ENE I MUKARCI ATALHYKA

Najvee znano neolitsko naselje iznosi nove spoznaje o ulozi dvaju spolova u ranim poljodjelskim drutvima

Napisao: IAN HODDER Izvor: Posebno izdanje asopisa Scientific American, sijeanj 2005. Naslov izvornika: Women and Men at atalhyk Pripremio i s engleskog preveo: Stjepan paniek Zagreb, Hrvatska, svibanj 2005. Objavljeno u programu Hrvatskog radija

*****

Prije devet tisua godina u ravnicama Sredinje Turske skupina neolitskih ljudi naselila se na rubu rijeke. Grad koji su tamo izgradili, sada znan kao atalhyk ("ah-tahl-hu-juk), narastao je na oko 8000 stanovnika i 2000 kua. Pokrivajui povrinu od oko 10 hektara (26 akri op. prev.), to je povrina koju zauzima otprilike 24 nogometna igralita, grad nije imao ulica; ljudi su morali hodati po krovovima. Kada bi po stepenicama s ravnog krova uli u kue, nali bi se u domainstvu prepunom slika i skulptura, koje uglavnom prikazuju bikove, jelene, leoparde, strvinare i ljude. Ti naseljenici iz kasnoga kamenog doba izraivali su fino uglaana kamena orua, sijali itarice i pripitomljavali ivotinje. Takoer, lovili su divlja goveda, svinje, konje i rabili mnoge divlje biljke. Ovo nalazite nije najranije poljodjelsko naselje, no njegova veliina s obzirom na rani nastanak te usavrena umjetnost, naznauju da je uvijek bio predmetom rasprava u svezi s ranim poljodjelcima i njihovom nainu ivota. Jedno od pitanja u koje je atalhyk odmah upleten bilo je vezano uz ulogu ena u ranim poljodjelskim drutvima. Duga tradicija evropske misli drala je da su ta drutva bila matrijarhati, gdje su vladale ene, a linija potomaka ostvarivala se kroz ensku liniju, nasljedstvo se prenosilo s majke na ker te se tovala mona boica majka. Ta ideja iz poljodjelskog razdoblja, gdje je boica bila moni simbol, postala je u zadnjim desetljeima 20. stoljea sredinje naelo New Age pokreta koji tuju enska boanstva te je mnogo takvih skupina posjetilo atalhyk u smislu vrenja molitvi, izvoenja plesova u krugu, a sve kako bi osjetili kretanje same boice. No, da li je atalhyk doista bio utvrda enske moi kao to se mislilo? Nastavak iskapanja na nalazitu iz 1990. godine, nakon stanke od etvrt stoljea, iznio je na svijetlo dana nove dokaze o relativnoj moi spolova na ovom mjestu u Sredinjoj Turskoj prije 9000 godina te moemo zapoeti odgovarati na ovo pitanje i nainiti sliku o ulozi ena i mukaraca u atalhyku.

Boica majka Istraivanja na ranijim i kasnijim poljodjelskim nalazitima stvorila su neki okvir za razmiljanje u svezi ovoga pitanja, i upozorila na mogunost da se ne oekuju previe jasni odgovori. Prije 18. stoljea evropski su uenjaci vjerovali, zasnovano na Aristotelu i tumaenjima Biblije, da je politiki razvoj drutva zapoeo s patrijarhatom. Meutim, tijekom 18. stoljea izvjetaji iz Sjeverne Amerike govore o drutvima u kojima se nasljedstvo prenosilo enskom linijom, te je u ranom 19. stoljeu vicarski pravnik imenom Johann Bachofen dokazivao da je patrijarhalnoj obitelji prethodila faza enske drutvene moi. Te su ideje utjecale na mnoge znanstvenike u drugoj polovini 19. stoljea, a isto tako kroz 20. stoljee, ukljuujui Sigmunda Freuda i arheologe poput V. Gordona Childa i Jacquesa Cauvina. 2

Prva iskapanja na atalhyku provodio je James Mellaart sa Sveuilita u Londonu, koji je zajedno sa svojom enom Arlettom radio na nalazitu od 1961. do 1965. godine. Njegovo je uenje proeto evropskom tradicijom te ne iznenauje da je po pronalasku enskih figura i kipova, pretpostavio da predstavljaju boicu majku. Jedna od figurica predstavlja lik snane gole ene koja sjedi na sjedalu od divljih ivotinja iz porodice maaka, najvjerojatnije leoparda, a ruke joj poivaju na njihovim glavama, te navodi na pomisao kako predstavlja upravo krotitelja prirode (engl.: the tamer of nature). Mellaartova publikacija o nalazitu, zajedno sa slikama mone ene, dostigla je najiru publiku, no pojavila se jedna druga arheologinja koja je vrlo djelotvorno ispitala kip boice majke iz atalhyka. Marija Gimbutas sa Sveuilita Kalifornija u Los Angelesu u brojnim je publikacijama, ukljuujui i knjigu "Bogovi i boice Stare Evrope" iz 1974. godine, snano ukazivala na ranu fazu matrijarhatskoga drutva to je vrlo oigledno u atalhyku, ba kao to su takva drutva s napretkom poljodjelstva bila pronaena i irom Evrope. Patrijarhalna drutva nadola su kasnije, tvrdila je ona, vezano uz pojavu metalurgije te uz jahanje konja i ratovanje. Antropolozi koji prouavaju kulture, koji usporeuju i analiziraju drutva, nedavno su se izvukli iz takvih skliskih generalizacija, jer ljudske zajednice koje ive danas, ili su ivjele u nedavnoj prolosti, nude razliite prikaze uloga spolova. Nadalje, antropologija kultura ne nalazi valjane dokaze za prave matrijarhate. Meutim, nalazi pokazuju da u nedavnim i suvremenim drutvima ene imaju neki oblik autoriteta, ili da ene u odreenim fazama njihova ivota, ili u odreenom kontekstu, imaju mo. No umjesto da govorimo o matrijarhatu i patrijarhatu na takav pojednostavljeni nain, ini se da prema etnografskim dokazima trebamo oekivati sloeniju sliku, a to je upravo ono to smo pronali u atalhyku.

to jedete, to postajete Iskapanja na nalazitu atalhyka proirena su na svega 4 % njegove povrine. Otkrili smo 18 razina naseljavanja, a svaki je izgraen na prijanjem sloju, te ukupno pokrivaju 1200 godina. Najvie su razumijevanja donijeli srednji i rani slojevi, koji su ispitani najdetaljnije. Neki od naih najjaih znanstvenih dokaza o relativnom poloaju mukaraca i ena u ranim i srednjim slojevima atalhyka odnose se na prehranu. Ako su mukarci i ene ivjeli znaajno drugaijim ivotom te ako su jedni ili drugi bili dominantni, tada moemo oekivati otkrivanje razlika u prehrani, s dominantnom skupinom koja ima pristup odreenoj vrsti hrane, kao to je primjerice meso, ili bolji dijelovi mesa. Vrlo revno smo traili takve dokaze, no nismo pronali znaajne razlike. Dvoje od mojih kolega, Michael P. Richards sa Sveuilita Bradford u Engleskoj i Jessica A. Pearson, sada na Sveuilitu Liverpool, analizirali su stabilne izotope u starim kostima atalhyka, kako bi otkrili to su ljudi tada jeli. Stanovnici naselja pokapali su svoje mrtve ispod podova kua, a u jednoj kui pronali smo 62 tijela. Analize tih kostura otkrile su statistike razlike meu izotopima mukih i enskih kostiju. Isto je otkriveno i sa zubima, koje je prouavala Basak Boz, s postdiplomskog studija Sveuilita Hacettepe u Ankari, u suradnji s Peterom Andrewsom i Theyom Molleson s Natural History Museum-a u Londonu. Tendencija je bila da ene imaju vie upljina od mukaraca, a to se zubi tie, istraivai nisu pronali razlike. Analizirajui uzorke istroenosti i poderanosti kostiju Molleson je bio u stanju pokazati da su ljudi izvodili sline zadatke tijekom njihova ivota (vidi: "The Eloquent Bones of Abu Hureyra", autor Theya Molleson; Scientific American, kolovoz 1994.). Intrigantan dokaz potvruje ovaj nalaz. Andrews i Molleson primjetili su crnu naslagu koja je esto naslonjena na unutarnju stranu rebara, a nakon analize 3

pokazalo se da sadri ugljik. Stanovnici atalhyka ivjeli su u malim kuama sa slabim provjetravanjem i sa mnogo dima od vatre. Doista, zidne povrine bile su prekrivene aom. Ta ista aa nala se u ljudskim pluima. Otvori na ravnim krovovima kroz koje su stanovnici ulazili u svoje kue, u isto su vrijeme sluili kao izlaz za dim. Zime u ovom podruju ekstremno su hladne te su obitelji vjerojatno provodile mnogo vremena u unutranjosti, udiui zadimljeni zrak. Kao rezultat toga u njihovim se pluima taloila aa. Nakon sahrane i unitenja tijela, aa se nataloila na unutranjoj strani rebara. No ipak, a to je najvanija injenica za naa istraivanja, naslage ae na rebrima bile su prisutne i kod ena i kod mukaraca. Taj nalaz naznauje da ne moemo tvrditi, primjerice, da su mukarci provodili vie vremena izvan kue, a ene vie vremena u kui. U stvari, u smislu vremena provedenog u kui, ini se da su ivjeli potpuno slinim ivotima. Prouavanje ljudskih ostataka pokazalo je da su mukarci bili vii od ena, ali ta razlika u visina je mala. Kosti otkrivaju da su ene ponekad bile deblje s obzirom na njihovu visinu u odnosu na mukarce. Dakle, moda je djeli istine i prisutan u prikazu "debelih dama" kod figurica koje je otkrio Melaart. No sve u svemu, razliiti dokazi ukazuju na slinu prehranu i nain ivota kod ena i mukaraca. Vrlo je malo naznaka da su spolovi imali razliite zadatke, ili da je njihov dnevni ivot bio razliit. To istovremeno ne dokazuje da razlike zasnovane na spolu nisu postojale. Oigledna razlika vezana je uz raanje. Prouavanje ljudskih kostiju pokazalo je visoku stopu smrtnosti djece, a pronaeno je i nekoliko sluajeva sahrana ena sa novoroenom djecom, to naznauje na moguu smrt kod poroda. No analize prehrane i kostiju ne daju jasne znakove razlika u nainu ivota izmeu ena i mukaraca, a koje bi se prenijele na razlike u poloaju i moi.

U ivotu i u smrti Traili smo vie obavijesti o poloaju promatrajui obiaj u atalhyku, koji se iz perspektive 21. stoljea ini bizarnim. Arheolozi su pronali ukopno mjesto s tijelom bez glave. Ljudi su uglavnom pokapani netaknutih glava, te su takvi i ostali. No u nekim sluajevima, moda godinu dana nakon ukopa ili slino, grob je ponovo otvoren, a glava je bila odrezana noem, te su na kostima ostali jasni tragovi toga ina. Te su se glave tada rabile u obredne svrhe. Ponekad su kasnije ostavljene u kuama kao dio rituala naputanja. Ovakva je praksa dio ire tradicije meu ranim poljodjelcima Turske i Bliskog Istoka. U mjestima poput Jerihona, lubanje su bile obraene gipsom da bi se obnovile znaajke lica. Vrlo je vjerojatno da su glave uzimane od uglednih pojedinaca, moda doslovno reeno "glava" obitelji ili obiteljskih loza. Dakle, bilo je vrlo interesantno iznai jesu li bile koritene lubanje i ena i mukaraca, to bi naznailo da su se loze nastavljale i kroz enske i kroz muke linije. Slian smo zakljuak izveli kada smo razmatrali jedan drugi aspekt sahrane. 62 osobe sahranjene u jednoj zgradi, koje su prije spomenute, pojavljuju se ispod platformi i po rubovima glavne sobe. Posebna vrsta platforme koristile bi se za vrijeme sahrane, a nakon toga platforma bi se odstranjivala. Mogu je bio utjecaj na truplo posebne osobe, a naroito one koja je sahranjena posljednja na tom mjestu, za vrijeme kada se vrila nova sahrana na tom istom mjestu, a ti zadnji sahranjeni pojedinci su i ene i mukarci. Kako bi procijenili drutvene razlike uobiajeno je da arheolozi prouavaju izglede grobova i artefakata unutar njih. Paljivo smo ispitivali jesu li mukarci pokapani u jednom dijelu sobe a ene u drugom, jesu li mukarci pokapani na svojoj desnoj strani a ene na lijevoj, jesu li mukarci usmjereni u jednom pravcu a ene u drugom, te jesu li neki posebni artefakti pronaeni u grobovima mukaraca a drugi u grobovima 4

ena. Naomi Hamilton, za vrijeme dok je radila na svom doktoratu na Sveuilitu Edinburgh, traila je takve uzorke. Nakon njenih veoma pomnih promatranja utvrdila je da ne postoje jasne razlike. S jedne strane to je veoma frustrirajue, no s druge strane je fascinantno. Sve ukazuje na drutvo u kojemu je spol relativno nevaan za stjecanje drutvenoga statusa. Sahranjivanja pokazuju jednakost, no to je s uporabom mjesta unutar kua za vrijeme svakodnevnoga ivota? Na osnovu suvremenih istraivanja provedenih na malom uzorku drutava koja nisu zapadnoga tipa, arheolozi su esto uvjeravali da je mukarac trebao praviti kamena orua, dok bi se ena bavila izradom posua i kuhanjem. Neprilika u svezi s ovom pretpostavkom je da se uvijek mogu pronai etnografski primjeri u kojima su uloge zamijenjene. No dozvolimo za trenutak da su po pitanju aktivnosti u kui mogle postojati neke razlike s obzirom na izvoenje poslova dvaju spolova. Svako je domainstvo imalo svoj sredinji dio, srce, odnosno pe. Oko pei nalazimo velike nakupine pepeljastog materijala izvuenog iz ognjita, isto kao i ostatke kuhanja i itarica. Dakle, mogli bi zakljuiti da je podruje oko pei posveeno proizvodnji hrane, te je to uglavnom bila enska domena. Kao podrka takvom gleditu mogao bi se pronai jedan mali dokaz; sahranjivanje djece do mjesec dana starosti esto se pojavljuje u blizini pei. No, pepeo i razni drugi materijali izvueni zajedno s njim iz pei, sadre veliku koliinu opsidijana, materijala koji se rabio za izradu kamenog orua. Opsidijan se kupovao u Kapadokiji u sredinjoj Turskoj, te bi se stavljao ispod poda u blizini pei, gdje je ostajao sve dok se ne bi uzimao i preraivao u kameno orue. Trgovina i izrada oruja bila je domena mukaraca. Ako je tako bilo u atalhyku, tada se izrada kamenog orua iz opsidijana nije odvijala u nekom podruju domainstva odvojenom od uobiajenih aktivnosti. Bez obzira jesu li kameno orue izraivale ene ili mukarci, sve do dana dananjega, nismo pronali nikakve naznake jasnoga odvajanja njihovih uloga i zadataka u bilo kojem sloju iskapanja.

ivot je kratak, a umjetnost dugovjena ini se da je nastala slika prilino suvisla. Kada istraujemo kako su ljudi provodili svoje svakodnevne aktivnosti, to su jeli, gdje su bili sahranjivani, tko je bio obiteljski voa ili voa cijele obiteljske loze, nalazimo malo drastinih razlika izmeu mukaraca i ena, nema dokaza o patrijarhatu ili matrijarhatu. No u svijetu umjetnosti i simbolikih predstavljanja nalazimo sasvim drugaiju situaciju. Ovdje se podruja utjecaja ine razliitim. Razmotrimo prvo mukarce neke zajednice. Pojavljuje se situacija da se obilje slikarija usredotouje na mukarce. Na slikama uglavnom nisu prikazane ene, a nalazimo mnogo mukih likova, esto obuene u leopardovu kou, kako love ili vrebaju divlje ivotinje. Na nekim prikazima ti su likovi bez sumnje mukarci, jer nose bradu. Doista, mnogo je umjetnikih prikaza mukoga karaktera, a mnogi predstavljaju ivotinje; brojni su mujaci, primjerice bikovi i jeleni s penisom u erekciji. Brojne ivotinjske glave postavljene po zidovima u kuama su uglavnom od divljih bikova i ovnova. Ovakva usredotoenost na muke znaajke u umjetnosti ima dugu tradiciju u Anatoliji. Iskapanja na jednom prethodnom nalazitu Gbekli, u jugoistonoj Turskoj iznjedrila su fantastian broj prikaza divljih ivotinja, esto s penisom u erekciji, a isto tako i s mnotvom kamenih falusa preko cijelog nalazita. Nerissa Russel sa Sveuilita Cornell i Louise Martin sa Sveuilita College u Londonu otkrile su u atalhyku koncentracije kostiju velikih divljih ivotinja, uglavnom mujaka. Ove naslage, koje sadre veu koncentraciju kostiju mujaka od one nastale na temelju dnevnih obroka, ini se da su ostaci posebnih svetkovina. Mnoge slike prikazujui skupine mukaraca i bikova mogle su sluiti u poast takvim festivalima ili drugim ritualima, ba kao to su to mogle i glave bikova i ostalih divljih ivotinja koje su postavljene u kue te obraene gipsom i obojene. 5

Meutim, kao to smo vidjeli, izotopske analize ljudskih ostataka ne naznauju nikakve razlike u prehrani meu spolovima, navodei nas na zakljuak da su ene jednako kao i mukarci sudjelovale na gozbama za vrijeme takvih dogaaja. Razliku vidimo jedino u umjetnosti povezanoj s lovom i festivalima. No to je sa figurom mone ene na sjedalu od leoparda? Nesumnjivo je da snano naznauje lik ene. tovie, nedavni nalaz u atalhyku ojaava ovu pretpostavku; otkrili smo intrigantnu figuricu ene, koja u svojim leima ima umetnutu sjemenku. Ova veza izmeu ene i biljaka takoer je oigledna na mjestu gdje je pronaena slavna "boica" s leopardima: posudi za itarice. Isto tako, nekoliko naslikanih prizora nepogreivo oslikava ene kako skupljaju bilje. No osim tih nekoliko primjera, umjetnost i simbolika u cjelini smanjuju ili potpuno nijeu vanost poljodjelstva. Kue su ispunjene simbolikim prikazima; u mnogim bi se prostorijama za stanovanje ovjek jedva mogao kretati, a da se ne nae licem u lice s glavom bika ili nekom slikarijom. No u svemu tome, skladita itarica nisu nikada usavrena s bilo kojim oblikom simbolizma. Zdjele i posue u domainstvu nisu oslikane ili ukraene, a to nisu niti koare za skladitenje ita. Cijelokupno podruje biljnog svijeta i poljodjelstva u umjetnosti i simbolizmu je marginalno. Dokazi iz umjetnosti upuuju na podvojeni svijet; jedan kojim dominiraju mukarci i njihove aktivnosti ukljuujui lov i divlje ivotinje i slino, a drugi manje uestalo oslikan svijet koji ukljuuju ene i bilje. Posve sigurno situacija je sloenija nego to to ova jednostavna podjela naznauje. Moramo takoer razmotriti evoluciju toga drutva, kao to je to otkriveno na raznim slojevima nalazita. Figurice debelih dama, a posebno ena na leopardima pronaena u koari za ito, kao i ena sa itnim zrnom umetnutim u lea, potjeu iz gornjih slojeva nalazita; a posebno iz posljednja tri ili etiri od ukupno 18. Iako je poljodjelstvo i udomaivanje biljaka postojalo kroz stoljea, kljuni aspekti drutvenoga ivota, kao to je otkriveno u umjetnosti te na temelju ostataka svetkovina, nastavljaju se usredotoivati na divlje ivotinje. Meutim, u gornjim slojevima atalhyka moemo vidjeti kako poljodjelski proizvodi postaju vaniji u ivotu zajednice, a odravaju se rituali koji ukljuuju poljodjelske teme. Takoer u umjetnosti vidimo, posebno na figuricama, da su ene povezana s uzgojem bilja. Ovo isticanje poljodjelstva i uloge koju su ene imale unutar toga podruja dio je velikih promjena koje su se pojavile u gornjim slojevima nalazita. Posebno se to vidi na primjeru pronalaska velikih pei izvan kua, u dvoritima, to moe naznaiti neku specijalizaciju u proizvodnji hrane. Posve je sigurno da se specijalizacija u proizvodnji kamenog orua i posua poveala u tim gornjim slojevima. A pojavili su se i peatni igovi, naznaujui vei smisao za izraavanje vlasnitva. U tom opem kontekstu moemo vidjeti da je podjela meu spolovima postala izraenijom, te da je posebna enska domena, uzgoj bilja za hranu, postala oitijom. Dakle, vidimo da je u atalhyku situacija to se tie ena i mukaraca sloena, na nain da odraava neke zakljuke koji su prije navedeni, a koje su antropolozi izveli u svezi raspodjele moi meu spolovima. Ne svjedoimo niti matrijarhatu niti patrijarhatu. Ono to vidimo je moda jo interesantnije; vidimo drutvo u ijim mnogim podrujima pitanje da li ste bili mukarac ili ena nije odreivalo nain ivota koji ste mogli voditi. Oboje, i mukarci i ene, mogli su izvoditi mnotvo razliitih uloga, te biti na mnogim razliitim pozicijama, od pravljenja orua do mljevenja ita i kuhanja, te voenje domainstva i obiteljskih zajednica. Oslikavanje ritualnih svetkovina naznauje da su mukarci dominirali na tom podruju. No, ne moemo razabrati nikakve znakove da su oni istovremeno dominirali u drugim podrujima ivota. U svakom sluaju takva je muka dominacija bila osporena kada je nakon nekoliko tisuljea dolo do 6

udomaivanja bilja, a poljodjelstvo zasnovano na gajenju bilja i itarica zauzelo vaan dio ivota zajednice. U tom trenutku u umjetnost su uvedene ene i bilje, no tek e budua znanstvena istraivanja dovesti do spoznaje o tome je li njihova dominacija u poljodjelstvu imala vee uinke na drugim aspektima ivota. Posebice se to odnosi na injenicu kako postoji vrlo malo podataka iz gornjih slojeva gdje smo pronali debele dame i velike pei, u odnosu na ranije slojeve gdje smo analizirali kosti i zube. Tek kada se u narednih pet godina obnove i nastave iskapanja na gornjim slojevima biti emo u stanju vidjeti kako se razvija pria o pojavi likova monih ena.

O autorima IAN HODDER je naslov doktora znanosti stekao na Sveuilitu Cambridge, a tamo je bio i profesor arheologije od 1977. do 1999. godine, kada je preao na Sveuilite Stanford. Vodi katedru na odjelu za antropologiju kultura i antropologiju drutava na Stanfordu te je direktor projekta arheolokih istraivanja i iskapanja u atalhyku u Turskoj. Njegove djela su: Simboli u akciji (Symbols in action) (1982), Sadanja prolost (The present past) (1982), itanje prolosti (Reading the past) (1986), Pripitomljavanje Evrope (Domestification of e Europe) (1990), Teorija i praksa u arheologiji (Teory and Practice in Archaeology (1992) i Napredak arheologije (Archaeological Process) (1999).

Za istraiti: A Neolithic City in Turkey. James Mellaart in Scientifi c American, Vol. 210, No. 4, pages 94104; April 1964. atal Hyk: A Neolithic Town in Anatolia. James Mellaart. McGraw-Hill, 1967. On the Surface: atalhyk 199395. Edited by Ian Hodder. Cambridge: McDonald Institute for Archaeological Research and British Institute of Archaeology at Ankara, 1996. ISBN 0951942034. Why Settle Down? The Mystery of Communities. Michael Balter in Science, Vol. 282, pages 14421445; November 20, 1998. A Tale of Two Archaeologists. Robert Kunzig in Discover, Vol. 20, No. 5, pages 8492; May 1999. More information can be found online at www.catalhoyuk.org , catal.arch.cam.ac.uk/catal/ (http://www.catalhoyuk.com/archive_reports/2005/ar05_42.html )