Teorija sustava- interdisciplinarna znanost koja se bavi opisivanjem te

objanjavanjem zakonitosti postanka, razvoja, organizacije i ponaanja sustava. Cilj

joj je stvaranje metoda i reda u prouavanju i rjeavanju problema, to se postie
razvojem apstraktnoga sustava, koji nastaje kao rezultat matematikog opisa
stvarnoga sustava. Iako je jedan oblik ope teorije sustava ve 1920-ih i 1930-ih
promicao Ludwig von Bertalanffy, u znanstvenim je krugovima pojam teorije
sustava zaivio tek 1950-ih na naelima ontologije, filozofije, fizike, biologije i
inenjerstva. Poslije je ta teorija primijenjena na mnogobrojna druga podruja, npr.
zemljopis, sociologiju, polit. znanosti, organizacijske teorije, psihoterapiju te ekon.
znanosti. Danas je est kljunih znanosti integrirano u teoriji sustava i sve su u
meusobnom odnosu. To su opa teorija sustava (ima metodoloki pristup u
prouavanju teorije sustava), kibernetika, matematika teorija sustava (daje modele
za upravljanje sustavima na apstraktnoj razini), teorija informacija,
semiotikai informatika; opa teorija sustava zasniva se na kibernetici, pa se
pojmovi teorija sustava i kibernetika kadto rabe kao istoznanice, jednako kao i
pojmovi poput sustavne znanosti i kompleksnih sustava.
U teoriji sustava, sustavom se smatra skup objekata (elementi sustava ili podsustavi)
ujedinjenih vezama meu njima, pri em objekti djeluju kao cjelina. Podsustavi se
prema potrebi mogu razloiti na svoje komponente, a elementi ne mogu. Svaki je
sustav podsustav nekoga nadsustava, koji se obino oznauje njegovom okolinom, a
s kojim razmjenjuje tvari, energiju ili informacije. Nasuprot klas. analizi teorije
sustava, sustavna analiza prouava sustav kao dio okruenja, a promjene koje se u
njem dogaaju tumai kao posljedicu prilagoivanja okruenju. Glavno je obiljeje
sustava proces kojim se ulazne veliine transformiraju u izlazne. Dio ulaznih veliina
transformira se u korisne izlazne veliine kojima se ostvaruje cilj sustava, a dio se
troi na funkcioniranje samoga sustava, tj. transformira se u nekorisne (neiskoristive)
izlazne veliine. Kako bi sustav mogao ostvarivati postavljene ciljeve, njim se mora
upravljati. Sustav bez upravljanja tei stanju maksimalne entropije koja se tumai
kao kvantitativna mjera nereda u sustavu. Upravljanje sustavom, tj. njegovo
odravanje u eljenom stanju, svodi se na dodavanje novih informacija u sustav, ime
se smanjuje entropija. Za ostvarivanje ciljeva sustava, odn. poveanje njegove
uinkovitosti, kljune su specijalizacije i integracije.