Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
TAHAWIJEVA POSLANICA O ISLAMSKOM VJEROVANJU (AKIDI) KRATKI KOMENTAR
Autor: dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-Humejjis
Prijevod: Subhija Hadimejli - Skenderovi
Recenzija: Zuhdija Adilovi Jusuf Bari
Lektura: Aida Krzi
Korekcija: Abdulvaris Ribo
Obrada: Semir ii
2 d http://IslamSoft.org
dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-Humejjis
TAHAWIJEVA POSLANICA O ISLAMSKOM VJEROVANJU (AKIDI) KRATKI KOMENTAR
Zenica 1418. 1997. g.
3 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Predgovor
Zahvala pripada Allahu, zahvaljujemo Mu i u Njega se pouzdavamo. Traimo Njegovu zatitu od zla u samim nama i zla naih loih djela. Onaj koga Allah uputi, taj ne moe zalutati, a koga ostavi u zabludi niko ga ne moe izvesti na pravi put. I svjedoimo da nema drugog boga osim Allaha, Jedinog koji nema sauesnika ni u emu. Svjedoimo da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik.
O vjernici, Bojte se Allaha istinskom bogobojaznou i umirite samo kao muslimani. (Ali 'Imran, 102.)
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog ovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge mukarce i ene rasijao. I Allaha se bojte - s imenom ijim jedni druge molite - i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi. (En-Nisa', 1.)
O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo istinu, On e vas za vaa dobra djela nagraditi i grijehe vam oprostiti. A onaj ko se Allahu i njegovu Poslaniku bude pokoravao postii e ono to bude elio. (El-Ahzab, 70.-71.)
A zatim... Zaista je Allahova Knjiga najistinitiji govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda . Najgore stvari su novine u vjeri, a svaka novina u vjeri je novotarija, a svaka novotarija vodi u zabludu, a svaka zabluda vodi u Dehennem.
Ovo djelo je saeto objanjenje vjerovanja ehli-s-sunneta i dema'ata u Uzvienog Allaha po mezhebu najveih uenjaka Islama; Ebu Hanife en-Nu'mana ibn Sabita el-Kufije, Ebu Jusufa Ja'kuba ibn Ibrahima el-Ensarije i Ebu Abdullaha Muhammeda ibn Hasana e-ej-banije. Objanjenje njihovog vjerskog ubjeenja je dao Imam Ebu Da'fer et- Tahawi.
On je to izvanredno uinio, dajui svoj veliki doprinos akaidu- smilovao mu se Uzvieni Allah. On je najvjerodostojnije prenio vjersko ubjeenje spomenutih imama. To je mogao jer je bio temeljito obrazovan i veoma cijenjen u krugovima hanefijskog mezheba. Stoga je on najpouzdanija linost koja je mogla ustanoviti vjersko ubjeenje ovih imama. On je pouzdana linost kod svih uenjaka fikha 1 i svih muhaddisa 2 .
Takoer je cjelokupna islamska javnost svesrdno prihvatila ovaj Tahavvijev tekst koji je bezbroj puta tumaen i komentarisan.
1 Uenjaci erijatskog prava i erijatskih propisa. 2 Uenjaci i poznavaoci hadisa Resulullahovih izreka. 4 d http://IslamSoft.org
Meu tumaima i komentatorima ima onih koji su to inili u skladu sa Sunnetom 3 , a ima i onih koji su slijedili put dogmatiara (mutekellimina). Jedan od najvrednijih komentara, od kojeg je bilo i najvie koristi, je komentar Imama ibn Ebu-l-'Izza el-Ezreijje el-Hanefije - smilovao mu se Uzvieni Allah - koji je zamjerio Tahawiji u ovom vjerskom ubjeenju tri problematine stvari: Prva: Tahawijina izjava "Allah je oduvijek, bez poetka." On je rekao: "Ovo je fraza koju su uveli dogmatiari, jer se ne smiju Uzvienom Allahu dodavati druga imena osim onih kojima je On Sebe nazvao ili onih kojima Ga je Resulullah nazivao." Druga: "Allah je iznad granica i krajnjih dometa. On je iznad toga da ima tjelesne organe i potrebu za stvarima i predmetima." Ovakve izjave ne postoje u Kur'anu i Sunnetu. One nisu ni negirane, a ni potvrene. One su novotarija kod mutekellimina - dogmatiara. Najpree je da se Tahawija dri termina koji su navedeni u Kur'anu i Sunnetu. Trea: On navodi: da se vjera svjedoi jezikom i potvruje srcem, a djela ne svrstava u sastavni dio imana. On je zanemario da se vjera potvruje djelima. Takvo njegovo miljenje je u suprotnosti s miljenjem veine prvih generacija (selef) sva etiri mezheba. Neka se Allah smiluje obojici imama, i Tahawiji i Ibn ebu-l-'Izzu, a i svim ostalim imamima koji su sluili sunnetu i akidetu (vjerskom ubjeenju) ehlu-s-sunneta i dema'ata. elja mi je da objasnim ovo vjersko ubjeenje (akidet) veoma saeto i jednostavno kako bi odgovaralo uenicima poetnicima i koristilo irim masama. Molim Allaha da muslimani imaju koristi od ove knjige, a moj trud da upie u dobra djela. Allah stoji iza dobre namjere. On je nama dovoljan. Divan je On Gospodar!
Naa posljednja dova je: Hvaljen neka si Allahu, Gospodaru svjetova!
dr. Muhammed ibn Abdurrahman el- Humej j is
3 Drugim erijatskim izvorom, prvi je Kur'an. 5 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
PRVO POGLAVLJE
Veliki vjerski autoritet, imam iz Egipta Ebu Da'fer el-Werrak et- Tahawi, Allah mu se smilovao, je rekao: "Ovo je tumaenje akideta (vjerskog ubjeenja) ehli-s-sunneta i dema'ata po mezhebu (pravcu) najpoznatijeg fakiha (poznavaoca) erijatskih propisa Ebu Hanife en-Nu'mana ibn Sabita el-Kufije, zatim Ebu Jusufa Ja'kuba ibn Ibrahima el-Ensarije i Ebu Abdullaha Muhammeda ibn el-Hasana e-ejbanije - neka je Allah sa njima zadovoljan te onoga u to su oni vjerovali oboavajui tako Gospodara svih svjetova." (1) Govorit emo o Jednoi (tewhidu) Uzvienog Allaha, vjerujui u Njegovu pomo: Zaista je Allah Jedan. On nema sauesnika (erik). erik jeziki znai: onaj koji ima udjela u neemu.
Objanjenje: Zaista je Uzvieni Allah jedinstven u svemu. On je jedinstven u Svom Zatu (biu), jedinstven u Svojim djelima, jedinstven u Svojim imenima i Svojim svojstvima, jedinstven u Svojoj dostojnosti za oboavanje (ibadet). On nema sauesnika ni u emu od ovoga. On nema sauesnika u (Svom) stvaranju ni u (Svom) upravljanju.
Samo On stvara i upravlja. (El-'Araf, 54.) Postoji li, osim Allaha, ikakav drugi stvoritelj koji vas sa neba i iz Zemlje opskrbljuje? (Fatir, 3.)
Allah nema sauesnika ni u onome to je od koristi, ni u onome to je od tete, ni kad daje smrt, ni kad daje ivot, a ni u ostalim oblicima odluivanja i planiranja u ovom svemiru. Isto tako, On nema sauesnika u Svojim savrenim imenima i Svojim savrenim svojstvima. Nema sauesnika u Svojoj boanstvenosti i u Svojoj dostojnosti da se jedino On oboava. ovjek nee upotpuniti svoj iman (tewhid) u Jedinog Boga dok god se ne oisti od svih ovih vrsta irka (mnogobotva), i ne postane vjernik u Jedinog Boga kroz sve vrste tewhida, to mu je obaveza. Duan je, dakle, da vrsto vjeruje da je samo Allah Tvorac svega i da samo On upravlja svim stvorenjima (tewhidu-r-rububijje), da vjeruje da samo Njemu pripadaju svojstva savrenstva i savrena imena i da nita od toga ne pripisuje nikom od stvorenja (tewhidu-l-esmai we-s-sifat), da samo Njega oboava, tako to nee upuivati bilo kakvu vrstu ibadeta bilo kome drugom osim Njemu (tewhid uluhijje).
6 d http://IslamSoft.org
Samo Tebe oboavamo i samo od Tebe pomo traimo. (El-Fatiha, 5.) A dinne i ljude, sam stvorio samo zato da Me oboavaju (ibadet ine). (Ez- Zarijat, 56.)
(2) Nita nije kao On (Allahu nije nita slino).
(3) Nema nita to je Allah nemoan da uini.
(4) Nema drugog boga osim Njega.
Objanjenje: I nita nije kao On. Ova konstatacija je jedan od temelja vjere u Jednog Allaha (tewhida); treba vrsto vjerovati da nita nije kao to je Uzvieni Allah. Nita nije kao On! On sve uje i sve vidi. (E-ura, 11.) Allah ne lii ni na jedno Svoje stvorenje, ni po Svome Zatu (Svom Biu), ni po Svojim djelima, ni po Svojim imenima, ni po Svojim svojstvima, ni po Svojim pravima.
Nema nita to je Allah nemoan da uini. To znai da je Uzvieni Allah moan da uini ono to hoe. I zaista On moe, kada neto hoe, samo za to rekne: "Budi!" i ono bude. (Ja- sin, 82.) Njemu nita nije teko i nita Mu nije nemogue uiniti. Allahu nita nije nemogue (uiniti) ni na nebesima ni na Zemlji; On, uistinu, sve zna i sve moe. (Fatir, 44.) To je cjelovitost i potpunost Njegove moi. Slavljen i Uzvien neka je Allah! Ono to Allah hoe, to i bude, a ono to On nee to i ne biva. Ova konstatacija ukazuje na savrenstvo Njegove moi stvaranja (rububijjeta).
I nema drugog boga osim Njega. Ovo su rijei kojima se iskazuje vjera u Jednog, Jedinog Allaha (et-tewhid), u koju su pozivali svi Allahovi poslanici. Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allaha oboavajte, a taguta se klonite! (En-Nahl, 36.) Ovo znai da niko osim Allaha nije dostojan oboavanja, zato to je On Stvoritelj, Opskrbljiva, Gospodar i Upravitelj i zbog toga je dostojan da se samo Njemu i nikom drugom upuuju sve vrste ibadeta 7 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
(pokornosti). A sve to se oboava mimo Allaha je pogreno neispravno (lano), nije dostojno oboavanja. To je zato to je On Allah istina, a one koje oni mimo Allaha mole su neistiniti (lani). (El-Hadd, 62.) I zato to oni ne posjeduju nikakvu vlast u rukovoenju i raspo- reivanju. Rijei: (I nema drugog Boga osim Allaha - we la ilahe gajruhu) sadre negiranje oboavanja svega to je mimo Allaha. One su ujedno potvrda da samo Njemu Jedinom, pripada pravo da bude oboavan. Ove rijei negiraju oboavanje bilo koga sem Allaha, a zatim su potvrda oboavanja Jednog Jedinog Allaha. To se zove Tewhidu-l-uluhijje.
Zakljuak: Uzvieni Allah je Jedan. On je jedan u Svom Zatu (Svom Biu), u Svojim imenima i Svojim svojstvima. Jedan je u Svojoj dostojnosti da se oboava. I nita to je On stvorio ne lii Njemu ni u emu od spomenutog. On sve moe. Njemu nita nije nemogue. Nita Mu nije komplicirano, i niko nije dostojan oboavanja osim On, Slavljeni i Uzvieni!
Pitanja: 1. ta znai wahdanijjetullah (Allahova jednoa?) 2. Koje su to tri vrste tewhida? 3. Koje su to tri vrste irka (pripisivanje Allahu sauesnika)? 4. Citiraj rijei kojima su svi Allahovi poslanici pozivali (svoje narode)?
8 d http://IslamSoft.org
DRUGO POGLAVLJE
(5) Allah oduvijek postoji, bez poetka je, zauvijek je, bez svretka je.
(6) Nee propasti niti e nestati.
(7) Biva samo ono to On hoe.
Objanjenje: El-Kadim - (Allah oduvijek postoji). Ne spada u Allahova imena kojima je Sebe nazvao. Njime se aludira da Uzvienom Allahu nije prethodilo nita, kao i to da je On bez poetka, da je zauvijek i da je bez svretka. Ovo znaenje je sadrano u ajetu: On je Prvi i Poslednji. (El-Hadid, 3.) Onaj ko je prvi, nema prije sebe nikoga i nita, a ko je posljednji, poslije njega nema nikoga i nita drugo. Ovaj ajet je tako objasnio Resulullah .
"Nee propasti niti e nestati." To je kao to Uzvieni Allah kae: Sve to je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvoga, Velianstvenog i Plemenitog. (Er-Rahman, 26.-27.) i Sve e osim Njegova lica propasti. (El-Kasas, 88.) Uzvieni Allah je Svoja stvorenja uinio prolaznim, a Sam je vjean. On ih usmruje, a Sam je besmrtan. Uzvieni Allah je Posljednji, nee nestati i kada sve nestane.
I biva samo ono to On hoe. Uzvieni Allah je moan da uradi sve to eli. Stoga kae: Ali, Allah radi ono to On eli. (El-Bekare, 253.) Ako Allah eli neku stvar, stvorit e je i protiv volje svih Svojih stvorenja, a ako je ne eli ni sva stvorenja nee biti u stanju da je naine. Ovim se iskazuje univerzalna Allahova volja koja se ne remeti. Svako dobro ili zlo u ovoj vasioni, uistinu se dogaa s Njegovim htijenjem i s Njegovom voljom. Njegova se volja ne moe nadjaati. to On hoe biva, a to On nee, nee ni biti. Dokazi o tome su mnogobrojni.
(8) Mata Ga ne moe dokuiti niti razum pojmiti.
(9) Ne slii stvorenjima.
9 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
(10) iv je, ne umire, postojan je, ne spava.
Objanjenje: Uzvienog Allaha niko od Njegovih stvorenja ne moe obuhvatiti svojim znanjem, kao to kae Uzvieni Allah: Oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti. (Ta-ha, 110.) Allaha ne moe niko svojom matom dokuiti niti razumom pojmiti, niti Ga moe zamisliti i predstaviti.
Niko od Njegovih stvorenja ne zna kakav je On i Njegov Zat (Bie). Allah ne slii nikome od Svojih stvorenja ni u Svom Zatu (Biu), ni u Svojim imenima i svojstvima (atributima), a ni u Svojim djelima. Slavljen neka je On i Uzvien!
Nita nije kao On. Uzvieni Allah je iv, ne umire, kao to kae: Ti se pouzdaj u ivog koji ne umire. (El-Furkan, 58.) Zatim Allah kae: Sve to je na Zemlji prolazno je, ostaje samo lice Gospodara tvog, Velianstvenog i Plemenitog. (Er- Rahman, 26.-27.) Sve e, osim Njegova lica propasti. (El-Kasas, 88.) Uzvieni Allah ivi, ne moe Ga smrt zatei. On je Vjeni, budan, ne obuzima ga drijeme ni san. Da nije tako, poremetila bi se ravnotea u cijelom kosmosu. On savreno kontrolira sve stvari u Svom vlasnitvu, Slavljen i Uzvien neka je On! Ovo je odgovor svima onima koji Uzvienog Allaha porede sa Njegovim stvorenjima i time postaju nevjernici.
(11) Allah stvara i nema potrebe za stvorenim. On daje opskrbu bez truda i potekoe.
(12) On usmruje bez straha. On proivljuje bez umora i truda.
Objanjenje: Uzvieni Allah nije stvorio stvorenja zato to su Mu ona potrebna, niti iz Svoje elje da Mu ona u neemu pomau. Naprotiv, stvorio ih je da Ga oboavaju. Uzvieni Allah kae: A dinne i ljude sam stvorio samo zato da Me oboavaju (ibadet ine). (Ez-Zarijat,56.) Uzvieni Allah daje opskrbu svim Svojim stvorenjima, ljudima i dinnima, pticama i zvijerima kao i ostalim mimo njih, vjernicima i nevjernicima. Svakom od njih daje ono to od Njega trai, a da to ne umanjuje nita od onoga to ima u Svom vlasnitvu. On posjeduje kljueve nebesa i Zemlje. On je Slavljeni i Uzvieni Allah. On uzima due (usmruje) svojim stvorenjima bez bojazni. Allah uzima due u asu njihove smrti. (Ez-Zumer, 42.) 10 d http://IslamSoft.org
Niko ne moe presudu Njegovu pobiti. (Er-Ra'd, 41.) A Uzvieni Allah kae: On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. (El-Enbija', 23.) Allah e proivjeti mrtve na Sudnjem danu. Nevjernici tvrde da nee biti proivljeni. Reci: "Hoete, Gospodara mi moga, sigurno ete biti proivljeni, pa o onom to ste radili, doista, biti obavijetenu" - a to je Allahu lahko. (Et-Tegabun, 7.) Gospodam na, Ti e sakupiti sve ljude na Dan u koji nema nikakve sumnje. (Ali 'Imran, 9.) Uzvieni Allah e proivjeti ljude na Sudnjem danu, nakon njihove smrti i to Mu nee biti teko. Onaj koji oivljuje zemlju nakon njenog mrtvila (neplodnosti), vodom pomou koje raste biljni svijet, moan je da oivi i umrle ljude: Isto emo tako mrtve oivjeti, opametite se! (El-A'raf, 57.) Onaj koji ih je stvorio prvi puta, moan je da ih po drugi put oivi. To je Uzvienom Allahu lake nego to vi to zamiljate.
Zakljuak: Uzvieni Allah je zaista Prvi i Posljednji, ivi i Vjeni. On radi sve to hoe. Ljudi Ga svojim znanjem ne mogu obuhvatiti. Ne obuzima Ga ni drijeme ni san. On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani.
Pitanja: 1. Da li u Allahovim imenima postoji ime El-Kadim "Postoji oduvijek"? 2. ta znai: Biva samo ono to On hoe? 3. Ima li sauesnika u Allahovoj volji?
11 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
TREE POGLAVLJE
(13) Allah je oduvijek sa Svojim svojstvima. Stvaranjem Svojih stvorenja ni u emu se nisu uveala Njegova svojstva, On ih je imao i prije njihovog stvaranja. Kao to je sa Svojim svojstvima od praiskona (oduvijek), tako je sa njima i zauvijek.
(14) Allah nije nakon stvaranja stvorenja stekao ime Stvoritelj, a niti sa stvaranjem svjetova ime Tvorac.
Objanjenje: Zaista je svako svojstvo Uzvienog Allaha Njegovo od praiskona postojano svojstvo. Oduvijek je sa Svojim Svojstvima i prije stvaranja stvorenja. Sva Njegova svojstva su savrena. Neposjedovanje tih svojstava znailo bi nesavrenstvo. Nerazumno je Uzvienog Allaha opisi- vati savrenstvom nakon nesavrenstva. Ni jedno svojstvo nije dodato Uzvienom Allahu nakon stvaranja ovjeka. Sva je Svoja svojstva Allah imao ustanovljena prije ovjekovog stvaranja. Kao to je Uzvieni Allah od praiskona sa svojim svojstvima i ona nemaju poetka. Isto tako Allah sa njima ostaje zauvijek. Te ona nisu prolazna. Naprotiv, ta svojstva su vjena zbog vjenosti Onoga ko ih posjeduje. Slavljen neka je Allah i Uzvien!
Uzvieni Allah je Stvoritelj i prije nego je stvorio stvorenja. On se zvao ovim imenom prije njihovog stvaranja. Njegovo nazivanje ovim imenom nije u zavisnosti od dolaska Njegovih stvorenja na svijet. Takoer Allah nije stekao ime Tvorac nakon stvaranja svjetova. Naprotiv, On je Tvorac od prije njihovog prouzroenja i stvaranja. Allahova imena i svojstva (atributi) su oduvijek od kada postoji On (Njegovo bie). Zabiljeeno je da je Poslanik rekao (u hadisu) da je Uzvieni Allah: "Odredio odreenje Svojim stvorenjima pedeset hiljada godina prije nego je stvorio nebesa i Zemlju." 4
(15) Allah ima svu vlast i niemu nije potinjen. Stvoritelj je a nije stvoren.
(16) Allah proivljava mrtve nakon to im je ivot udahnuo, stoga je On dostojan ovog imena (muhji) i prije njihovog proivljenja, kao i imena Stvoritelj prije njihovog stvaranja.
4 Muslim (2563) o Kaderu, poglavlje "Polemika izmeu Adema i Musaa." Ahmed (11/169), a biljee ga i drugi od Abdullaha ibn Omera (merfu') koji ga prenosi od Poslanika. 12 d http://IslamSoft.org
(17) Sve je to tako jer je Allah u svemu Svemoni, i ni jedna stvar ne moe bez Njega, On je za sve potreban. Svaki posao je Njemu lahak. Nita Mu nije potrebno. Nita nije kao On. On sve uje i sve vidi. (E-ura, 11.)
Objanjenje: Uzvieni Allah je Gospodar u svim segmentima vlasti. To je bio i prije nego je stvorio ikoga od Svojih stvorenja. Sva Allahova imena i njihova znaenja su postojana kod Njega i prije i poslije svega. Uzvieni Allah udahnjuje ivot mrtvima nakon proivljenja i On je dostojan ovog imena i prije nego ih oivi. Kako je On Stvoritelj nakon to je stvorio stvorenja, On je dostojan tog imena i prije nego ih je stvorio. Allah, Uzvieni i Slavljeni, sve moe. Ako neto eli uinit e, a ako neto ne eli, to nee ni biti. Ovo je Njegova univerzalna volja odreenja od koje nita ne moe odstupati i ona nikada ne izostaje. O ovome mu'tezile kau: Allah je moan u svemu onome to spada u domen Njegove moi. Ljudska djela nisu u domenu Njegove moi. Ovo je poricanje Allahovog svojstva Savrenstva. Zaista Uzvieni Allah sve moe, kako i Sam o Sebi kae: Zaista Allah sve moe (Allah je kadar sve). (El-Bekare, 284.) I sve to postoji na ovom svijetu biva Allahovom voljom i pod Njegovom je kontrolom. Vjerovanje u ovo je nuna posljedica vjerovanja u Allaha kao Tvorca -Rubbubijjet. Svaka stvar u ovom svemiru je ovisna o Uzvienom Allahu. Ovisna je o Njemu za svoje stvaranje i postojanje. Svaka stvar i svaki posao Allahu su jednostavni (lahki), kao to i Sam Uzvieni Allah kae: A to je Allahu, uistinu, lahko. (El-Hadid, 22.) Slavljenom i Uzvienom Allahu nije potrebna niija pomo, a On je svima nuno potreban. Ta potreba za Uzvienim Allahom je trajna i stalna. Ona je nepromjenljiva. Ona nije povremena i mjestom ograniena. Nita nije kao On, On sve uje i sve vidi. (E-ura, 11.)
Zakljuak: Allahova lina svojstva (zatijje) su oduvijek. Svojstva Njegovih djela su oduvijek po svojoj vrsti, iako se pojedinano vremenom manifestiraju. Njegova svojstva su vjena sa Njegovom vjenou. On je dostojan svih Svojih imena i svih Svojih svojstava i prije stvaranja stvorenja i poslije njihovog stvaranja.
Pitanja: 1. Da li znai da Allahova mo zahtijeva postojanje potinjenih? 2. Da li je Allahova Mo izvrna u svakoj stvari? 3. Sta znae rijei Uzvienog Allaha: I nita nije kao On? 13 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
ETVRTO POGLAVLJE
(18) Allah je Svojim Znanjem stvorio sva stvorenja.
(19) Svojim stvorenjima je odredio sudbine.
(20) Odredio je svima njima njihov edel (as smrti).
(21) Nita Mu nije bilo skriveno prije nego ih je stvorio. Znao je ta e ljudi raditi prije nego su stvoreni.
Objanjenje: Uzvieni Allah je stvorio stvorenja Svojim znanjem o njima, kako kae: A kako i ne bi znao Onaj koji stvara, Onaj koji sve potanko zna, koji je o svemu obavijeten. (El-Mulk, 14.) Allahovo znanje obuhvaa svaku stvar, kako i sam Uzvieni kae: On zna ta su radili i ta ih eka. Oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti. (Ta-ha, 110.) Allah sve zna ta je bilo i ta e biti, Allah sve zna ta se nije desilo, jer da se je desilo znao bi kako e se desiti. Njemu ne moe nita, ni trunica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmai, i ne postoji nita, ni manje ni vee od toga, to nije u jasnoj Knjizi. (Sebe, 3.) Nita ne izmie Njegovoj kontroli. Njegovo znanje obuhvaa cjeline i pojedinosti i sve to postoji Uzvieni Allah je stvorio sa sudbinom (odreenjem). Allah kae: Mi sve s odreenjem stvaramo. (El-Kamer, 49.) Uzvieni kae: I On je sve stvorio i kako treba uredio! (El-Furkan, 2.) I dobro i zlo su predodreeni, a svaka stvar je stvorena s predodreenjem. U ovome je odgovor onima koji tvrde da zlo nije Allahovo stvorenje. Uzvieni Allah je Svojim stvorenjima odredio kraj ili "edel" kojeg ne mogu prekoraiti. I kada doe njihov kraj, nee ga moi ni za tren jedan ni odloiti ni ubrzati. (El-A'raf, 34.) Nita ne moe ubrzati ili odloiti kraj kojeg je Allah nekome propisao. Uz sve ovo, Uzvieni Allah je sve znao i neprekidno sve zna prije nego je stvorio Svoja stvorenja. Znao je ko e biti sretan, a ko nesretan, ko e biti dobar, a ko zao ovjek. Sve je to znao prije njihovog stvaranja. Znao je ta e im se dogoditi, kojeg dana i kako. Slavljen neka je Uzvieni Allah! Njegova stvorenja ne mogu nita od Njega sakriti.
14 d http://IslamSoft.org
Zakljuak: Allah je stvorio stvorenja Svojim znanjem i odredio sudbinu svakoj stvari. I nita Mu nije nepoznato o Njegovim stvorenjima i o njihovim djelima. Sve je to znao prije nego ih je i stvorio.
Pitanja: 1. ta znae rijei: "Svim stvorenjima je odredio mjeru"? 2. Da li je Allah znao za djela ljudi prije nego je ljude stvorio?
15 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
PETO POGLAVLJE
(22) Allah je Svojim robovima naredio da Mu budu pokorni i zabranio im da Mu budu neposluni.
(23) Sve se odvija po Njegovom odreenju i Njegovoj volji. Njegova volja je izvrna. Njegovi robovi imaju onoliko svoje volje koliko im On doputa. Ono to On hoe da im se desi to biva, a to On nee to im i ne bude.
Objanjenje: Allah je naredio Svojim stvorenjima da Mu budu pokorni i obeao im za tu pokornost veliku nagradu, a zabranio da Mu budu neposluni i zaprijetio im kaznom za neposlunost. Tako Uzvieni kae: Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu - On e uvesti u dennetske bae, u kojima e vjeno ostati, i to je uspjeh veliki. A onoga ko se bude protiv Allaha i Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa prelazio - On e u vatru baciti, u kojoj e vjeno ostati; njega eka sramna patnja. (En-Nisa', 13.-14.) Tahawijino objanjenje, Allah mu se smilovao, o Allahovoj naredbi i zabrani poslije tumaenja o Allahovom stvaranju, ukazuje na to da Stvoritelju pripada naredba i zabrana, kao to i Sam Uzvieni kae: On stvara i odluuje. (El-A'raf, 54.) I sve se odvija po Njegovoj odredbi i Njegovoj volji. Ni jedna stvar ne biva bez volje Uzvienog Allaha. Nita se u ovom kosmosu ne moe dogoditi bez Njegove volje. Volja Uzvienog Allaha je konana i izvrna. Ona nikada ne izostaje. To je univerzalna Allahova volja odreenja. Pomou nje se ostvaruje sve to Uzvieni Allah eli da se dogodi u ovom kosmosu, bilo dobro ili zlo. Uzvieni kae: Onoga koga hoe Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoe - na pravi put izvodi. (El-En'am, 39.) Takoer, Uzvieni kae: A da je Allah htio oni se ne bi meusobno ubijali, ali Allah radi ono to On eli. (El-Bekare, 253.) Slobodna volja ljudi ne izlazi iz okvira Allahove volje i onoga to On hoe da im bude, kako Uzvieni kae: A vi ne moete nita htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, nee! (Et-Tekwir, 29.) Ova univerzalna volja je drugaija od erijatske (volje) koja moe nekad da se ne ostvari. Nekada Allah voli neku stvar, a nee da se ona dogodi, a nekada Allah mrzi neku stvar, ali hoe da se dogodi zbog neke mudrosti (pouke) koju samo On zna. Ono to Allah hoe Svojim robovima to bude, a ono to nee da im se dogodi to se ne moe njima ni dogoditi, makar to oni svi eljeli. Ovo je suprotno kaderijskom uenju po kome je grijeh kojeg ovjek uini rezultat njegove volje, neovisno od Allahove volje i da Uzvieni Allah 16 d http://IslamSoft.org
ne eli da se taj grijeh dogodi. Sam ovjek je poinitelj tog grijeha. On ga eli bez Allahove volje. Na ovaj nain oni su uinili ovjeka onim koji eli i ini stvari bez Allahove volje.
(24) Uzvieni Allah upuuje na pravi put one koje On hoe. Svojom milou ih uva i zatiuje. Svojom pravednou pusti u zabludu, ponizi i iskua koga hoe.
(25) Svi ljudi se nalaze, po Njegovoj volji, izmeu Njegove milosti i Njegove pravednosti.
Objanjenje: Uzvieni Allah je Onaj koji upuuje u vjeru one Svoje robove koje On hoe, i uva ih od zablude i udaljuje ih od zablude i grijeenja i spaava ih od toga, i njegovih tetnih posljedica na ovom i buduem svijetu. Pa koga Allah takvim uini, to je Allahova milost i dobroinstvo na emu treba biti zahvalan. Isto tako, Uzvieni Allah pusti da neki Njegovi robovi zalutaju. On im uskrati Svoju pomo i prepusti ih same sebi. Ostavi ih pristupane ejtanu i ne uzima ih u zatitu. Na taj nain ih iskuava, a oni padaju u zabludu i grijeenje. To je pravda Uzvienog Allaha. On posjeduje dalekosenu mudrost i apsolutnu pravinost. Dokaz da je Uzvieni Allah Onaj koji izvodi na pravi put onoga koga hoe, a ostavlja u zabludi onoga koga hoe su Njegove rijei: Onoga koga hoe - Allah ostavlja u zabludi, a onoga koga hoe - na pravi put izvodi. (El-En'am, 39.) I rijei Uzvienog: On u zabludi ostavlja onoga koga hoe, a na pravi put ukazuje onome kome On hoe. (En-Nahl, 93.) Takoer Uzvieni kae: Ti, doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti eli da uputi, - Allah upuuje na pravi put onoga koga On hoe. (El-Kasas, 56.) Sve je to, dakle, od Uzvienog Allaha. Ovo je od temelja akide ehli- s-sunneta nasuprot mu'tezilama koji kau da su ljudska djela njima stvorena. Onoga ko slijedi pravi put Allah je uputio Svojom dobrotom i Svojom blagodati, a onoga ko slijedi zabludu Allah je ostavio u zabludi Svojom pravinou. Svi ljudi se kreu Allahovom voljom izmeu ove dvije stvari, izmeu Allahove dobrote i Allahove pravinosti. ovjek moe biti vjernik, upuen ili nevjernik, u zabludi. Vjernik je upuen da ide pravim putem zahvaljujui dobroti Uzvienoga Allaha, Njegovom znanju, neogranienoj mudrosti, plemenitosti i blagodarnosti. Onaj koji ivi u zabludi okrenut je nevjerstvu i grijeenju i to po pravinosti i znanju Uzvienog Allaha i Njegove neograniene mudrosti. Niko ne moe biti izvan Allahove volje: A vi ne moete nita htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova nee! (Et-Tekwir, 29.) 17 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Deava se da ovjek, ponekad, sam krene pravim putem, uz Allahovu pomo, a potom ga Uzvieni Allah kazni zbog nekog grijeha ili nemara, pa ga ostavi u zabludi. Poslije toga mu stigne Allahova uputa. Katkada ovjek zaluta u totalnu zabludu, da nas Allah zatiti od toga. Sve se odvija voljom Uzvienog Allaha.
Zakljuak: Allah je naredio stvorenjima da Mu budu pokorni. Zabranio je da mu budu neposluni. Sve to se dogaa biva Njegovom odredbom i voljom. ovjekova volja je pod kontrolom Allahove volje. On upuuje na pravi put onoga koga hoe, a ostavlja u zabludi onoga koga On hoe. Niko ne moe uiniti nita od onoga to Allah nee.
Pitanja: 1. ta je Uzvieni Allah naredio, a ta je zabranio? 2. Da li Allahova volja obuhvaa dobro i zlo? 3. Objasni na ta se misli: "da Uzvieni Allah ostavlja u zabludi koga hoe svojom pravednou."
18 d http://IslamSoft.org
ESTO POGLAVLJE
(26) Allah je visoko iznad toga da neko odbije Njegovu naredbu i da Mu bude ravan.
(27) Niko ne moe odbiti Njegovu odredbu i nita ne moe Njegovu presudu odgoditi, i niko Ga ne moe nadvladati.
Objanjenje: Svemoni Allah je Uzvien. Niko Mu ravan nije i ne moe se suprotstaviti Njegovoj naredbi u Njegovoj presudi, Njegovoj moi stvaranja i Njegovoj vlasti. Niko Mu nije ravan ni u emu od toga. Niko Mu nije ravan u Njegovim imenima i Njegovim svojstvima. On je Slavljeni i Uzvieni! Niko nije kao On. (E-ura, 11.) Uzvieni kae: Zato ne inite svjesno druge Allahu ravnim! (El-Bekare, 22.) Kada Uzvieni Allah odredi da neto bude on to i izvri (sprovede). Kada bi se sva stvorenja udruila da steknu neku korist koju Allah ne da, ili da sprijee tetu koju On odredi, ne bi imali naina da to uine. Uzvieni Allah kae: Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa niko je osim Njega ne moe otkloniti; a ako ti kakvo dobro podar, - pa, samo je On Svemoni. (El-En'am, 17.) Takoer, Uzvieni kae: Milost koju Allah podari ljudima niko ne moe, poslije Njega, dati. (Fatir, 2.) I zaista On moe, kada neto hoe, samo za to rekne "Budi!" - i ono bude. (Ja-sin, 82.) Kada Uzvieni Allah donese neku presudu ta presuda je izvrna. Ona tee. Nita je ne moe odgoditi: A Allah sudi! Niko ne moe presudu Njegovu, odgoditi. (Er-Ra'd, 41.) Kada Allah neto hoe, Njegova volja je izvrna, ne moe se pobiti. Ona je izvrna nad svim stvorenjima: A Allah ini ta hoe, ali veina ljudi ne zna. (Jusuf, 21.)
Zakljuak: Uzvieni Allah je nad svim. Niko Mu nije ravan ni u emu. Niko i nita Mu nije slino. Njegova odredba se ne moe odbiti, Njegova presuda se ne moe odgoditi. Niko Ga ne moe nadvladati.
Pitanja: 1. ta znai: Allahu se niko ne moe suprotstaviti i niko Mu ravan nije? 2. Da li neko ili neto, moe odgoditi Allahovu odredbu ili presudu?
19 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
SEDMO POGLAVLJE
(28) Mi u sve prethodno vjerujemo i vrsto smo ubjeeni da je sve to se deava samo od Allaha.
(29) I vjerujemo da je Muhammed Njegov rob izabranik, Njegov odlikovani vjerovjesnik i Njegov poslanik s kojim je zadovoljan.
Objanjenje: Mi vrsto vjerujemo u sve o emu smo prethodno govorili, i u to smo vrsto ubjeeni. Bez imalo sumnje to je nae konano opredjeljenje. Muhammed je najpoznatije ime od svih asnih imena naeg Poslanika. U njemu su sadrana mnoga asna svojstva s kojima je pohvaljen. On je Muhammed, sin Abdullaha ibn Abdulmuttaliba ibn Haima. Porijeklom je od plemena Kurej, iz srednjeg arapskog stalea, najplemenitijeg i najstarijeg roda. Robovanje Allahu je najasniji stepen u ivotu ovjeka, kao to Uzvieni Allah kae: Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba... (El-Isra', 1.) Takoer, Allah kae: A ako sumnjate u ono to objavljujemo robu Svome ... (El-Bekare, 23.) I kae: A kad je Allahov rob ustao da Mu se pomoli, oni su se u gomilama oko njega tiskati stali. (El-Dinn, 19.) Uzvieni Allah je odabrao Muhammeda izmeu najboljih Svojih stvorenja i uzdigao ga iznad svih zemaljskih stvorenja. On je odabrani Poslanik. Privilegovan je kod Allaha. On je Poslanik s kojim je Allah zadovoljan. Poslan da okona Njegove objave. Objavio mu je najasniju i najvelianstveniju Knjigu.
(30) Muhammed je posljednji vjerovjesnik, voa bogobojaznih, prvak poslanika. On je miljenik Gospodara Svjetova, sallallahu 'alejhi we sellem.
(31) Svaka tvrdnja o poslanstvu poslije Muhammeda je zabluda i slijeenje strasti.
Objanjenje: Muhammed je posljednji vjerovjesnik - donosilac objave. Uzvieni Allah kae: Muhammed nije roditelj nijednom od vaih ljudi, nego je Allahov Poslanik i posljednji Vjerovjesnik. (El-Ahzab, 40.) On osjea najvie strahopotovanja prema Allahu i on je najbogobojazniji. 20 d http://IslamSoft.org
Resulullah je i sam rekao: "Ja od svih vas najvie osjeam strahopotovanje prema Allahu i najbolje poznajem Allahove zabrane (granice)." 5 Takoer je Poslanik rekao: "Od svih vas ja sam i najbogobojazniji i najbolje znam Allahove granice." 6 Neka je Allahov blagoslov i mir na njega! On je prvak svih vjerovjesnika kao to kae: "Ja sam prvak Ademove djece (ljudi), ne hvalei se." 7 Resulullah je najasnije Allahovo stvorenje. On je miljenik Gospodara svjetova, Slavljenog i Hvaljenog. Allah ga je odlikovao, odabrao, pribliio i primakao sebi mimo svih drugih. Resulullah je rekao: "Allah je mene uzeo za Svoga prijatelja (halila), kao to je uzeo Ibrahima za prijatelja (halila)," 8 ovdje Poslanik govori sam o sebi. Svaka tvrdnja o poslanstvu poslije Muhammeda je zabluda i krivovjerstvo, te skretanje s pravog puta u propast. Onaj ko zagovara poslanstvo za sebe, poslije Resulullaha, ili za nekog drugog, postaje nevjernik. Isto tako, onaj ko u to povjeruje postaje i sam nevjernik, pa ak ko u to i posumnja postaje nevjernik. Vjernik vjeruje da nema drugog vjerovjesnika poslije Muhammeda . Moe se desiti da poslije njega neki laac zagovara poslanstvo i doe sa nekim neobinim stvarima, pa da pridobije sebi sljedbenike. Meutim on e se brzo razotkriti, a njegovo zagovaranje e propasti kao to je propalo svakom onom ko je sebi tvrdio poslanstvo poslije Resulullaha .
(32) Resulullah je poslan svim dinnima i cijelom ovjeanstvu sa Allahovom istinom, uputom i nurom.
Objanjenje: Zaista je Vjerovjesnik najvei Allahov Poslanik. Objava koja mu je dostavljena upuena je svijetu dinna i svijetu ljudi. Svaki poslanik prije njega bio je poslan samo svome narodu, a Poslanik je poslan svim stvorenjima od ljudi i od dinna, kao to kae Uzvieni Allah: "A tebe smo samo kao milost svjetovima poslali." A Resulullah je rekao: "Poslanici su slati izriito svojim narodima, a ja sam poslat cijelom ovjeanstvu." Allah ga je poslao sa istinom i uputom, kao to Uzvieni kae: On po Poslaniku Svome
5 Ovaj hadis biljei Buharija u Poglavlju o braku, pod naslovom: "Podsticaj na enidbu" 9/104 h(5063). Hadis Enesa ibn Malika. 6 Uvrstio gaje Buharija u "Poglavlje o imanu", odlomak: Resulullahov govor: "Ja od svih vas znam najvie o Allahu..." (13/70) h20 hadis od Aie r.a.. 7 Biljei ga Ahmed u El-Musnedu 3/2 i Tirmizija u Ez-Zuhdu poglavlje o "efa'atu" h(36188) i Ibn Made u Ez- Zuhdu poglavlje o efa'atu h(4308), iz hadisa Ebu Seida el-Hudrije. 8 Prenosi ga Muslim u poglavlju o "Zabrani izgradnje mesdida na mezarlucima" 1/337 h(532) 21 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
alje uputstvo i vjeru istinitu, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo mnogobocima. (Es-Saff, 9.) Allah ga je poslao sa svjetlom Upute na pravi put. Uzvieni kae: A od Allaha vam dolazi svjetlost i Knjiga jasna. (El-Ma'ide, 15.) Kur'an je izvor Allahove svijetle upute, on je svjetlost i lijek za ljudska srca.
Zakljuak: Poslanik je odabrani Vjerovjesnik, kojeg je Uzvieni Allah poslao svijetu dinna i svijetu ljudi s uputom i vjerom istine. On je posljednji Vjerovjesnik i nakon njega nema drugih Vjerovjesnika.
Pitanja: 1. Da li je Resulullah poslat svim stvorenjima ili iskljuivo svome narodu? 2. Kakva je erijatska odredba za onoga ko zagovara poslanstvo nakon Resulullaha za sebe ili za nekog drugog?
22 d http://IslamSoft.org
OSMO POGLAVLJE
(33) Zaista je Kur'an Allahov govor, od Njega je kao govor potekao bez ulaenja u kakvou. Dostavio ga je Svome Poslaniku putem objave. Vjernici su ga prihvatili istinski. Postali su vrsto ubijeeni da je on istinski Allahov govor i da nije stvoren kao govor ljudi. Ko uje Allahov govor i ustvrdi da je on kao govor ljudi, postaje nevjernik. Allah je takvog pokudio, prekorio i zaprijetio mu Dehennemom. Uzvieni kae: U Sekar (Dehennem) u Ja njega baciti. (El-Muddessir, 26.) A poto je Allah zaprijetio Dehennemom onome ko kae: Ovo nije nita drugo do govor ljudi! (El-Muddessir, 25.), mi shvatismo i vrsto povjeravasmo da je to govor Stvoritelja ljudi, i da ne slii njihovom govoru.
Objanjenje: Kur'an je Allahov govor, od Njega je potekao. Mi ne znamo kako Uzvieni Allah govori, ali je Njegov govor istinit. Allahov govor je postojano svojstvo Allahovog savrenstva. Neposjedovanje tog svojstva znailo bi manjkavost, a Uzvieni i Slavljeni Allah je izuzet od bilo kakve manjkavosti. Allah kae: A Allah je sigurno s Musaom razgovarao. (En-Nisa', 164.) Kelam Allahov govor je postojano svojstvo Uzvienog Allaha na nain koji odgovara Njegovom savrenstvu i Njegovoj uzvienosti. Kur'an je Njegov govor. Uzvieni kae: Ako te neki od mnogoboaca zamoli za zatitu, ti ga zatiti da bi sasluao Allahove rijei, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega. (Et-Tewbe, 6.) Pod "Allahovim govorom" podrazumijeva se Kur'an. Kur'an je uistinu Allahov govor. Objavio ga je Svome poslaniku Muhammedu putem objave. Vjernici (mu'mini) u to vjeruju. Shvatili su i vrsto su ubijeeni da je Kur'an govor Uzvienog Allaha i da nije stvoren, a svojstva su dio Allahovog Bia (Zata). Svojstva Uzvienog Allaha postoje oduvijek i nisu stvorena. to se tie ljudskog govora, on je neto to je stvoreno kao i ljudi. Svako onaj ko smatra da je Kur'an ljudski govor, on je nevjernik (kafir). Uzvieni Allah je takvom zaprijetio dehennemskom vatrom, kao to Slavljeni kae: I rekao je: "Ovo nije nita drugo do vradbina koja se nasljeuje, ovo su samo ovjekove rijei!" U Dehennem u Ja njega baciti! (El-Muddessir, 24.-26.) Kada su vjernici vidjeli kako Allah prijeti Sekarom (Dehennemom) onome ko smatra da je Kur'an govor ovjeka, shvatie da je Kur'an govor Stvoritelja i da ne lii na njihov govor. Svako Allahovo svojstvo razlikuje se od svojstava Allahovih stvorenja kao to se Allahovo Bie (Zat) razlikuje od bia ljudi.
23 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Zakljuak: Kur'an je stvarni Allahov govor. On nije stvoren. Ko ga smatra ljudskim govorom, postaje nevjernik.
Pitanja: 1. ta kae o Kur'anu? 2. Kakva je erijatska odredba za onoga ko smatra da je Kur'an stvoren?
24 d http://IslamSoft.org
DEVETO POGLAVLJE
(34) Onaj ko opisuje Allaha nekim ljudskim svojstvom, postaje nevjernik. Ko ovo shvati kako treba razuman je i udaljio se od rijei onih koji ne vjeruju. I on zna da Uzvieni Allah sa Svojim svojstvima nije kao ovjek.
Objanjenje: Ako ovjek na bilo koji nain opie Uzvienog Allaha nekim ljudskim svojstvom i uporedi Allaha sa Njegovim stvorenjima u smislu Njegovih imena, svojstava ili pak njihove kakvoe, postaje nevjernik u Uzvienog Allaha, koji kae: I nita nije kao On. On sve uje i sve vidi. (E-ura, 11.) Ako ovjek ovo sazna, razumije i shvati, pa i pored toga poredi Uzvienog Allaha sa ljudima, smatra se nevjernikom. Taj e morati jedanput nauiti i ograditi se od rijei onih nevjernika kojima je Uzvieni Allah odredio Dehennem za vjeno boravite. On e shvatiti da Uzvieni Allah sa Svojim svojstvima, njihovom kakvoom i stvarnim njihovim znaenjima, ne moe nikada biti kao ovjek.
Zakljuak: Svojstva Uzvienog Allaha nisu kao svojstva ljudi. Ako u bilo kojem smislu neko opie Uzvienog Allaha svojstvima ljudi, taj postaje nevjernik.
Pitanja: 1. Kako dokazati da Allahova svojstva nisu kao svojstva ljudi? 2. Kakav je erijatski propis za onoga ko je izjednaio Allahova svojstva sa svojstvima ljudi?
25 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
DESETO POGLAVLJE
(35) Istina je da e stanovnici Denneta vidjeti Uzvienog Allaha. O ovome se ne znaju pojedinosti i nain.
Vidjet e Ga onako kako kae Uzvieni Allah: Toga dana e neka lica radosna biti, u Gospodara svoga e gledati. (El-Kijame, 22.-23.) To vienje e biti onako kako to Allah hoe i zna. Sve to je o tome dostavljeno od Resulullaha u vjerodostojnim (sahih) hadisima, je onako kao to je on rekao i ima znaenje onako kako je On htio. Mi se ne uputamo u tumaenje toga na svoj nain. Mi ne zamiljamo to vienje svojom matom. Niko se nee spasiti i uspjeti u svojoj vjeri sem onaj koji se potpuno preda Uzvienom Allahu i Njegovom Poslaniku i koji sve ono to ga u sumnju dovodi vrati Onome koji sve zna.
Objanjenje: Vjernici e vidjeti svoga Uzvienog Gospodara na Sudnjem danu svojim vidom, to je jasno potvreno Kur'anom i Sunnetom. Uzvieni Allah je rekao: Toga dana e neka lica blistava biti, u Gospodara svoga e gledati. (El- Kijame, 22.-23.) Takoer, Uzvieni kae: One koji ine dobra djela eka nagrada, i vie od toga (zijade)! (Junus, 26.) Resulullah je rijei i vie od toga (zijade) protumaio da znae gledanje u lice Uzvienog Allaha. Stoga Poslanik kae: "Vi ete svakako vidjeti svoga Gospodara kao to vidite ovaj Mjesec, i neete osjetiti nikakvu tegobu zbog gledanja u Njega." 9 Ovo ne znai da e vjernici Allaha moi obuhvatiti pogledom - ne dao Allah - ve znai da e to vienje biti stvarno, oinjim vidom, a ne samo doivljaj srcem. Naprotiv, to e biti najdragocjenija blagodat u kojoj e uivati stanovnici Denneta. Mnogobrojni Resulullahovi hadisi govore o tome u ovom poglavlju. Oni su mutevvatir (sa velikim nizom prenosilaca), a u njih je potpuno sigurna veina imama. Cilj ovih ajeta i hadisa je jasan efekat da e vjernici stvarno vidjeti svoga Gospodara na Sudnjem danu. Mi iskreno vjerujemo u sve to je o tome reeno u Kur'anu i Sunnetu i ne trudimo se da ih drugaije tumaimo prema svom ogranienom miljenju. Isto tako, ne trebamo to sebi predoavati matom da se ne udaljimo od istine. Zaista, ako neko eli spas od zabluda i raznih devijacija, nai e ga ako se potpuno preda Allahu Uzvienom i Njegovom Poslaniku, u svemu to je do nas dolo vjerodostojnim predajama. A ukoliko neko doe u dilemu po nekom pitanju, njegovo tumaenje e prepustiti Allahu. Kao to Allah kae: Oni ija su srca pokvarena eljni smutnje i svog tumaenja - slijede one to su manje jasni. A tumaenje njihovo zna samo Allah. Oni koji su dobro u nauku upueni
9 Ovaj hadis je uvrstio Buharija u Knjizi o vaktovima namaza, poglavlje: "Vrijednost ikindije-namaza" II/33 h(54), zatim Muslim u Knjizi o damijama poglavlje: "Vrijednost sabaha i ikindije-namaza" I/439 h((633) iz hadisa Derira ibn Abdullaha. 26 d http://IslamSoft.org
govore: "Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara naeg!" A samo razumom obdareni shvaaju. (Ali 'Imran, 7.)
(36) Islam ne moe stajati na vrstim temeljima osim ako je zasnovan na potpunoj pokornosti i predanosti Allahu. Onaj ko trai ono to svojim znanjem ne moe dokuiti i ne zadovoljava se istinskom predajom Allahu, njegova ga elja udaljava od istog tewhida - iste vjere u Jednog Boga, od jasne spoznaje i ispravnog imana (vjerovanja). On nesigurno tumara izmeu nevjerstva i vjere, svjedoenja istine i njenog odbacivanja, te izmeu potvrde vjere i negiranja, sumnjiav, izbezumljen, bolestan, niti je vjernik koji potvruje vjeru, a niti nevjernik koji je odbacuje.
Objanjenje: U istinskom Islamu e ostati vrst samo onaj koji se potpuno preda uenju Kur'ana i Sunneta, u njih povjeruje i po njima postupa, i ne suprotstavlja im se strastima niti sumnjama, a ni miljenjem, razumom i logikom. Ako ovjek trai neko saznanje do kojeg ne moe doi, jer mu ga je Uzvieni Allah uinio nedostupnim, a vezano je za Slavljenog Allaha, za Njegovu mudrost i Njegovu odredbu i ako njegova pamet i razum ne prihvaaju Allahovu i Poslanikovu elju i predanost u onome to oni hoe, on e s tom svojom namjerom biti uskraen da spozna istu vjeru u Jednog Boga (tewhid), onakvu kakva je u stvarnosti, kao i istu spoznaju Uzvienog Allaha. Bit e uskraen da spozna ispravno vjerovanje koje se gradi na potvrivanju, pokornosti, odobravanju i predanosti. On e postati kolebljiv izmeu prihvatanja istine i njenog odbijanja, izmeu vjerovanja u erijatske propise Kur'ana i hadisa i nevjerovanja u iste, te njihovog prihvaanja i neprihvaanja. Njega e obuzimati sumnje, izbezumljenost i bolesna mata i on e besciljno lutati, nemajui konaan stav. On, niti je iskreni vjernik s potpunim imanom, a niti je otvoreni nevjernik koji osporava i nijee vjeru u potpunosti. Sutina imana je prihvaanje vjere i predanost vjeri ak i u stvarima ija je mudrost nedokuiva i iju sutinu katkada ni razum ne moe dokuiti. Tada se mora zadovoljiti objanjenjem Uzvienog Allaha i Njegovog Poslanika .
(37) Nije ispravno vjerovanje (iman) u Allahovo vienje onih muslimana koji to vienje zamiljaju ili komentariu onako kako oni razumiju, jer je neosnovano tumaenje (te'wil) Allahovog vienja - i svakog pojma koji pripada Boanstvu - zabranjeno. U to treba vjerovati i to je vjerovanje muslimana. Ko se ne bude uvao nijekanja i ne prestane s poreenjima, pada u grijeh i ne vjeruje u Allahovo savrenstvo (tenzih) - zaista je na Uzvieni Gospodar opisan svojstvima jednoe (wahdanijjeta) i atributima svojstvenim samo Njemu i nikome vie od ivih stvorenja.
27 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Objanjenje: Nije ispravno vjerovanje (iman) onih muslimana koji vienje Uzvienog Allaha komentariu po svom shvaanju, ili Ga stvarno zamiljaju, ili pak misle da posjeduju mo spoznaje Njegove kakvoe. Takav musliman grijei i ne vjeruje u vienje Allaha ispravnim vjerovanjem, jer niko osim Allaha ne zna kakvo e to vienje biti. Saznanje o Allahovom vienju (ru'ji) i tome slino, a stoje vezano za Uzvienog Stvoritelja, moe imati ispravno tumaenje jedino ako se ne objanjava i ne usporeuje sa neim to je ljudima poznato na ovom svijetu (dunjaluku). Moramo vjerovati u ispravno znaenje na koje to vienje upuuje i ne smijemo razmiljati o kakvoi. Moramo vjerovati u pravo znaenje na koje nas upuuje (ru'ja) i da ne kalkuliramo s pretpostavkama ve da se pokoravamo i predamo u potpunosti vijesti Uzvienog Allaha i Njegovog Poslanika . To bi bila prava vjera muslimana koju je Allah dostavio po Svom Poslaniku . Musliman je duan da se uva dvije stvari: Prvo: Ne smije negirati ono ime je Sebe Allah opisao. On ne smije da u to ne vjeruje ili da iskrivljuje njegovo pravo znaenje. Drugo: Musliman ne smije porediti Uzvienog Allaha ni u emu sa Njegovim stvorenjima, bilo da se to poreenje odnosi na Njegovo Bie (Zat), ili na Njegova djela, imena i svojstva. Ovo dvoje je sadrano u rijeima Uzvienog Allaha: I nita nije kao On, On sve uje i sve vidi. (E-ura, 11.) Prvi dio ajeta negira bilo ije poreenje i slinost sa Uzvienim Allahom, a drugi dio potvruje Allahova svojstva (sifate). Ajet, dakle, objedinjuje tenzih - negiranje svake manjkavosti i isbat - potvrdu Allahovih svojstava. Ko se ne bude klonio ove dvije stvari (negiranja i poreenja) zalutat e u svom vjerovanju i zgrijeiti. On je daleko otiao od istine i ne dri do Allahovog savrenstva koje je neprikosnoveno i po kome je Allah svojim savrenstvom siguran od pridruivanja sauesnika, dvojnika, rivala i premca. To je stoga to je Uzvieni Allah opisan svim svojstvima jedinstvenosti (wahdanijjeta) u Svom Biu (Zatu), u Svojim djelima (ef'alihi) i Svojim imenima (esmaihi), i Svojim svojstvima (sifatihi), u Svom stvaranju (halkihi) i Svom nareivanju (emrihi). On je opisan jedinstvenim atributima u svemu tome. On je Jedan Jedini, Utoite svakome. On nema sauesnika i dvojnika i niko se ne moe porediti s Njim. Niko ne moe imati Njegova znaenja. Niko od stvorenja ne lii Njegovom Biu (Zatu), Njegovim djelima (ef'alihi), a niti Njegovim imenima (esmaihi) i svojstvima (sifatihi).
28 d http://IslamSoft.org
(38) Allah Svevinji je iznad granica i krajnjih ciljeva poimanja, iznad veliina, iznad tvari i iznad stvari. Njega ne moe prostorno ograniiti est strana orijentacije kao to je sluaj sa ostalim stvorenjima.
Objanjenje: Uzvieni Allah je iznad granica i krajnjih ciljeva. Ni jedna granica Ga ne moe ograniiti. Nijedan cilj Mu nije krajnji cilj. To ni u kom sluaju ne znai da je Allah spojen sa Svojim stvorenjima, a niti da je sjedinjen s njima. Naprotiv, Uzvieni Allah je odvojen od Svojih stvorenja. U isto vrijeme, Uzvieni Allah je iznad toga da posjeduje dijelove, organe i stvari, koje su kod ovjeka udovi i alatke pomou kojih stjee korist, a otklanja zlo. Allah je iznad svega toga i mi potvrujemo Njegova imena i Njegova svojstva navedena u Kur'anu. Meutim, mi tvrdimo: Sve to ima svoje pravo znaenje, pa je potrebno da to znaenje razumijemo i pripiemo Svevinjem Allahu onako kako to Njemu dolikuje. Ne smijemo govoriti o kakvoi jer jedino je Svevinji Allah dostojan tog znanja. Isto tako, Svevinjeg Allaha ne ograniava est orijentacionih strana kao ostale tvorevine. Allah je iznad toga. Pod ovim se ne podrazumijeva apsolutno negiranje strane ili smjera. Naprotiv, On je Slavljen i Uzvien u smjeru uluwa (uzvienosti, visine). Cilj ovoga je da Svevinjeg Allaha ne ograniavaju i neokruuju strane kao to je sluaj s ostalim stvorenjima i kamo sree da pisac, Allah mu se smilovao, nije ni spominjao ove skolastike rijei (termine). Ipak, vrsto smo ubijeeni da nije imao namjeru koju su imali skolastiari. Autor je sasvim jasno priznao Allahova svojstva kao: uzvienost, lice itd., pa je bilo pametnije da je izbjegao ovu skolastiku terminologiju u cijelosti jer ona u sebi sadri i istinitost i neistinitost, a pravac ehli-s-sunneta, u slinim stvarima, iskazuje svoj stav nakon detaljnog pojanjavanja. Stoga rijei onoga ko je rekao: "Allah je iznad krajnjih granica i ciljeva", ukoliko imaju za cilj da potvrde da Uzvieni Allah nije ogranien i skuen ni u emu to postoji, onda je to tano (istina). A ako se s njima eli rei: da Uzvieni Allah nije na gornjoj stranici ili na najuzvienijem mjestu, onda je to neistina, jer predstavlja negiranje uzvienosti Allaha nad Njegovim stvorenjima. Takoer rijei "On je iznad toga da posjeduje dijelove i organe", ukoliko podrazumijevaju da Allahova svojstva poput: lica, ruku, oiju itd. ne nalie na lica stvorenja, ni na njihova svojstva, onda je to istina, a ako se eljelo rei da Uzvieni Allah nema lica, ruku itd. onda je to lano. Takoer rijei: "Ne ograniava Ga est strana u orijentaciji", ukoliko se njima eljelo rei da Uzvieni Allah nije ni na jednoj od tih strana, ni gore ni dolje, ni lijevo ni desno ni iza ni ispred, onda je i to netano (lano), jer to znai svojstvo nepostojanja, tj. svojstvo nemogueg, i ko u njega vjeruje otvoreni je nevjernik (kafir), jer je toj negiranje Allahovog govora, pa i vie od toga, to je negiranje Allahovog postojanja (wudud). A ako se eljelo rei da Allah nije ogranien ni u emu to postoji, onda je to istina, a Allah najbolje zna.
29 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Zakljuak: Allah e se moi vidjeti oima na Sudnjem danu. Vidjet e Ga vjernici, stvarno, a nee Ga moi obuhvatiti pogledom. To je sadraj Kur'ana i hadisa o ovoj temi. Dunost svakog muslimana je da se uva neosnovanog tumaenja i komentarisanja sljedbenika onih koji misle da je Allah lien svih atributa, i da zna da je Uzvieni Allah zatien od svih dogaaja i pojava i od toga da nalii ostalim stvorenjima.
Pitanja: 1. Kakvo je stvarno vienje Uzvienog Allaha na Sudnjem danu? 2. Koja je dunost muslimana u odnosu na ajete i hadise koji govore o Allahovim svojstvima? 3. Objasni ta znae rijei: "Uzvienog Allaha ne ograniava est orijentacionih strana u prostoru?"
30 d http://IslamSoft.org
JEDANAESTO POGLAVLJE
(39) Mi'rad (uzdignue) Resulullaha na nebesa je istina. Resulullah je obavio nono putovanje (Isra'). Allah ga je tjelesno i u budnom stanju uzdigao na nebesa, a potom, dokle je Allah htio, u visine. Poastio ga je ime je On htio, i objavio mu ono to je objavio. Srce nije poreklo ono to je vidio, pa neka je Allahova milost i spas na Resulullaha i na ovom i na buduem svijetu.
Objanjenje: Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) potvruju Poslaniku uzdignue na nebesa i tijelom i duom. To se dogodilo u noi Isra'a. Isra' je Poslanikovo nono putovanje potvreno Kur'anom, hadisom i idma'om (saglasnou svih islamskih uenjaka), a bilo je od asne Mekke do Mesdidu-l-Aksaa u Kudusu. Uzvieni Allah kae: Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu noi preveo Svoga roba iz Hrama asnog (Mekke) u Hram daleki (Kudusi-- erif) (El-Isra', 1.), tu je Resulullah klanjao kao imam vjerovjesnicima, neka je na njih mir i spas! I Mi'rad - uzdignue na nebesa duom i tijelom, takoer je potvreno. Uzdignut je do sedmog neba, sve dok nije stigao do Sidretu-l- muntehaa - Posljednjeg odredita, kod kojeg je dennetsko prebivalite. Allah ga je poastio ime je On htio. Razgovarao je s njim bez posrednika. Njegovo uzdignue je bilo do mjesta do koga niko osim njega nije stigao. I Allah je s njim razgovarao. Pokazao mu je stanje Denneta i stanje Dehennema i objavio mu ono to je objavio. Propisao mu je pet namaza u toku dana i noi. Resulullahovo srce nije poreklo ono to je on vidio. Sve to je vidio, vidio je stvarno svojim oima. To mu je Allah omoguio iz posebne poasti pokazujui koliko je visok njegov stepen iznad svih ostalih poslanika. Sve to se dogodilo Resulullahu u ovoj mubarek-noi vjerodostojno je preneseno u hadisima (sahih) Buharije, Muslima a i drugih muhaddisa.
(40) Dennetski izvor kojim je Uzvieni Allah poastio Resulullaha , a iz kojeg e se napiti njegov Ummet, je istina.
Objanjenje: Potvreno je od Resulullaha postojanje izvora (el-Hawdu-l- mewrud). Hadisi o ovom izvoru su mutewatir, kako su to obznanili uenjaci. Svi hadisi upuuju na to da je taj izvor (Hawd) ogroman i da dolazi iz Denneta. Voda mu je bjelja od mlijeka, slaa od meda, mirisnija od miska. Ista mu je irina i duina. Svaki njegov ugao dug je mjesec dana hoda. Pehari su mu sjajni kao nebeske zvijezde. Ko popije gutljaj tog pia 31 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
nikada vie nee oedniti. To e biti najvei i najslai izvor na Sudnjem danu. Bit e najposjeeniji. On e biti spasonosan za Resulullahov Ummet od ei na Sudnjem danu. To je Allahova blagodat darovana radi Poslanika . S tim ga je Allah poastio i odlikovao iznad ostalih vjerovjesnika. Molimo Allaha, da nas uini od onih koji e se napiti sa Njegovog Hawdi-l- mewruda na Sudnjemu danu.
Zakljuak: Resulullahovo putovanje (el-Isra') iz Mekke u Kudusi-erif je istina. Njegovo uzdignue na nebesa (Mi'rad) je istina. Dobivanje Objave na nebesima je istina. El-Hawd (izvor) je istina. I hadisi Resulullahovi o ovom poglavlju su istina.
Pitanja: 1. Kakav je stav erijata prema onome ko zanijee Resulullahov Isra' i Mi'rad (nono putovanje od Mekke do Kudusa i uzdignue na nebesa)? 2. Do kojeg mjesta je Resulullah preveden (Isra')? Do kojeg mjesta je Resulullah uzdignut (Mi'rad)? 3. ta zna o Poslanikovom Hawdu - izvoru?
32 d http://IslamSoft.org
DVANAESTO POGLAVLJE
(41) efa'at (Resulullahovo posredovanje kod Allaha za svoj Ummet) kojeg e on upotrijebiti za ljude, je istina kao to prenose hadisi.
(42) Misak (ugovor) kojeg je Uzvieni Allah sainio sa Ademom i njegovim potomstvom, je istina.
Objanjenje: Ima vie vrsta Resulullahovog posredovanja (efa'ata): Najvee je Resulullahovo zauzimanje za sve ljude na Sudnjem danu, dok se ne izvri Allahova presuda, pa e Allah njemu govoriti: "Zauzimaj se, tvoje zauzimanje e biti primljeno..." 10 Zauzimanje Resulullaha na Sudnjem danu je potvreno bez sumnje. To je istina bez lai. Resulullah e se zauzimati i za one ija dobra i loa djela budu podjednaka, kako bi se Allah smilovao i uveo ih u Dennet. Resulullah e posredovati za neke koji su osueni na Dehennem, da u njega ne uu. Resulullah e se zauzimati za poveanje stupnja (poloaja) dennetlijama u Dennetu iznad onoga to su zasluili. Resulullah e se zauzimati za onu skupinu ljudi koji e ui u Dennet bez polaganja rauna. Resulullah e se zauzimati na Sudnjem danu kod Allaha , za olakavanje patnji onima koji ih zasluuju. Resulullah e se zauzimati za ulazak u Dennet svih pravih vjernika. Takoer e se Resulullah zauzimati za poinioce velikih grijeha svog Ummeta kako bi se izbavili iz Dehennema. Sve ove vrste Poslanikovog zauzimanja (efa'ata) su potvrene putem vjerodostojnih hadisa, s tim da one nee biti izuzev s dozvolom Uzvienog Allaha: Reci: Niko se, ne moe bez Njegove volje zauzimati. (Ez-Zumer, 44.) Allah kae: Oni e se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati. (El-Enbija', 28.) Uzvieni Allah jo kae: Kod Njega e se moi zauzimati za nekoga samo onaj kome On (dopusti) dozvolu da. (Sebe', 23.) Resulullahovo zauzimanje kod Allaha za ljude je istina u koju se ne smije sumnjati, s tim to e to zauzimanje biti samo uz Allahovu dozvolu. Ugovor sa Allahom (misak) je istina. Uzvieni Allah ga je uzeo od Adema i njegovog potomstva kada mu je kimu Svojom Rukom potrao i iz nje izveo svo potomstvo koje e ivjeti do Sudnjeg dana. Od njih je uzeo svjedoenje da je On njihov Gospodar i zatraio od njih da svjedoe protiv sebe, pa su posvjedoili. Ovo je bio prvi ugovor. On je naveden u rijeima
10 Biljei ga Buharija u Knjizi o tewhidu, poglavlje "Govor Uzvienog Gospodara" 13/473 h(7510), kao i Muslim u Knjizi o Imanu, poglavlje "Najnii stepen stanovnika Denneta", 1/182-183 h(326). Oba hadisa je prenio Enes ibn Malik. 33 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Uzvienog Allaha: I kada je Gospodar tvoj iz kimi Ademovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatraio od njih da posvjedoe protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar va?" Oni su odgovorili: "Jesi, mi svjedoimo." (El-A'raf, 172.)
Zakljuak: Resulullahovo zauzimanje (efa'at) za njegov Ummet je istina. I praiskonski ugovor (misak) sa Ademom i njegovim potomstvom je istina.
Pitanja: 1. Koje je Resulullahovo zauzimanje (efa'at) najvee? 2. Navedi vrste efa'ata koje zna? 3. a zna o prvom svjedoenju - ugovoru (misaku)?
34 d http://IslamSoft.org
TRINAESTO POGLAVLJE
(43) Uzvieni Allah je oduvijek znao taan broj onih koji e ui u Dennet i broj onih koji e ui u Dehennem. Taj broj se ne moe poveati niti smanjiti.
(44) Allah, takoer, zna i kakva e djela ljudi initi, jer svakome je olakano da radi ono za ta je stvoren. Djela se vrednuju prema zavrnici. Sretan je onaj koje Allahovom odredbom sretan, a nesretan je onaj koji je Allahovom odredbom nesretan.
Objanjenje: Uzvieni Allah je znao u praiskonu broj onih ljudi koji e ui Dennet i broj onih koji e ui u Dehennem. Uzvieni Allah je to znao Svojim savrenim znanjem, bilo da se radi o cjelini ili pojedinostima. Njihov broj se nee ni poveavati ni smanjivati. Svakom ovjeku je ve u majinoj utrobi zapisano da li e biti nesretan ili sretan. To isto zapisano u Lewhu-l- mahfuzu (Ploi pomno uvanoj). Allahovo znanje, u vezi s tim, se nee nikada promijeniti. Isto tako, Allah zna za djela koja e ljudi poiniti, prije nego ih uine. Za njih je Uzvieni Allah znao u praiskonu. To je zapisao i odredio, a svakom ovjeku je olakano da radi ono za ta je stvoren. Stanovnicima Denneta je olakano da ine djela koja e ih uvesti u Dennet, a stanovnicima Dehennema je omogueno da ine djela koja e ih uvesti u Dehennem. Djela e se vrednovati prema konanom ishodu. Desit e se da ovjek nakon loih djela okona s dobrim djelom, pa e ui u Dennet, ili da ovjek nakon dobrih djela okona s loim djelom, pa e ui u Dehennem. Pouka se uzima prema ishodu. Samo je sretan onaj kome Allah dosudi sreu, odredi mu je, zapie je i njega uini dostojnim te sree. A samo je nesretan onaj kome Allah dosudi nesreu, odredi mu je, zapie je i njega uini zaslunim te nesree. Neka je Slavljen i Uzvien Allah!: On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. (El-Enbija', 23.)
35 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
(45) Allahova odredba, u osnovi, je tajna za Njegove robove. Nije dostupna ni bliskom meleku niti odabranom Poslaniku. Razmiljanje i raspravljanje o tome je isprika poraenih, stepenite uskraenih i nivo razoaranih. Budite na oprezu i uvajte se razmatranja i razmiljanja o tome. Allah je ljudima onemoguio znanje o odreenju i sprijeio ih da ga dosegnu, kao to Uzvieni kae: On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. (El-Enbija', 23.) Ko pita: zato to ini, ne priznaje stav Kur'ana, a ko pobija stav Kur'ana, nevjernik je.
Objanjenje: Kader je u osnovi Allahova tajna. Niko od stvorenja je nije otkrio. Nije dozvoljeno baviti se detaljnim raspravama o kaderu i time nastojati doi do njegove sutine, kao to kae Poslanik : "Kada se spomene kader, suzdrite se od rasprave." 11 Ko je uporan da doe do sutine kadera taj ide putem propasti i bit e mu uskraena Allahova podrka. On se penje zabranjenim stepenicama bez Allahove upute i dostie stepen grijenog silnika koji pokuava prei zabranjenu granicu, a niko osim Allaha Slavljenog i Uzvienog ne zna sutinu kadera (odredbe). I ljudi, koliko god razmiljali o kaderu, nee nikada dokuiti njegovu sutinu. Meutim, vjerujemo da Uzvieni Allah sve zna, da je sve zapisao u Lewhu-l-mahfuzu, Svojom voljom to uinio, sve stvorio i sve prouzroio. Ovo su etiri stupnja Allahove odredbe koje mora ovjek u potpunosti usvojiti, jer u protivnom on ne vjeruje u kader. ovjek se mora uvati razmiljanja o istraivanju kadera, da ne podlegne sumnjama. Treba shvatiti da je Uzvieni Allah saznanje o kaderu uinio nedostupnim stvorenjima, i zabranjuje im da pokuavaju doi do njegove sutine. Uzvieni Allah kae: On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. (El-Enbija', 23.) ovjeku nije dozvoljeno da pita: "Zato je Allah to tako uinio?" To bi bilo suprotno kur'anskom propisu i znailo bi jasno nevjerstvo. Meutim, ako ovjek nastoji spoznati Boansku zapovijed koja se krije iza nekog erijatskog propisa, onda za to nema smetnje, ako to Uzvieni Allah hoe.
11 Uvrstio ga Taberanija u zbirku el-Kebir (10/224-243), i Ebu Nuajm u el-Hiljeh (4/108). Obojica su dola do njega preko Ebu Waila od Ibn Mes'uda; el-Lalekai u djelu erhusuli-l-i'tikad (1/126, 7/1250); Ibn Adijj u djelu el-Kamil (7/2490). Obojica su dola do njega preko Ebu Kilabe od Ibn Mesu'da; Ibn Adijj i es-Sehmi u Tarih Durd'an str. 357-358. Obojica ga prenose Ata'a od Ibn Omera; Taberanija u el-Kebiru (2/92) preko el-E'asa od Sewbana. El-Albani je rekao u zbirci Silsiletu-l-ehadis-s-sahihati: 1/42-46 da je hadis hasen preko drugog hadisa. 36 d http://IslamSoft.org
(46) Sve skupa je ovo potrebno onima kojima je Uzvieni Allah osvjetlio srce. To su Allahovi zatitnici (evlije). To je stepen onih koji su dobro upueni u znanje. Znanje je dvojako: dokuivo znanje za stvorenja i nedokuivo znanje za stvorenja. Negiranje dokuivog znanja vodi u nevjerstvo, a traganje za nedokuivim znanjem je, takoer, nevjerstvo. Vjera u Jednog Allaha potvruje se samo sa prihvaanjem dokuivog znanja i ne traganjem za nedokuivim znanjem.
Objanjenje: Ovo to je do sada izneeno obuhvaa u cjelini ono to treba znati i u ta treba da vjeruju oni Allahovi tienici kojima je On srca prosvijetlio. To je stepen ljudi koji su dobro upueni u znanje, onih koji Allahove rijei primaju i njima se potpuno predaju. Postoje dvije vrste znanja: 1. Dokuivo znanje o svemu to je stvoreno. To je znanje o vjerozakonu (erijatu), njegovim temeljima i njegovim granama. 2. Nedokuivo znanje o svemu to je stvoreno je druga vrsta znanja. To je znanje o Allahovoj odredbi (kaderu), koje je Uzvieni Allah uinio nedostupnim Svojim stvorenjima. Onaj ko zanijee dostupno znanje nevjernik je zato to osporava ono to je o tome rekao Kur'an i Sunnet. A ko traga da sazna Allahovu odredbu i ono to je za njega skriveno (gajb), nevjernik je, jer je od onih koji prisvajaju sebi Allahovo znanje. On takoer nijee kur'anske ajete koji su objavljeni o pripisivanju tog znanja Allahu. ovjek ne moe imati potvren iman osim ako prihvati dostupno znanje, a uz to ne pokuava dosegnuti sutinu nedostupnog znanja.
Zakljuak: Sve se odvija s Allahovim odreenjem i Njegovom odredbom. Allah zna za sva djela Svojih robova. On zna ko e u Dennet, a ko u Dehennem. To je zapisao u Lewhu-l-mahfuzu i to je Svojom voljom uinio. Kader odredba je skrivena Allahova tajna. Nju ne istrauju estiti Njegovi robovi, niti se udubljuju u sutinu odredbe. ovjekov iman nije potvren ako se tome ne preda.
Pitanja: 1. Da li je dozvoljeno raspravljati o Allahovoj odredbi? 2. Koje su to dvije vrste znanja?
37 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
ETRNAESTO POGLAVLJE
(47) Mi vjerujemo u Lewhu-l-mahfuz (Plou pomno uvanu) i u Kalem (pero) i u sve to je na ploi (Lewha) zabiljeeno. Kada bi se sve stvoreno sakupilo da neto to je Allah zapisao na toj ploi postojeim uini da ne postoji, ne bi to mogli uiniti, a kada bi se sve ivo sakupilo da neto to Allah nije zapisao na toj ploi uini postojeim, ne bi mogli to uiniti. Tinta se osuila i ono to je zapisano ostaje do Sudnjeg dana. Sve to je nekoga zadesilo nije ga moglo mimoii, a sve to ga je mimoilo nije ga moglo zadesiti.
Objanjenje: Mi vjerujemo, vrstim uvjerenjem, da je "Lewha" (ploa pomno uvana) istina, kako kae Uzvieni Allah: A ovo je Kur'an velianstveni, na ploi pomno uvanoj. (El-Burud, 21.-22.) Na ovoj ploi pomno uvanoj Allah je zapisao konano odreenje svih stvorenja (sudbine). Spomenuto pero je ono koje je Allah stvorio i njime ispisao na pomno uvanoj ploi konano odreenje ljudima (sudbinu), kao to je rekao Resulullah : "im je Allah stvorio pero rekao je: "Pii!" Odgovorilo je: "ta da napiem?" Allah je rekao: "Napii Allahovo konano odreenje (sudbinu) za svaku stvar do Sudnjeg dana." 12
Sve je napisano na ovoj ploi. Kada bi sva stvorenja htjela da uine ono to je Allah odredio da postoji nepostojeim, ne bi bili u stanju, a kada bi eljeli da uine postojeim ono to je Allah zapisao da ne postoji, ne bi bili u stanju. Tinta se osuila i ono to je zapisano ostaje do Sudnjega dana, nita od toga se ne moe promijeniti. Ono to ovjeka mimoie, nije ga moglo zadesiti, a ono to ga je zadesilo, nije ga moglo mimoii. Ono to Allah hoe biva, a to nee ne biva i to je smisao Resulullahovog hadisa kada je rekao Ibn Abbasu, r.a.: "Znaj, kada bi se itav Ummet sabrao da ti kakvu korist pribave, ne bi ti mogli pribaviti, osim onoliko koliko ti je Allah ve zapisao, a kada bi se okupili da ti u neemu nanesu tetu, ne bi ti mogli nauditi, osim onoliko koliko ti je Allah ve zapisao. Pera su dignuta, a stranice sasuene." 13
(48) Vjernik treba shvatiti da je Allahovo znanje ('ilm) prethodilo svakom Njegovom stvorenju. On je sve to odredio mudro i neopozivo. U tom odreenju nema suprotnosti, opovrgavanja, osporavanja niti dodavanja, niti mijenjanja. Nema smanjivanja a ni poveavanja broja Njegovih stvorenja ni na nebesima ni na Zemlji. Ovo je sr imana (vjerovanja), temelj spoznaje i priznavanja vjere u Allahov tewhid (jednou) i Njegov rububijjet (mo stvaranja svega) kako Uzvieni Allah
12 Ebu Dawud o "Sunnetu" (4700) i Tirmizija o "El-Kaderu" (2156) i o "Tefsiru" (3316) i drugim. Hadis je sahih. 13 Tirmizija o "Svojstvima Sudnjeg dana" (2518). On je rekao da je hadis hasen sahih. Biljee ga i drugi. 38 d http://IslamSoft.org
kae u Kur'anu: On je sve stvorio i kako treba odredio. (En-Nur, 2.) I Uzvieni Allah kae: A Allahova zapovijed je odredba konana. (El-Ahzab, 38.) Pa teko onome koji postane neprijatelj odredbi Uzvienog Allaha, i bolesnim srcem raspravlja o tome. On potajno, istraivajui gajb, matom nastoji otkriti tajne njemu nedozvoljene i neotkrivene i postaje, zbog onoga to govori o gajbu, grijeni laljivac.
Objanjenje: ovjek mora shvatiti da je znanje Uzvienog Allaha prethodilo svakom biu od Njegovih stvorenja. Allah je znao za svaku stvar prije nego ju je stvorio, bilo da se radilo o cjelini ili o pojedinostima. Svemu tome je dao konanu preciznu odredbu (sudbinu) koja ne sadri ono to e je opozvati, odgoditi, uiniti prolaznom, promijeniti je, umanjiti ili uveati njenu vrijednost ni za stvorenja nebesa ni za stvorenja Zemlje, a niti za one izmeu njih. Naprotiv, Uzvieni Allah sve je unaprijed znao, odredio i zapisao. Vjerovanje u ovo Allahovo znanje se ubraja u obavezu i nunost imana, u temelje Allahove spoznaje i obavezno uvjerenje u Njegovu mo stvaranja, Slavljen i Uzvien neka je! Stoga Uzvieni Allah kae u Svojoj Knjizi: Allah je sve kako treba stvorio i kako treba uredio. (El- Furkan, 2.) Takoer kae: A Allahova zapovijed je odredba konana. (El-Ahzab, 38.) Allah je znao kakva e biti svaka stvar. To je zapisao na ploi pomno uvanoj (Lewhu-l-mahfuz), to je Svojom voljom htio i to je u djelo sproveo. Svako onaj ko se suprotstavlja Allahu i polemizira o Njemu u vezi s Njegovom odredbom ili neto od toga smatra lanim, teko njemu jer je zanijekao znanje Stvoritelja Uzvienog i Njegovu mo. Teko onome ko bolesnim srcem raspravlja o Allahovoj odredbi. On je zalutao daleko od istine i spoznaje, jer se oslonio na bolesnu matu u potrazi za nevienim (gajbom) i traganju za onim to je Allah pomno skrio od svih stvorenja. I ma koliko ovjek govorio o Allahovoj odredbi (kaderu), morat e odustati od toga jer postaje laac, jer nikada nee moi dokuiti sutinu Allahove odredbe. On je zaradio grijeh jer je tragao za znanjem koje je nedokuivo njegovom razumu i koje mu je naredbom zabranjeno istraivati i pokuavati otkriti.
39 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Zakljuak: Lewha (ploa pomno uvana) je istina. Kalem (pero) je istina. Svaka stvar je napisana prije stvaranja. Ne moe joj se nita ni dodati, niti oduzeti, ni zamijeniti, niti promijeniti. Sve to Allah hoe ispuni se unato svih stvorenja.
Pitanja: 1. ta zna o Lewhu-l-mahfuzu (ploi pomno uvanoj) i o Kalemu (peru)? 2. Da li ljudi imaju mogunost da promjene odredbu Uzvienog Allaha?
40 d http://IslamSoft.org
PETNAESTO POGLAVLJE
(49) Ar (prijestolje) i Kursij (mjesto Allahovih stopala) su istina.
(50) Allah moe bez Ara i bez svega drugog.
(51) On obuhvaa i sve drugo izvan toga, a Svoja stvorenja je uinio nemonim da Ga dosegnu.
Objanjenje: Ar Milostivog je istina u koju nema sumnje. Allah o njemu govori u mnogim kur'anskim ajetima. Uzvieni kae: Vlasnik Ara, Uzvieni. (El- Burud, 15.) Ar je velianstven. Ogroman je i obuhvaa ga samo Allah, Uzvieni i Slavljeni. Nose ga na sebi meleki moni. On je krov Dennetu-l- firdewsa. Sve je ovo vjerodostojno rekao Resulullah . Istina je da Ar ima svoje postolje to opovrgava da se Ar moe tumaiti kao vlast. Kursijj je takoer istina. To je mjesto dvaju stopala. Obuhvaa ga samo Uzvieni Allah. Ono je prostranije od nebesa i Zemlje. Allah kae: Allahov Kursijj (mjesto Allahovih stopala) obuhvaa i nebesa i Zemlju. (El-Bekare, 255.) Ovo takoer opovrgava tumaenje da Kursijj znai Allahovo znanje. Uzvieni Allah moe i bez Ara i bez Kursijja. On se nije uzdigao na Ar iz neke potrebe za Arom, ve zbog dalekosene mudrosti koju je predodredio. Allah je daleko od toga da mu je Ar ili neto drugo potrebno jer je Allahovo dostojanstvo vee od svega toga. Naprotiv, i Ar i Kursijj opstoje s Njegovom moi i Njegovom vlau - neka je Slavljen Uzvieni Allah! Uzvieni Allah obuhvaa (svojim znanjem) sve to je stvoreno, Ar i sve mimo njega. Iznad Ara je samo Uzvieni Allah. On obuhvaa Svojim znanjem i Svojom spoznajom, nadmonou i potinjavanjem sve to je stvorio. Njega ne moe obuhvatiti znanjem ni jedno Njegovo stvorenje. Uzvieni Allah kae: On zna ta su oni radili i ta ih eka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti. (Ta-ha, 110.) Neka je Slavljen Gospodar moi, veliine i nebeskih prostranstava!
41 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Zakljuak: Allahov Ar je istina. Allahov Kursijj je istina. Allah moe bez njih. Uzvieni Allah obuhvaa (Svojim znanjem) sve to je stvorio, a niko ne moe obuhvatiti Njega svojim znanjem.
Pitanja: 1. Na to se Allah uzdigao? 2. ta zna o Allahovom Kursijju?
42 d http://IslamSoft.org
ESNAESTO POGLAVLJE
(52) Mi kaemo, vrsto vjerujui, svjedoei i priznavajui, da je Uzvieni Allah uzeo Ibrahima za prijatelja (halila), i da je Uzvieni Allah sigurno sa Musaom razgovarao.
(53) I vjerujemo u meleke i vjerovjesnike i u knjige objavljene poslanicima, i svjedoimo da su svi bili na jasnoj Istini.
Objanjenje: Uzvieni Allah je svoga vjerovjesnika Ibrahima uzeo za prijatelja (halila), kako Uzvieni kae: A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja (halila). (En- Nisa', 125.) On ga je pribliio, Sebi odabrao i Svojim izabranikom uinio i dodijelio mu stepen kojeg niko nije dostigao osim Poslanik Muhammed . Uzvieni Allah je razgovarao sa Musaom kako Sam kae: A Allah je sigurno s Musaom razgovarao. (En-Nisa', 164.) Allah je u ajetu potvrdio Svoju konstataciju sa infinitivom (kelleme - teklimen - razgovarao je govorom) da bi objasnio da je taj razgovor stvarno tekao, a ne kao to neki koji u zabludi ive i koji nijeu Allahovo svojstvo govora, tumae. Taj govor je tekao rijeima i glasom, na nain dostojan Allahu Slavljenom. Mi u sve to vjerujemo, onako kako je u Kur'anu objavljeno. To ne negiramo, niti na svoj nain tumaimo u prenesenom znaenju, zato to iskreno vjerujemo u Allahovu vijest i to se pokoravamo volji Uzvienog Allaha i Njegovog Poslanika . Mi vjerujemo u meleke. To su velianstvena stvorenja od nura: Oni se onome to im Allah zapovijedi ne opiru, i oni ono to im se naredi izvravaju. (Et- Tahrim, 6.) Oni imaju krila, kako Uzvieni kae: Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i etiri krila ini izaslanicima. (Fatir, 1.) Mi vjerujemo u ono to je u cjelini objavljeno o njima i u ono to je pojedinano o njima objavljeno. Mi vjerujemo u njih openito a i pojedinano u meleke: Dibrila, Mika'ila, Israfila, Meleka smrti, uvara Dehennema, uvara Denneta, Munkira i Nekira, Meleka promatraa, Meleka koji bdije, Meleke uvare i druge. I vjerujemo u vjerovjesnike koje je Uzvieni Allah odabrao nad ostalim ljudima i njih odlikovao Svojom objavom i Svojim vjerozakonom. Oni su bili mukarci, slobodnjaci (ne roblje) iz srednjeg stalea svoga naroda. Vjerujemo i u one o kojima pojedinano Kur'an govori i one o kojima ne govori, kako Uzvieni Allah kae: Poslanike o kojima smo ti prije kazivali i poslanike o kojima ti nismo kazivali. (En-Nisa', 164.) 43 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Mi vjerujemo u knjige koje je Uzvini Allah objavio, one za ija imena znamo kao to su: Tewrat, Indil, Zebur i Kur'an. Vjerujemo u suhufe (listove) Ibrahima o kojima kur'anski ajeti govore: Ovo, doista, ima u listovima davnanjim, listovima Ibrahimovim i Musaovim. (El-A'la, 18.-19.) I rijei Uzvienog Allaha: A Tewrat i Indilo bjavio je jo prije, kao putokaz ljudima, a objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine. (Ali 'Imran, 3.-4.) Uzvieni Allah takoer kae: A Dawudu smo dali Zebur. (En-Nisa', 163.) Mi vjerujemo u sve ove Knjige. Vjerujemo u sve knjige koje nisu poimenice spomenute, nego su spomenute uopeno. Mi svjedoimo da su svi Allahovi vjerovjesnici bili u vjeri jasne istine, da su slijedili pravi put, put Islama, i da su dostavljali Allahovu objavu na nain kako je to od njih zatraeno: "Mi ne pravimo nikakve razlike meu njima i mi se samo Njemu pokoravamo." (El-Bekare, 136.)
Zakljuak: Prijateljstvo i razgovor su Allahova potvrena svojstva u stvarnom znaenju i mi vjerujemo u to. Mi takoer vjerujemo u plemenite meleke i u sve vjerovjesnike i knjige objavljene i tvrdimo da su svi bili na istini i pravom putu.
Pitanja: 1. Ko je prijatelj Uzvienog Allaha? 2. S kim je Uzvieni Allah razgovarao? 3. Kakav je erijatski stav prema onima koji ne vjeruju u meleke, ili vjerovjesnike, ili knjige objavljene?
44 d http://IslamSoft.org
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
(54) One koji se okreu Kibli (pravac u namazu) nazivamo muslimanima i vjernicima (mu'minima), dok god priznaju vjeru koju je dostavio na Poslanik i dok potvruju sve ono to je on rekao i o emu ih je obavijestio.
Objanjenje: Pod ovim se podrazumijeva da svakoga onoga ko iskazuje svoju pripadnost Islamu, ko se okree prema Ka'bi u namazu, ko ne dozvoljava ono to je poznato da je u Islamu zabranjeno, ko iskreno vjeruje u sve o emu nas je Poslanik obavijestio od akide, erijata (islamskog zakona) i islamskih propisa koje nam je dostavio, mi nazivamo muslimanom i mu'minom (vjernikom). Ne smijemo ga nazivati nevjernikom sve dok ono to je zabranjeno ne smatra dozvoljenim i dok ne poini namjerno i svjesno ono to izvodi iz vjere. Od ejha Tahawije se moe razumjeti da je Islam i iman jedno te isto, a ima miljenja da se razlikuje jedno od drugog. Ako ih tumaimo razdvojeno, onda jedno upuuje na isto to i drugo, a ako ih objedinimo onda se Islam odlikuje vanjskim radnjama (praktinim sprovoenjem u djelo), a iman unutarnjim vjerovanjem - srcem, a Allah najbolje zna.
Zakljuak: Svako onaj ko potvrdi ono to je Resulullah dostavio ljudima i ko se tome potinjava, ko se okree prema Kibli, vjeruje u njegove hadise, mi emo za toga posvjedoiti da je musliman.
Pitanja: 1. Za koga emo svjedoiti da je musliman?
45 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
OSAMNAESTO POGLAVLJE
(55) Ne vodimo besmislenu raspravu o Allahu i ne poputamo u Allahovoj vjeri.
(56) Ne polemiziramo o Kur'anu. Svjedoimo da je Kur'an govor Gospodara svjetova. Dostavio ga je Vjerni melek Dibril (Ruhu-l-Emin) i njemu poduio velikana svih poslanika, Muhammeda . Kur'an je Allahov govor kome nije ravan nikakav govor stvorenja. Mi ne govorimo da je Kur'an stvoren i u tome se ne suprotstavljamo zajednici muslimana (dema'atu).
Objanjenje: Mi ne smijemo diskutirati o Allahovom Subjektu. To je neto nedostupno (gajb) stvorenjima. To oni ne mogu shvatiti. Treba da se sustegnemo od govora o tome. Treba da se zadovoljimo imenovanjem Allaha onim imenima kojima je Allah Sebe nazvao. Treba da Ga opisujemo atributima kojima je Sam Sebe opisao. U tom pogledu ne smijemo prekoraivati vjerodostojne predaje. Isto tako ne smijemo sumnjiave i svaalake rasprave o Allahovoj vjeri voditi i ne smijemo sumnje bacati na prave vjernike. To spada u obmanu i donosi razdor. Mi ne raspravljamo o Kur'anu svojim miljenjem, niti vodimo polemiku o njemu kakvu vode oni koji ive u zabludi. Mi svjedoimo da je Kur'an govor Gospodara svjetova kojeg je donio Dibrili Emin i njemu poduio Muhammeda kao to kae Uzvieni Allah: Kur'an je sigurno objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Dibril na srce tvoje, da opominje, na jasnom arapskom jeziku. (E-u'ara, 192.-195.) Mi kaemo da je Kur'an stvarni govor Uzvienog Allaha i da mu nije jednak, da mu ne lii, i nita mu nije priblino od govora stvorenja. Mi ne kaemo kao to kau dehmije (zabludjela sekta), da je Kur'an stvoren, ve tvrdimo da je on govor Uzvienog Allaha. Mi to ne prekoraujemo. Mi vjerujemo u ono u to vjeruje zajednica muslimana poevi od ashaba, tabiina (njihovih sljedbenika) i svih onih koji ih slijede i slijedit e ih u dobru do Sudnjeg dana. Ko im se suprotstavlja, on ivi u jasnoj zabludi.
Zakljuak: Nije dozvoljeno polemisati o Allahovom biu i Njegovoj vjeri. Nije dozvoljeno bez osnove raspravljati o Kur'anu. Kur'an je Allahov govor i nije stvoren. Stoga nije dozvoljeno suprotstavljati se zajednici muslimana.
46 d http://IslamSoft.org
Pitanja: 1. Kakav je stav erijata za onoga koji raspravlja o Allahovom Zatu (Biu)? 2. Da li je dozvoljeno bez osnove raspravljati o Kur'anu? 3. Koja je to zajednica muslimana?
47 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
DEVETNAESTO POGLAVLJE
(57) Mi ne smatramo nevjernikom nikoga ko se okree Kibli zbog grijeha koje poini sve dok ga ne ohalali.
(58) Mi ne kaemo da grijeh ne moe nanijeti tetu onome ko ga poini, a uz to je mu'min (vjernik).
(59) Mi molimo Allaha da oprosti onim vjernicima koji su inili dobra djela i da ih Svojom milou uvede u Dennet, ali ne garantiramo i ne tvrdimo da su dennetlije. Molimo od Allaha oprost za muslimane grijenike, mi se bojimo za njih, ali ih ne obeshrabrujemo.
Objanjenje: Sljedbenici sunneta i zajednice muslimana (ehlu-s-sunneta i dema'ata) nee muslimanu pripisati da je nevjernik zbog poinjenog grijeha bilo malog ili velikog, osim ako musliman taj grijeh ohalali ili u srcu ne smatra da je haram. On postaje nevjernik jer dozvoljava ono to je Allah zabranio, a ne zbog toga to je dozvolio uinjeni grijeh u praksi. Ovo je u suprotnosti sa stavom haridija koji muslimana smatraju nevjernikom zbog grijeha kojeg je poinio. Sljedbenici sunneta ne govore da grijesi ne mogu nanijeti tetu ukoliko osoba posjeduje (iman) vjeru. Ovakvog stava i miljenja su murdije. Njihov govor dovodi do toga da smatraju lanim one ajete kojima se prijeti grijenicima. Tano je da grijeh umanjuje stepen imana i za poinioca se plaimo da ne ostane bez imana. Za njega se plaimo od teke Allahove kazne na Sudnjem danu. Sljedbenici sunneta govore: "Za vjernika dobroinitelja treba imati nadu da e ui u Dennet i tom nadom ga treba obradovati ako umre kao takav." Meutim, uz sve to ne smijemo biti sigurni da ga Uzvieni Allah nee kazniti. Stoga i ne tvrdimo da e zasigurno u Dennet. to se tie grijenika, sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) za njega trae oprost od Uzvienog Allaha. Boje se za njega, ali ni o njemu ne donose konaan sud da e u Dehennem, jer bi to bilo stanje maloduja, oaja i beznaa u milost Uzvienog Allaha. Sljedbenici ehlu-s-sunneta ni za kog ne govore da e sigurno u Dennet osim za one koji su spomenuti u kur'anskim ajetima i vjerodostojnim hadisima kao stanovnici Denneta. Oni takoer ne kategoriziraju nekoga za Dehennem, osim one za koje postoji potvrda u Kur'anu i Sunnetu da su stanovnici Dehennema. Mimo ovoga ne smijemo o muslimanu donositi kategorinu osudu i zakljuak.
48 d http://IslamSoft.org
(60) Sigurnost od Allahove kazne i gubljenje nade u Allahovu milost izvode iz vjere Islama. Put istine za muslimane koji se okreu naoj Kibli, je izmeu ovog dvoga.
(61) ovjek nee izgubiti svoj iman osim ako zanijee ono to ga je uvelo u njega.
(62) Vjerovanje (iman) je svjedoenje jezikom i potvrivanje srcem.
Objanjenje: ovjekova sigurnost od Allahove kazne i gubljenje nade u Allahovu milost, izvode iz vjere Islama. Uzvieni Allah kae: I ne gubite nadu u Allahovu milost, samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Jusuf, 87.) Takoer Uzvieni Allah kae: Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji. (El-A'raf, 99.) Put sljedbenika istine je izmeu ova dva pravca. ovjek je duan da objedini strah od Allahove kazne sa nadom u Njegovu milost i kod sebe i kod drugog. Vjernik nee ostati bez imana osim ako ga porekne i odbaci neke imanske vrijednosti bez kojih se ne moe ostvariti njegov iman i time poniti svoje prvo svjedoenje. Ovo je ujedno odgovor frakciji haridija koji proglaavaju nevjernikom onoga ko poini veliki grijeh, kao i frakciji mu'tezila koji ga iz pozicije vjernika stavljaju u meupoziciju izmeu vjerovanja i nevjerovanja (menziletun bejne menziletejni). Po Islamu, musliman je po poinjenom grijehu grijenik dok se ne pokaje zbog tog grijeha. Njegov iman se umanjuje prema veliini grijeha. On se ne rjeava naziva vjernik u potpunosti, osim ako izgubi cio iman i njegovu osnovu, a ne gubljenjem jednog njegovog dijela. Iman sainjavaju dijelovi imana. Pogrena je konstatacija da se iman stie kada se oituje jezikom i vjeruje srcem. Istina, koje se pridravaju ehlu-s-sunnet i najvei dio uleme, je da se iman ostvaruje kada se srcem vjeruje, jezikom oituje i djelima potvruje. Ovo je naelo ehli-s-sunneta i dema'ata. Mnogo je dokaza u Kur'anu i Sunnetu da su djela dio imana (vjerovanja). Na tim dokazima se temelji konstatacija ehli-s-sunneta da se iman poveava i smanjuje. Iman se poveava s pokornou Allahu a smanjuje s nepokornou, kako Uzvieni Allah kae: to se tie vjernika Kur'an im je uvrstio vjerovanje i oni se raduju. (Et-Tewbe, 124.) I jo kae: On uliva smirenost u srca vjernika da bi jo vie uvrstili svoje vjerovanje. (El-Feth, 4.) I Uzvieni kae: A Allah e onima koji su na pravom putu uputu poveati. (Merjem, 76.) Kada djela ne bi ulazila u sastav imana (vjerovanja), svi bi ljudi imali podjednak iman. Isti bi bio dobroinitelj i grijenik i onaj koji je 49 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
pokoran i onaj koji je nepokoran ukoliko su posvjedoili Stvoritelja, Njegovo boanstvo, kao i druge imanske artove, a potom u njih povjerovali. Dakle ovo je neispravno uenje. Istina je ono to smo rekli o uenju ehli-sunneta i dema'ata.
Zakljuak: Nije dozvoljeno optuiti muslimana nevjerstvom zbog poinjenog grijeha dokle god ga on ne ohalali. Grijesi umanjuju iman i podlijeu kazni. Mi ne smijemo rei za muslimana da e sigurno u Dennet ili u Dehennem, osim za onoga kome je to zagarantirano. Sigurnost od Allahove kazne i gubljenje nade izvode iz Islama. Takoer vjernik nee izgubiti svoj iman (vjerovanje) dok ne uradi neto ime e ga negirati. Iman se postie kada se srcem vjeruje, jezikom oituje i djelom u praksi provodi.
Pitanja: 1. Kakav je stav erijata prema muslimanu koji ini grijeh, da li je nevjernik ili ne? 2. Da li grijesi dovode u pitanje postojanje imana? 3. Smije li se garantirati za muslimana da e u Dennet ili Dehennem? 4. Kada e musliman izgubiti iman? 5. Daj definiciju imana kod ehli-s-sunneta i dema'ata?
50 d http://IslamSoft.org
DVADESETO POGLAVLJE
(63) Sve to je vjerodostojno preneseno od Resulullaha od erijata i sve to je on objasnio istina je.
(64) Vjerovanje - iman je jedan. Njegovi nosioci su u osnovi ravnopravni. Razlika meu njima je u stepenu strahopotovanja i bogobojaznosti prema Allahu, u suprotstavljanju svemu to je nastrano i u izvravanju Allahovih naredbi.
(65) Svi vjernici su tienici Milostivog Allaha. Najbolji je kod Allaha onaj ko je najpokorniji i koji najdosljednije slijedi Kur'an.
Objanjenje: Sve to je vjerodostojno preneseno od Resulullaha od erijata i objanjenja vjere je istina, bilo da je to preneseno mutewatir (mnogobrojnim) ili pojedinanim predajama (ahad). Ovo je pravac sljedbenika istine. Svako onaj ko je namjerno krivotvorio Resulullahove hadise, Allah gaje razotkrio i osramotio. Ove tvrdnje se temelje na osnovama definicije imana koja je prije spomenuta. Istina je da se ljudi razlikuju i u osnovi samog vjerovanja (imana), inae bi mogli rei da je na iman kao Resulullahov iman, ili kao iman meleka, to je oito nemogue i netano. Djela ulaze u okvir imana i prema njima se i iman kod ljudi stepenuje. ak i svjedoenje ili priznavanje vjere nije isto kod svih ljudi. Nae priznanje nije kao priznanje Dibrila. Ljudi se razlikuju i po stepenu bogobojaznosti kako kae Uzvieni Allah: Zaista je kod Allaha najugledniji onaj koji Ga se najvie boji. (El-Hudurat, 13.) Vjerovanje ljudi se takoer stepenuje prema njihovom odnosu spram loih djela i njihovom izvravanju Allahu dragih naredbi. Vjernici su tienici Milostivog Allaha kako to Kur'an kae: Neka se niega ne boje i ni za im ne tuguju Allahovi tienici, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali. (Junus, 62.-63.) Prema stepenu imana i stepenu bogobojaznosti ljudi zauzimaju razliite stepene zatite kod Uzvienog Allaha. Allahu je najdrai onaj koji je Njemu i Resulullahu najpokorniji i koji najdosljednije slijedi Njegovu Knjigu i Resulullahov Sunnet, a ne onaj koji najvie slijedi jedan odreeni mezheb.
51 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Zakljuak: Sve to je vjerodostojno preneseno od Resulullaha o pojanjenju erijata i upute istinito je. Nosioci imana se razlikuju u osnovi i stepenu svoga vjerovanja. Vjernici su Allahovi tienici. Oni se razlikuju u stepenu zatite kod Uzvienog Allaha koji se vrednuje prema njihovoj bogobojaznosti.
Pitanja: 1. Da li su svi ljudi jednaki u osnovi imana ili se razlikuju? 2. Koji su tienici Milostivog Allaha?
52 d http://IslamSoft.org
DVADESET I PRVO POGLAVLJE
(66) Iman je vjera u Allaha, Njegove meleke. Njegove knjige, Njegove poslanike, vjera u Sudnji dan i u Allahovu odredbu, bila dobra ili zla, slatka ili gorka, od Uzvienog Allaha je.
Objanjenje: Iman je izraz vjere u Uzvienog Allaha i Njegovu Jednou u Njegovim djelima, imenima, atributima ili svojstvima, Njegovoj dostojnosti da bude oboavan i injenje svih djela u Njegovo ime. Zatim, iman je vjerovanje u meleke onako kako je prethodno reeno da se u njih vjeruje u cjelini ili pojedinano, kao i u sva njihova svojstva i osobenosti. Zatim vjerovanje u objavljene Knjige o emu je takoer bilo rijei. Vjerujemo iz Knjiga u ono to znamo i u ono to ne znamo. Iman je i vjerovanje u Allahove poslanike, u one o kojima neto znamo i u one o kojima ne znamo, u cjelosti i pojedinano, kako je reeno. Prvi poslanik je Nuh, a posljednji Muhammed . Oni su u cjelosti prenijeli objave od Uzvienog Allaha. Njihovo upuivanje na pravi put je najpotpunija i najbolja uputa. Iman je vjerovanje u Sudnji dan i sve to on donosi, bilo da je proivljenje, polaganje rauna, Dennet i Dehennem i ostalo. Iman je vjerovanje u Allahovu odredbu (kader) da je ona od Allaha, te da se i dobro i zlo dogaaju Njegovom odredbom. Takoer, sve to je slatko i gorko dato je Njegovom odredbom i Njegovom voljom. Uzvieni Allah kae: Reci: Sve je ovo od Allaha. (En-Nisa', 87.) Svi ovi temelji imana su sadrani u mnogim ajetima od kojih navodimo rijei Uzvienog Allaha: estiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u vjerovjesnike. (El-Bekare, 177.) Te rijei Uzvienog: Mi sve s mjerom stvaramo. (El-Kamer, 49.) I rijei Uzvienog Allaha: A onaj ko ne bude vjerovao u Allaha, i u meleke Njegove, i knjige Njegove, i u poslanike Njegove i u onaj svijet - daleko je zalutao. (En-Nisa', 136.) Gubljenjem temelja imana, ili jednog od njih est gubi se iman u osnovi i stie nevjerstvo - Allah nas od njega sauvao.
(67) Mi vjerujemo u sve to je prethodno spomenuto. Mi ne pravimo razliku izmeu Allahovih poslanika i smatramo vjerodostojnim objave koje su im dostavljene.
Objanjenje: Mi vjerujemo u sve to je prethodno reeno i to potvrujemo, tome se pokoravamo i ne pravimo razliku meu poslanicima, kako kae Uzvieni Allah: Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih. (El-Bekare, 285.) I rijei 53 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Uzvienog Allaha: Mi ne pravimo nikakve razlika meu njima, i mi se samo Njemu pokoravamo. (El-Bekare, 136.) Ne pravimo razliku meu poslanicima, i ne prihvaamo samo neke, a da ne prihvaamo i sve ostale. U sve njih vjerujemo i u sve njihove objave koje su dobili od Uzvienog Allaha.
Zakljuak: Iman je vjerovanje u Allaha, u meleke Njegove, u knjige Njegove, u poslanike Njegove, u onaj svijet, u Allahovu odredbu bila dobra ili zla. Vjerujemo da je sve od Allaha.
Pitanja: 1. Koji su to ruknovi (temelji) imana? 2. ta je sadraj vjerovanja u Allahovu odredbu?
54 d http://IslamSoft.org
DVADESET I DRUGO POGLAVLJE
(68) Poinioci velikih grijeha (od sljedbenika Ummeta Muhammedovog ) nee vjeno ostati u vatri ako umru s tewhidom (vjerom u Jednog Allaha) makar se i ne pokajali. Nakon to Ga sretnu, vjerujui u Njega, oni e biti pod Njegovom voljom i odredbom. Ako Allah htjedne, oprostie im grijeh Svojom dobrotom, kao to Uzvieni kae: A oprostie manje grijehe od toga, kome On hoe. (En-Nisa',48.) A ako bude htio, On e ih kazniti Dehennemom, Svojom pravdom, zatim e ih iz vatre izvesti Svojom milou, i zauzimanjem (efa'atom) onih koji su dostojni da se za njih zauzimaju. Zatim e ih poslati u Svoj Dennet. To je stoga to Uzvieni Allah titi one koji za Njega znaju i nee ih uiniti na ovom i buduem svijetu kao one koji Ga negiraju, koji nisu vjerovali u Allahovu uputu i koji nisu zadobili Allahovu zatitu. Gospodaru moj, Zatitnie Islama i njegovih sljedbenika, uvrsti naa srca u Islamu, sve dok se ne sretnemo s Tobom.
Objanjenje: Poinioci velikih grijeha - za koje postoji odreena kazna ili prokletstvo ili prijetnja Dehennemom ili teka kvalifikacija - nee vjeno boraviti u Dehennemu, ako u njega uu, a umrli su kao pripadnici vjere u Jednog Allaha (tewhida), ak ako umru i bez pokajanja, jer je umro vjerujui i spoznajuci Stvoritelja. On je pod Allahovom voljom. Ako bude htio kaznie ga Svojom pravinou i muiti ga u Dehennemu, ali on nee vjeno boraviti u njemu, nego e ga Allah Svojom milou i zauzimanjem (efa'atom) onih koji su dostojni efa'ata (pokorni) izbaviti iz Dehennema. Najvei efa'atlija e biti Muhammed . Ako Allah htjedne velikom grijeniku e oprostiti i grijeha ga osloboditi Svojom dobrotom i plemenitou. Treba se nadati da e svaki grijeh osim irka (pripisivanja Allahu druga) biti oproten, kako kae Uzvieni Allah: Allah nee oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim (irk), a oprostie druge grijehe, kome On hoe. (En- Nisa', 48.) Takoer stoji u Resulullahovom hadisu: "Ko poini neki veliki grijeh pa ga Allah pokrije, taj grijenik je Allahov, ako On hoe oprostie mu, ako hoe kaznie ga." 14 Ovo vai ak i ako poinioc velikog grijeha umre prije nego se pokaje. I to je istina, nasuprot miljenju mu'tezila i haridija po ijem uenju poinilac velikog grijeha vjeno ostaje u Dehenemu. Uzvieni Allah ne izjednaava, zbog Svoje milosti, one koji Njega vjeruju i priznaju sa onima koji Ga ne vjeruju i negiraju na ovom ili buduem svijetu.
14 Ovaj hadis je uvrstio Buharija u knjigu El-Iman, poglavlje: "Znak imana je ljubav prema Ensarijama" (1/64) h(11) kao i Muslim u Knjiga kazni, poglavlje: "Kefaret poinioca grijeha" (3/133) h( 1709). Oba muhaddisa su ga prenijeli preko Ebu Idrisa A'id ibn Abdullaha ibn Samita. 55 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Uzvieni kae: Misle li oni koji ine zla djela da emo s njima postupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra djela ine, da e im ivot i smrt biti isti. (El-Dasije, 21.) Takoer, Uzvieni kae: Zar emo muslimane sa nevjernicima izjednaiti. (El- Kalem, 35.) Molimo Allaha, Zatitnika Islama i muslimana, da naa srca uvrsti u Islamu sve dok Ga ne sretnemo kao muslimani (mu'mini). Amin.
(69) Mi smatramo da musliman moe klanjati namaz za svakim bogobojaznim ovjekom, a i grijenikom, ako se okree naoj Kibli. Svakom od njih treba klanjati denazu, bio lo ili dobar.
(70) Nikoga ne smijemo odreivati za Dennet ili Dehennem. Ne smijemo tvrditi za nekoga da je nevjernik, da je irk poinio ili licemjer postao, sve dok neto od toga kod njega ne bude oito. Njihove tajne i sud o njima preputamo Uzvienom Allahu.
(71) Mi smatramo da se ne smije dii oruje ni na koga od sljedbenika Muhammeda osim na one koji to po erijatu zasluuju.
Objanjenje: Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) smatraju da se namaz moe klanjati za svakim muslimanom bio dobroinitelj ili grijenik. Prednost se daje namazu za dobrim muslimanom, ako za to ne postoje neke smetnje (potekoe), ili ako e se dogoditi smutnja ako se ostavi namaz za grijenikom, takoer e se dati prednost loem muslimanu (imamu), ako ga je postavio vladar, a to se moe uiniti ako on nije uveo neku novotariju koja izvodi iz vjere. Sljedbenici sunneta smatraju da treba klanjati denazu svakom umrlom muslimanu bio dobroinitelj ili grijenik osim ako nije umro u nekom drugom opredjeljenju osim Islama. Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) ne donose sud, niti imenuju nekoga za Dennet ili Dehennem ve se za onoga ko je dobra djela inio nadaju da e ui u Dennet. Mi ne moemo za njega garantirati da ga Allah nee kazniti Dehennemom. Mi emo se isto tako zabrinuti za onoga ko je loa djela inio ali neemo gubiti nadu u Allahovu milost prema njemu. Mi neemo svjedoiti za muslimana da je kafir, murik ili munafik, 15 to bi ga iskljuilo iz pripadnosti Islamu, osim ako je javno pokazao neto od toga. Uz to treba da se ispune odreeni uvjeti i da ne postoje zapreke.
15 p.p. kafir - nevjernik; murik - koji Allahu pridruuje sauesnika; munafik - liremjer. 56 d http://IslamSoft.org
Oni preputaju tajne Uzvienom Allahu poto je On najupueniji u njih. Oni o ljudima sude prema njihovoj vanjtini. Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) smatraju da nije dozvoljeno muslimanu boriti se protiv muslimana i ubiti ga, osim u sluajevima koje Zakonodavac navodi kao to Resulullah kae: "Nije dozvoljeno muslimanu da ubije brata muslimana osim u jednom od tri sluaja: "glava za glavu" 16 (hadis) i kao to stoji u hadisu: "I ako vidite otvoreno nevjerstvo za koga kod Allaha imate jasan dokaz" 17 I tree kao to je u rijeima Uzvienog Allaha: Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova ratuju i koji nered na Zemlji ine jeste: da budu ubijeni. (El-Ma'ida, 33.) Ovo su sluajevi u kojima je dozvoljeno ubiti muslimana i ni u jednom drugom sluaju nije dozvoljeno boriti se protiv muslimana, ili ga ubiti.
Zakljuak: Poinioci velikih grijeha su preputeni Allahovoj volji. Ako On hoe oprostie im, a ako hoe kaznie ih. Nisu isti oni koji potvruju vjeru i oni koji je poriu. Mi klanjamo za svakim muslimanom bio dobroinitelj ili grijenik. Ne svjedoimo za dobre da e sigurno u Dennet niti za loe da e sigurno u Dehennem. Ne smijemo ubiti muslimana niti se boriti protiv njega osim ako to po erijatu zasluuje.
Pitanja: 1. ta kau sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) za poinioce velikih grijeha? 2. Koji je stav erijata za namaz koji se klanja za muslimanom grijenikom? 3. U kojim sluajevima je dozvoljeno ubiti muslimana?
16 Biljei ga Buharija u Knjizi o krvarini, poglavlje o ajetu: "Glava za glavu" (El-Ma'ida, 43.) 12/201. h(6878) i Muslim u knjizi el-Kasamet, poglavlje: "Kada je dozvoljeno prolili krv muslimana", 3/1303. h(1676), u predaji od Abdullaha. 17 Muslim biljei ovaj hadis u Knjizi el-Imaretu, poglavlje: "Obavezna pokornost vladaru u svemu, osim u grijeenju", 3/1470 h(42) u predaji od Ubade ibn Samita. 57 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
DVADESET I TREE POGLAVLJE
(72) Mi smatramo da ne treba ustati protiv naih imama i voa, ak i ako budu nepravedni. Mi ih ne proklinjemo (ne molimo protiv njih), a niti im otkazujemo pokornost. Smatraino da je pokornost prema njima dio nareene pokornosti prema Allahu. Molimo Allaha da budu dobri i da im oprosti.
(73) Mi slijedimo Sunnet i dema'at, a izbjegavamo podvojenost, razilaenje i razjedinjenost.
Objanjenje: Sljedbenici sunneta smatraju da je zabranjeno istupati protiv imama i voa, ak i ako su nepravedni prema ljudima, ili ako sami ine neko loe djelo, sve dok su oni pripadnici Islama i dok ne promjene Allahovu vjeru i otvoreno ne pokau nevjerstvo. To zbog toga to istupanje protiv voa izaziva loe posljedice: kao to je prolijevanje krvi, irenje anarhije i tome slino, i s obzirom da su voe pripadnici Islama, nisu promijenili Allahovu vjeru i nisu otvoreno pokazali nevjerstvo. Muslimani nee uiti dovu protiv njih i nee im otkazati pokornost. Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) smatraju da je iskazivanje pokornosti prema njima dunost, sve dok oni nareuju da se ine dobra djela. A ako nareuju da se ine zabranjena (loa) djela, ne treba ih sluati niti im biti pokoran. Prema rijeima Resulullaha : "Musliman je duan sluati i biti pokoran i u onome to voli i u onome to ne voli sve dok mu se ne naredi da ini grijeh." 18
U drugom hadisu stoji: "Zaista se pokornost odnosi samo na ono to je dozvoljeno u Islamu." 19 Sljedbenici sunneta mole Allaha da im se voe poprave u vjeri i da im oprosti. Njihovo popravljanje je popravljanje za itav muslimanski Ummet, a njihovo skretanje sa pravog puta donosi Ummetu nered (fesad) i iskvarenost, a Allah najbolje zna. Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) izbjegavaju izdvajanje iz muslimanskog dema'ata (zajednice). Naprotiv, oni smatraju da je uputa u slijeenju Poslanikova Sunneta i dema'ata (zajednice muslimana). Prava je zabluda i obmana izdvajati se iz dema'ata (zajednice), suprotstavljati se i razilaziti se po pitanjima vjere. Podvajanje izaziva za sobom cijepanje u muslimanskim redovima. Sve ovo ne treba initi dok god dema'at (zajednica muslimana) izvrava Allahove naredbe, slijedi istinu, dri se upute, nareuje da se ine dobra djela i zabranjuje injenje loih djela.
18 Buharija je hadis zabiljeio u Knjizi o propisima, poglavlje: "Poslunost i pokornost voi" 13/121 h(7144). Muslim ga je uvrstio u knjigu el-Imaret, poglavlje: "Obavezna pokornost vladarima osim u giijeenju" 3/1469 h(1839), iz predaje Abdullaha ibn Omera. 19 Ovaj hadis je Muslim zabiljeio u knjizi el-Imamet, poglavlje: "Obavezna pokornost vladarima, osim u grijeenju", 3/1469 h(1840) iz predaje Alije r.a. 58 d http://IslamSoft.org
Meutim, ako se ljudi pokvare, propisi promjene, pa sunnet postane novotarijom, a novotarija sunnetom, kad zabranjeno, postane dozvoljenim, a dozvoljeno zabranjenim, tada je dozvoljeno odvojiti se od ljudi i napustiti sve skupine koje slijede strasti i zabludu, kao to stoji u hadisu: "Napusti sve te zalutale skupine, makar se zubima drao za korijen stabla do svog smrtnog asa." 20
(74) Mi volimo pravedne i povjerljive, a mrzimo nasilnike i izdajnike.
Objanjenje: Mi volimo svakog pravednog ovjeka, bio vladar ili podanik. Volimo svakoga koji je povjerljiv prema Allahu i prema ljudima. Mrzimo svakog nasilnika, bio on vladar ili podanik, i svakog izdajnika koji izda Allaha, Njegovog Poslanika i povjerene mu stvari. Uzvieni Allah kae: O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno nemojte meusobno povjerenje proigrati. (El- Enfal, 27.) Mi drimo da je sve to istina. Musliman voli svoju bogobojaznu brau muslimane (mu'mine), a mrzi grijenike pokvarenjake. U hadisu stoji: "Onaj ko posjeduje ova tri svojstva, osjetie slast imana (vjere): onaj kome su Allah i Njegov Poslanik drai od svega drugoga i onaj koji voli neku osobu radi Allaha ." 21 U drugom hadisu Resulullah je rekao: "Najvra veza vjerovanja je: ljubav prema nekome u ime Allaha i mrnja u ime Allaha." 22 Mi nekoga volimo onoliko koliko je on pokoran Allahu i koliko je dobar, a mrzimo ga onoliko koliko je nepokoran Allahu i koliko je lo.
Zakljuak: Pokornost prema vjerskim poglavarima (voama) je obavezna radi pokornosti prema Allahu. Ne smije se razjedinjavati sloga musliinanske zajednice bespravno. Mi slijedimo Sunnet i dema'at. Mi volimo pravedne i povjerljive ljude. Mi mrzimo izdajice i one koji nepravedno postupaju.
Pitanja: 1. Moramo li biti pokorni nepravednom poglavaru (voi)? 2. Da li je dozvoljeno istupiti protiv nepravednog voe? 3. ta je obaveza po pitanju ljubavi i mrnje radi Allaha?
20 Biljei ga Buharija u knjizi el-Menakib, poglavlje "Znaci poslanslva", 6/615 h(3606) i Muslim u knjizi el- Imaret poglavlje "Obavezno slijeenje dema'ata muslimana", 3/1475 h(l847) od Huzejfe ibn Jemana. 21 Muteffekun alejhi. Prenosi se od Enesa r.a. 22 Prenosi ga Ahmed i Taberani, a Albani ga smatra sahihom u svom djelu Sahihu-l-Dami', h(2539). 59 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
DVADESET I ETVRTO POGLAVLJE
(75) Mi kaemo: "Allah najbolje zna", za ono to nam je nejasno.
(76) Mi smatramo da se mesh po mestvama (arapama) ini na putovanju i kod kue kako je navedeno u hadisu (eseru).
(77) Obavljanje hadda i dihad - borba na Allahovom putu sa predstavnicima (voama) muslimana, bili oni dobri ili loi, vai do Sudnjeg dana. Niko ih ne moe obesnaiti i opovrgnuti.
Objanjenje: Sljedbenici sunneta uvijek znanje koje im je nejasno preputaju Uzvienom Allahu i kau: "Allah najbolje zna." To je najispravnije. To je svrha zabrane govora o Uzvienom Allahu bez znanja. Takav govor je najvei i najgori grijeh. Stoga, kada neko bude upitan za neto to ne zna, neka kae:"Allah najbolje zna." Sljedbenici sunneta smatraju ispravnim mesh po mestvama i cipelama pod uvjetima koji su navedeni u knjigama fikha, a to je: da putnik moe to initi tri dana i tri noi, a ovjek kod kue jedan dan i no. To vai i za mesh po arapama i cipelama, emu se suprotstavljaju "rafidije" - iitska sekta. Mesh je "mutewatirom" - velikim brojem predaja - prenesen od Resulullaha . Sljedbenici sunneta smatraju obavljanje hadda i dihad (borba na Allahovom putu) trajno vaeim sa predstavnicima (voama) muslimana, bili oni dobri ili loi. Niko nema pravo osporavati izvravanje tih propisa, opovrgavati, a niti dokinuti njihovu obaveznost. To vai do Sudnjeg dana. Sve to vai i sa pravednim i sa nepravednim voama. Mo nepravednog voe ide u prilog muslimanima, a njegova nepravda ide protiv njega, ukoliko ivi u Islamu, a ako se odmetne od Islama, to je onda druga stvar.
Zakljuak: Musliman je duan rei za sve ono to ne zna: "Allah najbolje zna." Neka ne govori o onome o emu nema znanja. Dozvoljeno je uiniti mesh po mestvama kod kue i na putovanju. Hadd i dihad se trajno obavljaju do Sudnjeg dana, bile voe pravedne ili nepravedne.
Pitanja: 1. Ako bude upitan o neem to ne zna ta e rei? 2. Kakav je stav erijata o meshu po mestvama, i koliko dugo vai mesh? 3. Kakav je stav erijata o dihadu i haddu sa nepravednim voom? 60 d http://IslamSoft.org
DVADESET I PETO POGLAVLJE
(78) Mi vjerujemo u Meleke pisare - Kiramen katibine. Allah ih je uinio naim uvarima.
(79) Mi vjerujemo u Meleka smrti koji je zaduen da uzima due i ljudima i dinnima.
(80) Mi vjerujemo u zagrobnu patnju za onoga ko je zaslui. I vjerujemo u pitanja Munkira i Nekira u kaburu: Ko je ovjekov gospodar, koje je ovjek vjere i ko mu je poslanik? O ovome svjedoe hadisi koje je rekao Resulullah a koje su prenijeli njegovi drugovi - Allah bio sa njima zadovoljan.
Objanjenje: Sljedbenici sunneta vjeruju u Meleke pisare koje je uzvieni Allah uinio naim uvarima. Oni biljee sve to mi kaemo i sve to uradimo. Oni nas napuste samo pri vrenju nude i tokom branog odnosa. O njima se govori u Kur'anu: A nad vama bdiju uvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono to radite. (El-Infitar, 10.-12.) U ove meleke se ubrajaju i meleki koji su uvijek prisutni i bdiju nad ljudima, a koje Kur'an spominje: ovjek ne izusti ni jednu rije a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije. (Kaf, 18.) Sljedbenici sunneta vjeruju u Meleka smrti kojeg je Uzvieni Allah zaduio da uzima due i ljudima i dinnima. Uzvieni Allah kae: Reci: Melek smrti, koji vam je za to odreen, due e vam uzeti, a poslije ete se Gospodaru svome vratiti. (Es-Sedde, 11.) Dovoenje Meleka smrti u vezu sa smru, imajui u vidu da on uzima due, je u tolikoj mjeri u kojoj mu dozvoli Uzvieni Allah. S obzirom da se to odvija prema Allahovoj dozvoli i po Njegovoj volji, tako je i smrt Allahovo djelo. On je daje i to je istina. Uzvieni Allah kae: Allah uzima due u asu njihove smrti. (Ez-Zumer, 42.) Tu nema nikada kontradiktornosti, jer Melek smrti uzima due, ali one koje mu Allah naredi, a on je od svih meleka koje je Allah stvorio najvei. U Kur'anu i Sunnetu nije navedeno posebno ime za ovog meleka. Ako i postoji neko ime za njega, ono nije preneseno od Resulullaha ve je uzeto od sljedbenika knjige. Sljedbenici sunneta vjeruju da u kaburu postoji stvarna patnja koja e snai nevjernike i licemjere i sve one grijene muslimane koje Allah bude htio kazniti. Kada se govori o kaburu ne misli se na iskopanu rupu u zemlji - raku ili grob, ve se misli na zagrobni ivot (berzeh). Grijenik e 61 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
biti na mukama u zagrobnom ivotu bilo da je zakopan u zemlju ili je na dnu mora ili u utrobi riba, u voljkama ptica ili u elucima lavova, itd. Sljedbenici sunneta vjeruju da je to pravedna kazna koju su oni zasluili. I vjeruju da su Munkir i Nekir dva strana meleka koji ispituju svakog ovjeka u njegovom kaburu: ko mu je gospodar, koje je vjere, i ko mu je poslanik? Sve je ovo potvreno u mutewatir hadisima prenesenim od Resulullaha . Obaveza je vjerovati u ono o emu nam svjedoe hadisi.
(81) Kabur je ili jedna od dennetskih bai ili jedna od dehennemskih provalija.
Objanjenje: Kabur je jedna od dennetskih bai za dobrog vjernika kojeg e Allah uvrstiti i koji e odgovoriti na pitanja meleka. Kabur je isto tako jedna od dehennemskih provalija za nevjernika i licemjera i za one nasilnike i grijenike koje Allah eli kazniti. Reenicu: "Kabur je ili jedna od dennetskih bai ili jedna od dehennemskih provalija", nije izrekao Resulullah ve je ona smisao mutewatir hadisa potvrenih od Poslanika .
Zakljuak: Mi vjerujemo u Meleke pisare, nae uvare, i u Meleka smrti. Mi vjerujemo u patnju i uivanje u zagrobrrom ivotu i pitanje - su'al Munkira i Nekira, i u sve to e se desiti u kaburu.
Pitanja: 1. Koji su to Meleki uvari? 2. ta zna o Meleku smrti? 3. Da li e biti u kaburu patnje i uivanja? 4. Ko su Munkir i Nekir?
62 d http://IslamSoft.org
DVADESET I ESTO POGLAVLJE
(82) Mi vjerujemo u proivljenje, u naknadu na Sudnjem danu za poinjena djela, vjerujemo u predoavanje tih djela, u obraun za njih, u itanje knjige u kojoj su biljeena djela, u nagradu i kaznu za njih, u Sirat (upriju) i u Mizan (vagu).
(83) Dennet i Dehennem su stvoreni. Nisu prolazni i nee ih nestati. Allah je stvorio Dennet i Dehennem prije Svojih stvorenja - ljudi. Za Dennet i Dehennem je stvorio stanovnike. Koga hoe uvest e u Dennet Svojom milou, a koga hoe uvest e u Dehennem Svojom pravednou. Svako radi za ono to mu je ve odreeno i zbog ega je stvoren.
Objanjenje: Sljedbenici sunneta vjeruju da e Uzvieni Allah proiviti mrtve na Sudnjem danu, pa e ih nagraditi ili kazniti za njihova poinjena djela. Uzvieni Allah kae: Hoete, Gospodara mi moga, sigurno ete biti proivljeni, pa o onome to ste radili, doista, biti obavijeteni - a to je Allahu lahko. (Et-Tegabun, 7.) Oni vjeruju u predoavanje djela pred Allahom. Allah kae: Tada ete ispitivani biti i nijedna tajna vaa nee skrivena ostati. (El-Hadd, 18) Vjeruju u polaganje rauna kada e Allah obraunati svakom ovjeku poinjena djela. Takoer vjeruju u itanje knjige u kojoj su djela zapisana. Uzvieni Allah kae: itaj knjigu svoju, dosta ti je danas to to e svoj raun polagati! (El-Isra', 14.) Vjeruju u nagradu i kaznu za poinioce dobrih i loih djela. Jedno dobro djelo bit e desetorostruko nagraeno i vie, a jedno loe djelo mjerit e se jednom kaznom ili e biti oproteno. I vjeruju u Sirat, a to je uprija na rubu Dehennema, tanja od dlake, britkija od sablje. Preko nje e dobroinitelji ui u Dennet, a s nje e biti ugrabljeni kanjenici. I vjeruju u Mizan (vagu) na kojoj e se mjeriti djela ljudi. To je stvarni Mizan na iji e se tas s jedne strane stavljati dobra djela, a s druge loa. Sljedbenici sunneta vjeruju u postojanje Denneta i Dehennema i da su i Dennet i Dehennem stvoreni. Oni i sada postoje. Dennet je boravite bogobojaznih, a Dehennem je boravite nevjernika i grijenika. Dehennem grijenika je prolazno boravite, a Dehennem nevjernika je njihovo vjeno boravite. Dennet nee nikada nestati. Allah je oba boravita stvorio prije stvaranja ljudi, i za svako boravite je stvorio njegove stanovnike. Stanovnicima Denneta je olakano da ine djela dennetlija, a stanovnicima Dehennema da ine djela stanovnika Dehennema. U Dennet e ui njegovi stanovnici Allahovom milou, a u Dehennem e ui stanovnici Dehennema po Allahovoj pravdi. Svaki 63 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
pojedinac ini djelo u skladu sa onim to mu je Allah odredio. Svaki e pojedinac otii tamo gdje mu je Allah odredio.
(84) Dobro i zlo su predodreeni (zapisani) ljudima.
(85) ovjekova sposobnost (mogunost) neophodna za izvrenje odreenog dobrog djela, je Allahova blagodat. Ta mogunost se ne smije pripisati ovjeku jer je neodvojiva od djela. to se tie zdravstvene mogunosti, materijalne, fizike i praktine, one su uvjet za neko djelo i na njih se odnose Allahove rijei: Allah ne optereuje, nikoga preko mogunosti njegovih. (El-Bekare, 286.)
Objanjenje: Dobro i zlo bivaju Allahovom odredbom i Allahovom voljom. Allah kae: Reci: Sve je od Allaha! (En-Nisa', 78.) I Uzvieni Allah kae: Mi vas stavljamo na kunju i u dobru i u zlu. (El- Enbija, 35.) Sve to se dogaa u ovom svemiru, bilo dobro ili zlo, odvija se po Allahovoj odredbi i Njegovom htijenju. Ono to Allah hoe bude, a ono to Allah nee ne bude. Postoje dvije vrste mogunosti za izvrenje nekog djela. Prvo je da postoje sredstva (alat) za rad, energija, obavezna fizika i materijalna mogunost za rad, to je uvjet za djelo. To je temelj koji mora biti prije djela. Na tom temelju biva naredba ili zabrana. Uzvieni Allah kae: Allah ne optereuje nikoga preko njegovih mogunosti. (El-Bekare, 286.) i: Allah nikoga ne zaduuje vie nego to mu je dao. (Et-Talak, 7.) Ovi ajeti se odnose na tu vrstu mogunosti i zbog nje je ovjek erijatski obavezan - mukellef. Druga mogunost je htjenje i elja za to djelo. Ona se ostvaruje vrenjem djela i u vezi je sa Allahovom uputom i blagodati, time se ne opisuje niko osim Allah .
(86) Ljudska djela je Allah stvorio, a ljudi ih zarauju.
(87) Allah nije zaduio ljude preko njihovih mogunosti, a oni nisu u mogunosti vie od onoga to ih je zaduio. Ovo je tumaenje rijei: "Nema snage ni moi osim u Allaha." Mi tvrdimo: "Niko nema moi i niko se ne moe spasiti grijeha osim uz Allahovu pomo. I niko nema snage da izvrava pokornost prema Allahu i da bude vrst u tome osim uz Allahovu pomo." 64 d http://IslamSoft.org
(88) Sve se odvija po Allahovoj volji, Njegovoj odredbi i Njegovom odreenju. Njegova volja je iznad svih volja. Njegova odredba vlada nad svim drugim odredbama. Allah radi ono to hoe. Allah nije nikada bio nasilnik. Uzvien je od svakog zla i svih iskuenja. ist je od svakog nedostatka i poroka. On nee biti pitan za ono to radi, a oni e hiti pitani. (El- Enbija', 23.)
Objanjenje: Sva ljudska djela je stvorio Uzvieni Allah. Allah kae: A Allah je stvorio i vas i ono to vi radite. (Es-Saffat, 96.) ovjek zarauje djela. Tako kau sljedbenici istine, a debrije kau suprotno. Oni negiraju ovjekovu volju, a mu'tezile kau suprotno i po njihovom uenju ovjek je tvorac loih djela bez udjela Allahove volje. Obje frakcije idu u dvije krajnje suprotnosti. Sredina izmeu toga je tvrdnja ehlu-s-sunneta i dema'ata. Uzvieni Allah je zaduio ovjeka da ini onoliko koliko ima mogunosti. Uzvieni Allah kae: Allah nikoga ne optereuje preko njegovih mogunosti. (El-Bekare, 286.) Zaduenje nekoga sa neim dokaz je da on to moe. ovjek nije u stanju vie od onog ime ga je Allah zaduio. Da on moe izdrati vie, Allah bi ga zaduio, a poto ga nije zaduio vie od mogueg, to potvruje da ovjek ne moe podnijeti vie. I rijei: Nema snage i moi osim u Allaha, znae: "Niko se ne moe spasiti grijeha i niko nema snage da bude pokoran osim uz Allahovu pomo i Njegovo odobrenje." Sve se u ovom svemiru odvija po Allahovoj volji, sa Njegovim znanjem, po Njegovoj odredbi i Njegovom odreenju. Allahova volja je iznad svake volje. Njegova volja je izvrna. Ljudi mogu pokuavati na razne naine izbjei Allahovu odredbu, ali nee moi. Njegova odredba je iznad svih varki. Uzvieni Allah ini ta hoe. On nije nasilnik. Sve to je Allah odredio ista je pravda: Allah nee nikome ni trunku nepravde uiniti. (En- Nisa', 40.) Allah zaista nee nikakvu nepravdu ljudima uiniti, ljudi je sami sebi ine. (Junus, 44.) Allah je Uzvien od svakog zla, nasilja, nesree, nedostataka i mahana. On nee biti pitan za ono to radi, a oni e biti pitani. (El-Enbija', 23.)
Zakljuak: Proivljenje na Sudnjem danu je istina. Nagrada i kazna, predoavanje djela, obraun, vaga, Dennet i Dehennem, sve je to istina. Istina je da su Dennet i Dehennem stvoreni i da ih nee nestati. Svaki ovjek se kree prema Allahovom odreenju za njega. Sva ljudska djela je Allah stvorio. Postoje dvije vrste mogunosti kao to smo ranije objasnili. Uzvieni Allah nije zaduio ljude iznad njihovih mogunosti. 65 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Pitanja: 1. ta zna o dogaanju na Sudnjem danu? 2. ta je istinito po pitanju nedostatka Dehennema? 3. Da li je Allah stvorio i odredio dobro i zlo? 4. Kako e odgovoriti onome koji kae: "Allah je zaduio ljude preko njihovih mogunosti?"
66 d http://IslamSoft.org
DVADESET I SEDMO POGLAVLJE
(89) Dova i sadake ivih koriste umrlim.
(90) Uzvieni Allah usliava dove i ispunjava potrebe.
(91) Allah posjeduje sve. Njega nita ne posjeduje. Niko ne moe bez Allaha ni jedan tren. Ko smatra da moe bez Allaha jedan tren postaje nevjernik.
(92) Allah biva srdit i biva zadovoljan, ali ne kao stvorenja.
Objanjenje: Umrli ima koristi od dove koju za njega ui ivi o emu se govori u hadisu: "...ako iza sebe ostavi dobro dijete koje e se moliti za njega." 23 Umrli ima koristi i od sadake koju za njeg udijeli ivi, bilo to njegovo dijete ili neko drugi. Uzvieni Allah usliava dove, kao to kae: Gospodar va je rekao: Pozovite Me i zamolite, Ja u vam se odazvati. (El-Mu'min - Gafir, 60.) Allah ispunjava potrebe Svojim stvorenjima u onome to im pribavlja korist i otklanja tetu. Samo On vlada naredbom. Uzvieni Allah je Vladar vladara i Vladar svega to postoji. Niko ne moe raspolagati sa onim to je On stvorio bez Njegove dozvole. Ne moe se bez ovisnosti o Allahu ni jedan tren. Svako stvorenje ovisi o Uzvienom Allahu. Ovisi o Njegovom stvaranju, Njegovom izumu, opskrbi, ureenju svoga ivota, ovisi o Allahovoj uputi i pravom putu. Uzvieni Allah kae: O ljudi, vi ste siromasi, vi trebate Allaha, a Allah je nezavisan i hvale dostojan. (Fatir, 15.) Kad bi ovjek pomislio, makar na tren da moe bez ovisnosti o Allahu, postao bi zbog toga nevjernik i ubrojao bi se u odmetnike i propale. Uzvieni Allah se srdi kada se prekorae Njegove granice. On je zadovoljan kada ovjek uini ono to On voli i izvri ono to On naredi. Srdba i zadovoljstvo su dva Allahova potvrena svojstva. Uzvieni kae: Allah e na njega gnjev Svoj spustiti. (En-Nisa', 93.) I kae: Allah je zadovoljan vjernicima... (El-Feth, 18.) I srdba i zadovoljstvo su u onom smislu koji odgovara Uzvienom Allahu bez poreenja i pitanja kako. Allahova srdba i Allahovo
23 Biljei ga Muslim u djelu el-Wasijjet - oporuka, poglavlje: "Sevapi koji stiu do ovjeka poslije njegove smrti", h(1631) i Ebu Dawud u djelu el-Wesaja h(2880), i drugi. 67 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
zadovoljstvo su dva svojstva koja ni u emu i nikako ne lie svojstvima stvorenja. Nita nije kao On. (E-ura, 11.)
Zakljuak: Dova i sadaka ivih koriste umrlim. Uzvieni Allah usliava molbe. On vlada svime to je na Zemlji i nebesima. Ni jedno stvorenje ne moe bez ovisnosti o Allahu. Allahova srdba i Allahovo zadovoljstvo su dva stvarna Njegova svojstva primjerena i svojevrsna samo Allahu, Slavljenom i Uzvienom.
Pitanja: 1. Ima li koristi umrli od sadake i dova ivih ljudi? 2. Koji je stav erijata prema onome ko pomisli da je neovisan o Allahu? 3. Da li su srdba i zadovoljstvo potvrena Allahova svojstva?
68 d http://IslamSoft.org
DVADESET I OSMO POGLAVLJE
(93) Mi volimo drugove Resulullahove , ne pretjerujemo u ljubavi ni prema jednom od njih, ne odriemo se ni jednog od njih, ne volimo onoga ko ih mrzi i ko ih po loem spominje, i samo ih po dobru spominjemo. Ljubav prema njima je vjera, vjerovanje i dobroinstvo. Mrnja prema njima je nevjerstvo, licemjerstvo i nepravda.
(94) Potvrujemo da hilafet poslije Resulullaha pripada prvo Ebu Bekru es-Siddiku, r.a., po zaslugama i prednostima nad cijelim Ummetom, zatim Omeru ibn el-Hattabu, r.a., pa Osmanu ibn Affanu, r.a., a zatim Aliji ibn Ebu Talibu, r.a. Oni su pravovjerni vladari (hulefau-r-raidun) i upueni imami (el-eimmetu-l-muhtedun).
Objanjenje: Volimo ashabe Resulullahove iz ljubavi prema njemu, i zbog njegove ljubavi prema njima. Ne pretjerujemo u tome ni prema jednom od njih kako su to uinile rafidije (iije) sa Alijom r.a. Oni su ga uzdigli iznad njegovog stepena i podigli ga na stepen boanstva. Mi se ne odriemo ni jednog od ovih halifa. Oni su bili sa najpotpunijim imanom i dobroinstvom. Bili su najpokorniji Allahu i Resulullahu i bili su najvei borci na Allahovom putu. Mi ne volimo one koji ih mrze, jer mrnja prema njima je simbol licemjerstva i izdaje. Ne volimo one koji o njima govore zlonamjerno. O njima priamo samo dobro. Njih je Resulullah zavolio i na njih oporuku ostavio. Ljubav prema njima je znak ispravnosti vjere i imana, dokaz dobroinstva (ihsana). A mrnja prema njima je znak nevjerstva, licemjerstva, neuspjeha i nasilja. Molimo od Allaha zatitu da ne zalutamo nakon upute! Mi tvrdimo da hilafet poslije Resulullaha pripada Ebu Bekru es- Siddiku, r.a., po zaslugama i prednostima u odnosu na ostale muslimane. Resulullah ga je odabrao, unaprijedio i na njegov hilafet kroz nekoliko hadisa ukazao. Stoga je on najdostojniji ovjek zasluge i prioriteta. Muslimani su se dogovorili na dan Sekife i izabrali ga za halifu. Poslije njega je doao za halifu Omer ibn el-Hattab, r.a., jer ga je imenovao i postavio Ebu Bekr, r.a. Obojica su Resulullahovi drugovi i prijatelji. Poslije njih je halifa Osman ibn Affan, r.a. (Zu-n-nurejni), suprug dviju Resulullahovih keri. Nakon njega je postavljen za halifu Alija ibn Ebu Talib, r.a., mu Resulullahove kerke Fatime. Ova etvorica su najbolji ashabi. Oni su hulefau-r-raidun i el-eimmetu-l-muhtedun. Resulullah je u oporuci ostavio da se njihova tradicija (sunnet) slijedi.
69 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
(95) Svjedoimo za desetoricu koje je imenovao Resulullah i obradovao Dennetom, da e biti u Dennetu. To inimo na osnovu Resulullahovog svjedoenja za njih, a njegove rijei su istinite. Ti ashabi su: Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Talha, Zubeir, Sa'd, Sei'd, Abdurrahman ibn 'Avf i Ebu 'Ubejde ibn el-Derrah, a on je emin (povjerenik) ovog Ummeta. Allah sa njima svima bio zadovoljan.
(96) Onaj ko lijepo govori o Resulullahovim drugovima, o njegovim estitim enama koje su bez ikakve ljage, te o njegovoin asnom potomstvu, taj je daleko od licemjerja.
Objanjenje: Vjerujemo da je Resulullah obradovao svojih deset drugova sa Dennetom rekavi jasno: "Ebu Bekr e u Dennet, i Omer e u Dennet..." 24 , imenujui svu desetoricu prethodno spomenutih. Mi u to vrsto vjerujemo. Vjerujemo daje Resulullah imenovao i neke osim njih o emu imamo potvrdu u vjerodostojnim hadisima. Svako onaj ko lijepo govori o zaslugama drugova Resulullahovih i ne pogrijei ni prema kome, i ko lijepo govori o njegovim estitim enama koje su iste od svake ljage, i o njegovom estitom i asnom potomstvu, daleko je od svakog grijeha i od svakog licemjerja (nifaka). Resulullah je naredio da sve njih slijedimo. To nam je i oporukom stavio u dunost. Onaj ko o svima njiina govori lijepo, taj nije licemjer.
Zakljuak: Volimo ashabe bez pretjerivanja ili ograniavanja, znamo njihovu vrijednost u odnosu na druge, dajemo prioritet halifama prema redoslijedu njihove vladavine, znamo vrijednost desetorice koji su obradovani Dennetom, i tvrdimo za svakoga koji runo govori o njima ili o Resulullahovim enama i potomstvu da je on munafik (licemjer).
Pitanja: 1. ta je naa dunost prema Resulullahovim ashabima? 2. Kako govoriti o Resulullahovim enama i potomstvu? 3. Kako tretiramo onoga ko o njima loe govori?
24 Ebu Dawud u djelu es-Sunnet h(4649); navodi ga Ahmed i drugi muhaddisi. 70 d http://IslamSoft.org
DVADESET I DEVETO POGLAVLJE
(97) Prvi uenjaci Islama, ashabi i njihovi sljedbenici - tabi'ini, su dobroinitelji. Oni su ueni i razumni. Spominju se samo sa lijepim. Ko ih sa runim spominje taj nije na pravom putu.
(98) Mi ne dajemo nikom od evlija prednost ni nad jednim vjerovjesnikom, i tvrdimo da je: "Jedan vjerovjesnik bolji od svih evlija."
(99) Mi vjerujemo u one keramete (uda) koje su oni imali i o kojima su vjerodostojno prenijete predaje pouzdanih prenosilaca.
Objanjenje: Prvi uenjaci Islama, ashabi i tabi'ini, su sljedbenici dobra i sunneta. Oni su uenjaci islamskog prava. Mi njih spominjemo samo sa lijepim i hvalom. Ko o njima govori loe na krivom je putu. Mi smo duni da ih volimo. Ko o njima govori loe kao da jede njihovo mrtvo tijelo koje je zatrovano. Ne dajemo prednost evlijama nad vjerovjesnicima, kao neki sljedbenici zabluda, poput Ibn Arebija i drugih. Mi tvrdimo da je jedan vjerovjesnik vredniji od svih evlija. To temeljimo na osnovu poslanstva i mudrosti zbog kojih ih je Allah odlikovao. Uzvieni Allah kae: Allah odabire poslanike meu melekima i ljudima. (El-Hadd, 75.) Vjerujemo u ono to se prenosi od kerameta evlija i u udna djela koja im je Allah podario. Vjerujemo u ono to je od toga potvreno, a odbacujemo ono to nije potvreno (Kur'anom i Sunnetom). Osnova za sve to su rijei Uzvienog Allaha: Kad god bi joj Zekerijja u hram uao, kod nje bi hrane naao. "Odakle ti ovo, o Merjema?", pitao bi, a ona bi odgovorila: "Od Allaha." (Ali 'Imran, 37.) Sve to je dostavljeno o evlijama Milostivog Allaha ogranieno je na ljude pokorne Allahu, koji imaju vrst iman i od kojih je On zadovoljan. Ovo se ne odnosi na neobine stvari dokazane kod nekih ejtanskih evlija.
71 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
Zakljuak: Spominjemo islamske uenjake - pripadnike selefi-s-saliha - samo sa lijepim. Dajemo prednost vjerovjesnicima nad evlijama. I vjerujemo u one poasti (keramete) evlija koje su vjerodostojne.
Pitanja: 1. Kakav je na stav prema selefi-s-salihu? 2. Da li je dozvoljeno uzdizati evliju iznad vjerovjesnika? 3. Koje su to poasti evlija? Navedi dokaz da su mogue?
72 d http://IslamSoft.org
TRIDESETO POGLAVLJE
(100) Vjerujemo u predznake Sudnjeg dana: pojavu Deddala, silazak Isa'a, sina Merjeminog, sa nebesa, u izlazak Sunca sa zapada i pojavu dabbetu-l-erdi (zemaljske ivotinje) iz njoj odreenog mjesta.
(101) Ne vjerujemo u vraare i gatare, a ni u one koji tvrde neto to je u suprotnosti sa Kur'anom, Sunnetom i jedinstvenim miljenjem Ummeta (idma'om).
Objanjenje: Vjerujemo da Sudnji dan ima predznake koji e se pojaviti i svjedoiti o skorom dolasku tog asa. Ove predznake je naveo Resulullah u svom hadisu u kojem kae: "Sudnji dan nee doi dok ne vidite deset znakova, pa je spomenuo Deddala, dabbetu-l-erdi, pojavu Sunca sa zapada, silazak Isa'a, sina Merjeminog..." 25 Navedeni primjeri su veliki predznaci Sudnjeg dana. Osim ovih, postoje i mali predznaci Sudnjeg dana. Ne vjerujemo u vraare i gatare. To su oni koji tvrde da znaju ono to je nepoznato ('ilmu-l-gajb) i nadnaravno, a Uzvieni Allah kae: A ovjek ne zna ta e sutra zaraditi. (Lukman, 34.) Allah kae: Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemtji, ne zna ta e se dogoditi." (En-Neml, 65.) A Resulullah kae: "Ko posjeti vraara ili gatara i povjeruje mu u ono to kae, postaje nevjernik u ono to je objavljeno Muhammedu ." 26
Isto tako neprihvaamo nikoga ko tvrdi za neto to je u suprotnosti sa Allahovom Knjigom, Sunnetom Njegovog Poslanika i jedinstvenim stavom Ummeta. To kategorino odbijamo i njemu pripisujemo. To ne prihvaamo ma od koga to bilo.
Zakljuak: Vjerujemo u velike predznake Sudnjeg dana. Tvrdimo da vraari i gatari lau i da lae svako onaj ko neto tvrdi suprotno Kur'anu, Sunnetu i idma'u.
Pitanja: 1. ta znae predznaci Sudnjeg dana? Navedi etiri predznaka? 2. Kakav je stav erijata prema onome ko posjeuje i vjeruje vraarima i gatarima?
25 Muslim u poglavlju: "El-Fiten" (4/315); Ibn Made u poglavlju: "O predznacima Sudnjeg dana" (2/258). Biljee ga i drugi. 26 Tirmizija (2155) i El-Hakim (1/36) koji ga je uvrstio u sahih hadise. 73 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
TRIDESET I PRVO POGLAVLJE
(102) Smatramo dema'at (muslimansku zajednicu) istinitim i ispravnim, a frakcionatvo zabludom i kaznom.
(103) Allahova vjera i na Zemlji i na nebu je jedna. To je (din) Islam. Uzvieni Allah kae: Islam je zaista Allahova vjera. (Ali 'Imran, 19.) I Uzvieni kae: I zadovoljan sam da je vaa vjera Islam. (El-Ma'ide, 3.)
Objanjenje: Smatramo da je muslimanska zajednica (dema'at) istinita i ispravna. Dema'at je ispravan put i spaena skupina. Tog puta se drao Resulullah . Osim dema'ata sve frakcije su zabluda. Frakcionatvo je skretanje s pravog puta, zabluda, udaljavanje od istine, patnja i na ovom i na buduem svijetu. Uzvieni Allah kae: I doista, ovo je pravi put Moj, pa se njega drite, i druge puteve ne slijedite pa da vas odvoje od puta Njegovog. (El-En'am, 153.) Allahova vjera je jedna - Islam. Uzvieni Allah kae: Islam je zaista Allahova vjera. (Ali 'Imran, 19.) I Uzvieni Allah kae: A onaj ko eli neku drugu vjeru osim Islama, nee mu biti primljena, i on e na onom svijetu nastradati. (Ali 'Imran, 85.) Uzvieni Allah potvruje: I zadovoljan sam da je vaa vjera Islam. (El-Ma'ide, 3.) Islam je vjera istine s kojom je Allah slao sve vjerovjesnike. Islam znai: da je samo Uzvieni Allah dostojan oboavanja i da se oboava onako kako je on propisao. Svi vjerovjesnici su poslati da dostave Islam. Sinovi Jakuba a.s., su rekli: I mi se Njemu pokoravamo! (El-Bekare, 133.) Musa a.s. je rekao: O narode moj, ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani. (Junus, 84.) Kraljica Belkisa je rekla: I u drutvu sa Sulejmanom predajem se Allahu Gospodaru svjetova. (En-Neml, 44.) A drugovi Isa'ovi rekoe: Mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok, da smo mi muslimani (posluni Njemu). (Ali 'Imran, 52.)
74 d http://IslamSoft.org
(104) Islam je vjera sredine (umjerenosti), izmeu tebiha (poreenja Njegovih svojstava sa ljudskim) i ta'tila - (nijekanje Njegovih svojstava), izmeu pravdanja Njegovom odredbom (debr) i nijekanja iste (kader) i izmeu sigurnosti i oaja.
Objanjenje: Islam je umjerena vjera. Uzvieni Allah kae: I tako smo od vas stvorili umjerenu (pravednu) zajednicu. (El-Bekare, 143.) Islam je umjeren po pitanju ibadeta. On je sredina izmeu pretjerivanja i ogranienosti. On je umjeren u odnosu na Resulullaha , bez pretjerivanja i nekorektnosti, Islam je umjeren po pitanju Allahovih svojstava. Vjerovanje u ta svojstva je sredina izmeu onih koji porede Allaha sa Njegovim stvorenjima i onih koji negiraju Njegova svojstva i nijeu njihovo znaenje. Islam se po pitanju Allahove odredbe dri sredine izmeu onih koji negiraju ovjekovu volju, a to su debrije, i onih koji smatraju da ovjek stvara svoja djela, a to su kaderije. Islam je sredina izmeu sigurnosti od Allahove kazne i gubljenja nade u Allahovu milost.
75 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
TRIDESET I DRUGO POGLAVLJE
(105) Ovo je naa vjera. Ovo je nae vanjsko i unutranje ubjeenje. Utjeemo se Allahu od svega to je u suprotnosti od onoga to smo naveli i objasnili. Molimo Uzvienog Allaha da nas uvrsti u vjerovanju i da umremo s imanom, da nas sauva od raznih zabluda, od sektakog uenja i pogrenih frakcija poput muebbihija, mu'tezila, dehmija, debrija, kaderija i ostalih koji su se udaljili od sunneta i dema'ata. Oni slijepo slijede zabludu. Mi ih se odriemo i nemamo nita s njima. Oni su za nas zalutali i na pogrenom su putu. A u Allaha je zatita i uspjeh.
Objanjenje: Mi smo objasnili nau vjeru i nae vjerovanje (akidu). Naa vjera je sve ono to smo do sada rekli, i po tom ubjeenju radimo i mislimo, nismo od onih koji jedno rade a drugo vjeruju, pred Allahom se odriemo svakog uenja i svakog uitelja koji radi suprotno od onoga to smo rekli i objasnili. Molimo Uzvienog Allaha da nas uvrsti u imanu, da budemo onakvi kao to Resulullah kae: "O Ti koji okree srca, uvrsti moje srce u Tvojoj vjeri." 27 Molimo Allaha da nas sauva od raznih poroka, od pokvarene mate i od frakcionakog uenja o pitanjima vjerskog ubjeenja. Molimo Ga da nas sauva pogrenih i tendencioznih sekti: muebbihija, mu'tezila, dehmija, debrija, kaderija i drugih. Svi oni su protivurjeni sunnetu, muslimanskoj zajednici (dema'atu), zajednici koja slijedi istinu. Oni su sljedbenici zablude, nju slijede i govore o njoj. Mi ih se odriemo. Dunost muslimana je da se odreknu nevjernika i onih koji uvode novotarije u vjeru. Mi ih optuujemo da ive u zabludi i da idu krivim putem. Oni su sljedbenici pokvarenih pravaca, umova i miljenja, a Allah je zatitnik i Onaj koji upuuje. Neka je salawat, spas i blagoslov na naeg poslanika Muhammeda .
27 Biljei ga Ahmed u Musnedu (4/182), Ibn Made u uvodu poglavlje: "ta negira dehmije" (1/72) h(199), El- Hakim u Mustedreku (1/525), El-Aderij u e-erijatu str. 317, i Ibn Menddeh u "Odgovor na dehmije" str. 87. Svi su ga uzeli od En-Nuwwasa ibn Sem'ana. El-Hakim tvrdi: Svi oni odgovaraju uvjetima Muslima, a Muslim i Buharija ga nisu uvrstili u svoje zbirke. Ibn Mueddeh tvrdi: "Hadis Nuwwasa ibn Sem'ana je provjeren - sabit. Prenijeli su ga znameniti imami. Ni jedan od njih nije optereen sumnjom." 76 d http://IslamSoft.org
Biljeka o autoru
Imam-hafiz Ebu Da'fer Ahmed ibn Muhammed ibn Selame el-Hanefi el-Ezdi (ime el-Ezdi je dobio po istoimenom plemenu koje je jedno od najveih i najpoznatijih kahtanskih plemena) et-Tahawi (ime et-Tahawi je dobio po istoimenom selu u egipatskoj pokrajini es-Sa'id). Roen je 239. h.g. i odrastao je u vrijednoj i uenoj porodici, uei vjeru kod svog daide el-Muznija, a on je bio uenik Imama afije. U svojoj dvadesetoj godini Tahawija prelazi na pravac Ebu Hanife u tefekkuhu (sticanja znanja). Vjerovatno je glavni uzrok tome bila njegova linost, znana i jaka koja je teila idtihadu a odbijala taklid (slijepo slijeenje). Takoer i to to je njegov daida mnogo koristio knjige Ebu Hanife i njegovih uenjaka, a naroito kada bi nailazio na teka pitanja (mes'ele), to bi ga podstaklo da se njima vie pozabavi i da postepeno u njihovom rjeavanju prihvati pravac hanefijskog mezheba, ali bez pristrasnosti (te'assuba). Sticao je znanje kod 300 ejhova od kojih su napoznatiji: Imam Nesaija (303. h.g.) zatim el-Kadi Bekar ibn Kutejbe (270. h.g.) i hafiz Ebu Zer'a ed-Dimiki (281. h.g.) to oito upuuje na njegovu ljubav prema znanju te raznovrsnost njegovog znanja. Posebno se je specijalizirao u hadisu i fikhu, tako da je nadmaio uenjake svog vremena. Postavljen je za reisa hanefijskog mezheba u Egiptu. Meutim, njegovo pridravanje hanefijskog mezheba nije ga sprijeilo da razmatra miljenja i ostalih imama mezheba i da ih prihvati ako za to postoji prihvatljiv i jak dokaz, pa makar se i neslagalo sa hanefijskim mezhebom. (On nije jedini koji se nije slagao u nekim miljenjima sa Ebu Hanifom. Prije njega to su uinili njegovi uenici: Ebu Jusuf i Muhammed ibn el-Hasan.) Iao je putem uenjaka velikana koji su teili iznalaenju novih rjeenja u idtihadu, a nisu prihvatali pristrasnost i slijepo slijeenje. Njegova autorska djela su bila kvalitetno obraena i uraena i po redoslijedu sastavljenja. Uenjaci Ummeta su i u novije i u kasnije doba njegove knjige uzimali kao izvor za najvanija pitanja u Islamu i kao djela od ogromne koristi. Najpoznatija njegova djela su: a) Bejan akidetu-s-sunneti ve-l-dema'ati - To je skraena knjiga manjeg obima i formata ali u sebi sadri velike koristi. Obuhvaa u sebi sve ono to je potrebno muslimanu da zna iz akide. Za nju imam es- Sebeki kae: "Sva etiri mezheba koja su na istini, potvruju Tahawijinu akidu koju su prihvatili i raniji i kasniji uenjaci." b) erh me'ani-l-asar - Veliko djelo koje poduava uenika kako da stie znanje i kako da shvati velike mes'ele koje su potkrijepljene dokazima i gdje se navodi dokaz i objanjenje za najispravnije miljenje. c) Mukilu-l-asar - Takoer jedno veliko djelo u kojem se navode hadisi koji su naizgled suprotni jedni drugima a zatim se ta prividna suprotnost odbija da bi se na kraju iz njih izveo fikhski propis. 77 Tahavijeva poslanica o islamskom vjerovanju (akidi) Kratki komentar
d) Muhtesaru-l-fikhu-l-Hanefi - Ovo je najbolji i najvjerodostojniji i prvi skraeni fikh hanefijskog mezheba. U sebi sadri najvanija pitanja (mes'ele) i vjerodostojna, izabrana miljenja. e) Sunenu--afi'i - To su predaje hadisa od njegovog daide el-Muznija, koje prenosi od Imami afije. f) Ahkamu-l-Kur'an i druga djela iji broj dostie cifru trideset.
Njegovu vrijednost, skromnost i njegovu povjerljivost u prenoenju hadisa priznaje sva ulema.
a) Kae ibn en-Nedim u djelu el-Fahrest str. 26: "Bio je u svoje vrijeme najueniji i najskromniji." b) Imam ez-Zehebi u djelu Sijeru-e'alamin-nubela' 15/27. Imam, alim, hafiz, muhaddis i fakih u Egiptu. On kae: "Ko pogleda pisana djela ovog imama, saznat e njegovo mjesto u nauci i irinu njegove spoznaje." c) Hafiz es-Sujuti u djelu Tabekatu-l-huffaz na str. 337 kae: "Imam, alim, hafiz i vlasnik mnogih vrijednih djela. Bio je pouzdan i povjerljiv, 'alim i fakih iza kojeg se nije bolji pojavio."
Umro je 321. h.g. u etvrtak naveer prvog zu-l-k'adeta u Egiptu i ukopan je na mezarju el-Karafe.
78 d http://IslamSoft.org
Sadraj Predgovor ................................................................................................................................... 4 PRVO POGLAVLJE.................................................................................................................. 6 DRUGO POGLAVLJE.............................................................................................................. 9 TREE POGLAVLJE.............................................................................................................. 12 ETVRTO POGLAVLJE........................................................................................................ 14 PETO POGLAVLJE................................................................................................................ 16 ESTO POGLAVLJE.............................................................................................................. 19 SEDMO POGLAVLJE............................................................................................................ 20 OSMO POGLAVLJE............................................................................................................... 23 DEVETO POGLAVLJE.......................................................................................................... 25 DESETO POGLAVLJE........................................................................................................... 26 JEDANAESTO POGLAVLJE................................................................................................. 31 DVANAESTO POGLAVLJE.................................................................................................. 33 TRINAESTO POGLAVLJE.................................................................................................... 35 ETRNAESTO POGLAVLJE................................................................................................ 38 PETNAESTO POGLAVLJE ................................................................................................... 41 ESNAESTO POGLAVLJE.................................................................................................... 43 SEDAMNAESTO POGLAVLJE ............................................................................................ 45 OSAMNAESTO POGLAVLJE............................................................................................... 46 DEVETNAESTO POGLAVLJE ............................................................................................. 48 DVADESETO POGLAVLJE.................................................................................................. 51 DVADESET I PRVO POGLAVLJE....................................................................................... 53 DVADESET I DRUGO POGLAVLJE.................................................................................... 55 DVADESET I TREE POGLAVLJE..................................................................................... 58 DVADESET I ETVRTO POGLAVLJE ............................................................................... 60 DVADESET I PETO POGLAVLJE........................................................................................ 61 DVADESET I ESTO POGLAVLJE...................................................................................... 63 DVADESET I SEDMO POGLAVLJE.................................................................................... 67 DVADESET I OSMO POGLAVLJE...................................................................................... 69 DVADESET I DEVETO POGLAVLJE.................................................................................. 71 TRIDESETO POGLAVLJE .................................................................................................... 73 TRIDESET I PRVO POGLAVLJE ......................................................................................... 74 TRIDESET I DRUGO POGLAVLJE...................................................................................... 76 Biljeka o autoru....................................................................................................................... 77 Sadraj ...................................................................................................................................... 79