Ljubo Maleevi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE II dio

ELEKTROSTATIKA

SVEUILITE U SPLITU
ODJEL ZA STRUNE STUDIJE

STUDIJ RAUNARSTVA SPLIT, 2004.

S A D R A J:

1.

ELEKTROSTATIKA INTERAKCIJA NABIJENIH TIJELA ......................................1 1.1 COULOMB-ov ZAKON ..................................................................................................2 1.2 ELEKTROSTATIKA SILA U SUSTAVU TOKASTIH NABOJA ...........................3 ELEKTRINO POLJE..........................................................................................................5 2.1 ELEKTRINO POLJE TOKASTOG NABOJA ...........................................................5 2.2 ELEKTRINO POLJE SUSTAVA TOKASTIH NABOJA .........................................6 2.3 SILNICE ELEKTRINOG POLJA .................................................................................7 2.4 RASPODJELA NABOJA.................................................................................................8 TOK VEKTORA ELEKTRINOG POLJA - GAUSSOV ZAKON ...............................10 3.1 PRIMJERI PRIMJENE GAUSSOVOG ZAKONA .......................................................14 3.1.1 ELEKTRINO POLJE TOKASTOG NABOJA .................................................14 3.1.2 ELEKTRINO POLJE NABIJENE VODLJIVE KUGLINE PLOHE ..................16 3.1.3 ELEKTRINO POLJE BESKONANO DUGE NABIJENE RAVNE PLOHE .18 POTENCIJALNA ENERGIJA I POTENCIJAL ELEKTROSTATIKOG POLJA21 4.1 VEZA POTENCIJALNE ENERGIJE I POTENCIJALA, RAZLIKA POTENCIJALA (ELEKTRINI NAPON )...........................................................................................................21 VODII U ELEKTROSTATIKOM POLJU ..................................................................26 DIELEKTRICI U ELEKTROSTATIKOM POLJU ......................................................33 ELEKTRINA KAPACITIVNOST I KONDENZATORI ..............................................37 7.1 ODREIVANJE KAPACITIVNOSTI KONDENZATORA.........................................39 7.2 KRUGOVI S KONDENZATORIMA ...........................................................................40 ENERGIJA I SILA U ELEKTROSTATIKOM POLJU................................................43

2.

3.

4.

5. 6. 7.

8.

1. ELEKTROSTATIKA INTERAKCIJA NABIJENIH TIJELA

Jednostavnim eksperimentom moe se pokazati da kao rezultat meusobnog trljanja (trenja) neki materijali pokazuju svojstvo koje se naziva elektricitet (od grke rijei elektron = jantar). Ako primjerice trljamo tapi od jantara (plemenita smola) vunenom krpom, natrljani tapi pokazuje svojstvo privlaenja sitnih predmeta, kao to su komadii papira. Slian fenomen iskazivanja privlane sile pokazuje i stakleni tap natrljan svilenom krpom. Kao rezultat trenja javlja se elektrina interakcija tj. elektrina sila koja moe nadvladati silu gravitacije. Za razliku od sile gravitacije koja je uvijek privlana, rezultat elektrine interakcije naelektriziranih tijela moe biti privlana ili odbojna sila. Primjerice, dva prethodno natrljana staklena tapa meusobno se odbijaju. Temeljem spomenutih eksperimenata moe se zakljuiti kako postoje dvije vrste elektriziranja. Ameriki fiziar B. Franklin smatrao je elektricitet jedinstvenim fluidom koji je imanentan svakoj materiji i koji onda moe prelaziti s jednog tijela na drugo. Obzirom na tadanja znanja zakljuak je bio logian, ali kako se kasnije pokazalo, neispravan. Ne radi se o fluidu, nego je stvarni uzrok stvaranja statikog elektriciteta trenjem u unutarnjoj strukturi materije. Franklina ovdje spominjemo, jer je uveo pojmove pozitivnog i negativnog elektriciteta. Pri tomu je smatrao da je tijelo pozitivno elektrizirano, ako mu je koliina elektriciteta vea od normalne, odnosno negativno za koliinu elektriciteta manju od normalne. Eksperimentalno je utvreno: Rezultat interakcije dvaju tijela s istom vrstom elektriziranja (oba pozitivna ili oba negativna) r je odbojna sila F . Rezultat interakcije dvaju tijela s razliitom vrstom elektriziranja (jedno tijelo pozitivno, a r drugo negativno) je privlana sila F . Shematski se navedeni sluajevi mogu prikazati kao na Slici 1.1: r r F F + +
r F

r F r F r F r F

r F

+ Slika 1.1 - Sila kao rezultat interakcije nabijenih tijela

Elektrini naboj Kod opisivanja meudjelovanja u gravitacijskom polju svakom tijelu pridruuje se odgovarajua masa. Tako i vrstu elektriziranja nekog tijela, pozitivnu ili negativnu, opisujemo pridruivanjem pripadne "elektrine mase", koju nazivamo elektrini naboj ili jednostavnije naboj. Svaki komad materije ili bilo koji njen dio karakteriziraju dva nezavisna, ali fundamentalna svojstva: mase i naboja. Naboj se oznaava sa: Q - statiki naboj ( naboj u stanju mirovanja) q - dinamiki naboj (naboj u stanju gibanja)
ELEKTROSTATIKA

Jedinica elektrinog naboja 1C (Kulon) izraena preko temeljnih jedinica SI sustava: 1C=1As Razlog pozitivnog ili negativnog elektriziranja nekog tijela je pozitivni ili negativni naboj rasporeen po povrini ili obujmu toga tijela. Tijelo koje ima jednaku mnoinu pozitivnog i negativnog naboja naziva se neutralnim tijelom. Za pojednostavljivanje analize odnosa meu nabojima uvodi se pojam tokastog naboja. Tokasti naboji su nabijena sitna tijela (kuglice) kojima se dimenzije mogu zanemariti i za koje se moe smatrati da je sav naboj koncentriran u jednoj toki. Elektrostatika U svim procesima u prirodi ukupni naboj izoliranog sustava1 ostaje konstantan - nepromijenjen tj. ukupni naboj se ne mijenja za bilo koji proces koji se zbiva unutar izoliranog sustava. Manifestacije meudjelovanja elektrinih naboja u stanju mirovanja sasvim su razliite u odnosu na sluajeve kada se naboji gibaju. Podruje elektrotehnike koje prouava meudjelovanje elektrinih naboja u mirovanju je Elektrostatika.

1.1

COULOMB-ov ZAKON

Elektrostatika se temelji na eksperimentalno utvrenom inverznom kvadratnom zakonu. Do tog je zakona doao 1785. god., nakon niza eksperimenata, francuski fiziar Charles Augustin de Coulomb. U radu je koristio posebni ureaj, tzv. torzijsku vagu. Kasnije je uporabom slinog ureaja Cavendish odredio gravitacijsku konstantu g. Coulomb je vrio pokuse s nabijenim tijelima mijenjajui koliinu naboja Q1 i Q2 na njima i postavljajui ih na razliite meusobne udaljenosti r. Doao je do konanog oblika Coulomb-ovog zakona za elektrostatiku ija je definicija: Elektrostatika sila Fe izmeu dvaju nabijenih tijela (estica) upravno je proporcionalna umnoku njihovih naboja Q1 i Q2, a obrnuto je proporcionalna kvadratu udaljenosti r2 meu njima . Matematiki izraen zakon glasi: QQ Fe = K 1 2 2 (N) ( 1-1) r gdje je K konstanta proporcionalnosti iznosa: Nm 2 K 9 10 9 2 ( 1-2) C Sila je odbojna za naboje istog predznaka, a privlana za naboje suprotnog predznaka, kako je to ve prikazano na Sl. 1.1. Gornji izraz odnosi se na dva nabijena tijela koja se nalaze u vakuumu, ali se uz dovoljno dobro priblienje moe primijeniti i za tijela okruena zrakom. Zakon vrijedi samo za tokaste naboje, odnosno za naboje koji se mogu smatrati tokastima. Za elektrostatiku silu rabi se i naziv Coulombova sila, a slina je po obliku izrazu za gravitacijsku silu. Coulombova sila je, kao i svaka sila, vektorska veliina koja osim apsolutnog iznosa ima i odgovarajui pravac i smjer djelovanja. Pravac djelovanja sile je uzdu spojnice naboja, a smjer ovisi o polaritetu naboja. Vektorski izraena Coulombova je sila:

r QQ r Fe = K 1 2 2 r0 (N) r

( 1-3)

Sustav u koji se nita ne unosi, niti se ita iznosi ELEKTROSTATIKA

r gdje je r0 jedinini vektor (ort). Odbojna sila odgovara smjeru jedininog vektora, a smjer privlane sile je suprotan smjeru jedininog vektora. Za praktine proraune prikladnije je konstantu K prikazati u obliku:

K=

1 4 0

( 1-4)

gdje je 0 dielektrina konstanta vakuuma koja predstavlja propustljivost (permitivnost) vakuuma. Iznos joj je: As C2 0 = 8 ,854 10 12 ( 1-5) = 2 Nm Vm Coulombov zakon moemo tada pisati u obliku:

r 1 Q1Q2 r Fe = r0 (N) 4 0 r 2

( 1-6)

Ako se naboji ne nalaze u zraku (vakuumu) nego u nekoj materijalnoj sredini potrebno je uvesti apsolutnu dielektrinu konstantu koja je umnoak relativne r i dielektrine konstante vakuuma:

= 0 r

( 1-7)

1.2

ELEKTROSTATIKA SILA U SUSTAVU TOKASTIH NABOJA

Eksperimentalno je potvreno da se za Coulombovu silu moe primijeniti teorem superpozicije. To je fizikalni princip nezavisnog djelovanja sila, po kojem se parcijalna sila izmeu bilo koja dva naboja moe izraunati neovisno o prisutnosti ostalih naboja. Pretpostavimo da se u okoliu naboja Q nalazi n naboja (Q1, Q2, ... , Qn) koji silom djeluju na r naboj Q. Tada je ukupna sila Fuk jednaka vektorskoj sumi pojedinih sila kojima naboji Q1, Q2, ... , Qn djeluju na naboj Q. Ukupna sila koju trpi naboj Q je, dakle, superpozicija sila kojima pojedini naboji djeluju na razmatrani naboj Q:
r r r r 1 QQ1 r QQ2 r QQ r Fuk = F1 + F2 + + Fn = r01 + 2 r02 + + 2 n r0n 2 4 0 r1 r2 rn

( 1-8)

Gornja relacija izraena u zatvorenom obliku algebarske sume od n pribrojnika je dana sa:
r 1 i=n QQi r Fuk = r0 4 0 i=1 ri 2 i

( 1-9)

gdje je i=1,2,3,.....,n. Na Slici 1.2 prikazan je sustav od n naboja koji silama djeluju na naboj Q. U primjeru na slici svi naboji su pozitivni osim Q3, koji je negativan. Zbroj sviju vektora daje za rezultat ukupnu silu. Vektori se zbrajaju suglasno poznatome pravilu paralelograma sila.

ELEKTROSTATIKA

4
Fi

Fn
Q
r1

F2

F1

r01

Q1
r02

r2 r3

F3
ri rn

Q2
r03

r0i Qi
r0n

Q3 Qn

Slika 1.2 - Odreivanje ukupne sile u sustavu od n naboja

Primjer 1.1 etiri jednaka tokasta naboja Q (3 pozitivna, jedan negativan) nalaze se u vrhovima kvadrata stranice a. Potrebno je odrediti vektor ukupne sile (iznos i smjer), koja djeluje na naboj u sreditu kvadrata. Kako se mijenja iznos i smjer vektora ukupne sile ako je u sreditu kvadrata naboj Q? Rjeenje:

a
r F3

1
r Fuk
r F4

a
r F1

r F2

r F2

Q r
r F1

a
r Fuk

-Q
r F3

F4

-Q

-Q

F1 = F2 = F3 = F4 Q2 Q2 Q2 d a 2 a2 2 r= = r = ; F2 + F3 = 0 ; F1 + F4 = 2F1 ; Fuk = 2 = = 2 2 2 2 4 0 r 2 0 a 2 a Fuk = 2F1 2 0 2

ELEKTROSTATIKA

2. ELEKTRINO POLJE
Poznato je da masa "osjea" gravitacijsku silu. Uzrok je prisutnost zemljina magnetskog polja. Kada se naboj dovede u blizinu nekog drugog naboja na njega djeluje Coulombova elektrostatika sila, pa tvrdimo kako je djelovanje te sile posljedica injenice da se naboj nalazi u elektrinom polju. Elektrino polje je prostor u kojem naboj osjea djelovanje sile i vektorska je veliina. U irem znaenju elektrino polje je funkcija prostornih koordinata i vremena. Narednu analizu ograniit emo samo na posebni sluaj elektrinog polja koje ovisi samo o prostornim koordinatama (elektrostatiko polje). Takoer radi jednostavnosti pretpostavka je da se prouava djelovanje naboja koji se nalaze u vakuumu, odnosno zraku. Kasnije e se analiza proiriti i na prisutnost naboja u materijalnoj sredini (dielektriku). Za odreivanje iznosa i smjera elektrinog polja primjenjuje se probni naboj (Q0). To je dovoljno malen tokasti naboj koji svojim iznosom ne remeti polje koje se prouava, tj. slika polja se zbog prisutnosti probnog naboja ne deformira. Probni naboj se zbog jednoznanog tretiranja polja uvijek uzima pozitivnim. Prouavanje elektrinog polja svodi se na ispitivanje sile koja djeluje na probni naboj kada ga smjetamo u razliite toke polja. Ako na probni naboj djeluje sila, tada u toj toki prostora postoji elektrino polje. r Jakost (intenzitet) elektrinog polja E u nekoj toki elektrinog polja definira se kao sila koja djeluje na pozitivni probni naboj smjeten u toj toki polja, tj.:

r r F E= Q0

( 2-1)

Brojano (po iznosu) elektrino polje je jednako sili koja djeluje na jedinini probni naboj. Smjer vektora elektrinog polja je smjer vektora sile koja djeluje na pozitivni probni naboj.

2.1

ELEKTRINO POLJE TOKASTOG NABOJA

Analizirajmo izolirani tokasti naboj Q zbog kojega se u okolnom prostoru formira elektrino polje kao na Slici 2.1:

Q0 r r0 Q

Slika 2.1 - Polje tokastog naboja Q Jakost elektrinog polja u bilo kojoj toki T na udaljenosti r od naboja Q dobije se tako da se u toku T postavi probni naboj Q0. Na probni naboj sada djeluje odbojna sila. Primijeni li se izraz za Coulomb-ovu silu meu nabojima Q i Q0 slijedi:
r r F 1 QQ0 r 1 E= = r0 Q0 4 0 r 2 Q0
ELEKTROSTATIKA

( 2-2)

pa je elektrino polje tokastog naboja na mjestu gdje se nalazi probni naboj:

r E= r N V r0 = 4 0 r C m Q
2

( 2-3)

U prouavanjima koja slijede odreivat emo jakost elektrinog polja u nekoj toki podrazumijevajui pri tom da se u toj toki nalazi probni naboj. Iz gornje relacije moe se zakljuiti: Jakost elektrinog polja proporcionalna je naboju Q koji je i uzrok nastajanja polja, a opada s kvadratom udaljenosti promatrane toke od naboja Q. Polje tokastog naboja jednako je u svim tokama koje su jednako udaljene od naboja, tj. polje je radijalno (centralno simetrino). Sve toke na nekoj koncentrinoj sfernoj povrini kojoj je Q sredite imaju jednaki iznos elektrinog polja. To su tzv. ekvipotencijalne plohe.

2.2

ELEKTRINO POLJE SUSTAVA TOKASTIH NABOJA

Razmatra li se skupina od n naboja Q1, Q2, ... , Qn, proizvoljno smjetenih u prostoru, rezultirajue elektrino polje u nekoj toki T dobije se primjenom naela superpozicije. U toku T postavi se probni naboj Q0 i odredi rezultirajua sila, kao to je ve opisano u prethodnom poglavlju. Primjeni li se na dobivenu silu relacija za elektrino polje dobije se:
r Qn r 1 Q1 r Q2 r Q0Qn r 1 F 1 Q0Q1 r Q0Q2 r + + + = + + + r ( 2-4) r r r r r Euk = uk = 0 0 0 0 0 r2 1 r2 2 1 2 n 2 0n 2 2 2 r Q 4 r r Q0 4 0 r n 2 n 0 1 2 1 0

odnosno:
r 1 i=n Qi r Euk = r0 4 0 i=1 ri 2 i

( 2-5)

Izravna primjena Coulomb-ove sile za odreivanje polja mogua je u jednostavnom sluaju tokastih naboja, gdje je sav naboj koncentriran u jednoj toki. Ako je naboj na odreen nain rasporeen u prostoru (linijski, ploni ili prostorni naboj) dobije se sloeno elektrino polje koje se proraunava drugim metodama (vidi slijedee poglavlje).
Primjer 2.1 U vrhovima A,B,C istostraninog trokuta stranice a smjeteni su naboji: QA=Q, QB=-Q, QC=Q. Odredite vektor elektrinog polja u toki koja je smjetena na polovitu stranice AB. Rjeenje:

ELEKTROSTATIKA

rA = rB =

a EA = EB = 2

Q 40 a 4
2

Q 0a2

rC = v =
EC =

a 3 3a2 v2 = 2 4

Q
v
a 2

EAB = EA + EB =

2Q 0a2
2 C

Q Q 2 = 3a 30a2 40 4
2

r EC

r EA r EB

B -Q

2Q Q 37 Q Euk = EAB + E = a2 + 3 a2 = 3 a2 0 0 0 r r EA + EB E E tg = C = arctg C r EAB EAB E

2

uk

2.3

SILNICE ELEKTRINOG POLJA

U nastojanju da predoi ("uini vidljivim") elektrino polje M. Faraday je u svojim eksperimentalnim istraivanjima uveo pojam: elektrine silnice. To su imaginarni putovi - crte, nacrtane na nain da je njihov smjer u bilo kojoj toki istovremeno i smjer elektrinog polja u toj toki. Svojstva elektrinih silnica su: Silnice izlaze iz pozitivnih i zavravaju u negativnim nabojima. Pozitivni naboji su izvori, a negativni naboji ponori silnica. Silnice se ne mogu sjei meusobno. Elektrino polje je tangencijalno usmjereno na svaku toku na silnici. Cijeli prostor oko naboja ispunjen je silnicama. Gustoa silnica predstavlja mjeru jakosti polja. Iz svega se moe zakljuiti da su silnice crte po kojima bi se probni naboj kretao u elektrinom polju od pozitivnog prema negativnom naboju. Za izolirani pozitivni naboj +Q probni bi se naboj pod utjecajem sile udaljavao radijalno po pravcu. U sluaju izoliranog negativnog naboja na isti bi se nain probni naboj pribliavao uzroniku polja, naboju -Q. Slika elektrinog polja izoliranih naboja +Q i -Q ilustrirana elektrinim silnicama prikazana je na Slici 2.2:

Slika 2.2 - Silnice pozitivnog i negativnog tokastog naboja

ELEKTROSTATIKA

Slika polja postaje znatno sloenija im se razmatra polje sustava naboja. Na Slici 2.3. prikazana je jedna od moguih putanja probnog naboja u sustavu dvaju jednakih naboja suprotnog predznaka.
F+

Q0
F-

F+

Q0
F-

Q0
F-

F+
F

+Q

-Q

Slika 2.3 - Jedna od putanja probnog naboja u sustavu naboja +Q i -Q

r r Probni naboj izvodi sloeno gibanje. Na njega djeluju dvije sile F+ i F zbog djelovanja pozitivnog, odnosno negativnog naboja, a rezultantna sila u svakoj toki tangencijalna je u odnosu na putanju probnog naboja. Na isti se nain mogu odrediti putanje (silnice) za bilo koje poloaje probnog naboja u prostoru. Potpuni prikaz polja silnicama za gornji sluaj dan je na Slici 2.4.:

Slika 2.4 - Silnice u sustavu naboja razliitog predznaka

2.4

RASPODJELA NABOJA

Do sada smo prouavali sile i elektrina polja tokastih naboja. To su najjednostavniji primjeri naboja koji zauzimaju zanemariv prostor. U nizu sluajeva naboj se ne moe smatrati tokastim, jer je kontinuirano rasporeen unutar nekog prostora. Nejednoliku raspodjelu naboja razmatrat emo samo u nekim posebnim sluajevima koji su praktine naravi (napr. raspodjela naboja u ovisnosti o geometrijskom obliku povrine - efekt iljka i dr.). Naboj openito moe biti rasporeen uzdu crte, na povrini ili unutar obujma neke nabijene krivulje, plohe odnosno tijela. U tom je sluaju prikladno definirati odgovarajuu gustou naboja. Obzirom na raspodijeljenost u prostoru ona moe biti: Prostorna gustoa naboja Plona gustoa naboja Linijska gustoa naboja Analizirat emo samo sluajeve jednolike (uniformne) raspodjele naboja u jednoj, dvije ili tri dimenzije. Primjer svih spomenutih raspodjela naboja prikazan je na Slici 2.5. Na Slici su naznaeni elementi duljine dl, plohe dS i obujma dV, koji pripadaju odgovarajuim gustoama naboja. Oni moraju biti dovoljno maleni da bi pripadna gustoa u svakom od njih bila konstantna, ali istovremeno i dovoljno veliki da bi bili jednoliko ispunjeni nabojem.
ELEKTROSTATIKA


To kasti naboj Linijski naboj + + + + + Ploni naboj Prostorni naboj + + + ++ + + + + + + + dV + + +

Q +

+ + +

+
+

dl

dS
+

Slika 2.5 - Primjer razliitih raspodjela naboja Prostorna gustoa naboja Ako odabrani diferencijalno mali element obujma dV (dV0) sadri koliinu naboja dQ, prostorna gustoa naboja definirana je sa: dQ As = ( 2-6) dV m3

Ukupni naboj dobije se zbrajanjem svih doprinosa dQ dok se ne obuhvati cijeli naboj Q:
Q = dQ
0 Q

( 2-7)

Kako je element naboja dQ=dV, ukupni se naboj u prostoru obujma V moe izraziti preko prostornog integrala protegnutog po cijelom volumenu V. Vrijedi, dakle: Q = dV ( 2-8)
V

Plona gustoa naboja Ako se razmatraju nabijena vodljiva tijela, u elektrostatikim uvjetima sav naboj rasporeen je uvijek na njihovoj povrini. Potrebno je odrediti dovoljno mali element plohe dS na kojem je gustoa naboja konstantna, a koji sadri koliinu naboja dQ. Plona gustoa naboja je: dQ As = ( 2-9) dS m 2

Budui da je element naboja dQ=dS, ukupni se ploni naboj dobije kao ploni integral po plohi povrine S: Q = dS ( 2-10)
S

Linijska (pravasta) gustoa naboja Naboj moe biti rasporeen po nekoj geometrijskoj crti (krivulji) L. Takav raspored naboja ima primjerice komad tankog nabijenog bakrenog vodia. Za odabranu dovoljno malu duljinu dl na kojoj je jednoliko rasporeena koliina naboja dQ linijska gustoa naboja je odreena sa:

dQ As dl m

( 2-11)

Sumiranjem elemenata naboja dQ=dl dobije se ukupni linijski naboj kao linijski integral po krivulji L, tj.: Q = dl ( 2-12)
L

ELEKTROSTATIKA

10

3. TOK VEKTORA ELEKTRINOG POLJA - GAUSSOV ZAKON

Za razumijevanje Gaussova zakona potrebno je predznanje o matematikoj interpretaciji odreenih fizikalnih veliina i pojava. U tom smislu potrebno je razjasniti prikazivanje povrine vektorom i definirati tok vektora elektrinog polja
Prikaz povrine vektorom Neka ploha u prostoru moe imati bilo koji poloaj, orijentaciju i veliinu. Radi prikladnije matematike interpretacije ploha se definira pripadnim vektorom. Iznos vektora jednak je iznosu povrine odabranoga elementa plohe, a smjer vektora okomit je na element plohe. Samo u posebnim sluajevima jednostavnih tijela (kugla, cilindar, kocka, kvadar,.....) povrine pojedinih ploha mogu se izravno izraziti jednim vektorom. Kako kod sloenijih tijela to nije sluaj, potrebno je razmatranu plohu podijeliti na diferencijalne povrine dS. Pri tomu je svaki element povrine dS odabran dovoljno malenim, tako da ga se moe smatrati ravnim. Smjer se definira jedininim r vektorom povrine n0 , pa je vektor elementa povrine dan sa:
r r dS = dS n0

( 3-1)

Na Slici 3.1. prikazano je proizvoljno tijelo na kojemu su naznaeni primjeri elemenata povrine na razliitim plohama tijela:

dS

dS

n0
dS dS

n0

n0

dS

dS=dS n0

Slika 3.1 - Primjer prikazivanja povrine plohe vektorom

Tok vektora elektrinog polja Pojam toka ili protjecanja dolazi iz podruja hidromehanike i ima zornu interpretaciju u protjecanju tekuine kroz cijev promjenljiva presjeka. Za prouavanje toka elektrinog polja radi jednostavnosti razmatrat emo homogeno elektrino polje. Takvo polje generira jednoliko nabijena ravnina, a opisano je paralelnim silnicama i konstantnog je iznosa. Pretpostavimo da polje upada pod pravim kutom u cijev presjeka S, kao na Slici 3.2. Slinu vrstu polja generira Sunce, jer se suneva svjetlost dade prikazati paralelnim zrakama svjetlosti, pa se radi zornosti prikaza moe zamisliti da se umjesto elektrinog razmatra svjetlosno polje. Unutar cijevi postavljen je zaslon (zastor) ija povrina S odgovara poprenom presjeku cijevi. Zaslon moe rotirati oko jedne toke (A).
ELEKTROSTATIKA

11

E
A

dS
dS

E
E

dS

E
B

Slika 3.2 - Shematski prikaz toka vektora

Tok vektora polja je skalarna veliina, a dobije se kao umnoak polja E i efektivne povrine Sef u koju "ulazi" vektor polja. Efektivna povrina je promjenljiva, jer ovisi o poloaju zastora. Definira se kao povrina koja se dobije projekcijom povrine S na povrinu kroz koju tok ima maksimalni iznos. Matematiki prikaz toka kojim su obuhvaeni svi mogui poloaji zastora dan r r je skalarnim produktom vektora polja E i vektora plohe S :

= E S = ES cos

r r

( 3-2)

Razmotrimo tri karakteristina sluaja kao na gornjoj slici: U prvom sluaju zastor je postavljen okomito na upadne zrake polja i cijela povrina S osvijetljena je maksimalnim intenzitetom. Vektori polja i plohe S su kolinearni (paralelni), pa je kut =00. Slijedi da je: r r = max = E S = ES ( 3-3) U drugom primjeru zastor je zakrenut u odnosu na poetni poloaj za neki kut . Efektivna povrina koju osvjetljava maksimalni tok je: Sef=Scos (presjek AC), pa je tok:

= E S = ES cos

r r

( 3-4)

r U treem sluaju polje je tangencijalno u odnosu na zastor, pa je isti neosvijetljen. Ploha S i r polje E nalaze se pod pravim kutom =900, pa je tok:

= min = E S = 0

r r

( 3-5)

Oigledno je da se svi sluajevi mogu obuhvatiti i jedinstveno matematiki tretirati uporabom skalarnog produkta. Kako je u opem sluaju ploha S promjenljivog oblika i poloaja u prostoru, potrebno ju je r r razdijeliti na elemente povrine: dS = dS n0 . Te su povrine ravne i tako malene da moemo pretpostaviti kako je elektrino polje konstantno u svakoj toki te povrine. Doprinos toku od svake takve povrine je element toka d, tj.:
r r d = E dS = EdS cos
ELEKTROSTATIKA

( 3-6)

12

Ukupni tok dobije se sumiranjem djelominih tokova od svakog elementa plohe S. Suma se, dakle, protee po cijeloj plohi, a matematiki se takva "fina" suma izraava integralom po plohi S:

= d = E dS = EdS cos
S S S

( 3-7)

Poseban sluaj je izraunavanje toka elektrinog polja kroz zatvorenu plohu proizvoljnog oblika. Ako unutar plohe postoji elektrino polje, postojat e i elektrini tok kroz zatvorenu plohu. Zatvorena ploha podijeli se, kako je ve opisano, na vrlo male plohe povrine dS. Smjer im je odreen smjerom vanjske normale (okomice) na taj dio povrine plohe. U opem sluaju vektor elektrinog polja i vektor elementa zatvorene plohe nalaze se pod nekim kutom, kako je to prikazano na Slici 3.3.
E
n
dS

Slika 3.3 - Odreivanje toka kroz zatvorenu plohu

r r Ukupni tok vektora elektrinog polja E kroz zatvorenu povrinu S dobije se zbrajanjem r r umnoaka E dS za sve elemente povrine dS:

el = d = E dS
S S

( 3-8)

Tok elektrinog polja moe se povezati s brojem silnica koje prolaze kroz zatvorenu povrinu. Silnice koje ulaze mogu se smatrati negativnima, a one koje izlaze iz zatvorene povrine, pozitivnima. Kada je broj silnica koje u povrinu ulaze jednak broju silnica koje iz nje izlaze, ukupni tok je nula.
GAUSSOV ZAKON ZA ELEKTROSTATIKU

Gaussov zakon, jedan od temeljnih zakona elektromagnetizma, glasi u integralnoj formi:

el = E dS =
S

r Q uk

( 3-9)

r Ukupni tok elektrinog polja E kroz bilo koju zatvorenu plohu S, odnosno integral skalarnog r r umnoka E dS po toj plohi, jednak je ukupnom elektrinom naboju Quk obuhvaenom tom plohom, podijeljenom s dielektrinom konstantom vakuuma. Iz jednadbe Gaussova zakona slijedi vani zakljuci: Tok elektrinog polja ovisi samo o iznosu naboja obuhvaenog zatvorenom plohom. Poloaj naboja unutar plohe, kao ni veliina i oblik zatvorene plohe nemaju upliva na elektrini tok.
ELEKTROSTATIKA

13

Ako zatvorenom plohom nije obuhvaen nikakav naboj, tok elektrinog polja jednak je nuli, r r dakle E dS = 0 .
S

Naboji izvan zatvorene plohe ne utjeu na tok (broj ulaznih jednak je broju izlaznih silnica). Kako primijeniti Gaussov zakon za odreivanje elektrinog polja nekog naboja? Temeljnu ideju prouit emo na najjednostavnijem primjeru tokastog naboja prema Slici 3.4:
dS E

Slika 3.4 - Primjer odreivanja polja primjenom Gaussova zakona

Postupak je slijedei: Oko naboja ije elektrino polje elimo odrediti postavi se u opem sluaju bilo koja zatvorena ploha (kada je poznata raspodjela naboja u rjeavanju je potrebno slijediti simetriju zadane raspodjele - u sluaju tokastog naboja to bi bila koncentrina kugla). Zatvorena ploha podijeli se na vrlo male elemente plohe dS prikazane odgovarajuim vektorom usmjerenim izvan obujma obuhvaenog plohom. r r Odredi se pripadni vektor E za odabrani element plohe dS . r r Postavi se izraz za pripadni element toka, tj. skalarni umnoak EdS Zbrajanjem elemenata toka (integriranjem) po cijeloj zatvorenoj plohi odredi se ukupni tok Primjeni se Gaussov zakon (izjednai dobiveni tok s ukupno obuhvaenim nabojem i podijeli s 0). Iz dobivene jednadbe izrazi se elektrino polje. Gaussov zakon primjenljiv je za izraunavanje polja simetrinih raspodjela naboja. Zakon vrijedi i za nesimetrine raspodjele naboja, ali se za proraun polja ne moe primijeniti. Za takve se sluajeve rabi Coulombov zakon, kako je ve opisano u Pogl.1. Valjanost Gaussova zakona i za nesimetrine raspodjele naboja, kao i valjanost zakljuaka koji slijede iz Gaussova zakona, moe se pokazati primjerom kao na Slici 3.5:
-Q5 S1 S2 Q1 -Q2 Q3
Slika 3.5 - Prikaz primjene Gaussova zakona
ELEKTROSTATIKA

Q4

14
Na slici su S1 i S2 zatvorene plohe. Ukupni tok koji izlazi iz plohe S1 je:

1 = E dS1 =
S1

Q1 Q2

( 3-10)

jer ovisi samo o nabojima obuhvaenim tom plohom i neovisan je o poloaju naboja Q1 i -Q2. Tokovi od naboja Q3, Q4 i -Q5 "prodiru" kroz plohu S1, ali pojednostavljeno reeno - sav tok koji u tu plohu ulazi iz nje i izlazi, pa je doprinos naboja Q3, Q4 i -Q5 na ukupni tok kroz S1 jednak nuli. Na slian nain zakljuuje se da je ukupni tok kroz plohu S2 jednak nuli, dakle:

2 = E dS 2 = 0
S2

( 3-11)

jer tom plohom nije obuhvaen nikakav naboj, pa nema ni izvora polja unutar plohe. Naboji unutar bilo koje zatvorene plohe mogu biti rasporeeni kao sustav od n tokastih naboja, ili u obliku pravasto, plono ili prostorno raspodijeljenih naboja. Primijene li se ranije pokazane relacije za ukupne koliine naboja, Gaussov zakon za navedene sluajeve glasi:
r r Quk 1 E dS = =

SG

Q
i =1 L

za sustav tokastih naboja za linijsku raspodjelu naboja za plonu raspodjelu naboja za prostornu raspodjelu naboja

( 3-12) ( 3-13) ( 3-14) ( 3-15)

SG

r r Quk 1 E dS = = dl

SG

r r Quk 1 E dS = = dS

0 S

SG

r r Quk 1 E dS = = dV

0 V

3.1

PRIMJERI PRIMJENE GAUSSOVOG ZAKONA

Gaussov zakon omoguuje jednostavno iznalaenje jakosti elektrinog polja za tipine simetrine raspodjele naboja kao u sluaju tokastog naboja, beskonanog nabijenog vodia, beskonane cilindrine nabijene plohe, sferno simetrine raspodjele naboja, beskonano duge nabijene ravnine, i dr. Termin "beskonana duljina" (vodia, cilindra, ravnine,...) uzima se radi zanemarivanja rubnih efekata, a u praktinim sluajevima ima znaenje vrlo velike duljine. Kontinuirana raspodjela naboja moe imati pravokutnu simetriju ako ovisi samo o varijabli x (ili y ili z), cilindrinu simetriju ako ovisi samo o polumjeru cilindra, a sfernu simetriju ako ovisi samo o polumjeru sfere.

3.1.1 ELEKTRINO POLJE TOKASTOG NABOJA

Za odreivanje polja izoliranog tokastog naboja po iznosu i smjeru u svim tokama prostora, potrebno je postaviti odgovarajuu zatvorenu plohu - Gaussovu plohu. Silnice polja radijalno izviru iz naboja, pa je polje konstantno u svim tokama udaljenima za r od naboja. Oito je da je polje tokastog naboja sferno simetrino. Kugla polumjera r s nabojem Q u sreditu kugle e zadovoljavati uvjete sferne simetrije kako je to prikazano na Slici 3.6:

ELEKTROSTATIKA

15

E dS
Gaussova ploha

Q dS E r dS E

Slika 3.6 - Gaussova ploha oko tokastog naboja

Ukupni naboj obuhvaen Gaussovom plohom SG je tokasti naboj Q, pa je:

SG

E dS =

Q
0

( 3-16)

Vektori elektrinog polja i pripadni elementi vektora Gaussove plohe kolinearni su (=0) u svakoj toki zatvorene plohe. Skalarni umnoak u podintegralnoj funkciji prelazi u obini umnoak, jer je cos=1, tj.: Q ( 3-17) E dS =
SG

U svim tokama Gaussove plohe vektor elektrinog polja ima konstantan iznos i moe se izvui ispred integrala: Q ( 3-18) E dS =
SG

Preostaje integriranje po svim elementima zatvorene plohe - kugle polumjera r. Jasno je kako rezultat integriranja mora biti povrina kugle: Q ( 3-19) E 4 r 2 =

Iznos elektrinog polja tokastog naboja je:

E= Q 4 0 r 2 ( 3-20)

a to je ve poznati izraz dobiven uporabom Coulombova zakona. Iznos elektrinog polja opada s kvadratom udaljenosti od tokastog naboja. Vrijednost mu nije definirana jedino u polu (toki sa r=0) to slijedi iz zanemarivih dimenzija tokastog naboja. Grafika ovisnost polja tokastog naboja o udaljenosti r prikazana je na Slici 3.7:
ELEKTROSTATIKA

16

r Q
Slika 3.7 - Grafiki prikaz elektrinog polja tokastog naboja E=f(r)

3.1.2 ELEKTRINO POLJE NABIJENE VODLJIVE KUGLINE PLOHE

Kako bi se odredilo polje kugle u svim tokama prostora potrebno je analizirati dva odvojena sluaja - podruje izvan, odnosno unutar nabijene kugle.
a) Elektrino polje izvan kugle: R r < Ako se puna vodljiva (metalna) kugla polumjera R nabije nabojem Q, isti e se ravnomjerno gusto raspodijeliti po povrini kugle. Naime, radi meusobnog odbojnog djelovanja istoimenih naboja oni zauzimaju poloaje u kojima e biti maksimalno udaljeni jedni od drugih. Plona gustou naboja moe se izravno izraziti, jer znamo ukupni naboj i povrinu na kojoj je raspodijeljen:

Q Q = S 4R 2

( 3-21)

Iz razloga prostorne simetrije Gaussova ploha e biti kugla koncentrina nabijenoj kugli. Ta ploha (kugla) povrine SG, polumjera r postavlja se koncentrino nabijenoj kugli povrine S, kao to se to vidi na Slici 3.8:
E dS
Gaussova ploha

+ + r

Nabijena ploha

+ dS E R + + Q +

E dS

Slika 3.8 - Polje izvan nabijene vodljive kugle

ELEKTROSTATIKA

17

Naboj obuhvaen zatvorenom Gaussovom plohom je ukupni naboj Q rasporeen u obliku konstantne plone gustoe , pa je prema Gaussovom zakonu:

SG

E dS =

r Q uk
0

0 S

dS

( 3-22)

Silnice polja kugle su radijalne zrake koje izlaze iz naboja na povrini kugle. Polje ima, radi radijalnog karaktera, konstantni iznos u svim tokama Gaussove plohe, a usmjereno je okomito na nju. Vektori elementa povrine kolinearni su s vektorima polja. Slijedom navedenog moe se kao i u sluaju tokastog naboja gornja relacija pisati u jednostavnijem obliku:
E dS =
SG

dS
S

( 3-23)

Integrali po zatvorenim plohama SG i S daju za rezultat povrine navedenih ploha, dakle:

E 4r 2 = 1

4R 2

( 3-24)

Elektrino polje u svim tokama izvan nabijene kugle dano je sa:

E=

R2 0 r 2

( 3-25)

Polje opada prema inverznom zakonu s kvadratom udaljenosti i iezava na dovoljno velikim udaljenostima. Maksimalni iznos polja dobije se neposredno uz povrinu kugle tj. za r=R:
Emax =

( 3-26)

Ako se relacija za polje izvan kugle izrazi preko ukupnog naboja Q, umjesto plone gustoe , slijedi: Q ( 3-27) E= 4 0 r 2 Moe se zakljuiti kako polje nabijene kugle s konstantnom plonom gustoom naboja, u tokama izvan kugle, ima isti oblik kao polje tokastog naboja. Drugim rijeima, polje u svim tokama izvan kugle jednako je polju koje bi dobili kada bi sav naboj kugle bio koncentriran u njenu sreditu, u obliku tokastog naboja. b) Elektrino polje unutar kugle: 0 r < R Zatvorena Gaussova ploha je koncentrina kugla unutar nabijene kugle kao na Slici 3.9. Oigledno je kako Gaussovom plohom nije obuhvaen nikakav naboj pa izlazi:
r r E dS = 0

( 3-28)

SG

ELEKTROSTATIKA

18

Gaussova ploha

+ +
dS E=0

+
E=0 dS

Nabijena ploha

r
E=0 +

R + Q

dS

Slika 3.9 - Polje unutar nabijene vodljive kugle

Budui da se Gaussova ploha moe podijeliti na konane elemente dS gornji skalarni produkt moe biti jednak nuli samo ako je: E =0 ( 3-29) Grafiki prikaz ovisnosti polja o udaljenosti r dan je na Slici 3.10:

+ + +

+ R + + E E=/0 +

r R

Slika 3.10 - Grafiki prikaz elektrinog polja nabijene vodljive kugle E=f(r)

U toki r=R polje ima diskontinuitet, jer ima skok s E=0 na E=/0.

3.1.3 ELEKTRINO POLJE BESKONANO DUGE NABIJENE RAVNE PLOHE

Za vrlo veliku ravnu plohu povrine S, nabijenu pozitivnom plonom gustoom naboja, potrebno je uporabom Gaussova zakona odrediti elektrino polje u svim tokama prostora. Silnice polja
ELEKTROSTATIKA

19

izviru okomito s nabijene plohe s obje strane plohe. Gaussovu plohu moemo birati u obliku cilindra ije su baze paralelne s ravnom plohom. Isto tako Gaussova ploha moe biti i simetrino postavljeni kvadar ije su baze povrine S paralelne s nabijenom plohom, a sve poboke okomite na nju, kao na Slici 3.11.
Gaussova ploha

E dSB1
Nabijena E ravnina

dSp + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + dSp

dSB2

Slika 3.11 - Primjena Gaussova zakona na beskonanu nabijenu ravnu plohu

Poetni oblik Gaussova zakona:

SG

r r Quk 1 E dS = = dS

0 S

( 3-30)

moe se bitno pojednostavniti. Ukupni tok kroz zatvorenu plohu potrebno je razloiti na tokove kroz baze (B1,B2) i etiri poboke (p) Gaussova kvadra. Doprinos toka kroz sve poboke jednak je nuli, jer su vektori polja i pripadnih elemenata Gaussove plohe meusobno okomiti (vidi sliku). Preostaje samo tok kroz obje baze kvadra:

B1

E dS

r
B1

r r 1 + E dS B 2 = dS
B2

0 S

( 3-31)

r r r Polje E i elementi povrine obje baze dS B1 ,dS B 2 kolinearni su u svakoj toki plata. Budui da su polje plata i gustoa konstantnog iznosa, gornja jednadba postaje:

E dS B1 + E dS B 2 =
B1 B2

dS 0 S

( 3-32)

Integracijom elemenata povrine nabijene ravnine dS dobije se povrina S, a integracijom r r elemenata povrine obje baze dS B1 ,dS B 2 takoer ukupna povrina S za svaku od baza, jer Gaussova ploha mora u potpunosti obuhvaati nabijenu plohu. Slijedi:
ELEKTROSTATIKA

20
E S + E S =

S 0

( 3-33)

Polje vrlo velike nabijene ravnine je:

E=

2 0

( 3-34)

Polje ne ovisi o udaljenosti od nabijene plohe, ve samo o plonoj gustoi naboja i sredstvu u kojem se ravnina nalazi. Na slian se nain moe odrediti polje izmeu dviju ravnina nabijenih plonom gustoom . Silnice polja negativne ploe usmjerene su u negativnu plou. Ukupno polje dobije se superpozicijom polja pozitivne i negativne ploe. Iznosi jakosti polja obje ploe su jednaki:
E+ = E =

2 0

( 3-35)

Raspored silnica pozitivne i negativne ploe prikazan je na Slici 3.12a). Vidi se da se polja izmeu ploa zbrajaju. Izvan ploa rezultirajue polje jednako je nuli, jer su polja suprotno usmjerena, a pokazali smo da im jakost ne ovisi o udaljenosti. Slika ukupnog polja prikazana je na Slici 3.12b).

E=0

+ +

+ +

E + +

+ +

+ +

+ +

+ +

E=0 + + + E + + E=0 + + + + -

+ + +

E=0

Slika 3.12 - Polje dviju ravnih ploha nabijenih sa

Iznos ukupnog polja je:

E = E+ + E =

( 3-36)

Polje postoji samo izmeu ploa, homogeno je i usmjereno od pozitivne k negativnoj ploi. Striktno gledajui gornji izraz vrijedi samo za neizmjerno velike ploe. Meutim, moe se primijeniti i na ploe ogranienih dimenzija, ako je udaljenost ploa vrlo mala u odnosu na njihove dimenzije. Odstupanja, odnosno izoblienja polja nastaju samo u blizini rubova ploa.
ELEKTROSTATIKA

21

4. POTENCIJALNA ENERGIJA I POTENCIJAL ELEKTROSTATIKOG POLJA

Prema razmatranjima iz prethodnih poglavlja jakost elektrinog polja moe se openito odrediti iz Coulombova zakona ili temeljem Gaussova zakona za sluaj simetrine raspodjele naboja. Elektrino se polje moe odrediti i pomou elektrinog potencijala . Elektrini potencijal je skalarna veliina, pa je odreivanje vektora polja jednostavnije (radi se sa skalarima umjesto s vektorima).

4.1 VEZA POTENCIJALNE ENERGIJE I POTENCIJALA, RAZLIKA POTENCIJALA (ELEKTRINI NAPON )

r Pretpostavimo da se naboj Q kree u stranom elektrinom polju E od toke A do toke B, kao to je prikazano na Slici 4.1:
A + E dl B

r Slika 4.1 - Kretanje naboja Q u elektrostatikom polju E

Elektrino polje prikazano je pripadnim silnicama. Prema Coulombovom zakonu sila na tokasti naboj Q dana je sa: r r Fe = QE ( 4-1)
r r r r Kao to je poznato djelovanje neke sile F na odreenom putu s predstavlja uloeni rad: A = F s . r Vanjska sila Fv kojom djelujemo na naboj jednaka je po iznosu, a suprotna po smjeru r r elektrostatikoj sili Fe , pa e element rada izvren pomicanjem naboja za udaljenost dl biti:
r r r r r r dA = Fv dl = Fe dl = QE dl

( 4-2)

Svaka elektriki nabijena estica koja se nalazi u stranom elektrostatikom polju ima potencijalnu energiju W, koja je posljedica rada uloenog na pomicanje estice nasuprot sili elektrostatikog polja. Ukupno uloeni rad po iznosu je jednak potencijalnoj energiji. Uloenim radom neke vanjske sile poveava se potencijalna energija, a ako rad vre sile elektrostatikog polja potencijalna energija se smanjuje. Vrijedi dakle:
dW = dA ( 4-3) Ukupni rad, odnosno potencijalna energija, dobije se sumiranjem djelominih radova na r elementima dl pri pomicanju naboja od A do B:
ELEKTROSTATIKA

22
r r W = Q E dl
B A

( 4-4)

Dijeljenjem W sa nabojem Q dobije se potencijalna energija po jedininom naboju. Dobivena veliina UAB je razlika potencijala ili elektrini napon izmeu toaka A i B:
B r r W U AB = = E dl Q A

( 4-5)

Vano je uoiti: Kod odreivanja UAB poetna toka je A, a zavrna toka je B. Negativna vrijednost UAB podrazumijeva gubitak potencijalne energije pri kretanju od A do B (rad je izvren od strane elektrinog polja). Ako je UAB pozitivna vrijednost, pri kretanju naboja dolo je do poveanja potencijalne energije (rad je izvrila neka vanjska sila). Razlika potencijala mjeri se u voltima V: J VAs = =V ( 4-6) Q As
Razlika potencijala UAB, odnosno razlika potencijalnih energija izmeu poetne i krajnje toke, neovisna je o putanji kretanja naboja od A do B. Bitan je samo poetni i krajnji poloaj probnog naboja, odnosno udaljenosti poetne rA i krajnje toke rB od naboja Q. Promjena se, dakle, zbiva samo u radijalnom smjeru (smjeru prirasta ili pada radijvektora dr), pa skalarni produkt prelazi u obini produkt: r v r dl r = Edr E dl = Edl cos E ( 4-7)

Potencijalna energija je:

rB r r W = Q0 E dl = Q0 Edr B A rA

( 4-8)

Razlika potencijala UAB izmeu dvije toke elektrostatikog polja tokastog naboja dobije se uvrtavanjem izraza za polje tokastog naboja:
U AB = Q
rB B r r rB W Q = E dl = Edr = dr = 2 Q A 4 r 0 rA rA rB r

B dr Q 1 Q 1 1 = = = 2 = A B 40 rA r 40 r rA 40 rA rB

( 4-9)

gdje su:

A =
potencijali u tokama A i B.

Q 4 0 rA

B =

Q 4 0 rB

( 4-10)

Konzervativnost elektrostatikog polja Utvrdili smo kako razlika potencijala izmeu dviju toaka ne ovisi o odabranom putu, pa vrijedi takoer: U AB = U BA U AB + U BA = 0 ( 4-11)
ELEKTROSTATIKA

23
r r Ar r r r E d l + E d l = E dl = 0
B A B k

odnosno:
( 4-12)

Naime, ako se probni naboj kree u elektrinom polju po nekom putu od toke A do toke B i natrag od toke B do poetne toke A po nekom drugom putu, ukupno kretanje naboja odvija se po nekoj zatvorenoj krivulji k, kao na Slici 4.2:
E

Slika 4.2 - Kretanje probnog naboja po zatvorenoj krivulji

Linijski integral elektrinog polja po zatvorenoj krivulji mora biti jednak nuli. Fizikalno predoeno, to znai da se pri kretanju naboja po zatvorenoj krivulji (putu) u elektrostatikom polju, ne vri nikakav rad. Elektrostatiko polje kao i gravitacijsko polje je konzervativno polje. Zajednika karakteristika svih konzervativnih polja: poveanje ili smanjenje potencijalne energije ne ovisi o putu i ukupni rad po zatvorenoj krivulji jednak je nuli.
Ekvipotencijalne linije i plohe Dijelovi puta (linije) u ravnini na kojima se kretanjem naboja ne vri nikakav rad, odnosno nema poveanja/smanjenja potencijalne energije su linije konstantnog potencijala - ekvipotencijalne linije. Isto tako bilo koja ploha na kojoj je potencijal konstantan je ekvipotencijalna ploha. Ekvipotencijalna linija je sjecite ekvipotencijalne plohe i ravnine. Openito ekvipotencijalne plohe/linije su definirane izrazom:

r r E dl = 0

( 4-13)

pri emu se integral protee izmeu bilo koje dvije toke na ekvipotencijalnoj plohi/liniji. Iz prethodne se relacije moe zakljuiti da su silnice elektrinog polja uvijek okomite na r r ekvipotencijalnu plohu (skalarni produkt jednak je nuli samo ako su vektori E i dl okomiti).
Potencijal tokastog naboja Razlika potencijala izmeu dvije toke ne ovisi o izboru referentne toke, pa je moemo odabrati bilo gdje. Meutim za odreivanje potencijalne energije (ili potencijala) naboja u nekoj toki polja, potrebno je odrediti referentnu toku prema kojoj se iskazuje ta energija. Iz praktinih razloga najjednostavnije je za referentnu toku uzeti onu u kojoj je potencijalna energija (i potencijal) jednaka nuli. Obino se bira beskonano udaljena toka u kojoj polje iezava (Napomena: U praksi se Zemlja uzima za referentnu toku (masu) i njoj se pridjeljuje vrijednost nultog potencijala).
ELEKTROSTATIKA

24

Ako pretpostavimo da je referentna toka u beskonanosti - toka B (rB), tada je B=0. Razlika potencijala u odnosu na referentnu toku je potencijal u toki A. Dakle, za potencijal bilo koje toke koja je za r udaljena od tokastog naboja Q vrijedi:

Q 4 0 r

( 4-14)

Ovisnost elektrinog polja i potencijala Openito, potencijal u bilo kojoj toki je razlika potencijala izmeu te toke i odabrane referentne toke u kojoj je potencijal jednak nuli. Ako se uzme da je nulti potencijal u beskonano udaljenoj toki, tada je potencijal na nekoj udaljenosti r jednak radu koji izvri vanjska sila da bi naboj jedininog iznosa dovela u promatranu toku. Opa relacija za odreivanje potencijala za poznato elektrino polje je: r r r ( 4-15) = E dl
R .T .

gdje je R.T. referentna toka u kojoj je potencijal jednak nuli.

Potencijal skupine naboja Pretpostavimo kako je u prostoru razmjeteno n slobodnih tokastih naboja kao na Slici 4.3:
T r1 Q1 Q2 Qi Q3 Qn r2 r3 ri

rn

Slika 4.3 - Potencijal skupine tokastih naboja

U toki promatranja T ukupni e potencijal biti algebarski zbroj potencijala (potencijal je skalar) pojedinih naboja. Ovo je bitno pojednostavljenje u proraunu u odnosu na elektrino polje, gdje je ukupno polje vektorski zbroj pojedinanih polja. Princip superpozicije primijenjen za ukupno elektrino polje moe se uporabiti i za rezultirajui potencijal:

uk =

1 Q1 Q2 Qn 1 i=n Qi + + + = 4 0 rn r1 r2 4 0 i=1 ri

( 4-16)

U gornjoj jednadbi treba se uzeti u obzir predznak naboja.

Razlika potencijala meu nabijenim ploama Na Slici 4.4. prikazane su dvije paralelne ploe meusobno razmaknute na udaljenost d i nabijene plonom gustoom naboja (ploasti kondenzator).
ELEKTROSTATIKA


d

25

E x

Slika 4.4- Nabijene paralelne vodljive ploe

Kako je pokazano temeljem Gaussova teorema elektrino polje izmeu ploa je konstantno i iznosi: E=/0, a usmjereno je u smjeru osi x. Razlika potencijala meu ploama je:
B r r U AB = E dl = A X =d

X =0

Edx = E dx = Ed =
0

d 0

( 4-17)

Pomou gornjeg izraza kasnije emo odrediti kapacitet ploastog kondenzatora.

ELEKTROSTATIKA

26

5. VODII U ELEKTROSTATIKOM POLJU

U ovom poglavlju bit e sintetizirana dosadanja saznanja o elektrinom ponaanju nabijenih i neutralnih vodljivih tijela. Razmatranja emo proiriti na neke pojave i primjere kod kojih se zorno vidi mogunost primjene steenih saznanja u praktinim sluajevima.
Nabijeni vodi - uvjeti elektrostatike ravnotee

Pretpostavit emo da se u prostoru nalazi usamljeno vodljivo tijelo. Ako tijelu prinesemo neki naboj Q, nastupit e vrlo kratki prijelazni period unutar kojeg se vri raspodjela naboja po tijelu, takva da zadovolji uvjete elektrostatike ravnotee. Termin "usamljen" ovdje podrazumijeva da nema drugih izvora polja koji bi remetili izvorno polje razmatranog vodljivog tijela. Prineseni naboji rasporedit e se po povrini vodljivog tijela. Ovo "bjeanje" naboja na povrinu izravna je posljedica djelovanja Coulombovih odbojnih sila izmeu istoimenih elementarnih naboja. Posljedica je nepostojanje elektrinog polja unutar vodljivog tijela, to je ve dokazano na primjeru primjene Gaussova zakona na nabijenu vodljivu kuglu. Dakle:
r Eu = 0

( 5-1)

Kada ovaj uvjet ne bi bio ispunjen, zbog postojanja elektrinog polja tekla bi kondukciona struja slobodnih nositelja naboja u vodiu (metalu), pa vodi ne bi bio u stanju elektrostatike ravnotee. Naboji se na povrini razmjeste tako da se pod meusobnim djelovanjem odbojnih elektrostatikih sila ne mogu pomaknuti. Iz te injenice slijedi kako mora biti ispunjen i drugi uvjet tangencijalna komponenta elektrinog polja na povrini vodia mora biti jednaka nuli:
r Et = 0

( 5-2 )

Naime kad bi postojala tangencijalna komponenta, naboji bi se kretali po povrini vodia, pa bi opet bili narueni uvjeti elektrostatike ravnotee. Elektrino polje na povrini moe imati samo normalnu komponentu, odnosno sve toke na povrini nalaze se na istom potencijalu. Slijedom svega navedenog moe se zakljuiti:
Elektrino polje mora biti normalno (okomito) na povrinu nabijenog vodia i postoji samo izvan vodia. Sve toke vodia u stanju ravnotee moraju biti na istom potencijalu - povrina vodia je ekvipotencijalna ploha. Potencijal u unutranjosti vodia je konstantan i jednak potencijalu povrine vodia. Polje nabijenog vodia u svim tokama prostora nee se promijeniti, ako puni masivni vodi zamijenimo sa upljim vodiem jednakog oblika, kao to je to prikazano na primjeru vodljive kugle prema Slici 5.1.

Posljednja tvrdnja bitna je za provoenje postupka zatite elektrostatikim oklapanjem (Faradayev kavez).

ELEKTROSTATIKA

27

+ +

+ +
+

+ +

EU =0
+ + + + EV
+ +

EU =0

+ +

EV

Slika 5.1 - Zamjena punog vodia upljim vodiem

Neutralni vodi u stranom elektrinom polju (elektrina influencija)

Razmatrat emo pojavu koja nastaje kada se neutralni (nenabijeni) vodi unese u elektrostatiko polje uzrokovano nekim nabijenim tijelom. Pretpostavit emo da je strano polje homogeno polje, primjerice polje pozitivno nabijene ravnine, a neutralni vodi metalna kugla kao na Slici 5.2:
EV +

+ +

Slika 5.2 - Neutralna vodljiva kugla u homogenom elektrostatikom polju

Neutralno nevodljivo tijelo (izolator - dielektrik) u stranom polju ne bi izazvalo izoblienje postojeeg polja. Meutim za vodljivo tijelo moraju biti zadovoljeni uvjeti elektrostatike ravnotee. Premda se cijela kugla naizgled nalazi u polju, unutar nje ne moe postojati polje. to se dogaa u zanemarivo kratkom prijelaznom periodu do uspostave novog ravnotenog stanja? Slobodni nositelji naboja (elektroni) u vodljivom tijelu kreu se u smjeru izvora polja (pozitivno nabijena ravnina). Krajnja granica njihova gibanja je povrina vodia, jer je okolni prostor nevodljiv, pa se elektroni grupiraju (gomilaju) na lijevoj povrini kugle. Istovremeno se na desnoj strani stvara odgovarajui manjak elektrona, odnosno viak pozitivnog naboja. Dakle, pod djelovanjem vanjskoga elektrinog polja dolazi do pojave razdvajanja naboja. Ova se pojava naziva elektrina influencija, a razdvojeni negativni i pozitivni naboji predstavljaju influencirani naboj. Influencijom razdvojeni naboji stvaraju vlastito polje suprotno usmjereno vanjskom polju. Preraspodjela naboja mora biti upravo takva da polje stvoreno djelovanjem influenciranih naboja u potpunosti poniti vanjsko polje unutar vodljivog tijela. Oigledno je da e jae polje uzrokovati i veu koliinu influenciranih naboja.
ELEKTROSTATIKA

28

Priblini izgled rezultirajueg polja prikazan je na Slici 5.3:

EV

Slika 5.3 - Rezultirajue polje za sluaj neutralne vodljive kugle u vanjskom polju

Za pojavu elektrine influencije vrijedi: Prije unoenja u primarno (vanjsko) polje vodljivo tijelo je neutralno, pa ukupno influencirani naboj i poslije unoenja mora biti jednak nuli:
+ Qinf + Qinf =0

Po prestanku djelovanja vanjskog polja influencirani naboji se kompenziraju (ponite) i vodljivo tijelo ostaje neutralno. Rezultirajue polje deformira primarno polje, jer moraju biti zadovoljeni uvjeti r elektrostatike ravnotee: Eu = 0 (raspored influenciranih naboja je takav da stvoreno polje r ponitava primarno polje u unutranjosti vodia) i Et = 0 (rezultirajui vektori polja moraju biti okomiti na povrinu vodia - ekvipotencijalnu plohu). Bez obzira na grupiranje influenciranih naboja suprotnog polariteta na dijelovima vodljivog tijela, meu njima nema razlike potencijala. Naime, razlika potencijala uvjetovala bi postojanje polja. Polje bi izazvalo gibanje naboja (elektrona), a time i naruavanje elektrostatike ravnotee. Koliina influenciranog naboja proporcionalna je iznosu polja koje je izazvalo pojavu influencije. Primjeri ponaanja vodia u elektrostatikom polju prikazani su na Slici 5.4., Slici5.5. i Slici 5.6.:

ELEKTROSTATIKA

Q-inf

EU =0

+ Q+inf

( 5-3 )

29
+ + + - - - - -

+ + +

+ + + + +

+ + + +

--

Slika 5.4 - Pojava putujueg vala na dalekovodu uslijed udara groma

Slika 5.5 - Stvaranje polja u kabini automobila radi statikog elektriciteta i influencije

Slika 5.6 - Oklapanje operacijske sale Faradayevim kavezom

ELEKTROSTATIKA

+ + + -

30
Raspodjela naboja na povrini vodia

Tvrdnja da se naboji uvijek rasporeuju na povrini vodia neovisno o nainu elektriziranja, moe se dalje produbiti. Naime, raspodjela naboja na povrini (povrinska gustoa naboja ) ovisi o geometrijskom obliku povrine vodia, kao i o nainu elektriziranja vodia (nabijanjem ili influencijom). Ovisnost o geometrijskom obliku povrine vodia Gustoa naboja i jakost elektrostatikog polja su to vei to je vea zakrivljenost povrine vodia (elektrode), odnosno to je manji radijus zakrivljenosti povrine. Maksimalne vrijednosti postiu se na iljcima, pa otuda naziv efekt iljka. Tvrdnja se moe provjeriti eksperimentalno i teorijski. Prouimo nabijeno vodljivo tijelo proizvoljnog oblika kao na Slici 5.7:

D A

C B

Slika 5.7 - Pokus odreivanja plone gustoe naboja nabijenog vodljivog tijela

Ako metalnom ploicom dodirnemo odreenu toku na povrini vodia, na istu e prijei koliina naboja proporcionalna povrinskoj gustoi naboja na tom mjestu. Ploicu s uzorkom naboja prinesemo elektroskopu dotaknuvi metalnu kuglu elektroskopa. Listii elektroskopa razmaknut e se proporcionalno koliini donesenog naboja. Postupak se moe ponoviti uzimanjem uzoraka naboja s vie razliitih toaka na vodljivom tijelu. Prema oekivanju, temeljem gore iznesene tvrdnje, najvei otklon elektroskopa biti e u toki A, a najmanji u toki D. Za teorijski dokaz razmatramo dvije kugle polumjera R1 i R2 pri emu je R1<R2 kao na Slici 5.8:
R2 R1 1 2

Slika 5.8 - Ovisnost jakosti polja i gustoe naboja o radijusu zakrivljenosti plohe

Pretpostavka je da su kugle meusobno vrlo udaljene (d>>R1,R2), pa je doprinos potencijala jedne kugle na drugu kuglu zanemariv. Ako kugle nabijemo nabojem Q i poveemo tankom metalnom icom, cijeli sustav je na jednakom potencijalu:

1 = 2 =
Dovedeni naboj rasporedi se na kuglama (Q1,Q2), jer je naboj na ici zanemarivo malen. Za potencijale kugli vrijedi:
ELEKTROSTATIKA

( 5-4)

31
Q1 Q2

4 0 R1 Izjednaavanjem potencijala dobije se: 4 0 R1 Q1

1 =

2 =

4 0 R2 Q1 R1 = Q2 R2

( 5-5)

4 0 R2

Q2

( 5-6)

Ako se naboji izraze temeljem pripadnih plonih gustoa i povrine kugli (Q=S) slijedi:

1 4R12 R1 = 2 4R22 R2

1 R2 = 2 R1

( 5-7)

Dakle, plona je gustoa naboja obrnuto proporcionalna radijusu zakrivljenosti vodia. Isto vrijedi i za odnos jakosti elektrinog polja i polumjera zakrivljenosti. Polje na povrini vodljive kugle je: E=/0, pa je:

1 E1 R = 0 = 1= 2 E2 2 R1 2 0

( 5-8)

Minimalni radijus zakrivljenosti je na povrini oblika iljka, pa e na iljku biti najvea plona gustoa naboja, odnosno najvei intenzitet polja. Ovaj je efekt iskoriten kod gromobrana, koji predstavlja uzemljeni iljak pomou kojega utjeemo na mjesto mogueg elektrinog proboja. Ovisnost o nainu elektriziranja U elektrostatikim generatorima za dobivanje vrlo visokih napona koristi se efekt iljka za stvaranje procesa "istjecanja" odnosno "usisavanja" naboja, kao to je prikazano na Slici 5.9:
+ + + + + + +

Vodi
+ ++ + + ++ +

+ -

Vodi
+ + + + + - - - - -

+ + -

Izolator

Izolator

Slika 5.9 - a) Istjecanje naboja sa iljka; b) Usisavanja naboja

Na Slici 5.9.a) vodi se nabija pomou generatora visokog napona. Pozitivni naboji se gomilaju na iljku i stvaraju vrlo snano elektrino polje u okoliu iljka. Kada jakost polja prijee neku graninu vrijednost poinje proces ionizacije okolnoga zraka, odnosno stvaranje pozitivnih i negativnih iona. Negativni ioni kompenziraju se s pozitivnim nabojima na iljku, a pozitivni ioni se udaljavaju od iljka u okolni prostor. Ukupno gledano stvara se dojam kao da pozitivni naboji "istjeu" iz iljka.
ELEKTROSTATIKA

32

Ovaj efekt iskoriten je u napravi koja se zove ionizator zraka. Ionizator je realiziran tako da obogauje zrak negativnim ionima koji su neophodni za apsorpciju kisika u plunim alveolama. Slui za uklanjanje napetosti malaksalosti, glavobolja, depresije i sl. Otklanja tegobe uzrokovane statikim elektricitetom. Na Slici 5.9.b) neutralni iljasti vodi doveden je u blizinu nabijene ravnine. U ovom sluaju do nabijanja vodia dolazi zbog pojave influencije. Negativni influencirani naboji grupiraju se na iljku, a pozitivni naboji na suprotnom kraju vodia. Naboji na iljku mogu stvoriti dovoljno jako polje koje e ionizirati okolni zrak. Pozitivni se ioni usmjeravaju prema iljku, a negativni prema nabijenoj ravnini. Ukupni proces izgleda kao da iljak "usisava" pozitivne naboje s ravnine. Pri tomu se ravnina rastereuje, a iljak nabija. Oba opisana procesa primjenjuju se u elektrostatikom generatoru.

Slika 5.10 -Van de Graaffov generator

Van de Graaffov generator je elektrostatiki generator koji omoguuje stvaranje ekstremno visokih statikih elektrinih potencijala.

Robert Van de Graaff ameriki fiziar (1901-1967) ELEKTROSTATIKA

33

6. DIELEKTRICI U ELEKTROSTATIKOM POLJU

Do sada smo prouavali elektrostatika polja slobodnih naboja u vakuumu, odnosno zraku. Meutim ako polje djeluje u materijalnoj sredini onda se, osim u vodiima, ne moe govoriti o slobodnim nabojima. U tim se sluajevima uvodi pojam elektrinog toka pomaka zbog efekta pomicanja naboja u materijalnoj sredini pod djelovanjem elektrinog polja. Pomak naboja u materijalnoj sredini sazdanoj od atoma i molekula je pojava koju nazivamo elektrina polarizacija.
ELEKTRINA POLARIZACIJA

U nevodljivim tvarima (dielektricima) nema slobodnih naboja (elektrona). Ako se takovi materijali unesu u elektrino polje ne moe doi do razdvajanja naboja, odnosno pojave influencije. Mogu je jedino odreeni pomak u razmjetaju naboja unutar atoma i/ili molekula. Obzirom na mikrostrukturu dielektrika razlikuju se dva sluaja: Dielektrici s nepolarnim atomima/molekulama kao to su kisik, vodik, duik, natrij, rijetki plinovi, ... Dielektrici s polarnim molekulama kao voda, klorovodina kiselina, metanol, sumporni dioksid, ugljini monoksid, amonijak, ... Materijali s nepolarnim molekulama prije unoenja u elektrino polje ponaaju se elektriki neutralno u odnosu na okolinu. Takva je veina dielektrika. Za razumijevanje efekata u dielektriku razmatrat emo atom dielektrika koji se sastoji od negativnog naboja (elektronski plat ili oblak) -Q=-ze i pozitivnog naboja (jezgra) Q=ze, kao na Slici 6.1a):

E =0 a)

E b)

Slika 6.1 - Polarizacija nepolarnog atoma ili molekule

Pri tomu je z broj elektrona u elektronskom platu (redni broj elementa u periodikom sustavu elemenata), a e naboj elektrona. Cijeli atom je elektriki neutralan zbog jednake koliine pozitivnog i negativnog naboja. Centri pozitivnog i negativnog naboja se poklapaju, pa se u prostoru izvan atoma polja pozitivne jezgre i negativnog plata meusobno ponitavaju. Slini se prikaz moe primijeniti i za molekulu dielektrika - jezgru molekule tretiramo kao tokasti naboj, a strukturu elektrona kao oblak negativnog naboja. r Promatrajmo to se deava kada se atom unese u elektrino polje E (Slika 6.1b)). Pozitivni naboji r se pomaknu iz ravnotenog stanja u smjeru polja pod djelovanjem sile F+ = QE , a negativni r r naboji u suprotnom smjeru zbog sile F = QE . Nastala je elastina deformacija koja predstavlja novo ravnoteno stanje u kojem Coulombovim silama ravnoteu dre unutarnje (privlane) sile naboja atoma. Kao ukupni rezultat pomaka naboja formira se elektrini dipol, a dielektrik postaje polariziran. Dipol je openito sastavljen od dva tokasta naboja jednakog iznosa, a suprotnog predznaka. Njihova meusobna udaljenost je mnogo manja od udaljenosti od toke promatranja.
ELEKTROSTATIKA

34

Polarizacija je proces formiranja elektrinih dipola usmjerenih pod djelovanjem vanjskog polja. Dipoli stvoreni od nepolarnih atoma/molekula su inducirani dipoli. U polariziranom stanju elektronski plat je izoblien zbog djelovanja elektrinog polja. U novom ravnotenom poloaju r r centri pozitivnog i negativnog naboja pomaknuti su za d . Vektor d pokazuje iznos i orijentaciju dipola u prostoru. Deformacija raspodjele naboja proporcionalna je jakosti narinutog polja, a ekvivalentna je prema principu superpozicije zbroju originalne raspodjele i formiranog dipola, kao to je prikazano na Slici 6.2.

+
Karakteristike dipola odreuje elektrini dipolni moment:
r r p = Qd [As m]

-Q d

+Q

Slika 6.2 - Ekvivalent polariziranog atoma ili molekule

( 6-1 )

Stanje polarizacije moe se opisati pomou veliine nazvane vektor polarizacije:

r P = N ' p [m-3 Cm = Cm 2 ]

( 6-2)

r gdje je N' broj molekula po jedinici obujma, a p dipolni moment jedne molekule - dipola. Vektor polarizacije ima dimenziju plone gustoe naboja. Kao i dipolni moment razmjeran je jakosti elektrinog polja: r r P = E ( 6-3)

pri emu je koeficijent polarizacije dielektrika. Dielektrici s polarnim molekulama imaju dipolni moment razliit od nule i kad se ne nalaze u vanjskom elektrinom polju. Molekule same po sebi su ve dipoli, pa ih nazivamo permanentni dipoli. Meutim, zbog termikog gibanja, osi permanentnih dipola su kaotino rasporeene u r prostoru, tako da se i takav dielektrik prema vani ponaa elektriki neutralno pi = 0 . Ako se
i

narine vanjsko elektrino polje osi dipola tee se postaviti u smjer polja. Na dipole djeluje zakretni moment koji pozitivni naboj zakree u smjer polja, a negativni u suprotnom smjeru. Tomu se suprotstavlja termiko gibanje molekula. Usmjeravanje u smjer polja dovoljno je veliko r da zbroj dipolnih momenata bude razliit od nule pi 0 . to je polje jae to je vie izraeno ri usmjeravanje dipola. Tek kada se dipolni moment p postavi kolinearno s vektorom polja, prestaje zakretanje dipola, kao to je prikazano na Slici 6.3.: I kod dielektrika s polarnim molekulama vektor polarizacije proporcionalan je jakosti polja:
r r P =' E

( 6-4)

ELEKTROSTATIKA

35

+Q d -Q

-Q d
E

+Q

E =0 Slika 6.3 - Polarizacija polarnih molekula s permanentnim dipolima

Vektor elektrinog pomaka (gustoa elektrinog toka pomaka) Za opisivanje polarizacije nije bitna samo jakost elektrinog polja, ve i priroda samog r dielektrika. Da bi se obuhvatio utjecaj dielektrika uveden je pojam: vektor elektrinog pomaka D . U literaturi se susreu i nazivi: vektor gustoe elektrinog toka pomaka, i vektor elektrine indukcije. Vektor elektrinog pomaka (indukcije) uveo je Maxwell kao mjeru elektrine deformacije materijala u elektrinome polju. Po iznosu je taj vektor jednak kvocijentu koliine naboja dQ, koji se tijekom uspostavljanja polja pomjeri kroz element povrine dS okomit na pravac pomaka:

D=

dQ dS

( 6-5 )

Izvrimo li pokus u zraku i usporedimo ga s pokusom u nekom drugom dielektriku (primjerice u parafinu), izmjerena koliina influencijom stvorenog naboja na vodljivom tijelu u parafinu bit e vea od koliine influenciranog naboja u zraku, pa vrijedi:
r r r r D = r D0 = r 0 E = E

( 6-6)

gdje je r dielektrinost dielektrika ili relativna dielektrina konstanta. To je broj bez dimenzija koji ovisi o vrsti dielektrika. Pokazuje koliko je puta vea indukcija u dielektriku nego u vakuumu. Za veinu dielektrika kree se do vrijednosti 10, u nekim keramikim materijalima do 100, a u specijalnim materijalima kao to je barijum titanat i preko 1000. Pribline vrijednosti dielektrinosti za neke tipine materijale dane su u Tablici 6.1. Vrijednosti se odnose na statika polja ili polja pri niskim frekvencijama ispod 1KHz. Umnoak dielektrinosti r i dielektrine konstante vakuuma 0 je permitivnost (propustljivost) dielektrika ili apsolutna dielektrina konstanta:

= r 0

( 6-7)

Poveana koliina induciranog naboja se ponekad, posebno u podruju teorijske fizike, izraava r pomou vektora polarizacije P umjesto dielektrinosti r. Razlika koja postoji izmeu vektora r r elektrinog pomaka u zraku D0 i u nekom dielektriku D , tumai se upravo pojavom polarizacije, tj. vrijedi: r r r r r r r P = D D0 = r 0 E 0 E = 0 E ( r 1) = 0 E ( 6-8) gdje je elektrina susceptibilnost (osjetljivost) koja kazuje koliko je dielektrik osjetljiv na elektrino polje. r Polarizirani naboj nestaje kada se otkloni uzrok polarizacije - vanjsko polje E . Elastina deformacija postaje nepovratna (plastina), ako se narinu veliki iznosi polja. Naime, dovoljno
ELEKTROSTATIKA

36

jako polje trga elektrone iz matinih molekula. Dielektrik gubi dielektrina svojstva i postaje vodljiv. Kae se da je nastao proboj dielektrika. Budui da ne postoji idealni dielektrik, proboj se moe dogoditi u svim tipovima dielektrinih materijala (krutim, tekuim i plinovitim). Proboj ovisi o vrsti materijala, temperaturi, koliini vlage, kao i o trajanju izlaganja dielektrika djelovanju elektrinog polja. Minimalna jakost elektrinog polja na kojoj dolazi do proboja dielektrika naziva se elektrina vrstoa dielektrika. Drugim rijeima elektrina vrstoa je maksimalno dozvoljena jakost polja do koje dielektrik zadrava svoja svojstva. Vrijednosti elektrine vrstoe za neke tipove dielektrika dane su u Tablici 6.1.:
MATERIJAL Papir Staklo Mika Bakelit Tvrda guma Parafin Petrolej Zrak Barijum titanat DIELEKTRINOST r ELEKTRINA VRSTOA E (V/m) 12x106 35x106 70x106 20x106 25x106 30x106 12x106 3x106 7,5x106

7 5-10 6 5 3,1 2,2 2,1 1 1200

Tablica 6.1 - Tipine vrijednosti dilektrinosti i elektrine vrstoe raznih dielektrika

ELEKTROSTATIKA

37

7. ELEKTRINA KAPACITIVNOST I KONDENZATORI

U analizi potencijala i potencijalne energije reeno je kako naboji, odnosno raznovrsne skupine naboja, posjeduju potencijalnu energiju. Za pomicanje naboja u elektrostatikom polju potrebno je uloiti odgovarajui rad elektrostatikog polja (smanjenje potencijalne energije) ili neke vanjske sile (poveanje potencijalne energije). Uloeni rad se vraa kada naboji ponovo zauzmu svoje poetne poloaje. Elektrostatiki se sustavi, dakle, mogu koristiti kao spremita energije koja na elektrodama mogu pohraniti relativno velike koliine naboja uz male potencijalne razlike. To je ujedno i najvaniji oblik njihove uporabe u podruju elektrotehnike.
Definicija, svojstva i oznake kondenzatora Sile meu nabojima su jako velike, pa bi pri pokuaju razmjetanja znatnih koliina naboja moglo doi do elektrinog pranjenja. To se primjerice deava za vrijeme grmljavinskog nevremena. Zato je koliina energije koja se moe uskladititi na ovaj nain, mala. S druge strane elektrostatiki ureaji za pohranu elektrine energije imaju dvije bitne prednosti: Visoki stupanj korisnosti, odnosno male gubitke energije. Veliku brzinu odziva, odnosno malu tromost (kod mehanikih ureaja inerciji doprinose elektroni i protoni, dok se u elektrinim ureajima kreu samo elektroni. U primjenama gdje su od vanosti velike brzine reakcije, primjerice reda veliine mikrosekunde, elektrostatiki sustavi su nenadmani). Razmotrimo kako emo odrediti prikladnu konstrukciju ureaja za spremanje elektrine energije. Najprije se moramo opredijeliti izmeu sustava istovrsnih ili raznovrsnih naboja. Kako su tijela openito neutralna, jednostavnije je koristiti raznovrsne naboje. Njih moe, primjerice, proizvesti elektrina baterija na svojim izlaznim stezaljkama. Potrebno je odabrati dva (ili vie) vodia koji nose podjednake koliine naboja suprotnog predznaka. Podrazumijeva se da sve linije toka koje izviru iz jednog vodia moraju zavriti na povrini drugog vodia, kao primjerice na Slici 7.1:
r E + + + + + + Q -

+ + + +

+Q

Slika 7.1 Ureaj za pohranu elektrine energije - kondenzator

Opisani se ureaj uobiajeno naziva kondenzator, iako bi prikladniji naziv bio kapacitor zbog njegova kapaciteta spremanja elektrine energije i naboja. Pozitivni i negativni vodii predstavljaju ploe ili obloge kondenzatora. Izmeu ploa mora biti slobodan prostor (zrak, vakuum) ili neki dielektrik.
ELEKTROSTATIKA

38

Nadalje je potrebno odrediti oblik ureaja. Budui da je energija to vea to su naboji meusobno blii, prikladan oblik bi bile dvije paralelne blisko smjetene metalne ravnine - ploe. Ploe se iz vanjskog izvora nabiju nabojima +Q i Q i predstavljaju pozitivnu i negativnu elektrodu. Obzirom na oblik elektroda opisani se kondenzator naziva jo i ploasti kondenzator. Elektrode se mogu realizirati i s na druge naine (kuglasti, cilindrini kondenzator). Slika polja ploastog kondenzatora prikazan je na Slici 7.2:
r r E, D +Q

-Q

Slika 7.2 Raspodjela silnica polja za ploasti kondenzator

Polje unutar ploa se priblino moe smatrati homogenim, a rubni se efekti deformacije polja mogu zanemariti zbog malog razmaka izmeu ploa. U slijedeem koraku odredit emo veliinu koja omoguuje poredbu razliitih kondenzatora. Pretpostavimo da su ploe spojene na baterijski izvor koji ostvaruje razliku potencijala U izmeu njih. Posljedica je nabijanje ploa nabojima +Q i Q. Ako se razlika potencijala udvostrui (prim. dva serijski spojena naponska izvora) udvostruit e se i jakost elektrinog polja, a time i gustoa elektrinog toka. Kako je gustoa toka mjera gustoe naboja i naboj na ploama e se udvostruiti. Slijedi da je naboj na ploama proporcionalan razlici potencijala meu njima:
Q=CU ( 7-1 )

Faktor proporcionalnosti C je omjer naboja i napona:

C= Q V ( 7-2)

To je strukturna konstanta ovisna o dimenzijama i obliku elektroda kondenzatora, kao i o dielektriku izmeu njih, a neovisna je o iznosima naboja i napona. Naziva se kapacitivnost i mjera je sposobnosti kondenzatora da akumulira elektrinu energiju. Jedinica mjere je Farad:
1F = As V ( 7-3)

1 Farad jednak je elektrinoj kapacitivnosti kondenzatora koji se nabojem od 1C nabije na napon od 1V. To je vrlo velika i nepraktina jedinica, jer stvarne vrijednosti kapacitivnosti realnih kondenzatora imaju znatno manje vrijednosti (F, nF, pF). Prisutnost izolacijskog materijala izmeu vodljivih ploa ne dozvoljava protok istosmjerne struje tj. kondenzator djeluje kao otvoreni krug u prisutnosti istosmjernih struja. Meutim, ako je napon
ELEKTROSTATIKA

39

na stezaljkama kondenzatora vremenski promjenljiv, mijenjat e se i koliina naboja akumulirana na ploama kondenzatora, jer je stupanj polarizacije funkcija narinutog elektrinog polja. Tada je:
q( t ) = Cu( t ) ( 7-4)

Premda struja ne tee kroz kondenzator ako je napon na njemu konstantan, vremenski promjenljiv napon uzrokovat e vremensku promjenu naboja. Kako po definiciji struja predstavlja promjenu naboja u vremenu: dq ( 7-5) i( t ) = dt moe se odnos izmeu struje i napona na kondenzatoru izraziti sa:
iC ( t ) = C duC ( t ) dt ili uC ( t ) = 1 iC ( t )dt C ( 7-6)

Ove e relacije biti potrebne kada se budu analizirale vremenski promjenljive (izmjenine) struje. U daljnjoj analizi pod terminom kondenzator podrazumijevat emo idealni element za spremanje energije. Iako idealni kondenzator, striktno govorei, ne postoji, korisno ga je smatrati "idealnim" zbog lakeg razumijevanja fizikalnih svojstava ureaja i krugova. U praksi se uvijek disipira dio energije koja se skladiti, tj. postoje odreeni gubici, ali se oni u cilju analize mogu zanemariti. U elektrinim krugovima kondenzator se prikazuje jednim od simbola na Slici 7.3:

Slika 7.3 Simbolike oznake kondenzatora

7.1

ODREIVANJE KAPACITIVNOSTI KONDENZATORA

Kako je ve reeno kapacitivnost bilo kojeg kondenzatora ovisi samo o geometrijskim dimenzijama elektroda i materiji koja ih okruuje.
Kapacitivnost ploastog kondenzatora Kondenzator tvore dvije paralelne vodljive ploe povrine S, s meusobnim razmakom d. U prostoru izmeu ploa polje je homogeno, a prostor moe biti ispunjen zrakom (0) ili nekim dielektrikom s =r0, kao na Slici 7.4:
S d S +Q

-Q

r r E, D

Slika 7.4 Ploasti kondenzator U Pogl. 4 pokazano je kako za napon meu nabijenim ploama vrijedi: U = Ed =
ELEKTROSTATIKA

d=

Q d S

( 7-7)

40

Kvocijent Q/U je kapacitivnost ploastog kondenzatora ispunjenog nekim dielektrikom:

C= Q S = U d ( 7-8)

Dakle, kapacitivnost je proporcionalna povrini ploa i obrnuto proporcionalna udaljenosti izmeu njih. S Ako je prostor izmeu ploa ispunjen zrakom kapacitivnost je: C0 = 0 , pa omjer C/C0 odreuje d C = = r relativnu dielektrinu konstantu: C0 0
Kapacitivnost osamljene kugle Kao primjer osamljene kugle (kugla je jedna elektroda kondenzatora, a druga elektroda je u neizmjerno udaljenoj toki) moe se razmatrati planet Zemlja. Ona je u odnosu na okolni prostor okruena vakuumom (0). Kako je potencijal kugle polumjera R na njenoj povrini (Pogl. 4):

=
kapacitivnost osamljene kugle je:
C= Q

Q 4 0 R

( 7-9)

= 4 0 R

( 7-10)

i ovisi samo o polumjeru kugle i dielektrinoj konstanti okolnog prostora. Ako se zna da je polumjer Zemlje priblino R=6370 Km dobije se za kapacitivnost Zemlje: C=708F, a to primjerice odgovara kapacitivnostima kondenzatora koji se rabe u TV i radio prijamnicima.

7.2

KRUGOVI S KONDENZATORIMA

Serijski spoj Na Slici 7.5. prikazan je serijski spoj koji moe sadravati proizvoljni broj kondenzatora:
C1 C2 C3

+Q -Q +Q -Q +Q -Q

U + Slika 7.5 Serijski spoj kondenzatora

Razmatrat emo proces nabijanja kondenzatora kada ih prikljuimo na stezaljke izvora U. Na lijevu plou kondenzatora C1 priveden je naboj +Q, pa je ona postala pozitivna. Uslijed elektrine influencije doi e do razdvajanja naboja u dijelu sklopa izmeu desne ploe prvog i lijeve ploe drugog kondenzatora. Na desnu plou prvog kondenzatora bit e privuen naboj Q, pa e lijeva ploa drugog kondenzatora biti nabijena jednakom koliinom naboja +Q. Proces se ponavlja sve dok i posljednji kondenzator u serijskom spoju ne primi jednaku koliinu naboja. Vrijedi, dakle:
ELEKTROSTATIKA

41
Q = Q1 = Q2 = Q3 = ...... ( 7-11)

Naponi na kondenzatorima su razliiti i ovise o kapacitivnostima kondenzatora. Napon izvora jednak je zbroju napona pojedinih kondenzatora:
U = U 1 + U 2 + U 3 + ...... ( 7-12) ( 7-13)

odnosno:
U= 1 Q1 Q2 Q3 1 1 + + + ...... = Q + + + ...... C1 C2 C3 C1 C2 C3

Konano je:
U 1 1 1 1 = = + + + ...... Q C C1 C2 C3 ( 7-14)

Zakljuak: Reciprona vrijednost ukupne kapacitivnosti skupine serijski spojenih kondenzatora jednaka je zbroju recipronih vrijednosti kapacitivnosti pojedinih kondenzatora. Serijskim spajanjem kondenzatora kapacitivnost se smanjuje, odnosno manja je od najmanje kapacitivnosti u serijskom spoju. Za najjednostavniji serijski spoj dvaju kondenzatora je:
1 1 1 = + C12 C1 C2

C12 =

C1C2 C1 + C2

( 7-15)

Ako su kondenzatori jednake vrijednosti C1=C2=C ukupni kapacitivnost je C12=C/2. Naponi na kondenzatorima obrnuto su proporcionalni njihovim kapacitivnostima:
Q U 1 C1 C2 = = Q C1 U2 C2
Paralelni spoj Slika 7.6 prikazuje skupinu kondenzatora spojenih paralelno na stezaljke izvora U:

( 7-16)

Svaki kondenzator spojen je izmeu pozitivne i negativne elektrode izvora pa je:

U = U 1 = U 2 = U 3 = ...... ( 7-17 )

Ukupni naboj koji daje izvor raspodijeli se na pojedine kondenzatore tako da je:
ELEKTROSTATIKA

- U

C1

C2

C3

Slika 7.6 Paralelni spoj kondenzatora

42
Q = Q1 + Q2 + Q3 + ......

( 7-18) ( 7-19)

odnosno:

Q = U 1C1 + U 2C2 + U 3C3 + ...... = U (C1 + C2 + C3 + ......)

Nadomjesna kapacitivnost paralelnog spoja je:

C= Q = C1 + C2 + C3 + ...... U ( 7-20)

Zakljuak: Ukupna kapacitivnost skupine paralelno spojenih kondenzatora jednaka je zbroju kapacitivnosti pojedinih kondenzatora. Paralelnim spajanjem kondenzatora kapacitivnost se poveava, odnosno vea je od najvee kapacitivnosti u paralelnom spoju. Za paralelni spoj dvaju kondenzatora je: C12 = C1 + C2 ( 7-21) Ako su kondenzatori jednake vrijednosti C1=C2=C ukupna kapacitivnost je C12=2C. Naboji na kondenzatorima proporcionalni su njihovim kapacitivnostima:
Q1 U 1C1 C1 = = Q2 U 2C2 C2 ( 7-22)

Mjeoviti spojevi Mjeoviti spojevi sadre razliite kombinacije serijskih i paralelnih spojeva. Kada nije mogue krug rijeiti serijsko paralelnom redukcijom, potrebno je primijeniti pretvorbe trokut zvijezda ili zvijezda trokut. Primjer jednostavnog mjeovitog spoja prikazan je na Slici 7.7.:
C1 + - U C2 C3

Slika 7.7 Mjeoviti spoj kondenzatora

Nadomjesna kapacitivnost je:

C=

C1C 23 C (C + C3 ) = 1 2 C1 + C 23 C1 + C 2 + C3 Q = CU = Q1 = Q23

( 7-23) ( 7-24)

Ukupni naboj je: gdje je Q23 = Q2 + Q3 . Naponi na pojedinim kondenzatorima su:

U1 = Q1 C1 , U2 =U3 = Q23 C 23 ( 7-25)

ELEKTROSTATIKA

43

8. ENERGIJA I SILA U ELEKTROSTATIKOM POLJU

Energija u elektrostatikom polju

Kako je ve opisano u Pogl. 4., naboji ili skupine razliito rasporeenih naboja posjeduju odgovarajuu potencijalnu energiju. Za premjetanje naboja potrebno je uloiti odreeni rad, a taj se rad vraa kada se naboji vrate na svoje poetne poloaje. Elektrostatiki se sustavi stoga mogu koristiti za spremanje energije, to je temelj njihove uporabe u elektrotehnici. Tipini elektrostatiki ureaj za spremanje elektrinog naboja i energije je ploasti kondenzator. Energija spremljena u kondenzatoru proporcionalna je naboju Q i razlici potencijala U. Pretpostavimo da nekom kondenzatoru s prethodno nenabijenim elektrodama prinosimo elementarni naboj dq s negativne na pozitivnu elektrodu. Pri prijenosu elementa naboja dq trenutna vrijednost napona je u. Moramo uloiti neki element rada dA kako bi savladali sile elektrostatikog polja: dA = udq ( 8-1) Grafiki prikaz odnosa izmeu naboja i napona i odabrani element ostvarenog rada prikazan je na Slici 8.1. u

u q dq Q Slika 8.1 - Odnos izmeu naboja i napona na kondenzatoru

Uvrsti li se poznati linearni odnos izmeu naboja i napona u=q/C element rada postaje:
dA = q dq C ( 8-2)

Ukupni rad potreban da se kondenzator nabije nekim konanim nabojem Q dobije se sumiranjem elemenata rada:
q 1 q2 Q2 = ( 8-3) A = dq = C C 2 0 2C 0 Prema zakonu o odranju energije izvreni rad pretvorio se u energiju W elektrostatikog polja kondenzatora:
ELEKTROSTATIKA
Q Q

44
W= 1 Q2 1 = QU = CU 2 2 2C 2

( 8-4)

Na Slici 8.1. moe se uoiti da je energija jednaka povrini trokuta osnovice Q i visine U (QU). Akumulirana energija moe se mijenjati promjenom parametara koji mijenjaju dimenzije prostora izmeu ploa (S i d), a time i kapacitet kondenzatora. U takvim uvjetima u sustavu bi bila velika inercija. Znatno jednostavnije je ostaviti ploe u fiksnom poloaju, a energiju poveavati ili smanjivati promjenom koliine naboja na ploama. Pri tomu se kreu samo elektroni koji ine samo mali dio ukupnog broja elektrona na ploama. U tome je tajna opeprihvaene uporabe kondenzatora u primjenama gdje se zahtijeva velika brzina reakcije. Gornje jednadbe opisuju energiju kao funkciju naboja i napona, dakle veliina koje opisuju stanje elektroda kondenzatora. Energiju moemo dovesti u vezu s veliinama jakosti polja E i gustoe toka pomaka D, koje opisuju elektrostatiko polje u prostoru izmeu obloga kondenzatora: 1 1 1 ( 8-5) W = QU = { DS { Ed = DEV 2 2 Q U 2 gdje je V=Sd volumen prostora izmeu obloga kondenzatora. Kako je D=E energija ploastog kondenzatora moe se pisati i u obliku:
D 2V 1 1 W = DEV = E 2V = 2 2 2 ( 8-6)

Ove relacije zapravo kazuju kako je energija smjetena u elektrostatikom polju koje je njezin nositelj. Volumenska gustoa energije w je:
w= D2 1 W 1 = DE = E 2 = 2 2 V 2 ( 8-7)

Prethodno smo prouavali energiju ploastog kondenzatora u kojem se formira homogeno polje. Za poopavanje izraza potrebno je razmatrati energiju sadranu u nekom elementu obujma dV:
1 1 dW = DEdV = E 2 dV 2 2 ( 8-8)

U opem sluaju koji vrijedi i za nehomogena polja energija je:

W= 1 1 DEdV = E 2 dV 2V 2V

( 8-9)

Volumni se integral protee na cijeli prostor u kojem postoji elektrino polje.

Sila u elektrostatikom polju

U Pogl. 1. proueno je djelovanje elektrostatike sile na tokasti naboj i u sustavu tokastih naboja. To su najjednostavniji primjeri djelovanja sile u elektrostatikom polju, koji se rjeavaju primjenom Coulombova zakona. Kada su nabijena tijela proizvoljnog oblika i meusobnog poloaja, odreivanje sile postaje vrlo sloeno.
ELEKTROSTATIKA

45

Sila na nabijeni vodi je, dakako, sila na naboje na njegovoj povrini i uvijek je okomita na povrinu vodia. Sila uzdu povrine uzrokovala bi kretanje naboja, ali kako smo ve ustanovili u elektrostatikim uvjetima nema tangencijalne komponente polja i naboji na povrini su u stanju mirovanja. Dakle elektrostatika sila nastoji povui (istrgnuti) naboje s povrine. U normalnim uvjetima to nije mogue, pa se sila prenosi s naboja na povrini na cijeli elektrostatiki ureaj. Analizirat emo jednostavni primjer ploastog kondenzatora, nabijenog nabojem Q i odvojenog od elektrinog izvora, kao na Slici 8.2:
E

+Q

+ + + + + + + +

F S

-Q

dl
Slika 8.2 - Sila izmeu ploa kondenzatora

Pod utjecajem homogenog polja kondenzatora nabijene ploe se meusobno privlae. Pretpostavi r li se da je negativna ploa nepomina, na pozitivnu plou e djelovati sila F . To je rezultirajua sila djelovanja svih naboja na pozitivnoj ploi. Ako se pozitivna ploa pomakne za dl u smjeru djelovanja sile, energija elektrinog polja smanjila se za dobiveni rad dA=Fdl. Pomakom za dl smanjen je volumen u kojem djeluje polje za dV=Sdl. U njemu je bila sadrana energija dW:
1 1 dW = E 2 dV = E 2 Sdl 2 2 ( 8-10)

koja se pretvorila u rad polja dA, pa je:

1 2 E Sdl = Fdl 2 ( 8-11)

Sila koja djeluje na cijelu plou je:

Q2 1 1 = DES F = E 2 S = 2S 2 2 ( 8-12)

Rezultat dobiven za homogeno polje moe se primijeniti i na mali element povrina dS u nehomogenom polju: 1 ( 8-13) F = DEdS 2S Omjer F/S predstavlja silu na jedinicu povrine odnosno povrinski elektrini tlak:
D2 1 F 1 = DE = E 2 = 2 2 S 2 ( 8-14)

Vidi se da su povrinski tlak i volumenska gustoa energije brojano jednaki.

ELEKTROSTATIKA

46

Prethodno je analiziran ploasti kondenzator u uvjetima konstantnog naboja na njegovim oblogama (nabijen i odvojen od izvora). Drugi karakteristini sluaj odnosi se na kondenzator stalno prikljuen na izvor istosmjernog napona (U=konst.). Tada se sila privlaenja izmeu obloga kondenzatora moe prikazati i u obliku:
F= CU 2 2d ( 8-15)

Sile u elektrostatikom polju su malog iznosa i mogu se koristiti za elektrina mjerenja i u nekim posebnim sluajevima. Sile uvijek imaju tendenciju da pomakom elektroda smanje energiju nabijenog sustava na minimum.

ELEKTROSTATIKA