MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE, RIBARSTVA I RURALNOG RAZVOJA

NAELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE

Zagreb, sijeanj 2009.

Povjerenstvo za izdradu Naela dobre poljoprivredne prakse imenovano od ministra poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja mr. sc. Boidara Pankretia
dr. sc. Ivan Katalini, dipl. ing. agr., predsjednik Sanja Krni, dipl. ing. agr., tajnica dr. sc. Mate Brstilo, dr. vet. med. Franjo Poljak, dipl. ing. agr. Miljenko Raki, dipl. ing. agr. mr. sc. Branka Bukovi oi, dr. vet. med. Mojca Luki, dipl. ing. Darko Pavlovi, dipl. ing. agr. mr. sc. Lada Biak, dipl. ing. agr. dr. sc. Ivan Danjek, dipl. ing. agr. Ivan Juki, dipl. ing. agr. Damir Pejakovi, dipl. ing. agr. Dario Zagorec, dipl. ing. agr.

Fotografije: Lada Biak Branka Bukovi oi Ivan Danjek Hrvoje Horvat Ivan Juki Darko Pavlovi Damir Pejakovi Dario Zagorec

Tehniki urednik: Vanda uljat, dipl. ing.

Lektor: Ivan Martini, prof.

Tisak: Zrinski d.d., akovec

Nakladnik: Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Ulica grada Vukovara 78, Zagreb Telefon: 385 (0)1 6106 111 Fax: 385 (0)1 6109 201 e-mail: office@mps.hr http://www.mps.hr Naklada: 200.000 primjeraka

Zagreb, sijeanj 2009.

SADRAJ:
UVODNA RIJE MINISTRA .................................................................................... 5 I. NAELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI TLA ..................... 7 I.1. PLODNOST TLA ......................................................................................... 9 I.1.1. Bioloka aktivnost tla ..................................................................... 9 I.1.2. Organska tvar u tlu ...................................................................... 10 I.1.3. Kiselost tla (pH) ........................................................................... 11 I.1.4. Sadraj hraniva u tlu .................................................................... 12 I.1.5. Struktura tla ................................................................................. 13 I.2. EROZIJA TLA ............................................................................................ 15 I.2.1. Erozija tla vodom ......................................................................... 16 I.2.2. Erozija tla vjetrom ........................................................................ 17 I.2.3. Erozija tla kao posljedica stoarske proizvodnje .......................... 17 I.3. ONEIENJE TLA .................................................................................. 18 II. NAELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI VODA .............. 21 II.1. SKUPLJANJE, SKLADITENJE I PRIMJENA NA TLU STAJSKOGA GNOJA ............................................................................... 23 II.1.1. Nitratna direktiva ......................................................................... 23 II.1.2. Vrijednost stajskoga gnoja .......................................................... 25 II.1.3. Sprjeavanje oneienja voda nitratima iz stajskoga gnoja ...... 26 II.1.4. Skladitenje stajskoga gnoja ...................................................... 26 II.1.5. Primjena stajskoga gnoja ............................................................ 29 II.2. OTPADNE VODE IZ SILOSA I SILAE .................................................... 32 II.2.1. Zatita vode od oneienja otpadnim vodama iz silosa i silae ......................................................................................... 32 II.3. SREDSTVA ZA ZATITU BILJA .............................................................. 35 II.3.1. Naela primjene sredstava za zatitu bilja .................................. 37 II.4. GORIVA I MAZIVA IZ POLJOPRIVREDE ................................................ 43 II.4.1. Goriva iz poljoprivrede ................................................................ 43 II.4.2. Maziva iz poljoprivrede ............................................................... 44

III. NAELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZRAKA ........... 47 III.1. NEUGODNI MIRISI ................................................................................. 49 III.1.1. Smanjenje neugodnih mirisa u primjeni stajskoga gnoja ........... 49 III.1.2. Smanjenje neugodnih mirisa iz sustava uzgoja ivotinja ........... 54 III.1.3. Smanjenje oneienosti zraka uzrokovane spremanjem stajskoga gnoja i otpadnih tehnolokih voda ............................. 55 III.1.4. Isputanje amonijaka ................................................................. 59 III.1.5. Smanjenje gubitaka amonijaka iz stajskoga gnoja .................... 60 III.2. ZAGAENJE DIMOM .............................................................................. 60 III.3. STAKLENIKI PLINOVI .......................................................................... 62 IV. NAELA DOBRE POLJOPRIVEDNE PRAKSE U ZATITI IVOTINJA ....... 65 IV.1. ZDRAVLJE IVOTINJA ........................................................................... 67 IV.1.1. Sprjeavanje ulaska bolesti na gospodarstvo ........................... 67 IV.1.2. Dobro organizirani zdravstveni programi na gospodarstvu ....... 69 IV.1.3. Upotreba veterinarskih lijekova u gospodarstvu ........................ 71 IV.1.4. Upotreba i uvanje sredstava za dezinfekciju i ienje na gospodarstvu ........................................................................ 71 IV.1.5. Struna obuka ........................................................................... 71 IV.2. DOBROBIT IVOTINJA .......................................................................... 71 IV.2.1. Dranje ivotinja za proizvodnju ................................................ 72 IV.2.2. Zatita ivotinja tijekom prijevoza .............................................. 76 IV.2.3. Zatita ivotinja pri klanju i usmrivanju .................................... 78

UVODNA RIJE MINISTRA

Potovani poljoprivrednici, Pred Vama je broura naela dobre poljoprivredne prakse u zatiti tla, vode, zraka i ivotinja koju je izradilo Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja u suradnji s Hrvatskim zavodom za poljoprivrednu savjetodavnu slubu. Ovom publikacijom elimo Vam skrenuti panju na pitanja iz zatite okolia i dobrobiti ivotinja te Vam dati preporuke i smjernice za provoenje odreenih aktivnosti. Danas se pitanje zatite okolia vee uz sve sektore gospodarstva, a time jasno i uz poljoprivredu kao djelatnost u najizravnijem doticaju sa okoliem. I sada su u hrvatskom zakonodavstvu kroz razne pravne akte utvreni mehanizmi i mjerila zatite okolia i dobrobiti ivotinja te za veinu u ovoj publikaciji spomenutih preporuka i smjernica postoji i pravna obveza za provoenje istih, odnosno, ve su od prije postavljene norme kojih se treba pridravati. Stoga je ova publikacija prije svega prvi sustavni informativni korak kojim elimo skrenuti vau panju na elementarna pitanja, koja se u poljoprivredi veu uz problematiku zatite okolia i dobrobiti ivotinja. Ujedno, ova publikacija je nastala iz potrebe prilagodbe naeg sustava europskim mjerilima u pogledu zatite okolia i dobrobiti ivotinja. Naime, kroz svoje zakonske akte Europska unija trai od zemalja lanica da one propiu i osiguraju pridravanja osnovnih naela dobre poljoprivredne prakse. Tim se naelima poljoprivrednim proizvoaima postavljaju odreeni, ekoloki prihvatljivi, a tehnoloki ne prezahtjevni kriteriji poljoprivrednog postupanja primjenom kojih bi se u najveoj moguoj mjeri sprijeile negativne posljedice poljoprivredne proizvodnje na ovjekov okoli. Isto tako drave Europske unije imaju uspostavljen sustav kontrole potivanja takvih mjerila, a u tu svrhu se i pravo na ostvarivanje potpore vee uz potivanje mjerila dobre poljoprivredne prakse, to e se kroz odreeno vrijeme implementirati i u na sustav potpore. Time je ova broura
5

svojevrsni uvod, odnosno priprema informacija o postupnoj uspostavi obveznih zahtjeva u poljoprivredi za upravljanjem u dijelu zaite okolia i dobrobiti ivotinja, a to e kasnije biti polazna osnova za stjecanje prava na potpore u poljoprivredi po ulasku u Europsku uniju. U svojoj osnovi jedan dio mjera dobre poljoprivredne prakse predlau se kao preporuke, ali skreemo panju da je dio mjera ve sada ugraen u zakonske i podzakonske akte Republike Hrvatske te su oni u veini sluajeva i obveza koju valja potivati. Stoga je taj dio obveznih mjera i posebno naznaen kako bi se uoio i razlikovao od mjera koje nisu ureene zakonskim ili podzakonskim aktima i ovim putem vam ih predlaemo kao preporuke. Na kraju nadamo se da ete ovu brouru i njenu poruku prihvatiti za vlastitu dobrobit, dobrobit hrvatske poljoprivrede i ouvanja okolia u kojem ivimo.

S osobitim potovanjem,

mr. sc. Boidar Pankreti ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja

NAELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI TLA

I. NAELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI TLA

Tlo u poljoprivredi ima vanu proizvodnu funkciju i kao neobnovljiva vrijednost iziskuje posebnu panju tijekom koritenja i maksimalnu brigu o plodnosti, strukturi, eroziji i oneienju tla.

I.1. PLODNOST TLA

Plodnost tla njegova je jedinstvena sposobnost opskrbe biljke vodom, zrakom i hranivim tvarima prijeko potrebnim za rast i razvoj biljke. Vana je za osnovnu proizvodnju organske tvari, kemijskih promjena - fotosinteze, kao kljunog procesa za ivot na Zemlji. Na tom procesu temelji se uzgoj bilja u poljoprivredi koja osigurava hranu za ljude i krmu za ivotinje. Govorit e se o kemijskim i biolokim procesima koji djeluju na plodnost tla, ukljuujui zakiseljavanje tla, odravanje i poboljavanje zaliha hraniva i sadraja organske tvari u tlu. Dobro planiran plodored usjeva moe imati viestruke koristi. Smanjuje se upotreba sredstava za zatitu bilja od tetnika, bolesti i korova, poboljava se iskoristivost gnojiva i poveava koliina i kvaliteta poljoprivrednih proizvoda.

I.1.1. Bioloka aktivnost tla

Tla sadre mnogo ivih organizama, od bakterija i gljiva do sitnih ivotinja. Njihova uloga u odravanju prirodnih procesa tla presudna je za odravanje kemijske i fizikalne plodnosti tla. Prisutnost korisnih ivih organizama dobar je pokazatelj stanja, oni mogu imati vanu ulogu u proiavanju tla i biolokoj kontroli tetnika. Pojedinim sredstvima za zatitu bilja kontroliramo tetoinje, ali njihovom neodgovarajuom primjenom moemo istodobno negativno djelovati na razliite korisne organizme u tlu. Uvijek treba paljivo odabrati sredstva za zatitu bilja, sukladno njihovoj namjeni, pridravajui se uputa za upotrebu. Gliste su jedan od najvanijih organizama koji koriste tlu. Zajedno s drugim organizmima one su osjetljive na teke metale, kemikalije i oneienja koja se unose u tlo. Prekomjerne koliine gnojovke i gnojnice, koje sadre visok udio duika u obliku amonijaka, kao to je amonijev sulfat te neka stajska gnojiva, mogu smanjiti broj glista u tlu. tetno djelovanje na gliste moe se umanjiti izbjegavanjem primjene gnojovke i gnojnice na mokrom i slabo propusnom tlu. Poveana bioloka aktivnost osigurava se dodatnim izvorima hrane u tlu. Primjenom kompostiranih materijala, zrelog stajnjaka, ukljuivanjem trava u plodored i zaoravanjem etvenih ostataka, stvaraju se preduvjeti za razvoj mikroorganizama i drugih ivih organizama u tlu korisnih za uspjenu proizvodnju.
9

Sjetvom postrnih i pokrovnih usjeva tijekom zime takoer se poveava populacija korisnih organizama u tlu. Bioloka aktivnost tla poveava sva ostala svojstva tla bitna za njegovu plodnost - pogodna kemijska reakcija, dobar odnos vode, zraka i visok udio organske tvari. Ouvanje bioloke aktivnosti tla: pravilnim izborom, nainom i vremenom primjene sredstava za zatitu bilja, izbjegavanjem primjene gnojovke i gnojnice na mokrom i slabo propusnom tlu, primjenom organskih gnojiva, komposta ili zreloga stajskoga gnoja, plodoredom u koji je ukljuena trava, redovitim zaoravanjem etvenih ostataka, a ne spaljivanjem, plitkom kultivacijom tla umjesto oranjem, sjetvom postrnih usjeva i pokrovnih usjeva zimi.

I.1.2. Organska tvar u tlu

Organska tvar materijal je biljnog i ivotinjskoga podrijetla nastao u tlu ili je u njega unesen, neovisno o stupnju razgradnje. Koliina i vrsta organske tvari u gornjem sloju tla utjee na njegova fizikalna, kemijska i bioloka svojstva, strukturu tla, lakou obrade, kapacitet za vodu i dostupnost hraniva usjevima. Promjene u obradi tla mogu uzrokovati porast ili smanjenje organske tvari. Treba izbjegavati nepotrebnu obradu i duboko oranje koje uzrokuje gubitak organske tvari, pogotovo iz vlanih tala. Glavni cilj trebao bi biti odravanje organske tvari u tlu kao osnove za nesmetan rast usjeva. Koliina organske tvari ovisit e o tlu i nainu obrade. U obraivanim tlima koliina organske tvari nia je nego na trajno zasijanim povrinama, osobito ako je niska koliina biljnih ostataka koji se unose u tlo. Mijeanje dubokim oranjem gornjih slojeva tla s donjim slojevima osiromauje gornji sloj tla organskom tvari. Stabilni prinosi u biljnoj proizvodnji mogui su jedino ako se organska tvar u tlu odrava kontinuirano, na zadovoljavajuoj razini. Ako se stajski gnoj ne primjenjuje redovito, sadraj organske tvari u tlu poveava se plodoredom ili uvoenjem meuusjeva za zelenu gnojidbu. Plodored, organska i zelena gnojidba trebaju postati uobiajena praksa poljoprivrednika koji nemaju stoarsku proizvodnju i nemogu stajskim gnojem gnojiti svoje poljoprivredne povrine. Kontroliranom gnojidbom stajskim gnojem ili zelenom gnojidbom kroz nekoliko godina postupno se poveava koliina organske tvari u tlu. etvene ostatke ne valja spaljivati ve ih treba unositi u tlo jer se tako poveava sadraj organske tvari i bioloka aktivnost tla.

10

Znatan porast sadraja organske tvari u obradivim tlima omoguava veu koliinu biljkama dostupnoga duika. Potrebno je uskladiti gnojidbu i agrotehnike mjere s plodoredom i potronjom duika, raunajui koliine dodanog i potroenog duika u tlu. Tonim izraunom smanjuju se trokovi nepotrebne gnojidbe, tlo se odrava u dobroj proizvodnoj funkciji i smanjuje se gubitak nitrata ispiranjem. Ouvanje organske tvari: izbjegavanjem nepotrebne obrade tla i dubokog oranja, gnojidbom stajskim gnojem, zaoravanjem etvenih ostataka, a ne njihovim spaljivanjem, uvoenjem u plodored meuusjeva za zelenu gnojidbu.

I.1.3. Kiselost tla (pH)

Utvrivanje pH tla nain je izraavanja koliko je tlo kiselo ili alkalno (lunato). Obino se mjeri koristei ekstrakt vode gdje je pH 7 neutralan, tla s niim vrijednostima od 7 kisela su, a iznad 7 lunata su. Veina poljoprivrednih tala nalazi se izmeu 6 pH i 7,5 pH. Iako je 5,5 pH pogodan za rast trava i nekih usjeva, djeteline su osjetljivije na kisele uvjete. Tla pogodna za uzgoj djetelina i leguminoza neutralne su reakcije oko pH 7. Prije sjetve pojedinih kultura vano je utvrditi pH tla. Zakiseljavanje tla prirodan je proces u svim tlima, a moe biti poveano aktivnostima ovjeka. Stupanj zakiseljavanja ovisi o strukturi tla, unoenju u tlo atmosferskih oneienja, mineralnih gnojiva te o primjeni agrotehnikih mjera. Ako tlo nije prirodno dovoljno opskrbljeno kalcijevim ili magnezijevim karbonatom ili nije redovno vapnjeno, pH tla smanjuje se. Vrlo kisela tla s pH ispod 4 nisu pogodna za poljoprivrednu proizvodnju. Ocjedne vode kiselih tala mogu sadravati tvari, osobito aluminij koji ima tetan utjecaj na kvalitetu povrinskih i podzemnih voda i negativno djelovanje na biljke, ivotinje, posebice ribe u vodotocima i jezerima. Uzorke tla treba redovito analizirati radi odreenja potrebnih mjera, da bi se obavila uinkovita kalcizacija i utvrdilo koliko je materijala za kalcizaciju potrebno. Primjenom postupka svakako valja uzeti u obzir neutralizirajuu vrijednost materijala za kalcizaciju te je obavljati ee s manjim koliinama. Primjenom prekomjerne koliine materijala za kalcizaciju smanjujemo preuzimanje veine hraniva iz tla i potiemo nepovoljne uinke na intenzitet rasta biljaka kroz dulje razdoblje.

Rjeavanje kiselosti tla: analizom tla (pH), odabirom kultura koja se mogu uzgajati na kiselom tlu, obavljanjem kalcizacije prije uzgoja poljoprivrednih kultura, eim obavljanjem kalcizacije, s manjim koliinama materijala za kalcizaciju.

11

Stroj za kalcizaciju

I.1.4. Sadraj hraniva u tlu

Za zadovoljavajui rast i razvoj biljke trebaju uravnoteenu opskrbu biljnim hranivima. Primarna hraniva duik, fosfor, kalij te sekundarna hraniva kalcij, magnezij i sumpor biljkama trebaju u veim koliinama, a bor, bakar, eljezo, cink, mangan, molibden i klor biljke trebaju u znatno manjim koliinama (mikrohraniva). Mikrohraniva obino se nalaze u tlu, no nekad ih treba nadomjestiti iz mineralnog i organskog gnojiva. Tlo treba redovito analizirati svake pete godine da bi gnojidba bila racionalna. Uravnoteenost potrebnih hraniva prijeko je potrebna kako bi rast biljaka bio optimalan. Odravanjem odgovarajuih vrijednosti pH tla i sadraja organskih tvari u tlu, veina osnovnih zahtjeva usjeva za hranivima moe biti zadovoljena iz rezervi u tlu ili redovitom primjenom gnojiva. Treba se voditi briga o odravanju ravnotee tla i izbjegavanju zagaenja voda duikom, fosforom ili organskim tvarima. Utvreno je posebno ogranienje u primjeni duika iz organskih gnojiva u osjetljivim podrujima Republike Hrvatske. To ogranienje proizlazi iz Pravilnika o dobroj poljoprivredenoj praksi u koritenju gnojiva (NN, 56/08) - vidi toku II.1.1. Naela. Primjena 170 kg N/ha iz organskih gnojiva u duljem razdoblju trebala bi osigurati unos dovoljne koliina duika, a bez nepovoljnih uinaka na sastav tla i podzemnih voda. Navedena koliina duika iz organskih gnojiva priblino odgovara proizvodnji stajnjaka od 2 uvjetna grla po hektaru (UG/ha). Analiza tla prijeko je potrebna da bi se utvrdilo stanje hraniva u tlu. Gnojidbom se nadoknauju nedostaci i ispravlja neuravnoteenost. Pravilno uspostavljeni odnosi izmeu hraniva i drugih vanih elemenata u tlu omoguavaju dobru ishranu bilja. U prirodno siromanim tlima teko se mogu podii rezerve dostupnog fosfora. U takvim situacijama fosfor se snano vee u tlu i nedostupan je biljkama. Treba vie puta primijeniti organsko ili mineralno gnojivo da bi se fosfor u tlu podigao na zadovoljavajuu razinu dostupnu biljkama. Jednom podignut moe se odravati redovitom gnojidbom.
12

Nije doputena gnojidba ivica i vodotokova te suhih jaraka zbog opasnosti od zagaenja voda. Gdje je gnojidba nuna, treba koristiti rubne pojaseve da se gnojivima ne zagadi ugroeno podruje. Neki usjevi ili osjetljiva stanita, planinski panjaci i prirodne livade rastu na tlima s niskim sadrajem duika i fosfora te ih takvima treba i zadrati bez dodavanja gnojiva. Gnojidbom ne treba dodavati vie fosfora nego to to zahtjeva zasijani usjev. Ako dijelovi tla s visokim sadrajem fosfora erodiraju i nataloe se u rijekama i jezerima, poveava se fosfor u vodama, to uzrokuje eutrofikaciju. Eutrofikacija je obogaivanje vode duikom ili fosforom, to uzrokuje ubrzani rast algi, viih biljaka i poremeaje ravnotee organizama u nadzemnim vodama i kakvoi podzemnih voda. Njome se troi kisik iz vode te moe uzrokovati ugibanje riba i vodenih organizama. Opisani oblik oneienja nije vezan samo uz pjeskovita i propusna tla nego i za druga tla s visokom razinom podzemnih voda ili stupnjem oneienja uslijed prekomjerne primjene mineralnih ili organskih gnojiva. Visoki sadraj dostupnog fosfora moe uzrokovati ispiranje topivog fosfora ocjednom vodom. Kontroliranom gnojidbom smanjuju se nepotrebni trokovi i titi se tlo, voda i zrak od oneienja nitratima. Koliina nitrata u vodi za javnu upotrebu ne bi smjela biti vea od 50 mg/l. Racionalno s hranivima u tlu:

analizom tla svake pete godine utvruje se stanje hraniva, pravilnom primjenom gnojiva nadoknauju se nedostaci i ispravlja
neuravnoteenost u ishrani bilja,

gnojidbom prilagoenom potrebama usjeva, pridravanjem plana gnojidbe. I.1.5. Struktura tla
Planiranjem proizvodnje i odabirom usjeva vodi se rauna o obradi tla i primjeni svih agrotehnikih mjera radi izbjegavanja naruavanja strukture tla. Obrada tla prije sjetve ozimina obino prouzroi manje tete od obrade tla prije sjetve jarina. Uzimajui u obzir da se struktura tla moe otetiti tijekom etve i/ili berbe, ve bi se pri sjetvi trebalo paziti na stanje usjeva i uvjete na terenu tijekom zime, naroito ako se planira kasno skidanje usjeva. Zbijanje gornjeg sloja tla ili jo vie podslojeva moe ozbiljno natetiti tlima koja se teko i vrlo sporo i uz velike trokove mogu vratiti u prvotno stanje. Zbijanje ograniava rast korijena i smanjuje prodiranje vode u tlo. Nepropusno tlo uzrokuje poplavljivanje, eroziju i prenoenje potencijalnih zagaivaa, gnojiva i sredstva za zatitu bilja do povrinskih voda. Smanjena dostupnost zraka u tlu utjee na bioloku aktivnost, rast korijena i smanjenje plodnosti tla, naroito dostupnost hraniva u tlu. Zbog toga je vano izbjei sve oblike zbijanja tala.

13

Prirodno drenirana tla koja nisu redovito obraivana razvijaju strukturu koja doputa rast korijena i procjeivanje vode. Uporaba poljoprivredne i druge mehanizacije u vrijeme koje nije pogodno za obradu, tj. kada je tlo zasieno vodom, moe ozbiljno zbiti tlo i umanjiti rast korijena. Napasivanje ivotinja na tlima koja su zasiena vodom ili na tlima u kojima je trenutna razina podzemnih voda vrlo visoka takoer oteuje strukturu tla i uzrokuje sline probleme. Uvijek treba uzeti u obzir stanje tla kada se odluuje o vrsti i vremenu uporabe mehanizacije za obradu tala. Katkad radnu operaciju oranja moe zamijeniti podrivanje, ime se tlo rahli, a ne okree. Kompleksna poljoprivredna mehanizacija ne mora prouzroiti tete u strukturi tla stoga to svojim kapacitetom omoguava brzu obradu u kratkom roku i u najpovoljnijim agro-tehnikim uvjetima. Treba takoer primijeniti sve tehnike mogunosti (dupli kotai, gusjenice) da bi se tlo to manje sabijalo. U nepovoljnim uvjetima obrade tala mehanizacija moe prouzroiti duboko zbijanje tla koje se teko popravlja i uzrokuje dodatna financijska ulaganja. Zbijena tla nuno je pravovremeno orati ili podrivati vodei rauna posebice o dijelovima parcela kojima su prolazili veliki poljoprivredni strojevi. Dubina oranja treba biti usklaena s potrebama poljoprivrednih kultura. Oranje vie godina uzastopno na istu dubinu vodi nastanku tabana pluga (zbijenog sloja tla na dubini oranja) koji sprjeava prolaz vode, zraka i korijena u nie slojeve tla. U tome treba razlikovati tla koja se prirodno sporo dreniraju i zahtijevaju ee rahljenje podrivanjem. Podrivanje kod odgovarajue vlanosti tla treba biti redovita mjera svake dvije do tri godine, jer probija i taban pluga. Na osjetljivim se tlima prema potrebi provode odreene dodatne korektivne mjere za poboljanje stanja tla. Ako je oteena struktura tla povezana s niskim sadrajem organske tvari, nuna je duboka obrada i sjetva trava niz godina da bi se tlo popravilo. Odabirom odgovarajuih postupaka za rahljenje tala znatno se umanjuje mogunost poveanja osjetljivosti tala na zbijanje. Ouvanje strukture tla: primjerenom obradom kad je prijeko potrebna, brigom o ilovastim i glinastim tlima, brigom o uvjetima na terenu, izbjegavanjem uporabe teke poljoprivredne mehanizacije na prevlanim tlima, mijenjanjem i prilagoavanjem dubine oranja potrebama poljoprivrednih kultura, ne doputanjem ispae na prevlanim tlima, podrivanjem, zasijavanjem travnjaka, ostavljanjem tla neko vrijeme na ugaru.

14

Oranjem u izrazito vlanim i suhim uvjetima naruava se struktura tla

Podrivanjem svake dvije do tri godine, probija se i taban pluga.

I.2. EROZIJA TLA

Erozija tla gubitak je estica tla djelovanjem vode i vjetra. Opasnost od erozije treba to vie smanjiti. Biljke tite tlo od erozije. Kada njih nema, odvoenjem usjeva, napasivanjem ili krenjem uma opasnost od erozije tla poveana je, a poveana je i tamo gdje je sadraj organske tvari nizak. Erozija uzrokuje gubitak gornjeg sloja tla i smanjuje plodnost tla odnosei fine estice bogate hranivima. Dubina ukorjenjivanja usjeva i koliina vode u tlu dostupna usjevu se smanjuje. teta od gubitka tla sa povrina na plitkoj podlozi mnogo je vea nego ondje gdje su tla duboka. Osim gubitka tla teta na poljoprivrednim usjevima moe biti prouzroena ispiranjem tla s korijena ili odnoenjem tek zasijanih usjeva. Usjevi se moraju ponovno sijati to je dodatni troak, a i prinosi su nii radi kasnije ponovljene sjetve. Uklanjanje naplavina iz jaraka i drenova moe biti skupo. Povrinske vode mogu biti oneiene naplavinama tla s hranivima i ostacima sredstava za zatitu bilja.
15

Posljedice nastale erozijom potrebno je sanirati odmah jer se tete u kratkom vremenu prenose na okolna podruja, zemljita, ceste i uzrokuju dodatna oteenja tala.

I.2.1. Erozija tla vodom

Erozija vodom uzrokuje gubitak tla na obradivim povrinama kad je koliina padalina vea od upojnog kapaciteta tla za vodu. Padaline mogu prouzroiti pojavu potoia i vododerina na odreenim mjestima pri velikoj koliini oborina u kratkom vremenu. Rizik erozije vodom uvean je na nagnutim terenima koji se obrauju te u nizinama uz rijeke. Sprjeavanje erozije poinje uoavanjem mjesta gdje postoje velike mogunosti za zastoj vode i poduzimanjem mjera da bi se smanjili negativni uinci. Mogue erozije tla potrebno je sprijeiti, a naplavine vratiti na mjesto odakle su odnesene. Pravovremena obrada tla znatno smanjuje opasnost od erozije. Poeljno je izbjei duboku i uestalu obradu tla ili rad na tlu kad je visoka koliina vlage u tlu. Nepropusno tlo uzrokuje stajanje vode i moe se razrahliti prije sjetve iduega usjeva. Treba izbjegavati sjetvu kultura sitnog sjemena koje moe biti odneseno zajedno s povrinom tla. Poveanjem organske tvari u tlu osigurava se pokrov, a izbjegava oteenje tala erozijom. Pokrov biljaka vaan je da se zatiti povrina tla. Rana sjetva ozimina i trava potrebna je u podrujima gdje je opasnost od erozije velika. Cilj je postizanje najmanje 25 % prekrivenosti tla do poetka zime. Za sprjeavanje erozije u cijelom svijetu preporuuje se obrada i sjetva usjeva popreko na padinu gdje je to mogue. Predloeni nain obrade tala podrazumijeva veliki oprez u rukovanju mehanizacijom, da bi se izbjegle mogue nesree na radu. Odreena zatita tla, tj. konzervacijska obrada, postupak je ostavljanja etvenih ostataka nakon etve radi poveanja organske tvari na povrini tla. Sjetva usjeva za zelenu gnojidbu daje odline rezultate u ouvanju tla od erozije, napose u osjetljivim podrujima, jer moe smanjiti ispiranje nitrata. Strnite je bolje ostaviti neobraeno nego obraeno golo tlo, osim kukuruzita. Navodnjavanje uvijek treba izvoditi tako da se ne prouzroi erozija, s manje vode, kroz vie obroka prema potrebama usjeva. Vodu valja dodavati sitnim kapima i prekinuti dodavanje kad se voda nakupi. Ako je erozija vodom est i ozbiljan problem trebalo bi:

povrinu drati to dulje pod biljnim pokrovom i tijekom zime, zasijati povrinu travom kao pufer podrujem unutar polja na osjetljivim
16

mjestima, osobito na padinama i na dnu doline, promijeniti usjev koji se uzgaja ili ukljuiti travu u plodored, stvoriti stabilni gornji sloj tla gnojivom ili dostupnim organskim materijalom, izbjei nepotrebno duboku i prekomjernu obradu, saditi ogradu ili napraviti jarke da se sprijei odnoenje tla,

 usmjeriti vode koje otjeu dalje od podruja koja su sklona eroziji.

Puferski traci neobraena su podruja trave ili prirodnog raslinja koji mogu sprijeiti povrinsko odnoenje tla i na uinkovit nain u poljima sprjeavaju pretjerano otjecanje vode. Bolje rezultate daje ivica. Puferski traci na mjestima gdje su uinkoviti variraju od 2 do 50 m, a ovise o funkciji, vrsti tla, klimi i topografiji.

I.2.2. Erozija tla vjetrom

Erozija tla vjetrom prije svega je opasnost za povrinski sloj tla, koji se otpuhne. Pojaava se kada je tlo suho, slabo strukturirano, golo i ravno, a vjetar jak. Vjetar odvaja suhi humus, glinu, prah i pijesak. Najmanje povezane estice najdalje se odnesu. estice tla lako se razdvajaju i prenose ako je brzina vjetra vea od 20 km/h. Mokra tla, jer su tea, vjetar tee raznosi. Najuinkovitija mjera protiv erozije tla vjetrom jest podizanje vjetrozatitnih pojaseva, drvoreda ili grmlja, i stalna pokrivenost tla biljem. Vjetrozatitni pojasevi postavljaju se na prikladnim razmacima pod pravim kutom na najerozivniji vjetar. Propusnost od 40 % do 50 % smatra se povoljnom, a i uinkovitost se poveava s veom visinom. Biljni pokrov najvaniji je imbenik za sprjeavanje erozije vjetrom. Njegova uinkovitost ovisi o koliini materijala, njegovoj grubosti ili finoi, visini dok raste te o tome je li iv ili mrtav, uspravan ili polegnut. Neravnost povrine tla sprjeava eroziju vjetrom, a moe se poveati uspostavljanjem grebenova s pomou zahvata obrade. Vrlo su uinkoviti gebenovi visine od 5 do 10 cm. Proljetna priprema tla ima prednost pred jesenskom. Razmak izmeu pripreme tla i sjetve treba biti to krai. U pripremi tla u suhim uvjetima treba izbjegavati uporabu strojeva s rotirajuim alatima, koji rade prakasto-mrviasti sjetveni sloj. Erozija vjetrom sprijeit e se: podizanjem vjetrozatitnih pojaseva, stalnom pokrivenou tla biljem, neravnom povrinom tla, grebenima visine 5 do 10 cm.

I.2.3. Erozija tla kao posljedica stoarske proizvodnje

ivotinje takoer mogu poveati rizik od erozije vodom. Stoga je potrebno izbjegavati probleme koji se javljaju kod: izlaza za ivotinje, prevelikog broja ivotinja na parceli po vlanom vremenu, pae u tracima i to u zimskom razdoblju, prolaza za ivotinje i mehanizaciju, osobito ako presijecaju vodotokove ili prirodno vlana podruja, prevelike ispae pokraj vodotokova i obala rijeka,
17

 nekontroliranih prilaza vodotocima to dovodi do erozija obala.

Ograivanje moe biti prijeko potrebno da bi se kontrolirao pristup ivotinja vodotocima. ivotinje nee prouzroiti eroziju ako se:

izbjegne gaenje vlanoga tla, sprijei pristup obali rijeka.

I.3. ONEIENJE TLA

Oneienje tla posljedica je industrijske proizvodnje, prometa, odlaganja otpada i intenzivne poljoprivrede. Neke organske i anorganske tvari, koje se nakupljaju u tlu, vrlo sporo se razgrauju, ispiru iz tla ili ostaju u tlu nakon prestanka oneienja. Djelovanje tetnih tvari ovisi o njihovim fizikalno kemijskim svojstvima i svojstvima tla. Teke metale i druge anorganske tvari biljke lako usvajaju iz tla. Nakupljaju se najvie u korijenu i stabljici, a najmanje u plodovima i sjemenkama. Najee tetne tvari u tlu teki su metali, nitrati, fosfati i oneienja koja u tlo ulaze primjenom sredstava za zatitu bilja. Uporaba mulja iz proiivaa otpadnih voda doputena je u skladu s Pravilnikom o gospodarenju muljem iz ureaja za proiavanje otpadnih voda kada se mulj koristi u poljoprivredi (NN, 38/08). Tlo se moe oneistiti kroz dulje razdolje s manjom koliinom tetnih tvari ili u kratkom razdoblju i akcidentnim situacijama proputanja cijevi, nekontroliranog prskanja ili iznenadnog izlijevanja otpada u nekontroliranom opsegu i koliinama. Oneienje moe biti doneseno i naplavinama erodiranog materijala nepovoljnog sastava koji se razgrauje i deponira u tlu. Postupkom kalcifikacije pospjeuje se vezanje metala, podie razina pH tla i umanjuje intenzitet oneienja. Oneiena tla mogu se odvesti na doputene deponije i na njih navesti novi isti materijal ili tlu nai drugu namjenu, analizirajui donoenje odluka za svaki sluaj posebno. Oneienom tlu umanjena je plodnost, to se iskazuje manjim prinosom te loijom kvalitetom usjeva na oneienom tlu. Organska oneienja, sredstva za zatitu bilja ili industrijska otapala, razlau se u veem ili manjem stupnju mikroorganizmima iz tla, a anorganske tvari dugo ostaju u tlu. Tla mogu biti oneiena taloenjima iz zraka i primjenom stajskoga gnoja te industrijskog i tehnolokog otpada. Gnojovka oneiena kiselinama, luinama i drugim tehnolokim otpadnim vodama iz izmuzita s farmi ne moe se primijeniti na tlima. Takav oblik oneienja tla uzrokuje ozbiljne promjene na usjevima, to negativno utjee na ljudsko i ivotinjsko zdravlje. Poljoprivrednici bi trebali provesti analizu tla ako sumnjaju u oneienost tla ili ako redovito primjenjuju velike koliine govedarskog, svinjogojskog i peradarskog gnoja.
18

Tla je potrebno zatititi od tetnog utjecaja koja mogu nastati cijeenjem silanih sokova. Silane objekte treba odmah nakon gradnje premazati zatitnom emulzijom radi dugogodinjeg odranja vodonepropusnosti betonskih konstrukcija i zatite okolia u cjelini. Pri spremanju silae bitno je da masa nije oneiena tlom, a to se moe izbjei dovoljno visokom konjom i izborom prikladne mehanizacije. Oneieno tlo vie teti ivotinjama od tetnog utjecaja oneiene trave, iako je oneienje iz trave dostupnije tijelu ivotinje nakon prolaska kroz probavni sustav. Primjena dobre poljoprivredne prakse u mnogome e sprijeiti postupke kojima se oneiuje tlo.

U sluaju oneienja tla: provesti analizu tla, utvrditi uzrok i razmjere oneienja, osigurati odvoenje oneienoga tla na doputeni deponij, osigurati navoenje novog istog tla, nai druge namjene, uvesti kontinuirano motrenje.

19

20

NAELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI VODA

21

22

II. NAELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI VODA

Nitratna direktiva (Council Directive 91/676/EEC) iz 1991. godine propis je Europske unije koji se odnosi na zatitu voda od oneienja nitratima iz poljoprivrednih izvora. Direktiva trai od zemalja lanica Europske unije da definiraju podruja koja su osjetljiva na oneienje voda nitratima iz poljoprivrede te da osmisle i primijene operativne programe sprjeavanja takvih oneienja. U naoj je zemlji u tome smislu za poljoprivrednike najvaniji Pravilnik o dobroj poljoprivrednoj praksi u koritenju gnojiva (NN, 56/08) koji stupa na snagu danom stupanja Republike Hrvatske u Europsku uniju.

II.1. SKUPLJANJE, SKLADITENJE I PRIMJENA NA TLU STAJSKOGA GNOJA

Iznimno vana u poljoprivrednoj proizvodnji jesu naela kruenja duika na gospodarstvu.

II.1.1. Nitratna direktiva

Nedovoljna i prekomjerna primjena duika u gnojidbi poljoprivrednih kultura i hranidbi domaih ivotinja imaju negativne posljedice. Prekomjerna primjena duika uzrokuje gubitak i oneienje okolia (tla, vode i zraka), a nedovoljna opskrba umanjuje ekonomske uinke proizvodnje. U kruenju duika na gospodarstvu neizbjeivo se on gubi, no pravilnim gospodarenjem ti se gubici trebaju svesti na najmanju moguu mjeru. Zbog zatite od oneienja odluujuu ulogu ima optereenje poljoprivrednih povrina brojem ivotinja. Pravilnik o dobroj poljoprivednoj praksi u koritenju gnojiva propisuje optereenje poljoprivrednih povrina brojem ivotinja posredno, odnosno propisuje najveu koliinu istog duika iz organskoga gnoja kojom se godinje moe gnojiti poljoprivredna povrina. U poetnom etverogodinjem razdoblju najvea doputena koliina unosa istog duika putem organskog gnojiva iznosi 210 kg N/ha godinje. Nakon isteka poetnog etverogodinjeg razdoblja uvodi se trajno ogranienje najvee doputene koliine unosa istog duika putem organskog gnojiva koja iznosi 170 kg N/ha godinje.

23

Sadraj duika, fosfora i kalija u stajskim gnojivima i najvea doputena koliina u primjeni gnojiva Granine vrijednosti primjene duika (N) kg/ha Govei 0,5 0,3 0,5 210 170 Konjski Ovji 0,6 0,3 0,6 210 170 210 170 210 170 210 170 210 170 210 170 210 170 210 170 Najvea dozvoljena koliina gnojiva prema graninim vrijednostima t/ha 42 34 35 28 26 21 35 28 14 11 7 5,5 10 8 52 m /ha 42 m /ha 42 m /ha 34 m /ha
3 3 3 3

Vrsta gnojiva

N %

P2O5 %

K2O %

Sadrana koliina hraniva (kg/ha) N 210 170 210 170 210 170 210 170 210 170 210 170 210 170 208 170 210 170 P2O5 126 102 105 85 130 106 175 142 182 147 210 170 220 180 104 85 168 136 K2O 210 170 210 170 210 170 140 113 70 57 140 110 80 65 260 210 126 102

0,8

0,5

0,8

Svinjski

0,6

0,5

0,4

Kokoji

1,5

1,3

0,5

Brojlerski Kompost govei Gnojovka govea Gnojovka svinjska

3,0

3,0

2,0

2,1

2,2

0,8

0,4

0,2

0,5

0,5

0,4

0,3

Naznaenim vrijednostima ograniava se broj uvjetnih grla po hektaru koje je doputeno drati na gospodarstvu.
Preporueno doputeno optereenje UG/ha u primjeni stajskoga gnoja na vlastitom gospodarstvu N u stajskom gnoju (kg/UG/godini) 70 70 70 70 2,4 Doputeno optereenje (UG/ha)

Vrsta i kategorija stoke Odrasla goveda Goveda 12 - 24 mj. Goveda 6 - 12 mj. Telad do 6 mj.

UG/ivotinji 1,0 0,6 0,3 0,15

24

Vrsta i kategorija stoke Odrasli konji drebad i omad Ovce i koze Rasplodne krmae i nerasti Tovne svinje Kokoi nesilice Tovni pilii Purani

UG/ivotinji 1,0 0,5 0,15 0,3 0,15 0,004 0,0025 0,02

N u stajskom gnoju (kg/UG/godini) 60 60 70 80 80 85 85 85

Doputeno optereenje (UG/ha) 2,8

2,4 2,1

2,0

Gospodarstva s veim brojem UG/ha od preporuenog iz tablice, viak stajskoga gnojiva mogu zbrinuti gnojidbom poljoprivednih povrina drugog vlasnika na temelju ugovora, preradom stajskoga gnoja u bioplin, kompost ili supstrat ili zbrinjavanjem na druge naine. Na taj nain dugorono se osigurava zatita tla i podzemnih voda, odriva biljna i stoarska proizvodnja, dobivanje okolinih dozvola potrebnih za daljnji razvoj proizvodnje, ostvarivanje potpora na proizvodnju u Republici Hrvatskoj i ostvarivanja nepovratne financijske pomoi iz fondova Europske unije.

II.1.2. Vrijednost stajskoga gnoja

Prirodno je, najekonominije i za okoli najprihvatljivije stajski gnoj primjenjivati na poljoprivrednim povrinama. Pri tome je jako vano kada se i koliko se stajskoga gnoja smije izvoziti na poljoprivredne povrine da bi se na najmanju mjeru svelo oneienje povrinskih i podzemnih voda, a istovremeno najvie iskoristila hraniva iz stajskoga gnojiva i njegovi drugi korisni uinci. Primjereno skladitenje i koritenje stajskoga gnoja uvelike smanjuje potrebe za primjenom mineralnih gnojiva na poljoprivrednim povrinama. Vrijednost stajskoga gnoja ovisi o njegovu sastavu, a on se dosta razlikuje, ovisno o vrsti domae ivotinje od koje je dobiven. Uz sadraj primarnih hraniva, stajski gnoj sadri i druga vana sekundarna hraniva i mikrohraniva i nezamjenjiv je u poljoprivrednoj proizvodnji. Stoga stajski gnoj prije svega treba tretirati kao vrijedan proizvod na gospodarstvu i tako s njime treba i gospodariti - koristiti ga na dobrobit biljne proizvodnje, za popravljanje plodnosti i strukture tla uz to manje gubitaka. Tada e gospodarenje stajskim gnojem biti povoljno i za okoli. Proizvodnja stajskoga gnoja uvelike ovisi o nainu dranja ivotinja, tipu izgnojavanja, intenzitetu proizvodnje i hranidbi domaih ivotinja. Openito su u upotrebi tri tipa stajskoga gnoja, i to: kruti stajski gnoj smjesa je stelje, krutih i tekuih ivotinjskih izluevina razliitog stupnja bioloke razgraenosti, stabilnosti i zrelosti gnojovka je polutekue stajsko gnojivo, smjesa krutih i tekuih ivotinjskih izluevina, tj. stajski gnoj uglavnom bez stelje,
25

 gnojnica je tekui stajski gnoj, najee smjesa tekuih ivotinjskih

izluevina i otpadnih voda (obino nastaje kao tekui ostatak izluevina koje stelja ne uspije upiti).

II.1.3. Sprjeavanje oneienja voda nitratima iz stajskoga gnoja

Potencijalno velik izvor oneienja povrinskih i podzemnih voda jest ispiranje nitrata iz stajskoga gnoja. To se prije svega odnosi na podruja s vrlo intenzivnim uzgojem u kojima je velika gustoa stoarskih farmi, odnosno veliko optereenje poljoprivrednih povrina brojem ivotinja. Potrebno je provoditi mjere i postupke dobroga gospodarenja stajskim gnojem, da bi se omoguio razvoj stoarske proizvodnje bez tetnog utjecaja na okoli. Takav okolini pristup gospodarenju u poljoprivredi stvara pozitivne rezultate u drugim privrednim djelatnostima, turistikim sadrajima i iroj zajednici, uz vrlo izravno djelovanje i poboljanje plodnosti poljoprivrednih povrina u cjelini. Oneienje povrinskih voda (stajaih i tekuih) nitratima vidljivo je po bujanju nieg vodenog bilja (algi) pa i drugog (vieg) vodenog bilja, a ta se pojava naziva eutrofikacija. U morima se ta pojava oituje u obliku bujanja kolonija algi - tzv. cvjetanje mora. To su openito vrlo tetne pojave u vodenim ekosustavima jer u konanici ugroavaju bioloku ravnoteu pa ak dovode i do ugibanja vodenoga svijeta. Ispiranje nitrata u podzemne vode koje dospiju u pitku vodu izravno teti zdravlju ljudi. Dakle, ispiranjem nitrata iz stajskoga gnoja dogaa se viestruka teta - ugroava se zdravlje ljudi i okoli, a gubi se vrijedan izvor duika kojega bi poljoprivredne kulture mogle iskoristiti, a ovako se mora nadomjestiti sve skupljim mineralnim gnojivima.

II.1.4. Skladitenje stajskoga gnoja

Spremnici za stajski gnoj grade se prije svega zbog sprjeavanja oneienja podzemnih i povrinskih voda te zbog ouvanja hranivih vrijednosti stajskoga gnoja. Spremnike treba graditi vrlo paljivo jer moraju biti nepropusni, onemoguavati izlijevanje, ispiranje ili otjecanje stajskoga gnoja u okoli pa su velika investicija na gospodarstvima. Spremnici moraju svojom veliinom zadovoljiti prikupljanje gnoja za estomjeseno razdoblje, a za jedno uvjetno grlo za est mjeseci skladitenja, potrebno je osigurati:

za kruti stajski gnoj najmanje 4 m2 povrine spremnika uz visinu nakupine

3 gnoja od 2 m odnosno 8 m prostora spremnika za kruti stajski gnoj, ako je visina hrpe manja od 2 metra, a za gnojnicu spremnik od 2 m3,

za skladitenje gnojovke 10 m3 za lagune.

Jame za gnojnicu nije potrebno izgraditi ako se kroz sustav i tehnologiju uzgoja domaih ivotinja ne stvara gnojnica.
26

Gospodarstva koja uzgajaju ivotinje u boksovima na stelji ili nekoj drugoj podlozi (gumena prostirka, pijesak, piljevina) grade graevine za skladitenje gnojovke. Gospodarstva s poveanim brojem ivotinja u odnosu na proizvodne povrine i koja ne raspolau dovoljnim kapacitetima za skladitenje, ugovorno mogu rijeiti skladitenje gnoja na gospodarstvima koja imaju viak takvih kapaciteta. Uporabom stajnjaka u proizvodnji obnovljivih izvora energije mogue su znatne utede u kapacitetima potrebnim za skladitenje gnoja i energenata u proizvodnji za zagrijavanje prostorija, tehnolokih voda, u proizvodnji plina, struje itd.

27

Nadzemni spremnik gnojovke

Kanali za skladitenje gnojovke ispod staje (slalom sistem)

Klasina hrpa krutog stajskoga gnoja s jamom za gnojnicu najprikladnija je za manja gospodarstava

28

II.1.5. Primjena stajskoga gnoja

Stajski gnoj najbolje se iskoristi u vrijeme vegetacije. Tome se treba prilagoditi i gnojidba. Gnojiva se koriste u skladu s potrebama biljaka za hranivima pri emu se uzima u obzir:

bilanciranje unesenih hraniva (mineralna i organska gnojidba, etveni

ostaci, navodnjavanje) i hraniva iznesenih iz tla (odnoenje hraniva ostvarenim prinosom, procjena gubitaka hraniva ispiranjem, isparavanjem, denitrifikacijom) na temelju poetne analize tla i tehnolokih postupaka tijekom proizvodnje,

oekivana razina proizvodnje i kakvoa prinosa, raspoloiva koliina hraniva u tlu i dodatne koliine biljkama dostupnih
hraniva za koja predviamo da e nastati u tijeku rasta usjeva, ovisno o uvjetima rasta usjeva, tipu tla, podneblju u kojem se usjev uzgaja,

pH vrijednost tla, koliina humusa u tlu i tekstura tla, kako s gledita

poveanja pristupanosti hraniva, tako i s gledita smanjenog gubitka hraniva ispiranjem,

direktan utjecaj gnojidbe i indirektan utjecaj mjera popravljanja tla na

raspoloivost sekundarnih hraniva: kalcij (Ca), magnezij (Mg), sumpor (S), mikrohraniva: bor (B), klor (Cl), bakar (Cu), eljezo (Fe), mangan (Mn), molibden (Mo), nikal (Ni), cink (Zn), a posebice tekih metala,

uvjeti proizvodnje koji utjeu na dostupnost hraniva, osobito poljoprivredna

kultura, predusjev, obrada tla i navodnjavanje,

rezultati lokalnih i regionalnih poljskih pokusa.

Openito je najbolji trenutak gnojidbe stajskim gnojem kasna zima i proljee. Ako se gnoji u jesen ili zimi, poveaju se gubici duika u vode, a gnoji li se ljeti, izgubi se amonijak u zrak. Radi smanjivanja gubitaka duika ispiranjem i isparavanjem (volatizacija) ne preporuuje se:

gnojenje gnojnicom i gnojovkom na svim poljoprivrednim povrinama bez

obzira na pokrov od 1. prosinca do 1. oujka;

gnojenje gnojnicom i gnojovkom raspodjelom po povrini bez unoenja u tlo

na svim poljoprivrednim povrinama od 1. svibnja. do 1. rujna;

gnojidba krutim stajskim gnojem na svim poljoprivrednim povrinama od 1.

svibnja do 1. rujna;

29

Zimska raspodjela krutog stajskog gnoja na travnjake moe zagaditi vodu i zrak

Travnjak na kojem je tokom ljeta injektirana gnojovka

Posebno je rizina primjena tekuih stajskih gnojiva, gnojovke i gnojnice, koje uvelike mogu oneistiti vode.

Nije doputena gnojidba stajskim gnojem: na podrujima izloenim velikom riziku od zagaenja, na tlima zasienim vodom, na tlima koja su prekrivena snjenim prekrivaem, na zamrznutim tlima te na plavnim zemljitima,

30

 u proizvodnji povra, jagodastog voa i ljekovitog bilja, unutar 30 dana prije

zriobe i berbe,

pomijeane s otpadnim muljem ili kompostom od otpadnog mulja, s poljoprivrednih gospodarstava na kojima su utvrene bolesti s na nepoljoprivrednim zemljitima.
uzronicima otpornim na uvjete u gnojinoj jami,

Nije doputena primjena gnojnice i gnojovke: na 100 do 200 m udaljenosti od vodocrpilita, na 25 m udaljenosti od bunara, na 20 m udaljenosti od jezera, na 5 m udaljenosti od ostalih vodenih tokova, na nagnutim terenima gdje se slijevaju s povrine, na nagnutim terenima uz vodotokove, s nagibom veim od 10 % na udaljenosti manjoj od 10 m od vodenih tokova.

Ako se pri gnojenju opazi da se gnojovka ili gnojnica skuplja na povrini, potrebno je gnojiti manje ili prestati gnojiti. Na podrujima koja su ugroena od poplava gnojivo se unosi u tlo kada zavri razdoblje opasnosti od plavljenja. Osobito treba paziti da plitka i drenirana tla nisu vlana. Povrinu povrinsko zbitih tala treba prije gnojidbe razrahliti s drljaom ili kojim drugim strojem za obradu tla i time omoguiti upijanje gnojovke i gnojnice u tlo. To je osobito preporuljivo obaviti na nagnutim terenima. Za sve poljoprivredne povrine odgovarajue je odravanje minimalne koliine vegetacijskoga pokrova tijekom cijele godine, a posebice u podrujima sklonim duljim kinim razdobljima, da bi se iskoristio duik iz tla koji bi inae mogao uzrokovati zagaenje vode. Strojevi za primjenu stajskih gnojiva moraju biti dobro odravani. Ventili cisterni za primjenu tekuih gnojiva trebaju dobro brtviti. Rad ureaja za raspodjelu mora funkcionirati primjereno da bi se gnoj ravnomjerno raspodijelio po poljoprivrednoj povrini, sa to manje gubitaka. Radi smanjenja gubitaka amonijaka u zrak preporuuje se stajski gnoj odmah unijeti u tlo. Pri tome treba paziti da se gnoj ne unese preduboko. Gnojiva nikako ne smije biti izvan dosega korijena. Na podrujima zona sanitarne zatite i drugih leita voda koja se koriste ili su namijenjena za javnu vodoopskrbu gnojidba poljoprivrednog zemljita provodi se prema propisima koji ureuju zatitu voda. Plan gnojidbe jest plan koritenja organskih i mineralnih gnojiva. Pri izradi plana gnojidbe treba voditi brigu o zahtjevima biljke, sadraju hraniva u tlu i u gnojivima. Plan gnojidbe sastavlja se za cjelokupni plodored, zato to: hraniva iz stajskoga gnoja usjevima su na raspolaganju vie godina, nekim usjevima u plodoredu stajski gnoj ne odgovara, izborom mineralnih gnojiva svake je godine teko potpuno uskladiti gnojidbu i potrebe usjeva za hranivima.
31

Plan gnojidbe treba sadravati: rezultate analize tla, planirani plodored, izraun potrebnih hraniva za oekivani prinos, vremenski i koliinski plan koritenja stajskog i mineralnoga gnojiva, izraun godinjeg unosa hraniva iz gnoja u tlo, konanu bilancu hraniva u plodoredu. Kvalitetna proizvodnja pojedinog usjeva agrotehniki e biti zadovoljavajua ako se izmeu ostalog potuje i plan gnojidbe koji se moe ostvariti uz primjereni Plan gospodarenja gnojivima koji sadri: plan proizvodnje stajskoga gnoja, raspored dostupnih parcela za primjenu stajskoga gnoja, usklaivanje spremanja stajskoga gnoja s rasporedom dostupnih parcela, izraun potrebne veliine gnojita, voenje evidencije o koritenju gnojiva.

II.2. OTPADNE VODE IZ SILOSA I SILAE

Silani sok moe biti opasan izvor zagaenja vode. Zato se pri spremanju silae treba pridravati mjera dobre poljoprivredne prakse.

II.2.1. Zatita vode od oneienja otpadnim vodama iz silosa i silae

Silani sok sadri veliku koliinu hraniva. Istjecanje silanog soka u vodotokove omoguava naglo razmnoavanje i rast mikroorganizama. Previsok broj mikroorganizama u vodi troi kisik. Pomanjkanje kisika rezultira odumiranjem biljaka i vodenih ivotinja. U tome je silani sok dva do tri puta opasniji zagaiva od gnojovke. Ne dospije li u vodu, silani sok nije opasan i moe se upotrijebiti kao gnojivo ili za prehranu stoke. Silani sok nastaje siliranjem prevlane krme. Koliina silanog soka vezana je uz sadraj suhe tvari u siliranom materijalu, a ovisi i o finoi rezanja. Pri sadraju suhe tvari veem od 30 %, isticanje soka iz silae smanjuje se na najmanju moguu razinu. Najbolje je da sjenaa sadri od 35 - 45 % suhe tvari, a silaa cijele kukuruzne biljke od 30 - 35 % suhe tvari. Silae zrna itarica i kukuruza imaju manje silanoga soka ako se spremaju u optimalnom stadiju zrelosti.
Oekivana koliina silanoga soka ovisno o sadraju suhe tvari u silai Sadraj suhe tvari (%) 10 15 20 25 30 32 Oekivana koliina soka (l/m ) 200 140 80 20 0
3

Metoda mlijene crte rabi se kao praktian primjer odreivanja suhe tvari u silai cijele biljke. Siliranje treba zapoeti kad je mlijena crta na 1/2 do 2/3 zrna. Suha tvar tada iznosi 33 - 38 %.

Mlijena crta zrna odreuje optimalno vrijeme za skidanje silanoga kukuruza

Duina reza silae odreuje zbijenost, aerobnu stabilnost i lake izuzimanje. Za kukuruznu silau optimalna je duina reza izmeu 7 i 12 mm. Silos se mora puniti vrlo brzo radi ouvanja optimalne zrelosti silae i istiskivanja kisika. Cijeenje soka iz silae moe se sprijeiti dodavanjem suhih repinih rezanaca ili suhe prekrupe itarica. Takoer se dno silosa moe nastrti itnom slamom. Tom slamom zajedno sa silaom mogu se hraniti domae ivotinje.

Pravilno izgraen silos

Pravilno izgraenim silosima sprjeava se otok silanoga soka u vodotokove. Armirana temeljna ploa i zidovi silosa moraju biti nepropusni za tekuinu i otporni na koroziju. To se postie nanoenjem oxipremaza na povrinske dijelove betona. Pod silosa ima oko 2 % nagiba prema ulazu u silos. Unutar silosa poeljno je imati drenove za odvod silanoga soka.
33

Brzim odvodom silanoga soka smanjuje se opasnost od korozije. Ispred ulaza u silos prihvatni je kanal za sok. Silani se sok moe provesti u gnojnu jamu ili se moe skupljati u poseban, na koroziju otporan, spremnik. Preporuuje se da spremnik za skupljanje silanoga soka ima kapacitet 20 l po 3 3 3 m silosa. Za silose zapremine vee od 1500 m za svaki se m preporuuje osigurati dodatnih 6,7 litara.

Pravilno izgraeni silosi sprjeavaju cijeenje silanoga soka u vodotoke

Silane hrpe bez jame za skupljanje silanog soka (efluenta) opasnost su za vodotoke

34

Skladitene bale moraju biti udaljene od vodotoka najmanje 10 m da bi se sprijeilo zagaenje silanim sokom

Silani se sok moe upotrijebiti kao tekue gnojivo razrijeeno s vodom u omjeru 1 : 1. Pri gnojenju se valja pridravati istih postupaka kao i pri uporabi tekue gnojovke i gnojnice. Nerazrijeeni silani sok sadri oko 3 kg N, 5 kg K2O i 1 kg P2O5 po toni. Silani sok ne upotrebljavati kao gnojivo na strminama. Silanim sokom mogu se hraniti goveda i svinje.

II.3. SREDSTVA ZA ZATITU BILJA

Zatita bilja jedna je od najvanijih tehnolokih mjera u biljnoj proizvodnji, a primjenjuje se da bi se smanjile tete u koliini i kakvoi proizvoda. Mjere zatite bilja koje se primjenjuju jesu karantenske, mehanike, agrotehnike, fizikalne, bioloke, biotehnike i kemijske ili kombinacije veeg ili manjeg broja tih mjera. Nepravilna primjena kemijskih sredstava za zatitu bilja moe: negativno utjecati na zdravlje osobe koja primjenjuje sredstva za zatitu bilja, ali i na ljude i ivotinje koje se nalaze u neposrednoj blizini, negativno utjecati na bioloku raznolikost, utjecati na prekomjerne ostatke sredstava za zatitu bilja (rezidue) na proizvodu, utjecati na zagaenje voda i okolia u irem smislu rijei. Dobra poljoprivredna praksa obuhvaa optimalnu kombinaciju agrotehnikih mjera, ukljuujui primjenu sredstava za zatitu bilja, radi ouvanja prirodne plodnosti poljoprivrednog zemljita, sprjeavanja oneienja okolia, prekomjerne uporabe sredstava za zatitu bilja te da uzgojeno bilje ili biljni proizvodi namijenjeni za prehranu sadre to je mogue manje ostataka sredstava za zatitu bilja. Pri tome primjenu sredstava za zatitu bilja prema Zakonu o sredstvima za zatitu bilja (NN 70/05) treba prilagoditi karakteristikama okolia. Dobra poljoprivredna praksa mora biti temeljena na najnovijim znanstvenim spoznajama i mjerama zatite bilja
35

od bolesti tetnika i korova, a ona je ukljuena u nama bolje poznate mjere integrirane zatite bilja. Integrirana zatita bilja jest, prema Zakonu o sredstvima za zatitu bilja (NN 70/05), racionalna primjena kombinacije biolokih, biotehnolokih, kemijskih ili oplemenjivakih mjera kultiviranja bilja, pri emu je uporaba kemijskih sredstava za zatitu bilja ograniena na najnuniju mjeru potrebnu za odravanje populacije tetnih organizama ispod razine koja moe prouzroiti znatnu gospodarsku tetu ili gubitak. Integriranu zatitu bilja ine:

preventivne mjere zatite bilja (pravilan izbor stanita s obzirom na zahtjeve

kulture, potivanje plodoreda, uravnoteena gnojidba, sadnja otpornih sorata, navodnjavanje i ostale mjere koje utjeu na uravnoteen rast i razvoj bilja i smanjuju opasnost od pojave tetoinja), mjere praenja pojave i irenja tetoinja i korisnih organizama, razvojnog stadija biljaka domaina i vremenskih prilika te primjena modela za prognozu tetoinja, primjena nekemijskih mjera (mehanikih, agrotehnikih, fizikalnih, biolokih i biotehnikih mjera), primjena sredstava za zatitu bilja pravilno pripremljenim ureajima za primjenu, voenje dnevnika primjene sredstava za zatitu bilja.

Za odluku o vremenu primjene treba potivati preporuke specijalista zatite bilja

Pri izboru mjera suzbijanja prvenstvo treba dati: uzgoju otpornih ili tolerantnih sorata na tetoinje, sadnji ili sjetvi zdravog i deklariranog sadnog ili sjemenskog materijala, primjeni agrotehnikih mjera koje ne pogoduju razvoju tetoinja (plodored, ujednaena gnojidba, navodnjavanje sustavom kapanja, pravilno odravanje kronje itd.),
36

 uporabi fizikalnih, mehanikih, biotehnikih (metoda zbunjivanja), biolokih

mjera (korisni kukci i grinje, antagonistiki mikroorganizmi) i sredstava za zatitu bilja prirodnoga podrijetla (sumpor, bakar itd.).

II.3.1. Naela primjene sredstava za zatitu bilja

Sredstva za zatitu bilja mogu se rabiti samo kad populacija tetnika i korova prijee gospodarski prag tetnosti ili kad su povoljni vremenski uvjeti za razvoj biljnih bolesti. Sredstva za zatitu bilja u promet dolaze u originalnoj ambalai. Uz svako sredstvo za zatitu bilja mora se nalaziti uputa za primjenu. Pri tome proizvoai u primjeni sredstava za zatitu bilja, prema Pravilniku o uputama kojih su se obvezni pridravati korisnici sredstava za zatitu bilja te uvjeti kojima moraju udovoljavati (NN 135/08), trebaju potivati mjere pravilne uporabe, opreza, informiranja, dodatne zatite pela, uporabe u blizini voda, zbrinjavanja otpada, voenja evidencije, strunog osposobljavanja, uvjeta glede opreme i ureaja za primjenu te skladitenja sredstava za zatitu bilja i posebne uvjete za davatelje usluga. Kriteriji za odabir sredstava za zatitu bilja: rabiti se smiju samo sredstva za zatitu bilja koja imaju dozvolu u Republici Hrvatskoj za odreenu namjenu, a navedena su u uputama za upotrebu ne smiju se rabiti sredstva za zatitu bilja za koja se u uputama spominje da imaju kancerogena, teratogena i mutagena svojstva, treba ograniiti uporabu opasnih sredstava za zatitu bilja, prednost treba dati sredstvima za zatitu bilja koja se brzo razgrauju, vano je izabrati sredstva za zatitu bilja koja imaju zadovoljavajue djelovanje na tetne organizme, mogu se rabiti sredstva za zatitu bilja pripremljena od dviju ili vie djelatnih tvari ako sve te djelatne tvari imaju dozvolu za primjenu.

Priprema sredstava za zatitu bilja

Prije svake sezone potrebno je provjeriti tehniku ispravnost ureaja za primjenu sredstava za zatitu bilja. Potrebno je prije primjene rad ureaja prilagoditi tako da troi eljenu koliinu kropiva (voda + sredstvo za zatitu bilja) po jedinici povrine.

Ureaji prije primjene sredstava za zatitu bilja moraju biti tehniki ispravni i prilagoeni 37

Prije svake primjene sredstava za zatitu bilja obvezatno treba proitati i prouiti dobivene upute, kojih se valja strogo pridravati. U uputama za primjenu sredstava za zatitu bilja tono su navedene: doza (koliina) za ratarske i povrarske kulture, izraena u kg ili l/ha ili koncentracija za voarske kulture i vinovu lozu, izraena u postotku (%). Da bi se lake odredila koliina sredstva za zatitu bilja potrebna za postizanje odreene koncentracije za prskanje ili rasprivanje, mogu se rabiti tablice. Priprema sredstava za zatitu bilja zahtijeva tonost i oprez pri rukovanju. Da bismo tono odmjerili koliinu sredstva za zatitu bilja koja mora doi na jedinicu povrine, treba rabiti mjerne instrumente: za odmjeravanje tekuih sredstava za zatitu bilja rabe se male menzure, kapaljke ili dr., za odmjeravanje sredstava za zatitu bilja u vrstom obliku rabi se vaga. Sredstva za zatitu bilja treba tono odmjeriti prema uputi, a nikako ih se ne smije odmjeravati od "oka". U posudu (kantu) s vodom dodaju se tekua i prakasta sredstva za zatitu bilja i dobro se izmijeaju. Postupnim dodavanjem vode dobije se rastvor koji uz stalno mijeanje treba ulijevati u prskalicu. Mijealica u prskalici mora biti stalno ukljuena.

Pravilna priprema

Nepravilna priprema

Kada je potrebno mijeati dva sredstva za zatitu bilja ili vie njih, a u uputi nema podataka o mijeanju, potrebno je pridravati se sljedeih pravila: uvijek treba mijeati istovrsne formulacije, npr. WP + WP (vodotopivo praivo), EC + EC (koncentrat za emulziju) i dr., pri mijeanju razliitih oblika formulacija valja potivati redoslijed mijeanja, npr.: - SC (koncentrat za suspenziju) + WP - WG (vodotopive granule) + EC Pravilna primjena i ekoloki prihvatljivo uklanjanje ostataka sredstava za zatitu bilja i ambalae.

38

Primjena sredstava za zatitu bilja prskanjem

Sredstva za zatitu bilja dolaze na trite u razliitim formulacijama (praiva, moiva praiva, tekuine, koncentrati za emulziju, granule, mamci i dr.). Najee se sredstva za zatitu bilja primjenjuju prskanjem. Uspjeh zatite ovisi o pravilno odabranom sredstvu za zatitu bilja te o pravilnoj i preciznoj primjeni. U uputama koje se nalaze uz sredstva za zatitu bilja navedena su i ogranienja u uporabi koja se odnose i na primjenu u blizini voda, izvora voda i bunara, a u skladu su sa lankom 70. Zakona o vodama (NN, 107/95) i Uredbom o opasnim tvarima u vodama (NN, 78/98) te Zakonom o zatiti prirode (NN, 70/05). Prilikom primjene sredstava za zatitu bilja obvezatno je potivati ta ogranienja. Pravilna primjena ovisi o vremenskim prilikama: Vjetar - moe uzrokovati odnoenje (drift) sredstava za zatitu bilja s povrine koju elimo zatititi na susjedne povrine, putove ili vodene povrine. Sredstva za zatitu bilja potrebno je primijeniti pri mirnom vremenu bez vjetra.
Utjecaj vjetra na primjenu sredstava za zatitu bilja Brzina 0,8-1,8 m/s Ogranienja brzina pri kojoj se mogu bez ogranienja rabiti sredstva za zatitu bilja najvea brzina za primjenu herbicida najvea brzina za primjenu insekticida i fungicida Osjet osjea se kao blagi povjetarac na licu vjetar pri komu treperi lie brzina pri kojoj se die praina i grane se njiu

2,6 m/s 4 m/s

Temperatura - nia od 5 C i via od 25 C moe smanjiti uinkovitost ili izazvati fitotoksino djelovanje. Obvezatno treba potivati preporuku proizvoaa navedenu u uputi. Svjetlost - neka sredstva za zatitu bilja gube djelotvornost pod utjecajem svjetla, stoga ih treba primijeniti prema uputama proizvoaa (npr. unijeti u tlo). Rosa - za vrijeme rose nije poeljno prskati jer ona mijenja koncentraciju sredstava za zatitu bilja tj. razrjeuje sredstva za zatitu bilja. Kia - moe djelovati pozitivno i negativno; u primjeni zemljinih herbicida kia djeluje pozitivno, u svim ostalim primjenama nije poeljna jer ispire sredstva za zatitu bilja.
39

Da bi primjena bila precizna, treba: pravilno oznaiti prohode, odrediti udaljenost sapnice (mlaznice) od objekta tretiranja, precizno ukljuiti i iskljuiti ureaj za primjenu sredstava za zatitu bilja pri ulasku i izlasku iz prohoda ili reda, stalno kontrolirati rad ureaja za primjenu sredstava za zatitu bilja tokom primjene, raditi s ispravnim manometrom. Ako je sredstvo za zatitu bilja dobro pripremljeno i primijenjeno, ostatak sredstva za zatitu bilja u granicama je doputenog. Nakon prskanja ostatak kropiva u prskalici treba razrijediti istom vodom u omjeru najmanje 10/1 i potroiti na tretirani usjev ili nasad, ako je to u skladu s uputom proizvoaa. Neutroeno sredstvo za zatitu bilja mora se ostaviti u originalnoj ambalai i uskladititi na propisani nain. Ambalau nakon upotrebe treba isprati najmanje tri puta da bi njezinu kodljivost to vie smanjili. Nakon toga ambalaa postaje otpad i treba je spremiti, vratiti proizvoau ili unititi na nain naveden u uputama proizvoaa. Jednom uporabljena ambalaa nikada se ne smije rabiti u druge namjene. Isprana ambalaa minimalna je opasnost za ljude i okolinu. Ambalaa se ne smije ostaviti u blizini njiva ili odbaciti u vodotoke. Postupanje s ambalaom propisano je Zakonom o otpadu (NN, 178/04) koji odreuje da je otpad svaka tvar ili predmet odreen kategorijama otpada koje posjednik odbacuje, namjerava ili mora odbaciti. Posebni je postupak s opasnim otpadom u koji se ubraja i ambalaa sredstava za zatitu bilja, Pravilnik o vrstama otpada (NN, 27/96), propisuje razvrstavanje otpada u grupe, te nain postupka s pojedinim vrstama otpada. Prema lanku 18. tog pravilnika pravne i fizike osobe, koje stavljaju u promet opasne tvari, dune su na vlastiti troak organizirati odvojeno skupljanje i uporabu vrijednih svojstava otpadne ambalae od tih tvari. Kao metoda obrade preporuuje se kontrolirano spaljivanje ambalae u spalionicama opasnog otpada ili ponovna uporaba. Na pravilnu primjenu sredstava za zatitu bilja odnosi se i Zakon o zatiti okolia (NN, 110/07), a definira zagaenje okolia koje moe nastati kao posljedica tetnog djelovanja, isputanja, unoenja ili odlaganja kemikalija, njihovih spojeva i pripravaka. Pravne i fizike osobe odgovorne su za nastalu tetu i snose trokove nastale oneienjem.

Skladitenje sredstava za zatitu bilja

Pravilno skladitenje sredstava za zatitu bilja: prostor za skladitenje sredstava za zatitu bilja mora zadovoljavati minimalne uvjete, sredstva za zatitu bilja moraju se uvati u originalnoj ambalai, sredstva za zatitu bilja moraju biti razvrstana po namjeni, tj. posebno fungicidi, insekticidi i herbicidi.

40

Pravilno skladitenje sredstava za zatitu bilja

Nepravilno skladitenje sredstava za zatitu bilja: u istoj prostoriji ne skladititi sredstva za zatitu bilja, hranu, stonu hranu ..., prostor za skladitenje sredstava za zatitu bilja ne smije biti pristupaan djeci i domaim ivotinjama, sredstva za zatitu bilja ne smiju se skladititi u raznim bocama (npr. bocama od pia).

Nepravilno skladitenje sredstava za zatitu bilja

Zatitna oprema i mjere opreza pri rukovanju sredstvima za zatitu bilja

Da bi opasnost od trovanja sredstvima za zatitu bilja bila to manja, potrebno je rabiti propisanu zatitnu opremu (gumene rukavice, gumene izme, zatitno odijelo, pokrivalo za glavu, respirator za nos i usta ili "plinsku masku", zatitne naoale i dr.). Primjenom sredstava za zatitu bilja prema uputi proizvoaa i uporabom zatitne opreme titite vlastito zdravlje!

41

Nepravilna primjena sredstava za zatitu bilja moe zavriti kobno

Neke naine primjene sredstava za zatitu bilja kojima bi se smanjila opasnost za primjenitelja propisuje Zakon o zatiti na radu (NN, 59/96) i Pravilnik o maksimalno dopustivim koncentracijama tetnih tvari u atmosferi radnih prostorija i prostora i o biolokim graninim vrijednostima (NN, 92/93).

Sredstva za zatitu bilja mijeaju se u posudama koje se rabe samo za tu

namjenu.

Vaga za praiva rabi se samo za vaganje sredstava za zatitu bilja. Tijekom rada sa sredstvima za zatitu bilja nije doputeno jesti, piti, puiti. Sredstvima za zatitu bilja ne smije se rukovati nakon konzumacije
alkohola.

Prije uzimanja jela ili pia potrebno je dobro oprati ruke. Popravljanje ureaja za primjenu sredstava za zatitu bilja mora se obavljati
u rukavicama.

Sapnice (mlaznice) moraju se istiti etkicama, a ne propuhivati ustima. Kod primjene sredstava za zatitu bilja treba rabiti traktore s kabinom
(karbonski filtar).

Nepravilna primjena sredstava za zatitu bilja

42

 Sredstva za zatitu bilja treba uvati u originalnoj ambalai na posebnom Sredstvima za zatitu bilja treba paljivo rukovati da se ne proliju niti ne
prosipaju. mjestu nedostupnom djeci i domaim ivotinjama.

Pri pripremi sredstava za zatitu bilja praiva se usipavaju, a tekuine

ulijevaju sa to manje udaljenosti od posude za mijeanje.

Ako se sredstvo za zatitu bilja primjenjuje u zatvorenom prostoru, potrebno

ga je oznaiti upozorenjem. istom vodom.

Pri radu sa sredstvima za zatitu bilja uvijek u blizini mora biti posuda sa

II.4. GORIVA I MAZIVA IZ POLJOPRIVREDE

Izlijevanje ulja i goriva na poljoprivrednim gospodarstvima uzrokuje mnoga oneienja svake godine, a namjerna ili sluajna oneienja uzrokovana motornim vozilima i poljoprivrednom mehanizacijom dio su svakodnevice. Odgovoran poljoprivredni proizvoa u radu s potencijalno opasnim tvarima mora voditi rauna o ovome: da ljudi na poljoprivrednom gospodarstvu znaju kako se radi s opremom i strojevima i kako se oni odravaju ispravnima. o uzrocima i posljedicama zagaenja, o planu akcije u sluaju opasnosti.

II.4.1. Goriva iz poljoprivrede

Obiteljska poljoprivredna gospodarstva imaju spremnike za uvanje pogonskoga goriva koje koriste za pogonske strojeve, grijanje gospodarskih i stambenih objekata, kao i za suenje poljoprivrednih proizvoda, stoga je vano da goriva uvaju i upotrebljavaju oprezno, da bi smanjili mogunost oneienja. Pri postavljanju spremnika za gorivo potrebno je potivati ove minimalne tehnike zahtjeve: spremnik je potrebno postaviti u nepropusni bazen, kojemu je zapremina najmanje 110 % zapremine spremnika za gorivo, a svi dijelovi spremnika moraju biti unutar nepropusnog bazena, dno i stijene bazena moraju biti izraene od nepropusnog materijala te uz minimalno odravanje izdrati nepropusnost 20 godina, udaljenost spremnika sa sigurnosnim bazenom ne smije biti manja od 10 m od najblie tekuice (potoka, rijeke ili izvora), spremnik i svi njegovi sastavni dijelovi moraju biti izvedeni tako da se mogu isprazniti unutar sigurnosnog bazena, da se mogu zatvoriti i zakljuati kad nisu u upotrebi te da nisu dostupni djeci i neovlatenim osobama, ako je u upotrebi fleksibilno crijevo za punjenje pogonskih strojeva, mora biti opremljeno s automatskim ventilom za zatvaranje, na svom kraju, spremnici goriva moraju biti smjeteni na mjestu gdje je najmanja opasnost od poara,

43

 spremnik treba postaviti dalje od drenanih i odvodnih cijevi i zatititi ga od ventili na spremniku moraju biti oznaeni, da se uvijek moe vidjeti kad su
zatvoreni ili otvoreni, oteenja vozilima,

mjera razine goriva mora biti zatien, smjeten u zatitnom bazenu i

vidljiv,

u blizini je potrebno imati pijesak ili neki drugi materijal koji moe upiti
nekontrolirano proliveno gorivo,

esto treba provjeravati mogua oteenja spremnika i opreme te zamijeniti prekrivanjem spremnika za gorivo sprijeit e se nekontrolirano skupljanje
vode u bazenu, oteene dijelove opreme,

pri punjenju spremnika gorivom poeljno je da bude prisutno vie osoba radi
bolje kontrole,

pri ienju potrebno je paziti da se gorivo ne razlije po okoliu.

Spremnik za gorivo

Postupanje s otpadnim gorivom: otpadno gorivo ne smije se odlagati u odvodne kanale, kanalizaciju i vodotoke jer e se time oneisti voda i okoli, otpadna goriva koja se ne mogu upotrijebiti moraju se odlagati u za to namijenjene sabirne centre.

II.4.2. Maziva iz poljoprivrede

Otpadna maziva ulja iz poljoprivredne proizvodnje opasan su otpad te nepravilnim odlaganjem otpadnih ulja zagaujemo okoli. Koncentracijom od samo 1 - 2 mg/l vode voda postaje nepitka (tetna za zdravlje).
44

Otpadna ulja vrlo se eto koriste kao energent, to je nedopustivo zbog dioksina koji nastaje u procesu gorenja. Dioksin nastaje izgaranjem organskih otpadaka prilikom spaljivanja, ali i kao nusprodukt u raznim kemijskim procesima u organskoj kemijskoj industriji. Karakterizira ga visoka toksinost, kancerogenost i mutagenost. Pravilnikom o gospodarenju otpadnim uljima (NN, 178/04 i 111/06) i Uredbom o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom otpada i listom opasnog otpada (NN, 50/05) ureuje se nain gospodarenja otpadnim uljima, kojemu je cilj uspostavljanje sustava skupljanja otpadnih ulja radi oporabe i/ili zbrinjavanja, zatite okolia i zdravlja ljudi. Posjednici otpadnih ulja duni su osigurati skupljanje i privremeno skladitenje otpadnih ulja nastalih njihovom djelatnou. Posjednik otpadnih ulja duan je predati otpadna ulja ovlatenom skupljau otpadnih ulja uz popunjeni pratei list. Izmjenu ulja u motorima, prijenosnicima snage i hidraulinim sustavima potrebno je obaviti na ravnom i istom prostoru. Pod karter, mjenja ili drugo mjesto izmjene ulja postavlja se plastina ili metalna posuda koja e zadrati ulje koje moe istei iz posude u koju se isputa rabljeno ulje. Ako se ulje razlije mora se koristiti pijesak ili drugi materijal (koji treba biti u neposrednoj blizini izmjene ulja). Zauljene krpe i preistai ulja odlau se u za to pripremljene nepropusne posude. Za skupljanje otpadnog ulja koriste se posebne nepropusne posude. Mineralna maziva teko su razgradiva i jako nepovoljno utjeu na zagaenje okolia (jedna litra mineralnog ulja moe zagaditi jedan milijun litara vode). Bioloko-razgradiva maziva u prirodi se vrlo brzo razgrauju, a produkti razgradnje nekodljivi su za okoli. Dobro odravani traktori, kombajni i ostali strojevi osnova su istijeg okolia. Mehanizaciju moramo redovito odravati da bismo smanjili neeljeno isputanje ulja i tako sprijeili oneienja tla i vodotoka. Spremnici za skupljanje otpadnog mazivog ulja moraju biti nepropusni, zatvoreni i propisno oznaeni.

45

46

NAELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZRAKA

47

48

III. NAELA DOBRE POLJOPRIVREDNE PRAKSE U ZATITI ZRAKA

Poljoprivreda je jedan od izvora zagaenja zraka. Neugodni mirisi, emisija amonijaka, zagaenje dimom i stakleniki plinovi najei su uzroci sukoba izmeu poljoprivrednika i okoline. Dobrom poljoprivrednom praksom i tehnolokim rjeenjima nesuglasice se mogu znatno smanjiti ili potpuno izbjei.

III.1. NEUGODNI MIRISI

Neugodni mirisi posljedica su isputanja oneiujuih tvari u zrak. Neugodni mirisi iz poljoprivrede ne mogu se potpuno izbjei, ali mogu se smanjiti primjenom najboljih dostupnih/raspoloivih tehnologija, dobrom poljoprivrednom praksom i odgovarajuim sustavom kontrole. Najvei izvor neugodnih mirisa u poljoprivredi jest Najproblematinije su peradarske, svinjogojske i govedarske farme. stoarstvo.

irenje neugodnog mirisa pri rasprostiranju krutog i tekueg gnoja po zemljitu uzrok je vie od polovice svih nesuglasica vezanih za neugodne mirise iz poljoprivrede. Miris razasutog gnojiva i gnojnice moe se osjetiti daleko od polja, ovisno o vrsti gnojiva, vremenu i nainu primjene. U postupku i nakon primjene organskoga gnojiva, razina tetnih emisija u zraku ovisi o podrijetlu gnoja s obzirom na vrstu ivotinja, sazrijevanje, nain spremanja itd. Gnoj koji se dobije iz intenzivne peradarske, svinjogojske i govedarske proizvodnje ima najneugodniji miris. Ocijeeni sadraj silae ili otpadno mlijeko u gnoju pojaava neugodne mirise. Jaina oneienja zraka ovisi o nainu i trajanju uvanja gnojiva. Tehnoloki postupak, postrojenje i brzina primjene gnoja takoer utjeu na intenzitet oneienja zraka. Openito moemo rei da je najvea emisija neugodnih mirisa tijekom razbacivanja tekueg gnoja preko standardnog lepezastog rasprivaa. Koncentracija neugodnih mirisa u vrijeme rasprivanja moe biti 15 i vie puta vea nego nakon rasprivanja. Iduih 8 - 12 sati koncentracija neugodnih mirisa u zraku jo je uvijek dovoljno visoka i moe nepovoljno djelovati na okoli.

III.1.1. Smanjenje neugodnih mirisa u primjeni stajskoga gnoja

Korisno je paziti kada, gdje i kako razastiremo stajski gnoj. Praenjem i pravovremenim odabirom povoljnih vremenskih uvjeta za primjenu gnojiva na proizvodnim povrinama sputa se razina neugodnog mirisa na mjeru prihvatljiviju za okoli. Najbolji uvjeti vladaju kad se zrak mijea visoko iznad tla, tj. kad su tipini sunani i vjetroviti dani s oblanim i vjetrovitim noima. Opisani uvjeti omoguavaju veliku izmjenu zraka i brzo smanjenje koncentracije oneiujuih tvari koje uzrokuju neugodne mirise. Neposredno prije transporta i primjene treba provjeriti smjer vjetra da bi se sprijeio prijenos oneienog zraka i neugodnih mirisa u smjeru naselja.
49

Preporuuje se rabiti rasprivae s manjim kutom rasprivanja i krupnim kapljicama. Nije preporuljivo rasprivanje stajskoga gnoja u blizini kua i u vrijeme vikenda. Dobro je poloiti gnojnicu i gnojovku u trake na povrinu tla ili jo bolje, ulagaima (injektorima) u tlo. Organska gnojiva primijenjena na tlu bez vegetacijskoga pokrova treba to je mogue bre unijeti u tlo oranjem ili kultivacijom. Na transportnim sredstvima prije upotrebe i izlaska na cestu treba provjeriti ispravnost brtvi na ventilima i izvana oistiti mogue neistoe (gnojivo, blato itd.). Odabir odgovarajue opreme za uinkovitu primjenu gnojnice u veini je sluajeva najvanija odluka u planiranju mijeanja gnoja i manipulacije njime radi smanjenja oneienja zraka. Rasprivai moraju biti prilagoeni povrini na kojoj e se koristiti. Ako su povrine na kojima se primjenjuje gnojidba daleko od naselja, tada se moe koristiti standardni lepezasti raspriva.

to je putanja mlaza kod rasprivanja manja, a kapljice gnoja vee, irenje neugodnog mirisa manje je

Neugodni mirisi brzo se ire ako se gnojnicu ili gnojovku direktno pod velikim pritiskom usmjeri u lepezasti raspriva. Takav postupak primjene omoguava neto bolju raspodijeljenost gnojiva u odnosu na tretirane povrine, ali znatno poveava emisije tetnih plinova, kao najei oblik oneienja zraka iz poljoprivredne proizvodnje.

50

Lepezasti raspriva tijekom primjene gnojiva uzrokuje snano irenje neugodnog mirisa

Ubrzani postupak izuzimanja i rasprivanja gnojovke i gnojnice bez gaenja tla i u najpovoljnijim uvjetima moe se izvesti sustavom vakuumskih crpki i mijealica te lako prenosivim aluminijskim cijevima.

Na povrinama koja su udaljena od naselja, a nalaze se do 2 km udaljenosti od stoarskog objekta moe se primijeniti kombinirani sustav vakuumskih crpki i mijealica

Ureaji koji povrinski polau gnojivo u trake pomou niza raspodjeljivaa, smanjuju neugodne mirise za 55 - 60 % u odnosu na standardni lepezasti raspriva.
51

Ureaj za polaganje gnojovke u trake po povrini tla

Najbolje je tekue gnojivo unijeti plitko (5 - 6 cm) u tlo s pomou injektora. Injektorom se ovisno o brzini u tlo moe unijeti 20 - 50 m3 tekuega gnojiva po hektaru. Otvoreni kanali s injektiranom gnojnicom smanjuju neugodne mirise za 55 - 60 %. Dubljim injektiranjem ulagaima jaina neugodnih mirisa smanjuje se i do 85 % u odnosu na standardno rasprivanje.

Uporabom ulagaa (injektora) neugodni miris smanjuje se od 55 - 85 %

Kruti stajski gnoj razastire se specijaliziranim prikolicama. O tehnikom rjeenju prikolice ovisi irina razastiranja. Smanjivanjem povrine gnoja koji je u doticaju sa zrakom smanjuje se gubitak amonijaka a time i neugodan miris.

52

O nainu primjene krutog stajskoga gnoja ovisi intenzitet neugodnog mirisa.

to je irina razastiranja manja, manja je emisija amonijaka i neugodnog mirisa

Kruti stajski gnoj, gnojnica i gnojovka odlau se ovisno o nainu dranja ivotinja. Spremanje gnojiva moe biti izvan ili unutar objekata koje gradimo radi smanjenja emisija tetnih plinova (amonijaka) i oneienja voda.

53

Spremita za gnoj gradimo za dulju uporabu. Prije izgradnje spremita preporuuje se savjetovati se sa strunjakom da bi se predvidjela najbolja rjeenja. Naknadne adaptacije skupe su i neizvjesne. Spremnici za gnojnicu graeni su kao lagune ili metalne konstrukcije s postrojenjima za izuzimanje i mijeanje sadraja. U tu svrhu rabe se vodonepropusni i od korozije zatieni materijali.

III.1.2. Smanjenje neugodnih mirisa iz sustava uzgoja ivotinja

Uvoenjem sustava gnojovke sve se vie poveala opasnost od zagaenja ljudske sredine. Duljim spremanjem razvijaju se vee koliine plinova neprijatnog mirisa. Iznoenjem gnojovke ire se nastali plinovi na vei prostor. Mjere za smanjenje oneienja zraka usmjeravaju se na postupke pravilnog spremanja, izuzimanja i primjene gnojiva. Ako se gnojovka ne rasipa i ne dolazi u kontakt sa zrakom, manje se pojavljuju i ire plinovi neugodnog mirisa. Gnojovka se sprema u pokrivenim ili otkrivenim jamama i rezervoarima izvan staja, te u jamama ispod reetaka (poda). Spremnici gnojovke moraju imati predbazene za prepumpavanje. Preporuuje se da zatvoreni spremnici i lagune za tekui gnoj budu udaljeni najmanje: 15 m od kua i mjesta za skladitenje i preradu hrane, 4 m od mee susjedne farme ili parcele, 5 m od skladita i silosa.

Za otvorene spremnike i lagune preporuuje se da budu udaljeni najmanje: 30 m od kua, 50 m od prerade i skladita hrane, 10 m od skladita i silosa, 4 m od mee susjedne farme ili parcele.

Spremnici za uvanje tekue faze gnoja mogu biti lagune ukopane u zemlju ili nadzemne konstrukcije. Prekrivanjem laguna i nadzemnih spremita gnoja smanjuje se emisija amonijaka, a time i neugodni miris. Najprimjerenije je spremanje u lagunama graenim od armiranobetonske konstrukcije i nadzemnim metalnim spremnicima opremljenim zatitnim ciklonima, odakle su gubitci duika najmanji. Dobre su i otvorene jame i rezervoari, ali povrinu gnojovke treba pokriti prirodnim ili umjetnim materijalom i tako umanjiti emisiju amonijaka.

54

Dublje i ue jame za spremanje gnojovke bolje su od pliih i irih, jer je otkrivena povrina po jedinici volumena gnoja manja, a time je manja i emisija neugodnog mirisa. Dubina spremnika za gnojovku ograniena je razinom podzemnih voda i raspoloivou kapaciteta crpki. Najee veliine spremnika jesu 10 - 12 m, ali ima ih i promjera 20 m. Omjer moe biti neogranien, vodei rauna o meusobnoj usklaenosti izmeu kapaciteta ivotinja i tehnikih karakteristika postrojenja da bi crpka i sustav mjeaa omoguile konzistentnost sadraja u spremniku. Izmijeanost gornjih (tekuih) i donjih (krutih) estica sadraja kljuna je u itavom sustavu izgnojavanja jer se tako omoguava bre sazrijevanje gnoja, transport sadraja spremnika, potpuno pranjenje, jednostavnije odravanje postrojenja, dezinfekcija spremnika i dugogodinje odravanje vodo-nepropusnosti.

III.1.3. Smanjenje oneienosti zraka uzrokovane spremanjem stajskoga gnoja i otpadnih tehnolokih voda
Smanjenje oneienja zraka postie se podeavanjem trenutka pranjenja spremnika i primjene gnoja prema vremenskim prilikama i pravcu vjetra. Zbog mogue jae oneienosti zraka, prepouje se da se gnojovki ne dodaju otpadno mlijeko, sirutka i silani sok. Oneiena voda iz izmuzita izdvaja se u poseban spremnik nakon prethodnog odstranjivanja masnoe tzv. mastolovcem i tretira se kemijskim sredstvima radi neutraliziranja kiselih ili lunatih voda dobivenih pranjem postrojenja, to se utvruje mjerenjem pH vrijednosti sadraja.

Odvajanjem masti i kemijskim tretiranjem vode oneiene kiselinama i luinama iz izmuzita znatno se smanjuje jaina oneienje zraka iz sustava uzgoja

U svinjogojstvu, ako se gnoj sprema u otvorenim jamama, povrinski sloj gnoja nije dovoljan da sprijei irenje neugodnog mirisa ako pue vjetar. Korisno je u otvorene bazene ubaciti dugake slame, koja pomae formiranju jaeg povrinskog sloja, ime se uvelike sprjeava irenje neugodnog mirisa.
55

Kad je god mogue, spremita gnojovke treba puniti i prazniti s dna. Time se povrinski, skoreni, sloj gnoja ne otvara pa je smanjena emisija amonijaka i neugodnog mirisa. Razrjeivanje gnojovke i gnojnice prije rasprivanja po zemljitu, dobar je nain za smanjenje neugodnog mirisa. Emisija amonijaka bit e manja ako se gnojovka i gnojnica primjenjuju za mirna, hladna i oblana vremena. Kia smanjuje gubitak amonijaka unoenjem gnojovke u prirodnu drenau tla. Zato se preporuuje primjena gnojovke prije kie. Jaina oneienja zraka moe se smanjiti tzv. biolokom obradom. Bioloka obrada podrazumijeva unoenje vee koliine zraka (ozoniranje/aeracija) u gnojovku i gnojnicu da bi se izazvao jai razvoj aerobnih mikroorganizama. Aerobni mikroorganizmi bre razgrauju organske tvari koje su glavni uzroci razvijanja neugodnog mirisa i tetnih plinova. Burnim procesom razgradnje organske tvari stvara se toplina i neorganska tvar. Taj bioloki proces naziva se oksidacijom.

Mogua su tri naina oksidacije: 1. Aeracija povrinskim mijealicama koje elisom odbacuju gnoj i mijeaju ga sa zrakom.

Aeracija tekueg gnoja izvan objekta povrinskim aeratorom

2. Aeracija s pomou dubinskih mjealica potopljenih u gnoj do kojih se cijevima dovodi zrak.

56

Mijealica s pumpom

3. Obrada gnojovke ventilator-mijealicama s pomou oksidacijskih, meusobno spojenih, kanala koji omoguuju stalno gibanje mase gnojovke u objektima za ivotinje.

Kruno mijeanje gnojovke ispod poda objekta

Stalnom cirkulacijom gnojovke gotovo se potpuno sprjeava pojava plinova neugodnog mirisa, a u isto se vrijeme poboljava klima u objektima za ivotinje. Stajski gnoj moe se obraditi i s pomou separatora. Separator preko sita razdvaja krutu fazu gnoja od tekue. Kruta faza kompostira se, a tekua se obrauje prozraivanjem. Preporuuje se kompostiranje krutoga stajskoga gnoja jer se tako smanjuje neugodan miris amonijaka.

57

Pravilan sustav zbrinjavanja stajskoga gnojiva separiranjem

ivotinje oneiene stajskim oneienja zraka u objektu.

gnojivom

uvelike

utjeu

na

poveanje

Prolivena voda pomijeana s gnojivom i urinom moe uzrokovati jae oneienje ivotinja. Isparavanjem mokrih i neistih ivotinja te stajskih povrina pojaavaju se tetne emisije u zraku. Napajanje ivotinja treba urediti tako da se izbjegne prolijevanje vode. Redovitim ienjem i steljenjem objekta ivotinje odravamo istim i suhim te na taj nain smanjujemo emisiju amonijaka i neugodnih mirisa.

Redovitim odravanjem, odgovarajuim odabirom pojilica i mjesta za napajanje smanjuje se prolijevanje vode u objektima.
58

Neugodni mirisi mogu se smanjiti adekvatnom hranidbom. Prilikom hranidbe ivotinja ne dodavati vie proteina od normativa jer razgradnjom neiskoritenih proteina u gnojivu nastaju neugodni mirisi.

III.1.4. Isputanje amonijaka

Poljoprivreda, a naroito uzgoj ivotinja, sigurno je najvei izvor tetnih emisije amonijaka. Mjere smanjenja emisije amonijaka iste su kao i mjere smanjenja neugodnog mirisa. Amonijak nastaje razgradnjom mineralnih gnojiva, osobito ureje, ivotinjskoga gnojiva i gnojnice ili mokrane kiseline gnojiva peradi. Emisija amonijaka predstavlja gospodarsku tetu jer se u zraku nekontrolirano gube velike koliine duika koje bi mogle biti uinkovitije koritene u razvoju biljne proizvodnje i proizvodnje obnovljivih izvora energije. Izvori amonijaka sustavi su za uzgoj ivotinja, gdje se akumulira gnoj, spremita gnoja i gnojnice te samo rasprivanje gnoja u polju.

III.1.5. Smanjenje gubitaka amonijaka iz stajskoga gnoja

Emisija amonijaka smanjuje se ispravnim spremanjem gnojovke i gnojnice. Smanjenje izloenosti povrina s gnojivom i gnojnicom djelovanju zraka utjee / ima utjecaja na smanjenje isputanja tetnih emisija amonijaka. Izgnojavanja krutoga stajskoga gnoja tzv. krticom bolje je od povrinskog izbacivanja na hrpu. Gornji prosueni i fermentirani sloj sprjeava izlazak amonijaka iz svjeega gnoja izbaenog na dno. Emisija amonijaka iz gnojnice i gnojovke ovisi o sadraju suhe tvari. Manji sadraj suhe tvari smanjuje gubitak amonijaka. Primjenom metoda koje smanjuju povrinu gnoja izloenu zraku direktno se smanjuje oslobaanje amonijaka u zrak.

III.2. ZAGAENJE DIMOM

Zrak se moe zagaditi crnim dimom koji moe potjecati od spaljivanja agrikulturnog i hortikulturnog otpada te spaljivanja raznog smea nastalog na gospodarstvu (plastike, guma, papira itd.). Zbrinjavanje otpada regulirano je Zakonom o otpadu (NN, 178/04).

59

Spaljivanjem agrikulturnog i hortikulturnog otpada zagauje se zrak

Dobrom poljoprivrednom praksom na gospodarstvu znatno se moe smanjiti proizvodnja otpada, a time i potreba za spaljivanjem. Potreba za spaljivanjem otpadnog materijala s gospodarstva moe se svesti na najmanju mjeru: reduciranjem upotrebe materijala, ponovnom upotrebom ili reciklaom materijala, upotrebom materijala ili hraniva za dobivanje energije, koritenjem alternativnih, okolino prihvatljivih metoda odlaganja otpada, gdje je to mogue. Slama i drugi ostaci itarica mogu se zaorati ili se pak mogu upotrijebiti za hranjenje ivotinja i stelju. Gdje postoji trite, mogu se prodati za proizvodnju pulpe papira i kartona. etveni se ostaci mogu upotrijebiti kao ekoloki i financijski prihvatljivo alternativno gorivo. Paljivom upotrebom materijala, pakovanja i opreme produuje se vijek njihova koritenja i smanjuje proizvodnja smea. Ponovna upotreba materijala na posjedu, kad je to god mogue, smanjuje otpad. Mnogi se materijali dobrom organizacijom mogu reciklirati i time se smanjuje potreba za njihovim spaljivanjem. Uvijek treba razmotriti mogunost ponovne upotrebe plastinih materijala. Viekratnom upotrebom plastike prije nego ona postaje neupotrebljiva na gospodarstvu, znaajno se smanjuje proizvodnja plastinog otpada. Ako se plastika na gospodarstvu ne moe ponovno upotrijebiti za svoju orginalnu namjenu, treba vidjeti za to bi se drugo ona mogla iskoristiti. Otpadne polietilenske materijale treba povjeriti specijaliziranim poduzeima koja e ih iskoristiti reciklaom.
60

Za reciklau se uspjeno mogu iskoristiti: folije za omatanje silanih bala, silane vree i pokrovi za silose, polietilenske velike vree za mineralna gnojiva, male polietilenske vree za mineralna gnojiva i kompost, folije za omatanje paleta, folije za plastenike, lonii za presadnice, itd.

Otpadne gume treba povjeriti tvrtkama za zbrinjavanje i reciklau otpada

Prilikom nunog spaljivanja na otvorenom, a radi smanjenja crnog dima i moguih nesuglasica s okolinom, treba imati na umu ovo: ne spaljivati plastiku, gume i materijal za koji se zna da proizvodi crni dim, materijal mora biti suh, s malo vlage, ne spaljivati zelenu vegetaciju, podravati malu vatru i polako dodavati materijal na hrpu, ne visoko, za bolje izgaranje promijeati vatru radi dovoda zraka, ako se oslobaa crni dim, ne dodavati nikakav materijal koji sporo gori.

III.3. STAKLENIKI PLINOVI

Metan, ugljini dioksid, duikov oksid i freoni poznati su kao tzv. stakleniki plinovi koji uzrokuju globalno zatopljenje. Poznato je da oko 50 % metana potjee iz poljoprivrede koja takoer znatno utjee na zagaenje zraka duikovim oksidom. Metan se pojavljuje kao produkt metabolizma na stoarskim farmama, osobito farmama preivaa. Manja koliina metana oslobaa se radom bakterija prilikom razgradnje gnoja i gnojovke. Mlijene krave emitiraju najvie metana. Promjena hranidbe slabo utjee na smanjenje emisije metana. Kontroliranom anaerobnom fermentacijom organskoga gnojiva u digestorima osloboeni metan moe se koristiti kao bioplin na farmi. U poljoprivredi vee su mogunosti za smanjenje emisije duikovoga oksida nego metana. Osobito je vano smanjiti oslobaanje duikovih oksida iz tla i organskih gnojiva.
61

Jedina metoda usmjerena na smanjenje oslobaanja duikova oksida iz tla jest upotreba mineralnih i organskih gnojiva usklaena s realnom biljnom potronjom, tako da su gubitci minimalni. Emisija duikova oksida iz previe vlanog zemljita moe se smanjiti poboljanjem vodo-zranog reima tla, npr. drenaom. Nepoeljnu emisiju ugljikova dioksida iz poljoprivrede treba to vie smanjiti. Ostale preporuene mjere radi izravnog i neizravog smanjenja emisije staklenikih plinova: Koristiti to vie obnovljive izvore energije za zagrijavanje, kao to su: bioplin, slama, solarna energija, energija vjetra i vode. Smanjiti gubitak topline zgrada primjenom dobre toplinske izolacije i efikasne ventilacije. Odravati motore prema proizvoakim specifikacijama radi optimalnog izgaranja. Izbjegavati nepotrebne prohode pri kultivaciji i koristiti prikladnu mehanizaciju za zadatke za koje se koristi. Koristiti traktore najmanje snage za odreene poslove. Na gospodarstvu redovito odravati opremu za hlaenje zbog sprjeavanja gubitka rashladnih plinova - freona.

62

NAELA DOBRE POLJOPRIVEDNE PRAKSE U ZATITI IVOTINJA

63

64

IV. NAELA DOBRE POLJOPRIVEDNE PRAKSE U ZATITI IVOTINJA

Da bi se osigurala kvalitetna proizvodnja bez nepotrebnih ulaganja i gubitaka, potrebno je osigurati zdravu i zadovoljnu ivotinju ime se postie i ouvanje javnoga zdravlja (zdravlja ljudi), dobrobiti ivotinja, ekonomski interes (ostvarivanje dobiti) i zatita okolia. Pri osiguranju zdravlja ivotinja potrebno je provoditi sve nareene mjere koje slue tome da se sprijei pojava bolesti i njezino irenje, a time i poremeaji zdravlja ivotinje, katkad i ovjeka te se tako u poetku sprjeavaju veliki ekonomski gubici, gledajui i s razine pojedinanoga proizvoaa i s razine zajednice.

IV.1. ZDRAVLJE IVOTINJA

uvanje zdravlja ivotinja poinje primjerenom brigom o ivotinjama, a time se postie ouvanje javnog zdravlja (zdravlje ljudi), dobrobit ivotinja, ekonomski interes (ostvarivanje dobiti) i zatita okolia. Ovo podruje je ureeno Zakonom o veterinarstvu (NN, 41/07) i propisima koji se donose na temelju njega.

IV.1.1. Spreavanje ulaska bolesti na gospodarstvo

Gospodarstvom se smatra svako domainstvo, objekt ili ako se ivotinje dre na otvorenom, svako mjesto smjeteno unutar podruja Republike Hrvatske na kojem domae ivotinje povremeno ili trajno borave i / ili se uzgajaju ili dre. Promet ivotinja s gospodarstva i na gospodarstvo ureen je Pravilnikom o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za stavljanje u promet goveda i svinja (NN, 69/06), Pravilnikom o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za stavljanje kopitara u promet (NN, 88/05) i Pravilnikom o veterinarskim pregledima ivih ivotinja u unutarnjem prometu i svjedodbi o zdravstvenom stanju i mjestu podrijetla ivotinje (NN, 87/08).

Kupovanje ivotinja i uvoenje novih ivotinja na gospodarstvo

Kupljena ivotinja moe predstavljati izvor bolesti (nametnike ili zarazne) za ostale ivotinje pa i za ovjeka. Dobra praksa pri kupovanju ivotinja: kupovanje ivotinja samo na za to odreenim mjestima, kupovanje ivotinja poznatog zdravstvenog statusa (prati ih svjedodba/ certifikat o zdravstvenom stanju ivotinja), kupovanje samo propisno oznaenih ivotinja, nakon kupnje ivotinja paziti da one ne dolaze u kontakt s drugim ivotinjama nepoznatog zdravstvenog statusa ili nieg zdravstvenog statusa od kupljenih, pri dolasku novih ivotinja na gospodarstvo neko vrijeme ih treba drati odvojeno od ivotinja koje se nalaze na gospodarstvu ili sprijeiti to je mogue vie kontakt sa ivotinjama na gospodarstvu.
65

Treba imati na umu da je svaka manipulacija sa ivotinjama (prijevoz, novo stanite, novi vlasnik) ujedno i stres za ivotinju koji moe negativno utjecati na njezino zdravlje i koji moe izazvati pojavu bolesti iako su ivotinje prethodno bile zdrave. Takoer zbog stresa moe oslabiti imunitet ivotinja te stoga postaju podlonije na razne bolesti.

Promet ivotinjama na gospodarstvo i s gospodarstva te izbjegavanje unoenja bolesti

ivotinje se mogu stavljati u promet jedino ako potjeu s gospodarstva ili podruja koja ne podlijeu zabrani ili ogranienju vezanom uz zarazne ili nametnike bolesti ivotinja. Dobra praksa:

ivotinje ne smiju potjecati s gospodarstva ili podruja koja podlijeu

zabrani ili ogranienju u odnosu na vrste ivotinja ili odreenu bolest.

ivotinje ne smiju biti pod ogranienjem prometa u sklopu nacionalnoga

programa iskorjenjivanja zaraznih bolesti (npr. u sluaju pojave svinjske kuge na nekom podruju, svinje se ne mogu otpremati s toga podruja). Prije stavljanja u promet za ivotinje je potrebno osigurati svjedodbu o zdravstvenom stanju ivotinja koja prati ivotinje u prometu unutar Republike Hrvatske. Za putovanje izvan granica Republike Hrvatske, poiljku ivotinja prati meunarodna svjedodba ili certifikat. Prijevozno sredstvo treba biti oieno i dezinficirano prije i poslije prijevoza ivotinja. Za vrijeme prijevoza treba paziti da ivotinje ne dolaze u kontakt s drugim ivotinjama koje su nieg zdravstvenog statusa.

66

Zoosanitarne/biosigurnosne tarne/biosigurnosne mjere na gospodarstvu

Zoosanitarne/biosigurnosne mjere na gospodarstvu provode se jer omoguavaju uinkovitiju zatitu zdravlja ivotinja i ljudi, a takoer i zatitu okolia. Koje e se mjere provoditi, ovisi o veliini i karakteristikama gospodarstva te o okoliu koji okruuje gospodarstvo, zatim o vrsti i broju ivotinja koje se nalaze na gospodarstvu, o nainu dranja ivotinja i o objektima u kojima su smjetene ivotinje, to je propisano Pravilnikom o uvjetima kojima moraju udovoljavati farme i uvjetima za zatitu ivotinja na farmama (NN, 136/05). Dobra praksa:

kontrola ulaska ivotinja i ljudi na farmu, ienje i DDD postupci u skladu s tehnolokim procesima na farmi, propisno zbrinjavanje uginulih ivotinja, krutoga gnoja, gnojevke i otpadnih
voda nastalih tijekom dranja ivotinja,

razliite vrste ivotinja poeljno je drati odvojeno ili njihov kontakt to vie drati odvojeno i istovrsne ivotinje razliitih dobnih kategorija, o svakoj pojavi bilo kakvih znakova bolesti, sumnji na bolest ili o
neuobiajenom ponaanju ivotinja unutar ili izvan gospodarstva izvijestiti veterinara, to je ureeno Pravilnikom o nainu i postupku prijave sumnje na zaraznu bolest ivotinja, prijavi i odjavi zarazne bolesti ivotinja te obliku i sadraju propisanih obrazaca (NN, 179/04). smanjiti, zbog mogueg prijenosa bolesti,

IV.1.2. Dobro organizirani zdravstveni programi na gospodarstvu Oznaavanje ivotinja

Radi provedbe mjera za zatitu zdravlja ivotinja i ljudi od zaraznih i nametnikih bolesti te praenja sljedivosti proizvoda ivotinjskoga podrijetla, uzgojno selekcijskog rada, ostvarivanja prava na novane poticaje i prikupljanja statistikih podataka, sve ivotinje u Republici Hrvatskoj trebaju se oznaiti (ureeno pravilnicima vezanim uz vrstu ivotinja). Svako premjetanje ivotinja treba se evidentirati u Jedinstvenom registru domaih ivotinja tako da se moe odrediti gospodarstvo s kojeg su dole i na kojem su roene, to je odreeno Pravilnikom o obveznom oznaavanju i upisu u jedinstveni registar domaih ivotinja te voenju evidencija (NN, 110/2004), Pravilnikom o provoenju obveznog oznaavanja i registracije ovaca i koza (NN, 111/07), Pravilnikom o obveznom oznaavanju i registraciji goveda (NN, 99/07 i 41/08) i Pravilnikom o obveznom oznaavanju i registraciji svinja (NN, 51/07 i 50/08).

Zdravstveni programi na gospodarstvu

Za zatitu zdravlja ivotinja i provoenje zdravstvenih programa na gospodarstvu odgovorni su vlasnik ivotinja i veterinar (provodi imunoprofilaktike, dijagnostike i druge mjere za sprjeavanje, otkrivanje i suzbijanje zaraznih bolesti).
67

U zdravstveni program, neovisno o veliini gospodarstva, trebaju biti ukljuene sve mjere odreene Zakonom o veterinarstvu, pravilnicima i godinjom Naredbom o mjerama zatite ivotinja od zaraznih i nametnikih bolesti i njihovu financiranju. Posjednik ivotinja prvi moe primijetiti promjene u ponaanju ivotinje koje upuuju na oboljenje ivotinje te o tome treba izvijestiti veterinara da bi se poduzele mjere za zatitu zdravlja te ivotinje i svih ostalih ivotinja na gospodarstvu pa i ljudi. Smatra se da postoji sumnja na zaraznu ili nametniku bolest kada se u stadu, jatu, dvoritu, gospodarstvu ili drugom mjestu i prostoru gdje ivotinje privremeno ili stalno borave, pojave dva i vie oboljenja ili uginua s jednakim ili slinim znacima, ili kada ivotinja naglo ugine bez vidljivih uzroka, ili tijekom laboratorijske pretrage ili kada je na temelju znakova bolesti ili zbog okolnosti pojave bolesti (nekontroliran promet, bez dokumentacije, nisu provedene dijagnostike i druge pretrage itd.) mogue postaviti sumnju na zaraznu ili nametniku bolest.

Postupanje s bolesnim ivotinjama

Posjednik ivotinje treba odmah ograniiti kretanje ivotinji za koju posumnja da je oboljela od zarazne ili nametnike bolesti, ili sprijeiti doticaj ljudi i ivotinja s oboljelom ivotinjom ili leinom ivotinje do veterinarskog pregleda te nakon pregleda provesti propisane mjere. Nakon utvrivanja okolnosti nastanka bolesti (epidemioloko ispitivanje) i nakon klinikog pregleda ili nakon provedenih dijagnostikih postupaka od veterinara, odreuje se daljnje postupanje s bolesnom ivotinjom i objektom u kojem je ivotinja boravila, hranom, gnojem, gnojnicom i opremom ili cijelim gospodarstvom na kojem se pojavila bolest. U sluaju nekih bolesti nareene mjere nee se odnositi samo na oboljelu ivotinju ili vrstu ivotinje nego i na ostale ivotinje u objektu (u kojem je boravila bolesna ivotinja) ili gospodarstvu.

Evidencija o lijeenju ivotinja

Posjednik treba posjedovati evidenciju o lijeenju ivotinja koju ispunjava veterinar te evidenciju uginua u koju redovito upisuje uginua ivotinja. Ako se istovjetni podaci vode u druge svrhe, ne trebaju se posebno voditi za tu svrhu. Voenje i uvanja evidencija odreeno je Zakonom o veterinarstvu (NN, 41/07), Pravilnikom o monitoringu odreenih tvari i njihovih rezidua u ivim ivotinjama i proizvodima ivotinjskog podrijetla (NN, 79/08) i Dodatkom I., Dio A, III. Pravilnika o higijeni hrane (NN, 99/07).

Nadziranje osobito opasnih zaraznih bolesti koje uzrokuju velike ekonomske tete ili koje mogu ugroziti javno zdravlje
Zaraeno podruje jest podruje na kojem postoji jedan ili vie izvora zaraze. Ugroeno podruje jest podruje koje granii sa zaraenim podrujem. Zaraeno i ugroeno podruje odreuje se u skladu s propisima o zatiti od bolesti ivotinja.
68

Takvo odreivanje podruja provodi se u sluaju pojave bolesti koja se brzo iri i moe uzrokovati velike ekonomske tete ili koja moe ugroziti zdravlje ljudi. Takve obavijesti u kojima je odreeno koja podruja pripadaju u zaraena, a koja u ugroena, mogu se dobiti putem javnog informiranja (televizija, dnevne novine, lokalne novine, radio) i putem letaka odnosno pisanih obavijesti na oglasnim ploama, objave u "Narodnim novinama''. Mjere za suzbijanje i iskorjenjivanje bolesti i sprjeavanja njezina irenja odreuju se s obzirom na epidemioloku situaciju, a opozivaju kad je provedena potrebna kontrola bolesti.

IV.1.3. Upotreba veterinarskih lijekova na gospodarstvu

Lijeenje ivotinja obavlja samo veterinar. Posjednici ivotinja mogu primjenjivati veterinarske lijekove u svrhu zdravstvene zatite ivotinja samo pod kontrolom veterinara, te se moraju pridravati uputa proizvoaa lijekova i propisane karencije. Kada posjednik sam primjenjuje veterinarske lijekove o tome je duan voditi evidenciju koju, kao i veterinarske recepte uva najmanje 5 godina. Posjednici ivotinja i veterinari koji provode zdravstvenu zatitu ivotinja moraju slubenom veterinaru na klaonici dati na uvid potrebne informacije i evidnecije kako je odreeno Zakonom o veterinarstvu (NN, 41/07) i u skladu s Pravilnikom o monitoringu odreenih tvari i njhovih rezidua u ivim ivotinjama i proizvodima ivotinjskog podrijetla (NN, 79/08).

IV.1.4. Upotreba i uvanje sredstava za dezinfekciju i ienje na gospodarstvu

U objektima gdje se dre ivotinje ne smiju se uvati dezinficijensi ili bilo kakva sredstva za ienje, nego moraju biti skladitena u prostoriji u koju ne moe ui neovlatena osoba ili ivotinja.

IV.1.5. Struna obuka

Osobe, koje u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti dolaze u neposredan dodir sa ivotinjama, moraju biti upoznate s temeljnim znanjima o bolestima ivotinja, zoonozama, njihovu sprjeavanju i prenoenju na ljude te o propisima o zatiti ivotinja od bolesti. Osposobljavanje tih osoba provodi se teajevima za koje Uprava za veterinarstvo donosi program i ovlauje izvoditelja. Osobe koje imaju odgovarajuu strunu kolu poljoprivrednog ili veterinarskog smjera smatraju se dovoljno osposobljene u skladu sa Zakonom o veterinarstvu.

IV.2. DOBROBIT IVOTINJA

Zatita ivotinja koje se dre radi proizvodnje na farmama, a posebno teladi, svinja, kokoi nesilica jaja za konzum i pilia koji se uzgajaju za proizvodnju mesa (brojleri), zatita proizvodnih ivotinja pri prijevozu do klaonica ili mjesta prodaje kao i zatita ivotinja pri klanju i postupci vezani uz klanje (sputavanje, omamljivanje) ili postupci usmrivanja ivotinja radi kontrole bolesti propisana je Zakonom o zatiti ivotinja (NN, 135/06) i podzakonskim propisima.
69

Razlog donoenja naela dobre poljoprivredne prakse u podruju zatite ivotinja koje se dre radi proizvodnje jest da se posjednicima ivotinja i proizvoaima predstave postupci kojima e postii najbolje standarde zatite ivotinja u proizvodnji, a pri tome unaprijediti proizvodnju i osigurati zdrav, siguran i kvalitetan proizvod (meso, jaja, mlijeko) koji e na tritu biti prepoznat s obzirom na nain proizvodnje i kao takav postizati viu cijenu. Da bi se to postiglo potrebno je potovati praksu pri kojoj je osigurano: paljivo i odgovorno planiranje i upravljanje proizvodnjom, umjenost, znanje i savjesnost pri stoarskoj proizvodnji, primjereni naini i uvjeti proizvodnje, obzirno postupanje sa ivotinjama pri proizvodnji i tijekom prijevoza te humano postupanje sa ivotinjama pri klanju.

IV.2.1. Dranje ivotinja za proizvodnju

Pri dranju ivotinja za proizvodnju potrebno je udovoljiti njihovim biolokim potrebama tako da se ne ometaju njihove fizioloke funkcije i ponaanje. Podrobniji uvjeti kojima je potrebno udovoljiti pri dranju teladi, svinja i kokoi nesilica donijeti su Pravilnikom o uvjetima kojima moraju udovoljiti farme i o uvjetima za zatitu ivotinja na farmama (NN, 136/05) i Pravilnikom o odreivanju minimalnih pravila za zatitu pilia koji se uzgajaju za proizvodnju mesa (NN, 79/08).

Zatita teladi
Kad je telad drana zatvorena ili vezana i u neodgovarajuim i neprirodnim uvjetima dranja i prehrane nastaju problemi u rastu i otpornosti teladi, a ivotinje mogu i uginuti. Telad treba to prije, a najkasnije unutar prvih 6 sati ivota primiti kolostrum, jer uinkovitost zatite protutijela iz kolostruma naglo opada nakon toga vremena. Pri umjetnom hranjenju teleta treba voditi brigu da se ne pretjera s koliinom mlijeka u jednom obroku odnosno najvea koliina mlijeka po obroku ponuena unutar prvih 24 sata od telenja ne smije biti vea od 1,5 l. Hranjenje istom koliinom mlijeka potrebno je ponoviti dva do tri puta unutar prvih 24 sata ivota teleta. Unutar prvih nekoliko sati nakon telenja teladi je potrebno pomoi pri sisanju, a sisanje bi trebalo trajati oko 20 minuta da bi u tom vremenu tele uspjelo zadovoljiti svoje potrebe za hranom. Telad je najbolje drati u grupama do 12 ivotinja, ako se dre u odjeljcima, a do 30, ako se dre na otvorenom. Goveda mlaa od 6 mjeseci ne bi trebalo drati zajedno sa starijim govedima.

Zatita krava u laktaciji

Mlijene krave normalno se prvi put otele u dobi od dvije godine i budu muzene dva do tri puta dnevno u razdoblju od 10 mjeseci, s dva mjeseca odmora prije nego se ponovno otele. Tijekom toga razdoblja ivotinje su izloene dvostrukom optereenju, i to visokoj produkciji mlijeka i pokuaju da odre tjelesnu kondiciju. S
70

obzirom na to ogromno optereenje moe biti ozbiljno ugroeno zdravlje i dobrobit ivotinja, to se oituje u pojavi mastitisa, epavosti i metabolikih poremeaja.

Posjednik treba s velikom panjom odravati zdravlje papaka i poduzeti potrebne mjere da sprijei pojavu epavosti u krava. U podrujima s hladnom klimom kravama je potrebno osigurati udobnost tijekom zimskoga smjetaja u staji. Slobodno dranje ivotinja ima mnoge prednosti u odnosu na vezanje koje se ne preporuuje sa stajalita dobrobiti ivotinja. Za vrijeme vruih razdoblja kravama je potrebno osigurati sjenu ispod drvea ili nadstrenice. Pri dranju u staji potrebno je to vie smanjiti rizik od pojave epavosti i mastitsa. Kravama je potrebno osigurati ispust tako da mogu udovoljiti vrsti svojstvenom ponaanju i potrebama.

Zatita svinja
Praksa da se krmae tijekom cijelog razdoblja suprasnosti dre u individualnim uskim odjljecima u kojima se ne mogu okrenuti, da im nije osigurana stelja ili drugi materijali za obogaenje prostora uzrokom je mnogih poremeaja u ponaanju ivotinja i njihovoj proizvodnji kao i u dobrobiti ivotinja. Nadalje, krmae se u vrijeme prasenja i dojenja prasadi do njihova odbia u dobi od tri do etiri tjedna, osobito u sustavima intenzivne proizvodnje, opet dre u uskim odjeljcima, a da ne bi prignjeile prasad. Ovakvi naini dranja krmaa uzrokuju ozbiljne restrikcije s obzirom na kretanje krmaa i izraavanje vrsti svojstvenog ponaanja, npr. potreba za rovanjem, istraivanjem i valjanjem u blatu kao i potreba za drutvom jedinki iste vrste. Tovljenici se najee dre u pretrpanim odjeljcima bez dodatnih sadraja kojima bi se zanimali, na reetkastim ili betonskim podovima. Pri dranju svinja na potpuno reetkastim podovima esta je epavost. Prasadi se ubrzo nakon prasenja skrauju repovi, jer se time eli sprijeiti kasnije grizenje repova tijekom tova, koje se razvija zbog prenaseljenosti boksova kao i zbog toga jer nisu osigurani materijali kojima bi se ivotinje zanimale.

71

Zbog oskudnih uvjeta dranja svinja pojavljuje se agresivnost izmeu ivotinja te posljedino njihova ozljeivanja, a esto i uginua. Suprasne krmae bolje je drati slobodno ili u objektima s ispustom. Nakon prasenja krmae je dobro drati tako da se mogu kretati prema potrebi. Osobito je dobro osigurati vrstu, dobro nasteljenu i dreniranu povrinu za leanje. ivotinjama dranim u objektima treba osigurati dovoljno prostora za kretanje i primjerene predmete kojima se mogu zanimati i zadovoljiti svoju potrebu za istraivanjem (poeljno drvo i slama, a nisu dobri lanci, lopte i sl.), ime se smanjuje dosada i stres. Pri slobodnom sustavu dranja svinja potrebno je osigurati primjerena sklonita od neugodnih vremenskih uvjeta i od grabeljivaca te od agresivnih jedinki vlastite vrste.

Dranje suprasnih krmaa i nazimica u individualnim boksovima nakon osjemenjivanja u trajanju od 4 tjedna (primjer iz intenzivne proizvodnje)

Dranje suprasnih krmaa i nazimica u razdoblju do tjedan dana prije prasenja (primjer iz intenzivne proizvodnje)

72

Zatita kokoi nesilica za konzum

Ove preporuke odnose se na jata kokoi nesilica sa 350 i vie kokoi u jatu te na dranje u razliitim proizvodnim sustavima, npr. u kavezima (konvencionalni kavezi, tj. neobogaeni i obogaeni kavezi) i alternativni sustavi dranja (dranje na etaama ili podno dranje, sa ispustom, bez ispusta). Konvencionalni baterijski kavezi za dranje kokoi nesilica napravljeni su od metalne mree i poslagani jedni na druge u redovima. Po jednoj kokoi u takvom 2 kavezu osigurano je 550 cm korisne podne povrine tj. povrine koja je dostupna kokoima odnosno manje od veliine A4 papira. Navedeni kavezi zovu se obogaeni kavezi kada su poboljani dodacima kao to je gnijezdo, materijal za bruenje kandi, preke za sjedenje kokoi, pijesak za posipanje i stelja za kljucanje i eprkanje, kojima se zadovoljavaju potrebe kokoi 2 za iskazivanjem vrsti svojstvenog ponaanja, a povrina im je poveana za 50 cm po kokoi i iznosi 600 cm2 korisne povrine. U sustavima proizvodnje gdje nije mogue poveati povrinu kaveza (npr. stariji kavezi za kokoi) potrebno je izvaditi po jednu koko iz svakog kaveza.

Sustav alternativnog dranja kokoi nesilica

Sve kokoi trebaju imati pristup do preki (gredica), i to najmanje 15 cm po kokoi, a gornja povrina gredice treba biti iroka najmanje 4 cm. Svim kokoima treba biti osiguran pristup do podruja sa steljom odnosno pijeskom, i to takve veliine da dopusti posipanje pijeskom, kljucanje i eprkanje, a stelja/pijesak trebaju biti odravani suhim.
2 Na 7 kokoi treba biti osigurano najmanje 1 gnijezdo ili 1 m gnijezda za 120 kokoi.

U kaveznom sustavu dranja kokoi nesilica potrebno je osigurati da kokoi mogu stajati tako da su im sva etiri prsta istovremeno poduprta. Da bi se osiguralo vrsti svojstveno ponaanje i zadovoljile fizioloke i etoloke potrebe, poeljno je osigurati da kokoi mogu istezati krila i mahati njima, da imaju
73

mogunost kupke u pijesku ili praini te da mogu kljucati i eprkati, ime se utjee i na smanjenje pojave kljucanja perja i kanibalizma u kokoi.

Zatita pilia koji se uzgajaju za proizvodnju mesa (brojleri)

Ove preporuke odnose se na jata sa 500 i vie brojlera. Pri takvoj proizvodnji, osobito u intenzivnoj proizvodnji koja moe trajati i manje od 6 tjedana, pilii su drani u ogranienom i gusto naseljenom prostoru u bliskom kontaktu sa ostalim piliima, bez mogunosti odvajanja u sluaju potrebe za bijegom, gotovo stalno u polumraku i bez dovoljno dugih razdoblja zamraenja da bi se mogli odmoriti. Osim toga, takvi pilii i genetski su selektirani na brzi rast pri emu se javljaju problemi sa srcem i bolne ozljede nogu, a posljedica je teko kretanje, slabije konzumiranje hrane, slabiji prirast, pad imuniteta i poveana mogunost obolijevanja. Gustoa naseljenosti u uzgojima pilia koji se dre za proizvodnju mesa u bilo kojem trenutku proizvodnje ne bi trebala biti vea od 33 kg/m2. U sluaju vee gustoe naseljenosti potrebno je udovoljiti dodatnim uvjetima s obzirom na ventilaciju i sustav za grijanje odnosno hlaenje objekta u kojem se dre pilii. Optimalna jaina osvjetljenja najmanje je 20 luxa u visini oiju pilia i na najmanje 80 % povrine objekta koji zauzimaju pilii. Potrebno je osigurati takav okoli u kojem e pilii moi izraziti vrsti svojstveno ponaanje. Pilie koji su ozlijeeni ili koji pokazuju znakove oboljenja (npr. tekoe u hodanju, apscesi na nogama i malformacije) potrebno je odvojiti od jata i osigurati im potrebnu njegu ili, ako to nije mogue, zaklati ih postupajui sa ivotinjama obzirno da im se ne prouzroe dodatne patnje i strah.

IV.2.2. Zatita ivotinja tijekom prijevoza

Smatra se da je prijevoz ivotinja, pogotovo na dugim putovanjima, jedan od najstresnijih dogaaja u ivotu ivotinje koji znatno utjee na zdravlje ivotinje (stres, smanjenje otpornosti i loiji imuni odgovor na razliite uzronike bolesti), a i na dobrobit ivotinja jer su ivotinje uplaene, uznemirene, umorne i s njima se esto ne postupa dovoljno obzirno. Zatita ivotinja tijekom prijevoza ureena je Pravilnikom o zatiti ivotinja tijekom prijevoza i s prijevozom povezanih postupaka (NN, 7/07) i Vodiem za procjenu sposobnosti ivotinja za prijevoz (2007). Poljoprivrednici ne trebaju odobrenje kao prijevoznici ivotinja kada:

prevoze ivotinje vlastitim poljoprivrednim vozilima ili prijevoznim sredstvima

radi sezonskog preseljenja radi ispae ili

prevoze vlastite ivotinje vlastitim prijevoznim sredstvima na udaljenosti do

50 km od svoga gospodarstva.

74

Potrebno je unaprijed poduzeti sve potrebne mjere da bi se to vie smanjila duljina putovanja i zadovoljile potrebe ivotinja tijekom putovanja, a osobito ako se ivotinje prevoze radi klanja. Za prijevoz su sposobne samo ivotinje koje mogu samostalno hodati na sve etiri noge bez bolova i pomoi. Ozlijeene i bolesne ivotinje mogu se prevesti do veterinarske organizacije radi lijeenja, ali ne i na klanje. Takve ivotinje trebaju biti usmrene na gospodarstvu, a njihovi trupovi u to kraem vremenu prevezeni do klaonice. Sluajevi u kojima se ivotinje ne prevoze na klanje jesu kolike (grevi), prijelomi, otvorene rane, kile, ispad maternice ili enke koje zbog tekoa pri porodu ne mogu ustati.

Ponaanje ivotinja
Da bi se pri manipulaciji ivotinjama nepotrebne patnje i stres to vie smanjili potrebno je poznavati naine ponaanja pojedinih vrsta ivotinja. ivotinje koje su neprijateljski raspoloene jedne prema drugima ne smiju se drati zajedno. Prilikom manipulacije ivotinjama i njihova premjetanja u obzir se moraju uzeti i potrebe ivotinje za kontrolom svog vlastitog prostora. Domae ivotinje pokuat e pobjei ako ovjek koji je zaduen za brigu o njima prie blie od odreene udaljenosti. Ova kritina udaljenost koja se oznaava kao sigurnosno podruje razliita je u razliitih vrsta ivotinja i jedinka iste vrste, a ovisi i o prethodnim iskustvima ivotinja u kontaktu s ljudima. ivotinje koje su uzgajane u neposrednoj blizini ljudi odnosno pitome ivotinje imaju malo sigurnosno podruje, a u ivotinja koje su drane u slobodnom ili ekstenzivnom uzgoju sigurnosno podruje moe biti i do vie od metra. Osoblje zadueno za brigu o ivotinjama mora izbjegavati neoekivane ulaze u sigurnosno podruje jer moe izazvati paninu reakciju ivotinja, to moe prouzroiti agresiju ili pokuaj bijega. Osoblje koje se brine o ivotinjama mora se pri pokretanju ivotinja koristiti tokom ravnotee u ramenom podruju ivotinje tako da: kad se ivotinja treba pomaknuti prema naprijed pristupa joj se iza toke ravnotee, kad se ivotinju eli pomaknuti unazad pristupa joj se ispred toke ravnotee.

75

Primjer sigurnosnog podruja (goveda)

Obrazac kretanja osoblja da bi se ivotinje koja se kreu prolazom kretala prema naprijed:

Domae ivotinje imaju veliku irinu vidnoga polja, ali imaju ogranien vid prema naprijed i slabu dubinu vida. To znai da mogu vidjeti objekte i kretanje pokraj i iza sebe, a mogu procijeniti udaljenost samo onih objekata koji su ravno ispred njih. Isto tako domae ivotinje imaju vrlo dobro razvijen osjet njuha i mogu razliito reagirati na mirise u okolici. Mirisi koji uzrokuju strah ili druge negativne odgovore moraju se uzeti u obzir kada se barata sa ivotinjama. Domae ivotinje imaju vei raspon frekvencije sluha nego ljudi, a takoer su puno osjetljivije na vie frekvencije. Stalna glasna ili nagla buka moe dovesti do panike meu ivotinjama.

IV.2.3. Zatita ivotinja pri klanju i usmrivanju

Klanje ivotinja potrebno je obaviti tako da se ivotinje potede nepotrebnih patnji i stresa. U uvjetima intenzivne proizvodnje i u domainstvima esto je zbog
76

nedostatka znanja i treninga te nedostatnog nadzora ugroena dobrobit ivotinja tijekom klanja. Sa stajalita dobrobiti ivotinja smatra se neprihvatljivim klanje ivotinja bez omamljivanja, osim klanja peradi i kunia u domainstvima za vlastite potrebe. Postupci klanja i usmrivanja ivotinja ureeni su Pravilnikom o zatiti ivotinja pri klanju i usmrivanju (NN, 39/08), Vodiem za postupanje sa ivotinjama (goveda, ovce, koze, svinje, nojevi) od dolaska u klaonicu do omamljivanja, klanja i nastupa smrti (2008) i Vodiem za za postupanje sa peradi (kokoi, tovni pilii, pure, patke, guske, prepelice) od dolaska u klaonicu do omamljivanja, klanja i nastupa smrti (2008). Omamljivanje i klanje ivotinja potrebno je provoditi u najblioj klaonici tako da su ivotinje poteene dodatnih i nepotrebnih patnji, straha i ozljeda. Osoblje koje obavlja omamljivanje i klanje treba biti struno i osposobljeno za te poslove da bi se sigurno i vjeto koristilo opremom za omamljivanje ivotinja. Kod ve omamljenih ivotinja iskrvarenje treba zapoeti to je mogue bre nakon omamljivanja (unutar 20 sekundi), a u svakom sluaju prije povratka svijesti. Provjera omamljenosti obavlja se doticanjem one jabuice (oka) omamljene ivotinje i ako pri dodiru prstom ivotinja ne trepne to je znak da je omamljena, a u suprotnom je omamljivanje potrebno odmah ponoviti (obratiti pozornost na mjesto primjene pitolja). Velike krmae i neraste ne preporuuje se omamljivati pitoljem za omamljivanje jer zbog veliine glave (i sinusa koji se nalaze ispred mozga) nije mogue dosei mozak i uzrokovati gubitak svijesti. Velike krmae i neraste potrebno je odvesti na klaonicu gdje e educirano osoblje na primjeren nain obaviti omamljivanje. Od osobite je vanosti za dobrobit ivotinja pravilna primjena pitolja za omamljivanje, to je i prikazano:

Svinje

Optimalan smjetaj pribora za omamljivanje kod svinje je na sredinjoj liniji, tono iznad oiju usmjereno ravno prema kraljenici.

77

Ovce i koze bez rogova

Optimalan smjetaj pribora kod ovce i koze bez rogova na sredinjoj je liniji na tjemenu.

Ovce i koze s rogovima

Optimalan smjetaj pribora za omamljivanje kod koza i ovaca s velikim rogovima jest iza rogova i u smjeru kuta eljusti.

78