Kim Edwards Ki uvara uspomena

The Memory Keeper's Daughter

Za Abigail i Naomi

Zahvale
Htjela bih izraziti najdublju zahvalnost pastorima prezbiterijanske crkve Hunter za svu mudrost koju su godinama dijelili sa mnom o pitanjima zemaljskog i onozemaljskog; posebna hvala Claire Vonk Brooks koja je nosila sjeme ove prie i povjerila ga meni. Jean i Richard Covert nesebino su podijelili sa mnom svoje miljenje te proitali raniju skicu ovog rukopisa. Zahvalna sam njima, kao i Meg Steinman, Caroline Baesler, Kallie Baesler, Nancy Covert, Becky Lesch i Malkhanti McCormick za njihovu iskrenost i savjete. Bruce Burris pozvao me je da vodim radionicu u okviru programa iroko otvoreni umovi te zahvaljujem njemu i svim sudionicima radionice koji su pisali ravno iz srca. Vrlo sam zahvalna Fondaciji gospoe Giles Whiting za iznimnu podrku i bodrenje. Zahvaljujem i Vijeu za umjetnost Kentuckyja i Fondaciji ena Kentuckyja koji su dodijelili znaajnu novanu pomo kao podrku ovoj knjizi. Kao i uvijek, velika hvala mojoj agentici Geri Thoma zato to je mudra, topla, nesebina i postojana. Zahvalna sam i svima u Vikingu, posebno mojoj urednici Pameli Dorman koja je s golemom inteligencijom i arom pripremila ovu knjigu za tisak, a ija su mi pronicava pitanja pomogla da zaem dublje u priu. Od neprocjenjive je vrijednosti bio perceptivan i vjet dodir redaktorice Beene Kamlani, kao i bodrost i preciznost kojom je Lucia Watson drala tisuu stvari pod kontrolom. Spisateljicama Jane McCafferty, Mary Ann Taylor-Hall i Leathi Kendrik koje su strogo ali s ljubavlju proitale ovaj rukopis hvala od sveg srca. Posebna hvala mojim roditeljima Johnu i Shirley Edwards. Jamesu Alanu McPhersonu, ijem pouavanju dugujem vjenu zahvalnost. Katherine Soulard Turner i njezinu ocu, pokojnom Williamu G. Turneru za nesebino prijateljstvo, razgovore o knjigama i podatke o Pittsburghu velika hvala. Svu ljubav i zahvalnost mojoj obitelji, blioj i daljnjoj, posebno Tomu.

1964.

Oujak 1964.
I
Snijeg je poeo padati nekoliko sati prije nego to su poeli trudovi. Na tamnosivom nebu kasnog poslijepodneva isprva je zalepralo tek nekoliko pahuljica, zatim itavi rojevi koji su gonjeni vjetrom stvarali virove na rubu njihova irokog prednjeg trijema. On je stao pokraj nje kod prozora i gledao kako vjetar u naletima donosi snijeg, okree ga, a onda iznenada puta da lagano padne na tlo. U cijelom su se susjedstvu upalila svjetla, na stablima se zabijeljele gole grane. On se nakon veere odvaio izai u dvorite po cjepanice koje je prole jeseni naslagao uza zid garae. Dok je prelazio kolnim prilazom, gazei po snijegu to mu je dopirao do pola listova, osjeti kako ga iba svje, hladan zrak. Skupio je cjepanice, otresao s njih njene bijele kapice i odnio ih u kuu. U eljeznoj se reeci na ognjitu trijee za potpaljivanje zaas upalilo i on je neko vrijeme prekrienih nogu sjedio na klupici kamina, dodavao cjepanice na vatru i gledao kako plamen plaviastih rubova plee svoj hipnotiki ples. Vani, u noi, snijeg je nastavio tiho padati, bljetav na mjestima osvijetljenim ulinim svjetiljkama. Kada je napokon ustao i pogledao kroz prozor, primijetio je da se njihov automobil pretvorio u bijeli humak na rubu kolnika. Otisci njegovih cipela na kolnom prilazu vie se nisu vidjeli, prekrio ih je snijeg. On otrese pepeo s ruku i sjedne na kau pokraj svoje ene. Noge su joj bile podignute na jastuk, nateeni glenjevi prekrieni, na trbuh je oslonila primjerak knjige doktora Spocka. Zaneseno je itala, odsutno oblizujui kaiprst svaki put kada je okretala stranicu. Imala je tanke ruke i kratke, etvrtaste prste. Lagano je ali napeto grizla donju usnu dok je itala. Gledajui je, on osjeti navalu ljubavi i divljenja to mu je ona ena i to e se uskoro, za koja tri tjedna, roditi njihovo dijete. Njihovo prvo dijete. Bili su u braku tek godinu dana. Ona ga pogleda, smjekajui se kada je on paljivo pokrio njezine noge. Zna, pitala sam se kako izgleda, ree ona. Mislim, ono vrijeme prije nego to se rodimo. teta to ga se ne sjeamo. Ona rastvori kunu haljinu, podigne demper, ogoli trbuh okrugao i vrst poput lubenice i prijee rukom preko njegove glatke povrine. Svjetlost iz kamina plesala joj je po koi i bacala crvenkast odsjaj na kosu. to misli, je li to kao da se nalazi u golemom lampionu? U knjizi pie da svjetlo prodire kroz moju kou i da dijete ve moe vidjeti. Ne bih znao, ree on. Ona se nasmijei. Kako to? upita. Pa ti si lijenik. Ja sam samo ortopedski kirurg, podsjeti je on. Mogao bih ti objasniti kako se okotavaju kosti fetusa i to bi bilo sve. On podigne njezino stopalo, nateeno ali profinjeno u svijetloplavoj arapi i pone ga njeno masirati: snanu tarzalnu kost pete, metatarzale i falange skrivene ispod koe i gustih slojeva miia, nalik na lepezu koja se sprema otvoriti. Njezino je disanje ispunjavalo tihu prostoriju, njezino mu je stopalo grijalo ruke dok je on zamiljao savrenu, tajanstvenu simetriju kostiju. Ona mu se u trudnoi inila prekrasnom iako krhkom. Kroz njezinu su se blijedu kou nazirale plave ile. Trudnoa je odlino protjecala, bez ikakvih medicinskih razloga za ogranienja. Ipak, on ve mjesecima nije mogao voditi ljubav s njom. Umjesto toga elio ju je zatititi, nositi je uza stube, umatati je pokrivaima, donositi joj alice s kremom od jaja. Pa nisam invalid, bunila se ona svaki put, smijui se. Nisam pti kojega si pronaao u travi. Ipak, godila joj je njegova panja. Katkada se znao probuditi i gledati je dok spava: kako joj trepere kapci, kako joj se polagano i ujednaeno die i sputa grudni ko, ruke zabaene pokraj tijela sa akom tako malom da ju je mogao potpuno prekriti svojom.

Bila je jedanaest godina mlaa od njega. Prvi put ju je ugledao prije neto vie od godinu dana, jedne tmurne subote u studenom dok se vozila na pokretnim stepenicama u robnoj kui u centru kamo je on poao kupiti kravate. Imao je trideset i tri godine i tek je stigao u Lexington, Kentucky. Ona se izdigla nad gomilom poput privienja, plave kose zalizane u elegantan injon. Oko vrata i na uima blistali su joj biseri. Na sebi je imala tamnozeleni vuneni kaput, koa joj je bila ista i blijeda. On je krenuo na eskalator probijajui se kroz guvu, nastojei je ne izgubiti iz vida. Ona je pola na etvrti kat, odjel donjeg rublja i arapa. Pokuao ju je pratiti kroz prolaze koji su s obiju strana bili gusto naikani gaicama i grudnjacima blaga sjaja, kada ga je zaustavila prodavaica u modroj haljini s bijelim ovratnikom, nasmijeila mu se i upitala kako mu moe pomoi. Trebam kuni ogrta za sestru koja ivi u New Orleansu. On naravno nije imao sestru, niti bilo kakve ivue roake za koje bi znao. Prodavaica je nestala i ubrzo se vratila s tri ogrtaa od debelog frotira. On je, jedva ih pogledavi, nasumce izabrao onaj na vrhu. Sljedei emo ih mjesec dobiti u jo tri veliine, objanjavala mu je prodavaica, i veem izboru boja, ali on je ve koraao prolazom s ogrtaem koraljne boje preko ruke. Cipele su mu kripale na ploicama dok je nestrpljivo grabio izmeu ostalih kupaca prema mjestu na kojem je ona stajala. Ona je prebirala po hrpi skupih prozirnih arapa ija se blistava boja vidjela kroz sjajne celofanske otvore: siva, modra, smea. Rukavom zelenog kaputa ona oee njegov rukav i on osjeti njezin parfem. Iako njean, prodirao je duboko, podsjetivi ga na blijede cvjetove jorgovana koji su u grozdovima rasli ispred prozora njegova studentskog stana u kojem je neko stanovao u Pittsburghu. Niski prozori suterenskih prostorija uvijek su bili prljavi, mutni od ae i pepela iz eliane. Ali u proljee su cvali jorgovani i njihove su se granice pune bijelih i blijedoljubiastih cvjetova naslanjale na staklo, a miris prodirao u sobe poput svjetlosti. On se nakalje kako bi proistio grlo - jedva je disao - i podigne ogrta od frotira, ali prodavaica za pultom se smjekala dok je priala neku alu i nije ga primijetila. Kada se ponovno nakaljao, ona ga strogo pogleda i kimne prema klijentici koja je u ruci, poput velikih igraih karata, drala tri tanka paketia s arapama. Bojim se da je gospoica Asher prije vas, ree prodavaica odsjeno i bahato. Njihovi su se pogledi tada sreli i njega zapanji kada primijeti da su joj oi iste tamnozelene boje kao i kaput. Ona ga odmjeri - njegov solidan ogrta od tvida, svjee obrijano lice rumeno od studeni, lijepo podrezane nokte. Situacija ju je zabavljala, pa se ona nasmijei i pomalo svisoka pokae na ogrta preko njegove ruke. Je li to za vau suprugu? upita ona. On prepozna otmjeni kentakijski naglasak, posebno vaan u tom gradu starih, bogatih obitelji. U Lexington je stigao tek prije est mjeseci, ali to je ve nauio. U redu je, Jean, nastavi ona i okrene se prema prodavaici. Posluite prvo njega. Jadan se ovjek sigurno osjea nelagodno i izgubljeno okruen svom tom ipkom. To je za moju sestru, ree on oajniki nastojei popraviti lo dojam koji je ostavljao. To mu se ovdje esto dogaalo - bio je previe otvoren i izravan, to je mnoge znalo uvrijediti. Kuni ogrta mu sklizne na pod i on se sagne kako bi ga podigao. Dok se uspravljao, lice mu se jo jae zacrveni. Ona je lagano prekriila ruke i oslonila ih na vitrinu na kojoj su bile njezine rukavice. Njegova nelagoda kao da ju je smekala, jer kada je ponovno sreo njezin pogled u njemu ugleda blagonaklonost. Pokua ponovno. Ispriavam se. ini mi se da ni sam ne znam to radim. Znate, uri mi se. Ja sam lijenik, kasnim u bolnicu. Njezin osmijeh zamijeni zabrinutost. Shvaam, ree ona i okrene se prodavaici. Doista, Jean, posluite prvo njega. On ju je pozvao da izau i ona je pristala. Napisala je svoje ime i broj telefona savrenim krasopisom to ga je u treem razredu nauila od bive asne sestre koja je pravila lijepog

pisanja urezala u njezin mladi mozak. Svako slovo ima svoj oblik, objanjavala je biva asna uenicima, jedinstven oblik, i vaa je dunost da ga uinite savrenim. Osmogodinja blijeda, tanahna djevojica, sada ena u zelenom kaputu koja e postati njegova supruga, stiskala je malenim prstima nalivpero i sat za satom, u samoi svoje sobe, vjebala kosa slova sve dok nije pisala s istananom lakoom kojom tee voda. Poslije, kada je sluao tu priu, on ju je zamiljao kako pognute glave sjedi pod svjetiljkom i grevito stie nalivpero. Divio se njezinoj upornosti, vjeri u ljepotu i u autoritativan glas bive asne sestre. Ali tada to jo nije znao. Toga je dana iz jedne bolesnike sobe u drugu, u depu bijele kute, nosio komadi papira prisjeajui se kako su se slova to ih je napisala prelila u savren oblik njezina imena. Nazvao ju je te iste veeri, izveo je na veeru sljedee, a tri mjeseca poslije bili su vjenani. Sada joj je, u posljednjem mjesecu trudnoe, koraljni kuni ogrta savreno pristajao. Pronala ga je sloenog i izvukla iz ormara. Ali tvoja je sestra umrla prije mnogo godina, uzviknula je iznenada zbunjena i on se na trenutak ukoio kada je njegova la od prije godinu dana proletjela prostorijom poput tamne ptice. Zatim je smeteno slegnuo ramenima. Morao sam neto rei, objasnio joj je. Morao sam pronai nain da saznam kako se zove. Ona se tada nasmijeila, prila mu i zagrlila ga. Snijeg je padao. U iduih su nekoliko sati njih dvoje itali i razgovarali. Ona bi ga svako toliko primila za ruku i poloila je na svoj trbuh kako bi osjetio micanje djeteta. On bi povremeno ustao, stavio nekoliko cjepanica na vatru i pogledao kroz prozor. Primijetio je kako je napadalo pet centimetara snijega, zatim deset, petnaest. Ulice su utihnule, vani se sve zaoblilo, promet je gotovo stao. Ona je ustala s kaua u jedanaest i pola na poinak. On je ostao dolje i itao posljednje izdanje strunog asopisa Kirurgija kostiju i zglobova. Stekao je reputaciju dobrog i vjetog lijenika, talentiranog za dijagnostiku. Diplomirao je prvi u svojoj klasi. Jo uvijek je bio prilino mlad i - premda je to paljivo skrivao - nedovoljno siguran u svoju strunost. Stoga je koristio svaki slobodan trenutak za uenje, a svaki je uspjeh skupljao kao jo jedan dokaz vlastite vrijednosti. Sebe je smatrao devijacijom zato to je roen s ljubavlju prema uenju u obitelji zaokupljenoj svakodnevnom borbom za preivljavanjem. Za njih je obrazovanje bilo nepotreban luksuz, neto to nije jamilo sigurnu budunost. Bili su sirotinja koja je, ako je uope ila k lijeniku, putovala u kliniku u Morgantownu, udaljenu otprilike osamdeset kilometara. Njegova su sjeanja na ta rijetka putovanja bila vrlo jarka. Truckao se u stranjem otvorenom dijelu posuenog kamioneta dok bi se za njima dizala praina. Vozili su se rasplesanom cestom - tako ju je nazvala njegova sestra koja je sjedila u kabini s roditeljima. U klinici u Morgantownu prostorije su bile mrane, mutno zelene ili tirkizne boje, nalik na vodu u barama, lijenici uurbani, odsjeni, rastreseni. I nakon svih godina koje su prole, bilo je trenutaka kada bi on na sebi outio poglede slinih lijenika i osjetio se poput uljeza kojega e raskrinkati jedna jedina greka. On je znao da je to utjecalo na njegov izbor specijalizacije. Nisu za njega bila povremena uzbuenja ope medicine ni istanani, riskantni mehanizam srca. On je uglavnom imao posla s rendgenskim snimkama i slomljenim udovima koje je prekrivao gipsom. Prouavao je kako se slomljena mjesta polako ali udesno spajaju. Volio je vrstou kostiju koje su mogle izdrati ak i usijanu vrelinu kremacije. Kosti su bile trajne, i on je bez dvoumljenja poklonio svoju vjeru neemu tako vrstom i predvidivom. itao je do dugo iza ponoi, sve dok rijei nisu poele bez smisla plesati po svjetlucavim bijelim stranicama. Bacio je asopis na stoli i poao do kamina. Lupkao je pougljenjene cjepanice koje su tinjale sve dok se nisu pretvorile u eravicu, otvorio do kraja vrataca dimnjaka i zatvorio mjedenu reetku kamina. Kada je ugasio svjetla, ugleda blag sjaj vatre koji se probijao kroz naslage finog bijelog pepela nalik na snijeg to se nataloio na ogradi trijema i grmovima rododendrona.

Stube su kripale pod njegovom teinom. On zastane kod vrata djeje sobe i zagleda se u sjenoviti oblik kolijevke, stola za prematanje, pliane igrake naslagane na policama. Zidovi su bili blijedozelene boje mora. Njegova je ena saila areni pokriva s motivima iz djejih pria koji je visio na udaljenom zidu. ivala ga je sitnim bodom, a im bi primijetila i najmanju nesavrenost, isparala bi itave komade pokrivaa kako bi je ispravila. Malo ispod stropa bila je bordura oslikana medvjediima, takoer njezinih ruku djelo. Impulzivno, on zakorai u sobu, poe do prozora, razgrne tanki zastor i pogleda snijeg kojega je na ulinim svjetiljkama, ogradama i krovovima bilo ve gotovo dvadeset centimetara. Takve su snjene oluje bile rijetkost u Lexingtonu, pa ga uporne bijele pahuljice i tiina ispune osjeajem uzbuenja, ali i spokoja. Bio je to trenutak u kojemu mu se inilo da se najrazliitiji dijelovi njegova ivota spajaju u jedno, svaka tuga i razoaranje, svaka tajna i nesigurnost sada su bile skrivene pod mekim bijelim pokrivaem. Sutranji e dan biti tih, svijet krhak, pokoren prirodnom stihijom, sve dok djeca iz susjedstva ne izau i razbiju tiinu svojim poklicima i veseljem. Sjeao se takvih trenutaka vlastitog djetinjstva u planinama, rijetkih trenutaka bijega kada je odlazio u umu. Vlastito mu se disanje tada inilo glasnim, glas nekako priguen tekim snijegom koji je svijao grane i gomilao se na stazama. Svijet je nekoliko kratkih sati poprimao posve drugaiji oblik. Dugo je tako stajao, sve dok je nije uo kako se tiho mie. Pronaao ju je kako sjedi na rubu brane postelje pognute glave i grevito stie madrac. Mislim da su trudovi poeli, ree ona i pogleda ga. Kosa joj je bila rasputena, jedan joj je pramen zapeo za usne. On ga vrati iza njezina uha. Ona odmahne glavom kada je on sjeo pokraj nje. Ne znam. Osjeam se udno. Grevi dolaze i prolaze. On joj pomogne da se isprui na bok pa legne iza nje, masirajui joj lea. To su vjerojatno lani trudovi, tjeio ju je. Uostalom, preostala su jo tri tjedna, a prvo dijete obino kasni. To je bila istina, on je to znao, i u trenutku kada je to izgovorio bio je u to toliko uvjeren da je nakon nekog vremena zadrijemao. Kada se probudio, ona je stajala kraj postelje i drmusala ga za rame. Njezin ogrta, njezina kosa izgledali su gotovo bijeli na neobinoj snjenoj svjetlosti koja je ispunjavala spavaonicu. Mjerila sam. Razmak izmeu trudova je pet minuta. Jaki su, bojim se. U tom trenutku on osjeti kako mu se uzburkavaju osjeaji. Uzbuenje i strah kotrljali su se njime poput pjene na valu. Ali on je bio izvjeban da zadri mir u hitnim situacijama, da vlada osjeajima, pa je bez urbe ustao, uzeo sat te polako i staloeno s njom koraao hodnikom. Kada bi trudovi poeli ona mu je tako snano stiskala ruku da je imao osjeaj kako e se kosti u njegovoj aci sjediniti. Trudovi su dolazili upravo u onom razmaku kako je i rekla, svakih pet minuta, zatim etiri. On izvadi torbu iz garderobe, iznenada omamljen znaajem onoga to se dogaa. Iako oekivano, dolo je kao iznenaenje. Oboje su se kretali, ali svijet oko njih kao da se usporio. On je bio potpuno svjestan svake svoje kretnje, ubrzanog disanja, naina na koji je ona s nelagodom obula jedine cipele koje je jo mogla nositi, kako se tamnosiva koa tih cipela urezala u nateenu kou njezinih stopala. Kada ju je primio za nadlakticu njemu se uini da lebdi negdje blizu lustera i odozgo gleda na njih dvoje, primjeujui svaku nijansu i pojedinost: nju kako drhti dok traju trudovi, kako je on snano i zatitniki stie za nadlakticu, kako vani i dalje snijeg uporno pada. On joj pomogne da odjene zeleni kaput, iji su nezakopani krajevi visjeli oko njezina trbuha. Pronae i konate rukavice koje je nosila kada ju je vidio prvi put. inilo mu se vanim da sve bude kako treba. Na trenutak su zajedno zastali na trijemu, zaprepateni mekim bijelim svijetom. Priekaj ovdje, ree on i sie niza stube utirui stazu u snijegu. Vrata starog automobila bila su smrznuta i trebalo mu je nekoliko minuta da ih otvori. Kada ih je napokon uspio odlijepiti, blistavi paperjasti oblak poleti uvis, on se sagne iza prednjeg sjedala i pone traiti etku za ienje snijega i strugalo za led. Uspravi se i ugleda svoju enu kako oslanja elo i ruke o

stup na trijemu. U tom trenutku on shvati koliko je boli, da dijete dolazi, da e se doista roditi te noi. Odupre se snanoj potrebi da poe do nje. Umjesto toga, usmjeri svu svoju snagu na otkopavanje automobila ispod snijega. Kada je bol od hladnoe postajala neizdriva, gurao je as jednu as drugu golu ruku ispod pazuha da je zagrije, ali nije stao. istio je snijeg s vjetrobrana, stakala, poklopca motora, gledao kako se raspruje u mekom moru oko njegovih listova. Nisi mi rekao da e toliko boljeti, ree ona kada se vratio na trijem. On joj obgrli ramena i pomogne joj niza stube. Mogu hodati, tvrdila je ona. Problem je samo kad pone bol. Znam, ree on, ali je nije putao. Kada su stigli do automobila ona mu dotakne ruku i pokae na kuu prekrivenu snijegom, blistavu poput svjetiljke u tami ulice. Ovamo emo se vratiti sa svojim djetetom, ree ona. Na svijet vie nikada nee biti isti. Brisai su bili smrznuti, a kada je skrenuo u ulicu snijeg prekrije stranje staklo. Vozio je polako i razmiljao kako je samo Lexington lijep kada su grane drvea i grmlja prekrivene snijegom. Kada je skrenuo u glavnu ulicu kotai naiu na led i automobil se odsklie preko raskrija i zaustavi kod naslage snijega. Dobro smo, objavi on dok mu je u glavi zujalo. Nasreu, u blizini nije bilo drugih automobila. Pod njegovim golim rukama upravlja je bio tvrd i hladan poput kamena. On je svako malo brisao vjetrobran nadlanicom naginjui se da vidi kroz rupu koju je napravio. Nazvao sam Bentleyja prije nego to smo krenuli, ree on, mislei na svojeg kolegu porodniara. Rekao sam mu da doe u kliniku. Ona je blie od bolnice. Ona je trenutak utjela, grevito se drei za plou s instrumentima ispred sebe, duboko diui za vrijeme truda. Svejedno, samo da ne rodim u ovom starom autu, uspjela je napokon procijediti pokuavajui se naaliti. Zna koliko mi je oduvijek bio mrzak. On se nasmijei, meutim znao je da njezin strah nije bezrazloan zato to se i sam toga plaio. Ali kretnje su mu bile metodine, promiljene, ak ni ovako hitna situacija nije mogla promijeniti njegovu narav. Propisno je zaustavljao vozilo na svakom crvenom svjetlu, davao migavac u praznim ulicama. Svakih nekoliko minuta ona se primala za plou i pazila na disanje, zbog ega bi on teko progutao i pogledao je. Nikad u ivotu nije bio tako nervozan kao te noi. Vie nego na prvom satu anatomije kada je na stolu lealo otvoreno tijelo djeaka kako bi im otkrilo tajne tijela. Nervozniji nego na dan vjenanja kada je jedna strana crkve bila ispunjena njezinom obitelji, dok je s druge bilo nekoliko njegovih kolega. Roditelji su mu bili mrtvi, kao i sestra. Na parkiralitu klinike bio je samo jedan automobil, svijetloplavi Fairlane medicinske sestre, konzervativan i pragmatian, noviji od njegova automobila. Pozvao je i medicinsku sestru. On se zaustavi ispred ulaza i pomogne svojoj eni da izae. Kad su sigurno stigli do ordinacije, oboje su bili uzbueni, smijali su se dok su ulazili u jarko osvijetljenu ekaonicu. Medicinska je sestra ila prema njima. im ju je ugledao on shvati da neto nije u redu. Njezine krupne plave oi isticale su se na blijedom licu kojemu je moglo biti etrdeset, ali i dvadeset pet godina. Kad joj se neto nije svialo, na elu izmeu oiju pojavila bi joj se tanka uspravna crta. I sada se vidjela dok im je govorila to se dogodilo: Bentleyjev automobil se zanio na neoienoj seoskoj cesti blizu njegove kue, okrenuo se dvaput na ledu prekrivenom snijegom i zavrio u jarku. Drugim rijeima, doktor Bentley nee doi? upita njegova ena. Medicinska sestra kimne. Bila je visoka, tako mrava i koata da se inilo kako bi joj u svakom trenutku ispod koe mogle iskoiti kosti. Njezine inteligentne plave oi bile su ozbiljne. Mjesecima su kolale ale i glasine da je pomalo zaljubljena u njega. On je to odbacio kao dokono uredsko naklapanje, razdraujue ali neizbjeno kada mukarac i slobodna ena dan za danom rade zajedno. A onda je jedne veeri on zaspao za radnim stolom. Sanjao je da

se vratio u roditeljski dom. Njegova je majka na stol prekriven votanim platnom koji se nalazio ispod prozora slagala staklenke s voem koje su se caklile poput dragulja. Njegova je petogodinja sestra sjedila i u oputenoj mlitavoj ruci drala lutku. Slika je brzo nestala, tek uspomena, ali ispunila ga je tugom i enjom. Ta je kua sada bila njegova, ali je zjapila prazna. Nakon sestrine smrti njegovi su se roditelji odselili. Sobe ije je podove njegova majka oribala do zagasitog sjaja naputene su i sada se u njima ulo samo ukanje vjeverica i mieva. Kada je otvorio oi bile su pune suza. On podigne glavu sa stola. Medicinska je sestra raznjeena stajala na vratima, osjeaji su joj se itali na licu. U tom je trenutku, dok se blago smjekala, bila prekrasna, ne vie samo sposobna ena koja je tiho i kompetentno svaki dan radila s njim. Pogledi su im se sreli i lijeniku se uini da je poznaje - da se njih dvoje poznaju - duboko i potpuno. Na trenutak nita nije stajalo izmeu njih, bila je to intimnost od koje se on skamenio. Uto se ona strahovito zacrvenjela i pogledala ustranu. Nakaljala se, uspravila i objasnila kako je radila dva sata prekovremeno pa ide kui. Danima poslije toga nije ga se usudila pogledati u oi. Kada su se kolege alili u vezi njih dvoje on bi to smjesta prekinuo. Ona je izvrsna medicinska sestra, govorio je, podiui ruku kao da se brani od ala, odajui potovanje trenutku zajednitva koji su dijelili. Najbolja s kojom sam ikad radio. To je bila istina i sada mu je bilo vrlo drago to je tu. to je s Odjelom hitne pomoi? upita ona. Biste li stigli do bolnice? Lijenik odmahne glavom. Trudovi su sada bili svake minute. Ovo dijete nee ekati, ree on gledajui suprugu. Snijeg se otopio u njezinoj kosi blistajui poput briljantne tijare. Tek to se nije rodilo. Sve je u redu, ree njegova ena stoiki. Glas joj je u tom trenutku bio vrst, odluan. Bit e to jo bolja pria za nju ili njega, kad odraste. Medicinska se sestra nasmijei, iako joj se jo uvijek izmeu oiju nazirala tanka crta. Hajdemo onda unutra, ree. Uinimo neto da vam umanjimo bol. On poe u svoju ordinaciju po kutu, a kada se vratio u Bentleyjevu sobu za preglede, njegova je ena ve leala na ginekolokom stolu, s nogama na draima. Prostorija je bila svijetloplava, puna kroma, bijelog emajla i finih instrumenata od sjajnog elika. Lijenik poe do umivaonika i opere ruke. Sva su mu ula bila budna, bio je svjestan najmanjih pojedinosti, i dok je obavljao taj uobiajeni ritual osjeti kako panika to nema Bentleyja poputa. On zatvori oi i natjera samoga sebe da se usredotoi na zadatak koji je stajao pred njime. Sve dobro napreduje, ree sestra kada se okrenuo. ini se da nema problema. Ocijenila sam da je otvorena deset centimetara, ali bilo bi najbolje da pogledate sami. On sjedne na niski stolac i gurne prste u toplo meko tijelo svoje ene. Amniotska vreica jo uvijek je bila cijela i kroz nju on napipa djetetovu glavu, glatku i vrstu poput bejzbolske lopte. Njegovo dijete. On bi u ovome trenutku zapravo trebao nervozno etati u nekoj ekaonici. Na drugoj je strani prostorije platneni zastor bio sputen preko jedinog prozora, i dok je on micao ruku s toplog enina tijela, zapita se pada li jo uvijek snijeg, obavijajui tiinom gradi i okolicu. Da, ree on. Deset centimetara. Phoebe, ree nj egova ena. Nij e j oj mogao vidj eti lice, ali j asno j e uo glas. Mjesecima su smiljali ime, ali nisu se uspjeli odluiti. Ako je djevojica, Phoebe, ako je djeak, Paul, po mojem prastricu. Jesam li ti rekla? pita ona. Kanila sam ti rei da sam se odluila. To su lijepa imena, ree joj sestra umirujue. Phoebe i Paul, ponovi lijenik, ali bio je potpuno usredotoen na kontrakciju koja je poela stiskati tijelo njegove ene. On sestri koja je drala eter spreman dade znak. U vrijeme dok je on stairao bila je praksa potpuno uspavati ene sve dok se porod ne zavri, ali vremena su se promijenila - bila je 1964. - i on je znao da Bentley mnogo selektivnije koristi eter. Bolje je

da rodilja bude budna kako bi mogla tiskati. Uspavat e je nakratko kada trudovi budu najjai, kada se pojavi djetetova glavica i kada ve bude izlazilo. Njegova se ena ukoi i jaukne, dijete se pomakne u poroajnom kanalu i vodenjak pukne. Sad, ree lijenik i sestra stavi masku na lice rodilje. Njezine se ruke olabave, ake opuste od djelovanja etera pa je leala nepomino, mirna i nesvjesna to se dogaa dok su joj kontrakcije jedna za drugom prolazile tijelom. Ovo ide vrlo brzo za prvo dijete, primijeti sestra. Da, odgovori lijenik. Zasad je sve u redu. Tako je prolo pola sata. Njegova bi se ena trgnula, jauknula i tiskala, a kad bi on zakljuio da je dosta ili kad bi ona kriknula da je bol prevelika, dao bi znak sestri koja bi je nakratko uspavala. Osim tihih naputaka koje su razmjenjivali, nisu razgovarali. Vani je snijeg jo uvijek padao, prekrivao kue i ceste. Lijenik je sjedio na elinom stolcu i sav se usredotoio na najvanije injenice. Za vrijeme studija porodio je pet ena, sva su djeca bila ivoroena, porodi uspjeni, pa je prebirao po sjeanju kako bi se sjetio svih potrebnih pojedinosti. Njegova supruga koja je leala s nogama na draima, dok joj se trbuh tako visoko dizao da joj nije mogao vidjeti lice, polako postane jedna od tih ena. Njezina obla koljena, glatki uski listovi, glenjevi, sve je to bilo pred njime, dobro poznato i voljeno. Ipak, nije mu palo na pamet da je pomiluje ili suosjeajno stavi ruku na koljeno. Medicinska je sestra bila ta koja ju je drala za ruku dok je tiskala. Lijeniku, koji je bio usredotoen na ono to se dogaa, ona vie nije bila supruga ve tijelo kao i sva druga tijela, pacijentica kojoj treba pomoi svim vjetinama koje posjeduje. Bilo je potrebno vie truda no ikad da savlada osjeaje. Kako je vrijeme prolazilo, vrati mu se onaj udnovati osjeaj koji je iskusio u spavaoj sobi. Kao da je iznenada napustio mjesto gdje se dijete raalo, jo uvijek je bio tamo, ali je istovremeno lebdio negdje drugdje i sve promatrao sa sigurne udaljenosti. Gledao je samoga sebe kako oprezno i precizno radi epiziotomiju. Rez je precizan, pomisli on, krv se pojavila u savrenoj crti. Pokuavao je ne razmiljati o trenucima kada je iste te dijelove njezina tijela dirao obuzet strau. Pojavilo se tjeme. Ona se napne jo triput i glavica je bila vani, a zatim i tijelo sklizne u njegove spremne ruke. Dijete zaplae, a plaviasto tijelo pone dobivati ruiastu boju. Bio je to djeak, crvena lica i tamne kose, ivih oiju. Sumnjiavo je mirkao u svjetlo zateen iznenadnim naletom hladnog zraka. Lijenik podvee pupanu vrpcu i preree je. Moj sin, dopusti si barem tu misao. Moj sin. Predivan je, ree sestra. Ona prieka dok je on pregledavao dijete dugih prstiju i guste crne kose ije je srce ujednaeno i brzo tuklo. Zatim odnese djetece u drugu prostoriju kako bi ga okupala i nakapala mu nitrat srebra u oi. Odande se uo tihi pla pa se njegova ena pomakne. Lijenik ostane gdje jest, drei ruku na njezinu koljenu. Nekoliko puta duboko uzdahne, ekajui da izae posteljica. Moj sin, pomisli on ponovno. Gdje je dijete? upita njegova ena. Otvorila je oi i uklonila pramen kose sa zajapurenog lica. Je li sve u redu? Djeak je, ree lijenik smjekajui se. Imamo sina. Vidjet e ga im ga sestra okupa. Savren je. Lice njegove ene smekano olakanjem i iscrpljenou iznenada se ukoi od jo jednog truda i lijenik, oekujui posteljicu, vrati se na stolac izmeu njezinih nogu i lagano joj pritisne abdomen. Ona jaukne i uto on zaprepateno, kao da ga je netko polio hladnom vodom, shvati to se dogaa. Sve je u redu, ree on. Sve je u redu. Sestro! vikne u trenutku kada je poela sljedea kontrakcija. Ona smjesta doe, nosei dijete umotano u bijele plahte. Ima devetku po Apgaru, objavi. To je jako dobro.

Njegova ena podigne ruke kako bi uzela dijete, eljela je neto rei, ali je bol presijee i ona ponovno klone. Sestro, ree lijenik. Potrebni ste mi ovdje. Smjesta. Nakon trenutka zbunjenosti sestra stavi dva jastuka na pod, na njih poloi dijete i pridrui se lijeniku kod stola. Jo etera, ree on. Na njezinu licu ugleda iznenaenje. Ona brzo kimne, dajui mu do znanja da je shvatila, i poslua ga. Njegova je ruka bila na supruginu koljenu. On osjeti kako joj se miii oputaju uslijed djelovanja plina. Blizanci? upita sestra. Lijenik koji si je dopustio trenutak oputanja nakon roenja djeaka, sada se osjeao nesigurno pa se usudi samo kimnuti. Samo mirno, ree samome sebi kada se pojavila sljedea glavica. Nije vano gdje se nalazi, pomisli, gledajui s nekog mjesta na stropu kako mu ruke vjeto i metodino rade. Ovo je porod kao i svaki drugi. Drugo je dijete bilo manje pa je lake izalo, tako je brzo skliznulo u njegove ruke da se on nagne kako bi ga pridrao prsima da mu ne ispadne. Djevojica, ree on, drei je na ruci poput nogometne lopte s licem nadolje, tapkajui je po leima sve dok nije zaplakala. Zatim je okrene kako bi joj vidio lice. Bijeli kremasti verniks pokrivao je njenu kou, bila je skliska od amniotske tekuine i krvi. Plave su joj oi bile mutne, kosa potpuno crna, ali on to jedva primijeti. Ono to je pozorno gledao bile su oi lagano iskoene prema gore kao da se smije, epikantalni nabor na kapcima, sploteni nos. Nije bilo sumnje. Klasian sluaj, sjetio se rijei svojeg profesora kada su prije mnogo godina pregledavali slino dijete. Mongoloid. Znate li to to znai? I mladi je lijenik s dunim potovanjem profesoru nabrojio obiljeja koja je zapamtio iz udbenika: slab tonus miia, usporen rast i mentalni razvoj, mogua priroena bolest srca, rana smrt. Profesor je kimao i stavio stetoskop na djetetova glatka, gola prsa. Jadno maleno. Jedino to za njega roditelji mogu napraviti jest da ga odravaju istim. Trebali bi potedjeti sebe muka i dati ga u dom. On osjeti kako se vraa u prolost. Njegova je sestra roena sa sranom manom, polako je rasla, svaki put kada bi pokuala potrati oteano je disala. Mnogo godina, sve do odlaska u kliniku u Morgantownu, nisu znali u emu je problem. A onda su saznali i nisu mogli nita uiniti. Majka je svu svoju panju usmjerila na nju, pa ipak, umrla je s dvanaest godina. Njemu je tada bilo esnaest, ivio je sam u gradu kako bi mogao pohaati srednju kolu, ve je bio na putu prema Pittsburghu, studiju medicine i ivotu kojim je sada ivio. Ipak, ivo se sjeao stalne i duboke majine boli, kako je svakoga dana i po najgorem vremenu prekrienih ruku ila na grob na brijegu. Sestra je stajala pokraj njega i prouavala dijete. ao mi je, doktore. On je drao djetece, zaboravljajui to mora uiniti dalje. Njezine su siune ruke bile savrene, ali razmak izmeu palca na nozi i ostalih prstiju zjapio je poput zuba koji nedostaje, a kada je bolje pogledao njezine oi vidio je Brushfieldove pjege, siune, ali izraene svijetle are u irisima. On zamisli njezino srce veliine ljive, najvjerojatnije oteeno, i sjeti se djeje sobe tako paljivo ureene, s plianim ivotinjama i jednim krevetiem. Sjeti se svoje ene kako je stajala na kolnom prilazu ispred njihova doma prekrivenog blistavim snijegom i rekla: Na svijet vie nikada nee biti isti. Djetetova ruka okrzne njegovu, on se trgne i gotovo nesvjesno nastavi. Preree pupkovinu, poslua joj srce i plua. Cijelo je to vrijeme razmiljao o snijegu, o srebrnom automobilu koji je skliznuo u jarak, o potpunoj tiini prazne klinike. Kada se prisjeao te noi - a u mjesecima i godinama koje su uslijedile prisjeao se esto zato to je to bila prekretnica u njegovu ivotu, trenuci oko kojih e se uvijek sve okretati - sjeao se tiine u prostoriji i snijega koji je uporno padao. Tiina je bila tako potpuna i sveobuhvatna da on osjeti kako lebdi do novih

visina, iznad prostorije i jo vie, stapa se sa snijegom, a ono to se zbivalo dolje u sobi, zbivalo se u nekom drugom ivotu, ivotu iji je on bio samo promatra, kao prolaznik koji s tamne ulice kroz prozor gleda blago osvijetljene prostorije. Toga e se sjeati, osjeaj beskrajnog prostranstva, kolege lijenika koji se zaglavio u jarku i svjetla njegove vlastite kue kako sjaje u daljini. Dobro. Sada je operite molim vas, ree on preputajui lagano tjelece sestri. Ali ostavite je u drugoj prostoriji. Ne elim da moja ena sazna. Ne odmah. Medicinska sestra kimne. Nestane, a onda se vrati i poloi njegova sina u djeju nosiljku koju su donijeli sa sobom. Lijenik se ve bio posvetio placentama koje su bez problema izale, tamne i teke, svaka veliine manjeg tanjura. Dvojajani blizanci, muko i ensko, jedno dijete oito savreno, drugo obiljeeno jednim kromosomom vika u svakoj stanici tijela. Kakve su bile anse da se tako neto dogodi? Njegov je sin leao u nosiljci, povremeno bi mahnuo rukama kao da jo uvijek pliva u tijelu majke. On je supruzi dao injekciju sedativa, a onda se dao na ivanje reza. Ve je gotovo svanulo, na prozorima se pojavilo slabo svjetlo. On je gledao u svoje ruke kako vjeto ivaju ranu, bod je bio majuan poput njezina, uredan i ujednaen. Rasparala je cijeli dio pokrivaa zbog jedne greke, njemu nevidljive. Kada je lijenik zavrio, pronaao je medicinsku sestru kako sjedi u stolici za ljuljanje u ekaonici s malenom djevojicom u naruju. Bez rijei su se pogledali i on se sjeti one veeri kada ga je gledala dok je spavao. Ima jedno mjesto, pone on piui ime i adresu na poleini omotnice. Volio bih da je odnesete onamo. Kad svane, naravno. Napisat u potvrdu o roenju i nazvati da kaem da dolazite. Ali vaa supruga, ree sestra, i on u njezinu glasu zauje iznenaenje i neodobravanje. Sjeti se svoje sestre, blijede i mrave kako se bori za svaki dah, i majke koja okree glavu prema prozoru kako bi sakrila suze. Zar ne shvaate? upita on tiho. Jadno dijete najvjerojatnije ima ozbiljnu sranu manu, opasnu po ivot. Pokuavam nas potedjeti strahovite boli i patnje. Govorio je s uvjerenjem, nije sumnjao u vlastite rijei. Medicinska je sestra sjedila netremice ga gledajui s iznenaenim izrazom lica, nita se drugo s njega nije dalo proitati, dok je on ekao da mu potvrdno odgovori. Zbog psihikog stanja u kojemu se nalazio nije mu palo na pamet da bi mogla odgovoriti drukije. Nije shvaao ono to e tek sljedee veeri, i mnogih drugih veeri koje e uslijediti shvatiti, a to je koliko toga stavlja na kocku. Umjesto toga, osjeti nestrpljenje zbog njezine neodlunosti i strahovit umor. Klinika, inae tako poznato mjesto, uini mu se stranom, kao da hoda u snu. Medicinska ga je sestra prouavala plavim oima iz kojih se nita nije dalo proitati. On je odluno pogleda i ona napokon gotovo neprimjetno kimne. Snijei, promrmlja ona gotovo neujno. Ali do sredine jutra snjena je oluja popustila i u nepominom se zraku zauo udaljen zvuk ralica. On je gledao s prozora na katu kako medicinska sestra isti snijeg sa svojeg svijetloplavog automobila i odvozi se u meki, bijeli svijet. Dijete je bilo skriveno, spavalo je u kutiji obloenoj plahtama na sjedalu do nje. Lijenik je gledao kako ona skree ulijevo na ulicu i nestaje. Zatim se vratio svojoj obitelji. Njegova je ena spavala, zlatna joj je kosa bila rasuta po jastuku. Sam bi lijenik svako malo zadrijemao. Kada bi se prenuo, gledao je u prazno parkiralite, u dim to se dizao iz dimnjaka s druge strane ceste, smiljao to e rei: nije niija krivnja, njihova e ki biti u dobrim rukama s djecom nalik na sebe, imat e neprestanu njegu. Tako je najbolje za sve njih. Kasnije tog jutra, kada je snijeg prestao padati, njegov sin zaplae od gladi i ena mu se probudi.

Gdje je dijete? upita ona, pridiui se na laktove i miui kosu s lica. On je u naruju drao njihova sina toplog i laganog, sjeo je pokraj nje i pruio joj dijete. Zdravo, duo moja, ree on. Pogledaj naeg prekrasnog sina. Bila si vrlo hrabra. Ona poljubi dijete u elo, rastvori ogrta i stavi sina na prsa. On smjesta pone sisati, ona pogleda mua i nasmijei se. On je primi za slobodnu ruku, sjetivi se kako ga je snano stiskala ostavljajui tragove svojih kostiju na njegovoj koi. Sjetio se koliko ju je elio zatititi. Je li sve u redu? upita ona. Duo? to se dogodilo? Dobili smo blizance, ree joj on polako dok su mu pred oima bile njihove tamne kose i skliska tijela koja su se micala u njegovim rukama. Oi mu se ispune suzama. Djeaka i djevojicu. I malenu djevojicu? upita ona. Znai imamo Phoebe i Paula. Ali gdje je ona? Njezini su prsti bili tako njeni, pomisli on, poput kostiju male ptice. Duo moja, pone on, ali zastane, a rijei koje je tako paljivo uvjebavao nestanu. On zatvori oi, a kada je ponovno bio u stanju govoriti iz njega poteku rijei koje nije planirao. Ljubavi moja, ree on. Tako mi je ao. Naa je malena djevojica umrla nakon poroda.

II
Caroline Gill polako je i oprezno gazila preko parkiralita. Snijeg joj je dopirao do listova, na nekim mjestima i do koljena. U kartonskoj kutiji u kojoj su im isporuili reklamnu djeju hranu nosila je dijete umotano u plahte. Na kutiji su bila otisnuta crvena slova i aneoska djeja lica. Sa svakim njezinim korakom poklopci kutije su se podizali i sputali. Na gotovo pustom parkiralitu vladala je neprirodna tiina, inilo se da izvire iz hladnoe, irila se zrakom i uzdizala poput valova na vodi u iju je glatku povrinu zaronio kamen. Kada je otvorila vrata automobila snijeg joj se zabio u lice poput tankih iglica. Nagonski, zatitniki, ona se nagne nad kutiju i stavi je na bijelo stranje sjedalo od vinila, prekriveno mekim ruiastim pokrivaima. Djetece je spavalo tvrdim snom novoroeneta, smeurana lica, vrsto stisnutih kapaka, nos i obrazi su se isticali poput izboina. Nitko ne bi rekao, pomisli Caroline. Da ne zna, nitko ne bi rekao. Caroline joj je dala osmicu po Apgaru. Po gradskim loe oienim ulicama bilo je teko voziti. Dvaput se automobil odsklizao i dvaput se Caroline zamalo vratila u kliniku. Ipak, autocesta je bila ista, i kada je Caroline na nju skrenula, mogla je ujednaeno i relativno brzo voziti dok je prolazila industrijskim predgraem Lexingtona prema irokim valovitim poljima gdje su bile farme konja. Tamo su kilometri bijelih ograda presijecali snijeg na kojem su se vidjeli tamni obrisi konja. Niski sivi, krupni oblaci brzo su plovili nebom. Caroline ukljui radio traei stanicu, ali osim uma nije se nita ulo pa ga iskljui. Pokraj nje je jurio svijet, uobiajen i nepromijenjen. Od trenutka kada je dopustila da joj glava kimne u znak slabanog pristanka na zapanjujui zahtjev doktora Henryja, Caroline se osjeala kao da usporeno pada s neba, eka da udari o tlo i shvati gdje se nalazi. Ono to je traio od nje - da odnese njegovu tek roenu ker ne govorei supruzi da je uope roena - inilo se stravinim. Ali Caroline je potresla bol i zbunjenost na njegovu licu dok je pregledavao djetece, njegove usporene ukoene kretnje poslije toga. ()n e se uskoro trgnuti i poeti razumno razmiljati, pomisli ona. I lio je u oku, ta tko mu moe zamjeriti? Porodio je vlastite blizance usred snjene oluje, a sada jo i ovo. Ona doda gas, dok su joj mislima strujali dogaaji od ranoga jutra. Sjeti se kako je doktor Henry odmjerenim i preciznim kretnjama staloeno i vjeto obavljao svoj posao. Sjeti se bljeska crne glave izmeu bedara Nore Henry, njezina golemog trbuha koji je podrhtavao od trudova poput povrine jezera na vjetru. Tihog itanja plina i trenutka kada ju je doktor Henry pozvao napetim glasom. Po licu mu se vidjelo koliko je potresen, pa je ona pomislila da je drugo dijete roeno mrtvo. ekala je da se on pomakne, da ga pokua oiviti, ali kada je

ostao nepomino stajati, ona iznenada pomisli da bi mu trebala prii, biti svjedok, kako bi mogla rei ako bude potrebno: Da, dijete je bilo modro, doktor Henry je sve pokuao, oboje smo pokuali, meutim nismo mogli nita uiniti. Ali u tom trenutku dijete zaplae i ona poe do lijenika, pogleda dolje i shvati. Caroline nastavi voziti, potiskujui uspomene. Cesta je presijecala teren od kamenog vapnenca, oblaci su se spustili jo nie. Ona se doveze do vrha brda, zatim nastavi dug put nizbrdo prema rijeci u daljini. Iza nje je u kartonskoj kutiji spavalo djetece. Caroline je povremeno gledala preko ramena kako bi se uvjerila da je sve u redu, ali ju je obuzimala tjeskoba zato to se dijete nije micalo. Takav je san normalan, podsjeala je samu sebe, nakon mukotrpnog dolaska na svijet. Pitala se kako je bilo kada se ona rodila, je li u satima to su uslijedili spavala tako vrsto, ali njezini su roditelji davno umrli pa nije bilo nikoga tko bi se sjeao tih trenutaka. Njezina je majka prela etrdesetu kada se Caroline rodila, ocu su bile pedeset i dvije godine. Ve su se odavno pomirili kako nee dobiti dijete, nisu gajili nikakve nade i oekivanja, ak ih je i ogorenost prola. ivjeli su obinim, mirnim, zadovoljnim ivotom. Sve dok se iznenada, na uenje svih, poput cvijetka koji je niknuo iz snijega nije pojavila Caroline. Voljeli su je, bez svake sumnje, ali ta je ljubav, iskrena i snana, bila optereena brigom. Na najmanje rane mazali su se slojevi melema, uvijek je nosila tople arape, pila ricinusovo ulje. Za vrijeme vruih, sparnih ljeta, kada se pojavio strah od epidemije polia, Caroline je morala sjediti u kui. Znoj joj je rosio elo dok je u hodniku na katu leala na kauu ispred prozora i itala. Muhe su zujale ispred zatvorenog stakla ili leale mrtve na prozorskim daskama. Vani je krajolik treperio na svjetlu i vruini, a djeca iz susjedstva, djeca iji su roditelji bili mlai i manje optereeni mogunou da se dogodi tragedija, u daljini su se dovikivala. Caroline je pritiskala lice i prste na staklo i oslukivala. eznula. Zrak se nije micao, znoj joj je natapao pamunu majicu i izglaani pojas suknje. Daleko dolje u vrtu njezina je majka s rukavicama na rukama, s dugom pregaom i eirom na glavi upala korov. Kasnije se, tijekom polumrane veeri, otac pjeice vraao kui iz svojeg ureda u osiguravajuem drutvu. im bi uao u tihu, zatvorenu kuu skidao je eir. Ispod sakoa koulja mu je bila vlana od znoja. Caroline se sada vozila preko mosta, gume su malo kripale, daleko ispod vijugala je rijeka, a napetost od prethodne noi polako se topila. Ona ponovno pogleda dijete. Norah Henry bi je bez sumnje eljela drati u naruju ak i kada je ne bi mogla zadrati. Ali nije bilo na Caroline da to odlui. Ipak, ona se nije okrenula i pola natrag. Ona ponovno ukljui radio, ovoga je puta pronala postaju s klasinom glazbom, i nastavi voziti. Trideset kilometara od Louisvillea, Caroline pogleda naputke koje joj je doktor Henry napisao urednim sitnim rukopisom i skrene s autoceste. Ovdje, tako blizu rijeke Ohio, gornje grane glogova grmlja i koprivia blistale su pokrivene ledom, iako su ceste bile iste i suhe. Bijele su ograde opasavale polja zapraena snijegom, tamni su konji gazili njima dok im se dah uzdizao u zrak poput oblaia. Caroline skrene na jo manju cestu okruenu neravnijim, neomeenim terenom. Uskoro, nakon vie od kilometra po bijelim brdima, ona ugleda zgradu od crvene opeke izgraenu potkraj devetnaestog stoljea s dva niska moderna krila koja se tu nikako nisu uklapala. Zgrada je povremeno nestajala dok je Caroline pratila zavoje i udubine seoske ceste, a onda se odjedanput pojavila ispred nje. Ona skrene na kruno parkiralite. Izbliza se vidjelo da je kua blago oronula. S drvenarije se ljutila boja, na treem je katu jedan prozor bio zatvoren daskama, slomljeni okvir pojaan perploom. Caroline izae iz automobila. Na nogama je imala stare ravne cipele, izlizanog i tankog ona. Bile su u garderobi i ona ih je u urbi obula usred noi kada nije mogla pronai izme. Kroz snijeg se nazirao ljunak i stopala joj se isti tren ohlade. Ona preko ramena prebaci lorbu koju je pripremila - u njoj su bile pelene i termos-boca s toplim mlijekom za

dojenad - uzme kutiju s djetetom i ue u zgradu. S obiju strana vrata bile su svjetiljke s vitraima koje ve dugo nitko nije latio. Zatim unutarnja vrata od pjeskarenog stakla, pa predvorje od tamne hrastovine. Zapahne je topli zrak zasien mirisima hrane kuhane mrkve, luka i krumpira. Caroline oprezno krene unutra, pri svakom koraku pod njezinim su stopalima kripale daske, ali nitko se ne pojavi. Izlizani tepih prekrivao je pod od irokih dasaka koji je vodio u stranji dio kue, u ekaonicu s velikim prozorima i tekim draperijama. Ona sjedne na rub pohabane barunaste sofe, smjesti kutiju to blie sebi i pone ekati. U prostoriji je bilo previe toplo. Ona raskopa kaput. Jo uvijek je bila u bijeloj odori medicinske sestre, a kada je dotakla kosu shvati da joj je na glavi utirkana bijela kapica. im ju je doktor Henry nazvao ona je ustala iz postelje, brzo se odjenula i krenula u snjenu no i odonda nije stala. Caroline skine ukosnice koje su drale kapu, paljivo je sloi i zatvori oi. Odnekud se ulo zveckanje pribora za jelo i amor glasova. S gornjeg su kata odzvanjali koraci. Ona se nalazila u stanju polusna, zamiljala je kako njezina majka priprema blagdanski objed dok otac neto popravlja u radionici. Njezino je djetinjstvo bilo samotno, povremeno se osjeala strahovito osamljenom, ali ipak je imala te lijepe uspomene: uvijek spreman poseban pokriva, tepih s ruama, splet glasova koji su pripadali samo njoj. Negdje u daljini dvaput se oglasilo zvono. Potrebni ste mi ovdje. Smjesta, rekao je doktor Henry dok mu se u glasu ula napetost i uurbanost. I Caroline je smjesta dola, od jastuka je sloila postelju za novoroene i pourila staviti masku s eterom na lice gospoe Henry dok je drugo dijete, ova malena djevojica, skliznula na svijet i pokrenula neobian slijed dogaaja. Da, pokrenula, i sada se to nije moglo zaustaviti. ak i dok je sjedila na toj sofi, na tom tihom mjestu, dok je ekala, Caroline je zabrinuto osjeala kako svijet treperi i nikako da se smiri. Zar ovo? Ponavljao se refren u njezinoj glavi. Ovo, sad, nakon tolikih godina? Caroline Gill je imala ve trideset jednu godinu i dugo je ekala da njezin pravi ivot pone. Nikad to nije izrekla, ak ni samoj sebi, ali od djetinjstva je bila uvjerena da njezin ivot nee biti uobiajen. Doi e trenutak, znala je - ona e ga prepoznati - i sve e se promijeniti. Sanjala je o tome da postane znamenita pijanistica, ali svjetla srednjokolske pozornice bila su puno drugaija od onih kod kue i ona bi se ukoila na njihovu sjaju. Kada je bila u dvadesetima, dok su se njezine prijateljice iz kole za medicinske sestre udavale i zasnivale obitelji, i Caroline je pronalazila mladie koji su joj se sviali. Pogotovo jedan od njih, mukarac tamne kose, blijede puti i grlena smijeha. Neko je zaarano vrijeme zamiljala da e on - a kada je on prestao zvati, netko drugi - promijeniti njezin ivot. Godine su prolazile i ona je postupno usmjerila svu svoju panju na posao, ali nije oajavala. Vjerovala je u sebe i svoje sposobnosti. Nikad nije bila od onih koje bi zastale nasred puta pitajui se jesu li ostavile ukljueno glaalo i izazvale poar. Uporno je radila. Uporno je ekala. itala je. Prvo romane Pearl Buck, a onda sve to je mogla pronai o ivotu u Kini, Burmi i Laosu. Bilo je trenutaka kada bi pustila da joj knjiga isklizne iz ruku i sanjalaki gledala kroz prozor svojeg jednostavnog malenog stana na rubu grada. Vidjela je sebe u drugom ivotu, egzotinom, sloenom, zadovoljavajuem. Njezina bi klinika bila jednostavna. Nalazila bi se u dungli punoj sonog raslinja, moda negdje blizu mora. Imala bi bijele zidove i sjala bi poput bisera. Vani bi, uei ispod palmi, ekali pacijenti. Ona, Caroline, bi im svima pruala pomo, lijeila ih. Promijenila bi njihove ivote, a tako i svoj. Potpuno zaokupljena tom vizijom, u naletu gorljivosti i uzbuenja, prijavila se da postane medicinska sestra misionarka. Jednog blistavog vikenda potkraj ljeta krenula je autobusom u St. Louis na razgovor za taj posao. Njezino je ime bilo na listi ekanja za Koreju. Ali nakon nekog vremena misija je odgoena, a onda i otkazana. Caroline su stavili na drugi popis, ovoga puta za Burmu.

I tako, dok je ona jo uvijek s nestrpljenjem oekivala potu i sanjala o tropskim krajevima, pojavio se doktor Henry. Dan je bio obian, kao i svaki drugi. Bila je ve kasna jesen, sezona prehlada, pa se iz prepune ekaonice neprekidno ulo kihanje i prigueno kaljanje. Caroline je duboko u grlu osjeala neko grebenje dok je prozivala sljedeeg pacijenta, starijeg gospodina ija e se prehlada pogorati u iduih nekoliko tjedana, pretvoriti se u upalu plua i naposljetku ga ubiti. Rupert Dean. Sjedio je u konatom naslonjau i pokuavao zaustaviti krvarenje iz nosa. Polako je ustao i gurnuo platneni rupi s jarkocrvenim mrljama krvi natrag u dep. Kada je doao do prijamnog stola, pokazao je Caroline fotografiju u modrom kartonskom okviru. Crno-bijeli portret bio je lagano obojen. ena na njemu je na sebi imala demper boje breskve. Kosa joj je bila blago valovita, oi tamnoplave. Supruga Ruperta Deana, Emelda, bila je mrtva ve dvadeset godina. Ona je bila ljubav mojega ivota, ree on Caroline tako glasno da su ostali pacijenti pogledali u njega. Iznenada se otvore vanjska ulazna vrata ordinacije i unutarnja se staklena vrata zatresu. Vrlo je lijepa, ree Caroline. Ruke su joj drhtale. Toliko ju je dirnula njegova ljubav, njegova bol. Nju nitko nikad nije volio s takvom strau. Bilo joj je gotovo trideset godina, ali kada bi sutra umrla, nitko ne bi za njom tugovao kao to je Rupert Dean nakon dvadeset godina tugovao za svojom suprugom. Svakako je i ona, Caroline Lorraine Gill, bila na neki nain posebna i vrijedna ljubavi kao i ena na starevoj fotografiji, ali ipak jo uvijek nije pronala nain da to izrazi kroz umjetnost, kroz ljubav, pa ak ni kroz svoje plemenito zvanje. Jo uvijek se pokuavala pribrati kada su se vrata predvorja irom otvorila. Mukarac u smeem kaputu od tvida trenutak je oklijevao. U ruci je drao eir dok je prouavao prostoriju sa utim reljefnim tapetama, paprat u kutu, metalni stalak sa starim asopisima. Kosa mu je bila smea s crvenkastim sjajem, lice usko. Paljivo i ocjenjivaki je gledao oko sebe. Vanjtina mu ni po emu nije bila posebna, pa ipak, bilo je neeg u njegovu dranju, u njegovim kretnjama - neka napeta budnost, sposobnost da paljivo slua - koja ga je izdvajala od veine. Carolineino srce zakuca bre i ona osjeti trnce po koi, ugodne ali i iritirajue, poput neoekivanog dodira krila nonog leptira. Njihovi se pogledi sretnu i ona je znala. ak prije nego to je priao njezinu stolu i stisnuo joj ruku, prije negoli je otvorio usta i neutralnim naglaskom po kojem je bilo jasno da nije iz tog kraja rekao David Henry, Caroline je bila uvjerena u jednostavnu injenicu: osoba koju je ekala upravo je stigla. On tada jo nije bio oenjen. Ni oenjen ni zaruen, a koliko je ona mogla zakljuiti nije bio ni u vezi. Caroline je paljivo sluala i tog dana kada je obilazio kliniku i poslije za vrijeme zabava dobrodolice i sastanaka. ula je ono to drugi, zaneseni uljudnim razgovorom, zbunjeni njegovim naglaskom i neoekivanim razdraganim smijehom, nisu. Osim to je povremeno spominjao vrijeme provedeno u Pittsburghu, injenicu koju su znali iz njegova ivotopisa i svjedodbe, nikad nije govorio o prolosti. Zbog te je suzdranosti u Carolineinim oima on bio obavijen velom tajanstvenosti, to je pojaalo njezin osjeaj da ga poznaje kao nitko drugi. Njoj se inilo da je svaki njihov susret nabijen nekom energijom, kao da mu preko radnog stola, preko stola za pregled, preko prekrasnih, nesavrenih tijela pacijenata govori Ja te poznajem; ja te razumijem; ja vidim ono to su drugi previdjeli. Kada je naula ale kako je zaljubljena u novoga lijenika zacrvenjela se od iznenaenja i srama. Ali zapravo joj je bilo drago, jer su te glasine mogle doprijeti i do njega na nain na koji ona, tako srameljiva, nije mogla. Kasno jedne veeri, nakon dva mjeseca tihe suradnje, zatekla ga je usnulog za radnim stolom. Lice mu je poivalo na rukama, disao je lagano i ujednaeno, oito u dubokom snu. Caroline se naslonila na dovratak, nagnula glavu, i u tom su se trenutku svi snovi koje je godinama snivala stopili u jedan. Otputovat e zajedno, ona i doktor Henry, na neko udaljeno mjesto u svijetu gdje e po cijeli dan raditi, dok e im znoj rositi elo a instrumenti kliziti iz vlanih ruku. Ona e mu uveer svirati na glasoviru koji e dopremiti preko oceana, uz divlju rijeku i

preko gustog raslinja do mjesta gdje e oni stanovati. Caroline se bila tako zadubila u svoj san da mu se, kada je doktor Henry otvorio oi, otvoreno i iskreno nasmijeila, kao to nikad nikome nije. Njegovo oito iznenaenje vratilo ju je u stvarnost. Ona se uspravila, dotaknula kosu, promrmljala neku ispriku i strahovito pocrvenjela. Uplaeno je nestala osjeajui istovremeno neko uzbuenje. Jer sad je on zacijelo znao, sada e je napokon vidjeti onako kako je ona vidjela njega. Nekoliko je dana njezino iekivanje bilo tako veliko da joj je bilo teko nalaziti se u istoj prostoriji s njime. Ipak, dani su prolazili i nita se nije dogaalo, ali ona nije bila razoarana. Opustila se, nalazila opravdanja za njegovu zakasnjelu reakciju i nastavila spokojno ekati. Tri tjedna poslije Caroline je otvorila novine i u rubrici drutvene kronike ugledala fotografiju iz poluprofila budue gospoe Henry, tada Nore Asher, elegantnog dugog vrata, blago iskoenih oiju, poput koljki... Caroline se trgne znojei se u kaputu. Prostorija je bila pregrijana pa je zadrijemala. Pokraj nje je dijete jo uvijek spavalo. Ona ustane i poe do prozora, daske su kripale i pomicale se ispod pohabanog tepiha. Barunaste draperije, ostaci davnog vremena kada je to mjesto bilo elegantna vila, dopirali su do poda. Ona dotakne rub prozirnih zastora ispod draperija, bile su ukaste, tanke, pune praine. Vani je na snjenome polju desetak krava gubicama kopalo snijeg u potrazi za travom. Mukarac u crvenoj vunenoj jakni i tamnim rukavicama krio je stazu do tale dok su mu se u rukama njihale kante. Sva ta praina, taj snijeg. To nikako nije bilo poteno. Norah Henry je dobila toliko toga, ukljuujui savren i sretan ivot. okirana tom pomisli i dubinom svoje ogorenosti, Caroline ispusti zastor, izae iz prostorije i krene prema mjestu odakle su dopirali glasovi. Ue u hodnik na ijem su visokom stropu zujale fluorescentne svjetiljke. Zrak je bio zasien mirisom sredstava za ienje, kuhanog povra, blagim mirisom urina. Kolica su zveckala, ulo se dozivanje i amor. Ona skrene za jedan ugao pa za drugi, spusti se jednu stubu i ue u suvremeno krilo blijedotirkiznih zidova. Kroz linoleum se mjestimice nazirao pod od perploe. Ona proe pokraj nekoliko vrata, dok su joj se trenuci iz ivota ljudi u tim prostorijama smjenjivali pred oima poput fotografija: mukarac koji je gledao kroz prozor lica proaranog sjenama, nije mu mogla odrediti godine. Dvije medicinske sestre koje su namjetale krevet visoko podignutih ruku dok je blijeda plahta izmeu njih na trenutak gotovo dotakla strop. Dvije prazne sobe obloene najlonom, s kantama boje u kutu. Zatvorena vrata, a onda posljednja otvorena. Iza njih je u prostoriji, na rubu kreveta, u bijeloj pamunoj dugoj koulji bez rukava sjedila djevojka ruku lagano prekrienih na krilu, pognute glave. Druga je ena, medicinska sestra, stajala iza nje dok su joj u ruci bljeskale srebrne kare. Dje vojina je tamna kosa padala na bijele plahte otkrivajui njezin goli vrat, tanak, fin i blijed. Caroline zastane na vratima. Hladno joj je, ula je samu sebe kako govori. Obje su je ene pogledale. Djevojka na krevetu imala je velike, tamne, sjajne oi koje su se isticale na njezinu licu. Donedavno vrlo duga kosa sada joj je bila neravno podrezana do brade. Da, ree sestra i otrese kosu s djevojina ramena. Na mutnom svjetlu pramenovi su padali prvo na pokrivae, a onda na areni sivi linoleum. Ali morali smo to uiniti. Uto ona primijeti Carolineinu zguvanu odoru, glavu na kojoj nije bilo kapice i namrti se. Jeste li vi novi ovdje? upita. Caroline kimne. Nova, ree. Da, tako je. Poslije, kada se sjeala tog trenutka, ene sa karama i djevojke koja je u pamunoj koulji sjedila okruena unitenim pramenovima vlastite kose, slika je bila crno-bijela i ispunjavala ju je strahovitom prazninom i enjom. Za ime, nije bila sigurna. Na razbacanu je kosu kroz prozor padalo hladno svjetlo. Ona osjeti kako joj naviru suze. U drugom su hodniku

odzvanjali glasovi i Caroline se sjeti djeteta kojega je usnulog ostavila u kutiji na glomaznom kauu u ekaonici. Ona se okrene i pouri natrag. Sve je bilo onako kako je i ostavila. Kutija s veselim rumenim anelima jo je uvijek bila na kauu, djevojica je spavala vrsto stisnutih aka prislonjenih uz obraze. Phoebe, rekla je Norah Henry malo prije negoli je zbog etera utonula u san. Bude li djevojica - Phoebe. Phoebe. Caroline njeno rastvori plahte i podigne dijete. Bila je tako malena, dva i pol kilograma, manja od brata iako je imala istu gustu tamnu kosu. Caroline provjeri pelenu gusti mekonij je uprljao vlanu tkaninu - premota je i ponovno pokrije. Djevojica se nije budila pa ju je Caroline neko vrijeme drala, osjeajui toplinu tog malenog, laganog bia. Lice joj je bilo tako sitno. ak i u snu grimase su se poput oblaka na vjetrovitu nebu izmjenjivale jedna za drugom. Kad se namrtila, ona u njoj prepozna Noru Henry, kada se uozbiljila, podsjeala je na Davida Henryja kada je napeto sluao. Ona vrati Phoebe u kutiju i lagano je umota u plahte razmiljajui o Davidu Henryju kako napet od zabrinutosti za radnim stolom jede sendvi od sira, ispija alicu poluhladne kave pa ustaje kako bi ponovno otvorio vrata klinike. Utorkom uveer lijeio je one pacijente koji nisu mogli platiti. Tih je veeri ekaonica uvijek bila puna i on je ostajao i nakon to bi Caroline napokon oko ponoi krenula kui, tako iscrpljena da nije mogla ni razmiljati. Zato ga je zavoljela, zbog njegove dobrote. Ipak, on ju je poslao na ovo mjesto s njegovom tek roenom keri, mjesto na kojem je djevojka sjedila na rubu kreveta dok su joj oko nogu, na pod osvijetljen grubim hladnim svjetlom, padali pramenovi kose. Ovo bi je unitilo, rekao je mislei na Noru. Neu to dopustiti. Zauli su se koraci koji su se pribliavali, a onda se na vratima pojavi ena sijede kose u bijeloj odori nalik na Carolineinu. Iako krupna, bila je vrlo okretna. Vidjelo se da je odluna. U bilo kojoj drugoj prilici Caroline bi bila pozitivno impresionirana. Kako vam mogu pomoi? upita ena. Dugo ekate? Da, polako e Caroline. Ve dugo ekam. ena ogoreno odmahne glavom. ujte, ao mi je. Zbog snijega danas imamo manjak osoblja. U Kentuckyju je dovoljno da padnu dva centimetra i cijela drava stane. Ja sam odrasla u Iowi i ne shvaam zato ovdje oko toga rade toliki problem, ali to u? Recite, kako vam mogu pomoi? Jeste li vi Sylvia? upita Caroline, pokuavajui se sjetiti punog imena osobe napisanog ispod adrese. Papiri je zaboravila u autu. Sylvia Patterson? Na eninu se licu ukae srdba. Ne, ni u kojem sluaju nisam ona. Zovem se Janet Masters. Sylvia vie ne radi ovdje. Ah, tako, zapone Caroline, a onda stane. Ta ena nije znala tko je ona, oito nije razgovarala s doktorom Henryjem. Caroline, koja je jo uvijek drala prljavu pelenu, spusti ruke kako je sestra ne bi vidjela. Janet Masters stavi ruke na bokove i otro je pogleda. Jeste li vi iz one kompanije to prodaje djeju hranu? upita kimnuvi prema kutiji koja je bila na kauu na drugoj strani prostorije i s koje su se crveni aneli milo smijeili. Sylvia se spetljala s trgovakim predstavnikom, svi smo to znali, pa ako ste iz iste kompanije moete odmah uzeti to to ste donijeli i otii odavde. Ona odluno odmahne glavom. Ne shvaam o emu govorite, ree Caroline. Ali odlazim, doda. Odlazim i neu vam vie smetati. Ali Janet Masters nije bila gotova. Vi i vama slini - svi ste podmukli. Ostavljate besplatne uzorke, a onda tjedan dana poslije poaljete raun. Znate, ovo moda jest dom za slaboumne, ali ga ne vode slaboumni. Znam, apne Caroline. Doista mi je ao. U daljini se zauje zvono i ena spusti ruke s bokova.

Potrudite se da vas za pet minuta vie ne bude ovdje, ree ona. Van, i vie se ne vraajte. Zatim se udaljila. Caroline je piljila u otvorena vrata. Po stopalima osjeti propuh. Odloi prljavu pelenu posred rasklimanog pohabanog stola ispred kaua. U depu potrai kljueve i uzme kutiju u kojoj je leala Phoebe. Brzo, prije negoli je uope stigla razmisliti to radi, izae u spartanski ureeno predvorje i otvori dvostruka vrata. Od naleta hladnog zraka iz vanjskog svijeta se strese, kao da se ponovno rodila. Ona smjesti Phoebe u automobil i odveze se odatle. Nitko je nije pokuao zaustaviti, nitko nije obraao panju na nju. Ipak, im je skrenula na autocestu, Caroline ubrza, osjeajui kako joj umor struji tijelom kao voda niz kamenje. Prvih se pola sata svaala sama sa sobom, na trenutke glasno. Sto si to uinila? Strogo je zahtijevala odgovor. Svaala se i s doktorom Henryjem, zamiljajui kako linije na njegovu elu postaju sve dublje, a miii na obrazu poskakuju, kao svaki put kada bi se uzrujao. Kako vam je to samo moglo pasti na pamet? Zahtijevao je on odgovor, a Caroline je morala priznati da nema pojma. Ali uskoro iz tih razgovora nestane ara, pa kad je stigla do savezne ceste ve je vozila mehaniki. Svako malo je odmahivala glavom kako ne bi zaspala. Bilo je kasno poslijepodne; Phoebe je spavala ve gotovo dvanaest sati. Uskoro e je trebati nahraniti. Caroline se oajniki nadala da e uspjeti stii do Lexingtona prije toga. Upravo je prola pokraj posljednjeg izlaza za Frankfort, pedesetak kilometara od kue, kada su se zacrvenjela stop svjetla automobila ispred nje. Ona pone usporavati sve dok nije morala dobro nagaziti na konicu. Danje polako prelazio u suton, sunce je mutno sjalo na oblanom nebu. Kada se popela na brdo, promet je potpuno stao. Ispred nje je bio dugi niz jarkih stranjih svjetala koji je zavravao hrpom automobila oko kojih je bljeskalo crveno i bijelo svjetlo. Prometna nesrea, viestruki sudar. Caroline se uini da e zaplakati. Primijeti da joj je ostalo manje od etvrt spremnika benzina, dovoljno da doe do Lexingtona i nita vie. Sudei po koloni mogli bi stajati satima. Nije smjela iskljuiti motor kako se automobil ne bi ohladio, pogotovo ne s novoroenetom u autu. Nekoliko je minuta ukoeno sjedila. Zadnji izlaz s autoceste bio je prije otprilike etiristo metara i od njega ju je dijelio blistavi niz automobila. Toplina je isijavala iz poklopca svijetloplavog Fairlanea, lagano se ljeskala u polumraku sutona topei pahuljice snijega koji je poeo padati. Phoebe uzdahne, malo se namrti, a onda joj se crte lica ponovno opuste. Caroline, sluajui nagon koji ju je poslije zaprepastio, naglo okrene upravlja i skrene na meki ljunak pokraj ceste. Stavi mjenja u poloaj za vonju unatrag i polako krene prolazei kraj kolone automobila. Bilo je vrlo neobino, kao da pretjee vlak. Ugleda enu u krznenom kaputu, troje djece kako rade grimase, mukarca u vunenoj jakni kako pui. Polako se vozila unatrag, suton je prelazio u tamu, a kolona automobila izgledala je poput smrznute rijeke. Sigurno je stigla do izlaza s autoceste koji ju je odveo na cestu broj 60, okruenu drveem s granama otealim od snijega. Tu i tamo bi se u polju vidjela koja kua, a onda ih je bilo sve vie. Prozori su im se ve sjajili u polumraku. Uskoro je Caroline vozila glavnom ulicom Versaillesa, oarana duanima s fasadama od cigle dok je traila putokaze koji e je usmjeriti prema kui. Tamnoplavi znak za trgovinu Kroger pojavio se ulicu dalje, i taj dobro poznati znak, natpisi sa snienim cijenama koji su ukraavali izloge, uliju Caroline samopouzdanje, ali je i podsjete koliko je gladna. Bila je ve, to? Subota kasno poslijepodne? Trgovine e sutra biti zatvorene. A ona u svojem stanu nije imala gotovo nita za jelo. Unato iscrpljenosti, ona skrene na parkiralite i iskljui motor. Phoebe, topla i lagana, kojoj je bilo svega dvanaest sati, spavala je umotana u plahte. Caroline prebaci preko ramena torbu s pelenama, privije siuno sklupano dijete u naruje i zakloni je kaputom kako bi je to bolje zatitila od hladnoe. Vjetar je puhao nad asfaltom, podizao ostatke snijega i neto novih pahuljica i bacao ih u kutove zgrada. Caroline je oprezno

koraala po bljuzgavici, plaei se da ne padne i ozlijedi dijete. Odjednom joj padne na pamet kako bi je bilo jednostavno samo tako ostaviti tu, u kontejneru za smee, na stubama crkve, ma bilo gdje. Njezina je mo nad tim malenim biem bila potpuna. Snaan osjeaj odgovornosti prostruji njome, od ega joj se zavrti. Staklena se vrata otvore, isputajui svjetlo i toplinu na ulicu. Trgovina je bila krcata. Kupci su se razmiljeli na sve strane s kolicima punim do vrha. Na vratima je stajao mladi pomonik zaduen za pakiranje kupljene robe. Otvoreni smo samo zbog nevremena, upozori je dok je ulazila. Zatvaramo za pola sata. Ali meava je prola, ree Caroline. Djeak se nasmije s nevjericom, uzbuen. Lice mu je bilo rumeno od toplog zraka koji je puhao na automatska ulazna vrata i bjeao u no. Pa zar niste uli? Navodno e poeti opet, ali ovaj put jo jae. Caroline smjesti Phoebe u metalna kolica i krene po nepoznatoj trgovini. Dugo je razmiljala koje mlijeko u prahu da kupi, kakav grija, prelazila je pogledom preko cijelih polica s boicama, razliitim dudama i podbradnicima. Krene prema blagajnama, ali se sjeti kako bi bilo dobro da kupi jo pelena, a za sebe mlijeko i neto hrane. Ljudi su prolazili pokraj nje i kada bi ugledali Phoebe svi bi se nasmijeili, neki su se ak i zaustavljali, odmicali pokriva da joj vide lice. O, kakvo slatko djetece! ili Koliko je staro? Caroline je lagala bez grinje savjesti. Dva tjedna, govorila im je. Ali niste je smjeli izvoditi po ovakvom vremenu, ukorila ju je ena sijede kose. Zaboga! Trebali biste to dijete to prije odvesti kui. Kod police broj est, dok je Caroline traila juhu od rajice u limenci, Phoebe se promekolji, malene joj se ruke grevito zatresu i ona pone plakati. Caroline se trenutak kolebala, a onda podigne dijete u naruje, uzme glomaznu torbu s pelenama i djejom hranom i poe u dno duana gdje se nalazio zahod. Sjedne u plastini naranasti stolac sluajui kako iz slavine kapa voda. Stavi dijete na krilo dok je lijevala mlijeko u boicu. Malenoj je trebalo nekoliko minuta da se smiri, bila je vrlo uznemirena i imala je lo refleks sisanja. Phoebe je naposljetku ipak uspjela. Sisala je isto kako je i spavala: vrsto, intenzivno, gladno je gutala aka vrsto stisnutih uz bradu. Kada se napokon sita opustila, Caroline preko razglasa zauje kako se duan zatvara pa pouri do blagajne gdje je ekala jo samo jedna umorna i nestrpljiva blagajnica. Caroline brzo plati, uzme papirnatu vreu u jednu a Phoebe u drugu ruku. im je izala, za njom su zakljuali vrata. Parkiralite je bilo gotovo prazno, nekoliko se preostalih aumnobila zagrijavalo ili su polako skretali u ulicu. Caroline odloi papirnatu vreu na poklopac motora i smjesti Phoebe u kutiju na stranje sjedalo. S druge strane parkiralita uo se amor prodavaa. Pokoja pahuljica lagano se sputala na tlo obasjana ulinom rasvjetom, nije ih bilo ni manje ni vie nego ranije. esto su znali pogrijeiti s prognozom. Snijeg koji je poeo padati prije Phoebeina roenja - a to je bilo tek prole noi, sjeti se Caroline iako joj se inilo da je bilo prije sto godina - nije bio ak ni najavljen. Ona gurne ruku u papirnatu vreu, otvori paketi s kruhom i uzme komad. Nije jela cijeli dan i bila je izgladnjela. vaui, ona zatvori vrata automobila pa se umorno i s enjom sjeti svojeg stana, skromnog i istog, s velikom posteljom, bijelog mekanog pamunog pokrivaa, sve uredno i na mjestu. Ve je bila napola obila automobil kad primijeti da joj stranja svjetla gore slabanim crvenim sjajem. Ukopa se na mjestu, piljei u automobil. Cijelo to vrijeme dok je ona dugo razmiljala to e kupiti, dok je sjedila u nepoznatom zahodu i hranila Phoebe, to je svjetlo obasjavalo snijeg. Kada je pokuala pokrenuti motor zauo se slabaan kljocaj. Akumulator je bio toliko prazan da motor nije elio ispustiti ni najmanji zvuk. Ona izae iz automobila i stane kod otvorenih vrata. Parkiralite je bilo prazno, posljednji se automobil ve odvezao. Ona se pone smijati. To nije bio normalan smijeh, ak je i sama toga bila svjesna. Bio je preglasan i vie je nalikovao na jecaje. Imam dijete, ree ona glasno i zaprepateno. Imam dijete u autu. Ali pred njom se prostiralo samo tiho i prazno parkiralite. Osvijetljeni prozori trgovine bacali su dugake pravokutne sjene na bljuzgavicu.

Imam dijete sa sobom, ponovi Caroline dok joj je glas nestajao u zraku. Dijete! vikne ona u tihu no.

III
Norah otvori oi. Nono je nebo polako poprimalo boju zore, ali mjesec je jo uvijek bio zarobljen u kronji drveta i bacao blijedu svjetlost u prostoriju. Ona je sanjala i u snu je na smrznutoj zemlji traila neto to je izgubila. Vlati trave, otre ali lomne, raspadale su se na njezin dodir i ostavljale tanke porezotine na njezinoj koi. Kada se probudila, podigne ruke i zbunjeno ih pogleda, ali na njima nije bilo rana, nokti su joj bili uredno manikirani i namazani lakom. Pokraj nje u kolijevci plakao je njezin sin. Laganim pokretom, vie instinktivnim negoli promiljenim, Norah ga premjesti na svoju postelju. Plahta na kojoj je leala bila je hladna na dodir, arktiki bijela. Davida nije bilo, pozvali su ga u kliniku dok je ona spavala. Norah primakne sina u udubinu svojeg toplog tijela i raskopa spavaicu. On je ruicama lupkao po njezinim nabreklim grudima kao leptir krilima, a onda poeo pohlepno sisati. Ona osjeti otru bol koja se povue poput vala im je mlijeko poteklo. Milovala mu je tanku kosu, njenu glavicu. Da, snaga tijela je nevjerojatna. On umiri ruice, oslanjajui ih poput malenih zvijezda na obrub njezine bradavice. Ona zatvori oi, povremeno tonui u san. Duboko u njoj otvori se izvor. Njezino je mlijeko teklo i Norah se osjeti neobino, kao da postaje rijeka ili vjetar to obuhvaa sve oko sebe: narcise na komodi, travu koja je polako i tiho rasla u vrtu, mlado lie koje se otvaralo iz pupoljaka. Siune larve, bijele poput bisera, skrivene u zemlji, koje se pretvaraju u gusjenice, crve, pele. Ptice u letu kako cvrkuu. Sve je to bilo njezino. Paul stisne svoje malene ake ispod brade. Obrazi su mu se ritmiki micali dok je sisao. Oko njih je svemir pjevuio, savrcn i zahtjevan. Norino je srce bilo ispunjeno ljubavlju, ali i golemom radou i tugom. Ona nije odmah plakala zbog njihove keri, iako David jest. Dijete je bilo potpuno modro, rekao joj je dok su mu suze zapinjale na jednodnevnoj bradi. Malena djevojica koja nijednom nije uspjela udahnuti zrak. Paul joj je bio u krilu i Norah ga je pomno promatrala: to siuno lice, tako spokojno i smeurano, malu pletenu kapicu na linije, tanke prstie, tako ruiaste, njene, stisnute. Sitne, sitne nokte, jo uvijek mekane, prozirne poput mjeseca danju. Ono to joj je David govorio Norah nije bila u stanju do kraja prihvatiti. Sjeanja od prethodne noi bila su vrlo odreena, a onda nekako maglovita: snijeg i duga vonja do klinike kroz prazne ulice, David koji se zaustavljao na svakom semaforu dok se ona borila sa snanom, neizdrivom potrebom da tiska. Poslije toga sjeala se samo pojedinih, neobinih trenutaka: nesvakidanje tiine klinike, mekog dodira izlizane plave tkanine prebaene preko njezinih koljena, hladnoe stola za preglede na golim leima, zlatnog odsjaja sata Caroline Gill svaki put kada bi se nagnula da joj stavi masku s eterom. Zatim se probudila. Paul joj je bio u naruju, a David je pokraj nje plakao. Ona ga je zabrinuto pogledala, ali je bila nekako omamljeno suzdrana. Vjerojatno od etera, poroda, uzburkanih hormona. Jo jedno dijete, modro - kako je to mogue? Sjeala se da je ponovno imala nagon da tiska, uurbane napetosti u Davidovu glasu. Ali djetece u njezinu naruju bilo je savreno, prelijepo, vie negoli dovoljno. Sve je u redu, rekla je Davidu milujui ga po ruci, sve je u redu. Tek kada su sljedeeg poslijepodneva izali iz klinike, kada su oprezno zakoraili na hladan, vlaan zrak, osjeaj gubitka je napokon prodro u nju. Bio je ve gotovo sumrak, zrak ispunjen mirisom snijega koji se topio, zemlja vlana. Nebo je bilo oblano, bijelo proarano sivim iza golih grana platane. Nosila je Paula, laganog poput make, i razmiljala kako je sve to neobino - kui su vodili potpuno novo bie. Tako je paljivo uredila djeju sobu, izabrala

lijep kreveti i komodu od javora, na zidovima oslikala borduru s medvjediima, saila zastore, sama napravila pokriva. Sve je bilo na svojem mjestu, sve je bilo spremno, sin joj je bio u naruju. Ipak, ona zastane kao ukopana na vratima klinike izmeu dva konusna betonska stupa. Davide, ree. On se okrene blijeda lica uokvirenog tamnom kosom, poput drveta s nebom u pozadini. to je? upita on. Je li sve u redu? elim je vidjeti, ree ona. Glas joj je bio tek apat, ali je vrsto odzvanjao praznim parkiralitem. Samo jedanput, prije negoli odemo. Moram je vidjeti. David gurne ruke u depove i zagleda se u plonik. Cijeloga su dana sige padale s kosog krova i sada su leale razbijene pred njegovim nogama. O, Norah, ree on tiho. Molim te, hajdemo kui. Imamo prekrasnog sina. Znam, ree ona. Bila je 1964., on je bio njezin mu i ona ga je uvijek i bez pogovora sluala; ipak, nije se mogla pomaknuti, ne dok je osjeala da ostavlja vaan dio sebe. Ali samo na trenutak, Davide. Zato ne? Pogledi im se sretnu. Ona u njegovim oima ugleda takvu bol od koje joj se oi napune suzama. Ona vie nije ovdje, ree David drhtavim glasom. Eto zato. Na Bentleyjevoj obiteljskoj farmi u okrugu Woodford ima jedno j groblje. Zamolio sam ga da je odnese onamo. Poslije, tijekom proljea moemo poi tamo. Norah, molim te. Slama mi srce. U tom trenutku Norah zatvori oi, osjeajui kao da je naputa snaga pri pomisli da djetece, njezinu ker, sputaju u promrzlu oujsku zemlju. Ukoeno i vrsto je drala Paula, ali ostatak njezina tijela kao da je bio idak, kao da bi i sama sa snijegom mogla nestati u jarku. David je u pravu, pomisli ona, nije morala znati pojedinosti. Stoga, kada se popeo uza stube i zagrlio je, ona kimne i zajedno pou preko praznog parkiralita u suton. On u automobil privrsti sjedalicu za dijete. Polako ih je i oprezno vozio kui. Odnijeli su Paula preko prednjega trijema u kuu i usnulog ga poloili u kreveti u njegovoj sobi. Donekle joj je podigao duh nain na koji se David o svemu pobrinuo, kako se skrbio o njoj, pa vie nije spominjala elju da vidi njihovu ker. Ali zato je svake noi sanjala izgubljene stvari. Paul je zaspao. Kroz prozor je vidjela kako se na sve svjetlijem modroljubiastom nebu njiu grane drijena prepune pupoljaka. Norah se okrene, prebaci Paula na drugu dojku i ponovno zatvori oi, povremeno tonui u san. Iznenada je probudi pla mokrog djeteta i soba puna svjetla. Dojke su joj se ponovno napunile, prola su tri sata. Ona sjedne u postelji osjeajui teinu svojega tijela, trbuh koji se razlijevao svaki put kada bi legla, grudi vrste i nabrekle od mlijeka, zglobove koji su je jo uvijek boljeli od poroda. U hodniku pod njezinim stopalima zakripe daske. Na stolu za presvlaenje Paul je jo jae plakao, zbog ega mu po licu iskoe jarke crvene mrlje. Ona mu skine vlanu odjeu i potpuno mokru pamunu pelenu. Koa mu je bila tako njena, noice mrave i crvene poput oerupanih pileih krilaca. Negdje na rubu Norine podsvijesti lebdjela je njezina izgubljena ki, uvijek prisutna i tiha. Norah njeno obrie Paulovu pupkovinu alkoholom, baci pelenu u vjedro da se namae i ponovno ga odjene. Slatko djetece, aptala je podiui ga u naruje. Mala ljubavi, ree i odnese ga u prizemlje. U dnevnoj su sobi platnene rolete jo uvijek bile sputene, zastori navueni. Norah sjedne u udoban koni naslonja u kutu i rastvori kuni ogrta. Mlijeko joj stane navirati poput nezaustavljive plime, prirodne sile tako snane da joj se inilo kako s nje ispire sve ono to je dosad bila. Budim se u san, pomisli ona i nasloni se. Muilo ju je to se nikako nije mogla sjetiti tko je napisao taj stih.

U kui je bilo tiho, pe iskljuena, vani je u kronjama drvea utalo lie. Negdje u daljini ona zauje kako se otvaraju i zatvaraju vrata kupaonice, um vode. Bree, njezina sestra, tiho sie niza stube u staroj majici iji su rukavi visjeli sve do vraka njezinih prstiju. Noge su joj bile blijede, uska stopala bosa na drvenom podu. Nemoj paliti svjetlo, ree Norah. Dobro. Bree prie i lagano pomiluje Paula po tjemenu. Kako je moj maleni neak? upita. Kako je slatki Paul? Norah pogleda siuno lice svojega sina, kao i uvijek iznenaena zvukom njegova imena. Jo se nije navikla na to ime, nosio ga je poput narukvice koja je u svakom trenutku mogla lagano skliznuti s ruke i nestati. itala je - gdje ono? Nije se ni toga mogla sjetiti - kako ima ljudi koji su tjednima odbijali dati ime svojem djetetu osjeajui kako jo nije postalo ovozemaljsko bie jer je jo uvijek lebdjelo izmeu dvaju svjetova. Paul, ree ona glasno, uvjereno i konano, toplo i vrsto poput stijene na suncu. Tiho, za sebe, ona doda: Phoebe. Gladan je, ree Norah. Uvijek je tako gladan. Ah, znai da je na tetu. Idem si napraviti prepeenac i kavu. Da i tebi neto donesem? Moda au vode, odgovori ona gledajui Bree, njezine duge udove, kako graciozno odlazi iz prostorije. Kako je bilo neobino to je upravo nju, svoju vjeitu suprotnost, Norah u ovome trenutku eljela pokraj sebe. Bree je imala samo dvadeset godina, ali je bila toliko svojeglava i samouvjerena da se Nori esto inilo da je Bree starija. Prije tri godine, jo dok je bila u srednjoj koli, Bree je pobjegla od kue i udala se za farmaceuta, dvostruko starijeg samca, koji je ivio u kui s druge strane ulice. Svi su krivili njega jer je zbog svojih godina trebao znati bolje. Za nju su drali da je divlja jer je vrlo mlada ostala bez oca, a pubertet je, slagali su se svi, bio vrlo ranjiv period u ivotu svakoga. Predviali su da e njihov brak brzo i loe zavriti, i doista je tako bilo. Ali ako su svi mislili da e se zbog propalog braka Bree smiriti, grdno su se prevarili. Openito se u svijetu sve promijenilo otkako je Norah bila dijete, pa se Bree nije vratila kui slomljena i posramljena kao to se oekivalo. Umjesto toga, ona se upisala na fakultet, promijenila ime iz Brigitte u Bree jer joj se svialo kako to zvui - lagano i slobodno poput povjetarca. Njihova se majka, izbezumljena tim skandaloznim brakom i jo skandaloznijim razvodom, udala za pilota aviokompanije TWA i preselila u St Louis, ostavljajui keri da se brinu same za sebe. Pa barem se jedna od mojih keri umije pristojno ponaati, rekla je diui pogled s kutije u koju je pakirala porculan. Bila je jesen, svjeim je zrakom lepralo zlaano lie. Njezina je bijela kosa bila paljivo zaeljana u prozraan oblak. Na profinjenim se crtama lica iznenada pojave njeni osjeaji. O, Norah. Nema pojma koliko sam zahvalna to imam barem jednu dobro odgojenu ker. ak i ako se nikad ne uda, duo, uvijek e biti dama. Norah, koja je spremala oevu uokvirenu fotografiju u kutiju zacrveni se od ljutnje i nemoi. I ona je bila okirana Breeinim ponaanjem, njezinim prkosom, i ljuta jer joj se inilo da su se pravila promijenila, da je Bree manje-vie nekanjeno prebrodila brak, razvod, skandal. Mrzila je Bree zbog onoga to im je uinila. Oajniki je alila to ona to nije uinila prva. Ali njoj to nikad ne bi palo na pamet. Uvijek je bila posluna, takva je bila njezina uloga. Bila je bliska sa svojim ocem, ljubaznim, neorganiziranim ovjekom, strunjakom za uzgoj ovaca koji je provodio dane u sobici na vrhu stuba itajui asopise ili u istraivakoj stanici, okruen ovcama neobinih kosih utih oiju. Ona ga je voljela i cijeloga je ivota imala potrebu ispraviti sve to je bilo krivo - to io je mnogo radio i zapostavljao obitelj, majino razoaranje to se udala za ovjeka koji joj je bio tako tu. Kada je on umro, ta potreba da sve popravi, da ispravi svjetske nepravde samo se pojaala. Zato je uila i pokorno radila ono to se od nje oekivalo. Nakon koleda radila je est mjeseci u telefonskoj kompaniji na poslu

koji nije osobito voljela pa ga je spremno napustila kada se udala za Davida. Njihov susret na odjelu donjeg rublja i arapa u robnoj kui Wolf Wilde i tiho vjenanje koje je ubrzo uslijedilo bilo je najblie divljem ponaanju koje se od nje uope moglo oekivati. Norin je ivot, Bree je voljela ponavljati, bio poput TV sapunice. Za tebe je to u redu, rekla je njezina sestra zabacujui dugu kosu, dok su joj na ruci zveckale srebrne narukvice gotovo do lakta. Ja, recimo, to ne bih mogla podnijeti. Poludjela bih za tjedan dana. Ma za jedan dan! Norah je osjeala kako u njoj kipi, prezirala je Bree, zavidjela joj je, ali je drala jezik za zubima. Bree je ila na predavanja o Virginiji Woolf, preselila se kod menadera restorana zdrave hrane u Louisvilleu i prestala svraati. Ipak, kada je Norah zatrudnjela sve se, zaudo, promijenilo. Bree je ponovno poela dolaziti, donijela je ipkaste cipelice i malene srebrne lanie za gleanj uvezene iz Indije koje je pronala u duanu u San Franciscu. Donijela je fotokopirane lanke o dojenju im je ula da Norah nema namjeru odmah prijei na boicu. Nori je postalo drago to je ee via. Bila joj je zahvalna na draesnim nepraktinim darovima i na podrci. Godine 1964. smatralo se radikalnim dojiti dijete i bilo joj je teko pronai potrebne informacije. Njihova je majka odbijala razgovarati o tome, ene iz Norine grupe za ivanje rekle su da e staviti stolac u svoje kupaonice kako bi joj osigurale privatnost. Na to se, na Norino olakanje, Bree glasno rugala: Kakva gomila kreposnih licemjerki! Ne obraaj na njih panju. Ipak, premda je Norah bila zahvalna Bree na podrci, katkada joj je potajno bilo nelagodno. Breein svijet kao da je postojao negdje drugdje, u Kaliforniji, Parizu, New Yorku, gdje su mlade ene hodale po kui obnaenih grudi, fotografirale se s dojenadi na golemim prsima, pisale lanke o prednostima majina mlijeka. Ono je posve prirodno pa je za nas kao sisavce normalno da dojimo, objanjavala je Bree. Ali svaki put kada bi Norah pomislila za sebe da je sisavac kojim upravljaju instinkti i kojega opisuju rijei kao to je dojiti, inilo joj se da se neto lijepo svodi na nivo tale pa bi pocrvenjela i imala elju izai iz prostorije. Bree se vratila u dnevnu sobu s pladnjem na kojem je bila kava, svje kruh i maslac. Duga joj se kosa rasula preko ramena kada se nagnula da stavi visoku au s vodom pokraj Nore. Ona odloi pladanj na stoli i sjedne na kau podvivi pod sebe duge blijede noge. David je otiao? Norah kimne. Nisam ga ak ni ula kada je ustao. Misli li da je dobro za njega to tako mnogo radi? Da, dobro je, odluno e Norah. Mislim da jest. Doktor Bentley je razgovarao s ostalim doktorima u klinici pa su ponudili Davidu da uzme slobodne dane, ali David je odbio. Mislim da je za njega dobro da u ovome trenutku bude neim zaokupljen. Doista? A to je s tobom? upita Bree i zagrize kruh. Sa mnom? Dobro sam, asna rije. Bree mahne slobodnom rukom. Zar ne misli... pone ona, ali prije negoli je uspjela ponovno kritizirati Davida Norah je prekine. Tako mi je drago to si tu, ree ona. Nitko ne eli razgovarati sa mnom. Kakve su to gluposti? Pa kua je stalno puna ljudi koji ele razgovarati s tobom. Rodila sam blizance, Bree, Norah e tiho, svjesna svojih snova punih praznih, smrznutih krajolika i oajnike potrage za neim. Nitko ne eli govoriti o njoj. U smislu - budui da imam Paula trebala bih biti zadovoljna. Kao da se jedan ivot moe zamijeniti drugim. Ali ja sam rodila blizance. Imala sam i ker... Ona zastane jer joj se iznenada stisne u grlu. Svima je ao, njeno e Bree. Drago im je i ao odjednom. jednostavno ne znaju to da ti kau. Norah podigne usnulog Paula na rame. Na vratu osjeti njegov topli dah i stane mu gladiti lea ne mnogo vea od njezina dlana. Znam, ree. Znam, ali ipak.

David se nije smio tako brzo vratiti na posao, ree Bree. Prola su tek tri dana. On u poslu pronalazi utjehu, ree Norah. Da ja imam posao i ja bih radila. Ne bi, ree Bree odmahujui glavom. Ne, ti ne bi, Norah. Zna, nije mi drago to ti to moram rei, ali David se zatvara u sebe, blokira sve osjeaje. A ti jo uvijek pokuava ispuniti prazninu, pokuava kao i uvijek sve ispraviti, ali ne moe. Norah je pomno gledala sestru, pitajui se kakve je to osjeaje prema farmaceutu zadrala za sebe. Unato svojoj otvorenosti, Bree nikada nije spominjala svoj kratki brak. Iako je Norah bila sklona da se s njom sloi, osjeala je dunost da brani Davida koji se unato vlastitoj tuzi za sve pobrinuo, za tihi sprovod na kojem nitko nije prisustvovao, za objanjenje prijateljima, za to kako se naoko brzo pomirio s tugom. On to mora uiniti na svoj nain, ree Norah i podigne platneni zastor. Nebo je poprimilo jarkoplavu boju, a pupoljci na granama kao da su u nekoliko proteklih sati jo vie nabubrili. Samo bih voljela da sam je vidjela, Bree. Neki misle da je to morbidno, ali meni je doista ao to nisam. Voljela bih da sam je mogla barem jedanput dotaknuti. To nije morbidno, tiho e Bree. Meni to zvui sasvim razumno. Uslijedi tiina koju Bree nezgrapno ali oprezno razbije, pruajui Nori posljednji komad kruha s maslacem. Nisam gladna, slae Norah. Mora jesti, ree Bree. Kilogrami e ionako nestati. To je jedna od neopjevanih dobrih strana dojenja. Neopjevanih? upita Norah. Pa ti o tome neprekidno cvrkue. Bree se nasmije. Pretpostavljam da je tako. Iskreno ti govorim, ree Norah i uzme au s vodom. Drago mi je to si tu. Hej, ree Bree. Bilo joj je pomalo nelagodno. Pa gdje bih inae bila? Paulova se topla glavica naslanjala na Norin vrat, fina gusta kosa milovala joj je kou. Je li mu nedostajala sestra blizanka, pitala se ona, to bie koje je nestalo, najblii suputnik njegova kratkog ivota? Hoe li on osjeati taj gubitak? Ona ga pomiluje po glavici, gledajui kroz prozor. U daljini iza drvea ona ugleda blijedi okrugli mjesec koji je nestajao na obzorju. Poslije, dok je Paul spavao, Norah se istuirala. Isprobala je i odbacila tri razliite kombinacije odjee; suknje koje su je stiskale oko struka, hlae koje su se napinjale na bokovima. Uvijek je bila sitna i vitka, dobrih proporcija, pa ju je nezgrapnost vlastita tijela udila i deprimirala. Napokon je, oajna, odabrala ugodno iroku trudniku haljinu od trapera, za koju se zaklela da je vie nikada nee odjenuti, pa bosa krene iz sobe u sobu. I sa sobama se dogaalo slino kao i s njezinim tijelom - sve je bilo divlje, kaotino, izvan kontrole. Posvuda tanki sloj praine, razbacana odjea, raspremljeni kreveti s kojih su visjeli pokrivai. Jedino mjesto bez praine bilo je ono na komodi gdje je David stavio vazu s narcisama iji su rubovi ve potamnjeli. I prozori su bili nekako zamagljeni. Za nekoliko e dana Bree otii i doi e njihova majka. Na tu pomisao Norah bespomono sjedne na postelju dok joj je iz ruke visjela Davidova kravata. Nered u kui pritiskao ju je poput tereta, kao da je i sama suneva svjetlost postala teka. Ona se nije imala snage s time boriti. Najgore od svega, inilo se da joj nije ni stalo. Na vratima se zauje zvono. Odozdo su odzvanjali Breeini odsjeni koraci. Norah smjesta prepozna glasove, ali jo trenutak ostane sjediti, osjeala se potpuno iscrpljeno. Pitala se kako bi Bree mogla otpraviti goste odakle su i doli. Ali glasovi su se pribliavali, bili su u dnu stuba i ponovno se utiali kada su nestali u dnevnoj sobi. To su bile ene iz njezine crkvene grupe. Donijele su darove i nestrpljivo eljele vidjeti dijete. Dosad ju je ve posjetilo nekoliko prijateljica - iz grupe za ivanje i kluba za oslikavanje porculana. Napunile su joj hladnjak hranom i jedna drugoj dodavale Paula kao da je trofej. Norah je i

sama to radila kada bi neka poznanica rodila pa je sada bila okirana osjeajem ljutnje a ne zahvalnosti, zbog stalnih prekida u uobiajenim poslovima, dodatnog tereta pisanja poruka zahvale, a ni do hrane joj nije bilo stalo, nije ju ak ni eljela. Bree je pozove i Norah sie u prizemlje. Nije se ak potrudila namazati ruem usne ili se poeljati. Jo uvijek je bila bosa. Izgledam oajno, objavila je kada je ula u dnevnu sobu. Ma ne, ree Ruth Starling, tapkajui mjesto na sofi pokraj sebe. Norah s neobinim zadovoljstvom primijeti poglede koje su ene razmijenile. Ona posluno sjedne, prekrii noge u glenjevima i ruke u krilu kao to je radila u koli kada je bila mala. Paul je upravo zaspao, ree ona. Neu ga buditi. Glas joj je zvuao srdito, doista je bila uzrujana. Ne brini, duo, ree Ruth. Imala je gotovo sedamdeset godina i paljivo poeljanu tanku sijedu kosu. Nakon pedeset godina braka prole joj je godine preminuo suprug. Kako je smogla snage, pitala se Norah, kako je uspjela sauvati dobar izgled i vedro dranje? Toliko si toga preivjela, doda Ruth. Norah ponovno osjeti prisutnost svoje keri. Bila je tu negdje, ali nevidljiva, i ona svlada iznenadnu potrebu da otri na kat i pogleda kako je Paul. Poinjem gubiti razum, pomisli ona i zagleda se u pod. Jeste li za aj? upita naoko razdragano Bree. Prije negoli je itko uspio odgovoriti ona nestane u kuhinji. Norah se svim snagama trudila usredotoiti na razgovor - pamuk ili batist za bolnike jastuke, miljenje mjetana o novom pastoru, treba li donirati pokrivae Vojsci spasa. Uto Sally objavi kako je prethodne noi Kay Marshall rodila djevojicu. Teka je dvije kile i osamsto grama, ree Sally. Kay odlino izgleda. Dijete je prekrasno. Nazvali su je Elizabeth, po baki. Kau da je porod bio vrlo lagan. Iznenada nastane tiina kada su ene shvatile to se dogodilo. Nori se uini da tiina dolazi negdje duboko iz nje i iri se po cijeloj prostoriji. Sally je pogleda i sva se zacrveni od nelagode. Boe, ree ona. Norah, tako mi je ao. Norah je eljela neto rei, prekinuti neugodnu utnju. Odgovarajue rijei lebdjele su joj u mislima, ali kao da nije mogla progovoriti. Sjedila je i utjela i ta je utnja postala jezero, ocean u kojem su se sve mogle utopiti. Za boga miloga, odluno e Ruth napokon, sigurno si vrlo umorna, Norah. Ona izvadi veliki paket umotan u jarki papir i zavezan uskim uvijenim vrpcama. Ovo smo zajedniki kupile jer smo zakljuile da sigurno ima vie pribadaa za pelene negoli e ti ikada trebati. ene se s olakanjem nasmiju. Norah se takoer nasmije i razdere papir. Unutra je bila sjedalica metalne konstrukcije obloene tkaninom kakve se vjeaju za okvir vrata, slina onoj kakvoj se divila kod prijateljice. Naravno jo je mjesecima nee moi koristiti, primijeti Sally. Ali kad jednom bude u pokretu, mislimo da nema bolje stvari! Jo i ovo, ree Flora Marshall i ustane s dva mekana paketa u rukama. Flora je bila najstarija u grupi, starija ak i od Ruth, ali ilava i aktivna. Plela je pokrivae za svu novoroenu djecu ena iz njihove crkve. Ocijenivi po Norinu trbuhu da bi mogla roditi blizance, ona je na veernjim sastancima i kavama u crkvi plela dvije dekice od jarkih, mekanih vunica to su se prelijevale iz njezine prepune torbe. Pastelnouta i zelena, blijedoplava i roza boja ispreplele su se na pokrivaima, jer nije eljela nagaati hoe li biti djeaci ili djevojice, alila se ona. Ali bila je uvjerena da e biti blizanci. Tada je nitko nije ozbiljno shvaao. Norah uzme oba paketa, zadravajui suze. Kada je otvorila prvi paket na krilo joj ispadne dobro poznata prea i njoj se uini da je njezina ki vrlo blizu. Norah osjeti val zahvalnosti

prema Flori koja je s mudrou bake znala tono to treba uiniti. Ona razdere drugi paket, nestrpljivo oekujui da e u njemu ugledati drugu dekicu, arenu i mekanu kao i prvu. Jo je veliko, ispria se Flora kada Nori na krilo ispadne odijelce. Ali u dananje vrijeme djeca tako brzo rastu. Gdje je druga dekica? zahtijevala je Norah. ula je vlastiti glas, prodoran poput kliktanja ptice, zbog ega se i sama iznenadi. Cijeloga je ivota bila poznata kao staloena osoba, ponosila se svojom blagom naravi i razumnim ponaanjem. Gdje je dekica koju ste napravili za moju malenu djevojicu? Flora se zacrveni i pogleda uokolo, traei pomo. Ruth primi Noru za ruku i vrsto je stisne. Norah osjeti dodir meke koe i iznenaujue jak pritisak prstiju. Jednom joj je David rekao kako se sve te kosti zovu, ali ona se toga vie nije sjeala. to je jo gore, poela je plakati. No, no. Ima prekrasnog djeaia, ree Ruth. On je imao sestru, apne Norah, odluno gledajui jedno po jedno lice. Njihova ih je dobrota dovela ovamo. Bile su tune, a ona ih je jo vie rastuila. to joj se to dogaa? Cijeloga se ivota trudila postupati ispravno. Zvala se Phoebe. elim da netko izgovori njezino ime. ujete li me? Ona ustane. elim da netko zapamti njezino ime. Na njezinu se elu iznenada naao vlaan runik, ruke su joj pomogle da se isprui na kauu. Rekle su joj da zatvori oi i ona ih poslua. Suze su bez prestanka tekle, izvirale su ispod kapaka iz vrela koje ini se nije imalo namjeru presuiti. Netko je ponovno progovorio, glasovi su se kovitlali poput lia na vjetru, dogovarale su se to da uine. To se zna dogoditi, netko je rekao. ak i kada je sve u redu, uope nije neuobiajeno da se rodilja osjea potiteno nekoliko dana nakon poroda. Trebale bismo nazvati Davida, predloio je drugi glas, ali Bree ih je mirno i ljubazno otpratila do vrata. Kada su otile, Norah otvori oi i ugleda Bree u jednoj od svojih pregaa s cik-cak rubom, labavo zavezanoj oko vitkog struka. Dekica Flore Marshall bila je na podu zajedno s ukrasnim papirom. Norah je podigne i gurne prste u meku preu, zatim obrie oi. David je rekao da joj je kosa bila tamna. Poput njegove. Bree ju je napeto gledala. Rekla si da ete odrati misu zadunicu, Norah. Zato bi ekali? Zato to ne uinite smjesta? Moda ti to donese malo mira. Norah odmahne glavom. Ono to David govori, ono to svi govore ima smisla. Trebala bih se usredotoiti na dijete koje imam. Bree slegne ramenima. Samo to ti to ne radi. to se vie trudi ne misliti na nju, to vie o njoj razmilja. David je samo lijenik, doda ona. On ne zna sve. On nije bog. Naravno da nije, ree Norah. Znam to dobro. Ali ponekad mi se ini da zaboravlja. Norah ne odgovori. Po ulatenom su se drvenom podu igrale are, sjene lia pravile su rupe u svjetlu. Na polici iznad kamina tiho je kucao sat. Norah osjeti kako bi trebala biti ljuta, ali nije bila, Pomisao na misu zadunicu kao da je zaustavila otjecanje energije i volje koje je poelo na stubama klinike i nije prestalo do tog trenutka. Moda si u pravu, ree ona. Ne znam. Moda to treba orga nizirati da bude vrlo privatno i tiho. Bree joj prui telefon. Evo. Poni se raspitivati. Norah duboko uzdahne i prione na posao. Prvo nazove novog pastora i objasni mu da eli naruiti misu zadunicu. Da - eli je u dvoritu crkve. Da - bilo sunano ili padala kia. Za moju ker Phoebe koja je umrla pri porodu. U sljedea je dva sata ponovila te rijei cvjearu, slubenici oglasa u The Leaderu, prijateljicama u grupi za ivanje koje su se dogovorile da e aranirati cvijee. Nakon svakog razgovora Norah je osjetila kako mir u njoj raste, slian osjeaju koji je imala kada je dojila Paula. Kao da se ponovno povezivala sa svijetom. Kada je Bree otila na predavanje, Norah proe kroz tihu kuu prouavajui kaos. U spavaoj je sobi poslijepodnevno sunce koso prodiralo kroz staklo i osvjetljavalo sav njezin nemar.

Ona je taj nered gledala svaki dan i nije joj bilo stalo, ali sada, prvi put nakon poroda, umjesto inertnosti, ona osjeti energiju. Poravna plahte na posteljama, otvori prozore, obrie prainu. Skine trudniku haljinu od trapera. Kopala je po ormaru sve dok nije pronala suknju koja joj je pristajala i bluzu koja se nije napinjala na grudima. Namrti se na svoj odraz u ogledalu. Jo uvijek je bila punana, krupna, ali se osjeala bolje. Sredi si frizuru. Sto puta je prola etkom kroz kosu. Kada je zavrila etka je bila puna vlasi nalik na gusto, zlatno, paperjasto gnijezdo. Kako su se hormoni poeli vraati u normalu, tako joj se i raspoloenje popravilo. Ona je znala da e se to dogoditi. Ipak, zbog gubitka koji je pretrpjela osjeti potrebu da plae. Bilo bi dosta, strogo ree samoj sebi nanosei ru na usne, trepui kako bi otjerala suze. Bilo bi dosta, Norah Asher Henry. Prije nego to je sila u prizemlje odjene demper i pronae svoje ravne be cipele. Stopala su joj se napokon stanjila. Poe pogledati Paula - jo uvijek je spavao, i ona na vrcima prstiju osjeti njegov tihi, ali snani dah. Zatim stavi smrznuti sloenac u penicu, postavi stol i otvori bocu vina. Upravo je bacala uvelo cvijee gnjecavih i hladnih stabljika kada se otvore prednja vrata. Njezino srce bre zakuca kada je ula Davidove korake. Iznenada je bio tu, na vratima, tamno iroko odijelo slobodno mu je padalo oko mravog tijela, lice mu je bilo rumeno od etnje. Bio je umoran i ona uoi da je s olakanjem primijetio istu kuu, njezinu nekadanju odjeu, osjetio miris kuhane hrane. U ruci je drao buket narcisa koje je ubrao u vrtu. Kada ga je poljubila osjetila je koliko su mu usne hladnije od njezinih. Zdravo, ree on. ini se da si imala dobar dan. Da. Bio je dobar. Zamalo mu je rekla to je uinila, ali umjesto loga mu natoi pie: isti viski, onako kako je volio. On se nasloni ua pult dok je ona prala salatu. A ti? upita ona i zatvori slavinu. Nije bilo loe, ree David. Imao sam puno posla. Oprosti zbog onog sino. Pacijent je imao srani udar. Hvala Bogu, preivio je. Jesi li mu morao namjetati kosti? O, da. Pao je niza stube i slomio tibiju. Dijete spava? Norah baci pogled na sat i uzdahne. Vjerojatno bih ga trebala probuditi, ree, ako elim da ima normalan ritam. Ja u, ree David i odnese cvijee na kat. ula je njegove korake, zamiljala ga kako se naginje i njeno dotie Paulovo elo, prima ga za ruicu. Ali za nekoliko je minuta David siao sam, odjeven u traperice i demper. Izgledao je tako spokojno, ree David. Hajdemo ga pustiti da spava. Oni pou u dnevnu sobu i zajedno sjednu na kau. Na trenutak je bilo kao i prije, samo njih dvoje, svijet oko njih lien tajni i pun obeanja. Norah mu je kanila rei to je poduzela za vrijeme veere, ali iznenada mu pone objanjavati kao je organizirala jednostavnu misu zadunicu i dala obavijest u novine. Dok je govorila primijetila je Davidov sve ozbiljniji pogled. Izgledao je vrlo ranjivo pa ona zastane. Kao da mu je s lica spala krinka i ona je sada razgovarala sa strancem iju reakciju nije mogla predvidjeti. Nikada mu prije oi nisu bile tako tamne i ona nije mogla odrediti to mu je na pameti. Ne svia ti se zamisao, ree ona. Ne radi se o tome. Ona ponovno ugleda bol u njegovim oima, zauje ju u njegovu glasu. Kako bi je ublaila, ona zamalo ree kako e sve otkazati, ali osjeti da ranija inertnost, koju je odgurnula s toliko truda, ponovno vreba. To mi je pomoglo da se trgnem i ponem raditi, ree ona. U tome nema nieg loeg. Ne, ree on. Nema. inilo se kao da on eli jo neto rei, ali se zaustavio, ustao, poao do prozora i zagledao se u maleni tamni park s druge strane ceste. Ali doavola, Norah, ree on tiho i otresito, tonom kakvim nikad nije s njom razgovarao. To je uplai, kao i srdba koja je izvirala iz njegovih rijei. Zato si tako tvrdoglava? Zato mi barem nisi rekla prije negoli si zvala novine?

Ona je umrla, ree Norah. Sada je i ona bila ljuta. To nije sramota. Nemamo to razloga tajiti. David je stajao ukoenih ramena, nije se okrenuo. Onaj stranac s kunim ogrtaem koraljne boje prebaenim preko ruke u robnoj kui Wolf Wilde tada joj se uinio neuobiajeno blizak, kao osoba koju je neko dobro poznavala i nije ju vidjela godinama. Ali sada, nakon godinu dana braka, uini joj se da ovjeka pred sobom jedva poznaje. Davide, ree ona. to nam se to dogaa? On se ne okrene. Miris peenog mesa i krumpira ispuni prostoriju. Ona se sjeti veere koja se grijala u penici i eludac joj se stisne od gladi koju je pokuavala ignorirati cijeli dan. S kata se zauje Paulov pla, ali ona je stajala na mjestu i ekala odgovor. Nita se ne dogaa, ree on napokon. Kada se okrenuo u oima mu se jo uvijek vidjela tuga, ali i jo neto - neka odlunost koju ona nije shvaala. Od buhe radi slona, Norah, ree joj. Ali pretpostavljam da je to razumljivo. Njegova je primjedba bila hladna, izreena pokroviteljskim tonom. Paul je plakao sve glasnije. Norah se bijesno okrene i potri na kat gdje njeno, njeno podigne dijete i presvue ga, cijelo vrijeme drhtei od srdbe. Zatim sjedne u stolac za ljuljanje, otkopa dugmad koulje i napokon nastupi blaeno olakanje. Ona zatvori oi. ula je kako u prizemlju David hoda po kui. On je barem dotaknuo njihovu ker, vidio joj lice. Ona e organizirati misu zadunicu po svaku cijenu. Uinit e to za sebe. Polako, vrlo polako, dok je Paul sisao, a svjetlost dana se povlaila, ona pronae mir. Ponovno postane tiha rijeka koja prihvaa svijet oko sebe i lagano ga nosi na svojim strujama. Vani je njeno i tiho rasla trava, uskoro e prsnuti vreice s jajima paukova, zrak je bio ispunjen lepetanjem ptijih krila. Ovo je sveto, razmiljala je ona, dok se preko djeteta u naruju i onoga u zemlji spajala sa svime to je ikada ivjelo. Dugo je drala oi zatvorene, pa kada ih je otvorila iznenadi je tama i ljepota to ju je okruivala, duguljasti odsjaj svjetla kvake na vratima to je drhturio na zidu, Paulova nova dekica izvezena s ljubavlju koja je u naborima padala s ruba kolijevke. A na komodi Davidove narcise, njene poput koe, gotovo blistave, upijale su svjetlost iz hodnika.

IV
Kad se jeka njezina glasa izgubila na praznome parkiralitu, Caroline zalupi vratima automobila i krene kroz bljuzgavicu. Stane nakon nekoliko koraka i vrati se po dijete. U tami se uo Phoebein slabani pla, zbog kojeg Caroline pojuri preko asfalta, preko irokih osvijetljenih etverokuta na tlu, do automatskih vrata samoposluivanja. Bila su zakljuana. Caroline je vikala i lupala po vratima dok joj se glas isprepletao s Phoebeinim plaem. Unutra su se vidjeli prazni osvijetljeni prolazi izmeu polica. U blizini je zaboravljeno stajalo vjedro s vodom za pranje podova, limenke su svjetlucale u tiini. Nekoliko je minuta i Caroline tiho stajala i sluala Phoebeine jecaje i udaljeno huanje vjetra kroz kronje drvea. Zatim se sabere i krene oko zgrade prema stranjem dijelu duana. Metalna rolo vrata platforme za utovar bila su sputena, ali ona im svejedno prie. Osjeti miris gnjile hrane koji je dolazio s hladnog, masnog betona na mjestu gdje se snijeg istopio. Ona snano nogom udari vrata zadovoljna glasnim ehom, pa to ponovi nekoliko puta sve dok nije ostala bez daha. Ako su jo unutra, zlato, u to iskreno sumnjam, svejedno nee otvoriti duan u skorije vrijeme. Caroline zauje muki glas. Okrene se i ugleda nekog ovjeka kako stoji u otvoru rampe za prilaz kamiona s prikolicama do mjesta za istovar. ak je i s te udaljenosti mogla vidjeti da je krupan. Imao je iroki kaput i pletenu vunenu kapu. Ruke je zabio u depove.

Moje dijete plae, objasni ona nepotrebno. Akumulator mi se ispraznio. U duanu odmah kod ulaza je telefon, ali ne mogu do njega. Koliko je dijete staro? upita mukarac. Novoroene, ne razmiljajui odgovori Caroline, dok joj se po glasu ulo da je na rubu suza i panike. Glupo i smijeno, to je neto to je oduvijek prezirala, a ipak se sada nala u situaciji bespomone ene kojoj je potrebna pomo. Subota je uveer, dopre kroz snijeg do nje mukarev glas. Iza parkiralita je ulica bila tiha. Svi su servisi vjerojatno zatvoreni. Caroline je utjela. ujte, gospoo, zapone on polako, a njegov je glas djelovao vrlo umirujue. Caroline uvidi da se on trudi biti spokojan i utjeiti je. Moda ak misli da je ona luda. Proli sam tjedan grekom ostavio kleme kod kolege vozaa pa vam ne mogu pomoi oko auta. Ali, vani je hladno, pa sam mislio, zato ne biste sjeli kod mene u kabinu? Tamo je toplo. Prije nekoliko sati sam ovdje isporuio mlijeko i odluio priekati da vidim kakvo e biti vrijeme. Hou rei, gospoo, dobrodoli ste kod mene u kabinu. To e vam dati vremena da razmislite to ete dalje. Kada Caroline nije odmah odgovorila on doda: Mislim, brinem se zbog djeteta. Ona tada pogleda na sam rub parkiralita gdje je upaljena motora bio leper s tamnom sjajnom kabinom. Vidjela ga je i ranije, ali nije obraala panju na dugu srebrnu prikolicu koja je tamo stajala kao neka prikaza na rubu svijeta. Na njezinim rukama Phoebe glasno uzdahne, uhvati zrak i nastavi plakati. U redu, odlui Caroline. Barem nakratko. Ona oprezno obie nekoliko napuklih glavica luka. Kada je dola do ruba rampe on ju je ekao ispruene ruke kako bi joj pomogao da sie. Ona pomalo ljutito prihvati njegovu ruku, ali bila mu je zahvalna jer je pod slojem gnjilog povra i snijega bio led. Caroline digne pogled kako bi mu vidjela lice. Imao je gustu bradu, kapa mu je bila navuena sve do obrva pod kojim su bile tamne oi pune dobrote. Ovo je nevjerojatno, govorila je sebi dok su koraali parkiralitem. Suludo. Glupo. On je moda krvoloni ubojica, ali zbog silnog umora vie joj gotovo nije bilo stalo. On joj pomogne da uzme stvari iz automobila i da se smjesti u kabinu. Drao je Phoebe dok se Caroline penjala na visoko sjedalo, a zatim joj dodao dijete. Caroline ulije mlijeko iz termosice u boicu. Phoebe je bila tako uzrujana da joj je trebalo nekoliko trenutaka da shvati kako je hrana stigla, ali ak je i tada s mukom sisala. Caroline joj je njeno milovala obraze i malena napokon prihvati dudu i pone sisati. Malo neobino, nije li? ree mukarac kada je Phoebe utihnula. Upravo se bio uspeo na vozaevo mjesto. U tami je motor tiho zujao, umirujue preo poput velike make, dok se pred njima prostirala tama. Mislim, ovoliki snijeg u Kentuckyju. To se dogaa svakih nekoliko godina, ree ona. Vi niste odavde? Ja sam iz Akrona u Ohiju, ree on. Mislim, odande sam podrijetlom. Ali na cesti sam ve pet godina. Zapravo sada volim misliti da pripadam svugdje. Zar se nikad ne osjeate osamljeno? upita Caroline, ali se odmah sjeti kako izgleda njezin uobiajeni dan koji se zavrava tako to bi ona sjedila sama u svojem stanu. Nije mogla vjerovati gdje se nalazi i da tako intimno razgovara sa strancem. Bilo je to neobino ali i uzbudljivo, kao kad se povjeravate osobi koju ste upoznali u vlaku ili u autobusu. Da, tu i tamo, prizna on. To je samotan posao, bez sumnje. Ali isto tako esto imam neoekivane susrete. Poput ovoga veeras. U kabini je bilo toplo i Caroline osjeti kako se oputa u visokom udobnom sjedalu. Ispod ulinih se svjetiljki jo uvijek vidjelo kako sipi snijeg. Njezin je automobil stajao posred parkiralita, osamljena tamna sjena prekrivena snijegom. Kamo ste se uputili? upita on. Ma tu blizu, u Lexington. Na autocesti je nekoliko kilometara dalje bio sudar pa sam mislila da u ovako utedjeti na vremenu i izbjei probleme.

Lice mu je bilo blago osvijetljeno i on se nasmijei. Na vlastito iznenaenje i ona se nasmijei, i najednom su se oboje smijali. Da, i najbolji se planovi znaju izjaloviti, ree on. Caroline kimne. ujte, ree on nakon stanke. Ako doista trebate samo do Lexingtona, ja vas mogu odvesti. Svejedno mi je hou li parkirati kamion ovdje ili tamo. Uostalom, sutra je nedjelja i nita se ne da uiniti, zar ne? A u ponedjeljak ujutro moete pozvati vunu slubu. Automobil e ovdje biti na sigurnom, nemojte se brinuti. Ulina je svjetiljka obasjavala Phoebeino sitno lice, on isprui ruku i njeno pomiluje njezino elo svojom velikom rukom. Caroline se sviala njegova nezgrapnost, njegov mir. U redu, odlui ona. Ako vam to nije problem. Ma nikako, ree on. Pa kvragu... oprostite na izrazu, Lexington mi je usput. On pokupi ostatak njezinih stvari iz auta, vreice s namirnicama i dekice. Ime mu je bilo Al, Albert Simpson. Pipajui ispod sjedala on pronae jo jednu alicu, paljivo je obrie rupiem i natoi joj kavu iz svoje termos-boce. Ona je pila, zahvalna to je kava jaka, zahvalna to je na toplom i to je u drutvu nekoga tko ne zna nita o njoj. Osjeala se sigurnom i neobino sretnom, iako je zrak bio ustajao i zaudarao po prljavim arapama, dok je djetece koje joj nije pripadalo spavalo na njezinu krilu. Dok je vozio, Al joj je priao o ivotu na cesti, odmoritima s tuevima za vozae i kilometrima to su nestajali pod kotaima dok je on vozio iz noi u no. Uljuljkana jednolinim zvukom motora, toplinom i pahuljicama snijega to su se bacale na svjetla kamiona, Caroline napola utone u san. Napokon su stigli na parkiralite ispred njezine zgrade gdje je kamion zauzeo pet mjesta. Al izae iz kabine kako bi joj pomogao da sie i ostavi motor kamiona upaljen dok je nosio njezine stvari do stubita. Caroline ga je slijedila s Phoebe u naruju. Na jednom od donjih prozora zanjie se zastor - kao i uvijek, Lucy Martin je uhodila tko dolazi - i Caroline zastane dok je na trenutak obuzme neto nalik na vrtoglavicu. Oko nje se nita nije promijenilo, ali ona nije bila ista ena koja je odatle otila usred prole noi, gazei kroz snijeg do svojeg automobila. Uini joj se da se toliko promijenila da e i prostor i svjetlo kamo ulazi biti drugaiji. Ipak, dobro poznati klju sklizne u bravu i otkljua je. Kada su se vrata otvorila, ona odnese Phoebe u sobu koju je znala napamet: izdrljivi tamnosmei tepih, karirani kau i naslonja koje je nabavila na rasprodaji, stakleni stoli, roman koji je itala prije spavanja - Zloin i kazna - uredno obiljeen. Stala je tamo gdje Raskolnjikov sve priznaje Sonji. Upravo ih je sanjala u njihovu hladnom potkrovlju kada ju je probudila zvonjava telefona i snijeg koji je prekrivao ulice. Al je neodluno stajao na vratima. Mogao je biti serijski ubojica, silovatelj ili prevarant. Mogao je biti bilo tko. Imam krevet na rasklapanje, ree ona. Ako elite, moete veeras na njemu spavati. Nakon trenutka oklijevanja on zakorai u prostoriju. to e rei va mu? upita on gledajui naokolo. Nisam udana, ree ona i shvati kakvu je greku napravila. Vie ne. On ju je pomno promatrao dok je stajao s vunenom kapom u ruci i nju iznenadi kako su mu tamne lokne koje su mu strile na glavi. Iako se osjeala usporenom, kava ju je unato umoru razbudila i ona se iznenada upita to on o njoj misli - jo uvijek je bila u odori medicinske sestre, raupane kose, raskopanog kaputa s djetetom na umornim rukama. Ne elim vam stvarati nevolje, ree on. Nevolje? zaudi se ona. Da nije bilo vas jo uvijek bih bespomono stajala na parkiralitu. On se nasmijei, poe do kamiona i uskoro se vrati s malenom putnom torbom od tamnozelenog platna. Netko je gledao s prozora u prizemlju. Jeste li sigurni da zbog toga neete imati neugodnosti?

To je Lucy Martin, ree Caroline. Phoebe je bila nemirna pa ona iz grijaa uzme boicu s mlijekom, na podlaktici proba je li dovoljno toplo i sjedne. Ona oboava ogovarati. Upravo ste joj uljepali dan, vjerujte mi. Ali Phoebe nije eljela sisati i ponovno zaplae. Caroline ustane i pone etati prostorijom njeno joj apuui. Al se u meuvremenu latio posla. Zaas je razvukao krevet i obukao posteljinu sloivi kutove ravno, kao u vojsci. Kada se Phoebe napokon umirila Caroline mu kimne i tiho zaeli laku no. vrsto zatvori vrata spavae sobe. Padne joj na pamet da je Al od onih ljudi koji sve vide pa je tako sigurno primijetio da nema djejeg krevetia. Tijekom vonje Caroline je smiljala to da radi pa je sada izvukla ladicu iz komode i izbacila sadraj na pod. Zatim je sloila dva runika na dno, prekrila ih plahtom i smjestila Phoebe u sredinu. Kada je legla u krevet osjetila je kako iscrpljenost nadolazi u valovima i smjesta zaspi tvrdim snom bez snova. Nije ula Alovo glasno hrkanje iz dnevne sobe, ralice kako iste parkiralite ni kamione istoe kako odvoze smee. Ali kada se usred noi Phoebe pomaknula, Caroline je smjesta skoila na noge. Kretala se kroz tamu kao kroz vodu, premorena ali puna neke odlunosti. Presvukla je Phoebe, podgrijala joj boicu i usredotoila se na djetece na svojim rukama i obaveze koje su bile pred njom - tako hitne, tako neodlone i vane - zadatke koje je sada mogla obaviti samo ona, zadatke koji nisu trpjeli odgaanje. Caroline probudi bljetava svjetlost i miris prenih jaja sa slaninom. Ona ustane, zavee kuni ogrta, sagne se i dotakne djetetove oputene obraze. Zatim poe u kuhinju gdje je Al mazao maslac na prepeenac. Dobro jutro, ree on i pogleda je. Iako poeljana, kosa mu je jo uvijek bila pomalo raupana. Dio tjemena je bio elav, oko vrata je nosio zlatni lanac s medaljonom. Nadam se da se ne ljutite to sam se ovako udomaio. Sino nisam veerao. Fino mirie, ree Caroline. I ja sam gladna. Pa onda je dobro to sam ispekao mnogo, ree on i doda joj alicu kave. Imate lijep stan. Udoban i uredan. Doista vam se svia? Kava je bila jaa negoli ju je ona obino kuhala. A ja ba razmiljam o tome da se preselim. Njezine je vlastite rijei iznenade, ali kada ih je izgovorila uinile su joj se stvarnima. Suneve su zrake padale preko tamnosmeeg tepiha i naslona kaua. Voda je kapala sa strehe. Ona je godinama tedjela novac zamiljajui se u vlastitoj kui ili na nekom zanimljivom putovanju, ali sada se nalazila tu s djetetom u spavaoj sobi, strancem za stolom i automobilom zaglavljenim u Versaillesu. Mislila sam se preseliti u Pittsburgh, ree ona i ponovno iznenadi samu sebe. Al je kuhaom mijeao jaja u tavi, a zatim ih prebacio na tanjure. Pittsburgh? Sjajan grad. Zato ba onamo? Moja je majka tamo imala rodbinu, ree Caroline dok je on stavljao tanjure na stol i sjeo preko puta nje. inilo se da nema te granice koju ovjek nije spreman prijei kad jednom pone lagati. Znate, htio sam vam rei da mi je ao, ree Al. Iz tamnih mu je oiju izvirala dobrota. Mislim, zbog djetetova oca. Caroline je gotovo zaboravila da je izmislila mua pa se iznenadi to u Alovu glasu uje sumnju da ga je uope imala. On je oito zakljuio da je ona neudana majka, iznenadi se ona. Jeli su u tiini, tu i tamo bi prokomentirali vrijeme ili promet, Alovo sljedee odredite. Putovao je u Nashville, Tennessee. Nikad nisam bila u Nashvilleu, ree Caroline.

Ne? Pa poite sa mnom, vi i vaa ki, ree Al. To je bila tek ala, ali u toj se ali skrivala ponuda. Ponuda nije bila upuena njoj kao Caroline, ve neudanoj majci kojoj je srea okrenula lea. Ipak, na trenutak Caroline zamisli kako odlazi odatle s kutijama i svojim pokrivaima, ne osvrui se. Moda sljedei put, ree ona i uzme alicu s kavom. Moram ovdje srediti neke stvari. Al kimne. Razumijem vas, ree on. Znam kako je to. Ali svejedno, hvala na ponudi, ree ona. Lijepo od vas. Nema na emu, bilo mi je zadovoljstvo, ree on ozbiljno i ustane. Bilo je vrijeme da poe. Caroline je kroz prozor gledala kako on prilazi kamionu, penje se u kabinu i okree se kako bi joj mahnuo kroz otvorena vrata vozila. Ona mu mahne, sretna to na njegovu licu vidi osmijeh, tako ugodan i srdaan. Iznenadi je neko probadanje u srcu. Obuzme je elja da potri za njim. Sjeti se uskog kreveta u kabini na kojem je on povremeno spavao, sjeti se kako je njeno dotaknuo Phoebeino elo. ovjek koji je ivio tako samotnim ivotom zacijelo bi znao uvati njezinu tajnu, obuzdavati njezine snove i smiriti strahove. Ali motor kamiona se upali i iz srebrne ispune cijevi iznad kabine pone sukljati dim. U sljedeem je trenutku on paljivo skrenuo s parkiralita u tihu ulicu i nestao. U iduih je dvadeset i etiri sata Caroline spavala i budila se po Phoebeinu rasporedu. Ostajala je budna tek dovoljno dugo da neto pojede. Bilo je to vrlo neobino, jer je uvijek pazila da ne preskae obroke. Zazirala je od nediscipliniranih meuobroka koje je smatrala navikom ekscentrinih, samoivih ljudi. Ali sada je jela u najrazliitije doba dana i noi: hladne itarice i sladoled iz kutije dok je stajala za radnom povrinom u kuhinji. Kao da je ula u vlastitu zonu sumraka, u neko stanje izmeu jave i sna u kojem ne mora razmiljati o posljedicama svoje odluke, o sudbini djeteta koje je spavalo u ladici komode, o svojoj sudbini. U ponedjeljak ujutro ustane na vrijeme kako bi nazvala na posao i javila da je bolesna. Slualicu je digla Ruby Centers, slubenica prijamnog odjela. Jesi li dobro, duo? upita ona. Zvui grozno. Mislim da imam gripu, odgovori Caroline. Vjerojatno neu dolaziti nekoliko dana. Ima li kakvih novosti? upita ona, nastojei da joj glas zvui leerno. Je li rodila supruga doktora Henryja? Pa ne bih znala, ree Ruby. Caroline ju je gotovo mogla vidjeti kako se zamiljeno mrti, njezin uredni stol spreman za posao, malenu vazu s plastinim cvijeem u kutu. Jo nitko nije doao osim moda stotinjak pacijenata. ini se da svi imaju gripu kao i ti, gospoice Caroline. Onog trenutka kada je Caroline spustila slualicu zauje se kucanje na vratima. Lucy Martin bez sumnje. Caroline je bila iznenaena to joj je trebalo tako dugo. Lucy je na sebi imala haljinu s velikim, jarkim ruiastim cvjetovima, pregau s naborima ruiastih rubova, upave papue. Kada je Caroline otvorila vrata, ona nahrupi u stan s pola kolaa od banana umotanog u prozirnu foliju. Lucy je imala zlatno srce, tako su svi govorili, ali ve od same njezine pojave Caroline se nakostrijei. Lucyne torte, pite i topla jela bili su njezina ulaznica u sredite svake drame: smrtne i nesretne sluajeve, roenja, vjenanja i bdjenja. Njezina srdanost nije bila posve normalna, a potreba za loim vijestima upravo jeziva, pa se Caroline uvijek nastojala drati podalje. Vidjela sam tvog posjetioca, ree Lucy tapkajui Caroline po ruci. Moj Boe! Prilino zgodan tip, zar ne? Jedva sam doekala da te doem pitati tko je. Lucy sjedne na kau koji je ponovno bio namjeten. Caroline sjedne u naslonja. Vrata spavae sobe u kojoj je Phoebe spavala bila su otvorena.

Zar si bolesna? upita Lucy. Kad bolje razmislim, obino ujutro u ovo vrijeme ve odavno nisi kod kue. Caroline je prouavala Lucy na ijem se licu ocrtavalo nestrpljenje da sve sazna. Znala je da e sve to joj kae brzo obii grad - za dva, tri dana e joj netko prii u samoposluivanju ili u crkvi i pitati je o strancu koji je proveo no u njezinu stanu. Mukarac kojega si sino vidjela moj je roak, Caroline e posve mirno, ponovno iznenaena spretnou i brzinom kojom je lagala. Te su lai bile tako uvjerljive da nije ni okom trepnula kada ih je izgovarala. Da... a ja sam se ba pitala, ree Lucy. Vidjelo se da je razoarana. Da, znam, doda Caroline, i kako bi preduhitrila sljedee pitanje iznenadi samu sebe nastavkom. Jadni Al. ena mu je u bolnici. Ona se nagne prema Lucy i tiho nastavi. To je tako tuno. Ona ima samo dvadeset pet godina, ali lijenici misle da ima rak na mozgu. U posljednje je vrijeme esto imala nesvjestice pa ju je Al dovezao iz Somerseta na pregled k specijalistu. Uza sve to imaju malo dijete. Ja sam mu rekla: uj, hodi k njoj u bolnicu i budi tamo dan i no ako treba, dijete ostavi kod mene. Budui da sam medicinska sestra on je pristao. Nadam se da te nije smetao djetetov pla. Nekoliko je trenutaka Lucy iznenaeno utjela i Caroline shvati kakvo je zadovoljstvo, kakav je osjeaj moi kada nekome priopite tako neoekivane novosti. Jadni ljudi, taj tvoj roak i njegova ena! Koliko je dijete staro? Tek su joj tri tjedna, odgovori Caroline, a zatim na krilima inspiracije ustane. Priekaj trenutak. Ona poe u spavau sobu i uzme Phoebe iz laice, ne razmatajui vrsto omotane plahte. Zar nije prekrasna? upita ona sjedajui pokraj Lucy. Oh, doista jest. Prelijepa je! ree Lucy dodirujui Phoebeinu ruicu. Caroline se nasmijei osjeajui neoekivanu navalu ponosa i zadovoljstva. Ono to je primijetila u raaonici - kose oi, djelomice sploteno lice - postalo joj je tako blisko da vie gotovo nije obraala panju. Phoebe je kao i sva druga novoroenad bila krhka, slatka i zahtjevna. Oboavam je gledati, prizna Caroline. Oh, ta jadna majica, apne Lucy. to kau, hoe li se izvui? To nitko ne zna, ree Caroline. Vrijeme e pokazati. Sigurno su slomljeni od brige, ree Lucy. Da, jesu. Potpuno su izgubili apetit, povjeri joj Caroline. Nadala se da e tako obeshrabriti Lucy u namjeri da donosi svoja znamenita jela. Sljedea dva dana Caroline nije izlazila. Svijet je dolazio k njoj u obliku novina, dostave hrane i mlijeka, zvukova prometa. Vrijeme se promijenilo i snijeg je nestao istom onom brzinom kojom se pojavio. Istopio se i u potoiima slijevao niz fasade i nestajao u odvodnim kanalima. Za Caroline su se rascjepkani dani stopili u niz nasuminih slika i dojmova - kako na parkiralite dovoze njezin Ford Fairlane napunjena akumulatora, suneva svjetlost to se prosipa kroz oblano nebo, miris vlane zemlje, crvenda kako jede sjemenke. Bilo je trenutaka kada ju je obuzimala briga, ali se iznenadila koliki je mir osjeala dok je sjedila s Phoebe. Ono to je rekla Lucy Martin bila je istina: oboavala je gledati to dijete. Voljela je sjediti na suncu i drati je u naruju. Upozoravala je samu sebe da se ne smije emotivno vezati za Phoebe, jer je to sigurno bilo samo privremeno rjeenje. Caroline je esto promatrala doktora Davida Henryja u klinici i bila je uvjerena da je pun samilosti. Kada je one noi digao glavu sa stola i pogledao je, vidjela je u njegovu pogledu beskrajnu dobrotu. Uope nije sumnjala da e ispravno postupiti im se oporavi od oka. Svaki se put trzala kada bi zazvonio telefon. Ali prola su tri dana i od njega ni rijei.

U etvrtak ujutro netko pokuca na vrata. Caroline popravi pojas na haljini, prijee prstima kroz kosu i brzo poe otvoriti. Ali to je bio samo dostavlja s vazom punom tamnocrvenog i svijetloruiastog cvijea u oblaku gipsofilije. Bilo je od Ala. Puno hvala na gostoprimstvu, pisalo je u poruci. Moda se vidimo kada sljedei put budem vozio onuda. Caroline unese buket u kuu i stavi ga na stoli. Uzrujana, ona uzme primjerak The Leadera kojeg danima nije itala, skine gumicu kojom su novine bila omotane i letimice pogleda lanke ne unosei se u tekst. Sve vea napetost u Vijetnamu, drutvena kronika prolog tjedna, cijela stranica fotografija mjesnih ena s najnovijim proljetnim eirima. Caroline se upravo spremala baciti novine kad joj pogled zapne za crno uokvireni tekst. U petak, 13. oujka 1964. u devet ujutro u prezbiterijanskoj crkvi u Lexingtonu odrat e se misa zadunica za nau voljenu ker Phoebe Grace Henry koja je roena i umrla 7. oujka 1964.

Caroline polako sjedne. Proita tekst nekoliko puta. ak ga i dodirne, kao da bi ga to moglo uiniti jasnijim, dati dodatno objanjenje. S novinama u ruci ona ustane i poe u spavau sobu. Phoebe je spavala u ladici s ruicom podignutom iznad plahti. Roena i umrla. Caroline se vrati u dnevnu sobu i nazove kliniku. Ruby se odmah javi. Postoji li bilo kakva ansa da doe? upita ona. Ovdje je ludnica. ini se da svi u gradu imaju gripu. Zatim e tie: Jesi li ula, Caroline, to se dogodilo s bebama doktora Henryja? Ipak su dobili blizance. Djeak je u redu, prelijep je, ali djevojica je umrla pri porodu. Tako tuno. Proitala sam u novinama. Caroline je imala osjeaj da su joj se ukoili i jezik i vilica. Moe li, molim te, rei doktoru Henryju da me nazove. Reci mu da je vano. Vidjela sam novine, ponovi ona. Reci mu to, hoe li, Ruby? Ona zatim spusti slualicu. Sjedila je zagledana u stablo platane i parkiralite iza njega. Sat kasnije on je pokucao na njezina vrata. Dakle, ree ona i pusti ga unutra. David Henry ue i sjedne na kau. Sjedio je pogrbljeno i okretao eir u rukama. Ona sjedne u naslonja preko puta njega gledajui ga kao da ga vidi prvi put. Norah je dala oglas, ree on. Kada ju je pogledao, ona unato svemu osjeti navalu suosjeanja. elo mu je bilo naborano, oi zakrvavljene, kao da danima nije spavao. Napravila je to bez upozorenja. Ali ona misli da je vaa ki umrla, ree Caroline. Zar ste joj to rekli? On polako kimne. Htio sam joj rei istinu, ali kada sam otvorio usta nisam mogao. U tom mi se trenutku inilo da u je tako potedjeti boli. Caroline se sjeti svojih lai koje su s lakoom sustizale jedna drugu. Nisam je ostavila u Louisvilleu, ree ona tiho. Ona kimne prema vratima spavae sobe. Tamo je unutra. Spava. David Henry je pogleda. Caroline se preplai jer mu je lice bilo potpuno bijelo. Nikad ga prije nije vidjela tako uzrujanog. Zato niste? upita on na rubu bijesa. Zato, za ime boga, niste? Jeste li ikada bili tamo? upita ona, prisjeajui se blijede djevojke ija je tamna kosa padala na hladni linoleum. Jeste li vidjeli kako je tamo? Nisam. On se namrti. Dobio sam odline preporuke, to je sve. Ve sam ranije onamo slao pacijente. Nisam uo nita loe. Grozno je, ree ona s olakanjem. Znai on nije znao to radi. eljela ga je mrziti, ali se dobro sjeala kolike je samo noi proveo u klinici lijeei pacijente koji nisu mogli platiti.

Pacijente sa sela, iz planina, koji su puni nade, ali bez novca, prevaljivali naporan put do Lexingtona. Drugim se lijenicima klinike to nije svialo, ali doktor Henry nije elio odustati. On nije bio lo ovjek, ona je to znala. On nije bio udovite. Ali ovo - misa zadunica za ivo dijete - to je bilo udovino. Morate joj rei. Iako mu je lice bilo blijedo on je bio odluan. Ne, ree. Sada je prekasno. Radite to god morate, Caroline, ali ja joj to ne mogu rei. Ne elim joj rei. Nevjerojatno. Mrzila ga je zbog tih rijei, ali je u tom trenutku osjeala bliskost kakvu nikad nije osjeala ni prema jednoj osobi. Bili su vezani neim tako velikim, i ma to da se dogodi, uvijek e biti vezani. On je primi za ruku i njoj se to uini prirodnim i normalnim, podigne njezinu ruku do svojih usana i poljubi je. Ona osjeti pritisak njegovih usana na svojim prstima, njegov topli dah na koi. Da je u njegovu pogledu ugledala trunku proraunatosti, da je vidjela bilo to osim bolne zbunjenosti kada joj je pustio ruku, ona bi uinila ispravnu stvar. Podigla bi slualicu, nazvala doktora Bentleyja ili policiju i sve priznala. Ali njegove su oi bile pune suza. Sve je u vaim rukama, ree on. Preputam to vama. Ja vjerujem da je dom u Louisvilleu pravo mjesto za ovo dijete. Tu odluku sam donio teka srca. Bit e joj potrebna lijenika njega koju drugdje ne moe dobiti. Ali kakva god bila vaa odluka, ja u je potovati. Odluite li se obratiti policiji, ja u preuzeti svu krivnju na sebe. Obeavam da vi neete imati nikakvih neugodnosti. Izraz lica mu je bio napet. Prvi put Caroline promisli o posljedicama koje se nisu ticale samo djeteta u susjednoj prostoriji. Ranije joj nije palo na pamet da su njihove karijere u opasnosti. Ne znam, ree ona polako. Moram razmisliti. Ne znam to da radim. On otvori novanik i isprazni ga. Tristo dolara - ona je bila okirana to on nosi toliki novac sa sobom. Ne elim va novac, ree ona. To nije za vas, objasni on. To je za dijete. Phoebe. Ona se zove Phoebe, ree Caroline i odgurne novanice. Sjeti se rodnog lista na koji se u urbi tog snjenog jutra on samo potpisao. Kako bi lako bilo upisati Phoebeino i njezino ime. Phoebe, ree on i ustane, ostavljajui novac na stoliu. Molim vas, Caroline, nemojte nita poduzimati prije nego to me obavijestite. Samo vas to molim, da me upozorite ma to odluili. Kada je on otiao sve je bilo kao i prije: sat na polici nad kaminom, etvrtasti odsjaj svjetla na podu, otre sjene golih grana. Za nekoliko e tjedana propupati lie, pokriti grane poput paperja, promijenit e se sjene na podu. Ona je to vidjela toliko puta dosad, ali prostorija joj se najednom uini neobino bezlinom, kao da nikad nije u njoj stanovala. Tijekom godina je kupila vrlo malo stvari jer je po prirodi bila tedljiva. Uostalom, uvijek je matala da e njezin pravi ivot biti negdje drugdje. Kau i naslonja s kockastim uzorkom su joj se sviali, sama ih je izabrala, ali uvidi kako bi ih bez aljenja mogla ostaviti. Mogla bi ostaviti sve za sobom, pomisli, gledajui uramljene reprodukcije pejzaa, pleteni stalak za novine pokraj kaua, niski sloli. Odjednom joj se vlastiti stan uini hladnim, poput lijenike ekaonice u gradu. Uostalom, to je ona u njemu radila sve te godine negoli ekala? Ona pokua utiati svoje misli. Zacijelo je postojao drugi, manje dramatian nain. Tako bi rekla njezina majka odmahujui glavom, upozoravajui je da ne izigrava Saru Bernhardt. Caroline godinama nije znala tko je Sarah Bernhardt, ali je dobro znala to njezina majka pod time podrazumijeva: svaki viak emocija je lo jer remeti ivotni mir. Zato je Caroline obuzdavala osjeaje, pohranjivala ih kao to ljudi pohranjuju staru odjeu u ladice, zamiljajui kako e ih jednoga dana otvoriti i iznijeti na svjetlo dana, ali ona nikad nije, sve dok iz ruku doktora Henryja nije uzela djetece. Neto se pokrenulo i ona to vie nije mogla

zaustaviti. Kroz nju su jednakom estinom strujali strah i uzbuenje. Mogla bi ve danas otii, zapoeti nov ivot negdje drugdje. Ionako nema drugog izbora, unato tome to odlui uiniti s djetetom. Lexington je bio malen grad, nije mogla poi ni do samoposluivanja da ne sretne poznanika. Ona zamisli kako se ire oi Lucy Martin, njezino tajno zadovoljstvo dok prepriava Carolineine lai, govori o njezinoj ljubavi prema odbaenom djetetu. Jadna stara usidjelica, govorit e ljudi o njoj, toliko je eljela vlastito dijete. Sve je u vaim rukama, Caroline. Lice kao da mu je ostarjelo, smeuralo se poput oraha. Sljedeeg se jutra Caroline rano probudila. Bio je predivan dan i ona otvori prozore, putajui da ue svje zrak i miris proljea. Phoebe se dvaput po noi budila, a dok je spavala, Caroline se pakirala i po mraku nosila stvari u automobil. Kako se ispostavilo nije imala mnogo toga, svega nekoliko kovega koji su lako stali u prtljanik i na stranje sjedalo Fairlanea. S istim je uspjehom mogla iznenada otputovati u Kinu, Burmu ili Koreju. Ta ju je pomisao inila sretnom. Bila je zadovoljna i svojom uinkovitou. Do juer u podne ve je sve dogovorila: dobrotvorna udruga e uzeti namjetaj, servis e oistiti stan. Javila je komunalnim slubama da joj njihove usluge vie nisu potrebne, otkazala dostavu novina i napisala potrebna pisma kojima zatvara bankovne raune. Caroline je pila kavu, ekala da uje kako se u prizemlju zatvaraju vrata i zvuk Lucyna automobila. Zatim brzo uzme Phoebe u naruje, na trenutak zastane na vratima stana u kojem je ispunjene nadom provela tolike godine, godine koje su joj se u ovom trenutku inile tako nestvarne kao da ih nikad nije ni bilo. vrsto zalupi vratima i sie niza stube. Smjesti Phoebe u kutiju na stranjem sjedalu i odveze se u grad. Prola je pokraj klinike tirkiznih zidova i naranasta krova, pokraj banke i istionice, omiljene benzinske postaje. Kada je stigla do crkve parkirala se na cesti i ostavila usnulu Phoebe u autu. U dvoritu je bilo vie ljudi negoli je oekivala i ona stane iza njih, ali dovoljno blizu da vidi zatiljak Davida Henryja, njegov vrat rumen od hladnoe i plavu kosu Nore Henry skupljenu u strogu punu. Nitko nije primijetio Caroline. Njezine potpetice utonu u blato na rubu plonika pa ona prebaci teinu na prste. Sjeti se ustajalih mirisa ustanove u koju ju je prolog tjedna poslao doktor Henry. Sjeti se djevojke u koulji ija je tamna kosa padala na pod. Rijei su se polako topile na tihom jutarnjem zraku. ak ni tmine nisu tmine za tebe, i no postaje svjetlosna kao dan. Caroline se proteklih nekoliko dana budila u razno vrijeme dana i noi. Stajala bi na kuhinjskom prozoru u sitne sate i jela krekere. Izgubila je pojam o vremenu, sve su se njezine uobiajene navike zauvijek promijenile. Norah Henry je ipkastim rupiem otirala suze. Caroline se sjeala njezina stiska dok je tiskala najprije jedno, a zatim drugo dijete, sjeala se i suza u njezinim oima. Ovo bi je unitilo, tvrdio je David Henry. A to bi se tek dogodilo da se Caroline pojavi s izgubljenim djetetom na rukama? to bi bilo kada bi prekinula ovu tugu na ije bi mjesto samo dola nova tuga? Ti si stavio nae greke pred nas, nae tajne pred svjetlost tvoga lica. Dok je sveenik govorio David Henry prebaci teinu s jedne noge na drugu. Prvi put Caroline duboko u sebi shvati to se sprema uiniti. Grlo joj se stisne, disanje postane plitko. ljunak kao da joj je pritiskao stopala kroz onove, ljudi okupljeni u dvoritu crkve zatrepere pred njezinim oima i njoj se uini da e pasti. Strano, pomisli Caroline dok je gledala kako Nora Henry graciozno svija duge noge. Iznenada je Norah kleala u blatu dok joj se vjetar poigravao s kratkim velom na tokici. Jer vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vjeno.

Caroline je gledala u sveenikovu ruku i kada je on ponovno progovorio, njegove rijei, iako jedva ujne, kao da nisu bile upuene Phoebe ve njoj. Nosile su u sebi neto konano to se nije moglo promijeniti. Predajemo njezino tijelo prirodnim silama. Vjetar vjetru, zemlja zemlji, pepeo pepelu. Neka je Gospodin blagoslovi i uva, neka je obasja svojim svjetlom i prui joj mir. Sveenik zastane, vjetar zanjie grane i Caroline se pribere, obrie oi rupiem i lagano odmahne glavom. Okrene se i poe do svojeg automobila u kojem je Phoebe jo uvijek spavala dok joj je na lice padala zraka sunca. Svaki kraj u sebi nosi poetak. Uskoro je Caroline skrenula za ugao kod tvornice spomenika ispred koje su bile nadgrobne ploe i nastavila prema autocesti. Neobino. Nije li lo predznak imati tvornicu nadgrobnih spomenika na ulasku u grad? Ali ve je sve to ostalo iza nje, i kada je stigla do krianja skrene na sjever prema Cincinnatiju, a onda Pittsburghu. Vozila se uz rijeku Ohio prema gradu u kojem je doktor Henry proveo dio svojeg tajanstvenog ivota. Druga cesta koja je vodila u Louisville i Dom za slaboumne nestane u retrovizoru. Caroline je brzo vozila, osjeala se neustraivo, srce joj se punilo uzbuenjem jarkim poput vedra dana. Jer doista, kakve je veze zlokobno znamenje imalo sada? Na kraju krajeva, dijete koje se vozilo pokraj nje za cijeli je svijet bilo mrtvo. I ona, Caroline Gill, nestajala je s lica zemlje, zbog ega joj se uini da je sve laka, da ak i automobil lebdi visoko nad tihim poljima junog Ohija. Cijelo to sunano poslijepodne, dok se vozila na sjever pa na istok, Caroline je bez zadrke vjerovala u budunost. A zato i ne bi? Jer ako im se ve dogodilo ono najgore, onda je to najgore svakako sada bilo iza njih.

1965.

Veljaa 1965.
Norah je bosonoga stajala na stolcu u blagovaonici i privrivala ruiaste vrpce na mjedeni luster. itavi lanci papirnatih ruiastih igrimiznoljubiastih srdaca padali su na stol i porculan s tamnocrvenim ruama i pozlaenim rubovima to ga je dobila kao vjenani dar, na ipkasti stolnjak i lanene ubruse. Dok je ona radila pe je brujala pa su vrpce krep-papira lebdjele na toplom zraku, doticale joj suknju, a onda polagano padale na pod ukajui. Paul, kojemu je bilo jedanaest mjeseci, sjedio je u kutu pokraj stare pletene koare pune cjepanica. Upravo je nauio hodati i cijelo se poslijepodne zabavljao topui po njihovoj novoj kui u svojem prvom paru cipela. Svaka je soba predstavljala novu avanturu. Bacao je avle kroz metalne reetke za ventilaciju, oduevljen jekom koju su stvarali. Po kuhinjskom je podu vukao vreicu sa gipsom koja je za sobom ostavljala tanki bijeli trag. Sada je rairenih oiju gledao vrpce, prekrasne i neuhvatljive poput leptira. Nespretno se uspravio pokraj stolca u nastojanju da jednu zgrabi. Uhvati ruiastu vrpcu i povue. Luster se zaljulja, on izgubi ravnoteu i svom teinom padne na stranjicu. Iznenaen, pone plakati. O, duice, ree Norah, sie sa stolca i digne ga u naruje. Ne plai, aptala je milujui ga po mekoj tamnoj kosi. Izvana bijesnu svjetla automobila, zatim se zauje zatvaranje vrata. Istovremeno zazvoni telefon. Norah s Paulom u naruju poe u kuhinju i digne slualicu upravo u trenutku kada je netko pokucao. Halo? Ona priljubi usne uz Paulovo vlano i meko elo, napreui se da vidi iji je to automobil na kolnom prilazu. Bree je trebala doi tek za sat vremena. Slatko djetece, mrmljala je, a onda e ponovno u slualicu: Halo? Gospodo Henry? Bila je to medicinska sestra iz Davidove nove ordinacije - prije mjesec dana poeo je raditi u bolnici - ena koju Norah nikad nije vidjela. Glas joj je bio ugodan i topao. Norah ju je zamiljala kao osobu srednjih godina, krupnu i odgovornu, kose paljivo namjetene u visoku punu. Caroline Gill koja ju je drala za ruku za vrijeme trudova, ije su plave oi i vrst pogled za Noru bili nerazmrsivo povezani s onom nevjerojatnom snjenom noi, jednostavno je nestala - bila je to zagonetka, ali i skandal. Gospoo Henry, ovdje Sharon Smith. Doktora Henryja su hitno pozvali u operacijsku dvoranu upravo kada je bio na vratima i spremao se poi kui. Dogodila se strana prometna nesrea nedaleko od ceste Leestown. Tinejderi, znate, teko su ranjeni. Doktor Henry mi je rekao da vam javim. Doi e kui im bude mogao. Je li rekao koliko e se zadrati? upita Norah. Zrak je mirisao po peenoj svinjetini, kiselom kupusu i prenim krumpirima, Davidovu najdraem jelu. Nije. Ali ula sam daje sudar bio stravian. U povjerenju, duo, moglo bi potrajati satima. Norah kimne. U daljini se zauje otvaranje i zatvaranje ulaznih vrata, zatim koraci, lagani i poznati u predvorju, dnevnoj sobi, blagovaonici. Bree je ranije dola po Paula kako bi Norah i David mogli provesti veer prije Sv. Valentina, ujedno njihovu godinjicu, sami. Norin plan, njezino iznenaenje, njezin dar njemu. Hvala vam, ree ona medicinskoj sestri prije negoli je spustila slualicu. Hvala to ste nazvali. Bree ue u kuhinju, donosei sa sobom miris kie. Ispod dugog balonera nosila je crne izme do koljena. Njezina su duga, bijela bedra nestajala u najkraoj suknji koju je Norah ikad vidjela. Srebrne naunice optoene tirkizima plesale su na svjetlu. Dola je ravno s posla vodila je ured mjesne radiopostaje - torba joj je bila puna knjiga i papira za nastavu koju je pohaala.

Gle ti ovo! usklikne Bree, spusti torbu na pult i uzme Paula u naruje. Sve izgleda sjajno, Norah. Ne mogu vjerovati kako si samo brzo uredila kuu. To me dralo zaposlenom, ree Norah sjetivi se tjedana koje je provela odljepljujui stare tapete i bojei zidove. Odluili su se preseliti, ona i David, nadajui se da e im to, kao i Davidov novi posao, pomoi da zaborave nemio dogaaj iz prolosti. To je svakako bila Norina najvea elja, pa je zduno prionula na posao. Ipak, nije pomoglo onoliko koliko se nadala. Osjeaj gubitka esto je znao zaplamtjeti u njoj poput vatre iz eravice. Prolog je mjeseca dvaput zvala enu da priuva Paula, ostavljala napola obojene bordure i role tapeta, a onda prebrzo vozila uskim seoskim cestama do privatnog groblja okruenog ogradom od kovanog eljeza gdje je pokopana njezina ki. Kameni su spomenici bili duboko ukopani u tlo, neki vrlo stari, toliko stari da se izlizani natpisi vie nisu mogli proitati. Phoebein je nadgrobni spomenik bio vrlo jednostavan, od ruiastog granita u koji je ispod njezina imena bio uklesan datum njezina kratkog ivota. Okruena tmurnim zimskim krajolikom, dok joj je hladan vjetar mrsio kosu, Norah je kleala na otroj smrznutoj travi svojeg sna. Bila je gotovo paralizirana od tuge, toliko puna boli da nije imala snage ni plakati. Ali kleala je tako nekoliko sati, zatim je ustala, otresla prljavtinu s odjee i pola kui. Sada se Paul igrao s Bree pokuavajui je uhvatiti za kosu. Tvoja je mama nevjerojatna, ree mu Bree. Postala je upravo savrena kuanica, nije li? Ne, nemoj me vui za naunice, zlato, doda ona drei Paulovu ruicu. Savrena kuanica? ponovi Norah dok je srdba rasla u njoj poput plime. to bi to trebalo znaiti? Ba nita, odgovori Bree. Radila je smijene grimase za Paula pa iznenaeno digne pogled. Ma doista, Norah, daj se opusti. Savrena kuanica, ponovi Norah. Samo sam eljela da sve izgleda lijepo na moju godinjicu braka. to ima loe u tome? Nita. Bree uzdahne. Sve izgleda sjajno. Zar ti to nisam upravo rekla? Uostalom, dola sam uzeti Paula, sjea se? Zato si tako ljuta? Norah odmahne rukom. Nema veze. Ma, kvragu i nema veze! David ima operaciju. Bree prieka trenutak. Sad mi je jasno. Norah ga krene braniti, a onda zastane. Dlanovima pritisne obraze. O, Bree, zato ba veeras? Doista grozno, suglasi se Bree. Norino je lice bilo napeto, ona osjeti kako joj se usnice vrsto stiu i Bree se nasmijei. Hajde, budi iskrena. Moda David nije kriv, ali ti tako ne misli. On i nije kriv, ree Norah. Dogodila se nesrea, dobro, u pravu si. Ali to nije u redu - to doista nije u redu. Znam, ree Bree iznenaujue njeno. To nikako nije poteno. ao mi je, seko. Zatim se nasmijei. Gle, donijela sam tebi i Davidu dar. Moda te to razvedri. Bree prebaci Paula na drugu ruku i pone kopati po svojoj golemoj proivenoj platnenoj torbi. Izvadi knjige, okoladicu, hrpu letaka o predstojeoj demonstraciji, naoale za sunce u pohabanoj konatoj futroli i napokon bocu vina. Kada ju je natoila u ae tekuina je blistala poput ipka. Za ljubav, ree ona, doda jednu au Nori i podigne drugu. Za vjenu sreu i blaenstvo. Smijale su se i pile. Vino je bilo tamno s okusom bobica i blagom aromom hrastovine. Kia je s krovnog lijeba kapala na tlo. Mnogo godina poslije Norah e se sjetiti te veeri, svoje potitenosti i razoaranja i Bree koja je donijela svjetlucave sitnice iz nekog drugog svijeta. Sjeat e se njezinih sjajnih izama, naunica, njezine energije koja je bila poput neke vrste svjetlosti. Kako je samo Nori sve to bilo lijepo, kako daleko i nedodirljivo. Bila je u depresiji tek e mnogo godina poslije shvatiti u kakvoj je tami ivjela, ali 1965. o tome nitko nije govorio. Nikome tako neto nije padalo na pamet. Pogotovo ne u Norinu sluaju - ta ona je imala kuu, dijete, mua lijenika. Od nje se oekivalo da bude zadovoljna.

Hej - jeste li prodali staru kuu? upita Bree odloivi au na pult. Jeste li prihvatili ponudu? Jo nismo, ree Norah. Nude manje nego to smo se nadali. David eli prihvatiti, zavriti s time, ali ja nisam ba tako sigurna. To je bio na dom. Jo uvijek mi nije drago to emo ga prodati. Ona pomisli na njihovu prvu kuu, tamnu i praznu sa znakom PRODAJE SE u dvoritu i uini joj se da je svijet postao vrlo krhak. Osloni se na pult kako se ne bi zaljuljala i popije jo gutljaj vina. Kako tvoj ljubavni ivot ovih dana? upita Norah mijenjajui temu. to je s onim tipom s kojim se via - kako se ono zove - Jeff? Ah, on. Preko Breeina lica preleti tamna sjena i ona odmahne glavom kao da eli razbistriti misli. Zar ti nisam rekla? Prije dva tjedna sam se vratila kui i zatekla ga u krevetu - u mom krevetu - sa slatkim mladim komadom koji je radio s nama tijekom kampanje za izbor gradonaelnika. Oh, ba mi je ao! Bree odmahne glavom. Ne treba ti biti. Nisam ba bila zaljubljena u njega. Samo nam je bilo ugodno zajedno. Tako sam barem ja mislila. Nisi bila zaljubljena? ponovi Norah. Mrzila je ton pun neodobravanja svoje majke koji je izlazio iz njezinih usta. Ona nije eljela biti takva osoba, piti aj u tihoj, urednoj kui kao to je bila kua njihova djetinjstva. Ali nije eljela ni biti osoba kakvom je postala, utonula u svijet tuge u kojem nita nije imalo smisla. Ne, ree Bree. Ne, nisam ga voljela, iako sam neko vrijeme mislila da bih ga mogla zavoljeti. Ali to sad vie nije vano. On je nau vezu pretvorio u kliej. To mi je mrsko najvie od svega - to sam dio klieja. Bree odloi au na pult i prebaci Paula na drugu ruku. Njezino je nenaminkano lice bilo profinjeno, obrazi i usne blijedoruiasti. Ja ne bih mogla ivjeti kao ti, ree Norah. Otkako je Paul roen, otkako je Phoebe umrla, ona je imala potrebu stalno biti na oprezu. Kao da bi i najmanji trenutak nepanje mogao otvoriti vrata nesrei. Ja to jednostavno ne bih mogla, mislim, prekriti sva pravila i sve norme. Vjeruj mi, zbog toga se Zemlja ne prestane vrtjeti, tiho e Bree. Nevjerojatno, ali doista je tako. Norah odmahne glavom. A mogla bi. U bilo kojem trenutku bi se svata moglo dogoditi. Znam, ree Bree. Znam, duo. Norina prijanja ljutnja nestane pod iznenadnom navalom zahvalnosti. Bree e uvijek biti tu da je saslua, da joj da savjet, zahtijevajui od nje samo istinu o onome to proivljava. U pravu si, Norah, u bilo kojem se trenutku svata moe dogoditi. Ali kad neto poe po zlu nisi ti za to kriva. Ne moe provesti ostatak ivota hodajui kao po jajima u nastojanju da izbjegne nesreu. To tako ne ide. Samo e propustiti ivot koji ve ima. Norah nije znala kako da na to odgovori pa uzme Paula koji se gladan vrpoljio na Breeinim rukama. Lokne su mu bile preduge, ali Norah se nije mogla natjerati da ih odree. Poskakivale su svaki put kada bi se pomaknuo kao da ih njeno die vjetar. Bree objema natoi jo vina i uzme jabuku iz posude s voem na pultu. Norah naree sir, kruh i banane i sloi ih po stoliu Paulove sjedalice za hranjenje. Pijuckala je vino dok je radila. Postupno se svijet oko nje razbistri, boje ponovno postanu jarke. Gledala je Paula kako ruicama nalik na malene morske zvijezde razmazuje mrkvu po kosi. Svjetlo iz kuhinje prelamalo se preko ograde stranjeg trijema i bacalo sjene na travu gdje su se izmjenjivali svjetlost i tama. Kupila sam Davidu fotoaparat za godinjicu, ree Norah. Toliko je eljela da te trenutke to su bili poput bljeska moe zabiljeiti zauvijek. Tako naporno radi otkako je preuzeo novi posao. Potrebna mu je razbibriga. Ne mogu vjerovati da ba veeras mora raditi.

Zna to? ree Bree. A da ja ipak uzmem Paula? Mislim, tko zna? Moda se David vrati na vrijeme za veeru. Pa to ako se vrati i u pono? Zato ne? Moete preskoiti predjelo, maknuti tanjure i voditi ljubav na stolu u blagovaonici. Bree! Bree se nasmije. Ma daj, Norah. Ba bih voljela uzeti Paula k sebi. Treba ga okupati, ree Norah. Nema problema, odgovori Bree. Obeavam da ga neu ostaviti u kadi da se utopi. To nije smijeno, Norah e. Ni najmanje. Ali ona naposljetku pristane i spakira Paulove stvari. Osjeti njegovu meku kosu na svojem obrazu, njegove tamne krupne oi ozbiljno su je gledale dok ga je Bree odnosila, zatim je nestao. Ona je s prozora gledala kako stranja svjetla Breeina automobila u kojem je bio njezin sin odmiu niz ulicu. Savladavala se da ne potri za njima. Kako je bilo mogue pustiti dijete da odraste i krene u taj opasni, nepredvidivi svijet? Nekoliko je minuta stajala zagledana u tamu. Zatim poe u kuhinju, pokrije folijom meso i iskljui penicu. Bilo je sedam sati, a Breeina boca vina gotovo prazna. Norah je u tihoj kuhinji mogla uti kako kuca sat. Ona otvori novu bocu vina, francuskog i skupocjenog kojeg je kupila za veeru. U kui je bilo nevjerojatno tiho. Je li ikad bila sama otkako se Paul rodio? Izgleda da nije. Izbjegavala je te trenutke samoe, trenutke potpunog mira kada su je misli o njezinoj izgubljenoj keri nezvane opsjedale. Misa zadunica odrana u dvoritu crkve pod neugodno jarkim svjetlom ranog proljea pomogla je Nori, ali ona je ipak povremeno imala neobjanjiv osjeaj da je njezina ki tu negdje, da e je kad se okrene ugledati na stubama ili vani na travnjaku. Ona pritisne dlan o zid i odmahne glavom kako bi razbistrila misli. Zatim s aom u ruci krene kroz kuu dok su joj koraci uplje odzvanjali po tek ulatenim podovima. Paljivo je gledala sve to je uinila. Vani je kia ravnomjerno padala umanjujui sjaj ulinih svjetiljki. Norah se sjeti one noi, snijega noenog vjetrom. David ju je tada primio za lakat, pomogao joj da odjene stari zeleni kaput, sada ve prilino pohaban, ali nikako se nije mogla natjerati da ga baci. Kaput se rastvorio oko njezina okruglog trbuha. Njihovi su se pogledi sreli. On je bio tako zabrinut, tako ozbiljan, pun nervoznog uzbuenja, i Nori se u tom trenutku uinilo da ga poznaje kao samu sebe. Ipak, sve se promijenilo. David se promijenio. Uveer kada je sjedio pokraj nje na kauu i listao medicinske asopise inilo joj se da zapravo nije prisutan. Neko, kada je radila kao telefonistica za meugradske veze, Norah je dodirivala hladne tipke i metalne prekidae sluajui udaljenu zvonjavu, zvuk spajanja veze. Priekajte trenutak, govorila je dok su joj rijei odzvanjale. Ljudi su progovarali u isti trenutak, zatim bi stali pa bi se uo samo um noi to ih je razdvajao. Ponekad je sluala glasove ljudi koje nikada nee upoznati, njihove formalne ili srdane obavijesti o roenjima, vjenanjima, bolestima, smrti. Ona je osjeala tamnu no njihove razdvojenosti i svoju mo da uini da ta razdvojenost nestane. Ali ostala je bez te moi - barem u ovome trenutku, i to u onome to je bilo najvanije. Ponekad, ak i nakon to su vodili ljubav i usred noi mirno leali jedno pokraj drugog, dok su im srca kucala u istom ritmu, ona bi pogledala Davida i u uima ula daleki mrani zvuk svemira. Prolo je osam sati uveer i sve je poprimilo meke obline noi. Ona se vrati u kuhinju, stane ispred tednjaka i pone upkati suho svinjsko peenje. Vilicom zdrobi krumpir u umaku i pojede ga ravno iz posude u kojoj se pekao. Jelo od brokula i sira se skrutnulo i poelo suiti. Norah i njega proba. Opee usta pa posegne za aom. Bila je prazna. Ona poe do sudopera i popije au vode pa jo jednu, drei se za pult jer se osjeala nesigurnom na nogama. Pijana sam, pomisli ona iznenaena i pomalo zadovoljna sama sobom. Nikad se prije nije napila, za razliku od Bree koja se jedanput vratila kui s plesa i povratila po linoleumu. Netko joj je ulio alkohol u pun, objasnila je majci, ali Nori je priznala sve o boci alkohola umotanoj u smeu

papirnatu vreicu i o prijateljima koji su se okupili u grmlju dok im je dah stvarao oblaie na reskom nonom zraku. Uini joj se da je telefon vrlo daleko. Dok je hodala osjeala se neobino, kao da lebdi izvan svojeg tijela. Drala se za kvaku jednom rukom dok je drugom okretala broj telefona. Slualicu je uglavila izmeu ramena i uha. Bree se javi nakon prvog signala. Znala sam da si ti, ree. Paul je dobro. itala sam mu knjigu, okupala ga i sad vrsto spava. Ba dobro. Predivno, ree Norah. Htjela je ispriati Bree o nevjerojatnom stanju u kojem se nalazi, ali sad joj se to uini previe osobnim, nekom vrstom tajne. A kako si ti? upita Bree. Jesi li dobro? Jesam, odgovori Norah. David se jo nije vratio, ali nema veze. Ona brzo spusti slualicu, natoi si jo jednu au vina, izae na trijem i podigne lice prema nebu. U zraku je lebdjela izmaglica. Uini joj se da vino struji njome poput topline ili svjetlosti, iri se njezinim udovima sve do vraka prstiju na rukama i nogama. Kada se okrenula, ponovno joj se uini da lebdi, da izlazi iz svojega tijela. Sjeti se kako su se automobilom vozili zaleenim cestama, kotai kao da nisu doticali tlo, zatim su se malo zanijeli prije negoli je David uspio izravnati vozilo. Ljudi su govorili istinu: vie se nije mogla sjetiti poroajnih bolova, ali nikad nee zaboraviti osjeaj to ga je imala u autu, osjeaj da se svijet izmaknuo pod njom i poeo se okretati, dok se ona vrsto drala za plastiku komandne ploe, a David se metodino zaustavljao na svakom semaforu. Gdje je on sada, upita se ona suznih oiju, i zato se uope za njega udala? Zato ju je on toliko elio? U uzbudljivim tjednima nakon to su se upoznali on je svakoga dana svraao do njezina stana, donosio joj rue, vodio je na veere i vonje u prirodi. Na Badnjak je zazvonilo zvono na vratima i ona ih je pola otvoriti odjevena u staru kunu haljinu oekujui Bree. Meutim, na vratima je stajao David, rumenih obraza od studeni s kutijama umotanim u svjetlucavi papir. Rekao je da zna da je kasno, ali ju je svejedno doao pozvati u vonju. Ne, rekla je, Ti si lud!, ali cijelo se vrijeme smijala koliko je sve to bilo uzbudljivo, smijala se i ila unatrag putajui ga u stan, tog mukarca koji je stajao na njezinu pragu s cvijeem i darovima. Bila je iznenaena, tovie zapanjena, ali bilo joj je drago. Jer obino je ona gledala kako drugi odlaze na studentske zabave, ili je sjedei na stolcu u sobi bez prozora u telefonskoj kompaniji sluala kolegice kako detaljno planiraju svoja vjenanja. Tada je Norah, tako tiha i povuena, mislila da e ostatak ivota provesti sama. Ipak, pojavio se David, naoiti lijenik koji je stajao na vratima njezina stana i govorio Hajde, molim te, elim ti pokazati neto posebno. No je bila vedra, zvijezde su jarko sjale. Norah je sjedila na irokom vinilskom prednjem sjedalu Davidova starog automobila. Na sebi je imala crvenu vunenu haljinu u kojoj se osjeala lijepom. Zrak je bio svje, David je vrsto drao upravlja dok je automobil grabio kroz tamu i hladnou po sve uim cestama kroz krajolik koji joj vie nije bio poznat. On se zaustavio kod staroga mlina i oni su izali iz automobila. ulo se huanje vode ija je povrina blistala na mjeseini dok se prelijevala preko kamenja i pokretala veliko vodenino kolo. Tamna sjena mlina isticala se na jo tamnijem nebu, zaklanjala zvijezde. Zrak je bio ispunjen zvukovima vode koja je brzo tekla i razlijevala se. Je li ti hladno? upita je David viui kako bi ga ula. Norah se drhtei nasmijeila i odgovorila da joj nije hladno, da je dobro. A tvoje ruke? upitao ju je David dok mu je glas odzvanjao prelijevajui se u slapovima poput vode. Nisi ponijela rukavice. Nema veze, vikne ona, ali on je ve primio njezinu ruku i grijao je izmeu svojih rukavica i tamnog kaputa od tvida. Prekrasno je ovdje! viknula je ona i on se nasmijeio. Zatim se nagnuo, poljubio je, pustio joj ruku i uvukao svoje ruke pod njezin kaput milujui joj lea. Voda je s jekom padala preko kamenja.

Norah! viknuo je. Njegov je glas bio dio noi, uborio je poput rijeke. Njegove su rijei bile jasne, ali ipak tie od ostalih zvukova. Norah! Hoe li se udati za mene? Ona se nasmijala i zabacila glavu dok joj je noni zrak milovao kou. Hou! viknula je ona ponovno pritisnuvi dlanove na njegova prsa. Da, hou! On joj je tada na prst stavio tanki prsten od bijeloga zlata, tono njezine veliine s briljantom bademasta oblika koji je s obiju strana imao malene smaragde. Kako bi joj pristajali uz oi, poput kaputa koji je imala na sebi kada su se upoznali. Ona se vrati u kuu. Stajala je na vratima blagovaonice i okretala taj prsten. Ukrasne su vrpce leprale, jedna joj dotakne lice, a druga vino u ai. Norah je fascinirano gledala kako se mrlja od tekuine polako iri. Bila je, primijeti ona, gotovo iste boje kao i ubrusi. Da, ba je bila prava idealna kuanica - da je traila ne bi pronala bolju nijansu. Vino pljusne iz njezine ae, poprska stolnjak i prugasti zlatni papir u koji je bio umotan dar za Davida. Ona uzme kutiju i impulzivno razdere papir. Doista sam jako pijana, pomisli. Bio je to kompaktan fotoaparat, ugodno teak. Norah je tjednima razmiljala o odgovarajuem daru sve dok nije ugledala taj aparat u vitrini u Searsu. Crni sa svjetlucavim kromom, sloenim prekidaima, ruicama i brojevima urezanim na objektivu, aparat ju je podsjeao na Davidovu medicinsku opremu. Prodava, mlad i energian zasuo ju je tehnikim podacima o otvorima blende, f-stopovima i irokokutnim objektivima. Ti su se izrazi odbijali od nje kao kapljice kie od stakla, ali svidjela joj se teina aparata, savreni materijal od kojega je bio izraen i nain na koji bi njegov objektiv precizno uokvirio svijet kada je gledala kroz njega. Ona oprezno gurne srebrnu ruicu. Kada ju je pustila zauo se glasan kljocaj. Ona pomakne drugu ruicu i premota film - sjeala se da je prodava upotrijebio tu frazu, premotati film, nadglasavajui na trenutak buku u trgovini. Kroz trailo na aparatu pogleda nered na stolu, zatim okrene objektiv kako bi izotrila sliku. Ovoga puta, kada je pritisnula okida, po zidu se razlije bljesak. mirkajui, ona okrene fotoaparat i pogleda aruljicu, sada pocrnjelu i punu mjehuria. Dok ju je mijenjala opee prste, ali kao da nije osjeala bol. Ona ustane i pogleda na sat: 9:45. Kia je lagano i ujednaeno padala. David je na posao otiao pjeice i ona ga zamisli kako se umoran, teka koraka mranim ulicama vraa kui. Prepustivi se trenutanom porivu ona odjene kaput i uzme kljueve automobila - odvest e se do bolnice i iznenaditi ga. U autu je bilo hladno. Ona unatrag izae s kolnog prilaza, traei prekida za grijanje, pa po navici krene u suprotnom smjeru. ak i nakon to je primijetila greku, ona nastavi voziti mokrim uskim ulicama do njihove stare kue gdje je s tako mnogo naivne nade uredila djeju sobu, gdje je dojila Paula u mraku. Iako su se ona i David dogovorili kako bi se bilo pametno preseliti, ona se nikako nije mogla pomiriti s milju da prodaju tu kuu. Gotovo je svaki dan odlazila do nje. Kakav god ivot je njezina ki imala, kakav god je dodir s njome Norah imala za vrijeme trudnoe, dogodio se u toj kui. Osim to je bila u mraku, kua je izgledala isto: iroki prednji trijem s etiri bijela stupa, grube ploe fasade i jedno upaljeno svjetlo. U susjednoj je kui, svega nekoliko metara dalje, Norah vidjela gospou Michaels kako u kuhinji pere posue i gleda u no. Gospodin Bennett je sjedio u svojem udobnom naslonjau iza otvorenih zastora i gledao televiziju. Dok se Norah uspinjala stubama uini joj se da jo uvijek tu stanuje. Ali kada je otvorila prednja vrata, doekale su je prazne, gole, iznenaujue malene prostorije. Hodajui kroz hladnu kuu Norah je nastojala razbistriti glavu. Vino kao da ju je jo jae omamilo i ona je s tekoom povezivala misli. U ruci je drala Davidov novi fotoaparat. Ostalo je jo petnaest snimaka, u depu su joj bile rezervne bljeskalice. Ona slika luster, zadovoljna to bljeskalica radi. Sada e uvijek imati tu sliku. Nee se za kojih dvadeset godina probuditi usred noi s osjeajem da se ne moe sjetiti svih tih pojedinosti, draesnih zlatnih polumjeseca koji su visjeli s lustera.

Ila je iz prostorije u prostoriju, jo uvijek pijana ali puna odlunosti, i slikala prozore, svjetiljke, podne daske na kojima su se vidjeli vorovi u drvetu. inilo joj se iznimno vanim da ovjekovjei svaku pojedinost. U jednom trenutku, dok je bila u dnevnoj sobi, ve koritena bljeskalica puna mjehuria isklizne joj iz ruke i razbije se. Kada je zakoraila unatrag, staklo joj se zabije u petu. Ona pogleda u svoja stopala u najlon arapama. Zabavljalo ju je i zadivilo koliko je pijana. Izgleda da je po navici kod ulaznih vrata izula mokre cipele. Ona jo dvaput proe kroz cijelu kuu. Slikala je prekidae za struju, prozore, cijev kroz koju je neko plin iao na drugi kat. Tek kada je krenula u prizemlje ona primijeti da joj stopalo krvari i ostavlja tragove, malena tamna srca, kao male krvave estitke za Valentinovo. Norah je bila okirana, ali i neobino uzbuena tetom koju je uspjela napraviti. Ona pronae cipele i krene van. Kada je ula u automobil u peti joj je bolno kucalo. Aparat joj je visio oko zapea. Ona se poslije nee sjeati mnogih trenutaka te vonje, samo mranih uskih ulica, vjetra u kronjama, svjetala automobila koja su bljeskala u mlakama, vode koja je prskala s kotaa. Nee se sjeati udarca metala o metal, samo iznenadnog zastraujueg prizora svjetlucave kante za smee koja je odskoila iznad njezina vozila. Mokra od kie, kao da je trenutak lebdjela prije negoli je poela padati. Norah se sjeala da je kanta pala na poklopac motora, otkotrljala se i razbila vjetrobran. Sjeala se kako je auto udario u rub plonika, a zatim se polako zaustavio na pregradnoj povrini izmeu dvije ceste ispod amolikog hrasta. Nije se sjeala da je udarila glavom o vjetrobran, ali staklo je izgledalo poput pauine prekrasnih preciznih linija koje su se irile u stranu. Prislonila je ruku na elo, a kad ju je odmaknula ugledala je na njoj malo krvi. Nije izala iz automobila. Kanta za smee se kotrljala niz ulicu. Tamne sjene - make - vrebale su kod smea koje se rasulo u polukrug. U kui s Norine desne strane upale se svjetla i iz nje izae mukarac u kunom ogrtau i papuama i uurbano krene prema cesti. Jeste li dobro? upita je i nagne se prema njoj dok je ona polako otvarala prozor. Hladni joj noni zrak zapljusne lice. to se dogodi lo? Je li sve u redu? elo vam krvari, doda on vadei rupi iz depa. Nije to nita, odgovori Norah odbijajui njegov zguvani, oito koriteni, rupi. Ona ponovno lagano pritisne dlanom elo i obrie krv. Fotoaparat, koji joj je jo uvijek visio oko zapea, udarao je o upravlja. Ona ga skine i paljivo ga odloi na sjedalo. Danas mi je godinjica braka, obavijesti ona neznanca. A peta mi krvari. Da pozovem lijenika? upita on. Moj je mu lijenik, ree Norah primjeujui njegov zbunjeni izraz lica, svjesna da govori nepovezano i da njezine rijei nemaju puno smisla. On je lijenik, ponovi ona odluno. Idem ga pronai. Nisam siguran da biste trebali voziti, ree mukarac. Zato ne biste ostavili auto ovdje dok ja pozovem hitnu pomo? Zbog njegove ljubaznosti oi joj se ispune suzama, ali tada ona zamisli svjetla i sirene, njene ruke koje joj pomau, Davida koji uurbano dolazi na odjel hitne pomoi i pronalazi je raupanu, krvavu, pomalo pijanu. Kakav skandal i sramota. Ne, ree ona pazei to govori. Dobro mi je. Doista. Maka je izletjela pred auto i prestraila me. Dobro sam, vjerujte. Poi u kui i moj e se mu pobrinuti za ovu posjekotinu. Ionako nije nita. Mukarac je dugo oklijevao. Ulina svjetiljka obasjavala je njegovu srebrnu kosu. On slegne ramenima, kimne i vrati se na plonik. Norah polako i oprezno krene, ukljui migavac u praznoj ulici. U retrovizoru je vidjela mukarca kako prekrienih ruku gleda za njom sve dok nije skrenula za ugao i nestala. Oko nje je vladala potpuna tiina dok se poznatim ulicama vozila kui. Djelovanje vina je slabjelo. Svi prozori Norine nove kue, u prizemlju i na katu, bili su osvijetljeni. Svjetlost se prelijevala iz njih poput tekuine koja vie nije mogla ostati unutra. Ona parkira automobil

na kolni prilaz i izae iz njega. Nekoliko je trenutaka stajala na mokroj travi dok joj je kia lagano padala po kosi i kaputu na kojem su se zadravale siune kapljice. Ona ugleda Davida kako sjedi na kauu. U naruju je drao Paula koji je spavao glave lagano naslonjene na Davidovo rame. Ona se sjeti u kakvom je stanju ostavila sve iza sebe - proliveno vino, razbacane vrpce, uniteno peenje. Ona vre zategne kaput i krene uza stube. Norah! David je doeka na vratima s Paulom u naruju. Norah, to ti se dogodilo? Krvari. Sve je u redu. Dobro sam, ree ona, odbijajui primiti Davidovu ruku kada joj je pokuao pomoi. Stopalo ju je boljelo, ali joj je bilo drago to osjea tu otru bol koja joj je pomagala da izdri kuckanje u glavi. Bol kao da je u ravnoj crti prolazila kroz nju pomaui joj da odri ravnoteu. Paul je vrsto spavao, ujednaeno i polako diui. Ona lagano nasloni dlan na njegova malena lea. Gdje je Bree? upita ona. Trai te, odgovori David. On baci pogled u dnevnu sobu. Ona uini isto i ugleda upropatenu veeru i vrpce razbacane po podu. Kada sam vidio da te nema uspaniio sam se i nazvao je. Ona je donijela Paula i pola te traiti. Bila sam u naoj staroj kui, ree Norah. Udarila sam autom u kantu za smee. Ona dotakne elo i zatvori oi. Pila si, ree on mirno. Uz veeru. Ti si kasnio. Dvije su boce prazne, Norah. I Bree je bila ovdje. Dugo sam ekala. On kimne. Ona djeca koja su veeras stradala napila su se piva. Prestraio sam se, Norah. Nisam se napila. Telefon zazvoni i ona digne slualicu koja joj se uini vrlo tekom. Bila je to Bree. Glas joj je bio poput brzaca, eljela je znati to se dogodilo. Dobro sam, ree Norah, pokuavajui govoriti mirno i razgovijetno. Sve je u redu. David ju je gledao, prouavao tamne crte na njezinu dlanu gdje se krv zaustavila i sasuila. Ona stisne aku i okrene se. Hajde, ree on njeno kada je spustila slualicu. Dotakne joj ruku. Podi sa mnom. Poli su na kat. David spusti Paula u kreveti. Norah skine poderane najlonke i sjedne na rub kade. Sve oko nje postajalo je jasnije i stabilnije dok je mirkala na jakom svjetlu, nastojei posloiti po redu dogaaje te veeri. David prie, odmakne joj kosu s ela pa njenim i preciznim kretnjama pone istiti porezotinu. Nadam se da je onaj drugi loije proao, ree on, i Norah pomisli kako to moda govori svojim pacijentima, nastojei alom i neobaveznim frazama skrenuti panju s onoga to radi. Nije bilo nikog drugog, ree ona, sjetivi se mukarca srebrne kose koji se nagnuo kroz prozor njezina automobila. Maka me prestraila pa sam naglo skrenula. Ali vjetrobran je... Joj! uzvikne ona kada je on stavio antiseptiko sredstvo na porezotinu. Davide, to boli. Brzo e proi, ree on i stisne joj rame. Zatim klekne i uzme njezino stopalo u ruku. Gledala ga je kako vadi staklo. Radio je to paljivo i mirno, zadubljen u misli. Znala je da istim takvim uvjebanim kretnjama pomae svakom pacijentu. Tako si dobar prema meni, apne ona, oajniki elei zatvoriti jaz izmeu njih, jaz koji je sama stvorila. On odmahne glavom, zastane i pogleda je. Dobar prema tebi, ponovi on polako. Zato si ila onamo, Norah? U nau staru kuu. Zato ne eli neke stvari ostaviti u prolosti? Jer e to onda biti konano, ree ona, iznenaena odlunou i tugom u svojem glasu. Jer je tako predajemo zaboravu. U kratkom trenutku prije negoli se on uspio okrenuti Norah ugleda napetost na Davidovu licu, srdbu koju se pourio sakriti.

to jo eli da uinim? Mislio sam da e nas nova kua initi sretnima. Usreila bi veinu ljudi, Norah. Od njegova tona tijelom joj proe zebnja. Nije smjela izgubiti jo i njega. Stopalo i glava su je boljeli pa ona nakratko zatvori oi pri pomisli na scenu koju je izazvala. Nije eljela zauvijek ostati zaglavljena u toj mranoj statinoj noi s Davidom koji je bio neuhvatljivo dalek. Dobro, ree ona. Sutra u nazvati posrednika za prodaju nekretnina. Trebali bismo prihvatiti onu ponudu. Dok je govorila, preko prolosti se pone zatvarati pregrada, krhka poput vode koja se ledi. Postat e sve vea i jaa, postat e neprobojna i neprozirna. Norah osjeti da se to dogaa upravo onako kako se i pribojavala, ali u tom se trenutku vie plaila to e se dogoditi ako ta pregrada prsne. Da, nastavit e normalno ivjeti. To e biti njezin dar Davidu i Paulu. Phoebe e uvati ivom u svojem srcu. David zamota njezino stopalo runikom i une. Gledaj, ja mislim da se ne bismo trebali vratiti onamo, ree on njenije sada kada je ona pristala na ustupak. Ali moemo. Ako to doista eli, moemo prodati ovu kuu i vratiti se onamo. Ne, ree ona. Sada ivimo ovdje. Ali ti si tako tuna, ree on. Molim te, nemoj biti tuna. Ja nisam zaboravio, Norah. Ni nau godinjicu, ni nau ker. Nita nisam zaboravio. O, Davide, ree ona. Ostavila sam dar za tebe u autu. Ona se sjeti fotoaparata s preciznim mehanizmom, gumbima i ruicama. uvar uspomena pisalo je na kutiji bijelim kurzivom. Zato ga je kupila, shvati ona, kako bi David zabiljeio svaki trenutak, kako nikad ne bi zaboravio. Ne brini, ree on i ustane. Priekaj me ovdje. On otri dolje. Norah je jo nekoliko trenutaka sjedila na rubu kade, zatim ustane i epajui poe do Paulove sobe s druge strane hodnika. Pod nogama je osjeala meki modri tepih. U djejoj je sobi na blijedoplavim zidovima nacrtala oblake, a iznad krevetia objesila mobil sa zvijezdama. Paul je ruku zabaenih u stranu otkriven spavao pod zvijezdama koje su se polako okretale. Ona ga njeno poljubi i pokrije, prijee rukom preko njegove meke kose, kaiprstom preko njegova dlana. Kako je samo narastao, hodao je, poeo je govoriti. Kamo su nestale one noi, prije gotovo godinu dana, kada je Paul trebao stalnu panju a David punio kuu narcisama? Ona se sjeti fotoaparata i kako je prolazila kroz njihovu staru praznu kuu odluna da slika svaku pojedinost, kao svojevrsno osiguranje protiv zaborava. Norah? David ue u sobu i stane iza nje. Zatvori oi. Hladni lanac blistao je na njezinoj koi. Ona ugleda smaragde, dugi niz tamnih kamenia zarobljenih u zlatnim karikama. Lijepo e ii uz prsten, ree on. Uz njezine oi. Prekrasan je, apne ona, dodirujui sad ve toplo zlato. O, Davide. Uto on spusti ruke na njezina ramena i ona je na trenutak ponovno stajala okruena huanjem vode iz mlina dok ju je poput noi obavijala srea. Nemoj disati, pomisli ona. Nemoj se micati. Ali nita se nije moglo zaustaviti. Vani je lagano padala kia, u tamnoj vlanoj zemlji micale su se sjemenke. Paul uzdahne i pomakne se u snu. Sutra e se probuditi, narasti i promijeniti se. Oni e ivjeti iz dana u dan i svaki e ih odvoditi korak dalje od njihove izgubljene keri.

Oujak 1965.
Iz tua je lijevala voa, dizala se para od koje su se zamaglili ogledalo i prozor pa se blijedi mjesec jo slabije vidio. Caroline je hodala amo-tamo po malenoj ljubiastoj kupaonici drei Phoebe vrsto u naruju. Djetetovo je disanje bilo plitko, njezino je maleno srce brzo tuklo.

Budi dobro, djetece moje, aptala je Caroline, milujui njezinu meku tamnu kosu. Oporavi se, slatka djevojice, hajde. Ona umorno zastane i pogleda u mjesec, tek svijetli obris zarobljen u kronji platane. Phoebe ponovno zakalje i taj je kaalj dolazio duboko iz prsa. Caroline osjeti kako se maleno tijelo gri dok je Phoebe iskaljavala zrak iz stisnuta grla teko diui. Imala je hripavac sa simptomima kao iz udbenika. Caroline joj je milovala lea jedva malo vea od svojeg dlana. Kada je napad kalja prestao, ona nastavi hodati kako se ne bi uspavala njiui se na mjestu. Ve joj se nekoliko puta te godine dogodilo da se iznenada probudi i shvati da stoji s Phoebe nekim udom i dalje sigurnom u njezinu naruju. Stube zakripe, a onda u blizini i podne daske. Netko je dolazio. Otvore se ljubiasta vrata i u prostoriju ue hladniji zrak. Doro, u crnoj svilenoj kunoj haljini preko spavaice, s rasputenom srebrnom kosom koja joj je padala preko ramena ue u kupaonicu. Je li jako loe? upita ona. Zvui jezivo. Da poem po auto? Mislim da ne treba. Ali moe li zatvoriti vrata? Para joj pomae. Doro gurne vrata i sjedne na rub kade. Probudile smo te, ree Caroline osjeajui Phoebein lagani dah na svojem vratu. Oprosti. Doro slegne ramenima. Zna ti mene i spavanje. Ionako sam bila budna i itala. Neto zanimljivo? upita Caroline. Ona obrie prozor rukavom kunog ogrtaa. Mjeseina je obasjavala vrt tri kata nie i blistala na travi. Znanstvene asopise. Beskrajno dosadno ak i meni. Htjela sam se uspavati. Caroline se nasmijei. Doro je imala doktorat iz fizike i radila je na sveuilinoj katedri koju je neko vodio njezin otac. Leo March, briljantni znanstvenik, sada u osamdesetima, bio je fiziki snaan, ali je povremeno patio od gubitka pamenja. Prije jedanaest mjeseci Doro je zaposlila Caroline da se brine o njemu. Taj je posao bio dar s neba i Caroline je toga bila itekako svjesna. Kada je iz tunela Fort Pitt izala na visoki most preko rijeke Monongahela ugledala je smaragdno zelena brda koja kao da su izvirala iz nizina. Pred njom se iznenada pojavio Pittsburgh, nevjerojatno lijep i velik. Ona je glasno uzviknula i usporila, jer se uplaila da bi mogla izgubiti kontrolu nad upravljaem. Dugih mjesec dana ivjela je u jeftinom motelu na rubu grada, zaokruivala oglase u novinama i gledala kako joj se uteevina topi. Kada se pojavila na razgovoru za taj posao njezina je euforija ve bila prerasla u otupljujuu paniku. Pozvonila je na vrata i stajala ekajui na trijemu. Jarko ute narcise njihale su se u previsokoj proljetnoj travi. U susjednoj je kui ena u kariranoj kunoj haljini mela au sa stuba. Stanari kue pred kojom se Caroline nalazila nisu se time zamarali. Phoebeina je sjedalica za auto bila na podu trijema koji je na sebi imao talog od nekoliko dana i ta je praina bila poput pocrnjela snijega. Iza Caroline su ostajali blijedi tragovi cipela. Kada je Dorothy March, visoka i vitka u strogom sivom kostimu, napokon otvorila vrata Caroline se nije obazirala na njezin zabrinuti pogled upuen Phoebe, digla je sjedalicu i ula u kuu. Sjela je na rub klimavog naslonjaa iji su neko tamnocrveni barunasti jastuci bili posvuda izblijedjeli i ruiasti osim oko zakovica. Dorothy March je sjela preko puta nje na kau od ispucane koe, koji je s jedne strane bio poduprt ciglom, i pripalila cigaretu. Nekoliko je trenutaka ivim plavim oima prouavala Caroline. Nije odmah progovorila. Zatim se nakaljala i otpuhnula dim. Iskreno, nisam oekivala dijete, rekla je. Caroline izvadi svoj ivotopis. Radim kao medicinska sestra ve petnaest godina, imam veliko iskustvo i mnogo suosjeanja za pacijente. Dorothy March je uzela papire slobodnom rukom i poela ih prouavati. Da, ini se da imate puno iskustva, ali ovdje ne pie gdje ste tono radili. Niste naveli konkretne podatke.

To je zato to sam pobjegla, ree ona gotovo oajna. Pobjegla sam od Phoebeina oca. Zato vam ne mogu rei odakle sam i ne mogu vam dati nikakve preporuke. To je jedini razlog zbog kojega jo uvijek nisam nala posao. Ja sam izvrsna medicinska sestra, posreit e vam se ako me zaposlite, pogotovo, budimo iskreni, zbog plae koju nudite. Na to se Dorothy March iznenaeno nasmijala. Kakva hrabra izjava! Draga moja, osim plae ja nudim stan i hranu. Zato bih riskirala s nekim koga uope ne poznajem? Zato to u odmah poeti raditi samo za stan i hranu, bila je uporna Caroline, sjetivi se motelske sobe umrljanog stropa s tapetama koje su se ljutile, sobe koju vie nije mogla platiti ni jednu jedinu no. Radit u tako dva tjedna, a vi onda odluite. Cigareta je izgorjela do filtra u ruci Dorothy March. Ona je pogleda, zatim je zgnjei u prepunoj pepeljari. Ali kako ete sve uskladiti? dvoumila se ona. to ete s djetetom? Moj otac nije strpljiv ovjek. Uvjeravam vas da nije ni strpljiv pacijent. Tjedan dana, odgovorila je Caroline. Ne budete li zadovoljni nakon tjedan, otii u. Otad je prola ve gotovo godina dana. Doro ustane. Kupaonica je bila puna pare. Rukavi njezina svilenog ogrtaa sa slikama jarkih tropskih ptica skliznu joj do laktova. Daj mi je malo. Izgleda iscrpljeno, Caroline. Phoebeino hripanje se stialo, boja lica joj se popravila. Sada su joj obrazi bili blijedoruiasti. Caroline je prui Doro, iznenada osjeajui hladnu prazninu. Kakav je Leo bio danas? upita Doro. Jako naporan? Caroline je trenutak utjela. Bila je tako umorna. Koliko je samo toga proivjela u proteklih godinu dana. Gotovo preko noi njezin se samotni ivot potpuno promijenio. Nekom se igrom sudbine nala u toj malenoj ljubiastoj kupaonici, bila je majka Phoebe, brinula se o genijalnom mukarcu kojega je naputao razum i neoekivano je postala prijateljica te ene, Doro March. Prije godinu dana njih su dvije bile potpune strankinje, ene koje su se mogle mimoii na ulici i ne osvrnuti se, ne imati niega zajednikog. Sada su njihovi ivoti bili isprepleteni dunostima koje su obje imale i snanim potovanjem. Nije htio jesti. Optuio me da stavljam praak za ienje u pire od krumpira. Uobiajen dan, rekla bih. Zna, on nema nita protiv tebe osobno, tiho e Doro. Nije uvijek bio ovakav. Caroline zatvori slavinu na tuu i sjedne na rub ljubiaste kade. Doro kimne prema zamagljenom prozoru. Phoebeine su ruke bile poput blijedih zvijezda na njezinu ogrtau. Tamo na brijegu bilo je nae igralite. Prije nego to su izgradili autocestu. Moe li zamisliti da su tamo aplje svijale svoja gnijezda? Jednog je proljea moja majka posadila narcise, stotine lukovica. Moj se otac svakoga dana u est sati vraao vlakom s posla, poao bi u vrt i nabrao cvijea. Ne bi ga prepoznala, ree ona. Pogotovo zbog ovog kakav je sada. Znam, njeno e Caroline. Jasno mi je. Neko su vrijeme utjele. Slavina je kapala, para se dizala. Izgleda da je zaspala, ree Doro. Hoe li biti dobro? Da, mislim da hoe. to je s njom, Caroline? Doroin je glas bio odluan, traila je odgovor. Draga, ja ne znam nita o maloj djeci, ali ak je i meni jasno da neto nije u redu. Phoebe je tako divna, tako slatka, ali to je s njom? Jesam li u pravu? Uskoro e napuniti godinu dana, a tek ui sjediti. Caroline pogleda kroz zamagljeni prozor u mjesec i zatvori oi. U prvo se vrijeme Phoebeina smanjena pokretljivost inila kao blagoslov, dijete je bilo mirno i dobro. Caroline se mogla zavaravati da je sve u redu. Ali nakon est mjeseci, kada je Phoebe narasla, ipak je jo uvijek bila premala za svoju dob. Mlitavo se naslanjala na niezine ruke, mogla je pogledom pratiti sveanj kljueva i katkada mahnuti rukama prema njemu, ali nikada ga dohvatiti, nije pokazivala znakove da moe sjediti sama. Zato je Caroline, kada je imala slobodan dan, poela s njome odlaziti u knjinicu. U Carneigieju je, a irokim stolovima od hrastovine, u

dobro prozraenim, prostranim prostorijama visokih stropova gomilala knjige i lanke i itala. Bila su to muna putovanja u sumorne institucije, kratke ivote i beznae. esto se osjeala udno, kao da joj se nakon svake proitane rijei otvara rupa u utrobi. Ali ipak, tu je bila Phoebe, mekoljila se u sjedalici, smijeila se, mahala ruicama i gugutala. Bila je djetece, a ne povijest bolesti. Phoebe ima Downov sindrom, napokon s mukom objasni Caroline. Tako se to struno zove. O, Caroline, ree Doro. Tako mi je ao. Jesi li zato ostavila mua? Rekla si da je nije elio. O, duo, tako mi je ao. Ne treba ti biti, ree Caroline i isprui ruke kako bi uzela Phoebe. Ona je prekrasna. Da, doista je prekrasna. Ali reci, Caroline, to e biti s njom? Caroline je osjeala Phoebeinu teinu i toplinu na sebi, meku tamnu kosu to joj je padala na blijedu kou. Caroline strastveno zatitniki, ali beskrajno njeno dotakne Phoebein obraz. A to e biti s bilo kime od nas? Mislim, reci mi iskreno, Doro. Jesi li ikada ovako zamiljala svoj ivot? Doro pogleda u stranu s izrazom boli na licu. Prije mnogo godina njezin je zarunik poginuo kada je zbog oklade s mosta skoio u rijeku. Doro je alila za njim i nikad se nije udala, nikad nije imala djecu koju je toliko eljela. Nisam, ree ona napokon. Ali ovo je drukije. Zato? Zato je ovo drukije? Caroline, ree Doro i dotakne joj ruku. Neemo sada o tome. Ti si umorna. Ja sam umorna. Caroline poloi Phoebe u kreveti, dok su u daljini odzvanjali koraci koji su se sputali niza stube. Na mutnom svjetlu to je dopiralo s ulice usnula je Phoebe izgledala kao bilo koje dijete ija je budunost bila neizvjesna poput neistraenog morskog dna, bogatu svakojakim mogunostima. Automobili su jurili poljima Doroina djetinjstva, njihova su svjetla plesala po zidu i Caroline zamisli aplje kako rairenih krila polijeu s movarnog tla na blijedom zlatnom svjetlu zore. Sto e biti s njom? Caroline je znala nou leati budna dok ju je muilo to pitanje. U njezinoj su sobi zastori, to ih je prije mnogo godina iskakala i objesila Doroina majka, bacali fine sjene na zid. Mjeseina je bila tako jaka da se na njoj moglo itati. Na pisaem je stolu bila omotnica s tri Phoebeine fotografije i dvaput presavijeni papir. Caroline ga rastvori i proita to je napisala. Cijenjeni doktore Henry, Piem Vam kako bih Vas obavijestila da smo Phoebe i ja dobro. Na sigurnom smo i sretne. Ja imam dobar posao. Phoebe je uglavnom zdrava, iako esto ima dinih smetnji. aljem Vam fotografije. Zasad, da kucnem o drvo, ona nema nikakvih problema sa srcem.

Trebala bi poslati to pismo - napisala ga je jo prije nekoliko tjedana - ali svaki put kada bi pola na potu pomislila bi na Phoebe, na meki dodir njezinih ruku, na to kako je gugutala kada je bila sretna i nije se mogla natjerati da ga poalje. Ona ponovno odloi pismo, legne i brzo utone u san. Jednom je u polusnu sanjala ekaonicu u staroj klinici, lonanice objeenih grana, toplinu na kojoj je treperilo lie. Trgnula se s nelagodom, s osjeajem da ne zna gdje se nalazi. Ovdje, ree ona samoj sebi dodirujui ugodno hladne plahte. Ovdje sam. Kada se Caroline ujutro probudila prostorija je bila ispunjena svjetlom i zvukom truba. Phoebe je u krevetiu mahala ruicama kao da su note malena bia s krilima, leptiri ili

krijesnice koje bi mogla uloviti. Caroline se odjene, presvue Phoebe i krene s njom u prizemlje. Zastane na drugom katu gdje se Leo March udobno smjestio u svojoj svijetloj radnoj sobi. Knjige su bile razbacane oko kaua na kojem je leao s rukama prekrienim iza glave i piljio u strop. Caroline ga je gledala s vrata - nije smjela ui u njegovu sobu bez poziva - ali on se pravio da je ne vidi. elavi starac s pramenom sijede kose bio je u istoj odjei kao i juer. Zaneseno je sluao glazbu koja je tretala iz zvunika od koje se tresla cijela kua. elite li da vam napravim doruak? vikne ona. On odmahne rukom. Znak da e to uiniti sam. Pa dobro. Caroline sie kat nie u kuhinju i pristavi kavu. ak su se i tu ule trube. Ona stavi Phoebe u visoki stolac i nahrani je kaicom od jabuka, jajetom i mladim sirom. Triput joj je pruila licu i triput je lica pala na metalni pladanj. Nema veze, ree Caroline glasno, ali srce joj se stiskalo. U uima joj je odzvanjao Doroin glas: to e biti s njom? I doista. to? S jedanaest mjeseci Phoebe bi trebala biti u stanju hvatati manje predmete. Caroline pospremi kuhinju i poe u blagovaonicu sloiti suho rublje koje je mirisalo na vjetar. Phoebe je leala na leima u vrtiu, Icpala, udarala prstene i igrake koje je Caroline objesila iznad nje. Tu i tamo bi Caroline prekinula posao i namjetala svjetlucave visuljke u nadi da e se Phoebe, privuena njihovim sjajem, okrenuti na trbuh. Nakon otprilike pola sata glazba iznenada prestane i na stubama se prvo pojave Leova stopala u savreno ulatenim i zavezanim cipelama, zatim bljesne goli gleanj ispod prekratkih hlaa. Uskoro se vidjela cijela njegova figura - bio je to visok mukarac, neko krupan i miiav kojemu je sada koa visjela s koatog tijela. Ba dobro, ree on i kimne prema rublju. Ve nam je itekako bila potrebna spremaica. Jeste li za doruak? upita ona. Sam u si ga napraviti. Samo naprijed. Do ruka u vas dati otpustiti, vikne on iz kuhinje. Samo dajte. Lonci su s treskom padali na pod, starac je psovao. Caroline ga je zamiljala kako pognut gura gomilu lonaca natrag u ormari. Trebala bi mu pomoi - ali ne, neka se sam snae. Caroline se prvih nekoliko tjedana plaila odgovoriti na njegove primjedbe, skakala je svaki put kada ju je Leonard March zvao, sve dok je Doro nije povela u stranu i rekla: Gledajte, vi niste spremaica. Ja sam vas zaposlila pa odgovarate meni, ne morate trati na svaki njegov mig. Dobro vam ide. Uostalom, i vi ovdje stanujete. Caroline je tada shvatila da je probni rok zavrio. Leo ue u blagovaonicu s tanjurom punim prenih jaja i aom soka od narane. Ne brinite, ree on prije negoli je ona uspjela progovoriti. Iskljuio sam prokleti tednjak. Sada nosim gore doruak da ga mogu pojesti u miru. Pazite kako se izraavate, ree Caroline. On neto proguna i popne se na kat lupajui nogama. Ona zastane usred posla na rubu suza. Gledala je kako se kardinal sputa na grm jorgovana, zatim odlijee. to ona tu radi? Kakva ju je to enja natjerala na ovako radikalnu odluku zbog koje vie nije mogla natrag? I to e naposljetku biti s njom? Uskoro se na katu ponovno zaore trube, a na vratima se dvaput oglasi zvono. Caroline uzme Phoebe iz vrtia. Sandra je stajala na trijemu, i kada je Caroline otvorila vrata ona nahrupi u kuu drei Tima za ruku dok je drugom rukom vukla veliku platnenu vreu. Bila je visoka, krupna, plavokosa i snana. Bez ceremonije sjedne nasred tepiha i istrese igrake za slaganje na hrpu.

ao mi je to kasnim, ree ona. Ovdje je promet grozan. Zar te ne izluuje to ivi tako blizu petlje? Ja bih poludjela. Dobro, sad to nije vano. Pogledaj to sam pronala. Vidi ove divne plastine igrake za slaganje raznih boja. Tim ih oboava. Caroline joj se pridrui na podu. Kao i s Doro, prijateljstvo sa Sandrom dolo je neoekivano, jer u svojem prethodnom ivotu Caroline ne bi ni znala za nju. Upoznale su se u knjinici jednog tmurnog jutra u sijenju kada je Caroline, shrvana strunim miljenjima i turobnim statistikama, u oaju zalupila knjigu. Sandra, koja je sjedila dva stola dalje okruena gomilom knjiga ije su korice i naslovnice bile itekako dobro poznate Caroline, digne pogled. Ah, znam kako se osjeate. Tako sam ljuta da bih mogla razbiti prozor. Poele su razgovarati: isprva oprezno, zatim nisu mogle stati. Sandrin sin, Tim, imao je gotovo etiri godine. I on je imao Downov sindrom, ali Sandra to nije znala od poetka. Primijetila je da se sporije razvija od njezine ostale troje djece, ali za nju je sporo bilo samo sporo, a ne simptom za neto drugo. Kao vrlo zaposlena majka ona je jednostavno oekivala da e Tim raditi ono to su radila i ostala njezina djeca, pa ako mu je za to bilo potrebno due - neka. Prohodao je s dvije godine, nauio ii na zahod s tri. Dijagnoza je okirala njezinu obitelj, a lijenikov prijedlog - da Tima dadu u ustanovu - toliko ju je rasrdio da se bacila u akciju. Caroline ju je napeto sluala dok joj se srce punilo nadom. Izale su iz knjinice i pole na kavu. Caroline nikada nee zaboraviti te sate, uzbuenje koje je osjeala, kao da se budila iz dugog, sporog sna. to ako, nagaale su one, nastave ivjeti s pretpostavkom da e njihova djeca biti u stanju raditi sve to i ostala djeca? Moda ne brzo. Moda ne na uobiajen nain. Ali to ako zanemare tablice rasta i razvoja pune preciznih, ali krutih bodova i krivulja? to ako zadre oekivanja, ali zanemare vrijeme koje je potrebno da se ona ostvare? Kakve tete moe biti u tome? Zato ne bi pokuale? Da, zato ne bi? Poele su se sastajati u Doroinoj kui ili kod Sandre, gdje su bili njezini ostali ivahni djeaci. Svaka bi donosila knjige i igrake, lanke s rezultatima istraivanja, priama drugih ljudi i svoja iskustva - Caroline kao medicinska sestra, Sandra kao uiteljica i majka etvero djece. Mnogo toga se zasnivalo na zdravom razumu. Ako se Phoebe trebala nauiti okretati s lea na trbuh valjalo je staviti loptu jarkih boja malo izvan njezina dosega. Ako je Tim trebao poraditi na koordinaciji pokreta trebalo mu je dati tupe karice i svjetlucavi papir da ga izrezuje. Napredovali su polako, ponekad neprimjetno, ali ti su sati za Caroline postali poput ueta za spaavanje. Izgleda umorno, ree Sandra. Caroline kimne. Phoebe je sino imala napade kalja. Ne znam koliko jo moe izdrati tako. Jesi li saznala to je s Timovim sluhom? Svidio mi se novi lijenik, ree Sandra i nasloni se. Imala je duge zaobljene prste. Ona se nasmijei Timu i doda mu utu posudicu. Uinilo mi se da suosjea. Nije nas odmah otpisao. Ali vijesti nisu sjajne. Tim ne uje dobro, i to je vjerojatno razlog to tako polako napreduje s govorom. Evo je, duice, doda ona kuckajui prstom posudicu koja mu je ispala. Pokai teti Caroline i Phoebe to umije. Tima to vie nije zanimalo. Panju mu je privukao dlakavi tepih i on je oduevljeno i zadivljeno prolazio rukama kroz njega. Ali Sandra je bila nepopustljiva i odluna. On napokon uzme utu posudicu, prisloni je na svoj obraz, zatim spusti na pod i pone praviti toranj od posudica. Sljedea su se dva sata njih dvije igrale s djecom i razgovarale, Sandra je u svemu imala vrst stav i nije se plaila rei svoje miljenje, Caroline je voljela sjediti u dnevnoj sobi i kao majka s majkom razgovarati s tom pametnom, odvanom enom. U posljednje je vrijeme Caroline esto eznula za vlastitom majkom koja je ve deset godina bila mrtva. Bilo joj je ao to je ne moe pitati za savjet ili to ne moe svratiti do nje i vidjeti je s Phoebe u naruju. Je li i njezina majka osjeala isto - ljubav i frustraciju - dok je Caroline odrastala? Zacijelo jest, i

Caroline odjednom sagleda svoje djetinjstvo na potpuno drugaiji nain. Stalni strah od polia je u nekom smislu isto bila ljubav. Oev naporni rad, vrijeme koje je nou posveivao njihovim financijama - i to je bila ljubav. Ona vie nije imala majku, ali je zato imala Sandru, i njihova su zajednika jutra bila najvaniji dio tjedna. Jedna drugoj su priale prie iz svog ivota, razmjenjivale ideje i prijedloge o odgoju djece. Zadovoljno su se smijale kada je Tim, pa makar i naopako, pokuavao sloiti posudice, kada je Phoebe pruala ruke kako bi dohvatila svjetlucavu loptu i napokon, unato svemu, okrenula se na trbuh. Nekoliko je puta tog jutra Caroline, jo uvijek zabrinuta, zveckala kljuevima ispred Phoebe. Oni su blistali na jutarnjem suncu i Phoebe je rairila ruice i prste tako da su izgledali poput zvijezda. Kao na glazbu i na svjetlo ona je mahala prema kljuevima, ali koliko god se trudila nije ih mogla uhvatiti. Sljedei put, ree Sandra. Strpi se i vidjet e. Uspjet e. U podne im je Caroline pomogla da odnesu stvari u karavan, zatim je stajala na trijemu s ve umornom, ali sretnom Phoebe u naruju i mahala Sandri koja je skretala u ulicu. Kada se vratila u kuu, Leova je ploa preskakivala tako da su se neprekidno ula ista tri takta. angrizavi starac, pomisli ona i krene uza stube. Grozni stari gnjavator. Zar ne moete to malo stiati? zapone ona ogoreno, otvarajui vrata. Ali ploa je svirala praznoj sobi. Lea nije bilo. Phoebe pone plakati. Kao da je imala unutarnji barometar za nemir i napetost. Leo se sigurno iskrao na stranja vrata dok je ona pomagala Sandri. O, da, bio je vrlo pametan, iako je u posljednje vrijeme znao recimo ostaviti cipele u hladnjaku. Uivao joj je prireivati sline psine. Ve je triput uspio pobjei, jedanput potpuno gol. Caroline pouri u prizemlje, obuje Doroine premale i hladne mokasinke. Phoebe odjene kaputi i stavi je u kolica, i odlui da e oma sama izdrati bez kaputa. Dan je bio tmuran, oblaci sivi i niski. Phoebe je tiho plakala i mahala ruicama dok su obilazile garau prema stranjoj uliici. Znam, mrmljala je Caroline, milujui je po glavici. Znam, duo, znam. Ona primijeti trag Leovih cipela u snijegu koji se topio, veliki otisak onova s kockastim uzorkom i osjeti olakanje. Znai proao je ovuda i bio je odjeven. Ako nita drugo, barem je imao cipele na nogama. Na kraju ulice one stignu do sto pet stuba koje su vodile na polje Koening. Upravo joj je Leo jedne veeri dok je bio uljudno raspoloen rekao koliko ima stuba. Sada se on nalazio u dnu tog betonskog slapa, objeenih ruku, sijedog raupanog pramena na glavi. Izgledao je zbunjeno, izgubljeno i nesretno, pa njezina srdba splasne. Caroline nije voljela Lea Marcha on i nije bio simpatian - ali odbojnost koju je osjeala prema njemu bila je isprepletena sa saaljenjem. Jer upravo je u ovakvim trenucima shvaala kako ga svi doivljavaju - kao senilnog starca koji se gubio, a ne kao univerzum koji je neko bio, koji je jo uvijek bio Leo March. On se okrene, ugleda je, i na trenutak s njegova lica nestane zbunjenosti. Gle ovo! vikne on. Gledaj, eno, i plai! Hitro, ne obazirui se na led i potoi koji je lagano tekao posred stuba, Leo potri prema njoj. Noge su mu se ustro pokretale noene nekim prastarim adrenalinom i eljom. Kladim se da nikad nisi vidjela nita slino, ree on kada je stigao na vrh. U pravu ste, ree Caroline. Nikad nisam i nadam se da vie nikad neu. Leo se nasmije. Usnice su mu bile jarko ruiaste na blijedom licu. Pobjegao sam ti, ree on. Niste daleko odmakli. Ipak, da imam malo pameti, trebao sam. Nita zato. Sljedei put." Sljedei put ne zaboravite kaput, posavjetuje ga Caroline. Sljedei put, ree on kada su krenuli, nestat u u Timbuktu."

Samo naprijed, ree Caroline dok ju je obuzimao umor. Na svijetloj su se travi isticali ljubiasti i bijeli afrani. Phoebe je sad ve glasno plakala. Caroline je laknulo to je Leo iao za njima, to ga je pronala ivog i neozlijeenog, zahvalna to se nije dogodila kakva nesrea. Ona bi bila kriva da se izgubio ili ozlijedio, jer je toliko usredotoena na Phoebe, koja je ve tjednima pruala ruice ali nije nauila hvatati stvari. Jo su neko vrijeme hodali u tiini. Ti si pametna ena, ree Leo. Ona zaprepateno stane na stazi od opeka. to? to ste rekli? On je pogleda. Bio je potpuno lucidan, njegove oi jednako pronicavo plave kao i Doroine. Rekao sam da si pametna. Moja je ki prije tebe zaposlila osam medicinskih sestara. Nijedna nije izdrala due od tjedan dana. Kladim se da to nisi znala. Ne, ree Caroline. Nisam. Kasnije, kada je Caroline pospremila kuhinju i iznijela smee, ona razmisli o Leovim rijeima. Ja sam pametna, ree samoj sebi dok je stajala u uliici kod kante za smee. Zrak je bio vlaan i hladan. Dah joj je izlazio iz usta u oblaiima. Pamet ti nee pomoi da pronae mua, znala joj je otro govoriti majka, ali ak ni to nije pokvarilo Carolineino zadovoljstvo zbog prvih lijepih rijei koje joj je Leo ikad uputio. Caroline je jo trenutak stajala na studenom zraku zahvalna na tiini. Niz brijeg su se, jedna za drugom, nizale garae. Malo-pomalo ona stane razabirati figuru u dnu uliice, visokog mukarca u tamnim trapericama i smeoj jakni, iako su boje bile toliko zagasite da se gotovo stopio sa zimskim krajolikom. Neto na njemu - njegovo dranje ili nain na koji je stajao i uporno gledao u njezinu smjeru uini da Caroline osjeti nemir. Ona vrati metalni poklopac na kantu za smee i prekrii ruke na prsima. On je sada hodao prema njoj, taj krupni mukarac irokih ramena, i to brzo. Njegova jakna uope nije bila smea, ve karirana s crvenim crtama. On iz depa izvadi jarko crvenu kapu i stavi je na glavu. Zaudo, Caroline umiri taj pokret, iako nije znala zato. Hej, vikne on. Kako te slui onaj tvoj Fairlane? Ona se jo vie zabrine. Okrene se i pogleda kuu od tamne opeke to se uzdizala na blijedome nebu. Da, tamo je bila njezina kupaonica u kojoj je prole noi stajala i gledala odsjaj mjeseine na travnjaku. Tamo je bio njezin prozor, djelomice otvoren kako bi uao hladni proljetni zrak dok je povjetarac njihao ipkaste zastore. Kada se ponovno okrenula, mukarac se zaustavio svega nekoliko koraka od nje. Znala ga je, to je shvatila po svojem olakanju prije negoli je to stigla oblikovati u mislima. Ipak, bilo je tako neobino da nije mogla vjerovati. Kako, za ime Boga... zapone ona. Nije bilo lako! ree Al smijui se. Izrasla mu je meka brada lako da su se bijeli zubi jo vie isticali. Iz tamnih mu je oiju izvirala loplina i zadovoljstvo. Ona se sjeti kako joj je stavljao prenu slaninu na tanjur, kako joj je mahao iz srebrne kabine lepera kada je odlazio. Teko te je bilo pronai. Ali rekla si da ide u Pittsburgh. Svakih nekoliko tjedana prenoim ovdje pa mi je postala neka vrsta hobija da te pokuam pronai. On se nasmijei. Sad ne znam ime u se ubudue zabavljati. Caroline nije bila u stanju progovoriti. Bilo joj je drago to ga vidi, ali je bila zbunjena. Gotovo godinu dana nije si doputala da predugo ili preduboko razmilja o ivotu koji je ostavila iza sebe, ali sad je odjednom iskoio pred nju s novom snagom. Ona se sjeti mirisa sredstava za ienje i svjetla ekaonice, svojih osjeaja kada se nakon dugog radnog dana vraala u tihi, uredni stan, pripremala si skroman obrok i s knjigom u ruci provodila ostatak veeri. Svih se tih zadovoljstava rado odrekla, prihvatila je tu promjenu u svojem ivotu zbog neke duboke

nepoznate enje koja je uala u njoj. Sada joj je srce divlje tuklo i ona prestraeno pogleda u uliicu kao da bi iznenada mogla ugledati i Davida Henryja. Zato mu, shvati ona napokon, nikad nije poslala ono pismo. to ako je elio da mu vrati Phoebe - ili ju je moda Norah eljela? Ta ju je mogunost ispunjavala strahovitom zebnjom. Kako ti je uspjelo? zahtijevala je Caroline. Kako si me pronaao? Zato? Zateen, Al slegne ramenima. Svratio sam u Lexington da te pozdravim. Tvoj je stan bio prazan, upravo su ga liili. Ona tvoja susjeda mi je rekla da te nema ve tri tjedna. Ne volim tajne, pa nisam mogao prestati misliti na tebe. On zastane kao da razmilja treba li nastaviti. Uostalom - doavola, svidjela si mi se, Caroline. Shvatio sam da si u nevolji jer si tako iznenada otila. Vidjelo se da ima problema kada si onoga dana stajala na parkiralitu. Pomislio sam da bih ti mogao pomoi. Mislio sam da ti je pomo potrebna. Dobro sam, ree ona. I onda, kako ti se sada ini? Ona nije eljela da joj rijei zvue tako grubo i odbojno. Nastane duga tiina prije negoli Al odgovori. Izgleda da sam pogrijeio, ree Al i odmahne glavom. Uinilo mi se da se dobro slaemo, ti i ja. Dobro ti se uinilo, ree Caroline. Samo sam iznenaena, to je sve. Mislila sam da sam prekinula sve veze s prolou. On je pogleda. Njegove smee oi sretnu se s njezinima. Trebalo mi je godinu dana, ree on. Ne zaboravi to ako se brine da bi te netko drugi mogao pronai. Uostalom, ja sam znao odakle trebam poeti i posreilo mi se. Poeo sam s motelima, raspitujui se za enu s malim djetetom. Svaki put sam svraao u drugi motel i napokon sam proli tjedan uspio. Recepcionarka motela u kojem si odsjela sjetila te se. Samo da zna, sljedei tjedan ona ide u mirovinu. On podigne kaiprst i palac i gotovo ih sasvim prisloni jedan uz drugi. Ovoliko je nedostajalo da te izgubim zauvijek. Caroline kimne, sjetivi se ene sijede kose sloene u urednu punu sa svjetlucavim bisernim naunicama. Motel je pripadao njezinoj obitelji pedeset godina. Grijanje je klopotalo cijelu no, zidovi su vjeito bili vlani pa su se s njih ljutile tapete. U dananje doba nikad ne zna, govorila je ena gurajui klju preko pulta, tko bi mogao ui na vrata. Al kimne prema svijetloplavoj haubi Fairlanea. im sam ga ugledao znao sam da sam te pronaao, ree on. Kako je malena? Caroline se sjeala praznog parkiralita, svjetla to se razlijevalo po snijegu i nestajalo, naina na koji je on njeno poloio ruku na Phoebeino malo elo. eli li ui? ree ona gotovo nesvjesno. Upravo sam je krenula buditi. Skuhat u ti aj. Caroline ga povede uskim plonikom pa uza stube do stranjeg trijema. Ostavi ga u dnevnoj sobi i poe na kat, osjeajui se smueno, nesigurno, kao da je iznenada postala svjesna kako se tlo pod njezinim nogama okrenulo i promijenilo njezin svijet koliko god se ona trudila da ga zadri onakvim kakav je bio. Ona presvue Phoebe i umije se u pokuaju da se smiri. Al je sjedio za stolom u blagovaonici i gledao kroz prozor. Kada je sila, on se okrene i na licu mu se ukae irok osmijeh. On smjesta uzme Phoebe, divei se koliko je narasla i kako je lijepa. Caroline osjeti golemo zadovoljstvo, a ushiena Phoebe se pone smijati. Tamne su joj lokne padale oko obraza. Al iz svoje koulje izvadi medaljon s prozirnom plastikom preko pozlaenih tirkiznih slova GRAND OLE OPRY1. Kupio ga je u Nashvilleu. Poi sa mnom, rekao joj je prije toliko mjeseci alei se. A je li se samo alio? I sada je iznenada bio tu nakon to je preao toliki put da je pronae.
Grand Ole Opry, tjedni radioprogram country glazbe koji subotom uveer prenosi WSM radio u Nashvilleu, Tennessee i Great American Country televizijske mree. Najstariji radioprogram koji se bez prekida emitira u SAD-u jo od 28. studenog 1925.
1

Phoebe je tiho gugutala i pruala ruice. Ruke su joj dodirivale Alov vrat, kljunu kost, tamnu kariranu koulju. Isprva Caroline nije primijetila to se dogaa, a onda iznenada shvati. Alove rijei, Leove korake na katu, zvuk prometa s ulice, to su zvuci koje e Caroline zauvijek pamtiti kao sretne. Phoebe je pokuavala dohvatiti medaljon. Nije mlatila po zraku kao tog jutra, ve se oslanjala o Alova prsa i malenim je prstima vukla medaljon sve dok ga nije vrsto stisnula u aci. Ushiena uspjehom, ona snano povue medaljon na uzici, zbog ega je Al morao primiti lanac kako mu se ne bi urezao u vrat. Caroline dotakne svoj vrat osjeajui nalet radosti. O, da, pomisli ona. Zgrabi ga, duo moja. Zgrabi cijeli svijet.

Svibanj 1965.
Norah je bila ispred njega, kretala se poput svjetlosti. Na trenutke bi je ugledao izmeu drvea, njezinu bijelu majicu i plave kratke hlae, a onda bi nestala. David ju je slijedio. Svako malo se saginjao i dizao kamenie. Hrapave geode, sferine komadie stijena sa upljinom okruenom mineralnim kristalima, fosile utisnute u kriljevcu. Naao je i kamenie u obliku vrka strijele. Svaki je kameni kratko drao u ruci zadovoljan njegovom teinom i oblikom, hladnoom koju je osjeao na dlanu, a onda bi ga spremio u dep. Kada je bio mali njegove su police uvijek bile natrpane kameniima. ak ni sada im nije mogao odoljeti, njihovoj tajanstvenosti i svemu to su predstavljali, iako mu je bilo nespretno saginjati se s Paulom u nosiljci na prsima i fotoaparatom koji mu je udarao po boku. Daleko ispred njih Norah zastane, mahne, zatim nestane iza zida od glatkog sivog kamena. Nekoliko se ljudi s jednakim plavim bejzbolskim kapama iznenada pojavi iza tog sivog zida. Kada je David priao primijeti da stube koje vode do prirodnog kamenog mosta poinju upravo tu, zaklonjene od pogleda. Pazite kamo gazite, ree mu ena koja se sputala. Ne biste vjerovali koliko je strmo i sklisko. Ona bez daha zastane i stavi ruku na srce. David primijeti njezino bljedilo i kratak dah pa zastane. Gospoo, ja sam lijenik. Jeste li dobro? Ma to su samo palpitacije, ree ona, odmahujui drugom rukom. Imam ih cijeli ivot. On je primi za punano zapee i opipa joj bilo, ubrzano ali ujednaeno, koje se usporavalo dok je on brojio. Palpitacije - ljudi su taj izraz esto koristili kako bi opisali ubrzani rad srca. On je smjesta zakljuio da ova ena nije u stvarnoj opasnosti. Ne kao njegova sestra koja je ostajala bez daha, zavrtjelo bi joj se i morala je sjesti svaki put kada bi potrala na drugi kraj prostorije. Srane tegobe, rekao je doktor u Morgantownu, odmahujui glavom. Nije iao u detalje, ali to i nije bilo vano, jer se nije dalo nita uiniti. Godinama poslije, na studiju medicine David je, sjeajui se njezinih simptoma, itao do duboko u no i napokon sam doao do dijagnoze: suenje aorte ili anomalija sranog zaliska. to god bilo, June se polako kretala i borila za svaki dah, a kako su godine prolazile stanje joj se pogoravalo. Nekoliko mjeseci prije negoli je umrla blijeda joj je koa poprimila plaviastu boju. Voljela je leptire, voljela je stajati licem okrenutim prema suncu, voljela je jesti domai dem namazan na tanke krekere koje je njegova majka kupovala u gradu. Uvijek je tiho pjevuila melodije koje je sama smiljala, kosa joj je bila svijetle, gotovo bijele boje mlaenice. Mjesecima nakon njezine smrti on se nou budio jer mu se inilo da uje njezin tihi glas kako pjeva poput vjetra u borovima. Kaete da to imate cijeli ivot? upita on enu ozbiljno i pusti njezinu ruku. Oh, oduvijek, ree ona. Lijenik mi je rekao da nije nita ozbiljno. Samo dosadna smetnja. Mislim da ete biti u redu, ree on. Ali svejedno se nemojte pretjerano naprezati.

Ona mu zahvali, dotakne Paulovu glavu i ree: Pazite malenog. David kimne i krene dalje drei ruku ispred Paulove glave kako bi je zatitio dok se penjao izmeu vlanih kamenih stijena. Osjeao je zadovoljstvo - volio je to moe priskoiti ljudima u nevolji, ponuditi im pomo, izljeenje - sve ono to ini se, naalost, nije mogao pruiti onima koje je najvie volio. Paul ga je njeno lupkao po prsima pokuavajui dohvatiti omotnicu koju je David ugurao u dep: pismo od Caroline Gill koje je tog jutra otvorio u radnoj sobi. Proitao ga je samo jedanput i onda ga je, pokuavajui sakriti uznemirenost, brzo spremio kada se Norah pojavila. Dobro smo, Phoebe i ja, pisalo je. Zasad nema nikakvih problema sa srcem. On njeno primi Paulove male prste. Njegov sin ga pogleda rairenih radoznalih oiju i on osjeti navalu ljubavi. Hej, ree David smijui se. Volim te, maleni, ali nemoj to jesti. Dobro? Paul ga je prouavao velikim tamnim oima, zatim je okrenuo glavu i naslonio obraz na Davidova prsa isijavajui toplinu. Na glavi je imao bijelu kapicu sa utim patkama koje je Norah izvezla u tihim danima nakon sudara. David je stalno bio na oprezu, i kako se pojavljivala nova patka, njemu je bilo sve lake. Kada je razvio rolu filma iz aparata vidio je tugu i prazninu koju je ta tuga ostavila u njezinu srcu. Jedna za drugom prazne prostorije njihove stare kue, okviri prozora slikani iz neposredne blizine, gole sjene rukohvata na stubama, kose podne ploice i Norini otisci stopala, nepravilni krvavi tragovi. Bacio je fotografije i negative, ali jo uvijek su ga progonili i on se plaio da e ga uvijek progoniti. Na kraju krajeva, on je lagao, on je bio taj koji je dopustio da Caroline odnese njihovu ker. To to e ga zauvijek muiti stravine posljedice inilo mu se neizbjenim i pravednim. Ali dani su prolazili, sad ve gotovo tri mjeseca, i inilo se da je Norah ponovno ona stara. Radila je u vrtu, smijala se kada je razgovarala telefonom s prijateljicama ili dizala Paula iz vrtia vitkim, gracioznim rukama. David, koji je sve to primjeivao, uvjeravao je samoga sebe da je ona sretna. Kada je David uskim stubama stigao na kameni most preko gudure, svjetlost obasja patke na Paulovu eiriu koje su veselo poskakivale sa svakim njegovim korakom. Norah, u kratkim trapericama i bijeloj bluzi bez rukava stajala je nasred mosta, dok su joj vrci bijelih tenisica bili u ravnini s kamenim rubom. Polagano, s gracioznou plesaice Norah rairi ruke i isprsi se zatvorenih oiju kao da se nudi nebu. Norah! vikne on prestraeno. To je opasno! Paul je malenim rukama gurao Davida u prsa. Opa, ponovio je kada je uo da David govori opasno. Bila je to rije koju je, kao i svako dijete, esto uo kada bi se pribliio elektrinim utinicama, stubama, kaminu, stolcima, a sada i strmoj litici iznad koje se nalazila njegova majka. Ovo je fantastino! vikne Norah putajui da joj ruke padnu niz tijelo. Ona se okrene, zbog ega nekoliko kamenia sklizne ispod njezinih stopala i padne preko ruba. Doi vidjeti! David oprezno stupi na most i poe do nje. Malene su se figure polagano kretale na stazi daleko ispod njih, tamo gdje je neko tekla prastara rijeka. Brda su se prelijevala u bojama raskonog proljea, stotine raznih nijansi zelene na pozadini jasnog plavog neba. On duboko udahne, borei se s vrtoglavicom, plaei se uope pogledati Noru. On ju je samo elio zatititi, potedjeti je gubitka i boli, pa nije odmah shvatio da e je taj gubitak svejedno uporno progoniti i oblikovati joj ivot, kao to rijeka oblikuje tlo. Nije predvidio ni vlastitu tugu isprepletenu mranim nitima njegove prolosti. Kada je zamiljao ker koje se odrekao vidio je lice svoje sestre, njezinu svijetlu kosu, njezin sjetni osmijeh. Daj da te slikam, ree on i polako krene unatrag, zatim se jo malo povue. Doi na sredinu mosta. Tu je bolje svjetlo. Evo, samo jo malo, ree ona s rukama na bokovima. Tako je nevjerojatno lijepo. Norah, ree on. Doista me ini nervoznim. O, Davide, ree ona i zabaci glavu ne gledajui ga. Zato si stalno zabrinut? Dobro sam.

On ne odgovori. Bio je svjestan da mu se plua ubrzano miu, da mu je disanje neujednaeno. Isto je osjeao kada je otvorio Carolineino pismo adresirano na njegovu staru kliniku neravnim rukopisom napola prekrivenim markom. Na marki je bio ig Toleda u Ohiju. Priloila je tri fotografije Phoebe, djetenceta u ruiastoj haljini. Povratna adresa bio je potanski pretinac, ali ne u Toledu, ve u Clevelandu. On u Clevelandu nije nikada bio. Tamo je izgleda Caroline Gill ivjela s njegovom keri. Hajdemo se maknuti odavde, ponovi on napokon. Daj da te slikam. Ona kimne, ali kada je on stigao do sigurnog mjesta posred mosta i okrenuo se, Norah je jo uvijek bila blizu ruba, okrenuta prema njemu prekrienih ruku i smjekala se. Slikaj me ovdje, ree ona. Neka izgleda kao da hodam po zraku. David une i pone namjetati objektiv dok je s golih zlatnih stijena isijavala toplina. Paul se vrpoljio i postao nemiran. David e se svega toga sjetiti - tih naoko nevidljivih pojedinosti koje nisu ule u kadar - kada se slika pone polako pojavljivati u razvijau. Uspio je uloviti Noru dok joj se vjetar poigravao s kosom, njezino potamnjelo lice koje je sjalo od zdravlja, i on se upita to sve ona od njega skriva. Proljetni je zrak bio topao i blago mirisan. Krenuli su dolje pokraj ulaza u peine, rascvjetanih grana ljubiastog rododendrona i planinskog lovora. Norah ih povede dalje od glavne staze, izmeu drvea uz rjeicu do sunanog mjesta kojeg se sjeala iz djetinjstva jer je bilo prepuno umskih jagoda. Vjetar je lagano strujao kroz visoku travu u kojoj se jasno isticalo tamnozeleno lie jagoda na zemlji. Zrak je bio pun mirisa, zujanja kukaca, topline. Oni rasprostru stvari na travu, izvade sir, krekere, groe. David sjedne na deku, drei Paulovu glavicu uz prsa dok je otkopavao nosiljku. Sjeti se svojeg oca, zdepastog i snanog, koji je vjetim etvrtastim prstima drao Davidove ruke kada ga je uio da zamahne sjekirom, pomuze kravu ili zabije avao u indru od cedrovine. Oca koji je mirisao na znoj, smolu i tamnu skrivenu zemlju rudnika u kojima je radio zimi. Kada je David bio tinejder i preko tjedna stanovao u gradu kako bi mogao pohaati srednju kolu, volio je pjeice dolaziti kui za vikend i pronai oca kako pui lulu na trijemu. Opa, ree Paul. im je bio slobodan on smjesta skine cipelicu. Paljivo ju je prouavao, zatim je naglo odbaci i krene puzati prema travnatom svijetu izvan pokrivaa. David ga je gledao kako upa busen korova, stavlja ga u usta, a na licu mu se pojavljuje izraz iznenaenja zbog onoga to je osjetio na jeziku. David iznenada sa estokom enjom poeli da su mu roditelji ivi kako bi vidjeli njegova sina. Grozan okus, nije li? ree on njeno, briui slinu i vlati trave s Paulove brade. Pokraj njega je Norah uurbano i vjeto vadila pribor za jelo i ubruse. Namjerno je okrenuo glavu kako ga ona ne bi vidjela tako potresenog osjeajima. On izvadi geodu iz depa, Paul je zgrabi objema rukama i pone okretati. Smije li je stavljati u usta? upita Norah, sjedajui pokraj Davida tako blizu da je mogao osjetiti njezinu toplinu, blagi miris znoja i sapuna koji je ispunjavao zrak. Bolje ne, odgovori on, uzme geodu i prui Paulu kreker. Geoda je bila vlana i topla. On njome udari o kamen i ona se otvori otkrivajui kristalno purpurno srce. Kako je lijepa, promrmlja Norah, okreui je u ruci. Prastaro more, ree David. Zarobljena morska voda koja se kristalizirala tijekom stoljea. Polako su jeli, zatim skupljali zrele jagode, meke i tople od sunca. Paul je gurao itave ake jagoda u usta dok mu je sok curio niz ruke. Na istom plavom nebu polagano su kruila dva jastreba. Titi, ree Paul pokazujui punanom ruicom na nebo. Kada je zaspao, Norah ga je odnijela na dekicu u hladovinu. Ba je lijepo, primijeti ona, naslanjajui se leima na veliki kamen. Samo nas troje na suncu. Bila je bosa pa on uzme njezina stopala u ruke i pone masirati njene kosti pod koom.

O, ree ona i zatvori oi. To je doista lijepo. Uspavat e me. Ostani budna, ree on. O emu sada razmilja? Ne znam. Sjetila sam se malenog polja blizu farme ovaca. Kada smo Bree i ja bile male obiavale smo tamo ekati oca. Skupljale smo kitice pupavica i divlje mrkve. Zrake sunca su nas milovale po koi isto kao i sada. Naa bi majka potom rasporedila cvijee po cijeloj kui. I to je lijepo, ree David, pusti jedno stopalo i uzme drugo. Palcem proe preko tankog bijelog oiljka koji je ostao nakon to se porezala na staklo bljeskalice. Lijepo mi te je zamiljati na tom polju. Norina je koa bila meka. On se sjeti sunanih dana svojeg djetinjstva, prije nego to se June razboljela, kada je cijela obitelj traila ginseng, njenu biljku skrivenu u sjeni meu drveem. Nje govi su se roditelji tako i upoznali, traei ginseng. David je imao fotografiju s njihova vjenanja, a na dan njegova vjenanja s Norom ona mu je poklonila tu fotografiju u lijepom okviru od hrastovine. Na fotografiji je njegova majka imala besprijekoran ten i valovitu kosu, uski struk i blag, mudar pogled. Njegov je otac imao bradu, stajao je iza nje s kapom u ruci. Odmah nakon vjenanja u vijenici preselili su se u kuicu koju je otac sagradio na planinskom obronku s kojeg se pruao pogled na njihova polja. Moji su roditelji voljeli biti na zraku, doda on. Majka je posvuda posadila cvijee. Kod potoka blizu nae kue rastao je busen indijanske repe. ao mi je to nisam upoznala tvoje roditelje. Sigurno su se ponosili tobom. Ne znam. Moda. Bilo im je drago to mi ivot nije teak kao njihov. Bilo im je drago, ponovi ona polako, otvori oi i baci pogled na Paula koji je spokojno spavao lica iarana tokicama svjetla. A moda im je i malo bilo ao? I meni e biti ako se Paul kada odraste odseli daleko. Da, ree on kimajui glavom. To je istina. Bili su ponosni, ali bilo im je ao. Oni nisu voljeli grad. Samo su me jednom posjetili u Pittsburghu. Sjetio se kako su ukoeno sjedili u njegovoj studentskoj sobi. Njegova se majka trzala svaki put kada bi se zauo zviduk vlaka. June je tada ve bila mrtva, i dok su sjedili za njegovim klimavim studentskim stolom i pili slabu kavu on se sjeti kako je s ogorenjem pomislio da budui da se vie nisu morali brinuti za June, nisu znali to bi sa sobom. Ona je tako dugo bila sreditem njihovih ivota. Ostali su samo jednu no. Poslije oeve smrti majka se preselila sestri u Michigan. Nije voljela putovati avionom, nikad nije nauila voziti pa sam je nakon toga vidio samo jedanput. Ba tuno, ree Norah, briui prljavtinu s noge. Da, sloi se David. Vrlo tuno. On se sjeti June, njezine kose koja bi posvijetlila svakog ljeta, mirisa njezine koe - kombinacije sapuna, topline i neega metalnog, poput kovanice. Taj bi miris ispunio zrak dok su uali jedno kraj drugog i tapovima kopali zemlju. Toliko ju je volio, volio je njezin mili smijeh. Kada je dolazio kui bilo mu je neopisivo bolno gledati je kako za sunanih dana bespomono lei na slamarici na trijemu, majino upalo zabrinuto lice dok je sjedila pokraj nje, tiho pjevala, komuala kukuruz ili istila graak. David pogleda Paula koji je vrsto spavao na pokrivau glave okrenute u stranu, dok su mu se dugi uvojci zalijepili za vlani vrat. Barem je uspio svojega sina zatititi od tuge. Paul nee rasti kao David, patei zbog gubitka sestre. Nee biti prisiljen da se probija sam kroz ivot, jer njegova sestra to ne moe. Ta pomisao puna gorine okira Davida. elio je vjerovati da je ispravno postupio kada je dao Caroline Gill njihovu ker. Ili barem da je to uinio iz ispravnih pobuda. A moda i nije. Moda one snjene noi nije toliko titio Paula koliko neku izgubljenu verziju samoga sebe. Izgleda kao da si vrlo daleko, primijeti Norah. On se pomakne, primakne joj se blie i nasloni se na kamen. Moji su roditelji imali velike snove za moju budunost, ree on. Ali ti se snovi nisu poklapali s mojima. Zvui poput mene i moje majke, ree Norah i obujmi rukama koljena. Javila mi je da e nam doi u posjet sljedei mjesec. Jesam li ti rekla? Ima besplatnu kartu. To je dobro. Paul e je drati zaposlenom.

Norah se nasmije. Ba hoe, zar ne? Ona samo zato i dolazi. Norah, o emu sanja? upita on. O kakvoj budunosti za Paula mata? Norah ne odgovori odmah. Pretpostavljam da mi je najvanije da bude sretan, ree ona napokon. Voljela bih da radi ono to e ga u ivotu veseliti. Nije mi vano to, dokle god izraste u dobrog i potenog ovjeka, velikodunog i snanog poput oca. Ne, ree David s nelagodom. Ne eli da on bude poput mene. Ona ga iznenaeno pogleda. Zato ne? On ne odgovori. Nakon dugog oklijevanja Norah nastavi: to se dogaa? upita ne ratoborno ve zamiljeno, kao da je nastojala odgovoriti na to pitanje dok ga je izgovarala. Mislim, izmeu nas, Davide. On je utio, borei se s iznenadnim naletom srdbe. Zato je ponovno morala nainjati tu temu? Zato nije mogla zaboraviti prolost i krenuti dalje? Ali ona nije odustajala. Sve se promijenilo otkako se rodio Paul i Phoebe umrla, a ti jo uvijek ne eli govoriti o njoj. Kao da nastoji izbrisati injenicu da je uope postojala. Norah, to eli da ti kaem? Naravno da se sve promijenilo. Nemoj se ljutiti, Davide. To je neka vrsta tvoje strategije, je li? Kako je ja ne bih spominjala. Ali neu odustati, jer je istina ono to ti govorim. On uzdahne. Nemoj upropastiti ovaj prekrasni dan, Norah, ree on napokon. Ne upropatavam ga, odgovori ona i odmakne se. Ona legne na prostirku i zatvori oi. Vrlo sam zadovoljna ovim danom. On je pogleda, njezinu plavu kosu obasjanu svjetlom, grudi koje su se njeno dizale i sputale sa svakim dahom. elio je ispruiti ruku i prijei preko finih zaobljenih kostiju njezinih rebara, elio je utisnuti poljubac na mjesto gdje su se te kosti spajale, a zatim irile poput krila. Norah, ree on. Ne znam to da radim. Ne znam to eli. Ne, ree ona. Ne zna. Ti bi mi mogla rei. Pretpostavljam da bih. Moda i hou. Jesu li bili jako zaljubljeni? upita ona iznenada, ne otvarajui oi. Glas joj je bio njean i miran, ali on u zraku osjeti napetost. Tvoj otac i tvoja majka? Ne znam, ree on polako i oprezno, pokuavajui odgonetnuti odakle dolazi to pitanje. Voljeli su se, ali on je esto bio odsutan. Kao to sam rekao, imali su teak ivot. Moj je otac volio moju majku vie nego to je ona voljela njega, ree Norah i David u srcu osjeti nemir. On ju je volio, ali nije znao pokazati tu ljubav onako kako je ona to od njega oekivala. Ona je mislila da je on pomalo udan. Dok sam odrastala, u mojoj je kui esto vladala tiina... I u naoj je kui tako, doda ona, a on pomisli na njihove mirne veeri, na nju pognutu nad bijelim eiriem dok veze patke. Ali to je dobra tiina, ree on. Nekad jest, nekad nije. Kad nije? Ja jo uvijek mislim na nju, Davide, ree ona, okrene se na bok i pogleda ga u oi. Na nau ker. Kakva bi bila. On je utio i gledao je dok je ona tiho plakala pokrivi dlanovima lice. Nakon nekoliko trenutaka on prui ruku i dotakne njezinu nadlakticu. Ona obrie suze. A ti? zahtijevala je odgovor. Zar ti ona nikad ne nedostaje? Da, nedostaje mi, odgovori on iskreno. Neprekidno mislim na nju. Norah stavi ruku na njegova prsa i u sljedeem su trenutku njezine usne umrljane jagodama, slatke i poudne, bile na njegovim. Osjeao se kao da pada, osjeao je sunce na svojoj koi,

njezine grudi to se polagano, kao ptica, diu uz njegovu ruku. On potrai dugmad na njezinoj koulji, njezina ruka okrzne pismo skriveno u njegovu depu. On skine koulju, ali ak i tada, kada ju je ponovno uzeo u naruje on pomisli: Volim te, toliko te volim, a ipak sam ti lagao. I udaljenost meu njima, sada svega nekoliko milimetara, kao dah, otvori se i produbi, postane ponor na ijem je rubu on stajao. On se odmakne natrag na svjetlo i sjenu, as su ga zaklanjali oblaci zatim bi nestali dok mu je topli kamen grijao lea. to je? upita ona milujui mu prsa. O, Davide, to je? Nita. Davide, ree ona. Davide, molim te. On je oklijevao. Bio je na rubu da joj sve prizna, ali nije mogao. Imam problem na poslu. Jednog pacijenta. Ne mogu prestati razmiljati o tome. Pusti sad to, ree ona. Ve mi je zlo od tog tvog posla. Jastrebovi su se na strujama zraka uzdizali visoko, sunce je grijalo. Sve se vrtjelo ukrug i vraalo na isto mjesto. Mora joj priznati, rijei su mu ve bile na vrh jezika. Volim te, toliko te volim, a ipak sam ti lagao. elim jo jedno dijete, Davide, ree Norah i sjedne. Paul je ve dovoljno velik, ja sam spremna. David je bio toliko zapanjen da nije mogao progovoriti. Paul ima tek godinu dana, ree on napokon. Pa? Svi kau da je lake kada se u kratkom roku rijei pelena i svega toga. Tko to svi? Ona uzdahne. Znala sam da e biti protiv. Ne kaem da sam protiv, oprezno ree David. Ona je utjela. ini mi se da nije odgovarajui trenutak, ree on. To je sve. Ti jesi protiv. Zapravo govori ne, ali ne eli to priznati. On je utio, sjetivi se kako je Norah stajala blizu ruba na onome mostu. Sjetio se i onih njezinih fotografija niega, pisma u svojem depu. Jedino to je elio bilo je da se krhki temelj na kojem je izgradio njihov ivot ne raspadne, da stvari ostanu onakve kakve jesu. Da se svijet ne promijeni, da ravnotea koja je postojala izmeu njih dvoje izdri. Dobro nam je ovako, ree on tiho. Zato bismo naruavali taj mir? A to je s Paulom? Ona kimne prema usnulom djetetu koje je mirno spavalo na pokrivau. Ona mu nedostaje. To nije mogue, on je se ne sjea, odsjeno e David. Devet mjeseci, ree Norah. Rasli su srce uz srce. Kako je se ne bi sjeao, barem podsvjesno? Nismo spremni, ree David. Ja jo uvijek nisam spreman. Ne radi se samo o tebi, ree Norah. Ionako te nikad nema kod kue. Moda ona meni nedostaje, Davide. Iskreno, ponekad osjeam kao da je negdje blizu, u susjednoj prostoriji, a ja sam je zaboravila. Znam da to zvui suludo, ali istina je. On ne odgovori, ali znao je tono to ona misli. Zrak je bio zasien mirisom jagoda. Njegova je majka vani na pei kuhala pe kmez, mijeala smjesu koja se pjenila i pretvarala u sirup. Grijala je staklenke i punila ih do vrha i one su poput dragulja blistale na polici. On i June su usred zime grabili pune lice pekmeza kad njihova majka nije gledala. Zatim bi se sakrili pod stol prekriven votanim platnom i lizali lice sve dok se ne bi sjajile. Juneina smrt je slomila duh njihove majke, a David se nije mogao othrvati pomisli kako nije imun na nesreu. Statistiki je bilo malo vjerojatno da bi sljedee dijete moglo imati Downov sindrom, ali bilo je mogue, sve je bilo mogue i on nije elio riskirati. Ali kada bismo imali jo jedno dijete to ne bi ispravilo nita, Norah. Pobuda ti nije dobra. Nakon trenutka tiine ona ustane, otrese hlae i bijesno krene poljem. Njegova je koulja izguvana leala pokraj njega, iz depa je virila bijela omotnica. David je nije ponovno uzeo, nije morao. Poruka je bila kratka, pa iako je samo jednom pogledao

fotografije sjeao ih se kao da ih je sam snimio. Phoebeina je kosa bila tamna i tanka poput Paulove. Oi su joj bile smee, oble ruice sa stisnutim akama podignute kao da ih prua prema neemu to nije u kadru. Moda prema Caroline koja je rukovala fotoaparatom. Onog dana, za vrijeme mise zadunice na trenutak ju je ugledao, visoku i usamljenu u crvenom kaputu. Odmah nakon mise poao je k njoj u stan, ne znajui ni sam to namjerava, znao je samo da je mora vidjeti. Ali Caroline je ve nestala. Njezin je stan izgledao isto kao i proli put kada je bio tamo, jednostavan namjetaj i goli zidovi; u kupaonici je kapalo iz slavine. Ipak, zrak je bio previe miran, a police, ladice pisaeg stola i ugraeni ormari prazni. Dok je stajao u kuhinji na crno-bijelom linoleumu osvijetljenom mutnim svjetlom, David je oslukivao nemirne otkucaje vlastita srca. Sada se naslonio na kamen dok su iznad njega plovili oblaci, smjenjivali se svjetlo i sjena. Nije pokuao pronai Caroline, a budui tla je na njezinu pismu bio samo broj potanskog pretinca, nije imao predodbu odakle da pone. Sve je u vaim rukama, rekao joj je tada. Ipak, znalo mu se dogoditi da se iznenada u najneobinijim trenucima svega sjeti: dok je bio sam u novoj ordinaciji, dok je razvijao fotografije i gledao kako se na bijelim listovima papira tajanstveno pojavljuju slike, ili pak dok je leao naslonjen na topli kamen a Norah se, povrijeena i ljuta, udaljavala od njega. Bio je umoran i osjeti kako tone u san. Kukci su zujali na suncu i on se pomalo zabrine zbog pela. Kamenii u depu su mu uljali nogu. Kao dijete znao je nou zatei oca na trijemu u stolici za ljuljanje dok su u kronjama jablana svijetlile krijesnice. Jedne takve noi otac mu je dao glatki kameni u obliku vrha strijele koji je pronaao dok je kopao grabu. Star je preko dvije tisue godina, rekao je. Zamisli, Davide. Davno, vrlo davno, moda ga je netko drugi drao na dlanu pod ovim istim mjesecom. Bilo je dana kada su ili u lov na egrtue. Od zore do sumraka hodali bi umom s raljastim tapovima i platnenim vreama preko ramena, a u Davidovoj se ruci njihala metalna kutija. Njemu se uvijek inilo da tada vrijeme staje, da e sunce vjeito ostati na nebu dok suho lie uti pod nogama. Svijet bi se sveo samo na njega, njegova oca i zmije. Nebo se otvaralo na sve strane, vie i plavlje sa svakim korakom. Sve bi se usporavalo do trenutka kada bi ugledao pokret izmeu praine i suhog lia, uzorak nalik na romb koji se vidio tek kada je zmija bila u pokretu. Otac ga je nauio kako da se potpuno umiri dok gleda ute zmijine oi, palucanje jezika. Nakon to bi zmija promijenila kou due je egrtala, pa se u tiini ume po jaini tog zvuka moglo odrediti koliko je stara, koliko je duga i koliko e novca oni zaraditi. Za one vee, za kojima su eznuli zooloki vrtovi i znanstvenici, a ponekad i dreseri zmija, mogli su dobiti cijelih pet dolara. Svjetlo se probijalo kroz kronje arajui tlo, uo se zvuk vjetra, zatim i egrtanje. Ugledali bi stranji dio zmijske glave, a onda bi njegov otac vrsto i odluno zamahnuo rukom i pritisnuo raljastim tapom zmijin vrat o zemlju. Ona bi zubima divlje udarala o vlanu zemlju, sumanuto maui egrtavim repom. Dvama snanim prstima njegov je otac vrsto primao zmiju iza razjapljenih usta. Hladna i suha, savijala se poput bia. Bacio bi je u platnenu vreu i hitro je zavezao. Vrea se tada pretvarala u neto ivo, tresla se na tlu. Zatim bi je otac ubacio u metalnu kutiju i zatvorio poklopac. Nastavili bi hodati u tiini, u mislima brojei novac. Bilo je tjedana, ljeti i u kasnu jesen, kada su tako mogli zaraditi dvadeset pet dolara. Tim su novcem plaali namirnice, ali i lijenika u Morgantownu. Davide! On izdaleka zauje njezin uzrujani glas koji se kroz prolost i umu probijao u taj dan. Pridigne se na laktove i primijeti kako skamenjena neim to je ugledala stoji na udaljenom rubu polja zrelih jagoda. David osjeti nalet adrenalina i straha. egrtue su voljele sunana debla poput onog kod kojeg je stajala Norah. Polagale su jaja u plodno trulo deblo. On baci pogled na Paula koji je jo uvijek mirno spavao u hladovini pa potri, dok su mu granice ika greble glenjeve a jagode pucale pod njegovim stopalima. Iz depa traperica zgrabi

najvei kamen. Kada je bio dovoljno blizu i vidio tamni obris zmije on ga baci najjae to je mogao. Obli se kamen polako okretao u zraku. Pao je desetak centimetara od zmije, raspao se na dva dijela dok mu je purpurno srce ivo blistalo. to za ime Boga radi? upita Norah. On je tada ve stigao do nje pa zadihan pogleda dolje. To nije bila zmija ve tamni tap koji se naslanjao na suhu koru debla. Uinilo mi se da me zove. Pa zvala sam te. Ona pokae na busen blijedih cvjetova na rubu hladovine. Indijanska repa, kakvu je imala tvoja majka. Davide, strai me. Mislio sam da je zmija, ree on, pokae na tap i jo jedanput odmahne glavom, nastojei se rijeiti prolosti. egrtua. Izgleda da sam sanjao. Mislio sam da ti je potrebna pomo. Ona je izgledala zbunjeno, a on zatrese glavom kako bi otjerao san. Iznenada se osjeti strahovito glupo. tap je bio tek tap i nita vie. Dan se inio apsurdno normalnim. Ptice su cvrkutale i lie je ponovno zautalo u kronjama. Zato si sanjao zmije? upita ona. Neko sam ih lovio, ree on. Za novac. Za novac? ponovi ona zbunjeno. Novac za to? Izmeu njih se vratila praznina, jaz prolosti koji on nije mogao prijei. Novac za namirnice i za putovanja u grad. Norah je odrasla u posve drukijem svijetu i nikad to nee moi shvatiti. Te su zmije pomogle da se plati moja kolarina, ree on. Ona kimne. inilo se kao da eli jo neto pitati, ali nije. Hajdemo, ree ona masirajui rame. Uzmimo Paula i hajdemo kui. Vratili su se preko polja i spakirali stvari. Norah je nosila Paula, on koaru za piknik. Na putu do auta on se sjeti kako je njegov otac stajao u lijenikoj ordinaciji dok su zelene novanice poput lia padale na pult. Sa svakom bi se novanicom David sjetio zmija, kako su mahale egrtaljkama i bespomono irom otvarale usta u obliku slova V, njihove teine, hladne koe pod prstima. Zmijski novac. Bio je djeak od kojih osam, devet godina i umio je loviti zmije. To i tititi June. Pazi na sestru, upozoravala ga je majka diui pogled sa tednjaka. Nahrani kokosi, oisti kokoinjac, oplijevi vrt i pazi na June. David je to radio, ali ne dovoljno dobro. Drao je June na oku, ali nije ju sprijeio da kopa zemlju i razmazuje ju po kosi. Nije ju tjeio kada se spotaknula preko kamena, pala i ogrebla lakat. Njegova je ljubav prema njoj bila tako duboko pomijeana s gorinom da nije mogao razdvojiti ta dva osjeaja. Ona je stalno bila bolesna, to zbog slabog srca, to zbog prehlada u svako godinje doba pa je hripavo disala i hvatala zrak. Ipak, kada bi se on pojavio na stazi poslije kole s knjigama prebaenim preko lea June ga je uvijek ekala. June koja bi ga pogledala u lice i shvatila kakav je dan imao i eljela znati sve o njemu. Prsti su joj bili maleni i ona ga je voljela tapkati njima dok joj se povjetarac igrao dugom objeenom kosom. I onda je on jednog vikenda doao iz kole i kuica je bila prazna. Na kadi je visio runik za lice i u zraku se osjeala nekakva hladnoa. Sjeo je na trijem i ekao, bilo mu je hladno, bio je gladan. Mnogo kasnije, blie sutonu, ugledao je majku kako se prekrienih ruku sputa niz padinu. Tek kada je stigla do stuba pogledala je gore i rekla: Davide, tvoja je sestra umrla. June je umrla. Majina je kosa bila zategnuta, ila joj je pulsirala na sljepoonici, oi su joj bile crvene od plakanja. Na sebi je imala do grla zakopan tanki sivi demper. Davide, nje vie nema, rekla je. A kada je on ustao i zagrlio je, ona se slomila i zaplakala. Kada? upitao je on. Prije tri dana, u utorak. Bilo je rano jutro i ja sam pola van po vodu, kad sam se vratila u kui je bilo tiho i ja sam odmah znala da je vie nema. Prestala je disati. On je zagrlio majku, ali se nije mogao sjetiti to da joj kae. Bol koju je osjeao bila je duboko u njemu, prekrivena

omamljenou, pa nije mogao plakati. Prebacio je pokriva preko majinih ramena. Skuhao joj je aj, otiao do kvoki, pronaao jaja koja ona nije stigla pokupiti. Nahranio je kokoi i pomuzao kravu. Radio je uobiajene stvari, ali kada je uao u kuu unutra je jo uvijek bilo mrano, zrak se nije micao i nije bilo June. Davie, obratila mu se majka mnogo kasnije iz sjene u kojoj je sjedila. Vrati se u kolu. Naui neto to e pomoi ljudima. On zbog tih rijei osjeti gorinu. elio je imati svoj ivot neoptereen tom sjenom, tim gubitkom. Osjeao je krivnju jer je June leala u grobu prekrivena zemljom, a on je stajao tu, bio iv. Osjeao je kako mu zrak ulazi u plua i izlazi iz njih i srce mu bre zakuca. Bit u lijenik, rekao je. Njegova je majka utjela, ali je nakon nekog vremena kimnula, ustala i jae se zagrnula demperom. Davie, molim te, uzmi Bibliju, poi sa mnom tamo gore i proitaj nekoliko redaka. elim uti te rijei izgovorene onako kako treba. I tako su njih dvoje krenuli uzbrdo. Kada su se popeli na vrh, ve se spustio mrak. On je stajao pod borovima u ijim je kronjama aptao vjetar. Pod treperavim je svjetlom petrolejke itao: Gospodin je pastir moj: ni u em ja ne oskudijevam. Ali ja oskudijevam, pomisli on dok je izgovarao posljednju rije. Ja oskudijevam. Majka je plakala. Zatim su se u tiini spustili niz brijeg, on je napisao pismo ocu u kojem ga je obavijestio to se dogodilo. Poslao ga je u ponedjeljak kada se vratio u uurbani, bljetavi grad. Stajao je za pultom od hrastovine ija se povrina izlizala od silnih godina koritenja i ubacio obinu bijelu omotnicu u sandui. Kada su napokon stigli do automobila Norah zastane i pogleda to joj je s ramenom koje je pocrvenjelo od sunca. Nosila je sunane naoale i kada ga je pogledala on nije mogao ocijeniti to ona osjea. Ne mora izigravati junaka, ree ona odsjeno, i njemu se uini tla je na putu do auta razmiljala o tome, vjerojatno uvjebavala to e mu rei. Ja to i ne pokuavam. Ne? Ona pogleda u stranu. Mislim da pokuava, ree. Ja sam za to kriva. Dugo sam eljela da me spasi, tek sam sad to shvatila. Ali vie ne elim. Ne mora me stalno tititi. Mrzim kad to radi. Zatim ona uzme sjedalicu za auto i ponovno se okrene od njega. Paul isprui ruku kako bi je uhvatio za kosu proaranu zrakama sunca i David osjeti paniku, gotovo vrtoglavicu zbog svega to nije znao, zbog svega to je znao, a nije mogao ispraviti. Osjeti srdbu, iznenadnu i jaku. Srdio se na sebe, ali i na Caroline koja ga nije posluala i tako pogorala ve nemoguu situaciju. Norah sjedne na prednje sjedalo i zalupi vratima. On gurne ruku u dep kako bi izvadio kljueve, ali umjesto njih dohvati posljednju geodu, sivu, oblu i glatku. Grijala se na njegovu dlanu dok je on razmiljao o svim tajnama koje je zemlja skrivala, o slojevima kamena pod zemljom i travom, o tim oblim kameniima svjetlucavih skrivenih srdaca.

1970.

Svibanj 1970.
I
Alergian je na ubod ose, ree Norah uiteljici dok je gledala kako Paul tri po mladoj travi na igralitu. On se popeo na vrh tobogana, sjedio je tamo nekoliko trenutaka, dok su mu kratki bijeli rukavi koulje leprali na vjetru, a onda skliznuo dolje i s oduevljenjem odskoio kada je dotaknuo tlo. Azaleje su bile u punom cvatu, a zrak topao poput koe bio je ispunjen zvukovima kukaca i ptica. I njegov je otac alergian. To je vrlo ozbiljno. "Ne brinite, odgovori gospoica Throckmorton. Dobro emo se brinuti o njemu. Gospoica Throckmorton tek je bila zavrila kolu, bila je mlada tamnokosa ena, vitka i puna entuzijazma. Nosila je suknju nabranu u struku, ravne sandale, i ni u jednom trenutku nije skidala pogled s grupe djece koja su se igrala na ledini. inila se postojanom, kompetentnom, ljubaznom i usredotoenom na svoj posao. Ipak, Nori se uinilo da uiteljica ne shvaa s im tono ima posla. Jednom je samo primio osu, ustrajala je ona. Mrtvu osu koja je leala na prozorskoj dasci. U sljedeem se trenutku napuhao poput balona. Ne brinite, gospoo Henry, ponovi gospoica Throckmorton sad ve manje strpljivo. Krenula je pomoi djevojici kojoj je upao pijesak u oi, tjeei je umirujuim zvonkim glasom. Norah je stajala na proljetnom suncu i gledala Paula. On se igrao lovice, obrazi su mu bili rumeni, ruke oputene uz tijelo - tako ih je drao dok je spavao kada je bio djetece. Kosa mu je bila tamna, alipo svemu ostalom nalikovao je na Noru, tako su svi govorili. Imao je istu grau, istu blijedu put. Ona je doista vidjela sebe u njemu, ali i Davida, po obliku Paulove vilice i uiju, po nainu na koji je prekrienih ruku paljivo sluao uiteljicu. Ali po svemu ostalom Paul je bio svoj. Oboavao je glazbu i po cijeli je dan pjevuio melodije koje je sam smiljao. Iako mu je bilo samo est godina ve je pjevao solo u koli. Pojavio bi se na sceni s prirodnou i samouvjerenou koje su zapanjile Noru, a njegov je slatki glas odzvanjao nad publikom ist i melodian poput ubora potoka. Upravo je unuo pokraj jo jednog djeaia koji je tapom skupljao lie s tamne povrine mlake. Desno mu je koljeno bilo izgrebeno, flaster napola odlijepljen. Suneva je svjetlost blistala u njegovoj kratkoj tamnoj kosi. Norah ga je gledala kako se ozbiljno i vano posvetio svojem zadatku, i zbog same injenice njegova postojanja obuzmu je snani osjeaji. Paul, njezin sin, tu na svijetu. Norah Henry! Ba sam se nadala da u te sresti. Ona se okrene i ugleda Kay Marshall, odjevenu u uske ruiaste hlae, blijedoruiasti demper i zlatne kone balerinke. Na uima su joj svjetlucale naunice. Gurala je starinska pletena kolica u kojima je bilo novoroene, dok je Elizabeth, njezina starija ki, hodala pokraj nje. Elizabeth se rodila nekoliko dana nakon Paula, u proljee koje je nastupilo tako iznenada poslije neobinog snijega koji mu je prethodio. Djevojica je tog jutra bila odjevena u lepravu ruiastu haljinicu i bijele lakirane cipelice. Nestrpljivo se otrgnula od Kay i otrala preko igralita do ljuljaki. Ba je predivan dan, ree Kay gledajui je kako odlazi. Kako si, Norah? Dobro, odgovori Norah, suzdravajui se da ne dotakne kosu, itekako svjesna svoje obine bijele bluze i plave suknje. Na sebi nije imala nakit. Gdje god i kad god bi Norah vidjela Kay Marshall ona je uvijek izgledala kao sada: staloena, moderna, sve na njoj promiljeno do posljednjeg detalja, njezina djeca savreno odgojena i odjevena. Kay je bila od onih majki kakva je Norah uvijek matala da e biti, koja sve rjeava oputeno i spontano. Norah joj se divila, ali joj je istovremeno zavidjela. Ponekad bi se ak ulovila u mislima kako bi, kad bi

mogla biti poput Kay, bezbrinija i samouvjerenija, i njezin brak bio bolji, a ona i David sretniji. Dobro sam, ponovi ona gledajui djetece koje ju je promatralo irom otvorenim radoznalim oima. Ma gle, molim te, kako je Angela ve narasla! Norah se impulzivno nagne i uzme Kayino drugo dijete, odjeveno kao i sestra u lepravu ruiastu haljinicu, u naruje. Djevojica je bila topla i lagana, lupkala je Norine obraze ruicama i smijala se. Norah osjeti kako je obuzima zadovoljstvo, sjeti se kakav je Paul bio u tom razdoblju, njegova mirisa po sapunu i mlijeku, njegove meke koe. Ona baci pogled preko igralita gdje je on ponovno trao igrajui se lovice. Sada kada je krenuo u kolu imao je vlastiti ivot. Vie nije volio da ga ona grli osim ako nije bio bolestan ili kada mu je itala priu prije spavanja. inilo se nevjerojatnim da je ikada bio ovako mali, nemogue da je izrastao u djeaka koji je vozio crveni tricikl, udarao tapovima po mlakama i tako prekrasno pjevao. Danas je napunila deset mjeseci, ree Kay. Moe li vjerovati? Ma nije mogue, ree Norah. Kako vrijeme leti. Jesi li prolazila pokraj kampusa? upita Kay. Jesi li ula to se dogaa? Norah kimne. Bree me sino zvala. Norah je tada stajala sa slualicom u jednoj ruci dok je drugu drala na srcu i gledala vijesti na televiziji. etvero je studenata ustrijeljeno na sveuilitu Kent State. ak je i u Lexingtonu tjednima rasla napetost, novine su bile pune lanaka o ratu, protestima i nemirima, situacija je bila eksplozivna i neizvjesna. Strano, ree Kay, ali njezin je ton bio miran i u njemu se vie ulo neodobravanje negoli zgraanje. Takvim bi glasom zacijelo govorila i o neijoj rastavi. Ona uzme Angelu, poljubi je u elo i njeno je spusti u kolica. Upravo tako, sloi se Norah. I ona je govorila istim tonom, ali je te nemire doivljavala vrlo osobno, oni su bili odraz svega to se u njezinu srcu ve godinama dogaalo. Na trenutak ona osjeti jo jedan ubod zavisti. Kay je ivjela u bezbrinom svijetu, njezin ivot nije bio obiljeen gubitkom i ona je bila uvjerena da e uvijek tako biti. Norin se svijet promijenio kada je Phoebe umrla. Sva radost koju je imala u sebi kao da se okamenila u iekivanju buduih gubitaka koji su se mogli dogoditi u bilo kojem trenutku. David joj je neprekidno govorio da se opusti, da zaposli kunu pomonicu, da se ne iscrpljuje toliko. Poeli su ga ivcirati njezini projekti, odbori i planovi. Ali Norah nije mogla sjediti na mjestu, to je u njoj izazivalo nemir. Zato je organizirala razne sastanke, ispunjavala si je dane uvijek s oajnikim predosjeajem da e, ako se ak i na trenutak opusti, uslijediti tragedija. Taj je osjeaj bio najgori u kasno prijepodne, zato bi ona gotovo uvijek popila pie - din, ponekad votku kako bi lake doekala ostatak dana. Voljela je osjeaj mira koji se njome irio poput svjetlosti. Paljivo je sakrivala boce da ih David ne vidi. Bilo kako bilo, ree Kay. Htjela sam ti potvrditi da emo doi na tvoju zabavu. Veselimo se tome, ali emo naalost malo kasniti. Trebam li donijeti togod? Samo sebe, ree Norah. Sve je ve spremno, samo jo trebam maknuti osinje gnijezdo. Kayine se oi raire od iznenaenja. Ona je potjecala iz stare leksingtonke obitelji i za sve je imala ljude kako ih je nazivala. Ljude koji su istili bazen i kuu, ljude koji su se brinuli o vrtu i pripremali hranu. David je uvijek govorio da je Lexington nalik na vapnenac na kojem je izgraen: razliiti slojevi, nijanse postojanja i pripadanja, svaije mjesto u hijerarhiji davno je bilo uklesano u kamenu. Kay je bez sumnje imala i ljude zaduene za kukce. Osinje gnijezdo? Jadna ti! Da, ree Norah. Galske ose, gnijezdo im visi s garae. Bilo joj je drago to barem malo moe okirati Kay. Sviao joj se taj konkretni zadatak koji je imala pred sobom. Ose. Alat. Skidanje gnijezda. Norah se ponadala da e joj za to trebati cijelo prijepodne, U protivnom bi se ponovno mogla nai za upravljaem i brzo i opasno voziti sa srebrnom ploskom u torbici, kao to je esto radila posljed njih nekoliko tjedana. Ve je bez

problema stizala do rijeke Ohio za manje od dva sata. Znala se odvesti do Louisvillea, Maysvillea, jedanput ak do Cincinnatija. Parkirala bi auto na visokoj strmoj litici iznad rijeke, izala iz auta i piljila u daleku vodu, vjeito u pokretu. Oglasi se kolsko zvono i djeca krenu unutra. Norah pogledom potrai Paulovu tamnu glavu, zatim je gledala kako nestaje. Ovo dvoje nae djece divno su pjevali zajedno, ree Kay aljui zrane poljupce Elizabeth. Paul ima prekrasan glas. Doista je nadaren. Otkako se rodio oboava glazbu, ree Norah. To je bila istina. Jednom je tako, kada su mu bila tri mjeseca, dok je ona razgovarala s prijateljicama iznenada poeo tepati, ispunjavajui prostoriju zvukovima koji su se poput latica s kronji u proljee sputale na njih. Nastao je muk. Zapravo, jo sam te neto htjela pitati, Norah. Radi se o priredbi za prikupljanje novca u kojoj sudjelujem idui mjesec. Tema je Pepeljuga i moj je zadatak da pronaem to vie malenih lakaja. Sjetila sam se Paula. Unato svemu, Norah osjeti zadovoljstvo. Prije mnogo godina, nakon Breeina skandaloznog braka i razvoda, prestala se nadati da e je pozivati na sline dogaaje. Lakaj? ponovi ona i zamisli se. A to je najbolje, povjeri joj Kay, on ne bi bio obian lakaj. Paul bi pjevao u duetu s Elizabeth. Shvaam, ree Norah, i doista je shvatila. Elizabeth nije mala lo glas, ali bio je slabaan. Pjevala je s usiljenom vedrinom, poput lastavice u sijenju, dok je napeto gledala publiku. Njezin glas bez Paulova nije bio dovoljno jak. Svima bi mnogo znailo kada bi on sudjelovao. Norah polako kimne, razoarana i ljuta na samu sebe jer joj je bilo toliko stalo. Ali Paulov je glas bio snaan, ist i on bi sam volio pjevati ulogu lakaja. Uostalom, priprema za taj dogaaj, ba kao i skidanje osinjeg gnijezda, pomoi e joj da ispuni dane. Divno! ree Kay. Prekrasno. Nadam se samo da mi nee zamjeriti, doda ona, to sam bila toliko slobodna i rezervirala maleni smoking za njega. Znala sam da e pristati! Ona baci pogled na sat, valjalo je krenuti. Ba mi je drago to smo se srele, doda ona, mahne joj i produi dalje gurajui kolica. Igralite je bilo prazno, samo je svjetlucao papiri od nekog slatkia, tjeran vjetrom preko nepokoene proljetne trave. Zaustavio se u jarkoruiastim azalejama. Norah proe kraj ljuljaki i tobogana jarkih boja i ode do svog auta. Osjeti zov rijeke, njezina laganog toka. Dva sata i mogla bi biti tamo. Privlaila ju je brza vonja, naleti vjetra, voda. Sve ju je to vabilo tolikom snagom da se i sama iznenadila kada se za vrijeme posljednjih kolskih praznika nala u Louisvilleu, dok je na stranjem sjedalu tih i zaprepaten sjedio Paul. Kosa joj je bila razbaruena od vjetra i djelovanje dina je ve poelo poputati. Vidi, rijeka, rekla mu je dok je stajala s njegovom malenom rukom u svojoj i gledala u muljevitu razigranu povrinu vode. A sada emo poi u zooloki vrt, kao da je to bio cilj puta od samog poetka. Norah se kroz ulice s drvoredima odveze u grad, proe kraj banke i draguljarnice, dok ju je razdirala enja duboka poput mora. Kada je dola do turistike agencije World Travel ona uspori. Juer je tu bila na razgovoru za posao. Vidjela je oglas u novinama, a niskoj su je zgradi od opeka privukli glamurozni natpisi u izlogu, slike prekrasnih plaa i graevina, neba bez oblaka i jarke boje. Nije doista eljela posao sve dok nije stigla u agenciju, a onda se iznenada predomislila. Sjedila je u agenciji odjevena u arenu haljinu od lana s bijelom torbicom na krilu i eljela taj posao vie od svega na svijetu. Vlasnik agencije bio je mukarac po imenu Pete Warren, proelavi pedesetogodinjak koji je tapkao kemijskom olovkom po podlozi za pisanje i alio se na raun mjesne nogometne momadi Wildcatsa. Vidjelo se da mu se ona svidjela, iako je diplomirala engleski i nije imala radnog iskustva. Danas joj je trebao dati odgovor.

Iza nje netko zatrubi pa Norah pritisne gas. Vozila se ulicom koja je prolazila kroz centar i presijecala autocestu. Ali kada je stigla do sveuilita, promet je postao gust. Ulice su bile tako pune ljudi da je morala usporiti, a onda sasvim stati. Ona izae iz automobila i nastavi pjeice. Negdje u daljini, dublje iz kampusa sve se glasnije uo ritmini amor, energino skandiranje, pomalo srodno iznenadnom otvaranju pupoljaka na drveu. Cijela je ta atmosfera odgovarala njezinu nemiru i enji, i ona se pridrui rijeci ljudi u pokretu. U zraku je lebdio miris znoja i paulija, sunce joj je grijalo kou. Ona pomisli na Paulovu kolu, udaljenu svega dva kilometra, gdje je vladao uobiajeni red svakodnevice, sjeti se neodobravajueg tona Kay Marshall, ali ipak nastavi hodati. Osjeti dodir ruku, ramena, kose. Rijeka je poela usporavati i iriti se najednom mjestu. Ispred zgrade ROTC-a2 okupila se gomila ljudi. Dvojica su mladia stajali na stubama, jedan je drao megafon. Norah zastane, izvijajui vrat da vidi to se dogaa. Jedan od mladia u odijelu i kravati drao je visoko podignutu ameriku zastavu, pruge su vijorile na povjetarcu. Norah je gledala kako drugi mladi, takoer lijepo odjeven, prinosi aku rubu zastave. Isprva se plamen nije vidio, samo lelujava toplina, a onda tkaninu zahvati vatra iza koje se vidjelo plavo nebo i zelenilo raslinja. Nori se inilo kao da se sve dogaa usporeno. Kroz treperavi zrak ona ugleda Bree kako hoda uz rub gomile blizu zgrade i dijeli letke. Kosa joj je bila skupljena u rep koji je doticao njezinu bijelu tuniku. Tako je lijepa, pomisli Norah, ugledavi odlunost i uzbuenje na sestrinu licu prije negoli je nestala. U njoj se ponovno probudi zavist i zaplamti poput vatre: zavidjela je Bree na samouvjerenosti i slobodi. Norah se progura kroz gomilu. Jo je dvaput ugledala sestru - bljesak njezine plave kose, lice iz profila - dok nije napokon stigla do nje. Tada je Bree ve stajala na rubu plonika i razgovarala s mladiem crvenkaste kose. Zanijeli su se u razgovor, pa kada joj je Norah napokon dotaknula ruku, Bree se zbunjeno okrenula s potpuno praznim izrazom lica i trebalo joj je neko vrijeme da prepozna sestru. Norah? ree ona. Ona spusti ruku na prsa crvenokosog mladia gestom tako sigurnom i intimnom da Noru stegne oko srca. Ovo je moja sestra, objasni Bree. Norah, ovo je Mark. On kimne ozbiljna lica i rukuje se s Norom prouavajui je. Zapalili su zastavu, ree Norah ponovno svjesna svoje odjee koja je iz posve drugog razloga bila neadekvatna tu, kao i maloprije na djejem igralitu. Mark je smeim oima pogleda ispod obrva i slegne ramenima. Oni su ratovali u Vijetnamu, ree. Pretpostavljam da imaju svoje razloge. Mark je u Vijetnamu ostao bez pola stopala. Norah nehotice pogleda u Markove cipele zavezane do glenjeva. Prednji dio, ree on tapkajui desnom nogom o tlo. Nema vie prstiju... i ne samo njih. Ah, tako, ree Norah posramljeno. uj, Mark, daj mi nekoliko trenutaka, dobro? ree Bree. On pogleda u uskomeanu gomilu. Zar ba sad? Ja sam sljedei govornik. Ne brini, odmah se vraam, ree ona, primi Noru za ruku i odvue je nekoliko koraka dalje pod stablo katalpe. to uope radi ovdje? upita Bree. Ni sama ne znam, odgovori Norah. Morala sam stati kada sam ugledala sve te ljude. Bree kimne. Srebrne su joj naunice blistale na suncu. Nevjerojatno, nije li? Tu se sigurno okupilo pet tisua ljudi, a mi smo oekivali da e se pojaviti nekoliko stotina. Sve je to zbog Kent Statea. Ovo je kraj.
Reserve Officers Training Corps (ROTC), sveuilini program za izobrazbu asnika. Fakultativni predmet usredotoen na razvijanje sposobnosti rukovoenja, rjeavanja problema, stratekog planiranja.
2

Kraj ega? Pitala se Norah dok je oko nje treperilo lie. Negdje na drugom mjestu gospoica Throckmorton je dozivala uenike, Pete Warren je sjedio ispod sjajnih plakata i prodavao putne aranmane, ose su lijeno letjele toplim zrakom blizu njezine garae. Moe li na takav dan biti kraj svijeta? Je li ti on deko? upita ona. Onaj o kojem si mi priala? Bree kimne i nasmije se. Vidi, vidi! Pa ti si zaljubljena. to e? ree Bree tiho i pogleda Marka. Izgleda da jesam. Pa, nadam se da je dobar prema tebi, ree Norah zgroena to iz nje ponovno progovara njezina majka; ak je i intonacija bila ista. Ali Bree je bila tako sretna da se na to samo nasmijala. Da, dobar je prema meni, ree. Hej, smijem li ga dovesti ovaj vikend na tvoju zabavu? Naravno, ree Norah, iako nije bila sigurna da je to najbolja ideja. Divno. Hej, Norah, jesi li dobila onaj posao koji si eljela? Srcoliko lie katalpe treperilo je na vjetru, iza njega se gomila irila i micala. Jo ne znam, odgovori Norah, sjetivi se lijepo ureene agencije prepune boja. Iznenada joj se njezine ambicije uine tako beznaajnim. Kako je protekao razgovor za posao? nije odustajala Bree. Dobro. Prilino dobro, ali nisam vie tako sigurna da elim raditi, to je sve. Bree makne pramen kose iza uha i namrti se. Zato ne? Norah, pa jo juer si to oajniki eljela. Bila si tako uzbuena. Radi se o Davidu, zar ne? Rekao ti je da ne smije raditi. Norah srdito odmahne glavom. David ak i ne zna. Bree, to je obian mali ured. Dosadan. Burujski. Ti ne bi ni u ludilu kroila onamo. Ja nisam ti, Bree e nestrpljivo. Ti nisi ja. eljela si taj posao, Norah. Svidjela ti se ta zamisao. Za ime boga, ako nita drugo, to e ti pruiti neovisnost. Bila je to istina, eljela je taj posao, ali osjeti kako u njoj ponovno plamti srdba. Lako je bilo Bree, koja je upravo zapoinjala revoluciju, govoriti Nori da ukalupi svoj ivot u posao od devet do pet. Moj e zadatak biti da tipkam, a ne da putujem. Proi e godine prije negoli zaradim neko putovanje. Nisam ba tako zamiljala svoj ivot, Bree. A to si zamiljala? Da umjesto toga za sobom vue usisava? Norah pomisli na snani nalet vjetra, na uzburkanu povrinu rijeke Ohio svega stotinjak kilometara odatle. Ona stisne usne i ne odgovori. Ponekad me izluuje, Norah. Zato se boji promjena? Zato ne moe jednostavno bili i pustiti da ivot oko tebe normalno tee? Ja to i radim, ree ona. Ja ivim. Nita ti ne zna! Ti gura glavu u pijesak. Toliko znam. Jedino to ti zna je kako uloviti prvog slobodnog mukarca. Ovaj razgovor je zavren. Bree krene naprijed i stopi se s gomilom: bljesak boja i u sljedeem je trenutku nestala. Norah je nekoliko trenutaka stajala pod katalpama, drhtei od srdbe za koju je znala da nema razloga. to se to s njom dogaa? Kako je mogla u jednom trenutku zavidjeti Kay Marshall, u drugom Bree i to iz posve drugih razloga? Ona se progura kroz svjetinu do svojeg automobila. Nakon komeanja i drame protesta gradske su se ulice inile tako beivotne, liene boja, zloslutno obine. Prolo je previe vremena, imala je jo samo dva slobodna sata, a onda je morala po Paula. Vie nije bilo vremena za rijeku. Kod kue, u kuhinji okupanoj suncem, Norah si napravi din s tonikom. Osjeala je teinu hladne ae u ruci dok je led veselo pucketao u piu. U dnevnoj sobi zastane ispred fotografije na kojoj je ona stajala na kamenom mostu. Kada se prisjeala tog dana, njihove etnje u prirodi i piknika, nikad nije razmiljala o tom trenutku. Sjeala se

svijeta koji se prostirao pred njom, sunanih zraka i vjetra na svojoj koi. Daj da te slikam, viknuo je David, bio je vrlo uporan. Ona se okrenula i vidjela ga kako klei i namjeta objektiv, odluan u tome da sauva trenutak koji zapravo nikad nije ni postojao. Na svoju alost, bila je u pravu u vezi s tim fotoaparatom. David je njime bio toliko fasciniran da je to graniilo s opsesijom, pa je napravio tamnu komoru iznad garae. David. Kako to da je iz godine u godinu postajao sve vea zago netka, iako joj se inilo da ga sve bolje poznaje? Ostavio je jantarne manete za koulju na stoliu ispod fotografija. Norah ih stavi na dlan, sluajui kako sat tiho kuca u dnevnoj sobi. Jantar se zagrije na njezinu dlanu, sviala joj se njegova glatka povrina. Posvuda je nalazila kamenie: u Davidovim depovima, razbacane po ko modi, u omotnicama na radnom stolu. Ponekad bi ugledala Davida i Paula u stranjem dvoritu pognutih glava kako prouavaju neki zanimljivi kamen. Dok ih je gledala, srce joj se uvijek ispunjavalo nekim opreznim veseljem. Takvi su trenuci bili rijetki; David je u posljednje vrijeme bio vrlo zauzet. Stani, eljela mu je rei Norah. Odvoji malo vremena, tvoj sin tako brzo raste. Norah ubaci manete u dep i s piem krene u vrt. Zastane kod gnijezda ije su stijenke bile poput tankog papira i zagleda se u ose koje su kruile oko gnijezda i nestajale u njemu. Svako malo bi joj se nekoliko osa pribliilo, privueno slatkim mirisom dina. Ona je pijuckala i gledala. Njezini miii, sve stanice njezina tijela oputale su se jedna za drugom, kao da je popila toplinu dana. Ona popije pie, odloi au na kolni prilaz i poe po rukavice i eir, obilazei Paulov tricikl. Ve je bio prevelik za njega i Norah bi ga trebala spremiti zajedno s ostalim stvarima, odjeom i igrakama koje je prerastao. David nije elio drugo dijete, a sada kada je Paul krenuo u kolu, ona ga je prestala nagovarati. Bilo joj je teko zamisliti da ponovno mora mijenjati pelene i hraniti dijete u dva ujutro, iako je esto eznula da dri djetece u naruju, kao to je tog jutra drala Angelu, osjetila njezinu slatku toplinu i teinu. Kako je samo Kay bila sretna, a da toga nije bila ni svjesna. Norah navue rukavice i vrati se na sunce. Nije imala nikakvog iskustva s osama ili pelama, osim to ju je jedna ubola za noni prst kada je imala osam godina. Peklo ju je sat vremena, a onda prolo. Kada je Paul podigao mrtvu pelu s poda i uzviknuo od boli, ona nije osjetila paniku. Donijela je led za oteklinu, sjela je s njim na trijem i zagrlila ga, mislei da e sve biti u redu. Ali crvenilo i nateenost su se s ruke poeli iriti dalje. Lice mu se napuhalo i ona je sa strahom u glasu pozvala Davida. On je odmah znao to treba poduzeti, kakvu mu injekciju treba dati. Za nekoliko je trenutaka Paul poeo lake disati. Sada je sve u redu, rekao je David. To je bila istina, ali ona je bila bolesna od straha. to bi se dogodilo da Davida nije bilo kod kue? Nekoliko je minuta promatrala ose, razmiljajui o demonstracijama na brdu, o krhkom, nesigurnom svijetu. Ona je uvijek radila ono to se od nje oekivalo. Zavrila je koled, zaposlila se, dobro se udala. Ali nakon roenja djece - Paula, koji se rairenih ruku sputao niz tobogan, i Phoebe, koja je svojom odsutnou uvijek bila prisutna, koja ju je posjeivala u snovima i bila uvijek nevidljivo s njom - Norah vie nije jednako gledala na svijet. Gubitak Phoebe uinio je da se osjea bespomonom, i ona se borila s tom bespomonou ispunjavajui svaki svoj dan od jutra do veeri. Sada je prouavala alat, odluna da sama rijei problem s kukcima. Motika s dugakim drkom bila je teka. Ona je polako podigne i hrabro zamahne prema gnijezdu. Otrica lagano zapara tanke papirnate stijenke. Snaga tog prvog udarca je oduevi. Ali kada je povukla motiku, ljutite i odlune ose zalete se iz razruenog gnijezda ravno na nju. Jedna je ubode za zapee, druga u obraz. Ona ispusti motiku i potri u kuu, zalupi za sobom vratima i nasloni se na njih leima teko diui. Vani je roj kruio oko upropatenog gnijezda, ljutito zujei. Neke su ose sletjele na prozorsku dasku maui njenim krilima. Tako skupljene u roj i gnjevne podsjete je na studente koje je vidjela tog jutra, ali i na samu sebe. Ona poe u kuhinju, napravi si jo jedno pie i utrlja malo

dina na obraz i zapee gdje su ubodi poeli otjecati. Din je bio osvjeavajue divan, ispunjavao ju je toplinom koja joj je davala osjeaj zadovoljstva i moi. Za jedan sat e morati krenuti po Paula. Dobro, proklete ose, vikne ona. Sad ste gotove. U garderobnom ormaru iznad kaputa i cipela ona pronae repelent za kukce i usisava potpuno novi elinoplavi Electrolux. Norah se sjeti kako je Bree pomakla plavu kosu s obraza i upitala: Vui za sobom usisava zar je to sve to eli od ivota? Norah je ve krenula van kada joj sine ideja. Ose su bile zaposlene, ve su popravljale gnijezdo i inilo se kao da ne primjeuju Noru kada se pojavila nosei Electrolux. Usisava je izgledao neprimjereno i neobino na kolnom prilazu - poput elinoplavog praseta. Norah ponovno navue rukavice, na glavu stavi eir, odjene jaknu i omota maramom lice. Utakne usisava u struju, ukljui ga i pusti da malo radi. Njegov je zvuk bio neuobiajeno tih na otvorenom. Zatim podigne cijev i odluno je gurne u ostatak gnijezda. Ose su ljutito zujale, mahnito letjele - obraz i ruka su joj bridjeli od same njihove blizine - ali nisu uspjele pobjei od cijevi koja ih je velikom brzinom usisavala, uz zvuk koji je podsjeao na eer to poskakuje po krovu. Ona je po zraku mahala cijevi kao arobnim tapiem, skupljajui ljutite kukce i unitavajui njihovo gnijezdo. Uskoro ih je sve polovila. Pustila je usisava da radi dok je traila neto da pokrije cijev. Nije eljela da vrijedne i tvrdoglave ose pobjegnu. Dan je bio tako topao i sunan, i od pia se Norah osjeala oputeno. Ona gurne cijev u zemlju, ali stroj pone isputati zvuk kao da se napree. Uto ona primijeti ispunu cijev automobila i gurne cijev usisavaa u otvor. Savreno je odgovarao. Zadovoljna sobom, uzbuena zbog svog uspjeha, Norah iskljui usisava i poe u kuu. Na umivaoniku u kupaonici okupanoj svjetlom, koje je dopiralo kroz mlijeno brueno staklo, ona razvee maramu, skine eir i zagleda se u svoj odraz u ogledalu. Tamnozelene oi, plava kosa i lice izdueno od brige. Kosa joj je bila slijepljena, koa znojna. Na obrazu joj se pojavila jarkocrvena mrlja. Ona se lagano ugrize za usnu, pitajui se to je David vidio kada ju je gledao. Pitala se tko je zapravo ona - as se pokuavala uklopiti u svijet Kay Marshall, as u svijet Breeinih prijatelja, divlje se vozila na rijeku, ali nigdje se nije osjeala kao da u potpunosti pripada. Koje je od njezinih lica David vidio? Ili je neka posve drugaija ena spavala pokraj njega svake noi. Ona, da, ali ne onakva kakvom e ikada samu sebe vidjeti. I svakako ne onakva kakvom ju je on neko vidio, kao to ni ona u ovjeku koji je svake veeri dolazio kui, paljivo vjeao sako na naslon stolca i itao novine, vie nije vidjela onog Davida za kojeg se udala. Ona obrie ruke i poe po led za oteklinu na obrazu. Sa strehe garae visjelo je prazno razrueno osinje gnijezdo. Electrolux je izgledao kao da ui na kolnom prilazu. Naboranim je crijevom kao srebrnom pupkovinom koja je blistala na suncu bio spojen za ispunu cijev automobila. Ona zamisli kako se David vraa kui, gnijezda vie nema, stranje je dvorite ureeno za zabavu za koju je sve spremno do posljednjeg, savrenog detalja. On e se iznenaditi i to ugodno, nadala se ona. Norah pogleda na sat. Bilo je vrijeme da krene po Paula. Ona zastane na stubama kopajui po torbici, traila je kljueve od kue. S kolnog je prilaza dopirao neobian zvuk pa ona pogleda u tom smjeru. Podsjealo ju je na zujanje i ona isprva pomisli da ose bjee. Ali plavetni je zrak bio ist. Zujanje preraste u cvranje, zatim se u zraku osjeti miris ozona i izgorjelih ica. Sve je to, primijeti Norah s uenjem dolazilo iz smjera Electroluxa. Ona pouri niza stube. Upravo je zakoraila na asfalt i ispruila ruku prema usisavau, kad iznenada Electrolux eksplodira i odleti preko travnjaka, silovito udari u ogradu i slomi jednu dasku. Plavi stroj padne posred rododendrona, cvilei kao ranjena ivotinja dok je iz njega kuljao masni dim. Norah je ukoeno stajala ispruene ruke, smrznuta u vremenu kao na nekoj od Davidovih fotografija, i pokuavala dokuiti to se dogodilo. Dio ispune cijevi je izletio, i kada je to

primijetila ona shvati - benzinske su pare zacijelo ule u topli motor usisavaa te izazvale eksploziju. Norah pomisli na Paula, alerginog na ubod ose, djeaka s glasom kao u anela koji se mogao sluajno ba tu nai da je bio kod kue. Dok je tako gledala, jedna osa polako izleti iz ispune cijevi koja se dimila i odleti. To je bila kap koja je prelila au. Sav njezin trud i domiljatost, a sada e unato svemu to je poduzela ose pobjei. Ona prijee preko travnjaka i hitrim pokretom otvori Electrolux, kroz oblak dima izvue vreicu punu praine i kukaca, baci je na tlo i stane je divlje gaziti. Papirnata se vreica rastvori s jedne strane, izleti osa i Norah je zgazi. Sada se borila za Paula, ali i za sebe. Ti se plai promjena, govorila je Bree. Zato ne moe jednostavno ivjeti svoj ivot? Ali kakav ivot, pitala se Norah cijeli dan. Kakav ivot? Neko je znala: bila je ki, studentica, telefonistica za meugradske pozive. Bile su to uloge koje je igrala s lakoom i samouvjereno. Zatim je bila zarunica, mlada supruga i majka te otkrila da su te rijei previe beznaajne kako bi opisale to iskustvo. ak i kada je bilo oito da su sve ose u vrei mrtve, Norah je odluno nastavila s divljim plesom po kaastom neredu. Neto se dogaalo, neto se promijenilo u svijetu, ali i u njezinu srcu. Te e noi, dok zgrada ROTC-a u kampusu bude gorjela do temelja a jarki plamen se uzdizao u toplu proljetnu no, Norah sanjati ose i pele, krupne trome bumbare kako lete kroz visoku travu. Sljedeeg e jutra kupiti novi usisava, bez spominjanja incidenta Davidu. Otkazat e smoking za Kayinu dobrotvornu priredbu, prihvatit e posao u agenciji i avanturu, izgraditi vlastiti zanimljiviji ivot. Sve e se to dogoditi, ali u tom trenutku ona nije razmiljala ni o emu osim o vrei koju je gazila i koja se pretvarala u prljavu masu punu krila i alaca. U daljini se ula buka demonstranata, i njihov je amor u valovima putovao kroz isti proljetni zrak do mjesta na kojem je ona stajala. Krv joj je kuckala u sljepoonicama. Ono to se dogaalo tamo, dogaalo se i tu, u tiini njezina stranjeg dvorita, u tajnim kutovima njezina srca: dogodila se eksplozija i ivot vie nikad nee moi biti isti. Jedna osa prozuji blizu jarkih azaleja i ljutito odleti dalje. Norah se makne s gnjecave papirnate vree. Smetena, ali potpuno trijezna, ona prijee preko travnjaka s kljuevima u ruci. Ue u automobil kao da se nita nije dogodilo i odveze se po svojeg sina.

II
Tata! Tatice! Na zvuk Paulova glasa, njegovih laganih koraka na stubama garae David podigne pogled s eksponiranog papira koji je upravo ubacio u razvija. Priekaj malo, vikne on. Samo trenutak, Paul. Ali nije sti gao dovriti reenicu jer se vrata s treskom otvore i svjetlo ue u prostoriju. Doavola! David je gledao kako papir brzo tamni i slika se gubi iznenada obasjana svjetlom. Doavola, Paul. Zar ti nisam govorio milijun milijardu trilijun puta da ne ulazi kada je upaljeno crveno svjetlo? Oprosti. Oprosti, tata. David duboko uzdahne, sjetivi se da Paul ima tek est godina. Dok je stajao na vratima izgledao je tako malen. Ma u redu je, Paul. Ui. Oprosti to sam vikao na tebe. On une i isprui ruke, Paul se zaleti u njegov zagrljaj i na trenutak nasloni glavu na Davidovo rame. Njegova ga je meka oiana kosa kakljala po vratu. Paul je bio vitak, miiav i jak, neuhvatljiv poput vjetra, tih i oprezan i eljan da ugodi. David ga poljubi u elo, alei zbog trenutka ljutnje, divei se sinovim lopaticama, elegantnim i savrenim, koje su se poput krila irile ispod slojeva koe i miia.

Dobro, hoe li mi rei to je tako vano? upita David i prebaci teinu na pete. Tako vano da je vrijedilo unititi moje fotografije. Tata, gle! ree Paul. Pogledaj to sam pronaao! On otvori svoju malenu aku. Nekoliko je plosnatih kamenia, tamnih diskova veliine dugmadi s rupom u sredini bilo na njegovu dlanu. Prekrasni su, ree David i uzme jedan kameni. Gdje si ih pronaao? Juer kada sam s Jasonom bio na farmi njegova djeda. Tamo ima jedna rjeica, mora biti oprezan jer je Jason prolog ljeta vidio riovku, ali sada je hladno za zmije pa smo mi samo gacali po vodi i ja sam pronaao ove kamenie na obali. Divni su. David je prelazio prstom preko fosila, laganih i nje nih, starih tisue i tisue godina, sauvanih bolje nego to bi ih ijedna fotografija ikad mogla sauvati. Ovi su fosili bili dio morskog ljiljana, Paul. Zna, vrlo davno, veliki je dio Kentuckyja bio pod oceanom. Stvarno? Guba. Ima li slika tih fosila u knjizi o kamenju? Moda. Pogledat emo im ovdje pospremim. Koliko imamo vremena? doda on, prie vratima tamne komore i pogleda van. Bio je prekrasan proljetni dan, zrak blag i topao, uz vanjski rub vrta cvao je svib. Norah je razmjestila stolove i prekrila ih stolnjacima jarkih boja. Postavila je tanjure, iznijela posude s punem, stolce i salvete, vaze pune cvijea. Raznobojnim vrpcama okitila je tanki jablan posred stranjeg dvorita, i to sve sama. David joj je ponudio pomo, ali ona je odbila. Samo mi nemoj smetati, rekla mu je. Tako mi najbolje moe pomoi. I on ju je posluao. David se vrati u tamnu komoru koja je mirisala po kemikalijama, prohladnu i skrivenu, osvijetljenu blijedim crvenim svjetlom. Mama se presvlai, ree Paul. A ja moram paziti da se ne uprljam. Nije to lak zadatak, primijeti David, vraajui boce s fiksirom i razvijaem na visoku policu, daleko izvan Paulova dosega. Poi u kuu, dobro? Ja u odmah doi. Potrait emo u knjizi one morske ljiljane. Paul se sjuri niza stube. David ga je gledao kako tri preko travnjaka, kako se za njim zatvaraju vrata s mreicom. On opere kadice za razvijanje fotografija i stavi ih da se sue, zatim izvadi film iz razvijaa i spremi ga. U tamnoj je komori vladao mir, bilo je prohladno i tiho i on je tamo stajao jo nekoliko trenutaka prije nego to je krenuo za Paulom. Vani su se rubovi stolnjaka ljuljali na povjetarcu. Svibanjske koarice ispletene od papira pune proljetnog cvijea krasile su svaki tanjur. Juer, na praznik May Day3, Paul je sline koarice odnio susjedima. Vjeao ih je na kvake njihovih ulaznih vrata, pokucao, otrao i sakrio se, ekajui da ih otkriju. To s koaricama bila je Norina zamisao, plod njezine mate i energije. Ona je bila u kuhinji. Preko svilenog je kostima koraljne boje zavezala pregau. Upravo je perinom i malenim rajicama ukraavala pliticu s narescima. Je li sve spremno? upita on. Sve odlino izgleda. Kako ti mogu pomoi? Presvui se, predloi ona gledajui na sat. Norah obrie ruke. Ali prvo odnesi ovo u hladnjak u podrumu, dobro? Ovaj je dupkom pun. Hvala. David uzme pliticu, osjeajui hladno staklo na rukama. Koliko si se samo naradila, primijeti on. Zato ne naruuje hranu kad imamo ovakve zabave? Njegova je namjera bila dobra, ali Norah se namrti i zastane na putu do vrata. Zato to uivam u ovome, ree ona. U planiranju, kuhanju - u svemu. Zato to mi je zadovoljstvo ni iz ega stvoriti neto lijepo. Ja imam mnogo talenata, doda ona odsjeno, bio ti toga svjestan ili ne.
3

May Day, razni praznici koji se na taj dan slave u SAD-u. Jedan od njih vue tradiciju jo iz poganskog doba kada se kitilo drvo, plesalo i pjevalo oko njega kao dobrodolica ljetu.

Nisam tako mislio, uzdahne David. U posljednje su vrijeme bili poput dvaju planeta koji krue po istoj orbiti oko istog sunca. Nisu se sudarali, ali nisu ni prilazili jedno drugome. Samo sam elio naglasiti da moe unajmiti pomo. To si svakako moemo priutiti. Ne radi se o novcu, ree ona odmahujui glavom i krene van. On odnese nareske u hladnjak i poe na kat da se obrije. Paul ga je slijedio; sjeo je na kadu, udarao nogama o porculanski vanjski dio i bez prestanka brbljao. Oboavao je farmu Jasonova djeda gdje je pomogao pomusti kravu, pa mu je Jasonov djed dao da popije jo toplo mlijeko koje je imalo okus po travi. David je pravio pjenu, prelazei mekom etkicom preko sapuna i sa zadovoljstvom sluao. Laganim, odmjerenim kretnjama prelazio je britvicom preko koe dok je odsjaj s njezine metalne povrine plesao po stropu. Na trenutak se Davidu uini da je sve stalo, ulovljeno u tom trenutku: blagi proljetni zrak, miris sapuna, uzbueni glas njegova sina. I ja sam neko muzao krave, ree David. On obrie lice i uzme koulju. Mogao sam pogoditi mlazom mlijeka iz vimena ravno u maja usta. To je napravio i Jasonov djed! Meni se Jason svia. Volio bih da mi je on brat. Namjetajui kravatu, David se zagleda u Paulov odraz u ogledalu. U tiini koja nije bila potpuna - kapalo je iz slavine, sat je tiho kucao, ulo se utanje tkanine o tkaninu - Davidove misli odlutaju do njegove keri. Svakih bi nekoliko mjeseci prebirui po poti u ordinaciji naiao na omotnicu na kojoj je adresa bila ispisana zao bljenim slovima i on bi prepoznao Carolinein rukopis. Iako je prvih nekoliko pisama stiglo iz Clevelanda, svako je idue imalo drugaiji ig. Ponekad bi Caroline napisala povratnu adresu, broj potanskog pretinca uvijek u drugom gradu, velikom i bezlinom - i kad god bi to uinila, David je slao novac. Iako se nikad nisu dobro poznavali, njezina su pisma s vremenom postala sve prisnija. Najnovija kao da su istrgnuta iz njezina dnevnika. Poinjala su s Dragi Davide ili jednostavno Davide, nakon ega bi uslijedila bujica njezinih misli. Ponekad je pokuavao baciti ta pisma neotvorena, ali na kraju bi ih iskopao iz smea i eljno proitao. uvao ih je u zakljuanom ormariu za spise u tamnoj komori kako bi uvijek znao gdje su i kako ih Norah nikad ne bi pronala. Jednom, prije nekoliko godina kada su pisma tek poela stizati, David se odvezao u Cleveland. Put je trajao osam sati. Hodao je gradom tri dana, prouavao telefonske imenike, raspitivao se po svim bolnicama. Na glavnoj je poti prstima preao preko mjedenog broja 621 na vratacima potanskog sanduia, ali mu upravitelj pote nije elio otkriti ime i adresu korisnika pretinca. Onda u stajati ovdje i ekati, rekao je David, na to je mukarac slegnuo ramenima. Samo naprijed, ali bilo bi dobro da si donesete neto za jelo. Ponekad prou tjedni prije nego to netko otvori sandui. Na kraju je David odustao i vratio se kui. I tako su, jedan za drugim prolazili dani i Phoebe je rasla bez njega. Svaki put kada je slao novac napisao bi Caroline neka mu otkrije gdje stanuje, ali nije navaljivao, nije unajmio privatnog detektiva kao to je ponekad htio. elja da bude pronaena, zakljuio je, mora doi od nje. On je pak uvjeravao samoga sebe da je eli pronai. Vjerovao je da e kada je pronae, kada bude u prilici sve ispraviti, Nori rei istinu. ivio je u tom uvjerenju i svakoga jutra odlazio u bolnicu. Operirao je, prouavao rendgenske snimke, vraao se kui, kosio travu, igrao se s Paulom. Njegov je ivot bio ispunjen. Ipak, svakih se nekoliko mjeseci bez posebnog razloga budio nakon to je sanjao Caroline Gill kako ga gleda s vrata kabineta ili s druge strane crkvenog dvorita. Probudio bi se drhtei, odjenuo bi se i spustio u radnu sobu gdje je pisao lanke ili bi poao u tamnu komoru, razvijao filmove i gledao kako se ni iz ega pojavljuju slike. Tata, zaboravio si potraiti fosile u knjizi, ree Paul. Obeao si. Tako je, ree David, vraajui se u stvarnost. On popravi vor na kravati. Tako je sine, obeao sam. Oni zajedno siu u radnu sobu i na pisai stol izvuku dobro im poznate knjige. Ispostavilo se da je fosil krinoid malene morske ivotinje cvjetastog tijela. Kamenii nalik na dugmad

neko su bile ploice kraljenice. David lagano nasloni ruku na Paulova topla lea i napipa finu liniju kraljenice malo ispod koe. Idem pokazati mami, ree Paul. On zgrabi fosile, otri kroz kuu i izae na stranja vrata. David si natoi pie i stane kraj prozora. Ve je stiglo nekoliko gostiju koji su se razili po dvoritu. Mukarci u tamnim sakoima, ene nalik na jarke proljetne cvjetove u ruiastim, jarkoutim i pastelnoplavim opravama. Norah se kretala izmeu njih, grlila ene, rukovala se, upoznavala jedne s drugima. Kada ju je David upoznao bila je tako povuena, mirna i zatvorena, oprezna. Nikad nije mislio da e je vidjeti ovakvu, drutvenu i oputenu na zabavi koju je sama priredila sve do posljednjeg detalja. Dok ju je gledao, Davida obuzme neka enja. Za ime? Moda za ivotom kakav su mogli imati. Norah je izgledala vrlo sretno dok je stajala na travnjaku i smijala se. Ipak, David je znao da je uspjena zabava nee zadovoljiti ak ni na jedan dan. Do veeri e se ve baciti na neki novi projekt, i kada se on nou probudi i prijee rukom preko njezina bedra u nadi da e potaknuti njezinu reakciju, ona e neto promrmljati, uhvatit e ga za ruku i okrenuti se na drugu stranu ne budei se. Paul je bio na ljuljaki i letio visoko prema plavome nebu. Krinoidi su visjeli na dugakoj uzici oko njegova vrata. Dizali su se i padali, poskakujui po njegovim malenim prsima, povremeno udarajui po lancu ljuljake. Paul, vikne Norah iji je glas jasno dopirao kroz mreu na vratima. Paul, skini to s vrata. Opasno je. David uzme pie i krene u vrt. Prie Nori na travnjaku. Nemoj, ree tiho i njeno je primi za nadlakticu. Sam ju je napravio. Znam. Ja sam mu dala uzicu, ali tu ogrlicu moe nositi poslije. Mogla bi mu se zaplesti za neto dok se igra i uguiti ga. Norah je bila tako napeta i on makne ruku s njezine nadlaktice. Ne vjerujem da bi se to moglo dogoditi, ree on, elei da moe izbrisati gubitak keri i ono to im je oboma uinio. Nita mu nee biti, Norah. Kako moe biti u to siguran? David je u pravu, Norah. Glas je doao iza njega. On se okrene i ugleda Bree ija je neukrotivost, ljepota i strast za ivotom esto strujala njihovom kuom. Na sebi je imala laganu proljetnu haljinu koja kao da je lebdjela oko nje dok se kretala. Za ruku je drala mladia nieg od sebe, uredno oiane kratke crvenkaste kose koji je nosio sandale i raskopanu koulju. Ali, Bree, lani bi doista mogao za neto zapeti i uguiti ga, bila je uporna Norah koja se okrenula prema njima. On se samo ljulja, ree joj Bree njeno, dok je Paul letio visoko prema nebu, zabaene glave, lica obasjana suncem. Pogledaj ga, tako je sretan. Nemoj ga tjerati da se prestane ljuljati i da se zabrine. David je u pravu. Nita mu se nee dogoditi. Norah se natjera na osmijeh. Nee? Moda je kraj svijeta, sama si to juer rekla. Ali to je bilo juer, ree Bree. Ona dotakne Norinu ruku i one se na trenutak pogledaju, ujedinjene na nain koji je iskljuivao sve oko njih. David ih pogleda s enjom i iznenada se sjeti svoje sestre, kako su se njih dvoje skrivali pod kuhinjskim stolom i virili kroz nabore votanog platna suspreui smijeh. Sjeti se njezinih oiju, lopline njezine ruke i radosti koju je osjeao u njezinu drutvu. to se dogodilo juer? upita David potiskujui sjeanja, ali Bree, koja je razgovarala s Norom, nije obraala panju na njega. Oprosti, sestrice, ree ona. Juer je sve bilo nekako ludo. Nisam smjela onako reagirati. I meni je ao, ree Norah. Drago mi je to si dola na zabavu. to se dogodilo juer? Zar si bila blizu poara, Bree? ponovno upita David. Njega i Noru su nou probudile sirene, jedak miris dima i neobian sjaj na nebu. Izali su u dvorite kao i svi susjedi i stajali u tiini na travnjaku dok im je rosa moila glenjeve, a zgrada ROTC-a gorjela. Iz dana u dan su demonstracije postajale sve glasnije, u zraku se osjeala napetost, nevidljiva ali stvarna, dok

su po mjestima uz rijeku Mekong padale bombe, a ljudi trali nosei u naruju svoju umiruu djecu. U Ohiju, s druge strane rijeke, etiri su studenta izgubila ivot, ali nitko nije mogao zamisliti da bi se tako neto moglo dogoditi i u Lexingtonu u Kentuckyju - molotovljev koktel, zgrada zahvaena plamenom, policija na ulicama. Bree se okrene prema njemu i odmahne glavom. Duga joj se kosa rasula po ramenima. Ne, nisam bila tamo, ali Mark jest. Ona se nasmijei mladiu pokraj sebe i provue svoju vitku ruku ispod njegove. Ovo je Mark Bell. Mark se borio u Vijetnamu, doda Norah. Sada sudjeluje u anti ratnim demonstracijama. Ah, ree David. Agitator. "Mislim da se to kae demonstrant, ispravi ga Norah i mahne rukom prema drugoj strani travnjaka. Eno Kay Marshall, ree. Ispriajte me. Demonstrant, dakle, ponovi David gledajui Noru kako odlazi, dok joj se povjetarac lagano igrao rukavima svilenog kostima. Tako je, ree odluno Mark tonom kao da se sam sebi ruga, poznatim naglaskom koji Davida podsjeti na dubok i melodian glas njegova oca. Nesmiljena borba za pravdu i pravednost. Bili ste na vijestima, ree David koji ga se iznenada sjetio. Sino. Drali ste nekakav govor. Sigurno vam je drago to je izbio poar. Mark slegne ramenima. Nije mi drago, ali nije mi ni ao. Dogodilo se, to je sve. Borba se nastavlja. Zato si tako neprijateljski raspoloen, Davide? upita Bree, odmjeravajui ga prodornim zelenim oima. Uope nisam, ree David, shvativi da jest im je progovorio. Postane svjestan da je promijenio naglasak kada se susreo s poznatim govorom svojeg kraja. Pokuavam saznati to vie, to je sve. Odakle ste? upita Marka. Iz Zapadne Virginije, nedaleko od Elkinsa. Zato? Tamo je neko ivjela moja obitelj. Nisam to znala, Davide, ree Bree. Mislila sam da si iz Pitts burgha. Imao sam obitelj blizu Elkinsa, ponovi David. Prije mnogo godina. Doista? Mark se malo opusti. Je li vam otac radio u rudnicima ugljena? Ponekad zimi. Imali su farmu. Bio je to teak ivot, ali ne tako teak kao rudarski. Jesu li zadrali zemlju? Jesu. David pomisli na kuu koju nije vidio gotovo petnaest godina. Pametno. Moj je otac prodao imanje. Kada je pet godina nakon toga stradao u rudniku, nismo imali kamo poi. Mark se gorko nasmije i na trenutak zamisli. Svraate li ikad onamo? Ve dugo nisam. Vi? Ne. Poslije Vijetnama sam se kao bivi vojnik bez problema upisao na fakultet Morgantown. Bilo je neobino odlaziti onamo. Pripadao sam i nisam, ako shvaate to mislim. Kada sam otiao iz rodnog kraja nisam bio svjestan da sam izabrao drugaiji ivot, ali ispostavilo se da jesam. David kimne. Shvaam, ree on. Itekako dobro shvaam to mislite. Pa, ree Bree nakon due utnje. Obojica ste sada ovdje, a ja sam sve ednija, doda. Mark? Davide? Jeste li za pie? Idem s tobom, ree Mark i prui Davidu ruku. Kako je svijet malen, zar ne? Drago mi je to smo se upoznali. David je za sve nas tajna, ree Bree odlazei. Pitaj Noru. David je gledao kako se stapaju sa arenom gomilom ljudi koji su etali dvoritem. Taj naoko obian susret potresao je Davida, osjeao se ogoljeno i ranjivo, dok se njegova prolost uzdizala poput plime. Svakoga je jutra znao stajati na vratima svoje ordinacije i prelaziti pogledom preko tog istog, jednostavnog

svijeta, uredno sloenih instrumenata, utirkane bijele tkanine koja je pokrivala stol za preglede. Gledajui sa strane on je uspio u ivotu, ali ipak nije osjeao ispunjenost, ponos i spokoj kakvom se nadao. Eto nas, stigli smo, rekao mu je otac kada je izaao na plonik na autobusnoj stanici i zalupio vratima kamioneta onoga dana kada je David odlazio u Pittsburgh. Pretpostavljam da se vie nee stii javljati sada kada si na putu da postigne neto u ivotu. Vie nee imati vremena za ljude kao to smo si. David, koji je stajao na ploniku dok je oko njega padalo lie kasnog ljeta, osjetio je dubok oaj jer je znao da u oevim rijeima ima istine. Kakve god bile Davidove namjere, koliko god ih volio, ivot e ga udaljiti od njih. Je li sve u redu, Davide? upita Kay Marshall. Prolazila je pokraj njega s vazom punom blijedoruiastih tulipana ije ga latice podsjete na njeni rub plua. Izgleda kao da si tisue kilometara daleko. Ah, Kay, ree on. Ona ga je pomalo podsjeala na Noru. Ispod paljivo dotjerane vanjtine uvijek se nazirala nekakva samoa. Jednom na nekoj zabavi, nakon to je malo vie popila, Kay je pola za njim mranim hodnikom, zagrlila ga i poljubila. Potpuno smeten, on je uzvratio poljubac. Taj je trenutak proao, i premda se David esto znao sjetiti tog iznenadnog ugodnog dodira njezinih usana na svojima, svaki put kada bi je vidio pitao se je li se to doista dogodilo. Izgleda zanosno kao i uvijek, Kay. On podigne au u njezino zdravlje. Ona se nasmije i produi dalje. On ue u prohladnu garau, popne se na kat, uzme fotoaparat iz ormara i stavi u njega novu rolu filma. Norin se glas uo iz gomile i on se sjeti svojih osjeaja kada joj je tog jutra milovao kou, glatke obline, lea, a zatim trenutka zajednitva koje je podijelila s Bree, zajednitva kakvo njih dvoje vie nikada nee imati. Oskudijevam, pomisli on dok je stavljao fotoaparat oko vrata. Ali ja oskudijevam. Iao je od gosta do gosta, smijeio se, pozdravljao ih, rukovao se, udaljavao se od razgovora kako bi ovjekovjeio trenutke zabave. Zastane ispred Kayinih tulipana, izotri sliku, razmiljajui koliko doista podsjeaju na njeno tkivo plua i kako bi bilo zanimljivo uokviriti slike jednog i drugog i staviti ih jednu pokraj druge, kao prilog ideji koju je imao da je tijelo na neki tajanstveni nain savreni odraz svijeta. Toliko je bio koncentriran na cvijee da su svi zvuci zabave utihnuli, pa se on trgne kada ga je Norah primila za ruku. Spremi fotoaparat, ree ona. Molim te. Imamo zabavu, Da vide. Ovi su tulipani tako lijepi, pone on, ali nije bio u stanju izraziti rijeima zato su ga tako zaokupili. Imamo zabavu, ponovi ona. Moe je fotografirati i propustiti ili uzeti pie i pridruiti nam se. Ve imam pie, naglasi on. Uostalom, nikome ne smeta to fotografiram, Norah. Meni smeta. To je nepristojno. Tiho su razgovarali. Tijekom cijelog razgovora Norah se nije prestala smjekati. Imala je spokojan izraz lica, kimala je i mahala gostima. Ipak, David je osjeao napetost koja je isijavala iz nje, potisnutu srdbu. Tako sam naporno radila, ree ona. Sve sam organizirala, pripremila hranu, ak sam se rijeila osa. Zato ne moe jednostavno uivati u zabavi? Kada si skinula gnijezdo? upita on nastojei prijei na neutralnu temu i pogleda glatki, isti rub krova garae. Juer. Ona mu pokae blijedocrvenu mrlju na zapeu. Nisam eljela riskirati budui da ste ti i Paul alergini. Zabava je odlina, ree on. Impulzivno primakne njezino zapee usnama i njeno poljubi mjesto uboda. Ona ga je gledala i oi joj se raire od iznenaenja, u njima bljesne uitak, ali zatim povue ruku. Davide, zaboga, ree tiho. Ne ovdje. Ne sada. Hej, tata, zazove ga Paul i David se osvrne traei sina. Mama, tata, pogledajte! Pogledajte me!

Popeo se na koprivi, ree Norah. Jednom je rukom zaklonila oi dok je drugom pokazivala preko travnjaka. Pogledaj, tamo gore, negdje na pola puta do vrha. Kako mu je to uspjelo? Kladim se da se popeo s ljuljake. Hej! vikne mu David i mahne. Smjesta sii! vikne Norah, a Davidu ree: To me ini nervoznom. On je dijete, ree David. Djeca se penju po drveu. Nee mu se nita dogoditi. Hej, mama! Tata! Upomo! Paul vikne, ali kada su ga pogledali primijete da se smije. Sjea se kada je to radio u samoposluivanju? ree Norah. Tek je uio govoriti. Viknuo bi upomo nasred trgovine pa su ljudi mislili da sam otmiarka. Jednom je to napravio u klinici, ree David. Sjea se? Zajedno su se smijali. David osjeti kako ga proima zadovoljstvo. Spremi fotoaparat, ree ona drei ga ispod ruke. Dobro, ree on. Hou. Bree je odetala do okienog jablana i primila sjajnu grimiznu vrpcu. Jo nekoliko gostiju joj se radoznalo pridrui. David krene prema garai, gledajui kako vijore rubovi vrpci. Iznenada zauje utanje lia, pucanje grane. Vidio je Bree kako podignutih ruku nastoji uloviti vrpcu koja joj je izmicala. Nastane duga tiina, zatim se zauje Norin krik. David se okrene upravo u trenutku kada je Paul s treskom udario o tlo i odskoio na lea. Ogrlica s morskim ljiljanima je pukla i Paulovi dragocjeni krinoidi su se rasuli po zemlji. David potri, gurajui se kroz gomilu gostiju i klekne pokraj njega. Paulove su tamne oi bile pune straha. On uhvati Davida za ruku pokuavajui doi do daha. Sve je u redu, ree David gladei Paulovo elo. Pao si s drveta i ostao bez zraka, to je sve. Samo se opusti. Udahni. Sve e biti u redu. Kako je? upita Norah i klekne u koraljnom kostimu. Paul, zlato, jesi li dobro? Paul je hvatao zrak i kaljao oiju punih suza. Boli me ruka, ree on kada je ponovno mogao govoriti. Bio je blijed, na elu mu je iskoila tanka plava vena i David je primijetio da se trudi da ne zaplae. Jako me boli ruka. Koja ruka? upita David najmirnije to moe. Moe li mi pokazati gdje tono? Boljela ga je lijeva ruka, i kada ju je David oprezno podigao, pridravajui lakat i zapee, Paul jaukne od boli. Davide! ree Norah. Je li slomljena? Pa, ne znam, ree on mirno, iako je bio gotovo siguran da jest. On njeno prebaci Paulovu ruku na njegova prsa, a svoju spusti na Norina lea kako bi je utjeio. Paul, sada u te uzeti u naruje. Odnijet u te do auta pa emo se odvesti do moje ordinacije, dobro? Tamo u ti pokazati kako se rade rendgenske snimke. Polako, njeno on podigne Paula. Kako je samo bio lagan u njegovu naruju. Gosti se raziu kako bi ga propustili. On smjesti Paula na stranje sjedalo, izvadi deku iz prtljanika i pokrije ga. Idem i ja, ree Norah i sjedne naprijed pokraj Davida. A to je sa zabavom? Ima dovoljno hrane i pia, ree ona. Morat e se sami snai. U to vedro proljetno poslijepodne vozili su se prema bolnici. Iako ga je Norah znala zafrkavati jer je polako i metodino vozio praznim ulicama one noi kada je Paul roen, on se ni sada nije mogao natjerati da ubrza. Proli su pokraj zgrade ROTC-a gdje je jo uvijek tinjao plamen. Stupovi dima su se poput tamne ipke uzdizali prema nebu. Ispred pocrnjelog zida cvala su stabla sviba, latice cvjetova bile su blijede i njene. Imam osjeaj da se svijet raspada, tiho e Norah. Nemoj sada o tome. David pogleda Paula u retrovizoru. Bio je miran, nije se alio, ali su mu niz blijedo lice tekle suze. Na odjelu hitne pomoi David iskoristi svoj poloaj u bolnici kako bi ubrzao prijam i rendgensko snimanje. Pomogne Paulu da se smjesti u krevet, ostavi Noru da mu ita priu iz knjige koju je zgrabio u ekaonici i poe po rendgenske snimke. Kada ih je uzeo od tehniara

primijeti da mu se ruke tresu pa poe neobino praznim hodnikom do svoje ordinacije u to tiho subotnje poslijepodne. Vrata se za njim zalupe. Trenutak je stajao sam u mraku i pokuavao se pribrati. Znao je da su zidovi blijedozelene boje mora, stol pretrpan papirima, elini i kromirani instrumenti uredno rasporeeni ispred staklene vitrine, ali nije nita vidio. On podigne ruku i dlanom dotakne nos, ali ak ni tako blizu nije mogao vidjeti vlastitu ruku, samo je osjeao da je tu. Pipajui pronae prekida i ukljui ga. Ploa koja je visjela na zidu pone mirkati pa zasvijetli jarkim bijelim svjetlom. Na staklu su visjeli negativi koje je razvio prolog tjedna: serija fotografija ljudske vene precizno osvijetljene raznom jainom svjetlosti, kontrast se malo-pomalo mijenjao u svakom novom kadru. David je bio uzbuen zbog preciznosti koju je postigao. Ono to je bilo na snimkama uope nije sliilo na dijelove ljudskog tijela ve na munju koja se grana prema zemlji, tamnu rijeku koja vrluda, treperavo nepregledno more. Ruke su mu se tresle. Natjera se da nekoliko puta duboko udahne, zatim makne negative i stavi Paulove rendgenske snimke na plou. Malene kosti njegova sina, vrste ali tanke, sablasno su se i jasno isticale. Vrcima prstiju David prijee preko osvijetljenih kontura. Tako su predivne bile kosti njegova malenog djeteta koje su na snimci izgledale kao ispunjene svjetlou. Gotovo prozirne, lebdjele su u tami ordinacije, vrste ali i njene poput isprepletenih grana na drvetu. Lom nije bio kompliciran - fraktura ulne i radijusa. Te su kosti bile paralelne pa je najvea opasnost bila da ne srastu jedna s drugom. On ukljui svjetlo u prostoriji i krene natrag niz hodnik razmilja jui o prekrasnom svijetu skrivenom ispod koe. Prije mnogo godina, u trgovini cipela u Morgantownu, dok je njegov otac probavao radni ke cipele i mrtio se na cijenu, David je stao na aparat koji je napravio rendgenski snimak njegovih stopala, pretvarajui njegove obine none prste u neto tajanstveno i sablasno. Duboko dojmljen, on je prouavao tapie i kruie sjenovitog svjetla koje je predstavljalo njegove prste i pete. To je, shvatio je mnogo godina poslije, ini se bio presudan tre nutak. injenica da postoje drugi svjetovi, nevidljivi i nepoznati, nedokuivi ak i mati, za njega je bila veliko otkrie. U sljedeih je nekoliko tjedana David prouavao jelene u trku, ptice u letu, treperenje lia, zeeve koji su iznenada iskakali iz grmlja. Paljivo ih je promatrao, nastojei otkriti njihovu tajanstvenu grau. Promatrao je i June, koja je sjedila na stubama i spokojno istila graak ili komuala kukuruz, toliko usredotoena da su joj usne bile malo otvorene. Jer ona mu je bila slina, ali ipak drugaija, i ono to ih je inilo razliitima za njega je bila velika tajna. Njegova sestra, djevojica koja je voljela vjetar, koja se smijala kada bi joj sunce obasjalo lice, koja se nije plaila zmija. Umrla je s dvanaest godina i sada je bila tek uspomena ljubavi od koje su ostale samo kosti. A njegova ki, kojoj je est godina, ivjela je na ovome svijetu, a on je nije poznavao. Kada se vratio u bolesniku sobu, Norah je drala Paula na krilu iako je bio gotovo prevelik za tako neto, dok mu se glava naslanjala na njezino rame. Ruka mu se tresla zbog manjih konvulzija izazvanih ozljedom. Je li slomljena? upita ona odmah. Bojim se da jest, odgovori David. Pogledaj. On stavi snimku na osvijetljeni stol i pokae na tamne linije prijeloma. Kostur u ormaru, kau ljudi, suh kao kost, biti kost u grlu. Ali kosti su bile ive, rasle su i zarastale, mogle su se spojiti na mjestu koje je slomljeno. Toliko sam se trudila oko pela, ree Norah dok mu je pomagala da prenesu Paula na stol za preglede. Mislim, oko osa. Rijeila sam ih se, a onda se ovo dogodi. Bio je to nesretan sluaj, ree David. Znam, ree ona na rubu suza. U tome i jest problem.

David je utio. Izvadio je sve potrebno za izradu gipsa i sada se usredotoio na to kako e ga staviti. Ve dugo nije to radio - on je obino namjetao kost, ostalo je radila medicinska sestra - pa ga je sada to smirivalo. Oko Paulove je malene ruke gips postajao sve deblji, bijel poput izblijedjele koljke, svjetlucav i privlaan kao list papira. Za nekoliko e dana postati siv i izgubit e sjaj prekriven djejim rkarijama. Tri mjeseca, ree David. Tri mjeseca i moe skinuti gips. Pa to je cijelo ljeto, ree Norah. A to je s Malom ligom? upita Paul. to je s plivanjem? Nema bejzbola, ree David. I nema plivanja. ao mi je. Ali Jason i ja trebamo igrati u Maloj ligi. ao mi je, ree David kada se Paul rasplakao. Rekao si da se nee nita dogoditi, ree Norah, a on sada ima slomljenu ruku. Samo tako. Mogao je slomiti vrat, lea. Iznenada David osjeti umor, razdiralo ga je to to se dogodilo Paulu, Norah ga je ljutila. Da, mogao je, ali nije. Zato prestani. Dobro? Samo prestani, Norah. Paul se umiri. Paljivo ih je sluao, svjestan povienih tonova i modulacija glasa. ega e se Paul sjeati, pitao se David, kada pomisli na ovaj dan. Kada je zamiljao sina u neizvjesnoj budunosti, u svijetu gdje je ovjek mogao poi na demonstracije i poginuti, dobiti metak u vrat, David je dijelio Norin strah. Ona je bila u pravu. Moglo se dogoditi bilo to. On stavi ruku na Paulovu glavu, osjeajui otre vrhove njegove kratko podiane kose. ao mi je, tata, ree Paul tankim glasiem. Nisam ti htio unititi fotografije. David se nakon trenutka zbunjenosti sjeti da je prije nekoliko sati vikao dok je Paul zabezeknuto stajao s rukom na prekidau, previe uplaen da se pomakne. O, ne, sine, ne ljutim se zbog toga, ne brini. On dotakne Paulov obraz. Fotografije nisu vane, jutros sam samo bio malo umoran. Dobro? Paul prijee prstom preko ruba gipsa. Nisam te htio prestraiti, ree David. Ne ljutim se. Posudi mi stetoskop? Naravno. David stavi krajeve crnih slualica u Paulove ui i une. Hladni metalni disk prisloni na svoja prsa. Krajikom oka primijeti da ih Norah gleda. Daleko od guve na zabavi nosila je svoju tugu poput tamnog kamena stisnutog u aci. elio ju je utjeiti, ali nije znao to da joj kae. elio je imati neku vrstu rendgena za ljudsko srce: za Norino i svoje. Volio bih da si sretnija, ree on njeno. Volio bih da ti nekako mogu pomoi. Ne mora se brinuti, ree ona. Barem ne za mene. Ne moram? David duboko udahne kako bi Paul mogao uti strujanje zraka. Ne mora. Juer sam dobila posao. Posao? Da, i to dobar posao. I tada mu ona ispria sve o turistikoj agenciji. Radit e prijepodne, vraat e se kui na vrijeme da stigne uzeti Paula iz kole. Dok je govorila, David je osjeao kako se udaljava od njega. Poela sam gubiti razum, doda Norah sa estinom koja ga iznenadi. Potpuno sam poludjela s toliko slobodnog vremena. Taj e mi posao dobro doi. Dobro, ree on. To je u redu. Ako toliko eli raditi, idi i radi." On pokaklja Paula i prui mu otoskop. Pogledaj u moje ui, ree on. Vidi jesam li ostavio koju ptiicu unutra. Paul se nasmije i nasloni hladni metalni instrument na Davidovo uho. Znala sam da ti se to nee svidjeti, ree Norah. Kako to misli? Pa kaem ti da ide raditi. Mislim na tvoj ton. Trebao bi uti samoga sebe. Pa to oekuje? ree on pokuavajui zbog Paula ne dizati ton. Teko je to ne doivjeti kao kritiku.

Bila bi kritika da se radi o tebi, ree ona. To je ono to ti ne shvaa. Ali ne radi se o tebi. Radi se o slobodi. Radi se o tome da i ja imam svoj ivot. Voljela bih da to moe shvatiti. O slobodi? ponovi on. Mogao se kladiti u svoj ivot da je ponovno razgovarala sa sestrom. Misli li da je itko slobodan, Norah? Misli li da sam ja slobodan? Nastupi duga tiina i on je bio sretan kada ju je Paul prekinuo. Unutra nema ptica, tata, samo irafe. Doista? Koliko ih je? est. est! Boe sveti! Bre provjeri drugo uho. Moda mi se posao ne svidi, ree Norah. Ali onda u barem znati da to nije za mene. Nema ptica, ree Paul. Nema ni irafa. Samo slonovi. Slonovi u unom kanalu, ree David, uzimajui otoskop. Bilo bi najbolje da smjesta poemo kui. On se natjera na osmijeh, une i podigne Paula koji je na ruci imao gips. Kada je osjetio teinu svojega sina, toplinu gole zdrave ruke oko vrata, David se zapita kakav bi bio njihov ivot da je prije est godina donio drugaiju odluku. Pao je snijeg, on je potpuno sam stajao u tiini i u presudnom trenutku donio odluku koja je sve promijenila. Davide, pisala je Caroline u posljednjem pismu, imam deka. Vrlo je drag. Phoebe je dobro, voli loviti leptire i pjevati. Drago mi je to si pronala posao, ree on Nori dok su u hodniku ekali dizalo. Ne elim biti naporan, ali ipak mislim da to ima neke veze sa mnom. Ona uzdahne. Nema, ree. Ti to ne eli vjerovati, zar ne? to bi to trebalo znaiti? Ti sebe vidi kao centar svemira, ree Norah. Toku oko koje se sve okree. Oni pokupe svoje stvari i uu u dizalo. Vani je jo uvijek bio prekrasan dan, kasno poslijepodne, vedro i sunano. Kada su napokon stigli kui gosti su se ve razili. Ostali su samo Bree i Mark koji su nosili hranu u kuu. Vrpce na jasenu leprale su na povjetarcu. Davidov je fotoaparat bio na stolu, Paulovi fosili uredno sloeni pokraj njega. David zastane i pogleda travnjak na kojem su posvuda bili stolci. Neko je sve to bilo skriveno plitkim morem. On odnese Paula u kuu na kat. Dade mu da popije vodu i aspirin za vakanje od narane koji se Paulu sviao i sjedne pokraj njega na krevet, drei ga za ruku. Tako malena ruka, tako topla i puna ivota. Sjetivi se osvijetljenih snimaka Paulovih kostiju, Davida ispuni osjeaj divljenja. To je ono to je elio ovjekovjeiti fotografijom, te rijetke trenutke kada se svijet inio ujedinjenim i suvislim, zarobljen u jednom nepostojanom trenutku. turost koja je sadravala ljepotu, nadu i pokret - vrsta zvonke poezije, kao to je tijelo bilo poezija krvi, tkiva i kostiju. Tata, proitaj mi priu, ree Paul pa se David udobno namjesti na krevetu i zagrli Paula, okreui stranice Radoznalog Georgea koji je bio u bolnici jer je slomio nogu. Dolje je Norah ila iz sobe u sobu i pospremala. Tanka vrata s mreom su se otvarala i zatvarala. Zamiljao ju je kako odjevena u kostim izlazi kroz njih na novi posao i u novi ivot koji nije ukljuivao njega. Bilo je kasno poslijepodne, zlaano je svjetlo ispunjavalo prostoriju. On okrene stranicu dok je u naruju drao Paula, osjeao njegovu toplinu, uo njegovo odmjereno disanje. Vjetri podigne zastor. Vani je kronja sviba izgledala poput svijetlog oblaka na tamnim daskama ograde. David zastane s itanjem, gledajui kako bijele latice polako padaju na tlo. Njihova ga ljepota umiri, ali i dotakne ravno u srce. Pokuavao je ne obraati panju da izdaleka latice izgledaju kao pahulje snijega.

Lipanj 1970.
Pa, Phoebe svakako ima tvoju kosu, primijeti Doro. Caroline rukom dotakne vrat i zamisli se. Bile su u istonom dijelu Pittsburgha, u staroj tvornikoj zgradi koja je pretvorena u naprednu predkolsku ustanovu. Svjetlost je prodirala kroz visoke prozore i pravila are po podu od dasaka. Obasjavala je kestenjaste pramenove u Phoebeinim tankim pletenicama, dok je ona stajala ispred velike drvene posude, grabila leu i punila njome staklenke. Sa est je godina bila bucmasta, imala je rupice na koljenima i simpatian osmijeh, bademaste tamnosmee kose oi, malene ruke. Tog je jutra na sebi imala ruiasto-bijelu haljinu na pruge koju je sama odabrala i odjenula naopako. Preko toga je imala ruiasti demper zbog kojega je kod kue digla strahovitu galamu. Vidi se da ima tvoju narav, esto je volio mrmljati Leo, koji je preminuo prije godinu dana, i Caroline bi se svaki put zapanjila. Ne toliko to su vidjeli genetsku povezanost tamo gdje je nije moglo biti. ve zato to joj je bilo neobino da bi je itko mogao smatrati enom udljive naravi. Misli, Doro? upita ona i prstima proe kroz kosu iza uha. Doista misli da ima kosu nalik na moju? Da, svakako. Phoebe je gurala ruke duboko u posudu s barunastim zrncima i smijala se zajedno s djeakom koji je stajao pokraj nje. Napunila bi aku leom i pustila da joj klizi izmeu prstiju, a djeak je ispod drao utu posudicu i lovio je. Djeca u toj koli prihvaala su Phoebe onakvom kakva je bila - kao prijateljicu koja voli plavu boju i vone sladolede na tapiu, koja se voli vrtjeti oko sebe. Ovdje se njezina razliitost nije isticala. Prvih je tjedana Caroline bila na oprezu, spremna na svakojake komen tare kakve je preesto znala uti na igralitu, u samoposluivanju, u ordinaciji kod lijenika. Kakva strahovita teta! Vi ivite moju najgoru nonu moru. A jednom ak: Srea u nesrei to nee dugo ivjeti. Nisu razmiljali, bili su nedovoljno informirani ili jednostavno zli, ali to nije bilo vano - tijekom godina ti su komentari napravili ranu u Carolineinu srcu. Ali ovdje su uitelji bili mladi i puni entuzijazma, a roditelji su se tiho poveli za njihovim primjerom. Istina, Phoebe se muila da neto postigne, bila je sporija, ali, kao i svako dijete, uila je. Djeak ispusti lopaticu i otri u hodnik a lea se raspe po podu. Phoebe potri za njim, dok su joj pletenice poskakivale, u zelenu sobu gdje su bili tafelaji i posude s bojom. Ova kola odlino djeluje na nju, ree Doro. Caroline kimne. Voljela bih da je Uprava za kolstvo moe vidjeti ovdje. Ima vrste argumente i dobrog odvjetnika. Sve e biti u redu. Caroline pogleda na sat. Njezino je prijateljstvo sa Sandrom preraslo u pravu politiku silu. Toga se dana Drutvo Upside Down4, koje je ve brojilo petsto lanova, spremalo zatraiti od Uprave za kolstvo da dopusti njihovoj djeci pohaanje dravnih kola. Izgledi su im bili dobri, ali Caroline je svejedno bila nervozna. Toliko je loga ovisilo o toj odluci. Dijete koje je tralo pokraj Doro zamalo padne i ona ga njeno pridri za ramena. Doroina je kosa sada ve bila sasvim bijela i inila je upadljiv kontrast s njezinim tamnim oima i glatkom koom maslinaste boje. Plivala je svakoga jutra, igrala golf, a u posljednje bi je vrijeme Caroline zatekla kako se smijulji, kao da ima neku tajnu. Puno ti hvala to si me danas dola zamijeniti, ree joj Caroline i odjene ogrta. Doro odmahne rukom. I ne spominji. Radije sam tu nego da se borim s katedrom oko ostavtine i papira mojeg oca. Glas joj je zvuao umorno, ali licem joj preleti osmijeh. Doro, da te dobro ne poznajem, pomislila bih da si zaljubljena."
4

Igra rijei. Upside-down inae znai postavljen naopako, ovdje se odnosi na Downov sindrom.

Doro se samo nasmijei. Kakav smion zakljuak, ree ona, Kad smo ve kod ljubavi, hoe li Al svratiti poslijepodne? Petak je." Svjetlo i sjena to su se izmjenjivali u kronjama platana djelovali su umirujue, poput vode u pokretu. Da, bio je petak, ali Al se nije javio cijeli tjedan. Obiavao je zvati s puta, iz Columbusa ili Atlante, nekad ak i iz Chicaga. Te ju je godine zaprosio ve dvaput. Svaki bi joj put srce zatreperilo, ali svaki bi put rekla ne. Proli put kada je svratio posvaali su se Stalno me dri na distanci, poalio se i ljutito otiao bez pozdrava. Al i ja smo samo bliski prijatelji, to je sve. Komplicirano je to. Nemoj biti smijena, ree Doro. Nema nieg jednostavnijeg. Znai Doro je ipak bila zaljubljena. Caroline poljubi meki Pho ebein obraz i odveze se u starom Leovu Buicku, crnom i irokom, koji se kretao elegantno poput brodice. Posljednju godinu ivota Leo je bio slab pa je veinu vremena provodio u naslonjau blizu prozora s knjigom u krilu zagledan u ulicu. Jednoga ga je dana Caroline pronala klonulog, sijeda mu je kosa nekako udno strila, koa, pa ak i usne, bile su vrlo blijede. Bio je mrtav. Znala je to prije negoli ga je dotaknula. Skinula mu je naoale, vrcima prstiju dotakla njegove kapke i spustila ih. Kada su ga odnijeli, sjela je u taj naslonja pokuavajui zamisliti kakav je bio njegov ivot dok su se odozgo uli njezini i Phoebeini koraci a grane na drveu ispred kue tiho se njihale. O, Leo, rekla je glasno praznoj sobi. ao mi je to si bio tako osamljen. Poslije sprovoda, na kojem je izmeu mora gardenija bilo mnotvo profesora fizike, Caroline je rekla da e otii, ali Doro nije eljela to ni uti. Navikla sam se na tebe, na tvoje drutvo. Ostani pa emo vidjeti to e nam vrijeme donijeti. Caroline se vozila gradom koji je zavoljela, tim ilavim, aavim, nevjerojatno lijepim gradom s visokim zgradama, kienim mostovima, golemim parkovima, stambenim etvrtima koje su se irile po smaragdnim brdima. Ona pronae mjesto za parkiranje u uskoj ulici i krene u zgradu potamnjelu od desetljea izloenosti ai. Proe kroz predvorje visokih stropova i zakuastog mozainog poda pa se popne stubama na drugi kat. Na drvenim su vratima s tamnim arama i mlijenim staklom bili potamnjeli mjedeni brojevi: 304B. Ona duboko udahne - nije bila tako nervozna jo od usmenih ispita u koli - i gurne vrata. Iznenadi je dotrajalost prostorije. Veliki stol od hrastovine bio je izgreben, prozori prani pa se inilo da je dan tmuran. Sandra je ve sjedila unutra s nekolicinom roditelja iz Od bora Upside Down. Caroline je prema svima njima osjeala duboku privrenost. Ispoetka im se pridruilo nekoliko ljudi, jedan po jedan. Sandra i ona su ih sretale u samoposluivanjima i autobusima, a onda se proulo i ljudi su poeli dolaziti u sve veem broju. Njihov odvjetnik, Ron Stone, sjedio je kraj Sandre ija je plava kosa bila vrsto skupljena u rep, a lice ozbiljno i blijedo. Caroline sjedne do nje na jedini prazan stolac. Izgleda umorno, apne joj. Sandra kimne. Tim je dobio gripu, i to ba danas. Moja je majka morala doputovati iz McKeesporta kako bi ga priuvala. Prije negoli je Caroline uspjela jo neto rei, vrata se ponovno otvore i lanovi Odbora za kolstvo ponu ulaziti. Bili su oputeni, rukovali su se i alili meu sobom. Kada su se svi smjestili, objavili su da je sastanak otvoren pa je Ron Stone ustao i proistio grlo. Sva djeca imaju pravo na obrazovanje, pone on s dobro po znatim izlaganjem. Dokazi koje je iznio bili su jasni i odreeni: djeca su neprekidno napredovala i uspjeno savladavala zadatke. Ipak, Caroline primijeti kako lica pred njima postaju ravnoduna, kao da su stavili maske. Sjeti se kako je Phoebe prethodne veeri sjedila za stolom, vrsto drala olovku i pisala svoje ime: neka je slova napisala naopako, neka koso, razvukla ih preko cijelog lista, ali ime se ipak moglo proitati. Mukarci iz Odbora premjetali su papire i nakaljavali se. Kada je Ron Stone zastao, mladi tamne valovite kose progovori. Gorljivost kojom izlaete problem svakako je vrijedna divljenja, gospodine Stone. Mi iz Odbora cijenimo vae izlaganje, kao i zalaganje i odanost ovih roditelja. Meutim, ta su djeca,

na kraju krajeva, duevno zaostala. Njihova postignua, koliko god bila znaajna, dogaaju se u zatienom okruju s uiteljima koji su obueni da izdvoje vie vremena za njih, ako ne i da im se u potpunosti posvete. To ovdje valja naglasiti. Caroline i Sandra se pogledaju. I te su im rijei bile dobro poznate. Duevno zaostala djeca je pogrdan izraz, glatko odgovori Ron Stone. Da, ta su djeca spora, nitko to ne porie. Ali ona nisu glupa. Nitko u ovoj prostoriji ne moe sa sigurnou rei to sve mogu postii, ali najbolji nain da se razvijaju i ire vidike je da budu u obrazovnoj sredini bez unaprijed odreenih ogranienja, kao i sva druga djeca. Jedino to traimo je da u dananje doba za to dobiju potenu priliku. Ah, da, potenu priliku; ali mi nemamo sredstava za tako neto, ree drugi mukarac tanke sijede kose. elimo li biti poteni, morat emo svima dati pravo na upis, to bi moglo izazvati pravu najezdu retardiranih individua koje bi preplavile sustav. Pogledajte sami. On im prui kopije izvjetaja i pone objanjavati neisplativost takvog projekta. Caroline duboko uzdahne. Ne bi bilo dobro da se uzruja. Muha, zarobljena izmeu stakala starih prozora, uporno je zujala. Caroline ponovno pomisli na Phoebe, tako umiljato, ustro dijete. Pronalazaicu izgubljenih stvari, djevojicu koja je znala brojiti do pedeset, sama se odjenuti i izrecitirati abecedu, djevojicu koja je moda imala problema s govorom, ali je unijela u trenu proitati Carolineino raspoloenje. Ogranieni, govorili su glasovi. Preplavit e kole. Financijski teret za sustav, teret zdravoj djeci. Caroline osjeti kako je obuzima oaj. Ovi mukarci nikad nee doista shvatiti tko je Phoebe. Za njih e ona uvijek biti osoba koja polako govori i ui, drugaija od ostalih. Kada bi im samo mogla pokazati tko je zapravo njezina prekrasna ki. Kada bi samo mogli vidjeti Phoebe dok sjedi na tepihu u dnevnoj sobi s izrazom potpune koncentracije i pravi toranj od kocki, dok joj svilenkasta kosa pada oko uiju. Ili Phoebe koja na maleni gramofon, koji joj je Caroline kupila, stavlja singlicu i potpuno oarana glazbom plee po glatkom podu od hrastovine. Ili kada iznenada stavi svoju malenu meku ruku na Carolineino koljeno kada je ona zamiljena ili rastresena, zaokupljena brigama i ivotom. Jesi dobro, mama? upitala bi je, ili jednostavno rekla: Volim te. Phoebe na Alovim ramenima obasjana posljednjim zrakama sunca, Phoebe koja je grlila svakoga koga bi srela. Phoebe koja je znala imati provale bijesa i biti tvrdoglavo prkosna, Phoebe koja se ponosno odijevala tog jutra. Razgovor za stolom pretvorio se u nizanje brojki, problema logistike i nemogunosti promjena. Caroline drhtei ustane. Njezina mrtva majka u oku rukom pokrije usta. Ni Caroline nije mogla vjerovati kako ju je ivot promijenio, kakva je postala. Ali vie se nije moglo natrag. Duevno zaostali e preplaviti sustav - ma kako se samo usude? Ona se vrsto osloni rukama o stol ekajui. Jedan po jedan mukarci zaute i u prostoriji nastane tajac. Ne radi se o brojkama, ree Caroline, ve o djeci. Imam ker kojoj je est godina. Da, treba joj due kako bi neto savladala, ali nauila je sve to i druga djeca: puzati, hodati, govoriti, odravati higijenu, odijevati se, to je uinila i jutros. Ja vidim malenu djevoj icu koja eli uiti, koja voli sve i svakoga. I vidim prostoriju punu mukaraca koji su, ini se, zaboravili da smo u ovoj zemlji obeali obrazovanje svakom djetetu - bez obzira na njegove sposobnosti. Trenutak su svi utjeli. Veliki se prozor lagano drmusao na po vjetarcu. Nabubrena boja na ukastobijelim zidovima se ljutila. Glas tamnokosog mukarca ljubazno odgovori: Ja - svi mi - itekako suosjeamo s vama, ali kakve su anse da e vaa ki ili bilo koje od ove djece uspjeti savladati akademski program, barem neki od predmeta? I kako e to utjecati na njihovu predodbu o samima sebi? Da se radi o mojem djetetu ja bih ga radije dao da izui kakav koristan zanat. Ona ima est godina, ree Caroline. Nije spremna uiti zanat. Ron Stone koji je pozorno sluao odlui se umijeati.

Istini za volju, ree on, cijela je ova rasprava nevana. On otvori torbu za spise i izvadi debeli sveanj papira. Ovo nije samo etiko ili logistiko pitanje. Radi se o zakonu. Ovdje imam peticiju koju su potpisali ovi roditelji i jo petsto drugih, i ona ide uz tubu koju su zajedniki podnijele sve obitelji kako bi se omoguio upis njihove djece u dravne kole u Pittsburghu. Taj se zakon tie graanskih prava, ree sjedokosi mukarac podiui pogled s dokumenta. Ne moete se na njega pozivati, to nije ni po slovu ni u duhu zakona. Dobro prouite te dokumente, ree Ron Stone, zatvarajui torbu za spise. A onda se ujemo. Vani, na starim kamenim stubama, zapone iv razgovor. Ron je bio zadovoljan, iako oprezno optimistian, ali ostali su bili ushieni. Grlili su Caroline kako bi joj zahvalili na onome to je rekla. Ona se smjekala, i premda se osjeala iscrpljeno, bila je ganuta dubokom privrenou koju je osjeala prema tim ljudima, prema Sandri naravno, koja je svakoga tjedna svraala na kavu, prema Colleen, koja je s kerkom prikupila potpise, prema Carlu, visokom ivahnom mukarcu iji je jedini sin umro mlad zbog sranih tegoba povezanih s Downovim sindromom i koji im je ustupio ured u svojem skladitu tepiha kako bi imali gdje raditi. Prije etiri godine nije poznavala nikoga od njih osim Sandre, a sada su joj svi oni bili bliski. Povezivale su ih mnoge kasne veeri, bitke i male pobjede i tako mnogo nade. Jo uvijek uznemirena nakon svog govora, Caroline se odveze do vrtia. Phoebe skoi iz grupe djece koja su sjedila u krugu, potri prema Caroline i zagrli je oko koljena. Mirisala je na mlijeko i okoladu, haljinu je uprljala blatom. Njezina je kosa bila meki oblak pod Carolineinom rukom. Caroline ukratko prepria Doro to se dogodilo, dok joj odvratne rijei preplaviti sustav i teret nikako nisu izlazile iz glave. Doro, koja je kasnila na posao, dotakne joj ruku. Razgovarat emo veeras, ree. Vonja kui bila je predivna. Stabla prepuna lia i jorgovan u cvatu nalik na blistavu pjenu, iza njih brda. Prethodne je noi kiilo pa je nebo bilo isto i plavo. Caroline se parkira u uliici razoarana to Al jo nije stigao. Ona i Phoebe pou puteljkom proaranim sjenom platana, praene prodornim zujanjem pela. Caroline sjedne na stube trijema i ukljui radio. Phoebe se na mekoj travi pone okretati rairenih ruku i glave zabaene prema suncu. Caroline ju je gledala, pokuavajui sa sebe stresti jutronju napetost i gorinu. Bilo je razloga za nadu, ali nakon svih godina borbe kako bi se promijenilo uvrijeeno miljenje, Caroline se natjera da ostane oprezna. Phoebe pritri, prisloni joj dlanove na uho i apne neku tajnu. Caroline je nije shvatila, samo je osjeala njezin uzbueni dah, zatim Phoebe ponovno otri na sunce okreui se u svojoj blijedoruiastoj haljinici. Suneva je svjetlost isticala jantarne pramenove u njezinoj tamnoj kosi i Caroline se sjeti Nore Henry pod jarkim svjetlom klinike. Na trenutak je obuzmu umor i sumnja. Phoebe se prestane vrtjeti, ali ruke su joj bile ispruene kako bi odrala ravnoteu. Najednom vrisne i potri preko travnjaka i uza stube gdje je stajao Al i gledao je. U jednoj je ruci imao paket umotan u areni papir, u drugoj buket jorgovana i Caroline je znala da je to za nju. Srce joj zakuca bre. Udvarao joj se polako, uporno i strpljivo. Svraao je iz tjedna u tjedan, donosio cvijee ili kakav drugi dar, dok mu se na licu ocrtavala istinska radost pa ga ona jednostavno nije mogla odbiti. Ipak, bila je suzdrana, nije vjerovala u tu ljubav koja se pojavila tako nenadano iz tako neoekivana izvora. Ona, sretna, ustane. Kako se samo bila uplaila da nee doi! Prekrasan dan, ree on, une i uzme Phoebe u naruje, a ona ga u znak dobrodolice zagrli oko vrata. U paketu je bila prozirna mrea za hvatanje leptira s izrezbarenim drvenim drkom koji je Phoebe smjesta zgrabila i otrala prema grmu plavih hortenzija. Kako je proao sastanak?

Caroline mu ispria. On je sluao odmahujui glavom. Istina je da kola nije za svakoga, ree on. Ja je ba i nisam volio, ali Phoebe je milo dijete i ne bi joj trebali braniti daje pohaa. elim da ona ima svoje mjesto u svijetu, ree Caroline, iznenada shvativi kako ona ne sumnja u Alovu ljubav prema sebi, ve u njegovu ljubav prema Phoebe. Duo, ona ga ima, ono je ovdje, ali da, mislim da si u pravu. U pravu si to se tako estoko bori za nju. Nadam se da je tvoj tjedan bio bolji, ree ona, primjeujui tamne krugove oko njegovih oiju. Ah, isto kao i uvijek, ree on, sjedne na stube pokraj nje, podigne tap sa zemlje i pone mu ljutiti koru. U daljini se ulo brujanje kosilica, na Phoebeinu je malenom radiju svirala pjesma Love, love me, do. Ovog tjedna preao sam 3800 kilometara. To je rekord ak i za mene. Ponovno e me pitati, pomisli Caroline. Ovo je bio pravi trenutak, on umoran od puta i spreman da se skrasi ponovno e je pitati da se uda za njega. Gledala je spretne, brze pokrete njegovih ruku dok je ljutio koru i u njoj se uzburkaju osjeaji. Ovoga e puta njezin odgovor biti - da. Ali Al je utio. Tiina je tako dugo trajala da ju je ona bila primorana prekinuti. Ba lijep dar, ree Caroline i kimne prema Phoebe koja je trala po travnjaku maui mreom po zraku. Napravio ju je jedan tip u Georgiji, objasni Al. Fin ovjek. Imao je cijelu hrpu mrea ije je drke izrezbario za svoje unuke. Sluajno smo poeli razgovarati u samoposluivanju. On skuplja kratkovalne radioprijamnike pa me pozvao k sebi da ih vidim. Cijelu smo no razgovarali. Eto, to je jedan od plusova nomadskog ivota. O, da, ree on, gurne ruku u dep hlaa i izvue bijelu omotnicu. Evo tvoje pote iz Atlante. Caroline utke uzme pismo. Unutra je zacijelo bilo nekoliko novanica od dvadeset dolara, uredno sloenih u bijeli papir. Al je donosio sline omotnice iz Clevelanda, Memphisa, Atlante, Akrona - gradova kroz koje je esto vozio na svojim putovanjima. Ona mu je objasnila da je to novac za Phoebe od njezina oca. Al je to prihvatio bez komentara, ali Carolineini su osjeaji bili sloeniji. Ponekad je sanjala da hoda kroz kuu Nore Henry, uzima stvari s polica i iz ormaria i stavlja ih u platnenu torbu. Sretna je sve dok ne ugleda Noru kako stoji kraj prozora s odsutnim i neizmjerno tunim izrazom lica. Svaki bi se put Caroline probudila drhtei, ustala bi, napravila si aj i sjedila u mraku. Novac koji je stizao stavljala je na raun i nije razmiljala o njemu sve dok ne bi stigla sljedea omotnica. I tako ve pet godina, pa je uspjela utedjeti gotovo sedam tisua dolara. Phoebe je trala i lovila leptire, ptice, zrake sunca, leprave note to su dopirale s radija. Al je namjetao postaju. U ovome je gradu dobro to doista moe nai radiopostaju s izvrsnom glazbom. U nekim selendrama u kojima se zadravam uje se samo Top 40, to nakon nekog vremena dosadi. On pone pjevuiti uz Begin the beguine. Moji su roditelji plesali uz ovu melodiju, ree Caroline i na trenutak joj se uini da nevidljiva sjedi na stubama u kui svojeg djetinjstva, gleda majku u haljini sa irokom, lepravom suknjom kako doekuje goste na vratima. Godinama se nisam toga sjetila. Oni su svako toliko, obino subotom naveer, pozivali nekoliko parova u goste. Smotali bi tepihe i plesali. Bilo bi dobro da i mi ponekad poemo na ples, ree Al. Voli li plesati, Caroline? U tom trenutku Caroline osjeti nekakvo uzbuenje. Nije mogla odrediti zbog ega, moda zato to ju je proao jutronji gnjev, zato to je dan bio predivan, ili pak od topline Alove ruke pokraj njezine. Povjetarac se poigravao liem jablana otkrivajui njihov srebrnasti donji dio. Zato ekati? upita ona, ustane i prui mu ruku.

On je bio zbunjen, smeten, ali ve u sljedeem trenutku stajao je s rukom na njezinu ramenu. Njihali su se na travnjaku uz tihe zvukove glazbe i prometa s ulice. Suneve su se zrake presijavale u Carolineinoj kosi, trava je bila meka pod njezinim bosim nogama. Kretali su se tako lagano, naginjali i vrtjeli, i napetost koju je Caroline nosila jo od sastanka nestajala je sa svakim korakom. Al se nasmije i privije ju blie, sunce joj obasja vrat. O, pomisli ona kada ju je ponovno zavrtio, rei u da. Obasjana suncem ula je Phoebein zvonki smijeh, kroz tkaninu haljine osjeala Alovu toplu ruku na leima. Njihali su se i okretali u ritmu glazbe koja ih je spojila. Neprekidno se uo zvuk jureih automobila, umirujui poput oceanskih valova. uli su se i drugi zvuci koji su zrakom dopirali izmeu nota. Caroline ih isprva nije registrirala. Kada ju je Al okrenuo, ona prestane plesati. Phoebe je kleala u mekoj, toploj travi kod hortenzija i ispruene ruke grevito plakala. Caroline potri i une prouavajui oteeni jarkocrveni krug na Phoebeinu dlanu. Ubola te pela, ree ona. O, duice, to jako boli, zar ne? Ona zagnjuri lice u Phoebeinu toplu kosu. Koa joj je bila nevjerojatno meka, pa iako je ubrzano disala, srce joj je ravnomjerno i vrsto tuklo. Eto, to je bilo ono to se nije moglo ni na kakav nain mjeriti pa ak ni objasniti: Phoebe je bila jedinka za sebe. Napokon, ljudsko se bie ne moe kategorizirati. Ta tko bi se usudio rei da tono zna to je ivot i to on donosi. Duice, sve je u redu, ree ona gladei Phoebe po kosi. Ali Phoebeini su jecaji postali hripavi, nalik na disanje kada je kao mala imala krup. Dlan joj je natekao, zatim nadlanica i prsti. Dok je ustajala, Caroline protrne. Zazove Ala. Pouri! vikne neuobiajeno glasno. O, Ale, ona ima alergijsku reakciju. Digne Phoebe, osjeajui na rukama njezinu teinu, a onda izbezumljeno stane jer se sjetila da su kljuevi automobila u njezinoj torbici u kuhinji. Nije znala kako da otvori vrata dok je drala Phoebe koja je sve tee disala. Odjednom se tu naao Al, zgrabio Phoebe i potrao prema autu. U Carolineinim su se rukama odnekud nali torbica i kljuevi. Gradskim se ulicama vozila najbre to se usudila. Kada su stigli do bolnice Phoebe je plitko disala i hvatala zrak kratkim oajnikim udisajima. Ostavili su auto kod ulaza. Caroline zaustavi prvu medicinsku sestru koju je ugledala. Ona ima alergijsku reakciju. Trebamo lijenika smjesta. Sestra je bila starija, pomalo krupna, sijede kose uvijene prema unutra. Povede ih kroz metalna vrata pa Al njeno spusti Phoebe na kolica. Phoebe je s mukom disala, usnice su joj poplavjele. I Caroline je teko disala, dok joj je strah pritiskao prsa. Medicinska sestra makne Phoebeinu kosu s vrata i opipa joj bilo. U tom trenutku Caroline primijeti da sestra gleda Phoebe onako kako ju je doktor Henry gledao one snjene noi prije mnogo godina. Sestra odmjeri te prekrasne kose oi i malene ruke kojima je Phoebe maloprije tako vrsto stiskala drak mree dok je trala za leptirima, i Caroline primijeti kako se mrti. Ipak, nije bila spremna na ono to je uslijedilo. Jeste li sigurni? upita sestra i pogleda je u oi. Jeste li doista sigurni da elite da pozovem lijenika? Caroline je ukoeno stajala. Sjeti se mirisa kuhanog povra, sjeti se dana kada se odvezla s Phoebe, ravnodunih izraza lica mukaraca u Odboru za kolstvo. U naletu divlje alkemije njezin se strah pretvori u nekontroliranu srdbu. Ona podigne ruku kako bi pljusnula spokojno, beutno lice medicinske sestre, ali Al je uhvati za zapee. Pozovite lijenika, ree on sestri. Smjesta. On vrsto zagrli Caroline. Nije ju pustio ni kada se sestra okrenula, ni kada se pojavio lijenik, sve dok se Phoebeino disanje nije popravilo i boja poela vraati u obraze. Zajedno su otili u ekaonicu, sjeli na naranaste plastine stolce i drali se za ruke. Medicinske su sestre uurbano prolazile hodnikom, uli su se glasovi s razglasa, djeji pla. Mogla je umrijeti, ree Caroline. Njezine je pribranosti nestalo i sada je drhtala.

Ali nije, odluno ree Al. Ruka mu je bila topla i velika, davala joj je snagu. Svih je ovih godina bio tako strpljiv, neprekidno joj se vraao, govorei kako zna prepoznati kada je neto vrijedno i da se za to isplati boriti. Govorio joj je da e ekati, ali ovaj put ga nije bilo dva tjedna. Nije zvao, pa iako joj je donio cvijee kao i uvijek, nije ju zaprosio ve est mjeseci. Mogao bi se odvesti u svojem kamionu i nikad se vie ne vratiti, nikada joj vie ne pruiti priliku da kae DA. Ona podigne Alovu ruku i poljubi snaan, uljevit, naboran dlan. On se iznenaen okrene prema njoj kao da je njega ubola pela. Caroline, ton mu je bio formalan. Htio bih te neto pitati. Znam. Ona stavi ruku na srce. O, Ale, bila sam tako glupa. Naravno da u se udati za tebe, ree ona.

1977.

Srpanj 1977.
Ovako? upita Norah. Leala je na boku na bodljikavom pijesku. Svaki put kada bi duboko udahnula pijesak je klizio pod njom. Sunce je prilo i ona se osjeala kao da je u blizini usijanog radijatora. Leala je tako ve vie od jednog sata, mijenjala poze i svaki put kada bi joj David rekao da se opusti imala je elju tako se opustiti da se vie ne digne, ali nije se usudila. Iako je to bio njezin odmor - osvojila je dva tjedna na Arubi jer je prole godine prodala najvie aranmana za krstarenje u Kentuckyju - ipak je morala pozirati. Pijesak joj se lijepio za oznojenu kou ruku i vrata dok je nepomino leala zarobljena izmeu sunca i pijeska. Kako bi odvratila misli, gledala je Paula koji je trao po plai, sada samo daleku toku na obzorju. Napunio je trinaest godina i u protekloj je godini izrastao kao jablan. Visok, ali nezgrapan, trao je svakoga jutra kao da bjei od samoga sebe. Valovi su se polako kotrljali po pijesku. Smjenjivale su se plima i oseka i nemilosrdno se podnevno sunce trebalo uskoro stiati pa e David na svoju savrenu fotografiju morati ekati do sutra. Pramen kose joj se zalijepio za usnu i kakljao je, ali Norah se natjera da ostane potpuno mirna. Odlino, ree David nagnut preko fotoaparata. Snimao je jedan kadar za drugim u brzom nizu. O, da, savreno. Doista izvrsno. Vrue mi je, ree ona. Jo samo nekoliko minuta pa smo gotovi. Kleao je na pijesku pa se zimska bjelina njegovih bedara jo jae isticala. Nakon napornog rada u bolnici povlaio se u tamnu komoru i provodio tamo mnoge sate. Na konop za rublje koji je objesio od zida do zida vjeao je fotografije da se osue. Misli na more, na valove na vodi, valove na pijesku. Ti si dio toga, Norah. Vidjet e na fotografiji, obeavam. Ona je nepomino leala na suncu i gledala ga kako je slika. Sjeti se prvih godina braka kada su u proljetne veeri ispunjene mirisom cvjetova kozje krvi i zumbula odlazili u duge etnje drei se za ruke. to je oekivala ta mlada Norah dok je etala obasjana blagom svjetlou sutona, o kakvoj je budunosti matala? Ovome se svakako nije usudila nadati. U posljednjih je pet godina Norah u detalje izuila svoj posao. Vodila je turistiku agenciju i postupno poela nadzirati putovanja. Izgradila je stalnu listu klijenata i nauila prodavati aranmane, pruajui arene broure preko radnog stola, opisujui bez daha mjesta o kojima je samo sanjala. Postala je strunjak za rjeavanje kriza - pronalazila je izgubljenu prtljagu, zagubljene putovnice, pomagala putnicima koji bi se otrovali hranom. Prole godine, kada je Pete Warren odluio otii u mirovinu, ona je skupila hrabrost i otkupila agenciju. Sada je ona bila njezina, sve od niske graevine od opeke do neispunjenih avionskih karata u kutiji u ormaru. Imala je posla preko glave, tempo kojim je radila bio je sulud, ali to joj je donosilo zadovoljstvo, a onda se svake veeri vraala u kuu ispunjenu tiinom. Jo uvijek ne shvaam, ree ona kada je David napokon zavrio, a ona ustala otresajui pijesak s ruku i nogu, iz kose. Zato me fotografira kad ti je cilj da se stopim s krajolikom? Radi se o perspektivi, ree David i digne pogled s fotoaparata. Kosa mu je bila raupana, obrazi i nadlaktice crveni od podnevnog sunca. U daljini se Paul okrenuo i trao natrag, bio je sve blie. Bit je u tome to ljudi oekuju. Gledat e ovu fotografiju i vidjeti plau i dine, a onda e primijetiti neto neobino, ali poznato - enske obline - pa e ponovno proitati naziv fotografije, pogledat e jo jedanput. Trait e enu koju nisu odmah uoili i pronai e tebe. Ton mu je bio gorljiv. Vjetar s oceana mrsio mu je tamnu kosu. Nju rastui to on o fotografiji govori onako kako je neko govorio o medicini, o njihovu braku, rijeima i tonom koji su je podsjetili na izgubljenu prolost i ispunjavali je enjom. O emu razgovarate ti i David, o bitnim stvarima ili o sitnicama? jednom ju je upitala Bree, i Noru je okiralo kada je shvatila

koliko je njihovih razgovora o obinim, svakodnevnim stvarima kao to su kuanski poslovi i Paulov raspored kolskih aktivnosti. Sunce joj je blistalo u kosi, grubi se pijesak zalijepio za njenu kou izmeu njezinih nogu. David je bio zaokupljen spremanjem fotoaparata. Norah se nadala da e im ovo putovanje iz snova pomoi da vrate bliskost koju su neko dijelili. To ju je i natjeralo da sate i sate lei na usijanoj plai potpuno mirna dok je David snimao rolu za rolom filma. Ali tu su bili ve tri dana i nita se bitno osim okruenja nije promijenilo. Svakog su dana u tiini ispijali jutarnju kavu. David je pronalazio naine da se zaposli, fotografirao je ili iao u ribolov. Uveer je itao leei u viseoj mrei. Norah je odlazila u etnje, drijemala, ljenarila, ila u grad u kupnju u lijepo ureene, ali preskupe duane za turiste. Paul je svirao gitaru i trao. Norah zakloni rukom oi i pogleda niz zlaanu zavojitu plau. Obris trkaa se pribliavao i ona primijeti da to ipak nije Paul. Mukarac koji je trao bio je visok i vitak od kojih trideset pet, etrdeset godina. Na sebi je imao kratke, modre najlonske hlae s bijelim rubom. Nije nosio majicu. Njegova ve tamna ramena imala su opekline koje su izgledale bolno. Dok im se pribliavao on pone usporavati, a onda stane i stavi ruke na bokove teko diui. Kakav krasan fotoaparat, ree. Zatim pogleda ravno u Noru i doda: Zanimljiv odabir kadra. Bio je proelav, imao je tamnosmee oi, prodoran pogled. Ona se okrene, osjeajui toplinu tog pogleda. David mu pone objanjavati o valovima i dinama, pijesku i koi, o dvjema proturjenim slikama koje se stapaju u jednu. Ona pogleda niz plau. Da. U daljini se nazirala jo jedna figura, njezin sin. Sunce je bilo zasljepljujue. Na trenutak ona osjeti vrtoglavicu dok su joj pred oima bljeskale zvjezdice kao suneva svjetlost na valovima. Howard - pitala se odakle je, odakle mu takvo ime. On i David su se zadubili u razgovor o otvorima blendi i filtrima. Znai vi ste inspiracija za ovu studiju, ree on i okrene se prema Nori kako bi je ukljuio u razgovor. Izgleda da je tako, odgovori ona, otresajui pijesak sa zapea. Samo ovo poziranje ba i nije najbolje za kou, doda, iznenada svjesna da njezin novi kupai kostim ne ostavlja mnogo mati. Vjetar je prelazio preko njezine koe, preko kose. Ne bih rekao, imate prekrasnu kou, ree Howard. Davidu se raire oi - pogleda je kao da je vidi prvi put. Norah je likovala. Vidi? htjela mu je rei, Imam prekrasnu kou, ali Howardov je uporni pogled zaustavi. Trebali biste vidjeti ostale Davidove fotografije, ree Norah. Ona pokae na kuicu pod palmama i bugenvilijama koje su u slapovima padale preko brajde na trijemu. Donio je svoju mapu. Njezine su rijei bile visoki zid, ali i poziv. Bilo bi mi drago, ree Howard i okrene se prema Davidu. Volio bih pogledati vae fotografije. Zato ne? ree David. Pridruite nam se za objedom. Ali Howard je u jedan imao sastanak u gradu. A evo i Paula, ree Norah. Posljednjih je sto metara sprintao uz sam rub vode. Ruke i noge su mu blistale na suncu, na lelujavoj vruini. Moj sin, pomisli Norah i na trenutak se svijet otvori kao to je ponekad znao samom injenicom to Paul postoji. Na sin, ree ona Howardu. I on se bavi tranjem. U dobroj je formi, primijeti Howard. Paul je usporavao. Kada je stigao do njih presavije se u pasu i osloni rukama na koljena duboko udiui zrak u plua. I brz je, doda David, gledajui na sat. Nemoj, pomisli Norah. David izgleda nije primijetio kako se Paul trzao svaki put kada je on govorio o njegovoj budunosti. Nemoj. Ali David nastavi. Bilo bi mi ao da promai svoje zvanje. Pogledajte samo koliko je visok. to bi sve mogao napraviti na parketu. Ali fuka se njemu za koarku.

Paul ga pogleda i namrti se, a Norah osjeti uobiajenu uzrujanost. Zato David nije mogao shvatiti? to je vie inzistirao na koarci, to je Paul pruao vei otpor. Ako eli da Paul igra koarku, trebao bi mu to zabraniti. Ja volim trati, ree Paul i uspravi se. Kako i ne bi, ree Howard pruajui mu ruku, kad ti tako dobro ide. Paul mu stisne ruku i zarumeni se od ponosa. Prije nekoliko trenutaka njoj je rekao: Imate prekrasnu kou. Norah se pitala jesu li se i na njezinu licu tako lako mogli proitati osjeaji. Svratite veeras, predloi ona impulzivno, pod dojmom Howardove ljubaznosti prema Paulu. Bila je gladna, edna i nekako smuena od sunca. Budui da ne moete doi na objed, doite na veeru. Dovedite i suprugu, naravno, doda ona. Dovedite cijelu obitelj. Upalit emo vatru, pripremiti jelo na plai. Howard se namrti i pogleda preko svjetlucave vode. Sklopi ruke i stavi ih iza glave isteui miie. Naalost, ree, ovamo sam doputovao sam. Odluio sam se malo povui u samou, uskoro se razvodim. ao mi je, ree Norah, premda joj uope nije bilo. Svejedno doite, ree David. Norah sjajno kuha. Pokazat u vam ostale fotografije iz serije koju trenutno radim - bit je u percepciji. Transformaciji. Ah, transformacija, ree Howard. Za to sam cijelim srcem. Rado u doi na veeru. David i Howard su jo malo razgovarali, dok je Paul hodao uz valove kako bi se ohladio, a onda je Howard otiao. Nekoliko minuta kasnije, dok je stajala u kuhinji i rezala krastavce za objed, Norah ga ugleda kako hoda niz plau. as ga je vidjela, as nije, ovisno o tome kako je vjetri pomicao zastore. Ona se sjeti tamnih opeklina na njegovim ramenima, njegovih prodornih oiju i glasa. U cijevima je umila voda, Paul se tuirao, ulo se tiho ukanje papira dok je David slagao fotografije u dnevnoj sobi. Tijekom godina njegova je opsesija postala sve vea - cijeli je svijet, pa i nju, promatrao kao da ih gleda kroz objektiv fotoaparata. A njihova je izgubljena ki jo uvijek bila negdje izmeu njih i njihovi su se ivoti oblikovali oko njezine odsutnosti. Norah se ponekad ak pitala je li taj gubitak ono to ih dri zajedno. Ona prebaci krastavce u zdjelu za salatu i pone guliti mrkvu. Howard je postao tek toka u daljini, a zatim je sasvim nestao. Sjetila se kako su mu ruke krupne, dlanovi i nokti blijedi prema tamnoj puti. Prekrasna koa, rekao je, ne skidajui pogled s njezina lica. Poslije ruka David je drijemao u viseoj mrei, a Norah je legla na krevet ispod prozora. Lahor s oceana puhao je u prostoriju i ona osjeti kako je svaki djeli njezina bia iv, povezan s tim vjetrom s pijeskom i morem. Howard je bio obian mukarac, mrav, proelav, ali ipak, na neki je tajanstveni nain bio zanimljiv. Moda joj se tako samo inilo zbog duboke samoe i enje koju je osjeala. Zamiljala je kako se Bree, oduevljena njome, smije. Pa zato ne? pitala bi je. Doista, Norah, zato ne? Ja sam udana ena, odgovori Norah i okrene se prema prozoru kako bi mogla vidjeti blistavi pijesak koji se lagano micao na vjetru. Tako je eljela uti kako je sestra kudi. Norah, za boga miloga, ivi samo jedanput. Zato se ne bi malo zabavila? Norah ustane, tiho krene po starim izlizanim daskama i napravi si din s tonikom i limetom. Sjedne na ljuljaku na trijemu i pone se njihati na povjetarcu, gledajui Davida koji je zadrijemao. U posljednje joj je vrijeme bio tako stran. Njeni zvuci Paulove gitare lebdjeli su zrakom. Zamiljala ga je kako prekrienih nogu sjedi na uskoj postelji i pognute glave potpuno usredotoen svira gitaru Almansa koju je tako volio. Dobio ju je od Davida za proli roendan. Bio je to prekrasan instrument s vratom od ebanovine, tijelom od palisandrovine i mjedenim mainicama. David se trudio oko Paula, iako ga je previe kinjio u vezi sa sportom, uvijek je pronalazio dovoljno vremena da ga odvede u ribolov ili etnju u umu u vjenoj potrazi za kamenjem. David je proveo sate i sate itajui o toj gitari koju je naruio od tvrtke iz New Yorka, i kada ju je Paul s dubokim potovanjem izvadio iz kutije lice mu je zasjalo od tihog zadovoljstva. Ona sada pogleda usnulog Davida na drugom kraju trijema. Na obrazu mu

je titrao mii. Davide, apne ona, ali on je nije uo. Davide, ree glasnije, ali on se i ne pomakne. U etiri se sata ona sneno protegne i ustane. Izabere ljetnu haljinu s cvjetnim uzorkom i tankim naramenicama nabranu u struku. Preko nje zavee pregau i pone pripremati jednostavnu, ali finu veeru. Prvo juhu od koljki s krekerima kao prilogom, zatim svjeu zelenu salatu. Maleni hlapovi koje je kupila tog jutra na trnici jo su bili u vjedrima s morskom vodom. Vjeto se kretala u malenoj kuhinji, improvizirala pretvarajui plehove za torte u plehove za peenje, koristei origano umjesto maurana kako bi zainila salatu. Utir kana pamuna suknja lagano se pomicala preko njezinih bedara i bokova. Zrak topao poput daha milovao joj je ruke. Ona gurne ruke u sudoper s hladnom vodom i opere salatu, jedan po jedan njeni list. Vani su Paul i David palili vatru u napola zahralom rotilju ija je reetka bila zakrpana aluminijskom folijom. Na istroeni su stol stavili papirnate tanjure i natoili vino u crvene plastine ae. Jest e hlapa prstima dok e im maslac curiti niz dlanove. ula ga je prije nego to ga je ugledala. Ton njegova glasa se razlikovao od Davidova, bio je neto dublji, nazalan, s neutralnim sjevernjakim naglaskom. Sa svakom izgovorenom rijei u prostoriju je ulazio svje i prohladan zrak zainjen snijegom. Norah obrie ruke kuhinjskom krpom i poe do vrata. Trojica mukaraca - okira se to je pomislila na Paula kao na mukarca, ali sada je bio visok kao i David, gotovo posve odrastao i samostalan, kao da njegovo tijelo nikad nije bilo povezano s njezinim - stajali su na pijesku ispod trijema. S rotilja se osjeao uobiajeni miris dima i smole, eravice su isijavale lelujavu jaru prema nebu. Paul je na sebi imao samo kratke hlae. Ruke je ugurao u depove i kratko, pomalo s nelagodom, odgovarao na pitanja. Nisu je vidjeli, njezin mu i sin, oi su im bile prikovane za vatru i povrinu oceana koja je u ovo vrijeme dana bila glatka poput stakla. Howard, koji je bio okrenut prema njima, podigne bradu i nasmijei joj se. Na trenutak, prije nego to su se ostali okrenuli, prije nego to je Howard podigao bocu vina i pruio joj je, njihovi se pogledi sretnu. Bio je to trenutak stvaran samo njima dvoma, neto to se poslije ne bi moglo dokazati, trenutak zajednitva podloan onome to e budunost nametnuti. Ali stvarne su bile njegove tamne oi, njegovo i njezino lice koje je zasjalo od zadovoljstva i obeanja, svijet koji se lomio oko njih poput valova na pijesku. David se, nasmijeen, okrene i taj trenutak nepovratno nestane. Bijelo je, ree Howard pruajui joj bocu. Noru tada iznenadi kako obino zapravo Howard izgleda sa smijenim dugim zaliscima do pola obraza. Skriveno znaenje trenutka od maloprije - je li to samo sanjala? - nestalo je. Nadam se da e odgovarati. Savreno, ree ona. Imamo hlapa za veeru. Kako je samo obian bio taj razgovor. Onaj nevjerojatni trenutak sada je bio u prolosti, ona je bila draesna domaica koja je svoju ulogu obavljala s istom lakoom s kojom je nosila laganu haljinu. Howard je bio njezin gost, ponudila mu je da sjedne na pleteni stolac, predloila mu pie. Kada se vratila, nosei na pladnju boce s dinom i tonikom i posudu s ledom, sunce je upravo doticalo povrinu vode. Visoko na nebu nadimali su se oblaci u raznim nijansama ruiaste i naranaste boje. Jeli su na trijemu. Ubrzo je mrak sve prekrio, pa David upali svijee razmjetene uzdu ograde. Nadolazila je plima i valovi su neprimjetno gutali pijesak. Na treperavom se svjetlu Howardov glas uo as jae as slabije. Priao im je o cameri obscuri koju je sam napravio. Camera obscura sastojala se od kutije od mahagonija u koju je svjetlo ulazilo samo kroz jedan maleni otvor. Siuni je otvor bacao sliku svijeta na zrcalo. Taj je instrument zapravo bio pretea fotoaparata. Neki su ga umjetnici, poput Vermeera, koristili kako bi to vjernije naslikali detalje na svojim slikama. I Howard je prouavao tu tehniku. Norah je oarano sluala, dok su je u mraku slike o kojima je priao zapljuskivale poput valova - svjetlosne zrake projicirale su sliku svijeta, malene osvijetljene figure koje se kreu

po tamnoj unutranjosti komore. To se toliko razlikovalo od poziranja za Davida, kada joj se inilo da ju je fotoaparat nepokretnu prikovao za odreeno mjesto i vrijeme. To je, shvati ona pijuckajui vino u mraku, bila sr problema. Negdje na svom zajednikom putu ona i David su zapeli. Sada su kruili jedno oko drugoga u odvojenim orbitama. Tema se promijeni i Howard im ispria o vremenu koje je proveo u Vijetnamu, gdje je radio kao vojni fotograf i svojim aparatom biljeio ratne okraje. Ako ete iskreno, taj je posao uglavnom bio dosadan, ree on kada je Paul izrazio divljenje. Vei dio vremena sam se vozio amcem uzdu Mekonga, iako moram priznati, ta je rijeka neobino lijepa kao i cijela zemlja. Poslije veere Paul je otiao u svoju sobu i ubrzo se zvuk gitare pomijea sa zvukom valova. On nije elio ii na to putovanje. Morao se odrei tjedan dana boravka u glazbenom kampu, a samo nekoliko dana nakon povratka trebao je svirati vaan koncert. David je bio taj koji je inzistirao da i on poe. On nije ozbiljno shvaao Paulove glazbene ambicije. Doputao mu je da se bavi glazbom, naravno, ali ne da mu to bude poziv. Ali Paul je strastveno volio gitaru i odluio upisati se na glazbenu akademiju Juilliard. David, koji je tako naporno radio kako bi im omoguio najbolje uvjete ivota, ukoio bi se svaki put kada bi Paul to spomenuo. Sada su Paulove note ljupko plesale u zraku, ali svaka je bila i maleni rez, kao otrica koja para kou. Razgovor se s optike prebacio na razrijeenu svjetlost u dolini rijeke Hudson gdje je Howard ivio i u junoj Francuskoj kamo je volio putovati. On im opie usku cestu s koje se dizala fina praina i polja suncokreta koji su se lagano njihali na vjetru. Sav se pre tvorio u glas, tek sjenka pokraj Nore, ali njegove su je rijei dirale kao i Paulova glazba, izvana i iznutra. David im natoi jo vina i promijeni temu. Ubrzo su ustali i poli u jarko osvijetljenu dnevnu sobu. David iz mape izvadi svoje serije crno-bijelih fotografija i on i Howard se upuste u gorljivu diskusiju o kvaliteti svjetla. Norah je stajala po strani. Na svim je fotografijama o kojima su raspravljali bila ona - njezini bokovi, koa, ruke, kosa. Ipak, iskljuili su je iz razgovora, postala je objekt. Povremeno, kada bi zala u kakav ured u Lexingtonu, Norah bi naila na fotografiju, anonimnu, ali nekako sablasno poznatu - prepoznala bi neku oblinu svojega tijela ili mjesto koje je posjetila s Davidom, ali ono je bilo lieno prvobitnog znaenja i transformirano. Slika njezina tijela postala bi apstraktna, samo ideja. Pozirajui Davidu, pokuala je smanjiti udaljenost koja je izmeu njih sve vie rasla. Je li on bio kriv ili ona - to doista nije bilo vano. Ali sad kad je gledala Davida zaokupljenog svojim objanjenjima, ona shvati da je on zapravo ne primjeuje, da je ve godinama ne vidi onakvom kakva ona jest. Obuzme je srdba od koje zadrhti. Okrene se i izae iz prostorije. Od onoga dana kada je imala okraj s osama vrlo je malo pila, ali sada poe u kuhinju i u crvenu plastinu au natoi vino do vrha. Svud oko nje bili su prljavi lonci na kojima se skrutnuo maslac, jarkocrvene ljuske hlapova nalik na ljuture mrtvih cvraka. Koliko posla za tako kratkotrajno zadovoljstvo! Obino je David prao sue, ali veeras Norah zavee pregau oko struka, napuni sudoper vodom i spremi ostatak juhe od koljki u hladnjak. Iz dnevne su sobe, as glasnije as tie, poput valova dopirali glasovi. to joj je dolo da obue tu haljinu i dopusti si da je oara Howardov glas? Ona je Norah Henry, Davidova supruga, majka Paula, gotovo odraslog mladia. Imala je sijede u kosi, ali je vjerovala da ih nitko ne primjeuje osim nje na nemilosrdno jakom svjetlu u kupaonici. Howard je zapravo doao razgovarati s Davidom o fotografiji i to je sve. Ona izae iz kue i odnese vreu sa smeem do kontejnera. Pod bosim je nogama osjeala pomalo hladan pijesak, ali zrak je bio topao kao i njezina koa. Norah odeta do ruba oceana i zagleda se u blistavi svod prepun zvijezda. Iza nje se otvore i zatvore vrata s mreom. David i Howard su izali iz kue i po mraku krenuli prema njoj. Hvala ti to si sve pospremila, ree David. On joj rukom dotakne lea i ona se ukoi nastojei da se ne odmakne. Oprosti to ti nisam pomogao. Zapriali smo se. Howard ima nekoliko izvrsnih ideja.

Oarale su me vae ruke, ree Howard aludirajui na stotine fotografija koje je David snimio. S tla je podigao komad drveta to ga je donio ocean i svom ga snagom bacio. uli su kako je pljusnulo, a onda kako valovi udaraju u njega i vuku ga na puinu. Iza njih je kua izgledala kao svjetiljka. Oko sebe je bacala blistav krug, ali njih je troje stajalo u potpunom mraku pa je Norah jedva razabirala ne samo Davidovo i Howardovo lice ve i svoje ruke. Bili su samo sjene s glasovima u noi. Prelazili su s teme na temu, ali su se vratili tehnikama i razvijanju filmova. Nori se uini da bi mogla vritati. Bosom nogom zakorai unatrag u namjeri da se okrene i ode, kad joj iznenada neija ruka lagano dotakne bedro. Ona zapanjeno zastane. ekala je. U sljedeem su se trenutku Howardovi prsti premjetali po avu haljine, a onda se njegova ruka nala u njezinu depu i ona osjeti iznenadnu toplinu na koi. Norah zadri dah. David je priao o svojim fotografijama. Ona je na sebi jo uvijek imala pregau, bilo je vrlo mrano. Nakon nekoliko trenutaka ona se lagano okrene i Howardova se ruka nasloni na laganu tkaninu preko njezina ravnog trbuha. Da, to je istina, ree Howard dubokim bezbrinim tonom. Upotrijebite li taj filtar izgubit ete na jasnoi. Ali efekt je svakako toga vrijedan. Norah polako ispusti dah, pitajui se osjea li Howard divlje strujanje krvi kroz njezine ile. Iz njegovih je prstiju isijavala toplina i nju ispuni upravo bolna enja. Valovi su se dizali, sputali i ponovno dizali. Norah je stajala vrlo mirno i sluala vlastito ubrzano disanje. Camera obscura vam pomae da savladate proces, ree Howard. Doista na nevjerojatan nain prikazuje svijet. Volio bih da svratite to vidjeti. Hoete li? upita on. Sutra vodim Paula u ribolov na otvoreno more, ree David. Moda prekosutra. Idem unutra, ree Norah tiho. Nori je ovo dosadno, objasni David. Ne zamjeram joj, ree Howard i pojaa pritisak na njezin trbuh. Kao da ju je ptica udarila krilom. Zatim izvadi ruku iz njezina depa. Svratite sutra ujutro ako elite, ree. Slikat u uz pomo camere obscure. Norah kimne bez rijei. Zamiljala je otvor kroz koji se probijaju zrake svjetla i bacaju fantastine slike po stijenkama kutije. Nekoliko minuta nakon toga on krene kui i smjesta nestane u mraku. Svia mi se taj tip, rekao je David kada su bili unutra. Kuhinja je sada bila savreno ista, svi tragovi njezina sanjarskog poslijepodneva skriveni. Norah je stajala kod prozora i gledala u mranu plau, oslukivala zvuk valova s objema rukama duboko u depovima. Da, sloi se ona. I meni se svia. Sljedeeg su jutra David i Paul ustali prije zore kako bi se odvezli uz obalu i ukrcali na ribarsku brodicu. Dok su se oni spremali, Norah je leala u mraku. Osjeala je meku pamunu tkaninu posteljine na koi. Sluala ih je kako nespretno lupaju sa stvarima u dnevnoj sobi pokuavajui ne buiti. Zatim su se zauli koraci, zvuk motora koji je uskoro postajao sve tii, a onda samo um valova. Norah je oputeno leala na postelji dok se na obzorju, na mjestu gdje se sastaju nebo i ocean, pojavljivala crta svjetlosti. Zatim se istuirala, odjenula i skuhala si kavu. Pojela je pola grejpfruta, oprala posue, uredno ga spremila i pola van. Na sebi je imala kratke hlae i tirkiznu koulju s plamencima. Bijele je tenisice zavezala za vezice i nosila ih u ruci. Oprala je kosu koju je sada suio vjetar s oceana mrsei je oko njezina lica. Hovvardova kuica, dva kilometra niz plau, bila je gotovo ista kao i njihova. Sjedio je na trijemu, sagnut preko tamne drvene kutije. Na sebi je imao bijele kratke hlae i raskopanu koulju s kariranim uzorkom. I on je bio bos. On se uspravi kada je ugleda. Jeste li za kavu? vikne on. Gledao sam vas kako se pribliavate niz plau.

Ne, hvala, odgovori ona. Jeste li sigurni? Nudim irsku kavu, s malo iskre, ako shvaate to mislim. Moda malo poslije. Ona se popne na trijem i prijee rukom preko ulatene kutije od mahagonija. Je li to camera obscura? Da, ree on. Doite, pogledajte. Ona sjedne na stolac, jo topao od njegova tijela, i pogleda kroz otvor. Cijeli je svijet bio unutra - dugaka plaa, stijene i jedrilica koja je polako plovila na puini. Vjetar je njihao igliasta stabla kazuarine. Sve siuno, prikazano do posljednjeg detalja, uokvireno u toj kutiji, ali ivo i u pokretu. Norah podigne pogled mirkajui i primijeti da se cijeli svijet preobrazio: cvijee u snanom kontrastu s pijeskom, stolac na jarke pruge, par koji je etao uz rub oceana. Bili su tako puni boje i ivota, vie nego to je ona bila svjesna. Oh, ree ona i ponovno pogleda u kutiju. Nevjerojatno. Svijet je tako precizan, tako bogat. Vidim ak i vjetar u kronjama. Howard se nasmije. Zapanjujue, nije li? Znao sam da e vam se svidjeti. Ona se sjeti kako su Paulove usne kada je bio mali znale formirati savreno slovo o kada bi leei u krevetiu otkrio neko novo udo. Ona ponovno sagne glavu i pogleda u taj uokvireni svijet, a onda podigne pogled da provjeri je li se promijenio. Osloboena tamnoga okvira, ak je i svjetlost bila blistavo iva. Kako je samo lijepo, apne ona. Gotovo nepodnoljivo lijepo. Znam, ree Howard. Hajde, uronite u taj svijet. Dajte da vas nacrtam. Ona ustane i poe na topli pijesak, na bljetavilo. Okrene se i stane pred Howarda koji je sagnuo glavu nad otvor camere obscure. Gledala je kako rukom prelazi preko crtaeg bloka. Kosa joj se zaas usijala - sunce je ve bilo uarena kugla - i ona se sjeti kako je pozirala juer i dan prije toga. Koliko je samo puta isto ovako stajala, subjekt i objekt, pozirala da oivi ili ouva ono to zapravo nije postojalo, dok su njezine stvarne misli bile skrivene? Tako je stajala i sada, ena svedena na savrenu minijaturu same sebe, svaki njezin dio svjetlou iscrtan na ogledalu. Oceanski zrak, topao i vlaan, igrao se Howardovom kosom, a njegove su se ruke dugih prstiju i lijepo oblikovanih noktiju brzo micale dok ju je skicirao, prenosio njezin lik na papir. Sjetila se kako se pijesak pomicao pod njom dok je pozirala pred objektivom Davidova fotoaparata i kako su David i Howard o njoj razgovarali, ne kao o eni od krvi i inesa koja je s njima bila u prostoriji, ve kao o slici, o obliku. Sjetivi se toga, ona se iznenada osjeti krhkom, kao da nije obrazovana nezavisna ena koja je vodila turistike grupe u Kinu i natrag, ve kao netko koga bi ve u sljedeem trenutku mogao otpuhati vjetar. Ona se sjeti Howardove ruke koja joj je grijala dep i kou. Ta se ruka sada micala i crtala je. Ona spusti ruku na pojas i povue rub bluze. Polako, ali bez oklijevanja skine je preko glave i pusti da padne na tlo. Na trijemu Howard prestane crtati, iako nije podigao glavu. Miii njegovih ruku i ramena prestali su se micati. Norah raskopa hlae, one skliznu s njezinih bokova i ona ih skine. Zasad nita novo, isti kupai kostim koji je dosad toliko puta nosila. Ali ona stavi ruke iza lea i otkopa gornji dio. Skine donji dio i odbaci ga nogom. Stajala je tako, osjeajui kako joj sunce i vjetar prelaze preko koe. Howard polako digne glavu s camere obscure. Sjedio je zagledan u nju. Na trenutak joj se uini da je usred none more, osjeti paniku i sram, kao kada usred sna shvati da je u kupnji ili ee prepunim parkom, a zaboravila se odjenuti. Ona prui ruke kako bi dohvatila kupai kostim. Nemoj, apne Howard. Ona zastane i uspravi se. Tako si lijepa. Zatim on polako i oprezno ustane, kao da je Norah ptica koju bi mogao prestraiti i natjerati u let. Ali ona je stajala vrlo mirno, svjesna sebe i svojega tijela. Osjeala se kao da je napravljena od pijeska koji se susreo s vatrom i uskoro e biti transformiran, postati gladak i sjajan. Howard krene prema njoj, inilo se kao da to traje vjeno, dok su mu stopala tonula u topli pijesak. Kada joj je napokon

priao, on stane ne dotiui je. Samo ju je gledao. Vjetar joj je mrsio kosu i on joj pomakne pramen s usne i njeno ga prebaci iza njezina uha. To kako izgleda u ovome trenutku nikad ne bih umio na pravi nain doarati, ree on. Norah se nasmijei i nasloni dlan na njegova prsa osjeajui tanki pamuk koulje, toplu kou, slojeve miia i kosti pod prstima. Sternum, sjeti se ona jo iz vremena kada je prouavala kosti kako bi bolje razumjela Davida i njegov posao. Manubrium i gladiolus koji ima oblik maa. Prava rebra i lana, mjesta gdje se spajaju. On lagano dlanovima obuhvati njezino lice. Ona pusti da joj ruka padne niz tijelo. Zajedno, bez rijei krenu prema kuici. Ona ostavi odjeu na pijesku. Nije joj bilo stalo hoe li je tko vidjeti. Daske na trijemu lagano zakripe pod njezinim stopalima. Tkanina preko camere ohscure bila je podignuta i ona sa zadovoljstvom primijeti da je Howard skicirao plau i obzorje, razbacane stijene i stabla, sve je savreno reproducirao. Skicirao je njezinu kosu, meki amorfni oblak, ali to je bilo sve. Mjesto na kojem je ona trebala biti bilo je prazno. Njezina je odjea pala kao lie sa stabla i on je u tom trenutku digao pogled. Napokon je ona jednom uinila da vrijeme stane. Poslije svjetla na plai soba se inila mranom. Svijet je bio zarobljen u okviru prozora kao u objektivu camere obscure, tako svjetlucav i aren da joj krenu suze. Ona sjedne na rub postelje. Lezi, ree on i skine koulju preko glave. elim te nekoliko trenutaka samo gledati. Ona poslua. Stajao je iznad nje i polako prelazio pogledom preko njezina tijela. Ostani sa mnom, ree on i ona se trgnula kada je kleknuo i naslonio glavu na njezin trbuh dok su joj dlaice njegove neobrijane brade kakljale kou. Sa svakim udahom osjeala je njegovu teinu i dah na koi. Norah proe rukama kroz njegovu rijetku kosu i privue ga prema svojim usnama kako bi je poljubio. Poslije e biti zapanjena, ne zbog svog ponaanja ili onoga to je uslijedilo, ve zato to je to uinila na Howardovoj postelji ispred irom otvorenog prozora gdje su bili uokvireni poput kadra u objektivu. Davida nije bilo, bio je daleko na puini s Paulom u ribolovu. Ipak, bilo tko je mogao proi onuda i vidjeti ih. Ali to je nije smelo, ni tada ni poslije. On je bio poput groznice, poput nagona koji je morala zadovoljiti, poput otvorenih vrata vlastitih mogunosti. On je za nju predstavljao slobodu. udno, ali uini joj se da njezina tajna ini udaljenost izmeu nje i Davida podnoljivijom. Odlazila je Howardu iz dana u dan, ak i nakon to je David poeo prigovarati to tako esto i daleko odlazi u etnju. ak i nakon to je leei u postelji dok im je Howard pripremao pie podigla njegove kratke hlae s poda i pronala fotografiju nasmijane supruge i troje male djece i pismo u kojem je pisalo Mami je bolje, svima nam nedostaje, volimo te, vidimo se idui tjedan. To se dogodilo poslijepodne dok je sunce blijetalo na valovima, a jara se uzdizala s pijeska. U mranoj se sobi ulo kljocanje stropnog ventilatora. Ona je drala fotografiju, gledala van u krajobraz mate, sjajno svjetlo. U stvarnome bi ivotu ta fotografija izazvala bol, duboku i jaku, ali u tom trenutku Norah nije osjeala nita. Vratila je fotografiju gdje ju je i pronala i pustila da hlae padnu na pod. Ovdje to nije bilo vano. Bio je vaan samo san i grozniava svjetlost. Viala se s njim iduih deset dana.

Kolovoz 1977.
I

David potri uza stube i ue u tiho predvorje kole. Na trenutak stane kako bi se pribrao i doao do daha. Kasnio je na Paulov koncert. Strahovito je kasnio. Planirao je ranije otii iz bolnice, ali upravo kada je izlazio, pojavila su se kola hitne pomoi u kojima je bio stariji brani par. Mu je s ljestava pao na svoju enu. Njemu je bila slomljena noga, njoj ruka. U nogu je trebalo ugraditi ploicu i vijke. Kada je David nazvao Noru, u njezinu je glasu uo srdbu koju je jedva savladavala, ali i sam je bio ljut pa mu nije bilo stalo, ak mu je pomalo bilo drago to ju je razljutio. Napokon, kada se udala za njega znala je kakvim se on poslom bavi. Izmeu njih je zavladala duga utnja i on je prekinuo vezu. Pod od taraca imao je blagi ruiasti odsjaj, ormarii uzdu hodnika bili su modri. David je stajao i oslukivao, ali uo je samo vlastito disanje. Krene niz hodnik za zvukom aplauza koji se iznenada zauo do velikih dvostrukih drvenih vrata auditorija. Otvori jedno krilo vrata, zakorai u dvoranu i prieka trenutak da mu se oi naviknu na tamu. Dvorana je bila dupkom puna, more tamnih glava sputalo se prema jarko osvijetljenoj pozornici. On pogledom potrai Noru. Neka mu djevojka prui program, i dok je djeak u trapericama to su mu visjele izlazio na pozornicu i sjeo na stolac sa saksofonom u ruci, ona mu pokae na peto ime. David odahne sa zahvalnou i osjeti kako njegova napetost poputa. Paul je nastupao sedmi po redu, David je stigao na vrijeme. Saksofonist pone gorljivo svirati, ali pogodi krivu, visoku notu od koje Davidu krenu trnci niz kraljenicu. On ponovno pogleda po gledalitu i ugleda Noru u sredini blie pozornici. Pored nje je bilo prazno sjedalo. Znai ipak je mislila na njega i sauvala mu mjesto. Nije bio siguran da e to uiniti. Vie nije bio siguran ni u to. Zapravo jedino u to je bio siguran je da osjea srdbu, ali i krivnju zbog koje je utio o onome to je vidio na Arubi. Te su stvari bez sumnje stajale izmeu njih. Osim toga, on nije imao ni najmanjeg uvida u Norino srce, nije znao to ona eli, to je motivira. Saksofonist zavri kompoziciju preludiranjem, ustane i pokloni se. Za vrijeme aplauza David sie niz slabo osvijetljeni prolaz, nespretno se progura pokraj gledatelja koji su ve sjedili u redu i sjedne pokraj Nore. Davide, ree ona miui svoj ogrta. Ipak si stigao. Imao sam hitnu operaciju, Norah. Ma znam. Ja sam na to navikla. Samo se brinem zbog Paula. I ja se brinem, ree David. Zato sam i doao. Da. Doista. Glas joj je bio odsjean. Doao si. On osjeti kako iz nje isijava srdba. Njezina je kratka plava kosa bila savreno oiana, sva je bila u nijansama bijele, ute i zlatne boje. Na sebi je imala kostim od prirodne svile koji je kupila kada je prvi put putovala u Singapur. to je posao bolje napredovao to je ona vie putovala. Vodila je grupe na obina, ali i na egzotina mjesta. U prvo je vrijeme, kada su putovanja bila jednostavnija i kraa, David putovao s njom - u peinu Mammoth ili vonju brodom Mississippijem. Svaki se put divio Nori, osobi kakvom je postala. Ljudi iz grupe obraali su joj se sa svojim brigama i problemima: odrezak nije dovoljno peen, brvnara je premalena, rashladni je ureaj neispravan, madrac je pretvrd. Ona bi ih paljivo sasluala i ostala mirna u svakoj krizi. Kimala je glavom, utjeno im dodirivala rame ili bi se latila telefona. Bila je lijepa kao i prije, ali sada je ta ljepota bila naglaenija. Bila je dobra u svojem poslu i vie puta su ga starije ene sijedoplave kose znale odvui u stranu kako bi mu naglasile koliko je sretan. Pitao se to bi te ene rekle da su pronale njezinu odbaenu odjeu zguvanu na plai. Nema se pravo ljutiti na mene, Norah, apne on. Ona je blago mirisala po naranama, vilica joj je bila vrsto stisnuta. Na pozornici je mladi u plavome odijelu sjedio za glasovirom i savijao prste. U sljedeem trenutku pone svirati i note polete. Ni najmanje, ree David. Ja se ne ljutim, samo sam nervozna zbog Paula. Ti si taj koji je ljut.

Ne, ti si, ree on. Ovakva si otkako smo se vratili s Arube. Pogledaj se u ogledalo, apne mu ona. Izgleda kao da si progutao jednog od onih malenih gutera koji su visjeli sa stropa. U tom trenutku on osjeti neiju ruku na ramenu. Okrene se i ugleda krupnu enu koja je sjedila pokraj mua i podueg niza djece. Oprostite, ree ona. Vi ste otac Paula Henryja, zar ne? Onaj mladi koji sjedi za glasovirom je moj sin, Duke, i ako nemate nita protiv, doista bismo ga voljeli uti kako svira. David sretne Norin pogled, njoj je bilo jo nelagodnije nego njemu. On se nasloni i pone sluati. Taj je mladi, Duke, Paulov prijatelj, svirao glasovir pomalo sputano, ali bio je vrlo dobar, tehniki vjet i pun strasti. David je gledao kako se njegove ruke premjetaju preko klavijature, pitajui se o emu Duke i Paul razgovaraju kada se voze na biciklima tihim ulicama njihove etvrti. O emu su matali ti djeaci? to je Paul govorio svojem prijatelju, a to nikada nee rei Davidu? Norina odbaena odjea, arena hrpa u kontrastu s bijelim pijeskom, vjetar koji odie rub njezine bluze jarkih boja, o tome nee nikada razgovarati, iako je David slutio da je i Paul vidio njezinu odjeu. Tog su jutra rano ustali kako bi poli u ribolov. U mraku pred svitanje odvezli su se uz obalu prolazei kroz malena sela na putu. Ni on ni Paul nisu bili razgovorljivi tipovi, ali uvijek je u rane sate, kao i kada su bacali mamce i namotavali udicu, izmeu njih postojalo neko zajednitvo, i David se veselio to ima priliku biti sa sinom koji je neobino brzo rastao i za njega postao tako tajanstven. Ali putovanje je otkazano. Brodski se motor pokvario i vlasnik je ekao rezervne dijelove. Razoarani, stajali su neko vrijeme na doku, pili gazirani sok od narane i gledali kako se iznad staklaste povrine oceana die sunce. Zatim su se odvezli natrag u kuicu. Tog je jutra svjetlo bilo dobro pa se David, iako razoaran zbog puta, veselio to e se moi posvetiti fotografiranju. Usred noi mu je sinula ideja. Howard mu je spomenuo mjesto na kojem bi mogao slikati pa bi ta fotografija povezala cijelu seriju. Ugodan tip taj Howard, s dobrim darom opaanja. David je od prethodne veeri razmiljao o njihovu razgovoru i uzbuenje je sve vie raslo. Gotovo da nije spavao i sada je jedva ekao da se vrati kui i ispuca jo jednu rolu filma Nore na pijesku. Ali kada su se vratili kuica je bila prazna, ispunjena samo svjetlou i zvukom valova. Norah je nasred stola ostavila posudu s naranama. Njezina je alica za kavu bila oprana i uredno sloena u sudoperu da se sui. Norah? Zazvao ju je. Norah? Ali ona se nije javljala. Mislim da u ii malo trati, rekao je Paul koji je izgledao kao tamna sjena na jarko osvijetljenim vratima, i David kimne. Dobro otvori oi, moda negdje ugleda majku, rekao mu je. Kada je ostao sam u kuici David pomakne posudu s naranama na radnu povrinu i rasporedi fotografije po stolu. Povjetarac se njima poigravao pa ih je morao privrstiti aicama za aperitiv. Norah se alila da je postao opsjednut fotografijom - zato bi inae ponio mapu na odmor? Moda je to bila istina. Ali Norah se varala u vezi s ostalim. On nije koristio fotoaparat kako bi pobjegao od svijeta. Ponekad, dok je gledao kako se u razvijau pojavljuju slike ugledao bi njezinu ruku, oblinu njezina kuka, pa bi nepomino stajao obuzet dubokom ljubavlju koju je osjeao prema njoj. Jo uvijek je premjetao i slagao fotografije, kada se Paul vratio i zalupio ulaznim vratima. To je bilo brzo, ree David i pogleda ga. Umoran sam, ree Paul. Umoran. On proe kroz dnevni boravak i nestane u svojoj sobi. Paul? zazove ga David. Poe do vrata njegove sobe i pritisne kvaku. Zakljuano. Samo sam umoran, ree Paul. Sve je u redu. David prieka jo nekoliko minuta. U posljednje je vrijeme Paul bio mrzovoljan. to god je David radio nije valjalo, a najgori su bili razgovori o Paulovoj budunosti koja bi mogla biti tako uspjena. Paul je bio nadaren za glazbu i sport i sve su mu mogunosti bile otvorene. David je esto mislio kako bi njegov vlastiti ivot - teke odluke koje je donio - bile nekako

opravdane kada bi Paul shvatio svoj potencijal. David je ivio sa stalnim strahom koji ga je izjedao, strahom da je nekako iznevjerio sina, da e Paul odbaciti svoj talent. On ponovno lagano pokuca, ali Paul ne odgovori. David uzdahne i vrati se u kuhinju. Divio se naranama na pultu, oblinama voa i posude od tamnog drveta. Zatim, slijedei poriv koji nije mogao sasvim objasniti, izae iz kue i krene niz plau. Preao je gotovo dva kilometra kad iz daljine ugleda Norinu arenu bluzu. Kada se pribliio, primijeti da je njezina odjea ostavljena ispred neke kue, zacijelo Howardove. David zbunjeno zastane na jarkom suncu. Jesu li se poli okupati? On pogleda prema oceanu, ali ih nije vidio pa nastavi hodati sve dok ne zauje poznati Norin smijeh, dubok i melodian, kako dopire kroz prozor kuice. To ga zaustavi. Zauje i Howardov smijeh kao eho Norinu. Tada shvati. Obuzme ga bol otra i prodorna poput vrueg pijeska pod nogama. Howard, rijetke kose u sandalama, koji je prole veeri stajao u njihovoj dnevnoj sobi i davao mu dobre savjete u vezi s fotografijom. S Howardom. Kako je samo mogla? Ipak, unato svemu, oekivao je taj trenutak ve godinama. Pijesak mu je grijao stopala, sunce ga je nemilosrdno prilo. Ispuni ga stari, dobro mu poznati osjeaj, da snjena no kada je predao njihovu ker Caroline Gill ne moe proi bez posljedica. ivot se nastavio, bio je ispunjen i bogat, on je, gledajui sa strane, bio uspjean. Ipak, esto, kada se nije nadao - za vrijeme operacije, dok se vozio u grad, dok je tonuo u san trgnuo bi se osjeajui krivnju. Odrekao se njihove keri. Ta je tajna stajala u sreditu njihove obitelji, oblikovala njihov zajedniki ivot. On je to znao, on je to primjeivao, vidio je taj zid to se kao stijena izdigao izmeu njih. Vidio je kako Norah i Paul udaraju u taj zid i ne razumiju to se dogaa, samo znaju da neto stoji izmeu njih, neto nevidljivo i nesalomljivo. Duke Madison zavri preludijem, ustane i nakloni se. Norah, koja je snano pljeskala, okrene se prema obitelji iza njih. Bio je sjajan, ree. Duke je vrlo talentiran. Pozornica ostane prazna, pljesak se utia. Proe trenutak, dva. Zauje se amor. Gdje je? upita David i pogleda program. Gdje je Paul? Ne brini, tu je, ree Norah. Na Davidovo iznenaenje, ona ga primi za ruku. Osjeao je njezinu hladnu ruku u svojoj i obuzme ga neobjanjivo olakanje. Na trenutak povjeruje kako se izmeu njih nita nije promijenilo, kako izmeu njih ipak nita ne stoji. Uskoro e se pojaviti. Uto se zauje komeanje i Paul izae na pozornicu. David ga odmjeri: bio je visok i vitak, u bijeloj koulji zasukanih rukava. On dobaci publici kratak mangupski osmijeh. David se iznenadi. Kako se to dogodilo da je Paul bio ve gotovo odrasla osoba i stajao u za tamnjenoj dvorani punoj ljudi s takvom samouvjerenou i lakoom? David se nikada ne bi usudio raditi tako neto, pa ga zapljusne val nervoze. to ako Paul pred svim tim ljudima doivi neuspjeh? David je bio svjestan Norine ruke u svojoj dok se Paul naginjao nad gitaru i isprobavao nekoliko nota, a zatim poeo svirati. U programu je pisalo da e izvesti dvije kratke Segovijine kom pozicije: Estudio i Estudio sin luz. Taktovi melodija, profinjeni i precizni, Davidu su bili dobro poznati. uo je Paula kako stotinu, tisuu puta svira ta djela. Cijelo je vrijeme tijekom boravka na Arubi ta glazba tekla iz njegove sobe, nekad bre, nekad sporije, taktovi i dionice ponavljani mnogo puta. Davidu je sve to bilo poznato, kao i Paulovi dugi vjeti prsti koji su se sa sigurnou premjetali preko ica i tkali melodiju. Ipak, Davidu se uini da tu glazbu uje prvi put i da moda prvi put doista vidi Paula. Kamo je nestao malian koji je skidao cipele kako bi probao njihov okus, djearac koji se penjao na drvee i vozio bicikl bez ruku? Nekako je taj draesni vratolomni djeak postao ovaj mladi. Davidovo se srce ispuni osjeajima, zakuca bre, pa

mu se uini da ima srani udar - jo je bio mlad za to, bilo mu je tek etrdeset i est godina, ali tako neto nije bilo nemogue. David se polako opusti u mraku i zatvori oi, putajui da ga glazba, Paulova glazba, proima u valovima. Oi mu se ispune suzama, neto mu zastane u grlu. Sjeti se svoje sestre kako stoji na trijemu i pjeva istim, milim glasom. Glazba je bila srebrnasti jezik koji je ona, ini se, govorila od roenja, ba kao i Paul. Obuzme ga osjeaj strahovitog gubitka, tako snaan, isprepleten tolikim sjeanjima: Junein glas, Paul koji lupa vratima za sobom, Norina odjea razbacana na plai. Njegova novoroena ki koju predaje u spretne ruke Caroline Gill. To je za njega bilo previe. Previe. David samo to nije zaridao. On otvori oi i natjera se da ponovi periodiku tablicu kemijskih elemenata: vodik, helij, litij... kako ga vor u trbuhu ne bi natjerao na suze. To pomogne, kao to mu je uvijek pomagalo u operacijskoj dvorani, da se usredotoi. On sve potisne: June, glazbu, snanu ljubav koju je osjeao prema sinu. Paulovi se prsti zaustave na gitari. David izvue ruku iz Norine i pone snano pljeskati. Jesi li dobro? upita ona i pogleda ga. Jesi li dobro, Davide? On kimne, ne usuujui se progovoriti. Dobar je, izlane naposljetku. Dobar. Da. Ona kimne. Zato se eli upisati na Juilliard. Ona je jo uvijek pljeskala, i kada je Paul pogledao u njihovu smjeru poalje mu zrani poljubac. Zar ne bi bilo sjajno kada bi se to obistinilo? Jo nekoliko godina moe vjebati i ako da sve od sebe - tko zna? Paul se nakloni i napusti pozornicu sa svojom gitarom. Aplauz je jo uvijek odzvanjao. Sve od sebe? ponovi David. A to ako ne uspije? to ako uspije? Ne znam, David e, oklijevajui. Mislim da je premlad da zatvori mnoga vrata. On je tako talentiran, Davide. uo si ga. to ako se ovim otvaraju jedna vrata. Ali on ima samo trinaest godina. Da, i oboava glazbu. Kae da se osjea potpuno ivim kada svira gitaru. Ali to je tako nesiguran poziv. Hoe li moi zaraivati za ivot? Norah se uozbilji. Odmahne glavom. Ne znam. Ali kako ide ona stara poslovica? Radi ono to voli pa e i novac doi. Nemoj zatvarati vrata pred njegovim snom. Neu, ree David. Ali svejedno se brinem. Volio bih da ima sigurnost u ivotu. A do Juilliarda je jo daleko koliko god dobar bio. Ne elim da na kraju Paul bude povrijeen. Norah neto zausti, ali publika se utia, pojavi se djevojka u tamnocrvenoj haljini s violinom pa se oni okrenu prema pozornici. David je sluao mladu enu i sve one koji su slijedili, ali jedino je Paulova glazba i dalje bila u njemu. Kada se koncert zavrio on i Norah krenu do predvorja; rukovali su se s poznanicima i sluali hvale na raun sina. Kada su napokon ugledali Paula, Norah se progura kroz gomilu i zagrli ga, a Paul je, posramljen, potape po leima. David ulovi njegov pogled i nasmijei se, a Paul mu, na njegovo veliko iznenaenje, uzvrati osmijeh. Obian trenutak, ali David si dopusti da povjeruje kako e sve biti u redu. Ali Paul se ubrzo uozbilji. Odmakne se od Nore i zakorai unatrag. Bio si odlian, ree David. Zagrli Paula osjeajui napetost u njegovim ramenima i dranju. Bio je ukoen, na distanci. Bio si sjajan, sine. Hvala. Malo sam bio nervozan. Nije se vidjelo. Uope nije, doda Norah. Odlino si izgledao na pozornici. Paul protrese rukama kao da eli osloboditi preostalu energiju. Mark Miller me pozvao da s njim sviram na umjetnikom festi valu. Zar to nije guba? Mark Miller je bio Paulov uitelj gitare ija je reputacija rasla. David ponovno osjeti zadovoljstvo. Da, guba, ree Norah, smijui se. Bez sumnje.

Ona pogleda Paula i primijeti da mu je neugodno. to je? upita. Paul se pomakne, gurne ruke u depove i pogleda po prepunom predvorju. Ma samo... ne znam... zvui nekako blesavo, mama. Mislim, nisi vie tinejderica. Dobro? Norah se zacrveni. David primijeti kako se ukoila. Ta ju je primjedba povrijedila i njemu je postane ao. Ona nije znala koji je uzrok Paulove i njegove srdbe. Ona nije znala da je njezina odbaena odjea podrhtavala na vjetru koji je David pokrenuo prije toliko godina. Tako se ne razgovara s majkom, ree David, preuzimajui na sebe Paulovu srdbu. Smjesta joj se ispriaj. Paul slegne ramenima. Dobro. Da. ao mi je. Reci to kao da ti je stalo. Davide, Norah spusti ruku na njegovu nadlakticu. Nemojmo od toga raditi veliku stvar. Molim te. Svi smo pomalo uzbueni, to je sve. Hajdemo kui proslaviti. Mislila sam pozvati nekoliko ljudi. Bree je rekla da e svratiti, Marshallovi takoer. Nije li Lizzie sjajno svirala flautu? Moda da pozovemo i Dukeove roditelje. to kae, Paul? Ja ih ne poznajem dobro, ali moda bi i oni rado svratili? Ne, odgovori Paul. Drao se na distanci i gledao iza Nore u prepuno predvorje. Doista? Ne eli da pozovem Dukeovu obitelj? Ne elim da bilo koga zove, ree Paul. Samo elim poi kui. Nekoliko su trenutaka tako stajali, otok utnje posred prostorije ispunjene amorom. Dobro, ree David napokon. Hajdemo kui. Kada su stigli kua je bila u mraku i Paul odmah poe na kat. uli su njegove korake kada je iao u kupaonicu, zatim tiho zatvaranje vrata njegove spavae sobe, zvuk zakljuavanja brave. Ne razumijem, ree Norah. Skinula je cipele. Izgledala je tako malena i ranjiva dok je bosa stajala nasred kuhinje. Bio je tako dobar na pozornici. Izgledao je tako sretno - to se dogodilo? Ne razumijem. Ona uzdahne. Tinejderi. Bilo bi najbolje da poem razgovarati s njim. Nemoj, ree on. Dopusti da ja to uinim. On se popne na kat ne palei svjetlo i kada je stigao do Paulovih vrata zastane. Stajao je tako neko vrijeme u mraku prisjeajui se s kakvom su se profinjenom preciznou prsti njegova sina premjetali preko struna, ispunjavajui prostranu dvoranu glazbom. Uinio je pogreku prije toliko godina kada je dao svoju ker Caroline Gill. Tada je napravio izbor, zato je sada stajao u mraku ispred Paulove sobe. On pokuca na vrata, ali Paul ne odgovori. On pokuca ponovno, i kada nije bilo odgovora David poe do police s knjigama, pronae tanki avao koji je tamo drao i ubaci ga u otvor na kvaki. Zauje se tihi kljocaj, on okrene kvaku i vrata se otvore. Ne iznenadi ga to je soba bila prazna. Kada je upalio svjetlo povjetarac zahvati prozirni bijeli zastor i podigne ga prema stropu. Otiao je, ree Nori. Ona je jo uvijek bila u kuhinji i stajala s prekrienim rukama ekajui da voda u ajniku zakipi. Otiao? Kroz prozor, niz drvo najvjerojatnije. Ona dlanovima pritisne lice. Ima li predodbu kamo je mogao otii? Ona odmahne glavom. ajnik pone zvidati, ali ona se ne pomakne pa visoko uporno zavijanje ispuni prostoriju. Ne znam. Moda je s Dukeom. David poe do tednjaka i makne ajnik s plamenika. Uvjeren sam da je dobro, ree on. Norah kimne, ali onda odmahne glavom.

Ne, ree. U tome i jest problem. Mislim da nije dobro. Ona podigne telefonsku slualicu. Dukeova majka joj izdiktira adresu na kojoj se odravala zabava poslije koncerta i Norah uzme kljueve automobila. Nemoj, ree David. Idem ja. Ne vjerujem da u ovome trenutku eli razgovarati s tobom. Mislim da ne eli razgovarati ni s tobom, prasne ona. On primijeti da je ipak shvatila. U tom trenutku kao da su pale sve maske. Sve je izalo na vidjelo. Dugi sati koje je provodila izvan kuice, lai i isprike, odjea na plai. Njegove lai takoer. Ona polako kimne i on se prestrai to bi mogla rei ili uiniti, ili kako bi se sve moglo zauvijek promijeniti. Vie od svega je elio zaustaviti ovaj trenutak, sprijeiti da ivot tee dalje. Krivim samoga sebe, ree on. Za sve. On uzme kljueve i izae u toplu ljetnu no. Mjesec boje gusta vrhnja bio je pun, tako lijep i okrugao, nagnuo se nisko na obzorju. David ga je svako malo gledao dok se vozio kroz tiho susjedstvo, kroz otmjene ulice mjesta o kakvom kao dijete nije mogao ni sanjati. On je znao neto to Paul nije: ivot je neizvjestan, a ponekad i okrutan. Morao se estoko boriti za ono to je Paul doivljavao kao neto to se samo po sebi podrazumijeva. Ugleda Paula udaljenog blok kua od zabave. Hodao je pogrbljenih ramena s rukama u depovima. Uzdu ulice posvuda su bili parkirani automobili, nije bilo mjesta za parkiranje pa David lagano pritisne trubu. Paul podigne pogled i na trenutak se David uplai da bi mogao pobjei. Ulazi, ree mu, i Paul ga poslua. David nastavi voziti. Nisu progovarali. Sve oko njih bilo je obasjano prekrasnom svjetlou mjeseine i David je itekako bio svjestan Paula koji je sjedio pokraj njega, njegova tihog disanja, ruku koje je mirno drao na krilu. Primijeti da gleda kroz prozor tihe travnjake pokraj kojih su prolazili. Veeras si doista bio dobar. Bio sam impresioniran. Hvala. Dva su se bloka vozili u tiini. I tako. Tvoja majka mi kae da eli na Juilliard. Moda. Dobar si, ree David. Dobar si u toliko podruja, Paul. Moi e izabrati to god eli, mnogo je putova kojima moe krenuti. Moe postati bilo tko. Ja volim glazbu, ree Paul. Ona ini da se osjeam ivim. Ne oekujem da e to shvatiti. Ali ja te shvaam, ree David. Meutim, jedna je stvar osjeati se ivim, a druga zaraivati za ivot. Da. Tako je. Nisi u pravu to tako govori jer nikada nisi bio u situaciji da ne moe dobiti ono to eli, ree David. To je luksuz koji ti ne shvaa. Sada su ve bili blizu kue, ali David krene u suprotnom smjeru. elio je ostati s Paulom u autu, voziti se u noi obasjanoj mjeseinom u kojoj je taj razgovor, ma koliko udan i napet bio, ipak bio mogu. Ti i mama, izleti iz Paula kao da je te rijei dugo uvao u sebi. to se dogaa s vama? ivi kao da ti nije ni do ega stalo. Nema radosti u tvojem ivotu. Ti samo gura iz dana u dan, unato svemu. Ba te briga zbog onoga s Howardom. Znao je. Itekako me je briga, ree David. Ali neke su stvari komplicirane, Paul. Neu s tobom o tome razgovarati, ni sada ni ubudue. Puno je toga to ti ne razumije. Paul je utio. David se zaustavi na crvenom svjetlu. Oko njih nije bilo automobila i oni su u tiini sjedili ekajui da se upali zeleno.

Hajdemo se vratiti na ono to je bitno, napokon ree David. Ne mora se brinuti za majku i mene. To nije tvoj posao. Tvoj je posao da pronae svoje mjesto u svijetu. Da upotrijebi mnoge talente koje ima. Da da neto od toga i drugima. Zato ja radim u klinici. Ja volim glazbu, tiho e Paul. Dok sviram osjeam se da upravo to radim - da dajem drugima. Doista je tako. Ti to ini. Ali, Paul, to ako posjeduje mogunost da otkrije recimo novi kemijski element? to ako bi mogao otkriti lijek za neku rijetku i opaku bolest? To su tvoji snovi, ree Paul. Tvoji, a ne moji. David je utio, shvativi da su neko to doista bili njegovi snovi. Krenuo je u svijet kako bi ga uinio boljim, kako bi ga promijenio, preoblikovao, a sada se vozio na mjeseini sa svojim ve gotovo odraslim sinom i inilo mu se da nikako ne moe utjecati na njegov ivot. Da, ree. To su bili moji snovi. to ako bih ja mogao biti sljedei Segovia? upita Paul. Razmisli o tome, tata. to ako sam nadaren za to, a ja i ne pokuam? David ne odgovori. Ponovno su doli do njihove ulice i ovoga puta on krene prema kui. Skrene na kolni prilaz, auto poskoi na mjestu gdje se neravni rub spajao s cestom i zaustavi se ispred garae koja je bila odvojena od kue. David iskljui motor. Nekoliko su trenutaka sjedili u tiini. Nije istina da mi nije stalo, ree David. Doi. elim ti neto pokazati. On povede Paula vanjskim stubama obasjanim mjeseinom u tamnu komoru iznad garae. Paul je stajao kod zatvorenih vrata prekrienih ruku, iz njega je isijavala nestrpljivost dok je David pripremao proces razvijanja, lijevao kemikalije i stavljao negative u povealo. Zatim pozove Paula da prie. Pogledaj ovo, ree. to misli, to je to? Nakon trenutka oklijevanja Paul prie i pogleda. Drvo? ree. Izgleda poput obrisa drveta. Dobro, ree David. Sad pogledaj ponovno. Ovo sam slikao za vrijeme operacije, Paul. Stajao sam na galeriji iznad operacijske dvorane s teleobjektivom. Vidi li sada to bi jo to moglo biti? Ne znam... je li to srce? Da, srce. Zar to nije nevjerojatno? Radim cijelu seriju percepcija, slike tijela koje izgledaju kao neto drugo. Ponekad mi se ini da je itav svijet sadran u jednom ljudskom biu. Ta tajna, kao i tajna percepcije - do toga mi je stalo. Zato shvaam tvoje osjeaje prema glazbi. David pusti tok svjetla kroz povealo, zatim uroni papir u razvija, Bio je itekako svjestan Paulove nazonosti pokraj sebe u mraku i tiini. Ljepota fotografije je u tajnama, ree David nakon nekoliko minuta, izvadi fotografiju s hvataljkama i stavi je u fiksir. Tajnama koje svi uvamo i nikome ne govorimo. Glazba nije takva, ree Paul, i David u glasu svojega sina zauje neodobravanje. On ga pogleda, ali na blagom crvenom svjetlu nije bilo mogue s njegova lica proitati to osjea. Glazba je kao da mjeri bilo svijeta. Glazba nikada ne prestaje, ponekad se uspije privremeno stopiti s njom, a kada se to dogodi zna da je sve na svijetu povezano. Zatim se on okrene i izae iz prostorije. Paul! vikne David za njim, ali njegov je sin ve ljutito silazio niza stube. David poe do prozora. Gledao ga je kako obasjan mjeseinom tri do stranjeg stubita i nestaje u kui. Nekoliko trenutaka kasnije u njegovoj se sobi upali svjetlo i precizne Segovijine note njeno ispune no. David, koji je u mislima ponovio njihov razgovor, dvoumio se da li da poe za njim. elio je imati dodirne toke s Paulom, trenutke kada e razumjeti jedan drugoga, ali njegova se dobra namjera pretvorila u raspravu i produbila jaz izmeu njih. Jo je neko vrijeme stajao, a onda se okrene i vrati u tamnu komoru. Blaga je crvena svjetlost smirivala. Razmiljao je o onome to je rekao Paulu - da je svijet sainjen od skrivenih stvari, od tajni; izgraen od kostiju koje

nikad nisu vidjele svjetlost. Istina je da je on neko traio dodirne toke, kao da bi mu temeljna slinost izmeu tulipana i plua, vena i drvea, ljudskog tkiva i zemlje mogla otkriti sustav koji bi on mogao shvatiti. Ali to se nije dogodilo. Uskoro e poi u kuu, popit e vodu, otii na kat i vidjeti da Norah ve spava. On e je gledati - tu tajnu, tu osobu koju nikada nee do kraja upoznati, sklupanu oko vlastitih tajni. David poe do malenog hladnjaka u kojem je drao kemikalije i filmove. Omotnica je bila spremljena iza nekoliko boca. Bila je puna novanica od dvadeset dolara, novih, vrstih i hladnih. On izbroji deset, zatim dvadeset novanica pa spremi omotnicu iza boca. Novanice su uredno leale na pultu. Obino je slao novac umotan u prazni list papira, ali veeras, dok je jo uvijek bio pod dojmom Paulove ljutnje, uo njegovu glazbu u zraku, David sjedne i napie pismo. Pisao je s lakoom, putao da rijei teku same, o svemu zbog ega se kajao, o svim nadama koje je imao za Phoebe. Tko je bila ta djevojica, krv njegove krvi, koje se odrekao? Nije mislio da e ivjeti tako dugo, niti da e imati onakav ivot o kakvom mu je Caroline pisala. On pomisli na sina, kako je posve sam sjedio na pozornici, o samoi koju je Paul posvuda nosio u sebi. Je li isto osjeala i Phoebe? to bi znailo za njih dvoje da su zajedno odrastali kao Norah i Bree, razliite u svakom pogledu, ali tijesno povezane? Kako bi bilo Davidu da June nije umrla? Volio bih upoznati Phoebe, napie on. Volio bih da ona upozna svojega brata i da on upozna nju. Zatim preklopi pismo preko novanica, ne itajui ga ponovno, stavi ga u omotnicu i napie adresu, zatvori ga i stavi marku. Sutra e ga poslati. Mjeseeva je svjetlost prodirala kroz prozore na galeriji. Paul je prestao svirati. David pogleda mjesec koji je sad bio visoko, ali se jasno ocrtavao na tamnom nebu. Na plai je donio jo jednu odluku - ostavio je Norinu odjeu na pijesku, dok se njezin smijeh razlijevao zrakom. Vratio se u kuicu i pozabavio se fotografijama. Kada se za otprilike sat vremena ona vratila, nije spominjao Howarda. utio je, jer su njegove tajne bile mnogo mranije, mnogo dublje, zato to je vjerovao da su njegove tajne uzrokovale njezine. On se vrati u tamnu komoru i pregleda najnoviju rolu filma. Tijekom veere na plai napravio je nekoliko fotografija kada nisu znali da ih slika. Norah kako nosi pladanj s aama, Paul dok stoji kod rotilja s podignutom aom, kako oputeni sjede na trijemu. Traio je posljednju fotografiju. Kada ju je pronaao, on je pomou svjetla prebaci na fotopapir. Gledao je kako u razvijau polako nastaje slika, siuni dio po dio, neto se pojavljivalo tamo gdje niega nije bilo. To je za Davida uvijek bio tajanstveni trenutak. Gledao je kako se pojavljuju obrisi. Norah i Howard na trijemu s podignutim aama, smiju se i nazdravljaju jedno drugome. Trenutak ispunjen nevinou ali i napetou, trenutak kada je padala odluka. David izvadi fotografiju iz razvijaa, ali je ne uroni u fiksir. Umjesto toga poe u sobu gdje su bile izloene fotografije i stane na mjeseini s mokrom fotografijom u rukama. Gledao je svoju kuu, sada mranu, u kojoj su bili Paul i Norah i sanjali svoje skrivene snove, kretali se u svojim orbitama, dok su im se ivoti neprekidno oblikovali tekom odlukom koju je on donio prije toliko godina. Kada se vratio u tamnu komoru objesi fotografiju da se osui. Nedovrena, nefiksirana, nee dugo izdrati. U sljedeih nekoliko sati svjetlost e poeti djelovati na eksponirani papir. Snimak Nore kako se smije s Howardom polako e potamnjeti sve dok za dan, dva ne postane potpuno crna.

II
Hodali su prugom. Duke Madison gurnuo je ruke duboko u depove konate jakne koju je jeftino kupio u Goodwillu. Paul je utirao kamenie i oni su udarali u tranice. U daljini se zauje zviduk vlaka. Kao po dogovoru, djeaci se bez rijei prebace na lijevu tranicu

nastojei ne izgubiti ravnoteu. Vlaku je trebalo dugo da doe do njih, ali tranica pod njima je ve podrhtavala. Lokomotiva je u daljini izgledala poput toke, ali je polako postajala sve vea i tamnija. Strojovoa je uporno trubio. Paul pogleda Dukea ije su se oi caklile zbog rizika i opasnosti pa i sam osjeti kako u njemu raste uzbuenje, gotovo neizdrivo snano. Vlak se sve vie pribliavao, njegova je bijesna sirena odzvanjala susjednim ulicama i daleko iza njih. Vidjeli su svjetlo vlaka, strojovou koji je sjedio visoko u kabini, uli upozoravajuu sirenu. to je vlak bio blie vidjeli su kako je od struje zraka oko njega poleglo raslinje. Paul je ekao i gledao Dukea koji je balansirao na tranici kraj njega. Vlak je jurio, gotovo je stigao do njih, ali oni su ipak ekali i Paulu se uini da nikad nee skoiti. A onda ipak jesu. Bio je u travi dok je vlak jurio nekih pola metra od njegova lica. Na trenutak je ugledao blijedo okirano lice strojovoe, zatim ostatak vlaka - svijetlo, tamno, svijetlo, tamno - dok su prolazili vagoni. Kompozicija nestane u daljini, a s njom i vjetar. Duke, koji je sjedio odmah pokraj njega, digne glavu prema oblanom nebu. ovjee, ree on. Koji osjeaj! Dvojica djeaka oiste prainu sa sebe i krenu prema Dukeovoj kui, malenoj jednokatnici blizu pruge. Paul se rodio nekoliko ulica dalje, pa iako ga je majka ponekad dovozila ovamo da vidi maleni park s paviljonom i kuu s druge strane ceste u kojoj su ivjeli, nije voljela da on sam dolazi ovamo ili ide k Dukeu. Ali, kvragu i s time. Nje ionako nikad nije bilo kod kue, i dokle god je on pisao domau zadau, kosio travnjak i jedan sat dnevno vjebao glasovir bio je slobodan. Sve to ona ne vidi ne moe je povrijediti. Kao ni ono to ne zna. Bio je ljut ko ris, ree Duke. Onaj tip u lokomotivi. Aha, odgovori Paul. Jesmo ga sjebali. Volio je psovati. Sjeti se toplog zraka koji mu je zapahnuo lice i barem na trenutak priguio tihu srdbu koju je nosio u sebi. Onoga je jutra na Arubi bezbrino poao trati, svialo mu se kako mokri pijesak uz rub oceana propada pod njegovim stopalima, tako je jaao miie nogu. Bio je zadovoljan i zato to je otkazan ribolov s ocem. Njegov je otac volio pecati, duge sate sjediti u tiini u amcu ili na molu, bacati i namatati udicu i tu i tamo uzbuenje kada bi ulovio ribu. I Paul je to volio kao dijete, ne toliko sam ritual pecanja koliko to to je imao priliku biti s ocem. Ali to je bio stariji ti su mu se odlasci u ribolov sve vie inili poput obaveze, kao neto to je njegov otac planirao jer se nije mogao dosjetiti to bi drugo mogli zajedno raditi. Ili moda zato da postanu blii. Paul je zamiljao da je otac to proitao u nekom priruniku o odgoju djece. ivotne je istine saznao od Davida na jednom odmoru, dok je zarobljen sjedio s njim u amcu na jezeru Minnesoti. Ve preplanulo lice njegova oca se zacrvenjelo dok mu je objanjavao sve o spolnim odnosima. Ovih je pak dana najdraa oeva tema bila Paulova budunost, a njegove ideje o tome zanimljive Paulu kao i ravna, staklasta povrina vode. Zato je bio sretan to moe trati plaom, laknulo mu je, i u prvom mu se trenutku ne uini udnim to ispred jedne od kuica ratrkanih izmeu stabala kazuarine lei hrpa odjee. Ritminim je koracima protrao tono pokraj nje, dok su njegovi miii stvarali glazbu koja ga je nosila sve do kamenitog rta. Zatim je stao, hodao ukrug neko vrijeme i potrao natrag, ovaj put sporije. Odjea se pomaknula, oceanski se povjetarac poigravao rukavom bluze, jarkoruiasti plamenci plesali su na tamnoj tirkiznoj pozadini. On uspori. To je mogla biti bilo ija koulja, ali njegova je majka imala slinu. Smijali su se kada su je ugledali u duanu za turiste u gradu. Ona ju je podigla s police i iz ale kupila. Dobro, u redu, moda je bilo stotinu, tisuu takvih koulja naokolo. Ipak, on se sagne i podigne je. Maleni kupai kostim boje koe, bez sumnje majin, ispadne iz rukava. Paul je ukoeno stajao, nije se mogao pomaknuti, kao da su ga ulovili u krai, kao da ga je zaslijepila bljeskalica. On ispusti koulju, ali se jo uvijek nije mogao pomaknuti. Napokon se trgne. U sljedeem je trenutku ve trao prema njihovoj kuici kao da bjei prema kakvom utoitu.

Stao je na kunom pragu i pokuao se pribrati. Njegov je otac premjestio posudu s naranama na pult. Slagao je fotografije po stolu. Sto se dogodilo? pitao ga je diui pogled, ali Paul nije mogao odgovoriti. Otiao je u svoju sobu, zalupio vratima i nije se pomakao, ak ni kada je otac pokucao na vrata. Majka se vratila dva sata kasnije pjevuei. Koulja s plamencima bila je uredno uvuena u kratke hlae boje pijeska. Mislila sam se okupati prije ruka, rekla je kao da se nita nije promijenilo. eli li sa mnom? On je odmahnuo glavom i to je bilo to. Ta tajna, njezina, a sada i njegova, stajala je izmeu njih poput vela. I njegov je otac imao tajne, ivot koji se odvijao u bolnici, u tamnoj komori, i Paul je smatrao da je to normalno, da je tako u svim obiteljima, sve dok se nije poeo druiti s Dukeom. Duke je fantastino svirao glasovir. Upoznali su se jednog poslijepodneva u glazbenom kabinetu u koli. Madisonovi nisu imali mnogo novca, vlak je prolazio tako blizu njihove kue da su se svi prozori tresli, a njegova mama nikad u ivotu nije letjela avionom. Paul je znao da bi mu je trebalo biti ao, njegovim bi roditeljima bilo. Imala je petero djece, mu joj je radio u tvornici General Electric i sigurno nije mnogo zaraivao. Ali Dukeov je tata volio igrati bejzbol sa svojim dekima, dolazio je kui svakog poslijepodneva u est kada mu je zavravala smjena, pa iako nije bio razgovorljiv, ba kao ni Paulov otac, bio je prisutan, a kada nije, uvijek su znali gdje ga mogu pronai. to emo sada? upita Duke. Nemam pojma, odgovori Paul. Ima li ideju? Metalne su tranice jo uvijek brujale. Paul se pitao gdje e vlak napokon stati. Pitao seje li ga itko vidio kako stoji uz prugu, tako blizu da je mogao dotaknuti vagone u pokretu dok mu je vjetar ibao lice, pekao ga za oi. I ako su ga vidjeli, to su pomislili? Slike na prozoru vlaka smjenjivale su se poput serije fotografija jedna za drugom: drvo, stijena, oblak, sve razliite. A onda iznenada djeak, Paul, zabaene glave kako se smije. I vie ga nema pa opet grm, dalekovod, dio ceste. Mogli bismo igrati koarku. Ma ne. Nastavili su hodati uz prugu. Kada su proli Rosemont Garden i nali se u visokoj travi Duke stane i pone kopati po depovima kone jakne. Imao je zelene oi posute plavim tokicama. Poput globusa, pomisli Paul. Takve su bile Dukeove oi. Kao Zemlja kada ju se gleda s Mjeseca. Vidi to sam proli tjedan dobio od roaka Dannyja, ree on. Bila je to malena najlonska vreica puna suhih zelenih nasjeckanih vlati. to ti je to? upita Paul. Hrpa suhe trave? Uto shvati, pa se posramljeno zacrveni jer je ispao glup. Duke se nasmije, glas mu je gromko odzvanjao u tiini koju je remetilo samo ukanje trave. Tako je stari. To je trava. Jesi li je ikada puio? Paul, okiran, odmahne glavom. Nee se navui, ako se toga plai. Ja sam probao ve dvaput. Ludnica, vjeruj mi. Nebo je bilo olovnosivo, vjetar je njihao kronje i u daljini se oglasi jo jedna sirena vlaka. Ne plaim se. Naravno. Nema se ega plaiti, ree Duke. eli li probati? Svakako. On pogleda oko sebe. Ali ne ovdje. Duke se pone smijati. to misli tko e nas tu uloviti? Sluaj, ree Paul. Prvo su uli, a onda ugledali vlak koji se pribliavao iz suprotnog smjera, toka koja je sve vie rasla dok mu je sirena parala zrak. Oni siu s pruge i okrenu se jedan prema drugome, svaki s jedne strane metalnih tranica. Hajdemo k meni, vikne Paul dok se vlak pribliavao. Nema nikoga kod kue. On zamisli kako pui marihuanu na majinoj novoj sofi s cvjetnim uzorkom pa se glasno nasmije. U sljedeem je trenutku izmeu njih jurio vlak: tiina, huka, tiina, huka vagona.

Na trenutke bi ugledao Dukea, to ga podsjeti na fotografije koje su visjele u oevoj tamnoj komori, svi ti trenuci oeva ivota bili su kao slike koje ovjek vidi iz vlaka. Zarobljene i smrznute. Huka i tiina. Poput ovoga to je gledao pred sobom. Vratili su se do Dukeove kue, sjeli na bicikle, preli preko ceste Nicholasville i vozei se naokolo kroz susjedstvo dovezli se do Paulove kue. Vrata su bila zakljuana, klju sakriven ispod rasklimanog kamena poploanog puteljka kod grma rododendrona. Unutra je zrak bio topao, pomalo ustajao. Dok je Duke zvao kui da kae da e doi kasnije, Paul otvori prozor i povjetarac podigne zastore koje je njegova majka saila. Prije nego to je poela raditi svake je godine imala obiaj preurediti stvari u cijeloj kui. On se sjeao kako je sagnuta nad ivaom mainom znala opsovati kada bi konac zapeo i tkanina se naborala. Zastori su bili ukastobijeli sa scenama iz seoskog ivota izvezenim tamnoplavim koncem to je lijepo ilo uz tamne prugaste tapete. Paul se sjeao kako je znao sjediti za stolom zagledan u zastore kao da bi se figure na njima iznenada mogle pokrenuti, izai iz kua, objesiti odjeu da se sui, mahnuti mu na pozdrav. Duke spusti slualicu i pogleda naokolo, zatim zazvidi. ovjee, ree. Ti si bogat. On sjedne za stol u blagovaonici i rairi pravokutni papiri. Paul je opinjeno gledao dok je Duke slagao upavu travu u crtu, a zatim smotao papir. Ne ovdje, ree Paul kojemu postane nelagodno. Izau u stranji vrt i sjednu na stube dodajui jedan drugome doint, iji je vrh gorio naranastim plamenom. Isprva Paul ne osjeti nita. Poela je sipiti kia, zatim prestala, i nakon nekog vremena - on nije bio siguran koliko je prolo - on shvati da pilji u kapljicu na ploniku, gleda kako se polako iri i spaja s drugom kapljicom, a onda se prelijeva preko ruba u travu. Duke se pone smijati kao lud. ovjee. Trebao bi se vidjeti, ree on. Ba si se napuio! Pusti me na miru, upino, ree Paul pa se i on pone smijati. Vratili su se u kuu tek kada je ponovno poela padati kia pa su bili mokri i promrzli. Njegova je majka ostavila jelo na tednjaku, ali Paul ne obrati panju na njega ve otvori staklenke s kiselim krastavcima i maslacem od kikirikija. Duke narui pizzu, Paul uzme gitaru i oni pou u dnevnu sobu gdje je bio glasovir da malo improviziraju. Paul sjedne na klupicu kamina. Malo je prebirao po strunama, a onda njegovi prsti poznatim kretnjama zasviraju Segovijine melodije koje je izveo prethodne veeri: Estudio i Estudio sin luz. Ti naslovi ga natjeraju da pomisli na oca, visokog i tihog, pognutog nad povealom u tamnoj komori. Doivljavao je te melodije poput svjetla i sjene, postavljene jednu naspram druge, a sada su te note bile utkane i u njegov ivot, u tiinu njegove kue, u odmor na plai, u uionice njegove kole s prozorima visoko na zidu. Dok je svirao, Paulu se uini da lebdi. Valovi su nadolazili i on je bio na njima, stvarao je glazbu, a onda postao glazba koja ga je nosila sve vie i vie prema samome vrhu. Kada je zavrio nastane kratka tiina, a Duke ree: Kvragu, to je bilo dobro! On odsvira skalu, a zatim svoj komad s recitala, Griegov Mar trolova, pun energije i mranog ushita. Duke je svirao, zatim Paul, pa nisu uli zvono. Iznenada se dostavlja pizze pojavio na vratima dnevne sobe. Vani je ve bio sumrak i svjeiji je vjetar puhao u prostoriju. Oni razderu kutije i ponu jesti takvom estinom da nisu ni osjeali okus i usput spre jezike. Paul osjeti kako ga je hrana koja mu je sjeda na eludac poput kamena prikovala za mjesto. On pogleda kroz velika staklena vrata u tmurno sivo nebo, zatim u Dukeovo lice tako blijedo da su mu se bubuljice jo jae isticale. Tamna mu je kosa bila objeena preko ela, usne umrljane rajicom. Kvragu, ree Paul. On osloni dlanove na hrastov pod, sretan to je pod tamo, on na njemu i prostorija onakva kakva je i prije bila. Priaj mi o tome, sloi se Duke. Koja trava. Koliko je sati? Paul ustane i poe do velikog zidnog sata u predvorju. Nekoliko minuta ili sati ranije stajali su tu i koili se od smijeha dok su sekunde prolazile, a izmeu svake bio je vremenski jaz.

Jedino o emu je Paul mogao razmiljati u tom trenutku bio je njegov otac koji bi svakoga jutra zastao na tom mjestu da namjesti vrijeme na svojem runom satu dok je gledao u stol pun fotografija, i to ga ispuni tugom. On se osvrne na poslijepodne koje su proveli i shvati da je nestalo, kondenzirano u sjeanje ne vee od kapljice kie. Nebo je bilo ve gotovo tamno. Zazvoni telefon. Duke je jo uvijek leao na leima na tepihu u dnevnoj sobi i Paulu se uini da su proli sati prije nego to je podigao slualicu. Bila je to njegova majka. Duice, ree ona dok se u pozadini ula restoranska buka. On ju je zamiljao u kostimu, moda onom modrom, kako prolazi rukom kroz kratku kosu dok joj na prstima blista prstenje. Moram odvesti klijente na veeru. Vrlo je vano, to su uposlenici IBM-a. Je li se tvoj otac vratio kui? Kako si? Napisao sam zadau, ree on prouavajui veliki zidni sat koji mu je nedavno bio tako smijean. Vjebao sam glasovir. Tata jo nije stigao. Nastane stanka. Obeao je da e doi ranije, ree ona. Dobro sam, ree on prisjeajui se prole noi, kako je sjedio na prozoru i razmiljao da skoi u vrt. Ve je u sljedeem trenutku bio u zraku, padao je. Prizemljio se s laganim udarcem i nitko ga nije uo. Veeras ne idem nikamo. Zato doi kui, elio joj je rei, ali u pozadini se uo smijeh, as glasnije as tie, razbijao se poput vala o pijesak. Dobro sam, ponovi on. Jesi li siguran? Jesam. Pa, ne znam ba. Ona uzdahne, pokrije rukom slualicu, obrati se nekome pa se vrati na vezu. U svakom sluaju, dobro to si napravio zadau. Gledaj, Paul, nazvat u tvojeg oca, i kako god bilo, neu se zadrati due od sata, obeavam. Je li to u redu? Jesi li siguran da si dobro? Jer ako me treba, smjesta dolazim. Dobro sam, ree on. I ne mora zvati tatu. Rekao mi je da e doi ranije, obeao je. Ton joj je bio odsjean i hladan. Ti ljudi iz IBM-a, upita on, vole li i oni plamence? Nastane stanka, zauje se glasan smijeh i kucanje aa. Paul? ree ona napokon. Jesi li dobro? Jesam, odgovori on. To je bila samo ala. Zaboravi. Kada je spustila slualicu, Paul je trenutak stajao u samoi i sluao zujanje iz telefona. Kua je bila tiha, ali ta tiina nije bila poput one u dvorani, puna iekivanja i uzbuenja, ve vie kao praznina. On uzme gitaru i pomisli na svoju sestru. Da nije umrla, bi li mu sliila? Bi li voljela trati ili pjevati? U dnevnoj je sobi Duke jo uvijek leao s rukom preko lica. Paul podigne praznu kutiju od pizze i tanke komade votanog papira te ih odnese u kantu za smee. Zrak je bio prohladan, svijet kao nov. Paul je bio edan kao biljka bez vode, kao da je trao petnaest kilometara, pa ponese sa sobom mlijeko u dnevnu sobu pijui iz dvolitrene boce, a onda je doda Dukeu. Sjedne i pone svirati, sada tie. Note su polako, njeno plovile zrakom, kao da imaju krila. Ima li jo trave? upita. Imam, ali to e kotati. Paul kimne i nastavi svirati, Duke ustane i poe do telefona. Jedanput, kada je bio mali, Paul je nacrtao svoju sestru. Majka mu je ispriala sve o njoj pa ju je ubacio u crte koji je nazvao Moja obitelj. Oca je nacrtao smeom bojom, majku s tamnoutom kosom, a sebe kako dri za ruku figuru koja mu je sliila kao odraz u ogledalu. Nacrtao je to u vrtiu, zavezao vrpcom i poklonio roditeljima sljedeeg jutra za dorukom. Kada je vidio oevo lice u njemu se otvorila neka tamna praznina. S pet godina Paul nije mogao opisati ni objasniti osjeaje na Davidovu licu, ali znao je da su nekako povezani s tugom. I na majinu se licu, kada je od oca uzela crte, ukazala tuga, ali ona ju je sakrila iza iste one vesele maske koju je imala kada je bila s klijentima. Sjetio se da ga je polako

pomilovala po obrazu. Jo uvijek je ponekad to radila, napeto ga gledajui kao da bi mogao nestati. Krasan je, rekla je tada. Krasan crte, Paul. Kada je bio stariji, moda mu je bilo devet ili deset godina, ona ga je povela na tiho groblje gdje je bila sahranjena njegova sestra. Proljetni je dan bio prohladan i njegova je majka uz ogradu od lijevana eljeza posijala sjemenke slaka. Paul je stajao i itao ime - PHOEBE GRACE HENRY - i svoj datum roenja, osjeajui nelagodu koja ga je pritiskala, a nije znao objasniti zato. Zato je umrla? pitao je kada mu se majka napokon pridruila i skinula rukavice za vrt. To nitko ne zna, odgovorila je ona, a kada je vidjela izraz njegova lica, ona ga je zagrlila. Nisi ti kriv, rekla je odluno. To nije imalo nikakve veze s tobom. Ali on joj nije povjerovao, kako to joj nije vjerovao ni sada. Ako se njegov otac svake veeri zatvarao u tamnu komoru, a ona veinu dana radila do iza veere, za vrijeme odmora skidala odjeu i odlazila u kuu nepoznatom mukarcu, ija je mogla biti krivnja? Ne njegove sestre koja je umrla pri porodu i ostavila za sobom tiinu. Zbog svega toga imao je vor u trbuhu, ujutro malen poput novia, do kraja dana postao bi tako velik da je on osjeao muninu. Na kraju krajeva, on je bio iv. On je bio tu. Znai svakako je bio njegov zadatak da ih zatiti. Na vratima se pojavi Duke i on prestane svirati. Joe e doi, ree on. Samo ako ima novac. Imam, ree Paul. Poi sa mnom. Oni izau na stranja vrata, siu niz mokre betonske stube i popnu se do prostorije iznad garae. Prostorija je imala velike prozore pa je danju bila ispunjena svjetlom koje je dopiralo sa svih strana. Odmah uz ulaz bila je tamna komora bez prozora koja je izgledala poput ormara. Prije nekoliko godina, kada su njegove fotografije poele privlaiti panju, David je dao napraviti te prostorije. Sada je tu pro vodio veinu slobodnog vremena, razvijao je filmove, eksperimentirao sa svjetlom. Osim njega, gotovo nitko nije dolazio ovamo - u svakom sluaju njegova majka nikad nije. Ponekad je David znao pozvati Paula i on je s enjom koje se sramio iekivao te dane. Hej, ovo je guba, ree Duke dok je prouavao uokvirene fo tografije na zidu. Ne bismo smjeli biti ovdje, ree Paul. Ne smijemo se tu za dravati. Hej, ovu sam negdje vidio, primijeti Duke i zastane pred fotografijom ruevina zgrade ROTC-a iz kojih se dimilo. Latice drijena bile su blijede u usporedbi s pougljenjenim zidovima. To je bila fotografija kojom se njegov otac probio. Prije nekoliko godina sve su je novinske agencije u zemlji objavile. Tako je poelo, volio je govoriti njegov otac. To me izvuklo iz anonimnosti. Da, ree Paul. Moj je otac to slikao. Nemoj nita dirati, dobro? Duke se nasmije. Ma daj se smiri, stari. Sve je kul. Paul ue u tamnu komoru u kojoj je zrak bio topliji, ustajao. Objeene fotografije su se suile. On otvori maleni hladnjak u ko jem je njegov otac uvao filmove i izvadi hladnu vrstu omotnicu od svijetlosmeeg papira. U njoj je bila jo jedna omotnica puna novanica od dvadeset dolara. Prvo izvadi jednu, a onda jo jednu i vrati natrag ostatak novca. Osim to je ovamo dolazio s ocem, potajno je dolazio i sam. Tako je i pronaao novac jednog poslijepodneva kada je tu svirao gitaru, ljut jer mu je otac obeao da e mu pokazati kako se koristi povealo, a onda otkazao u posljednji trenutak. Srdit, razoaran i gladan poeo je kopati po hladnjaku i pronaao omotnicu punu hladnih, novih novanica. Neobjanjivo. Taj je prvi put uzeo samo jednu, nakon toga vie. Otac ini se nije primjeivao. Zato je katkada dolazio ovamo i uzimao jo. Paul se osjeao nelagodno zbog novca, krae, ak i zato to nije bio uhvaen. Bio je to isti osjeaj koji ga je obuzimao kada je stajao s ocem u mraku dok su im se pred oima pojavljivale slike. Negativ ne skriva samo jednu sliku, govorio je otac, ve mnogo razliitih slika. Trenutak nije bio samo trenutak, ve beskonano mnotvo razliitih trenutaka, ovisno

o tome tko ga je gledao i kako. Paul je sluao oeve rijei, osjeajui kako se u njemu otvara ponor. Ako je sve to bila istina, njegov je otac bio netko koga nikada nee do kraja upoznati i to ga je plailo. Ipak, volio je biti tu, na priguenom crvenom svjetlu, okruen mirisom kemikalija. Volio je slijed preciznih koraka od samog poetka procesa do kraja - list eksponiranog papira uronjen u razvija na kojem se niotkuda pojavljuju slike, zvono tajmera, prebacivanje papira u fiksir. Fotografije su se zatim suile, sjajne i tajanstvene. On zastane kako bi prouio udnovato uvijene obrise nalik na skamenjene cvjetove. Koralji, shvati on, s puta na Arubu, okrugli koralji s konturama mozga s kojih se povuklo tkivo i ostavilo samo ogoljeni zakuasti kostur. Ostale su fotografije bile sline - upljikavi bijeli otvori nalik na snimke kratera emitirane s Mjeseca. Koralji/kosti, pisalo je na oevim zabiljekama koje su uredno bile poslagane na stolu kraj poveala. Onog dana u kuici na plai, trenutak prije nego to je osjetio Paulovu nazonost i pogledao ga, izraz oeva lica bio je otvoren, pun osjeaja - kao da je razmiljao o nekoj staroj ljubavi i gubitku. Paul je to zamijetio. Imao je elju neto mu rei, neto poduzeti, bilo to, samo da uini da sve bude u redu. Istovremeno je elio pobjei, zaboraviti sve njihove probleme, biti slobodan. Pogledao je u stranu, pa ponovno u oca i vidio da mu je izraz lica ponovno dalek, ravnoduan. Kao da je razmiljao o nekom tehnikom problemu u vezi s filmom, o nekoj bolesti kostiju ili pak o objedu. Trenutak moe biti tisuu razliitih stvari. Hej, ree Duke i otvori vrata. Hoe li vie izai? Paul gurne hladne novanice u dep i vrati se u veu prostoriju. Stigla su dvojica djeaka, uenici starijih razreda koji su se za vrijeme objeda okupljali na praznom gradilitu preko puta kole i puili. Jedan je imao pakiranje sa est piva, pa mu prui bocu. Paul je zamalo rekao Hajdemo dolje, hajdemo piti vani, ali kia je poela jae padati, djeaci su bili stariji i snaniji od njega pa im se on pridrui i sjedne na pod. Dao je novac Dukeu i uskoro je doint uarena vrha iao ukrug, od ruke do ruke. Paula ponu fascinirati vrci Dukeovih prstiju, s kakvom su gracioznou drali doint, s kakvom su divljom preciznou letjeli preko tipki. I njegov je otac bio precizan u svojem poslu. Pomagao je ljudima da im zacijele kosti i ozdravi tijelo. Osjea? upita Duke nakon nekog vremena. Paulu se uini da Dukeov glas dolazi iz daljine, kao kroz vodu, iza daleke sirene vlaka. Ovoga puta se nisu divlje smijali, nije bilo euforije, samo duboki unutarnji bunar u koji je tonuo. Taj se bunar stopi s mrakom izvana, on vie nije vidio Dukea i to ga prestrai. to mu je? upita netko, a Duke ree: Izgleda da ga je uhvatila paranoja. Te su rijei bile toliko velike da su ispunile prostoriju i stisnule Davida uza zid. Sobu ispuni smijeh, a Paulu se uini da su sva lica iskrivljena od veselja. On se nije mogao smijati, bio je ukoen, suha grla, uini mu se da su mu ruke postale prevelike za tijelo i on se zagleda u vrata kao da bi svakoga trenutka njegov otac mogao uletjeti unutra i zapljusnuti ih srdbom. Iznenada nestane smijeha i ostali ustanu. Kopali su po ladicama, traili hranu, ali jedino to su pronali bili su uredno sloeni fascikli njegova oca. Nemoj, pokuao je rei kada je najstariji mladi, onaj s bradom, poeo vaditi fascikle i otvarati ih. Nemoj: bio je to krik u njegovoj glavi, ali iz usta nita nije izlazilo. Sada su svi stajali, vadili fascikl za fasciklom i bacali uredno sloene fotografije i negative na pod. Hej, ree Duke, okrene se prema njemu i pokae mu sjajnu fotografiju 15x20 centimetara. Jesi li to ti, Paul? Paul je nepomino sjedio, rukama je obuhvatio koljena, zrak mu je divlje strujao pluima. Nije se micao, nije mogao. Duke pusti da fotografija padne na pod i pridrui se ostalima koji su divljali i bacali fotografije i negative po blistavim obojenim podovima. Paul je sjedio vrlo mirno. Dugo se nije usudio pomaknuti, ali kada je to ipak uinio, poao je u tamnu komoru, sklupao se u topli kut, naslonio se na ormar za spise koji je otac drao

zakljuanim i sluao to se dogaa vani - buka, smijeh, razbijanje boce. Napokon se sve utia. Vrata se otvore i Duke ree: Hej, stari, jesi li tu? Je li sve u redu? Kako Paul nije odgovorio, vani se zauje uurban razgovor, koraci na stubama i vie ih nije bilo. Paul polako ustane i kroz mrak doe do izlobenog prostora punog hrpe unitenih fotografija. Stao je kod prozora i gledao kako se Duke polako sputa niz kolni prilaz, prebacuje desnu nogu preko sjedala bicikla i nestaje niz ulicu. Paul je bio tako umoran i iscrpljen. Okrene se i pogleda sobu: posvuda su fotografije podrhtavale na povjetarcu koji je puhao s prozora. Role negativa visjele su s radne povrine i sa svjetiljki. Jedna je boca bila razbijena, zeleno staklo razbacano po podu, pivo razliveno po radnim povrinama. Na zidovima su neto napisali, nacrtali sirove crtee i grafite. On se nasloni na vrata, a onda sklizne na pod, sjedne posred nereda. Uskoro e morati ponovno ustati, sve poistiti, sortirati fotografije, sloiti ih na mjesto. On podigne ruku i pogleda fotografiju koja je bila ispod nje. Mjesto na fotografiji mu je bilo nepoznato: ruevna kua naslonjena na liticu brijega. Ispred nje je stajalo etvero ljudi: ena, s rukama sklopljenim ispred sebe u haljini do listova s pregaom. Vjetar je otpuhao pramen kose preko njezina lica. Mukarac, mrav, iskrivljen kao upitnik stajao je kraj nje i drao eir na prsima. ena je bila okrenuta prema mukarcu i oboje su imali priguene osmijehe na licu, kao da se jedno od njih upravo naalilo i u sljedeem e trenutku oboje prasnuti u smijeh. enina je ruka poivala na plavoj glavi djevojice, izmeu njih je bio djeak, otprilike Paulovih godina i ozbiljno gledao u fotoaparat. Taj mu je prizor izgledao neobino poznat. On zatvori oi osjeajui slabost od dointa. Bio je na rubu suza od iscrpljenosti. Probudila ga je jarka svjetlost zore koja je prodirala kroz istone prozore. Posred tog svjetla progovori silueta njegova oca. Paul, ree on. to je ovo, doavola? Paul sjedne. S mukom se pokuavao prisjetiti gdje se nalazi i to se dogodilo. Upropatene fotografije i role filmova bile su razbacane po podu prekrivene blatnim otiscima cipela. Negativi su bili razmotani poput ukrasnih vrpci. Posvuda je bilo razbijenog stakla od kojega su ostali duboki tragovi u podu. Paulom prostruji strah, uini mu se da e povratiti. On rukom zakloni oi od zasljepljujueg jutarnjeg svjetla. Mili Boe, Paul! ree David. to se ovdje dogodilo? Napokon se makne sa svjetla, sagne se i une. Iz kaosa na podu podigne fotografiju nepoznate obitelji i na trenutak se zagleda u nju. Zatim sjedne, nasloni se leima na zid, drei fotografiju u ruci, i pogleda naokolo. to se ovdje dogodilo? upita ponovno, ali tie. Svratili su neki prijatelji. ini se da je sve pomalo izmaklo kontroli. Da, tako se ini, ree njegov otac i prisloni ruku na elo. Je li i Duke bio tu? Paul je oklijevao, ali onda kimne. Borio se sa suzama i svaki put kada bi ugledao unitene fotografije neto bi mu se poput ake stisnulo u grudima. Jesi li ti ovo uinio, Paul? upita ga otac neobino blagim glasom. Paul odmahne glavom. Nisam, ali ih nisam zaustavio. Otac kimne. Trebat e najmanje tjedan dana da se ovo sredi, ree napokon. Ti e to uiniti. Pomoi e mi da sloim sve fascikle s fotografijama. To je puno posla, morat e propustiti pokuse. Paul kimne, ali stisak u grudima postane jai i on se protiv toga nije mogao boriti. Ti samo eli pronai izgovor kako bih ja prestao svirati. To nije istina. Kvragu, Paul, zna da nije tako. Otac odmahne glavom i Paul se prestrai da e ustati i otii, ali umjesto toga David pogleda fotografiju koju je drao u ruci. Bila je crno-bijela s nazupanim bijelim rubom, na njoj obitelj koja je stajala ispred malene, niske kue.

Zna li tko je ovo? upita on. Ne znam, odgovori Paul, ali uto shvati da ipak zna. To... ree Paul pokazujui djeaka na stubama, to si ti. Da, bio sam otprilike tvojih godina. Ovo iza mene je moj otac, a kraj mene moja sestra. Imao sam sestru, jesi li znao? Zvala se June. Bila je talentirana za glazbu, ba kao i ti. Ovo je naa posljednja zajednika fotografija. June je imala problema sa srcem, umrla je te jeseni. To je zamalo ubilo moju majku. Paul je sada drukije gledao na tu fotografiju. Ti ljudi nisu bili stranci ve njegova krv. Dukeova je baka ivjela u istoj kui s njim u sobi na katu, pekla je pite od jabuka i svako poslijepodne gledala sapunice. Paul je prouavao enu na fotografiji koja je pokuavala zatomiti smijeh - ta ena koju nikad nije upoznao bila je njegova baka. Kada je umrla? upita on. Moja majka? Nekoliko godina poslije, tvoj djed takoer, iako nisu bili stari. Moji su roditelji imali teak ivot, Paul. Nisu imali novca. Pritom ne mislim da nisu bili bogati, ve da je bilo dana kada nisu znali hoemo li imati dovoljno novca za hranu. To je boljelo mojega oca koji je naporno radio. Boljelo je i majku jer nisu mogli pomoi June. Kada sam bio tvojih godina zaposlio sam se kako bih se mogao upisati u srednju kolu u gradu. A onda je June umrla i ja sam samome sebi obeao da u pokuati popraviti svijet. On odmahne glavom. Naravno, to mi ba i nije uspjelo, ali tu smo gdje smo, Paul. Imamo dosta toga. Nikad ne brinemo hoemo li imati to jesti, ti se moe upisati na koji god fakultet poeli. A to si ti uinio? Drogirao si se sa svojim prijateljima, odbacujui sve to ti ivot prua. Pritisak koji je Paul osjeao u trbuhu premjesti se u njegovo grlo tako da nije mogao govoriti. Svijet je jo uvijek bio previe bljetav i ne sasvim stabilan. elio je uiniti da nestane tuga u oevu glasu, izbrisati tiinu koja je ispunila njihov dom. Vie od svega eznuo je za ovim trenutkom - da sjedi pokraj oca dok mu on pria o svojoj obitelji - i da to potraje vjeno. Paul se bojao da ne kae pogrenu stvar i sve upropasti, kao to prilikom razvijanja filma previe svjetla uniti fotografiju, a kada se to dogodi nema povratka. Oprosti, ree on. Otac kimne i pogleda ga. Lagano, njeno pomiluje Paula po kosi. Znam, ree. Sve u poistiti. Da, znam. Ali ja volim glazbu, ree Paul, znajui da nije trenutak. Bilo je to poput iznenadnog bljeska svjetla od kojeg potamni fotografski papir. Ipak, nije se mogao zaustaviti. Sviranje je moj ivot i nikad neu odustati. Njegov je otac nekoliko trenutaka tiho sjedio pognute glave, zatim uzdahne i ustane. Nemoj zatvarati vrata pred drugim mogunostima, ree. To je sve to od tebe traim. Paul je gledao kako otac nestaje u tamnoj komori. Zatim se podigne na koljena i pone skupljati komadie stakla. U daljini su jurili vlakovi, nebo se otvorilo u svoj svojoj ljepoti, plavo i isto. Paul na trenutak zastane na jarkom jutarnjem svjetlu. Sluao je oca kako radi u tamnoj komori, zamiljao kako tim istim rukama paljivo trai slomljene kosti i namjeta ih kako bi mogle zacijeljeti.

Rujan 1977.
Caroline palcem i kaiprstom primi rub polaroid-fotografije dok je izlazila iz aparata. Slika se ve poela pojavljivati. inilo se da stol prekriven bijelim stolnjakom pluta u moru tamne

trave. Gotovo bljetavo bijeli cvjetovi slaka posuli su brijeg. Phoebe je jo uvijek bila nejasan obris u haljini za krizmu. Caroline je kroz mirisni zrak mahala fotografijom kako bi se to prije osuila. U daljini se ula grmljavina. Bilo je kasno ljeto, spremala se oluja i papirnati ubrusi su treperili na vjetru. Jo jedanput, ree ona. Mama! pobuni se Phoebe, ali ipak je stajala mirno. im je fotoaparat kljocnuo, ona otri preko travnjaka do mjesta na kojem je njezina susjeda, osmogodinja Avery, u naruju drala makicu ije je krzno bilo iste tamnonaranaste boje kao i njezina kosa. Phoebe je s trinaest godina bila niska za svoj uzrast, bucmasta, impulzivna i osjeajna, pa iako je polako uila da se mora obuzdavati, raspoloenja od radosti do zamiljenosti, tuge, i opet do radosti mijenjala je nevjerojatnom brzinom. Imam potvrdu! vikne ona i okrene se oko sebe ruku visoko uzdignutih u zraku, zbog ega se gosti s piem u rukama okrenu u njezinu smjeru i nasmijee. Suknja joj je leprala na sve strane i ona otri do Sandrina sina, Tima, tinejdera kao i ona. Zagrli ga i razigrano poljubi u obraz. Ali tada se sjeti i zabrinuto pogleda Caroline. Grljenje je ranije te godine bio problem u koli. Svia mi se, objavila bi Phoebe i manje bi dijete nestalo u njezinu zagrljaju. Ona nije razumjela zato to ne smije raditi. Caroline joj je neprekidno ponavljala - Zagrljaji su posebni. Zagrljaji su za lanove obitelji. Phoebe je polako uila. Ipak, sad kad je Caroline vidjela kako Phoebe obuzdava svoju ljubav, pitala se je li ispravno postupila. U redu je, mila, vikne Caroline. Smije grliti prijatelje na zabavi. Phoebe se opusti. Ona i Tim nastave gladiti maku. Caroline pogleda polaroid u ruci - vrt pun jarkih boja, Phoebein osmijeh, ulovljeni trenutak koji je zauvijek nestao. U daljini se zauje jo grmljavine, ali veer je i dalje bila divna i topla, ispunjena mirisom cvijea. Gosti su etali travnjakom, razgovarali i smijali se, toili pia u plastine ae. Torta na tri kata s bijelom glazurom stajala je na stolu, ukraena tamnocrvenim ruama iz vrta. Tri kata za tri proslave: Phoebeinu krizmu, Carolineinu godinjicu braka, Doroin odlazak u mirovinu i oprotaj s njom. To je moja torta, uo se Phoebein glas preko amora profesora fizike, susjeda, lanova crkvenog zbora, kolskih prijatelja, obitelji iz Udruge Upside Down. Najrazliitija su djeca trala naokolo. Doli su i Carolineini novi prijatelji iz bolnice, u kojoj je radila skraeno radno vrijeme otkako je Phoebe krenula u kolu. Ona je okupila sve te ljude, priredila tu prekrasnu zabavu koja je u sumrak postajala sve ljepa, poput cvijeta koji otvara latice. To je moja torta, zauje se ponovno visoki, zvonki Phoebein glas. Dobila sam potvrdu. Caroline je pijuckala vino dok joj je zrak poput toplog daha milovao lice. Nije vidjela kada je Al stigao, ali iznenada je bio tu, obujmio ju je oko struka, poljubio u obraze i njegova pojava, njegov miris prostruji njome. Vjenali su se prije pet godina na vrtnoj zabavi vrlo slinoj ovoj. Jagode su plivale u ampanjcu, zrak je bio pun krijesnica i mirisa rua. Pet godina, a ar jo nije nestao. Carolineina soba na treem katu Doroine kue postala je senzualno, tajanstveno mjesto kao i taj vrt. Caroline se voljela buditi i osjetiti krupno, toplo Alovo tijelo kraj sebe, njegovu ruku lagano oslonjenu na svojem trbuhu, njegov miris, sapun i Old Spice, koji je postupno uao u sve dijelove prostorije, u pokrivae i runike. Bio je tako intenzivno prisutan da ga je osjeala svim biem. Bio je tu, a onda bi iznenada nestao. Sretna ti godinjica braka, ree on pritiui joj lagano rukom struk. Caroline se nasmijei ispunjena zadovoljstvom. Veer je odmicala, gosti su se druili i smijali okrueni cvijeem, obavijeni toplim, mirisnim zrakom dok se rosa skupljala na sve tamnijoj travi. Ona primi Ala za ruku, snanu i vrstu i zamalo se nasmije jer je on tek stigao i nije znao novosti. Doro je sa svojim ljubavnikom Traceom odlazila na godinu dana na krstarenje oko svijeta. Al je to znao, pripreme su trajale ve mjesecima. Ali nije znao da je Doro, u naletu radosne elje da se oslobodi prolosti, darovala Caroline tu staru kuu.

Doro je upravo stigla. Sputala se stubama iz uliice u svilenkastoj haljini. Trace je bio iza nje i nosio vreu s ledom. Bio je godinu mlai od Doro, imao je ezdeset i pet godina, kratku sijedu kosu, dugo usko lice, pune usne. Prirodno blijed, pazio je na teinu, bio je izbirljiv u pogledu hrane, volio je operu i sportske automobile. Trace se neko kao pliva natjecao na Olimpijadi i zamalo osvojio bronanu medalju. Kao od ale je skakao u rijeku Monongahela i plivao na suprotnu stranu. Tako je jednog poslijepodneva izaao iz rijeke, i dok je s njega kapala voda, onako blijed, posrui se uspeo uz nasip i nabasao na godinji piknik katedre za fiziku. Tako su se i upoznali. Trace je bio njean i dobar prema Doro koja ga je oito oboavala, pa iako je bio pomalo suzdran prema Caroline, nju to nije smetalo. Nalet vjetra otpuhne papirnate ubruse sa stola i Caroline se sagne da ih podigne. Donosi nam vjetar, ree Al dok im je Doro prilazila. Kako je ovo uzbudljivo, ree ona i podigne ruke. Sve je vie sliila Leu, crte lica su joj postale otrije, kratka kosa sasvim bijela. Al je poput nekadanjih moreplovaca, ree Trace i stavi led na stol. Caroline stavi manji kamen na ubruse kako se ne bi ponovno razletjeli. On dobro poznaje vremenske promjene. O, Doro, ostani ovakva kakva jesi, uzvikne on. Boe, kako si lijepa. Doista. Izgleda poput boice vjetra. Ako si boica vjetra, ree Al lovei papirnate tanjure, daj malo stiaj ventilatore kako bismo mogli nastaviti sa zabavom. Zar nije prekrasno? upita Doro. Kakva divna zabava, divan ispraaj. Phoebe dotri s malenom makom, blijedonaranastim klupkom u rukama. Caroline prui ruku i popravi joj kosu smjekajui se. Moemo li je zadrati? upita. Ne, odgovori Caroline kao i uvijek. Teta Doro je alergina. Mama, pobuni se Phoebe, ali panju joj privue vjetar i lijepo ureen stol. Ona povue Doro za svileni rukav. Teta Doro, to je moja torta. I moja, ree Doro i zagrli Phoebe. Ne zaboravi, odlazim na put, tako da je ovo i moja torta. I mamina i Alova jer su se vjenali prije pet godina Idem i ja s tobom, ree Phoebe. Ne moe, duo, ree Doro. Ne ovaj put. To je putovanje samo za odrasle. Za mene i Tracea. Na Phoebeinu se licu ukae razoaranje jednako snano kao i radost od malo prije. Bila je podlona naglim promjenama raspoloenja pa bi je potpuno zaokupili osjeaji. Hej, duice, ree Al i une. to misli? Bi li makica voljela malo vrhnja? Ona zatomi osmijeh, ali onda kimne i na trenutak zaboravi na rastanak. Odlino, ree Al, primi je za ruku i namigne Caroline. Nemojte nositi maku u kuu, upozori ih Caroline. Ona poslae ae na pladanj i krene meu goste, udei se samoj sebi. Ona je bila Caroline Simpson, Phoebeina majka, Alova supruga, organizatorica protesta - potpuno drugaija osoba od plaljive ene koja je prije trinaest godina stajala u tihoj, snijegom zametenoj klinici s djetetom u naruju. Okrene se i pogleda kuu od blijede opeke koja se neobino jarko isticala na sivom nebu. To je moja kua, pomisli ona ponavljajui Phoebeinu melodiju. Nasmije se na sljedeu misao koja je neobino odgovarala trenutku: Dobila sam potvrdu. Sandra se smijala s Doro kod grma kozje krvi, gospoa Soulard je dolazila niz uliicu s vazom punom ljiljana. Trace, kojemu je vjetar otpuhao sijedu kosu u lice, zakloni rukom ibicu i pokua upaliti svjeice. Plamen je treperio, prtao, ali ipak se nije ugasio i uskoro osvijetli bijeli laneni stolnjak, malene prozirne ae sa zavjetnim svijeama, vazu s bijelim cvijeem, tortu sa lagom. Na ulici su jurili automobili, njihov zvuk priguen smijehom i glasovima, utanjem lia. Trenutak je Caroline mirno stajala, razmiljala o Alu, o rukama koje e

ispruiti prema njoj u mraku nadolazee noi. Ovo je sreu, ree ona samoj sebi. Ovako izgleda biti sretan. Zabava je trajala do jedanaest. Doro i Trace su se zadrali i nakon to je posljednji gost otiao. Nosili su pladnjeve s aama i ostatke torte, vaze s cvijeem, spremali stolove i stolce u garau. Phoebe je ve spavala. Al ju je odnio u kuu nakon to se rasplakala umorna od svih tih dogaaja, tuna zbog Doroina odlaska. Tako je grevito jecala da je ostala bez daha. Dosta si radila, ree Caroline zaustavljajui Doro na vrhu stuba dok je prolazila pokraj gustih, gipkih listova ljiljana. Posadila je ivicu prije tri godine i sada se grmlje, donedavno tek nekoliko granica, primilo i poelo iriti. Idue e godine grane biti prepune cvjetova. Pospremit u sutra, Doro. Tvoj je let rano ujutro, sigurno jedva eka da krenete. Da, ree Doro tako tiho da ju je Caroline jedva ula. Ona kimne prema kui gdje su Al i Trace u jarko osvijetljenoj kuhinji istili tanjure od hrane. Ali, Caroline, taj je osjeaj tako gorko sretan. Veeras sam jo jedanput prola kroz sve prostorije. Cijeli sam svoj ivot provela ovdje i neobino mi je sve to napustiti. Ipak, uzbuena sam to odlazim. Uvijek se moe vratiti, ree Caroline borei se s iznenadnom navalom osjeaja. Nadam se da neu poeljeti, ree Doro. U svakom sluaju ne zastalno. Ona primi Caroline za lakat. Hajdemo, ree ona. Idemo sjesti na trijem. One obiu kuu ispod glicinije i sjednu na ljuljaku, dok je rijeka vozila prolazila autocestom. U kronjama platana listovi veliki poput tanjura treperili su na ulinom svjetlu. Promet ti svakako nee nedostajati, ree Caroline. Da, to je istina. Neko je bilo tako tiho. Zimi su obiavali zatvoriti cijelu ulicu pa smo se sredinom ceste sputali na sanjkama. Caroline ih zaljulja sjetivi se one noi prije mnogo godina kada je mjeseeva svjetlost prekrila travnjake i kroz prozore obasjala kupaonicu dok je Phoebe kaljala u njezinu naruju, a aplje polijetale s polja Doroina djetinjstva. Otvore se vrata s mreom i Trace izae u vrt. I? upita. Jesi li spremna, Doro? Jo samo malo, odgovori ona. Idem po auto. Dovest u ga s prednje strane. On se vrati u kuu. Caroline je brojila automobile, nabrojila ih je dvadeset. Prije desetak godina dola je na ta vrata s malenom Phoebe u naruju. Stajala je tu i ekala da vidi to e se dogoditi. U koliko je sati va let? Rano. U osam. O, Caroline, ree Doro, nasloni se i rairi ruke. "Nakon svih ovih godina osjeam se tako slobodnom. Tko zna kamo u sve putovati? Nedostajat e mi, ree Caroline. I Phoebe takoer. Doro kimne. Znam. Ali jo emo se mi vidjeti. Slat u vam razglednice iz svakog mjesta koje posjetim. S brda se razlije svjetlo iznajmljenog automobila koji je usporavao i Trace im mahne vitkom, dugakom rukom. Cesta nas zove! vikne on. Neka vam je sa sreom, ree Caroline. Ona zagrli Doro, osjeajui njezin meki obraz na svojem. Zna, prije mnogo godina si mi spasila ivot. Duo, i ti si spasila moj. Doro se odmakne. Njezine su tamne oi bile pune suza. Ovo je sad tvoja kua. Uivaj u njoj. Doro ustane, sie niza stube, dok su joj krajevi bijelog dempera leprali na vjetru. Ue u automobil, mahne joj na pozdrav i nestane. Caroline je gledala kako automobil skree na petlju i stapa se s rijekom jureih farova. Oluja je jo uvijek kruila nad brdima, povremeno bi bljesnula munja i obasjala nebo, u daljini su odzvanjali gromovi. Al nogom gurne vrata drei ae s piem u rukama. Oni sjednu na ljuljaku.

I tako, ree Al. Krasna zabava. Da, primijeti Caroline. Bilo je lijepo. Iscrpljena sam. Ima li dovoljno snage da ovo otvori? upita Al. Caroline uzme nevjesto upakirani zamotuljak. Iz njega joj na dlan ispadne drveno srce, izrezbareno od trenjina drveta, glatko poput kamena zaobljenog od vode. Ona sklopi prste oko srca sjetivi se kako je medaljon blistao na hladnom svjetlu kabine Alova kamiona i kako je nekoliko mjeseci nakon toga Phoebeina ruica uhvatila taj medaljon. Prekrasno je, ree ona i pritisne glatko srce na svoj obraz. Tako toplo. Stane tono na moj dlan. Ja sam ga izrezbario, ree Ak. Po glasu se ulo koliko je zadovoljan. Nou, dok sam bio na putu. Bojao sam se da e ti se uiniti previe sladunjavo, ali jedna konobarica iz Clevelanda koju poznajem, rekla mi je da e ti se svidjeti. Nadam se da je tako. Da, svia mi se, ree Caroline i provue ruku ispod njegove. I ja imam neto za tebe. Ona mu prui malenu kartonsku kutiju. Nisam ga stigla zapakirati. On otvori kutiju i izvadi novi mjedeni klju. to je to? Klju tvojeg srca? Ona se nasmije. Ne. To je klju od ove kue. Zato? Zar si promijenila bravu? Nisam. Caroline odgurne ljuljaku. Doro miju je poklonila, Al. Zar to nije nevjerojatno? Unutra su svi papiri. Rekla je da eli potpuno novi poetak. Proe trenutak, dva, tri. ulo se kripanje ljuljake koja je ila naprijed-natrag. Nije li to pomalo pretjerano? upita Al. to ako se poeli vratiti? I ja sam je to pitala. Rekla je da joj je Leo ostavio mnogo novca od patenata, tednje, ne znam to sve ne. A i Doro je cijeli ivot bila tedljiva pa ima vie nego dovoljno novca. Ako se vrate ovamo ona i Trace e si kupiti apartman ili neto slino. Velikoduno s njezine strane, ree Al. Da. Al je utio. Caroline je sluala kako ljuljaka kripi, vjetar pue, automobili prolaze autocestom. Mogli bismo je prodati, predloi on. I mi krenuti na put, poi bilo kamo. Kua ne vrijedi mnogo, polako e Caroline. Pomisao da proda kuu nikad joj nije pala na pamet. Uostalom, kamo bismo poli? Pa, ne znam, Caroline. Zna ti mene. Cijeli sam ivot proveo putujui. Samo predlaem. Pokuavam shvatiti sve ovo. Osjeaj ugode koju je pruala tama i njihanje zamijeni duboka nelagoda. Tko je bio taj ovjek pokraj nje, pitala se Caroline. Taj ovjek koji je dolazio svaki vikend, ulazio u njezinu postelju, koji bi svako jutro pod odreenim kutom nakrivio glavu kada je stavljao Old Spice na vrat i bradu? to je ona doista znala o njegovim snovima, o onome to je uvao u srcu? Gotovo nita, uini joj se iznenada, a nije ni on mnogo znao o njoj. Znai, ti bi radije da nemamo kuu? bila je uporna ona. Ne radi se o tome. Lijepo je od Doro to je to uinila. Ali to te vee za jedno mjesto. Ja se volim vraati kui, tebi, Caroline. Volim se voziti zadnji dio autoceste znajui da ste ti i Phoebe tu, da pripremate hranu u kuhinji ili sadite cvijee. Ali, spakirati se, otii odavde, lutati svijetom - mislim da bi i to bilo lijepo. To je sloboda. Ja vie nemam takvih elja, ree Caroline gledajui u tamni vrt, razbacana gradska svjetla i grimizna slova reklame za Foodland, dijelove mozaika usred gustih kronji raslinja. Ja sam sretna tu gdje jesam. Dosadit e ti sa mnom.

Ma nee. To nas samo ini kompatibilnima, duo, ree Al. Neko su vrijeme sjedili u tiini, sluali vjetar i zvuk automobila. Phoebe ne voli promjene, ree Caroline. Ne podnosi ih najbolje. Da, i na to moramo misliti, sloi se Al. On prieka trenutak, a onda se okrene prema njoj. Zna, Caroline. Phoebe je poela rasti. Vie nije mala djevojica. Ali tek joj je trinaest godina, ree Caroline sjetivi se kako je Phoebe drala maku, kako je samo uivala u bezbrinim radostima djetinjstva. Tako je. Ima trinaest godina, Caroline. Ona se... pa zna... poela razvijati. Nelagodno mi ju je dizati u naruje kao veeras. Onda nemoj, otro e Caroline, ali se sjeti Phoebe u bazenu poetkom tjedna. Otplivala je od nje, zatim se vratila, i kada ju je primila pod vodom Caroline je na ruci osjetila njezine meke propupale grudi. Ne mora se ljutiti, Caroline. Samo, nikad nismo o tome razgovarali, zar ne? to e biti s njom? to e biti kada mi odemo u mirovinu kao Doro i Trace? On zastane. Ona je imala dojam da paljivo bira rijei. Volio bih da moemo putovati. Osjeam se pomalo klaustrofobino, to je sve, kada pomislim da bismo mogli vjeno ostati kod kue. A to s Phoebe? Hoe li ona uvijek ivjeti s nama? Ne znam, ree Caroline. Pritiskao ju je umor, neproziran poput noi. Toliko je ve bitaka vodila kako bi osigurala bolji ivot za Phoebe u tom beutnom svijetu. Trenutno su svi njezini problemi bili rijeeni i u posljednjih se godinu dana mogla opustiti. Ali gdje bi Phoebe mogla raditi i ivjeti kad odraste - sve je to jo uvijek bila zagonetka. O, Al. Ne mogu o tome razmiljati veeras. Molim te. Ljuljaka se njihala naprijed-natrag. Morat emo o tome razmisliti kad-tad. Ona je jo mala. to predlae? Ja nita ne predlaem, Caroline. Ti zna da volim Phoebe. Ali ti ili ja bismo sutra mogli umrijeti. Neemo uvijek biti tu da se brinemo o njoj, to je sve. Moda doe vrijeme kada ni ona to nee eljeti. Samo pitam jesi li razmiljala o tome. Za to tedi sav taj novac? Samo napominjem da bismo o tome trebali razgovarati. Razmisli. Zar ne bi bilo lijepo kada bi ti povremeno mogla na put sa mnom? Barem za vikend? Da, odgovori ona tiho. To bi bilo lijepo. Ali nije bila tako sigurna. Caroline pokua zamisliti Alov ivot, drugu sobu svake noi, drugi grad i istu sivu cestu koja nestaje pod kotaima kamiona. Njegova je prva pomisao bila puna nemira: prodati kuu, otii na put, lutati svijetom. Al kimne, ispije pie i pone ustajati. Nemoj ii, ree ona i lagano stavi svoju ruku na njegovu. Moramo jo o neemu porazgovarati. Zvui ozbiljno, ree on i zavali se natrag u ljuljaku i nervozno se nasmije. Nadam se da me ne ostavlja? Sada kada si postala nasljednica. Naravno da ne. Nita slino. Ona uzdahne. Dobila sam pismo, ree ona. Neobino pismo, i moram o tome s tobom porazgovarati.Od Phoebeina oca. Al kimne i prekrii ruke. utio je. On je naravno znao za pi sma. Stizala su godinama, a u njima gotovina i po jedna narkana reenica. Molim te napii mi gdje stanujete. Ona to nije uinila, ali prethodnih je godina Davidu Henryju napisala o svemu ostalome. Iskrena pisma, poput ispovijedi, kao da su bliski prijatelji, kao da je on osoba od povjerenja. Kako je vrijeme prolazilo, ta su pisma postajala sve kraa, redak, dva u najboljem sluaju. Njezin je ivot postao tako bogat, ispunjen i kompliciran. Nije bilo naina da sve to stavi na papir pa se jednostavno prestala truditi. Kako se samo okirala kada je od Davida dobila dugako pismo na tri stranice pisano njegovim zbijenim rukopisom. Pismo puno osjeaja, koje je poelo opisom Paula, njegova talenta i snova, pobune i srdbe.

Sada znam da sam pogrijeio to sam ti dao svoju ker. Znam da je ono to sam uinio stravino i da to ne mogu promijeniti. Ali volio bih je vidjeti, Caroline. Pokuao bih barem nekako ispraviti stvari. elio bih znati vie o Phoebe i o vaim ivotima. Sve to joj je opisao duboko ju je uznemirilo - Paul je bio tinejder koji je svirao gitaru i sanjao da e se upisati na Juilliard, Norah je imala vlastiti posao, a David, ija joj je slika ostala u sjeanju jasno kao fotografija u knjizi, nagnut nad listom papira, pun kajanja i enje napisao joj je to pismo. Ona ga je spremila u ladicu, kao da je tako mogla spremiti i njegovo znaenje, ali rijei su lebdjele u njezinim mislima tijekom cijelog uurbanog tjedna ispunjenog emocijama. On je eli upoznati, ree Caroline igrajui se resicama ala koji je Doro ostavila preko naslona ljuljake. eli nekako biti dio njezina ivota. Lijepo od njega, ree Al, to se napokon sjetio. Caroline kimne. Ipak, on je njezin otac. A ja sam onda to, pitam se? Molim te, ree Caroline. Ti si otac kojega Phoebe poznaje i voli. Ali ja ti nisam rekla sve, Al, o tome kako sam dobila Phoebe pa mislim da bi najbolje bilo da ti kaem. On je zagrli. Caroline, svratio sam u Lexington nakon tvog odlaska. Razgo varao sam s onom tvojom susjedom i uo svakojake prie. Nisam kolovan, ali nisam ni glup, i znam da je doktoru Davidu Henryju umrla ki u vrijeme kada si ti napustila grad. Hou rei, to god sc dogodilo izmeu vas dvoje nije vano, meni nije, nama nije. Zato ne moram znati pojedinosti. Ona je sjedila u tiini i gledala kako autocestom jure automobili. On je nije elio, ree ona. Namjeravao ju je dati u dom. Za molio me da je odnesem onamo i ja sam ga posluala, ali nisam je mogla ostaviti na tom stranom mjestu. Al je neko vrijeme utio. Znam za takve stvari, napokon ree. uo sam sline prie na svojim putovanjima. Bila si jako hrabra, Caroline. Ispravno si postupila. Teko je zamisliti Phoebe kako raste na takvom mjestu. Caroline kimne, oiju punih suza. ao mi je, Al, trebala sam ti to rei prije mnogo godina. Caroline, sve je u redu. Nije vano. Reci, to da radim? upita ona. Mislim, u vezi s ovim pismom. Trebam li mu odgovoriti, dopustiti da se s njom upozna? Ne znam. To me cijeli tjedan mui. to ako je eli natrag? Ne znam to da ti kaem, ree on polako. Nije na meni da odluim. Ona kimne. To je bilo poteno, sama je bila kriva to je skrivala istinu tolike godine. Ali podrat u te, doda Al i stisne joj ruku. to god odluila podrat u tebe i Phoebe sto posto. Hvala ti. Tako sam se brinula. Previe se brine oko krivih stvari, Caroline. Znai to nee utjecati na na odnos? upita ona. To to ti nisam prije rekla - nee utjecati na odnos izmeu mene i tebe? Ni najmanje, ree on. Onda dobro. Eto, on ustane i protegne se. Dan je bio dug. Ide li gore? Evo jo malo. Zakripe vrata s mreicom pa se ponovno zatvore. Vjetar prostruji mjestom na kojem je on upravo sjedio. Poelo je kiiti, isprva su kapljice njeno udarale po krovu, a onda poele bubnjati. Caroline zakljua kuu - sada svoju kuu. Na katu pogleda kako je Phoebe. Koa joj je bila topla i vlana, ona se pomaknula dok su joj usne oblikovale neizgovorene rijei, a onda se vratila

svojim snovima. Slatka djevojice, apne joj Caroline i pokrije ju. Stajala je nekoliko trenutaka u prostoriji u kojoj su odzvanjali zvuci kie. Dirne je koliko je Phoebe mala, to je nee moi zatititi od sveg zla na svijetu. Zatim poe u svoju spavau sobu i uvue se pod prohladne plahte kraj Ala. Sjeti se njegovih ruku na svojoj koi, pritiska njegove brade na svojemu vratu, svojih uzdaha u noi. Bio joj je dobar mu, bio je dobar otac Phoebe. Ustat e u ponedjeljak ujutro, istuirat e se, odjenuti i nestati u svojem kamionu do petka, uvjeren kako e ona donijeti ispravnu odluku u vezi s Davidom Henryjem i njegovim pismom. Caroline je dugo leala budna, sluala kiu ruke naslonjene na njegova prsa. Probudila se u zoru. ula je kako Al silazi niza stube. Krenuo je ranije jer je htio odvesti kamion na promjenu ulja. Kia se slijevala s krova i niz oluke, skupljala u mlake, a onda tekla u potoiu nizbrdo. Caroline side u prizemlje i skuha kavu, toliko zaokupljena svojim mislima, neobinom tiinom kue da nije ula Phoebe sve dok je nije ugledala na vratima iza sebe. Kia, ree Phoebe. Kuna je haljina labavo visjela oko nje. Kao iz kabla. Da, ree Caroline. Jednom su provele nekoliko sati uei tu izreku, koristei se plakatom koji je Caroline napravila. Na njemu je nacrtala ljutite sive oblake, a na njima iskrenute drvene kablove iz kojih je lijevala voda. To je bio jedan od Phoebeinih najdraih crtea. Ali danas se vie ini da lijeva kao iz crijeva. Iz hidranta, ree Phoebe. Iz velike cisterne. eli li tost? Maku, ree Phoebe. to eli? upita Caroline. Koristi se punom reenicom. elim maku, molim te, ree Phoebe. Ne moemo drati maku. Ali teta Doro je otputovala, ree Phoebe. Sada mogu imati maku. Caroline osjeti kako je boli glava. to e biti s njom? Gle, Phoebe, sad pojedi tost. O maki emo porazgovarati poslije elim maku, bila je uporna Phoebe. Poslije. Maku, ree Phoebe. Dodavola. Caroline dlanom udari o pult i preplai ih obje Nemoj mi vie spominjati maku. uje li? Sjediti na trijemu, ree namrgoeno Phoebe. Gledati kiu. to eli? Reci to punom reenicom. elim sjesti na trijem i gledati kiu. Bit e ti hladno. elim... Dobro, prekine je Caroline i odmahne rukom. Dobro. Idi van, sjedni na trijem. Gledaj kiu. Kako god eli. Vrata se otvore, a onda zalupe. Caroline pogleda van i ugleda Phoebe kako sjedi na ljuljaki na trijemu s otvorenim kiobranom i tostom u krilu. Bila je ljuta na sebe to je izgubila strpljenje. Nije Phoebe bila kriva. Caroline jednostavno nije znala to da odgovori Davidu Henryju. Bila je uplaena. Ona uzme foto-albume i fotografije koje je kanila sortirati i sjedne na kau odakle je mogla vidjeti Phoebe koja se ljuljala zaklonjena kiobranom. Ona rasporedi najnovije fotografije na stoli, zatim uzme list papira i napie Davidu:

Phoebe je juer imala krizmu. Bila je tako slatka u bijeloj ipkastoj haljini s ruiastim vrpcama. Pjevala je solo u crkvi. aljem Vam fotografiju vrtne zabave koju smo poslije imali. Teko je povjerovati koliko je narasla i mene je poelo brinuti to e biti s njom u budunosti. Vjerujem da ste i Vi o tome razmiljali one noi kada ste mi je dali. Toliko sam se naporno borila sve ove godine pa me ponekad uasava to bi se sve moglo dogoditi, ipak... Tu ona zastane, pitajui se zato osjea potrebu da mu pie. Nije to radila zbog novca. Sve do posljednjeg centa spremila je u banku na Phoebeino ime pa je za sve te godine utedjela 15.000 dolara. Moda mu se javljala samo po staroj navici ili da odri vezu s njim. Moda je jednostavno eljela da on shvati to je propustio. Vidi, eljela je rei hvatajui Davida Henryja za ovratnik, ovo je tvoja ki Phoebe. Trinaest joj je godina i ima osmijeh koji obasja svaiju duu. Ona spusti kemijsku olovku, razmiljajui o Phoebe u bijeloj haljini kako pjeva u zboru, kako dri maku u naruju. Kako mu moe sve to opisati, a onda odbiti njegovu molbu da vidi ker? Ipak, kada bi on doao ovamo nakon toliko godina - to bi se dogodilo? Caroline je bila uvjerena da ga vie ne voli, ali to ako ipak voli. Moda je jo uvijek bila ljuta na njega zbog odluka koje je donio, /bog toga to nikad nije doista shvatio tko je ona. Zabrinulo ju je to uva tu gorinu u svojem srcu. to ako se ipak promijenio? A to ako nije? Mogao bi povrijediti Phoebe kao to je neko povrijedio nju, ne znajui da to ini. Ona gurne pismo u stranu. Napie uplatnice za nekoliko rauna, poe van i stavi ih u sandui. Phoebe je sjedila na prednjim stubama i visoko drala kiobran titei se od kie. Caroline ju je neko vrijeme promatrala, zatim pustila vrata da se zatvore i otila u kuhinju po jo jednu alicu kave. Dugo je stajala na stranjim vratima, gledala lie s kojeg je kapala voda, mokri travnjak, potoi koji je tekao uz nogostup. Ispod grma bila je zaglavljena papirnata aa, kod garae se ubrus pretvorio u kau od papira. Za nekoliko e sati Al ponovno krenuti na put. Na trenutak ona shvati kakav mu to osjeaj slobode daje. Iznenada kia postane jaa, bubnjala je po krovu. Neto je stisne oko srca, neki snani instinkt, zbog ega Caroline poe u dnevnu sobu. Znala je i prije nego to je izala na trijem da e biti prazan. Tanjur je bio uredno odloen na betonskom podu, ljuljaka je stajala na mjestu. Phoebe je nestala. Nestala kamo? Caroline poe do ruba trijema i pogleda niz ulicu kroz kiu koja je pljutala. U daljini se zauje vlak. Cesta koja je skretala ulijevo vodila je uz brijeg prema pruzi. Desno se zavravala kod ulaza na autocestu. Hajde, misli. Misli! Kamo je mogla otii? Niz ulicu su se Swanova bosonoga djeca igrala u mlakama. Ca roline se sjeti kako je ranije tog jutra Phoebe rekla: elim maku, i Avery koja je na zabavi drala krzneno klupko u naruju. Sjeti se kako je Phoebe bila fascinirana makicom, tihim zvukovima kojima se glasala. I doista, kada je pitala Swanovu djecu za Phoebe, oni pokau preko ceste na ikaru meu drveem. Maka je pobjegla, Phoebe i Avery su je pole spasiti. Promet je bio gust i im joj se ukazala prilika Caroline pretri preko ceste. Zemlja je bila natopljena vodom koja se slijevala u otiske koje je ona ostavljala za sobom. Ona se probije kroz ikaru i napokon se nae na istini. Ugleda Avery koja je kleala kraj cijevi kroz koju se voda s brda slijevala u betonski jarak. Pokraj nje je, odbaen poput zastave, leao Phoebein uti kiobran. Avery! Ona une pokraj djevojice i dotakne njezino mokro rame. Gdje je Phoebe? Otila je po maku, ree Avery, pokazujui u cijev. Tamo unutra. Caroline tiho opsuje i klekne na rub cijevi. Hladna joj je voda tekla preko koljena i ruku. Phoebe! vikne ona, a glas joj je odzvanjao u tami. To je mama, duo, uje li me?

Tiina. Caroline polako krene unutra. Voda je bila ledena, ruke joj se odmah ukoe od hladnoe. Phoebe! vikne ona. Phoebe! Napeto je oslukivala. Napokon zauje tihi zvuk. Caroline na koljenima polako krene dalje tapkajui u mraku po hladnoj bujici vode. Odjednom rukom zapne za tkaninu, hladnu kou, i Phoebe se drhtei nae u njezinu naruju. Caroline ju je vrsto drala, sjetivi se one noi kada ju je nosila u vlanoj, ljubiastoj kupaonici nastojei joj pomoi da die. Moramo izai odavde, duo. Moramo van. Ali Phoebe se nije htjela pomaknuti. Moja maka, ree ona glasno, odluno, i Caroline pod Pho ebeinom kouljom osjeti micanje i zauje tiho mijaukanje. To je moja maka. Pusti sad maku, vikne Caroline. Ona njeno povue Phoebe u smjeru iz kojeg je dola. Hajdemo, Phoebe. Smjesta. Moja maka, ree Phoebe. Dobro, odgovori Caroline, dok joj je voda lijevala oko koljena. Dobro, dobro, to je tvoja maka. Samo kreni! Phoebe se polako pomakne prema krugu svjetlosti. Napokon su izale, dok je oko njih hladna voda tekla u betonski jarak. Phoebe je bila potpuno mokra, kosa joj je bila prilijepljena uz lice. I maka je bila mokra. Kroz drvee Caroline ugleda svoju kuu, vrstu i toplu, poput splavi u opasnome svijetu. Zamisli Ala kako se vozi nekom dalekom autocestom i poznatu udobnost prostorija koje su bile njezine. Sve je u redu. Caroline zagrli Phoebe. Maka se vrpoljila i tankim joj pandama grebla nadlanice. Kia je padala, kapala s tamnog, treperavog lia. Eno potara, ree Phoebe. Da, ree Caroline, gledajui ga kako se penje na trijem i stavlja uplatnice, koje je ona tamo ostavila, u konatu torbu. Njezino pismo za Davida Henryja ostalo je nedovreno na stolu. Ona je stajala kod stranjih vrata, gledala kiu i razmiljala o Phoebeinu ocu dok je Phoebe bila u opasnosti. Iznenada joj se to uini poput kakvog znaka i ona dopusti da se strah zbog Phoebeina nestanka pretvori u srdbu. Nee vie pisati Davidu. On je previe traio od nje, i to prekasno. Potar sie niza stube s kiobranom ivih blistavih boja u ruci. Da, mila, ree ona mazei koatu makinu glavu. Da, eno ga.

1982.

Travanj 1982.
I
Caroline je stajala na autobusnoj stanici blizu ugla ulica Forbes i Braddock i gledala razigranu djecu na igralitu, sluala njihove radosne uzvike koji su se uzdizali iznad buke prometa. Iza njih, na bejzbolskom igralitu, figure odjevene u modro i crveno, suparnike momadi iz mjesnih taverni, graciozno su se kretale na mladoj travi. Bilo je proljee. Sputao se sumrak. Za nekoliko e minuta roditelji koji su sjedili na klupama ili stajali s rukama u depovima poeti zvati djecu da idu kui. Utakmica odraslih e potrajati sve do mraka, a kada zavri, igrai e se tapati po leima i poi na pie u tavernu, smijui se glasno i zadovoljno. Ona i Al su ih viali tamo kada bi uspjeli izai. Prvo na ranu kinopredstavu u Regentu, zatim na veeru, a kada Al nije bio deuran, na nekoliko piva. Ali veeras je on bio na putu, jurio je kroz suton na jug, od Clevelanda u Toledo, zatim u Columbus. Caroline je imala njegov raspored vonji na hladnjaku. Prije vie godina, tijekom neobinih dana nakon Doroina odlaska, Caroline je zaposlila enu da uva Phoebe dok je ona putovala s Alom. Nadala se da e tako smanjiti udaljenost koja je nastala izmeu njih. Sati su prolazili, ona je spavala i budila se izgubivi pojam o vremenu. Nepregledna se cesta prostirala pred njima, tamna vrpca presjeena jarkim bijelim crtama, zavodljiva i hipnotizirajua. Napokon bi Al. i sam iscrpljen, skrenuo na stajalite za kamione i odveo je u restoran koji se nije bitno razlikovao od prethodnog u gradu u kojem su bili dan ranije. ivot na cesti sliio je padu kroz neobine rupe u svemiru, kao da ste mogli ui u zahod u nekom gradu u Americi, izai na ta ista vrata i nai se negdje drugdje, ali ispred vas su bile iste trgovine, benzinske postaje, ekspres-restorani, isti zvuk kotaa na asfaltu. Samo su se imena razlikovala, doba dana, lica. Ila je s Alom na put dvaput, a onda nikad vie. Autobus skrene za ugao i stane. Vrata se otvore, Caroline ue i sjedne kraj prozora. Drvee je promicalo dok su se vozili preko mosta i praznine pod njim. Prou groblje, polako se provezu preko Squirrel Hilla i nastave kroz stare etvrti do Oaklanda, gdje Caroline izae. Stajala je nekoliko trenutaka ispred muzeja Carnegie kako bi se sabrala. Pogleda gore u velianstvenu kamenitu graevinu s jonskim stupovima i dugakim stubitem. Ispod ruba trijema na vjetru je leprao transparent: OBRATNI ODRAZI: FOTOGRAFIJE DAVIDA HENRYJA. Veeras je bilo otvorenje i on je trebao odrati govor. Drhtavih ruku Caroline izvue novinski isjeak iz depa. Nosila ga je sa sobom ve dva tjedna i srce bi joj bre zakucalo svaki put kada bi ga dotakla. Nebrojeno se puta predomislila. to se dobro moglo iz toga izroditi? A onda bi ve u sljedeem trenutku pomislila: a kome je moglo nakoditi? Da je Al bio tu ona bi jednostavno ostala kod kue. Pustila bi da ta prilika nezamijeeno izmakne, gledala bi na sat sve dok se otvorenje ne bi zavrilo a David Henry nestao, vratio se kakvom god je ivotu sada ivio. Ali Al je nazvao i rekao da ga veeras nee biti pa je gospoa ONeill dola pripaziti na Phoebe, a autobus je stigao na vrijeme. Carolineino srce je sada kucalo kao ludo. Ukoeno je stajala i duboko disala dok se sve oko nje kretalo. ula je kripu konica, tiho ukanje mladog proljetnog lia, osjeala miris benzinskih para. ula je glasove prolaznika, onda bi nestali, djelie razgovora kao komadie papira koje je raznosio vjetar. Rijeke ljudi, odjevenih u svilu, visoke pete i tamna skupocjena odijela, uspinjale su se kamenim stubama muzeja. Nebo je postajalo sve modrije, upalila su se ulina svjetla. Zrak je bio ispunjen mirisom limuna i mente koji je dopirao iz Grke pravoslavne crkve, ulicu dalje gdje se odravao praznik. Caroline zatvori oi, razmiljajui o crnim maslinama koje je prvi put probala tek kada se doselila u taj grad. Pomisli na fantastini mozaik subotnje trnice na Stripu, svjei kruh, cvijee, voe i povre, raznovrsnu

hranu, arenilo boja koje je zauzimalo itave ulice uz rijeku, neto to nikad ne bi vidjela da nije bilo Davida Henryja i neoekivane snjene oluje. Ona napravi jedan korak, pa jo jedan i stopi se s bujicom ljudi. Muzej je imao visoke bijele stropove i hrastove podove ulatene do tamnozlatnog sjaja. Caroline prue program od tvrdog ukasto- bijelog papira na kojem je pri vrhu pisalo ime Davida Henryja. Slijedio je popis fotografija. Dine u sumrak, proita ona. Drvo u srcu. Ona ue u galeriju i ugleda njegovu najpoznatiju fotografiju valovite plae koja nije bila samo plaa. Na njoj se nazirala i oblina enskog kuka, glatka noga skrivena meu dinama. Slika kao da je treperila i mijenjala oblik, a onda se iznenada to i dogodilo. Kada ju je vidjela prvi put Caroline ju je prouavala dobrih petnaest minuta, znajui da to tijelo pripada Nori Henry. Sjeala se bijelog nabreklog trbuha koji je podrhtavao od kontrakcija, snanog stiska njezine ruke. Godinama se tjeila prezirom prema Nori Henry, njezinu pomalo umiljenom dranju ene naviknute na lagodan ivot, ene koja bi moda ostavila Phoebe u domu. Ali ova je slika rasprila tu ideju. Fotografije su prikazivale enu kakvu ona nikad nije poznavala. U prostoriji je bilo sve vie ljudi, sjedala su se popunila. Caroline sjedne, napeto gledajui oko sebe. Svjetla se prigue, onda ponovno pojaaju, iznenada se prolomi pljesak i ue David Henry, visok i dobro joj poznat, sada neto krupniji. Smjekao se publici. Iznenadi se kada primijeti da on vie nije mlad. Kosa mu je bila prosijeda, ramena blago pogrbljena. On se popne na podij, pogleda publiku, i Caroline zastane dah. Sigurno ju je primijetio, sigurno ju je odmah prepoznao kao to je ona prepoznala njega. On se nakalje i naali na raun vremena. Smijeh se proiri dvoranom oko nje, zatim utihne, on pogleda svoje zabiljeke i pone govoriti, i Caroline shvati da je ona samo jo jedno lice u gomili. Glas mu je bio melodian, samouvjeren, iako Caroline gotovo nije ni obraala panju na to to govori. Ona je prouavala dobro poznate pokrete njegovih ruku, novonastale bore u kutovima oiju. Kosa mu je bila dua, gusta i sjajna, unato sjedinama, ostavljao je dojam zadovoljnog ovjeka sreena ivota. Ona se sjeti one noi prije gotovo dvadeset godina kada se on probudio, digao glavu s radnog stola i ulovio je kako ga gleda s vrata kabineta. Na njezinu se licu jasno vidjela ljubav prema njemu i u tom su trenutku njih dvoje bili otvoreni jedno prema drugom koliko god ljudi to mogu biti. Ona je tada ulovila neto to je on skrivao duboko u sebi, neki dogaaj, neku nadu ili san, koji je bio previe osoban da ga podijeli s bilo kime. I doista, vidjela je to jo i sada: David Henry imao je tajni ivot. Njezina je greka prije dvadeset godina bila to je vjerovala da je ta tajna povezana s ljubavlju prema njoj. Nakon govora uslijedi snaan pljesak, on se odmakne od podija, popije gutljaj vode i pone odgovarati na pitanja. Bilo ih je nekoliko - od ovjeka s notesom, starije gospoe sijede kose, mlade ene tamne valovite kose odjevene u crno koja je ljutito pitala neto u vezi s formom. Napetost je u Caroline rasla, a srce joj tako lupalo da je jedva disala. Pitanja prestanu, zamijeni ih tiina pa se David Henry nakalje, nasmijei, zahvali publici i okrene. Caroline osjeti kako gotovo protiv vlastite volje ustaje, drei torbicu pred sobom kao tit. Ona prijee na drugi kraj prostorije i pridrui se malenoj grupi ljudi koja se okupila oko njega. On je okrzne pogledom i ljubazno se nasmijei. Oito je nije prepoznao. Ona prieka da on odgovori na jo nekoliko pitanja dok ju je napetost prolazila. Kustos muzeja je stajao uz njih, oito elei da se David poe druiti s ostalim gostima, ali kada je nastala stanka u pitanjima Caroline istupi i primi Davida za nadlakticu. Davide, ree ona. Zar me ne prepoznajete? On je paljivo pogleda. Zar sam se toliko promijenila? Uto ona primijeti da ju je prepoznao. Lice mu se promijeni, izdui, kao da je sila tee iznenada postala jaa. Rumenilo mu krene od vrata, mii mu zatitra na obrazu. Caroline se uini da se s vremenom neto udno dogaa, kao da su ponovno u klinici i vani pada snijeg. Gledali su se bez rijei kao da su svi ljudi, pa i sama prostorija, nestali.

Caroline, ree on napokon kada se pribrao. Caroline Gill... Stara prijateljica, doda on, obraajui se ljudima koji su se jo uvijek gurali oko njih. On podigne ruku i popravi kravatu, osmijeh mu razvedri lice, ali ne i oi. Hvala vam, ree on i kimne ostalima. Hvala vam to ste doli. Sada me, molim vas, ispriajte. Njih dvoje krenu na drugu stranu prostorije. David je hodao kraj nje. Jednu je ruku lagano naslonio na njezina lea kao da bi ona mogla nestati ako je ne bude drao. Hajdemo ovamo, ree on i obie pano iza kojeg su bila vrata bez dovratka, jedva vidljiva na bijelome zidu. On je brzo povede unutra i zatvori za njima vrata. Bilo je to maleno spremite. Gola je arulja obasjavala police natrpane bojama i alatom. Stajali su oi u oi udaljeni svega nekoliko centimetara. Njegov miris ispuni prostoriju, slatkasta kolonjska voda, a ispod nje miris kojega se ona sjeala, neto ljekovito s primjesom adrenalina. U malenoj je prostoriji bilo vrue i ona iznenada osjeti vrtoglavicu, pred oima joj zatrepere srebrne zvjezdice. Caroline, ree on. Boe dragi, zar vi ivite ovdje? U Pittsburghu? Zato mi niste htjeli otkriti gdje ste? Nije me bilo teko pronai. Drugima je uspjelo, ree ona polako, sjetivi se kako se Al pojavio u uliici i sada prvi put doista shvati koliko je bio uporan. Istina je bila da se David Henry nije osobito trudio da ih pronae, ali i to da ona nije eljela biti pronaena. Ispred vrata se zauju koraci. Pribliavali su se, zatim zastanu. Zauje se uurban amor. Ona je prouavala njegovo lice. Sve je ove godine svakoga dana razmiljala o njemu, pa ipak sada nije znala to bi mu rekla. Zar ne biste trebali biti vani s gostima? upita ona i kimne prema vratima. Oni mogu priekati. Tada se pogledaju bez rijei. Caroline ga je uvala u mislima kao fotografiju, kao stotine, tisue fotografija. Na svakoj je David Henry bio mladi ovjek pun nemira i odlunosti. Sada, dok je gledala u njegove tamne oi i pune obraze, paljivo oianu i poeljanu kosu, ona shvati da ga moda ipak ne bi prepoznala na ulici. Kada je on ponovno progovorio, ton mu je bio blai, premda je mii na obrazu jo uvijek podrhtavao. Otiao sam u va stan, Caroline. Onog dana poslije mise zadunice. Otiao sam onamo, ali vi ste ve bili otili. Cijelo ovo vrijeme... pone on, a onda uuti. Na vratima se zauje lagano kucanje, tiho pitanje. Samo trenutak, vikne David. Bila sam zaljubljena u vas, ree Caroline brzo, iznenaena svojim priznanjem, jer je to prvi put izgovorila glasno, ak i samoj sebi, iako je s tim saznanjem ivjela godinama. Zbog tog priznanja osjeti laganu vrtoglavicu pa iskreno nastavi. Znate, esto sam ma tala o ivotu s vama, ali tek sam ispred crkve shvatila da vi o meni ne razmiljate, barem ne na taj nain. Dok je govorila, on je sagnuo glavu pa je sada pogleda. Znao sam, ree on. Znao sam da ste zaljubljeni u mene. Kako bih vas se inae usudio zamoliti da mi pomognete? ao mi je, Ca roline. Ve mi je godinama strahovito ao. Ona kimne sa suzama u oima, ona mlada Caroline jo uvijek iva u njoj, jo uvijek stoji sa strane na misi zadunici, neprimijeena, nevidljiva. ak je i sada bila ljuta to je on tada nije doista poznavao i to ju je, premda je nije poznavao, bez oklijevanja zamolio da odnese njegovu ker. Jeste li sretni? upita on. Je li va ivot bio sretan, Caroline? Je li Phoebe sretna? Njegovo pitanje i njenost u glasu je razorua. Ona se sjeti kako se Phoebe muila s pisanjem, vezanjem cipele. Phoebe koja se radosno igrala u vrtu dok je Caroline telefonirala na bezbroj mjesta, borei se da ona dobije naobrazbu. Phoebe koja ju je bez nekog posebnog razloga grlila mekim rukama i govorila Volim te, mama. Sjeti se Ala koji je bio previe odsutan, ali bi se potkraj svakog dugog radnog tjedna pojavio na vratima uvijek s cvijeem u ruci, svjeim pecivom ili kakvim malenim darom za nju i Phoebe. Kada je radila u ordinaciji Davida Henryja bila je tako mlada, tako osamljena i naivna. Doivljavala je sebe kao neku vrstu

posude koju valja do vrha napuniti ljubavlju. Ali nije bilo tako. Ljubav je bila u njoj cijelo vrijeme i obnavljala se tako to ju je ona nesebino davala drugima. Doista elite znati? upita ona, napokon gledajui ga ravno u oi. Jer nikada mi niste odgovorili na pisma, Davide, osim ono jedanput. Godinama niste pitali kako ivimo. Dok je Caroline govorila, ona shvati da je to razlog zbog kojeg je dola. Uope ne iz ljubavi ili bilo kakve privrenosti prema prolosti, pa ak ni zbog osjeaja krivnje. Dola je voena ljutnjom i eljom da mu kae to doista misli. Godinama vas nije zanimalo kako sam, kako je Phoebe. Nije vam uope bilo stalo, zar ne? A onda ono posljednje pismo na koje nisam nikad odgovorila. Iznenada ste je htjeli natrag. David se kratko, iznenaeno nasmije. Vi ste to tako shvatili? Zato ste prestali pisati? A kako sam drukije mogla shvatiti? On polako odmahne glavom. Caroline, ja sam vas pitao za adresu svaki put kada sam slao novac. A u tom posljednjem pismu sam jednostavno molio da me pustite natrag u svoj ivot. to sam jo mogao uiniti? ujte, vi to ne znate, ali sauvao sam svako vae pismo. A kada ste prestali pisati osjeao sam se kao da ste mi zalupili vrata u lice. Caroline pomisli na svoja pisma, na sva ta iskrena priznanja koje je nalivperom prenosila na papir. Nije se vie sjeala to je tono pisala: pojedinosti iz Phoebeina ivota, svoje nade, snove i strahove. Gdje su? upita ona. Gdje uvate moja pisma? On se doimao iznenaenim. U tamnoj komori, u ormaru za spise u donjoj ladici. Uvijek je zakljuana. Zato? Mislila sam da ih ne itate, ree Caroline. inilo mi se da piem uprazno. Moda sam zato bila tako iskrena, kao da sam mogla napisati sve to mi lei na dui. David rukama protrlja obraze. Ona se sjeti da je to radio kada je bio umoran ili se osjeao maloduno. Proitao sam ih. Iskreno, isprva sam to radio nasilu. Ali nakon nekog vremena htio sam znati to se s vama dogaa, iako mi je bilo bolno. Davali ste mi uvide u Phoebein ivot, djelie vaih ivota. Iekivao sam ih s nestrpljenjem. Ona je utjela, sjetivi se zadovoljstva koje je osjeala onog kinog dana kada je poslala Phoebe na kat s njezinom makicom, Rain, da skine mokru odjeu, dok je ona stajala u dnevnoj sobi i poderala pismo napisano njemu, prvo na etiri, pa na osam, pa na esnaest komadia, a zatim ga bacila kao konfete u kantu za smee. Osjeala je zadovoljstvo i neku vrstu uitka to je s tom priom bilo gotovo. Osjeala je sve to, ne znajui to David osjea, nije ju ak ni bilo briga. Nisam je mogla izgubiti, ree ona. Strahovito dugo sam bila ljuta na vas, ali tada sam se uglavnom plaila da ete je odvesti ako je upoznate. Zato sam prestala pisati. To mi nikada nije bila namjera. Nita od ovoga vam nije bila namjera, ree ona. Ali ipak se dogodilo. David Henry uzdahne, i ona ga zamisli u svojem naputenom stanu kako ide iz sobe u sobu i shvaa da je ona zauvijek otila. Recite mi to kanite poduzeti. To je sve to vas molim. Da je nisam uzela, ree ona tiho, moda biste se predomislili." Ali nisam vas zaustavio, ree on i ponovno je pogleda u oi. Glas mu je bio promukao. A mogao sam. Na misi zadunici ste na sebi imali crveni kaput. Vidio sam vas, vidio sam kada ste se odvezli. Caroline se iznenada osjeti praznom, gotovo slabom. Nije znala to je oekivala od ove veeri, ali svakako nije zamiljala ovakav razgovor, njegovu, ali i svoju bol i srdbu. Vidjeli ste me? Odmah poslije mise poao sam u va stan. Mislio sam da u vas tamo pronai. Caroline zatvori oi. Ona je tada ve vozila prema autocesti na putu ovamo, u novi ivot. Vjerojatno se mimoila s Davidom Henryjem za desetak minuta, moda sat. Koliko je toga ovisilo o tom trenutku. Kako je samo njezin ivot mogao biti drugaiji. Niste mi odgovorili, ree David i nakalje se. Jeste li bili sretni, Caroline? Je li ona dobro sa zdravljem? to je s njezinim srcem?

Srce je u redu, odgovori Caroline, sjetivi se koliko se prvih godina brinula za Phoebeino zdravlje - svih odlazaka lijeniku, zubaru, kardiologu, otorinolaringologu. Ali Phoebe je narasla, bila je dobro, igrala je koarku na kolnom prilazu, oboavala je plesati. Knjige koje sam itala dok je ona bila mala predviale su da e dosad ve biti mrtva, ali ona je dobro. Imala je sreu. Pretpostavljam zato to nije imala problema sa srcem. Voli pjevati. Ima maku po imenu Rain. Nauila je tkati. Sada je kod kue i upravo se time bavi. Caroline odmahne glavom. Ide u kolu. Dravnu kolu sa svom ostalom djecom. Morala sam se estoko boriti da je prime. Sada je ve gotovo odrasla i ja ne znam to e biti s njom. Imam dobar posao. Radim skraeno radno vrijeme u bolnici, na klinici za internu medicinu. Moj mu mnogo putuje. Phoebe svakoga dana ide u grupni dom. Tamo ima puno prijatelja. Ui raditi uredske poslove. to da vam jo kaem? Jedino to, Davide, da ste propustili mnogo radosti. Znam, ree on. Svjestan sam toga vie nego to mislite. A vi? upita ona, ponovno iznenaena koliko je ostario. Jo uvijek joj je bilo nevjerojatno to je on tu s njom, u toj malenoj prostoriji, nakon toliko godina. Jeste li vi bili sretni? A Norah? A Paul? Ne znam, odgovori on polako. Onoliko sretni koliko itko moe biti, pretpostavljam. Paul je vrlo talentiran. Mogao bi raditi to god poeli u ivotu, ali on se eli upisati na Juilliard i svirati gitaru. Mislim da grijei, ali Norah se ne slae. To izaziva napetost meu nama. Caroline pomisli na Phoebe, koliko je voljela istiti i sve drati uredno, kako je pjevuila dok je prala sue ili podove, koliko je cijelim srcem voljela glazbu, ali nikada nee moi tako dobro svirati gitaru. A Norah? upita ona. Ona ima svoju turistiku agenciju, odgovori David. esto je na putu, kao i va mu. Turistiku agenciju? ponovi Caroline. Norah? Znam. I mene je to iznenadilo, ali ima je ve godinama. Dobra je u svom poslu. Kvaka se okrene i vrata se otvore nekoliko centimetara. Kustos gurne glavu u prostoriju, dok su mu plave oi zabrinuto i radoznalo blistale. Nervozno prijee rukom kroz tamnu kosu. Doktore Henry, znate, vani je puno ljudi. Oni, ovaj, oekuju da ete se druiti s njima. Je li sve u redu? David pogleda Caroline. Oklijevao je, ali je istodobno bio nestrpljiv. Caroline je znala da e se u sljedeem trenutku okrenuti, namjestiti kravatu i udaljiti. Neto to je trajalo sve ove godine zavravalo se u tom trenutku. Nemoj, pomisli ona, ali kustos se nakalje i s nelagodom nasmije pa David ree: Nema problema. Stiem... Ostat ete, zar ne? upita Caroline i primi je za lakat. Moram kui, ree ona. Phoebe me eka. Molim vas. On zastane kod vrata. Ona ga pogleda i u oima mu ugleda istu onu tugu i suosjeanje kojih se sjeala od prije toliko godina, kada su oboje bili puno mlai. Ima jo toliko toga o emu bismo trebali porazgovarati, prolo je mnogo godina. Molim vas, recite da ete priekati. Neu se dugo zadrati. Ona osjeti muninu, nelagodu koju nije mogla objasniti, ali tiho kimne i David Henry se nasmijei. Odlino. Moemo poi na veeru, dobro? Sada se moram vratiti gostima, popriati s njima. Pogrijeio sam prije toliko godina i elim znati vie. Drao ju je za nadlakticu dok su se vraali meu posjetitelje. Caroline nije mogla progovoriti. Ljudi su ekali, radoznalo i otvoreno gledali u njihovu smjeru, doaptavali se. Ona iz torbice izvadi omotnicu koju je pripremila s posljednjim Phoebeinim fotografijama i prui je Davidu. On je uzme, njihovi se pogledi sretnu i on ozbiljno kimne. Uto ga vitka ena u crnoj lanenoj haljini primi za ruku. Bila je to ona ena iz publike. Lijepa, pomalo neprijateljski raspoloena, postavi mu jo jedno pitanje o formi. Caroline je nekoliko minuta stajala na mjestu i gledala ga kako eni u crnoj haljini objanjava fotografiju koja je podsjeala na tamne grane drveta. Bio je i ostao naoit. On dvaput pogleda

u Carolineinu smjeru, pa kad je vidio da je ona jo tu, u potpunosti se posveti gostima. Priekajte, rekao je. Molim vas, priekajte. Oekivao je da e ona to uiniti. Ona ponovno osjeti muninu. Nije eljela ekati i to je bilo konano. Predugo je ekala u mladosti na priznanje, avanturu, ljubav. Sve dok, s Phoebe u naruju, nije napustila svoj dom u Louisvilleu, sve dok se nije spakirala i odselila, njezin ivot nije doista poeo. Nita dobro nije se izrodilo od ekanja. David je stajao pognute glave i kimao sluajui enu tamne kose, vrsto drei omotnicu u rukama iza lea. Caroline je gledala kako on leerno sputa omotnicu u dep, kao da je u njoj neto nevano i pomalo neugodno, kakav raun ili prometna kazna. Caroline se zaas nala vani, urei niz kamene stube u no. Bilo je proljee, zrak svje i vlaan, i Caroline je bila previe uzrujana da eka autobus. Zato krene brzim hodom, ulicu za ulicom, i ne primjeujui ni promet ni ljude oko sebe. Nije razmiljala ni o opasnosti to je tako kasno sama na ulici. Pred oima su joj se po javljivale slike iz prolosti, neobini nepovezani detalji. Iznad lijevog uha imao je pramen tamne kose, nokti su mu bili kratko podrezani. Sjeala se njegovih etvrtastih prstiju, ali glas mu se promijenio, postao hrapaviji. Osjeala se smeteno. Slike koje je uvala u sjeanju cijelo to vrijeme promijenile su se onog trenutka kada ga je ugledala. A ona? Kakvom mu se ona uinila veeras? to je vidio, to je ikad shvaao o Caroline Lorraine Gill, je li slutio to se krije u njezinu srcu? Nije vidio nita, ba nita. I ona je to shvatila, znala je to godinama, sve od onog trenutka ispred crkve kada se njegov ivot zatvorio prema njoj, kada se ona okrenula i otila. Negdje duboko u srcu, Caroline je uvala besmislenu romantinu ideju da ju je David Henry neko poznavao kao to nikad nitko nee moi. Ali to nije bilo istina. On nije imao pojma. Hodala je pet blokova. Poelo je kiiti. Lice, ogrta i cipele bili su joj mokri. Nona studen ju je obavila, uvukla joj se pod kou. Bila je blizu ugla neke ulice kad zakripe konice autobusa 6IB, on stane i ona potri prema njemu. Makne kosu s lica i sjedne na napuklo plastino sjedalo. Kroz prozor je vidjela svjetla, neon i vodenasti crveni odsjaj farova. Osjeala je prohladan i vlaan zrak ranog proljea na licu. Autobus se polako vukao ulicama, ubrzavi kada je doao do tamnog mjesta pokraj parka, niz dugi brijeg. Ona izae na sredini trga Regent. Dok je prolazila pokraj taverne zauje buku i povike. Kroz staklo su se nazirali obrisi igraa koje je ranije vidjela. S aama u rukama, mahali su stisnutim akama okupljeni ispred televizora. Svjetlo s duboksa bacalo je neonski plave pruge svjetla na ruku konobarice dok se okretala od stola najblieg staklu. Caroline zastane. Adrenalin koji joj je divlje jurio venama zbog susreta s Davidom Henryjem iznenada je nestao, rasprio se u proljetnom zraku kao magla. Ona osjeti koliko je sama. Ljudi u baru bili su povezani zajednikim ciljem, prolaznike s kojima se mimoilazila na ploniku ivot je vodio na mjesta koja ona nije mogla ni zamisliti. Oi joj se napune suzama. Slika na televizijskom ekranu zatreperi i kroz staklo se zauje jo jedna zdravica. Ona krene dalje, nehotice okrzne enu koja je nosila papirnatu vreicu s namirnicama, zaobie hrpu ostataka hrane iz ekspres-restorana koju je netko ostavio na ploniku. Caroline se spusti nizbrdo, a onda krene uliicom do svoje kue. Svjetla grada obasjavala su poznata mjesta: dom ONeillovih iz kojih se zlatno svjetlo prosipalo na svib, dom Soulardovih s dugim tamnim vrtom i, napokon, travnjak Margolisa, brijeg na kojem su ljeti posvuda rasli prekrasni slakovi. Kue u nizu, jo nekoliko koraka nizbrdo, a onda napokon i njezina kua. Ona zastane u uliici i zagleda se u svoju visoku, usku kuu. Spustila je platnene zastore, bila je gotovo sigurna, ali sada su bili podignuti i ona je jasno mogla vidjeti blagovaonicu. Luster je bacao svjetlo na stol na kojem je Phoebe rasporedila vunice. Ona se sagnula nad tkalaki stan i polako i odluno pomicala unak naprijed-natrag. Rain se sklupala na njezinu krilu nalik na meko naranasto klupko. Caroline ju je gledala, zabrinuta koliko se zapravo njezina

ki doima ranjivo, koliko je nezatiena u tom svijetu koji se tajanstveno kretao iza nje u mraku. Ona se namrti, pokuavajui se sjetiti trenutka kada je okrenula usku plastinu polugu i spustila platnene zastore. Zatim dublje u kui ugleda sjenu iza francuskih vrata koja su vodila u dnevnu sobu. Caroline zastane dah. To je iznenadi, ali jo je nije bilo strah. Uto obris poprimi dobro poznati oblik i ona se opusti. To nije bio stranac ve Al koji se ranije vratio s puta i polako prolazio kroz kuu. Bila je iznenaena i neobino sretna. Al je sve vie radio i esto ga nije bilo po dva tjedna. Ali sada je bio tu, vratio se kui. Podigao je zastore i pruio joj ovaj trenutak uitka, pogled na njezin ivot koji se odvijao izmeu zidova od opeke, na drveni ormari za posue koji je prelakirala, na fikus koji jo nije uspjela ubiti, na stakla koja je s tolikom ljubavlju prala sve ove godine. Phoebe digne pogled s tkalakog stana i zagleda se kroz prozor u mraan, mokri travnjak, gladei makina meka lea. Al je prolazio kroz sobu sa alicom kave u ruci. Zastane kraj nje i alicom pokae na sag koji je tkala. Kia pone jae padati, kosa joj je bila potpuno mokra, ali Ca roline se ne pomakne. Ono to joj se uinilo kao samoa dok je stajala pred prozorom taverne, blijeda pusto stvarna i zastraujua, nestane kada je ugledala svoju obitelj. Kia je tekla niz prozorska stakla, udarala je po obrazima, sakupljala se u kapljice na njezinu finom vunenom ogrtau. Ona skine rukavice i pone traiti kljueve u torbici, ali onda se sjeti da su vrata sigurno otkljuana. U tami travnjaka, dok je nepresuna rijeka automobila protjecala autocestom, , a njihovi farovi obasjavali guste grmove jorgovana, koje je prije mnogo godina posadila kako bi se zaklonili od ceste, Caroline je stajala jo nekoliko trenutaka. Ovo je bio njezin ivot. Ne ivot o kakvom je neko matala, ne ivot kakav je kao mlada zamiljala ili prieljkivala, ve ivot kakvim je ivjela, kakav god sloen bio. To je bio njezin ivot, izgraen s panjom i ljubavlju, i bio je dobar. Ona zatvori torbicu, krene uza stube, gurne stranja vrata i ue u svoj dom.

II
Ona je bila profesorica povijesti umjetnosti na sveuilitu Carnegie Mellon i eljela je znati kako on doivljava razliite oblike. to je ljepota? pitala je dok ga je drala za nadlakticu i vodila preko sjajnog hrastova poda od jedne do druge fotografije koje su visjele na bijelim zidovima. Moe li se ljepota pronai u formi? Moe li se znaenje pronai u formi? Kada se okrenula, kosa joj zalepra i ona je rukom zagladi iza uha. David ju je paljivo gledao, njezin bijeli razdjeljak u kosi, glatko, blijedo lice. Presjeci, ree on blago i pogleda prema Caroline koja je stajala kod fotografije Nore na plai. Lakne mu kada je vidio da je jo tu. S naporom se okrene prema profesorici. Slinost, stapanje, to je ono to ja traim. Ja ne prilazim tome teoretski. Fotografiram ono to me dira u srce. Ali teorija se ne moe zanemariti! uzvikne ona. Ipak zastane s pitanjima i skupi oi, lagano grizui kut usana. On nije mogao vidjeti njezine zube, ali zamisli da su ravni, bijeli i pravilni. Prostorija oko njega pone se okretati, glasovi su bili as glasni as tihi. U trenutku tiine on shvati da mu srce jako tue, da jo uvijek dri omotnicu koju mu je Caroline dala. On ponovno pogleda na drugi kraj prostorije - da, dobro, jo uvijek je bila tamo - i paljivo spremi omotnicu u dep koulje. Ruke su mu lagano drhtale. Tamnokosa mu je ena rekla da se zove Lee i da je kritiar ka. David kimne, samo je napola sluajui. Je li Caroline ivjela u Pittsburghu ili je samo vidjela obavijest o izlobi pa je doputovala iz nekog drugog mjesta, iz Morgantowna, Columbusa ili Philadelphije? Ona mu je iz svih tih mjesta slala pisma, a onda se iznenada pojavila iz anonimne publike. Izgledala je isto kao i prije, neto starije, nekako utegnutije i snanije, davno je nestala blagost mladih

dana. Davide, zar me ne prepoznajete? On ju je prepoznao, iako toga odmah nije bio ni svjestan. On se ponovno osvrne uokolo ali je ne ugleda, i panika se pone iriti njime kao siuna vlakna gljiva skrivenih u deblu. Ona je dola ak ovamo, rekla je da e priekati, pa ne bi valjda sad otila. Netko proe s pladnjem sa ampanjcem i on uzme au. Kustos se ponovno pojavi i upozna ga sa sponzorima izlobe. David se pribere dovoljno da moe davati suvisle odgovore, ali jo uvijek je razmiljao o Caro line, nadajui se da e je ugledati negdje u dnu prostorije. Ostavio ju je samu jer je bio uvjeren da e ga ekati, ali sada se s nelagodom sjeti onog davnog jutra i mise zadunice kada je Caroline u crvenom kaputu stajala u pozadini. Sjeti se hladnog zraka ranog proljea, vedrog sunanog neba, Paula koji je u kolicima udarao noicama ispod pokrivaa. Sjeti se da ju je pustio da ode. Ispriavam se, promrmlja on prekidajui govornika. Odluno krene preko poda od bjelogorinog drveta do predvorja, gdje zastane i okrene se kako bi imao bolji pregled dvorane i ljudi u njoj. Svakako, sada kada ju je pronaao nakon toliko godina ne smije dopustiti da ona ponovno nestane. Ali nje nije bilo. Vani su gradska svjetla zavodljivo sjala, razbacana poput cekina preko prekrasnih valovitih brda. Tu je negdje Caroline Gill prala sue, mela podove, zastajala kako bi pogledala kroz prozor u tamu. Gubitak i tuga stanu strujati njime poput vala tako snano da se morao nasloniti na zid i spustiti glavu, borei se s jakim osjeajem munine. Njegovi su osjeaji bili pretjerani, neprimjereni. Napokon, godinama je normalno ivio, a nije vidio Caroline Gill. On duboko udahne i u sebi ponovi periodiku tablicu elemenata - srebro, kadmij, indij, kositar - ali inilo se kao da se ne moe smiriti. David gurne ruku u dep i izvadi omotnicu koju mu je ona dala. Moda je napisala adresu ili broj telefona. Unutra su bile dvije tvrde polaroid-fotografije. Boje su na njima bile loe, mat, sivkaste. Na prvoj je bila nasmijana Caroline koja je zagrlila djevojicu kraj sebe, odje venu u utirkanu plavu haljinu s niskim strukom i irokom vrpcom oko pasa. Bile su ispred ciglenog zida neke kue, ali su zbog vedrog dana prepunog svjetla boje na polaroidu bile blijede. Djevojica je bila krupna, pa iako joj je haljina dobro pristajala, nije ju inila draesnom. Kosa joj je meko, valovito padala oko lica, na usnama je imala vedar osmijeh, oi gotovo zatvorene od zadovoljstva to je fotografiraju, ili se smjekala osobi koja ju je fotografirala. Imala je iroko lice, ostavljala dojam dobrodune osobe, a oi su moda samo zbog kuta slikanja izgledale blago iskoene prema gore. Phoebe na dan svojeg esnaestog roendana, napisala je Caroline na poleini. On stavi prvu fotografiju iza druge, novije. Na njoj je ponovno bila Phoebe. Igrala je koarku. Upravo se spremala baciti loptu prema kou pa je stajala na prstima. Koarka, sport koji je Paul odbio igrati. David pogleda poleinu, a onda provjeri omotnicu. Adrese nije bilo. On popije ampanjac i odloi au na mramorni stol. Galerija je jo uvijek bila puna ljudi i amora. David zastane na vratima promatrajui sve to kao da se njega ne tie, kao da je sluajno uao ovamo. Zatim se okrene i izae na blagi prohladni zrak vlaan od kie. On vrati Carolineinu omotnicu s fotografijama u dep koulje i, ne znajui kamo ide, pone hodati. Oakland, njegova stara etvrt za vrijeme studija se promijenila, ali ne jako. Vie nije bilo igralita Forbes, na kojem je proveo tolika poslijepodneva visoko na tribinama, upijao sunce i navijao kada bi palica udarila loptu i poslala je daleko preko jarkozelenog polja. Na mjestu s kojeg su neko odzvanjali povici tisua navijaa bila je nova sveuilina zgrada, etvrtasta, ravnog krova. On zastane i okrene se prema Katedrali znanja, uskom sivom monolitu, sada tek sjeni na nonom nebu, kako bi se pribrao. Nastavi hodati tamnim gradskim ulicama, mimoilazei se s ljudima koji su izlazili iz restorana i kazalita. Nije razmiljao kamo ide, iako je znao. Shvati da je sve te godine, od onog trenutka kada je Caroline dao svoju ker, bio paraliziran. Njegov se ivot okretao oko tog jednog postupka: drao je novoroene u rukama - a onda je dopustio da je Caroline

odnese. Kao da je sve ove godine uporno fotografirao ne bi li nekom drugom dogaaju dao toliku teinu, toliko znaenje. elio je zaustaviti brzi tempo kojim se svijet kretao, usporiti tok dogaaja, ali to je, naravno, bilo nemogue. On uzrujano nastavi hodati, povremeno mrmljajui sebi u bradu. Ono to je tako dugo nepomino lealo u njegovu srcu ponovno se prenulo nakon susreta s Caroline. On pomisli na Noru koja je postala neovisna i snana ena, koja je sklapala vane ugovore s nevjerojat nom samouvjerenou, vraala se s veera obavijena mirisom vina i kie, dok joj je na licu titrao osmijeh, pobjeda i uspjeh. U posljednjih je nekoliko godina imala vie ljubavnih avantura, on je to znao, i njezine su tajne, kao i njegove, prerasle u zid izmeu njih. Ponekad bi uveer nakratko ugledao onu enu kojom se oenio: Noru kako stoji s malenim Paulom u naruju, Noru s usnama umrljanim bobicama kako vee pregau, Noru kao novopeenu turistiku agenticu koja ostaje na poslu dokasno kako bi sredila raune. Ali ona je sve te slojeve prijanje sebe zbacila poput koe, i sada su ivjeli kao dva stranca u svojoj velikoj kui. Paul je zbog toga patio, David je to znao. Tako se silno trudio da mu sve prui. Trudio se biti dobar otac. Zajedno su sakupljali fosile, slagali ih, obiljeili, izloili u dnevnoj sobi. Vodio je Paula u ribolov kad god je mogao. Ali koliko se god trudio da uini Paulov ivot lakim, nije se promijenila injenica da je David izgradio taj ivot na lai. On je pokuao zatititi svojeg sina od onog zbog ega je sam kao dijete patio, od siromatva, brige i tuge. Ali upravo je taj trud porodio patnje kojima se David nikada nije nadao. La je narasla izmeu njih, pretvorila se u stijenu i natjerala ih da se poput stabala saviju oko nje. Ulice su se spajale pod udnim kutovima kako se grad suavao prema uu rijeka Monongahela i Allegheny, ijim je zdruivanjem nastajala rijeka Ohio koja je tekla u Kentucky, a onda se dalje izli jevala u Mississippi i nestajala. On poe do samog ua. Dok je bio student, David Henry esto je dolazio ovamo i s obale gledao kako se dvije rijeke spajaju. Vie je puta znao stati na sam rub obale tako da mu vrhovi cipela vire iznad tamne povrine rijeke. Pitao se koliko je hladna ta tamna voda i bi li imao dovoljno snage doplivati natrag na obalu kada bi pao u nju. I sada je, kao i tada, studeni vjetar prodirao kroz tkaninu njegova odijela i on pogleda kako rijeka tee izmeu vrhova njegovih cipela. Pomakne se naprijed jo dva, tri centimetra i pogleda sve iz drugog kuta. Iako je bio umoran, na trenutak osjeti aljenje - ovo bi bila izvrsna fotografija, ali on je ostavio aparat u hotelskom sefu. Daleko ispod njega voda je stvarala virove, pjenila se oko be tonskih stupova, a zatim uzburkano tekla dalje. David je osjeao pritisak ruba na sredinu stopala. Kad bi pao ili skoio i ne bi uspio doplivati na sigurno, kod njega bi pronali sat s oevim inicijalima ugraviranima na poleini, lisnicu s dvjesto dolara u gotovini, vozaku dozvolu, kameni iz potoka blizu roditeljske kue koji je nosio sa sobom ve trideset godina, a u depu koulje, tono iznad srca, omotnicu s fotografijama. Na njegov bi pogreb dolo mnogo ljudi. Povorka bi bila duga nekoliko blokova. I tu bi prestale sve novosti. Caroline moda nikada ne bi saznala, niti bi ta vijest stigla do mjesta gdje je on roen. ak kada bi i stigla onamo, nitko ne bi prepoznao njegovo ime. Pismo ga je ekalo jednog dana poslije kole, iza prazne limenke od kave. Nitko nije nita rekao, ali svi su ga gledali znajui o emu se radi. Jasno se razabirao logo Sveuilita Pittsburgh. On je odnio omotnicu na kat i odloio je na stol kraj postelje. Bio je previe nervozan da je otvori. Sjeao se da je tog poslijepodneva nebo bilo sivo i tmurno. Gledao ga je kroz prozor, kroz gole grane brijesta. Dva sata nije se usudio pogledati, a onda je to ipak uinio i vijest je bila dobra; primljen je uz punu stipendiju. Sjedio je na rubu postelje, previe zaprepaten, previe oprezan kada se radilo o dobrim vijestima da si dopusti veselje, i takav e biti cijeli svoj ivot. Drago nam je to Vas moemo izvijestiti da ste...

Ali tada on primijeti greku i uznemirenost se ugnijezdi upravo tamo gdje je i oekivao, u upljem mjestu ispod rebara, jer ime u pismu nije bilo njegovo. Adresa je bila tona, kao i svi ostali podaci, od datuma roenja do broja socijalnog osiguranja. Njegova dva prva imena, David po ocu i Henry po djedu, bila su dobro napisana, otipkala ih je tajnica koju je moda prekinuo telefon ili posjetitelj. Moda je samo zbog prekrasnog proljetnog zraka digla pogled s radnog stola, sanjarei kako e se u suton pojaviti njezin zarunik s buketom cvijea, dok e njezino srce treperiti kao list. Zatim su se zalupila vrata. Zauli su se koraci, bio je to njezin ef. Ona se trgnula, pribrala i vratila u sadanjost. Trepnula je, gurnula ruicu pisaeg stroja i nastavila tipkati. Ve je ispravno otipkala David Henry. Ali njegovo se prezime - McCallister - izgubilo. Nikad nikome nije rekao. Otiao je na fakultet, registrirao se i nitko nije saznao. To je napokon doista bilo njegovo pravo ime. Ipak, David Henry se razlikovao od Davida Henryja McCallisteru, jer kao da je upravo Davidu Henryju, osobi bez prolosti bilo suenu da ode na studij. Dobio je priliku da stvori samoga sebe iz poetka. I on je upravo to uinio. Ime mu je u izvjesnoj mjeri pomoglio, ime je to zahtijevalo, strogo i pomalo aristokratsko. Napokon, tu je bio Patrick Henry, dravnik i govornik. U prvo je vrijeme, kada bi se David naao u drutvu ljudi bogatijih od sebe, s vezama o kakvim je on mogao samo sanjati, koji su se osjeali krajnje oputeno u svijetu u koji se on tako oajniki nastojao uklopiti, iako se osjeao pomalo izgubljeno u njemu, znao je aludirati, nikad izravno, da je on daleki roak poznatog govornika, u nadi da e se uz pomo lanog pretka lake probiti. Njegov glavni dar Paulu bilo je mjesto u svijetu u koje nitko nee posumnjati. Voda pod njegovim nogama bila je smea s nezdravom bijelom pjenom. Vjetar je jae zapuhao i njegova koa postane porozna poput odijela. Vjetar mu je bio u krvi, uskomeala je voda blistala, bila sve blia. Kiselina mu se digne u grlu, on se srui na ruke i koljena, osjeti ledeni kamen pod dlanovima. Povraao je u divlju rijeku sve dok nije izbacio sve iz sebe. Dugo je leao u mraku, a onda napokon polako ustao, nadlanicom obrisao usta i pjeice se vratio u grad. Cijelu je no prosjedio na terminalu autobusnog poduzea Greyhound. Zadrijemao bi, zatim se trgnuo iz sna, a ujutro je sjeo na prvi autobus koji je vozio u njegovo rodno mjesto u Zapadnoj Virginiji. Otputovao je duboko u brda koja su ga okruila kao ruke u zagrljaj. Nakon sedam sati autobus je stao tamo gdje se uvijek zaustavljao, na uglu ulica Main i Vine, a onda buno produio dalje, ostavljajui Davida Henryja ispred trgovine. U ulici je bilo tiho, telefonski je stup bio oblijepljen novinama, iz pukotina na ploniku je rastao korov. David je tu radio kako bi mogao platiti stanarinu i hranu u sobi iznad trgovine. Bio je pametan djeak, koji se spustio s planine kako bi uio, iznenaen zvonima i prometom, kuanicama koje su dolazile u kupnju, kolskom djecom koja su se tiskala oko aparata za gazirana | pia, mukarcima koji su se okupljali uveer, pljuvali duhan i kartali, provodili vrijeme priajui razne prie. Ali to je sve nestalo. Neitki, razliveni crveni i crni grafiti prekrivali su perploe na prozorima. Davidu se inilo da mu grlo gori od ei. S druge strane ceste dvojica su sredovjenih mukaraca, jedan elav, drugi prosijede kose do ramena, sjedili na trijemu i igrali damu. Radoznalo i sumnjiavo ga pogledaju i David shvati zato - na sebi je imao uprljane i izgu vane hlae, koulju koju je nosio cijeli dan i cijelu no, nije imao kravatu, kosa mu je bila splotena od nemirnog sna u autobusu. On nije pripadao ovamo, ni sada ni prije. U uskoj sobi iznad trgovine, s knjigama otvorenim na postelji, osjeao je takvu nostalgiju za domom da se nije mogao usredotoiti na uenje, ali kada se vraao u planine, njegova enja nije prestajala.

U malenoj drvenoj kui njegovih roditelja ukopanoj vrsto u brdo, sati su prolazili polako. Mjerilo ih je jedino lupkanje oeve lule o naslonja, majini uzdasi i lagani pokreti njegove sestre. Postojao je ivot ispod potoka i ivot i/nad njega, a samoa se otvarala posvuda poput tamnog cvijeta. On kimne mukarcima, okrene se i nastavi hodati, osjeajui njihove poglede na sebi. Pone padati lagana kia, fina poput magle. On nastavi hodati iako su ga boljele noge. Pomisli na svoju svijetlu ordinaciju sada tako daleku, nalik na san. Bilo je kasno poslijepodne. Norah je sigurno jo uvijek na poslu, Paul je u svojoj sobi i pretae samou i srdbu u gazbu. Oni oekuju da e se on veeras vratiti. Morat e ih nazvati kada shvati to zapravo tu radi da im javi da nee doi. Mogao bi sjesti na sljedei autobus i vratiti se kui. On je to znao, ali uini mu se nemoguim da taj ivot postoji u istom svijetu kao to je ovaj. Neravan plonik na rubu grada bio je isprekidan travnjacima, crtice-tokice, kao neka vrsta Morseova koda, s dugim intervalima, a onda praznina. Plitke su grabe ile uz rub uske ceste i on se sjeao kako su znale biti pune ljiljana, golemih naranastih cvjetova nalik na plamen u pokretu. On gurne ake pod pazuha kako bi ih ugrijao. Ovdje je bilo hladnije, kao da proljee jo nije stiglo. Ni traga jorgovanima i toploj kii kao u Pittsburghu. Pod nogama je osjeao kako puca gornji sloj zaostalog snijega. On utne pocrnjele komade u grabu gdje se zadralo jo snijega isprepletenog s korovom i otpacima. Stigao je do mjesne autoceste. Automobili su jurili, prskali ga bljuzgavicom, pa ga natjeraju da sie na travu. Ovo je neko bila pusta cesta, motori automobila uli su se s udaljenosti od nekoliko kilometara, puno prije nego to bi se pojavili na obzorju, a za uprav ljaem je obino bilo poznato lice. Automobil bi usporio, zaustavio se, vrata su se otvarala kako bi on uao. Poznavali su ga, poznavali su njegovu obitelj, pa bi nakon neobaveznog askanja - Kako je mama? Kako tata? Kako napreduje povrtnjak ove godine? - nastu pila tiina u kojoj bi voza i ostali putnici paljivo razmiljali to da kau a to ne tom mladiu tako pametnom da je uspio dobiti stipendiju, mladiu ija je sestra bila tako bolesna da nije mogla ii u kolu. U tim je planinama, a moda i u cijelome svijetu, postojala teorija kompenzacije, prema kojoj za sve to ovjek dobije u ivotu neto mu bude oduzeto. Pa, ti si dobio pamet, a tvoj roak dobar izgled. Komplimenti, zavodljivi poput rua, ali s otrim trnjem. Da, moda jesi pametan, ali si i ruan. Moda si zgodan, ali pamet ti nije jaa strana. Kompenzacija, ravnotea u svemiru. David je u svakoj primjedbi o njegovu studiju uo optube - dobio je toliko, dobio je previe i u automobilima i kamionetima tiina bi rasla pa se inilo da je nijedan ljudski glas vie ne moe razbiti. Cesta je krivudala, Juneina rasplesana cesta. Obronci postanu strmiji, niz njih su u slapovima tekli potoci, kua je bilo sve manje, bile su sve siromanije. Pojavile su se kamp-prikolice, ukopane u brda nalik na jeftin nakit bez sjaja, izblijedjele tirkizne, srebrne i ute boje. A onda platana, stijena u obliku srca, zavoj na kojem su tri bijela kria, okiena uvelim cvijeem i vrpcama, bila zabijena u zemlju. On skrene i pone se uspinjati uz sljedei potok, njegov potok. Staza je bila obrasla, inilo se kao da je vie nema. Trebalo mu je gotovo sat vremena da stigne do stare kue, sada blijedosive od vremena. Krov se uleknuo nasred vezne grede, ne dostajalo je nekoliko drvenih crepova. David zastane. Prolost ga je tako snano obavila da mu se uini kako e ih ponovno vidjeti: majku kako silazi stubama s pocinanom kadicom u koju e uliti vodu za pranje rublja, sestru kako sjedi na trijemu, ut e zvuk sjekire kojom je otac negdje iza kue cijepao drva za ogrjev. Kada je on otputovao na kolovanje a June umrla, njegovi su roditelji ostali tu koliko god su mogli. Nisu eljeli napustiti zemlju. Ali slabo su zaraivali, a onda je prerano umro njegov otac i majka je otputovala sestri na sjever, u nadi da e pronai posao u tvornicama automobila. David je rijetko dolazio iz Pittsburgha, a otkako mu je umrla majka nije bio nijednom. Poznavao je to mjesto kao prste svoje ruke, ali sada je bilo daleko od njegova ivota kao Mjesec.

Zapue vjetar. On se uspne uza stube. Vrata su visjela na arkama i nisu se mogla zatvoriti. Unutra je zrak bio hladan, ustajao. Iznad jedine prostorije bila je galerija na kojoj su neko spavali, sada opasno mjesto zbog uleknute krovne grede. Zidovi su imali vlane mrlje, kroz pukotine se vidjelo sivo nebo. On je pomogao ocu da stavi taj krov, dok im je s lica curio znoj, a ruke energino zamahivale ekiima na suncu i zabijale avle u mirisnu cedrovinu. Koliko je David znao, nitko nije bio ovdje godinama. Ipak, na staroj je pei bila hladna tava na kojoj se skrutnula mast, ali kada se nagnuo da je pomirie ne osjeti ustajao miris. U kutu je bio stari eljezni krevet, prekriven pohabanim pokrivaem nalik na one kakve su njegova baka i majka ivale. On dotakne tkaninu, bila je hladna, pomalo vlana. Nije bilo madraca, samo debeli sloj pokrivaa na letvicama unutar okvira. Drveni je pod bio pometen, a u staklenci na prozoru bila su tri afrana. Netko je tu stanovao. Zrak prostruji prostorijom i papiri koji su visjeli sa stropa, prozora, iznad kreveta zalepraju. David je iao okolo i sa sve veom radoznalou ih prouavao. Sliili su pahuljicama koje je izrezivao u koli, ali svakako su bili sloeniji. Detaljno su prikazivali itave scene: seoski sajam, urednu dnevnu sobu s kaminom, piknik s vatrometom. Delikatni i precizni, isjeci su davali kui ozraje tajanstvenosti. On dotakne nazupani rub sliice koja je prikazivala kola sa sijenom, djevojice s ipkastim eirima i djeake s hlaama podvijenim do koljena. Kota-vidikovac s kabinama, vrtuljak, automobili koji se voze autocestom, sve je to visjelo iznad kreveta, lagano lepralo na propuhu, njeno poput krila. Tko ih je tako vjeto i strpljivo izradio? On se sjeti svojih fotografija. Tako se trudio uloviti svaki trenutak, smrznuti ga u vremenu, uiniti da traje, ali kada su se slike pojavljivale u tamnoj komori, ono to su prikazivale ve se promijenilo. Proli su sati, dani, ak je i on otada bio pomalo drugaiji. Ipak, svaki je put iznova arko elio uloviti treperave trenutke, svijet koji je nestajao. On sjedne na tvrdi krevet. U glavi je jo uvijek osjeao bolno kucanje. Legne i pokrije se vlanim pokrivaem. Svi su prozori bili obasjani mekim sivim svjetlom. Prazan stol i tednjak pomalo su mirisali na plijesan. Zidovi su bili prekriveni slojevima novina koji su se poeli ljutiti. Njegova je obitelj bila vrlo siromana. To nije bio zloin, ali kao da jest. Zato su ljudi uvali stvari, stare motore i limenke, boce za mlijeko razbacane po travnjacima i brdima kao ini protiv neimatine, osiguranje od oskudice. Kada je David bio mali, djeak po imenu Daniel Brinkerhoff zavukao se u stari hladnjak i uguio. David se sjeao to su ljudi aputali, sjeao se tijela djeaka njegovih godina, izloenog u brvnari slinoj njegovoj, okruenog svijeama. Djeakova je majka plakala, to Davidu tada nije bilo jasno. Bio je premlad da shvati bol i tugu, da shvati smrt. Ali sjeao se to se govorilo ispred kue gdje je njegova majka to mogla uti, rijei neutjenog oca koji je izgubio sina: Zato nije stradala ona boleljiva djevojica? On je bio zdrav, on je bio snaan. Zato ne ona boleljiva djevojica? Ako je ve netko morao izgubiti ivot, zato ne ona? David zatvori oi. Bilo je tako tiho. On se prisjeti svih zvukova koji su ispunjavali njegov ivot u Lexingtonu: koraka i glasova u hodnicima, zvuka telefona koji mu para ui, njegova pagera koji zvoni dok se on vozi u autu i slua radio. Kod kue Paul uvijek na gitari i Norah s telefonskom icom omotanom oko zapea dok razgovara s klijentima. Usred noi jo poziva: trebaju ga u bolnici, mora smjesta doi. Ustajao je po mraku i hladnoi i odlazio. Ovdje nije bilo tako. uo se samo zvuk vjetra, treperenje starog lia, u daljini ispod leda tihi mrmor vode u potoku. Grana je udarala po vanjskom zidu. Bilo mu je hladno, on se pridigne na pete i gornji dio lea, izvue ponjavu i bolje se pokrije. Ipak, drhtao je jo nekoliko minuta od hladnoe i posljedica puta, a kada je zatvorio oi sjetio se dviju rijeka, njihova ua i tamne vode koja se pjenila. Tamo zapravo nije razmiljao hoe li pasti u rijeku, ve da li da se u nju baci. On zatvori oi samo na nekoliko minuta kako bi se odmorio. Ispod ustajalosti i plijesni neto je slatko mirisalo. Njegova je majka u gradu kupila eer i njemu se uini da osjea okus

roendanske torte, ute i guste kreme, tako slatke da mu se inila kao eksplozija u ustima. Doli su susjedi odozdo, njihovi su glasovi odzvanjali usjekom, haljine ena, raznobojne, veselih boja dodirivale su visoku travu, mukarci u tamnim hlaama i visokim cipelama, djeca su divlje trala dvoritem i vikala. Poslije su se svi okupili i napravili sladoled, stavili ga u slani rasol ispod trijema gdje se smrznuo. Zatim su podigli ledeni metalni poklopac i grabili slatku, hladnu kremu dok ne bi napunili svoje posude do vrha. Moda je to bilo nakon Juneina roenja, moda nakon krstitki, kada su radili sladoled. June je bila poput sve ostale novoroenadi, mahala je ruicama po zraku, oeala mu lice kada se sagnuo da je poljubi. Tog su vrueg ljetnog dana, dok se sladoled hladio ispod trijema, oni slavili. Dola je jesen pa zima, ali June nije mogla sjediti, Zatim i njezin prvi roendan, a ona je jedva imala snage napraviti nekoliko koraka. Ponovno je dola jesen, kada ih je posjetila roakinja sa sinom gotovo iste dobi kao i June. On ne samo da je hodao ve je i trao po kui, pomalo je govorio, dok je June tiho i mirno sjedila. Tada su shvatili da neto nije u redu. David se sjeao kako je njegova majka gledala malenog roaka, dok su joj dugo i tiho licem tekle suze. Zatim je duboko uzdahnula, okrenula se i nastavila s poslom, Tu je tugu on nosio sa sobom kao teak kamen na srcu. Od te je tuge pokuao potedjeti Noru i Paula, ali samo je prouzroio toliko drugih tuga. Davide, rekla mu je majka tog dana, brzo briui oi jer nije eljela da je on vidi kako plae. Makni te papire sa stola i poi van po drva i vodu. Uini to odmah. Budi koristan. On ju je posluao. Nastavili su sa svojim ivotima toga dana i ubudue. Okrenuli su se jedno drugome, nisu posjeivali nikoga osim u rijetkim prilikama, kada su bile krstitke ili sprovodi, sve do dana kada se Daniel Brinkerhoff uguio u hladnjaku. Po mraku su se vraali s bdjenja, pipajui put uz potok, s June u oevu naruju. Otada njihova majka vie nije silazila s planine, sve dok se nije preselila u Detroit... Ionako nisi od neke koristi, dopre do Davida u polusnu, nije bio siguran sanja li ili mu se ini da uje glasove noene vjetrom. Trgne se i osjeti da ga neto vue za zapea, zauje mrmljanje i prijee suhim jezikom preko nepca. ivot im nije bio lak, dugi dani ispunjeni poslom, pa i nije bilo vremena za tugu. Moralo se nastaviti sa ivotom, nita im drugo nije preostalo, a budui da rijei nisu mogle vratiti June, vie je nisu ni spominjali. David se okrene, boljeli su ga zglobovi. On se trgne i napola razbudi, otvori oi i pogleda naokolo. Ona je stajala kod pei samo nekoliko koraka dalje u maslinasto-zelenom kombinezonu zategnutom oko bokova. Na sebi je imala demper boje hre isprepleten blistavim naranastim nitima, preko toga muku zeleno-crnu kariranu flanelsku koulju. Odrezala je vrhove prstiju rukavica. Kretala se oko pei spretno i ustro dok je na tavi pekla jaja. Vani se smrknulo - on je dugo spavao - po cijeloj su sobi bile rasporeene svijee. uta je svjetlost svemu davala blagi sjaj. Profinjene slike izrezane od papira lagano su leprale. Ulje prsne i djevojka podigne ruke. On je nepomino leao ne koliko minuta gledajui je, jasno je zapaao svaku pojedinost: ruke pei na drva koje je njegova majka izribala, djevojine izgrizene nokte, treperenje svijea na prozoru. S police iznad tednjaka ona dohvati sol i papar. David je bio oaran nainom na koji je svjetlo prelazilo preko njezine koe, njezine kose dok se premjetala iz sjene na svjetlo i natrag u sjenu, s lakoom kojom je sve radila. Ostavio je fotoaparat u sefu hotela. David pokua ustati, ali ga zapea ponovno sprijee. On iznenaeno okrene glavu: jedna mu je ruka bila privezana za visoku nogu kreveta mreastim crvenim alom od ifona, druga trakama krpe. Ona primijeti da se on mie pa se okrene, lagano udarajui drvenom kuhaom o dlan. Moj e se deko svakog trenutka vratiti, objavi.

David pusti da mu glava padne na jastuk. Ova krhka djevojka, ini se ne starija od Paula, a moda ak i mlaa, bila je sama u toj naputenoj kui. Ona ovdje ivi, pomisli on, upita se to je s dekom i prvi put uvidi da bi se moda trebao plaiti. Kako se zove? Rosemary, odgovori ona, a po licu joj se vidjelo da je zabrinuta. Vjerujte ili nemojte, doda ona. Rosemary, ponovi on i sjeti se zimzelenog grma rumarina punog mirisnih iglica koji je Norah posadila na sunanom mjestu. Molim te, budi tako dobra pa me odvei. Neu, odgovori ona odluno. Nema anse. edan sam. Ona ga je nekoliko trenutaka gledala. Smee oi pune opreza imale su toplu boju proeka. Zatim izae, a u kuu prodre hladan zrak zbog kojeg zalepraju papirnate sliice. Ona se vrati s metalnom alicom punom vode s izvora. Hvala, ree on, ali ne mogu piti leei. Ona se okrene prema pei, promijea jaja koja su pucketala na ulju, zatim pone neto traiti u ladici. Pronae slamku iz nekog ekspres restorana, prljavu s jedne strane i ubaci je u metalnu alicu. Pit ete ako ste edni, ree ona. On okrene glavu i povue, previe umoran da se obazire na bilo to osim da voda ima okus praine. Ona prebaci prena jaja na plavi metalni tanjur s bijelim tokicama i sjedne za drveni stol. Jela je brzo, kaiprstom lijeve ruke njeno gurajui jaja na plastinu vilicu, zamiljena, kao da njega nema u prostoriji. U tom trenutku on shvati da nema nikakvog deka. Ona je tu ivjela sama. Pio je sve dok se nije zaulo srkanje, a u grlu je osjeao okus prljave rijene vode. Ova je kua neko pripadala mojim roditeljima, ree on. Zapravo, sada je moja. Imam potvrdu o vlasnitvu u sefu. Tehniki, ti si neovlateno ula na posjed. Ona se na to nasmije i odloi vilicu posred tanjura. A vi ste to? Tehniki doli ovamo traiti svoj posjed natrag? Svjetlost je treperila po njezinoj kosi i obrazima. Bila je tako mlada, ipak, osjeala se neka estina i snaga u njoj, neka osamljenost, ali i odlunost. Nisam. On pomisli na to neobino putovanje koje je poelo jednog obinog jutra u Lexingtonu. Paul je cijelu vjenost bio u kupaonici, Norah se mrtila dok je za pultom sreivala raune, kava se puila. Zatim izloba fotografija, rijeka i sad ovo. Zato ste onda doli? upita ona i odgurne tanjur na sredinu stola. Ruke su joj bile grube, nokti slomljeni. Iznenadi ga to je tim istim prstima uspjela stvoriti fine umjetnike slike od papira koje su ispunile prostoriju. Zovem se David Henry McCallister. Njegovo pravo ime, tako dugo neizreeno. Ne poznajem ja nikakve McCallistere, ree ona. Ali ionako nisam odavde. Koliko ima godina? upita on. Petnaest? esnaest, ispravi ga ona, a onda prkosno doda: esnaest ili dvadeset ili etrdeset, sami izaberite. esnaest, ponovi on. Imam sina, Paula, on je neto stariji od tebe. Sina, pomisli on i ker. Ma nemojte? ree ona ravnoduno. Ona ponovno uzme vilicu i on ju je promatrao dok je malim zalogajima jela jaja, paljivo vaui. Iznenada je ponovno bio u ovoj kui, ali u nekom drugom vremenu i gledao kako njegova sestru June na isti nain jede jaja. Bilo je to one godine kada je umrla. S naporom je sjedila za stolom, ali nije odustajala. Veerala je s njima svake veeri dok joj je svjetlost lampe obasjavala plavu kosu, polagane i graciozne kretnje.

Hajde, odvei me, predloi on njeno, glasom promuklim od osjeaja. Ja sam lijenik. Bezopasan sam. Da, ba. Ona ustane i odnese tanjur do sudopera. Trudna je, shvati on, okirano, po njezinoj figuri kada se okrenula da uzme sapun. etiri ili pet mjeseci, nagaao je. uj, ja sam doista lijenik. U mojoj je lisnici posjetnica. Pogledaj sama. Ona mu ne odgovori, opere tanjur i vilicu i paljivo ubrusom obrie ruke. David pomisli kako je neobino to je on ponovno tu i lei na mjestu na kojem je zaet i roen, gdje je odgojen. Kako je udno to je cijela njegova obitelj nestala, a ova ga je djevojka, tako mlada i odluna ali oito izgubljena, zavezala za krevet. Ona prie i uzme mu iz depa lisnicu. Jedno po jedno izvadi sve na stol: gotovinu, kreditne kartice, razne papirie. Ovdje pie da ste fotograf, ree ona itajui na mirkavom svjetlu s njegove posjetnice. Tako je, ree on. I to sam. itaj dalje. Dobro, ree ona trenutak kasnije i podigne njegovu osobnu iskaznicu. Vi ste lijenik. Pa to? Kakve to ima veze? Kosa joj je bila skupljena u rep, pramenovi su joj padali oko lica, i ona ih vrati iza uha. To znai da ti neu uiniti nita naao, Rosemary. Ne ini zlo - na to sam se kao lijenik zakleo. Ona ga odmjeri. Pa naravno da ete to rei, ak i ako mi elite zlo. On ju je prouavao, njezinu neurednu kosu, bistre tamne oi. Imam kod sebe neke fotografije, ree on. Tu su negdje... On se pomakne i osjeti otar rub omotnice kroz tkaninu koulje. Molim te pogledaj. To su fotografije moje keri. Ona je negdje tvojih godina. Kada je ona gurnula ruku u njegov dep, on ponovno osjeti njezinu toplinu i miris. Mirisala je prirodno, isto. to je onda tako slatko mirisalo? pitao se on sjetivi se svojega sna i pladnja s princes- krafnama koje su posluivali na otvorenju njegove izlobe. Kako se zove? upita Rosemary prouavajui prvo jednu zatim drugu fotografiju. Phoebe. Phoebe. Lijepo ime. I ona je lijepa. Je li ime dobila po majci? Ne, ree David i sjeti se noi kada je Phoebe roena, kada mu je Norah malo prije nego to su joj dali anesteziju rekla kako eli nazvati svoje dijete. Caroline, koja je to ula, potovala je njezinu elju. Ime je dobila po prateti s majine strane. Ja je nisam poznavao. Ja sam ime dobila po objema bakama, ree Rosemary tiho. Tamna joj kosa ponovno padne preko blijedih obraza i ona je pomakne. Oslonila je prste u odrezanim rukavicama na obraz blizu uha i David je zamisli kako sjedi sa svojom obitelji oko nekog drugog stola obasjanog svjetlou. Poeli je zagrliti, odvesti kui, zatititi. Rose s oeve strane i Mary s majine. Znaju li tvoji gdje si? upita on. Ona odmahne glavom. Ne smijem natrag, ree ona sa strahom, ali i sa srdbom u glasu. Ne mogu se nikada vratiti i neu. Izgledala je tako mlado dok je sjedila za stolom ruku skupljenih u ake, mrana, zabrinuta izraza lica. Zato? upita on. Ona odmahne glavom i prstom kucne po Phoebeinoj fotografiji. Kaete da je ona mojih godina? Otprilike. Roena je estog oujka 1964. Ja sam roena u veljai 1966. Ruke su joj lagano drhtale dok je sputala fotografije na stol. Moja je mama planirala veliku proslavu mog esnaestog roendana. Ona voli sve ruiasto i na volane. David primijeti kako je teko uzdahnula, ponovno maknula kosu iza uha i zagledala se kroz prozor u tamu. Imao je potrebu da je nekako utjei, isto kao to je toliko puta elio utjeiti druge - June, svoju majku, Noru - ali ni sada, kao ni ranije, nije mogao.

Statinost i pokret: bilo je u tome neto, morao je dokuiti to, ali misli su mu stalno vrludale. Osjeao se zarobljeno, smrznut u vremenu kao na nekoj od svojih fotografija, a ono to ga je dralo u tom poloaju bilo je duboko i bolno. Samo je jedanput plakao za June, dok je stajao s majkom na brijegu iban hladnim veernjim vjetrom i molio Oena iznad svjee raskopane zemlje. Plakao je s majkom koja je nakon tog dana mrzila vjetar. Zatim su sakrili svoju tugu i nastavili ivjeti. Takav im je bio usud i oni nisu postavljali suvina pitanja. Phoebe je moja ki, ree on i sam iznenaen to to govori. Ipak, osjeao je neobjanjivu potrebu da ispria cijelu priu, tu tajnu koju je uvao tolike godine. Ali nisam je vidio od dana kada se rodila. Oklijevao je, a onda se natjera da nastavi. Dao sam da je odnesu u dom. Ona ima Downov sindrom, to znai da je retardirana. Zato sam je dao. Nikad nisam nikome rekao. Rosemary ga otro, zaprepateno pogleda. A to je s onim - ne ini zlo? upita ona. Da, odgovori on. Znam, uinio sam zlo. Dugo su utjeli. Kamo god bi David pogledao sve ga je podsjealo na obitelj, na toplinu Juneina daha na njegovu obrazu, majku kako pjeva dok slae rublje na stol, prie njegova oca kako odzvanjaju izmeu zidova te kue. Nije ih vie bilo, nikoga od njih, pa ni njegove keri. Po staroj se navici borio protiv tuge, ali suze mu kliznu niz obraze, nije ih mogao zaustaviti. Plakao je zbog June, plakao je zbog trenutka u klinici kada je predao Phoebe Caroline Gill i gledao je kako odlazi. Rosemary je ozbiljna i nepomina sjedila za stolom. Oi im se sretnu, on nije skretao pogled pa nastane neobian trenutak duboke povezanosti. On se sjeti kako ga je Caroline gledala s vrata dok je spavao, sva raznjeena ljubavlju prema njemu, to joj se vidjelo na licu. Mogao je sii s njom niza stube muzeja i ponovno ui u njezin ivot, ali propustio je i taj trenutak. ao mi je, ree on, nastojei se pribrati. Tako dugo nisam bio ovdje. Ona je utjela i David se upita ne zvui li joj on poput luaka. Duboko uzdahne. Kada treba roditi? upita. Njezine se tamne oi raire od iznenaenja. Pretpostavljam za pet mjeseci. Ostavila si ga, zar ne? David upita tiho. Svojeg deka. Moda on nije elio dijete. Ona okrene glavu, ali on primijeti da su joj oi pune suza. Oprosti, brzo e on. Nisam imao namjeru gurati nos u tue stvari. Ona lagano odmahne glavom. U redu je. Nema veze. Gdje je on? nastavi David tiho. Gdje je tvoj dom? U Pennsylvaniji, odgovori ona nakon due stanke i duboko uzdahne. David shvati da joj je njegova pria, njegova tuga, omoguila da otkrije to joj lei na dui. Blizu Harrisburga. Neko sam ovdje u gradu imala tetu, nastavi ona. Sestru moje majke. Sue Wallis. Ona je umrla. Ali, kada sam bila mala dolazili smo ovamo. Obiavali smo lutati ovim brdima. Ova je kua uvijek bila prazna. Kada smo bili djeca igrali smo se u njoj. Najljepe godine mog ivota, a ovo je najbolje mjesto od svih. On kimne, sjetivi se tihog ukanja ume. Sue Wallis. Odnekud mu se pojavi slika ene koja se penje uzbrdo s pitom od bresaka pokrivenom ubrusom. Odvei me, ree jo tie. Ona se gorko nasmije briui oi. Zato? upita. Zato bih to uinila? Sami smo ovdje, nigdje nikoga u blizini. Nisam ba takva budala. Ona ustane, uzme kare i nekoliko listova papira s police iznad tednjaka. Dok je izrezivala, na sve su strane letjeli bijeli papirii. Vjetar je puhao i na propuhu je treperio plamen svijea. Na licu joj se vidjela odlunost, usreotoenost, kao Paul kada je svirao i suprotstavljao se Davidovu svijetu, traio svoje mjesto pod suncem. kare su blistale, mii joj je podrhtavao na bradi. Tek mu sad padne na pamet da bi ga ona mogla ozlijediti. Te sliice koje izrezuje, vrlo su lijepe, ree on.

Zovu se Scherenschnitte. To me nauila baka Rose, ona je odrasla u vicarskoj. Pretpostavljam da ih tamo svi izrauju. Sigurno se brine to je s tobom. Mrtva je. Umrla je prole godine. Ona uuti, potpuno koncentrirana na izrezivanje. Volim to raditi. To mi pomae da je se sjetim. David kimne. Pone novu sliku kada dobije ideju? Sve je ve u papiru, odgovori ona. Ne izmiljam slike ve ih pronalazim. Pronalazi ih. Da. On kimne. Shvaam. Isto je kad ja fotogra firam. Snimke su ve tu, ja ih samo trebam otkriti. Tako je, ree Rosemary, okreui papir. Upravo tako. to e uiniti sa mnom? Ona ne odgovori i nastavi izrezivati. Moram piati, ree on. Nadao se da e je rijeima okirati i da e mu morati neto odgovoriti, ali doista je i trpio, toliko da ga je boljelo. Ona ga je prouavala nekoliko trenutaka. Zatim odloi kare i papir i nestane bez rijei. uo ju je kako se kree vani u mraku. Vratila se s praznom staklenkom maslaca od kikirikija. Gledaj, ree on. Rosemary, molim te, odvei me. Ona spusti staklenku i ponovno uzme kare. Kako si samo mogao dopustiti da je odnesu? upita ona. Svjetlost bljesne na otricama kara. David se sjeti kako je bljesnuo skalpel kada je napravio epiziotomiju, osjeaja da lebdi izvan svojeg tijela i gleda cijelu scenu odozgo, te kako su dogaaji te noi pokrenuli njegov ivot. Jedan je dogaaj vodio drugome, vrata su se otvarala gdje ih dotad nije bilo, a druga se zatvarala, sve dok nije doao do ovog trenutka i naao se u drutvu potpuno strane osobe koja je u papiru traila skrivene, sloene slike i ekala da joj on odgovori. A njemu nita drugo nije preostalo, nije imao kamo. To te brine? upita on. Da e se odrei svojeg djeteta? Nikad. Nikad to neu uiniti, ree ona estoko, odlunog izraza lica. Znai netko je to njoj uinio, izbacio je poput tereta u more da potone ili ispliva. Zato je sada, sa esnaest godina, trudna i sama, sjedila za ovim stolom. Kada sam shvatio da sam donio pogrenu odluku ve je bilo prekasno, ree David. Nikad nije kasno. Ti ima samo esnaest godina, ree on. Vjeruj mi, postoje situacije kada je prekasno. Ona na trenutak stisne vilicu. Nije odgovorila, samo je nastavila izrezivati, i u tiini koja je nastupila David produi. Prvo pokua objasniti snijeg, ok, bljesak skalpela na jakom svjetlu. Zatim osjeaj da lebdi iznad svojeg tijela i gleda vlastite kretnje. Osamnaest se godina svakog jutra svog ivota budio s milju da je svanuo dan kada e napokon sve ispraviti. Ali Phoebe je nestala i on je nije mogao pronai, pa kako je onda mogao rei Nori? Ta je tajna utjecala na njihov brak, uplela se poput podmukle loze u svaki kutak. Norah je poela piti, uputala se u izvanbrane veze, prvi put kad su bili na odmoru, s onim ljigavim posrednikom za prodaju nekretnina, a onda i s drugim mukarcima. On se pretvarao da ne primjeuje, da joj oprata, jer je znao da je za sve zapravo kriv on. Slikao je fotografiju za fotografijom kao da moe zaustaviti vrijeme ili napraviti snimak tako snaan da zasjeni trenutak kada je dao svoju ker Caroline Gill. Govorio je as glasno, as tiho, ali nije se mogao zaustaviti, kao to nije mogao zaustaviti kiu, potok koji je tekao niz obronak planine, ribe koje su se uporno i neuhvatljivo poput sjeanja ljeskale ispod leda u potoku. Tijela u pokretu, pomisli on, sjetivi se nastave fizike iz srednje kole. Dao je Caroline Gill da odnese njegovu ker i taj ga je in mnogo godina poslije doveo do ove djevojke koja je i sama preokrenula svoj ivot. Donijela je odluku, rekla da, uslijedio je kratak trenutak zaborava na stranjem sjedalu automobila ili u nekoj prostoriji tihe kue.

Ona je nakon toga ustala, popravila odjeu, ne shvaajui da joj je taj trenutak ve poeo oblikovati ivot. Ona je rezala i sluala. Njezina mu je utnja omoguila da se potpuno oslobodi. Rijei su mu bile bujica rijeke, nalet oluje, strujale su starom kuom pune ivota i snage koju on nije mogao zaustaviti. U jednom je trenutku ponovno zaplakao, nemoan da zaustavi suze. Rosemary je cijelo vrijeme utjela. On je govorio sve dok se bujica rijei nije poela smirivati, slabjeti, dok napokon nije stala. Nastupi tiina. Ona je utjela. kare su svjetlucale, napola izrezani papir skliznuo je na pod kad je ustala. On zatvori oi, strah se povea jer je u njezinim oima vidio srdbu, jer je sve to se dogodilo bila njegova krivnja. Njezini koraci, a onda metal, hladan i blistav poput leda klizne niz njegovu kou. Stisak oko njegovih zapea popusti. On otvori oi i ugleda je kako se povlai, ugleda njezine sjajne oi pune opreza kako ga netremice gledaju dok kare blistaju. Evo, ree ona. Slobodni ste.

III
Paul, vikne ona. Njezine su potpetice udarale u brzom ritmu po ulatenim stubama i u sljedeem je trenutku ve stajala na vratima, vitka i elegantna u modrom kostimu s uskom suknjom i podstavljenim ramenima. Kroz jedva otvorene kapke Paul ugleda ono to je i Norah vidjela: odjeu razbacanu po podu, gomile albuma i nota, staru gitaru u kutu. Ona odmahne glavom i uzdahne. Ustani, Paul, ree ona. Smjesta. Bolestan sam, promrmlja on, navue pokriva preko glave i uini da mu glas zvui promuklo. Kroz tanku ljetnu tkaninu pokrivaa jo uvijek ju je mogao vidjeti kako stoji s rukama na bokovima. Rano jutarnje svjetlo obasjalo joj je kosu, pramenove koje je juer izvukla pa su se sjali u crvenoj i zlatnoj boji. uo ju je dok je telefonom razgovarala s Bree, opisujui kako su joj zamotali pramenove kose u aluminijsku foliju i sprili ih. Dok je razgovarala, pirjala je mljevenu govedinu, glas joj je bio miran, oi crvene od plaa. Njegov je otac nestao i tri dana nitko nije znao je li iv ili mrtav. A onda se sino vratio kui. Uetao je na vrata kao da nikad nije odlazio i iz prizemlja su se satima uli njihovi napeti glasovi. Gle, ree ona i pogleda na sat. Znam da nisi bolestan, kao to nisam ni ja, iako bih voljela prespavati ovaj dan. Bog mi je svjedok da bih. Ali ne mogu, a ne moe ni ti. Zato se dii iz kreveta i odjeni se. Odvest u te u kolu. Grlo mi gori, bio je uporan on, trudei se da mu glas bude to hrapaviji. Ona zastane, zatvori oi, ponovno uzdahne i on je znao da je pobijedio. Ali ako ostane kod kue, i budi kod kue, upozori ga ona. Nema svirke s onim tvojim kvartetom. I - dobro me sluaj - mora oistiti ovaj svinjac. Ne alim se, Paul. Trenutno nemam snage za gluposti. Dobro, grakne on. Ne brini. Ona je utke stajala jo nekoliko trenutaka. Svima nam je ovo teko palo, ree napokon. Meni pogotovo. Ostala bih s tobom, Paul, ali obeala sam Bree da u je odvesti lijeniku. On se tada pridigne na laktove. Uplaio ga je njezin ozbiljni ton. Je li sve u redu s njom? Njegova majka kimne, ali piljila je kroz prozor i nije ga eljela pogledati u oi. Mislim da jest, ali mora na neka testiranja i malo se zabrinula, to je razumljivo. Obeala sam joj proli tjedan da u ii s njom. Prije svih ovih dogaaja s tvojim ocem.

Sve je u redu, ree Paul, prisjeajui se da mu glas mora zvuati promuklo. Svakako idi. Ja u biti dobro. Trudio se da zvui uvjerljivo, ali istovremeno se nadao da ona nee povjerovati i da e ostati kod kue. Neu dugo. im bude gotovo vraam se kui. Gdje je tata? Ona odmahne glavom. Nemam pojma. Nije ovdje. Ali na to smo se navikli. Paul ne odgovori, samo legne i zatvori oi. Navikli, pomisli on. Da, jesmo. Majka mu lagano prisloni ruku na obraz, on se i ne pomakne, zatim nestane, a na mjestu gdje je drala ruku on osjeti hladnou. U prizemlju se zalupe vrata, zauje se Breein glas iz predvorja. U posljednjih su nekoliko godina njegova majka i Bree postale vrlo bliske, toliko, da su poele sliiti jedna drugoj. Bree, koja je isto imala raznobojne pramenove, sada je stajala s torbom za spise u ruci. Jo uvijek je bila vrlo odluna, modernih nazora, uvijek spremna na rizik. Ona mu je rekla da slijedi zov srca i pokua se upisati na Juilliard kao to je elio. Svi su voljeli Bree, njezin smisao za avanturu, njezinu vedrinu. Dovela je mnoge klijente u agenciju. Ona i njegova majka bile su prirodne sile koje se dopunjuju, kako je ona obiavala govoriti, i Paul je to primijetio. Bree i njegova majka prolazile su kroz ivot na potpuno drugaiji nain, u vjeitom srazu, ali jedna bez druge ne bi mogle postojati. Njihovi su se glasovi isprepleli, a onda se zauo neveseo smijeh njegove majke, zvuk ulaznih vrata kada su se zalupila. On sjedne i protegne se. Sloboda. U kui je bilo tiho, ulo se samo kuckanje bojlera punog tople vode. Paul sie u prizemlje, otvori vrata hladnjaka i pone iz vatrostalne posude prstima jesti tjesteninu sa sirom. Potrai ima li jo togod jestivog na policama. Nije bilo bogzna ega. U zamrzivau pronae est kutija plosnatih kolaia s okusom mente koje su prodavale mlade izviaice. Zgrabi nekoliko komada, pojede ih i ispere okus hladnih okoladnih diskova mlijekom iz plastine boce. Pojede jo nekoliko keksa pa s bocom mlijeka u ruci proe kroz dnevnu sobu, gdje je na kauu uredno bila sloena oeva posteljina, i ue u radnu sobu. Djevojka je jo uvijek bila tamo. Spavala je. On ubaci jo jedan kolai u usta, i dok ju je prouavao, pusti da se mentol i okolada polako istope. Prole su noi do njegove sobe dopirali dobro mu poznati ljutiti glasovi njegovih roditelja, pa iako su se svaali, kamen koji mu je stajao u grlu od pomisli da njegov otac negdje lei mrtav, da je zauvijek nestao, potpuno se rastvorio. Paul je ustao iz kreveta i krenuo niza stube, ali zastao je na odmoritu kada ih je ugledao. Otac u bijeloj koulji u kojoj je proveo nekoliko dana, fine hlae od odijela posvuda umrljane blatom, objeene i izguvane. Narasla mu je brada, kosa mu je bila raupana. Njegova je majka bila u satenskoj kunoj haljini boje breskve i papuama, stajala je prekrienih ruku i sumnjiavo gledala nepoznatu djevojku koja je stajala na vratima u prevelikom crnom kaputu i grevito prstima stiskala rubove rukava. Glasovi njegovih roditelja su se mijeali, bili sve glasniji zbog srdbe koja se rasplamsavala. Djevojka je digla glavu i njihovi su se pogledi sreli. On je piljio u nju, odmjeravao ju je. Bila je blijeda, nesigurnog pogleda, fino oblikovanih uiju. Oi su joj bile smee, nevjerojatno bistre, ali umorne. Dobio je elju sii niza stube, prii joj i obuhvatiti njezino lice dlanovima. Tri dana, ree njegova majka. A onda se pojavi kui ovakav - Boe dragi, Davide - pogledaj na to slii i jo si doveo ovu djevojku. Trudna je kae? A ja bih je trebala primiti u kuu i ne postavljati nikakva pitanja? U tom se trenutku djevojka trgne i pogleda u stranu, a Paul u njezin trbuh, prilino ravan ispod kaputa. Ona ga je zatitniki pokrila rukom pa on pod njezinim demperom ugleda blagu zaobljenost. Paul je stajao vrlo mirno. Svaa se nastavila, inilo se da traje cijelu vjenost. Napokon njegova majka uuti i stisnutih usana izvadi plahte, pokrivae i jastuke iz ormara s rubljem i baci ih niza stube u njegova oca koji je djevojku vrlo formalno primio za lakat i poveo u radnu sobu.

Ona je sada spavala na kauu na rasklapanje, glave okrenute u stranu, s jednom rukom blizu lica. On ju je prouavao, gledao kako joj se pomiu kapci, lagano die i sputa prsni ko. Leala je na leima i trbuh joj se isticao poput niskog vala. I Paulovo se tijelo budilo i to ga je strailo. Od oujka se est puta seksao s Lauren Lobeglio, zgodnim, izgubljenim, udnim komadom. Ona je tjednima dolazila na pokuse njegova kvarteta i utke ga gledala. Jednog je poslijepodneva, kada su svi iz benda otili, ona ostala, bili su samo njih dvoje u tiini garae. Svjetlo se probijalo kroz kronju drveta i pravilo treperave sjene na betonskom podu. Ona je bila udna, ali seksi, dugake guste kose i tamnih oiju. On je sjedio u starom vrtnom naslonjau i namjetao ice na gitari, pitajui se bi li trebao poi do zida s alatkama ispred kojeg je ona stajala i poljubiti je. Ali Lauren mu je prila prva. Stala je ispred njega, zatim mu sjela u krilo, a suknja joj se digla otkrivajui vitke bijele noge. Prialo se okolo da Lauren Lobeglio daje onima koji joj se sviaju. On nije vjerovao da je to istina, ali iznenada je zavlaio ruku pod njezinu majicu i pod rukama osjeao njezinu toplu kou i meke grudi. Znao je da to to rade nije u redu, ali bilo je poput pada - kad jednom pone nema stajanja dok ga neto ne zaustavi. Ona je nastavila dolaziti na pokuse, ali sada je zrak bio naelektriziran, a kada su ostajali sami on je prelazio na drugu stranu prostorije, poljubio bi je i mazio njezina satenski glatka lea. Djevojka na krevetu uzdahne, usne su joj se micale. Maloljetna je, upozoravali su ga prijatelji u vezi s Lauren. Pogotovo Duke Madison, koji je prije godinu dana napustio kolu kako bi se oenio. Vie gotovo nije svirao, a kada bi i sjeo za glasovir, u oima je imao izmoden izraz, kao da se nekamo hitno morao vratiti. Ostane li u drugom stanju s tobom, onda si vie nego sjeban. Paul je prouavao tu djevojku, njezino blijedo lice, dugu tamnu kosu, pjegice. Tko je ona bila? Njegov otac, metodian i predvidiv poput dobro podeenog sata, jednostavno je nestao. Drugog je dana njegova majka nazvala policiju koja se drala suzdrano i nije shvatila stvari ozbiljno sve dok torba za spise njegova oca nije pronaena u garderobi muzeja u Pittsburghu, a njegov putni koveg i fotoaparat u hotelu. Tada su se uozbiljili. Ljudi su ga vidjeli na prijamu nakon otvorenja izlobe kako raspravlja sa enom tamne kose. Ispostavilo se da je to kritiarka iji je lanak izaao u pitsburkim novinama i koji nije bio pohvalan. Nita osobno, rekla je ona policiji. Prole se veeri zauo zvuk kljua u bravi i njegov je otac uetao u kuu s trudnom djevojkom za koju je tvrdio da ju je tek upoznao, ali gdje i kako nije elio rei. Potrebna joj je pomo, objasnio je kratko. Ima mnogo naina na koje joj moe pomoi, naglasila je njegova majka, govorei o djevojci kao da ona ne stoji u predvorju u svojem prevelikom kaputu. Da joj novac. Odveze je u dom za neudane majke. Ne nestane bez rijei na nekoliko dana, a onda se pojavi s trudnicom koju nitko ne poznaje. Boe moj, Davide, zar ne zna to si uinio? Zvali smo policiju! Mislili smo da si mrtav. Moda sam i bio, rekao je on, i taj neobini odgovor zaustavio je daljnje proteste njegove majke, a Paul se ukoio na stubama. Sada je djevojka spavala, nesvjesna to se oko nje dogaa dok je u tamnom moru u njoj raslo dijete. Paul prui ruku, lagano joj dotakne kosu, a onda pusti da mu ruka padne. Imao je iznenadnu potrebu da legne kraj nje, da je zagrli. To nije bilo kao ono s Lauren, nije imalo veze sa seksom. Samo ju je elio osjetiti blizu, njezinu kou na svojoj, njezinu toplinu. elio se probuditi pokraj nje, prijei rukom preko njezina ispupenog, zaobljenog trbuha, dodirnuti joj lice, drati je za ruku. Saznati sve to ona zna o njegovu ocu. Ona trepne i otvori oi. Nekoliko je trenutaka piljila u njega, ali ga nije vidjela. Zatim brzo sjedne i proe rukama kroz kosu. Na sebi je imala njegovu staru modru izblijedjelu majicu

kratkih rukava s logom Kentucky Wildcatsa na prednjici. Nosio ju je prije nekoliko godina kada je trenirao tranje. Imala je duge, vitke ruke i on ugleda njezino pazuho, njeno, ali puno otrih dlaica, glatku izboinu gdje su poinjale grudi. to gleda? Ona prebaci noge na pod. On odmahne glavom, nije mogao progovoriti. Ti si Paul, ree ona. Tvoj mi je otac priao o tebi. Doista? upita on, mrzei to mu se po glasu ulo koliko mu je to vano. to je rekao? Ona slegne ramenima, gurne kosu iza uha i ustane. Da vidim. Rekao je da si tvrdoglav. Da ga mrzi. Da genijalno svira gitaru. Paul osjeti kako mu se toplina penje obrazima. Uglavnom je vjerovao da ga otac uope ne primjeuje ili da vidi samo ono u emu Paul nije dovoljno dobar. Ja ga ne mrzim, ree on. To on mene ne voli. Ona se nagne da sloi plahte, zatim sjedne s njima u naruju i pogleda naokolo. Ba je lijepo ovdje, ree. Jednoga u dana i ja imati ovakvu kuu. Paul se zaprepateno nasmije. Pa ti si trudna! ree on. Iz njega progovori vlastiti strah, strah koji se javljao svaki put kada je drhtei prelazio na drugu stranu garae do Lauren Lobegli, voen neodoljivom moi svoje elje. Kakve to ima veze? Trudna sam, nisam mrtva. Odgovorila mu je prkosno, ali je zvuala uplaeno, onako uplaeno kako se i Paul ponekad osjeao. Probudio bi se usred noi jer je sanjao toplu i svilenkasto meku Lauren, njezin duboki glas koji mu je aputao na uho. Iako je znao da srljaju u propast, nije se mogao prestati viati s njom. Pa kao da jesi. Ona ga otro pogleda sa suzama u oima, kao da ju je oamario. Oprosti, ree on. Nisam mislio nita loe. Ona nije prestala plakati. to uope radi ovdje? zahtijevao je on, ljut na njezine suze, ljut to je ona uope tu. to si ti sebi umislila da se samo tako prikrpa mojem ocu i pojavi se u ovoj kui? Nisam nita umislila, odgovori ona, ali njegov ju je ton zaprepastio pa ona obrie suze, pribere se, dranje joj postane hladno. Uostalom, nisam ja traila da doem ovamo. To je bila njegova zamisao. Ne mogu vjerovati, ree Paul. Zato bi on to uinio? Ona slegne ramenima. Otkud ja znam? ivjela sam u onoj staroj brvnari u kojoj je on odrastao, a onda je on rekao da vie ne mogu ostati ondje. Kua je njegova, to sam mogla? Ujutro smo poli u grad, kupio je autobusne karte i evo nas ovdje. Vonja ovamo bila je prava gnjavaa. Trajala je itavu vjenost, koliko smo samo putu presjedali iz autobusa u autobus. Ona zagladi dugu kosu i napravi rep. Paul ju je gledao, razmiljajui kako su joj ui lijepe. Pitao se misli li i njegov otac da je ona lijepa, Kakva stara kua? upita Paul, osjeajui neto otro i vrue u prsima. Kao to sam rekla, ona u kojoj je odrastao. Tamo sam ivjela. Nisam imala kamo poi, doda ona i pogleda u pod. Paul tada osjeti kako ga ispunjava osjeaj koji nije mogao objasniti. Moda zavist to je ova djevojka, ova mrava strankinja prelijepih uiju, bila na mjestu koje je vano njegovu ocu, na mjestu koje on nikad nije vidio. Odvest u te onamo jednog dana, obeao je David. Godine su prolazile i on to vie nije spominjao, ali Paul nikad nije zaboravio. Sjetio se kako je otac sjedio posred nereda ispred tamne komore i paljivo podizao jednu po jednu fotografiju. Moja je majka, Paul, tvoja baka, imala iznimno teak ivot. Imao sam sestru, jesi li znao? Zvala se June. Lijepo je pjevala, bila je talentirana za glazbu, ba kao i ti. Jo uvijek se sjeao oeva mirisa tog jutra, mirisao je na istou, bio je odjeven za posao, ipak sjedio je na podu tamne komore i

govorio kao da ima na raspolaganju sve vrijeme ovoga svijeta. Ispriao je Paulu priu koju on nikad dotad nije uo. Moj je otac lijenik, ree Paul. On jednostavno voli svima pomagati. Ona kimne i pogleda ga ravno u oi. Njemu se uini da ga gleda sa saaljenjem i vruina mu prostruji kroz tijelo sve do vraka prstiju. to je? upita on. Ona odmahne glavom. Nita. U pravu si. Potrebna mi je pomo. To je sve. Jedan joj pramen, vrlo taman s crvenkastim odsjajem, isklizne iz repa i padne preko lica i on se sjeti kako mu se uinio svilenkast kada ga je dodirnuo dok je ona spavala, sva meka i topla, i on se odupre elji da prui ruku i vrati ga iza njezina uha. Moj je otac imao sestru, ree Paul, prisjeajui se to mu je otac tihim, ali vrstim glasom ispriao, ne bi li otkrio je li ona doista bila tamo. Da, znam. June. Ona je sahranjena na brijegu ponad kue. Bili smo i tamo. Osjeaj topline se pojaa, njegovo disanje postane tiho i plitko. Kakve veze ima to ona sve to zna? Zato je to vano? Ipak, nije ju mogao prestati zamiljati kako se uspinje brijegom za njegovim ocem do mjesta na kojem Paul nikad nije bio. Pa to? ree on. Pa to ako si bila tamo? inilo se kao da e ona neto rei, ali samo se okrenula i pola u kuhinju. Tamna spletena kosa joj je poput dugakog ueta poskakivala po leima. Ramena su joj bila vitka i njena, hodala je polako, graciozno, poput plesaice. ekaj, zazove je Paul, ali kada je ona stala nije znao to bi joj rekao. Trebam mjesto gdje u ivjeti, ree ona tiho, gledajui ga preko ramena. To je sve to treba znati o meni, Paul. On ju je gledao kako odlazi u kuhinju, uo je kako se vrata hladnjaka otvaraju i zatvaraju. Zatim poe na kat, izvue fascikl koji je sakrio u donjoj ladici, pun fotografija koje je spasio nakon one noi kada je razgovarao s ocem. On uzme fotografje i gitaru i izae na trijem bez koulje i bos. Sjeo je na ljuljaku i zasvirao, pogledavajui povremeno djevojku koja se kretala po kui, kroz kuhinju, dnevnu sobu, blagovaonicu. Ali ona nije radila nita posebno. Pojela je jogurt, dugo je stajala ispred police s knjigama njegove majke, izvukla odande roman i sjela na kau. On je svirao. Glazba ga je smirivala kao nita drugo na svijetu. Prelazio je na neku drugu razinu na kojoj su se njegove ruke kretale automatski, svaka je nota bila na pravom mjestu. On doe do kraja i stane zatvorenih oiju, pusti da se zvuk raspri i nestane u zraku. Nikad vie. Ni ove glazbe, ni ovog trenutka nikad vie nee biti. Svaka ast! On otvori oi i ugleda je na vratima. Ona ih gurne, izae na trijem s aom vode u ruci i sjedne. Tvoj je otac doista bio u pravu, ree ona. Ovo je bilo nevjerojatno. Hvala, ree on, sagne glavu kako bi sakrio zadovoljstvo i odsvirao akord. Glazba ga je opustila i vie nije bio tako srdit. A ti? Svira li? Ne. Neko sam uila svirati glasovir. Mi imamo glasovir, ree on i kimne prema vratima. Samo naprijed. Ona se nasmijei, iako su joj oi jo uvijek bile ozbiljne. Ma ne, hvala. Nisam ba raspoloena. Uostalom, ti stvarno dobro svira, kao pravi profesionalac. Bilo bi mi neugodno da pred tobom nabadam Za Elizu ili neto slino. I on se nasmijei. Za Elizu, to znam. Mogli bismo je izvesti u duetu. U duetu, ponovi ona, kimne i malo se namrti. Zatim ga po gleda. Ti si jedinac? upita. To ga iznenadi. Da i ne. Mislim, imao sam sestru. Blizanku Umrla je. Rosemary kimne. Razmilja li ikad o njoj? Naravno. Njemu je bilo nelagodno pa pogleda u stranu. Ne ba o njoj. Mislim, nikad je nisam poznavao, ve o tome kakva je mogla biti.

On pocrveni, okiran to je otkrio toliko toj djevojci, toj nepoznatoj osobi koja je unijela pomutnju u njihove ivote, djevojci koju mu se ak nije ni sviala. Dobro, ree on. Sada je red na tebi. Reci mi neto osobno. Neto to moj otac ne zna. Ona ga paljivo pogleda. Ne volim banane, ree napokon i on se nasmije, a ona nastavi. Ma doista ne volim banane. to jo? Kada mi je bilo pet godina pala sam s bicikla i slomila ruku. I ja, ree Paul. I ja sam slomio ruku sa est godina. Pao sam s drveta. On se sjeti kako ga je otac uzeo u naruje, kako je sunano nebo prepuno lia bljeskalo pred njegovim oima dok ga je nosio do auta. Sjetio se oevih ruku, tako sigurnih i njenih dok je namjetao kosti, povratka kui u jarko zlatno svjetlo poslijepodneva. uj, ree on. Htio bih ti neto pokazati. On poloi gitaru na ljuljaku i uzme zrnate crno-bijele fotografije. Jesi li ovdje upoznala mojeg oca? upita on, pruajui joj fotografiju. Ona je uzme, pogleda i ree: Da, iako sada izgleda drukije. Po ovoj se fotografiji vidi - po zgodnim zastorima na prozorima i cvijeu - da je to neko bila lijepa kua. Ali sada tamo nitko ne ivi. Stoji prazna. Kroz nju pue vjetar jer su prozori razbijeni. Kada sam bila mala obiavali smo se tamo igrati. Trali smo slobodno po tim brdima, s roacima smo se igrali u kui. Oni su govorili da je puna duhova, ali meni se uvijek sviala. Ne znam tono zato. To je bilo moje tajno mjesto. Ponekad sam samo sjedila u njoj i sanjarila o tome to u biti kad odrastem. On kimne, uzme fotografiju i zagleda se u likove na njoj kao toliko puta dotad, kao da bi oni mogli odgovoriti na sva njegova pitanja o ocu. Ovome se nisi nadala, ree on napokon i pogleda je. Ne, odgovori ona tiho. Ni u snu. Nekoliko su minuta utjeli. Suneva je svjetlost prodirala kroz kronje i bacala sjene na obojeni pod trijema. Dobro. Ponovno je tvoj red, ree ona nakon nekoliko minuta i okrene se prema njemu. Moj red? Reci mi neto to tvoj otac ne zna. Upisat u se na Juilliard. Te su rijei izletjele poput bujice, vedro poput glazbe u prostoriji. Rekao je samo majci o tome. Bio sam prvi na listi ekanja i proli su me tjedan primili. Dok njega nije bilo. ovjee. Ona se nasmijei pomalo tuno. Mislila sam da e mi povjeriti neto u stilu koje je tvoje najdrae povre, ree ona. Ali to je sjajno, Paul. Uvijek sam mislila da bi bilo sjajno ii na fakultet. Znai spremala si se, ree on, iznenada shvativi to je sve ona izgubila. Upisat u se. U to nema sumnje. Vjerojatno u sam morati platiti, ree Paul, shvativi kako njezina estoka odlunost zapravo skriva strah. Otac eli da se posvetim normalnoj karijeri. Mrzi pomisao da u se baviti glazbom. Zato tako misli? upita ona i otro ga pogleda. Ti uope no zna cijelu priu o svojem ocu. Paul nije znao to da na to kae pa su neko vrijeme utjeli. Od ulice ih je zaklanjala reetka po kojoj se penjao klematis, loza s bijelim i ljubiastim cvjetovima, i Paul kroz nju ugleda bljesak kroma i boje, dva automobila kako se, jedan iza drugog zaustavljaju na kolnom prilazu. Njegovi su se roditelji vratili kui u to neobino doba usred dana. On i Rosemary se pogledaju. Zvuk zatvaranja vrata automobila odzvanjao je od susjednih kua. Zatim koraci i tihi, odluni glasovi njegovih roditelja, as jednog, as drugog, malo iza trijema. Rosemary otvori usta kao da e nekoga zazvati, ali Paul podigne ruku i odmahne glavom pa su zajedno sjedili u tiini i sluali.

Ba danas, ree njegova majka. Ba ovaj tjedan. Kada bi samo znao koliko si nam boli prouzroio, Davide. ao mi je. U pravu si. Trebao sam nazvati. Namjeravao sam nazvati. I to bi trebalo biti dovoljno? Moda bih ja trebala otii, ree ona. Samo tako. Otii i vratiti se sa zgodnim mladiem bez objanjenja. to bi ti o tome mislio? Nastupi tiina i Paul se sjeti hrpe arene odjee na plai. Pomisli na mnoge veeri poslije toga, kad se njegova majka nije vratila kui prije ponoi. Posao, uvijek bi uzdahnula, skinula cipele u predvorju i odlazila ravno u krevet. On pogleda Rosemary koja je prouavala svoje ruke. Stajao je mirno, gledao je, sluao, ekajui da vidi to e se dogoditi dalje. Ona je jo dijete, napokon ree njegov otac. Ima esnaest godina, trudna je i ivjela je potpuno sama u naputenoj kui. Nisam je mogao tamo ostaviti. Je li to kriza srednjih godina? upita ona tiho. O tome se radi? Kriza srednjih godina? Glas njegova oca bio je ujednaen, zamiljen, kao da paljivo razmilja. Mogla bi biti. Znam samo da sam u Pittsburghu udario u nekakav zid, Norah. Kao mladi sam imao misiju, ali ne i luksuz da odustanem od nje. Vratio sam se u rodni kraj ne bih li razjasnio neke stvari, a onda sam u svojoj staroj kui pronaao Rosemary. Uinilo mi se da to nije sluajnost. Ne znam, ne mogu to objasniti a da ne zvuim pomalo ludo. Samo te molim da mi vjeruje. Nisam zaljubljen u nju, nita slino, i nikad neu biti. Paul pogleda Rosemary. Pognula je glavu tako da joj nije vidio izraz lica, ali obrazi su joj bili crveni. Cupkala je slomljeni nokat, nije ga eljela pogledati u oi. Ne znam to da vjerujem, polako e njegova majka. I to ba ovaj tjedan, od svih tjedana, Davide. Zna li gdje sam maloprije bila? S Bree kod onkologa. Proli su joj tjedan radili biopsiju lijeve dojke. Ima kvricu. Prognoze su dobre, ali kvrica je maligna. Nisam znao, Norah. ao mi je. Ne, ne dodiruj me, Davide. Tko e je operirati? Ed Jones. On je dobar kirurg. Nadam se. Zato, Davide, u ovome mi trenutku tvoja kriza sred njih godina uope nije potrebna. Dok je sluao, Paulu se uini da se svijet usporava. Pomisli na Bree, na njezin smijeh. Znala je sjediti itav sat i sluati ga kako svira, glazba ih je povezivala pa nisu bile potrebne rijei. Zatvorila bi oi, ispruila se na ljuljaci i sluala. Paul nije mogao zamisliti svijet bez nje. to eli? upita njegov otac. to eli od mene, Norah? Ostat u ako eli ili u se odseliti, ali ne mogu Rosemary okrenuti lea. Ona nema kamo poi. Nastupi tiina. Paul je ekao, jedva se usudio disati, elio je znati to e njegova majka odgovoriti, elio je da nikad ne odgovori. A to je sa mnom? upita on, zaprepastivi samoga sebe. to je s onim to ja elim? Paul? Glas njegove majke. Tu sam, ree on i uzme gitaru u ruke. Na trijemu s Rosemary. O, mili Boe, ree njegov otac i uskoro se pojavi na stubama. Od protekle se noi obrijao i istuirao, odjenuo isto odijelo. Bio je mrav, izgledao je umorno, kao i Norah koja je stala kraj njega. Paul ustane i okrene se prema ocu. Upisat u se na Juilliard, tata. Nazvali su prolog tjedna. Primili su me i ja idem. ekao je da David pone, kao i uvijek, o tome kako glazbena karijera ne prua sigurnost, ak ni kada se radi o klasinoj glazbi. Kako Paul ima toliko opcija pred sobom. Uvijek stigne svirati i uivati u tome, ak i ako bude zaraivao na drugaiji nain. ekao je da otac bude vrst, razuman, da se odupre, kako bi on mogao iskaliti sav svoj gnjev. Bio je napet, spreman, ali, na njegovo iznenaenje, otac samo kimne.

Drago mi je, ree otac, izraz lica mu se smeka od zadovoljstva, a dotad naborano od brige elo se opusti. Kada je progovorio, glas mu je bio tih, ali jasan. Paul, ako je to ono to doista eli, samo naprijed. Idi, potrudi se i budi sretan. Paul je stajao na trijemu ispunjen nelagodom. Svih ovih godina, kad god je razgovarao s ocem, osjeao je kao da se zalijee u zid. Taj je zid iznenada tajanstveno nestao pa je on sada vrtoglavo i nesigurno trao otvorenim prostorom. Paul, ree njegov otac. Ponosan sam na tebe, sine. Svi su ga gledali i njemu se napune oi suzama. Nije znao to da kae pa krene odatle, isprva samo kako bi se maknuo da ga ne vide, kako se ne bi jo vie osramotio, a onda potri s gitarom u ruci. Paul! vikne majka za njim. Kada se okrenuo, trei unatrake nekoliko koraka, primijeti kako je blijeda. Stajala je grevito prekrienih ruku na prsima dok joj je povjetarac mrsio svjee obojene pramenove. On pomisli na Bree, na ono to je njegova majka rekla, koliko su postale sline, i to ga prestrai. Sjeti se oca u predvorju u prljavoj odjei, s izraslom tamnom bradom, raupane kose i sada, ovog prijepodneva, urednog i smirenog, ali ipak nekako drukijeg. Njegov otac - bezgrean, pedantan, samouvjeren - pretvorio se u nekoga drugog. Iza njih, napola zaklonjena lozom, stajala je Rosemary i sluala prekrienih ruku. Raspustila je kosu koja joj je padala preko ramena i on je zamisli u onoj kui na brijegu kako razgovara s njegovim ocem, kako se satima vozi s njim autobusom. Ona je nekako bila odgovorna za tu promjenu koja se dogodila ocu i on se ponovno uplai to im se to dogaa. Zato potri. Bio je sunan dan, ve je zatoplilo. Gospodin Ferry i gospoa Pool mahnu mu sa svojih trijemova. Paul digne gitaru na pozdrav i nastavi trati. Bio je tri bloka od kue, pet, deset. Na drugoj strani ulice, ispred niskog bungalova ugleda parkirani automobil s ukljuenim motorom. Vlasnik je vjerojatno neto zaboravio i otrao u kuu po torbu za spise ili jaknu. Paul zastane. Bio je to ukastosmei Gremlin, najruniji automobil u svemiru, zahrao na rubovima. On prijee ulicu, otvori vozaeva vrata i sjedne. Nitko nije viknuo, nitko nije istrao iz kue. On zalupi vratima, podesi sjedalo kako bi imao vie mjesta za noge i odloi gitaru kraj sebe. Automobil je imao automatski mjenja, posvuda su bili razbacani papirii od bombona i prazne kutije od cigareta. Vlasnik ovog auta bio je pravi luzer, pomisli on, moda jedna od onih gospoa koje se napadno minkaju i rade kao tajnice na nekom dosadnom mjestu kao to je kemijska istionica ili moda banka. On krene unatrag. Jo uvijek nita, ni krikova ni sirena. Zatim stavi u brzinu i pritisne gas. On dotad nije mnogo vozio, ali uini mu se da je isto kao i sa seksom. Ako se pravite da znate o emu se radi uskoro ete doista znati, a onda to postane prirodno. Kod srednje kole Ned Stone i Randy Delaney ljenarili su na uglu. Bacili su opuke u travu i krenuli unutra. Paul je pogledom traio Lauren Lobeglio koja je ponekad stajala s njima. Dah joj je esto bio gorak i mirisao na dim kada ju je ljubio. Gitara sklizne. On se nagne i privrsti je pojasom. Gremlin, koje sranje. Zatim krene kroz centar, paljivo se zaustavljajui na svakom semaforu. Dan je bio vedar i sunan. Sjeti se kako su se Rosemaryne oi napunile suzama. Nije ju elio povrijediti, ali upravo je to uinio. Neto se dogodilo, neto se promijenilo. Ona je bila dio toga a on nije, iako se lice njegova oca ipak na trenutak ispunilo radou kada je uo njegovu novost. Paul je vozio. Nije elio biti u toj kui kada se dogodi ono to je slijedilo, ma to to bilo. Doao je do mjesta gdje se cesta zavravala i ulijevala u autocestu koja je vodila na zapad u Louisville. Kroz misli mu proleti Kalifornija, ondanja glazba, nepregledne plae. Lauren Lobeglio e ve nai nekoga drugog kome e se prikrpati. Ona nije voljela njega a ni on nije volio nju, bila je poput ovisnosti, i ono to su radili pomalo ga je optereivalo. Kalifornija. Uskoro e biti na plai, svirat e u bendu, ivjet e skromno i bezbrino cijelo ljeto. Na jesen e pronai nain kako da doe do Juilliarda. Moda autostopom preko cijele zemlje. On do

kraja otvori prozor, putajui proljetni zrak unutra. Gremlin je jedva iao devedeset kilometara na sat iako je on pritisnuo gas do daske. Ipak, inilo mu se da leti. Ve se prije vozio ovuda, kada je iao sa kolom u zooloki vrt u Louisville ili kada ga je majka kao malog vodila u one lude vonje. Leao bi na stranjem sjedalu i kroz staklo gledao kako brzo promiu lie, grane i telefonske ice. Ona je pjevala uz radio, as tiho as glasno, obeavala da e stati i kupiti mu sladoled, kakvu slasticu samo ako bude dobar i tih. Sve je ove godine bio dobar i to mu je to donijelo? Otkrio je glazbu i satima svirao ne bi li otjerao tiinu iz kue, ne bi li popunio prazninu koju je smrt njegove sestre napravila u njihovu ivotu, ali izgleda kako ni to nije bilo dovoljno. Trudio se to je najbolje mogao natjerati roditelje da se trgnu i uju ljepotu i radost koju je on otkrio. Toliko je svirao da se usavrio. Ipak, cijelo to vrijeme oni se nisu trgnuli, nijednom, sve dok se na vratima nije pojavila Rosemary i sve promijenila. A moda ona nije nita promijenila. Moda je njezina prisutnost samo bacila novo svjetlo na njihov ivot, svjetlo koje sve razotkriva i mijenja kompoziciju. Napokon, svaka je fotografija mogla prikazivati tisuu razliitih stvari. On stavi ruku na gitaru, osjeti pod prstima toplo drvo i to ga umiri. Pritisne papuicu do kraja, uspinjui se po cesti izmeu vapnenakih stijena koje je autocesta presijecala na putu u brda, a onda se pone sputati, gotovo letjeti, prema zavojitoj rijeci Kentucky. Most je pjevao pod njegovim gumama. Paul je vozio i vozio, i pokuavao raditi sve samo ne razmiljati.

IV
Iza Norinih se staklenih vrata u uredu uurbano radilo. Neil Simms, kadrovski menader u IBM-u pojavio se na ulaznim vratima u ta mnom odijelu i ulatenim cipelama. Bree, koja se nalazila u prijamnoj prostoriji kako bi uzela neke faksove, okrene se i pozdravi ga. Na sebi je imala uti laneni kostim i tamnoute cipele. Fina zlatna narukvica skliznula joj je niz zapee kada mu je pruila ruku. Ispod sve te elegancije bila je mrava i koata. Ipak, njezin jo uvijek bezbrini smijeh dopre kroz staklo na vratima do mjesta na kojem je Norah sjedila s telefonom u ruci. Ispred nje je na stolu bio dobro opremljen fascikl koji je pripremala tjednima, a na naslovnici je debelim crnim slovima pisalo IBM. uj, Same, ree Norah. Rekla sam ti da me ne zove i mislila sam to ozbiljno. U uhu zauje dugu tiinu. Zamiljala je Sama kod kue kako radi kraj ostakljenog zida s kojeg se vidjelo jezero. On je bio investicijski analitiar. Norah ga je upoznala u javnoj garai prije est mjeseci na mutnom sivom svjetlu blizu dizala. Ispali su joj kljuevi koje je on ulovio u zraku spretnim, brzim pokretom ruke. Vai? upitao je uz kratak, vedar osmijeh. Bila je to ala jer osim njih dvoje nikog nije bilo. Norah, koja je osjetila kako je obuzima poznato uzbuenje, neka vrsta mranog, slatkog padanja, kimne. Njegovi su prsti lagano dodirnuli njezine, hladni su joj kljuevi pali na dlan. Te joj je veeri ostavio poruku na automatskoj tajnici. Norino je srce bre zakucalo, zatreperilo kada je ula njegov glas. Ipak, kada se snimka zavrila, ona je natjerala samu sebe da sjedne i prisjeti se svih avantura - kratkih i dugih, strasnih i rezerviranih, s gorkim ili prijateljskim rastancima - koje je imala posljednjih godina. Bilo ih je etiri. Napisala je taj broj tamnom tupom olovkom na rubu jutarnjih novina. Na katu je voda kapala u kadu. Paul je bio u dnevnoj sobi i svirao jedan te isti akord. David je bio vani u svojoj tamnoj komori i radio - kako su se samo njih dvoje udaljili. Norah se u svaku avanturu uputala s nadom u novi poetak, oarana jakim osjeajima zbog tajnih sastanaka, svega nepoznatog i neoekivanog. Poslije Howarda uslijedile su jo dvije, prolazne i slatke veze, zatim jedna dua. Svaka je poinjala onda kada je mislila da e od zaglune tiine u kui poludjeti, kada joj se tajanstveni svijet druge osobe, bilo koje osobe, inio kao utjeha.

Norah, molim te, samo me sasluaj, ula je Sama kako govori. Snaan mukarac, pomalo nametljiv u poslu, od onih osoba kakve zapravo nije pretjerano voljela. U prijamnoj se prostoriji Bree okrene prema njoj s radoznalim, nestrpljivim izrazom lica. Da, pokae Norah kroz staklo, evo me. Radili su na tom poslu za IBM gotovo godinu dana i ona e se svakako pouriti. Samo sam htio pitati to je s Paulom, bio je uporan Sam. Ima li kakvih novosti? Znaj da ima moju podrku. uje li to ti govorim, Norah? Sto posto sam uz tebe. ujem te, ree ona ljuta na samu sebe. Nije eljela da Sam govori o njezinu sinu. Paul je nestao prije dvadeset etiri sata u automobilu koji je uzeo tri bloka od njihove kue. Gledala ga je kako odlazi nakon one napete scene na trijemu, pokuavala se sjetiti to je rekla, to je on uo. Boljela ju je zbunjenost koju je vidjela na njegovu licu. David je ispravno postupio to je dao Paulu svoj blagoslov, ali nekako je i to, zbog svoje neoekivanosti, pogoralo situaciju. Gledala je Paula kako tri s gitarom u ruci i gotovo pola za njim. Ali glava ju je boljela i ona je zakljuila kako mu je potrebno neko vrijeme da o svemu razmisli u samoi. Uostalom, nee otii daleko - napokon, kamo je i mogao poi? Norah? ree Sam. Norah, jesi li dobro? Ona nakratko zatvori oi. Suneve su joj zrake grijale lice. Prozori u Samovoj spavaonici bili su puni prizmi pa su se tog svjetlucavog jutra boje sigurno smjenjivale na svim povrinama. Kao da vodi Ijubav u diskoteci, rekla mu je jednom, napola se alei, napola oarana dok je gledala kako se duge raznobojne zrake smjenjuju na njegovoj ruci i na njezinoj blijedoj koi. Toga dana, i svakog dana otkako su se upoznali, Norah je kanila prekinuti s njim, ali Sam je u tom trenutku prstom krenuo uzdu arenog svjetla na njezinu boku i ona polako osjeti kako napetost poputa i nestaje, a njezini se osjeaji pretapaju iz jednog u drugo u tajanstvenom nizu, od najtamnijeg indiga do zlatne boje. Oklijevanje se nenadano pretvorilo u elju. Ipak, zadovoljstvo je rijetko trajalo due od vonje kui. U ovome mi je trenutku Paul najvaniji, ree ona i otro doda: Gledaj, Same, dosta mi je. Nisam se alila neki dan. Nemoj me vie zvati. Uzrujana si. Da, ali mislim ozbiljno. Nemoj me zvati. Nikad vie. Ona spusti slualicu. Ruka joj se tresla i ona pritisne dlan na radni stol. Paulov je nestanak doivljavala kao kaznu zbog Davidove duge srdbe, i zbog svoje. Automobil koji je Paul ukrao prole je noi pronaen naputen u sporednoj ulici u Louisvilleu, ali njemu nije bilo ni traga. Zato su David i ona bespomono ekali u dubokoj tiini njihove kue. Djevojka iz Zapadne Virginije jo uvijek je spavala na kauu u radnoj sobi. David joj nije prilazio, uope nije razgovarao s njom osim da je pita treba li joj togod. Ipak, Norah je osjeala da izmeu njih dvoje postoji neto, neka emocionalna povezanost, iva i pozitivno nabijena, koja ju je boljela jednako snano, a moda i vie nego da se radilo o seksualnoj avanturi. Bree pokuca na staklo, a zatim odkrine vrata nekoliko centi metara. Je li sve u redu? Stigao je Neil iz IBM-a. Dobro sam, odgovori Norah. Kako si ti? Jesi li dobro? Koristi mi to sam ovdje, ree Bree vedro i odluno. Pogotovo zbog svega to se dogaa. Norah kimne. Zvala je Paulova prijatelja Dukea i policiju. Cijele je noi i ujutro u kunom ogrtau ila iz prostorije u prostoriju, pila kavu i zamiljala sve mogue nesree. Mogunost da ode na posao, kako bi barem jedan dio misli usmjerila na neto drugo, uinio joj se poput spasa. Evo, dolazim, ree ona. Dok je ustajala, telefon ponovno zazvoni i Norah, kojoj je bilo dosta svega, energino izae iz prostorije. Nee dopustiti da je Sam uzruja, da joj upropasti ovaj sastanak, ba nee. Njezine su se ostale avanture zavrile drukije, brzo ili polako, prijateljski ili ne, ali nijedna s toliko nelagode. Nikad vie, pomisli ona. Neka se ova zavri, i nikad vie.

Ona je urno prolazila kroz predvorje kada je kod prijamnog stola zaustavi Sally i prui joj slualicu. Bilo bi dobro da se ipak javi, duo, ree ona. Norah je smjesta shvatila. Drhtei uzme slualicu. Pronali su ga. Davidov je glas bio tih. Upravo su zvali iz policije. Pronali su ga u Louisvilleu dok je krao u duanu. Ulovili su naeg sina kako krade sir. Znai dobro je? ree ona i odahne, nesvjesna da je cijelo to vrijeme drala dah. Vrati joj se cirkulacija u prste kojima je stiskala slualicu. O, Boe! Bila je napola mrtva a da toga nije bila ni svjesna. Da, dobro je i gladan je, ini se. Krenuo sam po njega. eli li i ti poi? Moda je bolje da ja odem po njega. Ne znam, Davide. Ti bi mogao rei krivu stvar. Ti ostani ovdje sa svojom djevojkom, zamalo je dodala. On uzdahne. Ba me zanima to bi mu bilo ispravno rei, Norah? Doista bih to elio znati. Ponosan sam na njega i to sam mu rekao. On je pobjegao i ukrao auto. Zato se pitam, to sam mu zapravo trebao rei? Prekasno si se sjetio, poeli mu objasniti ona. I to je s tvojom djevojkom? Ali je utjela. Norah, on ima osamnaest godina. Ukrao je auto. Mogao bi se nauiti ponaati odgovorno. Ti ima pedeset jednu godinu, prasne ona. Mogao bi i ti. Nastupi tiina. Ona ga je zamiljala kako stoji u ordinaciji u bijeloj kuti u kojoj je ulijevao povjerenje, sjajne prosijede kose. Tko god ga je vidio takvog ne bi ga mogao zamisliti kako je izgledao kada se vratio kui: neobrijan, poderane, prljave odjee, s trudnom djevojkom u pohabanom crnom kaputu. Gle, samo mi reci gdje je, ree ona. Nai emo se tamo. On je u policijskoj postaji, Norah. U glavnom odjelu za privoenje. to si mislila, gdje je? U zoolokom vrtu? Ali nema problema, priekaj malo pa u ti izdiktirati adresu. Dok je zapisivala, ona digne pogled i primijeti kako Bree zatvara ulazna vrata za Neilom Simmsom. Je li s Paulom sve u redu? upita Bree. Norah kimne. Toliko je bila preplavljena osjeajima, tako joj je laknulo, da nije mogla govoriti. Sada, kada je ula njegovo ime, vijest napokon sjedne na mjesto. Paul je bio dobro, na rukama je moda imao lisice, ali bio je iv i na sigurnom. Uredsko osoblje koje je stajalo u prijamnoj prostoriji pone pljeskati. Bree joj prie i zagrli je. Kako je samo mrava, pomisli Norah sa suzama u oima. Lopatice njezine sestre bile su njene, ispupene poput krila. Ja u voziti, ree Bree i primi je za ruku. Hajdemo. Putem e mi ispriati. Norah pusti da je povede niz hodnik u dizalo pa u auto u garai. Bree je vozila krcatim ulicama, a Norah je govorila dok je olakanje strujalo njome poput vjetra. Ne mogu vjerovati, ree ona. Probdjela sam cijelu no. Znam da je Paul odrastao. Znam da e za nekoliko mjeseci otii na fakultet i da neu imati pojma gdje se u svakom trenutku nalazi. Ali nisam se mogla prestati brinuti. On je jo uvijek tvoje djetece. Uvijek je bio. Zna, teko je to, pustiti ga od sebe. Tee nego to sam mislila. Upravo su se vozile kraj niskih, bezbojnih zgrada IBM-a i Bree mahne prema njima. Vidimo se uskoro. Sav taj trud, ree Norah. Ma ne brini. Neemo izgubiti taj posao, ree Bree. Bila sam neodoljivo armantna. Uostalom, Neil je obiteljski ovjek i ini mi se jedan od onih mukaraca koji vole gospoice u nevolji. Izdaje nau stvar, primijeti Norah, prisjeajui se Bree obasjane priguenim svjetlom u blagovaonici prije mnogo godina kada je mahala pamfletima o prednostima dojenja. Bree se nasmijei. Upravo suprotno. Samo sam nauila koristiti svoje adute. Dobit emo taj posao, ne brini.

Norah je utjela. Prolazili su kraj bijelih ograda iza kojih je rasla raskona, sona trava. Konji su mirno stajali u poljima, suionice duhana, posivjele od vremena bile su ratrkane po brdima. Rano proljee, vrijeme Derbija, godinje konjske utrke, judino drvo posuto pupoljcima koji se otvaraju. Preli su preko rijeke Kentucky, blatne i blistave. U polju, malo iza mosta, njihala se osamljena narcisa, jarki bljesak ljepote koji ubrzo nestane. Koliko se samo puta vozila ovom cestom s vjetrom u kosi, dok ju je rijeka Ohio dozivala svojom brzom, valovitom ljepotom puna obeanja? Norah je prestala piti din, prestala je odlaziti u lude vonje, kupila je turistiku agenciju, proirila posao, promijenila svoj ivot. Ali iznenada i jasno, kao kad zraka sunca obasja prostoriju, neto shvati: ona nikada nije prestala bjeati. U San Juan i Bangkok, u London i na Aljasku. U naruje Howaru i ostalim mukarcima, sve do Sama i ovog trenutka. Ne smijem te izgubiti, Bree, ree ona. Ne znam kako moe biti tako mirna u vezi sa svime to se dogaa, jer meni se ini da sam udarila u zid. Sjetila se kako je juer istu stvar rekao i David dok je stajao na kolnom prilazu i pokuavao objasniti zato je doveo kui mladu Rosemary. to mu se to dogodilo u Pittsburghu i tako ga promijenilo? Mirna sam, ree Bree, jer me nee izgubiti. Dobro. Drago mi je to si tako sigurna, jer ja to ne bih mogla podnijeti. Nekoliko su se kilometara vozile u tiini. Sjea li se one moje raspadnute plave sofe? upita Bree napokon. Maglovito, odgovori Norah i obrie oi. to s njom? Vozile su se kraj suionica duhana iza kojih se protezalo dugo zeleno polje. Uvijek sam mislila da je ta sofa jako lijepa. A onda jednog dana - bio je to vrlo mraan period u mojem ivotu - svjetlo je nekako drukije obasjavalo sobu, valjda zato to je vani padao snijeg, Bog zna, i ja sam shvatila da je stara sofa potpuno oronula i da je jedino praina sprjeava da se ne raspadne. Zakljuila sam tada da je vrijeme za promjene. Ona pogleda sestru i nasmijei se. Zato sam dola raditi za tebe. Mraan period? ponovi Norah. Uvijek sam zamiljala da je tvoj ivot glamurozan. U usporedbi s mojim, svakako. Nisam znala da prolazi kroz mrano razdoblje, Bree. to se dogaalo? Nema veze. To je davna prolost. Ali sino sam i ja leala budna. Imala sam isti osjeaj neto se mijenja. Smijeno kako se iznenada sve doima drugaijim. Jutros sam se ulovila kako piljim u svjetlost koja je prodirala kroz kuhinjski prozor. Stvarala je dug pravokutnik na podu u kojem su se njihale sjene mladog lia. Tako jednostavno, a tako lijepo. Norah je prouavala Breein profil i sjeti se kako je bila bezbrina, neustraiva i samouvjerena, kako je nepokolebljivo stajala na stubama zgrade ROTC-a. Kamo je nestala ta djevojka? Kako je postala ova ena, tako vitka i nepokolebljiva, tako snana i osamljena? Oh, Bree, protisne napokon Norah. Ovo to mi se dogaa nije smrtna presuda, Norah. Bree je govorila odsjeno, usredotoeno i odluno, kao da daje poslovno izvjee o dugovima za pruene usluge. Vie je poput poziva na buenje. Malo sam se informirala, anse su mi doista dobre. Ba sam jutros pomislila, ako ne postoji grupa podrke za ene kao to sam ja, onda u je osnovati. Norah se nasmije. To zvui poput tebe i to je najutjenija stvar koju si mi dosad rekla. Jo su se nekoliko minuta vozile u tiini, a onda Norah doda: Ali zato mi nisi nita rekla prije puno godina kada si bila nesretna? Zato si utjela? Pa dobro, odgovori Bree. Govorim ti sada. Norah spusti ruku na Breeino koljeno i osjeti sestrinu toplinu, ali i mravost. Kako ti mogu pomoi? Hajdemo rjeavati probleme dan za danom. U crkvi sam na popisu za molitve i to pomae. Norah pogleda sestru, njezinu kratku modernu frizuru, otar profil, pitajui se to da joj kae. Prije godinu dana Bree je poela ii u malenu episkopalnu crkvu blizu kue. Norah je pola s

njom jedanput, ali zbog mise pune sloenih rituala, kleanja i ustajanja, molitve i tiine osjetila se kao nespretni autsajder. Sjedila je i ispod oka gledala ostale vjernike, pitajui se to osjeaju, to ih je nagnalo da ustanu iz kreveta i dou u crkvu u to prekrasno nedjeljno jutro. Bilo je teko osjetiti neko otajstvo, teko vidjeti ita osim jasnog svjetla i grupe umornih, poslunih ljudi punih nade. Vie nije ila onamo, ali iznenada osjeti golemu zahvalnost zbog utjehe koju je njezina sestra pronala u toj tihoj crkvi, iako ona nije. Slike su se brzo smjenjivale: trava, stabla, nebo. A onda sve vie zgrada. Ule su u Louisville i Bree se ukljuila u gust promet na cesti 1-71, u trake prepune jureih automobila. Parkiralite ispred policijske postaje bilo je gotovo puno, blago je svjetlucalo na podnevnom suncu. One izau iz automobila, zalupe vratima i krenu betonskim plonikom omeenim malenim krljavim grmovima pa kroz okretna vrata uu u predvorje osvijetljeno priguenim zelenkastim svjetlom. Na drugom kraju prostorije Paul je pogrbljen sjedio na klupi s laktovima na koljenima, dok su mu ruke labavo visjele izmeu nogu. Noru neto probode u srcu. Ona proe kraj prijamnog stola i policajaca, grabei kroz gusti zelenkasti zrak do svojeg sina. U prostoriji je bilo vrue. Ventilator se gotovo neprimjetno okretao ispod umrljanih akustinih ploa na stropu. Ona sjedne kraj Paula na klupu. Nije se kupao, kosa mu je bila slijepljena i masna, a ispod smrada znoja i prljave odjee osjeao se miris cigareta. Trpki, otri mirisi, mirisi mukarca. Prsti su mu bili puni uljeva od sviranja. Sada je imao svoj ivot, svoj tajni ivot. Ona iznenada s poniznou uvidi da je on odrastao. Nastao od nje, naravno, ali ne vie njezin. Drago mi je to te vidim, ree mu tiho. Zabrinula sam se, Paul. Svi smo se zabrinuli. On je pogleda oima tamnim od srdbe i sumnje, zatim se naglo okrene, trepui kako bi otjerao suze. Smrdim. Da, sloi se Norah. Doista smrdi. On se osvrne po predvorju, zadri pogled na Bree koja je stajala kod prijamnog stola, a onda mu pogled odluta do okretnih vrata. I tako. ini se da imam sreu to se on nije udostojio doi. Mislio je na Davida. Koliko je samo boli bilo u njegovu glasu, koliko srdbe. Na putu je ovamo, ree Norah ujednaenim tonom. Stii e za koju minutu. Mene je dovezla Bree. Zapravo je letjela ovamo. Htjela ga je nasmijati, ali on samo kimne. Je li ona dobro? Da, ree Norah, sjetivi se njihova razgovora u autu. Dobro je. On ponovno kimne. Drago mi je. Kladim se da je tata poizio. U to nemoj sumnjati. Hou li morati u zatvor? Paulov je glas bio vrlo tih. Ona duboko udahne. Ne znam. Nadam se da nee, ali stvarno ne znam. Sjedili su u tiini. Bree je razgovarala s policajcem, kimala i gestikulirala. Iza njih su se vrata okretala i okretala, smjenjivali su se svjetlo i tama, ulazili su i izlazili stranci, jedan po jedan, dok se iznenada nije pojavio David. Polako im se pribliavao s ozbiljnim i nedokuivim izrazom lica, dok su mu crne cipele kripale na taraca nom podu. Norah se ukoi, osjeti kako se i Paul pokraj nje ukoio. Na njezino zaprepatenje, David prie Paulu i vrsto ga zagrli. Dobro si, ree. Bogu hvala. Ona duboko uzdahne zahvalna na ovom trenutku. Policajac kratke sijede kose i nevjerojatno plavih oiju prie im s podlogom za pisanje u jednoj ruci. Rukuje se s Norom i Davidom, a onda se okrene prema Paulu. Da se mene pita, rado bih takvog pametnjakovia kao to si ti strpao u bajbuk, ree leerno. Ni sam vie ne znam koliko sam u svojoj karijeri vidio mladia koji misle da su tako pametni, a mi ih putamo i putamo, sve dok na kraju ne upadnu u pravu nevolju. Kada na due

zaglave u zatvoru otkriju da uope nisu opasni. ali Boe. Ali ini se da tvoji susjedi misle da ti rade uslugu time to te nee tuiti zbog auta. Budui da te ne mogu uhititi, predajem te na skrbnitvo roditeljima. Paul kimne. Ruke su mu se tresle i on ih gurne u depove. Svi su gledali kako policajac trga papir s podloge za pisanje, predaje ga Davidu i polako se vraa do svojeg stola. Nazvao sam Bolandove, objasni David, savije papir i spremi ga u dep koulje. Razumni ljudi. Ovo se moglo puno gore zavriti, Paul. Ali nemoj misliti da nee morati otplatiti do posljednjeg centa popravak tog auta. I nemoj se zanositi da e ti ivot biti ugodan neko vrijeme. Nema prijatelja. Nema izlazaka. Paul kimne i proguta slinu. Moram vjebati, ree on. Ne mogu tek tako otii iz kvarteta. Ne, ree David. Ono to ne moe je ukrasti auto naim susje dima i oekivati da e se ivot nastaviti kao da se nita nije dogodilo. Norah osjeti kako se Paul ukoio, kako u njemu kipi srdba. Bilo bi dosta, pomisli ona. Primijeti kako se Davidu trza mii vilice. Bilo bi dosta, obojica. Dosta. Dobro, ree Paul. Onda se ne vraam kui. Radije u u zatvor. Pa to svakako mogu srediti, odgovori David opasno hladnim tonom. Samo daj, ree Paul. Sredi. Ja sam glazbenik i to dobar. Radije u spavati na ulici nego se predati. Kvragu, radije u umrijeti. Nastupi trenutak tiine dug kao otkucaj srca. Kada David nije odgovorio Paul suzi oi. Moja sestra i ne zna kako joj se posreilo, ree on. Norah, koja je stajala vrlo mirno, osjeti te rijei kao krhotine leda, kao prodornu, duboku bol. Prije negoli je bila svjesna to radi, ona oamari Paula. Na dlanu osjeti otru bradu koja mu je narasla - bio je mukarac, ne vie djeak, a ona ga je snano udarila. On se okirano okrene, dok mu se na licu stvarala crvena mrlja. Paul, ree David. Nemoj pogoravati stvari. Nemoj govoriti ono zbog ega e poslije aliti cijeli ivot. Norah je osjetila kako joj bridi dlan, krv joj se uzburkala. Idemo kui, ree ona. Tamo emo ovo rijeiti. Ne znam. Moda bi mu koristila no u zatvoru. Izgubila sam jedno dijete, ree ona i okrene se prema Davidu. Nemam namjeru izgubiti i drugo. Sada je David izgledao zaprepateno, kao da je i njega pljusnula. Ventilator na stropu je kljocao, vrata su se bez prestanka okretala uz ritmian zvuk. Dobro, ree David. Moda tako i treba. Moda ste u pravu to ne obraate panju na mene. Bog mi je svjedok da mi je ao zbog svega ime sam vas iznevjerio. Davide, ree Norah dok se on okretao, ali on ne odgovori. Gledala ga je kako odlazi, ulazi u okretna vrata. Na trenutak ga je vidjela vani - sredovjeni mukarac u tamnom sakou, dio gomile - a onda je nestao. Stropni se ventilator okretao i raznosio miris znoja, prenih krumpira i sredstava za ienje. Nisam mislio... pone Paul. Norah digne ruku. Nemoj. Molim te. Vie ni rijei. Upravo ih je Bree, smirena i energina, povela do auta. Otvorili su prozore kako bi se izvjetrio Paulov smrad. Bree je vozila, stiui tankim prstima upravlja. Norah, obuzeta mranim mislima, nije obraala panju na cestu pa je prolo gotovo pola sata prije negoli je primijetila da vie nisu na dravnoj autocesti ve da se voze sporije, manjim cestama, okrueni arolikim proljetnim krajolikom. Polja su se tek zazelenjela, na granama otvorili pupoljci. Kamo to vozi? upita Norah. U malu avanturu, ree Bree. Vidjet ete.

Norah nije eljela gledati Breeine ruke, tako koate, prozirnu kou kroz koju su se vidjele modre vene. U retrovizoru pogleda Paula. Pogrbljeno je sjedio blijed i namrgoen, prekrienih ruku, oito bijesan i strahovito povrijeen. Pogrijeila je u postaji to je napala Davida i udarila Paula, time je samo pogorala stvari. Njegov ljutiti pogled sretne se s njezinim u retrovizoru i ona se sjeti kako je prislanjao svoje debeljukaste djeje ruice na njezin obraz, sjeti se njegova smijeha koji je odzvanjao prostorijama. Posve drugaiji djeak, to dijete. Kamo je nestao? U kakvu avanturu? upita Paul. Pokuavam pronai opatiju Gethsemani. Zato? upita Norah. Je li blizu? Bree kimne. Trebala bi biti. Uvijek sam je eljela vidjeti. Dok smo se vozili shvatila sam koliko smo blizu pa pomislih, zato ne? Tako je divan dan. Da, doista je bio divan. Nebo isto i plavo, blijedo na obzorju. ivopisna stabla puna lia koje je treperilo na povjetarcu. Jo su se deset minuta vozili uskom cestom, zatim Bree skrene u stranu, stane i pone kopati ispod sjedala. Izgleda da nisam uzela kartu, ree i uspravi se. Ti nikad nema kartu, odgovori Norah i shvati da je tako cijeli Breein ivot. Ali to kao da nije bilo vano. Ona i David su poeli s raznoraznim kartama, a eto gdje su zavrili na kraju. Bree se zaustavila blizu dviju seljakih kua, skromnih i bijelih, ija su vrata bila vrsto zatvorena. Nikog nije bilo na vidiku. Suionice duhana, sada srebrnaste od kia, sunca i vjetra stajale su otvorene na udaljenim brdima. Bilo je vrijeme sjetve. U daljini su traktori miljeli netom izoranim poljima, za njima su ili seljaci, saginjali se i polagali jarkozelene prijesadnice duhana u tamnu zemlju. Niz cestu, na udaljenom dijelu polja u sjeni starih platana, okruena ljubiastim mauhicama, nalazila se malena bijela crkva. S jedne strane crkvc, iza ograde od kovanog eljeza, bilo je groblje s iskrivljenim spome nicima. Toliko je podsjealo na mjesto gdje joj je sahranjena ki da Nori zastane dah kada se sjetila onog davnog oujka, vlane trave pod nogama, tekih, niskih oblaka i Davida, tihog i dalekog pokraj sebe. Pepeo pepelu, prahu prah, i svijet kakav su znali promijenio se zauvijek. Hajdemo do crkve, ree ona. Moda netko tamo zna gdje je. Odvezli su se niz cestu. Kod crkve ona i Bree izau iz automobila, svjesne koliko u odjei za ured odudaraju od tog mjesta. Dan je bio vedar, bez vjetra, gotovo vru, zrake sunca su treperile kroz lie. Sona je trava izgledala posebno tamna u odnosu na Breeine ute cipele. Norah spusti ruku na Breeinu nadlakticu i kroz mekani uti materijal osjeti koliko je mrava. Upropastit e cipele, ree. Bree pogleda dolje, kimne i skine ih. Pitat u u sveenikovoj kui, ree ona. Ulazna vrata su otvorena. Samo daj, ree Norah. Mi emo te ovdje priekati. Bree zastane, uzme cipele, a onda krene preko sone zelene trave. Blijede bose noge izgledale su djevojaki krhko, ute su se cipele njihale u njezinoj ruci. Norah se iznenada sjeti kako je Bree kao dijete trala poljem iza roditeljske kue dok je njezin smijeh odzvanjao zrakom punim sunca. Ozdravi, pomisli ona gledajui je. Samo mi ozdravi, sestrice moja. Malo u proetati, ree ona Paulu koji je jo uvijek pogrbljen sjedio na stranjem sjedalu. Ona ga ostavi u autu i krene ljunanom stazom do groblja. eljezna se vrata lagano otvore i Norah ueta meu kamenite spomenike, sive i izlizane od vremena. Ve godinama nije posjetila grob na Bentleyjevoj farmi. Ona pogleda prema automobilu. Paul je izaao na zrak, protegnuo se, oi su mu bile skrivene iza tamnih naoala. Crkvena su vrata bila crvena. Tiho su se otvorila kada ih je Norah dotakla. Svetite je bilo mrano i hladno. Vitraji na prozorima, slike svetaca i biblijskih scena, golubova i vatre, blistali su poput dragog kamenja. Norah se sjeti Samove spavae sobe, nevjerojatnog arenila u pokretu. Kakav je samo ovo bio kontrast, kakav mir dok su se postojane boje sputale niz

sunane zrake. Knjiga gostiju bila je otvorena i ona se u nju upie uobiajenim krasopisom, sjetivi se bive asne sestre koja ju je tome nauila. Norah zastane, a onda, moda potaknuta tiinom, krene praznim sredinjim prolazom. Potaknuta tiinom, osjeajem mira i praznine, nainom na koji je svjetlost padala kroz oslikane prozore i pranjavi zrak ona uroni u to svjetlo, crveno, modro i zlatno. Klupe su mirisale po sredstvu za latenje drveta. Ona sjedne. Ispred klupe su bila modra barunasta klecala, malo prana. Ona se sjeti Breeina starog kaua, zatim ena iz svoje crkve koje su dole u njezinu kuu s darovima za Paula. Sjeala se kako im je jednom pomogla da oiste crkvu, kako su latile klupice tako da su sjele na krpe i prelazile preko glatkog drveta. Tako je pritisak jai, alile su se i smijeh je odzvanjao crkvom. U svojoj se tuzi Norah okrenula od njih i vie im se nikad nije vratila, ali sada joj padne na pamet da su i one patile, izgubile voljene osobe, bolovale, iznevjerile sebe i druge. Norah nije eljela biti jedna od njih, nije eljela njihovu utjehu, pa se udaljila. Od te joj se uspomene oi ispune suzama. Ovo je doista bilo blesavo. Njezin se gubitak dogodio prije gotovo dva desetljea i ta tuga ne bi trebala navirati kao voda s izvora. To je bilo ludo. Ona je grevito plakala. Cijelo je vrijeme bjeala, brzo i daleko samo kako bi izbjegla ovaj trenutak, a ipak se dogodio. Nepoznata je osoba spavala na njihovu rasklopivom kauu i sanjala dok je u njoj rastao tajanstveni novi ivot, a David je samo slegnuo ramenima i okrenuo se. Znala je da kada se vrati kui njega nee biti. Moda e nedostajati kofer, sve e ostalo biti netaknuto. Plakala je zbog tog saznanja, zbog Paula, zbog srdbe i izgubljenosti u njegovim oima. Zbog keri koju nikad nije ni vidjela. Zbog Breeinih mravih ruku. Zbog bezbroj naina na koji ih je njihova ljubav izdala i oni nju. Bol je ini se bilo stvarno mjesto. Norah je plakala, nesvjesna svega oko sebe osim neke vrste osjeaja oslobaanja kojeg se sjeala iz djetinjstva. Gorko je plakala sve dok nije, potpuno iscrpljena, osjetila bol, ostala bez daha. Na otvorenim kosim gredama gnijezdile su se ptice. Vrapci. Kada se polako pribrala, Norah postane svjesna njihova njenog cvrkuta, lepetanja krilima. Kleala je s rukama oslonjenim na naslon klupe ispred sebe. Zrake svjetlosti su jo uvijek koso padale kroz prozore, obasjavajui nekoliko mjesta na podu. Posramljena, ona sjedne i obri e suze s lica. Nekoliko je sivih pera lealo na poploenim stubama koje su vodile do oltara. Norah pogleda gore i ugleda vrapca kako leti iznad nje, sjena meu veim sjenama. Tijekom godina toliko je ljudi sjedilo ovdje sa svojim tajnama, svojim snovima, tamom i svjetlou. Ona se pitala je li i njihova neopisiva tuga, kao i njezina, popustila. Nije mogla shvatiti kako to da joj je ovo mjesto donijelo toliki mir. Kada je iz crkve izala na sunce trepne i ugleda Paula kako sjedi na kamenu ispred ograde od kovanog eljeza. U daljini je Bree hodala preko trave a u ruci su joj se njihale cipele. On kimne prema spomenicima na groblju. ao mi je, ree. Zbog onoga to sam rekao. Nisam to mislio. Pokuavao sam naljutiti tatu kako bih i ja mogao biti ljut. Nemoj to vie nikad ponoviti, ree mu Norah. Da tvoj ivot nije vrijedan. Da te vie nikad, nikad nisam ula da to govori. Nemoj tako neto ni pomisliti. Neu, ree on. Doista mi je ao. Znam da si ljut, ree Norah. Ima pravo ivjeti ivot onako kako eli, ali i tvoj otac je u pravu. Mora zadovoljiti neke uvjete. Ako ih prekri, bit e preputen samome sebi. Ona je sve to izgovorila ne gledajui u njega, pa se okirala kada se okrenula i vidjela kako mu miii na licu podrhtavaju, a niz obraze teku suze. Ah, onaj je djeak ipak jo uvijek bio tu. Ona ga zagrli najbolje to je mogla. Bio je tako visok, njezina je glava dosezala samo do njegovih prsa. Shvati, ja te volim, ree ona u njegovu smrdljivu majicu. Tako mi je drago to si ponovno sa mnom... ali doista smrdi, doda ona smijui se, pa se i on nasmije.

Ona zakloni oi i pogleda preko polja prema Bree koja im je prilazila. Nije daleko, vikne Bree. Malo dalje niz cestu. Gospoa je rekla da ne moemo promaiti. Oni se vrate u auto i nastave vonju preko valovitih brda. Nakon nekoliko kilometara, kroz emprese ugledaju bijele graevine. Iznenada se pred njima ukae opatija Gethsemani u svoj svojoj ljepoti, gola i jednostavna okruena zelenilom. Bree skrene na parkiralite ispod utava drvoreda. Dok su izlazili iz automobila zvona zazvone pozivajui redovnike na molitvu. Oni stanu. Sluali su kako jasni zvuk nestaje u visine. U blizini su pasle krave, oblaci lijeno plovili iznad njih. Prekrasno je, ree Bree. Neko je tu ivio trapistiki svee nik Thomas Merton, jeste li znali? Iao je na Tibet upoznati Dalai Lamu. Volim zamiljati taj trenutak. Volim zamiljati redovnike kako obavljaju svoje uobiajene poslove iz dana u dan. Paul je skinuo naoale. Tamne su mu oi bile bistre. On stavi ruku u dep, izvadi nekoliko kamenia i stavi ih na poklopac motora. Sjea li se ovoga? upita on. Norah uzme jedan kameni, pipajui glatki, bijeli disk s rupom u sredini. Krinoidi. Od morskih ljiljana. Tata me nauio sve o njima onog dana kada sam slomio ruku. Proetao sam okolo dok si bila u crkvi. Ovdje ih ima posvuda. Zaboravila sam na to, polako ree Norah, ali onda joj se sve iznenada vrati: ogrlica koju je Paul napravio, kako je ona bila zabrinuta da e mu se zapetljati oko vrata i uguiti ga. Zvuk zvona polako je nestajao u zraku. Fosil veliine dugmeta za koulju bio je lagan i topao na njezinu dlanu. Sjeti se kako je David uzeo Paula u naruje i odveo ga sa zabave, namjestio njegovu slomljenu ruku. Kako je samo naporno David radio da im omogui lagodan i bezbrian ivot, ali, ipak, uvijek je bilo nekako teko, svima njima, kao da su plivali u plitkome moru koje je neko pokrivalo svu tu zemlju.

1988.

Srpanj 1988.
I
David Henry je sjedio na katu u svojoj radnoj sobi. Kroz staklo mutno od vremena pogled na ulicu bio je pomalo valovit i blago iskrivljen. Gledao je kako vjeverica pronalazi orah, a onda tri uz drvo platane ije se lie naslanjalo na prozor. Rosemary je kleala blizu trijema, duga joj se kosa njihala dok se saginjala da posadi lukovice i jednogodinje biljke u lijehe koje je sama uredila. Ona je potpuno promijenila izgled okunice. Donijela je dnevne ljiljane iz vrtova prijatelja, posadila lan pokraj garae gdje je obilno cvao blijedo-plavim cvjetovima. Jack je sjedio blizu nje i igrao se s bagerom. Bio je krupan djeak od pet godina, veseo i dobre naravi, iako ponekad tvrdoglav, s tamnosmeim oima i plavom kosom proaranom riim pramenovima. Uveer ga je, kada je Rosemary ila na posao, David uvao i Jack je inzistirao da sve radi sam. Ja sam ve veliki djeak, objavio bi ponosno i vano nekoliko puta na dan. David mu je doputao da radi to god eli u granicama sigurnosti i razuma. Istini za volju, volio je promatrati tog djeaka. Volio mu je itati prie, osjeati njegov dodir, toplinu njegove glavice koja bi mu pala na rame dok je tonuo u san. Volio ga je drati za ruku koju mu je on pruao pun povjerenja kada su plonikom ili do trgovine. Davida je boljelo to su njegova sjeanja na Paula kada je bio tako mali bila maglovita. Tada je, naravno, gradio karijeru, bio je zaposlen u klinici, zaokupljen fotografijom, ali ono to ga je zapravo dralo na udaljenosti bio je osjeaj krivnje. Smjer kojim se razvijao njegov ivot bio je savreno i bolno jasan. Dao je njihovu ker Caroline Gill i ta je tajna pustila korijenje, rasla i bujala posred njegova obiteljskog ivota. Godinama je dolazio kui, gledao Noru kako spravlja pie ili vee pregau, divei se kako je prekrasna, ali i mislei kako je zapravo jedva poznaje. Nikad joj se nije odvaio rei istinu jer je znao da e je onda sasvim izgubiti - ne samo nju, nego moda i Paula. Zato se posvetio svojem poslu, i u onim podrujima ivota koje je mogao kontrolirati bio je vrlo uspjean. Ali, naalost, prvih se Paulovih godina sjeao malo, samo izdvojenih trenutaka koji su podsjeali na fotografije: Paul tamne raskutrane kose kako spava na kauu s rukom ispruenom u zraku. Paul kako stoji u pliaku i vie, ispunjen strahom i oduevljenjem dok se valovi razbijaju oko njegovih nogu. Paul kako ozbiljan sjedi za malenim stolom u igraonici, tako zadubljen u bojenje da ne primjeuje Davida koji stoji na vratima i gleda ga. Paul koji je bacio udicu u mirnu vodu i ne miui se, gotovo ne diui, u suton eka da riba zagrize. Kratki trenuci, gotovo nepodnoljivo prekrasni. Zatim godine odrastanja, kada se Paul promijenio ak vie od Nore, potresao kuu svojom glazbom i gnjevom. David kucne po staklu i mahne Jacku i Rosemary. Tu je kuu s dva stana kupio na brzinu. Pogledao ju je samo jedanput, a onda se, dok je Norah bila na poslu, otiao kui spakirati. Bila je to stara jednokatnica, podijeljena gotovo tono po sredini tankim zidovima koji su dijelili prostrane sobe. ak je i stubite, neko iroko i elegantno, bilo podijeljeno. David se uselio u vei stan, Rosemary je dao kljueve manjeg. U posljednjih su est godina ivjeli jedno do drugog, razdvojeni tankim zidovima, ali su se viali svakoga dana. Povremeno mu je Rosemary pokuavala platiti stanarinu, ali David je odbijao, govorei joj neka se vrati u kolu, diplomira, a platiti mu moe poslije. Iako je znao da njegovi motivi nisu u potpunosti altruistini, nije ni samome sebi mogao tono objasniti zato mu ona toliko znai. Ja popunjavam mjesto keri koje si se odrekao, rekla je ona jedanput. On je kimnuo, duboko se zamislio, ali ni to nije bilo sasvim tono. Drao je da to vie ima veze s tim to je Rosemary znala njegovu tajnu. Ispriao ju je u jednom dahu, prvi i posljednji put u ivotu, i ona ju je sasluala ne osuujui ga. U tome je bilo svojevrsne slobode. S Rosemary je David mogao biti do kraja otvoren, ona je znala to je uinio, nije ga odbacila i nikome nije ispriala. Neobino,

ali tijekom godina su Rosemary i David uspostavili prijateljstvo, isprva zategnuto, a poslije je preraslo u neku vrstu stalne iskrene rasprave o stvarima koje su oboma bile vane - politika, glazba, socijalna ravnopravnost. Diskusije su znale poeti u vrijeme veere, ponekad bi im se pridruio i Paul, iako je rijetko svraao, i trajale bi do duboko u no. Davidu se ponekad inilo da je to Paulov nain da se dri na distanci, da bude u kui ali da ne mora razgovarati ni o emu duboko osobnom. Tu i tamo bi David zapoeo, ali Paul bi se odmah sjetio da mora poi, odgurnuo bi stolac i zijevnuo, iznenada vrlo umoran. Rosemary ga pogleda iz vrta, zapeem makne pramen kose s obraza i mahne mu. David pohrani fileove i krene niz uski hodnik. Proe pokraj vrata koja su vodila u Jackovu sobu. Trebala su biti potpuno zatvorena kada je kua pregraena u dva stana, ali jedne je veeri David impulzivno stisnuo kvaku i otkrio da se mogu otvoriti. Sada on tiho gurne vrata. Rosemary je zidove Jackove sobe obojila svijetloplavo, a krevet i komodu koje su pronali odbaene na ploniku u bijelo. Cijeli niz Scherenschnitta, sloenih sliica od papira, njenih i punih pokreta koje su prikazivale majke s djecom, djecu kako se igraju u sjeni drvea, visio je na modroj pozadini, sve uokvirene i objeene na udaljenom zidu. Rosemary je prole godine izlagala te sliice na umjetnikoj izlobi i, na njezino iznenaenje, poela je dobivati narudbe. Uveer je esto sjedila za kuhinjskim stolom pod jarkim svjetlom i izrezivala jednu scenu za drugom, svaku drugaiju od prethodne. Nije mogla obeati naruiteljima to e tono izrezati. Odbijala je raditi odreeni niz slika, jer slike su ve bile tamo, objanjavala je, skrivene u papiru i pokretima njezinih ruku pa nikad nije mogla izraditi dvije jednake. David je stajao i oslukivao zvukove kue, tiho kapanje vode, zujanje starog hladnjaka. Miris parfema i djejeg pudera bio je snaan. U kutu je preko stolca visio kombinezon. On udahne njezin i Jackov miris, zatim vrsto zatvori vrata i nastavi hodati uskim hodnikom. Nikad nije rekao Rosemary za ta vrata, ali nikad nije ni zakoraio u tu sobu. Za njega je to bilo pitanje asti. Unato skandalu koji su izazvali, on nikad nije zloupotrijebio svoj poloaj, nije se nikad gurao u njezin osobni ivot. Ipak, volio je znati da su vrata tamo. Iako ga je ekalo jo puno posla, David sie u prizemlje. Njegove su tenisice bile na stranjem trijemu. On ih obuje, vrsto zavee vezice i obie kuu. Jack je stajao kod drvene reetke i upao pupoljke s rua, David une i privue ga k sebi, osjeti koliko je lagan, osjeti njegovo ujednaeno disanje. Jack se rodio u rujnu rano uveer im se poeo sputati mrak. David je odvezao Rosemary u bolnicu, sjedio kraj nje prvih est sati, igrao s njom ah i donosio joj drobljeni led. Za razliku od Nore, Rosemary nije bila zainteresirana za prirodan porod. im je dolo vrijeme, zatraila je da joj dadu epiduralnu anesteziju, a kad se porod usporio, dali su joj Pitocin kako bi ga ubrzali. David ju je drao za ruku dok su trudovi jo bili snani, ali kada su je odvezli u raaonicu, nije iao s njom. To je bilo previe osobno, a on nije bio taj koji je trebao biti uz nju. Ipak, on je bio prvi nakon Rosemary koji je drao Jacka. Zavolio je tog djeaka kao da je njegov. udno mirie, ree Jack, gurajui Davida u prsa. To je moja stara smrdljiva majica, ree mu David. Ide trati? upita Rosemary. Ona prebaci teinu na pete, otirui prljavtinu s ruku. U posljednje je vrijeme smravjela, postala gotovo koata, i on se brinuo zbog tempa kojim je ivjela i koliko se trudila u koli i na poslu. Nadlanicom ona obrie znoj s ela, ostavljajui mrlju od zemlje. Da. Ne mogu vie ni trenutak gledati te police osiguranja. Mislila sam da si nekoga zaposlio da to radi. Jesam. Vjerujem da e biti dobra u tom poslu, ali ne moe poeti prije idueg tjedna. Rosemary zamiljeno kimne. Suneva zraka prijee preko njezinih svijetlih trepavica. Iako mlada, svega dvadeset dvije godine, bila je odluna i usredotoena, s dranjem mnogo starije ene.

Ima predavanje veeras? upita on, i ona kimne. Posljednje. Dvanaesti je srpnja. Tono. Potpuno sam zaboravio. Imao si puno posla. On kimne, osjeajui se pomalo krivim to je smetnuo s uma taj datum. Dvanaesti srpnja, kako je samo vrijeme letjelo. Rosemary se vratila u kolu nakon Jackova roenja, istog tmurnog sijenja kada je on napustio svoju dotadanju praksu jer su u bolnici odbili lijeiti ovjeka, koji je dvadeset godina bio njegov pacijent, zato to nije imao zdravstveno osiguranje. David je otvorio vlastitu kliniku u kojoj je lijeio svakoga tko bi se pojavio, s osiguranjem ili bez njega. Vie nije radio zbog novca. Paul je zavrio fakultet, on je svoje dugove odavno otplatio. Mogao je raditi to je htio. Ovih su mu dana, kao nekadanjim lijenicima, plaali hranom, radom u vrtu ili bilo ime to su mogli ponuditi. Planirao je tako raditi jo kojih deset godina, svakodnevno primati pacijente, ali polako smanjivati radno vrijeme sve dok se njegovo kretanje ne svede na kuu, vrt, povremene odlaske u samoposluivanje ili k brijau. Norah je jo uvijek leprala po svijetu poput leptira, ali takav ivot nije bio za njega. On je putao korijenje koje se duboko usijecalo. Danas imam zavrni ispit iz kemije, ree Rosemary, skidajui rukavice. A onda - juhu, gotova sam! Pele su zujale u grmu kozje krvi. Ima jo neto to ti moram rei, doda ona, povue rub kratkih hlaa i sjedne kraj njega na tople betonske stube. Zvui ozbiljno. Ona kimne. I jest. Juer su mi ponudili dobar posao. Ovdje? Ona odmahne glavom, smijui se i maui Jacku koji je pokuavao napraviti zvijezdu i zavrio u travi na leima. O tome se i radi. U Harrisburgu. To je blizu tvoje majke, ree on dok mu se srce stiskalo. Znao je da ona trai posao, ali se nadao da e ga dobiti negdje blizu. Preseljenje je uvijek bila realna mogunost. Prije dvije godine, kada je iznenada umro njezin otac, Rosemary se pomirila s majkom i starijom sestrom i one su s nestrpljenjem ekale da se vrati u rodni grad i da Jack raste blizu njih. Da. Taj je posao savren za mene. etiri desetosatna radna dana tjedno. Platit e mi da nastavim kolovanje. Mogla bih poraditi na tome da dobijem diplomu iz fizikalne terapije. Ali najvanije je to u imati vie vremena za Jacka. I vie pomoi, ree on. Majka e ti pomagati, i sestra. Da. To bi bilo lijepo. I koliko god volim Kentucky, on mi nikad nije doista postao dom. On kimne. Bilo mu je drago zbog nje, ali se ne usudi progovoriti kako ga glas ne bi izdao. Ponekad je zamiljao, samo teoretski, kako bi izgledalo da sam ivi u kui. Mogao bi maknuti pregradne zidove, proiriti prostorije i polako pretvoriti dva stana u elegantan dom za jednu obitelj kakav je neko bio. Dobio bi na prostoru i udobnosti, ali toga bi se rado odrekao u zamjenu za zadovoljstvo da uje njezine korake i tihe pokrete u susjedstvu ili da ga nou budi Jackov pla. Oi su mu bile pune suza. On se nasmije. Pa, ree on i skine naoale, oekivao sam da e se to kad-tad dogoditi. estitam, naravno. Dolazit emo ti u posjet, ree ona. Ti e posjeivati nas. Svakako, ree on. Uvjeren sam da emo se esto viati. Hoemo. Ona spusti ruku na njegovo koljeno. Gle, znam da nikad o tome ne govorimo. Ne znam ak ni kako bih poela. Beskrajno sam ti zahvalna na svemu to si za mene uinio i uvijek u biti. Znali su me optuivati da se pretjerano trudim pomoi svima, ree on. Ona energino odmahne glavom. Spasio si mi ivot. Ako je doista tako, drago mi je. Bog zna da sam drugima uinio mnogo tete. ini se da Nori nisam bio od neke koristi. Nastane tiina, u daljini se ulo brujanje kosilice.

Trebao bi joj rei, Rosemary e tiho. I Paulu. Doista bi trebao. Jack je uao na stazi i slagao ljunak na hrpice, putajui da mu kamenii klize kroz prste. Nije na meni da ti to kaem, znam, ali Norah bi morala saznati za Phoebe. Nije u redu to ne zna. Nije u redu ni ono to cijelo ovo vrijeme misli o nama dvoma. Rekao sam joj istinu, da smo nas dvoje samo prijatelji. Da, jesmo, ali kako da ona u to vjeruje? David slegne ramenima. To je istina. Ne sasvim. Davide, nas dvoje smo na neki neobian nain povezani, ti i ja, zbog Phoebe. Zato to znam tu tajnu. Prije mi se to svialo jer sam se osjeala posebnom, znala sam neto to nitko drugi ne zna. U neku ruku ovjek tada osjea mo, zar ne, kada zna neku tajnu? Ali u posljednje vrijeme mi nije tako drago. To nije tajna koju bih ja trebala znati, zar ne? Nije. David uzme komad zemlje u ruku i smrvi ga. Sjeti se Carolineinih pisama koja je paljivo spalio kada se preselio u ovu kuu. Pretpostavljam da nije. Onda? I sam shvaa? Hoe li? Mislim, hoe li joj rei? Ne znam, Rosemary. Ne mogu ti to obeati. Nekoliko su minuta tiho sjedili na suncu i gledali Jacka kako ponovno pokuava napraviti zvijezdu na travi. Imao je vrlo svijetlu upavu kosu, bio je okretan i sportski nadaren, volio je trati i penjati se. David se tada vratio iz Zapadne Virginije osloboen tuge i gubitka koji su ivjeli negdje duboko u njemu sve te godine. Kada je June umrla on nije znao kako da se s time nosi, kako da nastavi normalno ivjeti. U to je vrijeme ak bilo nedolino govoriti o mrtvima, tako da nisu ni oni. Zato se alovanje nikad i nije zavrilo. Odlazak u rodni kraj nekako mu je pomogao da sve stavi na svoje mjesto. U Lexington se vratio potpuno iscrpljen, ali miran i samouvjeren. Nakon svih tih godina napokon je imao snagu dati i Nori slobodu da promijeni svoj ivot. Kada se rodio Jack, David je za njega otvorio raun na Rosemaryno ime kao i jedan za Phoebe, na Carolineino ime. To nije bilo teko. Otprije je imao Carolinein broj socijalnog osiguranja i njezinu adresu. Privatnom istraitelju je trebalo manje od tjedan dana da pronae Caroline i Phoebe koje su ivjele u Pittsburghu u visokoj uskoj kui blizu autoceste. David se odvezao onamo, parkirao auto u ulici s namjerom da se uspne stubama i pokuca na vrata. elio je sve priznati Nori, ali to nije mogao prije nego to joj kae gdje se Phoebe nalazi. Bio je uvjeren da e Norah htjeti vidjeti njihovu ker, ali to ne bi promijenilo samo njihov i Paulov ivot. Doputovao je u Pittsburgh kako bi rekao Caroline to kani uiniti. Je li to bila ispravna odluka? Nije znao. Sjedio je u autu. Bio je sumrak i svjetla automobila svako malo su osvjetljavala lie platana. Phoebe je tu odrasla, to je bila njezina ulica, plonik nadignut od korijenja stabala, poznati znak upozorenja koji je podrhtavao na vjetru, gusti promet - sve je to za njegovu ker oznaavalo dom. Proao je par s djetetom u kolicima i uto se upalilo svjetlo u Carolineinoj kui. David izae iz automobila i zastane na autobusnoj postaji, pokuavajui djelovati neupadljivo dok je piljio preko sve tamnijeg travnjaka u prozor. Unutra na svjetlu ugleda Caroline kako posprema dnevnu sobu, sakuplja novine i slae pokriva. Na sebi je imala pregau. Pokreti su joj bili spretni i usredotoeni. Ona stane i protegne se, pogleda iza ramena i pone neto govoriti. I tada ju je David ugledao. Phoebe, svoju ker. Bila je u blagova onici, postavljala je stol. Imala je istu tamnu kosu kao i Paul, njegov profil, i na trenutak, dok se nije okrenula kako bi uzela soljenku, Davidu se uini da gleda sina. On zakorai naprijed, ali mu Phoebe nestane iz vida, a onda se vrati s tri tanjura. Bila je niska i zdepasta, tanke kose zakvaene ukosnicama. Nosila je naoale. Unato tome, David je jasno vidio slinost: Paulov osmijeh, njegov nos, Paulov

izraz usredotoenosti na Phoebeinu licu kada je stavila ruke na bokove, prouavajui stol. Caroline ue u prostoriju i stane pokraj nje, zatim je kratko i njeno zagrli i one se nasmiju. Ve se potpuno smrailo. David je stajao kao skamenjen. Bilo mu je drago to na ulici nema mnogo pjeaka. Lie tjerano vjetrom lepralo je plonikom i on zakopa jaknu. Sjeti se kako se osjeao one noi kada su se djeca rodila, kao da lebdi izvan svojeg tijela i gleda samoga sebe i svoje postupke. Tada shvati da on ne kontrolira ovu situaciju, da je potpuno iskljuen iz nje, kao da ne postoji. Phoebe je sve ove godine za njega bila nevidljiva, apstraktan pojam, a ne djevojka od krvi i mesa. Ipak, sada je bila tu i stavljala ae za vodu na stol. Ona digne pogled kada je u prostoriju uao mukarac ekinjaste tamne kose i rekao joj neto zbog ega se Phoebe nasmijala. Zatim su njih troje sjeli za sto i poeli jesti. David se vratio u svoj automobil. Zamiljao je Noru kako stoji kraj njega u tami i gleda njihovu ker koja i ne zna da oni postoje. On je Nori prouzroio bol, zbog njegove je prijevare patila na nain koji nikad nije elio, koji nije ak mogao ni zamisliti. Ali ovoga ju je mogao potedjeti. Mogao je otii odatle i ne dirati prolost, pa je to napokon i uinio, vozei se cijelu no preko ravnica Ohija. Ne razumijem. Rosemary ga je gledala. Zato mi ne moe obe ati? To je ispravno i to bi trebao uiniti. Izazvalo bi previe boli. Ne zna to e se dogoditi sve dok to ne uini. Ali nagaam. Onda mi barem obeaj, Davide, da e razmisliti o tome. Razmiljam o tome svaki dan. Ona zabrinuto odmahne glavom, zatim se neveselo nasmijei. Dobro, ali ima jo neto. Da? Stuart i ja emo se vjenati. Ti si premlada da bi se udavala, izleti mu i oni se oboje nasmiju. Stara sam poput planina, ree ona. Tako se barem esto osjeam. Pa, ree on, jo jedanput estitam. Iako nije iznenaenje, svejedno je dobra vijest. On pomisli na Stuarta Wellsa, visokog mladia sportske grae. Svaki put kad bi ga vidio na pamet mu je padala rije snaga. Stuart je bio terapeut za probleme s disanjem. Ve je godinama bio zaljubljen u Rosemary, ali ona ga je natjerala da se strpi sve dok ne diplomira. Drago mi je zbog tebe, Rosemary. Stuart je dobar mladi, voli Jacka. Je li i on dobio posao u Harrisburgu? Jo nije. Trai. Njegov ugovor ovdje istjee krajem mjeseca. Kako je sa zaposlenjima u Harrisburgu? Tako-tako. Ali ja se ne brinem, Stuart je jako dobar u svom poslu. Uvjeren sam da je tako. Ti se ljuti. Ne. Uope se ne radi o tome. Ali tvoje su me novosti rastuile. Uinile su da se osjeam tuno i staro. Ona se nasmije. Staro kao planine? Uspjela je i njega nasmijati. O, puno, puno starije. Trenutak su utjeli. Sve se nekako poklopilo u ovih posljednjih tjedan dana, ree Rosemary. Nisam ti htjela govoriti za posao dok ne bude sigurno. A onda kad sam ga dobila, Stuart i ja smo se odluili vjenati. Znam da se ini iznenadnim. Stuart mi se svia, ree David. Jedva ekam da i njemu estitam. Ona se nasmijei. Zapravo, pitala sam se, bi li me htio dopratiti do oltara? On je pogleda u blijedo lice, a srea koju vie nije mogla skrivati sjajila je kroz njezin osmijeh. Bit e mi ast, ree on sveano. Odluili smo se vjenati ovdje. Napraviti malo, jednostavno vjenanje. Za dva tjedna.

Ne gubi vrijeme. Zato to sam sigurna, ree ona. Osjeam da je sve to radim potpuno ispravno. Ona pogleda na sat i uzdahne. Hajde, Jack. Ako eli ja u ga priuvati dok se ti spremi. To bi mi jako pomoglo, hvala. Rosemary? Da? Tu i tamo e mi slati fotografije, zar ne? Jacka kako raste. Vas oboje u novom domu. Svakako. Ne mora sumnjati. Ona prekrii ruke i udari nogom u rub stuba. Hvala, ree on jednostavno. Nije mogao vjerovati kako je uspio propustiti vlastiti ivot, zaokupljen svojim fotografiranjem i tugom. Svi su mislili da je prestao fotografirati zbog tamnokose ene u Pitts burghu i njezine negativne kritike. Nije vie bio omiljen, nagaali su, to ga je obeshrabrilo. Nitko nije mogao vjerovati da mu jednostavno vie nije bilo stalo, ali to je bila istina. Nije uzeo fotoaparat u ruke sve otkako je stajao na uu onih dviju rijeka. Potpuno se odrekao i same umjetnosti i procesa, zakuastog i iscrpljujueg zadatka da pokua preobraziti svijet u neto drugo, tijelo u svijet, a svijet u tijelo. Ponekad bi na zidovima u uredima ili kuama, u udbenicima ugledao svoje fotografije, pa bi ga iznenadila njihova hladna ljepota i tehniko savrenstvo - ponekad ak i vjeiti nemir naglaen strogim crtama. Ne moe zaustaviti vrijeme, ree on. Ne moe zarobiti svjetlo. Moe samo podii lice i pustiti da ga ono obasja. Ipak, Rosemary, volio bih da mi poalje nekoliko fotografija. Tebe i Jacka. One bi mi barem malo doarale va ivot i ispunile me velikim zadovoljstvom. Poslat u ti ih puno, obea ona i dotakne mu rame. Zasut u te njima. On je sjedio na stubama i ljenario na suncu dok se ona odijevala. Jack se igrao sa svojim bagerom. Trebao bi joj rei, Davide. On odmahne glavom. Nakon to je sjedio u automobilu i poput voajera gledao Carolineinu kuu, nazvao je odvjetnika u Pittsburghu i otvorio one raune. Kada on urare oni nee ui u ostavinu. Jack i Phoebe e biti zbrinuti i Norah uope ne mora o tome znati. Rosemary se vratila miriui po sapunu Ivory. Na sebi je imala suknju i ravne cipele. Uzme Jacka za ruku i prebaci tirkiznu naprt njau preko ramena. Izgledala je tako mlado, snano i vitko, kosa joj je bila vlana, lice ozbiljno i pomalo namrteno. Usput e ostaviti Jacka kod tete koja ga je uvala. Joj, ree ona. Zbog svega to se dogaa skoro sam zaboravila. Zvao je Paul. Davidovo srce zakuca bre. Stvarno? Da, jutros. Kod njega je to bilo usred noi. Upravo se vratio s koncerta u Sevilli. Tamo je ve tri tjedna i studira flamengo gitaru kod nekog... ne sjeam se vie imena, ali zvui poznato. Je li mu lijepo? Po glasu bih rekla da jest. Nije ostavio broj. Rekao je da e ponovno zvati. David kimne. Bilo mu je drago to je Paul dobro. Bilo mu je drago to je nazvao. Sretno na ispitu, ree on i ustane. Hvala. Vano je samo da proem. Ona se nasmijei, mahne mu i krene s Jackom niz usku kamenitu stazu do plonika. David ju je gledao kako odlazi, pokuavajui taj trenutak zauvijek urezati u sjeanje - jarku naprtnjau, kosu koja se njie po njezinim leima, Jacka koji slobodnom rukom hvata lie i granice. Bilo je to uzaludno, naravno, jer su te pojedinosti nestajale sa svakim njezinim korakom. Ponekad bi ga njegove fotografije zadivile, pronaao bi ih u kakvoj staroj kutiji ili fasciklu, snimci trenutaka kojih se nije mogao sjetiti ak ni kada ih je gledao. On kako se smije u drutvu ljudi ija je imena zaboravio, Paul s izrazom lica kakvog David nikada nije vidio. Uostalom, to bi imao od ovog trenutka za godinu ili pet? Sunce u Rosemarynoj kosi, zemlja pod njezinim noktima, i blagi, isti miris sapuna.

Ali to bi nekako ipak bilo dovoljno. On ustane, protegne se i dugim koracima potri u park. Nakon jednog kilometra sjeti se one druge stvari koja mu se cijelo jutro motala po glavi, po emu je taj dan bio vaan, osim to je Rosemary imala ispit. Dvanaesti srpnja, Norin roendan. Napunila je etrdeset est godina. Teko za povjerovati. Ujednaeno je trao dugakim koracima. Sjeti se Nore na dan njihova vjenanja. Izali su na zubato sunce kasne zime, zaustavili se na ploniku i rukovali s gostima. Vjetar je otpuhnuo veo ravno u njegovo lice, dok je sa sviba zaostali snijeg padao po njima kao oblak latica. On je trao, ali nije skrenuo prema parku ve prema svojem starom susjedstvu. Rosemary je bila u pravu. Norah bi trebala znati. On e joj danas rei. Otii e do svoje stare kue u kojoj je Norah jo uvijek ivjela, ekat e da se vrati s posla i rei joj, iako nije mogao zamisliti kako e ona reagirati. Naravno da ne moe zamisliti, rekla mu je jednom Rosemary. To je ivot, Davide. Jesi li prije mnogo godina mogao zamisliti da e ivjeti u malenoj, niskoj kui s dva stana? Jesi li i u najluem snu mogao zamisliti mene? Pa, bila je u pravu. ivio je ivotom kakav nije ni sanjao. U taj je grad doao kao stranac, ali sada su mu ulice kroz koje je prolazio bile tako poznate. Svaki korak, svako mjesto bilo je povezano s nekim sjeanjem. Gledao je kako sade ta stabla, kako ona rastu. Trao je kraj poznatih kua u koje je svraao na veere ili na pie, kamo je odlazio u vizite, u kojima je stajao kasno nou u hodnicima ili predvorjima, pisao recepte, zvao hitnu pomo. Jedan za drugim, dani i slike, sloeni, posebni i vani samo njemu. Norah je mogla proi ovuda, ili Paul, i vidjeti u svemu tome neto drugo, ali jednako stvarno. David skrene u svoju staru ulicu. Ve mjesecima nije bio ovdje pa se iznenadi kada ugleda da nema stupova koji su drali trijem, dok su krov pridravale drvene skele. Sigurno su popravljali truli pod trijema, ali nigdje nije vidio radnike. Kolni je prilaz bio prazan, Nore nije bilo kod kue. Nekoliko je puta preao preko travnjaka kako bi doao do daha, a onda poao do rododendrona gdje je jo uvijek ispod opeke bio skriven klju. Ue u kuu i popije au vode. Kua je imala ustajao miris. On otvori prozor i vjetar podigne prozirne bijele zastore. Bili su novi, kao i ploice na podu i hladnjak. On si natoi jo jednu au vode, zatim radoznalo proe kroz kuu da vidi to se jo promijenilo. Posvuda neto novo - ogledalo u blagovaonici, nanovo presvuen namjetaj u dnevnoj sobi, drukije razmjeten. Na katu je sve bilo isto. Paulova soba kao svetite adolescentne srdbe s plakatima opskurnih kvarteta zalijepljenim na zidove, karta ma s koncerata na oglasnoj ploi, zidovima obojenim u groznu modru boju pa je soba izgledala kao peina. Zavrio je studij na Juilliardu, pa iako mu je David dao svoj blagoslov i platio pola kolarine, Paul se sjeao daleke prolosti kada David nije vjerovao da e mu njegov talent omoguiti pristojan ivot. Stalno mu je slao programe, kritike i razglednice iz svih mjesta na kojima je nastupao kao da eli rei: Evo, gledaj, uspio sam. Kao da ni sam u to nije mogao vjerovati. Ponekad se David vozio gotovo dvjesto kilometara, nekad i vie, u Cincinnati, Pittsburgh, Atlantu ili Memphis. Sjeo bi u stranji dio mranog auditorija i gledao nastup svojega sina. Paul bi pognuo glavu nad gitarom i vjetim prstima stvarao glazbu nalik na tajanstveni i prelijepi jezik koji je Davida dirao do suza. Ponekad se morao suzdravati da ne krene niz mraan prolaz i zagrli Paula. Ali, naravno, nikad nije. Ponekad se znao neprimjetno iskrasti. Glavna je spavaonica bila u savrenom redu, oito neupotrebljavana. Norah se preselila u malenu sobu koja je gledala na ulicu i tu je pokriva na postelji bio malo izguvan. David se sagne da ga popravi, ali u posljednji trenutak povue ruku, kao da bi to bilo preveliko zadiranje u njezinu intimu. Zatim sie u prizemlje. to se to dogaa? Bilo je ve kasno poslijepodne i Norah je trebala biti kod kue. Ne doe li uskoro, on e jednostavno otii.

Na stoliu kraj telefona ugleda uti notes pun tajnovitih poruka: Nazovi Jana prije osam, promijeni termin; Tim nije siguran; dostava prije deset. Ne zaboravi - Dunfree i karte. On paljivo otrgne tu stranicu, uredno je sloi posred stolia pa se s notesom vrati u kuhinju, sjedne za stol u kutu i pone pisati. Naa malena djevojica nije umrla. Caroline Gill ju je odvela sa sobom i odgojila u drugom gradu. Prekrii to. Dao sam da odnesu nau ker. On uzdahne i spusti kemijsku. Nije mogao to uiniti. Nije mogao zamisliti kakav bi bio njegov ivot bez tereta tajne koju je doivljavao kao svojevrsnu pokoru. Autodestruktivnu da, ali tako je bilo. Ljudi su puili, skakali iz zrakoplova padobranom, previe pili, a onda sjedali u automobil ili se vozili bez sigurnosnih pojasova. On je pak imao tu tajnu. Novi mu zastori dotaknu ruku. Iz kupaonice u prizemlju ulo se tiho kapanje iz slavine. To ga je godinama izluivalo i stalno je to namjeravao popraviti. On podere stranicu iz notesa na sitne komadie i spremi ih u dep kako bi ih poslije bacio. Zatim poe u garau, prekopa po alatu koji je ostavio kada se odselio i pronae klju za cijevi i rezervne brtvene prstene. Vjerojatno ih je ba on kupio jedne subote kako bi ih zamijenio. Bilo mu je potrebno vie od sata da popravi slavine u kupaonici. Rastavio ih je, isprao talog s reetki, promijenio prstene, sve zategnuo. Mjed je potamnjela pa je on ulati pomou stare etkice za zube koju je pronaao u limenci od kave ispod umivaonika. Bilo je est sati kada je zavrio, rana veer usred ljeta, suneve su zrake koso padale kroz prozor. David je nekoliko trenutaka stajao u kupaonici, zadovoljan sjajem mjedi i tiinom. U kuhinji zazvoni telefon i zauje se nepoznat glas. Uurbano je govorio o kartama za Montreal, zatim zastane i ree: O, kvragu, zaboravio sam da si otputovala u Europu s Fredericom. Uto se i David sjeti - ona mu je rekla, ali on je to potpuno smetnuo s uma. Ne, izabrao je smetnuti s uma da je otputovala na odmor u Pariz, da je upoznala nekog Kanaanina iz Quebeca koji je radio u etvrtastoj zgradi IBM-a i govorio francuski. Kada god bi ga spomenula glas bi joj se promijenio, postao nekako njeniji, nikad je ranije nije uo da tako govori. Zamiljao je Noru kako ramenom pridrava telefon dok utipkava podatke u kompjuter, die pogled i shvaa kako je veera bila prije nekoliko sati. Noru kako dugim koracima grabi aerodromskim hodnicima, vodi svoje grupe u autobuse, restorane, hotele, u avanture koje je tako samouvjereno organizirala. Pa barem e se veseliti to je popravio slavine. I on je bio za dovoljan - napravio je to paljivo i metodino. Stajao je u kuhinji i protezao ruke, pripremajui se da nastavi s tranjem pa ponovno uzme uti notes. Popravio sam slavine u kupaonici, napisao je. Sretan roendan. Zatim je izaao, zakljuao za sobom vrata i potrao.

II
Norah je sjedila na kamenoj klupi u vrtu Louvrea s knjigom otvo renom na krilu. Gledala je kako srebrnasto lie jablana treperi na vjetru. Golubovi su se gegali blizu njezinih nogu, kljucali travu, leprali krilima to su se prelijevala u svim duginim bojama. On kasni, ree ona Bree koja je sjedila kraj nje, dugih nogu prekrienih u glenjevima i listala asopis. Bree, kojoj su sada bile etrdeset etiri godine, bila je vrlo lijepa, visoka i vitka. Dugake tirkizne naunice doticale su joj maslinastu kou, kosa joj je bila srebrnosiva. Oiala ju je za vrijeme radijacije, govorei kako nema namjeru potroiti vie nijedan trenutak ivota zamarajui se modom. Imala je sreu i toga je bila svjesna. Tumor je otkriven u ranom stadiju, prolo je pet godina i karcinom se nije vratio. Ipak, to ju je iskustvo promijenilo i u bitnim i u nebitnim stvarima. ee se smijala i uzimala vie slobodnih dana.

Vikendom je volontirala na izgradnji Habitat kua, a dok su gradili jednu takvu kuu u istonom Kentuckyju, upoznala je srdanog mukarca rumena lica koji je volio zabavu. Bio je protestantski sveenik, odnedavno udovac. Zvao se Ben. Ponovno su se sreli na projektu na Floridi, pa u Meksiku. Na tom su se posljednjem putovanju tiho vjenali. Paul e doi, ree Bree i digne pogled. Napokon, to je bila njegova ideja. Istina, ree Norah. Ali on je zaljubljen, pa se samo nadam da nije zaboravio. Zrak je bio topao i suh. Norah zatvori oi, prisjeajui se onog dana potkraj travnja kada ju je Paul iznenadio i svratio u njezin ured. Doao je kui na nekoliko sati izmeu dvaju nastupa. Visok i mrav, sjeo je na rub radnog stola i igrao se s njezinim papirima, prebacujui ih iz ruke u ruku dok joj je opisivao svoje planove za ljetnu europsku turneju. Punih est tjedana trebao se zadrati u panjolskoj kako bi sa panjolskim gitaristima usavrio sviranje. Ona i Frederic su planirali putovanje u Francusku, pa kada je Paul shvatio da e istoga dana svi biti u Parizu, sa stola je zgrabio kemijsku i na zidnom kalendaru navrljao LOUVRE, pet poslijepodne, 21. srpnja. Naemo se u vrtu pa te vodim na veeru. Nekoliko tjedana poslije otputovao je u Europu. Povremeno ju je zvao iz rustikalnih pansiona ili malenih hotela na obali. Bio je zaljubljen u flautisticu, vrijeme je bilo sjajno, pivo u Njemakoj fantastino. Norah ga je sluala, pokuavala se ne brinuti i ne postavljati previe pitanja. Napokon, Paul je ve bio odrastao mukarac visok metar osamdeset, tamnoput na Davida. Zamiljala ga je kako bos ee plaom, naginje se kako bi neto apnuo svojoj djevojci, njegov dah poput dodira na njezinu uhu. Bila je toliko diskretna da ga nikad nije pitala za toan raspored putovanja, pa kada je Bree nazvala iz bolnice u Lexingtonu, Norah nije znala kako da ga pronae i priopi mu okantnu vijest: dok je trao u botanikom vrtu David je imao teak srani udar i umro. Ona otvori oi. Na vruini kasnog poslijepodneva uini joj se da je okruena jarkim bojama, ali istovremeno je sve bilo u nekoj maglici. Lie je treperilo na plavom nebu. Ona se kui vratila sama. U avionu su je neprekidno budili neugodni snovi u kojima je traila Paula. Bree joj je pomogla oko sprovoda i nije joj dopustila da se sama vrati u Pariz. Ne brini, ree Bree. Doi e. Nije bio na sprovodu, ree Norah. Uvijek u se osjeati grozno zbog toga. On i David nisu rijeili neke stvari koje su stajale izmeu njih. Mislim da se Paul nikad nije oporavio od Davidova odlaska od kue. A ti jesi? Norah pogleda Bree, njezinu kratku otru kosu, gladak ten, zelene oi, mirne i prodorne, zatim pogleda u stranu. Zvui kao Ben. ini mi se da moda provodi previe vremena sa sveenicima. Bree se nasmije, ali ne promijeni temu. Ne pita te to Ben, doda ona, ve ja. Ne znam ni sama, polako odgovori Norah i sjeti se posljednjeg susreta s Davidom. Sjedio je na trijemu poslije tranja, s aom hladnog aja u ruci. Bili su razvedeni est godina, prije toga u braku osamnaest. Poznavala ga je dvadeset pet godina, etvrt stoljea, vie od polovice svojeg ivota. Kada je Bree nazvala s vijeu da je umro, ona to jednostavno nije mogla vjerovati. Bilo je nemogue zamisliti svijet bez Davida. Tek ju je poslije sprovoda obuzela tuga. Bilo je jo toliko toga to sam mu eljela rei. Ali barem smo razgovarali. Ponekad bi jednostavno svratio da neto popravi, da me pozdravi. Mislim da je bio osamljen. Je li znao za Frederica? Nije. Jedanput sam mu pokuala rei, ali on kao da nije uo. To slii Davidu, primijeti Bree. On i Frederic se toliko razlikuju. Da, istina. Mislima joj prostruji slika Frederica kako u sumrak stoji u njezinu vrtu u Lexingtonu i trese pepeo u zemlju oko rododendrona. Sreli su se prije neto vie od godinu dana, isto u parku,

dan je bio suh i vru kao i ovaj. Ugovor s IBM-om, koji su dobili nakon mnogo truda, bio je jedan od Norinih najunosnijih poslova pa je zato pola na godinji piknik, iako je imala glavobolju. U daljini se ula gr mljavina. Frederic je sjedio sam, pomalo mrk i nekomunikativan. Norah si je uzela neto za jelo i sjela pokraj njega. Ne bude li elio razgovarati, njoj to odgovara. Ali on se trgnuo, nasmijeio i toplo je pozdravio. Govorio je engleski s blagim francuskim naglaskom, bio je iz Quebeca. Razgovarali su satima dok se spremala oluja, dok su se ostali pakirali i odlazili s piknika. Kada je poelo kiiti on ju je pozvao na veeru. A gdje je uope Frederic? upita Bree. Zar nisi rekla da e i on doi? Htio je, ali morao je slubeno u Orleans. Tamo ima i nekog daljnjeg roaka, bratia koji ivi u mjestu po imenu Chateauneuf. Zar ne bi bilo divno ivjeti u mjestu koje se tako zove? Sigurna sam da ak i ondje imaju zastoja u prometu i loih dana. Nadam se da nemaju. Nadam se da svakog jutra idu pjeice na trnicu, vraaju se kui sa svjeim kruhom i buketima cvijea. Uostalom, rekla sam Fredericu neka ide. On i Paul su dobri prijatelji, ali bilo bi bolje da mu vijest priopim nasamo. Da, i ja u se povui im se on pojavi. PIvala ti, ree Norah i primi je za ruku. Hvala ti za sve, za svu pomo oko sprovoda. Ne vjerujem da bih izdrala proteklih tjedan dana bez tebe. Sad si moja velika dunica, ree Bree smijui se, a onda se zamisli. Znam da neobino zvui, ali bio je to lijep sprovod. Koliko je samo ljudi dolo. Iznenadilo me kad sam vidjela koliko je ivota David dotaknuo. Norah kimne. I ona je bila iznenaena. Breeina se malena crkva brzo napunila, pa kada je misa poela, u dnu crkve ljudi su stajali u nekoliko redova. Dani koji su tome prethodili za Noru su bili obavijeni maglom. Ben joj je obzirno pomogao da izabere glazbu i odlomke iz Biblije koje e itati, lijes i cvijee, da napie nekrolog. Ipak, najvie je pomoglo to to je stalno morala neto raditi i ti su je zadaci obavili zatitnikim oblakom obamrlosti - sve dok nije poeo sprovod. Ljudi su se zacijelo udili to je toliko plakala. Prekrasne rijei iz Svetog pisma dobile su posve novo znaenje i ona nije tugovala samo za Davidom. Prije puno godina stajala je kraj njega na misi zadunici za njihovu ker i taj je gubitak poeo rasti kao zid izmeu njih. To je zbog klinike koju je vodio sve ove godine, ree Norah. Veina onih koji su doli bili su njegovi pacijenti. Znam. Ipak nevjerojatno. ini se da su na njega gledali kao na sveca. Oni nisu bili u braku s njim, ree Norah. Lie zatreperi na vruem, plavom nebu. Ona ponovno pogleda po parku traei Paula, ali njega nigdje nije bilo. O, Boe, ree Norah. Ne mogu vjerovati da je David doista mrtav. ak i sada, nakon toliko dana svaki put bi zadrhtala od tih rijei. Odjednom se osjeam vrlo staro. Bree je primi za ruku pa su tako sjedile nekoliko minuta. Breein je dlan bio gladak i topao i Norah osjeti ljepotu tog trenutka, njegov znaaj, kao da se irio i obuhvaao cijeli svijet. Sjeti se da je isto osjeala prije puno godina kada je Paul bio djetece. Ona je sjedila u prozirnome mraku noi i dojila ga. On je sada bio odrastao ovjek. Stajao je negdje na eljeznikom kolodvoru, na ploniku pod treperavim liem ili je etao ulicom. Zastao bi ispred izloga ili bi iz depa izvadio kartu, rukom zaklanjao oi od sunca. Iako je izrastao iz njezina tijela sada se kretao svijetom bez nje. Ona pomisli i na Frederica, kako sjedi u sobi za sastanke, kima glavom dok prouava papire, oslanja se dlanovima o stol dok se sprema progovoriti. Imao je tamne dlake na rukama i duge etvrtaste nokte. Brijao se dvaput dnevno, a ako bi zaboravio, osjetila bi njegovu otru bradu na vratu kada bi je privio k sebi u noi i poljubio je iza uha da izazove u njoj strast. Nije jeo ni kruh ni slatkie. Nevjerojatno ga je ljutilo kada su jutarnje

novine kasnile. Sve te sitne navike, neke simpatine, neke iritantne, pripadale su Fredericu. Veeras e se nai s njim u njihovu pansionu na rijeci. Pit e vino i ona e se po noi probuditi u sobi obasjanoj mjeseinom i uti njegovo tiho disanje. On je elio da se vjenaju, i to je bila jo jedna odluka koju je valjalo donijeti. Knjiga sklizne iz Norine ruke i ona se sagne da je podigne. Vrtlozi Van Goghove Zvjezdane noi kao da su se okretali na brouri koju je koristila kao oznaku za knjigu. Kada se uspravila, ugleda kako im Paul prilazi s drugog kraja parka. Oh, uzvikne ona. Obuzme je zadovoljstvo kao i svaki put kada bi ga ugledala: tu osobu, svojega sina, tu u svijetu. Ona ustane. Eno ga, Bree. Paul je doao! Tako je zgodan, primijeti Bree i ona ustane. Sav je na mene. Bez sumnje, sloi se Norah. Iako, odakle mu talent za glazbu nitko ne zna. Ni David nije imao sluha a ni ja. Paulov talent, da, tajna, ali i dar. Gledala ga je dok im je prilazio. Paul digne ruku i mahne im sa irokim osmijehom na usnama i Norah krene prema njemu, ostavljajui knjigu na klupi. Srce joj je tuklo od uzbuenja i radosti, ali i od tuge i strepnje. Drhtala je. Kako se samo od njegove pojave promijenio itav svijet! Ona napokon stigne do Paula i vrsto ga zagrli. Na sebi je imao bijelu koulju sa zasukanim rukavima i kratke kaki hlae. Mirisao je kao da se upravo istuirao. Kroz tkaninu ona osjeti njegove miie, jake kosti, toplinu, i na trenutak shvati Davidovu elju da zaustavi vrijeme. Nije ga se moglo osuivati, ne, zato to je elio prodrijeti dublje u svaki prolazni trenutak, prouiti njegovu tajnu, glasno se pobuniti protiv gubitka, protiv promjene i vjeitog kretanja. Hej, mama, ree Paul i odmakne se od nje kako bi je pogledao. Bijeli su mu zubi blistali, ravni i savreni, izrasla mu je tamna brada. Zamisli kakvo udo to smo se tu sreli, ree on smijui se. Da, zamisli. Uto se Bree stvori pokraj nje. Prie Paulu i zagrli ga. Moram ii, ree ona. ekala sam samo da te pozdravim. Dobro izgleda, Paul. ini se da ti odgovara nomadski ivot. On se nasmije. Zar ne moe malo ostati? Bree pogleda Noru. Ne mogu, ree. Ali vidimo se uskoro. Dobro? Dobro, ree Paul, nagne se i poljubi je u obraz. Nadam se. Norah nadlanicom obrie oko kad se Bree okrenula i pola. to je? upita Paul, iznenada ozbiljan. to se dogodilo? Doi sjedni, ree ona i primi ga za ruku. Zajedno su poli do klupe i prestraili golubove raznobojnih krila koji odlepraju u zrak. Ona podigne knjigu, prelazei prstima preko broure. Paul, imam loe vijesti. Tvoj je otac umro prije devet dana od sranog udara. Njegove se oi raire od oka i tuge i on pogleda u stranu, piljei u stazu kojom je doao do nje, kojom je doao do ovog trenutka. Kada je bio sprovod? upita on napokon. Prolog tjedna. Oprosti, Paul. Jednostavno nije bilo vremena da te pronaem. Htjela sam kontaktirati nae veleposlanstvo da mi pomognu, ali nisam znala odakle da ponem. Zato sam danas dola ovamo u nadi da e se pojaviti. Zamalo sam zakasnio na vlak, ree on zamiljeno. Zamalo nisam stigao na vrijeme. Ali stigao si, ree ona. I sada si tu. On kimne, nagne se naprijed, osloni laktove na koljena i sklopi ruke izmeu njih. Ona se sjeti kako je isto tako sjedio kao djeak kada se borio da sakrije tugu. Stiskao je i oputao ake. Ona uzme njegovu ruku u svoje. Vrci njegovih prstiju bili su uljeviti od godina sviranja. Dugo su sjedili i sluali kako lie umi na vjetru. U redu je to si alostan, ree ona napokon. On je bio tvoj otac.

Paul kimne, ali na licu mu se jo uvijek nije moglo proitati to osjea. Kada je napokon progovorio, glas mu je podrhtavao. Nikad nisam razmiljao o tome da e on umrijeti. Nikad nisam mislio da e mi biti stalo. Ba i nismo puno razgovarali. Znam. Shvaala ga je. Nakon to ju je Bree nazvala, Norah je hodala ulicom pod baldahinom od lia i otvoreno plakala, ljuta na Davida to ju je napustio prije negoli je stigla s njim jednom zasvagda raspraviti neke stvari. Prije je barem razgovor bio mogu. Da, i ja sam stalno ekao da on uini prvi korak. Mislim da je i on isto oekivao od tebe. On je bio moj otac, ree Paul. I trebao je znati to valja uiniti. Volio te je, ree ona. Nemoj nikad misliti da nije. Paul se kratko, gorko nasmije. Ne. Lijepo zvui, ali to jednostav no nije istina. Znao sam otii do njegove kue, trudio sam se, sjedio s njim, razgovarao o svaemu, ali on nikad nije htio ulaziti dublje u bilo koju temu. Nikad nisam uinio neto to bi ga zadovoljilo. Bio bi puno sretniji da je imao drukijeg sina. Glas mu je jo uvijek bio miran, ali suze su se skupljale u kutovima oiju i klizile niz obraze. Duo, ree ona. Volio te je. Doista te je volio. On je mislio da si ti najbolji sin na svijetu. Paul grubo otare suze s obraza . Norah osjeti kako joj se bol i tuga skupljaju u grlu pa nekoliko trenutaka nije mogla govoriti. Tvoj se otac, ree ona napokon, vrlo teko otvarao bilo kome. Ne znam zato. Odrastao je u siromatvu i uvijek se toga sramio. Voljela bih da je mogao vidjeti koliko je samo ljudi dolo na sprovod, Paul. Stotine. Sve zbog njegova posla u klinici. Mnogi su ga voljeli. Je li i Rosemary bila? upita on i okrene se prema njoj. Rosemary? Da. Norah zastane, putajui da joj topli povjetarac miluje lice. Ugledala je Rosemary krajikom oka kada se misa zavr ila. Sjedila je u zadnjem redu u jednostavnoj sivoj haljini. Kosa joj je jo uvijek bila duga, ali ona je djelovala starije, smirenije. David je uvijek tvrdio da izmeu njih nikad nije niega bilo i Norah je u dubini due znala da je to istina. Oni nisu bili zaljubljeni jedno u drugoga, ree Norah. Tvoj otac i Rosemary. Nije bilo onako kako misli. Znam. On se uspravi. Rosemary mi je rekla i ja sam joj po vjerovao. Doista? Kada? Kada ju je tata doveo kui, jo onog prvog dana. Izgledalo je kao da mu je nelagodno, ali on nastavi. Ponekad sam je viao kod njega, kada sam mu iao u posjet, zajedno smo veerali. Ponekad tate nije bilo kod kue i ja bih proveo neko vrijeme s Rosemary i s Jackom. Vidjelo se da izmeu tate i nje nema niega. Ponekad hi svratio i njezin deko. Ne znam, sve je bilo pomalo udno. Ali ja sam se na to naviknuo. Ona je bila u redu, mislim Rosemary, i svakako nije bila kriva to ja nikad nisam mogao s njim iskreno razgovarati." Norah kimne. Ali, Paul, ti si mu bio strahovito vaan. uj, znam to mi hoe rei, jer sam i ja osjeala isto, tu distancu i suzdranost. inilo mi se da je izmeu nas zid, toliko visok da ga je nemogue prijei. Nakon nekog vremena sam se prestala truditi, a poslije i nadati da e se u tom zidu pojaviti vrata. Ali iza tog zida, on nas je oboje volio. Ja to jednostavno znam. Paul je utio. Svako malo je otirao suze. Zrak se ohladio pa se sve vie ljudi etalo vrtovima. Ljubavnici koji su se drali za ruke, parovi s djecom, osamljeni etai. Prie im stariji par. Ona je bila visoka i sijeda, on malo pogrbljen, hodao je polako uz pomo tapa. Ona ga je pridravala za lakat, nagnula se prema njemu i neto mu govorila. On je zamiljeno kimao, mrtio se, gledao iza vrtova i glavnih vrata u ono to mu je ena pokazivala. Norah osjeti ubod u srcu zbog te intimnosti. Neko je zamiljala sebe i Davida u tim godinama, njihove ivote isprepletene poput loze, vitice oko mladica, pomijeana lia. Oh, kako je samo staromodna bila. ak je i to njezino aljenje bilo

staromodno. Ona je zamiljala da e kada se uda postati neka vrsta prekrasnog pupoljka umotana u jau, otporniju aku cvijeta. Umotana i zatiena, njezin ivot opasan tuim. Ali, umjesto toga, ona je pronala svoj put, izgradila posao, podigla Paula, putovala svijetom. Ona je bila i latica, i aka, i stabljika, i list. Ona je bila dugi bijeli korijen koji se uvukao duboko u zemlju. I zbog toga je bila sretna. Dok su prolazili ulo se da par govori na engleskome, raspravljali su o tome gdje e veerati. Po naglasku je bilo jasno da su s juga - iz Teksasa, nagaala je Norah. Mukarac je elio poi nekamo gdje slue odreske i hranu koja mu je bila dobro poznata. Tako su mi dosadili Amerikanci, ree Paul kada se par udaljio. Uvijek su tako sretni kad naiu na sunarodnjake. Rekao bi ovjek da nas nema dvjesto pedeset milijuna. Pa zar nije loginije da potrae drutvo Francuza kada su ve u Francuskoj? Vidim da si razgovarao s Fredericom. Naravno. Zato ne? Frederic je u pravu glede amerike arogancije. Uostalom, gdje je on? Morao je poslovno otputovati. Vraa se veeras. Kroz misli joj ponovno prostruji jedna slika - Frederic kako ulazi na vrata njihove hotelske sobe, baca kljueve na komodu, lupka po depovima ne bi li se uvjerio da je novanik na mjestu. Nosio je blje tavo bijele koulje koje su lovile posljednju dnevnu svjetlost. Svake bi veeri bacio kravatu preko stolca i dubokim glasom zazvao njezino ime. Moda je prvo to joj se svidjelo na njemu bio upravo glas. Imali su toliko toga zajednikog - odraslu djecu, rastave, zahtjevne poslove - ali zato to se Fredericov ivot odvijao u drugoj zemlji, napola na drugom jeziku, Nori se to inilo egzotinim, poznatim i nepoznatim odjednom. Stara i nova zemlja. Kako je proteklo tvoje putovanje? upita Paul. Svia ti se Francuska? Lijepo mi je ovdje, ree Norah, i to je bilo istina. Frederic je smatrao da je promet upropastio Pariz, ali Nori je sve bilo predivno, i pekarnice i slastiarnice, palainke koje su se prodavale na ulinim tandovima, tornjii na prastarim graevinama, zvona. Zvuk jezika koji je uborio poput potoka, tu i tamo bi isplivala koja poznata rije. A ti? Kako tvoja turneja? Jesi li jo uvijek zaljubljen? O, da, ree on i lice mu se malo opusti. On je pogleda u oi. Hoe li se udati za Frederica? Ona prijee prstima preko otrih rubova broure. O tome je neprekidno razmiljala. Treba li mijenjati svoj ivot? Voljela je Frederica, nikad nije bila sretnija, iako je kroz tu sreu mogla vidjeti da e doi vrijeme kada bi joj njegove sada draesne navike mogle poeti ii na ivce, kao uostalom i njemu njezine. On je volio da stvari budu kako spada. Bio je pedantan u svemu - od izrade drvenih pravokutnih spojeva do ispunjavanja formulara za plaanje poreza. U tome ju je, iako vie ni u emu, podsjeao na Davida. Ali ona je sada imala dovoljno godina i iskustva da zna kako nita nije savreno. Sve se mijenjalo, pa tako i ona. Ali ipak, svaki put kada je Frederic ulazio u prostoriju zrak bi se naelektrizirao i pulsirao kroz nju pa je eljela vidjeti kako e se njihova veza dalje razvijati. Ne znam, ree ona polako. Bree bi htjela kupiti agenciju. Frederic ima ugovor jo dvije godine i ne moramo odluiti odmah. Ali mogu se zamisliti kako ivim s njim pa pretpostavljam da je l<> ve prvi korak. Paul kimne. Je li tako bilo i prvi put? Mislim s tatom? Norah ga pogleda, pitajui se kako da na to odgovori. I da i ne, ree ona napokon. Sada sam puno pragmatinija, Onda sam samo eljela da se netko o meni brine. Nisam dobro poznavala samu sebe. Tata se volio brinuti o mnogim stvarima. Da, istina. Paul se kratko, resko nasmije. Ne mogu vjerovati da je mrtav." Znam, ree Norah. Ni ja. Neko su vrijeme sjedili u tiini dok je oko njih lagano puhao povjetarac. Norah okrene brouru, sjeti se svjeine u muzeju, zvuka koraka koji su odzvanjali. Stajala je gotovo sat

vremena pred jednom slikom i prouavala splet boja nastao vrstim, energinim potezima kista. to je to u ovjeku uspijevao dotaknuti Van Gogh? Neto treperavo i neuhvatljivo. David je prolazio kroz ivot fokusirajui fotoaparat na pojedinosti, opsjednut svjetlom i sjenom, pokuavao je zarobiti stvari u vremenu. Sada ga vie nije bilo, a s njim je nestalo i njegovo vienje svijeta. Paul ustane i mahne nekome na drugom kraju parka, a tuga na njegovu licu pretvori se u radostan, uzbuen osmijeh, oito posveen odreenoj osobi. Norah je slijedila njegov pogled preko suhe trave do mlade ene dugih profinjenih crta lica, tena boje zrelih irova, tamne kose spletene u pletenice do pojasa. Bila je vitka, imala je dranje plesaice, nosila je arenu haljinu i doimala se pomalo suzdrano. Michelle, ree Paul. Odmah se vraam. To je Michelle. Norah ga je gledala kako ide prema njoj kao da ga privlai gravitacija. Kada ga je Michelle ugledala, nasmijeila se. On je lagano primio njezino lice kada su se poljubili, ona je podigla ruku i njihovi su se dlanovi na trenutak lagano spojili, gestom tako intimnom da je Norah pogledala u stranu. Gospoo Henry, ree ona i stisne joj ruku kada su se vratili do klupe. Prsti su joj bili dugi i hladni. ao mi je zbog Paulova oca. I njezin je naglasak bio pomalo egzotian. Dugo je ivjela u Londonu. Nekoliko su minuta svi stajali u vrtu i razgovarali. Paul predloi da pou na veeru i Norah je bila u napasti da pristane. eljela je sjediti s Paulom i priati s njim do dugo u no, ali oklijevala je, svjesna da izmeu Paula i Michelle struji toplina, isijava nemir da budu sami. Ona ponovno pomisli na Frederica koji se moda ve vratio u pansion i prebacio koulju preko naslona stolca. to kae, kako bi bilo da sutra zajedno dorukujemo? predloi ona. elim uti sve o tvojem putovanju. elim da mi ispria sve o flamengo gitaristu iz Seville. Dok su ulicom ili prema metrou, Michelle primi Noru pod ruku. Paul je hodao malo ispred njih, irokih ramena, vitak. Odgojili ste predivnog sina, ree ona. ao mi je samo to neu upoznati njegova oca. Njega je bilo vrlo teko upoznati. Ali da, i meni je ao. Prou nekoliko koraka. Jeste li uivali u turneji? O, da, kakva divna sloboda kada ovjek putuje, primijeti Mi chelle. Veer je bila blaga pa ih jarka svjetla postaje metroa iznenade dok su silazili. U daljini se ulo klopotanje vlaka koje je odzvanjalo u tunelu. Tu su se mijeali razni mirisi, parfemi, a ispod toga otar, osebujan miris metala i ulja. Doi sutra oko devet, vikne Norah Paulu kako bi nadglasala buku. A onda, kako se vlak pribliavao, ona se nagne blie njegovu uhu. On te je volio! Bio je tvoj otac i jako te je volio! Na trenutak ona na Paulovu licu ugleda tugu zbog gubitka oca. On kimne. Nije bilo vremena za vie. Vlak je jurio, jurio prema njima i u iznenadnom naletu vjetra ona osjeti kako joj se srce puni osjeajima. Njezin sin, tu u svijetu. Davida iznenada vie nema. Vlak se uz kripu zaustavi, hidraulina se vrata otvore uz zvuk nalik na uzdah. Norah ue u vagon, sjedne kod prozora i na trenutak, kao bljesak, ugleda Paula kako hoda s rukama u depovima sputene glave, a onda je nestao. Kada je stigla do svoje postaje zrak se ve bio ispunio zrnastim svjetlom sutona. Makadamskom cestom pjeice stigne do pansiona blijedoute boje, lagano osvijetljenog, iji su prozori bili puni cvijea. U sobi je bilo tiho, njezine razbacane stvari netaknute. Frederic se jo nije vratio. Norah poe do prozora s kojeg se vidjela rijeka i zastane na trenutak, prisjeajui se kako je David nosio Paula na ramenima kroz njihovu prvu kuu, prisjeajui se dana kada ju je zaprosio, kako je vikao da nadjaa um vode, sjeti se hladnog prstena koji joj je stavio na prst. Pomisli na Paulovu i Michellinu ruku kako se dodiruju, dlan na dlanu.

Ona poe do malenog stola i napie poruku: Frederic, ja sam u dvoritu. Dvorite opasano palmama u loncima gledalo je na Seinu. Malena su svjetla bila upletena u kronje stabala i eljeznu ogradu. Norah sjedne na mjesto odakle je mogla vidjeti rijeku i narui au vina. Negdje je ostavila knjigu, vjerojatno u vrtu u Louvreu. Bilo joj je ao, ali ne previe. To nije bila knjiga kakva se kupuje dvaput, tek lagano tivo, neto ime se krati vrijeme. Radilo se o dvije sestre i sada ona nikad nee saznati kako se pria zavrava. Dvije sestre. Moda jednoga dana ona i Bree napiu knjigu. Od te se pomisli Norah nasmije pa joj mukarac u bijelom odijelu, koji je sjedio za susjednim stolom i pio aperitiv, uzvrati osmijeh. Tako je to poinjalo. Neko bi ona moda prekriila noge ili zagladila kosu, pokazala kakvu malenu gestu poziva, sve dok se on ne bi digao od svog stola, priao i pitao moe li joj se pridruiti. Oboavala je mo te igre, osjeaj otkria. Ali veeras ona pogleda na drugu stranu. Mukarac pripali cigaretu i kada ju je popuio plati raun i ode. Norah je gledala rijeku ljudi i tamnu vodu iza njih. Nije primijetila kada je Frederic stigao. Njegova se ruka iznenada nala na njezinu ramenu, on je poljubi prvo u jedan pa u drugi obraz, zatim u usta. Zdravo, ree joj i sjedne s druge strane stola. Nije bio visok, ali je bio u odlinoj formi, jakih ramena od dugogodinjeg plivanja. Bio je sistemski analitiar i Norah je voljela njegovu samouvjerenost, sposobnost da ulovi ono bitno, a ne da bespomono zapne na neem nevanom. Ali upravo joj je to ponekad znalo ii na ivce - njegovo poimanje svijeta kao neeg stalnog i predvidivog. Dugo me eka? upita on. Jesi li jela? Ne. Ona kimne prema gotovo punoj ai vina. Ne ekam dugo, ali sam izgladnjela. On kimne. Odlino. ao mi je to nisam doao na vrijeme. Vlak je kasnio. Ma nema veze. Kako je bilo u Orleansu? Dosadno. Ali zato sam imao ugodan ruak sa svojim roakom. On joj pone priati, pa se Norah nasloni i pusti da je rijei preplave. Frederic je imao jake i spretne ruke. Sjetila se kada joj je napravio policu za knjige. Cijeli su vikend posvuda u garai s blanje frcali uvijeni komadii drveta. Iako je volio raditi, znao ju je prekinuti u kuhanju, zagrliti je oko struka i ljubiti u vrat sve dok se ona ne bi okrenula i uzvratila mu poljubac. Puio je lulu, to nije voljela, previe je radio i prebrzo vozio po autocesti. Jesi li rekla Paulu? upita Frederic. Je li on dobro? Ne znam. Nadam se da jest. Sutra e doi ovamo na doruak. eli ti se poaliti na arogantne Amerikance. Frederic se nasmije. Odlino, ree on. Svia mi se tvoj sin. Zaljubljen je. A ona je vrlo draesna, ta mlada ena koju on oboava - Michelle. I ona e sutra doi. Odlino, ponovi Frederic i ispreplete svoje prste s njezinima. Lijepo je biti zaljubljen. Oni narue veeru, telee ranjie i rioto s povrem, jo vina. Malo dalje tamna je rijeka tiho tekla i dok su razgovarali Norah pomisli kako je lijepo mirno sjediti vezan za neko mjesto. Sjediti u Parizu i piti vino, gledati kako ptice polijeu sa stabala dok rijeka lijeno tee. Ona se sjeti svojih divljih vonji do rijeke Ohio kada je bila mlada, neobine povrine vode koja se prelijevala u duginim bojama, strmih vapnenakih obala, vjetra koji joj je podizao kosu. Ali sada je sjedila mirno, dok su tamne ptice letjele u modro nebo. Osjeala je miris vode, ispusnih plinova, peenog mesa i vlanog rijenog mulja. Frederic ponovno pripali lulu, natoi im jo vina, dok su etai prolazili plonikom u suton koji je prelazio u no, a okolne zgrade polako nestajale u tami. Jedno po jedno upale se svjetla u prozorima. Norah presavije ubrus i ustane. Svijet se zavrti. Bila je opijena vinom, vruinom, mirisom hrane nakon dugog dana ispunjenog i tugom i radou. Jesi li dobro? uo se iz daljine Fredericov glas.

Norah rukom dotakne stol, duboko udahne i kimne. Nije mogla progovoriti od zvukova rijeke, mirisa njezinih tamnih obala, zaglu nog huanja zvijezda koje su se spiralno kretale pune ivota.

Studeni 1988.
Ime mu je bilo Robert, bio je zgodan, gusta tamna kosa padala mu je preko ela. Hodao je autobusom, upoznavao se s putnicima, komentirao vonju, vozaa, vrijeme. Kada je doao do kraja prolaza, okrenuo se pa sve iz poetka. Ba je zabavno ovdje, objavio je, rukujui se usput s Caroline. Ona se strpljivo nasmijei. Stisak ruke mu je bio vrst i samouvjeren. Drugi ga putnici nisu eljeli pogledati u oi. Zapiljili su se u knjige, novine, krajolik pokraj kojega su se vozili. Ali Roberta to nije obeshrabrilo pa on nastavi, kao da je normalno da se on njima obraa i ne oekuje odgovor, kao to ga ne bi oekivao ni od stabla, stijene ili oblaka. U njegovoj je upornosti, pomisli Caroline koja ga je gledala sa stranjeg sjedala i savladavala se da se ne umijea, bila duboka potreba da pronae osobu koja e ga doista shvatiti. Ta je osoba, ini se, bila Phoebe. Ona bi zasjala preplavljena nekom unutarnjom svjetlou kada je Robert bio u blizini. Gledala ga je kako hoda prolazom autobusa kao da je neko nevjerojatno bie, paun moda, prekrasan, napadan i ponosit. Napokon je sjeo do nje, jo uvijek govorei, i Phoebe mu se jednostavno nasmijeila. Bio je to iskren iroki osmijeh, ona nije nita skrivala. Nije bilo oklijevanja ni opreza, nije ekala da vidi osjea li i on istu takvu golemu ljubav. Caroline zatvori oi kada primijeti taj otvoreni izljev ljubavi na kerinu licu kakva nesputana nevinost, kakav rizik! Ali kada ih je ponovno pogledala, primijeti da se i Robert smije, sretan to mu je Phoebe uzvratila smijekom, zapanjen kao da je drvo uzviknulo njegovo ime. Da, pomisli Caroline, zato ne? Nije li takva ljubav ionako rijetka na svijetu? Ona pogleda Ala koji je sjedio kraj nje i drijemao. Sijeda mu je kosa poskakivala kada bi autobus preao preko izboina ili ulazio u zavoj. Doao je kasno sino i otii e sutra ujutro. Radio je prekovremeno kako bi zaradio za novi krov i ljebove. U posljednjih su nekoliko mjeseci njihovi dani uglavnom bili ispunjeni svakojakim obavezama. Ponekad bi uspomena na prve godine braka - njegove usne na njezinima, dodir njegove ruke na njezinu struku - prostrujale kroz Caroline kao gorkoslatka nostalgija. Kada su to oboje postali tako zaposleni i iscrpljeni od briga? Kako je neprimjetno prolo toliko dana, jedan za drugim, i dovelo ih do ovoga trenutka? Autobus je jurio kroz guduru pa uz kosinu do Squirrel Hilla. U taj rani zimski suton farovi automobila ve su bili ukljueni. Phoebe i Robert su tiho sjedili okrenuti prema prolazu, odjeveni za godinji ples Udruge Upside Down. Robertove su cipele bile ulatene do visokog sjaja, na sebi je imao najbolje odijelo. Ispod zimskog kaputa Phoebe je imala bijelo-crvenu haljinu sa cvjetovima, oko vrata fini bijeli kri na tankom laniu koji je dobila na krizmi. Kratko oiana kosa joj je potamnjela, istanjila se i bila uvijena prema van. Imala je blijedu put i svijetle pjegice po rukama i licu. Piljila je kroz prozor i smjekala se, izgubljena u mislima. Robert je prouavao natpise iznad Carolineine glave, oglase za klinike i stomatoloke ordinacije, kartu autobusne linije. Bio je dobra osoba, spremna u svakome trenutku prihvatiti taj udesni svijet, iako, zaboravljao je razgovore gotovo odmah im bi se zavrili, a Caroline bi zamolio da mu da svoj telefonski broj svaki put kad bi se sreli. Ipak, Phoebe nikad nije zaboravljao. Jo malo pa smo stigli, ree Phoebe i povue Roberta za ruku kada su se pribliili vrhu brijega. Centar za dnevni boravak bio je udaljen jo pola bloka, svjetla s njegovih prozora blago su obasjavala smeu travu i snijeg. Izbrojila sam da ima sedam stuba. Al, ree Caroline i prodrma ga za rame. Al, duo, ovo je naa postaja.

Izali su iz autobusa. Bio je studeni, veer hladna i vlana i oni u parovima krenu kroz polumrak. Caroline provue ruku ispod Alove. Umoran si, ree ona, traei nain da prekine tiinu koja se sve vie uvlaila izmeu njih. Ovo je za tebe bilo nekoliko dugih tjedana. Dobro sam, ree on. Voljela bih kada ne bi morao toliko putovati. Isti as ona poali to je to rekla. To je bila davnanja tema za raspravu, stalno mjesto spoticanja u njihovu braku pa je ak i njoj vlastiti glas zvuao kretavo, prodorno, kao da namjerno nastoji izazvati svau. Pod njihovim je nogama pucketao snijeg. Al teko uzdahne, njegov dah bio je oblaak na hladnome zraku. Gledaj, Caroline, inim najbolje to mogu. Trenutno dobro zaraujem, izgradio sam si nekakav status. Jo malo pa u napuniti ezdesetu i moram dobro iskoristiti vrijeme koje mi je preostalo. Caroline kimne i osloni se na njegovu vrstu, sigurnu ruku. Bila je tako sretna to je on tu s njom, tako umorna od neobinog ritma njihova ivota zbog kojeg ga nije bilo danima. Najvie od svega eljela je da moe dorukovati s njim svako jutro i veerati svaku veer, da se on probudi pokraj nje u svojoj postelji, a ne u nekoj anonimnoj hotelskoj sobi udaljenoj dvjesto ili petsto kilometara od kue. Nedostaje mi, tiho ree Caroline. Samo sam to htjela rei. Phoebe i Robert su hodali ispred njih, drei se za ruke. Caroline je gledala svoju ker u tamnim rukavicama i sa alom, Robertovim darom, koji je s ljubavlju labavo zavezala oko vrata. Phoebe se eljela udati za Roberta, ivjeti s njim. U posljednje je vrijeme samo o tome govorila. Linda, direktorica Centra, ih je upozorila: Phoebe je zaljubljena. Ima dvadeset etiri godine, malo se kasno razvila i tek sada otkriva svoju seksualnost. Morali bismo o tome porazgovarati, Caroline. Ali Caroline, koja nije bila spremna priznati da se ita promijenilo, stalno je odgaala taj razgovor. Phoebe je hodala lagano sputene glave, usredotoena na ono to je Robert govorio. Povremeno je kroz sumrak do njih dopirao njezin smijeh. Caroline je udisala otri, hladni zrak, osjeajui zadovoljstvo zbog kerine sree, ali iznenada se vrati u onaj trenutak prije mnogo godina, u ekaonicu klinike s objeenom paprati i klepetavim vratima, kada je Norah Henry stajala kod prijamnog stola, skinula rukavice i pokazala recepcionarki vjenani prsten, smijui se isto kao i Phoebe sada. To je bilo tako davno, proao je cijeli jedan ivotni vijek. Caroline je gotovo potpuno istisnula iz sjeanja te dane. Prolog tjedna, dok je Al jo uvijek bio na putu, stiglo je pismo od odvjetnikog ureda u centru. Zbunjena, Caroline je razderala omotnicu i proitala ga na trijemu. Bila je jesen i zrak je bio hladan. Molimo Vas da kontaktirate na ured u vezi s raunom na Vae ime. Ona je smjesta nazvala, i dok je kroz prozor gledala u potoke automobila koji su prolazili ulicom, odvjetnik joj je priopio vijest: David Henry je umro. Zapravo umro je prije tri mjeseca. Kontaktirali su je kako bi joj priopili da je David Henry otvorio raun na njezino ime. Caroline je vrsto pritisnula slualicu na uho, osjeajui kako neto tone duboko u njoj. Gledala je kako zaostalo lie na stablima platana lepra na hladnom jutarnjem svjetlu. Odvjetnik, kilometrima daleko, nastavio je govoriti. Raun je glasio na Davidovo i njezino ime pa zato nije ulazio u ostavinu i ostavinsku raspravu. Ne moe joj rei preko telefona koliko je novca na raunu. Caroline bi morala svratiti do njegova ureda. Kada je spustila slualicu ona se vratila na trijem i dugo sjedila na ljuljaci pokuavajui shvatiti to se dogodilo. Zaprepastilo ju je to je se David sjetio na takav nain. Jo ju je vie zaprepastilo to je umro. A to je ona mislila? Da e ona i David ivjeti vjeno odvojenim ivotima, ali spojeni trenutkom kada je on u ordinaciji stavio Phoebe u njezino naruje? Da e ga nekako, jednog dana, kad to njoj bude odgovaralo ona potraiti i dopustiti da upozna ker? Automobili su jurili niz brijeg u neprekidnom potoku. Nije znala to da radi, pa na kraju

jednostavno ue u kuu, odjene se za posao i spremi pismo u gornju ladicu radnog stola zajedno s gumicama i spajalicama i odlui priekati da se Al vrati kui i pomogne joj da odlui to da uini. Jo mu nita nije rekla - bio je tako umoran - ali ta je neizgovorena vijest, kao i Lindina zabrinutost za Phoebe, visjela u zraku izmeu njih. Svjetlost iz Centra prosipala se na plonik, na smee vlati trave. Kroz dvostruka staklena vrata oni uu u predvorje u dnu kojega se nalazio plesni podij. Iznad njega se okretala diskokugla i svjetlucala po stropu, zidovima i licima prisutnih. Svirala je glazba, ali nitko nije plesao. Phoebe i Robert pou do ruba podija i zagledaju se u svjetlucanje na praznome parketu. Al odnese njihove kapute u garderobu i, na Carolineino iznena enje, primi je za ruku. Sjea li se onog dana u vrtu, onog dana kada smo se odluili vjenati? Hajdemo ih nauiti kako se plee rock-and-roll. to kae? Caroline osjeti kako joj naviru suze. Tog je davnog vedrog dana lie blistalo na suncu poput srebrnjaka, a iz daljine se ulo zujanje pela. Plesali su na travi, a nekoliko sati nakon toga u bolnici, ona je primila Ala za ruku i rekla: Naravno da u se udati za tebe. Al je obujmi oko struka i oni izau na podij. Caroline je zaboravila - bilo je tako davno - kako se lagano i usklaeno njihova tijela njiu, kako se slobodnom osjeala kada je plesala. Ona spusli glavu na njegovo rame, udiui aromatini losion poslije brijanja ispod kojega se jasno osjeao miris motornog ulja. Al joj je rukom vrsto pritiskao lea, naslonio svoj obraz na njezin. Polako za njima i drugi parovi krenu na podij, gledajui ih i smjekajui se. Caroline ih je gotovo sve poznavala - osoblje Centra, roditelje iz Udruge Upside Down, stanovnike susjednog doma. Phoebe je bila na listi ekanja za sobu u njemu. Bilo je to mjesto gdje bi mogla ivjeti s jo nekoliko odraslih osoba i domskim roditeljem. U neku se ruku to inilo idealnim - Phoebe bi dobila vie neovisnosti, to je bilo barem djelomino rjeenje za njezinu budunost - ali, istini za volju, Caroline nije mogla zamisliti da Phoebe ivi odvojeno. Lista ekanja za sobu inila se tako dugom kada su se prijavili, ali u posljednjih se godinu dana Phoebeino ime ravnomjerno uspinjalo. Uskoro e Caroline morati donijeti odluku. Ona baci pogled na Phoebe i ugleda njezin razdragani osmijeh. Tanka joj je kosa bila zakvaena jarkocrvenim ukosnicama i ona srameljivo krene na plesni podij s Robertom. Caroline je zatvorenih oiju plesala s Alom jo tri pjesme, putajui da je on vodi. Bio je dobar plesa, vjet i samouvjeren, i glazba kao da je prolazila kroz nju. Kao i Phoebein glas kada je pjevala. isti su tonovi odzvanjali iz prostorije u prostoriju i Caroline bi zastala s poslom i cijeli je svijet strujao kroz nju poput svjetla. Fino, mrmljao je Al i privinuo je k sebi, pritiui svoj obraz uz njezin. Kada se glazba promijenila u brzu rock-and-roll pjesmu oni siu s podija, ali on je nije putao iz zagrljaja. Caroline, pomalo smuena, po navici pogleda naokolo, traei Phoebe i osjeti kako je probadaju trnci kada je ne ugleda. Poslala sam je dolje po pun, ree Linda koja je stajala iza stola. Ona pokae na napitke kojih je bilo sve manje. Moe li vjerovati, Caroline, koliko je samo ljudi dolo? Ponestalo nam je i keksa. Ja u ih donijeti, ponudi Caroline, sretna to ima izgovor da krene za Phoebe. Ona je dobro, ree Al, uhvati je za ruku i pokae na stolac kraj sebe. Provjerit u za svaki sluaj, ree Caroline. Odmah se vraam. Prolazila je kroz prazne hodnike svijetle i tihe, osjeajui jo uvijek Alov dodir na koi. Spusti se niza stube u kuhinju, jednom rukom gurne metalna vrata, drugom dotakne prekida za svjetlo. Iznenadna fluorescentna svjetlost ulovi ih kao bljeskalica fotoaparata: Phoebe u cvjetastoj haljini, leima naslonjena na pult, Robert kraj nje, grli je ijednom rukom prelazi preko njezina bedra. Trenutak prije nego to su se okrenuli, Caroline primijeti da je on namjerava poljubiti, da Phoebe to eli i da mu je spremna uzvratiti - njemu, Robertu, njezinoj prvoj ljubavi. Oi su joj bile zatvorene, lice preplavljeno zadovoljstvom.

Phoebe, ree Caroline otro. Phoebe i Roberte, dosta. Oni se razdvoje. Vidjelo se da su iznenaeni, ali oito se nisu kajali. Sve je u redu, ree Robert. Phoebe je moja djevojka. Mi emo se vjenati, doda Phoebe. Iako se tresla, Caroline pokua zadrati mir. Phoebe je ipak ve bila odrasla ena. Roberte, ree ona, trebala bih na trenutak razgovarati s Phoebe. Nasamo, molim te. Robert je oklijevao, zatim proe pokraj Caroline. Sav je njegov entuzijazam nestao. Nismo radili nita loe, ree on i zastane kod vrata. Ja i Phoebe - mi se volimo. Znam, ree Caroline kada su se vrata za njim zatvorila. Phoebe je stajala pod jarkim svjetlom i vrtjela lani. Smije se poljubiti onoga koga voli, mama. Ti si poljubila Ala. Caroline kimne, sjetivi se Alove ruke na svojem struku. Tako je. Ali, duo, ovo je izgledalo kao vie od poljupca. Mama! Phoebe se naljuti. Robert i ja emo se vjenati. Ali ti se ne moe udati, duo, ree Caroline, ne razmiljajui. Phoebe je pogleda prkosnog izraza lica koji je Caroline dobro poznavala. Fluorescentno je svjetlo sjalo kroz cjedilo i bacalo are na njezine obraze. Zato ne? Duo, brak je... Caroline zastane, sjeti se Ala, njegova umora u posljednje vrijeme, kako bi se samo udaljili svaki put kada je putovao. Gledaj, mila, to je komplicirano. Moe voljeti Roberta a da se za njega ne uda. Ne. Ja i Robert emo se vjenati. Caroline uzdahne. Dobro. Recimo da se vjenate. Gdje ete ivjeti? Kupit emo kuu, ree Phoebe odluno. Nije se alila. ivjet emo u njoj. Imat emo djecu. Oko djece mora jako puno raditi, ree Caroline. Pitam se jeste li ti i Robert uope svjesni koliko? Djeca kotaju. ime ete platiti kuu i hranu? Robert ima posao, imam ga i ja. Imamo puno novca. Ali nee moi raditi ako bude kod kue s djecom. Phoebe se zamisli i namrti, a Caroline neto ubode u srce. Kakvi iskreni i jednostavni snovi, a tako neostvarivi. Gdje je u tome bila pravda? Ja volim Roberta, bila je uporna Phoebe. Robert voli mene. Uostalom, i Avery je rodila. O, duo, ree Caroline. Sjeti se da su na ulici vidjeli Avery Swan kako gura kolica. Zastala je kako bi se Phoebe mogla nagnuti i njeno dotaknuti novoroene po obrazu. O, duo moja. Ona joj prie i spusti ruke na Phoebeina ramena. Sjea li se kada ste ti i Avery spasile Rain? Mi volimo Rain, ali oko nje ima puno posla. Mora istiti kutiju s pijeskom, eljati joj dlaku, istiti za njom kad napravi nered, putati je iz kue, a kada se ne vrati na vrijeme jako se brine. S djetetom je jo vie posla, Phoebe. Imati dijete je kao imati dvadeset Rain. Phoebe se snudi, niz lice joj poteku suze. To nije fer, apne ona. Ne, nije, sloi se Caroline. Nekoliko su trenutaka stajale na jarkom neugodnom svjetlu. uj, Phoebe, moe li mi pomoi? upita ona napokon. Treba odnijeti i kekse. Phoebe kimne i obrie suze. One se utke vrate uza stube pa niz hodnik, nosei kutije i boce. Kasnije te veeri Caroline ispria Alu to se dogodilo. On je sjedio kraj nje na kauu i drijemao prekrienih ruku. Vrat mu je bio crven od brijanja, pekao ga je, oko oiju su mu bili tamni podonjaci. Ujutro e se dii u zoru i krenuti na put. Ona tako eli imati vlastiti ivot, Al, i to uope ne bi trebao biti takav problem. Da, ree on i trgne se. Pa, moda i nije, Caroline. I drugi ljudi ive u domu i ini se da se dobro snalaze. Uostalom, mi nikamo ne idemo.

Caroline odmahne glavom. Ja je jednostavno ne mogu zamisliti samu u svijetu. I svakako se ne smije udati. to e biti ako doista zatrudni, Al? Ja nemam snage podizati jo jedno dijete, a upravo bih to morala raditi. Ni ja ne elim podizati jo jedno dijete, ree Al. Moda bismo je neko vrijeme trebali drati dalje od Roberta. Al se iznenaen okrene prema njoj. Misli da je to pametno? Ne znam. Caroline uzdahne. Jednostavno ne znam. Gledaj, ree Al njeno. Otkako sam te upoznao, Caroline, ti si zahtijevala da svijet ne zatvara vrata pred Phoebe. Nemoj je podcjenjivati - koliko sam te samo puta uo da to govori? Zato joj onda ne eli dopustiti da se odseli? Moda joj se u domu svidi. Moda se tebi svidi biti slobodna. Ona se zagledala u tukaturu na stropu, razmiljajui kako je treba obojiti, dok se teka istina borila da ispliva na povrinu. Ne mogu zamisliti svoj ivot bez nje, ree ona tiho. Nitko to od tebe ne trai. Ali ona je odrasla, Caroline, o tome se radi. Zato si radila cijeli ivot ako ne za to da osigura neku vrstu neovisnosti za Phoebe? Pretpostavljam da bi ti volio biti slobodan, ree Caroline. Volio bi putovati. A ti ne bi? Naravno da bih, uzvikne ona, iznenaena estinom svojeg odgovora. Ali, Al, ak ako se Phoebe i odseli, ona nikada nee biti potpuno samostalna i ja se plaim da si ti zbog toga nesretan. Bojim se da e nas ostaviti. Duo, u posljednjih si nekoliko godina postao tako dalek. Al je dugo utio. Zato si tako ljuta? upita on napokon. to sam ti ja ikada uinio da stekne dojam da u te ostaviti? Nisam ljuta, ree ona brzo, jer je po njegovu glasu ula da ga je povrijedila. Priekaj trenutak. Ona poe na drugi kraj prostorije i izvadi pismo iz ladice. Zbog ovoga sam uznemirena. Ne znam to da radim. On uzme pismo. Dugo ga je prouavao, zatim okrene list kao da je odgovor napisan na poleini. Proita ga jo jedanput. Koliko je novca na raunu? upita on i pogleda je. Ona odmahne glavom. Jo uvijek ne znam. Moram osobno otii odvjetniku pa e mi rei. Al kimne i proita pismo jo jedanput. udan je nain na koji je to napravio, mislim, otvorio tajni raun. Znam. Moda se plaio da u rei Nori. Moda joj je elio dati vremena da se navikne na pomisao da je on mrtav. To je sve to mi pada na pamet. Ona se sjeti Nore koja je ivjela svoj ivot i ne slutei da je njezina ki iva. A Paul - to je s njim? Bilo joj je teko zamisliti kako sada izgleda onaj crnokosi djeak kojega je vidjela samo jedanput. to misli, to da uinimo? upita ona. Hajdemo prvo saznati pojedinosti. Kad se vratim poi emo zajedno kod tog odvjetnika. Mogu uzeti dan, dva slobodno. Nakon toga, ne znam, Caroline. Pretpostavljam da emo morati razmisliti. Ne moramo smjesta odluiti. U redu, ree ona i osjeti kako se sva zabrinutost to se nakupila prethodni tjedan topi. Al je uinio da sve izgleda tako jednostavno. Tako mi je drago to si tu, ree ona. A gdje bih bio, Caroline? On je primi za ruku. Ne idem nikamo, osim u Toledo sutra ujutro u est. Zato u sada poi gore u krpe. On je poljubi ravno u usta i privue k sebi. Caroline pritisne svoj obraz uz Alov, upijajui njegov miris i toplinu. Sjeti se dana kada ga je upoznala na parkiralitu blizu Louisvillea. Bio je to dan koji je odredio njezin ivot. Al ustane, ne skidajui svoju ruku s njezine. Ide i ti gore? Bio je to poziv. Ona kimne i ustane, drei ga za ruku.

Ujutro se rano digla i pripremila doruak. Perinom je posula prena jaja, slaninu i pirjani krumpir. Kako fino mirie, ree Al dok je ulazio, poljubi je u obraz i baci novine na stol zajedno s jueranjom potom. Pisma su bila hladna i pomalo vlana, dva rauna i arena razglednica s Egejskog mora s Doroinom porukom na poleini. Caroline prijee prstima preko fotografije i proita kratku poruku. Trace je uganuo zglob u Parizu. Jadan on. Al rastvori novine i odmahne glavom kada je vidio rezultate izbora. Hej, Caroline, ree on nakon nekoliko trenutaka i odloi novine. Ba sam si neto mislio sino. Zato ne bi pola sa mnom? Kladim se da bi Linda mogla uzeti Phoebe za vikend. Mogli bismo otputovati i ti bi imala priliku vidjeti kako se Phoebe snalazi sama. to kae? Sada? Da tek tako otputujem? Da. Iskoristi trenutak. Zato ne? Oh, ree ona zbunjeno, ali bilo joj je drago to je zove, iako nije voljela duge sate na cesti. Ne znam. Imam toliko posla ovaj tjedan. Moda sljedei put, doda ona brzo, ne elei ga sasvim odbiti. Ovaj put bismo mogli malo skrenuti s puta, posjetiti razna mje sta, nagovarao ju je on. Da tebi bude zanimljivije. To je stvarno dobra ideja, ree ona, iznenadivi se to doista tako misli. On se razoarano nasmijei, nagne se i utisne kratak poljubac na njezine usne. Kada se Al odvezao, Caroline zalijepi Doroinu razglednicu na hladnjak. Studeni je bio tmuran, vrijeme vlano i sivo, mirisalo je na snijeg, i njoj se svialo gledati sliku jarkog zavodljivog mora, topli pijesak. Cijeli idui tjedan, dok je pomagala pacijentima, spremala veeru ili slagala rublje Caroline se prisjeala Alova poziva. Raz miljala je i o strastvenom poljupcu izmeu Roberta i njezine keri koji je ona prekinula i o domu u kojem je Phoebe eljela stanovati. Al je bio u pravu. Jednoga dana njih dvoje vie nee biti i Phoebe je imala pravo na vlastiti ivot. Ipak, svijet je bio okrutan kao i uvijek. U utorak dok su u bla govaonici jele mesnu trucu, pire od krumpira i mahune Phoebe iz depa izvadi malenu plastinu slagalicu s pokretnim kvadratima. Cilj je bio sloiti brojeve po redu i ona ih je izmeu zalogaja gurala. Ba zgodno, odsutno primijeti Caroline, pijui mlijeko. Odakle ti to, duo? Mike mi je dao. On radi s tobom? upita Caroline. On je novi? Nije, ree Phoebe. Upoznala sam ga u autobusu. U autobusu? Aha. Juer. Bio je ljubazan. Tako. Caroline se uini da vrijeme polako staje, u njoj zazvone zvona na uzbunu. Morala se natjerati da govori spokojno, prirodno. Mike ti je dao slagalicu? Aha. Bio je ljubazan. Ima novu pticu i eli mi je pokazati. Doista? upita Caroline i osjeti kako kroz nju struji hladnoa. Phoebe, duo, zna da nema govora da ide nekamo sa strancima. Ve smo razgovarali o tome. Znam. Rekla sam mu, odgovori Phoebe. Ona odloi slagalicu i prelije keapom mesnu trucu. Rekao mi je: Hajdemo k meni kui, Phoebe. A ja sam rekla: Dobro, ali prvo moram rei mami. Odlino si uinila, Caroline uspije protisnuti. Smijem li onda? Smijem li sutra k Mikeu u goste? Gdje Mike stanuje? Phoebe slegne ramenima. Ne znam. Viam ga samo u autobusu. Svaki dan? Aha. Smijem li ii? elim vidjeti njegovu pticu.

Pa, kako bi bilo da i ja poem? oprezno e Caroline. Kako bi bilo da sutra zajedno poemo autobusom? Tako i ja mogu upoznati Mikea i poi s tobom vidjeti njegovu novu pticu. to kae? U redu, ree Phoebe zadovoljno i popije mlijeko. Sljedea se dva dana Caroline vozila s Phoebe na posao i s posla, ali Mike se nije pojavio. Duo, bojim se da ti je lagao, ree ona Phoebe u etvrtak naveer dok su prale sue. Phoebe je na sebi imala uti demper. Ruke su joj bile pune posjekotina od papira. Caroline ju je gledala kako paljivo uzima svaki tanjur i brie ga, zahvalna to je Phoebe na sigurnom, prestravljena da jednog dana moda nee biti. Tko je bio taj stranac, taj Mike, i to je sve mogao napraviti Phoebe da je pola s njim? Caroline je dogaaj prijavila policiji, ali nije se pretjerano nadala da e ga pronai. Napokon, nita se nije dogodilo, Phoebe ga nije mogla opisati, osim da je imao zlatni prsten i plave tenisice. Mike je dobar, uporno je ponavljala Phoebe. On ne bi lagao. Duice, nisu svi ljudi dobri niti ti ele dobro. Nije doao kao to je obeao. Pokuao te prevariti, Phoebe. Mora biti oprezna. Ti to uvijek govori, ree Phoebe i baci krpu na pult. To si rekla i za Roberta. To je drukije. Robert te ne eli povrijediti. Ja volim Roberta. Znam. Caroline zatvori oi i duboko uzdahne. Gledaj, Phoebe. Ja te volim i ne elim da te bilo tko povrijedi. Ponekad je svijet jako opasno mjesto. Mislim da je taj Mike opasan. Ali ja nisam pola s njim, ree Phoebe, ulovivi strogost i strah u Carolineinu glasu. Ona stavi posljednji tanjur na pult iznenada na rubu suza. Nisam pola. Pametno, ree Caroline. Dobro si postupila. Nikad nemoj ii s nepoznatima. Osim ako ne znaju pravu rije. Tono. A ona je tajna i nemoj je nikome rei. Starfire!5 apne Phoebe sva ozarena. To je tajna. Da. Caroline uzdahne. Da, to je tajna. U petak ujutro Caroline je odvezla Phoebe na posao. Te je veeri sjedila u autu, ekala i gledala kroz izlog duana kako Phoebe radi iza pulta, uvezuje dokumente, ali se s Max, svojom kolegicom, mladom enom s kosom zavezanom u rep. Njih dvije su svakog petka zajedno objedovale i Max se nije plaila upozoriti Phoebe kada bi zabrljala kakvu narudbu. Phoebe je radila u fotokopiraonici ve tri godine. Voljela je svoj posao i dobro ga je obavljala. Dok je Caroline gledala ker sjeti se dugih sati priprema, svih prezentacija i borbi, papirologije koja je bila potrebna da sve to postane mogue. Ipak, toliko je jo toga valjalo postii. Incident u autobusu bio je samo jedna od briga. Phoebe nije zaraivala dovoljno za ivot i jednostavno nije mogla ostati sama, ak ni jedan vikend. Kada bi izbio poar ili iskoio osigura ona bi se prestraila i ne bi znala to da uini. Zatim, tu je bio i Robert. Na putu kui Phoebe je priala o poslu, o Max, o Robertu, Robertu, Robertu. On je sljedeega dana trebao svratiti do njih da zajedno s Phoebe napravi pitu. Caroline ju je sluala, sretna to je sutradan subota i to e se Al uskoro vratiti. Jedina dobra stvar u vezi sa strancem u autobusu bila je to joj je to dalo izliku da vozi Phoebe, ime je ograniila vrijeme koje je ona provodila s Robertom. Kada su ule u kuu telefon je zvonio. Caroline uzdahne. To je bio neki trgovac ili susjeda koja je prikupljala novac za Udrugu za borbu protiv sranih bolesti, moda pogrean broj. Rain mijaukne dobrodolicu i pone im se motati oko nogu. Bjei! ree ona i javi se na telefon.
5

Starfire, junakinja iz stripova, ratnica nadnaravnih sposobnosti.

Zvali su iz policije. Policajac s druge strane linije se nakaljao i zatraio nju. Caroline se prvo iznenadi, ali onda joj je bilo drago to zove. Moda su ipak pronali onog mukarca iz autobusa. Da, ree ona, gledajui Phoebe kako uzima Rain u naruje i grli je. Ovdje Caroline Simpson. On se ponovno nakalje i pone govoriti. Poslije se Caroline sjeala da je taj trenutak trajao vjeno, vrijeme je prolazilo sve dok nije ispunilo sobu i natjeralo je da sjedne u naslonja, iako, vijest je bila jasna i sigurno nije trebalo tako dugo da je priope. Alov je kamion na zavoju izletio s ceste, probio ogradu i odletio u humak. Al je bio u bolnici, noga mu je bila slomljena. Nalazio se u istom onom traumatolokom centru u kojem se prije toliko godina Caroline pristala udati za njega. Phoebe je pjevuila Rain, ali kao da je osjetila da neto nije u redu, upitno pogleda Caroline im je ona spustila slualicu. Za vrijeme vonje Caroline joj objasni to se dogodilo. Dok je prolazila bolnikim hodnicima obloenim ploicama ona uroni u sjeanja na onaj dan: Phoebeine nateene usne, oteano disanje, Al koji se umijeao kada je ona bila tako ljuta na onu sestru da nije mogla govoriti. Sada je Phoebe bila odrasla ena koja je hodala rame uz rame s njom u radnoj odjei. Ona i Al bili su u braku ve osamnaest godina. Osamnaest godina. On je bio budan. Njegova se tamna kosa proarana sijedima isticala na bjelini jastuka. Kada se ule, on se pokua pridii ali mu se lice zgri od boli i on ponovno polako legne. O, Al. Ona mu prie i primi ga za ruku. Dobro sam, ree on, na trenutak zatvori oi i duboko uzdahne. Ona protrne iznutra jer nikad nije vidjela Ala takvog. Drhtao je cijelim tijelom dok mu se jedan mii trzao u vilici blizu uha. Hej, poinje me straiti, ree ona, pokuavajui zadrati vedar ton. On otvori oi. Trenutak su se gledali i sve prepreke i nesporazumi izmeu njih nestanu. On isprui svoju krupnu ruku i njeno joj dotakne obraze. Caroline je pritisne svojom rukom i osjeti kako joj se oi pune suzama. to se dogodilo? apne ona. On uzdahne. Ne znam. Poslijepodne je bilo sunano, vedro i jasno. Vozio sam se kao i uvijek i pjevuio uz radio. Razmiljao sam o tome kako bi bilo lijepo da si sa mnom, kao to smo govorili. Sljedee to znam je da je kamion letio preko ograde. Poslije toga se niega ne sjeam. Sve dok se nisam probudio ovdje. Unitio sam kamion. Murja kae, da sam izletio desetak metara prije ili poslije vie me ne bi bilo. Caroline se nagne i zagrli ga, udiui poznate mirise. Srce mu je ujednaeno tuklo u prsima. Prije samo nekoliko dana plesali su na podiju i tada im je glavna briga bio krov i ljebovi. Ona prstima prijee kroz njegovu kosu, predugu na vratu. O, Al. Znam, ree on. Znam, Caroline. Pokraj njih, rairenih oiju, Phoebe pone plakati. Pritisnula je rukom usne kako bi zadrala jecaje. Caroline se uspravi i zagrli je. Gladila je Phoebeinu kosu, osjeajui njezinu toplinu. Phoebe, ree Al. Gle, pa ti tek to si izala s posla. Jesi li imala dobar dan, duo? ao mi je, ali nisam stigao do Clevelanda pa ti nisam donio ono pecivo koje tako voli. Drugi put. Dobro? Phoebe kimne, briui rukama obraze. Gdje je tvoj kamion? upita ona i Caroline se sjeti koliko ih je puta Al vodio u vonju, Phoebe kako sjedi visoko u kabini i pokazuje gore-dolje stisnutom akom kada su pretjecali druge kamione kako bi vozai zatrubili. Duo strgan je, ree Al. ao mi je, ali potpuno je razbijen. Ala su zadrali u bolnici dva dana, a onda se vratio kui. Carolineino je vrijeme prolazilo kao u izmaglici. Vozila je Phoebe na posao, sama ila raditi, brinula se o Alu, pripremala obroke,

pokuavala izii nakraj sa silnim rubljem. Iscrpljena je padala u postelju svake veeri, budila se ujutro i poinjala sve iz poetka. Nije pomagalo to je Al sada kada je bio sputan bio grozan pacijent, razdraljiv, zahtjevan i mrzovoljan. To ju je sve podsjetilo na one teke dane s Leom u toj istoj kui. Kao da vrijeme nije ilo po ravnoj crti ve se vrtjelo ukrug. Prolo je tjedan dana. U subotu je Caroline, iscrpljena, stavila rublje da se pere i pola u kuhinju pripremati veeru. Iz hladnjaka je izvadila pola kile mrkve za salatu i poela kopati po zamrzivau ne bi li dobila inspiraciju. Nita. Dobro, Alu se to nee svidjeti, ali moda narui pizzu. Ve je bilo pet sati, za nekoliko e minuta morati krenuti u fotokopiraonicu po Phoebe. Ona zastane s guljenjem mrkve i kroz svoj se odraz u staklu zagleda u znak za trgovinu Foodland koji je kroz gole grane stabala blijetao crvenim sjajem. Sjeti se Davida Henryja, pomisli i na Noru, pretvorenu u objekt na njegovim fotografijama, obline njezina tijela koje se uzdiu poput breuljaka, njezina kosa koja ispunjava fotografiju neoekivanim svjetlom. Pismo od odvjetnika je jo uvijek bilo u ladici pisaeg stola. Ona je otila na sastanak koji je ugovorila prije Alove nesree, posjetila je raskoan ured sav u hrastovini i saznala pojedinosti oporuke Davida Henryja. Taj joj se razgovor motao po mislima cijeli tjedan, iako nije imala vremena o svemu razmiljati niti porazgovarati s Alom. Izvana se zauje neki zvuk. Caroline se prestraeno okrene. Kroz staklo na stranjim vratima na trijemu ona ugleda Phoebe. Nekako se sama vratila kui i zbog neega na sebi nije imala kaput. Caroline ispusti no i poe do vrata, briui ruke o pregau. Kada je stigla, ugleda ono to se iznutra nije vidjelo: Robert je stajao kraj Phoebe s rukom oko njezina ramena. to radi ovdje? upita ona otro i izae na trijem. Uzela sam slobodan dan, ree Phoebe. Doista? A to je s poslom? Max je tamo. Ja u je zamjenjivati u ponedjeljak. Caroline polako kimne. Ali kako si stigla kui? Upravo sam se spremala krenuti po tebe. Dovezli smo se autobusom, ree Robert. Dobro, nasmije se Caroline, ali nastavi otro glasom ispunjenim brigom. Da, naravno, dovezli ste se autobusom. O, Phoebe, rekla sam ti da to ne radi. To nije sigurno. Ja i Robert smo zajedno sigurni, ree Phoebe. Donja joj je usnica bila malo izbaena, kao svaki put kada se ljutila. Ja i Robert emo se vjenati. O, za ime boga, ree Caroline na rubu strpljenja. Kako ete se vjenati? Nijedno od vas ne zna nita o braku. Znamo, ree Robert. Znamo tota o braku. Caroline uzdahne. Gledaj, Roberte. Bilo bi dobro da poe kui, ree ona. Ovamo si se dovezao autobusom, znai kui moe isto tako. Nemam te vremena voziti. Ovo je za mene previe. Mora kui. Na njezino iznenaenje, Robert se nasmijei. On pogleda Phoebe, zatim poe do sjenovitog dijela trijema i sagne se ispod ljuljake. Vrati se s buketom crvenih i bijelih rua, koje kao da su sjale u mraku koji se sputao, i prui ga Caroline. Meke joj latice dotaknu kou. Roberte? ree ona zateeno dok se blagi miris poeo iriti hladnim zrakom. to je ovo? Kupio sam ih u samoposluivanju, ree on. Bile su na ra sprodaji. Caroline odmahne glavom. Ne razumijem. Danas je subota, podsjeti je Phoebe. Subotom se Al vraao s puta uvijek s darom za Phoebe i buketom cvijea za suprugu. Caroline zamisli njih dvoje, Roberta i Phoebe, kako se autobusom voze u samoposluivanje u kojem je Robert radio u skladitu, kako prouavaju cijene cvijea i odbrojavaju toan iznos. Jedan je dio nje jo uvijek imao potrebu vritati, staviti Roberta na autobus i otpraviti ga to dalje od njihova ivota, onaj njezin dio koji je elio rei: Ovo je za mene previe. Ne zanima me. Iznutra se ula uporna zvonjava zvonca koje je dala Alu. Caroline uzdahne i krene unatrag, pokazujui na kuhinju, na svjetlo i toplinu.

U redu, ree ona. Uite oboje. Uite prije negoli se smrznete. Ona pouri uza stube, pokuavajui se sabrati. Koliko se oekivalo da jedna ena moe izdrati? Trebao bi se ponaati poput pacijenta, Al, i biti strpljiv, ree ona, ulazei u prostoriju gdje je Al sjedio s nogom podignutom na kau i knjigom na krilu. Pacijent. to misli kako je nastala ta rije, Al? Od latinske rijei patiens - onaj koji podnosi. Znam, ovo izluuje, ali potrebno je vrijeme da lom zacijeli, za boga miloga. Ti si ta koja je htjela da ee budem kod kue, uzvrati AL Budi oprezna s onim to eli. Caroline odmahne glavom i sjedne na rub postelje. Ovako neto nipoto nisam htjela. On se zagleda kroz prozor. U pravu si, napokon ree. Oprosti. Jesi li dobro? upita ona. Boli te? Ne jako. Iza stakla je na ljubiastom nebu lie platane podrhtavalo na vje tru. Ispod stabla su bile vree s lukovicama tulipana koje su ekale da budu posaene. Prolog su mjeseca ona i Phoebe posadile krizanteme, , jarkih raupanih naranastih, ukastobijelih i tamnoljubiastih cvjetova. Ona je uala neko vrijeme i divila im se, otirui zemlju s ruku, prisjeajui se vremena kada je ureivala vrt s majkom. Bile su povezane poslom, ne rijeima. Rijetko su razgovarale o osobnim stvarima. Caroline je alila to joj tada nije mnogo toga rekla. Neu to vie raditi, izlane on, ne gledajui u nju. Voziti kamion, mislim. Dobro, ree ona, pokuavajui zamisliti kako e to utjecati na njihov ivot. Bilo joj je drago neto bi se u njoj stisnulo svaki put kada bi pomislila da e se on ponovno odvesti - ali pomalo se i zabrine. Nijednom otkako su u braku nisu proveli vie od tjedan dana zajedno. Stalno u ti se motati pod nogama, ree Al kao da joj ita misli. Hoe li? Ona ga paljivo pogleda, njegovo bljedilo, ozbiljan pogled. Znai kani otii u mirovinu? On odmahne glavom ne diui pogled s ruku. Za to sam premlad. Mislio sam da bih mogao raditi neto drugo. Prebaciti se u ured. Poznajem taj posao bolje od bilo koga. Mogao bih voziti gradski autobus. Ne znam - zapravo, bilo to. Ali ne smijem vie voziti na duge pruge. Caroline kimne. Bila je na mjestu nesree, vidjela rupu u ogradi, izrovanu zemlju na mjestu na kojem je kamion sletio s ceste. Uvijek sam imao neki predosjeaj, ree Al, gledajui u ruke. Pustio je da mu brada izraste i lice mu je bilo puno ekinja. Kao da e se to kad-tad dogoditi. I doista se dogodilo. Nisam znala, ree Caroline. Nikad mi nisi govorio da se plai. Nisam se plaio, ree Al. Samo sam imao predosjeaj. To je drukije. Ipak, nikad mi nisi rekao. On slegne ramenima. to bi imala od toga? Bio je to samo predosjeaj, Caroline. Ona kimne. Nekoliko metara i Al bi poginuo, ponovili su policajci vie puta. Cijeli je tjedan pokuavala ne zamiljati to se moglo dogoditi. Sada je mogla biti udovica pred kojom bi bio ostatak ivota u samoi. Moda bi ipak trebao u mirovinu, ree ona polako. Bila sam kod odvjetnika, Al. Dogovorila sam se jo proli tjedan pa sam ipak otila. David Henry je Phoebe ostavio puno novca. Ali to nije moj novac, ree Al. ak i da je milijun dolara, nije moj. Ona se sjeti kako je reagirao kada im je Doro poklonila kuu. Nerado je primao neto to nije sam zaradio. To je istina, ree ona. Novac je za Phoebe, ali ti i ja smo je odgojili. Ako je ona financijski zbrinuta, jedna briga manje za nas. Moemo imati veu slobodu. Al, naporno smo radili. Moda je vrijeme da odemo u mirovinu. Kako to misli? upita on. eli da se Phoebe odseli? Ne, uope to ne elim. To Phoebe eli. Ona i Robert su dolje. Caroline se nasmijei, sjetivi se rua koje je ostavila na pultu pokrajhrpe napola oguljenih mrkava. Zajedno su otili u

samoposluivanje. Autobusom. Kupili su mi cvijee zato to je danas subota. Ne znam, Al. Tko sam ja da odluujem? Moda e im manje-vie biti dobro zajedno. On odsutno kimne i nju potrese koliko umorno izgleda, koliko je ivot svih njih krhak. Sve je ove godine pokuavala zamisliti to bi se moglo dogoditi, pokuavala je sve zatititi, a sada je tu bio Al, ve u godinama, slomljene noge - takvo to joj nikad nije palo na pamet. Sutra u ispei meso u penici, ree ona. Njegovo najmilije jelo. Ima li to protiv ako veeras jedemo pizzu? Nemam, ree Al. Ali ipak je narui iz one pizzerije u ulici Braddock. Ona mu dotakne rame i krene niza stube nazvati pizzeriju. Na odmoritu zastane, sluajui Roberta i Phoebe u kuhinji, njihov tihi razgovor isprekidan smijehom. Svijet je bio golemo, nepredvidivo i ponekad zastraujue mjesto. Ali u ovome je trenutku njihova ki bila u kuhinji, smijala se sa svojim dekom, njezin je mu drijemao s knjigom na krilu i ona nije morala kuhati veeru. Caroline duboko udahne. U zraku se osjeao blag miris rua - ist i svje kao snijeg.

1989.

1. srpnja 1989.
Radna soba iznad garae sa skrivenom tamnom komorom nije otvarana otkako se David odselio prije sedam godina, ali budui da je kua sada stavljena na prodaju Norah nije imala drugog izbora i morala se primiti sreivanja tog prostora. Davidove su fotografije ponovno postale popularne i bile su prilino vrijedne. Kustosi muzeja trebali su doi sutradan pogledati njegovu kolekciju. Zato je Norah od ranog jutra sjedila na obojenom podu u sobi iznad garae i skalpelom otvarala zalijepljene kutije, vadila iz njih fascikle pune fotografija, negativa i biljeki, odluna u namjeri da bude objektivna i nemilosrdna u odabiru. Taj joj posao nije trebao oduzeti mnogo vremena. David je bio vrlo metodian i sve je bilo uredno obiljeeno. Jedan e dan biti dovoljan, zakljuila je ona. Ali nije raunala na sjeanja koja znaju neprimjetno odvui u prolost. Ve je bilo rano poslijepodne, postajalo je sve toplije, a ona je uspjela pregledati tek jednu kutiju. U prozoru je zujao ventilator, ali po koi joj je izbio lagani znoj. Sjajne su joj se fotografije lijepile za prste. Godine njezine mladosti iznenada joj se uine tako bliske, ali istovremeno kao da ih nikada nije ni bilo. Evo je sa arenom maramom u paljivo poeljanoj kosi, Bree pokraj nje, s dugakim naunicama i u irokoj arenoj suknji. A tu je i rijetka fotografija Davida, tako ozbiljnog, kratke kose, s malenim Paulom u naruju. Sjeanja su navirala, ispunjavala prostoriju, prikovala Noru za mjesto: miris jorgovana i ozona, miris Paulove koe kada je bio djetece. Davidov dodir, nain na koji se nakaljavao, zrake sunca nekog davnog poslijepodneva koje su proarale drvene daske na podu. Kako to, pitala se Norah, da su te odreene trenutke proivjeli upravo na taj nain? Kako to da fotografije nisu odgovarale eni kakve se sjeala da je bila? Kada je pogledala izbliza vidjela je odsutnost i enju u svojim oima, kao da je uvijek gledala nekamo malo izvan kadra. Ali stranac to ne bi primijetio, ne bi ni Paul. Samo po fotografijama nitko nije mogao zakljuiti kakve su se tajne skrivale u njezinu srcu. U prostoriju uleti osa i zadri se blizu stropa. Ose su se svake go dine vraale i pravile gnijezdo ispod strehe. Sad kad je Paul odrastao, Norah se vie nije brinula zbog njih. Ona ustane, protegne se i izvadi Coca-Colu iz hladnjaka u kojem je David neko drao kemikalije i tanke pakete s filmovima. Pila je i gledala kroz prozor u divlje irise i grmove kozje krvi u dvoritu. Norah je uvijek htjela urediti stranji vrt, ne samo objesiti posude s hranom za ptice na grane kozje krvi, ali za sve te godine nije uinila nita, a sada vie i nee. Za dva e se mjeseca udati za Frederica i zauvijek napustiti to mjesto. On je dobio posao u Francuskoj, ali premjetaj je dvaput odgaan pa su ve razgovarali o tome da zajedno ive u Lexingtonu. Da proda svaki svoju kuu i ponu ispoetka tako da kupe novu kuu u kojoj jo nitko nije stanovao. Te su razgovore vodili u dokolici, lijeno, tijekom zajednikih veera ili dok su u sumrak leali u postelji s aama vina na nonim stoliima i gledali u blijedi mjesec iznad kronji. Lexington, Francuska, Tajvan - Nori uope nije bilo vano gdje e ivjeti jer joj se inilo da je u Fredericu otkrila posve novu zemlju. Znala je nou zatvoriti oi, leati budna i sluati njegovo ujednaeno disanje ispunjena dubokim osjeajem zadovoljstva. Zaboljelo ju je kada je shvatila koliko su se ona i David udaljili od svoje ljubavi. Njegova krivnja, svakako, ali i njezina. Ona se drala tako ukoeno i zatvoreno jer se nakon Phoebeine smrti svega plaila. Ali sada su te godine bile iza nje, prohujale su i za sobom ostavile samo uspomene. Zato je preseljenje u Francusku bilo u redu. Kada je stigla vijest da je ured malo izvan Pariza ona je bila zadovoljna. Ve su iznajmili kuicu u Chateauneufu na obali rijeke. Frederic je sada bio tamo i postavljao staklenik za svoje orhideje. Sve je to rasplamsavalo Norinu matu: glatke crvene ploice unutarnjeg dvorita, blagi povjetarac s rijeke koji je njihao brezu blizu vrata, suneva svjetlost koja je pod posebnim kutom obasjavala Fredericova ramena i ruke

dok je slagao staklene stijenke. Mogla je pjeice poi do eljeznikog kolodvora i za dva sata biti u Parizu ili odetati do centra mjestaca i kupiti svjei sir, kruh, tamne svjetlucave boce vina, pa bi joj nakon svakog zaustavljanja platnene torbe bile sve tee. Mogla je pirjajui luk dii pogled i gledati rijeku koja je polagano tekla iza ograde. Tijekom veeri koje je provela tamo u dvoritu su se otvarale latice slaka iz kojih se irio miris slian limunu. Ona i Frederic su sjedili, pili vino i razgovarali. Kako je sve zapravo bilo jednostavno, kolika srea. Norah pogleda kutije s fotografijama, elei da moe uhvatiti za ruku mladu enu na njima i lagano je protresti. Samo naprijed, rekla bi joj. Nemoj se predati. Tvoj e ivot na kraju ispasti dobro. Ona popije Coca-Colu i vrati se poslu, zaobilazei kutiju na kojoj se toliko zadrala i otvori drugu. U njoj su bili fascikli uredno sloeni po godinama. U prvom su bile fotografije anonimne djece kako spavaju u kolicima, sjede na travnjacima i trijemovima, u toplom naruju majki. Sve sjajne crno-bijele fotografije 20 x 25 centimetara. ak je i Norah mogla ocijeniti da su to bili Davidovi prvi eksperimenti sa svjetlom. Kustosi e biti zadovoljni. Neke su fotografije bile tako tamne da su se figure jedva razabirale, druge su bile gotovo bijele. David je oito testirao fotoaparat na istom kadru, samo je mijenjao fokus, otvor blende, svjetlo. Drugi je fascikl bio vrlo slian, kao i trei i etvrti. Fotografije djevojica od dvije, tri, etiri godine. Djevojice u uskrsnim halji nama u crkvi, djevojice kako tre u parku, jedu sladoled ili stoje u grupicama na odmoru ispred kole. Djevojice kako pleu, bacaju loptu, smiju se, plau. Norah se namrti i pone bre pregledavati fotografije. Nijedno joj dijete nije bilo poznato. Fotografije su bile paljivo sloene po dobi djevojica. Kada je preskoila do kraja na fotografijama vie nisu bile djevojice, ve djevojke u etnji, kupnji, kako razgovaraju jedna s drugom. Posljednja je bila fotografija mlade ene u knjinici, brade naslonjene na ruke dok je gledala kroz prozor s odsutnim izrazom u oima, tako dobro poznatom Nori. Norah pusti da joj fascikl padne u krilo, fotografije se raspu. to je to? Sve te djevojice, mlade ene: moda se radilo o seksualnoj fiksaciji? Ali Norah je instinktivno znala da nije to posrijedi. Sve te fotografije nisu bile mrane ve su dijelile neku nevinost. Djeca koja se igraju u parku s druge strane ceste dok im vjetar die kosu i odjeu. ak i one starije, odrasle djevojke, imale su tu odliku, nekako su rastreseno gledale svijet, naivno, upitno. Neka se tuga i praznina osjeala u igri svjetla i sjene, bile su to fotografije pune enje, ali ne i poude. Ona okrene poklopac kutije. Na njemu je samo pisalo STUDIJA. Brzo, ne obraajui panju na nered koji je pravila, Norah prekopa sve ostale kutije, skidajui jednu s druge. Posred sobe pronae jo jednu na kojoj je bila ispisana krupnim slovima ista rije - STUDIJA. Ona je otvori i izvadi fascikle. Te fotografije nisu prikazivale nepoznatu djecu ve Paula. Fascikl za fasciklom Paula, iz godine u godinu, u svim promjenama, rastu, bijesu kojim se udaljio od njih. Njegovu upornost i zapanjujui dar za glazbu, prste koji lete preko ica. Norah je mirno i dugo potreseno sjedila na rubu saznanja. I onda je odjednom shvatila, i to kao da ju je opeklo: sve te godine utnje, kada nije elio govoriti o njihovoj izgubljenoj keri, David je biljeio njezinu odsutnost. Slikao je Paula i tisue drugih djevojica kako rastu. Paul, ali ne Phoebe. Nori se uini da e zaplakati. Iznenada poeli da moe porazgovarati s Davidom. Sve te godine Phoebe je i njemu nedostajala. Sve te fotografije, sva ta tiha, tajna enja. Ona jo jedanput paljivo pregleda fotografije Paula kada je bio djearac: kako lovi bejzbolsku loptu, svira glasovir, krevelji se pod drvetom u dvoritu. Svi ti trenuci koje je David sakupio, trenuci koje Norah nikad nije vidjela. Ona ih pregleda jo jedanput pa jo jedanput, pokuavajui doivjeti svijet onakvim kakvim ga je David doivljavao, vidjeti ga onakvim kakvim ga je on vidio. Prola su dva sata. Ona osjeti koliko je gladna, ali nije se mogla natjerati da ode odatle, pa ak ni da ustane s mjesta na podu na kojem je sjedila. Toliko fotografija, sve te snimke Paula, svih

tih anonimnih djevojica i ena njegovih godina. Cijelo to vrijeme Norah je osjeala prisutnost svoje keri kao sjenu koja je stajala negdje u pozadini svake fotografije. Phoebe, izgubljena istog dana kada je roena, lebdjela je negdje malo izvan vidokruga, kao da je ustala prije nekoliko trenutaka i izala iz prostorije, kao da se njezin miris jo uvijek osjeao u zraku. Norah to nikome nije spominjala, plaei se da ne kau da je sentimentalna ili, jo gore, luda. Sada je sve ovo zapanji, izmami suze na oi, kada je shvatila koliko je duboko i David osjeao odsutnost njihove keri. Izgleda da ju je posvuda traio - u svakoj djevojici, u svakoj djevojci - i nikad je nije pronaao. Krugove tiine koji su se oko nje irili napokon razbije zvuk pucketanja ljunka: automobil na kolnom prilazu. Netko je stigao. U daljini ona zauje zatvaranje vrata automobila, korake, zvono u kui. Ona odmahne glavom i proguta slinu, ali ne ustane. Tko god da je otii e i vratiti se kasnije, a moda i nee. Ona je brisala suze iz oiju. Ako je netko eli vidjeti morat e priekati. Ali ne. Procjenitelj namjetaja je obeao da e svratiti poslijepodne. Zato Norah rukama pritisne obraze i ue u kuu kroz stranji ulaz, zastane kako bi se umila i poeljala. Evo me, vikne ona preko uma vode kada se ponovno oglasilo zvono. Ona proe kroz sobe u kojima je namjetaj bio gurnut na sredinu i pokriven najlonom. Sutra e doi soboslikari. Ona izrauna koliko joj je dana ostalo, pitajui se hoe li sve stii napraviti. Na trenutak se sjeti veeri u Chateauneufu, gdje se inilo moguim da e joj ivot uvijek biti bezbrian, da e postati spokojan poput cvijeta koji pupa. Ona otvori vrata, jo uvijek briui ruke. ena na trijemu joj se uini maglovito poznatom. Bila je odjevena praktino, u paljivo izglaane modre hlae i bijeli demper kratkih rukava. Gusta joj je kosa bila sijeda i oiana vrlo kratko. ak i na prvi pogled ostavljala je dojam organizirane, energine osobe koja ne trpi gluposti, koja uzima stvari u svoje ruke i rjeava probleme. Ipak, ona je utjela. Izgledala je zapanjeno to vidi Noru i tako se pozorno u nju zagledala da je Norah prekriila ruke kao da se titi, svjesna iznenada svojih pranjavih kratkih hlaa i oznojene majice kratkih rukava. Ona pogleda na cestu, zatim u enu na trijemu. Uhvati njezin pogled i usredotoi se na njezine iroko razmaknute, nevjerojatno plave oi i sjeti se. Dah joj zapne u grlu. Caroline? Caroline Gill? ena kimne i na trenutak zatvori plave oi kao da je izmeu njih dvije napokon neto sjelo na svoje mjesto, ali Norah nije znala to. Kada je ugledala tu enu iz svoje davne prolosti, neto joj zatreperi u srcu i odvede je u onu no nalik na san kada su se ona i David kroz tihe ulice zatrpane snijegom dovezli u kliniku, kada ju je Caroline Gill uspavljivala eterom, drala je za ruku tijekom trudova, govorei joj: Gledajte me, pogledajte me sada, gospoo Henry, tu sam uz vas, dobro vam ide. Te plave oi i vrsti stisak ruke bili su duboko utkani u te trenutke, kao i sjeanje na Davidovu metodinu vonju i prvi isprekidani Paulov pla. to radite tu? upita Norah. Pa David je umro prije godinu dana. Znam, ree Caroline kimajui. Znam i ao mi je. ujte, Norah - gospoo Henry - ima neto o emu bih htjela porazgovarati s vama, vrlo je ozbiljno. Pitam se imate li nekoliko minuta za mene. Kad god vam odgovara. Mogu doi drugi put ako vam sada nije zgodno. U njezinu se glasu ula uurbanost i odlunost pa Norah, usprkos nemiru to je osjeala, nesvjesno zakorai unatrag i pusti Caroline Gill u predvorje. Uredno napunjene i zalijepljene kutije bile su poslagane uza zid. Ispriavam se zbog nereda, ree ona i pokae prema dnevnoj sobi gdje je namjetaj bio naguran na sredinu. Dolaze mi soboslikari s ponudama i procjenitelj namjetaja. Ponovno se udajem, doda ona. Selim se. Onda mi je drago to sam vas ulovila, ree Caroline. Drago mi je to vie nisam ekala. Ulovila me zato? Norah se upita i iz pristojnosti je pozove u kuhinju, jedino mjesto gdje su mogle udobno sjesti. Dok su utke prolazile kroz blagovaonicu Norah se sjeti kako je onda Caroline iznenada otputovala, sjeti se skandala koji je to izazvalo. Ona se dvaput osvrne. Nikako se nije mogla osloboditi neobinog osjeaja koji ju je obuzeo kada se Caroline

pojavila. Caroline je oko vrata imala lani na kojem su visjele sunane naoale. Crte lica su joj s vremenom postale izraenije, nos i brada naglaeniji. Bila bi sjajna u rjeavanju poslovnih problema. Ostavljala je dojam vrste osobe. Ipak, Norah shvati to je izazvalo osjeaj nelagode. Caroline ju je poznavala kao posve drugaiju osobu - mladu enu bez samopouz danja, i tog se ivota i prolosti Norah nije voljela prisjeati. Caroline sjedne za stol u kuhinji, Norah natoi dvije ae vode i doda led. Davidova posljednja poruka - Popravio sam slavinu u kupaonici. Sretan roendan - bila je privrena za plou iza Ca rolineina ramena. Norah nestrpljivo pomisli na fotografije koje je ekaju iznad garae, na sve to je jo morala bez odlaganja napraviti. Imate plave drozdove, primijeti Caroline, kimajui glavom prema zaraslom vrtu. Da, trebalo mi je puno godina da ih domamim. Nadam se da e ih sljedei stanari hraniti. Zacijelo je udan osjeaj preseliti se. Kucnuo je as, ree Norah, stavi dva podmetaa na stol, a na njih ae s vodom. Sjedne. Ali niste doli ovamo kako biste me to pitali. Nisam. Caroline otpije gutljaj, a onda stavi dlanove na stol kao da trai oslonac, ali kada je progovorila inila se mirnom i odlunom. Norah - smijem li vas zvati Norah? Tako sam vas u mislima zvala sve ove godine. Norah kimne jo uvijek zbunjena i sve uzrujanija. Kada se po sljednji put ona sjetila Caroline Gill? Prije mnogo godina, a i tada samo kao dijela dogaaja one noi kada je Paul roen. Norah, ree Caroline kao da joj ita misli. ega se sjeate iz noi kada je roen va sin? Zato pitate? Norin je glas bio odluan, ali ona se nasloni kao da se udaljava od upornog Carolineina pogleda, od nekog uzburkanog podvodnog toka, od vlastitog straha to bi moglo uslijediti. Zato ste doli i zato me to pitate? Caroline Gill ne odgovori odmah. Veselo cvrkutanje drozdova prostruji kuhinjom kao traak svjetla. ujte, ao mi je, ree Caroline. Ne znam kako da nastavim. Pretpostavljam da ne postoji lagan nain pa u vam jednostavno rei: Norah, one noi kada su roeni vai blizanci, Phoebe i Paul, dolo je do komplikacija. Da, otro ree Norah, sjetivi se kakvu je pusto osjeala poslije poroda, pusto i radost isprepletene u dug, teak put koji je otad prola kako bi napokon pronala mir. Moja je ki umrla, ree ona. To je bila komplikacija. Phoebe nije umrla, ree Caroline ujednaenim tonom, gledajui ravno u nju, i Norah osjeti kako je zarobljena u tom trenutku, kao i prije toliko godina, i netremice gleda u te oi dok se svijet kakvim ga poznaje okree oko nje. Phoebe je roena sa Downovim sindromom. David je vjerovao da nema mnogo izgleda da dugo poivi pa me zamolio da je odnesem u dom u Louisvilleu kamo su se rutinski slala takva djeca. Godine 1964. je to bila uobiajena praksa. Veina je lijenika to savjetovala. Ali ja je nisam mogla tamo ostaviti. Uzela sam je k sebi i odselila se u Pittsburgh. Podizala sam je sve ove godine, Norah, doda ona njeno. Phoebe je iva i dobro je. Norah je sjedila vrlo mirno. Ptice u vrtu leprale su krilima, dozivale jedna drugu. Ona se sjeti, ni sama nije znala zato, dana kada je u panjolskoj pala u jarak. Bezbrino je hodala ulicom obasjanom suncem, iznenada je nestalo tlo pod njezinim nogama i ona se nala do struka u jarku, gleanj joj je bio iaen, listovi izgrebeni. Dobro sam, dobro sam, ponavljala je ljudima koji su joj pomogli da izae van i odvezli je k lijeniku. Glas joj je bio vedar, ona bezbrina, i dok je krv curila iz rana ponavljala je: Dobro sam. Tek poslije, kada je bila na sigurnom u svojoj sobi, kada je zatvorila oi i osjetila kako pada, kako gubi kontrolu, tada je zaplakala. Sada se isto tako osjeala. Drhtei se primi za rub stola. to? upita ona. to ste upravo rekli?

Caroline ponovi: Phoebe nije mrtva, ona ju je odvela sa sobom. Sve ove godine Phoebe je rasla u drugom gradu. Zatiena i sigurna, ponavljala je Caroline. Zatiena, zbrinuta, voljena. Phoebe, njezina ki. Paulova sestra blizanka. Roena sa Downovim sindromom i odvedena. David je dao da je odvedu. Vi ste ludi, ree Norah, ali dok je to govorila dijelovi slagalice njezina ivota ponu sjedati na svoje mjesto i ona zakljui da Caroline govori istinu. Caroline iz torbice izvadi dvije polaroid-fotografije i gurne ih preko ulatenog javorova stola. Norah ih nije imala snage uzeti koliko je drhtala, ali se nagne da ih pogleda: malena bucmasta djevojica u bijeloj haljini, s osmijehom koji joj je obasjao lice, bademastim oima zatvorenim od zadovoljstva. A zatim ta ista djevojica mnogo godina poslije kako se sprema baciti loptu prema kou, ulovljena u trenutku prije skoka. Na jednoj je fotografiji pomalo podsjeala na Paula, na drugoj na Noru, ali uglavnom je bila svoja: Phoebe. Nije bila nalik ni na jedan lik tako paljivo spremljen u Davidovim fasciklima, bila je jednostavno ona, iva i negdje u svijetu. Ali zato? upita Norah s glasom punim boli. Zato bi on to uinio? Zato biste vi to uinili? Caroline odmahne glavom i ponovno pogleda u vrt. Godinama sam vjerovala u svoju nevinost, ree ona. Bila sigurna da sam ispravno postupila. Taj je dom bio odvratno mjesto. David ga nikad nije vidio, on nije znao kako je tamo strano. Zato sam uzela Phoebe, odgojila je i izborila mnoge bitke kako bi ona dobila naobrazbu i imala medicinsku skrb. Potrudila sam se da ona ima dobar ivot. Bilo je lako gledati na samu sebe kao na junakinju. Ali mislim da sam uvijek u dubini due znala da moji motivi nisu bili potpuno iskreni. eljela sam dijete koje nisam imala. Uz to, bila sam zaljubljena u Davida, ili mi se barem tako inilo. Mislim, onako, izdaleka, pouri se ona dodati. Sve je to bilo samo u mojoj glavi. David me nikad nije primjeivao. Ali kada sam vidjela u novinama da se sprema misa zadunica, znala sam da moram uzeti Phoebe sa sobom. Znala sam da moram otii i nisam je mogla ostaviti. Norah se, obuzeta divljim nemirom, vrati u one maglovite dane tuge i radosti. Paul u njezinu naruju, Bree koja joj prua telefonsku slualicu i govori: Mora to staviti iza sebe. Norah je organizirala misu zadunicu, Davidu nije rekla ni rijei i sa svakim korakom se vraala u normalan ivot. Kada se David te veeri vratio kui, ona je ustrajala u svojoj odluci unato njegovu protivljenju. Kako li je njemu bilo te veeri, kako li se osjeao za vrijeme mise? A ipak, dopustio je da se sve to dogodi. Ali zato mi nije rekao? upita ona apatom. Sve ove godine i nikada mi nije rekao. Caroline odmahne glavom. Ne mogu govoriti u Davidovo ime, ree ona. On je za mene uvijek bio velika zagonetka. Znam samo da vas je volio i da su mu namjere, koliko god se sada inile udovinima, bile dobre. Jedanput mi je ispriao o svojoj sestri. Imala je sranu manu, umrla je mlada, a njezina se majka nikad nije oporavila od tog udarca. Ako vam to ita znai, mislim da vas je htio zatititi. Ona je i moje dijete, ree Norah, i te rijei kao da su se otele iz nekog mjesta duboko u njoj, iz davno zakopane boli. Ona je dio mene. Htio me je zatititi? Tako to mi je rekao da je umrla? Caroline joj ne odgovori pa su dugo sjedile dok se tiina uzdizala izmeu njih. Norah pomisli na Davida na svim tim fotografijama, u svim njihovim zajednikim trenucima - on je nosio svoju tajnu u sebi. Ona nije znala, nije ni slutila. Ali sad kad je saznala, sve je na jeziv nain dolo na svoje mjesto. Napokon Caroline otvori torbicu i izvadi papir sa svojom adresom i brojem telefona. Evo, ovdje ivimo, ree ona. Moj mu Al, ja i Phoebe. Tu je Phoebe odrasla, zadovoljna i sretna, Norah. Znam da vas to ne tjei, ali to je istina. Ona je draesna mlada ena. Sljedeeg se mjeseca seli u zajedniki dom. Tako je sama odabrala. Ima dobar posao u fotokopiraonici. Voli ga, i kolege vole nju. Fotokopiraonici? Da, Norah. Dobro je napredovala.

Ona zna? upita Norah. Zna li za mene? Zna li za Paula? Caroline obori pogled, igrajui se rubom fotografije. Ne zna. Nisam joj htjela rei dok ne porazgovaram s vama. Nisam znala kako ete reagirati, hoete li je htjeti upoznati. Nadam se da elite, ali naravno, ne mogu vas kriviti ako ne elite. Sve ove godine... o, kako mi je ao. Ali ako odluite doi, mi smo na ovoj adresi. Samo nazovite. Idui tjedan, idue godine. Ne znam, polako e Norah. Mislim da sam u oku. Naravno da ste u oku. Caroline ustane. Smijem li zadrati fotografije? upita Norah. One su vae. Uvijek su bile vae. Na trijemu Caroline zastane i znaajno je pogleda. On vas je jako volio, ree ona. David vas je uvijek volio, Norah. Norah kimne, sjetivi se da je ona isto rekla Paulu u Parizu. Gledala je s trijema kako Caroline odlazi do svojeg auta, pitajui se kakav je ivot kojem se Caroline vraa, koliko je sloen, kakve on tajne skriva. Norah je dugo stajala na trijemu. Phoebe je bila iva negdje u svijetu. To saznanje otvori ponor bez dna u njezinu srcu. Voljena je, rekla je Caroline. Dobro su se brinuli o njoj. Oni, ali ne Norah koja je toliko dugo radila na tome da je pusti da poiva u miru. Svi snovi koje je imala, sva ona pitanja na koja je traila odgovor dok je kleala na otroj, smrznutoj travi najednom se vrate kao ubod noem. Ona ue u kuu. Plakala je dok je prolazila kraj pokrivenog namjetaja. Procjenitelj e uskoro doi. I Paul je trebao doi, danas ili sutra. Obeao je da e nazvati, ali nekad je znao samo banuti. Ona opere ae i obrie ih. Stajala je u tihoj kuhinji i razmiljala o Davidu, o svim onim noima, svim onim godinama kada je ustajao po mraku i odlazio u bolnicu kako bi pokrpao nekoga tko se slomio. Dobra osoba, David. On je vodio kliniku, pomagao ljudima u nevolji. Taj isti ovjek dao je Caroline da odnese njihovu ker, a Nori rekao da je umrla. Ona udari akom o pult, ae poskoe. Ona si natoi din i tonik i polako krene na kat. Legne, ustane, nazove Frederica, spusti slualicu kada se javila telefonska sekretarica. Nakon nekog vremena vrati se u Davidov studio. Sve je bilo onako kako je ostavila, zrak topao, fotografije i kutije razbacane po podu. Najmanje pedeset tisua dolara, procijenili su kustosi. ak i vie, ako postoje vlastorune Davidove biljeke o procesu rada. Sve je bilo isto, ali ipak nekako drukije. Norah odgura kutiju na drugi kraj prostorije, digne je na pult, a onda premjesti na dasku prozora koji je gledao u dvorite. Zastane kako bi dola do daha, otvori prozor i objema rukama snano gurne kutiju van. Osjeti zadovoljstvo kada je ula kako je s treskom udarila o tlo. Zatim se vrati po sljedeu. Sada je bila sve ono to je uvijek eljela biti: odluna, energina, ak i nemilosrdna. Za manje od sat vremena studio je bio prazan. Ona se kolnim prilazom vrati u kuu, prolazei kraj raspadnutih kutija iz kojih su se po travnjaku rasule fotografije obasjane svjetlom kasnog poslijepodneva. Poe na kat i istuira se. Stajala je pod tuem sve dok se voda nije ohladila. Zatim odjene iroku haljinu, natoi si pie i sjedne na kau. Miii ruku su je boljeli od dizanja kutija. Natoi si jo jedno pie i ponovno sjedne. Nekoliko sati kasnije, kada se ve smrailo, ona je jo uvijek sjedila na istom mjestu. Telefon je zazvonio, ona zauje svoj snimljeni glas, zatim Fredericov. Javljao se iz Francuske. Glas mu je bio tako miran i ujednaen, kao udaljena obala. Ona je eznula da bude tamo, da bude na mjestu na kojem je njezin ivot imao smisla, ali nije digla slualicu i nije ga nazvala. U daljini se zauje vlak. Ona se pokrije arenim vunenim pokrivaem i utone u tamu noi. Svako malo bi zadrijemala, ali nije spavala. Digla bi se i otila po jo jedno pie. Hodala je praznim prostorijama ispunjenim mjeseinom, pie je toila pipajui u mraku. Nakon nekog vremena prestala se zamarati s tonikom, limetom i ledom. U jednom je trenutku sanjala da je Phoebe u sobi, da je nekako izronila iz zida u kojem je bila tolike godine, a Norah je prolazila

iz dana u dan pokraj nje i nije ju vidjela. Norah se probudi plaui. Izlije ostatak dina u sudoper i popije au vode. Napokon je pred zoru zaspala. Kada se u podne probudila prednja su vrata bila irom otvorena, a u stranjem su dvoritu posvuda bile razbacane fotografije. Zapele su u grmu rododendrona, zalijepile se na fasadu, zapetljale u Paulovu staru zahralu ljuljaku. Slike ruku i oiju, koe koja je podsjeala na pjeane plae, kose, krvnih zrnaca razlivenih kao ulje na vodi. Djelii njihovih ivota kako ih je David vidio, kako ih je David pokuao uobliiti. Negativi na tamnom celuloidu bili su razbacani po travi. Norah zamisli okirane, bijesne glasove kustosa, prijatelja, svojeg sina, djelomice same sebe, zamisli kako svi ti glasovi viu: Ali ti unitava dio prolosti! Ne, odgovori im ona, ja traim tu prolost natrag. Ona popije jo dvije ae vode i aspirin pa stane vui kutije u udaljeni kut obraslog vrta. Jednu kutiju, onu u kojoj su bile Paulove fotografije vrati u garau kako bi je sauvala. Bilo je vrue, glava ju je boljela, pred oima su joj svjetlucale iskre, zavrtjelo joj se u glavi kada je naglo ustala. Sjeti se onog davnog dana na plai, svjetlucave povrine mora, vrtoglavice, zvjezdica to su joj bljeskale pred oima i Howarda koji se pojavio pred njom. Iza garae je bila hrpa kamenja. Ona dovue jedan po jedan i sloi ih u iroki krug. Isprazni sadraj prve kutije - sjajne crno-bijele fotografije blistave na suncu. Sva ta nepoznata lica mladih ena gledala su je iz trave. Obasjana nemilosrdnim podnevnim suncem ona prinese upalja rubu jedne fotografije veliine 20 x 25 centimetara. Kada se plamen primio i poeo iriti, ona gurne goruu fotografiju u plitku hrpu izmeu kamenja. Isprva se inilo da se plamen nee proiriti. Ali uskoro se pone dizati drhtava vrelina i uvijeni stup dima. Norah poe u kuu po jo jednu au vode. Sjedne na stranje stube. Polako je pila i gledala plamen. Nedavno je donesena gradska odredba kojom je zabranjeno bilo kakvo paljenje i ona se zabrine da bi susjedi mogli pozvati policiju. Ali zrak je bio miran, ak je i plamen bio beuman, samo se u topli zrak uzdizao tanki magliasti dim plave boje. Stranjim su dvoritem kao leptiri letjeli komadii nagorjelog papira, lebdjeli na usijanim toplim valovima. Kada se vatra izmeu kamenja razgorjela, Norah pone dodavati jo fotografija. Bacala je u vatru svjetlo, bacala je sjenu, bacala je Davidova sjeanja, tako paljivo ulovljena i sauvana. Proklet bio, apne ona gledajui kako fotografije jarko gore prije negoli su potamnjele, skvrile se i nestale. Svjetlo svjetlu, pomisli ona i odmakne se od plamena i pepela koji se kovitlao zrakom. Pepeo pepelu. I napokon, prah prahu.

1.-4. srpnja 1989.

Gle, lako je tebi govoriti, Paul. Michelle je stajala kod prozora prekrienih ruku, a kad se okrenula, on primijeti kako su joj oi potamnjele od osjeaja, pune srdbe. Moe apstraktno govoriti to god hoe, ali injenica je da bi dijete sve promijenilo - najvie mene. Paul je sjedio na tamnocrvenoj sofi, toploj i neudobnoj tog ljetnog jutra. On i Michelle su je pronali na ulici kada su se doselili u Cincinnati onih vrtoglavih dana kada im nije bio problem dovui tako neto na trei kat. Poslije toga su umorni pili vino, smijali se i polako vodili ljubav na gruboj barunastoj sofi. Ona se ponovno okrene prema prozoru i tamna joj kosa zalepra. Nekakva praznina i treperenje ispune mu srce. U posljednje vrijeme osjeao je da je svijet krhko mjesto, poput praznog jajeta ija ljuska moe puknuti pod nemarnim dodirom. Njihov je razgovor poeo prilino srdano, jednostavan dogovor o tome tko e se brinuti o maki dok oboje budu na putu. Ona je u Indianapolisu imala koncert, on je morao u

Lexington pomoi majci. Iznenada su se nali na pustom, neispitanom terenu srca, na mjestu kamo ih je oboje u posljednje vrijeme neprekidno vuklo. Paul je znao da bi trebao promijeniti temu. Umjesto toga tvrdoglavo nastavi: Vjenati se ne znai automatski imati djecu. O, Paul, daj budi iskren. Tvoja je najvea elja imati dijete. ini mi se da ne eli toliko mene koliko to dijete. Nae dijete, ree on. Jednoga dana, Michelle. Ne odmah. Gle, samo sam htio porazgovarati s tobom o braku. Nita obvezujue. Ona bespomono uzdahne. Podovi potkrovlja bili su od jelovine, zidovi bijeli, boce, ukrasi, jastuci u crvenoj, zelenoj i plavoj boji. Michelle je nosila bijelo, a koa i kosa su imale istu toplu boju podova. Paula neto stisne iznutra dok ju je gledao, jer je znao da je ona ve donijela neke vane odluke. Uskoro e ga ostaviti i sa sobom odnijeti svoju divlju ljepotu i glazbu. Ba zanimljivo, ree ona. Kako to da se sva ta pitanja poteu ba kada mi je karijera u usponu. Nismo o tome razgovarali prije nego ba sad. Na neki udan nain mi se ini da pokuava razoriti nau vezu. Pa to je smijeno. Nisam posebno birao ovaj trenutak. Nisi? Ne. Nekoliko su minuta utjeli i u bijeloj je sobi tiina sve vie rasla, ispunjavala prostor, pritiskala zidove. Paul se plaio progovoriti, jo se vie plaio ne rei nita, ali ipak vie nije mogao izdrati. Zajedno smo dvije godine. Sve se na svijetu razvija i mijenja, ili umre. Ja bih volio da se naa veza nastavi razvijati. Michelle uzdahne. Sve se ionako promijeni - s papirom ili bez njega. To je ono to ti ne uzima u obzir. I ma to ti govorio, ipak se radi o velikoj stvari. Brak sve promijeni, i uvijek su ene te koje se rtvuju, neka kae tko to hoe. To je teorija, tako nije u stvarnom ivotu. Zaboga! Izluuje me, Paul - tako si prokleto u sve siguran. Sunce je izalo, njegove su zrake dodirivale rijeku i ispunjavale prostoriju srebrnastim svjetlom, bacale lelujave are po stropu. Mi chelle poe u kupaonicu i zatvori za sobom vrata. ulo se kopanje po ladicama, um vode. Paul prijee na drugi kraj sobe, na mjesto gdje je ona stajala i pogleda oko sebe kao da bi mu to moglo pomoi da je shvati. Zatim uurbano pokuca na vrata. Idem ja, ree on. Tiina. Zatim ona vikne: Vraa se sutra uveer? Tvoj je koncert u est, zar ne? Da. Ona otvori vrata kupaonice. Bila je omotana mekim bijelim runikom, kremom je mazala lice. Onda dobro, ree on, poljubi je, udahne njezin miris, osjeti mekou njezine koe. Volim te, ree on i povue se korak unatrag. Ona ga pogleda. Znam, ree. Vidimo se sutra. Znam. On je cijelim putem do Lexingtona zabrinuto razmiljao o njezinu odgovoru. Vonja je trajala dva sata - preko rijeke Ohio, kroz gusti promet oko aerodroma i napokon preko prekrasnih valovitih brda. Zatim kroz tihe ulice u centru i pokraj praznih zgrada. Prisjeti se kako je neko Glavna ulica bila sredite svih zbivanja, mjesto kamo su ljudi odlazili u kupnju, u restoran, gdje su se druili. Sjeao se kako je sjedio u slastiarnici u dnu trgovine, kuglica okoladnog sladoleda u smrznutim metalnim posudicama, zujanja miksera za frape, pomijeanih mirisa prenog mesa i sredstava za ienje. Njegovi su se roditelji upoznali u

centru. Majka je bila na pokretnim stubama, uzdigla se iznad gomile kao sunce i njegov je otac krenuo za njom. On proe kraj nove zgrade banke, stare sudnice, praznog gradilita gdje je nekada bilo kazalite. Neka je mrava ena hodala niz ulicu sputene glave, prekrienih ruku, tamne kose koja je leprala na vjetru. Prvi put u mnogo godina Paul se sjeti Lauren Lobeglio, kako mu je iz tjedna u tjedan tiho i odluno prilazila u praznoj garai. On bi svaki put posegnuo za njom, a onda se budio usred mnogih tamnih noi, plaei se da e se dogoditi s Lauren ono to je sada prieljkivao s Michelle: brak, djeca, isprepleteni ivoti. Vozio je pjevuei svoju najnoviju kompoziciju. Zvala se Drvo u srcu. Moda e je odsvirati veeras u Lunaghovu pubu. Michelle bi time bila okirana, ali Paulu to nije bilo vano. U posljednje vrijeme, otkako je umro njegov otac, sve je vie svirao na neformalnim mjestima, ne samo u koncertnim dvoranama. Jednostavno bi zasvirao u baru ili restoranu, klasine kompozicije, ali i popularna djela koja je u prolosti prezirao. Nije mogao objasniti tu promjenu, nekako je imala veze s intimnou tih mjesta, povezanou koju je osjeao s publikom dovoljno bliskom da ju je mogao dotaknuti. Michelle to nije odobravala, vjerovala je da je to zbog tuge za ocem i eljela da on s time prestane. Ali Paul nije mogao. Sve te godine odrastanja svirao je iz bijesa, iz elje da povee svoju obitelj, kao da je kroz glazbu mogao unijeti neki red, neku nevidljivu ljepotu u njihove ivote. Sada oca vie nije bilo i nije imao protiv koga svirati. Zato je imao tu novu slobodu. On skrene u staru etvrt, pokraj otmjenih kua i dugakih pred njih dvorita, plonika i vjeite tiine. Prednja vrata majine kue bila su zatvorena. On iskljui motor. Trenutak je sjedio i sluao cvrkut ptica i udaljeno zujanje kosilica. Drvo u srcu. Njegov je otac bio mrtav godinu dana, majka se trebala udati za Frederica i na neko vrijeme odseliti se u Francusku, i on je doao ovamo ne kao dijete ili kao posjetitelj, ve kao skrbnik prolosti. Trebao je odluiti to e zadrati a to baciti. Pokuao je o tome razgovarati s Michelle, o svojem dubokom osjeaju odgovorno sti, jer sve to sauva iz kue svog djetinjstva jednoga e dana predati svojoj djeci i ona e po svemu tome opipljivome moi zakljuiti to ga je oblikovalo kao ovjeka. Razmiljao je o ocu ija je prolost jo uvijek bila tajna, ali Michelle ga je krivo razumjela. Ona se ukoila na to usputno spominjanje djece. Nisam to mislio, pobunio se on ljutito. I ona je bila ljuta. Bio ti toga svjestan ili ne, upravo si to mislio. On se nasloni u sjedalu traei u depu klju od kue. Kada je majka shvatila da su oeve fotografije vrijedne, poela je zakljuavati vrata, iako su kutije neotvorene stajale u studiju. Paul nije imao osobitu elju pregledati ih. Kada je napokon izaao iz auta, zastane na ploniku i pogleda oko sebe. Bilo je vrue, samo je topli povjetarac njihao kronje stabala. Na suncu je lepralo lie amolikog hrasta ije su se sjene igrale na tlu. udno, ali kao da je zrak bio ispunjen pahuljama snijega, paperjastih sivih krpica koje su lebdjele na plavom nebu. Paul isprui ruku u topli, vlani zrak. Osjeao se kao da stoji u jednoj od oevih fotografija na kojoj je drvee cvjetalo, latice se otvarale u otkucaju srca, a svijet iznenada poprimao sasvim drugaiji oblik. On ulovi pahuljicu na dlan, stisne aku, a kada ju je ponovno otvorio, ugleda crni trag. Pepeo je padao poput snijega na magliastoj srpanjskoj vruini. Dok se uspinjao uza stube za njim su ostajali tragovi. Prednja su vrata bila otkljuana, kua prazna. Hej, ima li koga? vikne Paul prelazei iz prostorije u prostoriju. Namjetaj je bio naguran na sredinu, pokriven najlonom, zidovi goli, spremni za lienje. Nije tu ivio godinama, ali iznenada zastane u dnevnoj sobi koja je bila ogoljena od svega to joj je davalo znaaj. Koliko je samo puta njegova majka preuredila tu prostoriju? A ipak, bila je to samo prostorija. Mama? vikne on, ali odgovora nije bilo. Na katu zastane na vratima svoje sobe. I tu su bile naslagane kutije pune stvari koje je on trebao sortirati. Ona nije nita bacila, ak su i

njegovi posteri bili uredno zarolani i privreni gumicama. Na zidu su na njihovim mjestima bili blijedi pravokutnici. Mama? vikne on ponovno. Spusti se u prizemlje i poe do stranjeg trijema. Ona je sjedila na stubama u starim plavim kratkim hlaama i irokoj bijeloj majici kratkih rukava. On zastane. Ostao je bez rijei dok je upijao neobian prizor. Vatra je jo uvijek tinjala okruena kamenjem. I tu je bilo pepela i komadia nagorjelog papira kakvi su padali oko njega u prednjem dvoritu, zapetljanog u grmlju, u majinoj kosi. Papiri su bili razbacani po travnjaku, prilijepljeni uz debla, uz hrave metalne noge prastare ljuljake. Paul zaprepateno shvati da njegova majka spaljuje oeve fotografije. Ona ga pogleda. Lice joj je bilo umrljano pepelom i suzama. Sve je u redu, ree ona mirno. Prestala sam ih spaljivati. Bila sam tako ljuta na tvog oca, Paul, ali onda sam iznenada shvatila da je ovo i tvoje nasljedstvo. Spalila sam samo jednu kutiju s fotografijama svih onih djevojica. Mislim da nisu bile osobito vrijedne. O emu pria? upita on i sjedne pokraj nje. Ona mu prui fotografiju koju on nikad nije vidio. Bilo mu je etrnaestak godina, sjedio je na ljuljaci na trijemu, nesvjestan svega to se oko njega zbiva, zanesen glazbom. Zapanji ga to je njegov otac ulovio taj vrlo osobni trenutak kada se Paul osjeao potpuno slobodan i pun ivota. Dobro, ali svejedno ne razumijem. Zato si tako ljuta? Njegova majka na trenutak dlanovima pritisne obraze i uzdahne. Sjea li se prie o noi kada si roen, Paul? Meave, i kako smo jedva stigli do klinike na vrijeme? Da, naravno. ekao je da ona nastavi, nije znao to bi rekao, ipak instinktivno shvati da to ima neke veze s njegovom sestrom blizankom koja je umrla. Sjea li se medicinske sestre Caroline Gill? Jesmo li ti priali o njoj? Da, iako niste spominjali njezino ime. Rekla si da je imala plave oi. Ima vrlo plave oi. Juer je bila tu, Paul. Caroline Gill. Nisam je vidjela od one noi. Dola je s vijestima. okantnim vijestima. Jednostavno u ti ih rei jer ne znam kako bih drukije. Ona ga primi za ruku. On je mirno sjedio. Njegova sestra, ree mu mirno, ipak nije umrla na porodu. Roena je sa Downovim sindromom i njegov je otac zamolio Caroline Gill da je odnese u dom u Louisvilleu. Kako bi nas potedio, ree njegova majka i glas joj zadrhti. Tako je rekla. Ali ona, Caroline Gill, to nije bila u stanju uiniti. Uzela je tvoju sestru, Paul. Uzela je Phoebe. Sve je ove godine tvoja sestra blizanka iva i zdrava rasla u Pittsburghu. Moja sestra? ree Paul. U Pittsburghu? Ba sam bio u Pitts burghu proli tjedan. To svakako nije bio primjeren komentar, ali on nije znao to bi rekao. Ispuni ga neobina praznina, oamuenost, kao da se sve to njega ne tie. Imao je sestru - kakva vijest. Bila je retardirana, nije bila savrena pa ju je otac dao u dom. Uto ga, zaudo, preplavi strah, a ne srdba. Ta je stara bojazan nastala zbog pritiska koji je otac radio na njega kao na jedino dijete. Roena je iz Paulove potrebe da se sam probije kroz ivot, ak i ako to toliko razoara oca da ode od kue. Strah koji je Paul sve te godine, poput darovitog alkemiara, pretvarao u srdbu i pobunu. Caroline je otputovala u Pittsburgh i tamo si izgradila novi ivot, ree njegova majka. Ona je podigla tvoju sestru. Pretpostavljam da joj nije bilo lako, pogotovo u ono vrijeme. Pokuavam biti zahvalna to je bila dobra prema Phoebe, ali dio mene bjesni. Paul na trenutak zatvori oi, pokuavajui zadrati sve te misli na jednom mjestu. Uini mu se da je svijet neobino, hladno, nepoznato mjesto. Sve je ove godine pokuavao zamisliti svoju sestru, kako bi izgledala, ali sada mu nita nije padalo na pamet. Kako je samo mogao? napokon ree. Kako je mogao to tajiti od nas? Ne znam, odgovori njegova majka. Ve se satima pitam istu stvar. Kako je samo mogao? I kako se usudio umrijeti i pustiti nas da to sami otkrijemo?

Sjedili su u tiini. Paul se sjeti poslijepodneva kada je razvijao fotografije s ocem, dan nakon to je njegovo drutvo napravilo nered u studiju. Osjeao je strahovitu krivnju, ali osjeao ju je i David. Zrak je bio naelektriziran od njihovih rijei i od rijei koje su ostale neizgovorene. Kamera, objasnio mu je otac, potjee od francuske rijei chambre. Biti in camera znailo je raditi u tajnosti. Njegov je otac vjerovao da je svaki ovjek svemir za sebe. Tamno drvo u srcu, hrpa kostiju, to je bio oev svijet i Paul nikad nije bio toliko ogoren kao sada. Iznenaen sam to se nije mene odrekao, ree on, sjetivi se koliko se uporno borio protiv oeva vienja svijeta. On je svirao gitaru, glazba je izvirala iz njega i proimala svijet. Ljudi su se okretali, sputali pie na stol, sluali, i odjednom bi stranci u prostoriji bili spojeni jedan s drugim. Siguran sam da je to elio. Paul! Njegova se majka namrti. Nije tako. Ako nita drugo oito je zbog svega elio jo vie za tebe, oekivao vie od tebe, zahtijevao savrenstvo od samoga sebe. To mi je sada jasno. Najstranije je to sam tek sada, kada znam za Phoebe, shvatila mnoge tajne povezane s tvojim ocem. Onaj zid koji sam uvijek osjeala izmeu nas - on je bio stvaran. Ona ustane, ue u kuu i vrati se s dvije polaroid-fotografije. To je ona, ree Norah. To je tvoja sestra Phoebe. Paul ih uzme, gledajui as jednu as drugu: nasmijana djevojica kako pozira za fotoaparat i kako baca loptu u ko. Jo uvijek je pokuavao prihvatiti ono to mu je majka rekla - ta je nepoznata osoba s bademastim oima i jakim zdepastim nogama bila njegova sestra blizanka. Imate istu kosu, ree njeno Norah i ponovno sjedne kraj njega. Voli pjevati, Paul. Zar to nije nevjerojatno? Ona se nasmije. I pogodi to jo? Oboava koarku. Paulov je smijeh bio napet i pun boli. Pa, ree on. ini se da je tata izabrao krivo dijete. Majka uzme fotografije rukama umrljanim pepelom. Nemoj biti tako ogoren, Paul. Phoebe ima Downov sindrom. Ne znam puno o tome, ali Caroline Gill mi je toliko toga rekla da sam jedva sve pohvatala. Paul je palcem prelazio preko ruba betonske stube. Zastane i pogleda kako se krv pojavljuje na mjestu koje je ogrebao. Da ne budem ogoren? Pa mi smo ili na njezin grob, ree on, sjeajui se kako je majka ulazila kroz vrata od kovanog eljeza s rukama punim cvijea. Njega je obino ostavljala kod auta. Sjeao se kako je kleala na zemlji i sadila slak. to kae na to? Ne znam. To je bila zemlja doktora Bentleyja, pa pretpostavljam da je i on znao. Tvoj me otac nije htio odvesti onamo. Morala sam se estoko za to izboriti. U to sam vrijeme mislila da se on plai da ne doivim slom ivaca. O, kako me samo to ljutilo to je uvijek znao to je najbolje. Paul se trgne zbog estine u njezinu glasu. To ga podsjeti na razgovor koji je jutros imao s Michelle. On nasloni palac na usne, usie sitne kapljice krvi i osjeti bakreni okus u ustima. Neko su vrijeme sjedili u tiini i gledali stranje dvorite puno pepela, razbacanih fotografija i vlanih kutija. to to znai? upita on napokon. To to je retardirana? Kako to utjee na njezin ivot? Norah ponovno pogleda fotografije. Ne znam. Caroline je rekla da je Phoebe dobro prilagoena, to god to znailo. Ima posao. Ima deka. Ila je u kolu. Ali ini se da ne moe ivjeti sama. Ta medicinska sestra - Caroline Gill - zato je dola sada nakon toliko godina? to je htjela? Samo mi je htjela rei, tiho ree Norah. To je sve. Nije nita traila. Ona je samo dola otvoriti vrata, Paul. Ja doista u to vjerujem. Bio je to poziv. Sada ovisi o nama dvoma kako e se sve razvijati dalje. I, kako e se razvijati? upita on.

Ja u poi u Pittsburgh. Moram je vidjeti. Ali poslije toga, ne znam. Da je dovedem ovamo? Pa mi smo za nju stranci. Moram razgovarati s Fredericom, on bi trebao znati. Na trenutak ona zagnjuri lice u ruke. O, Paul - kako da odem u Francusku na dvije godine i ostavim je ovdje? Ne znam to da radim. Sve mi je ovo previe odjednom. Fotografije razbacane po travnjaku zatrepere na povjetarcu. Paul je tiho sjedio dok su se u njemu borili mnogi zbunjujui osjeaji: ljutnja na oca, iznenaenje i tuga zbog onoga to je izgubio, ali i briga. Bilo je grozno razmiljati na taj nain, ali to ako se bude morao brinuti o sestri koja ne moe ivjeti sama? Kako? Nikad u ivotu nije ak ni sreo retardiranu osobu i shvati da su sve predodbe koje je imao negativne. Nijedna nije odgovarala djevojci koja se draesno smijeila na fotografiji i to ga je zbunjivalo. Ne znam ni ja, ree Paul. Moda bih prvo trebao srediti ovaj nered. Tvoje nasljedstvo, ree njegova majka. Ne samo moje, ree on zamiljeno, isprobavajui kako te rijei zvue. Ono pripada i mojoj sestri. Radili su cijeli dan, a onda i sljedei, sredili su fotografije, prepakirali kutije i odvukli ih u prohladni dio garae. Dok je njegova majka imala sastanak s kustosima, Paul je nazvao Michelle da joj objasni to se dogodilo i kae da nee stii na njezin koncert. Oekivao je da e se ljutiti, ali ona je sluala bez komentara i spustila slualicu. Kada ju je pokuao ponovno nazvati javila se automatska tajnica i tako cijeli dan. Nekoliko je puta zamalo sjeo u auto i kao lud se odvezao kui u Cincinnati, ali znao je da to nee pomoi. Znao je da zapravo ne eli nastaviti tako, voljeti Michelle vie negoli e ona ikada biti u stanju voljeti njega. Zato se natjerao da ostane. Okrenuo se fizikom poslu, pakiranju, a uveer je poao do knjinice i uzeo nekoliko knjiga o Downovu sindromu. U utorak ujutro on i majka su tihi, rastreseni i puni brige sjeli u njezin automobil i odvezli se preko rijeke kroz bujno ljetno zelenilo Ohija. Bilo je prilino vrue, lie kukuruza blistalo je uokvireno jarkoplavim nebom. Stigli su u Pittsburgh upravo kada su se kolone automobila vraale s praznika 4. srpnja. Iz tunela su izali na most gdje ih je doekao zapanjujui prizor dviju rijeka koje su se spajale. Polako su se probijali kroz guvu uz rijeku Monongahelu, zatim kroz jo jedan dugaki tunel. Napokon su stigli do ciglene kue Caroline Gill u prometnoj ulici s tri traka. Ona im je objasnila da auto parkiraju u pokrajnjoj uliici, to su i uinili. Izali su iz auta i protegnuli se. Iza travnjaka su bile stube koje su se sputale prema uskom vrtu i visokoj uskoj kui od cigle u kojoj je odrasla njegova sestra. Paul pogleda kuu. Podsjeala je na kue u Cincinnatiju, sve se toliko razlikovalo od njegova tihog djetinjstva u udobnom predgrau. Ulicom su uz malene travnjake jurili automobili prema gradu koji se irio na sve strane, vruem i gusto naikanom graevinama. Vrtovi uz uliicu bili su puni cvijea, pitomog sljeza u svim bojama i perunika iji su se bijeloljubiasti jezici jarko isticali na travi. U vrtu uz uliicu jedna je ena radila, plijevila red raskonih rajica. Iza nje je rasla ivica od jorgovana ije je lie lagano treperilo na toplom povjetarcu. ena u kratkim modrim hlaama, bijeloj majici kratkih rukava i pamunim rukavicama s jarkim cvjetovima ustane s mjesta na kojem je kleala i nadlanicom prijee preko ela. Automobili su bez prestanka jurili pa ih nije ula. Ona otkine list s rajice i pomirie ga. Je li to ona? upita Paul. Je li to medicinska sestra? Norah kimne. vrsto, zatitniki je prekriila ruke preko grudi. Sunane su joj naoale zaklanjale oi, ali unato tome on je primijetio koliko je nervozna, blijeda i napeta. Da, to je Caroline Gill. Paul, sad kad smo doli ak ovamo, nisam vie sigurna da imam snage za to. Moda bismo se trebali vratiti kui. Ali tu smo i oni nas oekuju. Ona se umorno nasmijei. Danima gotovo uope nije spavala, ak su joj i usne bile blijede.

Ne vjerujem da nas doista oekuju, ree ona. Paul kimne. Stranja se vrata otvore, ali figura koja je izala ostane skrivena u sjeni. Caroline ustane i obrie ruke u hlae. Phoebe, zazove. Tu si. Paul osjeti kako se njegova majka ukoila, ali je ne pogleda. Umjesto toga gledao je u trijem. Trenutak se produi u vjenost dok ih je sunce nemilosrdno prilo. Napokon se figura pojavi, nosei dvije ae vode. On ju je napeto gledao. Bila je niska, puno nia od njega, kosa joj je bila tamnija, tanja, lepravija, oiana jednostavno u krug oko lica. Bila je blijeda kao i njezina majka i s te su se udaljenosti crte njezina lica inile profinjene, iako joj je iroko lice izgledalo nekako sploteno, kao da je predugo bilo pritisnuto uza zid. Oi su joj bile blago iskoene prema gore, udovi kratki. Vie nije bila djevojica kao na fotografijama, ve odrasla ena njegovih godina sa sijedim vlasima u kosi. Nekoliko je sijedih znalo proarati i njegovu bradu kada ju je putao da izraste. Na sebi je imala cvjetaste kratke hlae, bila je zdepasta, malo krupnija, i koljena su joj se doticala kada je hodala. Oh, otme se njegovoj majci. Ona stavi ruku na srce. Oi su joj bile skrivene sunanim naoalama i njemu je bilo drago zbog toga. Taj je trenutak pripadao samo njoj. Sve je u redu, ree on. Hajdemo samo stajati tu neko vrijeme. Sunce je prilo, automobili su j urili. Caroline i Phoebe su sjedile jedna do druge na stubama trijema i pile vodu. Spremna sam, napokon ree njegova majka i oni siu niza stube na uski travnjak izmeu povra i cvijea. Prva ih je ugledala Caroline Gill. Zaklonila je oi rukom, mirkajui na suncu, i ustala. I Phoebe ustane pa su se nekoliko sekundi samo gledali preko travnjaka. Zatim Caroline uzme Phoebeinu ruku u svoju. Sreli su se kod rajica gdje su teki, ve gotovo dozreli plodovi ispunjavali zrak finim kiselkastim mirisom. Svi su utjeli. Phoebe je dugo netremice gledala Paula, zatim je ispruila ruku preko praznine to ih je razdvajala i dotakla njegov obraz, lagano, njeno kao da provjerava je li stvaran. Paul utke kimne. Ozbiljno ju je gledao i njezina mu se gesta nekako uini ispravnom. Phoebe ga je eljela upoznati, to je bilo sve. I on je elio upoznati nju, ali nije imao predodbu to da kae sestri s kojom je bio tako prisno vezan, ali koja mu je bila potpuna strankinja. Osjeao se grozno sputan, plaio se da ne uini neto krivo. Kako se razgovara s retardiranom osobom? Knjige koje je proitao tijekom vikenda, sva ta klinika izvjea nisu ga pripremili za osobu od krvi i mesa ija je ruka tako njeno dotaknula njegov obraz. Prva se pribrala Phoebe. Zdravo, ree ona i prui mu ruku. Paul je prihvati, osjeajui kako su joj prsti maleni. Jo uvijek nije bio u stanju progovoriti.Ja sam Phoebe. Drago mi je. Govorila je nerazgovijetno, polako. Zatim se okrene prema njegovoj majci i ponovi isto. Zdravo, odgovori njegova majka, uzme joj ruku, a onda je stisne svojim objema. Glas joj je bio ispunjen osjeajima. Zdravo, Phoebe. Drago mi je. Tako je vrue, ree Caroline. Hajdemo unutra. Ukljuila sam ventilatore, a i Phoebe je jutros napravila ledeni aj. Vrlo je uzbuena zbog vaeg dolaska, zar ne, duo? Phoebe se iznenada srameljivo nasmijei i kimne. Oni krenu za njom u prohladnu kuu. Prostorije su bile malene, ali besprijekorno ureene s prekrasnom drvenarijom i francuskim vratima izmeu dnevne sobe i blagovaonice. Dnevna je soba bila svijetla, puna pomalo otrcanog namjetaja boje crvenog vina. U udaljenom je kutu bio golem tkalaki stan. Radim al, ree Phoebe. Prekrasan je, ree njegova majka, prijee na drugi kraj prostorije i dotakne tamnoruiastu, ukastobijelu, utu i blijedozelenu preu. Skinula je naoale i digla pogled oiju punih suza, glasa nabijenog osjeajima. Jesi li sama izabrala boje? Te su mi najdrae, ree Phoebe.

I meni, ree njegova majka. Kada sam bila tvojih godina to su bile i moje najdrae boje. Moje su djeverue bile odjevene u tamnoruiaste i ukastobijele haljine i nosile ute rue. Paula zapanji taj podatak. Sve fotografije njihova vjenanja bile su crno-bijele. Ako hoe dat u ti ovaj al, ree Phoebe i sjedne za tkalaki stan. Napravit u ga za tebe. Oh, ree njegova majka i na trenutak zatvori oi. Phoebe, to je divno. Caroline je donijela ledeni aj pa su njih etvero pomalo ukoeno sjedili u dnevnoj sobi i razgovarali o vremenu, o Pittsburghu i njegovoj renesansi nakon zatvaranja mnogih eljezara. Phoebe je tiho sjedila za tkalakim stanom i pomicala unak naprijed-natrag. Podigla bi pogled svaki put kada su spomenuli njezino ime. Paul ju je sa strane svako malo gledao. Imala je malene i punane ruke. Usredotoila se na unak, grizui donju usnu. Napokon njegova majka popije aj i ree: Pa, evo nas i ja ne znam to dalje. Phoebe, ree Caroline. Kako bi bilo da nam se pridrui? Phoebe prie i sjedne na kau kraj Caroline. Njegova majka pone govoriti prebrzo, nervozno krei ruke. Ne znam to je najbolje. Za nau situaciju nema naputaka, zar ne? Ja bih htjela predloiti Phoebe svoj dom. Ona moe doi ivjeti k nama ako to eli. U posljednjih sam nekoliko dana puno o tome razmiljala. Trebat e nam cijela vjenost da sve nadoknadimo. Tu ona zastane kako bi ulovila dah, okrene se prema Phoebe koja je gledala u nju razrogaenih oiju. Ti si moja ki, Phoebe, shvaa li to? Ovo je Paul, tvoj brat. Phoebe primi Caroline za ruku. Ovo je moja mama, ree ona. Da, tako je. Norah pogleda Caroline i pokua ponovno. To je tvoja majka, ree. Ali i ja sam tvoja majka. Ti si rasla u mojem tijelu, Phoebe. Ona potape svoj trbuh. Ovdje si rasla, ali onda si se rodila i odgojila te je tvoja majka Caroline. Ja u se udati za Roberta, ree Phoebe. Ne elim ivjeti s vama. Paul, koji je gledao kako se majka cijeli vikend muila, na te rijei osjeti fiziku bol, kao da ga je Phoebe utnula. Primijeti da se i Norah tako osjea. Sve je u redu, Phoebe, ree Caroline. Nitko te nee tjerati da ode odavde. Ja nisam mislila... samo sam htjela ponuditi... Njegova majka zastane i jo jedanput duboko udahne. Njezine su tamnozelene oi bile zabrinute. Ona pokua ponovno. Phoebe, Paul i ja bismo te htjeli upoznati. To je sve. Molim te, nemoj nas se plaiti. Dobro? Zapravo sam mislila, htjela rei... da su ti vrata moje kue uvijek otvorena. Uvijek. A kamo god ja poem i ti moe sa mnom, i nadam se da hoe. Nadam se da e mi doi u posjet jednog dana, to je sve. to kae? Moda, popusti Phoebe. Phoebe, ree Caroline. Kako bi bilo da pokae Paulu kuu? Daj meni i gospoi Henry priliku da malo porazgovaramo. I ne brini,duo, doda ona i lagano spusti ruku na Phoebeinu nadlakticu, nitko nikamo ne ide. Sve je u redu. Phoebe kimne i ustane. eli vidjeti moju sobu? upita Paula. Imam novi gramofon. Paul pogleda majku i ona kimne, gledajui ih kako zajedno odlaze iz sobe. Paul krene za Phoebe uza stube. Tko je Robert? upita. On je moj deko. Mi emo se vjenati. Jesi li ti oenjen? Paul se trgne, sjetivi se Michelle i odmahne glavom. Nisam. Ima curu? Nemam. Imao sam je, ali je otila. Phoebe zastane na vrhu stubita i okrene se. Stajali su oi u oi, toliko blizu da se Paul osjeao nelagodno, zadirala je u njegov osobni prostor. On pogleda u stranu, pa u nju. Ona je jo uvijek gledala ravno u njega.

Nije pristojno piljiti u ljude, ree on. Ali ti izgleda tuno. I jesam tuan, ree on. Zapravo sam jako, jako tuan Ona kimne i na trenutak se uinilo kao da sudjeluje u njegovoj tuzi, izraz lica joj se smraio, ali ve se u sljedeem trenutku razvedri. Hajde, ree ona i povede ga niz hodnik. Imam novih ploa. Sjeli su na pod u njezinoj sobi. Zidovi su bili ruiasti, zastori karirani ruiasto-bijeli. Bila je to soba malene djevojice, puna plianih ivotinja i arenih slika na zidovima. Paul se zapita je li istina da e se Phoebe udati za Roberta. Ali onda se osjeti loe to tako razmilja. Pa zato se ona ne bi udala ili radila to god poeli? Sjeti se gostinske sobe u roditeljskoj kui u kojoj je boravila njegova baka kada je dolazila u posjet dok je on bio mali. To bi bila Phoebeina soba, ona bi je ispunila glazbom i svojim stvarima. Phoebe stavi plou na maleni gramofon, pojaa zvuk i poluzatvorenih oiju zapjeva uz glasne taktove Love, Love Me Do. Ima ugodan glas, zakljui Paul, i malo stia zvuk gledajui ostale ploe. Imala je puno popularne glazbe, ali i klasine. Svia mi se trombon, ree ona pravei se da ga svira, pa kada se Paul nasmijao, nasmije se i ona. Stvarno volim trombon. Ona uzdahne. Ja sviram gitaru, ree on. Jesi li znala? Ona kimne. Da, mama mi je rekla... kao John Lennon. On se nasmije. Tako neto, ree on, iznenaen to vode pravi razgovor. Naviknuo se na njezin govor i to su vie razgovarali, ona se sve vie oslobaala, bila je posebna. Jesi li ula za Andresa Segoviju? Nisam. On je stvarno dobar gitarist. Moj nadrai. Jednom u ti odsvirati njegovu glazbu. Dobro? Svia mi se, Paul. Ba si simpatian. On se nasmije, armiran i polaskan. Hvala, ree. I ti se meni svia. Ali svejedno ne elim ivjeti s tobom. Ma to je u redu. Ni ja ne ivim sa svojom majkom, ree on. ivim u Cincinnatiju. Phoebeino lice zasja. ivi sam? Da, ree on, znajui da kada se vrati kui Michelle vie nee biti tamo. Potpuno sam. Ba ima sreu. Pretpostavljam da je tako, ree on ozbiljno, shvativi iznenada da je to istina. Sve to je u ivotu uzimao zdravo za gotovo, za Phoebe su bili snovi. Da, sretan sam. I ja sam sretna, ree ona i iznenadi ga. I Robert i ja imamo dobar posao. to radi? upita Paul. Radim fotokopije, ree ona ponosno. Puno, puno kopija. To ti se svia? Ona se nasmije. I Max radi tamo. Ona je moja prijateljica. Imamo dvadeset tri razliite boje papira. Pjevuila je zadovoljno dok je paljivo spremala prvu plou i vadila drugu. Pokreti joj nisu bili brzi, ali su bili izvjebani i usredotoeni. Paul ju je mogao zamisliti u fotokopiraonici kako radi svoj posao, ali se s prijateljima, zastaje svako malo kako bi se divila raznobojnom papiru ili zavrenom poslu. Odozdo je uo mrmor glasova. To su se njegova majka i Caroline Gill dogovarale to da rade. On shvati, duboko posramljen, da je osjeaj saaljenja prema Phoebe, kao i majin zakljuak da je ovisna o drugima bio smijean i nepotreban. Phoebe je voljela sebe i svoj ivot, bila je sretna. Sve ono emu je teio, sva natjecanja i nagrade, duga i bezuspjena borba da zadovolji sebe i zadivi oca, u usporedbi s Phoebeinim ivotom uine mu se pomalo smijenima. Gdje je tvoj otac? upita on. Na poslu je. On vozi autobus. Svia ti se uta podmornica? Da, svia.

Phoebe se srdano nasmijei i stavi plou na gramofon.

1. rujna 1989.
Iz crkve su u vedro sunano nebo leprale note. Paulu, koji je stajao ispred jarkocrvenih vrata, uini se da gotovo moe vidjeti glazbu kako se probija izmeu listova jablana i rasipa se po travnjaku kao zrake svjetla. Orguljaica je bila njegova prijateljica, djevojka iz Perua po imenu Alejandra. Dugaka tamnocrvena kosa bila joj je skupljena u vrst rep. Pojavila se u njegovu stanu u tmurnim danima nakon Michellina odlaska s juhom, ledenim ajem i ukorima. Dii se, rekla mu je odrjeito, razgrnula zastore, otvorila prozore i odnijela prljavo posue u sudoper. Dii se. Nema smisla amiti u stanu, pogotovo ne zbog jedne flautistice. Sve su one hirovite, zar to nisi znao? udi me da je uope i toliko izdrala. Dvije godine. To je sigurno rekord. Sada su Alejandrine note uborile poput srebrnaste vode do crescendo koji se uspinjao i lebdio na suncu. Na vratima se pojavi njegova nasmijana majka, ruke lagano oslonjene na Fredericovu nadlakticu. Oni zajedno zakorae na sunce pod arenu kiu sjemenki i latica. Ba je lijepo, primijeti Phoebe koja je stajala kraj njega. Na sebi je imala srebrnozelenu haljinu, a u ruci narcise koje je nosila za vrijeme vjenanja. Smijeila se oiju skupljenih od zado voljstva, dok su joj se na oba bucmasta obraza pojavile jamice. Latice i sjemenke letjele su u vedro nebo i Phoebe se oduevljeno smijala kada su u luku padale natrag. Paul je pomno pogleda, tu strankinju, njegovu sestru blizanku. Zajedno su ili do oltara malene crkve gdje ih je s Fredericom ekala njihova majka. On je koraao polako, Phoebe usredotoena i ozbiljna pokraj njega drala ga je pod ruku, odluna da sve napravi kako treba. Iznad kosih su greda letjele lastavice dok su mladenci razmjenjivali zavjete vjernosti. Njegova je majka od samoga poetka bila sigurna da se eli udati ba u toj crkvici, kao to je inzistirala tijekom svih neobinih, neoekivanih, suznih rasprava o Phoebeinoj budunosti da njezino oboje djece budu uz nju na vjenanju. U zrak poleti jo jedan oblak, ovog puta konfeta i zauje se smijeh. Njegova majka i Frederic pognu glave, a Bree im s kose i s ramena strese arene komadie papira. Svjetlucavi se konfeti raspu na sve strane pa je travnjak sliio na taracani pod. Ima pravo, ree on Phoebe. Lijepo je. Ona zamiljeno kimne i objema rukama poravna suknju. Tvoja mama putuje u Francusku. Da. On se ukoi na rijei: tvoja mama. Tako se govorilo za strance, to su, istini za volju, oni ipak bili. To je najvie boljelo Noru, te izgubljene godine koje su stajale izmeu njih, te formalne, oprezne fraze umjesto oputenih rijei punih ljubavi. A onda ti i ja za nekoliko mjeseci, ree on podsjeajui Phoebe na planove oko kojih su se napokon uspjeli dogovoriti. Ii emo ih posjetiti u Francusku. Na trenutak, kao oblak, Phoebeinim licem proleti zabrinutost. Vratit emo se ovamo, doda on njeno, sjetivi se kako se prestraila na majin prijedlog da se preseli s njom u Francusku. Ona kimne, ali jo uvijek je djelovala zabrinuto. to je? upita on. to te mui? Jedenje pueva. On je iznenaeno pogleda. Prije vjenanja, dok su stajali u predvorju crkve, alio se s majkom i Bree, govorei o gozbi koju e prirediti u Chateauneufu. Phoebe je stajala tiho sa strane i on je mislio da ne slua. I to je bila jo jedna zagonetka, Phoebe i kako je vidjela, doivljavala i osjeala svijet oko sebe. Sve to je doista znao o njoj stalo bi na dopisnicu: voljela je make,

voljela je tkati, sluati radio i pjevati u crkvi. Mnogo se smijala, grlila je sve oko sebe i, ba kao i on, bila je alergina na ubod ose. Puevi nisu loi, ree on. Pomalo su gumasti. Kao da vae vakau s okusom enjaka. Phoebe se namrti, zatim nasmije. Odvratno, ree. To je stvarno odvratno, Paul. Povjetarac joj je lagano mrsio kosu, dok joj je pogled bio prikovan za ono to se dogaalo pred njom. Uzvanici, suneve zrake, lie, sve je bilo obavijeno glazbom. Lice joj je bilo posuto pjegama, ba kao i njegovo. Malo dalje, s druge strane travnjaka njegova majka i Frederic uzeli su u ruke srebrni no za tortu. Ja i Robert isto emo se vjenati, ree Phoebe. Paul se nasmijei. Upoznao je Roberta za vrijeme prvog posjeta Pittsburghu. Svratili su do njega u samoposluivanje. Visok, paljiv, odjeven u smeu uniformu na kojoj je bila ploica s imenom. Kada ih je Phoebe srameljivo upoznala, Robert je smjesta zgrabio Paulovu ruku i pljesnuo ga po ramenu kao da se vide nakon puno godina. Drago mi je, Paul. Phoebe i ja emo se vjenati pa emo uskoro ti i ja biti braa. to kae na to? A zatim se zadovoljno, ne ekajui odgovor, siguran da je svijet prekrasno mjesto i da i Paul dijeli njegovo zadovoljstvo, okrenuo prema Phoebe i zagrlio je, pa su njih dvoje tako stajali, smjekajui se. teta to Robert nije mogao doi. Phoebe kimne. Robert voli zabave, ree ona. To me ne udi. Paul je gledao majku kako stavlja komadi torte Fredericu u usta, dodirujui kut njegovih usana palcem. Na sebi je imala ukastobijelu haljinu, plava, kratka kosa polako je postajala srebrna pa su joj zelene oi izgledale jo krupnije. On se sjeti oca, pitajui se kako je izgledalo njihovo vjenanje. Vidio je fotografije, naravno, ali to nije bilo dovoljno. elio je znati kakvo je bilo svjetlo, kako je zvuao smijeh, elio je znati je li se njegov otac nagnuo kao sada Frederic i poljubio njegovu majku nakon to je ona polizala glazuru s usana. Ja volim ruiaste cvjetove, ree Phoebe. elim puno, puno ruiastog cvijea na svom vjenanju. Ona se uozbilji, namrti i slegne ramenima pa joj naramenica zelene haljine malo sklizne niz kljunu kost. Ona zatrese glavom. Ali Robert i ja prvo trebamo utedjeti za to novac. Vjetar jae zapue i Paul se sjeti Caroline Gill, visoke i stroge, kako stoji u predvorju hotela u Lexingtonu sa svojim muem Alom i Phoebe. Juer su se tamo nali na neutralnom terenu. Kua njegove majke bila je prazna, u dvoritu je bio znak PRODAJE SE. Veeras e ona i Frederic otputovati u Francusku. Caroline i Al su se dovezli iz Pittsburgha, pa su nakon uljudnog i pomalo napetog objeda ostavili Phoebe kako bi prisustvovala vjenanju, a oni se uputili u Nashville na odmor. Njihov prvi samostalni zajedniki odmor, rekli su, i doimali se vrlo sretnima zbog toga. Ipak, Caroline je dvaput zagrlila Phoebe, zastala na ploniku, pogledala ih kroz staklo i mahnula. Svia ti se u Pittsburghu? upita je Paul. Ponudili su mu posao tamo, dobar posao u orkestru. Imao je i drugu ponudu, orkestra u Santa Feu. Da, volim Pittsburgh, odgovori Phoebe. Moja mama stalno govori da ima previe stuba, ali meni se svia. Moda se preselim onamo, ree Paul. to kae na to? To bi bilo lijepo, ree Phoebe. Mogao bi doi na moje vjenanje. Ona uzdahne. Vjenanje kota mnogo novca. To nije fer. Paul kimne. Ne, to nije bilo fer. Ni to ni sve ostalo. Sve prepreke koje su stajale pred Phoebe u svijetu koji je nije doekao s dobrodolicom, ni razmjerna lakoa njegova ivota. Ni ono to je njihov otac uinio - nita nije bilo fer. Iznenada on poeli omoguiti Phoebe vjenanje kakvo je eljela, ili barem tortu. To bi bila tako malena gesta u usporedbi sa svim ostalim. Mogli biste pobjei i vjenati se, predloi on.

Phoebe malo razmisli, okreui plastinu zelenu narukvicu oko zglavka. Ne, ree ona. Onda ne bismo imali tortu. Pa, ne znam ba. Zato ne? Phoebe se namrti i pogleda ga da vidi je li se to on njoj ruga. Ne, ree odluno. Tako se to ne radi, Paul. On se nasmije, dirnut njezinom uvjerenou u to kako je svijet ustrojen. Zna to, Phoebe? U pravu si. Kada su Frederic i Norah pojeli tortu, do njih preko sunanog travnjaka dopru smijeh i pljesak. Nasmijeena Bree podigne fotoaparat kako bi ih jo jedanput slikala. Paul kimne prema stolu na kojem su bili tanjurii s tortom. Svadbena torta ima est katova. Maline i lag u sredini. to kae, Phoebe? Hoe li probati? Phoebe se srdano nasmije i kimne. Moja e torta imati osam katova, ree ona dok su prelazili preko travnjaka ispunjenog glasovima, smijehom i glazbom. Paul se nasmije. Samo osam? Zato ne deset? Ma daj, ba si smijean, Paul. Stigli su do stola. Norina ramena bila su posuta arenim konfe tima. Smijeila se, kretnje su joj bile blage. Ona dotakne Phoebeinu kosu, zagladi je, kao da je ona jo uvijek djevojica. Phoebe se trgne i Paula to probode u srcu. Ova pria nije imala jednostavan kraj. Bit e prekooceanskih putovanja, telefonskih razgovora, ali nikad jednostavne oputenosti svakodnevnog ivota. Bila si odlina, ree Norah. Tako mi je drago to si prisustvovala vjenanju, Phoebe. I ti i Paul. To mi puno znai. Ne mogu ti opisati koliko. Ja volim vjenanja, ree Phoebe i uzme tanjur s tortom. Njegova se majka tuno nasmijei. Paul je gledao Phoebe, pitajui se kako je ona sve ovo doivljavala. inilo se da se ne brine previe nego prihvaa svijet onakvim kakav jest, kao arobno i neobino mjesto u kojem je sve mogue. U tom je svijetu bilo mogue da ti se na vratima pojave majka i brat za koje nisi znala da postoje i pozovu te na vjenanje. Drago mi je to e nas doi posjetiti u Francusku, Phoebe, nastavi Norah. I meni i Fredericu je drago. Phoebe ih ponovno pogleda s nelagodom. Problem je u puevima, objasni Paul. Phoebe ne voli pueve. Norah se nasmije. Ne brini, ni ja ih ne volim. Ali poslije puta se vraam kui, ree Phoebe. Tako je, potvrdi njegova majka njeno. Takav je dogovor. Paul ih je gledao, osjeajui se bespomonim da savlada bol koja se uglavila u njemu kao kamen. Na jarkom je svjetlu itekako jasno vidio majine godine, nove bore, plavu kosu proaranu sijedim vlasima, ali i njezinu ljepotu. Izgledala je draesno i ranjivo, i on se sada pitao, kao to se esto pitao prethodnih tjedana, kako ju je njegov otac mogao tako iznevjeriti, kako ih je sve mogao iznevjeriti. Kako? upita on tiho. Kako je mogao utjeti? Ona se okrene prema njemu vrlo ozbiljna. Ne znam. Nikad to neu shvatiti. Ali razmisli, Paul, kakav je samo bio njegov ivot. Nosio je tu tajnu u sebi sve te godine. On pogleda preko stola. Phoebe je stajala ispod jablana, ije je lie upravo poelo mijenjati boju, i vilicom strugala lag s torte. Na je ivot mogao biti potpuno drugaiji. Da, istina je. Ali nije bio, Paul. Sve se dogodilo ovako kako jest. Ti ga brani, ree on polako. Ne. Ja mu opratam. Barem pokuavam. To nije isto. On ne zasluuje oprost, ree Paul, iznenaen gorinom koja nije prolazila.

Moda je tako, ree njegova majka. Ali ti, ja i Phoebe imamo izbor. Moemo biti ogoreni i ljuti, ili pokuati nastaviti normalno ivjeti. To mi je najtee, odustati od pravednog gnjeva. Jo uvijek se borim, ali to je ono to elim. On se zamisli. Ponudili su mi posao u Pittsburghu, ree on. Doista? Majka ga je sada napeto gledala. Na poslijepodnevnom su joj svjetlu oi bile tamnozelene. Hoe li prihvatiti? Mislim da hou, ree on, shvativi da je ve odluio. Ponuda je vrlo dobra. Zna, ne moe je ispraviti, ree ona tiho. Ne moe ispraviti prolost, Paul. Znam. I doista je znao. Kada je prvi put otputovao u Pittsburgh, mislio je da treba ponuditi pomo. Zabrinuo se zbog obaveza koje je mislio da e morati preuzeti, zbog promjena koje e teret retardirane sestre unijeti u njegov ivot, ali ekalo ga je iznenaenje - zapravo, bio je zapanjen jer je ta ista sestra rekla - ne, hvala lijepa, meni se svia moj ivot ovakav kakav jest. Tvoj je ivot samo tvoj, ree ona odluno. Ti nisi odgovoran za ono to se dogodilo. Phoebe je financijski zbrinuta. Paul kimne. Znam. Ja se ne osjeam odgovornim za nju. Jednostavno - htio bih je bolje upoznati. Dan za danom. Mislim, ona je moja sestra. Posao koji mi nude je dobar i promjena mi je doista potrebna. Pittsburgh je prekrasan grad pa sam mislio - zato ne? O, Paul. Ona uzdahne i proe rukom kroz kratku kosu. Je li taj posao doista dobar? Da, doista je dobar. Ona kimne. Ne kaem, bilo bi lijepo, ree ona polako, da oboje ivite u istom gradu. Ali razmisli o svemu ire. Mlad si, tek poinje otkrivati svoj put. Znaj da je to u redu. Prije negoli je stigao odgovoriti pojavi se Frederic, kucne po satu i ree kako uskoro moraju krenuti kako bi stigli na avion. Nakon kratkog razgovora Frederic ode po automobil, a Norah se okrene prema Paulu, primi ga za nadlakticu i poljubi u obraz. Mislim da emo sada krenuti. Hoe li ti odvesti Phoebe kui? Hou. Caroline i Al su rekli da mogu prenoiti kod njih. Ona kimne. Hvala ti to si uz mene, ree njeno. Sigurno ti nije bilo lako iz mnogo razloga. Ali meni je puno znailo. Svia mi se Frederic, ree on. Nadam se da ete biti sretni. Ona se nasmije i dotakne mu ruku. Tako se ponosim tobom, Paul. Ima li uope pojma koliko? Zna li uope koliko te volim? Ona se okrene i preko stola pogleda u Phoebe. Ona je stavila struak narcisa pod ruku, dok joj je svjetlucava suknja leprala na povjetarcu. Ponosna sam na vas oboje. Frederic ti mae, ree Paul, govorei ubrzano kako bi sakrio osjeaje. Mislim da je vrijeme da poe. On te eka. Idi i budi sretna, mama. Ona ga znaajno i dugo pogleda sa suzama u oima, zatim ga poljubi u obraz. Frederic im prie s druge strane travnjaka i rukuje se s Paulom. Paul je gledao kako majka grli njegovu sestru i predaje joj svoj buket. Gledao je kako Phoebe oprezno grli nju. Norah i Frederic uu u auto, smijeei se i maui pod novom kiom konfeta. Automobil nestane iza zavoja i Paul krene prema njihovu stolu, zaustavljajui se da pozdravi goste. Nije skidao pogled s Phoebe. Kada je priao, uo ju je kako radosno pria o predstojeem vjenanju s Robertom. Govorila je glasno, pomalo usporeno i udno, ali s beskrajnim oduevljenjem. Vidio je reakciju gostiju - usiljene, nesigurne, strpljive osmijehe, pa se lecne. Phoebe je samo eljela razgovarati s njima. I on je prije samo nekoliko tjedana reagirao na isti nain. to kae, Phoebe, ree dok joj je prilazio. Idemo? Dobro, odgovori ona i spusti tanjur na stol. Vozili su se okrueni raskonom prirodom. Dan je bio topao. Paul iskljui klimu i otvori prozore, sjetivi se kako je njihova majka divlje vozila istim tim krajolikom ne bi li pobjegla od osamljenosti i tuge, dok joj je vjetar ibao lice. Zacijelo je s njom preao tisue kilometara po cijeloj dravi. Leao je na stranjem sjedalu i po liu, telefonskim icama, nebu

pokuavao pogoditi gdje se nalaze. Sjeao se kada je gledao kako parobrod plovi blatnim vodama Mississippija, njegovih kotaa na kojima je na svjetlu blistala voda. Nikad nije shvatio majinu tugu, iako ju je nosio u sebi kamo god je iao. Sada je sva ta tuga nestala, kao i taj ivot. Vozio je brzo, posvuda je mirisalo na jesen. Lie na svibu ve je promijenilo boju, jarkorumeno na zelenim brdima u pozadini. Paula su svrbjele oi od peludi, nekoliko je puta kihnuo, ali nije zatvorio prozor. Njegova je majka obiavala ukljuiti klimu pa je u automobilu bilo hladno kao u podrumu. Da je otac bio tu, smjesta bi izvadio antihistamin iz lijenike torbe. Phoebe, koja je uspravno sjedila do njega, bijele, gotovo prozirne koe, izvadi papirnati rupi iz svoje goleme plastine torbe i prui mu ga. Pod koom su joj se nazirale blijedomodre vene. Vidio je kako joj mirno i ujednaeno na vratu kuca bilo. Njegova sestra, njegova blizanka. to bi bilo da nije roena sa Downovim sindromom? to bi bilo da je roena takva kakva jest, ali da njihov otac nije pogledao Caroline Gill dok je vani padao snijeg, a njegov kolega bio zaglavljen u jarku? On zamisli svoje roditelje, tako mlade, tako sretne tog oujka, kako ih umotane unose u automobil i voze se mokrim ulicama Lexingtona, dok se snijeg topi. Svijetla igraonica do njegove sobe bila bi Phoebeina. Ona bi jurila za njim niza stube, kroz kuhinju i u obrasli vrt, uvijek uz njega, njezin smijeh eho njegova. Kakav bi on sada bio? Ali njegova je majka bila u pravu. Nikad nee znati to je moglo biti. Znao je samo da je njegov otac porodio vlastitu enu usred neoekivane meave, radei ono to je znao napamet, usredotoio se na puls i otkucaje srca ene na stolu, njezinu zategnutu kou, glavicu koja se pojavila. Posluao je disanje djeteta, pregledao boju koe, prste na rukama i nogama. Djeak. Naizgled savren, i u njegovu ocu neto zapjeva od radosti. Trenutak kasnije, jo jedno dijete i ta je pjesma zamrla za sva vremena. Ve su se pribliili gradu. Paul prieka da prou automobili iz suprotnog smjera i kroz kamena vrata skrene na leksingtonko groblje. Parkira auto pod brijest koji je preivio stotinu godina sua i bolesti i izae iz njega. Poe do druge strane, otvori Phoebe vrata i prui joj ruku. Ona iznenaeno pogleda pruenu ruku, a onda njega. Zatim sama izae iz auta, drei u rukama narcise ije su stabljike sada bile zdrobljene i gnjecave. Neko su vrijeme ili puteljkom, proli su kraj nadgrobnih spomenika, ribnjaka s patkama, sve dok preko travnjaka nisu stigli do spomenika ispod kojeg je bio grob njihova oca. Phoebe prijee prstima preko imena i datuma uklesanog u tam nom granitu. Paul se ponovno zapita o emu ona sada razmilja. Al Simpson je bio ovjek kojega je zvala ocem. On je s njom uveer rjeavao zagonetke i s puta joj donosio najdrae ploe. Kad je bila mala nosio ju je oko vrata kako bi ona mogla dotaknuti visoko lie platane. Ovaj granit, to ime na njemu nije joj moglo znaiti nita. David Henry McCallister, Phoebe polako i glasno proita. Kako je samo udno zvualo. Oe... pone on. Oe na, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje... nastavi ona. Ne, ree on iznenaeno. Na otac. Moj i tvoj. Oe na, ponovi ona i on se osjeti strahovito bespomonim, jer iako su njezine rijei odgovarale trenutku, izrekla ih je mehaniki i nisu imale znaaja. Tuan si, primijeti ona. Da moj otac umre i ja bih bila tuna. Paul se zaprepasti. Da, tako je - doista je bio tuan. Njegove je srdbe nestalo i odjednom je vidio oca u potpuno drukijem svjetlu. Svaki put kada ga je David gledao, kada je uo njegov glas, to ga je podsjealo na izbor koji je uinio i koji nije mogao ispraviti. Kad su kustosi otili, u tamnoj su komori pronali skrivene polaroid-fotografije na kojima je bila Phoebe. Caroline ih je godinama slala. Tamo je bila i ona jedina fotografija oeve obitelji, onakva kakvu je i Paul uvao. Stajali su na trijemu njihova izgubljenog doma. Tisuama je fotografija njegov

otac pokuavao zamesti trenutak koji vie nije mogao promijeniti, ali prolost je pronalazila nain da ispliva, uporna poput sjeanja, snana poput snova. Phoebe, njegova sestra, tajna koju je otac uvao etvrt stoljea. Paul se vrati do ljunane staze. Zastane s rukama u depovima, dok se lie kovitlalo u virovima to ih je stvarao vjetar, a komad novina leprao iznad redova bijelih spomenika. Oblaci su prekrivali sunce i sjenom arali zemlju, iza njih bi se pojavile sunane zrake i bljesnule na spomenicima, travi i drveu. uo se lagan um lia na povjetarcu i ukanje visoke trave. Isprva su note koje je uo bile gotovo neprepoznatljive, skrivene povjetarcem, tako fine da se morao napregnuti da ih uje. On se okrene. Phoebe, koja je jo uvijek stajala kod spomenika s rukom naslonjenom na tamni granitni rub, poela je pjevati. Trava preko groba se savijala, lie treperilo. Pjevala je crkvenu pjesmu, njemu odnekud poznatu. Nije razabirao rijei, ali glas joj je bio ist i milozvuan pa su se i ostali posjetitelji groblja stali okretati u njezinu smjeru. Gledali su Phoebe, enu prosijede kose neobina dranja u haljini djeverue, uli nejasne rijei i bezbrian, ist i mekan glas. Paul teko uzdahne. Shvati da e do kraja ivota biti ovako razapet, svjestan Phoebeine nespretnosti, potekoa s kojima se susretala samo zato to je bila drugaija, ali njezina e ista i iskrena ljubav uiniti da on sve to prevlada. Da, njezina ljubav, a onda, iznenada preplavljen glazbom, postane svjestan svoje jednostavne ljubavi prema njoj. Njezin glas, visok i ist, uzdizao se izmeu lia i sunanih zraka. Zapljuskivao je ljunak i travu. On je zamiljao kako note padaju u zrak kao kamenii u vodu i stvaraju valove na nevidljivoj povrini svijeta. Valove zvuka, valove svjetlosti. Njegov je otac pokuao sve vezati za mjesto, ali svijet je bio u stalnom pokretu i nije ga se moglo sputati. Lie se odizalo od tla, sunana je svjetlost plivala. Iznenada se Paul sjeti rijei te stare crkvene pjesme i zapjeva. Phoebe kao da nije primijetila. Nastavila je pjevati, prihvaajui njegov glas kao to bi prihvatila vjetar. Njihovi se jednaki glasovi spoje i glazba prodre u njega, prostruji itavim njegovim biem. Kada je pjesma bila gotova, neko su vrijeme stajali na jasnom blijedom suncu poslijepodneva. Vjetar promijeni smjer i priljubi Phoebeinu kosu uz njezin vrat, a staro lie uz podnoje izlizane kamene ograde. Sve se uspori, i iznenada je cijeli svijet bio ulovljen u tom jednom trenutku. Paul je mirno stajao i ekao da vidi to e se dogoditi. Nekoliko se sekundi ne dogodi nita. A onda se Phoebe polako okrene i zagladi suknju. Sasvim obian pokret, ali svijet se ponovno pokrene. Paul primijeti kako su joj nokti kratki, kako njeno izgleda njezino zapee prema granitnom spomeniku. Ruke njegove sestre bile su malene, kao ruke njihove majke. On prijee preko travnjaka i dotakne joj rame. Bilo je vrijeme da je odvede kui. Dalmatinka