6.

PRORAUN OKVIRNIH SUSTAVA

6.1. Uvodne pripreme za dimenzioniranje 6.2. Komponente okvira 6.3. Klasifikacija okvira 6.3.1. Poduprti i nepoduprti okviri
6.3.1.1. Uvjeti klasifikacije

6.3.2. Pomini i nepomini okviri

6.3.2.1. Uvjeti klasifikacije

6.4. Elastino kritino optereenje okvira za bono pomian mod 6.4.1. Priblini postupak 6.4.2. Postupak "grinter-ov okvir" 6.4.3. Ostali postupci 6.5. Duine izvijanja 6.5.1. Uvod 6.5.2. Efektivna duina stupova 6.5.3. Stupovi nepominih okvira 6.5.4. Stupovi pominih okvira 6.6. Imperfekcije 6.6.1. Imperfekcije okvira 6.6.2. Imperfekcije za analizu veznih sustava 6.6.3. Lokalne imperfekcije konstrukcijskog elementa 6.7. Analiza okvirnih konstrukcija 6.7.1. Uvod 6.7.2. Ponaanje okvira 6.7.3. Modeliranje konstrukcije graevine
6.7.3.1. Uvod 6.7.3.3. Koncept nosivosti 6.7.3.3. Prostorno ponaanje
215

6.7.3.4. Otpornost na horizontalne sile 6.7.3.5. Meudjelovanje tlo - konstrukcija 6.7.3.6. Modeliranje okvira 6.7.3.7. Konstrukcijsko uobliavanje i prikljuci

6.7.4. Bitne znaajke analize konstrukcija 6.8. Plastina globalna analiza i potrebne provjere pri dimenzioniranju 6.8.1. Plastina analiza prvog reda i dimenzioniranje 6.8.2. Plastina analiza drugog reda i dimenzioniranje okvira
6.8.2.1. Direktna metoda 6.8.2.2. Pojednostavljena plastina analiza drugog reda 6.8.2.3. Merchant- Rankine postupak

6.8.3. Smjernice za primjenu plastinih metoda dimenzioniranja 6.9. Postupci prorauna okvira 6.9.1. Tradicionalni postupci prorauna okvira 6.9.2. Suvremeni postupci prorauna okvira

215

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

6.1. UVODNE PRIPREME ZA DIMENZIONIRANJE

Radi velike razlike u nekadanjoj i sadanjoj inenjerskoj praksi u pogledu tehnike terminologije u prvom e se redu navesti neki vaniji tehniki pojmovi vezani uz modeliranje okvirnih sustava. Terminologija Okvir (Frame): Dio konstrukcije koji obuhvaa spajanje direktno prikljuenih konstrukcijskih elemenata tako dimenzioniranih da djeluju zajedno opirui se djelovanjima. Radi vanosti pojma `okvir' u tablici 6.1. prikazat e se razliite mogunosti primjene tog izraza u razliitim jezicima. Meutim, nekada se smatralo da su okviri konstrukcijski sustavi koji imaju najmanje jedan prikljuak stupa i preke koji ima krutost na spajanje, kako se vidi na slici 6.1. Danas, kada se govori o tipovima uobliavanja konstrukcija (type of framing), esto je bolje koristiti iri pojam izraza 'okvir', a to je 'kost' ili 'skelet' konstrukcije.
Tablica 6.1: Razliite primjene rijei okvir na nekoliko jezika

B. Pero

217

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.1. Okvirni sustavi

Na slici 6.2. prikazano je nekoliko tipova okvirnih sustava. Portalom je uobiajeno nazvati okvirne sustave prikazane na slici 6.3. a), b) i d).

Slika 6.2. Praktini primjeri okvirnih sustava

B. Pero

218

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Dakle, moe se vidjeti da se pojam 'okvira' moe shvatiti u uem smislu, kako je to do sada bilo uobiajeno, ali moe se definirati i 'u irem smislu' prema Eurocode 3. Dio okvira (sub-frame):

To je konstrukcijski sustav koji ini dio okvira, ali se kod prorauna tretira kao da je zasebni okvir. Tipovi uobliavanja (type of framing):

Izraz se primjenjuje radi modeliranja konstrukcijskih sustava kako slijedi: - Djelomino-kontinuirane (semi-continuous) - u globalnoj analizi zahtijeva se posebno razmatranje konstrukcijskih svojstava prikljuaka. - Kontinuirane (continuous) - u globalnoj analizi trebaju se uzeti u obzir konstrukcijska svojstava elemenata. - Jednostavne (simple) - prikljuci ne trebaju pruati otpornost momentu. Sustavna duina (system lenght):

Razmak izmeu dvije susjedne toke u kojima su elementi pridrani protiv bonog pomaka u danoj ravnini, ili izmeu jedne takve toke i kraja elementa. Duina izvijanja (buckling lenght):

Sustavna duina nekog slinog elementa sa zglobovima na krajevima, koji ima istu otpornost na izvijanje kao i dani element. Projektant - konstruktor (designer):

Primjereno kvalificirana i iskusna osoba odgovorna za dimenzioniranje konstrukcije. Analiza konstrukcije (structural analysis)

Postupak ili algoritam za odreivanje uinaka djelovanja u svakoj toki konstrukcije. Globalna analiza (global analysis)

Odreivanje konzistentnog skupa unutarnjih sila i momenata ili napona, koji su u ravnotei sa pojedinano definiranim skupom djelovanja na konstrukciju, i ovise o geometrijskim svojstvima to o svojstvima konstrukcije i materijala. Linearno elastina analiza prvog reda bez preraspodjele (first order linear-elastic analysis without redistrubution)

B. Pero

219

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

To je elastina analiza konstrukcije temeljena na linearnom odnosu - ili M- koja je provedena na poetnoj geometriji nedeformirane konstrukcije. Linearno elastina analiza prvog reda s preraspodjelom (first order linear-elastic analysis with redistrubution) To je linearna elastina analiza u kojoj su unutarnje sile i momenti modificirani za dimenzioniranje konstrukcije konzistentno sa zadanim vanjskim djelovanjima i bez eksplicitnog izraunavanja rotacijske sposobnosti. Linearno elastina analiza drugog reda (second order linear-elastic analysis) To je elastina analiza konstrukcije primjenom linearnog odnosa - na deformiranu konstrukciju. Nelinearna analiza prvog reda (first order non-linear analysis)

To je analiza konstrukcije provedena na nedeformiranoj konstrukciji uzimajui u obzir nelinearna svojstva materijala (materijalna nelinearnost). Nelinearna analiza drugog reda (second order non-linear analysis)

To je analiza provedena na deformiranoj konstrukciji uzimajui u obzir nelinearna svojstva materijala (materijalna nelinearnost). Elasto-idealno plastina analiza prvog reda (first order elasto-perfectly plastic analysis) To je analiza temeljena na M- odnosima koji sadre linearno elastini dio i plastini dio bez ovrivanja, provedena na nedeformiranoj konstrukciji. Elasto-idealno plastina analiza drugog reda (second order elasto-perfectly plastic analysis) To je analiza temeljena na M- odnosima koji sadre linearno elastini dio i plastini dio bez ovrivanja, provedena na deformiranoj konstrukciji. Elasto-plastina analiza - prvog i drugog reda (elasto-plastic analysis - first or second order)

B. Pero

220

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

To je analiza konstrukcije koja rabi - odnose ili M- odnose koji sadravaju elastini dio i plastini dio sa ili bez ovrivanja na deformiranoj ili nedeformiranoj konstrukciji. Idealno plastina analiza (rigid plastic analysis)

To je analiza provedena na nedeformiranoj konstrukciji, koja koristi teoreme granine analize za direktnu procjenu krajnjeg optereenja.

Dokazi kod dimenzionirania okvirnog sustava Kod dimenzioniranja okvirnog sustava mora se za kriterij krajnjeg graninog stanja dokazati sljedee:

B. Pero

221

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Takoer, kod dimenzioniranja okvirnog sustava potrebno je provesti sve dokaze vezane uz granino stanje uporabljivosti. Proraun unutarnjih sila i momenata

6.2. KOMPONENTE OKVIRA

Okvir je sastavljen od konstrukcijskih elemenata i prikljuaka, vidi sliku 6.3. Konstrukcijski elementi su elementi kod kojih je duina puno vea od visine.

B. Pero

222

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Prikljuci su zone gdje su dva ili vie konstrukcijskih elemenata spojeni. Konstrukcijske elemente klasificiramo prema vrsti naprezanja kojoj su izloeni. Ako je savijanje dominantno nazivamo ih nosai, ako je uzduna sila dominantna nazivamo ih stupovi (tlani ili vlani konstrukcijski elementi), a ako su prisutni znaajni iznosi i savijanja i uzdune sile nazivamo ih nosai - stupovi. Nosa, nosai - stupovi i njihovi prikljuci tvore glavne komponente okvirnih konstrukcija.

Slika 6.3. Okvir i njegove komponente

6.3. KLASIFIKACIJA OKVIRA

6.3.1. Poduprti i nepoduprti okviri
Sa izvedenim sustavom za podupiranje sprjeava se, ili barem ograniava, horizontalni pomak viekatnih konstrukcija. Uobiajeno je izvesti ga ili kao reetku (vezni sustav), okvir ili kao krutu jezgru, slika 6.4.

Slika 6.4. Sustavi za podupiranje

Okviri

se

klasificiraju

kao

poduprti ako

okviri

(engl.

braced krute

frame,

njem. za
223

unverschiebliche
B. Pero

Rahmen)

posjeduju

odgovarajue

sustave

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

podupiranje. Tada je mogue razmatrati okvir i sustav za podupiranje zasebno prema sljedeem: Okvir se bez veznog sustava moe smatrati kao potpuno bono oslonjen i razmatra se samo djelovanje vertikalnih optereenja. Sustav za podupiranje preuzima sva horizontalna optereenja koja djeluju na okvire koje on pridrava, sva vertikalna optereenja koja djeluju na vezni sustav i uinke poetnih horizontalnih imperfekcija od okvira koje pridrava kao i samog sustava za podupiranje. Okviri bez sustava za podupiranje i naravno okviri sa sustavom za podupiranje, ali nedovoljno krutim, klasificiraju se kao nepoduprti okviri (engl, unbraced frame, njem. verschiebliche Rahmen). U ovom sluaju, pojedinani konstrukcijski sustavi, koji se sastoje od okvira i od veza kada je prisutan, analiziraju se i za vertikalna i horizontalna optereenja kao i za uinke imperfekcija. 6.3.1.1. Uvjeti klasifikacije Samo kada vezni sustav reducira horizontalne pomake barem 80% moe se okvir klasificirati kao poduprt. Vezni sustav nije izveden: okvir je nepoduprt. Vezni sustav je izveden i ispunjava: br > 0,2 unbr okvir je nepoduprt, br < 0,2 unbr okvir je poduprt, gdje je: br - bona fleksibilnost konstrukcije s veznim sustavom,

unbr - bona fleksibilnost konstrukcije bez veznog sustava.

B. Pero

224

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.5. Klasifikacija okvira bono poduprtih veznim sustavom

Okvir bono poduprt veznim sustavom moe se klasificirati kao poduprt prema slici 6.5. kada vrijedi: br 0,2 unbr gdje je: br - bona fleksibilnost nepoduprtog okvira,

unbr - bona fleksibilnost veznog sustava. Problem se moe svesti i na problem krutosti okvira i vertikalne stabilizacije. Ako je krutost vertikalne stabilizacije Sver.st pet puta vea od krutosti okvira Sokv., onda se okvir moe smatrati nepominim tj. ako je:

B. Pero

225

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.6. Krutosti vertikalne stabilizacije

Napomena: I se nekada nazivao momentom tromosti (engl. second moment of area, njem. Flachenmoment 2. Grades). U ovoj knjizi usvojen je naziv prema engleskom drugi moment povrine.

12 S okv. = hr + Ic

E hr 1 I Lb b

c - zbroj svih drugih momenata povrine za stupove c, u promatranom katu,

6.3.2. Pomini i nepomini okviri

Razmatra se okvir na kojeg djeluju u njegovoj ravnini horizontalne sile. Pretpostavlja se da je okvir dovoljno krut. Ovo znai da se mogu zanemariti bilo koje dodatne sile ili momenti koji potjeu iz horizontalnih pomaka njegovih vorova. Za takav okvir kae se da je nepomini okvir (engl. non-sway frame, njem. seitensteife Rahmen). Dakle,

B. Pero

226

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

globalni uinci drugog reda (- uinci) mogu se zanemariti kod nepominog okvira. Kada se globalni uinci drugog reda ne mogu zanemariti, okvir se naziva pomini okvir (engl. sway frame, njem. seitenweiche Rahmen). Vrlo je vjerojatno da se okvir sa veznim sustavom (poduprti okvir) klasificira kao nepomian, dok je vrlo vjerojatno da e se okvir bez veznog sustava (nepoduprti) klasificirati kao pomini. Meutim, vano je napomenuti da je teoretski mogue da nepoduprti okvir bude klasificiran kao nepomini. Ovo je est sluaj portalnog okvira. Takoer je mogue da okvir sa veznim sustavom (poduprti) bude klasificiran kao pomian. Ovo je pak mogue za viekatne okvirne konstrukcije. Navedeni sluajevi prikazani su na slici 6.7.

Slika 6.7. Okvir sa i bez veznog sustava

Kada je okvir klasificiran kao nepomian, uvijek se moe koristiti analiza prvog reda (teorija prvog reda). Analiza drugog reda (teorija drugog reda) koristit e se za okvire klasificirane kao pomine. Postupci analize okvira na ovaj nain bit e objanjeni u tokama. Takoer se mora napomenuti da i vezni sustavi moraju biti klasificirani kao pomini ili nepomini. 6.3.2.1. Uvjeti klasifikacije Klasifikacija okvirnih konstrukcija (ili veznih sustava) kao pominih ili nepominih temelji se na vrijednosti omjera Vsd i Vcr. Vsd je ukupno vertikalno raunsko optereenje koje djeluje na konstrukciju. Vcr je elastino kritino optereenje koje proizvodi instabilitet uslijed bone pominosti 'sway instability (otkazivanje u bono pominom modu 'sway mode').

B. Pero

227

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Vcr je elastino kritino optereenje kod kojeg dolazi do otkazivanja u bono pominom modu. Mogua je provjera nekoliko razliitih modova izvijanja u ovisnosti o okviru. Svaki od pojedinog moda izvijanja povezan je s odgovarajucim Vcr. Za jednostavan portalni okvir prikazan na slici 6.8. mogui su i simetrian (bono nepomian) mod i antimetrian (bono pomian) mod. Oito, to je optereenje na konstrukciju blie kritinom optereenju, to je vea opasnost (rizik) od instabiliteta. Takoer su vei i uinci drugog reda na konstrukciju (P - uinci).

Slika 6.8. Izvijanje okvira

Uvjeti klasifikacije su:

VSd / Vcr 0.1 , konstrukcija je nepomina, VSd / Vcr > 0.1 , konstrukcija je pomina.

Uvjeti se mogu izvesti i na sljedei nain:

cr = Vcr / VSd 10 , konstrukcija je nepomina, cr = Vcr / VSd < 10 , konstrukcija je pomina.

Primjer: Okvir je pomian

Svrha primjera: Potrebno je odrediti moe li se nepoduprti okvir prikazan na slici 6.9. smatrati pominim.

B. Pero

228

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Statiki sustav i raunska optereenja

Slika 6.9. Statiki sustav i raunska optereenja

Okvir: stupovi: HE 260 B preka:IPE 550 Imperfekcije okvira (vidi toku 6.6.1.) F = 2 200 + 50 8 = 800kN

=1 / 200 F1 = 800 / 200 = 4.0 kN - ekvivalentno horizontalno optereenje zbog imperfekcija.

Boni (horizontalni) pomak okvira

h3 2 k +1 = H 12 EI c k

gdje je

I b h 67120 10 4 5,0 = 2,812 . k= = I c L 14920 10 4 8,0

1 =

500 3 2 2,812 + 1 1,0 = 0,07832 cm, za H=1,0 kN. 1221000 14920 2,812

Ukupni horizontalni pomak (progib) okvira, za ukupno horizontalno optereenje, ukljuujui i ekvivalentno horizontalno optereenje zbog imperfekcija (H = 40 + 4 = 44 kN) iznosi:

= 1 H = 0,07832 44 = 3,45 cm .
Kriterij pomian - nepomian okvir

V = 34,5 10 5,0 H

800 = 0,125 > 0,1 44

Okvir se klasificira kao pomian.

B. Pero 229

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Zakljuak: Okvir se klasificira kao pomian. To znai da se primjenjuje analiza drugog reda (uzimaju se u obzir uinci drugog reda;).

Primjer: Poduprti okvir je nepomian

Svrha primjera: Potrebno je odrediti moe li se poduprti okvir prikazan na slici 6.10. smatrati nepominim. Statiki sustav i raunska optereenja

Slika 6.10. Statiki sustav i raunska optereenja

Vezni sustav:

stupovi: preka: ispuna:

HE 180 A IPE 200

c= 2510 cm4 b= 1940 cm4

A= 41 cm2

171 x 8

Vezni sustav prenosi ukupna horizontalna optereenja Hd (vanjsko optereenje vjetra i imperfekcije): Hd = 80 kN od djelovanja vjetra Imperfekcije (vidi toku 6.6.1.):

=kc ks o o = 1/200
kc= 0,5 + 1 / n c = 0,5 + 1 / 6 = 0,816 < 1 ks= 0,2 + 1 / n s = 0,2 + 1 / 1 = 1,10 > 1 ks = 1
B. Pero 230

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

=0,816 1

1 1 = 200 245 1 6 300 = 7,3 kN 245

Hd = N =

Hd = Hd + Hd = 80 + 7,3 = 87,4 kN
Kriterij pomian - nepomian okvir (vidi toku 6.3.2.1.) VSd / Vcr 0,1 VSd / Vcr =
V h H

(vidi toku 4.1.)

Pomak veza:

W =

hc

SV
2 n EA d h c L2 2 1 21000 41 500 600 2 = = 650658 kN 3 2 2 d3 500 + 600

SV =

W =

87,4 500 = 0,0671 cm 650658

Vertikalno optereenje: V=6 Pd = 6 300 = 1800 kN (vez stabilizira 6 glavnih poprenih sustava). Prema tome je:

V 0,0671 1800 = = 0,0028 < 0,1 h H 500 87,4

Zakljuak: Okvir se klasificira kao nepomian. To znai da se primjenjuje analiza prvog reda (ne uzimaju se u obzir uinci drugog reda).

B. Pero

231

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

6.4. ELASTINO KRITINO OPTEREENJE OKVIRA ZA BONO POMIAN MOD

6.4.1. Priblini postupak
Za ravninske okvire kod kojih su u svakoj razini kata nosai spojeni sa svakim stupom, vidi sliku 6.11., elastino kritino optereenje izvijanja u bono pominom modu moe se izraunati prema sljedeem:

Okvir se rauna prema elastinoj analizi prvog reda za kombinaciju optereenja. Izrauna se horizontalni pomak svakog kata za raunska optereenja (i horizontalna i vertikalna).

Elastino kritino optereenje okvira u bono pominom modu za specificiranu kombinaciju optereenja moe se procijeniti prema sljedeem:

VSd V = max Vcr h H i

gdje i oznaava i-ti kat, a Vsd je raunska vrijednost ukupne vertikalne reakcije na temelj, Vcr - elastino kritino optereenje okvira 'sway mode', - horizontalni pomak vrha i-tog kata u odnosu na dno i-tog kata, - visina i - tog kata, - ukupna horizontalna reakcija na dnu i - tog kata, - ukupna vertikalna reakcija na dnu i - tog kata.

h H V

Vidi sliku 6.11. sa ilustracijom navedenih parametara i numeriki primjer.

B. Pero

232

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.11. Okvir u bono pominom modu

Navedeni priblini postupak temelji se na procjeni omjera momenata pri temeljnoj stopi (bazi) stupa uslijed uinka drugog reda globalno na okvir (P- uinak dan kao Vj

j) i momenta prvog reda (danog kao Hj hj).

6.4.2. Postupak "grinter-ov okvir"

Ideja ovog postupka jest nadomjestiti razmatrani okvir s tipom okvira poznatim kao ekvivalentan 'Grinter-ov okvir', vidi sliku 6.12.

Slika 6.12

B. Pero

233

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Viekatni viebrodni okvir (engl. multi-storey, multi-bay frame) sa nepopustljivim ili djelomino nepopustljivim prikljucima, prvo se nadomjesti s ekvivalentnim zamjenskim jednobrodnim okvirom. Ovaj zamjenski okvir ima nepopustljive prikljuke i stupove i nosae s ekvivalentnim krutostima. Ekvivalentni okvir odreen je iz uvjeta da su boni pomaci svakog kata jednaki kao za originalni okvir. Dakle, elastino kritino optereenje treba biti slino za obje konstrukcije. Pretpostavlja se da se stupovi ponaaju elastino i da su kontinuirani po itavoj visini. Krutost stupa u svakom katu dobije se prema izrazu:
KC = 1 K C, j 2 j

gdje je: Kc,j - koeficijent krutosti j-tog stupa, tj. K c , j = reda, Lc,j - duina j-tog stupa). Ekvivalentni koeficijent krutosti nosaa sa linearnim pridranjima u svakom katu dobije se prema izrazu:
K b = K b ,equi ,i
j

I c, j L c, j

(Ic,j - moment povrine drugog

sa K b ,equi ,i =

I b ,equi ,i L b ,i

,i

1 I b ,equi,i = L b ,i sa 1 + 3 i
i = EI b ,i L b ,i 2EI b ,i S j,ini ,i L b ,i
, (i =0 za nepopustljivi prikljuak)

je fleksijska krutost razmatranog i-nosaa,

Sj,ini,i je poetna krutost prikljuka na kraju razmatranog nosaa aktualne konstrukcije. Budui da ovako definirani zamjenski okvir ima nepopustljive prikljuke (slika 6.12.b), moe se sada formirati odgovarajui Grinter-ov okvir (slika 6.12.c).

B. Pero

234

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Boni pomaci svakog kata stvarnog, zamjenskog i ekvivalentnog Grinter-ovog okvira su podjednaki. Moe se oekivati da e i vrijednosti elastinih kritinih optereenja za sva tri okvira biti podjednaka. Krutosti nosaa i stupova Grinter-ovog okvira su:
K* b = 3 K b ,equi ,i
i

K* c = K c, j .
j

Elastino kritino optereenje aktualnog okvira sa djelomino nepopustljivim prikljucima izraunava se preko pridruenog Grinter-ovog okvira prema sljedeim koracima:
* na temelju njegove duine (1) Izrauna se kritino optereenje svakog stupa Vcr

izvijanja u bono pominom modu uzevi u obzir pridranja na krajevima.

* . Najnia od svih ovih (2) Svaki stup Grinterovog okvira ima pridruenu vrijednost Vcr

* vrijednosti, Vcr ,min , odabire se kao donja sigurna granica za elastino kritino

optereenje cijelog Grinterovog okvira i prema tome itavog aktualnog okvira.

6.4.3. Ostali postupci

Postoje specijalizirani kompjutorski programi za izraunavanje elastinog kritinog optereenja okvira. Prikljuke, klasificirane kao djelomino nepopustljive, pri tom uzimamo u analizu s njihovom inicijalnom krutou. Takoer, postoje u literaturi za odreena uoblienje okvira, specijalni dijagrami koji omoguavaju brzo odreivanje elastinog kritinog optereenja.

B. Pero

235

6. Proraun okvirnih sustava Tablica 6.2. Postupak odreivanja Vcr prema Eurocode 3

MK I

Primjer: Klasifikacija okvira kao pomian/nepomian

Svrha primjera: Potrebno je odrediti moe li se nepoduprti okvir sa skoenim prekama prikazan na slici 6.13. smatrati pominim.

Slika 6.13.Statiki sustav i geometrija

B. Pero

236

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Imperfekcije okvira

= k c k s 0 0 = 1 / 200 n c = 3, n s = 3 k c = 0,5 + 1 / n c = 0,5 + 1 / 3 = 0,913 < 1 k s = 0,2 + 1 / n s = 0,2 + 1 / 1 = 1,095 > 1 k s = 1 = 0,913 1 1 1 = . 200 219

Kriterij pomian - nepomian okvir

Provedena je globalna elastina analiza 1. reda. U tablici su dani samo rezultati kritine kombinacije optereenja (G1* + S1) Kriterij:

V 0,1 h H
***Najkritinija kombinacija je C1: g + s.

B. Pero

237

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Napomena: Metoda prema EC3 nije potpuno vaea u sluaju portalnih okvira skoenih preaka. Tlana sila u nosaima (prekama) nije odgovarajue uzeta u obzir kada su nosai pod nagibom. Dalje, buduci da su stupovi u strehama sa prilino velikim, ali nasuprotnim, pomacima, pojavljuju se potekoe pri korektnoj interpolaciji kriterija EC3. Stoga su ovdje prikazane metode za istraivanje stabilnosti bono pominog moda. a) Metoda koja koristi lateralnu krutost okvira Kriterij bone nepominosti EC3 moe se prikazati na nain:

V = h H H prosjero

V 1 V = 0,1 h Krutost h

Uvodi se uprosjeena lateralna krutost konstrukcije odgovarajue horizontalnom optereenju na razini strehe, slika 6.14 Ovime se uvodi uinak uzdune sile u prekama.

Slika 6.14.Lateralna krutost okvira

Vrijednost od V odgovara kombinaciji za KGS koja ukljuuje maksimalno vertikalno optereenje u stupovima.

B. Pero

238

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

U elastinoj analizi 1. reda za vertikalna optereenja i boni pomak, poetne bone imperfekcije su ukljuene. Prosjean boni pomak u razini strehe, slika 6.14 za totalno horizontalno optereenjeH=10kN je14,4 mm. (pr). Zbroj V uzdunih sila u tri stupa za kombinaciju g + s je: V =105,7 + 184,1 + 105,7 = 394,5 kN . Za visinu kata 8, 0 m dobije se:

prosjero V 14,4 394,5 = = 0,071 < 1 . H h 10 8000

Okvir je nepomian. b) Metoda uprosjeene rotacije vrha stupa elastina analiza 1. reda (g + s + ekvivalentne sile imperfekcija)

prosjero

= = h prosjero

N N
j j j j

Za kombinaciju g+s, horizontalno optereenje je samo od imperfekcija:

H=

V V = 219

V = 219 . H

Za g + s dobije se:
V = h H H prosjero 22,77 2,62 17,62 106,0 183,0 + 105,4 + V 8000 8000 8000 219 = 0,072 < 0,1 = H 105,4 + 183,0 + 106,0

c) Metoda autora Home & Davies Istrauju se dva zasebna sluaja: I. Stup u strehi i preka II. Srednji stup i preka sa svake strane

B. Pero

239

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

I. Stup u strehi i preka

Slika 6.15. Stup u strehi i preka

cr =

3 EI r

1,2 s 0,3 Pr s + 1 + Pc h R Pc = 45,5 kN prosjero vrijednosti 105,7 + 81,6 = 93,65 kN Pc = 2 R= I c s 67120 11,86 = = 4,30 I r h 23130 8,0 3 21000 23130

cr =

1,2 1186 0,3 45,5 1186 + 1 + 93,65 800 4,3 cr = 10,97 .

II. Srednji stup i preka sa svake strane

Slika 6.16. Srednji stup i preka sa svake strane

cr =

1 Pr P r ,crit

+ (4 + 3,3 R 2 ) Pc P c ,crit EI c / h 21000 67120 / 800 R2 = = 2,15 . = (EI rl / s l + EI rr / s rl ) (21000 23130 / 1186 + 21000 23130 / 1186)

B. Pero

240

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

2 EI c 2 21000 67120 = = 21737 kN h2 800 2 2 EI r 2 21000 23130 = = 3408 kN Pr ,crit = s2 1186 2 1 cr = 46 177,6 + (4 + 3,3 2,15) 3408 21737 cr = 9,60 . Pc,crit = Za I. Za II. 1 1 = = 0,09 < 0,1 cr 10,97 1 1 = = 0,10 = 0,1 cr 9,60

Rezultati su konzervativni jer nisu uzeta u obzir ojaanja.

6.5. DUINE IZVIJANJA

6.5.1. Uvod
Koncept efektivne duine koristi se kod dimenzioniranja stupova okvirnih konstrukcija prema metodi duine izvijanja bono pominog moda. Duina izvijanja obostrano zglobno pridranog stupa, slika 6.17., jednaka je njegovoj sustavnoj duini i Eulerova kritina sila dana je izrazom:

N cr =

2 EI L2

(6.1)

Meutim, takvi sluajevi rijetki su u praksi. Procjena otpornosti stupova koji imaju razliite uvjete na krajevima od stupa sa slike 6.17. moe se postii primjenom ideje o efektivnoj duini, Le.. Efektivna duina stupa Le je duina slinog zglobno pridranog stupa, istog presjeka, koji ima istu silu izvijanja kao promatrani stup. Dane su aproksimativne vrijednosti za efektivnu duinu za iroko podruje uvjeta pridranja na krajevima.

B. Pero

241

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.17. Izvijanje obostrano zglobno pridranog stupa

6.5.2. Efektivna duina stupova

Efektivna duina stupa moe se izvesti prema teoriji elastine stabilnosti. U tom sluaju je faktor efektivne duine k, omjer duine ekvivalentnog stupa LE, i stvarne duine L. Duina ekvivalentnog stupa je razmak izmeu toaka infleksije stvarnog stupa, slika 6.18.

Slika 6.18. Definicija duine izvijanja ekvivalentnog stupa LE i faktora duine k

Za obostrano zglobno pridran stup sa slike 6.17., faktor efektivne duine jednak je 1, a razmak izmeu toaka infleksije (toaka nul momenata) jednak je stvarnoj duini stupa. Efektivna duina stupa ovisi o krutosti nosaa koji pridravaju stup. Slika 6.19. ilustrira jedan takav openit sluaj.

B. Pero

242

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.19. Odreivanje efektivne duine

Pretpostavlja se da je krutost na savijanje nosaa (preka) mnogo vea od krutosti stupova. Sprijeena je rotacija vrha stupa pri bonom pomaku okvira. Pretpostavke su dane na slici 6.19.b). Efektivna duina stupa moe se odrediti pomou diferencijalnih jednadbi. Prema slici 6.19.c) vrijedi: M=Nv+Hz Diferencijalna jednadba postaje oblika:

d2v M ( N v + H z) . = = dz 2 EI EI
Uz oznaku k2 = N/EI nakon sreivanja jednadba (6.2.) glasi:

(6.2.)

d2v k2 H z 2 . +k v = dz 2 N
Rjeenje jednadbe (6.3) dano je s:
v = A cos ( k z ) + B sin ( k z ) Hz . N

(6.3.)

(6.4.)

Za odreivanje konstanata A i B, vrijede rubni uvjeti: za z=0, v=0 i za z=L,

dv = 0 , stoga su: dz

A=0 i B k cos(k L)=0 Iz (6.5.) slijedi da je ili B=0 ili cos(k L)= 0.
B. Pero

(6.5.)

243

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Ako je B=0, v =

d2v Hz = 0 , i u ovom sluaju treba moment savijanja M biti nula u i dz 2 N

bilo kojoj toki du stupa. Druga mogunost je da je cos(k L) = 0 . Ovaj uvjet zahtijeva da je: k=n/(2L) s n= 1, 3, 5,... (6.6.)

Najmanja vrijednost od N za koju je zadovoljena jednadba (6.6.) dobije se koristei n=1 pa se dobije kL= /2 iz kojeg je k=/2L i k2=N/EI, i

N cr = k 2 EI =

2 2 EI EI . = 2 4 L2 ( 2 L)

(6.7.)

Usporedbom izraza (6.1.) i (6.7.) vidi se da je faktor efektivne duine k jednak 2. Efektivna duina stupa je dvostruka duina stupa. Drugim rijeima, kritina sila za stup duine L, sa slike 6.19., jednaka je kao kritina sila obostrano zglobno pridranog stupa duine 2L, vidi sliku 6.19.a). Efektivna duina dozvoljava da se uspostavi odnos ponaanja stupova u okviru sa ponaanjem temeljnog sluaja obostrano zglobno pridranog stupa. U tablici 6.3. dane su preporuene k vrijednosti koje su jednake ili neznatno vee od ekvivalentnih teoretskih vrijednosti dobivenih prema teoriji elastine stabilnosti.
Tablica 6.3. Vrijednosti k za centriki optereene stupove razliitih uvjeta pridranja

Usporedbom sluaja (b) i (e) u tablici 6.3., uoljiv je utjecaj pomaka na kritinu silu. Sluaj (e) predstavlja stup sa slike 6,19.a), sa bonim pomakom, dok je u sluaju (b)

B. Pero

244

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

pomak sprijeen. Ovime se ukazuje na potrebu razlikovanja pominih i nepominih okvira. Kod nepominih okvira vrh stupa nema bonih pomaka. Izvijanje nepominog okvira rezultira s izvijenim oblikom stupa koji ima barem jednu toku infleksije izmeu krajeva elementa, vidi sliku 6.20., kao u sluajevima (a), (b) i (c) iz tablice 6.3. k vrijednosti su uvijek manje ili jednake 1 (0,5<k<1 ).

Slika 6.20.Izvijanje stupa nepominog okvira

Kod pominog okvira vrh stupa se pomie u odnosu na stopu stupa. Sluajevi (d), (e) i (f) iz tablice 6.3. su sluajevi izvijanja s bonim pomakom. Izvijanje stupa pominog okvira prikazano je na slici 6.21. Faktor efektivne duine k uvijek je vei ili jednak 1 i neogranien je tj. 1 < k < .

B. Pero

245

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.21. Izvijanje stupa u pominom okviru

Ova razmatranja mogu se poopiti tako da se protegnu i na viekatne okvire. Puna upetost, slike 6.20.b) ,6.20.d), 6.21.b) i 6.21.d), kao pridranje rijetko se postie u praksi. Uobiajeno se radi o djelominim pridranjima (djelomino nepopustljivi). U takvim sluajevima, djelomino nepopustljivih pridranja na krajevima, faktor efektivne duine k moe se odrediti ili opom metodom rotacije drugog reda ili pomou funkcija stabilnosti. Rjeenje problema dano je u obliku: k = f (t,b) gdje su t i b koeficijenti elastinog pridranja na krajevima razmatranog stupa. Procjena k mogua je pomou pojednostavljenog postupka, koristei Donnell-ovu priblinu formulu, vidi sliku 6.22.:
B. Pero 246

(6.8.)

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

k=

1 n

(6.9.)

gdje je:
n= 1, 2 ( f1 + f 2 ) + 7, 2 f1 f 2 , 1 + 1, 4 ( f1 + f 2 ) + 1,8 f1 f 2
1 M i. 6,5 EI Qi

(6.10.)

fi =

(6.11.)

Slika 6.22. Zamjenski sustav za Donnell-ovu formulu

Za tlani tap reetke vrijedi:

fi =

1 Ri 6,5 EI

(6.12.)

gdje je
Ri = 3
j

EI j Ij

(6.13.)

su karakterizirana pridranja j-tih susjednih tapova. Wood i Johnston takoer su dali pojednostavljene postupke. EC 3 je usvojio postupak koji je predloio Wood za nepomine i pomine okvire.

6.5.3. Stupovi nepominih okvira

Wood razmatra zamjenski okvir prikazan na slici 6.23.b), u kojoj je dio AB okvira prikazanog na slici 6.23.a).
B. Pero 247

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.23. Primjer zamjenskog okvira

Dva koeficijenta elastinog pridranja t i b izraunavaju se pomou formula:

t = b =

Kc K c + K b,t K c + K b ,b Kc

(6.14.) i (6.15.)

gdje je: Kc - krutost stupa I/L, - zbroj efektivnih krutosti nosaa u prikljuku, a indeksi b i t oznaavaju podnoje (engl. bottom) i vrh (engl. top) stupa. Ako nosai nisu izloeni uzdunim silama, njihove efektivne krutosti mogu se odrediti pomou tablice 6.4., uz pretpostavku da ostaju elastini pod raunskim momentima.
Tablica 6.4. Efektivne krutosti nosaa

Kb

B. Pero

248

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Naravno, mogue je da se za isti sluaj optereenja dogodi da raunski moment u nekom od nosaa premai elastini moment. Tada je potrebno pretpostaviti da je u toj toki ili tim tokama zglob (odreuje se duljina izvijanja uz prisutnost plastinog zgloba). Kada je nosa spojen djelomino nepopustljivim prikljukom, njegova efektivna krutost mora biti shodno reducirana. Kada su nosai izloeni uzdunim silama, njihova efektivna krutost mora se odrediti uzevi ovo djelovanje u obzir. U tablici 6.5. dan je jednostavan alternativni postupak. Poveanje krutosti uslijed uzdune vlane sile moe se zanemariti. Uinak tlane sile uzima se u obzir pomou konzervativnih aproksimacija, vidi tablicu 6.5. Navedeno se moe prikazati grafiki pomou krivulja danih na slici 6.24. Faktor efektivne duine moe se izraunati pomou izraza:

k=

1 + 0,145 ( b + t ) 0,265 b t 2 0,364 ( b + t ) 0,247 b t

(6.16.)

B. Pero

249

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.24. Faktori efektivne duine za stup nepominog okvira

Tablica 6.5. Redukcija krutosti nosaa zbog uzdune sile

B. Pero

250

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Model se moe usvojiti za kontinuirane stupove pretpostavljajui da je svaka duina stupa optereena do iste vrijednosti odnosom (N/Ncr). U sluajevima gdje (N/Ncr) varira, dobivaju se konzervativne vrijednosti za k, za najkritiniju duinu stupa. Koristei model sa slike 6.25., za svaku duinu kontinuiranog stupa moe se ova pretpostavka uvaiti i dobiti t i b prema formulama:

t =

Kc + Kt K c + K t + K b ,t Kc + Kb K c + K b + K b,b

(6.17.)

t =

(6.18.)

Slika 6.25. Koeficijent elastinog pridranja za kontinuirane stupove

6.5.4. Stupovi pominih okvira

k se moe izraunati koristei isti postupak usvojen za nepomine okvire. Meutim, mora se istai da se dobiveni rezultati moraju smatrati vie aproksimativnim od onih za nepomine okvire. Wood-ova metoda za pomine okvire prihvatljiva je samo za regularne okvire, ti. visine, momenti inercije i uzdune sile u stupovima ne razlikuju se znatno. k za stupove pominog okvira moe se dobiti iz dijagrama sa slike 6.26. ili prema formuli:

k=

1 0,2 ( t + b ) 0,12 t b 1 0,8 ( t + b ) + 0,6 t b

(6.19.)

Koeficijenti elastinog pridranja t i b izraunavaju se kao za sluaj nepominih okvira.

B. Pero 251

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.26. Faktori efektivne duine za stup pominog okvira

Primjer: Poduprt i nepomian okvir

Svrha primjera: Potrebno je za ve klasificirani okvir kao poduprt i nepomian izraunati duinu izvijanja stupa u ravnini. Okvir je prikazan na slici 6.27. EC 3

B. Pero

252

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.27. Statiki sustav i raunska optereenja

Izvijanje u ravnini okvira

1 =
2 =
Kc =

Kc K c + K11 + K 12
Kc K c + K 21 + K 22 I c 2510 = = 5,02cm 3 500 Lc
1940 = 3,23cm 3 600

(E.1)

(E.2)

K c = K b = 1,0

Tablica E.1

1 =

5,02 = 0,61 5,02 + 3,23

2 = 1,0(zglob)

Poduprt okvir (nepomian)

Liy / l = 0,85 Liy = 0,85 L = 0,85 500 = 425cm

Izvijanje izvan ravnine okvira Duina izvijanja Liz = L = 500cm

B. Pero

253

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Primjer: Nepoduprt i nepomini okvir

Svrha primjera: Potrebno je za ve klasificirani okvir kao nepoduprt i nepomian izraunati duinu izvijanja stupa u ravnini. Okvir je prikazan na slici 6.28.

Statiki sustav i raunska optereenja

Slika 6.28. Statiki sustav i raunska optereenja

Izvijanje u ravnini okvira

1 =

Kc Kc I = 0,72; = = 1,0 ( zglob ); K c = c = 18,8 cm 3 K c + K 11 + K 12 K c + K 21 + K 22 Lc Ib = 7,3 cm 3 ; Liy = 0,9 L = 540 cm; Liz = L = 600 cm Lb

K 11 = K b = 1,5

Primjer: Nepoduprt i pomian okvir

Svrha primjera: Potrebno je za ve klasificirani okvir kao nepoduprt i pomian izraunati duinu izvijanja stupova u ravnini. Okvir je prikazan na slici 6.29. Statiki sustav i raunska optereenja

B. Pero

254

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.29. Statiki sustav i raunska optereenja

Slika 6.30. Bono pomian mod izvijanja Tablica 6.6. Karakteristike elemenata okvira

B. Pero

255

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Izvijanje u ravnini okvira Faktori raspodjele 1i 2

1 = 2 =

K c + K1 , K c + K 1 + K11 + K12 Kc + K2 , K c + K 2 + K 21 + K 22

(E.1)

(E.2)

K c - koeficijent krutosti razmatranog stupa,

K1 , K 2 - koeficijent krutosti za duine stupova ispod i iznad,

K ij - koeficijenti efektivne krutosti nosaa.

Na nosa ne djeluju uzdune sile. Oni su obostrano upeti. Njihova deformacija je oblika dvostruke krivulje (vidi mod izvijanja). Njihovi koeficijenti efektivne krutosti:
K ij = 1,5 I L

Tablica E.1

Rezultati izraunavanja 1i 2 prikazani su tablino u tablici 6.7.

Tablica 6.7. Proraun

1i 2

Duine izvijanja:

B. Pero

256

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Izraunavanje Liy/L prema izrazu:

Lij L

1 0,2 (1 + 2 ) 0,12 1 2 1 0,8 (1 + 2 ) + 0,6 1 2

Tablica 6.8. Duine izvijanja elemenata okvira

6.6. IMPERFEKCIJE
6.6.1. Imperfekcije okvira
Globalne imperfekcije okvira uzimaju se u obzir u globalnoj analizi u obliku ekvivalentnih geometrijskih imperfekcija. Dakle, zadaju se kao poetni boni pomak slika 6.31.a).

Slika 6.31. a) Globalne imperfekcije okvira b) Lokalne imperfekcije (okvira)

Imperfekcije okvira razmatraju se kao jedan od sluajeva optereenja. Koriste se u svim kritinim kombinacijama optereenja koja djeluju na okvir. Poetne imperfekcije
B. Pero 257

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

primjenjuju se u svim horizontalnim smjerovima. Meutim, treba ih uzeti u obzir samo za jedan smjer istovremeno. Osobitu pozornost treba obratiti za sluajeve antimetrinih imperfekcija na dvije suprotne strane zbog torzijskih uinaka. Mogua su dva naina obuhvaanja imperfekcija okvira: a) Globalne geometrijske imperfekcije za okvire Imperfekcija se zadaje pomou poetnog kuta rotacije okvira u odnosu na stopu stupova, slika 6.32.a). Vrijedi izraz:

= kc k s 0 ,
gdje je
k c = (0,5 +

1 0,5 ) , ali k c 1 , nc 1 0,5 ) , ali k s 1 , ns

k s = (0,5 +

0 = 1 / 200,
nc - broj stupova koji idu kroz sve katove po jednoj ravnini, ns - broj katova. Numerike vrijednosti dane su u tablici .
Tablica 6.11.

b) Zatvoreni sustav ekvivalentnih horizontalnih sila Ova alternativna metoda mote bit prikladnija za primjenu. Postupak je sljedei: Izraunavaju se ekvivalentne horizontalne sile na svakoj razini kata. One su jednake umnoku vertikalnog optereenja kata s inicijalnom imperfekcijom. Mogu djelovati u
B. Pero 258

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

bilo kojem horizontalnom smjeru. Meutim, uzimaju se u obzir samo u jednom smjeru istovremeno, slika 6.32.b).

Slika 6.32. Globalne imperfekcije okvira

Ekvivalentne horizontalne sile, dobivene mnoei vertikalne reakcije s inicijalnim imperfekcijama, djeluju na leajevima. One djeluju u suprotnom smjeru od onih koje djeluju na katovima. Dakle, ekvivalentne sile na itavom okviru tvore zatvoreni sustav tj. ekvivalentna sila koja djeluje na itavu konstrukciju jednaka je nuli.

Primjer: Poduprt i nepomian okvir-vezni sustav

Svrha primjera: Potrebno je za sustav sa slike 6.33. izraunati ekvivalentne horizontalne sile zbog imperefekcije. Statiki sustav i raunska optereenja (podaci kao na slici 6.27.)

Slika 6.33. Statiki sustav i raunska optereenja

B. Pero

259

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Imperfekcije

= k c k s 0 0 = 1 / 200
k c = 0,5 + 1 / nc = 0,5 + 1 / 6 = 0,816 < 1 k s = 0,2 + 1 / n s = 0,2 + 1 / 1 = 1,10 > 1 k s = 1 1 1 = 200 245

= 0,816 1

Vd = 6 Pd , ekvivalentna horizontalna sila zbog imperfekcija je: 1 H d = V d = 6 300 = 7,3kN 245

6.6.2. Imperfekcije za analizu veznih sustava

U proraunu veznih sustava od kojih se zahtijeva da bono pridravaju (stabiliziraju) nosae ili tlane konstrukcijske elemente, moraju se uzeti u obzir imperfekcije ovih elemenata pomou ekvivalentnih geometrijskih imperfekcija (inicijalna strelica luka e0) - vidi sliku 6.34.

Slika 6.34. Imperfekcije za analizu veznih sustava

Numerike vrijednosti za zamjenske stabilizirajue sile navedene su u tablici 6.13

B. Pero

260

6. Proraun okvirnih sustava Tablica 6.13. Veliine zamjenskih stabilizirajuih sila

MK I

Primjer: Imperfekcija veznog sustava (vjetrovni vez)

Svrha primjera: Potrebno je za sustav sa slike 6.35. izraunati ekvivalentne horizontalne sile zbog imperfekcije. Statiki sustav i raunska optereenja

Slika 6.35. Statiki sustav i raunska optereenja

B. Pero

261

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Okviri: stup: preka:

IPE 500 IPE 400

Vez: dijagonalne: pojas 1 pojas 2

L 60 x 40 x 5 HE 120 A IPE 400

podronica: IPE 160

Slika 6.36. Tlocrt krova

Raunsko optereenje vjetrom: Msd = 310 kNm.

wsd =1,5-2,0 = 3,0 kN .

Maksimalni moment savijanja u sredini preke: Uzduna sila koja djeluje na vezni sustav: Nsd = Msd/h = 310/0,4 = 775 kN.

Odreivanje imperfekcija veznog sustava Pretpostavka: ukupni progib veznog sustava je manji od L/2000. za nr = 4 (broj okvira koje stabilizira vezni sustav), nr =4 (broj panela) = 1,0

Nsd = 4 775 = 3100 kN.

Slika 6.37. Ekvivalentno optereenje

Ekvivalentno stabilizirajue optereenje q

q =

1,0 3100,0 = 2,28kN / m. 67,9 20,0

Odreivanje deformacija veznog sustava Ukupno optereenje veznog sustava je zbroj q + wSd . Ekvivalentna sila u voru veznog sustav (ekvivalentno optereenje panela):
B. Pero 262

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

P2, Sd = (2,28 + 3,0 ) 20,0 / 4,0 = 26,4kN , P1, Sd = P2, Sd / 2 = 13,2.

= 9,5mm < 10mm = L / 2000.

(zadovoljava!)

6.6.3. Lokalne imperfekcije konstrukcijskog elementa

Lokalna impertekcija konstrukcijskog elementa prikazana je na slici 6.38.

Slika 6.38. Element s lokalnom imperfekcijom

Vidljivo je da je njen uinak isti kao onog uslijed progibanja elementa na koji djeluju uzduna sila i savijanje. Dakle, uinak drugog reda poznat kao P- efekt. U globalnoj analizi okvira mogu se zanemariti uinci imperfekcija elementa. U takvim sluajevima pretpostavlja se da su one uzete u obzir s odgovarajuim izrazima za izvijanje. Sluajevi u kojima se ovaj uinak mora uzeti u obzir su tlani konstrukcijski elementi u pominim okvirima sa prikljucima koji prenose momente i za koje je:

> 0,5 ( A f y / N Sd ) 0,5

(alternativno: N Sd / N cr > 0,25ilicr = N cr / N Sd < 4 ) gdje je: NSd Ncr - raunska tlana sila, - Euler-ova sila izvijanja izraunata za element duine izvijanja jednake

sustavnoj duini,

= (A f y / N cr )0,5 (klase presjeka 1,2 ili 3) - bezdimenzijska vitkost (izvijanje u

B. Pero 263

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

ravnini).

Primjer: Nepoduprt i pomian okvir - imperfekcije okvira i elemenata

Svrha primjera: Potrebno je za okvir sa slike 6.39. izraunati imperfekcije okvira (globalne imperfekcije) i imperfekcije elemenata (lokalne imperfekcije) kao i ekvivalentne horizontalne sile zbog imperefekcije. Statiki sustav i raunska optereenja (EC)

Slika 6.39. Statiki sustav i raunska optereenja

Okvir:

stupovi: IPE 360

Ib=Iy=16270 cm4 Wpl,y=1019 cm3

A=72,73 cm2

preka: IPE 400

Ic=Iy=23130 cm4 Wpl,y=1307 cm4

A=84,46 cm2

Imperfekcije okvira

(vidi toku 6.1.)

= k c k s 0 0 = 1 / 200
nc = 2 ns = 1 k c = 0,5 + 1 / nc = 0,5 + 1 / 2 = 1,0 k s = 0,2 + 1 / n s = 0,2 + 1 / 1 = 1,10 > 1,0 k s = 1,0

= 1,0 1,0

1 1 = 200 200

B. Pero

264

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Ekvivalentna horizontalna sila:

H d = 0 V d = 1 (12 10,0 + 600 ) = 3,6kN 200

Imperfekcije elementa - Stup CD

y = y =

L 1200 = = 80 iy 15

y 80 = = 0,85 1 93,9
qd L h 12 10,0 12,0 + Pd + (H d + Fd ) = + 600 + (15 + 3,6 ) = 682kN L 10,0 2 2

NSd prema teoriji 1. reda - procjena:

N Sd =

uvjet:

> 0,5 A f y / N Sd
0,5 72,73 23,5 / 682 = 0,79 0,85 > 0,79.
>> Imperfekcije stupa CD moraju se uzeti u obzir. - Stup AB

y = y =

L 1200 = = 80 iy 15

y 80 = = 0,85 1 93,9
qd L h 12 10,0 12,0 (H d + Fd ) = (15 + 3,6 ) = 38kN L 10,0 2 2

NSd prema treoriji 1. reda - procjena:

N Sd =

uvjet:

> 0,5 A f y / N Sd
0,5 72,73 23,5 / 38 = 3,35 0,85 > 3,35.
>>Nije potrebno uzeti u obzir imperfekcije stupa AB. - Nosa BD

y = y =

L 1000 = = 60,6 i y 16,5

y 60,6 = = 0,65 1 93,9

265

B. Pero

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

NSd prema teoriji 1. reda - procjena:

N Sd 18,6 9kN 2

uvjet:

> 0,5 A f y / N Sd
0,5 84,46 23,5 / 9 = 7,4 0,65 < 0,74.
>> Nije potrebno uzeti u obzir imperfekcije nosaa BD.

6.7. ANALIZA OKVIRNIH KONSTRUKCIJA

6.7.1. Uvod
Svrha globalne analize okvira je odreivanje raspodjele unutarnjih sila i momenata savijanja kao i odgovarajuih deformacija u konstrukciji izloenoj djelovanju. Za ostvarenje navedenog zahtijeva se usvajanje prikladnog modela. Ovaj model ukljuuje pretpostavke o ponaanju konstrukcije a posebno o njenim konstrukcijskim elementima i prikljucima. Prema tome, u daljnjim razmatranjima istraivat e se glavni aspekti ponaanja okvira i naini na koje se ovi aspekti veu s metodama za procjenu odgovora okvirne konstrukcije.

6.7.2. Ponaanje okvira Odgovor konstrukcije na optereenje moe se izraziti odnosom izmeu parametra
optereenja i parametra pomaka. Primjer ponaanja pominog okvira na koji djeluje postepeno rastue optereenje dan je na slici 6.40.

B. Pero

266

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.40. Odgovor okvirne konstrukcije opisan odnosom optereenje - pomak

Parametar optereenja A (u engleskom poznat i kao "load factor", -load multiplier") primjenjuje se na sve komponente optereenja. Njime se proizvodi monotono i proporcionalno poveanje svih optereenja na konstrukciju. Za parametar pomaka uzet je boni pomak zadnjeg kata okvira Dobivena krivulja karakterizira ponaanje konstrukcije. Nagib krivulje je mjera bone krutosti okvirne konstrukcije. Do toke nazvane granica linearnosti vidi sliku 6.40., odgovor konstrukcije je skoro linearan. Nakon dosizanja granice linearnosti pozitivan nagib rastueg dijela krivulje postepeno se smanjuje. Ovo smanjenje je uslijed kombinacije tri vrste nelinearnosti: - geometrijske nelinearnosti, - nelinearnosti prikljuka, - materijalne nelinearnosti. Nelinearnost prikljuka obino se pojavljuje ve pri relativno malom optereenju. Geometrijska nelinearnost izraava utjecaj aktualnog deformiranog oblika konstrukcije na raspodjelu momenata savijanja i poprenih i uzdunih sila. Ona postaje oita prilino prije poetka teenja materijala, tj. materijalne nelinearnosti. Nadalje, odgovor konstrukcije postaje progresivno nelinearan kako se optereenje pribliava maksimumu. Dosezanjem maksimalnog optereenja, ravnotea bi zahtijevala pad veliine optereenja kako deformacije rastu. Nagib krivulje (tj. krutost) jednak je nuli u toki vrnog optereenja. Iza toga postaje negativan pokazujui da je konstrukcija od ove toke nestabilna. Vrno optereenje, nazivamo ga i krajnje optereenje (engl. ultimate load), je toka skorog kolapsa konstrukcije ukoliko optereenje ne prestane djelovati.

B. Pero

267

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

6.7.3. Modeliranje konstrukcije graevine

6.7.3.1. Uvod Model potreban za globalnu analizu okvira temelji se na nizu pretpostavki o:

konstrukcijskom modelu, geometrijskom ponaanju konstrukcije i njezinih elemenata, ponaanju poprenih presjeka elemenata, ponaanju prikljuaka.

Nakon to je provedena analiza okvira, moraju se provesti brojni dokazi otpornosti okvira i njegovih komponenata (konstrukcijskih elemenata i prikljuaka). Ovi dokazi ovise o tipu provedene analize i kriterijima krajnjeg graninog stanja. U nastavku se razmatraju jednostavni modeli za graevine izloene preteno statikom optereenju. Takoer, navedeno se moe usvojiti kao alternativa za sloenije modele. 6.7.3.2. Koncept nosivosti U razraivanju ideje o konceptu nosivosti potrebno je razluiti sljedee kategorije konstrukcijskih elemenata:

glavne konstrukcijske elemente: glavne okvire, njihove prikljuke i temelje preko kojih se vertikalna i horizontalna optereenje prenose u tlo,

sekundarne konstrukcijske elemente: kao to su npr. podronice,

ostali elementi: oni koji prenose optereenje do sekundarnih ili glavnih elemenata.

B. Pero

268

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.41. 3D prikaz konstrukcijskih elemenata

6.7.3.3. Prostorno ponaanje Openito, glavna konstrukcija ponaa se kao trodimenzijski okvir (prostorni okvir). Uobiajeno je analizirati ih kao neovisne ravninske okvire, prikazane na slici 6.42.

Slika 6.42. 3D i 2D okviri

6.7.3.4. Otpornost na horizontalne sile Ovaj dio obuhvaen je klasifikacijom okvira na poduprte ili nepoduprte, pomine ili nepomine. Katkad je uoblienje konstrukcije takvo da je mogua pojava ekscentrinog unosa horizontalnog optereenja u odnosu na teite rotacije konstrukcije.

B. Pero

269

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.43. Nesimetrian unos sile u odnosu na centar rotacije objekta

Ove uinke je takoer potrebno uzeti u obzir na odgovarajui nain. 6.7.3.5. Meudjelovanje tlo - konstrukcija Slijeganje temelja moe imati znaajan uinak na momente savijanja i poprene i uzdune sile konstrukcijskih elemenata. Ukoliko je uinak znaajan, Eurocode 3 ne daje kriterije. Meudjelovanje tlo - konstrukcija uzima se u obzir na sljedei nain:

U prvom koraku, konstrukcija se proraunava pretpostavljajui da je tlo nedeformabilno. Odreuje se optereenje na tlo iz ovog prorauna i izraunavaju se potom slijeganja.

Dobiveno slijeganje uzima se kao djelovanje na konstrukciju i izraunavaju se momenti savijanja i poprene i uzdune sile.

Ako

su

uinci

znaajni

(smanjuju

znatno

otpornost

konstrukcija),

meudjelovanje tlo - konstrukcija mora se uzeti u obzir.

B. Pero

270

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.44. Meudjelovanje tlo - konstrukcija

Ukoliko se otpornost konstrukcije reducira do 5% meudjelovanje tlo konstrukcija moe se zanemariti. 6.7.3.6. Modeliranje okvira Pri modeliranju okvira za globalnu analizu potrebno je drati se sljedeeg: (1) Konstrukcijski elementi i prikljuci modeliraju se na nain koji odgovarajue odraava njihovo oekivano ponaanje za promatrano optereenje. (2) Osnovna geometrija okvira predstavlja se teinim linijama konstrukcijskih elemenata. (3) Uobiajeno se usvajaju linearni konstrukcijski elementi, zanemaruju se preklapanja stvarnih irina elemenata. (4) Alternativno, stvarna irina elementa moe biti uzeta u obzir kod prikljuka izmeu konstrukcijskih elemenata Metode koje su predloene po Eurocode 3 obuhvaaju posebne fleksibilne prikljuke. 6.7.3.7. Konstrukcijsko uobliavanje i prikljuci Pojam konstrukcijsko uobliavanje (engl. framing) u Eurocode 3 upotrebljava se da istakne razliite naine na koje se ponaanje prikljuka moe razmatrati u globalnoj analizi. Prije prihvaanja koncepta 'djelomine nepopustljivosti' (engl. semirigidity),

dimenzioniranje elinih okvira raeno je na osnovu dviju krajnjih pretpostavki. Prva

B. Pero

271

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

pretpostavka bila je da su krajevi svih elemenata kod prikljuka izloeni jednakoj rotaciji i jednakim pomacima uslijed nepopustljivog ponaanja prikljuka. U ovom sluaju radi se o kontinuiranoj konstrukciji (engl. continuous framing), slika 6.45.a). Druga pretpostavka bila je da prikljuci ne mogu prenijeti momente i slobodno rotiraju. U ovom sluaju radi se o jednostavnoj konstrukciji (engl. simple framing), slika 6.45.b). Eurocode 3 uvodi koncept da se prikljuci mogu ponaati izmeu ova dva ekstrema, dakle djelomino nepopustljiv. Dakle, radi se o djelomino kontinuiranoj konstrukciji (engl. semi-continuous framing), slika 6.45.c)

Slika 6.45. Konstrukcijska uoblienja

6.7.4. Bitne znaajke analize konstrukcija

Formiranje modela konstrukcije zapoinje se definiranjem njezinog uoblienja (raspored konstrukcijskih elemenata i prikljuaka). Za tipinu okvirnu konstrukciju odabiru se ravni konstrukcijski elementi izmeu spojnih toaka (prikljuaka). Geometrija konstrukcije obino je definirana neovisnim koordinatama prikljuaka. Iz geometrijskih informacija utvruju se stupnjevi slobode konstrukcije. Za upotpunjavanje ove informacije, mora se jo voditi rauna o leajnim uvjetima i moguem ponaanju prikljuaka (relativni pomaci, rotacije itd.). Stupnjevi slobode, definirani kao pomaci i rotacije prikljuaka, koriste se u analizi modela za opisivanje deformiranog oblika konstrukcije za promatrano optereenje.

B. Pero

272

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Nakon definiranja geometrije konstrukcije, potrebno je definirati svojstva materijala i karakter optereenja. Preliminarnim dimenzioniranjem odreuju se poetna svojstva poprenih presjeka elemenata i prikljuaka. Ilustracija navedenog dana je na slici 6.46

Slika 6.46. Model okvirne konstrukcije iz QSE-a

Rjeenje problema analize konstrukcije zahtijeva da konstrukcijske varijable (sile, deformacije) zadovolje tri osnovna principa:

Ravnoteu

Sile u elementima i vorovima i optereenje na konstrukciju moraju zadovoljavati jednadbe statike (ili dinamike) ravnotee u konstrukciji.

Kompatibilnost

Deformacije elemenata moraju biti geometrijski kompatibilne s pomacima vorova i rotacijama (sauvan je kontinuitet)

Zakone ponaanja

Sile u elementima i vorovima (naponi) i deformacije elemenata i vorova moraju zadovoljiti zakone ponaanja materijala koji je predvien za izradu konstrukcije. Temeljni zakon ponaanja materijala je prikazan dijagramom u koji je ukljuen modul elastinosti, granica poputanja, sposobnost deformiranja. Analizu konstrukcije mogue je provesti na nekom od kompjutorskih programa. Meutim, jo uvijek se u praksi primjenjuje i 'runi proraun'. Bitno je napomenuti da veina metoda analize konstrukcije, rune i kompjutorske, ne otkrivaju poetak instabiliteta konstrukcije Instabilitet se moe pojaviti kao:

lokalno izboavanje hrpta ili pojasnice poprenog presjeka konstrukcijskog elementa,

lokalno izboavanje dijela prikljuka, izvijanje konstrukcijskog elementa (ukljuujui i bono izvijanje),
273

B. Pero

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

izvijanje dijela ili itave konstrukcije.

Prema tome, kao dopunu analizi konstrukcije, potrebno je provesti dodatnu analizu i/ili mjere dimenzioniranja za osiguranje protiv pojave instabiliteta.

6.8. PLASTINA GLOBALNA ANALIZA I POTREBNE PROVJERE PRI DIMENZIONIRANJU

Slika 6.47. prikazuje razliite mogunosti primjene plastine globalne analize i provjera pri dimenzioniranju prema EC 3.

Slika 6.47. Plastina globalna analiza i provjere pri dimenzioniranju prema Eurocode 3

Metode plastine analize primjenjive su uz zadovoljenje sljedeih uvjeta: (1) elik sa svojstvima:

fu 1,2 fy

B. Pero

274

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

gdje je: fu - vlana vrstoa elika, fy - granica poputanja elika.

Izduenje pri lomu vlane probe (otkazivanju epruvete) duine 5,65 A0 nije
manje od 15% (A0 - povrina poprenog presjeka epruvete).

dijagram pokazuje:
gdje je:

u - krajnje izduenje koje odgovara krajnjoj vrstoi fu

y - izduenje teenja koje odgovara granici teenja fy

Slika 6.48.

(2)

Potrebno je izvesti bona pridranja kod svih mjesta plastinih zglobova kod

kojih se moe dogoditi rotacija plastinog zgloba za bilo koji sluaj optereenja. Pridranje treba izvesti unutar razmaka du konstrukcijskog elementa od teoretske lokacije plastinog zgloba ne veeg od pola visine konstrukcijskog elementa.

Slika 6.49. Pridranja u podruju plastinog zgloba

(3)

Popreni presjek konstrukcijskog elementa openito mora udovoljavati

zahtjevima klase 1. Presjeci klase 2 i 3 mogu se dozvoliti samo gdje se ne pojavljuju

B. Pero 275

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

plastini zglobovi. Klasa 2 presjeka moe se primjeniti na mjestu plastinog zgloba samo ako se ne zahtijeva veliki rotacijski kapacitet. Dozvoljava li se formiranje plastinih zglobova u prikljucima, oni moraju takoer biti u duktilnoj klasi. (4) Kada se popreni presjeci mijenjaju du konstrukcijskih elemenata,

ogranienja su: debljina hrpta ne smije se mijenjati unutar razmaka 2d, s obje strane zgloba, a d je ravni dio hrpta, tlana pojasnica mora biti klase 1 i konstantne debljine na istom razmaku, tlana pojasnica mora biti klase 1 na razmaku od zgloba do toke u kojoj je moment savijanja smanjen na 0,8 Mpl,Rd, na ostalim mjestima tlana pojasnica mote biti klase 1 ili 2, a hrbat klase 1, 2 ili 3.

Slika 6.50. Zahtjevi za debljinu elemenata u podruju ojaanja

Zadovoljenjem navedenih uvjeta smatra se da konstrukcijski elementi i prikljuci posjeduju dovoljan rotacijski kapacitet da se omogui razvijanje svih plastinih zglobova kroz konstrukciju.

B. Pero

276

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Za optereenje se pretpostavlja da raste proporcionalno i monotono, a mnoitelj optereenja kolapsa (faktor optereenja kolapsa) mora imati vrijednost barem 1,0.

6.8.1. Plastina analiza prvog reda i dimenzioniranje

Primjenjuju se idealno plastina analiza i elastina - idealno plastina analiza. Analiza prvog reda osobito je prikladna za nepomine okvire. Primjena ove analize na pomine okvire ograniena je na specifine sluajeve. Primjenjuje se i za dimenzioniranje jednobrodnih okvira sa skoenim prekama. Najprikladnije je uzeti u obzir imperfekcije okvira metodom 'ekvivalentne horizontalne sile'. Ovo osobito vrijedi za idealnu plastinu metodu. U plastinoj metodi prvog reda nisu uzete u obzir bilo koje pojave instabiliteta konstrukcijskih elemenata. Stoga je potrebno provesti provjere stabilnosti elemenata u ravnini i izvan ravnine s uzimanjem u obzir prisutnost plastinih zglobova. Uvijek kada se koristi idealno plastina metoda prvog reda, za provjeru dimenzioniranja konstrukcijskog elementa uzima se duina izvijanja u ravnini za bono nepomian mod i uzevi u obzir uinke plastinih zglobova. Ne zahtijevaju se daljnje provjere stabilnosti okvira u ravnini za izvijanje bono pominog moda. Idealno plastina analiza prvog reda ne koristi se za analizu nepoduprtih okvirnih konstrukcija s vie od dva kata. Osim toga u ovom sluaju, kada se u stupovima formiraju plastini zglobovi, stupovi se moraju provjeriti na otpornost na izvijanje u ravnini sa duinom izvijanja jednakoj sustavnoj duini. Stupovi moraju takoer posjedovati vitkost u ravnini okvira koja zadovoljava sljedee uvjete, a s time se postie da imaju odgovarajui rotacijski kapacitet: Poduprti okviri
A fy 0,4 N Sd
0,5

ili

cr

N Sd 0,16 N cr

Nepoduprti okviri
A fy 0,32 N Sd
0,5

ili

N Sd 0,10 N

gdje je Ncr, Eulerova sila izvijanja u ravnini za stupove. U elastino - plastinoj analizi izraunavaju se rotacije plastinih zglobova. Na osnovu toga moe se provesti provjera da Ii je raspoloiv zahtijevani rotacijski

B. Pero

277

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

kapacitet presjeka. S idealno plastinom analizom ovaj podatak nije mogu. Stoga se na mjestima plastinih zglobova moraju uvijek primijeniti presjeci klase 1 i duktilni prikljuci. lako ove metode plastine analize prvog reda pruaju neposredne informacije pomou raunske otpornosti okvira, zahtijevaju se provjere otpornosti presjeka i prikljuaka. Pri tom se uzima u obzir utjecaj uzdunih i/ili poprenih sila kada one nisu bile obuhvaene u metodi analize. Ovo se dogaa u sluaju mnogih primjena idealne plastine metode. Idealna plastina metoda ne daje nikakve podatke o progibima i rotacijama. U naelu, ova metoda se mora nadopuniti elastinom analizom konstrukcije s uvjetima optereenja shodno graninom stanju uporabivosti. Sve ostale provjere jednake su kao u sluaju elastine analize prvog reda.

6.8.2. Plastina analiza drugog reda i dimenzioniranje okvira

Plastina analiza drugog reda, s globalnim imperfekcijama koje su uzete u obzir, moe se koristiti u svim sluajevima za koje se dopusta plastina analiza. Ova metoda mora se koristiti za pomine okvire kada se provodi plastina analiza. Za odreene tipove okvira koristi se idealno plastina metoda prvog reda s odgovarajuim poveanjem momenata savijanja, poprenih i uzdunih sila, kao alternativa direktnoj elasto - plastinoj analizi. 6.8.2.1. Direktna metoda Uobiajeno primjenjivana direktna metoda je elastina - idealno plastina analiza drugog reda. Koristi se za sve sluajeve bono pominih i nepominih okvira. Uglavnom se koristi za istraivake svrhe. Ogranienja plastine globalne analize odnose se na klasifikaciju konstrukcijskog elementa, duktilnost prikljuka i svojstva materijala. Uinci drugog reda, zbog globalnih imperfekcija okvira i bonih pomaka, uzeti su u obzir kada se provodi analiza. Obino se u analizi uzimaju u obzir uinci drugog reda zbog lokalnih imperfekcija konstrukcijskih elemenata, a kada je potrebno, i progiba konstrukcijskih elemenata u ravnini.

B. Pero

278

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Sa odgovarajuim raunskim otpornostima koritenim u analizi moe se uzeti u obzir utjecaj uzdunih i/ili poprenih sila na plastini moment otpornosti presjeka i prikljuaka. Navode se sljedee prednosti elastino - idealno plastine analize drugog reda:

Identificiran je kolaps okvira (plastini mehanizam ili instabilitet). Identificirani su svi plastini zglobovi ukljuujui i one koji se mogu formirati all potom i odteretiti (tako da se ne pojavljuju u mehanizmu kolapsa okvira), ali ih treba pridrati kao i sve plastine zglobove.

Mogu se identificirati zglobovi koji se formiraju izmeu krajnjih raunskih optereenja.

Mogu se izraunati unutarnje sile i momenti, ukljuujui uinke drugog reda, za sve faze do kolapsa.

Kada je utjecaj uzdunih i/ili poprenih sila uzet u obzir u analizi, ne zahtijevaju se dodatne provjere za poprene presjeke i prikljuke. Budui da je izraunata rotacija plastinih zglobova, mogua je provjera da je zahtijevani rotacijski kapacitet raspoloiv. Za vitke konstrukcijske elemente potrebno je provesti provjeru stabilnosti u ravnini. Pri tom treba uzeti duinu izvijanja za bono nepomian okvir i s uzimanjem u obzir prisutnosti plastinih zglobova. Ukoliko su lokalne imperfekcije vitkih elemenata uzete u obzir u globalnoj analizi, ova provjera se ne zahtijeva. U veini sluajeva primjene elastine - idealno plastine analize na okvire razmatra se samo ponaanje u ravnini konstrukcijskih elemenata. Prema tome, potrebne su provjere njihove stabilnosti (okvira i konstrukcijskih elemenata) izvan ravnine. Ne zahtijevaju se nikakve druge provjere stabilnosti okvira u ravnini za izvijanje bono pominog moda jer su one pokrivene analizom konstrukcije. Ostale raunske provjere iste su kao u sluaju elastine analize prvog reda. 6.8.2.2. Pojednostavljena plastina analiza drugog reda Kao alternativa elastino - plastinoj analizi drugog reda doputa se primjena idealno plastine analize prvog reda za pojedine tipove pominih okvira. Uinci drugog reda uslijed bone pominosti uzeti su u obzir indirektno, mnoei momente i unutarnje

B. Pero

279

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

sile prikladnim faktorom poveanja. Metoda se ne smije primijeniti na okvire s vitkim konstrukcijskim elementima. Faktor poveanja dan je izrazom:

1 V 1 Sd Vcr
oblikom istim kao za elastinu analizu prvog reda. Metoda je primjenjiva samo ako je VSd/Vcr 0,20 (iskljuuju se vitki elementi) i ako konstrukcija zadovoljava uvjete: (1) Okviri s jednim ili dva kata u kojima

ne formiraju se plastini zglobovi u stupovima, ili stupovi imaju vitkost u ravnini temeljenu na duini izvijanja jednakoj sustavnoj duini koja zadovoljava uvjete za stupove s plastinim zglobovima u okvirima proraunatim koristei idealno plastinu analizu prvog reda.

(2)

Okviri s upetim stopama stupova, kod kojih bono pomini mod otkazivanja obuhvaa plastine zglobove samo u stupovima na mjestu upetosti. Proraun se zasniva na nekompletnom mehanizmu u kojem su stupovi dimenzionirani da ostanu elastini za izraunati moment plastinog zgloba i da zadovolje uvjet vitkosti u ravnini za stupove sa plastinim zglobovima. Dakle, idealno plastina metoda prvog reda dopustiva je samo za specifine sluajeve bono pominih okvira (okviri s jednim katom ili s dva kata).*** Pri provjerama otpornosti presjeka i prikljuaka zahtijeva se uzimanje u obzir utjecaja uzdunih i/ili poprenih sila na otpornost na savijanje. Provodi se provjera stabilnosti konstrukcijskih elemenata u ravnini i izvan ravnine. Koristi se duina izvijanja bono nepominog moda s uzimanjem u obzir prisutnosti plastinih zglobova. Ostale raunske provjere iste su kao za sluaj idealno plastine analize prvog reda.

B. Pero

280

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

6.8.2.3. Merchant - Rankine postupak Ovaj postupak nije izriito naveden u EC 3, dio 1-1. Meutim, primjenjen je u kriterijima ograniavanja primjene klasifikacije pominih okvira. Takoer, moe se pokazati da je metoda poveanih momenata primjenjena za okvire analizirane plastinom analizom prvog reda temeljena na ovom postupku. Postoje brojne znanstvene demonstracije o njenoj primjeni na pomine okvire. U nekim nacionalnim standardima metoda je i ukljuena. Predloena su sljedea ogranienja njene primjene:

4
gdje je:

cr 10 p

cr - linearni elastini kritini mnoitelj optereenja,

p - mnoitelj optereenja kolapsa prvog reda (plastini mehanizam)
Provjera sigurnosti itavog okvira je zadovoljena ako je:

f
gdje je:

1,0,

f - mnoitelj optereenja kolapsa izraunat prema Merchant- Rankine formuli.

Merchant- Rankine formula (modificirana verzija izvorne Rankine-ove formule) glasi:

cr

0,9

Primjena na provjeru okvira vrlo je jednostavna. Unutarnje sile i momenti potrebni za dimenzioniranje, mogu se dobiti pomou elastine - idealno plastine analize prvog reda. Analiza se ne koristi u sluaju vitkih stupova. Stoga nema potrebe uzimati u obzir uinke drugog reda zbog imperfekcija ili progiba konstrukcijskih elemenata. Pri provjeri otpornosti presjeka i prikljuaka zahtijeva se uzimanje u obzir utjecaja uzdunih i/ili poprenih sila. U primjeni Merchant- Rankine kriterija na okvire, potrebna je provjera stabilnosti konstrukcijskih elemenata izvan ravnine. Ostale su provjere iste kao u sluaju plastine analize prvog reda.

B. Pero

281

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

6.8.3. Smjernice za primjenu plastinih metoda dimenzioniranja

B. Pero

282

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

B. Pero

283

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

6.9. POSTUPCI PRORAUNA OKVIRA

6.9.1. Tradicionalni postupci prorauna okvira
Postupak u kojem se prikljuci razmatraju ili kao zglobni ili nepopustljivi dan je dijagramom toka na slici 6.51. Dakle, proces obuhvaa sljedee korake: modeliranje okvira ukljuujui izbor nepopustljivih ili zglobnih prikljuaka, poetno pretpostavljeni odabir dimenzija nosaa i stupova,

B. Pero

284

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

kombinacije optereenja za krajnje granino stanje (KGS) i granino stanje

uporabivosti (GSU): - izraunavanje uinaka optereenja (unutarnje sile i momenti), - provjera kriterija za KGS i GSU; iteracija, ako je potrebna, za odabir presjeka elemenata dok se ne zadovolje

kriteriji, dimenzioniranje prikljuaka shodno s poetnim pretpostavkama: nepopustljivi,

zglobni, krutost. Postupak sa zglobnim prikljucima prikladan je za okvire klasificirane kao poduprte, nepomine okvire. Najei primjer okvirnih konstrukcija s nepopustljivim prikljucima je portalni okvir. U tradicionalne postupke moe se uvrstiti i postupak poznat pod nazivom Wind moment method. Zanimljivo je u okviru ovog poglavlja spomenuti ovu metodu prorauna budui da je imala veliki utjecaj na dananje poimanje filozofije uvoenja pojma prorauna popustljivosti prikljuaka u inenjersku praksu. Osnovno znaenje sastoji se u tome da se za vertikalno optereenje usvaja popustljivo (zglobno) ponaanje prikljuaka, dok se za horizontalna optereenja usvaja da su ti isti prikljuci nepopustljivi. Ova metoda primjenjuje se odavno u SAD-a i na postavkama ove metode proraunat je nosivi kostur zgrade UN u New Yorku. Dakle, primjena ove metode potaknula je razvoj i primjenu prikljuaka, koji su djelomino nepopustljivi. Pojednostavnjeno je ova metoda prikazana na slici 6.52.

B. Pero

285

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.51. Tradicionalni proces prorauna okvira s nepopustljivim i/ili zglobnim prikljucima

B. Pero

286

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Slika 6.52. Wind moment method

6.9.2. Suvremeni postupci prorauna okvira

Mnogi prikljuci, pretpostavljeni kao nepopustljivi, esto pokazuju konstrukcijsko ponaanje koje sa nalazi izmeu 'upetog' i 'zglobnog' ponaanja. Eurocode 3 prihvaa injenicu realnog ponaanja prikljuka, negdje izmeu ove dvije krajnosti, i omoguava postupak poznat pod imenom 'djelomino nepopustljiv postupak' analize, slika 6.53. Suvremenost ovog postupka oituje se u provoenju analize okvira konzistentno s odgovorom prikljuka. Ponaanje prikljuaka uzima se u razmatranje ve u samom poetku analize. Dakle, u fazi preliminamog dimenzioniranja, kada se odreuju poetne dimenzije elemenata (nosai, nosai-stupovi) okvira, uzima se u obzir ponaanje prikljuka. Poetna globalna analiza ukljuuje priblinu procjenu karakteristika prikljuka, njegovu krutost, otpornost i rotacijski kapacitet. Ove karakteristike kasnije mogu biti korigirane kao i u sluaju odabira dimenzija komponenata u zavrnoj fazi analize. Uobiajeno se prikljuak, za potrebe provedbe analize, predstavlja kao rotacijska opruga na krajevima konstrukcijskog elementa, u pravilu na nosau. Ovakav, realistian model prikljuaka, ukljuen u globalnu analizu, poluuje ekonomino dimenzioniranje za veinu tipinih okvirnih konstrukcija.

B. Pero

287

6. Proraun okvirnih sustava

MK I

Naravno, navedena procedura, sa slike 6.53, moe se primijeniti i za prikljuke koji su zglobni (jednostavno uoblienje) ili nepopustljivi (kontinuirani uoblienje).

Slika 6.53. Procedura za analizu konzistentnu s odgovorom prikljuka

B. Pero

288