IVAN GORAN KOVAI: MRAK NA SVIJETLIM STAZAMA

Biljeke o piscu: Ivan Goran Kovai (Lukovdol kraj Vrbovskog, 21.3.1913. - okolica Vrbnice, kotar Foa, srpanj 1943.), knjievnik. Studirao je slavistiku u Zagrebu. 1935. godine uzima nadimak Goran. Bio je urednik kulturne rubrike Hrvatskog dnevnika, Novosti, radio u HIBZ-u. Potkraj 1942. godine otiao je s Vladimirom Nazorom u partizane. Proao je s partizanskim brigadama dio Korduna i Banije, velik dio Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Ubili su ga etnici. Pisao je pjesme, novele, eseje, kritike i lanke. Za ivota je izdao zbirku pjesama Lirika i knjigu novela Dani gnjeva, u kojoj je prikazao male i nesretne ljude pritisnute siromatvom, djecu svoga rodnog Gorskog Kotara. Poeo je pisati i dva romana (Brod na potoku, Boji bubanj), ali ih nije uspio zavriti. Potkraj 1942. priredio je pjesme Ognji i roe i knjigu kritika Eseji i ocjene, u kojima je otkrio nekoliko mladih talenata. Svojom izvornom i snanom zbirkom Ognji i roi uveo je u nau knjievnost kajkavsko narjeje Gorskog Kotara, koje postoji kao mala jezina oaza. Osobitu brigu posveivao je kulturi jezika, njegovanju stila i rjenika. Prevodio je s francuskog, engleskog, ruskog i slovenskog jezika, ponajvie pjesme. Pisao je i pjesme za djecu. Izvanredna poema Jama (u deset pjevanja, 1943.) jedno je od najpotresnijih ostvarenja iz II. svjetskog rata; djelo o stravinim faistikim pokoljima, od kojih je i sam stradao. Smrt je snaan motiv i znaajna pokretna snaga Goranove proze, a i itavog knjievnog djela. Sabrana djela izala su mu u sedam knjiga. Tema: Djelo govori o siromatvu i tekom ivotu malog ovjeka, nemilosrdnosti drave, otuenosti meu ljudima, vrijeanju i ismijavanju malog ovjeka kojega nitko ne titi. Osnovna misao: ovjek ima svoju vanjsku grubu, i unutranju - osjeajnu stranu, koja progovara kad se radi o nepravdi prema slabima i siromanima. Takav je naizgled grubijan Franina, ali ga u dui boli nepravda nainjena Jaici.

Kratki sadraj: Jaica afran je bio govedar u selu Martinju. Kad je ostario, seljani su ga odluili zamijeniti novim govedarom. U znak zahvalnosti darovali su mu kravu Golubu. Ispoetka mu je bilo teko, ali je s vremenom zavolio Golubu i poeo obraivati vrt. Franina Brdar je odluio sagraditi kuu. Isprva su se uzajamno ignorirali, ali je kasnije Franina poeo vrijeati Jaicu. Pred jesen doli su u selo dravni inovnici da pokupe vojnicu. Budui da Jaica nije imao novaca, zaplijenili su mu kravu Golubu. Tad je Franini bilo ao Jaice i prvi put u ivotu je upotrijebio umanjenicu alei za njegovom kravicom. Kompozicija djela: Uvod: Upoznajemo se s Jaicom afranom. Zaplet: Zamjenjuje ga novi govedar u njegovu poslu. Vrhunac: Franina Brdar gradi kuu pokraj Jaice. Rasplet: Jaica mora izvriti domovinsku dunost. Zavretak: Jaica nije imao novaca, pa su mu zapljenili kravu Golubu. Prepriana epizoda: Franina Brdar vraao se iz ume i vidio kako gospoda vode Golubu. Odmah je shvatio to se dogodilo. Priekao je Jaicu. Kad ga je vidio onako slomljenog i oajnog, potapao ga je i potreseno rekao: "Odveli su ti, Jae, kravu - odveli su ti kravicu". Zamahnuo je sjekirom prema nebu u znak pobune protiv nepravde.

Analiza likova: Jaica afran Starac "malena tijela, kudrave duge kose i okrugle mahovinaste brade, sliio je grmiku koji se podigao iz unja i gegavo popoao. Ali grmiku koji je gdjegdje bjelkasto procvjetao." Jaica ne eli ii u selo jer zna da e ga tamo svi ismijavati. Sveenik ga je jednom pozvao, ali je tada jo rjee iao u selo. Jaica se boji Franine Brdara. Jaica bijae sretan kada je susjed odlazio u umu na obdanicu i vraao se tek kasno u no. Jaica je osjetljiv starac koji tepa biljkama i ivotinjama to e batinica, to e ipica voliu bojem, to e kravici krotkoj? Nikad nije rekao prostu rije. Dobar je prema svemu ivom. Franina Brdar Uvijek je je bio uvijek razgaljen, gologlav i zavrnutih hlanica, s velikom sjekirom pod golom, nabreklom mikom. Rutavih prsa i kratke etinjaste kose prozvali su ga Oblaina jer je bio uvijek namrgoen. Ugljenar i drvosjea, ovjek koji se u mladosti zavlaio pod kirijaka kola, nakrcana drvom i dizao ih na orijakim pleima. Franinu nisu prihvatili i izazivali su ga stalno. Od tada se vie nije vraao u selo nego je ivio u umi. Franina je nakon deset dana progovorio s Jaicom vrijeajui ga: O Jae, Jaino tom starom strvinom ti zaepie gubicu, tom kravetinom mlohavom... Franina je kao orah. Izvana je tvrd, a iznutra ipak ima osjeajnosti. Od djetinjstva upotrebljava teke rijei enetina, kravetina... Buni se zbog nepravednosti pa svoju ljutnju iskaljuje na drveu i Jaici. Dojam o djelu: Pripovijetka je potresna. Govori o dva ovjeka koja su se udaljila od svijeta. Jaica je dobar prema svemu ivom, dok je Franina grub i otresit, ali ne i bezosjeajan.

Lektire - download lektira:

www.lektire.org