove", ree. "Hitanje sluaj, a ja samu telefonskoj govornici." "U redu", ree ena i prekine vezu. Rosemarv objesi slu alicu a zatim je opet digne, no potajno zadr i prst na kuki prek idaa. Dr ala je slu alicu na uhu kao da slu a, tako daje nitko ne mo e zamoliti da izae va n i prepusti telefon nekom drugom. Beba se u njoj ritne i izvine. Znojila se. Mo lim vas, brzo, dr. Hilla. Nazovite me. Spasite me. Svi oni, svi oni... Svi su oni bili umije ani. Guy, dr. Sapirstein, Minnie, Roman. Svi arobnjaci. arobnjaci. Koristei nju da za njih rodi bebu daje mogu uzeti i - ne brini, Andy - ili -Jennv, ubit u ih prije nego im dopustim da te taknul Telefon zazvoni. Rosemarv digne prst s kuke: "Molim?" "Je li to gospoa Woodhouse?" Opet se javila centrala. "Gdje je dr. HillT upita. "Jesam, li dobro upamtila ime?" ulo se s druge strane. "Je li to \Rosemary Woodho use'?" "Da!" "Vi ste pacijentica dr. Hilla?" Objasni daje bila najednom pregledu pro le jeseni. "Mol im vas", ree ona, "on mora sa mnom razgovarati! Va no je! Molim vas. Recite mu da me nazove" "U redu", odgovori ena. Dr ei opet kuku prekidaa, Rosemarv obri e elo drugom stranom ruke. Molim vas, dr. Hill. Otvori vrata kako bi uhvatila malo zraka, zatim ih gurne i opet zatvori kad prie jedna ena i stane ekati. "Ah, nisam znala", ree Rosemarv u mikrofon slu alice, s prs tom na prekidau. "Stvarno? to je jo rekao?" Znoj joj je kapao niz lea i ispod pazuha . Beba se okrene i prevrne. Bila je pogre ka telefonirati tako blizu ordinacije dr. Sapirsteina. Moralaje otii do Madisona ili Lexingtona. "Divno! Je li rekao jo ne to?" Upravo tog trenutka on b

i mogao biti vani, tra iti je i ne bi li ba najbli a telefonska govornica bila prvo m jesto na koje bi pogledao. Morala je odmah uzeti taksi i odvesti se to dalje. Okr ene lea koliko god je mogla u pravcu odakle bi do ao, kad bi do ao. ena vani je, hvala Bogu, odlazila. A sada se i Guy vjerojatno vraa kui. Vidjet e da nema kovega i zvat e dr. Sapirsteina , mislei daje ona u bolnici. Uskoro e je obojica tra iti. 1 svi drugi. "VVeesovi... "Molim?" javi se kad je zazvonilo. "Gospoa NVoodhouse?" Biojedr. I lili. Dr. Spasitelj! Osloboditelj! Kildare! Divni I lili! "Hvala", ree , "hvala to ste zvali." "Mislio sam da ste u Kaliforniji." "Ne. Oti la sam drugom lijeniku, jednom kojem su me poslali neki prijatelji. On nij e dobar, dr. Hill. Lagao mije i davao mi neobine vrste napitaka i kapsula. Dijete se treba roditi u utorak- sjeate se, vi ste mi rekli, dvadeset osmog lipnja - ja elim da me vi porodite. Platit u vam koliko god elite, bit e kao da sam itavo vrijem e dolazila k vama." "Gospoo NVoodhouse..." "Molim vas, pustite me da s vama razgovaram", ree, uv i odbijanje. "Dopustite da doem k vama i da vam objasnim to mi se dogaa. Ne mogu vi e ostati na ovom mjestu. Moj su prug, taj lijenik i ljudi koji su mek njemu poslali umije ani su u spletke. Znam da to zvui ludo, doktore, i vi vjerojatno mislite: 'Bo e, ova jadna djevojka je potpuno skrenula', ali ja nisam skrenula, doktore, ku nem se nisam. Znate i sami da tu i tamo postoje urote protiv ljudi, zar ne?" "Da, mislim da postoje", odvrati dr. Hill. "Postoji jedna protiv mene i moje bebe", ree Rosemarv. "Ako mi dopustite da doem k vama, rei u vam sve o tome. Neu tra iti od vas da uinite bilo to protuzakonito, samo im da me smjestite u bolnicu i da porodite moju bebu." "Doite u moju ordinaciju sutra poslije..." "Sada", umije a se Rosemarv. "Sada. Odmah sada. Oni e me tra iti." "Gospoo NVoodhouse, trenutno nisam u ordinaciji. Kod kue sam. Budan sam od juer uju tro i..." "Molim vas", ree, "zaklinjem vas." Nije ni ta odgovorio. "Doi u k vama i sve vam objasniti. Ne smijem ostati ovdje," nastavi moleivo Rosemar v. "U mojoj ordinaciji u osam sati", ree dr. Hill. "Je li to u redu?" "Da..." odvrati. "Da, hvala vam. Doktore Hill?" "Molim?" "Mo da vam se javi moj mu i upita jesam li zvala." "Ja neu nis kim razgovarati", ree. "Malo u odspavati." "Hoete li rei va oj centrali? Da ne ka u da sam vas zvala?" "U redu, hou", odgovori. "Hvala vam." "U osam sati." "Da, hvala vam." Mu karac koji je leima bio okrenut prema govornici pogledaje pa ljivo kad je izlazila . Ipak, to nije bio dr. Sapirstein, bio je neki posve nepoznat ovjek. I la je Lexington avenijom prema gradu do 86. ulice gdje je oti la u kino, poslu ila s e njihovim toaletom, nakon ega je tupo sjela u sigurnost prohladnog mraka dvorane okrenuv i se prema ekranu na kojem se prikazivao neki buni film. No, ubrzo ustane i s kovegom se uputi do telefonske kabine, gdje narui poziv za brata Briana. Nije bilo odgovora. Vrati se natrag s kovegom u kino i sjedne na drugo sjedalo. Beba j e mirno spavala. Na ekranu se sad prikazivao neki drugi film s Keenanom Wynnom. U 19.40 h izae iz kina i narui taksi do ordinacije dr. 1 Iilla na 72. ulici. Bit u sigurna ako uem, pomisli. Oni e paziti na Joanin stan i stan Hugha i Elise, ali ne na ordinaciju dr. Hilla. Ne, ako je njegova centrala rekla da nije zvala. Ipak, da bude potpuno sigurna, zamoli taksista da prieka i promatra je dok ne ue unutra .

Nitko je nije zaustavio. Dr. Hi 11 otvori vrata sam, puno ljubaznije nego stoje oekivala poslije njegovog protivljenja na telefonu. Pustio je plave jedva zamjetl jive brkove, ali je jo uvijek nalikovao na dr. Kildarea. Na sebi je imao plavo- utu kariranu sportsku ko ulju. Oti li su u sobu za konzultacije koja je bila za etvrtinu manja od one dr. Sapirste ina. Tamo je Rosemarv ispriala dr. Hillu svoju priu. Govorila je tiho i sabrano zn ajui da bi ga samo pomisao na histeriju navela da joj ne povjeruje i da pomisli d aje luda. Ispriala mu je o Adrianu Marcatu i Minnie i Romanu; o mjesecima boli ko je je pretrpjela i o napicima od trava i malim bijelim kolaiima; o Hutchu i o knji zi arobnjaci, o kartama za The Fantasticks, o crnim svijeama, o kravati Donalda Ba umgarta. Poku avala je da sve to govori bude suvislo i povezano u kontinuitetu, ali nije mog la. Ipak je sve izgovorila a da nije sama postala histerina; o blok-flauti dr. Sh anda, o tome kako je Guy bacio knjigu u smee i naposljetku o nesvjesnom otkriu gos poice Lark. "Mo da su koma i sljepoa bile samo sluajnosti", ree Rosemarv, "ili oni mo da doista posjeduju neku telepatsku mo kojom mogu ozlijediti ljude. No, to nije va no. Va no je to oni ele bebu. Sigurna sam u to." "ini se daje zaista tako", ree dr. 1 lili. "Naroito vezano za interes koji su pokaz ali prema bebi jo od poetka." Rosemary zatvori oi i zamalo da ne zaplae. Dr. Hill joj je vjerovao. Nije mislio d aje luda. Otvori oi i pogleda ga, ostav i mirna i sabrana. On je pisao. Jesu li ga svi njegovi pacijenti voljeli? Dlanovi su joj bili mokri; ona ih pomakne s naslo na stolice i pritisne ih uz haljinu. "Lijenikovo ime je Shan, ka ete", upita dr. Hill. "Ne, dr. Shand samo pripada sekti", odgovori Rosemary. "Lijenik je dr. Sapirstein ." "Abraham Sapirstein?" "Da", uzvrati Rosemarv nelagodno. "Poznajete li ga?" "Sreo sam ga jednom ili dvaput", odgovori dr. Hill dok je i dalje zapisivao. "Kad ga gledate", ree Rosemarv, "ili ak razgovarate s njim, ne biste nikad pomisli li daje..." "Nikad u tisuu godina", ree dr. Hill, odlo iv i nalivpero. "Zato nam je reeno da knjige ne prosuujemo po njihovim koricama. elite li odmah sad otii u bolnicu Mount Sinai? " Rosemary se nasmije i. "Voljela bih", odvrati. "Je li to mogue?" "Trebat e malo osobnog utjecaja i uvjeravanja", odgovori dr. Hill. Digne se i ode do otvorenih vrata svoje sobe za preglede. "Htio bih da malo legnete i da se od morite", ree u av i u tamnu sobu iza njega. Soba zabljesne ledeno plavim fluorescentn im svjetlom. "Vidjet u to se mo e uiniti i tada u vas pregledati." Rosemary se podigne i poe s torbicom u sobu za preglede. "Sve to imaju na raspolag anju", ree mu, "makar i u spremi te za metle." "Siguran sam da mo emo dobiti i bolje od toga", ree dr. Hill. Ue za njom i ukljui kli ma-ureaj. Bio je vrlo buan. "Da se skinem?" upita Rosemary. "Ne, jo ne", ree dr. Hill. "Treba mi barem pola sata da telefoniram svojim ljudima . Samo legnite i odmarajte se." Izae i zatvori vrata. Rosemarv krene do najdaljeg kraja sobe i smjesti se na meku plavo presvuenu fotel ju. Torbicu stavi na stolicu. Bog blagoslovio dr. Hilla. Jednog dana e nainili vez po ovom sadr aju. Skine sandale i legne udobno. Klima-ureaj je prema njoj usmjeravao slabu struju svje ine; beba se polagano i lijeno okrene, kao da ga osjea. Sada je sve u reda, Andy ili Jennv. Bit emo u lijepom, istom krevetu u bolnici Mou nt Sinai, bez posjetitelja i... Novac. Ona se digne, otvori torbicu i pronae Guyev novac koji je uzela. Imala je sto osamdeset dolara plus njezinih esnaest i ne to sitni a. To e sigurno biti dosta za svako plaanje unaprijed, a ako bude potrebno jo , Brian e ga telegrafski poslati il

i e joj ga Hugh i Elise posuditi. Ili Joan. Ili Grace Cardiff. Bilo je mnogo ljud i kojima se mogla obratiti. Izvadi kapsule, vrati novac i zatvori torbicu, zatim opet legne na sofu, dok su torbica i boica kapsula bile pokraj nje na stolici. Dat u kapsule dr. Hillu koji e ih analizirati i provjeriti da u njima nije bilo ne to tetno. Nije smjelo biti. Oni ele da beba bude zdrava, zar ne? Za njihove lude obrede, zar ne? Ona zadr e. udovi ta. 1 Guy. To je bilo neopisivo. Njena utroba otvrdne u napetom grenju, do sada najjaem. Kratko je disala dok nije prestalo. To je bilo tree tog dana. Rei e dr. Hillu. ivjela je s Brianom i Dodie u velikoj modernoj kui u Lo Angelesu i Andy je ba poeo go voriti (iako mu je bilo tek etiri mjeseca), kad dr. Hill proviri unutra i ona se opet na la u njegovoj sobi za preglede, le ei na sofi u svje ini ureaja za klimu. Pokrije oi rukom i nasmije i se. "Spavala sam", ree. On gurne vrata tako da su se irom otvorila i povue se. Uu dr. Sapirstein i Guy. Rosemarv se uspravi, pustiv i ruku s oiju. Oni se pribli e i stanu pokraj nje. Guyevo kameno lice bilo je bezizra ajno. Promatr ao je samo zidove, ne nju. Dr. Sapirstein ree: "Poite mirno s nama, Rosemary. Ne s vaajte se niti ne pravite scenu, jer ako ka ete jo jednu jedinu rije o arobnjacima ili arobnja tvu bit emo prisiljeni odvesti vas u psihijatrijsku bolnicu. Mogunosti za raa nje bit e daleko od najboljih. To ne elite, arne? Zato obucite cipele." "Samo emo te odvesti kui", ree Guy, konano je pogledav i. "Nitko te nee ozlijediti." "Ili dijete", ree dr. Sapirstein. "Obucite cipele." Pokupi boicu kapsula, pogleda je i stavi u d ep. Rosemary obue sandale, a on joj dade torbicu. Izau; dr. Sapirstein ju je dr ao za ru ku, a Guy joj je lagano dodirivao drugi lakat. Dr. Hill je dr ao njezin koveg. Preda ga Guyu. "Sad joj je dobro", ree dr. Sapirstein. "Vodimo je kui da se odmori." Dr. Hill joj se nasmije i. "Toliko vremena treba. U devedeset posto sluajeva." Ona ga pogleda i ne ree ni ta. "Hvala vam na trudu, doktore", ree dr. Sapirstein, a Guy ree: " teta da ste morali o vamo ui i..." "Drago mije da sam mogao pomoi", ree im dr. Hill otvarajui vanjska vrata. Imali su auto. Gospodin Gilmore je vozio. Rosemaryje sjedila straga izmeu Guya i dr. Sapirsteina. Nitko nije govorio. Vozili su u Bramford. * Liftboj se nasmije i kad su pre li predvorje uputiv i se prema njemu. Diego. Nasmije io se jer mu se sviala, davao joj je prednost pred nekim drugim stanarima. Podsjeajui je na njezinu linost, osmijeh je ne to u njoj probudio, ne to o ivio. Rosemarv naglo otvori torbicu, provue prst kroz prsten s kljuevima i blizu vrata l ifta okrene naopako torbicu, prosuv i sve osim kljueva. Otkotrljao se ru , novii, letje le su Guveve desetice i dvadesetice, sve. Spusti pogled zabrinuto. Guy i dr. Sapirstein su skupljali stvari dok je ona stajala nijemo i bespomono. D iego izae iz lifta, jezikom i zubima zvuno izraziv i zabrinutost. Sagne se i pone pom agati. Rosemarv poe natra ke da se makne s puta i promatrajui ih, pritisne na veliko okruglo dugme za kat. Pomina vrata se pokrenu. Povue i zatvori unutra nja vrata. Diego posegne za vratima, ali ipak spasi prste; i udari po njima s vanjske stran e. "Hej, gospoo Woodhouse!" Oprosti, Diego. Rosemarv gurne ruku, lift se naglo trgne i krene prema gore. Nazvat e Briana. Ili Joan ili Elise ili Grace Cardiff. Nekoga. Jo nismo gotovi, Andy! Zaustavi lift na devetom katu, zatim na estom, zatim na polovici osmog a zatim do voljno blizu sedmog da mo e otvoriti unutarnja i vanjska vrata i da zakorai deset c entimetara na ni e.

Kroz zavoje hodnika hodala je najbr e stoje mogla. Uhvati je gr, ali je nastavila h odati ne obazirui se. Pokazatelj katova lifta za poslugu zasvijetlio je s etiri na pet i znala je da Gu y i dr. Sapirstein dolaze gore kako bi je zaustavili. Na njezinu nesreu, klju nije htio u bravu. Ali kad je konano u ao i kad su se vrata l ifta otvorila, Rosemaryje uspjela ui u svoj stan zalupiv i vratima i zakvaila lanac, upravo dok je Guyev klju ulazio u bravu. Okrene zasun a klju ga opet okrene natrag. Vrata se otvore i lanac ih zaustavi. "Otvori, Ro", vikne Guy. "Idi k vragu", odgovori Rosemarv. "Neu te povrijediti, draga." "Obeao si im bebu, odlazi..." "Nisam im ni ta obeao", ree. " to to govori ? Obeao koga?" "Rosemary", vikne dr. Sapirstein. "I vi takoer. Odlazite." "Izgleda da si izmislila neku zavjeru protiv sebe." "Odlazite", ree i gurne vrata zatvoriv i ih zasunom. Ostala su zatvorena. Rosemary se povue natrag gledajui ih i zatim ode u spavau sobu. Bilo je devet i trideset. Nije bila sigurna koji je Brianov broj, a adresar joj je ostao u predsoblju ili u Guyevom d epu, tako daje preko ovjeka na centrali morala prvo dobiti informacije. Kad je konano dobila vezu, jo uvijek se nitko nije javljao. " elite li da opet poku am za dvadeset minuta?" upita telefonist. "Da, molim vas", ree Rosemary i spusti slu alicu. Nazove Joan, ali ni Joan nije bila kod kue. Broj Elise i Hugha bio je... Nije zna la. Informacijama je trebala itava vjenost da ga pronau. Okrene brojanik i dobije ce ntralu. Bili su na vikendu. "Jesu li negdje da se mogu javiti na telefon? Hitno je." "Je li to tajnica gospodina Dunstana?" "Ne, ja sam njihova dobra prijateljica. Vrlo je va no da s njima stupim u kontakt. " "Oni su na Fire Islandu", ree telefonistica. "Dat u vam broj" "Molim vas." Zapamti ga, spusti slu alicu i ba kad je htjela okrenuti brojanik, zaula je aptanje u hodniku i korake. Ustane. Guy i gospodin Fountain su u li u sobu. "Draga, nema se ega pla iti. Neemo te povrijedi ti", ree Guy. Iza njih se nalazio dr. Sapirstein dr ei urui punu trcaljku injekcije s iglom uvis, s koje je kapalo. I dr. Shand i gospoa Fountain i gospoa Gilmore. "Mi smo va i prijatelji", ree gospoa Gilmore, a gospoa Fountain doda, "Nemate se ega bojat i, Rosemarv. asna rije, nemate." "Dobit ete samo blagi sedativ", ree dr. Sapirstein. "Da se smirite i da mo ete dobro prospavati no." Nalazila se izmeu kreveta i zida, i bila je predebela da se popne preko kreveta i da pobjegne. Pri li sujoj blizu. "Zna da ne bih nikome dopustio da te povrijedi, Ro", ree Guy. Ona na to zgrabi tel efon i slu alicom ga udari po glavi. Guy je uhvati za zglob ruke, a gospodin Fount ain je zgrabi za drugu ruku. Telefon padne kad ju je zapanjujuom snagom povukao. ^ U pomo, ne..." Rosemary vrisne ijedna sna na ruka joj utisne maramicu ili ne to tak vo u usta i tako je zadr i. Odvukli su je podalje od kreveta. Dr. Sapirstein je s injekcijom i komadiem vate do ao sprijeda; gr mnogo o triji od drugih stegao joj je utrobu i Rosemary stisne oi, zadr i zrak, zatim usi e zrak kroz nos brzim malim udisajima. Osjeti kako joj jedna ruka spretno i svestrano opipava trbuh, a dr. Sapirstein vikne: "Stanite, stanit e. Upravo ima trudove."

Nastane ti ina, a netko izvan sobe pro ape vijest. "Ima trudove!" Rosemary otvori oi i zagleda se u dr. Sapirsteina, uvlaei zrak kroz nos, dok joj se utroba opu tala. On joj kimne glavom i naglo joj uzme rukukojuje dr ao gospodin Fou ntain, dodirne je vatom i u nju zabije iglu. Dobila je injekciju. Nije se ni poku ala maknuti. Bila je previ e upla ena, previ e zbun jena. Dr. Sapirstein izvue iglu i obri e mjesto palcem, a zatim i vatom. ene su, primijetila je, prostirale krevet. Ovdje? Ovdje? Trebali su je odvesti u bolnicu! U bolnicu, s opremom i bolniarkama, gdje je sve i sto i sterilno. Dok se borila, oni su je dr ali. Guy joj je aptao u uho: "Sve e biti u redu, draga. Bit e! Tako mi Boga, bit e ti potpuno dobro! Nemoj se toliko opirati. Ro, molim te , nemoj! Dajem ti asnu rije da e sve proi dobro." A onda je do ao jo jedan gr. Nakon toga je ve le ala na krevetu, a dr. Sapirstein joj je davao jo jednu injekciju . Gospoa Gilmore joj obri e elo. Telefon zazvoni. Guy se javi: "Ne, otka ite, centrala." Do ao jejo jedan gr, slab i odvojen od njene krhke glave za koju je osjeala kao da le bdi. Sve vje be nisu niem koristile. Sva energija i sav trud bili su potro eni uzalud. To uope nije bilo bezbolno raanje, ona nije pomagala, nije gledala. Oh, Andy, Andy - ili - Jenny! ao mi je, ljubavi moja mala! Oprosti ini: TDECI DIO 1 SVJETLO. Strop. Bol meu nogama. I Guy. Sjedio je uz krevet, gledajui je zabrinutim osmijehom. "Zdravo", ree. "Zdravo", odvrati Rosemarv. Bolje bila u asna. Tada se sjetila. Bilo je gotovo. Bilo je gotovo. Beba je roena. "Je li sve u redu?" upita ona. "Da, dobroje." "Stoje?" "Djeak." "Doista? Djeak?" Guy kimne potvrdno. "I sve je u redu?" "Da." Rosemary pusti da joj se oi zatvore, a zatim ih opet uspije otvoriti. "Jesi li zvao Tiffany's", upita. "Jesam", ree. Ona zatvori oi i zaspi. Kasnije se svega sjeala. Laura-Louise je sjedila uz krevet itajui Reader s Digest s povealom. "Gdjeje?" Laura-Louise skoi: "Zaboga, draga", ree, dok je povealo na njezinim grudima pokaziv alo crvene isprepletene konopce: "Kako ste me samo iznenadili probudiv i se ovako naglo! Zaboga!" Ona zatvori oi i pone duboko disati. "Beba; gdje je beba?" upita Rosemarv. "Priekajte trenutak", ree Laura-Louise, ustane sa zatvorenim Digestom dr ei prst u kn jizi. "Pozvat u Guya i dr. Abea. Oni su u kuhinji."

"Gdjeje beba?" i daljeje pitala Rosemarv, ali Laura-Louise izae bez odgovora. Poku a se dignuti, ali padne natrag, osjeajui da su joj ruke mlohave, kao daje ostal a bez kosti. I meu nogama je osjeala bol kao sve anj iljaka no eva. Le ala je i ekala, pr sjeajui se, prisjeajui se. Bila je veer. 21.05 h, pokazivao je sat. Guy i dr. Sapirstein su u li, ozbiljnog izgleda. "Gdjeje beba?" upita ih. Guy obie krevet, une i uhvati je za ruku. "Draga", zapone. "Gdjeje?" "Draga..." Poku a rei vi e, ali nije mogao. Pogledom potra i pomo preko kreveta. Dr. Sapirstein je stajao gledajui je odozgo. Komadi kokosa mu se uhvatio na brkovi ma. "Bilo je komplikacija, Rosemary", ree, "ali ni ta to bi moglo tetiti va im buduim porodi ma." "Beba je..." Zurila je u njega. "Mrtva", ree dr. Sapirstein i kimne. Rosemary se okrene prema Guyu. On takoer kimne. "Bila je u krivom polo aju", ree dr. Sapirstein. "Mo da bih mogao ne to uiniti u bolnici , ali jednostavno nije bilo vremena da vas tamo odvezemo, a da sam ovdje i ta poku a o bilo bi -preopasno za vas." "Imat emo drugo, draga. Hoemo, im bude bolje. Obeavam ti", nadove e se Guy. Dr. Sapirstein ree: "Sigurno. Za nekoliko mjeseci mo ete poeti raditi na novoj bebi, a vjerojatnost je tisua prema jedan da se ni ta slino nee ponoviti. To je bila tragin a nesrea; samo dijete bilo je potpuno zdravo i normalno." Guyjoj stisne ruku i nasmije i se ohrabrujue. "im se oporavi ", ree. Ona ih pogleda; Guya, dr. Sapirsteina s komadiem kokosa u brkovima. "Vi la ete", ree im. "Ne vjerujem vam. Obojica la ete." "Draga", ree Guy. "Nije umrla. Vi ste ga uzeli. Vi la ete. Vi ste arobnjaci. Vi la ete. La ete. La ete. La et e! La ete! La ete! La ete!" Guy je uhvati za ramena, a dr. Sapirstein joj dade injekciju. Jela je juhu i komadie bijelog kraha u obliku trokuta namazane maslacem. Guy je s jedio sa strane uz krevet, grickajui jedan od trokuta. "Bila si luda. Potpuno si skrenula. To je ponekad sluaj u posljednjim tjednima tr udnoe. Tako ka e Abe. To je neka vrsta histerije. Ti sije imala, i to s osvetom." Ni ta nije rekla. Uzela je licu juhe. "Slu aj", nastavi Guy, "znam odakle ti ideja da su Minnie i Roman arobnjaci. Ali to te potaknulo da pomisli da smo Abe i ja takoer lanovi te sekte?" Ni ta nije rekla. "Meutim, to je glupo od mene", ree. "Mislim da histerija kakva god bila ne treba r azloge." Uzme jo jedan trokut, odgrizne mu jedan vrh, a onda drugi. "Za to si zamijenio kravate s Donaldom Baumgartom?" upita ga. "Za to sam - a kakve to ima veze s bilo im?" 'Trebala ti je jedna njegova osobna stvar", doda, "kako bi ga oni mogli urei i os lijepiti." Guy se zagleda u nju. "Draga, za Boga miloga, to to govori l" "Ti zna o emu govorim." "Zaboga", odgovori, "zamijenio sam kravate jer mi se njegova dopadala vi e nego mo ja, a njemu se svidjela moja. Nisam ti rekao za to, jer je kasnije izgledalo kao pomalo neprilina stvar i stidio sam se zbog toga." "Otkud ti karte za The FantasticksT upita ga. u toT "Rekao si da si ih dobio od Dominicka", naglasi Rosemarv, "a znam da nisi." uO Bo e", odgovori, "i zato sam arobnjak? Dala mi ih je djevojka po imenu Norma, ko

ju sam upoznao na nekoj audiciji i s kojom sam popio a u, dvije. Stoje Abe uinio? Kr ivo zavezao vezice na cipelama?" "On koristi 'korijen tanisa'", ree. "To je zaarana stvar. Njegova tajnica mije rek la da gaje na njemu nanju ila." "Mo da mu je Minnie dala amajliju za sreu kao to je dala i tebi. Misli da ih samo arob njaci upotrebljavaju. Ne zvui ba vjerojatno." Rosemarv je utjela. "Hajde, shvati to, draga", ree Guy, "imala si pretporoajnu histeriju, da ne ka em lu dilo. Sad e se samo odmarati i oporaviti." Nagne se prema njoj i uhvati je za ruku. "Znam daje ovo bila najgora stvar koja ti se ikad dogodila", ree, "ali od sada nadalje sve e biti ru iasto za nas. Warner je skoro prihvatio na e uvjete, a preko noi se i Universal poeo zanimati. Treba mi jo s amo nekoliko dobrih kritika pa emo moi otii iz ovog grada i preseliti se na lijepe bre uljke Beverlv Hillsa, s bazenom i vrtom i ostalim stvarima. I s djecom, Ro. asn a rije. ula si stoje Abe rekao." Poljubi je u ruku. "Sada hitam na posao koji e me uiniti slavnim." Ustane i krene prema vratima. "Daj da vidim tvoje rame", ree Rosemarv. Guy zastane i okrene se. "Daj da ti vidim rame", ponovi. " ali se?" "Ne", odvrati. "Daj da te vidim. Lijevo rame." Pogleda je i ree: "U redu, ljubavi, to god eli ." Otkopa ovratnik plave pletene ko ulje kratkih rukava i zavrne donji dio prema gore i prebaci ga preko glave. Nosio je bijelu potko ulju. Prie krevetu i nagnuv i se poka e Rosemarv lijevo rame. Nije bilo oznaeno. Jedino je primijetila blijedi o iljak ira ili pri ta. Pokazao joj je i drugo rame. I prsa i lea. "Dovde se skidam bez plavog svjetla", ree. "U redu", ree Rosemarv. Guy se nasmije i doda: "Sada je pitanje hou li obui ko ulju ili u izai van i uzbuditi Lauru-Louise kao to se jo nikad u ivotu nije uzbudila." Grudi su joj se punile mlijekom i trebala ih je olak ati. Stoga joj je dr. Sapirst ein pokazao kako da koristi pumpicu za izdajanje, s gumenom lopticom poput stakl ene automobilske trube. Nekoliko puta dnevno su joj Laura-Louise ili Helen Wees ili netko tko je bio tamo donosili pumpicu zajedno s Pyrex boicom. Iz svake dojke je izvukla oko trideset ili pedeset grama blijedozelene tekuine koja je imala mi ris na korijen tanisa - u procesu koji je konano i nepobitno pokazivao da bebe vi e nije bilo u njoj. Kad su iz sobe odnijeli boicu i pumpicu, le ala bi naslonjena na jastuke slomljena, usamljena i bez suza. Joan, Elise i Tiger su je posjetile, a s Brianom je razgovarala telefonom dvades et minuta. Stiglo je cvijee, ru e i karanfili od Allana, Mickea i Pedra, Loua i Claudije. Guy je kupio novi televizor s daljinskim upravljaem i stavio ga uz podno je kreveta. Gl edalaje program, jela, uzimala pilule koje su joj dali. Od Minnie i Romana stigio je pismo suosjeanja, stranica od svakog od njih. Bili s u u Dubrovniku. avovi su je postepeno prestali boljeti. Jednog jutra, dva ili tri tjedna kasnije, pomisli daje ula pla djeteta. Iskljui tel evizor i nauli u i. Neko dojene je tu no plakalo u daljini. A je li to stvarno ula? Skl izne s kreveta i iskljui klima-ureaj. Florence Gilmore ue s pumpicom i boicom. "ujete li kako beba plae?" upita Rosemarv. Obje su slu ale. Da, beba je plakala. "Ne, draga, ne ujem", ree Florence. "Vratite se sada u krevet; znate da ne smijete okolo etati. Jeste li vi iskljuili klima-ureaj? Ne smijete to initi. Stra no je vrue. Ljudi gotovo umiru." Tog poslijepodneva je opet ula djeji pla, a iz njenih gradi poelo je tajanstveno ist jecati... "Neki novi ljudi su se uselili", ree Guy te veeri. "Gore na osmi."

"I imaju bebu", ree ona. "Da. Kako si saznala?" Ona ga pogleda na trenutak. "ula sam kako plae", odvrati. ula ju je sljedei dan i sljedei. Prestala je gledati televiziju i dr ala je knjigu pred sobom pretvarajui se da ita, a samo je slu ala, slu ala... Nije bilo na osmom katu; bilo je upravo ovdje na sedmom. I sve e e su joj donosili pumpicu i boicu nekoliko minuta nakon stoje poeo pla. No, pre stao bi nekoliko minuta nakon to bi joj odnijeli mlijeko. " to radite s njim?" upita ona Lauru-Louise jednog jutra vraajui joj pumpicu i boicu i sto osamdeset grama mlijeka. "Pa, bacim, naravno", odgovori Laura-Louise. Tog poslijepodneva, kad je davala boicu Lauri-Louise, ree: "Priekajte", i pone u nju stavljati prljavu licu za kavu. Laura-Louise odgurne boicu. "Nemojte to initi", ree i uhvati licu prstom kojim je dr a la pumpu. "U emu je razlika?" upita Rosemarv. "Neuredno je, to je sve", ree Laura-Louise. 2 BILA jeziva. Nalazila se u stanu Minnie i Romana. Ondje su je dr ali, hranei je njezinim mlijekom i... Bo e, brinuli se za bebu. Jer, k oliko se sjeala iz Hutchove knjige, prvi kolovoza je bio jedan od njihovih osobit ih dana, Lammas ili Leamas sa specijalnim arobnjakim obredima. Ili su ga mo da uvali dok se Minnie i Roman ne vrate iz Europe. Po svoj dio. Ali bila je jo iva. Prestala je uzimati pilule koje su joj davali. Gurnula ih je u bore izmeu palca i dlana i pretvarala se da ih guta. Kasnije je pilule gurnula stoje dublje mogla izmeu madraca i okvira opruga ispod njega. Osjeala se jaa i budnija. Dr ' se, Andy! Dolazim! S dr. Hillom je pro la dobru kolu. Sada se nee nikome obratiti, nee ni od koga oekivat i da joj vjera je i da bude njen spasitelj. Ni policiji, ni Joani, ni Dunstanovi ma, ni Grace Cardiff, pa ak ni Brianu. Guy je bio jako dobar glumac, dr. Sapirste in jako dobar lijenik. Uz njih dvojicu ak e i Brian pomisliti daju je zahvatilo nek o ludilo nakon gubitka bebe. Sada e sve to sama obaviti. Otii e tamo i uzeti bebu, sa svojim najdu im, najo trijim kuhinjskim no em kako bi odbila one luake. Naime, ona im je dorasla. Jer je znala, a oni nisu znali da zna, kako postoji ta jni put iz jednog stana u dragi. Te su noi vrata bila lancem zatvorena, a oni su svejedno prolazili kroz njih. Zato je morao postojati jo jedan put. To je mogla biti jedino ve -kuhinja, koju je jo gospoa Gardenia bila zabarikadirala. Ona je sigurno umrla od one iste arolije koja je paralizirala i ubila jadnog Hut cha. Soba je tamo bila postavljena da podijeli jedan veliki stan u dva manja. A daje gospoa Gardenia pripadala sekti, dala bi Minnie svoje trave; nije li Terry t ako rekla? Stoje onda bilo loginije nego na neki nain otvoriti stra nji dio ve -kuhinj e i prolaziti amo-tamo u tedjev i brojne stepenice. I to je bila ve -kuhinja. Davno prije Rosemarv je u snu pro la kroz nju. To nije bio san; to je bio znak s n eba, poruka od Boga koja se sauvala da bi se sada vratila u sjeanje kao pomo u vrij eme nevolje. O, Oe koji si na nebesima, oprosti mi moje sumnje! Oprosti mi to sam se od tebe ok renula! Milostivi Oe, pomogni mi, pomogni mi u mom trenutku nevolje! O, Isuse, dr agi Isuse, pomozi mi da spasim svoje nevino dijete! Pilule su, naravno, bile rje enje. Rosemarv provue ruku ispod madraca i uzme ih jed nu po jednu. Osam, sve iste; male bijele tablete urezane po sredini da ih se mo e prelomiti napola. Kakve god bile, tri na dan su djelovale tako daje bila mlitava i poslu na, a osam odjednom e sigurno Lauru-Louise ili Helen VVees odvesti u dubok i san. Oisti pilule, zamota ih u komad novina i metne ih na dno svoje kutije s ma

ramicama. Pretvarala se da je jo uvijek slaba i poslu na, jela je svoje obroke, itala novine.. . i pripremala se. Leah Fountain je bila tamo kad je sve bilo spremno. Do la je nakon stoje Helen Wee s oti la s mlijekom. Rekla je: "Zdravo, Rosemarv! Pu tala sam druge djevojke da se d ra e s vama, ali sad u ih/a zamijeniti. Ima li to dobro veeras na televiziji?" Nitko drugi nije bio u stanu. Guyje oti ao doekati Allana i da se dogovore oko neki h ugovora. Gledale su film s Fredom Astaireom i Ginger Rogers. Za vrijeme reklama Leah ode u kuhinju i donese dvije alice kave.

"Ogladnila sam", ree Rosemarv kad je Leah stavila alice na noni ormari. "Mo ete li mi, molim vas, napraviti sendvi sa sirom?" "Naravno, draga", odgovori Leah. " to vi e volite: sa salatom ili majonezom?" Leah opet izae, a Rosemarv uzme presavijenu stranicu novina iz kutije. Sad je u n joj bilo jedanaest pilula. Sve ih spusti u Leahinu alicu i promije a kavu vlastitom licom koju onda obri e gazom. Uzme svoju kavu, ali se tako tresla da ju je morala natrag odlo iti. Kad je Leah donijela sendvi, Rosemarv je uspjela sjediti i mirno srkala. "Hvala, Leah", ree, "sendvii lijepo izgledaju. Kava je malo gorka, mislim daje predugo odl e ala." "Da napravim novu?" upita Leah. "Ne, nije zapravo tako lo a", ree Rosemarv. Leah sjedne pokraj kreveta, uzme alicu, promije a je i okusi. "Miran", ree i nabere nos: kinine glavom sla ui se s Rosemarv. "Ipak se mo e piti", ree Rosemarv. Gledale su film, a nakon jo dvije stanke za reklame, Leahina glava klone i o tro klj ocne. Odlo i alicu i tanjuri: dvije treine alice je bilo prazno. Rosemarv pojede poslj ednji sendvi i nastavi gledati kako Fred Astaire i druga dva plesaa ple u na glatkim rotirajuim stolovima u nekoj nestvarnoj kui veselja. U toku dragog dijela filma Leah je zaspala. "Leah?" pozove Rosemarv. Postarija ena sjedila je hrui, s bradom na grudima, a dlanom ruke okrenutim prema g ore u njenom krilu. Kosa boje lavande, vlasulja, skliznula joj je naprijed tako da su joj rijetke sijede vlasi provirivale na stra njem dijelu vrata. Rosemarv sie s kreveta, uvue noge u papue i obue plavo-bijeli pro iveni kuni ogrta koji je kupila za bolnicu. Izlazei tiho iz spavae sobe, zatvori vrata i poe do vanjskih vrata stana i tiho ih zatvori lancem i zasunom.

Zatim ode u kuhinju i s preki za no eve uzme najdu i, najo triji no - gotovo novi no za r ezanje mesa sa zavinutom i za iljenom elinom o tricom i te kim dr kom od kosti. Nosei ga s vrhom prema dolje, izae iz kuhinje i sie hodnikom do vrata ve -kuhinje. im ih je otvorila, znala je da je u pravu. Police su se inile istima i urednima, al i je sadr aj dviju bio izmijenjen; runici za kupanje i obini runici bili su tamo gdje su trebali biti zimski pokrivai i obrnuto. Stavi no na prag kupaonice i izvadi iz sobe sve osim onoga to se nalazilo na vrstoj gornjoj polici. Stavi runike i platnene stvari na pod, velike i male kutije, a z atim podigne etiri police pokrivene kariranim papirom kojim ih je ukrasila. Stra nja strana sobe, ispod gornje police, bila je jedna velika bijelo obojena ploa s uskim bijelim izmodeliranim ukrasom. Stojei blizu i naginjui se na stranu da bo lje vidi, Rosemarv je primijetila daje ondje, gdje su se ploa i ukras sreli, boja bila prekinuta inei neprekidnu crtu. Pritisne na jednu stranu ploe, a zatim na dragu; pritisne jae i ploa se okrene prem a unutra na arkama koje su kripale. Unutra je bilo tamno: bila je jo jedna sobica s kukom za icu koja se na podu sjajila i jedna toka svjetla, kljuanica. Gurnuv i plou d aje potpuno otvori, Rosemarv zakorai u dragu sobicu i sagne se. Kroz kljuanicu je vidjela na udaljenosti oko est metara mali starinski ormar s ladicama koji je sta

jao na neravnom mjestu u hodniku Minnieinog i Romanovog stana. Rosemarv isproba vrata. Otvorila su se. Zatvori ih, vrati se kroz vlastitu sobu i uzme no . Zatim opet proe kroz nju, provi ri kroz kljuanicu i samo od krine vrata. Zatim ih irom otvori, dr ei no u visini ramena s o tricom naprijed. Hodnik je bio prazan, ali su se uli udaljeni glasovi iz dnevne sobe. Kupaonica jo j je bila nadesno. Spavaa soba Minnie i Romana je bila nalijevo gdje je gorjela s vjetiljka uz krevet. Nije bilo kolijevke niti bebe. I la je oprezno niz hodnik. Vrata nadesno su bila zakljuana, a draga, nalijevo, bil a su vrata ve -kuhinje. Preko ormara s ladicama visjela je mala uljana slika crkve u plamenu. Prije je o ndje bio ist prostor i kuka, a sada ta udna slika. inilo se da je to crkva svetog P atricka, sa utim i naranastim plamenovima kako provaljuju iz prozora i di u se uvis kroz popaljeni krov. Gdje ju je ve vidjela? Crkvu u plamenu... U snovima. Onaj san u kojem su je nosili kroz ve -kuhinju. Guy i jo netko. "Previ e j e visoko dr ite." U dvoranu za ples gdje je crkva gorjela. Gdje je ta crkva gorjel a? Ali kako je to mogue? Jesu lije stvarno nosili kroz sobu. Je li vidjela sliku dok su je nosili pored n je? Pronai Andvja, pronai Andvja, pronai Andvja. vrsto dr ei no , slijedila je neravninu nalijevo pa nadesno. Druga vrata su bila zaklj uana. Tamo se nalazila jo jedna slika: goli mu karci i ene plesali su u krugu. Dalje je bilo predsoblje i ulazna vrata, nadsvoeni prolaz nadesno prema dnevnoj sobi. G lasovi su postali sve sna niji. "Ne, ako jo uvijek eka avion, on nije!" ree gospodin Fountain, i odjekne smijeh, a zatim se sti a. U plesnoj dvorani iz sna, Jackie Kennedv je s njom ljubazno razgovarala i oti la. Zatim su svi oni do li tamo, cijela sekta. Bili su goli i pjevali su u krugu oko n je. Je li se doista to dogodilo? Roman u crnom ogrtau je na njoj crtao figure. Dr . Sapirstein mu je pridr avao posudu crvene boje. Crvene boje? Krvi? "Oh, do avola, sada, Havato", ree Minnie, "samo mi se ruga ! 'Zeza me' ka emo mi ovdje. " Minnie? Vratila se iz Europe? I Roman takoer? Ali tek juer je stigla razglednica i z Dubrovnika. S obavijesti da produ uju boravak tamo! Jesu li stvarno ikada otputovali? Kad je Rosemarv stigla do nadsvoenog prolaza, mogla je vidjeti police za knjige, komode i stolove za brid pretrpane * novinama i nagomilane omotnicama. Sekta je bila na drugom kraju, smijali su se, veselo razgovarali. Kockice leda su zveckale. Rosemarv jo jae uhvati no i pomakne se naprijed. Stane, buljei. Na drugoj strani sobe u jednom velikom udubljenom prozoru stajala je mala kolije vka na kotaima. Srebrni ukras se okretao na crnoj vrpci privr enoj pribadaom uz crni p okrov. "Afrtov?" Ali ne, makar se bojala, tvrdi organdin je podrhtavao, srebrni ukras s e tresao. On je bio tamo u toj groznoj kolijevki izopaenih arobnjaka. Srebrni ukras bilo je raspelo koje je visjelo naopako s crnom vrpcom omotanom i zavezanom oko Isusovih gle anj a u vor. Pri pomisli da njena beba le i bespomono u svetogru i u asu, u Rosemarvne oi navru suze i odjednom je uhvati elja da ne uini ni ta nego da se sru i i zaplae, da se potpuno pr eda pred takvim groznim zlom. Ipak se suzdr i; zatvori oi stisnuv i ih vrsto da zausta vi suze, izgovori brzo Zdravomariju, skupi svu svoju odlunost i svu mr nju, mr nju pr ema Minnie, Romanu, Guyu, dr. Sapirsteinu. Prema svima koji su se urotili da joj ukradu Andvja i da ga iskoriste. Iskoriste na njihov grozan nain. Rosemarv obri e ruke o kuni ogrta, zabaci kosu, nae bolj i polo aj ruke na debelom dr ku no a i zakorai naprijed na mjesto gdje su je svi mogli primijetiti i znati daje do la

. Nisu je primijetili. Nastavili su razgovarati, slu ati, piti, ugodno se zabavljaj ui kao daje ona duh ili da u svom krevetu sanja: Minnie, Roman, Guy (ugovori!), g ospodin Fountain, brani par Wees, Laura-Louis i mladi Japanac s naoalama koji je i zgledao kao znanstvenik... Svi su se skupili ispred portreta Adriana Marcata izn ad okvira kamina. On ju je jedini vidio. Stajao je zurei u nju, nepomian, sna an; al i ipak nemoan jer je bio slika. Zatim je Roman takoer opazi, odlo i pie i dodirne Minnieinu ruku. Nastupi ti ina i oni koji su sjedili leima prema njoj, okrenu se upitno. Guy krene ustati, ali opet s jedne. LauraLouise prinese ruke ustima i pone vri tati. Helen Wees ree: "Vrati se u krevet, Rose mary; zna da ne smije biti na nogama i etati." Ilije bila luda ili je poku avala djel ovati psiholo ki. "To je majka?" upita Japanac. Kad je Roman kimnuo potvrdno, ree: "A, ssssss", pog leda Rosemary sa zanimanjem. "Onaje ubila Leah", ree gospodin Fountain ustajui, "ubila je moju Leah. Jeste li? Gdje je ona? Jeste li ubili moju Leah?" Rosemary ih je netremice gledala. I Guya. On obori pogled i zacrveni se u licu. Jo vr e zgrabi no . "Da", odgovori. "Ubila sam je. Probola sam je na smrt i oistila sam no . Probost u svakoga tko mi se pribli i. Reci im kako je o tar, Guy!" Guy ni ta ne odvrati. Gospodin Fountain sjedne. Laura-Louiseje i dalje vri tala. Gledajui ih, uputi se preko sobe prema kolijevki. "Rosemary", ree Roman. "Zave i", naredi mu. "Prije nego to pogleda ..." "U utite. Vi ste u Dubrovniku. Ne ujem vas." "Pusti je", doda Minnie. Gledala ih je dok nije do la do kolijevke kojaje bila okrenuta u njihovom pravcu. Slobodnom rukom uhvati crno pokrivenu ruku uz njeno podno je i okrene kolijevku pol ako, nje no prema sebi. Taft za u ti, stra nji kotai zacvile. Andy, tako sladak, malen i ru iastog lica, spavao je zamotan u topli crni pokriva, s malim crnim rukavicama i vrpcom vezanom oko zaglavka ruke. Imao je zauujue puno na ranasto-crvene kose. Andv! Oh, Andv! Rosemary posegne za njim. Odmakne no , a njego ve se usne napue, otvori oi i pogleda je. Imao je zlatno ute oi, bez bjeloonica i areni ca, posve zlatno ute s vertikalnim rasporenim crnim zjenicama. Rosemary ga pogleda. On pogleda nju, a zatim naopako raspelo koje se njihalo iznad njega. Rosemarv skrene pogled na sve okupljene, i s no em u ruci vrisne. "Sto ste mu uinili s oima?" Gomila se uskome a i pogleda Romana. "On ima oi svoga oca", odvrati Roman. Rosemarv pogleda bebu, Guya, koji je sakrio oi rukom, te opet Romana: " to to govor ite'? Guveve oi su smee, one su normalne] Sto ste mu uinili, vi manijaci?" Odmakne se od kolijevke spremna da ih ubije. "Sotona je njegov otac, a ne Guy", odgovori Roman. "Sotona je njegov otac. On je do ao iz pakla i stvorio sina smrtnoj eni! Da osveti zlodjela koja su poinili tovate lji Boga nad Njegovim uvijek vjernim sljedbenicima!" " ivio Sotona", uzvikne gospodin Wees. "Sotona je njegov otac i On se zove Adrian!" povie Roman, a glas mu je postajao j ai i ponosniji, a pona anje nepokolebljivo i puno snage. "On e zbaciti mone i opusto it i njihove hramove! On e iskupiti prezrene i izvr iti osvetu u ime spaljenih i muenih !" " ivio Adrian", povikali su. " ivio Adrian!" " ivio Adrian!" " ivio Sotona!" " ivio Adrian !" " ivio Sotona!" "Ne", ree Rosemarv i zavrti glavom. "On je izabrao tebe izmeu svih na svijetu, Rosemarv. Od svih ena na svijetu. Izabr ao je tebe. Uinio je da se ona glupaa, kako se zvala, Terry, sva prepla ila i poludj ela tako da smo morali promijeniti na e planove. On je uinio sve to se moralo uiniti,

jer je elio da ti bude majka Njegovog jedinog ivueg sina." "Njegova mo je najvea", javi se Roman. " ivio Sotona", vikne Helen Wees. "Njegova sila e trajati zauvijek." " ivio Sotona", vikne Japanac. Laura-Louise makne ruke s usta. Guy je promatrao Rosemary. "Ne", ree, "ne", dok joj je no visio uz bok. "Ne, nije mogue. Ne." "Doi, pogledaj njegove ruke", pozove je Minnie. "I njegove noge." "1 njegov rep", doda Laura-Louise. "1 zaetke njegovih rogova", nadove e se Minnie. "0, Bo e", uzvikne Rosemarv. "Bog je mrtav", ree Roman. Rosemary se okrene prema kolijevki i spusti no . Pogleda opet sektu koja ju je pro matrala. "O, Bo e!" ree i pokrije lice. "O Bo e!" i digne ake i povie: "O, Bo e! O, Bo e! , Bo e! O, Bo e!" "Bog je MRTAVV Roman je grmio. "Bog je mrtav, a Sotona ivi! Prva godina je, prva godina na eg Gospoda! Prva godina je, Bog je gotov! Prva godina je, Adrian se rodi o!" " ivio Sotona!" poviu svi. " ivio Adrian!" " ivio Adrian!" " ivio Sotona!" Uzmicala je --"Ne, ne" - uzmicala je dalje i dalje dok nije stigla izmeu dva stol a za brid . Stolica je bila iza nje, sjela je na nju i zurila u njih: "Ne." Gospodin Fountain po uri kroz hodnik. Guy i gospodin VVees pohitaju za njim. Minnie pree preko sobe i zastenje saginjui se kako bi uzela no i odnijela ga u kuhi nju. Laura-Louise poe do kolijevke i zanji e je s osjeajem posjedovanja, smijuljei se u nj u. Rosemary je samo sjedila ondje i zurila ispred sebe. "Ne", progovori napokon. San. San. Bio je istinit. ute oi u koje je pogledala. "Oh, Bo e", ree. Roman joj se pribli i. "Clare se samo pretvara da mu je stalo do Leah. Nije mu tak o ao. Zapravo je nitko nije volio. Bila je krta, emocionalno i financijski. Za to na m ne pomogne , Rosemary? Budi prava majka Adrianu i nee biti ka njena za njeno ubojstv o. Uredit emo da nitko ni ta ne otkrije. Ne mora to uiniti ako ne eli . Budi samo majka svom djetetu." Roman se nagne prema njoj i pro ape: "Minnie i Laura su prestare." Rosemarv ga pogleda. Opet je stajao uspravno. "Promisli, Rosemarv", ree joj. "Nisamje ubila", odgovori. "Oh?" "Samo sam joj dala pilule. Spava." "Oh", ispusti. Zvono na vratima zazvoni. "Ispriaj me", ree i ode ih otvoriti. "Svejedno promisli", doda joj preko ramena. "O, Bo e." "Prekini s tim tvojim 'O, Bo e' ili emo te ubiti", javi se Laura-Louise, nji ui kolije vku. "Imala ti mlijeka ili ne." "77 prekini", ree Helen Wees. Pribli i se Rosemarv i slavi joj vla ni rupi u ruku. "Ros emarv je njegova majka bez obzira kako se pona a. Zapamti to, i poka i po tovanje." Laura-Louise promrmlja ne to sebi u bradu. Rosemarv obri e rupiem elo i obraze. Japanac koji je sjedio na drugom kraju sobe uhva ti njen pogled, nasmije i se i sagne glavu. Stavljao je film u kameru i pomicao ju je naprijed-natrag u smjeru kolijevke, cerei se i kimajui glavom. Rosemarv obori pogled i stane plakati. Onda obri e suze. Roman se vrati u sobu vodei za ruku sna nog, privlanog tamnoputog mu karca u snje nobije lom odijelu i bijelim cipelama. Nosio je veliku kutiju umotanu u svijetloplavi p apir. Iz kutije su dopirali zvui glazbe. Svi su se skupili kako bi ga pozdravili i rukovali se s njim. "Zabrinuti", govorili su, i "u itak", "aerodrom" i "Stavropo

ulos" i "prilika." Laura-Louise donese kutiju do kolijevke. Dr ala ju je tako da j u je beba mogla vidjeti i uti. Nakon nekog vremena odlo i je na sjedalo uz prozor g dje se ve nalazilo itavo mno tvo slino zamotanih kutija. "Upravo poslije ponoi dvadeset petog lipnja", ree Roman. "Tono pola godine od znate ve ega. Zar nije divno?"

'Za to ste iznenaeni?' upita prido lica s ispru enim rukama. "Nije li Edmond Lautreamon t ve prije tristo godina predvidio dvadeset peti lipnja?" "Zaista jest", odvrati Roman sa smije kom, "ali je neobino da se jedno od njegovih proroanstava i ispuni!" Svi se nasmiju. "Doite, prijatelju", ree Roman, povukav i pri do licu naprijed. "Doite vidjeti bebu." Odu do kolijevke gdje je stajala Laura-Louise. Okru ili su je i gledali bez rijei. Nakon nekoliko trenutaka prido lica klekne. Guy i gospodin VVees udu. ekali su pod nadsvoenim prolazom dok prido lica nije ustao, i tada Guy prie Rosemarv. "Sve e biti u redu. Abe je ondje s njom." Stajao je gledajui je dolje, trljajui se rukama sa strane. "Obeali su mi da ti se ni ta nee desiti", ree. "I, zapravo, nije. Mislim, recimo, da si imala bebu i, izgubila je, zar to ne bi bilo jednako? A to liko dobivamo zauzvrat, Ro!" Rosemarv stavi rupi na stol, pogleda Guya i stoje mogla jae, pljune u njega. Guya oblije crvenilo i okrene se bri ui prednji dio kaputa. Roman ga uhvati za ruku i predstavi prido lici, Argvronu Stavropoulosu. "Sigurno ste neizmjerno ponosni", ree Stavropoulos, skiopiv i obje ruke na Guyevoj ruci. "No, nije li ono majka? Pa za ime " Roman ga povue u stranu i ne to mu apne. "Evo", ree Minnie i ponudi Rosemary alicu vrueg aja. "Popij ovo, osjeat e se malo bolj ." Rosemarv ga pogleda, a zatim baci pogled prema Minnie. "Stoje u njemu?" upita. " Korijen tanisa?" "Ni ta nije unutra", odvrati Minnie, "osim eera i limuna. Obini aj. Popij ga." Odlo i ga pokraj rupia. Trebalo je ubiti bebu. Oito. Priekati dok svi budu na drugom kraju sobe, a onda po trati, odgurnuti Lauru-Louise, zgrabiti bebu i baciti je kroz prozor. 1 skoiti za njim. Majka ubila bebu i sebe u Bramforu. *' Spasiti svijet od tko zna ega. Od Sotone. Rep! Zaetak rogova! eljela je vri tati, umrijeti. Uinit e to, bacit e ga i skoili. Sad su se svi kretali u krugu. Ugodna zabava. Japan ac je fotografirao Guya. Stavropoulosa, Lauru-Louise kako dr i dijete. Rosemarv skrene pogled, nije eljela vidjeti to. Te oi! Kao u ivotinje, u tigra, a ne kao u ljudskog bia! On nije bio ljudsko bie, naravno. Bio je neka vrsta mje anca. A kako je drago i slatko izgledao prije nego stoje otvorio te ute oi! Sitna brada, gotovo kao Brianova. Slatka usta ca. sva ta naranasto-crvena kosa. Bilo gaje lijep o opet pogledati samo da ne otvori one ute ivotinjske oi. Rosemarv isproba aj. Bio je to doista aj. Ne. Nije ga mogla baciti kroz prozor. Bio je njezino dijete, bez obzira tko je otac. Mora otii nekome tko e je razumjeti . Sveeniku, na primjer. Da, to je bio odgovor: sveeniku. To je bio problem kojim s e trebala pozabaviti crkva. Da o sluaju diskutiraju Papa i svi kardinali, a ne gl upa Rosemarv Reillv iz Omahe. Ubiti je bilo pogre no. Popij ej o aja. On je poeo tiho plakati jer je Laura-Louise prebrzo njihala kolijevku, a onda gaj e, naravno, glupaa njihala jo br e. Podnijela je to koliko je mogla, a onda ustane i ode preko. "Odlazi odavde", povie Laura-Louise. "Ne prilazi mu. Romane!"

"Prebrzo ga nji ete", ree Rosemarv. "Sjedite!" zapovijedi Laura-Louise, a onda se obrati Romanu: "Makni je odavde. V rati je tamo gdje joj je mjesto." "Ona ga prebrzo nji e. Zato i plae", Rosemarv nije odustajala. "Gledaj svoja posla", ree Laura-Louise. "Pusti Rosemarv da ga ona nji e", javi se Roman. Laura-Lou i se j e zuri la bi ij edo u nj ega. "Hajde", ree joj, "sjedni s ostalima. Neka ga Rosemarv nji e." "Ali, mo e ga-" "Sjedni s ostalima, Laura-Louise." Laura-Louise se uvrijedi i ode. "Nji i ga", potakne Roman Rosemarv i nasmije i joj se. Pomakne kolijevku prema njoj. Rosemarv stane nepomino i pogleda ga. "Poku avate me nagovoriti da budem njegova ma jka", ree mu. "Zar ti nisi njegova majka?" upita Roman. "Hajde, nji i ga dok se ne smiri." Rosemarv dopusti da joj crno pokrivena ruka doe u ruku i obuhvati je prstima. Neko liko trenutaka su zajedno njihali kolijevku, a onda je Roman ispusti i ona sama nastavi, lijepo i polako. Pogleda bebu, ugleda njene ute oi i baci pogled na prozo r. "Trebalo bi podmazati kotae. Mo da joj to smeta", ree ona. "Hou", odvrati Roman. "Vidi ? Vi e se ne ali. Zna tko si." "Ne budite glupi", ree Rosemarv i opet pogleda bebu. Njene oi i nisu bile tako ru ne sada kad je znala to oekivati. Na neki su nain bile lijepe. "Kakve su joj ruke?" u pita nji ui je"Vrlo su lijepe", odgovori Roman. "Ima pand e, ali su vrlo sitne i poput bisera. R ukavice su samo zato da se ne ogrebe." "Izgleda zabrinuto", ree Rosemarv. Dr. Sarpirstein prie. "No iznenaenja", primijeti. "Odlazite, ili u vam pljunuti u lice", zapovijedi mu o tro Rosemarv. "Odlazi, Abe", ree Roman, a dr. Sarpirstein kimne glavom i ode. "Ne ti", obrati se Rosemarv bebi, "to nije tvoja krivica. Na njih se ljutim, jer su me prevarili i lagali mi. Ne budi tako

zabrinut, neu te povrijediti." "On to zna", ree Roman. "Za to onda izgleda tako zabrinuto?" upita Rosemarv. "Jadniak. Pogledajte ga." "Samo trenutak", ree Roman. "Moram paziti na goste. Brzo u se vratiti." "Doista te neu ozlijediti", ree djetetu. Nagne se i odve e ovratnik njegove haljinic e. "Laura-Louise ga je prevrsto privezala, zar ne'? Malo u otpustiti i onda e se osj eati udobnije. Ima vrlo lijepu bradu, zna li to? Malo udne ute oi, ali vrlo lijepu bra du." Jadno malo stvorenje. Nije bilo mogue da budeposve zao, nije bilo mogue. I ako je i bio napola Sotona, n ije li bio takoer napola ona, polupristojno, obino, razumno ljudsko bie? Kad bi ona radila protiv njih, izvr ila na njega dobar utjecaj, i oduprla se njihovom lo em ut jecaju... "Ima vlastitu sobu, zna li to?" ree. otpustiv i pokriva kojim su ga takoer prevrsto omo ali. "Ima bijelo- ute tapete i bijelu kolijevku sa utim rubovima, i u cijeloj prost oriji nemani trunka ove arobnjake crne boje. Pokazat emo ti je kad bude spreman za s ljedee hranjenje. Ako si ba znati eljan, ja sam ta gospoa koja te opskrbljivala svim onim mlijekom koje pije . Kladim se da si mislio da ono dolazi u bocama, zar ne? A li, ne dolazi; ono dolazi u ina/kama, a ja sam tvoja majka. Tako je, gospoin Zabr inuti. ini se da nisi pretjerano odu evljen." Zbog ti ine, koja je nastala, Rosemarv digne pogled. Skupljali su se oko nje i pro matrali je zaustaviv i se na pristojnoj udaljenosti. Osjeti da se zacrvenila i okrene se kako bi popravila pokriva oko djeteta. "Neka gledaju", ree ona, "nas nije briga, zar ne? Samo se elimo osjeati ugodno, ovako. Ev o. Je li bolje?" " ivjela Rosemarv", ree Helen VVees.

Drugi prihvate. " ivjela Rosemarv, irstein. " ivjela Rosemarv", i Guy

ivjela Rosemarv." Minnie, Stavropoulos i dr. Sap

se prikljui. " ivjela Rosemarv", Laura-Louise pomakne usne, ali ne izusti ni glasa. " ivjela Rosemarv, Adrianova majka!" uzvikne Roman. Ona digne pogled s kolijevke. "On je Andrew", ree im. "Andrew John Woodhouse." "Adrian Steven", ispravi je Roman. "Romane, pazi", ree Guy, a Stavropoulos, s druge strane Romana, dodirne mu ruku i upita: "Je li ime tako va no?" "Jest", odvrati Roman, "on se zove Adrian Steven." "Razumijem za to biste ga eljeli nazvati tako, ali mije ao, ne mo ete. Zove se Andrew John. On je moje dijete, a ne va e i o tome neu raspravljati s vama. To i odjea. Ne mo e cijelo vrijeme nositi crno", ree Rosemarv. Roman otvori usta, ali Minnie uzvikne glasno: " ivio Andrew", gledajui ga ravno u oi . Svi drugi po viu: " ivio Andrew! ivjela Rosemarv, majka Andrevva! ivio Sotona!" Rosemarv po kaklja djetetov trbuh. "'Adriane', to ti se nije svialo, zar ne?" upita ga ona. "Mislim da ne. 'Adrian Steven'! Molim te prestani gledati tako zabrinut o!" Dodirne ga po vrhu nosa. "Zna li se nasmije iti, Andy? Je li? Hajde, mali smije n ooki Andy, nasmij se! Nasmij se mami." Kucne po srebrnom ukrasu i zanji e ga. "Haj de, Andy", ree. "Jo jedan mali smije ak, slatki Andy." Japanac pohita naprijed s kamerom, une i napravi nekoliko slika u brzom slijedu.