Sadraj

Uvodno .................................................................................................................................................... 1 Definicija i povijest .................................................................................................................................. 1 Proces transplantacije ............................................................................................................................. 3 Odreivanje smrti.................................................................................................................................... 4 Raspodjela organa i kako ih pravilno rasporediti? .................................................................................. 4 Etiki prijepori kod distribucije organa................................................................................................ 5 Kriterij najvede koristi .......................................................................................................................... 5 Trenutni kriterij distribucije................................................................................................................. 6 Donatori i proces donacije ...................................................................................................................... 6 Odbijanje doniranja organa post mortem............................................................................................... 6 Crno trite organa .................................................................................................................................. 7 Uvoenje novane naknade .................................................................................................................... 8 Alternative ............................................................................................................................................... 9 Zakljuak .................................................................................................................................................. 9 Reference: ............................................................................................................................................. 10

Etika pitanja kod transplantaije organa

Uvodno
U proteklih sto godina svjedoci smo do sada nevienog razvoja znanosti i tehnologije opdenito, ali napredak u medicini i bio-znanostima esto nas ostavlja bez daha. injenica je da ne moemo uopde usporeivati uvjete u zdravstvu danas i prije 20, a kamoli tek prije 100 godina. Usprkos nebrojeno mnogo prednosti koje je donio, svjesni smo da napredak nije stigao bez negativnih aspekata. Prije malo vie od 50 godina na primjeru Hiroime i Nagasakia vidjeli smo kakve grozote moe donijeti nova tehnologija. Upravo zbog kratkog vremenskog okvira u kojem se velik broj promjena odvijao, ljudski rod je bio primoran ponovo razmotriti i esto prilagoavati razna etika pravila koja su bila ustaljena jo od antikih vremena. Uslijed promjena ustaljenih moralnih zakona, etiki prijepori, poglavito u medicini, bili su i ostali neizostavna pojava. Jedna od tema na kojoj se i dan danas lome koplja ostaje transplantacija. U ovom seminaru du se osvrnuti na transplantaciju kroz povijesni, medicinski i etiki kontekst.

Definicija i povijest
Transplantacija organa sa medicinsko-tehnikog stajalita je medicinski postupak odstranjenja tkiva ili organa iz tijela ive ili preminule osobe kako bi se oni presadili u tijelo primatelja, da bi se time primatelju omogudilo produenje ili spaavanje ivota (Parker & Parker 2003.) Organ ili tkivo je, dakle, mogude dobiti od umirudeg, ivog ili preminulog pacijenta. Prouavajudi drevne egipatske hijeroglife saznajemo da su tehnike presaivanja organa prouavali (u najmanju ruku) ljudi koji su ivjeli 3000 godina prije nae ere, a postoji mogudnost da su i baratali istima. Pratedi povijesne izvore vidljive su kontinuirane ideje o transplantaciji koje se provlae kroz cjelokupnu ljudsku povijest (slike na antikim vazama, zapisi iz rimskog doba o pokuajima presaivanja udova, zabiljeena srednjovjekovna svjedoanstva i sl.)
1

No, prva slubeno dokumentirana transplantacija dogodila se 1880. kada je William MacEwen u kotskoj presadio kost iz jednog psa na drugog. Moderna era presaivanja organa krede sredinom 20. stoljeda, a neki od znaajnijih dogaaja su nabrojani ispod:
1954. Joseph Murray transplantirao bubreg (Nobelova nagrada 1990.) 1956. - Donall Thomas, George Santos i Georges Math presadili kotanu sr (Nobelova nagrada Donallu Thomasu 1990.) 1962. Joseph Murray prva kadaverina transplantacija: presadio bubreg iz preminulog pacijenta 1963. Thomas Starzl prvo uspjeno presaivanje jetara 1966. - Richard Lillehei i William Kelly - guteraa 1967. Christian Barnard - srce 1982. - Norman Shumway srce i pluda 1983. pojava imunosupresiva koji su revolucionalizirali tehniku transplantiranja 1986. transplantacija srca majmuna u novoroene 2000. kultura ljudskih matinih stanica 2001. broj ivih donacija vedi od kadaverinih

U Hrvatskoj bi svakako trebalo istaknuti naeg doktora Franikovida koji je 1971. u rijekoj bolnici na Suaku presadio bubreg. No tek 1990. godine Sokolid i Borid su uspjeno presadili srce te jetra. Danas je mogude presaditi : srce, guteraa, eludac, ronica, srani zalisci (samo od preminule osobe) pluda, bubreg, jetra, crijeva, kost, (od preminule ili ive osobe) kotana sr, krv (od ive osobe), koa, hrskavica, langerhansovi otoidi (zahtjeva uzgajanje)

Primjeri uspjenih autotransplantacija su jedini preivjeli sudionik kornatske tragedije Frane Luid kojemu je uslijed tekih opekotina uzgojena vlastita koa i potom implantirana na potrebna mjesta. To je jo i naa svjetski uspjena skijaica Janica Kostelid koja je vie puta nadomjestila otedenu hrskavicu u koljenu sa umjetno uzgojenom.

Proces transplantacije
Sam proces transplantacije najede zapoinje specijalist koji pismeno potvrdi da osoba u potpunosti ispunjava uvjete koji su potrebni da je se stavi na listu za transplantaciju. Potom slijedi uputa pacijenta u lokalni centar za transplantaciju gdje on dobiva status kandidata i mjesto na listi ekanja. Razlog zbog kojeg postoji lista ekanja je nedostatak organa. Evo i statistike koja to potvruje: U posljednjih 15 godina: Davatelji Bolesnici na listama ekanja porast 2% godinje rast za 15-20% godinje

Podaci sa lista ekanja u Europi (na godinjoj razini) Bolesnici koji preminu ekajui organ Bolesnici koji ostaju na listi ekanja Bolesnici koji dobiju presadak
3

35% 35% 30%

Odreivanje smrti
Odreivanje tonog trenutka smrti kljuno je za transplantacije kadaverinih organa. Sve do 50-ih godina prolog stoljeda osobu se smatralo mrtvom nakon prekid rada srca i pluda. Takva je praksa 70-ih godina (najvedim dijelom zbog zalaganja bioetiara) preispitana i promijenjena. Danas je dijagnoza smrti potpun prestanak rada modanog debla (uslijed toga i cijelog sredinjeg ivanog sustava). Od izuzetne je vanosti razlikovati smrt kao nepovratno stanje i bilo kakav drugi oblik smanjene modane aktivnosti. Ona se ne smije pomijeati sa dubokom komom koja je reverzibilno stanje ili vegetativnim stanjem koje je opet specifino.

Nerazumijevanje modane smrti ima dokazano negativni utjecaj na odluku pojedinca za ivota i obitelji nakon smrti njihovog lana. To je zbog toga jer je danas mogude odravati cirkulaciju i respiratorni sistem u tijelu unato modanoj smrti, zbog ega preminula osoba jo uvijek izgleda ivo te je blinjima izuzetno teko za razumjeti da je ta osoba zapravo mrtva. No takvo umjetno odravanje cirkulacije i rada pluda je kljuno kod transplantacije kadaverinih organa jer znatno smanjuje ansu za propadanje organa.

Raspodjela organa i kako ih pravilno rasporediti?

Odmah na poetku je potrebno istaknuti da ne postoji ni jedan pravi, isprav ni nain kod ovog problema. Ono to je kljuno kod raspodjele organa je utjecaj politike i pristranosti na sustav rangiranja svesti na nulu i tako osigurati jednaku dostupnost organa svima.

Usprkos tome, postoje neki kriteriji koji se smatraju relevantnima kod odreivanja mjesta za transplantaciju, a to su vrijeme provedeno na listi i dob pacijenta. Nipoto se, s druge strane, ne smije uzimati u obzir podjela po rasi, spolu, dohotku ili geografskoj udaljenosti od organa, osim ako uvelike ne smanjuje ansu za uspjenost samog postupka transplantacije.

Etiki prijepori kod distribucije organa

Jedno od mnogih pitanja koje postavljaju jest postojanje jednakih prava na organ bez obzira na stil ivota. Puenje, alkohol i droge su esto razlozi iz kojih se stie na listu za transplantaciju i moralna je dvojba treba li ljudima koji su mogli sprijeiti svoje stanje omoguditi drugu ansu na tetu nekoga drugog? Protivnici ovakve prakse tvrde da je unitavanje organa konzumacijom tetnih tvari izuzetno neodgovorno te da ukoliko smo mogli sprijeiti bolest, trebamo snositi odgovornost to nismo. Zatim se u pitanje dovode (ne)jednaka prava zatvorenika; na prvi prijepor nailazimo ako zapitamo zasluuje li osoba koja je oduzela drugi ivot da joj se daruje novi? Drugi je problem vezan za iskoritavanje organa osuenika na smrt - tko de regulirati je li to stvarno elja zatvorenika ili je on bio prisiljen na bilo koji nain da na to pristane? Jo jedno od diskutabilnih podruja je pojedinana vrijednost osobe kao faktor (pritom se ne misli medicinsku potrebu). Naime, tko bi trebao odluivati tko je vrijedan, a tko nije? Uzimajudi u obzir sve ove probleme, iskristalizirala su se 2 glavna kriterija koja se uzimaju kod transplantacije i lista ekanja; to su kriterij najvede koristi te trenutni kriterij distribucije.

Kriterij najvee koristi

Njegov je cilj povedati broj uspjenih transplantacija. On ukljuuje neke kriterije poput medicinske potrebe (najbolesniji prvi) te vjerojatnosti uspjeha transplantacije. Kao argumenti za ovakav pristup se navodi slijedede: sprjeava se propadanje organa osobe koje su ved dobile organ jednom imaju ansu za dru gu priliku

Protivnici ove metode kau da je usprkos svemu jo uvijek teko predvidjeti uspjeh operacije u relevantnom postotku. Takoer smatraju da je ovakav pristup previe subjektivan te osobe ukljuene u transplantaciju izlae laima, favoriziranju te pristranost. Takoer je tu dobna diskriminacija npr. kod starijih ljudi, koji bi po nekakvoj statistici bili rizina skupina za uspjeh transplantacije, a i postavilo bi se pitanje da li je vrijedno dati organ nekome tko je na zalazu ivota. Bitno je uvijek se sjetiti da se vrijednost neijeg ivota ne moe procijeniti!

Trenutni kriterij distribucije

Ovaj kriterij nije strogo odreen tj. svaki centar za transplantaciju ima svoj. Meutim postoje neke smjernice kod raspodjele organa, prvenstveno medicinska potreba, vjerojatnosti uspjeha i vrijeme provedeno na listi. Vedina ljudi se slae s ovakvom raspodjelom jer se njome izbjegavaju dvojne situacije koje nalazimo kod prethodnog naina.

Donatori i proces donacije

Donator je osoba koja donira (poklanja) organ ili tkivo drugoj osobi u potrebi. Donator moe biti ivudi, umirudi ili preminuo. Uz Austriju, panjolsku, Luxemburg, Finsku, Poljsku, Portugal, Belgiju, Francusku, Maarsku, Norveku i mnoge druge zemlje Hrvatska ima zakon tzv. pretpostavljenog pristanka to znai da su svi graani Republike Hrvatske mogudi darivatelji ukoliko se za ivota nisu tome protivili. Dijelovi tijela s umrle osobe uzimaju se radi presaivanja, ako se umrla osoba za ivota nije tome izriito pismeno protivila. Graani bi trebali donijeti odluku vezano uz darivanje organa poslije smrti te sa svojim stavom upoznati svoje blinje. Osobe koje ne ele poslije smrti darovati organe i tkiva trebaju popuniti Izjavu o nedarivanju kod izabranog lijenika primarne zdravstvene zatite.

Odbijanje doniranja organa post mortem

Usprkos injenici da je u znanstvenim i religijskim krugovima (vedinom) transplantacija prepoznata kao plemenito i poeljno djelo, nekolicina populacije i dalje odbija transplantaciju (ede se odbija darivanje nego prihvadanje organa). Razlozi tome su razliiti,
6

ali ako iskljuimo one vjerske (npr. Romi), moe se redi da su svi razlozi odbijanja jednim dijelom utemeljeni na neznanju ili praznovjerju. Tako su najeda objanjenja: uvjerenje da transplantacija nije uspjean postupak obitelj nema povjerenja u zdravstveni sustav postoji sumnja u sustav distribucije organa nepoznavanje religijske strane presaivanja

Takoer, bitno je naglasiti da se od obitelji zahtijeva odluka o darivanju organa u najteem trenutku. Tako osjedaji nevjerice, tuge, bespomodnosti i krivnje uvelike oteavaju odluku.

Crno trite organa

Poznato je da u Egiptu kazna za sudjelovanje u crnom tritu organa 5 godina zatvora. U vedini zapadnog svijeta (kao i u RH) su propisane novane kazne i kazna zatvora do 5 godina. S druge strane, u Pakistanu je trgovanje organima legalno od 2007., a Indija je godinama poznata kao bazar bubrega.

Opdenito u svijetu se preproda 15 000 bubrega godinje, najvie u zemljama Istone Europe, Izraelu, Egiptu, Junoafrikoj Republici, Iraku, Indiji, Indoneziji i Brazilu. Prosjena cijena jednog bubrega se krede od 2000 do 6000 amerikih dolara.

Iz podruja bive Jugoslavije je poznato Kosovo kao meunarodno raskrije putova lanaca trgovine organima.

Uvoenje novane naknade

U nekim se zemljama trgovina organima legalizirala i za donirani organ dobiva se novana nagrada. To za svakog od nas predstavlja prije svega moralno pitanje; da li je osoba istinski vlasnik svog tijela, organa? Ljudi koji se slau s ovakvim nainom kau da bolnike ustanove, medicinski timovi i organizacije za pribavljanje organa prodaju svoje usluge, pa zato bi onda izvori organa morali ostati jedini koji nisu financijski honorirani? Bilo kako bilo, u sluaju uvoenja ovakve prakse treba paziti na individualna prava i autonomnost u odluci o prodaji organa i treba stroga zakonska regulacija prava davatelja. Ono emu bi ovakva odluka svakako pripomogla jest povedanje broja organa dostupnih za transplantaciju ime bi mnogi ivoti bili spaeni. Uz to, legalizacija bi vrlo vjerojatno zaustavila irenja kriminala kod trgovine organima. Iako postoje pozitivne strane uvoenja novane naknade za donacije organa, ukoliko bi takav zakon stupio na snagu prisutan je od reeni rizik da se ponovo u naoj povijesti uspostave robovski odnosi. Takoer, povreda naela jednakosti i socijalne pravednosti koja su sada svima zajamena postala bi zakonom odobrena. Tu su jo i vjerojatne pojave prodaja organa kao akt oaja i beznaa, zatim dovoenje ivota u opasnost zbog drugog te obaranje standarda kirurkog rada, ugroavanje prodavatelja i njegove obitelji, eksploatacija bogatih nad siromanima i jo mnogo toga
8

Ljudsko tijelo, koje je u svim religijama sveto, tako bi postalo komercijalna roba to je i protuzakonito prema deklaraciji o ljudskim pravima.

Alternative
Kao alternative ovakvom scenariju spominju se tzv. ksenotransplantacije tj. presaivanje organa sa ivotinja na ljude. Kod ovakvih se rasprava javljaju udruge za zatitu ivotinja koje tvrde da nije moralno uzgajati bilo koje ivo bide samo zbog organa, ali spominju i mogud prijenos ivotinjskih virusa i bakterija na ljude. Umjetni organi bi bili izvrsna alternativa, ali zbog visoke cijene i slabe uinkovitosti su zasada jo neisplativi. Matine stanice, na kojima se zadnjih 10 godina postiglo jako puno uspjeha, eventualno bi jednoga dana omogudile uzgajanje organa in vitro (zbog svojstva totipotentnosti) i njegovo presaivanje u samog donora matine stanice. Meutim, one se nalaze u embriju tako da embrij umire kad se izvade i samim time ovakva istraivanja ne mogu biti odobrena od Crkve, kao ni ostalih vedih religija. Neto o emu se jo dosta uje su abortirani fetusi koji bi mogli puno pomodi u lijeenju nasljednih bolesti i bolesti novoroenadi. Meutim, ovakvo bi postupanje moglo dovesti do namjernih abortusa, to se teko moe regulirati i to je apsolutno nedopustivo.

Zakljuak
Kod svih rasprava o transplantaciji temeljno pitanje distribucije nerijeeno. Postoje mnogobrojni aspekti (osuenici na smrt, ansa za transplantaciju drugog organa) koje bi trebalo razmatrat u ovakvim raspravama. Legalizacija nije potpuno rjeenje jer bi se napravilo dobro za primatelja, a loe za donatora.
9

Ostaje zakljuak da je potranja za organima ipak prevelika, to nam ukazuje na to da je najbolji potez povedati svijest i edukaciju o donacijama, to objasniti ljudima koji se organi mogu donirati i kako. Za alternative jo nismo spremni, postoje samo neuspjeni eksperimenti.

Reference:
http://www.nature.com/nrn/journal/v6/n11/images/nrn1789-f2.jpg http://www.roche.hr/portal/roche-hr/transplantacija http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/19233/Transplantacija.html http://www.hdm.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=315:etiki-ireligijski-aspekti-doniranja-organa&catid=56:etiki-aspekti&Itemid=78 http://hr.wikipedia.org/wiki/Darivanje_organa

10