MARJANI, SUZANA Zagreb kao poligon akcija, akcija-objekata i performansa

U&U 171 Marjani

Fotograja: arhiv Suzana Marjani

MARJANI, SUZANA Zagreb kao poligon akcija, akcija-objekata i performansa: kolana retrospekcija o urbanim akcijama, interakcijama i reakcijama
Od skupine Penzioner Tihomir Simi do Grupe estorice autora: kolano U retrospektivnu etnju gradskom mreom od kraja pedesetih godina prologa stoljea,1 a u potrazi za onim mreitima u kojima su se utkale i izvedbe javnoga tijela, krenimo ipak od onih ne-urbanih akcija gorgonaa, neformalne skupine autora (1959.1966.), koji su skupove esto odravali kao etnje u zagrebakoj okolici, a povod im je mogao biti promatranje zalaska Sunca ili ono to su nazivali komisijskim pregledom poetka proljea (jeseni) (Dimitrijevi 2002:63-64, Marcoci 2002:12). Na spomenute zajednike etnje gorgonaa moemo nadovezati izletniki projekt Weekend Art: Hallelujah the Hill (1995.2004.) Aleksandra Battiste Ilia, Toma Gotovca i Ivane Keser, u kojemu se proimaju elementi performansa, body arta, fotograje, lma, land arta na Zagrebakoj gori, mail arta i konceptualne umjetnosti (Bero 2002:176). Krenimo kronologijski neto dalje u potrazi za tom humano-urbanom mreom. Umjetnici ezdesetosmake studentske pobune protiv Velikih Politikih Oeva i cinike moi na vlasti poeli su se oslobaati institucionalnih okvira mainstream kulture, translocirajui radove u studentske centre i javne prostore od ulica, trgova i parkiralita do gradskih smetlita (Marcoci 2002:13). Navedena alternativna, konceptualna umjetnost sedamdesetih, poznata kao nova umjetnika praksa (1966.1978.) istie, meu ostalim, i problematiziranje uloge djela, publike i reakcije javnosti, rad u razliitim medijima, odreenost lokacijom, nekonvencionalna mjesta izlaganja/zbivanja (Ili 1998:10). Zaustavimo se u retrospektivnoj veduti u sklopu navedene demokratizacije umjetnosti (Mason 1993:12-13)2 na nekim manje solo, a vie grupnim akcijama, budui da je rije o art prolosti u kojoj je agitiranje za kolektivnu akciju bilo, doista, epicentralan modus umjetnikoga djelovanja. Naravno, i ne samo umjetnikoga. Naime, mnogobrojne grupe na domaoj i svjetskoj umjetnikoj sceni 70-ih godina najee se tumae kao izdanak duha zajednitva nakon ezdesetosmakog kolektivizma te kao posljednji istup modernistikog povjerenja u drutvenu misiju umjetnosti i umjetnika (Ili 1998:13). Osim toga, zajedniko je djelovanje, kao, primjerice, Grupi estorice autora, omoguilo lake istupe/nastupe u javnosti (usp. Susovski 1982:32).3
 Naravno, piui o izlasku tijela umjetnika u urbanu mreu Zagreba moemo se kronologijski spustiti neto dalje, dublje preciznije u dadaistike provokacije dvadesetih godina prologa stoljea zagrebake grupe srednjokolaca okupljene pod nazivom Traveleri (eng. travelers) koji su na zagrebakim ulicama skidanjem eira pozdravljali konje, a ne, dakle, koijae (Susovski 1997:17).  U okviru jedne od ideolokih pretpostavki nove avangarde u prvoj fazi dominirala je tenja demokratizacija umjetnosti; naime, tada se, kao to eksplicira Nena Baljkovi, inilo da kontradikcije to se javljaju uslijed komercijalne prirode galerijskog sistema mogu biti prevladane radikalnim estetskim programom (Baljkovi 19878:31).  eljko Jerman je istaknuo da kako su krenuli usred dana na javne, prometne povrine, elei svoj rad pribliiti obinom ovjeku, za navedene javne aktivnosti izlobiakcija Grupa estorice autora trebala je imati odobrenje tadanjeg SUP-a (Jerman 2002:11).

Braco Dimitrijevi inicirao je kratkotrajno djelovanje ktivne skupine Penzioner Tihomir Simi (1969.1970.)4 , koja je animirala monotoniju i, recimo to tako, sivilo svakodnevice zagrebakih ulica, prireujui ludike akcije kao to je bila, primjerice, Slika Kreimira Klike u kojoj je sluajni voza automobila pregazio mlijeko u tetrapaku i tako postao gurativan autor dripping slike na asfaltu (Milovac 2002:146). Dakle, prema Dimitrijevievoj zamisli umjetnik samo aranira inicijalnu situaciju, to e rei umjetnik kao araner, ex-umjetnik, postavlja mlijeko u kartonskom tetrapaku na cestu i oekuje da sluajni automobil u prolazu pregazi mlijeko. Pritom zaustavlja vozaa i predlae mu da prizna autorstvo nad tako nastalim rezultatom, stavljanjem potpisa pod mrlju, trag mlijeka razliven na ploniku (Baljkovi 1978:29, Grupa penzioner Tihomir Simi 1969/1970:33).5 Rije je o strategiji propitivanja uloge sluaja u povijesti, a njihov zahtjev demokratizacija umjetnosti ne znai samo donoenje umjetnikoga djela pred publiku nego na ulicu, kako bi djelo bilo to blie publici, a publici pritom treba omoguiti da o njemu sudi i u njegovu stvaranju sudjeluje (Susovski 1982:30). Inae, Darko Glavan navedenu strategiju detektira kao izvedenicu Warholova podmetanja plahte na plonik, kako bi se zabiljeili otisci stopala sluajnih prolaznika (Glavan 2005:24). Podsjetimo da u okviru objave o autorstvu Grupe penzioner Tihomir Simi Braco Dimitrijevi upozorava da navedena grupa nikada nije zapravo postojala, niti je djelovala u bilo kojoj formi, ni prije ni poslije njegove izlobe Suma 680, koju je priredio za Galeriju SC, istiui kako su njegovi radovi rad s mlijekom u tetrapaku koji je pregazio auto i rad s glinom koji je nastao mjesec dana poslije prvoga, te kako je cijeli koncept grupe nazvane po sluajnom prolazniku bio njegov rad, kao i samostalna izloba, a grupa je bila ktivna (Dimitrijevi, The Post Historic Times, str. 1). Osim ulice, kao alternativni izlagaki prostor Braco Dimitrijevi odabrao je godine 1970. i veu stambene kue u Frankopanskoj 2a, u Zagrebu. Tako su travnja 1971. u sklopu spomenute grupe, Nena Baljkovi i Braco Dimitrijevi organizirali prvu ad hoc meunarodnu ulinu izlobu konceptuale u Zagrebu pod nazivom At the Moment (usp. Srhoj 2001:13, Susovski 1982:30, Stipani 1996:12, Baljkovi 1978:31).
 Fiktivna grupa je dobila ime po osobi koja je sluajno otvorila vrata jedne kue u Ilici te utisnula kvaku u glinu, a pritom je Braco Dimitrijevi stajao s ploom meke gline iza vrata. Sluajni sudionik te akcije iz 1969. godine zvao se Tihomir Simi (usp. Dimitrijevi, The Post Historic Times).  Usp. program Grupe penzioner Tihomir Simi u: Slobodan Dimitrijevi: Grupa penzioner Tihomir Simi. ovjek i ovjek stvaralac, vizija osjeanje, stvaranje i djelo. Novine Galerije Studentskog centra, Zagreb, broj 12, 1969/1970, str. 33.  Spomenutu zajednicu umjetnika vee/haustora Frankopanske 2a inili su Nena Baljkovi, Braco Dimitrijevi, Jagoda Kaloper, Nada Orel i Goran Trbuljak (usp. Baljkovi 1978:30).

U&U 172 Marjani

Grupa penzioner Tihomir Simi, Slika Kreimira Klike, 1969.

Haustor (Frankopanska 2a), At the moment, 1971.

Ta prva naa meunarodna izloba konceptuale trajala je samo tri sata (od 17 do 20 sati) 23. travnja 1971. (Baljkovi 1978:31), ime se nastojala podvui kategorija prolaznosti i ostvariti dvostruki event toga dana naime, svi koji su bili zainteresirani za navedenu izlobu bili su i na njezinom otvorenju i zatvaranju istoga dana. U sklopu akcije Total (izvedena je 16. lipnja 1970. u Zagrebu, a potaknula ju je Galerija Studentskog centra te realizirali Boris Buan, Davor Tomii i elimir Koevi), koja je osmiljena kao izravna intervencija u urbanom prostoru, sluajnim je sudionicima dijeljen letak Nacrt dekreta o demokratizaciji umjetnosti, kojim se manifestno i, dakako, ironijski zahtijeva ukidanje svih likovnih disciplina, zabrana likovne kritike i obustava izlobenih djelatnosti (Koevi 1978:94-95, Matievi 1978:22). Manifestne smjernice Nacrt dekreta o demokratizaciji umjetnosti u svojem uvodnom dijelu ironijski je obrazloio u trima tokama: 1. Ukida se: slikarstvo, kiparstvo, graarstvo, primijenjene umjetnosti, industrijsko oblikovanje, arhitektura i urbanizam 2. Zabranjuje se nadalje: svaka djelatnost na podruju povijesti umjetnosti, a posebice takozvana likovna kritika 3. Obustavljaju se: sve izlobe u svim galerijama, muzejima, izlobenim i umjetnikim paviljonima (prema Matievi 1978:22). Naime, akcija Total, zajedno sa 6. zagrebakim salonom te ulinom izlobom Mogunosti za 71 u organizaciji Muzeja suvremene umjetnosti (tadanje Galerije suvremene umjetnosti) prema koncepciji Davora Matievia i izlobom Guliver u zemlji udesa, koja je iste godine organizirana u Koranskom parku skulpture u Karlovcu (kustos: elimir Koevi), ubraja se u glavne intervencijske projekte sedamdesetih na ovim prostorima.

to se tie onodobne popularne, ali isto tako u naoj politosferi i subverzivne sintagme demokratizacija umjetnosti, Nada Bero na prezentaciji projekta Prevoenje: isto i razliito Marijana Molnara, odranoj 6. lipnja 2007. u Showroomu Galerije Nova (Zagreb), istaknula je kako je kod Marijana Molnara uvijek prisutna tiha subverzija i pritom je podsjetila na njegov transparent Za demokratizaciju umjetnosti (Zagreb, zgrada SKUC-a, 1981.). Naime, kako su tada bile ispisivane poruke i slogani u javnim prostorima u navedenom duhu o tendencioznosti umjetnosti, tako u povodu navedenoga transparenta neki namjernici nisu bili u potpunosti sigurni je li bila rije o proreimskoj paroli, ili pak o individualnoj ili kolektivnoj subverziji. Pritom, prije osmiljavanja navedenoga transparenta tihe subverzije, odrana je Molnarova akcijaagitacija Za demokratizaciju umjetnosti, koju je izveo na tadanjem Trgu Republike 19. listopada 1979., kada je u sklopu izlobe-akcije Radne zajednice umjetnika Molnar skupljao potpise prolaznika: Molio sam prolaznike koji bi se zaustavili ispred mojega rada, da se potpiu na papir A4 ispod teksta: ZA DEMOKRATIZACIJU UMJETNOSTI (Mol-

U&U 173 Marjani

Marijan Molnar, Za demokratizaciju umjetnosti, akcija pisanja grata, Zagreb, 1981.

Marijan Molnar, Za demokratizaciju umjetnosti, grat u pothodniku, Zagreb, 1981.

nar 2002:35). Tako je od 12 do 17 sati uspio skupiti samo 45 potpisa, s obzirom na to da je velik broj prolaznika odbio potpisati tekst. Godine 1981. navedenu je agitaciju Molnar preoblikovao i u akciju pisanja grata u zagrebakom pothodniku kao i transparent na zgradi SKUC-a (usp. Molnar 2002:35-39). Zadrimo se ukratko na spomenutoj izlobi Mogunosti za 71, koju je organizirala Galerija suvremene umjetnosti na Gornjem gradu, a sudjelovala je nova generacija zagrebakih plastiara rije je o intervencionistima u urbanoj sredini, kako su se tada nazivali autori okupljeni u projektu kritiara Davora Matievia.7 Tada su, primjerice, bili realizirani sljedei radovi: raznobojna brodska uad i plastino crijevo (poznato iz Galerije Studentskog centra) Gorkog uvele, Buanova metalna klackalica (usp. Matievi 1978:23) Naime, kao to navodi Koevi, izmeu 1972. i 1974. umjetnika aktivnost na podruju plastike artikulacije prostora bilo galerijskoga bilo urbanoga biljei iznimnu ekspanzivnost: primjerice, od Buanove Pikturalne petlje (izvedena u Galeriji Centar u Zagrebu 1968.)8 do aktivnosti grupe TOK, od Dimitrijevievih Sluajnih prolaznika, mini-subverzivnih akcija Gorana Trbuljaka na ulicama Zagreba do, primjerice, akcije La Borisa Buana godine 1973. u Grazu (Koevi 1978:95). Termin socijalizacija umjetnosti tih godina odnosio se na intervencije umjetnika u urbanom prostoru, kakvi su bili spomenuti projekti, a takva vrsta plastikih intervencija u gradskom tkivu osamdesetih godina dobiva naziv public art, umjetnost u javnom prostoru (usp. Peji 2005:276). Zanimljivo je pritom da upravo pripadnici Biafre, biafrinci negativno reagiraju na intervencioniste i dijele letke protiv njihovih intervencija (primjerice, Hrvoje ercar zauzimao se za unitavanje djela intervencionista), a publika vandalski polijeva bojom i pali Koarievu skulpturu Prizemljeno sunce pred zagrebakim HNK-om (Srhoj 2001:64-65). Tako su mnogi Biafrinu agresivnu ulogu spram intervencionista povezali s vandalskim inom paljenja Prizemljenog sunca, dakako, na inspirativnoj razini (ibid:90). Naime, sedamdesetih godina (1970.1978.) u Zagrebu djeluje likovna skupina Biafra (jezgru poetkom sedamdesetih godina inili su Miro Vuco, Stjepan Graan, Ratko Petri, Branko Buni, Zlatko Kauzlari-Ata, Ivan Lesiak, Rudolf Laba, Ratko Janji Jobo, Emil Robert Tanay, Stanko Jani, Vlado Jakeli, urica Zanoki Gudlin, a tijekom vremena kao pristae i gosti grupe pojavljivali su se njihovi profesori i stariji kolege Krsto Hegedui, Valerije Michieli, Miljenko Stani i Vasilije Jordan) koja je, meu ostalim, njegovala polemiki odnos prema apstraktnim likovnim smjerovima ezdesetih godina, a u sklopu upuivanja ideja koristili su se akcijama na ulicama i drugim otvorenim prostorima. Pritom je Miro Vuco, zajedno sa svojim istomiljenicama, osmislio Program grupe Biafra (inae, skupina je dobila prema jednom krilu negdanjega zagrebakog studentskog doma Moa Pijade u Zagrebu) u smislu humanistikog likovnog teatra i brechtovskog kriticizma, koristei se medijskom eksplikacijom: leci, plakati, ulice, trgovi, asfalt, zem U ambijentima zagrebakog Gornjeg grada svoje intervencije, privremene skulpture i objekte igrake izlau Dalibor Martinis, Braco Dimitrijevi, Goran Trbuljak, Sanja Ivekovi, Boris Buan, Jagoda Kaloper, Gorki uvela i Davor Tomii (usp. Srhoj 2001:79).  elimir Koevi biljei kako je Buanov rad izazvao nervozno reagiranje direktora jedne kole, jer da mu svi ti cirkusi ometaju redovnu nastavu (Koevi 1978:80).  Ime je kako nas je oglasni ormari Kinoteke na Trgu rtava faizma projekta Biljeenje grada biljeenje vremena: Zidne novine br. 2 Bacaa Sjenki i [BLOK] Lokalne baze za osvjeavanje kulture, u suradnji s Centrom dramskih umjetnosti i Hrvatskim lmskim savezom, iz 2007. godine, obavijestio spomenuta grupa dobila po jednom od prvih zagrebakih skvotova, takozvanoj Biafri ili nedovrenom studentskom stacionaru na Trgu rtava faizma, a gdje su neki od lanova Biafre i stanovali, otvorivi ujedno tamo i prvu alternativnu galeriju u Zagrebu.

lja, slobodni prostori diljem grada (usp. Maleevi 1986:9-10). Tako kolovoza 1975. u povodu Biafrine izlobe, odrane na otvorenome na krianju Martieve i ubieve, priredili su Razgovor pod orahom, a sudionici su, uz biafrince, bili likovni kritiari Zdenko Rus, Tonko Maroevi i Tomislav Lalin. Pritom su zabiljeena polemika iskrenja na relaciji biafranaca s Tonkom Maroeviem (usp. Srhoj 2001:119). Izjanjavajui se u povodu Biafrina stajalita da se njihova djela najbolje osjeaju na ulici, a ne u galerijskom, izlobenom prostoru, Tonko Maroevi ipak im tom prigodom preporuuje da djela izloe i u zatvorenom galerijskom prostoru, gdje e njihova konfrontacija s radovima estetiki formalizirane prirode biti najdojmljivija (Srhoj 2001:123). Naime, za razliku od Gorana Trbuljaka i Brace Dimitrijevia, Koevievih Pukih sveanosti te grupe TOK, koji su se opredijelili za stvaranje na ulici i za ulinu publiku, Biafra translocira galerijska djela i aranmane u nove ambijente (usp. Srhoj 2001:90). Dakle, dok tadanji intervencionisti nastoje preoblikovati prirodnu zadanost prostora, neumjetniki okoli uiniti dijelom umjetnike instalacije, biafranci u te prostore naseljavaju svoje rugobne spodobe, poluljude i one koje je drutvo uinilo takvima, dodajui sol vlastite plastine rugobnosti na ranu drutvene nakaznosti (Srhoj 2001a:18). Odnosno, biafrinci istiu nerazumijevanje za intervencioniste zato to su polazita umjetnika koji su sudjelovali u projektu Mogunosti za 71. formalno-polemika s prostorom u koji interveniraju i svode se na oblike umjetnosti ponaanja, dok biafrinska socijalizacija umjetnosti podrazumijeva klasiniju varijantu impostacije gurativnog kipa u neumjetnikom ambijentu, repliku ljudske situacije koja je samo dovedena do paroksizma, odnosno dodatno izdramatizirana, ali zato, smatraju, nepatvoreno realistina i istinosna (Srhoj 2001:65). Posluajmo retrospekciju Sanje Ivekovi na njezin intervencijski prilog Prolaz u sklopu izlobe Mogunosti za 71, koji se sastojao iz niza neonskih cijevi oblikovanih u obliku spirale postavljenih du Zakmardijeva prolaza: Odabrala sam taj prolaz jer je tamo promet uvijek vrlo iv, a eljela sam na neki nain tematizirati urbano kretanje. Zahvat je bio dosta skup i kompliciran. Bilo je teko postaviti sve te neonske cijevi, a izvoa nas je upozoravao da je i opasno za ivot. I kada smo konano sve postavili, stvar je trajala samo dva dana. Ono to me doista osvijestilo bila je notica koja je sljedeeg dana objavljena u Vjesnikovu Komunalnom glasniku. Novinar je pohvalio ideju gradskih oeva to su konano osvijetlili Zakmardijev prolaz. Navedenu inicijativu, kae, podupire, ali ipak ustvruje da izvedba oito nije bilo pametno zamiljena. Naime, neonske cijevi nisu bile zatiene i, naravno, netko je intervenirao nou nakon dva dana urbanom intervencijom druge vrste. U tom lanku novinar je isto tako apostrorao kako je jako vano da se upravo taj prolaz osvijetli s obzirom na to da djevojke iz oblinje Gimnazije koje tuda prolaze, na tom mjestu doivljavaju susrete neugodnih vrsta. Naveden komentar uputio me na razmiljanje o drutvenoj ulozi takve umjetnosti. Poela sam razmiljati o intervencijama koje u urbanom prostoru ine sami graani. Slijedilo je razdoblje u kojemu sam se tom temom intenzivno bavila, no svi projekti ostali su samo na papiru. Velik dio tih skica objavljen je u talijanskom asopisu Inpi godine 1974., to ga je ureivala skupina talijanskih arhitekata koji su vrlo radikalno promiljali grad kao mjesto za umjetnike intervencije. U separatu pod naslovom La riappropriazione dell ambiente publicirana je dokumentacija o akcijama i radovima umjetnika nove umjetnike prakse iz Jugoslavije. U uvodnom tekstu urednik jako hvali radove i istie kako se tu radi o umjetnikoj praksi koja je autentini izraz naeg samoupravnog sustava koji promilja kulturu i umjetnost kao relevantan drutveni in, a ne kao

U&U 174 Marjani

Goran Trbuljak, Referendum, 1972., Goran Trbuljak s glasakom kutijom

proizvodnju potroakog dobra namijenjenog tritu. Pokret kojem je pripadala spomenuta skupina arhitekata bio je ljeviarske orijentacije. Doma za te nae ideje nije bilo ba puno sluha. (Ivekovi 2003:12) U sklopu 6. zagrebakog salona godine 1971. bili su, primjerice, realizirani sljedei artefakti: Koarievo Prizemljeno sunce na slobodnom dijelu Kazalinog trga, Buanov Grad s vlastitom sjenom oslikanom na ploniku, Dimitrijevievi foto-portreti sluajnih prolaznika pod naslovnom sintagmom Prolaznici koje sam sluajno sreo u 11:15, 16:23 i 18:11 sati u Zagrebu,10 a kojima je subvertirao javno postavljanje fotograja partijskih voa, Kuica ljubavi Nade Orel u zelenilu gradskog parka (prijedlog da se u parkovima postave drvene kabine namijenjene ljubavnim parovima) (Baljkovi 1978:31, Matievi 1978:23).11 Posluajmo Dimitrijevievo sjeanje na navedenu subverziju: I danas se najeim od pomisli zbog moguih konzekvencija rada na tadanjem Trgu Republike, kada sam umjesto Titova portreta stavio portrete prolaznika. Bilo je potrebno i ludila i hrabrosti za sva kasnija penjanja po zaleenim krovovima da bi se postavile velike fotograje i isto toliko za nagovaranje ljudi i razliitih gradskih administratora da se postave spomenici sluajnim prolaznicima. (Dimitrijevi, The Post Historic Times) Podsjetimo i na akciju-referendum to ju je Goran Trbuljak odrao 1. veljae 1972. pod parolom Umjetnik je onaj kome drugi za to daju pri10 Darko Glavan za Dimitrijeviev koncept ikoniziranja sluajnih prolaznika detektira da se osniva na Warholovu isticanju gigantiziranih fotograja traenih kriminalaca (Most Wanted Man) na zidovima amerikog paviljona njujorkog umjetnikog sajma (Glavan 2005:24). 11 Kako se pojavila svijest o tome da je rije o nastajanju novog fenomena koji se ne moe vie prezentirati u galerijskim uvjetima, potakla je organizatore 6. zagrebakog salona da uz dotadanje sekcije (skulptura, slikarstvo i graka) program nadopune novosnovanom sekcijom Prijedlog (Baljkovi 1978:31).

liku na kojemu su se graani-birai izjanjavali je li (za njih anoniman) Goran Trbuljak umjetnik ili nije. Od ukupno 500 glasakih listia, 259 je bilo s pozitivnim odgovorom, 204 s negativnim, a 37 je proglaeno nevaljanima (Koevi 1978:99,101; Stipani 1996:18). Osim spomenute akcije kojom je subvertirao funkcioniranje socijalistikoga sustava, kao anonimnu akciju Trbuljak izvodi mjerenje visine ljudi i na osnovi medicinski utvrenih kriterija svrstava ih u niske, srednje i visoke (anonimna akcija izvedena je 22. lipnja 1971. u Zagrebu), ispituje i utvruje injenicu kvalitativne razliitosti zvuka eljeznog draa za stube (anonimna akcija odrana je u oujku 1971.), radi vlastiti perimetarski test godine 1970. (Koevi 1978:101). Od doista mnogobrojnih akcija sedamdesetih godina, spomenimo jo akciju Pukih sveanosti iz 1972. koju je, kao urbanu intervenciju, inicirao voditelj Galerije Studentskog centra elimir Koevi u Sopotu te pozvao umjetnike da izazovu stanovnike naselja na akciju, a zasnivala se na idejama avangardne umjetnosti Oktobra o uljepavanju gradskog okolia i djelovanja ruskih konstruktivista koji su u umjetnost uveli model djelovanja na graninom podruju izmeu umjetnosti i kulture. Puke sveanosti u Sopotu ukljuivale su ureenje i bojenje kestenjarskog kioska i telefonskih govornica, razliite akcije samih graana i, naalost, peenje vola na ranju. Pritom je u izlozima trgovina odrana izloba slika odraslih i djece, a naveer su se prireivale recitacije i projekcije obiteljskih lmova na otvorenome (Susovski 1982:31, Matievi 1978:23). Podsjetimo i na Akciju za konfrontacijsku reakciju eljka Boria, koja je u podnaslovu imala poziv Iskoristite posljednju prigodu da jo ove godine postanete popularni, a koja je, kao akcija propitivanja identiteta, odrana krajem 1974. u organizaciji revije Start i Galerije SC. Na Trgu ispred Hrvatskoga narodnog kazalita Slobodan Tadi je, prema Borievoj zamisli, fotograrao pozvane i nepozvane prolaznike s maskama poznatih osoba (na primjer Belmonda, Jacky Kennedy) koje su sami mogli odabrati meu ponuenima (Matievi 1978:25). Pogledajmo s kojom je dozom nerazumijevanja Slobodan embera, inae u svojim sjajnim kozerijama i feljtonima pod naslovom Memoari jednog tajnika, komentirao Borievu akciju: Ovdje vam nije potrebna umjetnika ica nego samo jedna umjetnika fotograja, a i ona ne mora biti umjetnika. Uzmete, dakle, fotograju svoje glave u naravnoj veliini i priveete ju na lea. Tako opremljeni izaete na ulicu i odmah imate viestruki uinak ljudi

U&U 175 Marjani

eljko Bori, Akcija za konfrontacijsku reakciju, 1974.

Grupa Tok, Novac kao sredstvo koje povezuje ljude, 1972.

Grupa estorice autora, etnja gradom, 19. svibnja 1976., fotograrala Branka Jurjevi

vas vide sprijeda i tada kada vam stoje straga, upozoravate one koji su vini upotrebi metode no u lea pa tako djelujete i pedagoki, a moete i hodati natrake, ako ste to prije toga dobro uvjebali (embera 1976:163). Jednu fotograju Borieve akcije, preuzete iz knjige Ispitivanje meuprostora (1978) elimira Koevia, projekt Biljeenje grada biljeenje vremena: Zidne novine br. 2 Bacaa Sjenki i [BLOK-a] Lokalne baze za osvjeavanje kulture, u suradnji s Centrom dramskih umjetnosti i Hrvatskim lmskim savezom, privremeno smjetenoga u sedam zidnih oglasnih ormaria Kinoteke od 22. veljae do 15. travnja 2007. u Zagrebu, izloili su u ormariu Kinoteke u Prilazu Gjure Deelia (preko puta Sv. Blaa), a pritom ironino su zapisali i vlastiti komentar: O autoru ove akcije, eljku Boriu, moemo nai dosta na internetu (na Googleu 143 stranice), ali nita to bi ga povezalo s tom akcijom. Je li ta umjetnika akcija bila tako sudbonosna za karijeru umjetnika da je potpuno promijenio smjer svojega djelovanja? Naime, autori/ce ovoga projekta fotograju preuzimaju iz knjige Ispitivanje meuprostora elimira Koevia iz godine 1978., koja inae ne govori o Borievoj akciji, iako je, ponavljam, reproducirana fotograja te akcije, a pritom je Bori u registru imena spomenute knjige ostao nevidljiv. Nadalje: i dok Marijan Susovski (usp. Inovacije u hrvatskoj umjetnosti sedamdesetih godina, Zagreb 1982.) i Davor Matievi (usp. Nova umjetnika praksa 1966.1978., Zagreb 1978.) donose podatak da se navedena akcija odvila 1974. godine, elimir Koevi Borievu akciju upisuje u 1973. godinu. Pritom je zanimljivo da Matievi na 25. stranici spomenutoga kataloga navodi i kako se akcija dogodila 1975. (a na 72. stranici donosi podatak o godini 1974.). Pogreke ovoga, arhivskoga tipa, kojim smo dakako svi skloni, jo jedanput potvruju vanost toga poticajnoga projekta Biljeenje grada biljeenje vremena: Zidne novine br. 2 Bacaa Sjenki i [BLOK-a] Lokalne baze za osvjeavanje kulture koji pokazuje kako je svaka toka grada mjesto sjeanja osobnog (od, primjerice, zaljubljenoga ljubljenja, grljenja i razgovora na primjer na dobro poznatoj klupi iznad kina Tukanac i promatranja smaragdnoga Maksimirskoga jezera u praskozorje) i onoga kolektivnog sjeanja, uglavnom upisanima u prosvjede i javna okupljanja. Osim grupe Penzioner Tihomir Simi spomenimo jo dvije skupine TOK i, naravno, Grupu estorice autora. Grupu TOK (Vladimir Gudac, Dubravko Budi, Davor Lonari, Ivan imunovi, Gustav Zechel, Darko Zubevi) godine 1972. inicirao je Vladimir Gudac, a akcijama i intervencijama polazila je od postavke da rade za ulicu. Rije je o kratkotrajnom projektu umjetnika intervencionista vezanih za urbano tkivo s ekologijskom orijentacijom. Tako su otisnuli razglednice s pozdravom iz Zagreba na kojima je umjesto ikonografske metonimije veliajnoga kaptolskoga ponosa Grada dominirao

U&U 176 Marjani

tvorniki ambijent i zagaeni zrak. Nadalje, u jednoj su akciji otiskivali automobilske gume po plonicima i po robnoj kui NAMA kako bi potaknuli ekoloku reakciju, ime su se uklopili u smjerove kretanja onovremene ekoloke umjetnosti (Matievi 1978:24, Susovski 1982:31). Grupa estorice autora (Boris Demur, eljko Jerman, Vlado Martek, Mladen i Sven Stilinovi te Fedor Vuemilovi), osnovana 11. svibnja 1975., glavni izraz djelovanja pronala je u izlobama-akcijama. Termin izloba-akcija prvi put se pojavljuje na pozivnici za izlobu-akciju u naselju Sopot u Novom Zagrebu 29. svibnja 1975. i koriten je uz rijetke izmjene sve do posljednje izlobe-akcije 1981. (Susovski 1982:32, imii 1998:177). Djelovati poinju 11. svibnja 1975. izlobom-akcijom na zagrebakom Gradskom kupalitu na Savi (Hundi 1985.), a izlobe-akcije najee su prireivali u javnim, izvangalerijskim prostorima, gdje su umjetnici bili nazoni uz izloene radove ili su na mjestu dogaaja analizirali radove i akcije, a ako je izloba-akcija bila u galerijskom prostoru, umjetnici su in izlaganja i djelovanja tretirali dinamino, izbjegavajui statini postav (imii 1998:177). Naravno, na izlazak na ulicu prisililo ih je to to galerije nisu tretirale njihove radove kao artefakte, a pritom takvo javno, ulino djelovanje Grupi estorice autora uskoro postaje i jedini cilj naime, intencija izlobi-akcija bila je problematizirati sm rad i izlobu kojom ostvaruju razvijanje djela pred publikom i istodobno njegovo tumaenje publici (Susovski 1982:33). Inae, Mladen Stilinovi autor je radnog, sretnog termina izloba-akcija, te idejni pokreta asopisa-kataloga MAJ 75 (17 brojeva), koji su objavljivali u razdoblju od 1978. do 1984. godine (Martek 1998:8).

Vlado Martek, Umjetnost nema alternative, 1986.

Zlatko Kutnjak, Akcija u Mesnikoj ulici, Zagreb 1979.1981. (Kutnjak 2006:17, Kutnjak 2007:36)

Kao to je rezimirala Nena Baljkovi (1978:33), Grupa estorice autora u izlagakoj praksi ne polazi od globalnog pojma grada, nego pozorno selekcionira mjesta nastupa kao reprezentativne uzorke razliitih oblika urbanog ivota: sredite grada (tadanji Trg Republike), mjesto namijenjeno odmoru (gradsko kupalite na Savi), novo naselje bez kulturnih sadraja (Sopot), povijesni dio grada (Jezuitski trg), odgajalite elitne inteligencije (Filozofski i Ekonomski fakultet). Podsjetimo ukratko na neke njihove akcije i parole: na dravni praznik rada Mladen Stilinovi 1975. godine na ulicama Zagreba izlae ljubavnu parolu Ao voli Stipu, a Branka Stipani Stipa voli Au (Ao = Mladen Stilinovi, Stipa = Branka Stipani), koje inltriraju meu prvosvibanjske, dravne parole na ulici, koristei se pritom crvenom (politiki podobnom i oznaenom za parole) bojom (imii 1998:180). Spomenimo svakako i Jermanovu parolu Ovo nije moj svijet iz 1976.,12 koja je bila radikalan odmak od javno prihvatljive slike umjetnikoga djela i demonstracija koncepta vlastite i anarhine slobode (Vukmir 1998:25). Nadalje, godine 1976., 17. i 18. travnja na 5. aprilskim susretima u Studentskom kulturnom centru u Beogradu, Grupa estorice autora je odrala izlobu-akciju u sklopu koje je Sven Stilinovi izloio seriju fotograja pod nazivom Komparacija razvoja slikarstva i nerazvoja fotograje i pritom je
12 Jermanov rad Ovo nije moj svijet nastao je u sklopu manifestacije 5. aprilski susreti u Studentskom kulturnom centru u Beogradu 17. i 18. travnja 1976. godine. Rije je o tekstu ispisanom ksirom na roli papira i izloenom na fasadi zgrade SKC-a. Rad je bio kratko izloen, a kako pie Darko imii (1998:185), skinut je na intervenciju pojedinaca iz uprave SKC-a.

realizirao i akciju s toaletnim papirom, ili umjetnikovim rijeima: To su bile dvije bijele linije izmeu dva grada Zagreba i Beograda. U Beogradu je od toga nastao politiki problem; naime, jedni su me napadali da kako mogu povezati Zagreb i Beograd toaletnim papirom, s govnima, tj. ruim bratstvo i jedinstvo, a drugi su me branili da su to samo dvije bijele linije. Bila je to otra rasprava, a ja se nisam upletao. (Stilinovi 2007:36) Podsjetimo jo i na izlobu-akciju etnja gradom (1976.) u sklopu koje su lanovi Grupe estorice autora nosili svoje radove u etnji ulicama Zagreba; tada je Boris Demur nosio crnu sliku s crvenim tekstom Nisam lud da slikam burujske slike. (usp. imii 1998:186) Svakako u sjeanju Zagrepana ostaju Martekovi grati, primjerice, Umjetnost nema alternative (1986) te Vie sexa manje rada (1982) koje izvodi ilegalno i nou. Za grat Vie sexa manje rada (Zagreb, Vlaka ulica, 1982.) morao je platiti kaznu, a kako se prema procjeni predstavnika vlasti nije radilo o politikom gratu, proao je umjerenom novanom kaznom i ukorom (Martek 2002:34, imii 1998:230). Podsjetimo i na Martekove serije tekstove na formatu A4, kao, na primjer, pjesniku agitaciju itajte pjesme Rimbauda (Zagreb, 1978.), itajte pjesme Branka Miljkovia (1980.), ili itajte Maljevia (1981.) koje su oblikovane kao poruka koja ide u beskraj, a kojima je, rabei plakatnu komunikaciju, upozoravao prolaznike na ulici na rad i djelovanje spomenutih umjetnika (Susovski 1982:34, Martek 2002:34-35, imii 1998:201, 223224). I na kraju ovoga fragmentarnoga saetka o Grupi estorice autora koja se od retrospektivne izlobe u Domu hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu 1998., kada je predstavila summu svojega tridesetogodinjega djelovanja, ponovno povremeno okuplja pod navedenim imenom promotrimo koju je izlobu-akciju u povodu obljetnice Grupe estorice autora 13. svibnja godine 2001. u podnoju Savskog nasipa priredio Vlado Martek: Pokraj nasipa nalazi se malo nogometno igralite s dvije konstrukcije/golovima sa svake strane. Na jedan sam stavio A4 papir na kojem sam napisao ESTETIKA, a na drugom golu ETIKA; dakle, igraju estetika i etika. Tu sportsku metaforu iskoristio sam da bih prelio svoju dilemu Estetika ne djeluje na savjest. Izmeu vrata postavio sam stotinjak olovki i kistova kao umnogostrueno sredstvo rada koji su trebali igrati utakmicu. Tako je to bilo tovanje prostora koji sam tamo zatekao. (Martek 2002:35) Ujedno tih je godina kritiarka i teoretiarka arhitekture Antoaneta Pasinovi organizirala pokuaj revitalizacije Mesnike ulice (usporedi fotodokumentaciju akcije Zlatka Kutnjaka, izvedene u Mesnikoj ulici, Zagreb, 1979.1981., kada je na duguljasto izrezanim papirima ispisivao ne/odreene poruke nastale nekom vrstom nadrealistikog automatizma).

U&U 177 Marjani

Public art kinikoga strijelca S obzirom na izjavu Umjetnost je, prema svojoj sutini, ekshibicionistika. Osnovni je poticaj predstavljanje, performance Tomislava Gotovca (a.k.a Antonio G. Lauer), moemo krenuti u propitivanje njegove izvedbene strategije nagoga, otvorenoga tijela (usp. Gotovac 2002:3). Naime, kako je dijagnosticirala Branka Stipani u socijalistikoj Jugoslaviji performansi su se mogli dogaati jedino ako nisu zadirali u politike teme te ako je seksualni element bio umjeren (Stipani 1998:59). ini mi se da se upravo iz navedene dijagnoze potiskivanja, zabrane, srama, oznaenosti otvorenoga tijela moe nazrijeti odluka mladoga Gotovaca, prvoga performera na prostorima bive Jugoslavije, da se herojski odupre zatvorenom sustavu i inicira

U&U 178 Marjani

Tomislav Gotovac, 100 Fukanje, 1979. Tomislav Gotovac, ienje javnih prostora, 1981.

nagost vlastita tijela u sklopu opeg anarhoidnog i ower power raspaoja ezdesetih. Ili Gotovevim/Lauerovim odreenjem inicijacije izvedbene nagosti: A sve je poelo zreti onih ludih ezdesetih, kada je bio raspaoj i kada su padale glupe zabrane. Jako puno umjetnika poelo je raditi stvari bez odjee (usp. Dugandija 2002:75). Inae, Igor Mirkovi u monograji Sretno dijete, i to u poglavlju Veliki goli ovjek (1979.1981. akcije Tomislava Gotovca), zapisuje kako u kasnijoj fazi realsocijalizma ipak vie nije bilo policijskih intervencija zbog Gotovevih akcija s obzirom na to da su tada omladinske novine Polet i Studentski list pokazale naklonost i otvorenost prema njegovim umjetnikim ulinim intervencijama i zgraale se nad injenicom da se kod nas, u zemlji svih sloboda, samo tako uhiuje umjetnike, kako se koji pozornik sjeti (Mirkovi 2004:81). Valja dodati kako je Gotovca tada u seriji akcija marketinga Kolportiranje Poleta (1984) ipak titila mo na vlasti, u ovom sluaju Stipe uvar.

Tomislav Gotovac, kao epicentralno mjesto svojih autobiografskih i ovdje propitivanih ulinih performansa, odabire zagrebake trgove tadanji Trg Republike, Cvjetni trg, Trg marala Tita, Trg rtava faizma (Trg hrvatskih velikana) ili pak glavne zagrebake ulice, a veinom je rije o minimalistikim akcijama u kojima se vlastitim tijelom koristi kao medijem, ready-madeom (usp. Denegri 2003:63) u koje upisuje svoje kinike poruke protiv velike teorije zavjere. S obzirom na to da je ostao upisan u naoj kunsthistoriji i kao prvi streaker na podruju bive Jugoslavije, odnosno kao to je istaknuo Marijan Susovski da je rije o prvom europskom streakeru (Susovski 1982:29), krenimo, ali fragmentarno, od poetka Gotoveva ogoljavanja. Dakle, Gotovevo prvo javno ogoljavanje ostaje poznato kao Striking u sreditu glavnog grada, to ga je izveo 12. svibnja 1971. u beogradskoj Sremskoj ulici. Ta akcija-striking (muniranje) poznata je i pod opisnim nazivom Tranje gol u centru Grada (streaking).

U&U 179 Marjani

Tomislav Gotovac, ianje i brijanje u javnom prostoru III, 1981.

Naime, streaking oznaava pojavu na velikim sportskim meevima i slinim masovnim okupljanjima, kada nagi navijai istravaju na teren. Gotoveva akcija u kojoj je beogradsku Sremsku ulici pretrao nag i pritom uzvikujui, Ja sam nevin!, ostala je zabiljeena u dugometranom igranom kolskom lmu Plastini Isus Lazara Stojanovia koji je, da podsjetimo (ako je potrebno) mlau generaciju, bio zabranjen od 1973. do 1990. godine. Kao inicijalna kapisla njegova kinikoga (u odreenju kinizma kako ga denira Peter Sloterdijk) ulinoga razodijevanja, radikalnih umjetnikih istupa ogoljavanja u zagrebakoj urbanoj jezgri ili kako sm Gotovac istie o svojoj prvoj zagrebakoj golotinji svakako stoji zvukovni objekt, akcija 100 (Fukanje) na nekadanjem Trgu Republike u sklopu 10. muzikog biennala, 12. svibnja (subota) 1979. (1213h), u kojemu su sudjelovale 102 osobe, tonije 100 izvoaa sa zvidaljkama, jedan voditelj alias Tom Gotovac i njegov asistent Ivan Pai.13 U prvom dijelu akcije 100 (Fukanje) stotinu studenata zvidalo je na Gotovev znak prema partiturama ucrtanima u kvadrate u kojima su sudionici stajali. Naime, Gotovac je koordinirao navedenom skupinom, a rezultat je bilo zagluno fukanje prema njegovoj zapovjedi. U drugome dijelu navedenoga kakofonijsko-zvidalakoga zvukovnoga objekta Gotovac se, na zaprepatenje veine okupljenih radoznalih promatraa-prolaznika, iznenada razodjenuo te nag i zvidei nastavio po odreenom redoslijedu obilaziti na tlu ucrtane kvadrate-partiture. Tijekom navedene akcije, koja je zavrno uokvirena Gotovevom nagou, bile su inducirane i polemike; primjerice, Ratko Aleksa u Vjesniku 14. svibnja 1979. zapisuje: Nika Gligo, jedan od efova, uvjerava kako Tom nikome nije rekao da projekt na Trgu eli izvesti gol golcat (nag). Da je to rekao, Nika bi ga odgovorio argumentima kako je i vani Body Art ve mrtva stvar i da nema smisla (usp. Pristup jednom dogaaju 1981:23). Da podsjetimo u pozadini navedenoga kakofonijsko-zvidalakoga zvukovnoga objekta, happeninga na jednoj od zgrada dominirala je slika politika tijela J. B. Tita.

Akcijom/performansom Proenje (Molim milodar! Hvala! Umjetnik u proenju), izvedenom 26. prosinca 1980. (10:3011:30 h, Zagreb, Ilica 1a, ispred crkve Ranjeni Isus, 5. akcija-objekt) te ienjem javnih prostora (7. akcija-objekt, hommage Vjekoslavu Freceu, zvanom boljevik ili apostol istoe, 28. svibnja 1981., Zagreb, Galerija Vjesnik Agencija za marketing, Trg bratstva i jedinstva 6 dananji Cvjetni trg, to jest Trg Petra Preradovia) Gotovac izraava subverziju sociosfere prema kojoj drutvo ne smije o sebi pokazivati runu sliku (Milovac 2002:146, usp. Devi 2006:2-3).14 Spomenimo i Gotovevo kultno ianje i brijanje u javnom prostoru III. izvedeno 6. lipnja 1981. na Trgu bratstva i jedinstva 6 (dananji Cvjetni trg, to jest Trg Petra Preradovia) kao 8. akcija-objekt. Inae, akcija NEBRIJANJE BRIJANJE dogaa se u treoj dekadi (1976.1986.) umjetnikoga ivota Velikoga Toma koja je denirana kao razdoblje pet godina nebrijanja (petogodinja akcija Putanje svih dlaka na glavi) s prijelomnom akcijom ianje i brijanje u javnom prostoru III (Hommage Carlu Theodoru Dreyeru, lmu Stradanje Ivane Orleanske i Mariji Falconetti, Trg bratstva i jedinstva, Zagreb, 6. lipnja 1981. tono u podne) kao 8. akcija-objekt, nakon ega je slijedilo pet godina brijanja (kose i brade), ime svojom nekonvencionalnom pojavom, tijelom usmjerava pozornost na sebe. Tako je spomenuta prijelomna akcija smjetena izmeu pet godina nebrijanja i pet godina brijanja kose i brade, ili kao to e rei putanja i neputanja dlaka na mojoj glavi. etvrta dekada poinje 1986. retrospektivnom izlobom PARANOIA VIEW ART (na otvorenju izlobe, 13. lipnja 1986., Gotovac je izveo akciju Zavrno ianje i brijanje), odnosno umjetnou paranoidnog pogleda na svijet. Ili umjetnikovom dijagnozom o paranoji koja je, zapravo, drugi naziv za teoriju urote, za

13 Opis projekta usp. Pristup jednom dogaaju 1981:22-23 te Mirkovi 2004:7879.

14 Koncept ienja Gotovac/Lauer perpetuirao je i u kasnijim ulinim akcijama i performansima. Tako na UrbanFestivalu 2001. godine, od 23. do 27. srpnja (11.00 13.00 h) na sjevernom dijelu Drakovieve ulice, Veliki Tom prireuje akciju ienje povrina koje su zagadili odailjatelji poruka kao akciju ienja fasada od ideolokoga gratiranja. Isto tako u akciji koja je zabiljeena u dokumentarnom lmu Csar Franck Wolf Vostell preuzima ponovo ulogu zagrebakoga higijeniara, koji ljuti naslage plakata sa stupova gradske rasvjete u nonoj etnji metropole, na kojoj ga prati riblje oko eljka Radivoja (Nenadi http.).

U&U 180 Marjani

Tomislav Gotovac, Leanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!), Hommage Howardu Hawksu i njegovu lmu Hatari! iz 1961., 13. studenog 1981.

globalnu reiju: Sve je reija, sve je zapravo neka vrsta urote (prema Marjani 1998:14).15 U ulinom performansu u kojemu je ekscentrino izloio nago tijelo svakako stoji sada kultni performans Leanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!), Hommage Howardu Hawksu i njegovu lmu Hatari, 1961., izveden simboliki 13. studenoga (petak) 1981. u podne sa znakom topa s Gria (12:0012:07h) kao 10. akcija-objekt. Rije je o nagom hodanju Ilicom i Trgom Republike te ljubljenju asfalta. Naime, nakon to je rekao Zagreb, volim te!, legao je na asfalt i poljubio ga nakon ega je, naravno, slijedilo i policijsko privoenje. Prema Gotovevim rijeima, policajac koji ga je priveo javio je da je priveo jed15 S obzirom da smo ovdje spomenuli treu i etvrtu umjetnikovu dekadu, podsjetimo da u katalogu Tomislav Gotovac, Retrospektiva dokumenata 1956.1986. Paranoia View Art (Galerija Drutveni dom Trenjevka, Zagreb, 1986.) umjetnik i kritiar Goran Petercol Gotovev ivotni i umjetniki hod dijeli na etiri dekade: prva dekada (19561967) denirana je akcijom INOVNIKO ZAPOSLENJE, koja na neki nain izraava ideju uklapanja u normalan ivot. Uslijedila je akcija UMJETNIKO KOLOVANJE, koja oznaava drugu dekadu (19671976), kada je ulogu inovnika zamijenio ulogom umjetnika (usp. Gotovac 1986, Kova 1986:3-4).

noga koji je potpuno gol hodao Trgom i vikao Zagreb, volim te, ali ne djeluje agresivno (prema Mirkovi 2004:80). Prema njegovim rijeima kolnik je bio prljav, pun ispljuvaka, ikova, pseih izmeta: Kad sam radio tu akciju, ljubio plonik, meni je sve oko usta bilo crno, mislili su da su me tukli (prema Dugandija 2002:76). Podsjetimo, Hawksov lm govori o lovcima koji u Africi love ivotinje za zooloke vrtove, a poinje prizorom neuspjelog lova na nosoroga, koji je Gotovac upotrijebio kao simbol za poloaj umjetnika u bijegu od policijske drave (Marcoci 2002:13). Vie puta e Gotovac istaknuti, gledajui kultnu fotograju na kojoj je prikazan kako potrbuke lei na Ilici ispred crkve Ranjenoga Isusa, da je parafrazirao leei poloaj sveenika prije mise te da njegova gura na asfaltu na Ilici podsjea na nosoroga, ili njegovim rijeima na istu i iskrenu ivotinju, ivotinju koja ide samo naprijed. I kao to e istaknuti, na swahiliju rije HATARI znai UPOMO, tako da i taj rad i znai UPOMO: Ja sam usamljen nosorog. HATARI!. Za seriju akcija marketinga Kolportiranja Poleta (Maska smrti + irilica; Mumija; Srp, eki i crvena zvijezda; Dimnjaar; ista ulica; Sendvi-man s reklamom za Dinamo; Superman; Djed Mraz), pod sponzorstvom Poleta, godine 1984. na tadanjem Trgu Republike svak-

Tomislav Gotovac, Srp, eki i crvena zvijezda, 1984.

oga se tjedna maskirao u drugu linost od maske mrtvaca, radnika sa srpom i ekiem do Djeda Mraza, i u tim je maskama prodavao Polet. Tako se za performans Srp, eki i crvena zvijezda Gotovac makara socrealistikim simbolima: na obrijanoj glavi imao je iscrtanu crvenim ruem petokraku zvijezdu, a u rukama je simboliki pridravao drveni srp i eki obojane srebrno i pritom monumentalno izvodi nekoliko socrealistikih poza utjelovljene u liku i djelu uvijek anonimnoga radnika. U povodu navedenoga performansa kolportae (na majici je pritom Gotovac imao etiketu s natpisom Polet) reagirao je Kosta Angeli Radovani. Naime, na Radovanijevo pitanje Jel ti zna koliko je ljudi poginulo pod tom zvijezdom?, Gotovac odgovara: Oprostite, ispod ove zvijezde nitko nije poginuo. I tom ga prigodom Stipe uvar spaava od moguega uhienja, s obzirom na to da je na spomenuti Gotovev odgovor Kosta Angeli Radovani korektivno u onodobnom duhu politosfere upozorio efa zagrebake policije. Prije navedenih marketinkih akcija, a radio ih je pod zatitom Stipe uvara, Gotovac izvodi akciju i Kolportiranje Studentskog lista (Trg Republike, 11. i 12. lipnja 1981., 11:3014:30h) kao 9. akciju-objekt (usp. Tomislav Gotovac: monograja 2003:302).

Uinimo izvedbeni skok u neto bliu prolost. Na prvoj javnoj manifestaciji performansa u Hrvatskoj pod nazivom Tjedan performancea Javno tijelo (Zagreb, 14.18. listopada 1997.), na kojoj se javno tijelo nekih performera u pojedinim ulinim dogaajima koristilo kao metafora javnosti, Tomislav Gotovac izveo je performans Prilagoavanje objektima na Trgu marala Tita Trg marala Tita, volim Te!, a kojim je referirao na vlastiti performans Leanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!), Hommage Howardu Hawksu i njegovu lmu Hatari!, 1961. (13. studenoga 1981., petak, 12:0012:07h, Zagreb, poetak Ilice, Trg Republike). Pritom, u tumaenju odabira Zdenca ivota kao poetne i zavrne toke navedenoga performansa, Tomislav Gotovac, izmeu ostaloga, je za Trg marala Tita izjavio sljedee: Trg marala Tita je vrlo vaan. Kada sam ga upoznao, u doba NDH kada sam doao u Zagreb godine 1941., mislim da se zvao Trg Adolfa Hitlera. Prije toga, u staroj Jugoslaviji, zvao se Trg kralja Aleksandra, a nakon rata preimenovan je u Trg marala Tita (prema Marjani 1988:13). Naime, u spomenutom je performansu umjetnik postavio dva parametra Metrovia i Hawksa. Performans je poeo (kao i obino u svojim javnim performansima) tono u podne znakom Grikog topa te koncentracijom bacanja o pod ute teniske loptice i etnjom uokrug Metrovieva Zdenca ivota. Odjeven u naranasti radniki kombinezon, na kojemu je imao ispisano Howard Hawks, u tenisicama, sa iltericom i zatitnim rukavicama, polazi od Metrovieva Zdenca ivota, vlastitim tijelom obuhvaa, markira pojedine arhitektonske elemente koji okruuju Trg marala Tita primjerice, rasvjetni stup, posudu za cvijee, ogradu, klupu, spomenike, fasade sa zavrno-okvirnim povratkom Zdencu ivota transponirajui navedenom cirkularnom formom performansa prstenastu skulpturalnu formu Zdenca ivota i pratei zakone kadra, ljudskih gura na Metrovievoj skulpturi (Nikitovi 1997:20-21). O odabiru Zdenca ivota kao epicentralne toke navedenoga performansa umjetnik je izjavio sljedee: To je bilo prvo veliko umjetniko djelo koje sam kao klinac od etiri godine vidio kad sam doao u Zagreb. Zdenac ivota i ona rotonda su sastavni dijelovi moga djetinjstva. Isto tako i Kazalite i Sveti Juraj i Leksikografski zavod i Pravni faks, Kavkaz itav taj Trg su zapisi, sjeanja moga djetinjstva kada sam poeo primjeivati umjetnika djela oko sebe. I taj krug oko Zdenca ivota, krug-skulptura jest neto inicijalno za moj nain gledanja na vizualni ivot. () Performans Prilagoavanje objektima na Trgu marala Tita jest esej o mojoj mladosti, o razmiljanjima koje sam imao kada sam kao etverogodinji klinac doao prvi put u Zagreb, do Zdenca ivota. (Tomislav Gotovac; prema Marjani 1998:13-14) Zavrimo navedenim performansom fragmentarni prikaz Gotovevih performansa u urbanoj mrei njegova grada.

U&U 181 Marjani

U&U 182 Marjani

Sanja Ivekovi, Trokut,1979.

Sanja Ivekovi i Vlasta Delimar: izvedbena rodna perspektiva u urbanoj mrei Pod okriljem razdoblja sedamdesetih, koje je oznaeno politikim angamanom feministikih vrijednosti, kao glasnica na tom podruju pojavljuje se Sanja Ivekovi, koja je zajedno s Daliborom Martinisom upisana u povijest nae likovne umjetnosti kao zaetnica videoumjetnosti. Pritom nije zgorega istaknuti umjetniino shvaanje feminizma te suodnosa feminizma i umjetnosti: Poticajnim smatram antiesencijalistiki feminizam, dakle, onaj koji funkcionira kao kritika praksa, a ne doxa, koji se shvaa kao dinamika i samokritina odgovornost, a ne program (Ivekovi 2003:14). U performansu graanske neposlunosti Trokut iz 1979., koji se odvijao prema iznimnoj interpretaciji Bojane Peji (2001.), kao site-specic performans, s obzirom na to da je bio organiziran na balkonu umjetniina stana u Savskoj br. 1, ali i kao time-specic performans, jer je umjetnica navedeni subverzivan performans odluila producirati 10. svibnja 1979. na dan dolaska predsjednika Tita u Zagreb uspostavljena je komunikacija izmeu triju osoba: one na krovu hotela Intercontinental preko puta umjetniinog stana, umjetnice na balkonu svojega stana i policajca na ulici ispred njezine zgrade. Naime, zbog cementne konstrukcije balkona akciju Sanje Ivekovi mogla je pratiti jedino osoba na krovu spomenutoga hotela, a pritom je umjetnica pretpostavila da ta osoba ima dalekozor i walkie-talkie, kao i policajac na ulici. Performans je otvoren trenutkom njezina izlaska na balkon i sjedanja na stolac, nakon ega toi whiskey, ita knjigu i izvodi geste koje prizivaju in samozadovoljavanja. Nakon nekog vremena policajac je pozvonio na vratima stana i naredio da se osoba i predmeti s balkona moraju maknuti, ime prijanji Kaos, to e rei, mogunost samozadovoljavanja, nastoji dovesti u dravni Red (Ivekovi 2001:107).16

16 Usp. interpretaciju spomenutoga performansa koju ispisuje Bojana Peji, a zapoinje motivom ene na balkonu kao jednog od ikonografskih motiva u povijesti zapadnog slikarstva koja elaborira topograju izvana/iznutra, javno/privatno, granicu gledati/biti gledan: ena na balkonu je mise en scne koji indicira rodnost upisanu u dijalektiku privatnog i javnog (Peji 2001:95). Usp. umjetniin opis performansa Trokut 2 (2005) koji je poduzela kada se u Zagrebu odravao Croatia summit 2005, summit petnaest efova drava srednje Europe, i to u hotelu Westin (rije je o bivem hotelu Intercontinetal, kasnije nazvanom i hotel Opera) u: Ivekovi 2006:65.

Vlasta Delimar, Lady Godiva, 2001.

U&U 183 Marjani

Vlasta Delimar, Vezana za drvo, 1985.

I dok Sanja Ivekovi svojim radovima duboko uranja u feministiki politiki aktivizam, Vlasta Delimar odreena je kao performerica koja zadire u enske teme, koja negira upisivanje vlastitih radova u kodove feminizma i feministikog performansa i time se njezinim uracima obino priivaju sintagme enski performans, enska umjetnost (usp. Valuek 1998:2). Primjerice, u sklopu urbane akcije s ulinim dogaajima Tkalieva drugi put (1982),17 u organizaciji Antoante Pasinovi, Vlasta Delimar izvodi akciju Evo ti kurac, evo ti pika koja se sastojala u dijeljenju malih listia papira. Na jednima davala ih je enama pisalo je Evo ti kurac, a listie s ispisanom reenicom Evo ti pika dijelila je mukarcima. Posluajmo njezino retrospektivno oivljavanje navedene akcije: Bilo je veselo dijeliti te listie gomili ljudi koji su kruili Tkalom. Uredno su spremali listie u torbe i depove. Sjeam se da su mukarci s veom radou sudjelovali u akciji. (Delimar 2003:34) Vlasta Delimar je mnogobrojne svoje performanse izvela u javnim prostorima Zagreba, primjerice: ivu skulpturu Vezana za drvo iz 1985. smjeta na Cvjetni trg, performans Elsi von Freytag-Loringhoven izvodi na Maksimirskom jezeru 1988., performans ena je nestala u izlogu Galerije Gradska 2000., kao to i performans Zrela ena II izvodi u izlozima i modicira ga nekoliko puta, na primjer u Zagrebu dva puta jedanput u Galeriji Josip Rai 1998. i drugi put u izlogu Frizerskog salona NENA na UrbanFestivalu 2001., gdje odjevena u votivni kostim a rije je o gornjem ruiastom dijelu i crnoj suknji dakle, kao dobro ureena domaica sjedi u izlogu, isti povre, ispija pivo i pui cigarete
17 Godine 1982. na 17. zagrebakom salonu Antoaneta Pasinovi u Sekciji sudjeluje s dva projekta Tkalieva po drugi put i U pohvalu longitudinalnom gradu Osijek (usp. Pasinovi 2001:422).

(usp. Delimar 2003a). Na Urbanom festivalu 2001. godine Vlasta Delimar izvela je solo-akciju/performans etnja Lady Godiva u sklopu koje je naga projahala na bijelom konju Petku zagrebakim sreditem, prizivajui simboliki in Lady Godive. Binomnom ikonograjom naga ena, konjanica/gola u sedlu konj nevidljivoj moi i iskljuivosti, a koju simbolizira legendarni Leofric, suprotstavila je njezinom autointerpretacijom racionalnost enske energije, te bogate tjelesne mudrosti. Ujedno navedenom ikonograjom, kako je apostrorao Vlado Martek, subvertirala je spomeniku strukturu maskulinoga heroja-konjanika, naravno, odjevenoga, esto ratniki naoruanoga, ponekad, simbolino, i [sa] smotuljkom spisa (Martek 2002a:41). Inae, projekt je ekao nekoliko godina na ostvarenje, jer umjetnica nije dobila doputenje za izvedbu ni od Grada ni od policije, a u odgovoru Moderne galerije zahtijevalo se da jahaica mora biti odjevena (usp. Izloba Vlaste Delimar 2002:92).18
18 O simbolizaciji binomne ikonograje naga ena konjanik (gola u sedlu) konj u spomenutom performansu usp. Delimar 2002, Delimar 2003:34-35, Delimar 2005:8283, Martek 2002a:36-43, Marjani 2004:238-240, Marjani 2006:106, uvakovi 2003:63.

Kugla glumite i Frukove Defenestracije Zaustavimo se ukratko na ulinom kazalitu u Zagrebu sedamdesetih i osamdesetih godina kada su strujale alternativne energije dviju kultnih skupina alternativnog kazalita. Rije je, naravno, o Kugla glumitu, osnovanom godine 1975. i kazalinoj druini Coccolemocco (usp. Vini, Dobrovi 2002:33). Podsjetimo se tek stenografski kako se Coccolemocco proslavio premijerom lutkarskog moraliteta Jedan dan u ivotu Ignaca Goloba Branka Matana, a kultno Kugla glumite uline je predstave odralo, primjerice, u restoranu Kod uspinjae (akcija Ubojstvo u lokalu 17. srpnja 1977.),19 na jezeru Bundek (uprizorenje Bijela soba proljea 1978.), Glavnom kolodvoru (Pria o djevojci sa zlatnim ribicama i cirkusu Plava zvijezda na Trgu kralja Tomislava i ulinom prostoru ispred zagrebakoga Glavnog kolodvora, u programu Zagrebakoga bijenala, odnosno Maksimira u akciji Ljeto u Maksimiru 1979.), trnici Dolac (performans Akcija 16,00 1981.), u trenjevakom parku u Nehajskoj (Kugla-novogodinje-boina pria Posljednji sati gospodara ledenih strojeva, gdje su djeca bila darivana Kugla-lutkama i gdje je cijeli vod JNA preobraen u akciji dijeljenja toplog aja publici iz vojnikih kazana u ledeno-hladnom prosincu godine 1979.) (Vlai-Ani 2001:659-665, Vlai-Ani 2006:38-40, Lederer 2003:224). Akcija Ubojstvo u lokalu (17. srpnja 1977.), inscenirana u programu akcije Muzikoga salona SC Umjetnost na ulici, poela je tako da je glumac obijeljena obraza, s karanlom i u fraku etao meu stolovima gornjogradske kavane Taverna (Anica VlaiAni navodi kako je rije o kavani Kod uspinjae). Konano, jedan revoltirani mladi pivopija (naravno, takoer glumac), kako biljei Branko Male u lanku pod nazivom Publika pala na ispitu u asopisu Pitanja godine 1977., skae na glumca, davi ga, gura, udara da bi na kraju izvadio pitolj i pucao na glumca u fraku. U sjajnom prikazu navedene akcije Branko Male svjedoi kako je vrlo mali, tonije neznatan dio publike priskoio i ponudio pomo, to je otvoreno i posvjedoilo o vladajuoj ravnodunoj, zagrebakoj zrakoplovnoj etici skrbi. Ulinom predstavom, mimohodom Doek proljea (20. oujka 1977.) razbili su samoe kockastih naselja Novoga Zagreba (Travno), za koji Anica Vlai-Ani apostrora da je prvo montano-kolano, simultanistiko, vizualno-prostorno ozbiljenje Kuglina novoga kazalinoga urbaniziranoga svagdana (Vlai-Ani 2001:661). Predstava, koja je ahetipski graena na dramaturgiji procesija,20 poela je spektakularnim Kugla-mimohodom u pothodniku Glavnog kolodvora, na Trgu Republike i, primjerice, ispred Filozofskog fakulteta, a izvedba je kulminirala u Sopotu i Travnom sa zavrnim sputanjem s najviega kockastog nebodera jedne scenografski uobliene Kugla-lastavice te zajednitvom blagovanja kruha i meda Kugla-Lica i Publike-Lica (ibid:662-663).21 Posluajmo Zlatka Svibena koji se sjea neprijateljskih uvjeta koji su prisilili Kugla glumite na izlazak na ulicu: A onda, ne bi li proirili svoju pokusnu dvoranu iza pozornice, tadanji su &TD i uspjean mu ravnatelj Vjeran Zuppa, slubenik mranog Studentskog centra, a sjeam se i Ivice Restovia, pravnika tog istog grozomornog centra, oduzeli studentsko-kazalinoj mladosti SEK-a i SSG-a prostorije za rad te nam dodijelili neke barakake kancelarijske sobice, gdje se vei broj ljudi uope nije mogao niti okupiti, a kamoli probati. to se Kugla glumita tie, ta je baraka, ako nije prisila toga kazalinog i drutveno snano pozicioniranog protivnika,
19 Usp. Izvjee o sudjelovanju Kugla-glumita u akciji Muzikog salona SC-a Umjetnost na ulici Zlatka Buria (1979:93-95). 20 esto e Zlatko Buri Kio isticati kako Doek proljea (1977) i Mekani brodovi (1977) proizlaze iz dramaturgije predrenesansnoga kazalita. 21 Opis ulinoga mimohoda Doek proljea usp. Vlai-Ani 2006:39-40.

U&U 184 Marjani

Kugla glumite, Mekani brodovi, 1977.

barem ga je potaknula da izae iz centarskog i &TD okruja u neku drugu vrst teatra na ulicu, pa se nae Glumite, zbog nedostatka pozornice, neko vrijeme bavilo ulinim i ambijentalnim teatrom. (Sviben 2002:36, istakla S. M.) Primjerice, u performansu Akcija 16,00, koji je godine 1981. izvela tvrdo-meka formacija Kugla glumita,22 koristilo se pravo oruje i automobili na otvorenome na zagrebakom Dolcu i rije je, Indoevim odreenjem, o estokom pristupu doivljaju autentinih politikih dogaaja, o doslovnijem prodoru Kugla glumita u politiku stvarnost (usp. Indo 1999:34). Zavrno u ovom fragmentarnom prikazu o Kugla glumitu posluajmo to se dogaalo u akciji Zaboravljena lokomotiva, koja se smjestila u Zapruu, tono u podne 24. prosinca 1978., a prema sjeanju Anice Vlai-Ani: Bio je to Kuglin Mekani cirkus na staroj lokomotivi. Za tu prigodu ona je oivljena dimila, dok se cijeli Kugla-orkestar rasporedio na njoj da bi pratio akrobatske toke artistice u bljetavu plavom kostimu, nekoliko atrakcija stranog Bare-Indijanca s obveznim bacanjem Ribe, razigrani nastup Kugla-plesaica, nesaberivi tango plesnih parova u arenim kaputima izvezenim bljetavim stakalcima. A nepotroiva jo iznad svega, kao da traje bijela slika: melankolino njeni, nepojmljivo otuni, dostojanstveno blag u neodredivo nepogreivoj virtuoznosti, bijeli step-plesa na bijelom klaviru ispred stare, zadimljene lokomotive Eto, to je bilo to. Kugla-slikama markirano i problematizirano postojanje u velegradskoj naputenosti smetlita, jedne obine, stare, zaudno oneobiene lokomotive. (Vlai-Ani 2006:40) Zaustavimo se samo ukratko na spomenutom Indoevu bacanju Ribe, u njegovoj autointerpretaciji: Bacanje Ribe sastavni je dio toke ovjek-stolica. U trenucima sedamdesetih godina to je nastalo kao moj intuitivni protest protiv tzv. klasinog modernog kazalita, ali u objektivnim okolnostima koje su me natjerale, recimo, nakon deset dana apstinencije u sluenju tzv. klasinom modernom kazalitu. Izaao sam u jedan prostor i napravio toku ovjek-stolica koja je zatim bila dopunjena poloajem ovjek22 Potencirajui razliku izmeu tvrde i meke frakcije Kugla glumita, Indo apostrora da je meka frakcija radila tople, male prie o malim ljudima koji su proivljavali halucinogene dogaaje to su proizlazili iz same shizofrenije ivota (Indo 1999:34-35).

Riba. Nazvan je Riba zbog asocijacije koji je taj poloaj izazvao kod Goran Fruk kao spiritus movens, inili su jezgru), koja je sredinom 80-ih lanova grupe. Poloaj je bio nalik na ribu s perajama. Isto tako to je djelovala na likovnoj sceni tadanje Hrvatske s idejama povezivanja nastalo na posvemanjem stanju podravanja oslobaanja duhovitosti likovno-teatarskog izraza i anarhistiko-liberalnog stajalita prema, i naina duhovite komunikacije izmeu lanova grupe. Danas mogu kako apostrora Darwin Butkovi, likovnoj malograantini i tadanjoj rei da je bacanje Ribe lozoja i da je toka ovjek-stolica lozoja, politici, isto je tako izveo nekoliko performansa. Tako je neke njihove a sam odnos i sam proces dok se dogaa ta lozoja, to je lozoranje projekte sponzorirao Francuski institut te su i prezentirani na franna temu inferiornosti ovjeka naspram Bojega djela, to je bilo i onda, cuskoj Akademiji likovne umjetnosti. Na primjer godine 1987. grupa samo nije bilo osvijeteno. ovjek-stolica i bacanje Ribe temelji su Obnova izvela je akciju Noenje kade; u oslikanoj gusanoj kadi obloenoj mojega rada kojima se uvijek vraam. (Indo 1999:34-35) francuskom zastavom nosili su direktora Francuskog instituta koji je ini mi se da se na estetizaciju ulinoga svagdana i urbanih rituala veslajui proao put od Francuske itaonice do Francuskoga instituta Kugla glumite moe primijeniti detekcija Johna Lahra iz knjige Acting (usp. Butkovi 34-35). Out America (1972.) o tome da eli li kazalite biti vrijedno, mora biti vjerno ivotnom iskustvu ljudi: Priznati narod umjesto zaboraviti ga znai postati politian (Lahra 1986:97). Od devedesetih: stenografski Kraj osamdesetih na zagrebakim otvorenim prostorima obiljeio je i Goran Fruk (1959.1993.) performansima Defenestracije I, II, III (1986. Slijedi stenografski skok. Devedesete su obiljeile tri manifestacije. 1988.). U Defenestraciji iz 1986. na petom katu zgrade u kojoj se nalazi Osim Tjedna performancea Javno tijelo, odranog godine 1997. u Zakino Zagreb na prozoru je bila zakvaena slika na kojoj je bio naslikan grebu, koji je razmjestio performanse na trgove, parkove, gradske ulice, veliki bijeli oblak. Pritom je bila grubo probodena i kroz otvor su poeli eljezniki i Autobusni kolodvor, odreenije u posljednjem sluaju propadati civilizacijski ostaci otpaci pokupljeni sa smetlita, brano, ria, stor peep showa, u kazalite, Galeriju i Multimedijalni centar, svakako komadii stiropora, papirnate ptice, nanizano cvijee na uetu, jastuci, valja istaknuti ulinu manifestaciju Knjiga i drutvo 22 %, koja je slike ali i ljudi tonije alpinisti, a najspektakularniji dogaaj ostavodrana 10. srpnja 1998., a poetak novoga tisuljea od 2001. oito je ljen je za nale kada je osoba pod punom skijakom opremom izvela da je obiljeio Urbani festival (UrbanFestival),23 to ga je osnovao [BLOK] ski-descent, spustivi se po fasadi kue (usp. Platnik 1986:21). Ist Lokalna baza za osvjeavanje kulture (usp. Golub 2004:37), a iniciran odobno su kroz proboden oblak padali leci s natpisima: Slike su lijepe, je, kako sami organizatori istiu, okupljanjem meunarodnih i hrvatskih Gledaj gore, Slike padaju, Glavu gore, a kraj happeninga najavljen je umjetnika razliitih umjetnikih praksi (performans, vizualne i zvune natpisom Ovo je kraj koji se isto tako obruio meu sluajne naminstalacije, ples, urbane intervencije, web-projekti itd.) s tendencijernike (Oegovi 1986:8-9). Navedenim izvedbenim bacanjima kroz jom da inltrira umjetnost u urbani ivot te da koritenjem gradske prozor, kojima je Fruk sjedinio alpiniste i studente ALU-a, nastavio je infrastrukture promijeni urbani krajolik i obrasce ponaanja u njemu. rad na razbijanju klasinoga okvira slike, a koje Sonja Briski Uzelac Primjerice, na prvom Urbanom festivalu sudjelovao je Tomislav Gotovac anrovski odreuje i kao performanse i akcije u kojima se doslovce performansom ienje povrina koje su zagadili odailjatelji poruka, izbacuju predmeti, ljudi i poruke kroz prozor s petog kata na Cvjetni Damir Bartol Indo s antiautomobilskim, to e rei biciklistikim, i trg (Briski Uzelac 2001:7). Naziv je, naime, inspiriran dogaajima iz 17. heraklitovskim performansom estoka vonja ili O dui (usp. Marjani stoljea kada su u Pragu kroz prozor Gradske vijenice baeni kraljevi 2000:41)24 te Vlasta Delimar sa spomenutom Lady Godivom. namjesnici (Arslani 2002:21). Primjerice, u Frukovim Defenestracijama U sklopu Urbanog festivala (UrbanFestival) godine 2004. ovom prigosudjelovao je, zajedno s kolegama iz akrobatske grupe Flying art, i dom izdvojila bih niz performansa koji su se 21. svibnja dogaali pod alpinist Davor Butkovi u, koji se na ulinom festivalu Cest is dbest naslovom Igrokaz za nadzorne kamere, problematizirajui nadzorne godine 2002. biciklom spustio sa zgrade na Cvjetnom trgu i navedenim kamere kao sredstva socijalne kontrole. Rije je o nizu neverbalnih igroinom privukao pozornost na nedostatak biciklistikih staza u Zagrebu kaza koje je organizirala zagrebaka anti-surveillance-camera grupa, (Arslani 2002a:16). oznaavajui poloaje i usmjeravajui pozornost gledatelja na uglavnom Inae, u Frukovim Defenestracijama sudjelovao je i Darwin Butkovi; neoznaene nadzorne kamere. Pritom su posebice izvedbeno mapirali kao lan grupe Obnova izvedbeno je katapultirao samoga sebe s petoga Trg rtava faizma/Trg hrvatskih velikana kao mjesto premreeno kamkata spomenute zgrade u obliku rakete. Ili Butkovievim rijeima: erama iz razliitih institucija i tvrtki. Inae, zagrebaka grupa potak Defenestracija ili bacanje kroz prozor u povijesti je naziv za dogaaj nuta je skupinom The Surveillance Camera Players koja je osnovana u kada su pristae eke evangelistike crkve, pobunivi se zbog New Yorku studenoga 1996. godine.25 kraljevske protunarodne politike bacili kroz prozor gradske vijenike, kraljevske namjesnike. U nekim se zemljama tradicionalno bacanje 23 Godine 2005. UrbanFestival zajedno s Platformom 9,81 ukljuio se u projekt Nevidljistvari kroz prozor dogaa u doba karnevala, dok se u zagrebakim vi Zagreb i u okvire projekta Operacija: grad unutar biveg industrijskog kompleksa tvornica Badel i Gorica, a pritom su odabrani radovi ciljali na neposredni indunovoizgraenim naseljima bacanje smea dogaa svaki dan. U Destrijski okoli, povijest prostora, drutveno-politiki kontekst ili su pak otvarali fenestraciji I i II sredinom osamdesetih izbacivali smo umjetniko subverzivne strategije otpora dominantnim drutvenim praksama (http://www. smee i sebe same s petog kata zgrade na Cvjetnom trgu, koja je sada, urbanfestival.hr/05/hr/uvodno.html). Usp. Operacija:grad. Zagreb: [BLOK] Lokalna nakon dvadeset godina, ponovno predmet aktualnoga politikog smea. baza za osvjeavanje kulture i Platforma 9,81, 2005. 24 U sivoj zagrebakoj povijesti svakodnevice obavljajui razne poslove u radnome Izbacivanje je bilo dosta opasno. Tada se dogodilo da je puknulo sigi radnikome svagdanu, Damir Bartol Indo vozi se na biciklu, emu posveuje urnosno ue (usporiva), i to meni, to mi je naravno ostalo u sjeanju i projekt o ovjeku-biciklu pod nazivom estoka vonja ili O DUI, koji se temelji mislim da to vie nikada ne bih priutio svojem tijelu, iako sam njime na osobnom iskustvu doivljaja estoke vonje gradom, okruenom neprijateljskim inio i mnogo opasnije radnje kako bih ostvario neke ideje. (Butkovi automobilima i prijeteim tramvajima, a nastaje propitivanjem na temu Kakav e biti moj ubojica? I kako navodi D. B. Indo povodom recitala napisanih za projekt o 2007:34) urliuoj vonji gradom: IVOT (ESTOKA VONJA) SE NASTAVLJA! Inae, Butkovi je kao lan grupe Obnova (Darwin Butkovi, Amela Na UrbanFestivalu 2001. godine navedeni performans Indo izvodi na Britanskom Frankl, Karmen Frankl, Metka Jelenc, Stanko Juzbai, Martina Kramer, trgu (http://www.urbanfestival.hr/01/hr/projekti/indos.html). Silva Niki, Slobodan Oli, Mirjana Vodopija, Pavle Vranjican te pokojni 25 Usp. http://www.urbanfestival.hr/04/hr/projekti/igrokaz.html

U&U 185 Marjani

Mladen Stilinovi, Kruhkolai, 1998., fotograja: Barbara Blasin

U&U 186 Marjani

Igor Grubi, Sjeanje na knjigu, 1998., fotograja: Marko Ercegovi Boidar Jurjevi, Pomraina, 1997.

Na spomenutoj prvoj javnoj manifestaciji performansa u Hrvatskoj, pod nazivom Tjedan performancea Javno tijelo, sudjelovali su Tomislav Gotovac (Prilagoavanje objektima na Trgu marala Tita Trg marala Tita, volim Te!), Nan Hoover (Pokret u svjetlu), Slaven Tolj (Community Spirit in Action), Nenad Danuo (Hard-core), Boidar Jurjevi (Pomrina), Alina Anka Kowalska (Magina teina ivota), Neboja eri-oba (Javno tijelo), Zlatko Kopljar (K1) i Vlasta Delimar (Zrela ena). Zaustavimo se na performansu Pomrina Boidara Jurjevia s poetkom u podne nastojao je antologijsko djelo Prizemljeno sunce Ivana Koaria, postavljeno na uglu Bogovieve i Petrieve ulice, odvui na njegovo staro/prvotno mjesto.26 Pomrina kao kozmiki poremeaj koji najavljuje dramatian dogaaj smrti nebeskoga tijela oznauje mikrokozmiki poremeaj: umjetnik je nastojao ispraviti, korigirati (korektivni umjetniki imperativ kao primjer intermedije urbane o umjetnikom djelu) nepravdu uinjenu umjetnikom djelu i vratiti ga na mjesto gdje je ozbiljio svoje prvotno i zato autohtono znaenje. Zlatnu Koarievu kuglinu formu-metaforu vezao je za sebe (korektivno tijelo) elastinim uetom (bangee jumping) i snanim zaletima nastojao je pomaknuti (usp. Jurjevi 2003:11). Inicijativom Igora Grubia 10. srpnja 1998. ostvarena je ulina
26 Usp. fotograju koja je dokumentirala intervenciju na Trgu marala Tita nakon devastacije Prizemljenog sunca 1971. u: Denegri 1985 (fotograja br. 37).

manifestacija Knjiga i drutvo22% kao zajedniki istup-reakcija tridesetak umjetnika zbog nameta na knjige. U performansu Bez naziva, u sklopu navedene manifestacije, na Cvjetnom su trgu anonimni/ zamaskirani izvoai podijelili graanima velike crne toke (mete, ustrijeli) na papiru. Ante Kutre u performansu Knjigom po glavi postavio je letke s parolama (primjerice: U nekim gradovima u svijetu ima knjiara koje rade cijelu no) na plonik Cvjetnog trga. Igor Grubi, na tragu Beuysove socijalne skulpture (njegove maksime o skulpturiranju drutvene svijesti), organizira performans Sjeanje na knjigu u kojem nekoliko izvoaa-itaa zadubljenih/utonulih u knjige na Cvjetnom trgu nastoje upi(sa)ti Knjigu u vlastito pamenje, prizivajui scenu iz Truffautova lma Fahrenheit 451 (usp. Knjiga i drutvo 22% 1998:30). Tomislav Gotovac na Cvjetnom trgu izvodi performans Osmijesi ljetne noi u podne. I dok ga polijevaju vatrogasnim mrkom (metonimija vodenih topova) za pranje ulica, izvikuje parole upuene dravi i Vladi koja je uvela porez na knjige: Jebe dravu koja ima porez na knjige! Jebe Vladu koja je donijela zakon o PDV-u! (usp. Dragojevi 1998:48), Jebe vladu koja je uvela porez na dodanu vrijednost! (usp. Ki 1998:38), Koja je to Vlada koja nabija porez na knjige! (usp. Mikuliin 198:15). Filip Biffel, jedan od nepripitomljenih pripadnika nonkonformistike performans grupe Ujedinjeni Balkan Inc.U.B.I., u antikvarijatu Jesenski i Turk u Gajevoj ulici kupuje knjigu bez poreza na dodanu vrijednost (PDV) iz koje je prodavaica istrgnula 22 stranice, a lanovi Schmrtz

U&U 187 Marjani

Anonimni, Bez naziva, 1998., fotograja: Boris Cvjetanovi

teatra koji se odreuju kao grupa koja se bavi reciklaom starijih ideja o modernosti i politikom angamanu kazalita, a tematika njihovih nastupa obuhvaa pitanja ljudskih prava, ekologije, kritike drutva, modernog primitivizma, subkulturnih pokreta, autonomije kulture izvode performans 22 % u sklopu kojega su trebali iz knjiare Algoritam ukrasti 22 asopisa i aktivirati zvonjavu alarma (usp. Knjiga i drutvo 22% 1998:34; Ki 1998:38). Mladen Stilinovi instalaciju Kruhkolai, koju je izloio na ploniku Cvjetnog trga, instalira kao metaforu o politikoj kuhinji, sjedinjujui kruh+kolae (kremnite) i subvertirajui ciniku izreku Marije Antoinete Ako nemaju kruha, neka jedu kolae.27 Inae, devedesetih je, poevi od 1997., ATTACK! djelovao nizom akcija i dogaaja izvedenih na javnim prostorima grada. Spomenimo
27 Ostale intervencije/instalacije oblikovali su sljedei autori: Igor Ronevi (Pasolini opcija, 3 mrtve prirode), Sandro uki (Phobia), Ivan Koari (Knjiga u kojoj sve pie, ali nije dostupna itaocu), Goran Trbuljak (Bez naziva), Igor Grubi (Bez naziva); Vlado Martek (22 Preradovia) ispred Preradovieva spomenika postavlja 22 knjige i ispisuje agitacijsku parolu (ISTINU) Drava sere i letke s Kafkinom parabolom Ispred zakona; Milomir Repac (Glupost) intervenirao je na spomenik Petra Preradovia postavljanjem na pjesnikovu glavu stoastu pikado plou probodenu strelicama (usp. Mikuliin 1998:15); Iva Matija Bitanga (Bez naziva), Duje Juri (Preparirane knjige), Leo Vukeli (Bez naziva), Antun Marai (Bez naziva), Kata Mijatovi (projekt Srea), Bojan Gagi (Nemam ni za kruh), Sanja Ivekovi (Spomenar), Kristina Leko Fritz (Autobiograja knjigama), samoinicijativna akcija osoblja (antikvarijat Jesenski i Turk); akcija Porez u eteru Igora Grubia sastojala se od 22 sekunde tiine emitirane u eteru Radija 101; Igor Grubi (Prijevod Kult, broj 18) (usp. Knjiga i drutvo 22% 1998:61), Ivana Keser alje mail-art Indoktrinacija, Zlatko Kopljar u MM-u prikazuje video Love shoot (Ljubavni pucanj). Web-performance izvode Blaenko Karein (www.arkzin.com/22/karo), a web-instalaciju Andreja Kuluni (www. arkzin.com/22/andreja). Cjelodnevni performans 11.0019.00 Zoran Paveli izvodi u prostoru Galerije Gradska; prolaznicima je okrenut leima, okruen aama i uronjen u tivo. Naime, radno vrijeme Galerije Gradska odredilo je i vrijeme trajanja performansa, pa stoga i naziv 11.0019.00. (usp. Paveli 2005:34-35).

neke prema ATTACK!-ovu Newsletteru: primjerice, 29. studenoga 1997. trebao se odrati Buvljak 2, ali kako je vlasnik otkazao ugovor, attackovci se odluuju na miran prosvjed zbog diskriminacije. Nadalje, 16. svibnja 1998. na Trgu Francuske revolucije prigodom meunarodne akcije Reclaiming the Streets odrana je akcija Ulice ljudima! (usp. Milovac http.). Osim toga, ATTACK! se tada istaknuo i kao radikalan, u najpozitivnijem smislu, u ekolokim i animalistikim zahtjevima. Tako ATTACK!-ov Newsletter broj 11 iz 1999. izvjetava kako se skupina Urbana gerila, a koja se odreuje kao pankeri, entuzijastini stanovnici Zapreia, 18. rujna 1999. okupila kako bi oistila oblinju umu i rjeicu Lunicu u okolici Zapreia, i u istom broju Newslettera pozivaju graanstvo da bojkotira cirkuse sa ivotinjskim tokama. Dakle, osvanuli su do-it-yourself leci zalijepljeni preko cirkuskih plakata, a sadraj je glasio: URBANA GERILA protiv nasilja nad ivim biima i prirodom za prava ljudi i ivotinja. Ujedno, u istom broju aktivisti izvjetavaju kako je tadanji proelnik Ureda za kulturu grada Zagreba Mladen utura ATTACK!-u konano obeao prostorije u podrumu tvornice Jedinstvo, i to nakon akcije Juri na Jedinstvo 6. studenoga 1999. ispred Tvornice i u njoj. Posluajmo aktivistiki odlomak iz reeksije o tvornici Jedinstvo: Jedinstvo je nekada bila tvornica benzinskih crpki. I sada vie nije. Kako to s niijim prostorima biva, oni, kao takvi niiji postaju vlasnitvo Gradske skuptine i ona tada odluuje to e se s njima dogaati (Treba prostor? Osvoji si jedan! 1999:8-9). Podsjetimo i na jedan (ne jedini) performans graanskoga neposluha devedesetih. U sklopu ideosfere demonstration arta 16. oujka 1998., na Meunarodni dan borbe protiv policijskog nasilja, uvijek politiki aktivni i od sredine devedesetih sveprisutni mrcovci Schmrtz teatar i Bijesne gliste namjeravali su izvesti performans Crte povlaei

Schmrtz teatar, Out, demons, out!, 1999.

podeblje plave linije na mjestima gdje je za sindikalnih prosvjeda 20. veljae 1998. Ministarstvo unutarnjih poslova postavilo policijske kordone kako bi sprijeilo dolazak prosvjednika na glavni zagrebaki trg. Ipak, kao to izvjetava Novi list 18. oujka 1998., poetna namjera obiju grupa da se plave granice na svim prilazima Trgu bana Jelaia postave u isto vrijeme, izjalovila se ve na samom poetku akcije, i to zbog premalog broja sudionika performancea. Ekipa se, stoga, odluila da svaku liniju povuku posebno, pa je za poetak izabrala plonik na poetku Bogovieve ulice, kod Cvjetnog trga. No, djelomice izveden performans nastavljen je postperformansom (Jurea 1998:6). Naime, jedan od dvojice policajaca nasrnuo je na Denisa Lovrovia, fotoreportera Novog lista, pokuavajui mu oduzeti fotoaparat, i pritom mu je, kako je to izvijestio Novi list, zaprijetio da e ga razbiti, a na kraju prepirke, policajac je fotoreportera Lovrovia priveo u Prvu policijsku (Jurea 1998:6). Isto tako ATTACK! je potaknuo FAKI/FAKI (Festival alternativnog kazalinog izriaja iniciran je pod nazivom Front alternativnog kazalinog izriaja FAKI), koji okuplja alternativni teatar, ulini teatar, performanse, off i low budget teatar na otvorenim i u zat-

vorenim scenskim prostorima grada, a zamiljen je kao spoj triju manjih festivala: festivala studentskih kazalita, festivala ulinog kazalita i instalacija te festivala kazalita malih scena. Primjerice, na drugom FAKI-u (1999) Schmrtz teatar izvodi performans Out, demons, out! ispred HNK-a ije su neobarokno uto proelje gaali jajima, onglerskim unjevima te su na zgradi iskuavali uinkovitost karate udaraca. Mario Kova pokretima ninje i odjeven u djeju pidamu borio se s estetikom neobaroknih stupova, a odorama veselih boja reektirali su mirovnu poruku FAKI-a s obzirom na to da je tu godinu Antiratna kampanja Hrvatske posvetila Mirovnim igrama, subvertirajui Vojne igre koje su se te iste godine cinikim strategijama moi na vlasti odravale u Zagrebu (usp. Bilandija 1999:26, Oliver 1999:10). Inae, Schmrtz teatar sudjeluje na 12. Eurkazu 1998. godine projektom nedogaanja Zrinka Kuevi je zaspala poslije doruka i probudila se tono na vrijeme za ruak, ne-izvedenim na travnatoj povrini ispred Nacionalne i sveuiline knjinice (usp. Valent 2002:142-144, Kova 2005:32-33). Primjerice, nakon uline akcije MMM (Millennium Marijuana March), to je organizirana u sklopu FAKI-ja godine 2000. na Trgu bana Jelaia, Le Cheval je izveo situacionistiki performans Dope Millennium March za legalizaciju tekih droga, dakle, kao ironijsku oporbu happeningu koji je podupirao samo dekriminalizaciju lakih droga (prema Frlji, eko 2001:36). Podsjetimo na jedan performans skupine Le Cheval.28 Na Cvjetnom trgu 2001. izveli su performans Vice Vukojevi je doivio satori koji su inicirali prema svjedoanstvu mlade Bonjakinje koju je u naslovu spomenuti navodno silovao. Posluajmo Frljievu rekonstrukciju spomenutoga peformansa: Performans sam poeo pjevajui a capella Lijepi li su mostarski duani, to je jako brzo privuklo dosta gledatelja. Njihova reakcija bila je uglavnom pozitivna. Imao sam dojam da im je taj prvi dio simpatian. U to doba, dakle, godine 2001., nije bilo ba uobiajeno da netko na jednom od glavnih gradskih trgova pjeva bosansku sevdalinku. Za takve aktivnosti bili su rezervirani uglavnom periferni dijelovi grada. U nastavku performansa, jedan od izvoaa simulirao je silovanje druge izvoaice uz izricanje svih pejorativnih stereotipa o Bonjacima i konstantno joj gurajui u usta mljeveno svinjsko meso. Zanimalo nas je moe li takva situacija, uz njezinu oitu articijelnost, ali i dosta veliku dozu nasilja, kod gledatelja potaknuti ikakvu drugu reakciju osim pasivnog promatranja. Naravno, nije se dogodila nikakva intervencija, jer je publika, ostajui inertna na ideoloki okvir unutar kojeg je performans proizveden, ostala inertna i na injenicu da je jedan izvoa izvodio vidno i ziki bolno nasilje nad drugom izvoaicom (Frlji 2005:30). Fenomen urbanoga u recentnim radovima Borisa Bakala kao da postaje dominanta, a to svjedoi njegov projekt Shadow Casters, realiziran osim u Zagrebu u jo nekoliko svjetskih gradova, a oko kojega se formirala i istoimena multimedijalna umjetnika organizacija Bacai Sjenki (usp. Pejovi, Bogosavac 2005:32). Tako su Bacai Sjenki u okvir svojega dugogodinjeg projekta ovjek je prostor: Viti_plee inltrirali i plesnu skupinu llinkt! u sklopu kojega su 28. listopada 2005. realizirali solo izvedbu-intervenciju Krhke toke grada na uglu Laginjine i Vojnovieve s poetnim plesnim okvirom na krovu zgrade preko puta Vitieve zgrade, bisera moderne u hrvatskoj arhitekturi, s koreografskom protezom na ulici i parku, da bi se zavrno plesaica pojavila na jednom od prozora zgrade arhitekta Ivana Vitia. Intencija navedenoga plesnog projekta bila je, kako istiu autori, propitivanjem odnosa plesa i arhitekture osnaiti krhke toke grada, tonije, reanimirati naruena,
28 O ulinim performansima trupe Le cheval na Cvjetnom trgu, Trgu bana Jelaia, prostoru oko Tvornice Jedinstvo, u dvoritu stare Movare usp. Frlji 2005:31.

U&U 188 Marjani

U&U 189 Marjani

Projekt Biljeenje grada biljeenje vremena: Zidne novine br. 2 Bacaa Sjenki i [BLOK] Lokalne baze za osvjeavanje kulture, stacioniranoga u sedam zidnih, oglasnih ormaria Kinoteke, 22. veljae 15. travnja 2007., Zagreb (oglasni ormari Kinoteke na Britanskom trgu 1)

naputena ili loe tretirana mjesta plesnom predstavom nastalom za tu lokaciju (usp. www.covjekjeprostor.net). Svakako spomenimo i projekt Biljeenje grada biljeenje vremena: Zidne novine br. 2 Bacaa Sjenki i [BLOK-a] Lokalne baze za osvjeavanje kulture, u suradnji s Centrom dramskih umjetnosti i Hrvatskim lmskim savezom, iz godine 2007. kada su odabrali formu zidnih novina kao moemo slobodno rei potpuno zaboravljenoga medija javnoga komuniciranja, i to u oglasnim ormariima Kinoteke, gdje su izloili fotodokumentaciju i pisanu grau (teoretski lanci, eseji, novinski lanci, odlomci intervjua) o ulinim akcijama i performansima koji su se dogodili upravo na mjestima ili u blizini tih sedam oglasnih ormaria. Inae, projekt Biljeenje grada biljeenje vremena oblikovan je kao viegodinji projekt koji se, kako istiu autori i autorice, bavi pronalaenjem, arhiviranjem, prouavanjem i izlaganjem djela i projektne dokumentacije umjetnikih istupa u javni prostor, te prosvjedima ili javnim okupljanjima na podruju Zagreba od 1945. do danas. Tako je drugo izdanje Biljeenje grada biljeenje vremena: Zidne novine br. 2 spomenutoga projekta posveeno onim akcijama ije je mjesto izvedbe bilo upravo na mjestu ili u blizini oglasnih ormaria

Kinoteke. I nadalje, kako tumae autori/ce: mapiraju, kako kau, one geste u vremenu i prostoru koje su ta mjesta trajno obiljeile drugaijim pogledom (usp. Marjani 2007:32). Pogledajmo jo jedno susretite glavnoga Trga kao mjesta re/akcije. Rock-grupa Let 3 13. rujna 2000. izvodi autoironijski performans kolektivnog samoubojstva kod spomenika bana Jelaia uz pomo streljakog voda sastavljenog od starica u alosti (s umjetnim brkovima) i puaka M-48. Nakon performansa lanovi su ostali leati s ruiastim mrljama na kouljama, a zavrni okvir, naravno, oznaen je dolaskom mrtvakih kola. Policija je dopustila da streljaki vod mirno ode, ali strategijama moi zapisali su broj registracije mrtvakih kola jer su vozila pjeakom zonom. lanovi banda Let 3 najavili su dostojanstveno kolektivno samoubojstvo zbog umnoavanja njihovog albuma Jedina, koji su prvotno htjeli izdati u samo jednom primjerku. Uoi samoubojstva od lanova se pozdravio sveenik, koji je, izmeu ostaloga, izjavio: Nadajmo se, zajedno s njima, povoljnom ishodu i moguoj dobiti.29
29 Usp. http://www.hrt.hr/auto/arhivvijesti/2000/09/13/ZAN.html

Milijana Babi, Djedica, 2005. fotograrala Nada Zgank

U&U 190 Marjani

Bundek kao mjesto nekih svojih modnih performansa odabire kiparica i modna dizajnerica Ivana Popovi. Tako je za malu kazalinomodnu sliicu Kako su zeice pojele prijateljicu (2002), za koju je kreirala modele od svile, kadife i (naalost) zejih koica, kao mjesto izvedbe odabrala Bundek. Isto tako i modni performans Ja sam rtva mode (2002), s odrednicom egoistino-humanistiko-antiseksualan modni spektakl i dokumentarna drama o rtvama mode (usp. Marii 2002:21, Popovi 2005), osim to ga je predstavila u HDLU-u, izvela ga je i na Bundeku. Pogledajmo komentar o razlici izmeu javnoga i zatvorenoga prostora spomenute kiparice i modne dizajnerice: Kada se trebam likovno izraziti, ne raspoznajem razliku izmeu zatvorenoga i otvorenoga prostora. Potpuno mi je svejedno je li to neka livada ili garaa. Ovisi o temi i o boji projekta. Kuim da u modnom svijetu vie igra zatvoren hangar s pistom i brutalnim svjetlom, ali se u tom prostoru pie jaim likovnim jezikom. Ljudi su u prirodi senzibilniji tako da kad im neto piem, koristim se minimalnim sredstvima umom, bojom i zvukom. (Popovi 2005:33) Spomenimo i performans Djedica, to ga je Milijana Babi izvela 2004. najprije u Ljubljani (22. prosinca 2004.) i nakon toga u Rijeci (24. prosinca 2004.) te kao studentsku intervenciju u sklopu Venecijanskog biennala 2005., a te iste godine pred sam Boi (23. prosinca) odluila ga je izvesti i na nekim zagrebakim punktovima u 10 sati na junom ulazu Dolca, u podne na Cvjetnom trgu, u 14 sati ispred ulaza u Importanne centar (ulaz s Glavnog kolodvora) te u 16 sati na glavnom zagrebakom trgu, a svaka pojedina ulina izvedba trajala je pola sata. Dakle, odluila se za prostor na kojem najvie cirkuliraju prolaznici i namjernici bez bitnosti same lokacije. Rije je o odlinoj ironijskoj inscenaciji Djedice (za neke pa i za mene Djed Mraz, a za neke Djed Boinjak) u kojoj umjetnica odjevena kao Djed Mraz glavom i djedovom bradom prosi. Reakcije zbog iznevjerenoga oekivanja, koje sam vidjela ispred ulaza u Importanne centar (ulaz s Glavnog kolodvora), kretale su se od prvotnoga i kratkotrajnoga zaprepatenja (onih starijih) do salve smijeha (onih adolescentske dobi). Dodajem kako je

jedan prolaznik bio oaran kada je otkrio da je rije o djevojci maskiranoj u najkomercijaliziranu muku ikonu. Bilo je, naravno, i onih, ali malobrojnih, koji su i udijelili koji novi Djedu Mrazu. Posluajmo o reakcijama ulinih prolaznika kako ih je doivjela Milijana Babi: Na primjer, netko je bio dovoljno ljut, te je odmah iao zvati policiju i uglavnom se ulo: Pa, Djed daje, on nikada ne prosi. A ima ljudi to mi je jako zanimljivo koji se onako iz daljine samo nasmijee, shvate samu ideju da, eto, takva su vremena danas, pa i Djedica prosi. Dakle, jako sam zadovoljna interakcijom. A neto to se ponavlja na svim mjestima pokazuje da to su ljudi nieg socijalnog statusa to vie suosjeaju i vie daju. Tako u Ljubljani to su bili prosjaci i Romi, a danas su mi davali stariji ljudi. Dakle, na neki nain ao ti je to ti ba oni daju novac. A oni za koje se vidi da su imuni jednostavno te pregaze. Naravno, rije je o generalizaciji, ali je, zapravo, tako. Dakle, znaenje toga rada jest da se napravi u doba Boia i u zemlji kao to je naa u kojoj je taj lik i njegov identitet upitan i problematian. Pogledajmo na kraju i ikonograju performansa: krabica kao limenka Coca-Cole u koju, kada bi netko ubacio novie, enski Djed Mraz je otvarao/otvarala srebrnu kutiju omotanu crvenom manom iz koje bi vadio/vadila i poklanjao/poklanjala nacrt za bojenje Djeda Mraza za vizualizaciju vlastita Djedice (usp. Marjani 2006a:35). Robert Franciszty svoje uline animalistike performanse vezuje uz simboliku grada. Tako je izvedba performansa Protiv korekcije koe i krzna (2002) poela ispred Zdenca ivota, s obzirom na to da spomenuta Metrovieva skulptura tematizira izvor ivota paradoksalno s ikonografskim odsutnou ivotinja i biljaka. Tri bunde zavezane hamom (za konje) vukao je svojevrsnim putem proienja (od vode do vatre) od Zdenca ivota Masarykovom ulicom, u kojoj je nekoliko krznarija, do Cvjetnoga trga gdje je uprilien obred proienja vatrom (spaljivanje bundi postavljenih na trima metalnim krievima) (usp. Franciszty 2002:25). Moda performativnu konceptualizaciju Grada, koji razdvaja rijeka na dualistike polovice, a za koje vjerujemo kako e ih u art sferi spojiti

U&U 191 Marjani

Robert Franciszty, Protiv korekcije koe i krzna, 2002.

nova zgrada Muzeja suvremene umjetnosti,30 moemo zavrno uokviriti prisjeanjem na dvije akcije meu brojnim akcijama koje su kritizirale institucije i razmatrale njihovu ulogu i poziciju, a koje su prisutne ve od kasnih ezdesetih godina. Prisjetimo se Trbuljakove akcije iz godine 1969. s deskriptivnim nazivom Kroz rupu na vratima Galerije moderne umjetnosti pokazao sam povremeno prst bez znanja uprave Galerije, za
30 Tako je Muzej suvremene umjetnosti 2006. godine osmislio projekt Urbane intervencije (Ivana Kancir, kustosica projekta) kao program obiljeavanja pedesetogodinjice osnutka Muzeja suvremene umjetnosti, koji je osnovan 1954. kao Galerija suvremene umjetnosti. Organizatori su pritom naveli kako se u kontekstu djelatnosti Muzeja projekt Urbane intervencije moe promiljati kao remake uline izlobe Mogunosti za 71. koju je organizirao Muzej suvremene umjetnosti (ondanja Galerija suvremene umjetnosti). Pritom su urbane intervencije bile razmjetene na relaciji Gornji grad Novi Zagreb, ime se i simboliki oznailo skoro preseljenje iz barokne gornjogradske Kulmerove palae, gdje Muzej djeluje od svoga osnutka, u novu zgradu koja se gradi u Novom Zagrebu, a prema projektu arhitekta Igora Frania. Pritom je odabrano pet urbanistikih intervencija: Ben Cain: A-Z od Trga, Marija ukman i Jasmina Kadija: Degenerino uriniranje, Fedor Vuemilovi: Zaboravljena koplja, Vedran Juki: Odbrojavanje i ore Jandri: Cirrhosis-schutt (naranasta zgura). Kao zavrna intervencija izvedena je intervencija ora Jandria. Naime, na proelju sadanjega Muzeja suvremene umjetnosti bile su instalirane cijevi za utu koje vieznano simboliziraju, meu ostalim, i skoro preseljenje u novu zgradu Muzeja u Novom Zagrebu (http://www.msu.hr/program.aspx?lang=Croatian&ActivityTypeID= 2&ID=40). Pogledajmo interpretaciju Borivoja Popovaka ove zanimljive Jandrieve instalacije: Jandrievu instalaciju inio je niz od etiri vertikale plastinih cijevi za graevinski otpad, koje se sputaju od krovnih prozora do gornje granice prozorskih otvora prizemlja, dok se izvori svjetla postavljeni u cijevima projiciraju na plonik slike krugova naranaste boje. Cjevaste konstrukcije sastavljene od segmenata koji se mogu nadograivati i time regulirati njihova visina est su prizor u gradskim sredinama, a iste neposredno konotiraju s graevinarskim zahvatima, adaptacijama i gomilama otpadnog materijala. U ovom sluaju ovi se odljevi sputaju s prozora tavana zgrade, prostora u kojem je bio pohranjen fundus Muzeja, ime se izravno aludira na preseljenje, tj. njegovo premjetanje. Ove se cijevi mogu posredno dovesti u vezu s gradnjom novog Muzeja, no svjetlo postavljeno unutar njih usmjerava iitavanje u sasvim drugom smjeru. Simbolika njegove boje upuuje na drugaiju vrstu zgure ili ljake. Kako naranasta izmeu ostalih znaenja zastupa entuzijazam i kreativnost, neminovno zakljuujemo, jasno, na razini metafore, da su materijali koji se sputaju duhovne prirode, proizvod umjetnosti, ili jednostavnije, umjetnine (Potoak, http.).

koju Tihomir Milovac navodi kako je rije o uxusovski duhovitoj pretei niza radova koji ironiziraju odnos umjetnik-galerija (Milovac 2002:147).31 U sklopu navedene kritike svakako valja promotriti akciju K4 Zlatka Kopljara, to ju je izveo tijekom otvorenja izlobe Here Tomorrow godine 2002., kada je tijekom ulaz Muzeja suvremene umjetnosti zaprijeio s 12 tona tekim blokom od armiranog betona po mjeri vratnica (Kopljar 2004). A da se uglavnom recepcija performansa na naem podruju ni danas nije promijenila, svjedoi novinarski-kroniarski zapis o spomenutoj manifestaciji Knjiga i drutvo 22 % iz godine 1998. o tome kako su instalacije, intervencije i performansi zaprepastili nekoliko naih sugraana, pa je intervenirala i policija. Neobinim kreacijama neki su se divili, neki udili, a pojedini se, pak, toliko sablaznili da je malo nedostajalo da verbalni sukob umjetnika i graana ne preraste u ziki (Bender 1998:9). Naravno, za neke druge spomenuti ulini performansi, akcije i happeninzi te ambijentalne predstave promijenile su promiljanje grada ili rijeima Igora Mirkovia: () one su pridonijele da ulicu prestanemo shvaati pukom betonskom stazom kojem, eto, moramo proi, ako od toke A elimo do toke B (Mirkovi 2004:81). Naravno, pregled ulinih performansa i akcija mogao bi se nastaviti unedogled; no, kako je potrebno privesti ovaj pregled kraju ili kao to upuuje naziv izlobe Na koncu konca konacLuka (Galerija Gradska, Zagreb, 1999.) pulskoga umjetnika Josipa Pina Ivania, zavrila bih ga sjeanjem Damira Stojnia na akciju Ptice koju je 2000. izveo u parku ispred Ministarstva obrane u koju su se samovoljno ukljuile i ptice: Da, tada sam legao na zemlju u parku i posipao ptiju hranu po sebi. Leao sam moda i jedan sat pravei se mrtav, a onda su ptice poele polako prilaziti i jesti hranu s mene. Najprije vrapci i golubovi, a zatim i nekoliko vrana. Nosio sam sunane naoale kako bih ih mogu promatrati. To je bila jedina moja akcija sa ivotinjama. (Stojni 2006:33) Ulinim akcijama i performansima, koji se obraaju ne samo likovnoj publici nego ponajprije tzv. javnosti (usp. Ili 1998:11), kao da se
31 Braco Dimitrijevi upuuje da je spomenuti Trbuljakov rad prvi put objavljen 1973. godine (Dimitrijevi, The Post Historic Times, str. 4).

ponitava koncept autoritarnog grada (usp. Short 2003)32 te kao da se koristi javni, otvoreni prostor grada kao poligon subverzije, nastojei ozbiljiti zahtjev za demokratizacijom umjetnosti (usp. Irwin 2000:58). Naravno, pria o akcijama i performansima u urbanom sreditu Zagreba nije potpuna bez akcija koje nemaju, recimo to tako, estetsku dimenziju, s obzirom na to da im ni nakana nije bila takvoga stratuma. Zabiljeimo ovom prigodom jednu aktivistiku akciju koja je upozorila na specizam i prava ivotinja i drugu koja je moda uzdrmala graane i graanke ovoga sve mi se to vie ini ravnodunoga grada s pozivom na promiljanje o strategijama urbane ekologije. U preduskrsnoj atmosferi godine 2007. na glavnome zagrebakom trgu predsjednik udruge Prijatelji ivotinja Luka Oman izdrljivo je proveo 24 sata zatvoren u kavezu, nastojei upozoriti veinsko i ba-me-briga puanstvo na nehumano postupanje s kokoima nesilicama koje cijeli ivot, tonije, radni vijek, provode u kavezu veliine A4 papira, to, naravno, znai i ropske ne-uvjete preivljavanja od nekretanja, sputanosti, nemogunosti irenja krila Krenimo na sljedeu akciju. U povodu Dana planeta Zemlje aktivisti Zelene akcije, kao to se moglo uoiti prema novinskim natpisima, godine 2007. pripremili su u Zagrebu najborbeniju aktivistiku proslavu i skup. Naime, aktivisti Zelene akcije udrueni sa snagama inicijative Pravo na grad, u povodu proslave Dana planeta Zemlje samoinicijativno su odluili proiriti pjeaku zonu, pa su na nekoliko sati ostvarili onu strategiju koju graanima gradski oevi duguju, a magle im zdrav razum ve 32 godine. Prema uzoru na zapadnoeuropske zemlje, hrabro su postavili zapreke te je tako urbana gerila onemoguila promet u dijelu Gundulieve tonije od Varavske do Ilice i pritom se gotovo sukobila s policijom. Tako smo mogli vidjeti veselu mladu skupinu koja je, nakon to je proglasila osloboenje ulice, sjela na asfalt te pritom igrala i stolni tenis, donosila je stolice (ili stolce), a u skladu s nomadskim veselim duhom pojedinci su i onglirali, postavljali sadnice u posudama za cvijee Mislim da u naim oporbenjakim prilikama akcija poput aktivizma na ovogodinjem Danu planeta Zemlje nije bilo od inicijacije ATTACKA!-a tijekom aktivistiki burnoga kraja devedesetih, te tragom navedenoga ponovno podsjeam na attackovsku akciju 16. svibnja 1998. u povodu meunarodne akcije Reclaiming the streets. Ipak, ve nakon nekoliko sati na utopijsko mjesto te arolike i vesele skupine mladih ljudi u Gundulievu ulicu vratili su se za ivot i okoli opasni automobili. ini mi se da e to biti zavretak prie i sretan ishod za projekt Hoto grupe koja nastoji izgraditi poslovno-stambeni kompleks na Cvjetnom trgu. U nunom zlu bilo bi divno da ga znaju izgraditi na primjer u stilu Sagrade Familie, ali scenarij je gotovo poznat betonske ploe, stakleni zidovi, sve ono to gledamo od kraja osamdesetih kada se poeo graditi Sheraton na mjestu jednoga i jedinoga stalnoga zabavnoga parka u ovom nimalo zelenom, a jo manje bijelom gradu Zagrebu, ijoj estetskoj i kritinoj dimenziji svakako pridonose akcije i performansi u javnim prostorima. (dio iz vee cjeline)

U&U 192 Marjani

Zlatko Kopljar, K4, 2002.

32 John Rennie Short (2003) tematizira tri osnovna diskursa grada autoritarni, kozmiki i kolektivni grad.

Literatura
Arslani, M. 2002. u se na festivalu prvi put sputa biciklom sa zgrade na Cvjetni trg. Jutarnji list, 25. svibnja 2002., str. 21. Arslani, Merita. 2002a. Biciklist se spustio sa zgrade. Jutarnji list, 8. lipnja 2002., str. 16. Bacai Sjenki: ovjek je prostor: Viti_plee (www.covjekjeprostor.net). Baljkovi, Nena. 1978. Braco Dimitrijevi, Goran Trbuljak, Grupa estorice autora. U: Nova umjetnika praksa 19661978. Marijan Susovski, ur. Dokumenti 36. Zagreb: Galerija suvremene umjetnosti, str. 2934. Bender, S. 1998. Knjiga sukobila graane i umjetnike. Veernji list, 11. srpnja 1997., str. 9. Bero, Nada. 2002. Umjetnost postaje sporednom. Konano!. U: The Mists. Neprilagoeni. Conceptualist Strategies in Croatian Contemporary Art Konceptualistike strategije u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti. Tihomir Milovac, ur. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, str. 172178. Bilandija, . 1999. Egzorcizam u HNK. Novi list, 28. travnja 1999., str. 26. Briski Uzelac, Sonja. 2001. Fragmenti defenestracije. U: Goran Fruk. Fragmenti defenestracije. Zagreb: Galerija proirenih medija, HDLU, str. 57. Buri, Zlatko. 1979. Izvjee o sudjelovanju Kugla-glumita u akciji Muzikog salona SC-a Umjetnost na ulici. Gordogan 1:93-95. Butkovi, Darwin. 2007. Izmiljanje nemogueg. Zarez, 206, 17. svibnja 2007., str. 3435. Delimar, Vlasta. 2002. etnja kao Lady Godiva. Rijeka: Galerija Kortil. Delimar, Vlasta. 2003. Izmeu tantre i policije. (Razgovarala Suzana Marjani). Zarez, 99, 27. veljae 2003., str. 3435. Delimar, Vlasta. 2003a. Vlasta Delimar: monograja performans. Autori tekstova: Miko uvakovi, Marijan poljar, Vlado Martek. Zagreb: Areagraka. Delimar, Vlasta i Milan Boi, 2005. Performans kao prepriavanje ivota i putovanje kroz druge. (Razgovarala Suzana Marjani). Trea: asopis Centra za enske studije 12/VII, Zagreb, str. 7899. Denegri, Jea. 1985. Apstraktna umjetnost u Hrvatskoj 2. Split: Logos. Denegri, Jea. 2003. Govor u prvom licu Tomislava Gotovca. Up & Underground 6:56-67. Devi, Ana. 2006. Antonio Gotovac Lauer: elina mrea. 12. listopada 2. studenoga 2006. Zagreb: Moderna Galerija, Studio Josip Rai, str. 23. Dimitrijevi, Nena. 2002. Gorgona umjetnost kao nain postojanja. U: Gorgona. 2002. Marija Gattin, ur. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, str. 5271. Dimitrijevi, Braco. The Post Historic Times. Anno Post Historicum XXXVI, Hrvatsko izdanje, No. 2. Dragojevi, Rade. 1998. Umjetnici protiv kegrina poreza. Manifestacija Knjiga i drutvo. Novi list, 11. srpnja 1998., str. 48. Dugandija, Mirjana. 2002. Mister Foxy 2002. Nova umjetnika akcija Tomislava Gotovca. Nacional, 5. veljae 2002., str. 7477. Franciszty, Robert. 2002. Protiv korekcije koe i krzna. (Razgovarala Mirela Holy). Zarez, 79, 25. travnja 2002., str. 25. Frlji, Oliver i Boris eko. 2001. I konje ubijaju, zar ne? Dobrohotna parodija. Razgovor povodom izvedbe predstave Dabogda se na ovoj predstavi proveli kao Svetozar Jovanovi u periodu od devedeset i prve do devedest i pete u, recimo, Hrvatskoj (idiolekt beskrajne autoreferencijalnosti). (Razgovarala Suzana Marjani). Zarez, 50, 1. oujka 2001., str. 36. Frlji, Oliver. 2005. Ideologija ili inercija: performativne ne/doumice. (Razgovarale Suzana Marjani i Vinja Rogii). Zarez, 158, 30. lipnja 2005., str. 3032. Glavan, Darko. 2005. Eksperimenti i inicijativa. U: Galerija SC 40 godina, Ksenija Baronica i Boica Matasi, ur., Zagreb: Studentski centar, str. 1082. Golub, Marko. 2004. Obrnuto ispriana pria: uzorci urbane scene Zagreba. ivot umjetnosti 73:30-39. Gotovac, Tomislav. 1986. Retrospektiva dokumenata 1956.1986. Paranoia View Art. tekst: Goran Petercol, Zagreb: Galerija Drutveni dom Trenjevka. Gotovac, Tomislav. 2002. Isus Krist je kralj performera. Tomislav Gotovac, slobodni avangardni umjetnik bez statusa. (Razgovarala Lidija Zozoli). Slobodna Dalmacija Forum prilog za kulturnu tranziciju 6. veljae 2002., str. 23. Grupa penzioner Tihomir Simi. ovjek i ovjek stvaralac, vizija osjeanje, stvaranje i djelo. Novine Galerije Studentskog centra, Zagreb, broj 12, 1969/1970, str. 33. (autor teksta: Braco Dimitrijevi) Hundi, Anelko. 1985. Kontrakulturni pokret u hrvatskoj umjetnosti 19751985: situacija Grupe estorice autora (19751978). (postav izlobe: Anelko Hundi). Zagreb: HDLU. Igrokaz za nadzorne kamere. (http://www.urbanfestival.hr/04/hr/projekti/igrokaz.html). Ili, Nataa. 1998. Umjetnost i aktivizam. U: Knjiga i drutvo 22%. Umjetnost i aktivizam. 1998. Zagreb: Autonomna tvornica kulture, str. 819. Indo, Damir Bartol. 1999. Kugla u ravnotei. (Razgovarala Suzana Marjani). Zarez, 15, 1. listopada 1999., str. 3435. Irwin, Kathleen. 2000. Postmoderni trg/plaza: ulini performans nasuprot gluvarenju u oping centru. U: Urbani spektakl. (Meunarodni simpozijum Ulice i trgovi prostori spektakla), priredile Milena Dragievi-ei i Irena entevska. Beograd: Clio, Yustat, str. 4960. Ivekovi, Sanja. 2001. Personal Cuts. Wien: Triton Verlag. (Ausstellung/exibition Galerie im Taxispalais, 7. April 20. Mai 2001). Ivekovi, Sanja. 2003. ive skulpture & medijske interakcije. (Razgovarale Nataa Govedi i Suzana Marjani). Zarez, 101, 27. oujka 2003., str. 1214. Ivekovi, Sanja. 2006. Personal Cuts. (prevela na engleski Jana Wilcoxen). Ljubljana: Zavod P.A.R.S.I.T.E. Izloba Vlaste Delimar. etnja kao Lady Godiva. Nacional, 18. lipnja 2002., str. 92. Jerman, eljko. 2002. Svakodnevna intimna (re)akcija. (Razgovarala Suzana Marjani). Zarez, 8586, 18. srpnja, str. 1011. Jurea, R. 1998. Policija se zbunila. Postperformance: nakon privoenja fotoreportera Lorkovia. Novi list, 18. oujka 1998., str. 6. Jurjevi, Boidar. 2001. Nek po domu svjetlost sja. 6.27. srpnja 2001. Umjetnika galerija Dubrovnik. (katalog izlobe). Ki, Patricia. 1998. Protiv PDV-a. (Umjetnici u akciji. Performance na Cvjetnom trgu u Zagrebu. Jutarnji list, 11. srpnja 1998., str. 38. Knjiga i drutvo 22%. Umjetnost i aktivizam. 1998. Zagreb: Autonomna tvornica kulture. Kopljar, Zlatko. 2004. K9 Compassion: 26 Bienal de Sao Pauo, 25 September 19 December 2004, tekst Branko Franceschi, prijevod Daria Torre, fotograja Christian Nguyen. Rijeka: Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Koevi, elimir. 1978. Ispitivanje meuprostora. Zagreb: Izdanje Centra za kulturnu djelatnost SSO Zagreba. Kova, Mario. 2005. Od skandala do strogo kontroliranih izvedbi. (Razgovarale Suzana Marjani i Vinja Rogoi). Zarez, 149, 25. veljae 2005., str. 3233. Kova, Slavko. 1986. Umjetnost oko nas (2). 15 dana 4-5:3-4. Kutnjak, Zlatko. 2006. Umjetnost je umjetnost nije/ odabrani radovi 1970.2006. tekst: Branko Cerovac. Rijeka: Muzej moderne i suvremene umjetnosti. Kutnjak, Zlatko. 2007. Ne/ravnotee angairanog akcionizma. (Razgovarala Suzana Marjani). Zarez, 201, 8. oujka 2007., str. 3637. Lahra, John. 1986. Ulini teatar: igra u ime opstanka. Delo 12:97-107. Lederer, Ana. 2003. Modernost u kazalitu: identitet grada. U: Zagreb: modernost i grad. Fea Vuki, ur. Zagreb: AGM, str. 202227. Maleevi, Duan. 1986. Miro Vuco: izvorni hudonik. 15 dana 3:9-13. Marcoci, Roxana. 2002. Here Tomorrow. U: Here Tomorrow. Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, 4. listopada 3. studenoga 2002., tekst Roxana Marcoci, prijevod Anthony J. Dawe Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, str. 1193. Marii, I. Modni performance o rtvama mode. Vjesnik, 13. lipnja 2002., str. 21. Marjani, Suzana. 1998. Metafora javnosti, Tjedan performansa Javno tijelo. Frakcija 8:1219. Marjani, Suzana. 2000. Sceninost due. (D. B. Indo House of Extreme Music Theatre: estoka vonja ili o dui.) Zarez, 41, 26. listopada 2000., str. 41. Marjani, Suzana. 2004. Zoocentriki o bestijalnim pornjavama i erotskim zoolijima. Trea: asopis Centra za enske studije, broj 1, vol. VI, Zagreb, str. 222249. Marjani, Suzana, 2006. Eksploatacija i monumentalizacija izvedbe ivotinje kao ive, mrtve i ubijene ideje. Trea: asopis Centra za enske studije 2/VIII:97-114. Marjani, Suzana. 2006a. Djed Mraz u p(ot)ronji i ameriki performans. Zarez, 171, 12. sijeanj 2006., str. 35. Marjani, Suzana. 2007. Ormariu, prostri se!. Zarez, 204, 18. travnja 2007., str. 32. Martek, Vlado. 1998. Rokoko biograje. U: Grupa estorice autora. 19. 6. 19. 7. 1998., retrospektivna izloba, Janka Vukmir, ur. Zagreb: SCCA, str. 89. Martek, Vlado. 2002. Akcionizam i etiki fetiizam. (Razgovarala Suzana Marjani). Zarez, 92, 21. studenoga 2002., str. 3435. Martek, Vlado. 2002a. Performans kao hrabrost i etika kcija. Performance as courage and ethical ction. ivot umjetnosti 65/66:36-43. Mason, Bim. 1993. Street Theatre and Other Outdoor Performance. London and New York: Routledge. Matievi, Davor. 1978. Zagrebaki krug. U: Nova umjetnika praksa 19661978. Marijan Susovski, ur. Zagreb: Galerija suvremene umjetnosti, str. 2128. Mikuliin, Iv. 1998. Knjiga pod nogama stanovnika! Slobodna Dalmacija, 11. srpnja 1998., str. 15. Milovac, Tihomir. 2002. Neprilagoeni. U: The Mists. Neprilagoeni. Conceptualist Strategies in Croatian Contemporary Art Konceptualistike strategije u hrvatskoj suvremenoj umjetnosti. Tihomir Milovac, ur. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti, str. 143154. Milovac, Tihomir. Autonomna Tvornica kulture ATTACK! (http:// public.srce.hr/hdlu/salon/hrvatski/milovac5.htm). Mirkovi, Igor. 2004. Sretno dijete. Zagreb: Fraktura. Molnar, Marijan. 2002. Akcije i ambijenti. Zagreb: Naklada MD. Nenadi, Diana. krti metri krizne godine. 14. dani hrvatskoga lma, 11.16. travnja 2005. (http://hfs.hr.nt4.ims.hr/hfs/zapis_clanak_detail.asp?sif=670). Nikitovi, Spomenka. 1997. Javno tijelo kod Zdenca ivota. Veernji list, 15. listopada 1997., str. 2021. Oliver. 1999. Mirovne igre. U: Newsletter Autonomne tvornice kulture br. 7 (1999.). Zagreb: ATTACK!, str. 10. Operacija:grad. Zagreb: [BLOK] Lokalna baza za

U&U 193 Marjani

osvjeavanje kulture i Platforma 9,81, 2005. Oegovi, Nina. Alpinisti na peterokatnici. Start, 453, 31. svibnja 1986., str. 89. Pasinovi, Antoaneta. 2001. Izazov miljenja o prostornom jedinstvu. Priredila Sanja Krii Roban. Zagreb: Institut za povijest umjetnosti. Paveli, Zoran. 2005. Izvedbene posvete datumima i glasovima umjetnika. (Razgovarala Suzana Marjani). Zarez, 146, 13. sijenja 2005., str. 3435. Peji, Bojana. 2001. Metonymical Moves. U: Ivekovi, Sanja. 2001. Personal Cuts. Wien: Triton Verlag. (Ausstellung/exibition Galerie im Taxispalais, 7. April 20. Mai 2001), str. 95103. Peji, Bojana. 2005. Dalibor Martinis: Data Recovery. Tvra1-2:270-299 Pejovi, Katarina i Mirko Bogosavac. 2005. Bakal Boris, navigator izmjetanja i diskontinuiteta: portret multimedijalnog umjetnika. Up & Underground 7/8:18-33. Platnik, Mojca. 1986. Projekt straha i uasa. Defenestracija. Studentski list, 926, 22. svibnja 1986., str. 21. Popovi, Ivana. 2005. Modni performans kao linija otpora. (Razgovarala Suzana Marjani). Zarez, 154, 5. svibnja 2005., str. 3233. Potoak, Borivoj. Ciklus Hrpe kipara ora Jandria. (www.culturenet.hr/v1/hrvatski/attachmenti/14645.doc). Pristup jednom dogaaju. Uoi 11. muzikog biennala Zagreb 81, sa sjeanjem na onaj proli, urbofestni. ovjek i prostor, 1981., 2, str. 2223. Rock-grupa Let 3 izvela performance kolektivnog samoubojstva. (http://www.hrt.hr/auto/arhivvijesti/2000/09/13/ZAN.html). Short, John Rennie. 2003 (2000). Three Urban Discourses. U: A Companion to the City, Gary Bridge and Sophie Watson, ur. Blackwell Publishing, str. 1825. Srhoj, Vinko. 2001. Grupa Biafra (1970.1978). Zagreb: Art studio Azinovi. Srhoj, Vinko. 2001a. Anakroni eksces ili postojanost gurativnog. (Razgovarao Ivica Neveanin). Zarez, 56, 24. svibnja 2001., str. 18. Stilinovi, Sven. 2007. Smrt dravi, sloboda tebi i meni. (Razgovarala Suzana Marjani). Zarez, 199, 8. veljae 2007., str. 3637. Stipani, Branka. 1996. Goran Trbuljak. Branka Stipani, ur. Zagreb: Galerija grada Zagreba. Stipani, Branka. 1998. Govorica telesa v hrvaki umetnosti. Body Language in Croatian Art. U: Body and the East: od estdesetih do danes. Moderna galerija Ljubljana, (7. julij 27. september 1998). Mika Briki, ur. Ljubljana: Moderna galerija, str. 5861. Susovski, Marijan. 1982. Inovacije u hrvatskoj umjetnosti sedamdesetih godina. U: Inovacije u hrvatskoj umjetnosti sedamdesetih godina. Marijan Susovski, ur. Zagreb: Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, str. 1741. Stojni, Damir. 2006. Performansi vatre & Animalkemija. (Razgovarala Suzana Marjani). Zarez, 181, 1. lipnja 2006., str. 3233. Susovski, Marijan. 1997. Josip Seissel. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti. Sviben, Zlatko. 2002. Redateljska egmatika ili entropija krize (Razgovarala Ivana Slunjski), Zarez, 75, 28. veljae 2002., str. 3637. embera, Slobodan. 1976. Memoari jednog tajnika: feljtoni i kozerije. Zagreb: Znanje. imii, Darko. 1998. Grupa estorice autora: kronologija i komentari. U: Grupa estorice autora. 19. 6. 19. 7. 1998., retrospektivna izloba, Janka Vukmir, ur. Zagreb: SCCA, str. 177308. uvakovi, Miko. 2003. enu nije mogue nai, zar ne? Esej o performerskim tematizacijama politike, tela i seksualnosti u delu Vlaste Delimar. U: Vlasta Delimar: Vlasta Delimar: monograja performans. Autori tekstova: Miko uvakovi, Marijan poljar, Vlado Martek. Zagreb: Areagraka, str. 5965. Tomislav Gotovac: monograja. 2003. Tekstovi Jea Denegri, Goran Trbuljak, Hrvoje Turkovi; Aleksandr Battista Ili i Diana Nenadi, ur. Zagreb: Hrvatski lmski savez, Muzej suvremene umjetnosti. Treba prostor? Osvoji si jedan!, Newsletter Autonomne tvornice kulture, 11, 1999., str. 89. Valent, Milko. 2002. Eurokaz uareni suncostaj. Zagreb: Naklada MD. Valuek, Berislav. 1998. Vlasta Delimar autoportret kao ikona. U: Vlasta Delimar: (katalog izlobe) Zagreb, 26. 5. 12. 6. 1998.; Rijeka 15. 6. 30. 6. 1998. Zagreb: Moderna galerija Studio Josip Rai, Rijeka Moderna galerija Rijeka Mali salon, str. 23. Vini, Emina i Zvonimir Dobrovi. 2002. Vrata kulturno-politikoga rezervata (Brezovev teatar u retro/vizoru ili Coccolemoccovi tragovi). Zarez, 73, 31. sijenja 2002., str. 33. Vlai-Ani, Anica. 2001. Kugla glumite, Zagreb. U: Hrvatski slavistiki kongres 2, 1999., Osijek. Zbornik radova/ Drugi hrvatski slavistiki kongres, Osijek, 14. 18. rujna 1999.; uredile Dubravka Sesar, Ivana Vidovi Bolt. Zagreb: Hrvatsko loloko drutvo: Filozofski fakultet 2001., str. 659665. Vlai-Ani, Anica. 2006. Urbani rituali Kugla-glumita ili estetizacija ulinoga svagdana. Zarez, 191, 2. studenoga 2006, str. 3840. Vukmir, Janka. 1998. Konceptualna koegzistencija. U: Grupa estorice autora. 19. 6. 19. 7. 1998., retrospektivna izloba, Janka Vukmir, ur. kataloga. Zagreb: SCCA, str. 2427.

U&U 194 Marjani