UGROENE VRSTE U ELUCU

Je li nestajanje bakterije Helicobacter pylori, koja od iskona ivi u naem elucu, dobro ili loe za zdravlje?

NAPISAO: MARTIN J. BLASER Izvor: Magazin Scientific American, veljaa 2005. Naslov izvornika: An Endangered Species in the Stomach Pripremio i s engleskog preveo: Stjepan paniek Zagreb, Hrvatska, svibanj 2005. Objavljeno u programu Hrvatskog radija

*****
Helicobacter pylori je organizam koji se smatra jednim od najstarijih i najintimnijih suputnika ovjeanstva, no ipak, znanstvenicima je trebalo vie od stoljea da bi to spoznali. Ve dosta rano, tonije 1875. godine, njemaki anatomi pronali su spiralnu bakteriju koja u vidu kolonije boravi i ivi u ovjejem elucu, odnosno njegovoj sluznici, no iz razloga to se ovi organizmi nisu mogli uzgojiti kao ista kultura, rezultati su zanemareni i zaboravljeni. Tek 1982. godine australski lijenici Barry J. Marshall i J. Robin Warren izolirali su bakteriju i omoguili ozbiljan poetak istraivanja znanstvenicima koji prouavaju ulogu bakterije Helicobacter pylori u elucu ovjeka. Tijekom sljedeeg desetljea istraivai su otkrili da ljudi koji nose ove organizme imaju poveani rizik razvoja peptinog ulkusa, odnosno ira; oteenja sluznice eluca, ili duodenuma odnosno dvanaesnika, te da Helicobacter pylori moe takoer potaknuti nastajanje najpoznatijeg oblika raka eluca (vidi: "Bakterija iza ulkusa" od Martina J. Blasera, Scientific American, veljaa 1996.). Meutim, netom to su znanstvenici shvatili vanost Helicobacter pylori, otkrili su da bakterije gube svoje uporite u probavnom traktu ovjeka. I dok gotovo svi odrasli ljudi svijeta u razvoju jo uvijek u sebi nose ovaj organizam, u razvijenim zemljama kao to su SAD, njegova rasprostranjenost mnogo je manja. Epidemiolozi vjeruju kako Helicobacter pylori tijekom zadnjih stotinu godina nestaje kod razvijenih nacija zahvaljujui irokoj uporabi antibiotika, i zahvaljujui napretku higijene koja zaustavlja prijenos bakterija. Kako se Helicobacter pylori povukla, stopa peptinog ulkusa i raka eluca smanjila se. No u isto vrijeme dramatino su se poveala oboljenja jednjaka, ukljuujui oboljenje vezano uz povrat kiseline u jednjak acidni refluks, refluksna bolest (engl.: acid reflux) i posebno smrtonosni oblik raka jednjaka, a iroki krug dokaza naznauje kako je poveana uestalost ovih bolesti u izravnoj svezi s nestankom Helicobacter pylori. Vrlo je velika mogunost da ta bakterija zapravo titi ljude od bolesti jednjaka. U tu svrhu potrebno je ponovo razmotriti sadanju uporabu antibiotika koji iskorjenjuju Helicobacter pylori iz eluca, kako bi se osiguralo da eventualne dobrobiti ne budu ugroene potencijalnim tetama. Kako bi potpuno razumjeli uinke Helicobacter pylori na zdravlje istraivai moraju istraiti sloenu mreu meudjelovanja izmeu tog znaajnoga mikroba i njegova domaina. Naposljetku, prouavanje Helicobacter pylori moe nam pomoi u razumijevanju drugih bakterija koje koloniziraju ljudsko tijelo, kao i evolucijske procese koji ljudima i bakterijama omoguuju razvoj tako intimnog i bliskog meusobnog odnosa. Raznolika bakterija im su znanstvenici zapoeli s istraivanjem Helicobacter pylori postalo je jasno da su uzorci izolirani od razliitih ljudi vrlo razliiti. ak se u istom elucu mogu pronai brojni razliiti sojevi. Iako su ti sojevi po izgledu istovjetni, njihov genetski kod vrlo je razliit. Istraivai su odredili sljedove genomske DNK za dva razliita soja Helicobacter pylori; svaki soj ima jedan mali kromosom s otprilike 1,7 milijuna nukleotida, obuhvaajui oko 1550 pojedinanih gena. Samo za usporedbu, Escherichia coli - bakterija koja nastanjava crijeva, ima oko 5 milijuna nukleotida, a ovjek ih ima oko tri milijarde. Znaajno je da kod ova dva soja Helicobacter pylori postoji oko 6 postotaka gena koje ne dijele meusobno, a ak i oni geni koji se dijele znaajno se razlikuju po sljedovima nukleotida. 2

Ova razina razliitosti unutar vrste vrlo je neobina. Genetska razlika izmeu ljudi i impanza, dvije razliite vrste, siuna je u usporedbi s razlikama izmeu sojeva Helicobacter pylori; 99 posto sljedova nukleotida u genomu ovjeka i impanze istovjetni su. Znatne razlike u genomu Helicobacter pylori naznauju da, ili bakterija kao vrsta postoji ve vrlo dugo vrijeme, ili pojedina varijacija nije bolje prilagoena na ljudski eludac nego to je prilagoena meusobnoj borbi. Ustvari, obje tvrdnje su istinite. U mom laboratoriju pronaene su dvije posebne varijacije. Godine 1989. stvorili smo knjinicu gena bakterije Helicobacter pylori, umetanjem izabranih dijelova bakterijske DNK u stanice Escherichia coli. Escherichia coli tada moe proizvesti bjelanevine kodirane genima Helicobacter pylori. Nakon toga vrimo analizu rezultirajuih uzoraka Escherichia coli pomou krvnog seruma osobe koja u svom elucu nosi Helicobacter pylori, a u ovom sluaju ta sam osoba bio ja, jer je moj imuni sustav bio izloen djelovanju bakterije, te bi antitijela u mom krvnom serumu trebala biti sposobna prepoznati neke bjelanevinske proizvode samog organizma. Prvi uzorak koji su moja antitijela prepoznala sadravao je gen koji smo nazvali cagA, to je kd za CagA bjelanevinu. To je bio prvi gen Helicobacter pylori koji je pronaen u nekim, ali ne u svim vrstama bakterije. Kasnija su istraivanja pokazala da ljudi zaraeni sa sojevima Helicobacter pylori bakterije koje nose cagA gen imaju vei rizik dobivanja peptinog ulkusa ili raka eluca, nego ljudi sa sojevima kojima nedostaje taj gen. Sada znamo da je cagA dio jednog podruja u kromosomu Helicobacter pylori koje takoer sadri gnom kodirane bjelanevine koje stvaraju sustav za luenje tip IV (type IV secretion system TFSS). Stanice bakterija skupljaju te sustave kako bi pomou njih izvezle velike, sloene molekule u domainske stanice; na primjer Bordetella pertussis, bakterija koja uzrokuje veliki kaalj - hripavac rabi tip IV sustav za luenje (TFSS) kako bi unijela svoj otrov u stanice dinog sustava ovjeka. U 2000 istraivakih skupina u Njemakoj, Japanu, Italiji i SAD-u pronaeno je da neki od gena Helicobacter pylori u blizini cagA kodiraju bjelanevine sustava za luenje tipa IV, koji se skupljaju u strukture istovjetne sitnim potkonim iglicama. Te strukture ubrizgavaju CagA bjelanevinu u epitelne stanice u stjenci eluca, a to objanjava zato je moje tijelo proizvelo antitijela za tu bjelanevinu. Nakon to CagA ue u epitelnu stanicu, enzimi kod domaina kemijski preoblikuju bjelanevinu omoguujui joj meudjelovanje s nekoliko ljudskih bjelanevina. Ta meudjelovanja na kraju utjeu na oblik stanice, a isto tako utjeu na luenje i signale prema drugim stanicama. Sojevi Helicobacter pylori koji nose cagA gene uzrokuju daleko ozbiljniju upalu i oteenje tkiva u stjenci eluca nego to to ine vrste bez tih gena. Te razlike mogu objasniti poveanu mogunost obolijevanja ljudi koji nose cagA sojeve. Pod kraj '80-tih Timothy Cover, koji je tada nakon netom zavrenog poslijediplomskog studija radio sa mnom kao asistent, zapoeo je prouavati neke sojeve Helicobacter pylori bakterije koje uzrokuju nastajanje velikih upljina, koje se nazivaju vakule (okruglasti stanini mjehuri u citoplazmi biljaka i jednostaninih ivotinja ispunjen tekuinom, rijetko plinom op. prev.), u epitelnim stanicama kultura. Pokazali smo da je aktivni agent otrov nazvan VacA, kodiran gnom koji smo nazvali vacA. Osim stvaranja vakula, VacA iskljuuju bijele krvne stanice u elucu koje su zaduene za borbu protiv infekcije, te se smanjuje imunoloka otpornost protiv Helicobacter pylori. Za razliku od cagA, vacA je prisutan u svakom soju Helicobacter pylori, no zbog toga to genski slijed u znatnoj mjeri varira, samo neki sojevi Helicobacter pylori bakterije stvaraju potpuno djelotvoran otrov. John C. Atherton iz Engleske naao je etiri velike varijacije u vacA; dvije (m1 i m2) u sredinjem dijelu gena, te dvije (s1 i s2) u podruju koje kodira bjelanevinski signalni slijed, koji bjelanevini omoguuje kretanje kroz stanine membrane. Kasnija istraivanja pokazala su da se varijacija s1 moe podijeliti na najmanje tri podvrste: s1a, s1b i s1c. 3

Sojevi bakterija Helicobacter pylori sa m1 i s1 varijacijama stvaraju oblik VacA otrova koji uzrokuje najvea oteenja. Stoga nije iznenaenje da su vrste koje nose genotip vacA, kombiniran sa cagA gnom, najvea opasnost za nastanak raka eluca. Da bi se stvar jo vie zakomplicirala, neki su ljudi osjetljiviji na ove vrste raka zbog varijacija u njihovim genima to poveava upalnu prijemljivost na bakterijske utjecaje. Najgori mogui sluaj deava se kod osobe koja nosi pro-upalne varijacije i koloniziran je sojevima Helicobacter pylori koji sadre cagA gene i s1/m1 vacA genotip. Srazom posebno agresivnih sojeva Helicobacter pylori s posebno prijemljivim domainima nastaje najvei broj sluajeva raka eluca. Praenje migracija Jednom kada su znanstvenici otkrili kako razlikovati sojeve Helicobacter pylori skupljene diljem svijeta, zapoeli su istraivati da li se sojevi koje krue u razliitim podrujima meusobno razlikuju. Radei zajedno s Leen-Jan van Doornom iz Dijagnostikog laboratorija u Delftu u Nizozemskoj, pronali smo da varijacije u vacA genu tee grupiranju u odreenim podrujima svijeta: s1c sojevi prevladavaju u Istonoj Aziji, s1a u Sjevernoj Evropi i s1b na podruju Mediterana. Moj kolega Guillermo I. Perez-Perez i ja posebno smo bili zainteresirani za prouavanje sojeva Helicobacter pylori u Latinskoj Americi, zbog toga to bi tamonji rezultati mogli pokazati kada i gdje je bakterija dola u Novi svijet. U poetku smo pronali da je mediteranski soj, s1b, bio daleko najbrojniji, naznaujui tako da su Helicobacter pylori donijeli panjolski i portugalski naseljenici ili afriki robovi. Meutim, shvatili smo da su ta prouavanja bila provedena u latinoamerikim obalnim gradovima, gdje ive ljudi mijeanih evropskih i afrikih predaka te predaka amerikih Indijanaca. Radei zajedno s Mariom Gloriom Dominquez Bellom a Instituta za znanstvena istraivanje u Venezueli analizirali smo uzorke iz eluca domorodakog stanovnitva Amazone, ljudi iz Puerto Ayacuchoa, trgovakoga grada na rijeci Orinoco u Venezueli te smo pronali da je najvei broj sojeva imao s1c genotip koji prevladava u Istonoj Aziji. Ovaj rad prua dokaz da je Helicobacter pylori bila prenesena preko Beringova prolaza s precima dananjih amerikih Indijanaca, te je na taj nain prisutna u ljudima ve najmanje 11.000 godina. Nedavna suradnja sa Markom Achtmanom, Danielom Falushom i drugim kolegama na Institutu za infekcijsku biologiju Max Planck u Berlinu, pokazala je da se sve suvremene vrste Helicobacter pylori mogu povezati s pet drevnih populacijskih grupa; dvije koje su se pojavile u Africi, dvije u zapadnoj i sredinjoj Euroaziji, te jedna u istonoj Aziji. U stvari, genetske varijacije Helicobacter pylori mogu se rabiti za istraivanje ljudskih naselja i migracijskih uzoraka u proteklih 60.000 godina. Iz razloga to je Helicobacter pylori genetski mnogo razliitija od Homo Sapiensa, bakterija moe mnogo bolje objasniti povijest kretanja stanovnitva, nego to je to mogue postii pomou mitohondrijske DNK, markerom koji se u najiroj mjeri rabi za takva istraivanja. Ako bi istraivai eljeli prikazati migracije naih vrsta u vidu vremenskog sata, tada bi studije na osnovu mitohondrijske DNK pokazivale sate, a genetski sljedovi Helicobacter pylori mogu pokazati tone minute. Izumiranje mikroba Ljudi su jedini domaini bakterije Helicobacter pylori, a njeno se irenje odvija iskljuivo prijenosom usta na usta i putem fekalnih tvari koje dolaze u usta. Razlike u stopi zaraze uslijed zemljopisnih razlika, koja je daleko nia u razvijenom svijetu nego bilo gdje drugdje, djelomino mogu biti rezultat poboljanih sanitarnih uvjeta tijekom prolog stoljea u SAD-u i Evropi, te ostalim razvijenim zemljama. No, ja vjerujem da je postupnoj eliminaciji Helicobacter pylori doprinijela i iroka uporaba antibiotika. ak i kratka uporaba antibiotika, uzeta iz bilo kojega razloga, kod nekih ljudi e iskorijeniti ovu bakteriju. U zemljama u razvoju gdje se antibiotici rabe mnogo manje, 70 -100 % djece zarazi se s Helicobacter pylori do desete godine njihova ivota, te najveim dijelom ostaju kolonizirani tijekom 4

cijeloga ivota. Potpuno je suprotna situacija s djecom roenom u SAD-u gdje manje od deset posto djece nosi ovaj organizam. Ova razlika predstavlja veliku promjenu u ljudskoj mikro-ekologiji. Nadalje, nestanak Helicobacter pylori moe biti svojevrsno upozorenje naznaujui mogunost iskorjenjivanja ostalih mikroba. Helicobacter pylori jedina je bakterija koja moe preivjeti u kiseloj sredini ovjejeg eluca, a njeno se prisustvo moe lako utvrditi ispitivanjem krvi, stolice, daha, ili tkiva eluca. No, i neki drugi dijelovi tijela, kao to su usta, crijeva, koa ili vagina, posjeduju vrlo sloenu populaciju uroenih organizama. Ako te druge uobiajene bakterije nestaju s njihovih stanita, mi neemo biti u stanju primijetiti njihovo nestajanje. Kakva je posljedica povlaenja Helicobacter pylori? Kao to je ve reeno, pojava peptinog ulkusa (osim u sluaju kada to oboljenje nastaje uslijed aspirina i nesteroidnih protupalnih lijekova kao to je ibuprofen) i raka eluca, u znaajnom su padu u razvijenim zemljama. Iz razloga to su se te bolesti, a posebno rak eluca, razvile kroz dugi niz godina, pad ovih oboljenja zaostao je nekoliko desetljea iza smanjenja zaraze s Helicobacter pylori, no pad u svakom sluaju zapanjuje. Rak eluca je godine 1900. bio vodei uzronik smrti u SAD-u izmeu svih ostalih oblika raka, a do 2000. godine stopa smrtnosti od ovoga oboljenja smanjila se za vie od 80 postotaka, te je ta stopa znatno ispod onih kod raka crijeva, prostate, dojke te raka plua. Stvarni dokazi naznauju da je kontinuirano izumiranje Helicobacter pylori imalo vanu ulogu u toj velikoj promjeni. To je dobra vijest. Meutim, u isto vrijeme pojavio se neoekivani rast novih bolesti, posebice onih koje se tiu jednjaka. Do ranih '70-tih epidemiolozi u SAD-u, Velikoj Britaniji, vedskoj i Australiji zabiljeili su alarmantni skok adenokarcinoma jednjaka, agresivnog oblika raka koji se razvija na unutarnjoj stjenci jednjaka, upravo iznad eluca. Pojava toga oboljenja u SAD-u uveava se za 7-9 % godinje, te je to postao oblik raka koji se razvija najbre meu svim njegovim glavnim oblicima. Jednom kada se dijagnosticira, stopa preivljavanja u sljedeih pet godina manja je od 10 %. No, odakle dolaze ovi strani oblici raka? Znamo da je najvei rizini imbenik gastroezofagealna refluksna bolest (GERB), kronini upalni poremeaj koji ukljuuje vraanje kiselog eluanog sadraja u jednjak. Ovo je oboljenje poznatije pod nazivom acidni refluks, te do 1930. godine nije niti bilo opisano u medicinskoj literaturi. Meutim, od tada, njezino se pojavljivanje drastino poveava, te je ovaj poremeaj sada sasvim uobiajen u SAD-u i ostalim zapadnim zemljama. GERB moe dovesti do Barrettova jednjaka, pred-malignog oteenja, koje je 1950. godine prvi opisao engleski kirurg Norman Barrett. Pojava Barrettova jednjaka je u usponu zajedno sa GERB-om, te pacijenti koji pate od ovoga oboljenja imaju poveani rizik razvoja adenokarcinoma jednjaka. Postaje jasno da se GERB moe razvijati u procesu koji traje 20-50 godina; u nekim se sluajevima poremeaj polagano razvija u Barrettov jednjak, a potom u adenokarcinom, paralelno s postupnim promjenama koje vode do raka u drugim epitelnim tkivima. No zato su GERB i ostale bolesti koje iz toga slijede tako iroko raireni? Uspon ovih bolesti pojavio se ba kako je Helicobacter pylori nestajala te situacija navodi na spajanje ova dva fenomena. Kada sam 1996. godine predloio to spajanje, bio sam nagraen prvo s ravnodunou, a zatim neprijateljstvom. Ipak, prolih godina rastui broj studija podrava hipotezu da kolonizacija eluca od strane Helicobacter pylori zapravo titi jednjak od GERB-a i posljedinih oboljenja. tovie, sojevi koji nose cagA gen, a to su bakterije koje su najrevnosnije u stvaranju ulkusa i raka eluca, zapravo su najvei zatitnici jednjaka! Godine 1998. radei s istraivaima s Nacionalnog Instituta za rak, pronali smo da su ljudi koji nose cagA vrste Helicobacter pylori imali znaajno smanjeni rizik nastanka adenokarcinoma donjega dijela jednjaka i dijela jednjaka koji je najblii elucu. Nakon toga, u suradnji s istraivaima Klinike u Clivelandu, te Medicinskim Centrom Erasmus u Nizozemskoj, pokazali smo sline korelacije za GERB i Barrettov jednjak. Vezano uz to istraivanje dola je i nezavisna potvrda iz 5

Velike Britanije i vedske. No nisu svi istraivai pronali ovakve uinke; vjerojatno zbog razlika u metodama prouavanja. Meutim, znanstveni dokazi sada su uvjerljivi. Teorija meudjelovanja Kako moe kolonizacija Helicobacter pylori poveati rizik oboljenja eluca, a istovremeno tititi jednjak od neravnotee? Mogue objanjenje lei u meudjelovanju bakterije i ovjeka koji je udomljuje. Helicobacter pylori evoluirala je u najneobinijeg parazita; desetljeima se moe odrati u elucu usprkos injenici da stvara kontinuirana oteenja i usprkos toga to se imuni sustav domaina bori protiv nje. Ta otpornost zahtjeva da se svi regulacijski dogaaji koji uzrokuju upalu u tkivu eluca uravnotee s regulacijskim dogaajima koji tite da se oteenja ne razviju prebrzo. Mora postojati ekvilibrijum, odnosno ravnotea, izmeu mikroba i domaina; u protivnom moe se desiti da domain prebrzo umre, te e bakterija izgubiti svoj dom prije nego to se stvori prilika za prenoenje na drugu osobu. No kako mogu dva suparnika oblika ivota postii ovakvu ravnoteu? Moja je teorija da mikrob i domain razmjenjuju signale u negativnoj povratnoj petlji. U biologiji su negativne povratne petlje uobiajene za regulaciju staninih meudjelovanja. Razmotrimo na primjer povratnu petlju koja povezuje eer i regulacijski hormon inzulin. Nakon jela razina eera u krvotoku raste i guteraa izluuje inzulin. Inzulin uzrokuje da razina eera pada, to signalizira guterai da smanji luenje inzulina. Regulirajui najvie i najnie vrijednosti razine inzulina, cijeli sustav odrava stanje nepromjenjivosti koje se naziva homeostaza. Nakon to je ovakvu zamisao u 19. st. po prvi puta opisao francuski fiziolog Claude Bernard, on je postao osnova za razumijevanje regulacije hormona. U biti, uzeo sam ovu ideju i krenuo korak dalje; povratna veza moe ukljuiti stanice mikroba, a isto tako i stanice domaina. Tijekom godina, radei sa matematiarima Denise Kirschner sa Sveuilita Michigan, te Annom Arbor i Glennom Webbom sa Sveuilita Vanderbilt, nae su zamisli o povratnoj vezi postale sloenije i sveobuhvatnije. Prema naim sadanjim spoznajama, populacija Helicobacter pylori u elucu ovjeka je skupina ekstremno razliitih sojeva koji se meusobno natjeu i surauju. Natjeu se za hranu, zaklone u samom elucu i zatitu od stresa. Duga zajednika evolucija Helicobacter pylori i Homo Sapiensa, koja je tekla kroz tisuljea, postavila je veliki selektivni pritisak na obje vrste. Da bi se oteenja od zaraze smanjila na najmanju mjeru, ljudi su razvili naine signalizacije bakteriji, kroz imunoloke reakcije, te promjene u pritisku i kiselosti u elucu. Zauzvrat, Helicobacter pylori moe signalizirati stanicama domaina da ublae pritisak na bakteriju. Dobar primjer vanog i velikog pritiska na Helicobacter pylori je nivo kiselosti u elucu. Previe kiseline e ubiti bakterije, no premala razina takoer nije dobra, jer e omoguiti organizmima koji imaju manju toleranciju na kiselinu kao to je Escherichia coli, da napadnu Helicobacter pylori u niama sluznice eluca. Zbog toga je Helicobacter pylori razvila sposobnost regulacije kiselosti sredine u kojoj se nalazi. Na primjer vrste koje nose cagA gen mogu rabiti cagA bjelanevinu kao signalnu molekulu. Kada je kiselost prevelika cagA gen e proizvesti relativno veliku koliinu bjelanevina koje pokree upalnu reakciju kod domaina to smanjuje kiselost djelovanjem na hormonalnu regulaciju stanica koje proizvode kiselinu u stjenci eluca. Suprotno tome, manja kiselost smanjuje proizvodnju cagA bjelanevine i stoga smanjuje samu upalu. Taj model negativne povratne veze pomae nam razumjeti uinke Helicobacter pylori na zdravlje, a ti uinci u velikoj mjeri ovise o jakosti meudjelovanja bakterije i domaina. Sojevi cagA znatno poveavaju rizik od raka eluca, jer oni kroz desetljea ubrizgavaju CagA bjelanevinu u epitelne stanice eluca te na taj nain utjeu na dugovjenost stanica domaina i njihovu sklonost pokretanju upala koje promiu rak. Sojevi kojima nedostaje cagA gen mnogo su manje interaktivni, te oni ne oteuju tkivo eluca u nekoj veoj mjeri. S druge strane, cagA sojevi uinkovito prilagoavaju proizvodnju kiseline u 6

elucu i sprjeavaju da kiselost postane previsokom. Ljudi koji nose sojeve kojima nedostaje cagA gen imaju slabije prilagoavanje razina kiselosti, a ljudi koji nisu kolonizirani s Helicobacter pylori takvu kontrolu nemaju uope. Rezultirajua kolebanja kiselosti eluca sredinji su razlog nastanka oboljenja jednjaka, koja su vjerojatno potaknuta izlaganjem njegova tkiva vrlo kiselom sadraju eluca. Nedostatak Helicobacter pylori takoer moe imati i neke druge fizioloke uinke. eludac stvara dva hormona koji djeluju na navike kod jela: leptin, koji signalizira mozgu da prestane s jelom i grelin koji pobuuje apetit. Iskorjenjivanjem Helicobacter pylori pomou antibiotika nastaje tendencija smanjenja leptina i poveanja grelina; u jednoj studiji pokazalo se da su pacijenti kojih je posebnim postupkom uklonjena Helicobacter pylori dobili na teini u odnosu na kontrolnu skupinu kod koje to nije bio sluaj. Mogu li promjene u ljudskoj mikro-ekologiji biti uzronici sadanje debljine i debljine uslijed dijabetesa (engl.: diabetes mellitus) u razvijenim zemljama? Ako je to istraivanje potvreno, po svoj prilici, proizvesti e veliko otrijenjenje. Lijenici e moda morati dobro razmisliti o uporabi antibiotikih tretmana koji iskorjenjuju Helicobacter pylori iz eluca, a takoer uklanjaju i druge vane bakterije iz drugih dijelova tijela. Iako neke posljedice iskorjenjivanja mogu biti dobre, na primjer smanjenje rizika od raka eluca, drugi uinci mogu biti tetni. Ravnotea izmeu dobroga i loega mogla bi u velikoj mjeri ovisiti o ivotnoj dobi pacijenta, povijesti bolesti i genetskom tipu. Probiotici Ako istraivai utvrde da bi Helicobacter pylori mogla pomoi nekim pojedincima, trebaju li lijenici vratiti te bakterije u eluce tih pacijenata? Kroz vie od sto godina znanstvenici iz podruja medicine, a isto tako i laici, nastoje pronai probiotike, mikrobe koji se mogu rabiti u smislu poboljanja ovjejega zdravlja. Najranija prouavanja bila su usredotoena na vrstu koja se zove laktobacil (Lactobacillus), bakterije koja sudjeluje u stvaranju jogurta i mnogih vrsta sireva, no uinci tog pokusa su i u najboljim sluajevima imali rubne vrijednosti. Usprkos stoljee dugog nastojanja, istraivai nisu uspjeli pronai uinkovite probiotike. Jedan od razloga neuspjeha je sloenost i ko-evolucija ljudskih mikrobiota, organizama koji nastanjuju nae tijelo. Nae su mikrobiote u velikoj mjeri evolucijski prilagoene za ivot u nama, te za meusobni ivot. Kolika je mogunost da e se doljak, nesrodna vrsta bakterije koja dolazi izvan tijela, uspjeno ukljuiti u meudjelovanja u smislu stvaranja dobrobiti? Postojei organizmi preivjeli su jaku i kontinuiranu selekciju, te im ova "prednost vlastita dvorita" uvijek omoguuje odbijanje i eliminaciju bilo kojeg neznanca. No, moe biti i da dolaze bolji dani za probiotike. Kljuni korak biti e sakupiti jo vie znanja o naim uroenim mikrobiotama, te kakvo je njihovo meudjelovanje s nama. Ja vjerujem da se sloena meudjelovanja odvijaju na svim mjestima gdje mikrobi koloniziraju nae tijelo, na primjer u crijevima, ustima, koi i vagini, no zbog niza konkurentskih organizama u tim tkivima, prave odnose vrlo je teko objasniti. Dodue, Helicobacter pylori uglavnom iskljuuje ostale mikrobe iz eluca. Zahvaljujui paradoksu svoje velike prilagoenosti ljudima i nezgodi progresivnog nestajanja tijekom 20. stoljea, Helicobacter pylori moe postati ogledni organizam za istraivanje ovjeje mikro-ekologije. Jednom kada znanstvenici katalogiziraju veliki broj razliitih sojeva bakterije Helicobacter pylori, te kada otkriju kako svaki od njih utjee na stanice eluca domaina, bit e stvoren itav niz novih naina za borbu protiv oboljenja probavnog trakta. U budunosti lijenici bi mogli biti u stanju analizirati pacijentovu DNK u smislu odreivanja osjetljivosti na upale i genetske sklonosti dobivanja razliitih oblika raka. Tada e lijenici moi odrediti najbolju mjeavinu sojeva Helicobacter pylori za odreenog pacijenta kako bi ona bila zasaena u njegovu elucu. tovie, istraivai e moda biti u stanju primijeniti steeno znanje o Helicobacter pylori za rjeavanje drugih problema u medicini. Upravo kao 7

to se botulin (engl.: Botox), nervni otrov kojega proizvodi Clostridium botulinum, bakterija uzronik botulizma (opasna bolest koja nastaje trovanjem uslijed uivanja mesnih preraevina zaraenih botulinom - op. prev.), sada rabi u estetskoj kirurgiji, otrov VacA mogao bi postati osnova za novu grupu lijekova koji sprjeavaju imunoloke funkcije. Prouavanje Helicobacter pylori, bakterije koja je kroz vrlo dugo vrijeme intimni suputnik ovjeanstva, nudi nove spoznaje i razumijevanje naih vlastitih tijela te prua nadu u proirenje vidika medicine i mikrobiologije.

O autoru MARTIN J. BLASER jedan je od najboljih svjetskih strunjaka za Helicobacter pylori bakteriju. On je profesor interne medicine i voditelj odjela za medicinu i profesor mikrobiologije na Sveuilitu New York. Prethodno je radio na Sveuilitu Colorado , u Centru za kontrolu i prevenciju bolesti, te na Sveuilitu Rockefeller i na Sveuilitu Vanderbilt. Od stjecanja doktorskog naslova na Sveuilitu New York 1973. godine napisao je preko 400 izvornih lanaka i izdao nekoliko knjiga o zaraznim bolestima. Takoer, on je predsjednik Amerikog drutva za zarazne bolesti.