PJESNIKO UMIJEE (Aristotel) Umjetnosti su umijee oponaanja, a meusobno se razlikuju po oponaanju (oponaaju razliitim sredstvima, razliite predmete ili

razliitim nainom). Sredstva oponaanja: ritam, govor i armonija, koji se uzimaju ili odvojeno ili pomijeana. !redmet oponaanja su ljudi " ili bolji nego to smo mi ili gori, a mogu biti i takvi kao mi. #aini oponaanja: pripovijedanje ili da li$a rade i djeluju. !jesniko umijee stvorila % (prirodna) uzroka: priroeno oponaanje od djetinjstva ili naueno. (RAZVOJ) TRAGEDIJE (Aristotel) &azvila se iz satirske pjesme' mjerilo je od tro ejskog (()*era$), udeenog za ples, postalo jampsko, pogodnije govoru. +s il uveo glum$a i umanjio korske pjesme, a So,oklo -. glum$a i s$enogra,iju. .e,inira se kao oponaanje ozbiljna i zavrena (poetak, sredina i kraj' prolog (poetna radnja) " dio tragedije prije zborske parode, epizodija (srednja radnja) " dio tragedije izmeu $ijeli zborski pjesma, egzoda (zavrna radnja) " dio tragedije poslije kojeg ne dolazi nikakva zborska pjesma) ina (samo jednoga/' mo0e biti jednostavan " bez okreta (promjena radnje u protivno) i prepoznavanja (iz nepoznavanja u poznavanje pa u prijateljstvo ili neprijateljstvo), a trei je dio trpnja (in poguban i bolan) i prepleten " uz jedno, dvoje ili oboje 1 rasplet) koji ima veliinu (ljepa je vea pria ako je pregledna, ali mora biti lako pamtljiva). Sastoji se od govora zaslaenog radnjom, a ne pripovijedanja. Sa0aljenjem i stra om posti0e oienje takvi osjeaja " katarza " etiki zadatak, ,unk$ija tragedije. 2i$a oponaaju radei, i to skladanjem glazbe i govorom. Svaka komedija sastoji se od ) dijelova (poredani po vrijednosti): pria (oponaanje ne ljudi, nego ina, jer po njima li$a dobivaju znaaj), znaaj (po kojemu su li$a nekakva, a oni trebaju biti dobri, pristali, podobni i dosljedni), misli (govorima neto kazuju ili izriu, bitno je govoriti potpuno i prikladno), govor (izri$anje rijeima' dijelovi: glas, slog, veznik, ime, glagol, lan, oblik, govor' vrlinu ini njena jasnoa, ali bez jednostavnosti' najjasnija kada se uzima obine rijei, ali je onda neotmjena " postaje uzviena kada se slu0i neobinim izrazima, a to su tui$e, meta,ore i svi izrazi koji odudaraju od obinog govora, no kada bi sve bilo spjevano u meta,orama, nastala bi zagonetka i zato i treba uzimati s mjerom i najva0nije je kada se pjesnik odlikuje u upotrebi meta,ora jer to se jedino ne mo0e nauiti od drugoga i to je obilje0je genijalnosti), skladanje glazbe (najvea zaslada) i predstava (zabavna, ali najmanje svojstvena pjesnikom umijeu jer i bez nje tragedija mo0e djelovati). 3borske pjesme se dijele na: paroda (ulazna pjesma) " prvi govor $ijelog zbora, stasimon (stajaa pjesma) " zborska pjesma bez anapesta i tro eja, komos " zajednika pjesma tu0aljka u kojoj sudjeluju likovi i zbor i soloarije " posebni dijelovi pjesme koji se pjevaju na pozorni$i. (RAZVOJ) KOMEDIJE (Aristotel) 4omedija je bila oponaanje nitavi , a smijeno je bilo dio ru0noga, neka pogreka ili rugoba. 5sprva se nije ozbiljno s vaala. STRAH I SAA JENJE (Aristotel) 2ik u tragediji treba biti osoba prosjeni karakteristika, koja sa ne istie ni vrlinom ni pravednou, niti pada u nesreu zbog svoje zloe i pokvarenosti nego zbog neke pogreke' koji u0iva znatan ugled i 0ivi sretnim 0ivotom, sl. nama pa zbog toga izaziva stra i sa0aljenje. #u0no je da dobro sklopljena tragina pria bude jednostruka i da prikazuje prela0enje ne iz nesree u sreu, nego iz sree u nesreu i to zbog gore navedeni razloga. 6sjeaj stra a i sa0aljenja mo0e se izazvati izvoenjem, ali i samom radnjom, to je bolje i odaje boljeg umjetnika. &adnje moraju vriti likovi koji su meusobno prijatelji ili neprijatelji, ili koji nisu ni jedno ni drugo. #e smije se razarati osnova utvrene prie. !ostii stra i sa0aljenje mo0e se na 7 naina kombina$ijom ovi elemenata: lik ubija 8 ne ubija, znajui 8 ne znajui. VRSTE TRAGEDIJE (Aristotel) ()5sprepletena tragedija " u njoj je sve okret i prepoznavanje. (

%)9ragedija patnji " puna je trpnji. -)3naajna tragedija 7):udesna tragedija " odvija se na donjem svijetu. PJESNIKI UKRASI (Aristotel) U4&;S5: 5mena mogu biti jednostavna " sastavljena iz dijelova koji nemaju znaenje i slo0ena " sastavljena iz jednog dijela koji ima znaenje i drugog koji nema, ili iz dva dijela koji imaju znaenje. Svako ime je obino ili tui$a, ili meta,ora ili ukras, ili kovani$a, ili produ0eni$a ili skraeni$a ili promijenjena. VRSTE PREPOZNAVANJA (Aristotel) !repoznavanje je obrat iz neznanja u znanje, bilo u stanje bliske povezanosti ili u neprijateljstvo ljudi koji su bili u stanju sree ili nesree. !" !6 3#;46<5=; * najmanje umjetnika. #jome se pjesni$i slu0e najee iz nu0de. ;)po priroenima " dani roenjem. >)po steenima " na tijelu ili oko tijela. #" 53=5?2@+#6 6. !@+S#54; " ne proizlaze prirodno iz samog tijeka radnje ve i pjesnik smilja, stoga i jesu neumjetnika. $" !6 S@+A;#@U " kad netko opazi neku stvar i to uzbudi njegove osjeaje ili pogled na neki predmet od va0nosti za junaka izaziva njegovo prepoznavanje od strane drugi . %" !6 3;42@U:5<;#@U " prema nekom se ponuenom stanju dolazi do odreeni zakljuaka. !ostoji podvrsta: prepoznavanje po krivom zakljuivanju. &" 53 S;=6B; S426!; .6B;C;@; " tada prepoznavanje nastupa iz samoga logikoga odvijanja dogaaja pa je stoga umjetniki najvrjednije. RAZ IKA EP I TRAGEDIJA (Aristotel) ;ristotel vie pa0nje posveuje tragediji negoli epu jer je smatra savrenijom. Istost " objekt mimeze je ozbiljna radnja koja se iznosi u sti u, mo0e postojati i DdjelovatiE i bez izvedbe kao to djeluje i ep, ali esto ima ins$ena$iju i glazbu. R'(li)' " ep koristi samo jednu vrstu sti a (junaki sti " eksametar), a tragedija vie nji (jampski dvanaestera$ i tro ejski esnaestera$). +p oponaa na drugi nain (nara$ijom). :udesno i ira$ionalno primjerenije je epu negoli tragediji. +p ima vei opseg negoli tragedija " tragedija nastoji ostati unutar jednog obilaska sun$a ime se posti0e integriranost radnje, a ep je vremenom neogranien i prikazuje jedno vrijeme, a ne jedan in, pa mo0e mnogo dijelova prikazati kako se dogaaju istovremeno (i iz ( se epa mo0e nainiti vie tragedija), a tragedija samo onaj dio koji izvode glum$i to je mo0e uiniti jednolinom i osuditi je na propast. RAZ IKA PJESNI*TVA I POVIJESTI (Aristotel) 3akljuak o prirodi pjesnike djelatnosti: nije pjesnikov posao da pripovijeda o stvarnim dogaajima, nego onome to bi se moglo oekivati da se dogodi, tj., onome to je mogue po vjerojatnosti ili nu0nosti. 5 zato je pjesnitvo vrednije od povijesti, jer govori o openitom, a ne o pojedinanom.

AUTOR %

() 9ek u (F. st. govori se o autoru, izjednauje se s pojmom vlasnitva, zaetnika djela (Gi$ te i Hegel), a jedanput dovreno djelo ne mo0e promijeniti vl., samo ustupiti na koritenje. %) ;utorska individualnost postaje jam$em knji0evne autonomije djela. =t, to je u romantizmu dovelo do stava da autor ostaje autor samo ukoliko se uskrauje drutvenoj komunika$iji. 9ako je osigurana prednost autora nad djelom. -) U (I. st. u okviru nove kritike, rus. ,ormalizma i ermeneutike dolazi do povlaenja autora u korist djela. >oot iz :ikake kole govori o impli$itnom autoru, u kojem razabire, za razliku od strukturalizma, stvarnog (konkretnog, istorijskog) autora. Sartre ka0e da se u djelu mo0e outiti prisutnost autora, njegovi stilski tragovi. 7) Strukturalisti prekidaju vezu izmeu stvarnog i impli$itnog i tra0e idealnog itatelja. 2ot man revidira rusko razmatranje lika autora. J) >art es poststrukturalistiki objavljuje smrt autora. )) Gou$ault govori o Dsmrti ovjekaE. Uvodi pojam Dzaetnika diskurzivnostiE kojim autor pokriva mnogo vie od teksta. K) Geministika kritika pri vaa svrgavanje autora, ali ne dovodi u pitanje autorstvo 0enski tekstova. F) 9aj povratak autora ukazuje na njegovu otpornost na svaki pokuaj njegova dokidanja. I) #a autoru je trostruka etika odgovornost: etika prikazivanja, pripovjedna e. i ermeneutika e. IN 3avren segment $iljno usmjerenog injenja ili radnje koji dobiva svoju kvalitetu istom iz perspektive njena is oda. Svaki in ima nositelja, sredstvo, $ilj i primatelja ime se nu0no uklapa u veu $jelinu od koje ovisi njegov znaaj ina. () !ojam ina ulazi u suvremenu jezino " teorijsku diskusiju s >u lerovim 6rganonmodelom. U umboltovskoj i userlovskoj tradi$iji on tumai jezik kao orue kojim svijest ovladava svijetom. 5nten$ija govornog ina ve je intersubjektivno uglavljena u svojim obilje0jima pret odnim jezinim optje$ajem pa pretpostavlja i ulogu primatelja. %) ;ustin razvija teoriju govornog ina u kojoj in dobiva drukiji status. 6n dijeli iskaze na konstative i per,ormative. 4onstativi mogu biti istiniti ili la0ni, a per,ormativi posreeni ili neposreeni. !er,ormativi se izriu jednokratno, na ozbiljan nain, u odgovarajuim okolnostima i od ovlateni osoba. !ravi razliku izmeu pravi i impli$itni per,ormativa " neki se iskaz mo0e priinjati konstativom iako to nije. 9o je navelo ;ustina da neutralizira postavljenu opreku konstativ8per,ormativ te postavlja razliku izmeu tri vrste ina: loku$ijski " podudaraju se s priopenim znaenjem, iloku$ijski " predmnijevaju snagu uinkovitosti iskaza i perloku$ijski " manipuliraju sugovornikom. !otom ;ustin razvija teoriju iloku$ijski inova koji su zbog svoje ponovljivosti lieni jednokratnosti izri$anja, mo0e i izgovoriti praktiki svatko i u razliitim okolnostima, tj. zbog razvezivanja od matinog konteksta izlo0eni su neuspje u ili promaaju jer nji ovi 0anrovski signali mogu biti pogreno s vaeni. -) Searle " gradi tipologiju govorni inova popisom uvjeta nji ove prikladnosti. Bri$e tvori model konverza$ijskog naela suradnje, po kojem se konverza$ija mora pridr0avati ekonomskog kodeksa, a knji0evnost ima pravo na stanovite slobode. Utopijski obdaruje sve komunikante istim pravima i $iljevima. 7) 5ser primjenjuje teoriju govornog ina na interak$iju knji0evnog teksta i itatelja. :itatelj zauzima polo0aj koji mu je predodreen. J) >utler usvaja .erridaovo tumaenje ponovljivosti kao konstitutivna uvjeta . 6bjanjavajui spolni identitet kao uinak ponavljanja znaenja kroz vrijeme. 4ultura se reprodu$ira preko abitusa kao -

per,ormativno instituirane prolosti koja priziva nove identi,ika$ije na nain kojemu se ponekad teko suprotstaviti. DIJA OG () U u0em smislu dijalog je usmena govorna razmjena meu dvama likovima. =o0e se sastojati od iste mimeze govora ili mo0e sadr0avati komentatorske i objasnidbene umetke pripovjedaa. %) U opre$i prema monologu mo0e se koristiti za oznaavanje knji0evnog, ,ilozo,ijskog, znanstvenog ili politikog diskursa i tu dobiva znaenje: iskaz svjestan sugovornika, koji anti$ipira razliite oblike nji ova eventualnog otpora ,ormi i sadr0aju oitovanja. U krajnjoj instan$i dijaloki se iskaz oituje monolokim, jer se itateljske interven$ije ipak uklapaju u ono to je 0elio autor. -) +$o u svojoj semiotikoj ,azi pravi razliku izmeu otvoreni i zatvoreni tekstova. 6tvoreni tekstovi imaju razraeniji i pre$izniji model itatelja, koji stvarnome itatelju su0uje slobodu interpreta$ije, a zatvoreni tekstovi kad se odvoje iz konteksta postaju neogranieno interpretabilni. 6vo proturjei >art esovoj opre$i itljivi 8ispisivi tekstova. 7) Hermeneutika znaenjskom entitetu pridru0uje inten$ionalni orizont i pravi razliku znaenja i smisla J) &asprava izmeu .ilt eLa i Simmela. Simmel polazi od apriorne razdvojenosti ja i ti, a po .ilt eLu ,unk$ija je dijaloga u psi ikom sjedinjavanju partnera. 5znosi pretpostavke o identinom opeljudskom du u koji pro0ima sve kulturalne razlike. )) U Simmelovom smislu govori Badamer o postupnom dijalokom stapanju orizonata. !ostoji nadreena instan$a koja organizira dijaloki odnos i privodi pro$es sporazumijevanja skladnome svretku. K) >a tin istie ulogu treega u dijalogu koji uzrokuje nesporazume. 9o je nadadresat kojega apsolutno ispravno razumijevanje autor pretpostavlja. Stoga on govori o beskonanom (nedovrivom) dijalogu. F) #alije s vaanja dijaloga: beskonani je dijalog mogu i po0eljan jedino u utopijskoj komunika$ijskoj situa$iji lienoj konkretne raspodjele moi I) .e =an zapoinje dijaloku kritiku kojoj je >a tin zanimljiv, a >a tinov je kon$ept pri vatila marksistika kritika. (M) U dijalogu sadanjosti s prolou, mo0e doi do kontekstualiza$ije (s visine sadanjosti smjeta tekstove u nji ovo pov. vrijeme) ili dijaloke razmijene (propitujemo i istra0ujemo sebe u zr$alu proli tekstova).

DIJEGEZA ()!latonov termin za posredno pripovijedanje dogaaja. #jegovu opreku dijegeza8mimeza reaktualizirao Benette nadomjetajui opreku kazivanje8pokazivanje (tradi$ija ga vie $ijenila). Strukturalizam odba$uje mimetiko naelo kao vrijednosno mjerilo analize jer polazi od toga da pripovijedanje gradi svoj samostalan svijet " dijegetiki univerzum, pa je dijegeza sama pretpostavka pripovjednog modusa. Unutar pripovjednog teksta postoje samo razliiti stupnjevi dijegeze budui da je savrena mimeza koja podrazumijeva strogu izokroniju izmeu teksta i prie nemogua. %)9e stupnjeva dijegetinosti Benette naziva dijegetikim razinama. #ji nastanjuju pripovjedai, likovi, dogaaji i stanja, a odlikuju se razliitim stupnjem vjerodostojnosti. 6sim razina, postoje i razliite vrste univerzuma, pa tako izvandijegetiki pripovjeda obitava izvan univerzuma ustanovljenog pripovijedanjem, unutardijegetiki unutar, a metadijagetiki je sastavni dio pripovijesti. Svi ti pripovjedai mogu biti eterodijegetiki, ako ne sudjeluju u univerzumima ustanovljenima pripovijedanjem ili omodijegetiki ako sudjeluju. !odvrsta omodijegetiki tekstova 7

u kojoj je pripovjeda glavni lik zove se autodijegetiki pripovjedni tekst. 4ada metadijagetika razina preuzme ,unk$iju temeljne, rije je o pseudodijagetikim tekstovima. DISKURS Spontani, improvizirani govorni istup neodreene duljine u intersubjektivnoj situa$iji rasprave. () Ulazi u teorijski optje$aj preko 2evi " Straussove analize mitske strukture. #jegova lingvistika analiza sastoji se od prve razine (reverzibilnosti jezika), druge razine (ireverzibilnost govora), a nasuprot njima stoji diskurs kao trea razina. >art es: diskurs je velika reeni$a (ne nu0no sastavljena od reeni$a). %) Gou$ault de,inira diskurs kao vrstu simbolikog poretka ili povijesnog apriorija predod0beni , misaoni i jezini s ema prije svega klasi$istikog razdoblja. 6n je posrednik izmeu jezika i govora, konstitu$ijski temelj nastanka predod0bi, spoznaja, govora, oblika drutvenosti jedne $iviliza$ije. #jegova je osnovna jedini$a iskaz, a glavna su mu obilje0ja individualnost i ponovljivost. Uvodi ga u pojam diskursne prakse. !rotudiskurs de,inira kao neu vatljivi diskurs koji u itatelju raspaljuje nezasitni interpretativni nagon identi,ika$ije. 4on$ep$iju svepro0imne moi suprotstavlja represivnoj ipotezi moi' po toj kon$ep$iji mo upravo treba podruja koja naizgled poivaju iznad njezine nadle0nosti jer je ona maskiraju i ine podnoljivom te joj tako jame reproduk$iju. -) !rimjena Gou$aultova analize diskursa: ;) Gou$ault je odvjetnik izlaska teksta u povijesni kontekst, b) Gou$aultova genealogija pojmova autora, djela i komentara. 7) >enveniste: ;) uvodi opreku izmeu diskursa i jez. 6snovna jedini$a diskursa je reeni$a, a jez. znak. .iskurs je namjera (ideja), a jez. je stvarnost (priopeni sadr0aj). >) opreka izmeu diskursa i pov. prie J) .rukiji pojam diskursa javlja se s Breimasovim modelom diskurziva$ije u okviru naratologije. 6n govori o nastanku pripovjednog teksta u - ,aze: logiko*semantika, narativno*aktantska i diskurziva$ijska. U -. ,azi pripovjedni tekst do0ivljuje 0anrovsko*stilsku di,eren$ija$iju. Breimas i Gou$ault svode subjekt na predoznaeno mjesto. )) Hermeneutika to kritizira: Stierle (tro,azan model koji obu vaa nestrukturirano zbivanje, priu kao kelektivan oblik njegova s ematiziranja i autorsku tekstualiza$iju koja se odvija dubinski kao subjektivno usvajanje prie i povrinski kojima pria dobiva konaan jezino " stilski oblik) i &i$oeur (po njemu se u d. aktualizira simbolika ,unk$. jez.). K);lt usser " jeziku pret odi (a ne slijedi/) pripadnost danoj diskursnoj institu$iji te uvjetovanost te institu$ije drugim diskursnim institu$ijama. F) KM*i godina postavlja se pitanje odnosa diskursni s nediskursnim praksama. DJE O () <ezuje se za knji0evnost potkraj (F. st., istodobno kad i pojam autora, kad se ustaljuju vlasnike norme knji0evnog tr0ita. U njemu prevladava dimenzija univerzalnosti, a nakon romantizma estetinosti. %) ?irei se, knji0. djelo postaje zastupnikom $jeline ljudskosti koja nadilazi sve jezine, povijesne i kulturalne grani$e. 6datle njegove vieznanost, nedokuivost, neis$rpivost. .olazi do paradoksa " knji0. djelo potrebuje pokrie drutvenog autoriteta da bi iz takva preutnog statusa samo moglo autorizirati jedinstvo i $jelinu drutva s onu stranu njegovi ustanova. -) 6znaitelj knji0. djela dobiva kroz pov. jedno za drugim nova meritorna oznaena (priroda, povijest, autor, 0ivot). 4nji0. djelo je simbol, nedostupan ra$ionalnoj spoznaji, ali beskonano otvoren interpretativnim proni$anjima. J

7) .jelo je otvoreno svakome pa pretvara odgoj u uobliavanje pojedin$a. 6dgovor na knji0. djelo izraz je uenikove osobnosti. J) ;vangarda suoava itatelja s te0inom interpretativnog izbora. Smisao vie nije imanentan djelu, on izbiva ostavljajui za sobom prazninu. Simboliki kon$ept djela izruuje djelo na milost i nemilost interpreta$ija jer preputa mjesto alegorijskom kon$eptu. #ijedna interpreta$ija ne mo0e dokazati vlastiti ispravnost jer nema vie estetikog konsenzusa. )) 9o navodi >art esa i Gou$aulta )M*i god. na problematiza$iju pojma djelo u korist pojma teksta (diskurs). 5stovremeno se dogaa .erridaovo osporavanje knjige u ime pisanja. &azlika >art esa i Gou$aulta je u tome to G. izbjegava apsolutiza$iju de$entrirane tekstualnosti pojmom diskursa koji sam po sebi za tijeva neko ogranienje. K) !okuaj povratka termina djelo jer se ono opet vratilo pod okrilje nekakvog zatitnika, koji je zatitnik upravo pokuavajui prikriti da to jest (Gou$ault). =t, odnos zatitnika i djela neprimjereno je prikazivati u me anikim parametrima uzrok " uinak jer djelo ipak uva relativnu samostalnost. F) >re$ t je tkr doao do zakljuka o samostalnosti djela u kontekstu svoje analize desakraliza$ije djela pod utje$ajem D,ilmiza$ijeE. I) U okviru 2u manove teorije sistema !lumpe je de,inirao djelo kao simboliki generaliziran komunika$ijski medij umjetnosti, tj. neto se pojmi kao umjetniko djelo jer ga titi taj status. ISKAZ () U paru s pojmom iskazivanja uvode ga ,ran$uski lingvisti i semiotiari u slijedu kritike sosirovske (strukturalne) paradigme. 5skazivanje je individualni in proizvodnje iskaza koji u iskazu ostavlja tragove svoje kontigentnosti. 5skaz je proizvod iskazivanja. >enveniste tvrdi da govor ima primat nad jezikom. D#ita nije u jeziku to prije nije bilo u govoru.E %) 6dnos izmeu iskazivanja i iskaza uzima za parametre: (. govornika, %. in iskazivanja -. iskaz kao poprite njegovi tragova ili biljega 7. sugovornika. 4ao to u pripovjednom tekstu postoji razlika izmeu pripovjedaa i ,okalizatora, tako u svakodnevnom govoru postoji razlika izmeu govornika i iskazivaa. 5sto tako kao to kod pripovijedanja u prvom li$u razlikujemo do0ivljeno ja i pripovjedno ja tako se u svakodnevnom govoru razlikuju tematizirano ja (bie svijeta) i impli$irano ja (bie diskursa). -) >a tin u polemi$i s ,ormalizmom, a zatim i strukturalizmom i semiotikom " brani ideju poli,oninosti (dijaloginosti) jezika koja se mo0e prevesti u monologinost jedino apstrak$ijom. 5skaz je za njega slo0eniji od reeni$e jer je so$ijalni dogaaj. 6n i ini iskaz nezavrivim, te tako obespredmeuje svoju metalingvistiku. 7) >a tin inzistira na individualnosti i neponovljivosti iskaza i kritizira Saussurea po kojem je iskaz nepredvidljiva individualna pojava, nepodobna da postane predmetom znanstvenog prouavanja. #aime, po de Saussureu iskaz stjee individualnost uslijed govornikove potpune slobode da u njegovu Dgovornom lan$uE kombinira so$ijalne ,orme jezika. >a tin pak dr0i da je takva sloboda znanstvena ,ik$ija jer je drutvena komunika$ija ve normirala vrste kombina$ija jez. ,ormi (govorni 0anrovi). .alje on govori o imanentnoj so$ijalnosti iskaza, tj. mi zapravo usvajamo materinski jezik preko govorni 0anrova zbog ega je slu0enje njima nesvjesno koliko i slu0enje gramatikim pravilima. 9u on uvodi pojam .rugi kojeg naziva treim u dijalogu. J) 2a$an tvori kon$ep$iju nesvjesnog i dijeli govorni subjekt na subjekt iskaza i subjekt iskazivanja, a oni se nikada ne mogu podudariti " kao rezultat dolazi do imamo podvojenost iskazivanja. !ravo znaenje iskaza jest ono to on ne kazuje i to treba pronai. )) >envenistovi sljedbeni$i pomiu kon$entra$iju rane ,ran$uske naratologije na iskaz prema pragmatinom interesu za iskazivanje i subjekt. 3atim se KM.ti god.pozornost premjeta na svakodnevnu priu. Usporedo s time predmet kritike ralambe postaju knji0evni tekstovi. )

KOMUNIKA+IJA !renoenje poruke ili in,orma$ije od poiljatelja do primatelja u oboma dostupnom kodu. @akobson uvodi poiljatelja, poruku, primatelja, kontekst, kod, medij. Bovori o re,eren$ijskoj ,unk$. koja se ne odnosi na predmete, ve kontekst, dakle, zbilju posredovanu jez., odnosno, gramatikim zakonima. !ovezni$a izmeu jez. i stvarnosti jest primateljska svijest. 3a razumijevanje komunika$ije potrebno je naelo bliskosti. =o0emo ralaniti - ,unk$. koje su u odnosu na re,eren$ijsku pomone: konotativna (usmjerava poruku na primatelja, podrazumijeva njegovo izravno oslovljavanje, ne podlije0e kriteriju istinitosti), ,atika (usmjerava poruku na medij kontakta) i metajezina (usmjerava poruku na kod, kao ni ,atika, ne prenosi nikakav sadr0aj). +motivna ,unk$. priskrbljuje smisaoni nanos. U ijerar iji su privilegirane re,eren$ijske (semantike) ,unk$. nad pragmatikim (7 nabrojene),a najva0nija je sintaktika (poetska) jer sve ,unk$. ovise o njoj, a ona ni o jednoj. U svakodnevnoj komunika$iji materijalna znaenja potiskuju gramatika, a u poetskoj obrnuto. S obzirom da je strukturalistima komunika$ija prenoenje in,orma$ija, poezija po njima nije komunika$ija. @akobson je smatrao da se znaenje izvodi iznutra, a njegovi kritiari iz vanjske uokvirenosti situa$ijom. !ratt u svojoj kriti$i naela suradnje iznosi 7 maksime po kojima se ravna uspjena komunika$ija: kvantiteta, kvaliteta, rela$ija, naelo, a nji ovo krenje donosi sank$ije. <ei stupanj slobode dozvoljen je samo knji0. djelima. U njima je dvosmislenost ee jer autor i itatelj ne ulaze u k. s istim pravilima, interesima i namjerama. .errida iznosi teoriju kritike govornog ina. Smatra da problem pripisivanja znaenja proizlazi iz naruene suprisutnosti poiljatelja i primatelja te oznaitelja i oznaenog izmeu koji se uvlai pomak jer je ono to i konstruira istovremeno ono to i razlikuje " struktura iterabilnosti " dolazi do razlike u onome to je netko tio rei i to je uistinu rekao. #ijedno se znaenje ne mo0e odrediti izvan konteksta, ali nijedan kontekst ne omoguuje zasienje (nedostaje ( dimenzija iskaza " strukturalno nesvjesno). Grank polazi od teze da i najmanji govorni in svakodnevne jez. komunika$ije, kao znaenjska projek$ija unutranjeg osjeaja, sadr0i u sebi i najmanju stvaralaku novinu koja se ne da metodiki provjeriti. @edina ovjera mogua je u pro$esu dijalokog sporazumijevanja. @ezik strukturiraju pojedini komunika$ijski inovi i taj individualni temelj na kojemu poivaju znaenjski sustavi otvara upljinu u nji ovu identitetu i dovodi do nemogunosti potpunog i uspjenog razumijevanja. 2u mann znaenjsku projek$iju svijeta u komunika$iji pripisuje sistemu, a ne individuumu. 4. ne priopuje svijet, ve ga podvaja jer razlikovna usmjerenost sistemski opera$ija ostavlja jedan dio svijeta u tami. Sistem mora voditi brigu o svojoj spe$i,inosti kako ne bi doveo u opasnosti svoj identitet. .o razumijevanja komunika$ijskog dogaaja dolazi unutar spe$i,inog selek$ijskog orizonta, i u svakom se orizontu drugaije oituje. Nilj je komunika$ije reproduk$ija sistema ulanavanjem novi dogaaja (,unk$ionalni ekvivalent). 4. se sastoji od in,orma$ije (izbor onog to se komuni$ira), poruke (izbor naina kao se komuni$ira) i razumijevanja (izbor naina razlikovanja in,orma$ija, pripisuje komunika$iji odreeno znaenje to ju pretvara u priopajnu radnju). .a bi se sprijeio kolaps prilikom otkrivanja novi komunika$ijski medija, sistemi ,ormiraju simboliki generalizirane komunika$ijske medije kojima pojedini sistemi organiziraju sudjelovanje drugi sistema, tj. usmjeravaju komunika$ijsko nadovezivanje. MIMEZA ()@edan od kljuni starogrki estetiki i poetiki ustrojavanju zapadnog miljenja o umjetnosti. K pojmova, koji je imao golemu ulogu u

&azlika ;ristotelove i !latonove kon$ep$ije mimeze: !laton gradi svoj pojam m. na tzv. inertnim umjetnostima " slikarstvu i kiparstvu pa u prvi plan dospijeva dimenzija oponaanja. 3a !. je m. izvedena, sekundarna djelatnost u odnosu na djelatnost prirode, koja ve i sama oponaa nebeski poredak ideja, i zato je sjena sjene. ;ristotel polazi od tzv. progresivni umjetnosti " pjesnitva i glazbe koje nastaju iz bo0anskog nada nua pa je u prvom planu dimenzija prikazivanja i tako s vaena umjetnost oplemenjuje prirodu novim mogunostima. =tm, dimenzija stvaranja (poiesis) stopljena je s dimenzijom otkrivanja (euresis) prirode to se razabire u usponu normativne poetike. !relazak s oponaanja na prikazivanje " >odmer i >reitinger koji se nadovezuju na 2eibnizovu poetiku mogui svjetova. %)U suvremenoj teoriji " u opre$i prema pojmu dijegeze " Benette aktualizirao !latonovu opreku da bi revidirao opreku prikazivanje8kazivanje angloamerike teorije proze koja tvrdi da je pokazivanje vrednije. !laton pre,erira pripovjedako posredovanje (dijegezu) nad dramskim predstavljanjem (mimezom). !remda se B. priklanja toj pre,eren$iji, on ne motri vie m. i d. kao odvojene moduse, ve kao nu0an sastavni dio svi modusa, koji se meusobno razlikuju po tome naglaavaju li proizvodnju ili proizvod. -)&i$oeur " razumijevanje pojma m. " nu0no simboliko posredovanje iskustva vremena: m 5 1 pret,igura$ija, posredovanje 0ivljenog vremena koje pripada polju praktinog ljudskog djelovanja m 55 1 kon,igura$ija, posredovanje pripovjednog vremena, polje teksta m 555 1 pre,igura$ija, posredovanje vremena itanja, polje re$ep$ije OPONA*ANJE Stoji u oprenom odnosu s pojmom prikazivanja8predoavanja s kojim tvori am,ibijski pojam mimeze. #ijee i potiskuje osobitosti medija u kojemu se odvija. Strukturalizam pre,erira prikazivako " oznaavajuu kon$ep$iju jez. !oststrukturalistike teorije izbjegavaju ideju prevladavanja jednog nad drugim i uvode obnavljanje jednoga u drugom (dvostruka sveza, povratak potisnutog, proiveni bod, odjelotvorivanje, udvajanje, petlja, zijev, iterabilnost, $ijep, $itat, pregib, nabor). U osnovi je kritika modernistikog odvajanja subjekta od objekta. 5rigaraL je u svojoj ,eministikoj kriti$i iznijela miljenje da 0ene oponaaju muki govor kako bi u njemu ispisale vl. razliku kao subverzivni viak. !retra0ujui ono to postoji unutar neega, pronalazimo ono ega nema. 4risteva smatra da se oponaateljska aktivnost ve0e uz osobe liene vl. subjektnog polo0aja to i sili na imitiranje i pri vaanje tui . POETIKA !ojam do0ivio svoj prestige u ,azi strukturalizma. 9odorov je prikazuje kao razliku izmeu interpreta$ije usredotoene na konkretan knji0. tekst i opisa koji u tekstu prepoznaje oitovanje dubinske strukture. 5stie itanje kao pro$es pridavanja vrijednosti. !oetika nastoji izbjei privilegiranje ( tipa 0anra i bilo kakvo pripisivanje vrijednosti, ali se kloni i druge krajnosti " znanosti. Oeli dokuiti spe$i,ino knji0evne dubinske strukture, tj. upravo one koje dotian diskurs ine knji0evnim. Strukturalisti polaze od % pretpostavke koje poeti$i osiguravaju objektivnost: () predmet " poetika se bavi stvaralakom ili umjetnikom dimenzijom knji0., bliskom poiesisu. %) nain " ona je spoznajna djelatnost koja te0i znanstvenom usustavljivanju svojega kategorijskog ureaja. .ole0el de,inira poetiku kao teorijski sustav koji predstavlja vr una$ i sintezu najva0niji predod0bi o knji0. !oetika zapoinje pro$es autokanoniza$ije kao identi,ika$iju vl. tradi$ije. !relazak normativne (restriktivne) u opisnu (deskriptivnu) poetiku. 5denti,i$ira - poetika modela: mereologijski (dijelovi F

dobivaju emergentna obilje0ja koja im omoguuju da u meusobnom odnosu tvore kvalitetu $jeline iz koje se vie ne mogu neka0njeno izdvajati' nedosta$i: zanemaruje partikularna obilje0ja i odsije$a poetiku od konkretni knji0. djela), mor,ologijski (poima djelo kao vrsto i individualno oblikovanu $jelinu, polazi od pojedinani tekstova u kojima komparativnom metodom s ostalim pojedinanim tekstovima nalazi zakonitosti unutar nji ) i strukturalni (postulira da su odreene zakonitosti imanentne odreenim djelima i one se upisuju u djela u pro$esu nji ova spoznavanja koje je opera$ija razlikovanja). !oetika promatra knji0. strukturu kroz prizmu estetikog suda koji je uvjetovan kolektivno, tradi$ijom, ali i individualno, sklonou pojedin$a. >a tin stavlja naglasak na pov. poetiku. !o ,ormalistima se sve to se dogaa u pov. knji0. zbiva u vjenoj suvremenosti. 3a >a tina je jez. poprite borbi ideologija epo e, a u taj se prostor mora uklopiti i knji0. tekst te se u njemu orijentirati. 4ulturalna poetika prouava razlike i povezanosti kulturni zona. PRIKAZIVANJE @edan od dvaju naina razumijevanja mimeze. .rugi je nain oponaanje. !o !latonu u dramskoj mimezi pjesnik izravno prenosi rijei lika, dok i u epskoj dijegezi prepriava svojim rijeima. !o ;ristotelu sva je umjetnost mimetina, mimeza je stvaranje. 9a normativna dimenzija prevladava do (F. st. kada ju >odmer i >reitinger zamjenjuju 2eibnitzovom kon$ep$ijom mogui svjetova. #i jedna umjetnost ne mo0e bez takvog prikazivanja, razlike nastaju u predmetu, nainu, sredstvima i svrsi tog prikazivanja. ();meriki teoretiari proze %M*ti godina aristotelovski daju opreku prikazivanje8kazivanje. !rikazivanje je umjetniki vrednije jer otvara itatelju mogunost samostalne pro$jene, odn. zakljuivanja, slobodniji je u imaginativnom kretanju prikazanim svijetom i stvara spontanije sudove, jer podrazumijeva vii stupanj posredovanja ,ik$ionalnog svijeta od kazivanja. %)&i$oeur " nadovezuje se na njemaku ,enomenologijsku tradi$iju. 9ek kada se jezik okrene p., poinje stvarati vl. svijet koji se vie ne mo0e razumjeti u parametrima postojeeg svijeta jer i prekorauje pred,igurirano 0ivljeno vrijeme praktinog ljudskog iskustva pretvara u kon,igurirano povijesno vrijeme teksta koje pak pretvara u pre,igurirano vrijeme itanja. 6d (K. st. autor preba$uje odgovornost na pripovjedaa koji se slu0i neizgovorivim reeni$ama. @ez. koji prikazuje premjeta se iz nadle0nosti logike i retorike u nadle0nost poetike. -)Gran$uska )M*ti god. " oslobaanje jez. od prikazivaki obveza i otvaranje slobodnoj igri oznaitelja. .ojam stvarnosti posti0e se jedino narativnim te nikama. 6no to se predstavlja kao osjetilni re,erent samo je zaodjenuto jezino oznaeno. RADNJA <ie de,ini$ija: predmet oponaanja knji0evnog djela (praPis)' sredinje naelo njegove organiza$ije u $jelinu (mLt os)' komunika$ijska djelatnost kojoj knji0. djelo za valjuje svoj nastanak. () ;ristotelov pojam praPis podrazumijeva poten$iju prirodne materije posredovanu ovjekom. 5zmeu razmjene poti$aja ovjeka i prirode, posreduju me anizmi interioriza$ije i eksterioriza$ije, koji pripadaju unutarnjem i vanjskom registru (mediju). &adnja je kod njega predmet mimeze. >itno je da se doara djelovanjem ljudi, a ne prepriavanjem. .rama (tragedija) je vrednija. 2irika nije nikakvo oponaanje jer nema ni radnje ni likova. %) ;ristotelovski pojam radnje os$ilira izmeu a) praPis (predmet knji0evnosti) i b) mLt os (modus knji0evnosti). ;) s vaena kao praPis $jelovita radnja ima smisao u samoj sebi pa je ne treba I

oponaanjem uklapati u novi sklop. 6na ima poetno stanje, dinamiku i zavrno stanje, tj. ulanani slijed dogaaja (,abula, pria). >) tek s mLt osom dobiva radnja kao praPis ono $jelovito osmiljenje koje je sudioniku, uronjenom u 0ivljeno vrijeme, nedostajalo. Su0uje knji0. na dramu i kazivako pripovijedanje iz -. l. -) !ojam radnje u knji0evno " znanstvenoj pragmati$i: ;) Stierle predlo0io je da se knji0. proizvodnja i re$ep$ija uklope u jedinstven obraza$ koji povezuje djelovanje autora i itatelja. Svaki tekst impli$ira idealnog itatelja, konkretnu pov. publiku i aktualnog itatelja. >) #edoumi$e oko pozi$ije s koje valja rekonstruirati situa$iju teksta, odn. radnje, potaknule su naputanje interpretativnog u korist ,unk$ionalnog usmjerenja. 6vo usmjerenje, za razliku od empiriara, umjesto ijerar ijskog modela zagovara interpenetra$ijski model to ini odnose unutar sustava neodvojivim od odnosa izmeu nji . .jelo se uranja u slo0enu institu$ijsku mre0u koja regulira op oenje s njim. N) 2u man daje teoriju autore,eren$ijalni sistema. !ojam sistema izvodi iz komunika$ije ime naputa vezivanje sustava za djelovanje. !ripisivanje radnje subjektu jest uinak komunika$ije, a nje njeno polazite. Sama komunika$ija je radnja kada se pripisuje nekoj osobi. 9a radnja nastaje razumijevanjem ina priopavanja. RETORIKA Ulazi u uporabu )M*i god., pri vaaju ga strukturalisti. Suvremena retorika proiruje svoju nadle0nost i na tekstove kojima nije namjena uvjeravanje publike. ;ntika retorika bila je usredotoena na inventio " pronala0enje prikladni misli i primjera, a klasina na elo$utio " primjerenu stilsku i jez. ,ormula$iju. Suvremena je pak retorika okrenuta na dispositio " kompozi$ijsko rasporeivanje grae. Strukturalisti s jedne strane istiu radikalan raskid s predznanstvenom prolou prouavanja jez., a s druge se nekritino utjeu klasinoj retori$i koja pripada takvom miljenju. 9e0e osloboditi jez. analize od ikakve obavezanosti knji0. jez. kako bi retorika dola u nadle0nost poetike " te0e dovrenju pro$esa eman$ipa$ije kritiko " ra$ionalne ,unk$ije retorike od poetsko " imaginativne. Strukturalistika je retorika potpuno kon$entrirana na tekstni me anizam te iskljuuje pragmatike okolnosti knji0. komunika$ije kojima se okupirala tradi$ionalna retorika. ;merika dekonstruk$ija KM*i god. smjeta retoriku u neodluiv prostor izmeu teksta i itatelja, odnosno kritiara. #ietzs$ e pomou retorike pokuava pokopati tradi$ionalnu ,ilozo,iju. ;ko je jez. retorian po svojoj naravi, po tome mu je knji0. bli0a jer ne skriva to, za razliku od religije, ,ilozo,ije i znanosti. .e =an smatra da retorika radikalno uklanja logiku i otvara mogunosti re,eren$ijski zastranjenja. 2a Napra se sla0e s ostalim teoretiarima da pov. dokumenti ne mogu nikako ovjeriti ispavnost vl. itanja, ali tu legitima$ijsku ulogu dodjeljuje znanstvenoj zajedni$i. &etorika svakog diskursa ovisna je o interpreta$iji kao izvanjkosti koja mora biti uvuena u unutranjost kao odreene tipologijske, modalne, 0anrovske ili stilske znaajke diskursa. Svaka interpreta$ija je produljena izvedba teksta koja trans,ormira okvir njegova razumijevanja is$rtavajui u tekstu nove retorike oblike. TEKST () &i$oeur u okviru ermeneutike govori o dvostrukom zatamnjenju, udaljavanju autora i itatelja " komunika$ija se zamjenjuje pisanou, tekst vie ne pripada autoru, ve mu se znaenje osamostaljuje i stabilizira, pa se problem razumijevanja ne mo0e rijeiti povratkom autorskoj inten$iji ve tekst sam stvara uvjete svog razumijevanja. D:itati znai pridru0iti novi diskurs diskursu tekstaE. Grank: D3a smisao ne odgovara tekst ve miE. %) Strukturalizam zanemaruje bilu kakvu izvanjkost i objanjava tekst kao zatvorenu znakovnu $jelinu nastalu sustavnim objedinjavanjem el. oznaavanja ni0eg reda koji mogu i ne moraju biti jezini. 9ekst (M

se sastoji od izraza i sadr0aja. !rouavaju odnos unutar razine teksta i odnos izmeu nji . >enveniste govori o distribu$ijskim odnosima koordina$ije istovrsni esti$a i integra$ijskim odnosima subordina$ije raznovrsni esti$a. >art es smatra da je temeljna jedini$a pripovjednog teksta ,unk$ija. .e,inira je kao sposobnost jednog el. da stupi u odnos s drugim el. i $jelinom teksta. Strukturalisti suprotstavljaju pojam tekst tradi$ionalnom pojmu djela. 9ekst je oslonjen na konvertibilan skup pravila koji dijeli s drugim tekstom. 4risteva govori o genotekstu i ,enotekstu. -) !oststrukturalizam uvodi pojam tekstualnost. 6n porie dovrenost bilo kojeg teksta upisujui u nj tragove drugi tekstova u otvorenom pro$esu nadomjetanja8dopunjavanja. 9i tragovi tvore podtekst teksta koji neprestano potkopava njegov identitet. 7) &ortL i >ennett * kritika tekstualizma poststrukturalista i dekonstruk$ionista jer nijeu mogunost doti$anja iste zbilje.

ZNAK #ajpri vaenija de,ini$ija jest predstavljanje neega neim. Sastoji se od predstavljenog (oznaeni, predod0ba, pojam, ,iziki predmet, stanje stvari...), predstavljaa (oznaitelj, reprezentamen, simbol, ime, termin, znakovno sredstvo...) i predstavljanja (prikazivanje, predoavanje, re,eren$ije, znaenje, oznaavanje...). () .va osnovna smjera: .e Saussure, Hjelmslev i strukturalisti " dijadni model, zanimaju se za znaenje, polaze od slinosti ili podudarnosti oznaitelja i oznaenog karakteristine za ikone i simbole' !eir$e i =orris " trijadni model, zanimaju se za re,eren$iju, polaze od bliskosti ili susljednosti karakteristine za indekse, odn. simptome, komunika$ijski sklopovi. Semiotika je du0na svrstati obje suprotstavljene vrste u jednu kategoriju ako 0eli obu vatiti tako raznolike pojave ( prometni znakovi, jezik,Q) %) @ez. ,enomeni tek se od %M. st. razmatraju kao znakovi. +$o " revizija Hjelmslevova pojma znakovne ,unk$ije kao solidarne veze izmeu izraza i sadr0aja. 9aj je pojam znakovne ,unk$ije zasnovan na me anizmu zakljuivanja koji je zastupljen na razliitim razinama slo0enosti i diljem razliiti kontinuiteta. !ojam znaka podrazumijeva pojam semioze. -) Uklapanje znaka u semiotike pro$ese pripomoglo je razumijevanju slo0eni vrsta znakova (npr. knji0. tekst). Semioza omoguuje promjenu re$ipijenta i pro$es reatribu$ije (do kojeg dolazi mijenjanjem itateljeva oznaavajuega polo0aja). U tom pro$esu premjetanja mo0e doi do motiva$ije, demotiva$ije, remotiva$ije, znakovne veze, a knji0evni znak mo0e i promijeniti svoju vrsnu pripadnost' sve ovisi o znakovnom sustavu itateljske svijesti s kojom knji0evni znak ulazi u odnos. 7) 2u mann smatra je znak problematian jer stjee svoje znaenje i ,unk$. jedino upuivanjem na neto drugo' kada na nita ne upuuje, ostao bi bez znaenja. ANR !ojam ija tradi$ija poinje s !latonom i ;ristotelom, a moderna (pred)strukturalistiko "semiotika teorija 0anra zapoela s ruskim ,ormalizmom i njemakom mor,olokom kolom. !ro$es unutarnjeg razgranienja generiki kategorija uvlai i vanjske kategorije, iako teoretiari nastoje izbjei pov. karakter odredbenog pojmovlja jer je ograniavajui. ()=uller polazi od Boet eova stanovita da je Dumjetnost druga prirodaE, tj. sva umjetnika djela organizirana po istim zakonima, i bavi se pojmom pra*tipa. %) Benette razrauje pojam modusa kojeg svodi na trans istorijske, invarijantne iskazne modalitete. !retvara knji0. tekst u preplet razliito prepoznatljivi 0anrovski signala. ((

-) Svaki se autor obraa spe$i,inoj 0anrovskoj svijesti svoje publike spram kojoj provodi svoje razgranienje. 7) Oanrovska svijest pre,erira globalne generike kategorije, ali ipak pojedini tekst mo0e pripadati razliitim skupinama unutar jednog razdoblja jer se ne mogu tono odrediti grani$e generiki skupina. U skladu s tim .errida ka0e da odredni$e jednog 0anra ve pripadaju drugom 0anru te tako dekonstruira kategoriju 0anra. J) FM*ti godina obnavlja se interes za 0anrovsku problematiku i dolazi se do zakljuka da nema omogene 0anrovske svjesti, ve je ispresije$ana mnogim razlikama, izmeu individua i unutar nji .

(%

*TO JE TEORIJA, (+-ller) !ojam t. * (. ustanovljen skup teorema, %. svakidanja uporaba tog pojma. 9. R SnagaanjeD. 9. T pretpostavka. 9. * objanjenje iju je istinitost 8 neistinitost teko ustvrditi. !otrebno odsutnost oitosti i odreeni stupanj kompleksnosti. ()5nterdis$iplinarna * 6dlika miljenja koje postaje t. jest da povlai dojmljive poteze koji se mogu iskoristiti u promiljanju drugi tema " ima uinke i izvan svog izvornog podruja te daje prikaze korisne za promiljanje znaenja i svi drugi aspekata 0ivota. %);nalitika, spekulativna * pokuaj razumijevanja onog to je obu vaeno odreenim pojmom. 6na dovodi u pitanje i preusmjerava miljenja. -)4ritika zdravog razuma * 3bog t. ljudi mijenjaju svoja gledita i drugaije promiljaju predmet i djelatnost svoga prouavanja. Blavni uinak je osporavanje zdravorazumskog pogleda, pojmova koji se s vaaju kao prirodni. !okuava da se poka0e kako je ono to smatramo SzdravorazumskimD zapravo pov., kulturalni konstrukt " te0i otkrivanju kako su kategorije koje se uzimaju kao osnovne zapravo proizvedene diskurzivnim praksama' ne pokuava kazati to jest, nego kako je proizvedeno (genealogijska kritika). @edna t. koja se doima tako prirodno da je vie niti ne do0ivljavamo kao t. #ai svjesni postup$i posljedi$a su nesvjesni sila, npr. prividno prirodan drutveni poredak i ustaljeni obras$i miljenja posljedi$a su ekonomski odnosa i borbe za mo. 9. ukljuuje spekulativne postupke koji dovode u pitanje ustaljene pojmove. 7)&e,leksivna * miljenje o miljenju, istra0ivanje kategorija koje rabimo u diskurzivnim praksama. 9. je beskonana, nemogue je njome ovladati' neogranien korpus radova koja se stalno poveava jer mladi kritiziraju temeljne kon$ep$ije stari mislila$a, pomiu teorijske doprinose novi . 9. kroz osporavanje premisa potire ono to smo mislili da znamo, pa se uin$i t. ne mogu predvidjeti. *TO JE KNJIEVNOST, (+-ller) 4nji0. se ne mo0e de,inirati ni jednim svojim va0nim svojstvom jer sva nalazimo i u drugim uporabama jezika. 2iterarnost neknji0. ,enomena " knji0. svojstva podjednako su kljuna i za neknji0. diskurse. .o (I. st. pojam literature i odgovarajui pojmovi u drugim europskim jezi$ima znaili su spise ili Dznanje iz knjigeE " interpretirala se nji ova gram., prepoznavale retorike ,igure i strukture te postup$i zakljuivanja. =oderni zapadnjaki pojam " knji0. 1 imaginativno pisanje. 4nji0. je ono to drutvo do0ivljava kao knji0., skup tekstova koje kulturni arbitri prepoznaju kao dio knji0. <a0no je gdje je smjeten odreeni iskaz i to on znai (ne to je govornik tio rei), kako taj jez. djeluje i to ta reeni$a posti0e. 6pisati knji0evnost znailo bi analizirati skup pretpostavki i interpretativni postupaka koji itatelji primjenjuju itajui odreene tekstove. 4nji0evna djela se razlikuju od drugi pripovjedno izlo0eni tekstova jer su proli postupak odabira " objavljena, re$enzirana, ponovno tiskana " nadzatieno naelo suradnje " konven$ija meusobnog sudjelovanja svi sudionika zbog kojeg i nejasnoe i nebitnosti ne do0ivljavamo kao neto besmisleno jer su ta djela ve pro$ijenjena od drugi . 4nji0evnost je govorni in ili tekstualni dogaaj koji privlai odreenu vrstu pozornosti. 9o je oznaka institu$ije koja nam jami da e rezultat nai itateljski nastojanja vrijediti. (-

Priro.' )/0i1e2/osti : (. 4nji0. kao isti$anje jez. * knji0. je jez. koji sam sebe istie, ustrojen da privue pozornost na jez. strukturu, no nekad zamijetimo pravilnost tek taj uradak ponemo smatrati knji0. %. 4nji0. kao integra$ija jez. " knji0. je jez. u kojemu su razliiti elementi i sastavni$e teksta dovedeni u kompleksan odnos te pokuavamo razaznati kako el. pridonose dojmu $jeline. #o, niti $jelokupna knji0. istie jez., niti je istaknuti jez. nu0no knji0., ali samo smo u knji0. skloniji tra0enju odnosa izmeu ,orme i znaenja, gram. i sadr0aja. ;ko neko djelo 0elimo prouavati kao knj. prvo trebamo promatrati ustroj njegova jezika. -. 4nji0. kao ,ik$ija " knji0. djelo je jez. dogaaj koji donosi ,ik$ionalni svijet s govornikom, likovima, dogaajima, publikom. U ,ik$iji je odnos onoga to pripovjeda ka0e i onoga to autor misli stvar interpreta$ije " deikti$i, prokazivaki segmenti jez., u knji0. djeluju na poseban nain pa govornik u tekst ne mora nu0no biti autor. 7. 4nji0. kao estetski objekt " sve spomenute znaajke spadaju u estetsku ,unk$. jez. 6tvoreno je pitanje je li ljepota objektivno svojstvo umjetnikog djela ili subjektivni odaziv itatelja. 4nji0. djelo je estetski objekt jer potie itatelja na razmatranje odnosa ,orme i sadr0aja' ono je samo sebi svr a, tj. zadovoljstvo u stvaranju ili konzumiranju, a mo0e i poduiti, zabaviti, izazvati razne uinke... J. 4nji0. kao intertekstualna i autore,eren$ijalna tvorevina " intertekstualnost * djelo postoji unutar i izmeu drugi tekstova u odnosu s njima, tj. nastaju preuzimanjem, ponavljanjem, osporavanjem i preoblikovanjem ve postojei djela. Svoje znaenje knji0. djelo ima u odnosu na druge diskurse. ;utore,eren$ijalnost se oituje u tome to autor samim pisanjem pokuava unaprijediti ili obnoviti knji0evnost, pa je to ujedno posredno promiljanje same knji0evnosti. Gunk$ije knji0. " pov. i ideoloka kategorija (drutvene i pol. ,unk$ije), primjer pojedin$a mo0e voditi k univerzalnosti knji0. i to je ona naglaenija, to mo0e imati veu na$. ulogu, poimanje knji0. kao estetskog objekta koji od nas mo0e stvoriti bolje ljude, uiniti nas slobodnim subjektima jer nam zaokuplja um i potie na propitivanje ponaanja, a s druge strane suosjeanje i zajednitvo jer se identi,i$iramo s drugim ljudima i nji ovim polo0ajem, suvremene teorije naglaavaju obmanu jer je nudei radni$ima pristup u SvieD s,ere odvraala pozornost od svakodnevne bijede, neki su u njoj vidjeli ideoloki instrument, a drugi upravo poprite raskrinkavanja ideologije KU TURA NI STUDIJI (+-ller) 5staknuta struja u umanisti$i IM*ti god. 4S su praksa kojoj je teorija ono to skraeno nazivamo DteorijomE. 9e0e razumijevanju ,unk$ioniranja kulture, konstruiranju i ustrojavanju individualni i grupni identiteta u svijetu raznoliki i izmijeani zajedni$a, dr0avne moi, medijske industrije i multina$ionalni kompanija, a ukljuuju i obu vaaju prouavanje knji0. kao posebne kulturalne prakse. 4S su dvostrukog podrijetla: od (),ra. strukturalizma koji je )M*ti god. pristupao kulturi i knji0. kao nizu praksi ija bi pravila i konven$ije trebalo opisati. >art es pozornost pridaje onom to se u kulturi ini prirodnim, pokazujui kako je ono utemeljeno na kontingentnim, povijesnim konstruktima. %)marksistika knji0. teorija * Uilliams i Hoggart u djelima te0e otkrivanju i istra0ivanju popularne, radnike kulture, koja je izgubljena iz vida kad je kultura poistovjeena s visokom knji0evnou. Uzajamno djelovanje kulture kao izraza i kao nametanja puku kljuno je za razvoj 4S. 4S pitaju u kojoj mjeri nama manipuliraju kulturne ,orme i u kojoj mjeri i na koje smo i naine u stanju rabiti u druge svr e kako bismo izvrili Ddjelatnu ovlastE (koliko smo mi kao subjekti odgovorni za svoje djelovanje, a koliko je na izbor obuzdan silama kojima ne upravljamo). 4S su sveobu vatni, a razvili su se iz prouavanja knji0., u opre$i prema tradi$ionalnoj zamisli da knji0. djela treba interpretirati kao dostignua autora i ije je opravdanje za prouavanje vrijednost veliki djela. Sporovi izmeu prouavanja knji0. i 4S nastaju oko de,iniranja knji0. kanona te koje su metode prikladne za analizu kulturalni predmeta. 4nji0. kanon " povr knji0. djela potie se i itanje ,ilo. i psi oanalitiarski tekstova to su neki smatrali odvraanjem od klasike, a drugi o0ivljavanjem tradi$ionalnog knji0. kanona zbog mogunosti razliiti itanja veliki djela, a 4S ukljuuju i marginalizirana, manja djela. (7

#aini analize * 4S primjenjuju knji0. analizu i na druge kulturalne materijale, a pomna itanja smatra nepotrebnima. 4S pristupa djelima kao sluajevima ili simptomima neeg drugog, a ne zbog nji sami . Niljevi * 4S vjeruju da bi nji ov rad mogao8trebao neto i promijeniti. !omak s pomnog itanja koje pazi na pojedinosti pripovjedne strukture i usmjerava pozornost na kompleksnost znaenja na drutveno " politiku analizu (simptomna interpreta$ija) JEZIK3 ZNAENJE3 INTERPRETA+IJA (+-ller) 4nji0. obu vaa i svojstva jez. i usmjeravanje osobite vrste pozornosti na jez. Uinak koji tekst mo0e izazvati dio je njegova znaenja. ()3#;:+#@+ * - razine * znaenje rijei, reeninog iskaza (znaenje ina iskazivanja ti rijei u odreenim okolnostima, in govornika) i teksta. .e Saussure " razlika u odnosu na druge je ta koja omoguuje znaenje, a ne ,orma ili sadr0aj. @ez. znak je arbitrarne prirode " kombina$ija ,orme (oznaitelja) i znaenja (oznaenika), ija veza poiva na konven$iji (i gram. strukture su konven$ija), a ne na prirodnoj podudarnosti. @ez. je nain na koji mo0emo izraziti ve postojee misli, ali on isto tako determinira to uope mo0emo misliti. @ez. nije nomenklatura koja stvara imena za kategorije koje postoje izvan jezika, on proizvodi vlastite kategorije. 4nji0. djela istra0uju postavke uobiajeni naina miljenja da bi nam pokazala da je mogue misliti i ono to jezik ne predvia. !o de Saussureu zadaa lingvistike jest rekonstruk$ija dubinskog sustava (langue) koji omoguuje govorne dogaaje (parole), a N omskL u svojoj trans,orma$ijsko*generativnoj gramati$i ide korak dalje i tvrdi da je zadaa lingvistike rekonstruk$ija jez. kompeten$ije izvorni govornika (znanje i sposobnosti koje nam omoguuju da razumijemo reeni$e koje nikada nismo susreli). % vrste pristupa u prouavanju knji0evnosti: poetika " zasnovana na lingvisti$i. !rema znaenjima se odnosi kao prema neemu to je ve dano i pokuava otkriti to i je omoguilo i ermeneutika " te0i otkriti nove i bolje interpreta$ije, znaenja. !otjee iz podruja prava i religije gdje su ljudi interpretirali tekstove da znaju kako postupiti. 4nji0. kritika spoj je obaju pristupa. <a0no je i nadzatieno naelo suradnje " pretpostavka i nebitno na nekoj razini mo0e imati va0nu ,unk$. %)4nji0. sposobnosti " impli$itno znanje koje itatelj i pisa$ ima pri susretu s tekstom. 4ritika itateljskog odgovora " razmiljanje o itatelju i nainu na koji on razumijeva knji0. 9vrdi da je znaenje u itateljevu do0ivljaju, a va0nu ulogu igra i orizont oekivanja. 3bog toga o itatelju ovisi 5#9+&!&+9;N5@;. 3naenje je kompleksno i nedo vatljivo. #eki tvrde da je: a)inten$ija govornika (to je netko tio time rei), b)u tekstu (proizvod jez.), $)kontekst (treba prouiti okolnosti i pov. kontekst), d)do0ivljaj itatelja. 3naenje djela nije ono to je pjesnik imao na umu u trenutku nastanka djela, niti svojstvo teksta ili itateljskog do0ivljaja, ve ono to je on uspio utkati u djelo. 9ako je ono istodobno do0ivljaj subjekta i svojstvo teksta, ono to razumijemo i ono to pokuavamo razumjeti. Hermeneutika obnove te0i rekonstruk$iji izvornog konteksta stvaranja, a . sumnje izlaganju nepropitani pretpostavki na kojima se tekst mo0da temelji. RETORIKA3 POETIKA3 PJESNI*TVO (+-ller) !oetika " bliska retori$i (od antike nauk o jezinim sredstvima uvjeravanja i izra0avanja i misaonim te nikama koje se upotrebljavaju za ustrojavanje uinkovita izlaganja). ;ristotel i razlikuje " retorika je umijee uvjeravanja, a poetika oponaanja ili prikazivanja. Srednji vijek i renesansa i ujedinjuju i pjesnitvo postaje viim stupnjem retorike (umijea rjeitosti). U (I. st. retorika umire, a o0ivljena je krajem %M. st. kao prouavanje strukturirajue moi diskursa. &etorika ,igura " otklon od obine uporabe. 9ropa " mijenjaju znaenje. 3a @akobsona temeljne strukture jezika su meta,ora i metonimija, a neki dodaju i sinegdo u i ironiju (7 glavne trope). Oanr je skupina konven$ija i itateljski oekivanja. !jesma je struktura sastavljena od rijei (tekst) i dogaaja (in pjesnika, do0ivljaj itatelja, dogaaj u knji0. pov.) u kojoj je kljuan odnos znaenja i nesemantiki svojstava jez. (zvuk i ritam), kao i odnos izmeu ina autora koji pie pjesmu i ina (J

govornika koji u njoj govori. ;utor ne izrie pjesmu, on zamilja sebe8nekog drugog kako je izgovara " lirika je ,ik$ionalno oponaanje iskaza neke osobe. +kstravagantnost pjesnitva " te0nja uzvienom, onome to nadilazi ljudsku sposobnost razumijevanja ili pobuuje najburnija uvstva. !jesme istiu nesemantika svojstva jez. i takvo isti$anje i ouavanje kroz metriki ustroj i ponavljanje zvukova temelj je poezije. !ravilnosti oblika imaju uinak na semantiku strukturu. 4od interpreta$ije pjesmi treba pristupiti kao autonomnoj, estetskoj $jelini koja ima vl. strukturu. !rema suvremenim teorijama, pjesme $rpe svoju snagu iz proli pjesama (intertekstualni konstrukt), a itatelji moraju prepoznati opreke u pjesmi i razmotriti kako se ostali elementi pjesme sla0u sa spomenutim oprekama. 2irika poiva i na konven$iji znaenja. PRIPOVIJEST (+-ller) 9eorija pripovjednog teksta (naratologija) dio je knji0evne teorije, a osim u tim akademskim krugovima postoji i temeljni ljudski poriv za sluanjem i kazivanjem pria. 6na ini ekspli$itnom pripovjednu kompeten$iju (ono to konzumenti nesvjesno znaju, npr. kada je pria zavrena kako treba, a kada je neto ostalo u zraku...). 3aplet je po ;ristotelu temeljno svojstvo. 3a teoretiare on predstavlja preobrazbu, promjena poetnog stanja ija se va0nost oituje u raspletu. <a0na je i itateljeva sposobnost da ga prepozna, a ne ovisi o jezi$ima ili sredstvu prikazivanja jer se u prijevodu mo0e sauvati. 3aplet ili pria graa je koja prikazuje, ureena pomou diskursa. 3a prikazbu kljuno je: tko govori (prema konven$iji svaki pripovjedni tekst trebao bi imati pripovjedaa koji mo0e stajati izvan prie ili biti likom unutar nje), kome govori (naslovljenik pripovijedanja mo0e biti ekspli$itno odreen ili impli$itno), kada se govori (pripovijedanje smjeteno u vrijeme kada se zbivaju, neposredno nakon ili poslije zavrenog dogaaja), kakvim jezikom se govori, kojom ovlasti tko govori (kazivati priu znai preuzeti odreenu ovlast koju bi sluatelji trebali priznati. #epouzdani pripovjeda, samosvjestan pripovjeda * pripovjedaevo raspravljanje o vl. pripovijedanju), tko vidi (pria se mo0e ,okalizirati i kroz neki lik koji nije pripovjeda, a pria se stavlja u 0arite kroz njegovu svijesti ili polo0aj. <rste: ()<remenska. !ripovijedanje ,okalizira dogaaje iz vremena u kojem su se zbili, nedugo zatim ili mnogo poslije toga. %)Udaljenost i brzina. !ria mo0e biti ,okalizirana, onakva kakva je bila, odvijajui se polagano sa svim pojedinostima ili ukratko kazujui to se dogaa. Benette VpseudoiterativnostW 1 neto toliko posebno da se ne mo0e vie puta dogoditi prikazano kao da se uestalo dogaa. -)Brani$e znanja. U jednoj krajnosti pripovjedno djelo mo0e ,okalizirati priu kroz vrlo su0enu perspektivu, u drugoj krajnosti * pristup ,okalizatora i najskrivenijim mislima i motivima likova (sveznajui pripovjeda). Uloga prie: po ;ristotelu pru0aju zadovoljstvo povezano sa 0udnjom " pomake u tekstu omoguuje epistemiologija, 0udnja za znanjem, 0elimo otkriti tajne, saznat svretak, takoer nas mogu poduiti o svijetu jer pomou ,okaliza$ije vidimo stvari iz druge perspektive to nadomjeta nae neznanje. !rie nadziru " tenje bivaju ukroene, a 0udnje prilagoene drutvenoj zbilji. 6ne su i sna0no sredstvo za internaliza$iju drutveni normi. !ripovijesti su i vid drutvene kritike. PER4ORMATIVNI JEZIK (+-ller) !er,ormativnost iskaza razvio ;ustin JM*i god. &azlikuje % vrsta iskaza: 46#S9;95<*neto tvrdi ili opisuje neko stanje stvari. =ogu biti istiniti ili la0ni. !+&G6&=;95<5 * nisu ni istiniti ni la0ni' oni u zbilji izvode radnju na koju re,eriraju " sam iskaz je in (koji se mo0e izvesti izgovaranjem odreeni rijei). !. mo0e biti prikladan ili neprikladan. Svaki iskaz mo0e biti impli$itni p. " nema ekspli$itni gl. 4oristan je za opisivanje knji0. diskursa " jez. knji0. ini i govori. !oput p., knji0evni iskaz nije ni istinit ni la0an, on stvara stanje stvari na koje re,erira, proizvodi likove i postupke i ideje koje se dalje razvijaju. 4nji0evni uradak postaje prikladan (posreen) tek kada ga pri vate kao knji0evnost. 9o je in koji mijenja svijet i proizvodi stvari koje imenuje, a takoer i raskida vezu izmeu znaenja i govornikove inten$ije " in koji izvodim odreen je drutvenim i jez. konven$ijama. .errida kritizira ()

;ustinovo razlikovanje ozbiljni per,ormativa i neozbiljni iskaza tvrdei da na taj nain predvia naine na koje se esti$e mogu ponavljati, a mogunosti ponavljanja temeljna je za prirodu jez. ;ustin iz te .erridaove ope iterabilnosti izdvaja neobine ili iznimne pojedinane sluajeve. :inove ovise o spoju per,ormativa i konstativa. 4ako bi uspio, mora uvjeriti re,erirajui na neko stanje stvari, a njegov se uspje sastoji u tome da stvori stanje na koje re,erira. .olazi do ;!6&5@+: je li prije bio konstativ (reprezentira stvari kakve jesu i imenuje i ) ili per,ormativ (proizvodi svijet oko sebe). >utler izvodi per,ormativnu teoriju roda i seksualnosti. 9emeljne kategorije identiteta su kulturalni i drutveni proizvodi, posljedi$e, a ne uzro$i, koje stvaraju dojam prirodnosti i nameu norme, ime prijete da e iskljuiti one koji im se ne pokoravaju. >iti subjektom znai biti orodnjen, dobiti zadau ponavljanja rodni normi, ali to nikada ne ispunjamo prema oekivanju, nikada do kraja ne usvajamo rodne norme ili ideale kojima prinudno te0imo. &azlika izmeu ;ustinovi i >utlerini pitanja: ;ustin * kako ponavljanje ,ormule omoguuje da se u nekoj prili$i neto dogodi' >utler * p. kao sluaj neprestanog ponavljanja koje proizvodi drutvenu zbilju. !ojam p. postavlja kljuna pitanja: kako promiljati tvorbenu ulogu jezika, kako s vatiti odnos drut. konven$ija i pojedinani inova, odnos izmeu onoga to jezik ini i to ka0e, kako misliti o dogaajuX IDENTITET3 IDENTI4IKA+IJA3 SU5JEKT(+-ller) @e li jastvo dano ili proizvedeno, treba li ga razumjeti kroz pojedin$a ili kroz drutvoX Ukoliko su mogunosti miljenja i djelovanja odreene nizom sustava kojima subjekt ne upravlja, on je de$entriran. =oderna tradi$ija " pristupa individualnosti pojedina$a kao datosti, jezgri koja se izra0ava rijeju i djelom i koja se mo0e koristiti kako bi se opisalo neko djelovanje. !si oanaliza " pristupa subjektu kao proizvodu preklopljeni psi iki , seksualni i jezini me anizama. =arksistika teorija " subjekt odreen svojim klasnim polo0ajem. Geministika teorija " naglaava utje$aj drutveno konstituirani rodni uloga pri stvaranju subjekta. 4nji0evna djela nude ekspli$itni ili impli$itni odgovor na pitanje identiteta: postoje pripovijesti u kojima je identitet odreen roenjem, u drugima likovi se mijenjaju sukladno svojim usponima i padovima. U knji0. zastupljena tvrdnja i da je identitet neto dano i neto konstruirano. 5dentitet " struktura u kojoj netko mora postati ono to ve jest javlja se u suvremenoj tradi$iji kao paradoks ili aporija. @astvo proizalo iz 0ivotni iskuenja zapravo je bilo prisutno $ijelo vrijeme kao osnova postupaka koji, iz itateljeve perspektive, to jastvo omoguuju. 4nji0evnost * va0na uloga u konstruiranju identiteta itatelja " omoguuje im da spoznaju kako je to biti u odreenom polo0aju i potie identi,ika$iju s likovima, prikazujui svijet s nji ove toke gledita. !jesme i romani obraaju nam se za tijevajui identi,ika$iju, koja stvara identitet tako to postajemo ono to jesmo poistovjeujui se s osobama o kojima itamo. .a li diskurs reprezentira identitete koji ve postoje ili i proizvodi. Gou$ault " govori o omoseksual$u kao identitetu izumljenom diskurzivnim praksama (I. st. ;rmstrong " u (F. st. izumljen je moderni pojedina$ iji se identitet i vrijednost smatraju posljedi$om osjeaja i osobni kvaliteta, a ne polo0aja na drutvenoj ljestvi$i. Greud " identi,ika$ija * psi iki pro$es u kojem subjekt asimilira jedan vid drugoga i trans,ormira se prema modelu' osobnost ili jastvo se ustanovljuje nizom identi,ika$ija. 2a$an " identitet je proizvod niza djelomini identi,ika$ija, nikada dovreni i nikada ne postajemo ono to bi trebali biti. 9akoer, identi,ika$ija ima ulogu u proizvodnji grupni identiteta. !rie potiu identi,ika$iju s poten$ijalnom grupom pokazujui tko ili to bi mogli biti (svi lanovi grupe dijele neto esen$ijalno to i ini grupom). ;lt usser " netko je kulturno interpeliran, uinjen subjektom, tak to je oslovljen kao nositelj odreena polo0aja ili uloge. !si oanaliza " uloga stadija zr$ala " subjekt stjee identitet pogreno se prepoznajui. Hall " identitet je ime koje pridajemo razliitim polo0ajima u koje nas smjetaju ili se smjetamo pripovijestima prolosti. (!ost)kolonijalizam " konstruk$ija podvojenog (K

subjekta odvija se kroz sraz proturjeni za tjeva. >utler " omoseksualni identitet zasnovan je na represiji omoerotske 0udnje.

ARISTOTE OVA POETIKA (Dole1el) (F

9emelj zapadnjake nauke o knji0.. 4ljuni pojmovi: mimeza, mit, katarza. ()2judski um mo0e stje$ati znanja na J naina: umjetnost, znanje, praktina mudrost, pravo nauno znanje, spekulativno miljenje. !odjela znanosti na teorijske, praktine (djelanje) i tvorake (stvaranje) nauke. !oetika * tvoraka nauka koja nije samo teorija pjesnitva, ve i inila$ u njegovoj praksi. postavke o naunom znanju: te0e otkrivanju najva0niji svojstava onoga ime se bave' da bi se od pojedinanog prelo na ope koriste induk$iju i silogizam' znanje organizira na naelima dokazivanja koje polazi od premisa koje se ne dokazuju, aksioma. !jesnitvo * umjetnost u kojoj nastaju pjesnika djela, pjesni$i * nauni$i u svojoj oblasti. Umjetnost " stvaranje. !jesniko umijee opisuju poetiari, oni nisu pjesni$i jer promatraju i opisuju pjesnikovo umijee, naela, izvore, ,unk$ije, proizvode. %)!oetika zasnovana na naelima ;. ,ilozo,ije nauke * univerzalistika p. * teorija opi kategorija knji0evnosti. 3adatak joj je da otkrije sutinske odlike pjesnitva, a promjenljiva svojstva pojedinog djela zanemari. 6na ulaze u u. p. samo kao ilustra$ije opi kategorija. ;. mereologija * manje apstraktne kategorije ni0eg reda izvedene iz apstraktni kategorija vieg reda. &ezultat * strati,ika$ijski model (deriva$ijski postupak koji zapoinje dokazivakim silogizmom). !oiva na % postavke: ()o nedjeljivosti $jeline " ona je vie od skupa svoji dijelova, a to Sneto drugoD se naziva emergentno svojstvo " svojstvo $jeline koje se ne mo0e izvesti iz dijelova. .ijelovi se mogu rastaviti i izdvojiti samo radi analize ili strukturalnog opisa. %)o $jelovitosti * iznijeta prilikom nabrajanja dijelova tragedije. #ajva0niji postupak jest mereoloka deriva$ija u kojoj nastaje ) najva0niji strukturalni kategorija * sastavni dijelovi prie dobiveni postupkom dijeljenja koji se oslanja na kriterij spe$i,ini osobina, a koji nisu dalje djeljivi. Gormiranje njegovog modela tragedije poiva na - logika postupka: zakljuivanje, mereoloka analiza i dijeljenje. U epistemologiji ;. !oetike postupak mereoloke analize stavio je silogizam u drugi plan, dokazivanje pomou primjera je zamijenilo induk$iju (egzempli,ikatorska poetika). -);. nije ogranien na opise, ve iznosi kritike sudove s $iljem odreivanja vrijednosti, znaaja i utje$aja postojei tragedija te davanja savjeta tadanjim i buduim umjetni$ima " postavljeni temelji zapadne knji0. kritike. % vrste pre,eren$ijalni pravila: strukturalna " odreuju svojstva neop odna za dobro sklopljenu tragediju koja bi bila optimalno ostvarenje estetski mogunosti ovog 0anra i ,unk$ionalna " postavke u kojima je izra0ena kon$ep$ija tragedije koja optimalno ispunjava ,unk$iju katarze. .e,inirano je na najni0em nivou strati,ika$ijskog modela i uvodi se gradiranjem mogui varijanti strukturalni sastavni dijelova na osnovu prioriteta. 7);. kritika zasnovana je na poeti$i i u stanju je ,ormulirati analitiku o$jenu, tj. kritike sudove potvrene znanjem koje daje poetika, a koji su korisni za kritiku, ali tetni za poetiku jer stvaranje idealne strukture ometa razvoj teorije te ju preobraa u normativni model ogranien estetskim pre,eren$ijama. J)@edno od najbitniji pitanja poetike jest odnos izmeu izmiljene prie i pov. dogaaja. !oetika kao nauka mora biti deskriptivna jer tako, umjesto da se usredotoi na idealnu strukturu, otkriva i druge mogunosti, ali budui da promatra estetske pojave, ne mo0e izbjei ni aksioloke pretpostavke. ;. je pokrenuo % intelektualne tradi$ije: poetiku ije je zadatak ,ormulirati epistemologiju naunog prouavanja pjesnike umjetnosti i kritiku ije je zadatak odrediti mjerila za estetsko vrednovanje. EI5NIZOVA POETIKA6 *VI+ARSKA3 ZEM JA UDA (Dole1el) ()U poeti$i iznijet odnos izmeu poetske umjetnosti i realnosti. 6bjanjavao se uglavnom putem mimeze ije se znaenje premjeta od oponaanja (prvobitna, antika uporaba) preko predstavljanja (!laton) do stvaranja (;ristotel). U renesansi se pojavila nova verzija doktrine mimeze: od poezije se za tijeva da podra0ava stvarnost. #ormativna poetika * vladala nekoliko stoljea " u (K. st. zbirka re$epata za stvaranje poetski djela. #eoklasi$istiki kanon u #jem. " umjetnost kao podra0avanje prirode. Umjetnika djela moraju sliiti na prirodu ili joj odgovaraju. !ravilo slinosti " osnovno mjerilo umjetnikog savrenstva " uspje umjetnikog djela zavisi o tome koliko je ono u skladu s pravilom slinosti. 9e0nja da postane univerzalno kritiko mjerilo zavrila je kao subjektivna kritika jer (I

je i sam pojam prirode vrlo nejasan, problematian i poetian nema direktan pristup. #akon njenog pada na s$enu stupaju antira$ionalistike teorije koje u prvi plan dovode subjektivne ,aktore. %)#jem. pis$i pioniri nove estetike i poetike nada nuti posebnom vrstom ra$ionalizma (K. st. " 2eibnizovom ,ilozo,ijom doktrine mogui svjetova (originalna ontologija) " knji0. djela su mogui svjetovi, knji0. likovi u stvarnom svijetu ne postoje, izmiljeni svjetovi su mogue alternative stvarnog svijeta. 4nji0evna djela * pripovijesti o neemu to se mo0e dogoditi u nekom drugom svijetu. ?vi$arski poetiar >odmer prvi je u poetiku prenio 2. doktrinu mogui svjetova. .a bi se ,ormulirale osnove ne*mimetike poetike mogui svjetova poduzeta su dva koraka: ()?vi$arski poetiar >reitinger proirio pojam prirode poistovjetivi ga s 2. univerzumom. !riroda kao primjer poetskoga podra0avanja sastoji se od stvarnoga svijeta i beskrajnog broja mogui svjetova to pjesnika ini monim poput prirode. 9aj ulazak izmiljeni svjetova u univerzum postojei naziva se >reintingerova trans,orma$ija. !odreeni status poetike u odnosu na prirodu zamijenjen kon$ep$ijom umjetnosti koja je paralelna s prirodom. %)>reitinger u sredite podra0avanja dovodi bezbroj mogui svjetova, a ne postojei svijet. !ravi i najznaajniji poetski postupak jest podra0avanje prirode u moguem. !jesnik je tvora$ jer je u mogunosti iz stanja mogueg preobratiti u postojee, i obrnuto. Udaljenost postojeeg svijeta i izmiljeni varijanti promjenjiva. U sustav izmiljeni svjetova ulaze univerzalne oblasti " materijalna, pov. i moralna. !ostoje - vrste udesni svjetova " alegorijski (prebivalita ne0ivi stvari, ne*bia), ezopovski (prebivalita 0ivotinja i predmeta obdareni ljudskim sposobnostima) i nevidljivi svijet du ova. -)Semiotika izmiljeni svjetova * >reitinger de,inirao jezini znak kao odvojenost znaka (materijalne prirode) i znaenja (misaone) koji moraju biti dogovoreni i pri vaeni ljudskom voljom. 3naenje je glavni dio jer povezuje lingvistike znakove s ekstralingvistikim predmetima. >reitinger dodjeljuje poetskom jeziku evokativnu ,unk$iju *Ypjesniki jezik posreduje izmeu mate pjesnika i mate itatelja koji je njegov ponovni tvora$ jer u itateljevu umu znakovi iznova stvaraju izmiljene svjetove. !ridru0uje mu se mo inova$ije koja proiruje univerzum imaginarni svjetova i tvori estetsko zadovoljstvo, za razliku od imagina$ije koja stvara svijet. =o navike veliki je neprijatelj jer ono to gledamo svaki dan nas ne mo0e vie ni najmanje dirnuti " uspje je posljedi$a novine. 7)?vi$arski kompromis " kao prijelazno razdoblje novi ideja i tradi$ionalni stavova, nisu skinuli s trona mimetiku poetiku, ve su je samo ubla0ili. !una je unutranji proturjenosti. 5ako je tvrdio da pjesniki jez. ima mogunost stvaranja novi , izmiljeni svjetova, >reitinger se ipak vratio ideji podra0avanja. >odmerova poetika ponovo a,irmirala doktrinu #aturna$ a mung to ju ini jo tradi$ionalnijom. !o njemu poetika otkriva, a ne stvara novi univerzum. .oktrina mimeze, unato dugovjenosti i autoritetu, nema monopol u zapadnim poetikama kada je rije o pitanju odnosa knji0. i stvarnosti. MOR4O O*KI MODE POETIKE (Dole1el) #jemaki romantiari zastupaju estetski idealizam " >enjamin ga odredio kao poetsku kritiku u kojoj se ponitava razlika izmeu poezije i kritike poezije. =. model " presudan znaaj za razvitak istra0ivake tradi$ije poetike. !ojava mor,oloke poetike jest nova etapa u razvitku mereolokog modela i svjedoi o kontinuitetu ra$ionalnog i analitikog diskursa i u doba romantizma gdje se, za razliku od ;ristotelove mereologije, pokualo pjesnika djela predstaviti kao strukture. =or,oloki model je interdis$iplinaran " obu vaa prirodne i drutvene znanosti te priznaje spe$i,inost i nesvodljivost razliiti ,enomenoloki nivoa. B6+9H+6<; =6&G626B5@; 0ive prirode jest teorijska osnovi$a mor,ologije knji0. - osnovna pojma: ()S9&U49U&; " organizam je skup dijelova, razliiti dijelovi ine strukturiranu $jelinu vieg reda " teorija o graenju slo0eni struktura od pojedinani dijelova " J postavki: (. 6rganska struktura je potpun i kompletan entitet koji ,ormiraju uzajamni odnosi svi njegovi dijelova, a koji %M

postoji kroz sebe i zbog sebe (samo sebi svr a). %. Njelina je vie od zbroja svoji dijelova (emergentna svojstva). -. Struktura je jedinstvo polarni suprotnosti " 0ivot prirode sastoji se u razdvajanju jedinstva i sjedinjavanju podijeljenog. 7. &ang neke prirodne pojave odreuje slo0enost njene strukture " priroda je ijerar ijski sistem sastavljen od razliiti razreda. J. 6rganske strukture postoje u stalnom pro0imanju s okru0enjem " iskljuuje se determinizam. %) !&;*95! " iskazao slinosti i omologije koje je primijetio u 0ivoj prirodi " to je izmiljena, nepromjenljiva konstruk$ija na temelju koje se promjenljive organske strukture mogu razlikovati. #jegovi se dijelovi samo donekle mijenjaju i oblikuju u svakodnevnoj reproduk$iji. -)=+9;=6&G63; " pokretaka snaga strukturalne promjene u okviru nepromjenljivog pra*tipa, odgovorna za sinkronijske (odvaja $jelinu u porodi$e Y rodove Y vrste Y pojedinano) i dijakronijske (utjee na evolu$iju, na odreeni organ i u ,ilogenezi i u ontogenezi) varija$ije pra*tipa. !okazuje kreativnost prirode koja je istovremeno ograniena jasnim strukturalnim zakonima. 4ontrolira ju mjerilo omologije " nepromjenjivi sastavni dio pra*tipa mo0e se ustanoviti samo pomou nepromjenjivi mani,esta$ija koje su omologne. % vrste: pozi$ijska " odreena mjestom u kosturu i ,unk$ionalna " izvodi se iz ,unk$. !rema Boet eu mor,oloki model najvee dostignue ljudskog uma " kree od jedinstva, izvodi dijelove iz $jeline i utvruje nji ovo podrijetlo neposredno iz $jeline. HU=>6296<; !6+954; " te0i k ra$ionalnom teorijskom pot vatu i zamiljena na temelju ope estetike i u okviru znanosti o ,ormiranju ovjeka " svrstavanje djelatnosti pjesnika u isti rang s djelatnosti mislio$a i istra0ivaa. #aglaavao je stvaralaku ulogu imagina$ije kritizirajui doktrinu #aturna$ a mung. 6d materijala iz prirode pjesnikova imagina$ija gradi idealan predmet. =o0e doi do ,unk$ionalni i strukturalni suprotnosti izmeu stvarni i izmiljeni predmeta. !oetsko djelo pravog genija uvijek je individualno, ali je istovremeno otjelovljeno u konanom obliku. 9e nika poetika, univerzalistika poetika, prouava generike strukture i norme (teorija knji0. 0anrova), a estetska, partikularistika, opis poetski djela u nji ovoj individualnosti (takve konstruk$ije je odlikuju $jelovitou, jednostavnou i objektivnou). H. je poetika prvi primjer kontakta poetike i lingvistike. +nergeia " ideja o jez. kao stvaralakoj djelatnosti. 4reativnost individualnog govornog ina sastoji se u proizvoenju znaenja. !o H. je poezija umjetnost koja se ostvaruje preko jez. @ez. je pak potrebna poezija za razvoj i obogaivanje. =eutim, nije uobliio kon$ep$iju poetskog jez. to je najozbiljnija praznina u njegovoj poeti$i. ZAMISAO POETSKOG JEZIKA (Dole1el) 9emelji moderne poetike postavljeni su u (pred)romantizmu kada se poetskim umjetnikim djelima dala samostalnost u odnosu na svijet (prirodu). 9akoer su se bavili idejom o poetskom jez. prema kojoj se jez. poezije znatno razlikuje od drugi varijeteta jez. uporabe. Unato tome to je jo ;ristotel napravio razliku, dominirala je retorska kon$ep$ija poetskog jez. &etorika pada krajem (F. st. U prosvjetiteljstvu poezija nije umjetnost u jez., nego jez. koji prenosi umjetnost kako bi se ponovno pribli0io prirodi. @ez. je medij koji omoguava pristup svijetu. &omantiarska kon$ep$ija: UordsZort " izlizane poetske klieje treba izba$iti " u poetskom jez. potrebna je inova$ija, obnavljanje koja su nu0an uvjet za njegovo postojanje. !oetski jez. treba se zasnivati na pravom jez. ljudi, ali s izrazitom ekspresivnou. 6n kree od ekspresivne do estetske kon$ep$ije poetskog jezika. +kspresivna " poezija je spontana buji$a sna0ni osjeanja. +stetska " $ilj (,unk$.) poezije je stvaranje uzbuenja zajedno s osjeanjem zadovoljstva koje ima prevagu. % kontrasta: ekspresivan jez. " ne*ekspresivan jez., VobianW jez. " Vznanstveni jez.W. =etriki jezik je bit poetskog jezika " metar i zvukovna organiza$ija stvaraju najjai estetski utisak. =eutim, jez. u estetskoj ,unk$. se ne svodi na metriku kompozi$iju pa prenoenje zadovoljstva mo0e biti i $ilj djela koje nema metriku kompozi$iju. Noleridge se ne sla0e da je poetski jez. preuzet od ljudi u stvarnom 0ivotu, koji komuni$iraju pod utje$ajem prirodni osjeaja. !rema njemu odnos poetske dik$ije prema obinom jez. stilski je %(

promjenjiva, a ne stalna odlika poetskog jez. !oetski jez. se mo0e razumjeti samo usporedbom s apstraktnim pravilima opeg sistema ne*poetskog jez. " pokuaj da se spe$i,inost poetskog jez. opie iskljuivo pomou struktura " ,ormula$ija u okviru mor,oloke teorije poezije. Spe$i,inost poetskog jezika u odnosu na jezik znanosti poiva na prvenstvu estetske ,unk$ije, to ne znai da mu kognitivni, moralni i drugi $iljevi nisu sekundarne ,unk$. U estetskoj kon$ep$iji poetskog jezika bitni su strukturalni odnosi i spe$i,ina estetska ,unk$ija. Grege " osniva moderne logike semantike i ,ilozo,ije jezika. Semantika kon$ep$ija poetskog jezika izlo0ena je kao dopuna estetske kon$ep$ije. Suprotnost izmeu re,eren$ijalnog i poetskog jezika (kontrastivni sistem) postala je sredinji problem G. ,ilozo,ije. 6n istie: ()&eeni$e poetskog jezika ne mogu biti ni istinite ni la0ne' postavljanja pitanja istinitosti nagnalo bi nas na odba$ivanje estetskog zadovoljstva i okretanje naunom promatranju. %)&eeni$e koje nisu ni istinite ni la0ne nemaju re,erenta, samo smisao. Uzajamna zavisnost estetske ,unk$ije i semantiki naela poetskog jezika predstavlja temelj Gregeove poetske semantike. U semantiku kon$ep$iju ukljuen je pojam ,ik$ionalnosti. 3adatak poetske semantike jest da prouava kako poetski tekst tvori i organizira znaenje kako bi izrazio ideje i osjeaje. !oetski jez. stjee semantika svojstva da bi ispunio svoju estetsku ,unk$iju. !otpuna teorija poetskog jez. obu vaa zajednike ,unk$ionalne osnove estetske i semantike kon$ep$ije. UordZort " strukturalna kon$ep$ija. Noleridge " estetska kon$ep$ija Grege " pragmatina kon$ep$ija 4RAN+USKI IZVORI POETSKE SEMANTIKE (Dole1el) Blavna epistemoloka promjena s po. %M. st. " zamjena organskog modela semiotikim omoguila je pojavu strukturalistike poetike. U %M. st. razvija se lingvistika poetika koja je na viem nivou egzaktnosti. 4nji0. (poetska) semantika, koja prouava to i kako knji0. tekstovi znae, postaje sredite strukturalne poetike. +4S!&+S5<#; S+=;#954; 6bnova % tradi$ionalne dis$ipline " stilistike i metrike. >allL " osniva moderne stilistike koja je gl. veza izmeu lingvistike i poetike, a koja je zasnovana na odnosu izmeu lingvistikog simbola (nosi evokativno znaenje, trag sredine u kojoj se upotrebljava) i misli (% vrste: intelektualna " ideja i a,ektivna " osjeaji). Stilisti$i namijenio ispitivanje ekspresivnog znaenja, odnosno a,ektivnog i evokativnog. 9aj opis uspostavljen je pomou kvalitativni i kvantitativni opozi$ija. 6pisuje jez. kao sistem sinonimijski grupa, skup izra0ajni sredstava okupljeni oko neutralne, intelektualne rijei. &ijei se mogu tumaiti i razumjeti samo uz pomo konteksta. 5z stilistike je izba$io poetski jez. jer je smatrao da on samo vrsta izraza koji pokuava da pobjegne obinom jez. Brammont " prouava odnos izmeu oblika sti a i poetskog znaenja *Y sredinji problem poetike %M. st. 3naenje oblika sti a ispituje uz pomo izra0ajni sredstava. - teze prve teorije ekspresivne poetske semantike: ()5zra0ajna sredstva nastaju kada u poetskom tekstu postoji uoljiv kontrast ili odstupanje. #ji ov osnovni izvor su ritam i zvukovna armonija., ali i drugi. !ostavio slo0eni sustav zvukovni ,igura. %)Gormalna sredstva sti a samo su mogui nositelji ekspresivnog znaenja. ;ktualiziraju se samo ako je smisao rijei u kojoj se javljaju prikladan za nji ovu ekspresivnost. -)5zra0ajna sredstva su poli,unk$ionalna, a znaenja im se prote0u od vrlo sl. do suprotnog. 2anson " znaajan za na$rt semantike umjetnike proze koja je jednako mani,estirani poetski jez. #adilazi nepov. 4arakter Bramonove ekspresivne semantike. 3akljuuje da je umjetnika proza dostigla apsolutnu slobodu rjenika u svom raznovrsnom repertoaru, a gl. izvor evokativnog znaenja su rijei s ogranienom upotrebom. +kspresivnost glagola mo0e se potisnuti ili naglasiti' proznu %%

reeni$u (I. st. karakterizira armonija zvuka i ritma' svi el. stila pridonose stvaranju opeg tonaliteta koje je dominantno naelo svakog djela, autora ili perioda. S9&U49U&;2#; S+=;#954; #astala je kao dio strukturalne lingvistike. Svi znakovi neto predstavljaju, oni su predstave. >real " osniva moderne lingvistike semantike. Svoju je semantiku odredio kao znanost o promjenama znaenja. 3naenje ne mijenja pojedina$ ve kolektiv (so$io*lingvistika perspektiva). Semantika kreativnost je stalno pokretanje novatorski mogunosti jez. Saussure " prvi pokuao organiza$iju i djelovanje jezika opisati semiotikim terminima. #jegova semantika je nere,ere$ijalna (nema odnosa izmeu lingvistikog znaka i ekstralingvistikog svijeta, ve spajanja pojma s akustikom slikom). (. Saussureovo prouavanje Dobinog jezikaE. !roizvoljnost lingvistikog znaka " (. Saussureovo naelo (veza koja spaja oznaitelja s oznaenim je proizvoljna). U jeziku postoje samo razlike. !rvi njegov tip strukturalne veze jest opozi$ija i razlika, a drugi tip su sintagmatski i paradigmatski odnosi. 9rei tip je jedini$a8vrijednost, i oznaitelj8oznaeno. !rema Saussureu tvora$ novog znaenja (koji je krajnji sluaj semantike promjene) je postupak analogije. %. Saussureova poetska semantika: ()u obinom jeziku veza izmeu signi,iant (oznaiva) i signi,ie (oznaeno) je proizvoljna, ali utvrena konven$ijom. U poetskom jeziku veza izmeu signi,iant i signi,ie je proizvoljna i stoga neodreena i nepostojana. 6znaitelj i oznaeno mogu se mijenjati neovisno jedan o drugom i tako proizvesti novi jezini znak. !okreta stvaranja znaenja je oznaitelj. %)u obinom jeziku oznaiteljem jezinog znaka vlada naelo linearnosti. 6znaitelji se semantiki tumae kao susjedni niz. #aelo linearnosti ne vrijedi u poetskom jeziku. -)u obinom jeziku znaenje jezinog znaka je oigledno (konven$ionalna veza oznaitelj " oznaeno), no u poetskom jeziku praeno je nezavisnim, prikrivenim znaenjem, iskazanim rasutim poetskim oznaivaem. 9eoriju razvio na anagramima. NARATIVNE MAKROSTRUKTURE 7 VEZA NJEM" I RUS" POETIKE (Dole1el) ()#jem. narativna mor,ologija. !oetkom %M. st. sna0no zanimanje za izuavanje Vpoetski te nikaW narativnog 0anra u #jemakoj i ;ustriji emu je najvie doprinijeo S$ issel, a poetni poti$aj dao Seu,,ert. #jemaku poetiku inspirirala dva izvora: retorika na zalasku (prouavanje retorski umjetniki sredstava i nji ove uporabe u pojedinanim djelima) i nastupajua teorija umjetnosti (ukazuje na ,ormalne sl. svi umjetnosti). 9e0ili opoj teoriji ,orme i sadr0aja. Gorma, kao zbir retorski umjetniki sredstava, za njem. poetiare predstavlja nu0no obilje0je knji0., ali istovremeno se smatra estetski i poetski neva0nom. !rema Seu,,ertu ,ormalna analiza otkriva s ematske vidove knji0evnosti. .e,ini$ija sutine ,ormalizma: ,orma je neop odan okvir poetske strukture, apstraktna, estetski prazna s ema' poezija je estetska snaga za valjujui svom sadr0aju, originalnim temama i spontanim raspolo0enjima. 4ompozi$ija, retorsko sredstvo, je ope organiza$ijsko naelo narativnog, u lirskoj je poeziji nema. U njem. naratologiji znaenje dispozi$ije je su0eno, a kompozi$ije proireno tako da tvore par koji se dopunjuje: dispozi$ija je logiki raspored, a kompozi$ija umjetniki raspored narativnog materijala. #jem. poetiari zaslu0ni za otkrie oblikovanja likova u kompozi$iji: =ogu se izvesti iz simetrije (lanovi njome spojeni stoje u ravnote0i) ili grada$ije (poredani po va0nosti) Simetrija se javlja u modelu paralelizma ili kontrasta, a grada$ija je ili kon$entrina ili analitika. Skupom likova upravljaju modeli paralelizma ili kontrasta. .oao do zakljuka da odnosi izmeu izmiljeni likova i promjene u tim odnosima ne podlije0u prirodnim zakonima, ve zakonima kompozi$ije koji odgovaraju strukturalnoj $jelini pripovijesti i s njom su u skladu. .ibelijusov model zamiljen je da okupi sve sastavne dijelove romana. Gokus je premjeten s ,ormalne kompozi$ije na semantike kategorije. &azvio se iz ipoteze o genezi romana, tj. slijedi korake koje pis$i vjerojatno ine stvarajui roman: poinju Vopim planomW (tip romana, konstruk$ijski motivi, motivi radnje) nakon kojeg slijedi VizvrenjeW (podjela uloga, likovi, karakteriza$ija, ,iziki opis), a obje ,aze %-

kontrolira autorova opa kon$ep$ija. .ibelijusova analiza va0an dogaaj jer dovodi strukturalni model u direktni dodir s promjenjivom strukturom (trans,orma$ija)' nema razdvajanja teorijske poetike i pov. opisa nego suradnja. %)5zuavanje narativne mor,ologije u &usiji. &uski ,ormalizam i njem. retorika kola imaju mnogo zajednikog' S$ isselova osnovna epistemioloka postavka da se poetika treba usredotoiti na ispitivanje retoriki umjetniki sredstava i nji ove upotrebe je bliska ranom za tjevu ,ormalista da Vjedini junakW knji0. prouavanja bude umjetniko sredstvo. 3a razliku od njem. kole, ruski mor,olozi su stalno naglaavali da je ,orma neto to se osjea, da je ona glavni izvor estetskog utiska, to je dokaz da pojam ,orme u ruskom ,ormalizmu nije ,ormalistiki. &azlikuju pojam si0e kao konstruk$iju i ,abulu kao materijal. Skaz je konstruk$ijsko naelo novela bez si0ea. 3anemarivali su kompozi$iju. !redstavnik mor,ologije kompozi$ije bio je !etrovski iji je model vrlo jednostavan. @avio se i &e,ormatorski sa svojom teorijom. -)Uspon mor,ologije pra*tipa u &usiji. Uspostavljanje pra " tipa u &usiji %M*i godina pripisuje se <ladimiru !roppu. Hipius (uvodi termin koponema za pra*tip i razlikuje % vrste " uloge i pojam glavnog prav$a), #ejman (isto % dimenzije pra*tipa: nepromjenjiva pria i nepromjenjivi sistem uloga) i #iki,orov (najbli0i !roppu) doprinijeli razvoju. STRUKTURA NO 7 SEMIOTIKI MODE POETIKE (Dole1el) ()!raki lingv. kru0ok (=ukar0ovski " najistaknutiji praki knji0. teoretiar, priznao utje$aj ruskog ,ormalizma, @akobson " pripadnik obje kole, tvrdio da je praka kola simbioza ruske i eke misli, kao i utje$aja zapadnoeuropske i ruske misli, =etejka, >rekman). >rekman: semiotika prake kole obu vaa: subjektivnost umjetnika, unutarnju strukturu umjetnikog djela te odnos umjetnosti i drutva. 6blast poetike prake kole pozitivno je odreena pomou ideje o knji0evnoj komunika$iji: knji0. djelo je znak jer ,unk$ionira kao poruka u spe$i,inoj vrsti komunika$ije. =ukar0ovski je razvio estetiku kao dio semiotike " umjetnost je podruje estetski znakova. !ronalaze kontrastni okvir u >u lerovom djelu koji predstavlja govorni dogaaj pomou s eme povezujui poiljatelja, primatelja i re,erenta, iz ega on izvodi - osnovne ,unk$. jez.: ekspresivnu (usmjerava govorni dogaaj prema poiljatelju), konativnu (prema primao$u) i re,eren$ijalnu (re,erentu " prevladava). >u ler zanemaruje sam jez. pa se 6rganonmodel =ukar0ovskog proiruje estetskom ,unk$ijom. @akobsonova s ema jezine komunika$ije (%. ,aza u razvoju >u lerova modela, potuje sve njegove postavke) se sastoji od ) inila$a: poiljatelj, primatelj, poruka, kontekst, kanal (medij), kod, odakle izvodi ) jez. ,unk$.: emotivna, konativna, poetska, re,eren$ijalna, ,atika i metajezina. .e,inira poetsku ,unk$. kao usmjerenost na poruku kao takvu. Havranek: a),unk$. svakodnevne komunika$ije " razgovorni jez., b)te noloka ,unk$. * te niki jez., $)teorijska ,unk$. " nauni jez., d)estetska ,unk$. " poetski jez. " nije usmjeren prema komunika$iji. >u lerova s ema zanemaruje drutveni kontekst. =ukar0ovski tvrdi da je estetska ,unk$. odvojena od objekta (teksta) i povezana sa subjektom (itateljem). %)U svom logikom obliku mereologija prake kole je strati,ika$ijski model " knji0. struktura je zamiljena kao ijerar ija slova. % odlike po kojima se znatno razlikuje od svog lingv. para su: ukljuen je tematski sloj (tematska struktura) i svim slojevima dodaje se estetska opozi$ija materijala i ,orme. 9ema i jezik ine materijal knji0. koji se preobraa u poetsku strukturu ,orme, a nju =ukar0ovski odreuje kao zajedniko djelovanje de,orma$ije i organiza$ije. 9o se sjedinjavanje mo0e postii tako to je de,orma$ija provedena sistemski " dovodi do stvaranja ,ormalni sredstava ili ,ormalna sredstva povezuju nji ovi meusobni odnosi koji nastaju kao posljedi$a nji ovog podudaranja. -)Semiotika poetika kao teorija knji0. komunika$ije se bavi pragmatinim ,aktorima "poiljateljem i primateljem te drutvenim ustrojima u kojima subjekti komuni$iraju. @akobson smatra da je svaki opjevani dogaaj pjesnik do0ivio, svaki je jednako istina bez obzira koja se od dani mogunosti %7

realizirala u privatnom 0ivotu. =ukar0ovski * odnos pjesnikog djela i njegova 0ivota ima karakter uzajamne zavisnosti' semiotiko s vaanje tog problema: odnos izmeu djela i njegovog tvor$a je semiotiki' intersubjektivni inio$i moraju biti prisutni u knji0. komunika$iji ako knji0. djelo posreduje izmeu tvor$a i kolektiva, na strani poiljao$a objektivni inio$i djeluju kao knji0. norme koje ograniavaju individualni stvaralaki in' izmeu stvarao$a i intersubjektivni normi postoji dijalektika napetost. >avi se linou i uvodi razliku izmeu linosti (osobnosti) i konkretnog psi o,izikog pojedin$a. 5znosi osnovnu tezu semiotike poetike: odnos izmeu knji0evnosti i drutva nestalan, nejednolian i empirijski vrlo promjenjiv. 5stie ulogu publike. 7)6dnos re,eren$ije (odnos znaka i svijeta) jedan od osnovni semiotiki problema. @akobson: komparativna tipologija semiotiki sistema " odnos re,eren$ije jedno je od razlikovni svojstava vizualni i auditivni znakova. =ukar0ovski: kontrastivna semantika poetskog i nepoetskog jez. " tekstovi imaju posebnu i opu re,eren$iju (1odnos prema konkretnoj stvarnosti na koju se direktno ukazuje i prema stvarnosti uope). (#e pri vaa pojam ,ik$ionalnog postojanja). J)4nji0. komunika$ija je zatvoreni krug " knji0. tekstovi prelaze grani$u pojedinanog govornog ina i ulaze u slo0ene prijenosne lan$e. 9o neprekidno prenoenje uvjet je nji ova opstanka " kao estetski predmeti postoje onoliko dugo koliko se u kru0enju aktivno obrauju do0ivljavajui trans,orma$ije. 9o je prenoenje razdvojeno na % segmenta: poiljala$ " poruka i poruka " primala$. 6brada knji0. tekstova je ponovno aktivno proizvoenje poruke. 9eorija knji0. prenoenja ukljuuje semiotiku poetiku pomou % aspekta: knji0. djela koje stalno prolazi kroz prenoenje je bogati semiotiki predmet i knji0. teorija prenoenja iz poetka je bila zamiljena kao prirodno proirenje strukturalne poetike. % vrste knji0. prenoenja: kritika re$ep$ija (<odika " knji0. djelo je estetski znak upuen javnosti koja ga prima, tumai i vrednuje' ona je pov. promjenjiva) i knji0. adapta$ija (knji0. prevoenje, prenoenje u drugi 0anr, $itiranje...).

*TO JE KNJIEVNOST (E'8leto/) ()4nji0evnost " matovito pisanje. =tm., knji0. obu vaa i eseji i pripovijesti i autobiogra,ije... &azlikovanje izmeu injeni$e i ,ik$ije nas nee daleko odvesti jer je sporno. %)4nji0. " posve spe$i,ina uporaba jezika " @akobson " knji0. " organizirani in nasilja nad obinim govorom, osobiti nain organiza$ije jezika, mijenja obini jezik i ini ga sna0nijim. 4nji0. djelo " zbiljska injeni$a, a ne sredstvo za prenoenje ideja niti odraz drutvene zbilje. Gormalisti " analiza oblika, a ne sadr0aja, poli od poimanja knji0. djela kao manje*vie proizvoljnog zbroja postupaka (zvuk, pjesnike slike, ritam, sintaksa, metar, rima, te nike pripovijedanja). Svim tim postup$ima zajedniki je uinak ouavanja, oneobiavanja poznatoga koji se inae, rutinskom uporabom, automatizira. =tm., jez. je ouujui tek u odreenoj normalnoj jez. pozadini " nama kontekst govori %J

da je rije o knji0. reeni$i, poimanje nekog djela kao knji0. ponajprije ovisi o kontekstu u kojemu ga naemo. 9akoer, svaki se tekst mo0e proitati kao ouujui. -)4nji0evnost " nepragmatini oblik diskursa. 4nji0. " vrsta samore,eren$ijalnog jez. " jez. koji upuuje na sebe i o sebi govori. #edosta$i: de,ini$ija knji0. tada ovisi o nainu itanja, a ne o prirodi napisanog. #eki se tekstovi raaju kao literarni, neki literarnost posti0u, a nekima biva nametnuta. 7)4nji0. uope ne mo0emo de,inirati iz njezine biti jer ne postoji bit knji0evnosti. Sve to pokuamo de,inirati kao njenu bit nalazimo i u drugim djelatnostima. 6na se ne de,inira s obzirom na njezinu ,unk$iju, ve knji0. valja promatrati kao odnos prema pisanoj rijei. J)4nji0evnost " lijepo pisanje. 6no mora spadati u kategoriju onoga to smatramo lijepim, pa makar bio i loiji primjerak openito $ijenjena naina pisanja. =tm, iz odreenja knji0. kao visoko $ijenjena oblika pisanja slijedi da knji0evnost nije postojani entitet. &azlog tome je u promjenljivosti vrijednosni sudova, skrivene strukture vrijednosti na kojoj se temelje i kojom se pot ranjuju ideologije. Svako drutvo ponovno pie djelo koje ita, iz svoje perspektive. RAZVOJ ENG ESKOG KAO AKADEMSKOG PREDMETA (E'8leto/) ()+ngleska (F. st. " pojam knji0. obu vaao je itav niz oblika pisanja koje je drutvo $ijenilo i smatralo va0nim (,ilo., pov., estetika, pisanje pisama...) i svako se djelo pro$jenjivalo s obzirom na postojee standarde, tj. mjerila su bila ideoloka pa su mnogi radovi koje danas svrstavamo u knji0. ostali van te kategorije, i obrnuto. Utjelovljenje drutveni vrijednosti i va0no orue za nji ovo uvrivanje i irenje. #akon graanskog rata " $ijeli niz ideoloki ustanova. %)&omantiarsko razdoblje (I. st. " ustanovljava dananje s vaanje pojma knji0. " pjesnitvo postaje utjelovljenjem kreativnosti. #astaju pojmovi simbola, estetskog do0ivljaja, estetskog sklada i jedinstvene naravi arte,akta. @avilo se miljenje da je smisao svakog kreativnog pisanja upravo u njegovoj velianstvenoj neupotrebljivosti " sama je sebi $ilj. -)(I. st. u +ng. se razvio predmet eng. jez. i knji0. jer je vjera izgubila svoju dotadanju ulogu (ideoloka kriza) " dokaz da knji0. jest ideologija, naju0e povezana s pitanjima drutvene moi. #astala je potreba da vjeru zamijeni slian oblik diskursa " pouzdani, sna0ni oblik ideologije koji djeluje na osjeaje i do0ivljaj te prodire u najskrovitije nesvjesne predjele ovjekova bia i koja je djelatna na svim drutvenim razinama (i za intelektualnu elitu i za mase), a njezine se temeljne istine opiru ra$ionalnom tumaenju pa su stoga apsolutne. 9akoer se bavi opeljudskim vrijednostima koje e navesti sirote radnike na razmiljanje i time im odvratiti pozornost od svakodnevne bijede. =. ;rnold " $entralna linost ovoga razdoblja' uvidio drutvenu potrebu za kultiviranjem ni0e srednje klase iz dva razloga: (. knji0. e poduavati mase, prenositi im moralne vrijednosti graanske kulture, u$jepljujui im potovanje prema dostignuima srednje klase, i u masama buditi ponos prema na$. jez. i knji0. %. knji0. mo0e obogatiti osiromaenu do0ivljajnu mo iroki masa tako to e pomou nje spoznati stvari koje nisu do0ivjeli. 7)+ng. je prvo uveden na te nike institute i radnika sveuilita, bio je oblik je,tinog kolovanja za one kojima su 6P,ord i Nambridge (koji su se 0estoko opirali takvom diletantskom predmetu) bili nedostupni, smatrao se predmetom za ni0erazredne mukar$e i 0ene, koje nisu imale pravo na studiranje prirodni , pravni i medi$inski nauka. S obzirom da se bavio pro,injenim osjeajima, nije se smatrao pretjerano za tjevnim. S vremenom je poeo dobivati mu0evnija obilje0ja i slu0io za buenje osjeaja na$. identiteta. Stoga mu pogoduje pobjeda +ng. nad #jem. u (. sv. ratu. J)>or$i za engleski bili su potom$i pokrajinske sitne bur0oazije, kao G. &. 2eavis, a ne plemii " amateri koji su vodili prve katedre na 6P,ordu i Nambridgeu. 2eavis i njegovi sljedbeni$i, leavisov$i, bili su dovoljno inteligentni da se suprotstave staroj ideologiji i razvili su rabar i radikalan pokret koji je eng. pretvorio u ozbiljnu dis$iplinu, studij kulture, ogledalo du ovne biti eng. drutva. Uz njegovo ime ve0emo pojmove praktina kritika i pomno itanje. %)

))S$rutinL " kritiki asopis koji su (I-%. pokrenuli leavisov$i. 4arakterizira ga izrazita vjera u sredinju va0nost moralne dimenzije studija eng. jez. i knji0., koji je sada postao vrijedan oblik 0ivota, te vjera u odlunu ulogu koju taj studij igra u $jelokupnom 0ivotu eng. drutva. Smisao knji0. je u tome to nas itanje ini boljim. 5sti$ali su golemu va0nost kritike analize naglaavajui da je u knji0. prisutan osjeaj za kreativnu uporabu jez. #aginjali su elitizmu koji je bio donekle neopravdan jer ne mo0emo sve koji nisu dobri poznavao$i knji0. prozvati jadni$ima i divlja$ima, i obrnuto " knji0. ne mo0e ukloniti svu bijedu i jad " radikalno i besmisleno. K)9. S. +liot " istie vrijednost tradi$ije istiui da je knji0. djelo vrijedno samo zato to je u 9radi$iji " nije svako djelo 4nji0., ali mo0e biti knji0. F);merika nova kritika " -M.*JM*i god. " te0i pomnom itanju (analitika interpreta$ija kao protuotrov za esteti$istiko naklapanje, promatranje djela kao predmeta po sebi uz zanemarivanje konteksta). 5nten$ije autora prilikom pisanja ak i kad bi nam bile dokuive nisu relevantne za interpreta$iju teksta. !jesma znai ono to znai bez obzira na pjesnikove nakane. I)+mpson " $jepidlakom se analizom pribli0ava novoj kriti$i. 5nten$ionalist " nagaa to je pisa$ tio rei " poimanje konteksta. Uvia da su znaenja neodreena. 4ENOMENO OGIJA3 HERMENEUTIKA3 TEORIJA RE+EP+IJE (E'8leto/) G+#6=+#626B5@; ()Husserl " ,enomenoloka reduk$ija " sve to nije imanentno svijesti valja strogo iskljuiti jer ne mo0emo biti sigurni u postojanje stvari nezavisno o nama, sve to nije bit predmeta treba zanemariti ili zanijekati " natrag k stvarima samim (krilati$a). G. " nauka o istim ,enomenima koja ispituje predmet dok ne doe do njegove nepromjenjive biti. Svela ovjeka u sredite " kako ja do0ivljavam stvari. %)G. je donekle utje$ala na ruske ,ormaliste " poezija iskljuuje zbiljski predmet i usredotouje se na nain njegova opa0anja. #ajvei utje$aj na Oenevsku kolu " odba$uje pov. kontekst u kojem je djelo nastalo, uvjete nastanka djela i itatelja, te0i itanju na koje ne utjee nita izvan teksta. 9ekst je sveden na utjelovljenje pieve svijesti. G. " pasivno pri vaanje teksta kao puke kopije njegove du ovne biti. @ezik knji0evnog djela nije nita drugo nego ekspresija njegova unutranjeg znaenja " drugorazredno poimanje jez. 6no je samo sporedna djelatnost koja daje ime znaenjima kojima ve raspola0em. H+&=+#+U95:4; G+#6=+#626B5@; -)Heidegger " razmiljanje o nesvodljivoj datosti ljudske opstojnosti " .asein (tubitak, tubivstvovanje). #jegovo uenje egzisten$ijalistiko, za razliku od Husserlovog esen$ijalizma u kojemu polazi od trans$endentalnog subjekta. >avi se ljudskim oblikom bivanja koje je ponajprije bivanje u svijetu " mi smo ljudski subjekti samo zato to smo vezani za druge i za materijalni svijet, a te veze nikako nisu sluajne. 2judsko je postojanje dijalog sa svijetom. 2judska spoznaja kree od predontolokog razumijevanja bitka. !rije nego to ponemo misliti, mi ve posjedujemo niz pretpostavki koje smo nakupili iz prakse. @ez. je dimenzija u kojoj se odvija ljudski 0ivot " ljudskim biima postajemo tek sudjelovanjem u jez. Umjetnost je oneobiavanje. 4nji0. interpreta$ija se ne temelji na onome to inimo, ona je ono emu moramo dopustiti da se zbude. =oramo se pasivno otvoriti tekstu, podiniti se njegovoj biti (servilnost), doputajui mu da on ispituje nas. 3naenje pov. kategorija. H+&=+#+U954; 7)Hirs$ " mo0e postojati nekoliko valjani interpreta$ija, ali se sve moraju kretati unutar sustava tipini oekivanja i vjerojatnosti. &azlikuje smisao i znaenje " pis$i daju djelu znaenje (ostaju zauvijek ,iksirana mentalnim objektom kojeg je pisa$ imao na umu u trenutku pisanja " pitanje to se to motalo pis$u po glavi " kritiar mora te0iti imanentnom 0aru, tj. opim konven$ijama i nainu vienja koji su upravljali pievim namjerama), a itatelj mu pridaje smisao (mijenjaju se kroz pov. jer je svaki pojedinani sud pod kulturnim utje$ajima vremena u kojem nastaje). %K

J)Badamer " znaenje knji0. djela se ne is$rpljuje u namjerama autora i ono nije nepromjenjivo i ,iksno, ve drutveno uvjetovano. #emogue je proniknuti u knji0. djelo onakvo kakvo jest. Svaka interpreta$ija djela iz prolosti dijalog je izmeu prolosti i sadanjosti u kojemu djelo mo0e dobiti znaenja na koja autor nije raunao. <a0nu ulogu takoer igraju preutne kulturne predrasude, kao i naa sposobnost da rekonstruiramo pitanje kojemu je odgovor djelo. ))!ored naglaavanja tradi$ije i njenog autoriteta, . tvrdi da knji0evna djela tvore organsku $jelinu, te0i uklapanju svi sastavni$a teksta u jedinstvenu $jelinu pro$esu poznatom po nazivu ermeneutiki krug. !ojedinani el. razumljivi su unutar konteksta, i obrnuto. 9+6&5@; &+N+!N5@+ K)#ajnoviji oblik ermeneutike, koji se razvio u #jem. 5spituje ulogu itatelja u knji0evnosti " novost. !ov. moderne teorije knji0. mo0emo podijeliti u - razdoblja " zaokupljenost autorom, tekstom, itateljem. F)5ngarden " djelo postoji tek kao niz opi smjerni$a koje itatelj mo0e konkretizirati. :itatelj unosi u djelo odreeni apriorni nain poimanja, kontekst vjerovanja i oekivanja unutar kojeg pro$jenjuje razliita obilje0ja djela, a koji se mo0e mijenjati unosom novi in,orma$ija. :itatelj mora pravilno povezati razne dijelove i ispuniti upljine neodreenosti. I)5ser " da bismo mogli itati, potrebno je poznavati knji0. te nike i konven$ije kojima se djelo slu0i, razumjeti kodove djela koji sustavno vladaju nainima na koje djelo proizvodi znaenja. 6ni naravno nisu SprozirniD, a najdjelotvornije je ono djelo koje u itatelju budi novu kritiku svijest o ustaljenim kodovima. Strategijama itanja mi mijenjamo tekst, a tekst mijenja nas. Smisao itanja je u buenju itateljeve svijesti o sebi i kritikom vienju vlastite osobnosti. :itatelj treba biti otvoren trans,ormativnom utje$aju djela i zato onaj tko ima sna0no ideoloko opredjeljenje nije dobar itatelj. !aradoks: ukoliko je itatelj liberal koji malo dr0i do onoga u to vjeruje, onda niti nije va0no oe li tekst preispitati i promijeniti njegova vjerovanja. (M)>art es " moderan tekst te0i unitenju represivni sustava miljenja. &azgovijetnost znaenja se rasplinjuje u slobodnu igru rijei. Suvremeni tekst minira itateljev kulturni identitet navodei ga da se rasprsne u sladostrau koje je u isto vrijeme bla0enstvo itanja i spolni orgazam. !retjerano edonistian. @auss " nastoji smjestiti djelo u pov. kontekst. (()Sartre " svaki knji0evni tekst sadr0i u sebi sliku onakvi itatelja za koje je pisan " izgrauje se na razumijevanju poten$ijalne publike. (%)Gis " djelo je zbroj svi dosadanji i budui miljenja o tom romanu. !ravi pisa$ djela je itatelj. :itanjem ne otkrivamo znaenje, nego spoznajemo kako tekst djeluje na nas. !itanje djelovanja teksta na itatelja ujedno je i pitanje djelovanja itatelja na tekst " pitanje interpreta$ije. (-)3naenje nije usaeno, aktivna uloga itatelja u otkrivanju znaenja. #e postoji isto knji0. reak$ija na djelo, sve su reak$ije duboko usaene u itatelja kao drutvenog i povijesnog bia. STRUKTURA IZAM I SEMIOTIKA (E'8leto/) ()GrLe smatra da knji0. ,unk$ionira u skladu s odreenim objektivnim zakonima koje bi kritika trebala ,ormulirati kako bi postala sustavnija. !ostoje 7 pripovjedne kategorije: komino, romantino, tragino i ironino. Ustanovljuje teoriju knji0. modusa " tragediju i komediju je daje mogue dijeliti na visokomimetski, niskomimetski i ironijski modus. Uklanja vrijednosne sudove jer su oni subjektivni i smatra da kada vrednujemo knji0., govorimo o sebi. 9akoer uklanja kontekste jer su knji0. djela nainjena od drugi knji0. djela. !o GrLeu je knji0. autonomna verbalna struktura. >avi se jedino reorganiza$ijom odnosa unutar sebe, a ne odnosom prema vanjskom svijetu. #e treba je promatrati kao produkt pojedini pisa$a, ve ona izvire iz kolektivnog subjekta ljudske rase. #jegovo je djelo u irem smislu strukturalistiko. ()Strukturalizam se bavi strukturama i ispitivanjem zakona nji ova djelovanja. <jeruju da pojedini el. sustava imaju znaenje jedino po odnosu prema drugim el. " suodnosno znaenje. 3anemaruje stvarni %F

sadr0aj prie i usredotouje se iskljuivo na ,ormu. <a0ne postavke: a)#e smatra va0nim da pria spada u veliku knji0., ravnoduan prema kulturnoj vrijednosti predmeta ispitivanja " s. metoda analizira, a ne vrednuje' b)S. je proraunati napad na zdravi razum, on odba$uje bjelodano znaenje prie i upinje se da izdvoji duboke strukture' $)Sadr0aj pripovijesti ujedno i njezina struktura, pripovijest je pria o samoj sebi. %).e Saussure " utemeljitelj moderne strukturalne lingvistike. Svaki znak sastavljen je od oznaitelja i oznaenog. @ez. je sustav znakova koji valja prouavati sinkronijski, a ne dijakronijski. Svaki znak sastavljan je od oznaitelja i oznaenog, ija je veza proizvoljna. 3naenje nije imanentno znaku, nego je ,unk$ionalno, ono je rezultat razliitosti znaka od drugi znakova. 9reba istra0ivati jezik (langue), a ne njegov pojedinani izgovor (parole). Strukturalizam je pokuaj primjene ove lingvistike teorije na predmete i djelatnosti izvan neposrednog podruja jez. -)Utje$ao je na ruske ,ormaliste koji takoer vide knji0. kao strukturu. =eutim, povezuju je sa stvarnou smatrajui da djelo oneobiuje zbilju. @akobson " komunika$ija se sastoji od ) el.: poiljatelj (jez. emotivan), primatelj (jez. konotivan), poruka (prevladava poetska ,unk$.), kod (jez. metalingvistian), medij komunika$ije i kontekst (re,eren$ijalan). &azrauje .e Saussureovu distink$iju meta,ore i metonimije: u meta,ori se jedan znak zamjenjuje drugim, a u metonimiji aso$ira. D!rijenos jez. na knji0. postavu je prijenos naela ekvivalen$ije s osi selek$ije na os kombina$ije po naelu kontigviteta.E " kada govorimo, odabiremo znakove iz mogueg podruja ekvivalen$ije i kombiniramo i u reeni$u, a u pjesnitvu pa0nju poklanjamo ekvivalen$ijama i prilikom kombiniranja, tj. ne ni0emo rijei jedne do drugi samo zbog misli koje prenose, ve vodimo rauna o nji ovoj slinosti, razliitosti... 7)Semiotika " sustavno prouavanje znakova. S. i semiotika se preklapaju jer s. smatra da u sustav znakova spada i ono to inae ne bismo nazvali znakovnim sustavom. !eir$e " tvora$ semiotike. (o tome) <odei sovjetski semiotiar, 2otman, promatra tekst kao slojevit sustav ije znaenje postoji jedino u kontekstu, a tim znaenjem upravlja niz slinosti i oprenosti. !jesniki je tekst prezasien znaenjima, nosi u sebi mnogo vie in,orma$ija nego ostali diskursi. 4nji0. su tekstovi sastavljeni od niza sustava (leksiki, metriki, gra,iki, ,onoloki...), a dojmljivost i ljepota djela nastaju iz nji ovi neprekidni sudara i napetosti. 4nji0. djelo je stvaranje i naruavanje oekivanja, a njegovo znaenje ovisi i o itateljevu orizontu oekivanja. J)#aratologija " stvorio ju je strukturalizam, a predstavlja revolu$iju u prouavanju pripovjedne proze. 2evi*Strauss razvija djelo o mitu u sklopu kojeg sagledava razliite mitove kao varija$ije na niz nekoliko osnovni tema. Sam mit je vrsta jez. koji se mo0e rastaviti na manje jedini$e, miteme, koji svoje znaenje dobivaju tek kombiniranjem na odreeni nain. !ravo znaenje tvore pravila na kojima se te kombina$ije temelje. .olazi do de$entraliza$ije subjekta. #aratologija poopuje ovaj model. !ropp svodi sve bajke na K podruja djelovanja i -( ,unk$. Breimas apstra ira njegovu s emu uvoenjem aktanta ()) kao strukturne jedini$e. Benette " razlikuje redoslijed dogaaja u tekstu i slijed kojim su se stvarno zbili. J sredinji kategorija pripovjedne analize: red (vremenski slijed pripovijesti " prolepsa (anti$ipa$ija), analepsis (vraanje unatrag) i anakronije koja uzrokuje nesklad izmeu ,abule i si0ea), trajanje (izostavljanje, proirivanje, sa0imanje, usporavanje... epizoda), uestalost (koliko se puta dogaaj dogodio i koliko je puta isprian), nain (distan$a " odnos prema materijalu " mimeza8dijegeza, upravni8neupravni govor... i perspektiva " koliko zna pripovjeda), glas (tko pripovijeda i kome) i preko nji upuuje na razliku izmeu pripovijedanja (pro$es prianja prie) i pripovijesti (ono o emu pripovijedamo). ))4nji0evno djelo je konstrukt ije me anizme mo0emo analizirati i klasi,i$irati kao i predmete ispitivanja bilo koje druge znanosti. @ez. nije toliko proizvod pojedin$a, koliko je pojedina$ proizvod jez. 6 jez. zajedni$e kojoj pripadamo ovisi kakvo emo znaenje moi pretoiti u rijei. 9radi$ionalna je kritika svodila djelo na prozor u pievu duu, a strukturalizam ga je pretvorio u prozor prema univerzalnoj svijesti. 9ekst je kopija dubinske strukture. 5dealni itatelj za strukturaliste je bio onaj koji %I

raspola0e svim kodovima potrebnim za potpuno razumijevanje djela, lien svi drutveni determinanti. .uguje N omskovoj tezi o jez. kompeten$iji koja je vrsta uroene sposobnosti za ovladavanje unutranjim pravilima jez. K)>enveniste " dolazi do pomaka od jez. prema diskursu koji je jez. u smislu izriaja " ukljuuje one koji govore i one koji piu. F)>a tin " jedan od najznaajniji kritiara .e Saussureove lingvistike. Skrenuo pozornost s apstraktnog sustava jez. na konkretno izra0avanje pojedin$a u odreenom drutvenom kontekstu koji mijenja i oblikuje znaenje. Bovori o jeziku kao ostvaraju, dijalokom pro$esu s nizom vrijednosti i konota$ija koje u sebi sadr0i. I);ustin " ustanovio teoriju govornog ina prema kojoj jez. ne slu0i samo opisivanju zbilje, ve i izvrenju radnje " per,ormativni jez. (o tome) POSTSTRUKTURA IZAM (E'8leto/) ()Strukturalizam je odijelio znak od re,eren$ije, ps. je odijelio oznaitelj i oznaeno. 3naenje nije neposredno prisutno u znaku. #ijedan znak nikad nije ist, a njegovo znaenje nikad nije potpuno. 3ato znak mora biti ponovljiv jer ga uvijek mo0emo reprodu$irati u drugom kontekstu koji mu mijenja znaenje " i dio je njegova identiteta i ono to mu $ijepa identitet. !isani je tekst mogue rabiti onako kako to autor nije namijenio " pisanje je komunika$ija iz druge ruke, blijeda kopija govora. !s. @ez. promatra kao mre0oliku slo0enost znakova koju odreuje rijeju tekst. %).errida " sustav ,unk$ionira na naelu binarni suprotnosti, i to ukoliko su te distink$ije vrsto povezane. .ekonstruk$ija pokazuje kako te distink$ije potkopavaju jedna drugu u pro$esu tekstualnog znaenja. 9ekstovi potkapaju logiku sustava koji nad njima vlada to se najbolje oituje na aporijama ili ijatama znaenja, tj. tokama na kojima tekstovi proturjee sami sebi. .errida nastoji pokazati kako je knji0. diskurs mjesto na kojem je disemina$ija (prelijevanje i rasprivanje znaenja) najoiglednije, iako disemina$ija vrijedi i za ostale vrste pisanja. .. odba$uje suprotnost knji0.8neknji0. u smislu apsolutne razlikovnosti. -)>art es " prijelaz sa strukturalizma na poststrukturalizam. 3dravi znak je onaj koji prilikom priopenja znaenja svraa pozornost na vlastitu arbitrarnost. U knji0. je realizam ideologija jer pokuava nametnuti miljenje da je njegov izraz prirodan. 3a >. najzanimljiviji tekstovi za kritiku nisu oni koje mo0emo itati, nego oni koji nas navode na pisanje, na prenoenje u druge diskurse. Svi knji0evni tekstovi satkani su od drugi knji0evni tekstova, svaka rije, odlomak ili reeni$a ponovno je ispisivanje' sva je knji0evnost intertekstualna. U knji0. progovara jez., a ne autor. !rijelaz sa s. na ps. predstavlja pomak od poimanja djela kao zatvorene $jeline s tono odreenim znaenjem na poimanje da je to beskrajna igra oznaitelja koje nikada ne mo0emo do kraja privrstiti u bit znaenja. #a djela primjenjuje J kodova koji nisu poredani ijerar ijski i istiu njegovu rasprenost umjesto da vode totaliza$iji u jedinstveni smisao: proairetski (narativni), ermeneutski, kod kulture, semiki, simboliki. 3a ps. nema jasne grani$e izmeu kritike i stvaranja " oba naina sadr0ana su u pisanju kao takvom. 7).e =an " jez. neprestano potkopava vl. znaenja. >it knji0. jest da sama sebe dekonstruira. Sav je jez. meta,orian, ,unk$ionira pomou tropa i ,igura. 4nji0evna djela se u odreenom smislu obnavljaju manje nego drugi obli$i diskursa jer impli$itno priznaju svoj retoriki status " injeni$u da je ono to govore razliito od onoga to ine. 4nji0. svjedoi o nesposobnosti jez. da ini ita drugo doli pria o vlastitom neuspje u " knji0. je groblje komunika$ije. Unutar samog ps. nailazimo na suprotnosti i razlike. PSIHOANA IZA (E'8leto/) !si oanalitiku knji0. kritiku dijelimo na 7 vrste zavisno o tome bavi li se autorom, sadr0ajem, ,ormalnim ustrojstvom djela ili itateljem. <eina obu vaa prve %. -M

()Greud " razvio ju je krajem (I. st. Svaki ovjek primoran je potiskivati Vnaelo u0itkaW primjenom Vnaela stvarnostiW to ga mo0e otjerati u bolest " neuroza. Sublima$ija " upravljanje 0elje prema kakvom drutveno priznatijem $ilju' za valjujui njoj nastaje $iviliza$ija. !aradoks " postajemo ono to jesmo tek sna0nim potiskivanjem el. od koji smo sainjeni. Sve to potiskujemo odlazi u podruje nesvjesnog koje nastaje (. inom potiskivanja. Usvajanjem (introjek$ijom) zakona kao oblika drutveni normi stvara se superego, tj. glas savjesti. Snovi " simboliko ispunjenje nai nesvjesni 0elja. :itav niz slika mo0e stopiti u jednu reeni$u ili dislo$irati znaenje s jednog predmeta na drugi " ovo se poklapa s @akobsonovom distink$ijom meta,ore (kondenza$ija znaenja) i metonimije (disloka$ija). 6sim snova, put u nesvjesno nam omoguavaju i paraprakse " govorne omake, greke pri itanju, propusti u sjeanju. 5d je nesvjesna 0elja ijim potiskivanjem ego postaje 0rtva nje same. Gort " da " najkraa mogua pria (beba iz koli$a ba$a igraku, pa je vue uzi$om) " temelj i najslo0enije pripovijesti " gubitak predmeta dovodi nas u stanje tjeskobe pa osjeamo u0itak kad ga mo0emo vratiti tamo gdje pripada. %)2a$an " pokuava reinterpretirati Greuda u svjetlu s. i ps. teorija. U teoriji jezika prvo ja " subjekt izjavne reeni$e i drugo ja " subjekt stvarnog govornog ina stapaju se u neku vrstu pribli0nog jedinstva, ali je ono imaginarno. Stvarna osoba nikada ne mo0e predoiti sebe onim to kazuje. 3r$alno razdoblje " malo dijete koje se promatra u zr$alu zainje pojam svijesti o sebi kao $jelini te kako raste nastavlja pro$es imaginarnog poistovjeivanja s predmetima i tako izgrauje ego " krivo prepoznavanje. @a je odraz predmeta i(li) osoba iz vanjskog svijeta. .ijete koje se promatra u zr$alu " oznaitelj' slika " oznaenik. 6no mora s vatiti da identiteti nastaju kao posljedi$a razliitosti, na temelju razlika i slinosti prema subjektima koji ga okru0uju. #ikada vie neemo do vatiti onaj pravi identitet. -);lt usser " razmilja o pojmu ideologije u skladu s 2a$anovom nesvjesnom. 6dnos individualnog subjekta prema drutvu u $jelini nalikuje na 2a$anov odnos djeteta prema odrazu u zr$alu " vjerujemo da smo slobodne, samostalne i jedinstvene linosti, a nismo. 7)Holland " ,rojdovski orijentiran, tvrdi da knji0. djelo u itatelju pokree igru nesvjesni ,antazija i svjesne obrane od ti ,antazija. U djelu u0ivamo jer ono preoblikuje nae 0elje u drutveno pri vatljiva znaenja. J)>loom " pre,ormulirao pov. svjetske knji0evnosti u svjetlu edipovskog kompleksa " svaki pjesnik u svom pret odniku vidi suparnika pa e ga nastojati razoru0ati pisanjem takvi pjesama koje ba$aju drukije svjetlo na pjesme pret odnika koje e time biti istisnute. J)4risteva " ,eministiki nain razmiljanja. !od 2a$anovim utje$ajem. Simbolikom poretku suprotstavlja semiotiko koje je igra snaga unutar jez. !rilikom stupanja u simboliki poredak, dijete e artikula$ijom potisnuti semiotiki pro$es. PO ITIKA KRITIKA (E'8leto/) !ov. moderne knji0. teorije samo je dio politike i ideoloke povijesti. Svaki teoretiar se mora pozabaviti dubljim i irim aspektima ljudskog drutva kako bi rijeio problem znaenja, jezika, vrijednosti... 4nji0. teorija nerazdvojno je povezana s politikim uvjerenjima i ideolokim vrijednostima. :ista knji0. teorija ne postoji. #ema knji0. nezavisno od naina na koji se tretira unutar spe$i,ini oblika drutvenog i institu$ionalnog 0ivota. 4nji0. teoriju ne treba kritizirati jer je politizirana, nego jer je prikriveno ili nesvjesno takva pa nam pod krinkom DzdravorazumskogE, DuniverzalnogE prodaje doktrine koje slu0e uvrivanju interesa pojedini skupina ljudi u odreenom povijesnom trenutku. =o0e i osporavati odreene ideologije, ali to se rjee dogaa. 4nji0. teorija nema jedinstvo ni identitet. 5luzija je da e se razlikovati od drugi znanosti ako se usredotoi na jedan predmet, knji0.

-(

+agleton predla0e kako bi najuputnije bilo knji0evnost s vatiti kao naziv koji se nadjeva $ijelom jednom podruju djelovanja koje Gou$ault naziva Ddiskurzivne prakseE te da bi $ijelo to podruje trebalo postati predmetom kritikog istra0ivanja, a ne samo ono to ponekad nazivamo knji0. #ajstariji oblik knji0. kritike " retorika " ispitivala je nain na koji je jez. sainjen da bi postigao odreeno djelovanje na itatelja. &etorika je bila kreativna i kritika djelatnost, obu vaa govorniko umijee i znanost o njemu. +agleton bi vratio knji0. kritiku na naputene staze " retori$i, jer se ona bavila irokim podrujem diskurzivni praksi u drutvu, a osobit interes poklanjala tumaenju takvi praksi kao oblika moi i umijea izvedbi. +stetsko neodvojivo od drutveni odredni$a. !ostojanje nepolitiki oblika kritike ista iluzija, i to iluzija koja doprinosi jo djelotvornijoj upotrebi knji0evnosti u politike svr e. Svi obli$i diskursa znakovni sustava i znaenjski praksi proizvode stanovite uinke, djeluju na oblikovanje naeg svjesnog i nesvjesnog miljenja, pa su tijesno povezani s podr0avanjem ili mijenjanjem postojei sustava moi.

KOD I STRUKTURA6 OD RAZ IKE KA ZNAENJU (Jo9'/se/: 'rse/) 4odovi " pravila koja odreuju izbor i kombina$iju el. (koji mogu biti kompleksni), a najosnoviji uvjet nji ova postojanja je identinost koda i pravila. 6ni stvaraju relevantnost (pertinentnost) nekog el., zbog ega onda taj element dobiva spe$i,ini identitet po kojemu je odvojiv od drugi elemenata. #atkodiranje " el. mogu biti kodirani na vie naina. &elevantnost izabrani obilje0ja ovisi o kontekstu u kojem se nalazi element. % <&S9+: .5B59;2#5 " temelje se na sposobnosti jasne di,eren$ija$ije izmeu odabrani i kombinirani entiteta i slijede naelo ili8ili' ;#;26B5@S45 " odreuju odnos prema originalu, slijede naelo vie8manje. 6pi kod predstavlja pravilo odabira i kombina$ije relevantni svojstava koja pripadaju elementima s unaprijed de,iniranim svojstvima, dolazi do opepri vaene interpreta$ije, kod postaje ponovljiv i postaje dio kanona te tako stvara znaenje. 3naenje proizlazi iz dvostruke determina$ije znakova i teksta: (. Strukturalno " razlikuju se od drugi znakova i %. !ragmatino " konven$ije da neki znak znai ba to to znai. Semiotika operira kodovima na dvjema, istodobno djelatnim razinama. (. &;35#; " kodovi koji spajaju skup elemenata u dobro de,iniran, ali ne nu0no zatvoren sustav " S9&U49U&;2#5 4.' %. &;35#; " kod koji spaja barem dva takva sustava " !&6N+SU;2#5 46.. !ro$esualni kodovi se mogu s vatiti kao prijevodi iz jedne u drugu strukturu, semiotiki su u pravom smislu rijei, tako da se semiotika bavi njima, dok je marginalno zainteresirana za strukturalne kodove. 3adatak !. 4. * uspostava ijerar ije elemenata koji se biraju iz dviju ve ustanovljeni struktura. Hijerar iza$ija: () nekim se -%

znaajkama pridaje prednost %) druge se znaajke stavljaju u podreen polo0aj -) druge se znaajke iskljuuju kao nezavisne. @ezini znak posljedi$a je semiotiki pro$esualni kodova koji povezuju izraz i sadr0aj. 3naenja se mogu mijenjati i prevesti iz jednog semiotikog sustava u drugi, podarujui tako sadr0aju novi izraz. Giske " opisao kompleksnu narav pro$esualni kodova s J znaajki: ()podrazumijevaju postojanje dvaju ili vie ve strukturirani skupova el. uslijed ega kodovi ustanovljuju pravila koja omoguuju izbor i kombina$iju el. u neku $jelinu %)stvaraju znaenjsku $jelinu u kojoj su odabrani el. postavljeni u ijerar iju -)prenose se prikladnim medijem izra0avanja i komunika$ijskim kanalima 7)ovise o sporazumu njegovi korisnika J)obavljaju razaznatljivu drutvenu ili komunikativnu ,unk$. =o0emo i nauiti na - naina: konven$ije (proistjeu iz zajednikog iskustva), in,orma$ija (zatra0ivanje objanjenja itavog sustava i ponaanja u njemu) i dekodiranje signala uz pomo pronalaska osnovnog kljua dekodiranja. 4od je skup pravila koja ravnaju odnosom izmeu drutveni normi i konkretni injeni$a koje se tiu ljudskog ponaanja. 4ada je rije o kodiranom tekstu, govorimo o i,riranom tekstu koji valja dekodirati, interpretirati, kako bismo otkrili njegovo temeljno znaenje. 9o je me anizam koji mo0emo apstra irati iz njegova materijalnog oitovanja. >oudon nudi pojam strukture koji pripada kontekstu 5#9+#N56#;2#5H de,ini$ija, on strukturu poistovjeuje s imanentnim poretkom stvari. Struktura nije vid neke stvari, nego stvar sama. Struktura koju nalazimo u nekom predmetu izra0ava, apstra iramo li je od situa$ije u kojoj se nalazi, njegovu inten$ionalnost, njegovu vlastitu narav i svr u. #eki su ,ilozo,i sumnjali u njegovu teoriju. >oudonov pojam strukture postavljen je u ono to se nazivlje kontekstom uinkoviti de,ini$ija. !retpostavlja da ima ,enomena koji pokazuju obilje0ja koja na razliite naine upuuju na sistematiza$iju iako jo nije de,iniran nikakav spe$i,ian sustav. >oudon takve ,enomene naziva SUS9;< " !&+.=+95=; ija je struktura konstruk$ija koju izraujemo temeljem obilje0ja koja se mogu sistematizirati (termin istovjetan neposrednom interpretantu kod !eir$ea). U semioti$i prevladava pojam strukture u kontekstu uinkoviti de,ini$ija. >oudon razlikuje 7 sustav " predmeta od koji svaki gradi na strukturalnim kodovima, doputajui mogunost konstruiranja razliiti struktura: neki sustav " predmeti sazdani su od meuovisni el. s ogranienim brojem razlikovni obilje0ja, neki sustav " predmeti sazdani su od el. koje de,inira neogranieni broj razlikovni obilje0ja ogranieni samo zbog spe$i,ini nakana, tradi$ionalni 0anrovi su sustav " predmeta jako razliit ovima " imaju ogranien broj razlikovni obilje0ja koja su ,ormulirana unutar odreene knji0., postoji vrsta sustav " predmeta koju de,inira beskrajni broj razlikovni obilje0ja, a ograniena je osebujnim okolnostima. Strukturalni kod nije nu0no zatvoren sustav, ve je to okvir sastavljen od el. s mogunou stvaranja znaenja. 4ako bismo koristili analogiju kao pro$eduralnu metodu, trebamo ,enomen podijeliti na vid izra0aja i sadr0aja i izraditi klasi,ika$iju el. tako da oblikuju oprene el. strukture PEIR+EOVA TEORIJA ZNAKOVA (Jo9'/se/: 'rse/) !eir$e: znak je ono ime, ako ga znamo, znamo neto vie, jer on stoji umjesto neega drugoga. 9a predstavljaka ,unk$ija obilje0je je zajedniko svim znakovima. .ruga osobina: omoguuju da, temeljem pretpostavke koju nude, zakljuimo neto to nije razvidno, neto skrito ili odsutno. #emaju unaprijed odreena, prototipna svojstva, ve u odreena odnosom s onim to predstavljaju. U irem se smislu sastoji od - meusobna elementa: (. 3#;4; u u0em smislu (&+!&+3+#9;=+#), ono to predstavlja neto drugo' %. !&+.=+9;, ono umjesto ega stoji znak, to on predstavlja' -. mogueg ili poten$ijalnog 3#;:+#@; koje doputa znak (5#9+&!&+9;#9). 3nak predstavlja samo spe$i,ina svojstva predmeta. Stoga !eir$e razlikuje % predmeta: ()#+!6S&+.#5 " mo0emo i zamijetiti samo pomou znakova i %).5#;=5:45 * stoji podalje stvarnog znakovnog odnosa i koji znak mo0e prikazati na bezbroj naina, zapa0amo ga u obliku konkretnog neposrednog predmeta. :ovjeka od drugi vrsta razlikuje semiotika kompeten$ija: sposobnost da ,enomene u naem okoliu vidimo kao znakove, tj. s vatimo vezu izmeu nazoni , --

skriveni i odsutni ,enomena, sposobnost proizvodnje i prijenosa znakova, sposobnost po rane in,orma$ije i stvaranje interpretativni navika. 6na za tjeva da ne bude ograniena osjetilno " motorikom strukturom, da ovjek izumljuje i razvija mnotvo znakovni sustava i proirivanje vlastita pamenja do njegove eksterioriza$ije (skladitenja naizgled beskrajni koliina). !ier$e je ponudio va0no razlikovanje izmeu ikoniki , indeksni i simbolini znakova. !" INDEKSNI ZNAKOVI6 predstavljaju neki predmet pomou povezanosti i8ili bliskosti. ()&+;B+#S " indeksni znak u kojem je na djelu uzrono*posljedini odnos izmeu dinamikog predmeta i znaka pri emu drugi reagira na prvoga. #eposredan predmet vid je dinamikog i otkriva tek ogranienu koliinu in,orma$ija o njemu. #eposredno i odreuje nji ov predmet. .vije kljune vrste reagensa su 9&;B6<5 (svaki znamen koji na okolni svijet za sobom ostavlja neija reak$ija' ipotetiki ili abduktivni silogizam koji nema jamstva istinitosti) i S5=!96=5 (moraju s dogaati istodobno s predmetom i biti njegovim dijelom' mogu biti dvosmisleni i kao takvi nedovoljni za ispravan zakljuak' skupovi indi$ija, tj. zbir simptoma koji svi re,eriraju na isti predmet naziva se sindrom). %)!64;35<;:5 " znakovi koji oznauju upuujui na neto. Slu0e samo zato da poka0u na svoj predmet. Unutar danog svijeta lokaliziraju i identi,i$iraju predmet u vremenu i prostoru u odnosu na dani sustav. !okazivai vremena i prostora mogu biti subjektivni i objektivni. U veini sluajeva povezanost izmeu predmeta i znaka ukljuuje i nji ovo SU!6S96@;#@+, tj. postoje na istom mjestu u isto vrijeme. 3bog neposrednosti odnosa znaka i predmeta indeksne znakove dje$a najprije svladaju. #" IKONIKI ZNAKOVI6 temelje se na svojoj slinosti predmetu. Slinost je problematian pojam, iz odreenog gledita sve se mo0e smatrati slinim emu drugome. 6 slinosti se mo0e govoriti u odnosu na impli$itni ili ekspli$itni kriterij, a ti su kriteriji odabrani zbog nji ove relevantnosti naumu iskaza. - su vrste ikoniki znakova: ()S254+ imaju zajednika jednostavna svojstva s predmetom. U slike ubrajamo sva osjetilna svojstva i nji ove kombina$ije koje predstavljaju predmet dok %).5@;B&;=5 s njima dijele odnose i strukture. Slike predouju estetska iskustva, a dijagrami nude in,orma$ije o predmetu i slobodniji su u odnosu na pojedini predmet. &aspola0u veim stupnjem apstrak$ije determinirane kriterijem bitnoga i intelektualiza$ije te uopavanja. #e re,eriraju uvijek na odreeni predmet, ve mogu biti i apstraktni i openiti po naravi. 4ao i slika, ne mora biti apstrak$ija neega ve postojeeg, ve mo0e biti model neega, model za neto, a mo0e i predoavati intelektualne ili logike odnose. S ostalim ikonikim znakovima takoer dijeli mogunost eksperimentiranja " modeli doputanje preoblikovanje. -)=+9;G6&+ " odnos izmeu % znaka u kojem se reprezentativno obilje0je prvoga iskazuje paralelizmom s drugim znakom. !reobrazba repezentamena na neto drugo jest prelazak s jednog na drugo semantiko podruje. 5maju iroko podruje utje$aja, pro0imaju svakidanji$u. !ostoje neprikladno i nevaljano upotrebljene meta,ore. !una je izra0ajnosti i osjeajnosti, a mo0e biti i intelektualno produktivna. .olazi ak i do znanstvene primjene " prijenos pretpostavaka i obraza$a miljenja izmeu razliiti dis$iplina. 6d slike i dijagrama se razlikuje povezivanjem znakova iz % razliita podruja. $" SIM5O IKI ZNAKOVI6 !. izla0e i pozitivne i negativne vidove simboliki znakova " obilje0eni time to su arbitrarni, nemotivirani, tj. ni vezani na svoj predmet, niti njemu slini, ne ine i znakovima nji ove osobine ni ne postoji prirodna veze izmeu znaka i predmeta' konstruirani su ili se posti0e suglasnost da i se koristi kao znakove za odreene nakane u nutarnjem ili vanjskom svijetu, tj. kao konven$ionalne pokazivae s re,eren$ijalnou i znaenjem koje odreuje konven$ionalna uporaba, navika. 4onven$ionalni znakovi mogu biti poluprivatni, a postoje kako bi udovoljili odreenim potrebama. #ajznaajniji sustav temeljen na opim drutvenim konven$ijama jest @+354. 6d ostale se % vrste znakova razlikuju po tome to i tvori ogranieni br. sustavno strukturirani el., a izra0ajna supstan$a jez. znaka ima dvostruku artikula$iju " (. razdioba na mor,eme i %. na ,oneme. @ez. su znakovi sazdani od neznakova " izgraeni od ogranienog br. el. koji slu0e razgraniavanju znaenja, iako sami nemaju znaenje. 9aj ogranieni br. el. ulazi u znakovni sustav i tvori neogranieno mnotvo znakova. -7

SEMIOZA (Jo9'/se/: 'rse/) .inamiki pro$es u kojemu znak oznauje odreeni predmet i stvara interpretanta. 3nakovi se ne pojavljuju u istom obliku. 4ad god znak ulazi u semiozu, sva - me anizma, veza8meudjelovanje, slinost i konven$ije, meudjelovanjem pripoma0u da se ustanovi znaenje znaka, samo to je ( od navedeni dominantan, ali nikada jedini. 6ntogenetiki razvoj ovjekove semiotike kompeten$ije mo0e se s vatiti kao njezino osloboenje i njezina neovisnost o djejoj potrebi da predmet i znak budu zbiljski prisutni u prostoru i vremenu. .je$a ue interpretirati znakove slijedom indeks, ikona, simbol. 3a nji mora postojati veza u prostoru i vremenu izmeu znaka i predmeta. &azbijanje te kronoloke veze naziva se 6.B6C+#6 6!6#;?;#@+ " oponaa predmet i nakon nekog vremena koje on vie nije prisutan. S5=>625:4; 5B&; jest jo odluniji raskid izmeu predmeta i znaka jer u njoj dijete zamjenjuje predmet neim drugim, posve razliitim.

-J

RADNJA (Jo9'/se/: 'rse/) U %M. st. naratologija se, kao prouavanje radnje i zapleta, razvijala kako u istra0ivanjima mitova i bajki, tako i u lingvisti$i kao $jelini. @o u ;. !oeti$i prisutno je bavljenje pripovjednim strukturama. >urkert slijedei !roppa i strukturaliste postavlja pravilo osnovne strukture tradi$ionalni pria po kojemu se sve pripovjedne ,unk$ije svode na imperativ dobij. 9akva struktura izvodi se iz zbiljnosti 0ivota " radnje su vezane za opstanak i zadovoljavanje 0elja kao bi postigle zadovoljstvo. 9emeljna pria predstavlja potragu ili lov. !ripovjedne obras$e ini plijen, odnosno vrijednosni predmet, tonije njegova $irkula$ija. 6vladavanje plijenom predstavlja uklanjanje nedostatka (netko je morao neto prepustiti ili izgubiti). U svemu sudjeluju % suparnika, protagonista i antagonista. 9akav elementaran pripovjedni niz sastoji se od F parova ,unk$ija razvrstani u 7 vea skupa: uvodni nedostatak, lov ili potraga, borba, otklanjanje nedostatka. Sastavni$e koje su prijeko potrebne i koje se ponavljaju u odreenim vrstama tekstova nazivaju se invarijante. &adnja ukljuuje pro$es koji ostvaruje prelazak iz jednog u drugo stanje. 2judska radnja povezana je s pitanjem krivnje i odgovornosti te podlije0e sank$ijama i kazni. .a bi se smatrala neovisnom, mora udovoljiti trima ;ristotelovim uvjetima koji se iskazuju trima modalnim rijeima 0eljeti, znati i moi koje odgovaraju trima modalitetima " volji (esto se mora potaknuti " nagrauje se predmetom 0elja, a mo0e doi i iz unutarnje borbe), znanju (bitno je znati i to initi " u najjednostavnijem oblik se sastoji od krilati$e, lozinke, a druga je krajnost mukotrpno dugogodinje stje$anje znanja koje mo0e biti z. kao ovladavanje graom, z. kao 0ivotno iskustvo i z. kao religijski uvid) i sposobnosti (slino je stje$anju znanja, a mo0e do njega doi pomou arobnog predmeta, pomonika, nagrade...) " koji su nu0ni za bilo koju radnju. ;ristotel u #ikoma ovoj eti$i razlikuje - vrste tete u uzajamnom dru0enju: nesretan sluaj (teta nastaje suprotno oekivanju), pogreka (nije neoekivana, ali je bez zle nakane) i nepravedan in (ovjek djeluje svjesno, ali ne i promiljeno). !rosuuje radnje kao udoredno dobre ili zle, odnosno u skladu sa zakonom ili protiv njega " smjeta radnje pojedin$a u drutveni kontekst. #asuprot trima modalitetima volji znanju i sposobnosti - su modaliteta koja slu0e kao drutveni imperativi mo0e, mora i trebao bi, s nji ovim nijenim obli$ima. 6dnos izmeu modaliteta koji kvali,i$iraju radnju i oni koji moderiraju radnju ine osnovu analize tragedija. 4od prosuivanja radnji ;ristotel spaja - kriterija: uinak radnji, drutveno vrednovanje radnje i stanje du a i nakane onoga tko radnju poduzima. Hamartija " tragina pogreka koja mo0e nagnati ovjeka na koban korak, pogrenu radnju. !ropp na temelju ruski bajki odreuje -( ,unk$iju koje zapoinju odsutnou, a zavravaju vjenanjem. (=alo o ;ristotelu...) 4od analize, nastojimo doprijeti do temelja svake pripovjedne sastavni$e i svi drugi imbenika koji utjeu na priu. !romiljanje vrimo kroz ,izikalna ili biologijska objanjenja, drutveno motivirane radnje8predispozi$ije za odreeno ponaanje i psi oloku motiva$iju8inten$iju. Gik$ionalni svijet do0ivljavamo kao analogan naem, kao svijet koji se malo razlikuje od stvarnosti " naelo minimalnog otklona. !rikazivanje radnje uvijek povezano s 7 sustava: aletski sustav " sustav koji de,inira to je istina (mogui, nu0ni, nemogui, sluajni odnosi), deontiki sustav " tie se udorea kao du0nosti (to je zabranjeno, propisano, doputeno ili neobvezatno), aksioloki sustav " sustav vrijednosti (koje su ijerar ije dobrote, zloe i ravnoduja) i epistemoloki sustav " tie se znanja, neznanja i vjerovanja (to se mo0e8ne mo0e znati, to se pretpostavlja, to se vjeruje i o emu se dvoji).

-)

DISKURS (Jo9'/se/: 'rse/) .iskursom se proiruje semiotika analiza' on odreuje znaenje u vremenu i prostoru, daje uloge onima koji ga stvaraju te omeuje u kojem svijetu mo0emo razumjeti znaenje i otkriti je li ispravno. ;naliza diskursa polazi od stanovita po kojem su svi znakovi, ukljuujui i rijei, znakovi samo zbog toga to ine radnju meu inim radnjama. Svaki znak promatra kao radnju koja se istovremeno odvija na trima razinama: ()3nak je materijalni ,enomen zbog ega ga je mogue lokalizirati s obzirom na % obilje0ja " pripada odreenom znakovnom sustavu i pojavljuje se u ,izikalnom prostoru u odreeno vrijeme i na odreenom mjestu gdje vri odreeni utje$aj na one koji takoer koriste tu vrstu znakovnog sustava. %)U sebi sadr0i oblik mogueg dijaloga jer radnja ustanovljuje ili odr0ava odreene meusobno povezane uloge ili polo0aje koji se mogu mijenjati ili zamjenjivati. -)9aj se dijalog zbiva u diskursnom svijetu koji je institu$ionalizirana situa$ija u kojoj je aloka$ija uloga pravomona i u kojemu su iskazne inten$ije s vatljive. - vrste analiza: Str-)t-r'listi;)' " istie da znakovni sustav ne organizira samo pojedinane znakove u statian sustav prema strukturalnom kodu, nego i nain kako se on javlja u vremenu i prostoru kad se materijalizira. Stoga se kritizirala de Saussureova teorija kao teorija koja se bavi iskljuivo statinim znakovnim sustavima, a ne i uporabom, da prouava iskljuivo sadanje stanje, a ne i povijene mijene, te znakovni sustav odvojen od predmeta na koje re,erira i subjekata koji ga koriste (najradikalniji oblik takva strukturalizma jest Hjemslevljeva teorija). 3a &i$oeura znak nije de,iniran odreenim znaenjem samo unutar znakovnog sustava, ve je on materijalni ,enomen unutar vremena i prostora, ali kao materijalni lik ga valja s vatiti kao pro$es ili dogaaj. #e samo da postoji, ve se i dogaa. .a bismo razumjeli iskaz, moramo odrediti uvjete u kojima se on odvija. 9o se ostvaruje pomou sastavni$a koje upuuju na re,eren$iju iskaza i radnju koja ga ostvaruje (izjavu). &e,eren$ija i iskazivanje su uzajamno ovisne i odvijaju se istodobno to jez. ini diskurzivnim. !o >envenisteu diskurzivni pro$es pripisuje stvarima ili ,enomenima uloge u odnosu na trenutak kad se zbiva govor. .a bi znakovni sustav uao u diskurzivne pro$ese nu0ne su sastavni$e koje povezuju vrijeme, prostor i subjekt s iskazom. Upravo na tim sastavni$ama poivaju razlike izmeu znakovni sustava. !ripovjeda (odgovoran za usidrenje osmotrenog u odnosu na itateljevu sadanjost' postoji pripovjeda u (. l. koji mo0e, ali i ne mora, sam biti lik) i gledite (toka u odnosu na likove iz koje itatelj mo0e osmotriti i vrednovati ono to se pripovijeda' odgovorno za re,eren$iju) su diskurzivne instan$e koje itatelja dovode u vezu s tekstom, a kojima je ,unk$ija dvojaka: re,erirati na osobe i dogaaje te usidriti u verbalno iskazivanje " bez toga nema diskursa/ >art es smatra da se diskurs mora razumjeti u odnosu na reeni$u jer je po njemu diskurs velika reeni$a, to znai da se analiza diskursa preplie s naratologijom (sla0e se Benette). =eutim, veina teoretiara razlikuje priu i diskurs. &azlika: pria je zbroj kronolokim redom ispripovijedani dogaaja, a d. naina kako je pria organizirana i stoga pria opstoji samo pod uvjetima koje on diktira. 9ekstovi sadr0e % vrste sastavni$a: ,unk$ije, koje dijeli na jezgre (logiki povezuje tijek dogaaja i nji ovim bi se zamjenjivanjem preinaila $ijela pria) i katalizatore (sastavni$e tijeka sekundarni dogaaja), i indi$ije, sastavni$e nepovezane sa slijedom knjige koje niti pridonose njenoj ko eziji i koje dijeli na in,orma$ije (ekspli$itne) i prave indi$ije (impli$itne). #ji ovim odnosom odreuje se tipsko " diskursna narav teksta. 4e/o<e/olo8i0s)' " naglaava subjektivne inten$ije ukljuene u diskurzivni pro$es. !reopirna za semiotiku, dok je lingvistika preuska. 3a >rondala je d. regulativni me anizam koji stoji izmeu sustava i uporabe' on je poredak koji jez. uporabu ini ireverzibilnom " svaka jez. uporaba nastavak neke druge koju komentira, reinterpretira, proiruje... 9ako snabdijeva jez. sustav inten$ijom i osigurava da se neupotrebljive i nerazumljive sastavni$e

-K

briu iz sustava, pa ak i ako su logike i mogue. @ez. se poziva na postojee radnje i znanje to knji0. iskoritava bez obzira je li se neto dogodilo ili nije. 5ako je na odnos prema stvarima pro0et subjektivnou, znakovi moraju biti razumljivi, zajedniki. 5nten$ionalnost uvijek upuuje na neke stvari, na odreeni sadr0aj postavljen u 0arite pozornosti i za valjujui subjektivnoj svijesti per$ipira se kao najrelevantnije. 9o dovodi do komunika$ije u kojoj je poruka primljena i s vaena, a mogu je i nesporazum koji e zaustaviti8prekinuti diskurzivni pro$es. J vrsta inten$ionalnosti: opa (pa0nja sviju nas usmjerena je na neto, nadilazi pojedin$e i drutvene skupine), diskurzivna (nazoni pretvaraju inten$ionalnost u semiotiki pro$es, opu je i. mogue usmjeriti nekoj posebnosti, osnovi$a analize konkretnog semiotikog pro$esa), spe$i,i$irajua (svi likovi pripoma0u da i. postane diskursom na, ali ne isti nain " spe$i,i$ira se ili konkretizira u razliitim vrstama diskursa, situa$ija kao $jelina spe$i,i$ira na djelomine ,enomene, uglavljuje znaenja), situa$ijska (prouava situa$iju u kojoj nastaju znaenja jer ona postavlja va0ne uvjete za njegovo razumijevanje), individualna (neki se iskazi mogu pripisati odreenim pojedin$ima, no ona nikada ne stoji sama, ve se nalazi u okviru neki zajedniki uvjeta onoga to se mo0e razumjeti i pri vatiti u odreenoj situa$iji). B6<6&#5 :5#: glavni predmet ,enomenologijski razmatranja. % vrste " oni koji nemaju veze s radnjom, ve samo na nju re,eriraju i na one koji su u vezi s njom, a dijele se dalje na one koji radnju propisuju i one koji su sami radnja. ;naliza govorni inova obu vaa torbu znaenja do koje dolazi dijalogom, njegovu valjanost, osnovi$u i svr u i nastaje kao posljedak spoznaje da se iskazi u kojima znakovi re,eriraju na predmete i injeni$e ne mogu nikad odvojiti od supstan$e u kojoj su izreeni i od nji ove dijaloke strukture. !rema ;ustinu svi su iskazi govorni inovi koji sadr0e subjektivnu inten$iju, a razlikuje i samo u odnosu prema vremenu: konstativi (tiu se neega to se ve dogodilo), perloku$ijski (upuuju na radnje koje e se dogoditi) i iloku$ijski (tiu se onoga to se dogaa sada i ovdje, dok govorimo). #a ;ustina se nastavlja Searle koji odreuje J vrsta iskaza po naelu nji ova $ilja: i. tvdrnje (moraju uvjeriti primatelja u istinitost iskaza), i. upuivanja (moraju nagovoriti primatelja da neto uini), i. obveze (obvezujemo ili nala0emo primatelju da pri vati ili odbije neto uiniti), i. izra0ajnosti (moraju uvjeriti primatelja u iskrenost raspolo0enja) i i. obznanjivanja (primatelju potvruju da je reeno valjano samom injeni$om to je izgovoreno). Bri$e odreuje - sastavni$e u dijalogu: iskaz, konven$ionalno impli$itno razumijevanje i situa$ijsko impli$itno razumijevanje. So=iolo8i0s)' " govori da rabljeni znakovi de,iniraju svjetove koji ine vidljivim odnose moi izmeu subjekata dijaloga. Gou$ault 0eli analizirati kako su praktinim djelovanjem spojeni mo i znanje, i to na institu$ionaliziranoj kolektivnoj osnovi, a taj regulativni me anizam je upravo diskurs. U poetku ga je predstavljao kao simboliki poredak u kojemu razliiti znakovni sustavi izra0avaju zajedniko znanje jednog doba tako da ono stjee kolektivno obvezujuu valjanost i postaje polazitem mogui i doputeni radnji. =o diskursa poiva na njegovu iskljuenju nes vatljivoga i nepri vatljivoga, ijerar ijskom dodjeljivanju sudioni$ima uloga koji se pridr0avaju. #ije dovoljno odrediti sadr0aj diskursno svijeta, ve ga i omeiti od drugi i dodijeliti mu status zbiljnosti. .iskursni je svijet sve ono o emu govori tekst. Ukoliko se unutar jednog teksta ispreplie vie svjetova, itanje je uzbudljivije. >u ler razlikuje zbiljsku pokazivaku ,unk$iju (kad razlikujemo materijalni svijet u kojem smo nazoni od proizvedenog teksta i predmeta o kojem govorimo' naglaavamo vl. nazonost), diskursnu (upozoravamo na ono to unutar ve omeenog teksta pripada u sklop njegova prikazivanja' znanje i znaenje poprimaju suvislost) i idealnu (upuujemo na ,enomene spojene poprijeko razliiti diskursni svjetova od koji je ( na' omoguuje nam da zauzmemo polo0aj prema drugom diskursu' pru0a priliku da razumijemo uvjete naeg postojanja u $jelovitom svijetu i zamislimo kako bi stvari mogle biti drukije). Nilj semiotike analize bio bi da na suvisao nain pove0e ova - tipa analize diskurza.

-F

TEKST (Jo9'/se/: 'rse/) 9ekst je dovren lana$ jez. iskaza koji ima poiljatelja i primatelja i koji je mogue smjestiti u vrijeme i prostor. !ripada odreenoj vrsti diskursa, posebnom 0anru i posebnom obliku. 9+4S9 5 3#;4 " !rema !eir$eu znakovi nemaju prototipski obilje0ja koja bi i razlikovala od ostali pojava. 6ni su ,unk$ionalno i pozi$ijski obilje0eni svojim predstavljakim odnosom, odreenom interpretu predstavljaju nekakav predmet " posreduju izmeu nji . 3nakovno znaenje nastaje u kontekstu, u apsolutnoj izoliranosti nema nikakva znaenja. <erbalno priopavanje nastaje odabirom izmeu razliiti znakova i nji ovim kombiniranjem u tekstu. Sposobnost pojedin$a da mijenja znaenje jez. znakova jest krajnje ograniena jer znakovi imaju svoju pov., re,eren$iju i znaenje te su meusobno povezani. !eir$e stavlja naglasak na semiozu (znakovni pro$es). Uzeo je u obzir neposrednog interpretanta znaka (znaenjski poten$ijal znaka) i dinamikog interpretanta (kada je obavljena interpreta$ija ili prijevod). &azlika se oituje omonimima kod koji je presudan kontekst. =o0e biti ko*tekst (oit iz drugi znakova teksta) ili situa$ijski kontekst. 9ekst mo0e znaiti upotrebu znaka u danom vremenskom trenutku. 9ekst se mo0e datirati i lo$irati " raspola0e porijeklom koje mo0e biti anonimno, kolektivno ili pripisano pojedin$u. 6n je dio ili posljedak ina, a posjeduje i materijalnu opstojnost, dok su znakovi poten$ijalni prijenosni$i znaenja koje mo0e biti aktualizirano u tekstu ili kao tekst. =ogu je i tekst bez znakova, konstruiran pomou analogni kodova. 9+4S9 5 !&+.=+9 " >ilo koji predmet mo0e ,unk$ionirati kao tekst, tj. biti prijenosnikom znaenja u semiozi. #a odnos s okolnim svijetom jest odnos predoavanja koji poiva na interpreta$iji znakova, a prema okolnom svijetu se odnosimo na % komplementarna naina: kao prema predmetima koje poznajemo i ne ispitujemo radi stje$anja novi in,orma$ija, a s druge strane mi supostojimo uz nji " (zlo)upotrebljavamo i , u0ivamo u njima, troimo i . !o !eir$eu, neposredan predmet koji znak nastoji predoiti i sam je znak. 9ekst se interpretira kao prikazivanje predmeta' predmet i znak su povezani preko interpretanta. !eir$e " sve to je svijesti dostupno, dostupno je kao prvost " svojstva i osjeaji, drugost " snaga, ak$ija, reak$ija i treost " mnijenje, navike i zakonitosti. Semioza kao znakovni pro$es je treost koja dovodi u vezu prvo s drugim (prije interpreta$ije postojao samo dijadian odnos). &azlikovanje znaka i teksta te teksta i predmeta posljedi$a je ,unk$., a ne posebni obilje0ja. 9+4S9 5 5#9+&9+4S9U;2#6S9 " !jesnike zbirke mogu sabirati pjesme napisane neovisno jedna o drugoj, a mo0e biti i tijesno povezana s drugim pjesmama u zbir$i. Hjelmslev tvrdi da su svi tekstovi odreene na$. knji0. stvoreni u skladu s tim jez. sustavom i sagledava i kao ( tekst koji se stalno proiruje. !eir$e je istog miljenja. Badamer svaki tekst poima kao trenutak u tradi$iji misli i umjetnosti. 9ekstovi meusobno re,eriraju jedan na drugi, $itiraju se. =eusobni utje$aj mo0e biti u obliku prisvajanja konven$ija, materijala, radnje ili tematike. 5ntertekstualnost mo0e obu vatiti zajedniko dijeljenje: kodova i konven$ija razni stupnjeva openitosti (pripadanje istome), zbiljskoga ili moguega svijeta te priopajne i intersubjektivne naravi. 9+4S9 4;6 S+=563; " !rema trijadinom s vaanju znaka, on je jedinstvo znaka (nositelja znaka), predmeta i interpretanta. ;ktualizira se kao tekst u znaenjskom pro$esu putem kojeg se umee u ko*tekst i kontekst, a podrazumijeva poiljatelja (izvorite) i primatelja koji time biva upuen o neemu pomou kodirani semiotika. &azlikujemo tekst kao predlo0ak (replika) i vrstu (reprezentamen). <rsta je norma koja propisuje kako predlo0ak treba izgledati. <ie predlo0aka mo0e pripadati istoj vrsti. 9akoer je va0no utvrditi razliku izmeu vrste, koja nije tekst, i originala, koji to jest. #eposredni interpretant teksta se oznaava kao skup interpreta$ijski navika koje mu daju znaenje " obu vaa $jelokupnost genetiki kodirani , drutveno opunomoeni ili individualno stvoreni karika koje sadr0i -I

pojedini tekst. &azine kompleksnosti su razliite, kao i razine nadzora (koliina slobode). #eposredni se interpretanti pojavljuju kao vei i manji sustavi slinosti i razlika ili kao opisi i prikazi. 3nak ili tekst koji bi ga bio lien, bio bi nes vatljiv. !redmet teksta je ono za to se rabi i(li) na to re,erira. =ogu biti ,iktivni i zbiljski. U semiotikoj uporabi imaju ire znaenje nego u svakidanjem govoru. ;utore,leksivnost (samoprikazivanje) " povezuje pojedinane dijelove teksta i upuuje na tekstualnost teksta. !omou znakova je mogue stvoriti vl. svjetove, ali i ikoniki i indeksni znakovi moraju povezati s naim iskustvom. <a0na je i istinitost teksta. !oiljatelj je odgovoran za njegovo priopavanje' ne mora se podudarati s govornikom. Searle razvrstava jezine iskaze na: asertive (tvrdnje " govornik neto tvrdi s razliitom koliinom predanosti i 0estine te se nada i vjeruje da je njegov iskaz u suglasju s odreenim stanjem stvari' na njima se temelji nae djelovanje), deklarative (obznane " njima reguliramo ljudsko ponaanje i meuodnose, ime mijenjamo stvarnost' valjani samo ako govornik ima dovoljno autoriteta i(li) moi), direktive (naputke " obvezujemo sebe i(li) sugovornike u razgovoru na budue radnje koje e donekle izmijeniti stvarnost' omoguuju planiranje budunosti te prenoenje ili pri vaanje odgovornosti), komisive (obveze " isto to i direktivi), ekspresive (izra0aje " izra0avaju psi oloko stanje govornika u odnosu na primatelja). !redmet teksta je podvojen u dinamiki i neposredni predmet, osoba koja govori u poiljatelja i govornika, a primateljski vr u primatelja i interpretatora. Bovor poiljatelja ogranien je per$ep$ijom primatelja, slikom o njemu. =eutim, ne poznajemo ni sebe dovoljno i ne mo0emo znati koji uinak imamo na interpretatora, ve se oblikujemo prema sli$i za koju pretpostavljamo da je druga osoba ima o nama. .inamiki je interpretant objektivni sadr0aj interpreta$ije teksta, aktualiza$ija dijela znaenjskog poten$ijala teksta, a logiki interpretant prijevod teksta ili znaka na drugi tekst ili znak. 4ad se ikoniki i indeksni znakovi ne bi mogli povezati sa simbolikima, jezi$i bi se liili znaenjskog poten$ijala. !eir$e govori o konanom logikom interpretantu " nije prijevod na novi znak, ve na naviku da e odreeni znak ili tekst uvijek izazvati istovjetnu interpreta$iju. #aravno, nisu nepogreivi' takvi bi bili samo u svijetu lienom sluajnosti. B&;#5N+ 9+4S9; " 9ekstove uvamo zbog J ,unk$.: tekst kao ugovor i dokument, t. kao pov. i spomenik, t. kao prirunik, t. kao liturgijski i mitski prikaz nekog kulta i t. koji oponaa druge tekstove, a ujedno je i autore,leksivan, tj, umjetniki tekst. 2otman " 7 kategorije koje karakteriziraju knji0evni tekst: vidljivost, razgranienje, ijerar iza$ija i strukturiranje. 6vdje se pridodaje J. " ,unk$ionalno ,okusiranje.

7M

IZ5OR TEME (To<'>e2s)i) ()9ema (o emu se govori) jest jedinstvo znaenja pojedini el. djela. =o0e se govoriti o t. $ijeloga djela i o t. pojedini dijelova. 9. nemaju samo teko razumljiva djela. %)U izboru t. va0nu ulogu ima itatelj. 9o raunanje s apstraktnim itateljem ,ormulira se pojmom interes. 9. koja se izabire mora biti interesantna to je najjai pokreta u knji0. 5ma najrazliitije oblike kao i interes objektivnog itatelja koji mo0e varirati od za tjeva za pukom zanimljivou do spajanja knji0. interesa s opekulturnim za tjevima. :itatelja zadovoljava tema koja vrijedi u krugu suvremeni kulturni potreba (aktualna tema) " gorua pitanja, prolazni dnevni problemi koji 0ive koliko i interes. =o0emo doi do opeljudski interesa koji su nepromjenljivi tokom ljudske pov., no mora biti donekle povezano s aktualnou. 6sim toga, aktualnost ne treba s vatiti kao prikazivanje suvremenosti' nije sve suvremeno ujedno i aktualno. 6pi interes za temu odreen je pov. uvjetima trenutka u kojem se pojavljuje knji0. djelo, pri emu u tim pov. uvjetima va0nu ulogu imaju knji0. tradi$ija i zadae koje ona postavlja. -)=tm, nije dostatno izabrati zanimljivu t., valja stimulirati itateljevu pozornost. 5nteres privlai, pozornost zadr0ava. U odr0avanju pozornosti va0nu ulogu ima emo$ionalni moment tematizma. +mo$ije to i djelo pobuuje glavno su sredstvo za odr0avanje pozornosti. 9aj se emo$ionalni moment nalazi u djelu, ne unosi ga itatelj. #e treba sporiti o nekom junaku je li pozitivan ili negativan lik. <alja otkriti emo$ionalni odnos prema njemu koji je unesen u djelo. 9a emo$ionalna obojenost mo0e biti vrlo ,ina i slo0ena u razraenim djelima, a ponekad toliko zamrena da se ne mo0e izraziti jednostavnom ,ormulom. Uglavnom suosjeanje vodi interes i odr0ava pozornost i kao da izaziva osobnu zainteresiranost itatelja za razvitak teme. 4A5U A I SIE (To<'>e2s)i) ()9ema " izvjesno jedinstvo koje se sastoji od manji tematski elemenata povezani uzrono*vremenskom vezom (u ,. djelima) ili smjenjivani bez unutarnje povezanosti (ne,. djela). %)4'?-l' " $jelokupnost dogaaja u nji ovoj unutranjoj povezanosti. &azvija se tako to se u pripovijedanje uvede nekoliko osoba. #ji ovi uzajamni odnosi u svakom odreenom trenutku jesu situa$ija (polo0aj). G. se izla0e od prijelaza iz jedne u drugu situa$iju " peripetije, a svaka se situa$ija odlikuje proturjenou interesa " kolizijom ili borbom meu likovima koji 0ele promijeniti situa$iju na razliite naine (intriga), koja uklanja ili stvara nove proturjenosti. #a kraju ,. uklonjena proturjeja i izmirena situa$ija ne izaziva dalje kretanje *Y rasplet. 3aplet " ukupnost dogaaja koji naruavaju nepokretnost polazne situa$ije i pokreu ,. jer u uravnote0enu situa$iju uvode dogaaj koji tu ravnote0u naruava te on obino odreuje tijek radnje. !red raspletom se dogaa kulmina$ija napetosti " Spannung.

7(

-)Si1e je umjetniki izgraen raspored dogaaja u djelu. &azlaganjem djela na tematske dijelove dolazimo do nedjeljivi dijelova " motiva, koji u komparativnim prouavanjima oznaavaju tematsko jedinstvo svi djela. 9ema nerastavljivog dijela djela " motiv. Spajajui se meusobno tematski povezuju djelo. G. je ukupnost motiva u nji ovoj logikoj uzrono* vremenskoj povezanosti, a s. ukupnost ti isti motiva u uzastopnosti i povezanosti kako su izneseni u djelu. &azlikujemo povezane motive " koji se ne mogu iskljuiti (karakteristini za ,.) i slobodne (dominiraju s.). Svaka kola ima vl. repertoar slobodni , dok su vezani svima isti. .inamini motivi " koji mijenjaju situa$iju, sredinji pokretai. Statini " opisi. +kspozi$ija " pripovjedni uvod u poetnu situa$iju, nije nu0na za svako djelo. &azlikujemo neposrednu (na poetku se upoznajemo s likovima), iznenadni nastup8eP abrupto (upoznajemo se s ve razvijenom radnjom) i zadr0anu (izlaganje poinje radnjom u tijeku, a pisa$ nas postupno upoznaje s likovima). :itateljevo neznanje uvodi se kao neznanje lika, a rasplet koji u sebi sadr0i elemente ekspozi$ije naziva se regresivni rasplet. !retpovijest je povezano izlaganje veeg dijela dogaaja koji pret ode dogaajima koji uvode u to izlaganje. #a$ ges$ i$ te je pripovijedanje o onom to e biti umetnuto u vezanu priu prije poetka dogaaja koji tu budunost pripremaju (vidoviti snovi, proroanstva). <eliku ulogu u s. ima pripovjeda. % tipa pripovijedanja: apstraktno " sveznajui pripovjeda koji zna ak i skrovite misli junaka i konkretno " u (. l.' pripovjeda priopenja iznosi uz objanjenja kako i kad je saznao za dogaaj. =ogui i mjeoviti sustavi. Gabularno vrijeme " vrijeme u kojem se predvia ispunjenje izlagani dogaaja i koje se odreuje datiranjem trenutka radnje (apsolutno " konkretan kronoloki trenutak i relativno " vremenski odnos dogaaja), vrijeme pripovijedanja " ono koje je potrebno za itanje djela. =jesta radnje: statina (juna$i okupljeni na jednome mjestu) i kinetika (preba$uju se radi nu0ni sukoba). MOTIVA+IJA (To<'>e2s)i) Sustav m. u strukturi djela mora initi umjetniko jedinstvo. Sustav postupaka koji opravdavaju uvoenje novi m. naziva se motiva$ija. 4lasi,ika$ija motiva$ije: ()46=!635N5@S4; " naelo ekonominosti i svrsis odnosti m. Svaki slobodni m. iskoriten u ,abuli, svaki je postupak lika utje$ajan na situa$iju. !ojedini m. mogu karakterizirati predmete koji se uvode u itateljev vidokrug (popratne pojedinosti), ili postupke likova (epizode). #ijedna popratna pojedinost ne treba ostati neiskoritena u ,abuli, nijedna epizoda ne treba ostati bez utje$aja na ,abularnu situa$iju. =. moraju biti usklaeni s radnjom (ili prema psi . analogiji ili kontrastu). 2a0na motiva$ija * popratne pojedinosti i epizode uvode se kako bi se itateljeva pozornost odvukla od prave situa$ije to dovodi do neoekivanog raspleta, jer je za itatelja karakteristino da po navi$i tradi$ionalno tumai svaki detalj djela (l. m. je igra s tradi$ijom). %)&+;25S95:4; " od svakog djela za tijevamo elementarnu iluziju * osjeaj da je ono to se dogaa stvarno' da bi itatelj povjerovao u vjerodostojnost izlaganoga. 4od itatelja se javlja za tjev za 0ivotnou * on zna da je djelo izmiljeno, ali za tijeva odreenu podudarnost sa stvarnou i u toj podudarnosti vidi vrijednost djela te se ne mo0e osloboditi te iluzije. Svaki se m. uvodi kao vjerojatan u odreenoj situa$iji. >udui da zakoni si0ejne kompozi$ije nemaju niega zajednikog s vjerojatnou, svako je uvoenje m. kompromis izmeu te objektivne vjerojatnosti i knji0evne tradi$ije. -)U=@+9#5:4; " nije sve to se preuzima iz stvarnosti prikladno za umjetniko djelo. 9radi$ionalni prav$i uvijek poriu umjetniku vrijednost novom. !oseban sluaj realistike motiva$ije je postupak ouivanja * uvoenje izvanknji0evne grae mora biti opravdano novou i individualnou u njezinu osvjetljavanju' o starome i uobiajenome valja govoriti kao o novome i neuobiajenome, o obinome kao o udnome. JUNAK (To<'>e2s)i)

7%

()2ikovi * 0ivi nositelji motiva. !ostupak upoznavanja lika jest njegova 4;&;49+&53;N5@; * sustav motiva nerazdvojno povezani s odreenim likom. #ajjednostavniji element karakteriza$ije jest davanje osobnog imena j. U slo0enijim sklopovima tra0i se da j. postup$i istjeu iz odreenoga psi olokog jedinstva * psi oloka motiva$ija postupaka. 4arakteriza$ija j. mo0e biti neposredna * o njegovom karakteru priopuje ili neposredno autor ili drugi likovi ili j. samokarakteriza$ijom i posredna * karakter se vidi iz junakovi postupaka i ponaanja. !oseban sluaj posredne karakteriza$ije je postupak masaka * razrada stvarni motiva usklaeni sa psi ologijom lika, npr. opis j. vanjtine, odjee, opremljenost njegova stana. <e j. ime mo0e slu0iti kao maska. <alja razlikovati nepromjenjivi karakter koji ostaje u $ijeloj ,abuli jednak i promjenjivi * u razvijanju ,abule pratimo promjene j. karaktera. %) 2ikovi emo$ionalno obojeni " u najprimitivnijima ,ormama na moralnoj osnovi (dobri " zli). 2ik koji dobiva najizrazitiju emo$ionalnu obojenost naziva se @U#;4. 9o je lik koji itatelj prati s najveom pozornou i napetou, koji izaziva samilost i suut, radost i tugu. +mo$ionalni odnos prema j. zadan je u djelu. ;utor mo0e izazvati suut prema j. iji bi karakter u svakodnevnom 0ivotu mogao u itatelju izazvati odbijanje i odvratnost. Samo u primitivnim ,ormama se poklapa s tradi$ionalnim kodeksom 0ivota u zajedni$i. @. nipoto nije nu0an dio ,abule. Gabula kao sustav motiva mo0e biti sasvim bez j. i njegove karakteriza$ije' j. je rezultat si0ejnog oblikovanja grae. IVOT SIEJNIH POSTUPAKA (To<'>e2s)i) ()Svaku knji0evnu epo u, svaku kolu karakterizira vl. sustav postupaka koji u svojoj $jelokupnosti i ini stil knji0. 0anra ili prav$a. Blede toga treba razlikovati kanonske i slobodne postupke. !od kanonskim razumiju se postup$i obvezatni u odreenome 0anru i u odreenoj epo i. S vremenom obino zastarijevaju (va0na pov. perspektiva/). <rijednost je knji0. u novosti i originalnosti. %)!rema tomu kako na knji0. postupke reagira vrednujua pozornost knji0evnog okru0ja, treba i klasi,i$irati na opa0ljive i neopa0ljive. 6pa0ljivost mo0e biti prouzrokovana prevelikom starou ili prevelikom novou " bitna je pov. perspektiva. ;utor mo0e te0iti skrivanju ili ogoljivanju postupka. =eu djelima koja se slu0e ogoljivanjem postupka valja izdvojiti ona u kojima se ogoljuje tui postupak, tradi$ionalan ili individualan. ;ko ogoljivanje tuega knji0evnog postupka ima pri ostvarivanju komian uinak nastaje parodija * ismijavanje suprotne knji0. kole, njezino raskrinkavanje. DRAMA (To<'>e2s)i) ().. su 0anrovi prilagoeni s$enskoj interpreta$iji (kazalinoj predstavi) i nemogue ju je promatrati odvojeno od ins$ena$ije koju ini igra gluma$a (govor i dekora$ija). !ostoje i djela bez ins$ena$ije, kao i ona koja imaju zaseban oblik ovisno o tome imaju li je ili ne. 9ekst d. djela: govori junaka (monolog * govor glum$a u odsutnosti drugi likova, pun duevni izljeva, pripovijedanja, senten$iozni propovjedi, dijalog * verbalna razmjena izmeu % gluma$a, replike * zasebni govori subesjednika koji tvore dijalog) i didaskalije (upute o dekora$iji, radnji, gestama, mimi$i... koje priopuju umjetniku misao te se stoga izla0u jednostavnim, obinim proznim jezikom). =imika * igra ,a$ijalni miia usklaena s emo$ionalnim sadr0ajem izgovorenoga. .ekora$ija * sobni ambijent, namjetaj, predmeti. %)&alamba drame: inovi " dijelovi koji se izvode na s$eni u kontinuiranoj povezanosti govora i glume, vrijedi za grani$u itateljske pozornosti (-M*7M min.)., a mo0e zavriti zbog te nike nu0nosti ili tematske naravi. Slike (s$ene) * odvajaju sputanjem zavjese unutar inova radi promjene dekora$ije, krae su. !rizor * dio ina u kojem se likovi na s$eni ne mijenjaju. !rizori se neposredno dijele na replike.

7-

-)&;3<5@;#@+ G;>U2+: .. 0anr karakterizira prilagoenost s$enskoj interpreta$iji pa to utjee na razvijanje ,abule. &adnja tee pred gledateljima " autor stijenjen mjestom i vremenom. =jesto se mo0e zamisliti irim, vrijeme mo0e protje$ati br0e, glum$i mogu govoriti o onome to se ne vidi, ali zbog kazaline tradi$ije ne smiju naruiti neka konven$ionalna pravila. 9ematika ,abule razvija se gotovo iskljuivo u govoru i iskljuena je mogunost apstraktnog pripovijedanja, to su0uje krug tema koje se obrauju u d.' svaki motiv mora biti predmet razgovora. 6granieno vrijeme predstave ne omoguuje da se uvode dugi dogaajni lan$i, a samo ( ,abularna linija usporila bi tempo i oslabila zanimanje' stoga se uvodi jedna ili nekoliko paralelni radnji, intriga. #azonost 0ivi likova na s$eni i nji ova govora prisiljava da se pozornost skrene na nji ovu individualnu ulogu [ briga o razvijanju karaktera. 7)42;S5G54;N5@; .. .@+2;: !odjela na sti ovana i prozna nije odluujua. Suvremena d. razvila se iz d. u sti u. U trenutku njezina nastanka (,ra. klasi$izam (K. st.) dijelila se na tragediju (pov. juna$i, SvisokaD tematika, tragian rasplet, prevaga monologa, gluma u irem smislu izostala) i komediju (suvremena tematika, SniskeD, smijene epizode, sretan rasplet " svadba kao tipini, prevladava dijalog). U (F. se st. br. 0anrova poveava te s pojavljuju niski 0anrovi (,arsa, vodvilj, parodija...), a komedija iz sebe izdvaja d. (suvremena svakodnevna tematika, bez komizma) koja potiskuje ostale 0anrove. &omantizam uvodi el. komedije u tragediju i dolazi do mijeanja 0anrova. 53B&;.#@; .. S5O+;: ()+4S!635N5@; * u primitivnoj d. * uvoenje prologa, posebnog glum$a koji je izlagao polaznu ,abularnu situa$iju. Uspostavom naela realistike motiva$ije prolog je uveden u d., a njegovu ulogu preuzima jedan od likova. +. mo0e biti jednostavna i zadr0ana, neposredna i posredna, a razlikujemo i e. ambijenta, karaktera, izvanjske emo$ionalnosti (gledatelji) i odnosa meu likovima. +. olakava plakat koji donosi imena likova, nji ove veze, te mjesto i vrijeme radnje. 2a0na e. " $ilj da odvue pozornost s neposrednog ,abularnog tijeka, koji se otkriva iznenada u trenu$ima jake napetosti. S obzirom da je realistina motiva$ija d. ekspozi$ije relativno teka, postoji ograniena koliina s$enski postupaka e. %)3;!2+9 " uvoenje dinamikog motiva koji odreuje ,abularni razvitak, npr. ljubav junaka koji nailaze na prepreke (tipian). 4orespondira s raspletom koji donosi rjeenje zadae iz zapleta. -)&;3<5@;#@+ 5#9&5B+ prikazuje se svladavanjem prepreka. <eliku ulogu igraju motivi neznanja iji je sustav obino slo0en. !onekad gledatelj ne zna to se dogodilo i to je poznato likovima, ee obrnuto. &jeavanje ti zagonetki * prislukivanje, preuzimanje pisama... 7)SUS9;< B6<6&; * da bi se uveli motivi koji se tiu dogaanja izvan s$ene, uvoeni glasni$i ili teklii (klasina d.). 3a priznanje * govori Vu stranuW, koje nisu mogli uti nazoni na s$eni te dijalozi junaka i nji ovi pouzdanika koji nisu imali drugu ulogu. S padom klasinog sustava likova u (I. st. ulogu glasnika imaju epizodni likovi. J)SUS9;< 532;3;4;. =otiva$ija ulazaka i izlazaka likova. ))&;S!2+9 " prevladava tradi$ionalni rasplet (smrt, svadba). <a0nu ulogu igra spanunng " moment napetosti koji pret odi raspletu. ?to je jaa izgradnja spannunga, sna0nije je d. djelo. &asplet se ne poklapa uvijek sa zavretkom. J)Svi juna$i klasine tragedije pro0ivljavaju unutarnji sukob suprotstavljeni osjeaja. !rvo je komedija poela naruavati jedinstva. U suvremenom kazalitu dominira masovna gluma nad individualnom i karakterizira ga brz razvitak s$enske te nike. IRIKA ( To<'>e2s)i ) Sti ovana djela malena opsega iju narav odreuje razvitak teme. Sti je bitno de,ormiran govor. U sti ovima istoslo0nog (tonskog) ustrojstva sti se konstruira od ,onetski el. (naglaeni i nenaglaeni slogova) te rije osim smisla nastupa i kao umjetniko " vrijednostan glasovni kompleks te se pozornost rijeima poveava. Sti ovne aso$ija$ije su 77

veze koje nastaju suprotstavljanjem % rijei u sti u, a nji ovim nizanjem nastaje sti ovni govor. 4arakterizira ga poviena emo$ionalnost jer kratkoa ne doputa smjenu emo$ija i ta jedinstvenost emo$ija odreuje umjetniku ,unk$iju. Gabularni su motivi rijetki, prevladavaju statini koji se razvijaju u emo$ionalne nizove. #ema ,abularne situa$ije jer snage pjesme ionako nije u uzronoj povezanosti dogaaja, ve u razvijanju teme uporabom osobitoga stilistikoga rjenika. 9ipina je nepokretnost teme koja se iznosi u razliitim varija$ijama uvoenjem novi aso$ija$ija, a razvitak nastaje nizanjem sporedni motiva na osnovne. 9ipina je trodijelna izgradnja lirske pjesme: () iznosi se tema, obino u nizu povezani meta,ora. %) razvija se tema pomou sporedni motiva ili se istie pomou suprotstavljanja, -) iznosi se emo$ionalni zakljuak u obliku usporedbe ili senten$ije. 9e nika lirskog razvijanja teme: motivi se ni0u nabrajanjem, variranjem osnovne teme s pomou niza meta,ora ili suprotstavljanjem motiva, a zakljuak se donosi novim motivom, suprotstavljenim pret odnom lan$u. !ostup$i lirskog razvijanja svode se na lirsko ouivanje teme, zbog ega svaka tema mo0e biti tema lirske pjesme. 9ipian primjer lirskog povezivanja motiva je nji ov paralelizam. &azlikujemo: 9+=;9S45 " poseban sluaj poredba (uvodi se novi motiv s kojime se usporeuje lirska tema) * ili kao polazan motiv ili slu0i zakljuivanju pjesme. ?iri se i na istovrsne motive kao u obliku antiteze. S5#9;4S#5 " motivi se ni0u u obliku analogno izgraeni reeni$a. 2+4S5:45 " tipini primjer ana,ora u kojoj svaki period zapoinje istim rijeima. <erbalna ponavljanja dijele se na re,ren i prsten. &e,ren * zakljuivanje stro,e istim rijeima' prstenasta izgradnja se odnosi na kraj pjesme gdje se ponavljaju verbalne ,ormule s poetka, povratak polaznom motivu iji smo razvoj pratili unutar pjesme gdje se mogao obogatiti aso$ija$ijama pa zvui na nov nain' te nika zakljuivanja pjesme8stro,e. S9&6G#5 " nizanje motiva u obliku analogni stro,a gdje iner$ija ritma i stro,ike privlai pozornost. 5#96#;N5@S45 " motivi se razvijaju u nizu reeni$a s jednolikom intona$ijom koja se na kraju pjesme mijenja. 3akljuni motiv naruava tematski razvitak u kojemu se motivi razvijaju ( iz %. i donosi novost. =ogue su i nezavrene pjesme (dojam lirskog ,ragmenta). Sugestivna lirika izaziva predod0be ne imenujui i i stvarajui dojam mogueg znaenja. Uzviena se lirika nekada sva ujedinjavala pod nazivom 6.;. !o. (I. st. odr0ala se samo sveana oda, lirska pjesma na va0nu temu koja je oponaala oratorski govor s pojaanom primjenom stilski postupaka i dijalektikim razvijanjem motiva, opseg premauje srednji opseg lirske pjesme. 4rajem (F. st. za prvenstvo se bori i +2+B5@; * razraivala intimnu tematiku na odgovarajuoj emo$ionalnoj razini. 9ipine su bile ljubavne, kao i one tuge i jada. Sredinom (I. st. iz nje se razvila romansna lirika. =ali 0anrovi: +!5B&;= * u anti$i svaka pjesma malena opsega, a krajem (F. st. mala pjesma komine tematike. &azlikovali epigramsku priu8vi$ u sti u i satiriki epigram8ismijavanje odreenog li$a ili dogaaja. Sastoje se od uvodne premise i neoekivane komine dosjetke koja ini kontrast u zakljuku. Gabularne se pjesme danas zajedniki nazivaju >;2;.+. 9aj je termin do (F. st. oznaavao u Gran$uskoj osobitu stro,u bez upuivanja na posebnu tematiku. !oetkom (I. st. oponaaju se kotske balade koja je predstavljala narodne pjesme na temu predaja i mitova a kada je uskoro izgubila i element ,antastike, ostala je samo kao pjesma s ,abulom. 6d balade valja razlikovati >;S#U, koja se kao sti otvorni oblik u +uropi ukorijenila u (K. st. pod 2a Gontaineovim utje$ajem. !ripovijedanje je u njoj alegorija iz koje se izvlai moralna pouka. .anas egzistira samo u osnovnokolskom obrazovanju. !ostojali su i opsegom srednji lirski 0anrovi * po. (I. st. satira, poslani$a koji se vie ne kultiviraju. U suvremenome pjesnitvu te0nja prema stvaranju novi oblika meu srednjim sti otvornim 0anrovima. PRIPOVJEDNI ANROVI (To<'>e2s)i) ;)#6<+2; * jednostavna ,abula s kratkim nizom situa$ija koje se smjenjuju. !rete0no se razvija u pripovijedanju. =otivi se mogu spajati neprekidnim pripovijedanjem (svaki novi motiv pripremljen je pret odnim) ili ,ragmentarno (prekid poglavlja ili dijela). <elika uloga 7J

moment S4;3; (kazivanja) od strane pripovjedaa koji iskazuje okvirne motive " opis okolnosti u kojim je uo priu i povod za njeno kazivanje i razrauje kazivake manire " izrada posebnog jezika, a ako tog el. nema, govorimo o apstraktnom pripovijedanju. !ostoje i ne,abularne n. 6snovno obilje0je n. * vrst zavretak. 3bog kratke ,abule u kojoj je teko iz situa$ija razviti konano rjeenje est je iznenadan rasplet * uvoenje novi likova i motiva. #a kraju n. mo0e se nalaziti moralna senten$ija kojom se objanjava ono to se dogodilo " regresivni rasplet. +l. ,abule " pripovijedanje (sustav dinamini motiva) i opisi (statini ), izmeu koji se razvija paralelizam. U razliitim epo ama zapa0ena tenden$ija prema ujedinjavanju n. u $ikluse (.ekameron, (MM( no) " n. se povezuju pomou okvirne n. koja nema samostalnu ,unk$iju, nego se uvodi da uokviri $iklus. :vrstim zbli0avanjem n. nastaje jedinstveno umjetniko djelo " &6=;#. #. se ni0u oko ( junaka. +pizodna li$a tk. prelaze iz n. u n., no samo to % nije dostatno. #. treba uiniti nezamislivima izvan r. (jer ako su zamislive, govorimo o umetnutim n. to je stara te nika r. koju ponekad susreemo i danas), unititi nji ovu $jelovitost. 9ipovi romaneskne izgradnje: ()Stupnjevani (lanani) r. * tipian postupak povezivanja n. * postupno izlaganje koje se ni0e oko ( junaka i kree se prema kronologijskoj postupnosti. 3avrna situa$ija svake n. predstavlja poetak sljedee. !ostup$i povezivanja: la0ni rasplet " kako bi se itateljeva pozornost odvukla od prave situa$ije, tajna " ,abularna uloga motiva nejasna, uvodni motivi za tijevaju dopunu. %)!rstenasta izgradnja " okvirna n. se prote0e na $ijeli r. te se u nju uvode ostale n. koje nisu ni ravnopravne ni postupne. -)!aralelna izgradnja * likovi se grupiraju u nekoliko skupina od koji je svaka povezana svojom sudbinom8,abulom. !ripovijedanje se vodi na vie razina, junak iz jedne razine prelazi u drugu, na taj se nain nekoliko n. ukrta. Sistemi zavretaka r.: ()tradi$ionalna situa$ija * smrt, 0enidba. %)rasplet prstenaste n. -)uvoenje nove n. izgraene drugaije od ostali (u stupnjevitoj izgradnji), izgraene drukije nego sve pret odne. 7)epilog " pripovjedno stiskanje na kraju, ubrzano pripovijedanje " vremenski prekid, ubrzavanje tempa. &omani su obini graeni na izvanknji0. tematskoj grai opekulturalna znaenja koja je umjetniki motivirana. @unak je objavljiva autorovi iskaza, ali autor pazi na uklanjanje odgovornosti (dodijeliti misli pozitivnom8negativnom liku, kakve...). !edaliza$ija teme " privlaenje pozornosti na motive koji ne smiju biti ravnopravni. 6bli$i romana: ()avanturistiki %)povijesni -)psi oloki 7)parodijski i satirini J),antastini ))publi$istiki, K)nesi0ejni " krajnje slaba ,abula, lako preba$ivanje dijelova bez vidljive si0ejne promjene. >)!&5!6<5@+.;#@+ U S95HU (!6+=;) " veliki sti otvorni oblik. .ijeli se na ,abularne " epske, ne,abularne " opisne i didaktike p. +pska " potjee od antike epske i ,antastiki tal. p. Si0ejna izgradnja te0i vieslojnosti koja se ralanjuje na pjevanja i avanturistikoj stupnjevitosti izgradnje. 6sobito mjesto * aljiva p. 6pisne potjeu od antiki p., a proiruju se u (F. st. 9eme su obino slike prirode, a tematsko razvijanje provodi se u lirskom razvijanju pojedini statini tema, opisi se prekidaju pov. odlom$ima s neznatno napetom ,abulom. 6pisnim se p. pribli0avaju didaktike (>oileau * ;rs poeti\ue). .idaktike i opisne pret odni$e su romantike p. (>Lron, !ukin), u kojoj se ,abula izla0e isprekidano, prekidana opisno i emo$ionalno*lirskim odstupanjima. 4arakteristike: vremenska premjetanja, nedoreenost, ,abularna nekoordiniranost. 6dredile su razvitak veliki sti ovani oblika.

7)

7K