5

1. PREDGOVOR
Kada sam u poetku rada na ovoj knjizi, jo u razdoblju pripremanja razmiljao kako da na najsaetiji nain pretpostavim poglavlja ove knjige, da bih pokuao prikazati smisao koji se moe oekivati od knjige iji je naslov "Dizajn strojarskih predmeta , ve sam tada doao do nekih dilema koje su se odnosile na to, da li da opisujem vrste konstrukcija i njihove funkcije ili da idem putem analitikog i sintetikog utvrivanja matematiko-geometrijskog smisla koji nam treba u tvorbi konstrukcija. Znai, davati recepte ili upuivati na nain razmiljanja kako treba zamisliti konstrukciju i to je ona u stanju biti. I tako se odluih za ovo potonje za nain miljenja u konstruiranju i posljedino u primjeni konstrukcija, jer je prva uzrok a drugo je posljedica. I kao najprvo u tom pristupu sam odabrao dva pitanja, koja su naizgled jednostavna, ali za koja mislim da su poetni klju svemu onome o emu e se ovdje raspravljati. Evo tih pitanja: - to je to sinteza? - i to je to sinteza mehanizama? Meutim, prije pokuaja da se odgavori na ova pitanja, mislim da treba rei razloge zato su ta pitanja postavljena. Naime, poznato je da je temeljni zadatak to uvijek stoji pred dizajnerom kada konstruira, da zamisli nain slaganja elemenata eljenog stroja na taj nain da to bolje ispuni potrebe etjenog tehnolokog procesa. I kako se ini da je to sastavljanje ili sinteza mehanizma ili odgovarajueg stroja istodobno i glavni poetni zadatak da se prema nekim poznatim ili pretpostavljenim uvjetima izaberu svi tehniki uvjeti za izradu eljenog stroja. To e se ovdje smatrati konstruiranjem, a nekada i projektiranjem. I upravo u vezi s gornjim u teoriji se mehanizama i strojeva stalno razvijaju nove i nove metode sinteze, koje trebaju omoguavati konstrukterima, da brzo i racionalno projektira mehanizam ili stroj koji e udovljavati postavljenim zahtjevima. Kao suprotnost analizi mehanizama, gdje su putevi rjeavanja zadataka vie ili manje jasni i poznati, u podruju sinteze se u mnogim primjerima obino pojavljuje po nekoliko rjeenja, tako da se za izbor onog najboljeg rjeenja trebaju jo izvriti dopunske analize svih rjeenja, koje nuno moraju biti osloboene od intuitivnih odluka. Da je sinteza po svojem smislu vana vidi se i iz toga, da se primjerice jednu te istu putanju lana jednog mehanizma moe izvesti na nekoliko razliitih naina, a pogotovo i radi toga to esto nije vano da putanja jedne toke na primjer ispunjava savreno traene uvjete. Sam je pojam "sinteza" rije grkog podrijetla (synthesis) a znai "sastavljanje". Kao metoda, smatra se, kao postupak izoliranog prouavanja predmeta ili ureaja u njegovoj cjelini, u jedinstvu i u uzajamnoj vezi njegovih dijelova. I kako smo ve rekli, kao suprotnost tom pojmu imamo drugi pojam "analiza", koja je rije takoer grkog podrijetla (analyo) i koja znai "raslanjivanje", a kao metoda se prouavanja jedinstva vri putem rastavljanja predmeta ili ureaja na njegove najjednostavije sastavne dijelove. I sada kada u elji da odgovorimo na drugo prije postavljeno pitanje o tome to se podrazumijeva pod pojmom "sinteze mehanizama", prvo emo zapeti na pojmu mehanizam. to je to mehanizam ? A to je to stroj ? Da li je to isto, slino ili sasvim razliito? Ako

6 poemo od traenja znaenja rijei "mehanizam", onda je oito da ona dolazi od, opet grke rijei "mehane" to ima znaenje stroja, naprave ili ureaja. Po tom bi izgledalo da je mehanizam zapravo stroj. Jedno openito uvrijeeno, ali nigdje deklerativno izreeno miljenje, smatra da je mehanizam mehaniki sistem kojim se vri pretvorba jednog obtika gibanja u drugo gibanje. Drugim rijeima, poto se ne govori o silama, mehanizam je kinematika tvorba. S druge strane pod pojmom se stroja podrazumijeva mehaniki sistem putem kojega se vri pretvorba jednog oblika energije u drugi oblik, ili umjesto energije - " pretvorba mehanikog rada". Navedene definicije su bez sumnje i dobre, a isto tako i loe, jer su kao i brojne druge definicije mahanizama i strojeva koje primjerice navodi Releaux (26) i kojih ima oko dvadeset, oito nepotpune ili nekako nedoreene. Radi toga, a u tenji da se uspostavi to openitija definicija,, uoavamo da je u eljenom smislu posebno zanimljiva definicija stroja to je daje N. Wiener otac kibernetike (57). Ona glasi: "Stroj je lokalni antientropijski proces, koji se moe pojaviti u razliitim oblicima, i koji se ne moe oznaiti niti samo kao bioloki niti samo kao mehaniki". Zanimljiva je i daljnja konstatacija Wienera, da je: "Tenja ka konzervativnosti sistema (stroja) jest uspjeh tehnologije proizvodnje". U spomenutoj definiciji sintagma : "u razliitim oblicima " nudi mnotvo razliitih oblika i veza, a istodobno namee i neke kriterije za stvaranjem to konzervativnijeg stroja ili mehanizma. I ako shvatimo, da je zadatak suvremene znanosti u jednom od svojih dijelova, u manipuliranju fizike stvarnosti s namjerom dovodenja te stvarnosti u sklad s teorijskim opisivanjem, tada je oito da je rije o tome, da se prouavane pojave pripreme, proiste i izoliraju sve dotle dok ne postanu nalik na idealno stanje. Naravno, to je fiziki neostvarivo, ali spoznajno dostupno, jer je to jedini nain da se ostvari teorjska hipoteza prema kojoj je manipulacija usmjerena. Drugim rijeima to znai, da je pokusni postupak umijee to polazi od vjetine. a ne od nekih opih pravila, to istodobno znai da izabrana pojava treba biti tako "izreirana", da odgovor o tome da li se moe dotina pojava deifrirati prema specifinom matematikom sadraju kojega izrie hipoteza, bude razumljiv i ponovljiv. U gornjem, samo po sebi ukazuje na nunost matematizacije opisivanja funkcioniranja strojeva i mehanizama, to je i rezultiralo prouavanjima gibanja, brzina, ubrzanja, geometriju relativnih gibanja - to zapravo znai prouavanje gibanja na racionaliziranom stroju ili mehanizmu. Zanimljivo je primjetiti, da se jedna Einsteinova misao izvanredno nadovezuje na ovo. On kae : " Nevjerojatno je to, da je matematika koja je u krajnjoj liniji jedna apstraktna znanost, u tolikoj mjeri u stanju da opisuje stvarne prirodne pojave." U tom se smislu dalje i Needham (43) pita: "U perspektivi moderne znanosti oito ne nalazimo ni traga pojmovima prinude i nunosti prirodnih zakona. Sada se o tim pojavama misli kao o statistikim pravilnostima koje vrijede za odreeno vrijeme i mjesto, kao o deskripciji, a ne projekciji .. .. ? " Ne dovodi li nas ovo napokon do nunosti feromenologijskog pristupa u rjeavanju zadataka, kada radi nae nemoi u znanju nismo u stanju da proniknemo u problem? I upravo se ini da su radi toga, od posebnog znaenja u teoriji mehanizama i strojeva, pokusi zajedno s matematizacijom kao nainom kojega provjeravamo. Eto, gore izreene su misli, ini se osnova za izbor pristupa saetog opisa strojarskih konstrukcija i njihova strojarskog konstruiranja, naina miljenja i naina proizvodnje i uporabe.

1. UVOD I PODJELA KONSTRUKCIJA

Sigurnost je strojeva, a uz to i ljudi koji su uz njih i napokon ueg (pa i ireg) okolia sadrana u svjesnom poduzimanju mjera spreavanja bilo kakvih pojava, koje bi mogle natetiti na bilo koji nain. Spominjanjem ljudi, strojeva i okolia izravno smo ih povezali u jednu cjelinu koja se u postojeem stanju suvremenog strojarstva i naziva

Sistemom - ovjek - stroj - okoli.

Iz gornjeg, bez puno nepotrebnog objanjavanja, proistjee i uloga a i znaaj sigurnosti kako u sistemu, tako i u cijelom strojarstvu (a naravno i ire). U obrnutom smislu, oito je da e pojam sigurnosti i u tvorbi strojeva biti od posebnog znaaja . A tvorba je strojeva ovdje pretpostavljena glavnom zadaom industrijskog dizajna. Reklo bi se, nita novo. Meutim, u svijetu i u nas se je pojavila upravo ta struka industrijskih dizajnera, koja po svojem nainu djelovanja nije ono to podrazumijevamo pod zadacima strojarskog konstruktora ili projektanta. Ovakvo stanje ima nune refleksije i na obrazovanje takvih ljudi, koji u riznicama svojih znanja moraju imati mnotvo zajednikog, ali ipak razliitog, s konstruktorima. Pratei postojeu literaturu, ali i uspjehe obrazovanja industrijskih dizajnera uoeni su neki nedostaci koji su prvenstveno sadrani u injenici nepostojanja jednog saetog i preglednog skupa spoznaja o industrijskom dizajnu. Drugim rijeima, u literaturi ne postoji nigdje otvoreno izreena spoznaja o teoriji industrijskog dizajna. I upravo je to bilo i poticajem za istraivanja veza i odnoaja pojavnog u toj struci, kako bi se barem za poetak postavila kakva takva poetna teorija. Traei takve odnoaje utvreno je postojanje relativno velikog broja metoda dizajna (odnosno metoda konstruiranja), ali od kojih, osim jednog izuzetka (14), ne sadri u sebi izriaj smisla teorije. Meu najvanije imbenike koji ograniavaju trajnost i pouzdanost strojeva spadaju: lomovi dijelova, troenje dodirnih plotina radi trenja, oteenja dodirnih plotina uzrokovana dodirnim naprezanjima, ovrsnue, korozija, plastine deformacije nastale radi lokalnih ili opih naprezanja kada ona premae granicu poputanja, puenje materijala u visokih temperatura itd. vrstoa u brojnim primjerima nije sigurnosna granica. U suvremenoj se openamjenskoj uporabi zahtjevi koji se postavljaju na strojni dio zajedno uz postojee metode proizvodnje, kao i uz trenutno stanje inenjerske teorije vrstoe, veoma esto ostaju neispunjeni. Problemi postaju tim sloeniji to se radi o znaajnije napregnutim strojevima, a pogotovo kada se pojavljuju i pitanja vezana s povienim (ili ekstremno niskim) temperaturama. vrstoa materijala primjerice znaajno opada s poveanjem radnih temperatura. Elementi strojeva, koji rade pod visokim temperaturama imaju ogranienu trajnost. Radni se vijek takvih dijelova moe poveati metodama dizajna (za smanjenje naprezanja treba osigurati odgovarajue hlaenje) ili s uporabom visokootpornih materijala, kao i s odgovarajuom toplinskom obradom. Uz ovo se moe rei i to, da je i konstruiranje novih materijala, takoer jedan od izlaza. Meutim, ovo su istodobno i strogo uvane tajne.

Povijest o razviku strojeva i mehanizama je istodobna pria o razvitku geometrije gibanja a sastoji se od navoenja razliitih sastavnih dijelova. strojeva, mehanizama i matematike. Pria moe zapoeti s opisivanjem dosta zbrkanog razvitka strojeva ili pak mehanizama koji su pomagali ljudima da savladaju tekoe to su ih imali radei teke poslove odravanja vlastitih ivota iIi pak pravei oruja za medusobna ratovanja iIi razliitih ureaja kojim su mjerili vrijeme, udaljenosti i slino. I zaista ako elimo govoriti o povijesti strojogradnje. onda se prvo trebamo odluiti za granicu primitivnosti mehanizama u odnosu na naa dananja poimanja o strojevima i mehanizmima. Tako na primjer, prije nekih stotinjak i trideset godina, doslovno oko 1875. godine vicarski Njemac Franz Reuleaux (26) raspravlja o tridesetak razliitih definicija strojeva, to su tada bile suvremene, usporeujui ih s definicijama "temeljnih strojeva", to ih je postavio Hero iz Aleksandrije jo u poetku prvog stoljea nae ere. Hero navodi postojanje pet "jednostavnih strojeva", koji slue prenoenju "odreenih tereta s odreenim silama", a to su: poluga, vitlo, klin, vijak i kolotur. Ovakova podjela, bez obzira to nas to moe uditi bijae izuzetno dobra i takva se je zadrala sve do kraja 19. stoljea, kada je Reuleaux u svojoj znamenitoj knjizi "Kinematika strojeva" dao svoju podjelu, koja uz neke dopune vrijedi jo i danas, kako e se kasnije pokazati. Pravei razliku izmeu ope povijesti i povijesti strojeva, gdje je u prvoj prikazivanje dogaaja obino kronolokim redom, a u potonjoj se napredak prikazuje preko postignutih dostignua to su obino bila funkcijom uljudbenih napredaka pojedinih naroda u razliitim dijelovima svijeta i u vrlo razliita vremenska razdoblja. Gornjem se treba dodati i to, da su u povijesnom smislu, izvori koji bi nam omoguili spoznaju o razvitku i primjeni mehanizama, esto bili i ostali nepouzdani, i to naroito radi malog broja istraivanja u tom podruju. I upravo radi toga i jest prouavanje povijesti mehanizama i strojeva veinom vezano uz druge grane znanosti, kao npr. arheologiju, filologiju, etnologiju, antropologiju i slino. Osim toga, treba kao izvore o strojevima spomenuti i Bibliju, Odiseju kao i brojne druge izvore o tadanjem tehnolokom i kulturolokom stupnju ovjeanstva. Iz arheolokih je istraivanja Geiger (43) prve mehanizme stavio u prethistorijsko doba, tvrdei da je rotacijsko gibanje bilo prvo to ga je ovjek izveo u mehanikom smislu te rijei. U tom se smislu tumai i nastanak prvog ovjekovog "upaljaa". Taj se je primitivni ureaj za paljenje vatre. koja se je koristila za razliite religijske ceremonije, sastojao od jednog zailjenog tapia kojeg je jedan ovjek vrtio trljanjem dlanova u udubini drvene ploice gdje se je nalazila vuna koju je drugi, pored toga to je pridravao ploicu istodobno i potpuhivao sve dok se vuna nije upalila. Znaajno se kasnije, a u elji da se olaka dizanje tereta, poinje koristiti poluga, a potom da bi se tereti mogli i prenositi poinje uporaba drvenih valjaka, koji se vremenom razvijaju u kotae. Istodobno se pojavljuju razliiti oblici ureaja za navodnjavanje i to prvo u podruju rijeke Nila, a potom u Indiji, Tibetu i drugdje. U faraonsko su doba u razliitim krajevima svijeta postojali doslovno strojevi za izradu glinenih posuda, dok Faraoni jedan za drugim gradei sebi grobnice ostvaruju najgrandioznije projekte svih vremena - piramide, prenosei izvanredno velike terete kamenih blokova, kojih bi prijevoz i danas predstavljao posebno teak prometni zadatak. U Homerovoj se Ilijadi spominju borna kola s bakrenim i eljeznim kotaima, nalik suvremenim kotaima na dvokolicama. Poznato je i to, da je razvitak strojeva i mehanizama u Egiptu i u Grkoj u razdoblju prije nae ere uglavnom bio vezan uz proizvodnju ratnih

naprava. Primjerice. posebno su poznate ratne naprave to ih je konstruirao Arhimed za rat protiv Rimljana u Sirakuzi od 214. do 212. godine prije nae ere. PolIie Marcus Vitruvius u svojoj knjizi pod naslovom "De Architectura" (1) u prvom stoljeu prije nae ere, negdje oko 28. godine, pie o astronomiji, urarstvu, o strojarstvu i vojnom inenjerstvu. Izmeu ostaloga, Pollie definira stroj kao kombinaciju drvenih tapova to su meusobno privreni, ija je glavna namjena gibanje velikih tereta. Pored toga Vitruvius opisuje u svojoj knjizi i druge vrste strojeva, vodenica, kao i stroj za mjerenje prevaljenog puta u kolima. U strojevima iz tog razdoblja, otpori su gibanju veliki, a esto su to i glavni otpori, no ipak je u njima bila nadmaivana ljudska snaga miia, pogotovo kada se je u daljim stupnjevima razvitka poela koristiti vuna snaga domaih ivotinja. Zanimljivo je da je Rimskim zauzeem Egipta i Aleksandrije u doba Julija Cezara, Kleopatre i Krista razvitak znanosti gotovo da prestaje. U Rimskom se je Carstvu proizvelo malo novoga u smislu razvitka strojarstva, ali se zato biljei znatan napredak u gradnji veih strojeva, koji su pored kvalitetnije izradbe bili s veim stupnjem djelovanja. Naroito razvitak tehnologije graenja puteva i cesta pripada Rimljanima, pri emu je mehanizacija,.dakle opet strojevi, imala znaajan udio. Raspadom Rimskog carstva Arapi preuzimaju razvitak i tehnologije i znanosti. tovie, slobodno se moe rei da Arapi nisu nastavili samo tradiciju Grke i Aleksandrijske tehnike i znanosti s njezinim prenoenjem na Zapad, ve su uveli i velik broj vlastitih inovacija, i to u relativno dugakom vremenskom razdoblju od gotovo deset stoljea (1, 2). Ova injenica opovrgava est tradicionalan nain shvaanja zapadnjakih znanstvenika i povjesniara o tome da je Europska kultura izravan proizvod uljudbe starih Grka i Rimljana. Ovo se naroito opaa u dvanaestom stoljeu, kada su prevedena na Latinski jezik djela al-Farabija. alGazalija, al-Farghanija, Ibn Sinaa (Avicene) i Ibn Ruda (Averroesa), te tako postala poznata a i izuzetno potovana. Charles Singer (50) u Epilogu drugog dijela Povijeti tehnologije, raspravlja o gore spomenutom utjecaju Arapa, pa izravno pie : " Europa je tovie, mali poluotok koji se iri s velike zemljine mase Afroazije. To je zaista njen geografski status, koji je do trinaestog stoljea bio openito i njezin tehnoloki status." Singer nastavlja: "Bliski je istok bio nadmoan prema Zapadu....... Za sve grane tehnologije su najbolji proizvodi na Zapad dolazili s Bliskog istoka. Tehnoloki je Zapad vrlo malo donio Istoku. Tehnoloko je gibanje bilo u drugom smjeru." tovie, prema Needhamovoj knjizi "Znanost i uljudba u Kini". slijedi da je: "Povijest mlinova zapoela s Islamskom kulturom u Iranu ." Needham navodi dalje (43), da su do XVI stoljea bili poznati horizontalni mlinovi, koji su opisani vrlo opirno u knjizi "Machinae Nove" to je napisao biskup - inenjer Faustus Verantius (u nas poznat kao Faust Vrani), koji su nesporno bili transmisija iz Iberijske kulture tog doba, dakle muslimanske panjolske. Pojavom Renesanse u Europi u 15. stoljeu, pojavom Leonarda da Vincija, Galilieo Galilea, Newtona i drugih, mehanika je, a time i Teorija strojeva i mehanizama poela poprimati sasvim novi izgled i poimanja o gibanju i o uzrocima gibanja, koji su se sutinski razlikovali od onih naela koja su do tada vladala. U to doba teorija posta.je egzaktnijom, to posljedino dovodi do razvitka novih ideja vezanih za razvitak teorije mehanizama a time i strojeva. Primjera radi, spomenimo Leonardov mehanizam za crtanje elipse, koji po obliku svojega rjeenja moe i danas biti uzorom u suvremenoj nastavi Teorije mehanizama.

10

Krajem su 18. stoljea Lagrange i Watt znaajne osobe u razvitku Teorije mehanizama i strojeva. U I9. stoljeu pak Teorija strojeva i mehanizama poprima svoj znanstveni oblik, za koji se moe slobodno rei, da ga mi i danas slijedimo. Naroite zasluge za klasifikaciju mehanizama pripadaju F. Reuleaxu, koji je objavio poznatu knjigu "Kinematika strojeva" 1875. godine za koju se moe rei da je i danas zanimljiva. Radi cjelovotosti navode se ovdje i neka druga imena znanstvenika za koje se smatra da su svojim radom pridonijeli razvitku teorije mahanizama i strojeva, to su : L. Burmeister (1840 -1927.), S.Carnot ( 1753 -1832.), M. Chasles (1793 - 1880.), L. Poinsot ( 1777-1859.), P. ebiev (1821-1894.) , W. Kennedy (1847 - 1928.), R. Willis (I800 - 1875.), I. Artobolevskij , L. Assur i brojni drugi. Iz gornjeg proistjee i znaaj kinematike i dinamike strojeva i mehanizama, bez obzira na koji se dio strojarstva pri tome misli, i to zato to je svrha i analize i sinteze mehanizama i strojeva jedini ispravni put u prouavanju svojstava, prednosti i nedostataka razliitih oblika mehanizama i strojeva koji se koriste u praktinom ivotu. Da bi smo shvatili okvire odnosno irinu podruja koje obuhvaa teorija mehanizama i strojeva, dati e se ovdje pregled nekih glavnijih podruja, uz obvezatnu napomenu da sve to postoji nije navedeno u slijedeem popisu. Prema jednom tekstu to ga je prvi predsjednik IFToMM-a (Meunarodne Federacije za teoriju strojeva i mehanizama) gospodin Crossley podnio 1969. godine u podruje zanimanja IFToMM-a su ulazili slijedei dijelovi struke: 1 ) Mehaniki sistemi a) Sistem (ureenje) ovjek - stroj b) Automatizacija strojeva c) Vozila (cestovna, eljeznika, zrana) d) Prostetiki ureaji e) Roboti i manipulatori 2) Dinamika strojeva a) Kinetostatika b) Dinamika rotacijskih strojeva c) Primjena teorije vibracija d) Nelinearni dinamiki sistemi e) Vibroudarni sistemi 3) Mehanizmi iji je pogon ostvariv s konstantnom brzinom a) reduktori b ) kompresori c) raznovrsni pogonski agregati

4) Mehanizmi koji nemaju pogon sa konstantnom brzinom a) krivuljni mehanizmi b) tapni mehanizmi i c ) ostale vrste mehanizama 5) Specijalne vrste strojeva a) ureaji b) mehanizmi koji pripadaju ureajima.

11

No kako se eli to cjelovitija slika raznolikosti. to je onda potrebno navesti i glavne vrste strojeva i mehanizama koji se danas sreu, to su: Poljoprivredni strojevi razliitih namjena. pisai strojevi elektriki ( pa danas i elektroniki), mehaniki raunski strojevi, strojevi za rukovanje papirom, tiskarski strojevi, sortirni strojevi. alatni strojevi, automati, dizala, lopate i ureaji za prebacivanje zemlje ili drugih rastresitih tereta, pree, strojevi za obradu materijala, precizni strojevi, fotografski ureaji, kamere, mehaniki i optiki instrumenti, ure, kronometri, roboti, modeli, igrake i slino.

3. NAZIVI I DEFINICIJE VEZANE UZ MEHANIZME 3.1 M E H A N I Z A M

U opsenoj literaturi o teoriji mehanizama postoji razlika izmeu pojma mehanizam i stroja. Tako se negdje primjerice smatra da je mehanizam ustrojstvo meusobno povezanih lanova to slue prenoenju gibanja, dok bi stroj prenosio mehaniki rad. Iz ovakve definicije proistjee da su svi strojevi istodobno i mehanizmi. Da bi se putem mehanizma ostvarila gibanja koja su tono predviena, njegovi lanovi trebaju biti otporni na deformacije, pa se definicija mehanizama moe proiriti tako, da se pod mehanizmom podrazumijeva sklop krutih ili vrstih tijela ija je opa namjena pretvorba jednog gibanja u drugaiji oblik gibanja. Osnovni oblici mehanizama Prema svojem vanjskon izgledu po Reuleauxu mehanizmi se mogu podijeliti u est glavnih oblika, i to: 1. tapni mehanizmi; 2. Krivuljni mehanizmi; 3. Vijani mehanizmi; 4. Zaporni mehanizmi; 5. Zupaniki mehanizmi i 6. Remenski mehanizmi. Ovoj se podjeli mogu jo dodati i: 7. Hidrauliki mehanizmi i 8. Elektromagnetni mehanizmi, jer oni u Reuleauxovo doba nisu jo postojali. Na slijedeoj su slici shematizirano prikazani prvih est tipova, koje smatramo temeljnim.

12

Slika 3.1. est temeljnih oblika mehanizama prema Reuleauxu. a)tapni, b)krivuljni, c) vijani, d) zaporni, e) zupaniki i f) remenski. Gore navedena podjela nije jedina, pa se tako mogu mehanizmi podijeliti prema vrsti namjene, tako primjerice moemo imati: - Izravne prijenosnike i - Posredne prijenosnike. Pored toga se podjela mehanizama moe temeljiti i na geometriji, pa se na taj nain mehanizmi mogu podijeliti u: - Ravninske mehanizme i - Prostorne mehanizme. Nekoliko je primjera prostornih mehanizama prikazano na slici 3. 2.

13

Slika 3. 2. Primjeri prostornih mehanizama. a) etverozglobni prostorni, b) sredinja pokretaljka i c) stoasti zupanici. 3.2 ANALIZA I SINTEZA MEHANIZAMA Prouavanje se mehanizma moe vriti na dva naina, i to: 1. analizom mehanizama i 2. sintezom mehanizama. Prvi je pristup, tj. analiza ili prouavanje svojstava mehanizama, njihovih prednosti i nedostataka. Ovaj je pristup prouavanja vaniji za tehnologe, metalurge i slino. Drugi pristup, tj. sinteza mehanizama ili nain tvorbe novih mehanizama, koji bi udovoljavali unaprijed postavljenim zahtjevima, preteno je zadatak konstruktera i dizajnera. Uz ovo svakako treba spomenuti, da je sinteza mehanizma veoma vaan dio studije rada mehanizama, jer je neobino vano njezino poznavanje za isakoritavanja i popravljanje mehanizama, kao i radi moebitnog otklanjanja nekih nedostataka mehanizama i slino. I analiza i sinteza mogu biti: - kinematike, - dinamike

14

- tipske, - po broju lanova, - dimenzijske, - algebarske, - pribline, - harmonijske, - strukturalne itd. 3. 3 TEMELJNI ELEMENTI MEHANIZMA Iz definicije mahanizama proistjee odreenost gibanja njegovih lanova. U mehanici smo upoznali injenicu, da se slobodno tijelo moe samo po sebi gibati, a uslijed djelovanja sila, proizvoljnom putanjom. Radi toga je u svrhu odreivanja eljenog gibanja lanova potrebno ograniiti slobodu njegovih gibanja, tj. sjediniti ih na nekakav nain. Tako dolazi do tvorbe osnovne jedinice lanca - tj. kinematikog para. Kinematiki par Kinematiki je par sklop dvaju meusobno povezanih lanova mehanizma. U teorijskom pogledu razlikujemo dvije vrste kinematikih parova, i to: - nie kinematike parove i - vie kinematike parove. Razlika je izmeu niih i viih kinematikih parova u nainu meusobnoh dodira lanova. I to, ako je teorijski dodir meu lanovima po povrini onda je rije o niim kinematikim parovima. Ukoliko je dodir teorijski putem crte ili toke, onda kaemo da se radi o viem kinamatikom paru. Nekoliko je primjera niih kinematikih parova prikazano na slici 3. 3, a viih kinematikih parova na slici 3. 4.

Slika 3. 3. Tipini primjeri niih kinematikih parova

15

Slika 3. 4. Tipini primjeri viih kinematikih parova Osim gornje podjele kinematikih parova na nie i vie, oni se mogu jo podijeliti i u - otvorene i - zatvorene, i napokon u - ravninske i - prostorne. Nii kinematiki parovi Iz slike 3. 3 je vidljivo, da postoje tri temeljna tipa niih kinematikih parova, i to: 1 - translacijski kinematiki par ( ili translacijski zglob ); 2 - rotacijski kinamatiki par (ili rotoidni zglob ); 3 - vijani kinematiki par ( ili helikoidni zglob). Translacijski i rotacijski kinematiki parovi vre gibanje u ravnini, dok vijani kinamatiki par vri prostorno gibanje. Za ostvarivanje dodira meu lanovima kinematikih parova je potrebno da oni budu zatvoreni. Zatvaranje kinematikih parova moe biti kinematiko ili dinamiko. Kinematiko se zatvaranje obavlja putem oblika ili dizajna veze kinematikog para, dok se dinamiko ostvarauje pomou vanjskih sila (teina, opruge, centrifugalne sile i slino).

16

Vii kinematiki parovi Kao to je i prije reeno znaajka je viih kinematikih parova, da im je teorijski dodir putem crte ili toke. Na slici su 3. 4 prikazani primjeri viih kinematikih parova. Obzirom da je mogue ostvariti veoma velik broj razliitih viih kinematikih parova, nije ih mogue podijeliti u razrede kao to je tio bio primjer s niim kinematikim parovima. I kod viih kinamatikih parova kao i kod niih zatvaranje moe biti kinematiko i dinamiko. Obrnutost ili reverzibilnost kinematikih parova Ukoliko se gibanjem jednog lana kinematikog para postie isto apsolutno gibanje (po istoj putanji, s istim brzinama i ubrzanjima), koje bi se moglo postii i gibanjem drugog lana, tada kaemo da kinematiki par ima svosjstvo obrnutosti ili reverzibilnosti gibanja. Slikovit primjer za obrnutost gibanja kinematikog para jest vijak s navrtkom, jer se ostvaruje isto apsolutno gibanje bez obzira da li se pogon nalazi ili na navrtci ili na vijku. Uz ovo treba istai, da nii kinematiki parovi iamaju svojstvo obrnutosti, dok vii kinematiki parovi nemaju to svojtvo reverzibilnosti. Nepostojanje reverzibilnosti u viih kinematikih parova proistjee iz razliitosti dodirnih povrina njihovih elemenata. Naime, povrine elemenata para nisu geometrijski identine. Najboljim primjerom za spomenutu razliitost moe nam posluiti prouavanje gibanja kotaa na tranici. Iz kinematike nam je poznato da izabrana toka na obodu kotaa opisuje krivulju, koja se naziva epicikloidom. U obrnutom primjeru gibanja, tj. kada bi kota bio uvren, a tranica da je pomina, tada bi odgovarajua toka tranice opisivala krivulju koja se naziva evolventom.

Epicikloida

Evolventa

Slika 3.5. Gibanje kotaa po tranici i tranice po kotau

17

3. 4 KINEMATIKI LANAC Sustav od nekoliko meusobno povezanih kinamatikih parova nazivamo kinematikim lancem. Na slici 3. 6 su prikazani neki primjeri kinematikih lanaca. I kinematiki lanci mogu biti otvoreni i zatvoreni.

c)

a)

b)

d)

Slika 3. 6 Kinematiki lanci. a), b) i c) zatvoreni, d) kruta figura Ako kinematiki lanac ima samo tri lana i tri zgloba ( primjer d) u slici 3. 6 ), onda je to tzv. kruta figura i u njoj ne postoji nikakvo meusobno relativno gibanje meu lanovima tog zatvorenog kinematikog lanca. Proiri li se ovakav zatvoreni kinematiki lanac s jo jednim lanom i jednim zglobom, tada taj lanac postaje pokretljivim i tako postaje mehanizmom. Ovakav se kinematiki lanac naziva zglobnim etverokutem i temeljni je oblik mehanizma. Kinematiki lanac moe biti: - zatvoren ili otvoren. - jednostavan ili sloen i - odreen ili neodreen, kao i svaka druga kombinacija izmeu gore navedenih.lanaca. Zatvoren je kinamatiki lanac takav, u kojega je svaki njegov lan ujedno i lan kinematikog para. U protivnom, tj. ako nije, onda je lanac otvoren. Jednostavan je kinamatiki lanac takav u kojega je svaki lan u sastavu od najvie dva kinematika para. Ako je lan u sastavu od vie kinematikih parova, tada je to sloen kinematiki lanac. Na slici 3. 7 su prikazani primjeri jednostavnog i sloenih mehanizama.

Slika 3. 7 Primjeri jednostavnih i sloenih kinematikih lanaca.

18

Odreeni je kinamatiki lanac onaj, u kojega svi alanovi mehanizma imaju odreeno gibanje. Ukoliko nema odreenog gibanja svih lanova lanca, onda je taj lanac neodreen. 3. 5 O TRANSFORMACIJI ILI PRETVORBI MEHANIZAMA Mnogi se tapni mehanizmi mogu svesti na tzv. etverozglobni mehanizam ili zglobni etverokut, za koji smo rekli da je temeljni mehanizam. U zglobnog etverokuta emo lanove oznaavati s malim latinskim slovima abecede, pri emu pojedine oznake istodobno izraavaju i duine lanova. lanovi su zglobnog etverokuta meusobno povezani putem etiri rotoidna zgloba, a njih se oznaava ili brojevima ili velikim slovima abecede. Opi je oblik zglobnog etverokuta prikazan na slici 3. 8.

Slika 3. 8 Opi oblik zglobnog etverokuta s opisom odgovarajuih naziva Uvrstimo li jedan lan zglobnog etverokuta za podlogu, primjerice lan d, tada se taj lan naziva stalkom ili postoljem. lan emo a nazvati ruicom ili koljenom, dok emo lan b nazivati ojnicom i napokon lan c emo nazivati njihalicom. Pogonsko se gibanje ovdje oznaava punom strelicom, a radno ili gonjeno gibanje je oznaeno s praznom strelicom, kako je pokazano na slici 3. 8. Ako ruica a dobiva pogon, tada se naziva pogonskim lanom, dok je u tom primjeru lan c gonjeni lan.

Transformacija zglobnog etverokuta inverzijom Promjena oblika i naina rada mehanizma moemo najjednostavnije uiniti, ako u jednom odabranom mehanizmu mijenjamo funkciju njegovih lanova.

19

Ako primjerice pretpostavimo da je lan d mehanizma najdui, te nadalje da je a < c, tada imamo zglobni etverokut u kojega je jedan lan rotirajui a jedan je njihajui. Uvrstimo li na tom istom mehanizmu (slika 3. 8) lan a, tada se u mehanikom smislu pojavljuje sasvim drugaiji mehanizam. Na slici 3. 9 su prikazane sistematizirano sve kombinacije pretvorbe zglobnog etverokuta putem metode inverzije. Uoavamo, da e izbor modifikacije inverzijom zavisti od odnosa duina lanova mehanizma. Modifikacija s rotirajuom ruicom je definirana putem Grashof-ova uvjeta, koji glasi: a + b < c + d. Zbroj duina najdueg i najkraeg tapa mora biti manji od zbroja duina ostalih lanova. Tako na primjer prema slici 11, za prikazani mehanizam da bi ruica a mogla rotirati mora biti udovoljen Grashofov uvjet

Slika 3. 9 Transformacija mehanizama inverzijom

20

Ukoliko ovaj uvjet nije ispunjen, tada ruica a ne moe rotirati, ve samo oscilirati. Reagiranje mehanizma na promjenu duine lanova nazivamo kinematikom osjetljivosu mehanizma. Transformacija zglobnog etverokuta ekspanzijom rotoida Znaajke se gibanja mehanizma nee mijenjati ako primjerice upotrijebimo zglob (ili zglobove) s velikim epom. Tako u primjeru pokazanom na slici 3. 10 ep je zgloba 2 prerastao, kako to kaemo svojom ekspanzijom veliinu tapa a, tako da se zglob sada privruje za sam ep. Rotacijom lana d mehanizma dolazi do gibanja epa 1 zajedno sa epom zgloba 2.

Slika 3. 10. Kinematiki ekvivalent nastao ekspanzijom rotoida U slici 3. 10 je pored mehanizma s ekspandiranim rotoidom prikazan i odgovarajui ekvivalent mehanizma koji ima iste kinematike znaajke ali sasvim drugaiji oblik. Ako nadalje nastavimo s ekspanzijom, ali tako da zakrivljena putanja transformiranog mehanizma postane pravocrtnom, tada emo imati tzv. kulisni mehanizam. Zakljuujemo time, da mehanizmi izvana gledano mogu izgledati razliito, a u biti im je jednaka ili slina temeljna shema.

4. STRUKTURNA SINTEZA TAPNIH MEHANIZAMA 4.1 SIMBOLIKO OPISIVANJE MEHANIZAMA 4.1.1 OPENITO U razvitku se je teorije mehanizama pojavila potreba za kinematikom simbolikom. Reuleaux je prvi pokuao da uvede kinematiki simboliki jezik, to su kasnije usavrili Jahr i Franke.

21

Frankeov se nain temelji na teoriji strukture mehanizama a u svrhu sprezanja i pretvorbe gibanja i energije bilo koje vrste. Prema toj je teoriji rotoidni zglob temeljni sastavni dio svih mehanizama, pa se radi toga u prouavanju mehanizama polazi od pretpostavke, da su kinematiki lanci izvedeni s rotoidima, a onda se po potrebi mogu mijenjati s translatoidima. Skladno s time posto je tzv. jednozglobni, dvozglobni, trozglobni i viezglobni kinematiki lanci. Na slici 4.1 su prikazani temeljni kinematiki lanci s odgovarajuim oznakama.

Slika 4.1 Prikaz temeljnih kinematikih lanaca otvorenog tipa s odgovarajuim simbolikim oznakama.

4. 1. 2 SASTAVLJANJE ILI SINTEZA KINEMATIKIH LANACA Sloeni je kinematiki lanac onaj lanac, koji ima vie od etiri kinematika para. Oevidno je da se sloeni kinematiki lanci tvore sastavljanjem jednostavnih lanaca kakve smo prouavali u prethodnom poglavlju, te da se sastavljanjem lanaca mora voditi rauna o odreenosti gibanja lanca.

Slika 4. 2

22

Prema Franke-u spajanjem dvaju zatvorenih etverolanih kinematikih lanaca, je mogue uz neke transformacije doi do nekoliko tipova proirenih sloenih mehanizama. Na slikama 4.2, 4.3 i 4.4 su prikazane kombinacije koje nastaju sastavljanjem etverolanih temeljnih mehanizama. U primjeru prikazanom na slici 4.2 je pokazano spajanje dva i dva prileea lana. Znai, ako se poveu lanovi de i cf, tada e prvo nastati jedna nepokretna struktura. Izbaci li se, nadalje, zglob 4, tada sustav postaje ponovno pokretan. U takvom se primjeru poetni oblik pretvara u pokretni mehanizam to je prikazan na desnoj strani slike 4.2. Ovakvim je postupkom nastao serijski sastavljen mehanizam, koji je po svojoj strukturi esterolani sedmozglobni kinematiki lanac, koji ima dva trozgloba i jedan jednozglob, dok su p i q tzv. spreni lanovi. Strukturni je zapis takvog mehanizma T + T + J = T 2 J.

Slika 4.3 Opi primjer serijski sastavljenog mehanizma Opi je sluaj serijski sastavljenog mehanizma prikazan na slici 4.3, a njegovo je proirenje prikazano na slici 4.4 . Usporedbeni je ostvarivi mehanizam tog tipa prikazan na slici 4.5 a predstavlja shemu mehanizma grabilice.

23

Slika 4.4 Proireni primjer serijskog mehanizma

Slika 4. 5 Shema mehanizma grabilici, koji po strukturnoj shemi jest serijski spojeni mehanizam.

24

Slijedei je primjer sastavljanja mehanizama onaj to nastaje spajanjem dvaju prileeih s dva nasuprot leea lana dvaju temeljnih etverozglobnih mehanizama. Ovakav je primjer spajanja pokazan na slici 4.6.

Slika 4.6 Spajanjem lanova dh te cf tvori se ponovno nepokretna struktura, koja postaje pominom ako se ukloni zglob 4. U tom primjeru imamo mehanizam prikazan na desnoj strani slike 4.6. Ovakvim se postupkom tvori tzv. ravasti sloeni mehanizam, koji se takoer esto sree u praksi. Opi je sluaj ravastog mehanizma prikazan na sllici 4.7.

Slika 4.7. Opi primjer ravastog mehanizma.

25

Slika. 4.8. Proireni oblik ravastog mehanizma

Sliak 4.9 Strukturna shema ravastog mehanizma, u kojeg je na Desnoj strani prikazana u obliku tzv. tramvajske lire.

Proirenje je ravastog mehanizma u sloeniji oblik prikazano na slici 4.8, dok je primjer realnog ravastog mehanizma pokazan na slici 4.9. Trea je kombinacija sastavljanja mehanizama u primjeru kada se spajaju po dva nasuprot leea lana, kako je to pokazano na slici 4.10. Ovim se putem ostvaruje mehanizam u kojega su tri lana a, e i g, spojeni putem sprenih lanova p i q. Znaajka je ovakve strukturne tvorbe, da je u primjeru kada je lan e nepomian i cijeli mehanizam nepomian.

26

Slika 4. 10 Meutim, ako su na obim stranama istovrsni spreni lanovi, tada nastaje mehanizam s odreenim gibanjem, koje je pokazano na slijedeoj slici 4.11. U ovom primjeru mora biti zadovoljen uvjet, da svi postojei zglobovi lee u uglovima paralelograma. Kao primjer sloenog mehanizma je na slici 4.12 prikazan esterolani mehanizam blanjalice s odgovarajuom lananom shemom i strukturnim ispisom.

Slika 4.11

27

Slika 4.12

4. 1. 3 STRUKTURNA SINTEZA SLOENIH MEHANIZAMA Simboliko je prikazivanje mehanizama znaajno u sintezi mehanizama, jer nam omoguava utvrivanje razliitih struktura mehanizama, koje nam mogu zadovoljavati postavljeni zadatak. Tako primjerice u namjeri da se pokae slinost stvarnog mehanizma s njegovom shemom, razmotren je na slici 4.12 brzopotezni mehanizam blanjalice, uz to je naznaena i njegova lanana shema i strukturni zapis. Kao korak dalje, pokazat emo nadalje sve strukturne oblike takvog mehanizma, uvjetujui da je pogonsko gibanje rotacija, a gibanje radnog lana da je translacijsko. Promotrimo prvo vezne lanove! Zglobovi 1, 4 i 7 su zglobovi postolja, pa je prema tome jedan vezni lan to postolje. Zglobovi 3, 4 i 5 lee na kulisi, pa je tako kulisa drugi spreni lan. Obadva su sprena lana vezana zglobom 4. Zglobovi 1, 2, 3, 5, 6 i 7 zamjenjuju trozglobne lance, pa se strukturni ispis moe napisati kao 2 T + J = J 1 2 3 + T 5 6 7 + J 4 = Jr Jr Jt + Jr Jr Jt + Jr
1 2 3 5 6 7 4

28

Iz ovog je uzraza oito o kakvom se mehanizmu radi u ovom primjeru prikazanom na slici 4. 13.

Slika 4.13 Nadalje je vidljivo i to, da e prema slici 4.14 trozglobni lanac T123 moi imati pet moguih oblika.

Slika 4.14 Mogui oblici trozglobnog lanca Uz prikazane mogunosti oblika trozglobnog lanca na slici su 4.14 napisani i saeti zapisi strukture, u kojima su znaenja D k za dvozglob s kliznim lanom sprezanja, a D v za dvozglob s valjnim lanom sprezanja.

29

Ako sada sumiramo sve mogunosti iz slika 4.13 i 4.14 , onda vidimo da je za zglob J mogu samo jedan oblik, tada e ukupan broj moguih kombinacija za tvorbu mehanizma biti
4

5 x 6 + 1 = 31 tj. 31 mogua strukturna oblika. Na ovaj je nain pokazano na izabranom primjeru blanjalice da je mogue vriti tvorbu razliitih sprega, uz napomenu da je broj kombinacija ipak ogranien.

5. SINTEZA RAVNINSKIH MEHANIZAMA 5.1 O P E N I T O Razlikujemo slijedee oblike sinteze mehanizama: - geometrijsku sintezu, - kinematiku sintezu i - dinamiku sintezu. Kod geometrijske sinteze prouavamo poloaje lanova mehanizma, putanje nekih toaka ili dijelova tih putanja. Za primjer geometrijske sinteze razmotriti emo mehanizam portalne dizalice, koje je shema prikazana na slici 5.1.

Slika 5.1 Shema mehanizma portalne dizalice

30

Ovaj se mehanizam portalne dizalice sastoji od etverozglobnog mehanizma ABCD. Zadatak je sinteze ovdje, da se utvrdi putanja toke E u E 0 pri rotaciji lana CD, koja bi trebala biti priblino pravocrtnom. U kinematike analize mogu biti primjerice propisane brzine i ubrzanja nekih toaka to posljedino moe imati odreene promjene u mehanizmu. U dinamike sinteze mehanizma prouavaju se sile koje ostvaruje mehanizam, ako se giba zadanim zakonima gibanja. Iz izloenog je vidljivo, da je nakon utvrivanja naelne strukturne sheme mehanzima slijedei korak u definiranju oblika i dimenzija lanova mehanizma, koji trebaju udovoljavati gibanjima to e ih vriti lanovi mehanizma. Ovaj je posljednji oblik sinteze naziva jo i metrikom sintezom mehanizama, a moemo ga nazvati i pravim dizajnom konstrukcije koji uvaava napose sve mogue oblike mjera sigurnosti. Sa stajalita metode rjeavanja zadataka sinteze mehanizma oni se mogu podijeliti u dvije skupine metoda, i to: a) tone metode i b) pribline metode sinteze. Uz ovo treba istai, da i u jednoj i u drugoj metodi postoje algebarske, geometrijske i sintetike metode rjeavanja, u kojih se se primjena tzv. kinematike geometrije oituje kroz rjeavanje zadataka putem metoda algebarske analize i teorije funkcija.

5.2 ALGEBARSKE METODE PRIBLINE SINTEZE 5.2.1 Metoda ebieva Da se pokae sloenost ove metode, ovdje je ona prikazana u svom saetom obliku, ali s odgovarajuim matematikim aparatom. Istodbno se na taj nain eli prikazati, kolika je potreba razina poznavanja matematike u rjeavanju ovakovih zadataka. Pretpostavimo da je zadana kontinuirana funkcija putanje jedne toke mehanizma y = F ( x ), te da u veini izvedbenih primjera moe biti tono ostvarena. Oznaimo nadalje funkciju putanje, koja se moe izvesti mehanizmom s jednadbom y = F M (x, r1, .... rn ), gdje su (x, r1, .... rn ) parametri kinematike sheme mehanizma ( tj. duljine lanova, i druge veliine to ulaze u kinematiku shemu). Zadatak koji sintezom treba izvriti jest odreivanje parametara ( r1 ,.... rn ) tako da odstupanje funkcije

31

y = FM x, r1 ,....rn
od funkcije gibanja y=F(x)

bude to je mogue manje. U jednostavnim je primjerima sinteze mehanizama ta razlika definirana sa

= FM ( x) F( x).
Ova se metoda zove metodom ebieva prema ebievu koji ju je prvi uveo u sintezu mehanizma. U matematikom pogledu razlikujemo dva pristupa u sintezi mehanizama, ija razlika ovisi o tome da li je funkcija gibanja bila zadana eksplicitno ili implicitno, tj.: y=F(x) ili F (x,y ) = 0.

Kada se nadalje, govori o moguim utjecajima na gornje jednadbe tada treba prvo napomenuti, da se primjerice promjenom teina lanova tvore mogunosti znatnih izmjena oblika priblinih funkcija. No oito je, da tada ovo donekle spada ve i u dinamiku sintezu mehanizama. Zadatak se nadalje prouava primjerice, da se izabrana toka mehanizma npr. toka C, koja je prikazana na slici 5.2, treba gibati u naznaenim granicama. Iza toga slijedi pitanje mogunosti suavanja podruja granica gibanja. Drugim rijeima, prouava se analitika funkcija f ( x ) u nekom intervalu [ a R , a + R ] . U neposrednoj blizini toke x = a takva se funkcija moe prikazati odreskom Taylorova reda. Meutim, elimo li uzeti neki mali, ali fiksirani interval [ a h, a + h] , tada treba odresku Taylorova reda pretpostaviti drugi polinom, koji se odreuje uvjetom da granica njegova odstupanja od f ( x ) u datoj irini bude manja od granice svih odstupanja drugih polinoma tog stupnja. Kod toga se granicom odstupanja funkcije ( x ) od funkcije f ( x ) u intervalu I smatra veliina
sup I

f ( x ) ( x

32

Slika 5.2 Grafiki prikaz priblinog gibanja toke mehanizma u zadanim granicama Zadatak se dalje sastoji u tome, da treba odrediti promjene, koje se trebaju provesti u priblinom izraavanju funkcije f ( x ) datom njenom razvijanju u red po stupnjevima x a, ako treba uiniti najmanjim granicu greke meu x = a - h i x = x + h, gdje je h neka mala veliina. Razvijeni red funkcije f ( x ) neka ima oblik

f ( x ) = k 0 + k 1 ( x a) +...... k n ( x a) + k n +1 ( x a)
n

n +1

+..... ,

u koji emo staviti da je

x a = hz
pa emo imati

F( z) = k 0 + k1h z + k 2 h 2 z 2 +.....+ k n h n z n + k n +1h n +1z n +1 +....

Ovaj se red nadalje treba zamijeniti u intervalu 1, 1 slijedeim polinomom

( k 0 + p 0 ) + ( k1h + p1 )z+......+( k n h n + p n )z n
gdje se

p 0 , p1 , .... p n pojavljuju kao odgovarajue popravke. Ako se nadalje stavi da je

P ( z ) = p 0 + p1z+....+ p n z n ,

tada se zadatak svodi na odreivanje tog polinoma iz uvjeta da bi bila minimalna vrijednost
max 1 z1

k n +1h n +1z n +1 + k n + 2 h n + 2 z n + 2 +...... P( z) .

33

U ovakvom obliku zadatak postaje nerjeivim. Meutim, ebiev ga niti ne rjeava, ve postavlja zadatak o nalaenju polinoma P ( z ) s tonou do zadane veliine h, ime se zadatak svodi na slijedei red:

k n +1h n +1z n +1 + k n + 2 h n + 2 z n + 2 +......

koji se prekida u lanu k N h z , pa se tako trai P ( z ) n-tog stupnja iz uvjeta da je
max 1 z +1

N N

k N h N z N +.....+ k n +1h n +1z n +1 P( z)

minimalne vrijednosti. ebiev je rjeio ovaj zadatak za N = n + 1 i u tom je primjeru utvrdio da je

P( z) = k n +1h n +1 z n +1 Tn +1 ( z)

gdje je

Tm ( z) =
ili

1 2
m 1

cos m arc cos z ( m = 1, 2....)

Tm

(z + z 1) ( z z 1) ( z) =
2 m 2

2m

koji ima naziv ebievljeva polinoma s najmanjim odstupanjem od nitice. Istim postupkom ebiev rjeava i zadatak ako je N = n + z, a ebiev je pokazao i put rjeavanja za bilo koji N, ako su 5.2.2 PARAMETARSKA METODA Za razliku od prethodne metode sinteze zadatak moe imati i slijedei oblik: Zadana je krivulja

k n+1 = 0. tovie

f ( x, y, ) = 0 ,
gdje je parametar. Mijenja li se taj parametar, slijedi skup krivulja, kako je prikazano na slici 5.3.

34

f(x, + )

f(x, ) x
Slika 5.3 Ako se dvije krivulje razlikuju u parametru za tada su one vrlo sline, pa su tada i koordinate toaka presjeka skupa krivulja definirane jednadbama + i

f ( x, y, ) = 0 f ( x, y, + ) f ( x, y, )

koje kada 0 postaju jednadbe tzv. karakteristine toke, koja odgovara izabranom znaenju parametra

f ( x, y, ) = 0 i

f ( x, y, ) = 0.

Znai, ako je relativno malen, tada je krivulja kojoj se pribliava stvarana putanja priblino slina, to u zavisnosti od mogue veliine odstupanja zadovoljava ili ne zadovoljava.

5.3 PRIMJERI SINTEZE TAPNIH MEHANIZAMA

5.3.1 Analitiko opisivanje gibanja mehanizama Zavisnosti s = f ( t ), v = f ( t ) i a = f ( t ) u naelu se mogu definirati za svaki mehanizam. Meutim, za veliku veinu mehanizama njihovo je analitiko opisivanje relativno sloeno. Analitiko opisivanje mehanizama ima prednost u odnosu na grafike postupke u tome to je tonije, jer su netonosti grafikih metoda esto vezane s pogrekama koje nastaju crtanjem. Kao najjednostavniji primjer analitikog opisivanja gibanja mehanizma razmotriti emo tzv. motorni mehanizam kakav je prikazana na slici 5.4.

35

Slika 5.4. Shema motornog mehanizma Iz slike slijedi da je gdje su s = OB 0 - OK - KB s - preeni put klizaa OB 0 = r + l , OK = r cos , KB = pa imamo da je

l cos .
s = r + l r cos l cos .

Odnos izmeu kuteva

i moe se izraziti preko zajednike stranice trokuta AK =

r sin = l sin , odnosno

sin =
ili

r sin l

r cos = 1 sin l

pa emo uvrtenjem ovog izraza u prethodni imati

36
2 r s = r (1 cos ) + l 1 1 sin l

Razvijemo li nadalje izraz pod korijenom u odgovarajui red biti e

2 r 1 sin l 1 2

1 r 1 r = 1 sin sin 4...... , 2 l 8 l

Ako se radi brze konvergencije reda ograniimo samo na prva dva lana i ako odnos r / l oznaimo s onda jednadba puta , koja ima znaenje preenog puta klizaa glasi
s = 1 r 1 cos + sin 2 . 2

U jednolikom gibanju pogonskog lana ( ruice mehanizma ) s kutnom brzinom = / t , brzina e klizaa biti odreena izrazom

v=

ds dt

1 = r sin t + sin 2 t , 2

a ubrzanje klizaa
dv dt

a =

= 2r

( cos t

+ cos 2t) .

Slino emo imati i u drugom primjeru, gdje se pokazuje opisivanje gibanja tzv. kulisnog mehanizma, koji se primjerice pojavljuje kao mehanizam u blanjalicama. Na slici 5.5 je prikazana odgovarajua shema jednog kulisnog mehanizma . Iz slike 5.5 je vidljivo da je duina CB
CB = sB = e cos + r cos .

Ako je u nie prikazanom mehanizmu pogonski lan AB, tada brzinu i ubrzanje klizaa moemo izraunati postupnim derviranjem gornje jednadbe, pa je ds B d d . v = = e sin r sin dt dt dt Kako je iz geometrije slike 5.5
e sin = r sin

ili

37

sin

e sin , r

to e uz

e = , vremenska derivacija biti uz r

sin = sin

biti
d cos dt = d cos dt

Slika 5.5 Shema mehanizma blanjalice Ako nadalje stavimo da je 3 = d / dt kutna brzina kulise, te uvrstimo da je = , tada jednadba za brzinu nakon nekih transformacija poprima oblik
v B = e 3 sin , cos( )

dok e ubrzanje imati izraz

cos sin cos 2 . a B = e 3 + 32 + cos( ) 3 cos ( ) cos ( )

38

Usporedimo li prvi primjer s drugim, opaamo da je izraunavanje u drugom primjeru sloenije.

6. DINAMIKA TAPNIH MEHANIZAMA

6.1. UVOD Temeljni je zadatak dinamike mehanizama prouavanje vanjskih i unutarnjih sila to se pojavljuju u mehanizmima za vrijeme njihova rada. Istodobno je predmetom dinamike mehanizama i prouavanje mehanikog rada tih sila to se pojavljuju u njihovim funkcionalnostima. Ve prije, u kinematici i dinamici smo ustanovili temeljne zadatke dinamike, pa emo ih ovdje primjeniti na isti nain. Naime, zadatke smo dinamike podijelili u dvije skupine, i to : 1. Zadan je zakon gibanja, a treba odrediti uzrone sile i 2. Zadane su vanjske sile, a potrebno je odrediti gibanje. Obadva zadatka uzimaju u obzir postojanje inercijskih sila. Meutim ako se promatraju neki sporohodni strojevi ili pak lanovi nekih mehanizama koji se gibaju jednoliko, tada se sile tromosti mogu neuvaiti. Takav najjednostavniji nain prouavanja sila moemo smatrati statikim. U statici mehanizama obino prouavamo uvjete ravnotee vanjskih i reaktivnih sila, koji za ravnoteu ispunjavaju uvjete

r v R = 0 i M = 0.
Zadaci se statike mehanizama mogu podijeliti u tri razreda: 1. Utvrivanje ravnotenog stanja mehanizma, kada na njega djeluje zadan skup sila; 2. Odreivanje uravnoteavajue sile (ili sprega sila) koja u zadanih hvatita ili pravaca djelovanja uravnoteava zadanu skupinu sila. 3. Odreivanje sila to djeluju na svaki lan mehanizma kao i u svakom zglobu mehanizma. Kod svih se zadataka statike mehanizma, problem se moe svesti i na podjelu prema znaajkama tijela, tj. na statiku krutih i statiku vrstih tijela. Ukoliko prouavamo nutarnje sile, deformacije ili naprezanja lanova mehanizma, tada smatramo da su lanovi od realnog vrstog materijala.

39

U primjerima prelaska mehanizma iz stanja mirovanja u gibanje ili pak u prelasku iz jednolikog u ubrzano gibanje, tada se pojavljuju sile tromosti, pa onda u tim primjerima nam vie ne vrijede statike jednadbe. Primjenom tzv. D'Alembertova naela, tj. dodavanjem inercijskih sila i spregova vanjskim silama to djeluju na mehanizam, svodi se zadatak dinamike ponovno na opi zadatak statike. Ovakav se pristup prouavanja mehanizama naziva kinetostatikom. 6.2 Podjela sila to djeluju u mehanizmima U radnom procesu strojeva i mehanizama na lanove mehanizma djeluju zadane vanjske sile, kao to su primjerice: 1. Pogonske sile; 2. Sile tehnolokog otpora; 3. Teine lanova mehanizma; 4. Sile mehanikog otpora i 5. Sile tromosti. Nepoznate su sile reakcije veza to djeluju na elemente kinematikih parova. Pogonska sila F je ona sila koja proizvodi pozitivan rad, i uzimamo je kao pojam openito. To znai, da se istodobno misli i na silu ili pak na spreg ili moment sila. Primjerice u motora s unutarnjim izgaranjem, pogonska je sila rezultat djelovanja plinske smjese na klip motora, dok je to u elektromotora moment to djeluje na rotor nastao kao posljedica rotacijskog magnetskog polja. Sila tehnolokog otpora FQ je sila to djeluje na radni lan mehanizma, koji je istodobno i razlogom radi kojega se mehanizam i proizvodi. Primjerice u pree je to sila preanja na klip pree. Rad sile tehnolokog otpora se uzima kao negativan. Sile vlastite teine lanova mehanizma se obino uzimaju da djeluju u sreditima masa svakog lana. U mnogim primjerima, a posebno u brzohodnih mehanizama vlastite se teine lanova ne mogu zanemariti. Radovi sila vlastitih teina za zatvoren ciklus rada mehanizma jest jednak nitici, jer se teita gibaju po zatvorenim krivuljama, a smjer se sile ne mijenja. Ovdje treba napomenuti, da ove sile bez obzira na njihovu zatvorenost, uzrokuju odgovarajue sile trenja koje se ne mogu zanemariti a stvaraju negativan rad. Sile mehanikog otpora se susreu veinom u obliku sila otpora pri relativnom gibanja elemenata kinematikih parova. To su ve spomenuto trenje, zatim aerodinamiki otpori, krutost elastinih lanova. Ove sile u pravilu vre negativan rad. Sile se tromosti pojavljuju pri nejednolikom gibanju lanova, a mogu se izraunavati iz poznavanja raspodjela masa i poloaja sredita masa ostalih lanova.

40

6.3 Odreivanje sila tromosti Ako lan mehanizma izvodi neko gibanje, onda se u primjerima promjena brzina pojavljuju sile tromosti. Redukcijom sila na sredite masa imamo u opem sluaju da su te sile i spreg Ftr = m a S M tr = J S . i Skladno s D'Alemebertovim naelom sile su tromosti

Ftr i moment tromosti M tr suprotnog smjera ubrzanju teita aS i kutnom ubrzanju . Znai za izraunavanje je

inercijskih sila i momenata potrebno poznavanje ubrzanje sredita masa kao i kutno ubrzanja, te masu m i njezinu raspodjelu koja se odreuje putem dinamikih momenta tromosti J. 6.4 Dinamike znaajke pri rotaciji tijela oko nepomine osi Za odreivanje je dinamikih znaajki koje se pojavljuju u vrijeme rotacije nekog opeg tijela oko nepomine osi razmotriti emo primjer pokazan na slici 6.1. Na toj je slici nacrtano tijelo opeg oblika to je uvreno u toki O za nepominu podlogu. Ako na tijelo djeluje kutna brzina i kutno ubrzanje , onda e uvjet ravnotee biti slijedei:

Slika 6.1
M 0 ( r dm ) r = 0
m

odnosno

M 0 r 2 dm = 0.
m

Gornji integral jest dinamiki moment tromosti s obzirom na toku O, pa se moe pisati da je
M0 = J0 ,

41

a to je tzv. dinamika jednadba za gibanje tijele u primjeru rotacije tijela oko nepomine osi to je okomita na ravninu crtea a probodite joj je u toki O. Iz gornje je jednadbe oito, da e potrebni moment vanjskih sila biti vei ukoliko su mase ili ubrzanje vei. Ova jednadba vrijedi potpuno analogno, kao to je to i u translaciji (II Newtonov zakon) tijela koje se giba pravocrtno, samo to se ova odnosi na rotaciju. Slijedi da : 1.Poznavajui funkciju M = M ( t ) moemo odrediti funkciju = ( t) , tj. zakon gibanja i kutnu brzinu ili 2. Poznavajui zakon gibanja = ( t) mogue je odrediti vanjski moment M. U opem primjeru, ako tijelo rotira oko nepomine osi koja se ne nalazi u sreditu masa, tada emo imati stanje prikazano na slici 6.2.

Slika 6.2 Neka je sila tromosti u toki S jednaka F tr . Pomaknemo li tu silu paralelno samoj sebi u toku K i tamo je istodobno odmah i odbijemo, tada e u toki K djelovati ista takva sila F tr i odgovarajui spreg sila (Ftr - Ftr ) odnosno M tr . Ubrzanje je sredita masa a
n sastavljeno od normalne i tangencijalne sastavnice ubrzanja, tj. od a S '
S

t aS . Iz slike slijedi

da e udaljenost
h tr = M tr , Ftr

a osim toga e biti i

h tr = k cos ,

42

pa je
M tr = J S = J S
t aS a cos = JS S . rS rS

Imajui u vidu da je
JS = m i2

gdje je i polumjer tromosti, kao i to da je

Ftr = m a S
imamo da je

k cos =
i odavde

a S cos JS aS r mS

k=

JS i2 = . m rS rs

Ovaj posljednji izraz nam ukazuje na to, da je toka K hvatite reducirane sile F reduciranom duinom l red = rS + k , odnosno

tr

l red

i2 = rS + . rS

S druge pak strane a iz kinematike znamo, da je vrijeme krune frekvencije odreeno kao

T = 2

J . m g rS

Ovdje je J moment tromosti tijela u odnosu na os rotacije, koji se odreuje primjenom pravila o paralelnom pomaku osi ( Steinerova pravila) a iznosi J = J S + m rS . Uvrtavanjem prethodnih izraza imamo
2

43

T = 2

2 2 + rS = 2 g rS

1 i2 rS + = 2 g rS

l red . g

Prema gornjem zamjena se sile tromosti i odgovarajueg momenta vri zamjenom s glavnom silom tromosti na slijedei nain: Ako tijelo rotira oko nepomine toke, koja se ne nalazi u sreditu masa, te ako se smatra da je ukupna masa tijela skoncentrirana u sreditu masa, tada nekom od metoda odreujemo ubrzanje masita, i u suprotnom smislu djelovanja odreujemo silu Ftr1 , kao i moment M to e djelovati u suprotnom smislu od kutnog ubrzanja . Dodamo li nadalje sile Ftr1 i - Ftr1 , koje su paralelne sa silom Ftr1 a na udaljenosti htr koja je tako odabrana da spreg sila Ftr1 i - Ftr1 bude toliki da uravnotei vanjski moment M. Ovakvim smo nainom zamjenili silu tromosti i moment samo s jednom silom. S obzirom da nam za dalje potrebe treba poznavanje gornjeg postupka, ali proirenog na tijelo koje pored rotacije vri jo i ravninsku translaciju, tada se zadatak neto mijenja. U tu emo svrhu prepostaviti da tijelo rotira oko toke A a istodobno toka A translatira po prikazanoj putanji.

Slika 6.3

44

Smatramo, da su nam poznata ubrzanja od translacije ( sve toke tijela imaju ista translacijska ubrzanja), kao da nam je poznato i relativno ubrzanje toke S u odnosu na toku A. Tada vrijedi

r r r aS = a A + aSA
pa e sila tromosti tada biti

r r FS1 = m ( a A + a SA ) = m a S .
to se tie odreivanja poloaja glavne sile tromosti tu se primjenjuje isti postupak kako je prikazan u primjeru rotacije oko nepomine osi. U toki S povlaimo paralelu s pravcem ubrzanja a A , a kroz toku K povlaimo paralelu s pravcem ubrzanja aSA . U presjecitu ta dva pravca povui emo pravac paralelan s ubrzanjem

aS Suprotnog smjera

tako utvrenog ubrzanja povalaimo silu FS . Udaljenost k odreujemo iz izraza

k= JS . i2 = AS m AS

6.5 Kinetostatika mehanizama U jednu od glavnih zadaa dinamike mehanizma spada prouavanje sila to djeluju na kinematike parove mehanizama, jer je poznavanje tih sila potreno radi proraunavanja vrstoe, analize karaktera sila, trenja u leajevima, uravnoteavanja itd. U sporohodnih je mehanizama mogue zanemariti sile tromosti, pa se proraun moe obaviti na statiki nain. Meutim, u brzohodnih mehanizama i strojeva djelovanje sila tromosti to djelovanje sila tromosti moe biti veoma znaajno, npr. ak i nekoliko stotina puta mogu biti vee sile tromosti od vlastite teine promatranog lana mehanizma, pa ih u takvom primjeru ne moemo zanemariti. Ako dodamo svakom lanu mehanizma na vanjske sile to djeluju na njega, jo i sile tromosti, onda je u skladu s D'Alembertovim naelom, mogue promatrati i cijeli mehanizam i njegove lanove zasebno kao statiki zadatak. Na taj nain nepoznate sile moemo odrediti metodama statike. Utvrivanje se sila na ovaj nain naziva kinetostatikom mehanizama. Ovdje se pod pojmom uravnoteavajuih sila uobiajeno podrazumijevaju one uravnoteavajue sile, koje zajedno s vanjskim silama zadovoljavaju uvjete ravnotee u

45

jednolikom gibanju pogonskog lana. Broj uravnoteavajuih sila, koje se mogu dodati mehanizmu jednak je broju poetnih lanova mehanizma. Za zadani etverozglobni mehanizam, to je prikazan na slici 6.4, uz zadanu brzinu i ubrzanje lana OA, treba odrediti veliine i mjesta sila tromosti!

Slika 6.4 Kao prvi korak se odreuju brzine i ubrzanja toaka A i B mehanizma, a potom brzine i ubrzanja masita lanova S1, S 2 i S3 . Ovo je uinjeno grafikim putem kako je prikazano na slici 6.5. Za zadani su mehanizam zadani slijedei podaci:

l - raspon izmeu nepominih oslonaca mehanizma;

- kut to ga zatvara pogonski lan s horizontalom;

OA, O1B i AB - duine tapova mehanizma;

m1 , m 2 i m 3 - mase tapova mehanizma;
, - kutna brzina i ubrzanje pogonskog lana
Iz prikazanog su plana brzina i ubrzanja odreena i ubrzanja masita sva tri tapa. Pored toga su odreena i relativna kuta ubrzanja, kako slijedi

2 =

a tBA BA

i 3 =

a tB . O 1B

46

Slika 6.5 Odgovarajue sile i spregovi sila su

FS1 = m 1 a S1 ,

M1 = J11 ,

FS2 = m 2 aS2 ,
FS3 = m 3 aS3 ,

M 2 = J 2 2 ,
M 3 = J 3 3 .

Sada se ove veliine mogu ucrtati u nacrt poloaja mehanizma, a onda se za svaki tap zasebno postave odgovarajue statike jednadbe. Na slici su 6.6 prikazane ucrtane sile i spregovi tromosti.

47

Slika 6.6 Kao nastavak ovakove analize, mogue je jo ukljuiti i trenje koje se moe javljati u zglobovima a kao posljedica pogonskih i dinamikih optereenja. Ovakav se postupak sastoji u utvrivanju reakcija u zglobovima ne uzimajui u obzir prvi tren trenje. Nakon toga se odreuje trenje na taj nain da se rauna sa

M ti = 0 r0 FRi

i FTi = FN .

Smjerovi i smisao utvrenih veliina su pri tome suprotni od utvrenog smisla gibanja. Praksa je meutim pokazala, da je za neke poloaje mehanizama utjecaj sila trenja moe biti velik i za male koeficijente trenja. Pa tako, ako se za takve poloaje izraunaju odgovarajua ubrzanja i sile tromosti a da se pri tome zamenari trenje, mogu rezultati biti potpuno pogreni, premaavajui stvarne vrijednosi i preko 50%. Ovo se posebno javlja u onih mehanizama koji nemaju stacionarno cikliko gibanje, ka to je to primjer s robotima. Za ovakove primjere proraunavanja mehanizama postoje dvije metode, i to: - metoda reduciranih koeficijenata i - metoda odreivanja jednadbe gibanja mehanizma. a) Metoda reduciranih koeficijenata Ova je metoda utemeljena na utvrivanju koeficijenata koji se mogu utvrditi za lanove mehanizma. Ako cijeli mehanizam promatramo kao jedan mehaniki sustav, tada e kinetika energija mehanizma biti:

48

E kin =
gdje su

1 n 1 n 2. miv2 i + Ji i 2 i=1 2 i=1

m i - masa pojedinog lana mehanizma, J i - moment tromosti s obzirom na masite, v i - brzina masita i-tog lana, i - kutna brzina i-tog lana. Izabere li se jedna toka mehanizma na koju e se izvriti redukcija, tada je v brzina te toke. Nadalje, neka je brzina v ir relativna brzina dviju odabranih toaka i-tog lana mehanizma, tada su redukcijski koeficijenti definirani kao i = vi v i i = l i i v ir . = v v

Tada e kinetika energija mehanizma biti

n J v2 n 2 m + i i i 2 2 i =1 i =1 l i

E kin =

a izraz u uglatoj zagradi emo nazvati reduciranom masom mehanizma. Crtanjem planova brzina i ubrzanja, za izabrane kuteve i pogonskog lana mehanizma mogu se odrediti redukcijski faktori kao funkcije kuta . Pomou ovih veliina se moe primjenom izraza za kinetiku energiju utvrditi i funkcija
m red = m ( ) .

Mogue je pokazati da je tangencijalna komponenta sile u toki redukcije

dv 1 dm red v 2 Ft = +m dt 2 d 2

ili
Ft = 1 dm re an + m at , 2 d

gdje su

a n i a t komponente ubrzanja toke redukcije. U gornjem izrazu veliine dm/d odreujemo grafikim ili numerikim deviranjem funkcije m red = m ( ) . Na slici su

6.7 prikazani izgledi funkcionalnih raspodjela redukcijskih koeficijenata nekog proizvoljnog

49

mehanizma u zavisnosti od kuta . kao i zavisnost promjena reducirane mase s obzirom na neku izabranu toku. Na slici je takoer prikazana i zavisnost dm / d .

Slika 6.7

Slika 6. 7

50

b) Metoda utvrivanja jednadbi ravnotee Ako mehanizam to je prikazan na slici 6.4 rastavimo na sastavne mu lanove, tada imamo stanje djelovanja sila kako je prikazano na slici 6.8.

Slika 6.8. Toku A i u ovom primjeru smatramo redukcijskom tokom. Za svaki se prikazani lan moe postaviti po tri jednadbe ravnotee, dakle njih devet. Svi promjenljivi parametri, koji ovise o poloaju mehanizma (kutevi i duine) odreuju se crtanjem redoslijednih poloaja mehanizma, te odreivanjem odgovarajuih brzina i ubrzanja. U poetku gibanja sve su normalne sastavnice ubrzanja jednake niticama, jer je i brzina u tom trenutku nitica. Rjeavanjem sustava od 9 jednadbi, utvrujemo tangencijalno ubrzanje toke A, koje se obino razlikuje od vrijednosti ako se zanemari trenje. Utvrivanjem granica zahtijevane tonosti, postupak se raunanja ponavlja do trenutka kada se vrijednosti priblie zahtijevanoj tonosti
ZAKLJUAK

Znai, da je trajnost strojeva zavisna o troenju njegovih elemenata. Normalna je reakcija na ovo upravo u poveanju tvrdoe i vrstoe protiv habanja i to kroz izbor odgovarajueg materijala u tarnim parovima, a potom i u smanjenju specifinog tlaka na

51

takvim povrinama, poboljanjem povrinske obrade i napokon u osiguranju ispravnog podmazivanja. Uz ovo, ako to dizajn omoguuje, da se ostvari pretvorba niih u vie kinematike parove. Pouzdanost se stroja moe teko formulirati kao jedinstven kriterij, jer ima previe initelja koji utjeu na nju. Meutim, ipak treba istaknuti da pouzdanost u prvom redu zavisi o vrstoi i krutosti oblika promatranog dijela. Poveanje je vrstoe obino praeno i s poveanjem teine. A krutost se moe poveavati ispravnim odreivanjem oblika optereenja iz ega proistjee i oblikovanje postolja itd. Navedeni je posao tono ono to ini dizajner. Ovo sve to reeno, reeno je radi toga to postoji uvjerenje, da su pojmovi dizajner a pogotovo industrijski dizajner, veoma esto neshvaeni. Ponjavie je to radi toga, to su mnoga tumaenja kako pozvanih tako i nepozvanih tumaa, razliita a esto (da se ba ne kae, gotovo uvijek) i potpuno pogrena. Pitanje o tome, da li je jasno to se pod pojmovima dizajner ili industrijski dizajner podrazumijeva jo uvijek ostaje ? Da li znamo to dizajn obuhvaa? Da li je to neka nova ili stara struka? to uope znai rije: dizajn?

52

7. KONSTRUIRANJE i PROJEKTIRANJE

TO ZNAI RIJE - DIZAJN? Kao prvo pogledajmo etiologiju te rijei, traei odmah i njen smisao. Evo kako je to u rijenicima u nas, Francuza, Anglosaksonaca i Rusa:
dizajn, (engl. - design); dizajner, crta, pronalaza, umjetnik koji se bavi oblikovanjem motiva za industrijske proizvode (npr. desene i are u tekstilnoj industriji); )Klai, 1962. dessin v. desen (franc.) desen, ena, (franc.-dessin) crte, ara, uzorak, mustra; design (dizain) . plan, skica; namjera; uzor, mustra; rava namjera, smiljeno.v. crtati, planirati, namjeravati, namijeniti, kaniti, odrediti; designer s. crta, koji pravi nacrte, spletkar (Grui- Engl.- SH).

U ruskom prijevodu Jonesove knjige (14) o dizajnu, prevoditelj je naveo da rije design ima u engleskom jeziku irok spektar znaenja , od zamisli, plana, cilja ili namjere (ak i rave namjere) do projekta, crtea, skice, konstrukcije, a takoer i slike i uzora u kompoziciji; Evo to o tome nalazimo u Oxford Advanced Learners dictionary (1993):
de-sign /dizain/ n 1(a) /C/ - (for sth) drawing or outline from which sth may be made:designs for a dress, a garden, an aircraft. (b) /U/ art of making such drawings, etc: study textile design o industrial design. 2 /U/ general arrangemant or planning (of a building, book, machine, picture, etc): The building sets 2000 people, but it is of poor design. o A machine of faulty design will not sell well. 3 /C/ arrangement of lines, shapes or figures as decoration on a carpet, vase, etc; pattern: a bowl with a flower design. 4 /U,C/ purpose, intention: We dont know if it was by accident or by design, ie deliberately. o His evil designs were frustrated. 5(idm) have designs on sb/sth intend to harm sb/sth for oneself: She has designs on his money. o He has designs on her, eg waants to seduce her. design v 1(a) /I, Tn, Dn-n, Dn-pr/ - sth (for sb/sth) decide how sth will look, work, etc esp by making plans, drawings or models of it: Do the Italians really design better than we do? o design a car, a dress, a tool, an office. o Theyve designed us a superb studio.We design kitchens for a todays cooks. (b) /Tn, Tn-pr / thinf of and plan ( a system, procedure, etc); devise: Can anyone design a better timetable? o We shall have to design a new curriculum for the third year. 2(idm) be designed for sb/sth; be designed as sth be designed to do sth be made or planned for a particular purpose or use: The glowes were designed for extremely cold climates. o This course is designed as an introduction to the subject. o The route was designed to relieve traffic congestion.

53

Da bi se i dalje naglasile razlike navode se neke formulacije vezane uz pojam dizajna to su naene u literaturi a odnose se na proces projektiranja: ........ nekih komponenata fizike strukture. (Alexander, 14); .... usmjerena djelatnost za rjeavanje zadatka.; neopredjeljenosti s tekim posljedicama u

........ donoenje rjeenja u uvjetima primjeru greke. (Azimov ,14 )

........modeliranje pretpostavljenih djelovanja do njihovih ostvarenja, ponavljano toliko puta, sve dok se ne stvori uvjerenje o konanom rezultatu. (14); Ostvarivanje veoma sloenog akta intuicije...... (Jones 14); Iz gornjeg se vidi da je znaenje rijei dizajn vezano uz mnotvo pojmova i naina njezine primjene. Oito je, radi toga da se za ispravno razumijevanje rijei dizajn, koje mnogi misle da je jedino vezano uz oblikovanje, treba razumjeti i brojna druga znaenja. Istodobno treba poznavati i znaenja rijei na koje se to moe odnositi. U slinoj se situaciji nalazimo kada pokuavamo provjeriti razumijevanje nekih drugih rijei, koje su na nekakav nain vezene uz dizajan. Tako primjerice na postavljeno pitanje : to je po vaem miljenju stroj ili strojarstvo? Pismeni odgovori na gornje pitanje, se je nalazilo u okviru nekih definicija, kao npr.: Stroj je sistem ljudskog ovladavanja prirodom. ili Stroj je skup mehanikih elemenata s kojim se vri pretvorba energije u rad. Strojarstvo je znanstvena disciplina koja obuhvaa podruja vezana uz proizvodnju putem strojeva. itd.itd. Niti jedan od onih koji su odgovarali (a bili su strojarski inenjeri) nije bio zadovoljan sa svojim odgovorom, opravdavajui se da oni nikada nisu uili neto o strojarstvu na taj nain. Iza toga ispitanici bili upitani , da li razlikuju konstruiranje od projektiranja? I odgovori na ovo pitanje su bili dosta turi pa ak i proturjeni.

TO JE TO KONSTRUIRANJE, A TO PROJEKTIRANJE ?

U svakodnevnom govoru se esto ne prave razlike izmeu ova dva pojma, i ini se dovoljnim da se zna da su oba pojma vezana uz zanimanje arhitekata i inenjera kada oni izrauju crtee i nacrte za svoje klijente sa ciljem neke gradnje ili proizvodnje. I zaista, kada elimo na primjer sagraditi jedan klima ureaj u nekom prostoru, onda

54

kaemo da to projektiramo, a nacrti, prorauni i kojekvi drugi papiri uvezani u jednu zajedniku knjigu nizavaju se projektom. Ovaj se postupak, zavisno od razine razrade, moe podijeliti u tri oblika, pa tako imamo tri razliita i po znaenju i po opsegu projekta.To su: idejni projekt (ili kako se esto kae, idejno rjeenje), te glavni i napokon izvedbeni projekt. Treba naglasiti, da su glavni i izvedbeni projekti za ove vrste konstrukcija jedan te isti projekt. to sadri npr. glavni projekt jednog klima ureaja? Prije svega neke formalne zakonom odreene stranice o pravima i odgovornostima za projektiranje, uz koje se mora nalaziti i projektni zadatak. U spomenutom projektnom zadatku treba potanko pisati to sve treba obuhvatiti projekt, te za kakve uvjete klimatiziranja treba proraunati cijeli ureaj. Nadalje slijedi, tzv. tehniki opis ureaja koji opisuje izgled i rad cjelokupne instalacije. Iza toga, obino slijedi proraun gubitaka i dotoka topline, zavisno od graninih godinjih doba za podruje gdje se taj ureaj treba nalaziti.Iza toga slijedi proraun tzv. mree cjevovda (kanala), otpora te prorauni klima komore i slino. Tekst projekta obino zavrava popisom potrebnog materijala i opreme, ukljuivo i opis radova koje treba uiniti kao i prijevoz robe. U ovom se popisu obino ( ili barem u jednom primjerku od njih pet ili est) upisuju i cijene kotanja svake pojedine pozicije popisa, pa se taj dio radi toga naziva trokovnikom. Na kraju uz ovo jo idu i nacrti, koji su u primjeru glavnog projekta klimatizacije obino arhitektonski nacrti zgrade (karakteristini presjeci i tlocrti), ogoljeni od detalja, i u mjerilu 1:50 u koje se neto debljim crtama ucrtavaju elementi klima ureaja (klima komora, cjevovodi, izlazni otvori itd.). U nacrtima su posebno oznaene i veze izmeu klima ureaja s ostalim ureajima, kao to su primjerice izvori energije, vode i elektrine struje. U nacrtima se katkada nalaze i potrebni detlji klima komora ili razvodnih kanala, kao i mogua shema regulacije ureaja. Iz gornjeg je oito, da je izrada ovakovih projekata rutinska inenjersko projektantska aktivnost, u kojoj je vrlo strogo (standardima) definiran proces miljenja a potom i rada, s rekao bih malim mogunostima vlastite kreativnosti projektanta. to se tie opreme, koju projektnat mora temeljito poznavati, ali obino samo u smislu koritenja tu su razliiti grijai, dogrijai, ventilatori, kompresori, izlazne reetke anemostati itd. Projektant takve podatke nalazi u razliitim prospektima proizvoaa takve opreme. Drugim rijeima, projektant slae svoj ureaj od preteno ve gotove opreme, varirajui njihove dimenzije zavisno od prorauna ureaja. Neto to gotovo uvijek podlijee volji projektanta jesu limeni kanali za zrak, koje on oblikuje na taj nain da iskoristi na najumjereniji nain prostor kuda oni trebaju proi. Zanimljivo je napomenuti, da je ovaj jedini kreativni posao esto i razlogom nesuglasica s arhitektima, koji uvijek ele to manje kanale, a brzina strujanja obino tei ka veim kanalima. Ako pogledamo u rijenik stranih rijei (Klai), vidjeti emo da rije projektirati znai i sainjavanju plana ili nacrta, zatim se odnosi i na zasnivanje, planiranje smiljanje ili zamiljanje. I zaista navedeno se znaenje dosta podudara s poslom koji je gore opisan kao projektiranje. Osvrnimo se jo s par kritikih misli vezanih uz pojam projektni zadatak. Iz vlastitog iskustva (preko 60 projekata) niti jedanput nisam od naruitelja dobio projektni zadatak, ve sam ga kod potpunjavanja dokumentacije morao izraditi sam. Na ovakav nain zadatak je poprimio formalno znaenje, da bi se udovoljio Zakon, jer se ishoenje graevinskih dozvola i slino on mora nalaziti u dokumentaciji.

55

Zato naruitelj ne izdaje projektni zadatak? Odgovor je, da on to obino ne zna, a ako ga eli imati mora nekome to platiti. Stvar se zavri na tome, da projektant to sam napie i za to mu se posebno ne plaa. Na ovome se rui dignitet svakog takvog projekta. Konstruiranje je jedan sasvim drugaiji posao, premda ima mnogo zajednikog s projektiranjem.
Konstruirati, struiram lat. (construare - sagraditi, sazdati, stvoriti) sastaviti, sloiti, izumiti, urediti, projektirati, izmisliti, izraivati plan neega, praviti mehanizme, strojeve, graevine s izraivanjem njihovih projekata i prorauna.

Poznato nam je da se navedeni smisao potpuno podudara s onim to se i smatra tim pojmom. Usporedimo li sada rijei projektiranje i konstruiranje i napokon i rije dizajn, oito je da se u mnogome ovi izrazi isprepliu, i niti jednom od njih ne treba davati bilo kakvu prednost, premda u razliitim prilikama svaka od tih rijei moe imati svoje posebno i razliito znaenje. Gregori ( 14 ) , daje rijeima tehniko konstruiranje slijedei smisao: Tehniko je konstruiranje ostvarivanje znanstvenih naela, tehnikih informacija i strunih spoznaja potrebnih za odreivanje mehanike strukture stroja ili sistema, namijenjenog ispunjavanju prethodno zadanih funkcija s najboljom ekonominou i djelotvornou. Riznik (14) pak smatra, da je konstruiranje Kreativna djelatnost, koja oivljava neto novo i korisno, ega prethodno nije bilo. Razlika je izmeu gornjih ( a i brojnih drugih koje nisu navedene) definicija oita, iz ega se moe zakljuiti da postoji mnotvo razliitih procesa konstruiranja ili projektiranja. Da bi se uoila meudjelovanja izmeu procesa konstruiranja ili projektiranja zanimljivo je to prikazati grafikim putem. Na shemi u slici 1 su prikazani svi opi utjecaji, koji meusobnim djelovanjem sadre kao posljedicu, to na gore izreene misli o projektiranju ili konstruiranju mogu utjecati.

56

Zgrade

Proizvodi Prodajno trite Utemeljenja Sredstva Proizvodnje

Procesi Gradovi

Postavljanje naela promjena u umjetnom okoliu

Zakonodavstvo Promet Razonoda Odmor ivotne usluge Slika 7. 1. Iz gornjeg slijedi, da je projektiranje i konstruiranje preraslo umijee risanja, i to radi toga to su proizvoai sada u situaciji da grade svoju djelatnost na sasvim drugoj osnovi, koja proistjee iz sredinjeg pitanja strojarstva (vai i za ostale djelatnosti) a posebno za tako zvani Javno mijenje Sistem veza

SISTEM

LJUDI - STROJEVA OKOLIA (4).

Sasvim je jasno da nisu navedeni svi mogui utjecaji, jer ih moe biti i znaajno vie. Konzervativizam koji u nama postoji, pogotovo ako treba poeti mijenjati pristupe i u radu i u visokokolskom obrazovanju glede razvitka, sigurno da je znaajna konica, u prihvaanju drugaijih pristupa. Kao najilustrativniji primjer jeste pitanje: Da li trebaju danas ostati u nastavnom planu tehnikih fakulteta predmeti, kao to su tehniko crtanje, nacrtna geometrija ili pak elementi strojeva? Odgovori se, nas koji smo konzervativni, neargumentirano svode na neke pojmove prostornog zora i nunosti poznavanja elemenata. Da li inenjeri zanaju prostoruno crtati?

TO TO ZNAI INDUSTRIJSKI DIZAJN ?

Da bi razumjeli ovu rije, prije svega treba znati to u dosadanjoj praksi ima slogan industrijski dizajn i to sve obuhvaa.

57

Industrijski dizajn, ili kako se takoer moe rei industrijska umjetnost jest skup djelatnosti, koja se moe podijeliti u slijedee skupine: (1) Industrijski dizajn i (2) Komercijalna umjetnost.
INDUSTRIJSKI DIZAJN

Industrijski dizajn ukljuuje u sebi industrijske proizvode, i to kako se kae od igle do slona. Ovdje se misli na brodove, zrakoplove, automobile, ali isto tko i roba iroke potronje kao to su stolne lampe, automatski strojevi, vage, roboti ili igrake. Radi svoje raznolikosti industrijski se dizajn moe nadalje podijeliti u mnotvo podskupina, pa ih je tako mogue podijeliti u slijedee podskupine: (a) Dizajn kojega produkti imaju funkciju proizvedenog proizvoda, kao npr. radio ili televizor, kuhinjske potreptine ili etkica za zube. (b) Proizvodi, koji imaju gotov oblik sa statikom ili dinamikom funkcijom, kao npr. motorno vozilo, usisava, pisai stroj ili raunalo. (c) Proizvodi u kojih je primaran vanjski izgled i koji tako mogu biti okarakterizirani kao industrijski dekorativni predmeti, kao to su npr.stakleni kuhinjski predmeti (zdjele i sl.), tekstil ili zidne tapete TABLICA 1
(1) INDUSTRIJSKI DIZAJN UKRASNI PREDMETI

Openito Kupaonski namjetaj Upaljai Vjealice za odijela Kuhala: plinska, uljna i elektrina Pribor za kuhanje Noevi Pokustvo Elektrine pei Pegle Nalivpera Sprej za insekte Kuhinjska oprema Kovezi Uredski namjetaj Radio aparati Televizori Radijatori Grijai za vodu etke

Tepisi Pokrivai Stakleno posue (tanjuri, zdjele itd.) Zavjese Tekstil za namjetaj Linoleum Vaze Zidne tapete Rasvjetna tijela

(2) KOMERCIJALNA UMJETNOST

Dvodimenzijski komadi Omotai za knjige Katalozi Knjige

58

Proizvodi sa statikom ili dinamikom namjenom Registarske kase Satovi Aparat za kavu Vrtni strojevi Strojevi za mljevenje Djeja kolica ivai strojevi Stroj za pranje rublja Kolica Usisavai Vage

Oznake Posteri Plakati Slike Tiskana ljepiva folija

Trodimenzijski komadi Boce Vaze Spremnici Kutije

ESTETIKA VRIJEDNOST OBJEKTA

Prije nego iznesu neke misli o estetici i estetikoj vrijednosti predmeta, smatra se potrebnim spomenuti, nekoliko filozofskih ideja, koji se odnose na spoznaju. Posebna je pozornost bila usmjerena na Croceovu Estetiku (5) smatrajui njegovu knjigu dobro sistematiziranom, a i misaono relativno jednostavnom. Prema njemu, i to odmah na poetku knjige, opisuju se dvije vrste spoznaje, i to: intuitivna ili logika spoznaja i spoznaja putem mate ili putem intelekta. Ovdje se odmah (a i kasnije kada su viena neka njegova tumaenja) javlja neslaganje s tim, barem ne u praktikom smislu. Naime, premda se razlikuje intuitivna od intelektualne spoznaje, ipak se moe misliti da je rije o jednom te istom pojmu, do kojega se u uporabnom smislu dolazi na razliite naine uenja svijeta (ne mislei pri tome na kolovanje). Bolje reeno, one se mogu razlikovati i razlikuju se u razdoblju sazrijevanja ovjeka, koje s razliitim vremenskim razdobljima, na kraju postaju jedno te isto. Naravno, da se nekome moe desiti, da to nikada i ne doivi. Spoznaja nastaje djelatnou funkcije razuma. Razum ne tvori znanje iz sebe nego ga stvara iz materijala do kojeg dolazi transcendetalna estetika. Rodno je mjesto pojmova razum. Transcendentalna estetika prua duhu mnotvo raznovrsnog ulnog materijala, predodbi, putem svojih oblika, prostora i vremena. Dakle, ako duh hoe da doe do znanja, da neto spozna, a on to hoe jer mu je bie spoznaja, onda on mora na nekakav nain razvrstati tj. srediti ulni sadraj spoznaje, predodbe, kojima raspolae. Ovu je djelatnost duha Kant nazivao razumom, a samo sreivanje naziva sintezom ili sastavljanjem. Pod sintezom on podrazumijeva akciju duha kojom se razne predodbe dodaju jedna drugoj i kojim se njihova raznovrsnost shvaa u jednom saznanju. Znai, sastavljanjem razum ujedinjuje ulni sadraj u jednu cjelinu. Rezultat su rada sastavljanja pojmovi, to se zbiva na nain da se vie predodbi svodi pod jedan zajedniki pojam. Odavle slijedi, da postoji onliko vrsti pojmova, koliko ima vrsti funkcija razuma, sudova ili sastavljanja, koje se jo od Aristotelova doba nazivaju kategorijama. iste sutine svijesti jesu carstvo misli.

59

ovjek kao egzistencija za sebe pokazuje da se njegovo tijelo ne moe shvatiti kao mehaniki objekt, kao to se ne moe reducirati niti kao fizioloko biokemijsko elektromagnetski sustav. Ljudsko je tijelo subjekt koji svjesno uvia svoju situaciju i sebe u njoj. Ovdje treba dodati da je bolesnikovo tijelo samo fizionomika. Ono ne postoji istinski ljudski u svijetu, ono je samo svijet po sebi, pa u tom primjeru ovjek bolesnik ne stvara svoj prostor, ve je odreen tuim. Odnos miljenja i govora. Onaj koji govori ne prenosi svoju misao iz glave u glavu onog koji slua, kao onaj to slua samog sebe dok govori, jer ne iznosi misli izvan svojih rijei koje rabi, nego onaj koji govori govori rijei, a onaj koji slua dobiva smisao od rijei preuzimajui tako dio misli onog koji govori. Ako usporeujemo ovjeka s antropomorfnim robotom, onda ni za trenutak ne pomiljamo da su specifini fizikalni, kemijski ili duevni procesi ivota koji poznajemo isti kao i kod strojeva (robota) koji oponaaju ivot. Oni i jedni i drugi jesu lokalni antentropijski procesi, koji se vjerojatno mogu ispoljiti i u mnogim drugim oblicima, a koje ne moemo oznaiti niti kao bioloke niti kao mehanike. Prenoenje impulsa ide putem ivanih tkiva ili neurona, a ovaj proces jest pojava koja se u raunarskom smislu moe definirati izrazom sve ili nita. Drugim rijeima, ako nadraaj dosegne stupanj ili prag iza kojega moe da putuje du ivanog vlakna a da se ne izgubi na relativno kratkom putu, onda uin koji nadraaj proizvede u relativno udaljenoj toki ivanog vlakna praktino je nezavisna od njegove poetne jakosti. Ovi impulsi putuju od vlakna do vlakna preko spojeva koje nazivamo sinapsama i u kojima jedno ulazno vlakno dolazi u doticaj s vie izlaznih vlakanaca, a jedno izlazno s vie ulaznih vlakanaca. Treba napomenuti da impuls to ga prenese jedno ulazno vlakno esto nije dovoljan da u ovim sinapsama proizvede djelotvoran izlazni impuls. U opem primjeru, ako su impulsi koji stiu do izlaznog vlakna preko ulaznih sinaptikih veza malobrojni, izlazno se vlakno nee odazvati. Prethodna rije malobrojni, ne podrazumijeva da sva ulazna vlakna djeluju na isti nain. Pored toga neka ulazna vlakna umjesto da proizvedu nadraaj u izlaznim vlaknima, s kojima su u doticaju, tee da ometu prijam novih nadraaja u ovim vlaknima. Oevidno je problem prenoenja impulsa preko skupa sinaptikih veza zavisan od vrlo sloenog spleta odziva, gdje se neke kombinacije ulaznih vlakana, djelujui u odreenom oganienom vremenu, omoguuju da se poruka prenosi dalje, dok se neke druge kombinacije onemoguuju.tovie, ove kombinacije nisu utvrene jednom za uvijek, a niti su zavisne od ranije povijesti poruka to su bile primljene u taj sinaptiki sloj. Naime, poznato je da se one mijenjau s temperaturom, a mogu se mijenjati radi mnogih drugih razloga. Oevidna je istina pripisivati sinaptike procese kemijskim pojavama. U stvari, kod djelovanja ivaca nemogue je razdvojiti kemijske potencijale od elektrinih, pa radi toga tvrdnja da je neko svojstvo kemijske naravi nema skoro nikakvog smisla. No ipak, ne bi bila suprotnost openito usvojenim idejama pretpostaviti da je barem jedan uzrok ili pratilac sinaptike promjene neka kemijska promjena koja se manifestira lokalno, bez obzira kakvo je njeno stvarno podrijetlo. Vjerojatno je da je nazonost takve promjene zavisna od p okretakih signala koji se prenose ivcima. Isto je tako zamislivo da ovakove promjene mogu zavisiti od kemijskih promjena, koje se najee prenose kroz krv, a ne posredovanjem ivaca.

60

Razumljivo je da se poruke svima zainteresiranim prenose putem ivaca i da se lokalno pojavljuju u obliku kemijskog djelovanja koje prati sinaptike promjene. Meutim, s inenjerskog motrita, ini se da poruke svima zainteresiranim mogu djelotvornije prenositi putem krvi za razliku od prenoenja putem ivaca. No ova pomisao nema nikakvih dokaza. Ako primjerice promatramo brzinu kojom uvjetni refleks reagira na nadraaj ne moe se zakljuiti da se proces uvjetovanja refleksa odvija priblino istom brzinom. Stoga bi bilo logino pretpostaviti da poruku koju uzrokuje takvo uvjetovanje prenosi spori ali prodorni utjecaj krvnooptonog sustava. Ovaj nepoznati utjecaj koji se prenosi krvnoilnim opticajem, ini sasvim vjerojatnim da krv u sebi nosi supstance koje mogu izravno ili posredno da izmjene djelovanje ivaca i da ovu mogunost nagovijetava djelovanje nekih hormona i produkata lijezda s nutarnjim luenjem. Primjerice ako razmatramo glad kao uvjetni refleks, bilo bi pretjerano taj uvjetni refleks povezivati s poticajnim djelovanjem ivanog sustava. Pogledajmo nakon ovog par misli o ljepoti! Izvor sveukupnog ivota i zanimanja u umjetnosti jest elja da se pronau nove stvari koje treba rei i k tome novi naini da se one kau. Ako poemo, uvjetno, od toga da se putem izraza ljepota podrazumijeva prethodno opisani sklop osjetilnih doivljaja koji e u nama izazvati osjeaj ugode, onda to zasigurno ima i svoj intenzitet. Ljepota se, kao i red, javlja na mnogim mjestima u svijetu, ali samo kao lokalna i privremena borba protiv bujice entropije koja raste. Nitko nema monopol nad ljepotom. Slino je i s pojmom runog. Pretpostavljai da postoji slaganje o tome, da postoje predmeti ija je ljepota trajna, kao i predmeti ija se ljepota mijenja! Iz ovoga moemo izvesti zakljuak, da za ove posljednje objekte, njihova vremenska promjenljivost trajanja vrijednosti ljepote promatranog estetikog predmeta upuuje nas na zakljuak, da ljepotu moemo smatrati relativnom. Gledano sasvim granino, jednom e objekt imati neku estetiku vrijednost, a u drugoj krajnjosti moe biti sasvim bezvrijedan. Ako je estetika vrijednost, dakle, recimo ljepota relativan pojam, onda je svakako i prihvatljiva mogunost kvantifikacije ljepote promatranog predmeta. Ovo se pitanje moe izrei i tako, da se pitamo, da li je kriterij ljepote mogue brojano definirati? Prije se je mislilo da e ovaj pokuaj biti unaprijed osuen na propast. Meutim, ako se poe od pretpostavke, da ako postoji ljepota (to je aksiomatiki nesporno) koja se moe usporeivati (to se openito i radi), mora postojati i kriterij tog usporeivanja. Harmonija. Naravno, ona moe biti jedan od kriterija. Kriteriji, koji su nezavisni od ljudske subjektivnosti, jesu upravo harmonijski odnosi, i to kako oblika, tako i dimenzija i boja i pokreta i svega. Prema tome, ako se slaemo, ljepota odnosno estetika vrijednost postoji nezavisno od promatraa, i ona moe ostavljati svoj dojam na promatraa kroz njegovo iskustvo koje je u njegovom sjeanju i usporeivanju. Drugim rijeima, osjeaj se za ljepotu ui i svjesno i nesvjesno. Ovo sve vrijedi za obje krajnosti i ljepotu i runou. To istodobno znai, da je pitanje usporeivanja i pitanje kulturne razine promatraa.

61

TO JE TO HARMONIJA?

Ako smatramo harmoniju kombinacijom dijelova u lijepom i urednom odnosu sa cjelinom, ili pak slinu skladnost u osjeanjima, tada je najoitije da ih prikazujemo brojevima, koji naravno trebaju imati nekakav smisao. S obzirom, da brojne prirodne tvorevine, nadalje mnotvo razliitih graevina i umjetnikih djela sadre u sebi odnose duina koji imaju sasvim odreenu zakonitost, mogue je rei da su u harmonijskom odnosu. Poznat je i veoma uporabljiv tzv. zlatni rez, kao i Platonove geometrijske forme. Ta geometrijska nastojanja su se esto koristila u smislu kanona. Tako je u razliitim povijesnim razdobljima ovjekovo tijelo rastavljano u viekratnike srednjeg prsta ruke, ili pak u dekadsku podjelu ili pak u tzv. kanon osam visina glava. Uz sve ove pokuaje, veoma je zanimljiv Zederbaeurov (58) geometrijski pristup, koji je poetkom stoljea uveo pojam Harmonijske krunice.

62

63

8. RASLANJIVANJE PROCESA DIZAJNA 8. 1 UVOD

Opstojanje velikog broja metoda dizajna oito rezultira raspadanjem tradicionalnih metoda dizajna. Iz toga proistjee sadanji zadatak teoretiara, da to sve sjedine u jedan novi proces, koji nuno mora zadovoljavati u svakoj razini openitosti a isto tako i u potankostima. Izmisliti jednu takovu cjelinu nije nimalo jednostavno. Kada je gore spominjano raspadanje, onda oito neke stvari moraju iseznuti. Obzirom, da se u znaenju same rijei dizajn nalazi i pojam crtanja, prva je pomisao, da se upitamo, da li e crte u mjerilu ostati kao osnovni instrument konstruiranja? Zasigurno ne moe potpuno iseznuti, ali e mu se znaajno smanjiti uloga. Novi nain dizajna, na razini sustava pretpostavlja radikalnu izmjenu ne samo nekih sastavnica, ve i njihovih oblika izrade. Iz ovog jasno proistjee, da se i oblici misaonih djelatnosti moraju objektivizirati, da se u to ukljui to vei broj zainteresiranih ljudi ukljuujui pored dizajnera i korisnike dizajna, kako bi mogli svi na nekakav nain utjecati na sisteme dizajna u svim njegovim razinama. Objektivizacija je miljenja vana za automatizaciju procesa dizajna, tj. za ubrzavanje procesa proizovodnje upravljane raunalima. Kako e se kasnije vidjeti nove metode dizajna obiluju grafikim prikazima unutarnjih veza u sistemu. Ovdje treba naglasiti da se te unutarnje veze u sistemima smatraju sutinskim, daleko vie i od miljenja i crtea u mjerilu, a pogotovo kada se misli na ostvarivanje ideja na razini sistema. Ovim se vezama, koje naalost esto nisu ni vidljive a ni jasne, znaajno proiruje tzv. polje predoavanja. Da bi mogli praviti usporedbe izmeu starog i novog, podsjetiti emo se na to, kako se rjeavaju sloeni zadaci u tradicionalnom konstruiranju. U tradicionalnom je konstruiranju crtanje glavnim instrumentom posla, koje u odnosu na obrtniku proizvodnju, posjeduje djelotvorno polje predodbi izvoenog objekta. U tom nainu konstruiranju postoji mogunost promjene oblika proizvoda, dok u obrtnikom proizvoenju treba zamjeniti jedan ili nekoliko komada konstrukcije. Odatle slijedi, da je metodom crtanja uinak moguih promjena bri i djelotvorniji, a time i vremenski i materijalno povoljniji. Ako primjerice konstrukter treba da izradi nacrt jednog sklopa od deset dijelova, s tim da svaki detalj moe razraditi na deset naina, biti e tada opi broj varijanti 10 na 10 (deset milijardi). Voen, obino iskustvom konstrukter moe nacrtom u mjerilu znaajno smanjiti gubitke u vremenu u izboru prihvatljive varijante iz mnotva moguih alternativa.To je znanje. Zanimljivo se je uz ovaj primjer nasloniti djelomino na neka filozofijska razmiljanja vezana uz Huserlova prouavanja stava , koja su se odnosila na njegove ranije a potom kasnije ideje o feneomenologiji, koji je i on svodio na razinu metode putem koje on

64

otvara jedan novi put. On je naime smatrao, da treba imati smisao prikazivanja onog to je shvatio i mislio. A oni ostali, koji ele to isto shvatiti moraju doi na taj smisao opaanja na isti nain, bez obzira to je on prvi to vidio. Husrel je u poetku mislio, da on kroz feneomenologiju utemeljuje jednu novu znanost. On je razlikovao prirodni stav od fenomenologijskog stava, koji je za njega bio izrazito filozofijski. Teorija dizajna treba svakako biti utemeljena na analizi procesa miljenja, pa time zahtijeva i dobro poznavanje tog procesa. Naalost u postojeoj dostupnoj literaturi nismo pronali niti jedan rad koji bi imao nekakve rezultate vezane uz proces miljenja i dizajna. Radi toga se ini, da upravo taj proces miljenja, spada u temeljna pitanja teorije dizajna. To je razlogom, slobode da s ovim pitanjima i na ovom mjestu posvetimo malo vie pozornosti, nego to ini da treba. Husrel odbacuje konstruktivizam, kojega je smisao u odbacivanju oponaanja prirode, traei obrazloenje sveukupnosti naeg prirodnog iskustva svijeta. I upravo iz ovog stajalita je proizalo njegovo kasnije znaenje ideje fenomenologije, u emu je nesporno zadugo imao vodeu ulogu. Ostavljajui Husrela, kao filozofa miljenja o miljenju, postavljamo si pitanje: Kako shvatiti njegovu fenomenologiju? Kao metodu ili filozofiju ? Ovo postaje nejasnijim, ako se pod pojmom fenomenoloke metode podrazumijeva i deskriptivna psiholoka metoda; odakle je putem metode redukcije i sagledavanja sutine, ona postala i metodom transcendentalne redukcije i konstrukcije ( a to je mata). O ovim Husrelovim stajalitima emo kasnije podrobnije raspravljati, kada emo se baviti s ocjenjivanjem ljepote.
8. 2 STUPNJEVI DIZAJNA

Misaoni se i organizacijski procesi u proizvodnim djelatnostima, koje obino nazivamo zajednikim imenom dizajn, temelje se na razliitim oblicima iskustva, koja moemo jednostavnije ili sloenije svrstati u naizgled, (a i sadrajno) u skupine spoznaja koje oevidno imaju svaka za sebe posebne znaajke. Ovo se pitanje dizajna, a u emu se slau brojni autori, jest shvaanje da se dizajn sastoji od tri temeljna stupnja i to:
- stupnja analize - stupnja sinteze i - stupnja ocjene.

Drugaije reeno, dizajn se moe odrediti kao raslanjivanje zadatka na dijelove i nakon toga sastavljanje lanova po novom smislu i napokon utvrivanje posljedica praktinog znaenja tog novog ustrojstva. Valja naglasiti, da se veina teoretiara dizajna slau u tome, da se ti stupnjevi zbivaju s viekratnim ponavljanjem, a neki od njih smatraju da se svaki naredni ciklus dizajna razlikuje od prethodnog s veim brojem pojedinosti a time i s manjom openitou. Tri navedena stupnja ne ine uvijek jednu univerzalnu vjetinu djelovanja, jer se ona u svojem nastavku sastoji od niza jo niih stupnjeva.

65

Uz ovo treba napomenuti da je potreban oprez u razgraniavanju stupnjeva vieg reda, jer se moe desiti da se nierazredni stupnjevi pomjeaju s vierazrednim, pa to onda moe izazvati zbrku. Tri se navedena stupnja nalaze u literaturi i pod slijedeim nazivima: - divergencija - transformacija i - konvergencija. Ovdje se koriste ovi izrazi, jer oni pokazuju izraeniju vezu s novim zadacima povezanim s dizajniranjem sistema, nego to to ima s tradicijskim metodama konstruiranja. Treba naglasiti, da ovi stupnjevi tvore temeljne pretpostavke za unoenje metodolokih izmjena u svim stupnjevima dizajna i radi toga ih je potrebno ukljuivati u jedinstven proces koji bi obuhvaao sve razine sistema.
8. 3 OPIS SADRAJA STUPNJEVA DIZAJNA DIVERGENCIJA

Ovaj stupanj dizajna sadri rairenje njegova stanja, kojega je glavni cilj osiguranje dovoljno irokog i plodotvornog prostora za odreivanje rjeenja. Zanimljivo je primjetiti da se najvei broj dosada razvijenih metoda procesa dizajna odnosi upravo na ovaj stupanj. Glavne znaajke divergencijskog stupnja su slijedee: - Ciljevi su nestabilni i neodreeni; - Ocjena i sve to se moe odnositi na rjeenje ostavlja se za kasnije; - Sve se uvaava i pamti, s ime se izbjegavaju proturjeja; - Tehniki se zadaci, i oni se takoer odgaaju za zavrno razdoblje, no pri tome se smatra, da se zadaci mogu podvrgnuti promjenama i razvoju u hodu divergencijskog traenja; - Zadatak se dizajnera sastoji u proirenju i uveanju vlastitih saznanja, kao i u oslobaanju od ranije izvedenih rjeenja, te u izmjeni vlstite vjetine djelovanja ( uz ovo se napominje, da je to veoma teko) i misaonog procesa (ovo je jo tee), a sve se zamilja da bude na temelju mnotva podataka, koji se mogu odnositi i na sam zadatak. Teko je biti dizajner! -Jedan je od ciljeva istraivanja u ovom stupnju dizajniranja i utvrivanje reagiranja naruioca, potroaa, trita, proizvodnje itd., a sve radi odreivanja pravaca i opsega stupnja. Za ovo treba rei, da pravac ovih istraivanja uvelike ovisi od nesuglasja i proturjeja, koja se mogu pojaviti.

66

Nadalje, divergencijsko se traenje moe razmatrati i kao provjera stabilnosti svega onoga to se odnosi na rjeenje zadatka, kako bi se utvrdila hijerarhija socijalnih vrijednosti, sistema, izrade i detalja koji se mogu mijenjati, to se obino smatra vrstim tokama granica. Treba naglasiti da se i stabilne i nestabilne toke podjednako susreu na svim razinama promatranog stupnja. Rad u ovom stupnju dizajna ukljuuje pored logike i intuicijsko djelovanje to obino za posljedicu ima i vie lutanja, nego razmiljanja u naslonajau. Zanimljivo je napomenuti jednu karakteristinu pogreku koja se u ovom stupnju deava mladim i jo neiskusnim dizajnerima.Oni se usmjeravaju prema spektakularnim razmiljanjima, mislei da su u stanju preskoiti prethodne jednostavne injenice koje su potrebne za rjeenje, a ijom bi im spoznajom bilo lake da shvate to ele. Zanimljivo je i to, da se navikama radu u tom preddizajnerskom razdoblju bolje prilagouju ljudi koji imaju iskustvo u novinarstvu, znanstveno-istraivakom radu ili statistikoj analizi, nego ljudi sa specijaliziranim znanjima nieg stupnja obrazovanja, kao to su inenjeri, umjetnici-konstrukteri (ovo se misli na neobrazovane dizajnere) i slini. Gore spomenuta lutanja mogu za posljedice imati tete (katkada i velike tete). Da se izbjegnu tete, kao i gubici u vremenu i radu, treba to realnije procijeniti samostalnost moguih poetnika. Izgleda, da je najbolji indikator za to, da se prosude postavljanja nepravilnih pitanja koja dolaze od poetnika.

8. 4 STANJE TRANSFORMACIJE

Ovo je stanje dizajna stanje utvrivanja naela i naina razmatranja. To je stanje stvaranja i kreacije koje ini radost rada u dizajnu. Istodbno je to stanje najodgovornijeg razdoblja kada se mogu pojaviti i krupne greke, kada kroz neobuzdanost optimizma ili pak kroz uskogrudnost miljenja dizajnera, kroz skupe i nedovoljno promiljene pokuse, dizajner moe uzrokovati ozbiljne trokove. Ovo je takoer stanje, kada se procjenjuju vrijednosti rjeenja koja se trebaju objediniti u konanom rjeenju. Iz ovih razmatranja treba proistei opa shema koncepcije objekta koji se dizajnira, to je razlogom, da se rjeenje treba preispitati kako s ekonomskog tako i s drutvenog stajalita. Uz ovo treba rei, da je opa potekoa kod ocjenjivanja upravo u tome, da se optimalno rjeenje ne moe nikada postii, nego je mogue samo provesti optimalno traenje. Takoer nije mogue ostvariti i potpuno uvjerenje to e se na kraju pojaviti kao "najbolje". I ovo se stanje pojavljuje u mnotvu razvijenih metoda dizajna, a posebno je istaknuto, kako e se kasnije i vidjeti u tzv. "metodi traenja ideja" i "metodi traenja strukture zadatka". Sutinski je cilj ove metode, da se na rezultatima divergencijskog stanja prona|e povoljna shema neke koncepcije, koja je dovoljno tona da se nadovee na nju, te da se usmjeri u jednom jedinom projektu prema konvergencijskom stanju. Tvorba je koncepcijske sheme kreacijski dio pretvorbe sloene zadae u to jasniji oblik rjeenja s posebnim isticanjem onoga to treba prihvatiti ili odbaciti.

67

Na ovoj se razini stanja uvruju ciljevi, tehniki zadaci i ogranienja, prouavaju se mogunosti i po potrebi se vre ocjenjivanja. Ovo posljednje radi toga to se u primjeru izbjegavanja konvergencijskog stanja ovdje vri i ocjena. Svakako treba naglasiti, da se vanim uvjetima ovog stanja kao uspjenost transformacije javlja sloboda promjene podciljeva, ostvaruju se izbjegavanja ozbiljnih gubitaka, zatim se izravno procjenjuju mogunosti promjene podcilja to je u stvari naelni prijelaz prema drugom projektu. Ako za trenutak to usporedimo s konvencionalnim tradicijskim nainom, onda se uoava razlika koja se sastoji u tome, da se u tradicijskom nainu to deavalo promjenom skice ili crtea, a ovdje budui da se radi o sistemu to se ne moe tako ocijeniti, jer se transformacija vri jezinim i matematikim putem. Radi toga ovdje kljunu ulogu ima , nazovimo to glavni dizajner, koji razumije prostor manevriranja s cijelim sistemom. tovie, ovakve se procjene i odluke najbolje ostvaruju razgovorima s ostalim timom dizajnera.

Slika 8. 1 . Grafika predodba konvergencijskog procesa

8. 5 STANJE KONVERGENCIJE

Posljednje od tri stanja, jest stanje konvergencije. Ovo se je stanje primjenom automatizacije dizajna jednostavno poelo djelomino ignorirati. No poto sve nije u automatizaciji treba ga poznavati. Ovo stanje dolazi u trenutku kada je zadatak odreen, kada su pronaene promjene i utemeljeni ciljevi. U ovom stanju dizajner treba korak po korak rijeiti proturjeja drugog stupnja i to sve dotle, dok iz moguih raspoloivih rjeenja ne ostane samo jedno - konano rjeenje. Na ovo se stanje dizajna posebno veu slijedee funkcionalne dizajnerske metode o kojima e kasnije biti rijei: - Metoda gotove strategije - Metoda usporedbenog traenja i - Metoda nagomilavajue strategije. Znaajke su spomenutih metoda, da su one logikog tipa tzv. "providne kutije", koje su

68

naelno automacijske. Ovdje treba upozoriti na to, da su smetnje u ovom stanju u tome to pri konvergenciji nekih od podzadaa nije mogue zadatak rijeiti bez promjene ranije utvrenih rjeenja pa se pojavljuje ciklinost. Da se izbjegne ta petlja ciklinosti, treba ustanoviti poredak rjeenja da ne doe do ciklinosti, a on je naalost u pravilu nelogian. To je jedna od najteih zadaa u ovom stupnju dizajna. Radi gornjega modeli u stanju konvergencije trebaju biti to manje apstraktni i to vie dovedeni do svojih potankosti. Ostvarivanje se stanja konvergencije moe u pravilu rjeavati s dvije dijametralno suprotne strategije. Jedna je od njih po znaajkama eksterna a druga je interna, tj. u prvoj se pristupa ciljevima izvana prema unutra, a u drugoj iz unutra prema napolju. Kao najilustrativniji primjer su za to: - Arhitekt odreuje vanjski izgled zgrade , a odatle slijedi unutarnji izgled; - Graditelj tvornice - strojar odreuje nutarnji izgled, a odatle proistjee vanjski oblik. Cilj je konvergencije skraivanje polja moguih varijanti izabranog projekta s minimalnim gubicima vremena i sredstava. Konvergencijsko je stanje oit neprijatelj originalnosti radi svoje neelastinosti i sklonosti podlijeganju drugih utjecaja. Ako se eli izrei saeto, konvergencijsko je stanje pretvorba sloenih zadataka u to jednostavnije. Kao ilustracija o tome to se radi u razdoblju ovoga stanja, najbolje nam moe posluiti grafika predodba na slici 3.

8. 6 POJAM

CRNE I OSTALIH KUTIJA

U dizajnerskoj se literaturi esto javlja pojam kutija, a posebno crne kutije, pa je radi toga potrebno rei i rije dvije o znaenju tih pojmova. Pojam se crne kutije, a iza toga i bijele kutije i napokon prozrane kutije javio ve kod Jonesa ( 17 ), a poslije i kod Rodenackera i mnogih drugih, gdje ima gotovo magino znaenje. Opisi su esto dosta nejasni, i oslanjaju se na nekakvu nerazumljivu sloenost ( a moe biti i da su jednostavni?!) pa ih se teko razumije. ini se, katkada, da su ovi pojmovi uvedeni radi prikrivanja naeg neznanja o neemu. Primjerice Jones ( 17 ) govori o projektantu kao o crnoj kutiji, gdje zapravo elei da kae da svaki projektant ima

69

Slika 8. 2 Shematizirani prikaz crne kutije svoj nain razmiljanja koji ak ni sam projektant ne umije opisati, stvara mogunost ulaska razliitih informacija u projektanta i napokon izlaska rjeenja iz njega. Prelaskom na shematizirani prikaz procesa miljenja u dizajniranju, oito se pred nas prije poetka rjeavanja javlja spoznaja o poetnim podacima i o onome to bi smo eljeli na kraju poluiti. Stanje je tada slijedee: znamo ulazne podatke i izlazne podatke, a ne znamo kako i na koji nain emo ih razrijeiti i ostvariti. Ovakva shema stanja je prikazana na slici 8. 2.

Slika 8. 3 . Shema dopunske funkcije crne kutije Nae openito neznanje kako i na koji nain emo to rijeiti jest tehniki zadatak, koji oznaavamo crnom kutijom. Kasnije, kada proces djelovanja nad materijom raslanjujemo u korake koje ta proizvodnja zahtijeva, pretvaramo crnu kutiju u nove sisteme kutija, primjerice u providnu kutiju, koji nam znae odreene operacije. U koncepciji crne kutije mogue je promatrati metodu Sinektike, kao predaju ulaznog signala u crnu kutiju po petlji obrnutog djelovanja u odnosu na njegov ponovni ulaz, kod ega se za pretvorbu izlaznog signala koriste odgovarajue analogije kako je prikazano na slici 8. 3.

70

U ovome je mogue pretpostaviti, da primjena analogije, u kojoj sudjeluju svi lanovi sinektike skupine, omoguuje u nekoj mjeri podjelu i transformaciju proturjeja strukture ulaznih signala i to sve do tada, dok se u njima ne nae takva struktura, koja nije proturjena i koja omoguuje nekonfliktno rjeenje. Ovaj se postupak zasniva na biolokoj i anatomskoj analogiji, navodei nas na pomisao da cilj tog dijela ivanog sustava koji upravlja primjerice gibanjem tijela, obino ne upravlja saznanjem. U takvom primjeru shema koja prikazuje takav nain miljenja je prikazana slici 8. 4.

CRNA KUTIJA

1 2 3 4

PROZRANA KUTIJA

Slika 8. 4 Crna kutija s prozranom kutijom Skraeno reeno, cilj je divergentnog traenja u prestrojavanju ili ruenju prve varijante rjeenja tehnikog zadatka ispoljavajui pri tome stanje dizajna, koje doputa mogue izmjene na objektu. Istodobno, provoditi divergentno traenje, znai takoer i utroak najkraeg vremena za prouavanje novog pokusa uz minimalne trokove, koji je dovoljan da se djeluje protiv svih pogrenih stavova, iz kojih su prije nas izlazili brojni projektanti, konstruktori i dizajneri a i njihovi potroai.

8. 7 OBLICI STRATEGIJA

U strukturalnom smislu razmiljnja u dizajnu, razlikujemo nekoliko oblika strategije. Prema literaturnim podacima ima ih pet a to su: 1. Linearni tip strategije u koje se ide iz etape u etapu serijskim putem, kako je prikazano na slici 8. 5:

71

ETAPA 1

ETAPA 2

ETAPA 3

Slika 8. 5 Oito je da svako djelovanje etape zavisi od izlaznih rezultata prethodne etape, a ne zavisi od rezultata pojedinanih djelovanja. 2. Cikliki tip strategije, jest onaj u kojega se za razliku od prethodnog tipa, u nekim djelovanjima pojavljuju zavisnosti posljedinih djelovanja na prethodna rjeenja. Shema je prikazana na slici 8. 6:

ETAPA 1

ETAPA 2

Dalje ili natrag

ETAPA 3

Slika 8. 6 3. Razgranati tip strategije, koji u odnosu na dvije prethodne ima u paralelnom spoju podetape kako je prikazano na crteu slike 8.7. ETAPA 2A ETAPA 1 ETAPA 2B ETAPA 2C Slika 8. 7. 4. Adaptivna se strategija odlikuje time to od samog poetka odreuje samo prvo djelovanje, a kasniji izbor svakog djelovanja zavisi od prethodnih djelovanja. Po logici stvari se ini da je ovo najrazumnija strategija, ukoliko se sheme temelji na najpotpunijoj informaciji, kako je pokazano na slici 8. 8. TEHNIKI ZADATAK Rijeiti to treba raditi u II etapi Rijeiti to treba raditi u III etapi ETAPA 3 4 ili 5 ETAPA 4 ETAPA 6 ETAPA 5

72

Rijeiti to treba raditi u I etapi Ispuniti II etapu Zadovoljiti uvjete I etape Slika 8. 8 5. Poseban je oblik strategije traenja tzv. strategija prirasta, koja se temelji na tradicionalnom dizajniranju, gdje se na uobiajene metode dodaju nove spoznaje. Na slici 13 prikazana shema strategije prirasta. Ispuniti

TEHNIKI ZADATAK Ponovno ocjeniti postojee rjeenje Prilagoditi postojee rjeenje s izmjenom REZULTAT

Uiniti nekoliko jednostavnih izmjena Slika 8. 9. Shema strategije prirasta Po izgledu ove strategije se vidi da je ona relativno primitivna, jer se teko oslobaa noviteta u dizajniranju. 6. Pored gornjih strategija postoje jo neke od kojih bi samo spomenuli nazive dviju, i to: strategija sluajnog traenja i napokon strategija upravljanja strategijom. Kako je iz dosadanjih strategija prikazano, u pojedine se cjeline postavljaju odgovarajue etape, koje same po sebi sadre odgovarajue potrebe za razmiljanjima a time i znanjima, i koji se meusobno povezuju, pri emu neke vie ili manje zahtijevaju odgovarajuu memoriju i vjetinu.

8. 9 KLASIFIKACIJA POSTOJEIH POZNATIJIH

METODA DIZAJNA

Prema literturi, danas opstoji se moe rei da se po neemu razlikuju. usmjerava na njihovu klasifikaciju, koja se vie naina. Mi smo se naprosto odluili

oko pedeset poznatijih metoda dizajna, za koje Upravo ovakav broj metoda nas izazovno prema svojim zanaajkama moe provesti na za, po nama malo modificiranu, Jones-ovu

73

klasifikaciju ( 17 ), premda i ona posjeduje neke nejasnoe. Prikazana se klasifikacija radi saetosti u nekim mjestima svodi samo na naslove. Metode su dizajna podijeljene ovdje u pet skupina.
I Metode temeljen ne gotovoj strategiji

1. Metode temeljene na gotovoj strategiji konvergirajueg tipa 1. 1 Metoda utvrivajueg traenja. Ova se metoda temelji na primjeni Teorije rjeenja. Cilj je metode u rjeavanju dizajnerskih zadataka s posebnim uvaavanjem logike pouzdanosti. 1. 2 Metoda vrijednosne analize. Ova se metoda temelji na ubrzanom traenju puteva snienja cijene kotanja proizvoda u proizvodnom procesu dizajna. 1. 3 Metoda usklaivanja. Ova se metoda usmjerava na traenje veza uskladivosti meu elementima sistema s vanjskim elementima i okoliem. 1. 4 Metoda Sistem ovjek-stroj-okoli. Cilj je ove metode u iznalaenju veza izmeu ljudskih i strojnih komponenata i njihovom slaganju s okoliem u kojem sistem djeluje. 1. 5 Metoda traenja granica. Ova se metoda esto naziva i Granina metoda. Cilj je ove metode u iznalaenju granica unutar kojih lee prihvatljiva rjeenja. 1. 6 Metoda kumulativne strategije. Cilje da se dizajn ostvari analizom i ocjenom, a ne da se dizajner postepeno ui radei sve bolje i bolje projekte. Ova je metoda poznata i kao Peidge-ova metoda. 1. 7 Metoda strategije kolektivne razrade. Ova se metoda odnosi posebno na arhitekturu pod nazivom CASA - Collaborative Strategy for Adaptable Architecture. Cilj je ove metode da se svakome, tko je u bilo kakvoj vezi povezan s projektiranjem zgrade dade mogunost da moe utjecati na rjeenje. Funkcionalizam. 1. 8 Hubkin proces konstruiranja putem sistema strojeva. Ova se metoda temelji na shvaanju strojeva kao sveukupnog sustava na koji se veu ljudi i okoli.

II Metode temeljene na upravljanju strategijom

74

2. 1 Metoda komutacije strategija. Cilj je ove metode da se spontanim miljenjem utjee na organizirano miljenje i obratno. 2. 2 Matchettova metoda projektiranja. Cilj je obrazovanje projektanata do razine shvaanja i upravljanja valastitog naina projektiranja, s izraenim stajalitima prema projektnoj situaciji.

III Metode divergencijskog tipa

3. 1 Metoda divergencije, cilj joj je da se okarakteriziraju vanjski uvjeti, koji objektu mogu dati odgovore. 3. 2 Metoda traenja literature. Obrazovanje do razine shvaanja, kroz odgovarajue najnovije podatke iz literature za budua rjeenja. Ova se utvruju pravodobno i bez ikakvih gubitaka. 3. 3 Metoda utvrivanja vizuelnih neskladnosti. Cilj je metode u odreivanju pravaca u kojima treba traiti idealizirana umjetniko-konstrukcijska rjeenja. 3. 4 Metoda razgovora s korisnikom. Ova se metoda sastoji u sabiranju informacija koje su poznate samo korisnicima datog proizvoda ili sustava. 3. 5 Metoda anketnog sasluavanja. Ova metoda koja je slina prethodnoj ali se razlikuje u tome, da se informacije sabiru u velikim naseljenim grupacijama. 3. 6 Metoda istraivanja ponaanja korisnika.Ovoj je metodi cilj u utvrivanju ponaanja korisnika prema novom proizvodu s pretskazivanjem njihovih graninih znaajki. 3. 7 Metoda sistemskih istraivanja. U ovoj se metodi vri odreivanje djelovanja i sposobnosti, kako bi se mogle izvriti promjene u sloenoj dizajnerskoj situaciji. 3. 8 Metoda izbora mjerne ljestvice. U ovoj se metodi vre raunanja i mjerenja, a zatim se utvruju nagomilane greke to se onda usporeuje sa zadaama projekta. 3. 9 Metoda sakupljanja i ograniavanja podataka. Cilj je ove metode u slaganju i predoavanju u vizuelnom obliku modela ponaanje ovjeka, od ega ovise kritina projektna rjeenja.

IV Metode zajednike divergencije i transformacije

75

4. 1 Sintetika metoda. Cilj je ove metode, da se ostvari spontana djelatnost mozga i ivanog sustava u istraivanju i preformuliranju projektnog zadataka. Tu se koriste izravne analogije, simbolike i fantastine analogije. 4. 2 Metoda odbacivanja bezizlaznih situacija. Cilje je ove metode u traenju novih pravaca istraivanja, u onim primjerima, gdje je oevidno podruje prethodnog traenja dalo negativne rezultate. 4. 3 Metoda morfologijskih tablica. Ova je metoda poznata i pod nazivom Zwickyeva metoda, a smisao joj je u traenju svih moguih rjeenja to proistjeu iz skupine pretpostavljenih razreda prouavanog objekta. U tom se traenju prouavaju i razrauju i poznate i nepoznate varijante, koje se inae u sputanoj analizi vjerojatno ne bi zapazile. Cilj je, dakle, ulaenje u podruja to lee izvan uobiajenih granica.

V Skupina transformacijekih metoda

5. 1 Matrina metoda uzajamnog djelovanja. Metoda se sastoji u sustavnom traenju uzajamnih djelovanja u okvirima zadanog zadatka. 5. 2 Metoda mree uzajamnog djelovanja. Ova se metoda sastoji u risanju mree (reetke, tablice) meusobnih veza iz kojih se onda vizuelno trae najpodobiji oblici tih veza. 5. 3 Analiza podruja uzajamnih veza. Ova se metoda sastoji u prikazu i ocjeni svih nazonih djelominih rjeenja koja dolaze u obzir za sklapanje u cjelinu.

76

77

9. 9. 1

TEMELJI TEHNOLKI ISPRAVNOG OBLKOVANJA UVOD

Za ispravno se oblikovanje kao osnova moe uzeti tzv. teorija oblika ili kako se to jo esto naziva Gestalttheroie koja potjee iz kraja prolog stoljea i koja je kako izgleda jedna od prvih, koja se bavi prouavanjem odnoaja izmeu podraaja i percepcije. Ona je, kako kau, psihologija cjeline koja je uoljiva i naroito se dobro pamti. Teoretiari su oblika, od poetka ovog stoljea pa do danas, utemeljili pet osnovnih zakona, i to: 1. Zakona transpozicije, 2. Zakon lika i njegove pozadine, 3. Zakon percepcijskog grupiranja, 4. Zakon dobrog oblika i 5. Zakon hijerarhije. U okviru ovog poglavlja za nas je od posebnog znaenja gore spomenuti etvrti zakon o dobrim oblicima. Uz njega se moe dodati da je on istodobno bio i poticajem za tvorbu tzv. temeljnog dizajna. U ovom je temeljnom dizajnu jedan od najznaajnijih pristupa istraivanje oblika. Ovo istraivanje podrazumijeva istraivanja vezana za strukturu materijala i istraivanja njezinih mehanikih svojstava i stanja, kao to su naprezanja, deformacije, optereenja, pretvorba i promjena oblika. Nadalje, polazei od motrita da je industrijski dizajn sinteza oblika i funkcije na razini industrijskih predmeta, odbacujui istodobno shvaanje da je estetika element koji se samo dodaje proizvodu; jednostavno se dolazi do toga da je u okviru industrijskog dizajna glavna tenja, pomak rjeenja prema jednoznanosti oblika kao stupnja jasnoe. Skladno s time kao prvi korak u oblikovanju se javlja postavljanje koncepcije zadatka, nakon ega slijedi projektiranje odnosno konstruktivno oblikovanje cjeline i dijelova. Ovaj je dio kao ideja opisan u poglavlju 8. Ovdje jo treba samo dodati neto o smjernicama za izbor materijala. Izbor je materijala u svakom konstruiranju tipian tehniko gospodarski problem. Sadraj je ovog dijela zadatka uvjetovan putem utjecajnih faktora na slijedei nain: 1. Zahtjevi to se odnose na uporabu konstrukcije; 2. Zahtjevi uvjetovani postupkom oblikovanja, 3. Zahtjevi koji se odnose na izradu i obradu i 4. Gospodarski zahtjevi. Mehanike se veliine odreuju odgovarajuim metodama mehanike, odakle izravno dolazimo do pronalaenja i izbora materijala. S druge pak strane izabrani materijali ine odluujui utjecaj na - dimenzije predmeta; - vrstu i oblik tehnologije za ostvarivanje oblika; - obradivost i kakvou povrinske obrade; - Nain povezivanja elemenata i napokon - razdoblje trajanja predmeta, uvjetovano trenjem, troenjem i otporom na koroziju.

78

Odabrani materijali, pored nabavnih trokova sadre jo trokove izrade i zatite. esto koliina potrebnog materijala uz izbor najpovoljnijeg materijala, ine najznaajnije korake za postizavanje najboljeg tehniko gospodarstvenog uina u procesu konstruiranja i izrade. U elji da se postigne tehnoloki ispravno konstrukcijsko oblikovanje strojnih dijelova, potrebno je znati mnotvo pojmova i podataka. Poam od normi, tolerancija i znaajki vrstoe s kojom su oblikovano odreeni brojni elementi vezani za tvorbu sklopova i dijelova pa i cijele konstrukcije, pa do mogunosti moebitnih zamjena nekih dijelova u sluaju kvara ili neeg slinoga. Pitanje zamjene ili tzv. izmjenljivosti nekog dijela, pored priuvnog smisla mora udovoljavati jo i u smislu potrebnih mehanikih znaajki. Normizacija i tipizacija su djelatnosti iji se cilj definira kao sustavno nastojanje za uklanjanje raznolikosti meu pojedinim predmetima koji su inae predvieni za istu svrhu. Tehnika je normizacija zbroj tehnikih, praktinih i gospodarskih iskustava a rezultat je znanstvenih istraivanja, iji cilj u traenju najboljeg tehnikog rjeenja. Tehniku normizaciju u Hrvatskoj provodi odgovarajui Zavod za normizaciju, koji izdaje odgovarajue Hrvatske norme (HN) i koje su u skladu s Meunarodnom organizacijom za standardizaciju (ISO). na podruju elemenata konstrukcija (ili strojeva) normizacija je tako razvijena, da su gotovo svi oblici elemenata strojeva normirani. One norme, koje jo nisu utvrene mogu se koristiti iz normi drugih zemalja. U nas je posebna veza ostvarena s Njemakim industrijskim normama (DIN). Normizacija posebnog tipa su tzv. tolerancije. Podruje u kojem se nalaze vrijednosti doputenih odstupanja mjera (protega) naziva se tolerancijskim podrujem, a ovisno je prvenstveno od namjene promatranog sklopa, zatim od njegove funkcije, nainu izrade, broju komada koji se proizvode, potom o mogunostima i tonosti alatnih strojeva, alata, pripremaka i naprava za stezanje. Meunarodna je organizacija za standardizaciju (ISO) izradila tzv. ISO sustav tolerancija, koji sadri naela za odreivanje doputenih odstupanja od propisanih dimenzija. Smatrajui vezu izmeu dva elementa u meusobnom odnoaju dosjedom, koja osigurava stupanj meusobne prisnosti, moe se definirati da postoje: Labavi, prijelazni i vrsti dosjedi, to se odreuje sa zranou. Nazivna je mjera dijela ona koja je oznaena na nacrtu kao dimenzija na tom mjestu. Uz ovu postoji jo donja i gornja granina mjera, koje su najvee odnosno najmanje vrijednosti te mjere. Tolerancija jest opseg doputenih odstupanja. U primjeru konstrukcije vratila i njegova leaja postoje razliite normama propisane dimenzijske mogunosti, koje nam omoguuju da ostvarimo nesmetano ulaganje vratila u eljeni provrt na vie naina- Kada je najvea zranost meu elementima kaemo da je rije o labavom spoju, ako se pak pojavi najmanja razlika izmeu vratila i stvarnog otvora tada se radi o tzv. preklopu. Ako veliina osovine premai tzv. nultu crtu onda spoj postaje vrstim. Tolerirana se mjera oznaava brojanom oznakom nazivne mjere i slovom koje oznauje poloaj u polju tolerancije i napokon brojem koji oznaava kakvou obrade. primjerice za vratilo 60 h6, a za provrt 60 H7.

9.2

TEHNOLOKE MOGUNOSTI OBLIKOVANJA Oblikovanje se predmeta, tj. elemenata strojeva moe obavljati na vie naina, i to:

79

- lijevanjem, - zavarivanjem, - kovanjem, - oblikovanjem lima, - oblikovanje odvajanjem estica. Izbor tehnolokog procesa zavisi o brojnim okolnostima vezanim uz deformacije i naprezanja i napokon namjenu. kako bi se saeto prikazale mogunosti oblikovanja ovdje e se skraeno prikazati neke od znaajki svakog gore spomenutog naina. 9.2.1 Oblikovanje lijevanjem Lijevanje jest u tehnolokom smislu najkrai put tvorbe od sirovine do gotovog izratka. S obzirom na njezine znaajke, tehnologija lijevanjem ima najizrazitiju slobodu oblikovanja. Posebna je znaajka lijevanih dijelova u odnoaju na pune materijale to njima treba najmanje dopunske obrade ime se znaajno smanjuju trokovi proizvodnje. Materijali su za lijevanje slijedei: sivi lijev, nodularni lijev, temperirani lijev, elini lijev, obojeni metali, lake kovine i plastini materijali. Zajedno s tehnologijom konstrukter donosi odluku o izboru materijala za lijevanje. U ovome je odabiru, prvenstveno polazite u nainu optereenja kojem e lijevani dio biti izloen u pogonu. Lijevanje se moe vriti na razliite naine, i to: lijevanje u pijesku, kokilno lijevanje, centrifugalno lijevanje i tlano lijevanje. lijevanjem se mogu izvoditi jednostavni i sloeni oblici. Veliine odljevaka mogu biti od najmanjih (mase od nekoliko grama pa do 100 grama) pa do najveijh (mase od 100 tona), t je prvenstveno ovisno od veliine kupolne pei. Metoda tlanog i kokilnog lijeva omoguuje visoku tonost mjera i nisku hrapavost povrina. Odljevci se primjenjuju za razliite strojne dijelove, poam od kuita strojeva, postolja strojeva, raznovrsnih ruica ili kolotura itd. Odljevci se esto koriste u spojevima s elinim dijelovima ili dijelovima od drugih materijala, Neki se od lijevanih dijelova mogu i zavarivati, pa se tako mogu izraivati lijevani i elini meusobno zavareni strojni dijelovi. Od nabrojenih se materijala najvie rabi sivi lijev. Postupak se lijevanja vri na nekoliko naina. U onim primjerima, kada je broj odljevaka malen, kalupljenje se vri runo u pijesku pomou drvenog modela. Za vee se proizvodnje kalupljenje vri strojno. Na slici 9.1. je prikazan shematski postupak kalupljenja unice u pijesku, gdje su naznaeni izgled modela, zatim odljevka i tzv. vanjskih jezgri i jezgre za provrt. Pored toga je prikazana dvostruka izvedba tzv. izgubljene glave ili ulaznog otvora za ulijevanje ljeva. Vezano uz kalup treba spomenuti da se modeli bilo drveni ili metalni moraju izraivati tako, da se mogu skidati i vaditi iz pijeska.

80

Slika 9.1. Prikaz kalupljenja s jezgrama. Na desnoj strani su prikazana dva oblika izvedbe premalo i dobro izvedene izgubljene glave (otvora za ulijevanje ljeva). U dobrom dimenzioniranju usahline nastaju samo u izgubljenoj glavi. Postupak lijevanja u kokili, a posebice tzv. tlanog lijevanja je prikazan na slici 9.2. U kokilnog se lijevanja umjesto pjeanog kalupa rabi kokilni kalup, u kojega se s lake topljivim metalima moe izraditi neogranien broj odljevaka. U ovakvom se postupku obino koriste mjed, bronca, crveni lijev i aluminijske slitine.

Slika 9.2. Shema postupka tlanog lijeva. prikazan je izgled izratka i izgled zatvorenog kalupa s odgovarajuom sapnicom. U tlanog se lijeva materijal tlai u kokile od vatrostalnog materijala. U ovakvim su modelima i jezgre takoer od metala. Modeli i jezgre, bez obzira na nain lijevanja, trebaju biti to jednostavniji. Sloeni modeli poskupljuju proizvod. Formiranje kontura i veza izmeu elemenata izratka treba se vriti sa to jednostavnijim pravcima, lukovima i zaokruenjima. Za izradu dobrih odljevaka, bez neeljenih upljina i usahlina potrebno se je pridravati odreenih smjernica, koje se preteno odnose na usklaivanje potrebnih dimenzija. Tako primjerice kao opa se

81

primjedbe moe naglasiti da pri oblikovanju odljevka treba izbjegavati nagomilavanje materijala. na slici 9.3. je prikazan jedan tipian primjer izbjegavanja nagomilavanja materijala.

Slika 9.3. Izbjegavanje gomilanja materijala s pravilnim oblikovanjem izratka. Posebna se pozornost pri oblikovanju treba usredotoiti na stvaranje mogunosti izlaska nemetalnih ukljuaka, plinova i zraka iz kalupa a u procesu ulijevanja metala. Ovo je razlogom da se trebaju izbjegavati velike vodoravne povrine. Na slici 9.4 su prikazani neki primjeri koji osiguravaju izlazak zraka. Nadalje, potrebno je naglasiti i to, da se oblikovanje mora provoditi tako, da kasnija strojna obrada bude olakana. Pored toga, potrebno je u oblikovanju voditi rauna da se na pojavljuju nagle promjene presjeka, jer se u procesu hlaenja tamo mogu pojaviti tzv. zaostala naprezanja, koja kasnije mogu uzrokovati lom na tom mjestu. Drugim rijeima, potrebno je izradom modela ostvariti jednake uvjete hlaenja modela.

Slika 9.4. Naini oblikovanja izratka u kojih je osiguran izlazak plinova, zraka i ukljuaka.

82

9.2.2. Oblikovanje dijelova zavarivanjem Metoda zavarivanja kao vrsta oblikovanja jest metoda stalnog spajanja dvaju ili vie dijelova metala u jednu cjelinu koristei pri tome obino toplinu. Ovaj je oblik oblikovanja veoma rairen. Zavarivanje se koristi u proizvodnji mnogih proizvoda kao to su primjerice automobili, kuanski aparati, namjetaj i slino. Graditelji koriste zavarivanje za graenje mostova, zgrada i slinih konstrukcija. U proizvodnji se elektronike opreme tzv. mikroipovi izrauju primjenom sofisticirane metode mikrozavarivajueg procesa. Meutim, za zavarivanje odmah treba napomenuti, da su zavarene konstrukcije bilo kao samostojee eline konstrukcije, tlane posude i slino podvrgnute u sojem oblikovanju i proizvodnji odreenim propisima i zakonima. Industrijski e dizajner malo kada moi izvesti zavarenu konstrukciju optimalno. Za to je potrebno opseno znanje iz podruja tehnologije zavarivanja i materijala. To je razlogom nune suradnje dizajnera s inenjerom za zavarivanje, koji e u razdoblju konstruiranja, naravno ako je potrebno, predloiti potrebne izmjene za tehnoloki pravilno oblikovanje. Postoji vie od ezdeset razliitih metoda tj. proces zavarivanja. Svaki od tih procesa potpada u jednu od glavnih skupina, i to: a) Zavarivanje rastaljivanjem metala, b) Spajanje u vrstom stanju i c) Spajanje pomou nekog sredstva. Za ovu posljednju skupinu, neki metalurzi smatraju da ona ne spaja u metodu zavarivanja. Zavarivanje rastaljivanjem jest najrairenija metoda zavarivanja. Ova metoda koristi toplinu za lokalno taljenje povrine metala na mjestu koje treba meusobno spojiti. Kada se rub rastaljenog metala u procesu zavarivanja ohladi i kada ovrsne, kaemo da su ta dva dijela spojena zavarenim spojem, koji moe biti toliko vrst kao i bilo koji drugi dio spojenih metala. Veina se procesa metodom rastaljivanja metala koriste takoer i primjenom dodavanja metala za ispunu vara. Ovaj se materijal izrauje u obliku tapa, koji je u primjeru elektrozavarivanja elektroda. Toplina procesa zavarivanja ujedno rastaljuje i taj dodatni materijal, pa se on tako mijea s temeljnim materijalom. Ovaj metal za ispunu dopunjava prostor zavarenog spoja i istodobno ga ovruje. Rub se ohlaenog i ujedno ovrsnutog materijala zajedno s temeljnim materijalom naziva zonom zavarenog spoja. U veini zavarenih spojeva ovog tipa zagrijani metali moraju biti zatieni od vodika, duika i kisika koji se nalaze u atmosferi, jer ako metali koje zavarujemo upiju te plinove onda zavareni spoj moe biti ili mekan ili pak krhak. Zatita se podruja zavrenog spoja moe provesti na nekoliko naina. Jedan je oblik zatite putem izravnog puhanja mlaza nekog neaktivnog plina, kao to je primjerice argon, ugljini dioksid ili pak helij. Druga je metoda namazivanja tankog sloja posebne vrste nemetalnog namaza na prostor zavarivanja. Trei je nain zatite povrine zavarivanja, zavarivanje u vakuumu. Kako je ve reeno postoji vie naina zavarivanja, pa emo ovdje sada istaknuti samo neke za koje se smatra da su najraireniji.

83

Elektroluno zavarivanje je proces zavarivanja, koji za rastaljivanje metala koristi toplinu to nastaje u elektro luku. Zavariva koristei dra elektrode u kojem se nalazi tapi za ispunu (elektroda) i koji je spojen elektrinim vodom s generatorom koji proizvodi elektrinu struju, zatvara krui strujni tok, jer je i metal koji se zavaruje, drugim vodom spojen na generator. Tako se tvori elektro luk izmeu metala i zatitno prekrivene elektrode pri emu se stvara odgovarajua toplina koja rastaljuje metal i elektrodu i namaz. U metodi ispod povrinskog elektrolunog zavarivanja elektrini je luk prekriven puderastim sloje,, koji se stvara stalnim nagomilavanjem pudera iz spremnika to je privren na alatu za zavarivanje. Elektrini se luk stvara izmeu metala i potrone iane elektrode koja ujedno slui za ispunu spoja. Ova se iana elektroda dopunjuje kontinuirano kroz alat za zavarivanje, a nalazi se namotana na odgovarajuem bubnju. U tzv. plazma postupku zavarivanja argon ili slini plinovi se elektriki zagrijavaju sve dok se na stvori jedan tip ioniziranog plina koji se naziva plazmom. Luk se plazme usmjeri prema metalu na mjestu gdje se ali zavar, a ispunski se materijal dodaje zasebno. Luk plazme istodobno zatiuje povrine metala koji se zavaruju. Luk plazme stvara veoma visoke temperature pa se radi toga ovaj postupak koristi za zavarivanje metala koji se teko zavaruju. Otporniko zavarivanje spaja metale pomou topline proizvedena otporom elektrine struje. U ovom se postupku ne koriste nikakve ispune ili zatitni namazi. Naprosto se metalni elementi stave jedan uz drugog na mjestu gdje se eli zavar, te se izmeu predmeta jo ostvari i odgovarajui tlak putem ureaja na kojem se nalaze odgovarajue elektrode. Dok struja tee stvara se odgovarajui elektrini otpor i istodobno se pojavljuje odgovarajua toplina. Rezultirajua toplina rastapa materijal na mjestu gdje su metali spojeni. Ako su povrine zavarivanja male, onda se taj postupak naziva i tokastim elektrootpornikim zavarivanjem. Plinsko zavarivanje koristi toplinu iz plinova koji izgaraju na mjestu gdje se eli ostvariti zavareni spoj. Najee se kao plin javlja acetilen koji se mijea putem odgovarajueg pitolja s kisikom. Ako se u zavarenom spoju zahtijeva jo i ispuna, tada zavariva ubacuje na mjesto zavarivanja odgovarajui zavarivaki tapi u rastaljene metale. U ovom se postupku moe koristiti odgovarajui namaz kojim se mjesto zavarivanja premae prije zavarivanja. Ostali procesi zavarivanja ukljuuju koritenje elektronskih zraka ili lasera da stvore energiju potrebnu za rastaljivanje spojenih metala. Ovi postupci zahtijevaju posebnu i dosta sofisticiranu specijaliziranu opremu. Tehnika zavarivanja Prema nainu kako se ostvaruju zavareni spojevi, tj. da se u nekom lokalnom mjestu dvaju ili vie dijelova koji se meusobno spajaju koristi toplina za lokalno rastaljivanje metala, posljedino se javljaju i promjene u temperaturnom polju konstrukcije, koje nakon hlaenja mogu imati posljedine deformacije i zaostala naprezanja. I upravo je ova injenica razlogom, da se o tim deformacijama i naprezanjima mora voditi posebna spoznaja o moguim pojavama deformacija i naprezanja naglasi posebno znaajnom i za ovu vrstu oblikovanja. Sveobuhvatni prikaz raznovrsnih mogunosti bi zahtijevao nekoliko posebnih knjiga. Radi opsega koji ovdje tei s saetosti, navest emo samo nekoliko primjera iz tehnike zavarivanja. Kada se konstrukcija sastavlja od razliitih tzv. profilnih elemenata ili

84

cijevi, tada se obino prije zavarivanja takvi dijelovi prethodno izrade i to obino tzv. hladnim oblikovanjem (npr. savijanjem). Na slici 9.5 je prikazan jedan primjer hladno oblikovanih elemenata koje treba spojiti u jedan dio

Slika 9.5 Udaljenost zavara od hladno oblikovanih dijelova U ovakvim primjerima posebnu pozornost treba usredotoiti na to, da se zavari nalaze na odgovarajuoj udaljenosti od onih mjesta konstrukcije, koji su u pripremnom dijelu doivjeli trajne plastine deformacije. Pravilo je u takvim primjerima, da se udaljenost zavara od hladno oblikovanih mjesta najmanje za dvostruku druinu dimenzije presjeka. U brojnim se primjerima zavarenih konstrukcija javljaju relativno velike ravne plohe limova ili cijevi. U takvim je primjerima i radi stabilnosti tih ploha a i radi nunog poveanja krutosti potrebno postaviti odgovarajua rebrasta ukruenja. Na slici 9.6 su prikazani neki primjeri takvih ukruujuih rebara i njihova izvedba.

Slika 9.6 Primjeri rebara za ukruivanje

85

Iz mnotva primjera, navedeni su samo neki koji nam ukazuju na irinu pristupa u postupku zavarivanja. Iz ovih, a naravni i brojnih drugih mogue je utvrditi i nekoliko zakljuaka, za koje posebno naglaavamo da to nisu svi mogui zakljuci. Najbolja je zavarena konstrukcija ona na kojoj je najmanje zavara. Nadalje, u izboru vrste i oblik zavara, treba uvijek pokuati ostvariti povoljan tok sila i to kraa vremena izrade zavarene konstrukcije. Kad je spomenut tok sila, tu se je mislilo na deformacije i naprezanja u irem smislu. Tako na primjer uvijek treba izbjegavati vlana optereenja zavara dajui prednost sminim optereenjima, kako je pokazano na slici 9.7.

Slika 9.7 Vlano i smino optereenja toke zavara od posebnog je znaenja u zavarenih konstrukcija pravilno izabiranje materijala. U ovom smislu se uvijek preporuuje savjetovanje sa strunjacima za zavarivanje. Izuzetno je vano u konstrukciji izbjegavati nagomilavanje zavara, koji se posebno esto javljaju kao mogunost u spajanju kosih prikljuaka. U takvom se primjeru preporuuje izbjegavanje na nain prikazan na slici 9.8.

Slika 9.8 Nagomilavanje zavara i nain izbjegavanja nagomilavanja

86

Kao posebno vaan podatak, treba spomenuti da je u oblikovanju zavarene konstrukcije uvijek misliti na osiguranje pristupanosti mjesta na kojem e se postaviti zavar. Na slici 9.9 su prikazani primjeri nepristupanih zavara koje treba izbjegavati.

Slika 9.9 Nepristupani zavari i primjer poboljane konstrukcije Ako se u zavarenoj konstrukciji predvia, da se neke od povrina poslije toga obrauju, onda je to svakako potrebno uzeti u obzir. Drugim rijeima na radne se povrine ne treba postavljati zavare. Pored toga, kako je pokazano na slici 9.10, ako se treba obraivati neka povrina, onda je treba konstruktivno tako postaviti, da se pri obradi ne dotie zavar.

Slika 9.10 Zavar postavljen na obraivanu povrinu i izbjegavanje takvog rjeenja.

87

9.2.3 Oblikovanje dijelova kovanjem Oblikovanje konstrukcijskih dijelova kovanjem je postupak u kojega se obraivani komad stavlja izmeu nakovnja i ekia, pri emu je obino temperatura predmeta koji se oblikuje iznad temperature rekristalizacije. Razlikujemo tri naina postupka obrade kovanjem, i to su: slobodno kovanje, kovanje u ukovnju i hladno teenje (ekstruzija materijala). Odmah u poetku treba naglasiti da su trokovi alata i strojeva za ovu vrstu tehnologije veoma skupi. Slobodno je kovanje postupak u kojega se obraivani komad, koji se nalazi izmeu ekia i nakovnja moe slobodno gibati u stranu. U ostalim se oblicima materijal tlai u kalup ili se tlai pomou kalupa. Slobodno se kovanje obavlja strojno, pomou kovakih ekia. Danas se slobodno kuju samo veliki izradci, primjerice pretkovanje koljenastih vratila, U podruju tehnologije plastine obrade materijala ubraja se pored slobodnog kovanja i kovanje u ukovnju i istiskivanje (ekstruzija) profila. U procesu kovanja, ako je izvoen u skladu s tokom strukture materijala, posljedino dolazi do poboljanja strukture materijala i mehanikih svojstava izratka. to se pak tie oblika otkovaka, oni se trebaju izraivati tako da se izbjegavaju iri prijelazi kao i velike razlike povrina presjeka a i sloeni oblici. Razlog je tome da se manje povrine vee haldne pa tkao dolazi do temperaturnih zaostalih naprezanja u materijalu, koje mogu rezultirati ili neeljenim deformacijama pa ak i pojavom pukotina ili lomom. U oblikovanju je potrebno obratiti pozornost i na neke posebnosti tehnologije kovanjem. Tako su na primjer na slici 9.11 prikazani primjeri nepodobnog oblika za kovanje, zatim podobnog i napokon oblika koji daje mogunost pojeftinjenja izrade.

Slika 9.11. Oblikovanje slobodno kovane ruice; a) kovaki nepodoban oblik; b) kovaki podobniji oblik i c) oblik kojim se moe postii pojeftinjenje izratka.

88

Na slici 9.12. su prikazani primjeri ispravno i neispravno izabrani oblici oka na dvokrakoj ruici. Kovanje u ukovnjima Ovaj se oblik kovanja primjenjuje samo u onim primjerima, kada se kuje velik broj komada i ako se otkovak moe primijeniti kao gotov izradak i sa to je mogue manjom strojnom doradom. Ovaj se oblik kovanja primjenjuje za dijelove koji imaju u porabi izraen dinamiki karakter. I u ovom se postupku moraju izbjegavati otri bridovi, nagli prijelazi presjeke, nagomilavanje materijala i napokon sloenost izratka. Gornji i donji dio ukovnja tvore tzv. razdjelnu reku. Ova se podjela u konstruiranju treba postaviti tako da ju je nakon izrade mogue lagano skinuti.

Slika 9.13 Izgled ojnice motora kovane u ukovnju. Sve povrine moraju biti izvedene skoeno, kako bi se otkivci kasnije mogli lagano izvaditi iz ukovnja. Treba uvijek nastojati da se strukturni pravci priblino podudaraju sa smjerom vlanih naprezanja.

89

Oblikovanje ekstruzijom Ekstruzija je tlano oblikovanje u kojega se materijal ispreava u smjeru ili suprotno smjera gibanja iga. Postupak se ekstruzije moe vriti na hladno (ispod) ili na toplo (iznad temperature rekristalizacije materijala). Da se stvori odgovarajua predodba o mogunostima izrade dijelova kovanjem, ovdje je dat niz primjera izraenih otkovaka.

Slika 9.14 Rotacioni otkovci za zupanike, remenice, glavina za kotae i prijenosne mehanizme Na prethodnoj su slici 9.14 prikazani neki tipini primjeri otkovaka krunih oblika. Na slici 9.15 neto sloeniji kruni oblici, koji imaju nekrune nadgradnje na sebi.

90

Slika 9.15. Otkovci klipova i ventila crpki, te elementi kuita zapornih ventila.

Otkovci za cijevne prirubnice, koljena i razvodne grane, te kuita zapornih ili propusnih ventila spadaju u red onih elemenata koji se izrauju prema odgovarajuim normama a preteno se koriste za vee radne tlakove, pa je to razlogom da se izrauju

91

kovanjem, jer je u tom nainu oblikovanja uvaena i vea sigurnost primjene proizvoda. na slici su 9.16 prikazani neki primjeri spomenutih otkovaka.

Slika 9.16. Otkovci za cjevne prirubnice, koljena i kuita zapornih i propusnih ventila. Posebnu skupinu otkovaka ine elementi za povezivanje, kao to su poluge, spone ili pak vratila ili osovine. U ovih se elemenata pored este sloenosti oblika postavljaju i relativno visoki dinamiki zahtjevi. Na slici 9.17 su prikazani takvi elementi koji se koriste u automobilskoj ili traktorskoj proizvodnji.

Slika 9.17 Otkovci za automobile ili traktore.

92

Oblikovanje ekstruzijom Ekstruzija je tlano oblikovanje u kojega se materijal ispreava u smjeru ili suprotno smjera gibanja iga. Postupak se ekstruzije moe vriti na hladno (ispod) ili na toplo (iznad temperature rekristalizacije materijala). Valja naglasiti da se mehanika svojstva materijala u ekstruzijskom postupku mijenjaju radi odgovarajueg ovravanja. Na taj nain prekidna se vrstoa poveava od 30 do 120%, a granica teenja od 80 ak do 200%. I tvrdoa se znaajno mijenja od 4 do 120%. Pored toga treba naglasiti da se mehanika svojstva toplom ekstruzijom tek neznatno mijenjaju. Ekstruzijom se obino proizvode manji dijelovi ija je proizvodnja brojna, te koji su rotacijsko simetrinog oblika. U oblikovanju izzradaka proizvedenih ekstruzijom potrebno je obratiti posebnu pozornost na: 1. U ekstruzijskih izradaka openito treba izbjegavati kosine obrisa kako s nutarnje tako i s vanjske strane elementa. Iznimku u ovoj vrsti oblikovanja ine dugaki dijelovi s nejednakim debljinama stijenki.

Slika 9.18 Kosine na izratku nisu potrebne. 2. Dijelovi u kojih je materijal nesimetrino nagomilan ne mogu se izraditi ekstruzijom. U onim primjerima kada nam treba rotacijska asimetrija, dio se izradi prvo simetrino, a potom se strojno obradi.

Slika 9.19 Oblikovanje se vri simetrino a potom se obradom dobiva asimetrija.

93

3. Ekstruzijom se ne mogu ostvariti utori ni s vanjske ni s nutarnje strane. Takvi se utori mogu ostvariti naknadnom strojnom obradom.

Slika 9.20. Oblikuje se bez utora.

Slika 9.21. Oblici ostvareni ekstruzijom.

94

9.2.4. Oblikovanje dijelova od lima Izrada dijelova od lima ima poetni materijal kao limene ploe ili limene trake od elika ili od obojenih metala (aluminij, bakar i razliite slitine). Prema debljini razlikujemo eline limove srednje debljine do 4,75 mm i debele eline limove debljine iznad 4,75 mm. U izradi dijelova od lima kao prvo dolazi u obzir tehnologije rezanja a potom oblikovanja. Tehnologije rezanja obuhvaa: Rezanje ili odrezivanje koje jest odvajanje du crte koja nije zatvorena, dok se pod izrezivanjem smatra odvajanje du zatvorene konture, kako je pokazano a slici 9.22 Traka Linija odvajanja Izradak Izrezivanje

Izradak Traka Linije odvajanja

Izradak

Od

t d k Slika 9.22 Primjeri rezanja i izrezivanja lima.

Probijanje je lima odvajanje proizvoljnog nutarnje oblika, dok je probijanje s izvlaenjem postupak koji pred probijanja tvori i odgovarajui ovratnik za moebitno urezivanje navoja ili za ojaavanje provrta.

Slika 9.23 Urezivanje, probijanje i probijanje s izvlaenjem Kao i u drugim nainima oblikovanja, tako i u oblikovanju limenih ploa i traka opstoje odgovarajua pravila.

95

- Oblik izratka treba biti to jednostavniji, jer to uvelike sniava cijenu kotanja izrade alata. Na slici 9.24 su prikazana dva primjera izratka i odnoaj njihovih trokova izrade.

Slika 9.24 Jednostavnost oblika smanjuje trokove alata. - Potrebno je izbjegavati naknadnu obradu izratka. To znai da treba oblikovati tako, da limeni dio nakon prvog oblikovanja bude zavren. - Uske se tolerancije dimenzija treba propisivati samo za ona mjesta gdje je to neizostavno. - Kada se radi o veim dimenzijama limenih dijelova tada se treba posebno voditi rauna o tzv. normalnim dimenzijama limova, kako debljine tako i gabaritnih dimenzija. - Oblikovanje rezanjem treba tako prirediti da se, naroito ako se radi o veem broju komada, postigne to je mogue vea uteda u materijalu. - U manjih dijelova koji se oblikuju moe se izvriti i tzv. predoblikovanje, kako je prikazano na slici 9.25, gdje su ukruenja limova ostvarena uljebljenjem, dorubljivanjem i izboenjem.

Slika 9.25 Postupci predoblikovanja na manjem dijelu. - Posebno se pogodni rezultati u poveanju krutosti elementa ostvaruju s uljebljivanjem. Na slici 9.26 su prikazani utjecaji oblika oljebljenja na poveanje specifine krutosti dva tipa lijebova, izraene putem momenta otpora. Ovdje je rije o limenom pojasu kojega je irina 62 mm a debljina je lima 1 mm, u koji su ulijebljena dva tipa ljebova i po obliku (I i II) i po visini h. to se tie veliine momenta otpora u otrobridnog i zaobljenog presjeka on se razlikuje veoma malo, dok je razlika u teini izrade veoma velika.

96

Slika: 9.26 Momenti otpora ulijebljenih profila.

Slika 9.27 Prikaz nepovoljno i povoljno razmjetenih ljebova. 9.2.4 Oblikovanje savijanjem u ukovnju Oblikovanje savijanjem u ukovnju je poseban nain oblikovanja. Prigodom deformacije dijela koji se oblikuje estice se materijala nastoje proiriti na mjestu

97

deformacije prema napolju, pa se na taj nain, kako je pokazano na slici 9.28, irina b na gornjem pojasu proiruje u irinu b u dok se u donjem pojasu suava na irinu b v. Radi velikih, dakle oitih deformacija na mjestu savijanja se mogu pojaviti inicijalne pukotine, koje mogu prouzrokovati kasnije lomove. tovie opasnost se od pukotina moe poveati od otrih zareza.

Slika 9.28 Primjer jednostavnog ukovnja za savijanje; 1. gornji ig, 2. donji ig, 3. graninik, 4. savijeni dio s prikazom deformacija pri savijanju. Savijanja koja se mogu ostvariti ovom metodom oblikovanja su ograniena polumjerima zakrivljenosti, zatim duljinom kraka koji se savija, a istodobno i radi povratne elastine deformacije je potrebno raunati i s odstupanjima u kutu savijanja. Kod dijelova koji se savijaju su tolerancije odrivih mjera jedna odrive, a posebno ako se radi o dijelovima koje treba saviti vie puta.

9.2.5 Oblikovanje dubokim izvlaenjem Ova je tehnologije oblikovanja prirezanog lima u lonaste i sanduaste oblike koje se izvodi pomou prstena za izvlaenje i iga upotrebom draa lima. Najpovoljniji je oblik ove metode ako se dio moe izraditi jednim izvlaenjem. Svaki dodatni stupanj izvlaenja stvara pored novih trokova alata i trokove rada. Dubokim se izvlaenjem mogu proizvesti bilo kakvi presjeci.

98

Slika 9.29. Naelo rad u metodi dubokog izvlaenja.

Na slici 9.29 suprikazana dva tipina primjera dubokog izvlaenja, dok su u slici 9.30 date i neke smjernice za oblikovanje dubokim izvlaenjem. Za duboko izvlaenje se posebna pozornost treba usmjeriti na izbor materijala koji se koristi. Iskustvo nas ui da su za duboko izvlaenje najpodobniji slijedei materijali: aluminij, lim za duboko izvlaenje, isti bakar i mjed za tlaenje.

Materijal

Najvea debljina mm 8,0 5,0 3,0

Polumjer izratka mm <600 600 do 1200 1200 do 3000

odmjere mm 0,4 do 0,8 0,8 do 1,6 1,6 do 3,2

Aluminij Bakar, mjed, lim Nerajui elik

99

Opis
Polumjer r je u nepovoljnom primjeru premalen pa su zato potrebna dva izvlaenja

Prijelaz prirubnica treba biti usklaen s polumjerima alata. U nepovoljnom primjeru je polumjer rb preotar.

U prvom izvlaenju je potrebno oblikovati rubni dio draa.

Povrinu draa u drugom oblikovanju treba oblikovati koso = 40 - 45o Prednost treba dati uskom obodu, jer irok obod zahtijeva vei broj izvlaenja.

Cilindrini je plat jeftiniji od stoastog. Vanjsko zakrivljenje oboda je jeftinije od unutarnjeg.