4.

pitanje
Osnove mehanike: osnovne sile, polje sila (vektorsko i skalarno), grafičko i analitičko zbrajanje sila;
energija

OSNOVNE SILE

 gravitacijska sila
- djeluje među svim tijelima zbog njihove mase
- učinci zanemarivi na razini subatomskih čestica, ali značajni pri velikim masama tijela
(gibanje planeta, zvijezda...)
m1 m2
- uvijek je privlačna F=G 2 ,
- doseg do 1015 m r
2
- opada s r (sila dugog dosega) −11 2 2
G = 6.67 x 10 N m /k g

Iznos elektrostatske sile između dvaju nabijenih

 elektromagnetska sila
tijela s nabojima q1 i q2 koja miruju na udaljenosti
-djeluje među nabijenim tijelima
r izražena je Coulombovim zakonom:
- privlačna/odbojna
q1q2 9 −2 2
- značajna među subatomskim česticama F=k 2
k =π ε 0=9 x 10 N C m
- opada s r2-dugog dosega r
- djelovanje se očituje elektromagnetskim valovima
Ako se nabijena tijela gibaju, među njima dodatno
djeluje i magnetska sila.

 slaba nuklearna sila

-između nukleona (protona i neutrona)
- zaslužna za β-raspad
- sila kratkog dosega, 10-15m

 jaka nuklearna sila

-najjača interakcija u prirodi
- unutar jezgre
-sila kratkog dosega, 10-15m

POLJE SILE
Polje sile je prostor u kojemu djeluje neka sila.
Polje sile je vektorsko, što znači da u svakoj točki polja moraju biti znani i smjer i iznos sile.
Vektorsko polje prikazujemo silnicama.
Silnica je zamišljena putanja slobodnog tijela u polju sile.
Smjer polja u promatranoj točki je smjer tangente na silnicu u toj točki.
Polje je homogeno ako su iznos i smjer jakosti polja jednaki u svim točkama polja, a homogena polja
prikazujemo ekvidistantnim silnicama.
ENERGIJA

Materija se ostvaruje u dva oblika, kao tvar i kao energija.

Dokaz pretvorbe energije u čestice : Kad foton velike energije prolazi u blizini teškog atoma, pretvara
se u par čestica-antičestica, elektron-pozitron.
Dokaz pretvorbe čestice u energiju : Sudar elektrona i pozitrona je proces anhilacije kojim dolazi do
emitiranja dva gama – fotona. Tako se masa pretvara u energiju.
Energija je vezana uz stanje i promjenu stanja tijela.
Promjena energije tijela je rezultat djelovanja sile na tijelo.
U svakom položaju u vektorskom polju sile tijelo ima određenu energiju. S obzirom da je energija
skalarna veličina, vektorsko polje sile možemo prikazati kao skalarno polje potencijalne energije.
Skalarno polje prikazujemo ekvipotencijalnim plohama. Ekvipotencijalna ploha je skup svih točaka u
polju u kojima tijelo ima jednaku ekvipotencijalnu energiju, a po toj plohi tijelo se može gibati bez
potrošnje energije.

Prve definicije energije utvrđuju je kao sposobnost tijela da izvede rad, a zapravo je i sam rad jednak
promjeni energije.

Jedan od temeljnih fizikalnih principa je zakon o očuvanju energije koji kaže da je pri svakoj promjeni
energije iz jednog oblika u drugi ukupni iznos energije očuvan.

Energija postoji u različitim oblicima …

 potencijalna energija tijela = mgh
 kinetička energija tijela = m v 2/2
 električna potencijalna energija naboja q u električnom polju jakosti E = qE

Dodatak: SILA TRENJA

Sila trenja javlja uvijek kad postoji kontakt između dva objekta.
Trenje nije osnovna sila, ali je njeno djelovanje vrlo važno.
Zbog nje efikasnost svakog procesa je manja. Dio mehaničke energije se zbog trenja nepovratno
pretvara u toplinu.
Bez postojanja sile trenja ne bismo mogli hodati. Ta sila ograničava gibanje zglobova, kontrolira
žvakanje, disanje, kucanje srca, peristaltiku crijeva.
Iznos sile trenja ovisi o osobinama dodirnih površina, što je sadržano u koeficijentu trenja,  i o
komponenti sile, N, okomitoj na dodirnu površinu: F   N

Proučavanje hodanja je pokazalo da za siguran hod po horizontalnoj ravnini sila trenja mora biti
barem 0,15 G, gdje je G težina osobe. S druge strane gibanje zglobova je olakšano viskoznim
tekućinama (sinovijalna tekućina), koje smanjuju trenje između dodirnih površina kostiju.
Ako se sadržaj ili količina te tekućine promijeni (razlog je promjena bioloških procesa – bolest)
povećano trenje ćemo osjećati kao bol.