Metalne Konstrukcije PDF

Fakultet elektrotehnike strojarstva i brodogradnje Sveuilite u Splitu Katedra za konstrukcije
Podloge za predavanja iz Metalnih konstrukcija i Konstruiranja

NERECENZIRANI TEKST NAMIJENJEN ISKLJUIVO ZA INTERNU UPOTREBU!
. Domazet, L. Krstulovi-Opara
Split, veljaa, 2006.
1. Uvod...........................................................................................................................5 1.1 Podruje primjene ................................................................................................5 1.2 Tipovi konstrukcija ..............................................................................................6 1.4 Konstruiranje i projektiranje ................................................................................6 1.5 Tehnika dokumentacija ......................................................................................6 1.6 Dokazi pri dimenzioniranju metalnih konstrukcija..............................................7 1.7 Osnovni konstrukcijski elementi..........................................................................8 1.7 Prednosti i nedostaci metalnih konstrukcija ........................................................9 1.8 Povijesni razvoj..................................................................................................10 1.9 Standardi ............................................................................................................14 1.10 Ugovaranje metalnih konstrukcija ...................................................................15 1.10.1 Ugovor o djelu ..........................................................................................17 1.10.2 Ugovor o graenju ....................................................................................18 1.11 Gradilite..........................................................................................................19 1.12 Automatizacija procesa rezanja i zavarivanja..................................................20 2. Materijali za metalne konstrukcije...........................................................................23 2.1 elici ..................................................................................................................23 2.1.1 Obini konstrukcijski elici ........................................................................23 2.1.2 Legirani elici .............................................................................................26 2.1.3 Izbor elika za metalne konstrukcije...........................................................27 2.2 Aluminij i aluminijeve slitine ............................................................................28 3. Optereenje konstrukcija .........................................................................................33 3.1 Optereenja prema naim propisima (HRN)......................................................33 3.1.1 Stalni teret ...................................................................................................34 3.1.2 Korisno optereenje ....................................................................................34 3.1.3 Optereenje snijegom..................................................................................34 3.1.4 Sile stalnog karaktera..................................................................................35 3.1.5 Vjetar...........................................................................................................35 3.1.6 Sile koenja.................................................................................................36 3.1.7 Boni udari..................................................................................................36 3.1.8 Sile temperaturnih razlika ...........................................................................36 3.1.9 Djelovanje potresa ......................................................................................36 3.2 Dinamika optereenja.......................................................................................37 3.3 Optereenja prema EUROCODE 3 ...................................................................39 3.3.1 Granina stanja............................................................................................39 3.3.2 Vanjski utjecaji (akcije) na konstrukciju ....................................................39 3.3.3 Unutranji utjecaji na konstrukciju (koeficijenti sigurnosti) ......................40 4. Oblikovanje metalnih konstrukcija ..........................................................................41 5. Spajanje elemenata...................................................................................................51 5.1 Zakovice.............................................................................................................51 5.2 Vijani spojevi ...................................................................................................51 5.2.1 Proraun vijanih spojeva ...........................................................................52 5.2.2 Klasifikacija mehanikih svojstava i oznaavanje vijaka...........................54 5.2.3 Prednapregnuti vijani spojevi....................................................................54 5.2.4 Raspored vijaka u konstrukciji....................................................................56 5.2.5 Proraun nastavaka optereenih na savijanje..............................................57 5.3 Zavareni spojevi.................................................................................................62 5.3.1 Statiki optereeni zavari ............................................................................65 5.3.2 Dinamiki optereeni zavari .......................................................................70 5.3.3 Utjecaj zavarenih spojeva na dinamiku izdrljivost..................................77
5.4. Oblikovanje vijanih i zavarenih spojeva obzirom na zamor...........................88 5.4.1 Oblikovanje vijanih spojeva obzirom na zamor........................................88 5.4.2. Oblikovanje zavarenih spojeva obzirom na zamor....................................90 6. Zatita od korozije....................................................................................................97 6.1 Utjecaj okoline i optereenje .............................................................................97 6.2 Konstruktivne mjere...........................................................................................99 6.3 Izvoenje zatite...............................................................................................100 6.4 Kompatibilnost.................................................................................................100 6.5 Kemijsko-fizikalna svojstva premaza i prevlaka .............................................101 6.6 Uloga i izgled zatite........................................................................................102 6.7 Trokovi odravanja povrinske zatite ...........................................................103 6.8 Izvoenje i ispitivanje ......................................................................................103 6.8.1 Priprema metalne povrine .......................................................................103 6.8.2 Nanoenje premaza i prevlaka ..................................................................105 6.8.3 Debljina sloja, prionjivost i neporoznost ..................................................105 6.8.4 Popravci ....................................................................................................107 6.9 Ugovaranje.......................................................................................................107 6.10 Obnavljanje ....................................................................................................108
1. Uvod
1. Uvod
1.1 Podruje primjene

Pod pojmom metalne konstrukcije podrazumijevaju se konstrukcije koje su preteno ili potpuno izraene od metala. Sama konstrukcija sastoji se od dijelova, koji ugraeni u konstrukciju sainjavaju funkcionalnu cjelinu. Konstrukcije se dijele prema konstruiranju, izradi i primjeni na: - mostove - zgrade - transportna sredstva (brodovi, zrakoplovi, inska vozila, cestovna vozila) - konstrukcije industrijskih postrojenja (dizalice, pretovarni mostovi, transporteri, kopai, rezervoari, postolja i sl.) Kao materijal izrade se u metalnim konstrukcijama u najveoj mjeri primjenjuje elik, pa onda aluminij. to se specifinosti izrade tie, metalne konstrukcije karakteriziraju vrlo mala strojna dorada (priprema bridova i buenje rupa) te spajanje gotovih oblika dobivenih valjanjem (limovi kod limenih konstrukcija te tapni profili kod tapnih reetkastih konstrukcija)
Slika 1.1.1 Dalekovodi, spremnici, dizalice
1. Uvod
Slika 1.2.1 Platforme i zrakoplovi
1.2 Tipovi konstrukcija

Oblik presjeka upotrijebljenih dijelova (elemenata) konstrukcije i rjeenje opeg oblika konstrukcije uvjetuju podjelu metalnih konstrukcija na: a) reetkaste konstrukcije b) limene konstrukcije U svakoj konstrukciji cilj je postii najekonominije iskoritenje materijala uz istovremenim zadovoljenjem namjene i prenoenja optereenja. Izbor konstrukcije ipak ovisi o nizu inioca kao to je vrsta naprezanja koja se u konstrukciji javlja.
1.4 Konstruiranje i projektiranje

Osim namjene, projekt mora zadovoljiti i arhitektonske uvjete te estetske uvjete. Svako rjeenje slui ujedno kao i izvor podataka i ideja za nova rjeenja. Projekt konstrukcije mora sadrati dovoljne podatke za konstrukcijsku razradu te detaljan proraun, usvojene tehnoloke postupke i samo izvoenje konstrukcije. Treba osigurati lak pristup svim dijelovima (radi podmazivanja, zatite od korozije), omoguiti otjecanje vode sa konstrukcije te zadovoljiti sve uvjete zatite na radu (ograde, skele i sl.)
1.5 Tehnika dokumentacija

Tehniku dokumentaciju metalne konstrukcije ine: - proraun - crtei
1. Uvod tehniki opis posebni tehniki uvjeti
Crte treba pregledno sadrati sve o konstrukciji ime se omoguava izrada konstrukcije. Tehniki opis sadrava: - opis namjene konstrukcije - podatke o koritenju i transportu - upute za montau Posebni tehniki uvjeti sadre: - posebne zahtjeve u vezi materijala - plan zavarivanja - kontrolu za vrijeme i nakon izrade
1.6 Dokazi pri dimenzioniranju metalnih konstrukcija

Osnovni zadaci vrstoe, pa tako i prorauna metalnih konstrukcija, su odreivanje jedne, na temelju preostale dvije veliine prikazane slikom 1.4.1.
MATERIJALI Mehanika svojstva
OPTEREENJE Tip, karakter i iznos
OBLIK I DIMENZIJE same konstr. te popr. presjeka
Slika 1.4.1 Odreivanje jedne nepoznate veliine Svaki proraun mora sadravati slijedee podatke: - podatke o optereenju - podatke o primijenjenom materijalu - podatke o geometrijskim karakteristikama poprenog presjeka elementa - dokaze naprezanja (prema doputenom naprezanju ) - dokaze stabilnosti (izvijanje tapova, izvijanje limova) - dokaze deformacija (funkcionalnost) - dokaze sigurnosti veza - dokaz sigurnosti protiv prevrtanja - dokaz izdrljivosti na zamor
1. Uvod
1.7 Osnovni konstrukcijski elementi

Ekonominost primjene elika u metalnim konstrukcijama proizlazi upravo iz mogunosti koritenja, oblikovanja i prerade gotovih osnovni konstrukcijskih elemenata koji se dijele na tri osnovne grupe: a) trake (lamele) i puni profili (sl. 1.6.1) b) limovi (sl. 1.6.2) c) profilni nosai (sl. 1.6.3): profil (prema EN oznaeni kao IPN, IPEA, IPEO, IPER, IPN) profil (Pajner-ov ili prema EN oznaeni HEA, HEAA, HEB, HEM) profil (prema EN oznaeni kao UPN) profil - jednakokrani kutni profil (prema EN naziva "Equal angles", npr. L203) profil - raznokrani kutni profil (prema EN naziva "Unequal angles", npr L30203), profil - "T" profil (prema EN naziva "Tees" i oznake DEMI) cijevi ( EN oznaka TUBE, npr. TUBE21.33.2) kvadratna cijev (prema EN oznaeni kao TUBEC, npr. TUBEC222.3) pravokutna cijev (prema EN oznaeni kao TUBEC, npr. TUBER50252.7) d) sloeni profili (sl. 1.6.4) e) hladno oblikovani profili (sl. 1.6.5)
Slika 6.1.1 Trake i puni profili
ravni lim
koritasti lim
valoviti lim
trapezni lim
1. Uvod Slika 6.1.2 Limovi
Slika 6.1.3 Profilni nosai*
Slika 6.1.4 Sloeni profili
Slika 6.1.5 Hladno oblikovani profili
1.7 Prednosti i nedostaci metalnih konstrukcija

Kao i sve, metalne konstrukcije imaju svoje prednosti i nedostatke. Glavne prednosti metalnih konstrukcija su: - mogua potpuna tvornika izrada konstrukcije te samim time montaa gotovih dijelova
Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba "Metalne konstrukcije I", IGH Zagreb, 1994.
10 -
1. Uvod zahtijevaju vrlo malo strojne obrade (rupe, bruenje rubova, popreni zavari na spojevima) laka adaptacija (prilagoavanje novoj funkciji) mogunost demontae i premjetanja mogunost kombiniranja razliitih materijala
Nedostaci metalnih konstrukcija: - potrebno odravanje radi zatite od korozije - neotpornost na poare (dobri vodii topline te im porastom temperature bitno padaju mehanika svojstva)
1.8 Povijesni razvoj

Povijesni pregled vanijih datuma vezanih uz razvoj metalnih konstrukcija moe se sagledati kroz slijedee bitne povijesne prekretnice: - 1676., Robert Hook formulirao zakon o ovisnosti naprezanja i deformacija = E - 1735., poinje industrijska proizvodnja elika u redukcionim peima 2 EI 2 E 2 - 1744., Leonard Euler rjeio izvijanje tapova, Fkr = = 2 2 ( KL ) - 1779., izveden prvi eljezni most preko rijeke Severin u Coalbrookdale-u duine 31 m
Slika 1.8.1 Most u Coalbrookedale-u. 1823., Navier formulirao diferencijalnu jednadbu izvijanja ploa 1826.-28., sagraen visei most Convay Bridge, projektant Thomas Telford (V. Britanija) 1828., prvi most iz kovanog eljeza u Beu 1846.-50.,sagraen Brittania Bridge, raspon 17,9m+2241,7m+91,9m projektant Robert Stepheson 1853.-58., sagraena prva zgrada s okvirom iz kovanog elika, Cooper Union (6 katova), SAD 1857., prvo putniko dizalu u robnoj kui New York to je otvorilo vrata izgradnji visokih zgrada
1. Uvod
11
1870.-83., sagraen Brooklyn Bridge, visei most raspona 520 m, projektant J.A. Roebling (New York) 1873. sagraen Albert bridge preko Temze, lanani most od kovanog eljeza
Slika 1.8.2. Albert bridge preko Temze 1876., sagraen Eiffelov toranj visine 300 m (dri rekord u visini punu 41 godinu) 1881., poetak lunog zavarivanja 1882.-90., izgraen Forth Bridge (kotska) raspona 210,4m+2521,5m+210,4m, projektanti J. Folwer i B. Baker 1884., prva okvirna zgrada iz elika (Chicago) 1886., Hall-Heroult proces elektrolize, poetak masovne proizvodnje aluminija 1914., prvi eksperimentalni dokaz plastinog zgloba (Gabor Kazinczy) 1930., Empire State Building, 102 kata, visina 384,3 m
Slika 1.8.3 Izgradnja zgrada iz elika 1937., Golden Gate, San Francisco, visei most raspona 1281 m
12
1. Uvod
Slika 1.8.4 Golden Gate u izgradnji 1970., World Trade Center, dva tornja s 110 katova i 411,8 m visine, srueni u teroristikom napadu 11.9.2001. 1974., Sears Tower, Chicago, 109 katova, visine 442,3 m 1996., Akasi Kaikyo Bridge, Japan, visei most raspona 1989,7 m
Slika 1.8.5 Akasi Kaikyo Bridge
Slika 1.8.6 Akasi Kaikyo Bridge Dodajmo ovom da je kovano eljezo poetkom 18 stoljea u potpunosti kao konstrukcijski materijal zamijenio elik. U tablici 1.8.1 je prema [Androni, Dujmovi, Deba, 1994] prikazano
1. Uvod
13
razdoblje primjene pojedinih vrsta konstrukcijskih materijala s pripadajuim rasponima vlane vrstoe Rm.
Razdoblje pretene primjene Lijevano eljezo Kovano eljezo elik (zavarljiv)
Podruje vrstoe Rm [N/mm ] Tlak Vlak
1750.1850. 1850. 1900. 1880. dalje
400 1000 250 400 350 700
100 150 250 400 350 700
Tablica 1.8.1. Razdoblje primjene i vrstoe lijevanog i kovanog eljeza te elika
14
1. Uvod
1.9 Standardi
Standardi (norme) su propisi s kojima se odreuje izvedba i kvaliteta proizvoda i materijala, propisuje postupak ispitivanja, kontrole, nazivlja, oznaka, mjera i preuzimanja. Propisuje se tehniko pismo, izgled tehnikog crtea i dr. Sve drave lanice Meunarodne organizacije za standardizaciju (ISO International Standard Organisation) obavezale su se pridravanju odredbi Meunarodnog standarda (ISO-a). U Republici Hrvatskoj na snazi je HRN (Hrvatska norma) koja je velikim dijelom nastala preuzimanjem iz JUS-a (Jugoslavenski standard) i DIN-a (Njemaki standard), te kasnije nadograivanja usvajanje vlastitih standarda poput EN-a (Euro norme). Primjenom standarda omoguava se jednoznana izvedba proizvoda i zamjenjivost dijelova (kompatibilnost) te se omoguava smanjenje asortimana materijala, poluproizvoda, gotovih proizvoda, alata, alatnih strojeva. Standardima se omoguava masovnija, a samim time jeftinija i kvalitetnija proizvodnja i konstruiranje. Slikom 1.9.1 opisan je nain oznaavanja standarda prema hrvatskoj normi. Prva dvoznamenkasta skupina brojeva oznaava iroko podruje djelatnosti poput tehnike cestovnih vozila, elektrotehnike, kemijske tehnologije i sl. (tablica 1.9.1). Druga troznamenkasta oznaka oznaava podskupinu u podruju, npr. za sluaj "71 kemijske tenologije", tablica 1.9.2 prikazuje podskupine u podruju. Trea dvoznamenkasta oznaka oznaava podskupinu u samoj skupini (sl. 1.9.1). Svi ovi podaci dostupni su na Internet stranicama Dravnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo (http://www.dznm.hr/).
iroko podruje djelatnosti npr.: 25-proizvodna tehnika 29-elektrotehnika 31-elektronika 65-poljoprivreda 71-kemijska tehnlogija Oznaka podskupine skupini npr.: 50-Osigurai i drugi ureaji za nadstrujnu zatitu
HRN 29.120.50
Oznaka podskupine u podruju npr.: 120-Elektrini pribor
Slika 1.9.1 Primjer oznaavanja propisanog standarda prema hrvatskoj normi
1. Uvod
15
01 OPI POJMOVI. NAZIVLJE. NORMIZACIJA. DOKUMENTACIJA 03 SOCIOLOGIJA. USLUGE. USTROJSTVO PODUZEA I UPRAVLJANJE PODUZEEM. UPRAVA. PRIJEVOZ 07 MATEMATIKA. PRIRODNE ZNANOSTI 11 ZDRAVSTVENA SKRB 13 ZATITA ZDRAVLJA I OKOLIA. SIGURNOST 17 METROLOGIJA I MJERENJE. FIZIKALNE POJAVE 19 ISPITIVANJA 21 MEHANIKI SUSTAVI I SASTAVNICE ZA OPU UPORABU 23 FLUIDIKI SUSTAVI I SASTAVNICE ZA OPU UPORABU 25 PROIZVODNA TEHNIKA 27 TEHNIKA PRIJENOSA ENERGIJE I TOPLINE 29 ELEKTROTEHNIKA 31 ELEKTRONIKA 33 TELEKOMUNIKACIJE, AUDIOTEHNIKA I VIDEOTEHNIKA 35 INFORMACIJSKA TEHNIKA. UREDSKI STROJEVI 37 SLIKOVNA TEHNIKA 39 PRECIZNA MEHANIKA. NAKIT 43 TEHNIKA CESTOVNIH VOZILA 45 ELJEZNIKA TEHNIKA 47 BRODOGRADNJA I POMORSKE KONSTRUKCIJE 49 ZRAKOPLOVNA I SVEMIROPLOVNA TEHNIKA 53 OPREMA ZA RUKOVANJE GRADIVIMA 55 PAKIRANJE I RASPAAVANJE ROBA 59 TEKSTILNA I KONA TEHNOLOGIJA 61 ODJEVNA INDUSTRIJA 65 POLJOPRIVREDA 67 PREHRAMBENA TEHNOLOGIJA 71 KEMIJSKA TEHNOLOGIJA 73 RUDARSTVO I RUDE 75 NAFTNA TEHNOLOGIJA I SRODNE TEHNOLOGIJE 77 METALURGIJA 79 DRVNA TEHNOLOGIJA 81 INDUSTRIJA STAKLA I KERAMIKE 83 INDUSTRIJA GUME I PLASTIKE 85 PAPIRNA TEHNOLOGIJA 87 INDUSTRIJA BOJA 91 GRAEVNA GRADIVA I GRADNJA 93 NISKOGRADNJA 95 VOJNA TEHNIKA 97 OPREMA ZA KUANSTVO I TRGOVINE. ZABAVA. PORT
Tablica 1.9.1 iroko podruje djelatnosti
71 KEMIJSKA TEHNOLOGIJA 71.020 Proizvodnja u kemijskoj industriji 71.040 Analitika kemija 71.080 Organske kemikalije 71.100 Proizvodi kemijske industrije 71.120 Oprema za kemijsku industriju
Tablica 1.9.2 Podskupina u podruju kemijske tehnologije
1.10 Ugovaranje metalnih konstrukcija

Ugovaranje je prvi problem s kojim se susree inenjer. Pri tome on se moe nai u slijedeim ulogama: a) kao ponua (ponuditelj) b) kao naruilac (ponuenik) Ponua se javlja kod nadmetanja (licitiranja), koje se objavljuje u slubenim listovima. Prilikom nadmetanja ponua dostavlja naruiocu ponudu objekta i cijene, zajedno s uvjetima
16
1. Uvod
plaanja. Razlikuju se dvije vrste poziva na nadmetanje, "poziv na nadmetanje o cijeni radova" i "poziv na nadmetanje za umjetniko ili tehniko rjeenje". Poziv na nadmetanje o cijeni radova upuen odreenom ili neodreenom broju osoba na nadmetanje za izvrenje odreenih radova, pod odreenim uvjetima i uz odreena jamstva, obvezuje pozivatelja da sklopi ugovor o tim radovima s onim koji ponudi najniu cijenu, osim ako je tu obvezu iskljuio u pozivu na nadmetanje. U sluaju iskljuenja obveze da se sklopi ugovor, poziv na nadmetanje smatra se pozivom zainteresiranima da dostave ponude ugovora pod objavljenim uvjetima. Poziv na nadmetanje za umjetniko ili tehniko rjeenje je upuen odreenom ili neodreenom broju osoba na nadmetanje za umjetniko ili tehniko rjeenje namjeravanih radova, a obvezuje pozivatelja da pod uvjetima sadranim u pozivu na nadmetanje sklopi ugovor sa sudionikom u nadmetanju ije rjeenje prihvati povjerenstvo sastav kojega je unaprijed objavljen, osim ako je tu obvezu iskljuio u pozivu na nadmetanje. Najee ponua trai tzv. "avans", tj. da mu se unaprijed isplati dio novca ime ovaj pokriva poetne trokove proizvodnje. Ponua moe traiti i tzv. "isplatu po situacijama", naroito ako se objekti dulje grade (vremenski). Tada se nakon odreenog vremena utvruje koliki je dio posla obavljen pa se prema tome vri i isplata. Ponua mora imati potpuno definiran tehniki opis (na osnovu traenog). Naruilac mora dati prilikom oglaavanja posla neki suvisli tehniki opis, tj. mora znati to hoe. Ovo posebno komplicira posao naruiocu jer je potrebno uzeti u obzir mnoge faktore, npr. oslanjanje na pouzdanog proizvoaa, tona procjena kvantiteta (ne naruiti previe), problem razvijanja tehnologije (isplati li se kupovati skupe strojeve za malo posla), itd. Ugovaranje je regulirano "Zakonom o obveznim odnosima". Pregovori koji prethode sklapanju ugovora ne obvezuju. Predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor.
Ugovor je osnovni oblik forme zakljuivanja posla. Potpisivanjem ugovora preuzima se odgovornost za potpisano. Svaki ugovor sadri: 1. Ugovorne stranke. Ovlateni predstavnici (najee direktor). 2. Objekt ugovora (samo osnovne dimenzije). 3. Tehniki opis (obino dodatak ugovoru, zove se i "aneks" ili "tender"), sadri detalje i podrobne opise. 4. Rokove izrade (u pravilu od dana potpisivanja ugovora). Ukoliko je program obiman, predlau se situacije ili faze. 5. Uvjeti plaanja u to spada: o Avans (plaanje unaprijed) se omoguava nabava materijalu iznosu od 10% do 60% ugovorene cijene. o Plaanje po situacijama (fazama) o Plaanje 5% do 10% ugovorene cijene nakon primopredaje objekata, obino u roku od 15 dana. Primopredaja se vri zapisnikom (kontrola). o Kredit kojeg banka moe dati ili naruiocu ili ponuau. Za sluaj da naruilac ostane bez novaca, naruilac dalje plaa mjenicama kojima se obvezuje da e novac vratiti banci, a koji je ponua podizao na osnovu iste. o Potrebno je utvrditi udio kooperanata. o Osiguravanje kvalitete (prilikom primopredaje, ako utvrdi greku, naruilac ne preuzima objekt te se greka mora otkloniti)
1. Uvod
17
o Cijena koja se formulira na osnovu trokova radne snage, energije i zarade a razliku se fiksna cijena i cijena sa kliznom skalom. o Penali kojima se za svaki dan krenja roka ponua kanjava novcem u postocima i to nikada vie od 2% do 5%. o Utvruje se nadleni organ u sluaju spora, npr. Privredni sud. Ponua mora imati uvjerenje o sposobnosti izvoenja zavarivakih radova, to je normirano prema HRN-u, iako tu HRN nema snagu zakona. Ovakva ovlatenja u Republici Hrvatskoj izdaje samo Zavod za zavarivanje Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveuilita u Zagrebu.
1.10.1 Ugovor o djelu

Ugovorom o djelu izvoa se obvezuje obaviti odreeni posao, kao to je izrada ili popravak neke stvari, izvrenje kakva fizikog ili umnog rada i sl., a naruitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Kod ugovora o djelu ugovaratelji moraju imati na umu osobitu vrijednost izvoaeva rada. Ugovor kojim se jedna strana obvezuje izraditi odreenu pokretnu stvar od svog materijala smatra se kupoprodajom (u Zakonu sadrano pod "Ugovor o kupoprodaji"). Ali ugovor ostaje ugovor o djelu ako se naruitelj obvezao dati bitan dio materijala potreban za izradu stvari. Obveze izvoaa su: - kad je ugovoreno da izvoa izradi stvar od svog materijala, a nije odreena kakvoa, izvoa je duan dati materijal najmanje srednje kakvoe te za kakvou ugraenog materijala odgovara - nad obavljanjem posla naruilac ima pravo nadzora koji mu je izvoa duan omoguiti - izvoa je duan naruitelju predati izraenu ili popravljenu stvar - izvoa je duan upozoriti naruitelja na nedostatke materijala koji mu je naruitelj predao - na inzistiranje naruitelja, duan je ugraditi materijal s nedostatkom, osim ako bi time izvoa naruio svoj ugled, u kom sluaju ima pravo raskinuti ugovor - izvoa je duan upozoriti naruitelja na nedostatke u njegovu nalogu, u protivnom e snositi tetu za nedostatke - izvoa je duan izvriti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke te u dogovorenom vremenu ili vremenu koje je razumno potrebno za takve poslove - ukoliko se ne izvoa ne dri uvjeta ugovora i uope da ne radi kako bi trebalo, izvoa je duan u dogovorenom roku otkloniti nedostatke, u protivnom naruilac moe raskinuti ugovor i traiti odtetu za naknadu tete - rok je bitan sastojak ugovora te ga se izvoa treba pridravati, u protivnom naruilac ima pravo raskinuti ugovor i traiti naknadu tete pa ak ako rok nema bitnog utjecaja na naruioca - ako po naravi posla ili po ugovoru nije definirano, izvoa nije duan posao obaviti osobno, no za propuste suradnika (kooperanta), izvoa odgovara kao da ih je napravio osobno - za naplatu svojih trabina prema izvoau kooperanti se mogu obratiti neposredno naruitelju i zahtijevati od njega da im isplati te trabine na teret iznosa koji u tom asu duguje izvoau - nakon pregleda i primanja izvrenog djela izvoa vie ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobiajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije ih pokazao naruitelju
18 -
1. Uvod
naruitelj koji je uredno obavijestio izvoaa o nedostatcima moe zahtijevati otklanjanje nedostatka u odreenom roku te ima pravo na naknadu tete kad je izvoa dao materijal, a stvar bude oteena ili propadne prije predaje naruitelju, rizik snosi izvoa, te nema pravo na naknadu za dani materijal i svoj rad ako je naruitelj pregledao obavljeno djelo i odobrio ga, smatra se da mu je stvar predana, a da je kod izvoaa ostala na uvanju
Ako se postoje skriveni nedostatci koji se nije mogao otkriti uobiajenim pregledom, naruitelj se ipak moe pozvati na njega pod uvjetom da u roku od mjesec dana o nedostatku obavijesti izvoaa. Radi osiguranja naplate naknade za rad i naknade za utroeni materijal te ostalih trabina po osnovi ugovora o djelu, izvoa ima pravo zadravanja na stvarima to ih je napravio ili popravio te na ostalim predmetima koje mu je predao naruitelj u vezi s njegovim radom. Sve dok narueno djelo nije dovreno naruitelj moe raskinuti ugovor kad god hoe, ali je u tom sluaju duan isplatiti izvoau ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos trokova koje ovaj nije imao, a koje bi inae imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade to ju je ostvario na drugoj strani ili to ju je namjerno propustio ostvariti. Obveze naruitelja su: - naruitelj je duan pregledati izvreno djelo im je to po redovitom tijeku stvari mogue i o naenim nedostacima bez odgaanja obavijestiti izvoaa, u suprotnom se djelo smatra primljenim - naruitelj je duan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke - ako postoji skriven nedostatak koji se nije mogao otkriti uobiajenim pregledom, naruitelj se moe pozvati na njega pod uvjetom da u roku od mjesec dana o nedostatku obavijesti izvoaa - naknada se odreuje ugovorom, ako nije odreena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom, u protivnom je utvruje sud prema vrijednosti djela - ako je naruitelj pao u zakanjenje zbog neprimanja ponuene stvari, rizik sluajne propasti ili oteenja stvari prelazi na naruitelja - rizik sluajne propasti ili oteenja stvari snosi naruitelj ako je on dao materijal za njezinu izradu Istekom dviju godina od primitka obavljenog posla, naruitelj se vie ne moe pozvati na nedostatke.
1.10.2 Ugovor o graenju

Prema "Zakonu o gradnji" graevina jest sve to je nastalo graenjem i povezano je s tlom, a sastoji se od graevnog sklopa ili graevnog sklopa i ugraenog postrojenja odnosno opreme koji zajedno ine tehniko-tehnoloku cjelinu, kao i samostalna postrojenja povezana s tlom, te objekti povezani s tlom koji nisu nastali graenjem, ako se njime mijenja nain koritenja prostora". Iz ovog proizlazi da je veina metalnih konstrukcija graevna, te kako takva spada pod "Zakon o gradnji" i "Zakon o prostornom ureenju".
1. Uvod
19
Ugovorom o graenju izvoa se obvezuje prema odreenom projektu izgraditi u ugovorenom roku odreenu graevinu, odnosno na postojeoj graevini izvesti druge graevinske radove, a naruitelj se obvezuje isplatiti mu za to odreenu cijenu. Izvoa je duan omoguiti naruitelju stalan nadzor. Za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova izvoa mora imati pismenu suglasnost naruitelja, odnosno naruiteljevog nadzora. Svako potraivanje poveanja ugovorene cijene, bez ovakve suglasnosti, nitavno je. Bez suglasnosti izvoa moe izvesti nune radove poput osiguranja stabilnosti graevine, sprjeavanja opasnosti za ivot i okolinu te vee materijalne tete, a za ovakve radove moe traiti naknadu. O svim nunim radovima izvoa je duan obavijestiti naruitelja. Cijena radova moe se ugovoriti kao jedinina cijena (po jedinici mjere ugovorenih radova) ili kao ukupna ugovorena cijena. Ukoliko se tijekom izvoenja radova ugovorena cijena radova poveala vie od 2%, a da pritom nije naruen ugovor i rokovi, izvoa moe traiti poveanje ugovorene cijene. Isto vrijedi i obrnuto ukoliko se cijena radova smanjila za vie od 2%, naruilac moe traiti smanjenje ugovorene cijene. Ukoliko rokovi nisu ispotovani, izvoa moe traiti poveanje ugovorene cijene, ukoliko se cijena radova poveala vie od 5%, ali samo za dio radova koji su izvedeni u dogovorenom roku. Za sluaj da u ugovoru postoji odredba o nepromjenljivosti cijene, izvoa takoer moe traiti poveanje cijene ukoliko se cijena radova poveala vie od 10%. Ako ugovor o graenju sadri odredbu "klju u ruke", izvoa se samostalno obvezuje izvesti sve radove potrebne za izgradnju i uporabu graevine, pri emu ugovorena cijena obuhvaa i vrijednost svih nepredvienih radova i vikova radova. Ukoliko vie izvoaa izvode radove, njihova odgovornost prema naruitelju je solidarna. Ako nije drukije odreeno, na odgovornost za nedostatke graevine primjenjuju se odgovarajue odredbe ugovora o djelu. Izvoa odgovara za nedostatke graevine i zemljita koji se tiu ispunjavanja zakonom odreenih bitnih zahtjeva u roku od deset godina od predaje radova. Isto vrijedi i za projektanta ako nedostaci potjeu od nedostataka u projektu, odnosno nadzora za nedostatke u provoenju nadzora. Izvoa se ne oslobaa odgovornosti ako je pri izvoenju odreenih radova postupao po zahtjevima naruitelja.
1.11 Gradilite
Kako veina metalnih konstrukcija spada pod "graevine", tako i mjesto izvoenja radova, gradilite, spada pod Zakon o gradnji. Investitor je duan graevinskoj inspekciji i inspekciji rada u roku od osam dana prije poetka graenja prijaviti gradilite. Isto vrijedi i za prekid radova dui od tri mjeseca, te za ponovno nastavljanje radova. Izvoa na gradilitu treba imati slijedee dokumente: - rjeenje o upisu u sudski registar, odnosno obrtnicu - akt o imenovanju glavnog inenjera gradilita, inenjera gradilita odnosno voditelja radova - akt o imenovanju nadzornog inenjera, odnosno glavnoga nadzornog inenjera - graevinsku dozvolu s glavnim projektom, odnosno glavni projekt s potvrdom tijela graditeljstva - izvedbene projekte ovjerene od revidenta
20 -
1. Uvod
graevni dnevnik dokaze o sukladnosti (ateste) za ugraene graevne proizvode i opremu
Uz navedene, mogu biti traeni jo neki dokazi i dokumenti.

Graevni dnevnik, iji je izgled i sadraj reguliran "Pravilnikom o uvjetima i nainu voenja graevnog dnevnika", je dokument o tijeku gradnje kojim se dokazuje usklaenost uvjeta i naina gradnje odnosno izvoenja pojedinih radova s pretpostavkama i zahtjevima iz glavnog projekta, izvedbenog projekta, propisa i normi. Graevni dnevnik se vodi od prvog dana poetka pripremnih radova pa do primopredaje radova (popraena pisanim dokumentom o primopredaji). Kod veih radova gdje sudjeluje vie izvoaa, izvoa moe voditi zasebni dnevnik kao dio glavnog dnevnika. Graevni dnevnik svakodnevno vodi odgovorna osoba koja vodi gradnju (glavni inenjer gradilita, inenjer gradilita, voditelj gradilita), a svakodnevno ga takoer supotpisuje i nadzorni inenjer uz uvoenje svojih zabiljeki. Kako odgovorna osoba ne moe uvijek osigurati da je prisutna na gradilitu, graevni dnevnik moe voditi i osoba koju upisom u dnevnik odredi odgovorna osoba. Sam izgled graevnog dnevnika propisan je zakonom, a dnevnik se moe kupiti u Narodnim novinama. Graevni dnevnik se vodi u "paricama" (ima dvostruko numerirane stranice) te jedan primjerak zadrava za sebe nadzor, a drugi izvoa. Podaci koje osoba koja vodi dnevnik upisuje su: podaci o dospijeu i koliini materijala i opreme skupa s dokazima o uporabljivosti (atestima), vremenski uvjeti, poduzete i predloene mjere za usklaivanje radova, obavljeni pregledi i ispitivanja. Nadzorni inenjer upisuje: usklaenost izvedenih radova s projektom i tehnikim propisima, odreuje nain otklanjanja neusklaenosti i nedostataka, zabranjuje odnosno odobrava daljnje radove. Uz svakodnevne upise odgovorne osobe od strane izvoaa i investitora, u dnevnik revident i projektant upisuju podatke o obavljenim pregledima radova. Odgovorna osoba i nadzor svakodnevno potpisuju stranice dnevnika, a nadzor svakodnevno uzima i pohranjuje svoj primjerak lista dnevnika. Dnevnik se uvezuje na nain da nije mogua kasnija zamjena stranica. Gradilite je prostor na kojem se provode radovi due od 5 dana. Gradilite je potrebno ograditi, kao bi se onemoguio ulaz nezaposlenima ili ugroavanje prolaznika te na propisan nain oznaiti (tabla s podacima o investitoru, projektantu, izvoau, nadzoru, vrstu graevine, graevinskoj dozvoli, itd.). Na gradilitu je potrebno provoditi mjere zatite na radu (Zakon o zatiti na radu) i zatite od poara (Zakon o zatiti od poara) te je potrebno provesti ureenje gradilita te temelju plana o ureenju gradilita (regulirano Pravilnikom o sadraju plana ureenja privremenih i zajednikih privremenih radilita). Plan ureenja gradilita je sadrava shemu i opis gradilita, nain obiljeavanja opasnih zona, mjesta rada s poveanom opasnou, energetske instalacije, projekte skela, nain pruanja prve pomoi i sl.
1.12 Automatizacija procesa rezanja i zavarivanja

Naa se tehnologija bazira na uvelike zastarjelim procesima. To npr. pokazuje injenica da 80% proizvodnje otpada na REL (runo elektroluno zavarivanje), a 20% na EPP, MIG/MAG, TIG. REL zavarivanje je korisno pri pokretnim i vanjskim radovima, ali je primitivnije od drugih
1. Uvod
21
automatskih i poluautomatskih postupaka (EPP, MIG/MAG, TIG). Na automatske postupke otpada jedva 5% proizvodnje. Bez obzira na ove injenice, javlja se problem radne snage, odnosno nestaica iste, a zbog tetnog djelovanja procesa (toplinsko odnosno infra-crveno i ultra-ljubiasto zraenje). Rezanje komada kod nas se jo uvijek u 90% sluajeva obavlja plinski, ostatak otpada veinom na plazma postupke. Kako se za metalne konstrukcije kod nas uglavnom koriste niskolegirani i ugljini elici, a vrlo rijetko je rije o obojenim metalima, ovih 10% u potpunosti zadovoljavaju potrebe. Automatizacija rezanja je danas na vrlo visokom numeriki upravljanom nivou (CNC). Tu se radi o numeriki upravljanim strojevima iji su kapaciteti vei od potrebe proizvodnje te se zamjeuje nedovoljna iskoritenost ovih postupaka rezanja. CAD/CAM automatizacijom, odnosno numeriki optimiranim nainom izrezivanja, koliina otpada svodi se na minimum. Kao bi se posao obavio valjano, prvenstveno je potrebno prostudirati tehniki opis predmeta koji ukljuuje: - oblik - materijal - tehnike propise ili zakone Tehniki propisi ili zakoni slue za zatitu korisnika od eventualne nesavijesti proizvoaa. U Republici Hrvatskoj vrijede HRN-propisi, koji uglavnom definiraju poluproizvode (vijke, profile i sl.). Zakoni i propisi izlaze i mijenjaju se, a oglaavaju se slubenim listovima. Uz ove, postoje i neki propisi kojima je domena razna ogranienja poput Hrvatskog registra brodova, propisi za eljeznike transporte, itd. Openito se u propisima (domaim i stranim) velika panja posveuje materijalima i procesima zavarivanja. Neki vaniji propisi u brodogradnji su: LR, DNV, BV, ABS, registar SSSR-a, GL,.. Ostali vaniji propisi: API, ASME, ASTM,... Od strunjaka (inenjera) se zahtijeva dobro poznavanje engleskog jezika kako bi on bio u stanju pratiti novosti u zakonima i propisima.
Literatura
B. Androi, D. Dumovi, I. Deba, Metalne konstrukcije I, Institut graevinarstva Hrvatske, Zagreb 1994. A. Vukov, Uvod u metalne konstrukcije, Fakultet graevinskih znanosti Sveuilita u Splitu, Split 1998. Zakon o obveznim odnosima, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2005/0707.htm, Narodne novine, 35, 2005. Zakon o gradnji, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/2552.htm, Narodne novine, 175, 2003. Zakon o prostornom ureenju, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1994/0520.htm, Narodne novine, 30, 1994. Pravilnik o uvjetima i nainu voenja graevnog dnevnika, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2000/0068.htm, Narodne novine, 6, 2000. Pravilnik o sadraju plana ureenja privremenih i zajednikih privremenih radilita, Narodne novine, 45, 1984. Zakon o zatiti od poara, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1993/1161.htm, Narodne novine, 58, 1993. Zakon o zatiti na radu, http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1996/1183.htm, Narodne novine, 59, 1996.
2. Materijali za metalne konstrukcije
23

Osnovni cilj pri odabiru materijala za metalne konstrukcije je da materijal bude im jeftiniji, a da pri tom zadovolji traena mehanika svojstva. Tako se kao materijali za metalne konstrukcije uglavnom koriste elici (obini konstrukcijski, ugljini, legirani), aluminij (isti aluminij i aluminijeve slitine) i dr.
2.1 elici
Ukoliko je ugljik jedina primjesa, elici su ugljini elici. Ugljini elici s manje od 0,9% ugljika se koriste kao konstrukcijski elici, a poveanjem udjela ugljika poveava se vrstoa i tvrdoa te smanjuje ilavost. Za kaljenje se koriste elici s 0,3% ugljika, a poveavanjem udjela ugljika raste zakaljivost.
2.1.1 Obini konstrukcijski elici

Obini konstrukcijski elici, koji se najee koriste za metalne konstrukcije, sadre do 0,25% C (iznimno 0.3%), a preko ovog postotka ugljika raste samozakaljivost te se takvi elici izbjegavaju. Obini konstrukcijski elici nisu dodatno termiki obraeni osim normalizacije i arenja radi poputanja zaostalih naprezanja. Ovi elici redovito sadre neistoe poput sumpora, fosfora i duika. Sumpor i fosfor ne mogu se u potpunosti odstraniti. Udio fosfora od preko 0,045% ini elik krtim pri niskim temperaturama (tzv. krti lom). Udio sumpora preko 0,055% ini elik krtim na povienim temperaturama (tzv. vrui lom) te smanjuje sposobnost zavarivanja. Duik, ukoliko se u eliku javlja kao nevezan, poveava mogunost krtog loma i sklonost starenju (sniava se ilavost). Ukoliko je pak duik u eliku kemijski vezan u obliku nitrata, onda duik djeluje povoljno, no problem je taj to se kemijskom analizom ne moe utvrditi u kojem je duik stanju, vezanom ili nevezanom. elik s niskim postotkom ugljika sadrava nakon proiavanja previe kisika koji poveava opasnost od tzv. crvenog loma te se elik mora dezoksidirati te se pri kraju proces proiavanja dodaje feromangan, po emu se elik lijeva u blokove kokilno lijeva ili pak dobiva kako kontinuirani bezdani lijev. Pri lijevanju u kokile, kako bi se sprijeilo da elik "kipi", tzv. neumireni elik, dodaju se dezoksidacijska sredstva, silicij i aluminij, koji na sebe vezuju plinove stvarajui ljaku te se omoguava polagano hlaenje. Takav elik naziva se umireni elik kod kojeg, ljaka kao specifino laka, ispliva (sl. 2.1.1) te se dio bloka sa poveanom koncentracijom ljake odstrani (tzv. jalova glava). Time se sprijeilo formiranje plinovitih mjehuria u eliku, oko kojih se mogu koncentrirati neistoe (npr. sumpor) to za posljedicu ima tetni utjecaj pri valjanju elika. Umireni elik namijenjen je za zavarene konstrukcije i konstrukcije kod kojih se trai vea ilavost elika, npr. elementi izloeni dinamikim vibracijama ili niskim temperaturama. Poluumireni elik je elik koji nije u potpunosti dezoksidirao (sl. 2.1.1) te se takav elik koristi
24
za nosive elemente konstrukcija. U ostalim sluajevima ako se elementi ne zavaruju, moe se upotrijebiti i neumireni elik. Sadraj i raspored ovih primjesa ovisi o nainu dobivanja i postupku koji se primjenjuje. Tako npr. Thomesov postupak (taljenje elika s velikim postotkom fosfora u peima s dolomitnom oblogom) daje nizak postotak primjesa, no lo raspored te se u sredini presjeka javlja neumirena zona (sl. 2.1.2).
koncentracija neistoa jalova glava
neumiren
poluumiren
umiren
Slika 2.1.1 Stanje elika pri lijevanju u kokile
Slika 2.1.2 Neumirena zona u presjeku Mehanika svojstva elika koja se garantiraju, moraju se i provjeravati. U tablici 2.1.1 dana su svojstva elika. elici koji su najee primjenjuju za metalne konstrukcije, a spadaju u skupinu standardnih konstrukcijskih (graevinskih) elika su prema EUROCODE 3 dani tablicom 2.1.2, dok su konstante za konstrukcijski elik dane tablicom 2.1.3. Openito se za elike standardne kvalitete zahtijeva dovoljno velika "rezerva" plastinosti, odnosno m 1,2 V.
25
OZNAKA VRSTE ELIKA EUROHRN tehn. CODE3 C.BO500 oznaka ISO .000 / .0270 / .0261 / .0271 / Fe360B .0370 N.24A2 Fe360B .0361 N.24B1 Fe360B .0371 N.24B2 Fe360C .0362 N.24C Fe300D .0363 N.24D .0460 N.26A1 .0461 N.26B1
dezoksidacija (umirenost) / neumiren umiren neumiren neumiren umiren neumiren spec. umiren spec. umiren neumiren umiren
vlana granica vrstoa razvlaenja

m [MPa] 340-420 V [MPa] 200
izduenje %
ilavost - ISO pri Nm/mm2 0 C 35 35 35 35 35 35 35 35 35 35 +20 +20 +20 +20 +20 +20 +20 0 -20 +20 +20
28
370-450
230
25
420-540
270
22
35
Tablica 2.1.1 Mehanika svojstva elika

EUROCODE 3 ISO Fe 360 Fe 430 Fe 510 HRN C.BO500 .0361 .0451 .0551 t 40 mm Debljina stjenke elementa t [mm] 40 mm < t 100 mm V [N/mm2] m [N/mm2] V [N/mm2] 360 430 510 215 255 335 340 410 490
m [N/mm2] 235 275 355
Tablica 2.1.2 Mehanika svojstva konstrukcijski elika prema EUROCODE 3

Modul elastinosti Modul smicanja Poissonov koeficijent Koef. temp. produljenja Gustoa E=210 000 N/mm2 G= 81 000 N/mm2 = 0,3 = 1210-6 1/K = 7850 kg/m3
Tablica 2.1.3 Materijalne konstante konstrukcijskih elika Prema preporuci MIZ-a (Meunarodni institut za zavarivanje), ovi se elici dijele u skupine osjetljivosti prema krtom lomu. Skupine se oznaavaju slovima A, B, C, D i E uz postojanje podgrupa ovih skupina. Preporuke za izbor pojedinog elika za ove skupine su: skupina 0 (bez oznake) - za dijelove izloene slabom statikom optereenju. skupina A - za tanje, statiki optereene metalne konstrukcije koje nisu izloene velikim temperaturnim razlikama i temperaturama niim od -10C. skupina B - za odgovorne konstrukcije gdje ne postoji opasnost od krtog loma, a u sluaju manje odgovornih konstrukcija za sva optereenja. skupina C - za odgovorne komplicirane konstrukcije izloene statikim ili dinamikim optereenjima, ali ne i niskim temperaturama. Zbog oblika moe biti i zaostalih naprezanja, koncentracije naprezanja i s tim u vezi opasnosti od krtog loma. skupina D - za odgovorne zavarene konstrukcije koje moraju biti sigurne od krtog loma, npr. konstrukcije s debelim i uklijetenim dijelovima, dijelova s diskontinuitetima,
26
konstrukcije s jako izraenim prethodnim hladnim deformacijama (iznad 5%), sve konstrukcije izloene niskim temperaturama (do -30C), dinamiki optereene konstrukcije s velikim stupnjem iskoritenja doputenog naprezanja, za dijelove iji bi lom doveo u pitanje sigurnost i funkciju cijelog objekta. skupina E - za razne odgovorne oblike i druge elemente u strojarstvo kao osovine, vratila, klipove, zupanike i sl.
Dodavanjem mangana eliku, od 1,2 do 1,8%, poveava se vrstoa (m>450 N/mm2), pri emu ilavost i zavarljivost ostaje ista. Ovi elici nazivaju se manganski elici.
2.1.2 Legirani elici

Tendencija je, kako u svijetu, tako i kod nas, daljnje poveanje granice razvlaenja, no to ne ide samo sa ugljikom niskog postotka i manganom, ve se koriste niskolegirani elici s dodatkom legirnih elemenata koji utjeu na poboljanje mehanikih svojstava. Tu se razlikuj tri osnovne grupe elika: 1. Feritno-perlitni elici s dodacima Mn, Ni, Cu, Si. 2. Niskolegirani elici s dodacima Mn, Cr, Mo, V. Ovi elementi s ugljikom stvaraju sitno rasprene karbide. 3. U treu skupinu visokolegiranih elika spadaju elici kod kojih se kao legirni elementi koriste Nb, V, ili Ti (0,06%) pri emu se udio ugljika smanjuje na ispod 0,1%. Razlog ovakvog legiranja je u tome to udio ugljika bitno utjee na poveanje mehanikih svojstava i usitnjenost zrna, dok smanjuje granicu razvlaenja i temperaturu prelaska u podruje izraene krtost (krti lom) te se ovim legirnim elementima bitno poboljava otpornost prema krtom lomu. Kod legiranih elika, DIN razlikuje dvije skupine sitnozrnatih zavarljivih elika: - St E 47 (N 47) normaliziran, gdje su legirni elementi: o Ni-V o Cu-Ni-V o Ni-Ti - St E 70 (N 70) poboljan, gdje su legirni elementi: o Ni-Cr-Mo-B o Cr-Mo-Zr Za ove dvije skupine izdane su smjernice za upotrebu, uvjeti proizvodnje, osnove za proraun te upute za proizvodnju i zavarivanje. Ovi visokorvsti elici se dijele u tri skupine, to ovisi o postupku koji je proveden (normalizacija, poboljanje), tablica 2.1.4. Visokovrsti se elici najee upotrebljavaju kod spremnika i posuda pod tlakom, cjevovoda, platformi, prenosila i dizala te u mostogradnji. Prednosti visokovrstih elika su: - manje debljine stijenki nego li to bio sluaj kod izvedbe s obinim konstrukcijski elikom, to ima za posljedicu manju teinu konstrukcije, manju cijenu kotanja, nii trokovi prijevoza - vea optereenja koje konstrukcija moe podnijeti - vea otpornost habanju
27
dobra zavarljivost i sigurnost od krtog loma
2.1.3 Izbor elika za metalne konstrukcije

Openito se moe rei da pri izboru materijala za zavarivanje na izbor utjee: - postojanje zaostalih naprezanja od zavarivanja te zbog krutosti konstrukcije - postojanje greaka koje izazivaju koncentraciju naprezanja Ove injenice zahtijevaju ozbiljan pristup odabiru materijala, pri emu najveu opasnost predstavlja krti lom koji se javlja kada materijal izgubi mo lokalne plastifikacije pa se ne moe suprotstaviti irenju pukotine. Stoga je najvaniji kriterij klasifikacije elika otpornost na krti lom. Kako je proizvodnja elika napredovala, konstruktor danas ima na raspolaganju vie vrsta te mogunosti izbora ekonomski najpovoljnijeg, a kvalitetom dovoljno dobrog elika. Takoer postoje klasifikacije konstrukcija i dijelova konstrukcija s obzirom na opasnost koju bi predstavljao lom i ruenje konstrukcije. Ovo govori u prilog tome da ne mora cijela konstrukcija biti napravljena od kvalitetnog i skupog materijala, ve se manje odgovorni dijelovi mogu napraviti iz jeftinijeg materijala. Prema DIN-u izbor materijala vri se tako da se u obzir uzimaju slijedei faktori: - stanje naprezanja - vrsta naprezanja - vrsta zavara - nain izrade - opasnost od loma - debljina dijelova - radna temperatura Pri tom svaki od prethodno navedenih parametara ima odreeni broj bodova, koji se zbrajaju i sa sumom se ulazi u standard te odabire prikladni elik pri emu treba imati na umu i cijenu kotanja odabranog elika. Sline preporuke usvojio je i JUS 1988 (JUS U.E7.010/1988), koji je dalje preuzet u HRN-u te se prema tim preporukama odabir vri na nain da: - Za nezavarene konstrukcije mjerodavna je vlana vrstoa m i granica razvlaenja v te produljenje. - Za zavarene konstrukcije kao kriterij uzima se opasnost od loma izraena faktorom opasnosti o krtog loma L = K Z N , gdje faktor K uzima u obzir konstrukcijsko oblikovanje, faktor Z znaenje dijela konstrukcije, a N faktor naprezanja. Uz to, u obzir se uzima i radna temperatura T za podruja 25C T 10C i T > 10C . Prema EUROCODE 3, kod raunanja opasnosti na krti lom, pri zadanoj ili traenoj minimalnoj temperaturi eksploatacije, uzima se u obzir: - vrstoa materijala - debljina dijela (stjenke) t - uvjeti eksploatacije (kategorije naprezanja S1, S2, S3, ovise o granici teenja) - karakter optereenja (prirast optereenja R1-statiko, R2-dinamiko) - posljedice otkazivanja (kategorije C1-bez veih posljedica, C2-velike posljedice)
28
Princip prorauna se svodi, ili na odreivanje minimalne temperature eksploatacije Tmin, ili obzirom na zadanu minimalnu temperaturu eksploatacije, odreivanje najvee doputene debljine stjenke. Raunanje minimalne dozvoljene temperature za eksploatacije provodi se prema izrazu Tmin = 1, 4 TCV + 25 + 100 ( ln K IC 8, 06 ) + ( 83 0, 08 Rel ) 0,17 , (2.1) gdje je prirast optereenja (za R1 iznosi =0,001, a za R2 =1,0), TCV temperatura ispitivanja ilavosti (ispituje se kod +20C, 0C, -20C, -30C), a KIC ilavost loma. Napomenimo da se ilavost ispituje Charpyevim batom i nuno je postii energiju od 17 J kod temperatura +20C (kvalitetna grupa elika B, npr. Fe E 235 B), 0C (grupa C, npr. Fe E 235 C), -20C (grupa D, npr. Fe E 235 D) i kod -30C (grupa DD, npr. Fe E 355 DD). ilavost loma rauna se iz izraza
Rel t 0,5 . (2.2) K IC 1, 226 U prethodnom izrazu Rel predstavlja faktor redukcije granice teenja, ovisi o debljini elementa t [mm] i kree se od Rel =0 N/mm2 do Rel =60 N/mm2 za debljine od t=0 mm do t=200 mm. Za faktor posljedice otkazivanja uvrtava se =1 kod kategorije C1 i =1,5 kod kategorije C2. Faktor a rauna se kao a=2/ln t za kategoriju napona S1, a=3,8/ln t za kategoriju napona S2 te za a=6/ln t kategoriju napona S3.
( a ) =
0,55
2.2 Aluminij i aluminijeve slitine

Aluminij je najraireniji metal u Zemljinoj kori (8,13%). Do izdvajanja istog aluminija dolo je tek poetkom devetnaestog stoljea elektrolizom glinice iz boksita. Industrijska proizvodnja aluminija datira od 1886. godine, Cherks Marint Hall (USA). isti aluminij uglavnom se koristi u kemijskoj i prehrambenoj industriji, u elektronici te za opu namjenu (aluminijske folije i sl.). isti aluminij ima nisku vrstou (50-60 N/mm2), nisko talite (658C) te izduenje od 50%. Legiranjem bitno mu se poboljavaju mehanika svojstva te se iskljuivo kao legiran koristi za metalne konstrukcije. Legiranjem aluminija postiu se slijedea svojstva: - Mangan (Mn) poveava vrstou i otpornost na koroziju. - Magnezij (Mg) poveava vrstou, otpornost na koroziju, zavarljivost i tvrdou. - Silicij (Si) poveava otpornost na koroziju te sniava talite. - Bakar (Cu) poveava vrstou, tvrdou i obradivost. - Cink (Zn) poveava vrstou i tvrdou. Legure aluminija sa silicijem, "Al Si" povoljne su za lijevanje, otporne na koroziju, mogu se zavarivati i postiu srednju vrstou. Legure "Al Si Mg", zbog 0,5% magnezija koji djeluje otvrdnjavajue, imaju znatno veu tvrdou. Legure "Al Si Cu" su povoljne za tlani lijev. Legure "Al Zn 4 Mg 2" su nehrajue legure osobina slinih eliku te se koriste za nosee konstrukcije. Kod noseih metalnih konstrukcija najee se koriste slijedee slitine: - legure s magnezijem (3-5%):
29
o Al Mg 3 o Al Mg 4 o Al Mg 5 legure s magnezijem i manganom: o Al Mg 2,5 Mn o Al Mg 4,5 Mn legure sa silicijem i magnezijem: o Al Mg Si 0,5 o Al Mg Si 1 legure s magnezijem i cinkom: o Al Zn 4 Mg 1 o Al Zn 4 Mg 3
Osnovne prednosti metalnih konstrukcija iz aluminija su: - znatna uteda u teini bez smanjenja nosivosti (tzv. "lake metalne konstrukcije). - neznatni trokovi odravanja. - potpuna reciklaa aluminija nakon upotrebe to uvjetuje 30-40% nie cijene sekundarnog (recikliranog) aluminija od primarnog aluminija dobivenog iz boksita.
Nedostaci metalnih konstrukcija iz aluminija su: - visoka cijena konstrukcije - velike deformacije u odnosu na eline konstrukcije (priblino tri puta) - velike temperaturne dilatacije u odnosu na eline konstrukcije (priblino dva puta) Ovdje je potrebno naglasiti posebnu vanost primjene aluminija u pomorskim konstrukcijama. Za korozijski otporne limove (slika 2.2.1) preporuuje se legura AlMgMn (AlMg4.5Mn, AlMg4Mn, AlMg2.7Mn), odnosno AlMg3 koji ima veu deformabilnost pa je povoljniji pri procesu valjanja od znatno vreg AlMg4.5Mn. Za korozijski otporne profile (slika 2.2.2), dobivene uglavnom ekstrudiranjem, preporuuje se AlMgSi legura (AlMgSi0,7, AlMgSi0,5, AlMg1SiCu, AlMgSi1). Korozijski otporne proizvode dobivene lijevanjem (slika 2.2.3) preporuuj se AlMg legure (3% Mg i zanemarivo Ti, te 6% Mg uz dodatak Be).
Slika 2.2.1 Koarica od Al legure, ve xx godina u upotrebi bez ikakve povrinske zatite.
30
Slika 2.2.2 Prilaz plutajuem mulu
Slika 2.2.3 Vitlo izvedeno od lijevane Al legure
Sve se gore navedene legure mogu dobro meusobno zavarivati. Osim zavarivanja aluminij se povezuje zakovicama, lijepljenjem i uskonim spojevima koji se lako daju projektirati u ekstrudiranim profilima. Aluminijeve legure, osim to su dobro zavarljive, mogue ih je zavarivati s elikom uz posredstvo traka koje su izraene eksplozivnim spajanjem ("Nitro Metall") aluminija i elika. Ova vrsta spojeva ima dobru korozijsku otpornost te otpornost na zamor materijala. Koristi se najee za spajanje aluminijskih nadgraa na elinom trupu broda, ime se doprinosi stabilnosti broda.
Slika 2.2.4 Spajanje aluminija i elika pomou trake te aluminijsko nadgrae na elinoj konstrukciji broda izvedeno ovakvim trakama Iako navedene korozijski otporne legure nije potrebno posebno zatiivati, esto se koriste premazi iz estetskih razloga i antivegetativni premazi na uronjenim dijelovima. Tu se koriste razni premazi (boje) ili se povrine podvrgavaju procesu eloksiranja, ime se doba tvrdi, korozijski otporan povrinski sloj kojemu se mogu pridati razliiti tonovi boja. No esto su kod pomorskih konstrukcija aluminijeve legure u kontaktu s drugim metalima poput nehrajueg elika, bronce i sl. gdje se javlja bimetalna korozija (elektrolitika korozija ili tvz.
31
"galvanska struja"). Tu aluminij, kao elekronegativniji, u prisustvu elektrolita (morska voda), predstavlja anodu te dolazi do nagrizanja aluminija do njegovog potpunog nestanka. U cilju sprjeavana ove korozije provodi se katodna zatita (slika 2.2.5) gdje se koriste rtvene anode iz cinka. Cink, kao elektronegativnije od elika, bronce i samog aluminija, biva nagrizen i potroen te ga je potrebno povremeno zamjenjivati.
Slika 2.2.5 Katodna zatita Kako se je na plovilima uvijek prisutan elektrini izvor, bilo kako istosmjerna, bilo kao izmjenina struja, potrebno je posebnu panju posvetiti na nain spajanja elektroinstalacija kako aluminijska konstrukcija trupa ne bi postala anodom. Tu postoje tri pravila kojih se treba pridravati. Aluminijski trup treba biti spojen kao uzemljenje, odnosno minus pol baterije, pri emu treba obratiti panju da se za spoj koristi aluminijski vodi (ne bakrena pletenica). Aluminijski dijelovi i trup moraju biti elektriki spojeni sa svim ostalim metalnim dijelovima (npr motor, osovina, peraja propelera i sl.). Aluminijski trup se ne smije koristi kao povratna veza negativnog pola na bateriju (kao to je sluaj kod automobila). to se tie otpornosti na poar, za aluminij se ponaa slino kao i elik te vrijede ista pravila kao i za elik. Kod pomorskih konstrukcija ova pravila ukljuuju: - da onemogue prolaz dimu i prenoenje poara za maksimum 1 sat (ovisi o poarnoj klasifikaciji) - da su izolirani s nezapaljivim izolacijskim materijalima
Literatura
B. Androi, D. Dumovi, I. Deba, Metalne konstrukcije I, Institut graevinarstva Hrvatske, Zagreb 1994. A. Vukov, Uvod u metalne konstrukcije, Fakultet graevinskih znanosti Sveuilita u Splitu, Split 1998. Aluminium and the sea, Pechiney Rhenalu, Francuska.
3. Optereenje konstrukcija
33
Optereenja su specifina za svaku vrstu objekta i potrebno je razlikovati: - klasifikaciju po vremenu trajanja: o stalno o promjenjivo: optereenje koje se rijetko pojavljuje optereenje koje se uestalo pojavljuje - klasifikaciju po nainu nastupa: o mirno ili statiko optereenje o optereenje s dinamikim djelovanjem U propisima se za svaku vrstu metalnih konstrukcija navode optereenja obzirom na uzrok te se razlikuju: - optereenja od vlastite teine (ukljuujui teinu konstrukcije) - optereenja od korisnog optereenja - snijeg - vjetar - temperaturne promjene - horizontalne sile (bone sile ili sile koenja kod vozila, centrifugalne sile9 - sile deformacija kao posljedice rada konstrukcije (trenje na osloncima, zakretanje oslonaca i sl.) - sile od neplaniranog djelovanja (udara vozila u konstrukciju) - sile od potresa - sile nuklearnih eksplozija
3.1 Optereenja prema naim propisima (HRN)

Prema HRN-u postoje tri grupe optereenja: - osnovna optereenja - dopunska optereenja - izvanredna optereenja U svaku od ovih grupa spadaju slijedea optereenja; A) Osnovno optereenje: 1. stalni teret (vlastita teina konstrukcije) 2. korisno optereenje ukljuujui centrifugalne sile 3. snijeg 4. sve sile stalnog karaktera
34
B) Dopunsko optereenje: 1. vjetar 2. sile koenja 3. boni udarci 4. sile od temperaturnih razlika 5. ostale sile s privremenim djelovanjem u veim vremenskim razmacima C) Izvanredno optereenje: 1. djelovanje potresa 2. sluajni udari 3. planski nepredviena optereenja 4. ekstremno rijetke sile (npr. nuklearne eksplozije)
3.1.1 Stalni teret

Stalni teret sastoji se od teine konstrukcije ukljuujui teinu svih ovisnih i neovisnih elemenata konstrukcije. Pretpostavka vlastite teine treba biti unutar odreenih tolerancija pa se tako za mostove i brodove tolerira greka od 3%. Stalni se teret odreuje tako da se volumen konstrukcije pomnoi s gustoom materijala [kg/m3].
3.1.2 Korisno optereenje

Korisno optereenje je statiki podatak koji se obino odreuje propisima te se tako npr. uzima za stambene prostorije p = 2 kN m 2 , za biblioteke p = 5 kN m 2 , za urede p = 4 kN m 2 , za parkiralita p = 2, 5 3, 5 kN m 2 , itd.
3.1.3 Optereenje snijegom

Za vane objekte preporua se koristiti statistike meteoroloke podatke o koliini snijega godinje. Openito kod nas vrijede slijedee preporuke: - za podruja gdje nema snijega uzima se zamjensko optereenje psn = 0,35 kN m 2 .
za podruja gdje ima snijega uzima se psn = 0, 75 kN m 2 .

2 za podruja iznad 500 m nadmorske visine psn = 0, 75 + ( A 500) 400 kN m , gdje je A nadmorska visina u metrima.
35
3.1.4 Sile stalnog karaktera

Radi se o silama koje kontinuirano djeluju na konstrukciju, a tipian primjer takve sile je aktivan pritisak tla na podrumske zidove zgrade (sl. 3.1.1).
raspodjela pritiska tla
podrum
Slika 3.1.1 Aktivni pritisak tla na podrumske zidove
3.1.5 Vjetar
Odreivanje tono utjecaja vjetra na odreenu konstrukciju vrlo je sloeno i zahtijeva skupa modelska ispitivanje u zranim tunelima ili pak modeliranje putem konanih elemenata za analizu strujanja fluida. U propisima postoje pojednostavljene smjernice, koje su dobivene na temelju modelskih ispitivanja. Prvo je potrebno odrediti osnovno brzinu vjetra, koja se odreuje na visini od 10 m iznad tla, obino za 25, 50 ili 100-godinjim ponavljanjem. Brzina vjetra raste s visinom iznad tla te se priblino uzima da je
h Vh = V0 , (3.1) 10 gdje je V0 osnovna brzina vjetra u [km/h], h visina iznad tla u [m], a x ovisi o terenu i iznosi x = 1 3 za centre gradova, x = 2 9 za prigradska i umovita podruja, x = 1 7 za ravninska nizinska podruja, x = 1 10 za ravno priobalje. Na osnovu dobivene osnovne brzine vjetra odreuje se optereenje vjetra na konstrukciju. Pritisak vjetra, izraen u [N/m2] na jedininu povrinu u smjeru vjetra je p = 0, 047289 C V 2 , (3.2) gdje je V brzina vjetra u [km/h], dok je C koeficijent oblika koji se za zgrade obino uzima C 1, 40 . Ovaj pritisak predstavlja konstanti dio optereenja vjetrom, dok je varirajui dio optereenja vjetrom, koji nastaje od nalete vjetra ("refula"), teko odredit te se on rauna samo za vitke konstrukcije.
36
3.1.6 Sile koenja

Uslijed koenja dolazi do akceleracije, koja zbog inercije djeluje u smjeru gibanja te je sila koenja Pk = m a , (3.1.3) gdje je m masa vozila, a a akceleracija pri koenju.
3.1.7 Boni udari

Kod eljeznica izraeno je optereenje od bonih udara, za to postoje propisi koji reguliraju nain raunanja ovih optereenja.
3.1.8 Sile temperaturnih razlika

Ova sile ovise o temperaturi, temperaturnoj vodljivosti i upetosti konstrukcije ili nekog njenog dijela. Nain raunanja definiran je odgovarajuim propisima.
3.1.9 Djelovanje potresa

Potresu se mogu pojaviti u gotovo svakom dijelu svijeta, no najei su u pojasu gdje se tektonske ploe nalaze u meusobnom kontaktu i stalnom pomicanju (sl. 3.1.2). Seizmolozi razlikuju tri vrste potresa, a za objekte su najopasniji oni koji putuju povrini zemljine kore. Utjecaj potresa na konstrukcije ovisi o mjestu objekta u odnosu na epicentar potresa, o orijentaciji potresnih valova, o masi konstrukcije, o vlastitim frekvencijama konstrukcije te o vrsti temeljnog tla. Intenzitet potresa se najee izraava Richterovom ljestvicom, koja se zasniva na pomaku u mikronima standardnog seizmografa udaljenog 100 km od epicentra potresa. Richterova ljestvica ispisane je u logaritamskom mjerilu pa tako npr. Richter 6 izaziva 10 puta veu veliinu od Richtera 5, odnosno 100 puta veu veliinu od Richtera 4. Razni propisi na razliite naine tretiraju potresne sile. Najjednostavniji se temelji na proporcionalnosti potresne sile V i teine objekta W, a dan je izrazom V = CW , (3.1) gdje C predstavlja koeficijent ovisan o periodu vibriranja objekta. Obino se uzima da je 0, 22 C 0, 06 , odnosno 0, 015 C= , (3.2) 3 T gdje je T osnovni period titranja objekta izraen u [s]. Za odreivanje ovog perioda koristi se empirijski izraz B T = 0, 09 , (3.3) H
3. Optereenje konstrukcija gdje je H visina objekta, a B dimenzija objekta u tlocrtu u smjeru djelovanja potresnih sila. Za okvirne konstrukcije preporua se izraz T = 0,1 N , (3.4) gdje je N broj katova objekta.
37
Slika 3.1.2 Podruja najuestalijih potresa
3.2 Dinamika optereenja

Dinamiki se udari najee uzimaju u obzir tako da se odreeno pokretno optereenje pomnoi s dinamikim faktorom, te se dalje rauna kao statiko optereenje. Tako npr. za kranske staze, dinamiki faktor dan je tablicom 3.1.
Vrsta krana
Kranske staze Broj kranova u pogonu 1 2 i vie 1 2 i vie
Konstrukcijski elementi koji nose staze (stupovi, okviri nosai)
I 1,20 1,20 1,10 1,00
II 1,40 1,40 1,20 1,10
III 1,60 1,60 1,40 1,30
Tablica 3.1 Dinamiki faktor za kranske staze Vrste promjenljivog optereenja dane su tablicom 3.2.
38
Naziv
isto naizmjenino optereenje (naprezanje)
Znaajke Fsr = 0
r
F
Grafiki prikaz
Fa = Fg
Fa = Fd t [s ]
( sr = 0 )
Fmax = Fg Fmin = Fd = Fg
r = 1 F F r = min = d Fmax Fg
F
Fsr < Fa
Naizmjenino s prednatezanjem
Fmin = Fd Fmax = Fg Fsr < Fa Fmax = Fd Fmin = Fg 0 < Fg < Fd
1 > r > 0
( vlak )
( vlak )
F
Fa Fsr Fd
Fg = Fmax
t [s]
0 > Fd > Fg
Naizmjenino s predtlakom
( tlak )
1 > r > 0
Fg Fsr Fa
( tlak )
F
t [s ]
Fd = Fmax
Istosmjerno u podruju vlaka
Fsr = Fa Fmin = Fd = 0 Fmax = Fg = 2 Fa
r=0 F r = min Fmax

F
Fa Fg = Fmax Fsr Fd = 0 t [s ]
Istosmjerno u podruju tlaka
Fsr = Fa Fmax = Fd Fmin = Fg = 0
r=0 r= Fmin =0 Fmax

F
Fg = 0
Fsr Fa
t [s ] Fd = Fmax
Istosmjerno s prednatezanjem
Fsr > Fa Fmax = Fg Fmin = Fd Fg > Fd > 0
0 < r <1 F r = min = 0 1 Fmax
Fa
Fg = Fmax
Fsr Fd t [s ]
( vlak )
0 < r <1 r= Fg Fd = 0 1
F
Istosmjerno promjenljivo s predtlakom
Fsr > Fa Fmax = Fd Fmin = Fg 0 > Fg > Fd
t [s] Fg = Fmin Fsr Fd = Fmax Fa
( tlak )
F
Mirno (statiko)
Fsr = Fmax = Fmin Fa = 0
r = 1
Fsr = Fmax = Fmin t [s ]
Tablica 3.2 Vrste promjenljivog optereenja
39
3.3 Optereenja prema EUROCODE 3

Osnovna razlika izmeu dimenzioniranja po starim propisima (JUS U.E7 Nosivost i stabilnost elinih konstrukcija) je tu tome to se u JUSu dimenzioniranje provodilo prema doputenim naprezanjima, koja su bila naprezanja ispod granice teenja (umanjena za koeficijent sigurnosti 1,5 za osnovno i 1,33 za dodatno optereenje) raunata prema teoriji elastinosti. Prema EUROCODE 3 (EN 1993-1-1 "Design of steel structures"), odnosno pred normi ENV 1993-1-1, dimenzioniranje se vri prema teoriji plastinosti, dakle dozvoljava se plastifikacija poprenog presjeka, uz koritenje probabilistikog pristupa utvrivanja optereenja.
3.3.1 Granina stanja

Granino stanje konstrukcije je stanje ijim prekoraenjem konstrukcija na zadovoljava zahtjeve predvienu projektom (npr. optereenje vee od nosivosti ili progibi vei od dozvoljenih koji omoguavaju nesmetanu funkciju konstrukcije). Ovdje se razlikuju granina stanja nosivosti (djelomino ili potpuno ruenje konstrukcije) i granina stanja uporabljivosti (pomaci, vibracije, normalno funkcioniranje). Postoje dva pristupa pri projektiranju konstrukcija, klasini (deterministiki) koji se temelji usporedbom poznatih veliina iz prorauna i propisa sa striktno odreenim granicama doputeni vrijednosti, te pristup temeljen na vjerojatnosti (probabilistiki). Pristup temeljen na vjerojatnosti ukljuuje statistiku obradu podataka te prosudbu parametara koji utiu na nosivost konstrukcije. Kako ovakav pristup zahtjeva opsena ispitivanja, za uobiajene inenjerske pristupe koristi se semi-probabilistika metoda, koja se bitno ne razlikuje od deterministike, s razlikom to optereenje (akcija) s kojim se rauna sadri i parcijalne koeficijente sigurnosti za akciju koji uzimaju u obzir vjerojatnost da sva optereenja konstrukcije nastupe istovremeno.
3.3.2 Vanjski utjecaji (akcije) na konstrukciju

Prema EUROCODE 3 djelovanja na konstrukciju, nazvana akcije na konstrukciju (vanjski utjecaji), obuhvaaju sva ona djelovanja koja izazivaju naprezanja nosivih dijelova konstrukcije. Akcije na konstrukciju djeluju kao: - neposredne (optereenje koje neposredno djeluje na konstrukciju koja se nazivaju i mehanike akcije) - posredne (proizlaze iz prisilnih ili sprijeenih deformacija, npr. toplinski utjecaji, slijeganje potpora te se nazivaju i geometrijske akcije) Detalji prorauna akcija na konstrukciju sadrani su u EUROCODE 1, odnosno EN 1991 "Actions on structures", a sainjavaju ga norme: - EN 1991-1-1 "Gustoa, vlastita teina i optereenja za zgrade" - EN 1991-1-2 "Optereenja na struktura pri poaru" - EN 1991-1-3 "Optereenje snijegom"
40
- EN 1991-1-4 "Optereenje vjetrom" - EN 1991-1-5 "Toplinska optereenja" - EN 1991-1-6 "Optereenja pri izvoenju" - EN 1991-1-7 "Izvanredna optereenja zbog udara i eksplozija" - EN 1991-2 "Optereenja mostova uslijed prometa" - EN 1991-3 "Optereenja izazvana djelovanjem kranova i strojeva" - EN 1991-4 "Optereenja silosa i spremnika" U trenutku pisanja skripte EUROCODE 1 je u procesu prihvaanja te jo nije objavljen u sklopu HRN. Podjela akcija se vri prema: - promjeni intenziteta tijekom vremena: o stalne akcije G (vlastita teina konstrukcije, obloga, instalacija, opreme, prednaprezanje, potpore) o promjenljive akcije Q (korisno optereenje, vjetar, snijeg, temperaturna optereenja) o izvanredne akcije A (eksplozije, udari vozila, poari) o potres AE - promjeni u prostoru o nepomine akcije (vlastita teina) o pomine akcije (pomino korisno optereenje, snijeg, vjetar) - odzivu konstrukcije: o statike akcije (prostorno odreene, djeluju uvijek na istom mjestu) o dinamike akcije (prostorno neodreene ili slobodne akcije)
3.3.3 Unutranji utjecaji na konstrukciju (koeficijenti sigurnosti)

Unutranji utjecaji ukljuuju vrstou materijala (otpornost materijala) te faktor sigurnosti koji uzima u obzir pojavu neeljenih odstupanja od karakteristinih vrijednosti za odreeni materijal. Uz ovo unutranji utjecaji ukljuuju odstupanje realne geometrije poprenog presjeka nosaa od proraunske, gdje se ukljuuje mogue nepoeljno odstupanje od geometrije profila. Proraunska nosivost konstrukcije zasniva se na vrstoi materijala i geometriji, uz faktor sigurnosti koji ukljuuje nepouzdanost raunskog modela i pretpostavljene geometrije.
Literatura
B. Androi, D. Dumovi, I. Deba, Metalne konstrukcije I, Institut graevinarstva Hrvatske, Zagreb 1994. D. Beg, Projektiranje jeklenih konstrukcij po evropskem predstandardu ENV 1993-1-1 A. Vukov, Uvod u metalne konstrukcije, Fakultet graevinskih znanosti Sveuilita u Splitu, Split 1998.
4. Oblikovanje metalnih konstrukcija
41

Pri konstruiranju se redovito vodi rauna o cijeni i utedi u koliini materijala, posebno u sluaju veeg broja komada za proizvodnju. Do utede u koliini materijala moe se doi na vie naina: 1. Izbjegavanjem materijala koji se teko nabavlja ili je preskup te se vri zamjena tzv. "adekvatnim materijalom". 2. Izradom elemenata od dvaju ili vie dijelova razliitog materijala. Npr. zupanici od sivog ljeva (SL) i bronce, kombiniranje raznih leanjih materijala i sl. 3. Iskoritenjem istaknutih osobina materijala. Npr., SL znatno boje podnosi tlak nego vlak te se obzirom na tlano ili vlano naprezanje dimenzionira popreni presjek. Tako je rjeenje na slici 4.1.1.b povoljnije je od rjeenja na slici 4.1.1.a. 4. Smanjenjem otpada materijala, poput optimiranja rezanja (rjeenje na sl. 4.1.2.b povoljnije je od onog na sl. 4.1.2.a) 5. Primjenom standarda (standardizacija) gdje god je to mogue. 6. Primjenom zavarenih konstrukcija pri tom vodei rauna o svim specifinostima zavarivanja, kao to su: a. uteda materijala i trokovi zavara (sl. 4.1.3) b. pravilna debljina i oblik ava te isprekidani zavari c. izbjegavanje nagomilavanja zavara (slike 4.1.4 i 4.1.5, gdje su rjeenja b i c povoljnija od a) d. izbjegavati zavare u zoni maksimalnih naprezanja (slike 4.1.6 i 4.1.7, gdje su rjeenja b povoljnija od a) e. izbjegavati vlana naprezanja u zoni korijena zavara (sl. 4.1.8, rjeenje b povoljnije od a) f. izbjegavati zavare na mjestima koncentracije naprezanja, tj. naglih prijelaza (slike 4.1.9 i 4.1.10, gdje su rjeenja b povoljnija od a) g. obratiti pozornost na pristupanost zavaru (sl. 4.1.11) 7. Teiti idealno dimenzioniranim elementima, tj. teiti jednakom iznosu naprezanja (vlak, tlak, savijanje, torzija) u svim presjecima (sl. 4.1.12). Kloth-ov pregled teina konzolne grede za razliite izvedbe prikazan je tablicom 4.1.1. Isijecanjem profila te spajanje na naine prikazane slikom 4.1.13, postie se vei moment otpora pri savijanju te samim time i znatno vea nosivost za istu teinu nosaa. Kod reetkastih nosaa izloenih savijanju i torziji potrebno je koristiti dijagonalna ukruenja (sl. 4.1.14). Kod iste torzije koristiti okrugle presjeke nosaa te uplje presjeka kojima se bitno smanjuje teina (sl. 4.1.15). Kut uvijanja za razliite presjeke prikazan je tablicom 4.1.2. Za sluaj savijanja sa torzijom teiti zatvorenim profilima i zaobljenim rubovima (sl. 4.1.16). Limene plohe potrebno je ukrutiti s ciljem sprjeavanja deformacija i izvijanja (sl. 4.1.17). Koristiti kutne ukrute (sl. 4.1.18). Kod hladno deformiranog profila zavar je potrebno postaviti im dalje od mjesta deformiranja na udaljenosti veoj od dvostruke debljine lima. Pri oblikovanju postoje tri pravila kojima uvijek treba teiti: 1. Pravilo: koristiti zatvorene presjeke gdje god je to mogue
42
4. Oblikovanje metalnih konstrukcija 2. Pravilo: koristiti dijagonalna ukruenja (na slici 4.1.19 dani su kutovi zakreta te je rjeenje c 36 puta krue uz 6% manje materijala od rjeenja b) 3. Pravilo: ukrutiti zavretke nosaa optereene na torziju (sl. 4.1.20)
a)
b)
Slika 4.1.1 Preuzimanje tlanog i vlanog naprezanja kod SL-a
a)
b)
Slika 4.1.2 Smanjenje otpada pri rezanju

a) b) c)
100% trokovi materijala 100% trokovi zavarivanja
Slika 4.1.3 Trokovi materijala i trokovi zavara
a)
b)
c)
4. Oblikovanje metalnih konstrukcija Slika 4.1.4 Izbjegavanje nagomilavanja zavara
43
a)
b)
c)
Slika 4.1.5 Izbjegavanje nagomilavanja zavara
a)
b)
Slika 4.1.6 Izbjegavanje zavara u zonama maksimalnih naprezanja
a)
b)
Slika 4.1.7 Izbjegavanje zavara u zonama maksimalnih naprezanja
44
a)
b)
Slika 4.1.8 Izbjegavanje vlanih naprezanja u korijenu zavara
a)
b)
Slika 4.1.9 Izbjegavanje zavara u podruju koncentracije naprezanja
a)
b)
Slika 4.1.10 Izbjegavanje zavara u podruju koncentracije naprezanja
45
Slika 4.1.11 Pristupanost zavara
Ms
Ms
Slika 4.1.12 Idealno dimenzioniranje elemenata
46
Teina G f [mm]
[N]
47
[%]
136 2
39
100
6,6
120 3
9
80
88
8,25
59
43
4,16
4
50
38
56
5
41
6,0
40
9
80
44
32
6,95
40
9
80
40
29
7,1
7
120
12
3
25
18
9,5
8
120
12
3
17
17,5
9,6
Tablica 4.1.1 Kloth-ov pregled deine uklijetenih greda po veliini
47
Slika 4.1.13 Isijecanje i preoblikovanje
profila
Slika 4.1.14 Dijagonalne ukrute kod reetkastih konstrukcija
teina 100%
teina 57%
teina 48%
Slika 4.1.15 Smanjene teine koritenjem upljih nosaa
48
19
Optereenje torzijom za sve profile isto

90
1,5
1,5
1,5 52
1,5
1,5
30
30
30
Kut uvijanja
9,5
11
premalo za mjerenje
premalo za mjerenje
Tablica 4.1.2 Kut uvijanja kod torzije
Slika 4.1.16 Zatvoreni profili s zaobljenim rubovima
Slika 4.1.17 Ukruivanje limenih ploa
49
Slika 4.1.18 Kutne ukrute
x > 2 y > 2
Slika 4.1.19 Minimalna udaljenost zavara od mjesta hladnog deformiranja

a) M t
b)
c)
Mt
= 10 = 9 = 0, 25
Slika 4.1.20 Uvijanje za lim bez ukruenja i za limove s ukruenjima
50
a) M t
b)
c)
d)
Mt
Slika 4.1.21 Ukrute zavretaka nosaa
5. Spajanje elemenata
51
Spajanje elemenata metalnih konstrukcija vri se pomou zakovica, vijaka ili zavarivanjem. Pri tom razlikuju se rastavljivi i nerastavljivi spojevi.
5.1 Zakovice
S upotrebom zakovica zapoeto je tridesetih godina devetnaestog stoljea, gdje su se eline zakovice koristile za spajanje limova, nosaa, kotlova i sl. Spajanje zakovicama danas su u potpunosti istisnuto spajanjem zavarivanjem te se jedino zadralo kod nekih specifinih podruja poput zrakoplovstva i slinih dinamiki optereenih konstrukcija. Pri proizvodnji zakovica se radi iz cilindrinog profila na stroju koji formira glavu zakovice. Glava moe biti poluokrugla, poluuputena i uputena (sl. 5.1.1). Spajanje zakovica se vri na nain da se na limovima izbui provrt u koji se, za sluaj eline zakovice, umee zakovica zagrijana na 1000C. Zakovica se sa strane glave pridrava, te se pneumatskim ekiima formira glava na drugoj strani lima. Pri hlaenju zakovica se stee, pri emu u njoj nastaju velika vlana naprezanja koja ostvaruju nepropustan spoj limova (sl. 5.1.2).
Slika 5.1.1 Nekoliko vrsti zakovica
Slika 5.1.2 Spajanje limova zakovicom
5.2 Vijani spojevi

Vijani spojevi su povijesno bili prva sredstava za spajanje elemenata, no njih su kasnije potisnuli spojevi zakovicama. Danas, kada su zavareni spojevi velikim dijelom istisnuli spojeve zakovicama, vijci su ponovno nali svoju iroku primjenu za potrebe rastavljivih spojeva te u potpunosti prevladali nad zakovicama. Cijena samog vijka vea je od cijene zakovice, meutim ostvarivanje vijanog spoja jeftinije je od spoja zakovicama. Uz to, rad s vijcima je brzi i
52
jednostavan te ne zahtijeva posebnu strunost radnika, to onda samo po sebi dodatno smanjuje cijenu vijanog spoja. Ako je optereenje takvo da je vijak, osim na smicanje, optereen i na vlak, tada se obavezno koristi vijani spoj, a ne spoj zakovicama. Za metalne konstrukcije danas se iskljuivo koriste vijci s metrikim navojem kojem je oznaka "M" uz numeriki dio oznake koji oznaava nazivni (vanjski) promjer vijka, npr. vijci koji se najee koriste u vijanim spojevima su: M12, M14, M16, M18, M20, M22, M24, M27, M30, M36, M42, M48.U vijanom spoju postoji jedna ili dvije ravnine smicanja. Na slici 5.2.1 prikazan je vijani spoj s dvije ravnine smicanja. Pri tom kod vijanih spojeva treba paziti da ravnina smicanja ne prelazi preko navoja.
d0
Slika 5.2.1 Vijani spoj (dvosjeni) Prema tonosti vijci se dijele na: a) obraeni vijci kod kojih je rupa 0,2 mm vea od tijela vijka, tj. d 0 = d + max 0, 2mm b) neobraeni vijci kod kojih je rupa 2 mm vea od tijela vijka, d 0 = d + 2 mm Neobraeni vijci, obzirom da ukljuuju i vee rupe, omoguuju laku ugradbu, dok obraeni vijci najee iziskuju utiskivanje vijaka ekiem. Prema HRN, vijani spojevi su obuhvaeni slijedeim standardima: - HRN M.B1.050, HRN M.B1.051, HRN M.B1.052 za vijke - HRN M.B1.600, HRN M.B1.601 za matice - HRN M.B2.011, HRN M.B2.012 za podloke
5.2.1 Proraun vijanih spojeva

Proraun vijanih spojeva vri se na smicanje (odrez) i na povrinski pritisak na platu valjka. Proraun zakovica skoro je istovjetan (razlika u dop. naprezanjima) proraunu vijanih spojeva te se taj proraun nee posebno obraivati. Smino tangencijalno naprezanje definirano je kao F s = (5.2.1) nA gdje n predstavlja broj vijaka u spoju, dok je A povrina poprenog presjeka tijela vijka koja je za jednosjeni spoj (sl. 5.2.2) definirana kao
5. Spajanje elemenata d 2 4
53
A= dok je za dvosjeni spoj (sl. 5.2.1) A=2
(5.2.2)
d 2 . (5.2.3) 4 Tangencijalno naprezanje mora biti manje od doputenog naprezanja, dakle izraz (5.2.1) treba zadovoljavati uvjet s dop . (5.2.4) Povrinski pritisak na platu vijka iznosi F p= , (5.2.5) n A gdje je povrina plata A = d min , (5.2.6) dok je min debljina najtanjeg lima u spoju. Povrinski pritisak treba biti manji od doputenog koji za vijke kod jednosjenog spoja iznosi p 1,3 dop , (5.2.7) dok za vijke kod dvosjenog spoja iznosi p 1, 6 dop . (5.2.8) Vrijednosti doputenih naprezanja razlikuju se za obraene i neobraene vijke, te se te vrijednosti mogu oitati iz tablica standarda. Za koeficijente sigurnosti, u ovisnosti o vrsti optereenja, uzimaju se slijedee vrijednosti: - S=1,50 za I sluaj optereenja (osnovno optereenje) - S=1,33 za II sluaj optereenja (osnovno + dopunsko optereenje) - S=1,2 za II sluaj optereenja (izuzetno optereenje)
d0 d A
F F
min
Slika 5.2.2 Jednosjeni vijani spoj
54
5.2.2 Klasifikacija mehanikih svojstava i oznaavanje vijaka

Pri izradi vijanog spoja od prvenstvenog znaenja su mehanika svojstva gotovih vijaka. U tom cilju standardima su propisana mehanika svojstva elinih vijaka. To su najee kombinacije brojeva koji oznaavaju vlanu vrstou, granicu teenja ili pak produljenje kod loma. Tako se prema DIN 267 klasa mehanikih svojstava odreuje dvjema skupinama brojeva meusobno odvojenih tokom. Prvi broj (tablica 5.2.1) oznaava najmanju vlanu vrstou, dok drugi broj (tablica 5.2.2) oznaava deseterostruki odnos izmeu donje granice teenja i vlane vrstoe. Dakle, umnoak obaju brojeva daje najmanju granicu teenja, to je od praktinog znaenja pri koritenju tablica. Tako npr. oznaka "4.6" oznaava vlanu vrstou vijka M = 400 N mm 2 ,
dok se iz drugog broja moe oitati da je donja granica teenja T = ( 400 6 ) 10 = 240 N mm 2 .
Prvi broj Vlana vrstoa [N/mm2]
10
12
14
340 400 500 600 800 1000 1200 1400
Tablica 5.2.1 Prvi broj pri oznaavanje mehanikih svojstava vijaka
Drugi broj donja granica teenja 10 vlana vrtoa [N/mm2]
.6 6
.7 7
.8 8
.9 9
Tablica 5.2.2 Drugi broj pri oznaavanje mehanikih svojstava vijaka
5.2.3 Prednapregnuti vijani spojevi

Osnovni nedostatak spoja s obinim vijcima su relativno velike deformacije koje se u vijcima pri pritezanju javljaju. Kako vijani spoj prenosi silu trenjem izmeu limova, a ne oslanjanje limova na bokove tijela vijka, kao bi se ostvarilo potrebno trenje potrebno je ostvariti veliku silu u tijelu vijka. Uz to, postoji i opasnost od odvijanja vijaka, to je naroito naglaeno kod dinamiki optereenih konstrukcija. U tom cilju koriste se visoko vrijedni vici od specijalnog elika vrstoe 800 do 1100 MPa (oznaka 10.9 i 12.9) kojima se ostvaruj prednapregnuti vijani spojevi. Proraun ovakvih prenapretnutih vijanih spojeva sastoji se od: a) prorauna na smicanje i povrinski pritisak (isto kao kod obinih vijaka) b) prorauna na trenjem meu povrinama Uz vlano naprezanje koje se uvijek javlja u vijanom spoju, kod ovih visokooptereenih vijaka za prednaprezanje javlja se i torzija uslijed pritezanja vijka i matice. Oblik i dimenzije vijaka i matica za prednaprezanje dani su standardom HRN M.B1.051 (vijci) i HRN M.B2.912 (matice). Provrt se izrauje na nain da je rupa 2 mm vea od tijela vijka, d 0 = d + 2 mm . Ovime se
55
osigurava da ne doe do kontakta izmeu plata vijka i limova, odnosno da se prenoenje sile ostvaruje trenjem, a ne oblikom. Za pritezanje vijaka za prednaprezanje obavezno je koritenje alata (bilo runi ili pneumatski) s oitavanjem momenta pritezanja (tzv. moment klju). Ostvarena sila trenja ovisi o sili pritezanja Fp te koeficijentu trenja izmeu povrina koji obino iznosi od 0,15 do 0,55. Naprezanja ovakvih vijaka moraju biti manja od donje granice teenja T . Kod vijaka za prednaprezanje potrebno je uvesti pojam doputene sile prednaprezanja koja je definirana kao T Aj Fp dop = (5.2.9) K 1 gdje je T donja granica teenja materijala vijka, Aj idealni presjek jezgre vijka, K koeficijent koji uzima u obzir istovremeno naprezanje na vlak i torziju te iznosi K=1,2, 1 koeficijent sigurnosti u odnosu na granicu teenja koji iznosi 1=1,25. Moment pritezanja matice, kojim se ostvaruje sila pritezanja Fp, iznosi M p dop = d K1 Fp dop , (5.2.10) gdje je K1 koeficijent trenja u navoju i podlozi izmeu matice i limove te iznosi K1=0,2. Vrijednosti doputenih sila i momenata usporeuju se s vrijednostima iz tablica danih standardom. Ukupna sila trenja koju ostvaruju svi vijci u spoju, a kojom se ujedno i prenosi sila vijanim spojem, iznosi m n Fp dop (5.2.11) FK =
gdje je koeficijent trenja povrina u spoju, m broj spojenih povrina, n broj vijaka u vezi, a 2 sigurnost u odnosu na proklizavanje. Koeficijent 2 za pojedine sluajeve optereenja iznosi: - 2=1,4 za I sluaj optereenja - 2=1,2 za II i III sluaj optereenja Sila trenja koju ostvaruje samo jedan vijak u spoju je m Fp dop F (5.2.12) FK 1 = k = 2 n Ako je su prednapregnuti vijci optereeni jo i aksijalnom silom Fa, aksijalna sila smanjuje silu FK te je onda uzima modificirana sila trenja Fp dop Fa * FK . (5.2.13). 1 = FK 1 Fp dop Iz ovog razloga aksijalno optereenje vijka moe maksimalno iznositi Fa = 0,8 Fp dop . Pri proraunu vijanog prednapregnutog spoja potrebno je naglasiti da: a) u sluaju da je veza optereena na tlak, poprenom presjeku elemenata u spoju se ne odbijaju otvori za vijke b) u sluaju vlaka, svi otvori se oduzimaju jer oni u vlanom smislu predstavljaju oslabljenje presjeka Za sluaj promjenljivog optereenja spoj se redovito kontrolira na povrinski pritisak omotaa (poputanje veze) te se za takav sluaj uzima da je pdop = 3 dop . Uvijek treba nastojati da na jednoj konstrukciji bude im manje razliitih vijaka. Kombinacije zakovica i vijaka izbjegavati, a za sluaj dinamikih optereenja te kombinacije nisu ni doputene.
56
5.2.4 Raspored vijaka u konstrukciji

Nije preporuljivo da broj vijaka u spoju prijee est iz razloga to time dolazi do izrazito neravnomjernog prenoenja optereenja od vijka do vijka. Minimalni meusobni razmak vijaka u smjeru prenoenja sile iznosi emin = 3 d 0 , dok maksimalni meusobni razmak iznosi emax = 6 d 0 . Minimalne i maksimalne udaljenosti sredita vijaka od rubova prikazane su slikom 5.2.3.
e2 e2
e1
Slika 5.2.3 Minimalni razmak za jedan red vijaka Vijci se mogu postavljati u jednom redu, kao to je to prikazano slikom 5.2.3, odnosno u dva (sl. 5.2.5) ili vie redova te naizmjenino (sl. 5.2.4), to sve ovisi o irini elemenata koji se spajaju i to na nain: - ako je b < 4,5 < d0 jedan red (sl. 5.2.3) - ako je 4,5 d0 < b < 6 d0 naizmjenino (sl. 5.2.4) - ako je b 6 d0 dva ili vie redova (sl. 5.2.5)
1,5d0 1,5d0 1,5d0 b
2d0
Slika 5.2.4 Naizmjenino postavljanje vijaka
57
1,5d0 b=6d0
3d0
1,5d0
2d0
Slika 5.2.5 Postavljanje vijaka u dva reda
5.2.5 Proraun nastavaka optereenih na savijanje

Naini na koje tap moe biti napregnut na savijanje su: a) ako sila djeluje normalno na uzdunu os tapa b) ako je tap optereen istim momentom c) ako se uzduna os tapa ne podudara s pravcem sile Ako je tap napregnut na savijanje, onda i veza u njegovom nastavku prima savijanje. Openito spoj kod savijanog tapa moe biti optereen: - samo momentom - momentom i aksijalnom (uzdunom) silom - momentom i poprenom silom - momentom, uzdunom i poprenom silom Ako je spoj optereen samo momentom, tada on tei da se pod djelovanjem momenta okree oko teita spoja (teita veze). U svakom vijku, isto vrijedi i za zakovice, javlja se sila okomita na spojnicu vijka i teita veze (sl. 5.2.6). Pri tom ukupni moment koji se spojem prenosi, MS mora biti jednak sumi svih momenata sila na vijke Fi obzirom na teite veze c, M S = Fi ri
i =1 mn
(5.2.14)
gdje ri predstavlja udaljenost pojedinog vijka od teita veze, n je broj vijaka u jednom redu, dok je m broj redova vijaka. Pri dimenzioniranju vijaka mjerodavna je maksimalna sila u jednom vijku i to onom najoptereenijem. Najoptereeniji vijak je onda najudaljeniji od teita veze c. Pri tome postoji proporcionalnost izmeu sila i udaljenost, Fmax : Fi = rmax : ri , (5.2.15) r Fi = Fmax i . (5.2.16) rmax
58
Uvrtavanjem izraza (5.2.16) u (5.2.14) slijedi
Fmax ri , rmax F m n 2 M S = max ri , rmax i =1 te najvea sila u vijku na osnovi prethodnog izraza iznosi r Fmax = M S mmax . n 2 ri
i =1
i =1
MS =
m n
ri
(5.2.17) (5.2.18)
(5.2.19)
Maksimalna sila usporeuje se sa nosivou vijka na odrez i povrinski pritisak prema Fmax > F , Fp , Fp . (5.2.20) Svi prethodno navedeni izrazi vrijede uz uvjet da je hmax b. (5.2.21) 2
Ms
hmax
rm
ma x
ax
Slika 5.2.6 Sile u vijanom spoju pri savijanju momentom U sluaju da je ( hmax b ) > 2 , to je est sluaj kod limenih nosaa, vertikalna komponenta sile u vijku je mala te se moe zanemariti. Za ovaj sluaj smatra se da postoji samo horizontalna komponenta sile (sl. 5.2.7) te je kao i prije vanjski moment MS jednak sumi horizontalnih komponenti sila u vijcima, M S = ( F1 l1 + F2 l2 + ... + Fn ln ) m , (5.2.22) 1 M S = F1 l1 + F2 l2 + ... + Fn ln . m (5.2.23)
ri
5. Spajanje elemenata Iz trokuta na slici 5.2.7 slijedi odnos F1 : Fn = l1 ln : , 2 2 F l F1 = n 1 . ln (5.2.24) (5.2.25)
59
Nakon uvrtavanja u izraz (5.2.23) slijedi 2 2 1 F l F l M S = n 1 + n 2 + ... + Fn ln , m ln ln 1 F 2 2 2 M S = n l1 + l2 + ... + ln , m ln M l Fn = S n2 . m li
(5.2.26) (5.2.27) (5.2.28)
Ms
Fn F2 F1 hmax ln l2 l1
Slika 5.2.7 Sile u vijanom spoju za sluaj kada je ( hmax b ) > 2 Izraz (5.2.28) vrijedi za sluaj kada je spoj simetrian s obzirom na teite tapa (uzdunu os), to je i najei sluaj. Za sluaj nesimetrine raspodjele vijaka, odnosno nesimetrinog poloaja neutralne osi (slika 5.2.8), suma kvadrata udaljenosti od neutralne osi je kao i prije (5.2.29) li 2 = l12 + l22 + l32 + ... + ln 2 . Sila Fn usporeuje se i ovdje usporeuje s nosivou vijka na odrez i povrinski pritisak.
60
Ms
Fn
F2 F1 neutralna linija F4 F3 l1
Slika 5.2.8 Sile u nesimetrinom vijanom spoju optereenim momentom savijanja Za sluaj veze optereene istovremenom momentom savijanja MS, uzdunom silom Fa i poprenom silom Ft, kao to je prikazano slikom 5.2.9, maksimalna sila u jednom (najudaljenijem) vijku dobije se kao rezultanta komponenti vanjskog optereenja, odnosno rezultanta sile koja nastaje kao posljedica djelovanja momenta: M l Fn = S n2 , (5.2.30) m li sile koja nastaje u vijku kao posljedica aksijalne sile: F Fa1 = a (5.2.31) mn te sile koja nastaje u vijku kao posljedica djelovanja poprene sile: F Ft1 = t . (5.2.32) mn Rezultirajua sile na jednom vijku je dakle
Fr = Ft1 + ( Fa1 + Fn ) .
2 2
l2
ln
(5.2.33)
Kao i u prethodnim sluajevima, ova rezultirajua sila na jednom vijku mora biti manja od nosivosti vijka na odrez i povrinski pritisak.
Nastavci sloenog presjeka

tap moe biti sastavljen iz vie elemenata (profila , , ) te u sluaju nastavka tapa potrebno je svaki od ovih pojedinih dijelova prekinuti i nastaviti. Obzirom da takav tap mora
61
biti u stanju prenositi momente te poprene i uzdune sile, potrebno je odrediti koliki dio optereenja prenosi pojedini dio tapa. Moment savijanja MS se tako dijeli na pojedine dijelove tapa proporcionalno momentu tromosti tih dijelova prema I Md = MS d , (5.2.34) Ix gdje Md predstavlja moment koji preuzima odreeni dio ija je tromost Id, dok je ukupni moment tromosti sloenog presjeka Ix. Poprena sila Ft koja se prenosi, dijeli se na pojedine elemente presjeka tapa u slijedeem odnosu I I Ft : Ft d = x : d , (5.2.35) S x Sd gdje je Ft d poprena sila koju prenosi pojedini dio, dok je Sd statiki moment polovine promatranog dijela tapa, odnosno Sx statiki moment polovine presjeka ukupnog tapa. Aksijalna sila Fa se takoer dijeli po pojedinim elementima, proporcionalno prema povrini tih elemenata prema A Fad = Fa d , (5.2.36) Ax gdje je Ad povrina presjeka promatranog dijela, dok je Ax ukupna povrina presjeka tapa.
62
Ft Fa
Fa1
Fn
Ft1
Slika 5.2.9 Veza optereena momentom, uzdunom i poprenom silom
5.3 Zavareni spojevi

Zavarivanje predstavlja postupak spajanja metala njihovim lokalnim zagrijavanjem iznad temperature taljenja, sa ili bez nanoenja dodatnog materijala. Zavareni spojevi spadaju u nerastavljive spojeve. Zavareni sklopovi su u odnosu na lijevane ili kovane spojeve i do 50% laki (uz jednaku vrstou i krutost), dok je njihovo oblikovanje jednostavnije. Iz ovih razloga je zavarivanje postalo jedan od najvanijih naina spajanja metalnih konstrukcija. Zavarivanje se iroko primjenjuje u gradnji elinih konstrukcija poput mostova, dizalica, krovnih konstrukcija, zgrada, spremnika, elemenata strojeva (zupanici, remenice,..) te u brodograevnoj industriji. Tehnologija zavarivanja se naglo razvila u posljednjih pedesetak godina. Ima mnogo razliitih zavarivakih postupaka. U praksi najee susreu slijedei postupci: - postupci u kojima se taljenje metala vri u elektrinom luku (sl. 5.3.1): REL (runo elektroluno), MIG (metal inert gas), MAG (metal active gas), TIG (thangstem inert gas). Kod MIG, MAG i TIG zavarivanja stvaranje nepoeljnih oksida izbjegava se
63
zavarivanjem u atmosferi zatitnih plinova). Kod REL zavarivanja zatitna atmosfera se stvara izgaranjem obloge elektrode. elektrootporni postupci (sl. 5.3.2): dijelovi koji se zavaruju prikljue se na izvor istosmjerne struje te zbog otpora prolasku struje dolazi do lokalnog zagrijavanja u tokama dodira i taljenja materijala. Primjer ovakvog spajanja je tokasto zavarivanje u autoindustriji. plinsko zavarivanje (sl. 5.3.3): dijelovi spoja i dodatni materijal se lokalno tale plinskim plamenom (acetilen koji izgara u struji kisika).
regulacijski trafo
220 V
Slika 5.3.1 Elektroluno zavarivanje

F
regulacijski trafo
220 V
Slika 5.3.2 Elektrootporno (tokasto) zavarivanje
64
acetilen kisik
Slika 5.3.3 Plinsko zavarivanje
Zavar predstavlja diskontinuitet u osnovnom materijalu konstrukcije. Iako tok silnica nema skokovitih promjena, kao to je to sluaj kod vijanih i zakovinih spojeva, prisutne su koncentracije naprezanje u zoni zavara, kao to pokazuje slika 5.3.4 kod sueonog spoja, odnosno slika 5.3.5 kod krinog spoja.
1, 71 0
1, 0 0
3
12
1, 6 0
Slika 5.3.4 Raspored naprezanja u zavaru sueonog spoja
0,7
0,41 2,15 3,38
a = 0, 7
0,42
0 =1
Slika 5.3.5 Raspored naprezana u krinom zavarenom spoju
65
Koncentracija naprezanja izraava se koeficijentom naprezanja
K =
i max , 0
(5.3.1)
gdje i max predstavlja najvee naprezanje pri idealno elastinom ponaanju, dok 0 predstavlja srednje raunsko naprezanje. Koncentracija naprezanje nije toliko nepovoljna kod statinog optereenja jer se lokalni vrhovi naprezanja uslijed lokalne plastifikacije istupljuju te na kraju, pri poveavanju optereenja i prelasku cijelog presjeka u stanje plastinog teenja, izjednaavaju sa srednjim naprezanjem u presjeku. Kod dinamikog optereenja konstrukcija materijal nema mogunost da izvri adaptaciju te na mjestu koncentracije naprezanja dolazi do poetka loma. Iz ovog se razloga znaajno razlikuju naini prorauna statiki i dinamiki optereenih zavarenih konstrukcija. U oba se sluaja koriste saznanja iz nauke o vrstoi.
5.3.1 Statiki optereeni zavari
Proraun eonih zavara

Za sluaj statikog optereenja kod eonih zavara ne trai se posebno provoenje dokaza vrstoe. U sluaju kada se i vri kontrola moi noenja, vano je jedino pravilno definirati doputeno naprezanje u zavaru iz razloga to u ovom sluaju spoj puca u osnovnom materijalu. Za ovakav sluaj optereenja uvodi se koeficijent k= pa je zahtjev za raunsko naprezanje
loma ava
loma osnovnog materijala
(5.3.2)
(5.3.3) Doputena naprezanja elika koji se esto koriste kod metalnih konstrukcija dana su tablicom 5.3.1, dok su vrijednosti koeficijenta k za te iste materijale u ovisnosti o kvaliteti zavara dani tablicom 5.3.2.
Materijal i strojni dijelovi Doputeno ekvivalentno naprezanje Doputeno vlano naprezanje Doputeno tlano naprezanje Doputeno smino naprezanje
ra z , dop = k dop .
ekv dop
.0362 .0563
[ MPa ] v dop [ MPa ] 180 270
T dop
[ MPa ] 160 240
dop
[ MPa ] 104 156
Tablica 5.3.1 Doputeno naprezanje osnovnog materijal
66
Kvaliteta zavara Specijalni kvalitet S kvalitet I kvalitet II
Vrsta naprezanja
vlak ili savijanje tlak smik vlak ili savijanje tlak smik vlak ili savijanje tlak smik
Vrijednos koeficijenta k
N 24 (.0362) N 36 (.0563)
1,0 1,0 0,6 0,8 1,0 0,6 0,72 1,0 0,55
1,0 1,0 0,6 0,8 1,0 0,6 0,65 0,8 0,5
Tablica 5.3.2 Koeficijent k Proraun se dalje provodi prema izrazima iz nauke o vrstoi, pri tom potujui slijedee napomene: 1. Lokalni vrhovi naprezanja koji proistiu iz uobiajenih konstrukcijskih oblika ne uzimaju se u obzir. 2. Zaostala naprezanja ne uzimaju se u obzir. 3. Ekvivalentno (reducirajue, usporedno) naprezanje ekv odreuje se po hipotezi maksimalnog deformacijskog rada (HMH Huber, Mises, Henkijeva teorija).
2 2 ekv = + &2 & + 3 ( + &2 ) k dop
(5.3.4)
&
&
Slika 5.3.6 Naprezanja u spoju
67
Proraun kutnih zavara

Pokusi su pokazali veliku sloenost stanja naprezanja kod kutnih spojeva: - u kutnim spojevima vladaju vieosna stanja naprezanja - naprezanja su neravnomjerno raspodjela po presjeku i po duini zavara - u zavarima postoje, i pored svih naprezanja, vrlo visoka i razliita zaostala naprezanja - u raznim stupnjevima optereenja vri se pregrupiranje stanja naprezanja Novija istraivanja (Univerzitet u Delftu Nizozemska) su pokazala da teorija HMH ne odgovara kod kutnih spojeva iz razloga to postoje jo druga maksimalna normalna naprezanja i maksimalna tangencijalna naprezanja. Slikom 5.3.7 prikazani su ekvivalentna naprezanja prema pojedinim hipotezama te usporedba sa pokusima statikog optereenja zavarenih spojeva.
M
ekv 1 = + + 4 M 2 M 2 M M
2 2
0,5
ekv = + 3 M M M
M
0,5 1
0,5
= 0, 58 M
eksperimentalno elipsa ISO hipoteza
2 2 + =1 lom 2 1,8 lom 2
ekv = + 1,8 M M M
Slika 5.3.7 Ekvivalentna naprezanja i eksperimentalni rezultati Najbolje rezultate daje ISO-ova empirijska preporuka bazirana i na spomenutim Nizozemskim pokusima:
ekv = 2 + k 2 ,
odnosno
2 2 ekv = + &2 & + k ( + &2 ) ,
(5.3.5) (5.3.6)
gdje se uzima da je k=1,8, za razliku od HMH teorije gdje je k=3. Ovu preporuku usvojili su i nai propisi za zavarene eline konstrukcije. Toniji proraun kutnih zavara ne bi imao ni smisla pa su:
68 -
5. Spajanje elemenata pri mnogim pojednostavljenim pretpostavkama male anse za toan rezultat ekonomski znaaji mali, poto su dimenzije ovih zavara esto diktirane tehnolokim razlozima
Neki su pokusi (ehoslovaka, Istona Njemaka ) pokazali da naprezanje & ne utjee na mo noenja te ostaje dilema dali uope ekvivalentno naprezanje raunati s & ili ne. Dok je kod sueonog zavara jaina zavara jednaka jaini osnovnog materijala, kod kutnih zavara postoji odnos: F = mat . (5.3.7) Fzav Slika 5.3.8 prikazuje iznos odnosa za sluaj kada nastaje lom u zavaru, odnosno lom u osnovnom materijalu. Kad je ovaj odnos otprilike 0, 75 tada postoji ekvivalentno naprezanje zavara i presjeka tapa.
F
= 1 0, 79
0, 7
Slika 5.3.8 Odnos za sluaj loma u zavaru i materijalu Oznake prilikom prorauna kutnih zavara prikazane su slikom 5.3.9. Radi pojednostavljenja naprezanja u ravnini AB projiciraju se na ravninu AC, odnosno AB'. Oznake za naprezanja su: - n vlano ili tlano naprezanje u ravnini gdje je mjerodavni presjek zakrenut - t - smina naprezana okomito na duinu zavara u ravnini AB' - t& - smina naprezanja u pravcu duine zavara u ravnini AB' -
- vlano ili tlano naprezanje na zavar okomito na presjek u svom pravom poloaju - smino naprezanje okomito na duinu zavara u ravnini pravog poloaja AB & - smino naprezanje paralelno s duinom zavara u ravnini pravog poloaja AB & - normalno naprezanje koje djeluje uzdu zavara
ekv - ekvivalentno naprezanje z , dop - doputeno naprezanje zavara
Izmeu veliina u ravnini pravog poloaja AB i zakrenutoj ravnini AC (odnosno AB') vrijede slijedee jednakosti: 1 = n = , (5.3.8) 2
69
1 t = . 2 & = t& .
(5.3.9) (5.3.10)
n C B'
t&
B
&
t
&
A a
Slika 5.3.9 Naprezanja u zavaru Nosivost kutnog zavara ovisi i o debljini kutnog zavara a (sl. 5.3.9). Nosivost zavara razliite debljine obuhvaeno je u propisima za zavarene eline konstrukcije koeficijentom 1 (5.3.11) = 0,8 1 + , a gdje se za a<4 mm uzima da je koeficijent =1. Iz ovog slijedi da je doputeno naprezanje u kutnom zavaru z ,dop = dop (5.3.12) pri emu treba biti zadovoljeno ekv < z ,dop . (5.3.13) Propisima je takoer regulirana debljina noseeg kutnog zavara i ona iznosi od a = 3 mm do najvie amax = 0, 7 min (samo iznimno se odobrava i amax = min ). Kako je u praksi mogu velik broj kombinacija naprezanja kutnih zavara, u tablicama su dani izrazi za najee sluajeve, i to (vidi prilog): - aksijalno napregnuti tapovi (Tabela IV,4) - spojevi izloeni normalnim i sminim naprezanjima (Tabela IV,5) - spojevi izloeni sminim naprezanjima uslijed torzije (Tabela IV,6) Kada se vri dimenzioniranje, ovi tabelarni izrazi iz nauke o vrstoi dovoljno su sloeni da bi se iz njih dokuila jedinstvena veza svih naprezanja te debljine i duine zavara. Iz tog su razloga u Tabelama IV,4 i IV,5 uokvireni izrazi koji na jedinstven nain brzo vode do rjeenja, tj. dimenzioniranja zavara. Za ekstremno aksijalno napregnute zavare to se svodi na izraz F z , dop , (5.3.14) a l
70
gdje l predstavlja duinu zavara, dok je sila F u Tabelama oznaena oznakom S. Kod kombinacija bonih i eonih zavara razlikuju se tri sluaja: 1. lB > 1,5 l - rauna se kao da nema eonog zavara 2. 1,5 l > lB > 0,5 l - ovisno o poloaju eonog zavara uzima se da boni zavare prenose 1/3 optereenja ili pak eoni na suprotnoj strani 1/3 optereenja 3. lB < 0,5 l boni zavari prenose samo 1/3 sile, dok ostatak prenose eoni Za veze izloene normalnim i sminim naprezanjima ti izrazi se svode na M z , dop , (5.3.15) W gdje je W = I y aksijalni moment tromosti presjeka, dok koeficijent iznosi = 1,8 . Ovi izraz ne vrijedi za kratke konzole gdje je utjecaj poprene sile velik u odnosu na moment ili je openito veza osjetljiva prema sminim naprezanjima.
5.3.2 Dinamiki optereeni zavari

Zavareni spojevi izloeni promjenljivom optereenju posebno su osjetljivi na djelovanje zareza. eoni zavareni spojevi su pri tome mnogo povoljniji od kutnih zavara. Dimenzioniranje ili samo kontrola promjenljivo optereenog zavara se vri na nain da se izrauna vrijednosti naprezanja usporede s doputenim naprezanjem na zamor D dop . Na veliinu doputenog naprezanja na zamor utjeu: - materijal - odnos r = min max - vrsta spoja Naprezanja mogu biti normalna, tangencijalna ili ekvivalentna, pri emu sva ta naprezanja moraju biti manja od doputenog, dakle potrebno je zadovoljiti: < D dop , (5.3.16)
ekv < D dop , < D dop .
(5.3.17) (5.3.18)
Podaci za D dop u ovisnosti o gornja tri parametra nalaze se u tabelama propisa i standarda.
Ponaanje elika pri promjenljivom optereenju zamor

Do loma na konstrukcijskom elementu moe doi ako je naprezanje manje od doputene statike granice izdrljivosti u sluaju da se konstrukcijski elemente optereuje dovoljno puta pri naprezanju izmeu d i g = max < M , pri emu M predstavlja lomnu vrstou materijala pri zavaru. Karakteristine veliine koje utjeu na ovaj broj potrebnih optereenja da doe do loma su: - razlika naprezanja ( g d ) srednje naprezanje sr
71
Naprezanje max je ono naprezanje koje materijal moe izdrati bezbroj puta, a da se ne slomi te se naziva dinamika vrstoa i oznaava sa D . Lom izazvan viestrukim optereenjem ispod njegove lomne vrstoe (statike) naziva se lom od zamora i bitno se razliku od statikog loma (po karakteristinoj prijelomnoj povrini i odsutnosti velikih plastinih deformacija). Lom nastaje od mjesta unutranje ili vanjske greke, gdje dolazi do velike lokalne koncentracije naprezanja te zbog nedostatka vremena za plastifikaciju, ista se iri, to izaziva lom u trenutku kada preostali dio presjeka vie ne moe izdrati ni statiku silu (silu prednapona). Iz ovoga proizlazi da na dinamiku vrstou presudan utjecaj imaju greke, prvenstveno zarezi odnosno vanjski oblik konstrukcije elementa i kvaliteta izrade. Vrste promjenljivog optereenja u ovisnosti o minimalnom i maksimalnom optereenju, te srednjeg optereenja, pri emu je odnos naprezanja r= odnosno r= Fmin
min , max max

.
(5.3.19)
(5.3.20)
Iz velikog broja pokusa i analiza nije pronaeno precizno fiziko objanjenje uzroka loma (energetski temelji) niti zakonitosti meu ovim naprezanjima i brojeva promjena optereenja. Sve to se sa sigurnou moe konstatirati su grafiki prikazi odnosa naprezanja i broja optereenja do loma. Pri tom se postavljaju dva kljuna pitanja: - koje su to vrijednosti max i min koje pri odreenom broju ciklusa n izazivaju lom ? koliki je broj optereenja potreban da pri zadanom naprezanju max i odnosu r = min max doe do loma? Zamisli li se sluaj naizmjeninog naprezanja kada je maksimalno vlano naprezanje jednako maksimalno tlanom, amplituda je definirana kao polovina razlike izmeu max i min te se takvo naprezanje naziva isto naizmjenino naprezanje min = max , (5.3.21) 2 dok je srednje naprezanje nekog promjenljivog naprezanja + min sr = max . (5.3.22) 2 Odgovor na prvo gore postavljeno pitanje dao je Stssi (1958) po kome je osnovna veliina pri naprezanju na zamor isto naizmjenino naprezanje , kao to je prikazano slikom 5.3.10 gdje su dani odnosni pri promjenljivom naprezanju pri emu je bitno naglasiti da: - za sr = 0 vrijedi = DN ( 1) = n 0 za pravac = 45 vrijedi = DI 2 za sr = M vrijedi = 0
72
= DI 2
sr = M
Slika 5.3.10 Odnosi pri promjenljivom naprezanja prema Stssi-ju (1958) Takoer odgovor na prvo pitanje dobiveni su nizom pokusa, te obzirom to se nanosi u dijagramima postoje razliiti grafiki prikazi (sl. 5.3.11, 5.3.12 i 5.3.13).
istosmjerno promjenljivo naizmjenino promjenljivo
M - prekidna vrstoa
(statiko)
Slika 5.3.11 Smith-ov dijagram

M
istosmjerno promjenljivo naizmjenino promjenljivo
M - prekidna vrstoa
(statiko)
Slika 5.3.12 Gerber-Lourhard-ov dijagram
73
naizmjenino promjenljivo
istosmjerno promjenljivo
M - prekidna vrstoa
(statiko)
Slika 5.3.13 Moore-Jaspers-ov dijagram Koji e se od prethodnih dijagrama koristit ovisi o elji da se neka veliina posebno istakne. Kod nas je najee u upotrebi Smithov dijagram. Odgovor na drugo gore postavljeno pitanje daje predstavlja Whlerova krivulja (slika 5.3.14) koja predstavlja prekidnu vrstou neizbruenog elementa iz N24 za isto naizmjenino naprezanje kao funkciju broja promjena optereenja N, odnosno i=logN. Za razne vrijednosti srednjih naprezanja slika 5.3.15 prikazuje grafiki prikaz itavog podruja zamora.
M M
Slika 5.3.14 Whlerova krivulja
74
Slika 5.3.16 Grafiki prikaz cijelog podruja zamora U stvarnosti se dinamika optereenja nemaju sinusoidni karakter, kako to je to bio sluaj kod prethodnih dijagrama, dakle nisu pravilna ni po frekvenciji ni po amplitudi ve se radi o stohastikom karakteru naprezanja (slika 5.3.17a). Radi toga je potreban pokazatelj uestalosti optereenja (slika 5.4.17b) gdje sumarna linija uestalosti pokazuje koliko e puta odreeni nivo (razina) naprezanja biti zastupljen u odreenom vremenu ili u cijelom vijeku trajanja konstrukcije.
naprezanje
vrijeme
naprezanje
Broj (uestalost) prekoraenja razliitih naprezanja
Slika 5.3.17 Stohastiki karakter optereenja i uestalost optereenja
75
Naprezanje koje materijal moe izdrati pod ovakvim stalno promjenljivim optereenjem naziva se radna vrstoa zamora. Poznavanje ove vrstoe vano je radi poveanja ekonominosti konstrukcije jer ista moe podnijeti manji broj veih naprezanja u radnom vijeku bez tete. Uobiajeno je da se predvidi ukupni broj ciklusa N s minimalnim gornjim optereenjem Fg, koji e u toku vijeka trajanja biti dosegnut ili prekoraen i to u jednom od etiri podruja: - N1 od 2104 do 2105 - N2 od 2105 do 6105 - N3 od 6105 do 2106 - N4 preko 2106
vrstoa na zamor zavarenih spojeva

Prije je istaknuto da najvei utjecaj na zamornu vrstou, tj. dinamiku izdrljivost zavara imaju zarezi, odnosno koncentracije naprezanja. Stoga je i logina ovisnost dinamike vrstoe zavara o materijalu i obliku samog zavarenog mjesta. Ove vrstoe prikazanje su za N24 na slici 5.3.18.
Slika 5.3.18 Dinamika vrstoa za N24 Proraun zavarenih konstrukcija pri dinamikom (dakle promjenljivom) optereenju vri se u odnosu na zamor na nain da se izraunata naprezanja (prema nauci o vrstoi) usporede s doputenim naprezanjem na zamor D dop .
76
Nain odreivanja D dop u ovisnosti o vrste spoja, graninih vrijednosti naprezanja i odnosa
r = min max prikazan je za N24 na slici 5.3.19.
naizmjenino podruje
istosmjerno podruje
Slika 5.3.19 D dop u ovisnosti o r = min max i obliku zavarenog mjesta Kada se odredi D dop , onda se najvee izraunate vrijednosti normalnih, tangencijalnih i ekvivalentnih naprezanja usporeuju s doputenim, tj. mora biti zadovoljeno: max < D dop , (5.3.23) (5.3.25) Doputena naprezanja odnose se kako na sam zavar, tako i na okolni materija koji je uslijed zavarivanja pretrpio promjene. Praktiki se D dop sasvim pribliava dinamikoj vrstoi D iz razloga:
max < D dop , ekv max < D dop .
(5.3.24)
77
1. nain dobivanja D je zasnovan na pokusima gdje se epruveta optereuje neprekidno s istom frekvencijom i amplitudom, to u stvarnosti nije sluaj 2. teko da e se maksimalna naprezanja javiti 2106 puta Moe se rei da za oblik zavarenog mjesta A, B, C, D razlika izmeu D i D dop je oko 10%, dok je za oblik zavarenog mjesta E i F razlika oko 25%. Kako najvia dozvoljena vrijednost naprezanja mora biti manja od doputenog naprezanja na zamor, koje je uvijek manje od doputenog statikog naprezanja, openito vrijedi za maksimalne vrijednosti vlanog, tlanog i ekvivalentnog naprezanja (5.3.26) max < D dop < dop , max < D dop < dop , max ekv < D dop < dop . (5.3.27) (5.3.28)
Suvremene tendencije u oblasti zavarenih spojeva izloenih zamoru

U nisu zemalja vre se pokusi zamaranjem zavarenih spoja iz vie razloga, od kojih su najvaniji: - ponaanje malih epruveta u odnosu na velike konstrukcije nije jednako - zaostala naprezanja se ne mogu zanemariti - konstrukcija se moe sruiti i sa manje od 105 optereenja ako je broj velikih optereenja velik prema Miner-ovoj hipotezi "kumulativnog oteenja", tj. neoteena ako je n N 1 , gdje je n broj promjena optereenja sa odreenom vrijednou a , dok je N broj ciklusa kod kojeg pri odreenom optereenju a nastupa lom (Whlerova krivulja) ustanovljeno je da za lom nije toliko mjerodavan odnos r = min max koliko a , tj. koji u superpoziciji sa zaostalim naprezanjima izaziva lom prouava se irenje pukotina (mehanika loma) nakon niza eksperimenata provedenih u SAD, mijenjali su se i popisi o odreivanju D dop (SAD, vicarska i dr.), na nain da se konstrukcije kategoriziraju prema broju uestalosti odreenog optereenja, oblika zavarenog mjesta (A, B, C, D, E, F), utjecaja zareza ili dinamike izdrljivosti uvodi se pojam relativne vrstoe zavara D( N ) kao i pojam pogonske vrstoe ili pogonske izdrljivosti
5.3.3 Utjecaj zavarenih spojeva na dinamiku izdrljivost

Dinamika izdrljivost zavarenih spojeva od presudne je vanosti za pouzdanost konstrukcije u eksploataciji. Rezultati pokusa za razliite materijale i vrste naprezanja, prvenstveno vlanetlane odnose se na relativno male ispitne uzorke ili epruvete te se prikazuju Smithovim dijagramima dobivenim iz veeg broja Whlerovih krivulja. Stvarno ponaanje zavara i s tim u
78
vezi cijele konstrukcije, u realnim uvjetima koritenja ovisno je o nizu drugih inioca osim materijala i optereenja. Najvaniji od utjecaja na pojavu zamora su: - utjecaj zareza - utjecaj tehnologije zavarivanja - utjecaj oblikovanja zavarenog spoja - utjecaj vrste materijala - utjecaj greaka pri zavarivanju - utjecaj temperature okoline - utjecaj zaostalih naprezanja - utjecaj krutosti konstrukcije i dr.
Utjecaj zareza na dinamiku izdrljivost

Openito kod statiki optereenih konstrukcija, a za razliku od nosaa kontinuiranog poprenog presjeka s jednolikom raspodjelom naprezanja, kod nosaa promjenljivog poprenog presjeka uz mjesta promjena presjeka javlja se nejednolika raspodjela naprezanje i vrna naprezanja. Kod koninog tapa sa slike 5.3.20, poveanjem kuta konusa raste i vrno naprezanje koje je vee od srednjeg naprezanja. Srednje naprezanje bi bilo naprezanje koje se javlja kod idealnog glatkog cilindrinog tapa. U cilju dobivanja jasne slike o koncentraciji naprezanja, crta se silocrt (sl. 5.3.21), kod kojeg gustoa pokazuje intenzitet polja naprezanja, a tangente na silocrt smjer. Iz silocrta na slici 5.3.21 vidljivo je da je naprezanje najvee u podruju utora, dok se podalje od utora gubi utjecaj utora te naprezanje postaje konstanto i jednako srednjem naprezanju. Slikom 5.3.22 prikazana je razdioba naprezanja u podruju utora za vlano optereeni okrugli tap sa zaobljenim utorom.
vr
sr
vr
sr
d1
d2
Slika 5.3.20 Konini tap
Slika 5.3.21 Silocrt
Slika 5.3.22 Okrugli tap sa
79 zaobljenim utorom
Za sluaj vlano optereenog okruglog tapa s otrim utorom (sl. 5.3.23), vrna naprezanja su vea od onih kod tapa s oblim utorom (sl. 5.3.22). U sluaju nastanka male povrinske pukotine (sl. 5.3.24), vrno naprezanje znatno je vee od prethodna dva sluaja kad postoje utori. Ovo je razlog zbog kojeg dolazi do irenja pukotina i loma tapa, to je naroito naglaeno kod dinamikih optereenja.
F
F
vr
vr
sr
d1
d2
Slika 5.3.23 Okrugli tap s otrim utorom
Slika 5.3.24 Okrugli tap s povrinskom pukotinom
Razni provrti, potrebni zbog konstrukcijske izvedbe tapa, imaju takoer negativan utjecaj te izazivaju veliko vrno naprezanje u podruju oko provrta (sl. 5.3.25). Aksijalno optereena vratila kod kojih postoji smanjenje/poveanje (redukcija) presjeka takoer imaju znatna vrna naprezanja (sl. 5.3.26).
sr
80
vr
vr sr
d
sr
d1
d2
Slika 5.3.25 Okrugli tap s poprenom rupom
Slika 5.3.26 Okrugli tap s redukcijom presjeka
Prilikom optereenja na savijanje (sl. 5.3.27) i uvijanje (sl. 5.3.28), takoer dolazi do znatnih vrnih naprezanja. vrstoa ravnih profila, npr. limova, ploa, traka ili valjanih profila, bitno je smanjenja u podrujima u kojima postoje provrti (sl. 5.3.29). Na slici 5.3.29 vidljiv je veliki utjecaj vrnih naprezanja. U praksi se vrna naprezanja definiraju preko faktora oblika
k =
vr . sr
(5.3.29)
Faktori oblika za karakteristine presjeke mogu se oitati iz tablica, odrediti eksperimentalno ili pak numeriki. Kod dinamiki optereenih konstrukcija, utjecaj koncentracije naprezanja uzima se kroz koeficijent ureza definiran kao K = 1 + K ( K 1) , (5.3.30) gdje koeficijent K , koji se kree u granicama K = [ 0.2,....,1] , ovisi o materijalu. Koeficijent ureza odreuje odnos dinamike vrstoe izmeu glatkog uzorka i uzorka s zarezom,
K =
D , glatki
D , sa zarezom
(5.3.31)
Dinamika izdrljivost zavarene probne palice nia je od izdrljivosti nezavarene probne palice. Snienje dinamike izdrljivosti je izazvano zareznim djelovanjem samog zavara. Zarezi (sl. 5.3.27) koji se u zavaru javljaju mogu biti unutranji (npr. pore, krajevi zavara, mjehurii plina i razni ukljuci) ili vanjski (krajnji krateri, ugorine, prijelazi i dr.). Obraivanjem zavara bitno se poveava dinamika izdrljivost. Na slici 5.3.28 prikazan je Smitnov dijagram neobraenog i obraenog navara. Sam navar uzrokuje znaajan pad DI i DN do ega ne dolazi iz razloga promjene toka sila ve uslijed zareznog djelovanja koje nastaje brim hlaenjem krajeva navara
81
to uzrokuje ugorine te "zamrzavanje" mjehuria plinova i ljake. Obradom navara odstranjuje se ovo loe podruje navara te se bitno poboljava dinamika izdrljivost.
slaba veza osnovnog i dodatnog materijala navar ugorina ukljuci ljake, pore
obraeni navar N9
Slika 5.3.27 Neobraeni i obraeni navar
N mm 2 max
DI = 240
DT = 240
DN = 160 DN = 140
95
2 sr N mm
N9 obraeni navar
s neobraenim navarom
95
s obraenim navarom
140
Slika 5.3.28 Smithov dijagram za neobraeni i obraeni navar Slino navaru, obrada kod V zavara pri spajanju dvaju limova bitno utjee na dinamiku izdrljivost, kao to pokazuje tablica 5.3.3.
82
Materijal
Mehanika svojstva [N/mm2]
DI
DN
180 140 100 95 70 100 95 160
.0562
360 340 360 240 240 360 240 360
310 240 170 160 120 170 150 280
.0362
nezavareni limovi
.0562
.0362
V-zavara, lijebljen uz provaren korijen
.0562
.0362
V-zavar bez provarenog korijena
.0562
.0362
V-zavar s potkorenom trakom
N9
.0562
.0362
N9
240
220
130
obraeni V-zavar s provarenim korjenom i lijebom za izvoenje kraja zavara
Tablica 5.3.3 Mehanika svojstva V-zavara Kod kutnih se zavara, za razliku od sueonih, lomi tok sila dva puta (sl. 5.3.29). Kao to se vidi na slici (5.3.29) krajevi kutnih zavara izazivaju koncentraciju naprezanje te obrada krajnjih kratera kutnog zavara poveava dinamiku izdrljivost. Oblikovanje samog zavara od bitnog je utjecaja, naroito kod T spoja (sl. 5.3.30) gdje uvijek treba nastojati ostvariti obostrani kutni zavar (slika 5.3.30) te meusobno spajanje korijena kutnih zavara (sl. 5.3.31).
83
max
max
max
Slika 5.3.29 Lom toka silnica kod kutnih zavara
Slika 5.3.30 Tok silnica kod jednostrukog i dvostrukog kutnog zavara
84
Slika 5.3.31 Meusobno spajanje korijena kutnih zavara
Utjecaj temperature na zavarene spojeve

Svi podaci o mehanikih svojstvima, osim iznimno ilavost materijala, daju se pri sobnoj temperaturi. est je sluaj da zavarena konstrukcija biva koritena pri temperaturama znatno niim ili viim od sobne. Poznavanje utjecaja eksploatacije na materijal i zavare pri viim temperaturama osnova je za pouzdan rad energetske i procesne opreme. Praenje pojava u materijalu i zavaru vri se analizom i ostalih parametara (radni tlak, naprezanje, radni medij, trajanje eksploatacije) uz istovremeno praenje radne temperature. Pod viim temperaturama podrazumijeva se temperatura do 600C. Promjene koje nastaju u materijalu, posebno u zavaru, su prvenstveno negativne i to: - promjena mehanikih svojstava - promjena strukture - pouzdanost - toplinska krutost - toplinski zamor i termookovi - korozija - erozija
Mehanika svojstva se u principu smanjuju, a postotak ovisi o temperaturi i sastavu (strukturi) elika. Pouzdanost je svojstvo metala da se pod utjecajem dugotrajnog naprezanja na viim temperaturama neprekidno plastino deformira (redovita pojava iznad 450C). Ako materijal dugo "radi" u uvjetima pouzdanosti doi e do njegovog razaranja i pri znatno niim temperaturama od vlane vrstoe za odreene temperature. Toplinska krtost se javlja kod fero-perlitnih elika kod 400-500C gdje nakon dugog zadravanja naglo pada udarna ilavost dobivena kod sobne temperature. Upravo su mjesta zavara najopasnija te se obino tu inicira lom.
85
Toplinskim zamorom naziva se razaranje metala pod djelovanjem toplinskih naprezanja uvjetovanih naizmjeninim zagrijavanjem i hlaenjem. Teoretska objanjenja pojave toplinskog zamora su vrlo tura.
Utjecaj zaostalih naprezanja

Pri formiranju zavara, kao rezultat metalurkih procesa, dolazi do unutranjih naprezanja. Ova naprezanja mogu dovesti do deformacije konstrukcije pa ak i hladnih pukotina. Naprezanja mogu biti tlana i vlana, a zakonitosti im je teko dokuiti, osim mjerenjem na povrini. Iznos moe dosei, odmah nakon zavarivanja i granicu razvlaenja. Postupkom poputanja, odarivanja, mogu se ove napetosti znatno smanjiti, kao i metodom vibriranja. U procesima eksploatacije, posebno pri viim i visokim temperaturama, ova se naprezanja brzo relaksiraju. Sama zaostala naprezanja ne dovode do oteenja, ukoliko nisu kombinirana s vanjskim optereenjem. Iznimka je sluaj zaostalih naprezanja u zoni zavara s inicijalnim optereenjima (sl. 5.3.32).
250 N/mm2
3l
3l
5.3.32 Naprezanja u zoni korijena X zavara
Krti lom
Lomovi sa malom kontrakcijom ili bez nje, lomovi bez izduenja, zbog izgleda prijeloma slinog lomu krtog materijala (dekoheziji) nazivaju se krti lom. Ove pojave loma zbog naglog irenja pukotine, a bez velikog naprezanja, poznate su odavno. Krti lomovi su redovito su inicirani malim pukotinama ili oteenjima koje su rasle do neke kritine veliine, nakon koje je nastupio lom. Ako se greke otkriju na vrijeme mogue je pratiti cijeli rast pukotine i predvidjeti lom. Pri tom svakako je potrebno preispitati kriterije o prihvatljivosti ovih greaka. Visokim naprezanjima u vrhu pukotine, te raspodjelom naprezanja u njenoj okolini, potrebno je posvetiti posebnu panju.
86
Na lom (prouava se u mehanici loma) utjeu: - osnovno materijal - radna temperatura - koncepcija konstrukcije: razina radnih optereenja debljina elementa krutost konstrukcije - nain naprezanja - nain hladne obrade pri izvedbi konstrukcije Pri prouavaju loma uvodi se faktor intenziteta naprezanja KC koji se razlikuje za tri osnovna sluaja otvaranja pukotine (sl. 5.3.33), te za prvi nain faktor intenziteta je KI C = c a , (5.3.32) gdje je a veliina polovine pukotine (sl. 5.3.34), naprezanje, a c konstanta. Odnos naprezanja i veliine pukotine prikazan je slikom 5.3.34.
II
III
Slika 5.3.33 Tri osnovna naina otvaranja pukotine
Kc- za ilavi elik
Kc
Slika 5.3.34 Faktor intenziteta naprezanja u ovisnosti o pukotini i naprezanju
87
Prilikom praenja irenja pukotine primijeeno je da se za lom epruvete mora utroiti znatno manje rada pri niim temperaturama, tj. materijal pri niim temperaturama postaje krt pa postoji tzv. temperatura prelaska u krtost. Krti lom se javlja ako su ispunjena slijedea etiri uvjeta: - sklonost materijala prema krtom lomu - velika zaostala naprezanja - odreena temperatura - postojanje greke koja izaziva koncentraciju naprezanja i poetak loma Naprezanje i deformacija oko pukotine prouavana je od strane mnogih znanstvenika meu, a meu prvima su Grifiz, Irwin i Vestergard. Za beskonanu traku s otvorom pukotine duine 2a i optereenu vlano, raspodjela naprezanja oko vrka pukotine (sl. 5.3.35) dana je izrazima KI 3 (5.3.33) cos 1 sin sin , x = 2 2 2 2 r KI 3 (5.3.34) cos 1 + sin sin , y = 2 2 2 2 r gdje obzirom da se pri optereenju trake s pukotinom radi o prvom sluaju otvaranja, faktor intenziteta naprezanja rauna prema izrazu (5.3.32). Za kut = 0 (sl. 5.3.35) izraz (5.3.34) se svodi na KI y = . (5.4.35) 2 r
y ( = 0 )
y
2a
Slika 5.3.35 Naprezanja vrka pukotine ploe
88
5.4. Oblikovanje vijanih i zavarenih spojeva obzirom na zamor

Poto je zamor materijala jedan od estih razloga lomova koji nastaju u eksploataciji, spojevi, bilo rastavljivi, bilo nerastavljivi, zahtijevaju posebnu panju prilikom pravilnog oblikovanja.
5.4.1 Oblikovanje vijanih spojeva obzirom na zamor

Obzirom na nain izrade navoja, valjanjem odnosno narezivanjem, prednost treba dati navoju napravljenom vajanjem, odnosno navoj izraen narezivanjem treba izbjegavati. Kod vijanog spoja razlikujemo tri osnovna sluaja: - vijani spoj optereen na vlak (slika 5.4.1) - prednapregnuti vijci u spoju optereenom smino (slika 5.4.2) - vijci koji nisu prednapregnuti u spoju optereenom smino (slika 5.4.3)
Slika 5.4.1. Vlani spoj
Slika 5.4.2. Bez prednaprezanja
Slika 5.4.3. Prednapregnuti
Kod vlanog spoja, najee je rije o spoju kod kojeg su vijci prednapregnuti. Odnos sile prednaprezanja u vijcima Fv i podlozi Fp, uslijed djelovanja radne sile FR prikazano je dijagramom na slici 5.4.4. Optereivanjem spoja, raste sila u vijku za Fv i pada sila u podlozi za Fp. Ukoliko radna sila postane vea od sile prednaprezanja, rastereenja podloge i odvajanja te vijci u potpunosti preuzimaju optereenje, to je krajnje nepovoljno. Nadalje iz dijagrama se vidi da je povoljnije da vijci budu manje krutosti Cv (manji nagib pravca) a podloga im krua (strmiji pravac). Ovime pri istoj radnoj sili je prirast sila vijku Fv manji od prirasta F'v za sluaj podloge manje krutosti. Dakle treba teiti im kruim i debljim podlogama kod ovakvih spojeva kao ne bi dolo do elastinog savijanja podloge (smanjenje krutosti). Postavljanje mekanih brtvi meu podlogama djeluje nepovoljno.
Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004. Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.
89
F Fmax Fv FV Fp FR F'p F'v FR
arctg CV
arctg CP
Fp
deformacije
Slika 5.4.4. Sile i deformacije u prednapregnutim vijcima i podlozi Obzirom na oblik samo kontaktne povrine, oblik prikazan slikom 5.4.5 predstavlja povoljniji sluaj od oblika prikazanog slikom 5.4.6 iz razloga to je kod prvog kontaktna povrina blia mjestu djelovanja sile te je time savijanje povrine manje. Kod sluaja prikazanog slikom 5.4.6 podloga je fleksibilnija. Dakle vrijedi pravilo da obzirom na otpornost vijanog spoja na zamor, treba nastojati da kontaktna povrina bude im blie dijelovima na koje djeluje optereenje.
Slika 5.4.5.
Slika 5.4.6.
Kod spojeva optereenih smino (slika 5.4.2 i 5.4.3) povrina na koju se prenosi optereenje, raspodjela optereenja oko rupe i mogua mjesta pojave pukotina kod zamora prikazana su slika 5.4.7 za sluaj vijaka sa i bez prednaprezanja. Prednost za sluaj optereenja kod kojeg postoji opasnost od zamora treba dati vijcima s prednaprezanjem iz razloga to je vijak, a samim time i vijani spoj, manje podloan pojavi pukotina.
Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.
90
Slika 5.4.7. Usporedba smino optereenih vijanih spojeva** Kod sidrenih (anker) vijaka, osim to treba teiti izvedbi navoja valjanjem, privrivanjem dvjema maticama pokazalo se povoljnije obzirom na zamor. Ispitivanjem je utvreno da varijante privrivanja stopa b) i d) na slici 5.4.8 pokazuju boju otpornost na zamor.
Slika 5.4.8. Otpornost na zamor kod sidrenih vijaka
5.4.2. Oblikovanje zavarenih spojeva obzirom na zamor

Openito strojne elemente podlone zamoru potrebno je oblikovati na nain da se izbjegne koncentracija naprezanja odnosno lom silnica u silocrtu naprezanja. Zavari, kao spojevi dijelova,
**
Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004. Skenirano iz B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.
91
upravo se nalaze u zonama najveih koncentracija naprezanja. Dakle, potrebno je preoblikovati strojni dio da se im vie smanji koncentracija naprezanja (slika 5.4.9.), te ukoliko je mogue, sam zavar pomaknuti iz podruja najvee koncentracije naprezanja (slika 5.4.10.).
Slika 5.4.9. Smanjenje koncentracije naprezanja pravilnim oblikovanjem
Slika 5.4.10. Pomicanje zavara iz podruja velike koncentracije naprezanja Za sluaj kada je neki neoptereeni dio konstrukcije zavaren na optereeni dio konstrukcije, sama geometrija neoptereenog dijela izaziva lom silnica u silocrtu (koncentraciju naprezanja). to je taj neoptereeni dio krai u smjeru djelovanja sile na optereenom dijelu, to je manji lom silnica (koncentracija naprezanja) (slika 5.4.11).
Slika 5.4.11. Postavljanje neoptereenog dijela obzirom na smjer optereenja
92
Smanjenje dimenzija kutnog zavara mogue je postii i djelominim provarivanjem korijena zavara (slika 5.4.12.).
Slika 5.4.12. Smanjenje dimenzija poprenog presjeka kutnog zavara Za sluaj kad kutni zavar povezuje nosive dijelove u cjelinu, kao to je to sluaj na slici 5.4.13., potrebno je osigurati dovoljnu nosivost kutnog zavara.
Slika 5.4.13. Minimalne dimenzije kutnog zavara i djelomino provarenog kutnog zvara. Zavar u podruju ruba optereenih konstrukcija smanjuje otpornost na zamor te je potrebno teiti preporuci da se zavar nalazi na udaljenosti veoj od 10 mm od ruba (slika 5.4.14).
Slika 5.4.14. Preporuka o udaljenosti zavara od ruba nosivog dijela Pri oblikovanju treba teiti izvedbama bez sekundarnih naprezanja koji nastaju uslijed momenata savijanja u samom spoju. Tako je kod vorite reetkaste konstrukcije potrebno postii da se neutralne osi sijeku u jednoj toki. Slino je i kod nesimetrinih prikljuaka koje je potrebno zamijenit simetrinim kao to je to ilustrirano slikom 5.4.15.
93
Slika 5.4.15. Zamjena nesimetrinog prikljuka simetrinim Otri prelazi i otri kutovi izazivaju veliku koncentraciju naprezanja, a samim time i neotpornost na zamor. Rjeenja sa slike 5.4.9. mogue je postii naknadnom obradom zavara, kao to je prikazano slikom 5.4.15. gdje se bruenjem izbjegavaju otri prijelazi spojeva. Pri tom treba izbjegavati radijuse zaobljenja manje od 15 mm odnosno radijusom zaobljenja veim od 1/3 irine prikljuka.
Slika 5.4.15. Naknadna obrada zavara*** Otre rubove potrebno je izvesti zaobljene, a samo zaobljenje potrebno je obraditi bruenjem te bruenu povrinu produiti 20 mm izvan zaobljenja (slika 5.4.16).
Slika 5.4.16. Bruenje zaobljenja i podruja oko zaobljenja
***
94
Uz navedene konstrukcijske uzroke neotpornosti na zamor, velik utjecaj ima i samo zavarivanje. Najee greke koje pri zavarivanju nastaju, a bitno smanjuju otpornost na zamor su: - prskanje pri zavarivanju - diskontinuitet u varu uzrokovan sluajnim zastojima luka - nedoputeno pripajanje dijelova koji nisu predvieni za zavarivanje - korozijska gnijezda - pukotine u varu - loe namjetanje dijelova koji se zavaruju - zarezi - otri bridovi - ekscentrinosti i krivo meusobno pozicioniranje dijelova - iskrivljenje dijelova prikljuaka Greke u varovima do odreenog nivoa se toleriraju. Pri tome vrijede slijedea pravila: - eoni varovi s djelominom penetracijom tretiraju se kao da je rije o kutnim varovima - debljina eonog zavara ne smije biti manja od debljine dijelova koji se spajaju - krak (irina) kutnog zavara ne smije varirati vie od 10% - udubljenja eonog zavara se toleriraju ako: duljina udubljenja nije vea od debljine elementa t visina udubljenja nije vea od 0.1t preostala visina zavara ispod udubljenja nije manja od debljine elementa t
Slika 5.4.17. Zahtjevi obzirom na dopustive dimenzije udubljenja zavara uleknua osnovnog materijala u zoni utjecaja topline, a nastala zbog taljenja osnovnog materijala se toleriraju ukoliko s ona manja od 0,05t (ili 5 mm) kod poprenih varova, odnosno 0,1t (ili 1 mm) kod uzdunih
Slika 5.4.18. Uleknua osnovnog materijala troska na varu se tretira kao ulegnue pukotine detektirane nerazornim metodama ne toleriraju se ne tolerira se kod eonog vara s zahtijevanom punom penetracijom da dolazi do nepotpunog taljenja osnovnog materijala koje je karakterizirano prelijevanjem zavara
95
Slika 5.4.19. Nepotpuna penetracija i prelijevanje zavara ne toleriraju se ulegnua zavara
Slika 5.4.20. Nedopustiva ulegnua zavara Pore uslijed plinova u zavaru, ravnomjerno rasporeeni, mogu se tolerirati te ih nije potrebno popravljati ukoliko je najvei promjer manji od 0,25t ili 3 mm. Doputeni postotak ukupne veliine pora obzirom na povrinu projekcije zavara iznosi se kree od 3% do 5%, a ovisi o kategoriji detalja.
Hrapavost rubova nastalih plinskim rezanjem (slika 5.4.21) vea od 0,3 mm smanjuje otpornost na zamor te se preporua bruenje takvih rubova.
Slika 5.4.21. Hrapavost rubova uslijed plinskog rezanja elinih ploa Prekid kontinuiranog zavara tolerira se samo ako je na mjestu prekida postignuta dobra penetracija te ukoliko se prekid ne nalazi u zoni visoke koncentracije naprezanja. Varovi koji se izvode samo s jedne strane, dakle kod kojih nije mogue provarivanje korijena, moraju biti izvedeni na nain da se osigura 80% stapanja. Djelomina penetracija i nepotpuna provarenost nisu doputeni.
96
Slika 5.4.22. Izvoenje jednostranih zavara Pri zavarivanju dolazi do stvaranja zaostalih naprezanja koja bitno utjeu na pojavu zamora. U cilju izbjegavanja ili sniavanja zaostalih naprezanja potrebno je voditi rauna o slijedu i smjeru zavarivanja, predgrijavanju, odarivanju, samarenju ili ekianju (runo, ultrazvunim ili pneumatskim iglama). Oteenja nastala rukovanjem, zarezi, ulegnua, oteenje nastalo paljenjem elektrode treba otkloniti bruenjem. Ovakva oteenja se ne doputaju.
Literatura
B. Androni, D. Dujmovi, I. Deba Metalne konstrukcije 4, IA PROJEKTIRANJE, Zagreb, 2004.
6. Zatita od korozije
97
Pravilno izvoenje zatite od korozije jedno je od presudnih faktora koji utjeu na vijek trajanja konstrukcije. Kako se metalne konstrukcije uglavnom izvode iz konstrukcijskih elika podlonih koroziji, zatiti od korozije potrebno je posvetiti posebnu panju. Prilikom konstruiranja konstrukcije potrebno je definirati i nain zatite od korozije. Ovaj tekst temelji se na nacionalnoj normi vicarske sredinjice za eline konstrukcije, a ista se preporuuje od strane Instituta graevinarstva Hrvatske (IGH), Zavod za metalne konstrukcije Zagreb (vidi literaturu). Podruje na koje se odnosi preporuka o zatiti od korozije obuhvaa sve eline konstrukcije sainjene od elemenata debljine stjenke vee od 3 mm. Rjee koriteni postupci povrinske zatite poput kontinuiranog postupka izvoenja metalnih prevlaka, elektronskog postupka nanoenja, elektrostatskog prekivanja prahom, postupak peenja (emajliranja), postupak vrueg trcanja i sl., ovdje nee biti obraivani.
6.1 Utjecaj okoline i optereenje

Koroziju elinih konstrukcija uzrokuju voda i oksidacijska sredstva pri emu presudan utjecaj ima kisik iz atmosfere te u odsutnosti kisika nema ni korozije. Iznimku ine kiseli agresivni mediji gdje je korozija mogua i bez utjecaja atmosferskog kisika. Korozija elika poinje kod relativne vlanosti zraka od oko 60% (sl. 1.7.2, poglavlje 1). Za razvoj korozije u pravilu je dovoljan vlani film na povrini metala, npr. kondenzat ili kapljice rose. Aktivni metali poput elika i pocinanog elika korodiraju po itavoj izloenoj povrini te im se gubitak materijala razvija uglavnom povrinski. Pasivni materijali poput krom-nikal elika i aluminija zatieni su od korozije pomou pasiviziranog povrinskog sloja. Do korozije nastupa tek kad se taj sloj oteti, npr. djelovanjem klorida te se korozijsko nagrizanje javlja na manjim dijelovima povrine (sl. 6.1.1). Ovakva korozija opasnija je od povrinske jer moe doi do neopaenog otkazivanja nosivosti elementa uslijed napredovanja korozije u dubini materijala. Uz naveden oblik korozije mogua je i korozija uslijed mehanikih i toplinskih optereenja te je pri odabiru premaza potrebno i na ovo obratiti panju.
lokalna dubinska korozija naponska korozija
aktivni metali
pasivni metali
Slika 6.1.1 Korozija kod aktivnih i pasivnih materijala
98
Pri definiranju utjecaja okoline potrebno je razlikovati mjesnu (makroklimu) i strogo lokalnu klimu (mikroklimu). Utjecaj makroklime odreen je po DIN-u prema kojem se za eljezo i cink (tablica 6.1.1) navodi godinji iznos gubitka materijala u ovisnosti o razredu korozivnosti (mjeri se na metalnoj zavojnici slobodno izloenoj atmosferilijama, tablica 6.1.2).
Razred korozivnosti
Gubitak [m/god.]
eljezo cink
1 20 1.25
2 40 2.25
3 60 3.25
4 80 4.25
5 > 80 > 4.25
Tablica 6.1.1 Odreivanje razreda korozivnosti makroklime Osnovna vrsta Normalna atmosfera Razred korozivnosti 1i2 Opis
Malo korozivno optereenje: Atmosfera bez spomena vrijedne koliine sumpornog dioksida i drugih tetin materija: npr. seoska podruja i mali gradovi. Umjereno korozivno optereenje: Atmosfera s umjerenim sadrajem sumpornog dioksida i drugih tetnih materija: npr. gusto naseljena podruja bez jake koncentracije industrije.
Dosadanja vrsta atmosfere Selo
2i3
Grad
Agresivna atmosfera
3 do 5
Jako korozivno Industrija optereenje:

Atmofera s visokim sadrajem sumpornog dioksida i drugih tetnih materija: npr. podruje s nagomilanom industrijom i zone koje lee u smjeru glavnih vjetrova tih podruja.
4 do 5
Vrlo jako More korozivno optereenje:

Atmosfera oneiena korozivno posebn tetnim materijama: npr. kloridima i/ili sa slanom visokom relativnom vlagom u zraku (nad morem i neposrednoj
Tablica 6.1.2 Sprega makroklime i vrste atmosfere Pod mikroklimom podrazumijevaju se utjecaji u neposrednoj blizini eline konstrukcije ili utjecaji koji neposredno djeluju na pojedine dijelove konstrukcije. Mikroklimu odreuju slijedei faktori: - relativna vlanost zraka, temperatura zraka i poviena temperatura - izloenost atmosferilijama (direktno izloeno ili zatieno od atmosferilija)
99
mjestimino poveani agresivni utjecaji, npr.: o podvoz mosta iznad vode o podruje stvaranja kondenzata na toplovodima o podruja prskanja vode o podruja na betonskim dijelovima koja su oblivena kiom o graevine izloene utjecaju soli o zone u podruju otapanja solju (poledice) o podruja u blizini radionica za luenje ili dekapiranje o zone taloenja tetnih materijala (zagaenje zraka, kemikalije, fekalije i sl.) o mjesta pod elektrokemijskim utjecajem (razlike u potencijalu, galvanske struje)
6.2 Konstruktivne mjere

Pretpostavke za djelotvornu zatitu od korozije moraju se ostvariti ve pri samom konstruiranju. Dijelovi koji se povrinski zatiuju moraju biti pristupani za izvoenje, ispitivanje, kontrolu, odravanje i obnovu korozivne zatite. Ako pak neka mjesta nisu pristupana, potrebno je na tim mjestima prije spajana provesti ugovorenu povrinsku zatitu, npr. povrine kontakta kod vijanih spojeva. Voda mora nesmetano otjecati sa svih mjesta na konstrukciji (sl. 1.7.2, poglavlje 1). Treba izbjegavati vee horizontalne plohe te konkavne profile, uske raspone, uglove i kutove. Izrezima i rupama potrebno je omoguiti istjecanje vode (kia i kondenzat), npr. kod rebara iz zatvorenog profila. Izradom okapnica smanjiti direktno slijevanje vode preko povrine elementa konstrukcije. Betonske temelje elinih konstrukcija treba izvesti 20 do 30 centimetara iznad tla. elini elementi koji se ubetoniravaju trebaju se oistiti od hre te se temeljni premaz mora izvesti najmanje 10 do 15 centimetara duboko u beton. Kod ubetoniranih elinih dijelova trajno vlaenih vodom treba izbjegavati kontakt s armaturnim metalom kao se ne bi stvorio galvanski lanak. Kod poveanog korozijskog optereenja treba izbjegavati isprekidane zavare, tokaste zavare i otre brodove koji predstavljaju mjesta lakog oteivanja premaza pri udaru. Pri tom nezatiene upljine konstrukcije treba temeljito zabrtviti od prodora zraka i vlage. Zatita od korozije svih spojnih elemenata treba po kvaliteti odgovarati kvaliteti zatite od korozije cijele konstrukcije. Kod vijaka, preporuuje se koritenje vijaka koje je proizvoa ve povrinski zatitio. Elektrolitski pocinani vijci i spojni elementi moraju se dodatno premazati! Vrue pocinane elemente, u ovisnosti o konkretnog sluaja, u principu nije potrebno dodatno zatiivati. Mogue je koritenje i elemenata iz nehrajueg elika. Kod elinih konstrukcija koje e se vrue pocinati (uranjanjem na priblino 450C) treba se pridravati slijedeih preporuka: - povrinu je prije cinanja potrebno pripremiti jetkanjem (nagrizanje i ienje kiselinom) - pri konstruiranju uzeti u obzir dimenzije raspoloivih kupki za pocinavanje - na upljim elementima obavezno ostaviti dovoljno velike otvore za dotok i otjecanje cinka jer je bitno da unutranje povrine budu vrue pocinane - izbjegavati velike razlike u debljini stijenki jednog te istog elementa - izbjegavati prekidne zavare - naljeue povrine i uske raspore treba zatvoriti neprekinutim zavarima - izraditi otvore u "mrtvim" uglovima - uzeti u obzir smanjivanje promjera rupa pocinavanjem - pravilnim postupkom i redoslijedom zavarivanja odrati zaostala naprezanja im niima
100 -
pri odabiru materijala provjeriti podobnost materijala za vrue pocinavanje (prionjivost prevlake i izgled ovise o sadraju silicija u eliku)
6.3 Izvoenje zatite

Pri izvoenju zatite, osim stvarnog vremena nanoenja prevlake, uzeti u obzir i minimalno te maksimalno vrijeme za nanoenje zatitnih prevlaka. Minimalno potrebni i maksimalno dozvoljeni interval izmeu pripreme povrine i nanoenja pokrivnog premaza ovisi o zatitnom sustavu te utjecaju atmosferilija. Svi premazi i prevlake se tijekom vremena izlaganja atmosferilima razgrauju te se ne smije prekoraiti orjentaciono vrijeme navedeno u tablicama. Pri dugotrajnoj izgradnji ili dugotrajnom transportu (posebno prekomorskom) preporua se nanoenje dodatnog zatitnog premaza. Temperatura zraka i temperatura objekta mogu znaajno varirati te tako bitno utjecati na vrijeme izvoenja povrinske zatite. Pri tom treba obratiti panju na minimalnu razliku temperature objekta i okoline kako bi se izbjeglo oroavanje. Vrijeme suenja ovisi o temperaturi i vlanosti zraka, a navedeno je od strane proizvoaa premaza. Pokrivne premaze unutar graevina, ukoliko je to mogue, nanosit nakon zavretka graevinskih radova kako bi se izbjeglo oteivanje premaza.
6.4 Kompatibilnost
Temeljni premazi, odnosno prevlake i pokrivni premazi moraju meusobno biti kompatibilni (snoljivi). Za kompatibilnost su u prvom redu mjerodavna vezivna sredstva (veziva premaza). Preporua se cijeli premazni sustav izvesti sredstvima istog proizvoaa. Kod nepoznatog kemijskog sastava postojeeg premaza kompatibilnost je potrebno unaprijed ispitati. Na ovo treba naroito obratiti panju pri obnovi starog premaza. Osim kemijske kompatibilnosti, uzeti u obzir minimalno i maksimalno vrijeme meusuenja premaza pri nanoenju slijedeeg premaza. Na dvokomponentne (2-K) premaze mogue je nanositi jednokomponentne ili dvokomponentne premaze. Na jednokomponentne (1-K) premaze treba u naelu nastaviti s nanoenjem jedino jednokomponentnih premaza (izuzetak ini 1-K poliuretanski premaz koji otvruje na bazi vlage).
101
2-K Katran/Epoksid
1-K Poliuretan FH
Alkid Epoksidester Uretanalkid Poliakrilat Polivinil Klorkauuk Polistirol 2-K Epoksid 2-K Poliuretan 1-K Poliuretan FH 2K-Katran/Epoksid 1K Katran/Poliuretan FH Silikat
PREVLAKE
- uobiajene kombinacije (standardni sustavi) - kompatibilno (snoljivo) nekompatibilno

Vrue pocinano Pocinano prskanjem
Tablica 6.3.1 Pregled kompatibilnosti (snoljivosti)
6.5 Kemijsko-fizikalna svojstva premaza i prevlaka

Skrueni premaz se u osnovi sastoji od pigmenta i veziva. Kemijsko-fizikalna svojstva premaza odreena su njihovim meudjelovanjem. Kemijsko-fizikalna svojstva navedena su u tablici 6.5.1. Vrue pocinana prevlaka sastoji se od razliitih legiranih slojeva od kojih je prvi metalurki povezan s elikom. Ovi su slojevi prevueni kompaktnim slojem istog cinka. Kod elika sa sadrajem silicija (od 0,03 do 0,12%) ovi se legirani slojevi proteu du itave debljine prevlake te se na povrini oituju kao mat-sivi tvrdi cink osjetljiv na udarce. trcano pocinavanje karakterizira porozan sloj cinka te se veza s elikom ostvaruje iskljuivo mehaniki, a ne i metalurki (ne nastaje legura!). Isto vrijedi i za elektrolitiko pocinavanje.
1K Katran/Poliuretan
2-K Poliuretan
Epoksidester
2-K Epoksid
Uretanalkid
Klorkauuk
Vezivno sredstvo prethodnog premaza

Alkid
Vezivno sredstvo narednog premaza
Poliakrilat
Polivinil
Silikon
102
Otpornost na sol za otapanje leda (poledica)
Mehanika postojanost
Vezivno sredstvo
Postojanost nijanse i sjaja u atmosferilijama
Svojstva
Toplinska postojanost
Kemijska postojanost
Otpornost na vodu
na luine
Alkid Epoksidester Uretanalkid Poliakrilat Polivinil Klorkauuk Silikon Silikat 2-K Epoksid 2-K Poliuretan 1-K Poliuretan FH 2K-Katran/Epoksid 1K Katran/Poliuretan FH Vrue pocinano Pocinano prskanjem
PREVLAKE
- visoka toplinska postojanost (podnosi temperaturu preko 140C) - srednja toplinska postojanost (podnosi temperaturu do 140C) mala toplinska postojanost (podnosi temperaturu do 70C)
Tablica 6.5.1 Kemijsko-fizikalna svojstva premaza i prevlaka
6.6 Uloga i izgled zatite

Ispunjenje funkcije povrinske zatite ovisi o zadai koju treba ispuniti pri zatiti konstrukcije. Ovdje treba razlikovati trajnost zatite od trajnosti estetskog izgleda te se obzirom na to vri obnavljanje zatite. Pri zatiti konstrukcije mjerodavna je injenica dali je zbog korozije naruena nosivost. Kod estetskog izgleda mjerodavne su promjene vidljive golim okom. Trajnost pri zatiti konstrukcije esto je vea od trajnosti konstrukcije, dok kod estetskog izgleda esto je potrebno obnavljanje premaza. Posebni zahtjevi na estetski izgled proistiu iz tenderske dokumentacije. Na izgled premaza i prevlaka utjee struktura, veliina i oblik eline povrine. Ovdje spadaju mjestimine neravnine nastale proizvodnom (valjanje), manje deformacije i neravnine nekog elementa nastale proizvodnjom te neravnine nastale postupkom izrade (posljedica zavarivanja). Ovakve se greke povrine uobiajenim premazima ne otklanjaju. Na izgled povrine (nijansa i boja) utjee se pravilnim izborom premaznog sredstava te nainom nanoenja i to:
na pare otapala
na kiseline
103
pri odabiru nijanse koristiti postojee kolekcije i sustave nijansi (NCS, RAL, VSLF, DB) svjetlei i zasieni (zagasiti) tonovi teko se usklauju boje na bazi organskih i kromatskih pigmenata te titanovog dioksida (bijela), na otvorenom prostoru sklone su blijeenju i kredanju svjetlucave boje nisu obuhvaene NCS, RAL i VSLF sustavom nedovoljno dispergirani pigmenti boje u vezivu dovode do pojave mrlja ili crta to je glaa i sjajnija povrina premaza sitne neravnine bit e vidljivije te je u tom sluaju povoljno koristiti mat premaze (npr. cinkovi premazi). trcanjem se postie glatka, a nanoenjem valjkom hrapava povrina
Izgled povrine mijenja se pod vanjskim utjecajima te dolazi do: - gubitka sjaja (matiranje): urok moe biti prljavi zrak te utjecaj okoline poput vlage, UVzraenja i svjetlosti - izmjene nijanse boje: uzrok mogu biti agresivne estice iz zraka te UV-zraenje i svjetlo - pojave mrlja: uzrok moe biti neravnomjerno otjecanje kinice, aa, praina, hra i dimni plinovi
6.7 Trokovi odravanja povrinske zatite

Trokove za prvo izvoenje zatite na elinoj konstrukciji treba usporediti s kasnijim izdacima za odravanje i obnovu. esto "jeftina" prva zatita za sobom implicira uestalu potrebu skupog odravanja, no pri tom ne treba da povrinska zatita "nadivi" vijek upotrebe konstrukcije. U osnovi trokovi zatite se sastoje od: - trokova pripreme povrine - trokova materijala - usputnih trokova pripreme radilita, skele, zatite okolia i ispitivanja kvalitete - posrednih trokova od zaustavljanja pogona Sustavno odravanje znatno produuje trajnost zatite od korozije. Tako je ve u fazi planiranja potrebno predvidjeti nain i uestalost budueg odravanja. Uz to, pri konstruiranju potrebno je voditi rauna o nainu budueg odravanja, npr. predvidjeti pomine ili fiksne radne podeste i ljestve, sidrene elemente i stope za postavljanje nosaa skela i sl.
6.8 Izvoenje i ispitivanje

6.8.1 Priprema metalne povrine
Paljiva predobrada i priprema eline povrine pretpostavka je kvalitetnoj i trajnoj povrinskoj zatiti. U okviru radionike predobrade potrebno je voditi rauna o: - uklanjanju prskotina i ljake pri zavarivanju - uklanjanju valjaonikih greaka bruenjem - zavarivanju upljina, gnijezda s ukljucima pijeska i poroznih mjesta na odljevcima - sveobuhvatnom skidanju rubova
104
Priprema povrine obuhvaa ienje uklanjanjem vlastitih ili stranih naslaga te hrapavljenje povrine. Stupanj pripreme i topografija povrine mora biti usklaeni s predvienim premazom ili prevlakom. Hrapavost, topografija i struktura povrine utjeu na prionjivost premaza, utroak premaznog sredstva te zatitno djelovanje premaza (potrebno je prekriti vrhove hrapavosti). Hrapavost i struktura povrine iene mlazom abraziva ispituje se usporeivanje s uzorcima. Pri pripremi povrine treba teiti hrapavosti izmeu "2" i "3" (tablica 6.8.1).
Priprema povrine mlazom abraziva

Oznaka Naziv-pojam Temeljito ienje Sa 2
mlazom
Definicija
Povrina mora biti (gledano bez poveala) ista vidljivih tragova ulja, masti i prljavtine te skoro potpuno bez okuine, hre, premaza i stranih neistoa. Svi preostali ostaci moraju vrsto prianjati. Vidi usporedne uzorke: B Sa 2, C Sa 2 i D Sa 2 u ISO 8501-1.
Povrina mora biti (gledano bez poveala) ista vidljivih tragova ulja, masti i prljavtine te skoro potpuno bez okuine, hre, premaza i stranih neistoa tako da moda preostali tragovi mogu izgledati kao blage mrlje ili sjene. Vidi usporedne uzorke: A Sa 2, B Sa 2, C Sa 2 i D Sa 2 u ISO 8501-1. Povrina mora biti (gledano bez poveala) ista vidljivih tragova ulja, masti i prljavtine te potpuno bez okuine, hre, premaza i stranih neistoa. Povrina mora biti jednolinog metalnog izgleda. Vidi usporedne uzorke: A Sa 3, B Sa 3, C Sa 3 i D Sa 3 u ISO 8501-1.
Sa 2 Sa 3
Vrlo temeljito ienje mlazom ienje mlazom, do odstranjivanja svih neistoa s elika
Priprema povrine runim skidanjem hre

St 3
Runo uklanjanje hre runim ili
Povrina mora biti (gledano bez poveala) ista od vidljivih tragova ulja, masti i prljavtine, te bez okuine, hre, premaza i stranih oneienja, tako da pokazuje slabi t l i j j Vidi d k B St 3 C St 3 i D St 3 ISO 8501 1
Tablica 6.8.1 Priprema povrine prema ISO 8501-1 U gradnji elinih konstrukcija preporua se ienje mlazom abraziva jer se time postie opitmalna povrina za dobru povrinsku zatitu. Pri tom se primjenjuju slijedee tehnike ienja mlazom: - centrifugalno ienje: iskljuivo u radionici, kod relativno jednostavnih dijelova s dobrom pristupnou abraziva - ienje tlanim zrakom (pjeskarenje): u radionici i na gradilitu, za jednostavne i komplicirane dijelove Kao abrazivi koriste se metalni ili mineralni proizvodi. Pri koritenju metalnih sredstava poput eline same, ianih zrnaca ili elinog pijeska (glatka i otrobridna zrna) nuno je sami dodati elini pijesak kako bi se ostvarila kvalitetna povrina. Mineralna sredstva poput kvarcnog pijeska, ljake iz visokih pei te korund pijeska, kod uporabe zahtijevaju posebne mjere za zatitu zdravlja! U posebnim sluajevima primjenjuju se jo slijedei postupci za ienje i skidanje hre: - runo skidanje hre: potrebno postii stupanj povrine St 3 (tablica 6.8.1) - fino pjeskarenje (ienje mlazom) - ienje bez praine - iene tlanom tekuinom (vodeni mlaz) se eventualnim dodatkom pijeska - ienje tlanim zrakom uz dodavanje vode za vezivanje praine - ienje mlazom pare - ienje plamenom - kemijsko odmaivanje - kemijsko skidanje hre jetkanjem (nagrizanjem)
105
Pri ienju povrine treba izbjegavati primjenu rastvaraa hre i stabilizator hre zbog nemogunosti potpunog odstranjivanja agresivnog sredstva te zbog loe prionjivosti takve povrine. Preporua se da priprema povrine uslijedi u radionici nakon zavretka radova, neposredno prije nanoenja premaza ili prevlake. Da bi se sprijeila pojava mjehura i ljutenja premaza, prethodno vrue pocinane povrine potrebno je mehaniki oistiti primjenom finog pijeska, a samo u iznimnim sluajevima primjenjuje se brusni papir ili eline etke.
6.8.2 Nanoenje premaza i prevlaka

Premazna sredstva treba ispravno skladititi, u principu na temperaturi ne nioj od 0C i ne vioj od 30C. Nuno je pridravati se uputa za izvoenje izdanih od strane proizvoaa premaza. Za vrijeme izvoenja premaznih sredstava mora se prikloniti klimatskim uvjetima kao to su temperatura, relativna vlanost i toka roenja (izbjegavanje kondenziranje vlage na povrini). Toka roenje ovisi o vremenskim uvjetima te je potrebno osigurati minimalnu razliku u temperaturi povrine i toke roenja od 3C (za zatvorene prostore), odnosno 4C (za rad na otvorenom). Premaze na otvorenom potrebno je nanositi po suhom vremenu! Ukoliko to nije mogue, nanoenje premaza nuno je odgoditi, osim ukoliko se ne radi o sredstvima koja ovravaju uz pomo vlage (npr. 1-K poliuretanska premazna sredstva). Minimalne i maksimalne temperature za vrijeme nanoenja te za prvih 48 sati suenja moraju se odravati prema preporuci. Sam premaz posebno je ugroen na bridovima te se za konstrukcije izloene agresivnim utjecajima preporua dodatna zatita bridova. Prvi temeljni premaz potrebno je nanijeti odmah nakon povrinske pripreme, odnosno jo isti dan kad je priprema izvrena. Prije nanoenja svakog pojedinog sloja, povrina se mora oistiti od neistoa poput praine, korozijskih produkata, ulja masti i sl. Potrebno se pridravati minimalnih i maksimalnih vremena meusuenja jer u protivnom moe doi do zadravanja otapala, odvajanja slojeva, smanjenja postojanosti i sl. Kod vrueg pocinavanja prethodno izjetkani elementi se uranjaju u rastaljeni cink pri temperaturi od 450C. Kod pocinava trcanjem (metalizacija), cinkova se ica tali u plamenom pitolju i trca po elinoj povrini prethodno oienoj mlazom mineralnog sredstva. Pri proizvodnji metalnih limova i profila koristi se konzervacija shopprimer-premazima. Ovakvi premazi zahtijevaju nanoenje temeljnog premaza, a limove je potrebno ponovo oistiti prije nanoenja temeljnog premaza.
6.8.3 Debljina sloja, prionjivost i neporoznost

Debljina sloja mjerodavna je za zatitno djelovanje, trajnost, uestalost pora, elastinost i tvrdou premaza. Dok pretanki sloj premaza ne prua dovoljnu zatitu, predebeli sloj moe dovesti do greaka u premazu poput curenja, naboranosti, nepotpunog suenja, nedovoljne prionjivosti i odvajanja sloja. Za premaz navode se minimalne debljine sloja koje osiguravaju dobro prekrivanje. Iskustveno je utvreno da je odnos izmeu minimalne, srednje i maksimalne debljine sloja: minimalna:srednja:maksimalna=1:2:4, (6.8.1)
106
to bi znailo da za neku zahtijevanu minimalnu debljinu sloja od x m, srednja debljina sloja iznosi 2x m, dok je maksimalna debljina sloja 4x m. Debljina sloja rauna se kao ukupna debljina svih slojeva koji se nanose ukljuujui i temeljni sloj. Kod vrue pocinanih dijelova debljina prevlake ovisi o debljini stjenke elementa te se kree u granicama od 5 do 8 mm, dok je minimalna debljina prevlake 60 m. Veliki presjeci uobiajeno dobivaju debele prevlake. Debljina prevlake se mjeri bezrazorno elektronskim mjernim instrumentima, pri emu kod tanjih prevlaka treba uzeti u obzir i hrapavost. Takoer se debljina prevlake moe mjeriti magnetnom metodom (samo za prevlake magnetinih metala).
Slika 6.8.1 Mjerenje debljine prevlaka magnetnom metodom
Prionjivost je jedno od najvanijih svojstava premaza i prevlaka. Prionjivost ovisi o kvaliteti pripreme povrine i o kompatibilnosti premaznih sredstava, te za sluaj 2-K premaza, ovisi o koritenom odnosu komponenti. Prionjivost se utvruje razornim metodama, kao to je urezivanje mrenice, odnosno kvadrata prema tablici 6.8.2. Alat koji se pri tom koristi ima vrh iz mangankarbida i oblik prikazan slikom 6.8.2. Postupak se sastoji u usijecanju dva niza, meusobno okomitih linija, tako da se dobiju kvadratii koji prekrivaju povrine prema tablici 6.8.2. Dubina linija mora biti takva da prolazi kroz prevlaku do metalne podloge. Pri tome ne smije se pojaviti nikakvo odljepljivanje prevlake od metalne podloge.
debljina prevlake koja se ispituje do 200 m 200 do 500 m iznad 500 m dimenzije povrine prekrivene kvadratima 15 mm 15 mm 25 mm 25 mm 50 mm 50 mm meusobni razmak paralelni linija 3 mm 5 mm 10 mm
Tablica 6.8.2
Slika 6.8.2 Alat za urezivanje mrenice Neporoznost bitno utjee na zatitno djelovanje nekog premaza. Neporoznost je nuno potrebna kod agresivnih medija poput soli, kiselih para ili pri visokoj vlanosti. Neporoznost se utvruje
107
nerazornim visokonaponskim mjernim ureajima. Greke zavarenog spoja poput pora, ostataka ljake i zavarivakih prskotina, uzrokuju mjestimine poroznosti na vrue pocinanim povrinama.
6.8.4 Popravci
Pri okonanju svih montanih radova potrebno je transportna i montana oteenja, te mjesta montanih zavara, paljivo popraviti. Pri tom treba paziti na pravilno ienje te hrapavljenje eline povrine i postojeeg premaza. Prijelazna zona izmeu oiene metalne povrine i neoienog premaza mora biti im ua. Povrine se pripremaju ienjem mlazom, a ukoliko to nije mogue, podloga se priprema rotirajuim etkama ili pitoljem s iglom uz nanoenje temeljnog premaza kistom. Popravci na vrue pocinanim povrinama vre se lokalnim zagrijavanjem plamenikom i taljenjem ice iz cinkovog lema. Kod veih povrina s grekama potrebno je cijeli element izjetkati i ponovo vrue pocinati. Po mogunosti treba izbjegavati popravak vrue pocinanih povrina premaznim sredstvima s cinkovim prahom, osim ukoliko se radi o vrlo malim povrinama. Popravke je u tom sluaju preporuljivo vriti temeljnim runim uklanjanjem hre i primjenom pogodnog 2-K epoksidnog temeljnog premaza pigmentiranog olovnim minijem te potom zatititi nekim pogodnim optiki prilagoenim zatitnim premazom.
6.9 Ugovaranje
Ugovorom treba definirati svojstva koja naruitelj oekuje od temeljnog premaza, metalne prevlake ili ako je potrebno cijelog premaznog sustava. Posebno je vano ugovoriti pripremu povrina, vrst premaznog sredstva, debljinu sloja, te dozvoljeno trajanje izlaganja atmosferilijama (vrijeme u kojem neki premaz treba ostati u dobrom stanju i biti dobra podloga za daljnje premaze). Najvanije pretpostavke i svojstva koje treba unijeti u uvjete isporuke i ugovor su: - definicija makroklime i mikroklime - predobrada - vrsta pripreme povrine - premaz (vrst, broj slojeva, program nanoenja, debljina, prionjivost, veziva i pigmenti) - dozvoljeno trajanje izlaganja atmosferilijama - definiranje ispitivanja kvalitete, ukljuujui i odreivanje kontrolnih polja - jednakovrijedna povrinska zatita za vijke i montane zavarene spojeve - tko popravlja transportna i montana oteenja te oteenja prouzrokovana od tree strane nakon zavretka montae konstrukcije - tko isti temeljni premaz prije nanoenja narednih premaza (npr., ienje od praine) - dozvoljeni stupanj zahalosti u trenutku radionikog preuzimanja - dozvoljeni stupanj zahralosti nakon isteka jamstvenog roka Preuzimanje premaza i prevlaka obavlja se na ugovorom dogovorenim nainima, specifikacijama i traenim karakteristikama. Rezultati se unose u zapisnik o preuzimanju. Jamstveni rok je uglavnom isti za premaze i za samu konstrukcije te iznosi 2 godine, a zapoinje trenutkom preuzimanja.
108
6.10 Obnavljanje
Povrinsku zatitu, posebno onih konstrukcija koje su na otvorenom ili izloene agresivnoj okolini, potrebno je periodiki kontrolirati i odravati. Ovi periodi su priblino svakih 5 do 6 godina. Iskustvo je pokazalo da je obnavljanje potrebno vriti svakih 24 do 40 godina, odnosno i dulje ukoliko je konstrukcija u zatvorenom. Prije obnavljanja treba snimiti stvarno stanje postojee korozijske zatite i usporediti ga sa eljenim stanjem. Pri tom vizualno moe se provjeriti: - stanje oneienja (mogue kemijski isprati) - stupanj razgradnje pokrivnog premaza - guljenje pokrivnog premaza ili itavog sustava - hra (tokasta ili povrinska) - stvaranje nabora ili usko isprepletenih pukotina uslijed stezanja Nadalje se ureajima mogu ispitati: - preostala debljina sloja - prionjivost (provjeriti urezivanjem mrenice) - veza meu pojedinim slojevima (urezivanjem mrenice) - krutost premaza (provjeriti naponskim urezivanjem) - hranje podloge ispod premaza (provjeriti urezivanjem mrenice) Vrsta postojeeg sustava povrinske zatite utvruje se na temelju arhivirane dokumentacije i zapisnika. Ukoliko to nije mogue potrebno je laboratorijski utvrditi kemijski sastav premaza. Odluka o ponovnom premazivanju uvjetovana je paljivom procjenom te se tu razlikuje ponovno premazivanje od obnove povrinske zatite. Kod ponovnog premazivanja na postojee premaze nanose se novi. Kod obnove je potrebno stari premaz u potpunosti ukloniti. Pri tom, a naroito pri obnovi, potrebno je voditi rauna o kompatibilnosti. Pri ponovnom premazivanju stare premaze potrebno je ohrapaviti. Bitumenski premazi skloni su probijanju ("cvjetanju") kod naknadnih pokrivnih premaza te je mogue naknadno premazivanje samo s istovjetnim premazima. Treba izbjegavati primjenu rastvaraa i stabilizatora hre. Prilikom povrinske zatite, kao i prilikom obnove treba potovati dravne odredbe i propise o zatiti na radu te zatiti okolia.
Literatura
"B3 Povrinska zatita elinih konstrukcije. Zatita od korozije premazima i prevlakama", TK-SZS Die Technische Kommission der Schweizerischen Zentralstelle fr Stahlbau, Zrich, 1990., prijevod: Institut graevinarstva Hrvatske, Zavod za metalne konstrukcije Zagreb, Zagreb, 1994.

Metalne Konstrukcije PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Metalne Konstrukcije PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Fakultet elektrotehnike strojarstva i brodogradnje Sveuilite u Splitu Katedra za konstrukcije

Podloge za predavanja iz Metalnih konstrukcija i Konstruiranja

Split, veljaa, 2006.

1.1 Podruje primjene

Slika 1.1.1 Dalekovodi, spremnici, dizalice

Slika 1.2.1 Platforme i zrakoplovi

1.2 Tipovi konstrukcija

1.4 Konstruiranje i projektiranje

1.5 Tehnika dokumentacija

1. Uvod tehniki opis posebni tehniki uvjeti

1.6 Dokazi pri dimenzioniranju metalnih konstrukcija

MATERIJALI Mehanika svojstva

OPTEREENJE Tip, karakter i iznos

OBLIK I DIMENZIJE same konstr. te popr. presjeka

1.7 Osnovni konstrukcijski elementi

Slika 6.1.1 Trake i puni profili

1. Uvod Slika 6.1.2 Limovi

Slika 6.1.3 Profilni nosai*

Slika 6.1.4 Sloeni profili

Slika 6.1.5 Hladno oblikovani profili

1.7 Prednosti i nedostaci metalnih konstrukcija

1.8 Povijesni razvoj

Slika 1.8.5 Akasi Kaikyo Bridge

Razdoblje pretene primjene Lijevano eljezo Kovano eljezo elik (zavarljiv)

Podruje vrstoe Rm [N/mm ] Tlak Vlak

1750.1850. 1850. 1900. 1880. dalje

400 1000 250 400 350 700

100 150 250 400 350 700

Tablica 1.8.1. Razdoblje primjene i vrstoe lijevanog i kovanog eljeza te elika

Oznaka podskupine u podruju npr.: 120-Elektrini pribor

Slika 1.9.1 Primjer oznaavanja propisanog standarda prema hrvatskoj normi

Tablica 1.9.1 iroko podruje djelatnosti

Tablica 1.9.2 Podskupina u podruju kemijske tehnologije

1.10 Ugovaranje metalnih konstrukcija

1.10.1 Ugovor o djelu

1.10.2 Ugovor o graenju

graevni dnevnik dokaze o sukladnosti (ateste) za ugraene graevne proizvode i opremu

Uz navedene, mogu biti traeni jo neki dokazi i dokumenti.

1.12 Automatizacija procesa rezanja i zavarivanja

2. Materijali za metalne konstrukcije

2. Materijali za metalne konstrukcije

2.1.1 Obini konstrukcijski elici

2. Materijali za metalne konstrukcije

Slika 2.1.1 Stanje elika pri lijevanju u kokile

2. Materijali za metalne konstrukcije

vlana granica vrstoa razvlaenja

Tablica 2.1.1 Mehanika svojstva elika

m [N/mm2] 235 275 355

Tablica 2.1.2 Mehanika svojstva konstrukcijski elika prema EUROCODE 3

2. Materijali za metalne konstrukcije

2.1.2 Legirani elici

2. Materijali za metalne konstrukcije

dobra zavarljivost i sigurnost od krtog loma

2.1.3 Izbor elika za metalne konstrukcije

2. Materijali za metalne konstrukcije

2.2 Aluminij i aluminijeve slitine

2. Materijali za metalne konstrukcije

2. Materijali za metalne konstrukcije

Slika 2.2.2 Prilaz plutajuem mulu

Slika 2.2.3 Vitlo izvedeno od lijevane Al legure

2. Materijali za metalne konstrukcije

3.1 Optereenja prema naim propisima (HRN)

3.1.1 Stalni teret