SUSTAVSKO INŽENJERSTVO I

MENADŽMENT

AKADEMSKA 2009/2010 godina

Prof.dr. Samir Čaušević

12/08/21 FSK, SIM, 2010 1

 PROGRAM-SADRŽAJ PREDMETA
I. TEMELJNA ODREĐENJA SUSTAVA I IZVORIŠTA SUSTAVSKOG
RAZMIŠLJANJA

1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u menadžmentu

2. Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir–Orchardova paradigma)

II. SUSTAVSKE METODOLOGIJE RELEVANTNE ZA MENADŽMENT

1. Tvrde sustavske metodologije

2. Koncept i primjena GSPS
3. Metodologija mekih sustava
4. Primjena teorije fuzzy sustava
5. Primjena teorije živih sustava
6. Kritičko sustavsko razmišljanje
12/08/21 FSK, TK, 2010 2
 PROGRAM-SADRŽAJ PREDMETA
III. SUSTAVSKI ALATI I KONCEPTI

1. Morfološka mreža rješavanja problema

2. Sustavska analiza
3. Sustavska arhitektura
4. Životni ciklus sustava i procesa
5. Objektogram
6. Funkciogram

VI. NOVI POSLOVNI MODELI

1. Virtualno poslovanje
2. Evolucija poslovanja
3. Elektronsko poslovanje
4. Virtualna organizacija

12/08/21 FSK, TK, 2010 3

 NAČIN PROVJERE ZNANJA I OBAVEZE
STUDATA
I. NAČIN PROVJERE ZNANJA

1. I PARCIJALNI (0-15 bodova) - pismeno

2. II PARCIJALNI (0-20 bodova) - pismeno

3. ZAVRŠNI ISPIT (o-45 bodova) – pismeno

II OBAVEZE STUDENATA

1. PRISUSTVO PREDAVANJIMA

2. IZRADA SEMINARSKOG RADA

3. TESTIRANJE U TOKU NASTAVE KAO I PISMENI/USMENI

ISPIT

12/08/21 FSK, TK, 2010 4

 I. TEMELJNA ODREĐENJA SUSTAVA I IZVORIŠTA
SUSTAVSKOG RAZMIŠLJANJA

1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u menadžmentu

1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu

1. GDJE SE KORISTI RIJEČ SUSTAV?

Riječ sustav (sistem) se koristi vrlo često u praksi kao i u različitim

znanstvenim dispciplinama bez preciznijeg određenja i definicije.

2. ŠTA PRETPOSTAVLJAMO PRI POČETNOM RAZUMIJEVANJU

POJMA SUSTAV?

Intuitivno razumijevanje tog pojma pretpostavlja da sustav čine

povezane komponente koje po nekoj odrednici (pogledu) čine
svrhovitu cjelinu.

3. KAKVA ZNAČENJA SE PRIDRUŽUJU POJMU SUSTAV?

Široka primjenjivost tog izraza upućuje na to da se radi o pojmu

kojem se mogu pridružiti različita značenja i sadržaji, premda u
osnovi postoje neka produbljena (generička) svojstva sustava.
 1. Pojam sustava i sustavsko
razmišljanje u menadžmentu

4. O ČEMU JOŠ GOVORIMO PRI SUSTAVSKOJ ANALIZI?

Može se nadalje govoriti o sustavnom razmišljanju (systems

thinking) i sustavskoj paradigmi (systems paradigm) kao načinu i
obrascu promatranja pojava ili pogledu na svijet (world-view,
njem. weltanschauung).

Razvoj sustavskog razmišljanja i metodologije u menadžmentu

uključena je za istinsko znanstveno utemeljenje i unapređenje
menadžmenta.

5. ZA KOJE DISCIPLINE JE ZNAČAJNO SUSTAVSKO

RAZMIŠLJANJE?

Posebice je to značajno za discipline u nastajanju – kao što je

menadžment u transportu i komunikacijama.
1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu

Bez ulaženja u filozofske rasprave (koje su vrlo važne za temeljna

razumijevanja biti sustava, procesa i struktura) u nastavku
iznosimo samo neke postavke važne za razumijevanje sustavske
paradigme i efektivnu primjenu sustavskih metoda u
menadžmentu.

6. ŠTA JE OSNOVNI CILJ OVOG PRISTUPA U MENADŽMENTU?

Cilj je inkorporirati sustavska razmišljanja u proučavanje,

opisivanje i djelovanje u općem menadžmentu, te posebno za
menadžment u transportu i komunikacijama.
1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu

7. NA ŠTA SE OSLANJAMO PRI PRIMJENI SUSTAVSKOG PRISTUPA

U MENADŽMENTU?

Pri tomu se oslanjamo na sustavske koncepte, modele i teorije

sustava koje su unazad četrdesetak godina razvili autori među
kojima su: Ludvig von Bertalanffy, Norbert Wiener, W. Ross Ashly,
George W. Klir, A. Wayne Wymore, Robert A. Orchard, Peter
Chackland, M. Jackson, R. L. Flood i dr.

Mnogi od tih doprinosa danas koegzistiraju u različitim teorijskim

pristupima i metodologijama kao što su: teorija općih sustava (Klir-
Orchardova teorija), Wymoreova teorija (Systems Engineering),
tvrde sustavske metodologije, meke sustavske metodologije,
teorija viabilnih sustava, teorija fuzzy sustava, teorija
autopoietskih sustava i dr. [26], [33], [65].
1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu
8. ŠTA JE U PRVOM PLANU SUSTAVSKE ANALIZE MENADŽMENTA?

Noviji doprinosi stavljaju u prvi plan kritičko sustavsko razmišljanje

i metodološki komplementarizam (methodological
complementarism) sa selektiranjem metoda prema određenoj svrsi
problema [26].

9. ŠTA PRIJE SVEGA UKLJUČUJE SUSTAVSKO PROMATRANJE?

Promatranje bilo kojeg objekta ili pojave implicitno pretpostavlja

neko motrište ili pogled (vidik).

Načelni odnosi između stvarnog svijeta (real world), sustavske

paradigme (systems paradigm) kao usvojenog (normativnog,
skupnog) pogleda i individualnog pogleda na svijet (njem.
weltanschanng) – prikazani su na sl. ISPOD
 1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu

oblikovanje/konsolidiranje
sustavska paradigma

učenje, razvoj

reprezentacija
paradigm.
utjecaj

kreacija
"Weltanschauung"
stvarni svijet (individualni pogled
na svijet)
interpretacija

Odnosi između sustavske paradigme, stvarnog svijeta i individualnog gledišta

1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu

10. ŠTA UKLJUČUJE SUSTAVSKA PARADIGMA?

Razumijevanje koncepta paradigme vrlo je značajno za holističko

znanstveno razmišljanje.

Paradigma može uključivati više (specifičnih) teorija koje znatno

ovise o skupnim metafizičkim uvjerenjima te znanstvene
zajednice.

11. NA ČEMU SE TEMELJI individualna odluka da se slijedi nova

paradigma ?

Prema Kuhnovom gledištu, individualna odluka da se slijedi nova

paradigma temelji se na povjerenju u njene buduće doprinose
[26].
1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu
12. KOJI JE ZADATAK ANALITIČARA?

Budući da je sustav uvijek neka reflesija dijela stvarnog svijeta,

odnosno objekta s određenog motrišta/pogleda (world-view) – on
treba biti jasno identificiran i istražen od strane analitičara.

13. ČIME JE ODREĐEN SUSTAVSKI POGLED?

Analitičar sustava mora respektirati činjenicu da se radi o vlastitom

pogledu koji je određen kompleksnim skupom shvaćanja,
uvjerenja, vrijednosnim sudovima, motivacijom.

14. ŠTA NAM PRIJE SVEGA GOVORI GOVORI POSTOJANJE

SUSTAVSKE PARADIGME?

Postojanje sustavske paradigme znači da različiti analitičari imaju

neka zajednička sustavska određenja, ideje, jezik ili primjere – koji
su oblikovani (konsolidirani) u izgrađenu sustavsku paradigmu.
1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu

15. KAKVE SUSTAVSKE PARADIGME IMAMO?

Danas postoji više RAZLIČITIH sustavskih paradigmi i različitih

sustavskih metodologija koje su dijelom komplementarne, a
dijelom suprotstavljene.

Najvažnije teorijske pristupe i metodologije razmatramo u

slijedećem potpoglavlju, dok ovdje iznosimo uvodno pojašnjenje
sustava i sustavske ideje u kontekstu razmatranja menadžmenta.
1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu

16. ŠTA JE SUSTAV OPČENITO?

Prema općoj definiciji sustav je prepoznatljiva cjelina sa

komponentama koje su u interakciji na organizirani način.

17. KOJI SUSTAVI SU BITNI U MENADŽMENTU?

U našem razmatranju od interesa su samo otvoreni sustavi koji

su dio većeg sustava i/ili okoline, pri čemu granice sustava i
pripadnost nisu strogo determinirani nego mogu biti "meko" ili
"labavo" postavljeni (soft system, fuzzy system).
 1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu

18. ŠTA ČINI SUSTAV?

Sustav čini nešto, odnosno postoje inputi i outputi.

19.ŠTA SE OSTVARUJE PROCESIMA?

Procesima se ostvaruje osnovna zadaća (funkcija) ili misija sustava.

20. ŠTA ODRAŽAVA STRUKTURA SUSTAVA?

Struktura odražava uređenost podsustava i komponenti sustava u

(trodimenzionalnom) prostoru i određenom vremenu.

21. ČIJI JE SUSTAV?

Sustav je u vlasništvu nekoga, odnosno postoje interesne skupine

(stakeholders) koje određuju svrhu i temeljne ciljeve funkcioniranja
sustava.
 1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu
22. KOJI JE FORMALNI OBLIK SUSTAVA?

Opće određenje (otvorenog) sustava (S) možemo zapisati u formalnom obliku:

S = S ( K , V , VM )

pri čemu je:

K = { ki ; ki  U & L(ki) }
V = { Rj ; j = 1, 2, . . ., n }
VM = { VMu ; u = 1, 2, . . ., v }

gdje je:
K – skup komponenti sustava koje pripadaju nekom nadsistemu (ili
univerzumu) U i imaju potrebita svojstva L temeljem kojih ih
tretiramo kao komponente promatranog sustava S ;
V – skup unutrašnjih veza ili relacija;
VM – skup graničnih (ulazno-izlaznih) veza kojima je određena povezanost
sustava s okolinom.
1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu
23. NACRTATI SLIKU OPĆEG OPISA OTVORENOG SUSTAVA?

(Sustav višeg reda)

Okolina Okolina

( sustav S )
aktivnosti unutar sustava,
INPUTI strukture, OUTPUTI
. . .

Opći (fenomenološki) opis otvorenog sustava

1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu
24. KAKO POSMATRAMO OPIS SUSTAVA U MENADŽMENTU?

Opis sustava pomoću komponenti, relacija, ulaza i izlaza treba

ovdje promatrati kao uvjetnu (dinamičku) cjelinu, gdje se primaju
ulazi iz okoline te različitim aktivnostima obavlja transformacija u
poželjne izlaze prema okolini.

U PITANJU JE MENADŽMENT U KOMPANIJAMA

25. ŠTA JE OMOGUĆENO AKTIVNOSTI SUSTAVA?

Različitim aktivnostima sustava omogućen je transformacijski

proces i ispunjenje temeljnih zadaća sustava. Pojednostavljeni
grafički prikaz sustava dan je na sl. ISPOD
1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu

26. ŠTA JE POSLOVNI SUSTAV?

Sa menadžerskog motrišta poslovni sustav predstavlja relativno

izoliranu cjelinu koja je u složenoj interakciji s okolinom.

27. DA LI JE POTREBNO IDENTIFICIRATI SVE KOMPONENTE

POSLOVNOG SUSTAVA?

Spoznavanje poslovnog sustava kao cjeline ne znači da je potrebno

identificirati sve komponente tog sustava, sve relacije između njih i
prema okolini, sva svojstva, sve moguće događaje i sl.

28. ŠTA U SUPROTNOM?

Tvrdi deterministički (mehanički) opis sustava nužno bi vodio

nepreglednim opisima sa nesavladivim teškoćama.
1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu
29.ŠTA JE POTREBNO URADITI DA NE UPADNEMO U OVU ZAMKU?

Da bi izašli iz zamke uzaludnih napora prema dostizanju potpune

cjelovitosti s jedne strane, te neprimjerenih pojednostavljenja i
jednostranosti s druge strane, potrebito je:

1. poći od osnovne opće fenomenološke razine opisa sustava

2. poslovni sustav i njegove podsustave promatrati s određenog

(menadžerskog) motrišta koje uključuje različite
komplementarne sustavske metodologije u proučavanju i
opisivanju sustava ograničiti se na one komponente i relacije
koje su bitne (relevantne) s izabranog motrišta uključiti u
opisivanje koncepte mekih sustava, fuzzy logiku i dr. na
komplementaran način
1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu
Usvajanjem i konzistentnom razradom (fenomenološkom i
metodološkom) sustavskog pristupa menadžmentu možemo
značajno unaprijediti znanstvenu analizu/sintezu kao i praktično
djelovanje.

30. KAKO POSMATRAMO PODUZEĆE KAO POSLOVNI SUSTAV?

Poduzeće kao poslovni sustav promatrat ćemo ne kroz pojedine

posebne "poslovne funkcije" (financije, prodaja, proizvodnja,
kadroviranje i dr.) ili druge dijelove poduzeća i poslovanja – nego
istodobno i pogodno ograničeno kroz sve njih. Pri tome zajednički
okvir može biti (procesni) konceptualni metamodel kojim se sva
događanja (aktivnosti) poslovnog sustava grupiraju u:

1) Temeljni (izvršni) proces

2) Informacijski proces
3) Upravljačko-vodstveni proces
 1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu
31. NAPISATI FORMALNI METAMODEL POSLOVNOG SUSTAVA?

Formalno bi mogli tako postavljen metamodel poslovnog sustava

(s procesnog motrišta) opisati notacijom:

PSP = ( TP , IP , UP )s,t

gdje je:

PSP – simbol za poslovni sustav (promatan s procesnog motrišta)

TP – temeljni procesi za promatrani poslovni sustav

IP – informacijski procesi za promatrani poslovni sustav

UP – upravljačko-vodstveni procesi za promatrani poslovni sustav

s,t – prostorno-vremenski okvir promatranja.

 1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu

32. KAKO DJELUJE POSLOVNI SUSTAV?

Poslovni sustav djelujući u određenoj okolini preuzima inpute i daje

outpute, ostvarujući postavljenu misiju zadovoljenja potreba okoline i
(posredno) svojih potreba.

33. GDJE SE ODVIJAJU TEMELJNI PROCESI?

Temeljni (izvršni) procesi odvijaju se u izvršnom sustavu kroz

operativne ili radne funkcije (koje mogu biti intelektualne i/ili fizičke),
odnosno osnovne/reprodukcijske i pomoćne funkcije.

34. ŠTA GENERIRAJU INFORMACIJSKI PROCESI?

Informacijskim procesima generiraju se podaci i informacije koje su
potrebite za temeljne procese.
 1. Pojam sustava i sustavsko razmišljanje u
menadžmentu

35. ŠTA JE OUTPUT UPRAVLJAČKO –VODSTVENOG PROCESA?

Iz upravljačko-vodstvenog procesa izlaze odluke i akcije

usmjerene na temeljne i informacijske procese tako da izlazi
temeljnog i informacijskog procesa omogućuju najveću moguću
efikasnost i efektivnost poslovnog sustava.
2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava
36. ŠTA JE DOVELO DO PRIHVATANJA OVOG PRISTUPA?

Rastuće spoznaje o ograničenjima klasičnih jednostranih

discipliniranih pristupa postupno su dovele do prihvaćanja
sustavskog razmišljanja (systems thinking) i razvitka teorije
sustava (systems theory) i sustavskih metoda (systems methods).

37. KO JE ZAČETNIK TEORIJE SUSTAVA?

Začetnikom teorije sustava smatra se američki biolog (mađarskog

porijekla) Ludvig von Bertalanffy, koji 1937. godine prvi put javno
objavljuje svoje ideje o potrebi i mogućnostima jedne opće teorije
koja bi vrijedila za sve sustave.
2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

Učesnici na tom savjetovanju nisu dobro primili te ideje, tako da ih

autor tijekom daljnjih desetak godina nije više javno iznosio i
propagirao.

Tek pedesetih godina dolazi do stvaranja inicijalne kritične mase

razmišljanja o sustavnom pristupu i metodama.

Tomu je značajno doprinijelo osnivanje Društva za teoriju općih

sustava (Society for General Systems Theory) 1954. godine.
Društvo kasnije mijenja ime u Društvo za istraživanje općih
sustava (Society for General Systems Research) [33].
2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

Premda se nastanak teorije sustava i sustavskog pristupa (Systems

Approach) vezuje uz Bertalanffya i druge ključne protagoniste
sustavskog razmišljanja (Boulding, Rapaport, Ashby, Weinberg, Klir,
Wymore, Orchard...), istinske začetke cjelovitog holističkog
razmišljanja nalazimo još kod Aristotela.

Njegova formulacija:"Cjelina je više od sume njenih dijelova" (The

whole is more than sum of its parts), predstavlja prvo znanstveno
korektno definiranje sustavnog problema.

Razvoj znanosti sve do naših dana nije u osnovi slijedio takav

pristup, tako da su nastale brojne usko specijalizirane discipline
utemeljene na analitičkom (rezolutivnom) obrascu: rješavati i
reducirati kompleksan problem/fenomen podjelom u elementarne
dijelove i procese bez sustavne integracije.
 2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava
Newtonov mehanički obrazac i jednoznačna uzročnost prihvaćeni su
kao istinski znanstveni pristup, dok su složeni problemi cjelina sustava
zanemareni ili prepušteni filozofima, političarima i dr.

Temeljne razlike između klasičnog znanstvenog pristupa i sustavskog

pristupa mogu se uočiti iz prikaza osnovnih značajki i postupka
istraživanja.

38. KAKO SE PROVODI ISTRAŽIVANJE KOD KLASIČNOG

ZNANSTVENOG PRISTUPA?

Kod klasičnog znanstvenog pristupa (razvijenog u okviru prirodnih

znanosti) istraživanje se provodi tako da se promatrani predmet ili
pojava izolira od djelovanja okoline i razlaže na manje dijelove – sve
dok se ne omogući proučavanje elementarne zakonitosti kojoj dijelovi
podliježu.
Temeljem proučenih elementarnih zakonitosti i objašnjenja utvrđuju se
zakonitosti predmeta ili pojave kao cjeline - linearnA kauzalnost.
2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

39. ŠTA PODRAZUMIJEVA SUSTAVSKI PRISTUP ISTRAŽIVANJU?

Sustavni pristup istraživanja postojećih objekata ili pojava

podrazumijeva slijedeći postupak:

1. Definiranje predmeta istraživanja (objekta ili pojave/fenomena)

kao relativno izoliranog dijela veće cjeline (sustava višeg reda),
2. Utvrđivanje svrhe ili funkcije tog objekta ili pojave unutar sustava
višeg reda,
3. Objekt ili pojava definira se kao sustav integriran u okruženju,
4. Utvrđuju se osnovne komponente sustava i njihove relacije,
5. Rješenje i poboljšanje funkcioniranja cjeline (sustava) traži se
prvenstveno kroz bolje povezivanja komponenti sustava i
poboljšanje sučelja,
6. Ako se rješenje ne može postići na promatranoj razini sustava,
prelazi se na nižu razinu sustava tako da komponente sada
predstavljaju sustav,
7. Postupak se ponavlja sve dok se ne postigne bitno poboljšanje
funkcija cjeline, odnosno višeg sustava.
2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

40. ŠTA JE PREDNOST SUSTAVSKOG PRISTUPA?

Usmjerenost na cjelinu sustava, njegovu svrhu i funkciju umjesto

perfekcioniranja dijelova sustava – bitna je prednost sustavnog
pristupa.

41. KAKO MOŽEMO KORISTITI SPOZNAJE IZ DRUGIH

ZNANSTVENIH DISCIPLINA?

Koristeći analogije i homologije sustavnih struktura moguće je

koristiti spoznaje iz drugih znanstvenih područja u pronalaženju
rješenja za postavljene probleme.

Zahvaljujući sustavnim znanjima, istraživanje može biti brže,

efikasnije i ekonomičnije.
 2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

42. ŠTA JE POLAZIŠTE OPĆIH SUSTAVA?

Polazište teorije općih sustava (TOS) jesu sustavna svojstva i

zakonitosti koje se iskazuju kroz analogije, logičke homologije i
izomorfije.

43. ŠTA JE POSTULAT?

Postulira se postojanje općih (ili poopćenih) sustavskih zakonitosti

koje vrijede za različite vrste sustava i neovisne su od fizičke
izvedbe komponenti i prirode sustava.

44. ŠTA JE ZADATAK TOS-a?

TOS se razvija kao nova (logičko-matematička) disciplina čiji je

zadatak identificirati, formulirati i izvesti opća načela i zakonitosti
ponašanja zajedničke za sve sustave (fizičke, biološke, društvene,
organizacijske i dr.).
2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

45. KAKO VRŠIMO ANALOGIJU?

Početna shvaćanja jednostavnih sustavnih sličnosti (geometrijskih,

kinematičkih i dr.) proširuju se u analogiju gdje se sličnost (system
similarities) formalno iskazuje algebarskim ili diferencijalnim
jednadžbama (npr. analogija između električkih RLC i mehaničkih
oscilatornih sustava i dr.).

Takovo izražavanje predstavlja matematičko (contentless)

predstavljanje pojedinih ekvivalentinh klasa između kojih postoje
izomorfne relacije za određena svojstva sustava.
2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

46. KOJE FORMALNE TEORIJE UKLJUČUJE TOS?

TOS nije formalna (aksiomatska) teorija iako uključuje

matematički izomorfizam i različite formalne teorije kao što
su:
1. teorija konačnih automata
2. teorija stohastičkih automata
3. matematička teorija formalnih jezika
4. teorija sekvencijalnih (Touringovih) strojeva
5. teorija W. Wymorea
6. teorija M. Mesarovića
7. teorija "fuzzy" sustava i dr.
2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

47. OSIM TOS-a ŠTA SE UPOREDO RAZVIJA?

Vremenski gotovo uporedo s nastankom TOS, razvija se i

kibernetika.

Iako je ona nastala nezavisno od TOS, metode i znanstveni pristup

dijelom su slični, tako da mnogi ne prave jasne razlike između
teorije sustava i kibernetike.

48. U ČEMU JE IZMEĐU TOS-a I KIBERNETIKE?

Razlike proizlaze prvenstveno iz temeljne orijentacije kibernetike

prema tehničkim sustavima i proučavanju informacijskih i
regulacijskih problema na načelu povratne veze.

Početak kibernetike vezuje se uz pojavu knjige Norberta Wienera

(1948. godine): "Kibernetika ili kontrola i komunikacije kod živih
bića i strojeva"
2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

49. KOJI SU NEDOSTACI TEORIJE SUSTAVA?

Razvitak teorije sustava od početka do danas nije bio koherentan

niti su ostvarena velika početna očekivanja. Unatoč jasnim
prednostima sustavnog pristupa i razmišljanja postoje veliki
problemi u premošćivanju jaza između teorijskih postavki i
uporabljivih metodologija rješavanja problema. To je dovelo do
kritičkog razmišljanja i razvitka pojedinih inačica (varijanti)
teorije sustava.
2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

50. KOJE SU METODOLOGIJE SUSTAVSKOG PROUČAVANJA

MENADŽMENTA?

U nastavku ćemo razmotriti neke inačice teorije sustava, odnosno

metodologije relevantne za sustavno proučavanje
menadžmenta i društvenih ("socio-tehničkih") sustava:

1. metodologija tvrdih sustava (Hard Systems Methodology)

2. metodologija mekih sustava (Soft Systems Methodology)
3. teorija fuzzy sustava
4. teorija živih sustava (Living Systems Theory)
5. teorija za-život-sposobnih sustava (Viable Systems Theory)
6. kritičko sustavsko razmišljanje (Critical Systems Thinking).
 2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava
Radi lakšeg praćenja izlaganja na slici 2.3. dat je načelni odnos
između teorije sustava kao šireg pojma, teorije općih sustava (TOS)
kao produbljene metateorije i izvedenih inačica teorije sustava koje
posebno razmatramo.

51. U KOJE SVRHE SU RAZVIJENE METODE TVRDIH SUSTAVA?

Teorija i metode tvrdih sustava (hard systems) razvijene su

prvenstveno za inženjerske potrebe i rješavanje problema koji su
relativno dobro strukturirani, kvantitativno činjenično opisani i bez
problematičnih zahtjeva glede ciljeva.

Čovjek i njegovo ponašanje mogu se promatrati, ali to ima minornu

težinu, čak i kad je mnogo ljudi uključeno u djelovanje sustava.

52. KOJE METODE TRETIRAMO KAO TVRDOSUSTAVSKE?

Metode "sistemskog inženjerstva, formalne procedure rješavanja
problema i dizajniranje sustava temeljem (input-output) specifikacije,
mogu se tretirati kao tvrdosustavke metode.
2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava
53. NACRTATI SLIKU SUSTAVSKOG PRISTUPA I METODA
RELEVANTNIH ZA MENADŽMENT?

Teorija sustava

TOS
(Metateorija)

Tvrdi sustavi
Meki sustavi kibernetika prvog reda
Viabilni sustavi kibernetika drugog reda
Fuzzy sustavi
Živi sustavi Metodološki
komplementarizam

Sustavni pristup i metode relevantne za menadžment

 2.Pregled razvitka i trendovi u teoriji sustava

54. KOJA JE KARAKTERISTIKA MENADŽERSKIH PROBLEMA?

Kod većine menadžerskih problema i odluka nisu ispunjene naznačene

pretpostavke, odnosno problemi su kompleksni i uključuju različita
čovjekova ponašanja, divergentne interese i dr.

55. KOJI JE OSNOVNI PROBLEM PRISUTAN U MENADŽMENTU?

Problem najčešće nije u tome da se nekom analitičkom, numeričkom ili

simulacijskom metodom utvrdi optimalno ili zadovoljavajuće rješenje,
nego je nužno ponajprije obrazložiti problemsku situaciju.

56. ŠTA JE BILO POTREBNO?

U tu svrhu razvijene su meke sistemske metode koje pomažu
razumijevanju problemske situacije i iznalaženju mogućih rješenja
koje se dogovorno prihvaćaju i implementiraju.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

57. ŠTA JE IZVORIŠTE SUSTAVSKOG MIŠLJENJA?

Teorija općih sustava (General Systems TheoryGST) ključno

je izvorište sustavskog mišljenja.

Teorija sustava

TOS
(Metateorija)

Tvrdi sustavi
Meki sustavi kibernetika prvog reda
Viabilni sustavi kibernetika drugog reda
Fuzzy sustavi Metodološki
Živi sustavi komplementarizam
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

58. ŠTA JE NUŽNO ZA RAZUMIJEVANJE SUSTAVSKOG

MIŠLJENJA?

Unatoč kritikama i razvoju novih inačica teorija sustava

držimo da je poznavanje osnovnih postavki GST i
razrađenih paradigmi (kao što je Klir-Orchardova)
nužno za razumijevanje i primjenu sustavskog mišljenja
ne samo u inženjerskim problemima nego i u
menadžmentu za određene problemske situacije.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

59. ŠTA JE POLAZNA POSTAVKA GST-a?

Polazna je postavka teorije općih sustava da je moguće

identificirati i opisati opći sustav kao apstraktni
model različitih sustava tako da opći sustav
odražava do određene razine sva fundamentalna
svojstva originala.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
60. NABROJATI ČETRI TIPA SUSTAVSKIH TEORIJA?

Prema Klir-Orchardovoj paradigmi, spektar sustavskih teorija

ima četiri razine (prema rastućoj općenitosti), odnosno
razlikuju se četiri tipa sustavskih teorija [33]:

1. Specifične ili specijalne teorije sustava (orijentiranost

prema pojedinim disciplinama)
2. Poopćene teorije sustava (Generalized Systems
Theories)
3. Opće teorije sustava (General Systems Theories) koje
sadrže opće i moguće specifične metodologije
4. Opće teorije sustava – koje su suviše općenite da bi
pružile uporabljivu metodologiju (najčešće su to
matematičke teorije sustava izvedene iz formalne
definicije koncepta sustava).
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

61. KOJA SVOJSTVA ZADOVOLJAVA TEORIJA OPĆIH

SUSTAVA?

Opća teorija sustava (tip III) zadovoljava slijedeća svojstva:

1. primjenjiva je na sve ograničene (konačne) sustave,

2. odražava fundamentalna svojstva sustava
zajedničke za sve sustave,
3. sadrži opće metodološke pristupe.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

62.ŠTA JE POLAZNA PRETPOSTAVKA KLIROVOG

PRISTUPA?

U Klirovom pristupu polazna je pretpostavka da je

teoriju moguće razviti na datoj definiciji riječi
sustav, pri čemu su definicije sustava motivirane
problemima koji se rješavaju.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

63.KADA ĆE TEORIJA SUSTAVA BITI OPĆA?

Ukoliko je skup definicija sustava pažljivo izabran

tako da dozvoljava opću primjenjivost na različite
znanstvene discipline, tada će i teorija sustava biti
opća.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

64. ŠTA ĆE PROUČAVAT OPĆA TEORIJA

SUSTAVA?

Takva opća teorija sustava proučavat će

apstraktne sustave (opće sustave)
karakterizirane definicijama.

Temeljna ideja tog pristupa s pojašnjenjem

odnosa između GST i ostalih znanstvenih
disciplina ilustrirana je na sl. ISPOD
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

65. ŠTA JOŠ UKLJUČUJE FORMULIRANJE PROBLEMA?

Formuliranje problema uključuje pogled (nazor)

istraživača.

66. ŠTA JE PRETPOSTAVKA DA BI KORISTILI ODREĐENU

OPĆU TEORIJU SUSTAVA?

Ukoliko se želi koristiti određenu opću teoriju sustava,

tada je neophodno definirati sustav za promatrani
fenomen koji korespondira s definicijom sustava u
pojedinoj GST.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

67. KOJA SVOJSTVA SUSTAVA SU RELEVANTNA PRI

DEFINIRANJU SUSTAVA?

Za definiranje sustava relevantna su samo ona

fundamentalna svojstva sustava koja su dana u
skupini definicija određene GST.

Rezultati istraživanja primjenom takve teorije nužno će

biti sustavske naravi.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

68. KAKO DOLAZIMO DO POSEBNIH ZNANJA O SUSTAVA?

Posebna znanja karakteristična za pojedinu disciplinu

izvode se eksperimentalnim istraživanjem ili
posebnim (specijalnim) teorijama za pojedine
discipline (ekonomske, biološke, mehaničke...).
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

69. KOJI JE SLJEDEĆI KORAK U FORMULIRANJU

PROBLEMA?

Nakon što je na promatranom fenomenu definiran sustav,

mogu se uspostaviti preslikavanja ili homomorfije
između sustava (definiranog za promatrani problem)
i općeg sustava (general system).

70. GDJE MOŽEMO KORISTITI DEFINIRANI SUSTAV?

Isti opći sustav može se koristiti kao model za mnoge

sustave, sve dok oni koincidiraju s definicijom i
odgovarajućim preslikavanjima.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
71. NACRTATI SLIKU KLIROVE SUSTAVSKE ANALIZE?

Slika. Postupak Klirove sustavne analize [33]

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

72. KOJA SU SVOJSTVA SUSTAVA PO KLIRU?

Klirova istraživanja esencijalnih svojstava sustava i

generalizacije koje je on izveo, omogućili su nastajanje
teorije sustava koja se temelji na fundamentalnim
svojstvima sustava istraživanih u eksperimentalnim
(inženjerskim) disciplinama. To su:

1. skup veličina (set of quantities)

2. rezolucijska razina (the resolution level)
3. vremenski invarijantne relacije između veličina
4. svojstva koja determiniraju te relacije.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

73. KADA MOŽEMO GOVORITI O OPĆEM SUSTAVU?

Naznačena fundamentalna svojstva svakog sustava

neovisna su od izvorne discipline koja ih definira, tako
da se može govoriti o općem sustavu.

74. KADA SUSTAV POSTAJE PREDMET ISTRAŽIVANJA?

Nakon što je sustav definiran kao objekt, on postaje

predmet istraživanja.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

75. KAKO VRŠIMO ISTRAŽIVANJE OBJEKTA?

Pri tome se ne istražuje čitav objekt sa svih motrišta,

nego s određenog motrišta (point of view).

76. ČIME JE ODREĐEN OBJEKT?

On je određen identifikacijom varijabli, skupom

vrijednosti i određenim apstraktnim svojstvima
(svojstvenim za disciplinu) koji determiniraju
relacije između varijabli.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

77. ŠTA JE POTREBNO ZA FORMULIRANJE SUSTAVSKIH

DEFINICIJA?

Da bi se temeljem naznačenih fundamentalnih svojstava

sustava omogućilo formuliranje sustavskih definicija,
potrebni su određeni koncepti i definicije povezani s
fundamentalnim svojstvima.

78. KOJI SU TO KONCEPTI I DEFINICIJE?

To su: aktivnost, ponašanje, organizacija, struktura,

program.

U nastavku iznosimo pet osnovnih definicija sustava prema

Klirovoj metodologiji, i to opisno (deskriptivno) i
formalizirano (matematički opis) [33].
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

Definicija k.1: Skup veličina (vanjskih i unutarnjih) i

razine razlučivanja

a) Sustav S je zadani skup veličina pridruženih

zadanoj razini razlučivanja.

b) Sustav S je tročlan (X, t, L) gdje je:

X = { x1, x2, . . . , xn } skup vanjskih veličina;

t = vrijeme;

L = { X1, X2, . . . , Xn, T } razina razlučivanja.

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

Definicija k.2: Aktivnost

a) Sustav S je skup promjena u vremenu

promatranih veličina.

b) Sustav S je jednočlan (M), gdje je:

M = { (x1(t), x2(t), . . ., xn(t))t T , xi(t)  Xi

 i = 1, 2, . . ., n }
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
Definicija k.3: Trajno ponašanje

a) Sustav S je određeni vremenski nepromjenjivi odnos trenutačnih

i/ili prošlih i/ili budućih vrijednosti vanjskih veličina (odnos je
moguće interpretirati i probabilistički, ali nije nužno).

b) Sustav S je jednočlan ( R (P1,P2, . . . , Pm) ),

gdje je:
m
R – relacija (odnos) između skupova glavnih veličina X j1 pj ,
a Pj = Xi ako j  (i, β) za neke β

ili

Sustav S je dvočlan (R (P1, P2, . . ., Pm), P (R) ) ,

gdje je:

P (R) - mjera vjerojatnosti definirana na R tako da predstavlja

vjerojatnost pojavljivanja r, r  R.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

Definicija k.4: Realna UC struktura

Sustav S je određeni skup elemenata, njihova

trajnog ponašanja i skup spona između elemenata i
između elemenata i okoline.

b) Sustav S je dvočlan (B, C),

gdje je:
B = { b1, b2, . . . , br } - skup ponašanja
C = { cij  cij = Ai  Aj ; i  j } - skup
karakteristika.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
Definicija k.5: Realna ST-struktura

a) Sustav S je skup stanja i skup prijelaza između tih

stanja.
Pritom prijelazi mogu biti stohastički ili determinirani.

b) Sustav S je dvočlan (S, R(S, S)),

gdje je:
S - skup stanja
R - skup takvih relacija nad skupom S kojima se definiraju
prijelazi između stanja ( S x S ) ili

Sustav S je tročlan (S, R(S, S) , P(R)), gdje je:

P(R) - mjera vjerojatnosti definirana na R tako da: ako je (si, sj) 

R tada je P(sj  si) uvjetna vjerojatnost prijelaza iz stanja si u stanje
sj .
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

Minimalna definicija sustava morala bi biti jedna od tih

osnovnih definicija.

Svaka kombinacija tih pet definicija opet će biti valjana

definicija sustava, ali više ne temeljna (na taj način može se
dobiti 31 definicija sustava).

Moguće je primijeniti i više informacija, kao i djelomičnu

informaciju, vodeći računa o drugim temeljnim svojstvima.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

79. KADA JE MOGUĆE UKLJUČITI ZNANJE npr.o stanjima?

Sve dok je barem jedna temeljna definicija uvrštena u

definiciju, djelomično znanje je također moguće uključiti
(npr. može biti poznat skup stanja, ali ne i prijelaza).

80. KOJI ASPEKT ZNANJA JE UVIJEK PRISUTAN?

Što god se dodaje osnovnim definicijama, mora odražavati

neki aspekt trajnosti.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

81. ŠTA JE TRAJNA INFORMACIJA ZA SUSTAVA?

Ako je poznato upravljanje (vođenje)

sustavom, tada je podjela vanjskih veličina
na ulazne i izlazne trajna informacija za
sustav.

Svaka od navedenih pet definicija može se

modificirati da obuhvati i taj slučaj, što onda
vodi do pet osnovnih definicija klase
vođenih sustava.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

Npr. definicija vođenog sustava preko njegove realne

UC-strukture:

a) Vođeni sustav S je određeni skup vođenih

elemenata, njihova trajnog ponašanja i skup
usmjerenih spona između elemenata kao i okoline.

b) Vođeni sustav S je dvočlan (B, D)

gdje je:

B = { b1, b2, . . . , br }

D = { dij  dij = Oi  Ij } - usmjerena karakteristika.

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

Na sličan način mogu se formulirati i preostale četiri osnovne

definicije sustava za slučaj vođenih sustava.

Pet temeljnih definicija sustava, koje služe kao osnova za sve

ostale, omogućuju veliku klasu mogućih definicija
sustava.

82. KADA SE INFORMACIJA MOŽE ISKORISTITI ZA REDEFINIRANJE

SUSTAVA?

Naime, ako se koristi određena definicija sustava u

procesu rješavanja problema te uporabom opće
sustavske metodologije izvede neka informacija, tada
se ta informacija može iskoristiti za redefiniranje sustava.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

To je moguće zato što je jedina spoznaja koju je moguće

doznati uporabom teorije općih sustava formalna i
sustavska.

Podrazumijeva se da sustavsko svojstvo mora imati

stalno obilježje.

83. KOJA SVOJSTVA OBILJEŽAVAJU SUSTAVE?

Informacija nestalnog (vremenski promjenjivog) obilježja

pridružuje se sekundarnim svojstvima budući da je
dopušteno samo stalnim svojstvima da obilježavaju
sustav.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

84. ČIME JE DEFINIRAN SUSTAV STALNIH SVOJSTAVA?

Pritom, ako je sustav opisan isključivo stalnim svojstvima, tada je

on definiran jednom od najviše 31 moguće definicije.

Odnosi različitih klasa definicija sustava vidljivi su na slici 2.5.

Bilo koja važeća definicija sustava prema Klirovoj metodologiji

mora biti izvedena kombinacijom pet temeljnih definicija donje
ravnine (x-osi) te njihovim modificiranjem svojstvima koja se
nalaze na y-osi.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

85. KAKO JE IZVEDENA OSNOVA ZA DEFINIRANJE NEKE KLASE Ti-

SUSTAVA?

Npr., osnova za definiranje neke klase Ti–sustava izvedena je

translatiranjem donje ravnine prema točki Ti te
modificiranjem svake osnovne definicije tim Ti
svojstvima.

Tako se dobiva 31 moguća definicija Ti–sustava.

86. ČIME JE PREDSTAVLJENA NEKA KLASA DEFINICIJA SUSTAVA?

Prema tome, neka klasa definicija sustava može biti

predstavljena bilo kojom vodoravnom ravninom koja sadrži
odgovarajući skup trajnih (stalnih) netemeljnih svojstava.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

87. KOJI JE DRUGI NAČIN PREDSTAVLJANJA KLASA

DEFINICIJA?

Osim toga, neka klasa definicija sustava može biti

predstavljena i okomitom ravninom.

88. KOJE DEFINICIJE ODUHVAĆA TA OKOMITA

KLASA?

U tom slučaju ta klasa obuhvaća definicije

izvedene iz temeljnih svojstava i jednog ili više
odgovarajućih netemeljnih svojstava.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

89. OD ČEGA SE SASTOJI TAKVA KLASA DEFINICIJA?

Ona će se tada sastojati od potencijalno

beskonačnog broja definicija (pretpostavljajući
postojanje potencijalno beskonačnog broja netemeljnih
svojstava).

90. ŠTA JE OSNOVA OVAKVE KLASE DEFINICIJA?

Osnova za ove klase definicija bit će dio ravnine

(podskup) koji se odnosi na točke na okomitoj osi
(y-osi) koja predstavlja pojedino svojstvo.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
91. NACRTATI SLIKU Klase definicija sustava

Slika 2.5. Klase definicija sustava [33]

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

92. ŠTA DOBIVAMO KOMBINACIJOM OKOMITIH RAVNI?

Moguće je i kombinirati okomite ravnine, a one tada vode do

različitih novih klasa definicija.

93. ŠTA ODRAŽAVA OPĆE OBILJEŽJE TRAJNIH TEMELJNIH

SVOJSTAVA SUSTAVA?

Potencijalno beskonačan broj klasa definicija sustava

odražava opće obilježje trajnih temeljnih svojstava sustava.

Osim predočenih pet osnovnih definicija sustava, razvijena je i

definicija sustava ("šesta") koja upotpunjuje skup osnovnih
Klirovih definicija.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

94. ČEMU KORISTI ŠESTA KLIROVA DEFINICIJA?

Pomoću nje moguće je obilježiti sustav također preko

temeljnih svojstava, kao i svojstva koja se mijenjaju u
vremenu.

95. KOJOJ SKUPINI PRIPADAJU SVOJSTVA KOJA SE MIJENJAJU U

VREMENU?

Takva svojstva svrstavaju se u skupinu sekundarnih budući da

primarna svojstva (ona koja definiraju sustav) zahtijevaju stalnost u
vremenu.

96. ŠTA POKAZUJE NOVA DEFINICIJA?

No, sljedeća definicija pokazuje da su promjene u vremenu

temeljnih svojstava ponovno temeljna svojstva sustava.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
Uvodimo sljedeće oznake:
Neka je T poznati skup veličina (obično označuje skup:
diskretnih vremenskih trenutaka, intervala diskretnih
vremena, kontinuiranih intervala, ili sve nabrojeno)

Neka je i , i  označavajući skup, element od T.

Neka sj označuje osnovnu definiciju sustava j , j 

{1, 2, 3, 4, 5}
pridruženu objektu promatranja s obzirom na i .

Neka je φi = { sji l osnovna definicija sustava j

prema objektu i prema  }
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

Definicija k.6: Vremenski promjenjiva temeljna

svojstva

Za neki sustav S kaže se da je definiran u skladu s T ako za

svaku danu vrijednost i  T postoji neki φi pri čemu je i , k  T
(i, k  ) jer tada postoji takva sustavska procedura SP koja za
barem jedan sji  φi izvodi iz sj' neku sjk  φi , k > i.

Stalno temeljno svojstvo uporabljeno u definiciji 6 sadrži: skup

veličina T, kolekciju definicija sustava Ui φi koje se pridružuju s
obzirom na i , i   , i proces SP koji omogućuje prebacivanje s
jedne definicije sustava na drugu u vremenu.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

Ako je φi = φ, jedinstveni skup za sve i  T,

tada je S definiran nekom od pet prijašnjih
(osnovnih) definicija.

U tom smislu ova nova definicija obuhvaća tih

pet osnovnih definicija, a odavde slijedi da je
onda i u skladu s njima.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
97. NACRTATI SLIKU TEMELJNIH I NETEMELJNIH SVOJSTAVA
PREMA KLIRU?

Slika 2.6. Temeljna i netemeljna svojstva prema Kliru [33]

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

98. ŠTA OPISUJE SP PROCEDURA?

Procedura SP opisuje način na koji se temeljna svojstva

mijenjaju u vremenu.

U terminima klasifikacije definicija sustava prema izvorima, moguće

je uspoređivati slike 2.5. i 2.6.

99. ČIME JE DEFINIRAN SUSTAV?

Sustav je definiran trajektorijom u prostoru: temeljnih

svojstava, netemeljnih svojstava i vremena.

Isto kako su prijašnje definicije bile promjenjive u ovisnosti o

netemeljnim stalnim svojstvima, moguće je mijenjati ih i sada u
skladu s definicijom 6 s pomoću netemeljnih svojstava koja se
mijenjaju u vremenu.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

100. KAKO JE SUSTAV SADA FORMALIZIRAN?

Sustav je sada predstavljen podskupom T x NT x V,

gdje je:
T - skup temeljnih svojstava,
NT - skup netemeljnih svojstava,
V - vrijeme.

Taj podskup je onda skup trojki (a, b, c)

gdje je:
a – koordinata temeljne definicije,
b – koordinata netemeljne definicije,
c – koordinata vremena.

Iz slike je vidljivo da postoji nekoliko slučajeva (klasa).

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
101. PRVI SLUČAJ

U prvom slučaju je klasa definicija koja se predstavlja

trajektorijom kroz jednu točku (npr. trajektorija 1 na slici 2.6.).

Na taj su način opisani sustavi čija su temeljna svojstva vremenski

nepromjenjiva.

102. DRUGI SLUČAJ

U drugom slučaju razmatra se i dio vremenske osi na kojem je

sustav u stanju tzv. prijelazne definicije.

103. KADA SE TRAJEKTORIJA SUSTAVA SMATRA ZAVRŠENOM?

Kada je sustav jednom predstavljen vremenski

nepromjenjivom temeljnom definicijom, trajektorija
sustava se smatra završenom.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

104. KOJA JE KARAKTERISTIKA SLUČAJA DVA?

Primjer za taj slučaj je trajektorija 2, gdje postoji sustav

koji je za sve t  5 moguće definirati u vremenski
neovisnoj formi definicije preko aktivnosti.

105. ŠTA PREDSTAVLJAJU KRUŽIĆI NA KRAJU TRAJEKTORIJE?

Kružići na kraju trajektorija pokazuju da u toj točki vremena

definicija sustava postaje vremenski neovisna.

Oba ta slučaja predstavljaju konačne podskupove od T x NT

x V.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

106. TREĆI SLUČAJ

U trećem slučaju bili bi beskonačni opći sustavi koji su

definirani s pomoću temeljnih svojstava, ali koja se
stalno mijenjaju u vremenu.

107. KAKO DOBIVAMO TRAJEKTORIJU TAKVIH SUSTAVA?

Trajektorija takvih sustava ne može biti poznata unaprijed, nego

se može izvesti iz polazne definicije i uporabljene sustavske
procedure.

Takvi beskonačni i neupotpunjeni sustavi predstavljeni su u općem

slučaju primjerom trajektorije 3, koja u specijalnom slučaju prelazi u
trajektoriju 4, tj. postiže stalno stanje za sve t  t0 za neki t0.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

108. KAKVE MOGU BITI DEFINICIJE SUSTAVA U t=1 I t=2 ?

Definicije sustava u t = 1 i t = 2 kod trajektorije 3 mogu biti

iste ili različite.

109.

Slično je i za trajektoriju 1 gdje je moguće koliko bilo dugo ali

konačno ponavljanje iste definicije s pomoću UC-strukture.

Osim toga, ne postoje ograničenja vremenskog intervala (tk-1,

tk).

Npr., ako se u odnosu prema T vrijeme mjeri u satima, interval

vremena između susjednih promjena definicija može se izabrati
neovisno ili u zavisnosti s T.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

110. ŠTA JE SASTAVNI DIO ŠESTE DEFINICIJA SUSTAVA?

Dakle, temeljni sastavni dio ove nove (šeste) definicije

sustava je zahtjev za opisivom procedurom koja
prikazuje način na koji se kreće s jedne definicije
sustava na drugu.

To se može prikazati grafički (sl. 2.7.)

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
111. NACRTATI SLIKU KOMPLETNOG PROBLEMA SUSTAVSKIH
TRAJEKTORIJE?

nepoznati
aspekt
sustava

Definicija

UC-struktura
? ? ? ? x ? x ? ? ?
ST-struktura

? ? x ? ? x ? ? ? x
Trajno
ponašanje
x x ? x ? ? ? x x ?

Aktivnost
Poznati
aspekt Sustav definiran
Veličine i razina sustava 6. definicijom
rezolucije

t0 t1 t2 t3 t4 t5 t6 t7 t8 t9 t10

Slika 2.7. Kompletni problem sustavskih trajektorija [33]

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

112. KAKO MOŽEMO SADA IDENTIFICIRATI KLASU OPĆIH

SUSTAVA?

Klasu općih sustava sada je moguće identificirati koristeći pet

osnovnih definicija s izmjenom koja definira uporabu
varijabli, čak i bez nekoga posebnog značenja i u
bezdimenzionalnom obliku, svugdje u definicijama umjesto pojma
"veličina" (koji se koristi u empirijskom pristupu definiranju
sustava).

Odmah je vidljivo da za svaki definirani sustav postoji

odgovarajući opći sustav koji je moguće definirati u skladu s
navedenom izmjenom.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

113. ŠTA JE JOŠ NEOPHODNO RAZVITI?

Budući da bi teorija općih sustava trebala biti primjenjiva na sve

sustave, najvažnije je razviti i metodologiju za rad sa
sustavima definiranima s pomoću tih pet osnovnih definicija.

Pritom metodologija može biti razvijena i za pojedinu potklasu

klase općih sustava, a što bi se dalje išlo s podjelom na potklase,
to bi se više taj dio teorije općih sustava pretvarao u teoriju tipa
II.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

114. NA ČEMU SE TEMELJI TEORIJA OPĆIH SUSTAVA?

Teorija općih sustava temelji se na korištenju analogije,

homomorfije i izomorfije koja postoji između
različitih sustava.

115.

Osjećaj sličnosti obično je intuitivni (podsvjesni) osjećaj

zajedničkoga sustavskog svojstva ili više njih.

116. NA ŠTA SE ODNOSE TEMELJNA SVOJSTVA SUSTAVA?

Temeljna svojstva koja posjeduju svi sustavi (npr. ponašanje, ST-

struktura, UC-struktura itd.) odnosit će se na velik dio onoga
što je intuitivno slično za dva objekta (kako to prikazuje
teorija tipa II) iako je moguće da postoje i druge komponente
analogije.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
117. KAKO SE PROVODI FORMALIZACIJA SUSTAVA?

Ako se ne može formalizirati osjećaj sličnosti (slabe analogije)

koja bi vodila snažnom izomorfizmu između određenih entiteta,
neće biti moguće doći do informacije na temelju analogije.

Formalizacija se provodi na sljedeći način:

1. postaviti (definirati) sustav S1 na objektu promatranja,

uvrštavajući ono svojstvo (svojstva) koje se pojavljuje
kao temeljno za analogiju;
2. postaviti opći (apstraktni) sustav S2 na temelju iste ili
neke druge definicije koja u obzir uzima isto svojstvo
(svojstva);
3. definirati jedinstvenu transformaciju T (skup
preslikavanja ili homomorfizama) između nekih
elemenata S1 i S2, pri čemu tip transformacije T ovisi o
svojstvu (svojstvima) koje se proučava.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

118. ŠTA JE PRVI KORAK?

U pravilu, počinje se s intuitivnom sličnošću te se odvaja

bit uočene sličnosti kao temelja za analogiju.

119. ŠTA JE DRUGI KORAK?

U drugom koraku postavlja se apstraktni sustav koji

također pokazuje promatrano svojstvo te se sada osjećaj
sličnosti može usmjeriti na njega ili radije promatrati analogiju
koja postoji između S1 i S2.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

120. ŠTA JE CILJ OVE PROCEDURE?

Time se određeni
zapravo aspekt (aspekte)
originalnog objekta prevodi u sustavsko obilježje
(koje posjeduje neka klasa objekata).

121. ŠTA TIME OBLIKUJEMO

Tada se oblikuje definicija sustava i onda istražuje teorija

općih sustava za daljnjom informacijom u vezi s
promatranim svojstvom.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

122. ŠTA SE DEFINIŠE TREĆIM KORAKOM?

U trećem koraku definirano je oblikovanje izomorfizma u

odnosu na analogiju.

123. ŠTA ČINI MODEL SUSTAVA 1. ?

Opći sustav S2 i skup preslikavanja T predstavljaju model od

S1.

124. ŠTA ODRAŽAVA POSTROJEĆI SUSTAV?

Značenje općeg sustava je tada apstraktni model već postojećeg

sustava koji odražava (do stupnja do kojeg se želi odražavati)
temeljna sustavska svojstva originalnog sustava.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

125. ŠTA JE OVDJE OD PRIMARNOG INTERESA?

U naznačenom pristupu od primarnog interesa su: modeli

ponašanja, ST-strukture i UC-strukture jer su to modeli koji
se pojavljuju u klasi općih sustava.

To su ključni modeli koji se koriste u teoriji općih sustava.

Potklase općih sustava opisane su i dodatnim svojstvima koja će

se nalaziti i u modelima kojima se proučavaju te klase.

No, svaki od tih modela opet mora biti prikazan kao model:
ponašanja, ST-strukture ili UC-strukture [33].
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
a) Model ponašanja - može se prikazati na više načina:
- tablicom: npr.:

x 0 1 0 1 1

y 1 0 0 1 1 ....
z 1 1 1 0 1

- drugim simboličkim izrazima (uključujući jezični izraz):

npr.: w = f (x, y, z) ; y'' = x' + z‘ ili
x
 z
y

(gdje je  bilo koja određena operacija)

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
b) UC – struktura - njezin je jezik (simboli) sljedeći:

- predstavlja element (podsustav)

ai - oznaka elementa

bi - ponašanje elementa ai
dij
- usmjerena spona, s oznakom veličine koja je
zajednička elementima između kojih je
uspostavljena

cij
-dvosmjerna spona
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

npr.:

x3
x1 x4
x2 a1 a2
x6
x5 a4
x7
a3

Popis ponašanja elemenata ai (npr. tablicom ili

funkcijama):
b1 . . .
b2 . . .
b3 . . .
b4 . . .
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
c) ST – struktura - simboli i njihova značenja mogu biti slijedeći:
stanje cijelog sustava (podsustava)
koji se
promatra, sa svim pojedinostima

- prijelaz između stanja

sj
Oj ------ stanje sustava
------ vrijednost izlazne veličine sustava u tom stanju

Ii
opis prijelaza (uzrok; npr. ulazna veličina, oznaka
vjerojatnosti prijelaza)
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
Prikazuje se tablično i s pomoću dijagrama. Pritom se mogu razlikovati
slučajevi:

- za deterministički sustav, npr.:

Stanja/izlazi a / Oa b / Ob c / Oc
Ulazi

0 a / Oa a / Oa a / Oa

1 b / Ob c / Oc b / Ob
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

A C

Oa Oc

Ob

Slika 2.8. Dijagramski prikaz determinističkog sustava

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
- za probabilistički sustav, npr.:

a / Oa b / Ob c / Oc

a / Oa 0,2 0,3 0,5

b / Ob 0 0,9 0,1

c / Oc 0,6 0 0,4
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

0,2
0,4

a c
Oc
Oa
0,6

0,3 0,
1
b
Ob

0,9

Slika 2.9. Dijagramski prikaz probabilističkog sustava (Izvor: [33])

3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)
126. ŠTA JE POTREBNO PROVESTI NAD PROMATRANIM
OBJEKTOM?

Nakon što se promatrani objekt ili pojava prevedu u pojam

sustava, te taj sustav definira kao model, potrebno je
provesti određene postupke na tom modelu.

127. KOJE METODE KORISTIMO PRI OVOM POSTUPKU?

Pritom se najčešće koriste već navedene metode: analiza,

sinteza i proučavanje nepoznatog ("crna kutija").
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

128. KAKO SE OVE METODE DEFINIRAJU U TEORIJI OPĆIH

SUSTAVA?

U okviru teorije općih sustava, te metode se najkraće mogu

definirati kao:

analiza – proces određivanja ponašanja i ST-strukture sustava

za datu UC-strukturu

sinteza – proces pronalaženja UC-strukture (nove) razmatrajući

dobivene: aktivnost ili ponašanje te UC-strukture

proučavanje sustava kao crne kutije – proces stjecanja

znanja o sustavu za koji je barem poznata njegova definicija
preko ulazno-izlaznih veličina i date razine razlučivanja.
3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

129. KOJI JE DRUGI PROBLM ČESTO PRISUTAN?

Čak i kada su metodološka načela relativno

jednostavna, uvijek postoji problem računske
kompleksnosti već kada se radi o sustavima
male i srednje veličine.

Računalo je gotovo neophodno i treba ga

općenito koristiti u svim postupcima.

Rastuća je uloga računala i u simuliranju

promatranih sustavskih modela.
 3. Doprinosi teorije općih sustava (Klir-Orchardova
paradigma)

130. ŠTA TREBA DA SADRŽI POTREBNA PODRŠKA?

Može se zaključiti da je potrebna podrška koja bi sadržavala:

1. osnove proučavanja sustava – kako bi korisnik sam definirao svoj

sustav, disciplinu i opći problem;

2. informacije ranijih korisnika teorije općih sustava – iz pojedine

discipline, klase sustava, tipa problema;

3. listu metodološkog alata primjenjivog za sve sustave s

jednostavnim primjerima uporabe svakog;

4. listu metodološkog alata koji je općenit za korisnikov problem i

specifičnu potklasu sustava;

5. sposobnost da omogući metodologiju u interaktivnim obliku pod

kontrolom korisnika;

6. jednogodišnje podatke o otkrićima u metodologiji iz svih područja

sustavski orijentiranih.
DOVOLJNO ZA DANAS!