Sadržaj

Uloge likova

Mary-Kate

Sretan

10
Nuala

11

12

13

14

15

16

17

18

19

Sretan

20

21

22

23
24

25

26

Sretan

27

28

29

30

31

32

33

Sretan

34

Ambrose i James
35

36

Sretan

37

38

39

40

Nuala

41

42

43

Sretan

44

45

46
47

48

49

50

51

52

53

54

Bilješka o autoru

Bibliografija

Hrabrost je znati čega se ne treba bojati.

Pripisuje se Platonu
ATLANTIS

Pa Salt - posvojitelj oca sestara (preminuo)

Marina (Ma) - skrbnica sestara

Claudia - kućna pomoćnica u Atlantidi

Georg Hoffman - odvjetnik Pa Salta

Christian - skiper

SESTRE D’APLIÈSE

Maia

Ally (Alcyone)

Zvijezda (Asteropa)
CeCe (Celaeno)

Tiggy (Taygete)

Electra

Merope (nestala)

Lipnja 2008

Sjećam se točno gdje sam bio i što sam radio kad sam vidio oca kako umire. Stajao sam gotovo na mjestu
gdje sam sada bio, nagnut nad drvenom verandom koja je okruživala našu kuću i zagledan u berače
grožđa koji su se probijali pored urednih redova vinove loze, teško zatrudnio s ovogodišnjim prinosom.
Taman sam se htio spustiti niz stepenice da im se pridružim, kad sam krajičkom oka ugledao planinu
čovjeka koji je bio moj otac odjednom nestaje s vidika. Prvo sam pomislio da je kleknuo da sakuplja
zalutalu grozd grožđe - gnušao se bilo koje vrste otpada koji je stavljao u prezbiterijansko razmišljanje
svojih škotskih roditelja - ali onda sam vidio berače iz redova u blizini kako trče prema njemu. Do
verande je bilo dobro trčati stotinjak metara, a dok sam stigao tamo, netko mu je rasporio košulju i
pokušavao ga reanimirati, pumpao mu je prsa i davao usta na usta, dok je drugi imao nazvan 111.
Trebalo je dvadeset minuta da stigne hitna pomoć.

Čak i kad je podignut na nosiljku, po njegovu ionako voštanom tenu vidio sam da nikad više neću čuti
njegov duboki snažni glas koji je držao toliko gravitacije, ali bi se u sekundi mogao pretvoriti u grleno
cerekanje. Dok su mi suze tekle niz obraze, poljubila sam ga nježno u njegovu rumenu, vremensku
prognozu, rekla mu da ga volim i oprostila se. Gledajući unatrag, cijelo užasno iskustvo bilo je nadrealno
- prijelaz iz punog života u, pa. . . ništa osim praznog, beživotnog tijela nije bilo moguće unijeti u sebe.

Nakon mjeseci trpljenja bolova u prsima, ali pretvarajući se da su probavne smetnje, tatu su napokon
nagovorili da ode liječniku. Rečeno mu je da ima povišen kolesterol i da se mora pridržavati stroge
dijete. Moja smo majka i ja očajavali jer je on svake večeri i dalje jeo što je htio i pio bocu vlastitog crnog
vina. Dakle, teško da bi trebao biti šok kad se na kraju dogodilo najgore. Možda smo mu vjerovali da je
neuništiv, njegova velika osobnost i bonhomie pomažu iluziji, ali kao što je moja majka prilično mračno
naglasila, na kraju smo svi jednostavno meso i kost. Barem je do samog kraja živio kako je želio. Imao je i
sedamdeset i tri godine, što jednostavno nisam mogao izračunati, s obzirom na njegovu fizičku snagu i
životni polet.

Rezultat je bio da sam se osjećao prevarenim. Napokon, imala sam samo dvadeset i dvije godine, i iako
sam oduvijek znala da sam stigla kasno u život svojih roditelja, značaj toga pogodio me tek kad je tata
umro. U nekoliko mjeseci otkako smo ga izgubili, osjećao sam bijes zbog nepravde: zašto nisam prije
ušao u njihov život? Moj veliki brat Jack, koji je imao trideset dvije godine, uživao je čitavih deset godina
više s tatom.

Mama je očito mogla osjetiti moju ljutnju, čak i da joj nikad nisam ništa otvoreno rekao. I tada bih se
osjećala krivom, jer ona ni na koji način nije bila kriva. Toliko sam je volio - uvijek smo bili vrlo bliski, a
vidio sam da i ona tuguje. Dali smo sve od sebe da utješimo jedni druge i nekako smo to zajedno prošli.

I Jack je bio divan, provodeći većinu svog vremena razvrstavajući strašne birokratske posljedice smrti.
Morao je također preuzeti isključivu odgovornost za Vinariju, posao koji su mama i tata započeli od nule,
ali barem ga je tata već dobro pripremio da ga vodi.

Budući da je Jack bio mališan, tata ga je poveo sa sobom dok je išao oko godišnjeg ciklusa brige o svojim
dragocjenim vinovim lozama koji će, negdje između veljače i travnja, ovisno o vremenu, roditi grožđe
koje će potom biti ubrano i na kraju rezultirati u slasnim - i nedavno nagrađivanim - bocama crnog
pinota, koje su ležale naslagane u skladištu, spremne za izvoz preko Novog Zelanda i Australije. Proveo je
Jacka kroz svaki korak postupka, a do njegove dvanaeste godine vjerojatno je mogao voditi osoblje,
takvo je znanje tata dao njemu.

Jack je u šesnaest godina službeno objavio da se želi pridružiti tatu i jednog dana voditi Vinariju, što je
tatu silno obradovalo. Otišao je u uniju da studira posao, a nakon toga počeo je raditi puno radno
vrijeme u vinogradu.
'Nema ništa bolje od prenošenja zdrave ostavštine', nazdravio mu je tataprije nekoliko godina, nakon što
je Jack bio u šestomjesečnom posjetu vinogradu na Adelaide Hillsu u Australiji, a tata ga je proglasio
spremnim.

‘Možda ćeš i ti jednog dana ući s nama, Mary-Kate. Evo da na ovom tlu stotinama godina budu
vinogradari McDougal! '

Dok je Jack kupio tatin san, dogodilo mi se suprotno. Možda je to bila činjenica da je Jack zaista bio
oduševljen izradom prekrasnih vina; osim što je imao nos na kojem se kilometar dalje mogao uočiti
lopov grožđe, bio je i izvrstan poslovni čovjek. S druge strane, izrastao sam iz djeteta u mladu ženu koja
je promatrala tatu i Jacka kako patroliraju lozom i rade u onome što je od milja poznat kao 'Laboratorij'
(zapravo, to nije bilo ništa više od velike šupe s limenom krov na vrhu), ali druge su me stvari privukle.
Sada sam Vinariju smatrao zasebnom cjelinom za sebe i svoju budućnost. To me nije spriječilo da radim
u našoj maloj prodavaonici za vrijeme školskih i sveučilišnih praznika ili da pomažem gdje god sam
trebao, ali vino jednostavno nije bila moja strast. Iako je tata izgledao razočarano kad sam rekla da želim
studirati glazbu, imao je milost za razumijevanje.

‘Blago tebi’, rekao je dok me grlio. 'Glazba je velika tema, Mary-Kate. Koji dio toga zapravo vidite kao
svoju buduću karijeru? '

Stidljivo sam mu rekla da bih jednog dana voljela biti pjevačica i pisati svoje pjesme.

‘To je dobar san, a ja ti samo mogu poželjeti sreću i reći da smo tvoja mama i ja s tobom do kraja, je li?’

'Mislim da je to prekrasno, Mary-Kate, stvarno jesam', rekla je mama. 'Izražavanje sebe pjesmom je
čarobna stvar.'

I studirao sam glazbu, odlučivši se za Sveučilište u Wellingtonu, koje je nudilo diplomu svjetske klase, i
volio bih svaku njegovu minutu. Imati vrhunski studio u kojem bih snimao moje pjesme i biti okružen
drugim studentima koji su živjeli i udisali moju strast, bilo je nevjerojatno. S Fletchom sam stvorio duo,
sjajnog prijatelja koji je svirao ritam gitaru i imao raspjevani glas koji se dobro usklađivao s mojim. Sa
mnom za tipkovnicom uspjeli smo odraditi neobičnu svirku u Wellingtonu i nastupili smo na našem
maturalnom koncertu prošle godine, što je bilo prvi put da me moja obitelj vidjela kako pjevam i sviram
uživo.
'Tako sam ponosan na tebe, MK', rekao je tata, zagrlivši me. Bio je to jedan od najboljih trenutaka u
mom životu.

‘Sad sam ovdje, godinu dana kasnije, izbacio drugi kraj diplome i još uvijek okružen vinovom lozom’,
promrmljao sam. ‘Iskreno, MK, jesi li stvarno mislio da će Sony doći moliti te da potpišeš ugovor o ploči s
njima?’

Otkako sam napustio uniju prije godinu dana, polako sam postajao sve depresivniji zbog svoje buduće
karijere, a tatina smrt bila je ogroman udarac za moju kreativnost. Činilo mi se da sam odjednom izgubio
dvije ljubavi u životu, pogotovo jer je jedna bila neraskidivo povezana s drugom. Tatina ljubav prema
ženskim kantautorima prva je zapalila moju glazbenu strast. Odgojena sam bila slušajući Jonija Mitchella,
Joan Baez i Alanis Morissette.

Vrijeme u Wellingtonu također mi je donijelo kući koliko sam zaštitio i idilično moje djetinjstvo, živeći
ovdje u slavnom rajskom vrtu koji je bio dolina Gibbston. Planine koje su se uzdizale oko nas pružale su
utješnu fizičku prepreku, dok je plodna zemlja čarobno uzgajala obilje sočnog voća.

Sjetila sam se kako me tinejdžer Jack prevario da jedem divlje ogrozde koji su rasli u bodljikavim
maramama iza naše kuće i njegov smijeh dok sam ispljunuo kiselo voće. Tada bih lutao slobodno, moji
roditelji ne brinu; znali su da sam na potpuno sigurnom mjestu u prekrasnoj prirodi koja nas je
okruživala, igrajući se u hladnim bistrim potocima i progonići zečeve po gruboj travi. Iako su moji roditelji
radili u vinogradu, radeći sve, od sadnje vinove loze i zaštite od gladnih divljih životinja, do branja i
prešanja grožđa, živjela sam u svom svijetu.

Jarko jutarnje sunce iznenada je pomračio oblak, pretvarajući dolinu u tamnije sivozelenu. Bilo je to
upozorenje da dolazi zima i, ne prvi put, pitao sam se jesam li donio ispravnu odluku da to vidim ovdje.
Prije nekoliko mjeseci, mama je prvi put spomenula svoju ideju da krene na takozvanu 'Grand turneju'
po svijetu kako bi posjetila prijatelje koje godinama nije vidjela. Pitala je želim li joj se pridružiti. U to sam
se vrijeme još uvijek nadao da će demo kaseta koju sam snimio s Fletchom, a koja je izlazila snimajući
tvrtke širom svijeta neposredno prije nego što je tata umro, izazvati određeni interes. Ipak, odgovori koji
su nam govorili da naša glazba nije ono što je producent 'upravo tražio' gomilali su se na polici u mojoj
spavaćoj sobi.

'Dušo, ne trebam ti reći da je glazbeni posao jedan od najtežih za provaliti', rekla je mama.

‘Zbog toga mislim da bih trebao ostati ovdje’, odgovorio bih. 'Fletch i ja radimo na nekim novim
stvarima. Ne mogu jednostavno napustiti brod. '
‘Ne, naravno da ne možete. Barem se morate vratiti u Vinariju ako sve krene po zlu, 'dodala je.

Znao sam da je samo ljubazna i trebao bih biti zahvalan na činjenici da mogu zaraditi novac radeći u
trgovini i pomažući oko računa. Ali dok sam gledao svoj rajski vrt, izdahnuo sam, jer misao da ću ovdje
ostati do kraja života nije bila dobra, koliko god bila sigurna i lijepa. Sve se promijenilo otkako sam otišao
u uniju, a još više nakon tatine smrti. Činilo se kao da je srce ovog mjesta prestalo kucati njegovim
prolaskom. Nije pomoglo što je Jack - koji je prije nego što je tata umro pristao provesti ljeto u vinogradu
u dolini Rhône u Francuskoj - s mamom odlučio da ipak treba putovati.

'Budućnost posla sada je u Jackovim rukama i on mora naučiti što više može', rekla mi je mama. 'Na
mjestu je Doug koji će voditi vinograd, a osim toga ovo je tiha sezona i savršeno vrijeme za odlazak
Jacka.'

Ali otkako je mama jučer otišla s Grand Toura, a i Jacka nije bilo, nesumnjivo sam se osjećala vrlo
usamljeno i prijetilo mi je da utonem u daljnji mrak. ‘Nedostaješ mi, tata’, promrmljala sam dok sam
ulazila unutra po brekkie, iako nisam bila gladna. Tiha kuća nije ništa pomogla mojem raspoloženju;
cijelo moje djetinjstvo brujalo je od ljudi - ako nisu bili dobavljači ili berači, posjetitelji vinograda s kojima
je tata razgovarao. Uz dijeljenje uzoraka svojih vina, često bi ih pozvao i da ostanu na obroku. Biti
gostoljubiv i ljubazan bio je jednostavno na kivi, a ja sam bila navikla pridružiti se nepoznatim ljudima za
našim velikim borovim stolom s pogledom na dolinu. Nisam imao pojma kako je moja majka na trenutak
mogla pružiti posude s ukusnom, obilnom hranom, ali jest, a s tatom koji je pružao bonhomie bilo je
puno zabave i smijeha.

Nedostajao mi je i Jack i smirena, pozitivna energija koju je uvijek odisao. Volio me zadirkivati, ali
jednako tako, znala sam da je uvijek u mom kutu, moj zaštitnik.

Uzeo sam karton s narančinim sokom iz hladnjaka i natočio posljednji u čašu, a zatim dao sve od sebe da
provalim štrucu dnevnog kruha. Nazdravila sam da ga učini jestivim, a zatim počela pisati brzi popis za
kupovinu kako bih se opskrbila zalihama hladnjaka. Najbliži supermarket bio je u Arrowtownu i uskoro
bih trebao krenuti na put. Iako je mama ostavila dosta tepsija u zamrzivaču, nije mi se činilo da
odmrzavam velike plastične kade samo za sebe.

Zadrhtala sam dok sam donosila popis u dnevnu sobu i sjedila na staroj sofi ispred ogromne dojke
dimnjaka, izgrađene od sivog vulkanskog kamena kojim je obilvalo to područje. Bila je to jedina stvar
koja je prije trideset godina uvjerila moje roditelje da bi trebali kupiti nekadašnju jednosobnu kolibu
usred ničega. Nije imalo tekuće vode ni objekata, a i mama i tata voljeli su se prisjećati kako su se prvo
ljeto oni i dvogodišnji Jack koristili potokom koji je pao između stijena iza kolibe i doslovnu rupu u zemlji
kao tamnica. ‘Bilo je to najsretnije ljeto u mom životu’, rekla bi mama, ‘a zimi je postalo još bolje zbog
požara.’

Mama je bila opsjednuta pravim požarima, a čim bi se u dolini pojavio prvi mraz, tata, Jack i ja bili bismo
poslani po drva iz trgovine, dobro začinjene u mjesecima otkako je sjeckano. Složili bismo ga u niše s
obje strane dojke dimnjaka, a zatim bi mama položila drvo u rešetku i odvijao bi se ritual onoga što je
obitelj zvala 'prvo svjetlo' dok je udarala šibicom. Od tog trenutka, vatra bi veselo gorjela svaki dan u
zimskim mjesecima, sve dok zvončići i snježne ogrlice (lukovice za koje je objavila iz Europe) nisu
procvjetale ispod drveća između rujna i studenog, našeg proljeća.

Možda bih sada trebao zapaliti jedan, pomislio sam, razmišljajući o toplom, dobrodošlom sjaju koji me
dočekivao u ledene dane tijekom cijelog djetinjstva kad sam dolazio iz škole. Da je tata bio metaforično
srce vinarije, mama i njezina vatra bili su dom.

Zaustavio sam se, osjećajući da sam stvarno premlad da bih se za utjehu počeo vraćati uspomenama iz
djetinjstva. Trebao sam samo neko društvo, to je bilo sve. Problem je bio u tome što je većina mojih uni
prijatelja bila ili u inozemstvu, uživajući u svojim posljednjim trenucima slobode prije nego što su se
smjestili i pronašli posao ili su već radili.

Iako smo imali fiksni telefon, internetski signal u dolini bio je sporadičan. Slanje e-mailova bilo je noćna
mora, a tata je često pribjegavao vožnji pola sata do Queens-grada i korištenju računala svog prijatelja
putničkog agenta da ih pošalje. Oduvijek je našu dolinu nazivao "Brigadoon", prema starom filmu o selu
koje se budi samo jedan dan svakih sto godina, tako da ga vanjski svijet nikad ne bi promijenio. Pa,
možda je dolina bila Brigadoon - zasigurno je ostala manje-više nepromijenjena - ali nadobudnom
kantautoru nije bilo mjesto da je obilježi. Moji su snovi bili puni Manhattana, London ili Sydney, one
visoke zgrade u kojima se nalaze producenti koji bi uzeli Fletcha i mene i od nas napravili zvijezde. . .

Fiksni telefon provalio mi je u misli i ustao sam da ga zgrabim prije nego što je zazvonio. ‘Stigli ste do
Vinarije’, papagajski sam rekao, kao i odmalena.

'Bok, MK, to je Fletch', rekao je, koristeći se nadimkom koji su me zvali svi osim moje mame.

‘Oh, bok’, rekla sam, ubrzavajući puls. ‘Ima li vijesti?’

‘Ništa, osim što sam mislio da bih vas mogao prihvatiti da ostanete kod sebe. Imam nekoliko slobodnih
dana iz kafića i moram izaći iz grada, zar ne? '

I moram biti u tome. . .

‘Hej, to je sjajno! Dođite kad god želite. Tu sam.'

'A sutra? Vozit ću se prema dolje, tako da će mi trebati veći dio jutra, sve dok Sissy uspije, naravno. '

Sissy je bio kombi u kojem smo se Fletch i ja vozili na svirke. Bilo je staro dvadeset godina i hrđalo je
svugdje gdje je moglo zahrđati, ispuštajući dim iz vrtoglave ispušne cijevi koju je Fletch privremeno
učvrstio kanapom. Nadao sam se samo da će Sissy uspjeti upravljati trosatnim putovanjem od Dunedina
gdje je Fletch živio sa svojom obitelji.

‘Pa, vidimo se za vrijeme ručka?’ Rekao sam.

‘Da, jedva čekam. Znaš da to volim tamo dolje. Možda možemo provesti nekoliko sati na glasoviru,
smišljajući neke nove stvari? '

‘Možda’, odgovorila sam, znajući da se trenutno nisam nalazila u posebno kreativnom prostoru.
'Zbogom, Fletch, vidimo se sutra.'

Završio sam poziv i vratio se do sofe, osjećajući se vedrije sad kad je Fletch dolazio - nikad me nije uspio
razveseliti svojim smislom za humor i pozitivnost.

Čuo sam povik izvana, a zatim zvižduk, zvuk koji nas je Doug, naš upravitelj vinograda, upozoravao na
činjenicu da je na mjestu. Ustala sam, otišla na terasu i ugledala Douga i grupu krupnih tihooceanaca
kako šetaju golom lozom.

‘Bok!’ Povikao sam.

‘Bok, MK! Samo vodim bandu da im pokažem odakle početi izvlačenje ’, odgovorio je Doug.
'Fino. Dobro. Bok, momci ’, viknuo sam do njegove ekipe i oni su mi mahnuli.

Njihova je prisutnost prekinula tišinu, a kad se sunce pojavilo iza oblaka, pogled drugih ljudi, plus
pomisao da Fletch dolazi sutra, podigao mi je raspoloženje.

‘Izgledaš blijedo, Maia. Osjećaš li se dobro? ’Rekla je Ma ulazeći u kuhinju.

'Dobro sam, jednostavno sinoć nisam dobro spavao razmišljajući o Georgovoj bombi.'

‘Da, to je sigurno bilo. Kava? ’Pitala ju je Ma.

‘Uh, ne hvala. Popiću čaj od kamilice ako ga ima. '

‘Postoji, naravno’, ubacila se Claudia. Njezina sijeda kosa bila je čvrsto povučena u uobičajenu punđu, a
njezino obično surovo lice osmjehnulo se Mai kada je na kuhinjski stol stavila košaru svojih svježe
izrađenih kiflica i peciva. 'Uzimam ga prije spavanja svaku večer.'

‘Sigurno se osjećaš loše, Maia. Nikad te nisam znala da prvo odbaciš kavu ujutro ’, komentirala je Ma dok
je sakupljala svoju.

'Navike su tu da se razbiju', rekla je Maia umorno. 'I ja sam u zaostatku, sjećaš se?'

‘Naravno da jesi, chérie. Zašto ne pojedete doručak, a zatim se vratite u krevet i pokušate spavati? '
‘Ne, Georg je rekao da dolazi kasnije kako bi razgovarao o tome što radimo. . . nestala sestra. Što mislite
koliko su pouzdani njegovi izvori? '

'Nemam pojma', uzdahnula je Ma.

'Vrlo', prekinula ju je Claudia. 'Ne bi stigao u ponoć da nije siguran u svoje činjenice.'

‘Jutro svima’, rekla je Ally kad se pridružila ostatku kućanstva u kuhinji. Medvjed je bio uvučen u papuzu
privezanu za njezina prsa, dok mu je glava padala u stranu dok je drijemao. Jedna od njegovih sitnih šaka
stezala je pramen Allynih crveno-zlatnih uvojaka.

‘Želite li da vam ga uzmem i smjestim u njegov krevetić?’, Pitala je Ma.

‘Ne, jer će se obavezno probuditi i zavijati čim shvati da je sam. Ma Maia, izgledaš blijedo ’, rekla je Ally.

'To sam upravo rekla', promrmljala je Ma.

'Stvarno, dobro sam', ponovila je Maia. ‘Je li Christian usput?’, Pitala je Claudiu.

‘Da, iako se upravo sprema čamcem preko jezera odvesti do Ženeve po neke zalihe hrane za mene.’

‘Onda biste ga mogli nazvati i reći da ću uskočiti na brod s njim? Moram obaviti neke stvari u gradu i ako
uskoro odemo, vratit ću se na vrijeme da vidim Georga u podne. '

‘Naravno.’ Claudia je podigla slušalicu kako bi nazvala Christiana.

Ma je stavila šalicu kave pred Ally. 'Moram obaviti neke sitne poslove, pa ću vas dvoje ostaviti da uživate
u doručku.'

'Christian će brod pripremiti za petnaest minuta', rekla je Claudia, odloživši slušalicu. ‘Sad moram ići
pomoći Marini.’ Kimnula je obojici i napustila kuhinju.
‘Jeste li sigurni da ste dobro?’ Ally je pitala sestru kad su ostali sami. ‘Bijela si kao čaršaf.’

‘Molim te, nemoj se zezati, Ally. Možda sam u avionu ulovila želučanicu. ’Maia je otpila gutljaj čaja.
‘Bože, ovdje je čudno, zar ne? Mislim, način na koji se sve odvija jednako kao i dok je Pa bio živ? Osim što
nije, tako da u svima postoji zjapeća rupa veličine Pang. ’

'Ovdje sam već neko vrijeme, pa sam nekako navikao, ali da, postoji.'

'Kad smo već kod mene, Ally, jako si smršavjela.'

"Oh, to je samo težina bebe ..."

‘Ne, nije, ionako nije za mene. Sjetite se, zadnji put sam vas vidio prije godinu dana, kad ste otišli odavde
i pridružili se Theu na utrci Fastnet. Tada nisi bila ni trudna. '

'Zapravo jesam, ali nisam to znala', istaknula je Ally.

‘Mislite, niste imali nikakvih simptoma? Nema jutarnje mučnine ili bilo čega? '

‘Ne na početku. Započelo je oko osam tjedana, ako se dobro sjećam. A onda sam se osjećao uistinu
grozno. '

‘Pa, definitivno ste pretanki. Možda se ne brinete dovoljno dobro o sebi. '

‘Kad sam sama, čini mi se da nikada ne vrijedi skuhati pravilan obrok. A osim toga, čak i ako sjednem
jesti, obično skačem od stola i idem srediti ovu malu. ’Ally je nježno pomilovala Medvjedov obraz.

‘Sigurno je tako teško sami odgajati dijete.’

'To je. Mislim, imam svog brata Toma, ali kao zamjenika dirigenta u Bergenskoj filharmoniji, gotovo ga
ne vidim, osim nedjelje. A ponekad ni tada, ako s orkestrom putuje u inozemstvo. Ne smetaju mi
spavanje i stalno hranjenje i mijenjanje; to je samo nedostatak nekoga s kim bih razgovarao, pogotovo
ako Bearu nije dobro, a ja sam zabrinuta za njega. Dakle, imati Ma's je bilo predivno; ona je izvor znanja
o svim stvarima, dušo. '

'Ona je vrhunska baka', nasmiješila se Maia. 'Tata bi bio tako sretan zbog Medvjeda. Zaista je divan. Sad
moram gore da se spremim. '

Kad je Maia ustala, Ally je uhvatila ruku svoje starije sestre. ‘Tako me lijepo vidjeti. Tako si mi
nedostajala. '

‘A ja ti.’ Maia je poljubila vrh Ally u glavu. 'Vidimo se kasnije.'

'Saveznik! Maia! Georg je ovdje «, viknula je Ma u podne prema glavnom stubištu.

Prigušeni ‘Dolazim!’ Dopirao je s gornjeg kata.

‘Sjećate li se kad vam je Pa Salt za Božić kupio stari limeni megafon?’

Georg se nasmiješio slijedeći Mau u kuhinju i izašao na suncem ispunjenu terasu. Izgledao je puno
sabranije nego prethodne noći, čelično sijede kose uredno odmaknute, a prugasto odijelo besprijekorno,
s ukusom opremljeno malim džepnim kvadratom.

'Imam', rekla je Ma, pokazujući da Georg sjedne ispod suncobrana. 'Naravno, nije bilo razlike, jer su sve
djevojke imale punu glazbu ili su svirale instrumente ili se međusobno svađale. Bilo je to poput
Babilonske kule na podu potkrovlja. I obožavala sam svaki njegov trenutak. Sad imam Claudijin srdačni
bazgov cvijet ili rashlađenu bočicu vašeg omiljenog provansalskog ruže. Koja bi to trebala biti? ’

‘Budući da je ovo tako lijep dan, a ja tek moram popiti prvu čašu ljetnog rosea, ja ću to odabrati. Hvala ti,
Marina. Mogu li odlikovati oboje? '
‘Ma ne, ne bih smio. Danas popodne moram obaviti posao i— ’

‘Hajde sad, ti si Francuz! Svakako čaša ružičastog ruža neće utjecati na vas. Zapravo inzistiram ’, rekao je
Georg, dok su Maia i Ally izlazile na terasu kako bi im se pridružile. ‘Zdravo, djevojke.’ Georg je ustao.
‘Mogu li vam oboje ponuditi čašu roséa?’

‘Imat ću malu čašu, hvala, Georg’, rekla je Ally, sjedajući. ‘Možda će to pomoći Medvjedu da noćas
spava’, zahihotala se.

'Nijedna za mene, hvala', rekla je Maia. ‘Znate, gotovo bih zaboravio kako je lijepo u Atlantisu. U Brazilu
je sve tako. . . veliki: bučni ljudi, živopisne boje prirode i jaka vrućina. Ovdje se sve osjeća relativno meko
i nježno. '

'Sigurno je vrlo mirno', rekla je Ma. ‘Blagoslovljeni smo što živimo u svoj ljepoti koju priroda može
pružiti.’

‘Kako mi je nedostajao zimski snijeg’, promrmljala je Maia.

‘Trebali biste doći na zimu u Norvešku; to će te izliječiti ’, nasmiješila se Ally. ‘Ili još gore, dobit ćete
stalnu kišu. Bergen dobiva puno više od snijega. Georg, jesi li razmišljao o onome što si nam rekao sinoć?
'

‘Osim rasprave o tome kamo idemo odavde, ne. Jedan od nas mora posjetiti moju adresu da provjeri je li
ta žena nestala sestra. '

‘Ako to učinimo, kako ćemo znati je li ili nije?’, Pitala je Maia. ‘Možemo li je po čemu prepoznati?’

'Dobio sam crtež. . . određeni nakit, prsten koji joj je očito dat. Vrlo je neobično. Ako je ima, bez sumnje
ćemo znati da je to ona. Donio sam crtež sa sobom. ’Georg je posegnuo u svoju tanku kožnu aktovku da
izvadi list papira. Stavio ga je na stol da ga svi vide.

Ally ga je pomno pregledala, dok je Maia gledala preko ramena.

'Izvučeno je iz sjećanja', objasnio je Georg. 'Dragulji u postavci su smaragdi. Središnji kamen je dijamant.
'

'Prekrasno je', rekla je Ally. ‘Pazi, Maia, uređeno je u obliku zvijezde, s’ - zastala je brojeći - ‘sedam
bodova.’

‘Georg, znaš li tko ga je izvorno izradio?’, Oglasila se Maia. ‘To je vrlo neobičan dizajn.’

'Bojim se da nemam', odgovorio je Georg.

‘Je li to otac nacrtao?’, Pitala je Maia.

'Onjesam, da. '

‘Sedam bodova zvijezde za sedam sestara. . . ’Promrmljala je Ally.

‘Georg, sinoć si rekao da se zove Mary’, rekla je Maia.

'Da.'

‘Je li je Pa Salt pronašao, htio je usvojiti i tada se nešto dogodilo i izgubio je?’

'Sve što mogu reći je da je neposredno prije njega. . . preminuo, dobio je neke nove informacije, koje je
zamolio da nastavim. Otkrivši gdje je rođena, trebalo je meni i drugima gotovo godinu dana da
pronađemo mjesto gdje vjerujem da je sada. Tijekom godina pretvorio sam se u lažni zaokret i to nije
dovelo do ničega. Međutim, ovaj je put vaš otac bio uvjeren da mu je izvor pouzdan. '

‘Tko mu je bio izvor?’, Pitala je Maia.

'Nije rekao', odgovorio je Georg.

'Ako je to nestala sestra, užasna je šteta što je, nakon svih ovih godina potrage za njom, pronađena samo
godinu dana nakon Paine smrti', uzdahnula je Maia.

‘Ne bi li bilo divno da je to ona’, rekla je Ally, ‘i mogli bismo je vratiti na Atlantidu na vrijeme da se ukrca
na Titan i ode položiti vijenac?’

‘Bilo bi’, nasmiješila se Maia. 'Iako postoji jedan veliki problem. Prema vašim informacijama, Georg,
"Mary" teško da živi u susjedstvu. I krećemo na krstarenje do Grčke za manje od tri tjedna. '

'Da, i nažalost, trenutno imam vrlo zauzet raspored', rekao je Georg. ‘Inače bih išao sam pronaći Mariju.’

Kao da želi naglasiti poantu, Georgov je mobitel zazvonio. Izgovorio se i napustio stol.

‘Mogu li nešto predložiti?’ Ma je progovorila u tišini.

'Naravno, Ma, samo naprijed', rekla je Maia.

‘S obzirom na to da nam je Georg sinoć rekao da Mary trenutno živi na Novom Zelandu, jutros sam se
raspitao koliko je daleko bilo putovati između Sydneya i Aucklanda. Jer-'

'CeCe je u Australiji', dovršila je Maia umjesto nje. ‘I o tome sam razmišljao sinoć.’

'To je trosatni let od Sydneya do Aucklanda', nastavila je Ma. 'Ako CeCe i njezina prijateljica Chrissie odu
dan ranije nego što planiraju, možda bi mogli zaobići Novi Zeland da vide je li ta Marija onakva kakvu
Georg misli da jest.'

'To je sjajna ideja, Ma', rekla je Ally. ‘Pitam se bi li CeCe to učinio. Znam da mrzi letenje. '
'Ako objasnimo, sigurna sam da bi rekla', rekla je Ma. 'Bilo bi tako posebno ujediniti nestalu sestru s
obitelji za spomen na oca.'

‘Pitanje je, zna li ova Mary uopće o Pa Saltu i našoj obitelji?’, Pitala je Ally. 'Nismo često ovih dana sve
nas sestre okupljene', razmišljala je. 'Čini mi se kao savršen trenutak - odnosno ako je ona onakva kakva
joj Georg vjeruje. I ako je voljna da nas upozna, naravno. Mislim da je prvo što treba učiniti jest
kontaktirati CeCe, prije nego kasnije, jer je u Australiji već večer. '

‘Što radimo s ostatkom sestara?’ Pitala je Maia. ‘Mislim, da li da im kažemo?’

‘Dobra poanta’, rekla je Ally. 'Trebali bismo e-poštom poslati Staru, Tiggy i Electru kako bi ih obavijestili
što se događa. Želite li nazvati CeCe, Maia ili ću? '

‘Zašto to ne učiniš, Ally? Mislim da ću, ako je sa svima u redu, otići na počinak prije ručka. Još uvijek se
osjećam pomalo nelagodno. '

‘Jadna moja draga’, rekla je Ma ustajući. ‘Definitivno izgledate malo zeleno.’

'Ući ću s vama unutra i uputiti poziv CeCeu', rekla je Ally. 'Nadajmo se samo da nije na jednom od svojih
slikarskih putovanja u Outbacku s djedom. U njegovoj kabini očito uopće nema signala. '

Claudia se pojavila na terasi iz kuhinje. ‘Počet ću pripremati ručak.’ Okrenula se Georgu koji se vratio do
stola. ‘Želite li ostati?’

'Ne hvala. Moram riješiti neka hitna pitanja i moram odmah otići. Što je odlučeno? ’, Pitao je Ma.

Kad su Ally i Maia napustile terasu, Ally je vidjela da su se zrnca znoja pojavila na Georgovom čelu i
djelovao je rastreseno.

‘Kontaktiramo CeCe da vidimo hoće li ići. Georg, uvjeren si da je to ona? ’Pitala je Ma.

'Uvjerili su me drugi koji bi znali, da', odgovorio je. 'Sad bih volio dalje čavrljati, ali moram vas napustiti.'
‘Siguran sam da se djevojke mogu nositi s ovim, Georg. Sad su odrasle žene i vrlo sposobne. ’Stavila mu
je umirujuću ruku na ruku. ‘Pokušajte se opustiti. Činiš se vrlo napetim. '

‘Pokušat ću, Marina, pokušat ću’, složio se s uzdahom.

Ally je pronašla australski broj mobitela CeCe u svom adresaru i podigla slušalicu u hodnik da je nazove.

'Hajde hajde . . . ’Šapnula je ispod glasa kad je linija zazvonila pet ili šest puta. Znala je da je besmisleno
ostavljati CeCeu poruku jer ih je rijetko slušala.

‘Prokletstvo’, promrmljala je kad je CeCeova govorna pošta upalila. Spustivši slušalicu, spremala se poći
gore da nahrani Beara kad zazvoni telefon.

"Allô?"

‘Halo, je li to mama?’

‘CeCe! To sam ja, Ally. Puno hvala na pozivu. '

‘Nema problema, vidio sam da je to broj Atlantide. Je li sve u redu?'

‘Da, ovdje je sve u redu. Maia je doletjela jučer i tako je lijepo vidjeti je. Kada je točno vaš let za London,
CeCe? '

'Alice napuštamo dan nakon tomorraw krenuti prema Sydneyu. Mislim da sam ti rekao da prvo
zastajemo u Londonu na nekoliko dana, da sredimo prodaju svog stana i da vidimo Star. Bojim se leta,
kao i obično. '
‘Znam, ali slušaj, CeCe, Georg je donio neke vijesti. Ne brinite, nije loše, ali to su velike vijesti - ili bi
barem mogle biti. '

'Što je?'

'Imao je neke informacije o. . . naša nestala sestra. Misli da ona možda živi na Novom Zelandu. '

‘Misliš, poznata sedma sestra? Vau! ’Dahnuo je CeCe. ‘To je vijest. Kako ju je Georg pronašao? ’

'Nisam siguran. Znate kako je nespretan. Tako-'

‘Pitat ćete me mogu li jednostavno svratiti na Novi Zeland da je upoznam, zar ne?’ Rekao je CeCe.

‘Pune ocjene, Sherlock.’ Ally se nasmiješila u slušalicu. ‘Znam da bi to vaše putovanje učinilo malo dužim,
ali vi ste joj daleko najbliži. Bilo bi tako divno imati je sa svima nama kad položimo Pazin vijenac. '

‘Bi, da, ali o toj osobi ne znamo ništa. Zna li ona nešto o nama? ’

‘Nismo sigurni. Georg kaže da ima samo ime i adresu. Oh! I slika prstena koji dokazuje da je to ona. '

‘Pa, koja je adresa? Mislim, Novi Zeland je velika zemlja. '

‘Nemam ga na sebi, ali mogu nagovoriti Georga da razgovara s vama. Georg? ’Ally ga je pozvala kad je
izišao iz kuhinje na putu prema ulaznim vratima. ‘Na telefonu je CeCe. Želi znati gdje se nalazi na Novom
Zelandu, gdje Marija živi. '

‘Mary? Je li to njezino ime? ’Rekao je CeCe.

‘Izgleda. Predat ću te Georgu. ’Ally je slušala dok je Georg čitao adresu.

‘Hvala ti, CeCe’, rekao je Georg. ‘Svi će troškovi biti pokriveni povjerenjem. Giselle, moja tajnica,
rezervirat će letove. Sad ću vas vratiti vašoj sestri, jer moram otići. ’Dok je Georg predavao slušalicu Ally,
dodao je,‘ Imate moj broj ureda, kontaktirajte Giselle ako vam nešto zatreba. Za sada, adieu. '

'U redu. Bok, CeCe ’, rekla je Ally, dajući Georgu mali val dok je izlazio kroz ulazna vrata. ‘Znate li gdje je
to na Novom Zelandu?’

'Drži se. Pitat ću Chrissie. '

Uslijedila je prigušena rasprava prije nego što se CeCe vratio na telefon.

‘Chrissie kaže da je to dolje na Južnom otoku. Misli da bismo iz Sydneya trebali moći letjeti do
Queenstowna, što bi sve učinilo puno lakšim od odlaska u Auckland. Istražit ćemo to. '

'Sjajno. Pa, jesi li za to? ’, Pitala je Ally.

‘Znate me, volim pomalo putovanja i avanture, čak i kad to uključuje zrakoplove. Nikad nisam bio na
Novom Zelandu, pa će biti zabavno to uvidjeti. '

‘Sjajno! Hvala, CeCe. Ako je lakše, pošaljite mi detalje i nazvat ću Georgovu tajnicu u vezi s rezervacijom
letova. I vama ću poslati sliku prstena. '

'U redu. Zna li Star za ovo? ’

‘Ne, kao ni Electra ili Tiggy. Sad ću im svima poslati e-poštu. '

'Zapravo, Star me zove malo da razgovaram o sastanku u Londonu, pa je mogu ispuniti. Ovo je zaista
uzbudljivo, zar ne?'

‘Bit će ako je to zapravo ona. Doviđenja za sada, CeCe. Ostati u kontaktu.'

‘Doviđenja, Ally, govori uskoro!’

‘Cee, ti držiš kartu naopako!’ Rekla je Chrissie bacajući pogled na suvozačko sjedalo.

'Ja nisam . . . oh, možda i jesam. ’CeCe se namrštio. ‘Riječi mi u svakom slučaju izgledaju isto, a što se tiče
cestovih vrpoljanja. . . Isuse, kad smo zadnji put vidjeli putokaz? ’

‘Malo prije. Wow, nije li ovaj krajolik spektakularan? ’Chrissie je odahnula povukavši najam automobila
na rub i provirivši u veličanstvene tamnozelene planine koje su se raširile pod silnim oblačnim nebom.
Posegnula je da pojača grijanje kad su kišne kapi počele prskati na vjetrobransko staklo.

‘Ma, potpuno sam se izgubio.’ CeCe je predao kartu Chrissie i pogledao ispred i iza sebe u praznu cestu.
'Prošlo je vrijeme otkako smo napustili Queenstown. Trebali smo se opskrbiti zalihama kad smo bili
tamo, ali mislio sam da će usput biti i drugih mjesta. '

‘Tačno, prema uputama koje smo ispisali, vrlo brzo bismo trebali doći do znaka za Vinariju.
Pretpostavljam da jednostavno moramo nastaviti i nadamo se da ćemo naći nekoga tko će nas na to
usmjeriti. ’Chrissie je zabacila pramen crne kovrčave kose s lica i umorno se nasmiješila CeCe. Njihovo
putovanje uključivalo je zaustavljanja u Melbourneu i Christchurchu, a oboje su bili gladni i umorni.

'Jedva da je automobila bilo kilometrima', slegnuo je CeCe.

‘Hajde, Cee. Gdje je nestao vaš duh avanture? '

'Ne znam. Možda sam u starosti postao mekši i više volim dom od sjedenja u automobilu potpuno
izgubljen, dok kiši po kiši. Zapravo mi je hladno! '
‘Ovdje dolazi zima. Bit će snijega na tim planinskim vrhovima još puno prije. Previše ste se navikli na
klimu u Alice, to je problem ', rekla je Chrissie dok je stavljala automobil u brzinu i krenuli su još jednom.
Brisači vjetrobranskog stakla radili su pri punom nagibu, a pljusak je sada planinama oko njih činio
isprani zamagljivanje.

‘Da, definitivno sam sunčana djevojka i uvijek sam to bila. Mogu li posuditi tvoju kapuljaču, Chrissie? '

'Naravno. Ipak sam vam rekao, ovdje je bilo puno hladnije. Dobar posao I struzeo rezervni za tebe, zar
ne? '

CeCe je posegnuo na stražnje sjedalo i otvorio jedan od ruksaka. ‘Hvala, Chrissie, ne znam što bih bez
tebe.’

'Da budem iskren, nisam ni ja.'

CeCe je posegnuo za Chrissieinom rukom i stisnuo je. ‘Oprosti što sam tako beskoristan.’

‘Nisi beskorisna, Cee, samo ne baš. . . praktična. Pa opet, jesam, ali nisam toliko kreativan kao vi, pa
činimo dobar tim, zar ne? '

'Radimo.'

Dok je Chrissie vozila, CeCe se osjećala utješno zbog njezine prisutnosti. Proteklih nekoliko mjeseci bilo
joj je najsretnije u životu. Između druženja s Chrissie i odlaska na slikanje izleta u Outback s Francisom,
njezin djed, njezin život - i njezino srce - nikada nisu bili tako puni. Nakon traume gubitka bliske veze sa
Starom, mislila je da više nikada neće moći biti sretna, ali između njih Chrissie i Francis ispunili su dio nje
koji je nedostajao; pronašla je obitelj u koju se uklopila, koliko god bila nekonvencionalna.

'Izgled! Postoji znak. ’Pokazala je kroz kišu. ‘Stani i vidi što piše.’

'Odavde to vidim i kaže lijevo za Vinariju - woohoo! Uspjeli smo! ’Razveselila se Chrissie. ‘Usput,’ rekla je
dok je upravljala automobilom uskom neravnom stazom, ‘jeste li već rekli svojim sestrama da idem s
vama u Atlantis?’
‘Oni s kojima sam razgovarao, da, naravno da jesam.’

‘Mislite li da će biti šokirani. . . o nama?'

‘Tata nas je odgojio da prihvaćamo sve, bez obzira na njihovu boju ili orijentaciju. Claudia, naša
domaćica, mogla bi podići obrvu, ali to je samo zato što je iz starije generacije i vrlo je tradicionalna. '

‘A što je s tobom, Cee? Je li vam ugodno za nas pred vašom obitelji? ’

‘Znaš da jesam. Zašto ste odjednom tako nesigurni? '

‘Samo zato. . . iako ste mi rekli sve o svojim sestrama i Atlantidi, nisu osjećale. . . stvaran. Ali za nešto
više od tjedan dana zapravo ćemo biti tamo. I bojim se. Pogotovo zbog susreta sa Zvijezdom. Mislim, vas
dvoje ste bili tim prije nego što sam ja došao. '

‘Mislite prije nego što je došao njezin dečko Mouse? Star je bio taj koji je želio pobjeći od mene, sjećaš
se? '

‘Znam, ali ona vas i dalje zove svaki tjedan i znam da vi stalno šaljete poruke i—’

‘Chrissie! Star je moja sestra. A ti, pa, jesi. . . ’

'Da?'

'Ti si moja "druga polovica". Drugačije je, potpuno drugačije i zaista se nadam da ima mjesta za vas
oboje. '

'Naravno da postoji, ali velika je stvar, znate, "izlazak".'

‘Grrr, mrzim tu frazu.’ CeCe je zadrhtala. 'Ja sam samo ja, isti kao i uvijek. Mrzim kad me stavljaju u kutiju
s etiketom. Izgled! Postoji još jedan znak za Vinariju. Skrenite desno upravo tamo. '

Krenuli su još jednom uskom stazom. U daljini, CeCe je mogao samo razaznati red za redom onoga što je
izgledalo kao ogoljena kosturna loza.

‘Ne čini se da je ovo mjesto vrlo uspješno. Na jugu Francuske u ovo doba godine vinova loza je
prekrivena lišćem i grožđem. '

‘Cee, zaboravljaš da su godišnja doba u ovom dijelu svijeta obrnuta, kao u Ozu. Pretpostavljam da se loza
bere ljeti, pa vjerojatno negdje između veljače i travnja, zbog čega sada izgledaju ogoljeno. U redu,
postoji još jedan putokaz. "Za kupnju", "Za isporuke" i "Na recepciju". Krenut ćemo na prijem, zar ne? '

'Što god kažete, šefe', rekao je CeCe, primijetivši da je kiša sada prestala i sunce je počelo provirivati kroz
oblake. 'Ovo je vrijeme poput Engleske', promrmljala je. 'Jedna minuta kiše, sljedeća minuta sunca.'

‘Možda zato toliko Engleza ovdje živi, premda je vaš djed jučer govorio da su ovdje najveća skupina
migranata Škoti, a odmah iza njih Irci.’

‘Krenuvši na drugi kraj svijeta da obogate svoje bogatstvo. To je nešto što sam učinio. Gledajte, postoji
još jedan znak za prijem. Wow, kakva je to lijepa stara kamena kuća. Izgleda tako ugodno, smješteno je u
njegovoj dolini, a planine ga štite sa svake strane. Pomalo je poput našeg doma u Ženevi, bez jezera ’,
komentirao je CeCe dok je Chrissie zaustavila automobil.

Dvoetažna seoska kuća smjestila se na obronku tačno iznad vinograda, koji se u terasama spuštao u
dolinu. Zidovi su mu izrađeni od čvrste sive stijene, hrapavo izrezane i složeno složene. Veliki prozori
odražavali su rastuće plavo svjetlo neba, a natkrivena veranda zagrlila je kuću na sve strane, a ograde su
visjele žardinjere veselih crvenih begonija. CeCe je mogao reći da je glavna kuća dodana tijekom godina,
jer su kameni zidovi bili različite sive sjene, vremenom ostarjeli.

‘Recepcija je tamo’, rekla je Chrissie, probivši se u svoje misli pokazavši na vrata s lijeve strane seoske
kuće. ‘Možda će se naći netko tko će nam pomoći da pronađemo Mariju. Imate li onu sliku iz prstena
koju vam je Ally poslala faksom? '
‘Strpao sam ga u ruksak prije nego što smo krenuli.’ CeCe se popeo i zgrabio ga sa stražnjeg sjedala.
Otkopčala je prednji džep i izvukla nekoliko listova papiratoga.

'Iskreno, Cee, svi su zgužvani', rekla je Chrissie zaprepašteno.

‘To nije važno, zar ne? Još uvijek možemo vidjeti kako prsten izgleda. '

‘Da, ali ne izgleda baš profesionalno. Mislim, pokucat ću na vrata potpuno nepoznate osobe kako bih
njoj ili nekome u obitelji rekao da vjerujete da je vaša nestala sestra. . . Mogla bi pomisliti da si lud. Bih ’,
istaknula je Chrissie.

‘Pa, sve što možemo je pitati. Opa, odjednom se osjećam nervozno. U pravu si, mogli bi pomisliti da sam
luda. '

‘Barem imate onu fotografiju svojih sestara i oca. U tome svi izgledate normalno. '

‘Da, ali mi ne izgledamo kao sestre, zar ne?’ Rekao je CeCe dok je Chrissie zatvarala vrata automobila i
zaključavala ih. 'U redu, idemo prije nego što se ispišem.'

Recepcija - mali izložbeni prostor obložen borovima pričvršćen uz bok glavne kuće - bio je pust. CeCe je
zazvonio, kako je tražila obavijest na stolu.

'Pogledajte sva ta vina', rekla je Chrissie dok je lutala po izložbenom salonu. 'Neki od njih osvajali su
nagrade. Ovo je prilično ozbiljno mjesto. Možda bismo trebali zatražiti da isprobamo malo. '

‘Vrijeme je samo za ručak i idete spavati ako danju pijete. Osim toga, vi vozite. . . ’

‘Zdravo, mogu li vam pomoći?’ Visoka mlada žena plave kose i svijetloplavih očiju pojavila se s vrata sa
strane izložbenog salona. CeCe je pomislila kako je prirodno lijepa.

‘Da, pitala sam se možemo li razgovarati s, hm, Mary McDougal?’, Rekla je.
‘To sam ja!’ Rekla je žena. ‘Ja sam Mary McDougal. Kako vam mogu pomoći?'

‘Oh, ovaj. . . ’

'Pa, ja sam Chrissie, a ovo je CeCe', rekla je Chrissie, preuzimajući jezik s CeCea vezanog za jezik, 'a
situacija je da CeCein otac - koji je, inače, mrtav - ima odvjetnika koji lovi nekoga kojeg su CeCe i njezina
obitelj godinama nazivali "nestalom sestrom". Nedavno je odvjetnik dobio neke informacije koje kažu da
je nestala sestra možda žena po imenu Mary McDougal koja živi na ovoj adresi. Oprostite, znam da sve
zvuči pomalo čudno, ali. . . ’

'Stvar je u tome, Mary', rekla je CeCe, koja je do tada već skupila pamet, 'Pa Salt - naš otac - usvojio je
nas šest djevojčica kao bebe, a govorio je i o "nestaloj sestri" - onoj koju nije mogao ne mogu naći. Svi
smo dobili ime po zvjezdanom jatu Plejade, a najmlađa, Merope, uvijek je nedostajala. Ona je tehnički
sedma sestra, baš kao i u svim legendama o Sedam sestara, zar ne? '

Dok je žena tupo zurila u nju, CeCe je žurno nastavio.

‘Zapravo, vjerojatno ne znate za njih. Samo što smo odgojeni s mitovima, premda većina ljudi, osim ako
ih ne zanimaju zvijezde i grčke legende, nikad nije čula za Sedam sestara. «CeCe je shvatila da se bunca
pa je zatvorila usta prije nego što je mogao reći više.

‘Oh, dobro sam čula za Sedam sestara’, nasmiješila se Mary. 'Moja majka - koja se također zove Mary -
čitala je Classics na uni. Uvijek citira Platona i slično. '

‘I tvoja se majka zove Mary?’ CeCe je zurio u nju.

‘Da, Mary McDougal, isto što i ja. Zovem se Mary-Kate službeno, iako me svi zovu MK. Er. . . imaš li još
podataka o ovoj nestaloj sestri? ’

‘Da, samo jedno. Postoji ova slika prstena ’, rekla je Chrissie. Stavila je zgužvanu sliku ispred Mary-Kate
na tanki pult koji ih je razdvajao. 'To je prsten sa smaragdima u obliku zvijezde sa sedam točaka i
dijamantom u sredini. Očito je ova Mary to dobila od, hm, nekoga, i to dokazuje da je to ona, ako
razumijete na što mislim. Nažalost, to je jedini fizički trag koji imamo. '
Mary-Kate baci pogled na sliku, a obrva joj se lagano nabora.

'Vjerojatno vam ništa ne znači i bolje da odemo', promrmljala je CeCe, a njezina neugodnost rasla je
svake sekunde. Zgrabila je papir. ‘Tako mi je žao što sam vas gnjavio i—’

'Drži se! Mogu li još jednom pogledati? ’

CeCe je iznenađeno zurio u nju. ‘Prepoznaješ li to?’

‘Mislim da bih mogao, da.’

CeCeov želudac se prevrnuo. Pogledala je Chrissie, poželjevši da može posegnuti za rukom i udobno je
stisnuti, ali još nije bila u toj fazi u javnosti. Čekala je dok je mlada žena pomnije proučavala sliku.

'Ne bih mogla sa sigurnošću reći, ali puno sliči na mamin prsten', rekla je Mary-Kate. ‘Ili zapravo - ako je
isti onaj - moj je sada, kao što mi ga je dala na mojoj dvadeset i prvoj.’

‘Stvarno?’, Dahtao je CeCe.

‘Da, ima ga otkad se sjećam. Nije to bilo nešto što je nosila svaki dan, ali ponekad bi ga u posebnim
prilikama izvadila iz kutije s nakitom i odjenula. Uvijek sam mislila da je to lijepo. Vrlo je malen, vidite, i
mogla ga je smjestiti samo na mali prst, koji nije izgledao dobro, ili na četvrti prst na kojem su već bili
zaručnički i vjenčani prsten. Ali kako se ne namjeravam zaručiti ili udati, nije važno na koji ću ga prst
nositi ', dodala je s osmijehom.

‘Pa znači li to da ste ga sada dobili?’, Brzo je rekao CeCe. ‘Možemo li to pogledati?’

'Zapravo, prije nego što je krenula na put, mama me pitala može li to ponijeti sa hhm, kako je ionako
rijetko nosim, iako je možda odlučila da ne. . . Slušaj, zašto ne dođeš gore u kuću? '

U tom je trenutku visoki, mišićavi muškarac u šeširu Akubra stavio glavu oko vrata.
'Bok, Doug', rekla je Mary-Kate. ‘Sve u redu?’

‘Da, samo sam uskočio da uzmem još boca vode za bandu.’ Doug je naznačio skupinu krupnih muškaraca
koji su stajali vani.

‘Bok’, rekao je CeCeu i Chrissie dok je prelazio do hladnjaka i izvadio pladanj s bocama s vodom. ‘Jeste li
vi turisti?’

‘Da, nekako. Ovdje je lijepo “, rekla je Chrissie, prepoznavši Aussiejev naglasak muškarca.

'Jeste, da.'

'Samo ću skočiti gore s našim posjetiteljima', rekla je Mary-Kate. ‘Misle da mogu imati neke obiteljske
veze s njima.’

‘Stvarno?’ Doug se zagledao u CeCe i Chrissie i namrštio se. ‘Pa, ja i dečki ćemo imati svoj tucker upravo
tamo, ako vam nešto zatreba.’

Doug je pokazao okrugli drveni stol za kojim su se okupljali i sjedili njegovi ljudi.

‘Hvala, Doug’, rekla je Mary-Kate.

Kimnuo je, dobacio Cece i Chrissie prodorni pogled, a zatim otišao.

‘Blimey, ne bi se varao s njima, zar ne?’, Dahnuo je CeCe, zagledavši se u grupu vani.

‘Ne’, rekla je Mary-Kate s cerekom. ‘Ne obraćajte pažnju na Douga, on je naš menadžer - samo što je
otkako su mama i moj brat Jack otišli, sav zaštitnički nastrojen, znate? Dečki su zapravo sjajni. Sinoć sam
jeo s njima. A sad, prođi. '

'Ozbiljno, možemo pričekati vani ako želite', rekla je Chrissie.

‘U redu je, iako ću priznati da mi je sve ovo pomalo čudno. U svakom slučaju, kao što ste upravo vidjeli,
dobro sam zaštićen. '

"Hvala", rekao je CeCe, dok je Mary-Kate povukla dio šanka da ih pusti unutra. Povela ih je strmim
drvenim stubama i hodnikom u prozračnu gredu, dnevnu sobu koja je gledala na dolinu i planine s one
strane s druge strane, a s druge strane dominirao je golem kameni kamin.

‘Molim vas, sjednite, a ja ću potražiti prsten.’

‘Hvala vam što ste nam vjerovali’, rekao je CeCe dok je Mary-Kate prelazila sobu prema vratima.

'Bez brige. Reći ću svom prijatelju Fletchu da uđe i pravi vam društvo ’, odgovorila je.

Nakon što je Mary-Kate otišla i njih dvije sjele na staru, ali udobnu sofu ispred kamina, Chrissie je
stisnula CeCeovu ruku. ‘Jesi li dobro?’

‘Aha. Kakva je slatka djevojka. Nisam siguran da bih nakon te priče pustio dvojicu neznanaca u svoju
kuću. '

‘Ne, ali ljudi oko ovih dijelova vjerojatno imaju puno više povjerenja nego u gradovima. Osim toga, kako
kaže, ona ima tim razmišljanja odmah vani. '

‘Podsjeća me na Zvijezdu, sa svojim plavim bojama i velikim plavim očima.’

'Znam na što mislite iz slika koje ste mi pokazali, ali upamtite, nijedna od vas sestara nije u krvnom
srodstvu, pa su velike šanse da ni Mary-Kate nije u krvnom srodstvu s bilo kime od vas', Chrissie
istaknuto.

Vrata su se otvorila i ušao je visok, mlitav muškarac u ranim dvadesetima. Njegova duga, svijetlosmeđa
kosa visjela je ispod vunene kapice, a uši su imale nekoliko srebrnih piercinga.
'Bok, ja sam Fletch, drago mi je što smo se upoznali.'

Djevojke su se predstavile dok je Fletch sjeo u naslonjač preko puta njih.

'Dakle, MK me poslao kako bih bio siguran da je nećete držati pod oružjem zbog nakita', nacerio se. ‘Koja
je priča?’

CeCe je sve prepustila Chrissie da to objasni, jer je puno bolje radila takve stvari.

'Znam da zvuči čudno', završila je Chrissie, 'ali CeCe dolazi iz čudne obitelji. Nisu čudni, ali činjenica je da
ih je njihov otac posvojio iz cijelog svijeta je. '

‘Znaš li zašto je sve vas usvojio? Mislim, konkretno? ’, Upita Fletch.

'Ni traga', rekao je CeCe. ‘Pretpostavljam da je to bilo slučajno, kao, na njegovim putovanjima. Slučajno
smo bili tamo, a on nas je pomeo i poveo kući sa sobom. '

'Vidim. Mislim, ne vidim, ali. . . ’

U tom je trenutku Mary-Kate stigla natrag u dnevnu sobu.

‘Pregledala sam svoju i maminu kutiju s nakitom, ali prstena nema. Sigurno ga je ponijela sa sobom. '

‘Koliko dugo je odsutna?’, Pitao je CeCe.

‘Pa, ono što je rekla kad je otišla bilo je,„ onoliko koliko ja želim biti. “Mary-Kate je slegnula ramenima.
'Moj je otac nedavno umro i odlučila je da želi ići na svjetsku turneju i posjetiti sve prijatelje koje
godinama nije vidjela, dok je još bila dovoljno mlada za to.'

‘Žao mi je što ti je otac umro. Kao što smo rekli, nedavno je i moj ’, rekao je CeCe.
‘Hvala’, rekla je Mary-Kate. ‘Bilo je stvarno teško, znate? Bilo je to prije samo nekoliko mjeseci. '

'Sigurno je to bio šok i za tvoju mamu', rekla je Chrissie.

‘Oh, bilo je. Iako je tati zapravo bilo sedamdeset i tri godine, nikad nismo mislili da je star. Mama je
prilično mlađa - predstoji joj velika Six-O sljedeće godine. Ali nikad ne biste ni saznali koliko je imala
godina - izgleda tako mladoliko. Eto, tamo je njezina fotografija snimljena prošle godine sa mnom,
bratom Jackom i tatom. Tata je uvijek volio reći da mama izgleda poput glumice koja se zove Grace Kelly.
'

Kad ga je Mary-Kate donijela, obje su djevojke zurile u fotografiju. Ako je mlada Mary-Kate bila lijepa,
Marystarija je još uvijek pokazivala znakove prave ljepotice, unatoč tome što je bila u kasnim pedesetim.

‘Wow! Uzela bih je za ne puno stariju od četrdeset - zazviždala je Chrissie.

'I ja', rekao je CeCe. ‘Ona je. . . pa, ona je zapanjujuća. '

‘Ona jest, ali što je još važnije, ona je sjajno ljudsko biće. Svi vole moju mamu ', rekla je Mary-Kate s
osmijehom.

'Ja ću to drugo', rekao je Fletch. 'Ona je samo jedna od onih posebnih osoba; vrlo toplo i gostoljubivo,
znate? '

‘Da, naša usvojiteljska mama, Ma, takva je - ona samo čini da se svi dobro osjećamo sami sa sobom’,
rekla je CeCe dok je proučavala ostale slike poredane na kaminu. Jedna je bila crno-bijela snimka nečega
što je izgledalo kao mlađa Mary starija, odjevena u tamni akademski ogrtač i kapu, sa blistavim
osmijehom na licu. U pozadini su se nalazili kameni stupovi koji su okruživali ulaz velike zgrade.

‘Dakle, i to je tvoja mama?’ CeCe je pokazao na fotografiju.

'Da, to je bila njezina diploma na Trinity Collegeu u Dublinu', kimnula je Mary-Kate.

‘Ona je Irkinja?’

'Da, je.'

‘Dakle, stvarno ne znate koliko će dugo biti u inozemstvu?’, Pitala je Chrissie.

‘Ne, kao što rekoh, putovanje je otvorenog tipa; Mama je rekla da je dio posla što nije imao rok kada se
mora vratiti. Iako je planirala svojih prvih nekoliko tjedana. '

‘Oprostite što vas gnjavim, ali voljeli bismo se naći s njom i pitati je za taj prsten. Znate li gdje je vaša
mama sada? ’Rekao je CeCe.

‘Raspored joj je zapeo za hladnjak; Otići ću pogledati, ali prilično sam sigurna da je još uvijek na otoku
Norfolk ', rekla je Mary-Kate izlazeći iz sobe.

‘Norfolk?’ Namrštio je CeCe. ‘Nije li to županija u Engleskoj?’

'Jeste', rekao je Fletch, "ali to je i maleni otok koji se nalazi u južnom Tihom oceanu između Australije i
Novog Zelanda. To je mjesto za ljepotu, a kad je najstarija prijateljica MK-ove mame Bridget došla ovdje
u posjet prije nekoliko godina, zajedno su tamo putovali. Njezinoj se prijateljici toliko svidjelo, odlučila je
podići palice iz Londona i tamo se povući. '

'Ma, mama je još uvijek na otoku, prema rasporedu njezinih hladnjaka', rekla je Mary-Kate kad se
ponovno pojavila.

‘Kad ona odlazi? A kako ćemo tamo doći? ’, Pitao je CeCe.

'Za nekoliko dana', ali otok je samo kratka vožnja avionom od Aucklanda. Znam da avioni ne lete svaki
dan, pamet. Morali bismo saznati kad to učine ', upozorila je Mary-Kate.
‘Sranje!’, Promrmljala je CeCe ispod glasa. Bacila je pogled na Chrissie. 'Trebali bismo letjeti za London
kasno sutra navečer. Imamo li vremena? '

‘Morat ćemo odvojiti vrijeme, zar ne?’ Chrissie je slegnula ramenima. 'Mislim, ona je tek na putu, u
usporedbi s povratkom iz Europe. I ako se nestala sestra može identificirati pomoću ovog prstena, onda.
..’

"Provjerit ću letove do otoka Norfolk i Queenstown do Aucklanda, jer bi bilo brže letjeti nego voziti",
rekao je Fletch, ustajući i pomaknuvši se do dugog drvenog stola za blagovanje prekrivenog papirima,
časopisima i starinom. moderno računalo s masnim dnom. ‘Moglo bi potrajati, jer je internet ovdje u
blizini, najblaže rečeno.’ Tapkao je po tipkovnici. 'Da, trenutno nema veze', uzdahnuo je.

‘Na toj sam fotografiji vidio vašeg brata. Je li trenutno na Novom Zelandu? ’CeCe je pitao Mary-Kate.

'Inače je, ali upravo je otišao na jug Francuske kako bi saznao više o francuskom vinu.'

‘Dakle, on će preuzeti vinograd od vašeg oca?’ Pojasnila je Chrissie.

‘Aha. Hej, jeste li gladni? Prošlo je vrijeme ručka. '

'Gladan', odgovorile su istovremeno i Chrissie i CeCe.

Nakon što su njih četvero skupili kruha, lokalnog sira i hladnog mesa, raščistili su prostor na stolu i sjeli
jesti.

‘Pa gdje vi zapravo živite?’, Pitao je Fletch.

‘U Alici’, rekao je CeCe. ‘Ali moja se obiteljska kuća zove Atlantida koja se nalazi na obali Ženevskog
jezera u Švicarskoj.’

‘Atlantida, mitski dom Atlasa, oca Sedam sestara’, nasmiješila se Mary-Kate. 'Tvoj je otac stvarno bio u
svojim grčkim legendama.'
‘Bio je, da. Imamo ovaj veliki teleskop koji još uvijek stoji u zvjezdarnici na vrhu kuće. U vrijeme dok smo
mogli razgovarati, napamet smo znali sva imena zvijezda u i oko zviježđa Orion i Bik ’, rekao je CeCe.
'Iskreno, nisam bila zainteresirana dok nisam došla do Alice i shvatila da su Sedam sestara božice u
aboridžinskoj mitologiji. Natjeralo me da se zapitam kako o njima doslovno svugdje mogu postojati sve
te legende. Kao, u kulturi Maja, grčki, japanski. . . ove su sestre poznate po cijelom svijetu. '

'Maori imaju priče i o sestrama', dodala je Mary-Kate. 'Ovdje ih zovu kćerima Matarikija. Svaki od njih
ima posebne vještine i darove koje donose ljudima. '

‘Pa kako je svaka kultura tada znala za drugu?’, Pitala je Chrissie. ‘Mislim, nije bilo interneta, čak ni
poštanske službe ili telefona, pa kako onda sve legende mogu biti toliko slične, a da među ljudima nema
nikakve komunikacije?’

'Stvarno trebaš upoznati moju mamu', zahihotala se Mary-Kate. 'Ne upola se brblja o temama poput
thna. Ona je totalni mozak - bojim se da nije poput mene. Više se bavim svojom glazbom nego
filozofijom. '

'Ipak izgledaš poput svoje mame', rekla je Chrissie.

‘Da, puno ljudi to govori, ali zapravo, ja sam usvojen.’

CeCe je dobacio Chrissie pogledom. ‘Vau’, rekla je. ‘Kao ja i moje sestre. Znate li točno odakle ste
posvojeni? A tko su vaši rođeni roditelji? ’

'Ja ne. Mama i tata rekli su mi čim sam postala dovoljno stara da to razumijem, ali uvijek sam osjećala da
je moja mama moja mama, a tata. . . bio moj otac. Kraj.'

‘Oprostite što vas pitam’, rekao je CeCe brzo. 'To je samo . . . samo ako ste usvojeni, onda. . . ’

'Onda biste stvarno mogli biti nestala sestra', dovršila je Chrissie umjesto nje.
‘Gledajte, razumijem da je vaša obitelj neko vrijeme tražila ovu osobu’, nježno je rekla Mary-Kate, ‘ali
nikad nisam čula da moja mama spominje bilo što o„ nestaloj sestri “. Znam samo da je to bilo zatvoreno
usvajanje i dogodilo se ovdje u NZ. Siguran sam da će mama sve raščistiti ako je budete vidjeli. '

‘U redu.’ Fletch je ustao. ‘Pokušat ću se ponovo povezati s internetom, tako da vi imate ideju možete li
otputovati na otok Norfolk u sljedeća dvadeset i četiri sata.’ Pomaknuo se uz stol da sjedne ispred
računala.

‘Ima li tvoja mama mobitel?’, Pitala je Chrissie.

'Ima', rekla je Mary-Kate, "ali ako ćete me pitati možemo li je kontaktirati, postoji samo najmanja šansa
da će dobiti signal na otoku Norfolk. Dio ljepote življenja tamo jest činjenica da zaostaju pedeset godina
svugdje drugdje, posebno u odjelu moderne tehnologije. '

‘U redu, Houston, imamo polazak!’ Uzviknuo je Fletch. 'Sutra ujutro ide let od Queenstowna do
Aucklanda, slijetanje u osam. Let za otok Norfolk kreće u deset sati ujutro i slijeti tek nekoliko sati stidljiv.
U koje vrijeme vaš daljnji let sutra navečer napušta Sydney? '

'Oko jedanaest sati', rekla je Chrissie. ‘Ima li letova za Sydney koji odlaze s otoka Norfolk kasno
popodne?’

‘Pogledat ću’, rekao je Fletch, vraćajući se na zaslon svog računala.

'Čak i ako uspijemo letjeti u pravo vrijeme, na otoku Norfolk imali bismo samo nekoliko sati', rekao je
CeCe.

‘Ipak je to maleni otok, je li?’, Komentirao je Fletch.

‘Mary-Kate, misliš li da možeš jednostavno isprobati mamin mobitel?’, Pitala je Chrissie. 'Mislim, ako bih
prošla sav taj put i onda otkrila da je ne bi bilo prave boli.'

‘Mogu pokušati, sigurno. A mogu nazvati i Bridget, prijateljicu kod koje je odsjela. Mama je ostavila svoj
broj na hladnjaku - otići ću po njega, a zatim nazvati obojicu. '
‘Imamo sreće!’ Rekao je Fletch. ‘Let je u pet popodne. s otoka u Sydney. Ako sletite ujutro u deset i
četrdeset sati po Norfolku, to bi vam trebalo dati dovoljno vremena za sastanak s mamom Mary-Kate.
Tko je, usput rečeno, uvijek poznat kao "Vesela" - očito su je tako zvali kad je bila mala jer se nikad nije
prestala hihotati. '

'To je slatko', nasmiješila se Chrissie.

‘Ni nadimak koji sam ikad dobila kao beba’, promrmljala je CeCe ispod glasa. 'Ja i Electra smo bile
bijesne, vične sestre.'

'Upravo sam isprobala mamu i Bridget, ali glasovnu poštu dobila sam samo na mobilnom i fiksnom
telefonu', rekla je Mary-Kate kad se pojavila iz kuhinje. ‘Ostavio sam poruke u kojima se kaže da
pokušavate stupiti u kontakt s mamom u vezi s prstenom i da planirate posjetiti sutra, pa ako uspiju
slušati njihove službe za odgovor, znat će da dolazite.

‘Pa?’ Fletch ih je provirio preko zaslona računala. 'Na letovima za Auckland i otok Norfolk ostala su tri
mjesta, a samo dva natrag u Sydney. Hoćeš li ići ili ne? '

CeCe je pogledao Chrissie koja je slegnula ramenima. 'Dok smo ovdje, trebali bismo barem pokušati
vidjeti mamu Mary-Kate, Cee.'

‘Ma, u pravu si, čak i ako je sutra rano buđenje. Ako vam dam podatke o svojoj kreditnoj kartici, Fletch,
možete li nas rezervirati na letovima? Oprostite što pitam, ali sumnjam da ćemo negdje lokalno pronaći
internet kafić. '

'Nećete, a naravno da hoću, bez muke, zar ne?'

‘Oh, i samo još jedna stvar: možete li preporučiti bilo gdje da možemo prespavati?’ Rekla je Chrissie,
uvijek ona praktična.

'Svakako, upravo ovdje u depandansi', rekla je Mary-Kate. ‘Koristimo studentske domove za radnike, ali
prilično sam siguran da je trenutno rezervna jedna soba. Nije fensi ili nešto slično - samo kreveti na kat -
ali to je najbliže mjesto za odmor. '
'Hvala milijun', rekla je Chrissie. ‘Sad ćemo vam izaći iz kose. Htio bih lutati vani. Okolica je ovdje
nevjerojatna. '

‘U redu, samo ću vam pokazati vaše spavaonice i. . . ’Mary-Kate baci pogled na Fletcha prije nego što je
rekla:‘ Mama je ostavila zamrzivač pun, a večeras mogu odmrznuti tepsiju od čoka za večeru. Želite li
unutra? Volio bih čuti više o vašoj obitelji i o tome kakva bi veza mogla biti sa mnom. '

‘Da, bilo bi sjajno da se ispostavi da ste nestala sestra. I to je tako lijepo od vas što ste nas pozvali ’,
nasmiješila se CeCe. ‘Hvala što ste bili tako gostoljubivi.’

‘To je novozelandski način, zar ne?’ Slegnuo je ramenima Fletch. ‘Dijelite i dijelite podjednako.’

‘Hvala’, rekla je Chrissie. ‘Vidimo se kasnije.’

Vani se zrak osjećao svježim i svježim, a nebo je sada bilo duboko azurno plavo. 'Ovdje se toliko razlikuje
od Australije - podsjeća me na Švicarsku sa svim tim planinama, ali je divljija i neukrotivija', komentirao
je CeCe dok su prolazili rame uz rame pored prostranih hektara vinove loze. Pronašli su usku stazu koja
je vodila do valovitog obronka, a dok su hodali, vegetacija je postajala sve grublja i manje civilizirana.
CeCe je prstima četkala lišće grmlja kojim su prolazili da bi pustila jarko zelene mirise prirode.

Sa drveća je mogla čuti pozive nepoznatih ptica i blagi nalet vode, pa je povukla Chrissie s puta prema
njoj. Kretali su se kroz grabež - još mokri od ranijeg pljuska i sada blistavi na suncu - sve dok nisu stali
pokraj brzog kristalno bistrog potoka, prskajući po glatkoj sivoj stijeni. Dok su promatrali vretenca kako
prelijeću površinom, CeCe se okrenuo da se nasmiješi Chrissie.

'Voljela bih da ovdje možemo ostati duže', rekla je. 'Lijepo je i tako mirno.'

'Voljela bih se jednog dana vratiti i istražiti kako treba', složila se Chrissie. ‘Dakle. . . što mislite o Mary-
Kate koja ne želi znati o svojim rođenim roditeljima? Mislim, ti si defo sumnjao kad si krenuo u potragu
za vlastitom rodnom obitelji. '
‘To je bilo drukčije.’ CeCe joj je udarila bubu s lica, dahtajući dok su slijedili potok uzbrdo. 'Tata je upravo
umro, Star je otišao sve čudno i daleko. . . Trebao sam nešto - ili netko drugi, znate? Mary-Kate još uvijek
ima mamu i brata koji vole, pa vjerojatno nije osjetila potrebu da se stvari uzdrmaju. '

Chrissie je kimnula, a zatim pružila ruku CeCe da je povuče natrag. ‘Možemo li stati na trenutak? Boli me
noga. '

Sjeli su na komadić mahovite trave kako bi došli do daha, a Chrissie je zamahnula nogama u krilo CeCe. U
ugodnoj tišini gledali su prema dolini, seoskoj kući ispod i uredno uređenim linijama vinove loze,
jedinom znaku ljudskog prebivališta.

‘Pa, jesmo li je pronašli?’, Na kraju je pitao CeCe.

‘Znaš što?’, Odgovorila je Chrissie. ‘Mislim da smo možda i učinili.’

Večera s Mary-Kate i Fletchom te je noći bila vrlo opuštena, a bilo je nakon ponoći i dvije boce izvrsnog
kućnog pinota crnog, kada su se CeCe i Chrissie oprostili i krenuli van prema depandansi. Kao što je
Mary-Kate rekla, soba je bila osnovna, ali imala je sve što im je trebalo, uključujući tuš i debele vunene
pokrivače kako bi se odvratila od puzajuće hladnoće noći.

'Wow, u Aliceu obično bacam plahte sa sebe jer me cijeli znoj i eto me stisnutog pod pokrivačem',
cerekao se CeCe. ‘Što mislite o Mary-Kate?’

'Mislim da je ona cool', komentirala je Chrissie. ‘A ako se ispostavilo da je vaša nestala sestra, bilo bi
zabavno imati je u blizini.’

‘Rekla je da su joj dvadeset i dvije, što bi se savršeno uklopilo u ostale nas. Electra, koja je najmlađa, ima
dvadeset i šest godina. Ili smo možda samo u potpunoj potjeri za divljim guskama ', pospano je dodao
CeCe. ‘Oprostite, ali uskoro ću odustati. . . ’
Chrissie je posegnula za rukom iz kreveta nasuprot. ‘Laku noć, dušo, spavaj mirno. Sutra imamo
ranojutarnji poziv, to je sigurno. '

‘Vrijeme je za buđenje, Cee. Uskoro ćemo sletjeti i morate vezati sigurnosni pojas. '

Chrissiein glas provalio je u CeCeine snove i otvorila je oči vidjevši kako Chrissie poseže za sigurnosnim
pojasom kako bi je vezala.

'Gdje se nalazimo?'

‘Otprilike tisuću metara iznad otoka Norfolk. Vau! Malen je! Poput jednog od onih atola koje vidite u
oglasima za Maldive. Pogledaj tamo dolje; tako je zelena, a voda je tako nevjerojatne tirkizne boje. Pitam
se jesu li Merry ili njezina prijateljica Bridget dobile naše poruke? '

CeCe je nervozno provirila kroz njezin prozor. ‘Pretpostavit ćemo kad sletimo. Mary-Kate rekla je da im
je ostavila oba detalja o našem letu, tako da nikad ne znate, možda su čak i tamo da nas upoznaju. O moj
Bože, jesi li to vidio? Izgleda da je pista krenula ravno prema moru! Mislim da ne mogu gledati. '

CeCe je okrenula glavu dok su motori aviona urlali i pripremao se za slijetanje.

‘Fuj! Drago mi je da je to gotovo ', rekla je kad je pilot snažno stavio kočnice i avion se zaustavio.

Njih su dvoje napuhali mali zrakoplov svojim ruksacima i krenuli prema malenoj zgradi koja je bila
aerodromski terminal na otoku Norfolk. Prošli su pored male gomile promatrača koji su čekali iza ograde
za putnike, zatim kroz carinsku kontrolu, gdje je beagle na olovu njuškao oko novih dolazaka.

‘Nešto je drugačije od dolaska na kopno Aussieja, zar ne?’, Komentirao je CeCe. 'Pretpostavljam da bi
momci australske granične vojske radije htjeli da budete goli prije nego što vas puste da prođete',
zahihotala se dok su izlazili u malo područje za dolazak gdje se ista šačica promatrača ušla unutra kako bi
pozdravila svoje posjetitelje.

‘Zapamtite da nikada prije nisam letio u Oz, jer ovo je prvi putikad napustio zemlju. ’Chrissie ju je
gurnula. ‘Sad, možeš li vidjeti ženu koja izgleda poput one fotografije koju smo jučer vidjeli Merry?’

Oboje su skenirali grupu, od kojih je većina već okupila svoje posjetitelje i udaljila se.

'Čini se da nisu dobili naše poruke', slegnula je Chrissie. 'U svakom slučaju, Mary-Kate je rekla da je
odavde Bridgetina kuća udaljena samo dvadeset minuta hoda. Ali kojim putem? '

‘Ako sumnjate, idite do turističkog informativnog pulta, koji je točno tamo.’ CeCe je kimnuo mladiću koji
je sjedio za radnim stolom natovarenim lecima. Njih su dvojica prišla njemu.

‘Bok, mogu li vam pomoći?’

‘Da, tražimo cestu koja se zove. . . ’- Chrissie je iz džepa traperica izvadila papir -‘ Zaglavni kamen ’.

‘To je dovoljno lako; tamo je na kraju piste. ’Muškarac je pokazao u daljinu. ‘Samo prošetajte oko
aerodroma i skrenite lijevo. To će vas odvesti na Headstone Road. '

‘Hvala’, rekao je CeCe.

'Vi momci tražite bilo gdje za odsjesti? Mogu predložiti nekoliko ideja, je li? ’Potaknuo ih je čovjek.

'Ne, vraćamo se u Sydney ovim arvom.'

'Leteći posjet, brate', našalio se čovjek. ‘Pa, zašto sada ne prijavite svoje ruksake kako ih ne biste morali
nositi sa sobom? Nosite se u slučaju da poželite malo prije nego što odete. Naokolo je i otprilike nekoliko
riperskih plaža. '
‘Hvala, hoćemo.’

Čovjek ih je usmjerio u smjeru zrakoplovnog stola i na njihovo iznenađenje uspjeli su se odmah prijaviti
na let za Sydney.

‘Joj, sviđa mi se ovdje’, rekla je CeCe dok je kopala u svom ruksaku za kupaće kostime i ručnike. ‘Sve je to
tako ležerno.’

'Ljepota života na malim otocima', rekla je Chrissie kad su krenuli. ‘A tako je zeleno - ja volim ta stabla’,
pokazala je rukom visokim jelama koje su u redovima ispred njih stajale stražarice.

'Zovu se borovi Norfolk', rekao je CeCe. 'Tata je nešto posadio uz rub našeg vrta na Atlantidi kad sam ja
bio mlađi.'

'Impresioniran sam, Cee, nisam te uzeo za botaničara.'

‘Znate da nisam, ali bor Norfolk bio je jedna od prvih stvari koje sam ikad crtao kad sam bio mlađi. Bilo je
užasno, naravno, ali Ma je to dala uokviriti i dala sam ga tati za Božić. Mislim da je to i danas na zidu
njegove radne sobe. '

‘To je super. Dakle. . . što bismo trebali reći kad se pojavimo na pragu tih momaka? ’, pitala je Chrissie.

‘Pretpostavljam isto kao i s Mary-Kate. Nakon svega ovoga, samo se nadam da su ušli. Osjećam se
slomljeno od ranog buđenja, dva leta i sada još dva da idem kasnije! '

‘Znam, ali vrijedit će toga ako upoznamo Merryja i vidimo taj prsten. Što god da se dogodi, trebali bismo
otići na kupanje u to nevjerojatno more prije nego što krenemo prema zračnoj luci. To će nas probuditi. '

Nekoliko minuta kasnije ugledali su natpis Headstone Road.

‘Koji je kućni broj?’

'Ne vidim nijedan broj', rekao je CeCe dok su prolazili pored drvenih bungalova, svi sjedeći u
besprijekornim vrtovima i okruženi uređenim živicama od hibiskusa obasjanim svijetlim cvijećem.

‘Kuća se zove. . . ’Chrissie je proučavala riječ na bilješci koju je Mary-Kate napisala. ‘Nemam pojma kako
to izgovoriti.’

‘Pa, nemojte tražiti od mene da pokušam’, cerekao se CeCe. 'Ovdje su svi vrlo ponosni na kuću, zar ne?
Podsjeća me pomalo na englesko selo, sa svim savršeno uređenim travnjacima. '

'Izgled! Tu je. ’Chrissie ju je gurnula, pokazujući na uredno obojeni natpis na kojem je pisalo Síocháin.

Stajali su ispred stočne mreže koja je označavala ulaz u posjed. Bungalov je bio netaknut poput svih
ostalih i imao je nekoliko velikih patuljaka koji su stražarili s obje strane rešetke.

'Njih su dvoje odjeveni u boje irske zastave i mislim da bi to ime kuće moglo biti galsko, pa
pretpostavljam da su i stanari', rekla je Chrissie dok su pažljivo prelazili mrežu stoke.

‘U redu’ - CeCe je stišala glas dok su prilazili vratima - ‘tko će razgovarati?’

‘Započni, a ja ću ti pomoći ako se mučiš’, predložila je Chrissie.

'Izvolite', rekao je CeCe prije nego što je zazvonio na vrata, koja su otpjevala malu melodiju koja je
zvučala poput irskog jiga. Nije bilo odgovora. Na četvrtom pritisku zvona, Chrissie se okrenula prema
njoj.

‘Što kažete na lutanje po leđima? Možda su vani u vrtu - dan je ljepote. '

‘Vrijedno pokušati’, slegnuo je CeCe, pa su zaobišli bok bungalova sa stražnje strane kuće, obrubljeni
palmama banane. Terasa, stol i stolice, svi zaštićeni tendom, bili su napušteni.

‘Prokletstvo!’, Rekla je CeCe, osjećajući kako joj srce tone. ‘Nema nikoga.’
‘Gledaj!’ Chrissie je pokazala na dno dugog vrta, gdje je lik s lopatom kopao zemlju. ‘Idemo ga pitati,
možemo li?’

‘Hellooo!’ Pozvala je Chrissie kad su se približili, a na kraju je muškarac - širokih ramena i vjerojatno u
srednjim šezdesetima - podigao pogled i mahnuo im s očito biljne zakrpe. ‘Možda nas očekuje.’

‘Ili je možda samo ljubazan. Niste primijetili da su nam i svi u prolaznim automobilima mahali? ’Rekao je
CeCe.

‘Zdravo, djevojke’, rekao je muškarac, oslanjajući se na svoj pik dok su mu prilazili. ‘Što mogu učiniti za
vas dvoje?’, Upitao je s izraženim australskim naglaskom.

‘Uh, da, bok. Živite li vi ovdje? Mislim, je li ovo tvoja kuća? ’Pitala je CeCe.

‘Jeste, da. A ti si?'

'Ja sam CeCe, a ovo je moja prijateljica Chrissie. Tražimo ženu - zapravo dvije žene: jednu koja se zove
Bridget Dempsey, a drugu Mary - ili Merry - McDougal. Poznajete li ijednog od njih? ’

'Svakako da', kimnuo je muškarac. ‘Pogotovo Bridge. Ona je moja gospođica. '

'Sjajno! To je fantastično. Jesu li unutra? ’

‘Bojim se da ne, djevojke. Oboje su se odvukli u Sydney, ostavljajući me svega usamljenog. '

‘Šališ se!’ Promrmljao je CeCe Chrissie. ‘Mogli smo letjeti ravno tamo. Kći Merry, Mary-Kate, rekla je da
neće odletjeti do sutra. '

‘U pravu je’, rekao je čovjek. ‘Merry je boravila ovdje, ali odjednom se predomislila i predložila joj i
Bridgeu da odvedu popodnevni let za Sydney, kako bi zajedno mogli provesti ono što su nazivali“
djevojačkom noći ”u velikom gradu i obaviti kupovinu.’
‘Sranje’, rekao je CeCe. ‘To je šteta, jer smo prešli dug put da bismo je vidjeli i večeras smo sami krenuli u
Sydney. Znate li slučajno koliko je Merry dugo u Sydneyu? ’

‘Mislim da je rekla da je večeras letjela iz Oza. Danas popodne trebao bih pokupiti Bridge na dolaznom
letu. '

'To je sigurno zrakoplov kojim letimo', rekla je Chrissie, prevrćući očima na CeCe.

‘Mogu li vam pomoći na bilo koji način?’, Rekao je muškarac, pomećući svoj šešir Akubra i mažući
rupčićem znojenje čela.

'Hvala, ali s Merryjem smo razgovarali', rekao je CeCe.

‘Pa, zašto ne bismo izašli iz ovog blistavog sunca i otišli sjesti na terasu? Možemo razbiti par limena, a vi
možete objasniti zašto trebate vidjeti Merry. Inače, ja sam Tony ’, rekao je dok su ga slijedili natrag u vrt i
pod hladnu hladovinu tende. ‘Samo ću otići po pivo i onda ćemo porazgovarati.’

'Čini se kao dobar momak', komentirala je Chrissie kad su sjeli.

'Da, ali on nije osoba s kojom želimo razgovarati', uzdahnuo je CeCe.

‘Eto ti’. Tony se vratio i spustio hladna piva pred sebe. Svaki je zahvalan gutljaj. ‘Pa, o čemu se radi?’

CeCe se potrudila objasniti, a Chrissie je po potrebi popunjavala detalje.

'Sad je to velika priča', zahihotao se, "iako još uvijek nisam u potpunosti shvatio vezu između tvojih ljudi i
Merryja."

'Ni ja, da budem iskren, i imam osjećaj da vjerojatno lajemo na pogrešno drvo, ali mislili smo da ćemo
svejedno pokušati', rekao je CeCe osjećajući se ispuhano i iscrpljeno.
'Mary-Kate je mami doista ostavljala poruke da dolazimo. I jedan za Bridget. Nisu ih dobili? ’Rekla je
Chrissie.

‘Ne znam, jer sam jučer cijeli dan bio vani i popravljao kupaonicu za svog kolegu. Da budem iskren, ne
znam puno o Merry, ljubavi. Bridge sam upoznao prije dvije godine kad me zamolila da joj ovo sagradim.
’Pokazao je bungalov. 'Roditelji su me doveli iz Brisbanea kad sam bio dijete, a po zanimanju sam
građevinac. Moja prva supruga umrla je prije nekoliko godina, a kad se Bridge preselio ovamo, bila je i
sama. Nikad nisam mislio da ću pronaći drugu ženu u mojim godinama, ali kliknuli smo od početka.
Zakačili smo se prije šest mjeseci ’, zasjao je.

‘Znači, dugo ne poznaješ Merryja?’

‘Ne, tek sam je prvi put upoznao na našem vjenčanju.’

‘Je li tvoja supruga Irska kojim slučajem?’, Ustrajno je nastavila Chrissie.

‘Pogodili ste tada’, kimnuo je Tony. 'Jeste i ponosna je i na svoje naslijeđe.'

'Rekli su nam da je i Merry izvorno Irac', rekao je CeCe.

‘Znam samo da su zajedno bili u školi, a potom i u Dublinu. Dugo su izgubili kontakt - događa se, zar ne,
kad se ljudi odsele nakon uni? Ali sada su opet gusti poput lopova. Mogu li vam donijeti sarnie? Tutnjava
trbuha mog trbuha. '

'Ako nema problema, to bi bilo fantastično', ubacio je CeCe prije nego što je Chrissie mogla pristojno
odbiti. I trbuh joj je tutnjao. ‘Možemo ući i pomoći vam’, dodala je.

Slijedili su Tonyja u urednu kuhinju za koju je ponosno rekao da ju je sam izgradio.

'Nikad nisam mislio da ću živjeti u njemu, pazi', rekao je dok je izvlačio sir i šunku iz hladnjaka. ‘Malo nam
je malo zaliha - vidi se, sve se mora dovesti brodom ili avionom. Nova dostava je tek sutra. '
'Ovdje mora biti nevjerojatno živjeti', rekla je Chrissie maslačeći kruh.

'Uglavnom, da', složio se Tony. ‘Ali poput Robinsona Crusoea, i život na otoku ima svojih nedostataka.
Ovdje nema puno za mlade, a mnogi odlaze s otoka da bi otišli u uniju ili pronašli posao. Internet je
krvavo užasan, a ako nemate vlastiti posao poput mene, turizam je jedina glavna industrija. Postaje otok
starih ljudi, iako slijede promjene koje će poboljšati stvari, dobiti malo nove krvi. To je mjesto za
odgajanje djece. Svi ovdje sve znaju i postoji stvarni osjećaj zajedništva. Mrtav je prijateljski i ima vrlo
malo crime. Dobro, hoćemo li iznijeti naš tucker vani, zar ne? '

Djevojke su slijedile Tonyja natrag na terasu i lansirale sendviče.

‘Tony?’

‘Da, CeCe?’

‘Samo sam se pitao jeste li, dok je bila ovdje, vidjeli Merry kako nosi smaragdni prsten?’

Tony je prasnuo u duboko grleno cerekanje.

‘Ne mogu reći da tako gledam na stvari. Bridge kaže da nikad ne bih ni primijetio je li došla odjevena kao
Djed Božićnjak, i vjerojatno je u pravu. Iako. . . sačekaj minutu. . . ’Stavio je prste na kratku bradu i
pomilovao je. 'Ma daj malo razmisli, sjećam se kako su Bridge i Merry prije par noći uspoređivali
prstenje. Ona koju sam kupila za Bridge kao zaručnički prsten imala je, naravno, zeleni kamen. . . ona je
Irska 'sve.'

‘I. . .? ’CeCe se nagnuo prema naprijed.

'Merry je također nosio smaragdni prsten - složili su prste i podijelili jedan od onih izgleda koje djevojke
dijele, znate?'

‘Pa, zapravo je nosila smaragdni prsten?’

‘Da, bila je. Smijali su se, jer je Bridge rekla da je njen smaragd veći od Merryja. '

‘U redu.’ CeCe i Chrissie razmijenili su pogled. 'To je ohrabrujuće', kimnuo je CeCe. ‘Možda smo ipak na
dobrom putu. Znate li slučajno kamo ide nakon Sydneya? '

'Da, krenula je prema Kanadi - Torontu, mislim da je rekla, ali mogu provjeriti s Bridgeom.'

Chrissie je pogledala na sat. ‘Hvala na pomoći i sarniju, Tony. Kupat ćemo se prije nego što odemo na
aerodrom. '

"Pa, zašto ne bismo počistili tanjure - ne želim da se oko mjesta ostavi nered zbog kojeg bi se Bridge
mogao požaliti - onda možete uskočiti u moj pick-up i obavit ćemo brzi obilazak otok i završiti kupanjem?
'

‘Wow! Voljeli bismo ’, nasmiješio se CeCe.

Nakon obilaska otoka uz zvižduke, do kojeg je kraj mogao doći u roku od dvadeset minuta, Tony ih je
odvezao uskom cestom.

‘Pogledajte ih.’ Tony je pokazao na red drevnih stabala koji su se nadvijali iznad njih.

'Izgledaju pretpovijesno. Što su oni? ’Pitao je CeCe.

‘Oni su smokve Moreton Baya; neki od njih imaju više od sto godina ’, rekao joj je Tony dok ih je cesta
vodila pored aerodromske piste i vijugala prema dolje, otvarajući se kod malog mosta i nakupine
kamenih zgrada. Stigli su pred gotovo pustu plažu, gdje su nježni valovi zapljuskivali obalu. U daljini je
linija pjenušavih bijelih razbijača označavala greben. Tony ih je odveo do kolibe koja je pružala
presvlačenje, a oni su izašli u kupaćim kostimima s ručnicima oko struka.
‘Utrkajte se!’ Pozvao je Tony, počevši trčati po toplom pijesku prema valovima. ‘Zadnji u curi!’ Rekao je
dok je prskao do pojasa, a zatim zaronio. Nekoliko metara od ruba vode, CeCe je pomogao Chrissie da
skine protetsku nogu. Chrissie ga je zamotala u ručnik i postavila na sigurno mjesto od valova.

'Uvijek me izludi da će netko doći i ukrasti ga', rekla je Chrissie dok joj je CeCe pomagao krenuti prema
moru.

'Čak ni ne mogu zamisliti da je itko dovoljno zao za to', rekao je CeCe. ‘U redu, idemo. Pokušajte me ne
ostavljati za sobom ’, pozvala je kad je Chrissie odmah zaronila. Iako je imala samo jednu nogu da je tjera
prema naprijed, kao bivša plivačica, uvijek je ostavljala CeCe igrajući sustizanje u nekoliko poteza.

‘Nije li fantastično?’ Povikao je Tony s mjesta gdje je gazio vodu nekoliko metara dalje.

'Sigurno je', rekla je Chrissie, koja je plutala na leđima, lica sunca. 'Wow, nisam shvatila koliko mi
nedostaje more, sad kad živimo u Alice', rekla je dok se okrenula da krene dalje.

‘Chrissie, molim te, ne izlazi predaleko!’ Viknula je. 'Ne želim da upadate u nevolje, jer nisam dovoljno
jak da bih vas spasio.'

Kao i obično, Chrissie je nije primijetila, a na kraju je CeCe doplivao natrag do obale i legao na pijesak da
se osuši.

‘Vaša je partnerica prilično plivačica, zar ne?’ Rekao je Tony, koji je također izašao iz vode i sjeo do nje.
‘Što joj se dogodilo s nogom?’

CeCe mu je rekla kako je Chrissie izgubila nogu kad joj je bilo petnaest godina, zbog komplikacija s
meningitisom, što je dovelo do septikemije.

‘Prije toga’, uzdahnuo je CeCe, ‘bila je najbolja plivačica u cijeloj zapadnoj Australiji. Htjela je isprobati
olimpijski tim. '

'Život je ponekad kučka, zar ne? Dobro je što vidiš da je još uvijek u tome, zar ne? '
‘Da, ali bojim se da će nestati pod tim valovima i nikad se više neće pojaviti.’

'Sumnjam, pogledajte je kako ide', nasmiješio se Tony. 'Pa, trebali bismo krenuti ako trebate uhvatiti taj
avion.'

CeCe je ustala i mahnula rukama iznad glave kako bi pozvala Chrissie natrag na obalu. Kad su se odjenuli,
Tony ih je odvezao nekoliko minuta do zračne luke.

'Ako budemo imali sreće, Bridge bi mogao proći prije nego što vas pozovemo na let', rekao je dok je
parkirao svoj kamion ispred terminala. Čuli su lupanje aviona koji je dolazio na zemlju.

‘Kako ti se sviđa putovanje ovdje kad se vratimo iz Europe, Chrissie?’ Rekao je CeCe dok su slijedili
Tonyja do zgrade terminala. ‘Volim ovaj otok.’

‘Dobro, ali idemoEuropa prva, zar ne, Cee? Ne mogu vam reći koliko sam potresen kad to vidim. '

‘Oh, vrlo je dosadno u usporedbi s ovim. Prepuni ljudi i starih spomenika. '

'Hej, vidjet ću to sama, a onda ću odlučiti što mislim', nasmiješila se Chrissie. ‘Pazi, avion je sletio.’

‘Otići ćemo na verandu u prostoru za gledanje, zar ne?’ Rekao je Tony. 'Barem biste se mogli pozdraviti.'

‘Dobro, sjajno’, rekao je CeCe. Vrata majušnog zrakoplova tek su se otvorila i prvi putnici su se iskrcali.

‘Gle, evo je! Bridge, ovdje sam! ’Povikao je na glasno odjevenu, krupnu ženu crvene kose koja je stiskala
brojne torbe za kupovinu dok se spuštala niz stepenice iz aviona. Tony je dobio osmijeh i uzvratio mu val.
‘Hajde, idemo se pozdraviti.’

CeCeovo srce zakucalo joj je u prsima kad se žena približila ogradi koja je razdvajala pristigle putnike koji
su tek očistili ljude koji čekaju da ih pozdrave. Bridget se zaustavila pred njima i smjestila svoje ogromne
sunčane naočale na vrh glave.
‘Kako si, lutko? Nedostajala si. ’Poljubio ju je preko ograde. ‘Slušajte, dok su vas odsjedale, posjetile su
me dvije dame. Došli su jer su mislili da je Merry još uvijek na otoku. Bridge, ovo su CeCe i Chrissie. '

Možda sam samo ja preosjetljiva, pomislila je CeCe, ali cijeli se njezin izraz promijenio otkad je Tony
rekao tko smo, a ona ne izgleda sretno.

‘Pozdrav tamo’, rekla je Bridget dok se prisiljavala na osmijeh.

‘Htjeli su znati je li Merry nosila smaragdni prsten dok je boravila s nama?’, Nastavio je Tony. ‘Rekao sam
da je. Jesam li bio u pravu za promjenu? ’

'Ne mogu se sjećati takvih detalja, ljubavi', rekla je, spustivši sunčane naočale preko očiju.

‘Čini mi se da sam čuo kako vas dvoje razgovarate o sličnim prstenovima?’

‘Mislim da si te noći sanjao ili bio mršav, Tony, jer se ne sjećam nijednog razgovora o prstenovima.’

'Ali-'

‘Sad, bolje da se provodim kroz carinu. Vjerojatno će me zaustaviti, bez obzira na sve kupovine koje sam
obavio u Sydneyu. 'Bilo je lijepo upoznati vas dvoje', rekla je Bridget. 'Vidjet ćemo se s druge strane',
istaknula je Tony.

Kad je nestala unutar terminala, Tony se okrenuo djevojkama.

'Bolje da se i sami uvedemo unutra, jer će nas svake sekunde nazvati.

Poziv za let već je bio postavljen na ploči zaslona, a putnici u Sydneyu počeli su čekati u red za sigurnost.

‘Možemo li zamijeniti brojeve mobitela?’ Upitala ga je CeCe dok je proizvodila telefon. Učinili su to kad
su se približili sigurnosti.
'Stvarno je bilo lijepo upoznati vas i vidjeti dio otoka Norfolk', rekao je CeCe. ‘I puno vam hvala na
gostoprimstvu.’

‘Bilo je zabavno upoznati vas dvoje. A ako se odlučite vratiti, samo se odvežite do našeg mjesta u posjet,
zar ne? ’Rekao je.

‘Zbogom, Tony, i hvala ti još jednom!’

'Oh! Kako je ovo slatko ?! ’rekla je Chrissie kad su stigli do osiguranja, a ona je izvadila pladanj na kojem
je još bila ljepljiva naljepnica i govorila putniku da je to za leglo mačaka.

'Aha', komentirao je CeCe dok su gledali kako njihovi mobiteli i mokra kupaća odjeća nestaju u tunelu.
'Bridget nije bila baš sretna što nas vidi, zar ne?'

‘Ne’, rekla je Chrissie dok su prolazili kroz skener i počeli skupljati svoje stvari. 'Definitivno nije bila.'

‘Pitam se zašto?’, Razmišljao je CeCe. ‘Što ona zna, a mi ne?’

"U ovom trenutku", odgovorila je Chrissie dok su hodali prema redu za ukrcaj, "sve."

'To je za tebe', rekla je Claudia dok je pružala Maiu slušalicu. ‘To je CeCe.’

‘Ally!’ Maia je pozvala na terasu, gdje je njezina sestra sjedila na suncu i završavala ručak. ‘Bok, CeCe’,
rekla je dok je Ally ulazila unutra i oni su sastavili glave da slušaju. 'Gdje si?'
‘U Sydneyu smo. Upravo ćemo se prijaviti za London, ali mislio sam da ću nazvati prije nego što to
učinimo i obavijestiti vas. '

‘Jeste li je našli?’

‘Pa, upoznali smo Mary-Kate McDougal. Mislimo da bi mogla biti nestala sestra, jer nam je rekla da je
usvojena, što bi odgovaralo jer svi mi jesmo. Inače, ima dvadeset i dvije, pa bi i to odgovaralo. '

‘Fantastično!’ Rekla je Ally.

‘Što je sa smaragdnim prstenom?’, Pitala je Maia. ‘Je li to prepoznala?’

‘Ona misli da jest. Ako je to isti, onda mu ga je dala mama s dvadeset i prve. '

‘Opa!’ Rekla je Ally. ‘Možda ste je tada pronašli! Jeste li vidjeli prsten? ’

‘Ovaj, nismo,’ jer je njezina mama, koja se također zove Mary, ali nosi nadimak „Merry“, pitala Mary-
Kate može li je ponijeti sa sobom na ovu svjetsku turneju na kojoj je. Očito je izvorno bilo njezino.
Zapravo smo je uspjeli propustiti dva puta - prvi put za samo nekoliko dana. I drugi put. . . pa, Chrissie i ja
smo o tome razgovarali i pitamo se je li to zato što je znala da dolazimo Merry napustila otok Norfolk
noć ranije. '

‘Otok Norfolk? Gdje je to, zaboga? ’, Pitala je Maia.

‘Nalazi se na južnom Pacifiku, između Novog Zelanda i Australije. Doista je lijepo, ali pomalo je zapelo u
prošlosti - jedva da postoji telefonski signal ', rekao je CeCe. ‘Mary-Kate sadok se njezina mama uputila
na otok vidjeti svoju najbolju prijateljicu Bridget. Pa smo je slijedili tamo, ali ona je već otišla. '

‘Prokletstvo!’ Promrmljala je Ally. ‘Dakle, ona je sada u Sydneyu?’

'Ne. Gledajući ovdje tablu za polaske, mislimo da je njezin zrakoplov upravo otišao i krenuo je prema
Torontu u Kanadi. Samo provjeravamo je li sve u redu za naš let za London? '
'Totalno sam zbunjena', uzdahnula je Ally, "ali ako je ostala, onda da, naravno. Jeste li sigurni da je
krenula prema Torontu? '

‘Aha. Upravo sam nazvao Mary-Kate, njenu kćer, koja mi je potvrdila da je to sljedeće odredište na
njezinom rasporedu. Rekla je da će pokušati otkriti gdje joj je mama odsjela. Žao mi je što sam te
razočarao, Ally. Dali smo sve od sebe. '

‘Ne budi blesav, CeCe. Ti i Chrissie učinili ste fantastičan posao, pa hvala vam. '

'Mislim da smo na dobrom putu, ali ipak moramo vidjeti taj prsten', rekao je CeCe. ‘Slušajte, moramo se
odmah prijaviti, ali još vam nešto moram reći, kao da je Merry očito Irac, a Mary-Kate ima brata i—’

‘Idete’, rekla je Ally, ‘i nazovite nas kad sletite. Hvala što ste nam otkrili sve to. '

Spustivši telefon, Ally i Maia pogledale su se i odlutale natrag na terasu.

‘Dakle. . . možeš li razumjeti sve to? ’rekla je Maia.

‘Dopustite mi blok i olovku kako bismo mogli zapisati što je rekla.’ Ally je odjurila natrag u kuhinju i
vratila se s onim što je trebala. Počela je pisati.

‘Broj jedan: imamo mladu ženu Mary-Kate McDougal koja ima dvadeset dvije godine. Broj dva: utvrdili
smo da bi smaragdni prsten mogao biti onaj koji je izvorno bio u vlasništvu njezine mame. Dobila ga je
na svoj dvadeset i prvi rođendan. '

'Broj tri, i vjerojatno najvažnije: znamo da je Mary-Kate usvojena', izrezana je u Maii.

‘Broj četiri: njezinu mamu zovu i Mary, poznata kao‘ Merry ’, rekla je Ally. 'Broj pet: Merry trenutno ima
smaragdni prsten koji moramo vidjeti hoćemo li potvrditi da je Mary-Kate naša nestala sestra.'

‘A CeCe je rekao da postoji brat, sjetite se. . . ’

Ally je i to zapisala, sažvakala olovku, a zatim napisala Toronto.

‘Pa, ako otkrijemo gdje boravi, koga bismo trebali poslati u Toronto?’, Pitala je Ally.

‘Mislite da se vrijedi baviti?’

‘Zar ne?’

Maijine su oči putovale stazom koja je vodila do vrta Pa Salta.

'Ime Merope bilo je uklesano na jednoj traci armilarne sfere zajedno s našom', rekla je Maia. 'Tata to ne
bi uključio da sigurno postoji?'

‘Osim ako to nije bilo željno razmišljanje. Ali što je još važnije, Georg stvarno vjeruje da je to ona. Rekao
je da su informacije došle od Paa neposredno prije njegove smrti. Dokaz je bio da se zove Mary
McDougal, koja živi u The Vineryju na Novom Zelandu, što sada znamo da je istina. I ona posjeduje
neobičan smaragdni prsten. Za koju je Mary-Kate mislila da je prepoznala sa slike, ali. . . ’

‘Možda Georg ima više informacija. Nazovimo ga, hoćemo li? ’Predložila je Maia.

Ally je ušla u kuhinju i okrenula broj u Georgov ured. Nakon nekoliko sekundi dočekao ju je lagani glas
njegove tajnice.

‘Zdravo, Giselle, ovdje je Ally D’Aplièse. Je li Georg unutra? ’

'Désolée, mademoiselle D'Aplièse, monsieur Hoffman je pozvan.'

'Vidim. Kad će se vratiti? ’

'Bojim se da ne znam, ali htio je da uvjerim vašu obitelj da će se vratiti na vrijeme na put brodom kasnije
ovog mjeseca', rekla je Giselle.

‘Možete li mu proslijediti poruku, molim vas?’, Pitala je Ally. 'Hitno je.'

'Žao mi je, mademoiselle D'Aplièse, ali nisam u mogućnosti da ga kontaktiram dok se ne vrati. Pobrinut
ću se da vas nazove kad se vrati. Au revoir. '

Prije nego što je Ally uspjela odgovoriti, Giselle je spustila slušalicu. Ally se vratila na terasu, zbunjeno
odmahujući glavom.

'Maia, Georga više nema.'

‘Kako to misliš„ otišao “?

‘Njegova tajnica kaže da su ga pozvali i da ga se ne može kontaktirati. Očito se neće vratiti do putovanja
brodom. '

‘Zauzet je čovjek; Tata mu nije mogao biti jedini klijent. '

‘Naravno, ali on vjerojatno ima informacije koje su nam potrebne’, rekla je Ally, ‘i otišao je u takvoj žurbi
kad je zadnji put bio ovdje. Sve što imamo su ime i slika prstena. Pa, pretpostavljam da ćemo
jednostavno morati nastaviti bez njega. '

'Pa bismo trebali pokušati pronaći Mary-Kateinu mamu u Kanadi?'

‘Sigurno moramo barem pokušati? Što moramo izgubiti? ’Rekla je Ally.

'Ništa, pretpostavljam', složila se Maia. ‘Ali koga šaljemo u Toronto?’

'Pa, naša najbliža sestra je Electra, ali morala bih vidjeti koliko je Toronto udaljen od New Yorka',
odgovorila je Ally.

'Mislim da nije daleko', rekla je Maia. 'Mogli bismo pitati Electru može li ići u sljedećih nekoliko dana, ali
znam da su je mediji preplavili od koncerta za Afriku neku večer. Možda nema vremena. Kad sam jučer
bio u Ženevi, lice joj je bilo po novinama. '

'Ona sigurno zna kako privući pažnju, zar ne?'

'Iskreno, Ally, zvučala je puno bolje otkad je izašla iz rehabilitacije. Mislim da njezin govor na koncertu
nije bio usmjeren na privlačenje pažnje. Ozbiljno misli pomagati drugima s problemima ovisnosti i
prekrasno je što to može učinitividiš njezinu slavu zauvijek, zar ne misliš? Postala je inspirativan uzor. '

‘Da, naravno da je.’ Ally je zijevnula. 'Oprosti mi; U posljednjih nekoliko tjedana postao sam stara torba. '

‘To je samo zato što si trajno iscrpljena’, tješila ju je Maia.

‘Da, jesam. Mislio sam da bi nakon svega što sam prošao u svojoj jedriličarskoj karijeri samo dijete bilo
lako, ali znate što? To je najteža stvar koju sam ikad učinio, posebno onaj "sam". '

'Svi kažu da je nakon početnih mjeseci sve lakše, a barem će sljedećih nekoliko tjedana Bear imati puno
tetki kako bi ga čuvao.'

'Znam, a Ma je bila predivna. To je jednostavno ponekad, dobro. . . ’

'Što?'

'Gledam u budućnost i vidim se samu', priznala je Ally. 'Ne mogu zamisliti da upoznam nekoga koga
mogu voljeti toliko koliko sam volio Theu. Znam da smo bili kratko vrijeme - što svi kažu kad me
pokušaju utješiti - ali činilo mi se zauvijek. I. . . ’Ally je odmahnula glavom dok su joj suze padale niz
blijede obraze.
‘Tako mi je, tako mi je žao, draga.’ Maia je zagrlila mlađu sestru. ‘Nema smisla pokušavati vam reći da
vrijeme liječi, da ste još uvijek mladi i naravno da imate budućnost pred sobom, jer za sada to ne možete
vidjeti. Ali tu je, obećavam. '

‘Možda, ali tada se osjećam tako krivom. Samo bih trebao biti sretan jer imam Medvjeda. Naravno da ga
volim do dubine duše i da, on je nešto najbolje što mi se ikad dogodilo, ali. . . Theo mi jako nedostaje.
Oprosti oprosti . . . Nikad inače ne plačem. '

‘Znam da nemaš, ali dobro je to pustiti, Ally. Tako ste jako jaki ili vam barem vaš ponos ne dopušta da
budete slabi, ali svatko ima svoju prijelomnu točku. '

‘Mislim da mi treba samo malo sna - pravilan san. Čak i kad Ma radi noćnu smjenu, i dalje se probudim
kad čujem Medvjeđeg plaču. '

‘Možda bismo vam mogli organizirati kratki odmor - siguran sam da bismo se Ma i ja ovdje mogle nositi s
Bearom.’

Ally ju je prestravljeno pogledala. ‘Kakva majka uzima djetetu„ praznik “? '

'Mogla bih razmisliti o onima koji mogu', pragmatično je odgovorila Maia. ‘Ako se osvrnete na stara
vremena, nove se mame nisu oslanjale na svoje muževe; imali su dosta rodbine koja bi ih podržavala.
Niste imali ništa od te podrške otkako ste se preselili u Norvešku. Molim te, nemoj se tući, Ally, znam
koliko je teško skrasiti se u novoj zemlji i barem govorim jezik u Brazilu. '

'Dao sam sve od sebe da naučim, ali norveški je tako težak. Bilo je nekoliko lijepih mama na mojim
antenatalnim satima koje su govorile poneki engleski, ali budući da smo svi imali svoje bebe, krenuli smo
svojim putem. Oni imaju svoje obitelji oko sebe, znate? Počeo sam se pitati je li uopće bila pogreška što
sam se tamo preselio. Bilo bi u redu da sviram u orkestru, da budem zauzet, ali za sada sam zaglavio kod
kuće usred ničega s Medvjedom. ’Ally je grubo obrisala oči rukama. ‘O Bože, zvučim tako popustljivo.’

‘Niste uopće, a odluke se uvijek mogu preokrenuti, znate. Možda će vam ovih nekoliko tjedana ovdje na
Atlantidi i povratak na vaš voljeni ocean dati malo vremena za razmišljanje. '
‘Da, ali kamo bih otišao? Mislim, jako volim Mau i Claudiju, ali mislim da se nikad ne bih mogao vratiti
zauvijek na Atlantis. '

'Niti bih mogao, ali postoje druga mjesta na svijetu, Ally. Moglo bi se reći da je to tvoja kamenica. '

‘Pa pretpostavljate da bih trebao samo zabiti pribadaču na kartu i otići kamo god ona upućuje, zar ne?
To ne djeluje tako. Imaš maramicu? ’

'Evo', rekla je Maia, kopajući po džepu traperica i stvarajući maramicu. ‘Pa, teta Maia predlaže da sada
malo odrijemate, a onda pustite mene i Ma da večeras sredimo Medvjeda. Ionako sam u zaostatku, tako
da ću biti budan do svih sati. Zaista, Ally, mislim da ti je mozak upravo ispreturan od iscrpljenosti. Važno
je da se malo odmorite prije nego što naše sestre počnu dolaziti. '

'U pravu si', uzdahnula je Ally dok je skinula traku za kosu sa zapešća i uvila svoje uvojke u čvor na vrhu
glave. ‘U redu, ako nudite, ja ću vas pokrenuti. Noćas ću napuniti čepiće za uši i pokušati ignorirati kišu. '

‘Zašto ne spavate u jednoj od rezervnih spavaćih soba ispod nas na Painom katu? Tako se nećete
probuditi ako Medvjed počne plakati. Za sada ću provjeriti letove od New Yorka do Toronta, a zatim ću
nazvati Electru da vidim hoće li joj smetati da ide. '

'U redu. Točno, odrijemit ću. Medvjeđeve su boce sve u hladnjaku ako vam zatrebaju - pelene su na
njegovoj presvlačnici i— ’

‘Znam vježbu, Ally’, nježno je odgovorila Maia. ‘A sad, idi gore i naspavaj se.’

Kad ju je internet obavijestio da je Toronto na manje od dva sata leta od Manhattana, Maia je uzela svoj
mobitel i okrenula Electrin broj. Ne očekujući da će odgovoriti jer je bilo tako rano u New Yorku,
iznenadila se kad je čula sestrin glas na drugom kraju reda.

‘Maia! Kako si?'

Čak je i njezin telefonski odgovor sada drugačiji. . . Pomislila je Maia. Prije, izabranira nikad ne bi pitala
kako je.

‘Zaostao sam za letom ovdje, ali sjajno je biti u Atlantisu i vidjeti Mau, Claudiu i Ally. A kako ste,
gospođice Global Superstar? '

‘OMG, Maia! Nikad, nikada nisam očekivao ljubazne povratne informacije koje sam dobio iz svog govora.
Čini mi se da sve novine i TV kanali na svijetu žele razgovarati sa mnom. Mariam - sjećaš se moje
pomoćnice? - morao je unajmiti privremenog radnika da joj pomogne. Ja jesam . . preplavljeni.'

'Kladim se da jesi, ali barem je to iz svih ispravnih razloga, zar ne?'

‘Da, jest, i Stella - moja baka - bila je sjajna. Imala je posla s puno dobrotvornih stvari. Iz onoga što je
rekla, već smo dobili dovoljno donacija da otvorimo pet drop-in centara, a tu je i mnoštvo dobrotvornih
organizacija koje mi nude mjesta u svojim odborima da bih djelovala kao glasnogovornica i ostalo.
Najbolje od svega je što su UNICEF kontaktirali s pitanjem bih li razmislio da postanem globalni
veleposlanik za njih. To je Stellu učinilo zaista ponosnom, što je bilo lijepo. '

‘Sve to zvuči fantastično, Electra! To nije više nego što zaslužujete. Prava ste inspiracija onima koji se
bore kao i vi. Samo pripazite da se na kraju ne vratite pod pritiskom. '

‘Oh, ne brinite, neću se ponoviti. Ovo je sretan pritisak, a ne tužan, ako znate na što mislim. Osjećam . . .
ushićen. A Miles je također bio sjajan. '

‘Miles. . . nije li on tip s kojim si bila na rehabilitaciji? '

‘Da, i, dobro. . . postali smo jako bliski tijekom posljednjih nekoliko tjedana. Zapravo sam razmišljao da
bih ga, ako uspije odvojiti vrijeme, možda poveo sa sobom u Atlantidu. On je superhotni odvjetnik, pa ga
mogu jednostavno poslati u bitku kad budem trebao izbiti svoj kut protiv svih vas sestara. '

Electra se zahihotala, a to je bio blaženi, prirodni zvuk koji Maia godinama nije čula od nje.
‘Ako se itko od nas može izboriti s našim kutkom u ovoj našoj ludoj obitelji, onda ste to vi, Electra, ali
naravno da je dobrodošao. Mislim da svi dovode nekoga sa sobom, osim Ally. Njezin brat Thom ne može
doći dok je na turneji s Bergenskom filharmonijom. '

‘Pa, barem ima Medvjeda.’

'Ima, da, ali trenutno se osjeća prilično nisko.'

‘Da, dobio sam to zbog telefonskog poziva koji smo nedavno imali. Nema veze, svi ćemo biti u blizini da
je razveselimo i čuvamo djecu. Pa, je li ovo samo poziv da se vidi kako mi ide ili je za to postojao razlog? '

‘Oboje, zapravo. Jeste li pročitali e-poštu koju vam je Ally poslala, Tiggy i Star? '

‘Nisam. Kao što sam rekao, poplavljen sam. Ni Mariam još nije uspjela biti u toku. O čemu se radilo?'

Maia je sažeto objasnila događaje od Georgovog iznenadnog posjeta njima u noći koncerta za Afriku.

‘. . . Tako sada znamo da je mama Mary-Kate, poznatija kao Merry, očito odletjela u Toronto. Sa sobom
ima smaragdni prsten, za koji nam je Georg rekao da je dokaz da moramo identificirati nestalu sestru.
Još uvijek čekamo da vidimo možemo li dobiti adresu za Merry tamo, ali ako možemo - i žao mi je što vas
to pitam kad ste toliko zauzeti - možete li rezervirati dan da odletite u susret s njom? Od New Yorka do
Toronta ima samo sat i četrdeset minuta. . . ’

‘Siguran sam da bih mogao, Maia. Zapravo bih zapravo cijenio priliku da odmah izađem iz grada. Povest
ću Mariam sa sobom; sjajna je u izvlačenju informacija iz ljudi. '

‘Dobro, pa, to je fantastično, Electra! Nadam se samo da ćemo saznati gdje je odsjela i tada ćemo biti u
kontaktu. '

‘Mislite li da bi nas ovo zaista moglo dovesti do nestale sestre?’

'Ne znam, ali činilo se da je Georg siguran u ove informacije.'

‘Opa, ne bi li bilo nevjerojatno kad bismo je mogli natjerati da dođe položiti vijenac s nama? To bi Paa
toliko obradovalo. '

‘Da, bilo bi, a uz vašu bismo pomoć možda i mogli. Sad sam siguran da je pred vama naporan dan, pa ću
vas pustiti. Još jednom čestitke, sestrice. To što ste učinili - i želite učiniti - nevjerojatno je. '

‘Joj, hvala, velika seko. Obavijestite me ako dobijete tu adresu i vidimo se uskoro! ’

Po završetku poziva, Maia je napustila kuću i krenula prema ulazu u Paviljon, zatvorivši vrata za sobom.
Iako je odlučila spavati u svojoj sobi iz djetinjstva u glavnoj kući kako bi bila bliže Ally, njezin stari dom
ovdje - u kojem je sama živjela toliko dugo kao odrasla osoba - Claudia je održavala čistim i emitirala ga. I
tu bi odsjeli ona, Floriano i Valentina kad stignu. Ušla je u spavaću sobu i otvorila ladicu s donjim
rubljem. Osjećajući se na dnu, izvukla je ono što je tražila, a zatim se zagledala u to.

Da, još je bilo tamo. Izvukavši je iz ladice, Maia je prišla krevetu i sjela. Razmislila je o onome što je Ally
rekla ranije; o tome kako se osjećala krivom jer je bila niska u trenutku kad bi trebala biti sretna. To se
djelomično odnosilo i na nju, jer napokon se dogodilo nešto što je dugo željela. Ipak, istodobno, to je
proizvelo metamorfozu u njezinu mozgu, koja je izgledala odlučno povući bolne događaje iz njene
prošlosti. . .

Dok je forsiralakako bi ustala, zaključila je da joj je drago što ima malo prostora od Floriana, neko vrijeme
da razradi svoje misli i osjećaje prije nego što je s njim razgovarala.

‘Nema žurbe’, šapnula je dok je gledala oko sebe sobe u kojima je toliko dugo živjela. Vrativši se ovdje,
gdje je sada priznala da se sakrila od svijeta poput ranjene životinje, natjerala ju je da joj suze nabode.
Atlantida je bila tako siguran, siguran svemir u kojem je bilo svakodnevnih problema malo. I upravo
sada, samo je poželjela da može povratiti taj osjećaj, a da je Pata još uvijek susjed, jer se bojala. . .
Dok je kiša udarala o prozore, a vjetar zavijao dolinom, napokon sam odustao od teksta nove pjesme
koju sam pokušavao sastaviti na tipkovnici. Jučer smo Fletch i ja zajedno radili u dnevnoj sobi dok je vani
bjesnila oluja.

'Mogli bismo s vatrom, prijatelju', rekao je Fletch. ‘Zima je ovdje.’

Teško bih progutala, jer je mamino paljenje prve vatre u godini bilo nešto što je samo ona radila, ali nije
bila ovdje, a nisu bili ni tata ni Jack. . .

Tada bih se podsjetio da imam dvadeset dvije godine i odraslu osobu. Dakle, natjerajući Fletcha da
fotografira - tata je uvijek obilježavao godišnju prigodu na ovaj način, kao što su to činile druge obitelji s
rođendanima ili Božićem - zapalio sam vatru.

Nakon što je Fletch danas popodne poletio natrag u Dunedin (Sissy je trebao skok-start), bio sam
odlučan u poboljšanju tekstova s kojima sam se petljao. Fletch je radio na sjajnoj melodiji, ali rekao je da
su moji tekstovi 'depresivni'. Bio je u pravu. Nisam znao je li to činjenica što sam se sad osjećao tako
usamljeno ili općenita zbunjenost nakon što su CeCe i Chrissie otišli pronaći mamu na otoku Norfolk, ali
ništa nije dolazilo kreativno.

‘Što onda misliš o tim djevojkama, ha?’ Pitao je Fletch preko boce vina. 'Mogli bi biti poveznica s vašom
davno izgubljenom obitelji i čine se prilično cool - a da ne spominjemo bogate, ako ovaj brod imaju u
Mediteranu.'

‘Ne znam što bih s tim. Nisam lagala kad sam im rekla da nikad nisam pomislila pronaći svoju rođenu
obitelj. Ja sam McDougal ’, odlučno bih dodao.

Ali sada, sama sa svojim mislima i zveckanjem u kući koja je bila puna uspomena na tatu, pitanje moje
rođene obitelji ne bi me ostavilo na miru.

Frustrirano sam odsvirao disonantni akord i podigao pogled na sat. Sada je bila ponoć, što je značilo da
je jutro u Torontu.

Morate razgovarati s njom. . .

Gutajući živce posegnuo sam za kućnim telefonom da nazovem mamin broj mobitela. Vjerojatno ionako
neće odgovoriti, tješila sam se.

‘Bok, dušo, jesi li to ti?’, Začuo se mamin glas nakon nekoliko zvonjenja. Mogla sam čuti kako zvuči
umorno.

‘Da, bok, mama. Gdje si?'

'Upravo sam se prijavio u Radisson ovdje u Torontu. Je li sve u redu?'

‘Ma, fino’, rekao sam. ‘Hm, jesi li dobio moju poruku neki dan? O one dvije djevojke, CeCe i Chrissie, koje
su te htjele upoznati? ’

‘Da, jesam.’ Na liniji je uslijedila stanka. Na kraju je rekla: ‘Nažalost, već sam krenula u Sydney s Bridget
kad su stigli na otok. Kakvi su bili? ’

‘Iskreno, mama, bili su stvarno dragi. Fletch je bio ovdje i mi smo ih ostavili na večeri. Oni samo iskreno
žele pronaći ovu "nestalu sestru", kako su je neprestano zvali. Objasnio sam na svojoj poruci -

‘Jesu li rekli rade li s drugima?’, Presjekla je mama.

‘Pa, da, ako mislite na druge sestre koje pomažu da vas pronađu - CeCe je rekla da ih je imala pet. I oni
su svi usvojeni, poput mene. Mama, mama. . . ’

'Da draga?'

Zatvorila sam oči i duboko udahnula. ‘Mama, znam da nikad nisam trebala znati za svoje. . . rođena
obitelj, ali njihova su me pitanja natjerala da se pitam bih li možda mogao znati više o njima. '

‘Naravno, draga, razumijem. Molim vas, nemojte se sramiti što to izgovorite. '
'Volim te i tatu i Jacka više od svega i ti si moja obitelj', brzo sam rekla. ‘Ali razgovarao sam s Fletchom o
tome i mislim da bi bilo dobro znati malo više o ovom drugom dijelu mene. O mama, ne želim te
uzrujavati. . . ’Glas mi se slomio i svim sam srcem poželio da bude ovdje sa mnom, da me primi u svoje
utješno naručje kao i uvijek.

‘U redu je, Mary-Kate, stvarno. Slušaj, zašto ne bismo sjeli zajedno kad sam opet kod kuće, pa onda
možemo razgovarati o tome? '

‘Hvala, da, to bi bilo sjajno.’

'Te vas djevojke više nisu kontaktirale, zar ne?'

'Dobro . . . Kratko sam razgovarao s CeCeom telefonom, ali iskreno, mama, sve što žele je vidjeti
smaragdni prsten - onaj koji ste mi dali u dvadeset i prvom. Imaju crtež. '

‘To ste rekli u svojoj poruci. Jesu li rekli odakle im crtež? ’

‘Njihov odvjetnik, očito. Mama, jesi li dobro? Zvučiš. . . pomalo za razliku od sebe. '

‘Potpuno sam dobro, Mary-Kate, samo sam zabrinuta za tebe. Je li Fletch još tamo? ’

'Ne, napustio je ovaj arvo.'

'Dobro, ali Doug je tu?'

‘Aha. A momci koji se izvlače nalaze se u depandansi. Potpuno sam siguran. '

‘Dobro, pa, nemojte više pustiti strance u kuću, zar ne?’

‘Ti i tata ste uvijek to činili’, uzvratila sam.

‘Znam, ali ti si tamo sama, dušo. Drugačije je. Jeste li sigurni da ne želite odletjeti i pridružiti mi se u
Torontu? '

‘Odakle sve ovo, mama? Ti i tata uvijek ste govorili da je Dolina najsigurnije mjesto na zemlji! Izluđuješ
me! '

‘Oprosti, žao mi je. Jednostavno ne volim misliti na svoju djevojčicu potpuno samostalno. Ostanite u
kontaktu, zar ne? '

''Tečaj. Oh, također. . . ’- Teško sam progutala slinu, jer sam zaista trebala biti sigurna -‘ netom prije nego
što kreneš, mogu li provjeriti jesam li usvojena lokalno? ’

‘Da, bio si. Bila je to agencija u Christchurchu. Zeleno i nešto. '

‘U redu, hvala mama. Pa, idem u krevet. Volim te.'

‘Volim i ja tebe, draga, i čuvaj se, molim te.’

'Hoću. Zbogom.'

Vratio sam telefon na kuku i teško sjeo na sofu. Mama je zvučala tako neobično i napeto, nimalo poput
sebe. Čak i ako je rekla da joj ne smeta veza s mojom mogućom porođajnom obitelji, gotovo sigurno jest.

Govorili bismo kad se vrati kući, rekla je. . .

‘Ali kad će to biti?’, Rekao sam naglas praznoj sobi. S obzirom na sve zemlje koje je željela posjetiti, mogli
bi proći mjeseci prije nego što bismo mogli voditi pravi razgovor, a sada kad je iskra zapaljena, imala sam
goruću potrebu za odgovorima. Također bih sutra nazvao CeCe kako bih rekao da je mama bila u
Radissonu - ako bi se taj prsten mogao identificirati, mogao bi identificirati mene, i to sam morao znati,
čak i ako to nije ono što je mama htjela.
Donoseći odluku, ustao sam i uključio staro računalo na stolu. Nogom sam nestrpljivo tapkajući dok se
učitavala, otvorio sam web preglednik i otišao do Googlea.

Zelena i. . . agencija za posvojenje Christchurch, Novi Zeland, upisala sam u traku za pretraživanje.

Tada sam zadržao dah i udario Enter.

'Nikad nisam mislila da ću ovo reći, ali, wow, spavanje je sjajno', objavila je Ally dok se sljedećeg jutra
pridružila Mai u kuhinji na kasnom doručku. ‘Opet si bijela kao čaršaf. Pretpostavljam da ni sami niste
dobili puno? '

'Ne. Čini mi se da jednostavno ne mogu protresti jet lag ', slegnula je Maia.

‘Trebao si to već učiniti; vratili ste se četiri dana. Jeste li sigurni da ste dobro? Kako je trbuščić? '

‘Nije sjajno, ali bit ću dobro.’

‘Možda biste trebali otići k dr. Krauseu u Ženevu i provjeriti se.’

‘Hoću ako se u sljedećih par dana ne osjećam bolje. Svejedno, drago mi je što si spavala, Ally. Izgledate
kao druga osoba. '

'Osjećam to. Usput, gdje je Njegovo Veličanstvo? ’

‘Ma ga je izvela u šetnju vrtom. Sjećate se kako je bila opsjednuta svom djecom koja smo vani? '
‘Imam. I koliko sam mrzio šetati tom velikom kolicom Silver Cross oko vrta i oko njega, pokušavajući
uspavati Electru ili Tiggyja! '

'Kad smo već kod Tiggy, nisam joj se javila ni otkad sam poslao e-mail o nestaloj sestri', rekla je Maia.
'Imaš li?'

‘Ne, iako je CeCe rekla da će to spomenuti Staru, a vi znate kakve su komunikacije tamo gdje Tiggy živi.
Možda još nije ni dobila e-poštu. Jednostavno ne razumijem kako ljudi mogu živjeti tako odsječeni od
ostatka svijeta. '

‘Ipak si bio kad si plovio, zar ne?’

'Pretpostavljam da je tako, ali bilo je vrlo malo slučajeva kad sam proveo više od nekoliko dana izvan bilo
kakvog kontakta. Uobičajeno je zgodan priključak u kojem mogu nadoknaditi tekst i e-poštu. '

'Ti si stvarna osoba, zar ne, Ally?'

‘Nikad zapravo nisam o tome razmišljala’, razmišljala je, sjedajući uz svoju šalicu kave. ‘Pretpostavljam
da jesam.’

‘Možda vam je zato toliko teško živjeti u Norveškoj: tamo ne poznajete puno ljudi, pa čak i ako znate,
teško je komunicirati s njima.’

Ally je zurila u Maiju, a zatim kimnula. 'Znaš što? Možda si u pravu. Navikla sam živjeti s puno ljudi oko
sebe. Sve sestre ovdje na Atlantidi, a zatim spavaju s posadama u malim prostorima. Ne radim "sam", zar
ne? '

'Ne. Dok ja volim svoj vlastiti prostor. '

'Imali ste suprotno iskustvo od mene', istaknula je Ally. ‘Morao sam se naviknuti biti sam, ali nakon
godina ovdje sam, Floriano i Valentina žive s vama.’
‘Da, i tome se bilo teško prilagoditi, pogotovo jer je naš stan tako mali i usred gužve u gradu. Zato uživam
u izlasku na fazendu - farmu koju sam naslijedio. Mogu tamo imati malo prostora za glavu, malo mira.
Bez toga bih mogao poludjeti. Nadamo se da ćemo dobiti veći stan kad-tad kad novčani tok to dopusti. '

‘Govoreći o novčanom toku’, rekla je Ally, ‘morat ću razgovarati s Georgom kad se vrati, jer sam gotovo
bez posla. Ne radim mjesecima, pa se oslanjam na mali prihod koji dobivam od povjerenja. Iskoristio sam
svu svoju ušteđevinu i prodao Theov čamac za obnovu kuće Bergen, ali novac nije pokrivao sve što je
trebalo učiniti, pa sam morao zamoliti Georga za malo dodatka. Čudno mi je kad od njega tražim još,
uglavnom zbog ponosa - u prošlosti sam se uvijek podržavao. '

‘Znam da jesi, Ally ’, rekla je Maia nježno.

'Nemam izbora, osim ako ne prodam staru staju koju mi je Theo ostavio na grčkom otoku koji je uvijek
zvao "Negdje". Osim toga, nitko ga ne bi kupio dok ga ne obnovim - za što nemam financija - i trebao bih
ga pokušati zadržati za Medvjeda. '

‘Naravno da bi trebao.’

'Nisam ni siguran koliko nam je novca Pao ostavio. Jesi li? ’Pitala ju je Ally.

'Ne. Tih nekoliko dana prošle godine nakon što je Pa umro samo su zamućenja i ne mogu se točno sjetiti
što je Georg rekao o financijama ', priznala je Maia. 'Mislim da bi bila dobra ideja da ga, kad se svi
vratimo nakon krstarenja do Delosa, zamolimo da nam objasni kako to povjerenje funkcionira, kako
bismo bili jasni koliko imamo i što možemo iskoristi za. '

‘To bi bilo dobro, da, ali svejedno se osjećam grozno što uopće moram tražiti pomoć. Tata nas je naučio
stajati na vlastitim nogama ’, uzdahnula je Ally.

‘S druge strane, kad roditelj. . . umre, djeca dobivaju u oporuci novac koji mogu slobodno potrošiti po
svom izboru ’, rekla je Maia. ‘Moramo shvatiti da smo sada mi glavni - čak i ako se teško sjetimo da
Georg radi za nas, a ne obrnuto. To je naš novac i ne bismo se trebali bojati tražiti ga. Georg nije naš
moralni kompas; to je bio Pa, sjećaš se? I naučio nas je da ne zloupotrebljavamo ono što smo imali sreće
da nam se da. Biti samohrana majka jer vam je partner umro jedan je od najboljih razloga za potrebu
financijske podrške, Ally. Da je Pa danas živ, znam da bi i on tako mislio. '
'U pravu si. Hvala ti, Maia. ’Ally je pružila ruku sestri. ‘Mnogo si mi nedostajao, znaš. Oduvijek ste bili
smirujući glas razuma. Samo bih volio da ne živiš tako daleko. '

‘Nadam se da ćete uskoro ti i Bear doći posjetiti Brazil. To je nevjerojatna zemlja i. . . ’

Zazvonio je telefon i Ally je skočila da uhvati poziv.

‘Allô, govori Ally D’Aplièse. Who? Oh, bok, Mary-Kate ’, rekla je dok je zvala Maiu da je sasluša. ‘Jako je
lijepo razgovarati s vama. CeCe mi je rekao sve o susretu s tobom na Novom Zelandu. Ja sam ovdje i
Maia - naša najstarija sestra -. '

'Bok, Mary-Kate', rekla je Maia.

‘Bok, Maia’, začuo se nježni glas Mary-Kate, ‘dobro je razgovarati i s tobom. CeCe mi je ostavio ovaj broj i
kako je ne mogu dobiti, nadam se da je u redu što sam te nazvao. '

‘Naravno da jest.’ Ally je ponovno preuzela vlast.

'Znam da su CeCe i njezina prijateljica Chrissie pokušavale otkriti u kojem je hotelu odsjela moja mama u
Torontu. Sinoć sam razgovarao s mamom i rekla je da ostaje u Radissonu. Imam sve pojedinosti. ’I Maia i
Ally mogle su čuti tračak uzbuđenja u glasu Mary-Kate. ‘Hoću li vam ih dati ili pričekati dok ne dohvatim
CeCe?’

‘Nama, molim vas’, rekla je Ally, zgrabivši olovku i blok za bilješke koji su sjedili uz kuhinjski telefon.
‘Pucaj.’ Ally je napisala adresu i telefonski broj. ‘Hvala, Mary-Kate, to je fantastično.’

‘Pa, što ćeš učiniti? Hoćete li doletjeti do nje? '

'Imamo sestru koja živi na Manhattanu. Još je samo kratka vožnja avionom, pa je rekla da bi mogla ići. '

‘Opa, tvoja obitelj zvuči zanimljivo. Čudno, ali zanimljivo ’, zahihotala se Mary-Kate. ‘Ups! Nisam mislila
biti nepristojna ili nešto slično. . . ’
‘Oh, ne brinite, navikli smo na to’, rekla je Ally. 'Siguran sam da vam je CeCe rekao da ako potvrdimo da
je onaj vaš prsten koji je vaša mama dobila s njom pravi, onda bi bilo fantastično da odletite u posjet i
pođete s nama kasnije ovog mjeseca na našem brodu put za spomen našeg oca. '

'To je tako lijepo od vas, ali mislim da si to nisam mogao priuštiti.'

'Oh, svi troškovi letova podmirivat će naše obiteljsko povjerenje', brzopleto je rekla Ally.

‘U redu, hvala, razmislit ću o tome. U svakom slučaju, da vidimo hoće li se tvoja sestra uspjeti spojiti s
mojom mamom i pitati je za taj prsten. Samo . . Pa, mislim da se mama osjeća pomalo čudno zbog CeCea
i Chrissie koji su se pojavili na pragu, znaš? Još nisam rekao da bi je možda druga sestra dolazila vidjeti u
Toronto. Mislim da se nakon tatine smrti osjeća ranjivo. '

‘Razumijem u potpunosti, Mary-Kate. Uvijek ga možemo ostaviti ako vam je draže ', diplomatski je
odgovorila Maia.

'Ne želim je uzrujati ili nešto slično, ali zapravo, stvarno bih volio znati jesam li vaša nestala sestra. Znači
li to zvuk? ’

'Ne, uopće. Siguran sam da je posvojiteljskoj mami vrlo teška stvar kad se pojavi mogući skup rođaka,
pogotovo iz vedra neba. To je naša krivnja, Mary-Kate. Prvo smo vam trebali pisati, ali svi smo bili toliko
uzbuđeni da smo vas mogli pronaći, nismo razmišljali. '

‘Pa, drago mi je da su došli CeCe i Chrissie, ali. . . ’

‘Obećavam da ću reći Electri da pažljivo kroči’.

‘Electra. . . pa ona je šesta sestra? '

'Jeste', potvrdila je Ally, iznenađenje u glasu. ‘Znaš svoju mitologiju.’

‘Oh, znam. Govorio sam CeCeu da je mama studirala klasiku na uni i da je bila pomalo opsjednuta svim
tim grčkim mitovima. Electra je tako neobično ime, zar ne? Samo jednu Electru znam, a to je
supermodel. Ja cačuo njezin govor na televiziji prije nekoliko noći. To nije tvoja sestra, zar ne? '

'Zapravo je.'

'Sranje! Mislim . . . ozbiljno? Ona je, kao, pa, uvijek mi je bila idol. Tako je lijepa i elegantna i taj je govor
pokazao da ima mozak i suosjećanje u loptama. Mislim da bih se mogao srušiti na licu mjesta ako bih je
upoznao! ’

‘Ne brinite, zadržat ćemo vas’, rekla je Ally, podijelivši osmijeh s Maiom. ‘Odmah onda, govorite uskoro.’

'Da. A ako razgovarate s Electrom, recite joj od mene da mislim da je nevjerojatna. '

'Hoću, a vraćajući se na ono što ste prije govorili, mislim da bismo trebali mamu upozoriti da Electra
dolazi sutra. Ako želite, ostavit ću poruku na recepciji hotela kasnije rekavši da je moja sestra možda u
posjeti. '

‘Dobro, da, to bi bilo dobro. Hvala, Maia. Zbogom.'

'Zbogom, Mary-Kate, i hvala na pozivu.'

Maia je spustila slušalicu i nekoliko sekundi zurila u Ally.

‘Zvuči tako slatko. I vrlo mladi ’, rekla je na kraju kad su se vratili do stola.

'Znaš što? Mislim da je zvučala. . . normalan.'

‘Hoćeš reći da nismo?’ Maia se nasmiješila.

'Mislim da smo hrpa žena različitih osobnosti. Baš kao i većina sestara. I svejedno, što je "normalno?"
'Ipak se osjećam krivom zbog njene mame', uzdahnula je Maia. ‘Sigurno je poražavajuće odjednom čuti
da je uspostavljen kontakt o mogućoj rođenoj obitelji. Obično bi se to dogodilo službenim kanalima. '

'Da u pravu si. Trebali smo razmišljati ’, složila se Ally. ‘Bilo nam je drugačije; Tata nas je aktivno poticao
da idemo pronaći svoje rođene obitelji. '

'To samo pokazuje koliko je Ma kroz sve ovo bila nevjerojatna jer smo pronašli svoju rodbinu', rekla je
Maia. ‘Voljela nas je sve kao majku. Mislim, ne bih je mogao voljeti više, ona je moja majka. '

'I moja', složila se Ally. ‘I fantastična baka za Medvjeda.’

‘Dakle. . . mislite li da je Mary-Kate naša nestala sestra? '

'Tko zna? Ali ako jest, kako ju je Pa izgubio? '

'Nemam apsolutno pojma i mrzim ove razgovore', uzdahnula je Maia. ‘Sjećate se da smo svi nekad
čavrljali o tome zašto nas je usvojio kad smo bili mlađi? A koja je bila njegova opsesija sa Sedam sestara?
’

'Naravno da znam.'

‘Tada smo mogli jednostavno sići dolje do Paine radne sobe i izravno ga pitati, ali nitko od nas nikada
nije imao hrabrosti to učiniti. Sad kad je otišao, to više nije opcija. Čini mi se da bih bila dovoljno hrabra,
jer sada to nikada nećemo saznati. ’Maia je umorno odmahnula glavom.

'Vjerojatno ne, iako pretpostavljam da Georg zna puno više nego što će ikad reći.'

'Slažem se, ali pretpostavljam da ga obvezuje sve što odvjetnička zakletva nije otkrivanje tajni svojih
klijenata.'

'Pa, čini se da je Pa sigurno imao puno takvih', rekla je Ally. ‘Kao, jeste li znali da u ovoj kući postoji lift? '
‘Što?’ Dahtala je Maia. 'Gdje?'

‘Postoji ploča koja je skriva od hodnika iz kuhinje’, rekla je Ally, stišavši glas. 'Tiggy je to saznala kad je
boravila ovdje nakon što je bila tako bolesna u proljeće. Očito je Ma rekao da ga je tata instalirao nedugo
prije smrti - mučio se sa stubama, ali držao je to u tajnosti jer nije želio da se itko od nas brine. '

‘Shvaćam’, polako je rekla Maia. 'To se, doduše, ne čini previše sumnjivo, Ally.'

‘Ne, ali sumnjivo je da se lift spusti do skrivenog vinskog podruma o kojem nam nikad nitko nije rekao!’
Rekla je Ally.

'Siguran sam da postoji objašnjenje za to ...'

'Kad je Electra bila ovdje prije nekoliko mjeseci, Ma nas je obojicu odvela tamo. A Electra je potvrdila
ono što je Tiggy pronašla kad se ušuljala u podrum kad su Ma i Claudia spavale - iza jednog od vinskih
nosača skrivena su vrata. '

‘Pa, što stoji iza toga?’

'Ne znam', uzdahnula je Ally. 'I sam sam se ušuljao dolje jedne noći kad sam bio s Bearom - ključ dizala
nalazi se u kutiji s ključevima u kuhinji. Vidio sam vrata, ali nisam mogao pomaknuti stalak za vino ispred
njih. '

‘Pa, kad budemo svi ovdje zajedno, idemo pogledati. Možda Georg zna kamo i do čega to vodi. U svakom
slučaju, vratimo se nestaloj sestri, sad kad znamo gdje Mary-Kateina mama boravi u Torontu, nazovimo
Electru opet ’, rekla je Maia gledajući na sat. 'U New Yorku je oko šest sati ujutro - to bi moglo biti
prerano.'

Ovog puta Electra nije odgovorila na mobitel, pa joj je Maia ostavila poruku da im se hitno javi. Ma je
stigla iz vrta s Medvjedom, a Ally ga je nahranila dok je sjedila u kuhinji čekajući Electrin poziv.
'Ako želite, možete izaći ili gore', komentirala je Ma dok je Claudia počela pripremati ručak. ‘Neću
ostaviti telefon bez nadzora.’

'Ako se Electra ne javi uskoro, mogla bih', rekla je Ally, dok se Maia izgovarala da ide u kupaonicu. ‘Mogu
li ostaviti Medvjeda ovdje s tobom? Mislila sam da bih nakon ručka mogla izvesti laser na jezero. '

'Naravno. Znaš da mi je zadovoljstvo čuvati ga, Ally, i siguran sam da bi ti sat ili dva plovidbe donio svijet
dobra. Možda bi Maia mogla poći s tobom ’, rekla je Ma, promatrajući kuhinjska vrata za Maijin
povratak. 'Između tebe i mene, ona ne izgleda dobro. Možda bi joj dobro došao svjež zrak. '

'Možda', složila se Ally. ‘Rekao sam da bi trebala otići liječniku ako se sljedećih nekoliko dana ne
popravi.’

‘Nadam se da je ona bolja za vaše sestre kad počnu pristizati. Želim da to bude prekrasno slavlje. '

Ally je u Mainim očima ugledala tračak iščekivanja.

‘I ja se nadam, Ma. Sigurno je za vas vrlo uzbudljivo, što ćete opet spojiti sve svoje djevojke. '

‘Ma, jest, ali s dolaskom svih njihovih obitelji, moram smisliti kako da ih smjestim. Mislite li da će
parovima smetati da dijele manje krevete koje imate u sobama na tavanskom katu ili bih ih trebao staviti
na kat vašeg oca u dvokrevetne sobe? '

Ally i Ma raspravljale su o tome kad je Maia ušla natrag u kuhinju. ‘Ima li vijesti?’, Pitala je.

‘Još ne, ali siguran sam da će nas Electra kontaktirati čim dobije poruku. Ma se pitala želiš li izaći i sa
mnom se okrenuti oko jezera na Laseru? '

‘Ne danas, hvala. Nisam još sigurna da mi je želudac dovoljno uređen ’, uzdahnula je Maia.

'Imam juhu', rekla je Claudia iz svoje postaje na strelištu. ‘Hoćete li jesti iznutra ili izvana?’
‘Vani, mislim, zar ne, Maia?’ Rekla je Ally.

‘Greška. . . Kasno sam doručkovao pa nisam gladan. Zapravo, mislim da ću otići gore na počinak dok vi
jedete. Vidimo se kasnije.'

Kad je Maia napustila sobu, Ally i Ma podijelile su pogled.

Vrativši Medvjeda u kolica, ušuškana na sjenovitom mjestu ispod velikog hrasta, gdje je Ma oduvijek
raspoređivala bebe, Ally je samo sjedila popiti juhu kad je zazvonio telefon. Uletjela je unutra da ga
podigne, ali Claudia je stigla do njega prva.

‘Je li Electra?’

‘Ne, to je Star. Evo. ’Claudia je predala slušalicu i vratila se svom pranju.

‘Zdravo, Star! Kako si?'

‘Oh, dobro sam, hvala ti, Ally.’

‘Kako je miš? A Rory? ’

‘I oni su dobro. Žao mi je što još nisam odgovorio na vašu e-poštu; radili smo neke zalihe u knjižari i bio
je kaos. Svejedno, mislio sam da ću te nazvati, a ne pisati. Čini se da je prošlo nekoliko godina otkad smo
zadnji put razgovarali. '

‘To je zato što je već bilo’, rekla je Ally sa smiješkom, ‘ali ne brinite. Dakle, dobili ste moju e-poštu? '
‘Da, i CeCe je ispunio i mene - sastajemo se u Londonu u sljedećih nekoliko dana. Nije li uzbudljivo?
Mislim, da je Georg mogao pronaći nestalu sestru baš na vrijeme da ode položiti vijenac. Ima li još
vijesti? ’

Ally je objasnila da se nadaju da će Electra sutra otići u Toronto.

‘Pa, sve što mogu učiniti od svog kraja, javite mi. Je li u redu ako o svemu tome kažem Orlandu, Miševom
bratu? Zapravo je stvarno dobar glumac. To su sigurno sve one priče o Conanu Doyleu koje čita,
'zasmijuljila se Star.

‘Ne vidim zašto ne. Jeste li već odlučili kad dolazite na Atlantidu? '

'Kao što sam rekao, sastat ću se s CeCeom i Chrissie u Londonu, ali neću moći letjeti do Ženeve s njima -
Mouse je vrlo zauzet obnovom High Wealda, pa ne želim napustiti Rory predugo nasamo s njim. Hranit
će se samo čipsom i čokoladom, znajući Miša. Roryjev školski rok završava dan prije nego što krenemo
na krstarenje, pa ću tada letjeti s njim, a nadam se i s Mouseom. '

‘Samo nas obavijestite, jer to sada nije dugo, zar ne?’

‘Ne, i tako sam uzbuđena što vidim sve. Bože, Ally, čini mi se da se toliko toga dogodilo svima nama u
proteklih godinu dana. I naravno, jedva čekam da upoznam i Medvjeda. Ostanite u kontaktu, zar ne?
Morat ću ići zapravo - obećao sam da ću sutra pripremiti četrdeset i osam muffina i kolač od limuna u
obliku kišice “.

‘Nema problema, Star. Čujemo se uskoro, ćao. '

Ally je odlutala natrag vani kako bi dovršila juhu i pokušala ne osjećati zavist što su svi životi njezinih
sestara bili tako ispunjeni i zauzeti. I kako su svi zvučali sretni.

Stvarno mi treba to okretanje na jezeru, pomislila je sjedajući.

Izvan vode, topli lipanjski povjetarac šibao je Allyne uvojke oko lica. Udahnula je pluća čistog zraka, a
zatim ga polako pustila. Osjećao se gotovo kao da joj je fizička težina podignuta s ramena - ili bolje
rečeno, iz ruku. Osvrnula se na siluetu Atlantide, blijedo ružičaste kupole koje su virile iza niza smreka
koje su je štitile od znatiželjnih očiju.

Oštro skrećući kako bi izbjegla put ostalih mornara, jedrilica i ljetovatelja koji su se ovog prelijepog
ljetnog popodneva strpali uz jezero, Ally je odvela laser do ulaza i legla, uživajući u osjećaju sunca na
svom licu. Podsjetio ju je na ležanje u Theovom naručju prije samo godinu dana, osjećajući se jednako
sretno kao i do sad.

‘Jako mi nedostaješ, draga moja’, šapnula je nebesima. ‘Molim vas, pokažite mi kako dalje, jer više ni
sam ne znam gdje mi je dom.’

'Zdravo', Maia je pozdravila sestru kad je Ally nekoliko sati kasnije ušla u kuhinju. ‘Stvarno ste uhvatili
sunce vani. Jeste li uživali u tome? ’

‘Bilo je prekrasno, hvala. Zaboravila sam koliko to volim ', nasmiješila se Ally. ‘Je li medvjed dobro?’

‘MaUpravo će se okupati i on je potpuno u redu. '

‘Super, onda ću se uputiti i istuširati dok mogu. Kako se osjećaš, Maia, bilo što bolje? '

‘Dobro sam, Ally. Oh, netom prije nego što se popneš, Electra je nazvala dok si bio vani. Dao sam joj ime
hotela u Torontu, a Mariam je nazvala privatnu zrakoplovnu tvrtku, tako da je trenutno na čekanju za
sutra. '

‘U redu, savršeno. Vidimo se malo ’, rekla je Ally kad je izlazila iz kuhinje.

Nakon što je nazvala Merryin hotel kako bi s recepcionarom potvrdila da je još uvijek tamo, Maia je
nazvala Mariamin broj.
‘Zdravo, je li to Mariam? Maia je ovdje. '

'Bok, Maia, je li sve u redu?'

‘Sve je u redu. Samo sam ti htio reći da Mary McDougal definitivno boravi u hotelu još nekoliko noći. Nije
bila vani, ali ostavio sam poruku u kojoj se kaže da će Electra biti u kontaktu kako bi potvrdila vrijeme
sutrašnjeg susreta. Nisam izgovorio njezino ime za slučaj da je to stvorilo previše galame. '

'Hvala vam. Tada ću to nazvati. Vaša je sestra pod snijegom; svi sada žele razgovarati s njom ’, rekla je
Mariam, nježnim tonom poput žlice meda koji se topi. 'Miles i ja mislimo da je vrlo važno da korača
sama, jer nije prošlo puno vremena otkako je izašla iz rehabilitacije.'

'Apsolutno. Rekao sam joj isto, iako sam siguran da Electra ima i drugih ideja. '

'Zapravo, vrlo je mirna zbog situacije. Ni ona se ne želi vratiti na to mračno mjesto. Odlučili smo odabrati
nekoliko pouzdanih novinara i veliku chat emisiju s kojom će biti intervjuirana, što će dobrotvornoj
organizaciji pružiti puno izvještaja, ali ni na koji način neće biti eksploatatorsko. '

‘Jako sam zahvalan što te ima, Mariam. Puno vam hvala što ste tu za nju. '

'Zaista nije problem, Maia. Osim što je moj posao brinuti se o njoj, volim je. Ona je tako jaka osoba i
mislim da će raditi velike stvari. Sada, kako se zove puno ime dame s kojom se sastajemo? '

'Gospođa Mary McDougal, poznata i kao "Merry".'

'Super', rekla je Mariam. ‘Nazvat ću hotel sada, pokušati razgovarati s Merryjem i dogovoriti vrijeme i
mjesto, mogu? Mislim da bi sastanak u hotelu bio najlakši jer je blizu zračne luke Billy Bishop. Imate li
njezin broj sobe? ’

‘Bojim se da nemam. Nisam siguran da hoteli danas daju takve informacije. Jednostavno ćete morati
tražiti da vas odvedu u njezinu sobu. '
‘Je li u redu ako umjesto Electre koristim svoje ime? Kao što ste rekli, posljednje što želimo je da netko
sazna da će ona tamo biti. Od koncerta nije izlazila u javnosti. Odlučili smo da će ona morati biti
maskirana. '

‘Kakav mora biti svjetski poznat!’, Smijala se Maia.

‘Što da kažem ako me ova Marija pita o čemu je sastanak?’

'Možda baš to što zovete u ime sestre CeCe D'Aplièse, koja je posjetila Mary-Kate u vinogradu, a vi biste
željeli ugovoriti sastanak s njom u hotelu', predložila je Maia.

‘U redu, potvrdit ću mlaznjak, a zatim je pokušati kontaktirati i javiti vam se. Ćao, Maia. '

‘Zbogom, Mariam.’

Claudia je stigla u kuhinju, a za njom Ma i medvjed ukusnog mirisa, svježi i čisti u bebi.

'Ooh, dodaj ga za zagrljaj s njegovom tetkom', rekla je Maia.

'Naravno', rekla je Ma dok joj je pružala izvijajućeg Medvjeda. 'Kupanje mi je uvijek bilo najdraži trenutak
u danu kada ste svi bili mali.'

'To je bilo vjerojatno zato što vrijeme za spavanje nije bilo tako daleko', rekla je Maia. 'Ozbiljno, mama,
sad se osvrćem, ne znam kako si se snašla.'

‘Ni ja, ali jesam.’ Ma slegnula je ramenima natočivši si čašu vode. ‘I zapamtite, kako ste odrastali,
zabavljali ste jedni druge. Ide li Electra sutra u Toronto? ’

'Da, ali jednostavno ne znam što će se dogoditi', rekla je Maia. 'Osim što je Georg bio uvjeren da je Mary
McDougal naša nestala sestra, plus smaragdni prsten, nemamo puno toga za nastaviti. A kad sam
razgovarao s Mary-Kate, bila je zabrinuta da je njezina posvojiteljska mama uznemirena našim
iznenadnim pojavljivanjem u životu njezine kćeri. '
'Mogu zamisliti', složila se Ma. 'Ali na Mary-Kate je da odluči želi li znati više, a zvuči kao da zna.'

'Da. Zašto mislite da je Georg toliko siguran da je to ona? '

‘Ne znam više od tebe, Maia. Sve što mogu reći je da, tijekom svih godina koje poznajem Georga, nikada
nije rekao da je istinski vjerovao da bi itko drugi koga je istraživao mogao biti nestala sestra, pa mora biti
uvjeren da je to ona. '

‘Je li ti otac ikad tijekom godina spomenuo nestalu sestru, mama?’

‘Povremeno. Uvijek mu je bila tuga u očima kad je govorio o činjenici da je ne može pronaći. '

‘Što je s tobom, Claudia?’, Pitala je Maia.

‘Ja?’ Claudia je podigla pogled s povrća koje je sjeckala za večeru. ‘Oh, ne znam ništa. Ja nisam za tračeve
’, dodala je, a Ma i Maia podijelile su osmijeh. Claudia nije voljela ništa više od velike gomile smećarskih
časopisa, za koje su oboje znali da ih je skrivala ispod mape s receptima ako bi netko ušao u kuhinju.

Maia je ponovno zazvonio mobitel i predala je Bearu Mau dok je odgovarala.

‘Bok, Maia, Mariam opet ovdje. Mary McDougal wanije u njezinoj sobi, ali ostavio sam poruku vrataru da
kažem da dolazimo sutra. Predložio sam jedan popodne i da se nađemo u predvorju. Ostavio sam i svoj
broj mobitela, pa se nadam da će me nazvati. Ako to ne učini, nastavimo li dalje? ’, Pitala je Mariam.

‘Ja. . . ne znam, da budem iskren. Dug je put do ničega, a to bi mogao biti rezultat. '

‘Ja sam za to’, rekao je glas u pozadini.

‘Trenutak, Maia, prepustit ću te Electri.’

‘Bok tamo’, začuo se Electrin glas. ‘Mislim da bismo trebali ići, čak i ako nam se Mary ne javi. Mislim,
CeCe i Chrissie pojavili su se nenajavljeno i pogledali hrpu informacija koje su uspjeli dobiti. Osim toga,
znamo da boravi u hotelu, pa ako je vani, zamolit ćemo vrataru da nam kaže kad se vrati, a mi ćemo
sjediti u predvorju dok se ona ne dogodi. Podsjeti me kako izgleda? ’

'Prema fotografiji koju je CeCe vidio, ona je lijepa, sitna plavuša koja izgleda oko četrdeset. Poput očito
glumice Grace Kelly. Jeste li sigurni da možete ići? '

‘Hej, ne znoji se; to je jednodnevni izlet tamo i natrag. Inače sam dva puta tjedno u avionu tko zna gdje.
Javit ću vam kako napredujemo. Mislim da Pa dugujemo barem da pokušamo identificirati nestalu
sestru, zar ne? '

'Da, Electra, mislim da jesmo', rekla je Maia.

Šestsjedni mlaz Cessna dobio je nadmorsku visinu leteći sjeverno od New Yorka. Electra je pogledala
kroz prozor i pomislila kako će je, u ‘stara vremena’, svrbiti da pristupi dobro opskrbljenom baru i uzme
veliki tonik s votkom. Poriv - navika - da to čini još je uvijek bio jak u njoj, ali prihvatila je da je vjerojatno
nikad neće napustiti i jednostavno bi se morala boriti svaki dan da joj ne popusti.

‘Hej, možeš li mi donijeti kolu?’ Upitala je Mariam, koja je sjedila bliže šanku na pročelju nego ona.

‘Naravno.’ Mariam se odriješila i otišla otvoriti mali hladnjak.

‘Donesi i meni perece, hoćeš li? Isuse, imam li apetita za nezdravom hranom otkad sam sišao s cuge ’,
uzdahnula je Electra. 'Dobar posao, čini mi se da me čeka nova karijera, jer postajem previše predebeo
da bih se usmjerio po pisti.'

‘Stvarno, Electra, ne izgledaš kao da si stavila uncu. Mislim da morate imati vrlo dobar metabolizam. Za
razliku od mene. ’Mariam je sjela, pokazala trbuh i slegnula ramenima.
'Možda je ljubav ta koja čovjeka čini gladnim', rekla je Electra dok je otvarala kolu. ‘Jeste li ti i Tommy
dobri?’

‘Mislim da jesmo, da. Tako je sretan što radi za vas u službenom svojstvu i izgleda tako zgodno u svojim
novim odijelima. ’Na obrazima Mariam pojavilo se nježno rumenilo dok je pijuckala vodu.

'On je sjajan momak i također je savršeno kvalificiran za posao, što je s njegovom vojnom pozadinom.
Budući da je moj tjelohranitelj, znam da sam ga danas trebala dovesti sa sobom, ali to je samo kratki
poskok, a pod mojom maskom, nitko me neće ni prepoznati. Bit će baš kao one večeri kad smo zajedno
izašli na večeru u Pariz. Bez cuge i droge s moje strane, naravno ’, zahihotala se Electra. ‘Jeste li već
spomenuli nešto o Tommyju svojoj obitelji?’

‘Ne, polako ćemo to poduzeti. Nema žurbe, zar ne? Sretna sam što imam priliku biti s njim kad mogu. '

'Jedva čekam da zaplešem na vašem vjenčanju, a znam da ćete imati tako slatku djecu', rekla je Electra.
‘Miles i ja sinoć smo razgovarali o dječjim imenima. Ima ozbiljno loš ukus - svaki njegov prijedlog za
dječaka imena su njegovih omiljenih košarkaša! '

‘Dobar je čovjek, Electra, i tako se zaštitnički ponaša prema vama. Drži se za njega, zar ne? ’

‘Sigurno hoću, sve dok se i on drži mene. Činjenica da je odvjetnik ponekad me iritira jer je tako logičan,
ali govori s smislom. A on je tako ponosan, znaš? Dobiva plaću u čučećem položaju, jer je toliko njegovog
posla pro bono. Mislim, trebali biste vidjeti njegov stan u Harlemu; to je iznad bodege i otprilike upola
manje od mog ormara! Predložio sam da bi bilo sjajno kad bismo zajedno kupili mjesto na kojem bismo
se mogli raširiti, ali on neće čuti za to. '

'Mogu razumjeti zašto se ne želi osjećati kao zadržan čovjek', odgovorila je Mariam.

‘Pa zašto je onda u redu da se žene„ čuvaju “? Gdje je razlika? '

'To su takvi kakvi su neki muškarci', slegla je Mariam. 'Da budem iskren, dobro je što Miles odbija
iskoristiti vaše bogatstvo. Toliko bi. '
‘Da, znam, ali volio bih iskoristiti svoje bogatstvo i kupiti pravu lijepu kuću ili stan na Manhattanu koji bi
se osjećao poput mog. Znam da sada imam ranč u Arizoni, ali proći će neko vrijeme prije nego što bude
spreman za useljenje i predaleko je da bih mogao biti stalni dom. Treba mi baza u gradu. U posljednje
vrijeme razmišljam koliko je dom važan. '

‘Možda zato što bi se trebali uskoro tome vratiti. Radujete li se povratku na Atlantidu i susretu sa svim
svojim sestrama? '

‘Dobro pitanje.’ Electra je zastala. ‘Odgovor je, nisam siguran. Svi mi padaju teško, a znam da jesam, ali
to sam samo ja. Čak i ako ne pijem alkohol i drogu, neću odjednom grokrila preko noći i postani anđeo. '

‘Ako pomaže, mislim da ste postali potpuno druga osoba otkad ste se otrijeznili.’

‘Nisi me vidio kad sam sa sestrama.’ Electra je podigla obrvu. ‘Pogotovo CeCe. Ona i ja uvijek smo se
trljali pogrešno. '

‘Zapamtite, i ja potječem iz velike obitelji i obećavam vam, uvijek postoji jedan brat ili sestra s kojim se
drugi muče. Mislim, volim Shez, svoju mlađu sestru, ali ona je tako pokroviteljska samo zato što je
diplomirala pravo, a ja sam krenuo ravno na posao. '

‘Aha, točno’, kimnula je Electra. ‘Pa kako se snalaziš?’

'Pokušavam shvatiti da smo se ona i ja uvijek natjecale. Želim biti bolji od nje i ne mogu si pomoći s tim
osjećajem. Ali ako prihvatim zašto se tako osjećam, mogu se snaći. '

‘Možda i CeCeova konkurencija za mene, iako ne na isti način kao ti i Shez. Mislim, ona može galamati
glasnije od mene, ali mislim da bacam najbolje bijese ’, nasmijala se Electra.

'Nikad se ne zna, oboje ste se mogli promijeniti u proteklih godinu dana. Iz onoga što ste rekli o CeCeu,
zvuči kao da je sada puno sretnija. Mislim da toliko naših borbi s našom braćom i sestrama proizlazi iz
osjećaja nesigurnosti da ih roditelj preferira više nego mi. Tada počinjemo imati živote odvojeno od
obitelji, gradimo vlastite karijere i možda smo s nekim za koga brinemo tko je naš, koga ne moramo
dijeliti sa svojom braćom i sestrama, što nas čini snažnijima i više u kontroli.'
‘Znaš što, Mariam? Izgubljeni ste kao PA. Trebali biste postati savjetnik. Mislim da sam u proteklih
nekoliko mjeseci naučio više od vas nego od bilo kojeg terapeuta kojemu sam također platio mnoštvo za
razgovor. '

‘Pa, hvala ti na tom komplimentu’, nasmiješila se Mariam. ‘Ali upamti, i ti meni plaćaš. I kad smo već kod
toga, bismo li mogli pregledati vaš raspored razgovora za sljedećih nekoliko dana? '

'Godinama nisam bila u Torontu', komentirala je Electra kad su sišli s aviona i uveli ih u limuzinu koja je
čekala na asfaltu.

‘Nikad nisam bila’, rekla je Mariam, ‘ali čula sam da je to prekrasan grad. Čitao sam o tome sinoć i očito
moramo ući na trajekt kojem treba devedeset sekundi da pređe jezero Ontario. Razmišljaju o izgradnji
tunela pod zemljom kako bi putnici mogli pješačiti do kopna. '

‘Ti si rudnik informacija, Mariam’, rekla je Electra. ‘Gledajući unatrag, sad se osjećam loše što se nikad
nisam potrudio saznati bilo što o mjestima koja sam posjetio za fotoshooting. Jedan se grad topi u drugi,
jedna zlatna plaža izgleda kao svugdje drugdje, znate? '

‘Ne baš, ali razumijem što govorite. Gle, evo trajekta. ’Mariam je pokazala prema tankom pojasu vode
koji ih je dijelio od kanadskog kopna.

‘Usput, donio si moju masku, zar ne?’

'Jesam', kimnula je Mariam, kopajući po svojoj torbi koja je Electru počela podsjećati na vrećicu tepiha
Mary Poppins, jer nikad nije uspjela proizvesti sve što joj je potrebno.

‘Želiš li da ti pomognem da ga obučeš?’ Pitala je Mariam dok se limuzina pomicala naprijed na trajekt, a
zatim parkirala.
'Da molim. Ako uspijemo upoznati tu ženu u predvorju hotela, najbolje je da me ne prepoznaju ili ćemo
biti okruženi. Nadam se da mogu objasniti tko sam zapravo kad Merryja dovedemo negdje privatno. '

‘Evo gornjeg dijela koji ste nosili u Parizu i koji možete obući preko majice.’

‘Hvala’, rekla je Electra dok je navlačila odjeću preko glave i provlačila ruke kroz široke rukave. Sagnula je
glavu prema Mariam kako bi joj mogla omotati šareni šal i pričvrstiti ga na svoje mjesto. Nakon što je
Mariam dodala malo olovke za oči oko očiju, naslonila se. ‘Pa, kako izgledam?’

‘Baš kao što biste trebali. Mi smo dvije muslimanke na odmoru u Kanadi, zar ne? Gledajte, već smo sišli s
trajekta. Hotel je udaljen samo nekoliko minuta ’, dodala je Mariam.

Kad su izašli iz limuzine ispred Radissona, Electrin želudac naglo je posustao. Osjećao se poput leptira
koje je znala dobiti kad se morala vratiti u internat. ‘Što znači da ste nervozni’, promrmljala je ispod glasa
dok su ulazili u predvorje. 'Točno', rekla je Electra. 'Što ćemo sada?'

‘Idi sjedi, a ja ću pitati recepcionara može li nazvati Merrynu sobu i obavijestiti je da smo ovdje. U slučaju
da izađe, predlažem vam da nađete mjesto za sjedenje na kojem ćemo moći vidjeti ulaz, kao i dizala
upravo tamo ', pokazala je Mariam. 'U tom kutu je besplatni kauč koji će nam pružiti savršen pogled.'

‘U redu’, rekla je Electra, osjećajući se jako drago što je Mariam s njom. Uvijek je znala što treba učiniti i
smireno bi se bavila time. Prešavši polirani pod predvorja i sjedeći tamo gdje je Mariam predložila,
Electra se osvrnula i vidjela nijednu glavu koja se okreće prema njoj kao što bi to obično činila.

Mariam se vratila i sjela kraj nje.

‘Nitko me do sada nije primijetio’, šapnula je Electra.

‘Dobro, i siguran sam da Allahu neće smetati što povremeno posuđujete simbole naše vjere, ali ako će to
biti trajnije, ondamožda će se morati obratiti ’, odgovorila je Mariam. Electra nije bila sigurna misli li
ozbiljno ili ne. 'U svakom slučaju', nastavila je, 'vratar je rekao da je sinoć razgovarao s gospođom
McDougal, a također je stavio poruku ispod njezinih vrata, potvrđujući da dolazimo i da ćemo je dočekati
u predvorju u jedan sat.'
'Nikad ne otvaram one bilješke koje ostanu ispod vrata, pripazite', rekla je Electra. 'To je obično ili vaš
račun, ili ako kažete da domaćinstvo nije moglo dobiti pristup za odbijanje vašeg kreveta. Je li joj vratar
nazvao sobu kad ste bili s njim? '

'Jeste, da, ali ona se nije javila.'

‘Onda možda ona neće doći.’

‘Electra, ranili smo deset minuta, budimo pozitivni i dajmo priliku gospođi McDougal, možemo li?’

‘Dobro, dobro, ali ako se ne pojavi, to mora značiti da nas izbjegava.’

'Njezina kći Mary-Kate misli - sasvim razumljivo - da bi to moglo biti zato što je nesretna zbog
potencijalnih rođaka koji se iznenada pojave. Moramo biti osjetljivi, Electra. '

‘Dat ću sve od sebe, obećavam. Podsjeti me kako opet izgleda? ’

'Maia je rekla da tražimo malu, vitku, sredovječnu ženu plave kose. . . poput Grace Kelly. '

‘Ma da, mislim da ju je Maia spomenula. Tko je ona opet? ’, Pitala je Electra.

'Bila je jedna od najljepših žena koje su ikad šetale zemljom. Moj je otac bio zaljubljen u nju godinama.
Evo, da vidim da li mogu donijeti njezinu sliku. '

Mariam je otvorila torbu i izvadila svoj laptop. Upisala je lozinku za Wi-Fi koju joj je dao vratar i pronašla
ono što je tražila.

‘Eto - morate priznati da je bila zapanjujuća, a čak se i udala za stvarnog princa! Moj je otac bio samo
tinejdžer kad se udala, ali kaže da se toga još uvijek sjeća jer je izgledala tako lijepo. '
'Sigurno je', složila se Electra. ‘I polarna suprotnost od mene.’ Pokazala je rukom na svoj visoki okvir i
ebanovinu kožu. ‘To znači da ova Merry ni na koji način nije genetski povezana sa mnom, ali njezina me
boja podsjeća malo na Star. . . Pa, zašto ne biste promatrali dizala tamo, a ja ću budno paziti na ulaz? '

Oboje su dvadeset minuta sjedili buljeći u svoje dodijeljene ciljeve, sve dok se Electra nije stresla. 'Znaš
što? Umirem od gladi.'

‘Hoćemo li naručiti malo hrane?’ Mariam je podigla jelovnik sa stola i proučila ga. 'Ovdje nemaju halal
meni, pa ako želite želite ići vegetirati, kako biste zadržali karakter.'

'Proklet! Htio sam uzeti cheeseburger, ali zadovoljit ću se salatom i pomfritom. '

‘U redu.’ Mariam je pogledala na sat. ‘Sad je nešto iza deset i jedan, pa ona ili kasni ili jednostavno ne
dolazi. Nazvat ćemo konobaricu i naručiti, a zatim ću ići vidjeti vrataricu. '

Mariam je učinila kako je sugerirala, ali Electra joj je već vidjela lice dok se vraćala do kauča da to nisu
dobre vijesti. ‘Ponovno je pokušao u njezinoj sobi, ali nema odgovora. Pretpostavljam da ćemo
jednostavno morati sjediti ovdje i čekati. '

‘Ako nas aktivno izbjegava, to bi moglo značiti da se od nas osjeća ugroženo.’

‘Nisam iznenađen. Sigurno joj je čudno da je hrpa posvojenih sestara prati širom svijeta ', istaknula je
Mariam. 'Vaša obitelj nije baš standardna, zar ne?'

‘Pa, ako bi mi se zapravo došla u susret, onda bih joj mogao sve objasniti, zar ne?’

‘Objasnite da trebate vidjeti smaragdni prsten kako biste dokazali da je Mary-Kate ona koja Georg, vaš
odvjetnik, misli da jest, tj.„ Nestala sestra “? Čak i to zvuči neobično, Electra, jer nitko od vas nije
biološka kćer vašeg oca. Je li vam Georg rekao je li joj ostavljena neka vrsta nasljedstva? Možda bi joj to
pomoglo da pomisli kako se isplati upoznati nas. Mislim, da postoji novac koji bi njezina kći mogla
naslijediti. '
'Ne znam', rekla je Electra u očaju dok im je konobarica donosila ručak. ‘Hvala, a mogu li dobiti malo
kečapa i majoneza za pomfrit?’, Pitala je.

Konobarica je kimnula i odjurila.

Electra je uzela prženicu i žvakala je. 'Mislim, kao i obično s Paom, sve je misterij. Što radim u Torontu,
pretvarajući se u muslimanku i jedem pomfrit u predvorju nekog hotela? Čekajući s vama nekoga za koga
do prije par dana nikada nisam čuo, a tko izgleda kao da se ona ionako neće pojaviti? '

'U pravu si. Tako rečeno, zvuči čudno ’, složila se Mariam i obje su se počele hihotati.

‘Ozbiljno, Mariam, ovo je jednostavno smiješno. Da sam mama Mary-Kate, ne bih se ni pojavila. Možda
biste mogli pitati vrataricu hoće li posljednji put probati njezinu sobu? Onda odlazimo. '

'Nakon što dovršim sendvič, hoću, da', rekla je Mariam. ‘A ako ne odgovori, možda biste joj mogli
napisati osobnu bilješku? Tada bismo to mogli ostaviti vratarici da joj je preda. '

'To je dobra ideja', složila se Electra. ‘Vratite mi papir i kovertu sa stola.’

Bilo je gotovo dva sata kad je Electra bila zadovoljna napisanim.

'Točno, ovo je konačni nacrt', rekla je, pokazujući na sve zeznute prethodne verzije koje su zasipale
stolić.

‘Samo naprijed, slušam’, rekao je Mariam.

Draga Mary McDougal,

Zovem se Electra D’Aplièse i jedna sam od šest usvojenih sestara. Naš otac, Pa Salt (nismo sigurni u
njegovo pravo ime, jer je to sve što smo ga ikad zvali), umro je prije godinu dana. Usvojio bi nas sa
cijelog svijeta, ali uvijek nam je govorio da postoji sedma sestra koja je nestala.
Naš odvjetnik Georg Hoffman rekao je da je pronašao neke informacije koje dokazuju da je Mary
McDougal gotovo sigurno nestala sestra. Iz posjeta moje sestre CeCe vašoj kćeri Mary-Kate znamo da ste
je vi i vaš suprug usvojili kao bebu. Dokaz da je to smaragdni prsten u obliku zvijezde, za koji Mary-Kate
kaže da ga imate kod sebe.

Obećavam vam, mi smo samo normalne žene koje nemaju motiv osim ispuniti želju našeg pokojnog oca
da pronađe nestalu sestru. Slobodno me kontaktirajte na broj mobitela ili fiksni telefon naše obiteljske
kuće u Ženevi.

Žao mi je što vas danas nismo mogli upoznati, ali ako je vaša kći ona koja naš odvjetnik misli da je, svi
bismo je u jednom trenutku voljeli upoznati - i vas -.

S najboljim željama,

Electra D’Aplièse

'To je savršeno. Dobro je što ste rekli da biste se voljeli upoznati s njima ', rekla je Mariam dok je grabila
pismo prije nego što je Electra mogla pronaći daljnju grešku, a zatim ga presavila i stavila zajedno s
karticom koja sadrži odgovarajuće brojeve telefona omotnica. ‘Da joj se obratim?’

‘Da, hvala.’ Electra je uzdahnula. ‘Opa, kakav gubitak dana. Vraćam se bez ičega za izvještavanje. Ja sam
propali detektiv. '

‘Ako jesi, i ja sam’, rekla je Mariam dok je zatvarala omotnicu. 'U redu. Dat ću pismo vračaru, da li bih
onda trebao nazvati limuzinu da se zaustavi vani? '

‘Da, iako moram prije nego što krenemo u zahod.’

'Naravno', složila se Mariam kad je Electra krenula u potragu za tim.

Ušavši, vidjela je da je jedan od štandova zauzet i odabrala najudaljeniji štand od vrata.

‘Ne, još su tamo’, začuo se tihi ženski glas s druge kabine. ‘Vratar mi je telefonom rekao da su moje
posjetiteljice dvije muslimanke. Ali što bi htjeli sa mnom? Mislim, vi to ne mislite. . . to je on?'

Unutar svoje kabine Electra se smrzla.

O moj Bože, o moj Bože, to je ona. . . što dovraga radim?

‘Sišao sam da ih pogledam. Oboje su mladi, ali ne, naravno da ih nisam prepoznao. . . Sad ću se vratiti u
svoju sobu. Odlučio sam večeras krenuti za London, za svaki slučaj - previše mi je neugodno ostati. '

Uslijedila je još jedna stanka dok je žena slušala s kim god razgovarala. ‘Da, naravno da ću ostati u
kontaktu, Bridget. Nazvat ću Claridgeovu sada i reći im da dolazim rano, a zatim zamoliti vratara da mi
promijeni let. . . U redu onda, ljubavi moja, hvala i razgovarat ćemo uskoro. Zbogom.'

Electra je čula kako je žena otvorila vrata štala, kako tapkaju cipele po popločanom podu, a zatim glavna
vrata ka toaletu kako se otvaraju i zatvaraju.

Pokušavajući brzo razmišljati, Electra je skinula šal s glave i glave, bacivši ih na hrpu na pod. Zatim je
istrčala iz zahoda i hodnikom natrag do predvorja. Primijetila je sitnu, dobro odjevenu plavušu, koja je i
dalje držala mobitel u ruci, stojeći s drugima dok su čekali ispred dizala da stigne.

'O moj Bože! Jesi li to ti? Siguran sam da je! O moj Bože! Ti si Electra, zar ne? ’Dugi nokti ukopani u
Electrino rame s leđa.

‘Jao! Možeš li sići sa mene, molim te? ’Rekla je dok se okretala pronalazeći preuzbuđenu tinejdžericu iza
sebe. ‘Pazi, nisam nepristojan, ali moram ući u taj lift—’

‘To je ona, to je Electra!’ Viknula je druga žena koja je čekala dizalo i trenutno se oko nje počela okupljati
svjetina. Pokušala je hodati prema naprijed kad su se vrata dizala počela otvarati, ali opet je osjetila čvrst
stisak na svom ramenu koji je zadržava i put su joj blokirali ljudi ispred nje.
‘Molim te, Electra, jednostavno te ne mogu pustiti dok me moj prijatelj ne fotografira zajedno. Bila si
jako dobra na televiziji neku večer! '

‘Pusti me da prođem!’ Viknula je gledajući plavokosu ženu kako ulazi u otvoreno dizalo. Izmigoljila se iz
tinejdžerskog stiska i pružila ruku prema naprijed kako bi pokušala spriječiti zatvaranje vrata.

‘Sretan!’ Vikala je očajno.

Ali bilo je prekasno i vrata su bila čvrsto zatvorena. Electra je pogledala prema ploči i vidjela da se dizalo
već nalazi na trećem katu. Oštro je opsovala ispod glasa i okrenula se pokušavajući pronaći Mariam, ali
gužva se oko nje zgusnula.

‘Hej, gospođice Electra, što radite ovdje?’, Pitao je mladić dok je počeo fotografirati na svoj fotoaparat.

‘Da, nismo znali da posjećujete Toronto’, pozvao je netko drugi. ‘Mogu li dobiti i fotografiju?’

‘Ja. . . ’Electra je osjetila kako joj se na vratu skupljaju zrnca znoja. ‘Molim vas, pustite me da prođem,
vani me čeka auto. Ja . . ’

Taman je bila na rubu probijanja kroz sve dublju gužvu kad se Mariam pojavila pred njom, a Electra je
odahnula od olakšanja.

‘Hej, svi, možete liPomaknut ću se malo unatrag, dati Electri malo prostora? ’rekla je Mariam svojim
mirnim, ujednačenim tonom.

‘Da, dame i gospodo, možemo li vas zamoliti da se maknete; blokirate pristup liftu, što bi moglo biti
opasno. '

Pokraj Mariam pojavio se muškarac odjeven u crno odijelo sa slušalicom koja ga je označavala kao
sigurnost. 'Ova dama je vani čeka automobil', rekao je. ‘Biste li bili tako ljubazni da je pustite da prođe?’
Na kraju, nakon što je Electra pozirala za brojne slike i potpisivala autograme jer nije željela da je se
doživljava podlo ili teško, dvojica hotelskih zaštitara otpratili su je i Mariam na ulicu i otvorili im vrata
limuzine. Zatvorilo se iza njih uz prasak. Unutra je Electra frustrirano zastenjala.

‘Jesi li dobro?’, Pitala je Mariam. ‘Zašto si skinuo maramu i odjenuo?’

‘Jer je ona - Merry - bila u zahodu! Bila je u kabini i čula sam je na svom mobitelu, razgovarajući o tome
kako je vratar rekao da je čekaju dvije muslimanke. Djelovala je prestrašeno - pričala je li to "on", tko
god da je "on". Tako očito, kad je završila poziv, bacio sam maskiranje, nadajući se da neće trčati ako me
vidi kao mene. Ali onda su me prepoznali i samo sam sekundu propustio ući s njom u dizalo. Dovraga,
dovraga, dovraga! ’Zaklela se dok se limuzina odmicala. 'Merry je bila tu, i ne mogu vjerovati da mi je
nedostajala. Mislite li da na neki način hotel može dati njezin broj sobe? Možda ako izmislimo situaciju
života i smrti ili— ’

‘Bojim se da sam to već pokušala’, prekinula je Mariam. «Sve što je vratar bio spreman učiniti bilo je
ponovno nazvati je.« Mariam je odjednom zasmijuljila. ‘Nikad neću zaboraviti njegovo lice kad je došao
da vidi o čemu se radi i prepoznao vas kako stojite pored mene. Sigurno se pitao što se to, pobogu,
događa. '

'Zanima me što se i zaboga događa', rekla je Electra. 'Sad je očito da nas Merry izbjegava. Također je
rekla svojoj prijateljici - koju je nazvala Bridget - da odlazi dan ranije i leti večeras u London. '

‘Joj, Electra! Tako barem znamo kamo dalje ide. Jeste li je dobro pogledali kad je bila kod dizala? '

'Vidio sam stražnji dio plave kose do ramena i sjećam se da sam pomislio kako je uredno imala tuš. Sa
stražnje strane mogla je biti negdje između osamnaest i šezdeset, ali definitivno je izgledala pametno i
privlačno. Oh, i ona će odsjesti u hotelu Claridge's. '

‘To je još bolje! Ipak nije došlo do gubljenja vremena. Morate nazvati svoje sestre i obavijestiti ih što se
dogodilo. '

‘Svakako’, složila se Electra. 'Pretpostavljam da smo barem uspjeli naučiti malo više.'

‘Oh, mislim da jesi definitivno. Sad, imate li sestru na povoljnom mjestu negdje u blizini Londona? '
Electra se okrenula Mariam i nasmiješila se. 'U stvari, znam.'

Kad su se smjestili na avionu, čekajući polijetanje, Electra je pozvala Atlantis.

"Allô?"

'Bok, Ally, Electra je, javlja se iz Toronta.'

‘Bok, Electra! Jeste li se upoznali s Merry McDougal i vidjeli prsten? '

‘Pa jesam, a nisam.’

'Što to znači?'

Electra je objasnila popodnevne događaje. Kad je završila, nastala je duga tišina.

'Pravo. Dakle, osim što vaš dan zvuči pomalo poput scene s farse, barem ste uspjeli saznati kamo ona
dalje ide. Claridge's, je li? Sigurno je bogata žena ’, rekla je Ally.

'Samo želim znati zašto se trudi da nas izbjegne. Nitko od nas ne znači joj štetu, ali definitivno se boji.
Govorila je o "njemu". Sad se pitam je li mislila na tatu? ’

‘Ali ona zna da je Pata mrtav i ne može predstavljati nikakvu prijetnju, čak i ako je mislila da je jednom
bio, u što mi je teško povjerovati.’

Na liniji je nastupila stanka.

‘Dakle’, uzdahnula je Electra, ‘kamo ćemo odavde?’

'Nisam siguran. Morat ću razgovarati s Maiom i vidjeti što ona misli. '

‘Što je sa Zvijezdom? Živi vrlo blizu Londona, zar ne? '

'Dobra poanta, ima.'

‘Bi li joj smetalo da ode kod Claridgea i zakaže u predvorju plavokosu ženu s urednim leđima?’ Electra se
zahihoće. 'Problem je u tome što sam sigurna da su plavuše s dobrim magarcima tamo dvije lipe, ali
možda vrijedi pokušati, pogotovo jer Star živi tako blizu.'

'Nema štete ako se Star oglasi kako bi vidjela je li za to. Ako Merry krene večeras, po vremenu u Torontu,
tamo će vjerojatno stići sutra ujutro. '

'Ako ipak ode, predlažem da Merry McDougal ne ostavlja nikakve poruke u kojima se kaže da se još
jedna od sestara D'Aplièse želi sastati s njom', rekla je Electra. 'Očito je to izbezumljuje.'

'Slažem se. Moramo pronaći druge načine i načine kako pridobiti publiku s njom ’, rekla je Ally.
‘Razgovarat ću sa Starom.’

‘Dobro, dobro, moj avion će uskoro poletjeti, pa razgovaraj sutra, Ally.’

‘Puno hvala na pomoći, Electra. Siguran let.'

Electra je isključila mobitel kad su motori počeli brujati.

'Laku noć, draga, spavaj mirno', rekla je Star dok je govorila i potpisivala riječi Roryju.

Učinio je isto, a zatim je pridržaočvrsto ga zagrli, rukama ga omotavši oko vrata. ‘Volim te, Star, rekao joj
je u uho.

'Volim te takodjer dragi. Vidimo se ujutro.'

Na vratima je Star gledala kako se Rory prevrće u njegovom krevetu, a zatim je ugasila gornje svjetlo,
ostavljajući upaljeno malo noćno svjetlo. Sišla je niz škripave stepenice i ušla u kuhinju, koja je još uvijek
bila u neredu od večere. Kroz prozor iznad sudopera, Star je mogao vidjeti Miša kako sjedi za ostarjelim
željeznim stolom koji su postavili na travu da uhvati večernje sunce.

Natočivši si malu čašu vina, otišla mu se pridružiti vani.

‘Zdravo, draga’, rekao je, podižući pogled s planova za High Weald, drevnu palaču Tudor njegove obitelji
koja je u posljednjih nekoliko desetljeća imala toliko zanemarivanja. Sjećala se kako je bila zbunjena kad
ju je prvi put vidjela prošle godine, i kako je čudno bilo da je sada znala svaki centimetar raspadnute
grede i vlage, koja se ljuštila u njoj.

‘Kako sve ide?’, Pitala ga je sjedajući.

‘Polako, kao i obično. Sigurno sam obišao svako melioracijsko dvorište na jugu Engleske, tražeći one dvije
grede koje trebaju zamijeniti one u salonu. No grede šesnaestog stoljeća koje su odgovarajuće debljine i
boje ne leže samo okolo. '

‘Ne bismo li mogli učiniti ono što je predložio vaš graditelj i napraviti neke koji su dobra aproksimacija
originala? Giles je rekao da bismo ih mogli uznemiriti i obojiti drvo u pravu boju, tako da to nitko ne bi ni
primijetio. '

‘Primijetio bih’, rekao je Miš. ‘Svejedno, u East Grinsteadu postoji stari pub koji se preuređuje u jedno od
onih gastro mjesta, a oni izbacuju unutrašnjost. Grede su tamo u pravom vremenskom razdoblju, pa ću
možda naći podudarnost. '
'Nadajmo se. Mislim, lijepo je ovdje na Domaćoj farmi, ali ne bih želio ovdje prezimiti, pogotovo jer je
Rory toliko sklona infekcijama prsnog koša i nema grijanja. '

‘Znam, draga.’ Mouse je napokon podigao pogled sa svojih planova, umornih zelenih očiju. 'Ali poanta je
u tome što High Weald toliko dugo nije pravilno ažuriran - a ja govorim strukturno, ne samo o novoj
raskošnoj kuhinji - pa želim osigurati da ne samo da bude autentičan onoliko koliko ja mogu napraviti, ali
da to traje još dvjesto godina «.

‘Naravno.’ Star je prigušila uzdah, jer je to sve već čula već toliko puta. Što se tiče High Wealda - i drugih
kuća na kojima je Mouse radio za klijente - bio je perfekcionist. Što je sve bilo vrlo pohvalno, osim
činjenice da su njih troje živjeli u smrzavajućoj i nepraktičnoj seoskoj kući niz trak od High Wealda do
završetka obnove. A ovom brzinom, pomislila je, mogla bih podizati mirovinu dok se ne preselimo.

‘Ako si zauzet, bi li ti smetalo da svratim do Orlanda? Ja imam . . . situacija u kojoj mu želim odabrati
mozak ’, rekla je.

'O da? I što je to? '

„Komplicirano je - raditi s obitelji - ali reći ću vam kad oboje budemo imali više vremena.“ Star je ustao i
poljubio Miša u vrh njegove zgodne glave, primijetivši da mu je stres nedavno donio nekoliko sijedih niti
bogata kestenjasta kosa. ‘Ne zaboravite provjeriti Roryja za sat vremena. Nedavno sanja ružne snove i
još ne može pravilno prozvati. '

‘Hoću, naravno. Odnijet ću svoj posao unutra ’, kimnuo je Mouse. 'Hvala dušo. Vidimo se kasnije.'

Star je prišla svom starom Miniju, pokrenula motor i ispustila uzdah koji je držala u sebi. Ona je jako
voljela Mausa, ali wow, je li ponekad bio težak posao.

'Gotovo kao da ostatak svijeta ne postoji izvan njegovih greda iz šesnaestog stoljeća i njegovih trijema i. .
. grrrr ’, promrmljala je dok je vozila seoskim trakom prema selu Tenterden. Nakon deset minuta vožnje
parkirala je automobil ispred knjižare i pustila se starinskim mjedenim ključem.
‘Orlando? Jeste li gore? ’Zazvala je dok je prolazila kroz stražnji dio trgovine i otvorila vrata koja su vodila
do stana iznad gdje je živio.

'Jesam', stigao je odgovor. ‘Dođite i pridružite mi se.’

Star je stigla na vrh stuba i otvorila vrata dnevne sobe. Orlando je bio u svojoj omiljenoj kožnoj stolici,
bijeli platneni ubrus uvučen u košulju, dok je dovršio desert.

‘Mmm. . . ljetni puding. Iskreno ga obožavam ’, rekao je dok je uzimao salvetu i natapao je oko usta. ‘A
sada, čemu dugujem ovo zadovoljstvo? Adieu smo rekli tek prije sat ili dva. '

‘Ne smetam vam, zar ne?’

‘Bože, ne, iako sam upravo htio otići na spoj s T. E. Lawrenceom i njegovim navodno stvarnim
pustolovinama u Arabiji’, odgovorio je tapkajući knjigu u kožnom uvezu koja je sjedila na stolu do njega.
‘Pa, kako vam mogu pomoći?’ Orlando je namotao duge, njegovane prste oko sebe i pogledao je u nju.
Njegove su zelene oči bile poput Miševih, a opet dvojica muškaraca nisu mogla biti drukčija. Star je često
zaboravljao da je Orlando mlađi brat, zbog sklonosti oblačenju kao da je to bila 1908., a ne 2008. godina.

‘Imam za vas misterij: učinitesjećate se da sam ponekad spominjao Georga Hoffmana, našeg obiteljskog
odvjetnika? '

'Doista znam. Nikad ništa ne zaboravim. '

‘Znam da nemaš, Orlando. U svakom slučaju, stigao je u Atlantidu prije nekoliko dana i objavio da misli
da je pronašao nestalu sestru - našu sedmu sestru. '

‘Što ?!’ Čak i obično nepomućeni Orlando izgledao je šokirano. ‘Govorite li o Meropi, nestaloj sestri
Plejada? Naravno, neke legende kažu da čast pripada Electri, iako je vaša najmlađa sestra itekako
prisutna. '

‘Svakako jest. Trebali ste vidjeti njezin govor na Koncertu za Afriku. Bilo je nevjerojatno.'
‘Znate da ne odobravam televiziju - to je doslovna anestezija za mozak - ali čitao sam o Electrinom
govoru u Telegraphu. Očito reformirani lik, nakon njezinog malog putovanja na smiješnu farmu. '

‘Orlando! Molim vas, nemojte to tako zvati. To je izvan grubog i potpuno neprikladnog. '

‘Oprostite mi na nedostatku političke korektnosti. Kao što vam je dobro poznato, moj jezik dolazi iz
drugog doba u kojem bi "smiješna farma" bila zabavna fraza za azil. Jednom davno zvali su ga Bedl— ’

‘Dosta, Orlando!’ Star ga je ukorio. 'Znam da to radiš namjerno da bi me živcirao, ali Electra je posljednji
put jednostavno dobivala pomoć za svoje ovisnosti. U svakom slučaju, želite li čuti gdje smo došli do
nestale sestre ili ne? '

‘Naravno da znam. Ako biste mi ljubazno odnijeli pladanj za večeru u kuhinju i opremili me rakijom,
koristeći drugu čašu lijevo na srednjoj polici u onom ormariću, bit ću uši. '

Dok je Star činio kako je tražio, pitala se je li Orlando taj koji treba liječenje. Definitivno ima OCD,
pomislila je dok je dopuštala njegove upute da je vode do prave čaše na desnoj polici.

‘Tu smo’, rekla je dok je vraćala čep u kristalni dekanter i dodavala mu rakiju. Zatim je sjela u kožni stolac
s druge strane kamina. Pomislila je kako će ova soba - po uzoru na dnevnu sobu njegovog starog stana
iznad knjižare u Kensingtonu, s crveno obojenim zidovima, starinskim namještajem i redovima knjiga u
kožnom uvezu na policama - biti savršeno mjesto za bilo kojeg Dickensa roman. Orlando je živio dobrih
stotinu godina iza svih ostalih, što je uglavnom bilo simpatično, ali ponekad i iritantno.

'Dakle, najdraža Zvijezdo, kaži svima', rekao je Orlando zavijajući prste ispod brade, spreman za slušanje.

Star je to učinila, i trebalo je puno više vremena nego da to govori nekome drugome, jer je Orlando
neprestano navraćao pitanjima.

‘Što zaključuje taj vaš mozak oštar poput britve?’ Napokon je upitala.
‘Nažalost, ne puno više nego što već imate: da ovaj vaš Merry, koji ima smaragdni prsten koji je trag za
pravo naslijeđe svoje usvojene kćeri, ne želi biti pronađen. Ili barem ne želi da je vaša obitelj pronađe.
Dakle, jedino pitanje koje vrijedi postaviti je zašto? '

'Točno', rekao je Star. 'Nadao sam se da biste mogli imati neke ideje.'

'Sumnjam da je to išta osobno prema bilo kojoj od vaših sestara. Kažete da nitko od vas nikada prije nije
upoznao ili čuo za McDougalse. Dakle, ova priča i ključ misterija moraju ići mnogo dalje u prošlost. Da ',
potvrdno je kimnuo Orlando, "to je definitivno nešto povezano s prošlošću."

‘Pitam se je li Pa htio usvojiti Mary-Kate kao bebu, tada je nešto pošlo po zlu i izgubio ju je?’, Razmišljala
je Star.

'Možda. Novi Zeland je otprilike toliko daleko koliko možete doći ’, složio se Orlando. 'Bar bi njezina
majka mogla znati tko su rođeni roditelji Mary-Kate.'

‘Zbog čega ti i ja moramo nekako dogovoriti sastanak s njom, pa da to saznamo. I napokon uvidi taj
prsten kako bi ga uskladio sa crtežom koji mi je Ally poslala faksom. '

‘Želite li reći da me sutra želite upetljati u opasnu misiju u London?’

'Apsolutno, i znam da to ne biste propustili za cijeli svijet', suprotstavila se.

‘Predobro me poznaješ, draga Star. Sada želim još jednom detaljno proći kroz sve. . . ’

Kad je Star završio i više nije bilo pitanja, promatrala je Orlanda kako sjedi na stolici, zatvorenih očiju i
očito duboko koncentriran.

'Žao mi je što nisam mogao još dugo glumiti Watsona vašem Holmesu, ali moram se vratiti kući',
potaknula je.

'Naravno', rekao je Orlando, otvorivši oči. ‘Pa, ozbiljno misliš sutra se sastati s tom ženom?’
‘Znaš da jesam. Maia i Ally zatražile su od mene. '

'Pa, bojim se da će to vašu obitelj koštati bogatstvo, ali jedan apartman i manju jednokrevetnu sobu
morate rezervirati u hotelu Claridge.'

Star je suzila oči. 'Orlando, ovo nije samo varka da provedeš noć u onome što znam da ti je najdraži
hotel?'

‘Draga moja Zvijezdo, ti ćeš iskoristiti luksuzni apartman, dok ću ja bez sumnje biti smješten u potkrovlju
pokraj sluškinja. Iako je njihov popodnevni čaj prava karta. '

‘Hmmm. . . Kad biste mi mogli reći što uključuje ovaj plan, mogao bih ga proći pored Maje i Ally da vidim
hoće li nam dopustiti da potrošimo ono što mora biti astronomizični iznos za tamošnje sobe. Maia kaže
da Georgova tajnica rezervira sve što nam treba. Očito je odsutan. '

'Još uvijek planiram plan, ali molim vas, uvjerite svoje sestre da vjerujem da je gotovo otporan. Recite im
da ću osigurati povrat svih troškova ako ne uspijemo u našem nastojanju. Sad moram i na posao; Imam
puno priprema za preko noći ako ovo želim izvesti. '

‘Kako to misliš, izvest ćeš ovo? Nisam li uključen? ’

‘Oh, duboko ste uključeni i morate odigrati svoju ulogu do savršenstva. Pretpostavljam da u svom
ormaru imate pametnu haljinu ili odijelo? ’

‘Hm. . . Mislim da bih vjerojatno mogao nešto spojiti, da. '

‘A ima li bisera?’

‘Imam lažnu ogrlicu i naušnice koje sam jednom kupio i nikada ih nisam nosio.’
'Savršen. Oh, i naravno, neke potpetice, ali ne previsoke. Sutra, draga moja Zvijezdo, bit ćeš lady Sabrina
Vaughan. '

‘Misliš, moram glumiti?’

‘Teško.’ Orlando je zakolutao očima. ‘Shvatite to samo kao pripremu za vaše buduće vjenčanje s mojim
bratom. Tada ćete ionako biti prava dama. '

'To je drugačije . . . Nisam siguran da je gluma moj metier, Orlando. Uvijek sam imao najstrašniju tremu. '

'Samo ćete igrati sebe, samo s još lukra, a ja ću taj koji ću odglumiti većinu glume.'

'To je olakšanje. Treba li nam pomoć CeCea i Chrissie? ’, Pitala je Star. 'Oni su sada u Londonu, iako je
CeCe zauzet stavljanjem svog stana na tržište i sređivanjem svojih stvari kako bi ih poslali u Australiju.'

‘Ne.’ Orlando je odmahnuo mišlju. ‘U tim okolnostima, posljednje što trebamo je još jedna D’Aplièseova
sestra. Ovo je osjetljiva operacija. Neka apartman rezervira pod vašim pseudonimom, a moj pod
„Orlando Sackville“. ’

Star se morao nasmijati književnoj aluziji. 'Sve u redu onda.'

‘Sad, idi i ostavi me da radim’, intonirao je. ‘Naći ćemo se sutra na peronu, na vrijeme da uhvatimo devet
četrdeset i šest vlakova za London. Laku noć.'

Kad je Star stigao kući, Mouse je legao u krevet. Nazvala je Atlantis i objasnila joj situaciju.

'Pa, ako Orlando misli da će to pomoći, poslat ću e-mail Claridgeu da rezerviram sobe', rekla je Ally. ‘Što
točno misliš da ima u rukavu?’

'Nemam pojma, ali on je užasno pametan i već mi je prije pomogao riješiti nekoliko misterija.'
‘Zaintrigirana sam. Rekao je da bih trebao rezervirati vaše sobe pod pseudonimima? '

'Da. Orlando Sackville. ’Star joj je to sročio. 'Siguran sam da ga je odabrao u čast Vite Sackville-West, koja
je nadahnula knjigu Orlando, koju je napisala njezina prijateljica Virginia Woolf.'

'Pa, barem nismo jedina obitelj s nejasnim imenima', nasmijala se Ally. ‘A koji pseudonim
upotrebljavate?’

‘Ja ću biti lady Sabrina Vaughan. Svejedno, bolje da se pokušam naspavati ako ću sutra vježbati damu. '

‘Nadajmo se samo da će sve što je vaš šef planirao uspjeti. Ujutro ću nazvati Georgovu tajnicu kako bi
mogla dogovoriti slanje računa. '

'U redu. Javljat ću se onoliko često koliko to Orlando dopusti. Laku noć, Ally. '

‘Laku noć, zvijezdo.’

Orlando je već čekao na peronu na stanici Ashford kad je Star potrčao da mu se pridruži, baš kad se vlak
približavao.

'Dobro jutro. Moglo bi se reći da ste tako fino rezali ’, primijetio je kad su se vrata otvorila i ušla unutra.

'Morala sam odvesti Rory u školu, a zatim loviti kroz garderobu kako bih pronašla nešto prikladno za
odjeću', dahtala je Star dok je sjedila. ‘Hoću li?’

'Izgledaš savršeno', rekao je Orlando, diveći se elegantnoj ljetnoj haljini koja je pokazala njezinu vitku
figuru. ‘Iako biste možda kosu mogli oblikovati u šinjonu? Moglo bi vam pomoći da izgledate malo
pristojnije. '
‘Orlando’, šapnula mu je Star na uho, »nećemo igrati predstavu Oscara Wildea, znate. Ovih se dana
glumice i supermodeli - vama obični ljudi - cijelo vrijeme udaju za aristokraciju. '

'Svjesna sam toga, ali s obzirom na to da ste mi rekli da naša gospođa McDougal živi na Novom Zelandu
više od trideset godina, ona, poput mene, možda malo zaostaje za engleskim vremenom. Ali nema veze,
mislim da izgledate zanosno i savršeno ćete se uklopiti u naše nadolazeće okruženje. '

'Volio bih da mi se večeras mogao pridružiti i Mouse. Mogli bismo obaviti nekoliko zajedničkih noći. Nije
li ironično da je on prava stvar - gospodar - no ni za milijun godina nije si mogao priuštiti boravak u
Claridgeu? '

‘Naravno da je mogao, Star. Ima kuću - ili trenutno skladište puno - dragocjenih starina, slika i predmeta
koji vrijede malo bogatstvo. Ali on, vrlo razumno u mojoj knjizi, ne bi mislio da boravak u luksuznom
hotelu vrijedi potrošiti svoj novac. '

‘U pravu ste, naravno, a osim toga, obnova kuće košta sve što ima. Ponekad sanjam da se preselim u
moderni polu, gdje je toplo i sve zapravo funkcionira. I tamo gdje mi se dečko vraća kući na vrijeme za
večeru i razgovaramo o našim danima. . . ili bilo što drugo osim dado tračnica i RSJ-a - kakvi god oni bili. '

'High Wealdje druga žena u Mišjem životu ', izjavio je Orlando.

‘Znam, a najgore je što moram zauvijek živjeti s njom.’

‘Ma, hajde, Star, od početka je bilo očito da si se i ti zaljubila u High Wealda.’

‘Naravno da jesam, i da, vrijedit će kad završi. U svakom slučaju, puno hitnije, molim vas recite mi što ste
točno planirali. '

'Ako sve bude u redu, to bi trebao biti najprijatniji način za provoditi vrijeme', rekao je Orlando. ‘Doći
ćemo, raspakirati se, a zatim odvojeno odlutati dolje kako bismo lagano ručali u restoranu Foyer koji
gleda na ulaz. Istraživši sve letove koji su sinoć poletjeli iz Toronta, samo su četiri na kojima bi mogla biti
naša gospođa McDougal. Svi slijeću između pola dva i tri sata poslije podne. Nacrtao sam kartu prizemlja
u Claridge'su. Odabrat ćemo gdje ćemo sjediti, kako bismo mogli nadgledati ulaz i sve koji se u hotel
prijave s prtljagom između tih sati. Gledaj. ’Orlando je iskopao list papira iz svoje prastare kožne aktovke
i pokazao ulaz, predsoblje i recepciju uredno nacrtane na njemu. ‘Kad se prijavljujemo, moramo
osigurati da rezerviramo stolove u restoranu s najboljim pogledom.’

‘Ali između tog vremena možda postoji bilo koji broj žena koji stižu na ulazni prostor.’

'Znamo da je gospođa McDougal u kasnim pedesetima - iako izgleda mlađe - i vitka je s plavom kosom.
Osim toga, na njezinim će koferima biti oznake zrakoplovne prtljage. ’Orlando je izvadio još jedan papir
iz svoje aktovke. 'Ovo je slika oznake koja bi značila da je Merry putovala iz Toronta Pearson. Koda
zračne luke je YYZ. '

‘U redu, ali čak i ako uspijemo uočiti nju i njezinu prtljagu, kako ćemo se predstaviti?’

‘Aha!’ Rekao je Orlando. ‘Taj dio možete prepustiti meni. Ali naravno, prvo vam se moram službeno
predstaviti ’, rekao je, još jednom umočivši u svoju aktovku i pruživši Star lijepo reljefnu posjetnicu.

VISCOUNT ORLANDO SACKVILLE

NOVINAR ZA HRANU I VINA

Orlando je na dno stavio svoj broj mobitela. ‘Viscount?’ Star se nasmiješila. ‘Novinar hrane i vina, je li?’

'Osjećam da bih mogao biti veseo, s obzirom na količinu finih karata i kvalitetnih vina koje sam unosio
tijekom svog života. Osim toga, moj je brat gospodar, pa to što sam vikont nije preveliko natezanje. '

‘Dobro, ali kako će vam posjetnica pomoći? I kako ste ih tako brzo tiskali? ’

‘Načini i sredstva, draga moja djevojko. Tiskara u ulici dobro me poznaje, a kako će to pomoći,
jednostavno sam uzela u obzir sve što ste mi rekli. Potražio sam Vinariju i kaže mi da su vlasnici Jock i
Mary McDougal. Posao je započet početkom osamdesetih i sada je jedan od najuspješnijih vinograda u
regiji, uglavnom prodaje vino unutar Novog Zelanda, ali također počinje prodavati u Europi. Drugim
riječima, s obzirom na to da se novozelandsko vino do prije nekoliko godina nije pojavilo ni na jednom
blagovaonskom stolu dalje od Australije, Jock i Mary McDougal stvorili su posao na koji moraju biti vrlo
ponosni. '

'Da, ali njezin suprug - Jock - umro je prije nekoliko mjeseci.'

‘Točno, i rekli ste mi da njihov sin Jack preuzima mjesto odakle je njegov otac stao. Ako je trenutno u
Francuskoj i uči od majstora zanata, lako je zaključiti da mu je cilj daljnji rast posla. Dogovoren?'

'Vjerojatno da.'

‘Sad, koliko razumijem ljudsku prirodu, znam da majčinski instinkt obično nadvlada bilo koji drugi. Stoga
će gospođa McDougal svom sinu poželjeti pružiti bilo kakvu pomoć koju može. '

'I?'

‘Što ima bolje nego naletjeti na pisca hrane i vina dok boravite u Claridge'su? Pogotovo ako ima veze s
poznatim časopisima o hrani i vinu i novinskim kolumnama u Velikoj Britaniji. Što bi takav članak mogao
učiniti za naš vinograd, misli u sebi. I za mog voljenog sina. Shvaćaš li sada suštinu, Star? '

‘Mislim da jesam, da. Dakle, ukratko, predstavit ćete joj se kao aristokratska novinarka - kako to možete
dobiti, još ne znam - i onda je pitati bi li bila sretna da vi razgovarate o tome njezin vinograd «.

‘I njezin sin, također, jer je novi službeni vlasnik. Jasno mi je očito da moramo pronaći neki način
uspostavljanja kontakta s učiteljem Jackom kako bismo pomogli utvrditi daljnje činjenice o njegovoj
mlađoj sestri. Primjerice, nemamo pojma je li i on posvojen. Najdraža mama, dužna mi je dati svoje
podatke za kontakt. ’Orlando je pljesnuo rukama u veselje. ‘Nije li sjajno?’

‘Prilično je dobro, da, ali gdje točno ulazim?’

‘Pa, trebam gospođu McDougal da se uvjerim da nisam neki šarlatan koji pokušava potajno prikupiti
podatke o njoj. Stoga ćete, nakon što sam je spazio i predstavio se na recepciji, ustati od svog stola i
proći kraj nas. Okrenut ću se i iznenaditi se. "Zašto! Sabrina! " Reći ću. “Što, pobogu, radiš ovdje? " Pitat
ću dok se uljudno ljubimo u svaki obraz. Tada ćete odgovoriti da ste sa suprugom iz zemlje i malo
kupujete. Zamolit ćete me da vam se pridružim na piću u vašem apartmanu večeras u šest sati.
Izgovorim: "Drago mi je", a vi idete dalje, rekavši mi u kojem ste apartmanu ', dodao je Orlando. 'Ako sve
bude u redu s našom malom šaradom, gospođa McDougal uvjerit će se u moje izvrsne vjerodostojnosti i
društvene gravitacije, koje će je zagrijati kad je zamolim za intervju.'

Star je duboko udahnuo. ‘Bože, stvarno moram glumiti! Nadam se da ću to uspjeti, a da ne kažem nešto
što će nas odati. '

‘Ne boj se, Star. Vaš sam dio učinio kratkim i slatkim. '

‘Ali kada ćemo zapravo doći do srži stvari? Mislim, kad se očistim tko sam i zašto se maskiram kao lady
Sabrina u ogromnom apartmanu? ’Pitala je kad je vlak ušao u stanicu Charing Cross.

'Kao što ste ranije rekli, ovo nije predstava Oscara Wildea, draga Star, samo puka improvizacija u
stvarnom životu. Morat ćemo vidjeti hoćemo li proći prvu prepreku, koja je uočava kako ulazi u hotel, a
ja ću je moći zarobiti prije nego što uspije pobjeći u svoju sobu. Mnogo je nevjerojatnih stvari koje
jednostavno ne mogu uzeti u obzir, ali idemo korak po korak, možemo li? '

‘U redu’, uzdahnula je kad su izašli iz vlaka da krenu prema taksi stanici i osjetila je kako joj se želudac
prevrnuo.

‘O moj bože!’ Uzviknula je Star dok je generalni direktor - koji ih je osobno pokazao svom apartmanu -
napuštao dnevnu sobu. ‘Nije li ovo nevjerojatno?’

'Moram priznati da je prije, da. Uvijek sam obožavao Claridge's; to je trijumf u art decou, i kako je divno
što su ga tako zadržali ', rekao je Orlando dok su mu prsti prelazili preko stola u tigrovim prugama, prije
nego što je sjeo u jednu od stolica za pušenje baršuna.

‘Ostavili su nam bocu besplatnog šampanjca! Možemo li malo? Moglo bi mi pomoći da smirim živce. '
‘Draga moja Zvijezdo, ponašaš se poput uzbuđenog djeteta na božićno jutro. Naravno, možemo otvoriti
šampanjac ako želite, iako bih volio da ljudi takve stvari ne smatraju "besplatnima". Vi - ili zapravo vaša
obitelj - upravo ste platili protuvrijednost mjesečne plaće u mojoj knjižari da biste jednu noć ostali u nizu
soba. Vaš šampanjac nije besplatan, a ako odlučite sudjelovati u ostalim uređajima, kao što su one male
bočice, što god dame trebate uliti u kadu, ili čak ručnike i ogrtače, učinite to. Jer ništa od toga nije
"besplatno". Ipak, ljudi se raduju kad kažu da su "ukrali" stvari kad se vrate s takvog izleta. Potpuno
smiješno ’, njuškao je Orlando, ustajući i prilazeći kanti s ledom. ‘Što ćemo piti?’ Upitao ju je dok je dizao
šampanjac.

‘Ili ovdje živjeti vječno, ili ne biti uhićen zbog predstavljanja drugih ljudi; Ti odluči.'

‘Pijmo oboje!’ Rekao je Orlando dok je pucao u čep. ‘Eto ti’, rekao je, prenoseći joj flautu šampanjca.
‘Donio sam vam i plaćene čokolade koje su ostavili pored šampanjca.’

'Kraljica sam na jedan dan', rekla je Star dok je ubacivala jednu od prekrasno glaziranih delicija u usta.

‘Prema onome što ste mi rekli o svojoj obitelji, gotovo sigurno imate dovoljno prljavog lukra od svog
povjerenja da možete živjeti svaki dan.’

‘Nisam siguran koliki je zapravo iznos, a iako je naš, sve vodimo Georgom, našim odvjetnikom.’

'Nikad nisam upoznala ovog Georga, ali on je samo član osoblja koje zapošljava vaša obitelj. To je vaš
novac, draga Star, i vrlo je važno da to vi i vaše sestre ne zaboravite. '

‘U pravu si, naravno, ali Georg je prilično zastrašujući. Sigurna sam da mi ne bi odobrio da ga pitam za
godinu dana novca da živi u apartmanu u Claridgeu ', zahihotala se. ‘Osim toga, dio zabave je kakva je
poslastica. Ne bi bilo da mogu ovdje živjeti svaki dan, zar ne? '

'Istina, istina', složio se Orlando. ‘Sad, dok ste se prijavljivali, ja sam stavljao zglob. Drugim riječima,
pripremajući najbolje stolove u restoranu Foyer za vas i ja da sjedimo, a rezervirao sam dva. Ja ću stići
prvi, a ti deset minuta kasnije. Nitko nas ne može vidjeti prije nego što se zaletimo blizu recepcije. Dakle,
vi ćete sjediti ovdje '- Orlando je naznačila položaj svog stola na tlocrtu - "a ja ću sjediti ondje, što oboje
pruža dobar pogled na ulaz, ali znači da nas ogroman cvjetni aranžman u središtu blokira od pogled
jedno drugoga. '
‘Dobro, ali kako komuniciramo? Prevozom goluba preko sobe? ’Zahihotala se.

‘Starče, nadam se da ti alkohol neće ići u glavu. Koristimo prilično dosadnu modernu metodu mobilnog
telefona. Ako vi ili ja uočimo ženu koja je možda gospođa McDougal, tada se međusobno šaljemo. Pratit
ću njezin napredak, koji će je, nadam se, odvesti do recepcije, dati joj nekoliko minuta, a zatim naletjeti
iza nje. U ovom ćete trenutku ustati i polako se probiti do nas. Hoćešzaustavite se na cvjetnom
aranžmanu i divite mu se, istodobno provjeravajući jesam li uspostavio verbalni kontakt s njom. Zatim
ćete krenuti prema nama, a mi ćemo odigrati našu malu predstavu. Sjeti se samo da me u šest sati
pozoveš u svoj apartman na piće. '

‘U redu, u redu’, izdahnula je Star, otpivši još jedan gutljaj šampanjca. 'Mi to možemo, Orlando, zar ne?'

‘Sigurno možemo, draga moja, sigurno možemo. Sad, s obzirom na to da je jedanaest i trideset, ja ću se
odlutati dolje i ostaviti vas da malo krivite. Sretno.'

'Sretno i tebi', zvala je Star dok je Orlando koračao prema ulaznim vratima njihova apartmana. ‘A
Orlando?’

'Da?'

'Hvala vam.'

Lipnja 2008
Sjedio sam u stražnjem dijelu taksija, i premda sam se osjećao iscrpljeno zbog još jedne neprospavane
noći u avionu, morao sam dati mali osmijeh zadovoljstva činjenicom da zapravo sjedim u stražnjem
dijelu crnog taksija. Svih tih godina, kad sam zadnji put bio u Londonu u to strašno vrijeme, bio mi je san
pružiti ruku i pozdraviti je. Ali oni su, kao i sve drugo što nije bilo apsolutno neophodno, bili potpuno
izvan mog proračuna. U stvari, mogao sam podjednako razmišljati o tome da se popnem na raketu i
odletim na Mjesec, što se Neilu Armstrongu obistinilo samo nekoliko godina prije nego što sam stigao
ovdje u London.

Jedva sam mogao vjerovati kako se grad promijenio od moje posljednje posjete. Iz Heathrowa su vodili
sjajni prelijeti, a promet poduprt dugim, nikad završenim tokom. Visoki uredski blokovi i stambene
zgrade dizali su se iz zemlje svuda oko mene, a osjetio sam kako mi suze suze u očima jer je to mogao
biti Sydney ili Toronto, ili bilo koji veliki grad širom svijeta. Toliko sam se držao svoje vizije Londona; u
svom umu vidio sam elegantnu arhitekturu, zelene dijelove otvorenih parkova i Nacionalnu galeriju, koji
su bili jedine stvari koje su mi tada bile besplatne.

Merry, čvrsto sam si rekao, dobro znaš da su barem Big Ben i domovi Parlamenta još uvijek tamo i rijeka
Temza. . .

Zatvorio sam oči da zaklonim pogled, moleći se da se popravi kako se približavamo mojim dragocjenim
sjećanjima na središte ovog velikog grada. Nadao sam se da ću ovaj put moći uživati u tome kako treba,
ali otkako je Mary-Kate ostavila svoje poruke meni i Bridget, a te su žene sjedile i čekale me u predvorju
u Radissonu, vraćen sam natrag do posljednjeg puta kad sam bio ovdje. I sav strah i strah koji sam tada
osjećao.

To mora biti on, sigurno. . .?

Linija se ponovila u mojoj glavi po tisućiti put. Ali zašto? Zašto nakon svih ovih godina? A kako me on -
oni - pronašli?

Ipak, srce mi je počelo udarati o moja prsa. Sigurno su i ozbiljni, da iskoriste toliko njih i da me mogu
pratiti sve od Novog Zelanda do Kanade.

Doduše, na svoje bih putovanje došao dijelom iz zadovoljstva, ali i da bih obojicu potražio, sigurno znam
gdje su. I - zasigurno s jednim od njih - da napokon saznamo zašto. Nisam izgovorio nijedno od njihovih
imena otkako sam stigao na Novi Zeland prije trideset i sedam godina, znajući da moram preživjeti,
ostaviti prošlost iza sebe i početi iznova. Ali onda, nakon što je moj dragi Jock umro iz vedra neba, činilo
se kao da se pufer koji je uvijek pružao srušio i sjećanja su se vratila natrag. Kad sam vidio Bridget na
otoku Norfolk, podgrijavan irskim viskijem, prisjetili bismo se starih dana i priznao sam da moja 'Grand
Tour' sadrži skriveni motiv.

‘Samo želim otkriti jesu li živi ili mrtvi’, rekao bih dok mi je punila čašu. 'Ne mogu živjeti ostatak svog
života ne znajući, ili skrivajući se, što se toga tiče. Volio bih se vratiti kući u Irsku i vidjeti svoju obitelj.
Nadam se da ću, dok stignem tamo, znati. I osjećam da je sigurno, za njih i mene. Da li razumiješ?'

'Da, naravno, ali po mom mišljenju, oboje su vam uništili život na različite načine', rekla je.

'To jednostavno nije pošteno, Bridget. Morao je postojati razlog zašto nikad nije došao. Volio me je,
znate da jeste, i— ’

‘Jaysus!’ Bridget me pomno proučila. ‘Zvučiš mi kao da još uvijek držiš svijeću za njega! Nisi valjda? '

‘Ne, naravno da nisam. Znate koliko sam obožavala Jocka. Spasio me, Bridget, i užasno mi nedostaje. '

‘Možda’ je to zato što je otišao što ste odlučili ponovno zapaliti plamen za svoju prvu ljubav. Ali da vam
kažem, ako želite upoznati muškarca, krenite na jedno od tih krstarenja. Moja prijateljica Priscilla otišla
je na put u Norvešku i rekla da ima gomila napaljenih udovica koji traže ženu ’, hvalila se.

‘Tražim nekoga tko će ih njegovati kroz njihovu dozu, više kao.’ Zakolutala bih očima. ‘Ne mislim da je
krstarenje za mene, Bridget. I doista, to nema nikakve veze sa tim što tražim drugog muškarca. Radi se o
pokušaju da otkrijem što se dogodilo mojoj prvoj ljubavi. I čovjek za kojeg vjerujem da je odgovoran za
njegovo uništavanje. '

‘Pa, rekao bih da ne idete kopati prošlost. Pogotovo tvoja prošlost. '

Bridget je uvijek govorila kako je bilo i ja sam je zbog toga poštovao. Znali smo se od djetetaod, i unatoč
njezinoj šefici, koja je onemogućavala da bilo čije mišljenje bude u pravu, osim njezinog, bila mi je jako
draga.

Upravo sam u njezinom majušnom stanu ostao na sofi tijekom ta grozna tri tjedna u Londonu. Tada mi je
bila dobra prijateljica kad sam je trebala. Pogotovo s obzirom na to da sam lagala i govorila da se vraćam
u Irsku kad sam ostavila nju i London. Samo je bilo sigurnije da ništa nije znala u slučaju da joj dođe
pokucati na vrata.

Bridget je ta koja je otkrila moje prebivalište prije dvije godine, kada je boca našeg pinota crnog 2005.
godine osvojila zlatnu medalju na prestižnim vinskim nagradama Air New Zealand. Otago Daily Times
fotografirao je mene, Jocka i Jacka, i tiskao članak na Vinariji.

Bridget, u mirovini i na odmoru na Novom Zelandu, prepoznala me na fotografiji i jednog se dana

pojavila, zadavši mi skoro srčani udar kad sam otvorila vrata i vidjela je. Morao sam joj brzo reći da ni
Jock ni moja djeca ne znaju ništa o mojoj prošlosti i, misleći da će mi doći reći o obiteljskoj smrti, silno je
odahnuo kad mi je rekla da je to bila jednostavna slučajnost vidio fotografiju.

Bila bih oduševljena kad je, nekoliko tjedana nakon preseljenja na otok Norfolk, nakon što se zaljubila u
to tijekom našeg tamošnjeg putovanja, upoznala Tonyja - i nakon kratkog vremena odlučila se udati za
njega. S obzirom na to da je Bridget cijeli život bila usidjelica, bio bih jako iznenađen.

'Samo zato što Tony čini sve što mu Bridget naredi, mama', komentirao je Jack prije nego što je otišao u
Francusku - nije bio Bridgetin obožavatelj. 'Pretpostavljam da ga potajno tuče, a zatim ga noću zatvori u
uzgajivačnicu', dodao je za dobru mjeru.

Istina je da je Tony bio vrlo nježne naravi i činio se da uživa kad mu se naređuje. Ionako su se činili vrlo
sretni zajedno, iako je Bridget to stvarno pokrenulo kad smo obje čule poruke Mary-Kate o 'nestaloj
sestri' i dvjema ženama koje su se željele upoznati sa mnom.

‘Što sam ti rekla samo sinoć o kopanju prošlosti ?!’ uzviknula je.

‘Ali nikad nisam o svemu tome ništa spomenula Mary-Kate. Sigurno je to slučajnost? Napokon, Mary-
Kate je posvojena, pa bi jedna od ovih djevojčica mogla biti samo dio njezine rođene obitelji. '

'Mogli bi biti, da, ali sjećam se da je "nestala sestra" kako vas je znao nazivati. Nakon svih ovih godina, a
Tony i ja smo se tek uhvatili, ne želim imati nikakve veze sa svim tim. '
Tako smo nas dvoje za svaki slučaj odlučili krenuti u popodnevni let za Sydney. ‘Ako ove žene dođu na
otok i pokucaju na vrata, Tony bi mogao prosuti malo graha’, uznemirio bih se. ‘Mislite li da bismo mu
trebali reći da izlazi?’

‘Ne, Merry. Tony ništa ne zna, a kad bismo mu rekli da ništa ne govori, on bi mi samo postavio hrpu
pitanja na koja nitko od nas ne bi imao odgovore. Sve što treba znati je da želimo djevojačku večer u
Sydneyu. Najbolje samo ostaviti ga i pustiti da neočekivano stignu. '

Još sam osjećao jezu terora nakon što sam čuo Mary-Katein spomen na potragu za nestalom sestrom.

Lovit ću te, gdje god se pokušaš sakriti. . .

Zatim je tu bio smaragdni prsten. Mrzio ga je od prvog trenutka kad ga je vidio. Jer to mi je bio dvadeset
i prvi rođendanski poklon od nekoga kome se gnušao.

Izgleda kao zaručnički prsten, pa, promrmljao je. On, u svojoj dobi, sa svim svojim novcem i svojim
engleskim naglaskom. . . On je perverznjak, to je on. . .

Možda bih, kad sam stigao kod Claridgea, jednostavno izvadio prsten iz torbe i bacio ga u rijeku Temzu.
Ipak sam znao da ne mogu, jer osim što je sada pripadao Mary-Kate, dao mi ga je jedan od
najdragocjenijih ljudi u životu - čovjek koji me bezuvjetno volio i nikad me nije izdao . . . Ambrozije.

Srećom, zgrade oko mene počinjale su se spuštati, a pojavljivale su se i one koje sam se sjetio vidjeti s
vrha dvospratnog autobusa. Pogled na njih utješio me i učinio sjećanjem na dvije žene koje su se jučer
pojavile u predvorju, a zatim i glas koji je izvikivao moje ime dok sam ulazila u lift u Torontu, manje
zastrašujuće. Iako su me Mary-Kate i pismo žene zvane Electra uvjeravale da ove sestre samo žele vidjeti
moj prsten, nisam mogao shvatiti kako su me tako brzo došle. U svakom slučaju, dobra vijest bila je da je
staza završila u Kanadi. Niti jedna duša osim Bridget, kojoj bih mogao vjerovati svojim životom, nije znala
gdje sam danas. Za sada sam bio u Londonu i kod Claridge-a me nitko neće pratiti. . .

Osjetio sam iznenadni i prijeko potrebni nalet uzbuđenja kad se taksi zaustavio ispred hotela. Nosači su
pojurili uzeti moju prtljagu dok sam plaćao vozaču. O ovom poznatom i prekrasnom hotelu Ambrose mi
je pričao prije svih tih godina u Dublinu, kad sam razmišljao o istraživačkom putovanju s Bridget u
London tijekom naše ljetne pauze od uniforme.
‘To je veličanstveni grad, Mary. Prepun prekrasne arhitekture i mnogih histabogate zgrade ', rekao je.
'Ako ipak krenete, morate uzeti čaj u Claridgeu, samo da biste vidjeli prekrasan interijer u art decou. Da
moji roditelji moraju biti u Londonu zbog posla ili zbog društvenih događaja, uvijek bi tamo ostali. '

Dakle, putovali smo u London, ali umjesto da Bridget i ja uzmemo čaj kod Claridge'sa, odsjeli smo u
šutljivom noćenju i doručku kraj Gloucester Roada. Ipak, oboje smo se zaljubili u sam grad, što je Bridget
nagnalo da se tamo preseli ubrzo nakon sveučilišta, a ja sam pobjegla u njega kad bih trebala pobjeći iz
Dublina. . .

I eto me sad, uveli su me kroz predvorje Claridge’sa kao gosta koji plaća.

‘Jeste li dobro putovali, gospođo?’, Pitala je recepcionarka dok sam stajala pred stolom za prijavu, a oči
su mi poprimale silnu eleganciju i luksuz moje okoline.

'Jesam, hvala vam.'

‘Vidim da ste doletjeli iz Toronta. Kanada je zemlja koju sam oduvijek želio posjetiti. Imate li svoju
putovnicu, gospođo? ’

Predao sam joj je i gledao je kako ubacuje detalje u svoje računalo. ‘Dakle, vaša kućna adresa je The
Vinery, Gibbston Valley, Novi Zeland?’

'Jeste, da.'

'Još jednu zemlju koju sam oduvijek željela vidjeti', nasmiješila se, sva šarmna.

‘Ispričajte me što sam ovako naletio’, začuo se glas iza mene, ‘ali jesam li čuo kako kažete da živite u
Vinariji u dolini Gibbston?’

Okrenuo sam se i vidio vrlo visokog, uglatog muškarca, čije je trodijelno odijelo izgledalo kao da je
napravljeno po uzoru na nešto što bi Oscar Wilde nosio u doba svog procvata.
‘Ovaj, da’, odgovorio sam, pitajući se je li on direktor hotela, jer je izgledao užasno službeno. 'Ima li
problema?'

‘Dobra žalost, ne.’ Muškarac se nasmiješio, a zatim posegnuo u gornji džep jakne i dodao mi čestitku.
‘Dopustite mi da se predstavim.’ Pokazao je na ime na kartici. ‘Viskont Orlando Sackville i, zbog svojih
grijeha, novinar sam hrane i vina. Razlog zbog kojeg sam te tako bezobrazno prekinuo bio je taj što sam
tek prošli tjedan bio na ručku s jednim prijateljem. Vidite, on je uvoznik vina. I spomenuo mi je da
novozelandska vina odbacuju reputaciju manje braće i sestara australskih vina i proizvode vrlo dobre
boce. Vinarija je bila jedan od vinograda koje je spomenuo. Vjerujem da ste osvojili zlatnu medalju za
svoj crni pinot crni 2005. godine. Mogu li vas pitati jeste li vlasnik? '

‘Pa, moj suprug - koji je nažalost nedavno umro - i ja smo dugi niz godina vodili posao. Sad moj sin Jack
preuzima. '

'Mogu li vam izraziti sućut zbog vašeg gubitka', rekao je čovjek, izgledajući iskreno tužno. ‘Sad, ne
smijem vam oduzimati više vremena, ali mogu li se raspitati jeste li odsjeli ovdje u hotelu?’

'Jesam, da.'

‘Mogu li vas onda zamoliti da me poštedite sat vremena ili nešto kasnije ove večeri? Jako bih volio
napisati prilog o Vinariji - to su stvari koje stranice s hranom i vinom ovdje jednostavno obožavaju. I
naravno, dobro poznajem urednika vinskog kluba Sunday Times. Siguran sam da ćete znati da ako je
neko vino uključeno u izbor, pa, ono je takoreći napravljeno. '

‘Mogu li razmisliti o tome? Prilično sam zaostao u avionu, vidite, i— ’

‘Sabrina! Draga djevojko, što, pobogu, radiš ovdje? '

Okrenula sam se i ugledala tanku, vrbastu plavušu, koja me prije podsjetila na Mary-Kate, kako prilazi
prije nego što me je novi prijatelj poljubio u oba obraza.

‘Oh, ustao sam iz zemlje s Julianom. Mi ostajemo ovdje nekoliko noći dok on radi, a ja malo kupujem ',
odgovorila je.
‘To zvuči božanski, draga’, rekao je mladoj ženi, koja je djelovala prilično nervozno, prije nego što mi je
zapeo za oko i privukao je bliže.

‘Mogu li predstaviti lady Sabrinu Vaughan? Ona je vrlo stara prijateljica i moje obitelji i mene same. '

‘Zdravo, ovaj. . .? ’

‘Marija. Gospođo Mary McDougal, rekao sam pružajući ruku da je protresem.

‘Gospođa McDougal ovdje je suvlasnica prekrasnog vinograda na Novom Zelandu. Upravo sam joj
govorio kako je dragi Sebastian Fairclough tek neki dan deprimirao svoja vina. Odlučan sam da je
namamim da mi da intervju o vinogradu. '

‘Shvaćam’, kimnula je Sabrina. ‘Lijepo je upoznati te, Mary.’ Uslijedila je stanka kad ju je moj novi
prijatelj pogledao.

‘Oh!’ Nastavila je. ‘Zašto ne dođete večeras u šest u moj apartman na piće? To je broj sobe, ovaj. . . 106.
I vi ste vrlo dobrodošli, gospođo McDougal ’, dodala je.

‘Predivno! Vidimo se onda, Sabrina ’, odgovorio je Orlando.

‘Oprostite, gospođo McDougal, mogu li uzeti vašu kreditnu karticu?’ Upitao je recepcionar dok je
Sabrina odlazila prema liftu.

‘Zašto, da, naravno’, rekla sam, kopajući po torbici i predajući je.

‘Gospođo McDougal, oprostite mi opet na prekidu, ali dođite večeras na piće sa Sabrinom i sa mnom ako
možete. Tada možemo razgovarati o vašem vinogradu i o svemu vinu. '

‘Kao što sam rekao, možda ću malo zaostajati u zrakoplovu, ali pokušat ću.’
‘Izvrsno. Adieu do tada. ’Počeo se udaljavati kad mi je recepcionar predao ključ, ali onda se zaustavio i
okrenuo natrag.

‘Oprostite mi, ali nisam uhvatio vaš broj sobe.’

Spustio sam pogled at ključ. '112. Doviđenja, Orlando.'

Gore u svojoj prekrasnoj sobi, s visokim stropom, izvrsnim namještajem i pogledom na užurbanu
londonsku cestu ispod sebe, raspakirala sam nekoliko ljetnih haljina, suknju i bluzu, a zatim nazvala
poslugu u sobu kako bih naručila čaj za jednu. Iako su u sobi bili uređaji za pripremu čaja, želio sam ga
piti iz šalice od kost-porculana, izlivene iz elegantnog čajnika, baš kako je Ambrose opisao. Uredno je
stiglo, a ja sam sjeo na stolicu uživajući u trenutku.

Proučavao sam kartu koju mi je vrlo otmjeni Englez ugurao u ruku. Ako je bio onaj za koga je rekao da
jest (a detalji na kartici i činjenica da ga je druga žena pozdravila u predvorju sigurno su to potvrdili),
onda je to bila prekrasna prilika da The Vinery privuče malo britanske - a možda i međunarodne
pozornosti .

Odlučio sam da bih trebao nazvati Jacka. Iz navike sam pogledao na sat kako bih izmjerio vremensku
razliku, a onda shvatio da više nisam na Novom Zelandu, u Australiji ili, zapravo, u Kanadi, i samo sat
vremena iza Francuske.

Uzela sam slušalicu na noćni stolić i nazvala Jackov mobitel. Trebalo je neko vrijeme da se povežete, a
zatim ste dali taj neobičan ton biranja što je značilo da zovete stranu zemlju.

'Zdravo?'

‘Ovdje je mama, Jack. Telefon je vrlo pucketav - čujete li me? '

‘Da, glasno i jasno. Kako si? Ili točnije, gdje ste? '

‘Dobro sam, Jack, dobro sam’, rekao sam i nadajući se da nije upoznat ni s američkim ni s britanskim
pozivnim brojevima, rekao sam sinu laž. ‘U New Yorku sam!’
‘Wow! Velika jabuka! Kako je?'

'Oh . . . bučno, zauzeto, nevjerojatno! ’blefirao sam, jer nikada u životu nisam posjetio New York. ‘Baš
kao što biste zamislili. Pa kako si, dušo? '

‘Sretna, mama, jako sretna. Težak je posao u komunikaciji jer je moj francuski jadan, ali puno učim od
Françoisa, a dolina Rhône nešto je drugo! Samo kilometar za miljom vinove loze, pastelno obojenih kuća
i plavog neba. Čak imamo i planine iza sebe da me podsjećaju na dom. Iako uopće nije ništa poput kuće ',
zahihoće Jack. 'Dakle, nakon New Yorka, idete u London?'

'Jesam, da.'

‘Pa, François je rekao da bi bio sretan što će vas ovdje ugostiti nakon žetve ako mu uzvratite uslugu kad
on i njegova obitelj iduće godine posjete Novi Zeland.’

‘To se podrazumijeva, Jack, naravno da hoću. Volio bih vidjeti Provansu, ali Irsku imam na rasporedu
nakon Londona, sjećaš se? '

‘Veliki povratak u domovinu. . . Uživao bih na putovanju tamo da vidim odakle mi tajanstvena mama.
Zapravo, mislim da nikada niste rekli točno gdje u Irskoj, osim da ste govorili o uni u Dublinu. '

'Da budem iskren, Jack, nikad nisi pitao', usprotivio sam se.

‘„ Da budem pošten “, je li mama? Zvučite irsko kad samo razmišljate o povratku! Svejedno, uživate li u
Grand Touru? '

‘Volim to, ali tvoj mi otac užasno nedostaje. Uvijek smo govorili da bismo to činili kad bi se povukao, ali
naravno, on to jest on, nikada nije. '

‘Znam, mama, ali ne volim da putuješ sama.’

‘Oh, Jack, ne brini za mene, ja sam potpuno sposoban brinuti se o sebi. Svejedno, želio sam vam reći o
nekome koga sam upoznao u hotelu. . . ’- Odjednom sam se sjetio da sam trebao biti u New Yorku -‘. . .
prošlu noć. Pisac je vina za neke velike međunarodne novine. Razgovarali smo i pitao me jesam li za
intervju za Vinariju, njezinu povijest itd. Što misliš?'

‘Zvuči točno kao ono što trebamo. Vau, mama, puštamo te iz vida na više od dvije minute, a ti u hotelima
čavrljaš s vinskim časopisima! '

‘Oh, vrlo smiješno, Jack. Taj je čovjek bio otprilike upola mojih godina. Nazvan je ’- pregledao sam kartu -
‘ Orlando Sackville. Jeste li kojim slučajem čuli za njega? ’

‘Ne, ali opet, još nisam baš stručnjak za vinske novinare. Tata je radio sve takve stvari, znaš? Svejedno,
ne može naštetiti razgovoru s njim, zar ne? Možete napraviti povijest kako ste ti i tata stvorili posao ni iz
čega. Ako treba znati tehničke detalje grožđa koje koristimo i stvari, samo mu dajte moj broj mobitela i
rado bih razgovarao s njim. '

‘Hoću, naravno’, rekao sam. ‘Dobro, bolje da vas ostavim da nastavite. Nedostajala si mi, Jack, i znam da
i ti nedostaješ tvojoj sestri. '

'I vi meni nedostajete. U redu, mama, ostani u kontaktu. Volim te.'

‘Volim i ja tebe.’ Završila sam poziv, a zatim uzela novinarsku karticu da nazovem broj mobitela napisan
na njoj.

‘Orlando Sackville’, odgovorio je na dulcet tonove čovjeka kojeg sam ranije upoznao.

‘Pozdrav, ovdje je Mary McDougal, dama koju ste sreli dolje, iz The Vinery u Otagu. Ne smetam vam, zar
ne? '

‘To je zadnje što radite. Kakvo oduševljenje! Znači li ovaj poziv da ste spremni da vas intervjuiram? '

‘Razgovarao sam o tome sa svojim sinom Jackom - onim koji je u Provansi - i on misli da bi bilo dobro da
razgovaram s vama. Iako je on osoba koja će vam trebati tehničke detalje. '
‘Predivno! Šest sati u Sabrininom apartmanu onda? ''Da. Iako neću dugo ostati ili bih mogao zaspati
tamo gdje sjedim. '

‘Razumijem u potpunosti. Sabrina se raduje i vama što vas vidim. '

Iako me Orlando nije smatrao čovjekom koji će me zaskočiti i koji je ionako bio upola mlađi, bilo mi je
drago da će Sabrina biti tamo.

‘Vidimo se tada u šest. Zbogom, Orlando - rekao sam.

'À bientôt, gospođo McDougal.'

Spustio sam slušalicu i odmah se vratio u dablinske dane kad sam prvi put išao na Trinity College i
susretao se sa sličnim vrstama kao Orlando i Sabrina, s njihovim kultiviranim engleskim naglascima i
njihovim životima bez brige.

‘Večeras se sastajem s engleskim vikontom i damom za piće’, rekao sam naglas i pomislio koliko bi to
mrzio.

Ležeći na puhastim jastucima, prešla sam preko činjenica koje sam do sada skupila o obojici muškaraca
za kojima sam tragala. Na Novom Zelandu zasigurno nije živjelo nijedno muškarce bilo kojega doba
odgovarajuće dobi - iscrpio sam sve mogućnosti prije nego što sam otišao. A nakon što sam pregledao
stranice brakova i smrti u evidenciji u Torontu, izvukao sam prazno mjesto, jedino mjesto koje mi je
preostalo za pretragu prije nego što sam krenuo kući u Irsku bilo je upravo ovdje u Londonu.

Hajde, Merry, prestani razmišljati o svemu tome. Bilo je to tako davno i ovo bi trebao biti opuštajući
odmor! Ukorio sam se.

Izvukao sam bocu bescarinskog viskija Jameson iz visine iz kutije i natočio si prst, odlučivši da mi je tijelo,
prošavši toliko vremenskih zona, ionako bilo potpuno zbunjeno. Obično si nikad ne bih dopustio piti
alkohol do večeri i bilo je jedva dva sata. ovdje, ali svejedno sam duboko progutao. Iznenada živo
sjećanje doplovilo mi je prve noći kad sam ga ikad vidio. Izgledala bih kao potpuna trema, pojavila sam
se u nekom dublinskom baru da čujem kako Bridgetin najnoviji dečko svira u bendu.
Te noći rekao mi je da sam najljepša djevojka na koju je ikad pogledao, ali to sam samo shvatio kao dio
razgovora. Nije trebao ni riječ da me šarmira, jer bio je potreban samo jedan pogled na te tople
lješnjakove oči da bi se zaljubio u njega.

Dublin. . .

Kako bi moglo biti da sam tako živo povučen u prošlost otkako je Jock umro? I je li to bila slučajnost da
su me, otkad su moje misli putovale u prošlost, te žene počele progoniti?

Shvatio sam također da je provizornim otvaranjem toliko dugo zapečaćenih uspomena oslobodio bujicu
daljnjih, što je potjecalo još iz mog djetinjstva.

Sjetila sam se njega, dječaka kojeg sam poznavala dok smo oboje bili u školi i šetali kući preko polja - i
koliko je strastven bio i tada. Žestoko postavljen u svoja uvjerenja i odlučan da i mene uvjeri.

‘Pročitaj ovo, Merry, i shvatit ćeš’, rekao je dok mi je pritiskao bilježnicu u ruke. Bio je to dan kad sam
otišao u internat u Dublinu.

'Bit ću nakon što vas nazovem nestalom sestrom dok se ne vratite', rekao je.

Sjetila sam se kako je njegov intenzitet uvijek bio uznemirujući, pogotovo jer je uvijek bio usredotočen
na mene.

‘Želim da pročitate o životu moje bake Nuale i vidite što su nam Britanci učinili i kako se moja obitelj
borila za Irsku i slobodu. . . ’Ovo ti je moj poklon, Merry. . . ’

Na prvu stranicu crne bilježnice upisane su riječi dnevnika Nuale Murphy, 19 godina. Čuvao sam ga
četrdeset i osam godina, ali ga nikada nisam pročitao. Sjetio sam se da sam prelistao stranice kad sam
stigao u internat, ali skučeno neuredno pisanje - kao i grozni pravopis - odvratili su me, osim toga bilo je
toliko toga što bi me okupiralo u mom novom životu u Dublinu. A onda, kako smo on i ja postajali stariji,
pokušavao sam se što više distancirati od njega i njegovih uvjerenja, no ipak sam dnevnik vodio sa
sobom kad sam napuštao Irsku. Ponovno sam ga pronašao u kutiji kad sam krenuo u bolni postupak
spakiranja Jockovih stvari. I instinktivno ga ponio sa sobom na ovo putovanje.
Ustala sam, otvorila kofer i pronašla dnevnik u unutarnjem džepu, zamotan u platnenu vrećicu da ga
zaštitim. Zašto je jednostavno nisam bacio, baš kao što sam odbacio gotovo sve ostalo vezano za svoju
prošlost?

Izvadivši kutiju s nakitom, otišao sam je staviti u sef sobe, ali nešto me nagnalo da je otvorim. Uzeo sam
prsten, sedam sitnih smaragda blistalo je na svjetlu. Zatim sam legla na krevet, skliznula na naočale za
čitanje i uzela dnevnik.

Vrijeme je, Merry. . .

Otvorio sam ga, prolazeći prstima po izblijedjeloj crnoj skripti koja je prekrivala stranice.

28. srpnja 1920. . .

Srpnja 1920

Nuala Murphy vješala je praonicu na liniji. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci proširio se na tri puta
veću veličinu, što je činilo sa svim rubljem koje je prala za hrabre ljude lokalnih brigada Irske
republikanske vojske, skraćeno zvane IRA.

Red za pranje stajao je ispred pročelja seoske kuće, koja je gledala na dolinu i uhvatila jutarnje sunce.
Nuala je stavila ruke na bokove i preživjelapromatrali su trakove ispod bilo kakvih znakova Crnih i
Tanovskih, strašni britanski pozornici nazvani zbog njihove kombinacije kaki kakovitih hlača i
tamnozelenih tunika Kraljevskog irskog oružništva koje su izgledale gotovo crno. Putovali su okolicom u
svojim kamionima za uništavanje, čija je jedina misija iskorjenjivanje ljudi koji su se borili protiv
Britanaca kao dobrovoljci za IRA. Godinama prije toga stigli su u tisućama da podrže lokalnu policiju, koja
se borila da zaustavi irski ustanak. Srećom, Nuala je mogla vidjeti da su trakovi ispod seoske kuće
napušteni.

Njezina prijateljica Florence koja je, poput Nuale, bila članica Cumann na mBan, ženske dobrovoljačke
opreme, stigla je jednom tjedno na svom poniju i zamci s novim tovarom rublja skrivenog ispod kvadrata
tresetnog travnjaka. Nuala si je dopustila mali osmijeh kad je linija rublja zalepršala na vjetru. Bilo je
nečega zadovoljavajućeg u prikazivanju nekih od najtraženijih muškaraca u donjem dijelu West Corka
kako bi ih svi mogli vidjeti.

Nuala je bacila još jedan pogled oko sebe i ušla u seosku kuću. Kuhinja s dnevnim boravkom s niskim
zrakama bila je zagušljiva danas, što je uz vatru koja je gorjela kuhala ručak za ukućane. Njezina majka
Eileen već je oljuštila sve povrće i kuhalo je u loncu iznad vatre. Krenuvši prema smočnici, Nuala je
sakupila jaja koja je ranije uzela iz kokošinjca, zajedno s brašnom i dragocjenim suhim voćem
namočenim u hladnom čaju, a zatim je krenula u izradu smjese koja će osigurati dovoljno za tri ili četiri
brack kolača. Ovih dana nikada nisu znali kada bi IRA volonter mogao doći na vrata, iscrpljen zbog bijega
i potrebe za hranom i skloništem.

Jednom kada je smjesu smjestila u lončić za spremanje, spremna da se objesi na vatru kad se povrće
skuha, Nuala je obrisala znoj s čela i prišla ulaznim vratima kako bi udahnula malo svježeg zraka.
Pomislila je kako je kao dijete život na farmi Cross bio naporan posao, ali razmjerno bezbrižan. Ali to je
bilo prije nego što su njezina irska braća odlučila da je vrijeme da ustanu protiv svojih britanskih
nadređenih, koji su stotinama godina dominirali i kontrolirali Irsku. Nakon početnih ubojstava britanskih
pozornika u Tipperaryju u siječnju 1919. godine, koja su potaknula neprijateljstva, deset tisuća britanskih
vojnika poslano je u Irsku kako bi ukrotili ustanak. Od svih trupa britanske vojske u Irskoj, pukovnija
Essex bila je najnemilosrdnija, upadala je ne samo u sigurne kuće IRA-e, već i u domove civila. Tada su se
Black and Tans pridružili vojnicima kako bi ugušili pobunu.

Irska je postala okupirana zemlja, u kojoj su se slobode koje je Nuala nekoć uzimala zdravo za gotovo
oduzimale svaki dan. Sad su više od godinu dana ratovali snagom Britanskog carstva, boreći se ne samo
za vlastitu slobodu, već i za slobodu same Majke Irske.

Nuala je prigušila zijevanje - nije se mogla sjetiti kad je zadnji put imala više od tri sata sna, što s
volonterima koji su na farmu stigli po hranu i gredicu. Cross Farm poznat je svim lokalnim IRA-ima kao
sigurna kuća, dijelom i zbog svog položaja smještenog u dolini, s prednošću što je mogao postaviti
izviđače na vrh obraslog šumovitim brežuljkom iza njih, dajući ptičji pogled na donje trake. To je
stanovnicima seoske kuće imalo dovoljno vremena da odu i raziđu se po okolnom selu.
‘Prevladavat ćemo’, šapnula je Nuala ispod glasa kad je ušla provjeriti povrće. Njezin otac Daniel i njezin
stariji brat Fergus bili su predani volonteri, a i ona i njezina starija sestra Hannah radile su s Cumannom
na mBan. Iako nije zahtijevala toliko izravne akcije kao ona njezina brata, Nuala se ponosila time što je
njihov rad djelovao kao snažan temelj za muškarce - bez da su žene dostavljale tajne komunikacije,
krijumčarile municiju i gelignit za bombe ili jednostavno osiguravale hranu i svježa odjeća, uzrok bi se
nadvio u prvih nekoliko tjedana.

Njezin drugi rođak Christy također već gotovo deset godina živi s obitelji. Murphysi su ga priveli nakon
što su mu umrla oba roditelja, a Nuala je čuo šapat da ima starijeg brata Colina, koji je bio mekan u glavi
i bio u Cork Cityju u bolnici za ljude poput njega. To se snažno suprotstavilo snažnoj prisutnosti koju joj je
Christy unijela u život. S petnaest godina doživio je nesreću s vršalicom na farmi, i premda mu je noga
bila spašena, sada je šepao šepajući. Christy si je izrezbario lijep hrastov štap, i premda je bio samo
nekoliko godina stariji od nje, činilo se da mu štap daje zrak mudrosti. Unatoč ozljedi, Christy je bila
snažna poput vola i bila je pobočnik Ballinascarthy brigade IRA-e, radeći zajedno s ocem. Ni Christy ni
njezin otac nisu bili na aktivnoj dužnosti, ali njihov je mozak pomogao planirati zasjede i pobrinuo se za
usklađivanje zaliha i obavještajnih podataka. Radio je i u tpubao je u Clogaghu i svake večeri, nakon što
je odradio cjelodnevni rad na farmi, Christy je sjeo na svoj stari prizor i odjahao do sela kako bi natočio
čaše nosača. Tamo je slušao korisne informacije ako je grupa Tanova ili Essexova bila u pubu, a jezici su
im se razvezali od pića.

‘Zdravo, kćeri’, rekao je njezin otac dok je ispirao ruke u bačvi za vodu koja je stajala ispred ulaznih vrata.
‘Je li ručak spreman? Danas sam žestoko gladan nad sobom ’, dodao je dok je umakao glavu da prođe
kroz vrata i sjedne za stol. Njezin je otac bio muški medvjed, i premda je Fergus bio visok momak, Daniel
je bio ponosan što je svog sina mogao najbolje podići. Od svih strastvenih antibritanskih osjećaja koji su
prožimali same zidine Cross Farma, njezin je otac bio najdublji i najglasniji. Njegovi su roditelji bili žrtve
gladi, a kad je bio mladić, bio je svjedok Zemaljskih ratova - pobune protiv britanskih zemljoposjednika
koji su naplaćivali nečuvenu stanarinu za rupe u kojima su živjeli njihovi poljoprivrednici. Danijel je bio
pravi Fenac . Inspirirani Fiannom, ratničkim grupama irske legende, Feniani su čvrsto vjerovali da Irska
treba biti neovisna - i da je jedini način da se to postigne oružanom revolucijom.

Njezin je tata također bio tečni galski govornik i svoju je djecu odgajao s velikim ponosom na njihovo
irsko, učeći ih da govore jezik gotovo prije nego što su progovorili engleski. Sva su djeca znala da je
opasno javno govoriti gelski, da vas Britanci ne bi čuli, pa su to govorila samo iza zatvorenih vrata Cross
Farma.

Nakon kopnenih ratova, njezin je djed uspio kupiti četiri hektara plodnog poljoprivrednog zemljišta od
njihovih britanskih vlasnika zemljišta Fitzgeralds. Kad je Daniel preuzeo vlast, uspio je kupiti još jedan
hektar za proširenje farme. Oslobađanje od ‘tlačitelja’, kako je nazvao Britance, bilo je, znala je Nuala,
najvažnija stvar u životu njezinog oca.

Njegov junak bio je Michael Collins - 'Mick', ili 'Veliki momak', kako je bio poznat oko ovih krajeva.
Također sin West Corka, rođen samo nekoliko kilometara dalje u blizini Clonakiltyja, Mick je sudjelovao u
Uskrsnom usponu zajedno s Danielom, a zatim se nakon dvije godine boravka u britanskom zatvoru
popeo u redove da bi postao šef dobrovoljaca IRA-e širom Irske. Kao što je tata često govorio, emisiju je
vodio Mick Collins, pogotovo dok je Éamon de Valera, predsjednik nove irske republikanske vlade, bio u
Americi prikupljajući sredstva za irsku bitku protiv njihovih britanskih gospodara. Ime Michaela Collinsa
izgovarano je svetim tonovima, a Nualina sestra Hannah dala je novinski isječak njegove fotografije
zakačiti na zid nasuprot kreveta, kako bi se svako jutro mogla buditi uz njegov pogled. Nuala se pitala
hoće li se ijedan muškarac za nju ikad podudarati s Velikim momkom. S dvadeset godina njezina starija
sestra ostala je postojano neudata.

‘Gdje ti je mama, Nuala?’, Pitao je Daniel.

‘Vani, kopajući spuds, tata. Pozvat ću je. '

Nuala je izašla van, stavila dva prsta u usta i zaviždala. ‘Gdje su Fergus i Christy?’ Upitala je kad se vratila
i počela dijeliti krumpir, kupus i kuhanu šunku u zdjelice.

‘Još uvijek sijem polja ozimim ječmom.’ Daniel je pogledao prema kćeri dok je stavljala njegovu zdjelu
pred njega. Upravo su svi bili na pola obroka šunke, štedeći što su mogli za gladne dobrovoljce. ‘Ima li
vijesti?’

‘Danas nije tako daleko, ali. . . ’

Nuala se okrenula prema otvorenim vratima ugledavši Hannah kako biciklom leti prema stazi prema
seoskoj kući. Njezina je sestra radila u krojačkoj radnji u Timoleagu i obično se nije vraćala kući na
podnevni obrok. Nuala je znala da se nešto događa. Srce joj je počelo kucati u grudima, osjećaj koji joj je
bio toliko poznat sada je bio gotovo stalan.

‘Što se dogodilo?’ Upitala je kad je Hannah ušla kroz vrata. Njezina majka Eileen, te Fergus i Christy
krenuli su za njom. Vrata su bila dobro zatvorena, a zatim zasunom.
'Upravo sam čula da su Toma Halesa i Pata Hartea uhitili Essexovi', rekla je Hannah, teško dahtajući i od
napora i od osjećaja.

‘Jaysus’, rekao je Daniel, rukom prekrivajući oči. Ostatak obitelji spustio se na najbližu stolicu ili stolicu.

'Kako? Gdje? ’Pitala je Eileen.

‘Tko je znao gdje su?’ Zahtijevao je Christy.

Hannah je ispružila ruke da ih sve utiša dok je Nuala stajala ondje, zdjela koju je stavila na stol smrznut u
zraku. Tom Hales bio je zapovjednik Treće brigade West Cork - donosio je sve glavne odluke, a njegovi su
mu ljudi povjeravali svoje živote. Pat Harte, uvijek mirne duše, bio je njegov intendant, zadužen za
organizacijsku i praktičnu stranu.

‘Je li to bio špijun?’, Pitao je Fergus.

'Ne znamo tko ih je obavijestio', rekla je Hannah. ‘Znam samo da su zarobljeni na farmi Hurley. Bila je tu i
Ellie Sheehy, ali uspjela je napustiti svoj put. Ona je ta koja mi je poslala poruku. '

‘Isuse, Marijo i Josipe!’ Daniel je lupnuo jezičkomle šakom. ‘Ne Tom i Pat. O, naravno, svi znamo zašto.
'Twas u znak odmazde zbog pucanja i ubijanja narednika Mulherna jučer ujutro ispred crkve sv. Patricka.'

‘I neka se Bog smiluje njegovoj nemilosrdnoj duši’, rekao je Christy.

U tišini je Nuala uspjela pronaći svoju pamet i poslužiti hranu šokiranom skupu.

'Ne možemo očekivati da bi Mulherna mogli ubiti bez odmazde - uostalom, on je bio glavni obavještajni
službenik West Corka', rekla je Hannah. 'Da budem pošten,' to je slab napad, dok je čovjek išao na misu.
'Bilo je brutalno.'

'Rat je brutalan, kćeri, i taj mu je kreten došao do toga. Koliko irskih života ima na njegovoj savjesti dok
stoji pred svojim tvorcem? ’Zahtijevao je Daniel.
'Što je učinjeno, učinjeno je', rekla je Nuala, nakon što se diskretno prekrižila. ‘Hannah, znaš li gdje su
Tom i Pat odvedeni?’

'Ellie je rekla da su mučeni u gospodarskom objektu na farmi Hurley, a zatim su ih izveli svezanih ruku na
leđima. Rekla je . . . rekla je da niti jedan muškarac teško može ustati. Natjerali su Pat da mahne Union
Jackom. ’Hannah je ispljunula riječi. 'Rekli su mi da su zadržani u vojarni Bandon, ali kladim se da će ih
brzo premjestiti u Cork City, prije nego što dobrovoljci pokrenu punu zasjedu kako bi ih spasili.'

‘Rekla bih da si u pravu, kćeri’, rekla je Eileen. ‘Jesu li upozorene ostale brigade?’

‘Ne znam, mamice, ali sigurna sam da ću se čuti kasnije.’ Hannah je gurnula malo sada hladnog krumpira
i kupusa u usta. ‘A Nuala, imam vijesti za tebe.’

'Što?'

‘Jutros sam u trgovinu uvela sobaricu lady Fitzgerald. Pitala je biste li danas popodne otišli gore u Veliku
kuću da biste pripazili na svog sina Philipa? Njegova je sestra neočekivano otišla. '

Cijela je obitelj s nevjericom zurila u Hannah. Na kraju je Nuala uspio progovoriti.

‘Ah, Hannah, nakon ovoga što si mi upravo rekla, Argideen House nije mjesto koje bih odabrala da
provodim vrijeme. A osim toga, zašto baš ja? Otišao sam gore samo kako bih pomogao na večeri ili na
snimanju, a sina nikada nisam ni upoznao. '

‘Lady Fitzgerald čula je da ste se prije započinjanja neprijateljstava školovali za medicinsku sestru. Netko
te preporučio. '

'Da budem siguran, ne mogu ići gore', odlučno je odgovorio Nuala. ‘Imam plahte i odjeću na liniji, a tko
će kuhati naš čaj?’

Uslijedila je još jedna tišina, a zatim je otac pogledao prema njoj.

‘Mislim da bi trebala ići, kćeri. Činjenica da će vas smjestiti u njihov dom znači da nismo osumnjičeni. '

‘Ja. . . Tata! Ne, molim te, ne mogu. Mamice, reci mu! ’

Eileen je slegnula ramenima. Ovakve odluke bile su jedine njenom suprugu.

‘S tatom sam’, rekao je Fergus. ‘Mislim da bi trebao ići. Nikad ne biste znali što ćete čuti kad ste tamo. '

Nuala je bijesno pogledala svoju obitelj. ‘’ To je ništa manje nego slanje preko neprijateljskih linija. ’

‘Sad, Nuala, sir Reginald mogao bi biti britanski protestant koji ugošćuje neprijatelja, ali rekao bih da je
to pošten čovjek čija obitelj već dugo živi u Irskoj’, odgovorio je Daniel. ‘’ U tim je situacijama lako kaljati
sve istim kistom. Svi znate da sam ja irski republikanac i želim Britance, ali poštena igra prema Sir
Reginaldu, on je dovoljno pristojan, s obzirom na njegovu vrstu. Njegov otac dao je moju našu zemlju po
povoljnoj cijeni, a sir Reginald predao mi je taj hektar za gotovo. '

Nuala je pogledala oca i znala je da nema argumenata koji bi se trebali istražiti. Tatina riječ bila je zakon.
Kratko je kimnula kako bi ukazala na njezinu usklađenost i počela jesti.

‘U koje vrijeme treba biti tamo?’, Pitala je.

‘Čim budeš mogao’, rekla je Hannah.

‘Idi i očisti se i obuci svoju najbolju pamučnu haljinu’, naredila joj je Mammy nakon što je završila s
ručkom.

Teško uzdahnuvši nezadovoljstvom, Nuala je učinila kako joj je rečeno.

S majkom koja je sada zadužena za pranje rublja i kuhanje, Nuala je izvukla bicikl iz staje kako bi se
pridružila Hannah na putu prema Timoleagueu.
‘Što će brigada bez Toma Halesa zaduženog za njih?’, Pitala je sestru.

'Rekla bih da će ih Charlie Hurley zamijeniti za zapovjednika', rekla je Hannah dok su se vozili nizbrdo,
prateći trak na dnu koji je išao pored rijeke Argideen, a zatim se uputili prema Inchybridgeu, gdje bi se
rastali.

‘A moj Finac?’ Šapnula je Nuala. 'Ima li vijesti o njemu?'

'Čuo sam da je s Charliejem Hurleyem u sigurnoj kući, tako da ne brinite. Sad se vraćam u trgovinu.
Sretno ti u Velikoj kući, sestro. '

Hannah je mahnula biciklom, dok je Nuala nevoljko krenula u smjeru kuće Argideen.

Uska pruga prolazila je uz željezničku prugu, koja je zauzvrat išla uz rijeku. Ptice su pjevale, a sunce se
igralo kroz grane guste šume koja ju je okruživala. Prošla je pored posebnog mjesta na kojem su se ona i
Finn tajno sastajali i, sišavši s njezina bicikla, odvezala ga je u šumovitu unutrašnjost i parkirala uz stari
hrast. Sjedajući ispod zaštitnog lišća, na mjestu gdje ju je Finn prvi put poljubio, Nuali je trebalo nekoliko
sekundi daona sama.

Prvo je bacila pogled na Finnbara Caseyja na galskoj nogometnoj utakmici, kada je igrao u istoj momčadi
kao Fergus. Imao je šesnaest do četrnaest godina i nije joj pružio drugi pogled. Ali hipnotizirao ju je ovaj
visoki, tamnokosi dječak, koji je trčao s takvom gracioznošću, vješto izbjegavajući svoje protivnike dok je
nogom šutirao loptu u gol. Lako se nasmijao i ljubaznih plavih očiju, a ostao joj je čvrsto u sjećanju, čak i
nakon što je otišao da završi svoje učiteljsko obrazovanje. Ponovno su se sreli na vjenčanju prije godinu
dana, nakon što je zauzeo mjesto učitelja u lokalnoj školi. Zajedno plešući u džejlidu, uzeo ju je za ruku i
ona je to znala. S osamnaest i dvadeset godina dobna razlika više nije bila važna. I to je bilo to. Vjenčanje
je bilo zakazano za kolovoz - samo nekoliko tjedana.

‘Oduvijek sam zamišljao da ćemo se vjenčati u slobodnoj Irskoj. . . ’Finn je rekao kad su se zadnji put
sreli.

‘Svakako, ali ne čekam više da budem tvoja supruga’, rekla mu je. 'Zajedno ćemo se boriti za to.'
Finn je također bio predani član Treće brigade West Cork, zajedno sa svojim najboljim prijateljem
Charliejem Hurleyem. Tek je nedavno brigada upala u zasjedu kraljevskog irskog oružništva u Ahawaddi i
ubila trojicu policajaca, a zatim im uzela puške i streljivo. Bila je to vrijedna ostava jer su obje bile
deficitarne; dok su Britanci iza sebe imali carstvo vrijedno ljudi i oružja, dobrovoljci su se borili s ono
malo oružja koje je bilo ukradeno ili krijumčareno u zemlju s mora. Drugi su muškarci već pali oko njega,
ali Finn je uspio pobjeći neozlijeđen, što mu je donijelo nadimak 'Finn o' Nine Lives '. Nuala je teško
progutala slinu. Dosad je imao sreće, ali pozvan da naginje ozlijeđenim dobrovoljcima, Nuala je predobro
znao kako sreće može ponestati. . . Baš kao što je bilo sinoć Tomu Halesu i Patu Harteu.

‘I evo me, krećem prema Velikoj kući da služim Britancima’, uzdahnula je kad se popela natrag na bicikl i
ponovno se maknula. Dok je biciklirala duž visokog kamenog zida koji je označavao granicu kuće i
parkova, a zatim okrenula dugačku, zavojitu vožnju, pitala se kako bi bilo živjeti na mjestu na kojem bi
vjerojatno moglo spavati stotinu duša. Mnogi su joj se prozori kuće svjetlucali, veliki stupovi okruživali su
ulazni ulaz, a sama zgrada simetrična i četvrtasta na način na koji se Britancima činilo da im se sve sviđa.

Skrenuvši se lijevo dok se približavala kući, Nuala se zaputila straga da iskoristi kuhinjski ulaz. U dvorištu
je pet golemih, sjajnih konja provirilo glavom s vrata svojih staja.

Kad bismo se barem mogli domoći nekoliko tih ljepotica, ’sigurno bi ubrzali putovanja dobrovoljaca
između njihovih sigurnih kuća. . .

Iskoračivši bicikl, pospremila je tamnu kosu posutu vjetrom, poravnala haljinu, a zatim krenula zazvoniti
na vrata kuhinje. Mogla je čuti zavijanje lovačkih pasa iz njihovih uzgajivačnica.

‘Pozdrav, Nuala, sjajan smo dan za vrijeme, zar ne?’ Lucy, jedna od kuhinjskih sobarica koju je poznavala
iz školskih dana, uvela ju je unutra.

'Rekla bih da je svaki dan kad ne pada kiša dobar dan', odgovorila je.

'Istina', složila se Lucy dok ju je vodila kroz golemu kuhinju. ‘Sjednite pet minuta.’ Pokazala je stolici kraj
ogromnog ognjišta, u njemu je gorjela zdrava vatra i lonac nečega što je ukusno mirisalo na nju.
'Maureen, sobarica, dolazi po gospođu Houghton, kućnu pomoćnicu, da vas odvede gore.'

‘Što se dogodilo s uobičajenom medicinskom sestrom?’

‘Ah, sad, to je dobar trač koji ne smije napustiti ovu kuhinju.’ Lucy privuče tabure blizu Nuala i sjedne.
‘Laura je samo otišla i pobjegla s našim momkom iz staje!’

‘A što bi s tim bilo loše?’

‘Pogrešno je, Nuala, to što je on mještanin, a ona Britanka i protestantica! Njezino ga je gospodstvo
dovela ovamo posebno da se brine za Filipa. Pretpostavljam da su do sada uhvatili brod natrag do
Engleske. Njezino je gospodstvo pitalo gospođu Houghton zna li nekoga s iskustvom u njezi. Gospođa
Houghton pitala nas je sobarice i ja sam vam predložio. '

‘’ Zamišljen sam s tobom, Lucy, ali nisam pravilno kvalificiran ’, pobunila se Nuala. 'Proveo sam samo
godinu dana u sjevernoj ambulanti u Corku, prije nego što sam se trebao vratiti i pomoći na farmi.'

'Njezino gospodstvo to ne zna, zar ne? Osim toga, nije bolestan, samo mu treba pomoć oko pranja i
odijevanja sebe i nekog društva. Laura je većinu vremena provodila pijući mu čaj i čitajući mu, tako kaže
Maureen. Ali onda je pomalo vještica. ’Lucy je spustila glas. 'Maureen je jedina sobarica u salonu, ali ona
je sva u zraku i milini za nju. Nitko je ne voli. Ja . . ’

Lucy je odmah ušutjela kad je u kuhinju ušla žena za koju je Nuala pretpostavila da je nepopularna
Maureen. Odjevena u haljinu svoje crne sluškinje s uštirkanom bijelom pregačom, blijedo lice i dugačak
nos krenuli su prema crnoj kosi, koja je bila teško zabodena pod kapu, Nualpretpostavljala je da je
vjerojatno bila u srednjim dvadesetima.

‘Gospođice Murphy?’, Pitala ju je žena.

'Da, ja sam Nuala Murphy.'

'Molim te pođi samnom.'

Dok je Nuala prolazila kuhinjom slijedeći Maureen, okrenula se natrag prema Lucy i zakolutala očima.

‘Pa, gdje ste trenirali za medicinsku sestru?’, Pitala je Maureen dok ju je vodila preko prostranog hodnika
do dna stepenica toliko širokih i velikih i velikih da je Nuala zamišljala da bi mogle dovesti do neba.
‘Sjeverna ambulanta u Corku.’

'I tvoja obitelj? Odakle su oni?'

'Živimo na Cross Farmi, između Clogagha i Timoleaguea. A ti? ’Ljubazno je upitala Nuala.

‘Rođen sam u Dublinu, ali moji su se roditelji doselili ovamo kad su naslijedili farmu od starijeg brata
mog oca. Vratila sam se da brinem o svojoj majci koja je bolesna. Ah, gospođo Houghton, evo djevojke
koja će popuniti privremeno mjesto njegovatelja. '

Nuala je mogla čuti naglasak na riječi 'privremeno', jer se iz jedne od ostalih soba ispred hodnika pojavila
visoka žena u dugoj crnoj haljini bez pregače i velikom hrpi ključeva koja joj je visjela o struku.

‘Hvala ti, Maureen. Pozdrav, gospođice Murphy, odvest ću vas do Filipovih soba ’, rekla je žena s
izraženim britanskim naglaskom.

‘Mogu li pitati što nije u redu s momkom?’ Pitala je Nuala dok je slijedila gospođu Houghton uz
stepenice.

'Uhvatila ga je eksplodirajuća mina dok se borio u Velikom ratu. Lomljena mu je lijeva noga i morali su
amputirati do koljena. U invalidskim je kolicima i vrlo je malo vjerojatno da će ih ikad napustiti. '

Nuala je jedva čula domaćicu; zurila je u ogromne slike ljudi iz prošlosti koje su visjele skroz do stuba.

‘A koje su moje dužnosti?’ Pitala je kad je stigla do vrha stuba i slijedila gospođu Houghton niz hodnik
dovoljno širok da se njime vozi kamion crno-tankih boja.

'Popodne, Philip voli da ga se čita, a onda će oko četiri sata zazvoniti za čaj i sendviče. U sedam ćete mu
pomoći da se opere i obuče noćnu košulju i ogrtač. Možda će slušati radio, a onda ćete mu u osam
pomoći u krevetu, a on će uzeti topli napitak i keks, a zatim lijek. Jednom kad je u krevetu, možete
slobodno otići. Sad ’- gospođa Houghton okrenula se Nuali -‘ Nadam se da niste prljavi? ’
'Nisam, pa', odgovorila je Nuala, misleći da 'cvrčati' mora biti engleska riječ za nešto što ona ne bi smjela
biti. 'Zašto?'

'Jadno Filipovo lice bilo je jako unakaženo kad je uhvaćen u eksploziji. Izgubio je jedno oko, a iz drugog
jedva vidi. '

‘Ma, to neće biti problem, vidio sam slično. . . bolnica u Corku ', nastavila je Nuala, užasnuta što je htjela
reći' u zasjedi 'kad je jedan od dobrovoljaca IRA-e ozlijeđen eksplozijom.

'Dobro. Da uđemo? ’

Gospođa Houghton lagano je kucnula vratima i začuo se glas: "Dođi."

Ušli su u prozračnu dnevnu sobu, s prozorima okrenutim prema parku. Oprema je bila toliko raskošna da
je Nuala imala potrebu jednostavno preći rukama preko mekanog svilenog damasta koji je prekrivao
sofu i stolice i sjajnih, elegantnih kredenca i stolova od mahagonija koji su stajali oko sobe. Kraj prozora,
okrenut leđima, sjedio je čovjek u invalidskim kolicima.

‘Tvoja je nova medicinska sestra ovdje, Philip.’

‘Dovedi je tada’, rekao je glas s engleskim naglaskom koji je imao polaganu debljinu.

Nuala je slijedila gospođu Houghton preko sobe, drago joj je što je mamica inzistirala da obuče svoju
jedinu dobru pamučnu haljinu.

Čovjek je okrenuo svoja invalidska kolica prema njoj, a Nuala je učinila sve da ne gutne užas. Crte lica bile
su mu okrutno preuređene: prazna duplja, nos i lijeva strana usta visjeli su niže od desne. Koža između
njih bila je očajno ožiljana, a opet, desna strana lica ostala mu je netaknuta.

Nuala je mogao vidjeti da je s glavom guste plave kose jednom bio zgodan mladić.
‘Dobar dan, gospodine’, rekla je Nuala umočivši malu reverzu.

‘Dobar dan, gospođice. . .? ’

‘Murphy, gospodine. Nuala Murphy. '

‘Pretpostavljam da ste Irac?’

‘Doista jesam, gospodine. Živim samo nekoliko kilometara dalje. '

"Vaša je majka već kontaktirala kadrovske agencije u Engleskoj", rekla je gospođa Houghton, "ali kao što
je Nuala upravo rekla, lokalna je i medicinska sestra."

'Kao što obje znamo, gospođo Houghton, jedva da mi treba medicinska sestra', slegnuo je Philip. ‘Priđi
bliže da te vidim kako treba.’

Philip je pokazao Nualu prema sebi i dopustio joj da se zaustavi samo kad su između njih bili samo
centimetar. Zurio je u nju, a ona je mogla shvatiti da, iako je imao samo jedno oko koje je očito bilo
poluslijepo, u njemu postoji pronicljivost.

‘Bit će dobro, gospođo Houghton. Molim te ’- rukom je dao odmahujući znak -‘ ostavi nas da se
upoznamo. ’

‘Vrlo dobro, Filipe. Nazovite ako vam nešto treba. '

Gospođa Houghton izašla je iz sobe i Nuala je ostala sama s njim. Unatoč negativnim razmišljanjima da
će doći ovamo, njezino veliko, toplo srce odmah je krenulo prema ovom jadnom, unakaženom čovjeku.

‘Molim vas’, rekao je, ‘prije svega, zovite me Filip, a ne„ gospodine “. Kao što osoblje već zna, ne mogu
to podnijeti. Podsjeća me na vrijeme kojega se ne želim sjećati. A sad, sjednite ’, rekao je dok se dovlačio
do središta sobe.
Iako je to bio jednostavan zahtjev, s obzirom na činjenicu da je cijeli život bila izbušena da stoji ravno (i
potajno ponosna) pred bilo kojim članom britanske plemstva, tražeći da "sjedne" - posebno na damask
trosjed - bio je zbunjujući trenutak.

‘Da, gospodine, mislim, Philip’, odgovorio je Nuala, a zatim i učinio. Sad je prevladala šok vidjevši
njegovo lice, oči su joj putovale prema dolje do poluprazne nogavice s lijeve strane.

‘Pa, Nuala, pričaj mi o sebi.’ Zbog njegove iskrivljene usne vidjela je da mu je potreban napor da govori
polako i razgovijetno.

‘Ja. . . Pa, ja sam jedan od troje braće i sestara, a živim na farmi s njima i mojim rođakom, mamicom i
tatom Danielom Murphyjem. '

‘Ah, da, gospodine Murphy. Moj otac kaže da je pristojan Irac. Osjetljiv tip ’, kimne Filip. 'Siguran sam da
se nitko ne uključuje u vrste aktivnosti koje se trenutno odvijaju ovdje i širom Irske.'

Isuse, Marijo i Josipe! Ne možeš mu dopustiti da vidi, molim te, Face, ne stavljaj mi rumenilo na obraze. .
.

‘Ne, Philip, nikako.’

Okrenuo je glavu prema prozorima.

‘Jedina stvar koja me održavala tijekom cijelog mog boravka u rovovima bila je misao da se jednog dana
vratim miru i spokoju svog doma ovdje. A sada . . . ’Odmahnuo je glavom. ‘Noću me ponekad probudi
puška. Ja . . ’

Nuala je gledao kako mu se glava spušta, ramena su mu se lagano tresla i shvatio je da muškarac plače.
Sjedila je ondje, misleći da nikada nije vidjela muškarca kako plače, čak ni kad je pokupila komadiće
zalutalog metka iz bedra Sonnyja O'Neilla nakon racije Crno-tanovine na njegovu seosku kuću.

‘Ispričavam se, Nuala. Bojim se da lako plačem. Pogotovo kad je riječ o temi rata. Toliko izgubljenih
života, toliko patnje i evo nas u našem tihom kutku svijeta, naizgled opet u ratu. '
Nuala je gledala Filipa kako kopa po džepu hlača tražeći rupčić. Obrisao je dobro oko, a zatim i praznu
duplju.

‘Mogu li ti što donijeti, Philip?’

‘Novo oko i noga bila bi samo karta, ali sumnjam da će mi to uskoro uslijediti. Sve dok, naravno, moj duh
ne napusti beskorisno meso koje trenutno obitava. Pretpostavljam da vjeruješ u nebo, Nuala? '

‘Da, imam, Philip.’

‘To je zato što nikada niste gledali stotine muškaraca kako umiru u mukama, vrišteći za majkama.
Jednom kad ste to čuli, prilično je teško povjerovati da nas gore čeka ljubazan i dobroćudan otac. Zar ne
misliš? '

‘Pa, ja. . . ’Nuala se ugrizla za usnu.

‘Molim vas, nastavite. Ništa me nećeš uvrijediti. Vi ste prva mlada osoba koju sam vidio već više od šest
mjeseci, ne računajući medicinsku sestru od koje ste je preuzeli - koja je zaista bila najgluplje ljudsko biće
koje sam ikad upoznala. Prijatelji majke i oca su određene dobi, ako razumijete na što mislim. Rodom ste
iz ovih krajeva, a da ne spominjemo katolika, pa bih volio čuti vaše mišljenje. '

‘Ja. . . pretpostavimo da bih rekao da sve što čeka sve nas kad umremo mora biti toliko veličanstveno da
bismo zaboravili bol koju smo pretrpjeli ovdje na zemlji. '

‘Pravi vjernik’, odgovorio je Filip, a Nuala nije bila sigurna šali li se ili ne. ‘Iako ne mogu trpjeti sve te
gluposti oko kažnjavanja za grijehe na zemlji. . . Što je, pobogu, bilo koji sedamnaestogodišnji vojnik u
rovovima učinio da to zaslužuje, na primjer? ’Philip je pokazao lice i nedostatak noge. 'Radije vjerujem da
ljudska rasa stvara svoj vlastiti pakao na zemlji.'

‘Rat je užasna stvar, složio bih se. Ali ponekad je potrebno boriti se za ono što je tvoje. Kao što ste učinili
protiv Huna u Francuskoj. '
‘Naravno da si u pravu. Nije mi se svidjelo da Nijemci jurišaju našim zelenim i ugodnim zemljama. '

Ili vi Britanci koji okupirate naše. . .

'Nadam se samo da vrijedi sve žrtve', nastavio je Filip. ‘A sada, igraš li šah, Nuala?’

'Ne znam.'

‘Ni medicinska sestra prije vas. Pokušavao sam je naučiti, ali ona je bila previše pametna da bi naučila.
Želite li ići? '

'Bila bih zainteresirana da naučim novu igru', odgovorila je, a um joj se prevrtao da prijeđe iz razgovora
koji su upravo vodili.

'Dobro. Zatim otvorite šahovski stol koji stoji tamo ispred prozora. '

Philip je uputio Nualu kako se odvija i vidjela je da je vrh stola dizajniran u obliku kvadrata, ukrašen
tamnim i svijetlim kockastim uzorkom.

‘Šahovske figure nalaze se u ormariću ispod pladnja u kojem se nalazi grafit za viski. Ulijte mi kap dok ste
tamo. Smatram da mozak bolje razmišlja kad je miran, i reći ću vam, čaša irskog viskija vrijedi dvadeset
mojih lijekova protiv bolova. '

Nuala je prvi put vidio kako mu se osmijeh pojavio na jednoj strani usana.

Nuala mu je donijela kap viskija i kutiju koja je zveckala, a zatim ga odvezala do stola.

‘Sjednite ovdje nasuprot meni; svjetlost izprozor mi pomaže da bolje vidim. ’Philip je zakopao džep hlača
i izradio naočalu koju je stavio na svoje dobro oko.
‘A sada,’ rekao je dok je gutljaj viskija otključao, otvorite kutiju i ispraznite šahovske figure. Pokazat ću
vam gdje smjestiti svoje. '

Nuala je to učinila i vidjela da su izrađene od crnog i kremastog materijala koji je bio gladak i svilenkast
na dodir. Svaka je bila lijepo urezana, poput malene skulpture.

‘Dakle. . . ti možeš biti bijela, a ja ću biti crna. Zrcalite svoje komade u moje dok ih postavljam na trgove. '

Napokon, ploča je postavljena i nakon što je napunila Filipovu čašu, naučio ju je svim imenima različitih
dijelova i potezima koje su mogli povući preko ploče.

'Tačno, jedini način da naučite je zaglaviti se i dobro se zabaviti', rekao je. ‘Jesi li igra?’

Nuala je rekla da jest, što god 'igra' značila. Snažno se koncentrirajući, nije bila sigurna koliko vremena
prolazi dok su premještali svoje dijelove po ploči i počela je razumijevati pravila.

Na vratima se začulo tapkanje. ‘Prokletstvo!’ Promrmljao je Filip. ‘Dođi!’

Gospođa Houghton stajala je na vratima. ‘Ispričavam se, ali samo smo se pitali trebate li čaj? Obično bi
sestra za to pozvala u četiri, a gotovo je trideset i trideset. '

‘To je zato što je zadnja medicinska sestra bila idiot s nadjevom za mozak. Dok je Nuala ovdje već shvatio
osnovne elemente šaha. Uzet ćemo čaj, a zatim poslije nastaviti igru. '

‘Maureen će to iznijeti umjesto vas. To su sendviči s dimljenim lososom i krastavcem. '

‘Vrlo dobro, gospođo Houghton.’ Vrata su se zatvorila i Philip je pogledao Nualu. ‘Dok su nas tako grubo
prekidali, hoćete li me gurnuti u kupaonicu?’

Philip ju je uveo kroz vrata i ušao u spavaću sobu s ogromnim krevetom koji je imao četiri stupa i na njih
je izgledalo poput svilenog krova.
‘S tvoje desne strane’, naredio je kad je pokazao na druga vrata. ‘Gurni me unutra i od tamo ću biti
dobro.’

Nuala je u čudu pogledala veliku kadu u koju je ulazila cijev za vodu i nisku okruglu zdjelu iznad koje je sa
stropa visio lanac.

‘Jeste li sigurni da vam nije potrebna pomoć?’

‘Bit ću sjajan, kako kažete Irci. Zatvori vrata za sobom i nazvat ću kad budem spreman. '

Stojeći u prekrasnoj spavaćoj sobi, Nuala je samo na trenutak zamislila kako leži ravno na ogromnom
krevetu, gleda prema svom svilenom krovu i ostaje ovdje zauvijek sigurna i zdrava. Daleko od seoske
kuće koja je svakodnevno bila pod prijetnjom racija, kvrgave slamnate palete koja joj je noću oblikovala
krevet i teškog radnog jutra do sumraka koje je bilo potrebno samo da bi im se stavila hrana u usta.
Zamišljala je da ljudi čekaju na nju i zdjelu pokraj njezine spavaće sobe u kojoj bi se mogla diskretno
olakšati. I najviše od svega, ne živjeti u strahu svaki sat svakog dana. . .

Ali bih li htjela biti on?

‘Ni za milijun godina’, promrmljala je.

‘Spreman sam’, začuo se poziv iz druge sobe. Nuala se protresla i otišla ga poslušati.

‘Sve gotovo’, rekao je dok joj se smiješio. ‘Biste li ljubazno povukli taj lanac gore?’

Učinila je to i voda je odmah nagrnula u zdjelu ispod.

Pokušavajući ne buljiti u to, u slučaju da je Filip smatra za seljaka kakav je bila, odgurnula ga je natrag u
dnevnu sobu, gdje je Maureen postavila troslojni srebrni stalak, prepun sendviča i kolača, kao i dvije
prekrasne porculanske čaše ispred sofe od damasta.
‘Poslužuje se popodnevni čaj’, rekla je Maureen. Dok je davala mali bob, Nuala je bila sigurna da je žena
pogledala u njezinom smjeru i uputila joj pogled koji je bio suprotan toplom.

'Nadam se da volite ribu', rekao je Philip dok je posegnuo za jednim od sendviča, napravljenih od bijelog
kruha s odrezanim koricama.

'Da budem iskren, nikad nisam probao ribu.'

'To me nimalo ne iznenađuje', komentirao je Filip. ‘Nikad nisam razumio zašto ste vi Irci toliko neskloni
tim stvarima. Obilje je u vodama koje nas ovdje okružuju, a vi se ipak držite mesa životinja. '

‘’ Tako sam odgojena. ’

‘Pa, nakon što natočite - usput, čaj, a posljednje mlijeko - inzistiram da probate sendvič. Kao što vidite,
ima dovoljno za zabavu od deset. '

‘Hoću, hvala.’

Nuala je natočila čaj i mlijeko. I čajnik i vrč za mlijeko bili su toliko teški da je pretpostavila da su izrađeni
od čvrstog srebra.

‘Molim te, natoči malo za sebe, Nuala. Sigurno ste osušeni. '

Bila je to još jedna riječ koju Nuala nikada nije čula, ali bila je žedna, pa je i učinila.

'Tchin-tchin', rekao je Philip podigavši šalicu prema svojoj, "i to dobro u par inteligentnih poteza po ploči.
Ako vaš prvi pokušaj bude nešto prošao, morat ćete me pobijediti za nekoliko tjedana. '
Bilo je tek prošlo devet kada je Nuala napokon napustio kuću. Tama je padala i uključila je svjetlo za
bicikl kako bi bila sigurna da se neće zaletjeti u jarak. Zaustavivši se kod istog hrasta gdje su se ona i Finn
uvijek susretali, Nuala je sjela i naslonila se na snagu i mudrost starog debla.

Danas poslijepodne ušla je u drugačiji svijet, a glava joj je plivalaing s onim što je tamo našla.

Igra pod nazivom šah trajala je prilično dobro vrijeme nakon čaja (a losos, koliko god ružičast i skup bio,
imao je puno bolji okus nego što je zamišljala). Tada je Philip inzistirao na drugoj igri, u kojoj je prestao
predlagati poteze koje bi trebala povući. To je trajalo samo deset minuta, ali onda je sljedeća utakmica
trajala gotovo sat vremena i lupio je rukom po dobrom bedru.

'Svaka čast', rekao je dok su mu mlijeko i keksi stizali s Maureen. ‘Znaš li, Maureen, Nuala bi me još
mogla pobijediti u šahu.’

Maureen je rezigurno klimnula glavom, a zatim otišla. Nije da je Nuala željela pohvale, ali bilo je nečega
u vezi sa ženom zbog čega su joj se okovi digli.

U želji da posljednjih nekoliko sati ovdje može duže sjediti, Nuala je vidjela da je tama uistinu pala i da je
vrijeme da se vrati kući. Skupljajući snagu, ustala je i popela se natrag na bicikl.

Te su noći Nuala i Hannah ležale zajedno u krevetu koji su dijelile u malenoj tavanskoj sobi iznad kuhinje.
Nuala je upravo ugasila svijeću i podmetnula dnevnik koji je sigurno upisivala pod madrac, zabilježivši
dnevne događaje, na što ju je svojedobno poticao učitelj u školi. Morala je napustiti školu s četrnaest
godina da bi pomogla na farmi, ali bila je ponosna na činjenicu da je i dalje uvježbavala svoja slova.

‘Pa sad, kakav je bio?’, Pitala je Hannah u mraku.

'One je bio . . . dovoljno lijepo ’, rekla je. 'U Velikom ratu pretrpio je strašne ozljede pa sjedi u invalidskim
kolicima.'
‘Ne osjećate simpatiju prema njemu, zar ne? Ta je obitelj ukrala zemlju koja je s pravom bila naša prije
četiri stotine godina, a onda su nas natjerali da platimo za vraćanje njenog malog dijela! '

'Samo je malo stariji od tebe, Hannah, ali na sebi ima lice koje bi moglo zaraditi novac na jednom od tih
cirkuskih sajmova. Čak je i plakao kad je govorio o Velikom ratu -

‘Jaysus, djevojko!’ Hannah je uspravno sjedila, uklanjajući plahtu i pokrivač sa sobom. ‘Neću čuti da se
sažaljevaš zbog neprijatelja! Izbacit ću vas iz Cumanna na mBan prije dnevnog svjetla. '

'Ne ne . . . Prestani s tim odmah! Čak i tatica kaže da su za Britance Fitzgeraldovi dovoljno pristojna
obitelj. Osim toga, za to nema više vjenčanih nego ja - moj zaručnik upravo se ovog trenutka izlaže
opasnosti da sruši Britance. Budući da večeras zasad nemamo posjetitelje, ali sutrašnji sastanak brigade
u našoj staji, možemo li se naspavati dok možemo? '

‘Ne mogu ne razmišljati o jadnom Tomu Halesu i Patu Harteu’, uzdahnula je Hannah, ponovno ležeći.
‘Već smo poslali vijest našim ženama špijunima; sigurno će otkriti gdje su. Sad ste u pravu: sutra će biti
dug dan. Volonteri će biti žestoko gladni, a tata kaže da ih puno dolazi. '

'Barem smo počistili odjeću za njih', dodala je Nuala ne usuđujući se sestri reći da ju je gospođa
Houghton zamolila da se vrati u Veliku kuću dok se ne pronađe zamjenska medicinska sestra.

Razgovarat ću s tatom ujutro, pomislila je dok su joj se kapci spuštali i zaspala.

‘Što misliš o tome, Hannah?’ Pitao je Daniel dok je obitelj sljedećeg jutra sjedila za stolom za doručak.
Iako je bilo samo sedam sati, krave su pomužene, a konj i kolica poslani su s Fergusom kako bi donijeli
krunice u slastičarnu.

‘Rekao bih da ne bi trebala ići opet, tata. Ovdje za početak ima puno posla, a to je bez našeg rada za
Cumann na mBan. Tko će pomoći Mammy s dodatnim kuhanjem i pranjem koje radimo ovih dana?
Nema veze brati povrće i pomagati vam u predstojećoj berbi. Ja sam svoj posao krojačice i. . .
jednostavno nije u redu da netko od naših radi u Velikoj kući. '
'Snaći ću se, ipak imam Fergusa i Christy', rekla je Eileen, tapšući Christy po ruci dok je doručkovao
pokraj nje. Pogledala je svog muža. ‘’ Sve ovisi o tebi, Daniele. ’

Hannah je otvorila usta, ali Daniel je pružio ruku da je ušutka. ‘Za nas radi mnogo volontera koji su
špijuni. A vi žene ste neke od najuspješnijih, jer Britanci ne sumnjaju u vas. '

'Ipak', promrmljala je Hannah.

'Ako se Nuali ponudi privremeno mjesto u Velikoj kući, moći će čuti kuhinjske tračeve od ostalog osoblja
o tome tko je u posjeti. Sir Reginald ima puno vojnih prijatelja koji bi bili skloni razgovarati s njim o bilo
kakvim planiranim aktivnostima, posebno nakon nekoliko kapi viskija. '

'Vjerojatno vjerojatno neću čuti brbljanje iz salona dolje, tata', ubacio se Nuala. '' Ovo je ogromna kuća. '

‘Ne, ali sigurno, vaš će mladić s vremena na vrijeme možda razgovarati sa svojim tatom o tome što se
događa. 'Bilo bi korisno imati uho da to čujem.'

‘Filip i sam voli kap viskija’, nasmiješila se Nuala.

'Onda ga nahrani dodatno i saznaj što zna', rekao je Daniel namignuvši. ‘Osim toga, kako bi izgledalo da
ih odbijete? Mislili bi da bi vam bila čast što tako usko surađujete s obitelji. '

‘Dakle, želiš da nastavim dalje?’

'Nemaš izbora, Nuala', rekla je Eileen. ‘Kad nazove Velika kuća. . . ’

‘Skačemo.’ Hannah je zakolutala očima. 'Dođite u veliki dan kad pobijedimo, imat ćemo obitelj odatle.'

‘Je li sin za nas ili protiv nas, Nuala?’, Upita Christy.

‘Kako uopće možeš postaviti to pitanje?’ Povikala je Hannah.

‘Neka vaša sestra odgovori’, rekao je Daniel.

'Rekao bih da je Filip uopće protiv bilo kakvog rata i samo želi da se zaustavi', rekao je Nuala.

‘Philip, je li sada?’ Hannah je zablistala u sestri.

'Svi ga tako zovu, jer to što ga zovu "gospodine" podsjeća ga na njegovo vrijeme dok je bio kapetan u
rovovima', uzvratio je udarac Nuala. 'Neću to raditi ako vam izbacim hrpu sranja iz usta.'

‘Nuala!’ Eileen je zalupila stolom. ‘Neću čuti takav jezik pod svojim krovom. A vi ćete, gospođice - rekla
je, okrećući se Hannah, - zadržati svoje komentare za sebe. Sad, bolje da sam započeo. Znamo li koliko
muškaraca očekujemo večeras? ’, Pitala je Daniela.

‘Petnaest ili dvadeset, a Timoleagu sam poslao vijest da nazove neke izviđače koji će patrolirati gore dok
su svi ovdje. Ima ih nekoliko na listi za potragu ’, rekao je Daniel.

'Skupila sam neke lokalne Cumann na mBan žene kako bi pomogle oko kuhanja', dodala je Hannah.

‘Obavezno sakrijte bicikle u staju iza bala sijena’, podsjetila ju je Christy.

‘Naravno.’ Hannah je ustala. ‘Vidimo se.’

Kad je Hannah otišla, Nuala je pomogla majci da raščisti zdjele, ostavljajući ih da se namaču u jednoj od
bačvi s vodom vani.

‘Bit ću u dalekom polju ako me zatrebate’, rekao je Daniel izlazeći kroz ulazna vrata.

‘Tata?’ Nuala ga je sustigla. ‘Hoće li Finn biti ovdje večeras?’

‘Ne bih mogao reći; što je s Tomom i Patom odvedeno, svi su u dodatnoj pripravnosti ', rekao je Daniel i
mahnuo jednom od njegovih velikih, hrapavih ruku.

Hannah je bila dobra kao i njena riječ, a do trenutka kad su ona i Nuala otišle, dvije žene iz Cumanna na
mBan već su bile u kuhinji i pomagale Mammy oko kuhanja za tu noć.

Srce Nuale zakucalo je dok je biciklirala prema kući Argideen - ne samo pri povratku u nju, već i pri
pomisli na ljude iz Treće zapadne plutačke brigade, u kojoj je bio i njezin voljeni Fin, koji su se potajno
uputili na sazivanje u staru staju Cross Farme.

‘Gdje god da si, draga’, molim te da si na sigurnom ’, šapnula je ispod glasa.

‘Pa, zdravo, Nuala’, rekla je Lucy dok je ulazila u kuhinju. ‘Čujem da ste bili sjajan hit s mladim
majstorom.’

‘Jesam li bio?’

‘O da, gospođa Houghton rekla mi je da je rekao da imate daleko bolje sestrinske vještine od prošle
djevojke.’

'Nisam se bavila nikakvim njegama', namrštila se Nuala. 'Bio bi način da većinu stvari radi za sebe. Sve
što sam učinio bilo je da ga na brzinu operem prije spavanja, a zatim ga gurnem ispod pokrivača i
nahranim tabletama. '

‘Pa, dobro ste nešto shvatili. Gospođa Houghton je trenutno vani, pa 'Maureen će vas odvesti k njemu.'

Maureen je uredno stigla i otpratila Nualu gore bez riječi. Zastala je tik pred Filipovim vratima.
‘Bio bih vam zahvalan ako biste pozvali čaj mladog gospodara u četiri termina. Sendviči postaju ustajali
ako ostanu predugo, a ja moram s drugim stvarima započeti. '

Time je otvorila vrata da pusti Nualu.

Filip je sjedio kraj prozora na istom mjestu na kojem ga je jučer prvi put vidjela. Ostaci njegovog ručka
nalazili su se na pladnju na stolu okrenutom prema damaskom kauču.

'Izvadit ću vam ih sada, ako završite', rekla je Maureen.

'Hvala vam.'

Philip više nije rekao sve dok se vrata za njom nisu zatvorila.

‘Prava stara kisela gnjava, zar ne? Rekli su mi da je izgubila muža u Velikom ratu, pa pokušavam biti
opraštajući ', dodao je Filip. ‘Sjedni, Nuala.’ Pokazao je sofu. ‘Jeste li imali ugodno jutro?’

Potisnula je osmijeh na riječ 'ugodno', s obzirom da se nije zaustavila ni sekunde, bez vremena da i sama
pojede bilo koji ručak nakon što ga je poslužila svojoj obitelji.

‘Nuala, izgledaš prilično blijedo. Mogu li nazvati čaj? Smatram da šećer uvijek uživa jedan. '

‘Oh, bit ću sjajan, Philip. Jutro mi je bilo dovoljno ugodno, hvala. '

‘Ne, inzistiram’, rekao je zgrabivši zvono koje je visjelo o kanapu s njegovih invalidskih kolica. 'Vidim glad
i umor na dvadeset koraka i jednostavno ne možemo započeti još jednu partiju šaha dok u sebe ne
unesete malo hrane.'

‘Stvarno, Philip, ja. . . ’Nuala je osjetila kako joj se rumenilo podiže po obrazima.
'Nije problem; ovih dana sobarica jedva da je sjurila s nogu. Nitko od očevih engleskih prijatelja - ili Irci,
što se toga tiče - posebno ne želi putovati ovamo dolje, iz straha da me IRA usput ne uzme za taoca ili
puca na njega. '

Na Nulainu stalnu neugodu, Maureen se pojavila na vratima. ‘Zvao si, Filipe?’

'Da. Nuala i ja ćemo se upustiti u partiju šaha i ne želim da me ometaju. Stoga bih volio da donesete čaj i
sendviče prije nego što započnemo. Nuala je gladna. '

‘Da, iako bi to moglo potrajati deset minuta, jer ih uvijek napravim svježe za tebe, Philip. ’Maureen je
Nuali dobacila pogled koji bi mogao ubiti prije nego što je napustila sobu.

‘Mogu li te pitati, Nuala, jesi li ti i tvoja obitelj često gladni?’

‘Ah, ne, Filipe, nikako. Imali bismo sreće da imamo polje puno povrća i svinja za slaninu. I usjev krumpira
dobro izgleda ove godine. '

'Za razliku od strašne gladi od krumpira iz prošlog stoljeća. Moj je otac u to vrijeme bio samo dječak, ali
sjeća se kako je otac činio što je mogao kako bi podržavao svoje lokalne stanare. U kuhinji su se
pripremale serije juhe i dodatni kruh, ali naravno, nikad ne bi moglo biti dovoljno. '

'Ne.'

‘Jesu li mnogi iz vaše obitelji otišli u Ameriku?’, Pitao je.

'Znam da su moji baka i djed izgubili nekoliko svojih zbog gladi, a braća i sestre u Americi. Sad tamo
imam rođake koji ponekad pošalju pakete za Božić. Jeste li i sami bili tamo? Izgleda kao jako lijepo
mjesto. '

'Zapravo jesam. Putovali smo siromašnom osuđenom Lusitanijom do New Yorka, a zatim smo se popeli
do Bostona da posjetimo rođake moje majke. New York je doista prizor za gledati; Otok Manhattan
ispunjen je zgradama kojima čovjek treba dići vrat unatrag da bi vidio vrh. '
‘Mislite li da itko tamo može steći bogatstvo?’

'Zašto pitaš?'

'Oh, ja i moj zaručnik smo ponekad razgovarali o tome.'

'Sumnjam da postoji irska obitelj koja to nije', rekao je Philip. 'Svakako je za neke to bio uspjeh, ali
možda se to mora staviti u kontekst protiv sumornih izbora dostupnih vašim precima: izgladniti u Irskoj
ili si poboljšati život u Americi. Sjećam se da je moj otac isticao mjesto zvano Brooklyn, za koje je rekao
da je bilo veliko irsko naselje, zbog činjenice da su mnogi tamošnji ljudi koji su došli tijekom gladi od
krumpira pronašli posao gradeći Brooklynski most. Vozili smo se kroz to područje i uvjeti su bili. . . u
najmanju ruku neugodno. Zgrade su bile u raspadu, a ulice prepune prljave djece koja su se vani igrala.
Kao odgovor na vaše pitanje, da, ima malo sretnika koji su procvjetali, ali s obzirom na izbor između
života u siromaštvu u stambenoj zgradi u Brooklynu ili mogućnosti uzgajanja vlastite hrane i svježeg
zraka na selu, odlučio bih se za Irsku. '

‘Finn - moj zaručnik - učitelj je u školi Clogagh i razmišljao je da bi želio probati Ameriku. Mi? Pošteno
sam mu rekao da neću kročiti na brod nakon onoga što se dogodilo svim onim jadnim dušama na
Titanicu, a zatim i Lusitaniji nakon toga. '

'Svakako razumijem vaše stajalište, Nuala, ali morate se sjetiti da su veliku staru Luzitaniju torpedirali
Nijemci. Obećavam vam da je to bio moćan brod koji bi inače još dugo godina sigurno prevozio svoj
ljudski teret preko Atlantika. '

‘Kad je tata čuo da tone, uzeo je konja i odjahao do obale u Kinsaleu da pomogne. Nikad neću zaboraviti
da se vratio i ispričao svoje priče o svim tijelima koja su plutala u vodi. ’Nuala je zadrhtala. ‘Iako se
žestoko plaši mora poput mene, sjeo je u čamac i izašao pomoći da tijela donese na obalu.’

'U to sam vrijeme bio raspoređen u Francusku, ali i moj je otac bio tamo i rekao je isto. Pa, ako je
potonuće tog broda išta učinilo, to je sigurno uvelo Amerikance u rat. Ah, evo čaja. Nemojmo više
razgovarati o mračnijim vremenima, zar ne? Ostavite pladanj na stolu ispred Nuale. Ona će natočiti ’,
naredio je Filip Maureen.

Žena je još jednom klimnula glavom i bacila, bacivši daljnji mračni pogled na Nualu, napustila sobu.
'Ne izgleda sretno', uzdahnula je Nuala. 'Samo je dolje govorila da voli donositi čaj u četiri sata.'

‘Bože, ne brini za nju. Ona je samo sobarica. A onda, nastavite točiti čaj i jesti što više sendviča, pa
možemo započeti našu igru. '

Na njezino olakšanje, Philip se u sedam i trideset izrazio umornim i spremnim za spavanje, pa nakon što
ga je oprao, odjenuo u noćnu košulju, zatim ga stavio u krevet i nahranio tabletama, već je nije bilo osam
i trideset.

‘To je šah koji me prilično iscrpio’, rekao je s osmijehom na odlasku. ‘Nisam predugo morao vježbati
mišić koji mi sjedi u glavi. Zaista sam morao raditi kako bih pobijedio u toj posljednjoj utakmici, mlada
damo. Brzo ste to uhvatili i uskoro ćete me pretući, ne bih se trebao pitati. '

Sada u navici da navrati pored svog hrasta - gotovo kao da joj treba nekoliko minuta da se od Nuale,
medicinske sestre u Velikoj kući, okrene k Nuali Murphy, kćeri žestoko republikanske majke i oca i članici
Cumanna na mBan - utonula je u deblo i zagrlila ruke oko koljena.

Naravno, nikada nikome, nikome nikada nije mogla reći da je zapravo uživala u dva popodneva koja je
provela u Filipovom društvu. Rekao je da nije gladan tako brzo nakon ručka, a osim toga, uvijek bi mogao
pozvati još sendviča ako mu zatreba, pa je ona trebala jesti koliko god želi. Danas bi nešto upaliide Philip
je nazvao meso u loncima, za koje je zaključila da je jedna od najukusnijih stvari koje je ikad probala. Bilo
je i kolača, koje su njih dvoje pojeli zajedno s vrhnjem i džemom nakon što je završila druga igra šaha.
Tada bi nastavili igrati još dvije. Philip ju je i dalje lako tukao, kakve god lijepe riječi rekao, ali računala je
ako nastavi, možda će se moći duže održati u igri. Toliko se koncentrirati značilo je da su joj sve misli o
bilo čemu drugom - koje su upravo sada bile loše - napustile um, a večeras se osjećala opuštenije nego
prije krvavog Uskrsa 1916. godine, davne četiri godine, koja joj je bila prekretnica. Označio je to početak
zajedničkog napora Iraca da se oslobode okova, a Nuala je tada znala da njezin život nikada neće biti isti.

‘Ali sviđa mi se Filip, Hrast’, povjerila se debelim, teškim granama iznad sebe. ‘Ljubazan je i nježan. I kako
on pati «, uzdahnula je.

Danas barem nije zaplakao, pomislila je, vraćajući se na bicikl, znajući da se mora zavrtjeti za dom.
'To samo pokazuje da život nije fer prema svima, bilo da su bogati Englezi ili siromašni Irci', rekla je vjetru
dok se pripremala za borbu protiv strmog brda do Cross Farme.

‘Napokon si tu, Nuala. Mislili smo da možda prespavate u nekoj od njihovih velikih spavaćih soba ’,
komentirala je Hannah ušavši u kuhinju.

»Jaysus, tek je prošlo devet.« Nuala se osvrnula po kuhinji i na stolu ugledala velike sušice povrća dok su
Jenny i Lily, dvije žene iz ogranka Clonakilty iz Cumanna na mBan, rezale šunku i posluživale je u brojne
zdjele. .

'Muškarci večeras neće ući jesti', rekla je Hannah koja je preko vatre skidala kolač s udice. 'Bila je patrola
Essexesa viđena prije samo sat vremena uz trak uz farmu Shannonovih.'

‘A onda,’ rekla je njezina majka, ‘moramo izdvojiti ove krupice i povrće i odnijeti ih našim posjetiteljima u
staju prije nego što im zahladi. I da, sam je već stigao, Nuala, pa bih vam predložila da prođete četkom
kroz tu divlju grivu prije nego što mu poslužite svoj obrok. ’Eileen je potapšala kćerkinu ruku. ‘Ne
obraćajte pažnju na tu svoju sestru’, rekla je, snizivši glas dalje. 'Tvrdoglava je kao mazga, baš kao i njezin
tata.'

Nuala se na brzinu probila kroz kuhinju i potrčala gore da iskoristi jedno zrcalo u kući koje je visjelo u
maminoj i tatinoj sobi. Četkajući svoju dugu tamnu kovrčavu kosu, za koju je trebao dobar kroj i neko
vrijeme je trenutno nije morala razvrstati, poravnala je pamučnu haljinu koju bi sinoć morala oprati, a
danas ponovno odjenuti. Nakon što je provjerila ima li mrlja na licu, otrčala je natrag dolje, a srce joj je
lupalo očekujući da će vidjeti njezinu ljubav.

Sumrak je počeo padati kad su žene izašle iz kuće kako bi prešle dvorište s hranom za muškarce unutar
staje. Bila je gotovo u potpunosti zatvorena, osim jednog ulaza sa strane. Nuala je znala da su gore na
vrhu brda izviđači, pazeći da se kamioni približe dolje.

Eileen je povela i posebno zakucala na vrata staje. Primivši šifrirani odgovor, otvorila ga je i pet žena je
ušlo.
Unutar staje bilo je gotovo mračno, sa samo jednim krajem osvijetljenim svijećama. Nuala je mogla
razaznati oblike muškaraca koji sjede ili prekriženih nogu na podu ili na balama sijena postavljenim u
polukrug oko jednog u središtu. Kad su se žene približile, muškarci koji su razgovarali tihim glasom
podigli su pogled. Bilo je lica koja je poznavala, a nekih nije. Bacila je pogled oko muškaraca, koji su svi
izgledali mršavo i iscrpljeno, sve dok joj se oči konačno nisu zaustavile na jednom.

‘Zdravo’, zaustio je i lagano joj mahnuo vrhovima prstiju. Nuala je s ostalim ženama obišla polukrug,
dijelila zdjele i primala šapćuće 'hvala'.

'Dobro izgledaš, Nuala', nasmiješio joj se Finn kad je došla do njega. ‘Hoćemo li se poslije naći na
uobičajenom mjestu?’

Kimnula je, a zatim napustila staju s ostalim ženama.

‘Ne biste li voljeli biti tamo s njima, čuti sve vijesti i njihove planove?’, Komentirao je Nuala Hannah.

'Dobit ćemo ih dovoljno brzo kad nas pošalju s porukama ili obučemo ogrtače s kapuljačama kako bismo
prikrili streljivo ili oružje', odgovorila je njezina sestra.

Vrativši se u kuhinju, žene su sjele i pojele svoju brzopletu večeru. ‘Ima li vijesti o Tomu i Petu?’, Pitala je
Nuala.

‘Da’, rekla je Jenny. 'Presreo sam brzojav namijenjen bojniku Percivalu iz pukovnije Essex. Momci su
prebačeni u bolnicu u Cork Cityju. '

Dok je Jenny radila u poštanskom uredu u Bandonu, bila je dragocjena špijunka i Nuala joj je ponekad
zavidjela na tome.

‘To znači da su ozbiljno povrijeđeni, Bože sačuvaj ih!’ Eileen se prekrižila.

‘Budite zahvalne na malim milosrđima, djevojke’, napumpala je Jenny. 'Barem naši momci nisu u zatvoru
i podliježu daljnjem mučenju. O njima će se brinuti u bolnicinaše medicinske sestre. '
'Već sam ispustila poruku Firenci - sutra će uhvatiti vlak za Cork City i neka netko od dobrovoljaca
odnese paket hrane, da vidi kako su oboje', rekla je Lily.

‘Nuala, ti odi u outhouse i unesite tu hrpu rublja spremnog za odlazak u staju nakon sastanka’, rekla je
njezina majka.

Nuala je ustala. ‘Ostaju li preko noći?’

‘Imamo nekoliko slamnatih paleta za njih ako to učine. Barem je toplo večeras; malo je ovakvih
pokrivača. "

Nuala je zaobišla kuću i počela gomilati čisto donje rublje, hlače i košulje u dvije velike košare. Dok je
jednu nosila preko dvorišta do kuće, malo je zastala, osluškujući. Iz staje nije dopirao nijedan zvuk. Sve je
bilo kao i obično, osim što su se unutar njega kovali planovi za gerilsko ratovanje.

‘Ah, Filipe, što bi mislio o meni da znaš?’ Promrmljala je.

Bilo je prošlo jedanaest kad su Daniel, Fergus i Christy ušli u kuhinju. Djevojke Cumann na mBan očistile
su i nestale u noći, tako da su u kuhinji ostale samo Hannah, Nuala i njihova majka.

'Ja sam za svoj krevet, ženo', rekao je Daniel. Okrenuo se Nuali. ‘Netko te čeka vani.’ Pokazao je na
stražnja vrata. ‘Nemoj dugo, imam oči svugdje, a vas dvoje još niste vjenčani.’

Nualino srce poskočilo je pri pomisli na zaručnika koji je čeka vani. Njena poljoprivredna kći s
ograničenim obrazovanjem i nedovršenom sestrinskom diplomom, a on s velikim poslom učitelja.

Voljela bih da mu mogu reći da znam igrati šah, pomislila je dok je hodala prema ostavi koju su koristili
za spremanje rublja, ali znala je da ne može.

U mraku je mogla vidjeti samo sjaj njegove cigarete.

‘Jesi li to ti?’ Šapnuo je.

‘’ Tis me ’, nasmiješila se.

Finn je ugasio cigaretu i povukao je u zagrljaj. Poljubio ju je i, kao i uvijek, noge su joj se tresle, a dijelovi
su je izgorjeli od čežnje za onim što se moglo dogoditi tek nakon što se vjenčaju. Na kraju ju je izveo iz
dvorišta na grubu travu, gdje su legli, a ona mu se privila u zagrljaj.

‘Što ako nas netko vidi ovdje?’ Šapnula je.

‘Nuala,’ mračno je mračno, ali sigurno, više bih se bojao da nas tvoj otac ne uhvati ovako, nego cijela
patrola Crnaca i Tanova ’, zahihotao se.

‘Tamo se ne brinemo, Finne, osjetio sam viski na tatinom dahu iz cijele kuhinje. Neće izroniti na površinu
dok krave ujutro ne kreću za mužnjom. '

‘Onda bih se možda samo pokvarila s tobom’, promrmljao je povlačeći je na sebe.

‘Finnbar Casey! Zar uopće ne mislite takve misli, tako. Ulazim u tu crkvu čistu kao dan kad sam se rodio.
Osim toga, što bi mislili svi vaši školarci da znaju da se gospodin Casey sa svojom djevojkom valja u travi?
'

'Siguran sam da bi mi dali pljesak, posebno dečki.'

Dok se Nualain vid prilagođavao mutnini i mjesec se pojavio iza oblaka, mogla je razaznati njegove crte
lica. Vrhovima prstiju ih je pratila.

‘Volim te, draga’ i jedva čekam biti tvoja žena. ’

Dogodilo se neko krasnije ljubljenje, a zatim se Nuala skotrljala s njega i privila mu glavu na jedan od
ruku, gledajući prema zvijezdama.
‘’ Ovo je prekrasna noć. Mirno, mirno, pa ’, rekla je.

‘Jeste, da’, promrmljao je. ‘A što sam to čuo o tome kako ste njegovali sina Fitzgeralda u Velikoj kući?’

'Tko ti je rekao?'

'Naravno, sinoć sam imala depešu jedne od Cumann na mBan djevojaka.'

Nuala je sjela. 'Nisi!'

‘Ne, Nuala, nisam, samo te zadirkujem. Vaš je otac to spomenuo ranije, rekao je da vam je rekao da je to
dobra ideja.

‘A ti, Finn? Što misliš?'

'Koliko god bih radije stajao do pojasa u polju kravljeg sranja nego da moja djevojka ljubi neprijatelja,
mislim da je tvoj otac u pravu. Što je sa mnom što sam školski učitelj, a ti gore na Fitzgeraldovima ',
’keper znači da nismo osumnjičeni. Zasad . . . Napadi crnih i preplanulih na lokalne kuće sve su češći. Čuo
sam za trojicu koji su sinoć pretražili farme, a njihovi su se stanovnici preplašili do smrti. Kuća Buckleysa
izgorjela je do temelja. 'Dvaput u znak odmazde zbog pucnjave u tog varalicu, Mulhern.'

‘Je li Tom Hales naredio svoje pucanje, mislite li?’

‘Rekao bih da on sigurno sudjeluje u tome. On je zapovjednik brigade - ili je bio ’, uzdahnuo je.

‘Što će se sada dogoditi?’

'Charlie će preuzeti sve dok Tom ne bude pušten. Ali ne može se reći u kakvom će stanju jadnik biti.
Njegova je obitelj izvan sebe, posebno njegov brat Sean. '
'Nikada vam neću dopustiti da padnete u ruke tih britanskih lupeža', žestoko mu je šapnula.

‘Svakako, bit ću sjajan’, zahihotao se. 'Iako bih volio da vas srušite Essex pukovniju, vrišteći poput
bansheeja.'

‘Kunem te, spasio bih te, Finn. O čemu se još razgovaralo na sastanku? ’

‘Vojni posao, draga’. Što manje znate to bolje, pa ako vas ikad ispituju, nemate puno za reći. Jedno ću
reći da je Tom Barry bio tamo večeras. Sjećate ga se, zar ne? ’

'Mislim da da. Zar se nije borio za Britance u Velikom ratu? '

'Učinio je to, ali jedan je od najprivrženijih dobrovoljaca kojega znam. Razgovarali smo o ideji pravilnog
treninga ’, nastavio je Finn. 'Što bi bilo s Tomom Barryjem koji je vojni čovjek, bio bi dobar da to vodi. Mi
ostali smo amateri u igri rata - i to je ono što borimo: rat. Nemamo šanse ako se ne organiziramo kako
treba. '

‘Znam, Finn. Neprestano razmišljam, kako nekolicina irskih farmera koji su do sada u rukama držali samo
vile ili pik, mogu preuzeti snage Britanaca? ’Nuala je uzdahnula.

‘’ To su oni Crni i Tanji koji su najžešći, Nuala. Regrutirani su od britanskih vojnika koji su se vratili iz
rovova u Francuskoj. Ljutiti su i navikli na krvoproliće, što ih čini divljima. Rekao bih da su negdje na tim
bojnim poljima izgubili savjest i da moraju poravnati rezultate. '

‘Ne plaši me, Finn, molim te.’ Nuala je zadrhtala. ‘I ti ćeš biti dio ovog treninga?’

‘Doista ću. Možda će biti razlika između pobjede i poraza. I mi. Samo. Ne mogu. Izgubiti. Britancima.
Opet. ’Stisnuo je zube. 'Napokon smo dobili vladu u Dáilu u Dublinu. Glasali smo za svoje, što nam daje
zadatak da formiramo republiku. ’To je upravo sada da Irci vode našu zemlju. I ne slušajte li nekoga od
onih u Velikoj kući ako vam kažu drugačije. '

'Naravno da ne. Ali mislim da Filip neće. Rekao sam mu sve o vama. '
‘Ja?’ Finn se okrenuo da je pogleda. ‘Tko je Filip?’

‘Čovjek kojeg čuvam; sin Sir Reginalda. '

‘Ne govoriš li previše, Nuala. Nikad ne znate što bi vam moglo iskliznuti iz usta. A sad, razgovarajmo o
drugim stvarima, poput vjenčanja tebe i mene. Vaš je otac rekao da ćemo morati koristiti crkvu iz
Timolige kako bismo u nju smjestili sve svoje prijatelje i obitelj. '

Njih su se dvije nježno posvađale oko veličine popisa gostiju, a zatim su govorile o maloj vikendici u
blizini školske kuće u Clogaghu koja je došla s Finovim poslom.

'Uljepšat ćemo ga lizanjem boje, zar ne?', Rekao je Nuala. 'A Hannah može jeftino nabaviti materijal kod
krojačica, pa mogu napraviti lijepe zavjese.'

‘Svakako, izgledat će da izgleda kao slika.’ Finn ju je privukao k sebi i čvrsto je držao u naručju. ‘Bit ćemo
sretni tamo, Nuala, znam da hoćemo.’

Nualina se nova rutina ustalila nakon nekoliko tjedana: ustala bi u cik zore kako bi pomogla koliko je
mogla oko farme, a zatim bi nakon ručka odjahala do Velike kuće. Od Hannah je bilo još snajpova o
onome što je nazvala Nualainim "laganim životom s plemstvom".

'Dok se mi žene utrkujemo po zemlji dostavljajući depeše, vežući municiju oko struka i perući frajere, vi
gore igrate igre i jedete sendviče s krastavcima!'

Nuala je pokoravala dan kad je spomenula što je radila svih sati provedenih s Filipom. Iako se trudila da
to zvuči što dosadnije, njezina je majka sa zanimanjem slušala, a Hannah se uhvatila za sendviče i
šahovske partije.
'Iako te tata opravdava govoreći da si špijun, ne vidim kako možeš špijunirati bilo koga iz invalidske
spavaće sobe', šmrcnula je.

Nuala se počela moliti da postoji neka vrsta informacija koje bi mogla uzeti natrag da opravda svoje
vrijeme u Velikoj kući, iako su oba njezina roditelja rekla da nema potrebe, da dodatni šilingi pomognu u
plaćanju dodatnih troškova opskrbe Trećeg Brigada West Cork s hranom i svježom odjećom. Zapravo,
Hannah je bila u pravu; iako je Nuala vidjela i izvijestila kako dolaze brojni sjajni crni automobili, uz bok
patrole Essexa, nije mogla prepoznati muškarce u njima. Sve što je mogla vidjeti bili su vrhovi njihovih
šešira ili kapa s vidikovca na prozoru iznad njih.

‘Pazite na bojnika Percivala’, rekao je tata, ‘sad je on nagrada koju bismo željeli dobiti. On je obavještajni
časnik Essex pukovnije i odgovoran je za mnoga mučenja koja su pretrpjeli naši momci. Običaj je da se
ujutro vozi u svom otvorenom automobilu, pucajući pištoljem po poljoprivrednicima na polju samo za
ludilo. Znamo da je to onaj tko je bio odgovoran za hvatanje jadnog Toma i Pata. '

Kroz njihovu mrežu ženskih volontera, detalji mučenja koje su muškarci preživjeli kapnuli su u West
Cork. Charlie Hurley, sada zapovjednik brigade od Tomina zarobljavanja, stigao je u kuhinju Cross Farma
kako bi detalje prenio muškarcima iz obitelji.

Protjerane iz sobe, Eileen, Hannah i Nuala vrebale su se na vrhu stuba, kao što je Charlie opisao strašne
batine koje su izveli Tom Hales i Pat Harte. Tri su žene zaplakale kad je Charlie spomenuo da je Tomu
jedan po jedan izvadio nokte i slomio zube, dok je Pat tako strašno nabijena o glavu kundacima da
izvještaji kažu da je izgubionjegov mozak u njemu. Pat je još uvijek bio u bolnici, a Tom je osuđen na
dvije godine zatvora i otpremljen u londonski zatvor Pentonville.

Finn je također bio prisutan te noći na Cross Farmu, navodno kako bi mogli razgovarati o planovima
vjenčanja, ali njihov sastanak nakon toga nije sadržavao takvu radost i Finn ju je držao uza se dok je
plakala.

‘Znam za što se borimo, Finn, i nema nikoga tko vjeruje u stvar više od mene, ali. . . ponekad samo
poželim da se vratim onako kako je bilo. '

‘Znam, draga’, ali sigurno, ne jača li to našu odlučnost da nikad ne popustimo? Sad smo u tome i ne
možemo odustati. 'To je borba do smrti, i to je to.'
‘Molim te, nemoj to govoriti!’, Molila ga je Nuala. 'Vjenčat ćemo se krajem sljedećeg tjedna i još uvijek
ne želim biti udovac.'

‘Ma, nemojte me zamjeriti, dovoljno sam spreman zauzeti pet njihovih strana! Skrivaju se iza svog
oružja, ali Charlie i ja, trčali smo gore-dolje po dolini. Samo osjeti snagu u ovome. ’Fin je vodio njezinu
ruku do svog bedra, koje je bilo poput željeza, ali brzo ga je izvukla iz njegova stiska.

‘Od toga neće biti ništa do naše bračne noći, sjećaš se?’ Ona mu se nasmiješi slabašno dok je brisala suze
s očiju.

Dok se Nuala vozila biciklom prema kući Argideen, molila se da jednog dana vidi bojnika Percivala ili
identificira nekoga tko je posjetio kuću Argideen. Ali osim Lucy, Maureen i gospođe Houghton, nije
vidjela niti jednu dušu osim Philipa otkako je stigla prije tri tjedna.

Parkirajući bicikl uza zid, ušla je u tihu kuhinju, još više joj je žao jadnog Filipa. Nuala je pomislila kad je
Christy doživio nesreću s vršalicom, a mjesecima je ležao na oporavku.

U srcu našeg doma, jer su je svi uznemirili, a ne zaglavili gore s neznancem poput mene, pomislila je dok
je prolazila ravno kroz kuhinju i stepenicama prema Filipovoj spavaćoj sobi. Bilo je to prije tjedan dana
otkako joj je dopušteno da se odvede gore, ne čekajući da je gospođa Houghton ili Maureen otprate.

‘To znači da vam se vjeruje’, rekla je Mammy s osmijehom. ‘Bravo, Nuala.’

Toliko je puta bila u iskušenju da se odluči za veliko stubište; uzeti velike prozore straga i sprijeda koji
propuštaju svjetlost u dvoranu, stakleni luster u kojem su se nekad nalazile svijeće, za koje je Filip rekao
da je nedavno prilagođen za električno svjetlo. Ipak, vidjeti ih upaljene; jedva je dočekala zimu, kad bi je
zasigurno morali uključiti kako biste se mogli sigurno penjati gore-dolje stepenicama.

U istini, usprkos krivnji zbog njezinog 'lakog života', Nuali je to bilo drago. Što je sa vjenčanjem iza ugla i
svim pripremama koje treba obaviti, a da ne spominjemo njezine kućanske poslove i volonterski rad,
njezini sati u Velikoj kući bili su dobrodošla pauza.
‘Ovdje je Nuala, Philip, mogu li ući?’ Zazvala je pokucavši na vrata. Ženski glas odgovorio je da može.
Otvorivši vrata, pronašla je ženu za koju je prepoznala da je Lady Fitzgerald koja stoji u sobi. Povremeno
bi je viđala kod krojačice u Timoleagueu kako izlazi iz velikog automobila kako bi odabrala materijal ili
imala opremu. Čak je i Hannah rekla da s obzirom na to da "nije previše velika prema sebi", a osoblju je
govorila kao da su ljudi, a ne životinje.

‘Dobro jutro, Nuala. Uđite i sjednite. ’Govorila je tihim, toplim tonom, usprkos svom oštrom engleskom
naglasku.

‘Dobro jutro, lady Fitzgerald.’ Nuala je odsekla retret i učinila kako joj je ponuđeno. Podigla je pogled
prema ženi koja je, plave kose i plavih očiju, bila žestoka lijepa za stariju damu. U usporedbi s vlastitom
mamicom, koja je sigurno slične dobi, izgledala je dvadeset godina mlađa. Na njima su se motale
naušnice s malim biserima, a haljina joj je bila izrađena od nježno plave svile koja joj je odgovarala
očima. Nuala je mogla samo zamisliti što je najbolje odjenula da je ovo samo za obično kolovoško
popodne.

‘Sad, Philip ovdje mi govori koliko mu je bilo drago što ste ga njegova medicinska sestra tijekom
proteklih mjesec dana.’

'Jesam', rekao je Filip. ‘Rekao sam majci kako ćeš postati prava stvar u igranju šaha. Sad će me blizu
pretući, majko, stvarno je. '

Lady Fitzgerald uputila je Nuali osmijeh. 'Očito je da se ti i Philip sjajno slažete, ali također kaže da se i vi
brinete za njegove medicinske potrebe. Kao što znate, tražili smo potpuno obučenu medicinsku sestru -

'Majko, vodili smo ovu raspravu iznova i iznova', ubacio se Philip. 'Više mi ne treba medicinska sestra.
Moje su rane zacijeljene, a sveukupno zdravlje stabilno. Sve što trebam je da me netko gurne do
raskošnog tijela, opere, pomogne mi u krevetu i dodam noćni lijek. '

‘Da, draga moja, ali znate da su liječnici rekli da riskirate napadaje zbog ozljeda glave i—’

'Do sada ga nisam imao i prošlo je više od dvije godine otkako se dogodila cijela krvava noćna mora.
Najviše mi treba društvo u kojem uživam. '
‘Znam, Philip.’ DamaFitzgerald se okrenuo natrag prema Nuali. ‘Vidite koliko moj sin može biti uvjerljiv
kad nešto želi. I on me nagovorio da vam ovdje želi ponuditi stalno mjesto njegove medicinske sestre.
Kako bi se osjećala zbog toga, Nuala? ’

‘Ja. . . ’

'Reci da, Nuala', preklinjao je Filip. ‘Mislim, ne možemo vas odvesti prije nego što ste pobijedili u šahu,
zar ne?’ Uputio joj je jedan od svojih jednostranih osmijeha koji su joj uvijek otapali srce.

‘Čast mi je što biste mi ponudili položaj, s obzirom na to da nisam u potpunosti kvalificiran. Mogu li pitati
roditelje mogu li me poštedjeti rada na farmi? 'Dvaput iz razloga što sam se uopće vratio kući iz Corka i
nisam završio trening.'

Nuala je shvatila da svakim danom postaje sve vještija u laganju.

‘Naravno da smiješ.’ Lady Fitzgerald uputila joj je još jedan od svojih slatkih osmijeha koji su Nualu toliko
podsjećali na njezin sin. Čak i unakažena, tjelesna sličnost majke i sina bila je izražena.

‘Pretpostavljam da ćete htjeti reference?’, Pitala je Nuala.

‘Majka ih već ima, zar ne?’

'Doista znam. Vaša referenca iz sjeverne ambulante u Corku blistala je, iako su spomenuli da su
nestrpljivi da vas vrate što prije. To planiraš, Nuala? '

‘Ma ne, vaše gospodstvo, stvari su se promijenile otkad sam otišao. Ovaj ću se mjesec vjenčati s
učiteljicom u školi Clogagh, pa sumnjam da ću muža ostaviti da se sam snalazi. '

‘Nije li to prekrasna vijest, Philip?’ Osmijeh lady Fitzgerald postao je još širi. ‘O Nualinom braku?’

Nije izgledalo kao da je puno, jer je Filip svim silama pokušavao sakriti namršteno lice. ‘Onda biste
možda trebali pitati svog namjeravanog smijete li ovdje raditi? Uskoro će biti zadužen za tebe. '
‘I ja ću to učiniti, a sutra imam odgovor za vas, obećavam’, odgovorila je Nuala.

'Vrlo dobro', rekla je lady Fitzgerald. 'E, zar vaša sestra Hannah ne radi u krojačici u Timoleagueu?'

'Ima, dakle, da.'

‘Neka odmjeri vaše mjere. Trebat će vam odora ako stalno ostajete s nama. '

‘Majko, molim te, bez rizika da se miješam u odjel ženske odjeće, mogu li tražiti da joj Nuala napravi
nešto jednostavno? Neke bluze i obične suknje možda? Ispunio sam osjećaj kao da sam u bolnici,
okružen medicinskim sestrama. '

‘Dobro, draga, ali moram pružiti pregače za vrijeme kad te Nuala opere. Sad bih trebao nastaviti. General
Strickland i njegova supruga Barbara dolaze popiti čaj, što znači da ću je morati ugostiti dok on i vaš otac
razgovaraju o poslu. Oh. ’Lady Fitzgerald zastala je kraj vrata i okrenula se natrag. 'Primat ćete osam
šilinga tjedno, s nedjeljom i dva tjedna godišnjeg odmora. Plaćeno, naravno ’, dodala je. ‘I još jedna stvar
dok sam ovdje: potičite Filipa da izađe vani dok je vrijeme toliko klimatsko. Malo svježeg zraka dobro bi
ti došlo, Filipe. Nakon svih problema na koje smo išli kako bismo ubacili lift, čini se užasnom štetom što
ga nikad ne koristite. Bit ću spreman da te poljubim za laku noć prije spavanja, draga. Zbogom, Nuala,
bilo mi je zadovoljstvo upoznati te. '

Kad je otišla, Philip ju je pogledao. ‘Nadam se da ćeš prihvatiti posao, Nuala. Užasno sam se borio za to
da vam ga majka ponudi. '

'Volio bih, stvarno bih, Philip, ali moram pitati smijem li prvo.'

‘Naravno, naravno’, kimnuo je i ugledao se u nju. ‘Umorite li se ikad od kontrole koju muškarci imaju nad
vašim životom? Mogli biste se iznenaditi kad čujete da imam puno vremena za pokret sufražetkinje.
Otac im se gadi, naravno, a Cumann na mBan ovdje u Irskoj malo je previše radikalan čak i za mene. . . ’

Nuala se borio protiv poriva da ispravi svoj izgovor s galskim riječima, jer ga je nazvao 'bahn' umjesto
'mahn', ali posljednje što je htjela bilo je da on zna da je aktivni član 'radikalne' organizacije.
'Gledajući žene koje rade na prvoj crti bojišnice', govorio je, 'pada mi na pamet da nježniji spol nije samo
jednak muškarcima, već je u mnogo čemu i superiorniji.

‘Bit ću iskren i reći da o tome nisam puno razmišljao; moja obitelj svi jednako marljivo rade na farmi
radeći naše različite poslove. '

‘Ali mora li čovjek pitati oca smije li se zaposliti prije nego što ga prihvati?’ Istaknuo je Filip.

‘Pa dobro, Christy, moj rođak, koji radi u pivnici u Clogaghu, pitao je mog tatu je li to u redu s njim.’

'Tatina vladavina je zakon, zar ne?'

‘Nije li to isto za tebe?’, Hrabro ga je upitala.

'Pravi. Ovdje se ništa puno ne događa, a da se otac na to nije složio. U svakom slučaju, nadam se da će
vaš otac reći da vama koji radite ovdje, Nuala. '

‘I ja, Filip’, nasmiješila mu se. 'Volio bih više nego što biste ikad mogli znati. Pa, što to čujem o liftu? I
zašto mi to nikad prije nisi spomenuo? ’

'Jer su nam dani predani da vas pretvorimo u dostojnog šahovskog protivnika', rekao je Filip obrambeno.

'Povremeno bismo imali vremena za šetnju, Filipe. To bi moglo unijeti malo boje u vašobrazi. '

‘Obraz koji mi sjedi negdje ispod nosa i toliko je ožiljak da izgleda kao da ga je netko crtao crvenom
olovkom po njemu? Ne, više volim ostati ovdje, hvala. '

Nuala je u njegovu pogledu vidio bol i shvatio pravi razlog.

‘Neugodno vam je, zar ne? Ne želite da vas itko vidi. '

Uslijedila je stanka kad je Philip okrenuo lice od nje, što je obično značilo da će tek zaplakati.

‘Naravno da jesam’, rekao je tiho. ‘Zar ne biste bili? Kako biste se osjećali kad bi vam svi bacili jedan
pogled i kad biste vidjeli užas u njihovim očima? Bilo je u tvojoj kad si me prvi put upoznala, Nuala. '

‘Naravno, neću lagati, bilo je. Ali onda sam to prošao i vidio sam osobu uistinu. '

‘To je zato što ste vi. Vrtlari i sluškinje bi vrištali kad bi me vidjeli, a kamoli bilo kojeg posjetitelja majke i
oca u kući. Ja . . samo . . ne može, u redu? '

‘Razumijem, Philip. A sada, hoćemo li igrati partiju šaha ili što već? '

Dok je biciklirala kući, Nuala je smislila što bi mogao biti plan. Ali prvo je morala pitati obitelj i zaručnika
bi li joj uopće dopustili da ostane.

‘Molim te, Sveta Majko, pusti ih.’

Dok je jahala, dopustila si je sanjati o životu u kojem više nije radila na farmi, s kokošima, svinjama i
često kravama koje bi pazile ako tatu gurnu. Samo njezina mala kućica s Finnom koji se probudio pokraj
nje, a zatim provodio popodne s Philipom. . .

‘’ Moglo bi biti savršeno ’, promrmljala je dok je biciklirala stazom do Cross Farme.

‘Gdje su Hannah, Christy i Fergus?’, Pitala je majku koja je bila u njezinoj omiljenoj stolici kraj ognjišta i
plela čarape za dobrovoljce. Tata je sjedio nasuprot njoj, cijevi u ustima, čitajući knjigu na gelskom.
'Christy je u pubu, Fergus izviđa na vrhu u slučaju racije, a Hannah je nakon što je rano navečer. Sutra će
krenuti prvim vlakom u Cork kako bi preuzela depešu iz Dublina ', rekao je Daniel. ‘Ima li vijesti?’ Spustio
je knjigu u krilo i pogledao je.

'Da. Ja . . Pa, zamoljen sam da ostanem na stalnoj poziciji medicinske sestre Filipa u Velikoj kući. ’Vidjela
je pogled koji je prošao između njezinih roditelja. 'Htio sam te pitati misliš li da je' dobra ideja. Oh, i ’-
dodala je Nuala za što se nadala da je šlag na torti -‘ danas je stigao veliki otmjeni automobil. Čovjek
zvan general Strickland bio je u posjeti Sir Reginaldu. '

‘Isuse, Marijo i Josipe!’, Uzviknuo je Daniel. 'On je luser koji upravlja policijom i svim vojnim operacijama
u Corku. Bio je tamo danas? ’

‘Da’, kimnula je Nuala.

'Znaš li zašto?'

‘Nemam pojma, tata, ali danas sam upoznao lady Fitzgerald. Osobno je razgovarala sa mnom da mi
ponudi položaj. I 'dvaas ona koja je rekla za generala.'

'Naša se djevojka uvlači u srce te obitelji, Eileen', zasjao je Daniel.

‘A imam i ideju kako vidjeti više.’

Nuala je iznijela svoj plan da nagovori Philipa dolje i izađe u vrt.

Uslijedila je stanka kad su se njezini roditelji ponovno pogledali.

'Svakako, Nuala,' zasad vrijedi ostati pri poslu. Ali za tjedan dana, više neće biti naša odluka što ćete
raditi. Sutra ćete morati posjetiti svog zaručnika i pitati ga ', rekao je Daniel.

'Rekao bih da možda neće biti previše zadovoljan ako je njegova nova supruga vani do devet sati u noći.
Tko će imati svoj čaj na stolu kad se vrati iz školske učionice? ’
Nuala je bila potpuno spremna za ovaj komentar svoje majke. 'Finn se rijetko vraća kući tek nakon šest
sati. Ostavio bih njegov čaj spreman za njega, pa samo treba skinuti poklopac sa posude i pojesti ga. '

'Sumnjam da će poželjeti hladno varivo ili povrće staro nekoliko sati', rekao je Daniel, "ali to će odlučiti
on, a ne mi, kćeri. Suprugovo je mjesto uz supruga i sigurna sam da on neće željeti da biciklirate kući po
mraku i kiši kad se zime privuku noći. '

Nuala se podsjetila na razgovor koji je ranije vodila s Filipom o sufražetkama.

'Zaradit ću dobar novac, što bi nam pomoglo', ustrajala je. ‘Finove plaće ne idu daleko i nemamo zemlju
za obradu da bismo je nadopunili, pa. U svakom slučaju, ako pristane, biste li smatrali da je to dobra
ideja? '

'Rekao sam što mislim, ali to nije na meni da odlučim', rekao je Daniel. ‘Sad sam za svoj krevet. Ostavite
lampu da gori na prozoru. Imamo nova teladi u staji koja će se prikupiti do zore. Laku noć, kćeri. '

‘Laku noć’, pozvala je dok su se njezini roditelji uspinjali stubama do kreveta koji su ponekad neobično
zaškripali neko vrijeme nakon što su zatvorili vrata svoje spavaće sobe. Znala je kakav je to zvuk, zvuk
koji bi i sama pomogla kad se vjenčaju ona i Fin. . . Pocrvenjela je pri samoj pomisli na to.

Ugašivši svijeće, ostavila je uljnu lampicu na prozorskoj platformi i otišla gore.

Još samo jedan tjedan spavanja s mojom sestrom, pomislila je dok se svlačila, a zatim se uvukla pokraj
Hannah. Naizmjence su ležali na kvrgavom dijelu pokrivene slamnate palete, jer je to bilo najgore mjesto
za spavanje, ali s Hannah koja je rano ustala za odlazak u Cork Csutra, samo što je pošteno što je večeras
imala dobru stranu. Nuala je zatvorila oči i pokušala ne razmišljati o ‘novim teladima’ u staji. Ovo je bio
kod pušaka koje su kroz mnoge ruke prošli do njih ovdje u West Corku i trenutno su ležali na smetlištu u
šumi iza seoske kuće. Ako bi ih Britanci pronašli prije nego što su prikupljeni, muškarci iz obitelji odveli bi
se u vojarnu Bandon kako bi doživjeli istu sudbinu kao Tom i Pat. Utješavajući se mišlju da je Fergus na
oprezu, dala je sve od sebe da ode spavati. Uostalom, ovdje su već puno puta ostala ‘telad’. . .
‘Što sve ovo čujem o tome kako nastavljate raditi u Velikoj kući?’, Pitala je Hannah sljedeći dan kad se
vratila iz Cork Cityja. Nuala je izbacivao svinjac i zamjenjivao slamu, posao koji su oboje mrzili. ‘Što,
pitam se, hoće li Finn razmišljati o tome?’

‘Pitati ću ga, zar ne? Tada ću vam reći ’, uzvratio je udarac Nuala.

‘’ Nekima je sve u redu: pronaći si dobrog supruga s odgovarajućim poslom i raditi u Velikoj kući. Sve to u
vašoj ugodnoj novoj vikendici u Clogaghu. Uskoro ćemo vas nazvati Lady Nuala, pa ćemo i zvati. Što je s
vašim volonterskim radom? '

‘Primaću poruke ujutro, a kad se vratim noću, kunem se. A imam i nedjelje slobodne. Eto. ’Nuala je
ubacila posljednju šaržu svježe slame i prešla do bačve za vodu kako bi joj oprala smrad svinja iz ruku. Na
putu do Velike kuće preskočila bi jesti ručak i okupala se u potoku, jer ne bi htjela stići mirisajući na
svinju.

‘Žao mi je, Nuala ', uzdahnula je Hannah,' pretvorila sam se u mrzovoljnu staru sluškinju. Iscrpljena sam,
jesam. Morao sam se biciklom vratiti dugačkim putem od stanice, kad sam vidio kamion pun tankova. '

‘Kamo su krenuli?’ Pitala je Nuala dok su hodali prema kuhinji.

‘Zaustavili su se na raskrižju Clogagh i činilo se da nisu znali u kojem smjeru se okrenuti. Bili su izgubljeni,
otkako su dobrovoljci skinuli putokaze ’, rekla je hihoćući.

‘Skuhat ću ručak prije nego što krenem, pa, bez problema.’

‘Hvala.’ Hannah joj se nasmiješila kad su ušli u kuhinju i ona se popela na kat.

‘Jesu li teladi sinoć sigurno napustili staju, tata?’ Pitala je kad je Daniel stigao s prednjeg ulaza u
vikendicu.

‘Rekao bih da jesu, da. Sad, gdje je moj ručak? '

Budući da nije imao vremena posjetiti Fina, Nuala je objasnila Filipu da će odgovor dobiti u ponedjeljak,
jer sutra je bila nedjelja, a slobodan dan.

‘Ali čak i ako kaže da, Philip, morat ću uzeti sljedeći petak za svoje vjenčanje.’

'A i ja bih pomislio dan nakon toga', rekao je Filip osorno. ‘Pa, obavijestite me sigurno u ponedjeljak i
sažalijevajte što sutra imam Maureen za njegovateljicu.’

Kad je to završila, odigrali su svoju prvu partiju šaha, koja ih je odvela ravno do čaja. Dok je Nuala pila
čaj, odlučila se boriti s njim.

'Razmišljao sam . . . ’

‘Otprilike. . .? ’

‘Pa, što ako bih rekao gospođi Houghton da se želite spustiti u vrt, ali da ne želite da vas osoblje
uznemirava? Mogli bismo zazvoniti i obavijestiti je da dolazimo, a zatim bih vas mogao izvesti pred ulaz i
ući na mjesto gdje vrtlari ne bi radili. Sigurna sam da negdje u onom velikom velikom parku mora biti
vani gdje možete mirno sjediti? Sljedećih nekoliko dana postavljeno je vrijeme pošteno. '

‘Ne znam, Nuala’, uzdahnuo je Filip. ‘Poput tebe, i ja ću o tome razmisliti sutra i odgovor ću ti dati u
ponedjeljak.’

‘’ To ovisi o vama, naravno, ali iz ljubavi prema Bogu, ne možete ostati ovdje do kraja života ’, rekla je,
pokušavajući održati mirnim glasom. ‘Sve je cvijeće u punom cvatu, a zrak miriše na kravlji peršin i. . .
Samo mislim da bi vam mogao učiniti puno dobra. Mogli bismo vam staviti trilby na glavu da sakrijete
lice i— ’

‘Jesi li bio u dogovoru s majkom, Nuala?’ Prekinuo ga je. 'Bojim se da počinjete zvučati baš poput nje.'
‘Ne, nisam, ali možda razmišljamo o istim mislima jer želimo najbolje za vas.’

‘Najbolje je za mene ako se više nikad ne probudim! Ne znam što je gore ', nastavio je. 'Noćne more
pune šiški i zvižduka, a zatim udarac dok su granate padale o tlo i eksplodirale, ili ovaj pakao na javi.'

‘O Filipe, molim te, ne govori takve stvari! Užasno ste patili i razumljivo je da se osjećate kao i vi, ali još
uvijek ste ovdje na Božjoj zelenoj zemlji i rekao bih da je to zato što ste to trebali biti. '

‘Kakvu korist mogu imati od bilo koga poput ovog?’

'Za početak ste me naučili igrati šah', okupio se Nuala. ‘A možda biste, nakon što ste se hrabro spustili
dolje, mogli uživati u još više društva, poput onog čovjeka koji je jučer posjetio vaše roditelje.’

‘General Strickland? Dobri Bože, teško da mislim tako, Nuala. Posljednje što želim je slušati oca kako
govori o Burskom ratu i čuti Stricklanda kako se žali na pobunu ovdje dolje. Otac je rekao da razmišljaju o
novačenju nove divizijePomoćnici koji će nam pomoći da "zdrobimo Irce". ’Brzo ju je pogledao.
'Ispričavam se, Nuala, nisam mislio bez uvrede.'

‘Nijedna nije uzeta.’ Nuala je bila previše zadovoljna sobom da bi se brinula što će reći, jer je sada imala
informacije koje je sa sobom imala kući.

'Molim se za vas i vašu obitelj da se i dalje klonite svega', dodao je. 'Razmišljam samo o vašoj sigurnosti,
jer je otac rekao da će ovi novi ljudi biti visoko obučeni i da se neće zaustaviti ni pred čim da pobijede
ovu pobunu.'

'Hoću, pa, Filip, kunem se', rekla je Nuala s njezinim najboljim nevinim izrazom lica.

Kad je stigla kući, Nuala je dirnula kad je vidjela da ju je Finn, koji je u subotu navečer uvijek dolazio na
čaj po čaj, čekao kako bi mogli jesti zajedno.
‘Zdravo, draga’, rekao je, ustajući da je zagrli dok je ulazila u kuhinju.

‘Gdje su svi?’, Pitala je.

‘Ma, tu i tamo; Rekao bih da nam dopuštaju malo vremena za sebe. '

‘Možete li se zadržati još nekoliko minuta prije nego što pojedemo?’, Pitala je Nuala. ‘Imam važne
informacije da vam sve kažem. Otići ću i zviždati za njih. '

‘Što je ovo s važnim informacijama?’ Rekla je njezina mamica s vrha stepenica, gdje je očito i slušala.
‘Tvoj tata i Fergus su u susjedstvu O’Hanlonsa, planiraju žetvu.’

'Otići ću po njih', rekao je Fin, navukao kapu i napustio kuhinju.

Hannah je slijedila majku niz stepenice i petnaest minuta kasnije obitelj je bila okupljena.

‘Pa, Nuala’, rekao je Daniel, ‘što nam to moraš reći?’

Nuala je ispričala što joj je Philip rekao o jučerašnjem posjetu generala Stricklanda. Pokušavala je ne
zvučati previše sa sobom, posjedujući takvo znanje prije nego što je čak i sjedište u Dublinu poslalo
depešu o tome.

‘E, sad, ovo ja zovem vijestima.’ Daniel je lupao o stol. ‘Je li rekao kada točno dolaze ovi pomoćnici?’

'Ne, ali rekao je da će biti vrlo obučeni.'

'Pretpostavljam da će uskoro biti', rekao je Fergus.

‘’ To je sve što nam treba ’, uzdahnula je Hannah.

‘Bravo, Nuala. ‘Očito je da si pridobio njegovo povjerenje ako ti govori takve stvari’, nasmiješila joj se
Eileen.

‘Hannah, hoćeš li napisati poruku i poslati je po mjestu?’ Rekao je Daniel. 'Treba ići i do Dublina, iako
sam siguran da je Mick Collins već čuo vijest.'

‘Hoće, sigurno’, rekla je Hannah, sjajivši joj obraze na spomen njezinog junaka. ‘Sad ću pisati.’

'Nuala, rekao bih da to odlučuje', rekao je Daniel. 'Ako Strickland i sir Reginald budu razgovarali o
britanskim planovima, a Filipa im je rekao njegov otac, pomagali biste nam ostajući tamo.'

‘Što je ovo?’ Finn joj dobaci pogled.

‘Oprosti mi, Finn, ne bih imao vremena da te vidim jučer’, rekao je Nuala. 'Htio sam vam reći večeras da
mi je ponuđena stalna pozicija medicinske sestre Filipu u Velikoj kući.'

‘Jesi li sada?’ Procijenile su je Finne inteligentne plave oči.

'Novac je dobar - osam šilinga tjedno - i pretpostavljam da bi mi dobro došao.'

'Iako' bi značilo da bi vam nedostajalo da vam čaj bude spreman na stolu kad uđete s teškog radnog
dana ', istaknula je njezina majka.

Uslijedila je stanka dok je Finn probavljao vijesti. Nuala se osjećala krajnje užasno i poželjela je da mu je
samo rekla riječi čim se vratila kući, umjesto da on sada ovdje sjedi sa svom obitelji koja bulji u njega.

‘Svakako’, rekao je, okrećući se njezinoj majci, ‘’ trenutno su to školski praznici i već sam neko vrijeme
neženja, pa znam kako se snalazim. Osim toga, ako je Nuala tu da pomogne tomu, tko sam ja da se
žalim? ’Twill će joj biti teže od mene. Moraš naučiti postati sjajna glumica, draga ’.’ Dao joj je osmijeh.

'Svi to učimo, Finne', dodala je Hannah.

'Rekao bih da su tata i Finn u pravu', rekao je Fergus. ‘Trebao bi prihvatiti posao.’

Ostatak obitelji kimnuo je glavom da se slaže.

‘To je to onda, dakle. Imaš novi posao, kćeri. Pravo. 'Vrijeme je da ovo dvoje ostavimo na miru kako bi
razgovarali o planovima vjenčanja.'

Dok se obitelj razilazila, Nuala je ponovno poticala vatru da zagrije lonac, a zatim je servirala varivo u
dvije zdjele, uzimajući malo za sebe jer je još uvijek bila puna raskošnog Victoria-spužve, a Philip je
inzistirao da proba ranije. Iako je ime dobilo po britanskoj kraljici i zbog toga je bilo izdajničko jelo, ona je
uživala u svakom zalogaju. ‘Možeš li mi oprostiti što ti nisam rekla u trenutku kad sam večeras ušla kroz
vrata?’, Pitala ga je.

'Bilo bi mi draže da smo o tome mogli razgovarati sami, ali -'

‘Finne, moraš reći ako bi radije da nisam zauzeo položaj. Nema veze s mamom i tatom - ovo ću ti
odgovoriti sljedeći tjedan. '

‘A zašto bih te zaustavio? Kao što kažeš, Nuala, keper donosi kućanstvu nekoliko šilinga, a osim toga, to
znači da tvoj sestrinski trening nije protraćen. Radite ono za što ste rođeni. '

‘Ne baš, Finn; To teško da spašavam živote na bojnom polju. '

‘Iz zvuka ovihPomoćnici, u budućnosti će vam se možda naći puno toga. I zar niste vi meni uvijek govorili
da se ne radi samo o čuvanju rana, već i o čuvanju duša? Čini se da to radite za Philipa. Oh, i još nešto ’-
Fin je prešla rukom preko stola -‘ hajde da nemamo ništa od ovog staromodnog sranja o odgovoru
vašem mužu. Jedina osoba kojoj trebate odgovarati jeste vi i vaša savjest. Unutar razuma, naravno ’,
nasmiješio se.

Pogledala ga je i pomislila kako će se dobro snaći on i Philip ako se sretnu. Njezino je srce bilo sposobno
da pukne od ljubavi prema njemu.
'Hvala vam, iako morate znati da nikada ne bih učinila ništa, a da o tome prvo nisam razgovarala', rekla
je.

'Brak znači biti tim. Oboje smo u tome jednaki i moramo se poštovati. To sam naučio od žena s nastave u
Waterfordu. Rekao bih da su polovica učenika bile žene i jednako pametne kao i muškarci. Ako ne i
sjajnije ’, nacerio se. ‘Sad mi, uz to dogovoreno, recite kako teku planovi za naše vjenčanje?’

Nuala se probudila ujutro u braku s Finnom osjećajući se kao da nije nasmijala namigivanje. Svaki put
kad bi zamišljala da uhvati svog tatu pod ruku i prođe prolazom pred dvjesto duša, pomislila je da bi joj
moglo pozliti po cijeloj prelijepoj bijeloj haljini Hannah i ostalim krojačicama koje su joj u slobodno
vrijeme šivale u trgovini.

Sjedeći, vidjela je da sunce još ne pokazuje lice iznad druge strane doline, što je značilo da je bilo prije
pet.

Ležeći, znala je da je ovo posljednji put da je ikad dijelila krevet s Hannah. Što ju je odmah poslalo u
trbuščić u još jednu petlju tjeskobe. . . Nije mogla ni pitati svoju veću sestru kako je to 'to' jer se prva
udala, a teško bi mogla pitati i Mammy. Pogledala je prema Hannah - bila je tako živahna i brza, premda
joj je ćud došao jednako brzo, kao što je tata uvijek govorio. Imala je mnogo kolega nakon sebe, ali nitko
je nikada nije zanimao.

Zamjeraš li mi što sam prije tebe hodao prolazom. . .?

Pa, danas, koliko god puta bi je Hannah šljuckala, ona bi to ignorirala. Kako je Nuala odrastala, postat će
svjesna da je najstarijoj kćeri bilo najteže na farmi. Hannah je mama tražila dodatne poslove, a Hannah
je većinu stvari radila bez prigovora.

'Nedostajat ćeš mi . . . ’Šapnula je usnuloj sestri. Hannah je naslijedila Mammyinu blijedu kožu, pjege i
kosu boje sjajne bakrene tave, dok je Nuala imala tamnu boju svog oca. Oduvijek se smatrala običnijom
od njih dvoje, s bilo kakvom pažnjom na vjenčanjima i ceilidima koji su odlazili na Hannah. Fergus se
činio nezainteresiranim za žene općenito, čuvajući svoju naklonost prema kravama na terenu. Tako je
ovdje, ujutro na vjenčanje, bila najmlađa, ali prva od svoje braće i sestara koji su se vjenčali. . .

Skočivši iz kreveta, odlučila je da će nahraniti kokoši i pripremiti doručak samo posljednji put.

Dok se prikradala dolje kako ne bi nekoga probudila, gotovo je iskočila iz kože ugledavši Mammy u
spavaćici, miješajući lonac iznad vatre.

‘Zašto si ustao tako rano?’

‘’ To je glupo pitanje za postavljanje u jutro vjenčanja moje kćeri ’, prekorila ju je Eileen.

‘Ja ću nahraniti kokoši i—’

‘Nećete raditi takvo što! Danas je tvoj dan, kćeri, i od početka ćemo se ponašati prema tebi kao prema
princezi. Sad, sjednite na moju stolicu, a ja ću vam skuhati šalicu čaja, a zatim zdjelicu kaše. Nakon toga,
bit ćete u kadi prije nego što svi počnu pristizati. '

'Ali ja-'

‘Ništa od toga, gospođice; To je zadnji dan da je moja riječ zakon. Jednom ćete postupiti kako vam se
kaže. ’Tada je Eileen otvorila ruke i obuhvatila lice svoje kćeri. ‘Ponosan sam na tebe, Nuala. Finn je tako
dobar momak. Sjetite se samo iskoristiti ovo vrijeme s njim prije nego što počnu dolaziti mali, zar ne? '

‘Hoću, mamice, obećavam.’

Četrnaest sati kasnije, Nuala je ležala u svom novom krevetu u svom novom domu, zajedno s novim
mužem. Posteljina čvrsto navučena na čudan osjećaj vlastite golotinje, promatrala je kako njezin suprug
(jednako goli) mirno spava pokraj nje. Iako je krajnje visjela - najiscrpljenija koju je ikad osjetila u cijelom
svom iscrpljujućem životu - željela je dan odraditi za sebe kako bi ga mogla sigurno spremiti u svoje
sjećanje, a da pritom ne zaboravi trenutak.

Odvedena je u crkvu u poniju i kolima pretočenim vijencem, a sve do Timoleage svi su izlazili iz svojih
kuća i trgovina i pljeskali joj na putu. Zatim šetnja prolazom na tatinoj ruci i pogled u Finnovim očima kad
se okrenuo i ugledao je i šapnuo joj: "Ti si lijepa" na uho, dok joj je tata puštao ruku i davao je na
Finnovo čuvanje. Fini namaz koji su položili prijatelji i obitelj, a koji je čak i Finnova mamica, nakon čaše
sherry-a ili dvije, bio impresioniran. Bend koji je nastupio kao što je započeo ceilidh, s evraspoloženi
eryone i plešu u gostima kao da im nije stalo na svijetu. Ona i Fin u središtu dok ju je on vrtio u krug. . .
Zatim bacanje njenog buketa, sastavljenog od divlje fuksije, ljubičica i nezaboravnika. Hannah ju je
uhvatila i svi su se razveselili, pogotovo jer je Nuala vidjela da joj je mladić zapeo za oko.

Tada način na koji ju je Finn odnio preko praga male kućice koja će biti njezin novi dom. Nije je spustio
dok se nije popeo stubama i nježno je položio na krevet. Borio se sa svim sićušnim bijelim gumbima koji
su je pričvrstili u haljinu, ali cijelo vrijeme neprestano ju je ljubio sve dok nije legla ispod njega, a njihovo
vođenje ljubavi je počelo.

Začudila bi se kad bi, nakon što su čuli tračeve da se muškarcima to svidjelo više od žena, začudila da se i
njoj svidjelo. Da, u početku je boljelo, ali onda odjednom više nije, jer je bila pometena zajedno sa svim
novim i divnim senzacijama koje su proživjeli njezino tijelo i njezin um.

Bilo je savršeno, upravo savršeno, pomislila je pospano, prije nego što je napokon zaspala.

‘Pa, kako napreduje nova gospođa Casey?’

Philip je pogledao prema njoj dok je ulazila, odjevena u novu bluzu od bijelog poplina i dugu sivu suknju
od tako fine tkanine da je nisu svrbjele noge. Dobila je i par novih crnih čizama i hrpu oštrih, uštirkanih
bijelih pregača.

'Dobro sam, hvala', rekao je Nuala. ‘A vi sami?’

‘Oh, isti sam kao što ste me ostavili. Dok ti. . . Bože moj, to je pozitivna metamorfoza! Draga moja Nuala,
što se s novim štipaljkama i takvom pričvršćenom kosom čini da si se preko noći od djevojke pretvorio u
ženu. Sad, sjednite. '

Nuala je to učinila, osjećajući se užasno posramljeno. Iako je ton Filipovog glasa bio lagan, znala je što on
nagovještava.

‘Gospođa Houghton rekla je da bi za moj položaj bilo prikladnije da mi se stavi kosa’, odgovorila je
obrambeno.

‘Odgovara vam, iako moram reći da mi se radije svidjelo to što vam se prevrće preko ramena. Majka
barem nije inzistirala na kapi medicinske sestre, pa ću biti zahvalna na malim milostima. Kako je prošlo
vjenčanje? ’

‘Bilo je savršeno, hvala ti, Filipe. Cijeli dan protekao je onako kako je mogao. '

‘A vaše nove tazbine? Odobravaju li utakmicu? ’

'Finn nema oca - umro je kad je bio vrlo mlad. Njegova mamica - majka - ispravila se - dobra je žena.
Ponovno se udala prije nekoliko godina prije nego što je Fin otišao da odradi nastavničku diplomu i živi
neko vrijeme daleko, u blizini Howeova stranda u Kilbrittainu. '

'Bože, sve to zvuči vrlo civilizirano', rekao je Philip. ‘Barem kod vas nema punica koja živi s tobom kao
toliko mnogo irskih obitelji. Često sam se pitao kako bi ljubazno moja draga mama postupila sa bilo
kojom ženom za koju sam se odlučio oženiti. Ne da je to misao koju vrijedi imati više. Tko bi me želio? ’

'Mnogi, trebao bih pomisliti, kad su te upoznali.'

‘Ljubazna si, Nuala, ali nemojmo se nitko od nas zavaravati. Ja sam nakaza, nisam sposoban za izlazak u
javnost. Ostatak dana provest ću točno tamo gdje sam sada. U svakom slučaju, drago mi je što vas vidim
sretnu i ispričavam se ako se pojavim maudlin. U istini, ne mogu ne osjetiti zavist. . . ’- Filip se provjerio -‘
zbog činjenice da mi je uskraćen takav normalan obred. Sad, pretpostavljam da ste danas prilično
iscrpljeni. Pa sam pomislio da ću dodati malo olakšanja sa šahovske ploče i naučiti vas igranju tabli.
Kutija je u istom ormariću kao i šahovske figure. '
‘Što god poželiš’, odgovorila je Nuala dok je odlazila do kredenca po drugu lijepo okrečenu drvenu kutiju
punu malih okruglih crno-bijelih šankova. Pomislila je na Fina kod kuće u njihovoj majušnoj kućici i po
prvi puta se zgražala što je ovdje s Philipom.

Nuala bi se uvijek sjećala tih dragocjenih prvih nekoliko tjedana nakon što su se ona i Finn vjenčali kao
najsretniji u njezinom životu. Većinu ih je provela u snu poput blaženstva; probudila bi se u Finovu
naručju i ostala tamo još neko vrijeme nakon što se probude. Dolje bi išli na doručak prije nego što bi
Finna biciklirala kako bi pomogla ocu i njegovim susjedima oko njihove žetve, jer novi školski termin još
nije započeo. Tada bi se pozabavila rubljem za muškarce IRA-e koji je njezina prijateljica Florence
isporučila u malu kućicu. Objesila ga je da se osuši u malom dvorištu na stražnjem dijelu vikendice,
ispekla bi kruh i skuhala kolač za njihov čaj prije nego što bi odvezala bicikl do Velike kuće kako bi
popodne provela s Filipom. Vraćajući se navečer, ako je Fin bio kod kuće i nije na dobrovoljnim
dužnostima, otkrila bi da je već pripremio njihov večernji obrok. Sjeli bi zajedno jedući u svjetlosti
svijeća, prije nego što bi je primio za ruku i odveo gore u krevet.

Pokazao joj je način na koji može smanjiti šanse za dolazak beba, uvjeravajući je da je to samo mala
prilagodba uobičajenog postupka i nimalo sigurna, a time i protiv bilo kakvih zakona koje je Bog poslao
svojim katoličkim slugama na zemlji . Krivljivo je slavila kad joj je mjesecpojavile su se laži, iako je njezina
majka počela bacati pogled kad su im se ona i Fin pridružili na misi u crkvi Timoleague nedjeljom. Kao što
je bila obiteljska tradicija, svi su nakon toga išli moliti se na malene grobove četiri izgubljene bebe
njezine majke; one duše koje bi u drugom životu postale njezina braća i sestre. Nuala je zadrhtala pri
pomisli da će roditi bebu samo da joj umre u naručju i zaključila da zasad ona i Finn čine pravu stvar.

I cijelo vrijeme je tutnjala borba protiv Britanaca. Jedne noći u rujnu, Finn, koji se sada vratio na posao u
svoju školu, koja se nalazila preko puta ulice, uzeo joj je ruku nad stolić na kojem su nekad jeli.

'Zamoljen sam da pođem na trening kamp, pa me neće biti od petka do kasno u nedjelju navečer', rekao
je.

‘Ja. . . gdje? Kako? Što je sa školom? ’

‘Tamo je mjesto O’Briensa gore u Clonbuigu; "zašto" je ono što sam vam rekao: iako smo se žestoko
borili, moramo dovesti naše ljude u bolju formu ako ćemo prevladati nad Britancima i sada vašim
Auxiesima ... '

‘Oni nisu moji pomoćnici, Finn.’

‘Znaš da nisam tako mislio. ’U dva navrata poslali smo da smo bili spremni za ta čudovišta. Tek su stigli -
sigurno njih stotinu i pedeset, još ih ima, a oni već teroriziraju obične irske ljude. Iako su smješteni u
Macroomu, čini se da namjeravaju doći ovdje. Šalju svoje kamione u sela, a zatim zapovijedaju svima da
pucaju. Poredaju sve - uključujući i naše bolesnike i starije osobe - uza zidove, bockajući ih revolverima i
tukući ljude remenima streljiva. ’Fin je stavio glavu u svoje ruke. ‘Ti su ljudi životinje, Nuala. Potpuno su
obučeni vojnici, navikli na borbu i ovdje su da unište Irce na bilo koji način. S Black and Tansima,
Essexima i sada novim louserima, ako ćemo se uopće početi natjecati, moramo proći određeni trening.
Tom Barry vodit će kamp. '

‘Bit ćete odsutni cijeli tjedan?’

'Da. Sjedište u Dublinu želi elitni Leteći stupac, za koji su izabrani samo najbolji volonteri. To znači da
nećemo raditi u određenoj brigadi ili satniji, bit ćemo fleksibilniji i moći ćemo biti raspoređeni kad i kada
budemo potrebni. '

‘Ali, Finn, ti si učiteljica! Nije vojnik. '

‘To je poanta. Treba mi ovaj trening ako ću biti od koristi. Znate da sam sposoban za buhu, jak i
sposoban izdavati i primati naredbe - mogu utjecati na stvar. Otići ću noću, a u ponedjeljak ujutro, ti ćeš
prošetati do škole i reći ravnatelju O’Driscolu da imam neku bolest povraćanja i da nisam u mogućnosti
raditi. Zatim se vratite kući i zatvorite sve one zavjese koje ste napravili. Ako netko pokuca da pita za
mnom, reći ćete da sam u krevetu i još sam bolestan. '

‘Što ako ovi Auxie-ovi momci ili Tanovi dođu i napadnu naše selo? Ako izvode sve izvan svojih kuća i
postrojavaju ih, ljudi će primijetiti da niste ovdje. '

‘Tada ćete jednostavno reći da sam previše bolestan da bih bio ganut i molite se da će vaš lijepi osmijeh
osvojiti dan, tako da oni ne ulaze nakon mene.’
‘Što ako čuju za kamp?’

‘’ To idu samo one koje idu i žene iz Kilbrittain Cumann na mBan koje znaju. ’

‘Onda ću doći tamo sljedeće nedjelje i pomoći, pa.’

‘Ne, Nuala, ići ćeš s obitelji na misu kao i uvijek i reći svima da ću se oporaviti da sljedećeg jutra opet
krenem u školu. Pokušajte se sjetiti da nismo osumnjičeni za bilo kakva nedjela i da ćemo to željeti
zadržati, ne samo za nas, već i za naše obitelji i ostale muškarce i žene koji riskiraju svoje živote zbog
Irske. '

‘Oh Finne.’ Nuala se ugrizla za usnu. ‘Što ću bez tebe u praznoj kući?’

‘Svakako, snaći ćete se, ali dok sam ovdje, hoćemo li ići gore i imati ranu noć?’ Nasmiješio se.

'Izgledaš malo blijedo danas, Nuala', primijetio je Philip sjedajući na sofu.

'Ah, to nije ništa, Philip. Finn je dobio bolest povraćanja, a ja sam pola noći bila budna pazeći na njega ’,
odgovorila je što je smirenije mogla.

‘Savršena supruga, a? Je li u redu da bude svoj na svome? ’

‘Počelo je sinoć i napokon je spavao kad sam otišao. Sumnjam da će mu večeras trebati čaj. '

‘Jednom sam ga imao u rovovima - konzervi konzerviranog mesa koja se ugasila. Nekoliko sam dana bio
užasno bolestan - pazite, zaradio sam to kipu za lijepe noći u medicinskom šatoru. ’Odmahnuo je glavom
kao da razbacuje sjećanja. 'Lijep je dan, zar ne?'

'Jeste, da, i razmišljao sam' upravo je taj dan da izađemo u šetnju. Hoćeš li, Philip? Molim?'
‘Ja. . . ’

‘Ako to ne učinite jednom, nikada to nećete učiniti. A vi ste hrabar borbeni čovjek i to je samo vožnja
dolje liftom i izlazak na svježi zrak. Molim te, Philip. . . za mene.'

Pogledao ju je, a dobro joj je oko pokazalo niz osjećaja. Napokon je kimnuo.

'Pobjedio si. Učinit ću to za tebe, Nuala. Možete me odvesti u majčin privatni vrt na adresi side kuće.
Tamo nas ne bi smjeli uznemiravati. '

'Hvala ti, Filipe', odgovorila je Nuala, jedva uspijevajući zadržati suze. Što je bilo s Finnom, njenom golom
lažom ravnatelja O’Driscolla u školi tog jutra i strahom od njezine izdaje ovdje otkrivenim, živci su joj bili
u komadima. 'Pozvonit ću i reći gospođi Houghton da silazimo.'

Pomogla je Filipu u jaknu od tvida koju je istaknuo u ormaru, a zatim je inzistirala na šalu u slučaju da
puše povjetarac.

'Pobogu', Nuala. Teško da ću se naježiti na takav dan. '

‘Pa, pa,’ bolje je biti spreman. Sad ću vam staviti kapu. '

‘Hoćete li me prije nego što krenemo odvesti do zrcala?’

Nuala je to učinila. ‘Što s maramom i šeširom prebačenim ulijevo, teško da biste to primijetili, zar ne?’
Rekla je.

‘Ne bih išao tako daleko, ali, dobro, prekrivač položite preko mojih nogu - ili noge, da kažem - i završimo
s tim i završimo’.

Na vrata se zakucalo i Nuala ih je otvorila zatekavši gospođu Houghton kako stoji tamo.
'Vrata dizala su otvorena i upozorila sam ostatak osoblja da se kloni prednje dvorane i privatnog vrta
Lady Fitzgerald', rekla je.

‘Hoćemo li ići?’ Rekao je Nuala.

‘Ako već moram’, progunđao je Filip, a glas mu je prigušio debeli vuneni šal u koji je zakopao polovicu
lica.

Nuala je gurnula kolica duž odmorišta.

‘U redu’, rekla je gospođa Houghton, ‘ima mjesta samo za vas i stolicu, pa ćemo se naći dolje. Pritisnite
gumb s oznakom "G" i zatvorit ću kavez. '

'Nikad prije nisam bio u liftu', rekao je Nuala. ‘’ Keper će biti poput letenja! ’

'To je dio kad se vratiš gore, Nuala', odgovorio je Filip suho.

Prekrižena metalna vrata bila su osigurana iza njih, a Nuala je nježnim trzajem i glasnim vrtlogom
promatrala kako lice gospođe Houghton nestaje s vidika. Pet sekundi kasnije, lift se zaustavio. Okrenuvši
se, Nuala je ugledao predsoblje iza metalne rešetke.

‘’ Ovo je čarolija, Filipe! Sletjeli smo. Što da radim sada? ’

‘Otvorite kavez, pretpostavljam.’

Nuala je pronašla polugu i odgurnula je dok se gospođa Houghton približavala s druge strane.

'Evo nas, Filipe, još samo nekoliko sekundi i bit ćemo vani na svježem zraku', rekao je Nuala.
Vidjela ga je kako se dublje zavalio u stolicu dok su prelazili predsoblje. Široka ulazna vrata bila su već
otvorena i gospođa Houghton pokazala je rampu postavljenu ispred njih.

‘Nije strmo, ali drži se čvrsto za stolicu’, naredila je.

‘Hoću’, zahihotala se Nuala. ‘Ne bismo željeli da letiš preko vrta, Philip, zar ne? Sada, kojim putem
idemo? ’

‘Ispratit ću vas, mogu li?’, Pitala je gospođa Houghton.

'Nema potrebe, siguran sam da mi Nuala neće dopustiti da nanesem štetu', rekao je Philip. ‘Ajmo onda,
makni se!’

Učinila je to, slijedeći put od kamena sa zastavom oko kuće i stigavši u formalni vrt. Kroz lijepo uređene
krevete vodila je staza, do vrha puna ruža i drugog cvijeća u boji dragulja koje nikad prije nije vidjela.
Stigli su do središnjeg popločanog područja, usred kojeg se nalazio nekakav okrugli ukras.

‘Ah, Filipe! Ovaj vrt je otprilike najljepša stvar koju sam ikad vidio! ’, Rekla je Nuala dok ga je zaustavila i
okrenula se da sve to unese.

'To je ponos i radost moje majke', rekao je Filip. ‘Unatoč činjenici da imamo vrtlare, ona je ovdje provela
sate na rukama i koljenima, kopajući po svim vrstama primjeraka koje bi joj otac vraćao sa svojih
putovanja. Ona i ja bismo sjeli tamo na klupu i rekla bi mi imena svih stvari koje je sadila. '

‘Pa, nikad se ne biste morali brinuti hoće li vas ovdje primijetiti; što sa drvećem i grmljem oko njega, ne
možete se vidjeti izvana. 'To je poput tajnog vrta.'

‘To je majka uvijek govorila. Pretpostavljam da ona ovdje dolazi puno da se sakrije od oca ’, nasmiješio
se.

‘Što je to?’ Nuala je pokazala na okrugli metalni ukras koji je stajao na postolju usred trga.
‘To je sunčani sat. Prije nego što smo svi imali satove, koristilo se da se ljudima govori koje je doba dana.
Kako se sunce kreće od izlaska na istoku do zalaska na zapadu, sjene vam govore je li podne, ili se
približava sumrak. Majka uvijek kaže da je vrijeme kad je sunce nad dvorištem vrijeme za džin tonik ili
viski ’, zahihotao se dok je naginjao glavu prema suncu. ‘Dobri Bože, to je lijepo. Gurni me bliže klupi i
onda možeš sjesti kraj mene. ’Sjedili su u vrtu neko vrijeme. Filip nije rekao puno, zadovoljan što je
jednostavno uživao vani. Nuala je mislila kako joj je 'biti vani' uvijek nagovještavao posao. To je bila
rijetka prilika kada bi obitelj jednostavno sjedila na svježem zraku i bila mirna.

Iznenada se začulo šuštanje i zvuk koraka uz kamenu stazu. ‘Tko je to plamen ?! Mislio sam da ih je
gospođa Houghton upozorila. . . ’

‘Filip, dragi, to sam samo ja.’

Lady Fitzgerald pojavila se iza grmlja. Nuala je odmah stood gore i dao bob.

‘Sjedi opet, Nuala draga. Samo sam htio doći vidjeti kako si, Philip. '

‘Dobro mi ide, majko, hvala.’

Lady Fitzgerald prišla je prednjem dijelu stolice svoga sina, kleknula i uzela ga za svoje. ‘Dragi dečko, jako
mi je drago što si odlučio izaći vani. Što mislite kako izgleda moj vrt? ’

‘Prilično lijepo, majko. To se sigurno dogodilo u posljednjih nekoliko godina. '

'Bio sam zauzet sa svojom sadnjom kad ste bili sprijeda. To me odvelo od stvari. Nuala, bi li ti smetalo da
ja vodim Filipa oko toga? Želim mu pokazati novu zeljastu granicu. E sad, draga, vidiš li one sprejeve
lilavog cvijeća? Oni su Hydrangea aspera, a onda sam tamo posadio malo Rosa moyesii kako bi dobio
kapljice grimizne boje. A to su moji Callistemon linearis, koji izgledom podsjećaju na jarko ružičaste
četke. Sadio sam te godine, ako se sjećate. Nisam bio siguran da će im se svidjeti tlo, ali kao što vidite,
nisu samo preuzeli, već su preuzeli! '

Nuala je sjedila, zajedno uživajući u pogledu na majku i sina. Također se začudila da tek treba upoznati
Sir Reginalda; ugledala je okrutastu figuru s ogromnim sijedim brkovima kad je ispraćao gosta ispod
prozora na katu. Osjetila je izrazitu hladnoću kad god bi Philip razgovarao o njemu. Očito nisu bili bliski.
Philip i Lady Fitzgerald vratili su se prema klupi i Philip je zijevnuo. 'Možda je vrijeme da ga odvedemo
unutra, draga Nuala', rekla je lady Fitzgerald. ‘Sav te svjež zrak sigurno te iscrpio, Filipe. Oh, također, vaš
je otac otišao u London kako bi se sastao s graditeljima. Obnavljamo kuću Eaton Square: instalirane
odgovarajuće kupaonice i telefonska linija. Radije sam mislio da ću kasnije doći gore i ponijeti večeru s
tobom. Što znači da možeš otići ranije, Nuala. Vidjet ću Filipa u krevetu. '

‘Hvala vam, vaše gospodstvo.’

‘Hoćeš li gurnuti Philipa natrag?’, Pitala je. ‘Nažalost, moram pisati pisma.’ Jednom gore, Nuala je odvela
Philipa u kupaonicu i tada su popili čaj.

Poslije je mogla vidjeti koliko je pospan.

‘Što je s tim da danas zaboravimo igrati igru, a ti mirno sjediš i odmaraš se?’

'Priznajem da me putovanje malo nokautiralo. I da razmislim prije nekoliko godina, marširao sam
trideset kilometara na potezu kroz francuske jarke i polja. Zašto mi umjesto toga ne čitaš, Nuala? '

To je bio trenutak kojeg se plašila otkako je stigla u kuću Argideen.

‘Pokušat ću, ali nisam siguran da ću biti u skladu s vašim standardom.’

‘Ali znaš čitati?’, Pitao je.

‘O da, tako, i znam svoja pisma, ali čitajući naglas, ja. . . ’

Nuala se zaustavila. Htjela je objasniti da su jedine knjige kod kuće bile na gelskom. No kako bi to Filip
vjerojatno vidio kao nekakvu herezu, uspjela je na vrijeme zatvoriti usta.

‘Nema veze, počet ćemo nježno. Tamo je gore knjiga pjesama Wordsworth ’, pokazao je.
Nuala se okrenula polici s knjigama postavljenoj na stražnjem zidu dnevne sobe. ‘Treća polica gore i
samo lijevo. Potražite "Riječ". '

Nuala je pronašao tanki primjerak uvezan u kožu i donio mu ga.

'Dakle, Wordsworth je vrlo poznati engleski pjesnik', rekao je. 'Najpoznatija mu je "Lutala sam usamljena
kao oblak", a riječ je o narcisima. Znate li što je narcis? ’

‘Ne, dakle, nemam.’

‘Prilično su lijepo cvijeće i imamo ih ovdje u našem vrtu u proljeće. Izgledaju poput žutih truba s
narančastim središtima. Pokušaj mi pročitati pjesmu. '

Nuala je uzela knjigu i spustila pogled na stranicu koju je Filip istaknuo. Osjećala se kao da se vratila u
školu, jer je izabrana stajati ispred učionice i čitati dio naglas.

‘U redu, pokušat ću, ali. . . ’Duboko je udahnula. ‘Lutao sam usamljen poput oblaka, koji plovi na visokom
o - o -’

‘Riječ je„ o’er “, kao u„ over “. Nastavite, grozno vam ide. '

Šest redaka kasnije, Nuala je bila sposobna baciti glupu knjigu na vatru, jer je zbog toga izgledala glupo.

‘Rekao sam ti, Filipe, čitanje naglas mi nije najdraže. Pogotovo ne ovim čudnim riječima koje koristi vaš
čovjek Wordsworth. Bilo bi mi bolje da, ako upotrijebim Bibliju, ili opise dijelova tijela ili bolesti sa svog
sestrinskog treninga. '

‘Dobro je dobiti izazov. Danas si me izazvao, a ja sam to prihvatio, sjećaš se? '

‘Ah, u pravu si; Znači, vraćate mi se što sam vas odvukao van? '
‘Jesam, ali jako mi je drago što jesi. Tako će biti i s vama i s vašim čitanjem. Potrebna je samo hrabrost da
nešto pokušate. Zašto večeras tu knjigu ne ponesete kući i ne pogledate pjesmu? Sutra ću vam pomoći s
bilo kojim riječima koje ne možete izgovoriti. I iskreno, Nuala, hvala ti što si inzistirala da izađem van.
Zašto ne pročitate neke druge pjesme dok ja kratko odspavam? '

Filipove oči su i dalje bile zatvorene sat vremena kasnije, kad se na vratima začuo tihi tap i kad je ušla
njegova majka.

Nuala je stavila prst na usne.

'Dragi dječak očito je zbrisan', rekao jeLady Fitzgerald. 'U posljednjih nekoliko sati imao je više uzbuđenja
nego u godini otkako se vratio kući. Ne mogu vam dovoljno zahvaliti što ste ga nagovorili vani. Rekao mi
je da je sve na tebi. Jako sam zahvalna. Evo. ’Pritisnula je novčić u Nualinu ruku. ‘Znam da ste se nedavno
vjenčali, pa shvatite to kao mali vjenčani dar od mene i molim vas, nemojte to reći ostalim slugama.’

‘Hvala, lady Fitzgerald, ali stvarno nema potrebe.’

‘Pa, zašto se onda ne vratiš kući svom mužu, a ja ću vidjeti Filipa u krevet?’

‘Hoću, pa hvala vam.’

‘Pogledajte se, nagovorite mladog gospodara vani’, nasmiješila se Lucy, kuhinjska sobarica dok je Nuala,
sada presvučena u kućnu odjeću, prolazila kroz kuhinju prema stražnjim vratima. 'Svi su razgovarali o
tome, zar ne, Maureen?'

‘Imaju, Lucy. Napola bih se pitao što Nuala radi gore da ga nagovori. '

Kad se Maureen okrenula i ušla kroz vrata koja su vodila do prednjeg dijela kuće, Nuala je zurila u Lucy
otvorenih usta.
‘Je li doista upravo rekla ono što mislim da je rekla?’, Dahnula je.

‘Znala je, Nuala, ali ne smijete primijetiti staru vješticu. Svi znamo da je izgubila muža u Velikom ratu i da
joj je beba mrtvorođena, ali to nije razlog za okrutnost. '

‘Prošli tjedan govorila mi je da moja težina utječe na moj posao.’ Cook se okrenula i odmahnula glavom.
‘Rekao sam joj otvoreno, je li ikad vidjela tanku kuharicu?’ Cook (čije je pravo ime bilo gospođa
O’Sullivan) počeo se smijati. ‘A biste li im vjerovali da jesu? Samo je ignoriraj, Nuala, ljubomorna je što si
s mladim gospodarom i lady Fitzgerald. '

Rekavši laku noć, Nuala je sjela na svoj bicikl, još uvijek kipeći. Ispod hrasta pustila je svoju frustraciju.

‘Ta vještica zna da sam tek oženjen! Kako je uopće mogla pomisliti da ću biti gore koristeći svoje čari na
Filipu? Jaysus! Ja sam njegova medicinska sestra, gotovo da bi mogla biti. . . ’

Ta je pomisao bila toliko zastrašujuća da nije imala riječ za to. Njezin bijes poticao je let dolinom u pola
uobičajenog vremena, upravo je naslonila bicikl na rub svoje vikendice kad se niotkuda pojavila stara
gospođa Grady, njezina susjeda.

‘Je li tvoj čovjek bolestan, Nuala? Čuo sam razgovor u selu. '

'Doista je, gospođo Grady.'

‘Nisam čuo ni pijuk od njega otkad ste otišli. Jesam tapkao po vratima i gledao kroz prednji prozor, ali
zavjese su bile zatvorene. '

‘Vjerojatno je spavao nakon loše noći. Sad ću biti unutra da ga provjerim. '

'Ako je toliko bolestan, ne bi ga smio ostaviti samog kad ste na poslu', procijedila je gospođa Grady.
‘Sretna sam što se pojavljujem tijekom popodneva kako bih vidjela postoji li nešto što bi mu trebalo dok
ste vani.’
'To je vrlo ljubazno od vas, gospođo Grady, i sigurno ću vas prihvatiti ako se ne poboljša.'

'Vi to učinite', rekla je gospođa Grady kad je Nuala otključala vrata. ‘Želite li da uđem s vama unutra? Za
svaki slučaj . . . ’

‘Nazvat ću vas ako bude problema. Laku noć, gospođo Grady, i hvala vam. '

Nuala je zatvorila vrata za sobom, poželjevši da ih može zaključati, ali znajući da će to upozoriti njezinu
ljubaznu, ali radoznalu susjedu da se nešto događa. Izvirivši kroz prednji prozor i vidjevši da se gospođa
Grady još uvijek motala oko sebe, uzdahnula je i otišla na kat u spavaću sobu koju su ona i Finn dijelili.
Otvorila je zavjese i prozor kako bi je pozvala.

‘Živ je i zdrav, gospođo Grady, pa se sada ne brinite. Laku noć.'

Nuala je zatvorila prozor, navukla zavjese i sjela na krevet, znajući da će to biti dug tjedan.

Vjeran svom obećanju, Finn je kući stigao u ranim satima sljedećeg ponedjeljka. Bio je tako tih, da nije ni
čula otvaranje stražnjih vrata.

'Finac! Oh Finn! Sigurni ste kući. '

'Zaista jesam', rekao je dok se lišio odjeće i uvukao u krevet pokraj nje. ‘Oprostite mi, smrdim od znoja i
prljavštine. . . Prošao je dug, naporan tjedan. '

‘Ali ti si preživio.’

'Učinio sam. Dođi ovamo, moja Nuala. ’Ispružio je ruku i ona mu je položila glavu na prsa.
‘Tko je bio tamo?’, Pitala je. 'Što si učinio? Je li bilo prepada -? ’

‘Nuala, visim. Treba mi malo. . . ’

Nuala je vidjela da su mu se oči zatvorile, ali ležala je budna, voleći osjećaj njegove topline i slušajući
ravnomjerni otkucaj njegova srca ispod uha. Ne može biti zahvalnija što je kod kuće; svaki dan joj je
lokalno stanovništvo kucalo na vrata pitajući za Finna i kada će se vratiti na posao. Ne bi li trebala nazvati
liječnika ako se nije popravljao? Je li bilo zarazno, je li pomislila? Na kraju je došla biciklom do
Timoleaguea kako bi posjetila Hannah na poslu i objasnila da su mještani postali sumnjičavi.

‘Moram znati naziv za lošu bolest koja uključuje povraćanje. Imam nekoliko ideja, ali moram odabrati
pravu. '

'Idite ovdje kod ljekarnika - Susan je za šankom žena kojoj možete vjerovati', rekla je Hannah tihim
glasom. ‘Recite joj da Finn ima bubu povraćanja i zamolite je za puder. Siguran sam da će vam ona moći
dati lijepo ime za bolest. '

Nuala je uredno djedan tako, a i sama Susan došla je biciklom s prahom i ušla u vikendicu kako bi se
pobrinula za 'pacijenta'. Njezin dolazak i činjenica da je sada Nuala mogla svima reći da je Fin imao
"gastroenteritis" nije učinio ništa za njezinu reputaciju kuharice, ali je zadovoljio susjede. Hannah se
također 'razboljela' iz krojačke radnje, kako bi pomogla ženama u kuhanju muškaraca u trening kampu u
Kilbrittainu, što je dodalo snagu mitu.

Ludo je bilo to što je znala da će gospođa Grady i ostatak sela bodriti Finna ako znaju istinu. Ali to bi
znanje samo sve dovelo u opasnost.

Moj život je stalna laž. . . Pomislila je Nuala, prije nego što je napokon utonula u nemiran san.

U sedam sati ujutro morala je probuditi Finna. Već mu je skuhala čaj i kašu i odnijela mu je da jede u
krevetu.
‘Hoćeš li biti dobro da danas odeš predavati?’, Pitala je.

‘Moram biti, zar ne?’

'Da. Svi vas pitaju za zdravlje pa morate pokazati svoje lice. Kako je protekao tjedan? ’

"Rekao bih" je ono što je ispravno; raspoređeni smo u odjeljke i naučeni da se ponašamo kao da
neprijateljski napad može stići u bilo kojem trenutku. Naučili smo kako aktivirati bombu Mills, zatim smo
vježbali s novim puškama Lee-Enfield, nišanajući i pritiskajući okidač, pa čak i spavali s puškama na sebi.
Ako se alarmirao i bilo koji muškarac u odjelu nije dovoljno brzo izišao iz kreveta, morali bismo to
ponoviti iznova. Naizmjence smo zapovijedali odsjekom, a onda bismo navečer, nakon čaja, bili zajedno
u staji kako bismo slušali predavanja ili pisali vježbe. '

‘Zvuči ozbiljno, Finn. Jeste li sigurni da neprijatelj nije znao što radite tamo gore? Farma je u neposrednoj
blizini postaje Black and Tan u Kilbrittainu. '

'Bandoni Bandon i Kilbrittain izveli su izviđače i izvršili veliki posao štiteći nas. Svi smo znali zvižduk koji
će nam reći hoće li doći, ali hvala, nikad nisu. Proveli smo puno vremena na kopnu, učeći kako najbolje
iskoristiti prirodni zaklon i kako se njime tiho kretati, zadržavajući svoju formaciju kad smo u zasjedi
cestovnu patrolu. '

'Sad ćete barem svi biti spremni ako dođe do napada', rekla je.

‘Hoćemo, tako je, ali Nuala, evo razlike: idemo u napad. Ne možemo samo sjediti i igrati se u defenzivi -
moramo organizirati više vlastitih napada ako ćemo ikad trijumfirati. Razgovaralo se o planovima koji će
uskoro biti provedeni u djelo. Trebat ću si odvojiti više vremena od škole kako bih se borio za stvar
sljedećih mjeseci. '

‘Ali kako, Finn? Odličan ste posao kao učitelj; valjda ne razmišljate o tome

‘Ne odlazeći, ne, ali ako je potrebno, morat ću reći ravnatelju O’Driscollu o svom sudjelovanju u Letećoj
koloni. Možda je moja "bolest" bila gora nego što se mislilo, pa bih možda trebao malo više vremena za
odmor, ako razumijete na što mislim. '
'Pa, što ćete s blijedim, mršavim licem i crvenim očima jutros gledati dio', uzdahnula je Nuala. ‘Jeste li
sigurni da se nalogodavcu može vjerovati?’

'Ja sam. Želi da se Irska vrati jednako kao i ja, a često je rekao da bi se i sam borio s dobrovoljcima da je
mlađi čovjek. Moram mu vjerovati, Nuala ’, rekao je Finn dok je dovršio posljednju žlicu kaše.

Nuala je sjedila tamo, zureći u njega. Na kraju je rekla, 'Znaš da sam posvećena tome kao i ti, Finn, ali ako
to znači da te pritom izgubiti, čak bih i sjela na brod i prešla more do Amerike kako bih započela sigurnije
život tamo. I znate koliko se bojim mora. '

Fin je pružio ruku da je miluje po licu. ‘Znam, draga’. Ali ovo je borba koju moramo pobijediti, bez obzira
na cijenu. Oh, i prije nego što zaboravim, Tom Barry pitao je jeste li nedavno vidjeli majora Percivala u
Velikoj kući? '

‘Bilo je nekoliko lijepih automobila, ali nisam čuo Philipa da govori o bilo kome drugom od generala
Stricklanda.’

'Percival je gad kojeg želimo više od bilo kojeg drugog. I imat ćemo ga, Nuala, hoćemo. Tom Barry iznio je
u Bandonu riječ da se njegovi pokreti mogu gledati danonoćno. Kad jednom upoznamo njegovu rutinu,

‘Pokušat ćete ga ustrijeliti?’ Nuala je užasnuto pogledala supruga. ‘Sveta Majko Božja. . . Ubio bi ga? '

‘’ To nije ubojstvo u ratu, Nuala. Sad moram krenuti u školu. '

‘Bit ćeš ovdje kad se večeras vratim?’, Pitala je Nuala promatrajući ga kako se odijeva u pametnu košulju,
hlače i kravatu.

'' Twas se složio da smo svi trebali odmor ovog tjedna, ali. . . Ne mogu više ništa obećavati. I ne
zaboravite to staviti oko sela i dalje patim od posljedica svoje bolesti i da ste zabrinuti za moje zdravlje.
Ćao, draga, vidimo se. '
‘Hoćemo li danas prošetati i sjesti u vrtove, Philip?’, Pitala je kasnije tog popodneva u kući Argideen.
Upravo je pročitala Wordsworthovu pjesmu koju joj je dao i izgovorio je njezinu "riječ savršenu".

‘Ne, oče dolazi onaj grozni bojnik Percival. Majka i ja ne možemo sva on - on je arogantni magarac, ako
mene pitate. Najgori od Britanaca ovdje u Irskoj. '

‘Jeste li ga upoznali?’

‘Ne, ali majka kaže da bi imao svakoga Irca - i ženu - mrtvog da može. Nikad nije živio ovdje, vidite, ne
razumije kako ste svi potrebni oko mjesta da biste pomogli u upravljanju našim farmama i kućama. I to
sve do prije nekoliko godina, svi smo se prilično dobro trljali. Kao ti i ja, ha, Nuala? '

'Da, Filipe, naravno.'

Iako je Nuala dobro poznavao Philipa, iritirala ju je činjenica da je britansku superiornost shvaćao kao
svoje bogomdano pravo.

‘Pa, hoćemo li izaći u vrt ili ne?’, Pitala ga je osorno.

'Major Percival danas je bio u posjetu Velikoj kući.'

Finn je zurio u nju preko stola, gdje su jeli čaj. 'Jesi li ga vidio? Čuješ li ga? ’, Pitao je.

‘Ne, Filip je odbio prošetati u slučaju da ga major vidi. Previše mu je neugodno kako izgleda. '

‘Obavezno pokušajte otkriti o čemu su njih dvoje razgovarali. Major Percival meta je broj jedan i pod
našim je nadzorom. '
‘Pokušat ću, Finn, ali Philip nikad nije ni upoznao kolegu. Samo mamce čuje djeliće. Njegov tata teško
razgovara s njim. '

‘Možda se srami svog sina, ako kažete da je tako unakažen.’

'Možda. Kako je danas bilo u školi? Jeste li razgovarali s ravnateljem O’Driscollom? ’

‘Jesam, da. Poslije škole smo otišli na čašu u pub. Christy je posluživala i pazila je na to da li netko čuje
razgovor. '

'I?'

‘O’Driscoll je rekao da će mi pomoći da prikrivam tragove. Tamo je doktor u Timoleagueu kojeg poznaje,
pristaša nas volontera. Sutra će ga poslati k meni da selo vidi da sam u posjet došla pravog liječnika, pa
to mora biti ozbiljno. ’Fin se slabašno nasmiješio, primio je za ruku i stisnuo. ‘Preboljet ćemo ovo, Nuala,
znam da hoćemo. Doći će sretniji dani za naše male. '

'Ah, naravno, ali s obojicom smo u skladu s našim trikovima i živimo ovdje gdje svi žele znati svoj posao',
opasno je, Finn, to se ne može poreći. '

‘Pa, večeras smo i ovdje i zajedno. Jedan po jedan dan, draga? 'To je jedini način da se nosimo s tim.'

Sljedećeg popodneva bez posjetitelja, Filip je bio sretan zbog toga što ga je vratila u vrt. Odlučila je da je
vrijeme da ga pritisne na još jednu točku koja bi mogla pomoći u njegovoj rehabilitaciji.

‘Filipe?’

‘Mmm?’ Odgovorio je dok je sjedio pored nje na stolcu, zatvorenih očiju uživajući u sjajnom mirisu
cvijeća.
'Razmišljao sam . . . ’

Philip je otvorio oči i pogledao je. ‘Uvijek loš znak. Što mi ovaj put spremaš? Brzo kupanje u rijeci
Argideen? Ili možda hakiranje jednog od pastuha u stajama? '

‘Ma ne, još ništa tako napredno kao to. Samo, dobro, gledam vašu lažnu nogu kako stoji besposleno u
spavaćoj sobi i pitam se zašto je nikada ne nosite. Da jeste, bili biste ustali i hodali pored mene, a ne
sjedili na stolici koju toliko mrzite. '

'Nuala, odgovorit ću na to vrlo kratko i jednostavno: kad ga je liječnik zakačio za ono što mi je ostalo na
zglobu koljena i inzistirao da stojim i uzmem svoju ne baš značajnu težinu, agonija je bila gotovo jednako
loša kao i dolazak nakon moja je eksplodirala. Zapravo je vjerojatno bilo gore, jer sam bio potpuno pri
svijesti. Dakle, odgovor je negativan. '

‘Kažete da ste samo jednom probali?’

'Da. I nikad više. '

‘Ali. . . rana na kojoj su vam amputirali nogu sada je zarasla. Možda je još uvijek bilo sirovo kad vas je
liječnik prije zamolio da stanete na njega. Dakle, da, ’to bi mogao biti sveti vrag stavljajući na njega
težinu. Pretpostavljam da bi sada bilo drugačije. Zamislite samo da li biste mogli ponovno hodati! Budite
neovisni! Ne bi li to bila silno divna stvar? '

'Također bi bila prekrasna stvar kad bi čovjek mogao letjeti na Mjesec, ali to je nemoguće. Hoćete li me,
molim vas, pustiti na miru kako bih mogao uživati u svom vrtu? '

Poznavajući Filipa i njegovu tvrdoglavost sada već predobro, Nuala više nije pokrenuo tu temu. Imala je
još nešto o čemu je trebala razgovarati s njim, a kad su se vratili gore, napokon je skupila hrabrosti da
pita.

‘Je li vaš otac uživao u njegovu razgovoru s bojnikom Percivalom jučer?’ Rekla je dok je Maureen unosila
popodnevni čaj u sobu i počela ga postavljati.
'Ne znam može li netko zapravo uživati u susretu s čovjekom. Majka mi je, međutim, rekla da je moj otac
rekao da je Percival bio siguran da IRA prati njegove pokrete. Primijetio je kako se zavjese trzaju u
kućama nasuprot vojarne Bandon kad god prođe nekoliko vrata dolje i pojede večeru. Vjeruje da IRA
planira izvršiti atentat na njega, ali rekao je mom ocu da je spreman poslati svoje snage da pretvore
svaki dom u Bandonu kako bi pronašli krivce. Hvala ti, Maureen, možeš nas sada napustiti ’, dodao je
Filip ženi. ‘Nuala će sipati.’

Nuala je činila sve da joj se ruke pritom ne tresu.

‘Izvoli.’ Nuala je dodala šalicu Filipu, a zatim otpila duboki gutljaj vlastitog čaja. ShBio bih gladan, jer opet
nisam ručao, ali sada je osjećala da joj je pozlilo ako stavi nešto u usta.

‘Izgledaš pomalo neobično, Nuala. Jesi li dobro?'

'Sjajan sam, Philip, i željan sam nastaviti s tom partijom šaha.'

Izlazeći iz kuće Argideen te noći, Nuala je biciklom došla do hrasta i stala kraj njega u nedoumici kome
prenijeti poruku, kako bi stigla do onih dobrovoljaca koji su najbrže promatrali bojnika Percivala. Na
kraju je strmoglavila za Christy, radeći u pubu preko puta njezine vikendice, i poput luđaka krenula
biciklom prema Clogaghu.

Utrčavši u svoju kuću, napisala je kratku poruku, a zatim otišla u pub. Pozdravivši nekoliko mještana
pogrbljenih nad čašama za stolovima, prišla je šanku, gdje je Christy točila tri kapi viskija.

‘Zdravo, Nuala’, rekao je Christy. ‘Što biste ovdje radili u ovo doba noći? Ne tražiš li za sebe ni kap
viskija? ’, Zadirkivao ju je. Danas je odmaknuo gustu, tamno smeđu kosu kako bi Nuala mogla vidjeti
njegove iskrene tople smeđe oči.

‘Na farmi je zaglavljeno tele u maternici, i odmah bi nam trebala vaša pomoć.’ Nuala je rečenicu koju je
obitelj stvorila upotrijebila kao kod za hitne slučajeve.
‘Odmah ću razgovarati s Johnom; Siguran sam da će me pustiti rano, jer stvari nisu previše zauzete. '

Promatrao je njezinu ruku kad mu je kliznula preko šanka. Stavio je svoju preko svoje i stisnuo je, a zatim
je odmaknula ruku kad mu je kliznuo leđima.

'Nadam se da će tele preživjeti', rekla je dok se odmicala natrag kroz stolove.

Srce koje je punilo adrenalinom, duboko je udahnula vraćajući se do vikendice.

'Što se događa? Zašto si pobjegao u pub? ’Pitao ju je Fin dok je miješao juhu u loncu iznad vatre.

‘Filip mi je rekao da bojnik Percival sumnja da postoje ljudi koji ga špijuniraju. Rekao je da je spreman
uništiti svaku kuću u Bandonu kako bi pronašao krivce. Zna da ga naša sudbina traži ', dahtala je Nuala,
dijelom iz olakšanja što je bila kod kuće i što je prvi put uspjela to pustiti nakon tri sata pokušaja da se
ponaša normalno pred Filipom. Rekao je da je igrala šah poput četverogodišnjakinje, i da budem iskren,
bio je u pravu.

‘Već sam čuo nešto o pretresima kuća u Bandonu, ali ne i da znaju da postoji neka vrsta zavjere. Moramo
se javiti muškarcima ’, rekao je Finn.

'Christy sam već dodao bilješku u pubu. Krenut će na konju do Charlieja Hurleyja, koji će poslati vijest
Bandonu. '

‘Bravo, Nuala’, nasmiješio se Fin. ‘’ Vrijedno je svih tih šahovskih sati pomisliti da je možda spasilo neke
duše od brutalnog premlaćivanja i zatvora. ’

‘Ako stignemo na vrijeme.’

'Da', složio se Finn. ‘Ako stignemo na vrijeme.’

Nuala te noći, niti sljedećeg jutra nije ništa čuo. Finn je krenuo u školu s utješnom porukom: "Loše vijesti
najbrže putuju, Nuala", ali to joj nije ublažilo tjeskobu.

Sve što je htjela sa sigurnošću znati bilo je je li Tom Barry - kojemu joj se Finn povjerio bio zadužen za
špijunsku stranku Bandon - na vrijeme primio poruku da prekine i pobjegne.

‘Jaysus’, dahtala je dok je biciklirala do Velike kuće. 'Ja sam kćer jednostavnog farmera, nisam izgrađena
za sve ove spletke.'

Zastala je dah dok je kimnula Lucy u kuhinji, a zatim se uputila na kat u Filipovu sobu. Tek kad ju je
okrenuo u invalidskim kolicima da je pozdravi svojim poluosmijehom, pustila ga je s olakšanjem.

‘Zdravo, Nuala’, rekao je. ‘Izgledate kao da ste se popeli na Ben Nevis. Sjednite i dođite do daha. '

Sjela je zahvalna, pitajući se tko je ili što je Ben Nevis.

'Danas radije mislim da bih volio da me nečemu naučite', rekao je Filip. ‘Osvježite svoj um prije nego što
ponovno igramo šah’, rekao je.

Podstaknuto olakšanjem što nije otkrivena, nasmiješila se. ‘Što ste, dakle, imali na umu?’

‘Imate li irske igre koje bismo mogli igrati? Iako mi nije do hurlinga ili galskog nogometa. Možda neka
vrsta društvene igre? ’

Zastala je kako bi razmislila. ‘Bit ću iskren s tobom, Filipe, nema puno vremena za igre poput šaha.
Muškarci ponekad igraju karte ili piju igre, ali. . . ’

Philip je ispustio cerekanje. ‘Tako smo i mi, u rovovima. Alkohol nas je držao dalje više nego bilo što
drugo. Ali nažalost, mislim da igra pijenja neće toliko divergirati čajem Darjeeling. '
Nuala se trudio razmišljati, želio je pružiti Filipu nešto novo s čime se neće susresti u svom malom,
engleskom svijetu, koji se nije protezao daleko izvan granica ovog parka.

‘Ponekad zimi nam je tata znao pričati irske bajke kako bismo provodili vrijeme. Moja sestra Hannah
uvijek su voljele zastrašujuće priče o púcaíu: duhovna stvorenja koja se često pojavljuju kao konji, a
zatim prestraše svaku živu dušu koja ih pokuša jahati. '

‘Klonimo se bilo kakvih priča o duhovima, Nuala’, zadrhta Filip. ‘Ali znam da vi Irci vjerujete u vile i imate
puno priča o njima.’

'' To je dio našeg znanja, zemlje i prirode oko nas, tako. Mislim da bi vam se svidjela Finvarra, kralj vila.
Moj Fin je nazvan po njemu, ija za Nualu, kraljicu vila. '

Nuala nije mogla ne primijetiti ni najmanji uvojak njegove usne koji je sada prepoznavala kad god bi
spomenula svog supruga.

‘Pa, zašto me ne biste obradovali životom kralja Finna i kraljice Nuale’, rekao je, uputivši joj tanki
osmijeh.

Tako mu je Nuala ispričao priču o tome kako su njihovi imenjaci vladali kraljevstvom vila ili 'The Folk'
kako su ih nazivali tihim tonovima. Bila su to moćna bića koja su živjela blizu ljudskog svijeta, vrebajući se
ispod vilinskih gomila i kamenih krugova, čekajući da se nesretni lutalica izgubi s puta, da bi ih svemoćna
i karizmatična Finvarra otela.

‘Baš kad vas je vaš Finac oteo?’, Ubacio se Philip s prizvukom sarkazma u glasu.

‘Ah, bio sam sretan što su me oteli. I upravo sada, kad je blizu blagdana Samhain, poljoprivrednici
pokušavaju smiriti Finvarru kako bi osigurali dobru žetvu ', rekla je.

‘Kao nekada naši druidi u Engleskoj. Svi ljudi imaju folklor različitih vrsta. '

‘Znaju li?’, Iznenađeno je upitala Nuala.

‘O da, i ova kraljica o kojoj ste mi rekli - dijeli osobine s likovima poput Shakespeareove Titanije i Morgan
le Fay. Svi su lijepi i zanosni, ali i pametni i često manipulativni. Možda si poput vlastite kraljice vila,
Nuala. '

‘Oh, ne bih to sada rekla’, usprotivila se, zacrvenjevši se. ‘Tko je taj Morgan le Fay?’

'Bila je Merlinov šegrt na starom dvoru našeg britanskog kralja Arthura. Naučio ju je svemu što je znao,
svojim tajnim magijama i drevnim mudrostima. Tada ga je izdala. '

'Zvuči kao žestoka loša žena. Naša kraljica Nuala nikada ne bi izdala Finvarru. '

‘Oh, Morgan je imala svoje razloge. U stvari, ako odete tamo do one police, pronaći ćete veliku zelenu
knjigu pisca zvanog Sir Thomas Malory: Le Morte d’Arthur. '

Nuala ga je pronašla, a zatim je sjela i otvorila tešku knjigu, uzdahnuvši iznutra kad je ugledala stranice
prekrivene malim tekstom.

‘Mislim da možemo preskočiti priče o Uther Pendragonu’, uputio ju je, ‘i prijeći pravo na dvadeset i peto
poglavlje - to je napisano XXV - kad Merlin pomaže Arthuru da dobije mač Excalibur od Gospe od jezera.
Pročitaj mi to, Nuala. '

'Dat ću sve od sebe, Philip.'

Kad je stigla kući da su Tom Barry i njegovi ljudi u kratkom roku pobjegli iz kandži Essexove pukovnije,
Nuala je, zahvaljujući svojoj inteligenciji iz Velike kuće, sljedećih tjedan dana šetala uokolo s opreznim
optimizmom i ponosom. Kad je jesen započela, a lišće u šumi postalo crveno, brončano i zlatno, rana
jutra provodila je s Finnom prije nego što je krenuo u školu, što je pružalo mali prozor smirenosti u
njihovom mladom braku. Tada bi često odlazila biciklima do farmi drugih žena dobrovoljaca kako bi im
dostavljala pošiljke - jednom s pištoljem privezanim za vanjsku stranu bedra ispod suknje - ili prala rublje
dobrovoljaca. Poslijepodneva je provodila s Filipom, sada joj je bilo drago zbog vatre koja je žarko gorjela
u velikoj rešetki u njegovoj sobi dok su se noći uvlačile. Naizmjenično su čitali Le Morte d'Arthur (počela
je shvaćati neobični engleski je napisan u), igre šaha i šetnje po vrtu bogatom jesenskom bojom.
Finn je noću sve više izbivao noću jer je Leteća kolona stjecala samopouzdanje i vršila više napada. Kad je
stigao u njihov krevet u jutarnjim malim satima, samo je poželjela da ga može odvesti u zemlju vila, gdje
su njih dvoje zajedno vladali svojim kraljevstvom, a bilo je samo glazbe, smijeha i plesa. . .

Imajući ideju o Filipu, Nuala je jedne večeri nakon posla otišao posjetiti Christy u pub.

‘Je li sve u redu, Nuala?’ Upitao je, namignuvši spustio kap viskija ispred sebe.

‘Jeste, hvala’, rekla je otpivši gutljaj da je ugrije nakon vožnje kući. ‘Christy, smeta li ti ako te nešto
pitam?’

‘Pitaj i odgovorit ću’, slegnuo je ramenima.

‘Philip - sin Fitzgeraldsovih - znate li da je izgubio nogu u Francuskoj?’

‘Naravno, rekao si mi’, kimnuo je glavom. ‘Srećom što je pobjegao sa svojim životom, ali razmišljao bih
sa svim novcem njegove obitelji, imao je liječnike svaki sat i najbolju njegu.’

‘Ima, ali. . . oh Christy, tako je tvrdoglav! Neće uzeti pomoć koja mu je ponuđena. Dobio je finu drvenu
nogu izrađenu posebno za njega, ali skuplja prašinu u kutu, jer je neće ni gledati. Kaže da je to previše
bolno.

‘Koliko je prošlo otkad se to dogodilo?’ Upitao je dok je zaobilazio pult i sjeo na stolicu pokraj nje,
ublaživši težinu s vlastite loše noge.

'Već više od dvije godine. Tek sam ga uvjerila da izađe van u svojim invalidskim kolicima. Kao da je
odustao, a sve što želi su šahovske partije i njegove knjige. Ali bilo bi toliko više u životu da može samo
hodati! '

‘Svakako, ali to se morate sjećati i mentalna i tjelesna rana. Kad sam doživio nesreću, sjećaš li se kako
sam bio? Sažaljevajući se, kao da više nisam nikome bio koristan. '
‘Ali znate da to nije istina. Što bi Mammy i Daddy radili bez vas na farmi, pa čak i more tako i s Fergusom
često. . . daleko. Radiš više od bilo kojeg radno sposobnog muškarca kojeg znam, Christy. '

‘To bi moglo biti’ - Christy je spustio glas - ‘ali kad vidim kako Fergus i Finn odlaze, osjećam se kao
beskoristan eejit. Ne prođe dan da se ne sjetim boli stopala i potkoljenice koje je to vršalica zdrobila.
Sanjam to često, tako da, i siguran sam da i vaš Filip svake večeri proživljava svoj rat. Mogu samo
zamisliti koliko mu je moralo biti teško nositi se s nogom, kad sam barem svoju još iskoristio. I vrijeme
koje je trebalo da nađem hrabrosti da ustanem i upotrijebim moj štap. ’Kucnuo ga je po zemlji s dragim
osmijehom.

‘Pa, na što si krenuo? Imati nade? ’

‘’ Bila je tvoja obitelj, a ti Nuala, brigom o meni. ’

Nije mogla podnijeti žestinu njegova pogleda, pa je odvratila pogled i spustila pogled na veliku žuljevitu
ruku koja je počivala na njegovom hrastovom štapu.

‘Da nije bilo vašeg veselog osmijeha svaki dan’, nastavio je, ‘ne bih želio ni ustati iz kreveta, bolovi su bili
tako žestoki. Ali bili ste tamo, iako vam nije bilo više od trinaest. Rođena si za medicinsku sestru, Nuala.
A ako ovaj Filip zna što je dobro za njega, poslušat će vas. '

‘Možda, ali zasad ne uspijevam, Christy.’

‘Pa, sad mi je moj štap pomogao da skinem težinu s moje loše noge, a ja imam rezervnu. Možda bi vaš
čovjek to možda volio probati? ’

‘Barem bih mu ga mogla ponuditi’, rekla je. ‘Hvala ti, Christy.’

‘Nikad mi ne dopuštaš da odgovor prihvatim ne’, pozvao je za njom. ‘Ne dopustite mu.’
Sljedećeg popodneva Christy je odvezao Nualu na svom poniju i kolicima do kuće Argideen, jer je kod
sebe imala njegov rezervni štap. Došavši do kuhinjskih vrata, zakopčala se stubama i pokucala.

‘Uđi, Nuala’, rekao je Philip.

Kad je ušla, primijetila je kako je veliku knjigu o kralju Arthuru stavila na bočni stolić uz damasti kauč,
čekajući je.

‘Zdravo, Philip. Sad, danas, radit ćemo nešto novo ', rekla je žustro.

'Stvarno? Što si to već stavio u rukav? ’Rekao je, oprezno promatrajući štap u njezinoj ruci. ‘Ako je to što
mislim da jest, onda moram spustiti nogu - da tako kažem - i reći ne.’

Nuala je sjela na sofu, s palicom u ruci. ‘Sjećate li se da sam vam govorio o svojoj rođakinji Christy?’

'Da. Momak koji radi u pivnici? ’

‘Pa, ovo je njegovo.’ Lupnula je štapom po podu. 'Kad je imao petnaest godina, radio je vršalicu tijekom
sezone ječma. Vršalica je— ’

‘Znam što je vršalica, Nuala.’

‘Tada ćete također znati koliko mogu biti opasni. Christy je uvijek bio snažan momak, a i pametan, ali
poskliznuo se i u njega su uhvatili desnu nogu i dio noge. Ne moram vam govoriti kako je to strašna
ozljeda bila. '

'Mogu zamisliti. Jesu li amputirali? ’

‘Ne, spasili su ga, ali trebalo je približno godinu dana da se Christy oporavi, a od tada nije mogao hodati
bez štapa. Nikada više neće trčati ili zamahnuti djevojkom oko mjesta u ceilidhu, ali hoda i može jahati
svog konja. '
‘Pa, dobro za njega, ali ne vidim kakve to veze ima sa mnom’, rekao je Filip razdraženo. 'Christy ima dvije
noge, pretpostavljam i oba oka i cijelo njegovo lice.'

'A ti imaš finu drvenu nogu izrađenu posebno za tebe na samo nekoliko metara od tvoje spavaće sobe',
suprotstavila se.

‘Nuala, rekao sam ne i mislio sam ozbiljno!’

Ignorirala ga je i ušla u spavaću sobu po nogu. Bilo je naslonjeno kao i obično na zid u kutu, a gospođa
Houghton već joj je pokazala hrpu pamučnih čarapa u ladici komode. Dobro bi se smjestili na njegov panj
i zaštitili ožiljak, nježnu kožu rane.

Uvevši iznenađujuće tešku nogu u dnevnu sobu, vidjela mu je izraz bijesnog straha na licu.

‘Ne, Nuala, molim te!’

‘Svakako, polako ćemo krenuti’, umirila ga je. ‘Ali moraš pokušati. Kako bi bilo da to samo popravimo, a
vi možete ostati sjediti s njim dok igramo šah? Samo da bih stekao osjećaj, tako. '

‘Znam da dobro mislite, ali nema koristi. Potpuno sam dobro ovdje u svojoj stolici. '

‘Jesi li, Philip?’ Uputila mu je izravan pogled. ‘Svaki dan te promatram i vidim kako ti je povrijeđen ponos
zato što ljude moraš pitati za pomoć. I ja bih se osjećao isto kao da me udvara, a to je ono što je Christy
na kraju ustalo iz kreveta i prohodalo. Osim toga, većina vojnika koje sam vidio na vašem položaju ima
nešto više od drvenog klina, kada imate finu nogu po mjeri! Morate to barem probati, pa nemojte
dopustiti da vam tvrdoglavost stane na put. '

Iscrpljena od tako otvorenog razgovora, napola je očekivala da će je otpustiti na mjestu.

Nakon duge šutnje u kojoj se nijedno od njih dvoje nije pomaklo, Philip je dugo uzdahnuo i klimnuo
glavom prihvaćajući.
‘U redu, ali ne stavljam težinu na to.’

'Hvala vam. Pa sad, krenimo ’, rekla je dok je klečala pred njim. 'Samo ću zasukati ovu nogavicu, tako da
mi neće smetati', objasnila je dok je izlagala panj. Iako je navikao da je pere svake noći, osjećala je kako
tense je bio. 'E, sad, imamo pamučnu čarapu za nastavak', rekla je dok ju je navlačila. ‘A ja ću samo
otvoriti kopče i vezove na njemu.’

Noga je izrađena od tamno plavog drveta, koje je izbrušeno, podmazano i lakirano. Na kraju je imao
rezbareno stopalo i kožne vezice kako bi mogla prilagoditi fit oko Filipovog bedra. Pokušavala je raditi
samouvjereno, ne odajući činjenicu da to nikada prije nije radila.

Jednom kad je noga bila pričvršćena i provjerila je s Filipom da nije previše neugodno, testirala je šarku
kako bi se mogla glatko pomicati s njegovim koljenom i stavila nogu pored njegove druge na oslonac za
invalidska kolica. Zatim ga je odvezala do prozora i postavila šahovski stol bez ijedne riječi.

Igrali su u tišini, zadovoljavajući klik na drvenoj ploči dok su se komadi premještali jedini zvuk, osim
pucketanja vatre. Nakon što je proglasio šah-mat, umjesto da zazvoni za čaj, ona je sišla u kuhinju i sama
podigla pladanj kako ne bi Maureen gledala u nogu.

Kad mu je natočila čaj, a zatim dodala željenu količinu mlijeka, pročistio je grlo.

‘Pa, jeste li vidjeli mnoge. . . amputirani kad ste bili u bolnici u Corku? ’, pitao je.

'Da. ’U završnici Velikog rata imali smo mlade ljude koji su se oporavljali od ozljeda koje nisu slične
vašim. U to sam vrijeme samo trenirao, pa sam praznio posteljinu i slično, umjesto da pravilno hranim,
ali vidio sam puno patnje. I hrabrost ’, dodala je za dobru mjeru.

Zamišljeno je sažvakao sendvič prije nego što je odgovorio. ‘Siguran sam da jesi. I znam da imam više
sreće od većine koji ovdje živim, ali mislim da nikada više neću znati pravi mir. '

‘Mislim da bi mogao, Filipe, da si nezavisniji. Da, potreban je dobar rad i hrabrost, ali ti to možeš, znam
da možeš. '
'Tako si nepogrešiv optimist, Nuala.'

‘Ne vidim smisla biti nešto drugo, zar ne? I ja vjerujem, Filipe, i velik dio toga u tebe. '

‘Tada bih vas mrzio iznevjeriti, ali—’

‘Onda nemoj, Philip. '

Nakon duge stanke, uzdahnuo je. 'Idi onda. Pokušajmo. '

Njezino je srce odskakalo od radosti, odvezala ga je do duge police s knjigama, gdje je bilo raznih čvrstih
površina za koje se moglo držati na pravoj visini. Spustivši mu noge na pod i pruživši mu Christyjev štap,
nježno ga je zagrlila oko struka, kao i kad mu je noću pomagala u krevetu.

‘Sad sam te uhvatila, Philip ', rekla je. ‘Uspravit ćemo vas, a za sada uravnotežite težinu na dobroj nozi.
Kad se osjećate ugodno, pokušat ćemo udebljati onu lošu. '

Dok mu je pomagala da ustane, osjetila je kako se trese od napora i živaca i vidjela je kako su mu
zglobovi prstiju bijeli na ruci koja je držala Christyin štap.

'Dišite, Philip, samo unutra i van, pa.'

Dahnuvši, izdahnuo je i povukao jedan tako brzo, da se bojala da će hiperventilirati.

'Pravo. Držite se drugom policom za policu tamo. . . ’Nuala je naznačio pravu visinu. ‘Sad, vrijeme je da
isprobate malo utega na nozi. Obećavam da neće boljeti kao prije ', ohrabrila ga je.

Osjetila je kako mu se tijelo pomicalo kad je nesigurno stavio uteg na drvenu nogu, a zatim začula još
jedan oštar dah.
'Kako je? Želiš li sjesti? «Pitala je.

‘Ne’, dahtao je, zrnca znoja na čelu. ‘Ne, ne, ne odustajem sada sam stigao tako daleko. Nije toliko loše
koliko je bilo. Dopustite mi da izbalansiram i onda ću pokušati stajati sam. '

‘Grand’, rekla je. ‘Tako si hrabra. Sad, kad budete spremni. . . ’

Philip se pomicao dok mu nije bilo ugodno. ‘Spreman’, promrmljao je.

‘Stavite ravnotežu na štap i pustite policu. . . Ovdje sam da vas uhvatim ako padnete. '

Polako je pustio stisak, dok je ona stajala ispred njega, ruku ispruženih prema njemu.

‘Pogledaj se, Filipe!’ Rekla je, osjećajući se tako ponosno na njega da je bila u stanju puknuti. ‘Stojite
sami! 'Povjetarac je, zar ne?'

Iznenada je zakucalo na vrata i otvorila su se prije nego što je Nuala uspjela vikati da pričekaju.

‘Philip?’ Lady Fitzgerald ušla je u sobu. ‘Oh - oh moj. . . ’

Filip se smrznuo pri majčinom dolasku, a Nuala je pružio podršku da ga ne bi izgubio ravnotežu.

'To je samo eksperiment, majko, kako bismo provjerili odgovara li noga', rekao je, pokušavajući zvučati
nonšalantno dok mu je Nuala pomagala da sjedne u svoja invalidska kolica.

Lady Fitzgerald pogledala je Nualu, koja joj je uputila suvisli pogled.

'Naravno', rekla je lady Fitzgerald, uzimajući nagovještaj. ‘Došao sam samo pitati želite li da vam se
večeras pridružim na večeri, jer su naši gosti otkazali.’
'To bi bilo lijepo, majko.'

'Dobro. Doći ću u sedam ’, rekla je lady Fitzgerald. ‘Nuala’, kimnula je i uputila joj pogled takve radosti i
zahvalnosti, to joj je natjeralo suze na oči.

Kad su se vrata zatvorila za ledom Fitzgerald, Philip je pogledao prema Nuali i zahihotao se.

‘Jeste li vidjeli majčino lice kad je ušla ?! Oh, nelagoda se isplatila samo zbog toga. Hvala tiu, Nuala.
Trebao sam to davno probati, ali jesam. . . Bojao sam se.'

‘’ To je razumljivo ’, rekla je dok ga je vraćala natrag do prozora gdje je sunce zalazilo, bacajući zlatni sjaj
u sobu. ‘Neću vam lagati, ima još posla prije nego što budete mogli samostalno hodati’, rekla je dok je
kleknula da otkopča nogu.

‘Ali pomoći ćeš mi, zar ne, Nuala?’

‘Naravno da hoću, Philip.’

Nešto prije sedam, Nuala je trebala krenuti kući, kad ju je Lady Fitzgerald zaustavila na dnu stubišta.

‘Nuala, trenutak, molim te’, rekla je.

‘Naravno, vaše gospodstvo.’ Nuala je primijetila da oči ledi Fitzgerald izgledaju crveno, kao da plače.

'Nuala, ovo što si uspio učiniti za Filipa nije ništa manje nego čudo', rekla je nježno. ‘Mogu vam samo od
srca zahvaliti.’

‘’ Dvaput je to učinio tvoj sin ’, odgovorila je. ‘Laku noć, lady Fitzgerald.’
Nuala je te večeri krenula kući ni ne osjećajući hladan vjetar koji joj je šibao obraze. Svega što se mogla
sjetiti bio je izraz Filipovog lica kad je stajao sam, bez podrške prvi put nakon ozljede. I osjećao se
odlučnim da mu pomogne pronaći mir i osjećaj ponosa za kojima je toliko žudio.

Kako je jesen čvrsto držala zapadni Cork, rat za irsku neovisnost ušao je u veliku brzinu. Dok su Britanci
nastavili jahati po selima i spaljivati farme odmazdi zbog brojnih uspješnih zasjeda, pa su ih dobrovoljci
IRA osujetili najbolje što su mogli, dižući u zrak mostove, pomičući putokaze i režući telegrafske kabele
gdje god bi ih mogli pronaći. Finn je noću redovito bio odsutan, a Nuala zauzetija no ikad, dostavljajući ili
prikupljajući depeše ili oružje.

Lady Fitzgerald dogovorila je da je mladoženja koji je radio u stajama u kući Argideen konstruirao okvir s
dvije drvene rešetke, tako da ih je Philip mogao držati dok je vježbao hodati na svojoj drvenoj nozi. Okvir
je bio postavljen u Filipovoj dnevnoj sobi i dopustio je Nuali da ga podvrgne strogom režimu vježbanja
kako bi ojačao mišiće nogu.

'Rekla bih da je vrijeme da siđete s tih šankova i pokušate prošetati nekoliko koraka na štapu', rekla je
jednog maglovitog listopadskog popodneva.

"Da sam znao kakav si ti vozač roba, nikad ne bih uvjerio majku da te zaposli", rekao je Philip dok se,
drhteći rukama i znojem oblijećući lice, podizao na rešetke i skakao gore-dolje tepih.

‘Pokušat ćemo sutra, zar ne?’ Rekla je Nuala dok ga je sjedila i odvezala mu nogu.

Sat vremena nakon što je stigla kući, Finn, koji je proteklih noći bio na aktivnostima Leteće kolone,
pojavio se na stražnja vrata, izgledajući iscrpljeno.

‘Zdravo, draga’, to dobro miriše ’, rekao je zagrlivši je, a zatim je njuškao lonac obješen iznad vatre.
‘I izgledaš kao da ti treba gulaš u tebi, Finn Casey. Nakon što ste izgubili više kilograma. '

‘’ Ovo je sve u marširanju oko mjesta koje je to učinilo. Nikad nisam bio spremniji, kunem se. Sad sam
sav hrabar, Nuala. ’Namignuo joj je.

‘Ima li vijesti?’, Pitala ga je.

'Da, i to je dobro za promjenu', rekao je kad mu je Nuala dodala zdjelu variva i gladno je pojeo. ‘Stupac je
otvorio vatru na Essexes u Newcestownu - ubili smo dva policajca, a ranili trojicu. Napokon, imali smo
pobjedu! '

Nuala se prekrižila i uputila molitvu za mrtve ljude. Finn ju je vidio kako to čini.

‘Darlin’, posljednje što želimo je nanijeti smrt drugim dušama, ali. . . ’Slegnuo je ramenima,‘ ’to je jedini
način. Ili su Britanci ili mi. Neki od naših dobrovoljaca su sakupljeni, a njihova su domaća mjesta izvršena
racijom i spaljena do temelja. Nuala, hapse i žene - znam za tri djevojke Cumann na mBan koje su
osuđene na zatvor u Cork Cityju. Brinem se za tebe ovdje samu kad me nema po noći, a to će postajati
sve češće. Bili biste sigurniji sa svojom obitelji na Cross Farmu. '

‘Preko puta sam Christy koja bi me zaštitila i—’

'Nitko ne može zaštititi ženu samu od Britanaca, pogotovo noću. Samo je ovaj tjedan iz Kerryja stiglo
izvješće o ženi koju su dva tenisa terorizirala i napastovala. Dakle, od sada ćete se popeti na farmu ako
me nema preko noći i ne vraćati se dok ne budete imali vijest da se vraćam. '

‘Ali, Finn, što će susjedi pomisliti ako oboje ne budemo otišli?’

'Razgovarao sam s Christy i ravnateljem O'Driscollom. Oboje su sigurni da u selu nema špijuna, već samo
podrška nama volonterima i ženama koje rade za tu svrhu. '

‘Možda, ali ne možemo ugrožavati moj položaj s Fitzgeraldovima. Ako se sazna -

‘Neće, dakle. Možemo vjerovati O’Driscollu i našim prijateljima u selu. I draga, ako dođe do toga, molim
vas da napustite svoj položaj ako to znači da možete biti sigurni. '

'Ali ne želim otići', pobunila se. ‘I sami ste rekli da je ovo što radim vrijedno - spasilo je Toma Barryja i
njegove ljude u Bandonu!’

‘Jeste, premda nisi jedini špijun kojeg imamo, Nuala, ali ti si moja jedina supruga!’ Uhvatio ju je za rukes i
ublažio glas. 'Možda smo u prošlosti pokušavali glumiti normalan par, ali i dalje mi je dužnost štititi vas. A
sada, pojedemo ovo varivo prije nego što zahladi. '

Kako se listopad pretvorio u studeni, Finn nije bio tako često odsutan da je Nuala provodila barem pola
noći na Cross Farmu. Nuala je primijetila da je Philip rijetko tražio supruga, možda zato što je bio zauzet
jačanjem nogu. Završili su s čitanjem knjige Le Morte D’Arthur. Priča o britanskom kralju postala je
mračnija pred njezin kraj, premda je Nuala odobrio vitešku konačnu misiju da dobiju Sveti gral.

‘A koji je tvoj Sveti gral, Nuala?’, Pitao ju je dok je napokon zatvarala knjigu.

Sloboda za Irsku, pomislila je, ali je umjesto toga rekla: 'Da biste se oslobodili invalidskih kolica, pa vas
više ne moram gurati.'

Philip se zahihotao i pozvonio za čaj.

Dok je Nuala ležala u krevetu pokraj Hannah jer je Finn opet bio odsutan, pomislila je kako nikad nije
sanjala da će se vratiti ovdje kao udana žena. Ali barem je bila zauzeta: kako su se borbe pojačavale, tako
su i žrtve dobrovoljaca rasle, pa je ona, uz Hannahinu pomoć, odlučila organizirati dan obuke za prvu
pomoć na farmi Cross za žene iz Cumann na mBan. Aoife, jedna od njezinih prijateljica iz vremena dok je
njegovala u Corku, putovala je dolje kako bi joj pomogla naučiti osnove oblačenja i čišćenja rane, kako
postupati s onesviještenim pacijentom, pa čak i kako izvući metak. Od žena je zatraženo da u lokalnim
ljekarnama i bolnicama prikupe što više antiseptika, zavoja i osnovnih lijekova. Uredno su stigli i izvukli
su ga na jedan kraj staje, a Aoife ga je razvrstala u poljski komplet koji je svaka žena trebala odnijeti.

'Uživam u ovome', rekao je Nuala Hannah dok su, nakon treninga prve pomoći, dijelili varivo koje će se
poslužiti u staji.

‘Da,’ to je dobro za moral da se okupimo i da muškarci za promjenu izviđaju žene. Iako im ne bih
vjerovala da će nam kuhati - zahihotala se Hannah.

Nakon što su pojeli, žene, njih šesnaest, slušale su razgovore svojih lokalnih kapetana na razne teme, koji
su pokrivali sve od toga kako bi njihove igle za pletenje trebale otkloniti u bilo koje slobodno vrijeme
koje su imali, jer su momci trebali čarape, šalove i skakače, da im se pokaže Webleyjev revolver i puška.
Mary Walsh iz brigade Kilbrittain demonstrirala je kako ih napuniti i otpustiti, objašnjavajući različito
streljivo, kao i sigurne postupke čišćenja. Također je upućen poziv ženama da obnove svoje napore na
prikupljanju sredstava.

‘Teško da ću prirediti čajanku usred našeg sela tražeći od mještana da podrže naše napore, je li?’,
Uzvratila je Florence oštro. 'Bio bih uhićen prije nego što bismo imali vremena raščistiti šalice!'

‘Ne, Florence, u pravu si, ali zamoli sve žene kojima vjeruješ da zamole žene kojima vjeruju u njihovim
selima da daju sve što mogu kako bi podržale naše hrabre kolege.’

‘I nama treba podrška, pa!’ Natuknula je drugu ženu. ‘Što mi se događa sa svim rubljem, ja prolazim kroz
sapunice poput bebe gladne svog mlijeka!’

‘I hrana. . . ’

‘I vuna!’

'Jednostavno ćemo morati učiniti što možemo, djevojke', rekla je Hannah. 'Naši momci ovise o nama i
nećemo ih iznevjeriti, zar ne?'
Uzbudljivo veselje pojavilo se u staji prije nego što je brzo utihnulo i svi su legli na slamnate palete i
stisnuli se pod pokrivače, dok je bilo zagrizajuće hladno. Nualine noge bile su napola smrznute dok je
kiša pljuštala po krovu. Razmišljajući o tome kako su Fin i njegovi drugovi morali trpjeti ovu noć nakon
noći, ponekad nakon višemjesečnog marširanja ili ležanja u nakvašenom jarku čekajući neprijatelja da se
približi, osjećala se zadivljeno njihovom hrabrošću.

Jednom kad je posljednja žena otišla nakon doručka sljedećeg jutra, Hannah, Nuala i njihova majka
isprale su posude.

'Rekla bih da je to bila sjajna stvar koju si organizirala, Nuala', rekla je Eileen.

‘Bilo je’, složila se Hannah. ‘Svi su otišli s novom vatrom u trbuhu.’

'Otišla sam napojiti svinje', objavila je Eileen. 'Djevojke, sad sjednite i zagrijte se nakon noći vani.'

‘Hvala ti, mamice.’

Dvije su sestre neko vrijeme sjedile slušajući pucketanje vatre, prije nego što je Hannah progovorila.

‘Sad, dok još nikoga nema, htio sam vam nešto reći. Ali morate se zakleti da ćete to čuvati u tajnosti. '

‘Hoću, Hannah. Što je?'

‘Sjećate li se Ryana, Finova prijatelja iz Kinsalea, koji je došao na vaše vjenčanje?’

‘Sjećam se da je plesao s tobom, da. Zašto?'

‘Otada ga viđam pomalo, zbog toga što je radio u pošti uz cestu od krojačke radnje. Položio je državne
ispite i trebao je otputovati u Englesku, ali onda kada se dogodio Uskrs, odlučio je da ne smije ići. '
‘Ti mračni konju, ti. Nisi rekao ništa ’, nasmiješila se Nuala.

‘Jer se nije imalo što reći. Bili smo u šetnjama u vrijeme ručka, a ponekad smo se sretali i nakon posla,
kad sam nnije bio daleko uzimajući poruke, ali onda. . . ’

‘Da?’ Nuala je mogla osjetiti sestrino uzbuđenje.

'Prošle srijede na naš poludnevni dan vodio me u dugu šetnju uz cjedilu i. . . ’

‘Ah, prestani s neizvjesnošću, ženo! Što?'

‘On je zaprosio!’

‘Sveta Marijo, Majko Božja! Sad su to vijesti! I. . .? ’

'Rekao sam da. Oh Nuala. ’Hannah je posegnula i stisnula sestrine ruke. ‘Tako sam sretna da sam
sposobna za pucanje!’

‘I tako sam sretna zbog tebe, sestro! 'Ovo su prekrasne vijesti i upravo ono što obitelji upravo treba.'

‘Možda, ali znate kakav je tata u tim stvarima. Ryanovo je kućno mjesto u Kinsaleu, tako da neće znati
obitelj. '

'Ah, naravno, Finn mu je prijatelj, Hannah.'

‘Možda, ali kad Ryan dođe ovamo i zatraži tatu za moju ruku, tata će provesti barem sat vremena
intervjuirajući ga kao što je to učinio Finn.’
'Naravno', to je njegovo pravo kao našeg oca, a Ryan će jednostavno morati biti spreman. Kad dolazi
gore? '

'Sljedeću nedjelju. Mogu li vam pokazati prsten? ’

‘O, naravno!’

Hannahine su oči pretraživale praznu kuhinju, kao da se netko možda skriva ispod stola. Zatim je spustila
prednji dio bluze i izvukla prsten koji je objesila na komad konca.

‘’ Tis je u obliku odjeće, i samo posrebrena, jer njegove plaće ne idu daleko nakon što je platio svoj
odbor, ali ja to volim. ’

Nuala se divila malom prstenu, sa srebrnim srcem sklopljenim između dviju ruku. Pogledala je
Hannahine blistave oči dok je njezina sestra poljubila prsten.

‘’ Prekrasno je. Je li dobar čovjek? ’

‘Ryan je toliko dobar da me postidi! Sumnjam da je tom čovjeku ikad pala na pamet loša misao. Rekao
mi je da je, kad je bio mlađi, htio pristupiti svećenstvu. Jedini je problem. . . ’

'Da?'

‘Ne zna ništa o mojem sudjelovanju u Cumannu na mBan. Ne bi mu se svidjelo da jeste. Vidiš, on ne
odobrava rat. '

‘Hannah, ranije si mi rekla da nije otišao u Englesku kako bi tamo nastavio karijeru nakon uspona.
Sigurno bi vas podržao? '

'Rekao bih da postoji razlika između mržnje prema Britancima i aktivnog sudjelovanja u borbama.
Pacifist je, što znači da je protiv nasilja iz bilo kojeg razloga. '
Nuala je užasnuto pogledala sestru. ‘Ali Hannah, ti si jedna od najstrastvenijih članica naše stvari! Želite li
reći da biste odustali od svojih aktivnosti za njega? '

'Naravno da nije, ali nakon što se vjenčamo, trebat ću biti oprezniji. Možda ako objasnim da je sve što
radimo za Micka Collinsa, Ryan bi mogao razumjeti. Mislim da voli Michaela Collinsa više od mene ’,
hihotala se Hannah. 'Ryan kaže da je istinski političar; vjeruje da Mick koristi svoju inteligenciju, a ne
mišiće da bi riješio stvari. '

'Oboje znamo da to nije istina, Hannah. Michael Collins bio je dobar vojnik prije nego što je bio političar.
Pomogao je voditi Rising s Éamonom de Valerom i zbog toga je proveo dvije godine u britanskom
zatvoru. '

‘Istina, ali sada je u novinama, sav odjeven u odijelo i kravatu, izgleda pametno i važno.’

‘Zna li Ryan da je njegov junak također šef obavještajne službe IRA-e?’, Pitala je Nuala. 'Da IRA ne postoji
u bilo kojem dijelu zemlje, a da on za to ne zna? Ili to često sam naručuje? '

‘Možda ima, možda nema. Poanta je u tome da mu ne bi bilo drago kad bi otkrio da njegova zaručnica
toliko duboko podupire nasilje da bi se u njemu utopila svake sekunde. «Hannah je dugo odahnula i
pogledala sestru. ‘Što da radim, Nuala? Umrla bih ako bih ga izgubila. . . ’

‘Ne znam. Potječemo iz obitelji žestokih Fenjana koji su svi spremni položiti život za slobodu Irske. '

'Znam. Što ako tata kaže nešto što nas sve odaje? ’Hannah se glasno zabrinula. 'Ryan bi mogao okrenuti
rep i pobjeći dolinom do svog konaka u Timoleagueu!'

‘Kao što kažete, Ryan nije lokalni. Naravno, tata neće ništa dati dok mu ne bude znao vjerovati. '

'U pravu si', složila se Hannah. ‘I to nije zato što Ryan ne vjeruje u uzrok. . . ’

‘Samo da ne vjeruje u rat.’ Nuala se odmah podsjetio na Philipa. 'Barem nije Englez', zahihotala se.
‘Ili Crno-žutosmeđi.’

‘Ili Auxie.’

‘Ili čak protestant!’ Hannah se nasmijala i lice joj se malo opustilo.

‘Prema mojim razmišljanjima, ako volite svog muškarca onako kako ja volim Finna, ne postoji ništa što
ne biste učinili da budete s njim.’

‘Volim - mislim, volim ga. Još bih uvijek radio ono što sam mogao - pleo i skupljao novac - ali. . . bi li
razumjela, Nuala? '

‘Nastojao bih, Hannah.’ Nuala je tužno slegnula ramenima. ‘Ljubav sve mijenja.’

Svakako, tjedan dana kasnije, obitelj je upozorena na činjenicu da je Hannah pozvala ‘prijateljicu’ na
nedjeljni ručak nakon mise.

Nitko se nije prevario, pogotovo ne Eileen, koja je Nualu, Christy i Fergusa mučila pitanjima.

‘Hoćeš li me prestati pitati! Kunem se da ne znam ništa ', preklinjala je Nuala dok je njezin otac vozio
obitelj natrag u poniju i zamci nakon mise. Hannah je pratila svog' prijatelja '.

Kad su na kraju stigli, Nuala je osjetio suosjećanje prema blijedom, vitkom čovjeku kovrčave glave koji je
zakoračiovrata iza Hannah.

'Ovo je Ryan O'Reilly, kojeg se svi možda sjećate s vjenčanja Finna i Nuale', rekla je Hannah, dok joj je
jarkocrveno rumenilo putovalo niz vrat do lica.

Finn - koji je na Nualovo oduševljenje stigao kući prije nekoliko dana - zakoračio je naprijed.
‘Kako si, Ryan?’ Rekao je, rukujući se s prijateljem. Nuala je pomislio da je jadnik izgledao prestravljeno
kao da će ga strijeljati Crno-beli.

Izvedeni su uvodi za svakog člana obitelji i svi su sjeli jesti. Njezin je otac bio na čelu stola, jednom je
šutio dok je njegov gimlet pogled pao na Ryana, procjenjujući ga.

Nakon ručka, ojačan s puno nosača iz bačve vani, Ryan je pročistio grlo i prišao Danielu.

‘Mogu li razgovarati nasamo s vama, gospodine?’

'Ovdje možete imati malo privatnosti, kao što vidite, pa bih vam predložio da izađemo van', rekao je
Daniel. 'Vrijeme se neko vrijeme postavlja pošteno.'

'Da gospodine.'

Cijela je obitelj gledala kako ga Daniel vodi van. ‘Kao janje na klanje’, rekao je Fergus.

'Barem je pronašao ženu, za razliku od tebe, brate', uzvratio je Nuala, samo napola našalivši se.

‘’ Teško da bi moglo biti pošteno tražiti od žene da mi bude supruga kad ne znam hoću li vidjeti godinu ’,
odgovorio je Fergus. ‘Osim toga, mislim da sam sretnija sama. Neki su to momci ’, slegnuo je ramenima.

'Tvoj brat postaje potvrđeni neženja', uzdahnula je Eileen.

‘Pa, barem se ne moram provesti kroz sve to.’ Fergus je naznačio da Ryan i Daniel razgovaraju na klupi
vani.

'Ah, naravno, Ryan će biti dobro', nasmiješio se Finn. 'On je pristojan tip, tih, kao nitko od vas!'
Nuala je stajala kraj prozora i promatrala dvojicu muškaraca. ‘Ryan ustaje i—’

‘Skloni se s tog prozora, djevojko!’ Rekla je Eileen. ‘Dajte im malo privatnosti sada.’

Svi su se pogledi okrenuli prema Hannah.

‘Prestani buljiti u mene!’ Povikala je i uz to potrčala stubama u svoju spavaću sobu. Dok su čekali, Finn,
Christy i Fergus ušli su u gužvu kraj kuhinjskog stola. Nuala nije mogla odlučiti razgovaraju li o
prikladnosti Ryana O'Reillyja za Hannah ili o volonterskom poslu. I jedno i drugo - na različite načine -
bilo je jednako važno.

‘Isuse, Marijo i Josipe, hoćeš li vidjeti vrijeme? Stavit ću čaj ’, pozvala je Eileen preglasno one koji su se
još uvijek okupili u kuhinji. Dok je voda ključala, otvorila su se stražnja vrata i dvojica muškaraca ušla.

'Želio bih vam reći da je Ryan O'Reilly tražio ruku naše Hannah. I nakon neke rasprave, odobrenje je
dodijeljeno ’, najavio je Daniel.

Uz to je buknulo veselje, a dok su se muškarci rukovali s Ryanom i pozdravili ga u obitelji, Daniel je otišao
u smočnicu da izvadi bocu viskija.

Nuala i Eileen s očekivanjem su pogledale prema stubama buduću nevjestu, koja je sišla niz stepenice i
ravno u zagrljaj svoje majke.

‘Presretna sam zbog tebe!’ Eileen je zaplakala. 'Brinula sam se da ćeš postati stara sluškinja.'

‘Jaysus, imam samo dvadeset godina, mamice’, nasmiješila se Hannah. Na redu je bila Nuala da zagrli
svoju stariju sestru.

‘Svaka čast, sestro. I nemojte me oblačiti u ružičastu haljinu ako ću vam biti sluškinja. '

‘Tko kaže da si?’ Hannah ju je zadirkivala, a zatim je ponovno zagrlila. ‘Hvala ti, Nuala. Ne znam što bih
bez tebe. '
Krajem studenog, dan nakon onoga što su u novinama već nazivali 'Krvavom nedjeljom', Nuala je stigla u
kuću Argideen pokušavajući obuzdati bijes za koji je znala da ne smije pokazivati. Philip je sada hodao
bez zaštitne mreže na rešetkama i koristio je Christyjev štap kako bi lutao u krug po dnevnoj sobi, s
Nualom uz njega ako bi posustao. Tek kad su sjeli popiti popodnevni čaj i kekse, izravno ju je pitao je li
uzrujana zbog događaja u Croke Parku.

Nuala je otpila dugi gutljaj čaja kako bi si priuštila vrijeme. ‘’ To je tragično što se dogodilo ’, rekla je,
pokušavajući zadržati bilo kakve osjećaje u svom glasu. 'Samo gužva koja sjedi i gleda utakmicu galskog
nogometa, a Britanci pucaju na njih bez upozorenja. Imamo četrnaest mrtvih Iraca, uključujući i djecu. '

'Samo su mrtvi vidjeli kraj rata', rekao je Filip ozbiljno, za što je Nuala znala da znači da citira nekoga za
koga nikad nije čula.

‘To nije od koristi njihovim obiteljima, zar ne?’ Rekla je, a vrućina joj se uvukla u glas. ‘Je li dio rata
ubojstvo djece?’

‘Ne, naravno da nije, i žao mi je kao i ti, Nuala’, uzdahnuo je. 'Kao i vi, i ja jednostavno želim da Britanci i
Irci dođu do mirnog rješenja. Iako bi to moglo biti daleko, s obzirom na to kako je zvučao bojnik Percival
kad je jučer bio ovdje. '

‘Major Percival je bio ovdje?’ Rekla je.

'Da. Majka me pokušala uvjeriti da siđem i ponesem čaj s njim, ali rado bih ostala u invalidskim kolicima
ako to znači da ne moram bacati pogled na tog čovjeka. '

‘Znaš li zašto je došao jučer?’, Pitala je.

‘Iz zvuka njegovog samozdravog glasnog glasa, rekao bih da se želio pohvaliti Ocem nečim ili drugim. A s
obzirom na jučerašnje stravične događaje, mislim da oboje možemo zamisliti što je to bilo. 'U tom je
trenutku Nuala zaključio da je ovaj bojnik Percival zaslužio najbolniju smrt koju mu je Bog mogao stvoriti.
I znala je da ga mrzi jednako kao i bilo kojeg drugog hrabrog dobrovoljca koji je patio od njegovih
okrutnih, nemilosrdnih ruku.

Vjenčanje Hannah i Ryana bilo je zakazano za sredinu prosinca.

‘’ Nije savršeno vrijeme za vjenčanje, ali sa stvarima kakve jesu, što prije to bolje ’, uzdahnula je Hannah.

Nitko nije bolje razumio Hannahinu potrebu za hitnošću od Nuale. Tješila ju je predlažući sve stvari koje
bi zimsko vjenčanje učinile posebnim. Philip je rekao da ukrašena jelka obično stoji u ulaznom hodniku
kuće Argideen i da je to tradicija engleske kraljice Viktorije koju je uspostavio njezin njemački suprug
Albert. Nuala je volio tu ideju, ali znao je da to ne bi bilo ispravno imati.

‘Crkvu možemo ukrasiti sprejevima od božikovine i upaliti svijeće i—’

‘Neka blatne lokve poprskaju dno moje bijele haljine’, gunđala je Hannah. Ali bilo je sretno gunđajući, a
obrazi njezine sestre zažarili su Nuala sa zadovoljstvom.

Rekla je Finnu da je bojnik Percival ponovno bio u Velikoj kući, ali bila je frustrirana samom sobom jer
nije znala više.

‘’ U redu je, draga ’, samo drži uši zabodenima’, rekao je Finn. Te je večeri izašao na sastanak vijeća
brigade u Kilbrittain i znala je da se neće vratiti kasno. Ipak, kad se nije vratio do tri ujutro, Nualino srce
počelo je snažnije kucati. Napokon, u četiri i trideset, čula je otvaranje stražnjih vrata.

Kako je letjela niz stepenice, zatekla je Finna namočenog do kože i teško zadihanog. Još je jedan lik
stajao iza njega.
‘Zdravo, Nuala, hoće li biti dobro ako uđem?’ Charlie Hurley obriše svoju kišom prekrivenu kosu sa svog
mršavog, blijedog lica.

'Naravno, Charlie, dođi i sjedi malo.'

'Mislim da obojici trebamo kap teške stvari, Nuala', rekao je Fin, zatvarajući stražnja vrata što je tiše
mogao. Oboje su još uvijek bili u dobrovoljačkoj odjeći - dok Leteća kolona nije imala redovitu odoru, svi
su nosili vršne kape i duge kapute kako bi odbijali kišu i skrivali oružje koje su nosili ispod.

‘Što se dogodilo?’ Šapnula je Nuala kako ne bi upozorila gospođu Grady, staru damu u susjednoj kućici.

'Prvo ću dobiti viski', rekao je Fin dok je odlazio do ormarića, gdje je izvadio dvije čaše i u obje natočio
dobru mjeru.

Dok su skidali namočenu odjeću, Nuala je potrčala gore kako bi pronašla košulje, hlače i čarape u koje će
se presvući.

'Svi smo počeli odlaziti nakon sastanka, ulazeći u troje članova', započeo je Finn. 'Bili smo nakon dolaska
u Coppeen i tamo je bio kamion Auxiesa. Vidjeli su nas prije nego što smo mi vidjeli njih i pretražili su nas
sve. Hvala Bogu, nitko od nas na sebi nije imao papire. '

'Ponašali smo se pijano', ubacio je Charlie. ‘Rekao je da smo bili u pivnici na čašu, ali ne bi smjeli reći
našim suprugama.’

‘I pustili su te?’, Pitala je Nuala.

‘Jesu, dakle. Sean Hales i njegova gužva pratili su to dalje, zajedno s Conom Crowleyem i Johnom
O’Mahoneyem, koji su na sebi imali dokumente u kojima je opisano o čemu smo razgovarali na
sastanku. Udvostručili smo se kako bismo ih upozorili, ali nismo stigli na vrijeme ’, uzdahnuo je Finn.
‘Sakrili smo se u jarak dok su ih Auxijevi pretraživali. Pronašli su potrebne dokaze, a Con i John odvedeni
su na stražnji dio kamiona. '
‘Nismo mogli učiniti ništa po tom pitanju, Finn’, rekao je Charlie, iskapivši viski i natočio si još jedan.
'Jaysus, ti jadni momci.'

‘Koliko su dokumenti bili inkriminirajući?’, Pitala je.

‘Hvala gospodaru Conu koji koristi kod, ali tamo ima dovoljno da se pokaže da su dobrovoljci IRA-e.’

‘A Sean?’

'Ah, sada Sean, on ima blarneya kako bi se izvukao iz zatvora Mountjoy. Rekao je Crakeu - tako se zvao
zapovjednik - da je u tom području kupovao stoku. Dao je lažno ime i eejit mu je povjerovao! Rekao je da
ima iskreno lice i poželio je da više Iraca bude poput njega. '

I Charlie i Finn glasno su se smijali dok ih je viski smirivao. ‘Ššš, upozorio je Nuala. ‘Što je s Conom i
Johnom?’

‘Ne bih sada želio vidjeti u kakvom su stanju ako Tom Hales i Pat Harte mogu nešto proći.’ Finn je
zadrhtao.

‘Ovi Auxies, nisu ti dobro pogledali lica, zar ne?’ Rekla je.

‘Što, osim što nam je zapalio baklju ispod brade?’ Charlie je uzdahnuo. 'Vidjeli su nas dobro, ali svi mi Irci
njima isto izgledamo.'

‘Što misliš što će se sada dogoditi s onim o čemu smo razgovarali?’, Pitao je Finn Charlieja.

'Rekao bih da će Sean imati još veću vjerojatnost.'

‘Na što?’, Pitala je Nuala.

Charlie pogleda Finna.

'Nuali možete reći bilo što', umirivao ga je Finn. 'Dobra je kao i naši muškarci bilo kojeg dana u tjednu.'

'Tada će ona uskoro znati za to', rekao je Charlie. 'To treba uključiti sve dobrovoljce oko ovih dijelova. . .
Mi ćemo dignuti u zrak postaju RIC-a Timoleague, a zatim zapaliti dvorac Timoleague i susjednu kuću
Traversa. '

Nuala je zurila u njih, otvorenih usta.

‘Ne biste se usudili! ‘Upravo na našem pragu!’, Dahtala je. ‘Hoćepretražite svaku kuću uokolo ako to
učinite. '

'Znam, Nuala, ali informacije imamo iz sjedišta u Dublinu', rekao je Charlie. 'Britanci žele preuzeti dvorac
i kuću i tamo poslati još muškaraca zbog problema koje smo im zadali. To se ne može dogoditi. Dakle, bili
bismo preplavljeni louseima. '

'Timoleague RIC pošta već je evakuirana, zar ne?'

'Da', rekao je Charlie, "ali Britanci to žele napuniti. Podignut će se tvrtka ovdje u Clogaghu, kao i drugi, a
mi ćemo prikupiti gelignit iz cijelog grada i sakriti ga negdje blizu. Mislili smo na Cross Farm, Nuala, ako bi
se vaši mama i tata složili. 'Dovoljno je blizu Timoleaguea.'

‘Ali obitelj Travers i njihove sluge u kući nisu evakuirani! Hoćete li ih zapaliti tamo gdje leže u svojim
krevetima? ’, Zgranula se Nuala. Starog Roberta Traversa iz kuće Timoleague vidjela je jednog dana s
prozora kuće Argideen, kad je on sa suprugom došao posjetiti Fitzgeralds.

'Britanci bi nas spalili u našim krevetima i ne bismo dvaput razmišljali o tome, Nuala, ali ne, već ćemo ih
odvesti na sigurno, ne brinite', tješio ju je Finn.

Udahnula je, a zatim polako izdahnula.

'A sada, Nuala, vrati se gore i odmori se', rekao je Finn, "a ja ću za tebe, Charlie, donijeti paletu iz vanjske
kuće."
'Naravno, sjajan sam tamo gdje sam na ovoj stolici. . . Vas dvojica idite gore. . . Bit ću . . . ’

‘Već spava, jadniče’, šapnuo je Fin. 'Ima dovoljno posla za petoricu muškaraca. Budući da je zapovjednik,
svaku ozljedu ili smrt u četi shvaća osobno. '

Gore je Nuala zagrlila muža koji je zaspao u trenutku kad mu je glava pala na jastuk.

‘Volim te, draga’, rekla je dok ga je milovala po kosi, mračno se pitajući koliko joj je još dana i noći
preostalo da osjeti kako mu srce neprestano kuca u njezino.

Kad je Nuala sljedeći mjesečni sajamski dan ušao u Timoleagu, kada su svi farmeri donijeli stoku na
prodaju, a vlasnici tezgi postavili se duž ulice, drveći sve, od domaćeg pekmeza do sedla, uobičajena
radost događaja bila je potpuno izgubljena. Pukovnija Essex bila je prijeteća prisutnost, marširala je
ulicama ili raščišćavala ljude iz pubova kako bi mogli sjesti na svoja mjesta. Hannah joj se pridružila kad
se krojačka radnja zatvorila za ručak i lutali su ulicom, bacajući pogled na štandove.

‘Jeste li čuli što će se dogoditi?’, Pitala je Nuala sestru ispod glasa.

‘Doista jesam. "Gnoj" je dostavljen na Cross Farm prije dva dana. '

‘Sveta Majko Božja, ovo će ovdje potaknuti haos.’

‘Nemoj mi reći, Nuala. ’Ovo je moj dan vjenčanja za tri tjedna. Bojim se da će polovica gostiju biti
zatvorena u vojarni Bandon, ili još gore, ako ih uhvate. '

Nuala je posegnula za sestrinom rukom. 'Moramo vjerovati da ih neće biti', tješila ju je dok su
manevrirali pored mladog bika kojeg je ponosni novi vlasnik prošetao ulicom.
‘Pa, zašto onda ne bismo kupili kruščiće od štanda gospođe MacNally, pojeli ih i onda otišli pogledati
svoju haljinu u dućan?’ Nuala je prisilila blistav osmijeh na lice. ‘I moje, naravno, iako mi samo pomisao
na to zadaje užas!’

'Volim jorgovan', rekla je Hannah obrambeno. '' To je prava stvar u Parizu, rekao je moj časopis. '

Nuala je zakolutala očima i otišla kupiti njihove kruščiće, a zatim su se smjestili na svojoj omiljenoj klupi s
pogledom na zaljev Courtmacsherry. Dan je bio vedar i blag i mogli su vidjeti ruševine stare kamene
opatije ispod sebe. Zvuk valova koji se lome na obalu smirio je Nuala-ine ispunjene živce.

‘Zna li on sam što će se dogoditi?’, Pitala je sestru.

‘Ne, i neću mu reći’, odlučno je rekla Hannah. 'Bit ću iznenađen kao i Ryan dan poslije.'

"Znam da se to mene ne tiče, Hannah, ali misliš li da je ispravno lagati o onome u što vjeruješ i hrabrim
stvarima koje si radio za svoju zemlju - njegovu zemlju - prije nego što se uopće vjenčaš? '

'Ovaj rat ne može trajati vječno, a ako je to samo nekoliko mjeseci pretvaranja, ja ću, pa ću. Ne moramo
li se svi pretvarati? ’Rekla je naglašeno.

'Ne sigurno našim muževima?'

‘Nuala, hoćeš li to ostaviti za sada? Svi znaju da ću se uskoro vjenčati s Ryanom, pa me ionako ne traže
da pošaljem depeše. Dakle, ne lažem ga, zar ne? '

Nuala je željela reći više, ali znala je da to nije njezino mjesto. ‘Pa, hoćemo li otići gore do trgovine i
isprobati onu jorgovanu krpu u kojoj ćeš me imati?’

‘Jesi li spreman za šetnju vani?’, Rekao je Nuala Philipu nekoliko dana kasnije, dok su šetali po njegovoj
dnevnoj sobi, po osjećaju kao tisućiti put. Mjesec dana svakodnevnog vježbanja ojačao je Filipov gornji
dio tijela kao i noge, pa je njegovo držanje sada bilo uspravnije čak i kada je sjedio na stolici. Nuala je bio
iznenađen koliko je visok, visok preko šest metara.

‘Vani?’ Philip je frknuo. ‘Prosinac je i želite me odvući u onaj vlažni, hladni zrak?’

‘Da’, rekla je. ‘’ Keper će biti dobar za vasou Zamotat ćemo vas čvrsto, a vi ćete se dovoljno brzo zagrijati
u hodu ’, ohrabrila ga je.

‘U redu onda’, smekšao se. 'Napokon, jednom sam živio u rovu ispod točke smrzavanja, pa bi šetnja
majčinim vrtom trebala biti vjetrić u usporedbi s njim.'

‘U redu, upozorit ću gospođu Houghton da ćemo izaći van.’

‘Ma, nemoj se zamarati time, Nuala, samo me spremi, hoćeš li?’

Pomogla mu je da se odjene u vuneni kaput, šal i kapu, a zatim su zajedno izašli na odmorište i ušli u lift.
Po dolasku u predsoblje, Maureen, koja je preko njega nosila pladanj, kratko se zaustavila i začuđeno
pogledala Philipa. Nuala je osjetila unutarnji osjećaj zadovoljstva.

Vani je zrak bio oštar i hladan, i premda se njihov dah vidio ispred njih, sunce je izašlo zasjati na
neplodnom zimskom krajoliku parkova. Dok su se Filip služio palicom, a Nuala joj je ruku zavukla u
njegovu krivudavu na drugoj strani, pažljivo su kročili stazom prema vrtu, da se Filip ne bi navukao na
komad vlažne mahovine.

‘Ahh’, Filip je njuškao zrak. ‘Sjajni irski miris treseta gori. Radije mislim da ste vilinska kraljica, Nuala ’,
rekao je kad su stigli u privatni vrt lady Fitzgerald, prolazeći pored kamenih žardinjera prepunih zimskih
maćuhica, koje su pružale divne prskanja ljubičaste i žute boje na uspavane trajnice. ‘Osjećam se kao da
ste me urokli. Nikad se više nisam mogao zamisliti kako hodam. Ići kamo želim, imati neovisnost. . . ’

‘’ To nije magija, Philip ’, odgovorila je. ‘’ To je tvoja snaga i naporan rad. ’

‘I vaše ohrabrenje’, rekao je, zastajući kako bi se okrenuo prema njoj. ‘Nuala, nikad ti ne mogu dovoljno
zahvaliti za ono što si učinio za mene. Vratili ste me u život. ’Zatim ju je uzeo za ruku i poljubio je.
‘Obećaj mi da me nikada nećeš napustiti, Nuala. Kunem se da bih umro bez tebe. Dali ste mi razlog da
ponovno živim. Obećaj mi, Nuala, molim te. '

Podigla je pogled prema njemu i ugledala suze kako mu se slijevaju niz lice.

‘Obećavam’, odgovorila je. Što je drugo mogla reći?

Kad se Filip te večeri u sedam sati proglasio iscrpljenim, presvukla se iz radne odjeće i upravo je htjela
krenuti kući kad ju je nazvala gospođa Houghton.

'Njezino gospodstvo želi vas vidjeti, Nuala', rekla je i povela je preko hodnika u lijepi salon, u kojem se
nalazio pisaći stol koji je gledao na vrt kroz koji su ona i Philip ranije prolazili. Lady Fitzgerald bavila se
čitanjem pisma, ali okrenula se i ustala dok je Nuala ulazila.

‘Hvala, gospođo Houghton. Možete nas napustiti. Molim te, sjedni, Nuala. ’Lady Fitzgerald pokazala je
stolicu.

‘Je li sve u redu, vaše gospodstvo? Philip je bio spreman za šetnju, ali ako biste više voljeli da ostane
unutra na toplom ... '

'Ma ne, ne, baš suprotno, Nuala. Jednostavno sam vam htjela zahvaliti ’, rekla je lady Fitzgerald. ‘Ova
predivna promjena u Filipu sve je na vama. Ne samo fizički, već je i bio takav. . . opet nadajući se. Čujem
kako se vas dvoje zajedno smijete, a zvuk me toliko raduje. Ja— ’Prekinula je i duboko udahnula. ‘Kao
gestu zahvale, želio bih vam povećati plaću na deset šilinga tjedno. Znam koliko ste se potrudili i nadam
se da ćete biti— ’

Kucanje na vratima prekinulo je lady Fitzgerald i ušla je gospođa Houghton. ‘Oprostite, lady Fitzgerald,
ali gospodin Lewis stigao je o slici u spavaćoj sobi Lily koju želite preoblikovati.’

‘Hvala, gospođo Houghton, izaći ću da ga vidim.’ Lady Fitzgerald okrenula se Nuali. 'Trebao bih biti samo
trenutak, draga moja, tada ćemo završiti našu raspravu.'
Kad su dvije žene izašle iz sobe i zatvorile vrata kako bi zadržala toplinu, Nuala si je dopustila da se malo
nasmije od oduševljenja.

‘Deset šilinga’, dahnula je, razmišljajući što bi ona i Fin mogli učiniti s prijeko potrebnim dodatnim
novcem. Ustala je i lutala prekrasnom sobom, diveći se krajobraznim slikama koje su krasile drvene
obložene zidove i stol s kožnim vrhom.

Ne prestajući razmišljati, Nuala je spustila pogled na pismo koje je Lady Fitzgerald upravo čitala.

Draga moja Laura i Reginald,

Još jednom pišem da zahvalno zahvalim za večeru neku večer; divna luka u sve olujnijem moru. Barem
neke dobre vijesti na tom frontu: dvojica naših špijuna koji djeluju kao dezerteri stekli su neprijateljevo
povjerenje i dogovorili sastanak s kolovođom TB 3. prosinca, kada ćemo ga uhapsiti.

Nuala je brzo pročitala ostatak i vidjela potpis na dnu:

Arthur Percival

Nuala je začula korake kako se približavaju vratima i požurila je da sjedne natrag u svoj stolac.

‘Ispričavam se’, rekla je lady Fitzgerald ušavši u sobu, a zatim otvorila ladicu svog stola i izvadila
omotnicu. ‘Vaša plaća za ovaj tjedan s dva dodatna šilinga unutra.’ Pritisnula je omotnicu u Nualine ruke.
‘Još jednom hvala draga moja. Sad se vrati kući tom svom mužu. '

Nuala je biciklom došla do Clogagha kao da je progoni sam vrag. Stigla jeu vikendici i s olakšanjem je
pronašao Finna u rukavima, označavajući školske zadatke za kuhinjskim stolom.
‘Finn’, dahtala je. ‘Imam hitne vijesti za Toma Barryja!’

Između gutljaja vode iz čaše koju je stavio pred nju, objasnila je misicu bojnika Percivala.

Fin je koračao ispred vatre dok je uzimao ono što mu je govorila.

‘Nuala, napad na Timoligu je sutra, a cijela je Kolona u visokoj brzini, a ljudi su na tajnim mjestima. . . Ne
znam kako pronaći Toma na vrijeme da mu kažem. . . ’

‘Moramo!’ Zavapila je Nuala. ‘Oni dezerteri s kojima se sastaje špijuni su za Britance! Essex će čekati
Toma i mi znamo što će mu učiniti! Znaju da je on mozak iza Leteće kolone, pa će ‘biti još gore od onoga
što su učinili Tomu Halesu i Petu!’

Finna je čučnula njegova supruga i uzela je u naručje.

‘Razvrstit ću to, draga’, nemoj se brinuti. Ono što ste otkrili je vitalno, a mi imamo priliku zaustaviti
sastanak. Molim te, pojedi nešto prije nego što se onesvijestiš od iscrpljenosti. '

Finn je ubrzo izašao, a kad se vratio, uvjeravao je Nualu da je ostavio riječ za Toma Barryja sa što više
dobrovoljaca. Sljedećeg jutra - na dan planiranih spaljivanja u Timolegi - mirno se odjenuo u odjeću svog
učitelja.

'E, pa, večeras nakon posla, vozite biciklom ravno do Cross Farma i pričekajte tamo dok ne budete čuli
sve jasno od mene ili nekoga s kime ću poslati poruku.'

‘Je li eksploziv - mislim, stajski gnoj - još uvijek na smetlištu?’ Nuala je bila toliko uznemirena da je
zaboravila razgovarati u šifri.
'Premješteno je bliže mjestu na kojem će biti potrebno', rekao je Finn. ‘Otišao sam da pomognem u
širenju.’ Snažno ju je poljubio u usne, a zatim je čvrsto zagrlio uz sebe. ‘Zbogom, Nuala. Volim te i vidimo
se. '

Uz to je otišao.

Gore u seoskoj kući te je večeri obitelj (minus Fergus, koji je pomagao u 'rasipanju gnoja' i Christy, koja je
ranije pomogla u premještanju 'gnoja', ali sada je radila kao i obično u pubu), prošla kroz njihova noćna
rutina. Iako se o toj temi nije razgovaralo kad su svi sjeli za čajem, osjet napetosti bio je opipljiv. Čak je i
njezin otac, koji je obično mogao voditi razgovor s muhom, bio tih. Svatko od njih znao je koliko je
lokalnih kolega bilo uključeno u večerašnje aktivnosti. ‘Hoćemo li otpjevati neke stare pjesme, muže?’
Pitala je Eileen dok su žene završavale s raščišćavanjem. ‘Hoćeš li izvući gusle?’

'Ne večeras; čak i sa izviđačima gore na brdu, bojao bih se kucanja na vratima. '

'Svakako, tatice, kad se taj gnoj raširi, dolje će biti zauzeti', rekao je Nuala.

‘Siguran sam da si u pravu, kćeri, ali to nije noć da riskiraš. Hannah će nam čitati iz Biblije. Što kažete na
to da Mojsije rastane Crveno more, a zatim prolaz kamo se ljude vodi u Obećanu zemlju? ’

Daniel se obitelji smrknuto osmjehnuo, a oni su kimnuli na prikladnost prijedloga.

Dok je sjedila prekriženih nogu uz vatru, s mamom i tatom s obje strane, slušala je Hannahino čitanje. I
to ju je smirilo.

O, dragi Gospodine i sveta Majko Marija, čuvaj moje Fince i Fergusa večeras na sigurnom, i pusti nas
svima nama Ircima da nam vrate svoju Obećanu zemlju. . .

Obitelj je upravo bila u procesu gašenja uljanica kad je Seamus O’Hanlon, njihov susjed i jedan od
izviđača, provalio kroz stražnja vrata. Cijela se obitelj smrzla tamo gdje su bili.
‘Naši momci su to i učinili! Popnite se na vrh brda i uvjerite se sami! '

Obitelj ga je slijedila kroz stražnja vrata i strmim šumovitim brdom do vrha. I tamo, preko doline i opet
nizbrdo prema Timolegi, ugledali su veliki žuti plamen kako skače na noćno nebo.

Obitelj se prekrižila, a zatim je sjela u zgrčenost na močnoj travi.

Nuala je zamislila da osjeća miris dima koji visi na hladnom noćnom zraku.

'Nadam se samo da se vatra neće proširiti', promrmljala je Hannah Nuali.

‘Ryan nije u svom konaku, zar ne?’ Uzvratila je šapatom Nuala. ‘Nisi li ga upozorio?’

‘Kako sam mogao? Tada bi znao da ja znam. '

‘Svakako, bit će dobro, Hannah, živi daleko od ciljeva. Samo se molim da se moj Finac i naš Fergus
večeras sigurno vrate kući. '

‘To će pokazati Britancima da mislimo poslovno i bez greške!’ Daniel je udario šakom u zrak.

‘Ššš, Daniele!’, Utišala je supruga. 'Nikad se ne zna tko vreba iz blizine.'

'Večeras smo samo mi žene, i bit ću radostan koliko god želim na svojoj zemlji.'

Dok su se vraćali prema seoskoj kući, Eileen je sustigla svoje djevojke. ‘Rekao sam vašem ocu da nas
neko vrijeme više neće koristiti kao odlagalište municije. Za to će biti odmazde, nemojte pogriješiti. '

‘I svi ćemo biti spremni za njih, mamice’, odlučno je rekla Nuala, dok Hannah nije ništa rekla i samo je
krenula niz brdo.
Na njezino olakšanje, Finn i Fergus vratili su se sigurno u ranim satima, ali sljedećeg jutra, glavna ulica u
Clogaghu bila je tiha, svi su se skrivali u zatvorenom, i od straha od odmazde i zbog smrada izgorjelog
drveta koji je još uvijek visio u zraku.

‘Zdravo, Lucy’, rekla je dok se puštala u kuhinju kuće Argideen.

Lucy je podigla pogled s poda da je ribala. ‘Zdravo, Nuala. Ne idite se presvući - lady Fitzgerald želi vas
prvo vidjeti. '

'Stvarno? Što o tome? ’

‘Nemam pojma. Gospođa Houghton će doći i odvesti vas do njenog salona. ’Nuala je naglo sjela na
najbližu stolicu.

Lucy nije bila raspoložena za razgovor i vladala je tišina dok je čekala da gospođa Houghton dođe po nju.

‘Prati me, Nuala.’

Prešavši dvoranu, gospođa Houghton pokucala je na vrata sobe salona lady Fitzgerald.

‘Dođi’, rekao je glas iznutra.

Lady Fitzgerald stajala je gledajući kroz prozor u svoj vrt, leđa ravno u tamnozelenoj haljini.

Kad se okrenula, Nuala je vidjela da su njezine dražesne crte lica ukočene poput tijela.

‘Sjedni, Nuala’, pokazala je lady Fitzgerald i učinila to.

'Sad,' započela je, 'Želim vam reći o pozivu koji je moj suprug primio jutros od bojnika Percivala, u vezi sa
sinoćnim grobnim događajima.'

'Oh', rekla je Nuala, prizivajući svaku trunku glumačke vještine koju je posjedovala kako bi održala svoje
crte mirnima. ‘Mislite na požare? Svakako, 'dvaput užasno za vidjeti.'

‘Bilo je, da, i moji prijatelji, Travers, koji su živjeli u kući Timoleague, sklanjaju se ovdje s nama. Imaju
samo odjeću u kojoj stoje, ali barem su zahvalni što su im Irci koji su napali njihov dom dopustili da odu.
Svejedno. . . ’

Lady Fitzgerald rastreseno joj je prešla rukom po čelu.

‘Ovo su mračna vremena u kojima živimo, Nuala. Otkriveno je da neki. . . osjetljive informacije
proslijeđene su IRA-i u vezi s detaljima koje je ovoj kući poslao sam bojnik Percival. Čovjek kojeg se
spominje u pismu - ili barem njegovi inicijali - nije stigao u susret špijunima, već je na njegovo mjesto
poslao druge. S njima se, naravno, imalo posla, ali čovjek s kojim su major Percival i njegov tim
mjesecima smišljali zavjeru za zarobljavanje i dalje ostaje na slobodi kako bi planirao i počinio daljnja
zlodjela poput sinoćnjih.

Nuala je osjetila kako pogled lady Fitzgerald počiva na njoj.

‘To pismo bilo je otvoreno ovdje, na ovom stolu, prije dva dana. Kad ste sjedili na toj stolici, a ja sam vas
ostavio na miru da nekoliko minuta vidite gospodina Lewisa. '

Nuala je jedva disala. ‘Ja—’

'I ovaj me incident natjerao da preispitam druge događaje', nastavila je lady Fitzgerald. 'Prije nekoliko
mjeseci major je spriječio pokušaj njegovog života u Bandonu, ali atentator je očito upozoren i nestao. Ni
jedna duša osim majora, njegovi ljudi i moj suprug znali su da će Essex provaliti u te kuće kako bi uhvatili
počinitelja. Osim sebe, naravno i sina, kojem sam rekla u povjerenju. Nuala, molim te sada da kažeš
istinu. Je li Filip razgovarao s tobom o tome? ’
‘Ja. . . To je bilo tako davno, ali mislim da je Philip rekao da je bojnik Percival došao posjetiti sir Reginalda
dan prije i da ne bi želio šetati vrtovima dok bi bilo posjetitelja. To je sve.'

‘Jesi li sigurna u to, Nuala?’

‘Sigurna sam’, kimnula je.

‘Nažalost’ - lady Fitzgerald dugo je uzdahnula rezignirano - ‘čini se da lažete. Prije nego što sam
spomenuo Philipa, spomenuo sam je li s vama razgovarao o planu bojnika Percivala, a on je rekao da
jest. Njegovu priču potvrdila je i Maureen, koja je s najviše nelagode izvijestila da je bila u sobi i
posluživala čaj kad je bio razgovor. '

‘Da, sad razmišljam o tome,’ istina je, vaše gospodstvo. Philip je spomenuo nešto o bojniku Percivalu.
Nisam ti to htio reći, u slučaju da ga uvalim u nevolju. Često razgovaramo o. . . neprijateljstva. Mi smo,
pa, prijatelji smo. '

‘I vjeruje vam. Razumijem ’, rekla je lady Fitzgerald. ‘Što ovu situaciju čini još težom.’

‘Kunem se da ću mu u budućnosti reći da ne želim s njim razgovarati ni o čemu. 'To samo zato što mu se
činilo da nema s kim drugim razgovarati, osim s vama, naravno', dodala je Nuala brzopleto. ‘I nikad ne
bih gledao vaše osobne stvari ili čitao slova—’

‘Oprosti mi Nuala, to mi je teško povjerovati. Vidite, nakon što sam razgovarao s Maureen i ona je
potvrdila priču moga sina, jadnica se slomila. Rekla je da se osjeća lošom zbog odanosti vama kao
drugom članu osoblja, ali da osjeća kako mi mora reći da su vaša obitelj zapaženi Fenjani, a vaš brat
poznati IRA dobrovoljac. Također mi je rekla da je vaša sestra Hannah vodeće svjetlo ove irske ženske
dobrovoljne organizacije. Ona sumnja da ste i vi možda ili barem podržavate obitelj. . . aktivnosti sa
strane. Što imaš na to reći, Nuala? '

'Ništa, osim' istina je da se moja obitelj sastoji od ponosnih irskih plemena, ali dalje od toga ne znam
više. Osim toga, više ne živim pod njihovim krovom. Moj suprug je Finn Casey, školski učitelj u Clogaghu.
'

‘Ja ksada je, Nuala, a također znam da je misteriozno odsutan s posla u posljednjih nekoliko mjeseci. '
‘Bio je bolestan, lady Fitzgerald, s lošim želucem. Što bi moglo biti loše u tome? ’

'Na površini, ništa, ali Maureen ima prijatelja koji živi blizu vas. Očito je popodne otišla pozvati vašeg
supruga da vidi treba li mu nešto dok ste ovdje radili. Rekla je Maureen da su sve zavjese navučene i da
iznutra nije bilo odgovora. Kao da je kuća prazna. '

'Bio je vrlo bolestan, lady Fitzgerald, i nije bio spreman primati susjede.'

‘Toliko bolesno da ste mu ostavili svih onih popodneva da dolazi ovamo na osam sati?’

Pitanje je visjelo u zraku dobrih nekoliko sekundi prije nego što je lady Fitzgerald ponovno progovorila.

'Ovo je Irska, Nuala, i iako sam se možda rodio Englez, to je moj dom već više od dvadeset i šest godina.
Dobro znam kako zajednice paze jedna na drugu. I kako tek udana supruga ne bi ostavila teško bolesnog
muža samog bez nekoga tko bi se brinuo za njega. S njim bi bio netko, Nuala, ili bi ga barem redovito
provjeravao. '

‘Ja. . . ’

‘Nisam ovdje da sudim vama, vašoj obitelji ili suprugu o vašim aktivnostima izvan ove kuće. Zapravo, više
bih volio da ne znam, jer mi se jako sviđaš, Nuala. A najtragičnije od svega je što to čini i moj sin. '

Nuala je gledala kako suze ledi u očima Lady Fitzgerald.

‘Međutim, s obzirom na ove nove informacije i razorne požare u Timoleagueu sinoć, više vam ne mogu
vjerovati. Ili tvoja obitelj. '

‘Ali Maureen teško poznajem! Kako to da ona misli da toliko zna o njima? Istina je da je nikad nisam
volio. '
‘Sad, sad, Nuala, molim te, ne budi drski. Ne odgovara vam. Jednostavna je istina da ne mogu riskirati da
moj dragi nevin Filip preda daljnje informacije ženi za koju vjeruje da mu je prijatelj. Stoga sam prisiljen
otkazati vam ovdje zaposlenje. Odmah ćete napustiti kuću. ’Lady Fitzgerald prišla je stolu, otvorila ga i
izvadila malu smeđu omotnicu. 'To je vaša plaća do kraja tjedna.'

Nuala je ustala, otvorenih usta prestravljena. ‘Smijem li se ni oprostiti od Filipa?’

‘Najbolje je da to ne učinite. Rekla sam mu da je vašem mužu teško loše i odlučili ste da morate biti kod
kuće i brinuti se za njega, kao što bi trebala svaka dobra supruga. '

Nuala je sada otvoreno plakala. ‘Molim te. . . recite mu da će mi nedostajati i zahvaljujem milijunu što
ste me naučili igrati šah - nikad ga nisam uspio pobijediti, jer je bio tako briljantan i— ’

'Naravno da hoću i budite sigurni da nikome neću ništa reći o našim jutrošnjim raspravama. Vaše su
tajne ako su tajne - sigurne su sa mnom, ali znajte da nisu toliko sigurne u drugim rukama. Život je
prepun teških izbora, Nuala, a mi živimo u teškim vremenima. Prihvaćam da vaša odanost uvijek mora
biti prema vašem suprugu i vašoj obitelji. '

Nuala je nos curio tako brzo da se svela na dostojanstvo brisanja na ruci.

‘Oprostite, ledi Fitzgerald. Bila si tako dobra prema meni. . . ’

Nuala je osjetila ruku na svom ramenu. ‘A ti si bio tako dobar prema Filipu i na tome ti zahvaljujem.’

Kad je Nuala stigla kući, zatvorila je zavjese straga i ispred kuće. Zatim je sjela na stolicu do vatre i
zaplakala svoje srce.

‘O, Filipe, jako mi je žao što sam te iznevjerio. U tebi nije bilo lošeg, a sada više neću biti tu da bih ti
prigovarao. '
Kad je bila suza i očajna je željela razgovarati s nekim o tome što se dogodilo, poprskala je lice vodom i
pospremila kosu kako bi prešla cestu da vidi Christy. Nitko nikada nije mogao znati koliko je ona
slomljena srca zbog Filipa - čak ni Finn - ili bi je do jutra nazivali izdajicom.

‘Hoćete li skočiti i popiti čašu kad završite ovdje?’, Pitala ga je.

'O, naravno, malo ih je danas.'

Natrag u kućici, Nuala je silila malo kruha i maslaca, a zatim izvadila bocu viskija iz ormarića i pronašla
dvije šalice. Christy je stigla dvadeset minuta kasnije i obojici je natočila kap.

‘Jesi li za teške stvari, Nuala?’ Christy se nasmiješila.

‘Nakon dana koji imam, shvatit ćete zašto jesam.’

Tada je rođaku ispričala što se dogodilo gore u Velikoj kući. Natočio si je još viskija.

‘Jaysus’, dahnuo je. ‘Mislite li da će vjerojatno reći bojniku Percivalu na što sumnja? Ne bi imala razloga
da to ne učini, Nuala. '

‘Ne, nemam. Možda sam naivan, ali ona je bila draga, Christy, čak i kad je govorila da moram napustiti
njezin posao. 'Kao da je razumjela i nekako suosjećala.'

'Ona je žena kojoj su se suprug i sin borili kroz dva rata. Sad su svi uključeni u drugu. Iz onoga što kažete,
čini se da je ona rijetka Britanka sa srcem. Opasna je ova Maureen. Kakva vještica da vam tako govori. '

‘Mrzila me od dana kad sam stigla. Nije joj se svidjelo što smo Filip i ja bili prijatelji i morala me poslužiti
čajemery day. ’Ta je misao barem izmamila osmijeh na Nualine usne.

‘Zvuči kao da je bila ljubomorna na tebe.’

‘Lucy, moja prijateljica gore, rekla mi je da je izgubila muža i dijete. Pretpostavljam da je gorka, pa i jest. '

'Rat to može učiniti tako. Slušaj, moram se vratiti. Kasnije ću odjahati do Cross Farme i reći obitelji što se
dogodilo. Pripremat ćemo se za najgore. Finn se uskoro vraća iz škole. '

‘A onda je ravno s Kolumnom. Pretpostavljam da su planirali nešto drugo. '

‘Moraš biti miran, Nuala. Preko puta sam ako me trebaš. ’Christy je ustala i poljubila je u tjeme. 'Vidimo
se', rekao je kad je izašao kroz vrata.

Cijela je obitelj sljedećih dana bila na trzavicama za slučaj da je razlog naglog odlaska Nuale iz kuće
Argideen dospio do ušiju vlasti. Na njihovo zajedničko olakšanje, niti u vikendicu Nuale i Finna, niti na
Cross Farm nisu izvršeni prepadi. Kad je u gradu pokupila poruku od Hannah u Timoleagueu da preuzme
kapetana Cumanna na mBan u Darrari, Nuala je u daljini ugledala lady Fitzgerald. Poželjela je da joj može
zahvaliti što je održala riječ, ali umjesto toga, Nuala se okrenula i krenula u suprotnom smjeru.

Srećom škola je završila za božićne praznike, pa nije bilo potrebe za opravdanjem kad je Finn objavio da
je otišao u daljnji kamp za leteće kolone.

‘Nisam siguran kad ću se vratiti, draga’. Treniramo, a zatim i zasjedu za planiranje - Auxijevi se udaljavaju
od dvorca Macroom i prelaze na naš teritorij, a mi ćemo im pokazati tko je ovdje šef. Pođite s obitelji na
Cross Farm na nekoliko dana; Mogao bih biti odsutan neko vrijeme. '

Briga zbog Finove odsutnosti malo je ublažena provodeći vrijeme pomažući se u pripremama za
vjenčanje svoje sestre i za sam Božić. Često je biciklirala do Timoleaguea kako bi se sastala s Hannah u
vrijeme ručka.

‘Jeste li već bili u Ryanovom konaku?’ Pitala ju je Nuala dok su jeli svoj ručak na klupi s pogledom na
zaljev.

‘Doista jesam. Kuća je u vlasništvu gospođe O’Flanaghan, a Ryan ima potkrovlje za sebe. '
‘Ima li bračni krevet?’ Gurnula je sestru.

Za sada samo jedan keper. Tražimo drugo mjesto, jer bih volio vlastitu kuhinju i sadržaje. Uz moje plaće i
Ryanove, možemo si to priuštiti, ali u gradu se sada ništa ne smije imati. '

Dok je odmicala popodnevne sate koje bi inače provodila s Filipom, Nuala je krenula u izradu pokrivača
od patchwork-a kao vjenčani poklon, koristeći razne dijelove materijala koje je sakupljala tijekom
godina. Nikad krojačica poput svoje sestre, mučila se, ali nije li ta misao bila važna? rekla je samoj sebi
dok je po tko zna koji put iskopčala flaster. Barem ju je odvojila od zabrinutosti hoće li Philip nastaviti s
hodanjem, a Finn na sigurnom. Odmazda za spaljivanje vojarne i dvorca još se uvijek događala, a jezive
slike vrsta mučenja koje su drugi dobrovoljci pretrpjeli od Britanaca progonile su je.

Ako je išta malo patnje bilo do toga da se mene sazna. . . Tresla se, a onda, govoreći sebi da briga nikome
ne pomaže, stisnula je zube i usredotočila se na šivanje popluna.

Loše vijesti stigle su nekoliko dana kasnije kada je u okrugu Cork proglašeno vojno stanje. To je značilo
da se bilo kojeg muškarca može zaustaviti i pretražiti, a ako se utvrdi da na njemu ima streljiva ili oružja,
odmah je uhićen i podložan vojnom sudu. Ako bude proglašen krivim, mogao bi biti upucan. Po cijeloj
županiji uveden je i policijski čas, a nijedan stanovnik nije smio izlaziti između osam sati. i šest ujutro

‘Ali što bi se dogodilo da član obitelji umire u susjednom selu ili čak u susjednoj ulici?’ Rekao je Nuala
pokazujući Finn Cork Examiner novine u kojima su tiskani novi zakoni.

'Patrole bi vas uhitile na vidiku', slegnuo je Finnom.

‘Kaže da također možete biti uhićeni zbog utajivanja osumnjičenog dobrovoljca,„ lotanja “ili jednostavno
držanja ruku u džepovima. . . ’Nuala je s gađenjem odmahnula glavom.
'Dobra vijest je da svi stanovnici gradova i sela još više mrze Britance zbog nove presude. Charlie mi je
rekao da mu je prišlo četrdeset novih volontera, želeći se prijaviti. Pobijedit ćemo u ovom ratu, Nuala,
kunem ti se, hoćemo. '

Fin je nastavio redovito nestajati po mraku, unatoč policijskom satu, dok su Tans i Essexes marširali
ulicama lokalnih sela kako bi zastrašili stanovnike. Inzistirajući na Finnu da će ostati u vikendici, Nuala je
provodila većinu večeri sama radeći na Hannahinom poplunu. Barem je znala da se uvijek može obratiti
Christy, koja je zbog policijskog sata morala provoditi noći iznad puba. Dovezla se do kuće kako bi
potražila utjehu sa svojom obitelji kad god je policijski čas dopuštao.

‘Jaysus! Jeste li to vidjeli? ’Daniel je lupio novine po stolu i pokazao žuljevitim prstom na naslov. ‘Kako bi
to mogao učiniti svima nama kad jesmoborite se da svoje stado oslobodite britanske tiranije? '

Obitelj se okupila i pročitala u novinama da je biskup Cork izdao dekret, rekavši da će svaki katolik koji
sudjeluje u zasjedi, biti kriv za ubojstvo, i odmah izopćen.

‘Isuse, Marija i Josip!’ Promrmljala je Eileen, prekriživši se i teško sjela na stolicu. ‘Gotovo svaki volonter
je katolik! Oni trebaju osjećati da je Bog na njihovoj strani dok se bore, a ne da će ih izbaciti s neba i
smjestiti u pakao ako to učine! '

'To mora reći', pljunuo je Daniel, 'nakon što su Crni i Tanji zapalili pola grada pluta!'

‘Mislite li da je to bio britanska puška koja mu je pokazivala na leđa kad je to učinio?’ Rekao je Fergus.

‘Možda si u pravu, ali ne bih mogao biti sigurniji da će mu to‘ odbiti ulazak u Biserna vrata, a ne naši
hrabri muškarci i žene. ’

‘Ali hoće li se boriti dalje?’, Pitao je Nuala.

‘Hoće li vas spriječiti da radite to što radite?’ Daniel ju je pogledao. ‘Bi li zaustavio bilo koga od vas?’

Brat i sestra su se pogledali. ‘’ Twill me neće zaustaviti ’, rekao je Fergus.

‘Ili ja’, promrmljala je Nuala posežući za utjehom majčine ruke.

Potrebna sigurnost svoje obitelji nakon takvih vijesti, Nuala je odlučila prespavati. Hannah je stigla iz
krojačke radnje, a nakon čaja, njih su dvije otišle gore razgovarati.

‘Kakav je budući suprug?’, Rekla je Nuala dok su ležali na svom krevetu.

‘Bio je na misi kad sam ga ranije napustila’, uzdahnula je Hannah. 'Rekao je da želi vremena da razmisli o
biskupskom proglasu. Već sam vam rekao da nas Ryanova vjera sramoti. '

‘Smatra li da je uredba ispravna?’

'Rekao je da bi barem' moglo spriječiti neke dobrovoljce da nastave sa svojim nasilnim aktivnostima, a to
je moralo biti dobra stvar. Želi mir, Nuala, to je sve. '

‘Zna li Ryan da su većina onih koji prisustvuju njegovom vjenčanju volonteri?’

‘Nisam mu rekao, kao ni itko drugi. Ima pravo na svoje stavove, pošteno. ’Hannah je sestru pogledala. 'I
dalje želi slobodu za Irce, ali ima drugačiji način razmišljanja kako to dobiti.'

‘Pa, sad, sjednimo ovdje i pričekajmo da nas vojska sve pobije, zar ne? Volio bih mu pokazati neke
depeše koje je potpisao njegov heroj Michael Collins. 'Uporedo s njegovom idejom da formira Leteću
kolonu i ...'

‘Mislite li da ja to ne znam ?! Ali što mogu učiniti? Udam se za tog muškarca za nekoliko dana! I to je sve.
'

Jutro prije Hannahinog vjenčanja zakucalo je na vrata vikendice. Nuala ga je otvorila da vidi svoju
prijateljicu Lucy, dolje iz Velike kuće.
'Zdravo, Lucy', lijepo je vidjeti te. Hoćete li ući? ’

‘Krećem na posao, ali mislio sam da svratim i kažem vam prije nego što ste to čuli od bilo koga drugog.’

‘Što je?’ Pitala je Nuala dok ju je Lucy slijedila. Uvijek lagana, danas je Lucy izgledala poput prestrašene,
krhke ptice.

‘Ah, Nuala, mislim da trebaš sjesti. Imam neke uznemirujuće vijesti za vas. '

'Što je? Što nije u redu?'

'Ne znam kako to reći, ali, jučer. . . začuo se glasan prasak iz spavaće sobe mladog gospodara. Njezino je
gospodstvo trčalo gore najbrže što je mogla, ali hitac mu je pogodio glavu. . . već je bio otišao. '

‘Što?’ Nuala je zbunjeno odmahnula glavom. ‘Tko je već otišao?’

‘Filipe. Izvadio je iz ladice službeni revolver i pucao si u glavu. Tako mi je žao, Nuala. Znam koliko vam je
bio drag. '

‘Ne’, bilo je sve što je Nuala uspjela prošaptati. 'Zašto? Bilo mu je bolje, hodao je sam i izlazio van i. . . ’

‘Nije bilo više toga nakon što ste otišli, Nuala. Maureen je bila zadužena da pazi na njega dok je lady
Fitzgerald pokušavala pronaći novu medicinsku sestru. Rekla je da je sjedio na stolici zagledan kroz
prozor i uopće joj nije razgovarao. Lady Fitzgerald bila je dovoljno zabrinuta da nazove liječnika koji mu
je propisao neke tablete, ali. . . ’

'Kako je . . . ona?'

'Zatvorila se u svoju spavaću sobu i nikoga neće pustiti unutra. Znali biste više od većine koliko voli tog
dječaka.'
‘Da, jeste, i oh. . . ’

Riječi joj nisu uspjele, a ona je stavila glavu u ruke i zaplakala.

‘Slušaj, moram ići, ali mogu li nazvati susjeda da sjedne s tobom?’

'Ne! Ne može se vidjeti da sada tugujem za neprijateljem, zar ne, Lucy? '

‘U pravu si, dakle’, složila se Lucy. ‘Čuvaj se, Nuala, i žao mi je.’

Nakon što je Lucy otišla, Nuala se popela na svoj bicikl i krenula prema mjestu za koje se nadala da joj
može pružiti utjehu. Dok ju je hladna prosinačka kiša oblila do kostiju, podigla je pogled prema
neplodnim granama hrasta.

‘Filipe, ako čuješ gore, to sam ja, Nuala’, šapnula je. ‘Tako mi je, tako mi je žao što sam te morao
napustiti, ali cijela ova zbrka značila je da me tvoja mamica nije mogla zadržati. ’To je moja greška, ovo;
Iznevjerila sam vaše povjerenje i nikada si to neću oprostiti, nikada. '

Namočivši se, Nuala je ustala i zaletjela se u Timoleagu dok ju je kiša tako jako prosipala da je pomislila
da bi se mogla utopiti, a bilo joj je svejedno hoće li. U crkvi door, sišla je s bicikla i ušla unutra. Prekriživši
se i kruneći pred oltarom, kleknula je moleći Boga i Svetu Majku za oprost. Zatim je ustala i otišla do
zavjetnog stalka za svijeće. Izvadivši novčić iz džepa i stavivši ga u lonac, zapalila je svijeću za časnog
Philipa Fitzgeralda, protestantskog sina lokalnog vlasnika zemlje, i njezinog prijatelja.

‘Počivaj u miru, Filipe, i nikad te neću zaboraviti’, promrmljala je dok je svijeća gorjela među ostalim
upaljena za katoličke duše.

Tada se okrenula i izašla iz crkve.

Lipnja 2008

Posegnula sam za maramicom i snažno ispuhnula nos. Zatim sam okrenuo stranicu pohabane bilježnice:

Ne mogu pisati više.

Nakon toga, preostale su stranice bile prazne.

Zatvorio sam bilježnicu i legao, razmišljajući o ovoj mladoj ženi koja je na svojim ramenima iznijela težinu
svijeta, vodeći naizgled neosvojivi rat. Bila je mlađa od moje vlastite kćeri, ali suočila se s užasima koje ni
Mary-Kate ni ja, ni itko tko nikada nije proživio rat, nismo mogli početi razumijevati. Ipak, sad sam
mogao vidjeti da je sjeme nasilja posijano u Nualinom životu prije gotovo devedeset godina dotaklo
moje vlastito s katastrofalnim posljedicama. . .

U glavi sam se osjećao prepun prošlih glasova: one posebne melodične kadence West Cork koju je Nuala
prenijela svojim tekstom, poznatih imena mjesta koja sam toliko dugo izbacivao iz uma.

Dao mi je ovaj dnevnik prije svih tih godina da bih ga razumio. I da, da su to bile riječi njegove bake, to je
sigurno objasnilo njegovu mržnju prema Britancima. Jednoga čega sam se jasno sjećao svojih dana u
Irskoj bilo je da su svi imali duge uspomene. I da su se stare pritužbe rijetko opraštale i zaboravljale, već
su se prenosile s koljena na koljeno.

Iznenada sam zijevnuo i shvatio da se osjećam iscrpljeno. Prošlost je bila strana zemlja toliko dugo, ali, i
metaforički i fizički, približavao sam joj se. . .
'Gdje je ona? Mislite li da ona neće doći? ’

Star je koračala po dnevnom boravku svoje sobe i nervozno pogledala na sat. 'Već je deset sedam. Ne
smijemo je izgubiti sada, Orlando. '

‘Ne paničarite, ledi Sabrina, siguran sam da se ništa nije pokvarilo s mojim planom’, odgovorio je
uzimajući šampanjac.

'Volio bih da sam mogao biti opušten kao i ti', promrmljala je Star, a zatim uzela slušalicu i nazvala 0.
"Halo, je li ovo recepcija? Možete li me možda povezati s gospođom Mary McDougal u sobi 112? Hvala
vam puno, to je jako lijepo od vas. ’Star je pričekala dok ju je recepcionar povezao, podigavši
neodobravajuću obrvu prema Orlandu, koji je obojici točio šampanjac. Linija je nepodnošljivo dugo
zvonila prije nego što je odgovoreno.

‘Halo?’, Odgovorio je omamljeni glas.

‘Gospođa McDougal? Ovdje je Sabrina Vaughan. Orlando i ja samo smo se pitali da li još uvijek dolaziš? ’

'Ja sam. O draga, bojim se da sam sjela na krevet i da sam sigurno pala. Kako bezobrazno od mene.
Dolazim za deset minuta. '

‘Uopće nema problema, gospođo McDougal. Vidimo se uskoro. '

Kad je spustila slušalicu, Orlando joj je podigao čašu. 'I riba se namota u mrežu.'

‘Iskreno, Orlando, nije kao da je lovimo, već samo želimo razgovarati s njom! Otići ću i pospremiti se. '

Petnaest minuta kasnije začulo se kucanje na vratima. Nervozno zaglađujući suknju haljine, Star je
krenula odgovoriti na nju.
Merry McDougal stajala je u hodniku, odjevena u ukusnu žadnozelenu haljinu, udruženu s crnim
dvorskim cipelama. Njezina plava kosa visjela je u valovitom bobu do ramena oko lica lijepog crta, a
safirnoplave oči isticale su se na njezinoj blijedoj koži. Star je pomislila kako elegantno izgleda, unatoč
tome što se tek probudila iz improviziranog drijemanja. Stisnula je malu vrećicu, a Star je progutala kad
je na jednom prstu ugledala smaragdno-zeleni odsjaj.

‘Zdravo, gospođo McDougal. Uđi ’, rekla je Star, trudeći se da zvuči što prirodnije.

Povela je Merryja u veliku dnevnu sobu i vidjela da je Orlando nestao u spavaćoj sobi. ‘Molim vas,
sjednite dok dovodim Orlando. Upravo je telefonirao a. . . dobavljač vina. Natrag u krpelju ’, rekla je, a
zatim se spustila u spavaću sobu. Stajao je kraj vrata i očito ih je osluškivao.

‘To je ona!’, Prošaptala je Orlandu zvijezda. ‘O moj Bože, osjećam se tako nervozno. I pogodi što?'

'Što?'

'Samo sam na brzinu pogledao, ali izgleda da ona nosi prsten.'

‘Kao što kažu ovih dana, petica!’ Bez da je Staru zapravo ponudio pljesak, Orlando je prošao kroz vrata.

‘Gospođo McDougal, puno vam hvala što ste došli. Molim te, ne trudi se ustati ’, rekao je dok se žena
pripremala za ustajanje.

'Žao mi je zbog svog zakašnjenja. Kao što sam rekao Sabrini, bojim se da me jet lag došao do mene i da
sam zaspao. '

Star je primijetila da je imala blagi, nezamjenjivi naglasak u pozadini njezina ugodnog, niskog tona.

‘Molim vas, nemojte se ispričavati, gospođo McDougal. Dalo je sebi i mojoj staroj prijateljici, Sabrini
ovdje priliku, da je sustignemo, iako bi to možda morao biti you koji mora sustići alkohol. ’Orlando je
kimnuo prema svojoj čaši šampanjca. 'Previše njih je palo u susret. Iz nove je špilje, pristupačnije od
vaših Kruga i Doma Pérignon, i zaista prilično ugodno. Ni sam nisam osobiti ljubitelj šampanjca,
pogotovo kad pjenušavi element nadjača okus, što čini kod nekih marki, ali ovo je vrlo ukusno. Hoćete li
nam se pridružiti u ostacima boce ili biste radije popili nešto drugo? '

'Možda zvučim prilično dosadno, ali mislim da bi bilo bolje da se držim vode dok imamo intervju. Mozak
mi je nejasan kakav jest. Oh, i molim vas, zovite me Merry ’, dodala je kad je Star prešao sobu do niše i
podigao dvije boce s vodom.

‘Još uvijek ili pjenušava?’ Pitala je Star.

‘Imat ću pjenušac, a onda ću se barem osjećati malo svečanije.’

Jednom kad je voda izlivena, Orlando je sjeo u stolicu za pušenje baršuna nasuprot Merry. Pokazao je
diktafon koji je ležao na stolu između njih. ‘Bi li vam smetalo ako ovo snimim? Moja stenografija ne
postoji i volio bih uhvatiti svaku riječ koja vam padne s usana. '

‘Naravno da nisam’, rekao je Merry otpivši gutljaj vode. ‘Što biste točno željeli znati?’

‘Krenimo od toga kako je sve počelo. Mislim da iz vašeg naglaska mogu otkriti da niste urođeni Kiwi.
Zapravo, oprostite mi ako griješim ', rekao je, kad je Star sjeo na sofu,' ali mislim da tamo negdje čujem i
najmanji tračak irskog provrta. '

Star je gledao kako lagano rumenilo dolazi na ženske obraze.

'Imate dobro uho, iako sam iz Dublina otišao odmah nakon sveučilišta. Već nekoliko desetljeća živim na
Novom Zelandu. '

‘Ah, jedan od mnogih milijuna irskih emigranata?’

‘Nažalost, da. U to smo vrijeme svi tražili bolji život negdje drugdje. '

'U stvari, imao sam nekoliko prijatelja koji su išli na Trinity College. Jeste li bili tamo ili na Sveučilišnom
koledžu u Dublinu? '
'Trojstvo. Studirao sam klasiku. '

Orlandovo se lice ozarilo. ‘Tada ćemo možda morati raspraviti puno više od vina. Grčka filozofija i
mitologija velike su moje strasti i ponekad poželim da sam se njima bavio nakon sveučilišta. '

'I oni su sigurno bile moje strasti. Kad sam bila dijete živjela sam i disala grčke mitove ’, rekla je.

'Moj je otac potaknuo moju strast', komentirao je Orlando. 'A ti?'

'Imao sam kuma koji je bio kolega iz klasike na Trinityju kad sam ga prvi put upoznao, a zatim postao šef
odjela. Naravno, sad je već dugo u mirovini i možda više uopće neće biti živ. '

‘Izgubio si kontakt s njim?’, Upitao je Orlando.

'Da ja . . . pa, ’Merry je slegnula ramenima. ‘Znate kako je. U svakom slučaju, hoću li vam reći kako smo
moj suprug i ja pokrenuli Vinariju? '

‘Molim vas, draga gospođo, imam sve uši.

‘Pa, Jock i ja upoznali smo se kad sam stigao na Novi Zeland i oboje smo radili u hotelu zvanom The
Hermitage. U podnožju je Mount Cooka na Južnom otoku. Bila sam tamo konobarica kad sam ga
upoznala. Počeo je kao konobar, ali već se probio do mejtre i sommeliera. Već tada je imao strast prema
vinu. Žao mi je, vjerojatno sam otišao predaleko za vaš članak. . . ’

‘Molim te, riječ je tvoja, Merry. Izbacujte koliko god želite, čini mi se fascinantnim. '

Star je pažljivo slušao kako je žena razgovarala o tome kako su se njih dvije vjenčale, a zatim kako su, na
izletu u dolinu Gibbston u središnjem Otagu, naišle na staru kamenu ruševinu kuće, za koju je Merry
rekao da je vjerojatno bila izgrađena za vrijeme zlatne groznice. Zaljubili su se u to i trebale su godine da
se obnove.
‘Znali smo putovati dolje vikendom i praznicima. Jack je u to vrijeme bio tek mališan, ali svi smo to voljeli
i ljepotu naše doline, toliko da smo Jock i ja na kraju odlučili uložiti svu svoju ušteđevinu u osnivanje
tamošnjeg vinograda. '

Dok je Merry pronašla korak, govoreći Orlandu kako su ona i Jock radili poput vraga, kupajući se u
potocima dok nisu uspjeli sagraditi kupaonicu, Star je pustila da joj se oči krišom spuste s Merryjeva lica
na ruke, male, blijede i delikatna. Jedna joj se ruka odmarala u krilu, a Star je vidjela da je prsten
definitivno izrađen od smaragda i složen u obliku zvijezde oko dijamanta. Snimila je mentalni prsten, a
zatim ustala.

‘Oprostite, ali moram u kupaonicu’, rekla je izlazeći iz dnevne sobe u spavaću sobu, zatvarajući vrata za
sobom. Potrčala je do svog spremišta, povukla ga na krevet i krenula u držač mreže za omotnicu na kojoj
je crtež prstena. U kupaonici, s čvrsto zaključanim vratima, Star ih je izvukao i zagledao se u njih.

Bilo je identično.

Ispustivši zahod, a zatim izlučujući omotnicu u ladicu pokraj kreveta, vratila se u dnevnu sobu.

'Što se tiče detalja o stvarnoj mješavini grožđa koje sada koristimo', govorio je Merry, 'morate
razgovarati s mojim sinom Jackom, koji je trenutno u dolini Rhône, proučavajući njihovo vinogradarstvo i
tražeći bilo kakve tehnikeprimijeniti na vlastiti vinograd. Otago je poznat po crnom pinotu, kao što znate.
Dopustite mi da zapišem njegov broj. '

Dok se Merry savijala kako bi pronašla svoj mobitel u torbi koju je ponijela sa sobom, a Orlando joj je
ponudio olovku i papir s hotelske podloge, Star je ponovno zurio u prsten, samo da se uvjeri.

‘To je njegov francuski mobitel. Najbolje je nazvati nakon četiri sata. naše vrijeme.'

‘Hvala vam puno, gospođo McDougal. Mislim da će vaša priča biti najinspirativniji članak. Samo ako se
sjetim još pitanja, možete li mi dati svoj broj mobitela? '

'Naravno', rekao je Merry dodavši to u bilješku.

‘Sad, jesi li siguran da nećeš popiti piće s nama?’

‘Ah, hajde onda, ja ću mali viski’, složio se Merry.

‘Pa’ - Star je preuzeo vlast dok je Orlando krenuo prema mini-baru - ‘koliko dugo ćete biti u Londonu?’

'Još nisam siguran, možda nekoliko dana, možda dva tjedna ili dva mjeseca. . . Otkako je Jock umro, a
Jack preuzeo Vinariju, slobodan sam poput ptice. Šteta je što mi se moja kći nije pridružila. Nikad prije
nije vidjela Europu ', dodala je Merry uzimajući viski.

‘Kako kažu u Irskoj, sláinte!’ Nazdravio je Orlandu.

‘Sláinte!’ Ponovio je Merry dok su zveckale čašama.

‘Pa, koliko ima tvoja kći?’, Pitala je Star, iako je znala.

‘Mary-Kate dvadeset i dvije - deset je godina između Jacka i njegove sestre. Imali smo Jacka, a zatim smo
se borili da ponovo zatrudnimo, pa smo usvojili. '

‘Je li Mary-Kate zainteresirana za pridruživanje obiteljskoj firmi?’, Pitao je Orlando.

'Ne, uopće. Studirala je glazbu na sveučilištu i želi to ostvariti u svojoj karijeri. '

‘Pa, moglo bi se nadati da će, sa svojim sinom na čelu i ovim člankom, naslijeđe koje ste njegovali Jock
doista početi privlačiti pažnju šireg vinskog svijeta.’

‘Nadam se. Bila je to Jockova životna strast. ’Merry se nasmiješila malim, tužnim osmijehom.

'Zanimljivo mi je što ni vi, poput mene, nikada niste slijedili ono što ste ranije rekli da je vaša vlastita
strast izvan sveučilišta', razmišljao je Orlando. ‘Mogu li se raspitati zašto?’
‘Pa, započeo sam master, misleći da bih možda mogao ići na doktorat, ali. . . život je imao druge planove.
'

'Kao i za toliko nas', složio se Orlando s uzdahom.

'To je vrlo lijep prsten', rekla je Star, znajući da mora progovoriti prije nego što bude prekasno. ‘Oblik
zvijezde je neobičan.’

'Hvala vam. Dobio sam ga od kuma na svoj dvadeset i prvi rođendan. '

‘Je li tih sedam točaka na njemu?’, Pitao je Star. "Podsjeća me prije na Sedam sestara - na skup Plejada -"

'Da, uvijek sam bio fasciniran njihovim mitovima', ubacio se Orlando. 'Osobito priča o nestaloj sestri. Bilo
bi mi drago da sa vama prožvačem filozofsku mačku, ako imate vremena? Možda večera sutra navečer,
nakon što sam obavio svoje intervjue, naravno ', brzo je dodao Orlando. ‘Sabrina, mogla bi nam se
pridružiti, zar ne?’

‘Možda, iako ću morati provjeriti, hm, što Julian radi.’ Star je osjećala kako joj straža klizi, ali dok je
Merry bila u zatočeništvu, bila je apsolutno očajna da postavi još pitanja.

'Da, to zvuči divno', rekla je Merry koja je naglo ustala i odložila čašu s viskijem na stol. ‘Sad, izvinite,
mislim da moram ići prije nego što stvarno zaspim ovdje u svojoj stolici. Hvala na viskiju i intervjuu. '

Star i Orlando ustali su i promatrali je dok je krenula prema vratima.

‘Kako zvuči osam i trideset sutra navečer u prizemlju Gordona Ramsayja?’ Zazvao ju je Orlando.

'Fino. Laku noć, Sabrina, Orlando. '

Vrata su se zalupila za njom prije nego što su Star i Orlando uspjeli reći još koju riječ.
Oboje su stajali nekoliko sekundi, zureći jedno u drugo, a zatim je Orlando sjeo i otpio svoj šampanjac.

‘Sranje!’ Star je u svojoj frustraciji izustila rijetku psovku. 'Onog trenutka kada ste spomenuli nestalu
sestru, uplašila se.'

'Možda pogrešna procjena', uzdahnuo je Orlando. 'Iako ste istaknuli njezin neobičan prsten.'

‘Morao sam nešto reći, Orlando. Kad sam izašao iz sobe, otišao sam provjeriti taj prsten na crtežu koji mi
je Ally poslala faksom. Nema sumnje, to je prsten. Identično je. Ona to ima! Morao bih nazvati Atlantidu
i razgovarati s Maiom i Ally ... '

‘Pričekaj samo trenutak, Star. Razmislimo o tome pažljivo. Bilo mi je očito da gospođa Merry McDougal
ima što skrivati. I kako je njezin strah započeo onog trenutka kad sam spomenula nestalu sestru,
možemo pretpostaviti da to ima neke veze s tim. Treba ispitati činjenice: zašto je tako iznenada
napustila Trinity, prije nego što je završila Master? '

‘Ja—’

‘Razumijem da bi to moglo biti iz jednostavnog razloga, ali dopustite mi da završim. Ova očito vrlo
inteligentna žena odselila se koliko god je mogla daleko od Irske, a zatim se sahranila u nekoj prekrasnoj
dolini, ali izvan karte, i više nikada nije nastavila karijeru u akademskim krugovima. Po mom mišljenju,
provela je proteklih nekoliko desetljeća skrivajući se. Pitanje je, od čega? Ili točnije, tko? ’

‘Nije li to prilično velik skok, Orlando? Mislim, samo zato što nije željela budućnost u akademskim
krugovima ne znači ništa. Možda se zaljubila. '

‘Možda, aliako njezinu životnu putanju stavite uz činjenicu da je vrlo očito izbjegavala potjeru vaših
sestara za njom, kad joj je sve kći rekla da je možda pronašla vezu s vašom obitelji, tragom smaragda u
obliku zvijezde prsten, onda se ovo sve zbraja sa ženom koja se boji što bi otkriće moglo značiti za nju. I
za njezinu kćer ’, dodao je.

‘Možda ste čitali previše kriminalističkih romana, ali da, slažem se, sigurno postoji nešto čega se ona boji.
Ono što je tako frustrirajuće je da žena koja spava na samo nekoliko vrata od nas sada ima odgovore na
zagonetku, ali ne usuđujemo je gurati dalje ili ćemo je uplašiti. CeCe je rekla da Mary-Kate nikada nije
pogledala svoju biološku obitelj. Iako sada mislimo da bi doista mogla biti nestala sestra, možda bismo je
sada mogli nazvati i pitati je na našem krstarenju. Ali. . . ’

‘Zbog očite povučenosti mumije Marije, smatrate da bi bilo neprimjereno to učiniti.’

'Da. Upravo smo lagali kako smo je upoznali i to je. . . moralno pogrešno koristiti te podatke da joj ide iza
leđa i kontaktira kćer. O, dragi, Orlando, ovdje smo ušli u pravu zbrku ’, uzdahnula je Star.

Zavladala je tišina dok su oboje razmišljali o tome.

'Možda postoji još jedan način prikupljanja podataka o posvojenju Mary-Kate', rekao je na kraju Orlando.
'Iz nekog samo sebi poznatog razloga, Merry ne želi da njezina kći istražuje svoje pravo naslijeđe.
Međutim, ne smijemo zaboraviti da Merry ima sina koji se zove Jack. Mogu li nešto predložiti? ’

‘Nastavi.’

‘Nazvao bih Atlantidu i vidio mogu li Maia otići u Francusku kako bi ga upoznala. Ženeva nije daleko od
Provanse, a na traci imam adresu špilje u kojoj boravi. Rekla nam je da Jack ima trideset dvije godine, a
imao je deset godina kad je Mary-Kate stigla u obitelj. Definitivno će se sjetiti tog trenutka, a možda će
znati i više o majčinom naslijeđu. '

‘Mogao bi, ali Mary-Kate ne zna ništa o svojim posvojiteljima, pa zašto bi Jack? Orlando, ne možemo
pustiti Merry da ode odavde, a da je više ne vidimo. Samo želim doći čist, reći joj tko smo mi doista.
Osjećam se užasno zbog sve ove obmane. Ovo nije igra, Orlando, stvarno nije. '

'Ne. Pa, obećavam da, čak i ako budem morao cijelu noć sjediti prekriženih nogu pred vratima gospođe
McDougal, nećemo to dopustiti ’, odlučno je rekao Orlando. ‘Sada se povlačim u svoju sobu da razmislim
i razgovarat ćemo telefonom kasnije kad pročistim mozak. U međuvremenu nazovete Atlantidu i kažete
sestrama da jedna od njih mora sići u Provansu. Nazvat ću vas kasnije s točnom adresom. '

Namjerno je prešao preko sobe, a zatim zastao na vratima i okrenuo se da pogleda Star.
'Možda je još jedno pitanje koje bismo trebali postaviti sljedeće: odakle Merry uopće taj prsten? Adieu
za sada. '

Uz to je Orlando napustio apartman.

Star se podigla i umorno ušla u spavaću sobu kako bi joj bilo ugodno dok je razgovarala s Maiom i Ally. U
mislima je pokušala razjasniti činjenice koje im je trebala reći.

Pronašavši Atlantisov broj na mobitelu, pričekala je da se poveže i otvorila ladicu uz krevet kako bi
izvukla omotnicu s crtežom prstena u obliku zvijezde.

‘Zdravo, mama, ovdje je Star. Kako si?'

‘Dobro sam, chérie, i ovdje uživam u prekrasnom ljetnom vremenu. I naravno, društvo vaših sestara. A
ti? Je li sve u redu? ’

‘Da, jeste, hvala. Ja . . ’Star se zaustavila jer nije bila sigurna koliko njezine sestre Ma govore o potrazi za
nestalom sestrom. ‘Mogu li razgovarati s jednim ili oboje?’

'Naravno; vani su na terasi i znam da nestrpljivo žele razgovarati s vama. Veselim se što ćemo se uskoro
vidjeti. '

Dok je Star čekao da Ma dođe po svoje sestre, podsjetila se da odmah pozove Mousea i provjeri je li
nešto nahranio Roryja i uspio ga odvesti u krevet.

'Zvijezda! Ally je ovdje, a sluša i Maia. '

"Bok, Star", rekla je Maia. ‘Imate li vijesti za nas?’

‘Imam. Glavni plan Orlanda je uspio, a ja sam upravo proveo sat vremena s Merry McDougal. '
Na drugom kraju zavladala je tišina. Tada su obje njezine sestre odjednom razgovarale.

'Oh wow!'

'Što je rekla?'

‘Je li Mary-Kate nestala sestra. . .? ’

‘Držite se obojica i reći ću vam koliko mogu, iako još uvijek pokušavam sve obraditi. Prvo, i vjerojatno
najvažnije, kad je ušla, odmah sam primijetio da nosi prsten. Dok je Orlando razgovarao s njom o njenom
vinogradu, ušao sam u spavaću sobu i provjerio je li crtež koji ste mi poslali faksom. Ozbiljno, identično
je. '

‘To su prekrasne vijesti! Jeste li je pitali odakle joj to? ’Upita Maia.

'Rekla je da je to bio poklon za dvadeset i prvi rođendan njezina kuma, koji je očito bio profesor klasike
na Trinity Collegeu u Dublinu, gdje je i ona sama stekla istu diplomu.'

‘Pa, jesi li tada rekao da prsten znači da je njezina kći nestala sestra?’, Presjekla je Ally.

‘Ne, jer minutuSpomenuo sam dizajn i neobičnost, a Orlando je rekao da ga posebno zanima nestala
sestra Plejade, ustala je i otišla. Bila je totalno zastrašena. Orlando i ja pozvali smo je na večeru sutra
navečer - samo joj stvarno želim reći tko smo - ali oboje mislimo da bi mogla ponovno trčati. Očito je da
je, iz bilo kojeg razloga, izbjegavala CeCe i Chrissie kad su odlazile na taj otok, kao i Electru kad je letjela
za Kanadu. A sada bi nas mogla pokušati izbjeći. Iskreno, osjećam se doista užasno što sam je ovdje
doveo pod lažnim izgovorom. '

Uslijedila je stanka kad je Star začula kako obje njezine sestre šapuću u pozadini.

‘Razumijem, Star. Jedini razlog kojeg se možemo sjetiti je taj što ona ne želi da njezina kći zna tko su joj
bili rođeni roditelji ’, rekla je Maia. 'To mora biti to, zar ne?'
'Pretpostavljam da jest - ali izgledala je iskreno prestrašeno kad je odlazila', uzdahnula je Star. 'Čak se i
Orlando čini zapetljan. Kaže da ima plan osigurati da ona ne napusti hotel, a da on za to ne zna - ne
pitajte me kako. Ali za slučaj da je opet izgubimo, Orlando misli da bi netko od vas dvoje trebao otići u
Provence i razgovarati s bratom Mary-Kate, Jackom. Možda će znati više o svojoj mami i njezinoj
prošlosti. '

‘Možda, ali kako bi on znao više o posvojenju Mary-Kate nego njegova sestra?’, Pitala je Ally.

'Stariji je od Mary-Kate deset godina pa se možda nečega sjeća. I također budite manje emocionalno
uključeni od njegove mame. '

‘Znamo li gdje je u Provansi?’, Pitala je Maia.

‘Poslat ću vam poruku pećine - Orlando je na magnetofonskoj traci - ali može li netko od vas otići? Kao,
sutra? ’

'Do Ženeve ima dobrih pet do šest sati vožnje', rekla je Maia.

‘Pošaljite nam tu adresu i javit ćemo vam se za malo kad porazgovaramo i sredimo aranžmane, u redu?’,
Dodala je Ally.

‘U redu’, rekao je Star.

‘I molim vas, zahvalite se Orlandu na pomoći - zasad ste zapravo jedini koji ste uspjeli upoznati Merryja
licem u lice’, rekla je Maia.

‘Čak i ako je gluma moje Lady Sabrine bila smeće’ - Star se tiho nasmijao - ‘Orlando je bio briljantan.
Znate, ovo zvuči čudno, ali njezino me lice zapravo podsjetilo na nekoga koga sam već vidio, jednostavno
ne mogu pomisliti tko. '

‘Ako to učinite, javite nam. Govori kasnije, Star. I stvarno, bravo. Zbogom.'
Star je prekinula poziv, a zatim je legla na krevet i zatvorila oči na nekoliko sekundi. Zatim je duboko
udahnula, otvorila ih i nazvala Mišin mobitel. Zvonilo je vjekovima, ali napokon, odgovorio je.

‘Zdravo, draga, kako si?’ Njegov duboki glas ušao joj je u uho.

'Dobro sam, hvala. Samo se prijavljujem da ti kažem laku noć i provjerim je li Rory večerao i jesi li ga
smjestio u krevet ’, nasmiješila se.

‘Naravno da jesam! Sposoban sam čuvati vlastito dijete kad nisi ovdje, Star. '

‘Znam da jesi, ali i jako si zauzet.’

'Ja sam. Pa, kako je prošla ona "stvar" koju ste ti i Orlando trebali napraviti u Londonu? '

‘Oh, bilo je. . . u redu. Komplicirano je, Miše. Objasnit ću vam kad budem kod kuće. '

'Sve to zvuči vrlo tajanstveno, draga.'

'Kao što sam rekao sinoć, to je samo nešto povezano s mojom obitelji i organiziranjem stvari za Pain
parastos. Vratit ću se sutra ili sutra ujutro. Niste mogli slučajno sutra navečer doći u London, zar ne?
Apartman je jednostavno prekrasan i siguran sam da bih Jenny mogla čuvati dadilju da prenoći kod Rory.
'

‘Oprostite, ali ovdje sam pod snijegom.’

‘Ja. . . u redu.'

‘U redu, draga. Ostat ćemo u kontaktu.'

‘Hoću, i zagrli me Rory. Laku noć.'

'Laku noć.'

Završivši poziv, Star je izdahnuo. Zašto joj je i dalje bilo tako teško reći što osjeća? Možda je jednostavno
bilo to što je nakon svih godina s CeCeom bilo ugrađeno, ili je možda bila jednostavno takva osoba kakva
je bila. No, čuvanje svega u flašama nije bilo zdravo i gotovo je uništilo njezin odnos sa svojom
dragocjenom sestrom. Znala je da je Mouse voli, ali on je bio iz te posebne vrste Engleza koji ni oni nisu
bili dobri u izražavanju svojih osjećaja. Shvaćala je to, ali između njezine nesposobnosti da kaže što joj
treba od njega - da bi trebali pronaći čak i povremene noći kada su kuće i posao zaboravljeni i mogli bi
jednostavno biti zajedno - i Miševe borbe s pokazivanjem osjećaja, njihova komunikacija nije bila ono što
trebalo bi biti. ‘Moraš pokušati’, promrmljala je u sebi dok je sobni telefon zazvonio na noćnom ormariću
pokraj nje.

‘Soba 161 za vas, gospođo. Da obavim poziv? '

'Da hvala ti.'

‘Draga zvijezdo, jesi li uspjela kontaktirati svoje sestre?’ Začuli su se Orlandovi dulcet tonovi.

'Jesam i nazvat će me kad se odluče za plan.'

‘Ali jeste li inzistirali da su što prije otišli u Provansu?’

‘Da, Orlando. Siguran sam da će Maia ići. '

'Dobro Dobro. Pa, pobrinuo sam se da ćemo znati hoće li naša gospođa McDougal u bilo kojem trenutku
izaći iz hotela od sada. Nazvat ću vas ako i kad dobijem vijest od svog. . . kontaktirajte da je u pokretu. '

Star se nije mogao suzdržati od smijeha. ‘Iskreno, Orlando, stvarno siUživao si u ovome, zar ne? '

‘Za svoje grijehe radije priznajem da jesam, iako smo još uvijek daleko od rješavanja ove zagonetke.
Pazite da ne blokirate sobni telefon i da se mobitel puni i uključuje do kraja noći. '
‘Hoću, obećavam. Oh, treba mi Jackova adresa u Provansi. '

‘To je špilja Menuet u Châteauneuf-du-Papeu. Sad ću sjediti u svojoj relativno nestalnoj sobi i nastaviti
razmišljati. Za sada ću vam reći laku noć. '

‘Laku noć, Orlando, dobro spavaj i hvala.’

Nakon što je Ally poslala adresu, Star se oprala i, unatoč grižnji savjesti, morala se nasmijati Orlandu i
njegovoj ekscentričnosti. A kad je Mouse toliko ozbiljan i zaokupljen svojim poslom, njegov mu je brat
tako često izmamio osmijeh na lice. Kad se popela u krevet i ugasila svjetlo, zahvalila je nebesima što je
bio u njezinu životu.

‘Pronašla sam ga’, rekla je Ally, zakoračivši kroz francuska vrata kuhinje i na terasu na kojoj je sjedila
Maia. Sunce je zalazilo iza planina i pretvaralo nebo u živu sjenu naranče. ‘Špilja se nalazi u selu
Châteauneuf-du-Pape u dolini Rhône, a najbliža zračna luka je Marseille. Ili biste se jednostavno mogli
voziti ravno tamo, jer dok stignete do zračne luke u Ženevi i prošetate se, pa unajmite automobil iz
Marseillea na drugom kraju, to je vjerojatno brže. '

‘Dobro’, rekla je Maia tiho.

‘Sretni ste što idete, zar ne?’

Maia je umorno uzdahnula. 'Ne osjećam se baš dobro sada, Ally.'

‘Rekao sam ti, trebao si ići liječniku prije nekoliko dana. Što prije možete saznati što je to, onda - ’

‘Ally, znam što je to, nije problem u tome!’

‘Stvarno?’

'Da jesam. Nisam vam htio reći prije nego što sam vidio Floriana sljedeći tjedan, ali. . . ’

'Što je? Molim te, reci mi, jer moja mašta buni. '

‘Stvarno, nema razloga za brigu. Dobro sam i— ’

‘O moj Bože!’ Ally ju je pogledala, a zatim zabacila glavu i nasmijala se. ‘U redu je, Maia, znam što je to.
Ti si— ’

'Trudna. Jesam. Kad sam s Christianom otišao u Ženevu, kupio sam test i rezultat je bio pozitivan.
Zapravo sam kupio tri testa - koji su skriveni u mojoj ladici s donjim rubljem u Paviljonu - i svi su
pozitivni! '

‘To su prekrasne vijesti!’ Ally je ustala i zagrlila Maju. ‘Sretni ste, zar ne?’

'Naravno, ali to je uzburkalo neke stvari iz moje prošlosti.'

‘Oh.’ Ally je pogledala sestru. 'Razumijem.'

‘I osim toga, stalno mi je mučno! A kad nisam bolestan, mislim da ću biti, razumiješ li? '

‘Naravno da znam, draga. Bio sam ondje.'

‘I Floriano i ja. . . još nismo vjenčani, a tu je i Valentina koju treba razmotriti. Kako će se osjećati prema
novom bratu ili sestri? ’
'Ne mislim da li si udana ili nisi danas bitno, Maia. S Florianom živite gotovo godinu dana i nikad vas
nisam vidio tako sretnu. Iskreno mislim da će biti oduševljen, a i Valentina. Sigurna sam da će vas sve još
više povezati. Ako osjećate da je važno vjenčati se, onda sam sigurna da ni Florianu to neće smetati. '

‘Ne.’ Maia se prvi put nasmiješila. ‘Uopće mu neće smetati. Zaprosio je vrlo brzo nakon što sam se
preselila k njemu. Ja sam htio pričekati. Ali razumijete zašto me ovo vraća u prošlost, zar ne? Mislim ’-
Maia je savila glavu i stavila ruku na čelo -‘ ako ću imati ovo dijete i odgajati ga, zašto onda nisam mogla
zadržati svog sina prije svih tih godina? Oh Ally, moja glava je u takvom neredu. . . Imati iste trudničke
osjećaje sada me samo vraća u ono vrijeme na univerzi u Parizu kad sam bila tako sama i prestrašena. A
onda rođenje djeteta koje me nikada ne bi poznavalo kao majku, a ja ga nikad kao svog sina! Ja . . kako
sam ga mogla dati? Kako bih mogao? ’

Ally je uzela sestru u naručje dok je jecala sa svom tugom posljednjih petnaest godina.

‘I na vrh svega, otac mog djeteta je Zed Eszu! Zli je čovjek, Ally. Znamo da je i on progonio Tiggyja i
Electru. Zašto je to radio? Ne može jednostavno biti slučajno da je bio opsjednut nama sestrama. Ne
ostavlja našu obitelj na miru! '

'Ne, i o tome sam razmišljala', složila se Ally.

‘Ja sam jedina koja je rodila svoje dijete i barem nikad neće saznati.’

‘Ne želite da to učini?’

'Nikada! Ne znam ništa o njegovom poslovanju, ali znam ga kao čovjeka. Dobije ono što želi i onda krene
dalje. Bez ikakvih je skrupula. Ili krivnja ’, dodala je Maia kad je Ally izvadila maramicu iz džepa traperica i
predala je svojoj sestri.

‘Pa, nedostatak krivnje ili empatije pokazatelj je da ste psihopata. Možda je to on. '

‘Ne znam’, rekla je Maia pušući nos. ‘Ali njegova fascinacija Parizom, a potom i dvije naše sestre
nedavno, definitivno nije slučajnost. '
'Još je čudnije što je očev čamac bio pokraj Pa's-a kad sam radio Titanom pokušao sastati se s njim
prošlog lipnja. Olympus je bio na radaru. Svejedno, Maia, dosta svega toga. Samo bih volio da možeš biti
sretnija zbog svojih prekrasnih vijesti. '

‘Jesi li bila trudna?’

'Da i ne. Bila sam u sukobu, baš kao i ti. Možda je većina žena do neke mjere u početku, čak i ako su
njihove okolnosti manje složene od vaše ili moje. '

‘Ali ti si nastavio i zadržao svoju bebu, iako si izgubio voljenog Thea. Moje okolnosti prije svih tih godina
nisu bile toliko različite. '

‘Maia, molim te, nisam imao devetnaest godina i tek sam započeo svoj život i karijeru poput tebe. Bila
sam tridesetogodišnjakinja koja je znala da očajnički voli oca djeteta i da je dijete dar, prilika da dio Thea
uvijek bude sa mnom. Bile su to potpuno različite okolnosti. '

‘Hvala vam što ste se pokušali osjećati bolje zbog davanja svoje bebe, ali Ally, ništa ne može ništa.’

‘Možda ne, ali jednako tako, ne možeš dopustiti da krivnja zbog prošlosti utječe na tvoju sadašnjost i
budućnost, Maia. Ova je beba početak potpuno novog života za vas, Floriano i Valentina. Bilo bi vrlo
tužno da to ne uspijete prihvatiti ni za njih, ni za sebe. '

Maia je neko vrijeme šutjela, a zatim je pogledala Ally, njezine prekrasne tamne oči i dalje mokre od
suza, i kimnula. 'U pravu si. Moram to prihvatiti za njih. Hvala ti, Ally. '

‘Znate’, razmišljala je Ally, «iako smo prošle godine izgubili Pata, čini se da smo se barem opet našli. Sve
one godine kada nikad zapravo nisi razgovarao sa mnom. Nedostajala mi je moja starija sestra, stvarno
mi je nedostajalo. '

‘Molim te oprosti mi zbog toga. Bilo me je tako sram. . . Tako sam se dugo mrzila. Ali u pravu si. Moram
ići dalje. '

‘Da, moraš. Samo posljednje pitanje: biste li ikad pomislili pronaći sina? '
'Iako mi svaki milimetar teži da ga upoznam, da ga držim u naručju i kažem mu da ga volim, a nije bilo
dana koji je prošao otkad sam ga dao da nisam razmišljao o njemu , ili se pitao gdje je i kako mu ide. . .
Ne mogu. Bilo bi to za mene, a ne za njega. Ne znam ni jesu li mu roditelji rekli da je posvojen. Vraćanje
u njegov život sada bi ga moglo potpuno poremetiti. U tako je ranjivoj dobi - petnaest; više ne beba, pa
čak ni dijete. Gotovo je punoljetan. A tu su i njegovi roditelji: oni su ga - ili se barem nadam da jesu -
voljeli kao da je njihov od dvog dana. Kako bi se osjećali kad bi naglo ušla rođena majka? '

‘Ne mogu zamisliti, ali razumijem što govorite.’

‘Možda ću ga vidjeti jednog dana u budućnosti. Ako želi stupiti u kontakt sa mnom. Sigurna sam da bi
mogao kad bi pokušao - uzdahnula je Maia.

'Kad smo već kod toga, još uvijek sam uvjeren da je to problem za Merry: ona očito ne želi riskirati da joj
druga obitelj ukrade voljenu kćer.'

'Slažem se, ali zasigurno je Mary-Katein izbor želi li upoznati svoju rođenu obitelj - ili što smo mi već za
nju? Kao da bi bilo sina moga? ’Istaknula je Maia.

'Kao što nam je CeCe rekla, Mary-Kate nikada prije nije palo na pamet da traži svoje rođene roditelje.
Bila je savršeno zadovoljna ne znajući za prošlost. '

‘Onda je naše mjesto da se miješamo? Prvo bi trebala razgovarati s majkom o tome. '

'Iz poziva koje smo imali s njom čini se da sada to želi znati. O draga ’, uzdahnula je Ally. 'Mislim, prema
onome što nam je Star rekla, taj smaragdni prsten sugerira da je ona koju tražimo, ali s obzirom da je na
Novom Zelandu i mama u Londonu bez određenog datuma za povratak kući, ne izgleda kao da je
Pridružit ću nam se na krstarenju. '

'Reći ću to po tisućiti put: toliko bih voljela da je otac bio ovdje da nam kaže što da radimo', rekla je
Maia.

‘Pa, nije, i zapravo, prije nego što se vratimo Mary-Kate i kažemo joj da je prsten identičan, mislim da je
Orlando u pravu: trebali biste se spustiti u Provansu kako biste upoznali Jacka.’
‘Ally’ - Maia ju je pogledala - ‘Žao mi je, ali osjećam se previše loše da bih krenula na takvo putovanje.
Stalno sam bolesna i jednostavno se ne mogu suočiti s pogonom. '

'U redu razumijem. Pa, to je to onda. Šteta, jer sam na web stranici vidio da u vinogradu ima vrlo lijep git
koji posjetitelji mogu unajmiti. Trenutno je upražnjeno. Znam koliko volite Francusku, pogotovo jer ste
tamo otkrili svoje nasljeđe. To je dio onoga što jesi, Maia. '

‘Žao mi je, Ally; iako ste u pravu i volio bih otići u Provansu, jednostavno ne mogu. '

‘Tada ću nazvati Tiggy i vidjeti može li preletjeti. Nije tako daleko od Škotske, zar ne? '

'Ne ali . . . Ally, zašto ne odeš? '

'Mi?! Možete li zamisliti kakav bi bio Medvjed na pet sati vožnje automobilom? Nisam mogao. '

‘Mislim da biste mogli kad biste na nekoliko dana ostavili Beara na Atlantidi s Maom i mnom. Dobro bi ti
došlo, Ally. Niste odvojeni od njega više od nekoliko sati od trenutka kada se rodio, a rekli ste mi da ste
mu počeli dodavati mlijeko jer je tako gladna beba. Mogli biste izraziti večeras i sutra ujutro prije nego
što odete. '

‘Ma Maia, nisam mogao. Što ako se razboli? Imali groznicu? Kako bih ga mogao ostaviti ovdje? Ja . . ’

'Rizikujući da zvuči pokroviteljski, Ma je odgojila šest beba i sasvim je sposobna nositi se s vrućicom i još
gore. Ona apsolutno obožava Medvjeda, a čini se da je i on voli. I ja mu se prilično sviđam ’, dodala je
Maia sa smiješkom.

‘Pokušavaš li reći da mu majka nije potrebna?’

‘Ne, Ally, naravno da nije. Ono što kažem je da čak i vi morate priznati da ste se iscrpili i da ste se sami
snašli u tome. Mislim da bi vam vožnja kroz prelijepu pokrajinu koja vodi do vrata u dolini Rhône i neko
vrijeme - i noći - sama učinila svijet dobra. Sasvim je normalno da majke ostavljaju svoje bebe na čuvanje
baki i djedu i tetki. Biste li barem razmislili o tome? ’
‘U redu, ali—’

‘Ne, ali Ally. Samo razmisli o tome. Sad ću doći rano navečer. Ma je inzistirala da mi prije spavanja
pripremi mliječni napitak kao prije, dok smo bili mali ’, nasmiješila se Maia. ‘Dobro se naspavajte i hvala
vam. Naš razgovor mi je stvarno pomogao. Molim te, nemoj nikome reći za moje vijesti, čak ni Ma. . .
Prvo želim razgovarati s Florianom. '

‘Znaš da mi možeš vjerovati.’

'Stalno. Laku noć, draga. ’Maia je poljubila Allyne crvene uvojke i ušla u kuhinju.

Ally se naslonila, promatrajući kukce kako zuje oko svjetiljki koje su osvjetljavale vrt. Razmišljala je o
onome što je Maia predložila i isprva je to odbacila iz ruku, jer se činilo kao tako stran koncept. Prošlo je
gotovo godinu dana otkako je Medvjed postao njezin dio. Živjela je svaki dan s njim bilo u trbuhu ili izvan
njega. S druge strane, bila je privlačna pomisao da se sam odvezem do Provence. Mogla bi uzeti stari
sportski automobil Mercedes otvorenog vrha koji je Pa držao u garaži tik do pontona u Ženevi. Jednom
ju je sakupio u zračnoj luci nakon trke i njih su se dvije odvezle u Nicu kako bi upoznale Titan. Svirali su
Magičnu flautu u punoj snazi dok joj je vjetar projurio kroz kosu.

‘Tada sam se osjećala tako slobodno. . . ’Promrmljala je.

Gledajući na sat, vidjela je da je prošlo deset sati. Vratila se u kuhinju i pronašla Ma kako već priprema
Medvjeđe boce.

‘Ma, kasno je. Mogao sam to učiniti. '

'Nije problem, Ally. Večeras ću opet raditi noćno hranjenje. Ako vam kažem da uživam u tim trenucima
kad je ostatak svijeta miran, a zadovoljna beba spava spavajući mi u naručju, biste li me smatrali ludim? '

‘Ne bih uopće.’ Ally je uzela bočicu od sterilisera i stavila je na stol, kako bi je mogla odnijeti gore da
izdoji mlijeka za sutra ujutro.
'Maia mi je upravo spomenula da je putovanje u Provansu potrebno', rekla je Ma. ‘Kako Maia nije sasvim
ona sama, predložila je da biste možda trebali ići. Znate da sam sretan što čuvam malog Medvjeda dok
vas nema. Zapravo bi mi bilo zadovoljstvo to učiniti. '

'Maia mi se čini da me jako zanima, ali nisam siguran da to želim.'

‘Na vama je, naravno, ali ako postoji netko koga morate upoznati kako biste saznali više o ovoj nestaloj
sestri, onda biste to trebali razmotriti. Znam da ju je tvoj otac tako jako želio pronaći. Ah, dobro,
uzdahnula je Ma, prvo moraš učiniti ono što je dobro za tebe, Ally. A ako je ne mogu pronaći na vrijeme
za krstarenje, najvažnije je da je pronađu. '

‘Ali što ako ona ne želi ili ne treba biti dio ove obitelji? Prema onome što su CeCe i Chrissie rekli, Mary-
Kate ima vlastitu obitelj usvojitelja, iako je i ona nedavno izgubila oca. A ni njezina mama očito nije
sretna zbog našeg dolaska u život njezine kćeri. Znam da je to ono što je Pa htio, ali ponekad se stvari
jednostavno ne mogu dogoditi, iz bilo kojeg razloga. '

‘Znam, Ally, znam. Nemojte se uzrujavati, molim vas, to je posljednje što bi vaš otac želio. Hoćeš li doći
gore u krevet sa mnom ili ćeš ostati ovdje dolje? '

‘Poći ću s tobom.’

Ugasili su svjetla u kuhinji i popeli se stubama.

‘Laku noć, mama’, rekla je dok se okretala prema jednoj gostinskoj sobi na prvom katu. ‘Ma?’

‘Da, chérie?’

'Je tamo . . . Mislim, znate li nešto o Pai i njegovom životu što bi nam možda moglo pomoći? '

‘Znam vrlo malo, Ally, obećavam. Vaš je otac bio privatnik i nikada sa mnom nije podijelio nijednu svoju
tajnu. '
‘Ali bilo je tajni, zar ne?’

‘Da, chérie, mislim da ih je bilo. Laku noć.'

Šetajući hodnikom, Ally je zastala ispred Paine spavaće sobe. Pružila je nesigurnu ruku da otvori vrata, a
zatim se odlučila protiv. Trebala je spavati večeras, a da je duhovi prošlosti ne proganjaju.

Unutar vrlo udobne gostinske sobe, brzo se svukla i skliznula u krevet.

‘Tko si bio, tata? Tko ste bili? ’Promrmljala je prije nego što je zaspala.

'Idem u Provansu', rekla je Ally Ma rano sljedećeg jutra kad je ušla u Main apartman. Kao na znak, Bear
je počeo vrištati. Uputila se prema krevetiću, izvadila bebu koja je kištala, a zatim sjela u stolicu i počela
ga hraniti. Spustila se prekrasna tišina. Ma je sjela na sofu nasuprot nje, čovječeodležavajući kako bi
izgledala elegantno u svom paunovoplavom svilenom ogrtaču, čak i ovo rano ujutro.

'Mislim da je to vrlo dobra ideja, Ally.'

'Sad je samo šest', rekla je Ally gledajući kroz prozor sunce koje je već virilo nad planinama. 'Ako odem za
sat vremena ili tako nekako, mogu biti u Provansi do danas popodne.'

‘Ally, ne bi li volio da te Christian vozi tamo? Tada se možete opustiti i uživati u krajoliku. '

'Ne. Prošle su godine otkako sam krenuo na putovanje, a ako to radim bez Medvjeda, mislim da bi mi
dobro došlo da imam malo prostora i eksplodiram melodije na putu prema dolje. '

'Najbolje ću se pobrinuti za malu do vašeg povratka', rekla je Ma.

‘Znam da hoćeš, Ma. Sinoć sam razmišljao da ću se u jednom trenutku morati vratiti na posao - ali gdje i
što će to biti, nisam siguran. Tako da ću se jednostavno morati naviknuti da ga prepustim drugima na
brigu. '

‘Korak po korak, Ally. Imali ste najtraumatičniju godinu. Ima dovoljno vremena da odlučite o svojoj
budućnosti. '

‘Pa, morat ću pitati Georga mogu li uzeti malo novca iz povjerenja koje je Papa uspostavio za sve nas.
Znam da moram samo pitati ', rekla je Ally dok je premještala Medvjeda s jedne dojke na drugu, "ali sve
nas djevojke smatraju zastrašujućim."

'Uvjeravam vas da je Georg jedan od najljubaznijih ljudi koje sam ikad upoznao. Znam da jednom kad se
svi okupite na Titanu, on želi razgovarati s vama o tome kako se od sada treba upravljati povjerenjem.
Kako kaže, on je samo privremeni vratar dok vas šestero ne budete spremni upravljajte sami. Ako vam je
ugodno, ja ću se odjenuti. Da nazovem Christiana i kažem mu da brod dovede za sat vremena? '

'Da molim. I također recite da ću voziti stari Mercedes s otvorenim krovom. '

‘Naravno, Ally. Vidjet ćemo se dolje s Bearom. '

‘Dakle, izdojeno mlijeko je u hladnjaku i samo pripazite na njegovu temperaturu - povišeno je prije
nekoliko dana i—’

'Ally, molim te, vjeruj mi da ću se pobrinuti za tvoju dragocjenu djevojčicu i vidjet ćemo te kad se vratiš',
rekla je Ma. Poljubila je Ally u obraz i zakoračila natrag na travu s mola na kojem je bio vezan gliser.

‘Zbogom, Ally.’ Maia ju je zagrlila. 'Ostati u kontaktu.'

'Hoću. Au revoir! ’
Mahnula im je kad je Christian odmaknuo gliser od mola. Uobičajeno bi i sama uzela volan, ali danas je
odlučila sjediti i uživati u još jednom slavnom jutru na jezeru. Voda je svjetlucala pod suncem kad su
počeli ubrzavati prema Ženevi. Christian je znao da se ne mora brinuti zbog morskih nogu svog putnika,
pa je krenuo punom parom. Ally je mogla vidjeti kako se osjeća u svom elementu za volanom broda,
koža mu je preplanula tamno smeđu boju, a široka ramena opustila.

Iako se osjećala zagušeno pri prvom oproštaju od Medvjeda, tješenje je na vodi i podsjetilo je na to tko
je bila prije nego što je Medvjed stigao.

Ovaj put prošle godine, trenirala je s posadom i to u punom vrhuncu kondicije.

A onda se zaljubila. . .

‘Tih ću nekoliko tjedana uvijek pamtiti kao najbolje u svom životu’, promrmljala je do neba, dok je
Christian počeo usporavati čamac i usmjeravati ga prema pontonu. Ally je skočila osigurati konope dok je
Christian nosio njezino držanje i pridružio joj se na suhom.

Pored pristaništa bio je parkiran mali sportski automobil, s utrkasto zelenom bojom koja je blistala na
suncu i spuštenog krova. Ally je gledala kako Christian uzima ključeve od mladića u besprijekornoj bijeloj
majici i kratkim hlačama. Na trenutak su čavrljali, a zatim je mladić mahnuo i odlutao prema biciklu.

'Zamolio sam Juliena iz lokalne garaže da provjeri ulje i natoči spremnik', rekao je Christian. ‘Sad stari, ali
Julien kaže da sve izgleda dobro, pa ne biste trebali imati problema s tim.’

'Do sada mora biti berba', smijuljila se Ally uzimajući ključeve od Christiana.

‘Sigurna si da ne želiš da te vozim, Ally?’

‘Sasvim sigurno’, odgovorila je kad je sjela u automobil i upalila motor. ‘Hvala, Christian. Nazvat ću vas
kad zatrebate da dođete po mene. '

'Čuvaj se, Ally, i vozi sigurno', povikao je iznad buke motora dok se automobil kretao unatrag.
‘Hoću, bok!’

Ally se dobro zabavila kroz Ženevu i preko granice s Francuskom. Donijela je kolekciju CD-a i putovanje
provela izmjenjujući klasiku i pop, pjevajući svoje srce nekim od svojih omiljenih himni. Zaustavila se na
zraku za kavu, baguette i za izdojenje mlijeka, iako je sada dodavala hranu, još nije htjela završiti s
dojenjem.

Došavši do Grenoblea, skrenula je s autoputa, iznenada se osjećajući iscrpljeno. Nakon

dvadesetominutnog otmice, započela je posljednju dionicu prema Provansi. Gledala je kako se okolica
vidno omekšava oko nje.

'Ovdje je stvarno tako lijepo', promrmljala je prolazeći pokraj posebno ljupke blijedožute seoske kuće. Uz
blagu padinu prekrivenu vinogradima stajao je veliki dvorac. Vrata su bila otvorena i dio nje čeznuo je da
vas vozip do oglašene špilje kako biste probali jedno od njenih omiljenih vina: provansalsko ružičasto.
Putni znak rekao joj je da je udaljena samo tri kilometra od Châteauneuf-du-Pape. Sad tako blizu,
odlučila je stati i sabrati misli. Posegnuvši za torbom za mobitel, vidjela je da postoje brojne sms poruke,
sve od Star.

‘Nazovi me!’ Bila je suština većine njih.

Ally je nazvala Starin broj i ona se odmah javila. ‘Bok, Star, što ima?’

‘Oh, ne brinite, ništa se grozno nije dogodilo. Koliko znamo, Merry McDougal nije se odjavio iz hotela.
No, napustila je svoju sobu, a Orlando ju je slijedio da vidi kamo ide. Njezine su torbe još uvijek ovdje,
prema recepciji. '

'U redu. Gotovo sam u špilji u kojoj ovaj Jack očito boravi i toliko sam uživao u putovanju, isključio sam
mozak što ću reći kad stignem tamo. Ne znam trebam li se pretvarati da sam turist i ležerno sudjelovati
Jacka u razgovoru o njegovoj obitelji, ili jednostavno odmah doći čist. Što misliš?'

'O, Bože, Ally, pretpostavljam da ovisi je li mu Merry već rekao za posjete CeCe i Electre.'
‘Ako ga nekako uspijem upoznati, a zatim nagovorim da razgovara sa mnom, a da ga ne moram oteti i
privezati za stolac pod oružjem, dat ću sve od sebe. Iskreno, Star, u pravu si: sad kad sam zapravo ovdje,
sve mi se čini vrlo neugodno. Ako Merry ne želi da njezina kći zna za svoje podrijetlo, onda mislim da nije
u redu da to forsiramo. Unatoč razlozima koje je Pa imao zbog želje da je pronađe. '

'Slažem se. Da sam na vašem mjestu, igrao bih to po uhu. Samo budite svoji i pustite da stvari napreduju
prirodno. Sretno, Ally, i molim te, ostani u kontaktu. '

‘A ti. Zdravo, Star. '

Uzdahnuvši, Ally je pokrenula motor i izašla na cestu. Razmišljala je o činjenici da su sve njezine sestre
imale nekoga sa sobom kad su bile na tragu nestale sestre. CeCe je imao Chrissie; Electra, Mariam; i
zvijezda s Orlandom uz nju.

‘I evo me, idem opet sama’, promrmljala je vidjevši znak za špilju Minuet. Zgrada prema kojoj je krenula
izgledala je vrlo nalik na ostale raštrkane po selu: stara kamena seoska kuća s krovovima od terakote i
velikim prozorima s plavim kapcima. Zastavši kod skretanja na trak koji je kretao krednom stazom kroz
vinove loze, duboko je udahnula i u mislima ugledala sliku Thea.

‘Budi uz mene, zar ne, draga?’

Uz to, izvukla se na stazu i odvezla prema seoskoj kući.

‘U redu, evo, krenula je’ šapnula je izlazeći iz automobila i slijedeći znakove do trgovine. Smješten u
mračnoj sobi nalik na podrum na jednom kraju seoske kuće, bio je prazan od ljudi. Boce crvenog
Châteauneuf-du-Pape bile su složene usko, sa svakim centimetrom utrošenog prostora. Baš je htjela
krenuti u potragu za nekim, kad je tinejdžer od oko šesnaest godina ušao unutra i nasmiješio joj se.

‘Je peux vous aider?’

‘Da, vidio sam vaš znak koji oglašava stan koji iznajmljujete i pitao sam se je li dostupan?’
‘Za kada, mademoiselle?’ Tinejdžer je zaobišao maleni pult zaglavljen u kutu sobe i izvadio knjigu s police
ispod.

"Za noćas zapravo."

Prelistao je knjigu, a zatim kimnuo. ‘Da, dostupno je.’

'Koliko je to?'

Dječak joj je rekao, a nakon što je rekla da želi ostati najmanje dvije noći, uzela je kreditnu karticu iz
torbice.

‘Ne, ne, mademoiselle. Plaćate kad odete. Trenutak, i nazvat ću Maman da dođe i odvede vas do vrata.
’Zatim je otišao do malog hladnjaka i izvadio bocu ružičastog. ‘Želite li čašu?’

'Znaš li, zapravo bih', nasmiješila se Ally. 'Bila je to duga vožnja.'

Kad su je opremili čašom blijedo ružičastog vina, dječak je krenuo prema vratima. 'Oprostite, molim vas,
Maman će uskoro doći.'

Dok je čekala, Ally je izašla van u dvorište i sjela na drevnu klupu od kovanog željeza. Dvorište je bilo
puno drvenih vinskih paleta, ali i dječjih skutera, bicikala i zahrđalog okvira za penjanje. Sunce je bilo niže
na azurno plavom nebu i Ally je zabacila glavu unatrag uživajući u njegovoj toplini na licu. Rosé je imao
predivan okus i zatvorila je oči, duboko udišući i pokušavajući se opustiti.

‘Bonjour, mademoiselle, ja sam Ginette Valmer i odvest ću vas do vrata’, začuo se vedar glas. Ally je
otvorila oči i ugledala tamnokosu ženu od oko četrdeset godina u trapericama, majici i umrljanoj pregači.
Nosila je malu košaru s hranom.

‘I meni je drago što sam te upoznao. Ja sam Ally D'Aplièse ', rekla je Ally na službenom francuskom dok
se rukovala sa ženom. Podigla je držnicu iz automobila i krenuli su krednom stazom prema dvorištu, koje
se nalazilo lijevo od seoske kuće, smješteno na idiličnom mjestu među vinogradima. Učtivo je
razgovarala kao odgovor na pitanja madame Valmer.
‘Da, živim u Ženevi i ovdje sam u posjetu nekoliko dana.’

‘Da kušam vina?’

‘Da, i također. . . potražite ovdje kuću okolo. ’Riječi su ispadale iz Allynih usta prije nego što ih je uspjela
zaustaviti.

‘Pa, ima nepokretnosti i u Gigondasu i u Vacqueyrasu i također u Beaumes-de-Venise. Mogu vam dati
njihove telefonske brojeve ili možete posjetiti ako želite ’, odgovorila je gospođa Valmer kad su stigli do
ulaznih vrata vrata. ‘Sad smo ovdje. Vrlo je malen, ali u redu za jednu osobu ili par ’, rekla je dok su ulazili
unutra. Ally je vidjela osnovni, ali čisti prostor s malom čajnom kuhinjom s jedne strane, teškim
francuskim krevetom od mahagonija i kaučem i dvije stolice postavljene ispred malenog kutnog kamina.

'Tuš i WC su tamo', dodala je Madame Valmer, pokazujući na drvena vrata straga. Stavila je košaru na
mali pult. ‘Evo svježe baguette, malo maslaca, sira i mlijeka, a u hladnjaku već ima malo rosea.’

‘Hvala, ali stvarno, mogu ići u kupovinu.’

'Ovdje će već biti sve zatvoreno. Znate kako je u Francuskoj ’, nasmiješila se madame Valmer, a njene
tamne oči zaplesale. ‘Nikad ništa nije otvoreno kad vam zatreba.’

‘Tada biste mi možda mogli reći za restoran ili kafić u blizini u kojem bih mogao nešto pojesti? Dugo je
putovanje bilo iz Ženeve. '

‘Ah, ima ih nekoliko, ali. . . ’

Uslijedila je stanka dok ju je madame Valmer promatrala. ‘Dođi na večeru s nama.’

'Jesi li siguran? Lako mogu pronaći nešto u Gigondasu ’, rekla je Ally.

‘Još jedna usta neće učiniti razliku. Imam troje djece i četvero gladnih muškaraca koji rade u špilji, pa ’-
Madame Valmer je ekspresivno mahnula rukama prema Ally -‘ još jedno nije problem. I bit će promjena
imati još jednu ženku za stolom! '

'To bih jako volio, ako nemate ništa protiv.'

‘To je jednostavna hrana; jesti ćemo u sedam i trideset. Vidimo se onda.'

‘Merci, madame Valmer, à ce soir.’

‘Zovi me Ginette!’ Rekla je kad je napustila vrata.

Ally je prišla hladnjaku i otvorila ledeno hladnu bocu roséa. Izlazeći vani, ugledala je stari istrošeni stol i
dvije željezne stolice smještene tik uz vrata. Sjela je uživati u suncu na licu i nazvati Atlantidu. Kućni broj
je bio zaručen, pa je umjesto toga nazvala Maia.

‘Bok, samo zovem da kažem da sam sigurno stigao. Kako je Medvjed? ’

‘U kadi s Maom koja se nadvila nad njega. Dobro je i mislim da Ma zaista uživa biti glavni. Pa, jeste li već
upoznali Jacka? ’

‘Ne, samo sin obitelji i žena za koju pretpostavljam da je jedan od vlasnika špilje. Iz nekog razloga, kad
me pitala zašto sam ovdje, rekao sam da lovim kuću! ’Ally se zahihotala. ‘U svakom slučaju, dobra vijest
je da sam večeras pozvan na večeru sa svima njima. Nadam se da će ovaj Jack biti za stolom i da mogu
započeti razgovor s njim. '

‘Predivno! Što god da se dogodi, boravak u gitanju u Provansi i jedenje domaće francuske večere zvuči
mi divno. '

‘Pa, ovdje je tako lijepo, možda bih ozbiljno razmišljao o kupnji kuće. Pomisao na još jednu smrzavajuću i
kišovitu bergensku zimu trenutno nije privlačna. '
'Nema štete u gledanju, zar ne?'

‘Samo sam se šalio, Maia. Tamo sam Thom i otac. Zapravo, moram nazvati i Felixa i paziti da negdje ne
leži u lokvi viskija. Reci Mau da Bearu poljubi veliku mamu za laku noć, zar ne? '

'Naravno da hoću. A Ally? ’

'Da?'

‘Za sada zaboravite Jacka i samo uživajte tamo. À bientôt. '

Nestrpljiva da protegne noge nakon duge vožnje, Ally se povela u šetnju kroz lozu. Nije bilo baš spremno
za berbu, grožđe još nije razvilo tamnoplavu nijansu koja bi proizvodila svjetski poznato crveno vino
Châteauneuf-du-Pape. Oko nje se čuo zvuk cikada i života insekata koji su vibrirali u vrućem, mirnom
zraku. U daljini je farmi pas zadihan ležao zadihan u sjeni borovca u obliku suncobrana, dok je
omekšavajuće popodnevno svjetlo koso postajalo zlatno svjetlucavo na lišću vinove loze.

Ally je sjela u hlad pored grma divlje lavande. Rukama je prešla preko teških ljubičastih cvjetnih glava
kako bi joj ispunila nosnice njihovim smirujućim mirisom. I na kraju osjetio drago što su je Maia i Ma
nagovorile da dođe.

Na kraju se vratila u dvorište na brzinski tuš u malenoj kabini (voda je bila samo mlaka, ali vrijeme je bilo
dovoljno vruće da osvježi), a zatim se presvukla u čiste traperice i košulju, dodajući dašak maskara i
crtica ruža za usne i omogućujući joj da joj kosa slobodno teče oko ramena.

‘Opa, prošlo je puno vremena otkako nisam izašla na večeru’, rekla je u sebi dok je hodala kroz vinove
loze prema seoskoj kući. Obradovana čašom i pol ružičastog rosea koja bi joj trebala ojačati
samopouzdanje, pokucala je na ulazna vrata.

‘Svi su pozadi!’ Ginetteina se glava pojavila s prozora. 'Šetaj, Ally.'

Učinila je to i vidjela čardak obješen s vinovom lozom kako viri sa stražnje strane kuće, a suočila se s
planinama Dentelles. U brzo spuštajućem sumraku oko lođe su bili postavljeni mali lampioni, spremni za
paljenje kad padne noć. Za stolom su sjedila četvorica muškaraca, kao i tinejdžerdječak kojeg je ranije
upoznala, još jedan dječak od oko dvanaest godina i jedan manji od sedam ili osam godina. Kad se Ally
približila, začuo se bučan smijeh, a onda su se svi muškarci okrenuli da je pogledaju. Jedan od njih -
malen, ali hrabar - ustao je.

‘Oprostite, mademoiselle, nismo vam se smijali, samo čudnim izrazima kivija našeg prijatelja! Molim te,
dođi i sjedni. Ja sam François, suvlasnik špilje. Ovo su Vincent i Pierre-Jean koji ovdje rade sa mnom, a to
su moji sinovi: Tomás, Olivier i Gerard. I ovo ’- François je pokazao na muškarca do kojeg je trebala sjesti
-‘ je Jack McDougal, sve do Novog Zelanda. ’

Ally je stajala iza svoje stolice i gledala kako se muškarac s kojim je došla ovdje razgovarati okreće i
ustaje. Jack McDougal nadvio se nad nju. Bio je vrlo svijetao, prodornih plavih očiju i valovito plave kose
ošišane nakratko.

‘Enchanté, mademoiselle’, rekao je vrlo neobičnim naglaskom. ‘I sada se ispričavam zbog svog lošeg
francuskog. Molim te ’- ispružio je ruku -‘ sjedni ’.

‘Govorite li engleski, mademoiselle?’, Pitao ju je voditelj François.

'Da jesam.'

‘Ah, Jack, onda ćeš večeras napokon imati nekoga tko razumije ono o čemu govoriš!’

Svi su se oko stola ponovno nasmijali.

'I ne laže kad kaže da mu je francuski loš', dodao je François.

‘Ali onda, naš engleski je gori! Želite li malo vina, mademoiselle? ’Vincent, koji joj je bio nasuprot za
stolom, kucnuo je bocom crvenog. 'To je rani uzorak naše berbe 2006., za koji se svi nadamo da je
možda jedan od naših najboljih do sada.'
‘Hvala vam’, rekla je Ally kad joj je čaša bila napunjena do vrha. 'Bojim se da ne znam puno o vinu, ali
santé!'

‘Santé.’ Svi su podigli naočale, a ona je primijetila da je čak i mladi dječak Gérard imao malu količinu u
čaši.

Ally je okusila vino, koje je bilo glatko i bogato, i kliznulo joj je niz grlo poput baršuna. ‘U pravu si, ovo je
vino prelijepo’, rekla je Françoisu.

'Nadati ćemo se i moliti se da ćemo u budućnosti, kada napokon bude spremno, za to osvajati medalje',
rekao je.

Ally je primijetila da je Jack u blagom zbunjenju gledao oko stola.

'François je samo govorio da se nada da će mu ovo vino donijeti neke nagrade', prevela je na engleski.

‘Ah, hvala. Ovdje sam nekoliko tjedana, i iako se trudim da izradim svoj rječnik, oni govore prebrzo da
bih razumio više od neobične rečenice. '

‘Francuski je jezik koji je teško naučiti. Imao sam sreće jer se otac brinuo da dvojezično od kolijevke
budemo moje sestre i ja. To je jedini način. '

'Slažem se. Moja mama može pristojno govoriti francuski i čitati latinski i grčki, ali bojim se da to nije
poklon meni ', rekao je Jack. ‘Oprostite, nisam uhvatio vaše ime?’

‘Ja sam Ally, Ally D’Aplièse.’ Ally je zadržala dah kako bi provjerila prepoznaje li njezino prezime.

‘Jack McDougal. Kao što su vam upravo rekli, ja sam s Novog Zelanda. I odakle si ti?'

'Ženeva, u Švicarskoj', rekla je Ally, olakšanje joj je preplavilo da očito nije znao tko je ona. Ginette je
iznijela pladanj s hranom, a Jack je odmah ustao da joj pomogne, utovarivši pladnjeve salate i kruha na
stol.
‘Ženeva, je li? Nikad nisam bio tamo, niti bilo gdje drugdje u Europi, osim Francuske. Je li to dobro
mjesto za život? ’, Pitao je kad su ljudi oko stola počeli pomagati sebi u hrani.

‘Da, prekrasno je. Živimo na jezeru s lijepim pogledom na planine. Ali zapravo, trenutno živim u
Norveškoj. Ženeva je moja obiteljska kuća ’, rekla je kad joj je Jack ponudio pladanj salate od tune.
‘Hvala’, rekla je, uzimajući drvenu žlicu i stavljajući dobar dio na svoj tanjur jer je gladovala.

‘Brzo upozorenje: nemojte jesti previše ovoga - to je samo predjelo. Poslije nam dolazi odrezak, a onda,
naravno, sir ’, nacerio se. ‘Joj, jedu li dobro Francuzi.’

Ally je mogla čuti da njegov naglasak zvuči nejasno australsko, ali mekše.

‘Hvala na upozorenju. Zapravo sam stvarno gladna. Danas je ovdje bila duga vožnja. '

'Koliko daleko?'

'Oh, to je gotovo četiri stotine kilometara od Ženeve, ali postoji prilično dobra autocesta.'

‘Pa, zašto si ovdje dolje?’

‘Jesam. . . lov na kuće. '

‘Ne krivim te. Da nemam vinograd za vođenje na Novom Zelandu i da jezik nije tako težak, bio bih ovdje
kao pucanj. '

‘Kako to da ste tako daleko od kuće?’, Pitala je Ally uzimajući viljušku salate - mješavinu svježeg mahuna,
rajčice, jaja i tune, s oštrim kremastim preljevom.

'Ovdje sam da naučim zašto i zašto francusko vinogradarstvo da vidim mogu li primijeniti neke od
njihovih starih tradicija i novih ideja na naša vlastita vina. A možda isprobajte i neke nove kombinacije
grožđa. Mislim, rekao je uzimajući gutljaj vina, "ako bih mogao napraviti nešto što se tome i približi,
umro bih sretan."

‘Dakle, strastveni ste prema vinu?’

'Potpuno. Odrastao sam u vinogradu koji je osnovao moj otac. Bio je jedan od prvih koji je uspostavio
posao na Novom Zelandu, a on i mama prošli su kroz krv, znoj i hrpu žrtava kako bi vinograd doveli tamo
gdje samdanas je. To je obiteljsko nasljeđe, da tako kažem. Otac mi je umro prije nekoliko mjeseci, tako
da je sada sve na meni. Nedostaje mi stari dječak. Ponekad bi ga mogao mučiti, ali teško je ne imati ga sa
mnom. '

Kad je posegnuo za bocom da si natoči novu čašu, Ally jedva da je mogla vjerovati kako razgovor teče
između njih. Jack se činio tako otvoren, tako prirodan. . . nikakvih zračenja i milosti.

Pomogla je Ginette očistiti tanjure, a zatim je iznijela jela od sitnog pečenog krumpira i širokog graha,
dok je Ginette dostavljala filet de boeuf svom suprugu kako bi ga podijelili između zalogajnica.

‘Mon Dieu!’ Rekla je Ally dok je kušala nježni odrezak - ružičasti u sredini, baš kako joj se sviđa. 'Ovo je
ukusno.'

'Ovdje je sve, a ovaj je odrezak prava poslastica, jer je meso na Novom Zelandu više janjetina nego
govedina', nasmiješio se Jack. ‘Pazite, ovih dana imamo više grla stoke po mjestu. Pa, Ally, rekla si ranije
da imaš sestre? '

'Da, znam', rekla je Ally, iznenada shvativši da mora pažljivo koračati. ‘Svega pet.’

‘Wow! Imam jednu sestru i ona je sasvim dovoljna, hvala. '

‘Jeste li vas dvoje bliski?’ Pitala je, usmjeravajući razgovor natrag k njemu.

‘Ovih dana, da, jesmo. Ona je zapravo usvojena. Imao sam deset godina kad je stigla, tako da zapravo
nikada nismo odrasli zajedno, ali zbližili smo se kako smo stariji. Bila je vrlo izrezana zbog tate koji umire.
Imaju samo dvadeset i dvije godine. Valjda se osjeća pomalo prevareno, jer ga nije dugo imala u blizini. I
naravno, mojoj mami nedostaje kao lud. '

'Kladim se da hoće. Prošle sam godine uspio izgubiti i oca i zaručnika, pa zvuči kao da smo se oboje malo
zabavili. '

'Jesi li? Tako mi je žao, Ally. Najviše što mogu reći o protekloj godini je da je, nadam se, proizveden
prilično dobar crni pinot. Bit će to moja prva serija ', rekao je Jack. ‘Jeste li zbog toga ovdje?’

'Što misliš?'

‘Pa, mama mi je trenutno negdje na svjetskoj turneji. Možda žene trebaju pobjeći kad se dogodi nešto
loše. . . ne da mislim da imaš, ili nešto slično. Oprostite, uopće ne znam ništa o vašim okolnostima. '

Ally je vidjela Jackovo lice kako se crveni od stida. ‘Ne ispričavajte se. Možda si u pravu. Mislim da na
tugu svi reagiraju na različite načine - sve moje sestre definitivno jesu. S druge strane . . . ’Ally se
okrenula Jacku i nasmiješila se u prigušenom svjetlu. ‘I ti si daleko od kuće.’

‘Touché!’ Rekao je, zveckajući čašom o njezinu. 'Iako je moje putovanje zapravo bilo planirano prije nego
što mi je otac umro, pa imam izgovor. Što god vas provuklo, to kažem. '

Uslijedila je još jedna stanka jer su obojica pomogla prikupiti upotrijebljeno posuđe, a zatim donijeti sir
na stol. Netko je upalio lampione koji su pod lođom bacali blagi sjaj.

‘Dakle, gospođice. . . Isuse, zaboravio sam tvoje prezime. '

‘D’Aplièse.’

‘Dakle, gospođice D’Aplièse’, nastavio je Jack dok se prolazilo desertno vino, «čini mi se da sam, kao i
obično, zamutio sve o sebi. A ti? Mislim, koja je tvoja strast? '
'Trenirao sam za flautistu, ali onda sam se zaobišao i završio na jedrenju na prilično velikim utrkama.
Ovaj put prošle godine bio sam dolje u Grčkoj na Egejskom moru. Tada sam napravio Fastnet i— ’

'Što?! Ne mogu vjerovati da ste se utrkivali s Fastnetom! To je, eto, krajnji izazov u jedrenju i znači da ste
na vrhu svoje igre. Tamo gdje živim u dolini Gibbston, tu su jezera, pa sam uzeo neke lekcije i svidio mi
se. Tada sam se tijekom moje praznine pridružio posadi i putovao jedriličarskim putovanjima oko NZ
obale. To nije bilo ništa poput pravilnih utrka, naravno - samo iz užitka - ali postoji samo nešto u tome
što si vani na oceanu, zar ne? '

‘Postoji, da. Impresioniran sam, Jack. Nema puno ljudi koji uopće znaju što je Fastnet Race! Nažalost,
tada sam izgubila zaručnika. Kapetanirao je naš brod. Naletjeli smo na olujno vrijeme, i. . . pa, umro je
pokušavajući spasiti život jednoj našoj posadi. '

‘Bože, tako mi je žao, Ally. Zapravo, mislim da sam možda čitao o nesreći u novinama. Uvijek kažu, zar
ne, da ono što more daje, oduzima. I sigurno ste puno izgubili. '

‘Da, jesam, ali barem. . . ’Ally je htjela reći Jacku za Medvjeda, ali nešto ju je zaustavilo. ‘Oporavljam se
sada.’

‘Pa, koliko dugo ostaješ ovdje?’

'Ne znam još', šalila se.

‘Pa, ako ste neko vrijeme tu, možda bismo se mogli uputiti u Marseille i unajmiti brod na jedan dan. Ja ću
biti drugi kolega i možete mi pokazati kako se to stvarno radi. '

‘To zvuči privlačno, iako sumnjam da ću imati vremena. Volim Mediteran - vjetrić je u usporedbi s
Keltskim morem i Atlantikom. '

‘Pa tko je kod kuće u Ženevi? Tvoja mama, tvoje sestre? ’, Pitao je.
‘Ma je još uvijek kod kuće, ali moje su sestre gnijezdile.’ Ally je opet namjerno vratila razgovor natrag na
Jacka. ‘Oprostite ako zvučim radoznalo, ali zašto mislite da su vaši roditelji posvojili vašu sestru deset
godina nakon vas? Mislim . . . jesu li ih uvijek planirali posvojiti, ilije li to bio neki drugi razlog? '

'Nisam iskren, da budem iskren. Znate kakvi su roditelji sa svojom djecom - ne ulaze u detalje. Imao sam
samo deset godina i nisam pitao. Kako se sjećam, jednog dana došla sam kući iz škole, a u rukama moje
mame bila je Mary-Kate, s mojim tatom. Zapravo je bio potpuno opljačkan s njom. U tim ranim
godinama to me znalo otključati, budite iskreni. '

‘Biti dugo dijete jedinac, a onda odjednom dobiti novu sestru sigurno je bilo teško.’

'Aha, u redu', nacerio se Jack. 'Odjednom više nisam bio u središtu pozornosti. Ali kad sam napunio
osamnaest godina, otišao sam u uniju i prebolio se. Retrospektivno, bila je to dobra stvar. Vjerojatno
sam bio razmaženo derište dok sam odrastao i malo sam se mučio, znaš? Zadirkivati je i slično. Mary-
Kate je sjajna ovih dana i stvarno se dobro slažemo, a tatina smrt približila nas je. '

Stigla je kava koju je Ally popila, zajedno s velikom čašom vode iz vrča od kamena na stolu.

‘Isprobati malo Beaumes-de-Venise? To je lokalni nektar u čaši, doslovno ', pitao je Jack podižući svoj.

'Ne hvala. Već sam popio mnogo više nego inače. '

‘Pio sam mnogo više nego što sam obično svake večeri otkako sam stigao!’ Nasmijao se. ‘Vino je ovdje
jednostavno dio dnevnog jelovnika. Čak i zbog mog oca izgledaju trijezno, a on je pio bocu vina dnevno.
Samo iz interesa, kako ste završili u Norveškoj? '

'U stvari, i ja sam posvojena. Svoju rođenu obitelj pronašao sam u Norveškoj, zbog čega sam se tamo i
preselio. Moja rođena mama je mrtva, ali živim s bratom blizancem Thomom. Moj biološki tata, Felix -
koji bi mislio da je sav ovaj alkohol raj - živi tik uzbrdo od nas u Bergenu. '

‘Misliš li da je to dobra ideja? Mislim, da se baviš roditeljskom obitelji? Moja mi je sestra nedavno preko
telefona rekla da je imala nekoliko djevojaka na njenom pragu, rekavši da možda postoji neka veza s
njihovom obitelji. Ne znam detalje, ali samo se pitam što mislite? '
Ally je progutala slinu i poželjela da je popila čašu desertnog vina. Kad je pomislila da će morati izvući
informacije iz ovog čovjeka, činilo se da se sve to više ili manje prirodno pojavljuje u razgovoru.

'Da budem iskren, mislim da to nisam nikada razmišljao dok Pa Pa nije umro', rekla je Ally. 'One je bio . . .
Pa, bio je sasvim dovoljan, ako razumijete na što mislim. Za mene u svakom slučaju. Kao odgovor na vaše
pitanje, pronalazak moje rođene obitelji bio je fantastičan, ali opet, izgubio sam dvije ljubavi svog života
u roku od nekoliko mjeseci jedni od drugih, pa da bih saznao da imam brata i biološkog oca - bez obzira
kako bio je prelijep - bio je prekrasan. '

‘Pa, možda sada tate nema, a čini se da su Mary-Kate kontaktirale ove djevojke, ona će pogledati i svoju
rođenu obitelj. Nadam se da će imati sreće kao i ti. '

‘Dakle, ona ne zna tko su joj bili rođeni roditelji?’

‘Ne’, slegnuo je Jack. ‘Kako se ne mogu sjetiti da su mama i tata išli daleko po nju ili nešto slično, to je
sigurno bilo lokalno usvajanje.’ Gutnuo je desertno vino. 'Wow, ovo je neki razgovor, Ally. Nadam se da
nisam rekao ništa što bi vas uznemirilo. '

'Nikako. Ponekad je lakše razgovarati s nepoznatim osobama o tim stvarima nego razgovarati s ljudima
koje volite, zar ne? '

‘Istina, premda se nadam da sljedećih par dana nećete biti stranac. Za promjenu je bilo dobro
razgovarati s nekim na engleskom ’, nacerio se. ‘Pa, je li ti sutra sutra lov na kuće?’

'Zapisala sam imena nekih nekretnina koja su vrlo dobra', napije Ginette na francuskom dok je obojici
natočila još kave. ‘Otići ću u kuhinju po njih.’

‘Zapravo, umorna sam od današnje vožnje, pa mislim da ću ionako sada krenuti prema svom krevetu.’
Ally je ustala, osjećajući kako su joj grudi prepune mlijeka, spremne za Bearovu noćnu hranu. ‘Laku noć,
Jack, bilo mi je zadovoljstvo upoznati te.’

‘A ti, Ally. Nadam se da ćemo se vidjeti sljedećih nekoliko dana ’, rekao je dok je Ally slijedila Ginette u
kuhinju.
‘À bientôt’, odgovorila je sa smiješkom.

‘Tu si.’ Ginette joj je dodala staru omotnicu na kojoj je zabilježila imena i brojeve triju nekretnina.

‘Puno vam hvala na prekrasnoj večeri. Hrana je bila nevjerojatna. '

‘Merci, Ally, sretna sam što si uživala’, rekla je dok je vodila Ally do ulaznih vrata. 'Činilo se da se ti i Jack
jako dobro slažete', dodala je otvarajući vrata.

'Oh, to je samo zato što oboje govorimo engleski', rekla je Ally osjećajući kako joj se lice zahuktalo. 'Ipak
se čini kao jako drag momak.'

‘Jeste i bilo mu je dobro što je imao nekoga tko govori njegov jezik. Bojim se da se osjeća izostavljenim iz
naših razgovora za večerom, ali što možete učiniti? Bonne nuit, Ally. '

'Bonne nuit, Ginette, i hvala ti još jednom.'

Ally se probudila sljedećeg jutra, zakotrljala se da provjeri vrijeme na starom radiju sa satom i
zaprepašteno vidjela da je prošlo deset sati.

Prevrnula se na leđa, raširila ruke i noge i uživala u osjećaju odmora - iako s laganom glavoboljome od
previše vina. Posežući za svojim mobitelom, provjerila je da preko noći nije stigla poruka s Atlantide, a
zatim je vidjela tekst sa Zvijezde u kojem se kaže: Nazovi me!

Još uvijek nije sklona slomiti osjećaj mira, ustala je iz kreveta da skuha kavu, a zatim je prekriženih nogu
sjela na mekani madrac, pijuckajući ga i gledajući kroz prozor preko vinograda. Nije se mogla sjetiti kada
je posljednji put uživala u večeri više nego sinoć. Prekrasno okruženje, u kombinaciji s druželjubivim i
gostoljubivim društvom, bilo je veselje. Bilo je puno smijeha oko stola, i naravno, njezin razgovor s
Jackom bio je minsko polje, ali svejedno, i zadovoljstvo.

Razgovarali su tako otvoreno, kao ona nekada s Theom, no dvojica muškaraca nisu mogla biti drukčija:
Theo, intelektualac u srcu, unatoč svom "dnevnom poslu" pomorca, i Jack, inteligentan i očito
promišljen, ali manje složena duša od njezina zaručnika. Čak i na odjelu za izgled, Theo nije bio visok,
iako je bio snažan, a njegova preplanula koža i tamna kosa bili su u potpunosti u kontrastu s Jackovom
visinom i svijetlim crtama. ‘Ally, iskreno!’ Zamjerio je, osjećajući se gotovo kao da izdaje Theu uživajući u
društvu drugog muškarca. Ali to je bilo prvi put da je to učinila od njegove smrti i bilo je u redu stvoriti
novog prijatelja, bez obzira jesu li muško ili žensko, sigurno?

Je li to ipak sve što je. . .?

‘Pa zašto mu nisi rekla za Medvjeda ili se očistila zašto si stvarno ovdje?’ Promrmljala je dok je stajala da
dolije svoju kavu.

Istina je bila da ona nije znala - ili možda nije htjela znati - razlog upravo sada.

Njezin mobitel zazvonio je na krevetu pokraj nje, a provjerivši da to nije Atlantida, već opet Star, Ally nije
imala volje razgovarati s njom dok ne sredi misli. Njezin se osjećaj krivnje pojačavao dok je razmišljala o
Jackovom poštenju, kad je ovdje bila pod potpuno lažnim izgovorima.

Uzdahnuvši, podigla je mobitel i nazvala Atlantis. ‘Bok, mama, kako je Medo?’

'Savršen je, Ally. Upravo sam ga izveo u šetnju, a sada mirno spava u svojoj dječjoj kolici u sjeni hrasta
odmah iza terase -

‘Tamo gdje ste nas prije smještali’, s osmijehom je dovršila Ally.

‘A kako si, chérie? Kako je moja lijepa Provence? ’

‘Prekrasno doista. I vlasnici špilja kod kojih sam odsjeo su dražesni i sinoć sam jako dobro spavao. Pa
hvala i vama i Mai što ste me nagovorili da dođem. Kako je ona usput? ’
‘Oh, isto’, rekla je Ma, ‘ali. . . Pa, stvari su takve, n'est-ce pas? '

Ma zna da je Maia trudna, odmah je pomislila Ally.

'Ona je u svom paviljonu, razvrstava nekoliko stvari koje želi odvesti natrag u Brazil', nastavila je Ma, 'i
sprema ga za dolazak Florijana i Valentine. Ima svoj mobilni ako želite razgovarati s njom, ali trebao bih
vam reći da je Star nestrpljiva da stupi u kontakt s vama. Možda je možeš nazvati? '

'Naravno.'

‘Kad misliš da se vraćaš, Ally?’

‘Što je prije moguće, ali još uvijek moram prikupiti neke informacije.’

‘Uzmi koliko želiš, chérie, ja volim svoje vrijeme kao baka tvom dragom dječačiću.’

‘Hvala, mama. Zagrli ga od mene, zar ne? '

'Naravno. Zbogom, Ally. '

Odjenula se u kratke hlače i majicu, Ally je nagrizla neku prilično ustajalu bagetu s maslacem i odlučila da
mora potražiti najbliži supermarket da kupi zalihe. Navukavši kapu i sunčane naočale kako bi pokušala
zaustaviti neprestani marš pjegica po njezinu već ružičasto obojenom licu, otišla je i sjela vani uživati u
blagom jutarnjem povjetarcu dok je razgovarala sa Star.

'Bok, Ally, kako si?'

'Dobro sam, hvala. Zvučiš pomalo bez daha, je li sve u redu? ’

'Da, samo sam želio znati jeste li uspjeli locirati sina gospođe McDougal u špilji?'

'Učinio sam. Zapravo sam cijelu noć sjedio kraj njega na večeri. '

‘Ooo! To je fantastično, Ally. Jeste li saznali nešto o roditeljima Mary-Kate? '

‘Ništa, bojim se. Iako smo imali vrlo otvoren razgovor o posvojenju. Rekao je da se samo sjeća svojih
roditelja kako su jednoga poslijepodneva kući stigli s Mary-Kate, pa je pomislio da je to bilo lokalno
posvojenje. Čini se da ga majka nije upozorila da izbjegava bilo kakve veze s nama sestrama D’Aplièse, ali
rekao je da mu je Mary-Kate spomenula posjet CeCe i Chrissie kad su zadnji put razgovarale telefonom. I
da je mislio da bi mogla željeti saznati više o svojoj rođenoj obitelji. Bio je tako prijateljski raspoložen,
užasno se osjećam kad mu ne dolazim čisto zbog toga zašto sam ovdje. Što se dogodilo na tom kraju? Je
li Merry opet pobjegla? ’

‘Ne mislimo tako, ne. Orlando ju je jučer slijedio u Clerkenwell - očito je krenula prema evidencijama
rođenih, vjenčanih i umrlih. Vukao ju je natrag do hotela, a zatim je nestala u svojoj sobi, a ja sam oko
šest sati nazvao svoj apartman. reći da joj nije dobro i možemo li otići zajedno na večeru. Rekla je da će
se jutros javiti kako bi nas obavijestila kako se osjećai bi li mogla ručati s nama. Problem je u tome što a)
moram se vratiti u Kent po Roryja iz škole i b) Orlando se mora vratiti u knjižaru. Očito će ostati ako
Merry pristane na ručak, ali. . . oh, ne znam, jednostavno se sve osjeća pogrešno. Čak je i Orlando
depresivan, što je vrlo rijetko. Jednostavno se osjećam loše što nas se boji, a mi je i dalje progonimo.
Mislim, nije kraj svijeta ako Mary-Kate ne može biti tamo za polaganje vijenca, zar ne, Ally? Vidjevši svoj
prsten svojim očima, mislim da je isti kao na slici, ali možda bismo trebali pričekati dok jadna Merry ne
uživa u svojoj svjetskoj turneji i vrati se kući sa svojom kćeri. Tada mogu zajedno odlučiti želi li nas Mary-
Kate upoznati. '

‘Znam na što misliš’, uzdahnula je Ally. ‘Pa, nazvat ću te kasnije ako ponovno naletim na Jacka, ali neću
to dizajnirati, Star.’

'Ne. Potpuno razumijem. Moram ići sada. Ćao, Ally, pričaj uskoro. '

Ally je sišla s telefona, poput Orlanda, osjećajući se maglovito potišteno zbog cijele situacije. Bio je dio
nje koji je samo želio zaboraviti sve na svoju početnu motivaciju i jednostavno uživati u osjećaju
smirenosti s kojim se probudila. Htjela je ustati i prošetati do seoske kuće da vidi može li je Ginette
usmjeriti u smjeru lokalnog supermarketa kad se Jack iznenada pojavio iza ugla.
'Jutro. Ne smetam vam, zar ne? ’Pokazao je na mobitel koji je još uvijek bio zavaljen u Allyne ruke.

'Nikako. Želite li sjesti? ’

‘Oprostite, ne mogu. Zapravo sam ovdje da pitam trebate li zalihe hrane. François je vani na sastancima
o predstojećoj žetvi, pa kad sam na slobodi, Ginette me pošalje u selo da obavim kupovinu za nju. Kaže
da je to dobro za moj francuski ’, nacerio se.

'Zapravo sam se upravo spremao otići i pitati je gdje je najbliži supermarket. I lokalni nepokretni,
naravno ’, dodala je brzo. 'Trebao bih se barem tamo registrirati.'

‘Zašto vas ne odvezem do Gigonde? Možemo ubiti dvije ptice jednim kamenom, a vi mi možete pomoći
u supermarketu, tako da se moje anane ne miješaju s anisom! '

‘Dobro, ali jeste li sigurni da ne želite da vas pratim u svom autu? Inače ćete morati pričekati da odem u
ured za nekretnine. '

‘Ne smeta mi. Dok je François vani, ja sam ili sjedim okolo, promatrajući francuski rječnik da bih otkrio
što znači određena vinogradarska fraza ili pivo na suncu u prekrasnim Gigondama. '

'Uvijek biste mogli raditi oboje istovremeno', istaknula je Ally i oni su se zahihotali.

‘U redu, ostavit ću te da uzmeš sve što ti treba i nađemo se u autu za deset, u redu?’

‘U redu, hvala, Jack.’

'Nema problema.'
Došavši u slikovito selo Gigondas, za koje je Jack objasnio da je jedno od najljepših mjesta u regiji, Ally je
vidjela da je prepuno turista, željnih probati vina koja se nude iz lokalnih špilja. Kafići su brujali od
razgovora, a gosti koji su sjedili za stolovima izlijevali su se na kolnike. Trudili su se pronaći parkirno
mjesto za Ginettin pohabani Citroën.

'Kakvo je ovo prekrasno malo mjesto', komentirala je Ally dok su u jarkom sunčanom svjetlu šetali niz
brdo.

‘Jeste, da. Dobro, zaronimo u supermarket i uzmimo stvari s Ginettinog popisa, hoćemo li? ’Rekao je Jack
ulazeći u usku trgovinu koja je iznutra bila poput Tardisa, protežući se unatrag i spakirana do škrge s
hranom.

‘Dobro, ali neću ti pomoći’, odlučno mu je rekla Ally. ‘Pogreške su jedini način učenja jezika.’

Svaki je skupio košaru i krenuo svojim putem, prije nego što su se sastali na blagajni.

‘Možete li barem provjeriti odgovara li stvar koju imam stvar onome što je na popisu?’ Upitao ju je dok
su čekali u redu za plaćanje.

Ally je brzo pretražila košaru i provjerila proizvode s popisa. 'Gotovo savršeno, ali ona želi polu-
ekskreme, a ne puno mlijeko.'

‘Sjajno, hvala’, rekao je i odšepetao da razmijeni karton.

Nakon što je vreće odbacio u auto, Jack ju je prošetao ulicom dok nisu stali ispred ureda za nekretnine.
Ally je pokušala vrata, ali bila su čvrsto zatvorena.

'Proklet! Doslovno je jedna minuta iza podneva i zaključali su svoja vrata. Tipični krvavi francuski ’,
zahihoće se Jack. ‘Ručak je uvijek na prvom mjestu. Oprostite - govorimo na engleskom, pa stalno
zaboravljam da ste zapravo Francuz. '

‘Ne, Jack, ja sam Švicarac, sjećaš se?’

‘Naravno, oprostite’, rekao je dok su se vraćali selom kroz automobil prema automobilu. 'Zapravo,
mislim da su Francuzi svoje prioritete postavili potpuno ispravno: uživanje u dobrim stvarima u životu je
ono o čemu se radi. Napokon ste ovdje samo jednom ’, rekao je Jack dok je punio čizmu s kupnjom.

'Da ste moja sestra Tiggy, ne bi se složila s vama u vezi s tim.'

'Stvarno? Slušajte, rekao je Jack, pokazujući na kafić na otvorenom koji se vrvio od večera, "zašto se ne
bismo motali ovdje dok se nekretnina ponovno otvori u dva? Osim ako nemaš neštodrugo učiniti? '

'Ne, ali ne treba li Ginette svoju kupovinu?'

‘Tek kasnije, i vjerojatno joj je drago što mi neko vrijeme vidi leđa. Hoćemo li?'

'Zašto ne?'

Jack je u kafiću pokazao besplatan stol za dvoje i oni su sjeli. 'Pivo? Vino? ’, Pitao je. ‘Kako sam ovdje,
pokupit ću i ručak. Vas?'

‘Čaša ružičastog za mene, i da, ovaj jelovnik izgleda ukusno.’

‘Pa, ako ikad možemo dobiti bilo kakvu uslugu, naručit ćemo’, zakolutao je Jack. 'Jednom sam čekao
dvadeset minuta da netko uopće primijeti da ovdje dišem. To se ne bi dogodilo na Novom Zelandu, to je
sigurno. '

‘Čuo sam da je to prekrasna zemlja od svih koji su tamo bili.’

‘Je, da, samo što ima sve, znate? Skijanje zimi, vruće vrijeme i plaže ljeti, a unutrašnjost - gdje živim - je
slatka. Sve što nedostaje izvan mjesta i gradova su ljudi. Naš najbliži susjed udaljen je petnaest minuta
vožnje. Dakle, ako volite samoću, sjajno je. '

'Tako i vi? Kao samoća? ’

‘Ni nakon što sam se vratio sa uniju, nisam, ali pretpostavljam da sam se na to navikao. Tada dođete na
ovakvo mjesto, malo selo koje samo bruji i pitate se što to dovraga radite. Ipak, ne žalim se. Volim to što
radim i živim u zapanjujućem dijelu svijeta. '

'Novi Zeland je zapravo na mom popisu kanta koje ću jednog dana posjetiti', rekla je dok je podizala svoj
jelovnik konobaru u prolazu, koji ju je otvoreno ignorirao.

‘Podrazumijeva se da bismo vas rado ugostili u Vinariji bilo kad. Još jedan problem s dolinom Gibbston je
taj što su svi mladi otišli u gradove, a to su uglavnom starije osobe koje žive oko mene. Radujem se
društvu ruksaka koji će razgledati to područje, a koji se ponekad vrate u Vinariju kako bi spavali krevet za
noć. '

Ally je prevrnula jelovnik prema konobaru kad se vratio i konačno je uzeta njihova narudžba za pivo,
rose, vrč vode i dva hachea od odrezaka.

‘Pa, pretpostavljam da su ti roditelji Kiwis?’, Rekla je.

'Nijedan kivi nije "original", ako znate na što mislim, osim Maora', rekao je Jack. ‘Većina stanovništva
emigrirala je negdje drugdje. Tamo sam rođen, ali tatini roditelji podrijetlom su iz Škotske, dakle
McDougala. A moja mama dolazi iz Dublina u Irskoj. Ali da, valjda bi se oboje zvali Kiwis, živeći tamo
toliko dugo. '

'Vraćaju li se vaši roditelji ikad u posjet Škotskoj i Irskoj?'

'Mislim da se tata vratio nekoliko puta s roditeljima, ali mama se, koliko znam, nikad nije vratila u Irsku.
Mislim, postoji slika na kojem je ona tamo diplomirala, ali pretpostavljam da kad ljudi započnu novi
život, žele se usredotočiti na sadašnjost, a ne na prošlost. '

‘Složila bih se’, rekla je dok je konobar bacao dva vrča, bocu piva i nekoliko čaša na stol. Ally je provirila u
oba vrča tražeći vodu.

‘Mon Dieu! Jedan vrč pun je rosea. Tražio sam samo čašu! ’
"Ovdje to nije način na koji rade stvari", nasmiješio se Jack dok joj je natočio i vodu i rose. 'Živjeli!'

‘Živjeli’, rekla je Ally podigavši čašu. 'Vraćajući se svojoj mami, kao što sam vam rekao sinoć, kad sam
krenuo u potragu za vlastitom baštinom, dijelovi su bili bolni, a dijelovi fantastični.'

'Pa, mama je spomenula da će posjetiti Irsku kad-tad na turneji.'

'Pravo. Je li na ovom odmoru sama? ’

'Da. MK - tako ja zovem svoju malu sestru - i nisam bio previše sretan zbog toga, ali mama je prilično
neovisna i ozbiljno pametna, znate? Iskreno, nikad nisam razumio zašto se zakopala u dolini Gibbston s
mojim tatom i nije iskoristila diplomu. '

'Možda zato što je voljela vašeg oca', predložila je Ally. ‘Ljubav može sve promijeniti.’

‘Istina, ali taj ću osjećaj, iskreno govoreći, tek iskusiti. Očito jesi. '

‘Da, i čak i ako to više nikad ne osjetim, barem znam da sam to jednom imao. Dakle, vaša sestra drži
utvrdu na Novom Zelandu dok ste vi i mama odsutni? '

‘Ne baš - imamo vrlo dobrog menadžera koji sređuje vinograd. Moja sestra je nadobudna kantautorica i
radi na stvarima s tipom kojeg je upoznala u uniji. '

‘Wow. Ovo je užasno pitanje, ali. . . je li ona dobra? '

'Kako je nikad nećete vjerojatno upoznati, mogu biti iskren', nasmijao se Jack. ‘A odgovor je, nemam
pojma. Opsjednuta je Joni Mitchell i njezinim tipom - svi neugodni tekstovi - dok sam ja rođen desetljeće
prije nje i kao dobra melodija, znate? '

'Znam', složila se Ally. 'Nešto što se "osjeća dobro", uz što možete priskočiti i izvikati tekst. Svirao sam tu
vrstu glazbe u vožnji ovdje dolje. '
‘Ovo bi možda bilo nepristojno pitati damu, ali biste li bili blizu mojih godina? Imam trideset i dvije
godine. '

‘Imam trideset i jednu godinu.’

'Dakle, mi smo iz iste generacije i poput dobre himne', nacerio se. Stigla su dva hachea od odrezaka i
Jack je zatražio još jedno pivo.

‘Voziš’, podsjetila ga je Ally.

‘Da, ali puno je mene da upijem cugu. To su samo male bočice, Ally, i nikad ne bih riskirao da ću biti
gotov. '

'Razumijem, i dobra vijest je, jer ti voziš, ovoga mogu imati koliko god želim ’, nasmiješila se dok je sipala
drugu čašu ruže.

‘Pa, pričaj mi o svojoj sestri Tiggy. Zvuči zanimljivo ’, rekao je Jack dok je kopao po odresku.

‘Oh, sve su moje sestre zanimljive i ne bismo se mogli međusobno razlikovati.’

'Na koji način?

Dok je jela, Ally je naslađivala Jacka biografijom svakog od njih u loncu, pazeći pri korištenju vlastitog
imena CeCe, Celaeno, u slučaju da ju je spomenula njegova sestra. Kad je stigla do Electre, Jack je dao
uobičajeni odgovor.

‘Ne mogu vjerovati da ste u rodu s njom! Njezina slika bila je svugdje ovdje u proteklih tjedan dana.
Wow, moja obitelj djeluje tako dosadno - uzdahne Jack. 'Tvoj tata zvuči kao da je bio pravi filantrop koji
te usvojio djevojke.'

'Bio je, a i nevjerojatan čovjek. Kao i tvoja mama, bio je vrlo pametan. '
'Što je učinio?'

'Vjerovali ili ne, nitko od nas zapravo nije siguran. Znali smo da vodi nekakav posao, ali što točno,
nemam pojma. Puno ga nije bilo, putovao je. '

‘Mislite li da je bio špijun?’

'Možda, ali nisam sigurna da špijuni zarađuju toliko kao Pa', nasmijala se Ally. 'Odgajani smo u pravom
luksuzu, iako je zanimljivo da nikada nikome od nas nije dao više od osnovnog dodatka. Svi smo se
morali financijski sami snalaziti. '

‘Pa, ako je to neka utjeha, sigurno ne nailazite na razmaženo derište.’

'To je. Hvala.'

'Osim onog otmjenog automobila u koji ste stigli', zadirkivao ju je Jack. ‘To je kreker, fura. Je li to tvoje?'

‘Pripadao je Pa, ali svatko od nas mogao bi ga koristiti ako želi. Naravno, kad je Pa umro, nitko od nas
nije se htio baviti maticama svojih financija. Srećom, imali smo ljude koji su nam ukazali povjerenje koje
nam je ostavio, ali u sljedećih ćemo nekoliko tjedana organizirati sastanak s našim odvjetnikom kako bi
nam to objasnio. Vrijeme je da smo svi odrasli i preuzeli odgovornost. '

‘Sve mi to zvuči previše komplicirano. Barem kad nemate puno, nemate puno toga za riješiti ’, slegnuo je
Jack. ‘Kad mi je otac umro, kuća je prešla na mamu, a posao s vinom na nas troje. Kraj. Kava?'

'Mislim da bi bilo bolje', složila se Ally. ‘Nekretnina bi uskoro trebala biti otvorena, pa ću nakon kave otići
i registrirati se.’

‘U redu, i hej, Ally, nemoj misliti da imam problema s tobom što dolazi od novca ili nečega. Zasluga vašeg
i vašeg oca je to što nikad ne bih pretpostavio. '

'Osim automobila', rekli su obojica istovremeno, a zatim se nasmijali.

'Ovo je moja poslastica', rekla je Ally kad je konobarica stigla i lupila malo eura po stolu.

'Zapravo, mala bogatašica, to je definitivno moje', rekao je Jack i jednako snažno ošamario svoje eure.

Pristavši ići na nizozemski jezik, odšetali su do nekretnine, gdje se Ally registrirala i, s obzirom na
činjenicu da se osjećala nelagodno zbog Jacka koji je mislio da je razmažena princeza, odlučila potražiti
nekretnine ispod dvjesto tisuća eura.

'Taj je lijep', rekao je Jack vireći joj preko ramena na popise.

‘To je stara olupina i posljednje što želim je da moram zaposliti tim građevinara da nešto obnove. Što je s
ovim? '

Dok su raspravljali o imaginarnim nekretninama koje bi mogla kupiti, Ally se osjećala kao potpuni
šarlatan.

‘Hajde, vratimo se u špilju. Sad se osjećam previše potišteno, vidio sam što ima na raspolaganju za novac
koji moram potrošiti. I ne, ne mogu ići više ’, istaknula je dok su hodali vani i uskom ulicom prema svom
autu. ‘Pa, uspijevate li zapravo išta naučiti dok ste ovdje, s obzirom na jezičnu barijeru?’

‘Da, naučio sam gomilu stvari’, rekao je kad su se popeli u auto i on je upalio motor. ‘Puno toga prati
praktični proces, pa vam ne trebaju riječi da objasnite što rade. Problem je u tome što je ovdje tlo
alkalnije nego kod kuće, ali definitivno ću pokušati uzgojiti nekoliko različitih trsova i testirati mješavinu
grožđa koje ovdje koriste za Châteauneuf-du-Pape. '

‘Koliko još ostaješ?’

‘Tehnički, do nakon berbe. U stvarnosti bih mogao ostati duže u Europi ako bih htio, jer je to mirno
razdoblje za mene u vinogradu kod kuće. Stoga bih mogao otići posjetiti neke druge zemlje dok imam
priliku. Nikad ne znam, mogao bih se zaustaviti u Norveškoj. '
'Slobodno to učinite', rekla je Ally kad su se vratili u špilju, a ona je izašla iz automobila kako bi Jacku
pomogla da uđe u kupovinu.

‘Dobar dan’, rekla je Ginette stojeći u dvorištu. ‘Pitao sam se kamo ste vas dvoje stigli. Možete li taj
shopping odnijeti u kuhinju? Moram pokupiti djecu iz škole. '

‘O, naravno’, složio se Jack.

‘Oh, a Ally? Vrlo ste dobrodošli da večeras ponovno jedete s nama. '

‘Hvala, Ginette’, rekla je Ally dok je slijedila Jacka u kuhinju. Prostoriju - zapravo cijelu seosku kuću -
trebalo je obnoviti, pomislila je dok je raspakirala vreće i spremala kvarljive stvari u hladnjak.

‘Zarađuje li François nešto od svog vina?’ Upitala je Jacka.

‘Ne puno, budijer se bilo koja rezervna zarada samo ulijeva u proširenje vinograda ili u ažuriranje
strojeva. Hrastove bačve dolje u podrumu stare su više od sto godina. Prošle su zime nanijeli kišu, pa je
morao potrošiti puno novca čineći je nepropusnom za vodu. To su za vas klimatske promjene - slegnuo
je Jack. ‘U redu, treba mi šalica.’

‘Šalica?’

‘Čaj za cuppa’, objasnio je Jack kad je uzeo čajnik i napunio ga iz slavine. ‘Ovdje u Provansi ne idu na čaj.
Morao sam sam otići i kupiti ovo ’, dodao je kad ga je uključio. ‘I vrećice čaja. Želite jedan? ’

‘Oh, zapravo sam dobro. Vratit ću se do svog doma. Moram obaviti nekoliko telefonskih poziva. '

'U redu. Dolaziš večeras? '

‘Ja. . . poziva li Ginette sve svoje goste da jedu s obitelji? '

‘Samo one koje voli. Dakle, očito joj se sviđaš. '

‘Ne želim se nametati.’

‘Dopustite mi da vam obećam da vas Ginette ne bi htjela pitati. Ona je ta koja vlada ovdje, a ne François.
Kao i sve žene, pretpostavljam ’, nasmiješio se Jack. 'Vidimo se kasnije?'

‘Dobro, da. Ćao, Jack. '

Ally se vratila kroz vinove loze s vlastitom vrećom kupovine, koja bi sada bila suvišna dok je večerala u
seoskoj kući. Natočivši si veliku čašu vode kako bi pokušala odbiti glavobolju koju bi je uvijek dobila ako
bi popila za vrijeme ručka, otišla je sjesti vani i kopala u torbici da provjeri svoj mobitel, koji je bio u tišini
otkad je otišla Gigondas s Jackom jutros. Kao što je i očekivala, bilo je nekoliko propuštenih poziva. Nitko
od njih nije bio s Atlantide, hvala Bogu, samo sa Zvijezde. Ally je okrenula svoj broj.

‘Bok, Star, to sam ja. Nisam preslušao nijednu poruku koju ste ostavili, pa recite mi što se dogodilo? '

‘Bojim se da smo je izgubili, Ally. Iako je Orlando po cijele dane sjedio u predvorju hotela, gurnuo se u
prostor i vratio se utvrdivši da je otišla. Vratio sam se u Kent, taman sam krenuo po Roryja, a Orlando
slijedi vlakom. Ne znamo gdje je nestala, Ally. Staza je hladna. '

‘O, draga.’ Ally se ugrizla za usnu. ‘Žao mi je, Star. Znam da ste se jako trudili natjerati je da progovori. '

'Jesmo. Orlando je bijesan na sebe jer ju je propustio. Dežurnom vrataru rečeno je da se pripazi na nju,
ali očito je upravo stigla velika družina gostiju. Uspjela je nekako izmaknuti. Jeste li još uvijek u špilji? ’

'Da. Provela sam veći dio dana s Jackom - odveo me u lokalno selo kako bih mogao posjetiti nekretninu,
ali bilo je zatvoreno, pa smo ručali. Iskreno, Star, ne zna ništa puno o prošlosti svoje obitelji. Rekao mi je
da mu je mama iz Dublina u Irskoj i da je diplomirala na Trinityju - što smo već znali - ali bojim se da je to
sve. Vidim ga večeras dok ponovno večeram u seoskoj kući, ali stvarno mi je neugodno zbog daljnjeg
ispitivanja. '
'Orlando je uvjeren da je to povezano sa bilo kojim spominjanjem nestale sestre. Možda bi trebao pitati
Jacka znači li mu to nešto. '

‘Ne, Star, nisam mogao. Oprostite, ali on je tako fin momak, a ja sam strašni lažov. Sad je očito očito da
nas njegova majka izbjegava i mislim da bismo se zasad trebali odreći cijele stvari. '

Na liniji je nastupila stanka.

‘Razumijem, Ally, i slažem se. Svejedno, zvuči kao da ste barem s Jackom sklopili prijateljstvo. Kakav je
on?'

‘Divno.’ Riječ je bila iz Allynih usta prije nego što ju je uspjela zaustaviti.

‘Stvarno?’, Zahihotala se Star. ‘Od tada nisam čuo da to govoriš o muškarcu. . . U svakom slučaju, samo
zaboravite sve ostalo i uživajte večeras večeras. Moram sada krenuti po Rory. Ćao, Ally. '

‘Zbogom, Zvijezdo.’

Kad se te večeri približila seoskoj kući, Ally se osjećala totalno sukobljeno. Toliko je od nje samo željela
uživati u večeri i Jackovom društvu, da ide s tokom večeri. Drugi dio nje osjećao je potrebu da Jacku kaže
pravi razlog zašto je ovdje. Uvijek se trudila živjeti svoj život što je poštenije mogla, premda ne
povrijeđujući nikoga zamućujući ono što je doista mislila, kao što su često radile Electra i CeCe. Dakle, da
je ona Jack i da je niz linija otkrio da ga je ljubazna žena s kojom je proveo vrijeme tijekom posljednja
dvadeset i četiri sata samo pokušavala napumpati za informacije, ona ne bi željela opet imati nikakve
veze s tom osobom.

Je li važno ako se to dogodi? razmišljala je. A ako je tako, zašto. . .?

'Jer je on fin, pristojan momak, koji se prema vama ponašao kao prema normalnom čovjeku, a ne kao
prema žrtvi', rekla je sebi dok je marširala do ulaznih vrata. ‘Samo popij vina, puno toga’, promrmljala je
dok je išla pozdraviti Ginette u kuhinji.
'Donijela sam vam nešto malo samo da zahvalim što ste nevjerojatan domaćin', rekla je Ally. ‘Oprostite
ako je pomalo dosadno, ali prilično je teško smisliti bilo što što biste ponijeli kad vas ugosti špilja na
jednom od najljepših mjesta na svijetu. Čak su i vaši cvjetnjaci puni prekrasnih primjeraka. ’Ally je
pokazala na svježe odabranu hrpu izloženu u vazi na kuhinjskom stolu.

'Oh! Ladurée macarons! Kakav treat, hvala. Molim te, stavi ih tamo u ladicu da ih sve mogu pojesti! Sutra
odlazite? ’

‘Da, nažalost moram, ali volio bih se vratiti drugi put i ostati duže.’

‘Jeste li vidjeli kuće koje su vas zanimale?’

'Ne, čini se da su nekretnine ovdje skuplje nego što sam mislio.'

‘Ili ste možda bili previše rastreseni da biste pogledali. . . ’Ginetteine su oči zaplesale dok je dizala tikvicu.
‘Čujem monsieura Jacka i ranije ste zajedno uživali u ručku.’ Vragolasto se nasmiješila dok je oštrim
nožem odnijela tikvicu i počela je sjeckati.

'Jack i ja smo uživali u razgovoru jer govorim engleski.'

‘Mon Dieu!’ Ginette prođe rukom kroz valovitu tamnu kosu. ‘Zašto se svi toliko boje reći da ih ovih dana
privlači jedno drugo? Bilo je očito od trenutka kad ste sinoć sjeli za stol da ste vas dvoje imali kemiju. Svi
koji su vas vidjeli su to komentirali. Ovo je Francuska, Ally, izmislili smo riječ "ljubav". Pa što ako želite
provesti noć, tjedan, mjesec ili možda cijeli život zajedno? Rijetki su oni trenuci kada prvi put sretnete
nekoga tko vas privlači koliko i vas. A trenutno je sve jednostavno. Nijedna prtljaga nije iskrcana, nijedna
duša nije istražena. . . ’Ginette je vrlo galsko slegnula ramenima. ‘U čemu ne uživati? Sad, ako krenete
prema vani, možete li sa sobom ponijeti tacnu s tanjurima? '

‘Naravno’, rekla je Ally, podižući složeni pladanj, drago što ima što učiniti. Možda je Ginette bila u pravu:
trebala bi samo uživati u svojoj posljednjoj večeri u društvu nekoga tko joj se svidio. I - moguće - također
privlačno.

Primivši toplu dobrodošlicu od svih za stolom, Ally je upućena na isto mjesto kao i sinoć, pokraj Jacka.
‘Dobra večer’, rekao je, punivši joj čašu iz vrča od kamena, umjesto boce, dok je sjedila. ‘Inače, večeras
smo na uobičajenoj Côtes du Rhône. Osnovno stolno vino, ali još uvijek je ripper. '

‘Ma, nisam nervozan, popit ću sve što se stavi ispred mene.’

‘Hoćeš li, a? Dakle, kasnije se radi o injekcijama votke, zar ne? '

‘Nisam to tako mislio, ali ako ste neko vrijeme na moru i ako u luku uđete s hrpom žednih muškaraca,
sigurno naučite kako se nositi s alkoholom. Santé. ’Ally je podigla čašu i nasmiješila mu se.

‘Santé. Kladim se da ste ih sve održali u redu, zar ne? ’Jack ju je zadirkivao.

‘Zapravo, uopće nisam. Nakon uobičajenih seksističkih komentara, gurnuli bismo se na pučinu i dok smo
se vraćali, zvali su me "Al" i jedva su primijetili moj spol. Uvijek bih se pretvarao da sam kuhar smeća,
tako da me ne bi smjestili na kuhinju zbog toga što sam žena. '

‘A jesi li kuhar za smeće?’

'Moguće', nasmijala se Ally.

‘Ono što me zbunjuje jest da je u većini kuća koje sam posjetio kao dijete uvijek bilo mama u kuhinjama,
no ipak su doista poznati kuhari muškarci. Zašto mislite da je to tako? ’

‘Nisam sigurna da se želim maloprije raspravljati o rodnoj politici, Jack.’ Ally je odbila još jedan gutljaj
vina.

‘Misliš, možda me na kraju zatakneš po glavi s onim vrčem za vino?’

'Nadam se da to neće biti tako dramatično, ali nakon godina u okruženjima u kojima dominiraju
muškarci, zasigurno imam nekoliko stvari za reći. Da, složila se sa sobom i Jack joj je natočio još jednu
čašu vina.
'Pa, vrijedi dodati da me mama odgojila da imam potpuno poštovanje prema suprotnom spolu, tj. Tebi
puno', nacerio se. ‘Naučila me kako kuhati tjesteninu, pečenje i napraviti salatu od tune - rekla je da će
me ta tri jela vidjeti u svakoj prilici.’

‘Je li dobra kuharica?’

'Ona sigurno nije kordon bleu, već legenda koja je uspjela proizvesti veliku posudu nečega ukusnog za
velik broj od onoga što je ostalo ležati. Zbog mjesta u kojem živimo, ne možemo tek tako pobjeći iza ugla
do lokalne trgovine, znate? Fanatična je kad se ostaci pojedu - vjerojatno nešto povezano s njezinim
djetinjstvom. Te su stvari obično ono malo što znam o psihologiji. '

‘Ja. . . ’Iako je Ally iskreno zanimala osim što je dobila informacije o njegovoj mami, i dalje se osjećala
krivom za ispitivanje. ‘Mislite li da je imala teško djetinjstvo?’

'Kao što sam rekao, ona ne govori o tome i mislim da nijedno dijete nije zainteresirano za slušanje
stanarina koje se događaju o njihovoj prošlosti. Sad je moj otac otišao, i ne mogu ga više pitati, samo
želim da jesam. '

'Isto ovdje', složila se Ally kad su zdjele s cruditéima i maslinovim uljem stavljene na stol iz anonimnih
ruku iznad njih. ‘Ne mogu vam reći koliko pitanja sada imam za tatu.’

‘Od zvuka stvari, imali ste prilično idilično djetinjstvo.’ Jack joj je ponudio zdjelu crudita.

'Da. Imali smo gotovo sve što smo mogli tražiti. Majka puna ljubavi u našoj dadilji, Ma, Paina punja
pozornost kad god smo je trebali. . . i jedno drugo. Sad se osvrćem i gotovo osjećam da je bilo previše
idilično. Mislim da nas je zato Pata sve zajedno s trinaest godina poslao u internat. Želio je da znamo
kakav je stvarni svijet. '

‘Kažete bškolovanje u stvarnom svijetu? ’upita Jack. ‘Mislim, da bi vas uopće stigao tamo, vaš bi otac
morao platiti. Takva mjesta bila su dostupna samo eliti, a još uvijek jesu, zar ne? '
‘Da, u pravu si, ali moja nije uključivala nikakvu kućnu udobnost. To je pomalo poput boravka u zatvoru
za učenje koji morate platiti, a zasigurno ćete upoznati kakva je čovječnost ako s njom živite dvadeset i
četiri sata dnevno. Morate naučiti voditi vlastite bitke, bez ikakve podrške roditelja. '

‘Dakle, bogati odlaze u internat da bi znali kakav je osjećaj biti zakinut?’

‘Mislim da je to pomalo zamašna izjava, ali u biti da. Da li bih htio ići u državnu školu i moći svake večeri
ići kući svojoj obitelji? Bez obzira što je bilo na stolu za večeru ili u kakvoj smo kući živjeli? Kad bih se
počeo ukrcavati, to bih i učinio. Tada, kad sam se priklonio tome i postao neovisniji, počeo sam shvaćati
koliko sam privilegiran. Škola mi je nudila sve vrste izvanrednih prilika koje nikada ne bih imao u državnoj
školi. '

'Zapravo se i moja mama ukrcala i rekla da je to nastala iz razloga koje ste upravo spomenuli, iako je to
isprva mrzila. Pitam se što ćete raditi s vlastitom djecom kad dođu? '

Jack ju je gledao ravno u oči i Ally je osjetila kako joj se rumenilo podiže u obraze. Okrenuvši glavu i
koncentrirajući se na svoje crudite, slegnula je ramenima.

‘Nisam sigurna’, hromo je odgovorila.

Nakon fantastičnog glavnog jela s divljim svinjama, od kojih nitko za stolom nije sumnjao u porijeklo, s
obzirom na to da je u ovo doba godine pucanje bilo ilegalno, Ally je otišla do najbliže kupaonice i izlila
malo mlijeka u dojke kako bi ublažila pritisak i rizik od curenja.

Nakon što je oprala lice hladnom vodom, zagledala se u zrcalo.

‘Sjeti se što je Ginette rekla’, šapnula je, ‘i samo uživaj. Sutra te nema. '

'Moram krenuti u krevet', rekla je Ally nakon kave i čaše slasnog, ako nije potrebno, armagnaca. 'Moram
rano krenuti ujutro.'
‘U redu, otpratit ću te kući, može?’ Ponudio je Jack.

Oprostivši se, ostavivši svima obećanja da će se vratiti i rekavši Ginette da će se vidjeti sutra rano ujutro
kako bi podmirila račun, ona i Jack krenuli su sada mjesečinom obasjanom stazom do njenog doma.

'Da sam htjela nešto ovdje kupiti, mislim da bi gîta bila gotovo savršena', komentirala je.

‘Osim u vrijeme berbe, kada bi bilo prilično bučno. Uz to, ujutro bi vam kroz prozore provirile gomile
znojnih berača grožđa. I pauci se uvlače da vam se pridruže iz vinove loze. '

‘Prodaj mi to, zašto ne bi i ti?’ Nasmiješila se. 'Samo sam razmišljao kako slikovito izgleda na mjesečini.
Ne bih imao ništa protiv pauka, nakon što su jednom pronašli štakora na mom madracu na brodu.
Sigurno se ubacio dok smo bili u luci i odlučio nam se pridružiti za daljnju etapu. '

‘Wow! Pretpostavljam da bih čak i ja imao problema s tim. Što si učinio?'

‘Doduše, vrisnula sam i jedan od dječaka priskočio mi je u pomoć’, nasmijala se Ally.

'Ne brinite, i ja bih to isto učinio, ali vi ste izdržljiva djevojka ispod te nježne vanjštine, zar ne?'

‘Nisam siguran u to, ali nema me puno toga što me danas plaši, osim gubitka nekoga drugog do koga mi
je stalo.’

‘Da, smrt sve to stavlja u perspektivu, zar ne? Ono što me plaši je da bih se mogao naći za trideset
godina i dalje raditi na svom vinogradu, star i sam. Kao što sam spomenuo, nema puno šansi za susret sa
mojom dobnom skupinom - oko mene živi bilo koji broj starijih samohranih poljoprivrednika i vinara. '

‘Želi li itko ikad doista biti sam?’ Uzdahnula je Ally.

‘Pa, to je bolje nego da se nagodimo s nekim samo zato što ne budemo sami, zar ne?’
'Apsolutno', složila se Ally.

‘Jeste li dugo bili vi i vaš zaručnik? Oprostite, ne mislim znatiželjno ili nešto slično. '

'Ne, dobro je. Zapravo nismo. Bila je to vrtložna romansa. Jednostavno sam znala da je On Jedan, i on se
osjećao isto, pa smo se prilično brzo zaručili. '

'Imam osjećaj da je tako bilo mojoj mami i tati, iako naravno, nikad ne možete reći što se događa iza
zatvorenih vrata. Ali kad usporedim njihov brak s puno roditelja mojih supružnika, uvijek su se činili vrlo
sretni. Nikad se nisi svađao, znaš? Ili barem, ne nadomak nas. Brinem za svoju mamu sada kad tate više
nema. Gotovo je šezdeset, pa je malo vjerojatno da će upoznati još nekoga. '

‘Što je sa svim onim neženjama koje ste upravo spomenuli?’

'Sumnjam. Mama i tata bili su zajedno više od trideset i pet godina. Kad smo već kod toga, malo prije
večere večeras sam dobio čudan poziv od mame. '

‘Stvarno?’ Allyno je srce počelo lupati kad su stigli do ulaza u hodnik. ‘O čemu?’

‘Oh, htjela mi je reći da je ranije danas doletjela u Dublin, što je neobično jer sam mislio da će malo
ostati u New Yorku da vidi stare prijatelje, a zatim se zaputiti u London. Bio sam, mora da ste
uzbuđenida se vratim u domovinu nakon toliko vremena, a ona je bila, kao, da, pa, morao sam se vratiti
ovdje, ali nikad ne znate koga biste mogli upoznati iz svoje prošlosti. Mogla je to biti samo šala, ali da
budem iskrena, Ally, mislila sam da zvuči, pa dobro, - slegnuo je Jack, "prestrašen".

‘Ja. . . možda su svi nervozni kad se vrate na mjesto odakle su došli nakon toliko vremena? '

‘Možda, da, ali tada je rekla koliko me voli i kako je ponosna na mene i sve takve stvari. Zvučala je blizu
suza. Pitao sam se trebam li letjeti preko Irske kako bih bio siguran da je dobro. Samo je nekoliko sati od
Marseillea do Dublina, a ona je samo zvučala. . . neparan. Što misliš? '

Jack je pogledao ravno u nju i Ally je željela pasti kroz zemlju ili nestati u dimovu dima.
‘Pa, ja - ja. . . mislite da ako ste zabrinuti za nju, onda biste možda trebali ići. Ako nije tako daleko ’,
mucala je.

'Još uvijek mi je glave oko činjenice da ništa u Europi nije tako daleko', nasmiješio se. ‘Navikao sam da je
sve to na drugom kraju svijeta.’

‘Znate li gdje je odsjela? Mislim, s prijateljima ili. . .? ’

'Da, očito se hotel u kojem se zove zove Merrion, pa se našalila da je ime dobio po njoj - njezin nadimak
"Merry". U svakom slučaju, dat ću joj zvono sutra ujutro, vidjeti kako zvuči i onda odlučiti. '

'Dobra ideja. Točno, vrijeme je za moj krevet ’, rekla je Ally, još jednom osjetivši kako joj rumenilo prolazi
kroz obraze i samo želi ući.

‘Slušaj, ako te sutra ne vidim, samo sam htio reći da mi je bilo zadovoljstvo provoditi vrijeme s tobom.
Možemo li ostati u kontaktu? ’

‘Naravno da možemo, da.’

'Sjajno. Dat ću vam svoj NZ i francuske brojeve mobitela. '

‘A ja ću vam dati svoje švicarske i norveške.’

Prisluškivali su svoje brojeve jedni drugima u telefone.

‘Pa onda, laku noć’, rekla je, posegnuvši za ključem vrata iz džepa traperica i zataknuvši ga u bravu. Dok
ga je okretala, osjetila je par ruku na ramenima i poskočila.

‘Hej, oprosti, Ally, ja. . . ’Jack je stajao s podignutim rukama kao da ga namjerava ustrijeliti. ‘Nisam htio. .
. Nisam htio. . . sranje!'
‘Ozbiljno, ne brinite. Samo, nisam. . . ’

'Spreman?'

‘Da, ionako ne samo sada, ali stvarno sam uživao provoditi vrijeme s tobom, Jack, i. . . ’Podigla je pogled
prema njemu. ‘Bi li zagrljaj bio dobar?’

‘Ma naravno da bi’, nasmiješio se. ‘Dođi ovamo.’ Privukao ju je prema sebi i sve je na njemu mirisalo
točno onako kako je očekivala: svježe, prirodno i čisto. Osjećala je snagu njegova, a zbog njegove visine
osjećala se neobično poput krhkog cvijeta.

Iz svih se razloga izvukla iz njegova dohvata daleko prije nego što bi to htjela. Sagnuo se i nježno je
poljubio u obraz.

‘Bonne nuit, Ally’, rekao je. ‘Nadam se da ćemo se uskoro opet sresti.’

Uz jadan osmijeh, okrenuo se i vratio se šljunčanom stazom do seoske kuće.

Unutra je Ally osjećala nedostatak zraka i 'gaćice', kao što je jednom opisala Mau senzaciju kada je imala
napadaj panike neposredno prije nego što se spremala na prvi pregled flaute. Sjednuvši na krevet,
sagnula se naprijed, pokušavajući usporiti disanje. Pitajući se koji je točno dio posljednjih deset minuta
izazvao ovu reakciju, posegnula je za bocom vode pokraj kreveta i otkupila gutljaj. Napokon, disanje joj
se smirilo, kao i puls. Gledajući svoj mobitel, vidjela je da nema propuštenih poziva ili novih glasovnih
poruka, što je značilo da je Bear dobro. Bilo je tekstova iz Star-a koji su pitali kako je prošla večer i još
jednog iz Maie koji govori u osnovi istu stvar.

Nazovi me! oboje su završili.

‘Ne.’ Ally je odmahnula glavom. ‘Ne večeras.’ Samo je željela zadržati uspomenu na večer i taj slasni
zagrljaj točno onakav kakav je bio još nekoliko sati, sve dok to nije morala reći svojim sestrama i to je
postao još jedan dio njihovog zajedničkog podmetanja. Osim toga, odlučila je dok se svlačila, ako Jack
ipak sutra poleti k mami u Dublin, dužna će mu reći o neobičnim ženama koje su je tragale i pokušale
tvrditi da je njegova sestra jedna od njihovih. . .
‘I on nakon toga neće htjeti ostati u kontaktu, zar ne?’ Promrmljala je u sebi kad je ušla u krevet,
postavila alarm i ugasila svjetlo. Ležala je zagledana u tamu, sjećajući se ne samo zagrljaja već i cijelog
smijeha koji su podijelili. Prošlo je već puno vremena otkako se doista nasmijala, pa čak i da se Jack
pozvao na svoj nedostatak akademske pametnosti, bilo joj je očito da je vrlo inteligentan.

'Ne trebate svežanj svjedodžbi da biste bili mudri', rekao joj je Pa kad joj je rekao kako se osjeća
nesigurno u vezi s diplomom glazbe, a ne znanosti ili književnosti.

Jack je mudar, pomislila je, prije nego što je utonula u san.

Nakon što je loše spavala, Ally je bila budna u šest i trideset i spremna za polazak sat vremena kasnije.
Znala je da će Ginette ustati, spremajući se ostaviti djecu u školi, pa je ušla u kuhinju da plati račun i
kažedbye.

'Bilo mi je zadovoljstvo ugostiti vas, Ally, i molim vas, vratite se i posjetite nas uskoro', rekla je Ginette
dok su djeca trčala unutra i izlazila s vrata, skupljajući kutije za ručak, sportski pribor i knjige.

'Voljela bih', odgovorila je Ally kad su svi izašli van, a Ginette je Ally podmetnula uobičajena tri poljupca
u obraze.

Drago joj je što nije naletjela na Jacka na izlasku, Ally je krenula prema Ženevi. Kad je stigla do autoputa,
povukla se u zrak kako bi iskoristila sadržaje i nazvala Atlantis.

‘Bok, mama, vraćam se kući. Je li Medvjed dobro? ’

‘Već biste znali da nije. Jako se raduje što će vidjeti svoju mamu ', dodala je Ma.

'Sigurna sam da to nije istina, ali hvala što si to ipak rekla, mama', nasmiješila se Ally. 'Vidimo se kasnije.'
'Maia bi htjela razgovarati s tobom.'

'Reci joj da ćemo razgovarati kad dođem kući', odlučno je rekla Ally. ‘Sad moram ići, mama. Zbogom.'

Vraćajući se u automobil, Ally je prebacila CD-e na neke od svojih omiljenih klasičnih djela i proživljavala
svaku sekundu u protekla dva dana. Koji su za sada bili njezini i samo njeni. . .

Kad se vratila na Atlantidu, Bear je kimnuo Mainu ramenu, spreman za popodnevni san. Odvevši ga u
svoju spavaću sobu, Ally ga je stavila na svoje dojke.

‘Maman je kod kuće, draga, i jako si joj nedostajao.’

Medvjed je sisao nekoliko sekundi, a zatim su se njegove sitne usnice pustile i on je legao u njezin
zagrljaj, čvrsto spavajući.

Logično, bilo joj je drago što se činilo da nije pretrpio nikakve posljedice njezine odsutnosti, ali dok ga je
ležala u njegovom krevetiću, činjenica da mu je tako lako prestala trebati i dalje je naštetila.

Poželjela je da se i sama može popeti u krevet, ali to nije bilo fer prema Mai ili bilo kojoj od njezinih
sestara koje su sudjelovale u potrazi za neuhvatljivom Merry. Već je od sinoć čekala da im kaže da točno
zna gdje je Merry. Kako god osjećala svoj udio u tekućoj zavjeri, morala je barem proslijediti informacije.

‘Zdravo, Ally’, rekla je Maia dok je njezina sestra ulazila u kuhinju. ‘Žao mi je što nisam bio ovdje da vas
pozdravim kad ste stigli, Floriano je upravo nazvao i morao sam s njim razgovarati o njegovu letu ovamo.
Pa, kako je bilo u Provansi? ’

'Prekrasno, kao što sam rekao telefonom. Slušaj, Maia, stvarno sam umorna nakon vožnje, zato mi
oprosti ako sam krenula u potjeru. Jack mi je rekao da ga je mama nazvala rekavši da je u Dublinu u
Irskoj. Odsjeda u tamošnjem hotelu Merrion. Jedini detalj koji sam izvukao iz njega bio je da je zvučala,
kako je rekao, "neobično" i "prestrašeno". S obzirom da je tako iznenada napustila London, definitivno
smo je uplašili i osjećam se užasno zbog toga. '

‘Ma draga, to nije dobro’, složila se Maia, ‘ali razumijem. Sigurna sam da je to zato što ne želi da dijete
na koje se brine od rođenja polaže prava druge obitelji. Možda se boji da bi ih Mary-Kate mogla voljeti
više. ’Maia je pogledala Ally i ugrizla se za usnu. ‘Možda bismo trebali samo ostaviti cijelu ovu stvar?’

'To sam sinoć rekao Staru. Mislim, Jack je pristojan, neposredan momak i osjećao sam se grozno
pretvarajući se da sam netko tko nisam - prolazni turist koji je želio kupiti kuću u okolici - pogotovo kad
je rekao da je stvarno zabrinut za stanje svoje mame. Mislim da ili moramo doći čisto do Merryja ili ga
potpuno ispustiti. To nije igra i gotovo imam osjećaj da se Orlando tako ponašao prema njoj. '

'Samo je pokušavao pomoći, ali možda previše uživa u uzbuđenju potjere. Uglavnom se slažem s tobom,
Ally, ali opet, ne mogu se ne sjetiti Pa i koliko je dugo Georg rekao da je tražio nestalu sestru. Sjećam se
kad sam bila tinejdžerica, pitala sam ga zašto naša sedma sestra nikada nije stigla. A izraz njegova lica bio
je potresan kad mi je rekao da je to zato što je nikad nije pronašao. ’Maia je uzdahnula. 'Ne znam što
bismo trebali učiniti, stvarno ne znam.'

‘Pa, što god bilo, mislim da prije nego što nastavimo dalje, moramo osobno vidjeti Merry i usmjeriti joj
misli da ne idemo po nju.’

Maia je vidjela napetost na sestrinom licu. ‘Oh Ally, nadala sam se da će vam putovanje u Provansu
pružiti malo vremena za opuštanje. Sad se činiš napetijim nego kad si otišao. '

‘Znate kako se odnosim prema poštenju. Jednostavno mi nisu ugodna podmetanja i laži. Bio bih
najstrašniji špijun. '

‘Što je sa slanjem Tiggyja? Uostalom, ona je jedina druga sestra koja nije sudjelovala u našoj potrazi i
apsolutno je se nitko nije mogao uplašiti - ona je najnježnija od svih nas. Ako netko može objasniti Merry
da ne mislimo na štetu, onda je to ona. '

‘Da, to je sjajna ideja, Maia. A Škotska nije baš daleko od Irske, zar ne? '

'Ne, nije.'
‘U redu’, rekla je Ally s uzdahom, ‘ajmo je barem pitati i vidjeti što će reći.’

Maia je izvadila mobitel i uputila poziv Tiggy. Na njezino iznenađenje, nakon nekoliko zvonjenja, začula je
Tiggyin glas.

‘Zdravo, Maia. Upravo sam pročitao Allyin e-mail o nestaloj sestri i uzeo mobitel da nazovem. . . Je li sve
u redu?'

'Da, ovdje je svima dobro', odgovorila je Maia. ‘Ally je sa mnom. Kako si?'

"Oh, ja"m dobro, jedva čekam da vas uskoro vidimo. Jeste li već pronašli nestalu sestru i njezin prsten? ’,
Pitala je Tiggy.

'Duga je to priča, ali. . . ’Maia je što je kraće mogla objasniti što se dogodilo u proteklih nekoliko dana.

'Mislimo da bi to moglo biti zato što ona ne želi da Mary-Kate, njezina kći, zna za svoje rođene roditelje',
završila je Maia.

‘Što misliš, Tiggy?’ Pitala je Ally.

Na liniji je malo zavladala tišina prije nego što je Tiggy odgovorila. ‘Čini mi se kao da jest. . . uplašen. '

‘To je zanimljivo, jer je to točno ono što mi je rekao njezin sin Jack nakon što je jučer razgovarao s njom.
Bi li i netko koga znate. . . pa, gore, imaš li pojma zašto? ’Ally je pocrvenjela dok je govorila o Tiggyevim
duhovnim moćima, ali nakon što ih je sama svjedočila u Granadi, definitivno je bila obraćenica.

'Morao bih razmisliti o tome, a daleko je lakše ako mogu razgovarati s osobom nego što stvari slućam iz
daleka. Ali da, moj instinkt je da se ona boji. '

‘Pa’ - došao je red na Maiju - ‘Ally i ja smo se pitali bi li bilo moguće da ti to učiniš - razgovaraj s njom
osobno.’
‘Imate njezin telefonski broj?’

'Da, Orlando je shvatio, ali stvarno nam treba netko tko će je osobno posjetiti i objasniti da ne mislimo
na štetu', rekla je Ally. ‘Znamo točno gdje je ona, što nije jako daleko od tebe.’

'Sve je daleko od mog mjesta gdje sam', zahihotao se Tiggy. ‘Je li u Škotskoj?’

‘Ne, Dublin. Ne može biti više od sata ili dva leta. '

'Vjerojatno bih mogao - siguran sam da se Cal može nositi bez mene par dana. Zabrinjava me samo,
etična stvar. Očito postoji razlog zašto bježi i ne želim je dodatno plašiti pojavljivanjem iz vedra neba.
Mogu li razmisliti o tome? ’

'Naravno', složila se Maia, "a ako ne osjećate da je to u redu, ostavit ćemo to."

‘Dajte mi pola sata. Oh, usput, Maia, čaj od đumbira mogao bi vam pomoći kod simptoma. Zbogom.'

Kolona je zamrla i Ally i Maia sjedile su tamo, iznenađeno gledajući jedna u drugu.

'Mislio sam da ste rekli da niste nikome drugome rekli za. . . znaš? ’Ally je prošaptala, a rukom je
pokazivala sestrin želudac.

‘Ally, nisam! Uistinu.'

‘Pa, sigurno nisam.’

‘Otkud onda ona zna?’, Pitala je Maia.

'Jednostavno zna', Ally je slegnula ramenima. 'U Granadi, netom prije Bearinog rođenja, rekla mi je stvari
o Theu i ovoj ogrlici koju mi je dao za koju nikako nije mogla znati. Ona. . . rekla je da ga je vidjela kako
stoji tamo. Ja . . ’Ally su suze nabolele na oči. 'Bio je to vrlo poseban trenutak. Naša mala sestra ima
jedinstveni dar. '

‘Dolazeći od vas, Ally, koja ste uvijek sumnjičavi prema svemu što ne možete logički riješiti, to puno
govori. Da vidimo što je odlučila učiniti kad se javi. '

Zvuk piskanja teksta na Allynom mobitelu natjerao ju je da spusti pogled.

Bok, Ally, Jack iz Provence / NZ ovdje. Samo provjeravam jesi li se sigurno vratio u Ženevu. Bilo mi je
drago upoznati vas. Budite u kontaktu i možda se možemo okupiti u Europi prije nego što odletim kući.
Utičnica.

Na kraju teksta bio je jedan poljubac. Pogled na to natjerao je Allyin želudac naglo da se okrene.

‘Od koga je to?’, Raspitivala se Maia.

'Jack, Merryin sin.'

'Stvarno? Iz vašeg izraza lica očito ste se dobro slagali. '

'Morao sam nastaviti s njim, zar ne? Morao sam ga napumpati radi informacija o njegovoj mami. Idem
gore vidjeti je li Medvjed već budan. '

Maia je gledala sestru kako izlazi iz kuhinje, a zatim se nasmiješila. 'Gospođa se previše buni, misli,'
citirala je iz Shakespeareova Hamleta.
Kasnije te večeri, baš kad je Ally ulazila u krevet, zakucalo je na vrata njezine spavaće sobe i pojavila se
Maia.

‘Tiggy je rekla da će ići. Ona želi sutra na popodnevni let za Dublin. Udaljena su manje od dva sata od
Aberdeena. '

'Pravo. Sjajno. Pa, nadajmo se da Merry do tada više neće nestati, a Tiggy će dobiti priliku objasniti. '

'Kako je rekla Tiggy, "sumnjam da će daleko otići." U svakom slučaju, samo sam mislio da ću vam reći. '

'Tako mi je drago što ide. Ako ipak upozna Merryja, barem može ravno postaviti rekord. '

'Da. Spavaj dobro, Ally. '

‘A ti.’

Nakon što su se vrata zatvorila iza Maie, Ally je legla, odjednom se osjećajući sukobljeno zbog Tiggyne
odluke. Moralno je to bila ispravna stvar, ali naravno da bi to značilo da će Jack na kraju od svoje majke
čuti za njezin dio u prijevari. . .

'Zaboga, Ally, poznavala si ga tek manje od četrdeset osam sati', rekla je sama sebi čvrsto.

Ali ipak, provodila je vijekove mučeći se hoće li ili ne treba joj poslati poruku i otišla spavati razmišljajući
o tom poljupcu na kraju njegova. . .

Probudio sam se s alarmom, koji sam postavio za devet sati, i ležao sam osjećajući se odmorno nakon
prvog pravilnog noćnog sna koji sam imao otkako sam napustio Novi Zeland. Možda je to dijelom bilo
povezano s činjenicom da sam bio na "matičnom teritoriju" - bilo mi je ugodno vratiti se u Irsku, što je
bilo ironično s obzirom na to zašto sam prije svih tih godina napustio Dublin. Ipak, znajući da dio mene
pripada ovdje, toDošao sam sa samog tla ovog ponosnog, jedinstvenog i lijepog otoka, učinio sam
emocionalnim od trenutka kada je avion sletio.

Jock me iznova i iznova pitao želim li posjetiti svoju obitelj u 'staroj zemlji', ali uvijek sam to odbio. Koliko
god mi nedostajali, znao sam da bi Jocku mogli pustiti da nešto promakne zbog mog brzopletog odlaska
i, što je još važnije, jer sam i ja njih morao zaštititi. Istina je bila da nisam razgovarao ni s jednim članom
svoje obitelji trideset i sedam godina.

Laži, laži, laži. . .

‘Dosta je bilo’, rekao sam naglas još jednoj lijepo uređenoj i namještenoj hotelskoj sobi. Za slučaj da me
netko vreba ispred vrata i osluškuje, dodao sam: 'Ne bojim se više!'

Posegnuo sam za biranjem posluge u sobi i zatražio lonac čaja i malo keksa. Keksi za doručak osjećali su
se popustljivo, posebno domaći koje su pružali hoteli poput Merriona, ali zašto se ne bih prepustio?
Uzela sam jedan od sjajnih letaka koje je telefon ostavio da me iskuša. Nikad nisam bio u toplicama -
svaki put kad bih ga u mislima vidio, zamišljao sam drevnu rimsku kupku punu dama koje su uživale u
njenim obnavljajućim svojstvima. Nedavno sam otkrio suvremeni ekvivalent, koji se uvijek činio u
podrumu hotela, gdje su se otvorili dugi hodnici prema sobama za tretmane ispunjene zvukom
pozadinske glazbe koja je dopirala iz diskretno skrivenog CD playera. Prelistala sam letke, pitajući se
hoću li se odvažiti i priuštiti si jednu od mnogih ponuđenih masaža, ali jelovnik je bio raznolik i zbunjujući
poput kineskog za poneti.

Zbog kucanja na mojim vratima srce mi je odmah ubrzalo, ali duboko sam udahnula i odgovorila. Dok me
konobar pozdravljao, pomislio sam da me možda uspavan akcent, zajedno s osobnom irskom
ljubaznošću, olakšao. Ušao je u sobu da mi postavi doručak na mali stolić i pitao me odakle dolazim.

'London.'

‘Bi li to bio tvoj dom?’

‘Ne, živim na Novom Zelandu.’

'Znaš li? Pa, to je dug put koji ste prešli. Nadam se da ćete uživati u svom boravku, gospođo McDougal. '

Otišao je, a ja sam uzeo čaj koji je natočio i izvukao jednu svoju rezervnu vrećicu čaje iz svoje posude da
je dodam u lonac. Odlučio sam da je hotelski čaj vodenast bez obzira gdje se nalazili na svijetu, ali opet,
odrastao sam s toliko jakim pivom da bi vam mogao skinuti kožu s ruku, kao što je Jock volio reći o
načinu Uspio sam.

Vrativši se na krevet sa šalicom za čaj, pomislio sam koliko sam želio izaći iz skrivanja onog trenutka kad
sam stigao na irsko tlo. U kontroli putovnica, svojim sam širokim naglaskom iz djetinjstva želio objaviti da
sam se rodio ovdje i jednom posjedovao irsku putovnicu, ali da je sve što se mene tiče i odakle dolazim
namjerno oduzeto kako bih se zaštitio. i one koje sam volio.

Eto, evo mene, s drugim imenom i nacionalnošću, vratio sam se u zemlju koja me rodila - i zadao mi sve
nevolje zbog kojih sam odletio iz nje. . .

Tako sam danas išao u potragu za jednom osobom na svijetu kojoj sam vjerovao više nego bilo kojoj
drugoj, ali koju sam i ja bio prisiljen ostaviti. Trebala mi je njegova pomoć, a u svjetlu progonitelja koji su
me lovili otkako sam napustio Novi Zeland, nisam se imao kamo drugdje obratiti.

Spustila sam pogled na prsten koji mi je dao moj dragi Ambrose na moj dvadeset i prvi rođendan. Tko bi
znao da je nešto tako malo i lijepo i dano iz ljubavi moglo prouzročiti sve ovo, jednostavno zato što je
identificiralo tko sam nekoć bio?

Barem sam vjerovao da je to dano iz ljubavi. . .

Ne, Merry, nemoj početi sumnjati u njega, jer ako to učiniš, onda si stvarno izgubljen, ukorio sam se.
Sad, djevojko, vrijeme je za tuširanje i idemo u šetnju iza ugla.

U podne sam stajao na trgu Merrion ispred visoke, elegantne gradske kuće u kojoj se nekad nalazio
Ambroseov mezonet prizemlja i podruma. Kradomice sam provjerio kroz prozor i vidio zavjese, svjetiljku
i police s knjigama izgledali su potpuno isto kao i kad sam ih zadnji put vidio.
Najgori bi slučaj bio da je mrtav, a rodbina ili novi kupac ili iznajmljivač preuzeli su njegov dom ne trudeći
se ništa promijeniti.

‘Samo se prošetaj tim stubama i pokucaj na vrata, Merry’, rekla sam sebi. ‘Ima osamdeset i pet godina,
pa teško da će te ustrijeliti tamo gdje stojiš, zar ne?’

Popeo sam se stubama i pritisnuo njegovo zvono, koje je pogodilo iste dvije note kojih sam se sjećao iz
svih tih desetljeća. Neko vrijeme nije bilo odgovora, ali onda mi se glas - dragi voljeni glas kojeg sam tako
dobro poznavao - obratio kroz rešetku zvučnika iznad zvona.

‘Ambrose Lister. Tko zove?'

‘Ja. . . to sam ja, Mary O'Reilly. Djevojka od prije godina. Ambrose, to sam ja! ’Preklinjala sam i u to su
vrijeme moje usne gotovo ljubile rešetku. 'Mogu li ući?'

‘Mary? Mary O’Reilly? ’

‘Da’, to sam ja, čak i ako sam malo izgubio naglasak, Ambrose. 'To sam ja.'

Tišina je zavladala dok sam gutao suze izazvanenekoliko sekundi koje sam proveo biti ono što sam bio
tada i pomislivši da ga opet vidim. Tada su se vrata otvorila i on je bio tamo.

‘Isuse, Marijo i Josipe!’, Dahtao sam. ‘Žao mi je, plačem.’

‘Bože, u osamdeset i pet godina nisam bio toliko iznenađen. Molim vas, uđite kako se ne bismo
osramotili na ovom vrlo javnom pragu. '

Ambrose me uveo unutra i vidio sam da je, iako je sada hodao s motkom i imao manje kose (što tada
nije bilo puno), i dalje bio potpuno onakav kakvim sam ga se sjećao. Odjeven u staru jaknu od tvida i
provjerenu košulju s tamnozelenom leptir-mašnom, njegove ljubazne smeđe oči doimale su se sovno iza
debelih okruglih naočala. Jedini me je ikad nazvao Mary, a ne ‘Merry’, a srce mi se napuhnulo kad sam
ponovno čuo kako se moje ime izgovara njegovim isječenim naglaskom.
Kad su se ulazna vrata zatvorila, poveo me hodnikom i ušao u dnevnu sobu. Stol na prozoru i dvije kožne
stolice smještene jedna nasuprot druge ispred mramornog kamina nisu se promijenile. Niti je imala sada
provučenu sofu koja je sjedila uza zid, okrenuta prema prepunim policama s knjigama s obje strane
kamina. Zatvorio je vrata, a zatim se okrenuo da me pogleda.

‘Pa sad, pa sad. . . ’Bilo je sve što je uspio.

Nisam se puno bolje snašao dok sam pokušavao povući suze.

'Vjerujem, iako je tek jedanaest sati, potreban neki snažni lijek.'

Ambrose je prišao jednoj od polica s knjigama i izvadio bocu viskija, plus dvije čaše iz ormarića ispod nje.
Kad je stavio tri predmeta na svoj stol, vidio sam da su mu se ruke nesigurno tresle.

‘Da natočim?’, Pitao sam.

‘Ako biste htjeli, draga moja. Nalazim se prilično izgubljen. '

‘Sjednite, a ja ću to srediti.’

Kad se Ambrose spustio na svoju omiljenu stolicu, natočio sam dvije izdašne mjere i pružio mu jednu.
Tada sam sjela na stolicu nasuprot njemu.

‘Sláinte!’

‘Sláinte!’

Svaki smo uzeli veliki gutljaj koji mi je sekundu kasnije izgorio u trbuhu, ali nije bio neugodan. Nakon što
smo oboje u tišini iskapili čaše, Ambrose je spustio svoj dolje na okrugli bočni stolić pored svog stolca.
Bilo mi je drago kad sam vidio da mu je ruka sada postojanija.
'Mogao bih upotrijebiti mnoge citate iz slavnih razloga da obilježim ovaj trenutak, ali ne želim pribjeći
niti floskuli niti hiperboli', rekao je. ‘Jednostavno ću vas pitati gdje ste, pobogu, bili posljednjih trideset i
sedam godina? A ti, siguran sam ’- dodao je prst za koji sam znao da znači da nije završio -‘ reći ćeš mi da
je to duga priča. Oni su najbolji, ali možda biste u početku mogli biti kratki i, kako kažu ovih dana, krenuti
u potjeru. '

‘Živim na Novom Zelandu’, rekao sam. 'Udala sam se za muškarca koji se zove Jock i imamo dvoje djece.
Jedan se zvao Jack koji ima trideset dvije godine, a drugi Mary-Kate koji ima dvadeset dvije godine. '

‘A sada na najvažnije pitanje: jeste li bili sretni?’

‘Kad sam otišao, bio sam očajno nesretan’, priznao sam, ‘ali na kraju, da. Kad sam upoznao Jocka,
shvatio sam da moram zaboraviti na prošlost i živjeti s onim što sam našao. Nakon što sam to učinio,
mogao sam ponovno uživati i cijeniti život. '

Ambrose je zastao, naslonivši se laktovima na ruke kožne stolice, prstima ispod brade. ‘Sljedeće je
pitanje imate li vremena i mogućnosti da mi kažete detalje godina koje su uslijedile. Ili odlaziš opet
uskoro? '

'U ovom trenutku nemam u planu ništa što će me odvesti bilo kamo drugdje. Ironično, iz razloga o
kojima želim s vama razgovarati, krenuo sam na veliku turneju koja bi trebala trajati mjesecima. Do sada
sam u otprilike tjedan dana bio u četiri države. Planirao sam da mi Irska bude zadnja stanica. '

Ambrose se nasmiješio na ovo. 'Sheme miševa i muškaraca, ili bih trebao dodati "i žene". Važno je da ste
sada ovdje, pa čak i ako mi vid brzo blijedi, ne izgledate drugačije. Ti si još uvijek lijepa mlada žena koju
sam volio i koju sam zadnji put vidio upravo u ovoj sobi kad su joj bile samo dvadeset i dvije godine. '

‘Tada ti vid blijedi, najdraži Ambrose. Sad imam skoro pedeset i devet godina i starim. '

‘Dakle, moguće je da mi možete poštedjeti neko vrijeme tijekom sljedećih nekoliko sati - ili dana - da
biste mi rekli zašto ste prvo morali napustiti Irsku i prekinuti svaki kontakt sa mnom?’

‘Namjeravam, da. Ali to . . . Pa, to stvarno ovisi o vašem odgovoru kad vam kažem o svom trenutnom
problemu. Što ima puno veze s tim zašto sam uopće napustio Irsku. '
'Dobrota! Jeste li usred pisanja grčke tragedije? Ili opisuješ priču svog života? ’Ambrose je podigao
izražajnu obrvu.

‘Možda sam pretjeran, ali to je razlog zašto sada sjedim ovdje s vama. Vi ste jedina preostala osoba koju
zaista mogu pitati za savjet. '

'Što s tvojim mužem? Jock? ’

'Moj dragi Jock umro je prije nekoliko mjeseci. Što je bilo kad sam odlučila— ’

‘Ponovno posjetiti svoju prošlost?’

'Da.'

‘A osjećate li da vas je prošlost možda sustigla?’, Upitao je, pronicljivo kao i uvijek.

‘Jesam, da. Potpuno. . .' Ustao sam. ‘Bi li vam smetalo da si pomognem s drugim viskijem?’

‘Nipošto, Mary. Ulij i meni još jednu kap. Uvijek bolje razmišljam kad je u meni razmjereni postotak
alkohola, ali molim vas da to nikad ne kažete nikom od mojih bivših učenika ’, rekao je namignuvši. ‘U
kuhinji je i pladanj prilično dobrih sendviča, koji će ga upiti. Moja svakodnevnica, koja čini - ili ne, ovisno
o slučaju - sve za mene, napravila ih je neposredno prije nego što je otišla. '

‘Idem po njih.’

Hodao sam po mutnom hodniku do kuhinje i vidio da niti jedan ormarić nije promijenjen otkad sam
zadnji put bio ovdje, iako je u jednom kutu bila postavljena nova štednjak, pa čak i mikrovalna. Tanjur
sendviča izrađen je od soda kruha i prekriven prozirnom folijom.

‘Evo nas’, rekla sam kad sam se vratila i stavila tanjur na bočni stolić do njega.
'Pomozi sebi. Jedno će biti sir i salata, drugo šunka i salata. Uvijek je tako. '

‘Izgledaju ukusno; zasigurno bolje od svega što je gospođa Cavanagh ikad pružila «, nasmiješila sam se
uzimajući jedan.

‘Ah, gospođo Cavanagh’, uzdahnuo je. ‘Pa, možda sam propustio velik dio tvog života, draga Mary, ali
jednako tako, propustio si i prilično velik dio mog. A kad pričamo o porcijama, jedimo i nastavimo
razgovor nakon što to učinimo. '

Još jedna tišina spustila se dok smo jeli sendviče. Ambrose me oduvijek učio da je bezobrazno
razgovarati s punim ustima. I ja sam to naučio vlastitu djecu.

‘Dakle, osim svojih očiju, dobro se držite?’ Pitao sam kad smo završili.

'Mislim da su riječi "osim" zajednički nazivnik svima mojih godina. Osim reumatizma i prilično visokog
kolesterola - za koji požurim dodati da živim od svoje pedesete - u formi sam poput buhe. '

‘Dolazite li puno u West Cork ovih dana?’

Ambroseov osmijeh nestao mu je s usana. ‘Nažalost, nemam. Zapravo, nisam bio tamo od ranih
sedamdesetih, samo godinu dana nakon vašeg odlaska. '

‘Ali što je s ocem O’Brienom? Ti i on bili smo tako dobri prijatelji. '

‘Ah, sad, Mary, to je priča za neki drugi dan.’

Gledala sam kako se Ambroseov pogled pomiče prema prozoru i shvatila da je ono što je okončalo
njihovo prijateljstvo za njega bilo bolno iskustvo.

‘Vidim da još uvijek nosiš prsten koji sam ti dao’, rekao je, okrećući se prema meni i pokazujući na njega.
‘Da, iako tehnički pripada mojoj kćeri - dao sam joj je na dvadeset i prvi rođendan, ali onda sam je pitao
bih li je mogao posuditi za ovo putovanje. Bio sam zabrinut da me možda nećete prepoznati nakon svih
ovih godina, pa sam ga ponio sa sobom kao osiguranje. '

‘Ne prepoznati vas? Marija, ti si možda najdraža osoba u mom životu! Kako ste to mogli pomisliti? Osim
ako. . . ah. ’Ambrose je stavio prst na glavu. ‘Mislili ste da sam možda izgubio staračke kuglice, postao
starački u starosti, je li?’

'Da budem iskren, palo mi je na pamet da ću možda trebati nešto što će vam potaknuti sjećanje. Oprosti
mi, Ambrose. '

‘Razmislit ću o tome zaslužujete li moj oprost dok nam oboje skuhate šalicu kave. Pretpostavljam da se
sjećate kako mi se sviđa? '

‘Snažan, s tek mrvicom mlijeka i jednom žlicom smeđeg šećera?’, Pitao sam ga ustajući.

‘Upravo tako, draga moja, upravo.’

Vratio sam se s kavom pet minuta kasnije, skuhao si čaj.

‘Pa, gdje želiš započeti?’, Pitao me.

‘Znam da bi to trebalo biti na samom početku, ali možda ćemo morati malo raditi unatrag. Ako vam dam
pregled, hoćete li mi dopustiti da popunim praznine kasnije? '

‘Što god poželite. Na Trinityju me više ne trebaju moji vršnjaci ili studenti - povukao sam se prije nešto
više od petnaest godina - tako da je pod vaš koliko god želite. '

'Zapravo, prsten danas nisam ponio samo sa sobom da vam potaknem sjećanje, Ambrose, donio sam ga
jer mi se čini da je postao središnja točka mog problema. Tada i sada. '
'Stvarno? Najviše mi je žao što to čujem. '

'Stvar je . . . razlog zbog kojeg sam napustio Irsku bio je taj što sam morao, pa, pobjeći od nekoga. Prvo
sam otišao u London, ali tada mi nije preostalo ništa drugo nego da krenem dalje. Odlučio sam otići
dalje, prvo u Kanadu, a zatim na Novi Zeland. '

Ambrose je šutio dok sam se prikupljala da kažem više.

'Promijenio sam prezime kad sam se oženio - sada sam McDougal - i postao državljanin Novog Zelanda
nekoliko godina kasnije. Imala sam novi identitet, za koji sam istinski vjerovala da me oslobodio prijetnje
da će me pronaći. Kao što sam ranije rekao, mogao sam tamo uživati u svom životu, vodeći vinograd i
odgajajući obitelj s Jockom. Ali onda . . . ’

'Da?'

‘Tek sam krenuo na svoju Grand Tour, a prva luka u kojoj me nalazio bio je otok Norfolk - maleni otočić
između Novog Zelanda i Australije. Bio sam u posjeti svojoj staroj prijateljici Bridget koja se nedavno
tamo preselila. Sjećate li se Bridget? ’

‘Kako je mogu zaboraviti, s obzirom na to da smo utvrdili da definitivno nisam senilna? Vaš neprijatelj
plamene kose kao dijete i najbolji prijatelj na sveučilištu. '

‘To je taj, da. U svakom slučaju, tamo sam bila na otoku Norfolk, pila s Bridget i njezinim novim mužem,
whhr Primio sam poruku od svoje kćeri Mary-Kate. Očito je imala dvije žene koje su se raspitivale za nju,
rekavši da bi mogla biti "nestala sestra" u njihovoj obitelji šest drugih djevojčica - a sve ih je usvojio vrlo
neobičan muškarac, koji je umro prije godinu dana. Dokaz veze navodno je bio smaragdni prsten u
obliku zvijezde, sa sedam točaka oko malog dijamanta. ’Podignuo sam ruku i pokazao svoj prsten. ‘Mary-
Kate mi je rekla da je vidjela crtež prstena koji su žene donijele sa sobom. Rekla je da je prilično sigurna
da je to ovaj. '

'Stvarno? Molite, nastavite. '

'Svejedno, ove su žene toliko očajnički tražile mene i prsten da je Mary-Kate rekla da lete na otok
Norfolk da me vide.'
‘Znate li zašto su bili toliko očajni?’

‘Neka priča o kurcu i biku o njihovom mrtvom ocu; kako mu je najdraža želja bila pronaći "nestalu
sestru". Iako je za njega bilo prekasno, ove sestre imaju neku vrstu parastosa svake godine od njegove
smrti, odlaskom na mjesto gdje misle da je pokopan na moru. Mislim, ove djevojke čak imaju ista imena
kao i Sedam sestara Plejade! Jeste li ikad čuli tako smiješnu priču? ’

‘Pa, zasigurno prepoznajem temu nestale sestre iz bilo kojeg broja mitoloških priča širom svijeta, kao što
si morala i ti, Mary. Ipak ste napisali prvostupničku disertaciju o Orionovoj potjeri za Meropom. '

‘Znam, Ambrose, ali Sedam sestara je bilo. . . su imaginarni, a ne stvarna ljudska obitelj. '

'Da si to rekla starim Grcima, Marija, ostavili bi te na vrhu planine Olimp kao žrtvu njihovim bogovima.'

‘Ambrose, molim te, ovo nije stvar za smijeh.’

‘Oprosti mi, Mary. Nastavite. Siguran sam da iza ludila ovih događaja mora postojati metoda. '

‘Pa, kad sam čuo da će preletjeti na otok Norfolk, razgovarao sam s Bridget o tome, s obzirom na to da je
znala sve o mojoj prošlosti, i složila se da moram otići ranije kako ih ne bih morao upoznati. Odletio sam
u Kanadu, koja je trebala biti sljedeća stanica na mojoj turneji, ali prvog dana u Torontu, vratar me je
nazvao i poslao poruku da me dolaze dvije žene. Kad su stigli na recepciju, pitao sam recepciju kako
izgledaju, a on mi je rekao da su u muslimanskoj odjeći. '

'Znači, nisu iste dvije žene koje su vas slijedile na otok Norfolk?'

'Ne. Prema onome što sam kratko vidio od njih, bili su tamnoputi i premda sam vrataru rekao da im
kažem da sam vani, oni su jednostavno sjedili i čekali u predvorju. Na kraju, nisam mogao više izdržati,
pa sam sišao da ih pogledam za sebe. Sigurno me jedan od njih prepoznao, jer me zazvala nakon što me
spazila dok sam trčao za liftom. Hvala Bogu da se zatvorilo prije nego što je stigla do mene. Također mi
je ostavila pismo koje govori istu priču kao i djevojke koje su posjetile Mary-Kate. Bila sam toliko
prestrašena da sam odlučila letjeti ravno u London. '
‘Radoznalac i znatiželjnik’, rekao je Ambrose kad sam udahnuo i gutljaj čaja.

‘Igrom slučaja nabasao sam na ono što se činilo kao vrlo drag čovjek na recepciji po dolasku u hotel.
Pitao me je bih li bio zainteresiran da mu dam intervju o vinogradu koji smo ja i moj suprug sagradili i
vodili, budući da je bio vinski novinar. Pozvao me u apartman svoje prijateljice koja se predstavila kao
Lady Sabrina. Zaista se nisu mogli činiti više iznad daske. Ali onda ’, otpio sam gutljaj čaja -‘ dok me ovaj
čovjek Orlando intervjuirao, primijetio sam da je žena buljila u moj prsten. Kad je intervju završio, pitala
me o tome. Rekla je da je sedam točaka izgledalo vrlo neobično, a onda je muškarac spomenuo Sedam
sestara Plejade i nestalu sestru. . . ’Očajno sam odmahnula glavom. ‘U tom sam trenutku ustao i otišao.
A onda sam sljedeći dan primijetio da me Orlando prati kad sam otišao u Clerkenwell potražiti evidenciju
vjenčanih i umrlih. Pozvali su me na večeru te večeri, ali otkazao sam i ležao u svojoj sobi te noći,
potpuno neprospavan, gledajući kako sati prolaze. Sljedeće jutro, misleći da ću se rano izvući, vidio sam
da je čovjek već čitao novine u predvorju pokraj ulaznog ulaza. Na kraju sam svoju prtljagu odnio dolje i
spremio nosač. Morao sam pričekati da ovaj Orlando krene u toalet prije nego što sam uspio iskliznuti. I
evo me! Ja . . ’

Stavila sam ruku na čelo, posramljena što mi se jecalo u koljenu, kao što sam to ponekad činila kao dijete
kad su se stvari činile previše. ‘Tako sam iscrpljen, Ambrose, stvarno jesam. Opet me progone, znam da
hoće. '

'Tko su oni"?'

‘Neki vrlo ružni, nasilni ljudi - ili bolje reći osoba koja je poznavala ružne, nasilne ljude i koja mi je davno
prijetila. Također je prijetio mojoj obitelji i svima koje sam volio, uključujući vas. Zbog čega sam. . . ’

"Pobjegao", završio je Ambrose.

'Da. Imate li kojim slučajem maramicu? ’

‘Evo, Mary, osuši oči.’ Pružio mi je svoj rupčić i to smelt toliko puno mog djetinjstva s njim da mi je
izmamilo više suza.

'Jednostavno sam zabrinuta za Mary-Kate. Sama je u vinogradu na Novom Zelandu i ne zna ništa o mojoj
prošlosti. Kao ni Jack, moj sin. Poslao bi ih po moju djecu, znam da bi, i. . . ’
‘Tiho sad’, rekao je Ambrose nježno. ‘Očito znam malo o prošlom scenariju o kojem govorite, ali—’

‘Nestala sestra bila je kako me uvijek zvao! Tada, kada. . . oh, rekao sam, osjećajući se potpuno bez riječi
da bih opisao složenost onoga što se dogodilo.

‘Dakle, pretpostavljam da govorite o nekome za koga sam znao kad ste živjeli ovdje sa mnom?’

'Da. Jesam, ali molim vas, nemojte izgovarati njegovo ime. Ne mogu to podnijeti. Pronašao me,
Ambrose, znam da je. '

Gledala sam kako Ambrose zavlači prste ispod brade i zagleda se u mene ono što mi se činilo jako dugo.
Lepeza emocija koje nisam mogao lako pročitati prekrižila mu je crte lica. Na kraju je dugo uzdahnuo.

‘Razumijem, Mary draga, i jednostavno bih mogao donekle ublažiti vaše strahove. Ali bojim se da ćete
me morati ispričati. Moje samo klimanje mojim godinama je da malo odrijem popodne. I umjesto da
drijemate - ili još gore - glasno hrčete u svom sluhu, biste li imali što protiv da se povučem u svoju
spavaću sobu na sat ili dva? Čini mi se da me tvoj iznenadni izgled radije oduzeo od mene. '

‘O Ambrose, naravno da nije. Otići ću i vratiti se kasnije. Tako mi je žao, stvarno jesam. Nakon svih ovih
godina nisam očekivao da će naš prvi susret biti ovakav. '

‘Molim te, nemoj se ispričavati, Mary draga. Prihvati samo da nisam tako mlad kao prije. ’Ambrose mi se
slabašno nasmiješio ustajući i krenuli smo uskim hodnikom prema stražnjem dijelu njegove mezonete.
‘Slobodno ostanite ovdje. Kao što dobro znate, na raspolaganju vam je mnoštvo knjiga. Ako želite izaći,
ključ je tamo gdje je uvijek bio: u loncu od kineskog plavog porculana na stolu u hodniku. '

‘Treba li vam pomoć?’ Upitala sam kad se počeo spuštati stubama do podruma u kojem su bile dvije
spavaće sobe i kupaonica.

‘Čini mi se da sam se prilično dobro snašao u godinama od vašeg odlaska, a nadam se da ću uspjeti još
nekoliko u istom duhu. Vidjet ćemo se u pola pet, Mary, ali. . . budite sigurni, vjerujem da ste sasvim
sigurni. '
Kad je nestao s vidika, odlučila sam da bih se možda i ja vratila u hotel na drijemanje.

Uzevši ključ, napustio sam mezonetu i prošao nekoliko stotina metara iza ugla, udišući poznatost
atmosfere i glasove koje sam mogao čuti oko sebe. Ovaj je grad pružao pozadinu nekim od najsretnijih
trenutaka u mom životu, prije nego što je krenuo tako loše.

Ušavši u hotel, prišao sam stolu i uzeo svoj ključ.

‘Tu ste, gospođo McDougal’, rekao je recepcionar kad mi ga je pružio. ‘Oh, i netko vas čeka u predvorju.’

Srce mi je počelo lupati tako brzo da sam pomislila da bih se mogla onesvijestiti tamo gdje stojim.
Objesio sam se na stol za podršku i sagnuo glavu, pokušavajući vratiti dah.

‘Jeste li dobro, gospođo McDougal?’

‘Da, da, dobro sam. Ja . . jesi li dobio ime od ove osobe? ’

‘Jesam, da. Stigao je tek prije petnaestak minuta. Sad, da vidim. . . ’

Ruka se spustila na moje rame s leđa i ispustio sam mali vrisak.

'Mama! Ja sam!'

‘Oh, ja. . . ’Čvršće sam stisnula radni stol dok se svijet vrtio.

‘Zašto ne povedeš mamicu da sjedne u salon i donijet ćemo malo vode za nju?’, Predložio je recepcionar.

‘Ne, dobro sam, stvarno.’ Okrenula sam se prema velikom, visokom čovjeku kojeg sam dovela na ovaj
svijet i naslonila glavu na njegova prsa dok me grlio.
‘Žao mi je što sam te zaprepastila, mama. Zašto ne odemo u salon kao što je čovjek rekao i možda
naručimo čaj? '

‘U redu’, složio sam se, a Jack me manevrirao rukom oko struka kako bi me podržao u hodu.

Jednom kad smo sjedili na sofi u mirnom salonu i naručili čaj, osjetio sam kako me Jack gleda.

‘Ozbiljno, sad sam dobro. Pa, reci mi, što, pobogu, radiš ovdje? ’, Pitao sam ga.

‘Jednostavno je, mama: brinula sam se za tebe.’

'Zašto?'

‘Upravo si zvučala. . . neobično na telefon neki dan. Pokušao sam vas ponovno nazvati rano jutros, ali
niste se javili. '

‘Sasvim sam dobro, Jack. Žao mi je što ste osjećali da morate juriti pola svijeta da biste me vidjeli. '

‘Nije to bilo širom svijeta, sjećaš se, mama? Trebalo mi je samo nekoliko sati da stignem ovdje iz
Provanse. Let nije bio puno duži od putovanja iz Christchurcha do Aucklanda. U svakom slučaju, sad sam
ovdje, i nakon vaše reakcije na moj dolazak na recepciju, drago mi je da jesam. Što se događa, mama?
’Upitao je kad je stigao čaj.

‘Popijmo čaj, hoćemo li? Ti natoči ’, rekao sam, ne vjerujući vlastitim rukama da mirno držim lonac.
‘Dodaj moju dodatnu žlicu šećera.’

Na kraju su mi vruće slatko, čaj i Jackova utješna prisutnost usporili rad srca i razbistrili glavu.

‘Sad se osjećam puno bolje’, rekla sam, da olakšam zabrinuto zurenje svog sina. ‘Žao mi je au skoku na
način na koji sam to učinio. '
'To je u redu', slegnuo je Jack. ‘Očito ste mislili da sam netko koga ne želite vidjeti.’

Sin me pogledao svijetloplavim očima, vrlo poput mojih. ‘Da, mislio sam da možda i jesi’, uzdahnula sam.
Uvijek mi je bilo izuzetno teško lagati Jacka licem u lice; njegova unutarnja otvorenost i iskrenost -
zajedno s akutnom pronicljivošću, pogotovo kad sam ja u pitanju - učinili su to gotovo nemogućim.

‘Pa, koga ste očekivali?’

‘O Jack, tako je duga priča. Ukratko, mislim. . . Pa, mislim da mi je netko tko je živio ovdje u Dublinu -
opasan čovjek - možda opet na tragu. '

Jack je mirno pijuckao čaj dok je to unosio. ‘U redu. A kako vi to znate? ’

"Samo znam."

'Pravo. Pa, što se dogodilo u posljednjih tjedan dana da vas natjeram na ovo? '

Nervozno sam se osvrnula. 'Radije bih da o tome ne pričam javno. Nikad ne znate tko sluša. '

‘Nejasno, mama, zvučiš potpuno paranoično! I pomalo luda, da budem iskrena, što me brine jer ste
oduvijek bili najmirnija i najrazumnija osoba koju znam. Za sada ću vam pružiti korist od sumnje i ne
odvući vas do najbližeg psihijatra kako bih saznao jeste li odjednom razvili sklonosti ka zabludi, ali bolje
objasnite tko je taj čovjek. '

‘Savršeno sam pri pameti.’ Spustila sam glas za slučaj da nas konobarica koja je stajala u kutu inače
pustog salona može čuti. ‘Sve je počelo kad su te djevojke došle posjetiti vašu sestru u The Vinery, s
nekom pričom o tome kako je ona davno nestala sestra koju je tražio njihov mrtvi otac.’

‘Ah’, Jack je kimnuo. 'U redu. MK mi je rekao da je dokaz nešto povezano s tim smaragdnim prstenom
koji trenutno nosiš. Samo su to htjeli pogledati. '
'Da. Pa, otkako su stigli, javljaju mi se stranci u svakom hotelu koji sam posjetio i traže da me vide. Kad
sam bio u Londonu, sjećate li se da sam vas nazvao zbog čovjeka koji me želio intervjuirati za Vinariju za
svoje novine? '

'Da, da. Drži se, rekao si mi da si u New Yorku! ’Jack je stisnuo oči.

'Žao mi je, Jack, znao sam da ćeš se brinuti i postavljati pitanja ako misliš da sam toliko skrenuo s puta
svog prvotnog puta. U svakom slučaju, ovaj čovjek definitivno nije bio ono što je rekao. Žena s kojom je
bio vidjela je prsten i pitala ga. Čak me slijedio i sutradan kad sam napustila hotel. Tada sam odlučio
otputovati u Irsku i zbog čega sam zvučao neobično na telefonu kad smo razgovarali jučer. '

‘U redu’, Jack je kimnuo. ‘A znate li zašto vas ovi ljudi prate? Mislim, što oni žele? Je li to samo prsten?
Samo je malo - rekao je Jack dok je zurio u njega. ‘Ne izgleda toliko vrijedno. . . o mama, nisi ga ukrala,
zar ne? ’Dao mi je ironičan osmijeh.

‘Naravno da ga nisam ukrao! Obećavam da ću vam kad tad ispričati cijelu priču - pretpostavljam da je
vrijeme. ’Uzdahnula sam, a zatim pogledala sat. ‘Morat ću malo otići. Vratio sam se u hotel samo sat
vremena, dok moj prijatelj malo odrijema, vidite. '

'Tvoj prijatelj?'

‘Zapravo mi je kum, Ambrose. Nazvao sam ga ranije. Nisam ga vidio trideset i sedam godina. '

‘Tvoj kum?’ Jack se namrštio. ‘Zašto ga nikad prije niste spomenuli nikome od nas?’

‘Recimo da sam želio prošlost ostaviti iza sebe. Za sve dobro. On mi je poklonio ovaj prsten na moj
dvadeset i prvi rođendan. '

‘Dakle, on je umiješan u sve ovo, zar ne? . . . Što god ovo bilo? '

‘Ne, nije bio.’ Tužno sam se nasmiješila. 'Jeste li se usput čuli s Mary-Kate?'
'Ne, ne proteklih dana.'

‘Ovo može zvučati smiješno, ali brinem se za nju tamo u The Vineryju potpuno sama. Nedavno niste
imali posjetitelja u Provansi, zar ne? Ljudi pitaju za mene? ’

‘Ne, iako sam upoznao vrlo simpatičnu ženu koja je došla boraviti u gîte François i Ginette i. . . ’Jack se
iznenada namrštio. ‘Vau’, promrmljao je.

‘Što?’, Pitala sam ga kad mi je puls ponovno počeo rasti.

‘Ništa, siguran sam da nije bilo ništa. Mislim, baš smo se dobro slagali. Bila sam tako sretna što sam s
nekom osobom koja je govorila engleski razgovarala za večerom. Rekla je da je usvojila sestre i zapravo,
pretpostavljam da je postavila dosta pitanja o usvajanju vas i MK-a. '

‘Ma ne, Jack.’ Prislonila sam prste na čelo. ‘Pronašli su i tebe.’

‘Mama, tko su to» oni «, urgirao me. ‘Ova žena - Ally - bila je sjajna i bila je čista slučajnost da smo bili
postavljeni jedni uz druge za stolom. Zapravo, ja sam joj ponudio da je odvezem u selo sljedeći dan, jer
mi se jako svidjela. Nije spomenula ništa o nestaloj sestri, ni o Sedam sestara, ni o prstenu. . . ’

'U redu. Pa, možda je slučajno, ali dok ne budemo znali sa sigurnošću, molit ću Mary-Kate da napusti
Vinariju i odleti ovdje. '

‘Mama, koji vrag ?! Hoćete li mi reći da su nam životi u opasnosti? ’

‘Mogli bi biti, da, i dok ne budem siguran da nisu, moramo biti zajedno.’

Pogledala sam izraz lica mog voljenog sina, koji je prevariosadržavao mješavinu šoka i sumnje. Znala sam
da mu moram nešto reći prije nego što me odveze u lokalnu psihijatrijsku bolnicu.

‘Stvar je u tome, Jack, davno je netko tko je bio u skupini vrlo opasnih ljudi prijetio da će me loviti i ubiti.’
Progutala sam slinu. 'Možda zvuči smiješno i pretjerano dramatično, ali to je tada bilo tako. Uvijek me
zvao nestalom sestrom i mrzio je ovaj prsten, a uz to i kum, jer mi ga je dao. Ovo seže jako dugo unatrag,
Jack, i dok ne uspijem otkriti je li živ ili mrtav, neću se moći opustiti, u redu? Zbog toga sam ovdje u
Irskoj. Moram ovo zauvijek staviti u krevet. '

‘U redu.’ Jack je kimnuo. ‘Pa vi mislite da on i njegovi. . . ljudi te opet traže? '

‘Dok se ne dokaže da nisu, vjerujem da je to moguće, da. Nisi ga poznavao, Jack, u što je vjerovao, uzrok
za koji je mislio da se bori. Njega je ’, progutala sam -‘ proždrlo. I bio cijeli život. '

‘U redu, sad barem imaš malo više smisla. Je li to razlog zašto tada zapravo nikada niste razgovarali o
svojoj prošlosti ovdje u Irskoj? I zašto ste završili na Novom Zelandu - što dalje što ste mogli? '

'To je. Sad moram otići i vidjeti Ambrosea. Pitati će se gdje sam stigao. '

‘Mogu li poći s tobom, mama? Nakon ovoga što ste mi upravo rekli, mislim da bih trebao, za svaki slučaj.
'

‘Ja. . . u redu. Možda je krajnje vrijeme da naučiš o svojoj baštini. ’Dao sam znak konobarici.

Račun plaćen, nas smo dvije napustile hotel.

‘Jesi li sa sobom donio torbu?’ Pitao sam sina dok smo hodali iza ugla prema trgu Merrion.

"Da, zasad je pohranjeno kod vratara i oni imaju sobu za mene, ali samo sam se htio uvjeriti da ste
zapravo bili ovdje prije nego što sam se prijavio. Ovaj čovjek za kojeg mislite da vas traži, je li bio dio
neke vrste ekstremistička skupina? '

‘Ne kad sam ga prvi put poznavao, ali definitivno je bio uključen pred kraj. Jack, kunem se, ne
pretjerujem. Znam da je organizacija s kojom je bio imala mrežu. Rekao je da je bio prilično visoko, pa
jedna narudžba od njega i stvari. . . Pa, dogodili su se. E sad, rekao sam dok sam zastajao ispred
Ambroseove zgrade, sjetite se, moj je kum vrlo star, ali ne dopustite da vas to zavara da mislite da je
izgubio jednu uncu svog ogromnog mozga. Ambrose je bio, i još uvijek je, najpametniji čovjek kojeg
znam. '
'Pa', rekao je Jack dok je podizao pogled na visoku, elegantnu crveno opečenu zgradu sa svojim
staromodnim četverokutnim prozorima, "on mora biti vrlo bogat da bi posjedovao jedan od njih na tako
lijepom vrtnom trgu."

‘Posjeduje samo stan u prizemlju i podrumu, ali u pravu ste. Čak i to bi se danas puno prodalo. Davno ga
je kupio. I Jack. . .? ’

'Ne brini, mama', Jack će ljubazno slegnuti ramenima, 'Sjetit ću se svojih manira.'

‘Znam da hoćeš, ljubavi. Dobro, idemo unutra, hoćemo li? '

Otključala sam vrata i stala u predsoblje, s originalnim crno-bijelim pločicama s uzorkom.

‘Ambrose? Ovdje je Mary ’, najavio sam otvarajući unutarnja vrata koja su vodila u dnevnu sobu.

‘Dobra večer’, rekao je, već ustajući sa svoje omiljene stolice da me pozdravi. Gledala sam kako njegove
oči prelaze preko Jacka, koji je bio u uobičajenoj ležernoj odjeći kratkih hlača, majica i ne tako bijelih
trenera.

‘A tko bi ovo mogao biti?’, Rekao je Ambrose.

‘Jack McDougal, Merryjev sin.’ Pružio je ruku. ‘Kako si?’ Rekao je i mogao sam ga poljubiti jer se služio
tako formalnim izrazom, za koji sam znao da će ga privoljeti Ambroseu.

‘Jako mi je dobro, hvala, mladiću. Pa, kako nas je troje, predlažem da vas dvoje sjednete na sofu. Mary,
nisi mi rekla da je tvoj sin bio s tobom. '

‘Nije bio kad sam te vidio ranije, ali pojavio se u potrazi za mnom.’
'Vidim. Sad, rekao je, bi li netko volio piće? Bojim se da nemam što za ponuditi, osim dvije osnovne stvari
mog života: viski i voda. ’Ambrose je pogledao na sat na kaminu nad kaminom. ‘Skoro je pet sati, stoga
ću uzeti viski. Vaša majka zna gdje se čuvaju boca i čaše ’, dodao je kad je Jack ustao.

‘Zasad ću uzeti malo vode, Jack, hvala’, dodala sam. 'Kuhinja je na kraju hodnika, a slavina je u redu.'

Jack je kimnuo i napustio sobu dok sam išao po bocu viskija i čašu.

'Fini mladić, koji vrlo sliči svojoj mami', rekao je Ambrose. 'I da mu nije loša kost u tijelu, kladio bih se.'

'Zaista nema, Ambrose, iako više nije tako mlad. Bojim se da će se postaviti za neženja i nikada se neće
smiriti. '

‘Bi li ijedna žena ikad bila dovoljno dobra za njega? Ili točnije, za svoju majku? ’Ambrose me podigao
obrvom dok sam mu pružala njegov viski.

'Vjerojatno ne. Tako je potpuno bez lukavstva ’, uzdahnula sam. 'Nekoliko puta mu je slomljeno srce
zbog toga.'

‘Moram te pitati prije nego što se vrati: jesi li sretan što smo otvoreno razgovarali pred njim?’

‘Moram biti, Ambrose. Rekao sam mu što mislim da se u posljednje vrijeme događa i sve je to zbog
prošlosti. Vrijeme jeviše nije bilo tajni. Predugo živim s njima. '

Jack se vratio s dvije čaše vode, pružio mi jednu i sjeo.

‘Sláinte!’ Ambrose je podigao čašu. 'To je "živjeli" u galskom ", dodao je u Jackovu korist.

‘Sláinte!’ Nazdravljali smo Jack i ja.

‘Jeste li i sami Irci, gospodine?’, Pitao je Jack.

‘Molim te, zovi me Ambrose. I doista, ja sam Irac. Zapravo, da sam štap tradicionalne morske stijene, u
središtu bi čitao "Made in Ireland". '

‘Ipak nemate irski naglasak. A ni mama. '

‘Trebao si čuti majku dok je bila djevojčica, Jack. Imala je toliko širok zapadnokorkovski naglasak koliko je
to bilo moguće dobiti. Ja sam joj to, naravno, bubnuo kad je došla u Dublin. '

‘Gdje je West Cork?’

'Još jedan okrug u Irskoj, dolje na jugozapadu.'

‘Znači, mama nisi odrasla u Dublinu?’ Rekao je Jack.

‘Ma ne.’ Odmahnula sam glavom. 'Odrastao sam na selu. . . Nismo imali ni struje do moje šeste godine! '

‘Ali nisi toliko stara, mama. Rođeni ste krajem četrdesetih, zar ne? '

'West Cork je tada prilično zaostajao', ubacio je Ambrose.

‘Pa, jesi li dobro poznavao maminu obitelj?’

‘Na neki način’, rekao je Ambrose, dobacivši mi pogled. ‘Sinu nikada niste rekli za svoje djetinjstvo?’

'Ne. Ni moj suprug ni Mary-Kate ’, priznala sam.

‘Mogu li pitati zašto ne?’, Rekao je Ambrose.

‘Jer. . . kao što sam rekao, želio sam ostaviti prošlost iza sebe i početi iznova. '

'Volio bih znati više, mama, stvarno bih', ohrabrio me Jack.

‘Pa, možda je sad možda trenutak da malo ispričaš mladom Jacku o njegovom nasljeđu?’ Nježno je
predložio Ambrose. 'Ovdje sam da proširim sve detalje kojih se ne sjećate sasvim, Mary - sigurna sam da
će se moj um skoro vratiti u moju davno izgubljenu mladost.'

Okrenula sam se sinu koji me preklinjuće gledao. Čitajući Nualin dnevnik sigurno me podsjetio na
poznate prostore mog djetinjstva. Zatvorivši oči, obuzeo me val osjećaja i uspomena, onih koje sam se
toliko trudio zaboraviti već više od pola svog života.

Ali ne možeš zaboraviti, Merry, to si tko si. . .

Dakle, pustio sam da me val proguta bez da se borim protiv njega i prvi put sam shvatio da ovdje, sa
svojim sinom i voljenim kumom, mogu sigurno plivati u vodama prošlosti, a da se u njima ne utopim.

Duboko sam udahnula i započela. . .

Listopada 1955

Merry je krenula kad joj se ruka prebacila na prsa. Katie, njezina starija sestra, koja je bila samo dvije
godine starija od nje, ponovno je sanjala. Merry je uklonio ruku i vratio je tamo gdje je pripadala na
Katieinoj strani kreveta. Njezina se sestra prevrnula i sklupčala u malu kuglicu, a crveni uvojci razapeli su
joj se na jastuku. I Merry su se preokrenuli, pa su im dna dodirivala uski madrac, i pogledali su kroz
sićušno staklo kako bi provjerili koliko je visoko sunce i hoće li tata još biti vani u šupi za mužnju. Nebo je
bilo kakvo je obično bilo: puno velikih komadića sivog oblaka koji su izgledali sposobni rasprsnuti se
kišnim kapima. Računala je da ima još sat vremena da se ugrije pod pokrivačima prije nego što bude
trebala ustati i odjenuti se da nahrani piliće.

Nasuprot njoj, Nora, koja je dijelila madrac s njihovom najstarijom sestrom Ellen, nježno je hrkala. Kad
joj se mozak probudio, Merry je osjetila uzbuđenje u trbuhu i sjetila se zašto je to tako.

Danas je bio dan kad je trebalo uključiti struju i preseliti se preko dvorišta u Novu kuću. Gledala je tatu i
njezinog starijeg brata Johna, a ponekad i njihove susjede, ako bi ih mogli poštedjeti vlastitih farmi, kako
ih grade otkad se ona sjeća. Ako tata nije bio u šupi s kravama ili na poljima ječma, bio je preko dvorišta,
tjerajući Novu kuću da ide prema gore.

Merry je pogledala prema stropu, koji je bio vrlo nizak, i napravila je oblik trokuta (o trokutima je naučila
u svojoj novoj školi) s gredom kroz njega na vrhu da ga pridrži. Merry se nije svidjela ta greda jer je bilo
mračno i veliki su pauci voljeli uređivati svoje domove točno iznad nje. Jednom bi se probudila i vidjela
najvećeg na svijetu kako lebdi točno iznad nje na svojoj srebrnoj niti. Vrisnula je, a Mammy je dojurila i
uhvatila je, govoreći joj da ne bude 'blesavi mali eejit', i da su pauci dobri jer love muhe, ali Merry nije
mislila da su uopće dobri, što god Mammy rekla .

U novoj je spavaćoj sobi bio ravni strop koji je bio obojan u bijelu boju, što je značilo da bi bilo puno
lakše vidjeti bilo koju mrežu i odnijeti je prije nego što bi pauci mogli sagraditi svoje domove. Merry je
znala da će puno bolje spavati u Novoj kući.

Gore su bile i četiri cijele spavaće sobe, što je značilo da će Ellen i Nora imati sobu za sebe, pa će samo
ona i Katie podijeliti svoju. Dječaci - John i mali Bill - imali bi još jednu sobu, a Mammy i Daddy najveću
sobu. U maminom trbuhu bilo je novo dijete i Merry se molila Isusu da i to bude dječak, tako da su ona i
Katie mogle zauvijek zadržati svoju novu sobu samo za sebe. Iako je znala da mora voljeti svoju braćue
zajedno. Razgovarali su o svakakvim stvarima (Merry je znala da su je braća i sestre smatrali brbljavicom,
ali baš je toliko stvari trebalo zanimati). Mamica bi je ponekad poljubila u vrh glave i nazvala je 'moja
posebna cura'.

Mamice, pažljivo je napisala, VERRI prekrasna. ljubazan. Jako je volim VERRI. Kad je spremala čišćenje
svećeničke kuće, Mammy je uvijek žurila uokolo i mrmljala o gospođi Cavanagh. Mammy ju je kod kuće
zvala 'onom starom vranom', ali Merry je rečeno da to nikad ne ponovi izvan obitelji, čak i ako gospođa
Cavanagh doista nalikuje na to. Kad god bi je vidjela na misi nedjeljom, smještenu na klupi s prednje
strane i razgledavajući zajednicu, svu kljunastu i neodobravajuću, umjesto nje vidjela bi veliku crnu pticu.
Otac O’Brien rekao je Merry da je se ne treba bojati; Gospođa Cavanagh čistila je svećenikovu kuću svaki
dan, osim ponedjeljka, i žalila se svima koji bi slušali kako Mammy nije dovoljno dobro radila svoj posao,
što je Merry dodatno potaknulo.

Gospođa Cavanagh često je govorila o tome da je radila u Velikoj kući, a Merryev prijatelj Bobby rekao je
da je to zato što je gospođa Cavanagh toliko dugo radila za britansku obitelj (a riječ "Britanac" izgovorio
je na isti način na koji je Katie rekla riječ "puž ') da su je preuzeli "kolonistički stavovi" i izbacila bijes na
"vrijedne Irce". Kad je Merry pitao Bobbyja što je to "kolonist", sav je postao crven, zbog čega je
pomislila da je to riječ koju je čuo kod kuće, ali zapravo nije razumio.

Bobby je bio u njezinu razredu u školi u Clogaghu, a budući da je njegovo kućno mjesto bilo u istom
smjeru kao i Merryjeva farma, ona i Katie dio su puta s njim prošetale kući nakon škole. Kako su Merry i
Bobby bili na istoj razini čitanja, njihova učiteljica gospođica Lucey, koju je Merry obožavala jer je bila
tako lijepa i činilo se da zna sve što se na svijetu može znati, često ih je slagala. Za početak, Merryu je
bilo drago što je upoznao nekoga tko je također volio čitati. Iako su se svi ostali u razredu držali podalje
od njega zbog njegove ćudljivosti i ogovaranja njegove obitelji, Bobby bi mogao biti ljubazan kad bi se
tome pozabavio. Jednom joj je dao ružičastu bojicu i rekao da je može zadržati, iako su svi znali da je
njegova obitelj vrlo siromašna. Skakač mu je bio pun rupa, a duga tamna kosa izgledala je kao da nikada
nije vidjela četku. Živio je sa svojom mamicom i malom sestrom (nijednu koju nikada nije vidjela) u
malenoj kućici za koju je Nora rekla da nema slavinu ni struju.

Katie je rekla da je bio kameno lud i da bi ga Gardi trebali odvesti, ali unatoč lošem i često neobičnom
ponašanju, Merry ga je samo sažaljevao. Ponekad je pomislila da ga je jedini volio njegov pas Hunter,
crno-bijeli koli, koji vjerojatno nikad ništa nije lovio. Hunter je uvijek čekao Bobbyja u traku blizu
Inchybridgea, mašući repom i jezikom visio u osmijehu. Ponekad, kad su se ona i Katie razišle od
Bobbyja, Merry bi se osvrtala gledajući Huntera kako vjerno odmiče pokraj Bobbyja. Hunter ga je uvijek
mogao smiriti kad je bio bijesan, čak i kad Merry nije mogao.

Pažljivo je zatvorila knjigu za pisanje, vratila olovku u držač i vratila je pod madrac. Zatim je ponovno
sjela i zagledala se kroz prozor u Novu kuću. Bilo je teško vjerovati da će danas postati njihov dom. Imali
bi čak i unutarnju slavinu, povučenu iz potoka na obronku iza nje. Dopustila joj je da proba, i bilo je
poput čarolije; voda je izašla kad ste je uključili, a nestala kad ste je okrenuli u drugu stranu. Bila je
pećnica na kojoj je Mammy mogla kuhati, tako da više neće morati koristiti lonac iznad vatre, i veliki
kuhinjski stol koji je tatica napravio od drveta, a u koji je moglo smjestiti svih osam i pol sobe poštedjeti.
I onda . . . najbolje od svega: mala koliba do koje bi mogla prošetati iz kuhinje. Unutra je bilo pribor sa
sjedalom koje je samo ikad vidjela u kući oca O'Briena i lančićem gore da ga isprati.
Svejedno, to je značilo da nitko od njih nije trebao ići u polja dalje da bi obavljao svoj 'posao', kako ga je
nazvala Mammy. Merry nije znao kako je to funkcioniralo, ali kao i sve ostalo u Novoj kući, bilo je
čarobno.

Merry je zadrhtala kad je udar vjetra zazviždao kroz pukotinu na prozorskom staklu, pa se još jednom
stisnula pod pokrivač. I jedan od rijetkih slučajeva u životu, osim rođendana, Božića i kad je s Mammy
otišla u kuću svećenika, Merry je jedva dočekala da dođe vrijeme za hranjenje pilića, jer je to značilo
najuzbudljiviji dan od svih započeo.

‘Merry, hoćeš li podići tu deku? Vuče za vama u blatu! ’, Zvala je Mammy, dok su ona i Katie po stoti put
slijedile majku preko dvorišta kako bi stavile svoje stvari u Novu kuću.

Obje su djevojke gledale kako Mammy baca lonce koje je nosila na dugi stol i starom krpom otvorila
mala vrata na novom poligonu. Nju i Katie su vrlo reklioštro da ga ne diram jer bi bilo prevruće. Otvorio
se ukusan miris.

‘Je li to brack torta, mamice?’, Pitala je Merry.

‘Jest, Merry. Poželjet ćemo nešto lijepo za naš prvi čaj unutra. '

‘Ima li u sebi malo crnog voća?’, Pitala je Katie.

'U njemu je ribiz, da', odgovorila je Mammy dok ga je izvlačila i stavljala na stol uz bok šare da se ohladi.
‘I nemojte to još niko od vas dirati, ili ću vam dati da očistite svinjac. Merry, vrati se i pobrini se za Billa,
hoćeš li? '

‘Gdje je Nora?’ Upitala je Merry. 'Ponovno je nestala.'

'Ne znam, ali pobrinite se za Billa dok ja, Ellen i Katie spremamo krevete gore.'
'Da, mamice', rekla je Merry, zakolutala očima i dodala Katie pogledom. Dok se vraćala, Merry se
osjećala toliko ljutito na Noru, da joj je srce ubrzalo. Nora je uvijek nestajala kad je trebalo posla. A sada
je to značilo još jednu smrdljivu salvetu za promjenu, kad je stvarno došao red na Noru. Bill je sjedio u
maloj drvenoj olovci smještenoj u kutu stare kuhinje, jedinoj sobi dolje i tamo gdje je bila cijela obitelj
kad nisu bili u krevetu ili vani. Prvi put se mogla sjetiti, Merry je vidjela da je vatra koja je ranije bila
zapaljena u velikom kutku koji je zauzimao gotovo cijeli jedan zid smjela ugasiti.

‘Zbogom, vatra’, rekao je Merry naglas. »Više nas nećete trebati za kuhanje.« Skrenuvši pozornost na
Billa, koji je smrdio gore od polja kad su tata i John raširili gnoj, uzela je pokrivač s kredenca i odložila ga
na hladni kameni pod. . Zatim je podigla Billa iz njegove olovke i stavila ga na njega. Zatim je pronašla
čistu salvetu s hrpe u ladici kredenca i kantu s vodom kojom su čistili Billov nered.

‘Znaš li, Bill, da ćeš uskoro navršiti dvije godine i da je vrijeme da se skroz izvadiš iz salveta?’

Bill, za kojeg je Merry mislio da je već tatin pljuvač, s tamnom kosom i plavim očima, zahihotao joj se dok
je Merry zadržavala dah i otkvačivala salvetu, a zatim je kliznuo ispod nje i nered u njemu. Smotajući
prljavu salvetu da je kasnije izgrebe i opere, uzela je krpu i umočila je u kantu s vodom da mu očisti dno.
Zatim je stručno pričvrstila čistu salvetu oko njega. Odmah nakon što je to učinila, Bill se prevrnuo na
bok, a zatim se podigao na sve četiri. Iako je sada mogao malo hodati, ipak je radije puzao i to vrlo brzo.
Znao se postaviti ispod stola sa stolicama oko sebe, pa ga ruke nisu mogle lako doseći. Mislio je da je to
sveukupno velika igra i sjedio bi tamo smijući se dok je Merry morao pomicati stolice da bi ga stigao.

‘Aha!’, Rekao je Merry dok je zaranjao ispod stola i zgrabio ga. ‘Danas nema stolica, gospodine Bill! Svi su
već prešli u Novu kuću. ’Izvlačeći ga, Bill je žestoko prosvjedovao kad ga je podigla i sigurno vratila u
pero. Njegovo je zavijanje postajalo sve glasnije, pa je pobrala praznu bocu i napunila je mlijekom iz
kante koja je stajala ispred ulaznih vrata kako bi se ohladila.

'Eno sad, popij mlijeko i budi dobar dok radimo u Novoj kući', rekao mu je Merry. ‘A tu je i vaš psić s
kojim se možete igrati’, rekla je podižući drvenu igračku za koju se i sama sjećala da ju je voljela dok je
bila mala.

Dok je Merry vadila prljavu salvetu kako bi ostrugala sadržaj u zdjeli koja će se kasnije odlagati na
terenu, pitala se zašto Mammy želi imati bebe. Iako je voljela svog malog brata, još se uvijek sjećala
žestokog izraza straha na Mammynom licu kad je stajala u kuhinji i između njezinih nogu pojavio se veliki
nalet vode. U to je vrijeme Merry mislila da se Mammy obrukala, ali ispostavilo se da je to znak da Bill
izlazi iz njezinog trbuha. Gospođa za dostavu beba stigla je ubrzo nakon toga, a obitelj je sjedila u kuhinji
i slušala vrisku Mammy s kata.
‘Umire li, tata?’, Usudio se pitati Merry. ‘Idete na nebo da biste bili s Isusom?’

‘Ne, Merry, ona rađa bebu, baš kao što je rodila vašeg brata i sestre.’

Merry je sada pomislila da će s novom babicom biti još više salveta za čišćenje.

‘A to je još jedna stvar koja će biti bolja, Bill’, pozvala ga je dok je umakala salvetu u posebnu tekućinu
koja je odnijela većinu smeđih mrlja. "Imamo slavinu u Novoj kući, pa će možda možda biti lakše oprati
ih."

Ostavljajući vrata odškrinuta kako bi se Bill mogao čuti ako je vrisnuo, Merry je potrčala natrag do Nove
kuće kako bi pomogla Mammy.

'Sad ću krenuti, oče', rekla je gospođa Cavanagh dok je stajala na vratima Jamesove radne sobe. ‘Soba
vašeg prijatelja ima svježe plahte i zaprašio sam se. Vatra je položena i vaš je čaj u dometu. '

‘Hvala, gospođo Cavanagh. Uživajte u danu odmora i vidimo se kao i obično u utorak. '

'Samo pripazite da gospođa O'Reilly provodi više vremena na čišćenju nego što trpa. Umorim se od
dvostrukog posla kad se vratim. Laku noć, oče. ’Time je gospođa Cavanagh čvršće zatvorila vrata nego
što je trebala samo kako bi podvukla svoju poantu. Točku koju je iznosila svake nedjelje navečer kad je
odlazila na slobodni dan. Tijekom posljednjih sedam godina James joj je često želio reći istinu: tu je
mladu Maggie O'Reilly bilo zadovoljstvo imati u kući, sa svojim ljupkim osmijehom i načinom na koji je
pjevala visokim, slatkim glasom u hodu njezini poslovi. Također je bila daleko bolja kuharica nego što je
gospođa Cavanagh ikad mogla biti, a za nekoliko sati provedenih u kući ostavila bi je blistavu. Međutim,
moleći se na tu temu, shvatio je da sve što misli bio je upravo ono što je i gospođa Cavanagh znala ako
želi pogledati u njezino srce: prijetila joj je mlađa žena i zato se prema njoj ponašala kao i ona .
Iza stola otac James O’Brien protegnuo se i odahnuo. Njegove nedjeljne obaveze bile su gotove i ovu
večer - početak njegovog neslužbenog slobodnog dana (iako su njegova vrata uvijek bila otvorena za
članove njegova stada u nevolji) - još je poboljšala činjenica da je njegov najdraži prijatelj Ambrozije
silazio s Dublin za njegov mjesečni posjet.

James je ustao da uključi električno svjetlo koje je visjelo u središtu sobe.

Večeri su se već bližile, iako je bio tek početak listopada.

Ambroseov posjet potaknuo je Jamesa da pomisli koliko se promijenilo otkako je stigao ovdje u župu
Timoleague prije gotovo sedam godina. Ambrose je tada rekao da će trebati vremena da bude prihvaćen
i bio je u pravu. Sad, ne samo da je osjećao da jest, nego što je još važnije, da ga poštuje zajednica kojoj
je služio. I umjesto da je njegova mladost bila negativna, uspio ju je pretvoriti u pozitivnu pruživši ruku
tijekom žetve i savjetovanja, umjesto da je prosuđivao supruge ako su mu opet došli trudni, pitajući se
kako bi se mogli nositi s drugom bebom.

Izvorno misleći da će prijeći na prestižnije radno mjesto u župi s većim jatom, kad mu je ponuđeno jedno
takvo radno mjesto u Cork Cityju, odlučio je protiv toga nakon dana razmišljanja i molitve. Ovdje je bio
sretan, dočekan je s osmijehom u domovima koje je posjetio i položio dovoljno kolača i kiflica kako bi
nadoknadio nedostatak talenta gospođe Cavanagh u tom odjelu.

Dolazak električne energije u njegov dom prije četiri godine bio je od velike pomoći, jer je to značilo da je
mogao barem slušati radio i održavati kontakt s onim što je ovih dana smatrao 'vanjskim svijetom'. Kad
se vraćao u Dublin posjetiti Ambrosea, grad u kojem je odrastao i volio svim srcem osjećao se
klaustrofobično i bučno. Shvatio je da mir i ljepota koje je pronašao ovdje u West Corku odgovaraju
njegovom temperamentu. Gdje bolje zamisliti jednu od dilema svog župljana nego se odvesti do velebne
plaže Inchydoney blizu Clonakiltyja i šetati uz pijesak dok su valovi urlikali i vjetar šibao oko suknje
njegove sutane. Ili u dugoj šetnji liticama Dunworleyja, gdje ne biste sreli drugu dušu dok ne biste stali
na rt koji je sa svih strana gledao na Atlantski ocean ispod. Ako se nešto nije promijenilo, James je
zaključio da odgovara selu i da bi vjerojatno bio sretan ostajući ovdje do kraja života koji bi mu Bog
mogao dati.

Ambrose, naravno, koji je bio viši kolega iz klasike na Trinity Collegeu, uvijek ga je nagovarao da se vrati
jarkim svjetlima Dublina, gdje bi Ambrose mogao izaći iza ugla da ga vidi, umjesto da vozi četiri ili pet sati
dolje da ga posjeti u Timoleagueu. No, putevi su se poboljšali između Dublina i West Corka u posljednjih
nekoliko godina što su morali, što je dolaskom radnog čovjeka koji je mogao priuštiti automobil, a ne
samo gospodstvo, a osim toga, James je mislio da njegov prijatelj uživa svoje putovanje u svojoj
svijetlocrvenoj Bubi. James ju je prozvao Bubamarom, jer je često stizala prekrivena velikim tamnim
mrljama blata iz mnogih lokvi kroz koje je morala voziti na putu. I uskoro bi bio ovdje. . .

Dok je čekao, James je prišao gramofonu i iz rukava izvukao ploču. Stavivši vinilni krug na gramofon,
premjestio je iglu u svoju omiljenu varijaciju iz Rapsodije na temu Paganini. Ambrose mu je rekao da je
Rachmaninoff glavnu temu okrenuo naopako kako bi stvorio izvanredan klasični komad. Sjedio je u
kožnoj stolici dok je pijanist svirao prve vrlo jednostavne akorde. . .

‘Dragi moj dječače, probudio sam te, nakon što znam da ti je uvijek težak dan u“ uredu ”. '

James je otvorio oči, čineći sve da se usredotoči, i ugledao je Ambrosea kako stoji iznad njega. Što je bilo
prilično novo, jer je obično gledao Ambrosea s visine.

‘Oprosti mi, Ambrose. Ja . . da, sigurno sam odlutao. '

‘A vidim i Rachmaninoffu.’ Ambrose je prišao gramofonu i pustio gaiglu iz svog beskonačnog kruga na
kraju snimanja. ‘Bože, vinil je prekriven ogrebotinama; Donijet ću vam novi sljedeći put kad padnem. '

‘Nema potrebe; Radije volim ogrebotine, jer komadu daje starinski zrak koji mu odgovara. ’James se
nasmiješio dok je pljeskao rukama oko Ambroseovih ramena. "Kao i uvijek", zadovoljstvo je vidjeti vas.
Gladan?'

‘Ako sam iskren, ne.’ Ambrose je skinuo kapu i rukavice za vožnju i stavio ih na Jamesov stol. 'Barem ne
za kartu gospođe Cavanagh. Zastao sam i uživao u pikniku iz zapreke koju sam svakodnevno pružao
neposredno prije ulaska u Cork City. '

‘Divno, onda ću se počastiti komadom kruha, šunkom i domaćim chutneyem koji mi je pružio jedan od
mojih župljana. Napit ćemo bujon gospođe Cavanagh u otpad za piliće ’, rekao je James namignuvši.
Sat vremena kasnije, s vatrom koja je gorjela u rešetki i novom snimkom Šeherezade Rimsky-Korsakova
koju je Ambrose donio sa sobom svirajući na gramofonu, dvojica su muškaraca sjedili jedan nasuprot
drugome u svojim kaminima.

'Radovao sam se našoj noći i danu tihog promišljanja i filozofske rasprave', rekao je Ambrose s
iskrivljenim osmijehom. ‘Ali uvijek se brinem da ćete pokušati spasiti moju dušu za Boga dok sam ovdje.’

‘Dobro znate da sam to prestao pokušavati prije nekoliko godina. Vi ste izgubljeni slučaj. '

‘Možda jesam. No, neka vam bude utjeha što se u svom vlastitom filozofskom putovanju okružim mitom
i legendom. Grčka mitologija bila je jednostavno ranija verzija Biblije: priče o moralu da se ukroti ljudsko
biće. '

‘A možda i da ga naučim’, razmišljao je James. ‘Moje pitanje bi bilo, jesmo li što naučili od davnina?’

‘Ako pitate jesmo li civiliziraniji, s obzirom na to da smo se u proteklih četrdesetak godina suočili s dva
najteža svjetska rata u povijesti, doveo bih u pitanje. Možda se čini političnije koristiti zrakoplove ili
tenkove da ispljunu smrt tisućama. Zaista, više bih volio da me raznese granata nego da je objesim,
izvučem i razvalim, ali - ’

'Vjerujem da je odgovor ne', rekao je James. 'Pogledajte način na koji su Irci patili pod britanskom vlašću.
Zemlje koje su im oduzete, mnogi su tijekom reformacije bili prisiljeni promijeniti vjeru. Biti ovdje među
daleko jednostavnijom populacijom nego što biste to mogli naći u Dublinu otvorilo mi je oči koliko su
teški bili njihovi životi. '

‘Osjećam kako se u vašoj duši pojavljuje tračak republikanizma, oče O’Brien, ali kako je velik dio Irske
sada republika, rekao bih da je civilizacija krenula dalje. Mislim da bi to trebao pročitati. ’Ambrose je
pokazao na knjigu koju je donio za svog prijatelja. ‘Kierkegaard je bio religiozna duša i filozof. Kako kaže,
život nije problem koji treba riješiti, već stvarnost koju treba doživjeti. '

'Tada možda ne bismo trebali više raspravljati o nebeskom i ljudskom stanju i oboje slijedimo njegovo
vodstvo', komentirao je James bacajući pogled na naslov knjige. ‘Strah i trepet. . . naslov ne ulijeva
povjerenje. '
'Čitati. Obećavam da ćete to pomisliti prilično dobro, James, čak i ako je taj čovjek bio uvjereni
protestant. '

‘Tada bih također dodao da bi vam moj biskup utvrdio da loše utječete na mene’, nasmijao se James.

‘Tada ću zaista postići svoj cilj. Sad mi recite kako se mala Mary O’Reilly snalazi. Jesu li se već uselili u
svoju novu kuću? ’

‘Doista jesu. Jučer, kako to biva. Danas prije pošao sam blagosloviti nakon mise. '

'I?'

'S obzirom na to da ga je John O'Reilly gradio uglavnom vlastitim rukama blok po blok, zasigurno je
dovoljno čvrst da ne puše vjetar i tri puta je veći od njihove stare seoske kuće. Struja je uključena, a
domet i kuhinjska slavina rade. Čitava obitelj izgledala je iscrpljeno, ali vrlo sretno. '

‘Hvala nebesima na tome. Njihova stara seoska kuća jedva da je bila bolja od koplja ’, primijetio je
Ambrose.

‘Pa, Fergus Murphy, posljednji vlasnik, nije imao sredstava da prati moderne poljoprivredne metode.
Jadni John naslijedio je muzej, a ne farmu, nakon što mu je stric umro. '

'Tada napokon prelaze u dvadeseto stoljeće.'

'Sad je barem u stanju hraniti svoju djecu svaki dan, a možda čak i malo profitirati od svojih napora.'

‘A kako je Marija?’

'Onako bistra i draga kao i uvijek. Jutros mi je rekla da uživa u školi. '

‘Jedino mi je drago što ide; ta njezina svijetla glava treba stimulaciju. Kako napreduje njezino čitanje? '
‘Znao sam da ćete to pitati, pa sam je, dok sam bio tamo, zamolio da pročita nekoliko jednostavnih
rečenica iz“ Prispodobe o sijaču i sjemenu ”, koju je učila u školi. Jedva je oklijevala s riječima, iako se
brinem da kod kuće nema dovoljno lektire. Već je nadmašila svog starijeg brata i sestre i, prema mojim
saznanjima, O’Reillyovi posjeduju samo jednu knjigu, a to je, naravno, Biblija. Rekao sam i Merry i
njezinoj starijoj sestri Katie da trebaju čitati i naučiti riječi "Razmetnog sina" i testirao bih ih sljedeći put
kad bih ih posjetio. Na taj način, ne izgleda kao da sam Jaizdvaja se rry. '

‘Dobri čovječe, a ja pouzdano znam da O’Reillys imaju sredstva za njezine starije sestre da nastave
školovanje u budućnosti ako to žele, ne samo Mary. Siguran sam da to odgovara i vašim ciljevima, da
znate da Marija prima dodatnu nastavu za proučavanje Biblije ’, nasmiješio se Ambrose. 'Šteta je što je
ne viđam toliko često kao zbog školovanja, ali nadam se da ću je vidjeti na božićnim praznicima i puno je
važnije da je stekla barem neki nivo obrazovanja.'

‘Pa, njena učiteljica, gospođica Lucey, mlada je i željna je dovesti djecu. Rekao bih da je Merry u
sigurnom paru ruku. Kad sam zadnji put bio tamo dolje, spomenula je kako se iznenadila kad je vidjela
novu malu O’Reilly koja već čita. ’

'Volio bih samo da joj doma pružim više lektire', rekao je Ambrose.

‘Oboje znamo da ne možeš, prijatelju. Poklon djetetu koje se vraćalo iz svećeničke kuće mogao bi se
smatrati sumnjivim. '

‘Naravno, James, naravno. Znaš da nikad ne bih učinio ništa da ugrozim tvoj položaj. Kao što ste rekli,
vaši su vam župljani sada počeli vjerovati. '

'Shvatio sam njihove načine i one moje, iako sam nedavno imao nesretni incident s jednom mladom
ženskom članicom iz mog jata.'

‘Ne morate mi ni reći što se dogodilo - uhvatila vas je nakon mise, naizgled uznemireno; izveli ste je u
šetnju grobljem. I tamo je izjavila svoju besmrtnu ljubav prema vama. '

James je pogledao Ambrosea potpuno zapanjeno. 'Kako si znao?'

‘Jer ste naočit muškarac u najboljim godinama, koji tješi bolesnike i provodi posljednje obrede umirućih.
Djelujete kao moralni kompas zajednice; pristupačni ste, a opet nedodirljivi. Sve to čini primamljiv recept
za mlade djevojke koje nitko drugi ne treba obožavati. '

‘Ja sam svećenik!’, Frustrirano je poticao Jamesa. 'Kao što sam rekao Colleen, svaka posebna pažnja koju
mi je rekla da sam joj pokazao prema njoj bila je jednostavno zato što je njezina majka nedavno umrla,
ostavljajući je s pet male braće i sestara na njegu u dobi od samo četrnaest godina. Bila sam ljubazna,
ništa više. '

'Čudim se samo da se takva situacija prije nije dogodila, James. Siguran sam da će se to dogoditi puno
puta više u budućnosti, pa bolje da budete spremni. '

'Ne vjerujem da sam se uopće dobro snašao u situaciji s Colleen. Nisam je vidio na misi otkad se to
dogodilo, a kad sam je obišao kod nje, odbila me pustiti unutra. '

‘Ostavite je za sada; preboljet će se s vremenom kad susretne pogodniju metu za svoje naklonosti. '

'Zvučiš kao da si stručnjak, pa', nacerio se James.

‘Teško, i upozoravam vas da počinjete stavljati riječ„ tako “na kraj rečenica. Postajete pravi urođenik
Zapadnog Corka. '

‘Što ako jesam?’, Zahihoće se James. ‘To je moj posvojeni dom, u kojem ću živjeti do kraja života.’

'Čini se da ste i izgubili svaku ambiciju da prijeđete u prestižniju župu.'

'Za sada osjećam da mi ovdje dobro ide.'

‘Pa, s moje točke gledišta, čak i ako moram putovati kroz močvare Midlandsa da bih vas vidio, barem
znam da ste blizu moje posebne djevojčice, i na tome sam vam zahvalan.’
Te noći Ambrose se smjestio najbolje što je mogao na uskom željeznom krevetu s tvrdim madracem od
konjske dlake i duboko uzdahnuo. Nije se prvi put zapitao što radi, vozeći se svaki mjesec do
bogozaboravljene jugozapadne obale u posjet starom prijatelju, kada je mogao uživati u daleko
opuštenijem danu u svom udobnom stanu na trgu Merrion, možda dijeleći svjetlo večera s Mairead
O'Connell, engleskom suradnicom iz Trinityja.

Dok se ostatak svijeta danonoćno ljuljao prema Billu Haleyu i njegovim Cometima, West Cork je i dalje
bio uhvaćen u vremenskom iskrivljenju, sa svinjskom glavom za večernju poslasticu u subotu navečer.
Ideja o radiju u svakom domu, pa čak i o televizijskim ekranima koji su se počeli pojavljivati u Dublinu
otkako je u Belfastu postavljen odašiljač, još je bila daleko. A kamoli da je putovao u posjet čovjeku za
kojeg je znao da će ga samo ikad smatrati svojim najbližim prijateljem.

Davno je, dok su zajedno bili u internatu, sanjao da će James vidjeti ono što Ambrose vjeruje da je
uistinu, prihvatiti to i promijeniti tijek svog životnog plana kako bi ga prilagodio. Što bi ga, naravno, u
Ambroseovom scenariju iz snova, uključivalo. Ali nakon dvadeset i pet godina, Ambrose je morao
prihvatiti da je ovo bio, i samo je ikad mogao biti, san jer je sam Bog bio ljubav Jamesova života.

Znao je da ima izbor: mogao je odustati i krenuti dalje, uživati u svom ugodnom i ispunjenom životu
poučavajući svoje studente na Trinityju, ili je mogao nastaviti žuditi za nečim što nikada ne može biti.
Prijateljstvo je bilo sve što mu je James bio spreman - ili u mogućnosti - ponuditi. No je li to bilo bolnije
od toga što uopće nije imao Jamesa u životu?

Znao je odgovor, naravno: James ga je volio na svoj način, i to bi moralo biti dovoljno, jer je misao o
životu bez njega Ambrose jednostavno nije moglapredlošku.

Merry se probudila u svojoj novoj spavaćoj sobi dok joj se želudac prevrnuo i srce je počelo brže kucati.
Danas joj je bio rođendan, sedmi studeni, a Mammy joj je sašila posebnu ružičastu haljinu koju će
odjenuti na vlastiti party. Dolazili su i njezini satovi u školi, zajedno s njihovim roditeljima.

Mammy ih je od jučer ujutro sve ribala po površini, pa čak i prašila unutrašnjost presa.
'Nitko neće reći da su O'Reillys prljavi', beskrajno je ponavljala Mammy. Najstariji Merryin brat John
rekao je da su samo prilika da Mammy i Daddy pokažu svoje novo mjesto, ali čak i ako je bio u pravu, bila
je uzbuđena zbog dana. Pozvani su svi njezini prijatelji iz škole, osim Bobbyja Noira, koji iz nekog razloga
nije znala da nikada nije smio na farmu.

Merry je također znala da će Bridget O'Mahoney, koja je izgledala poput Mammy i njezine sestre Katie, s
blijedom kožom i plamenom kosom, nositi daleko skuplju haljinu od nje, koju bi krojila krojačica koja je
radila za krojača u Timoleagu, kao i sva njezina odjeća. Bridget je potjecala iz najbogatije obitelji iz ovih
krajeva; živjeli su u kući koja je bila čak veća od one u kojoj je živio otac O'Brien. Njezin ju je otac
svakodnevno vozio u školu u sjajnom sjajnom automobilu, dok je ostatak njezinog razreda morao hodati
preko polja (kojih je više bilo močvara zimi, kad je padala kiša). Gospođica Lucey uvijek ih je tjerala da
skinu čizme i postave ih kraj vatre u školskoj učionici da se osuše dok je ona predavala. Bila je žestoka
vrsta nje kad je razmišljala o tome, ali većinu puta opet su se natopili samo nekoliko metara do svog
puta kući.

Merry je izvijala nožne prste. Bila je zaprepaštena što su joj još uvijek na nogama i nisu se pretvorile u
peraje poput riba, s obzirom na količinu vremena koje su provele u vodi. Ponekad su lokve kroz koje je
prolazila dolazile do dijela tijela između gležnja i koljena (mora pitati gospođicu Lucey kako se taj dio
zvao). Ipak, danas nije padala kiša i Merry je odlučio uživati u svakom trenutku.

Kako je bila nedjelja, obitelj je otišla na misu, a vani joj je otac O’Brien čestitao šesti rođendan.

Nedjelja joj je bila drugi omiljeni dan, nakon ponedjeljka u svećeničkoj kući. Merry se tome veselila cijeli
tjedan, jer je to bio jedini dan kada su sva braća i sestre imali vremena igrati zajedničke igre nakon što je
ručak očišćen. Izlazili bi na polja, kišili ili sjajili i divljali. Igrali bi na bacanje, pokušavajući ubaciti malu
tvrdu loptu između improviziranih vratnica koje su postavili tata ili John. Ili ponekad označi ili skrivaj, kad
bi je uvijek prvo pronašli jer se nije mogla prestati hihotati. Danas, budući da joj je bio rođendan, bilo joj
je omogućeno da bira sve igre.

Dok se obitelj penjala na svog ponija i zamku kako bi krenula kući, Merry je odlučila da, bez obzira koliko
savršena bila haljina Bridget O'Mahoney i koliko slojeva mrežastih suknji imala, Merry neće nimalo
smetati, jer joj je bio rođendan , a danas je bio DOBAR dan.
'Mammy, izgledaš tako lijepo u toj haljini', rekla je Merry zadivljeno kad je njezina majka ušla u kuhinju
netom prije nego što je zabava trebala započeti. ‘Zar ne, tata?’

'Ti si slika, zasigurno, ljubavi', rekao je tata, stavivši ruku zaštitno na mamin ogroman trbuščić, dok je
Merry promatrala gozbu postavljenu na dugačkom drvenom stolu.

Bili su tu sendviči s različitim punjenjem, specijalna pečena šunka Mammy, kiflice i, u središtu svega,
rođendanska torta ledena u ružičastoj boji koja je na vrhu imala sretan rođendan.

Na drugom je stolu bilo poredano niz šalica spremnih za umakanje u bačvu koju je tata vratio na kolica
prije nekoliko dana. Tata nije puno išao u pub, ali čula je kako govori da ništa ne može natjerati zabavu s
ljuljačkom poput čaše stasa za muškarce.

‘Spremna?’, Pitala je njezina mamica tatu. Uputio joj je jedan od onih tajnih pogleda i osmijeh.

'Spreman.'

‘Naši prvi gosti su ovdje’, pripremila je Nora, dok se obitelj Sheehy pojavila u dvorištu.

'Neka zabava počne', Merry je začula Mammy kako mrmlja ispod glasa, dok je dodirivala svoj veliki veliki
trbuščić pun bebe.

Samo nekoliko sati kasnije, Merry je ležala u svom krevetu s Katie. Oboje su imali glave ispod jastuka
kako bi pokušali zaustaviti zvuk vrištanja Mammy. Voda joj je ponovno došla između nogu netom nakon
što su posljednji gosti otišli i po nju su poslali gospođu dostavljačicu. Gospođa Moran stigla je i otjerala
obitelj dok je pomagala Mammy gore u svojoj spavaćoj sobi.

‘Hoće li Mammy umrijeti?’, Pitala je Katie svoje sestre, a Merry je osjećala kako njezino lagano tijelo
drhti uz nju. Sve četiri djevojke bile su u sobi Merry i Katie, zajedno s malim Billom, jer je to bilo
najudaljenije od vrištanja.
‘Ne, Katie’, rekla je Ellen, ‘’ to je baš put. 'Bilo je isto kad je Mammy imala Billa.'

'Tada nikad neću imati bebe', rekla je Katie, zrcaleći Merryjeve vlastite misli na tu temu.

"Ne brini", keper će uskoro prestati i imat ćemo prekrasnog mlađeg brata ili sister za igranje. Mamija i
tata će se nasmiješiti i biti ponosni poput udarca ’, rekla je Nora.

‘Što ako nešto pođe po zlu?’

'Neće', odlučno je rekla Ellen.

'Pa, Orlina mamica umrla je kad je imala malu sestru', odlučno je rekla Katie.

‘’ Twill će biti dobro, pokušaj i prespavaj, Katie ’, umirila ju je Ellen.

‘Kako mogu, kad sve što čujem je mamino vrištanje?’

‘Onda ćemo pjevati, zar ne? Što kažeš na "Budi moja vizija"? '

Tako su četiri djevojke otpjevale svoje omiljene himne i par 'starih pjesama' koje je tata volio svirati na
svojim guslama u nedjelju navečer. Mučno vrištanje nastavilo se dugo u noć. Ellen i Nora vratile su se u
svoju sobu s Billom, a Merry i Katie fino su drijemale kroz mračne sate do zore, kada se iz sobe njihovih
roditelja začuo slab vapaj.

'Beba je ovdje, Katie', promrmljala je Merry, dok je tišina zaglušujuća dok su vriskovi padali poput
pokrivača preko kuće.

‘Kad možemo vidjeti novu bebu?’

Sva su se djeca sljedećeg jutra skupila oko tate. ‘Je li to djevojčica ili dječak?’, Pitao je John. ‘Želim
dječaka!’

‘To je dječak’, promrmljao je tatica sivog lica.

'Svi su dječaci eejiti', uzdahnula je Nora.

'Sve su djevojke eejit', uzvratio je John.

‘Možemo li vidjeti mamu?’, Pitala je Merry.

‘Za sada ne, Merry. Primalja se brine za nju. Porod joj je puno oduzeo ’, odgovorio je tata.

‘Ipak će biti dobro, zar ne?’, Pitala je Merry, čitajući zabrinutost na očevu licu.

‘Svakako, primalja kaže da će biti dobro, a mi se ne brinemo.’

Ali Merry je to učinila, čak i kad je gospođa Moran na kraju sišla s novom bebom zamotanom u plahtu.
Svi su virili prema njemu.

‘Malen je!’

‘Oči mu nisu otvorene!’

‘Izgleda kao tata!’

‘Sad, bi li tata volio zadržati svog novog sina?’, Pitala je gospođa Moran. John O’Reilly ispružio je ruke i
ona je u njih stavila bebu.
‘Želite li šalicu čaja, gospođo Moran?’ Ellen, najstarija djevojka i stoga zadužena za sve kućne stvari da
Mammy nije ovdje, pristojno je pitala ženu.

‘Ne hvala, ljubavi moja, imam još jednu porodilju u Clogaghu, koju moram otići provjeriti. Pa, zašto onda
ne biste sa mnom izašle vani, djevojke? '

Kad je Ellen pokazala gospođu Moran vratima, Nora, Katie i Merry slijedile su je iza.

'Vaša je mamica izgubila puno krvi dok je rađala bebu, ali hvala Bogu, zasad je zaustavljeno', rekla je
gospođa Moran tihim glasom. 'Trebat ćete je redovito provjeravati kako ne bi ponovno počelo, a ona
mora imati kompletan naslon za krevet dok ne ojača.'

Ellen je kimnula i dok je gospođa Moran mahnula na pozdrav, Merry je povukla Elleninu suknju. ‘Gdje
želi da provjerimo?’, Pitao ju je Merry.

‘Između nogu, naravno!’ Rekla je Ellen nestrpljivo. ‘Ne brinite se, bilo tko od vas, ja ću sve to raditi.
Mammy se mora odmarati sljedećih nekoliko dana, pa ćemo Nora, Katie i ti raditi više poslova,
razumiješ? Osim što ćete paziti na Billa i piliće, za Mammy ćete doručkovati i pripremati juhu od pilećih
kostiju, kako biste joj pomogli da ojača, jer za to neću imati vremena. '

'Ali danas je škola i ne znam kako napraviti juhu', šapnuo je Merry.

‘Onda ćeš jednostavno morati ostati kod kuće i učiti, zar ne, djevojko?’ Rekla je Ellen prije nego što se
okrenula da uđe unutra i vrati se natrag do Mammy. ‘Oh, i jedan od vas mora poći do svećeničke kuće i
reći ocu O’Brienu Mammyju da danas neće doći na čišćenje.’

Otac O’Brien upravo se spremao krenuti na misu, kad je začuo tapkanje po ulaznim vratima. Otvorio je i
vidio Katie O’Reilly, umanjenu verziju njezine majke Maggie, kako stoji zadihana i mokra od kiše.

‘Zdravo, oče O’Brien, imam poruku za vas. Naš se novi brat rodio u noći i Mammy je jako umorna od
rođenja i mora ostati u krevetu da se odmori, a danas ne može doći gore da vam očisti kuću, a mi ne
idemo u školu kako bismo mogli pomoći i Nora hrani piliće, ali Merry ne zna kako se priprema juha, a
tata je želio znati kada možete mamu u crkvu i krstiti bebu i— "

‘Uspori, Katie’, rekao je James, stavivši nježnu ruku na Katieino rame, ‘i povuci dah. Izgledate natopljeno
do kože. Uđite malo i ugrijte se uz moju vatru. '

‘O, oče, trebao bih se vratiti kako bih pomogao svojim sestrama.’

'Siguran sam da pet minuta neće naštetiti.'

James ju je malo gurnuo i progurao kroz vrata svoje radne sobe, gdje je Ambrose sjedio i čitao Ispitivača
plute.

'Ovo je moj prijatelj Ambrose Lister. Ambrose, ovo je Katie, kći Maggie O’Reilly. A sada, Katie, skini čizme
i stavit ćemo ih kraj vatre da se malo osuše. Sjednite tamo. ’James je pokazao na stolicu nasuprot
Ambroseu, koji je zurio u sićušnu djevojčicu s plamenocrvenim uvojcima.

‘Dakle, tvoja je mamica dobila novu bebu?’ Rekao je James.

‘Da, i zvat će se Patrick.’

‘Lijepo ime koje je također. A vi kažete da Merry ne zna napraviti juhu? '

‘Ne, oče. Ellen joj je rekla da to uspije, ali Ellen je bila previše zauzeta brinući se o Mammy da bi joj
pomogla, a sve što znamo je da u njoj ima pilećih kostiju i da mamamoja bi to trebala imati da je opet
ojača, ali. . . ’

Jamesu je puklo srce kad je djevojčica prekrižila ruke.

‘Pa, sad imam misu u crkvi, ali nakon toga, zašto ne bih sišao i vidio čime mogu pomoći?’, Predložio je.
‘Znaš li kako se priprema juha, oče?’ Upitala je Katie, dok su joj široke zelene oči izgledale kao da se
nadaju.

‘Siguran sam da mogu dobiti neke smjernice koje će vam pomoći, a također ću se pobrinuti za to da vaša
majka bude crkvena i da se vaš novi brat krsti. Jesi li doručkovao?'

‘Ne, oče, jer Merry je pokušao napraviti dobru, ali‘ bilo je odvratno. ’Katie je napravila lice. ‘Mislim da
nije baš dobra kuharica.’

‘Pričekajte tamo i vratit ću se tri puta.’

‘Žao mi je što vam smetam, oče ', rekla je Katie dok su njezine male noge instinktivno posezale za
toplinom vatre. ‘A vi, gospodine’, rekla je Ambroseu kad je James nestao u kuhinji.

‘Oh, ne brini za mene. Sretna sam što me gnjave. '

Katie ga je pogledala, njezino malo lice bilo je ozbiljno. ‘Imate smiješan naglasak, ako vam ne smeta što
to kažem.’

‘Ne smeta mi, Katie. I složio bih se s tobom. '

‘Niste valjda iz ovih dijelova, gospodine?’

‘Nisam, ne. Živim u Dublinu. '

‘Dublin! To je vrlo velik grad, zar ne, gospodine? I jako, jako dalek put? ’

'Doista je, Katie.'

‘Je li to tvoj auto vani? Sviđa mi se boja. ’Katie je pokazala kroz prozor na crvenu Bubu u pogonu. '' To je
ipak smiješan oblik za automobil. '
‘Zove se Buba, jer malo sliči, zar ne? Želite li vožnju u njemu? ’

‘O gospodine, nikad prije nisam bio u autu. Možda se jako bojim buke. '

James se vratio s košarom za piknik i stavio je pred Katieine noge. 'Tamo je pola kruha, a tu je i malo sira
i šunke, što bi vam svima trebalo poslužiti za jutro.'

‘Oh, hvala, oče. ’Twill će zaustaviti Merryja da se nervira što nemamo čime služiti tatici i Johnu kad uđu s
polja.’ Ustala je, zatim skupila čizme i nastavila ih oblačiti. Zatim je posegnula za košarom za piknik.
'Sigurna sam da će se mamica vratiti sljedeći tjedan na čišćenje', umirila je obojicu.

‘Pa, sad ću biti ravno prema vama nakon mise, Katie.’

‘Jeste li sigurni da se ne želite voziti do svoje kuće mojim crvenim automobilom?’, Pitao je Ambrose dok
je djevojčica hodala prema vratima stežući se za košaru koja je bila gotovo jednako velika kao i ona.

‘Ne, hvala, gospodine, sjajno ću pješačiti kući.’

Nakon što je James ispratio Katie, vratio se u radnu sobu.

'Kakva je to šarmantna sitnica', rekao je Ambrose. ‘Zvuči kao kaos na farmi O’Reilly. Sigurno Mary i
njezine sestre nisu namijenjene vođenju kuće dok se njihova majka oporavlja od rođenja? Ne može li se
starija sestra brinuti o kućanstvu dok mlađe pohađaju školu? A što je, zaboga, "goodie" ?! '

‘Jeftina verzija kašica u kojoj se koristi ustajali kruh, a ne nije odgovor. 'Ovo je velika farma za vođenje, a
Merry i Katie sada su dovoljno stari da pomažu.'

'Jadne grinje', uzdahne Ambrose. 'Moramo učiniti sve što možemo da pomognemo.'

'Svakako mogu uzeti juhu koju ni jedno od nas sinoć nije pojelo, umjesto da je stavim u pomir. Moći ću
vidjeti laž zemlje kad dođem tamo. '
Začulo se još jedno kucanje na ulaznim vratima, zatim zvuk okretanja kvake i poznato tapkanje para
čvrstih brogica koje su dolazile hodnikom.

Na vratima radne sobe začuo se oštar udarac i gospođa Cavanagh zagrlila je glavu.

‘Oprostite što vas prekidam, ali čuo sam kako gospođa O’Reilly danas neće doći raditi svoj posao. Pa sam
pomislio da mi je "dužnost doći doći i ponuditi se umjesto nje."

Zvuči kao da se predaje za žrtvu, pomislio je Ambrose osjećajući kako ga obuzima njezin uobičajeni
prodorni izraz neodobravanja.

'To je najljubaznije od vas, gospođo Cavanagh, ali siguran sam da se gospodin Lister i ja možemo
pobrinuti za ovaj dan, ako želite raditi neke druge stvari', rekao je James.

‘Ah, mogu vam ih odgoditi, oče. Jeste li već doručkovali? ’

'Ne ali-'

‘Onda ću to srediti za vas. Dobar je posao. Nemam malih koji bi vjerojatno značili da neću moći raditi za
vas ako me trebate, oče. '

Uz to se gospođa Cavanagh okrenula i napustila radnu sobu.

Umjesto da gleda svoju novu dekicu, koju je Mammy za svoj rođendan isplela od šarenih kvadrata, ili
broji lipe koje su joj dali svi koji su došli na njezinu zabavu, Merry je imala najgori dan u životu.

Uistinu užasan dio bio je vidjeti Mammy blijedu poput plahti na svom krevetu. Bila je preslaba ni da bi
otpila gutljaj vode, a kamoli zadržala Patricka. Nova beba bila je manja od Katiene drvene lutke i blijeda
poput Mammy. Ellen je rekla da, čini se, nije ni znao kako sisati. Ali barem, kad je Merry izgovorila
molitvu Blaženoj Djevici na koljenima kraj kreveta, Mammy se nasmiješila i potapšala Merry po ruci.
Ellen je ušla u spavaću sobu i gurnula je s puta da provjeri njihovu majku.

‘Siđi u kuhinju’, lajala je Ellen na nju.

Merry je kroz pukotinu na drvenim vratima gledao kako je Ellen povukla plahtu ipogledao između
Mammynih nogu. Nije bilo velike crvene mrlje na koju je gospođa Moran upozorila, pa je odahnula.

‘Merry, rekla sam ti da odeš’, prosiktala je Ellen. ‘Idi, spremi juhu, djevojko.’

Merry je skliznula niz stepenice i ušla u kuhinju. Tata, koji je rijetko pio iz boce viskija koju je držao u
tisku u Novoj sobi, sada je čvrsto spavao na stolici, bocu pokraj sebe.

Katie je također bila u kuhinji, a Bill joj je spavao u krilu.

'Moram pripremiti juhu za Mammy', očajno je rekao Merry. ‘Ellen je rekla da moram. Što ako umre
noću, Katie, jer nisam znao kako? '

‘Otac O’Brien rekao je da će sići pokazati nam. Odnijet ću Billa, smjestiti ga u naš krevet i uzeti svježi vrč
vode za Mammy. Uzet ću žličicu šećera iz smočnice da bih i nju stavio. Čuo sam kako je gospođa Moran
rekla da je šećerna voda dobra za održavanje snage. '

Merry je stajala uz poligon, zagledana u hrpu pilećih kostiju koje je nekako trebala pretvoriti u vodenastu
juhu koju je Mammy ponekad pravila ako je koja od njih bila bolesna. Dobro je razmislila i sjetila se da su
umiješani mrkva i krupice, pa je otišla pronaći ih.

Oljuštila je i nasjeckala nekoliko njih, stavila ih u lonac s kostima, dodala malo vode i stavila na ringlu.
Gledala je kako dolazi do vrenja, nadajući se da će se dogoditi neka čarolija, ali nije. Umjesto toga, voda
je počela pljuvati posvuda, pa ju je morala podići. Lonac je bio težak i malo vode prskalo joj je prste,
odašiljajući bol.

‘Joj!’ Povikala je, spustivši tavu i otišla do slavine da stavi prste pod hladnu vodu, a suze su joj se slijevale
iz očiju. Istodobno se zakucalo na vrata i otac O’Brien pojavio se s drugom košarom.
‘Merry, što se dogodilo?’

‘Ma, to nije ništa, oče’, rekla je sušeći oči na najbližoj krpi. 'Pokušavao sam pripremiti juhu.'

‘Donio sam malo juhe za tebe.’ Otac O’Brien spustio je košaru i ponudio joj dvije tikvice. ‘S dodavanjem
nekoliko mrkve i krumpira iz te posude, vašoj bi mamici to trebalo biti dovoljno za nekoliko dana. Gdje
su vaše sestre? ’

'Ellen je gore s Mammy, Nora je nakon što je Johnu pomogla vani jer je tatica spavao, a Katie je odvela
Billa da ga odloži na spavanje i još se nije vratio.' Merry je zurila u oca O'Briena, sjećajući se da mu je
Mammy uvijek nudila šalicu čaja i malo kolača. Ali prije nego što je stigla, uzeo je svoju košaru.

'U redu, ako biste bili dovoljno dobri da me pokažete u sobi svoje mamice, nastavit ću s religioznom
stranom stvari.' Nasmiješio joj se dok je izvadio drugu tikvicu, skinuo gornji dio i njuškao to. 'Samo
provjeravam da li je ovo onaj u kojem je sveta voda. 'Ne bih to mogao učiniti da krstim svog brata
juhom, zar ne?'

Merry se hihotala i dok ga je vodila gore, pomislila je koliko voli oca O’Briena jer je uvijek znao što treba
učiniti.

Nakon njegovog dolaska dan je postao puno bolji. Jednom kad je Mammy crkvena (što god to bilo), Ellen
je probudila tatu i svi su otišli gore gledati kako se Patrick krštava. Ellen je kuhanje preuzela nakon
nježne riječi oca O’Briena o opasnostima malih i kipuće vode, a Noru su poslali gore s juhom i da sjedne s
Mammy.

Na kraju je nastupila noć i Ellen je Merryja i Katie potjerala u krevet. 'Bill će večeras spavati s tobom - ne
želimo da Mammy bude uznemirena', dodala je.

'Zasad ga imate', rekla je Katie dok je s Merryjem spremala Billa pod novi pokrivač. Zatim je uzela četku
za kosu koju su dijelili s vrha komode. 'Broji do sto za mene', zahtijevala je Katie, jer je Merry znala da se
izgubila nakon tridesetih.
Učinila je to i čudila se načinu na koji je sestrina kosa blistala poput predenog bakra. 'Svakako, postat ćeš
jednoga dana zgodnog muškarca za kojeg ćeš se udati', zadivljeno je rekao Merry.

'Kunem se da ću imati muža još bogatijeg od tatice Bridget O'Mahoney, s deset puta većom kućom od
ove. Čak i ako ga ne volim i ako ima nos duži od gospođe Cavanagh ', odlučno je rekla Katie. ‘Mogu li
vidjeti koliko si jučer dobio rođendanskih groša?’

‘Ako obećate da nikome nećete reći gdje je skriven. Zbog boli od smrti, Katie. Prvo se zakuni na sve
svece. '

Katie se prekrižila. ‘Kunem se svim svetima.’

Merry se popela iz kreveta i otvorila ladicu koju je koristila za hlače i čarape. Misleći da je ni njezine
sestre u potrazi za novčićima neće dotaknuti sitnice, izvukla je crnu čarapu, a zatim je odnijela u krevet i
izlila sadržaj.

‘Isuse, Marijo i Josipe! Pretpostavljam da biste s tim iznosom mogli kupiti vlastitu kravu! ’Katie je uzela
jedan od sjajnih okruglih novčića na svoj mali dlan i pogladila ga. 'Koliko ih imaš?'

‘Ukupno trinaest.’

‘’ Ovo je nesretan broj, Merry. Možda biste mi je trebali dati na čuvanje. '

‘Naravno da možeš imati jedan, Katie, ali nemoj reći ostalima jer će i oni poželjeti jedan.’

‘Hoćemo li otići u Timoleagu da kupimo slatkoovaj tjedan? ’, predložila je Katie.

‘Možda, ali ostalo štedim.’

'Za što?'
'Ne znam', rekao je Merry, 'ali nešto.'

‘John mi je jednom rekao tajnu.’

‘Kakva tajna?’

‘Oh, o tome kako možemo dobiti više slatkiša ako. . . ’

'Što?'

'Nisam siguran da bih trebao reći.'

‘Katie O’Reilly! Upravo sam ti rekao gdje krijem svoje novčiće. Recite mi sada, ili ću ...

‘’ Tvoj je red da se zakuneš na sve svete za koje nećeš reći da sam rekao. ’

Merry je to učinila. ‘Hajde, Katie, reci mi.’

‘John mi je rekao da su me, kad je bio mojih godina, neki dječaci u njegovom razredu u školi koji su imali
lipe odveli na željezničku prugu kad je trebao proći vlak. Kad su začuli zujanje vlaka, istrčali su na tračnice
i položili svoje novčanike na tračnice. Kad je vlak prošao, kotači su ga pregazili. A gospođa Delaney iz
slatkiša uvijek im je dala nekoliko dodatnih slatkiša ako su dječaci spljoštili novčiće. Rekla bih 'twas jer ih
čini većima', znalački je kimnula Katie.

'John to nikad nije učinio, zar ne?'

U tom je trenutku Katieina blijeda koža zarumenjela duboko grimizno, čak i kad je odmahnula glavom.

'Nećeš ići reći mamici i tati.'

‘Ali to je opasno, Katie, mogao je biti ubijen!’ Rekla je Merry dok je sakupljala svoje novčanike i vraćala ih
u ladicu.

Upravo bi se popela natrag u krevet kad je Nora ušla u njihovu sobu.

‘Merry, idi sjediti s Mammy dok ja s ovom plahtom siđem dolje u praonicu.’ Glasno je zijevnula.
‘Iscrpljena sam, a evo vas vas dvojice, ušuškana u svojim krevetima.’ Nora se okrenula i krenula natrag
kroz vrata.

'Sve što je učinila jest da sjedi s Mammy veći dio popodneva', požalila se Katie. ‘’ Ja sam to ispirao
salvete nove bebe. ’

‘Pa, bolje da odem i sjednem s Mammy kako je rekla.’

Merry je prošetao uskim odmorištem, a zatim otkačio zasun do Mammyine i tatine sobe. S olakšanjem je
vidjela da i njezina majka i nova beba spavaju, čak iako su bili mirni i blijedi poput groba.

Spustivši se na koljena, uputila je još jednu molitvu, prije nego što je oprezno podigla plahtu da provjeri
ima li krvi kao što je to učinila Ellen. Bilo je čisto.

‘Hvala ti, sveta Majko, što si zaštitila moju vlastitu’, šapnula je dok je zamjenjivala plahtu, a zatim sjela na
stolicu i pričekala da se Nora vrati.

Tjedan dana nakon što je stigla beba Patrick osjećao se kao najdulji u cijelom Merrynom životu. Barem
su ona i Katie poslane natrag u školu, jer je Nora objavila da je vrijeme da napusti samostansku školu u
Clonakiltyju. S obzirom da je mama bolesna, Ellen, Johnu i tati trebala je pomoć oko mjesta. Osim toga,
Nora je rekla, što joj je trebalo sa slovima i brojevima?

Kad je Merry bio kod kuće, činilo se da je nova beba cijelo vrijeme plakala, a Ellen i Nora samo su se
nekad žalile na sav posao koji su morale obaviti, dok je tata gunđao da jedva da je mogao spavati zbog
bebinog vriska. Tata je spavao u Novoj sobi jer je rekao da je dolje tiše. Nova soba bila je tik uz kuhinju i
djeca nikada nisu smjela u nju, jer je to bilo "najbolje". Imao je veliku vatru i dvije fotelje za mamu i tatu,
gdje je on sada spavao dok je još uvijek uspravno sjedio.

Nora je Bill predala Merry i Katie u trenutku kad su ušli kroz vrata. Sad se već prilično brzo kretao na
svojim bucmastim malim nogama, a njih dvoje proveli su život jureći za njim, u zatvorenom i vani.

Merry je svaki dan odlazila k Mammy kad se vratila kući. Bila bi budna i pitala bi je o onome što je
naučila, dok je dojila malog Pata, za kojeg se činilo da je sad već hvatao hranu. Rekla je Mammy o novoj
knjizi za čitanje u kojoj je bila i kako ih je gospođica Lucey podučavala nečemu što se zove geografija, a
što se tiče svih zemalja svijeta. Zatim je sišla dolje kako bi započela domaću zadaću za kuhinjskim stolom.

Jedne maglovite večeri Katie je sjedila na podu i bacala loptu Billu.

‘Kunem se, nikad neću imati bebe. Nikad, ’rekla je Katie još jednom kad je Bill krenuo za loptom, a zatim
se srušio, udario glavom o nogu stola i počeo režati.

‘Ali to je ono što Bog želi od nas, Katie. Otac O’Brien je tako rekao. Da nitko nema bebe, onda na zemlji
ne bi bilo ljudi, zar ne? U svakom slučaju, Mammy kaže da se osjeća puno bolje i to je zadnji dan kada je
Ellen glavna ', dodala je Merry, pokušavajući razveseliti Katie.

'Bridget O'Mahoney kod kuće ima sobaricu', rekla je Katie dok je okupljala Billa u svoje malo naručje da
ga tješi. 'I ja ću je imati kad budem stariji.'

Na ulazna vrata začulo se neočekivano kucanje. Merry je iznenađeno pogledao Katie, jer nitko nikada
nije koristio ulazna vrata.

'Bolje otvori', slegla je Katie.

Merry je ustala i učinila to. Vani u tami stajao je mršavi muškarac u visokom šeširu.

‘Pozdrav, ja sam dr. Townsend’, nasmiješio joj se. ‘A tko biste vi mogli biti?’
'Ja sam Merry O'Reilly', pristojno je odgovorila, znajući da njegov smiješni naglasak znači da je Britanac.

‘Da jesi, draga. Otac O’Brien predložio mi je da nazovem. Mogu li vidjeti tvoju majku, molim te? ’

Slijedio je Merryja u kuhinju, pomećući ganjegov fini šešir, a zatim dopustio Katie da ga odvede gore u
Mammynu spavaću sobu. Zatvorio je vrata za sobom.

I Merry i Katie odlučili su uputiti molitvu Svetoj Majci da nema loših vijesti, jer joj je Bobby Noiro rekao
da je to jedini put da je liječnik došao u posjet. Liječnik je došao na vrata kad mu je otac poginuo u
požaru u njihovoj staji, ali to je sve što je Bobby rekao o tome.

Ellen je ušla da počne pripremati večernji obrok, a Nora se pojavila odakle god se skrivala da se izvuče iz
obavljanja kućanskih poslova.

‘Tko je bio taj čovjek?’, Pitala je.

'Liječnik. Pustio sam ga unutra, rekao je Merry važno.

Pogled je prošao između Ellen i Nore koji je Merryjevo srce ispunio strahom. Šutnja je visjela nad
kuhinjom dok su četiri djevojke čekale doktora da se spusti niz stepenice.

Na kraju je to učinio, a Nora je poslana po tatu iz krave. ‘Mogu li razgovarati nasamo, gospodine
O’Reilly?’

Tata ga je uveo u Novu sobu i vrata su ponovno bila čvrsto zatvorena. Petnaest minuta kasnije, dvojica
su se muškaraca ponovno pojavila u kuhinji.

‘Je li sve u redu, doktore?’, Pitala je Katie, uvijek prva uz razgovor.

'Da doista, mlada gospođice', rekao je liječnik uz umirujući osmijeh. ‘Vaša će majka biti vrlo dobro, a i vaš
mali brat.’
Merry je vidio izraz tatinog lica i pomislio da izgleda kao da je Mammy mrtva i da je cijelu vječnost
poslana u čistilište.

‘Pa, doktore, kolika je cijena?’, Pitao ga je tata.

'Kao' dvaput samo savjet, neću vam naplatiti. Pustit ću se van ', rekao je. 'Dobra večer svima.'

Uz dodir šešira, otišao je.

‘’ Ovo su prekrasne vijesti Mammy je dobro, zar ne, tata? ’, Rekao je Merry.

‘Da’, odgovorio je, ali iako su njegova usta izgovarala riječi, izraz njegova lica nije se promijenio.

Dok je obitelj sjedila za čajem, brbljajući poput jata ptica, tata je sjedio šutke, lica poput kamena.

Kasnije, nakon što su dovršili juhu i kruh, a zatim zajedno izmolili molitve, Katie i Merry otišli su gore u
svoju sobu.

‘Tata nije izgledao baš sretno zbog toga što je Mammy dobro, zar ne?’, Rekao je Merry.

‘Ne, nije. Imaš li . . mislite li da nas je liječnik samo lagao i da će Mammy umrijeti? ’, pitala ju je Katie.

‘Ne znam.’ Merry je zadrhtala od te pomisli.

'Sveta Majko, u ovoj je sobi hladno', rekla je Katie. ‘Zima dolazi. Mogu li podijeliti vaš krevet večeras?’

‘O, naravno’, složila se Merry, pitajući se zašto su im mamica i tata uopće odlučili dati odvojene krevete,
Katie je tako rijetko bila sama.

Zajedno su se privili i konačno je osjećaj počeo ponovno navirati u Merryna smrznuta stopala.
‘Nisu li odrasli tajna, Katie?’ Rekla je naglas u mraku.

‘Doista jesu. I pogodi što, Merry? ’

'Ne mogu, Katie, što?'

‘Jednog dana ćemo i mi biti odrasli!’

Bilo je to Božićno vrijeme, a Merry je već bila anđeo u maloj predstavi koju je gospođica Lucey priredila u
školskoj dvorani za sve roditelje koji su htjeli doći gledati. Katie je mrzila svaki trenutak pastirstva, ali
Merry je voljela vlastiti kostim, čak iako je bio izrađen samo od stare plahte i malo gusjenice koja joj je
poput krune sjedila na glavi. Morala se čvrsto koncentrirati jer je imala riječi i za pamćenje:

‘A Marija će roditi sina, a vi ćete ga zvati Isus, jer će On spasiti svoj narod od grijeha.’

Nazvana Marijom, radije bi i sama bila Sveta Djevica, ali u školi su bile još tri Marije (što je značilo da je
zvanje njezinim nadimkom puno bolje od toga što je bila "Marija M." ili "Marija O." 'Marija D.'). Nitko od
Marija nije dobio ulogu. Ta je čast pripala Bridget O’Mahoney. Naravno, njezinoj je mamici kostim
izradila njihova krojačica, a dok je Merry zurila u Bridget, u ljupkoj plavoj haljini koja je odgovarala
njezinim očima, pomislila je da je, ako je njezina, nikada neće skinuti.

Mammy je došla gledati, a iako je beba Pat vrištala tijekom kolede 'Tihe noći', Merry je zaključila da je
najljepša majka u sobi. Sad je bila dobro, s bojom u obrazima i, kako je rekao njezin brat John, 'malo više
mesa na kostima'.

Bobby Noiro nije dobio ulogu u predstavi, kao kazna za udaranje Seamusa Dalyja po glavi. Od tada je
Seamus rekao da je sva Bobbyjeva obitelj izdajica i ubojica. Bobby bi najvjerojatnije udario Seamusa
nekoliko puta više da ih gospodin Byrne, skrbnik, nije razdvojio.
U šetnji kući, Bobbyjeva omiljena nova stvar bila je nestati iza drveća, a zatim iskočiti vičući: 'Bang!'
Rekao joj je da puca u 'Black and Tans'. Merry nije znao zašto bi htio pucati na njih, jer to su bile boje, zar
ne? Katie se uvijek križala s njim, maznula crvenu kosu i hodala brže naprijed, pa su Merry i Bobby
zajedno šetali, a on je prepričavao priče o "starim danima" koje mu je pričala njegova baka, a koje su sve
bile povezane s nekim ratom .

Sutradan, što je bilo sa završenom školom za božićne praznike, ona je to znalabio bi posljednji put da je s
Bobbyjem krenula kući, pa mu je dala malu karticu koju mu je izvukla, vrlo pažljivo ispisujući riječ 'Božić'.
Uspjela je samo zato što dan prije, kad je razred razmjenjivao karte, Bobby jedini nije dobio nijednu. Iako
nije rekao, Merry je mogao reći da ga je to žestoko uzrujalo.

Kad je vidio čestitku koju mu je napravila, nasmiješio joj se i pružio joj zgužvani dio umrljane vrpce.

‘’ Tiso plava, poput tvojih očiju ’, rekao je zagledavši se u svoje čizme.

‘Hvala milijun, Bobby. Nosit ću ga kad dođe Santy ’, rekla je. Tada bi se okrenuo i pobjegao s Hunterom
za petama prema svojoj vikendici, dok je Katie cijelim se kućama oglašavala s Merryem.

Iz nekog razloga Merry nije mogao baš uspjeti, atmosfera u kući osjećala se drugačije od uobičajenih
Božića. Iako su izrađeni vijenci od papira, a holly unijeti u kuću i pjevati pjesme, nešto se nije osjećalo
isto.

Merry je zaključila da je to zato što su Mammy i Daddy izgledali tako jadno. Prije nego što se Pat rodila i
dogodio se posjet liječnika, često je vidjela tatu kako je Mammy poljubi u vrh glave ili je stisne pod stol
pod čajem, kao da dijele neku tajnu zbog koje su se oboje nasmiješili . No, ovih su dana jedva govorili i
Merry je gledao tatinu bocu viskija kako se spušta i spušta sve dok gotovo nije ostala nijedna.

Možda to zamišljam, pomislila je kad se probudila na Badnjak i osjetila onaj ljupki trnci uzbuđenja u
trbuhu. 'Danas će biti DOBAR dan', najavila je sama sebi. Jutros je bila kod svećenika s Mammy da joj
pomogne očistiti, jer su bili božićni blagdani. Nadala se da će Ambrose biti tamo, jer ga nije vidjela ono
što se osjećalo jako dugo. Voljela je sjediti u radnoj sobi oca O’Briena s vatrom koja je jarko gorjela u
rešetki. Prošli su put razgovarali o tome kako se odvija njezino školovanje, a zatim je uzeo knjigu bajki
gospodina Hansa Christiana Andersena i pročitao joj "Djevojčicu s malim šibicama". Priča je bila sve o
djetetu u novogodišnjoj noći, koje je palilo šibice jer su joj davale svjetlost i toplinu. Smrzla se na ulici, ali
onda je njezina duša poslana u nebo i bila je sretna što je s voljenom bakom.

'To zvuči vrlo tužno', navalila je Katie nakon što joj je Merry ispričala priču. ‘A u sebi uopće nema vila!’

Merry je čula Pat kako plače u sobi njihovih roditelja. Činilo se da je beba uvijek gladna, a ponekad je
Merry gledala svoju mamicu s Patom do grudi i mislila je da je poput krava kojima se odlijeva mlijeko
ujutro i navečer.

Zabrinuta da dan započne, odjenula se u svoj najtopliji skakač, koji joj je sada zaista bio premalen, suknju
i par vunenih čarapa, a zatim se spustila dolje. Budući da je Mammy bila toliko slaba nakon što se dijete
rodila i morala je nahraniti Pata rano ujutro, sada je bila stručnjak za proizvodnju dobrota, a stariji kruh
miješao se s mlijekom i komadićem šećera. Ali jutros je, u čast Božića, Mammy rekla da je pravi kašasti
dan. Merry je upalio gornje svjetlo, uzeo zob iz smočnice i napunio vrč mlijekom iz odljeva. Dok je
miješala kašu na poligonu, Merry je pogledala vani i vidjela kako su polja ispred seoske kuće blistala od
mraza.

'Svakako, izgleda kao božićna slika', rekla je u sebi. Zapravo je počela uživati u tihim trenucima u kuhinji
prije nego što su se svi srušili niz stepenice, a tata i John ušli su iz muzne šupe, spremni za doručak. Dok
je kaša krčkala, Merry je uzela pogaču gaziranog kruha koju je mama pripremila jučer i stavila to i maslac
na stol. Stavivši zdjelice da se griju na asortimanu, pomislila je na poklone koje je kupila s rođendanskim
novčićima za svoju obitelj. Prekrasne nove vrpce za Ellen i Noru, poseban češalj za Katieinu kosu, a zec i
miš za igračke za Pat i Billa. Kupila je neku nit za vez kako bi od kvadrata pamuka napravila maramice
Mammy and Daddy, iako su slova "D" bila pomalo nesigurna. Sad bi joj ostala samo tuppens, koju bi
zadržala za kišni dan, kako je Mammy uvijek nazivala štednju. Kako je kiša padala većinu dana,
pretpostavljala je da su te uštede važne.

‘Jutro, Merry’, rekla je Mammy dok je ulazila u kuhinju s djetetom Patom zataknutom u remen privezan
na grudima.

‘Sjedni, mamice. Sve je već gotovo. '

Mammy joj se nasmiješila dok je sjedila na stolcu. ‘Pat se sinoć ne bi nagodio, pa sam jutros malo
umoran. Hvala ti, Merry, sigurno si dobra djevojka. '
‘’ Ovo je Badnjak, mamice, najbolji dan u godini. ’

‘I moram otići očistiti Očevu kuću’, uzdahnula je Mammy.

‘Tu sam da vam pomognem, obećavam.’

‘Oh Merry, nisam tako mislila. Pošteno dijelite ovdje i više. A gospodin Lister je tako drag čovjek. Da nije
bilo njega, onda. . . ’

Merry, koja se miješalakaša kako bi se uvjerila da ne postaje previše gusta, okrenula se da pogleda
majku.

‘Kako to misliš, mamice?’

‘Ah, ništa, Merry, samo što ti on pomaže u tvojim pismima. Predaje na poznatom sveučilištu i ne možete
biti pametniji od toga. Nadam se samo da će se ovaj riješiti dok smo tamo gore, kako bih mogao nastaviti
sa svojim poslom i vratiti se kući na vrijeme da spremim sve za sutra. '

'Mogu imati ništa protiv Pat zbog tebe, mama, znaš da mogu.'

‘Znam, kućni ljubimac’, nasmiješila joj se Maggie. 'Sad ću popiti malo te kašice, s možda još malo šećera
za energiju.'

‘Što to piješ, mamice?’ Pitala je Ellen dok je ulazila noseći migoljenog Billa.

‘Nema veze, rekla je. 'Razgovarali smo o Santyju, zar ne?'

‘Da, jesmo, mamice.’ Merry se nasmiješila u sebi dok je posipala malo šećera i donijela ih na stol.
Sat vremena kasnije, njih su dvojica bili na putu prema vrhu brda na kojem je sjedila svećenička kuća,
gledajući dolje u selo Timoleague. Kad su stigli, Mammy je pristojno pokucala i pričekala odgovor.
Ambrose je otvorio vrata.

‘Dobar dan obojici’, nasmiješio se. 'Otac je već u obilasku, obilazi bolesnike i daje im božićni blagoslov.
Znate što trebate učiniti, gospođo O’Reilly. Oh, i otac je rekao da vam kaže da su svi sastojci koji su vam
potrebni u smočnici. '

‘Vrlo dobro, gospodine Lister. Žao mi je što sam morao povesti dijete Pat, ali on se jednostavno nije htio
riješiti, a sve su ostale djevojke zauzete kod kuće. . . ’

‘To uopće nije problem, gospođo O’Reilly. Sad sam tek prokuhao čajnik i napunio lonac. Mogu li vam
ponuditi lijepu vruću šalicu čaja nakon šetnje? Tamo stvarno stvarno grize. '

Deset minuta kasnije, nakon šalice čaja u koju je Merry ulila šećera koliko je željela iz posude koju im je
Ambrose izostavio, odnijela je Pat u radnu sobu sa sobom, dok je Mammy nastavila sa svojim poslom.

'Siguran sam da će se riješiti za minutu, Ambrose, ali žestoko vrišti.'

'To je moja majka govorila o meni dok sam bila beba', nasmiješio se Ambrose kad je Merry nježno ljuljao
bebu u naručju, moleći ga da ide spavati. ‘Možda će ga toplina vatre umiriti.’

'Volio bih da nešto hoće', uzdahnuo je Merry.

‘Pa, Mary, kako ide u školi otkad sam te zadnji put vidio?’

Ambrose je uvijek inzistirao da je zove Mary, jer joj je rekao da ne voli nadimke.

‘Oh, jako dobro, Ambrose. Čitam knjigu deset, za koju je gospođica Lucey rekla da je obično za stariju
djecu. I moji brojevi dobro dolaze, mislim da su teži od čitanja slova. Barem ih ne morate zbrajati, zar
ne? '
‘Ne, nemaš, Mary.’

'Pogledajte sad, Pat je napokon zatvorio oči. Samo ću ga položiti na strunjaču tamo, ako vam ne smeta. '

'Nikako. Trebamo li razgovarati šapatom da ga ne probudimo? ’

‘Ma ne, trebali biste čuti buku koju moja braća i sestre proizvode oko mjesta kad on spava. Bit će sve u
redu, tako da. '

Ambrose je promatrao djevojčicu dok je pažljivo polagala bebu, a zatim ga pokrivao istrošenim
pokrivačem.

‘A kako je tvoja obitelj, Mary?’

'Svi smo se prehladili prije nekoliko tjedana, ali sada nam je bolje, hvala', rekla je Merry sjedajući. 'I
mami je puno bolje, ali ova mala želi puno mlijeka.'

‘A tvoj otac?’

‘Pa, sad ima više čaša viskija nego nekada, a ponekad izgleda tužno. . . ’Merry je odmahnula glavom. ‘Ne
znam zašto, Ambrose, jer tek što smo se preselili u novu kuću, berba je bila zdrava i. . . ’Merry slegne
ramenima. ‘Ponekad jednostavno ne mogu razumjeti odrasle.’

‘Ne, Mary’, odgovorio je Ambrose dok je potiskivao osmijeh, ‘ponekad ni ja ne mogu, a takav sam! A sad,
hoću li vam pročitati priču? ’

‘Može li to biti„ The Little Match Girl “?

‘Pa dobro, kako je Badnjak, kako bi bilo da vam pročitam novu božićnu priču?’
‘Da molim.’ Merry je gledao dok je posezao za nečim što je izgledalo kao vrlo stara knjiga na stolu pokraj
njega.

'Ovu je priču napisao engleski autor po imenu Charles Dickens. To je prilično odrasla priča, Mary, i
također dugo, tako da ćemo je možda proći tek danas. U sebi ima i stvari koje se nazivaju duhovi. Znate li
što su duhovi? ’

‘O da, Ambrose! Mammy je nakon što nam je ispričala bajke o starim vremenima u Irskoj i u njima ima
duhova. Ja i Katie mislimo da su stvarne, ali Ellen i Nora kažu da smo eejti zbog toga. '

‘Ne bih vas zvao eejit, Mary, ali moje je mišljenje isto kao i vaše sestre: duhovi ne postoje. Međutim,
ponekad je zabavno biti uplašen, zar ne? '

‘Mislim da je tako, ali ne u ponoć, kada svi u kući spavaju osim mene.’

‘Mislim da ste dovoljno pametni da shvatite razliku između stvarnog života i priča. Možda mi je najbolje
da započnem čitati i moraš mi reći da prestanem ako se prestrašiš, u redu? '

Merry kimne, razrogačenih očiju.

‘Dakle, zove se ova priča. . . ’Ambrose je pružio stranicu Mariji i pokazao na naslov.

‘A Cbožićna Carol! '

‘Bravo, Mary. Priča je to o čovjeku koji se zove Ebenezer Scrooge. Možda ako pomislite na najpodliju
osobu koju poznajete i koja uvijek izgleda nesretno, možete zamisliti kakav je on. '

‘Misliš poput gospođe Cavanagh?’ Pitala je Merry, a zatim pljesnula rukom po ustima kad je shvatila što
je rekla.

Ambrose se zahihotao. ‘Ako želite, premda bi to otac O’Brien nazvao pomalo nekršćanskim od nas. Nije
da mi je to važno, naravno. '
'Što misliš? Nisi li katolik? ’Pitala je Merry kad je odjednom shvatila da, iako je Ambrose bio veliki
prijatelj s ocem O’Brienom, nikad ga nije vidjela na misi nedjeljom kad je bio ovdje dolje iz Dublina.

‘Ah sad’, rekao je, skinuo naočale i očistio ih na rupcu. Bez njih izgledao je poput malene krtice. 'To je
veliko pitanje, Mary.'

'Je li? Ali svi su katolici ’, rekla je.

'Zapravo, postoji mnogo različitih religija širom svijeta', rekao je, vrativši naočale na nos. ‘A katoličanstvo
je samo jedno od njih. Na primjer, u Indiji postoje hindusi koji vjeruju u mnoge bogove -

‘Ali samo je jedan bog!’, Pobunila se.

'Postoji u katoličkom vjerovanju, da, ali na ovoj zemlji postoje ljudi koji štuju različite bogove.'

‘Znači li to da će svi oni otići dovraga?’, Pitala je. ‘Jer ne vjeruju u pravog Boga?’

‘Je li to ono što misliš da bi im se trebalo dogoditi, Mary?’ Upitao ju je.

Merry je frustrirano protrljala nos jer joj je Ambrose imao običaj postavljati pitanja kad god bi ga nešto
pitala.

'Mislim . . . ’Sažvakala je usnicu. ‘Mislim da ako su dobri na zemlji, ne bi trebali ići u pakao, jer je pakao
samo za loše ljude. Ali ako uopće ne vjerujete u Boga, to vas čini jako lošima. '

‘Pa ako ne vjerujem u Boga, mora da me čini lošim?’, Rekao je.

Zurila je u njega otvorenih usta. ‘Ne, ja. . . ’

‘U redu je, Mary’, rekao je Ambrose nježno, »Žao mi je što sam te uznemirio. Pokušavam vam objasniti
samo kako ljudi vjeruju u različite stvari. Poput vas i Katie koji vjeruju u duhove, dok vaše druge sestre ne
vjeruju. To nikoga od nas ne čini u krivu, to samo znači da imate drugačija uvjerenja. I to je sasvim u
redu. '

‘Da’, kimnula je, jer je nekako vidjela na što misli, ali Bog nije bio duh.

‘Sad, hoćemo li prijeći na priču?’, Rekao je. ‘Dakle, započet ćemo. . . ’

Merry je bila toliko zahvaćena pričom, da je trebalo Ambroseu pokazati na bebu Pat kako bi je potaknuo
da ne sluša. ‘Možda bismo se tu trebali zaustaviti, Mary draga, budući da je tvoj mali brat gladan.’

Merry se trzajem vratio u stvarni svijet; tek su stigli do dijela u koji je stigao Duh Božićne prošlosti,
djelujući tako veselo nakon vrlo zastrašujućeg duha Jacoba Marleyja. Skrenula je pogled prema
plačućem Patu i tek se zaustavila kako mu ispružuje jezik.

‘Idem pronaći mamu.’ Pomećući uvrijeđenu bebu, odvela ga je u kuhinju, gdje je njezina majka razvlačila
pecivo.

‘Oprosti, mamice, ali. . . ’

Njezina je majka uzdahnula i prešla brašnastom rukom preko čela, ostavljajući lagano posipanje bijele
prašine po njemu.

'I on miriše', dodala je Merry dok je stavljala Pat u zagrljaj majke, a zatim se brzo okrenula prema
kuhinjskim vratima, željna da se vrati na priču.

‘A sad, djevojko, ne bi li ga mijenjala umjesto mene prije nego odeš? Osim ako nemate boljih stvari za
raditi. '
Merry je zakolutala očima, a zatim se okrenula prema majci, rezignirana. ‘O, naravno, mamice’, rekla je.

Bilo je gotovo vrijeme da krenemo kući kad je Ambrose pozvao Merryja natrag u radnu sobu. Još je
uvijek u naručju držala škrtog Pata. Svaki put kad bi ga spustila, opet bi pokrenuo reket, tako da nisu
nastavili s pričom.

‘Danas te gotovo mrzim, Patrick O’Reilly’, šapnula mu je dok je hodala hodnikom prema radnoj sobi.

‘Zašto ne uzmem Pat na neko vrijeme?’ Predložio je Ambrose i odmah joj uzeo bebu. Pat je odmah
prestala frkati i samo je pogledala u Ambroseine oči sove. ‘Kakav je dobar dječak’, rekao je Ambrose. ‘I
taj dodir tamne kose, baš kao i tvoj tata.’

'Nadala sam se da će biti plav poput mene, pa ne bih bila jedina u obitelji', rekla je. 'Katie kaže' to je zato
što sam najmlađa sestra. Bogu je ponestalo boje i zato je moja kosa tako svijetla. '

'Katie sigurno ima mašte', nasmijao se Ambrose. ‘Sad, Mary, sljedećih dana bit ću ovdje s ocem
O’Brienom, pa će možda biti moguće da nastavimo Božićnu pjesmu prije nego što odem. Ali za sada. . . ’

Pokazao je na ravni paket na stolu oca O’Briena koji je bio omotan jarkocrvenim papirom na kojem je
bila Santys. Bio je to pravi božićni papir, a ne obične smeđe stvari koje je njezina obitelj koristila za
poklone.

‘Ooo! Ambrose, ja. . . ’

‘Možda biste ga trebali otvoriti sada, da vaša braća i sestre ne budu ljubomorni, zar ne?’

‘Mislite li da je to u redu učiniti prije nego što Santy dođe?’

‘Da doista, jer ovo je od mene za Božić. Sad, sjednite i open it. '
Merry je to učinila drhteći od uzbuđenja zbog onoga što bi moglo biti unutra, premda je po obliku i
osjećaju prilično dobro pogodila. Pažljivo je razmotala vrpcu i omot, jer ako joj je Ambrose dopustio,
željela ju je zadržati i upotrijebiti za neke vlastite poklone. Vrativši je, zagledala se u riječi na prednjoj
korici knjige koju je već znala.

‘’ Prekrasno je. Hvala ti, Ambrose. '

‘Možeš li pročitati ime knjige, Mary?’

‘Hm. . . mogu li pokušati? '

'Molim te učini.'

‘Moji i krajevi Gre-a. . . Grčki bogovi! ’Merry ga je pogledala da vidi je li to dobro shvatila.

'To je zaista bio jako dobar pokušaj. To su zapravo Mitovi i legende grčkih bogova. Mitovi i legende slične
su riječi za stare irske priče koje ste čuli od svojih roditelja. Ove priče govore o bogovima koji su davno
živjeli u Grčkoj, na vrhu planine zvane Olimp. '

Merry je još uvijek bila preplavljena prednjom naslovnicom. Sva su slova bila izrađena od zlata i ona ih je
prelazila prstima. Sprijeda je bio čovjek s golim prsima, ali barem je imao materijal koji je prekrivao
njegove srednje dijelove, pa je izgledao poput Isusa na križu. Osim što je na leđima imao par krila, koja
Isus nije imao, jer su krila pripadala pticama i anđelima.

‘Moramo ići kući, pa bih je mogao ostaviti ovdje sa svojim ostalim knjigama, a onda bi to moglo biti
poslastica da polako pogledam svaku stranicu i pročitam je kad se vratim u posjet.’ S ljubavlju je gladila
prednju naslovnicu. ‘Hvala ti, Ambrose,’ to je nešto najljepše što sam ikad vidio. ’

'Zadovoljstvo mi je, Marijo, i vrlo sretan Božić za tebe.'

Šetajući kući s Mammy, Merry je pokušala shvatiti što joj je Ambrose govorio o Bogu. Zapravo, njezin se
um osjećao pretrpanim novim mislima za razmišljanje.

'Ti si vrlo tiha, Merry, za razliku od tebe', rekla je Mammy, smiješeći joj se. ‘Razmišljate li o svojim
božićnim poklonima?’

‘Mislim da mi je Ambrose rekao da ne vjeruje u Boga. Znači li to da će otići dovraga? ’, Izlanula je.

‘Ja. . . je li to stvarno rekao? ’

Merry je mogla reći da je Mammy šokirana. 'Mislim da je tako, ali' pomalo zbunjujuće. '

‘Siguran sam da nije ozbiljno mislio.’

‘I ja sam siguran. Ambrose je dobra osoba, Mammy, i uvijek je tako strpljiv sa mnom. ’‘ Pacijent ’je riječ
koju je Mammy voljela, jer je uvijek govorila njoj i Katie da to budu.

‘Jeste, Merry, i bio je tako dobar prema vama, pomagao vam je u dopisima i davao vam knjige.
Gospodina Listera poznajem od vaše male bebe, a on je vrlo dobar čovjek. Zapamtite, on je iz Dublina, i
gore u Dublinu ljudi misle smiješne stvari, možda i drugačije od nas, ali siguran sam da mu je Bog u srcu. '

‘Da, i ja sam’, kimnula je Merry, osjećajući olakšanje što bi mogla i dalje biti Ambroseova prijateljica, a da
ne ljuti Boga. Osim toga, stvarno je željela čuti ostatak Božićne pjesme. . .

‘Draga mala Marija imala je suze u očima kad je pogledala knjigu. Milovala je slova kao da su od čvrstog
zlata. To mi je natjeralo suze na oči, James, doista jest. '

James je sjedio nasuprot Ambroseu, pijući šalicu čaja, dok je Ambrose pio veliki viski. Bio je to dug,
naporan dan, kao što je to uvijek bio Badnjak, a Jamesu je još preostala misa ponoćka. Želudac mu se
otežao od količine božićnih poslastica koje su mu priuštili ljubazni župljani, za koje je smatrao da ih mora
zahvalno jesti i komentirati njihov predivan okus.

‘Je li sve u redu s kućanstvom O’Reilly?’, Pitao je Ambrose. 'Imao sam poseban osjećaj od Merry da su
njezini roditelji bili manje nego sretni. A njezina jadna majka izgleda previše mršavo i potpuno iscrpljeno.
'

‘Poslao sam liječnika da je vidi kako ste tražili. Izvijestio je da je umor Maggie O'Reilly jednostavno
rezultat previše beba. Ne znam točne medicinske detalje, ali liječnik je i suprugu i suprugu rekao da im je
mladi Patrick sigurno posljednje dijete. Očito je sumnjivo da bi Maggie mogla preživjeti još jednu
trudnoću. '

‘Što to znači u praksi?’

‘Siguran sam da možeš razumjeti što to znači, Ambrose. ’To su naši katolički načini; ništa ne smije
spriječiti Božju djecu da dođu na svijet, osim prirode. '

‘Dakle, ukratko, sva bračna prava sada su postala nepravda?’, Rekao je Ambrose.

'Da. Maggie i John više se ne mogu prepuštati prirodnim tjelesnim užicima, jer bi je bilo koje dijete koje
bi iz toga sigurno ubilo. Niti mogu poduzeti zaštitne mjere da to zaustave ili idu protiv Boga i svega za što
se njihova vjera zalaže. '

'Nije ni čudo što je čak i šestogodišnjakinja primijetila da njezin otac pije gutljaj viskija češće nego prije',
primijetio je Ambrose. 'Prije šest godina Maggie O'Reilly bila je lijepa mlada žena, a njezin suprug snažan,
zgodan muškarac. Sada izgleda kao da nosi težinu svijeta na svojim ramenima. '

'Oboje to čine', uzdahnuo je James. 'Nažalost, oni su samo jedan od mnogih mladih parova u župi u istoj
nevolji.'

‘Mislite li da bih trebao pružiti dodatnu podršku? Kad bi obitelj to moglazaposlite pomoć u kući, a
zatim—
‘Ne, Ambrose. Nitko osim najbogatijih poljoprivrednika i trgovaca, i ja kao svećenik naravno, ne može
zaposliti domaće osoblje. To bi se doživljavalo kao pomicanje daleko iznad stanice O’Reillys i otuđivalo bi
ih od njihove zajednice. '

‘Onda ne možemo ništa učiniti?’

'Moram otići sada kako bih se pripremio za misu ponoć. Razgovarat ćemo više kad se vratim, ali ne,
mislim da nema.'

Ambrose je gledao kako James izlazi iz sobe kako bi otišao proslaviti jednu od najsvetijih noći u godini u
kršćanskoj vjeri. Prije je rekao da je većina njegovog jata bila čak i slabijeg imovinskog stanja od
O'Reillysa. Nada u nebesko postojanje izvan teškoća njihovih života na zemlji bio je lagan mit kojim su se
širili siromašni.

Pitanje je bilo, je li on sam igrao ‘Boga’ s Marijom, zbog svoje naklonosti prema njoj?

Kao dijete predstavljena mu je vlastita prva knjiga grčkih basni, poput one koju je upravo dao Mariji.
Pročitao bi je fascinirano i moglo bi se reći da ga je knjiga dovela tamo gdje je sada bio: viši suradnik za
klasiku na Trinity Collegeu u Dublinu.

Tada je zamišljao bogove na vrhu planine Olimp kao majstore lutaka: svaki zadužen za nekoliko milijuna
ljudskih bića koja su živjela poput mrava ispod njih na zemlji.

Igre 'bogova', promrmljao je Ambrose dok si je natočio još jednu čašu viskija. Ipak, sada je bio ljudski
bog, sposoban upotrijebiti novac koji nikada niti sam nije zaradio da promijeni život jednog malog
djeteta. Postajao je siguran da Mary ima svijetlu akademsku budućnost, ali je li poput svih roditelja -
premda kvazi jedan - i pokušavao oblikovati Mariju na svoju sliku?

Njegovi su grčki filozofi imali puno toga reći. Ali jednom je Ambrose radije razmišljao svojom glavom.

Kad je sat otkucao ponoć, Ambrose se prekrižio iz navike. James je bio u pravu: moraju vjerovati da su
O’Reillys pouzdana i postojana kolijevka koja je Mary trebala do svoje starije dobi - i ako sudbina uzme
ruku, mogao bi prije uskočiti.
'Volio bih da sam živio u danima rata za neovisnost protiv Britanaca', rekao je Bobby dok su on i Merry
šetali poljima od Clogagha do kuće. Njezin mali brat Bill, koji je započeo školu prošle jeseni, pratio je
straga, držeći se za ruku Bobbyjeve malene sestre Helen, tihe, sramežljive djevojčice koja je imala
Bobbyjeve boje, ali ništa od njegove ljutnje.

‘Onda bi mogao biti pucanj u tebe, Bobby Noiro’, odgovorio je Merry gledajući ga kako iznenada staje.
Njegova najnovija igra bila je gađanje kamenjem iz praćke, pretvarajući se da je nešto što se zove
'dobrovoljac'.

‘Jednog ću vam dana pokazati pištolj kojim je moj djed ubio britanske koloniste’, rekao je dok ju je
sustizao.

‘Što je kolonist?’ Upitala ga je, samo da provjeri je li doista znao.

‘Britanci koji su sami sebi krali zemlje. Moja mi je baka rekla ’, rekao je važno.

Merry je uzdahnula i odmahnula glavom. Kako je Bobby rastao, tako su rasli i njegova agresija i mržnja
prema Britancima. A kako je znala da Ambrose potječe iz britanske obitelji, čak i ako su ovdje stigli prije
stotinama godina, što ga je ionako doista učinilo Ircem, nije joj se svidjelo kad joj je Bobby razgovarao o
tome da su Britanci zli.

‘Bang!’ Viknuo je iznenada. ‘Imam vas!’

Merry je izgledao užasnuto kad je počeo pucati u krave na polju O’Hanlons.

‘Prestani s tim, Bobby!’

‘’ Ovo je samo vježba cilja, Merry ’, prosvjedovao je kad ga je odvukla od krava koje su se spuštale u
nevolji. Helen je počela plakati i izgledala je istinski prestrašeno. 'Ionako su uskoro za klanje.'

'Ne možeš povrijediti bića zbog sporta', zamjerala mu je, uzela Helen u naručje i uhvatila Billa za ruku.
'Nema razloga za to.'

‘’ To je ono što su nam Britanci učinili ’, mrmljao je mračno, ali odmaknuo se od krava i ostatak puta
hodao pored nje.

Merry je znao da je najbolje ne razgovarati s njim kad jednom krene ovom stazom. U godinama koliko su
bili zajedno u školi, naučila je da je on dječak čija su se raspoloženja mogla mijenjati poput munje. Iako
su ga ostatak razreda više jedva prepoznavali, zbog njegovih nasilnih napada ako su dječaci igrali
nogomet na igralištu i ako je netko njegovu taktiku nazvao 'faulnom', Merry mu je i dalje vidio drugu
stranu kad su bili sami. U učionici je on jedini bio u skladu s njezinim standardima čitanja i zanimao se za
svijet izvan njihove male poljoprivredne zajednice. Bobby je želio učiti poput nje, a ta je veza, a vidjevši
nježniju stranu koju drugi nisu, dala Merry nadu da će Bobby izrasti iz svog lošeg ponašanja. Osim toga,
bilo joj je žao, što s njim što nema prijatelja i što mora biti muškarac u svojoj obitelji jer on nije tatica.

Nikad ne bi zaboravila dan kad je plakao kao beba na Merryjevom ramenu. Susjedni je farmer pogrešno
ubio njegovog psa Huntera nakon zečeva. Zakukutkao je u oduševljenju kad je farmer svinjac
misteriozno zapaljen nekoliko dana kasnije.

‘„ Oko za oko “je ono što Biblija kaže, Merry, 'Bobby je zaključila, iako je beskrajno pokušavala objasniti
da je Hunterovo pucanje bilo nesreća.

Ipak, koliko god je Bobby bio neobičan i ponekad otvoreno okrutan, Merry je znao da mu je ona jedina
prijateljica i nije mogla pomoći da joj srce izađe van.

Pogoršalo je to što je Katie, kojoj je sada trinaest godina, prošli Božić napustila školu, proglasivši se
'dosadnom učenju'.

'Osim toga, što s Ellen koja je odsutna i oženjena, a Nora radi u Velikoj kući tijekom sezone snimanja i
kad je obitelj tamo ljeti, ja sam najstarija djevojka i Mammy treba moju pomoć kod kuće', rekla je Katie .
Bobby se uplašio Katie, koja je uvijek govorila točno ono što misli, pa su sada Merry i mališani bili oni koji
su s njim odšetali kući.

Otkako je otišla prije šest mjeseci, Katie više nikada nije čitala i zanimalo ju je samo posložiti kosu u
različite stilove ili slušati glasnu glazbu nekoga zvanog Elvis na radiju koji je tata kupio prije godinu dana.
Ona i Nora često su zajedno vježbale nove plesove u kuhinji, a Merry se osjećala izostavljeno, iako je
Katie inzistirala da joj je i dalje najbolja prijateljica.

'I ne sviđa mi se što provodiš toliko vremena s Bobbyjem Noirom', rekla je Merry. ‘Tvoj je čovjek lud kao
kutija žaba.’

'Ne, nije, on samo ima bujnu maštu', to je sve ', branila ga je Merry, ali unutra se dio nje složio sa
sestrom. Otkrila bi da je najbolji način da ga smiri kad uđe u jedno od njegovih raspoloženja bio ispričati
mu priču. Govorila mu je grčke mitove i legende iz knjige koju joj je Ambrose jednom dao za Božić. Dok
je Bobby najviše uživao u nasilnim pričama o bogovima koji su se osvetili drugim bogovima, Merry je
najdraža bila ona Sedam sestara, jer je i sama bila jedna od sedmero braće i sestara.

'Znate da je IRA tijekom revolucije spremala oružje u staju moje obitelji', nastavio je Bobby dok su šetali.
‘Moja mi je baka rekla da ih uvijek nije bilo do jutra. Ona mrzi Britance, pa tako i ja ', dodao je, samo za
slučaj da nije shvatila iz tisuća puta koliko joj je prije rekao.

‘Bobby, ne bismo smjeli nikoga mrziti. Biblija kaže da - ’Merry je započeo.

‘Nije me briga što Biblija kaže. Britanski protestanti predugo vladaju našom zemljom. Ukrali su nam
zemlju, ponašali se prema nama kao prema seljacima i izgladnjivali nas! Baka kaže da na sjeveru to i
dalje čine. ’Okrenuo se Merryju, crna kosa mu je narasla toliko dugo da je puhala na vjetru, a teške
tamne obrve žestoke nad plavim očima. ‘Pomislili biste da nas nijedan dobar Bog ne bi natjerao da tako
patimo, zar ne?’

‘Ne, ali da bude siguran, imao je svoje razloge. I pogledaj! Irska je sada republika, Bobby. Slobodni smo!
’Rekla je.

‘Ali Englezi su još uvijek ovdje, u zemlji koja bi trebala biti naša, svi naši, čak i Sjever.’
'Svijet nije savršen, zar ne? Osim toga, pogledajte gdje živimo ’, rekla je, okrenuvši se i ispruživši ruke. ‘’
Prekrasno je! ’

Merry je stajao gledajući dolje preko polja, dok je Bill podigao bubamaru i pružio je Helen, koja je odmah
vrisnula i ispustila je.

‘Pogledajte gospine bubnjiće koji rastu posvuda’ - pokaza Merry - i vrhove bakra u šumi. A tu su i zelena
polja i drveće i plavo more odmah iza doline. '

‘’ To je problem s djevojkama ’, gunđao je Bobby. ‘Glave su vam u oblacima, sanjaju dan koji nedostaje.
Zato mi muškarci moramo ratovati i ostaviti vas kod kuće s komadima. '

'Nije pošteno, Bobby Noiro', uzvratio je Merry kad su ponovno krenuli prema Inchybridgeu. ‘Pobijedio
bih te u čitanju bilo koji dan. Kladim se da ne biste ni znali tko je Charles Dickens. '

‘Ne, ali siguran sam da je Britanac s tim imenom.’

‘A što ako jest? Shakespeare, najveći svjetski pisac, također je bio Englez. Sad smo ovdje ', rekla je s
olakšanjem kad su stigli do uskog mosta koji je prelazio tanki pojas rijeke Argideen. ‘Vidimo se sutra,
Bobby. Osam sati, ili ću otići bez tebe. Zdravo, Helen ’, rekla je djevojčici, koja je kimnula i kaskala iza
njenog velikog brata. I Merry ju je bilo žao - bila je očajno mršava i rijetko je ikad progovorila ijednu riječ.

'Vidimo se', rekao je Bobby kad se okrenuo i krenuo trakom do svog doma dalje duž doline. Merry je išla
dalje s Billom, voleći rijetki osjećaj sunca na svom licu. Osjećao se miris onoga što je Merry mogao
opisati samo kao svježinu u zraku, a polja su bila prošarana tratinčicama i maslačcima. Sjela je gdje je bila
i položila se na leđa, a Bill, koji je obožavao stariju sestru, slijedio je njihov primjer. Bila je tužna što je
ostalo samo nekoliko dana do kraja mandata. Sljedeća bi joj godina bila zadnja s gospođicom Lucey, jer
bi joj bilo jedanaest. Nakon toga nije znala kamo će je poslati u školu; možda samostan Svete Marije u
Clonakiltyju, kamo su sve sestre neko vrijeme išle.

'Časne sestre udaraju vas ravnalom ako vam suknja nije do gležnja ili vam cipele ne sjaje', izjavila je Katie
kad je bila tamo. ‘A postojenema dječaka ’, dodala je s uzdahom.
Merry je zaključio da nijedan dječak ne zvuči dobro, ali časne sestre definitivno su izgledale zastrašujuće
i dvaput duga šetnja u susret školskom autobusu svaki dan.

Dok je Merry ustajala, odlučila je da, za razliku od Nore i Katie, uopće ne želi odrasti.

‘Fuj, ovdje je vruće!’, Komentirala je Merry dok je bacala torbu na kuhinjski stol.

'Ne prigovarajte da je prevruće kad cijelu zimu provodite prigovarajući hladnoći', zamjerila joj je Katie.

‘Hoćeš kruha i pekmeza?’, Pitala je Merry sestru dok je rezala krišku i prekrivala je bogatim rezervatom
od jagoda koji je otac O’Brien dao Mammy prošli tjedan. Merry je mislila da je to najbolje što je ikad
okusila. ‘Gdje je danas Mammy? Je li odvela Pat u posjet? '

‘Rekao bih da se odmara. Stalno je iscrpljena, pa dobro je što sam ovdje da čuvam kuću. '

‘Ovdje sam, djevojke.’ Njihova se mamica slabašno nasmiješila prolazeći kroz kuhinjska vrata.

‘Gdje je Pat?’

'Na poljima s tatom i Johnom', rekla je Katie.

Merry je proučavala Mammy i mislila je da izgleda jednako promuklo kao i nakon što se Pat rodio. U
posljednjih nekoliko godina činila se boljom, ali dok se njezina majka okrenula prema krugu kuhanja
kotla, Merryjev se trbuščić preokrenuo kad je ugledala blage obrise kvrge.

‘Katie, hoćeš li ići pozvati dječake na čaj?’ Mammy joj je naredila. Katie je bacila uvojke boje plamena i
izašla van.

‘Mamice’, rekla je Merry, stišavši glas dok je hodala prema njoj, »je li, pa, imaš li još jednu bebu?«
Maggie se okrenula kćeri, a zatim je pomilovala po plavoj glavi.

‘Nema ničega što ne primijetiš, zar ne, Merry? Da, jesam, ali to je tajna ostatka vaše braće i sestara. '

‘Ali, mislila sam da liječnik nije rekao da više nema beba, jer ćete tada ponovno oboljeti?’ Merry je
osjetila kako se u njoj povećava panika - još se uvijek sjećala vremena nakon Patova rođenja kao najgorih
nekoliko mjeseci u svom životu.

‘Znam, ali ponekad, ove stvari samo. . . dogoditi se. Bog je tamo stavio novi život i ’- Merry je gledala
kako je voljena mamica teško gutala dok su joj oči blistale od suza -‘ ako je to ono što On želi, nitko ne bi
smio reći ’to nije u redu. Sad, Merry ', rekla je Maggie stavljajući prst na usne, "šššš, obećavaš?"

'Obećajem.'

Te noći Merry nije namignuo. Ako se nešto dogodilo Mammy, mislila je da će umrijeti.

Molim te Bože, učinit ću sve, bilo što, čak i ubiti Britance, ali molim te pusti Mammy da živi!

'Maggie O'Reilly ponovno očekuje', uzdahnuo je James dok su on i Ambrose uživali u rijetkom sunčanom
danu u ugodnom vrtu njegove kuće, koja je gledala na cijelo područje Courtmacsherry Baya ispod.

Ambrose ga je prestravljeno pogledao.

‘To je sigurno katastrofa! Upravo je sama napisala svoju smrtnu kaznu. '

‘Svi ćemo se morati moliti da je sada jača nego što je bila prošli put. Liječnik možda griješi. '
'James, znaš što bi ovo moglo značiti za Mary, a u školi joj ide tako dobro.'

'Doista jest, a što je još gore, to je što je gospođica Lucey svratila tek neki dan da razgovara sa mnom o
njoj. Merry očajnički treba vrhunsko poučavanje. Nadmašila je sve u školi, a gospođica Lucey je u
nedoumici što učiniti s njom sljedeće godine. Nakon toga, pa, zaključio je James, "ako njezina majka rađa
drugu bebu, možda će joj trebati pomoć kod kuće."

'Što mogu učiniti?'

'Za sada vrlo malo', rekao je James. 'Mogu se barem pobrinuti da liječnik smjesti Maggie u bolnicu da
dobije ovu bebu. Onda, ako stvari krenu po zlu, ona ima profesionalce oko sebe. '

'Mary mora nastaviti svoje obrazovanje, James', poticao ga je Ambrose. 'Pročitala je cijela djela Charlesa
Dickensa, a zadnji put kad sam je vidjela, dala sam joj kopiju Jane Eyre.'

'Ne biste li pomislili da je. . . romantična strana bila joj je malo odrasla? '

'U toj priči nema ništa od fizičke strane ljubavi, James.'

‘Ne, i oboje se moramo sjetiti da je Mary odrasla gledajući bikove kako jašu krave. Djeca ovdje ovdje su
nevina u mnogočemu, ali istovremeno moraju tako brzo odrasti. '

‘Ne tako brzo kao što mlade žene odrastaju u Dublinu. Jeste li čule za ovu novu knjigu, "Djevojke sa
sela", mlade spisateljice Edne O'Brien? Upravo je zabranjen u Irskoj jer otvoreno govori o ženama koje
imaju seks prije braka. Iz crkve je došlo do negodovanja, ali moj prijatelj iz Engleskog kolege pružio mi je
kopiju - nacerio se Ambrose.

'I?'

'Trijumf je ako netko želi probiti granice i preseliti Irsku - i živote žena ovdje - naprijed, iako sumnjam da
bi to bila vaša šalica čaja. Također nam predstoji nacionalna televizijska usluga, koja će opet promijeniti
zemlju kakvu poznajemo. '
‘Jeste li vidjeli televiziju?’

'Da svakako. Imam prijatelja koji živi blizu granice sa sjeverom i može dobiti sliku od tamošnjeg
britanskog odašiljača. To je kao da imate minijaturno kino u vlastitoj dnevnoj sobi. '

‘Siguran sam’ da će proći godine prije nego što se takvo što spusti ovdje na ZapadCork ’, rekao je James.

‘Je li vam drago zbog toga ili ne?’

James je gledao prema poljima, gradu iza njih i zaljevu. 'Svakako bih volio da moje stado živi iznad
granica i da napreduje u medicini. . . Ja sam za to. '

'Čak i kontracepcija?'

James je vidio da mu je prijatelj vragolast odsjaj u očima. ‘Oboje znamo odgovor na to. Kao svećenik,
kako mogu biti za? '

'Ni kada bi to zaštitilo život Maggie O'Reilly?'

‘Ne, Ambrose. Namjerno zaustavljanje dolaska ljudskog života protivno je svakom kršćanskom
vjerovanju. To mora biti Božja odluka dati život ili ga oduzeti. Nije naš. '

'Ovo od čovjeka koji se nakon nekoliko kapi viskija prošlog mjeseca složio da je vođeno više ratova i
izgubljeno više milijuna života u ime religije nego bilo što drugo.'

James nije mogao poreći da je pristao, pa je iskapio šalicu čaja i vratio je u tanjurić.

'U svakom slučaju, dragi dječače, jako smo skrenuli s puta', rekao je Ambrose. ‘Htjeli mi to ili ne, gospođa
O’Reilly ima svoje dijete - u čemu? Šest mjeseci? A Marijina sudbina tada će biti poznata. Pretpostavljam
da sve što možemo jest čekati. '
‘I moli se za oboje’, šapnuo je James.

Kako su se slavni ljetni mjeseci spuštali u jesen, a zatim u zimu, Merry je promatrala kako majčin želudac
raste i iscrpljuje njezinu energiju. Doktor Townsend bio je u posjeti tek prošli tjedan i na opće olakšanje
savjetovao je da majka i dijete dobro stoje.

‘Međutim, s obzirom na štetu nanesenu gospođi O’Reilly tijekom njezinog posljednjeg poroda i činjenicu
da je i sama pod težinom, moram savjetovati potpuni odmor u krevetu. To će joj pružiti priliku da uštedi
energiju koja joj je potrebna kad dođe vrijeme. '

Merry je zgroženo pogledala oca, ali činilo se da jedva da je čuo što liječnik govori. Ovih ga je dana
rijetko viđala, a ni on njegovu obitelj. Bio bi vani cijeli dan na farmi, ušao na čaj, a zatim otišao u pub
Henry Schwarz ili u Abbey Bar u Timoleagueu na razgovor s ostalim farmerima. Merry se nije svidio zvuk
Pa Griffina, vlasnika bara. Kad nije točio stasiti ili viski, odlazio bi uzimajući mrtva tijela i praveći lijesove
kako bi ih zakopao, jer je također bio pogrebnik. Merry je bila dugo u krevetu kad bi čula tatu kako dolazi
kući. Ujutro, kad bi ušao na doručak, oči bi mu bile crvene, kao da je vrag.

‘Što ćemo, tata?’, Pitala ga je kad je liječnik otišao. 'Iako Mammy mora biti u krevetu', dodala bi za slučaj
da nije razumio.

Tata je slegnuo ramenima. ‘Pa dobro, vi, Katie i Nora ste žene u kući. Svakako, možete to međusobno
riješiti. '

Kad je napustio kuhinju, Mammy se pojavila odozgo. Izgledala je još bljeđe nego prije dolaska liječnika i
teško je sjela na stolicu pokraj ležaljke.

Katie se bespomoćno osvrnula oko njih svih.

‘Ne gledaj me, Katie’, rekla je Nora. 'Većinu vremena sam daleko u Velikoj kući i skidam se u kuhinji.'

'Mogla bi napustiti svoj posao i pomoći mi', stavila je Katie.

'Što? I izgubiti nekoliko šilinga koje mi plate? ’Nora je odmahnula glavom. 'Ovdje ću raditi besplatno
radeći istu stvar.'

‘Vaše nam plaće ne pomažu, zar ne? Oni samo plaćaju vašu otmjenu odjeću i vaša putovanja u Cork City
kako biste je kupili, dok ja sve radim ovdje ', uzvratila je Katie.

‘Djevojke, molim vas!’ Rekla je Mammy dok su se Nora i Katie bijesno promatrale. 'Naravno, možemo
nešto riješiti.'

'Barem će Bill doći sa mnom u školu', stavi Merry. ‘A ja ću pripremiti doručak prije nego što odem.’

‘Ali tu je briga Pat, i sve pranje i kuhanje i čišćenje i svinje! Tko će raditi svinje? ’Katieine su oči bile pune
suza.

'Nećemo svaku riječ koju je liječnik rekao shvatiti ozbiljno', rekla je Mammy. 'Mogu se odmoriti kad se
Merry i Bill vrate iz škole.'

‘Mammy, moramo učiniti kako nam je rekao liječnik, zar ne, Katie?’ Preklinjala ju je Merry.

‘Da’, nevoljko je odgovorila Katie. ‘Ali, Nora, moraš pomagati kad si ovdje.’

‘Hoćeš reći da sada ne pomažem? 'To je laž, Katie O'Reilly, i—'

‘Ja—’

‘Stani!’ Merry je naletio prije nego što je između njih mogla započeti nova svađa. ‘’ Prošlo je samo
nekoliko tjedana dok se beba nije rodila, a ja imam i božićne praznike iz škole. Kunem se, pomoći ću sve
što mogu. '

‘Neću ti raditi domaće poslove umjesto domaćih, Merry’, odlučno je rekla Mammy. 'Zamolit ću Ellen da
svakodnevno dolazi da nam pomogne.'
'O, mamice, ona će ovdje donijeti vlastitu bebu, a onda će biti ludnica', požalila se Nora.

‘Hoćete li svi to zaustaviti!’, Rekla je Mammy, a Merry je vidjela suze u majčinim očima. ‘Sad, može li
netko od vas postavljati tanjure za naš čaj?’

Kasnije, u svojoj spavaćoj sobi, Merry i Katie razgovarali su o situaciji.

'' Sve je to vrlo dobro Mammy, govoreći da će pronaći način, ali za početak ne može raditi u ponedjeljak
za oca O'Briena ', rekao je Merry. ‘’ Ovo je velika stara kuća i gospođa Cavanagh postaje toliko kriva ako
je ne ostavi pjenušava. I po cijelom mjestu širi tračeve o tome koliko je mama dobra u čišćenju. '

‘Ma nemojpazeći na nju; svi znaju da je ona zla stara vještica. Jednog dana njezino hladno srce pretvorit
će je u kamen i bit će u paklu cijelu vječnost. '

‘Možda bih mogao očistiti kuću oca O’Briena’, glasno je pomislio Merry. 'Samo jedan dan izostanka iz
škole ne bi bio prevelika muka. Naš je John otišao u mojim godinama da pomogne tati u vođenju farme. '

‘Ali poljoprivreda je ono za što je rođen, Merry. Svi znaju da ste pametniji od bilo koga drugog u ovim
dijelovima. I koliko volite svoje učenje. Otac O'Brien to ne bi čuo. '

Merry je uzdahnula, a zatim ugasila svjetlo na malom drvenom noćnom ormariću koji im je tata napravio
jednog Božića.

‘Veseo?’ Začuo se glas iz tame.

'Da?'

‘Imaš li. . . mislite li da je tata pijanac? ’

'Zašto pitaš?'
‘Samo’ jer sam čuo kako se Seamus O’Hanlon smije kako je tata previše volio bocu. Znaš, John je često
taj koji ide gore i u šupu da započne mužnju. I vozi kolica s bućkama većinu jutra do kremare, jer tata još
spava dolje. '

Merry je ležala i razmišljala kako je Katie uvijek glasno govorila ono što se samo usudila pomisliti.
Naravno da je primijetila, ali što je mogla učiniti?

Ništa, bio je odgovor.

Tijekom sljedeća dva mjeseca Merry i Katie dali su sve od sebe da pomognu Mammy da se odmori.
Podijelili su ranojutarnje poslove, pazeći da se svi nahrane prije nego što su Merry i Bill krenuli u školu.
Da Nora ne radi u Velikoj kući, smetala bi joj Patu, iako je, kao i obično s Norom, često nije mogla naći
kad je bila potrebna.

'Računala bih da se sastaje s nekim na putu kući', rekla je Katie za Merry. 'Taj Charlie Doonan živi blizu
Velike kuće i uvijek mu je bila draga.'

Mammy bi sjedila na kožnoj stolici pokraj asortimana i podučavala svoje mlađe djevojke kako raditi juhe
i variva od povrća koje su uzgajali na polju. Merry je odlučila da, kad odraste, nikada više neće kuhati
nijednu repu dok je živa. Morali bi naučiti i kako slomiti vrat kokoši, što je bilo užasno jer su ih djevojke
svako jutro hranile i sve im imenovale. Iako ju je Mammy također podučavala kako raditi slatke stvari
poput bracka i kifli, Merry je očajavala jer su sve njezine smjese pogrešno izlazile iz asortimana. Tako je
ostavila Katie da ih preuzme jer je u tome bila puno bolja.

Mammy je često inzistirala da siđe dolje više nego što bi trebala da ih nadgleda.

‘Ja sam tvoja mamica, djevojčice, i nisam bolesna, samo nosim bebu’, rekla bi kad bi je kaznili zbog toga
što je bila u kuhinji.

Ellen je privremeno preuzela Mammyne dužnosti u kući oca O'Briena, tako da se Mammy mogla vratiti
na posao nakon što rodi novo dijete.
'Trebam taj posao, djevojke', rekla je jedne noći dok su njih troje sjedili ispred vatre u Novoj sobi, pletući
pancerice i kapuljače za bebu. ‘Vidite, nadnice koje sam uštedio platile su vunu kako bi se osiguralo da
ova beba nikad ne zahladi.’

Sad je bio početak božićnih blagdana - dijete je trebalo biti za vrijeme samog Božićnog tjedna - i Merry je
očajavao što nije bilo hodanja uz brdo do svećeničke kuće s Mammy, kako bi s Ambroseom sjedio ispred
vatre kako bi razgovarao i čitao . Sve knjige koje joj je dao još su uvijek bile tamo u radnoj sobi oca
O'Briena i čitala je sve što su imali u školi, a koje su ionako uglavnom bile knjige za bebe.

Molim te, dođi, mala, jadno je pomislila Merry dok se jednoga kišovitog jutra izvlačila iz kreveta da bi
sišla dolje i skuhala goodi. Kako se zgušnjavalo, prešla je hodnik i otišla zaviriti u Novu sobu. Otkako je
Mammy zatrudnjela, tata je opet odlazio na spavanje dolje, jer je sada imao dugu sofu na koju se mogao
opružiti. Svakako, eto ga, hrče s nepomućenim čizmama i prostorijom koja miriše na bocu viskija. Čula je
Johna ranije, kako je ustajao kako bi pomuzeo krave i magarac magaraca i zaprega dok je odvozio lokne
do slastičarne.

‘Tata?’ Šapnula je, ali nije dobila odgovor.

'Tata! Zar nećeš sada ustati? ’Upitala je glasnije. 'John je već gotov s tim.'

Promiješao se, ali je ostao spavati. Merry je uzdahnula i zakolutala očima. Barem je mislila, dok je
zatvarala zasun za sobom, John je bio postojan i marljiv i nikad se nije žalio na sav dodatni posao koji je
morao obaviti. Obitelj nije govorila o tatinoj sklonosti boci, ali Merry se uvijek pobrinula da Johnu ujutro
doda dodatnu žlicu šećera na njegovu dobru kapljicu. I njemu je bilo teško.

Katie je u kuhinju stigla zijevajući, s Patom i Billom.

'Pat lupi onim bubnjem koji mu je Ellen nabavila za rođendan u trenutku kad se probudi', gunđala je
Katie dok je gledala kroz prozor. ‘Ne osjeća se kao da dolazi Božić, zar ne?’

'Sve će biti bolje nakon što se beba rodi, Katie.'

‘Zašto to mora biti na Božić?’

‘Možda je to novo dijete Isus’, hihotala je Merry. 'Ova će farma postati poput Betlehema, a mi ćemo
naplaćivati tisuće hodočasnicima koji žele vidjeti gdje je rođen.'

‘To ćebiti tada u bolnici Bon Secours ’, pragmatično je odgovorila Katie.

‘Sveta Majko, ne bih željela ići po majku da mi dijete isporuče časne sestre!’

'I tamo su liječnici, Merry, i to je sigurnije za Mammy.'

‘Kad smo već kod Božića, jeste li svakodnevno dodavali viski voćnoj torti?’, Pitao ju je Merry.

'Pokušao sam, ali svaki put kad odem po bocu, uvijek je prazno. Gdje je tata sada? ’

‘Zaspao u novoj sobi. Mogla bi se ovih dana nazvati i tatina soba. '

‘Zar ga ne biste mogli probuditi? 'Prošlo je sedam', predložila je Katie.

‘Pokušao sam, ali on se nije htio probuditi, pa’ slegla je ramenima Merry. 'Bit će unutra kad mu trbuh
zareži.'

'Tata bi trebao biti vani s Johnom. Njegov bi mu sin trebao pomagati, a ne obrnuto. Kao što bi Nora
trebala početi pomagati nam. '

'Znam, Katie, ali' kunem se da će se sve opet srediti kad dođe beba. '

'Sve dok ništa ne krene po zlu', rekla je Katie, mračnog izraza lica dok je u zdjelu stavljala neku dobru
kapljicu. 'Idem ovo odnijeti Mammy i donijeti pranje iz dječačke sobe. Trebali biste vidjeti u kakvom je
stanju - ti dječaci žive poput svinja. Udarit ću i Noru ’, zazvala je izlazeći iz kuhinje.
Dok je Merry još jednom uskomešala goodiju, pomislila je da je njezina sestra nesvjesno izrazila zašto se
ne osjeća kao Božić: svi u obitelji zadržavali su dah dok se ova beba sigurno nije rodila.

Do Božića ostalo je samo tjedan dana, Merry je pustio dr. Townsenda.

‘Dobar dan’, rekao je kad je skinuo kapu. ‘Ovdje sam da vidim tvoju majku. Kako joj je bilo? ’

‘Ja. . . ’Doktor Townsend uplašio je Merryja, iako je bio savršeno drag i otac O’Brien je rekao da mu se
mora vjerovati. ‘S njom je bilo sve u redu, gospodine, iako je rekla da je malo pati od glavobolje i žali se
da su joj gležnjevi natečeni, ali to je samo težina bebe, zar ne? Želite li šalicu čaja, gospodine? I pita od
mljevenog mesa, možda? Moja je sestra jutros napravila seriju. '

‘To bi bilo izvrsno, hvala ti, Katie. Prvo ću poći gore i vidjeti tvoju majku, a nakon toga sići. '

Merry ga nije ispravila pomiješavši njezino ime sa sestrinim. Činjenica da se potrudio pokušati učinila ga
je u njezinim očima malo više čovjekom.

Deset minuta kasnije, taman kad je izvadila ugrijanu mljevenu pitu iz asortimana i čaj u posudi bio
savršeno pripremljen, dr. Townsend je ušao u kuhinju.

‘Tu ste, doktore’, rekla je pokazujući na šalicu i tanjurić (Mammy je rekla da mu moraju poslužiti čaj u
jednoj od dvije porculanske šalice koje su posjedovale). 'Molim vas, sjednite.'

‘Hvala ti, Katie. Je li vaš otac tu? '

'Rekla bih da je u šupi za mužnju', odgovorila je Merry dok mu je točila čaj.

'Dobro. Dok ovo pijem, možeš li pobjeći i po njega? Moram razgovarati s njim. '
‘O, naravno. Nešto nije u redu s mamom? ’

‘Ništa što ne bismo mogli riješiti, pa vas molim, ne brinite. Krenite, evo dobre djevojke. '

Nekoliko minuta kasnije, Merry se vratio s tatom i Johnom, te Billom i Patom. Katie se pojavila iz
skulpture, a Nora je stigla s posla. Merryu je bilo drago samo što je bilo dovoljno rano navečer da tata
nije nestao na svom noćnom putovanju u pub.

‘Što je, doktore?’, Pitao je tata, i iako ju je zabrinutost u njegovim očima prestrašila, postojao je dio nje
kojem je to bilo drago vidjeti, jer je to značilo da nije pijan. Pružila mu je kriglu čaja, a zatim natočila
malo za ostatak obitelji.

‘Molim vas, nemojte se uznemirivati, gospodine O’Reilly. Kao što sam rekao vašoj kćeri, ništa ne
možemo riješiti. I usput, Katie - rekao je dr. Townsend, okrećući se Merry, - s pravom ste spomenuli
natečene gležnjeve svoje majke. To je stanje koje se naziva edem i vrlo je često kod mnogih žena kad su
blizu svog vremena. Međutim, s obzirom na činjenicu da gospođa O’Reilly također pati od glavobolje i
ima prethodnu povijest problema, volio bih se dogovoriti da je sada odvedem u bolnicu, kako bismo je
mogli pomno nadzirati do porođaja. Ako vam je prihvatljivo, gospodine O’Reilly, odvest ću se do oca
O’Briena da iskoristim telefon i obavijestim bolnicu da gospođa O’Reilly dolazi. ’Ponovno se okrenuo
Merry. ‘Možda biste mogli skočiti gore i spakirati vreću stvari koje bi mogle trebati vašoj majci, poput
spavaćice, papuča i kućnog ogrtača. I, naravno, stvari za bebu. Pretpostavljam da nemate prijevoz? '

‘Ne, gospodine, samo magarac i kolica i traktor’, rekao je tata.

‘Onda se vraćam za sat vremena da odvezem vašu suprugu u Cork City. Vidimo se kasnije ’, rekao je dr.
Townsend, a zatim otišao.

Šutnja je visjela nad kuhinjom.

'Trčat ću gore da sredim mamine stvari', rekao je Merry. Došavši do vrata, uzvratila je pogled na tatino
lice. Izgledao je prestravljeno, jer su svi oko ovih dijelova znali da nikad nisi ušao u bolnicu, osim ako više
nećeš izaći.

Prestani, Merry, uvijek si znao da je Mammy tamo beba. Ona samo ide malo rano, to je sve.
Lagano je lupnula po maminim vratima prije nego što je ušla. Majka se dovukla do njeuzdignuta i sjedila
je sa strane kreveta, držeći svoj ogromni trbuščić. Bila je smrtno blijeda, a čelo joj je bilo zrnasto zrno.

‘Došao sam da vam pomognem spakirati torbu za bolnicu.’

‘Hvala ti, Merry. Moja rezervna spavaćica je tamo u tisku, i. . . ’Uputila je svoju kćer po sobi da sakupi sve
predmete koji su joj trebali.

‘Jesi li ikad bila u bolnici, mama?’

‘Ne, ali jednom sam s tatom otišao u Cork City. 'Ovo je jako veliko.'

Merry je pomislila da izgleda poput prestrašenog djeteta.

Kad je torba za nju i dijete bila spremna i pomogla je Mammy da uđe u jednu od njenih haljina od
haljina, Merry je došla sjesti na krevet pokraj nje i uhvatila je za ruku.

‘’ Dobro je što ćeš se paziti na mene, mama. ’

‘Što će one velike gradske žene misliti o meni?’ Mammy je rukom spustila svoju staru trudničku haljinu.

‘Nije važno. Sve što radite je da ste vi i beba sigurni i dobro. Otac O'Brien kaže da je to vrlo dobra
bolnica.

Maggie je uzela Merrynu glavu u ruke i poljubila je u vrh.

‘Pa, dobra si djevojka, Merry. Što god da mi se dogodi, morate slušati oca O’Briena i gospodina Listera.
Oni će vam pomoći, znam da hoće. '
‘Da, mamice, hoću, naravno, ali uskoro ćeš doći kući.’

Maggie je uzela kćer u naručje i čvrsto je držala, kao da nije mogla podnijeti da je pusti.

‘Samo se sjeti slijediti svoje snove, zar ne? Posebna si, Merry, i nemoj zaboraviti da jesi. Obećanje?'

'Obećajem.'

Bio je to posljednji razgovor koji bi Merry ikad imala sa svojom voljenom majkom.

Bio je to žestoko hladan siječanjski dan kad je Maggie O’Reilly pokopana s novorođenčetom na groblju u
crkvi Timoleague. Otac O’Brien prihvatio je službu, a Merry je Patu držala u krilu, braću i sestre stisnute
oko sebe, sve utrnule od tuge. Pat još uvijek nije shvaćao da je njegova mamica otišla; ostatak obitelji
petogodišnjaku nije mogao objasniti što se dogodilo.

Merry je laknulo kad ga je Nora uzela od sebe tijekom buđenja na farmi i odnijela gore. Još je uvijek
mogla čuti Pat kako vrišti svoja mala pluća sirovo, pitajući gdje je njegova mamica.

'Ne podnosim buku', promrmljala je Katie dok je vadila još jedan tanjur kifli za ožalošćene. ‘Što ćemo
sada, Merry? Što će se dogoditi s našom obitelji? '

‘Ne znam.’ Merry je rastreseno počešala po visokom vratu svoje crne pogrebne haljine, previše shrvana
da bi mogla razmišljati ravno.

‘Jeste li vidjeli sve ljude u crkvi?’ Rekla je Katie. 'Nikad ih u životu nisam vidio o'. Tko je bio taj starac koji
je šetao s palicom? A ona dama žestokog izgleda na njegovoj ruci? Je li ih mama poznavala? ’
‘Katie O’Reilly, stišaj glas’, prosiktala je Ellen kad je prišla iza njih, držeći svoju dvogodišnju kćer, koju je
nazvala Maggie po njihovoj majci. ‘Mislim da je ta dama bila mamina majka’, šapnula je.

‘Misliš naša baka?’ Šokirano je pitala Katie.

'Sjećam se da sam je jednom vidjela na ulici prije nekoliko godina, kad sam bila s Mammy u
Timoleagueu', rekla je Ellen. ‘Mammy ju je pogledala i taman kad je gospođa htjela proći ravno kraj nje,
doviknula joj je i rekla:“ Zdravo, mamice. ” Gospođa nije odgovorila, samo je nastavila hodati. '

‘Nije pozdravila vlastitu kćer?’ Merry je disala u nevjerici. 'Zašto?'

‘Ne bih znala’, slegla je ramenima Ellen, ‘ali najmanje što je ta žena mogla učiniti jest doći na sprovod
svoje kćeri’, ljutito je promrmljala, a zatim se okrenula da napuni čaše ožalošćenih.

Merry je stajala tamo gdje je bila, previše utrnula da bi prikupila energiju da traži još. Osjećalo se kao da
je u kući zagušljivo vruće i puno ljudi. Iako su došli svi njihovi prijatelji i susjedi, Bobby nije. Uhvatio ju je
dan prije u Inchybridgeu na povratku iz kupovine u Timoleagu.

‘Žao mi je zbog tvoje mame, Merry. Htjela sam ti reći da je moja mamica rekla da ćemo sestra i ja ostati
kod kuće. Možda je otkad je moj otac umro, ne želi ići na sprovode. 'To nije nepoštovanje vaše mamice,
Merryja ili vaše obitelji.'

Kimnula je, blizu suza, po tisućiti put otkako je dr. Townsend stigao s ocem O’Brienom da im saopći sve
strašne vijesti.

‘Nema veze, Bobby. 'Ljubazno od tebe što objašnjavaš.'

‘’ Mislim da je to povezano s našim obiteljima. Nešto što se dogodilo davno, ali ne znam što. Vidimo se.
’Tada bi je zagrlio na jedini način na koji je znao, čvrsto je stisnuvši oko sredine.

Merry se osjećala kao da bi se mogla ugušiti tamo gdje stoji. Morala se maknuti od gomile ljudi koji su se
mljeli oko Nove sobe i kuhinje. Vani je mogla čuti krave kako se spuštaju u staju, nastavljajući dalje kao
da je sve normalno, a zapravo nije. I nikad više ne bi bilo, jer se Mammy više nije vraćala.
‘Blagi Bože, kakav bijedan dan’, promrmljao je Ambrose gledajući kroz prozor, nebo viseće s teškim sivim
oblacima. Kao i većina ljudi u sjevernoj Europi, uvijek se gnušao siječnja. Kao dijete, povratak u školu
nakon božićnih praznikaays su mu uvijek bila najjadnija putovanja u čitavom životu. Nema se čemu
radovati, vrijeme užasno, baš kao što je bilo i vani. Do koljena u blatu dok je teturajući prelazio preko
ragbi igrališta, čekajući da ga napadne jedan od većih dječaka, što je, s obzirom na to koliko je bio nizak,
značilo baš sve na terenu.

I sada, svih ovih godina, imao je različite razloge zbog kojih se osjećao tako jadno i bespomoćno kao
danas.

‘Pa, kamo ćemo odavde?’ Rekao je Ambrose sjedajući i zagledavši se u Jamesa, sjedeći nasuprot njemu
ispred vatre u svojoj radnoj sobi. Prošlo je tjedan dana od pogreba Maggie O’Reilly, na koji je on
očajnički želio prisustvovati, ali James je rekao da će njegova prisutnost privući previše pozornosti u
bliskoj poljoprivrednoj zajednici.

'Nažalost, sumnjam da puno toga možemo učiniti, Ambrose', rekao je James.

'Obitelj mora biti slomljena srca.'

‘Kako bi inače bili? ’Twas Maggie koja je držala to domaćinstvo na okupu. Pogotovo nakon što je John
O’Reilly svoju bijedu počeo utapati u viskiju. '

‘Kako je sada?’

'Pokušao sam s njim razgovarati na javi, ali nije puno govorio.'

‘Zna li Mary što će to značiti za nju?’, Rekao je Ambrose.

'Ah, naravno, sve djevojke znaju da će biti naporan posao.'

'Ali što je s njezinim školovanjem, James?'

'Bojim se da oko ovih dijelova obrazovanje ne osvoji dva dječaka kojima je potrebna njega, a kamoli
hranjenje pilića, pranje, kupovina i kuhanje, čuvanje krava i pomaganje u prinosu.'

‘Ali. . . obavezno je da sva djeca idu u školu. '

‘Samo u osnovnu školu, do jedanaeste godine, što je Merry sada. Pa čak i tada, pogotovo dolje u
ovakvom seoskom mjestu, učitelji bi očekivali niz izostanaka djece Merryjeve dobi. '

‘Želite reći da bi Marijino formalno obrazovanje moglo prestati za šest mjeseci, kad završi osnovnu
školu?’ Ambrose je u očaju odmahnuo glavom. ‘Vidjeti taj bistri, upitni um sveden na pečenje kolača i
pranje obiteljskih sitnica jednostavno je travestija! I neću ga imati! '

'Naravno da se slažem, ali ne vidim kako se to može izbjeći', rekao je James.

‘James, u svojoj ulozi kvazi-kuma, sve što želim je zaštititi je i educirati. Da li razumiješ?'

‘Da, naravno. . . ’

‘Znate da imam sredstava za pomoć. Možete li vidjeti bilo koji način na koji bih mogao? '

‘Rekao bih da bi se svaki novac koji ste predali Johnu koristio samo za jedno, a to ne bi koristilo Merry
niti ostatku njezine obitelji.’

‘Pa što ako bih je poveo sa sobom u Dublin i tamo smjestio u školu? Sigurno se gospodin O’Reilly nije
mogao žaliti? Skinuo bih mu jedno dijete s ruku, oslobađajući ga dodatnih usta za hranjenje. . . ’

James je duboko udahnuo da se smiri i skupi misli prije nego što je progovorio. Mnogo puta su se njih
dvoje tijekom godina nisu slagali, ali teme koje su izazivale te nesuglasice, poput politike ili religije, nisu
imale oblik jedanaestogodišnjeg djeteta ili njezine obitelji, koji su bili dio njegovo stado.
‘Ambrose, ne bi li ti palo na pamet da bi John O’Reilly zapravo mogao voljeti svoju kćer? Da je i
Merryjeva braća i sestre vole? I, što je još važnije, da ih voli? Tuguje za majkom. Iz onoga što sam vidio,
Nora, najstarija sestra koja je ostala kod kuće, samozatajna je mlada dama, koja pronalazi izlaz iz svega
što treba učiniti. Što teret vođenja kuće i čuvanja mlađe braće polaže na ramena Katie i Merry. Je li
pošteno prema Katie ukloniti Merry iz njezina doma? I ja je jako volim, ali moram uzeti u obzir sve
članove obitelji. '

‘Ne postoji li veza koja bi u ovom trenutku mogla uskočiti? Sigurno John O’Reilly ima širu obitelj? Svi u
Irskoj to rade, pogotovo ovdje dolje. '

'Obitelj ima s obje strane, ali jesu. . . otuđen. 'To je duga priča, ali kao i većina stvari oko ovih dijelova,
vraća se i u daleku prošlost', uzdahnuo je James. ‘Svoje sam vrijeme ovdje naučio da stare rane duboko
zalaze. Napokon je to područje u kojem je Michael Collins živio i umro. '

‘Shvaćam, ali što je s prijateljima i susjedima?’

'Nećemo dobiti prijatelje i susjede da preuzmu obiteljsku situaciju druge obitelji, Ambrose. Dosta im je
upravljanja vlastitim. '

Ambrose je otpio gutljaj viskija. 'Čini me da se pitam kada će Irska prestati gledati u prošlost i početi
vidjeti budućnost.'

‘Rekao bih da će trebati još dobrih nekoliko godina nego sada. Priče se o obiteljskim herojima u ratu za
neovisnost mladima koji sjede oko ognjišta, a koji često sije sjeme mržnje u sljedećoj generaciji. '

'Ipak, ništa od ovoga ne rješava problem što učiniti s Mary', rekao je Ambrose.

‘Mislim da to zasad morate prihvatiti, ništa ne možete učiniti. Merry još uvijek tuguje; ona treba svoju
obitelj oko sebe i oni je trebaju. '

'Ali ako sada propusti svoje obrazovanje, neće imati šanse da stekne sveučilišnu diplomu za koju znam
da bi joj bila nadohvat ruke. To bi joj promijenilo život, James. '
James reaiscijedio ruku i stavio je na Ambroseovu. ‘Vjerujte mi, ostavite to na trenutak.’

Otvorila su se tap na vrata i otvorila se gospođa Cavanagh. James je odmah povukao ruku.

Nakon kratke stanke, orošene oči gospođe Cavanagh podignule su se iz Jamesove ruke na njegovo lice.
‘Oprostite ako vas prekidam, ali pitao sam se kad ste htjeli svoj čaj?’

‘Gospodin Lister otići će se za dvadesetak minuta vratiti se u Dublin. Kasnije si mogu napraviti sendvič ’,
naglo je rekao James.

'Vrlo dobro', gđa Cavanagh kimne. ‘Tada krećem i uskoro ćemo morati pronaći trajnu zamjenu za
gospođu O’Reilly. Ellen O’Reilly po mom mišljenju nije pouzdana i trebam slobodan dan. Laku noć, oče,
«rekla je, a zatim kimnula Ambroseu i dodala:» Gospodine. «Vrata su se za njom zatvorila lupajući.

‘Ta me žena prestaje podsjećati na gospođu Danvers u Rebecci Daphne du Maurier’, uzdahnuo je
Ambrose. ‘I u pravu si, prijatelju, moram ići.’ Ambrose je ustao. ‘Hoćete li me nazvati čim se stave vaše
misli o Mariji?’

‘Hoću, i molim vas, pokušajte se ne uzrujavati. Neću dopustiti da se mozak vaše voljene djevojke ukruti ’,
rekao je dok je pratio Ambrosea iz radne sobe i na ulazna vrata. ‘Neka se Bog pobrine za vas dok se
ponovno ne sretnemo.’

‘I neka se ti pobrineš za Mary’, promrmljao je Ambrose ispod glasa kad se popeo na svoju Bubu,
spreman za vožnju kroz kišu zapadne korke i dom za Dublin.

James je napustio razgovor koji je trebao voditi s Johnom O’Reillyjem još dva mjeseca. U to se vrijeme
savjetovao s gospođicom Lucey u Merryinoj školi, koja je također bila nestrpljiva da vidi kako joj zvijezda-
zvijezda nastavlja cvjetati.
'Dakle, ona je nadareno dijete, oče', rekla je Geraldine Lucey dok je James sjedio u salonu njezinih
roditelja jedući ono što je smatrao (i imao je široko znanje o toj temi) izvrsnom brack tortom koju je
napravila majka gospođice Lucey. Sad je shvatio zašto svi sezonski svećenici imaju dodatnu težinu.

'Još uvijek dolazi u školu sa svojim malim bratom Billom, ali izgleda poput duha. Rekao bih da se bavi
dodatnim poslovima kod kuće, jer se njezina zadaća nikad ne radi. Za sada je to u redu, oče, ionako je
naprijed, ali ako u lipnju zaustavi školu da bi puno pomogla na farmi, sav njezin potencijal bit će
izgubljen. '

'Da, bilo bi tragično', složio se James.

Geraldine je odmahnula glavom i uznemireno izdahnula. ‘Razumijem kako je ovdje, ali. . . ovo je 1961.,
oče! Zora novog desetljeća. U časopisima biste trebali vidjeti neke slike onoga što djevojke nose u
Londonu, pa čak i u Dublinu! Hlače i suknje iznad koljena! Dolazi emancipacija, uistinu je, i vjerujem da
Merry O’Reilly u sebi ima stvaranja dobre školske učiteljice, a možda i više. Ona ima mozak kojem je
potrebna stimulacija. '

'Slažem se, gospođice Lucey, ali emancipacija još nije stigla na jugozapad Irske. Pa sad, možda bih mogao
pomoći u doglednoj budućnosti. '

'Kako? Kao što sam vam već spomenuo, Merry je nakon čitanja svake knjige u školskoj knjižnici. '

‘Volio bih vam posuditi nešto iz vlastite knjižnice. Imam Lamb's Tales from Shakespeare, neki Austen i
Brontë. A što mislite o tome da je upoznate s nekom modernom poezijom? T. S. Eliot, možda? ’

‘Rekao bih da je bila spremna na to, oče, i naravno, jako bih se brinula o njima i zaključala ih u svoj ured
nakon što ih je Merry pročitala.’

'To bih mogao učiniti samo ako bi knjige trebalo nuditi svakom drugom djetetu u njezinu razredu.'

‘Bili bi, oče, ali nema jedanaestogodišnjaka koji bi ih htio povesti; većina ih se još uvijek trudi staviti svoje
riječi u rečenicu. Osim jednog dječaka: Bobby Noiro sjajan je poput gumba, ali kakva je on uznemirena
duša ’, uzdahnula je gospođica Lucey.
‘Dolazi iz problematične obitelji, kao što znate. Svejedno, što se tiče knjiga, nema štete ako ih ponudite
drugoj djeci. ’James se osmjehnuo gospođici Lucey. ‘Sad moram otići, ali zahvalan sam na vašoj podršci i
diskreciji u vezi s tim.’

Popevši se na bicikl, James se odvezao od veselo obojene kuće koja je stajala na pola brda uz zavojite
ulice Timoleague. Gledajući strmu padinu, a zatim prema ispupčenom trbuhu, odlučno je okrenuo
pedalinu do ostatka brda do kuće.

Ambrose je stigao u svoj mjesečni posjet, donoseći sve vrste knjiga kako bi pomogao daljnjem
Merrynom obrazovanju.

'Ona mora naučiti svijet oko sebe', rekao je dok je slagao posljednji nekoliko svezaka u kožnom uvezu na
Jamesov stol. 'Ovo je cijeli set dječje Britannice, objavljen tek prošle godine. Namijenjene su djeci u dobi
od sedam do četrnaest godina - izdanak enciklopedije za odrasle - a poslao sam ih iz Hatcharda u
Londonu. Oni pokrivaju većinu tema i pomoći će nahraniti Marijin upitni um. '

James je proučio naslov i uputio se Ambroseu ironično osmjehnuvši se. 'Nisam siguran da će se riječ
"Britannica" dobro spustiti oko ovih dijelova.'

‘Bože, James, ovo je najopsežniji zbornik kolektivnih znanjage je moguće čitati na engleskom! Sigurno se
nitko ne treba brinuti o svojoj nacionalnosti? Irci sada imaju svoju republiku i još uvijek govore istim
jezikom! '

‘Prepustit ću to diskreciji gospođice Lucey. Možda ih može zadržati u svom uredu, a djeca ih mogu čitati
kad to požele. '

‘Što god vi i gospođica Lucey najbolje mislite. A sada, kako je Marija? ’

'Još uvijek shrvana majčinom smrću, kao i cijela obitelj. Kad sam je zadnji put vidio, rekla mi je da je škola
sve što je održava. Barem se starija sestra Nora vratila puno radno vrijeme na farmu, jer je sezona
pucanja gotova i više joj nije potrebna pomoć u kuhinjama u kući Argideen. I. . . Čula sam nešto što bi
moglo biti od koristi. Bridget O'Mahoney, koja je Merryjeva kolegica, slijedećeg rujna šalje se u internat
u Dublinu. Njezina je majka porijeklom iz Dublina i sama je tamo otišla. Obitelj je bogata i žele da Bridget
ima najbolje obrazovanje za koje se novac može kupiti. '

‘Ah. . . ’Rekao je Ambrose sjedajući u Jamesovu radnu sobu i iščekujući pogledavši prema svom prijatelju.

‘Sad su naknade pretjerane, ali škola nudi stipendije bistrim katoličkim djevojkama iz siromašnih
sredina.’ James je pogledao Ambrosea. 'Što misliš?'

'Mislim . . . Mislim da si možda upravo riješio problem, James. Ti si genije!'

‘Teško, Ambrose. Za početak Merry mora dobiti stipendiju. Uz to, ona sama mora htjeti ići. A tu je i
pitanje da li je njezin otac pristao na to, iako će činjenica koju će Bridget prisustvovati itekako pomoći.
O'Mahoneyi su vrlo poštovani u ovim dijelovima. '

‘Kao što sam rekao, ti si genije, James. Pa, što se dalje događa? '

Tjedan dana kasnije, James je otišao u redoviti posjet školi. Poslije je pozvao Merry u ured gospođice
Lucey. Dijete je izgledalo iscrpljeno i smršavilo, pa su se njezine goleme plave oči isticale na njezinom
blijedom, mršavom licu.

Objasnio je ideju Merry i gledao kako njezin izraz lica prolazi kroz niz osjećaja.

‘Što misliš, Merry?’

'Rekao bih da ne vrijedi razmišljati o tome, jer nisam dovoljno pametna da bih išta pobijedila, pogotovo
protiv djevojaka iz Dublina. Oni bi bili daleko pametniji od mene, oče. '

‘Pa, gospođice Lucey, Ambrose i svi mislimo da ste prilično pametni da probate, Merry. ’Keper će biti baš
poput testa koji vam daje gospođica Lucey. I pobrinut će se da imate puno prakse. '
‘Ali čak i da sam osvojio stipendiju, ne bih želio ostavljati sve ovdje, oče. Potrebna sam za pomoć na
farmi. A Dublin je daleko. '

‘Ambrose živi tamo, kao što znate, a i ja sam nekad živio. I to je prekrasan grad. I zapamtite, Bridget
O’Mahoney ide. '

'Da, ali . . . ’

‘Što, Merry?’

‘Ništa, oče.’

James je gledao kako je Merry grize usnicu i znao je, naravno, da dijete pred njim ne želi loše govoriti o
školskom kolegi.

‘Mogu li predložiti da probate sa stipendijom? Uostalom, ako mislite da ćete ionako propasti, što onda
morate izgubiti? '

'Ništa, pretpostavljam', šapnuo je Merry. ‘Ali da je Bridget znala da nisam prošao, zadirkivala bi me jer
svejedno ide. '

‘Pa, zašto ovaj test zasad ne biste držali u tajnosti? Tada, ako ne prođete, nitko ne mora znati. ’James je
shvatio da istupa iz svoje službe kao svećenik da bi to predložio, ali to mora.

‘Da, oče. To bi bila bolja ideja. Hvala vam.'

Tijekom sljedećih nekoliko tjedana, kad joj je Ambrose potajno pomogao da sastavi ono što bi Merry
trebala proučavati, gospođica Lucey namjestila je svog zvjezdanog učenika na posao.
Merry se nikada nije osjećao tako iscrpljeno. Svakog je dana kući nosila knjige na učenje nakon što je
završila sve svoje poslove.

‘Zašto ti je torba tako teška?’ Pitao ju je Bobby jednog kišnog poslijepodneva dok ju je držao dok se ona
penjala preko ograde. 'Imaš ovdje municije ili što već?'

'Kažeš neke stvarno glupe stvari, Bobby Noiro', rekla je dok je oduzimala torbu od Bobbyja, jednom kad
je pomogla i maloj Helen i Billu. ‘Koga bih pokušao ubiti?’

‘Britanski liječnik koji je poslao vašu mamicu u bolnicu da umre?’

‘Pokušavao joj je pomoći, a ne ubiti je! Hoćeš li začepiti sa svojim glupim pričama? ’

‘Možeš reći’ to je glupo, ali čitala sam dnevnik svoje bake, napisan za vrijeme rata za neovisnost i— ’

‘Rekao sam, zaustavite svoje brbljanje o ratovima! Hajde, Bille ’, rekla je, uhvatila brata za ruku i povukla
ga preko polja.

‘Vidimo se sutra, Merry’, pozvao je Bobby, a Helen je podigla svoju malu ruku u valu.

Merry se nije potrudio odgovoriti.

Došao je dan ispita za stipendiju i Merry je smještena u ured gospođice Lucey da ga polaže.

‘Tu ste, Merry’, rekla je gospođica Lucey kad je stigla, ‘lijepa vruća šalica čaja sa šećerom i jedan od
majčinih domaćih keksa od prhkog tijesta.’

‘Hvala, gospođice Lucey’, rekla je Merry, ruku joj se toliko tresući da je morala odložiti šalicu.
‘Pokušaj sada popiti i pojesti taj biskvit. Šećer vam treba za mozak. '

Merry je izgovorio brzu molitvu prije nego što je došlo vrijemeza okretanje ispitnog papira. Kad je to
učinila, iznenadila se kad je vidjela koliko su pitanja bila lagana i završila je s dvadeset minuta viška.

Ušla je gospođica Lucey. 'Gotovo, Merry?'

Merry je kimnula i brzo obrisala oči rukama.

‘Ah, je li bilo jako teško?’

‘Ne. . . Mislim, mislim da nije, jer sam završio prije mnogo godina i. . . Sigurno sam im krivo odgovorio ili
nešto slično ’, jecala je Merry.

'Sumnjam u to, Merry', rekla je gospođica Lucey dok je sakupljala papire sa stola. ‘Ponekad su stvari
lakše nego što biste zamislili. A sada osušite oči i pojedite taj biskvit. Dali ste sve od sebe i možemo samo
pričekati i vidjeti. '

‘Što ste radili cijelo jutro u uredu gospođice Lucey?’, Pitao ju je Bobby tog popodneva.

Merry je imao pripremljen odgovor. 'Imao sam problema s krađom Bridgetine gume, pa sam morao
raditi redove.'

‘Ne vjerujem ti’, rekao je Bobby, dok je čekao da ga ona, Helen i Bill uhvate.

'Nije me briga u što vjeruješ, Bobby Noiro', rekla je, preumorna da bi se svađala s njim.

‘Pa, znam te i znam kad lažeš, Merry O’Reilly. Ti i ja, mi smo isti, mi smo. '
‘Ne, Bobby, uopće nismo isti.’

‘Jesmo, Merry, vidjet ćeš. Znati ćemo se još dugo, dugo! ’Povikao joj je kad je uhvatila Billa za ruku i,
iskoristivši posljednju snagu koja joj je preostala, krenula prema kući, ne gledajući iza sebe.

Svijetlog ožujskog jutra, James je otvorio ulazna vrata i pronašao Geraldine Lucey kako stoji vani.

‘Zdravo, oče, oprostite što vas gnjavim, ali imam vijesti o Merry O’Reilly.’

'Pravo. Uđite. ’James ju je uveo do svoje radne sobe, a zatim pokazao jednu od kožnih fotelja kraj vatre.

‘Prema izrazu vašeg lica, pretpostavljam da to nisu dobre vijesti.’

‘Oh, je, oče, mislim, Merry je dobio stipendiju, ali. . . ’

James je pronašao knedlu u grlu. Teško je progutao slinu, znajući da bi bilo neprimjereno pokazivati
takve osjećaje nad jednim mladim članom svog jata.

‘To su prekrasne vijesti, Geraldine! Baš divno. Pa, u čemu je problem? ’, Upitao je.

‘Problem je, oče, što iako stipendija pokriva školarinu, tu nema ništa za statiste. Gledaj. ’Geraldine je iz
torbe izvadila omotnicu. 'Uključena je i njezina odora, ali trebat će joj čitav poduži popis drugih stvari:
oprema za teretanu, sve vrste cipela, štapić od camogiea, spavaćice, ogrtač, papuče. . . nema veze s
cijenama vlakova odavde za Dublin. O, oče, obojica znamo da John O’Reilly jedva ima novca za prehranu
obitelji, a kamoli da sve to kupi Merry! '
‘Ne, nema, ali. . . Slušajte, biste li bili ljubazni i dali mi malo vremena da razmislim o tome? Možda
postoji način da se pronađe potreban novac. '

'Stvarno? Odakle?'

‘Kao što rekoh, ostavi to kod mene. Nemojte još ništa reći Merry. Ne želimo pobuditi njezine nade, samo
da ih se uništi. '

‘Naravno, oče. Da vam ostavim papire? Moramo im reći hoće li Merry prihvatiti u roku od četrnaest
dana. '

‘Da, hvala’, rekao je kad je Geraldine ustala i odveo je do vrata.

‘O oče, nadam se da može ići. Ona zaslužuje najbolje podučavanje koje postoji. '

'Znam, i dat ću sve od sebe da ona to dobije.'

‘Pa, naravno da ću platiti! Dobra žalost, James, nisi ni morao pitati ’, rekao je Ambrose telefonom kasnije
tog dana. 'Ne bih mogao biti više oduševljen Mary je dobila stipendiju. Trebali bismo slaviti njezin
uspjeh, ne brinući se o detaljima. '

'Mogli bi biti "detalji" za tebe, Ambrose, ali za njezina oca i njezinu obitelj Merryin mogući odlazak
definitivno nije. Moram pronaći način da uvjerim Johna O’Reillyja da je to ispravno. '

‘Znam, James. Oprostite mi, ali ne mogu si ne odahnuti i oduševiti se. Pa, kako to planirate učiniti? '

'Još nisam siguran, ali molit ću se za vodstvo kao i uvijek.'

‘Pa, ako Bog predloži da ubacite novi traktor kako biste pomogli izliječiti bol Johna koji je izgubio svoju
kćer, molim vas, javite mi’, nasmijao se Ambrose.

Pomolio se, ali nije našao izravnog odgovora, James je odlučio da mora pustiti svoje instinkte da vode.
Sljedeće nedjelje nakon mise pitao je mutnih očiju Ivana hoće li ga moći pozvati sljedeće večeri.

‘Šest sati bi odgovaralo, oče. Imam . . . stvari koje treba raditi od sedam. Je li nešto pogrešno? ’

'Nikako. Zapravo su to vrlo dobre vijesti. '

'Trebat će mi malo o' koje upravo sad. Zbogom, oče. '

James je promatrao muškarca kako odluta do dugog niza O'Reilly grobova na groblju koje okružuje
crkvu. Ostatak njegove obitelji klečao je nad zavjerom u kojoj su pokopani njihova majka i njezino
sićušno novorođeno dijete. Još se čekalo na nadgrobni kamen, a pogled na djecu Maggie O’Reilly koja su
postavljala proze proljetnog cvijeća ubranog s polja i živice stvorio mu je suze. Čak su i Bill i mali Pat
položili nagrmljenu šaku divljih ljubičica na gomilu, koja još uvijek nije porasla u punoj glavi trave.

‘Vjerujem ti, Gospodine, ali ponekad nisamrazumijevajući način na koji radite ’, promrmljao je James
vraćajući se u crkvu.

‘Dakle, takva je situacija, Johne. Pitanje je, što vi mislite? Kao Merryev otac, na kraju je vaša odluka. '

James je gledao kako razne emocije prolaze licem Johna O’Reillyja. Prošlo je puno vremena prije nego
što je progovorio.

‘Je li vaš prijatelj Ambrose Lister taj koji će plaćati?’

'Ne. Merry je osvojio sajam stipendija i trg. To je ogromno postignuće, Johne, i svaka joj čast. '

Uslijedila je još jedna duga stanka.

‘Ja - i Maggie - toliko je volimo. Maggie je uvijek govorila da je posebna. Merry ima mozak, ali i dobro
srce, a u njoj je i neka žestoka snaga. Ona je ta koja je tješila male i spavala s njima u njihovim krevetima
kad su plakali za mamom. Nora i Katie možda su bolje u pranju i kuhanju, ali to je Merry koja od tada
održava duh ove obitelji. . . ’

James je mogao samo gledati kako John stavlja glavu u njegove ruke.

‘Oprosti, oče. Maggie sam voljela od trenutka kad sam je bacila pogled na ceilidh u Timoleagu. Naši
roditelji nisu bili za utakmicu; njezini mamica i tata odbili su dopuštenje, ali Maggie i ja smo se svejedno
vjenčali. Odrekla se svega da bude sa mnom, a što sam joj ja? Život dovraga, eto što! Život joj nije bio
ništa bolji nego da sam je okovao u podrum na obroke. I onda . . . Jaysus, oče, ubio sam je stavivši tu
bebu u nju, ali mene i Maggie, kao i ljubav, to. . . strana nas bila je jedna stvar koju smo uvijek imali u
braku. '

'Imate i sedmero prekrasne djece koja su stvorena iz te ljubavi', rekao je James tiho. ‘I na tome morate
zahvaliti Gospodinu.’

John je pogledao prema njemu. ‘Ne želim izgubiti Merryja, ali je li to moja odluka?’

'Ti si njezin otac, John, pa da, je.'

‘Što kaže gospodin Lister?’

‘Da bi trebala ići. Ali onda, on je sav za obrazovanje, predaje kao i na poznatom sveučilištu. Misli da je to
prilika da se Merry poboljša. '

John je opet zastao prije nego što je progovorio. ‘Onda bolje sebe treba. To bi htjela moja Maggie. Iako
mi ‘keper slama srce’.
‘Bit će kod kuće za praznike, Johne. I Bridget O'Mahoney joj se tamo pridružuje, pa će barem ići s nekim
koga poznaje. Mogu se zajedno voziti do Dublina vlakom. Želiš li joj reći ili ću? '

‘Ti, oče. Ne bih znao što bih rekao. '

Kad je James izašao iz sobe, ugledao je Johna kako poseže sa strane stolca prema boci viskija. I osjećao
takvu tugu za finim, dobrim čovjekom, slomljenim surovim životom koji mu je Bog izabrao za život.

Merry i Katie bile su u kuhinji postavljajući stol za čaj kad je otac O’Brien ušao i zatražio da razgovaraju s
Merryem vani. Pozvao ju je da sjedne na klupu u dvorištu.

‘Jesam li nešto skrivio, oče?’

‘Ne, ne, Merry, nikako. Zapravo upravo suprotno. Dobili ste stipendiju. '

‘Znam što?’ Merry se zagledala u njega kao da joj je rekao da će biti pucana.

'Dobili ste stipendiju za internat u Dublinu.'

‘Ja. . . ’

Tada je briznula u plač.

‘Merry, molim te, ne plači. To su prekrasne vijesti. Pobijedili ste djevojke širom zemlje da biste je osvojili.
To znači da ste vrlo pametni. '

‘Ali. . . ali mora postojati pogreška! Znam da nisam uspio. 'To je pogreška, oče, stvarno je.'

‘Ne, Merry, nije. Evo, evo pisma. '

James ju je gledao kako ju čita, izraz lica promijenio se u zaprepaštenje, a zatim u bijedu.

‘Pa, što ti misliš?’, Pitao je.

‘Mislim da je lijepo od njih što mi je nude, ali ne mogu ići.’

'Zašto ne?'

‘Jer me ovdje trebaju Nora i Katie i oni mali. Ne bih napustio obitelj. Što bi tata rekao? '

‘Razgovarao sam s njim i rekao je da ideš. Ponosan je poput udarca na tebe, Merry. '

‘Želi da idem?’

'Da. Misli da je to prekrasna prilika. Kao i ja, i Ambrose ’, dodao je.

'Ali to je Dublin, i to tako daleko.'

‘Razumijem, ali vratit ćete se na praznike i. . . ’James je zastao želeći pažljivo birati riječi. ‘Sretno, svijet je
toliko veći nego ovdje dolje u West Corku, a još više postaje za mlade žene. Uz odgovarajuće
obrazovanje pred vama bi mogla biti prekrasna budućnost. Ambrose je uvijek vjerovao da to činiš. '

'Mogu li . . . mogu li razmisliti o tome? ’

'Naravno, možete. Javite mi kad odlučite. '

U krevetu te noći Merry je priznala Katie što joj je rekao otac O’Brien. Očekujući da će njezina sestra
reagirati bijesno, izjavivši da joj neće dopustiti da ode jer će imati više posla, Merry je bila šokirana kad je
Katie mirno kimnula.

‘’ To je ono što trebaš, Merry ’, rekla je.

'Ne! Moram ostati ovdje i pomoći tebi i Nori da se brinu o Patu i Billu, tati i farmi. . . ’

'A to ćete učiniti odlaskom u grad Dublin i postajući još pametniji nego što već jeste i obogaćujući ovu
obitelj', rekla je. ‘Ellen mi je pokazala neke svoje časopise - Merry, djevojke u Dublinu voze automobile! I
plesati na rock conucertovi, a ne ceilidi. . . Možda bih mogao ponekad doći i posjetiti te i uvjeriti se sam.
Bit ćemo sjajni ovdje bez tebe. Nedostajat ćete nam nešto žestoko, ali vratit ćemo vam se dovoljno u
praznike. '

‘O Katie, bojim se. Dublin je velik grad i znam da bih htio za svima vama. '

‘Znam’, rekla je uzimajući sestru u naručje. ‘Ali reći ću vam nešto, Merry O’Reilly: kad odrastem, ne
ostajem u ovom životu kakav imamo sada. Mammy je umrla zbog toga, a pogledajte Ellen: udala se za
sina farmera i već ima jednu bebu i drugu na putu. Zamijenila je jedan težak život za drugi i ja to neću
raditi. Moj izlaz je moj izgled, a tvoj mozak. Iskoristi ono što ti je Bog dao, Merry, kao što ću i ja, i tada
nitko od nas neće provesti ostatak svog života čisteći svinjsko sranje. Razmisli što bi mama htjela za tebe.
Znam da bi rekla da je to prava stvar za tebe. '

Uz odobrenje voljene sestre i oca, gospođice Lucey, oca O’Briena i Ambrosea koji su svi govorili da bi
trebala ići, Merry se napokon složila.

Na farmi je održano slavlje i Merry već jednom nije smetalo što je tata popio viski, jer je izvadio gusle i
igrao se dok su djeca plesala oko Nove sobe.

Malena Pat zapravo nije razumjela zašto su svi sretni i plešu, ali nije bilo važno, pomislila je Merry, jer je
to bilo prvi put da je vidjela svoju obitelj kako se smiješi otkako je Mammy umrla. Svi osim Nore, koja ju
je bijesno pogledala kad je tata objavio dobru vijest. Ali svi su znali da je ljubomorna eejit, pa ju je Merry
ignorirao.

Početkom rujna, odjevena u novu školsku uniformu, Merry je izašla u dvorište kako bi se oprostila od
svih životinja. Bridgetin tata uskoro bi stigao svojim automobilom kako bi ih oboje odvezao do stanice u
Cork Cityju kako bi zajedno mogli vozom do Dublina. Merry bi to bilo prvi put u vlaku, a kad je to priznala
Bridget, nije joj se nasmijala kako je očekivala, već je rekla da će se sjajno zabaviti, jer će je spremačica
spremati. piknik s puno sendviča za jelo i velikom pločicom čokolade za poslije.

‘Bit će dovoljno da nas dvoje podijelimo, obećajte.’

Možda bi ipak mogli biti prijatelji, pomisli Merry.

U staji za krave bilo je toplo, a čulo se i poznato šuštanje mladih teladi.

‘Sretan!’ Vikao je njezin brat koji je mijenjao slamku. ‘Nemojte se gnjaviti po svojoj finoj novoj odjeći.
Krenite dalje, odavde! ’Otjerao ju je u dvorište, a zatim je zagrlio. 'Nećete sada pohađati zrake i milosti i
vraćati se s blagim dublinskim naglaskom', rekao je. 'Ti se briniš za sebe u velikom gradu.'

‘Hoću, John, vidimo se uskoro.’

Nakon što se oprostila od svinja i pilića, Merry je prešla preko polja kako bi se oprostila od krava, a zatim
se popela na ogradu i pogledala preko doline. Trudila se svim silama da se ne osjeća prestrašeno pri
pomisli na svoj novi život u Dublinu, jer je barem znala da će Ambrose biti tamo. Rekao je da bi mogla
ostati u njegovom domu za vrijeme onoga što je škola nazivala "egzeatima". Ambrose je objasnio da to
znači da je učenicima dopušten izlazak iz škole za vikend, a moglo bi biti predaleko da putuju kući.

‘Čekao sam te, Merry.’

Poskočila je čuvši glas iza nje.

‘Bobby Noiro!’ Okrenula se i pogledala ga. ‘Zašto se ne možeš pozdraviti kao normalna osoba?’ Požalila
se Merry.

‘Danas odlaziš?’

‘Da, Bridgetin tata vozi nas do željezničke stanice u Corku.’

'On je britanski simpatizer', izrugivao se. ‘Tako je zaradio sav novac.’

'Moglo bi biti, ali to je bolje nego da moj slučaj pješice odvučem do stanice', rekla je, do sada imuna na
njegove bodljikave komentare.

‘Imam nešto za tebe’, rekao je i posegnuo u džep hlača da izvadi malu crnu knjižicu. ‘’ Ovo je vrlo
posebna knjiga, Merry. ’To je dnevnik moje bake Nuale. Onoj o kojoj sam ti rekao. Pročitaš ovo i shvatit
ćeš. ’Stavio joj je knjigu u ruke.

‘O Bobby, ne mogu ovo podnijeti! To vam mora biti vrlo dragocjeno. '

‘Pa, dajem vam je jer želim da znate o njezinom životu i vidite što su nam Britanci učinili i kako se moja
obitelj borila za Irsku i slobodu. ’Ovo ti je moj poklon, Merry. Pročitajte, molim vas. ’

‘Ja. . . hvala ti, Bobby. '

Neko je vrijeme zurio u nju, šarenice njegovih tamnoplavih očiju gotovo su bile crne. ‘Vratit ćeš se, zar
ne?’, Na kraju je pitao.

‘Ma naravno da hoću! Za Božić ću biti kod kuće. '

'Zvat ću vas nestalom sestrom dok se ne vratite, kao u grčkoj priči koju ste mi jednom rekli o Sedam
sestara i Željezu', rekao je. ‘A trebat ćeš mi ovdje, Merry. Ti si jedina s kojom mogu razgovarati. '
‘’ Tis Orion, i sigurno, bit ćeš sjajan i bez mene ’, odgovorila je.

‘Ne.’ Bobby je žestoko odmahnuo glavom. 'Trebam te. Ovdje smo različiti od svih. Doviđenja, Merry. Ti
se brini o sebi tamo u gradu Dublinu. I zapamti, tiMoj si. '

Drhteći, Merry ga je gledao kako bježi preko polja. I prvi put joj je bilo drago što odlazi daleko.

Čuvši automobil, Merry je vidjela Bridgetina oca kako se vozi uzbrdo prema farmi, pa je skočila s ograde i
potrčala natrag preko polja.

John, Katie i Nora izašli su da se oproste s Billom i Patom, mlađim dječacima ošišana je kosa i ribana su
lica kako se ne bi osramotili pred Emmetom O’Mahoneyem. Merry je osjetila kako joj suze bole oči kad
je vidjela da je i tata iz kuće izašao u svježoj košulji. Pošao je prema njoj i stavio joj grub poljubac u obraz.

‘Tvoja bi mamica bila ponosna na tebe, Merry’, šapnuo joj je na uho. 'I ja sam.'

Kimnula je, ne mogavši odgovoriti, jer je bila previše zagušena.

‘Vodi računa o sebi u gradu Dublinu i poprilično uči.’ Osjetila je kako joj je ubacio novčić u ruku i zagrlio
je, a odjednom nije htjela ništa više nego da ostane kod kuće.

Ušla je u automobil, sjedeći na plišanom kožnom sjedalu pokraj Bridget i pokušavajući ne plakati. Dok je
automobil izmicao iz dvorišta i mahala svojoj obitelji, sjetila se posljednjih majčinih riječi prema njoj:

Posebna si, Merry, i nemoj zaboraviti da jesi. Obećanje?

Majci je dala obećanje. I potrudila bi se da to zadrži. Lipnja 2008

‘I od tada, kad sam išla kući za praznike, Bobby me uvijek zvao nestalom sestrom’, uzdahnula sam.
Osjećao sam se iscrpljeno; Govorio sam više od dva sata, a Ambrose je pomagao popunjavajući praznine
oko uloge koju su on i otac O’Brien odigrali iza kulisa.

‘Sigurno je bilo porazno kad je tvoja mama umrla.’ Jack je tužno odmahnuo glavom. ‘Bila si tako mlada.’

'Bilo je. I dalje mislim na nju svaki dan, čak i nakon toliko vremena ’, priznala sam. 'Obožavao sam je.'

'Maggie je bila uistinu izvanredna žena', rekao je Ambrose i vidio sam da mu lice izgleda sivo. ‘Vidjevši
kako tvoja obitelj tuguje i znajući da moram učiniti toliko malo da vam svima pomognem. . . ’

‘Ali ti si mi pomogao, Ambrose, i tek počinjem učiti koliko. Dakle, vi ste gospođici Lucey dali
Encyclopaedia Britannicas? Uvijek sam se pitao. '

‘Da, i bilo mi je zadovoljstvo, Mary. Bila si tako snažna, vesela djevojčica i rasla si vrlo brzo kad si bila u
internatu u Dublinu, s pravim učiteljima i resursima koji su pomogli da podstakneš vatru svoje znatiželje.
Iako sam se često pitao bi li bilo bolje da ostaneš sa svojom obitelji, s ljubavlju svoje braće i sestara oko
sebe. '

‘Ambrose, ne kajem se što sam išao u školu u Dublinu’, uvjeravao sam ga. 'Znam da sam imao samo
jedanaest, ali imao sam izbor i tada i znam da sam napravio pravi. Da sam ostao u West Corku, nikad ne
bih išao na sveučilište. Najvjerojatnije bih se udala za farmera i imala toliko djece kao moja mamica ’,
slabo sam se našalila.

'Volio bih upoznati vašu - moju obitelj', rekao je Jack. 'Tako je čudno pomisliti da su na nekoliko sati
odavde ljudi koji dijele našu krv.'

Ambrose je ustao i počeo čistiti naše čaše.

‘Ne brini zbog svega toga, Ambrose’, rekao sam. ‘Sve ću oprati prije nego što odemo.’
‘Mary, nisam još toliko oronuo’, rekao je, ali vidio sam da mu se ruka tresla kad je uzeo moju praznu čašu
s vodom. Stala sam i nježno ga izvadila iz njegova dohvata.

‘Što je bilo, Ambrose?’

Uputio mi je tužan osmijeh. ‘Dobro me poznaješ, Mary. Ja . . tamo su . . . aspekti vaše prošlosti za koje
znam da sam trebao razgovarati s vama kad sam vam davao taj smaragdni prsten prije svih tih godina.
Tada je uvijek bilo sutra, ali ti si nestao trideset i sedam godina. I sad smo tu, a ja ću vam još objasniti sve
što se dogodilo. '

'Što misliš?'

‘O draga, kao što vidite, doista se osjećam vrlo umorno. Zašto se ti i Jack ne vratite sutra, kad smo svi
umovi osvježeni? ’Predložio je. ‘Sve dok mi možete obećati da ćete se vratiti?’

‘Naravno’, rekao sam i privukao ga u zagrljaj, osjećajući krivnju što sam ostavio ovog čovjeka, koji mi je
bio ništa manje nego otac, težak na mojim ramenima.

Kad smo Jack i ja oprali čaše i šalice iz dnevne sobe i osigurali da Ambrose sjedne na stolicu, izašli smo iz
kuće na topli večernji zrak. Na trgu Merrion bilo je tiho, a ulična svjetla tek su se upalila, dugo ljetno
večernje svjetlo i dalje je bacalo blagi sjaj.

Jack i ja smo na brzinu pojeli ribu i pomfrit u hotelskom restoranu, umovi su mi bili toliko puni uspomena
na moju obitelj da sam jedva čuo kako Jack govori.

‘Mama, znaš što?’ Rekao je, probijajući se u moje misli. ‘U pravu si: mislim da bi Mary-Kate trebala biti
ovdje u Dublinu s nama. Pretpostavljam da ćemo neko vrijeme biti u Irskoj, a vi biste je trebali pitati želi
li preletjeti. Kakva god bila ova zagonetka nestale sestre, osjećala bih se puno bolje da smo svi ovdje
zajedno. '

‘Da’, složio sam se, ‘potpuno si u pravu. Trebala bi biti ovdje, za svaki slučaj. . . ’

‘U slučaju w Lipnja 2008

‘I od tada, kad sam išla kući za praznike, Bobby me uvijek zvao nestalom sestrom’, uzdahnula sam.
Osjećao sam se iscrpljeno; Govorio sam više od dva sata, a Ambrose je pomagao popunjavajući praznine
oko uloge koju su on i otac O’Brien odigrali iza kulisa.

‘Sigurno je bilo porazno kad je tvoja mama umrla.’ Jack je tužno odmahnuo glavom. ‘Bila si tako mlada.’

'Bilo je. I dalje mislim na nju svaki dan, čak i nakon toliko vremena ’, priznala sam. 'Obožavao sam je.'

'Maggie je bila uistinu izvanredna žena', rekao je Ambrose i vidio sam da mu lice izgleda sivo. ‘Vidjevši
kako tvoja obitelj tuguje i znajući da moram učiniti toliko malo da vam svima pomognem. . . ’

‘Ali ti si mi pomogao, Ambrose, i tek počinjem učiti koliko. Dakle, vi ste gospođici Lucey dali
Encyclopaedia Britannicas? Uvijek sam se pitao. '

‘Da, i bilo mi je zadovoljstvo, Mary. Bila si tako snažna, vesela djevojčica i rasla si vrlo brzo kad si bila u
internatu u Dublinu, s pravim učiteljima i resursima koji su pomogli da podstakneš vatru svoje znatiželje.
Iako sam se često pitao bi li bilo bolje da ostaneš sa svojom obitelji, s ljubavlju svoje braće i sestara oko
sebe. '

‘Ambrose, ne kajem se što sam išao u školu u Dublinu’, uvjeravao sam ga. 'Znam da sam imao samo
jedanaest, ali imao sam izbor i tada i znam da sam napravio pravi. Da sam ostao u West Corku, nikad ne
bih išao na sveučilište. Najvjerojatnije bih se udala za farmera i imala toliko djece kao moja mamica ’,
slabo sam se našalila.

'Volio bih upoznati vašu - moju obitelj', rekao je Jack. 'Tako je čudno pomisliti da su na nekoliko sati
odavde ljudi koji dijele našu krv.'

Ambrose je ustao i počeo čistiti naše čaše.

‘Ne brini zbog svega toga, Ambrose’, rekao sam. ‘Sve ću oprati prije nego što odemo.’

‘Mary, nisam još toliko oronuo’, rekao je, ali vidio sam da mu se ruka tresla kad je uzeo moju praznu čašu
s vodom. Stala sam i nježno ga izvadila iz njegova dohvata.

‘Što je bilo, Ambrose?’

Uputio mi je tužan osmijeh. ‘Dobro me poznaješ, Mary. Ja . . tamo su . . . aspekti vaše prošlosti za koje
znam da sam trebao razgovarati s vama kad sam vam davao taj smaragdni prsten prije svih tih godina.
Tada je uvijek bilo sutra, ali ti si nestao trideset i sedam godina. I sad smo tu, a ja ću vam još objasniti sve
što se dogodilo. '

'Što misliš?'

‘O draga, kao što vidite, doista se osjećam vrlo umorno. Zašto se ti i Jack ne vratite sutra, kad smo svi
umovi osvježeni? ’Predložio je. ‘Sve dok mi možete obećati da ćete se vratiti?’

‘Naravno’, rekao sam i privukao ga u zagrljaj, osjećajući krivnju što sam ostavio ovog čovjeka, koji mi je
bio ništa manje nego otac, težak na mojim ramenima.

Kad smo Jack i ja oprali čaše i šalice iz dnevne sobe i osigurali da Ambrose sjedne na stolicu, izašli smo iz
kuće na topli večernji zrak. Na trgu Merrion bilo je tiho, a ulična svjetla tek su se upalila, dugo ljetno
večernje svjetlo i dalje je bacalo blagi sjaj.

Jack i ja smo na brzinu pojeli ribu i pomfrit u hotelskom restoranu, umovi su mi bili toliko puni uspomena
na moju obitelj da sam jedva čuo kako Jack govori.

‘Mama, znaš što?’ Rekao je, probijajući se u moje misli. ‘U pravu si: mislim da bi Mary-Kate trebala biti
ovdje u Dublinu s nama. Pretpostavljam da ćemo neko vrijeme biti u Irskoj, a vi biste je trebali pitati želi
li preletjeti. Kakva god bila ova zagonetka nestale sestre, osjećala bih se puno bolje da smo svi ovdje
zajedno. '
‘Da’, složio sam se, ‘potpuno si u pravu. Trebala bi biti ovdje, za svaki slučaj. . . ’

‘U slučaju w šešir, mama? Nećete li mi reći što vas je toliko prestrašilo? Zaustavili ste svoju priču upravo
kad ste išli u internat, pa što se dogodilo nakon toga? Je li to bilo povezano s onim čudnim Bobbyjevim
likom koji te nazvao nestalom sestrom? ’

‘Ja. . . želio si znati o mom djetinjstvu, Jack, i kako se Ambrose u njega uklopio. Sad sam vam rekao.
Dakle, ne, Jack, ne mogu ti više reći. Tek dok za sebe ne saznam neke činjenice. '

‘Ali ako se Ambrose nije vidio ili čuo s vama otkad ste otišli, mora postojati razlog za to? '

‘Molim te, Jack, dosta je pitanja, i ja sam jako umoran i samo trebam malo odspavati. Kao što je moja
draga mamica znala reći, ujutro će stvari biti bolje. '

Završili smo večeru u tišini, a zatim zajedno krenuli prema liftu. ‘Koji je pod tvoja soba?’ Pitala sam dok
smo kročili u nju.

'To je samo niz hodnik od vašeg, pa bilo kakav problem, samo mi javite.'

‘Siguran sam da ih neće biti’, rekao sam, ‘ali hoćete li nazvati Mary-Kate i pitati je hoće li moći preletjeti
čim bude mogla? Evo. ’Iskopao sam torbu, izvadio torbicu i pružio Jacku svoju kreditnu karticu. 'Plati let
za to i što god učiniš, nemoj je paničariti.'

‘Kao da.’ Jack je zakolutao očima. ‘Samo ću joj reći da naša mama ide na put samootkrivanja i da bi
trebala biti ovdje da to vidi. Laku noć, mama. ’Jack me poljubio u čelo, a zatim se okrenuo hodnikom u
smjeru svoje sobe.

‘Spavaj mirno!’ Zvala sam.

'I ne dopustite da vas stjenice grizu', skandirao je, kao i od malih nogu.
Ušao sam u svoju sobu, svukao se, oprao i popeo se u čudesno udoban krevet. Zabilježio sam da ću
promijeniti tridesetpetogodišnji madrac onog trenutka kad sam se vratio kući na Novi Zeland - još uvijek
sam imao onaj koji je Jock kupio netom nakon što smo se vjenčali. Ležao sam i zatvorio oči kako bih
pokušao zaspati, ali oko mog mozga toliko je zujalo, činilo mi se kao da ga je košnica pčela kolonizirala.
Shvatio sam da postoje imena koja su se spominjala u Nualinom dnevniku kojih sam se sada sjećala iz
vlastitog djetinjstva.

Nema smisla pokušavati večeras sve to riješiti, rekao sam si, ali ipak, san nije došao.

Koristio sam tehnike opuštanja koje sam sakupljao tijekom godina, iako su me ostavljale napetijom jer
niti jedna od njih nikada nije radila. Na kraju sam ustao kako bih pronašao svoju bocu bescarinskog
viskija i drogirao se u nemiran san.

‘U redu’, rekao je Jack kad mi se sljedećeg jutra pridružio dolje na doručku. 'Let MK-a već je u zraku, a što
bi sa svim usputnim zaustavljanjima i vremenskom razlikom trebala biti ovdje negdje iza ponoći', rekao
je dok smo sjeli jesti.

‘Čuda modernog doba’, nasmiješila sam se. ‘Cijeli taj svijet po danu. Koliko smo daleko stigli kao ljudi. U
mom djetinjstvu to bi se smatralo čudom. '

'Iz onoga što ste mi rekli jučer, zvuči kao da ste imali vrlo težak odgoj', rekao je Jack nesigurno dok je
stajao pored mene u bifeu i gomilao slaninu i jaja na svoj tanjur.

'Sigurno nikada nismo imali ovakve doručke, ali nikada nismo ni bili gladni. Da, život na farmi bio je težak
i svi smo morali raditi svoje poslove, ali bilo je i puno ljubavi i smijeha. Toliko mi je nedostajalo kad sam
otišao u internat, iako u mokrim zimskim jutrima nije bilo svinjske gnojiva koje bi se trebalo očistiti iz
ogrlice. Jedva sam čekao da se vratim kući za praznike. '

‘Zar vam braća i sestre nisu zamjerali što ste stekli bolje obrazovanje od njih?’
'Ne, uopće. Mislim da su me se svi sažalili. Morao sam biti oprezan da se ne vratim iz Dublina s bilo
kakvim "blagodatima" na sebi, kako su rekli. Katie mi je najviše nedostajala ’, uzdahnula sam. 'Bili smo
vrlo bliski kad smo bili mladi.'

‘Zvučalo je tako, iz onoga što ste rekli. Ipak niste održali kontakt. Upravo ste izbacili sve iz svoje prošlosti
kad ste odlazili. Zašto, mama? ’

Sin me pogledao, njegove me plave oči nagovarale da objasnim.

‘Kao što rekoh, reći ću vam sve, samo ne još. Idemo sada čuti što mi Ambrose ima za reći. '

'U redu. Ubrzo ću uzeti mobitel iz svoje sobe i nazvati Ginette u špilji u Provansi da joj kažem da ću neko
vrijeme biti odsutna. '

‘Molim te, Jack’ - uhvatio sam ga za ruku prije nego što je napustio stol - ‘ako si potreban tamo,
obećavam da to mogu učiniti sam’.

‘Znam da možeš, mama, ali žetva nije dulja od mjesec dana, a ovo je puno važnije. Naći ćemo se u
predvorju za petnaest, zar ne? '

Kad smo se približili Ambroseovim ulaznim vratima, predosjećao sam da mi želi reći nešto važno - čak i
životnu promjenu. Pozvonila sam na vrata i osjetila kako me preplavljuje val strepnje.

Ambrose nas je dočekao unutra, ali dok nas je uvodio u dnevnu sobu, pomislila sam da izgleda svaku od
osamdeset i pet godina koliko je proveo na zemlji.

Jack i ja smjestili smo se na sofu kao i jučer.

‘Osjećate li se dobro danas? Izgledaš malo blijedo, Ambrose «, rekao sam.

‘Priznajem da nisam spavao onako čvrsto kao inače, Mary.’

‘Mogu li napravitie kavu za vas? Čaj? ’Ponudio je Jack.

'Ne hvala. Imam vodu koja bi, nakon količine viskija koju sam popio jučer, trebala napuhati vitalne
organe na koje se svi toliko oslanjamo. Otvoreno rečeno, ja nemam druge bolesti osim silnog mamurluka
’, nasmiješio se.

‘Bi li radije da se vratimo kasnije? Dati vam malo vremena da to prespavate? ’Ponudio sam.

'Ne ne. Osjećam da bih, iako mi je ostalo daha na ovoj zemlji, a ti si zapravo ovdje, trebao reći istinu.
Alternativa je pismo koje je poslao neki bezimeni odvjetnik nakon moje smrti. Što sam i planirao učiniti
dok se nisi pojavio na mom pragu ’, zahihotao se.

Instinktivno sam posegnuo za Jackovom rukom, a on je stisnuo moju. ‘Ambrose, što god bilo, najbolje je
reći, zar ne?’

‘Jest, draga moja. Kad sam vas jučer čuo kako s ljubavlju govorite o svom djetinjstvu i obitelji, znao sam
da će vam ono što vam moram reći biti jako teško, ali— ’

‘Ambrose, molim te, složili smo se, nema više tajni’, preklinjala sam ga. 'Mislim, nema ničega što biste
mogli reći meni ili Jacku, a što već ne znam, zar ne?'

'Zapravo postoji. Kad sam ti dao taj prsten na tvoj dvadeset i prvi rođendan '- pokazao mi je rukom -'
Zakleo bih se da ću ti reći istinu o njegovom porijeklu. Ali, u zadnji trenutak nisam. '

'Zašto? A zašto je prsten toliko važan? ’

'Upravo ću vam reći, ali radije se bojim da priča koju ste mi jučer ispričali o ljudima za koje vjerujete da
vas prate od hotela do hotela ima neke veze.'

'Žao mi je, Ambrose, nemaš smisla.'

‘Pokušajte shvatiti da predmeti mogu postati simboli od važnosti za različite frakcije. Ove žene koje su
stigle na kućni prag vaše kćeri na Novom Zelandu, govoreći o tome da je Mary-Kate nestala sestra
sedmero, nisu, vjerujem, izravno povezane s vašim vremenom ovdje u Dublinu prije vašeg odlaska. '

‘Ambrose, to ne možeš znati. . . ’

‘Draga moja Mary, moglo bi te iznenaditi ili ne, da sam slutio u kakvu si situaciju upao. Pogotovo tijekom
te prošle godine. Živiš pod mojim krovom, sjećaš se? '

Imao sam milost da se zacrvenim. 'Da. Žao mi je, Ambrose. Ali ovaj prsten. . . ’Podignuo sam ruku da je
Jack vidi. 'Rekli ste mi da je sedam točaka oko dijamanta bilo za svaku od nas sedam sestara i braće, a
majka je sjedila u središtu.'

‘Jesam, ali nažalost, Mary, i na moju vječnu sramotu, to je bila laž. Ili točnije, izmislio sam priču o
njegovom dizajnu za koju sam znao da će vam se svidjeti zbog vaše fascinacije mitovima o sedam sestara
i činjenice da ste jedna od sedmero braće i sestara. '

Zurila sam u njega, šokirana do srži da mi je lagao ovaj čovjek kojeg sam toliko obožavala i kojem sam
vjerovala iznad svih ostalih.

‘Pa’ - teško sam progutao slinu - ‘odakle je prsten?’

‘Prije nego što vam obojici kažem kako sam došao do toga, trebao bih postaviti scenu. Možda je prva
stvar koju moraš razumjeti, Jack, iako su Irci bili pobjednici u ostvarenju svog sna o neovisnosti, to je bilo
pod uvjetima britanske vlade. Zemlju su podijelili na sjever koji su vodili Britanci i Republiku Irsku na
jugu. Nije se puno popravilo za siromašne s obje strane granice. Do vašeg rođenja 1949. godine, Mary,
Ireland je tek postala republika, ali razine siromaštva ovdje su bile više-manje iste kao i 1920-ih. Mnogi
su se doselili u Ameriku, ali oni koji su ostali patili su od posljedica još jedne depresije koja je visila širom
Europe nakon Drugog svjetskog rata. U Irskoj su bila mračna vremena; kao što ste iskusili, obitelji poput
vaše živjele su samo na razini egzistencije - drugim riječima, koristeći ono što su uzgajali kako bi
prehranile i odijevale svoje obitelji. A posebno za Irske žene, gotovo se ništa nije promijenilo. '

'Kažete da je Irska zapela u prošlosti, iako su se stvari politički promijenile', rekao je Jack.
'To se sigurno odnosilo na ruralna područja kao što je West Cork', kimnuo je Ambrose. ‘U vrijeme vašeg
rođenja, Mary, upravo sam završio svoj DPhil ovdje u Trojstvu i tek sam promoviran u znanstvenog
novaka. Kao što ste jučer čuli, redovito sam putovao dolje u Timoleagu da vidim svog dragog prijatelja
Jamesa - oca O’Briena - koji je nedavno zauzeo prvo mjesto svećenika župe koja je obuhvaćala
Timoleagu, Clogagh i Ballinascarthy. Imala sam malo prijatelja i još manje obitelji, a James mi je bio
najbliži prijatelj i pouzdanik. '

‘Bila je to duga vožnja za vas, zar ne?’ Stavila sam.

‘Još duže prije nego što si se rodio, draga moja, jer tada nisam imao svoju crvenu Bubu. Spustio sam se
vlakom i sjećam se da me gospođa Cavanagh, kućna pomoćnica u svećeničkoj kući, pozdravila kao da
sam smrdljivi svežanj morskih algi ispranih na obali ’, zahihotao se.

‘Gospođi Cavanagh se nitko nije svidio’, rekao sam s osjećajem.

‘Doista nije. Mary, moj se život promijenio u jednom takvom posjetu kad sam vidio Jamesa. Dakle,
dopustite mi da vas vratim u zapadni Cork i vrijeme koje je tada bilo, do trenutka vašeg rođenja u
studenom 1949. . . ’ Studenoga 1949

Otac James O’Brien skočio je budan i uspravno sjedio. Beba koja je plakala ispunila mu je snove i dok je
slušao, shvatio je da je još uvijek može čuti. Uštipnuvši se kako bi bio siguran da još uvijek ne spava, i
shvativši da nije, izašao je iz topline svog kreveta, prišao prozoru koji je gledao na prednju stranu kuće i
povukao zavjese. Nikoga nije mogao vidjeti na stazi ili u vrtu - očekivao je da će paziti mlada majka s već
velikim leglom, koja mu je došla radi utjehe jer joj je bilo teško da se snađe. Izvukavši krilo, nagnuo se i
spustio pogled kako bi se uvjerio da na ulaznim vratima nema nikoga, a onda je izdahnuo od
iznenađenja. Izležavajući se u, kako se činilo, pletenoj košarici za kupovinu vrtio se snop pokrivača. Što je
definitivno bilo odakle je dolazilo plakanje.
James se prekrižio. Bebe su sporadično ostavljane na pragu prezbiterija u Dublinu, ali otac O’Donovan,
njegov tamošnji svećenik dok je bio đakon, uvijek je imao posla s njima. Kad ga je James pitao kamo su ih
odveli, slegnuo je ramenima.

‘Dolje do lokalnog samostanskog sirotišta. Neka im Gospodin pomogne svima kad jednom stignu ',
dodao je.

Budući da je Dublin bio veličine, rijetko se događalo da se takve stvari događaju kad su se mlade dame
upale u nevolje, ali ovdje u tako čvrstoj zajednici, gdje je James u šest mjeseci koliko je ovdje bio naučio
da svi znao je svačije poslovanje bolje od svog, iznenadio se. Odjenuo se užurbano, navukavši debeli
skakač iz Arana da odbije zimu u West Corku, a zatim je mentalno provjerio svoje župljane. Da, očekivao
je niz mladih žena, ali sve su bile udate i dale su otkaz u očekivanju svojih novih dolazaka. Kad je otvorio
vrata svoje spavaće sobe, prošao hodnikom, a zatim dolje, njegov je um prolazio kroz sve kćeri
tinejdžerice u župi.

'Dragi Bože! Odakle dolazi taj kik? '

James je pogledao iza sebe i vidio svog prijatelja Ambrosea kako stoji na vrhu stuba, odjeven u
provjerenu pidžamu.

‘Na pragu je vani ostala beba. Upravo ću ga unijeti unutra. '

'Pokupit ću svoj ogrtač i začas ću sići', rekao je Ambrose kad je James otključao zasun i otvorio ulazna
vrata.

Dobra vijest je bila da je barem od vrištanja već znao da neće povući pokrivače djeteta koje je već bilo
plavo i beživotno. Drhteći na hladnom vjetru, podigao je pletenu dršku i podigao košaru unutra.

'Moj moj. Sad bi ovaj paket mogao biti još zanimljiviji od paketa knjiga koje sam poslao iz Hatcharda ’,
rekao je Ambrose dok su njih dvoje stajali nad košarom.

'Upravo tada', rekao je James duboko udahnuvši i pripremajući se otkriti dijete, nadajući se samo da
jadno stvorenje nije bilo toliko unakaženo da ga je majka napustila.
'Doista postoji stvar', rekao je Ambrose dok su obojica zurila dolje u ono što je izgledalo - čak i dvojici
amatera - savršeno oblikovano, makar crveno u licu, novorođenče.

‘Pitam se djevojčica ili dječak?’, Razmišljao je Ambrose pokazujući na komad tkanine koji je prekrivao
djetetove genitalije.

‘Otkrit ćemo, ali prije nego što to učinimo, uzmimo to u moju radnu sobu i zapalimo vatru. Njegovi
maleni vrhovi prstiju izgledaju plavo. '

Kad je James položio košaru na prostirku ispred ognjišta i zapalio vatru, Ambrose je nastavio zuriti dolje
u bebu čije se vrištanje sada stišalo do neobičnog cviljenja nezadovoljstva.

'Čini se da s pupkom nešto nije u redu', rekao je Ambrose. ‘Iz nje viri krvava siva stabljika.’

‘Zar se ne sjećate svojih predavanja iz biologije?’, Zakukuljao je James. ‘To je ono što ostaje od
pupkovine koja majku veže za dijete.’ Kleknuo je pokraj košare. 'Izgleda da je ova mala točkica stara ne
više od nekoliko sati. Da vidimo je li to djevojčica ili dječak. '

'Kladio bih se u nekoliko poteza da je to djevojčica. Pogledajte samo te oči. '

James je to učinio, i iako je koža oko njih bila crveno crvena od plača, oči su bile ogromne - tamnoplave,
uokvirene dugim tamnim trepavicama.

'Rekao bih da ste bili u pravu', složio se James kad je bojažljivo odmaknuo vlažnu, zaprljanu krpu kako bi
otkrio da da, dojenče u košarici bilo je žensko.

'Kakva šteta, sad ne možeš djetetu nadjenuti ime Moses', procijedio je Ambrose. ‘Mislite da je
novorođenče zbog pupkovine, ali stvarno je prilično velika. Nije da sam stručnjak za takve stvari ’, dodao
je.

James je pogledao punašne male ruke i bedra - bebine su ga noge uvijek podsjećale na žabe - i kimnuo.
‘Istina, ovo dijete doista izgleda bolje nahranjeno od većine mršavih grinja koje ovdje krštavam. Sad,
mogu li vam vjerovati da joj pripazite dok pronađem krpu iz kuhinje koja će zamijeniti ovaj ljepljivi
nered? '

'Naravno. Oduvijek sam volio bebe, a i ja ih volim ', rekao je Ambrose. ‘Eto, malena’, umirivao je dijete
kad je James odlazio, ‘sad si s nama na sigurnom’.

Kad se James vratio, pribjegavši thVrućim tiskom i kidanjem jednog od besprijekorno opranih plahti
gospođe Cavanagh, beba je zurila u Ambrosea dok joj je tiho mrmljao.

James se zahihotao slušajući. ‘Govoriš joj latinski?’

'Naravno. Nikad nije prerano za početak učenja, zar ne? '

‘Sve dok je drži tiho i mirno, dok se ja bavim drugim krajem stvari, možete se služiti bilo kojim jezikom
koji želite. Moramo je podići i staviti na ručnik kako bih je mogao očistiti. '

‘Pusti me da je držim. . . ’

James je s istinskim iznenađenjem promatrao kako je Ambrose jednom rukom uhvatio djetetovu glavu, a
drugu joj ugurao ispod donjeg dijela leđa, a zatim je nježno položio na ručnik koji je James položio blizu
vatre.

'Čini se kao da imate smisla s malim', komentirao je James.

'Zašto, zaboga, ne bih i ja?'

'Pravi. Sada ću se potruditi napraviti salvetu, iako će mi to biti prvi put. '

Dok je Ambrose nastavio razgovarati s bebom - ovaj put na grčkom - James se trudio očistiti i zatim
učvrstiti komadić poderane plahte oko bebinog punašnog dna.
'To će morati učiniti', rekao je dok joj je vezivao čvor tik ispod pupka.

‘Je li u košarici ostala ijedna bilješka?’, Pitao je Ambrose. ‘Ili neki trag tko bi mogla biti majka?’

‘Nije vjerojatno da će ih biti, ali. . . ’James je istresao pokrivač koji je pratio bebu i mali je predmet pao na
pod. ‘O moj’, dahnuo je James sagnuvši se da ga podigne.

‘Je li to prsten?’ Rekao je Ambrose.

Zajedno su otišli do svjetla na radnom stolu kako bi pregledali predmet na dlanu Jamesove ruke. To je
doista bio prsten, neobično izrađen u obliku zvijezde, sa smaragdnim kamenjem postavljenim oko
središnjeg dijamanta.

'Nikad nisam vidio nešto slično', dahnuo je Ambrose. 'Ima sedam bodova, a boje smaragda su tako
prozirne i živahne. . . to ne može biti bižuterija, James. Rekao bih da je ovo prava stvar. '

‘Da.’ James se namrštio. 'Pomislili biste da bi netko tko si može priuštiti ovakav prsten mogao zadržati
svoju djevojčicu. Umjesto da odgovara na pitanja, prsten je jednostavno podigao više. '

'Možda je iz dobrostojeće obitelji, koja je proizvod zabranjene ljubavi, a majka se morala riješiti da se ne
bi suočila s optužbama roditelja', sugerirao je Ambrose.

'Očito ste čitali previše ljubavnih romana', zadirkivao ga je James. ‘Koliko znamo, prsten bi mogao biti
ukraden. Bez obzira na njegovo podrijetlo, zasad ću ga čuvati na sigurnom mjestu ’, rekao je James.
Dohvatio je mali ključ i kožnu torbicu u kojoj je držao srebrni križ koji su mu roditelji dali na potvrdu iz
ladice stola. Gurnuo je prsten s križem, a zatim otišao do svoje police s knjigama i otključao ormar ispod
jedne od polica.

‘Tu skrivate svoj viski od gospođe Cavanagh?’, Nasmijao se Ambrose.

'To i druge stvari koje joj ne želim da pronađe', rekao je James dok je kožnu torbicu gurnuo u ormar i
zaključao.
‘Pa, jedno je sigurno ', rekao je Ambrose, gledajući bebu koja je sada mirno ležala na ručniku," čini se da
je naša djevojčica zaista posebna. Vrlo je budna. '

Međutim, čak ni Ambroseova nježna pažnja više se nisu držala pod utjecajem jer je beba shvatila da joj
je trbuščić ostao prazan i ona je ponovno počela vrištati. Ambrose ju je primio u zagrljaj i nježno ljuljao,
bezuspješno.

'Ovoj djevojci treba majčino ili bilo čije mlijeko', rekao je Ambrose. ‘A to nije nešto što svatko od nas
može pružiti. Što da radimo sada, James? Oteti najbližu kravu i zabiti joj vime u usta? '

‘Nemam pojma’, nemoćno je uzdahnuo James. 'Morat ću poslati poruku ocu Nortonu u Bandonu i vidjeti
što bi on predložio.'

‘Ne mislim što će joj se na kraju dogoditi, već sada pričam o tome!’, Povisio je glas Ambrose. ‘Ah, dušo,
kako sićušna grinja može stvoriti tako glasan zvuk!’

Baš kad su obojica na rubu panike, zakucalo je na vrata radne sobe.

‘Tko je to, zaboga, u ovo doba jutra?’, Zahtijevao je Ambrose.

‘To mora biti Maggie, moja pomoć u kući na slobodan dan gospođe Cavanagh. Uđi! ’Pozvao je James.

Par velikih očiju smaragdne boje, postavljenih u blijedu irsku kožu prošaranu pjegama, pojavilo se oko
vrata. Imala je sjajnu crvenu kosu koja joj se prebacila preko ramena u ringlete, a pridržavala ju je
marama.

'Bok tata . . . ’

‘Uđi, Maggie, uđi’, rekao je James. ‘Kao što vidite, imamo gosta. Ostala je u košari na pragu neko vrijeme
u noći. '

‘Ma ne!’ Maggieine su se oči otvorile još šire od šoka i iznenađenja.

'Jesi li . . . poznajete li neke mlade žene lokalno koje bi mogle imati, hm, dobro. . . ’

‘Upali su u probleme?’ Dovršila je njegovu rečenicu.

'Da.'

Maggie se namrštila dok je razmišljala o tome, a James je po prvi puta vidio početke linija urezanih na
njezinu mladom licu - dovedene tamo silnom tjelesnom teškoćom života koji je proživjela. Znao je da kod
kuće ima četiri malene i opet je bila trudna. Također je primijetio da joj je koža oko očiju pocrvenjela,
kaoako je nedavno plakala, a ispod njih su se nalazile tamne mrlje iscrpljenosti.

‘Ne, oče, ne mogu se sjetiti nikoga.’

'Jesi li siguran?'

‘Sigurna sam’, rekla je, gledajući ga ravno u oči. 'Taj mladi' un treba hraniti ', komentirala je očito. ‘A taj
kabel treba vidjeti.’

‘Znate li nekoga tko trenutno njeguje ove dijelove? I bi li bio spreman za drugu, samo dok ne nađemo
mjesto za nju? Odnosno, ako ne uspijemo pronaći njezinu mamicu. '

Uslijedila je stanka dok je Maggie zurila u Jamesa. ‘Ja. . . ’

‘Da, Maggie?’

‘O oče. . . ’

James je promatrao Maggie kako joj stavlja lice u ruke. ‘Moja je beba prešla u Božje ruke tek jučer,
dakle. . . ’
‘Maggie, jako mi je žao. Došao bih održati posljednje obrede. Zašto mi nisi rekao? '

Kad je Maggie ponovno podigla pogled, James je vidio strah u njezinim očima.

‘Molim vas, oče, trebao bih ha’, rekao sam vam, ali ja i John nismo si mogli priuštiti pravi pokop. Došla je
mjesec dana ranije, vidite, i ona. . . udahnula je posljednje u meni, dakle. . . ’Duboko je dahćući
udahnula. ‘Mi. . . smjestili je s bratom koji je na isti način umro, ispod hrasta na našem polju jučer.
Oprosti mi, oče, ali— ’

‘Molim te.’ Jamesu su počele odzvanjati uši od reketa koji je beba izrađivala i užasa onoga što mu je
Maggie upravo rekla. ‘Nema potrebe tražiti moj oproštaj ili Božje. Doći ću na farmu i održati misu za
dušu vaše bebe. '

'Ti bi?'

'Ja bih.'

‘O oče, ne znam kako da ti zahvalim. Otac O’Malley rekao bi da je beba dušom prokleta jer nije
pokopana u svetom tlu. '

‘I reći ću vam, kao Njegov glasnik na zemlji, dječja duša sigurno nije. Pa, Maggie, hoćeš li nam reći da
jesi? . . mlijeko?'

‘Da, oče, izgleda kao da je ovdje i čeka to.’

‘Onda. . . biste li bili spremni nahraniti ovo dijete? '

‘Svakako da bih, ali nisam zapalio ostatak vatre, ni domet, ni—’

‘Ne brinite ni za što od toga. Siguran sam da se možemo snaći neko vrijeme dok se vi brinete o djetetu.
E, Ambrose? '
'Naravno. Evo. ’Ambrose je pružio Maggie dijete. Promatrao je kako Maggie s djetetom gleda tako
srušeno da mu je to gotovo slomilo srce na dva dijela.

‘Odvest ću je u kuhinju da je nahranim, pa’, rekla je, oporavljajući se.

'Ne, kuhinja se smrzava', rekao je James. ‘Sjediš tamo na stolici kraj vatre. Javite nam kad se napunila. '

‘Jeste li sigurni, oče? Ja— ’

'Potpuno. Za sve ćemo se pobrinuti, zar ne, Ambrose? '

'Naravno. Uzmi koliko god trebaš, draga moja. '

Dvojica muškaraca napustili su radnu sobu.

Ambrose je sjedio na stolcu u kuhinji, pokrivač ga je omotao oko sebe dok je James ponovno poticao
pećnicu i čekao da čaj zakuha kako bi mogli popiti šalicu čaja.

‘Jesi li dobro, prijatelju?’, Pitao ga je James. ‘Izgledaš prilično blijedo.’

‘Priznajem da sam šokiran jutarnjim događajima. Ne samo po dolasku djeteta na vaš kućni prag, već i
mladoj Maggie. . . ’Ambrose je uzdahnuo i odmahnuo glavom. 'Svoje je novorođenče sahranila tek jučer,
a opet je ovdje na poslu, unatoč tome što mora biti znatna fizička iscrpljenost i neumoljiva tuga.'

‘Da.’ James je zagrijao ruke na poligonu dok je htio da čajnik požuri i prokuha. I njemu je trebala utjeha,
a mogla je doći samo u šalici vrućeg, slatkog čaja. ‘Ovdje je ljudski život jeftin, Ambrose - moraš shvatiti
da smo ti i ja vrlo privilegirani na svoje različite načine. U mojoj crkvi u Dublinu štitio me svećenik, dok
sam ovdje na prvoj crti bojišnice. A ako želim ostati i preživjeti, moram razumjeti načine stada kojem
služim. A to je jato uglavnom siromašno i bori se da ostane na životu. '

‘Prema onome što sam vidio jutros, sigurno će provjeriti čak i vašu vjeru u Boga?’
'Naučit ću i nadam se da mogu pružiti utjehu onima koji su pogođeni situacijama koje ne mogu ni
zamisliti. Ne iskušava moju vjeru, Ambrose, jača je, jer ja sam Božje ruke ovdje na zemlji. I ono malo što
mogu učiniti za njih, učinit ću. '

Kuhalo je napokon slabo zazviždalo i James je zalio vrelu vodu preko čajnih listova.

‘A što je s bebom? Taj dragocjeni novi život? '

‘Kao što rekoh, moram poslati poruku ocu Nortonu; on će znati lokalni sirotište, ali. . . ’James je
odmahnuo glavom. 'Jednom su me poslali da obavljam posljednje obrede djetetu koje umire od
tuberkuloze u samostanskom sirotištu u blizini moje stare dublinske župe. ’Bilo je užasno mjesto; Ne
mogu reći da nije. Bebe su imale tri do krevetića, prljave od vlastitog nereda, a koža im je bila živa od uši.
..’

'Možda bi se parovi uopće trebali odreći aktivnosti koja ih dovodi ovamo', rekao je Ambrose dok je
James stavljao šalicu čaja ispred sebe.

'Teško bih rekao da bi to ikad mogao biti odgovor', upozorio je James. ‘To je prirodni ljudski instinkt, kao
što dobro znate. I jedini oblik utjehe koji imaju neki od ovih siromašnih mladih parova. '

Plaho je zakucalo na kuhinjska vrata.

‘Uđi’, pozvao je James i pojavila se Maggie s djetetom čvrsto zaspanim u naručju. 'Uzela je punu hranu i
sad je tiha. Pitao sam se, oče, mogu li uzeti malo soli iz smočnice i malo vruće vode za kupanje vrpce
bebe, da ne postane septično. '

'Naravno. Sjedni, Maggie, a ja ću naći posudu i u nju umiješati slanu vodu. '

‘Hvala, oče.’

‘Ambrose će ti donijeti čaj, Maggie. Jako ste blijedi i samo dan nakon što ste se porodili, ne brinite zbog
tuge zbog gubitka djeteta. Ne bi trebao biti ovdje. '
‘Ma ne, oče, ja sam dobro i zdravo i danas mogu raditi.’

‘Kako se podnose vaša djeca?’, Pitao je James.

‘Još ne znaju. Kad sam osjetio da beba dolazi i da nešto nije u redu, imao sam najstariju, Ellen, da ih
odveze našim susjedima. Ja . . Još ih nisam dohvatio da im kažem kako sam danas bio ovdje gore. Vratit
ću se odmah na čišćenje, oče. '

'Molim te, odmori se za sada', rekao joj je Ambrose stavljajući kriglu čaja ispred nje, a James je otišao u
smočnicu u potrazi za soli. ‘Zašto mi ne daš dijete dok ga piješ?’

'Dobro sam, gospodine, stvarno', ponovila je Maggie.

'Unatoč tome, volio bih je zadržati.'

Ambrose je uzeo dijete iz Maggieina naručja, a zatim je sjeo i privio je u svoje ruke.

‘Jako je lijepa’, rekao je dok je gledao dolje usnulu bebu.

‘To je ona, gospodine, i također velika. Deblji od bilo kojeg mog, dakle. Sigurno je to bio težak porod za
majku. '

‘Nemate pojma čija bi to beba mogla biti?’

‘Nijedan, gospodine. I znao bih svaku trudnicu oko ovih dijelova. '

‘Onda je dijete sigurno došlo izvan sela?’, Upitao je Ambrose.

‘Rekao bih, da.’

James se vratio sa soli i lavorom i slijedio Maggieine upute da iz kotlića uzme malo vruće vode i pomiješa
je s hladnom. Bio je zapanjen dok je Ambrose inzistirao da drži dijete za Maggie dok je ona težila kabelu.

‘Eto, sad je čisto. ‘Keper se osuši za tjedan dana ili tako malo, a zatim odložite’, rekla je, prekrivajući
dijete u pokrivač. ‘Sad, ako vam ne smeta, moram nastaviti sa svojim poslom, ili će gospođa Cavanagh
sljedeći put kad je vidim razgovarati sa mnom.’

Maggie je dala mali bob i napustila kuhinju.

‘Sigurno bi trebala biti u krevetu odmarajući se, samo dan nakon pokopa djeteta? Užasava se gubitka
položaja ovdje, zar ne? I gospođe Cavanagh ’, komentirao je Ambrose.

'Jeste, da, i oboje ćemo je pokušati danas odmoriti što je više moguće. Naravno, onih nekoliko dodatnih
šilinga koje dobije za jedan dan u tjednu moglo bi utjecati na to hoće li obitelj biti nahranjena ili gladna. '

‘Pitam se kome smeta njezina djeca kad je ovdje?’

'Bojim se pomisliti, Ambrose', zadrhta James. ‘Vjerojatno im smeta.’

'Kako je mogla držati ovu savršenu zdravu bebu u naručju i pustiti je da se hrani mlijekom namijenjenim
vlastitom mrtvom djetetu, doista je izvan mene. Takva hrabrost, ja. . . ’

James je mogao vidjeti suze u očima svog prijatelja. Nikad ih tamo nije vidio, čak ni kad su ga u školi silno
maltretirali.

‘Je li sirotište zaista jedini put za ovo jadno, nevino dijete?’ Ambrose ga je pogledao. ‘Mislim, vidjeli ste
taj prsten, možda bismo mogli saznati kome pripada, pronaći njezinu obitelj. . . Ili ako ne, postoje žene
bez djece, koje očajnički žele usvojiti - moj prijatelj iz engleskog kolege govorio mi je da američki parovi
dolaze ovamo posvojiti iz sirotišta.

‘Pa, ako su Irci inače dobri u jednoj stvari, čini se da rađa finu zdravu djecu. Da je uzmem od tebe? Mogu
je položiti gore na svoj krevet i siguran sam da će je Maggie kasnije moći ponovno nahraniti. '
‘Što ćeš sada učiniti, James?’

‘Razgovarat ću s ocem Nortonom nakon mise kako bih saznao protokol o ovim stvarima ovdje dolje.’
James je podigao bebu iz zagrljaja svog prijatelja. ‘Eto, sad je vodim prije nego što je sami posvojite.’ S
tužnim osmijehom napustio je kuhinju.

Dok je James odlazio u crkvu u Timoleague održavati jutarnju misu, Ambrose se odvezao u šetnju niz
brdo, do zaljeva Courtmacsherry ispod njega. Danas je bio ispunjen mlinom bez vode, a povjetarac je bio
blag dok je šetao obalom. Bio je to oštar, vedar studeni dan - kakav je Ambrose volio - i iako nije mogao
zamisliti kako vjera sama u nevidljivo biće može primamiti svoju srodnu dušu u ovaj bogom zaboravljeni
dio Irske, povremeno je mogao cijeniti njegovu sirovu prirodnu ljepotu.

Ambrose je znao od dana kad je upoznao Jamesa - čak s jedanaest godina, visok i gotovo rogobatno
zgodan - da je ovaj dječak koji će postati lijep čovjek kakav je sada obećao svoj život Bogu. Sjetio se kako
je sjedio na tvrdoj, neudobnoj klupi kapele koledža Blackrock, uvijek s tankim mekim uvezom u ruci kako
bi kriomice čitao skroz kroz beskrajnu prljavštinu Evensonga. Ponekad bi pogledao Jamesa koji je sjedio
kraj njega u klupi, pognute glave u molitvi, s izrazom lica koji bi mogao opisati samo kao zanos.

Ambrose je znao da nikada ne bi mogao javno govoriti o svom nedostatku duhovnog vjerovanja;
napokon, bio je u katoličkoj dječačkoj školi and podučavali pobožni redovnici. Oci Duh Sveti, red koji je
vodio školu, pripremali su svoje učenike da postanu misionari u zapadnoj Africi. Još kao mladog dječaka
ideja da putuje daleko preko mora u nepoznatu zemlju užasavala ga je. Ako je krivo položio naočale,
odmah je bačen u zamagljeni, nerazgovijetan svijet. Za razliku od Jamesa, čija je konstitucija mogla
izdržati najkišovitije, najhladnije dane na ragbi terenu, Ambrose je nakon jednog meča mogao danima
ležati u sanatoriju s lošim prsima.

'Budi čovjek', uvijek je govorio njegov otac, pogotovo što je Ambrose bio nasljednik anglo-irske dinastije
ili barem onoga što je od nje ostalo. Obitelj je nekoć bila vlasnik pola Wicklowa prije tristo godina, kao
gospodari katoličke sirotinje. Ali kroz filantropsko djelo njegovog pretka za stanare i njihove farme u to
je vrijeme obitelj postala voljena. Lord Lister prenio je etos svom sinu, koji je učinio korak dalje i u svojoj
oporuci prepustio zemlju svojim stanarima. Ovaj je čin ostavio budućim generacijama Listera samo
ogromnu vilu i malo sredstava za njezinu potporu. Ipak, ta je velikodušnost spasila mjesto od izgaranja
do temelja kao i mnoge druge velike kuće tijekom rata za neovisnost. I tamo je njegov otac još uvijek
živio do danas. Ambrose je tehnički bio 'časni' kao nasljednik dinastije, sa samo zlatnim prstenom s
pečatom koji mu je dan na njegov dvadeset i prvi rođendan u znak plemenitog porijekla. Njegov otac
također je rijetko igrao na vlastitoj baštini, osim ako nije trebao impresionirati Engleza za kojeg se šalio
da ga može smatrati 'irskom mornaricom'. Ambrose se uvijek smijao kad se njegov otac vraćao iz
Engleske i to govorio, jer je unatoč svemu imao naglašen engleski naglasak.

Ambrose se ne bi nimalo iznenadio da Lister House ne bude pod hipotekom. U dobi od jedanaest godina
već je bio siguran da je dinastija Lister osuđena na kraj s njim, jer se nikada neće oženiti. Njegova je
majka umrla mlada, ostavivši mu značajan fond povjerenja, naslijeđen kroz vlastitu obitelj. Dok je njegov
otac još uvijek živ i pijući ono što je ostalo od njegove Listerove baštine, ona je pokušala zaštititi svog
sina. Ambrose je gajio snove o prodaji kuće Lister nekoj bogatoj irskoj obitelji koja je zaradila novac od
rata i kupio si mali, ugodni stan u blizini Trinity Collegea, gdje bi se mogao okružiti svojim knjigama i, što
je najvažnije, biti toplo. . .

Što sada definitivno nije bio.

‘Oh, kako mrzim hladnoću. . . ’Promrmljao je kad se okrenuo natrag prema selu s lijepim kućicama
pastelnih boja, čiji su mnogi vlasnici izdržavali od trgovina koje su osnovali u prizemlju u njima. Kao i
uvijek, katolička crkva nadvila se nad selo - u Timoleagi ili njezinoj okolini ne bi bilo duše koja bi
nedostajala misu u nedjelju. Često bi, rekao je James, bilo samo mjesta za stajanje, iako je crkva mogla
primiti najmanje tristo ljudi.

Ambrose je zatim spustio pogled s lijeve strane na daleko manju protestantsku crkvu, sagrađenu tik
ispod ogromne širine katoličke crkve Rođenja Blažene Djevice Marije. Ovdje se zasigurno dogodio i još
uvijek je tutnjao vrlo nečastivi rat. Čak i od Podjele, kada je Sjeverna Irska bila odvojena od ostatka nove
Republike Irske, vladala je ljutnja što su protestantski Britanci upravljali dijelom otoka. Pa ipak, nije li čin
pričesti bio u središtu i katoličke i protestantske zajednice?

‘Dragi James’, dahnuo je, ‘jako te volim, ali također se bojim da si se vjenčao s praznim obećanjem.’

Međutim, Ambrose je prihvatio da je, poput franjevačkih redovnika koji su sagradili samostan
Timoleague prije više od sedamsto godina, njegov voljeni prijatelj želio činiti dobro dok je bio ovdje na
zemlji. Dok je razmišljao o toj dragocjenoj novorođenoj bebi - onako kako se osjećao dok ju je držao u
naručju, znajući da nikada neće držati ni jednu svoju - Ambrose je osjetio povlačenje u srcu.

Okrenuvši se i pripremajući se za ostatak šetnje uzbrdo, krenuo je natrag prema svećeničkoj kući.
‘Kako je mala?’ James je pitao Maggie dok je postavljala stol za ručak.

‘Sve u svemu, hvala, oče. Ponovno sam je nahranio i ona čvrsto spava na tvom krevetu. '

‘A ti, Maggie? Sigurno ste iscrpljeni. '

'Jako sam dobro, oče', odgovorila je Maggie, iako joj je lice govorilo drugu priču. ‘Jeste li razgovarali s
ocem u Bandonu?’

‘Ne, samo nekoliko minuta ulazim iz mise. Znate li slučajno gdje je najbliži sirotište? ’

'Vjerujem' to je u Clonakiltyju. Tamo je samostan i uzimaju komadiće poput našeg. . . tvoja ’, Maggie se
zacrvenjela.

James je vidio da je bila blizu suza dok je miješala juhu na ploči za kuhanje. Otvorila je vrata strelišta i
izvadila limenku nečega što je ukusno mirisalo.

‘Napravio sam ti šok, oče. Pronašao sam malo suhog voća u smočnici i pomislio da ga danas popijete uz
šalicu čaja. '

‘Hvala ti, Maggie. Ja hanisam imao brack tortu otkad sam u Dublinu. Ah, rekao je čuvši kako se ulazna
vrata otvaraju i zatvaraju, to će biti Ambrose. Molim te, posluži. '

Ambrose je ušao u kuhinju, teško dišući.

‘’ Doista je strm uspon s rive ’, rekao je James. ‘Jesi li dobro, prijatelju?’

'Da, samo što nisam navikao hodati uzbrdo, to je sve', rekao je Ambrose, sjeo i popio malo vode iz čaše
koju je Maggie postavila na stol. ‘Kako je prošla misa?’

‘Zauzeto za ponedjeljak ujutro. A bilo je i broj za ispovijed. '

'Pretpostavljam da je to bilo povezano s uzimanjem pića na Božji sveti dan', nasmiješio se Ambrose kad
je Maggie stavila zdjelu juhe ispred njega.

‘Za oboje postoji i kruh i maslac. Sad ću nastaviti sa svojim poslovima ako imate sve što vam treba. '

‘Hvala ti, Maggie. Ovo miriše ukusno. '

‘’ To su samo repa i krumpir, ali dodao sam jabuku s gomile vjetrova koju imate u smočnici. Uvijek
dodam dašak slatkoće. '

Dajući bob, Maggie je napustila kuhinju.

'Ovo zapravo ima toliko dobar okus koliko izgleda', rekao je James dok je puhao na žlicu i otpio gutljaj, a
zatim si odrezao debelu komadu domaćeg kruha i zalijevao ga maslacem. ‘Kruh za tebe, Ambrose?’

'Doista. I juha je dobra. Kakva šteta što niste mogli natjerati djevojku da u potpunosti zamijeni gospođu
Cavanagh. '

"Kad bi barem", uzdahnuo je James. ‘Ali u hijerarhiji bi bilo nereda, mogu vam reći. Godinama se brinula
o mom prethodniku. '

'I Maggie je prava ljepotica, samo da nije tako mršava', komentirao je Ambrose. ‘Slušaj, dragi moj,
razmišljao sam dok sam bio vani i u šetnji.’

'Znam da je to opasna stvar', nasmiješio se James.

'Iz nekog sam razloga razmišljao o vlastitom obiteljskom rodoslovlju, natrag do lorda Henryja Listera, u
našoj obitelji poznatog kao Veliki filantrop. Skoro je bankrotirao Listere svojom darežljivošću. Razmišljala
sam i o onoj bebi koja spava gore. I kako znate bolje od mene da bi najbolje čemu se može nadati, ako
preživi djetinjstvo, bilo muško obrazovanje, koje bi joj odgovaralo samo za budućnost u službi ili nekom
drugom slabo plaćenom poslu. '

‘I. . .? ’

‘Pa, prijeđem na stvar, imam novca, James. I kao što znam, nikada neću imati vlastitu obitelj— ’

'To jednostavno ne možete znati.'

‘Mogu’, odlučno je odgovorio Ambrose. 'Potpuno sam svjestan da ne mogu promijeniti svijet, a kamoli
ga spasiti, ali možda bi mali čin milosrđa mogao promijeniti barem jedan život.'

‘Shvaćam.’ James je zamišljeno pijuckao juhu. ‘Znači li to da namjeravate usvojiti bebu koja trenutno
spava gore? Činilo se da ste se jutros sigurno povezali s njom. '

‘Gospode, ne! Ne bih znao odakle početi «, nasmijao se Ambrose. 'Međutim, čini mi se da se čini da uz
moju pomoć sa strane rješenje za ovu zagonetku sjedi točno pod našim krovom.'

‘Što je što točno?’

'Imamo ženu koja je upravo izgubila voljenu bebu. I novorođeno siroče koje treba majku i njezino
mlijeko. Jedino što ih sprečava da budu udruženi jest novac. Što ako predložim Maggie da ću pokriti sve
troškove za bebu i dodam malo više da pomognem njoj i njezinoj obitelji? Što misliš?'

‘Da budem iskren, nisam siguran o čemu bih razmišljao. Kažete da ćete platiti Maggie da usvoji ovu
bebu? '

"U biti, da."

‘Ambrose, to zvuči kao podmićivanje. Za početak čak ni ne znamo bi li poželjela tuđe dijete. '

'Pogled u njezine oči kad joj je bila sklona govori mi da hoće.'

'Možda, ali Maggie također ima supruga koji bi mogao imati i druge stavove.'

'Znaš ga? Kakav je on?'

‘Prema onome što sam ga vidio na misi, John O’Reilly je dobar bogobojazni čovjek. Sigurno nema tračeva
o putovanjima dolje u selo radi progona pubova, a vjerujte mi, čuo bih za to. Svejedno, odgoj djeteta
nepoznatog muškarca možda nije ideja koju bi bio voljan razmotriti. '

‘Onda moramo razgovarati s njim. Što je s ostatkom njezine obitelji? Koje su njihove okolnosti? ’

'Imaju najstariju Ellen koja ima deset godina, sina Johna koji ima osam godina, zatim dvije djevojčice od
šest i dvije godine. Čula sam čavrljanje da su se Maggie i John vjenčali iz ljubavi, protiv želje oba roditelja,
i da su odani jedni drugima. '

Ambrose se nasmiješio. ‘Sreća i ljubav favoriziraju hrabre.’

‘To je možda tako, ali ne pomaže stavljanju hrane na stol. Obitelj ima nekoliko svinja i kokoši te nekoliko
krava na nekoliko hektara zemlje. Žive u mračnoj, skučenoj kućici bez struje i tekuće vode. Ambrose, ne
znam cijenite li oštro siromaštvo koje moraju preživjeti neke obitelji ovdje. '

‘James, znam da sam privilegiran, ali nisam slijep za oduzimanje drugih. Čini mi se da koliko god bila
siromašna, obitelj O’Reilly ima temelje koji bi im omogućili da ovom djetetu daju stabilnu budućnost, uz
malu pomoć od mene. I moramo djelovati brzo. Maggie je jutros rekla da nikome nije rekla za smrt svoje
bebe i još nije pokupila svoju djecu od njihovih susjeda. Ako brzo djelujemo, sve to možemo
postićiprivatno. Kao što sam rekao, spreman sam platiti. Što god treba ’, odlučno je dodao Ambrose.

James je zamišljeno promatrao svog prijatelja. ‘Morat ćete mi oprostiti, ali vaš razgovor o filantropskom
pretku ne ide dovoljno daleko da me uvjeri u vašu iznenadnu potrebu da izvršite dobročinstvo.’
‘Možda me Oci Duh Sveti nikad nisu uvjerili da vjerujem u Boga, katolika ili na bilo koji drugi način, ali
jednostavna nevinost te novorođene djevojčice koja je spavala gore učinila je više za moju dobrotvornu
osjetljivost nego što su mogli uspjeti u životu. Osjećam da u svojih dvadeset i šest godina nisam učinio
ništa posebno dobro, za razliku od vas koji svaki dan činite dobro. I želim pomoći, James, to je tako
jednostavno. '

‘Ah, Ambrose’, uzdahnuo je James. ‘Tražili biste puno od mene, na mjestu ovdje kao svećenika. Beba bi
trebala biti legalno registrirana u mojim crkvenim bilješkama kao napuštena i— ’

‘Bi li na sebe navukao Gospodinov gnjev kad bismo joj pokušali naći bolji život od onoga koji se nudi kroz
crkvu?’

‘Tko kaže’ keper biti bolji? Maggie i njezin suprug John vrlo su siromašni, Ambrose. Ovo novo dijete bit
će među brojnom braćom i sestrama koji možda nemaju ni dovoljno za jesti. Zamolit će je da vrijedno
radi na farmi i neće dobiti bolje obrazovanje od onog koje bi stekla da ode u sirotište. '

‘Ali ona će biti voljena! Imat će obitelj! I dopustite mi da vam kažem, kao jedinac, s ocem koji me jedva
prepoznao, težio bih životu s obitelji oko sebe, uvijek. Pogotovo što ćemo ti - i ja - biti ovdje da je pazimo
kako raste. '

James se zagledao u svog prijatelja i vidio mu suze u očima. Za sve vrijeme kad ga je poznavao, nikada
nije čuo da je Ambrose tako pričao o svom ocu.

‘Mogu li si uzeti malo vremena za razmišljanje, Ambrose? Maggie bi trebala otići odavde do šest sati,
nakon što je poslužila našu večeru. Moram ići u svoju crkvu i moliti se za ono što ste predložili. '

‘Naravno.’ Ambrose je pročistio grlo i iz džepa hlača izvadio svježe oprani rupčić da mu ispuhne nos.
‘Morate me ispričati, James. Dolazak te bebe me prilično zbunio. Razumijem da puno tražim od vas. '

‘Vratit ću se na vrijeme za čaj i krišku Maggieinog ukusnog mirisnog brack kolača.’ Uz to je James kimnuo
i napustio kuhinju.

Kao i uvijek u krizi, Ambrose je otišao u svoju sobu i iz stare torbe Gladstone izvadio svezak Homerove
Odiseje. Njegova duboka mudrost od prije stotine godina tješila ga je. Vrativši se dolje, dok je Maggie
čuvala bebu, rekao joj je da se odmori kraj kućice u kuhinji i skuhao joj šalicu vrućeg, slatkog čaja. Ušao
je u Jamesovu radnu sobu, potpalio vatru i sjeo u kožni naslonjač čitati. Ali danas mu čak ni Homerove
riječi nisu mogle donijeti utjehu. Otvorene knjige u krilu, preispitao je vlastite motive za pomoć ovom
djetetu. Kad je u potpunosti razumio odgovor, tada se zapitao je li, čak i ako su motivi u sebi sebični,
rezultat išta gori za njega?

Ne, bio je uvjeren da nije. Djetetu je trebao dom s ljubavlju i jedan je možda bio dostupan. I u tome nije
bilo ništa moralno loše.

‘Kako su protekle vaše molitve?’ Upitao je kad se James sat vremena kasnije pojavio u radnoj sobi.

‘Razgovarali smo vrlo dobro, hvala.’

‘Jeste li donijeli odluku?’

'Mislim da prvo moramo razgovarati s Maggie. Ako su ona i njezin suprug protiv te ideje, tada ne
možemo donijeti odluku. '

'Odmara se uz domet s bebom - inzistirao sam.'

‘Onda ću otići po nju.’

James je napustio radnu sobu dok je Ambrose zurio u vatru. Ambrose je jednom u životu zapravo osjetio
potrebu za molitvom.

James se vratio s Maggie u šlepu. Drugu polovicu poderanog čaršafa napravila je oko nje remen, tako da
je dijete moglo ležati ušuškano uz njezinu dojku.

‘Jesam li nešto skrivila, oče?’ Upitala je kad joj je James ponudio naslonjač uz vatru. ‘Babe je bila
uznemirena, a ja sam nakon što sam trebao skuhati večeru, uzeo sam plahtu i—’
‘Maggie, molim te, ne uzrujavaj se. Ambrose ti je rekao da se odmaraš ’, rekao je James kad su obojica
spustila pogled na male šake i stopala koja su se pojavljivala iz praćke. ‘Sad’, nastavio je James dok je
beba ispuštala tihe zvukove koji nisu slični mačiću, ‘stvar je u tome. . . Bolje da ostavim Ambrosea da
objašnjava. '

'Znam da ste upravo izgubili vlastitu bebu, Maggie, i da je bila djevojčica', započeo je Ambrose.

‘Da, gospodine, bila je.’

‘Žao mi je zbog boli koju ste pretrpjeli. I tu ste, dojite novorođenče. '

Suze su zasjale u Maggieinim očima. 'Toliko je teža nego što je bila moja jadna beba. Mary - ja i John smo
je imenovali prije nego što se rodila - bila je samo mala trunka stvari. . . ’

Ambrose je pružio Maggie rupčić i pustio je da se sabere prije nego što je nastavio.

‘Sad, svi znamo gdje će ovo siromašno dijete završiti ako otac O’Brien kontaktira oca Nortona’, nastavio
je Ambrose.

'Čula sam da su sirotišta užasna mjesta,' složila se Maggie. ‘Nedavno je došlo do ospica u Clonakiltyju, i
to mnogimod komadi su umrle. ’Maggie je nježno spustila pogled na bebu, a zatim uzela prst i pogladila
je po obrazu. ‘Ali što treba učiniti?’

‘Rekao si da nisi rekao ni drugoj duši o smrti jadne bebe Mary?’ James je presjekao da potvrdi.

‘Ne, oče’, progutala je. ‘Kao što sam vam rekao, sve se dogodilo tako iznenada, odlučili smo’, ali najbolje
je da to ne učinimo, s obzirom da si nismo mogli priuštiti buđenje. Nismo pogani, kunem se. Izgovorili
smo molitve nad njom nakon što smo je položili na počinak i— ’

'Razumijem, Maggie, i sigurna sam da niste jedini roditelji koji čine isto oko ovih dijelova.'
‘Stvar je u tome’, rekao je Ambrose, ‘pitao sam se hoćete li vi i vaš suprug, naravno, biti voljni usvojiti
ovu malu?’

‘Ja. . . naravno da bih je uzela kao svoju da mogu, ali ’- Maggie se zacrvenjela do korijena svoje prekrasne
crvene kose -‘ već imamo četiri gladne male i dovoljno je teška. . . ’

‘Maggie, molim te, ne uzrujavaj se’, utješio ju je James, vidjevši njezinu sramotu i nevolju. ‘Slušajte što će
reći moj prijatelj Ambrose. Ovo je bila njegova ideja, ne moja, ali rekao sam da bi vam je trebao barem
predstaviti. '

Ambrose je pročistio grlo. 'Razumijem vašu financijsku situaciju, i ako biste vi i vaš suprug razmislili da je
uzmete kao svoju, bila bih više nego sretna da podmirim sve troškove koje dijete napravi dok ne napuni
dvadeset i jednu godinu. To uključuje i njezino obrazovanje ako želi ići dalje od srednje škole. Taj bi vam
iznos bio isplaćen u paušalnom iznosu svakih pet godina. Tada bih dodao još jedan iznos koji se odmah
plaća za vaše probleme, a također i za vašu diskreciju. Vaši prijatelji i obitelj moraju vjerovati da je beba
jedno te isto kao i dijete koje ste nosili. Inače bi oca O’Briena doveli u nesnosan položaj jer njezin dolazak
nije prijavio ispravnim kanalima. Ovo je svota koju sam vam spreman dati za pokrivanje troškova djeteta
za prvih pet godina njezinog života. ’Predao je Maggie list papira na koji je ranije zapisao lik. Pričekao je
dok ga nije pogledala, a zatim joj pružio još jedan list. ‘A to je paušalni iznos koji ću odmah platiti vama i
vašem suprugu za vaše nevolje i sve dodatne troškove. '

I James i Ambrose proučavali su Maggie dok je ona dešifrirala figure. Jamesu je prošlo kroz glavu da
možda neće moći čitati, ali izraz krajnjeg šoka na Maggieinu licu kad je podigla pogled prema Ambroseu
bio je dovoljan da mu kaže da može.

‘Isuse, Marija i Josip!’ Maggie je stavila ruku na usta gledajući Jamesa. ‘Oprostite mi, oče, što se služim
takvim jezikom, ali ja sam, eto, u šoku sam. Ovi brojevi, jeste li im možda pogrešno dodali nešto više? '

‘Ne doista, Maggie. To su svote koje sam spreman platiti da biste uzeli dijete. '

‘Ali, gospodine, prvi je iznos više nego što bismo mogli pomisliti zaraditi za pet godina ili više! A drugo,
pa, mogli bismo početi graditi novi dom ili kupiti još nekoliko hektara zemlje. . . ’

‘Naravno, morate se posavjetovati sa svojim mužem, objasniti što predlažem. Ali ako se slagao, mogao
bih sutra otići do banke u selu i u cijelosti vam platiti gotovinu. Bi li sada bio kod kuće? ’
'Bit će u šupi za mužnju, ali znam da će misliti da sam poludio ako vidi ove brojke.'

'U redu. Pa, zašto sada ne biste otišli kući, objasnili što je Ambrose predložio i, ako želite, doveli svog
muža ovdje da mogu sve potvrditi? '

‘Ali vaša večera, oče, još je nisam poslužila ili skuhala kupus.’

'Siguran sam da se možemo pobrinuti za sebe', rekao je James. ‘Ako se ovo dogodi, vitalno je da dijete
večeras ode s vama. Ne bismo željeli da gospođa Cavanagh zna za to, zar ne? '

‘Ne, oče, ne bismo. Pa, otići ću od kuće da se vidim, ako ste sigurni. '

'Siguran sam', rekao je Ambrose. ‘Pazit ćemo na dijete dok se ne vratiš.’ Ustao je da pokupi dijete iz
praćke.

Nakon što je Maggie otišla, njih dvoje s bebom otišli su u kuhinju gdje je James iz asortimana izvadio ono
što je smrdjelo na mesno irsko varivo.

‘Ako je tebi svejedno, neću kuhati kupus. 'Bit će dobro imati slobodnu noć', rekao je James. Pogledao je
svoju prijateljicu čija je pažnja bila usmjerena na bebu dok ju je nježno ljuljao u naručju. ‘Mogu li pitati
koliko ste joj ponudili?’

'Ne mozes.'

'Jedini razlog zbog kojeg pitam je to što mislim da postoji mogućnost da bebu odvedu jednostavno za
veliku svotu.'

'Svakako je dovoljno potaknuti ih da uzmu bebu, a Maggie da stavi malo težine na svoj njezin okvir, ali ga
ne odijeva u veličanstvenu odjeću. I da, da im pomogne da žive malo podnošljiviji život. Beba je stvarno
prilično lijepa, zar ne? ’Promrmljao je.
‘Udaren si, Ambrose. Možda će se napokon predomisliti u vezi s vlastitom djecom. '

‘Nemoguće, ali sigurno bih je volio očinski pripaziti kako raste. A morate i vi kad sam u Dublinu. '

‘Naravno, ali prvo, da vidimo da li se muž slaže. Dođite i probajte ovo varivo. Ukusnog je okusa. 'Sat
vremena kasnije, Maggie se vratila s čvrstim, zgodnim mladićem kraj sebe. Očito je za tu prigodu
odjenuo svoju najbolju odjeću i nosio je vršnu, ravnu kapu koju je većina Jamesovih muških župljana
nosila na misi.

'Molim vas, uđite', rekao je James kad ih je uveo unutra i brzo zatvorio vrata, obradovan zbog pet
vjetrova propuhanih hektara oko svećeničke kuće, što nije značilo nikakvih dosadnih susjeda. Odveo ih je
u svoju radnu sobu, gdje je Ambrose stavio bebu u košaricu u koju je stigla. Znao je da bi muž mogao
pomisliti da je neobično vidjeti muškarca koji teži novorođenčetu.

'Ovo je moj suprug John', sramežljivo je rekla Maggie.

'A ovo je moj prijatelj iz Dublina, Ambrose Lister, suradnik na Trinity Collegeu.'

‘’ Drago mi je što smo se upoznali, gospodine ’, promrmljao je John.

James je mogao vidjeti koliko mu je neugodno - mnogi su ovdje poljoprivrednici veći dio dana provodili
vani na kopnu i često su razgovarali s drugima izvan svoje uže obitelji nekoliko minuta nakon mise u
nedjelju.

‘Drago mi je što smo se upoznali, gospodine O’Reilly’, rekao je Ambrose, primijetivši kako se Johnovo
tijelo instinktivno ukočilo čuvši njegov engleski naglasak.

‘Hoćemo li svi sjesti?’ Predložio je James. ‘John, ti i Maggie uzmite stolice kraj vatre.’

James je otišao sjesti u stolicu za svojim stolom, aktivno se odvajajući od Ambrosea i dvoje budućih
roditelja, jer je bilo presudno da ga ovaj 'dogovor' ne uključuje. Ambrose je sjeo u drvenu stolicu ispred
stola. Ugledao je muža i suprugu kako nesigurno sjede pokraj vatre i zagledaju se u košaricu.
‘Molim te, Maggie, izvedi dijete ako želiš’, rekao je Ambrose.

‘Ne, gospodine, ostavit ću je tamo do. . . pa za sada. '

‘Dakle, gospodine O’Reilly, Maggie će vam reći moje misli’, započeo je.

'Da, gospodine, da.'

‘A koje su vaše?’

‘Pretpostavljam da bih vas pitao zašto biste učinili takvo što za bebu?’ John nije upoznao njegove oči.

‘Pa, to je, gospodine O’Reilly, vrlo dobro pitanje. A jednostavan odgovor je: neženja sam koja živi u
Dublinu i imam sreću da primam privatni prihod koji podupire moj trenutni studij na Trinity Collegeu.
Prije nego što pitate, ja sam katolik ’, dodao je brzopleto Ambrose, shvativši da je, premda je John
O’Reilly bio običan poljoprivrednik iz West Corka, možda dobro čuo da je slavni Trinity College izvorno
utemeljen u protestantskoj vjeri.

Ambrose se pripremio da nastavi, znajući da mora pažljivo birati riječi: 'Kao takav imam raspoloživi
prihod. Kad se ovo dojenče jutros pojavilo na pragu oca O’Briena i rekao mi je da će njezina sudbina biti
sirotište, zapitao sam se što bih mogao učiniti da pomognem. A onda je, naravno, stigla vaša supruga i
rekla nam za vaš tragični gubitak. . . Pojednostavljeno, vidio sam način na koji se bebi može pomoći da
dobije obiteljsko vaspitanje, a istovremeno bi mogao malo ublažiti tugu koju oboje morate osjećati zbog
svog gubitka. '

Uslijedila je stanka dok je John razmišljao o onome što je Ambrose rekao. Maggie je gledala supruga s
ničim manje od očigledne nade u očima.

Kako se tišina nastavila, Ambrose osjeća kako bi je trebao ispuniti.

'Naravno, niti jedno od vas nije pod bilo kakvim pritiskom da se složite, ali smatrao sam da nema štete u
sugeriranju mogućeg načina naprijed koji bi mogao odgovarati svim stranama. I oca O’Briena i mene
školovali su Sveti Oci Duh, koji su nas naučili biti dobrotvorni. Nedavno sam osjetio da nisam učinio
dovoljno da pomognem drugima manje sretnima od mene, jer sam zauzet svojim studijem u Dublinu. '

John je podigao pogled i prvi put susreo Ambroseov pogled.

‘’ To biste nam ponudili užasno puno novca, gospodine. Što biste željeli zauzvrat? ’

‘Baš ništa. Zapravo, kao što vam je Maggie objasnila, o bilo kojoj transakciji koja se dogodi između nas
više se nikada ne smije govoriti. I zbog vas i zbog oca ’, rekao je, pokazujući Jamesa. ‘Ne može se vidjeti
da otac O’Brien ima bilo kakve veze s ovim, a doista i nema.’

Johnova pažnja preselila se na Jamesa. ‘Išli ste u školu s Misterom. . .? ’

‘Lister’, potvrdio je James, ‘i, da, jesam. Mogu u potpunosti jamčiti za njegov karakter i reći vam da ovo
nije ništa drugo nego čin milosrđa prema djetetu bez majke. '

‘I prema nama’, promrmljao je John. 'Ne trebamo uzeti toliko za jednu malu bebu.'

Dijete o kojem se govorilo miješalo se tijekom njihova razgovora, a sada je puklo u potpunom vrištanju.

‘Mogu li je pokupiti i odvesti u kuhinju na hranu?’ Maggieine su oči molile supruga.

John je kimnuo glavom u znak pristanka. Maggie je pomela dijete i gotovo pobjegla iz sobe, kao da više
nije mogla čuti.

'Mislim da je prije nego što uopće počnete raspravljati o financijama, najvažnije odlučiti jeste li je
spremni uzeti', presjekao je James iza svog stola.

'Već vidite da je Maggie srce postavilo na bebu', rekao je John. 'Zamalo se prelomilo na dvoje kad je tek
jučer izgubila našu Mariju. I samo godinu dana otkako smo prije toga izgubili bebu. O, naravno, nadali
bismo se da će i bitibudite još vlastitih komadića. Je li ovo dijete zdravo? ’
'Rekao bih tako, od njene veličine', odgovorio je James. ‘A čini se da je i vaša supruga tako mislila.’

John O’Reilly neko je vrijeme sjedio u tišini prije nego što je progovorio. ‘Sigurni ste da nećete htjeti ništa
više od nas?’

'Ništa', potvrdio je Ambrose. ‘Siguran sam da će me otac O’Brien povremeno obavještavati o svom
napretku, i to će biti dovoljno za plaćanje. Jednostavno želim vidjeti dijete odgajano u obitelji i zbrinuto. '

'Dali bismo sve od sebe, ali ne možemo jamčiti da ćemo je čuvati ako ospice ili gripa zaobilaze.'

‘Razumijem to, gospodine O’Reilly, samo sam mislio da ću se zainteresirati izdaleka. Ali ako vam je draže,
uopće nema interesa. '

‘Pa, što se tiče novca. . . Rekli ste Maggie ’da će biti u gotovini? A imali bismo ga sutra? '

'Da.'

'Onda vam moram reći da smo bogobojazna obitelj, i da se moja supruga vratila kući i rekla mi za bebu i
što je s njom još uvijek u mlijeku, možda bih bio uvjeren da je primim bez vaše ponude . '

Ambrose je iz ramena vidio da je čovjek možda siromašan, ali bio je ponosan u jednakoj mjeri. Ambrose
se još više svidio.

‘Vjerujem da biste, gospodine O’Reilly. Vidim da jako volite svoju ženu, pa je možda najbolji način da
pogledate iznos koji ćete dobiti jest da se on može iskoristiti kako bi život njezine i vaše obitelji bio
ugodniji nego prije. '

'' To bih sigurno mogao učiniti, gospodine. Vlaga u našem mjestu je nešto žestoko. Možda ću to moći
popraviti ili čak započeti novu seosku kuću za sve nas. Ne prebrzo, pamet, ili bi se susjedi počeli pitati
odakle im sredstva. Ne bih želio tračeve zbog ovoga. '
'Siguran sam da ste oboje dovoljno razumni da budete sigurni da se to neće dogoditi', ubacio se James.
‘Moramo se sjetiti da je u središtu svega ovoga novorođeno dijete koje treba dom i obitelj. Svi koji
sudjeluju čine dobročinstvo. '

‘Da, oče, hvala. I bit ću mudar kako se novac troši. Polako, s vremenom, pa. '

Začulo se kucanje na vratima i Maggie se pojavila oko njih s djetetom u naručju.

‘Sad spava’, rekla je, a zatim pogledala supruga. ‘Vidiš, John? Nije li lijepa? '

John je ustao da pogleda bebu i nasmiješio se. 'To je ona, ljubavi.'

‘I?’ Bilo je to kao da Maggie nije mogla podnijeti da pita.

John se okrenuo prema Ambroseu i Jamesu. ‘Bi li je sada poveli ravno kući sa sobom?’

‘Dobri Bože’, rekao je Ambrose kad se James vratio u radnu sobu, oprostivši se od mladog para i
njihovog potpuno novog djeteta. 'Osjećam se prilično svladano.'

James je gledao kako Ambrose izvlači rupčić i briše oči. 'Što je?'

'Oh, siguran sam da je to mješavina stvari', rekao je Ambrose. 'Ali uglavnom je to John O'Reilly:
siromašan poput vašeg najsiromašnijeg crkvenog miša, a opet tako ponosan.'

'Dobar je čovjek', složio se James. ‘I klanja se tlu po kojem korača njegova supruga. Što je dobro vidjeti, s
obzirom na količinu sklopljenih brakova koji više podsjećaju na spajanje hektara u hektar, a ne na
muškarca i ženu. To je sigurno ljubavna utakmica. '
‘Bi li vam smetalo kad bih si pomogla s viskijem? Nakon sveg tog uzbuđenja, osjećam da mi treba jedan
za smirenje živaca. '

‘’ Dobro si to što si danas učinio, prijatelju. Sláinte ’, rekao je James kad je prihvatio čašu viskija od
Ambrosea i nazdravio mu. ‘Evo tebe i bebe.’

‘Tko će se zvati Marija jer to žele, što je prilično šteta. Imam čitav niz grčkih imena koja mi se više
sviđaju. Atena, možda, ili Antigona. . . ’

'Tada sam sretan što je već dobila ime po Svetoj Djevici', nasmiješio se James.

‘Mary je posebna, James, osjećam to. Poslana je po mene da pazim. ’

'Složio bih se da se Bog kreće na tajanstvene načine.'

'Nazvao bih to sudbinom, ali moram priznati šanse da odem ovdje dolje, zajedno s odsutnošću gospođe
Cavanagh, zajedno s majkom koja je nedavno sama izgubila dijete, čini mi se kao da je to svi
predodređeni. '

‘Već ću te učiniti vjernikom’, nasmiješio se James.

Sljedećeg jutra Ambrose je sišao do sela i zakoračio u banku. Izvukao je iznos koji je obećao gospodinu i
gospođi O’Reilly, a zatim se vratio uzbrdo. Uzevši dvije omotnice s Jamesova stola, razdvojio je iznose, a
zatim ih zapečatio. Povlačenje ne bi imalo poteškoća u njegovom skrbničkom fondu, no O’Reillysu je
predstavljalo financijsku sigurnost najmanje za sljedećih pet godina. Gospođa Cavanagh vrvjela je po
kući, žalila se na sve i svašta što je pronašla sugerirajući da "djevojka O'Reilly" nije bila temeljita u svojim
dužnostima, pa je strpao omotnice u ladicu stola.

Začulo se kucanje na vratima radne sobe. ‘Dođi’, rekao je.

‘Hoćete li ostati na ručku, gospodine Lister?’

‘Ne, gospođo Cavanagh. Moj vlak kreće u podne, pa za petnaest minuta krećem do stanice ’, rekao je
Ambrose provjeravajući sat.

‘Tako je. Sigurno putovanje onda ’, rekla je i pri odlasku gotovo zalupila vratima za sobom. Mogao je
osjetiti neprijateljstvokoja je iz nje proizlazila. Iako je prihvatio da žena uopće nije bila ljubiteljica
ljudskog roda, njezina nesklonost prema njemu - iako je on ipak bio gost muškarca za kojeg je radila -
bila je osjetna. Bilo je očito da je smatrala da je nekako neprimjereno da svećenik ima muškog prijatelja
koji ga posjećuje svaki mjesec. Dao je sve od sebe da bude pristojan što je više mogao, barem zbog
Jamesa, ali osjećao je miris te žene.

James je ušao u radnu sobu i slabašno mu se nasmiješio.

'Izgledaš umorno, dragi dječače', primijetio je Ambrose.

'Priznajem da sinoć nisam dobro spavao. . . aktivnost jučer. '

‘Zabrinjava li vas? '

‘Ne brine sam čin, već zavaravanje njega. Ako je netko otkrio da sam povezan s ovim, onda. . . ’

'Nitko neće; O'Reillys neće reći, siguran sam u to. '

Ambrose stavi prst na usne kad su obojica začuli korake duž hodnika. ‘Sigurno sada odlazim’, rekao je
normalnim glasom kad je otišao do ladice pokazati Jamesu gdje je stavio omotnice.

James je kimnuo. 'Dat ću ih Maggie sljedeći ponedjeljak kad bude na poslu, kako smo se dogovorili',
šapnuo je.

Začulo se još jedno kucanje na vratima radne sobe i oko njih se opet pojavila gospođa Cavanagh.
‘Ne zaboravite, oče, za deset minuta trebate na zborskim vježbama - orguljaš je to promijenio od
četvrtka, jer je u gradu sajamski dan, a on mora sa sobom povesti dvije svoje junice.’

‘Hvala vam što ste me podsjetili, gospođo Cavanagh - prilično sam zaboravio. Ambrose, prošetat ću s
tobom do crkve. '

Dvojica muškaraca napustili su kuću i prošli kratku udaljenost do pročelja crkve. Već se unutra čuo zvuk
orgulja.

‘Hvala milijunu što ste došli, Ambrose. Pisat ću vam. '

‘Naravno, i dat ću sve od sebe da siđem barem jednom prije Božića. Pazi na našu Mariju, zar ne? ’Šapnuo
je Ambrose.

James ga je dodirnuo po ramenu. ‘Sigurno putovanje, prijatelju. Hvala vam.'

Ambrose je gledao kako ulazi u crkvu. Zatim se okrenuo da siđe niz stepenice i krene prema sićušnoj
željezničkoj stanici. Uvijek ga je ispunjavao osjećaj gubitka kad se opraštao od Jamesa, ali barem se sada,
preko novorođenčeta bez majke napuštenog na pragu, Ambrose mogao utješiti da dijele tajnu koja će
trajati cijeli život.

Lipnja 2008
Kad je Ambrose završio svoju priču, otkrio sam da ne mogu govoriti. Nisam imao riječi da opišem kako u
roku od manje od sat vremena sve ono što sam mislio da znam o sebi iz djetinjstva i putovanja u odraslu
dob - nije bilo stvarno.

‘Dakle, Ambrose’, za mene je govorio mirni glas moga sina. Nisam mu pustila ruku otkad sam je uzela jer
mi je Ambrose počeo govoriti tko sam. Ili, zapravo, tko nisam bio. . . 'Ono što kažete je da mama zapravo
nije u krvnom srodstvu ni s jednim od roditelja, ni sa sestrama i braćom.'

'To je točno, Jack.'

‘Ja. . . ’Pročistio sam grlo, jer je bilo suho od šoka i osjećaja. ‘Ne znam što bih rekao.’

'Siguran sam da nemate', rekao je Ambrose. 'Morate se osjećati kao da je cijelo vaše djetinjstvo laž. Laž
koju sam ja predugo počinio. Moja najdraža Marijo, mogu ti se samo ispričati, jer sam ja bila kukavica.
Trebao sam ti reći istinu na tvoj dvadeset i prvi rođendan kad sam ti dao taj prsten. Molim vas, vjerujte
da, koliko god bio zaveden, nastavio sam lagati iz ljubavi prema vama. Jednostavno nisam mogao
podnijeti da uništim tvoju ljubav i vjerovanje u tvoju obitelj. Nikad nisam pomislio da ćemo svi sada
sjediti ovdje, toliko godina, s vama u nepotrebnoj boli zbog moje daljnje obmane. '

Jack se okrenuo prema meni. ‘Mama, znam da se u ovom trenutku mora osjećati užasno, ali moraš se
sjetiti da ste ti i tata usvojili Mary-Kate. Ni ona nije u krvnom srodstvu s bilo kime od nas, ali volite li je i
manje zbog toga? '

‘Ne, naravno da nemam. A nije ni tvoj otac. Oboje je volimo kao svoju. '

‘I ja isto. Ona je moja sestra i uvijek će biti.’

‘Ali razlika je u tome’, rekao sam, ‘čim je shvatila, rekli smo joj da smo je posvojili. Tako da nikad ne bi
odrasla misleći da smo je na neki način prevarili. Bilo je to nešto zbog čega smo tvoj otac i ja jako
osjećali. '

Dok sam izgovarao riječi, srce mi se opet stisnulo. Znala sam da sam svoju prošlost skrivala od supruga i
svoje djece. Pa i to me učinilo licemjerom. . .?
‘Mary, razumijem da se moraš tako jako ljutiti na mene, ali molim te da mi oprostiš ono što ti nisam
uspio reći kad sam ti dao taj prsten. Krenuli ste u posjet obitelji kako biste proslavili dvadeset i prvu
godinu i stekli diplomu prvoklasnog klasičara. Kako sam mogao pokvariti tvoju sreću? ’

Iako mi je čitav moj pogled na sebe upravo bio izbačen iz ruku, mogao sam vidjeti da je Ambrose bio
blizu suza. Bio sam ljut - naravno da jesam - ali sjetivši se načina na koji sam ga napustio i napustio prije
trideset i sedam godina, ustao sam i prišao mu, a zatim kleknuo i uzeo njegovu ruku u svoju.

‘Razumijem, Ambrose, stvarno znam. Možda svi lažemo kako bismo zaštitili one koje volimo. Ili im barem
nemojte reći stvari za koje smatramo da bi ih mogle povrijediti ili prestrašiti. '

‘To je najdarežljivije od vas, draga djevojko. Pretpostavljam da bih vam na kraju rekao. Ali onda si tako
vrlo iznenada nestao iz mog života. Nisam imao pojma gdje si. Kao što sam rekao, planirao sam vam
ostaviti pismo u kojem će vam sve objasniti u nadi da će odvjetnik moći pronaći vaše prebivalište. Vi ste
jedini korisnik moje volje do danas. Ja . . ’Ambrose je maknuo ruku s moje da izvadi besprijekorni kvadrat
rupčića iz gornjeg džepa jakne. Snažno je ispuhnuo nos.

‘Pa, kao što si maloprije rekao, Jack, čak i da nisam njihova krv, O’Reillys će uvijek biti moja obitelj.’

'Morate znati da sam vas volio od prvog trenutka kad sam vas pogledao', rekao je Ambrose.

‘A često sam priželjkivao da si mi ti otac, draga Ambrose. Ovo što ste mi rekli ogroman je šok, ali niste
trebali znati da ću tako dugo nestati. Moram vjerovati da biste mi to prije rekli. Osim toga, spasio si me iz
sirotišta. '

‘Hvala, draga moja, tako je vrlo veličanstveno od vas što ste prihvatili vijesti kao i vi. Ali također se bojim
da sam dijelom odgovoran za ono zbog čega ste napustili Dublin. Bila sam svjesna što se događa, ali
osjećala sam da nije moje mjesto da interveniram. Svi ste bili odrasli, odrasli. '

‘Hoću li skuhati čaj?’ Upita Jack, očito željan da prekine naknadnu tišinu.

‘Možda bi malo viskija bilo bolje?’ Rekao sam pokazujući bocu.

‘Pretvorit ćete me u bujnog! Tek je prošlo podne «, rekao je Ambrose, gledajući na sat koji je oduvijek
stajao u središtu kamina. Ali nije odbio čašu koju mu je Jack ponudio. Otpio je nekoliko gutljaja i na kraju
sam vidio kako mu se boja vraća u obraze. Otišla sam sjesti do Jacka.

‘Bolje?’, Pitala sam Ambrosea.

'Mnogo.'

'Naravno, mama, to znači da, ako si usvojena, to možeš biti ili ti ili MK za kojim tragaš Ally i njezine
sestre', rekao je Jack.

Iznenađeno sam ga pogledala. ‘Bože moj, u pravu si. Ako te žene zapravo govore istinu o tome zašto me
love ’, dodala sam. Ali ponukalo me da postavim Ambroseu važno pitanje.

‘Imaš li. . . Mislim, bi li imao pojma tko su moji rođeni roditelji, Ambrose? ’, Pitao sam okvirno.

‘Nikakvih, Mary, nikakvih. Bili ste ono što je nekoć bilo poznato kao "pronalaznica", a budući da ste
zamijenili umrlu Mariju, o vama nikad nije bilo tračeva. Nitko osim nepoznate osobe koja vas je dovela
nije znao da ste ostali na Jamesovom pragu. '

‘Imaš li. . . pa, mislite li da su me moji roditelji primili zbog novca koji ste im platili? '

'Naravno da je to bila briga za početak, ali tako se živo sjećam izraza lica tvoje mame kad te prvi put
držala u naručju. A vaš dragi tata bio je toliko zaljubljen u nju da bi učinio sve da je usreći. Gledala sam
kako te zavolio. Bilo te je vrlo lako voljeti, Mary ’, nasmiješio se.

‘Možda mama nikad nećeš saznati tko su ti bili rođeni roditelji’, rekao je Jack. ‘Je li važno ako nemaš?’

'U normalnim okolnostima, možda ne bi', odsjekao je Ambrose, "osim što se čini da postoji pretraga
grupe sestara koja je odlučna pogledati taj vaš prsten. Budući da je to jedini trag vašeg izvornog nasljeđa,
ukazuje na to da oni možda i jesu izvorni. Mary, mogu li ti predložiti da zaista razmisliš o sastanku s
jednom od tih žena kako bi otkrila što to želi? '
'Mislim da je Ambrose u pravu, mama', rekao je Jack. 'Svakako bih mogao kontaktirati Ally.'

‘Ali nisi ni siguran je li ona jedna od sestara, zar ne, Jack?’ Rekao sam.

‘Što više razmišljam o razgovorima koje smo vodili, to više mislim da me je namjerno potražila. U svakom
slučaju, postoji samo jedan način da se to sazna. '

‘Upravo sam nešto shvatio’, rekao sam drhteći. ‘Taj čovjek kojeg sam upoznao u Londonu - Orlando
Somebody-or-other - rekao sam mu u kojoj špilji odsjedate u Provansi, čak sam mu dao i broj mobitela, u
slučaju da želi neke dodatne tehničke detalje o našem vinogradu.

‘Pa onda ', Jack je tužno uzdahnuo," to je riješeno. Tako me pronašla. '

‘Čini se da su ove sestre sigurno snalažljive.’ Ambrose se slabašno nasmiješio. 'Unatoč vašem strahu da
je njihova motivacija povezana s vašom prošlošću ovdje u Irskoj, možda ste vi ili vaša kći njihova nestala
sestra.'

Osjetila sam kako me trne svaki živac u tijelu dok sam razmišljala o konotacijama moje nestale sestre.
Čak i kad bi Ambrose rekao da je slutio zašto sam pobjegao prije svih tih godina, i bio je siguran da te
žene koje me traže nisu povezane s tim, još uvijek nisam bila uvjerena. Iznenada sam ustao. ‘Bi li vam
smetalo da prošetam? Treba mi malo svježeg zraka. ’Uz to sam se okrenuo, krenuo prema ulaznom
hodniku i napustio kuću.

Vani sam udahnuo nekoliko dubokih udaha irskog zraka, a zatim odlučno prošetao parkom Merrion
Square, pored parova i g. obilasci učenika na ljetnim piknicima u sjeni velikih stabala, baš kao što sam to
nekada radio. Prolazeći pokraj kipa Oscara Wildea, slijedio sam isti put kojim sam utabao svoje uni dane.
Kad sam izašao na križanje između trga Merrion zapad i sjever, vidio sam da, iako su ulice sada prepune
automobila, a neobična je nova zgrada usput iskočila, inače nije promijenjeno. Oduvijek sam volio kako
je sve zeleno ovdje u središtu grada, propustivši širom otvorene prostore West Corka i zapanjen sam
automatski prošao cestom, pored Lincoln's Inn-a, koji je oduvijek bio popularno studentsko zalijevanje
rupe, zatim oko College Parka, gdje su muškarci u bijelima vježbali kriket. Stigao sam do manjeg zelenila
Fellows ’Squarea i prisjetio se kako sam znao upoznati Ambrosea ispred Humanističke škole kako bismo
zajedno šetali kući.
Vidio sam da su se turisti poredali ispred zgrade Knjižnice Trojstva, čekajući da pogledaju čuvenu Kellsku
knjigu, i nastavljajući dalje, stigao sam na trg Parlamenta i pogledao prema središnjem tornju kampanile,
čija je bijela granitna fasada još uvijek bila toliko impozantna koliko sam se sjećala . Slabašno sam se
nasmiješila turistima koji su ispod njega pozirali za fotografije, razmišljajući o studentskom praznovjerju
da ćete, ako netko prođe njime dok zvono zvoni, pasti na svim ispitima.

Studentski život bio je pun praznovjerja, drevnih tradicija, balova, kućnih zabava i tjeskobe zbog ispita, a
sve je bilo popraćeno dobrom količinom alkohola. Biti ovdje početkom sedamdesetih, novo svijetlo
desetljeće kada su mladi pronašli svoj glas, bilo je uzbudljivo - Trg Parlamenta često je bio ispunjen
studentima koji su prosvjedovali protiv apartheida u Južnoj Africi ili republičkim studentskim klubovima
koji su se okupili za podršku.

Otišao sam i sjeo na stepenice kapele i zatvorio oči, preplavljen izazvanim uspomenama. Sjetila sam se
kako sam s prijateljima sjedila na ovim stepenicama u svojim prvim levijinim trapericama. Počeo sam
pušiti, samo zato što su svi ostali tada imali čak i vlastitu marku cigareta Trinity, koju je prodavao
muškarac na ulaznim vratima fakulteta, a koji je uvijek bezobrazno koketirao sa bilo kojom djevojkom
koju je vidio. Ovdje sam proslavio činjenicu da sam na početku druge godine dobio stipendiju za Classics.
Značilo je da se ne bih morao brinuti o školarinama, smještaju ili prehrani, sve me je osigurao fakultet.
Bilo je jako konkurentno, a nakon mjeseci studiranja rijetko sam osjećao veće ushićenje nego tada. Svi
smo pili pivo iz boca, a zatim otišli u studentski kafić na Novom trgu još malo. ‘Hej Jude’ Beatlesa i
‘Congratulations’ Cliffa Richarda bili su na džuboksu i svirali smo ih uvijek iznova. Bio je to jedan od
najsretnijih dana u mom životu. Osjećao sam se mlado i slobodno, kao da je sve moguće.

‘Da se barem život tamo mogao zamrznuti’, promrmljala sam dok sam promatrala studente kako dolaze i
odlaze, kako polažu ispite za godinu dana i jednako bezbrižno kao i tada, prije nego što se sve
promijenilo. Sjedeći ovdje sada svih ovih godina, jednostavno nisam znao kamo se obratiti za utjehu.
Moj um - obično tako bistar i organiziran - bio je u previranju.

‘Raspadam se’, šapnula sam, na rubu suza. 'Nikada nisam smio napustiti Novi Zeland.'

'Mama?'

Vidjela sam Jacka kako stoji na dnu stuba i gleda prema meni. Nisam primijetila njegov pristup, jer se
stopio s ostatkom mladih lica koja su se glodala.

‘Jesi li dobro?’, Pitao je.

'Ne baš. Jednostavno sam trebao. . . ’

'Znam. Razumijem. Mogu te ostaviti da budeš ako želiš? ’

‘Ne, dođi i sjedni ovdje sa mnom.’

Učinio je to, a mi smo sjedili jedno pored drugog, lica nagnuta prema suncu, koje se upravo pojavilo iza
sivog i vrlo irskog oblaka.

‘Kakvo lijepo mjesto. Sigurno ste voljeli biti ovdje na uni ', rekao je.

'Učinio sam.'

Jack me poznavao dovoljno dobro da ne traži dalje informacije; samo je mirno sjedio pokraj mene.

‘Je li Ambrose dobro?’, Pitala sam ga na kraju.

‘Jeste, ali očito prilično slomljen zbog toga što vas uzrujava. Uzeo sam mu sendviče koje je njegov
„svakodnevno“, kako je on naziva, ostavio za ručak. On je drag čovjek, jako mi se sviđa. I obožava te,
mama, stvarno te voli. '

‘Bio mi je poput oca, Jack, i akademski mentor, a da ne spominjem da sada znam da je bio moj financijski
dobrotvor. Planirao je sjajne stvari za moju budućnost. '

'Zvuči kao da su on i ovaj svećenik - James bili vrlo bliski.'

'Oni su bili. Pitao sam ga kako je otac O’Brien, ali rekao je da ga nije vidio godinama. '

'To je tužno. Pitam se zašto.'

‘Tko zna?’ Uzdahnula sam. 'Nadam se samo da to nije imalo nikakve veze sa mnom. Otac O’Brien bio je
vrlo dobar čovjek, Jack. Neki bi svećenici, zasigurno u to doba, mogli biti tako zastrašujući, ali otac
O’Brien bio je pristupačan. Imao je humanost. '

‘Možda bismo se trebali prošetati i pronaći pub u kojem bismo mogli pojesti ručak? Želim probati svoju
prvu pintu pravilnog Guinnessa ’, nasmiješio se Jack ustajući i pružio mi ruku. ‘Ima li prijedloga?’

‘Definitely ’, rekla sam kad sam ga uhvatila za ruku i pustila da me povuče gore. I pomislila sam kako ga
nikad nisam voljela više.

Odvela sam ga u pub Bailey u ulici Duke, kamo smo išli kao studenti. Bila sam šokirana kad sam vidjela
koliko se promijenilo: vani su postavljeni stolovi, a muškarci i žene na suncu su jeli svježe morske
plodove. Lukea, turog vratara moga vremena, naravno više nije bilo, a unutrašnjost je puba potpuno
preuređena, nekada pohabani stolovi i istrošeni kožni banket zamijenjeni su elegantnim novim okovom,
a jedini znak njegove povijesti bile su slike na zidu. Zrak je mirisao na ukusnu hranu, umjesto na ustajalo
pivo i muški znoj.

Jack je svog Guinnessa proglasio najboljim što je ikad probao, a ja sam inzistirao da je za ručak imao
kolko i šunku.

'To je moja vrsta krpice', rekao je Jack dok je sastavljao nož i vilicu, završivši sočnu šunku i kremasti pire
krumpir pomiješan sa kupusom u rekordnom roku. ‘Podsjeća me na tvoje kuhanje, mama.’

‘Pa, u Irskoj sam naučio kuhati.’

'Da. E, mama? '

'Da?'

‘Razmišljao sam da bismo možda trebali razmisliti o putovanju tamo gdje ste rođeni. Mislim, mi smo
ovdje, zar ne? U Irskoj? Možda bi bilo dobro da se opet sretnete s nekom od svoje obitelji. '
‘Sići do West Corka?’ Zakolutala sam očima. ‘O, Jack, nakon jutrošnjih otkrića, uopće nisam siguran da to
radim.’

'Osim što se viđate s obitelji nakon svih ovih godina - a oni su i dalje vaša obitelj, čak i nakon onoga što
vam je Ambrose rekao da ćete jedino na tome mjestu dobiti odgovore o tome tko su vaši rođeni
roditelji. Sigurno postoji netko tko zna kako ste ostali na pragu oca O’Briena. ’

‘Ne, Jack. Mislim, čak i da je netko tada nešto znao, sada bi bio mrtav, zar ne? '

'Ambrose je još uvijek živ i šutira, mama, i bit će još puno takvih poput njega.'

‘Možda, ali nisam siguran da želim znati. Hoćeš li?'

‘To je pitanje o kojem nikada nisam morao razmišljati, ali da, da sam na vašem mjestu, pretpostavljam
da bih. Hajde, mama «, nagovarao je,» volio bih vidjeti odakle si i upoznati svoju obitelj i moju obitelj. «

‘Dobro, dobro, razmislit ću o tome’, složila sam se, samo da bih ga ušutkala. 'Hoćemo li ići?'

Šetajući natrag kroz grad, ušli smo u predvorje Merriona da uzmemo ključeve, a vratar se okrenuo i
izvadio bilješku iz golubinje rupe.

‘Poruka za vas, gospođo McDougal.’

'Hvala vam.'

Kad smo krenuli prema liftu, pogledao sam Jacka. ‘Tko bi mi slao poruke? Nitko ne zna da sam ovdje. '

‘Morat ćete ga otvoriti i saznati, zar ne?’

‘Možete li ga otvoriti?’
‘Dobro’, rekao je kad smo ušli u moju sobu.

Sjela sam na najbližu stolicu, a živci su mi još jednom zaigrali. Ovim tempom, mislio sam, uskoro bih
umro od srčanog udara i pridružio se Jocku. Bizarno, osjećao sam se utješno zbog slike svojih zemaljskih
ostataka raširenih po vinovoj lozi s njegovim, uvijek zajedno u sigurnom utočištu koje smo stvorili.

‘U redu.’ Jack je rastrgao omotnicu i izvadio kratku bilješku iznutra.

Draga gospođo McDougal,

Zovem se Tiggy D’Aplièse, i kao što možda znate, moje sestre i ja pokušavali smo vam ući u trag kako
bismo razgovarali s vama. Ne želim vas uznemiravati ili, što je još važnije, uplašiti, ali ostajem u sobi 107,
a moj broj mobitela je ispod. Mogu me kontaktirati u bilo kojem trenutku.

S najboljim željama,

Tiggy D’Aplièse

‘Pa.’ Jack me pogledao dok mi je pružao poruku. 'Jedno mogu potvrditi da su Ally i Tiggy sestre, jer je Ally
spomenula sestru koja se zove Tiggy. Nije uobičajeno ime, zar ne? '

Bacila sam pogled prema njemu i vidjela izraz njegova lica. Bio sam toliko zaokupljen tim ženama koje su
me progonile, nisam sastavio dva i dva.

'Ally ti se stvarno svidjela, zar ne, Jack?'

'Jesam, da, čak i ako je ona bila tu samo zato što sam ja tvoj sin i imala je skriveni dnevni red', rekao je
skrušeno. 'Jesam joj poslao poruku, ali nisam čuo odgovor. Čini se da nemam puno sreće sa ženama, zar
ne? Svejedno, očito imamo još jednu od ovih sestara ovdje u hotelu s nama. Što želiš raditi, mama? ’
‘Ja. . . Ne znam. '

‘Pa, ne znam što je zbog čega ste napustili Irsku niti zašto se otada bojite, ali ono što znam, kad sam je
upoznao, jest da je Ally dobra osoba.’

‘To je James Bond mislio o Vesper Lynd u Casino Royaleu, slabo sam se nasmiješila.

‘Pobogu, mama, nismo u izmišljenom trileru!’

'Ian Fleming zapravo je svoje špijunske priče temeljio na činjenici. Vjerujte mi, znam kako te organizacije
rade. '

‘Možda ćete mi uskoro reći sve o tome, ali zasad mi je dosta ove podmetačine. Doznajmo sigurno,
hoćemo li? Nazvat ću ovu Tiggyinu sobu i dogovoriti se s njom. Možete ostati ovdje na sigurnom dok
vam sve ne dam jasno, u redu? '

‘Gledaj’, uzdahnula sam, rastrgana između izgleda poput totalne voćne torte pred svojim sinom i
njegove zaštite. ‘Znam da mislite da vaša stara mama gubi razum, ali kunem se, Jack, postoji dobar
razlog zašto se bojim.’

‘Zbog čega ću upoznati ovog najnovijeg člana obitelji. Dosta je enouf, mama; Vidim da ste smršavjeli
otkako ste otišli od kuće i u pravom ste stanju. Tata više nije ovdje da te štiti, pa ću i ja. '

Gledala sam kako moj sin prilazi telefonu koji je sjedio kraj kreveta i podiže slušalicu.

‘Pozdrav, možete li me dovesti do sobe 107, molim vas? Da, zovem se Jack McDougal. '

Oboje smo čekali dok je recepcija preusmjerila poziv, ja u agoniji napetosti, Jack savršeno miran.

‘Pozdrav, je li to Tiggy D’Aplièse? Da, zdravo. Ja sam Jack McDougal, sin Merry McDougal. Pitala sam se
možemo li se naći u predvorju i popričati kad god ste slobodni? '
Gledala sam kako Jack klima glavom i podiže mi palac. ‘U redu, vidimo se tamo za deset. Doviđenja.
’Spustio je slušalicu. ‘Dakle, idem dolje u susret s njom - sumnjam da će me pucati usred javnog salona s
ljudima koji uzimaju popodnevni čaj. Predlažem vam da legnete dok je ja istjerujem. Nazvat ću vas
putem mobitela da vas obavijestim. '

'Ali-'

‘Nema više„ ali “, mama, molim te. Vjeruj mi. Zbog svih nas moramo doći do dna ovoga, u redu? '

‘U redu’, kimnula sam glavom. Što bih drugo mogao reći?

Brzim je korakom izašao iz sobe, i premda ga je dio mene želio nazvati zbog opasnosti u kojoj bi mogao
biti, nikada se nisam osjećao ponosnijim na njega. Imao je očito, mirno ponašanje svog oca i svaki dan
podsjećao me više na mog voljenog supruga.

‘Oh, Merry’, rekla sam slijedeći Jackov savjet i legla na krevet. ‘Kakav si nered napravio od svog života. . .
’

Naravno, nisam mogao zaspati, pa sam pet minuta kasnije ustao i natočio si šalicu čaja, napeto čekajući
da Jack nazove.

Petnaest vrlo dugih minuta kasnije, i jest.

‘Bok, mama, Jack je. Upravo sam razgovarao s Tiggy i obećavam da ste potpuno sigurni da siđete. '

‘O Jack, ne znam.’

‘Pa, imam, mama, a ti dolaziš. Nosiš li taj smaragdni prsten? ’

'Da zašto?'
‘Jer Tiggy ima crtež koji ti želi pokazati. Kunem se, mama, dražesna je. Hoćeš da dođem po tebe? ’

'Ne ne. Ako ste sigurni da je sigurno, sići ću. Vidimo se za minutu. '

Pospremila sam kosu u ogledalu, nanijela rumenilo na blijede obraze i malo ruža. Jack je bio u pravu:
morao sam prestati bježati i suočiti se sa svojim strahovima. Duboko udahnuvši, napustila sam sobu i
krenula prema liftu.

Dolje u salonu, odmah sam vidio plavu glavu svog sina, a zatim mi je trebalo nekoliko sekundi da
proučim ženu koja je sjedila s njim. Bila je sitnih kostiju i vitka, s glavom guste, valovite kose boje
mahagonija koja joj je lijepo padala oko ramena. Kad sam im se približio, oboje su ustali, a instinktivno
sam osjetio da je ova mlada žena krhka prema njoj, a izražajne mrljave oči dominirale su joj ostatkom
lica.

‘Bok, mama, upoznaj Tiggy D’Aplièse koja je broj. . .? ’Jack je pogledao Tiggy za potvrdu.

'Pet od mojih šest sestara', rekla je nježnim francuskim naglaskom. 'Drago mi je što sam vas upoznao,
gospođo McDougal, i samo želim reći da zaista, ne mislimo na štetu.'

Tiggy mi se nasmiješila, pa čak i uz moju paranoju, bilo je teško povjerovati da je ova nježna mlada žena
ovdje da mi naudi.

‘Hvala ti, Tiggy. I molim vas, zovite me Merry. ’

‘Sjedni, mama.’ Jack je potapšao prostor na sofi do sebe.

Dok sam to činio, osjetio sam kako Tiggyne oči putuju od mog lica do prstena na četvrtom prstu lijeve
ruke. Instinktivno sam stavio drugu ruku na nju.

'Dakle, Tiggy je objasnila točno ono što nam je MK rekla oboje nakon posjeta koje je imala od Tiggyne
sestre, CeCe, i njezine prijateljice Chrissie. Ako ti ne bi smetalo, Tiggy, možda možeš sama reći mami? '
‘Naravno da hoću, ali želim se ispričati u ime svih svojih sestara. Potpuno razumijem zašto ste se sigurno
uplašili što smo vas pokušali pronaći ’, rekao je Tiggy. ‘Tako mi je žao, Merry, stvarno jesam. Samo, kao
što vam je kći vjerojatno rekla, otac nam je umro prije godinu dana, a nas šestero idemo na krstarenje
do mjesta gdje moja sestra Ally - koju je Jack upoznao - misli da ga je vidjela kako je pokopan na moru .
Nedavno je Pain odvjetnik primio neke informacije o nekome kome je moja obitelj dala nadimak
"nestala sestra". Pa, nazvao nas je sve po Sedam sestara Plejada, vidite, i naravno, sedma bi bila ...

‘Merope’, završio sam umjesto nje.

‘Da, i kad god bi ga netko od nas pitao zašto nema sedme sestre, Pa je rekao da je nikada nije pronašao.
Dakle, kad smo ove podatke dobili od našeg odvjetnika, naše dvije najstarije sestre kontaktirale su nas
ostale kako bi mogle pomoći li je pronaći. I ako je ona onakva kakva nam je rečena, zamolite je da nam
se pridruži na našem hodočašću kako bismo položili vijenac na more na mjestu gdje vjerujemo da je
pokopan. '

Naravno, već sam znala ovu priču, ali osjećala sam se smirenije čuvši je od ove drage djevojke, čije su oči
zasjale onim što sam mogao opisati samo kao neku vrstu dobrote.

'Nije bilo dobro isplanirano ili nešto slično', nastavila je. ‘Upravo smo poslali sestru najbližu mjestu gdje
je Mary-Kate rekla da putujete. Electra živi u New Yorku - to je žena koju je Jack rekao da ste primijetili u
predvorju hotela u Torontu. Sotkrio je da sljedeći put ideš u London, pa je poslana moja treća sestra
Star. '

'Da. Jesam je upoznao. Nazvala se Sabrina. Je li plavuša, mršava i visoka? ’

'Da. To je zvijezda. Bila je sa svojim gotovo šogorom Orlandom. Malo je na ekscentričnoj strani i smislio
je plan da vas potakne da se sretnete s njim i Starom rekavši da je on vinski pisac. '

‘Pa, prevario me, pa to je bio dobar plan.’

‘Ali i tebe je to prestrašilo, zar ne, mama?’ Presjekao je Jack.

‘Da, jer čak i da je smislio vjerojatnu priču, ne stapa se u gomilu. Sutradan sam ga vidio kako me prati po
Londonu. '

‘O, draga.’ Tiggy se posramljeno zahihotala i uzdahnula. 'Mogu se samo ponovno ispričati zbog
neorganiziranog i nepromišljenog načina na koji smo to poduzeli. Sigurno ste se osjećali kao da vas love.
'

‘Da, upravo sam se tako osjećao.’

'A tu je bila i Ally', rekao je Jack. 'Potpuno me prevarila, dok mi mama nije rekla za ostale žene koje su
stigle kamo god je išla, a ja sam sastavio dvije i dvije.'

‘Sad si ovdje, Tiggy’, rekao sam. ‘Znači li to da smo između nas McDougalsa upoznali sve vaše sestre?’,
Kratko sam odbrojala na prstima. ‘Da, što je s dvije muslimanke u Torontu, to je šest. Je li ona druga bila
Maia? ’

‘Znate li kako se zove?’, Začuđeno je rekla Tiggy.

'Mama je radila disertaciju o mitovima o Orionu. Dio toga bio je povezan sa Sedam sestara s Plejade i
Orionovom opsesijom Merope ’, rekao je Jack. ‘Druga su djeca kao priče za spavanje dobila Snjeguljicu ili
Trnoružicu, dok smo mi grčke legende. Bez uvrede, mama - dodao je iznenada. ‘Ili tebi, Tiggy.’

‘Nijedna nije uzeta’, nasmiješila se i dok su me oči prelazile preko mene, imala sam najčudniji osjećaj da
me snimaju. 'Očito smo i mi odrasli s pričama', nastavila je. 'Usput, nije to bila Maia s Electrom, to je bila
Electrin PA, Mariam. Maia drži utvrdu u Ženevi u našoj obiteljskoj kući koja se, inače, zove Atlantida. '

‘Vau.’ Jack je odmahnuo glavom. ‘Mislim, nije li slučajno što smo obojica djece odrasli s roditeljem
opsjednutim grčkom mitologijom?’

‘Mislim da slučajnosti ne postoje’, odgovorila je Tiggy, dok me ponovno mirno gledala.

‘Znači, vjeruješ u sudbinu, zar ne, Tiggy?’ Rekao sam.

'Da, da, ali to je stvarno druga priča. U svakom slučaju, gospođo McDougal, razlog zbog kojeg smo sve
nas sestre pokušavale doći do vas bio je vaš prsten. Evo. ’Tiggy je povukla list papira s koljena, okrenula
ga i stavila na stolić ispred mene. ‘To je crtež koji nam je dao naš odvjetnik. Star je potvrdio da je
identičan onom koji ste nosili vi. Biste li se složili? ’

Zagledao sam se u crtež, a zatim nevoljko otkopčao lijevu ruku s desne. Ispružila sam je tako da je Tiggy
mogla vidjeti. Svo troje smo pogledali crtež i prsten.

'Oni su identični, mama.'

Jack je govorio za sve nas jer su, do detalja, prsten i crtež bili isti.

Svi smo nekoliko sekundi sjedili u tišini, nitko od nas nije točno znao što reći.

Tada je Tiggy ispružila ruku i vrlo nježno uzela moju u svoju. Pogledala me i vidio sam da su joj oči bile
pune suza.

'Pronašli smo nestalu sestru', rekla je. ‘Siguran sam u to.’

Dodir njezine male ruke i njezina očita osjećaja i uvjerenja otpuhali su posljednje ostatke bilo kojeg
straha koji mi je ostao.

‘Čaju netko?’ Rekao je Jack.

Popili smo čaj i, osjetivši činjenicu da sam prezadovoljan, Jack je preuzeo razgovor, čavrljajući o tome
kako mu je ovo bio prvi posjet Dublinu i kako želi istražiti grad prije nego što ode. I Tiggy i ja odgovorili
smo jednosložno; svi smo se izgubili u svojim svjetovima, pokušavajući sve to razumjeti. Ili sam barem
bio, pogotovo nakon vijesti koje sam ranije danas primio od Ambrozija. . .
Jedva sam mogao odvojiti pogled od djevojke koja je sjedila nasuprot meni. Osjećao sam se nekako
povezano s njom, i premda je očito bila vrlo mlada, u njoj je postojala mudrost, dubina na koju nisam
mogao staviti prst, kao da je nekako znala sve odgovore, ali nije govorila.

‘Mogu li te pitati odakle ti podaci o prstenu, Tiggy? Mislim, izvor vašeg odvjetnika? ’Pitao sam.

‘Sve što mogu reći je da nam je rekao da je slijedio mnoge lažne tragove tijekom godina, ali da nas je
otac uvjeravao da je ovaj prsten definitivan dokaz.’

‘A kako se zvao tvoj otac?’

'Uvijek su ga kod kuće zvali Pa Salt. Mislim da su ga Maia ili Ally imenovale, jer je uvijek mirisao na more.
I jest. ’Tiggy je kimnuo. ‘Sramota je za" P "za Pa u imenu, jer sam ostatak označio kao anagram" Atlasa ".

‘Možda bi„ P “moglo biti za Pleione, majku Sedam sestara?’ Predložio sam.

‘Oh!’ Tiggy je sklopila ruke i suze su joj opet potekle u goleme smeđe oči. 'Naravno! Naravno. Sad se
ozbiljno tresem. '

‘I ja isto, a danas nisam osoba koja„ drhti “, nasmiješila sam joj se.

‘Pa, volio bih upoznati Mary-Kate, ali potpuno razumijem ako niste ugodnijoš s ovom situacijom ', rekla
je.

'Zapravo, Tiggy, ona stiže ovdje večeras', rekao je Jack. 'Mama je bila zabrinuta za nju i nije je željela
sama na Novom Zelandu dok se sve to događalo. . . ’

Sjedila sam tamo i uputila sinu pogled koji bi mogao ubiti. U redu je bilo da vjerujem ovoj ženi, ali Mary-
Kate je bila moja kći i to je informacija koju još nisam želio otkriti.

‘Oh, kako krasno! Nadam se da ću je moći upoznati ’, rekao je Tiggy. 'CeCe je rekla da je bila divna.
Savršeno odgovara godinama; bit će najmlađa od nas sedam sestara. '
‘Bila sam jedno od sedmero djece’, rekla sam, pokušavajući promijeniti temu.

‘Stvarno ?!’ Tiggyjeve su oči zasjale. ‘Koji broj gdje ste?’

‘Broj pet.’

'I ja sam! Kako čudesno ’, dodala je. 'Nikad prije nisam upoznao petu sestru.'

‘Pa, imao sam tri brata, pa to nije baš isto kao ti.’

'Ne, ali svejedno je lijepo', nasmiješila se. ‘Jednoga dana morat ćemo razgovarati o našoj zajedničkoj
mitologiji.’

'Već znam legendu o Taygeteu. Zeus ju je neumoljivo progonio ’, rekao sam.

'Jeste, da, i, oh, duga je to priča, ali. . . ’Tiggy slegne ramenima. ‘Nadam se da ćemo još neko vrijeme
moći razgovarati.’

'Da. To bi mi se svidjelo.'

Jack me pogledao. ‘Mama, izgledaš iscrpljeno. Znam da jesam i sjedio sam samo po strani svega ovoga.
Idi i odmori se prije nego što Mary-Kate stigne. '

'Da trebao bi.'

Tiggyne malene, smirujuće ruke ponovno su položene na moje i osjetio sam kako mi se puls usporava.
Ova djevojka, ma kakva i tko god ona bila za mene, bila je čarobna.

‘Da, mislim da moram spavati’, složila sam se ustajući. ‘Biste li me ispričali?’

‘Naravno’, rekla je Tiggy kad je i ona ustala, «i hvala vam što ste mi danas vjerovali. Znam da je
zbunjujuće, ali instinkt mi govori da je sve kako treba. ’Tada me zagrlila u velikom zagrljaju. ‘Spavaj
dobro, Merry. Bit ću ovdje kad me zatrebate. '

‘Želiš li da te pokupim, mama?’ Upita Jack.

'Ne dobro sam. Zašto se danas popodne ne zabavljate u gradu? Mogu preporučiti Book of Kells u
knjižnici Trinity College. '

'To je zauvijek na mom popisu', rekao je Tiggy. ‘Jesi li spreman za to, Jack?’

‘Sigurno jesam, Tiggy. Vidimo se, mama. '

Kad sam ušao u svoju sobu, teško sam mogao izdržati od iscrpljenosti. Stavivši znak Ne ometaj, zatvorio
sam zavjese - nikada nisam bio za spavanje danju - svukao sam se i potonuo ispod popluna.

‘Tko sam ja?’, Pospano sam prošaptala.

Prvi put u životu shvatila sam da ne znam.

‘Maia? Ovdje je Tiggy. '

‘Bok, Tiggy! Ally je ovdje, a CeCe i Chrissie upravo su stigle iz Londona. Jeste li je pronašli? ’

'Imam.'
‘Još važnije, jeste li uspjeli razgovarati s njom i objasniti sve?’

'Da.'

'I?'

‘Mislim da sam je uspio razuvjeriti. Pokazao sam joj crtež prstena i ona se složila da je identičan. '

'Fantastičan. A što biste osjećali o gospođi McDougal? ’Rekla je Maia.

‘Oh, divna je, iako mislim da naša pomalo prikrivena taktika nije pomogla - njezin sin rekao je da je
doslovno mislila da smo neka organizacija koja je lovi, ali nadam se da sam je uvjerio da to nije ono što
pokušavamo učiniti.’

‘Što je s njenom kćeri, Mary-Kate? Kao, kako se Merry osjeća prema tome što nas je sve upoznala? ’CeCe
je upao.

‘Nismo o tome još razgovarali. Dobra vijest je da Mary-Kate večeras slijeće ovdje u Dublin, pa se nadam
da ću je upoznati. '

‘Kako uzbudljivo!’ Rekla je Maia.

'Molim te, pozdravi je od mene i Chrissie', rekao je CeCe.

‘Ti si ta s instinktima, Tiggy. Mislite li da smo pronašli nestalu sestru? ’Začuo se Allyin glas.

‘Definitivno, ali. . . ’

‘Što?’, Rekle su sve tri sestre na drugom kraju reda.

‘Moram razmisliti o nečemu. Reći ću vam jednom kad budem imao. Njezin sin Jack također je lijep. '

‘Hej, nije ni on usvojen, zar ne?’ CeCe se zahihotao. ‘Ne bi li bilo čudno da je nestala sestra momak?’

'Merry sigurno nije rekao da jest. Puno je govorio o tebi, Ally. '

'Je li?'

'Da.'

'Kladim se da me psovao, jer sada zna da sam lagala da bih iz njega izvukla informacije', uzdahnula je
Ally.

‘Nije to uopće učinio, obećavam vam. Kad smo danas popodne zajedno otišli pogledati Kellsovu knjigu,
rekao je da želi da ste i vi to mogli vidjeti. '

‘Ma daj, Tiggy, mora me mrziti’, ustrajala je Ally.

'Možda osjeća puno stvari prema tebi, Ally, ali mržnja definitivno nije jedna od njih.'

‘Svejedno, bravo, Tiggy. Tako mi je drago što ste je uspjeli razuvjeriti ', rekla je Maia. ‘Mislite li da je
moguće da bi Mary-Kate možda mogla doletjeti iz Dublina da bi nam se pridružila na našem krstarenju?’

‘Sačekajmo da vidimo, hoćemo li? Ako je to trebalo biti, onda ... '

‘To bi trebalo biti’, referirale su joj sestre.

‘Iako mi moji instinkti govore da smo potpuno na dobrom putu, mislite li da biste se mogli obratiti
Georgu i reći da sam pronašao Merry i prsten? Zaista bih volio s njim razgovarati o nečemu. '
'Bojim se da Georga nema', rekla je Ally. ‘Već sam ga pokušao dobiti, ali njegova mi je tajnica rekla da se
neće vratiti do putovanja brodom.’

"Oh, draga, to stvari čini težim," rekao je Tiggy. ‘Mislim, sve je u redu što vjerujemo njemu i njegovim
informacijama, ali drugi možda ne. Sve što imamo je prsten. '

'Kad sam otkrila svoje pretke, osim sličnosti s mojom prabakom Belom na slici, to je bio komad nakita -
moj mjesečev kamen - koji me uvjerio da sam uistinu bila njezina praunuka', ubacila se Maia. ‘Možda je
tako i s prstenom.’

'Znam, ali mi nemamo sliku i nema nikoga na zemlji koji bi zapravo mogao potvrditi da je Mary-Kate ona
koja mislimo da jest, zar ne?'

'Osim ako ne sazna tko su joj bili rođeni roditelji', stavila je Ally.

'Istina', složio se Tiggy, 'zbog čega bih mogao uz pomoć Georga saznati zna li neke druge detalje. Molim
vas, pokušajte me ponovo kontaktirati zbog mene ako želite da uvjerim Mary-Kate i njezinu obitelj da
pođu s nama na krstarenje. '

‘Kažeš da bi i Merry i Jack trebali doći?’

'Mislim da bi svi trebali biti tamo', odlučno je rekao Tiggy. ‘U redu, javit ću se ako bude bilo vijesti. Morat
ću ići sa svojom intuicijom na ovo. '

‘Živiš li ikad drugačije?’ Ally se nasmiješila. 'Bilo bi tako nevjerojatno kad bismo je mogli imati sa sobom.'

‘Dat ću sve od sebe, obećavam. Cao svima.'

Tiggy je prekinuo poziv i nazvao Charlieja na mobitelu. Ovih je dana provodio mnogo manje vremena u
bolnici u Invernessu, jer je imanje Kinnaird trebalo svaku ruku na pumpi. Iako je prešao na trodnevni
tjedan, ako je bilo nužde, svejedno bi ušao u svog pretučenog Branitelja (Ulrika je imala novi Range
Rover i obiteljsku kuću u Invernessu, pregovore u sporazumu o razdvajanju) voziti dva sata do bolnice.
Njegova govorna pošta pokrenula se kao i obično, a Tiggy je ostavio poruku.

‘Bok, draga, sigurno sam stigla u Irsku i uspjela sam se sastati s Merry. Lijepa je, kao i njezin sin Jack. U
svakom slučaju, njezina kći dolazi večeras, pa ću se pokušati vratiti kući sutra sutra kasno. Volim te,
nedostaješ mi, zbogom. '

Tiggy je položila glavu na mekani hotelski jastuk, uzdahnula od užitka i pitala se ima li novca u blagajni da
kupi nove za nju i Charlie. Luksuznu kućicu iznajmljivali su bogatim obiteljima na ljeto i sveli su se na
život u otmjenoj kapiji u kojoj je nekad živio Fraser. Nije da joj je smetalo - ali svaki peni koji je stigao od
gostiju išao je prema sadnji sadnica, ogradama i ponovnom skladištenju autohtonih divljih životinja,
poput europskog losa kojemu su ona i Charliejeva kći Zara postavili srce.

Njezin najveći dosadašnji trijumf bio je da su njezine škotske divlje mačke u travnju uspjele izroditi
zdravog mužjaka. Bila bi u iskušenju da ga mazi, ali naravno, znala je da ne smije; ako bi se mačke ikad
oslobodile ograde u kojoj su trenutno živjele i pustile natrag u divljinu, tada je svaki kontakt s ljudima bio
ne-ne.

'Možda ću pitati Georga bih li mogla dobiti novac od povjerenja Pa Salta da nam pomogne', razmišljala
je. Barem je izgledalo kao da se Ulrika nije odlučila otimati imanje Kinnaird, ali i dalje je tražila ogromnu
nagodbu za razvod. Kad bi Charlie umro, imanje bi prešlo na Zaru. Njena buduća pokćerka bila je toliko
strasna u tome, a Tiggy je pomislila kako bi bilo strašno kad bi se imanje moralo razbiti da bi se majčin
ukus platio dizajnerskom odjećom.

'Sve stvari prođu', promrmljala je Tiggy dok je zatvarala oči i duboko udahnula. Budući da se njezino srce
plaši i otkrivajući stanje u kojem će živjeti do kraja života, postat će puno svjesnija svog otkucaja srca. I
definitivno je podignuta u ovom trenutku.

Nešto je tako snažno osjetila kad je upoznala Merryja, teško da bi to mogla opisati. I njezin sin Jack
također. . . Što se tiče Mary-Kate, sastat će se s njom kasnije večeras, ali Tiggy je bila prilično sigurna da
je već znala odgovor.

‘Jesam li u pravu, tata?’, Pitala je.

Ipak, od njega nije bilo odgovora. Je li to zato što se tamo još nije skrasio ili su se njezine vlastite emocije
natrpavale na obično jasnu granicu između neba i zemlje? Uvijek je vladala tišina kad bi zatražila pomoć
od oca; poput praznine, kao da ga nema. . .

‘Možda ćeš jednog dana razgovarati sa mnom, tata’, uzdahnula je, prije nego što se okrenula nekom od
svoje rodbine koja je prošla dalje. Razmislila je o pitanju na koje je trebala odgovor, a zatim ga postavila.

'Da', stigao je odgovor. 'Da.'

Jack je večer proveo u svojoj sobi u hotelu, bilježeći bilješke o svemu što je do sada naučio. Volio je red,
a ne kaos, a ova situacija s mamom i sestrom ga je uznemirila. Kako je moglo biti moguće da su se dva
svijeta, koja su na ovaj ili onaj način uključivala Sedam sestara, sudarila? Ili je to bila samo slučajnost. . .?

Tiggy je rekao da slučajnost ne postoji. Nije bio tako siguran.

Zajednički interesi, zapisao je u svoju bilježnicu.

Je li mama jednom poznavala oca sestara? napisao je (što bi objasnilo zajedničke interese).

Ambrose?

Oče O’Brien?

Dokaz? Prsten. (Je li ovo dovoljno?)

Ally: zašto stalno razmišljam o njoj?

‘Da’, rekao je naglas, ‘zašto bih? Jaznači, moram biti. . . Prokletstvo! ’Jack je frustrirano bacio bilježnicu
na krevet. Bilo mu je drago što Mary-Kate uskoro dolazi, jer je zasigurno trebao nekoga s kim bi
razgovarao o svemu tome.

‘Zašto se mama tako boji?’, Pitao je televiziju sa širokim ekranom na zidu.

Iznenađujuće, nije odgovorio.

‘Vrijeme je za pivo i malo pića, Jack’, rekao je kad se otkotrljao s kreveta, obukao trenažere i krenuo
dolje do šanka.

Baš kad je naručivao, na telefon mu je zazvonila SMS poruka.

Letom za Dublin u 22 sata. Dovest ću taksi do hotela Merrion. Uskoro, brate. MK xx

Sjedeći za šankom pivajući pivo, slušao je brujanje irskih glasova i pitao se čini li ovaj mali otok dio
njegovih gena. Ako se DNK provukao kroz njegovu majku, mora proći i kroz njega. Ali s obzirom na to da
je tek saznala da je usvojena, tko je trebao znati?

Ah, nedostaješ mi, tata, pomislio je, uvijek si bio glas razuma i dečko, trebam li to sada. . .

Vidjevši da je prošlo devet sati, otišao je na recepciju i zamolio ih da nazovu sobu njegove majke da vide
želi li mu se pridružiti da nešto pojede dok čekaju da Mary-Kate stigne.

'Žao mi je, gospodine, ali gospođa McDougal i dalje ima sobni telefon "ne ometaj", rekla je
recepcionarka.

‘U redu, u redu, hvala.’ Jack je odlutao od stola, pitajući se bi li trebao poći gore i pokucati joj na vrata.
Odlučivši je ostaviti - ona je ranije izgledala tako blijedo - ušao je u restoran i ugledao Tiggy kako sama
sjedi za stolom.

‘Bok’, rekao je.

‘Pozdrav, Jack’, odgovorila je smiješeći se svojim slatkim osmijehom. ‘Želite li mi se pridružiti? Upravo
sam htio naručiti nešto za večeru. '

‘Hvala’, rekao je, sjedajući nasuprot njoj. 'Ja isto.'

‘Nije li tvoja mama gladna?’

‘Mislim - ili se barem nadam - da ona spava. Prošla je puno toga u proteklih nekoliko dana. '

‘Zbog toga što smo je pokušavali pronaći?’

‘Djelomično, da, ali i zato. . . ’Jack je uzdahnuo i odmahnuo glavom. ‘Naručimo, možemo li?’

'Ja pijem juhu od tikvice s butternutom.'

'Ja ću odrezak, sa pomfritom', dodao je.

Njih su dvojica naručili, Tiggy je popio čašu bijelog vina, a Jack još jedno pivo.

'Živjeli', rekao je Tiggy dok su zveckale čašama. ‘Evo novih prijatelja.’

'Da. Iako, to je samo, pa, cijela stvar je pomalo čudna. Bez uvrede za vas i vaše sestre, ali tko je bio taj
čovjek koji vas je sve usvojio? '
'To je goruće pitanje', rekao je Tiggy. ‘Nitko od nas nikada zapravo nije znao - ni odakle je došao, pa čak
ni čime se bavio. Mislim da je ljudska priroda vjerovati da će ljudi koje volite živjeti vječno, pa nikada ne
postavljate pitanja koja ste trebali učiniti dok ne bude prekasno. Mislim da sve nas sestre sada žalimo
zbog toga što nismo pitali Pau više o sebi ili zašto nas je sve posebno usvojio. '

‘Smeta li vam što pitam koliko je imao godina?’

‘Opet, ne znamo, ali pretpostavljam da je bio duboko u kasnim osamdesetima. Koliko je stara tvoja
mama? ’

'Pedeset i devet u studenom - i to znam sigurno', rekao je Jack sa smiješkom. 'Morala je obnoviti
putovnicu prošle godine, pa bi to značilo, što? Dvadeset i pet, ili čak trideset godina između njega i moje
mame. '

'O čemu razmišljaš?'

'Samo to, pa, pitao sam se jesu li njih dvoje ...'

'Jeste li se mogli okupiti u nekom trenutku u prošlosti? I o tome sam razmišljao. Ali onda . . . ’Tiggy ga je
pogledala.

‘To bi od mene postalo nestali brat!’ Nacerio se Jack. 'Šalim se. Moja mama i tata bili su odani jedni
drugima, a ja sam definitivno sin moga oca. '

‘Pa, jedina stvar koju je moj otac bio bila je konkretna. Tražio je da to bude apsolutno nestala sestra. '

‘Onda to mora biti Mary-Kate, zar ne? Ona je ta koja je usvojena, ali. . . ’

'Da?'

'Ništa', rekao je Jack.

‘Zna li Mary-Kate ili zapravo, zna li vaša mama tko su bili rođeni roditelji Mary-Kate?’

'Nemam pojma, ali ovih je dana Mary-Kate vjerojatno lako otkriti želi li.'

‘A da li?’

‘Tiggy, iskreno ne znam, ali kako stiže za par sati, pitat ću je.’

‘A što je s tvojom mamom? Tko su bili njezini roditelji? ’

Jack je otpio gutljaj piva, znajući da nije njegovo mjesto da kaže što je Ambrose rekao jutros. ‘Bili su Irci,
mislim.’

‘Jack, je li i tvoja mama usvojena?’

Zurio je u Tiggy s nevjericom dok je ona mirno jela njezinu juhu. 'Krist! Kako si znao? To je mojoj mami
rečeno tek jutros! Tko ti je rekao?'

'Oh, nitko, to je bio samo osjećaj', rekla je. 'Imam ih puno, Jack, i kad sam ranije danas upoznao tvoju
mamu, znao sam.'

‘Znao što?’

‘Samo da je bila. Sad sve to ima smisla. '

‘Pa, barem ti nisam rekao. Ozbiljno, Tiggy, ovo mora ostati tajna svih, uključujući vaše sestre. Mama je
bila prilično shrvana, znaš? Čak i ako nikada nije razgovarala s nama o svojoj prošlosti o svojoj prošlosti,
znajući odakle dolazite i vjerujući da je vaša obitelj vaša obitelj. . . identificira vas, zar ne? '

‘Da. . . ali kad sam usvojen, čvrsto vjerujem da ako odrastete u okruženju koje voli, nije važno što je
vašegenetski sastav je. '
‘Da, ali kao i Mary-Kate, uvijek ste znali da ste usvojeni. I to ste učinili dijelom svog identiteta. Mama je
čitav svoj život mislila da dolazi iz svoje irske obitelji. A sada, u nedaleko šest desetljeća, samo su joj rekli
da je sve to laž. '

'To joj mora biti jako teško pomiriti se. Sigurna sam da će joj trebati neko vrijeme. Molim vas, ne brinite,
posebno sam dobar u čuvanju tajni. Neću reći ni riječ dok mi to ne dopuste, ali to znači da smo možda
sve pogrešno shvatili. '

'O čemu?'

‘Oh, samo pretpostavljam stvari. U svakom slučaju, ’Tiggy slegne ramenima. ‘Nije važno.’

‘Sad je sve pomalo ludo, zar ne? Pogotovo za mamu. Ne volim ludosti. '

'Možda mora postojati trenutak kada se sve baci u zrak prije nego što se ponovno smiri, tada možda
može biti čak i bolje nego prije. Recite mi ako griješim, ali imam osjećaj da se vaša mama boji nečeg
drugog, osim nas sestara koji je tražimo. Da li je ona?'

‘Da, sigurno je. Vau, Tiggy, jesi li čitateljica misli ili što već? '

‘Upravo sam to osjetio. A sada, hoćemo li pogledati jelovnik s desertima? Još uvijek sam gladan. '

Nakon što su pojeli, Tiggy i Jack sjedili su u salonu, pili kavu i čavrljali o oboje koji žive na dalekim,
izoliranim mjestima kad je Jackov mobitel zazvonio.

‘Oprostite’, rekao je dok mu je odgovarao.

‘Bok, Jack! Ovdje sam! ’Začuo se svijetli glas Mary-Kate. 'Gdje je ovdje"?'

‘Stojim u predvorju, idiote! Gdje si? Sigurno se ne javljate na telefon u svojoj sobi. '
Jack je pogledao vrijeme na satu i vidio da je iza ponoći. ‘O, naravno! Žao mi je, izgubio sam pojam o
vremenu. Doći ću po tebe. '

'Mary-Kate je ovdje', rekao je Jack ustajući. 'Nisam shvatio da je bilo tako kasno', dodao je kad je počeo
hodati prema recepciji.

‘Jack!’ Nazvao je Tiggy. ‘Sad se vraćam u svoju sobu. Treba vam vremena sa sestrom. '

‘Dobro, ali zašto ne dođete i pozdravite se? Napokon, ona bi mogla biti vaša nestala sestra. . . ’

‘Ako ste sigurni.’

Tiggy je ustala i pošla za Jackom u predvorje. Vidjela je mladu ženu odjevenu u crne traperice i kapuljaču,
svijetle kose sastrugane u gornji čvor. Gledala je kako se brat i sestra grle i osjećaju toplinu i naklonost
između njih dvoje.

‘Tiggy’ - Jack ju je pozvao - ‘ovo je Mary-Kate, poznatija kao MK. MK, upoznaj Tiggy D’Aplièse, petu
sestru. '

‘Drago mi je što smo se upoznali, Tiggy. Žao mi je što izgledam olupina; dug je put od NZ do Irske, a ja
sam otišao u ogromnoj žurbi da napravim let. '

‘Sigurno ste iscrpljeni, ali prekrasno je upoznati vas, Mary-Kate. Moja sestra CeCe rekla je da ste bili vrlo
gostoljubivi prema njoj i Chrissie kad su vas posjetili. '

'Nas Kivije samo tako odgajamo, zar ne, Jack? Ali da, bili su sjajni i proveli smo zajedničku večer. '

‘Dobro, prepustit ću vas dvoje i reći vam laku noć.’

‘Laku noć, Tiggy, i hvala na razgovoru’, pozvao ju je Jack dok je hodala prema liftu. Nakon što se Mary-
Kate prijavila, uzeo joj je ruksak. ‘Idemo gore do vaše sobe, pa možete malo zatvoriti oči.’
‘Nisam sigurna mogu li spavati, znate?’ Rekla je Mary-Kate. ‘Žičan sam; moje tijelo nema pojma koliko je
sati ili što mu je namijenjeno. Gdje je mama? '

'Spavanje. Nisam je probudio - znam da će se ljutiti na mene sutra ujutro, ali danas je imala dobar dan. '

'Stvarno? Je li dobro? ’

'Siguran sam da će biti', odgovorio je Jack kad su se popeli u lift, a zatim krenuli prema sobi Mary-Kate.
'Povratak ovdje u Irsku pomalo je podsjećao na kuhanje: otrov morate izvaditi prije nego što počne
zarastati.'

'Divna analogija, Jacko', komentirala je Mary-Kate dok joj je brat otvarao vrata njezine sobe. ‘Kakav„
otrov “?

‘Sve je povezano s njezinom prošlošću. Dopustit ću joj da vam kaže. Svejedno, dobro je vidjeti te, seko.
Drago mi je da si došao.'

‘Nisam mislila da imam izbora, Jack.’ Mary-Kate popela se na krevet i naslonila na jastuke. ‘Što se
događa?’

‘Volio bih da vam mogu reći, ali trenutno ne mogu. U osnovi, postoji nešto - ili netko - čega se mama
boji. A kad se ova obitelj sestara neprestano pojavljivala u njezinim hotelima pokušavajući razgovarati s
njom, stvarno se uplašila. '

'Željeli su je samo upoznati i identificirati taj prsten, Jack. Zašto bi je to uplašilo? ’

'Nemam pojma', uzdahnuo je Jack. ‘Sve što sam do sada uspio dobiti od nje je da su je nekad zvali„
nestala sestra “dok je bila mlađa. Slušajte, i ja sam imao dug dan, čak i ako nisam obišao svijet poput vas,
i premlaćen sam. Mislim da bismo oboje trebali zatvoriti oči; ako je sutra nešto poput danas, trebat će
vam pamet oko vas. '

‘Loše stvari?’, Pitala je Mary-Kate.

‘Samo. . . stvari. Recite to ovako, nakon godina kad to nikad nije spomenula, mama je u odiseji o svojoj
prošlosti i to je komplicirano. '

‘Dakle, to onda nema veze sa mnom? Ili činjenica da sam možda ova nestala sestra? U avionu sam
razmišljao da se možda boji da će me izgubiti zbog neke druge obitelji. '

‘Možda, da, ali kao i sve ostale sestreUsvojeni su i njihov otac je mrtav, nisam siguran kako biste bili
povezani s njima. '

‘Što je s usvojiteljskom mamom? Tko je ona?'

‘Mislim da ga nikad nije bilo. Tiggy mi je rekla da ih je neka dadilja sve odgojila. Iskreno, sve je pomalo
čudno, ali ona i njezina sestra Ally, koju sam upoznao u Provansi, dražesne su i čine se prilično
normalnima. '

'CeCe i njezina prijateljica Chrissie također su bile izvrsne', složila se Mary-Kate. ‘U svakom slučaju, sutra
moram nešto reći tebi i mami. U redu, tuširam se i onda ću pokušati odspavati. Laku noć, Jacko. ’

'Laku noć, sestro.'

Probudio sam se i ležao tamo u mraku, misleći da sam kod kuće. Posegnuo sam za Jockovom utješnom
masom, ali pronašao sam prazninu pored sebe.

I zapamtio.

‘Nedostaješ mi, ljubavi moja, svaki dan više i tako mi je žao ako te nikad nisam pravilno cijenila kad si bila
sa mnom’, šapnula sam u mrak.
Osjetio sam kako mi suze bode, jer mi je noćna mora trenutnog postojanja počela ponovno navirati u
mozak. Posegnuo sam da upalim svjetlo da zaustavim loše misli. I bio je šokiran što je sat govorio da je
deset do devet.

‘Noću?’ Promrmljala sam dok sam teturajući ustajući iz kreveta otvorila zavjese. Zapanjio sam se kad
sam vidio kako sunce sja visoko na nebu. Djelomično zato što je u Dublinu bilo rijetko vidjeti tako vedro
nebo, ali i zato što je značilo da je jutro i uspio sam spavati gotovo četrnaest sati ravno.

‘Mary-Kate!’ Uzviknula sam naglas kad sam se sjetila. Posegnuvši, okrenula sam Jackovu sobu.

'Bok mama. Lijepo spavaj?'

‘Jesam, da, ali je li Mary-Kate stigla? Je li dobro? ’

‘Da, dobro je. Ostavio sam je u njezinoj sobi oko jedan sat ujutro. '

‘Zašto me nisi probudio?’

‘Jer si trebao spavati. Jučer ste imali popriličan dan. Želite li doručak? '

'Moram doći na prvo mjesto, Jack. Osjećam se kao da sam drogiran. To su za mene čaj i kupka, ali ako
želite, samo naprijed. '

'Mogu čekati. Samo me nazovi kad budeš spremna za silazak. '

'Jeste li sigurni da je Mary-Kate dobro?'

'Totalno, mama. Vidimo se uskoro.'

Ležao sam u kupki, pio čaj i zahvaljivao Bogu i nebesima na daru svog dvoje djece. I sama sam iz velike
obitelji, nadala sam se još beba, ali to nije trebalo biti.

‘Ali ti nisi bila iz velike obitelji, Merry, samo si pripadala jednoj’, šapnula sam u sebi.

Međutim, pomisao na Mary-Kate, moju dragocjenu kćer u svemu osim u krvi, koja je ležala nekoliko
metara od mene, zaustavila me je u samozadovoljavanju. Jock i ja nismo je mogli voljeti više nego što
smo je voljeli. Bili smo joj mama i tata, a Jack njezin brat, bez obzira na to čije je gene imala ili nije.

Izvan kupke i osjećajući se smirenije, osušila sam kosu i razmišljala o razlogu - pravom razlogu - koji sam
odlučila krenuti u obilazak svijeta. Sad sam bio u Dublinu i iako me to prestrašilo, točno sam znao kamo
moja djeca i ja trebamo ići dalje.

'Ali prvo . . . ’Rekao sam zrcalu dok sam nanosio uobičajeni nanos svijetloružičastog ruža za usne:‘
Moram posjetiti svog kuma. ’

‘Mary-Kate, tako me lijepo vidjeti!’ Rekao sam kad je stigla do našeg stola u blagovaonici.

‘A ti’, rekla je moja kći dok smo se grlili. ‘Dobro izgledaš, mama. Bio sam zabrinut kad me Jacko nazvao i
rekao mi da skočim ravno u avion. '

‘Dobro sam, stvarno, srce. Želite li doručak? '

‘Čudno, žudim za čašom našeg vina Kiwi, po mogućnosti crvenog.’

‘Tvoj tjelesni sat još nije stigao’, nacerio se Jack. ‘U NZ je večernje vrijeme za vino. Neki od ovog
fantastičnog crnog pudinga Clonakilty morat će učiniti. ’Jack je pokazao svoj tanjur.

‘Ewww. Izgleda odvratno. Od čega je napravljen? ’, Pitala je Mary-Kate.

'Mama kaže da svinjska krv uglavnom stoji, ali izvrsnog je okusa, obećavam.'

‘Zgrabit ću malo zdravice, ako ovdje imaju nešto slično’, rekla je kad je krenula hodati do bifea.

‘Ma, imaju, probajte gazirani kruh s malo pekmeza!’ Nazvao sam. ‘Svidjet će ti se.’ Mary-Kate je digla
palac i ja sam otpila gutljaj kapućina koji se kuhao na pari. 'Nikad nisu pili ovakvu kavu dok sam odrastao.
Irska ili barem Dublin toliko su se promijenili, da teško mogu vjerovati. '

‘Na koji način, mama?’, Pitao me Jack.

'Na svaki način. Mislim, Dublin je uvijek bio ispred irske krivulje, pa bi bilo zanimljivo vidjeti kakav je
West Cork ovih dana, ali— ’

'Nije ni čudo što su ti prženja uvijek bila dobra, mama', rekla je Mary-Kate, vraćajući se s potpuno
napunjenim tanjurom. 'Imam malo tosta, jaja i slanine i malo tog pudinga. Zapravo gladujem. '

Gledao sam svoju kćer dok je gladno jela, samo uživajući u pogledu na nju ovdje sa mnom.

'Taj je kruh ukusan, mama', rekla je Mary-Kate između zalogaja. ‘A stvar s pudingom je stvarno dobra,
čak i ako je puna stvari kojih se ne želim sjetiti.’ Sastavila je nož i vilicu i pogledala me. ‘Jacko kaže da ste
na putovanju samootkrivanja otkad ste ovdje. Koje su vijesti? '

Pogledao sam na sat. ‘Zapravo, negdje moram biti.’ Naglo sam ustala od stola. ‘Otići ću samo sat
vremena ili malo više, a sve ću vam reći kad se vratim. Slobodno izađite i istražite grad dok mene nema. '

'U reduaj ’, rekao je Jack i vidio sam kako moja djeca razmjenjuju poglede.

‘Vidimo se kasnije’, rekao sam, a onda sam izašao iz hotela i vratio se na trg Merrion.
‘Mary, uđi’, rekao je Ambrose. Polako me odveo do svoje dnevne sobe i naslonio se na svoju kožnu
stolicu. 'Kako si, draga? Bila sam toliko zabrinuta za vaše stanje uma nakon onoga što sam vam jučer
rekla. Ponovno vas molim za oprost. '

‘Ambrose, molim te, ne smiješ se brinuti za mene. Naravno da sam bila šokirana. Ali prvo, upoznao sam
Tiggy, petu od šest sestara koje me progone. Stigla je u hotel jučer popodne. ’Objasnio sam razgovor koji
smo vodili i kako mi je to olakšalo um. ‘Tada sam se, nakon iznenađujuće dobrog sna, probudio
osjećajući se puno smirenije. Uistinu, razumijem zašto mi to prije niste rekli. Moja kći Mary-Kate također
je stigla s Novog Zelanda i imati je ovdje sa mnom - pogotovo jer je i sama udomljena - zaista je
pomoglo.

'Jako bih je volio upoznati.'

‘Siguran sam da hoćeš. Ambrozije. . . ’Zastao sam na trenutak skupljajući misli. ‘Znate da sam vam uvijek
dolazio po pomoć i savjete ili sam barem nekad. I. . . Sad mi treba malo. '

‘Otpusti, Mary, i nadajmo se da je moj savjet za tebe bolji od savjeta koji sam si dao svih tih godina, kad
sam propustio reći ti o tome kako smo te James i ja pronašli.’

‘Ja. . . dobro, nakon što je Jock umro, zaključio sam da je vrijeme da napokon stavim svoju prošlost u
krevet. Dakle, kad sam na početku moje Grand turneje otišao posjetiti Bridget na otoku Norfolk, želio
sam znati je li vidjela. . . Pa, on u Dublinu nakon mog odlaska. Mislim da znate na koga mislim. '

'Da, draga moja, da.'

'Rekla je da nije, jer se preselila u London i, poput mene, od tada se nije vratila u Irsku, jer su njezini
roditelji prodali posao i preselili se na Floridu. Rekla mi je da bi bilo bolje pustiti pse koji leže. Pogotovo
kad su se dvije djevojke pojavile kod Mary-Kate u Vinariji i upotrijebile tu frazu, "nestala sestra". A onda
su rekli da žele vidjeti prsten. '

‘Mislim da razumijem, Mary, ali zasigurno sada, nakon što ste upoznali Tiggy, vidite da vaši prošli
problemi u Dublinu nemaju nikakve veze sa sestrama koje su vas pokušavale pronaći?’
‘Počinjem vjerovati da je to slučajnost, ali ne mogu vam reći koliko sam se prestrašio. Što se njega tiče. . .
Odlučio sam da moram otkriti što mu se dogodilo. Tražila sam njegovo ime u javnim evidencijama u svim
zemljama za koje sam mislila da bi mogao otići da me slijedio. Do sada mu nisam našao trag. '

Ambrose je zastao prije nego što je progovorio. ‘Mary, nikad mi nisi ispričala cijelu priču, pa ne mogu
tvrditi da znam točno što se dogodilo, ali reći ću da sam ga nakon tvog odlaska posjetio ovdje.’

‘Jesi li?’ Želudac mi se prevrnuo. ‘Jeste li razgovarali s njim?’

'Kratko; toliko je silovito lupao po mojim ulaznim vratima da sam radije osjećala da nemam izbora nego
pustiti ga unutra. Očito je želio znati jeste li ovdje. Kad sam rekla da te nisam vidjela dva dana - što je bila
istina - nije mi vjerovao. Provukao se ovamo, gledajući ispod kreveta, pretražujući sve kutke i izlazeći u
mom majušnom stražnjem vrtu, u slučaju da se skrivate ispod lonca s begonijama! Zatim me uhvatio za
revere moje jakne, prijeteći nasiljem ako mu ne kažem gdje si. '

"Oh, Ambrose, tako mi je žao, ja ..."

‘Bilo je to davno, Mary, i ovo ti kažem samo da bih te uvjerio da razumijem zašto si otišla. Srećom, već
sam ga vidio kako vreba na ulicu prije nego što sam ga pustio unutra i imao predviđanje da pozove
Gardaí. Patrolni automobil stigao je u kratkom vremenu i on je potrčao po njega. '

‘Jesu li ga uhvatili?’

‘Ne, ali nikad se više nije vratio ovdje.’

'Dobili ste moju poruku da moram na neko vrijeme otići?'

'Učinio sam. Vaš je grčki bio gotovo besprijekoran; samo nekoliko malih gramatičkih pogrešaka ’, rekao
je sardonskim podizanjem obrve. 'Imam ga i dan danas.'

‘Jako mi je žao što je došao ovdje, Ambrose. Uputio je najstrašnije prijetnje meni, mojim prijateljima,
mojoj obitelji. . . svi koje sam volio. I mrzio te je najviše od svega, i onaj prsten koji si mi dao. Nazvao ga
je "nepristojnim", rekao je da je to poput zaručničkog prstena i da ste zaljubljeni u mene. Na kraju sam
zaključio da sve što mogu jest nestati i prekinuti svaki kontakt sa svima. Ni one nisu bile besposlene
prijetnje; rekao mi je da je bio umješan s nekim nasilnim ljudima i, s obzirom na njegov republikanski
ekstremizam i ono što se događalo ovdje u Irskoj, povjerovao sam mu. O, draga ’, uzdahnula sam,
zavrtjelo mi se u glavi dok sam izgovarala riječi koje sam toliko dugo zadržavala u sebi, ali morala sam
nastaviti. ‘Poanta je u tome, Ambrose, moram znati je li živ ili mrtav i završiti ovu stvar jednom zauvijek.
Iako sam promijenio ime, nacionalnost i živio na najsigurnijem mjestu koje ste mogli zamisliti, i dalje
skačem kad god čujem automobil koji se spuštao niz stazu prema našoj kući. Dakle, pitanje je da li vi. . .
mislite li da bih se trebao vratiti tamo gdje je sve počelo? '

Ambrose je zgrčio prste ai neko vrijeme razmišljao. Bila je to tako poznata gesta, donijela mi je knedlu u
grlu.

'Po mom mišljenju, uvijek je korisno riješiti se svojih demona, ako je ikako moguće', rekao je na kraju.

‘Ali što ako se vratio kući u West Cork i tamo sada živi? Mislim da bih umro od straha kad bih ga stvarno
vidio. '

‘Znaju li vaša djeca svoju. . . situacija?'

'Ne, ništa, iako nakon posljednjih nekoliko dana znam da je Jack svjestan da nešto nije u redu.'

‘Siguran sam da jest. Pretpostavljam da bi vas pratili? ’

'Da.'

‘A vi biste posjetili vlastitu obitelj?’

‘Nadam se. Ne znam ni jesu li još uvijek tamo ’, uzdahnula sam. ‘Jedan od razloga zbog kojih sam vas
izvorno dolazio bio je zbog vašeg prijateljstva s ocem O’Brienom. Uvijek sam mislio da će to izdržati test
vremena, i ako bi netko znao je li još uvijek tu dolje, to bi bio on. Ipak je bio župnik. '

‘Ah, nažalost, to nije trebalo biti’, tiho je odgovorio Ambrose.

‘Mogu li pitati zašto?’

'Možete, a odgovor su dvije riječi: gospođo Cavanagh.'

‘Kako da je zaboravim? S tim svojim dugačkim, šiljastim nosom, uvijek me podsjećala na Zlu vješticu
Zapada u Čarobnjaku iz Oza. Što je napravila?'

‘Pa, sad, od trenutka kad me je pogledala, osjetio sam njezinu krajnju nezadovoljstvo. Nije odobravala ni
mene ni moje posjete, a najviše prijateljstvo koje sam imao s dragim Jamesom. Napokon, bio sam
slobodan muškarac s britanskim naglaskom i označen sam s njom u trenutku kad sam otvorio usta.
Ironično, zaista, s obzirom na to da je radila kao kućna pomoćnica u kući Argideen House i bila je najveći
i veći snob kojeg sam ikad upoznala. Pa, tu smo. '

‘Ali što je učinila da prekine vaše prijateljstvo?’

‘O Marijo, samo je čekala svoju priliku da je uništi. Kad je bila u blizini, poduzeo sam sve mjere opreza
kako bih bio siguran da nema municije. Tada je moj otac umro nekoliko godina nakon što ste napustili
Dublin. Iako smo otac i ja imali tešku vezu, bio je kraj jedne ere - prodao sam našu obiteljsku kuću samo
nekoliko mjeseci kasnije, nakon četristo godina okupacije Listerom. Spustio sam se vidjeti Jamesa nakon
sprovoda i priznajem da sam se slomio i plakao u njegovoj radnoj sobi. James me zagrlio oko ramena da
me utješi, baš kad je gospođa Cavanagh otvorila vrata i rekla nam da je ručak poslužen. Sljedećeg jutra,
kad je James bio vani i držao misu, ona me stjerala u kut i rekla mi da je uvijek osjećala da je naša veza
"neprimjerena", posebno za svećenika. Ili bih otišao ili se nikad nisam vratio, ili bi ona biskupu rekla što
je vidjela. '

‘O Ambrose, ne’, rekao sam, a oči su mi se ispunile suzama. 'Što si učinio?'

‘Pa, i vi i ja znamo kakav je bio predan Božji čovjek, otac O’Brien. Da su se biskupu na uho šaptale riječi -
riječi koje je ona sigurno uljepšavala - njegovo svećeničko putovanje tada i tamo bilo bi zaustavljeno. To
bi ga uništilo; ne samo njegov put u karijeri, već i duhovno. Pa, kad sam se vratio u Dublin, napisao sam
Jamesu rekavši mu da će me, zbog mog novog imenovanja za šefa odjela za klasiku, opterećenje spriječiti
da redovito dolazim kod njega. '

‘Sigurno vas je otac O’Brien morao kontaktirati nakon što ste to učinili?’
‘Oh, jest, a ja sam izbjegavao i izbjegavao, s izgovorom za izgovorom zašto nisam mogao poštedjeti
vrijeme. Čak je došao u Dublin da me vidi, pa sam izmislila prijateljicu. ’Ambrose se tužno zahihotao. ‘Na
kraju je poslušao savjet i više se nisam čuo s njim. Naravno, sad kad sam u mirovini, imam previše
vremena za osvrtanje na stvari kojih se radije ne bih sjećala. '

Gledao sam kako je Ambrose izvadio rupčić iz džepa i natapao oči.

‘Volio si ga, zar ne?’ Šapnuo sam.

‘Jesam, Mary, i ti si jedina osoba u cijelom mom životu kojoj sam to priznala. Naravno, od početka sam
bila svjesna da me nikad ne može voljeti, ni onako kako sam željela. Za mene je to bila ljubav koja se ne
usuđuje izgovoriti svoje ime, a za Jamesa, istinsko utjelovljenje moje dragocjene Platonove platonske
ljubavi. Ipak, samo redovito viđanje bilo je dar. Cijenio sam naše prijateljstvo, kao što ćete se sjetiti. '

'Da. Bio je tako jako dobar čovjek i čak sam i ja mogla vidjeti koliko mu je stalo do tebe. Samo ako-'

'Nažalost, život je ispunjen "ako samo", draga moja, ali nikad ne prođe dan kad mi ne nedostaje.'

‘Pretpostavljam da nemate pojma gdje je otac O’Brien? Ili čak i ako je živ? '

'Ne. Radije poput vas, smatrao sam da je prekid kontakta za nas najbolja stvar. A ako je sada sa svojim
voljenim Bogom, onda sam sretan zbog njega. Pa, ’uzdahnuo je Ambrose,‘ eto ga. ’

‘Žao mi je što sam te pitao. Posljednje što sam želio je da vas uznemirim. '

‘Bože, ne; u stvari je prilično olakšanje reći sve to naglas nekome tko ga je poznavao. I njegova dobrota. '

‘Ambrose, upravo sam otkrio da bih, da nije bilo dobrote vas i oca O’Briena, završio u sirotištu. I svi sada
znamo koliko je većina njih bila užasna. '

‘Srećom, James je to već znao, vidjevši jednog u Dublijun. ’

‘Gospođa Cavanagh već je sigurno bila nekoliko metara pod zemljom. Iskreno, nadam se da trune u
paklu i mislim da to nikada nisam rekao za drugo ljudsko biće ’, odlučno sam dodao.

‘Svejedno, skrenuli smo s puta, Mary. Nastavi s onim što si mi rekao. '

‘Pa, tek nedavno sam pročitala dnevnik koji mi je dao na rastanku kad sam odlazila u internat. Htio je da
shvatim zašto moram mrziti i Britance i nastaviti borbu za ujedinjenu Irsku. Rekao mi je da ga je napisala
njegova baka, Nuala. Očito mu ga je dala, tako da nikada neće zaboraviti. Naravno, tada ga nikad nisam
pročitao, ali s obzirom na trenutnu odiseju u prošlosti, odlučio sam da bih to trebao. Tako sam i učinio,
prije nekoliko dana. '

'I?'

‘Pa, sigurno nije bilo lako čitati, ali očito je odakle mu republikanski nastrojenost.’

‘Trebala bi se držati tog dnevnika, Mary. Tako je malo dokumentiranih izvora iz prve ruke o borbi za irsku
neovisnost. Svi su se previše bojali da ih ne uhvate. '

‘Možete ga pročitati ako želite. U njemu su se spominjala imena i mjesta zbog kojih mislim da je među
nama postojala obiteljska veza. Na primjer, Nuala govori o tome da je njen dom Cross Farm, a brat
Fergus. Pa, naša je obitelj živjela na Cross Farmi i znam da ju je moj tata naslijedio od našeg praujaka
Fergusa. '

'Vidim. Dakle, mislite da je on možda bio rod? '

'Da.'

'Pa, to uopće ne čudi - svi su bili u rodu sa svima dolje u zapadnom Corku.'

‘Znam, i pitam se je li i on znao. Nikad mu nisu dopustili dolazak na našu farmu i mislim da je možda već
odavno došlo do pada. I zato se tako neobično ponašao sa mnom dok sam bila dijete. Činilo se da me
voli i da me jednako mrzi. '
'Možda', složio se Ambrose. 'Postoji samo jedan način da se to sazna, a to je povratak tamo gdje je sve
počelo.'

‘Zbog toga sam vas pitao: trebam li putovati natrag u West Cork?’

‘U ravnoteži, mislim da biste trebali, da. Imate sina i kćer koji će vas štititi, plus tamošnju obitelj za koju
ću biti siguran da će vam biti drago što će vas dočekati natrag.

‘O Ambrose, ne znam. Što ako je on tamo? Bilo bi puno lakše samo sjesti u avion za Novi Zeland i
zaboraviti na sve. '

‘Vrlo ćete brzo saznati je li to, Mary; oboje znamo kako svi znaju vaš posao tamo prije vas. A mlada žena
za koju sam nekoć znao da si hrabra i snažna i suočila bi se s neprijateljima. Osim toga, sigurno sada
postoji još jedan razlog za putovanje tamo? '

'Što?'

‘Činjenica da je to jedino mjesto gdje možete otkriti svoju izvornu rođenu obitelj. Kao što sam jučer
objasnio, nisi mogla imati više od nekoliko sati kad smo te zatekli na pragu, Marijo, pa tvoji rođeni
roditelji moraju dolaziti negdje vrlo blizu svećeničke kuće u Timoleagi. '

‘Pretpostavljam da jesam’, uzdahnula sam, ‘ali nisam sigurna da ih želim pronaći. Moja glava je trenutno
tako puna, da teško znam u kojem smjeru se okrenuti. '

‘Siguran sam da nemaš, Mary, ali vjerujem da se na kraju svi moramo vratiti tamo odakle smo započeli
kako bismo razumjeli.’

‘Da, u pravu si kao i obično’, nasmiješila sam se.

‘Jedno vas moram pitati što se dogodilo onom simpatičnom mladiću kojeg ste viđali prije odlaska? Peter,
zar ne? '
‘Ja. . . ’Iz nekog sam se razloga zacrvenjela, jednostavno na zvuk njegovog imena. ‘Ne znam.’

'Pravo. Došao je i k meni nakon vašeg odlaska. Djelovao je izbezumljeno - rekao je da nije dobio odgovor
na pisma koja vam je napisao u Londonu. '

‘Je li?’ Srce mi je ponovno počelo udarati o moja prsa. ‘Pa, sigurno nisam dobio nijednu. Zapravo, on. . .
ta je situacija nešto drugo o čemu sam želio vaš savjet. . . ’

Vratio sam se u hotel i na recepciji od Jacka dobio sam poruku da su on i Mary-Kate otišli lutati gradom i
vratiti se na vrijeme za kasni ručak.

Gore u svojoj sobi, prije nego što sam uopće mogao započeti obrađivati svoj razgovor, učinio sam kako je
Ambrose predložio. Otišao sam do kožne mape na stolu, izvadio hotelske novine, pronašao olovku iz
torbice i sjeo da pišem.

‘Isuse, Marijo i Josipe!’ Promrmljala sam. ‘Što zaboga kažem?’

Na kraju sam zaključio da je manje bilo više i kakve veze to ima, budući da su šanse za pronalazak drugog
‘njega’ ionako bile malene?

Jednom sam je pročitao, zatim potpisao i zapečatio u kovertu prije nego što sam izgubio živce. Na brzinu
sam spakirao kovčeg i bacio nešto osnovnog u svoj pretinac, a zatim ustao kako bih napustio hotel i dao
pismo Ambroseu prije nego što sam se predomislio.

‘Kad biste mi mogli spremiti kovčeg dok se ne vratim, to bi bilo prekrasno’, rekla sam Ambroseu kad me
je dočekao na pragu. ‘A evo i pisma’, dodala sam.

‘U redu’, kimnuo je glavom. 'Potrudit ću se da ga pronađem i obavijestit ću vas ako to učinim.'

‘Hvala ti, draga Ambrose. Oh, i donio sam vam Nualin dnevnik da ga pročitate. Bojim se da zapis nije baš
jasan i da je pravopis ponekad fonetski, a ne točan ', rekao sam, dodavši mu malog, crnog bivšegknjiga s
knjigama.

'Upravo ono što mi treba da bih održavao mozak aktivnim', nasmiješio se Ambrose. ‘Sad, Mary, idi sa
svojom djecom i pokušaj se opustiti. Kao što je rekao Jean de la Fontaine, osoba često sreće svoju
sudbinu na putu kojim je krenula kako bi je izbjegla. Ili ona, u vašem slučaju. Molim vas, zadržite… ’

‘. . . u dodiru, ’papagajski sam krenuo niz stepenice. 'Obećavam, Ambrose, uistinu, vjerujem.'

Tada, vidjevši da sam imao dovoljno vremena prije nego što su se djeca vratila, krenuo sam prema
Dublin Record Recordsu.

‘Bok, mama, oprosti što kasnimo - izgubili smo se u nekoliko uličica pored ulice Grafton’, rekao je Jack
kad su se on i Mary-Kate pojavili u predvorju hotela nekoliko minuta nakon mene.

'Oh, ne brinite, morao sam i ja to učiniti.'

'Pa, umirem od gladi', objavila je Mary-Kate.

‘Onda idemo i uzmimo brzi sendvič u salonu, možemo li?’ Predložila sam. ‘Vlak kreće u četiri’, dodao
sam.

‘Vlak do kuda?’, Pitao je Jack.

‘U zapadni Cork, naravno. Županija u kojoj sam proveo djetinjstvo. Rekao si da bih se trebao vratiti, Jack,
pa jesmo. '

Jack i Mary-Kate pogledali su se dok smo sjeli na slobodnu sofu. ‘U redu’, zborili su.
Jednom kad smo naručili, vidio sam da je Mary-Kate malo kimnula Jacku.

‘Što?’ Upitao sam.

‘MK vam ima što reći.’

'Imam, ali. . . dobro, znam da si se nedavno teško snašla, mama, i ne želim te dalje uzrujavati ’, rekla je
moja kćer koja me jedva mogla gledati u oči.

‘Što god bilo, samo mi reci, inače ću se svejedno brinuti’, rekao sam.

'Dobro . . . ’Pogledala je Jacka i on je klimnuo glavom ohrabrenja. 'Sjećate se da smo imali taj razgovor
nakon što su me CeCe i Chrissie posjetili?'

'Imali smo ih nekoliko, pa podsjetite me koji?'

Opet sam vidio kako gleda brata koji joj je pružio ruku.

‘Ona kad sam te pitao znaš li tko je i gdje je moja rođena obitelj.’

‘Da’, kimnula sam glavom dok sam se pitala koliko još stresa može podnijeti moje uskoro
pedesetdevetogodišnje srce. ‘Rekao sam da ćemo razgovarati o tome kad dođem kući.’

‘Da, pa, cijela me stvar očito potaknula na razmišljanje, pa sam pronašao agenciju za posvajanje koju ste
spomenuli u Christchurchu, a oni su imali moje podatke. Prošlog sam tjedna dogovorila sastanak da
posjetim tipa koji tamo vodi odjel. Objasnio sam mu situaciju - da mi se na kućnom pragu pojavila žena
koja je rekla da sam u rodbinskoj vezi s njom i htio sam znati je li ona stvarno ona za koju je rekla.
«Mary-Kate me pogledala, očito pokušavajući izmjerite moju reakciju. ‘Žao mi je što sam jedva čekao da
se vratiš kući, ali, pa, videći kako je došlo, nisam mogao razmišljati ni o čemu drugom, znaš? Nisi ljut ili
tako nešto, zar ne? '

'Naravno da ne; Žao mi je samo što nisam bio tamo s tobom. '
‘Mama, imam dvadeset dvije - sad sam velika djevojčica. Svejedno, tip je bio sjajan. Rekao je da bih
morao ispuniti neke obrasce za pristanak ako želim pronaći roditelje, a morat će se i njih pitati, pod
pretpostavkom da ih još uvijek mogu pronaći. «Mary-Kate je pustila Jackovu ruku i stavila svoju na
mojoj. ‘Kunem se, ovo neće imati razlike u načinu na koji osjećam tebe. Ili tata. Mislim, ti si moja mama i
uvijek ćeš biti, ali što je sa svim tim nestalim sestrinskim stvarima, samo želim znati tko je moja rođena
obitelj i nastaviti dalje, znate? '

‘Naravno’, kimnula sam glavom. ‘Pa, što se dalje dogodilo?’

‘Pa, ispunio sam sve obrasce, a zatim sam im poslao faksom kopiju rodnog lista i putovnice. Tip - Chip -
rekao je da bi moglo potrajati neko vrijeme, pa nisam očekivao da ću uskoro nešto čuti, ali. . . ’

'Što?'

‘Dobio sam e-mail prije nekoliko dana. Pronašli su je! Mislim, našli su moju rođenu mamu! '

‘U redu’, kimnula sam, instinktivno želeći zaplakati, jer su mi te dvije riječi toliko zaboljele dušu. ‘I?’
Rekao sam hromo.

'Otkucao sam joj brzi e-mail kao što me Chip tražio, rekavši da bih želio stupiti u kontakt i pogodite što?'

‘Dobio si odgovor’, rekao sam.

'Da. Sinoć, kad sam bio u zračnoj luci Heathrow. Očito je da sve to trenutno prolazi kroz agenciju, ali
znam da se zove Michelle i vratit će mi se e-poštom. Želi kontakt. Mama, je li to u redu s tobom? ’

‘To je sjajno, da, sjajno’, odgovorila sam, nemajući u sebi koraka do tanjura i izgledati sretno zbog svoje
kćeri. Moja kćer . . . Pojavila se konobarica i laknulo mi je što su stigli sendviči kako bi mi dali nešto na što
bih se mogao koncentrirati. ‘Izgledaju dobro’, rekla sam kad sam uzela jedan i zagrizla, iako mi je pozlilo
u trbuhu.
'Mislim da Mary-Kate misli na to da ćemo barem, ako se ova žena javi e-poštom, možda uspjeti doći do
dna cijele ove nestale sestre', nježno je rekao Jack.

'Potpuno. Svi želimo znati jesam li na neki način povezan s tim djevojkama. Jedna stvar o kojoj sam
razmišljala, mama - rekla je Mary-Kate između zalogaja, - je li bilo drugih ljudi koji su me pokušavali
posvojiti. Chip je spomenuo da u regiji obično nema puno novorođenčadi Kiwi. Pitam se je li se ovaj
mrtvi otac - Pa Salt, ili kako god glupo ime zvale te sestre - prijavio da me dobije i izgubio za vas i tatu. Ili
nešto slično, slegnula je ramenima.

‘To je sigurno još jednoteorija ’, kimnula sam, pokušavajući izgledati oduševljeno. Nije Mary-Kate bila
kriva što sam se osjećala emocionalno sukobljeno zbog ove vijesti, kao i zbog svake druge stvari u
trenutnom vrtlogu mog života. ‘Pa, je li itko od vas jutros vidio Tiggyja?’

‘Da, sišla je na doručak nakon što ste otišli, pa nam se pridružila na razmještanju grada’, objasnio je Jack.

'Gdje je ona sada?'

‘Mislim da je otišla u svoju sobu da se spakira. Na poslijepodnevnom je letu natrag za Škotsku. '

'Pravo. Imaš moju kreditnu karticu, pa bi li platio račun za sve nas, Jack, i zamolio ih da dođu taksijem po
nas za dvadeset minuta? '

‘O, naravno, mama.’

‘Pođi sa mnom, Mary-Kate’, rekao sam dok sam potpisivao ručak, a zatim krenuo prema liftu dok je Jack
krenuo prema recepciji.

‘Jesi li dobro u vezi sa svim ovim, mama?’, Pitala me Mary-Kate.

‘Naravno da jesam’, rekla sam dok smo izlazili iz dizala i prolazili hodnikom. 'Oduvijek sam znao da
postoji mogućnost da jednog dana poželite upoznati svoju rođenu obitelj.'
‘Hej, uspori, mama. Trenutno ćemo poslati e-poštu samo ’, rekla je Mary-Kate. ‘Posljednje što želim
učiniti, pogotovo nakon što sam izgubio tatu, jest nanijeti vam još boli.’

'Dođi ovamo.'

Privukao sam kćer k sebi i zagrlio je. Ušuškala se u mene, baš kao što je to učinila kad je bila maleno
novorođenče, staro samo nekoliko dana.

‘U redu’, rekao sam, znajući da sam blizu suza, ‘spakirajte svoje stvari i vidimo se dolje za dvadeset
minuta, u redu?’

'U redu. Volim te, mama ’, rekla je dok je lutala hodnikom do svoje sobe.

Baš kad sam se spremao sići dolje, zakucalo je na moja vrata. Otvorio sam je i zatekao Tiggy kako stoji
tamo.

‘Tiggy, uđi!’

‘Pozdrav, Merry, samo sam se želio doći pozdraviti. Jack je rekao da odlaziš. '

'Da. Mislim, ne napuštamo Irsku, već putujemo dolje u West Cork gdje sam i rođen. '

Zurila je u mene. ‘Tražite li odgovore?’

‘Pretpostavljam da jesam, da, ali hoću li ih pronaći ili ne, druga je priča. Nemam pojma što mogu
očekivati. '

Tiggy je prišao meni i ponovno me primio za svoju. ‘Siguran sam da hoćeš, Merry. Sve smo sestre
poslane na putovanje u svoju prošlost nakon što je Pa umro prošle godine. Ponekad je bilo zastrašujuće,
ali svatko je pronašao ono što smo tražili i to nam je život učinilo puno boljim. Hoće i za vas. '
'Nadam se.'

‘Osjećam da ste prestrašeni, ali ne bi li bilo puno bolje kad biste se napokon oslobodili tog straha?’

Zagledao sam se u ovu mladu ženu koja je izgledala tako krhko, a činilo se tako mudro. Svaki put kad me
držala za ruku, osjetio sam kako me obuzima osjećaj smirenosti.

‘Zapisala sam svoj broj mobitela’, rekla je puštajući moju ruku da posegnem u džep traperica i pruži mi
papir. ‘Bilo kakav problem, nazovite i ostavite poruku i obećavam da ću vam se javiti čim budem mogao.
Signal je mjestimičan tamo gdje živim ’, objasnila je. ‘Zapisao sam i broj svoje velike sestre Maje i fiksni
telefon u Atlantisu, našoj kući u Ženevi. Bilo koja pomoć koja vam treba, samo nazovite. '

‘Hvala vam’, rekao sam. ‘Kada svi odlazite na putovanje brodom?’

‘Jedan tjedan u četvrtak. Neki od nas lete za Ženevu, a drugi ravno za Nicu, gdje je čamac privezan.
Voljeli bismo da nam se pridružite. Svi vi ’, odlučno je dodao Tiggy.

‘Ali. . . čak ni sa sigurnošću ne znamo je li Mary-Kate nestala sestra, zar ne? '

Tiggy je spustila pogled na moj prsten i nježno ga prešla prstom.

‘To je dokaz. Sedam smaragda za sedam sestara. Krug je završen. Zbogom, Merry, i nadam se da ćemo se
vrlo brzo opet vidjeti. '

Na dva i pol sata putovanja vlakom do grada Cork prespavao sam veći dio puta; činilo se da je samo
dodir Tiggynih ruku djelovao na mene.

‘Mama, uvlačimo se u stanicu.’ Mary-Kate me nježno protresla.

Došao sam i pogledao na stanicu Kent, koju sam dobro upoznao između jedanaeste i dvadeset dvije
godine. Bio je moderniziran, naravno, ali još uvijek je imao onaj stari stari zrak iz prošlosti, sa
zasvođenim željeznim stropom i odjekom glasova i koraka. U prvim danima bilo bi mi drago da se vratim
ovamo s Bridget za praznike iz internata. Njezin nas je otac prikupio u svom sjajnom crnom automobilu s
velikim kožnim sjedalima i odvezao natrag u zapadni Cork, jer je stara željeznička pruga koja ga je
opsluživala i jednom odvela Ambrosea gotovo do praga kuće oca O'Briena bila zatvorena dolje 1961.
Sjetio sam se kako sam uvijek puštao dašak olakšanja kad bih se penjao u taj automobil, jer sam bio na
putu kući. Tada, kad sam s osamnaest godina otišao na Trinity College, sve se promijenilo, a po povratku
u Dublin postaju Kent vidio sam kao ulaz u svoju slobodu.

‘Pa’, rekao je Jack, gledajući me dok smo stajali na glavnoj dvorani, ‘kamo odavde, mama?’

‘Stanica taksija’, pokazala sam.

‘Pozdrav tamo’, rekao je taksist kad smo stigli ispred reda za taksi. Otvorio je vrata automobila i svima
nam uputio osmijeh. ‘Dobrodošli u grad Cork, najfiniji u cijeloj Irskoj. Zovem se Niall, pa ’, dodao je dok je
spremao moj holdall i njih dvojeruksake u čizmu, a zatim se popeo za volan i okrenuo se prema meni.
‘Pa, kamo ću te onda odvesti?’

Zvuk njegovog ushićenog naglaska s zapadne Corke donio mi je knedlu u grlo. Izvadio sam torbicu iz
torbe i pružio mu papir s adresom hotela.

‘Ah, koliba i lječilište na otoku Inchydoney. 'Sve je to sjajan hotel', dodao je. 'Ni sam ne živim toliko
daleko od njega da je u blizini grada Clonakilty. Hoćete li ovdje biti na odmoru, u razgledavanju? ’

'Nekako', rekao je Jack s prednjeg sjedala. ‘Ja i moja sestra smo prvi put ovdje dolje, ali mama je ovdje
živjela, zar ne?’

Ugledala sam Nialla kako me pogledao u retrovizoru. 'Gdje bi to bilo?'

‘Između Clogagha i Timoleaguea, ali to je bilo već davno’, dodala sam žurno. Znao sam kako lokalni
tračevi mogu započeti šapatom nečijeg dolaska i trubiti se u roku od nekoliko sati.

'Imam rođake u Timoleagi', rekao je. 'Kako se prezivaš?'

‘Ja. . . pa, bio je to O'Reilly. '

‘Naravno, u tim dijelovima ima nekoliko O’Reillyja. Kako se zvalo vaše domaće mjesto? ’

‘Cross Farm’, rekao sam.

‘Ah, mislim da znam, pa i kladio bih se da imamo zajedničke rođake. Svi rade tamo dolje. ’Niall se
okrenuo prema Jacku. ‘Pa, jesi li ti i tvoja sestra prvi put ovdje da vidite gdje je odrastala vaša mamica?’

'Da. Veselimo se tome, zar ne, Mary-Kate? '

‘Jesmo’, složila se.

'Boravit ćete na jednom od najvećih mjesta na obali, ali ako vam se sviđa izlet, preporučio bih vam da
posjetite svjetionik Galley Head, koji nije tako daleko od rodnog mjesta vaše mame. Zatim je samostan u
Timoleagueu, naravno, i trebali biste otići u centar Michaela Collinsa u Castleviewu. '

Dok je Niall razveselio moju djecu onim što mogu vidjeti i raditi, začuđeno sam promatrala kroz prozor,
ne samo broj automobila, već i same ceste. Bili smo na nekakvom dvostrukom kolovozu i površina je
ispod nas bila potpuno glatka dok smo se vozili. Putovanja kući iz Dublina, čak i u velikom udobnom
automobilu Bridgetinog oca, u najmanju su ruku bila neravna. Bilo je očito da se West Cork napokon
pridružio dvadeset i prvom stoljeću.

‘Eno aerodroma’, govorio je Niall. 'Novi terminal otvoren je tek prije nekoliko godina, i to je sjajno! Često
svratim na povratku iz Cork Citya na kavu. '

Kad smo stigli u Innishannon, s olakšanjem sam vidio kad se glavna ulica u selu nije puno promijenila.

‘Ma vidi, mama!’ Rekla je Mary-Kate. ‘Kuće su sve obojene u različite boje! Tako je lijepo. '
"Vidjet ćete puno onih oko ovih dijelova, ali i drugih sela u Irskoj", rekao je Niall. ‘’ To je nešto svijetlo za
pogledati kad ga kiša zimi otkloni ili bilo kojeg dana u godini. ’

Ušli smo u Bandon, za koji je Niall uredno najavio da je "ulaz u West Cork", i opet sam prepoznao neke
trgovine koje su još uvijek imale ista obiteljska imena naslikana iznad vrata. Tada smo napokon krenuli i
krenuli u bujno i nepatvoreno selo koje sam se tako živo sjetio. Blage padine s obje strane bile su
preplavljene kravama koje su pasle, a ja sam ugledao grmlje fuksije kako cvatu. Jedina promjena bio je
broj bungalova koji su zamijenili stare kamene ruševine vikendica.

‘Opa, ovdje je tako zeleno’, rekla je Mary-Kate.

‘Pa, zove se Emerald Isle’, nasmiješila sam se, spustivši pogled na svoj prsten.

‘Hoću li to ikad dobiti od tebe, mama?’, Zadirkivala me.

‘Naravno da hoćeš. Samo mi je trebao u slučaju da me netko koga sam upoznao iz starih vremena ne
prepozna. '

'Mama, sada izgledaš potpuno isto kao na onoj svojoj crno-bijeloj fotografiji kad si diplomirao', rekao je
Jack.

‘Laskavac’, rekao sam. 'Izgled! Nalazimo se na spoju Clonakilty. Nekada je ovdje bila vlakovna pruga koja
je opsluživala West Cork. Moje starije sestre znale su to dobiti ako su išle na jedan dan kupovine ili na
ples u Cork City. '

'Moj je tata znao voziti bicikl ako je u Parku bila velika utakmica GAA', rekao je Niall.

‘Vozili ste bicikl cijelim putem kojim smo se upravo vozili?’, Pitala je Mary-Kate.

'I još puno milja također', potvrdio je Niall.

‘Vozio sam svugdje na biciklu dok sam ovdje živio; to je bio samo način na koji smo se tada snašli ’,
dodala sam.

‘Svakako, svi smo u to doba imali teladi veličine body-buildinga, zar ne, gospođo O’Reilly?’, Nasmijao se
Niall.

‘Molim te, zovi me Merry’, rekao sam ne trudeći se ispraviti prezime.

‘A onda, pogledajte lijevo, automobil gore na onom postolju. Ovo je selo u kojem su živjeli roditelji
samog Henryja Forda, prije nego što su slijedili pola Irske preko Atlantika do Amerike. '

Pogledao sam repliku automobila od modela T od nehrđajućeg čelika, koji je stajao na postolju, preko
puta traka od pivnice Henry Ford. Bila je to traka koju sam dobro poznavao, jer bi nas dalje na kraju
doveo do vlastite farme.

'Dakle, sada idemo u Clonakilty', rekao je Niall. ‘Ako te nije bilo dobrih nekoliko godina, Merry, mislim da
ćeš uočiti neke promjene. Mi smo novi industrijski park s kinom i sportomcentar s bazenom ovih dana.
Naravno, Clonakilty je najpoznatiji po tome što je najbliži grad rodnom mjestu Michaela Collinsa. '

‘Michael, tko?’ Rekao je Jack.

‘Je li on filmska zvijezda?’, Pitala je Mary-Kate. ‘Sigurna sam da sam negdje pročitala kako je on u
nečemu.’

‘Ah, sad, mislim da mislite da ste pročitali film o njemu’, ispravio je Niall moju kćer. 'Mladi ovih dana ne
znaju svoju povijest, zar ne, Merry?'

'Da budemo pošteni, oboje su odgojeni na Novom Zelandu', ubacio sam se. 'Ono što se ovdje dogodilo i
tko je Michael Collins zapravo nije sudjelovalo u njihovim satima povijesti.'

‘A vi mi kažete da ste rođeni ovdje i nikada svojim malim niste govorili o Velikom kolegi?’
'Da budem iskren, Niall, mama nam nije rekla puno o bilo čemu što se tiče njezinog djetinjstva', rekao je
Jack.

'Pa, reći ću vam da je Michael Collins bio jedan od najvećih heroja koje je Irska uzgajala', rekao je Niall.
'Vodio nas je prema neovisnosti od Britanaca i. . . ’

Dobrodošla kući, Merry, pomislila sam, kad smo skrenuli prema Inchydoneyu i pustio sam da me
preplavi Niallova povijest Michaela Collinsa.

Pet minuta kasnije, Niall je zaustavio automobil ispred ulaza u ložu Inchydoney.

‘Sad, Merry, što misliš o ovome?’ Upitao je izlazeći iz taksija i i nas troje otvorili vrata. 'Kladim se da se
sjećate one stare kolibe koja je bila ovdje dok ste bile djevojka.'

'Da, jesam', složila sam se dok sam se divila velikom pametnom hotelu, a zatim se okrenula prema
veličanstvenom dijelu bijele pješčane plaže s valovima koji su se na nju srušili i osjetila kako mi vjetar
šiba kosu. Udahnula sam svjež, čist zrak zapadne plute, osjećajući njegov jedinstveni miris mora i krave.

‘Pa što ćete raditi za prijevoz dok ste ovdje?’ Pitao je Niall dok sam mu plaćao u eurima, umjesto šilinga
koje sam tako pažljivo brojao dok sam odrastao.

‘Iznajmit ću automobil’, rekao sam. ‘Gdje bi bilo najbliže mjesto?’

‘’ Zračna luka Tis Cork - trebali ste to spomenuti i mogli smo to riješiti na putu ovamo. Nema veze, mogu
vam pomoći dok ne nabavite svoje ', rekao je Niall kad je podigao moj zid i svi smo ušli u predvorje.

'Ovo je moderno', rekao je Jack dok je razgledavao prostranu, modernu recepciju. 'Očekivao sam da će
nešto zasjati, poput seoske kuće, znate?'

Prijavili smo se, dok je Niall razgovarao s osobljem iza recepcije, koje mi je dalo broj tvrtke za najam
automobila sa sjedištem u zračnoj luci.
‘Svakako, mogu vas sutra odvesti tamo rano ujutro. Samo me nazovi ’, rekao je Niall. ‘Sve ostalo što
trebate, imate moj broj. Vidjet ćemo se ’, rekao je mašući dok je odlazio.

‘Svi su ovdje tako ljubazni, mama. Je li uvijek bilo ovako? ’, Pitala me Mary-Kate dok smo pratili vratara
do lifta.

‘Pretpostavljam da jesam, da, ali meni je ovdje bilo drugačije. Svi smo bili više zabrinuti zbog onoga što
svi govore o nama. '

'Pa, sigurno su brbljavi', rekao je Jack dok smo šetali još jednim hotelskim hodnikom.

"Evo sada", rekao je vratar, uvodeći nas u sobu još uvijek preplavljenu mekanom, rano večernjom
svjetlošću staklenih kliznih vrata, koja su vodila na mali balkon. 'Imate prekrasan pogled na ocean.'

‘Hvala vam’, rekao sam dok sam mu davao napojnice. 'Ovdje možete ostaviti ruksake.'

‘Ima li koga za šalicu čaja?’ Pitala sam svoju djecu kad je otišao.

'Skoro je osam, pa imam još vremena za pivo, hvala, mama', rekao je Jack.

'I ja bih mogla ubiti za jednog', složila se Mary-Kate.

‘Počastimo se onda poslugom u sobi, zar ne? Možemo sjediti na malom balkonu i uživati u zalasku sunca
’, predložila sam dok sam hodala prema telefonu.

‘Zašto ne sjedneš, mama? Unijet ću pića ’, rekao je Jack.

‘Koji je ovo hotel s brojevima, mama?’ Pitala me Mary-Kate dok smo otvarali vrata velikom balkonu.

‘Izgubio sam broj, da budem iskren, dušo’, rekao sam dok sam izvlačio stolicu i sjeo.
'Trebali su vam trebati mjeseci da učinite ono što ste zapravo napravili u manje od dva tjedna.'

'Nisam valjda računao da će me netko pratiti?'

‘Još uvijek ne razumijem zašto si bježala, kad sam ti rekla da su sestre samo željele vidjeti prsten i—’

‘Možemo li to ostaviti za večeras, Mary-Kate?’ Uzdahnula sam. 'Volio bih dati oduška cijeloj stvari, ako
ne biste imali ništa protiv.'

‘Naravno, ali nije li Tiggy bila ljupka? Bila mi je tako draga. Rekla je da bi, čak i ako bi se ispostavilo da
nisam u rodbinskoj vezi s njima, voljela da ostanem u kontaktu i da ih posjetim u Atlantidi dok sam bio
ovdje u Europi. '

‘Bila je dražesna, da’, složila sam se. 'Pozvala je čak i sve nas da idemo na ovo putovanje brodom dolje u
Grčku.'

‘Pa, nadam se da će Michelle uskoro stupiti u kontakt sa mnom preko agencije, a mi ćemo moći saznati
više o tome tko sam. Chip je također rekao da je dovoljno jednostavno napraviti DNK test. '

‘Ne sumnjam da si joj kći, dušo. Možda je samo čija je kći. Ili zapravo, tko je vaš rođeni otac. Možda je on
taj koji je povezan s tim tajanstvenim Pa Saltom. '

‘Znaš li što, mama?’ Rekla je Mary-Kate kaoJack je iznio pladanj s pićima na balkon. 'U pravu si. Nisam se
toga sjetio. '

‘Kao što rekoh, hoćemo li sve to za sada ostaviti? I samo uživajte u tome što smo svi zajedno u West
Corku; trenutak za koji nikada nisam mislio da će se dogoditi ’, rekao sam.

'Stvarno mi je drago što to čini, mama', rekao je Jack. 'Živjeli!'

‘Živjeli’, nazdravio sam, otpivši gutljaj jakog čaja koji je imao toliko bolji okus od bilo kojeg drugog koji
sam okusio otkako sam na putovanjima. Sjedeći ovdje sa svojom djecom, odjednom mi je bilo vrlo lijepo
vratiti se kući.

Nakon večere u opuštenom pubu Dunes dolje, svi smo se odlučili za ranu noć.

Popeo sam se u krevet i ugasio svjetlo, ostavljajući vrata balkona otvorena, tako da sam mogao čuti kako
valovi padaju na obalu.

Bio je to prekrasan zvuk, i to onaj koji je čovječanstvo čulo otkad smo počeli naseljavati ovu našu zemlju.
I druga bića milijardama godina prije toga. Bez obzira što se bilo kome od nas dogodilo u našim malim
životima, ta bi plima ušla i zarobila se i nastavila sve do trenutka kada je naša planeta i sve na njoj
prestalo postojati.

‘Pa zašto su važne stvari koje nam se događaju u našim malim životima?’ Promrmljala sam. ‘Jer volimo’,
odgovorila sam si, ‘jer volimo.’

Niall nas je sve pokupio u devet sljedećeg jutra kako bi nas odvezao do zračne luke. Nakon što sam uzeo
najam automobila i stavio sebe i Jacka na osiguranje, preuzeo sam volan.

‘Kamo smo krenuli, mama?’ Pitala je Mary-Kate sa stražnjeg sjedala.

‘U svoju staru obiteljsku kuću’, rekao sam, drago mi je što vozim, pa sam se morao usredotočiti na
putokaze, a ne na krajnje odredište. Neposredno nakon Bandona, skrenuo sam lijevo kod putokaza za
Timoleagu i krenuo duž nekada uske, a sada u najboljem slučaju šire trake.
‘Jesi li i ti živjela u pozadini toga, mama?’ Upita Jack.

‘Ne kao na Novom Zelandu, ne, ali na biciklu se to sigurno osjećalo.’

Skrenuo sam lijevo na raskrižju Ballinascarthy, a zatim skrenuo desno u selo Clogagh i instinktom se
potpuno zavio kroz seoske trake. Završili smo skretanjem zavoja u blizini Inchybridgea i gotovo ulaskom
u rijeku Argideen.

‘Isuse, mama!’ Rekao je Jack kad sam pritisnuo kočnicu da nas zaustavi da odlazimo s poklopca motora u
vodu - nije bilo zaštitne pregrade ni znaka upozorenja, što me zapravo izmamilo na smiješak.

‘Možda će ti biti smiješno, mama, ali stvarno nisam’, promrmljala je Mary-Kate dok sam se vraćala u
jarak sa strane polja ispunjenog kukuruzom, koji je očito zamijenio ječam moje ere.

‘Oprostite, ali sada nismo daleko’, umirila sam je.

Otprilike deset minuta kasnije vidio sam visoke kamene zidove koji su okruživali kuću Argideen ispred
sebe i znao sam da se približavamo.

‘Tko tamo živi, mama? Izgleda prilično zaraslo. '

‘Nemam pojma, Jack. Moja sestra Nora neko je vrijeme tamo radila, ali siguran sam da su stanari već
odavno mrtvi. Sad, pustite me da se koncentriram; farma je tu negdje gore. . . ’

Nekoliko minuta kasnije skrenuo sam u stazu koja je vodila do njega. Iako mi je bilo drago što su djeca sa
mnom, poželjela sam da na trenutak zaustavim automobil i udahnem zrak prije nego što je primijećen
moj dolazak. Vozeći se što sam sporije mogao, vidio sam da se vrlo malo toga promijenilo, samo je
neobični betonski bungalov zapljuskao dolinu, gdje su prije bile samo nenastanjive kamene ruševine
vikendica napuštenih za vrijeme velike gladi.

Stigavši do seoske kuće, gdje se pranje i dalje držalo poput zastava na liniji, a krave su pasle u dolini koja
je vodila do tankog djelića rijeke Argideen, bilo je gotovo točno onako kako sam se sjetio. Osim
modernog automobila parkiranog ispred kuće.
'Ovdje smo', rekao sam, navodeći očito.

‘Hej, mama, mislila sam da si rekla da je kuća u kojoj si odrasla imala stvarno niske stropove? Ova seoska
kuća izgleda prilično moderno ’, rekao je Jack s razočaranjem na licu.

‘Ovo je nova seoska kuća u koju smo se preselili kad sam imao šest godina. Vidjet ćete iza njega onaj u
kojem smo nekada živjeli. '

Gledajući to sada, složio sam se s Jackom da je to neugledna i mala četvrtasta kuća. Ipak, pomicanje s
jedne strane dvorišta na drugu, sa svim svojim prostorom, svjetlošću i modernim pogodnostima, tada mi
je bilo otkriće.

„Dobro, zašto vas dvoje ne biste ostali u autu dok ja odem i vidim tko je kod kuće?“ Prije nego što su
uspjeli odgovoriti, izašao sam iz automobila i zaobišao stražnja vrata prema kuhinjskim vratima, jer
nikada nisam mogao zamisliti ušavši kroz prednji ulaz. Samo su svećenik ili liječnik ili Britanac to ikada
učinili.

Vrata kuhinje bila su sada izrađena od PVC-a, a ne od drveta, a vidio sam da su i svi prozori zamijenjeni
na sličan način.

‘Evo izvoli.’ Zadržala sam dah i prisilila šaku da pokucam po njoj, jer nisam imala pojma tko će odgovoriti.

Nije bilo odgovora, pa sam pokucao glasnije. Prislonivši uho na vrata, začuo sam zvuk koji je dopirao
iznutra. Testirajući ručku vrata od nehrđajućeg čelika, otkrio sam da su otključana. Naravno da je bilo,
rekao sam sebi; na farmi, tamoUvijek je bio netko unutra. Gurnuvši vrata, zakoračio sam u kuhinju i
osvrnuo se oko sebe. Jedino što je bilo isto bio je njegov oblik i stari tisak koji je držao posuđe koje je i
dalje stajalo uza zid. Ostatak sobe bio je ispunjen modernim kuhinjskim jedinicama od borova, stari
kameni pod sada popločan u narančastoj boji. Raspon je nestao, a umjesto njega bila je pećnica s
indukcijskom pločom za kuhanje. Dugi stol u središtu također je bio od bora.

Prišla sam vratima koja su se otvarala prema uskoj dvorani koja je vodila na kat i shvatila da je zvuk
nekoga tko lebdi iznad mene.
Vrata ispred mene vodila su u Novu sobu; glavno sjećanje na to bilo mi je tata na stolcu, s čašom u
jednoj ruci i bocom viskija u drugoj.

Otvorena vatra je nestala, a na njezinu je mjestu stajala peć na drva. Još je uvijek bio dugački kožni kauč,
a kutija dječjih igračaka bila je spremljena u jedan kut.

Vraćajući se natrag u hodnik, začuo sam kako je gornja buka prestala. ‘Halo?’ Nazvao sam.

‘Pozdrav, mogu li vam pomoći?’

Nepoznata žena stajala je na vrhu stuba, kao i ja na dnu.

‘Ovaj, da, zovem se Mary i ovdje sam živio s roditeljima, Maggie i Johnom. I moja braća i sestre, naravno
’, dodala sam, pokušavajući shvatiti može li žena biti jedna od mojih sestara koja je odrasla.

‘Marija. . . ’Rekla je žena silazeći stubama prema meni. ‘Sad, tko bi ti bio?’

'Bila sam najmlađa od sestara - Ellen, Nora i Katie. John, Bill i Pat bili su moja braća. '

Došavši do dna, žena se zagledala u mene. Na kraju joj se na licu pojavilo shvaćanje.

‘Jaysus! Misliš, Marija, koju su svi zvali Merry? '

'Da.'

‘Poznata nestala sestra klana O’Reilly! Pa sad, kakav benzin! Ako obavim jedan telefonski poziv, imat
ćemo ih koji su ovdje u roku od sat vremena. Uđite u kuhinju i pojest ćemo nešto, zar ne? '

‘Ja. . . hvala ti ’, rekao sam dok me vodila natrag u kuhinju. ‘Hm, oprostite što pitam, ali tko ste vi?’
Žena se iznenada nasmijala. ‘Pa, naravno, s obzirom da ste nestali svih ovih godina, ne biste znali, zar
ne? Ja sam Sinéad, John's - žena vašeg najstarijeg brata. '

Sad je bila izbliza, ponovno sam je pogledao. ‘Jesmo li se ikad upoznali?’

'Sumnjam. Bila sam na John-ovoj godini u školi Clogagh. Dvorili smo se otprilike godinu dana nakon
vašeg nestanka. Odvukao me niz prolaz nekoliko mjeseci kasnije. Pa, što da vam ponudim? Rekla bih da
bismo trebali otvoriti bocu nečega što svjetluca, ali trenutno nemam ništa na zalihi ’, nasmiješila se i
pomislila sam kako se čini dražesnom toplom ženom.

‘Hm, recite mi je li previše nezgodno i radije ne biste, ali sa sobom imam svoje dvoje djece’, rekao sam.
'Čekaju u autu dok sam otkrio je li kuća još uvijek u vlasništvu naše obitelji.'

‘O, naravno, Mary, ili te još uvijek zovu Merry?’

'Jesam, da.'

‘Svakako, voljela bih ih upoznati!’ Rekla je, pa sam izašla van i pozvala Jacka i Mary-Kate da uđu.

Nakon uvoda svi smo sjeli uz šalicu kave.

‘Reći ću vam, John će šokirano pasti na zemlju kad vas vidi, Merry. Uopće se niste promijenili u odnosu
na stare fotografije koje sam vidio na vama, dok sam se ja - Sinéad pokazala svoje obline - "ispunio."

‘Imate li sami djece?’, Pitao sam.

'Imamo troje, dakle, dvoje su se već vjenčali, a upravo je mladić još uvijek bio kod kuće s nama tijekom
svojih šetnji iz uni. Želi biti računovođa ’, dodala je ponosno. ‘Je li se vas dvoje već vjenčalo? Daš li svojoj
mamici unuke da se igraju s njima?

Obojica su odmahnuli glavom.

'Sad smo četvero iz naše skupine', nastavio je Sinéad. ‘’ Dobro je opet imati male oko mjesta. Često će
doći i ostati. Hoćete li nam se pridružiti na ručku? I vi i John ćete imati o čemu razgovarati. '

'Stvarno, Sinéad, ne trudi se za nas.'

‘Kao da bi bilo, Merry. ‘Ne javlja se svaki dan nestali član obitelji iznenada. ’To je poput prispodobe o
rasipnom sinu, pa se hranite ugojenim teletom. A to je govedina i Guinnessova tepsija za ručak! '

‘Mogu li vas pitati kako su svi, Sinéad? Sve moje sestre? Račun? Pogladiti?'

‘Sestre su sjajne, pa; svi su se vjenčali, a i Pat također, iako je Nora s drugim mužem i danas živi u Kanadi.
Uvijek je bila leteća, zar ne? Ellen, Katie, Bill i Pat - koji danas vode vlastitu farmu - svi su još uvijek
domaći, a neki imaju i vlastite unuke. Bill's u Cork Cityju, radi za vijeće, ni manje ni više. Priča se da će se
uskoro kandidirati za Fiannu Fáil. '

S mukom sam zamislila kako je moj mali brat odrastao, s odgovornim poslom.

‘A Katie? Gdje je ona?'

‘Katie?’ Upita Mary-Kate.

‘Moja sestra najbliža godinama - bila je dvije godine starija od mene’, objasnio sam. ‘I da, nazvao sam te
po njoj’, nasmiješio sam se.

‘’ Uobičajeno je da djecu imenujemo po njihovim obiteljima ovdje, posebno po roditeljima ’, Sinéad

objasnio svojoj kćeri. 'Komplicira se na obiteljskim zabavama, umu, kad svi viču za Johnom i pojave se
njih četvorica', zahihotala se. ‘Ah, evo vašeg čovjeka dolazi do pogona. Sebe će srušiti pero kad uđe,
samo vi pričekajte. '

Kad sam čuo kako se zalupila vrata kamiona i koraci kako koračaju prema stražnjim vratima, nisam znao
što bih sa sobom. Na kraju sam ustao kad je John otvorio stražnja vrata. Ispunio je od posljednjeg puta
kad sam ga vidio, ali hrabro, a kovrčava kosa bila mu je posuta sijedom. Pogledala sam u njegove zelene
oči, naslijeđene od naše majke, i nasmiješila mu se.
‘Zdravo, Johne’, rekao sam osjećajući se iznenada sramežljivo.

‘Pogodi tko je to?’ Zacvrkutao je Sinéad.

Zurio je u mene i napokon sam vidjela kako mu svaće prepoznavanje na licu.

John je napravio korak naprijed. ‘Isuse, Marijo i Josipe! Merry, jesi li to ti? ’

‘Znaš da jest’, rekao sam, a oči su mi se ispunile suzama.

‘Dođi ovamo, djevojko, i primi prvi zagrljaj koji sam ti mogao pružiti nakon više od trideset i pet godina.’

‘Trideset i sedam’, ispravio sam ga dok smo koračali jedno prema drugome, a on me uzeo u svoje velike
snažne ruke. Udobno je mirisao na kravu i to me natjeralo da zaplačem.

Ostali u kuhinji šutjeli su dok me John nije otkopčao. ‘Nedostajao si mi, Merry.

‘I ja ', progutala sam.

‘A jesu li ovo vaši mladi? Oni su ti pljuvač! ’Rekao je, usmjerivši pozornost na Jacka i Mary-Kate. ‘Gdje si
bio svih ovih godina?’

'Živimo na Novom Zelandu.'

‘Pa sad, rekao bih’ dvaput je trenutak da otvorim nešto kako bih vas dočekao kod kuće. Što ćeš piti?
Pivo? Vino?'

'Popiću pivo, molim vas, gospodine', rekao je Jack.

'I ja', javila se Mary-Kate. Vidio sam da su oba moja djeteta izgledala omamljeno zbog onoga što se
događalo ispred njih.

‘Bijelo vino bi bilo savršeno’, rekao sam.

'Odmah tada, Merry, i ja ću je dobiti', rekao je Sinéad. ‘Pivo, John?’

John je kimnuo sjedajući, jedva uspijevajući skinuti pogled s mene. Sinéad je na stol donio pivo i dvije
čaše vina.

‘Mojoj nestaloj sestri, sigurno vraćena. Sláinte! ’Rekao je John.

‘Sláinte!’ Nazdravili smo, dok se Mary-Kate mrštila.

‘Ovdje je riječ za» živjeli «, rekao sam joj dok smo svi otpijali gutljaj.

'Nemojte mi reći da vas vaša mamica nije educirala na irski način', rekao je John mojoj kćeri.

'Do nedavno nikad nije puno govorila o svom djetinjstvu', rekao je Jack. ‘Znali smo samo da je otišla na
sveučilište u Dublin.’

John je na trenutak zastao, a zatim me pogledao prije nego što je odgovorio. 'Ponekad je bolje ne
zadržavati se previše na prošlosti, zar ne?'

‘Da’, rekla sam zahvalno.

‘Pa, sada mi recite o svom životu na Novom Zelandu. Obilje ovaca tamo, čuo sam? ’Rekao je. 'Nije dobro
za mlijeko kao krave, pazi', dodao je namignuvši Jacku. ‘Imate li muža? Gdje je on?'
Jedva sam pojeo zalogaj slasnog gulaša od govedine dok su John i Sinéad ispaljivali pitanja na sve troje.
Moja su me djeca učinila ponosnima, ponekad su odgovarali umjesto mene kad bi osjetili da sam
preplavljena.

Nakon što je za desert ponuđena domaća čokoladna torta s vrhnjem, a Sinéad je čavrljao s Mary-Kate i
Jackom, nagnuo sam se k Johnu.

‘Kako je Katie? Vidiš li puno nje? ’

'Ah, zauzeta je radom kod staraca iz Clonakiltyja'. Ona brine o starima oko ovih dijelova koji imaju
demenciju ili se ne mogu nositi sa svojim domovima. '

‘Ima muža?’

‘Zna, znači. Connor je bio u izgradnji i kad je keltski tigar počeo urlati ovdje u Irskoj i kad je procvat
došao, zaradio je dobru zaradu, to je sigurno. Sada je u mirovini, prodao je svoju firmu. I srećom po
njega, što je s recesijom koja je ovdje započela. Rekao bih da će se neki momci koji su nastavili raditi za
novog šefa uskoro naći bez posla ', uzdahnuo je John.

‘Ekonomija ovdje nije dobra?’

'Ne. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci došlo je do velikog pada u izgradnji ovih dijelova. Znate,
pogledao bih ponekad Connora, s velikom pametnom kućom koju je izgradio za sebe i Katie, i ljetnim
praznicima koje su odvodili na Tenerife, i pitao bih se što sam radio u pet svako jutro da bih razvrstao
krave . Dobra vijest o mojim životinjama i njihovom mesu i mlijeku je da ih svijet i dalje treba, što god se
događalo na tim mjestima na burzi. '

‘Jeste li proširili farmu otkad sam zadnji put ovdje?’

‘Doista jesmo. Sjećate li se naših susjeda, O’Hanlonovih, koji su posjedovali nekoliko hektara do nas? ’

'Da, naravno.'
‘Pa, bio je star i želio se rasprodati, pa sam kupio zemlju.’

‘Što je s tatom? Sinéad nije rekao kad sam pitao, pa. . . ’

‘Ah, sad, siguran sam da vas neće iznenaditi kad saznate da ga je piće na kraju i dobilo. Umro je u
osamdeset i pet. Pokopan je s Mammy i ostatkom naše obitelji na groblju u Timolei. Žao mi je što sam ta
koja vam mora reći. '

‘Nemoj biti, John. Ja sam otišao, a vi ste bili ti koji ste ovdje morali pokupiti komade. Do svoje šesnaeste
godine gotovo ste vodili farmu. '

'Ne mogu lagati i reći vam da nije bilo teško, ali nije bio loš život, Mgriješi. Ja i Sinéad smo sretni. Mi smo
sve što želimo i trebamo, a obitelj je oko nas. '

'Očajnički želim vidjeti Katie i, naravno, ostatak obitelji. Možete li mi dati Katiin broj kako bih je mogao
nazvati? '

'Mogu, a kad jednom prebrodi šok, sigurno će joj biti drago što vas vidi. Koliko dugo misliš ostati? ’Pitao
je.

‘Nekoliko dana, ili možda duže. . . Nemam nikakve određene planove. '

‘Donijet ću ti Katiein broj.’ John je ustao i prišao telefonu koji je sjedio na komodi. Iz jedne je ladice
izvukao crnu kožnu uvezanu knjigu, koju sam odmah prepoznala.

‘Još uvijek imate isti adresar koji su koristili mamica i tata ?!’

‘Imamo, dakle, da. U to nam je vrijeme jedva trebalo; znali smo gdje svi žive, ali sada je to korisno za
brojeve mobitela. Tu je Katie. '

'Hvala vam.'
‘Sad ću staviti tvoj broj u knjigu, samo za slučaj da misliš nestati na još trideset i sedam godina.’
Namignuo mi je.

Izrecitirao sam svoj broj, a on ga zapisao. Tada mi je ovdje dao fiksni telefon kako bih i ja mogao učiniti
isto.

'Ne mogu raditi s mobitelima iako ih imam', rekao je John. ‘To znači da ako me na sunčanom danu
zadrijema san na livadi, Ona me sama može nazvati’, uzdahnuo je. ‘A sad’ - John je povisio glas kako bi
svi mogli čuti - „Moram se vratiti na svoj traktor, iako se nadam da se vidimo uskoro.“

'Samo sam rekao djeci da bismo trebali imati obiteljsko druženje, kako bi mogli upoznati sve tetke, ujake
i rođake', rekao je Sinéad.

‘Očito ih imamo ukupno dvadesetak, mama! Ali neki od njih su u Kanadi ’, rekla je Mary-Kate.

'Ne brinite, ima ih dovoljno da se s njima može nastaviti ovdje', nasmiješio se Sinéad. ‘A da dođe ova
nedjelja?’

‘Možemo li, mama?’ Pitala je Mary-Kate.

'Siguran sam da možemo, i vrlo je lijepo od vas što nudite, Sinéad. Dobro, djeco, idemo, ’rekao sam.
‘Hvala vam na ručku i bili ste tako gostoljubivi.’

‘Ah,’ ništa. Jedva čekam da kažem svim šogoricama da sam te prvi upoznala! ’Zahihotala se.

Svo troje smo je zagrlili, a zatim se popeli u automobil i slijedili Johnov traktor dolje na trak. Bila sam
tako ponosna na svoju djecu, posebno na Mary-Kate, koja je ironično, iako to još nije znala, dijelila iste
okolnosti kao i ja: oboje smo znali da oni koje smo upravo posjetili nisu naša krvna obitelj. Ipak, njezino
očito uzbuđenje zbog 'rođaka' značilo je da o tome nije ni razmišljala.

Možda je to bilo jednostavno zato što je provela dvadeset i dvije godine da je vole roditelji, kao što su i ja
voljeli moji.
Bih li rekao Johnu i ostatku moje braće i sestara da sam ‘ubačen’ kao zamjena za mrtvu bebu?

Ne, mislio sam, to nije važno. Ljubav jeste.

‘Kamo sada, mama?’ Pitala je Mary-Kate.

'Povratak u hotel, mislim.'

'Pa, budući da je ovako lijepo vrijeme, ne bih imao ništa protiv da vidim da li ta škola surfanja koju smo
primijetili na plaži unajmljuje njihovu opremu', rekao je Jack. 'Prošlo je vrijeme otkad sam zadnji put
surfao. Pridružite mi se? ’, Pitao je Mary-Kate.

‘Ako nas mama ne treba, onda bih, volio bih.’

‘Bit ću dobro, vas dvoje idite i uživajte. More se uvijek ledi, pazite ’, upozorila sam ih sa smiješkom.

Povratak u hotel, djeca su odšetala raspitati se o unajmljivanju daski za surfanje, a ja sam se vratio u
svoju sobu i odmah okrenuo Katiein broj. Bila je govorna pošta koja mi je govorila da ostavim poruku, ali
nisam imao pojma što bih rekao. Nazvao sam broj za Cross Farm i Sinéad se javio.

‘Bok, ovdje je Merry. Katie se ne javlja na mobitel, pa ću se možda jednostavno pojaviti na njezinim
vratima. Gdje točno ona živi? '

‘U Timoleagu. Sjećate li se gdje je teren GAA? '

"Imam."

‘Pa,’ to je velika velika kuća s druge strane trake, odmah iza travnjaka. Vidjet ćete jer je obojan svijetlo
narančasto. Ne bi to bila boja koju bih odabrao, pazi, ali barem je ne smiješ propustiti ', nasmijao se
Sinéad.
Ostavši poruku na recepciji za Jacka i Mary-Kate, sjeo sam u svoj auto i krenuo prema Timoleagueu.
Poput Clonakiltyja, selo se proširilo prema gore i ustranu, ali glavna je ulica ostala manje-više onakva
kakvu sam je pamtio. Dok sam vozio, gledao sam preko veličanstvenog zaljeva Courtmacsherry. Prolazeći
teren GAA, gdje sam mogao vidjeti dječake koji vježbaju galski nogomet, vraćajući živo uspomene
gledajući moju braću kako igraju na terenu s tatom, vidio sam veliku kuću kako stoji na padini odmah iza
nje i složio se sa Sinéadom da svijetla mandarina ni boja koju ne bih odabrala. ‘Pogledaj me’, govorila je
kuća. Bilo je očito da je Katie jako dobro učinila za sebe.

Krenuo sam prema vožnji, diveći se netaknutim vrtovima i brižno njegovanim gredicama. Izvan je bio
parkiran Range Rover koji je bio tako sjajan, sunce mu je odbljesnulo i napola me zaslijepilo. Zaustavivši
automobil, ugasio sam motor i skupio živce da izađem i pokucam na ulazna vrata.

Otvorio ga je vitak, prosijedi, ali još uvijek zgodan muškarac odjeven u ružičastu košuljut i chinos.

‘Pozdrav, mogu li vam pomoći?’, Pitao je.

‘Tražim Katie.’

‘Nismo li svi’, muškarac je slegnuo ramenima s mračnim osmijehom. 'Na poslu je kao i obično. A tko biste
vi mogli biti? ’

'Zovem se Mary McDougal i ja sam Katieina sestra.'

Neko me vrijeme gledao, a onda kimnuo. ‘Ti ćeš tada nestati?’

'Ja bih, da.'

‘Pa, vraća se oko četiri, za dvadesetak minuta. Inače sam Connor, Katiein suprug. Želite li ući i popiti
šalicu? Samo sam izrađivao jedan za sebe. '

‘Hvala vam’, rekla sam kad me uveo unutra i u kuhinju. ‘Sjednite, skinite težinu s nogu.’
Učinio sam to, osvrćući se oko očito moderne kuhinje, bez pošteđenih troškova.

‘Ne mogu reći da će doći kući na vrijeme’, rekao je dok je stavljao šalicu čaja ispred mene i sjeo. ‘Kao što
vidite, ona ne treba raditi, ali bez obzira na to što joj kažem, stari ljudi u kući su na prvom mjestu.
Posvećena je. Pa, mogu li vas pitati kamo ste nestali svih ovih godina? '

‘Preselila sam se na Novi Zeland.’

‘Sad bih to mjesto volio posjetiti, ako bih ikad mogao navesti suprugu na odmor. Gdje ste Sjeverni ili
Južni otok? ’

Rekao sam mu i ugodno smo čavrljali o zemlji i vinogradu, sve dok nisam začuo zvuk automobila koji se
vozio.

‘Sigurno vam je sretan dan. Moja supruga jednom je kući na vrijeme. ’Connor je ustao. ‘Zašto ne odete i
ne sjednete u salon preko puta, a ja ću joj reći da ste ovdje, pripremite je, pa. ’Keper će za nju biti šok;
Nisam bio u blizini kad ste otišli, ali znam koliko ste bili blizu. '

‘Naravno.’ Ušao sam u sobu koju je on naznačio, a koja je više izgledala kao izložbeni oglas u oglasu,
nego kao dom. Sve je bilo, od sofe od kremaste kože do stolnjaka od umjetnog mahagonija i kamina od
sjajnog mramora, bilo besprijekorno. Začuo sam tihi glas iza vrata i na kraju je moja sestra ušla u dnevnu
sobu. Izgledala je potpuno isto onako kako sam je pamtio: vitka, elegantna i pljuvačka naše majke.
Njezina crvena kosa bila je nagomilana na glavi i dok je prilazila meni, vidio sam da joj se ljupka blijeda
koža očistila od bora, kao da je držana u preljubi od kad sam je zadnji put vidio.

‘Sretan.’ Pažljivo mi je proučila lice kad sam ustao. 'To ste stvarno vi, zar ne?'

'Jeste, Katie, da.'

‘Jaysus, ne znam što bih rekao.’ Glas joj je zadrhtao. ‘Osjećam se kao da sam u jednoj od onih reality TV
emisija u kojoj se ponovno sreću dvije davno izgubljene sestre.’ Počela je plakati. ‘Merry, dođi ovamo i
zagrli me.’
Dugo smo se grlili, dok se napokon nije povukla i pokazala najbliži kauč.

‘Noge mi se tresu. Sjednimo ’, rekla je.

Učinili smo to, a ona je posegnula prema staklenom stoliću za kavu da iz kutije izvuče gomilu maramica.

‘Uvijek sam se pitao što bih rekao da se ikad pojaviš; Mrzila sam te što si otišao, a nisi mi ni ostavio
poruku da kažem zašto ili kamo. Mislio sam da sam ti najbolji prijatelj? Bili smo najbolji prijatelji, zar ne?
'

Katie je grubo obrisala suze.

‘Tako mi je žao, Katie’, rekla sam, otpijajući svoj. ‘Rekao bih vam da sam mogao, ali. . . Jednostavno
nisam mogao nikome reći. '

‘Nije istina’, rekla je, a glas joj se povisio. ‘Ostavio si bilješku za tog svog Ambrozija, zar ne? Znam jer sam
se dočepao njegovog telefonskog broja i nazvao ga. U bilješci je pisalo da morate otići, ali on se nije
brinuo za vas. A onda si nestao trideset i sedam godina. Zašto, Merry? Molim te reci mi zašto.'

'Nisam imala izbora, Katie, vjeruj mi. Nikad nisam htio ozlijediti tebe ili ostatak naše obitelji. Pokušavao
sam te zaštititi. '

‘Znao sam da od mene skrivaš tajne, Merry, ali to nikada ne bih rekao. Ah, Jaysus, ne mogu prestati
plakati. '

‘Tako mi je, tako mi je žao, Katie.’ Obgrlio sam je rukama i ponovno zagrlio dok je plakala.

‘Učinio bih sve da vam pomognem, znate da bih. Pođi sa tobom ako je to bilo ono što ti je trebalo. Sve
smo podijelili, zar ne? ’

'Jesmo, da.'
‘Mrzim tog Ambrozija; 'On onaj koji vas je uopće ukrao od svih nas. Dobivši da se otac O’Brien i tatica
dogovore da vas pošalju u taj otmjeni internat u Dublinu, a vi ostajete s Ambroseom cijelo vrijeme dok
ste bili tamo. Bilo je to kao da želi biti tvoj tata, iako nije. Nije bio, Merry. '

‘Ne, nije bio, ali razlog zbog kojeg sam otišao nema nikakve veze s njim, kunem se.’

‘Jeste li ga vidjeli otkad ste se vratili?’, Pogledala me.

'Jesam, da.'

‘Ovih dana mora da je jako star.’

'Jeste, ali još uvijek ima svoje pameti oko sebe.'

‘A što je rekao kad ste se pojavili iz vedra neba bez upozorenja?’

‘Bio je šokiran, ali sretan što me vidi. Katie, molim te, nemoj više plakati. Ovdje sam i obećavam, reći ću
vam zašto sam morao otići i samo se nadam da ćete razumjeti. '

‘Toliko sam dugo razmišljao o tome, i pretpostavljam da imam ideju. Mislim-'

‘Bi li bilo u redu da o tome razgovaramo drugi put, Katie? Ovdje sam sa sobom i moja djeca, a nisam im
ni rekao ništa o tome. '

‘Što je s vašim suprugom, pod pretpostavkom da ga imate? Zna li on?'

‘Suprug mi je umroprije nekoliko mjeseci, nije znao. Nitko nije. Kad sam otišao, zaboravio sam prošlost.
Stvorio sam potpuno novi život i stekao sebi novi identitet. '

‘Onda mi je žao zbog vašeg gubitka, Merry. Ali. . . Pa, moram vam reći nekoliko stvari o našoj obitelji,
neke stvari koje nismo znali kao djeca, ali to sada ima smisla, gledajući unatrag. Posebno za vas.'
‘Onda mi moraš reći, Katie. '

‘’ To nije lijepa priča, Merry, ali objašnjava puno toga. ’

Upravo sam htio spomenuti da sam pročitao Nualin dnevnik, kad je nakratko zakucalo na vrata i pojavio
se Connor.

‘Oprosti što te prekidam, ali hoćemo li večeras nešto za čaj ili ne, Katie? U hladnjaku nema ničega što
vidim. '

‘Ne, Connore, moram u kupovinu. Upravo sam se vratila ovamo da se istuširam i presvučem uniformu.
’Katie je ustala. ‘A što je s tim da te sutra dođem vidjeti?’, Rekla mi je. ‘’ Ovo mi je slobodan dan. Gdje
odsjedaš?'

‘Hotel The Inchydoney Lodge.’

'Oh, to je lijepo mjesto s prekrasnim pogledom.'

‘Jest’, rekao sam, osjetivši napetost koja se pojavila u sobi dolaskom Connora. ‘Pa, ionako moram
krenuti.’

‘Bi li odgovaralo jedanaest sati?’, Rekla je.

'To bi. Bit ću dolje u predvorju da vas upoznam. Ćao, Katie. Ćao, Connore. '

Dok sam se vozio natrag u hotel, zaključio sam da, unatoč autu, savršenom domu i naočitom, bogatom
suprugu, moja sestra nije sretna žena.
Te smo večeri Jack, Mary-Kate i ja uživali u opuštenoj večeri u pubu u Clonakiltyju. Poslije smo išli slušati
irsku glazbu u An Teach Beag, nekada malu kućicu koja je danas pretvorena u pub. Tradicionalni bend
svirao je stare balade, vraćajući uspomene na mog oca koji je svirao svoje gusle. Zatim smo se uputili
natrag u hotel.

'Čini se da će vrijeme sutra biti dobro za dobro surfanje, mama', rekao je Jack, "pa ako je s tobom u redu,
MK i ja ćemo se navući nakon brekkieja."

'Ionako se viđam s jednom od svojih sestara, tako da je to savršeno.'

'Stvarno mi se sviđa ovdje, mama', rekla je Mary-Kate dok smo se ljubili za laku noć. ‘Svi su tako ljubazni.
To je poput NZ-a, s drugim naglaskom! '

Bila sam sretna što se mojoj djeci svidjelo ovdje, pomislila sam sljedećeg jutra dok sam oblačila traperice
i bluzu za Katiin skori dolazak.

U jedanaest sati, stigla je u predvorje. Jučer je bila u odori svoje tamnoplave medicinske sestre, ali danas
je bila besprijekorno odjevena u krojene hlače i svilenu bluzu.

‘Katie’, rekla sam, ustajući da je zagrlim, ‘puno ti hvala što si došla.’

‘Kao da ne bih! Možda bih jučer bio šokiran i uznemiren - tko ne bi bio? Ali znam da si morao imati svojih
razloga, Merry, i to je tako sjajno vidjeti te! Gdje su vam djeca? ’Pitala je.

‘Tamo vani, valeći valove. Oboje su ludi za surfanjem. '

Slušala sam ono što sam maloprije rekla i morala sam se nasmiješiti, jer sam se, s naglaskom na
zapadnom plutom svuda oko sebe, i sama ponovno uvlačila u to.

‘Postoji li negdje gdje možemo razgovarati? Mislim, privatno? ’, Pitala me Katie.

‘Zar ovdje nije dovoljno privatno?’

'Morate imati na umu da zidovi ovdje imaju uši, a moj suprug je dobro poznat oko ovih dijelova.'

‘Hoćeš reći da se sramiš što te vide sa mnom?’ Zahihotala sam se.

‘Naravno da nisam, ali ono što vam želim reći. . . pa, možda nam ne bi bilo ugodno da nas prekidaju. '

‘Dobro, idemo gore u moju sobu.’

Naručili smo cappuccino iz posluge u sobi i čavrljali o tome kako je ovaj dio svijeta postao moderan.

'Zar ne znam - donedavno je moj suprug ovdje imao jednu od najvećih građevinskih tvrtki, tako da je
posljednjih nekoliko godina bio vrlo zauzet', rekla je Katie. 'Sada dolazi do pada, ali vidio je da dolazi i
uspio je prodati posao prošle godine. Sjedi na bogatstvu, dok će novi vlasnik i svi oni koji su radili za
njega vjerojatno gledati kako cijela stvar odlazi u kanalizaciju. Uvijek je imao sreće na taj način. '

‘Ili pametni poslovni čovjek?’

‘Pretpostavljam, da’, složila se uz umoran osmijeh.

‘Mogu li te nešto pitati, Katie?’

‘Naravno da možeš, Merry. Ionako vam nikad ne bih skrivao nikakve tajne. '

‘Touché’, rekao sam s laganom grimasom. ‘Jeste li zadovoljni Connorom?’

‘Želiš li dugi ili kratki odgovor na to?’, Odgovorila je sliježući ramenima. ‘Mislim, bilo je mene kako
povlačim pinte u pubu Henryja Forda i on je u jednoj večeri valcerio i odnio me s nogu. Već tada je
njegova tvrtka počela dobro poslovati, tako da je uživao sav luksuz. Pokazao mi je planove za izgradnju
velike kuće na zemljištu koje je kupio u Timoleagueu, odvezao me u vožnji u svom bljeskovitom
sportskom automobilu, a zatim mi poklonio veliku stijenu zaručničkog prstena kad me zamolio da se
udam za njega. «Katie ju je protresla glava. ‘Sjetit ćete se kakvo je bilo naše djetinjstvo i kako sam se
zakleo da ga neću ponavljati, pa je imati čudan osjećaj imati bogataša koji se nudi za mene. Naravno da
sam rekao da, imali smo veliko vjenčanje u hotelu Dunmore House i medeni mjesec u Španjolskoj.
Pokvario me trulom odjećom i nakitom, rekao da želi da mu pogledam dio na ruci. '

‘Jeste li bili sretni?’

‘Tada, da. Bili smo trying da stvori obitelj. Dugo je trajalo, ali uspio sam iznjedriti dječaka i djevojčicu -
Connora Juniora i Taru. Nedugo nakon što se Tara rodila, dobila sam vijest o prvoj vezi moga supruga. On
je to porekao, naravno, i ja sam mu oprostio - a onda se to događalo iznova i iznova, sve dok više nisam
mogao ’slegnula je ramenima.

‘Zašto se niste razveli od njega?’

‘Poznavajući Connora, pronašao bi način da se izmigolji od mene, dobivajući puno u bilo kojem naselju,
pa sam, nakon što su djeca otišla od kuće, odlučio otići na fakultet i polagati sestrinske ispite. Trebale su
mi tri godine vožnje naprijed-nazad do grada Cork, ali stekla sam svoje kvalifikacije, Merry ’, ponosno se
nasmiješila. ‘Dakle, posljednjih petnaest godina radim kod staraca u Clonakiltyju i tamo mi se sviđa.
Dovoljno sam sretan, Merry; Naučio sam da svi moramo raditi kompromise u životu. Što je s tvojim
mužićem? Je li bio dobar? ’

‘Bio je, da’, nasmiješila sam se. 'Vrlo dobro. Mislim, imali smo uspona i padova kao i bilo koji brak, i
prolazili smo kroz vrlo teška financijska vremena kad smo gradili svoj vinograd ... '

‘Vinograd, je li? Sjećate se kako smo nekada krali tatin domaći portir? Par gutljaja toga moglo bi skinuti
kožu s mačke! '

‘Imam! Imao je odvratan okus. '

‘Ali ipak smo je popili’, hihotala se Katie. ‘Zvuči kao da smo oboje prešli dugačak put od svog djetinjstva.’

'Imamo. Gledajući unatrag, živjeli smo blizu kruga, zar ne? Sjećam se kako sam hodao do škole s velikim
rupama na čizmama jer si nismo mogli priuštiti nove. '
'Ovih bismo dana definitivno bili opisani kao zakinuta djeca, ali tada,' u to je vrijeme bilo pola Irske ',
rekla je Katie.

‘Da, i nakon sve te patnje koju su naši preci prošli boreći se za svoju slobodu, ništa se u stvarnosti nije
pomaklo dalje, zar ne?’

'Zapravo sam o tome želio razgovarati s vama.'

‘Naša prošlost?’

'Da. Sjetit ćete se da nas nikada nisu posjećivali baka i djed ili bilo koji rođak? ’, Rekla je Katie.

'Razumijem i nikad to ne bih mogao razumjeti.'

‘Ne, ali kad sam početkom devedesetih počeo raditi u domu za stare. . . da vam kažem, tamo naučite
puno o starim pričama. Možda su njihovi ljudi prestali slušati ili vam možda govore stvari jer ste stranac.
U svakom slučaju, volio bih jednu staricu koja je bila u našoj jedinici za posebnu njegu, kako smo je zvali,
što je značilo onima koji nisu dugo otišli na ovu zemlju. Bio sam u noćnoj smjeni i ušao da je provjerim.
Iako je bila u devedesetima, sve je fakultete na njoj. Zurila je u mene i rekla da sam pljuvač njezine kćeri,
a zatim me pitala za ime. Rekao sam joj da sam Katie Scanlon, ali tada je pitala koje je moje djevojačko
prezime. Rekao sam joj da je to O’Reilly i suze su joj se pojavile u očima. Uhvatila me za ruku i rekla da je
moja baka, Nuala Murphy, a njezina kći se zvala Maggie. Rekla mi je da je to priča koju je trebala skinuti s
grudi prije nego što je upoznala svog tvorca. Trebale su joj tri noći da to ispriča, jer je bila tako slaba, ali
bila je odlučna u tome. '

Zurio sam u Katie u nevjerici. ‘Nuala je bila naša baka?’

‘Da, ona koju nikada nismo vidjeli, osim one jednom na Mammyinu sprovodu. Nakon onoga što mi je
rekla, bolje razumijem zašto je nismo vidjeli. Merry, što nije u redu? Čudna si boja. '

‘Ja. . . Katie, njezin sam dnevnik jako davno dobio od nekoga koga smo. . . oboje su znali. '

'Who?'
'Radije bih da to ne kažem sada, ili ćemo krenuti drugom stazom i—'

‘Pa, sad mogu pretpostaviti tko vam je dao taj dnevnik. Zašto mi to nikad nisi rekao? ’

'Prvo, jer sam ga pročitao samo prije nekoliko dana - znam da bi to moglo zvučati čudno, Katie, ali imao
sam samo jedanaest godina kad mi je dan i nije me zanimalo da učim o prošlosti. Tada, kad sam ostario,
zbog onoga tko mi ga je dao, nikad više nisam želio to bacati. '

‘Ali još uvijek ste ga zadržali?’

'Da jesam. Molim vas, nemojte me pitati zašto, jer vam iskreno nisam mogao reći ’, uzdahnuo sam.

‘Naravno, neću, ali budući da ste ga pročitali, pretpostavljam da ste uspostavili obiteljsku vezu?’

'Ne, jer je dnevnik stao 1920. Nuali se nešto dogodilo i rekla je da više ne može pisati.'

‘Možda biste mi to mogli kad-tad pokazati. Čula sam cijelu tužnu priču od početka do kraja. Gdje si došao
do dnevnika, pa se neću ponavljati? '

‘Ja. . . ’Pročistila sam grlo. 'Bilo je to neposredno nakon što se Filip - britanski vojnik - ustrijelio.'

'Pravo. Nuala je to još uvijek bilo uznemireno, zajedno s još puno toga što je uslijedilo, uključujući i
razlog zašto nikad nije došla u posjet kad se naša mamica udala za našeg tatu. '

‘Katie, samo mi reci’, rekla sam u naletu nestrpljenja.

Katie je izvukla mapu iz svog pametnog kupca Louis Vuittona i prelistala velik snop stranica. ‘Sve sam
zapisao nakon što mi je rekla, kako to ne bih zaboravio. Dakle, već znate dio do kada se Filip ubio. '
"Imam."

‘Pa, rat za neovisnost nastavio je dosta duže nakon toga. Finn, Nulain suprug, bio je dobrovoljac, kao što
znate, i to su bila mračna vremenaobje su strane pojačale nasilje. Sad, krenimo, kad se Hannah, Nualina
sestra, udala za svog zaručnika Ryana, ubrzo nakon što je Filip dočekao njegov kraj. . . ’

Prosinca 1920

Vjenčanje Hannah Murphy i Ryana O’Reillyja održalo se u crkvi Clogagh, u posve drugačijoj atmosferi od
one Nuale i Finne. Željeli su nešto malo što odgovara mračnom raspoloženju koje je visjelo u zraku.

Prekrivena božikovinom i svijećom postavljenom na svakom prozoru, crkva je izgledala svečano, ali
Nuala je prošetala vjenčanjem u magli tuge za kojom nije mogla tražiti utjehu. Nitko nije mogao znati
koliko je bila shrvana Filipovom smrću.

Na zabavi nakon toga, održanoj u crkvenoj dvorani, Sian, jedna od Hannahinih krojačica, nagnula se k
Nuali.

'Je li sama ne želi pomoći tome, sad je udana žena?'

'Što misliš?'
‘Pa, nekad je bila prva na koju bismo svi išli ako je negdje trebalo poslati poruku. Sad kaže da nema
vremena. '

'Rekla bih da joj je pamet bila na njezinom vjenčanju, Sian', odgovorila je Nuala. 'Svakako, ona će se
smiriti kad sve završi.'

‘Možda, ali. . . ’Sian je morala prisloniti usta Nualainu uhu kako bi šapnula uz zvuk malog benda ceilidh.
'Pretpostavljam da njezin muškarac ne želi da ona bude uključena u naše aktivnosti.'

Sian je nekoliko sekundi kasnije povučena za ples, ali dok je Nuala sjedila i gledala kako mladenci i
mladoženja zauzimaju mjesta u središtu grupe, pitala se je li ljubav uistinu ipak slijepa. Koliko god se
trudila, nije mogla vidjeti što je njezina snažna, strastvena sestra vidjela u tihom, samozvanom pacifistu s
kojim se upravo udala.

Osvanula je 1921. godina, a tijekom sljedećih nekoliko mjeseci hrabri dobrovoljci učinili su sve što su
mogli da osujete Britance. Šaptalo se o pobjedama IRA-e da su dječaci polako pobjeđivali pametnim
korištenjem gerilske taktike i poznavanjem vlastite zemlje, ali odmazde zbog britanskih žrtava bile su
oštre. Nuala je pronašla olakšanje u zadržavanju zauzetih poruka i pomaganju onima čiji su domovi bili
okrenuti naopako, a Britanci su ih često osvetili. Bilo je mnogo starijeg para koji je bio prisiljen živjeti u
svojim kokošinjcima, previše prestrašen da izađe. Nuala je skupila što više članova Cumanna na mBan i
sastali su se jedne noći u sigurnoj kući u Ballinascarthyju kako bi sastavili popis privremenog smještaja za
siromašne duše na koje se može naplatiti. Bilo je zraka pozitivnosti i nade da će se sukob uskoro privesti
kraju, ali Niamh, njihov kapetan brigade, pozvao je na oprez.

‘’ Još nije gotovo, djevojke, i ne smijemo dopustiti da nam straža prerano sklizne. Svi smo izgubili drage
nam ljude u ovoj bitci i ‘bilo bi dobro da ne izgubimo više’.

‘Što je s onima u zatvoru?’, Pitao je Nuala. 'Čujem da su tamo uvjeti užasni i kažu da im je gore u zatvoru
Mountjoy u Dublinu. Postoji li plan za izvođenje naših kolega? ’

'Danonoćno su pod ključem', rekao je Niamh. 'Oni su cijenjena imovina Britanaca; znaju da će naši
dobrovoljci dva puta razmisliti prije pokretanja zasjede, iz straha da će netko od njihovih drugova biti
ustreljen iz osvete. '
Ovih je dana gotovo utrnula slušajući strašne stvari, ali smrt Charlieja Hurleyja, najbližeg Finova
prijatelja, jako ju je pogodila. Upucan je iz neposredne blizine u seoskoj kući Humphreyja Fordea u
Ballymurphyju. Fin je bio shrvan, ali mogao je odvojiti malo vremena za tugu. Nekoliko dana kasnije
otišao je duboko na tajno s Letećom kolonom i Nuala nije znala kada će ponovno vidjeti svog supruga.
Znala je da su Charliejevo tijelo iz mrtvačnice u Bandonu iznijele žene iz Cumanna na mBan. Pokopan je
noću u groblju u Clogaghu kako bi mogli biti prisutni svi dobrovoljci koji su ga voljeli i poštovali kao
zapovjednika Treće zapadne plutačke brigade.

Pomisao na sve one koje su ona i Finn izgubile u borbi za osiguranje slobode Irske poticala je njezinu
odlučnost da pomogne koliko može, što je bilo više nego što je mogla reći za Hannah. Iako se potrudila
prihvatiti da Hannah nije preostalo ništa drugo nego slijediti suprugovo vodstvo, sada otvoreno
odbijanje njezine sestre da ima bilo kakve veze s razlogom zbog kojeg je nekoć bila tako strasna
prerezalo joj je dušu na dva dijela. Činjenica da joj je Hannah rekla da je Ryan osudio hrabrost
dobrovoljaca, u ime pacifizma, izazvala je dubok razdor među njima. Često, kad je bila u Timoleagueu i
vidjela kako joj sestra izlazi iz krojačke radnje, Nuala se brzo okrenula i krenula drugim putem.

Zemljoradničke sezone nastavile su se unatoč ratu, a Finna još uvijek nije bilo vidljivo, osim neobične
poruke koju je Christy proslijedio da kaže da je živ i da joj šalje svoju ljubav. Nuala je vrijeme provodila na
Cross Farmu i bacala se na bilo koji posao koji je dobila. Kako je proljeće odmicalo, zlatna je trnja
ispunjavala dolinu, štala je bila puna novorođene teladi, a dani su se produljivali. Barem, u strahu i tuzi
koji su bacali sjenu na sve, Nuala je imala posebnu tajnu koja je u njoj upalila iskru radosti.

‘Uskoro enouf, pokazat ćeš se i neće biti ništa što to ne može sakriti ', rekla je dok je spuštala pogled na
trbuščić. Prema njenoj procjeni, prošlo joj je otprilike dva mjeseca, a trebalo bi negdje krajem prosinca.
Sad kad je prebolio najgoru bolest, osjetila je novu snagu kako bi pobijedila u ratu za svoje i Finnovo
dijete. Nikome nije rekla, želeći da njezin suprug to prvi sazna, ali bila je sigurna da je njezina mamica
pogodila njezinu tajnu.

Kako se proljeće pretvaralo u ljeto i s manje britanskih trupa vidljivih na cestama - čuvajući zasjede
dobrovoljaca - Nuala je također obilazio ranjene u akciji ili ozlijeđene tijekom racije u njihovom rodnom
mjestu.

Svi momci i njihove obitelji izlili su joj zahvalnost na glavu, nudeći joj sve što moraju pojesti u znak
zahvalnosti. Većina njezinih pacijenata bila je jedva više od dječaka, kojima je tijelo i život odnijelo tijelo.
Oni i njihove obitelji ponizili su je i preselili.
U proteklih sam godinu dana naučila više o njezi nego što sam to ikad mogla naučiti iz knjiga, pomislila je
dok je jedne večeri biciklirala kući.

Bez obzira na sve što je radila, noću je lako zaspala kako je ljeto odmicalo. Razgovaralo se o tome da su
se Britanci povukli u svoju vojarnu, ako ih dobrovoljci već nisu spalili. Od Christy je čula da je i sam
Michael Collins poslao osobnu poruku čestitke letećoj koloni West Cork. Sljedeći put kad je vidjela
Hannah u gradu, Nuala ju je pozvala da sjedne i ruča s njom. Željela je reći svojoj sestri o poruci dečkima,
a i Ryan to znati.

‘Zamisli to!’, Rekla joj je Hannah sanjivo dok su sjedili na svojoj omiljenoj klupi s pogledom na zaljev
Courtmacsherry. ‘Poruka samog Velikog kolege!’

'On je iza dječaka i svega što oni rade, Hannah', istaknula je. ‘Nadam se da ćeš to reći Ryanu.’

Hannah je ignorirala komentar svoje sestre, umjesto da se povjerila što je očekivala. Nuala je također
podijelila svoje vijesti, ali zaklela ju je na tajnost dok nije uspjela to reći Finnu. Razmjena je iznjedrila
nekoliko trenutaka njihove stare bliskosti, jer su sestre zamišljale kako se njihove bebe zajedno igraju u
budućnosti.

Tada je Nuala pitala dolaze li ona i Ryan u nedjelju na Cross Farm na ručak.

'Tjednima nismo vidjeli prizor vas dvoje', dodala je.

‘Oprostite, ne možemo. Ryan me vodi na bdjenje kod svog doma u blizini Kilbrittain-a. Molimo se za mir.
'

'I vaše će molitve biti potrebne, ako ovaj rat ikad završi', promrmljala je Nuala.

Upravo je spremila siromašnu gospođu Grady iz susjedstva, koja je sada bila vezana za krevet jer joj je
artritis bio toliko loš. Bio je neobično užaren lipanjski dan, a ona je zurila u suhi, neuredan komad zemlje
na stražnjem dijelu vikendice, s kojim nije imala vremena ništa učiniti otkad se uselila. Samo se pitala je li
mogao pospremiti i posaditi lijepo cvijeće kad bi je iznenada tapkalo po ramenu.

‘Jaysus, Christy! Natjerao si me da skočim ’, dahtala je okrećući se.

‘Oprostite, ali mislio sam da biste možda htjeli čuti vijest: sinoć su dobrovoljci spalili dvorac Bernard u
Bandonu i uzeli lorda Bandona za taoca.’

‘Sveta Majko Božja! Što su napravili ?! Je li netko od njih ozlijeđen? ’

‘Nije da sam čuo, ne. Osjećaš li se dobro, Nuala? Njihaš se tamo gdje stojiš. '

‘Ajmo unutra, gdje mi možeš reći više’, šapnula je nervozno.

Jednom kad ju je Christy opremila čašom vode, Nuala je pogledala svog rođaka, a izraz lica miješao se
užasa i čuđenja.

‘Ne mogu vjerovati da su to učinili!’ Rekla je. 'Castle Bernard star je stoljećima, a Lord Bandon zasigurno
je najmoćniji čovjek u ovim krajevima. Dobrovoljci ga imaju za taoca, rekli ste? '

'Da. I poslan sam ovdje jer je zadržan nedaleko od mjesta gdje mi sjedimo, a volonteri vam vjeruju.
Recimo samo da je trenutno susjed siromašnog Charlieja Hurleyja, koji leži na groblju Clogagh. '

Nuala je otvorila usta da govori, ali Christy ju je utišala.

‘Lord Bandon treba hranjenje; neće nam se dogoditi da nam izvještava da smo se loše ponašali prema
njemu, kao i mnogi naši kad su bili "gosti" neprijatelja. Možete li mu pripremiti hranu? '

'Mi? Napraviti hranu za lorda Bandona? Čovjek je navikao na najfiniji losos, svjež iz rijeke Innishannon, i
svježe zaklano meso iz svog stada nagradne stoke. Sad mu teško mogu pripremiti juhu od repe, zar ne? ’
‘Rekla bih da je neka dobro skuhana irska hrana upravo ono što čovjeku treba. Sjetite se samo da je
čovjek i da se usrao i popizdio kao i svi mi, unatoč velikom životu. Odnijet ću tu brack tortu, ako je s
vama sve u redu. '

Christy ga je izvadila iz ladice za hlađenje.

‘Makni svoje prljave ruke s toga!’ Nuala ga je zgrabila, a zatim pronašla kvadrat muslina u koji će ga
zamotati. ‘Hoću li dodati malo maslaca da ide s njim?’

‘Što god mislite da je ispravno. ’Keper barem za njegov čaj. Vratit ću se sutra na njegov ručak. Doviđenja.
'

Christy je otišla, a Nuala ga je gledala kako hoda prema školskom vrtuse, a zatim skrenite desno pored
crkve.

Nuala je računala da točno zna gdje skrivaju lorda Bandona. Pitanje je bilo, je li njezin suprug bio s njim?

Tog popodneva, koristeći dragocjenu zalihu brašna, Nuala je napravila pitu od krumpira i šunke. Bila je
nervozna zbog rezultata jer nije bila navikla raditi peciva, ali vrh je ispao zlatno koliko želite. Taman bi
odložila pitu na kuhinjski stol da se ohladi kad bi se zakucalo na vrata.

‘Ovdje sam, Christy. Samo se pusti unutra, hoćeš li ’, viknula je dok se koncentrirala na obrezivanje viška
kora s pita.

‘Zdravo, Nuala.’

Okrenula se, nož je još uvijek bio u ruci.

‘Nuala, molim te, dolazim ovamo u miru, obećavam. I to u tajnosti. ’

Žena je skinula kapuljaču svog dugačkog crnog rta s glave. ‘Lady Fitzgerald?’, Šapnula je Nuala u
potpunom šoku.

‘Molim vas, nemojte se bojati, nisam ovdje zbog svog posla, već sam ovdje da prenesem molbu za milost
vrlo dobrog prijatelja.’

Lady Fitzgerald odložila je pletenu košaru na stol dok je Nuala, još uvijek držeći nož, prišla prednjem
prozoru kako bi provjerila da nema vojske koja koristi Lady Fitzgerald kao mamac, čekajući da je razbije
ulazna vrata i uhiti i muči dok je ne rekla im što je znala o lordu Bandonu.

‘Došao sam sam, Nuala, kunem se. Hodao sam ovdje čak od kuće Argideen, tako da nitko od moje
obitelji ili sluge ne bi znao za moje kretanje. Mogu li sjesti? ’

Nuala je lagano kimnula i pokazala jednu udobnu stolicu koju su posjedovali.

'Znam da me smatrate neprijateljem i naučili ste da nikome ne vjerujete, ali molim vas, molim vas, vi ste
jedina osoba koja razumije što sam prošao.' Oči ledi Fitzgerald napunile su se suzama i Nuala znala da
misli na Filipa. ‘I danas sam ovdje da razgovaram s vama zbog veze koju smo stvorili, žena prema ženi.
Oboje puno riskiramo time što sam ovdje, znam, ali u mom rtu, s otkvačenom kosom - tužno se
nasmiješila Lady Fitzgerald - "Sumnjala bih da bi me i suprug prepoznao."

Nuala je pomislila da je Lady Fitzgerald izgledala tako lijepo, dok joj je duga plava kosa padala u valovima
s obje strane lica. Njezin nedostatak šminke ili nakita pokazao je njezinu prirodnu ljepotu, čineći je
mlađom i ranjivijom.

'Preklinjem vas da mi vjerujete', nastavila je lady Fitzgerald. ‘I trebali biste znati da sam pokušao zaštititi
vas i vašu obitelj. Iako se sumnja da ste ti i tvoj suprug, tvoja vikendica nikada nije pretrpana, zar ne? '

'Ne. Pa, ako je to povezano s vama, onda hvala. '

Nuala se nije zaustavila rekavši 'vaše gospodstvo' i pokazavši prikladnu uljudnost engleskoj ženi. Čak i da
je Lady Fitzgerald bila naklonjena prema njoj, zbog zločina počinjenih u njoj i u ime njenog supruga i
svake druge Britanke riječi su joj zapele u grlu.
‘Što mogu učiniti za tebe?’, Pitala je.

Lady Fitzgerald pogledala je pitu. Tada su joj se oči vratile prema Nuali.

‘Jutros mi je u posjetu došao vrlo dobar prijatelj. Rekla mi je da su Irca njezinog supruga uzeli kao taoca i
držali su ga u znak odmazde zbog pogubljenja zatvorenika IRA-e u zatvorima u Corku i Dublinu. Rekla je
da je IRA izdala ultimatum, rekavši da će, ako bude bilo daljnjih pucnjava njihovih dobrovoljaca, ubiti
njezinog supruga. 'Uslijedila je mala stanka prije nego što je lady Fitzgerald rekla:' Mislim da oboje
znamo koga ja ' govorim o tome. '

Nuala je sjedila u tišini, stisnutih usana.

‘To je jako fina pita, Nuala. Očekujete li društvo ili je za. . . još?'

‘’ To je za mog susjeda, koji je prikovan za krevet. ’

‘Pa, ona je vrlo sretna žena i siguran sam da će uživati u piti. Nuala, dolazim k vama u ime žene koja je
bolesna i poput vas očajna zbog sigurnog povratka svog supruga. Ako postoji netko koga poznajete i tko
bi mogao držati lorda Bandona, možete li joj poslati molbu za pomilovanje? '

Ponovno je Nuala sjedio poker lica, ne govoreći ništa.

Lady Fitzgerald pokazala je košaru. ‘Unutra su namirnice iz moje vlastite smočnice, koje će taoca hraniti
na način na koji je navikao. Tu je i bilješka njegove supruge. '

Lady Fitzgerald pretražila je lice tražeći reakciju. Nuala se sada trudila da izraz lica ostane ravnomjeran.

‘Možda postoji netko koga poznajete tko bi mu mogao donijeti košaru. U njemu nema ničega što bi se
moglo smatrati zapaljivim; sadrži samo ljubav, podršku i utjehu njegove supruge. Mogu li to ostaviti kod
vas? ’

Ovaj put, Nuala je lagano kimnuo.

'Hvala vam. Moram vam reći i da suprug i ja napuštamo kuću Argideen. Spakujemo kovčege i zatvaramo
kuću dok razgovaramo, a zatim se vraćamo u Englesku. Nakon onoga što se dogodilo suprugu moje
prijateljice prije dvije noći i spaljivanja kuće Travers u Timoleagueu, očito nam je nesigurno ostati duže. '

Lady Fitzgerald ustala je i krenula prema ulaznim vratima. Zatim se okrenula natrag.

‘Zbogom, Nuala. Neka vaša strana prevlada i muža sigurno vratite k sebiu. Ovo je ipak vaša zemlja. '

Uz tužni osmijeh, lady Fitzgerald napustila je vikendicu.

Nakon svog odlaska, Nuala je napokon smogla snage da se pomakne odakle je sjela i okrenula se prema
košu. Prsti su joj se tako nesigurno zavukli prema tkanini koja ju je prekrivala, da je mogla sadržavati
bombu Mills.

‘A moglo bi i dalje, pa’, promrmljala je.

Unutra su bile konzerve stvari iz trgovine koja se zvala Fortnum i Mason's. Keksi, listići čaja Earl Grey i
limenka lososa. Tu su bile i čokolade i kutija sitnih pjegavih jaja za koja je na natpisu gore pisalo da ih je
očito položila prepelica. Na dnu košarice nalazila se omotnica upućena Jamesu Francisu. Nuala ga je
okrenula i upravo se spremala otvoriti kad je ugledala Christy kako dolazi preko puta od puba prema
svojoj vikendici. Vraćajući sve natrag, pokrila je košaru platnenom krpom, a zatim otrčala odbaciti je u
kućicu.

'Ta pita izgleda prikladno za kralja, Nuala', rekla je Christy kad je zakoračila natrag u kuhinju. ‘’ Twill će
zadržati svoje gospodstvo nekoliko dana, pa tako. ’

'Siguran sam da je navikao na bolje od spuda i šunke, ali to je sve što imam.'

‘Odmah tada idem.’ Christy je uzela pitu.

‘Je li još uvijek susjed Charlieja Hurleyja?’

'Momci ga premještaju.'

‘Jesi li ga vidjela?’ Pritisnula je.

'Ne.'

‘Znate li tko ga čuva?’

'Momci to izmjenjuju.'

‘Je li Finn jedan od njih?’, Pitala je.

Christy se zagledala u nju, a iako nije odgovorio da ili ne, znala je da je njezin suprug umiješan.

‘Ako ga vidite, recite da ga supruga voli i da ga čeka kod kuće.’

‘Hoću, Nuala. Sad se pobrini i ako se jave neke britanske ophodnje, ponašaj se nevino. '

‘Bih li radio išta drugo? Ne znam ništa ’, slegnula je ramenima.

‘Vratit ću se u pub za pola sata, tako da znate gdje sam ako budete imali problema. Doviđenja. '

'Ćao, Christy.'

Namignuo joj je i ona ga je promatrala kako šepajući vraća natrag prema pubu, misleći kako joj je drago
što je bio udaljen samo jedan kamenčić. Nije znala što bi učinila bez njega.
Natočila si je čašu vode i otišla sjesti u sjenovitu mrlju u stražnji vrt. Bilo je jasno da, unatoč molbi lady
Fitzgerald da dostavi košaru, nije mogla riskirati da je preda dalje.

‘Oprosti mi, Filipe, ali ne vidi se da imam ikakve veze s tvojom mamicom’, šapnula je podigavši oči prema
nebu.

Donoseći odluku, ustala je i otišla do vanjske kuće po košaru.

Sat vremena kasnije pretočila je sadržaj svih limenki i kutija u zdjelice ili pakiranja od smeđeg papira.
Skupljajući odbačene omote, kleknula je kraj kamina i spalila svaki od njih. Na kraju je stavila pismo na
plamen i gledala ga kako gori. Iako ga je mogla otvoriti, nije. Ono što je bilo unutra bilo je samo za oči
'Jamesa Francisa' i ona je to poštovala.

Kad je spalila sve dokaze, Nuala je ustala i rezala sebi dvije zdrave kriške kruha, a za čaj je imala ukusni
sendvič s lososom.

Sljedeći dan, dala je isto Christy za ručak lorda Bandona.

Prošlo je tjedan dana, a Christy je još uvijek dolazila po hranu, a Nuala bi svaki dan koristila malo hrane
koju je Lady Fitzgerald poslala da spasi svoju savjest.

‘Koliko dugo će ga držati?’ Pitala je dok su ona i Christy zajedno pili kriglu čaja.

‘Sve dok je potrebno. Sean Hales, koji je bio zadužen za spaljivanje dvorca Bernard, pobrinuo se da
general Strickland u Corku zna da ga imamo. Rečeno mu je da će lord Bandon biti pucan ako ne zaustavi
pogubljenje naših kolega u zatvoru. Od tada se nije dogodilo niti jedno pogubljenje u Dublinu ili Corku ’,
nacerio se Christy. 'Napokon imamo Britance na okupu.'

‘Dakle, nećete ga uskoro ubiti?’

‘Ne, osim ako Britanci više ne pogube naše, ali pretpostavljam da neće. Sean kaže da Lord Bandon ima
prijatelje i odnose u britanskoj vladi. Neće vidjeti nikoga od svojih Iraca ubijenih. Svi se molimo da
ponude primirje. '

‘Sve dok ga ne nađu prvi, Christy.’

'Ah, sad to neće raditi, koliko god izgledali', zahihotao se. 'Nikad nije dva puta u istoj gredici, a mi smo
noću i danju izviđači i stražari na njemu. Pa sad ', rekla je Christy, ustajući, "Vidimo se, Nuala."

Christy je otišla s košarom koju je donijela lady Fitzgerald, a platnena tkanina prekrivala je hranu. Bilo joj
je drago što ga je izbacila iz kuće.

‘Možete li zamisliti?’, U čudu je rekla svojoj nerođenoj bebi. ‘Mir bi mogao doći.’

Prošlo je još deset dana prije nego što je Christy upala u vikendicu i zagrlila je u zagrljaj.

‘Dogodilo se, Nuala!’ Rekao je kad ju je napokon pustio. ‘Imamo primirje dogovoreno s Britancima!
Gotovo je, stvarno je gotovo. Što sada mislite o tome? '

‘Ali. . . samo tako? Što će se dogoditi s lordom Bandonom? '

‘Naša se strana dogovorila da će ga sutra sigurno vratiti kući.’

‘Sad nema dom.’

‘Ne, dvorac je izgorio do temelja, pa će možda osjetiti bol koju su osjećali tisuće nas Iraca dok smo
spaljivali naše kuće i ostavljali ih u ruševinama. ’Christy ju je pogledala. 'Nije ti žao čovjeka, zar ne?'

‘Naravno da nisam. . . Jednostavno ne mogu vjerovati, pa. '

‘Izađi van i vidi što se događa.’ Christy joj pruži ruku i njih dvoje izađu na ulazna vrata. Nuala je vidio
stanovnike sela kako bojažljivo otvaraju ulazna vrata i stoje na ulici, omamljeni od vijesti koja se očito
proširila poput požara.

Bilo je puno zagrljaja i ljubljenja, i nervoznih pogleda na obje strane u slučaju da je cijela stvar bila još
jedna britanska šala s njima, a pucati će ih u Crno-tanke ili Essexov puk, tutnjajući u selo na svom
kamioni smrti.

‘Je li istina, Nuala?’, Pitao je jedan od njezinih susjeda.

‘’ To je dovoljno istina, gospođo McKintall. Sve je gotovo.'

John Walsh u pubu je izašao da najavi besplatno pivo za sve, a malo selo okupilo se vani i unutra,
nazdravljajući pobjedi čašama nosača.

‘’ Ovo je pobjeda, zar ne? ’, Pitala je prljavog, blijedog Fergusa, koji se niotkuda pojavio da se pridruži
proslavi.

‘Doista je. Sean Hales rekao je da će primirje trajati šest mjeseci, a u to će vrijeme ljudi poput Michaela
Collinsa i Éamona de Valere iz Dublina pregovarati s Britancima o tome kako će stvari funkcionirati. '

‘Jednostavno ga ne mogu primiti! Hoćemo li imati republiku? Mislim, vraćaju li nam stvarno vlastitu
zemlju? '

‘Jesu, Nuala. Irska je besplatna! Slobodno je.'

Kasnije tog dana Fergus je odvezao nju i Christy na poniju i kolima u Timoleagu po Hannah, kako bi se
cijela obitelj mogla okupiti na Cross Farmu kako bi zajedno proslavili pobjedu. Čak se i Ryan složio da
dođe, a bilo je puno popijenog viskija, smijeha, suza i zdravica za sve one koji su toliko doprinijeli borbi,
ali više nisu bili ovdje da slave s njima.

Iako se Nuala pridružila proslavi, osjećala se rastreseno.

‘Smeta li ti da sada vozim ponija i kolica kući, Christy?’, Pitala je svog rođaka, koji je popio dobrih
nekoliko previše viskija.

‘O, naravno. Nisam u stanju da vozim stoku u staju, a kamoli ponija i kolica ’, zahihotao se. ‘Ali, vratit ću
se s vama u Clogagh. Svakako, Johnu će sutra ujutro trebati pomoć oko čišćenja u pubu. '

Nuala je ostatak svoje obitelji prepustila njihovoj radosti i bilo mu je drago vidjeti Ryan-a kako veselo
čavrlja s ocem o tome kako će Mick Collins mirno riješiti sve za Irsku.

Dok su se spuštali do Clogagha, na cestama je zavladala neobična tišina i nisu sreli niti jedan automobil ili
kamion.

Nuala je pustio konja iz zaprege i izveo životinju na polje pored puba. Christy je i dalje udarao u zrak i
njihao se dok je pjevao staru irsku baladu.

'Vrijeme je za tvoj krevet, Christy, ali vidimo se sutra', nasmiješila se.

‘Laku noć, Nuala, i siguran sam da će se tvoj čovjek uskoro vratiti s tobom’, rekao je dok se snažno
oslanjao na svoj štap, a zatim je teturajući prošao kroz vrata puba, mjesto još uvijek puno kupaca.

'Mogu se samo moliti da bude', promrmljala je puštajući se u vikendicu.

Sljedeća dvadeset i četiri sata, dok se činilo da cijela Irska odaje dah, Nuala je i dalje zadržavala svoj.
Jedva da bi namignula, osluškujući zvuk otvaranja stražnjih vrata. Ali nije došlo.

Do večeri je bila izvan sebe od brige promatrajući mršave, razbarušene dobrovoljce koji su se vraćali u
selo i grlili svoje najmilije.

‘Gdje si, Finn?’ Šapnula je. ‘Molim vas, vratite mi se kući uskoro, inače ću poludjeti.’
Pred spavanje, Nuala je bila iscrpljena da se presvuče i zaspala je u odjeći na krevetu. Nije čula otvaranje
stražnjih vrata, niti korake uz stepenice.

Tek kad joj je njegov glas šapnuo na uho, a zatim je uzeo u zagrljaj i privio je uza sebe, znala je da su joj
uslišene molitve.

‘Kući si, Finn. Bog te volio, kući si. '

‘Ja sam to, draga’ i kunem se da te nikad više neću napustiti. ’

Sljedećih nekoliko mjeseci atmosfera u Irskoj bila je ushićena. Britanske su se trupe odselile, a život je
počeo prividiti normalnost. Kako je Nualina trudnoća odmicala, Finn se vratio podučavati svoju djecu u
školi Clogagh. Ljeto se pretvorilo u mokru i vjetrovitu jesen, koja nije mogla prigušiti Nualin duh.

U studenom, tijekom nedjeljnog ručka na Cross Farmu, razgovaralo se o pregovorima o primirju koji se
trenutno odvijaju u Londonu između Michaela Collinsa i britanskog premijera Davida Lloyda Georgea, a
podržao ga je njegov tim sezonskih političara. Collins je poslan kao irski zagovornik i obećao je vratiti
ugovor kojim će Irsku dobiti svoju republiku.

'Iznenađen sam da Éamon de Valera nije sam otišao pregovarati s Britancima', rekao je Finn uvlačeći
goveđi i krupni gulaš koji je Eileen pripremila. 'Napokon, on je naš predsjednik i uopće iskusniji od
Micka.''Mick Collins donijet će nam mir za kojim smo čeznuli', rekao je Ryan kratko, a Nuala je još uvijek
mogao osjetiti temeljnu napetost između vojnika i pacifista.

‘Računao bih da je de Valera nakon što je Micka Collinsa koristio kao žrtvenog jarca. Uvijek je bio dobar u
tome da se makne sa stvari kad pođu po zlu, a zatim je uzeo zaslugu ako pođe ispravno ’, rekao je Daniel.
'Pogledajte kako je ostavio Micka da se bori protiv Britanaca dok je isplovio u Ameriku kako bi prikupio
sredstva. Ne bih vjerovao tom čovjeku ni centimetra. Drago mi je što je Mick koji je tamo za Irsku. '
Nuala je vidjela Finna kako govori i stavila mu je ruku na nogu ispod stola da ga zaustavi. Rat je bio
gotov, a Nuala je željela mir za obiteljskim stolom za ručak onoliko koliko je to željela za Irsku.

Početkom prosinca Nuala je bila napunjena djetetom i željna je dolaska bebe. Bilo joj je drago što je
njezina sestra zaostala samo mjesec dana za njom i oboje su se suosjećali zbog svojih bolova.

‘’ To je još samo nekoliko tjedana. ’Nuala je stisnula zube dok se spuštala na stolicu. Bila je gore u kuhinji
Cross Farma s Hannah i njenom majkom, pleteći kape i čizme za dvije babe. Zapuhnuo je nalet hladnog
vjetra dok je Daniel prolazio kroz kuhinjska vrata mašući novinama iznad glave, a Fergus iza njega.

‘Imamo mirovni ugovor!’ Povikao je. 'Mick je to učinio za Irsku!'

Kad se obitelj zagrlila i razveselila vijestima, Daniel je otvorio ispitivač pluta i počeo čitati uvjete Ugovora.
Dok je čitao, uzbuđenje u njegovu glasu polako se pretvaralo u bijes. Kad je završio, teško je sjeo za stol,
a obitelj se skupila oko njega da pročitaju detalje za sebe.

'Ovo ne može biti istina', promrmljao je Daniel.

‘Jeste, tata. Ovdje se kaže da će Irska biti "samoupravna dominacija" Britanskog carstva ', rekla je
Hannah.

'Ali htjeli smo republiku', rekao je Nuala. ‘Znači li to da ćemo se i dalje zaklinjati na vjernost engleskom
kralju?’

‘Nuala!’, Zamjerila joj je majka. ‘Pa, Daniel, zar ne?’

'Da', rekao je Daniel, njegovo je uzbuđenje potpuno nestalo. ‘I taj se dio Sjeverne Irske drži pod
britanskom kontrolom.’
‘Jaysus Christ!’ Promrmljao je Fergus. 'Kako je Mick Collins mogao na to pristati?'

‘Ne znam, ali sigurno ne mogu urezati našu zemlju ?!’ povikala je Nuala.

‘’ To je travestija ’, rekao je Daniel, lupivši šakom po novinama. 'Mick Collins su mu britanski pregovarači
vunu navukli na oči.'

'To naziva "odskočnom daskom za irski mir", rekla je Hannah. ‘Možda je uvijek znao da od Britanaca ne
može odmah izvući republiku. Ovo je barem početak, a mi ćemo imati svoju legalnu vladu ovdje na Jugu.
'

‘Da, i Britanci će upravljati dijelom Sjevera! 'Ovo je odskočna daska više poput Hannah', bijesnio je
Daniel. 'Sedamsto godina britanske dominacije i čini se da nismo dalje.'

'De Valera je trebao otići u London', rekao je Nuala. 'Mick Collins nije bio pravi čovjek za to.'

‘To kažeš sada, ali navijala si ga tijekom ljeta kad smo dobili primirje!’ Rekla je Hannah, još uvijek odana
svom junaku. 'Dao je sve od sebe da nas zaštiti, donese nam mir i zaustavi ubojstvo!'

‘I po kojoj cijeni ?!’, bijesno je uzvratio Nuala. ‘Kad je dio našeg otoka odsječen, a Jug još uvijek
dominacija Ujedinjenog Kraljevstva ?!’

‘Djevojke!’ Rekla je Eileen. ‘Smiri se. Dáilova vlada nije odobrila ugovor. Novine kažu da je de Valera
protiv toga i da će se boriti. Samo vam drago da je rat gotov. '

Ali koja je bila svrha svega ako nemamo svoju republiku? Pomislila je Nuala promatrajući tatu s crvenim
licem kako poseže za bocom viskija.

Planovi koji su stvoreni za proslavu ne samo mira već i prvog Božića oslobođenog britanske okupacije
stavljeni su na čekanje, jer je Irska ponovno postala podijeljena nacija. Brbljanje po selima i pubovima
bilo je svima koji su bili za Micka Collinsa i njegove sljedbenike sklopljene s Ugovorom, i koji su čvrsto
stajali s Éamonom de Valerom i njegovom protuugovornom frakcijom stranke Sinn Féin.

'Hannah mi je upravo rekla da ona i Ryan ostaju kod kuće na božićnom ručku', rekla je Eileen Nuali dok je
svraćala kod nje u njezinu vikendicu na šalicu čaja.

‘Koji joj je bio izgovor?’, Upitao je Nuala otupjelo.

‘Pa, blizu je svog vremena i—’

‘Mamice, i ja sam! Zapravo bliže i još uvijek vozim s Finnom do Cross Farma kako bih proveo Sveti dan sa
svojom obitelji! ’To je taj Ryan; on zna da smo svi protiv Ugovora i za de Valeru, dok je za njegovog
dragocjenog Micka. '

‘Oni su za mir, Nuala, kao i mnogi drugi. Ne možete ih kriviti za to ’, rekla je Eileen.

Finn i Nuala dočekali su svoju kćer Maggie sigurno na svijet neposredno nakon Božića. Sin Hannah i Ryan
John rođen je početkom siječnja, usred irskih političara koji su bijesno vikali dok su raspravljali o
Ugovoru u Dáilu. Unatoč svojoj novoj bebi i sreći koju je osjećala kao majka, Nuala je grozničavo pratila
vijesti moleći se da de Valera protuugovorakcija bi trijumfirala. Kad su Mick Collins i ždrijeb sklopljeni s
sporazumom pobijedili na glasovanju u Dáilu, Éamon de Valera odstupio je s mjesta predsjednika, u znak
protesta zbog odobravanja parlamenta i sada je ulagao svu svoju energiju u fizičku borbu protiv toga.
Nazirali su se izbori, prvi od ove neobične nove 'Irske slobodne države' koja je postala Jug. Politička
previranja nastavila su se u Dublinu tijekom cijelog proljeća, a IRA, koja se balonila novim regrutima
tijekom primirja, sada se okrenula protiv sebe, dok su umorni vojnici izjavili na čijoj su strani. Predvođeni
de Valerom, protuugovorni vojnici počeli su uzimati stvari u svoje ruke i zauzimali su državne zgrade,
uključujući središnja Četiri suda u Dublinu, gdje je uskrsnuće započelo 1916. godine.

‘Kako se usuđuju ponašati protiv zakona ovako?’ Hannah je naljutila dok su ona i Nuala sjedile na svojoj
klupi s pogledom na Courtmacsherry Bay, Johna i Maggie u krilu. ‘Ne mogu li vidjeti da nam ovaj Ugovor
daje slobodu da postignemo slobodu?’ Hannah je papagajski primijetila slogan koji je Mick Collins širio
kako bi prikupio potporu.
'Sad je u džepovima Britanaca', rugala se Nuala. ‘Finn mi je rekao da je čuo što je Collins rekao nakon što
je potpisao Ugovor - da je upravo potpisao vlastiti smrtni nalog. Znao je da će to istinski irski republikanci
osuditi. '

‘Hoćeš reći da nisam istinski irski republikanac?’ Nakostriješila se Hannah. ‘’ Bila sam ti ja koja sam te
dovela u Cumann na mBan ako se sjećaš, sestro. ’

‘I’ mi smeta i Finn koji smo se borili do samog kraja rata ’, uzvratio je Nuala. ‘Ne mogu više razgovarati s
tobom ako inzistiraš na gutanju propagande Micka Collinsa.’ Uz to je ustala, stavila Maggie u praćku i
odšetala kući, pušeći cijelim putem.

Bilo je to u lipnju, kad je mala Maggie tek počela s čvrstom hranom, Nuala je čitala novine sa srcem u
srcu.

'De Valera i predstavnici protuugovornih odnosa izgubili su. Zagovornici Collinsa pobijedili su na
izborima! ’Povikala je suprugu koji je silazio niz stepenice, spremajući kravatu u spremnosti za svoj dan u
školi Clogagh. ‘Irski narod glasao je za njegov preziran ugovor, Finn! Kako su se, nakon svega što smo - mi
smo - učinili da se bore za republiku ?! '

Nuala je položila glavu na stol i zajecala.

‘Ah, Nuala, draga’, znam da je to katastrofa. Ali ako politika zakaže -

'Rat ponovno započinje, i ovaj put' bit će brat protiv brata. Isuse, Finne, ne mogu ni pomisliti što će to
značiti. Obitelji oko ovih dijelova već su podijeljene oko Ugovora. Pogledaj naše ', dodala je dok je zurila
u njega, a suze su joj i dalje tekle niz lice. ‘Hannah mi je s ponosom rekla da su ona i Ryan glasali za
Michaela Collinsa! Bolje bi joj bilo da nakon ovoga ovdje ne pokaže svoje lice! Odvući ću je do Cross
Farma i odvesti na rekvizit do engleskog kralja pred njezinim ocem Fenjanom! I njezin brat Fergus, i ti i
naši prijatelji i susjedi koji su riskirali živote za republiku! '

‘Znam, Nuala, znam. . . ’

‘’ To je još gore od borbe s Britancima! Sad smo zemlja podijeljena protiv sebe. '

‘Pa, barem se nismo podijelili. A sad, pokušaj biti smiren i pobrinuti se za onu našu bebu tamo. Želi svoj
doručak. '

Kad je Finn izvadio kašu iz lonca koji je sjedio topao na ognjištu, Nuala je pomela šestomjesečnu Maggie i
smjestila je u drvenu stolicu za hranjenje koju je Fin napravio za vrijeme uskrsnih blagdana.

Maggie joj se nasmiješila, što joj je otopilo srce. Bila je prekrasna beba - ironija je u tome što je
naslijedila crvenu kosu svoje tetke Hannah i bila joj pljuvačka.

‘Dodaj mi njezinu kašu, Finn.’

Finn je to učinio, nadajući se da će njihova kći djelovati smirujuće na njegovu poremećenu suprugu.

'Dakle, vidimo se kasnije oboje', rekao je i, stavivši poljubac na vrh tamne glave svoje žene i crveno-
zlatnog zlata svoje kćeri, napustio je vikendicu.

'Reći ću vam, Maggie', rekla je Nuala, 'ako ta moja sestra dođe ovamo i kukajući o pro-Ugovornoj pobjedi
na izborima, morat ću je ošamariti.'

Maggie je progunđala i otvorila svoja sićušna usta tražeći još kaše.

‘Možda ćemo kasnije prošetati do vašeg ujaka Christyja, zar ne? Osjećat će to kao i ja. '

Baš kad je Maggie položila na spavanje, Christy je stigla na njezin prag. ‘Jeste li čuli vijesti?’ Pitao je
ulazeći.

‘Doista jesam. Maggie spava s trbuščićem punim kaše, pa da iznesemo čašu vani? '

'Ili što?'
‘Što god želiš.’ Nuala je podigla bocu viskija, dok je Christy uzela njegovu ruku s leđa da podigne bocu
nosača.

‘Donio sam svoje’, rekao je i slijedio je van u vrt. 'Mislio sam da će nam možda trebati nakon onoga što
se dogodilo.'

‘Sjeti se da zidovi imaju uši’, nervozno je šapnula Nuala.

‘Ako siromašna gospođa Grady iz susjedstva ne ustane iz groba u kojem smo je oboje vidjeli prije tri
dana, pomislila bih da smo dobro.’ Christy joj se slabašno nasmiješila. ‘Ako se zbog toga brinemo, onda
smo se zaista vratili u stara vremena.’

‘Rekao bih s pro-Trjedemo puno pobjeđujući na izborima, mi smo. '

'Da', složila se Christy. 'Već su jutros kolege u pubu, pa neću biti dugo ovdje, ali oni pjevaju istu pjesmu
kao i mi, a to nije podrška Micku Collinsu. Ovdje je puno onih koji bi se borili za republiku o kojoj smo
sanjali. Slušao sam priče da se protestanti oko ovih dijelova već spremaju i kreću prema sjeveru. Govori
se o zatvaranju granice. '

‘Neće nam biti dopušten dio vlastite zemlje?’, Dahtala je Nuala otpivši gutljaj viskija.

‘Ah, sad ne znam kako’ keper djeluje, ali mnogi će otići, za svaki slučaj. ’

‘Ali što je s katolicima koji žive preko granice na sjeveru?’

'Pokušat će doći na jug ako mogu, ali poput naše vlastite obitelji, mnogi će imati zemlju koju obrađuju da
bi preživjeli. Kakva je to krvava zbrka. ’Christy je odmahnuo glavom i odbacio gutljaj vratara ravno iz
boce.

‘Kako ćemo ikada započeti rat protiv sebe? Biste li bili voljni boriti se sa svojim prijateljima? Vaša
rodbina? Ja . . ne znam. ’Nuala je stavila glavu u svoje ruke. 'S obzirom da je tata bio Fenijec, nastavio bi
borbu za republiku do smrti, a Mammy bi ga podržala kao i uvijek do sada. I Fergus bi, ali Hannah. . . ’
‘Ne budi preteška prema njoj, Nuala. Ona mora stati uz svog supruga, a ovdje je puno onih koji su glasali
za mir, a ne za rat, bez obzira na posljedice. '

'Prije smo imali mira s Britancima koji su nama vladali, i gdje nas je to odvelo? Bili smo tako blizu da
budemo slobodni i izgubili smo toliko ljudi radeći to. Sigurno dugujemo onima koji su umrli da nastave
borbu? '

'Iako je to nepodnošljiva misao, složio bih se, i o tome ćemo svi mi dobrovoljci raspravljati sljedeći put
kad se sastane Treća zapadna plutačka brigada. Sean Hales neće biti prisutan - već je dao do znanja da je
zagovornik sporazuma, izdajnik! Čak je u Dublinu surađuje s Mickom Collinsom kako bi regrutovao
nacionalnu vojsku. Tom Hales će stati uz nas i podržati borbu. '

‘Kako Sean Hales može podržati Ugovor, kad su Britanca pretukli i mučili njegovog vlastitog brata Toma
?!’, bjesnio je Nuala.

‘Gledaj sad, još nismo tamo. Pokušaj se ne brinuti, Nuala. Mick Collins ne želi rat protiv svojih jednako
kao ni mi. Idemo vidjeti može li svoju čaroliju raditi politički, a mi ćemo je uzeti od tamo. '

Tek deset dana kasnije novine su izvijestile da je sjedište protuugovornog sporazuma u Dublinu,
postavljeno na Četiri suda sa Éamonom de Valerom na čelu, napala nova Nacionalna vojska Michaela
Collinsa.

Nakon zahtjeva da se protuugovornici predaju svoj položaj na Četiri suda, dana je zapovijed za napad.
Snage ProTreaty bombardirale su zgradu teškim topništvom.

Umjesto da lupi šakama o novine, Nuala ih je uzela u ruke i počela ih cijepati na komadiće. Finn je od
svog dana u školskoj učionici ušao supruzi koja je trgala papir i vrištalo dijete.
'Jesi li čuo? Collins je napao Četiri suda! Borbe još uvijek traju, ali list kaže da je Collins dobio pomoć
Britanaca, s kojima su opskrbljivali topove i topništvo i. . . Oh Finne, molim te, reci mi da sanjam ’, rekla
je dok je ulazila u udobnost njegovih ruku.

‘Nuala, već smo trijumfirali i možemo to ponoviti. Christy mi je upravo rekla da je večeras sastanak za
našu brigadu. Sada je vrijeme da pokažemo je li čovjek s nama ili s vladom sklopljenom za Ugovor. Darlin
', ne bismo valjda željeli Maggie uzrujanu, zar ne?'

Nuala je odmahnula glavom i otišla smiriti svoju uplakanu bebu.

'Koncentriraj se na to da budeš mamica, Nuala, a ostatak prepusti mužu, u redu?'

‘Ali ako stvari postanu teške, sigurno ću morati ponovno surađivati s Cumannom na mBan i—’

‘Ne, Nuala. ’To je jedna stvar koja riskira vaš život kad nemate nikoga o vama, druga kad imate obitelj.
Ovaj put, ovo ćete prepustiti muškarcima. Neću da ostavimo Maggie siroče. Čuješ li me? '

‘Molim te, nemoj to reći! Radije bih da umrem nego ti. '

‘I ostavi me da promijenim Maggieine salvete?’, Smijao se Finn. ‘Sad, ima li zalogaja u ovoj našoj kući
prije nego što izađem?’

Fin je došao kasno te večeri, ali Nuala je i dalje bila budna. ‘Što se dogodilo na sastanku?’

‘’ Izgleda dobro, Nuala ’, rekao je Finn kada se svukao i popeo u krevet pored nje. 'Gotovo smo svi s
nama, tako da je puno sklonih Ugovoru koji bi trebali paziti na njihova leđa u ovim dijelovima. Čuo sam
da se sam Rory O’Connor spušta iz Dublina u Cork kako bi preuzeo kontrolu nad našim protu-ugovornim
snagama. Moramo se obraniti od ove nove irske nacionalne vojske koju je regrutirao Mick Collins. Čujem
kako nas on i njegova vlada ovih dana nazivaju republikancima! ’Fin je odmahnuo glavom i napravio
grimasu. ‘S tim se treba suočiti i mi ćemo se suočiti s tim; iskusili smo na svojoj strani, a muškarci poput
Toma Halesa s nama. '
'Sa Seanom Halesom na čelu ove nove vojske?'

'Da. Ah, Nuala, izgleda da smo krenuli u teža vremena. Idemo malo odspavati dok možemo. '

Kako je Finn ponovno nestao kod dobrovoljacatanja i vježbi, Nuala je pročitala da je Irska nacionalna
vojska na čelu sa Seanom Halesom - koji se borio rame uz rame s Finnom i bio odgovoran za spaljivanje
dvorca Bernard, koji je donio primirje - putovala brodovima koje su isporučivali Britanci za iskrcavanje na
južnoj obali. Svjesni načina na koji su dobrovoljci digli u zrak mostove i željeznice kad se Sean borio s
njima u posljednjem ratu, iskrcavanje Nacionalne vojske morskim putem bio je pametan trik.

Bila je zahvalna samo za Maggie koja ju je zaokupljala. Bila je na trzajima svaki trenutak kad je Fin bio
odsutan. Osjećao je kao da se noćna mora događa iznova. Maggie privezana za prsa, odvezala je ponija i
kolica u Timoleagu. U trgovinama nije bilo ničega osim razgovora o onome što se događalo, većina
stanovnika zgrožena novim preokretom događaja. Osjećao se nesigurnost i strah.

‘’ Ovo je građanski rat sada i to se ne može poreći ’, rekla je gospođa McFarlane u mesnici. ‘Čuo sam da
je Sean Hales jučer iskrcao vojsku u Bantryju i marširaju prema Skibbereenu. Na što će sve doći? ’Rekla je
dok je Nuali predavala odrezak za pirjanje i malo slanine.

Šetajući glavnom ulicom, Nuala je vidio da su pubovi, koji su bili puni otkako je dogovoreno primirje i
Britanci su se povukli s tog područja, sada prazni, osim što su starci utapali tugu. Na putu da pokupi svog
ponija i kolica, Nuala je vidjela Hannah kako izlazi iz trgovine točno ispred nje.

‘Zdravo, Nuala, kako si? A ona mala? ’, Pitala je njezina sestra.

'Sve smo sjajni. Kakva je tvoja mala? ’Odgovorila je Nuala, kao da se obraća neznancu.

'Naravno, John dolazi dobro, hvala vam.'

‘Pa, to je već neko vrijeme otkako smo vas vidjeli na farmi za nedjeljni ručak. Hoćete li nam se pridružiti
ti i Ryan? ’, Pitala je Nuala.

'Ah, sad, s tako visokim osjećajima, Ryan kaže da je najbolje ako se vratimo dok se cijela stvar ne riješi.
Predobro zna što moja obitelj osjeća prema Ugovoru. '

‘A kako se osjećaš, Hannah?’

'Samo želim mir, poput Ryana. Sad se moram vratiti kući svojoj bebi. Zbogom, Nuala. '

Nuala je gledala kako se sestra okreće od nje i hoda ulicom prema kućici u koju su se ona i Ryan uselili
neposredno nakon što se John rodio. Više nije bilo promatranja njihovih babe kako odrastaju zajedno;
sve što je prestalo od početka borbi.

'Sve zbog ujaka Ryana', rekla je Nuala uspavanoj Maggie, mirno zavaljena u njezina prsa. Koliko god se
trudila, nije mogla oprostiti sestri ono što je smatrala ništa manje od izdaje.

Srećom, školski praznici tek su započeli i Finn se mogao slobodno pridružiti ostalim dobrovoljcima protiv
Ugovora u borbi. Rekao je da Nacionalna vojska sada ide prema Clonakiltyju.

'Dom samog Michaela Collinsa', rekao je Nuala Christy kad je svratio na razgovor.

‘Ide li Fin tamo? Bio bih zabrinut da jest, jer čak i ako su protiv Ugovora, u Clonakiltyju ima mnogo onih
koji će izaći u znak podrške Velikom kolegi. On je jedan od njihovih. '

‘Ne, Fin je s ostatkom brigade na putu prema Bandonu. Misle da će tamo krenuti vojska. '

'Pa, momci znaju što rade i na svom su teritoriju', rekao je Christy. ‘Pokušajte se sjetiti, Nacionalna
vojska su samo obični irski ljudi poput nas, kojima je potrebna plaća za prehranu njihovih obitelji. Osim
toga, što god osjećali prema Seanu Halesu koji je naklonjen Ugovoru, on je čovjek mira. Ne želi ubijati
svoje bližnje na isti način kao što su to radili Britanci. Pokazat će milost, Nuala, posebno u zapadnom
Corku gdje su on i njegov brat Tom rođeni. '

‘Mogu se samo nadati da si u pravu’, uzdahnula je Nuala. ‘Pridružujete li nam se na ručku na farmi nakon
mise u nedjelju?’, Pitala ga je.

‘Svakako, a mi ćemo na guslama preslušati nekoliko fenijskih pjesama vašeg oca, da nas podsjete za što
se borimo, zar ne?’ Christy se nasmiješila. 'Moram se vratiti. Vidimo se, Nuala. '

Kad je Christy odlazio, Nuala je razmišljao zašto se čovjek koji - osim svoje loše noge - bio tako lijep lik
kolege, a tako je dobar i pametan, nikada nije našao za sebe suprugom.

Sljedeće nedjelje, dok se Fin nije u gostima borio za zadržavanje Bandona, Christy je odvezao Nualu i
bebu Maggie u ponija i dovezla se do farme Cross nakon mise. Bio je to prekrasan srpanjski dan i Nuala
je pogledala u plavo, plavo nebo iznad sebe.

Gdje god da se nalazite, Finn Casey, šaljem vam svoju ljubav i sve svoje blagoslove.

Razgovor na Cross Farm bio je cijela bitka u Bandonu. Vijesti su se prenijele do njezina oca da će, unatoč
tome što su dobrovoljci protiv Ugovora hrabro braneći, Nacionalna vojska zauzeti grad.

'Barem je gubitak života bio daleko manji nego što bi bio da smo se borili protiv Britanaca, i moramo
zahvaliti Bogu na tome', komentirala je njezina majka dok su ona i Nuala posluživale ručak.

‘Ah, ali bilo je još žrtava, a što vaš čovjek Sean radi koristeći britanske ratne brodove i topništvo da puca
sam?’ Daniel je zaurlao s kraja stola. ‘I sankcioniranje Micka Collinsato?!'

‘’ To je tragedija i to je sve što mogu reći ’, uzdahnula je Eileen.

‘Neprijatelj poznaje našu taktiku, jer su ih jednom i sami koristili ne tako davno. Oni lako preuzimaju
West Cork, a mi sjedimo i gledamo kako se to događa! ’, Nastavio je Daniel u svom govoru.

'Finn ne sjedi okolo, tata', rekla je Nuala u defenzivi. 'Tamo se bori za našu republiku.'

'To je on, Nuala, zajedno s našim Fergusom', rekla je Eileen. ‘I neka ih Bog blagoslovi.’

Nakon ručka, Daniel je izvadio gusle i odsvirao neke potresne balade iz starih vremena, a zatim novije
koje je naučio, poput 'Balade o Charlieju Hurleyju', najbližem Finu, koji je tako tragično umro tijekom
posljednjeg rata. Dok se njegov bogati glas vinuo kroz dirljive riječi, Nuala se osjećao smirenije. Nisu se
borili samo za svoju republiku, već i za sve one koji su izgubili život zbog toga.

Finn se vratio iz Bandona dan kasnije, iscrpljen, ali neozlijeđen.

'Gradovi preko zapadnog Corka padaju u gradove Nacionalne vojske gdje smo pobijedili Britance da
bismo postigli primirje za Irsku. Ali hoćemo li sada ući i raznijeti garnizon pun naše irske braće?
’Uzdahnuo je. 'Riječ je da će Nacionalna vojska preuzeti Kinsale, a ako se ne počnemo više boriti, imat će
se taj grad i ostatak Irske predati prije isteka mjeseca.'

‘Hoćeš li nastaviti, Finn?’

'Do kraja, Nuala, ti to znaš.'

'Jesi li . . . jesi li ubio nekoga tijekom bitke u Bandonu? '

‘’ Bilo je mračno i nisam mogao vidjeti, ali da, bilo je muškaraca ozlijeđenih na ulici, ali ne znam čiji su bili
ili iz kojeg je pištolja pucalo. Jaysus, umoran sam i za svoj krevet. Dolaziš li?'

‘Naravno, draga’. Iskoristit ću sve šanse da te držim na sigurnom u naručju ’, šapnula je Nuala dok je
gasila uljnu lampu i bijedno slijedila Fina gore.
Sredinom kolovoza Nacionalna je vojska imala pod nadzorom Grad Cork i sve veće gradove u okrugu.
Michael Collins i njegova vlada sklopljena Ugovorom trijumfirali su.

‘Ako su uzeli Corku, koja je svrha nastaviti?’, Rekla je Finnu, koji je stigao kući, prljav i utučen zbog još
jedne besplodne borbe. ‘Izgubili smo, i to je sve. A ako nema nade, više bih volio živjeti s ovom
parodijom ugovora nego bez svog supruga. '

‘Nuala’, rekao je Finn otkucavši kap viskija, ‘svi smo se složili da ćemo se boriti za republiku, zar ne?’

'Da, ali-'

‘Ne postoji„ ali “. Ako biste zatražili od svih ljudi ovdje da stave ruku na Bibliju i kažu što im je na srcu, svi
bi bili za odbijanje Ugovora. A nama je svima preostala Irska da bi se to dogodilo. Ne bih mogao živjeti
sam sa sobom ako svom posljednjem dahu nisam dao stvar. '

‘Znači, kažeš da bi radije umro, Finn? Da je uzrok važniji od mene ili vaše kćeri? ’Zahtijevala je.

‘A sad, odakle dolazi ovaj razgovor? Prošli put nije bilo ništa od toga. Stajali ste sa mnom i 'i pored vaše
ljubavi i uvjerenja kroz koja ste me prošli.'

'Da', to je istina, ali naši su se životi promijenili. Pogledajte se, recite mi da nisam smio biti povezan s
Cumannom na mBan zbog naše Maggie. Sad smo obitelj, Finne, kako si i sam rekao. To je najvažnije, zar
ne? '

Finn ju je pogledao i uzdahnuo. 'Previše sam umoran za ovo, Nuala. Idem očistiti se. '

Nuala je uzela usnulu Maggie iz kolijevke i zagrlila je dojkama, gledajući lice svoje mlade kćeri.
‘Što će biti s nama, malena?’ Šapnula je. Maggie je nastavila mirno spavati u naručju.

Odlučeno je da svi pripadnici Finske brigade još jednom krenu u brda i postanu sjene kakve su bili prošli
put.

‘Želite li reći da će doći do sklopljenih ugovora i uhititi vas na kućnom pragu kao što su to Britanci učinili
prošli put?’, Pitao je Nuala Finna kad se vratio kući.

'Nacionalna vojska je neke od naših uhitila i bacila u zatvore tijekom okršaja, ali ako žele dalje pokušati
raščistiti one koji stvaraju probleme, pa, oni će znati gdje svi živimo, zar ne? 'istaknuo je. ‘I gdje su bile
naše sigurne kuće, jer su ih i sami koristili u stara vremena.’

‘Koliko vas je ostalo, biste li rekli?’

‘Dosta’, rekao je Finn. 'No, jedan od naših špijuna u Dublinu je objavio vijest da Big Fellow možda planira
posjetiti West Cork.'

‘Mick Collins bi došao ovamo ?!’

‘’ Tis je tamo gdje je rođen, Nuala. To je njegovo mjesto, a oko ovih dijelova ima mnogo ljudi koji bi mogli
biti protiv Ugovora, ali Micka ipak vide kao boga, heroja koji je spasio Irsku. 'To je ironično, zar ne?'

'Što?'

'West Cork i Kerry vjerojatno su više pridonijeli postizanju primirja s Britancima nego bilo koji drugi dio
Irske. Svi smo se borili za Micka, vjerovali u njega jer je bio jedan od naših, ali ta nas strast čini
najprotivratnijim područjem u Irskoj. ’To je ludost, stvarno je. Svejedno. . . ’Finn je zavezao pojas svog
trenketa i spustio torbu na rame. ‘Otići ću.’ Onuzeo joj lice u ruke i nježno je poljubio u usne. ‘Sjeti se
koliko te volim, moja Nuala. I kako to radim za vas, naše male i njihove babe. '
‘I ja tebe volim, a i uvijek ću’, šapnula je gledajući kako se vrata zatvaraju i suprug je opet napušta.

Dva dana kasnije, Nuala je vidio brojne seljane kako šetaju ulicom ili na svojim ponijima i zamkama.

‘Kamo idu?’ Pitala je Christyja, koji je svratio po svoju već uobičajenu šalicu čaja prije nego što je pub
otvorio svoja vrata.

'Razgovara se o tome da će Michael Collins danas poslijepodne biti u Clonakiltyju. Sinoć sam u pubu čuo
razgovor kako je prošao kroz Béal na Bláth. Njegov se konvoj morao zaustaviti i pitati upute pred
Longovim pubom od Dennyja, koji tamo radi. '

‘Što!’ Nuala je stavila ruku na usta. ‘Je li im Denny rekao put?’

‘Svakako da jest’, kimnuo je Christy. 'U pubu je bilo nekoliko naših dječaka, jer je kasnije sastanak
brigade u Murrayevoj seoskoj kući u blizini. Tom Hales je bio gore, a također sam čuo da je de Valera
sam putovao iz Dublina na sastanak. ’Tis je rekao da oni odlučuju hoće li nastaviti s ratom ili ne. I tamo,
hrabar koliko želite, naš zakleti neprijatelj, Mick Collins, prolazeći samo nekoliko kilometara od mjesta
gdje su svi bili, ne sluteći ništa. ’Christy je odmahnuo glavom i zahihotao se.

‘Jeste li sigurni da je Denny vidio Micka Collinsa u autu?’

'Da, Denny bi se zakleo na Bibliju', preljubio ga je. Sjedio je u automobilu s otvorenim vrhom, a sada pola
zapadnog Corka ima vjetra da je ovdje dolje. Priča se da će posjetiti sve gradove koje je zauzela
Nacionalna vojska i svi su se okladili da će se zaustaviti u Clonakiltyju u blizini svog rodnog mjesta. '

Nuala je promatrala nalet aktivnosti na ulici kako uzima sve više maha.

‘Propustićeš to, zar ne, Nuala?’ Upitala je Christy s ironičnim osmijehom.

‘Doista ću.’ Uslijedila je stanka dok je Nuala uzimala posljedice onoga što joj je upravo rečeno. 'Ako naš
dio zna da je ovdje i najvjerojatnije će se vratiti onim putem kojim je došao, hoće li nešto planirati?'

Christy je okrenuo glavu od Nuale. ‘Ne bih znao. Čini mi se da su se danas sve kokoši vratile kući na
noćenje. '

Bilo je kasno navečer kad je Nuala ugledao seljane i one koji su živjeli izvan Clogagha kako se vraćaju.
Očito su pili u sebi i željeli još, jer su mnogi parkirali svoja kola, bicikle i sebe ispred puba. Ne mogavši se
oduprijeti, otvorila je ulazna vrata i osluškivala kako se mnoštvo vani usitnjavalo s pincima portera ili
kapima viskija.

‘Twas u O’Donovanovom Micku kupio mi je piće. . . ’

‘Ah, sad je to bilo piće u kući kod Dennyja Kingstona. Mahnuo mi je! ’

'Mick je pitao za moje male, je!'

Nuala je prepoznala muškarce i žene koji su bili strastveni volonteri IRA-e tijekom revolucije. Tužnim
odmahivanjem glave zatvorila je vrata. Zatim si je natočila vlastiti viski.

Nešto iza ponoći, Nuala je iz drijema izazvanog viskijem probudila škripajući otvor stražnjih vrata. Čula je
korake kako dolaze gore i sjela, zadržavajući dah dok nije vidjela Finna kako ulazi u sobu.

‘Nuala, o Nuala. . . ’

Gledala je kako Fin zatetura prema krevetu, a zatim gotovo padne naprijed na nju i počne jecati.
'Što je? Što se dogodilo?'

‘Ja. . . kakav nered, Nuala, kakav nered. '

Nuala nije mogla učiniti više nego pričekati da njezin suprug prestane plakati. Zatim mu je dodala viski iz
boce, a on ga je popio ravno dolje.

‘Možete li mi reći što se dogodilo?’

‘Ja. . . ne mogu izgovoriti riječi, a ja sam pretrčao mnogo kilometara kroz noć da bih se vratio k vama.
Pusti me da spavam u tvojim rukama, Nuala, i reći ću ti u. . . ’Finn je zaspao sredinom rečenice, položivši
glavu na njezina prsa.

Što god da joj je morao reći, nije je bilo briga, jer je njezin suprug bio siguran dom.

Sljedećeg jutra, Nuala je ostavila Finna u krevetu i sišla dolje nahraniti Maggie. Fin joj se pridružio sat
vremena kasnije, izgledajući mršavo i napet, kao da je ostario deset godina otkako ga je zadnji put
vidjela.

‘Kaša?’, Pitala je Nuala.

Finn je mogao samo kimnuti dok je klonuo za stolom.

‘Spusti to dolje’, rekla je tiho.

Završio je zdjelu u nekoliko gutljaja, a Nuala, koja se jutros previše iscrpila da bi ispekla kruh, upotrijebila
je ostatak jučerašnjeg kruha i zapjenila ga pekmezom.

‘Ah Nuala.’ Fin je dovršio kruh i džem, a zatim obrisao ruku usnama. ‘Jutros mi se vrti u glavi, ja. . . ’
‘Reci mi, Finn, znaš’ će ići sa mnom u grob ako to tražiš. Christy sam čula razgovor kako su jučer u
Clonakiltyju očekivali Micka Collinsa. Je li planirana zasjeda na njegovom konvoju? ’

'Bilo je. Ja, Tom Hales i dječaci bili smo u seoskoj kući Murray na sastanku s brigadama Cork. Kad smo od
Dennya Longa čuli da će se Collins vjerojatno vratiti istim putem kojim je stigao, Tom je naredio da
trebamo planirati zasjedu. Satima smo čekali oko križanja kod Béala na Bláthu, ali se konvoj nije pojavio.
Tom je zaključio da bismo ga trebali nazvatif zbog vremena - bili smo natopljeni kožom od kiše. Tako smo
ja i neki drugi muškarci otišli, ali bilo je nekoliko onih koji su ostali za svaki slučaj, uključujući Toma.
Vraćao sam se kući preko zemlje kad sam vidio konvoj ispod sebe. Sagnuo sam se u slučaju da me vide, a
onda, desetak minuta kasnije. . . ’

Zastao je i zadrhtavo udahnuo prije nego što je uspio nastaviti.

'Čuo sam kako pucaju odakle sam znao da su neki muškarci još uvijek čekali. Počeo sam trčati natrag
kako bih doznao što se dogodilo i sreo nekoliko dobrovoljaca koji su sprintali prema meni. Rekli su mi da
je vrijeme previše loše da bih vidio na koga pucaju kad je konvoj prošao, ali da je Collins pao. Ostatak
konvoja pucao je, ali ubrzo se zaustavio kad su vidjeli Micka kako leži tamo. '

Finn je pogledao prema njoj, a njegove su se plave oči ispunile suzama. ‘Bio je mrtav, Nuala. Jedini u
konvoju koji je bio. '

‘Mick Collins ?! Mrtav?! Ja . . ’Nuala je šokirano i s nevjericom zurila u svog supruga. ‘Znate li tko ga je
upucao?’

'Čovjek s kojim sam razgovarao - a sada ne imenujem imena jedva je imao smisla, osim ponavljanja da je
"Mick mrtav, Mick je mrtav!" Isusa, Mariju i Josipa, ubili su ih ovdje dolje u zapadnom Corku. '

Finn je ponovno počeo plakati, a Nuala je mogla samo ustati i zagrliti ga.

‘’ Jedno je boriti se za odgovarajuću republiku, a drugo biti dio napada koji je ubio čovjeka koji nas je
izvorno vodio do pobjede i primirja. Bog samo zna što će sada biti s Irskom, bez Velikog kolege. '

‘Gdje je bio de Valera? Je li znao za zasjedu? ’

'Rekao bih da jest, da, ali napustio je West Cork jučer rano kako bi se vratio u Dublin na sastanak.'

‘Je li naredio napad na Micka?’

'Riječ je' twas Tom Hales, koji je plakao poput bebe kad je saznao da je Mick mrtav. Znate kakvi su dobri
prijatelji bili prije građanskog rata. '

‘Ja. . . jednostavno ne znam što bih rekla. ’Nuala je odmahnula glavom, nesposobna zaustaviti pad
vlastitih suza. ‘Kamo ćemo odavde?’

'Ne znam, ali nema puno oko ovih dijelova, na kojoj god strani bili, koji danas neće pustiti suzu. Kažem ti
nešto, Nuala, gotovo je za mene. Sad više nemam želudac kad Micka nema. '

‘Razumijem, Finn’, odgovorila je na kraju. 'Pitam se koliko će se i drugih osjećati isto.'

'Većina nas. Prvi put se bojim, Nuala; Bojim se da će ljudi otkriti da sam bio dio zasjede koja je ubila
Michaela Collinsa i da će krenuti za mnom. '

‘Ali ti nisi bio dio toga, Finn; maloprije ste mi rekli da ste već otišli i vraćate se kući k meni. Sinoć je na
ulicama bilo toliko ljudi koji su natrag iz Clonakiltyja putovali trbuhom za sobom, nosači vrata, toliko
pijani da su jedva mogli ustati. Neće znati gdje ste bili. Ako netko pita, sinoć ste bili ovdje sa ženom i
djetetom. Zakleću se na to u Bibliji ako moram. Sigurno će biti misa za Micka po cijeloj Irskoj i trebali
bismo ići. '

‘Trebali bismo, da, i izgovorit ću molitvu za čovjeka kojeg nisam ubio vlastitim rukama, ali zauvijek ću se
osjećati kao da jesam.’

‘Pa, nisi, Finn, i moraš se pokušati sjetiti da si samo izvršavao zapovijedi, poput bilo kojeg vojnika u
borbi.’

‘U pravu si, naravno.’ Finn je grubo obrisao ruke strujećim očima. 'Sumnjao bih da bi Tom Hales ili netko
od nas na trenutak pomislio' mogao biti Mick koji bi to shvatio. Samo smo željeli otići na parcelu u
Dublinu, podsjetiti ih da nas je još uvijek puno ovdje, boreći se za republiku o kojoj smo sanjali. Isuse,
Nuala, Mick je bio šef naše nove vlade! Zašto se čovjek vozio uokolo u automobilu otvorenog vrha? A
gdje su bili vojnici koji su ga trebali zaštititi kad zatrebaju? '

'Rekao bih da Mick nije mislio da bi ga itko ovdje dolje u West Corku želio mrtvog. Bio je među svojima,
zar ne? '

‘Da, ili je barem tako mislio.’

'A zbog stanja onih koji su se sinoć popili s njim, on i vojnici sigurno su ih nekoliko srušili. Nisu bili na
oprezu, zar ne? '

‘U pravu si, Nuala. Mick je uvijek bio jedan za zabavu i piće. Kakva god bila njihova politika, ljudi su ga
ovdje dolje voljeli. Jednom smo ga voljeli; bio je jedan od nas. . . ’Fin je ponovno počeo plakati.

‘A sada, kako bi bilo da napunim kadu s lijepom toplom vodom, a vi se počistite? Tada ću položiti košulju
i nekoliko hlača, a ti, ja i Maggie ćemo prošetati vani, kako bi naši susjedi mogli vidjeti da ste ovdje i s
njima tugujete za Mickom. Poštovani ste, Finn, podučavate djecu u seoskoj školi. Svakako, nitko vas neće
htjeti vidjeti oštećenu. '

Nuala je govorila s samopouzdanjem koje nije osjećala, ali što god je trebalo da utješi svog razorenog,
prestrašenog supruga, učinila bi i rekla.

Dok se kretala, Finn ju je uhvatio, grubo je privukao u zagrljaj i snažno poljubio u usne. Kad se na kraju
povukao, oči su mu ponovno bile mokre. ‘Bog mi pomogao, Nuala Casey, trošimg ostatak svog života biti
zahvalan za ženu koju imam za svoju ženu. '

Raspoloženje u tjednu nakon zasjede koja je ubila Micka Collinsa bilo je mračno. Kamo god je otišla,
Nuala je vidjela prozore ovješene crninom žalosti i odrasle muškarce koji su plakali na ulicama. Novine su
bile pune počasti čovjeku koji se rodio na tlu zapadne Corke. Lokalno se uznemirilo kada je tijelo
Michaela Collinsa pokopano u Dublinu, umjesto na mjestu gdje je rođen.
Nuala, Finn i Maggie pridružili su se misi koja se održala u crkvi Timoleague na dan njegova pokopa.
Nikad nije vidjela crkvu tako punu i prepoznala je mnoge muškarce koji su se borili protiv njega. Bila je
prisutna cijela njezina obitelj, udružena u tuzi za čovjekom koji im je dao vjerovanje, snagu i hrabrost da
započnu revoluciju. I sada se sam žrtvovao, imao je samo trideset dvije godine i već je bio predsjednik
Privremene vlade Irske.

Izvan crkve i Hannah i Ryan bili su neutješni. Kad je Nuala prošla pored svoje sestre, Hannah je ispružila
ruku i zgrabila je da joj šapne na uho.

‘Nadam se da ste ti i taj vaš suprug sretni. Oboje ste dobili ono što ste željeli, zar ne? Nemojte mi reći da
Finn nije sudjelovao u zasjedi - vrlo dobro znam da je bio, pa tako i mnogi drugi oko ovih dijelova. On je
taj koji zaslužuje ležati u grobu, a ne spasitelj Irske ’, prosiktala je kroz suze.

Nuala nije rekla Finnu što je rekla njezina sestra, jer nije imalo smisla brinuti ga više nego što je već bio.

Dvije noći kasnije rekao joj je da izlazi na sastanak brigade.

‘Ne smiješ se nervirati, Nuala, kažem im da je borba za mene gotova. Neću više rizikovati vas i Maggie
zbog razloga koji je već izgubljen. '

Kako je bila topla kolovoška večer, Nuala je sjedila vani u vrtu. Maggie - koja je samo sjedila - sjedila je na
pokrivaču, igrajući se sa psom igračkom kojeg je Finn izrezbarao iz komada drveta.

'Možda će to postati tatin novi hobi sada kada se povlači iz rata', rekla je svojoj kćeri. Unatoč tragičnim
događajima koji su se dogodili i činjenici da su izgubili san o svojoj voljenoj republici, dio Nuale osjetio je
olakšanje. Irski put još uvijek nije bio jasan, ali sada je mogla zamisliti mirniju budućnost, bez strašne
knedle straha koja joj je tako dugo sjedila u trbuhu. Napokon bi se njih troje mogli koncentrirati na to da
budu obitelj, a s izgledom da se ravnatelj O’Driscoll u školi Clogagh uskoro povuče, Finn bi je preuzeo i
imali bi više novca na pretek.

'Možda bi tvoja mamica mogla razmisliti o honorarnom poslu u lokalnoj ljekarni, što uz njezin trening
njege', gugutala je Maggie, dok ju je uzimala da je pripremi za spavanje.
Finn se nije vratio do jedanaest, ali Nuala je dala sve od sebe da ne uspaniči.

Vjerojatno ga je uhvatilo čavrljanje, rekla je samoj sebi, a opet je sama krenula stepenicama do kreveta.

Iscrpljena proteklih dana, Nuala je lako zaspala. Tek kad je začula glasno lupanje po ulaznim vratima,
probudila se s trzanjem.

Gledajući kroz prozor spavaće sobe, vidjela je Christy sa Sonnyjem, još jednim čovjekom iz sela, kako
stoji dolje.

Trčeći niz stepenice otvorila je vrata.

Jednim je pogledom pogledala izraz njihovih lica, znala je.

'Fin je upucan, Nuala, blizu farme Dineen', rekao je Christy.

‘Pronašla sam ga na svom terenu dok sam se šetala kući sa sastanka. Bačen je u jarak ’, rekao je Sonny.

‘Ja. . . je li živ? '

Muškarci su sagnuli glave. ‘Nuala, tako mi je žao’, rekla je Christy.

Christy ju je uhvatila prije nego što je pala. Mogla je čuti kako netko vrišti izdaleka. Tada je svijet postao
crn.

Finnov se sprovod dogodio u maloj crkvi u Clogaghu, dan nakon što je probuđen. Da je mogla, Nuala bi
dopustila samo svojoj obitelji da je podrži, jer su se molili za njegovu besmrtnu dušu. Nitko se nije javio
da prizna da je pucao u njezinog supruga, a iako je bilo puno glasina o tome tko je to mogao biti, Nuala
ih je ignorirala. Ubojica njezinog supruga vjerojatno je sjedio upravo ovdje u crkvi, pretvarajući se da joj
je žao ne samo što je okončao Finov život, već i svoj vlastiti i kćerin.

Na putu do groblja Clogagh, koje je sjedilo na idiličnom mjestu na vrhu doline Argideen, dobrih pola
milje od sela, lijes su nosili dobrovoljci s kojima je Fin stajao rame uz rame. Nuala je hodala ispred lijesa,
podržana od Christy. S kapom dobrovoljca na vrhu, Finn je pokopan u zemlju pored Charlieja Hurleyja,
svog najbližeg prijatelja. Tada je četa Clogagh ispalila pozdrav sa sedam topova svom poginulom
suborcu.

Na okupljanju nakon toga, održanom na Cross Farmu, Nuala se nasmiješila i klimnula glavom u znak
sućuti prijatelja i susjeda.

Shvativši tko je nestao, opravdala se i otišla pronaći majku. ‘Nisam vidio Hannah i Ryana u crkvi. A ni oni
nisu ovdje. '

‘Ne, nisu došli.’ Eileen se potrudila kontrolirati bijes. 'Ne krivite svoju sestru Nualu, jer je taj njezin muž
taj koji predstavlja problem.'

‘Pa, udala se za njega, zar ne?’

U tom trenutku, u srcu koje je već bilo ožiljljeno od gubitka, Nuala je osjetila kako se njegov dio pretvara
u kamen.

Te noći, boraveći u svojoj spavaćoj sobi iz djetinjstva, s Maggie koja je ležala pokraj nje u krevetu koji je
dijelila s Hannah, donijela je odluku.

‘Bog me spasio, ali Hannah ovo nikada ne mogu oprostiti. I nikada je ne želim vidjeti do kraja života. '
Lipnja 2008

'Eto, to je priča koju mi je Nuala ispričala samo nekoliko sati prije nego što je napustila ovu zemlju', rekla
je Katie. ‘’ Bilo je emotivno za oboje kad mi je rekla obiteljsku vezu. ’

Dao sam sve od sebe da se vratim u sadašnjost, još uvijek obavijen posvemašnjom tragedijom Finnove
smrti i svega što je Nuala pretrpjela.

‘Dakle, Nuala je bila mama naše majke Maggie. . . naša baka? Onu koju nikada nismo vidjeli dok smo
odrastali, osim na Mammyinu sprovodu? A što je s našim djedom? Finn je umro. Pa tko je bio taj čovjek s
njom, koji je hodao s motkom? ’

‘’ Twas Christy, njezina rođakinja koja je radila u pubu preko puta. Udala se za njega nekoliko godina
nakon što je Fin umro. Možete vidjeti zašto je to učinila: Christy je uvijek bila uz nju. Imali su podijeljena
iskustva ’, odgovorila je Katie, a zatim zastala dok je zurila u mene. ‘Christy se prezivala„ Noiro “.’

Zurio sam u nju u potpunom šoku. ‘Noiro?’

'Da. Kao i njezina kći, Maggie, Christy i Nuala nastavile su i sina Cathala koji se oženio ženom Grace. Pa,
imali su Bobbyja i njegovu mlađu sestru Helen. '

‘Ja. . . ’Glava mi je plivala. ‘Dakle, podijelili smo baku s Bobbyjem Noirom?’

'Jesmo, da.'

‘Ali zašto Bobby nikad nije rekao?’

'Mislim da nije znao, da budem pošten.'

‘Zašto nas Nuala i Christy nikad nisu posjetili?’

‘’ To je komplicirano ’, uzdahnula je Katie. ‘Naš praujak Fergus vodio je Cross Farm prije našeg tate;
naslijedio ga je kad je Fergus umro. '

‘Fergus se spominjao u dnevniku koji sam pročitao. Bio je Nualin brat. Je li se ikad oženio? ’

‘Ne, pa je farma otišla našem tatici kao najstarijem dječaku klana. Nikada nismo upoznali njegove
roditelje - naše druge bake i djedove - jer su obojica umrli prije nego što smo se rodili. Naša se baka zvala
Hannah, a djeda Ryan. '

Katie me smisleno zagledala dok sam pokušavao izračunati što govori. ‘Dakle, sada je Nuala bila mamina
majka, a Hannah tatina! Naše su bake bile sestre! Što znači . . . ’Katie je proizvela list papira. Na njemu je
bilo obiteljsko stablo. 'Vidjeti?'

Uzela sam je od sestre da je proučim, ali snop imena i datuma zaplesao mi je pred očima i pogledao sam
Katie za vodstvo.

Pokazala je na dva imena. ‘John i Maggie - naša mamica i tata - bili su prvi rođaci. Ovdje u Irskoj nije
ilegalno, čak ni ovih dana - ne brinite, provjerio sam. S tako velikim obiteljima koje često žive u izoliranim
zajednicama, rođaci su uobičajeni, i još uvijek jesu, da se druže društveno i zaljube. I nakon što se
Hannah nije pojavila na Finnovom budnom ni na sprovodu, Nuala više nikada nije razgovarala sa svojom
sestrom. Znate da je užasno što ne odaješ počast mrtvima, posebno ovdje u Irskoj, i više nego šlag na
torti, nakon što joj je sestra rekla tako grozne stvari. '

Podigla je obrve prema meni, a ja sam kimnula glavom u znak slaganja. Jedna me stvar pogodila kad sam
se preselila na Novi Zeland - čini se da nije bilo dugotrajnih obiteljskih prepirki koje su se prenosile kroz
generacije, samo zato što je pradjed jednom uvrijedio rođakovu guslanje.
‘Stare rane ovdje duboko promiču’, promrmljala sam.

'Imaju', složila se Katie. ‘Sad, kad su se naši roditelji - Maggie i John - upoznali i zaljubili, Nuala i Hannah
morale su se užasnuti. ’Twas poput Romea i Julije. Nuala je rekla da je rekla svojoj kćeri da će je se odreći
ako se uda za Johna, ali Mammy je toliko voljela tatu, samo je naprijed. Ah, Merry, Nuala nije mogla
prestati plakati dok mi je govorila kako je odsjekla našu mamicu iz svog života. I koliko je žalila što se
osvrnula unatrag, pogotovo kad je Mammy umrla tako mlada. Rekla je da jednostavno nije mogla
podnijeti pogled na tatu - sina Hannah i Ryana. Zamolila me za oprost što nisam bila tu za svu nas djecu
nakon što je Mammy umrla. '

'O moj Bože . . . ’Promrmljala sam, a suze su mi navirale dok sam razmišljala o dnevniku koji nisam čitala
sve te godine. Priča o hrabroj mladoj ženi koja je bila moja baka, koja je zbog boli zbog rata izgubila
muža, ali koja je također bila spremna da iz svog života izbaci ne samo svoju sestru, već i voljenu kćer.

‘Dakle, sada sam otišla u crkvu Timoleaguea da pogledam zapise i složim drvo.’ Katie je pokazala na
njega.

‘Tu je Bobby’, šapnula sam. 'Sve one priče koje je znao pričati o svojim bakama i djedovima koji su se
borili protiv Britanaca u ratu za neovisnost. . . ’

'Da. Sjećam se, Merry «, mrzo je kimnula Katie,» i mislim da to objašnjava zašto je Bobby bio takav kakav
je bio. S Nualom i Christy kao bakom i djedom, Bobby bi bio odgojen kao republikan kao i timožeš biti.
Nualina mržnja prema Britancima, prema Michaelu Collinsu i "njegovoj bandi", kako ih je nazivala,
prenosila se kroz generacije. Napokon, Ugovor koji je Mick Collins potpisao s britanskom vladom u
Londonu potaknuo je Građanski rat koji je ubio njenog supruga Finna. Bio je ljubav njezina života. '

‘Da.’ Govorio sam tiho, dok su mi se prsa osjećala tako čvrsto da sam jedva mogao disati. ‘Što također
mora značiti da sam ja - mi - usko povezani s Bobbyjem i Helen Noiro.’

‘Jesmo, da. On je naš prvi rođak. I naravno, njegov je otac, Cathal, bio polubrat Mammy. '

'Znali smo da je Bobbyjev otac, Cathal, poginuo u požaru staje, zar ne? Dakle, Nuala je izgubila i sina ’,
uzdahnula sam. ‘Kakav je tužan život vodila.’
'Znam to', to je tragično, ali zanimljivo je raditi sa starcima. Tada su smrt uzimali kao dio života, jer su na
to bili navikli. Ovih dana, uz sav novi modni lijek, to je šok kad netko umre, čak i ako je jako star. Ono što
sam naučio je da je tada život bio jeftin, Merry. Otišao sam na Nulain sprovod u crkvu Timoleague. Tamo
ih nije bilo puno, samo nekoliko starih prijatelja i Helen, Bobbyjeva mala sestra. '

‘Bobbyja nije bilo?’ Zastao sam dah tražeći odgovor.

‘Ne, nije bio.’ Katie me pogledala. ‘Što se dogodilo u Dublinu, Merry? Znam da je to nešto povezano s
Bobbyjem. Bio je opsjednut tobom od prvog trenutka kad te je ugledao. '

‘Molim te, Katie, ne mogu sada razgovarati o tome, jednostavno ne mogu.’

‘Ali on je bio razlog zašto ste pobjegli, zar ne?’

‘Da.’ Suze su mi skočile u oči dok sam izgovarao riječi.

‘Ah, Merry.’ Katie me primila za svoje ruke. 'Sad sam ovdje, a što god se tada dogodilo, davno je
prošlost. Sigurni ste kod kuće sa mnom. '

Prislonio sam glavu na sestrina prsa, ispijajući suze, jer sam znao da kad jednom počnu, nikad neće
prestati. Morao sam ga držati zajedno za svoju djecu. Bilo je još jedno posljednje pitanje koje sam trebao
postaviti.

'Ima li on . . . jesi li ga vidio ovdje otkako sam otišao? Pitala sam se vraća li se u posjet svojoj mami. Zvala
se Grace, zar ne? '

‘Helen Noiro rekla mi je na sprovodu da je njezina mamica odavno mrtva, a što se tiče Bobbyja, vidjela
sam ga samo jednom, i to ubrzo nakon što ste nestali s lica zemlje. Došao je trgajući farmu, želeći znati
jesmo li te vidjeli. Kad smo rekli ne, nije nam vjerovao i prošao je bijesan kroz kuću, otvorio sve preše,
gledajući ispod kreveta dok nije došao tata - morao mu je zaprijetiti puškom. . . Bobby je bio zastrašujući,
Merry. Bijes na njemu. . . 'Kao da je bio opsjednut.'

‘Tako mi je žao, Katie. To je učinio i u Ambroseovom stanu. '

‘Ali nisi bio tamo?’

‘Ne, već bih otišao. Nisam imala izbora, Katie. '

‘Pa, dijelu mene je drago što si nestao, Merry, jer sam tada pomislio u sebi da će te ubiti ako te pronađe.
Iako bih volio da znam jesi li prije mrtav ili živ. '

‘Nisam samo ja prijetio ubojstvom, Katie, nego. . . ’Odmahnula sam glavom. 'Obećavam da ću vam reći
sve, samo ne sada, u redu?'

‘O, naravno, i nadam se da je ovo što sam vam danas rekao na neki način pomoglo. Čini se da ovdje stari
ožiljci nikad ne zarastaju, zar ne? A to je tako nepravedno kada se nanose sljedećoj generaciji. Irska se
previše dobro osvrtala na svoju prošlost, ali sada bih rekla da smo sve bolji u pogledu na budućnost.
Stvari su napokon krenule dalje. '

‘Da’, složila sam se dok sam kopala po džepu kako bih pronašla maramicu. ‘To stvarno osjećam. Iako dio
mene i dalje želi vidjeti ponije i kolica na cestama i stare vikendice, a ne sve moderne bungalove,
napredak je dobra stvar. '

‘Dakle, ne znaš gdje je, Merry?’

'Ne. Provjerio sam zapise u Dublinu i Londonu da vidim mogu li otkriti je li još uvijek živ, ali nije bilo niti
jednog Roberta ili Bobbyja Noira koji su registrirani kao umirući od 1971. Dakle, osim ako se nije preselio
negdje drugdje u inozemstvo i umro , on je još uvijek živ, tamo negdje. '

‘A to vas plaši?’

‘Ne mogu vam reći koliko, Katie. Djelomično je on bio razlog zašto sam odlučila doći na Grand Tour
nakon što mi je suprug umro. Mislio sam da je vrijeme da prošlost odmorimo. '

‘Je li vaš suprug znao za to?’

'Ne. Mučio sam se govoreći mu, ali poznavajući Jocka, otišao bi ga loviti i cijela bi noćna mora ponovno
započela. Samo sam želio potpuno novi početak. Nisam rekao ni svojoj djeci, ali morat ću im to reći sada,
Katie. Oboje misle da sam ga izgubio, što odnedavno i imam. Neobična stvar je da, dok sam krenuo u
potragu za Bobbyjem, i neki drugi ljudi pokušavali su pronaći mene ’, priznao sam. ‘I pomislila sam. . . ’

'Taj je Bobby opet bio za tobom. Jaysus ’- Katie je podigla obrve -‘ zasigurno ste vodili zanimljiviji život od
mene. Pa, tko su ti ljudi koji te pokušavaju pronaći? '

‘To je doista priča za drugi dan.’ Provjerila sam sat. 'Moja će se djeca vratiti svakog trenutka. Molim vas,
nemojte im reći o čemu smo razgovarali jutros. Kad otkrijem što mu se dogodilo, hoću. '

‘Samo ćurecimo da smo govorili o starim vremenima, što je istina. Ponesite to sa sobom, Merry ’, rekla je
pokazujući na obiteljsko stablo. ‘Pogledajte ga detaljnije drugi put. . . ’

Začulo se kucanje na vratima. ‘Uđi!’ Nazvao sam.

‘Bok, mama, tamo je surfanje bilo fantastično!’ Rekao je Jack ušavši u sobu s Mary-Kate. Pogled mu je
pao na Katie, koja se nasmiješila i ustala.

‘Pozdrav, vas dvoje. Ja sam vaša davno izgubljena tetka Katie, a vi ste? '

‘Ja sam Jack.’

‘A ja sam Mary-Kate. Znači, ti si sestra po kojoj sam dobila ime? '

‘Jeste’, nasmiješila sam se kad je Katie zagrlila Jacka, a zatim Mary-Kate.

‘Kakvo ste nasljeđe dobili: nazvano po obojici. Svakako, ti imaš najbolje osobine svoje tetke i one loše od
svoje mamice. ’Katie namigne mojoj kćeri.

'Nemam nikakve loše osobine, zar ne, djeco?'

'Naravno da ne, mama', rekao je Jack dok su on i Mary-Kate kolutali očima.

'Možda mi vas dvoje možete reći više o tome što je moja nestašna sestrica radila u posljednjih nekoliko
godina', zahihotala se Katie. ‘Bili bismo za to, zar ne, Jacko? Obožavam boju vaše kose ’, dodala je Mary-
Kate.

‘Ah, hvala. Morao bih ovih dana dobiti crvene korijene iz boce, umu. Uvijek sam željela plave uvojke
tvoje mamice dok sam bila mlađa. Sad, gladujem. Hoćemo li se počastiti svježe ulovljenom ribom u
gradu An Súgán u gradu? ’Predložila je.

Tijekom ručka, u lijepom pub-restoranu u Clonakiltyju, Katie ih je razveselila pričama iz našeg djetinjstva,
od kojih je neke Jack već čuo.

‘Uvijek je bila pametna, vidite, i osvojila je stipendiju za školovanje u školskom internatu u Dublinu.

‘Kad je ostarila, je li imala mnogo dečka?’, Pitala je Mary-Kate.

'Rekao bih da je tvoja mamica više za svoje knjige nego za dječake.'

‘Ali vaša je tetka uvijek bila za dečke, zar ne? Uvijek je bilo nekih kolega koji su se motali ’, zadirkivao
sam je, uživajući u opuštenoj atmosferi nakon napetosti našeg prethodnog razgovora.

Kad nas je Katie vratila u hotel, osjećala sam se potpuno iscrpljeno.

‘Dakle, vaš ujak John već je bio u kontaktu - svi koji smo ovdje oko ovih dijelova pozvani smo na farmu u
nedjelju navečer, uključujući unuke. Još ti nema tragova od dječaka, Jack? ’Pitala je Katie.

'Jednostavno još nisam pronašao pravu ženu koja će im biti majka', slegnuo je Jack. ‘Ćao, Katie. Bilo mi je
zadovoljstvo upoznati vas. '
‘A ti. Nikad nisam mislila da ću vidjeti dan. ’Okrenuvši se prema meni, rekla je:‘ Nazovi me, Merry, pa
ćemo još razgovarati, u redu? ’

'Hoću, hvala, Katie.'

U predvorju sam rekao djeci da se idem odmoriti i pružio Jacku ključeve automobila.

‘Idite istraživati, ali za sada se držite glavnih cesta. Ovdje nisu veliki na putokazima. '

'U redu. Jesi li dobro, mama? ’Pitao je Jack.

‘Da, dobro sam, dušo. Vidimo se kasnije.'

Gore u svojoj sobi izvadio sam obiteljsko stablo iz dosjea koji mi je Katie ostavila. Odnevši ga u krevet,
proučio sam imena na njemu. Čak i sada, znajući da nisam u krvnom srodstvu ni s jednim od njih, shvatio
sam da je strahovito nasljeđe rata i gubitka koje je Nuala prenijela radikalno promijenilo tijek mog
života.

Tada sam pomislio na Tiggy; kako je rekla da, iako im je bilo ponekad teško pomiriti se s putovanjima
koja su ona i njene sestre krenule u prošlost, to im je promijenilo život nabolje. Molila sam se samo da to
bude isto za mene, jer mi je svaki instinkt u tijelu govorio odgovore na pitanja koja sam postavio ovdje u
West Corku.

Da sam barem znao gdje je, onda. . .

Hotelski telefon zazvonio je kraj mog kreveta i podigla sam ga.

‘Halo?’, Rekao sam probno, radeći mentalni obračun ljudi koji su znali da sam ovdje.

‘Mary, draga moja djevojko’, čuli su se Ambroseovi isječeni tonovi. ‘Kako se snalaziš u svom domu, kako
kažu tamo dolje?’
‘Sve u svemu sjajno’, rekao sam, smješkajući se u slušalicu. 'Upravo sam bila s Katie. . . o Ambrose, bilo je
tako divno vidjeti je. '

‘Sretna sam zbog tebe, Mary. Ovaj poziv želi vam reći da sam pronašao adresu koju ste tražili. I bilo je
prilično iznenađenje, dopustite mi da vam kažem ’, nasmijao se Ambrose. ‘Odmah sam mu poslao vaše
pismo. Da vidimo hoće li odgovoriti. '

‘Ja. . . o moj Bože! Hvala ti, Ambrose, ne mogu vjerovati da si ga pronašao! '

‘To je najmanje što mogu učiniti za tebe, Mary. Obavijestite me kad se vratite u Dublin. '

‘Naravno da hoću, Ambrose, i hvala vam. Zbogom.'

Spustivši slušalicu, dok mi je srce ubrzavalo, još sam jednom čeznuo da Jock bude ovdje pokraj mene. Ali.
..

Zašto mu nikad nisi rekla, Merry?

Vidjeli ste ga kao drugo najbolje mjesto, sigurno utočište. . .

Retrospektivno sam mogao vidjeti da sam bio previše zaokupljen željom nakon izgubljene ljubavi, ljubavi
koja je bila toliko strasna i uzbudljiva i zabranjena da sam uistinu vjerovao da se ništa ne može mjeriti s
njom. A budući da je izgubljen, ugradio bih ga u neki veliki puč. . .

Savjetovao sam i tješio oboje svoje djece kroz njihove vlastite prekide s ljudima za koje su vjerovali da su
ljubav njihovog života, alizapravo su se oporavili i krenuli dalje.

Kad sam bio u njihovim godinama, nitko nije bio tamo da me savjetuje - Ambrose nije bio osoba kojoj bih
se mogao obratiti u srčanim poslovima. A što se tiče Katie. . . Znao sam da ona i moja obitelj nikad neće
odobriti zbog njega. I zbog onoga što se naknadno dogodilo, nisam imao ‘zatvaranje’, kako bi djeca rekla.
I cijelo vrijeme bio je Jock, koji me duboko volio i uvijek me štitio.

Sad sam bio ovdje, nedostajao mi je tako očajno da me fizički boljelo.

Pa, pomislio sam, zatvaranje koje sam oduvijek želio možda mi je nadohvat ruke. . .

Ipak istina je bila da to nisam bila prava ljubav prema njemu otkrila otkako sam napustila Novi Zeland; to
je bilo za mog muža.

‘Ima li vijesti iz Irske?’ Upita CeCe dok je Ally ulazila u kuhinju.

‘Ne, ništa. Merry, Mary-Kate i Jack imaju Atlantisov broj i razne mobilne brojeve, tako da je lopta na
njihovom terenu. '

‘Ali, Ally, rekla si da moramo krenuti najkasnije sljedeći četvrtak ujutro kako bismo imali bilo kakve šanse
da se spustimo u Grčku da položimo Pavin vijenac sljedeće subote. Što znači da svi moraju biti u Nici do
sredine sljedećeg tjedna da bi nam se pridružili na Titanu. Ne možemo li ih kontaktirati? ’, Poticao je
CeCe.

‘Ne’, odlučno je odgovorila Ally. 'Tiggy je rekao da postoje stvari koje i Merry i Mary-Kate moraju otkriti,
a mi se ne bismo trebali miješati.'

'Da budem iskren, mislim da vjerojatno moramo prihvatiti da Mary-Kate nećemo imati sa sobom',
uzdahnula je Maia.

‘Osim toga, samo je jedna osoba koja može potvrditi da je to ona, a to je tata. I on je mrtav.’ CeCe je
pogledala lica svojih starijih sestara i vidjela ih kako se naježe. ‘Oprostite, ali jest, a ovo krstarenje je sve
zbog toga što smo se oprostili od njega kako treba. Mislim, Chrissie i meni se jako svidjela Mary-Kate;
bila je ljupka i pravih godina da bude nestala sestra. Ali ona - i njezina obitelj - nikad ga nisu ni poznavale
i. . . Bok, mama - rekao je CeCe ušavši.

'Bok cure. Ja . . oh draga, Claudia je pozvana da posjeti bolesnog rođaka. Christian ju je gliserom odvezao
u Ženevu. Što znači da ćemo se ovdje morati snaći u zemlji bez nje. '

'To ne bi trebao biti problem, Ma', rekla je Ally. ‘Svi smo ovih dana u potpunosti sposobni kuhati za
sebe.’

'Znam, ali s ostalima koji dolaze, pa, ne znam kako ću se snaći bez nje', priznala je Ma. 'Ne može biti gore
vrijeme. Ako dođu svi vaši partneri, bit će vas najmanje jedanaest, plus Bear, Valentina i Starina mala
Rory. . . ’

‘Stvarno, mama, bit ćemo dobro.’ Maia joj je ponudila stolicu. ‘Sjednite, molim vas, izgledate vrlo
blijedo.’

'Osjećam to. Mislim da nitko od vas ne shvaća koliko ja - i ovo kućanstvo - ovisim o Claudiji. '

'Zapamtite, većina ostalih pridružit će nam se izravno u Nici', rekla je Ally. 'Siguran sam da će se Claudia
vratiti dok budemo doma u Atlantisu nakon krstarenja.'

"Bit će zabavno, mama", ubacio je CeCe. "Možemo imati rotaciju na hladnjaku, kao što smo imali za
pranje kada smo bili djeca."

‘Iz čega si se uvijek uspio izvući, CeCe’, zadirkivala ju je Maia.

'Još uvijek to čini, ne brinite', primijetila je Chrissie.

'Mislim da bismo svi trebali prenoćiti i napraviti jelo od mjesta gdje sada svi živimo', predložila je Maia.

‘Što znači da ćemo od Electre dobiti hrenovku’, zahihotala se Ally. ‘Vidiš, mama? Bit će zabavno. Trebate
li što učiniti? '
‘Ne, hvala ti, Ally. Sve su sobe pripremljene i spremne su za goste. Claudia je rekla da je večeras ostavila
lososa. ’Ma je pogledala četiri žene. ‘Zna li netko to kuhati?’

'Mislim da je to moja noć na rotaciji', nasmiješila se Ally. 'Riba je ono što biste mogli nazvati norveškom
glavnom hranom.'

'Samo sam htjela da se svi odmorite od vašeg užurbanog života, pazite ovdje kod kuće', uzdahnula je Ma.

'Možda biste se vi trebali odmoriti', odgovorila je Maia, stavivši ruku na Maino rame.

‘Chrissie i ja idemo se kupati u jezero. Bilo tko želi doći? ’, Pitao je CeCe. ‘Chrissie je nekad bila prvakinja
države!’

'Mogla bih izvaditi laser i utrkivati se s tobom', izazvala je Ally. ‘Ali prvo, dopusti mi da ti pomognem oko
posuđa, Maia. '

Dvije same sestre same u kuhinji prirodno su ušle u ritam pranja i sušenja.

‘Kad Floriano odlazi iz Ria s Valentinom?’, Pitala je Ally.

'Prekosutra. To je smiješno, znam Ally, ali nervozan sam kad ga vidim. '

'Zašto?'

‘Jer smo razgovarali o vjenčanju i zasnivanju obitelji, ali ne, pa, odmah. Nisam sigurna što će reći. A tu je i
Valentina. Toliko je navikla da nas ima za sebe da joj se možda ne bi svidjela ideja o mlađem bratu ili
sestri. '

‘Maia, razumijem zašto si nervozna zbog toga što govoriš Florianu, ali ne mogu vjerovati da postoji
mnogo sedmogodišnjih djevojčica koje ne bi voljele imati stvarnu bebu za igru. Siguran sam da će joj se
svidjeti. '
‘U pravu si, Ally, i oprosti mi što sam se brinula zbog ovoga, kad trudnoću nisi mogla podijeliti s Theom.’

‘Ne ispričavajte se, razumijem. Iako sam vam već priznao, sad svi partneri uskoro stižu, volio bih da imam
i jednog svog. . . Netko u mom kutu, tiznati? Danas sam nazvao Thomu da provjerim Felixa - tko je dobro
- ali Thom definitivno ne može na krstarenje. U svakom slučaju ', rekla je Ally, mijenjajući temu, "nije li
Chrissie sjajna? I postavlja CeCe na svoje mjesto kad treba. '

'Ima, a CeCe djeluje daleko opuštenije nego što je ikad bila.'

‘Bit će to poprilično okupljanje, zar ne?’ Ally se nasmiješila. ‘Nadajmo se da će se svi dobro snaći.’

‘Svi moramo prihvatiti da se s nekim od njih nećemo nositi kao s drugima, ali to se događa u svim
obiteljima. Tata bi volio da nas je sve ovdje vidio. Toliko je tužno da ga neće biti. '

‘Da, ali ne želeći prevaliti sve Tiggyje na sebe, bit će u duhu, sigurna sam’, tješila ju je Ally.

Tek sam se počeo probuditi budan kad mi je zazvonio telefon u sobi. 'Zdravo?'

‘Merry, to je Katie. Nisam vas probudio, zar ne? '

‘Da, ali to je u redu. Što je?'

'Upravo krećem raditi za svoju smjenu, ali sinoć sam imao nekoliko misli nakon što smo razgovarali. O
Bobbyju, a vi želite saznati što mu se dogodilo. Još uvijek mislim da je vrijedno kontaktirati njegovu
mlađu sestru Helen. Kad sam je vidio na sprovodu Nuale, rekla mi je da se preselila u Cork. Noiro nije
uobičajeno ime, pa biste je mogli naći u telefonskom imeniku. Svakako, možete zatražiti recepciju - oni
će je sigurno imati. '
‘Hvala, Katie.’ Mogla sam čuti kako mi se glas već leluja od živaca i pri samoj pomisli na to.

‘Čini mi se da ovo moraš odmah staviti u krevet, Merry. Javite mi kako idete dalje. Doviđenja. '

'Zbogom.'

Netom nakon što sam završila s odijevanjem, zakucalo je na moja vrata.

‘Tko je to?’ Zalajao sam.

‘To sam ja, Jack.’

Otvorio sam vrata i on je ušao odmahujući glavom.

‘Iskreno, mama, koga si očekivala, osim mene, MK ili domaćinstvo?’

'Žao mi je, trenutno sam samo malo paranoičan.'

‘Kažeš mi. Slušajte, što prije objasnite što vas plaši, to bolje. '

‘Hoću, Jack, hoću. Idemo dolje na doručak? ’

‘Jesmo, ali samo sam vam prvo htio nešto reći. Sinoć je MK provjerila njezinu e-poštu i. . . Pa, našla je
jednu od svoje mame. Mislim, ova žena koja— ’

‘Znam na što misliš, Jack, u redu je. Pretpostavljam da ste ovdje jer se brine da me ne uznemiri? '

'Da.'
‘U redu, idem razgovarati s njom.’

Prošao sam kraj Jacka i krenuo hodnikom do sobe Mary-Kate.

‘Bok, mama’, rekla je, spustivši oči kad mi je otvorila vrata.

‘Jack mi je upravo rekao vaše vijesti. Dođi ovamo ’, rekao sam zakoračivši unutra, a zatim otvorio ruke
kako bih ih ovio oko nje. Kad sam se napokon odmaknuo od nje, vidio sam da su joj oči mokre od suza.

‘Jednostavno te ne želim uzrujati, mama. Mislim, jedini razlog zbog kojeg sam uopće odlučio saznati bio
je zbog cijele nestale sestre. '

‘Znam, srce, i apsolutno se ne trebaš osjećati krivim zbog toga.’

‘Misliš, ne smeta ti?’

'Lagala bih kad bih rekla da se ne plašim, ali naša je veza uvijek bila posebna, i u to moram vjerovati. Srca
su veliki prostori ako im to dopustite. Ako tvoja rođena mama želi biti dio tvog života u budućnosti, onda
sam siguran da i tvoja tamo može napraviti mjesta za nju. '

Pogled moje kćeri napokon mi je sreo oči. ‘Opa, mama, nevjerojatna si. Hvala vam.'

‘Molim te, ne zahvaljuj mi, Mary-Kate, ne trebaš. Pa, što je sad rekao ovaj e-mail? '

‘Želite li da vam to pročitam?’

‘Zašto mi jednostavno ne date općenite detalje?’ Rekao sam dok sam prilazio stolici i sjeo na nju. Unatoč
onome što su moja usta govorila, nadao sam se samo da moje srce zaista može biti tako velikodušno kao
što sam rekao svojoj kćeri. Jack je zakoračio u sobu, očito čekajući vani u hodniku dok nije čuo da su se
naše emocije smirile. Sjeo je na krevet pored svoje sestre, koja je otvorila svoj laptop kako bi pronašla e-
poštu.
‘Pa, puno joj je ime Michelle MacNeish, a izvorno je škotske baštine, poput tate. Živi u Christchurchu i
imala je sedamnaest godina kada je zatrudnjela sa mnom. Dugo i kratko, prvih nekoliko mjeseci to je
ignorirala i previše se bojala reći svojim roditeljima. U to je vrijeme trebala ići u uniju jer je željela
trenirati za liječnika. . . ’Mary-Kate pregledala je e-poštu. 'Ona kaže: "Na kraju sam rekla roditeljima, ali
budući da su prilično religiozni, imali smo masovni obračun. Na kraju su se dogovorili da će me podržati
kroz sveučilište dok god budem imao dijete, a zatim su ga dali na usvajanje. "

'Dalje kaže da nije osjećala da je opremljena da ima tako mlado dijete, pogotovo što oca - njezinog dečka
u to vrijeme - nije zanimalo imati obitelj s njom. Ubrzo su se razišli i očito je moj biološki otac oženjen i
radi kao upravitelj željezarske trgovine u Christchurchu. Michelle je ovih dana punopravni kirurg, mama.
Također je udana s nekoliko male djece. '

‘Dakle. . . kako se osjećaš?'

‘O činjenici da me se odrekla? Još nisam siguran, ali da budem iskren, da li mi se to dogodilo u

sedamnaest, samo kamon Bila sam na rubu da napustim dom i odem u uniju, mislim da ni ja ne bih bila
previše zbunjena da bih se i trudna našla. Valjda razumijem zašto je to učinila. Barem me imala ', Mary-
Kate je slegnula ramenima, "mogla me se riješiti."

‘Da, mogla je, dušo, i hvala Bogu da nije. Želi li te upoznati? ’

‘Nije rekla. Samo me pitala želim li joj odgovoriti e-poštom i reći joj nešto o sebi. Ali ona kaže da nema
pritiska ili ičega. Mislim, ako ne želim. '

‘Mislite li da ćete mi odgovoriti?’

‘Možda, da. Možda bi bilo zanimljivo na kraju se naći s njom, iako nisam očajna ili nešto slično. Ali ono
što ta e-pošta također znači jest da vjerojatno nisam nestala sestra koju su CeCe i ostale sestre tražili.
Michelle je definitivno moja biološka majka, a i moj biološki otac je domaći. Kaže da postoje bolnički
podaci o mom rođenju i o svemu. Zapravo me pomalo rastužuje; Upao sam u ideju da budem dio te
velike obitelji posvojenih djevojaka. '
‘Dakle, niste u krvnom srodstvu sa posvojiteljem sestara, čak i ako su mislili da biste mogli biti. Naravno,
kao što ste već rekli, moguće je da vas je i ovaj momak Pa Salt želio posvojiti, ali mama i tata su prvi stigli
tamo, ’slegnuo je Jack.

‘Mislite, možda smo Jocka i mene odobrili u agenciji, a on nije?’, Pitao sam.

‘Tako nešto, da’, rekao je Jack, ‘ali tko zna? I dolazim do točke u kojoj želim reći, koga briga? Važno je
samo ako je ovaj Pa Salt pravi rođak, zar ne? '

‘Istina’, rekla je Mary-Kate grizući usnicu. ‘I pretpostavljam da sada imam novu braću i sestre preko
Michelle. . . Kako čudno.'

‘U redu je sve ovo polako uzimati’, rekao sam joj, ‘i zapravo’, dodao sam, donoseći odluku, ‘moram vam
nešto reći. O meni, mislim. Ne treba se brinuti, ali nakon ovoga što ste upravo rekli, relevantno je. Pa
zašto ne bismo otišli doručkovati i reći ću vam dok jedemo? '

‘Čekaj malo’ - vilica slanine i jaja Mary-Kate obješena je obješena između tanjura i usta - ‘kažeš mi da si
bačena na svećenički prag kao novorođenče? A onda su vas ovaj svećenik i čovjek po imenu Ambrose
dali svojoj čistačici, čija je beba upravo umrla, da vas spasi od života u sirotištu? '

‘Otprilike je to veličina, da. Zvali su me samo Marija jer je i jadna beba koju sam zamijenio. '

‘I pretvarali su se da ste vi ona’, dodao je Jack.

‘Što je zapravo bilo dobro, ili bi Ambrose za mene izabrao neko nečuveno grčko ime’, zahihotala sam se.

‘Pa, mama, kako se nosiš s činjenicom da tvoja obitelj nije tvoja obitelj, nakon svih ovih godina
razmišljanja da jesu?’, Pitala je Mary-Kate.
Nasmiješila sam se u sebi, jer je to bilo područje u kojem je moja kći imala daleko više iskustva od mene.
A riskirao bih da joj i dijeljenje činjenice da sam također usvojena pomogne.

‘U početku je to bio šok’, rekao sam. ‘Ali pomalo poput tebe, kad sam nakon svih ovih godina ponovo
sreo brata i sestru, krv nije bila bitna. '

‘Vidiš, mama?’ Rekla je Mary-Kate. 'Ne čini, zar ne?'

‘Ne, a pogotovo zato što nemam pojma - a niti Ambrose ili itko drugi - tko je moja biološka obitelj.’

Mary-Kate se malo nasmijala, a zatim obrisala usta salvetom. ‘Oprosti, mama, znam da to nije smiješno,
ali, kao, kako su se stolovi odjednom okrenuli. Sad znam odakle dolazim, ali možemo li vam pomoći
otkriti tko ste zapravo? '

'S gotovo pedeset i devet, dušo, mislim da znam tko sam. Genetika mi nije bitna. Iako se sada osvrćem
unatrag, znao sam da sam drugačiji. Kad sam odlazio u internat, a zatim na sveučilište, svi su me u
zapadnom Corku zadirkivali zbog toga što sam nestala sestra, ne zbog grčkog mita poput Bobbyja, već
zato što više nisam bila kod kuće. A onda sam stvarno nestao trideset i sedam godina. '

'Sve je to malo slučajno, zar ne?', Suprotstavila se Mary-Kate. ‘Mislim, cijela ova obitelj koja misli da sam
s njima na neki način povezana, ali zapravo ste vi zapravo ta koja je nestala sestra.’

‘Da’, uzdahnula sam, «ali zasad predlažem da zaboravimo sve na njih. Pokušajmo i zapravo uživajmo nas
troje što smo ovdje dolje u ovom lijepom dijelu svijeta i ponovno upoznajmo svoju obitelj. '

‘Hoćeš li reći svojoj braći i sestrama, mama?’ Pitao je Jack. ‘O tome da ste padobranom skočili u njihovu
obitelj?’

‘Ne’, rekao sam s iznenađujućom sigurnošću. ‘Ne vjerujem da hoću.’

Ostatak dana troje smo proveli vozeći se uz obalu, a zatim uživajući u opuštenom kasnom ručku u baru
Hayes s pogledom na zaljev Glandore koji je izgledao gotovo mediteranski. Vratili smo se kroz selo
Castlefreke, gdje je uništeni dvorac stajao u svojoj gustoj šumi, i prepričavao sam priče o duhovima koje
su mi o tome pričali moji roditelji. Idući obilaznicom uz obalu, pronašli smo sićušnu napuštenu uvalu u
blizini sela zvanog Ardfield, i oboje moje djece odmah su obukli plivačku opremu i otrčali u zaleđeno
hladno more.

‘Uđi, mama! Voda je fantastična! '

Lijeno sam odmahnula glavom i legla na kamenčiće gledajući prema suncu koje se tako milostivo rijetko
pojavljivalo. Nikad nisam rekao svojoj djeci da ne znam plivati i da sam se odvratno bojao oceana, kao
mnogi Irci iz moje generacije. Ali toliko toga što je bilo tada nije bilo sada, a nakon stotina godina
stagnacije, činilo se da se Irska izmišlja na svaki način. Činilo se da su se masovno siromaštvo i
uskraćenost koje sam poznavao dok sam bio mlađi znatno smanjili. Katolička crkva - tako velik dio mog
odgoja - izgubila je svoj kandžasti stisak, a tvrda granica između sjevera i juga pala je nakon potpisivanja
Sporazuma o Velikom petku 1998. godine. Za sporazum je čak izglasano referendum širom Irske. I -
uglavnom - održao se deset godina.

Uzeo sam kamenčić pokraj sebe i, sjedeći, stisnuo ga u obje ruke. Tko god ja stvarno bio, nije bilo sumnje
da sam se rodio ovdje na ovoj zemlji. U dobru ili zlu, postojao je velik dio mene koji bi uvijek pripadao
upravo ovdje, na ovom prekrasnom, ali problematičnom otoku.

'Moram znati što mu se dogodilo prije nego što odem', promrmljala sam. Tada sam vidio svoju djecu
kako trče prema meni, pa sam sakupio njihove ručnike i krenuo im u susret.

Natrag u kolibi Inchydoney, dok su djeca odlazila potražiti vruće čokolade u pub, pitala sam recepcionara
mogu li posuditi telefonski imenik. Odnio sam ga do jedne od udobnih sofe i drhtavim rukama pronašao
‘N’.

N-o. . . N-o-f. . . N-o-g. . . N-o-i. . .

Moj je prst sletio na jedan i jedini navedeni ‘Noiro’. A početno je bilo ‘H’.
Srce mi je ubrzano kucalo, napisala sam broj i adresu. ‘Ballinhassig’, rekao sam u sebi, ime mi je zvučalo
poznato. Vraćajući telefonski imenik natrag recepcionaru, pitao sam je zna li gdje je Ballinhassig.

'Naravno', to je malo selo - pa, čak ni selo - s ove strane aerodroma u Corku. Evo sad. ’Žena, čija je
značka s imenom govorila da se zove Jane, uzela je kartu zapadnog Corka i istaknula je.

'Hvala puno.'

Zatim sam otišao u pub pridružiti se svojoj djeci i popiti šalicu čaja.

'MK i ja smo razmišljali da bismo se mogli popeti do Cork Cityja i sutra ujutro razgledati je li to u redu s
tobom, mama', rekao je Jack. 'Ide li fancy?'

'Može biti. Zapravo postoji prijatelj kojeg želim posjetiti i koji živi u blizini. Nazvat ću je, onda vas dvojicu
mogu odvesti u grad i otići je vidjeti. U redu?'

Oboje su kimnuli i tada smo svi otišli gore u svoje sobe da se osvježimo prije večere. Izvadivši papir iz
torbice, sjeo sam na svoj krevet i nervozno ga položio kraj telefona. Dok sam podizao slušalicu da biram
broj Helen Noiro, vidio sam da mi se ruke tresu.

Vjerojatno neće ni odgovoriti, rekao sam sebi. Ali ženski glas je to učinio, nakon samo dva zvona.

'Zdravo?'

‘Oh, ovaj, bok’, odgovorila sam, poželjevši da sam uvježbala ono što ću reći. ‘Je li to Helen?’

‘Doista je. Tko govori? '

‘Zovem se Mary McDougal, ali možda ćete me se sjećati kao Merry O’Reilly. Živjeli smo prilično blizu
jedno drugome kad smo bili mlađi. ’Na liniji je nastala stanka prije nego što je Helen odgovorila.
‘Sjećam te se, naravno. Što mogu učiniti za vas? ’

‘Pa, već sam dugo u inozemstvu i gledam gore. . . stari prijatelji. Dolazim sutra ujutro u grad i pitao sam
se mogu li navratiti? '

'Sutra ujutro . . . Sačekajte dok provjerim nešto. . . U redu, moram izaći iz kuće do podneva. Može
jedanaest? '

'To zvuči savršeno.'

'Veličanstven. Ako vozite, to je lako pronaći; dok se spuštate iz Corka pored aerodroma i ulazite u selo,
potražite garažu s lijeve strane. Ja sam bijeli bungalov do njega. '

‘Dobro, Helen, hoću. Hvala na tome, vidimo se sutra. Zbogom.'

Odložio sam slušalicu i napišao upute ispod adrese. Nisam znala što sam očekivala, ali to nije bila ležerna
reakcija koju mi je Helen upravo dala.

Možda nije ni znala što se dogodilo između mene i njezina brata. Ili je možda i mislila i mislila sam da
sam samo djevojka iz prošlosti koju je Bobby davno zaboravio.

‘Možda se skrasio i oženjen s nekolicinom djece’, promrmljala sam u sebi ustajući, nanijela malo ruža i
napustila sobu kako bih otišla večerati.

Odbacivši djecu u središte Corka sljedećeg jutra, krenuo sam natrag prema aerodromu. Dok smo prolazili
kroz selo Ballinhassig na putu do tamo, osvrnuo sam se i primijetio garažu koju je Helen spomenula. Nije
prošlo više od dvadeset minuta prije nego što se vratio u vidokrug.

U susjedstvu je bio mali, bijelo obojeni bungalov, a ja sam se zaustavio u pogonu koji je imao pokušaj
uređenja vrta s jedne strane.
Isključivši motor, odjednom sam poželio da je netko sa mnom. Što ako je Bobby stvarno živio sa
sestrom? Što ako je bio u ovom neopisivom bungalovu i došao po mene, a zatim mi pridržao pištolj u
grlu. . .

Brzo sam poslaomoleći moleći za zaštitu, a zatim otvorio vrata automobila i odšetao do prednjeg ulaza.
Pokušao sam sa zvonom, ali nije uspjelo, pa sam umjesto toga pokucao. Nekoliko sekundi kasnije, na
vrata se otvorila žena odjevena u pametno tamnoplavo odijelo, sjajne tamne kose ošišane u bob i
savršene šminke.

‘Bok, Merry. . . Svi su vas tako zvali u stara vremena, zar ne? ’Rekla je dok me uvodila kroz vrata.

'Jesu, da, i još uvijek rade.'

‘Uđite u kuhinju. Želite li kavu ili čaj? '

‘Čaša vode dobro će mi doći’, rekla sam sjedajući za mali stol. Kuhinja je bila neopisiva poput bungalova i
ni približno pametna kao njezin stanovnik.

‘Pa, što te dovodi u ove dijelove nakon toliko vremena?’, Pitala je Helen dok je sipala kavu iz stroja u
šalicu i došla sjesti kraj mene, pružajući mi čašu vode iz slavine.

'Mislio sam da je vrijeme da posjetim neke prijatelje i obitelj. I dobro . . . ’Iznio sam obiteljsko stablo koje
mi je Katie dala. Odlučio sam da bi obiteljska veza između nas trebala biti početni izgovor za moj posjet.

‘Ah, nemojte mi reći da živite u Americi i htjeli ste se vratiti kako biste istražili svoje korijene? Dobrih
nekoliko turista koji prođu kroz duty-free trgovinu je nakon toga. '

‘Tu radite?’

‘Doista je. Radim sve promocije za njih, poput dijeljenja degustatora viskija ili dijelova novog lokalnog
sira koji prodajemo - slegnula je ramenima. 'Uživam i nakon što sam i tamo upoznao neke zanimljive
ljude. Pa, što mi imaš pokazati? '
‘Možda to već znate, ali izgleda da smo dijelili iste bake i djedove.’

‘Da, rekla mi je mama prije nego što je umrla. Rekla je da su tvoja mama i moj otac polubrat i sestra. '

‘Bili su.’ Okrenuo sam drvo i pokazao na Nuala i Christyna imena. ‘Ako slijedite drvo, tu su tatini roditelji i
vi ste. I Bobby. '

Helenini sjajni nokti trasirali su put niz drvo.

‘Znači da smo rođaci. Pazite, nije iznenađujuće, zar ne? Svatko je u tom području nečiji rođak. '

‘Samo sam jednom vidio tračak Nuale, moje - naše - bake. I to na dan sprovoda moje majke kad sam
imala jedanaest godina. Nuala i Hannah su se otuđile. '

‘Oh, znam sve o tome. Puno smo vidjeli o baki Nuali kad smo bili mlađi ', rekla je Helen. 'Ona i djed
Christy uvijek su bili gore u našoj vikendici i pjevali stare fenijske pjesme. Kad je umro, a onda i moj otac,
baka je došla živjeti s nama. Kakvim je teretom čavrljanja ispunila Bobbyjevu glavu - uzdahnula je.
‘Sjećate se onih šetnji kući iz škole.’

'Imam', rekao sam, jedva vjerujući da smo tako brzo prešli na ovu temu.

‘Bi li se dobro sjećao kad bih rekao da ste bili na Trinity Collegeu, dok je Bobby bio na University Collegeu
u Dublinu?’

‘Ti bi bio’, kimnuo sam glavom.

‘A nije li ti uvijek bio drag?’

‘Da’, rekao sam osjećajući se ljubavnicom podcjenjivanja. ‘Hm, kako je on?’

‘Pa, to je pomalo priča, ali sigurno, već biste znali da se na fakultetu pomiješao s republikanskom
gomilom?’

'Ja bih, da.'

‘Isuse, otrov u njemu i stvari s kojima je nekada izlazio. . . ’Helen me uputila izravnim pogledom. ‘Sjećate
li se kako se naljutio? Bio je toliko strastven prema "uzroku", kako ga je nazvao. '

‘Je li mrtav, Helen?’ Pitao sam, ne mogavši više podnijeti neizvjesnost. 'Govorite o njemu kao da je u
prošlosti.'

‘Ne, nije mrtav ili barem nije napustio ovu zemlju. Ali da budem iskren, mogao je i učiniti. Mislio sam da
ste bili u Dublinu početkom sedamdesetih? Sigurno biste čuli? '

'Napustio sam Irsku i otišao u inozemstvo 1971. Bobby mi je rekao da ide na prosvjede u Belfastu sa
sjevernim katolicima.

Čak sam čuo priču da je štitio privremenog IRA-a dok je bježao u Dublinu. '

Helen me nesigurno pogledala, a zatim uzdahnula. ‘Slušajte sad, to nije tema o kojoj bih želio razgovarati
sa bilo kime, već kad vidim da ste obitelj. . . Cekaj tu.'

Jesam, jer čak i da mi je rekla da odem, ne bih mogao. Posvuda sam se osjećao slabo, i premda mi je
tijelo bilo mirno, osjećao sam kako mi krv curi žilama.

‘Eto, pročitajte to’, rekla je kad se vratila i pružila mi list papira.

Vidio sam da je to stranica fotokopirana iz starih novina, datirana u ožujku 1972.

STUDENT UCD-a ZATVOREN ZA ARSON U PROTESTANTNOJ KUĆI

Bobby Noiro, dvadeset dvogodišnji student irske politike na UCD-u, osuđen je na tri godine zatvora zbog
pokušaja spaljivanja kuće u Drumcondri. Rekavši sudu da je bio član Privremene IRA-e, g. Noiro se
izjasnio krivim za podmetanje požara. U to vrijeme kuća nije bila naseljena.

Tijekom izricanja presude, gospodin Noiro morao je biti suzdržan dok se pokušavao osloboditi stražara.
Tijekom borbe izvikivao je slogane IRA-e i prijetio vodećim članovima DUP-a Demokratske unionističke
stranke.

Kad ga je osudio, gospodin sudac Finton McNalley rekao je da uzima u obzir Noirovu mladost i činjenicu
da je možda biopod utjecajem njegove vršnjačke skupine.

Sudac McNalley također je naveo činjenicu da u požaru nitko nije ozlijeđen. Privremena IRA negirala je
bilo kakav dio napada.

‘Helen. . . ’Podignuo sam pogled prema njoj. ‘Ne znam što bih rekao.’

‘Iznenađuje li vas?’

‘Ako sam iskren, ne. Je li pušten nakon svoje tri godine? '

‘Pa, kad ga je Mammy prvi put posjetila u zatvoru, vratila se u komadima, plačući u kantama. Rekao je da
je Bobby buncao i buncao, a stražari su ga morali odvesti. "Nije mu dobro u glavi, kao tvoj tata", sjećam
se kako je rekla. I sigurno je - uzdahnula je Helen - u zatvoru izazvao toliko svađe da su ga prebacili u
zatvor visoke sigurnosti gdje bi mogao biti bolje kontroliran. Kad je pušten, pokušali su ga ponovno
predstaviti društvu, ali optužio je jednog od muškaraca na pola puta da je "gad Proddy" i pokušao ga
zadaviti. Nakon toga, procijenjen je i dijagnosticirana paranoična shizofrenija. Premješten je u
psihijatrijsku bolnicu u Portlaoiseu 1978. Nikad nije izašao ', rekla je mrko,' a niti će. Nakon što je
Mammy umrla, popela sam se k njemu. Nisam sigurna da me prepoznao, Merry. Sjedio je tamo i plakao
poput bebe. '

‘Ja. . . Tako mi je žao, Helen. '

'Ispada da ludilo teče u obitelji. To nećete znati, ali Cathal, naš otac, počinio je samoubojstvo; zapalio je
našu staju, a zatim se objesio u njoj. Mammy mi je također rekla da je i naš stric Colin - Christyin brat -
bio jako lud i završio u azilu. Zbog toga je Christy došao živjeti na farmu nakon što je njegova mamica
umrla od gripe i odrasla s Nualom i njezinom braćom i sestrama. '

‘Bobby mi je rekao da je tvoj otac umro u požaru staje, nesreća’, disala sam. ‘Možda mu je tako rekla
tvoja mamica.’

‘Da, oboje smo bili, Merry, iako sam bila samo beba kad se to dogodilo. Je li Bobby ikad. . . kako mogu
ovo staviti? Povrijediti ili prijetiti? '

‘Jeste, da’, rekao sam, a riječi su iz mene izašle poput stijene koja je zadržala rijeku osjećaja. ‘Otkrio je za.
. . nešto što sam učinio a što on nije odobravao. Imao je pištolj Helen za koji je rekao da mu ga je dala
privremena IRA. Stavio mi ga je pod grlo. . . i. . . i rekao da ako nastavim viđati ovog dječaka koji mu se
nije svidio, htio bi ga dobiti i cijelu moju obitelj od ljudi koje je poznavao u njegovoj terorističkoj
organizaciji. '

‘I vjerovali ste mu?’

‘Naravno da jesam, Helen! Tada su Nevolje tek počinjale. Napetost je bila velika u Dublinu i znao sam
koliko je Bobby strastven prema tome što je Sjever vraćen u Republiku Irsku i njegov bijes zbog načina na
koji se prema katolicima postupalo preko granice. Pridružio se jednoj od radikalnijih studentskih grupa
na UCD-u i uvijek me tražio da pođem s njim na njegove prosvjede. '

‘Merry, mislim da je sigurno koristio stari pištolj koji je pripadao Finnu, prvom suprugu naše bake Nuale.
Čuvala ga je i proslijedila našem ocu, Cathalu. Kad je počinio samoubojstvo, to je prešlo u Bobbyjeve
ruke. Dakle, pretpostavljam da vas nije lagao ako je rekao da mu je to dala IRA, ali sigurno nije bilo
tijekom nedavnih Nevolja. 'Dvadeset devedeset godina, Merry, i sumnjam da ga je Bobby znao napuniti,
a kamoli otpustiti.'

‘Jesi li sigurna, Helen? Kunem se da je bio umiješan u ono što se u to vrijeme događalo. '

‘Kao student buntovnik, možda, ali ne više. Da je bio, privremena IRA bila bi s velikim ponosom objavivši
da su odgovorne za paljenje te protestantske kuće u Dublinu. Kad sam došao podržati Mammyja tijekom
suđenja, upoznao sam jednog od njegovih prijatelja s UCD-a. Otišli smo na razgovor i Con mi je rekao da
su svi koji su ga poznavali bili zabrinuti za njegovo mentalno stanje. Izgubio je djevojku; Sad shvaćam da
je možda mislio na tebe. . .? ’

‘Ja. . . Mislim da vjerojatno jest, ali, Helen, nikad nisam bila "njegova djevojka". Mislim, Bobby je bio
prijatelj iz djetinjstva ’, uzdahnula sam,‘ ali kamo god sam išla činilo se da je on tamo. Moja prijateljica
Bridget znala ga je zvati mojim stalkerom. '

'To bi bio Bobby, u redu', rekla je Helen. 'Imao bi fiksacije i vjerovao bi da ste vi njegova djevojka i da je
on dio Privremene IRA-e. Ali sve mu je bilo u mislima, Merry, i kako su mi rekli psihijatri s kojima sam
razgovarao, to je bio dio zabluda. '

'Nikad, nikada mu nisam dao bilo kakav znak da želim biti s njim na romantičan način, Helen, kunem se',
rekao sam, ispijajući suze. ‘Ali ne bi prihvatio ne kao odgovor. A onda kad je saznao za mene i mog dečka
i da je protestant, rekao je da će ubiti nas i naše obitelji. Tako sam napustio Irsku i otišao u inozemstvo.
Od tada živim u strahu, jer rekao mi je da će me on i njegovi prijatelji loviti gdje god bih se pokušao
sakriti. '

'Odlazak je vjerojatno bio razuman posao', kimnula je Helen. 'Nije bilo sumnje da je Bobby bio nasilan
čovjek kad je bio u rukama jedne od svojih epizoda. Ali što se tiče njegovih IRA terorističkih prijatelja koji
vas love - ’sve gluposti. Njegov prijatelj Con to je potvrdio. Kad je policija obavila razgovor s jednim
oPrave privremene mafije IRA-e nakon požara, zakleo se slijep da nikad nije ni čuo za Bobbyja Noira.
’Otpila je gutljaj kave, sa suosjećanjem u očima. ‘Dakle, otišli ste, ali što je s vašim dečkom? On je bio
protestant i sve to - to je Bobbyju bilo poput crvene krpe za bika. '

Kamenica mi se opet smjestila u trbuhu i jedva sam mogao govoriti. ‘Izgubili smo kontakt’, uspio sam, jer
to je bila druga priča. 'Udala sam se za nekoga drugoga i bila sam sretna na Novom Zelandu.'

‘Ah, dobro je što si našla dom i muža’, rekla je Helen. ‘Eto, Merry, imaš puno pravo biti uzrujana’, rekla je
pružajući ruku da stavi ruku na moju. ‘’ Bilo je strašno ono kroz što vas je Bobby prošao ’, nastavila je,‘ ali
znakovi su uvijek bili tu, zar ne? Kao i u svim onim šetnjama kući, jurio bi poput luđaka preko polja ispred
nas, sakriti se u jarku, a onda bi, dok smo prolazili, izvikivao i vikao: „Bang! Mrtav si!" ’Bila je to igra iz
djetinjstva koja je postala opsesija za cijeli život, potaknuta našom bakom i svim njezinim pričama o ratu.
Ne idem ga često posjetiti, ali sada je Mammy mrtva, to sam ja koja izvješća dobivam iz bolnice. I dalje
govori o revoluciji, kao da je dio nje. . . ’Na trenutak je zatvorila oči i duboko sam udahnula, jednostavno
drago što sam s nekim tko je točno razumio tko je zapravo osoba koja me toliko dugo proganja.

‘Je li ti naudio, Helen?’

‘Ne, hvala Bogu, nije, ali naučio sam iz kolijevke biti nevidljiv. Da je bio u nekoj svojoj ćudi, skinula bih se i
sakrila. Mammy je i mene zaštitila; kakav je užasan život imala, što s tatom koji nije bio u glavi, a onda sa
sinom. Sjećam se da je rekla. . . ’

'Što?'

‘Pa, kako bi se uzrujala što tvoja mama, Maggie, nije došla na tatin sprovod. Ipak joj je bio polubrat -
Nualin sin s Christy. Pretpostavljam da je to razlog zbog kojeg nam nikada nije bilo dozvoljeno da se
približimo Cross Farmu. '

‘Članovi obitelji koji se nisu pojavili na sprovodima izazvali su puno tuge u našoj obitelji’, uzdahnula sam.

‘Slušaj sad, Merry’, rekla je Helen, ‘moram uskoro krenuti - moja smjena u zračnoj luci započinje u jedan
- ali biste li se mogli vratiti i vidjeti me? Rado ću vam odgovoriti na još pitanja na koja možda mislite. '

‘To je jako lijepo od tebe, Helen, i ne mogu ti zahvaliti što si tako otvorena i iskrena prema meni.’

‘Što se tu može lagati? Sve ove godine živite u strahu, misleći da su vas istinski teroristi tražili, i da,
Bobby vam je tada bio prijetnja, ali da ste barem znali da je godinu dana kasnije zaključan i da će takav i
ostati do kraja života. . . ’

‘To bi napravilo ogromnu razliku.’ Dala sam Helen tračak osmijeha.

'Ne bih znala da je on krenuo za vama, ali preselila sam se u Cork City nakon što je mama umrla', rekla je.
'Htio sam započeti novi početak. Znate kako je ’, dodala je dok smo odlazili do vrata.

‘Imam. Dakle, živiš ovdje sam? ’Pitao sam.

'Ja to znam, i to sam sasvim u redu. Imam način da odaberem pogrešnog kolegu, ali sada sam svoj posao,
svoje djevojke i svoju neovisnost. Ti se sada čuvaj, Merry, i zvoni mi ako ti nešto zatreba. ’Kratko me je,
ali čvrsto zagrlila.
'Hoću, i hvala milijunu, Helen.'

Prišao sam do automobila na klimavim nogama i teško sjeo za volan.

Bobby je sigurno iza rešetaka, Merry. Nikad te više ne može ozlijediti, rekao sam sebi. Sve te godine
nikada vas nije mogao povrijediti, a sve što vam je rekao plod je njegove mašte. . .

Usmjerio sam automobil iz pogona, a zatim krenuo prvom trakom koju sam vidio. Parkirajući svoj
automobil između dva velika polja, popeo sam se preko ograde i brzo i teško koračao između krava na
ispaši. Kiša je prijetila, a sivi oblaci visjeli su nisko iznad njih, ali ja sam sjeo na grubu travu i počeo jecati.

Gotovo je, Merry, stvarno je gotovo. . . Nikad te više ne može ozlijediti. Sigurni ste, sigurni ste. . .

Trebalo mi je puno vremena da izviknem svu napetost, nakon što sam je zadržao dugih trideset i sedam
godina. Pomislila sam na sve što je zbog toga izgubljeno. . .

‘I našla’, šapnula sam, razmišljajući o svojoj voljenoj djeci i dragom, dragom Jocku, koji me pomeo u
svoje sposobno naručje i stavio pokrivač sigurnosti i ljubavi oko sebe.

Gledajući na sat, vidio sam da je skoro jedan sat i zakasnio sam s djecom na ručak. ‘Djeco!’ Promrmljala
sam u sebi dok sam se četkala i krenula prema autu. ‘Jackova trideset i dva, zaboga!’

Odlučivši da je sada stvarno velik dječak i da je savršeno sposoban vratiti ih oboje taksijem u hotel,
nazvao sam ga i rekao da imam migrenu - što nije bila laž dok mi je glava lupala - i polako se odvezao
natrag Clonakiltyju. Kad sam prošao pokraj Bandona, vidio sam skretanje za Timoleagu i nagonski ga
prihvatio. Negdje sam želio ići.

Zavukao sam se kroz poznate ulice i parkirao automobil pokraj crkve. Bila je to ogromna zgrada za tako
malo selo i nešto se kretalo u malenoj kamenoj protestantskoj crkvi odmah ispod nje izatim ruševine
franjevačkog samostana koji su stajali ravno u vodi.
‘Kakva patnja proizlazi iz razlika u načinu na koji smo štovali svoga Boga’, rekao sam naglas. Tada sam
ušao u crkvu u kojoj sam se svake nedjelje molio i misio i vidio majku kako leži u svom lijesu.

Prolazeći prolazom, genuflektirao sam i automatski prekrižio oltar, a zatim se okrenuo udesno gdje je
stajao okvir pun zavjetnih svijeća, čiji je plamen treperao u propuhu provlačeći se kroz stare prozore. Kad
god bih se vratio iz internata, uvijek bih se tješio paljenjem jednog za svoju majku. Danas sam učinio isto,
a zatim sam spustio još nekoliko centi u kutiju dok sam palio još jedan za Bobbyja.

Opraštam ti, Bobby Noiro, zbog svega što si me prošao. Žao mi je zbog vaše neprestane patnje.

Tada sam upalio jedan za Jocka. Rođenjem je bio protestant, potječući iz škotskog prezbiterijanskog
porijekla. Vjenčali smo se u Crkvi dobrog pastira uz jezero Tekapo, ispod veličanstvene planine Cook. Bila
je međukonfesionalna i na vrata je dočekivala ljude svih vjera. Tada sam teško mogao vjerovati da takvo
što postoji, ali činjenica da je to učinilo dan je učinila još ljepšim. Pozvali smo malu grupu prijatelja i
Jockovu dragu i gostoljubivu obitelj, a ceremonija je bila jednostavna, ali lijepa. Poslije je bila zabava uz
piće na terasi hotela Hermitage, gdje smo se prvi put sreli i surađivali.

Otišao sam sjesti na jednu klupu i savio glavu u molitvi.

‘Dragi Bože, daj mi snage da više ne živim u strahu i da budem iskren sa svojom djecom. . . ’

Na kraju sam izašao na crkveno groblje, gdje su pokopane generacije obitelji za koju sam vjerovao da je
moja rodom. Otišao sam do majčina groba i kleknuo na travu. Vidio sam da je sprej divljeg cvijeća bio
smješten u vazi i pretpostavio da je to jedna od mojih sestara ili braće. Pokraj nje je bio grob moga oca,
kamen manje vremenski utjecaj.

‘Mamice’, šapnula sam, ‘znam sve što si učinila za mene i koliko si me voljela, iako nisam bila tvoja krv.
Nedostaješ mi.'

Lutajući po linijama vidio sam grobove Hannah i njezinog supruga Ryana, zatim Nuala. Moja je baka bila
uhapšena zajedno s Christy i ostatkom našeg klana, a ne sa svojim voljenim Fincem u Clogaghu. Poslao
sam molitvu, nadajući se da su svi počivali u miru.
Nakon vijuganja obiteljskim grobnicama, potražio sam nadgrobni spomenik oca O’Briena, ali ga nisam
uspio pronaći. Na kraju sam se odvezao kući, a moj se um osjećao neobično prazan. Možda dopuštajući
sebi da priznam traumu kroz koju sam prošao i njene fizičke i mentalne učinke na mene tijekom
desetljeća, sada bih napokon mogao početi zacjeljivati.

‘Nema više tajni, Merry. . . ’Rekao sam sebi kad sam stigao u hotel, parkirao automobil i ušao unutra.
Zabilješka u mojoj golubari javila mi je da su se djeca već vratila iz Corka. Popeo sam se u svoju sobu i
spustio prst viskija. Bilo je i vrijeme. Pozvavši Mary-Kate i Jacka u moju sobu, zatvorio sam vrata za nama
trojicom.

‘Što ima, mama? Izgledaš vrlo ozbiljno ’, pitao je Jack kad sam naznačio da bi oboje trebali sjesti.

'Osjećam to. Jutros sam otišao posjetiti nekoga, a nakon što sam razgovarao s njom, odlučio sam da, pa,
moram vam reći nešto više o svojoj prošlosti. '

‘Što god bilo, mama, ne brini, razumjet ćemo. Nećemo, Jacko? ’Rekla je Mary-Kate.

'Naravno da hoćemo', Jack mi se ohrabrujuće nasmiješio. ‘Ma daj, mama, nastavi s tim.’

Tako sam im ispričao priču o Bobbyju Noiru i o tome kako je došao do univerzije u Dublinu dok sam ja
bio u Trinityju.

‘Trojstvo je bilo, i još uvijek je, protestantsko sveučilište, a Sveučilišni koledž je bio katolički’, objasnio
sam. ‘Ovih dana, naravno, to uopće nije važno, ali tada, kad je počinjalo ono što su Irci oduvijek nazivali„
nevolje “, bilo je puno važno. Pogotovo nekome poput Bobbyja Noira, koji je odrastao u kućanstvu s
unutarnjom mržnjom prema Britancima i onome što su on i mnogi irski republikanci vidjeli kao krađu
Sjeverne Irske za svoje protestantske građane. Katolici koji su na kraju zapeli preko granice na sjeveru
često nisu bili dobro tretirani i uvijek su bili posljednji u redu za novo stanovanje i bilo koji posao koji se
nudi. ’Zastao sam, boreći se da pojednostavim tako veliku priču. 'U svakom slučaju, jako sam se dobro
smjestio na sveučilište i apsolutno ga volio - što s Ambroseom koji je tamo predavao klasiku, a i ja,
proučavajući isti predmet, bilo bi ono što biste vas dvoje nazvali nesmetanim da ga slijedim u stopu.
Međutim, Bobby nije odobrio - mislim da sam vam ga spomenuo dok sam pričao priču o svom
djetinjstvu u West Corku, Jack. '

'Jesi. Zvučao je kao stvarno čudno dijete. '

Tada sam im rekao što se dogodilo u Dublinu.

‘Sve ove godine živjela sam u strahu da će me pronaći ili poslati svoje prijatelje u IRA-u da me love. Znam
da zvuči smiješno, ali bio je zastrašujući ’, progutala sam. ‘I kao što sam vam rekao, zatvoren je zbog
paljenja kuće protestantske obitelji. Pa, zato sam otišaoIrska i završila na Novom Zelandu. '

Mary-Kate je došla i sjela kraj mene na rub kreveta na kojem sam sjedila i zagrlila me.

‘Sigurno ti je bilo užasno, misleći da ga je on svih ovih godina progonio, ali sad je gotovo, mama. Nikad ti
više ne može nauditi, zar ne? '

‘Ne, ne može. Danas prvi put to zapravo znam. '

‘Zašto nam ništa od ovoga niste prije rekli?’, Pitao je Jack.

‘Budimo iskreni, čak i da jesam, biste li bili zainteresirani za slušanje? Je li neko dijete doista
zainteresirano da čuje priče o prošlosti svojih roditelja? Nekad sam mrzio kad je Bobby pričao o irskoj
revoluciji, pjevajući te fenijske pjesme. Moji mama i tata nikada nisu ništa rekli o svojoj prošlosti zbog
obiteljskog raskola. '

‘Kakav obiteljski razdor?’ Pitao je Jack.

Sad sam bila jako umorna. ‘Dugačka je to priča, koju ako ste zainteresirani, rado vam kažem jednog
dana. Međutim, sutra ujutro spremam vas oboje u centar Michael Collins u Castleview. U najmanju ruku
možete saznati o lokalnom junaku koji je izvorno Irsku pustio iz stiska Britanaca. '

Mary-Kate je zakolutala očima, što me nasmijalo.

‘Vidiš?’ Rekao sam. ‘Nisi zainteresiran. Ali kako je imao velikog utjecaja na moj vlastiti odgoj i daljnji
život, morat ćete to trpjeti nekoliko sati. '
‘Je li to bio heroj Michaela Collinsa Bobbyja Noira?’

'Zapravo, Jack, upravo suprotno. U svakom slučaju, idemo nešto pojesti, zar ne? Umirem od gladi.'

Kad sam se vratio u sobu, vidio sam kako mi na telefonu svijetli lampica s porukama. Bilo je to od Katie,
samo me pitala kako sam prošla, pokušavajući ući u trag "tvojoj prijateljici", kako je rekla.

Nazvao sam njezin broj mobitela i ona se javila na drugom zvonu. ‘Pa?’ Rekla je.

‘Reći ću vam kad se vidimo, ali dobra vijest je da, iako Bobby nije mrtav, sigurno više nikada neće doći za
mnom.’

‘Onda sam tako sretna zbog tebe, Merry. Sigurno sada osjećate priličnu težinu s ramena. '

‘Oh, znam, Katie, da. Također, dok ste tamo, danas popodne skočio sam do crkve u Timoleagueu i lutao
oko obiteljskih grobova. Tada sam potražio oca O’Briena, ali nisam ga mogao pronaći. Znate li što mu se
dogodilo? ’

‘Doista, Merry. Zapravo sam ga vidio tek danas popodne. '

'Što?! Kako?'

‘Živi u domu za stare u Clonakiltyju gdje ja radim. Nikad se nije maknuo iz svoje župe u Timolei, iako
znam da su mu davali ponude za unapređenje. U svakom slučaju, napokon je zaključio da mu se predugo
u zubu nastavlja, a povukao se prije pet godina kada je napunio osamdeset. Sjetit ćete se onog vrelog
starog prezbiterija u kojem je živio, pa je prije godinu dana, unatoč prosvjedima, mogao brinuti o sebi i
htio je umrijeti u vlastitom krevetu, doveden je k nama. Želite li ga vidjeti? ’

‘Oh, Katie, voljela bih ga vidjeti! Je li on . . . sve tamo? '

‘Misliš, ima li sve svoje klikere? Zna, to je samo njegovo tijelo nakon što ga je iznevjerilo. Rešen
artritisom, on je, Bog ga blagoslovio, iz svih tih godina života u toj kući, ne bih se trebao čuditi. Izgradili
su novi za sljedećeg svećenika, koji je zaštićen od onog zlog vjetra koji je zveckao kroz stakla. '

‘Tada ću ga posjetiti sutra ujutro.’

‘Veliki posao. Ja sam kod Johna i Sinéada, u nedjelju pečem za obiteljsku šminku. '

'Katie, molim te, nema potrebe da svi rade puno problema.'

'' Nema problema. Obiteljsko okupljanje ionako je već trebalo, a bit će dovoljno mjesta za svu djecu da
trče vani. '

‘Prognoza je za kišu sutra.’

'Ah, sigurno je, ali' barem će biti topla kiša. '

‘Oh, netom prije nego što kreneš, pitala sam se bih li mogla pozvati Helen Noiro na zabavu. Mislim, ona
je u rodu s nama i— ’

‘’ To je sjajna ideja, Merry. Doviđenja. Moram otići provjeriti svoju pitu. '

Prišavši da navučem svoje zavjese i vidjevši da je na podu lokva vode od kiše koju je vjetar zapuhao,
isključio sam tutnjavu valova. U krevetu sam pokušao pohraniti sve što sam danas naučio, ali bio sam
toliko iscrpljen da sam odmah zaspao.
Dom starih bio je lagan i prozračan, iako se taj posebni bolnički miris dezinficijensa snažno zadržao u
zraku. Zamolio sam Katie na recepciji, a ona je progutala, dajući mi veliki osmijeh i zagrljaj.

'U dnevnoj je sobi, a pogledajte sad, nisam rekao tko mu je posjetitelj. Rekao bih da ga čeka veliko
iznenađenje. Spremni? ’Pitala me dok smo stajali pred vratima.

'Spreman.'

Provukli smo se kroz stolice zauzete starijim muškarcima i ženama koji su sa svojim posjetiteljima
čavrljali ili igrali društvene igre. Katie je pokazala na muškarca koji je gledao kroz prozor.

‘Vidite ga tamo u invalidskim kolicima? Stavio sam ga u kut, tako da vas dvoje možete imati malo
privatnosti. '

Proučavao sam oca O’Briena dok sam mu se približavao. Uvijek je bio zgodan muškarac, dok su moja
mamica i ostatak mladih žena šaputale jedna drugoj. Njegova se gusta glava tamne kose okrenulabijela i
donekle se povukla, ali još uvijek je imao dosta toga. Crte urezane na njegovu licu dale su mu dodatni
zrak gravitacije.

'Oče, evo vašeg posjetitelja', rekla je Katie, uvevši me naprijed. ‘Možda je se sjećate.’

Još uvijek blistave plave oči oca O’Briena gledale su me i polako, pogled u njima mijenjao se od
nezainteresiranosti, do zagonetke, a na kraju i do zaprepaštenja.

‘Merry O’Reilly? Jesi li to ti? ’Zatim je odmahnuo glavom kao da sanja. ‘Naravno, ne može biti’,
promrmljao je u sebi okrećući se od mene.

‘To sam ja, oče. Bila sam Merry O’Reilly, ali sada sam gospođa Merry McDougal. '

Čučnula sam kako bih ga mogla podići, baš kao što sam to činila dok sam bila djevojčica u posjetima
njegovoj kući koji su mi toliko značili. ‘To sam stvarno ja’, nasmiješila sam se, uzimajući ga za ruke.
‘Sretan. . . Merry O’Reilly «, šapnuo je, a ja sam osjetio kako se njegove tople ruke stežu na mojima.

‘Ostavit ću te sada da razgovaram’, rekla je Katie.

Još uvijek stežući ruke, ustao sam. ‘Žao mi je ako sam vas započeo.’

‘Sigurno vam je srce zakucalo brže nego što je to činilo neko vrijeme.’ Nasmiješio mi se, spustio ruke i
pokazao na jednu od plastificiranih stolica. ‘Molim te, privuci mi taj stolac bliže i sjedni.’

Učinio sam to, ispijajući suze dok sam osjećao kako me preplavljuje njegova divna mirna i sigurna bit.
Shvatio sam da me podsjeća na način na koji sam se osjećao prema Jocku: da sam potpuno siguran u
njegovoj nazočnosti.

‘Pa, što te nakon toliko vremena vraća u ove dijelove, Merry?’

‘Bilo je vrijeme da se vratim kući, oče.’

'Da.'

Pogledao me, i u jednom sam se pogledu osjetio kao da zna sve što o meni mora znati. Pretpostavljala
sam da je proveo toliko dugo i razmišljajući i baveći se ljudskom dušom i njezinim složenim osjećajima da
bi mi vjerojatno mogao ući u pamet.

‘Nedovršeni posao?’ Rekao je, potvrđujući moju teoriju.

'Da. Tako sam sretna što vas vidim, oče. Dobro izgledaš. '

‘Vrlo sam dobro, hvala.’ Bacio je ruku po sobi. 'Nažalost, mnogi od tih dragih ljudi nemaju pojma je li to
1948. ili 2008., pa to ne znači uvijek dobar razgovor, ali sve su moje potrebe riješene', brzo je dodao. ‘A
osoblje ovdje je predivno.’
Uslijedila je duga tišina dok smo se oboje trudili znati što reći. Ne bih slutila jesam li mu značila toliko
koliko je on meni oduvijek.

‘Zašto se nikad nisi vratila, Merry? Znam da ste bili u Dublinu, ali ste često posjećivali svoju obitelj ovdje.
A onda odjednom, nisi. '

‘Ne, odselio sam se, oče.’

'Gdje?'

'Novi Zeland.'

"To je daleko", kimnuo je. ‘Je li to bilo zato što ste bili zaljubljeni?’

'Nekako, ali to je jako duga priča.'

‘Najbolji su obično, a mnoge sam čuo u svojoj ispovjedaonici, mogu vam reći. Ali naravno, nikad ne bih ’,
rekao je namignuvši.

'Iz onoga što je Katie rekla, očito je da ste ovdje jako voljeni, oče.'

‘Hvala vam što ste to rekli, i sigurno, imam dosta društva koje me još uvijek dolazi posjetiti ovdje, ali to
nije moj dom. Ah, dobro, ne smijem se žaliti. '

‘Nisi, oče. Razumijem.'

‘Vidite, nemam gdje staviti svoje knjige, a nedostaju mi. Bili su ljubav koju smo dijelili i ja i moj prijatelj
Ambrose. Sjećaš se njega? ’

Pogledao me i cijelo mi se srce gotovo slomilo na pola od čežnje u njegovim očima.

‘Da, oče, da. Gdje su vaše knjige? ’

‘U skladištu u Corku. Nema veze, uvijek imam spremnu dobru knjigu ako mi zatreba. ’Pokazao je prema
niskom stolu između nas i prepoznala sam mali primjerak Biblije u kožnom uvezu bez kojeg nikad nije
bio. ‘Pa, recite mi, jeste li se ikad vjenčali? Imati vlastitu djecu? ’

‘Jesam, i oboje su ovdje sa mnom. Poslao sam ih u posjet centru Michael Collins. Bilo je krajnje vrijeme
da nauče povijest svoje majke. '

‘Taj čovjek i ono što je učinio za Irsku sigurno su bili dio vašeg, Merry. Tužno mi je bilo što sam pokopao
vaše bake Nualu i Hannah. Oboje su se na kraju založili za Božje oproštenje zbog njihove svađe. 'Ovo je
tužna priča.'

'To je. Znam za razdor između njih otkad mi je o tome jučer rekla moja sestra Katie. Napokon razumijem
puno stvari ’, dodala sam,‘ i tako mi je drago što sam se vratila. ’Kolica za čaj donosila su se i činilo se da
je jeka u sobi postajala sve glasnija. Htjela sam mu reći da znam što je učinio za mene svih tih godina kad
sam bila sićušna beba koja je ostala na njegovom pragu. Ali ovo nije bilo mjesto ni vrijeme za pokretanje
takve teme.

‘Kako ste oboje?’ Došla nam je čajnica, sa svojim veselim osmijehom. ‘Čaj ili kava za bilo koga od vas?’

‘Ništa za mene, hvala. Oče O’Brien? ’

‘Ništa, hvala.’

Uslijedila je stanka dok je odvozila kolica i skupili smo misli.

'Volio bih upoznati vašu djecu', rekao je.

‘Siguran sam da se to može dogovoriti, oče. I ja bih voljela da ih upoznate. Ja— ’

Došao je red na Katie da se užurba. 'Je li ovdje sve dobro?'

‘Da’, rekao sam, poželjevši da ona ode i da nam malo mira da nastavimo razgovor za koji sam osjećao da
smo oboje željeli.

‘Jesamžao mi je što vas prekidam, ali vrijeme je za vaš fiziološki trening, oče - nastavila je.

Oči oca O’Briena ispunile su se rezignacijom. ‘Naravno’, rekao je. ‘Možeš li se vratiti drugi put, Merry?
Dovesti svoju djecu? ’

‘Definitivno.’ Ustala sam i nježno ga poljubila u obraz. ‘Vratit ću se, obećavam.’

Prikupio sam djecu ispred centra Michael Collins.

‘Vau, mama,’ rekao je Jack dok je zakopčao sigurnosni pojas i odvezli smo se, ‘toliko sam naučio. Nisam
imao pojma o uskrsnom usponu 1916. godine koji je pokrenuo irsku revoluciju protiv Britanaca. Irska je
napokon postala republika 1949. godine - godine kada ste rođeni! Jeste li znali da?'

'Jesam, da, ali u to vrijeme nisam bio dovoljno star da shvatim njegov značaj.'

'Sad razumijem zašto se toliko Iraca tada ljutilo', dodala je Mary-Kate sa stražnje strane. ‘Jacko i ja smo
polovicu prešli na knjigu i oboje ćemo je pročitati, zar ne?’

'Mi smo. Nisam shvaćala koliko je religija imala ulogu u svemu tome. Nikad uopće ne razmišljamo jesmo
li protestanti ili katolici, zar ne, MK? ’Rekao je Jack. ‘Na Novom Zelandu nije važno.’

‘Pa, ovdje još uvijek ima okorjelih katolika i protestanata s obje strane’, rekao sam.
'Ono što je nevjerojatno je da se svi ovdje čine tako sretni i ljubazni. Nikad ne biste saznali kroz što je
država prošla od ljudi koje upoznate ', komentirala je Mary-Kate. 'Patnja je bila tako užasna - vidio sam
stvari o gladi od krumpira i. . . ’

Slušala sam svoju djecu kako razgovaraju o mojoj domovini i previranjima koja su prošla u prošlosti. I
odjednom osjetio ogroman ponos zbog toga koliko je daleko stiglo otkad sam se rodio.

Vrativši se u svoju sobu u hotelu, sjeo sam na balkon ispijajući šalicu čaja. Pomisao mi je pala na pamet
još od sastanka s ocem O’Brienom.

Pitanje je, je li doista moje mjesto da se miješam?

Pa opet, Merry, proveli ste svoj život skrivajući se iza svog muža i svoje djece, nikad ne donoseći odluke
za sebe. . .

‘Hajde, Merry’, rekao sam si naglas, ‘učini nešto za promjenu’.

Ušao sam unutra, govoreći sebi da je najgore što se moglo dogoditi bilo da će reći ne. Uzevši mobitel,
okrenula sam broj.

Telefon je zazvonio tri ili četiri puta prije nego što se javio. ‘Ambrose Lister ovdje. Tko govori, molim vas?
'

‘Ambrose, to je Merry. Kako si?'

‘Doista dobro, hvala. A ti? ’

'Dobro sam, hvala. Ambrozije. Zapravo, samo sam se pitao jeste li bili zauzeti u sljedećih nekoliko dana? '

‘Mary, lagala bih kad bih rekla da mi je kalendar pun, ali Platon čeka, kao i uvijek.’
'Pitao sam se biste li razmislili o dolasku u West Cork. Ja . . Pa, trebam vašu pomoć. '

‘Zapadni Cork? Ne mislim tako, Mary, dug je put za te stare kosti. '

‘Obećavam ti, Ambrose, stvari su se popravile otkad si se zadnji put vozio ovdje u svojoj svijetlocrvenoj
Bubi’, nasmiješila sam se. ‘To je autocesta ili dvostruka kočija i sigurno asfalt do kraja. A da ti rezerviram
taksi? Ovdje imam čovjeka za kojeg bih siguran da bi bio sretan da dođe po vas. '

‘Mary, radije ne bih, ja—’

‘Ambrose, trebam te. A mi smo smješteni u najdivnijem hotelu s pogledom na plažu Inchydoney. Sjećate
se, one ogromne u blizini Clonakiltyja? '

‘Sjećam se toga, da. I koliba koja je stajala iznad nje. Ne bih rekao da je izgledalo užasno privlačno. '

‘Pa, ovaj hotel je moderan, sa svim objektima koje ste mogli zamisliti. To bi vam također pružilo priliku
da upoznate moju kćer prije nego što se vratimo na Novi Zeland. Molim te, Ambrose, postoji misterij koji
trebam riješiti i samo si ti mogao znati odgovor. '

Sad bih ostao bez municije da ga nagovorim. Na liniji je nastupila stanka. ‘Pa, ako stvarno trebam da
dođem na taj način, moram vjerovati da je to s dobrim razlogom. Kad bi me ovaj taksi preuzeo? ’

‘Još uvijek to moram potvrditi, ali kako bi bilo da kažemo sutra u jedanaest sati ujutro?’

‘I nedvojbeno ću stići na vrijeme po šalicu kakaa prije spavanja.’

‘Gluposti, Ambrose. Trebat će vam najviše tri sata, pa se nadam da ćete stići na vrijeme za popodnevni
čaj, snimljen s prekrasnim pogledom na Atlantik. Rezervirat ću vam lijepu sobu i radujem se vašem
dolasku sutra. '

‘Vrlo dobro, Mary. Vidimo se tad. Moram vam nešto pokloniti što je stiglo ovdje jutros. Za sada ću se
oprostiti. '
Isključivši mobitel, bacio sam ga na krevet, a zatim dao trijumf. Na moja vrata zakucalo je i otišao sam ih
otvoriti.

‘Bok, mama, izgledaš sretno’, rekla je Mary-Kate dok je lutala unutra.

'Osjećam to, zapravo. Ili barem, mislim da znam ’, slegnula sam ramenima. 'Upravo sam učinio nešto za
što se nadam da će život dvoje ljudi koje volim jako poboljšati. Svejedno, jesi li dobro? '

‘Da, dobro sam. Slušaj, mama, upravo sam razgovarala s Jackom i. . . ’

'Što je?'

‘Pa, oboje osjećamo kako bismo trebali dati do znanja Tiggy i njezinim sestrama da sam pronašao svoju
rođenu obitelj. I malo je vjerojatno da sam ja nestala sestra koju traže. '

‘To ne znaš sa sigurnošću, Mary-Kate. Tvoji bi rođeni roditelji mogli imati neke vezeovom njihovom
mrtvom ocu. '

‘Možda, ali poanta je u tome da smatram da bih im barem trebala dati ime svoje rođene mame. Tada
mogu sami istražiti postoji li veza. Očito je da očajnički žele pronaći nestalu sestru kako bi im se mogla
pridružiti na njihovom krstarenju. Hoćete li da ih nazovem? ’

‘Naravno da nije, dušo. Odluka je vaša, a ne moja. '

'Ok hvala. I. . . ’

‘Što je to?’, Pitao sam. Po pogledu u njezinim očima vidio sam da se sprema započeti osjetljivu temu.

‘Bi li vam smetalo da im kažem i da ste i vi posvojeni? Mislim, Jack i ja smo govorili da je smaragdni
prsten izvorno tvoj. . . Mama, nestala sestra bi mogla biti ti. '
‘Sumnjam - sve su te usvojene djevojke sličnih godina kao i ti i Jack. Ne. ’Odmahnula sam glavom.
‘Shvaćam da biste željeli imati vezu s njima, ali na vašu žalost, nisam to.’

‘Dakle, ne smeta vam ako im kažem da ste tada bili usvojeni?’

‘Samo naprijed’, uzdahnula sam. ‘Nije mi važno na ovaj ili onaj način. Žao mi je, dušo, ali kad su uspjeli
pokvariti moju Grand turneju, u stvari, samo želim zaboraviti sve na njih. '

‘Razumijem, mama, ali svejedno hvala. Vidimo se na večeri. '

Uputivši mi isprika, Mary-Kate je napustila moju sobu.

'Imam vijesti', rekla je Ally, stigavši na terasu na kojoj je Maia posluživala brazilsko varivo.

‘Što?’, Pitao je CeCe.

‘To je bila Mary-Kate. Nazvala je da nam kaže da je pronašla svoje rođene roditelje. '

‘Opa, to su vijesti’, zviždala je Chrissie.

'Jeste i nije, jer očito, dok Mary-Kate ne uspostavi odgovarajući kontakt sa svojom majkom, mislim da
nije naše mjesto da započnemo s istragom njezinih roditelja, a ona to neće raditi dok se ne vrati kući u
Novi Zeland.'
'Što će biti daleko nakon krstarenja', rekla je Maia. ‘Sjedni, Ally, prije nego što se hrana ohladi. Možda
bismo, kad bismo mogli stupiti u kontakt s Georgom, barem mogli diskretno raspitati. '

'Ranije sam probao njegov mobitel i on se ne javlja', slegnuo je CeCe. ‘Maia, ovo je ukusno. Hvala, mama
’, dodala je dok je Ma točila vino u čaše žena, a zatim sama sjela.

'Jeste', rekla je Ally. 'Tu je i nešto drugo što mi je Mary-Kate rekla.'

‘Što?’ Pitala je Maia.

‘Rekla mi je da je njezina mama Merry upravo saznala da je i ona posvojena.’

Cijeli stol gledao ju je u potpunoj tišini.

‘Kako to?’ Rekla je Maia. 'Tiggy je rekla da odlaze posjetiti njezinu davno izgubljenu obitelj na
jugozapadu Irske.'

'Mary-Kate nije ulazila u detalje, ali Merry je očito pronađena na pragu svećenika i zamijenila je tek
umrlu bebu.'

'Pravo. Pa, znači li to da bi ona mogla biti ona koja je nestala sestra? ’, Pitala je CeCe.

‘Ali ona je stara, zar ne? Ionako daleko stariji od vas ', istaknula je Chrissie.

'Pazite, Chrissie, Merry i ja smo ovih dana tek sredovječni', nasmiješila se Ma.

'Oprostite, ali znate na što mislim', pocrvenjela je Chrissie.

'Naravno. Ali moramo se sjetiti da je prsten izvorno bio Merry ', dodala je Ma.
‘U pravu si, mama’, dahnula je Ally. ‘Pa, imamo li sada dvije mogućnosti za nestalu sestru?’

‘Možda, ali s dvije Marije, koje su obje posjedovale prsten, moramo razgovarati s Georgom.’ Maia je
otpila gutljaj vode.

‘Dakle, držimo li se svog poziva i ionako imamo Merry i njezino dvoje djece na krstarenju?’, Pitala je Ally
za stolom. 'Mislim, ako je prsten dokaz - a Georg je bio uporan da jest - jedna od njih mora biti nestala
sestra.'

'Ne znam', tiho je rekla Ma. 'Ovo je vrlo velika prilika za sve vas. A ove žene— ’

'I Jack, Mary-Katein brat', stavio je Ally.

‘Pa, njih troje su stranci.’

Oko stola je zavladala tišina dok su djevojke jele i razmišljale.

'Ma je u pravu', rekla je Maia na kraju. 'Pa smo toliko poznavali i voljeli, a oni njega nisu. Bit će to
emocionalno vrijeme za sve. '

‘Znači li to da Chrissie i ostali partneri koji ga nisu poznavali nisu dobrodošli?’, Uzvratio je CeCe.

'Ne budi smešna, CeCe, naravno da je Chrissie dobrodošla, kao i svi partneri vaše djevojke i djeca', rekla
je Ma. 'Na brodu će biti prilična gužva.'

'Barem ima dovoljno mjesta', rekla je Ally. ‘Zbog toga je čamac stvoren, a McDougalsovi su samo kratki
let. Osobno bih volio da dođu. '

Maia je proučavala Ally. ‘Zašto svi ne razmišljamo o tome? Možda sutra nazovemo ostale sestre i vidimo
što će reći? ’
'Tiggy ih je pozvala sve u Dublin i Star je definitivno bio spreman za to kad sam zadnji put razgovarao s
njom', rekao je CeCe.

'Dakle, to ostavlja samo Electru', rekla je Ally.

‘Spavajmo na tome, može?’ Predložila je Maia.

CeCe i Chrissie slijedili su Ma gore nakon večere, dok su se Maia i Ally pozabavile pranjem.

‘U koje vrijeme Floriano slijeće sutra?’, Pitala je Ally svoju sestru.

'On i Valentina sletjet će u Lisabon sutra ujutro. Sve dok uspostavljaju vezu sa Ženevom, što bi trebali,
Christian i ja dolazit ćemo po njih iz zračne luke nakon ručka. '

‘Želite noćnu kapu na terasi?’, Pitala je Ally kad je Maia uključila perilicu posuđa. ‘Mislim da hoćuimam
mali Armagnac - imam ukusa za njega otkako sam se vratio iz Francuske. Vas?'

‘Samo voda bit će u redu. Volim ovdje navečer ’, rekla je Maia kad su sjeli. ‘Uvijek je tako mirno, tiho i
sigurno.’

‘Tek ste prije godinu dana ovdje živjeli puno radno vrijeme. Vidi se sad. '

'Znam. Ally, mogu li te nešto pitati? ’

'Naravno, možete.'

‘Ovaj Jack. . . Dobro ste se slagali s njim, zar ne? '

'Učinio sam. Bio je iskreno drag momak. Mislim, on je još uvijek slobodan i ima trideset godina, pa
možda nešto nije u redu s njim. '

‘Oprostite’, zamjerila joj je Maia. 'Približavam se i srednjim tridesetima i tek sam sada pronašao jednu.'

‘A ja sam svoje pronašao i izgubio ga.’

'Znam . . . ali barem imate Medvjeda. '

‘Znam, a znate što je čudno? Sram me je to vam reći, ali. . . iz nekog razloga, iako sam Jacku rekla da je
izgubio Thea, nisam rekla da sam mu rodila dijete. '

'Pravo. Mislite li da je to možda zato što ste se - podsvjesno, naravno - brinuli da bi ga to moglo
zastrašiti? '

‘Aha, a koliko je to grozno?’ Ally je uzdahnula.

‘Uopće nije grozno. Samo je značilo da vam se sviđa, da postoji veza. '

‘Možda je bilo. Od tada sam definitivno puno razmišljao o njemu, zbog čega se osjećam još više krivim,
kao da izdajem i Thea. '

‘Iz svega što si rekla o njemu, Ally, sigurna sam da bi Theo želio da budeš sretna. To što se dogodilo bilo
je tako strašno, ali i za vas i za Medvjeda u jednom trenutku morate donijeti odluku da ponovno živite.
Molim te, nemoj raditi ono što sam učinio i pogriješiš zatvarajući sebe i svoje srce od ljubavi. Gubio sam
godine zbog Zeda, iako mi je drago što sam barem bio ovdje zbog oca. '

'Da. Značilo je da svi možemo otići i živjeti svoj život, znajući da ste s njim u Atlantidi. '

'Saveznik?'
'Da?'

'Voljeli biste kad bi McDougals došli na krstarenje, zar ne?'

‘Da, premda Jack vjerojatno više nikad neće razgovarati sa mnom nakon što je saznao da nisam postao
čist o tome tko sam.’

'Vjerojatno je već pogodio, nakon što je razgovarao s Tiggy', istaknula je Maia.

‘Možda’, uzdahnula je Ally. 'U svakom slučaju, ne želim razgovarati o tome, da budem iskren.'

'U redu razumijem. Samo bih volio da je Georg bio ovdje i rekao nam koja je od dvije Marys. Jednostavno
je peh što nije dostupan za to. '

‘Pa, nije, a također se morate sjetiti da mi ne kontroliramo ovu situaciju - Mary-Kate i njezina mama jesu.
Sad idem gore pokušati odspavati prije mog uobičajenog ranojutarnjeg poziva ', rekla je Ally. 'Dolazak?'

‘Bit ću gore za minutu.’

‘Dobro, laku noć, Maia.’

Maia je još malo sjedila, razmišljajući o Florianu koji stiže sutra i kako će mu točno reći da će ponovno
biti otac.

I gdje . . .

Ta ju je misao odvela blago osvijetljenom stazom do Painog vrta. Otišla je i sjela na klupu ispred
armilarne sfere i duboko udahnula još uvijek topli ljetni zrak, namirisan ružama koje su rasle na sjenici
svuda oko nje.
‘Možda ovdje’, šapnula je u sebi. Ustajući, krenula je prema sferi. Pojačala su bila postavljena oko
njezinih rubova otkad je posljednji put ovdje, što je značilo da je sjajilo u tami vrta. Prešla je prstima po
vrpcama, a zatim se zaustavila i sagnula se da vidi vlastiti natpis.

‘Nikada ne dopustite da strah odlučuje o vašoj sudbini. . . O tata, bio si tako u pravu ’, šapnula je. Upravo
se spremala udaljiti kad joj je nešto neobično zapelo za oko. Ponovo se sagnuvši, provjerila je ime na
bendu i što je ispod nje, i dahtala.

‘Mon Dieu!’

Bez zastajkivanja, Maia je okrenula rep, utrčala što je brže mogla u kuću, a zatim jurila stubama do poda
tavana.

'Saveznik! Spavaš li? ’Dahtala je kucajući na vrata sestrine spavaće sobe, a zatim ih otvorila.

‘Skoro. . . ’

'Oprosti, Ally, ali ovo je važno.'

‘Šššš. . . ne budi Medvjede. Idemo van «, šapnula je Ally, sakupljajući kapuljaču sa stražnje strane vrata.
'Što je?'

‘Ally, bili ste ovdje prilično često u proteklih godinu dana. Kad ste zadnji put pogledali armilarnu sferu? '

‘Hm. . . Ne znam. Ponekad odvedem Medvjeda da sjedne u Pain vrt, pa možda prije nekoliko dana? '

'Mislim, pogledao si to stvarno izbliza?'

‘Ne razumijem što govoriš. Naravno da sam to pogledao, ali— ’

‘Morate poći sa mnom. Sada.'

‘Zašto?’ Pitala je Ally.

'Samo dođi!'

Vrativši se dolje, Maia je skupila bilježnicu i olovku pokraj telefona u kuhinji i njih su dvije potrčale prema
Painom vrtu.

'Nadam se da ovo vrijedi spavati samo dva ili tri sata', požalila se Ally dok ju je Maia vodila prema
armilarnoj sferi.

‘Vidi, Ally, pogledaj Meropein bend.’

Ally se sagnula da vidi na što je Maia pokazala.

‘O moj Bože!’ Rekla je dok je stajala uspravno i šokirano promatrala sestru. ‘Netko mu je dodao set
koordinata. Ali kada?'

'Ne znam, ali što je još važnije, Ally, gdje na svijetu pokazuju?'

‘Dodaj mi tu podlošku i ja ću ih zapisati. Moj je laptop na kuhinjskom stolu. Idemo vidjeti gdje suvoditi,
hoćemo li? '

Vraćajući se u kuhinju, dok je Ally palila laptop, Maia je koračala gore-dolje. 'Ma mora znati kad je taj
natpis tamo stavljen, Ally.'

'Da je sigurno bila, rekla bi nam.'

'Ona mora znati daleko više nego što govori.'

'Ako to učini, vrlo je dobra glumica. Ma je najiskrenija i najizravnija osoba koju znam, pa bih se iznenadio
da išta skriva od nas djevojaka. Željela bi nam pomoći na bilo koji način. U redu. . . Idemo.'

Maia je stajala iza svoje sestre i promatrala kako Google Earth čini svoju čudesnu stvar.

‘Oh, vau, kako je zanimljivo, nije otišao na Novi Zeland, već se zatvara u Europu, u Ujedinjeno Kraljevstvo
i. . . Irska! ’Maia je dahtala.

‘A dolje i na jugozapadu, gdje su sada McDougals. Zaključuje se ono što izgleda kao puno poljoprivrednih
površina! Idemo tamo. Tu je kuća. ’Ally je uzela olovku. ‘Kuća Argideen, Inchybridge, West Cork’,
pročitala je. ‘Dakle.’ Ally je podigla pogled prema Maii. 'Izgleda da je naša nestala sestra Irkinja, a ne kivi,
što znači. . . ’

‘To je Merry. To je majka Mary-Kate! Ona je naša nestala sestra. '

Te nas je večeri Niall odvezao do Cross Farma svojim taksijem kako bismo svi mogli popiti piće. Kad je
taksi skrenuo trakom prema seoskoj kući, vidio sam da je vožnja već bila puna automobila, a dolina je s
otvorenih prozora odjekivala šumom smijeha i razgovora. Kad smo Jack, Mary-Kate i ja izašli iz
automobila, John i Sinéad izašli su da nas pozdrave.

‘Dakle, vratit ću se po tebe kasnije’, rekao nam je Niall namignuvši prije nego što je krenuo. Kad smo ušli
u kuhinju, svjetina u sobi okrenula se i pogledala nas.

‘Sretan!’ Začuo se glas, a iz gomile se pojavila punašna žena s čelično sijedom kosom. ‘Oh Merry, to sam
ja, Ellen!’

‘Zdravo’, progutao sam kad me je ona zagrlila i čvrsto zagrlila.

Povukla se da me pogleda. 'Nisi se nimalo promijenio i nedostajao mi je tvoj pogled', rekla je sa suzama
u očima. ‘Još uvijek se hihoćete poput ludila?’

'Da, zna', ubacio je Jack i slijedio kaotičnu rundu uvoda dok su nas Ellen i John vodili oko zabave. Ostao
sam bez riječi kad sam vidio svoju malu braću Billa i Patricka kako su odrasli u visoke, krupne muškarce,
kao što je to nekada bio moj otac, a njihova tamna kosa sada je posijedila. Katie mi je mahnula s mjesta
gdje je doticala kraj stola zastenjavši od hrane; prizori i mirisi domaćih kolača i boca stasitog, pjenušca i
viskija položeni u kut kuhinje natjerali su me da se vratim u prošlost na šesti rođendan.

‘. . . A ovo je mala Maeve, moja prva unuka ’, rekla je crvenokosa žena zvana Maggie, držeći mališana u
naručju. 'Ja sam Elenina najstarija kći.'

Maeve je posegnula da mi uhvati pramen kose, a ja sam se zahihotala nad slatkim djetetom zelenih očiju
poput majčine.

‘Sjećam se kad si bila mala, Maggie’, rekla sam svojoj nećakinji. ‘I tu si, bako!’

‘Sjećam se i tebe, teta Merry’, nasmiješila mi se. ‘Ne mogu vam reći koliko je mama bila oduševljena kad
joj je ujak John zazvonio i rekao da ste se vratili.’

U ruku mi je utisnuta čaša viskija i upoznao sam se s toliko djece i unučadi svoje braće i sestara da sam
odustao od pokušaja da utvrdim tko je čiji.

Pronašla sam vlastitu djecu u Novoj sobi, gdje je Jack razgovarao s gomilom o ragbiju, dok je Mary-Kate
razgovarala s lijepim mladićem.

‘Mama’, pozvala me, ‘ovo je Eoin, koji je sin tvog brata Pata.’

‘Hoćete li nam se pridružiti u pjesmi, gospođo McDougal?’ Nasmiješio mi se izvadivši gusle iz kućišta.

‘Molim te, zovi me Merry. Prošlo je puno vremena otkad pjevam stare pjesme, ali možda nakon nekoliko
kapi viskija ', rekao sam.
Bill mi je prišao, lica već zacrvenjelog od pića, i napunio mobitel prema meni.

‘Sretno,’ to je Nora! Telefonira iz Kanade! '

Pritisnula sam telefon na uho i odmah ga uklonila kad sam začula poznati visoki krik uzbuđenja, kao da
Nora pokušava vikati preko Atlantskog oceana.

‘Pozdrav, eejit! Gdje si bio svih ovih godina? ’Zavapila je.

‘Ah Nora, duga je to priča. Kako si?'

Pustio sam je da me blebeće, dok je Eoin puštao melodiju na svojoj gusli. U sobi se okupilo još ljudi,
lupajući nogama i pljeskajući rukama. Moj mali brat Pat gurnuo je svoje dvije mlade unuke u središte
kruga i one su počele plesati, a njihove identične kovrče poskakivale su dok su im noge izvodile
zamršene korake i poskakivale.

‘O moj Bože, mama, to je baš poput Riverdancea!’ Mary-Kate se nasmiješila. ‘Zar nisu slatke?’

'Nikad nismo imali novca da pravilno učimo, ali budite sretni što vas nikad nisam slao na satove irskog
plesa, to je brutalno', zahihotao sam se.

John mi je pružio ruku i uveo me u ples, a ja sam bio iznenađen kad je zavladalo sjećanje mišića i sjetio
sam se svih koraka. Ellen i njezin suprug plesali su pokraj nas i poskokom smo zamijenili partnere.

'Ah, to je pjesma koju su svirali na našem vjenčanju', rekao je Ellenin muži Emmet. 'Tada ste bili samo
lapsus.'

Dok su mi nevidljive ruke sipale kapljice viskija u čašu, ples, pjevanje i smijeh su se nastavljali, a moje
srce osjećalo se sposobnim da pukne od sreće, okruženo obitelji i vlastitom djecom u kući u kojoj sam
odrastao, glazba moje domovine koja mi udara u žilama. I znajući napokon da sam slobodna od čovjeka
koji me proganja trideset i sedam godina. . .
Kasnije, trebajući malo zraka, progurao sam se kroz pretrpane sobe i izvukao se iz kuhinjskih vrata. Preko
dvorišta bila mi je okrenuta stara seoska kuća u kojoj sam živjela do pete godine i u kojoj sam sada znala
da su Nuala i njezina obitelj živjeli prije nas. Staja pokraj nje očito je nedavno obnovljena, ali iz nje je i
dalje dopirao zvuk mladih teladi.

‘Kakve je nevolje ovo mjesto vidjelo’, šapnula sam u sebi dok sam odlutala preko dvorišta iza kojeg smo
svakodnevno vješali pranje. Sada je to područje bilo uređeno i pretvoreno u vrt s cvjetnim gredicama i
gustom živicom od fuksije koja je rasla uz jednu stranu kako bi se zaštitila od vjetrova koji su zahvatili
dolinu. Bilo je djece koja su se igrala na ljuljačkama i klizala su se u jednom kutu, a ja sam sjeo u jednu od
ostarjelih drvenih stolica postavljenih oko stola. Pogled niz dolinu prema rijeci bio je prilično lijep, ne da
bih ga ikad u potpunosti cijenio kao dijete.

‘Pozdrav, Merry. Mogu li vam se pridružiti? ’

Okrenuo sam se kako bih ugledao Helen, izgledajući besprijekorno kao posljednji put kad sam je vidio.

‘Naravno da nije, Helen. Sjedni.'

‘Puno vam hvala što ste me pozvali večeras. Svi su bili tako dobrodošli i ponašali se prema meni kao
davno izgubljenom rođaku. '

‘Ti si davno izgubljeni rođak’, zahihotala sam se.

‘Znam, ali još uvijek je čudno da smo živjeli nedaleko od tebe, zajedno išli u školu, a opet nikada prije
večeras nisam kročio u ovu kuću. Mammy bi me zasula da jesam. '

‘Mislim da nije moguće da počnemo znati što su prošli naši preci’, uzdahnula sam.

‘’ Samo je tužno što nitko o tome nije puno pričao izvan vlastitih obitelji, jer su se previše prestrašili. Neki
od njih o tome su pisali kad su bili stariji ili su se ispovijedali na samrti, ali to je važno za mlade da znaju
što su njihovi preci i majke učinili za njih i razumiju kako su počele davne obiteljske nezadovoljstva. '
'Slažem se. Pitam se što bi Hannah i Nuala pomislile da nas vide kako sjedimo ovdje trenutno? ’Rekao
sam. ‘U Irskoj koja mi se čini kao da se svakodnevno modernizira. Tek sam jutros čitao da je došlo do
koraka za legalizaciju homoseksualnih brakova. '

'Znam! Isuse, tko bi to pomislio? Nadam se da Hannah i Nuala sjede tamo gore i osjećaju se ponosno na
ono što su započele. 'To je bio početak revolucije na sve načine.'

‘Helen? Mogu li vas pitati nešto? ’

‘O, naravno, Merry. Slobodno pitaj.'

'Pitala sam se zašto nikad niste imali djece.'

‘Misliš, osim što nikad nisi pronašao pravog momka?’, Zahihotala se. ‘Otkrit ću vam malu tajnu: nakon
što sam istražio mentalnu bolest koja se provlačila kroz moju obitelj, otkrio sam da postoji genetska
komponenta koja najviše utječe na mušku liniju. Stoga mi je drago što nikada nisam imao djece. Linija
Noiro izumrijet će sa mnom i ne bih se požalio zbog toga. Svakako, 'ali nisu krivnja Bobbyja ili mog tatice
ili našeg pradjeda Colina, ali bolje je pustiti gene da umiru s njima.' Helen je tužno uzdahnula. ‘U svakom
slučaju, bolje da sada krenem, pa. Sutra ujutro imam ranu smjenu na aerodromu. Ništa poput mirisa
viskija u sedam sati ujutro da vam okrene želudac. ’Podignula je obrvu. 'Ali' nevjerojatna je količina ljudi
koji će uzeti besplatni uzorak. Možemo li ostati u kontaktu, Merry? ’

‘Volio bih’, rekao sam, dok me zagrlila. ‘Ako vam se ikada sviđa putovanje na Novi Zeland, bilo bi mi
drago da vas posjetim.’

‘Pa, sad, budući da sam mlad, slobodan i slobodan i sve, možda bih vas poveo na to. Zdravo, Merry. '

‘Zbogom, Helen.’

Promatrao sam je kako odluta prema autu i pomislio kako prije par dana nikada ne bih vjerovao da se s
mlađom sestrom Bobbyja Noira može uspostaviti komunikacija, a kamoli toplina i potencijalno buduće
prijateljstvo. Govorila je malo o tome što je pretrpjela zbog njega, a to me još više zagrijalo za nju. Bila je
napravljena od jakih stvari - a ja sam morao izvaditi list iz njene knjige.
Čuo sam buran pljesak dok su svi navijali i tapkali mog brata Johna da svira njegovu guslu - onu koja je
nekoć pripadala Danielu, ponosni Fenian i pradjed Helen i ja, i ušao sam unutra da se pridružim Zabava.

Sljedećeg sam se jutra probudio s debelom glavom, što sam sve sam napravio. Samo sam se nadao da se
Niall na vrijeme izmislio da ode pokupiti Ambrosea iz Dublina, jer je prošlo dva ujutro kad nas je pokupio
s farme Cross.

Nakon šalice čaja i vrućeg tuša, plus nekoliko paracetamola, nazvao sam Katie na njezin mobitel, pitajući
se kako je zabogaNe radim jutros. Odgovorila je nakon nekoliko zvonjenja.

'Bok, Merry', ovo je sve organiziralo ovaj kraj. Dovest ću ga u hotel u dva popodne. Jako je uzbuđen zbog
upoznavanja vaše djece. '

‘Savršeno, razgovarat ćemo kasnije.’

Kad sam završio poziv, vidio sam da imam propuštenog, kao i govornu poštu. Pritiskom na desne tipke
da ga dohvatim, sjeo sam na krevet da slušam.

‘Bok, Merry, ovdje je Ally D’Aplièse. Upoznali ste moju sestru Tiggy u Dublinu i ona nam je dala vaš broj.
Možete li nas nazvati na kućni broj u Atlantisu? Vjerojatno ste ga već dobili, ali ako niste. . . ’

Već sam ga imao, pa se nisam brinuo da li ću to zapisati.

‘Postoje neke nove informacije koje su tek izašle na vidjelo, zato nas nazovite što prije možete. Hvala,
Merry, i nadam se da si dobro. Zbogom.'

Tada mi je mobitel ponovno zazvonio. Vidio sam da je to Niall taksist i odmah sam odgovorio.

'Zdravo?'
'Teret je na brodu, a ETA je oko dvanaest i petnaest.'

‘Hvala, Niall. Vidimo se onda.'

Sjedio sam ondje, raspravljajući hoću li nazvati broj Atlantis prije nego što odlučim da to ne učinim.
Upravo sada, morao sam razmisliti o važnijim stvarima od bilo kakve slabašne veze s nekim neobičnim
mrtvim čovjekom i njegovim usvojenim kćerima.

Začulo se kucanje na vratima.

‘Zdravo, Jack, kako se osjećaš?’ Nasmiješila sam se kad je moj sin ušao u sobu.

'Uspravan sam, pa to je nešto', rekao je. ‘To je sinoć bilo poprilično uznemireno. Irci sigurno znaju
uživati. Možda bi pomaganje pomoglo. '

Moj se želudac okrenuo od te pomisli. 'Može biti. Jeste li se čuli s Mary-Kate? ’

'Ne još. Bila je u gorem stanju od mene. Čak si i ti bila malo pripita, mama - nacerio se.

‘Priznajem da sam to malo vratio.’

‘Pa, bilo je sjajno vidjeti te kako se opuštaš i smiješ kao nekada dok je tata bio živ. Osim toga, širom
svijeta poznato je da Irci mogu piti, pa zapravo nismo mogli otići bez sudjelovanja, zar ne? Tačno, prešao
sam na brekkie. Dolaziš li?'

Kimnula sam i Jack je poveo put.

Nakon malo kave, tosta i pekmeza osjećao sam se bolje. Ponovno je bio sunčan dan i Jack je odlučio da
će sat vremena na valovima očistiti svaku mrežu.

Natrag gore i vidjevši vrijeme nazvao sam sobu Mary-Kate.

‘’ Lo? ’, Rekao je prigušeni glas.

‘Mama je, i skoro je podne, dušo. Vrijeme je za ustajanje.'

‘Mmf. . . Ne osjećati se dobro.'

‘U redu, pa, odspavaj još malo i nazvat ću te za sat vremena. Zapamtite, moj prijatelj Ambrose dolazi
danas popodne i ne želim da prvi put sretne moju kćer s mamurlukom. '

'' Kay, mama. Zbogom.'

‘Nadam se samo da sam ispravno postupio’, promrmljao sam izlazeći u šetnju preko dina.

U dva na točki, Katiein se automobil zaustavio ispred hotela.

‘U redu, otac O’Brien je ovdje’, rekao sam svojoj djeci kad smo ustali s kauča na recepciji.

‘Mislila sam da se sastajemo s Ambroseom?’ Upita Mary-Kate.

‘Jeste, ali i otac O’Brien bio je veliki dio mog djetinjstva. Otići ću i pomoći mu unutra. '

Požurila sam van i ugledala Katie kako rasklapa invalidska kolica s čizme.

‘Pozdrav, oče, nije li lijep dan?’ Rekao sam otvarajući suvozačeva vrata.

‘Doista je’, odgovorio je.

Promatrao sam Katie kako ga je znalački izbacila iz automobila i ušla u stolicu. Odvezala ga je u hotel dok
sam hodao uz njega.

‘Podsjeti me na imena svoje djece?’, Rekao je.

‘Jack i Mary-Kate. Bojim se da se jutros ne osjećaju previše dobro. Moj brat John i njegova supruga
priredili su zabavu na Cross Farmu, kako bismo se mogli opet naći sa svima. '

‘I sigurno, svi su se dobro zabavili?’, Nasmijao se otac O’Brien.

'Točno. Oni su tamo - pokazao sam dok smo ga vozikali.

‘Pozdrav, čujem da ste dobili krštenje kako uživati na irski način. Ja sam otac O'Brien i drago mi je
upoznati vas. Ti si slika svoje majke ’, dodao je Mary-Kate.

‘Hvala.’ Kćer me dobacila pogledom i lagano sam joj odmahnuo glavom. Nije bilo razloga da on upravo
sada zna.

‘Zašto se ne bismo popeli u moju sobu i gore bih mogao naručiti čaj?’ Rekao sam. ‘Nešto je privatnije, zar
ne, oče?’

‘Ah, jednako sam sretna ovdje dolje, Merry. Molim vas, nemojte se truditi. '

‘To nije smetanje. Pođi s Katie i pratit ćemo. '

Predao sam Katie svoju ključnu karticu, a zatim je gurnula oca O'Briena u lift. Kad su se vrata zatvorila za
njima, zazvonio mi je mobitel.

‘Pozdrav, to je Niall. Upravo se približavamo hotelu. Hoću li dovesti vašeg muškarca u predvorje? ’
‘Da, savršeno vrijeme. Naći ćemo se tamo. Djeco, popnite se i porazgovarajte s ocem O’Brienom i
naručite čaj. Ne govori ni riječi o dolasku Ambrozija, u redu? '

‘Dobro, mama’, slegnuo je Jack kad su njih dvoje krenuli stubama.

Žureći prema predvorju, vidio sam da Ambrosea kroz ulaz prati Niall. Izgledao je uobičajeno sjajno u
provjerenoj jakni, prešanim keper hlačama i sjajnim crnim brogovima.

‘Evo ga, Merry, sigurno prevezen iz Dublina. Eto sad, ipak nije bilo tako loše, zar ne, gospodine Lister? '

‘Ne, iako je sdo užasno dugog puta ’, rekao je Ambrose. ‘Koliko sam vam dužan za vožnju?’

‘To je sve riješeno’, rekao sam dok sam Niallu gurnuo gomilu eura. ‘Obavijestit ću vas kad se vrati.’

‘Veliki posao. Usput bismo dobro porazgovarali, zar ne? ’Niall se nasmiješio kad je krenuo. ‘Vidimo se.’

'Upitao bih činjenicu da smo dobro porazgovarali. To bi, na kraju krajeva, trebalo nas dvoje, a ja jedva da
sam dobio riječ ', promrmljao je Ambrose.

‘Sigurno ste iscrpljeni’, rekao sam dok sam povezivao ruku kroz njegovu.

‘Ono s čime bih mogao raditi više od bilo čega drugog je lijepa šalica čaja. Napokon je to doba dana. '

‘To je onda savršeno ', rekao sam kad smo zakoračili u dizalo i pritisnuo sam gumb da nas odvede prema
gore. ‘Upravo sam ih naručio u svoju sobu. Jack i Mary-Kate također su tamo gore. '

‘Pa, čak i ako ste me dovukli na pola puta preko Irske, bit će mi zadovoljstvo ponovno vidjeti Jacka i
upoznati Mary-Kate.’

‘Što mislite o ovom hotelu?’, Pitao sam ga kad smo izašli na drugi kat i polako krenuli hodnikom prema
mojoj sobi.
'To je zasigurno korak više od barake koja je nekad bila ovdje', složio se kad smo se zaustavili pred mojim
vratima.

Osjetivši dah od živaca, pokucao sam i pričekao da ga Jack otvori.

'Bok mama. Bok, Ambrose. Dobro je vidjeti te opet. Samo natočimo čaj za iznošenje na balkon. '

‘Savršeno’, kimnula sam mu glavom.

Katie mi je klimnula glavom i vidio sam da su invalidska kolica oca O'Briena bila na balkonu, dijelom
skrivena iza zavjese na prozoru.

‘Ovo je moja sestra Katie i moja kćer Mary-Kate’, rekao sam Ambroseu. Svi su pozdravili, a onda me
Katie pogledala tražeći upute.

‘Sad, Ambrose, zašto ne dođeš i ne sjedneš vani? Donijet ćemo vam vaš čaj. '

'Mogao bih i najbolje iskoristiti morski zrak prije nego što počne nabirati kišu, što to obično radi ovdje',
komentirao je dok je odbijao moju ruku i krenuo štapom prema otvorenim staklenim vratima. Slijedio
sam ga, ne želeći da se spotakne na grebenu između sobe i balkona, i zadržao sam dah kad je prešao
preko njega. Gledala sam kako se okrenuo prema čovjeku koji je sjedio u invalidskim kolicima.

Oboje su se neko vrijeme gledali, a s mojega vidikovca skrivenog iza zavjese mogao sam vidjeti kako se
oči oca O’Briena pune suzama. Ambrose je prišao korak bliže, kao da mu se njegov već ugroženi vid
izigrava.

‘Ambrose? Jesi li to stvarno ti? Ja . . ’

Ambrose je malo zateturao i uhvatio se za naslon stolca ispred sebe.

‘Jeste, zaista. Dragi James. . . Jedva mogu vjerovati! Moj prijatelj, dragi moj, dragi prijatelju. . . ’
Ambrose je pružio ruku preko stolića. Otac O’Brien podigao je svoje da ga upozna.

‘Što se događa, mama?’ Šapnula je Mary-Kate. ‘Žele li čaj?’

‘Iznijet ću im to, a onda mislim da bismo ih trebali ostaviti na miru. Imaju puno toga za nadoknaditi. '

Naoružan s dvije šalice za čaj, izašao sam na balkon i stavio po jedan ispred svakog muškarca. Još su se
hvatali za ruke, toliko izgubljeni u cijelom sjećanju da me nisu ni primijetili.

Tiho sam zakoračio unutra i uveo djecu i Katie iz sobe.

‘Jesu li dobro?’, Pitala je Katie sat vremena kasnije kad sam joj se pridružio u salonu dolje, diskretno
provjerivši dvojicu muškaraca.

‘Čine se u redu. Pitao sam ih žele li nešto, a oni su rekli ne. Gdje su djeca? ’

‘U svojim sobama. Mislim da su sinoć još preboljeli ludnicu ’, nasmiješila se. ‘Pa, zašto su Ambrose i
očevo prijateljstvo prestali prije svih tih godina?’

‘Sjećate li se onog starog sjekira domaćice zvane gospođe Cavanagh, koja je nekoć radila za oca
O’Briena?’

‘Kako bih je mogao zaboraviti?’ Katie je zakolutala očima. 'Sigurno je bila žestoka stara vještica.'

'Prijetila je Ambroseu činjenicom da ih je vidjela kako se grle neposredno nakon što je Ambroseov otac
umro. Otac O'Brien jednostavno je tješio svog voljenog prijatelja nakon njegovog gubitka, ali rekla je da
će reći biskupu oca O'Briena o njihovom "neprimjerenom ponašanju".
'Dakle, stari šišmiš ga je uvijao u nešto više nego što je bio?'

‘Točno’, uzdahnula sam. ‘Ambroseu nije preostalo ništa drugo nego da se udalji. Znao je da će bilo kakvo
šmrkanje takvog skandala okončati karijeru oca O'Briena. Vjerujem da je to slomilo Ambroseovo srce,
Katie; svaki put kad bi bio ondje u prezbiteriju, njih bi dvoje satima razgovarali, uglavnom se prepirući o
postojanju Boga. Ambrose je ateist, vidite. '

‘Mislite li da se, pa, dogodilo nešto neprimjereno?’

‘Ne, nemam. Apsolutno, kategorički ne. Znam da ga nikad niste voljeli, ali Ambrose je uvijek znao i
poštovao da je ljubav života oca O’Briena bio Bog. I nikad se nije mogao natjecati. Tko je mogao?
’Slegnuo sam ramenima.

‘Pa, što god da osjećam prema Ambroseu’, to je prekrasna stvar koju si učinila, Merry, okupljajući njih
dvoje. ’To gotovo i nije život za oca u domu za stare, to je sigurno. Sad ću morati vratiti našeg kolegu
prije njihpozovite stražare za njim. Mrzim ih prekidati, ali. . . ’

‘Naravno’, složila sam se. 'Siguran sam da će Ambrose ostati ovdje dolje dulje sada kad zna zašto sam ga
uopće zamolio da dođe.'

Gore smo se oboje uvukli u sobu, osjećajući se gotovo kao da smo voajeri. Laknulo mi je samo čuvši
smijeh koji je dopirao s balkona.

Izašao sam na nju i pogledao ih obojicu.

‘Jesi li se dobro nadoknadio?’, Pitao sam.

‘Doista jesmo, Merry’, rekao je Ambrose, ‘i mogu li reći da ste vrlo zločesta djevojka, dovodeći me
ovamo pod lažnim izgovorima. Moje siromašno staro srce gotovo se zaustavilo kad sam ovdje vidio
Jamesa. '

‘Pa, morat ćete mi samo oprostiti, zar ne? Oče, mrzim prekidati zabavu, ali vrijeme je da te Katie vrati
kući. '
'Teško da bih ga nazvao kući', sjetno je slegnuo otac O'Brien.

‘Bit ćeš ovdje sutra, zar ne, Ambrose?’, Pitao sam ga. 'Nije bio siguran želi li zapravo ostati ovdje dolje
preko noći', rekao sam ocu O'Brienu.

'Kako smo do sada dosegli tek 1985., radije osjećam da moram', rekao je Ambrose. ‘U koje vrijeme ima
sati posjeta?’ Upitao je kad je ustao i odmaknuo se kako bi Katie napravio mjesta da zaokrene oca
O’Briena unutra.

'Za oca, kad god poželite', rekla je Katie s osmijehom.

‘Do sutra onda, dragi James’, rekao je Ambrose, ušavši u sobu. 'Do sutra.'

Pogled u Ambroseovim očima dok je Katie izbacila oca O’Briena s vrata donio mi je knedlu u grlo.

‘Dobra tugo! Pa, to je sigurno potaknulo krv oko mojih starih vena ’, promrmljao je. 'Osjećam se prilično
izmučeno.'

‘Sigurno si gladan, Ambrose. Da ti naručim nešto? ’

‘Prije svega, Marijo draga, molim te otprati me do najbližeg objekta. Ne koristim kupaonicu otkako smo
se zaustavili u Corku prije tri sata! '

Odvevši Ambrosea u svoju sobu, otvorio je svoju torbu Gladstone - relikviju koju sam se sjetio iz njegovih
dana s ocem O’Brienom i izvadio pismo.

‘Ovo je tvoje, vjerujem’, nasmiješio se dok mi ga je pružao.

Spustio sam pogled na zapis, osjećajući da bih ga trebao prepoznati, ali nisam. Zašto bih trebao? Prije
svih tih godina nije bilo potrebe za dopisivanjem između nas.

'Hvala vam. Zašto ne biste ležali i nazvali me telefonom u sobi kad želite večerati? '

'Hoću. Hvala ti, draga moja, za ono što si danas učinila. '

‘Ambrose, bilo mi je zadovoljstvo.’

Vrativši se u svoju sobu, odložila sam pismo na jednu stranu i sjela na balkon da provjerim mobitel. Tri
govorne pošte ostale su mi.

Slušala sam ih, otkrivši da su svi iz Ally D’Aplièse i nagovarajući me da je nazovem. Uzdahnuvši, pronašla
sam broj Atlantide i učinila to; nakon svih iščekivanja i osjećaja popodneva, stvarno nisam bio raspoložen
za daljnju dramu.

‘Allô? C’est Atlantis. ’

Nepoznati glas koji je govorio francuski bacio me na sekundu i lovio sam oko mozga riječi koje sam
trebao odgovoriti, jer nisam toliko dugo koristio francuski. Na kraju sam odustao.

‘Zdravo, ovdje je gospođa Merry McDougal. Poslao sam poruku od Ally D’Aplièse da nazovem ovaj broj. '

'Ah! Naravno! ’Žena je odmah odgovorila na engleskom. ‘Zadovoljstvo mi je razgovarati s vama, gospođo
McDougal. Moje ime je Marina i brinula sam se o svim djevojčicama od malih nogu. Ja ću samo pronaći
Ally za tebe. '

Dok sam čekao, u pozadini sam mogao čuti zvuk dječjeg plača i pitao se čiji je. Istodobno, zakucalo je na
moja vrata. Otrčala sam ga otvoriti i vidjela Jacka kako stoji tamo s mobitelom u ruci.

‘Mama, upravo sam dobio tekst od Ally. Očajnički želi stupiti u kontakt s tobom ’, rekao je kad sam se
ubrzao i podigao slušalicu.
‘Halo?’ Rekao je glas s drugog kraja. 'Ima li koga tamo?'

‘Da, oprosti zbog toga, Ally. Ovdje je Merry. Primila sam vaše poruke i Jack mi je samo ušao reći da ste
mu i vi poslali poruku. '

'Da jesam. Žao mi je ako se osjećate progonjeno, ali nismo željeli da napustite West Cork prije nego što
smo razgovarali s vama. '

‘Oh, zašto bi to bilo?’

'Jer, da skratim, upravo su se pojavile neke informacije o kojima smo htjeli da znate.'

'Što je?'

‘Pa, zvuči pomalo čudno, ali svatko od nas dobio je set koordinata koje nam govore odakle smo izvorno,
kako bismo se mogli vratiti i tražiti svoje biološke korijene ako želimo. Sve naše su do sada bile točne.
Sinoć smo pronašli koordinate nestale sestre i oni su odredili mjesto u Irskoj. Dakle, vjerujemo da se na
vas moraju pozivati vi, a ne Mary-Kate. Hoću li s vama potvrditi kamo vode? ’

‘Ajmo onda’, uzdahnula sam, ‘iznenadite me’.

‘Mama!’ Jack se namrštio zbog cinizma u mom glasu.

‘Pa, to je u području zvanom West Cork. Trenutno nisam siguran gdje se točno nalaziš, jer znam da regija
obuhvaća veliko područje, ali adresa do koje vode koordinate zove se Argideen House, u blizini sela
Timoleague. Znači li vam to nešto? ’

Zaprepašteno sam progutao i naglo sjeo na krevet. Kako je mogla znati?

Na kraju sam pronašaomoj glas. ‘Ja. . . da ima. Moja je obiteljska kuća ovdje izvorno bila dio imanja
Argideen, pa možda na to upućuju koordinate. '
'Na Google kartama možemo vidjeti da imanje Argideen još uvijek obuhvaća nekoliko stotina hektara, ali
koordinate koje imamo posebno upućuju na kuću Argideen', odgovorila je Ally.

'Pravo. U redu. ’Iz nekog smiješnog razloga napisao sam‘ Argideen House ’na jastučić pokraj telefona,
kao da bih to mogao zaboraviti. ‘Pa, hvala vam što ste mi rekli. Žao mi je što vam se nisam javio ranije, ali
bio je vrlo naporan dan. Doviđenja.'

Odjednom sam zadrhtala, mrzeći pomisao na tog nepoznatog, mrtvog čovjeka koji je rekao svojim
posvojenim kćerima gdje se nalazi moje rodno mjesto.

‘Mama, što je to?’ Jack je zurio u mene.

'Imali su neke nove informacije i očito znaju gdje sam se rodio. Kako oni znaju? Kako mogu znati, a ni ja
to ne znam? '

‘Ne znam, ali gdje je onda?’

'Zapravo je ovdje vrlo blizu, samo nekoliko kilometara od mjesta na kojem smo bili sinoć - farme na kojoj
sam odrastao. Što znači da su mogli pogriješiti s koordinatama, kao što sam joj rekao. '

‘Kako se zove mjesto?’

'Zove se Argideen House, ali u moje vrijeme uvijek je bila poznata kao "Velika kuća". Moja je baka Nuala
tamo radila za bogatu protestantsku obitelj koja ju je posjedovala tijekom revolucije. I zapravo ’-
namrštio sam se i vratio svoj um -‘ tako je i Nora, moja starija sestra, neko vrijeme bila mlada. ’

‘Pretpostavljam da ima smisla da je lokalno, zar ne? Mislim, je li ova kuća blizu kuće oca O’Briena u Timu.
. . ’Jack me potražio za pomoć.

‘Timoleague. Da je. Vrlo.'

‘Tko sada živi u kući Argideen?’

'Apsolutno nemam pojma. I znaš li što, Jack? Nakon ovog popodneva i sinoć osjećam se iscrpljeno da bih
i pomislio na to. '

‘Naravno, mama.’ Jack je došao sjesti na krevet do mene i zagrlio me. ‘Sve vam je ovo bilo jako teško.
Možda sutra možemo razgovarati o tome. Bez obzira odlučite li da u budućnosti želite imati bilo kakve
veze s Ally i njezinom bandom, zasigurno u svoju korist, dok ste ovdje, možda bi bilo zanimljivo saznati
nešto više o ovoj kući Argideen? '

‘Možda’, uzdahnula sam. 'Sad se grozno osjećam zbog neljubaznosti prema Ally. Možete li razgovarati s
njom i ispričati se, reći da imam dugačak dan ili nešto slično? '

‘O, naravno, mama. A proteklih ste se tjedana dobro proveli. Objasnit ću joj to, ne brinite.
Pretpostavljam da večeras niste spremni jesti dolje? '

‘Ne, a dobra vijest je da je ovo jedan od jedinih hotela u kojima sam odsjela, a u meniju posluge u sobi
nalaze se razumne stvari, poput tosta i domaćeg džema. Nazvat ću Ambrosea i vidjeti hoće li večeras
neko društvo, ali nekako sumnjam. Bio je to vrlo velik dan za njega. '

‘Da, i sve si to omogućio.’ Jack me zagrlio. ‘Samo polako, u redu? Nazovite me ako vam nešto zatreba, ali
u suprotnom, vidimo se ujutro. Volim te, mama. ’

‘Hvala, Jack, i ja tebe volim.’

Kad su se vrata zatvorila za njim, ponovno sam se našla na rubu suza.

Jednostavno zato što sam se osjećala tako sretnom što sam rodila tako divno ljudsko biće. ‘Sad mu treba
samo ljubav dobre žene’, promrmljala sam krenuvši u kupaonicu. Ali zasad mi je bilo drago što sam ga uz
sebe.
Kada sam se okupao, nazvao sam Ambrosea, koji je rekao da se osjeća iscrpljeno da bi učinio nešto više
od toga da u svojoj sobi ima sendviča, pa sam mu naručio pladanj, a tost i džem za mene. Tada sam
uključio televizor i gledao loš irski sapun u pokušaju da isključim mozak.

Međutim, nije uspjelo, a dok sam kliznuo ispod popluna, nisam se mogao otresti onoga što mi je Ally
rekla:

Kuća Argideen. . .

Nebrojeno puta tijekom biciklističke vožnje do Timoleaguea i pješačenja kući iz škole prolazili smo pored
neprestanog kamenog zida koji je odsjekao Veliku kuću i njezine stanovnike od nas ostalih. Nikad sam
nisam vidio kuću; dimnjaci su bili vidljivi samo zimi kad je drveće koje je zavijalo njegov obod odbacilo
lišće. Znao sam da su se moja braća često penjala preko zida, tražeći jabuke i smokve koje su tamo
obilno rasle u jesen.

Tada sam se iznenada sjetila pisma koje mi je Ambrose predao i dalje je sjedila u ladici pokraj kreveta,
još neotvorena.

Zašto se tako bojiš? Volio te je. . .

Ipak, cijela je stvar bila u tome što možda nije, a ja sam proveo trideset i sedam godina slikajući tisuće
verzija tragične ljubavne priče koja nikada nije bila. . .

‘Samo otvori, blesava ženo!’ Rekao sam si, sjedeći i otvarajući ladicu pored sebe. Otvorivši omotnicu,
duboko sam udahnula i pročitala pismo unutra.

Odgovorio je na isti čuvan način na koji sam mu i napisao. Samo što je uključio telefonski broj.

Molim vas, nazovite me i navedite prikladan datum i vrijeme da se nađemo.

Strpao sam pismo natrag u ladicu, legao i ugasio svjetlo.

Ali san ne bi došao, a zašto bi? Upravo sam imala kontakt s čovjekom koji je progoniotako dugo uređivao
i moje snove i moje noćne more.

Tada me jedna pomisao natjerala da se glasno zahihoćem. Ne bi li bilo ironično kad bih se, odgojen u
stamenoj katoličkoj obitelji, čiji je život bio ugrožen jer sam se zaljubio u protestantskog dječaka, i sam
rodio u protestantskoj kući?

S tom mišlju napokon sam zaspao.

‘Hoćete li me ljubazno odvesti do doma starih ljudi u kojem živi James?’ Pitao nas je Ambrose tijekom
doručka sljedećeg jutra.

‘Naravno da hoćemo’, rekao sam.

'Moram priznati, više volim fobiju od takvih mjesta', rekao je drhteći. 'Dragi James rekao je - u
povjerenju, naravno - da mu polovica stanovnika često čavrlja kao da još uvijek živi u 1950-ima. U
najmanju ruku, obojica su naše male sive stanice još uvijek netaknute, iako nam tijela iz dana u dan
otkazuju. '

Jack se složio da ga odveze do kuće, rekavši da ima nekoliko poslova u Clonakiltyju. Tako smo Mary-Kate
i ja sjedile zajedno dovršavajući kavu.

‘Osjećaš li se danas bolje?’, Pitao sam je.

'Da. Znate da obično ne pijem puno, a sigurno ne viski. Usput, Eoin, jedan od rođaka koje sam upoznao
na zabavi i koji su neku večer svirali gusle, glazbenik je i tekstopisac i svira po lokalnim pubovima. Kaže
da bih se trebao pridružiti i pridružiti mu se jedne večeri na otvorenom mikrofonu u pubu pod nazivom
De Barras. Izgleda da je upravo izgubio pjevačicu jer je otputovala. '

‘To je prekrasno, Mary-Kate. To je tradicionalna irska glazba, zar ne? '

‘Bože ne, mama’, zahihotala se. ‘To su moderne stvari. Eoin kaže da ovdje i diljem Irske postoji ogromna
glazbena kultura uživo. Pretpostavljam da pomaže što ima toliko pubova. U NZ-u nemamo ništa slično. '

'Svakako ne u dolini Gibbston, ne. Hoćete li ga pokrenuti? '

‘Ne mogu, zar ne? Pretpostavljam da ćemo se uskoro svi vratiti u Dublin. Jeste li razmišljali o tome kada?
'

'Da budem iskren, trenutno samo živim iz dana u dan, ali nema razloga zašto ne biste mogli ostati ovdje
malo, Mary-Kate, čak i ako Jack i ja odemo.'

‘Možda’, slegnula je ramenima. 'Tko zna? Ako me netko danas jednog dana odveze, možda bih otišao u
njegov studio i poslušao vrstu stvari koje on piše. Oh, i mijenjajući temu, mama, jučer sam dobio još
jedan e-mail od Michelle. Poslala je fotografiju koju smo snimili nas dvoje neposredno nakon što sam se
rodio. Ja . . Pa, ako ne bi previše boljelo, biste li me pogledali? Samo se želim pobrinuti da beba sa slike
izgleda isto kao i ona koju imate od mene u toj dobi. Dakle, nema sumnje ili bilo čega. Mislim, znam da
sve bebe izgledaju isto, ali ... '

‘Ne brini, draga, odmah ću znati jesi li to ti ili ne’, potvrdila sam. ‘Dok čekamo da se Jack vrati, zašto se
ne bismo popeli u tvoju sobu i možeš mi to pokazati?’

Gore mi je trebao jedan pogled da znam da je novorođeno dijete koje je na fotografiji ležalo u majčinom
naručju sada moja kći.

‘Čak ste bili zamotani u istu ružičastu deku kad ste bili dani meni i vašem ocu.’

‘Koliko sam imao godina?’

‘Ne više od nekoliko sati, dušo. Ta je fotografija vjerojatno snimljena neposredno prije nego što se
morala oprostiti od tebe. Sigurno joj je bilo jako teško. '

'Rekla je u e-poruci da su tjedni nakon toga bili strašni - da se snašla misleći da ću dobiti bolji život nego
što mi je mogla dati u to vrijeme. Mislim da se osjeća stvarno krivo, mama. '
‘Zamjerate li joj što je donijela odluku koju je donijela?’

‘Mislim da nije, ali to je dijelom i zato što sam imao sreću doći k vama i tati i imati tako sjajan odgoj. Ona
to želi. . . pa, nađimo se kad god se osjećam spremnom. '

‘Mislite li da hoćete?’

‘Možda, da, ali ne želim postati dijelom njezine obitelji ili slično; Ja imam svoje. Znam da zvuči čudno, ali
bila je tako mlada kad me imala - ako na kraju imam bilo kakav odnos s njom, više bih je doživljavala kao
stariju sestru. Mislim, Jack je samo nekoliko godina mlađi od nje. Opa. . . ’Mary-Kate me pogledala s
bljeskom u očima. ‘Čini se da se nisam kandidirao za nestalu sestru, mama. Jack mi je sinoć rekao o
koordinatama koje su se pojavile na Meropeovom pojasu armilarne sfere na Atlantidi. Izgleda da su blizu
mjesta na kojem ste odgojeni kao dijete. '

Zbunjeno sam zurio u Mary-Kate.

‘Oprostite, nemam pojma o čemu govorite.’

'Ally vam je sigurno rekla za armilarnu sferu koja se pojavila u domu sestara neposredno nakon što im je
otac umro?'

‘Nejasno se sjećam da ju je spomenula, ali možete li mi ponovno objasniti, molim vas?’

‘Pa, CeCe mi je rekao da je njihov otac imao poseban vrt u njihovoj kući u Ženevi, a ova se naoružana
sfera pojavila u njemu preko noći, neposredno nakon što je umro. Na njemu su bili pojasevi za svaku od
sestara, a svaki od bendova imao je ugraviran citat i niz koordinata mjesta na kojima ih je pronašao
njihov otac. '

‘I. . .? ’

'Ally je rekla Jacku da je Maia - najstarija, i sestra koju nitko od nas do sada nije upoznao - lutala je vrtom
prije nekoliko dana i vidjela da je set koordinata ugraviran na Meropeinu praznu traku. '
'Što?! Cijela ova stvar se sekundom učini sve dobrim. ’Zakolutala sam očima.

‘Ma daj, mama! Prestani biti takav cinik. Vi ste ta koja je cijelog svog života bila samozatajni ovisnik grčke
mitologije. Očito je i njihov otac bio, a armilarna sfera je bio njegov način prenošenja informacija. Kao
što je Ally sinoć rekla Jacku, svima im je trebalo ako žele saznati gdje ih je pronašao. Maia je bila odlučna
da, ako ove informacije nisu u potpunosti točne, ne bi bile ugravirane na armilarnu sferu. '

‘Pa kad su se pojavile ove informacije?’

'Jack je rekao da Ally nije bila sigurna. Mislim, rekla je da su i ona i Maia i ostale sestre otišle sjediti u vrtu
gdje je armilarna sfera, ali nijedna ga nije pomno proučavala neko vrijeme, pa bi mogli proći mjeseci ili
samo nekoliko dana. Nisam siguran da je u tome stvar, mama. Važnije je da ne može biti potpuna
slučajnost da ste stavljeni u košaru na svećeničkom pragu, a to je samo kilometar od mjesta na kojem su
koordinate govorile da ste rođeni. '

Osjetila sam kako me kći proučava, čekajući reakciju.

‘Dakle, taj me otac - bez imena osim nadimka - očito tamo našao? Ako jest, zašto me onda, pobogu,
stavio na prag svećenika? '

‘Ne znam, mama, a niti Ally ili bilo tko drugi. No, maknuvši Pa Salta i sestre na stranu, ne bi li bilo
zanimljivo saznati tko ste zapravo? Tko su bili vaši rođeni roditelji? '

‘Ovo od djeteta koje mi je prije samo nekoliko minuta reklo da joj nije smetalo zbog upoznavanja vlastite
rođene obitelji?’ Nasmiješila sam se.

'Da, ali razlika je u tome što mogu ako želim', usprotivila se Mary-Kate. ‘Uplašila si se, zar ne, mama?
Znanja istine? '

'Vjerojatno si u pravu, Mary-Kate, ali proteklih nekoliko tjedana otkako sam otišla od kuće prilično sam
se rolao podmetačem. Možda ću jednog dana poželjeti znati, ali kao i ti, zaista su važni samo oni koje
volim i koji vole mene - moju obitelj, i prilično sam zadovoljan onim koji imam, pogotovo nakon što sam
se samo upoznao sve ih opet. '
‘Da, potpuno razumijem, mama.’

'Žao mi je ako je to zvučalo kao da komentiram bilo kakve osjećaje koje imam prema tebi i tvom
posvojenju', brzo sam dodala. 'Kunem se da su to potpuno moji osjećaji. Čak i ako ovoj gomili sestara
nedostaje jedna, za koju sada misle da bih mogao biti ja, ja se sad ne mogu nositi s drugom obitelji. '

‘Shvaćam, mama, i molim te, nemoj se ispričavati. Zapravo je Jacko taj koji želi otkriti stvari. Zapamtite,
ako ste u srodstvu - ili je vaša priča u svakom slučaju - s ovom drugom obitelji, onda je i on možda, jer je
vaš i tatin biološki sin. '

‘Zapravo, u pravu si’, rekao sam, odjednom se osjećajući užasno sebično. ‘Samo zato što me ne zanima,
ne znači da nije. Hvala ti, srce, što si istaknuo da je i ovo Jackova povijest. I tvoje.'

‘Nema problema, mama. Pa, ja sam s njim - volio bih doći do dna svega ovoga. To je kao najbolja
misterija ikad! Znam točno gdje se Jack trenutno nalazi, a na vama je samo ako želite doći i vidjeti ovu
kuću. Idemo pogledati - ups! To je sigurno Jack, javlja se iz Clonakiltyja. ’Mary-Kate naglo se javi da se
javi na mobitel. ‘Bok, Jacko, da. Ok, pitat ću je. Bit ću u predvorju za pola sata. ’Spustila je telefon.

‘Dakle, idemo vidjeti kuću Argideen. Želite li poći? '

‘Zašto ne?’, Odgovorio sam s mračnim osmijehom.

‘Znam točno gdje je’, rekao sam Jacku kad smo krenuli. ‘Ne treba nam satnav.’

‘U redu, upravo sam stekao osjećaj da možda nisi za to. Oprosti, mama ’, dodao je, isključujući satnav.

‘Ne treba se ispričavati. Kako je bilo s Ambroseom? ’

‘Puno veselije nego što je bio kad sam ga prvi put sreo u Dublinu. Tamo si dobro učinila, mama. Vidio
sam našu tetu Katie kad sam stigao u dom i rekla je da će nazvati kad Ambrose želi pokupiti. '

'U redu. Skreni ovdje, Jack, režirao sam. ‘Gdje ste bili jutros?’

'Oh, samo oko Clonakiltyja.'

‘Kako je Ally? Mary-Kate je rekla da si sinoć razgovarao s njom. '

'Ona je dobra. Sve ostale sestre stižu na krstarenje u sljedećih nekoliko dana. Njihov brod u četvrtak
ujutro plovi iz Nice u Grčku. '

‘To je lijepo’, rekao sam. ‘Dobro, zaokružite kružni tok i slijedite cestu dok vam ne kažem drugačije.’

Neko smo vrijeme sjedili u tišini, pa sam pogledao selo prelazeći brzinom. Osjećala sam se otupjelo, kao
da mi se mozak isključio, jer jednostavno nije želio znati ili biti povezan s mjestom gdje sam odveden.
Kao da će mi nekako to vidjeti, i znati da sam povezan s tim zauvijek promijeniti život. Da je bilo važno.

A ja tako nisam htjela.

‘Skreni ovdje desno’, gotovo sam zalajao na Jacka.

Prestani, Merry! Zapamti, ovdje si zbog Jacka, zbog svog sina. To je i njegova priča. . .

Traka se izvila, skrenula, a zatim se suzila dok smo vozili prema Clogaghu.

U ovom sam trenutku osjetio da je to metafora mog života:

Što ako bih u ovom trenutku u svom životu trebao skrenuti lijevo, a ne desno? Je li sav život jednostavno
niz krivudavih i zaokretnih putova, s raskrižjem svako toliko kad sudbina čovječanstvu dopusti da sama
odlučuje o svojoj sudbini. . .?
‘Mama, kamo sada?’

Cesta se još više suzila kad smo stigli do Inchybridgea i rekao sam Jacku da nastavi još malo, a zatim
skrene desno.

'To je kameni zid koji je granica do kuće Argideen', najavio sam.

'To traje miljama, mama', rekla je Mary-Kate sa stražnje strane.

‘Željeli su biti sigurni da nas seljake drže podalje’, nasmiješila sam se. 'Glavni ulaz je upravo ovdje s lijeve
strane.'

Jack je usporio kad se približio. Suprotno tome, polje kukuruza raslo je visoko u plodnom tlu koje se
hranilo iz rijeke Argideen ispod njega.

‘To je ulaz’, rekao sam.

Jack je usporio i zatim parkirao ispred njega. Veličanstvena stara željezna vrata bila su otvorena, a prilaz
s one strane pokriven je korovom. Drveće koje je okruživalo rub posjeda unutar kamenog zida pretvorilo
se u šumu. Podsjetio me na ogromne grmove trnja koji su odrasli oko dvorca Trnoružice.

‘Hoćemo li izaći i pogledati?’ Pitao je Jack.

‘Ne možemo! Možda ulazimo u prekršaj ’, odgovorio sam.

'Razgovarao sam jutros s jednim mještanom i rekli su da ovdje već godinama nitko ne živi. Prazno je,
mama. Obećanje.'

‘Pa, još uvijek je u vlasništvu nekoga, Jack.’

‘Dobro, onda ostani ovdje.’

Gledala sam kako Jack izlazi iz automobila.

‘I ja dolazim’, rekla je Mary-Kate otvarajući stražnja vrata.

‘Ma, zaboga’, promrmljala sam izlazeći i ja. Svi smo obišli ogromne koprive koje su niknule duž pogona.
Ironično, činilo mi se utješnim kako će bez ljudskog uplitanja priroda tako brzo početi uzimati svoje.

‘Auuuu!’ Mary-Kate se trgnula i poskočila dok je kopriva našla trag između svog trenera i traperica.

‘Kuća bi se trebala pojaviti svakog trenutka’, rekao sam im iza leđa. I nekoliko minuta kasnije, i dogodilo
se. Kao i sve protestantske kuće ovdje, bila je to kvadratno građena, elegantna gruzijska zgrada. Pročelje
joj je bilo golemo - osam prozora širokih i na zemlji i na gornjim razinama i okruženo onim što bi nekada
bilo lijepo uređeno park-područje. Takav kakav je bio, čak i ako je fasada još uvijek stajala, mogao sam
vidjeti truleće drva oko prozorskih stakala i bršljan kako neprestano puže prema gore od podnožja kuće.
Osjećaj zanemarivanja bio je opipljiv.

‘Opa!’ Rekla je Mary-Kate podigavši pogled na prednju stranu. 'Ovo je u svoje vrijeme moralo biti
nevjerojatno. Znaš li tko je ovdje živio, mama? ’

‘Mogu vam reći tko je to bio prije sto godina, ali znam da su se Fitzgeraldovi vratili u Englesku tijekom
revolucije. Bili su Englezi, vidite. I protestantski ’, dodala sam. ‘Siguran sam da ga je netko drugi kupio
neposredno nakon rata. Drugi svjetski rat, tj. Jedna od mojih sestara, Nora, radila je ovdje u kuhinjama
tijekom sezone snimanja, ali ne znam kako se zvala obitelj. '

'U pravu si, mama, Fitzgeraldi su se vratili u Englesku 1921. godine, a kuća je neko vrijeme bila prazna.'

‘Otkud zaboga to znaš, Jack?’

'Budući da je Ally, koja je pomalo stručnjak za istraživanje obiteljske povijesti, predložila da lokalno
potražim prakse odvjetnika, jer bi oni vjerojatno bili odgovorni za bilo kakvu prodaju imovine. Odvjetnik
kojeg sam pronašao u Timoleagueu rekao mi je da nije on bio taj koji se bavio prodajom kuće Argideen,
već mi je dao ime tko jest. Pa sam ih ranije posjetio u Clonakiltyju. ’Jack je odmahnuo glavom. ‘Ovo je
područje nevjerojatno, mama; svi znaju sve ostale ili znaju nekoga tko to zna. '

'I?'

'Tip s kojim sam razgovarao nazvao je svog oca, koji je nazvao svog oca, a očito je kuću obitelj Fitzgerald
1948. prodala novom kupcu.'

‘Tko je bio taj kupac?’, Navalila je Mary-Kate.

‘Ne zna. Ili barem, njegov djed ne. Zamoljen je da pošalje sve dokumente o vlasništvu i povezane
dokumente u London. '

‘Imate li adresu gdje god su poslani?’, Pitao sam.

'Očito je to bila adresa poštanskog pretinca, a ja ne znam što je to zapravo.'

'Nazvali bismo ga poštanskim pretincem', objasnio sam. 'To u osnovi znači da kuverte ili paketi idu u
poštu do ormarića s pripadajućim određenim brojem, a primatelj ih odatle preuzima.'

‘Dakle, to znači da ta osoba želi ostati anonimna?’ Rekla je Mary-Kate.

'Da, u biti je.'

‘Imate li adresu poštanskog pretinca?’ Pitao sam Jacka.

'Da, i to je mjesto negdje koje se zove Marylebone. Tamo sam provjeravao poštanske urede i nazvao ih
sve. U osnovi, broj više ne postoji. '

‘Sigurno su imali ime onoga tko je otvorio taj račun za poštanski pretinac?’, Pitala je Mary-Kate.
'Jesu, ali kako je mama upravo objasnila, cijela poanta posjedovanja poštanskog sandučića jest ostati
anoniman. Nisu namjeravali izdati ime vlasnika stranger preko telefona, to je sigurno ', rekao je Jack.

'Ovo je tako lijepa kuća', sanjivo je rekla Mary-Kate.

'Moja baka Nuala brinula se o mladom britanskom časniku koji je ovdje živio i koji je bio ozlijeđen u
Prvom svjetskom ratu. U svom je dnevniku govorila o tome kako su vrtovi nekada bili prekrasni.
Nažalost, počinio je samoubojstvo ubrzo nakon što je Nuala otišao. ’Tada sam zadrhtala i okrenula se od
kuće. ‘Vraćam se do automobila. Vidjet ću te tamo.'

Dok sam prolazio kroz šikare, jedva sam mogao vjerovati da je priča koja me toliko dirnula i dogodila se
ovdje možda bila dio moje povijesti. Ipak, u kući je bilo samo nešto, atmosfera - energija - što me
uznemirilo.

Nisam sklon ničemu duhovnom, čak sam se osjećao kao da mrak visi oko kuće Argideen; iako nije bilo
sumnje da je bila - ili je nekad bila - lijepa, znao sam da se tragedija dogodila unutar njezinih zidova i još
je uvijek ostavila traga do danas.

Počeo sam trčati, spotičući se o korov i korijenje koji su se gurali uz pogon, sve dok nisam zadihan prošao
kroz kapije i gutljaj svježeg zraka.

Kakva god bila moja veza s Argideen Houseom, znala sam da nikad više ne želim proći kroz ta vrata.

Odbacivši Mary-Kate u Clonakilty, gdje je dogovorila susret s novim prijateljem Eoinom u njegovom
studiju, Jack i ja smo otišli po Ambrosea.

‘Uzrujana si, zar ne, mama?’

‘Pomalo’, priznala sam. 'Ne mogu zapravo reći zašto. Ali ozbiljno, Jack, to nisi ništa učinio. Jednostavno
ne volim kuću Argideen, to je sve. '

‘Ali nikada prije niste bili unutar zidina?’

'Ne nikada.'

‘Usput, kad misliš otići?’, Pitao me.

'Iskreno, nisam razmišljao o tome. Mislim da to ovisi o Ambroseu. Možemo ga povesti sa sobom u
Dublin. '

'U redu. Pa, ako je s tobom sve u redu, MK i ja razmišljamo sutra otići u Dublin, a zatim letjeti prema Nici
preko Londona. Znate da smo svi pozvani na krstarenje Grčkom. Shvaćam da ne želite ići, ali. . . ’- Jack je
slegnuo ramenima -‘ Volio bih. Možda bih mogao istražiti umjesto tebe, mama, da saznam o čemu se
radi u svim tim nestalim sestrama, ako je s tobom sve u redu? '

‘Naravno da je sve u redu, Jack. Odrasli ste čovjek i možete raditi što želite. Kao što mi je Mary-Kate
naglasila, ako sam na neki način povezana s njima, onda ste i vi. '

‘Da, bio bih.’

‘Pa, budi iskren, Jack, koliko je tvoja nestrpljivost povezana s Ally?’

Uslijedila je stanka dok je razmišljao o tome. Ili barem, razmisliti što da mi kažete.

‘Zapravo dosta. Mislim, očito me zanima saznati više o cijeloj situaciji, ali da, prošlo je puno vremena
otkad sam upoznao ženu koju sam upravo osjećao. . . Pa, neposredna veza sa. '

‘Mislite li da ona osjeća isto prema vama?’

‘Ne znam; možda mi samo šalje poruke zbog cijele nestale sestre, ali kad smo razgovarali sinoć, smijali
smo se, znate? Ja nju i ona mene, i to je sve. '

‘Onda apsolutno moraš ići, Jack. Točno ’, rekao sam kad smo se zaustavili ispred doma za stare. ‘Ući ću
po Ambrosea.’

Katie je izašla na recepciju da me upozna. ‘Kako im je?’, Pitao sam je.

'Ah, sad bih rekao da nisu prestali čavrljati otkad je gospodin Lister sjeo.'

'Imali su puno toga za nadoknaditi.'

‘Imaju, dakle. Idem po njega sada. '

‘Oh, usput, Nora je radila u kući Argideen kad smo bili mlađi, zar ne?’

'Jeste, da.'

‘Mislite li da biste je mogli pitati sjeća li se imena obitelji za koju je radila?’

'Hoću. Ako se dobro sjećam, 'bio je neki strani par', rekla je Katie. ‘Nazvat ću je kad budem večeras kod
kuće.’

‘Hvala’, rekao sam, dok mi se ona osmjehnula i otišla. Dok sam stajao na recepciji čekajući Ambrozija,
razmišljao sam o čudnom prezimenu šest sestara, za koje sam već utvrdio da je anagram ‘Plejade’.

D’Aplièse. . . Izvadio sam olovku iz torbice, zamolio recepcionar za papir i zapisao riječ.
Kad se Ambrose pojavio s Katie, u njegovom je koraku bilo određeno proljeće koje nije bilo tamo u
Dublinu.

‘Dobar dan?’, Pitala sam ga.

‘Osim u manje privatnom okruženju, bilo je i najugodnije. Hvala ti, Katie, bilo mi je drago ponovno se
upoznati i budi uvjerena da se vraćam uskoro ’, rekao joj je.

‘Možeš li provjeriti s Norom da se ovo nije ime obitelji gore u kući Argideen?’ Rekao sam joj pružajući joj
papirić.

‘Naravno’, rekla je dok ga je spremala u džep odore. ‘Doviđenja.’ Nasmiješila mi se i otišla.

'Ne znam kako se James nosi sa životom tamo', rekao je Ambrose kad sam mu pomogao da uđe u auto i
odvezli smo se. ‘A opet nekako to podnosi. Radije bih bio sa svojim proizvođačem. '

‘Nisam mislio da vjeruješ u Boga?’

‘Rekao sam„ moja tvornica “, draga djevojko, koja bi tehnički mogla biti moji roditelji, i stoga će, u
najmanju ruku, moji zemni ostaci ležati uz njihove. '

‘Dijeliš dlake, Ambruža.'

‘Možda je tako, ali. . . Srećna draga, hoćeš li biti na raspolaganju za razgovor kad se vratimo u hotel?
Danas sam popio više čaja nego što mislim da sam popio u tjedan dana i možda si priuštim čašu viskija. '

'Otići ću po Mary-Kate kad nazove', rekao je Jack dok smo se parkirali ispred hotela. ‘Vidimo se kasnije
na večeri.’

‘Inače, vaša su djeca krajnje dražesna. A onda, rekao je, dok se Jack odselio kako bi pronašao parkirno
mjesto, "kako bi bilo da sjedimo vani na terasi kafića, dok nas sunce krasi izgledom?"
Uz lonac čaja za mene i viski za Ambrosea, sjedili smo uživajući u zvuku ogromnih valova koji su se lomili
na obali ispod nas.

‘O čemu si htjela razgovarati sa mnom?’, Pitala sam ga.

'Riječ je o Jamesu, naravno. Mislim, znam da je u invalidskim kolicima i da mu je potrebna pomoć u

svakodnevnom pranjenju, ali ne smatram da bi trebao vidjeti svoje zlatne godine u tom domu. Pa sam
razmišljao. . . ’

'Da?'

‘Pa, teško da sam sve mlađi, zar ne? I iako to mrzim priznati, počinjem se boriti sa stubama do svoje
spavaće sobe i kupaonice. Neko sam vrijeme razmišljao da bih trebao prodati stan i preseliti se u
moderni stambeni blok s liftom, a sve što mi treba - uključujući tuš kabinu - sve na jednom katu.
Dopustite mi da vam kažem, u Dublinu je ovih dana dosta takvih mjesta. '

'Vidim. I?'

‘Možete zamisliti da će prodaja kuće u kojoj toliko dugo živim biti traumatična. No, vidjevši Jamesovu
trenutnu situaciju dao mi je poticaj koji sam trebao. Dakle, kad se vratim u Dublin, namjeravam staviti
svoju malu polovicu kuće na tržište i kupiti nešto razumnije s tri spavaće sobe. Jedan za sebe, jedan za
njegovatelja koji živi, i jedan za Jamesa. '

'Dobrota!'

‘Što misliš, Mary draga?’

'Mislim da je to u teoriji prekrasna ideja, Ambrose. Međutim, to bi bio ogroman ključ za oca O’Briena.
Većinu svog odraslog života živi ovdje dolje, pa čak i ako njegove životne prilike nisu baš onakve kakve bi
trebale biti, priskaču mnogi njegovi stari župljani da ga vide. '

‘Župljani koje je viđao svaki dan posljednjih šezdeset ak godina. Možda će mu biti drago zbog promjene. '
‘Jeste li ga zapravo pitali?’

'Jesam, da, zapravo. Ili, drugačije rečeno, natuknuo sam mu ideju. Plan mi je da povučem potez, a zatim
da me James pođe posjetiti kad nađem njegovatelja koji može živjeti s nama. A možda - ’

‘Nikada se neće htjeti vratiti u West Cork’, završio sam umjesto njega.

'Točno. I nema razloga zašto svakog ljeta ne bismo mogli odvesti nekamo ovamo, ako je osjećao potrebu
za svježim vjetrićima. ’Ambrose je pokazao na zasebnu zgradu u neposrednoj blizini hotela. 'Raspitao
sam se i otkrio da se apartmani daju obiteljima kojima je potreban prostor za samostalno pripremanje
hrane.'

‘Bože, Ambrose, sigurno si sve sredio’, nasmiješila sam se. ‘Znam da mu nedostaje njegova privatnost i
njegove knjige oko njega.’

‘Imat ću, naravno, police napravljene posebno za one. Istini za volju, preselio bih se ovdje ako je to ono
što je želio, ali nesumnjivo bi jezici mahali. Dok u Dublinu - velikom gradu - nitko ne bi primijetio niti bi
im bilo stalo do toga da dvoje starih prijatelja zajedno provode svoje sumračne godine. Bi li? '

Ambrose me pogledao da me uvjeri.

‘Siguran sam da ne bi, iako je bolje da se stan pobrinete za crkvu. Siguran sam da će James poželjeti
ostati u kontaktu, da tako kažem, kad bude u Dublinu. '

‘Pa, čim se vratim, počet ću provoditi svoje planove u djelo.’ Nasmiješio se, a zatim se okrenuo prema
meni. ‘Hvala ti, najdraža djevojko, za ono što si učinila. Ostat ću vječno zahvalan ’, dodao je, očiju punih
suza. ‘Dao si mi razlog da ponovno živim.’

‘Oh Ambrose, ne zahvaljuj mi, molim te. Nakon svega što ste učinili za mene, nije potrebno ništa reći. '

'Svejedno sam to želio reći. Također, Mary draga, jesi li već pročitala svoje pismo? ’
'Da.'

'I?'

‘I. . . Ne znam. Mislim, bilo je sasvim formalno, poput mog njemu. Ostavio mi je telefonski broj na koji
bih ga mogao kontaktirati, ali— ’

‘Mary, zaboga’, idi i vidi ga! On - i onaj drugi - proganjao vas je sve ove godine! Ako me je nešto naučio
život, to je prekratko! '

'Da. U pravu si, naravno. Dobro hoću. I dok smo ovdje, trebao bih vam reći sve o "onom drugom", kako
ste ga upravo nazvali. . . ’

Četrdeset minuta kasnije Ambrose je odspavao, a ja sam se vratio u svoju sobu. Pažljivo je slušao dok
sam mu govorila što se dogodilo s Bobbyjem, a zatim mi stavio ruku na ruku.

'Dakle, napokon je prošlost stavljena u krevet i možete ponovno početi disati', rekao je.

‘Mogu, da.’

‘Draga Marijo, da si mi samo rekla u to vrijeme, možda bih mogao pomoći.’

‘Ne, Ambrose. Nitko nije mogao ’, uzdahnula bih. ‘Ali barem je sada gotovo.’

‘I samo ovo da idem’, promrmljala sam kad sam izvadila njegovo pismo i okrenula broj za koji sam znala
da je britanski kod. Odgovorio je nakon nekoliko zvonjenja i nas smo dvoje napravili arrangiranje. Vrlo
formalno, kao da smo imali poslovni sastanak. Spustivši slušalicu, presavio sam papir na kojem sam
zapisao koje vrijeme i gdje i stavio ga u torbicu.
‘Zašto nije zvučao krivo?’, Pitala sam se. Odgovor je bio, nisam znao.

‘Pa, mama, koliko ćeš ostati u Irskoj?’, Pitao me Jack te večeri dok smo svi jeli u pametnom restoranu na
katu koji je imao panoramski pogled na more.

'Sutra se vraćam u Dublin s Ambroseom i vas dvoje, a nakon toga želim provesti neko vrijeme sa svojom
obitelji ovdje dolje.'

‘Jesi li sigurna da nećeš doći na krstarenje, mama?’ Pitala je Mary-Kate. ‘Oduvijek ste željeli vidjeti grčke
otoke rodno mjesto sve svoje voljene mitologije. Ally je poslala Jacku sliku broda - izgleda nevjerojatno! '

‘Trebala bi razmisliti o tome, Mary draga’, napumpala se Ambrose. ‘Vaša je kći potpuno u pravu. U Grčku
se nisam vratio od svog posljednjeg putovanja u Spartu, prije više od dvadeset godina. Kazalište je nešto
što ćete gledati u zalazak sunca, a pozadina je planina Taygetus. '

Ambrose mi je uputio jedan od onih pogleda kojih sam se tako živo sjećao iz studentskih dana.

‘Nazvana po Taygete, petoj od Sedam sestara Plejada, i majci Lacedemona, koju je Zeus okupio,’
papagajski sam pukla, samo da ga uvjerim da nisam zaboravila. Lagano mi je klimnuo glavom s
odobravanjem. 'Tiggyjevo je ime kratko za Taygete - ona je peta sestra u svojoj obitelji', nastavio sam, 'i
ironično, ja sam peto dijete u svojoj posvojiteljskoj obitelji.'

'Ili možda nestala sestra u Allynoj obitelji', rekla je Mary-Kate. ‘Ma mama, molim te, dođi’, ponovno me
nagovarala.

‘Ne, ne sada, ali možda ću dodati Grčku na svoj popis mjesta za vidjeti na mojoj Grand turneji. Pa, ima li
koga za desert? ’
Kad sam se vratio u svoju sobu, vidio sam kako na mojem hotelskom telefonu treperi crvena lampica s
porukama i da se na mobitelu nalazi govorna pošta. Prvo je uzela moju fiksnu poruku, Katie me zamolila
da je nazovem.

Okrećući se prema svom mobilnom telefonu, preslušao sam poruke govorne pošte. Prva je - slučajno,
nakon našeg razgovora za večerom - Tiggy pitala kako sam i rekla da se nada da će me vidjeti na
krstarenju s Jackom i Mary-Kate.

Tada sam nazvao Katie.

‘Bok, Merry je. Je li sve u redu?'

‘Da, sve u redu, hvala. Samo sam vas želio obavijestiti da sam razgovarao s Norom, a ona je rekla da se
ne može sjetiti imena obitelji za koju je radila u Velikoj kući, ali malo bi razmislila. Tada me nazvala i rekla
da se toga sjetila. Bio sam u pravu, to je strano zvučno ime, ali ne ono koje ste mi dali. Bolje da vam to
napišem. Imaš olovku i blok? ’

‘Aha. Otpucajte, rekao sam, olovka spremna.

‘U redu, ona misli da je pravilno napisala pravopis, pa to je E. S. Z. U.’

Pročitao sam pisma natrag u sebi.

‘Eszu’, rekao sam. 'Hvala milijun, Katie, i razgovarat ćemo sutra.'

‘Jeste li čuli išta od Jacka o tome tko je posjedovao kuću Argideen, Ally?’ Pitao je CeCe, ušavši u kuhinju,
gdje je Chrissie pripremala večeru od bifteka, sa svim ukrasima u stilu Aussie.
'Ne. Zamolio sam ga da mi javi sjeti li se Merryna sestra što je to. Očito nije «, uzdahnula je Ally.

‘Je li rekao je li njegova mama još uvijek odbija doći na krstarenje?’ Rekla je Maia, koja je sjedila ispred
laptopa, provjeravajući svoju e-poštu.

'Očito želi da ostane duže u Irskoj. Pa, mislim da svi moramo prihvatiti da smo dali sve od sebe da
pronađemo nestalu sestru. Ako je prsten dokaz, plus činjenica da je Merry usvojena, zajedno s adresom
mjesta na kojem je pronađena tako blizu svećeničke kuće, pronašli smo je. Ali ako ne dođe na krstarenje,
ne možemo je natjerati. '

'Ne, ali to je takva šteta, jer sve odgovara', rekla je Maia.

'Osim njezinih godina', suprotstavila se Ally. 'Svi smo pretpostavljali da tražimo puno mlađu ženu. Barem
ćemo sa sobom imati njezinu djecu, koja će jednostavno morati biti dovoljno dobra. '

‘U redu’, rekla je Maia, bilježeći neke bilješke na pločici pokraj laptopa. 'Let Tiggyja i Charlieja slijeće u
srijedu u jedanaest i trideset u Ženevu, Electra je potvrdila da će letjeti ravno u Nicu, a isto će i Star,
Mouse i Rory. Potom su tu Jack i Mary-Kate, koji tek trebaju potvrditi kada stižu. '

‘Pa, koliko spavaćih soba trebamo za sutra?’ Rekla je Ma, koja je na terasu nosila čaše i pribor za jelo.

'Samo jedan za Tiggy i Charlieja', rekla je Maia ustajući. ‘Molim te, opusti se, mama. Morate se sjetiti da
smo svi ovdje da vam pomognemo. '

‘Sigurno jesmo’, rekla je Chrissie dok se okretala od svoje stanice na poligonu i nasmiješila se Ma. ‘Iako
kako itko može kuhati bilo što na ovom drevnom uređaju, ja nemam pojma. Dobar posao, odlučili smo
imati barbiku i kuhati odreske na tome, zar ne, Cee? '

‘Ma, zašto ne sjedneš, a mi ćemo ti donijeti čašu vina?’ Ally ju je usmjerila prema stolu i nježno je
gurnula na stolicu. ‘Dopustite nam da vas čuvamo zbog promjene.’

'Ne, Ally, to nije ono za što sam plaćen i ne mogu to podnijeti', pobunila se Ma.
'Vasnikad nam nisu platili da nas volite, ali to ste učinili besplatno, a sada vam uzvraćamo ljubav ’, rekla
je CeCe dok je pila čašu vina ispred Ma. ‘Sad to popij’, naredila je, ‘i prestani mlatarati, u redu?’

‘Kao što sam rekao Star kad sam je prošle godine posjetio u Londonu, bez Claudije kraj sebe, raspadam
se; ona je uistinu motor Atlantide. '

'Pa, možda je nikad nismo dovoljno cijenili', rekla je Maia, a zatim se nasmiješila vidjevši kako Floriano i
Valentina ulaze kroz vrata s terase. Oboje su nakratko odrijemali u paviljonu, tek što su tog popodneva
stigli iz Rio de Janeira preko Lisabona.

Ally je proučavala Floriana dok ga je čvrsto držao za kćer. Imao je preplanulu kožu, tamnu kosu i
izražajne smeđe oči, a zubi su mu blistali na osmijehu na lijepom licu. Valentina je podigla pogled prema
svim odraslim osobama, širokih njenih smeđih očiju, stidljivo uvijajući pramen sjajne duge kose oko
nježnog prsta.

Ma je odmah ustala. ‘Zdravo, Valentina’, rekla je prilazeći djevojčici. ‘Osjećate li se bolje nakon sna?’

‘Da, hvala’, odgovorila je djevojčica na debelo naglašenom engleskom. Maia je rekla da ju je Floriano,
dvojezično podučavajući engleski, od kolijevke.

'Želite li piće? Koka-kolu, možda? ’Nastavila je Ma, podižući pogled prema Florianu kako bi ga uputila.

'Naravno da možda ima kolu', složio se Floriano.

'Jako sam gladna, Papai', rekla je podigavši pogled prema ocu.

»Večera neće biti spremna možda trideset minuta, pa zašto ne pođete sa mnom pa ćemo vidjeti hoćemo
li pronaći snack za vas da nastavite do tada?« Ma je pružila ruku Valentini, koji je to spremno uzeo. Njih
su dvojica krenuli u smjeru smočnice.

'Vrati se ravno u mumiji', nasmiješila se Ally dok je kolutala očima.

‘Tamo gdje je najsretnija’, rekla je Maia dok je odlazila do Floriana i poljubila ga u obraz. ‘Želite li pivo?’

'Mogao bih ubiti za jednog', rekao je dok ju je obgrlio ramenom.

'Jedna i za kuhara, ako nešto ide, molim vas', pozvala je Chrissie.

‘Nabavit ću ih’, rekao je CeCe, krenuvši prema hladnjaku.

Ally je natočila čašu vina za sebe, a kad su svi dobili piće, podigla ga je. ‘Florianu i Valentini, jer su stigli
čak iz Rija da nam se pridruže ovom vrlo posebnom prigodom.’

Svi su nazdravljali, a Ally je pomislila kako je prekrasno vidjeti kuhinju Atlantis ne samo punu njenih
sestara, već i njihovih novih partnera i obitelji.

Promatrala je Valentinu kako uočava Medvjeda koji je ležao na igraonici u kutu kuhinje.

‘Aí que neném bonito! Mogu li se igrati s njim, Maia? ’

'Naravno da smiješ', rekla je Maia, gledajući Ally kad je Valentina odložila svoju kolu i krenula prema
Bearu. Kleknula je pokraj njega, a zatim ga skupila u svoje malo naručje. Dvije su sestre podijelile
osmijeh.

‘Bi li bilo u redu da odvedem Floriana da vidi Pain privatni vrt?’, Pitala je Maia kuhinju općenito.

‘Naravno’, rekla je Ma krećući se prema Valentini i Medvjedu. ‘Ja ću paziti na djecu, ne brinite.’

‘Hvala.’ Maia je uhvatila Floriana za ruku i izvela ga iz kuhinje.

'Zviždat ćemo kad bude spremno, Maia ", viknuo je CeCe za njima. 'Trebao bih misliti da je barbie gotovo
dovoljno vruća da krene sada, Chrissie.'
‘Pa, poći ću s tobom, inače ćeš odreske zapaliti kao i obično’, procijedila je Chrissie dok su dvije žene
izlazile van.

‘Nije li prekrasno vidjeti CeCea tako sretnog?’ Rekla je Ma sjedajući u ležaljku, pokraj mjesta gdje se
Valentina igrala s Medvjedom.

‘Apsolutno, i pogledajte samo koliko je Valentina majčina majka.’

Na spomen njezinog imena, Valentina je upitno podigla pogled prema Ally.

‘Volite bebe?’, Pitala ju je Ally.

'Mnogo mi se sviđaju bebe', složila se dok je nježno vraćala izvijajućeg Medvjeda na njegovu prostirku.

Petnaest minuta kasnije, CeCe je kreštavo zazviždao kako bi Maia i Floriano znali da je večera spremna,
dok su ostatak djevojaka iznijele zdjele salate i veliku sušicu pomfrita na stol terase. Ally je sjela,
promatrajući ima li znakova da se Maia vraća. Znala je zašto je njezina sestra što prije htjela uhvatiti
Florianu samu. Na kraju ih je vidjela kako hodaju ruku pod ruku prema terasi. Maiaina glava ležala je na
Florianovom ramenu i netom prije nego što su stigli do stola, zaustavio se, okrenuo prema njoj i zagrlio
je tako čvrsto da ju je podigao sa zemlje. Poljubio ju je u usne, a snop koji se širio njegovim licem značio
je da je Maia vijest primljena više nego pozitivno.

Kad su svi sjeli i Chrissie počela posluživati odreske, Ally je čula kako joj mobitel zvoni u kuhinji. Vrativši
se unutra, vidjela je da je to Jack.

'Bok tamo.'

‘Bok, Ally’, odgovorio je kad je salva smijeha dopirala sa stola vani. ‘Neću te uhvatiti u lošem trenutku,
zar ne?’

'Zapravo, samo sjedamo za večeru.'

‘U redu, pa, vrlo brzo, nazvao sam samo da kažem da se mamina sestra Nora - ona koja je radila u kući
Argideen - sjetila imena obitelji koja ju je posjedovala. To je čudno, mogukažem ti, nešto strano. Nisam
siguran ni kako to pravilno izgovoriti. '

'Nije D'Aplièse, zar ne?'

‘Ne, ne, to je. . . Pa, mislim da ću to napisati, umjesto da kažem. Imaš li olovku?'

‘Ma da’, rekla je Ally posegnuvši za jednim. 'Otpucajte.'

'U redu. To je E-S-Z-U. '

Ally je zapisala slova i tek kad je pogledala riječ na papiru, borila se da gutlja zrak. Jack je nešto govorio,
ali ona nije slušala dok je sebi zazivala prezime.

'Saveznik? Jesi li shvatio? Jeste li htjeli da to ponovim? ’

‘Ne, shvatio sam. E-S-Z-U. '

‘Aha. Rekao sam ti da je to čudno. '

'To je . . . ’Ally je teško sjela na stolac.

‘Hej, Ally, jesi li dobro?’

'Dobro sam.'

Na liniji je zavladala stanka prije nego što je Jack progovorio. ‘To vam ime nešto znači, zar ne?’
‘Ja. . . da, jest, ali kako se uklapa u sve, stvarno ne znam. Slušaj, moram ići večerati, ali razgovarat ćemo
kasnije. '

'U redu. Govoriti kasnije.'

Ally je ustala i shvatila da se znoji. . . što? Iznenađenje ili strah. . .? Odlučivši da vijest još ni s kim neće
podijeliti, otišla je do sudopera i oblila lice vodom, a zatim izašla van kako bi se pridružila zalogajnicama.

Nakon večere, svi osim Ma, koja je gore stavljala Medvjeda u krevet, pridružili su se raščišćavanju.

‘Valjda je onda dobro prošlo’, šapnula je Ally Maiu dok su stajale jedna uz drugu, sušeći lonce dok su
CeCe i Chrissie slagale perilicu posuđa.

'Jeste', uzvratila je Maia šapatom. 'Bio je oduševljen, Ally, i baš mi je laknulo!'

'Svakako mislim da se ne trebate brinuti ni zbog Valentinine reakcije, s obzirom na način na koji ona već
obožava Medvjeda. Tako sam sretna zbog tebe, Maia, zaista jesam. Nadam se samo da možete biti sretni
zbog sebe. '

‘Sad sam rekao Florianu, možda to mogu biti. Neću nikome ništa reći dok se svi ne okupimo na brodu,
iako mislim da - «

‘Ma već zna’, šaptali su oboje, a zatim se nasmiješili.

‘Je li to bio telefonski poziv od Jacka, usput? - pitala je Maia.

'Da bilo je.'

‘Ima li vijesti?’
'Da, ali nije bilo važno', lagala je Ally. 'Ideš s Florianom i Valentinom i uživaš u svojoj posebnoj večeri, u
redu?'

'U redu. Vidimo se sutra.'

‘Spavaj dobro, Maia.’

‘Mislim da ću napokon i biti. Laku noć.'

Uzevši Valentinu za ruku, Maia i Floriano napustili su kuću i krenuli prema paviljonu.

'Mislim da ćemo i mi imati rani', rekao je CeCe. ‘Sutra će biti naporan dan. Laku noć, Ally. '

Chrissie i CeCe napustili su kuhinju, a Ally je promatrala kako Ma ulazi u nju i počela pripremati
Medvjedu bocu za noćno hranjenje.

‘Iskreno, mama, učinit ću večeras. Mislim da vam je potreban cjelovit noćni san prije sutra. Osjećam se
puno bolje otkad sam se vratio iz Francuske. Ozbiljno. ’Ally je gotovo zgrabila bocu od nje i odložila je na
stol. ‘Učinit ću to’, ponovila je.

‘Možda će mi noćni san dobro doći. Posljednjih nekoliko tjedana shvatila sam da starim, Ally. Kad ste bili
mlađi, godinama sam mogao postojati gotovo bez spavanja. Ali sad . . . Pa, čini se da ne mogu. '

‘Ma, bila si apsolutno divna i ne znam što bih učinila bez tvoje pomoći s Bearom. Sada idi u krevet i uživaj
u miru dok možeš. '

'U redu. Hoćete li doći sa mnom? ’

‘Ja. . . ’Ally se očajnički željela povjeriti nekome. ‘Ma?’

'Da?'

'Moram se dokopati Georga, ali on se jednostavno ne javlja na mobitel. Znate li sigurno kada se vraća? '

‘Dok s nama dolazi na krstarenje, to mora biti sutra. Mogu li pitati zašto? ’

‘Ja. . . oh Ma, Jack mi je rekao nešto ranije i stvarno me potreslo. Obično bih rekao Maji i dogovorili
bismo se što učiniti. Ali u tim okolnostima, jednostavno joj nisam mogao reći. Pogotovo ne večeras. '

‘Reci mi, chérie. Znate da dalje neće ići. Što je Jack rekao? '

'Ta kuća Argideen, mjesto na koje pokazuju koordinate za Merope, nekoć je bila u vlasništvu obitelji koja
se zvala Eszu.'

Ally je registrirala šok na Mainom licu. ‘Eszu?’

'Da. Jack mi je napisao ime. Identično je, Ma. Mislim, tijekom večere razmišljao sam da bi to mogla biti
slučajnost, ali to je tako neobično ime, zar ne? Pogotovo u Irskoj. Znate li je li u prošlosti bilo veze
između Paa i obitelji Eszu? '

‘Uistinu, Ally, nemam pojma. Međutim, znam da vjerujete da ste vidjeli brod Kreega Eszua blizu mjesta
za koje mislite da je vaš otac pokopan. A onda, naravno, i njegov sin Zed. . . ’

'Otac Maijinog djeteta', progovorila je Ally šapatom, za slučaj da CeCe ili Chrissie siđu po kriglu nečega za
ponijeti u krevet. ‘Nadam se da razumijete zašto večeras nisam htio ništa o tome reći.’

‘Naravno da znam. Rekla je Florianu da je trudna, zar ne? ’Rekla je Ma.

'Ona učinila. Ali ne smiješ nikome reći, mama. '

‘Naravno da neću. Presretna sam zbog nje. '

‘Mislite li da Georg možda zna nešto o vezi s Eszu?’

‘Ally, molim te, vjeruj mi, ne znam više od tebe, ali on je tako usko surađivao s tvojim ocem, pa on i
might dobro, da. '

‘Stvarno ne znate kamo je nestao?’

‘Kunem se, nemam pojma. Žao mi je što vam ne mogu dalje pomoći - bih da mogu. Idem gore u krevet.
Laku noć, Ally. '

'Laku noć lijepo spavaj.'

Ma je napustila kuhinju baš kad je zazvonio Allyin mobitel. 'Zdravo?'

‘Bok, Jack opet ovdje. Nisi u krevetu ili tako nešto, zar ne? '

'Ne još. Kako stoje stvari u Irskoj? '

‘Dobro su, hvala. Taksi je rezerviran za prijevoz mene, Mary-Kate i Ambrosea - kvazi-kuma moje mame - i
mamu, naravno, natrag u Dublin. '

‘Jeste li sigurni da ne možete nagovoriti mamu da nam se pridruži? Nadam se da će se naš odvjetnik
Georg vratiti sutra i onda se nadam da može sa sigurnošću potvrditi da je vaša mama nestala sestra. '

‘Ne mogu, bojim se, Ally. Uvjerena je da želi provesti više vremena ovdje u Irskoj. Mary-Kate i ja letimo iz
Dublina za London sutra popodne, a zatim naš avion za Nicu kreće rano sljedećeg jutra. Naći ćemo se na
brodu, je li tako? '

‘Da, poslat ću automobil po tebe iz zračne luke, a onda ćemo te vidjeti na brodu Titan. . . ’
Ally se zaustavila, shvativši da još nije rekla Jacku da ima sina. 'S ostalim sestrama', brzo je dodala.

'U redu. Pa, zvuči kao da će sigurno biti avantura. Mary-Kate je uzbuđena što će upoznati ostale vas
djevojke. '

‘I uzbuđena sam što sam je upoznala. Ok, javite mi ako ima kašnjenja, a ako ne, vidimo se u Nici. '

‘Da, i stvarno se radujem ponovnom susretu, Ally. Noć.'

‘Laku noć, Jack.’

Zgrabivši bočicu sa mlijekom sa stola kako bi je odnijela gore u slučaju da zatreba dopuniti Medvjeda, i
ugasivši kuhinjska svjetla, Ally se uputila u krevet. Dok je ležala, spremna za spavanje, razmišljala je o
svom razgovoru s Jackom.

Zaista se radujem što ću vas vidjeti. . .

Ally je osjetila malo uzbuđenja zbog činjenice da je Jack to rekao, ali onda ga je odmah smrvila kad je
čula kako Bear nosi sitni hrk s krevetića.

'Čak i ako mi se čini da mi je oprostio što nisam čist što sam bio, teško da će ga zanimati samohrana
majka, zar ne?'

Dajući sve od sebe da potisne glupe lepršave u trbuhu, Ally je zaspala.

Sjedio sam u stražnjem dijelu taksija pokraj Mary-Kate, s Ambroseom s druge strane mene. Ponudili smo
mu prednje sjedalo, ali on je odbio rekavši da bi ga Niall mogao nagovoriti u rani grob, pa je ta čast
pripala Jacku. Ipak, moja su me djeca pokušala nagovoriti da dođem na krstarenje, ali s obzirom na to da
je sastanak na koji sam čekao trideset i sedam godina bio udaljen samo nekoliko sati, opet sam odbio.

‘Drugi put, rekao bih, ali oboje odlazite i provedite prekrasan odmor. Sve zvuči vrlo glamurozno. '

Došavši do trga Merrion, Jack je pomogao Ambroseu da izađe iz stražnjeg dijela taksija, dok je Niall
podizao moju i Ambroseovu prtljagu iz prtljažnika.

‘’ Zadovoljstvo mi je upoznati vas oboje ’, rekao je Niall. 'Sad imaš moju posjetnicu, Ambrose, pa kad god
želiš ponovno doći u West Cork, davat ćeš mi prsten.'

'Hoću, i hvala vam još jednom', rekao je Ambrose kad se okrenuo i, koristeći se štapom za hodanje,
manevrirao uz stepenice do ulaznih vrata.

‘Doviđenja, mama.’ I Jack i Mary-Kate zagrlili su me - išli su ravno s Niallom u dublinsku zračnu luku - i
osjetio sam kako mi suze nabijaju na stražnji dio očiju.

‘Vas dvoje ste u kontaktu, zar ne?’

‘Hoćemo’, rekla je Mary-Kate. „A ako ste dolje u West Corku kad krstarenje završi, mogao bih se vratiti i
pridružiti vam se.“ Vidio sam kako se u obrazima moje kćeri pojavio i najmanji tračak rumenila i odmah
sam znao sastanak s njezinim novim prijateljem glazbenikom, Eoinom , očito je dobro prošlo.

'Ako se predomislite, Ally kaže da na brodu ima dovoljno mjesta', potaknuo je Jack zadnji put.

‘Ne, Jack. Sad se bolje vratite u taksi ili ćete propustiti let. '

Oprostila sam se od Nialla i stala na pločnik mašući im, a zatim slijedila Ambrosea unutra.

‘Šalica čaja?’, Pitala sam ga.

'Bože moj, mogao bih jednog ubiti', rekao je.

Petnaest minuta kasnije, bili smo u njegovoj dnevnoj sobi, pili čaj i jeli krišku vrlo dobre voćne torte koju
mu je svakodnevno ostavljao.

‘Pa, jesi li još uvijek spreman ovo prodati, Ambrose?’

'Apsolutno. Iako volim staro drago mjesto i hoće li mi se James pridružiti negdje novo, vrijeme je. '

'Siguran sam da neće uzeti toliko nagovaranja, Ambrose. Bilo je prekrasno vidjeti vas dvoje kako ste se
okupili nakon toliko vremena. '

‘I ja sam se osjećao predivno, Mary. Zaboravila sam kako je to bilo smijati se. Učinili smo užasno puno
toga. Dakle, pozvat ću neke dražitelje da dođu procijeniti ovo i ići će na prodaju. Jeste li sigurni da želite
večeras? Ti si dobrodošla da ostaneš ovdje, Merry. '

‘Znam da jesam, ali nikada prije nisam bio u Sjevernoj Irskoj i osjećam da bih to volio vidjeti.’

'Kao što vam je poznato, zadnji put kad ste bili u Irskoj, Belfast nije bio sigurno mjesto za posjetiti, ali
nedavno, čujem da je došlo do velike regeneracije u i okoon grad. '

'Znate', rekao sam tiho, "da se bilo kakva privremena bombaška napada IRA izvještavala na televiziji ili u
našim novozelandskim novinama, što se, kao što dobro znate, događalo puno u sedamdesetim i
osamdesetim - ne bih gledao. Ili čitati. Ja samo . . . nije mogao. Ali onda sam 1998. godine zapravo sjedio
ispred svoje televizije u Otagu i vapio sam kad sam vidio da Taoiseach potpisuje Sporazum o Velikom
petku. Nisam mogao vjerovati da se to napokon dogodilo. '

'Jeste, ali naravno, to nikada neće biti dovoljno za neke republikance, koji se neće zaustaviti dok se
Sjeverna Irska ne sjedini s Jugom i natrag pod našom irskom upravom, ali vjerujem da je odgojena
sljedeća generacija prvo se definiraju kao ljudska bića, a ne kao katolici ili protestanti. To svakako
pomaže, a naravno i šire obrazovanje ', dodao je. 'Prilično mi je zabavno što sam jedan od onih rijetkih
starih ljudi koji se ne osvrću na prošlost i ne misle kako je to bilo savršeno i očaj zbog svijeta u kojem
sada živimo. Zapravo, upravo suprotno. U posljednjih trideset godina ljudska je rasa postigla izvanredne
korake i radije zavidim mladima koji žive u tako otvorenom društvu. '
‘Oba bi nam se života jako razlikovala da smo bili mladi u ovoj generaciji’, složio sam se, ‘ali, dobro. . .
Bolje da razmišljam o odlasku uskoro. Doći ću dolje i presvući se. '

U podrumu sam otvorio vrata spavaće sobe koja je nekada bila moja. I osjećao sam se gušeno kad sam
vidio da Ambrose nije uklonio moje knjige ili dijelove koje sam sakupljao kao tinejdžer. Tapete - koje je
poslao iz Engleske kad sam počeo ostati s njim - bile su cvjetne ružičaste sorte, a ista je čipkasta pločica
uredno ležala na dnu kreveta od kovanog željeza. Sjetila sam se da sam, kad sam prvi put vidjela spavaću
sobu, gotovo zaplakala od zadovoljstva, ne samo zato što je bila tako jako lijepa i ženstvena, već zato što
je sve to bilo moje. Svakako kroz sve one godine internata kad sam imao kratak vikend vikend, a bilo je
predaleko putovati kući u West Cork, ova je spavaća soba pružala utočište. Tada sam se u potpunosti
uselio kad sam započeo Master, što nikada nisam završio. . .

Otvorila sam ormar pitajući se hoće li sva moja odjeća s početka sedamdesetih - mini suknje, hlače s
zvonom i uski rebrasti polo vratovi - i dalje visjeti tamo, ali nisu. Naravno da nisu. Otišao sam prije
desetljeća, pa zašto bi ih Ambrose zadržao?

Odjednom zadrhteći, sjeo sam na krevet i moj je um odmah ubrzao natrag kroz godine do posljednjeg
vremena kad sam bio ovdje i Bobby je stigao na prag. Toliko je lupao i vikao je tako glasno da mi nije
preostalo ništa drugo nego da ga pustim unutra.

Sa svojom dugom crnom kosom i intenzivno plavim očima, zajedno s visinom i mišićavim trupom, bio je
zgodan muškarac. Neki moji prijatelji koji su ga upoznali kad je srušio našu grupu na piću u pubu,
smatrali su ga privlačnim. Ali za mene je on bio samo Bobby: bijesni, zbrkani, ali vrlo inteligentni dječačić
kojeg poznajem od djetinjstva.

Dok me pribijao uza zid, osjetio sam kako me hladni čelik pritiska u vrat.

‘Prestat ćeš ga viđati ili se kunem da ću te ubiti, Merry O’Reilly. A onda ću krenuti za njim i njegovom
obitelji, kao i za vašom. Ti si moj, razumiješ li? Uvijek si bio. Ti to znaš.'

Pogled u njegovim očima i kiseli miris ustajalog piva u dahu dok je pritiskao usne na moje nikada me
neće napustiti.
Sa svojim životom pod prijetnjom, naravno da sam mu obećao da ću se prestati viđati s Peterom, da ću
mu se pridružiti u njegovom terorističkom pohodu protiv Britanaca.

Bila bih prestravljena, ali barem sam ga znala smiriti - ipak sam imala godine prakse. Napokon je skinuo
pištolj s mog vrata i pustio me. Dogovorili smo se da se nađemo sljedeće večeri i taman sam se uspio
spriječiti da ne povratim kad me ponovno poljubio. Kad je na kraju krenuo prema vratima, baš kad ih je
htio otvoriti, okrenuo se i zagledao se u mene.

‘Samo se sjeti, lovit ću te, gdje god se pokušaš sakriti. . . ’

Tek nakon što je otišao, odlučila sam da mi ne preostaje ništa drugo nego da odem. A ja bih sišao ovdje u
svoju spavaću sobu i počeo se spakirati. . .

‘Sve je gotovo, Merry, Bobby te više nikad ne može ozlijediti’, rekao sam si dok sam pokušavao ugušiti
poznate simptome napada panike koji su automatski počinjali trideset i sedam godina svaki put kad bih
pomislio na njega. Bila sam sigurna, s obzirom na stotine puta koliko sam proživjela taj trenutak, da će
mi psihijatar reći da patim od posttraumatskog stresa. Nisam imao pojma hoće li povratak tamo gdje se
dogodilo zapravo pomoći, ali morao sam vjerovati da ću jednog dana uspjeti uvjeriti svoj mozak da je sve
gotovo i da sam napokon na sigurnom.

Veliki kovčeg koji sam sa sobom ponio na Grand Touru digla sam na krevet, otvorila ga i pokušala se
koncentrirati na ono što ću odjenuti na svoj sutrašnji ‘sastanak’.

Nije da je važno, Merry. . .

Povukao sam out nešto odjeće. Trebam li izgledati sofisticirano? Ležerno? Jednostavno nisam znao.

Na kraju sam se napuhao - kao što sam to obično činio kad nisam bio siguran u svoju omiljenu zelenu
haljinu, pažljivo je presavijajući u svoj ormar, zajedno sa crnim dvorskim cipelama. Nakon što sam se
presvukao u svoju uobičajenu putničku odjeću traperica, košulje i bukea u stilu Chanela koji su dodali
dašak klase i činilo se da ide uz sve, spakirao sam torbu za rublje, malo donjeg rublja i knjigu za vlak, a
zatim patentni zatvarač gore na zidu.

Vratio sam se gore, ostavio sam ga u hodniku i ušao u dnevnu sobu kako bih se oprostio od Ambrozija.
'Svoj veliki kovčeg ostavio sam dolje, zajedno s hrpom rublja koje ću posložiti kad se vratim sutra. Nadam
se da je to u redu? '

‘Naravno da je, draga djevojko. Znači da se morate vratiti po njega, iako s obzirom da ste prošli put
ostavili ormar pun odjeće, pretpostavljam da to nije nikakvo jamstvo. Inače, svi su ovdje. '

'Što su?'

‘Odjeća koju ste ostavili iza sebe. Spakirao sam ih u kovčeg i stavio na dno jednog od mojih ormara, za
slučaj da jednog dana možda prođete. '

‘Oh, Ambrose, tako mi je žao.’

‘Nemoj biti. Je ne regrette rien, kako to sažeto kažu Francuzi. Sad ste se vratili i to je sve što je važno. Oh,
i sa svime što se nedavno dogodilo, nešto vam neprestano zaboravljam reći. Pročitao sam Nualin
dnevnik. Vaša je baka bila vrlo hrabra mlada dama. '

‘Da’, rekla sam gledajući ga kako ga nježno tapka po okruglom stolu pokraj njegove kožne stolice. 'Ona je
bila.'

'Bila je borba razabrati neke pogrešno napisane riječi, ali dobrota, kakva priča. To me u određenim
trenucima dirnulo do suza ’, uzdahnuo je Ambrose. 'Jedno vam moram reći da Nuala piše o sobarici
Maureen.'

‘Ona koja ju je izdala?’

'Da. Sad, sjećate li se gospođe Cavanagh, Jamesove čuvarice kuće? Rekao mi je da je radila u kući
Argideen prije nego što je održavala kuću za Jamesa. Pogodite kako se zvala? '

‘Ne, Ambrose. . . ’
‘Maureen. Maureen Cavanagh. Jedna te ista žena koja je izdala mladu Nualu, a koja je također izdala
mene i Jamesa godinama kasnije. '

‘O moj Bože’, udahnula sam.

‘Kakva je to bila tužna, gorka žena. Jadni James rekao mi je da je imao posao predsjedavanja njezinim
sprovodom. Rekao je da su prisustvovale samo tri osobe, a znate koliko se ljudi obično pojavi na takvim
događajima ovdje u Irskoj. Živjela je sama i umrla sama. A možda je to bila njezina kazna. '

‘Možda, ali da sam je ikad upoznao, onda ne bih mogao odgovarati za svoje postupke’, odgovorio sam
žestoko.

'Draga Mary, nikad ne bi mogla nauditi muhi, ali cijenim osjećaj', nasmijao se Ambrose. ‘Iako biste
možda jednog dana mogli pomisliti na objavljivanje Nualinog dnevnika, pogotovo jer sada znate kraj
njezine priče. Nema dovoljno činjenica o tom trenutku u vremenu, a tjeskoba koju je nakon toga izazvao
toliko obitelji, a zasigurno vrlo malo napisana iz ženske perspektive. Uloga koju je Cumann na mBan
imao u oslobađanju Irske od Britanaca jedva dobiva fusnotu u povijesti. '

‘Slažem se, a možda i hoću. Zapravo, suočavanje s mojom prošlošću natjeralo me da se sjetim svoje
ljubavi prema akademiji. Dolje sam razmišljao da nikad nisam završio taj Master, koji sam započeo, jer
sam morao otići. . . ’

‘Još uvijek imam tu vašu dovršenu disertaciju.’ Ambrose je pokazao svoj stol. ‘To je - i ti - postajalo nešto
prilično briljantno. Sad, hoću li vas nazvati taksijem da vas odveze do stanice? ’

‘Prošetat ću do ulice Grafton i pronaći je. Vratit ću se sutra, Ambrose draga. Poželite mi sreću, zar ne? '

'Naravno. Mogu se samo moliti da napokon uspijete odmoriti prošlost. '

'I ja se nadam. Zdravo, Ambrose, rekao sam, a zatim uzeo torbu preko noći i izašao iz kuće.
Vlak za Belfast - koji je prilično prigodno nazvan Enterprise - iznenadio me jer je bio tako moderan i
udoban. Gledao sam kako selo prolazi, pitajući se hoću li vidjeti znak kad pređemo granicu prema
Sjevernoj Irskoj. U stara vremena postojala je granična kontrola svih oblika prijevoza. Ipak, danas nije
bilo ništa, a tek nešto više od sat vremena nakon dvosatnog putovanja, zaustavljali smo se preko granice
u Newryu, mjestu za koje sam znao da je vidjelo takvo nasilje tijekom Nevolja. U kolovozu 1971.
britanska je vojska u Ballymurphyju ubila šest civila, uključujući katoličkog svećenika. Vijest o pokolju
samo je dodala još jednu iskru na svjetlost Bobbyjevog zapaljivog dodirnog papira. Shvatio sam da je taj
incident, plus činjenica da me vidio u baru s Peterom, gotovo sigurno bio ono što ga je poslalo preko
ruba, a dogodio se vrlo blizu ovdje.

Danas je izgledalo kao bilo koja druga stanica koja je opsluživala mali grad, ali tada je to bilo mjesto
starog sukoba koji su ekstremisti poput Bobbyja oživjeli. Toliko puta krenuo je prema meni u pubu,
bjesneći o nevolji sjevernoirskih katolika i kako će IRA bombardirati 'gad Proddies' do izumiranja. Rekao
sam mu uvijek iznova na taj načinnaprijed su bili pregovori, a ne rat, da bi se zasigurno mogao naći način
da se diplomacijom poboljša situacija.

Optužio bi me da zvučim kao sam Michael Collins.

‘Taj nam je izdajnik zavrtio priču, rekao nam je da bi potpisivanje primirja predstavljalo odskočnu dasku
za irsku republiku. Ali Sjever je još uvijek u britanskim rukama, Merry! ’, Zafrkavao me. ‘Gledajte i vidite
kako ćemo se vatrom boriti protiv vatre.’

Gledao sam, kao i Privremena IRA, kako je Bobby obećao da će bombardirati ciljeve na sjeveru, a zatim
se uputiti prema britanskom kopnu. 'Nevolje' su trajale gotovo trideset godina i kroz sve sam njih
zamišljao da je Bobby dio smrti i razaranja koje je prouzrokovao novi rat.

Nije ni čudo što nisam mogao gledati vijesti na televiziji. . . potpirivali su moju vlastitu vatru straha. Ipak,
sve te godine, Bobby je sjedio u instituciji, vjerujući da se vratio u 1920. godinu. . .

Pa, evo nas 2008. godine, i da, Sjeverna Irska je još uvijek bila dio Ujedinjenog Kraljevstva, ali činjenica da
sam upravo velikom brzinom preplovila granicu sigurno je bila znak napretka.

Smiješno mi je bilo čak i kad sam pogledao kroz prozor i iznenadio se kad sam vidio da okolni krajolik
izgleda vrlo slično onom južno od granice - pomislio sam kao da umjetna linija može bilo što promijeniti,
ali došavši ovdje na to područje koji je vidio toliko ogorčenog sukoba bio je još jedan demon u mojoj
glavi kojega sam pokušavao ukrotiti suočavajući se s njim.
Vlak je stigao točno na vrijeme na kolodvor Lanyon Place u Belfastu. Prolazeći do izlaza da potražim taksi
stanicu, začuo sam ushićenje naglaska koji je bio poznat, ali jedinstven za ovaj sjevernoirski dio
Ujedinjenog Kraljevstva. Ušavši u taksi, uputio sam vozača do hotela Merchant koji je, kako mi je rekao
moj vodič, nekoć bilo sjedište banke Ulster.

Fasciniran sam gledao kroz prozor dok smo se vozili u grad koji više nije pokazivao nikakve znakove
strašnih rana, barem izvana.

‘Izvolite, gospođo’, rekao je vozač, zaustavivši se ispred hotela Merchant. 'To je lijep mali restoran.'

'Koliko ti dugujem?'

'To bi bilo deset kilograma, molim.'

Kilograma. . .

Lovio sam u torbici ono što mi je ostalo od britanskog novca od boravka u Londonu.

‘Eto, hvala.’

Hodala sam stubama i ušla u vrlo moderno predvorje. Prijavio sam se i nosač je odveo mene i moj
prostor u moju sobu koja je bila lijepo uređena na ugodan, prilično štih.

‘Sigurno ću se zasititi hotela dok se vratim kući’, uzdahnula sam ležeći na krevet.

Provjerio sam vrijeme i vidio da je prošlo sedam sati. Nazvavši poslugu u sobu, naručio sam juhu dana i
kiflicu. Tada sam imao svoj uobičajeni trenutak da se osjećam loše jer sam potrošio toliko novca na
pametne hotele, ali čemu sam onda štedio? Jock i ja ostavljali smo po strani svaki mjesec posljednjih
trideset godina i, s obzirom na to da nikada nismo odmarali na odmoru izvan Novog Zelanda, nisam
mislio da bi mu to smetalo.
‘Ali možda bi mu smetalo sutra ', promrmljala sam.

Spustio sam haljinu kako bih uklonila nabore, a zatim sam uključio televizor dok sam jeo juhu. BBC One
prikazivao je EastEnders, britanski sapun koji je Mary-Kate pronašla na kanalu našeg satelitskog paketa
kod kuće.

Ovdje se sve osjećalo vrlo čudno, još uvijek biti na otoku Irskoj, a opet tako definitivno na malenoj
parceli zemlje koja je bila izrazito britanska.

Dugo sam se ležerno kupao u samostojećoj kadi i pitao se kako bih se osjećao kad bih se vratio u svoju
seosku kuću u dolini Gibbston, koja je bila sigurno domaća, ali nije imala ništa od lijepog namještaja ili
modernih uređaja naviknuti se.

Nakon kupanja gledao sam užasan romcom o djeveruši, pokušavajući učiniti bilo što da me odvrati od
razmišljanja o sutrašnjem danu. Izvadio sam svoju bocu Jamesona, koja je sada bila prazna tri četvrtine,
jer sam je pljačkao svaki put kad je trebalo otkriti novo otkriće. Možda bih se, možda već sutra, mogao
vratiti onim vlakom za Dublin, znajući da sam napokon svoju prošlost odmorio. Kliznuvši ispod oštrih
bijelih plahti, namjestio sam alarm za devet sati, za svaki slučaj, i legao natrag na mekane jastuke. Ležeći
tamo u mraku, moja je ruka instinktivno ispružila ruku prema Jocku.

‘Molim te, draga, oprosti mi što ti nikad nisam rekao ništa od ovoga i što sam se sutra sastao s njim. . . ’

Probudio sam se s startom uz zvuk budilice. Bacio sam se i pretvorio u male sate, pitajući se kako bih se
osjećao kad bih ga vidio i razmišljajući o svim stvarima koje sam ga želio pitati, ali jednako tako znajući
da postoji samo jedno pitanje na koje moram odgovoriti.

‘Za manje od sat vremena saznat ćete’, rekao sam dok sam posezao za telefonom pored kreveta kako
bih nazvao poslugu u sobi za šalicu čaja i tost.

Dok sam čekala, odjenula sam se i na brzinu oprala i očetkala, a zatim stavila maskaru dodajući malo
rumenila na obraze. Kosa mi je radila ono što je uvijek činila, mašući na mjestimane bi smjelo mahati -
oh, kako sam oduvijek čeznuo za ravnim bravicama kojima se lako može upravljati - ali nakon što sam ih
isprobao u elegantnoj punđi, a zatim i nekoliko češljeva, odustao sam i pustio ga da mi prirodno visi u
valovitom kolutiću oko lica. Kad sam ga zadnji put vidjela, kosa mi je bila duga - gotovo do dna leđa.
Moja ‘griva’, znao ju je zvati. Popio sam čaj, ali bio sam toliko nervozan da sam se gotovo zagrcnuo u
tostu i odustao od trećeg zalogaja. Provjerio sam sat. Četvrt do deset. Za manje od deset minuta trebao
sam sići dolje.

‘Smiri se, Merry, zaboga’, rekla sam si dok sam nanosila svoj uobičajeni ružičasti ruž i davala kosi zadnji
brzi kist. ‘Teret je na njemu, a ne na tebi, sjećaš se?’, Rekao sam svom razmišljanju.

Prišao sam vratima, otvorio ih i krenuo prema liftu koji će me odvesti dolje da ga upoznam prvi put
nakon trideset i sedam godina. . .

Recepcionarka me je uputila u smjeru Velike sobe i ja sam krenuo prema njoj, nogu poput želea ispod
sebe. Kad sam ušao, vidio sam kako ogroman luster visi s visokog atrija u središtu nevjerojatne sobe.
Stupovi obloženi kerubinima i zlatnim vijencima držali su zamršeno ukrašen strop. Još sam uvijek zurio u
to kad sam začuo glas iza sebe.

‘Zdravo, Merry. Nevjerojatno, zar ne? '

‘Ja. . . da. ’Odvukla sam pogled s lustera i okrenula se da ga pogledam.

I. . . izgledao je potpuno isto: visok i vitak, premda sa sijedom paprikom pješčane kose i nizom tankih
linija urezanih na licu. Njegove smeđe oči bile su jednako očaravajuće koliko sam se sjetila i. . . evo ga, on
je stajao pored mene nakon svih ovih godina. Svijet se zavrtio kad me progutao val vrtoglavice. Nije mi
preostalo ništa drugo nego pružiti ruku na njegovu podlakticu da se učvrstim.

'Jesi li dobro?'

‘Oprostite, osjećam se malo vrtoglavo.’

'Vjerojatno stoji tamo i zabacuje vam vrat da pogledate taj luster. Hajde, neka sjedneš. '
Napola sam zatvorio oči kad su me zahvatili daljnji valovi. Držala sam se za njega kad sam osjetila kako
mi ruka zaobilazi struk da me podupire dok smo hodali.

‘Možeš li donijeti malo vode?’ Čula sam ga kako pita, osjećajući kako me sjeda.

Iznenadio sam se znojem i usisao malo zraka kako bih pokušao smiriti disanje. 'Oprosti oprosti . . .
’Promrmljala sam, jedva vjerujući da su mi nakon toliko vremena moji planovi da budem hladna, smirena
i kontrolirana nestali kroz prozor prije nego što sam uopće započela.

‘Evo, popij malo ovoga’, rekao je i osjetio sam kako mi se između usana provlači čaša. Ruke su mi bile
previše drhtave da bih je i sam mogao držati, a on mi je ispraznio toliko vode u usta da sam se zagrcnula i
počela kašljati i prskati.

‘Oprosti’, rekao je, kad sam osjetio kako mi se komad tkanine natapa oko usta, a zatim mi potapša vrat.
Barem me voda na koži ohladila, čak i kad bih željela umrijeti od srama.

‘Možeš li nam donijeti vrući čaj?’ Čuo sam ga kako govori. ‘Ili bi možda viski mogao pomoći više? Samo
da vam kažem, ponesite oboje. '

Naslonio sam glavu na meki pokrivač banketa na koji sam bio postavljen i udahnuo duboko i duboko
udahnuvši i udahnuvši. Napokon, moje je tijelo prestalo raditi neobične trnke i crne mrlje pred očima
počele su se povlačiti.

‘Oprosti’, rekao sam opet, besmisleno.

‘Čaj s puno šećera ili viski?’

Čula sam taj poznati ironični osmijeh u njegovu glasu. Slegnuo sam ramenima.

‘U redu, viski je. Možete li držati čašu? ’

'Može biti.'
Stavio mi ga je u jednu od ruku, a zatim usmjerio prema mojim ustima. Otpila sam mali gutljaj, a zatim i
veći.

'Iskreno, Merry, bilo kakav izgovor za alkoholno piće za doručkom.'

‘To sam ja’, složila sam se. ‘Ja sam izgubljeni slučaj, ali barem se osjećam bolje.’ Otvorio sam oči u
potpunosti i svijet je napokon stao. Stavila sam čašu s viskijem na stol ispred sebe, a zatim spustila
pogled na svoju prednju stranu, poprskanu vodom.

‘I ja ću ti natočiti čaj, u slučaju da to želiš.’

'Hvala vam. Ponovno se ispričavam. '

'Ozbiljno, nema potrebe. Zapravo je i ovdje vrlo prljavo, nije osjećaj da smo navikli u Irskoj, zar ne? '

'Ne.'

‘Globalno zatopljenje i sve to. . . Nekoliko ureda koje znam počinju stavljati klima uređaje. Možeš li
vjerovati?'

‘Ne, s obzirom na to da sam veći dio djetinjstva proveo ne mogavši osjetiti nožne prste. U svakom
slučaju, rekao sam dok sam se okretao prema njemu, ne mogavši odvratiti vlastiti pogled od njegovih, no
prestrašen da ću, ako ih ponovno pogledam, biti izgubljen kao i prvi put kad sam ga upoznao.

‘Svejedno’, nasmiješio se. 'Jako je dobro vidjeti vas nakon svih ovih godina.'

‘A ti.’

‘Nisi se nimalo promijenio, znaš’, rekao je.

‘Hvala, ali sumnjam da biste rekli:„ Jaysus, Merry, pretvorio si se u starog šišmiša! “ sada, bi li? '

'Pretpostavljam da ne bih, ne', nasmijao se Peter.

'Samo da se zna, ni vi se niste promijenili.'

‘To je laž. Moja kosa je gotovo u potpunosti siva— ’

'Barem ih imate, što je više nego što se može reći za puno muškaraca vaših godina.'

‘Moje godine, je li, Merry?’

‘Stariji ste od mene dvije godine, sjećate se? U godnaše šezdesete. . . ’

‘Da, jesam, i osjećam i svaki djelić toga. Možda izgledam dobro izvana, ali sigurno ne mogu trčati po
terenu udarajući loptu kao nekada. Sad ga moram udariti u zid u terenu za squash - igra staraca koji žive
u gradu ’, dodao je Peter dok je konobar prilazio našem stolu.

‘Mogu li vam ponuditi bilo kakav doručak?’, Pitao nas je. 'Bojim se da su to posljednje narudžbe.'

Peter me pogledao i ja sam odmahnula glavom.

'Ne hvala.'

'Jesi li siguran?'

'Pozitivan. Grickat ću kekse koje su donijeli s čajem. '

'Imat ću kroasan i dvostruki espresso, da upijem viski', rekao je podigavši obrvu posegnuvši za čašom.
‘Sláinte!’
‘Sláinte’, papagaj sam, a da nisam uzeo svoj. Jutros mi se u glavi zavrtilo jednom i sigurno nisam želio da
se to ponovi.

‘Pa, kako si?’, Pitao me.

‘Ja. . . ’Uhvatili smo pogled i, s obzirom na situaciju, oboje smo se počeli smijati smiješnom ludošću
primjedbe.

'Bio sam . . . dobro, stvarno sam bio u redu ’, rekao sam, a onda smo se još smijuljili, što se pretvorilo u
dobrih nekoliko minuta nekontroliranog smijeha.

Oboje smo na kraju obrisali oči o salvete, što je značilo da sam vjerojatno razmazala maskaru po cijelom
licu, ali prošla mi je briga. Jedan od razloga zbog kojih me Peter toliko privukao bio je njegov smisao za
humor, koji je u usporedbi s intenzitetom i ozbiljnošću Bobbyja bio olakšanje. Peter je tada lagano nosio
život.

Kad se konobar vratio s kavom i kroasanom, oboje smo se pokušali staviti pod kontrolu.

‘Misliš li da će nas izbaciti zbog lošeg ponašanja?’ Šapnula sam.

'Možda. Moja će reputacija ovdje vjerojatno biti uništena, blizu je mog ureda, pa hotel koristim za
povremeni sastanak - ali koga briga? '

'Što radiš?'

‘Zašto ne pogodiš, Merry?’ Izazvao me.

‘Pa, nosiš odijelo i kravatu, što te ne bi označavalo kao cirkusanta, pa ćemo to prekrižiti s popisa.’

‘Točno.’
‘Sa sobom imate kožni držač dokumenata, što je korisno za stavljanje papira na sastanke.’

‘Opet ispraviti.’

‘I treći i najvažniji trag je da ste studirali pravo na Trojstvu, a zatim radili svoje članke kad sam vas zadnji
put vidio. Vi ste pravnik. '

‘Točno. Uvijek si me mogao dobro pročitati, zar ne? ’Rekao je dok je podizao espresso i zabavno me
promatrao na vrhu šalice.

‘Možda, ali zašto ne biste pokušali učiniti isto sa mnom?’

‘Ah, sad je to daleko teže. Dakle. . . daj da vidim.'

Osjetila sam kako mu oči skeniraju moje lice i tijelo, a zbog svojih grijeha pocrvenjela sam. "Nagoveštaj
broj jedan: iako žene obično stare puno bolje i sposobne su biti puno spremnije nego što su mogle biti u
stara vremena, ne bi me pogodilo da ste slijedili vlastitu majku putem devetnaestoro djece, mnogi su to
bili. '

‘Sedam, zapravo. Ispravno. Nastaviti.'

‘S obzirom na činjenicu da nosite vjenčani prsten, pretpostavljam da ste u braku.’

‘Bio je oženjen. Moj muž je umro prije nekoliko mjeseci, ali dat ću vam to. '

‘Žao mi je, Merry. Imao sam sličnu tragediju kad je umrla žena s kojom sam živio deset godina. U svakom
slučaju, s obzirom na to da već znam da već dugi niz godina niste boravili ovdje na otoku Irskoj ili zapravo
Londonu ili ste završili u Kanadi kako smo planirali - provjerio sam registar - pretpostavljam, uzimajući u
obzir sve okolnosti od prije trideset i sedam godina da ste otišli negdje drugdje. Možda negdje daleko,
poput Australije. '
‘Ooh, vruće si’, odgovorio sam, a zatim osjetio kako mi se dodatno rumenilo diže na obraze, jer ovih
dana nije bilo prikladno nekoga zvati ‘vrućim’.

‘Novi Zeland onda.’

‘Točno. Vrlo dobro.'

'Možda ste nastavili akademsku karijeru na jednom od tamošnjih sveučilišta?', Rekao je. ‘Tih si dana
sigurno bio kamo si krenuo.’

‘Pogrešno, potpuno pogrešno. Propali ste, gospodine odvjetniče - nasmiješila sam se. 'Zapravo sam sa
suprugom sagradio vinograd, a dolje iza, na Južnom otoku.'

'U redu, čak i da to nikada nisam mogao pretpostaviti, pretpostavljam da to nekako odgovara', rekao je.
‘Mislim, odgojeni ste na farmi u West Corku. To je bilo i straga, a zasigurno ste navikli raditi na zemlji,
iako je šteta što niste nastavili akademsku karijeru, Merry. Bili ste predodređeni za velike stvari. ’

'Hvala ti za to. Život je imao druge planove, ali da, lagala bih kad bih rekla da se ponekad ne kajem što
nisam slijedila svoj san. '

‘Ako se zbog vas osjećate bolje, slijedio sam svoje i - pogotovo nedavno - počeo sam žaliti za tim.
Nemojte me pogrešno shvatiti, pružio mi je vrlo dobar prihod i kvalitetu života. '

'Ali?'

'Kad sam se kvalificirao, odlučio sam se upustiti u korporacijsko pravo, koje je financijski bilo zlatni
grumen. Preselio sam se u London i trudio se postati interni savjetnik u velikoj naftnoj i plinskoj tvrtki.
Provoditi dane govoreći im kako mogu postići X-milijun funti u poreznim olakšicama svaki dan tijekom
dvadeset i pet godina vjerojatno nije bilo ton je pravi izbor za karijeru za samozvanog estetu, ali hej,
kupilo mi je lijepo odijelo, zar ne? ’Peter je dao‘ cerekajući buzdovan ’, kako smo ga uvijek nazivali
ironičnim osmijehom.

'Mislio sam da ste svi spremni postati odvjetnik?'

‘Bio sam, ali otac me nagovorio na to. Rekao je da to nije sigurno u usporedbi s uzimanjem članaka i
postajanjem odvjetnikom u lijepom stalnom poslu, a ne samo da je jednako dobar kao vaš posljednji
slučaj na sudu. Bojim se, svima je žao kad dođu u naše godine. Umirovljen sam u pedeset i pet, pa sam
odlučio da ću napokon učiniti svoje za svoje bližnje i završio sam ovdje u Belfastu. '

'Stvarno? A što ti radiš ovdje? ’

'Zapravo sam radio kao savjetnik za ono što je danas poznato kao Titanic Quarter of Belfast. Na Queen's
Islandu je u tijeku masovni projekt obnove, a zapravo, ne da biste vjerojatno znali za to, jer vas nedavno
nije bilo u Irskoj, ministrica turizma Arlene Foster upravo je objavila da je Sjeverna Irska Izvršna vlast će
osigurati pedeset posto financiranja za projekt Titanic Signature, dok ostalih pedeset posto dolazi iz
privatnog sektora. Imamo nevjerojatnog američkog arhitekta koji će se ukrcati i nadamo se stvoriti nešto
što će odražavati veliku povijest brodogradnje grada. Znate, naravno, da je ovdje izgrađen Titanic ’,
dodao je.

‘Negdje u pozadini uma jesam, da. Opa, Peter, sve to zvuči fascinantno. '

‘I pomalo čudno?’

‘Ne, nikako’, rekao sam.

‘Pa, možda se sjećate da sam uvijek bila hibrid - engleska protestantska mama i irski katolički otac -
rođeni u Dublinu, slijedeći majčinu liniju i kršteni kao protestant. Nije da ih je zanimala njihova religija,
samo ljubav jedni prema drugima ’, slegnuo je ramenima. 'Dobra vijest je da sam sada živio i radio u
Engleskoj te na sjeveru i jugu Irske, a nakon godina borbe sa svojim identitetom, posebno tijekom
Nevolja, došao sam do svog osobnog - i vrlo jednostavnog - zaključak: da ono što jesi ima sve veze s tim
jesi li pristojno ljudsko biće ili ne. '

‘Potpuno se slažem, naravno, ali ekstremistička indoktrinacija iz kolijevke definitivno može omesti nečiji
osobni razvoj, zar ne?’ Rekla sam.

‘Svakako može, i priznajmo, nema nas puno koji možemo živjeti bez neke vrste, bilo da je to posao ili
obitelj. Predugo sam svoj posao učinio svojim ciljem. Sad barem osjećam da svoje iskustvo koristim kako
bih promijenio grad koji je bio očajnički potreban regeneracije. Ako na neki mali način mogu pružiti -
kroz svoje znanje i niz vještina pomognem da se to dogodi, učinit će to da sve godine brušenja budu
vrijedne. '

'Žao mi je što nisi bio sretan, Peter, stvarno jesam.'

‘Oh, bio sam dobro, Merry, samo sam igrao na sigurno, što je bio moj vlastiti obiteljski oblik
indoktrinacije. Svima iz mojeg nižeg srednjeg sloja roditelji su rekli da se bave profesijom koja će ih
smatrati sigurnima i financijski osiguranima. Liječnici i odvjetnici bili su tamo gdje je to bilo, osim ako
niste bili aristokratski, naravno, a takvih je sigurno bilo nekoliko na Trinityju, zar ne? '

‘Bilo je, da’, zahihotala sam se. ‘Sjećate li se onog tipa koji se vozio po Dublinu u svom Rolls-Royceu
otvorenog vrha? Lord Sebastian Nešto ili drugo. U Trojstvo je u to doba bilo užasno pametno, zar ne?
Sve one bogate, bistre mlade stvari koje su bile tamo radi društvene scene, a ne zbog diplome. '

‘Pa, prilično sam siguran da je moja mama uvijek mislila da ću upoznati neku anglo-irsku nasljednicu i na
kraju živjeti u promajnom dvorcu, okružen psima i konjima, ali—’

‘Oduvijek sam mrzila konje’, rekli smo oboje istovremeno i nasmijali se.

‘Gdje smo oboje pogriješili, Merry?’ Odmahivao je glavom u lažnoj tuzi. 'Mislim, Britanci i Irci opsjednuti
su nagricama.'

'Samo ako ih milion dotjera do sjaja, koji će također počistiti prljavo sijeno kad imućni stražari odjašu i
odvedu ga natrag u staju.'

‘Ili kad vlasnici drže Pobjednički pehar na Dan derbija, kad su trener i džokej ti koji su odradili sve
napore.’ Peter je zakolutao očima. ‘Ili je to možda samo ljubomora, Merry. Oboje smo bili bistri,
naravno, ali iz loših sredina i morali smo raditi. Pa, kako je s obitelji? '

'Uglavnom su dobro, ali nisam ih vidio od posljednjeg puta kad sam vas vidio, do prije nekoliko dana.
Moj je tata umro prije više od dvadeset godina od pića, što je bilo tužno. Bio je dobar čovjek, uništen
teškim životom. Iako zapravo, nedavno sam saznao da oni nisu moja krvna obitelj. Jednostavno sam pao
u njihovu sredinu kao novorođenče, ali to je stvarno druga priča. '
Peter me šokirano pogledao. ‘Hoćeš reći, bio si pronalaznik?’

‘Očito jesam. Ambrose mi je rekao: sjećaš se njega? '

‘Naravno da znam, Merry, kako bih ga mogla zaboraviti?’

‘Pa, on i njegov prijatelj otac O’Brien nagovorili su obitelj O’Reilly da me posvoje. Ili zapravo, zamijenite
mrtvu bebu koju su izgubili. Nazvana Mary ’, dodala sam. ‘Bože, ne znam što bih rekao.’

‘U ovom trenutku, Peter, niti ja, pa nemojmo o tome razgovarati, zar ne? Što je s vašom obitelji? ’

‘Moja je majka još živa, ali otac je umro prije nekoliko godina od starosti. Mislim da je izgubio volju za
životom kad se povukao iz željeznice. Toliko je volio taj posao. Osim moje stare mame, to je to. Nemam
obitelj. '

‘Nikad niste imali vlastitu djecu?’

‘Ne, i to je još jedno moje žaljenje. Ali za neke od nas to jednostavno nije. Nakon što mi je djevojka
umrla, prebacio sam se u Norvešku kako bih započeo novi posao i kratko sam bio oženjen tamošnjom
Norvežankom. Zapravo nije dugo potrajalo, mislim da je postupak razvoda trajao dulje od stvarnog
braka, ali hej, to je život, zar ne? Svi griješimo. Imaš li djece?'

'Imam, njih dvoje. Jedan dječak i jedna djevojčica. '

‘Tada sam zavidna. Uvijek smo željeli djecu, zar ne? '

Pogledao me i znala sam da je igra maca okolo sada pri kraju. Koliko god smo oboje uživali.

'Jesmo. Mislim da smo ih nazvali nečim smiješnim ’, odgovorio sam.

‘Mislite, nazvali ste ih nečim smiješnim. Što je sad bilo? Perzefona i Perzej, ili neki takvi. Bila sam prilično
sretna s Robertom i Laurom. Ah, ’rekao je kad je uzeo čašu s viskijem i popio ostatke,‘ to su bili dani, zar
ne? ’

Tada nisam mogao odgovoriti, jer da, bili su ‘dani’, ali trebao sam postaviti pitanje.

‘Zašto se nisi došao naći sa mnom u Londonu kao što si obećao, Peter?’

‘Dakle. . . ’Pogledao me je. ‘Evo nas, napokon smo krenuli s mesom.’ Promatrao sam dok je signalizirao
konobaru i naručio još dva viskija.

‘Hoću li trebati još jedan?’

‘Ne znam, Merry, ali sigurno znam.’

‘Molim te, Peter, samo mi reci što se dogodilo. To je davno i bez obzira na razlog, obećavam da ću
razumjeti. '

‘Mislim da si dovoljno pametna da znaš što se dogodilo, Merry.’

‘Je li to bio on?’ Prisilila sam ime na jezik. ‘Bobby Noiro?’

'Da. Nakon vašeg odlaska u Englesku, učinio sam kako smo se te večeri dogovorili i poentirao kako će biti
viđen u onom baru gdje nas je prvi put vidio zajedno, kako bih bio siguran da ne misli da imam ikakve
veze s vašim nestankom . Ne znam je li me vidio, ali onda, samo dan prije nego što sam krenuo brodom
u Englesku, pojavio se na ulaznim vratima mojih roditelja - sigurno me pratio kući iz šanka zid s pištoljem
do grla i rekao mi je da će se, ako i ja nestanem, pobrinuti da mama i tata ne žive kako bi saznali kamo
sam otišao. Da će se on i njegovi "prijatelji" u to uvjeriti spaljivanjem kuće. Rekao je da će paziti na to
kako bih bio siguran da sam tamo svaki dan kod kuće, izlazim ujutro i dolazim kući noću. I to je učinio,
Merry, mjesecima. ’Otpio je gutljaj viskija i duboko uzdahnuo. ‘Pobrinuo se da i njega vidim. Sto mogu
uciniti? Reci mojim roditeljima da su bili meta Provosa? Teroristička banda koja se, kako oboje znamo i
što povijest može posvjedočiti, ni pred čim ne bi zaustavila kako bi dobila ono što je željela. '
'Čekao sam tri tjedna u Londonu kod Bridget. I ništa nisam čuo od vas. Zašto mi nisi napisao, Peter?
Obavijestite me što se dogodilo? ’

‘Ali jesam, Merry, i čak imam dokaz. Dopustite da vam pokažem. ’Peter je posegnuo za kožnom
futrolom, otkopčao je i izvadio hrpu starih omotnica zračne pošte. Pružio mi ih je i ja sam se zagledao u
gornji.

Moje ime i adresa u Londonu prekriženi su, a velikim slovima napisano Povratak pošiljatelju.

Tada sam pogledao adresu na koju ju je poslao.

'Vidjeti? Pogledajte pečat na vrhu ’, pokazao je. 'Datum je petnaestog kolovoza 1971. Okrenite ga, Mary.'

Učinio sam to. Urednim rukopisom imao je Petrovu dublinsku adresu, a ispod njega napomenu: Osoba
nepoznata na ovoj adresi.

‘To nije Bridgetino pismo’, rekao sam. Namrštio sam se i, okrenuvši je naprijed, ponovno sam pročitao
adresu.

‘Ma ne!’ Gutnula sam užasnuto i podigla pogled prema njemu. ‘Pogrešno ste zaboravili adresu! Bridget
nije živjela u vrtovima Cromwell. Živjela je na Cromwellovom polumjesecu! Rekao sam ti to!'

'Što?! Ne! ’Peter je odmahnuo glavom. ‘Kunem se, Merry, dok ste se spremali za odlazak, rekli ste mi da
je to Cromwell Gardens. Bilo mi je neizbrisivo mastilo na srcu - zašto bih to ikad zaboravio? Kad smo
odlučili da moramo ići, ta adresa bila je jedino sredstvo komunikacije koje smo imali. Kunem se da ste mi
rekli da je to bio Cromwell Gardens. . . ’

'I kunem se da sam rekao Cromwell Crescent.'

Prisilio sam se da se vratim na tu noć, kad me Bobby posjetio i prijetio meni i mojima. Peter je stigao sat
vremena kasnije, a ja sam ga odveo u svoju spavaću sobu da mu kažem da nas je Bobby vidio u pubu
prethodne večeri. Bila bih histerična, dok sam jecala od užasa i bacala Bog zna što u kofer.
‘Nisam li vam to zapisao? Siguran sam da sam to zapisao ', rekao sam, očajnički se pokušavajući prisjetiti
detalja kako sam rekao Peteru da odlazim u Bridgetin stan u London na jutarnji trajekt i papagajski
obradio adresu koju mi je dala kad sam je nazvao her ranije.

‘Merry, dobro znaš da nisi. Bili ste u užasnom stanju, a da budem iskren, bio sam i ja. ’Peter je teško
uzdahnuo. ‘Pa, netko od nas je pogriješio te noći’, slegnuo je ramenima. ‘I od tada, nikad nisam znao je li
vas taj manijak uhvatio, ubio i bacio u Liffey ili ste jednostavno zaključili da je najbolje da to završimo.’

‘Znaš da to nikad ne bih završio, Peter! Bili smo potajno zaručeni, imali smo sve planove za novi život u
Kanadi. . . Bila je to odluka koju su samo spriječili Bobby i njegove prijetnje. Mislio sam da si se
predomislio, a kako sam znao da se zbog Bobbyja nikad neću moći vratiti u Irsku, morao sam nastaviti.
Sama ’, dodala sam.

‘Dakle, otišli ste u Toronto kako smo se dogovorili?’

'Da. Nakon što sam tri puta odgađao prolazak da vidim hoćete li doći. Četvrti put, pa, ušao sam na brod. '

‘A kako je bilo? Kanada, mislim. '

‘Užasno’, priznala sam. 'Uputio sam se prema Irskoj četvrti u Torontu kako smo se dogovorili - zvao se
Cabbagetown. Bilo je malo bolje od siromašne četvrti i jednostavno nije bilo dostupnog posla osim
doslovnog prodavanja mog tijela. Djevojka koju sam tamo upoznala rekla mi je da je čula da očajnički
žele mlade radnike na Novom Zelandu i da ima puno posla, pa sam iskoristio posljednju ušteđevinu i
otišao s njom. «Pogledao sam dolje na pismo i dalje držao u mojim rukama.

‘Mogu li ga otvoriti?’, Pitao sam.

'Naravno, možete. Napokon vam je napisano. '

Ponovno sam ga pogledala, a zatim i njega. ‘Možda ću ga sačuvati za kasnije. Što kaže?'

‘Kaže ono što sam vam upravo rekao - da me vaš Bobby posjetio kod kuće i prijetio da će spaliti kuću
mojih roditelja. Da sam otišao u policiju da im kažem o njemu i njegovim prijetnjama i da su rekli da će
to razmotriti. Nadao sam se da će ga privesti na ispitivanje i optužiti za prijeteće ponašanje, ali nisam ni
znao gdje živi. '

‘Ako se dobro sjećam, tada je čučao, sa svojim kolegama„ suborcima “. '

'Točno. Tako sam napisao da bih morao pričekati prije nego što dođem u London, ali da ću pisati što sam
češće mogao. ’Peter je tužno odmahnuo glavom. ‘Čini se smiješnim, zar ne, u doba u kojem sada živimo,
da moji roditelji nisu imali ni fiksni telefon u svojoj kući, jer to jednostavno nisu mogli priuštiti? U svoj
panici, nisam vam dao ni svoju adresu. Rekao sam da ću vam pisati s tim, i jesam. ’Pokazao je hrpu slova.

‘Sheme miševa i muškaraca. . . ’Rekao sam tiho.

‘Učinio sam sve što sam mogao da te pronađem, Merry. Otišao sam posjetiti Ambrozija i rekao mi je da
je na grčkom napisao poruku koja mu govori da odlazite. Nije znao više od mene. '

‘O Bože, Peter’, rekao sam. ‘Ja. . . ne znam što bih rekao. Ali čak i da znate gdje sam, što smo mogli
učiniti? Nisi mogao otići i riskirati svoje roditelje. To je bila poanta - Bobby je prijetio da će ubiti sve koje
volim. I vjerovao sam mu. '

'Ne, ali barem kad se situacija ovdje zaista počela zahuktavati, mami više nije bilo ugodno boraviti u
Irskoj - u Belfastu su stalno eksplodirale bombe, a čak je i Dublin bio ugrožen. Ionako su bili ranjivi, što s
njihovim "miješanim" brakom, pa je nagovorila mog tatu da se preseli u Englesku. S njima sam se
preselila u Maidenhead, gdje je mama imala rođake, i uspjela pronaći posao u tamošnjoj odvjetničkoj
ordinaciji, gdje bih mogla nastaviti sa svojim člancima. Naravno, išao sam gore u London i u vrtove
Cromwell, ali nikad nisu čuli ni za tebe, ni za Bridget. Kunem se, napola sam poludio od brige. ’Peter mi
je dao još jedan‘ cerek-buzdovan ’. 'Tada sam čuo nekoliko tjedana kasnije da je neki luđak zvan Bobby
Noiro spalio staru iznajmljenu kuću mojih roditelja i da su ga zbog toga zaključali.'

'Kad mi je Bobbyjeva sestra Helen prije samo nekoliko dana rekla da je Bobby zatvoren zbog paljenja
protestantske kuće, palo mi je na pamet da su to mogli biti vaši roditelji'.

‘Barem nitko nije ozlijeđen’, uzdahnuo je Peter. 'Doista je bio totalna glavu, zar ne? On i njegovi prijatelji
u privremenoj IRA-i. '
‘Bio je uzglavlje, da, ali nije imao prijatelje u Privremenoj IRA-i’, uzdahnula sam, odjednom osjećajući se
potpuno iscrpljeno. ‘Kakav je to nered bio. Jedna glupa, pogrešno čuta riječ i evo nas trideset i sedam
godina kasnije, misleći da je druga imala. . . Pa, zamišljao sam gotovo sve, to je sigurno. '

‘I ja sam. Ali barem sam znao da je moja obitelj na sigurnom kad su Bobbyja Noira stavili iza rešetaka, ali
ne i vas. Nikad te nisam zaboravio, Merry. . . Godinu dana nakon paljenja, netko iz moje odvjetničke
tvrtke preporučio mi je da nađem privatnog detektiva. Uštedio sam da platim tvrtki koja će vas potražiti
u Londonu i Kanadi. Da budem iskren, pretpostavio sam najgore. Veselo, nije ti bilo ni traga. ’

‘Oprosti mi, Peter, tako mi je trebalo biti. Zbog sigurnosti svih koje sam volio. Nisam ni znala da je Bobby
bio zaključan do prije nekoliko dana, kad mi je rekla njegova sestra. Možda da jesam, vratio bih se. Ali
tko zna? ’

Uslijedila je stanka dok smo oboje sjedili, izgubljeni u tlovci prošlosti i onoga što je moglo biti.

‘Barem zvuči kao da si bila sretna, Merry. Jeste li bili sretni? ’

‘Da, mislim da jesam. Udala sam se za ljupkog muškarca zvanog Jock. Bio je dobrih nekoliko godina stariji
od mene i, ako sam iskren, mislim da je dio početne privlačnosti bila činjenica da sam se osjećao
zaštićenim od njega. Ali kako su godine prolazile, iskreno sam ga zavoljela, a kad je umro prije nekoliko
mjeseci, bila sam potpuno shrvana. Bili smo zajedno više od trideset i pet godina. '

‘Daleko duže nego što sam ikad uspio.’ Peter mi se ironično osmjehnuo. ‘Ali drago mi je što ste našli
nekoga da brine za vas, zaista jesam.’

‘I brinula sam se za njega. Budući da su i djeca dolazila, bila sam zadovoljna. Da, bio sam ’, rekao sam
naglas, uglavnom u sebi. ‘Ali isto tako sada shvaćam da sam mu uvijek nešto emocionalno kočila i to
zbog tebe. Od svoje sam djece naučio da prva ljubav može biti neodoljiva - velika strast, ako želite - ali
često ta ljubav dolazi do svog prirodnog zaključka. Naši nikada nisu; zapravo, upravo suprotno. Uvijek je
postojao scenarij "što ako". I zato što je to bilo zabranjeno, što s tim da ste vi u tom trenutku bili
protestant, a ja katolik u Irskoj, a o Bobbyju da i ne govorimo. . . Pa, cijeloj je stvari dao osjećaj epske
romanse, zar ne? '

'U pravu si, jest, i tako je nastavio tijekom cijelog mog odraslog života', složio se. 'Priznajem da nisam
dobro spavao otkad sam primio vaše pismo ili da se mogu koncentrirati na bilo što puno. Jedva sam
mogao govoriti kad ste me nazvali i čuo sam zvuk vašeg glasa, pa oprostite mi ako bih zvučao formalno.
Kad sam te vidio ovdje ranije, zapravo u tijelu, kako podižeš pogled prema lusteru, ozbiljno sam se
zapitao sanjam li ’.

‘Oh, znam, bila sam potpuno prestravljena! Ipak, kad bolje razmislite, zapravo smo bili samo šest mjeseci
i nikada nismo bili na otvorenom. Nikad nisi upoznao moju obitelj, a ja tvoju. '

‘Pa, ako se sjećate, planirao sam da vas upoznam sa svojim roditeljima, koji ne bi nimalo razmišljali o
našim različitim religijama, jer bi se sami vjenčali. Proveo sam posljednjih trideset i sedam godina
udarajući se zbog toga što nisam bio više zajedno te noći. Trebao sam vam dati telefonski broj u
ordinaciji mojih odvjetnika, ali nismo razmišljali o svemu tome, zar ne? '

‘Ne’, uzdahnula sam. ‘Bila sam u potpunom šoku, pa sam vam vjerojatno pogrešno poslala adresu.
Nekoliko sam puta podigao slušalicu na pretinac za pozive kako bih nazvao Ambrosea i vidio je li se čuo s
vama, ali onda sam se sjetio kako je i Bobby prijetio da će ga ozlijediti i osjećao sam da jednostavno ne
mogu nego u opasnosti. Da je znao gdje sam, siguran sam da bi ga Bobby izbio, pa sam smatrao da je
najsigurnije da ga uopće ne kontaktiram, onda neće imati što reći. Zaključak je bio da jednostavno nikad
nisam mislio da nećeš doći ’, slegnuo sam ramenima. ‘Bilo je to jednostavno.’

Peter je otpio gutljaj viskija i pogledao me. ‘Ponekad sam se pitao bi li to potrajalo. . . ti i ja.'

‘To je nešto na što nitko od nas nikada neće znati odgovor, zar ne, Peter?’

‘Nažalost, da. Dakle, žele li se danas sastati sa mnom, je li ovo sve ono što danas nazivaju „zatvaranjem“?
'

'Da; Napustio sam Novi Zeland kako bih pokušao pronaći i tebe i Bobbyja. Bilo je vrijeme, ako znate na
što mislim. '

'Razumijem. Stvarno ste izgubili sve koje ste voljeli kad ste odlazili, zar ne? '

‘Jesam, ali sjetite se, Bobbyja sam poznavao od malena, a on i njegova opsjednutost Irskom revolucijom
- i ja - uvijek su me plašili. Zapravo se ispostavlja da smo dijelili iste bake i djedove - bili smo rođaci preko
naših baka, koje su bile sestre. Ali bili su otuđeni kao i mnoge obitelji - tijekom građanskog rata 1922.
Ispostavilo se da je mentalna bolest bila u obitelji. Oduvijek su mi govorili o Bobbyjevom ludom tati,
zatim sam se, kao što sam rekao, sreo s njegovom mlađom sestrom Helenom, koja mi je rekla da je
njihov stric Colin završio u azilu. Odlučila je da ne želi nikakvu djecu, tako da ne može prenijeti bilo koji
gen koji su Bobby i njegovi preci podijelili sljedećoj generaciji. Sve što govori o tome da je u Privremenoj
IRA bilo je smeće. Sve je proizašlo iz njegove psihoze. Cijela je stvar tako, tako tužna. '

‘Psihoza ili ne, nije ga učinila manje opasnim. Bio je izuzetno nasilan čovjek. Zapravo, otišao sam ga
posjetiti u St. Fintan unazad nekoliko godina. '

'Jesi li? O moj Bože, Peter. To je bilo hrabro od tebe. '

‘Pa, stavljen je lisicama na željeznu šipku na stolu, a ja sam sa sobom imala dvojicu krupnih čuvara.
Pretpostavljam da sam i ja želio smiriti prošlost, nakon što je prestravio život iz mene i potom pokušao
ubiti moju obitelj. Zapravo sam izišla sažalijevajući ga. Sjećam se da sam pomislio kako bi mu vjerojatno
bilo bolje da je mrtav nego u tom živom paklu. Bio je toliko drogiran, da jedva da je znao svoje ime.
Svejedno, učinjeno je. Život je o budućnosti, a ne o prošlosti, zar ne? Sad, koliko dugo ostaješ u Belfastu?
'

‘Asve dok sam ovdje s tobom. Zatim sam u vlaku natrag za Dublin da provedem malo vremena s
Ambroseom. Nakon toga vratit ću se dolje u West Cork kako bih ponovno upoznao svoju obitelj. '

'To će biti lijepo i tako dugo trebalo.'

‘Pa, bilo nas je puno za početak, ali sada su svi imali svoje obitelji, trebat će mi dobra par tjedana da se
obiđem sa svima njima’, nasmiješila sam se.

‘A onda?’, Pitao je.

‘Ne znam, Peter. Iskreno, razmišljao sam samo do današnjeg susreta. Valjda ću se na kraju vratiti na Novi
Zeland. '

‘Ako je to slučaj’ - Peter spusti pogled na sat, a zatim uzvrati pogled prema meni - ‘bih li te mogao
odvesti na ručak? Volio bih čuti više o vašem životu i ovom putovanju na kojem ste bili u posljednjih
nekoliko tjedana. '
‘Dobro’, nasmiješila sam mu se. 'Zašto ne?'

Privatni zrakoplov glatko se spustio na aerodrom u Nici, dok su njegovi putnici gledali kroz prozore bilo u
iščekivanju ili strepnji.

‘Sletjeli smo’, rekla je Maia Valentini, koja je bila privezana za sjedalo nasuprot nje, raširenih očiju dok je
nastavila hvatati naslone za ruke. ‘Što ste mislili?’ Pitala je na portugalskom.

'Više sam voljela veći avion, ali i ovo je lijepo', rekla je pristojno.

Ally je sjedila nasuprot Florianu, a Bear je bio privezan u sigurnosni pojas djeteta na njezinu koljenu. Bila
je vrlo ponosna na njega, jer niti jednom nije zaplakao.

'Ključno je hraniti ga bocom dok se uspinjemo i spuštamo, jer sisanje zaustavlja zračni pritisak koji mu
boli male uši', savjetovala joj je Ma prije nego što su se ukrcali, i sasvim sigurno, uspjelo je. Kad se avion
zaustavio, Allyni su živčani završetci zazveckali. Samo nekoliko minuta vožnje sjedio je veličanstveni
Titan, usidren tik ispred luke i spreman da mu se posljednji gosti prevezu na svirku kako bi mu se
pridružili.

Na brodu će čekati Star, Mouse i njegov sin Rory, Mary-Kate i Jack.

Allyin se želudac prevrnuo i napravila je grimasu pri samoj pomisli na pogled u njegovim očima kad ju je
ugledao. Još jedna laž. . .

'U svakom slučaju, zašto bi bilo važno što on misli', šapnula je Bearu dok mu je raskopčavala remen i
podigla ga u papuzu.
Vrata su se otvorila i ljubazni zemaljski službenici dočekali su ih sve u Nici. Ma je krenula prema
prednjem dijelu kabine i pozdravila ih oboje dok su Floriano i Charlie - koji su sinoć stigli s Tiggyem u
Atlantis - pomogli svima da posegnu za torbama.

Ma je zemaljsko osoblje vodilo niz stepenice, a slijedile su ih CeCe i Chrissie.

‘Mogu li ti ičim pomoći, Ally?’ Pitao ju je Charlie.

‘Možete li uzeti onu torbu s pelenama?’

‘Naravno’, kimnuo je dok ga je podizao.

Činjenica da je taj čovjek prije nekoliko mjeseci isporučio Medvjeda na svijet natjerala je Ally da se tješi
njegovom prisutnošću.

‘Ally, jesi li dobro?’ Pitala je Tiggy dok se Charlie spuštao i oni su ostali sami u kabini.

'Da zašto?'

‘Molim vas, ne brinite’, nasmiješila joj se dok je pokazivala Medvjedu. 'Obećavam da Jacku to uopće
neće smetati. Sad vas dvoje prvo. '

Ally se spustila u prekrasnu svjetlost, toplinu i miris koji je bio toliko svojstven Azurnoj obali, dok je Tiggy
donijela stražnji dio. Nakon kratke šetnje kroz kontrolu putovnica, njihove su torbe ukrcane u dvije
limuzine i izbačene iz privatnog terminala u promet u Nici.

‘Gdje je Electra?’ Ally se okrenula Maii. ‘Siguran sam da je rekla da se sastaje ovdje, a ne na brodu.’

'Upravo sam dobio tekst da joj je zrakoplov rano sletio pa je - ili bih trebao reći da su, kao što je Miles s
njom - krenuli ravno prema luci.'
‘Dakle, sa sobom je dovela i svog muškarca - nije li prekrasno?’ Rekla je Ma.

'Jest', složila se Maia dok je stavila zaštitnu ruku oko Valentine i nasmiješila se Florianu, sjedeći nasuprot
njima.

Četrdeset minuta i ozbiljna gužva kasnije stigli su u Port de Nice. Ally je osjetila kako joj krv udara u
žilama, preplavljena sukobljenim osjećajima. Kao dijete, a potom i mlada žena, godišnja ljetna plovidba
Titanom sa sestrama i ocem bila je trenutak kojem se veselila više nego bilo kojem drugom. Sad je
nestala osoba koju je voljela najviše na svijetu, kao i Theo, koji nije doživio ovaj dan. Ipak, netko tko joj
se činio mnogo bitnijim nego što je trebao, čekao je da stigne.

Tresući se, okrenula se prema Ma. ‘Hoće li Georg biti tamo?’

‘Nadam se’, rekla je Ma. 'Njegova tajnica rekla je da će nas dočekati na brodu.'

‘Molim te, Ally, ne naglašavaj.’ Maia je pružila ruku sestri osjećajući njezinu očitu napetost. 'Svi koji tamo
trebaju biti će biti tamo.'

‘Sigurna sam da si u pravu, Maia. Jednostavno je sve čudno, zar ne? ’Uzdahnula je.

'Osjećam se drugačije, da, i tužno, jer ovo je uvijek bio trenutak kad smo se ponovno okupili s Patom
gdje god smo bili. Ali moramo pokušati proslaviti njegov život, kao i mnoge pozitivne stvari koje su se
svima nama dogodile u proteklih godinu dana. '

'Znam', odgovorila je Ally, iskusivši i najmanji osjećaj iritacije kad je osjećala da je starija sestra
pokrovljuje nad njom. Što je bilo potpuno nepravedno, jer Maia nije mogla biti slađazadnjih nekoliko
tjedana. ‘Gdje se nalazimo sa svima?’

‘Na brodu’, rekla je Maia. ‘Sve je organizirano, kao i uvijek.’

Njihova limuzina i ona iza njih koja je nosila ostale sestre, vozili su se kroz luku do pristaništa, na dnu
kojeg su plutale dvije svirke koje bi ih izvele do Titana. S obzirom na doba godine, luka je bila krcata
čamcima koji su plivali po vodi, a mnogi veći brodovi sjedili su u uvali.
Iskoračivši iz limuzine, vrućina dana pogodila je Ally i ona mu je povukla maleni medvjeđi šešir ispod
očiju.

‘Bienvenue à bord du Titan.’ Hans, kapetan koji je preskočio brod onoliko dugo koliko se Ally mogla
sjetiti, pozdravio ih je dok su im torbe istovarile dvije palube, pametno odjevene u bijelo. Svima su
ponudili rashladni ručnik i poveli uz mol prema svirkama.

‘Mogu li te primiti za ruku, mama?’ Rekao je Charlie, ulazeći straga, pokušavajući se spustiti niz stube.

'Hvala vam. Trebala sam se sjetiti ostaviti svoje dvorske cipele kod kuće i obuti par palubnih cipela, zar
ne? ’Rekla je, kao i svake godine.

Jednom kad su svi bili na svirkama, pokrenuli su se motori i započelo je kratko putovanje prema Titanu.

"Vau", rekla je Chrissie, dok su svirke iz luke nakupljale brzinu na plavetnilu Sredozemnog mora. ‘Ovo je
način putovanja!’

'Dodaj mi te binose, Ally', pozvao je CeCe ispred svirke.

'Titan je upravo tamo', rekla je Ally dok je to činila.

CeCe je popravio postavku na dalekozoru, a zatim ih dodao Chrissie, koja ih je pogledala.

'O moj Bože! Zapravo se šalite, zar ne? To nije brod, to je brod za krstarenje! '

'Da, prilično je velik', složio se CeCe kad su se približili.

'Sad je to', rekao je Charlie, pokazujući Titanu Tiggy, "ono što bi moj otac nazvao plutajućom gin
palačom."
'Nisam siguran je li to kompliment ili uvreda, ali da, imamo povremeni gin tonic na brodu', nacerio se
Tiggy.

‘Nikad ne mislim da sam pravilno shvatio sve dok sinoć nisam došao u Atlantis i sada to vidim koliko je
bogat bio tvoj otac.’

‘Da, bio je’, složio se Tiggy.

‘Znate li što me stvarno veseli?’

'Što?'

‘Da bi se moja draga bivša supruga vjerojatno odrekla bilo čega što bi bila pozvana na jedno od ovih na
ljetno krstarenje Medom. I kako se ispostavilo, bila je to "unajmljena pomoć" - kako vas ona uvijek
naziva - čiji otac zapravo posjeduje. ’Charlie se nasmijao. 'Morat ćemo napraviti puno fotografija i
ostaviti ih da leže okolo sljedeći put kad Ulrika dođe po Zaru, samo da bi je iznervirali.'

Tiggy je pogledao prema Titanu dok su crtali uz njega i shvatio da da, doista je izgledao veličanstveno. Sa
preko sedamdeset metara, superjahta Benetti uzdigla se četiri razine iz vode, radio-toranj sezao je u
azurno nebo bez oblaka.

Prvo je paluba pomogla Mau, a zatim ostatku putnika. Dva vrlo uzbuđena lica stajala su na krmenoj
palubi da ih prime.

'Bok ljudi! Star i ja smo razmišljali o tome da vas ne čekamo i samo isplovimo, ali eto, tu ste! '

A tu je bila i Electra, koja je izgledala podjednako lijepo, kao i uvijek, u traper hlačicama i majici.

'Volim tvoju kratku kosu', rekla je Maia dok je dolazila na red da zagrli Electru.

‘Da, pa, to je novo ja na sve načine. Sad dođi upoznati Milesa. '
‘Ovdje si!’ Rekla je Star iza nje, dok su CeCe i Chrissie stupili na palubu. Star je obgrlila obje. ‘Tako je
lijepo vidjeti vas oboje. Bok, Tiggy, a ovo je? '

‘Ja sam Charlie, drago mi je što sam te upoznao, Star.’ Stisnuo joj je ruku.

‘A ti, Charlie’, nasmiješila se Star. ‘Ovo je Miš, moja druga polovica. Sad popijte čašu šampanjca i udobno
se smjestite ’, nastavila je Star. 'Roryja, Miševa sina, skinuo je naš prvi partner da vidi most prije
dvadesetak minuta i od tada ga nismo vidjeli.'

Sunčalište je s udobnim mekanim namještajem prekrivenim platnom odjednom bilo prepuno mljevenih
ljudi. Krajičkom oka Ally je opazila Jacka i mladu plavokosu ženu kako stoje malo odvojeno od ostatka
sestara i njihovih drugih polovica.

‘U redu, Medvjede’, šapnula je bebi koja se vrpoljila u njegovu papuzu. 'Evo ga.'

‘Bok, Jack, kako si?’ Rekla je dok je hodala prema njima.

'Ja sam dobro. Ovo je Mary-Kate, moja sestra i. . .? ’Spustio je pogled na Medvjeda, iznenađenje u
njegovim očima. ‘Tko je taj mali?’

‘Moj sin, Medo. Ima samo otprilike četiri mjeseca. '

‘Bok, Ally’, rekla je Mary-Kate, ‘drago mi je što sam te upoznala. Jacko mi je rekao puno o tebi. I oh ',
rekla je dok se Medvjed nastavio migoljiti, "jako je sladak! Zar ne, Jacko? ’

‘Jeste, da. Vrlo.'

'Postaje vruće i smeta mu se u papuzi', rekla je. ‘Možete li mi ga pružiti, Mary-Kate?’

‘Učinit ću to.’ Jack je spustio velike ruke u papuzu i izvukao Medvjeda iz nje. ‘Eto, mala. To je bolje, zar
ne? ’Rekao je dok je Ally kvizično pogledao na vrh Medvjeđe glave.
‘Jacko je jako dobar s bebama, zar ne, Jack?’ Rekla je Mary-Kate. ‘HKad je imao osamnaest godina, imao
sam ljetni posao kao muški za jednog od naših susjeda. '

'Da, jesam, za svoje grijehe', rekao je, 'i otkrivam poznati pong ovog malog čovjeka. Što, prema mojoj
stručnosti, zaključujem da pripada punoj peleni ’, zahihotao se. ‘Izvoli, mama’, dodao je, vraćajući ga
Ally.

'Hvala. Odvest ću ga dolje i presvući. Maia? ’Ally je pozvala preko palube. ‘Dođite i upoznajte Jacka i
Mary-Kate.’

Sa sestrom koja je preuzela kormilo, Ally je ušla u glavni salon, gdje je plan spavaće sobe uvijek bio
prikvačen za plutenu ploču unutar metalne kutije.

Treća paluba, Apartman četiri, pročitala je i sišla niz stepenice da je pronađe. Promijenivši Medvjeda i na
brzinu ga nahranivši, upravo su napuštali njezinu kabinu kad je vidjela Georga kako prolazi uskim
hodnikom prema njoj, još uvijek odjeven u odijelo i kravatu. Bio je na mobitelu i izgledao je uznemireno.
Ugledavši je ispred sebe, rekao je nešto na njemačkom, a zatim prekinuo poziv.

'Saveznik! Kako si?'

‘Dobro sam, hvala ti, Georg. Kako si?'

‘Jesam. . . dobro. Mnogo isprika zbog odsutnosti proteklih tjedana. Imao sam problema. . . prisustvovati.
'

Ally ga je proučavala, misleći da izgleda iznenada starije. Koža mu je bila siva, a na licu mu se vidjela
mršavost koja je sugerirala da je smršavio otkad ga je zadnji put vidjela.

‘Drago mi je da si ovdje, Georg. Izgledate iscrpljeno, ako vam ne smeta što kažem. Nadam se da možete
skinuti odijelo i kravatu i početi se opuštati. '

Baš kad su se ona i Medvjed htjeli popeti i pridružiti se ostalima, Georg joj je nježno stavio ruku na rame
da je zaustavi.
‘Ally, mogu li razgovarati? Privatno? ’Georg je pokazao vrata koja su vodila u, kako su ih zvali, Zimski
salon, ugodan salon koji se koristio kad je vrijeme bilo loše.

'Naravno.'

Georg je otvorio vrata u salon i obojica su se preselili da sjednu na nekoliko sofi smještenih s obje strane
niskog stola za piće, s lijepim pogledom kroz luke na blistavo Sredozemno more.

'Što je, Georg?'

‘Pa, upoznao sam i Jacka i Mary-Kate gore na palubi, ali čujem da Mary-Kate nije ona“ Mary McDougal
”za koju ste prvotno mislili da jest?’

'Ne, ona je posvojena kći svoje majke, koja je također Mary McDougal, ili Merry, kako je poznatija.'

‘Atch!’ Frustrirano je rekao Georg. ‘Mi - ja - nismo predvidjeli tako nešto. Sve što sam čuo bilo je da je
Mary locirana i pristala nam se pridružiti na našem krstarenju. '

'Da, ali proteklih je dana Mary-Kate uspostavila kontakt sa svojom rođenom majkom, a ispostavlja se da
je i njezina majka Merry zapravo bila posvojena. Pa, ona je u svakom slučaju bila pronađena. '

‘Pa, daj da to odmah raščistim.’ Georg je izvukao minijaturnu bilježnicu u kožnom uvezu i nalivpero iz
unutarnjeg džepa jakne. 'Kćer Mary-Kate ima koliko godina?'

'Dvadeset i dva.'

‘A rođena gdje?’

‘Na Novom Zelandu.’

‘A ona je nedavno identificirala svoju rođenu majku i oca? Tko su također s Novog Zelanda? ’, Upitao je.

'Vjerujem da da.'

‘A Merry, majko, koliko ima godina?’

‘Pedeset i devet ove godine.’

‘A upravo je otkrila da je posvojena?’

'Da. Merry je upravo saznala da je stavljena na mjesto mrtve bebe i odgojena kao dio te obitelji. Ali to je
izvorno bila pronalaznica. '

‘S jugozapada Irske?’

'Da. Pokušali smo vas kontaktirati, Georg, jer su nam trebale više informacija o Mary McDougal i o tome
koja bi to mogla biti, ali od vas nismo ništa čuli. Tada se, slučajno, Maia slučajno našla u Painom vrtu i
vidjela da je set koordinata dodan Meropeinu pojasu na armilarnoj sferi. Potražio sam ih na Google
Earthu i ispostavilo se da su pokazali na veliku staru kuću, vrlo blizu mjesta na kojem je Merry bila
stavljena na prag lokalnog svećenika dolje u West Corku. '

‘Ja. . . ’Georg je prestravljeno pogledao Ally. 'Misliš, tek si sad vidio taj set koordinata?'

'Da. Bio sam ponekad u vrtu dok sam bio kod kuće, sjedio na klupi ispod ružine sjenice i gledao armilarnu
sferu, ali nikad tako pomno. '

‘Mein Gott!’ Georg je lupao o stol. 'Ally, te su koordinate mjesecima na armilarnoj sferi. I sam sam
naredio da se ugraviraju samo nekoliko tjedana nakon što smo svi prvi put vidjeli armilarnu sferu. Čudi
me da ih nijedna od vas djevojaka nije primijetila. A kad sam te došao vidjeti. . . Nazvao sam, ako se
sjećate, i morao sam odmah otići. '
‘Ali zašto bismo to vidjeli, Georg? Maia je otišla u Brazil, a mi smo se kući vraćali samo sporadično. Ako
smo i pogledali, to je bio samo naš vlastiti bend. '

'Onda sam za sve kriv', rekao je. ‘Pretpostavio sam da ste to primijetili, i da budem potpuno iskren, u
mislima sam bio usmjeren na druge stvari. Pa zašto ova Merry nije ovdje sa svojim sinom i kćerkom? '

'Jack mi je rekao da ne želi doći', Ally je slegnula ramenima. 'Nisam siguran u razloge zašto. Georg? ’

‘Da, Ally.’ Georg je ustao i koračao po salonu.

‘Dakle, majka Mary-Kate - Merry - definitivno je nestala sister? ’

‘Koliko je meni poznato, jest, ali nakon svega ovoga nije ovdje! A nije ni prsten. Za sve sam ja kriv, Ally ’,
rekao je opet. ‘Posljednjih sam tjedana bio. . . rastresen, ali svejedno, trebao sam vam reći koliko ima
godina, provjeriti jeste li vidjeli njezine koordinate na armilarnoj sferi. Ali nisam očekivao da će biti dvije
Mary McDougals. Ja . . aach! ’

Ally ga je promatrala, ovog čovjeka koji se uvijek činio tako hladnim i smirenim, nikad nije pokazivao
nikakve osjećaje. Pa ipak, vidjela je da je potpuno izvan sebe.

‘Znate li tko je nekad bio vlasnik te stare kuće u West Corku?’, Ispitivala je. Georg se okrenuo, zagledao
se u nju i kimnuo.

'Da jesam.'

‘Zašto nam onda nisi rekao?’

‘Jer, jer. . . Ally, kao i uvijek, izvršavao sam samo naredbe. . . ’Georg je sjeo nasuprot nje i svojim bijelim
rupčićem obrisao oznojeno obrva. ‘Davanje te informacije od samog početka moglo bi vas uznemiriti. . .
članovi obitelji. Bilo je najbolje za vas, ili zapravo, Mary McDougal, da to sami otkrijete. '

‘Misliš, jer je Maijin sin dijete Zeda Eszua? I zato što je progonio Tiggyja i Electru? '
'Točno, ali ipak, sve je ovo moja pogreška, Ally, i moram odmah ispraviti situaciju.'

'Zašto? Mislim . . . ’Allyna se glava vrtjela. 'Kako?'

‘Gdje je Merry sada?’

'Jack je rekao da boravi u Irskoj kako bi neko vrijeme provela sa svojom obitelji.'

'Znači, još uvijek je dolje u West Corku?'

‘Ne, prilično sam siguran da je putovala natrag u Dublin s Jackom i Mary-Kate, ali možemo ih pitati.
Tamo očito ima kuma, zvanog Ambrose. '

‘Dobro, onda to moram riješiti prije nego što bude prekasno. Oprostite, Ally. ’Ally je promatrala Georga
kako izlazi iz salona.

‘Još vina? Ili možda irska kava za kraj? Kladim se da je prošlo puno vremena otkako ste imali jedan od
takvih - rekao mi je Peter preko stola.

'Bilo je to, barem do prije nekoliko dana, kada sam sebe i djecu liječio dolje u West Corku. U svakom
slučaju, odgovor je nažalost ne; Pio sam mnogo više nego što je dobro za mene, posebno u vrijeme
ručka. Na kraju ću spavati poslijepodne. '

‘Pa, zar ne svaki dan nakon trideset i sedam godina ponovno sretnete davno izgubljenu ljubav, zar ne?’
‘Ne’, nasmiješila sam se.

‘Bilo je tako divno vidjeti te opet, Merry, iako sam se toga bojao.’

‘To nas čini dvoje, ali da, bilo je prekrasno. Sad stvarno moram ići, Peter. Već je pola tri i moram se vratiti
u Dublin. '

‘Ne možeš ostati još jednu noć?’

‘Ne, obećao sam Ambroseu da ću se vratiti, a s obzirom na to da je paranoičan, mogu iznenada opet
nestati, moram. Nisam ni namjeravao ostati ovako dugo. '

‘Zna li gdje ste bili?’

'Naravno. Njega sam zamolio da vam pomogne u traženju nakon što nisam mogao pronaći podatke o
vama u Irskoj, Engleskoj ili Kanadi. Predložio mu je da kontaktira svog starog studenta koji radi u
evidenciji na Trinityju i provjerio imate li još uvijek pretplatu na Trinity Today, sveučilišni alumni
magazin. Pogledao je evidenciju pretplatnika i eto vas s adresom u Belfastu! '

'Pune ocjene Ambroseu za izvrsno šaljivdinu', rekao je Peter dok je davao znak za račun. ‘Prava je šteta
što ne možete ostati duže, jer bih volio da vam pokažem veći dio grada. Sve čega se sjećate sa TV ekrana
sedamdesetih i osamdesetih godina nije kako je sada. Počinje napredovati, a nakon što završi četvrt
Titanica, Belfast će zaista postati grad odredišta. '

‘Presretna sam da će to biti i da se stare rane počinju popravljati’, odgovorila sam dok sam vadila
novčanik i ponudila Petru kreditnu karticu. ‘Idemo nizozemski?’

‘Ne budi smešna, Merry. Čekao sam jako, jako dugo da vas izvedem na ručak - osim toga, jutros ste na
hotelski račun stavili viskije i moju kavu i kroasan. '

Pristao sam i deset minuta kasnije napustili smo restoran i odlutali pored velike mise katedrale svete
Ane.
'Vrlo je impresivno', komentirao sam. ‘Kakva je to duga čelična cijev koja izlazi s vrha?’

‘To je instalirano tek prošle godine, a zove se Spire of Hope. Osvjetljava se noću, i zapravo, volim ga i ono
za što stoji. Sretan? ’

'Da?'

‘Ja. . . Mislim, očito je na vama, ali volio bih vas ponovno vidjeti prije nego što se vratite na Novi Zeland.
Danas je upravo bilo, pa, fantastično. Bilo je tako dobro smijati se kao nekada. '

‘Bilo je, da. Kao što sam rekao, još nemam stvarnih fiksnih planova i još uvijek prelazim preko gubitka
Jocka, tako da. . . ’

‘Razumijem’, rekao je kad smo ušli u hotel. ‘Ali ovaj put izvadit ćemo mobitele, zamijeniti brojeve i e-
poštu i adrese, a zatim dvaput provjeriti imamo li ih ispravno napisane, je li tako?’

‘Dogovoreno’, nasmiješila sam se dok sam prilazila vrataru i predala lijevu pločicu s prtljagom.

Dok smo čekali da preuzmu moj prostor, učinili smo točno onako kako je on predložio.

‘Treba li vam taksi, gospođo?’, Upita vratar.

'Volim, da molim.'

Peter i ja slijedili smo vratara natrag niz stepenice vani i gledali kako on zviždiprivući pozornost taksija.

‘Mrzim se oprostiti kad smo se tek pozdravili. Molim te, razmisli o povratku ovamo, Merry, ili mogu doći
k tebi u Dublin. Zapravo, bilo kad i bilo gdje. '

‘Hoću, obećavam.’
Uzeo me za ruku i poljubio, a zatim me zagrlio. ‘Molim te, čuvaj se, zar ne?’ Nježno je šapnuo. ‘I da se ne
usuđuješ izgubiti kontakt!’

‘Neću. Ćao, Peter, i hvala ti na ručku. '

Popeo sam se u taksi i mahnuo mu kad smo krenuli u promet.

Zbog nakupljanja napetosti, osjećaja da ću ponovno vidjeti Petera nakon svih ovih godina, plus količine
vina koju sam popio tijekom ručka, veći sam dio puta prespavao natrag u Dublin, probudivši se tek kad je
čovjek pored mene gurnuo me da ga pustim van.

U taksiju do trga Merrion osjećao sam se napola drogiranim i jedva sam mogao vjerovati da sam zapravo
bio s Peterom nakon svih ovih godina.

Pustivši se u Ambroseov stan, odložila sam kovčeg i ušla u dnevnu sobu, gdje je bio na svojoj uobičajenoj
stolici.

‘Pozdrav, Ambrose, sigurno sam se vratio’, nasmiješila sam mu se.

‘Tada je sve prošlo dobro?’

‘Ma, je! Bila sam tako nevjerojatno nervozna, doslovno sam se onesvijestila u njegovom naručju i. . . ’

Odjednom sam postala svjesna činjenice da nismo jedine dvije osobe u sobi. Okrenula sam se da
pogledam iza sebe i ondje je, sjedeći u kutu sofe, bio čovjek kojeg nikad prije nisam vidio. Kad mi je
pogled pao na njega, ustao je. Vidio sam da je bio vrlo visok, besprijekorno odjeven u odijelo i kravatu i
vjerojatno u ranim šezdesetima.
‘Oprostite, gospodine, nisam primijetio da ste tamo. Ja sam Merry McDougal, a ti jesi? ’, Pitao sam ga
pružajući ruku.

Ono što se činilo jako dugo, čovjek nije odgovorio, samo je zurio u mene kao da je očaran. Njegove sive
oči izgledale su pomalo vlažno, kao da su u njima suze. Moja je ruka i dalje posezala prema njemu, ali
kako izgleda da nije bio sklon tome, pustio sam je da padne. Na kraju se činilo da se istresao iz svog
hipnotičkog stanja.

‘Oprostite mi, gospođo McDougal. Imate zapanjujuću sličnost sa. . . nekoga. Ja sam Georg Hoffman i jako
mi je drago što sam vas upoznao. '

Čovjek je govorio savršeni engleski, ali s izraženim naglaskom koji sam postavila kao njemački.

‘I. . . tko si ti?'

‘Molim te, nećeš li sjesti?’ Georg je pokazao sofu. Pogledala sam prema Ambroseu da bih se uvjerila.

‘Sjedni, Mary. Mogu li vam ponuditi viski? ’, Pitao me.

‘Bože, ne, danas sam popio puno više od svog poštenoga alkohola.’

Sjedila sam okvirno, kao i Georg Hoffman. Vidio sam da ima tanku kožnu futrolu vrlo sličnu onoj koju je
Peter jutros ponio sa sobom. Izvadio je plastičnu turpiju iz kućišta i položio je na koljeno. Uzdahnula sam,
jer sam nakon dana koji sam imala jednostavno željela popiti tihu šalicu čaja i sendvič s Ambroseom,
ispričati mu o svom sastanku s Peterom, a zatim skliznuti niz stepenice u krevet.

‘Jeste li ovdje da biste me vidjeli ili se vi i Ambrose poznajete?’, Pitao sam.

‘Mary, gospodin Hoffman odvjetnik je mrtvog oca svih sestara koje su vam nedavno pokušale ući u trag’,
rekao je Ambrose.

‘Molim te, zovi me Georg. Vjerujem da ste Tiggy upoznali ovdje u Dublinu. '
'Da bilo je. Ali upoznao sam i druge sestre i njihove. . . partneri širom svijeta. Odnosno, pokušavali su mi
ući u trag. '

'Da, imaju. A ja sam ovdje večeras jer sada shvaćam da sam uopće trebao doći do vas, jer sam imao više.
. . pojedinosti o vašem podrijetlu od kćeri mog klijenta. Ali kad su djevojke - kako ja zovem sestre -
zajednički smislile plan za pronalaženjem njihove nestale sestre, donio sam odluku da im dopustim da
vas pronađu. Vidite, bili su vrlo uspješni u pronalaženju vlastitih rođenih obitelji, a imao sam i drugih
poslova kojima bih se morao pozabaviti. Dopustite mi da se ispričam zbog neugodnosti ili brige koje sam
vam - i oni - uzrokovali u procesu. '

'Hvala vam. Situacija mi je izazvala određenu nevolju, pogotovo jer sam rezervirala Grand Tour kako bih
pokušala prevladati gubitak supruga. '

‘Mary, draga moja, oprosti mi, ali to nije točno, zar ne?’

Pogledala sam Ambrosea, pitajući se zašto, pobogu, brani ponašanje sestara za koje je znao da me
potpuno prestravilo.

'Ono što mislim, gospodine Hoffman, jest da u isto vrijeme Mary i ja se nadamo da vam ne smeta što
govorim u vaše ime', nastavio je Ambrose, 'također u potrazi za vlastitom prošlošću. Ironično, dok su je
sestre pokušavale pronaći, i ona je tražila nekoga. Netko tko ju je uplašio i terorizirao kao mladu ženu.
Nažalost, dva reda ispitivanja postala su zbunjena. Da li razumiješ?'

‘Ne u potpunosti, ali dovoljno da se zna da vi, gospođo McDougal, niste pozdravili sestrinu potragu za
vama.’

‘Molim vas, zovite me Merry, a ne nisam, ali još uvijek niste odgovorili na pitanje: zašto ste večeras
ovdje?’

‘Jer. . . oprosti mi, Merry, ako zvučim kao da pričam u zagonetkama. Da budem iskren s tobom, nisam
očekivao da će ovaj trenutak stići. Radio sam za oca djevojaka -

‘Koga zovu Pa Salt’, kažem jatted u.

'Da. Otkako ga znam, on mi je poput oca. Cijelu svoju odvjetničku karijeru radio sam za njega, a on je
uvijek govorio o činjenici da postoji nestala sestra, koju nikada nije mogao pronaći, koliko god je tražio.
Pridružio sam mu se u toj potrazi kad sam bio dovoljno star za to. Povremeno bi me nazvao
obećavajućim navodima o njezinu prebivalištu, a ja bih zaposlio povjerljivi tim privatnih istražitelja koji bi
to pratio. Svaki put nisu doveli do ničega. A onda, ovog puta prošle godine, napokon je moj poslodavac
otkrio nove informacije, za koje me uvjeravao da su gotovo sigurno točne. Imao sam vrlo malo na čemu
sam radio, ali na tome sam radio. '

Promatrala sam čovjeka kako je na trenutak zastao, a zatim se nagnula da podigne čašu viskija na stolu
ispred sebe. Ispraznio je čašu, spustio je i pogledao me.

‘Sretan, mogao bih ovdje sjediti i reći vam muke na koje smo išli ja i privatni istražitelji kako bismo otkrili
tko ste postali, ali. . . ’

Gledala sam ga dok je odmahivao glavom i stavljao ruku na čelo, očito posramljen što pokazuje duboke
osjećaje.

‘Oprostite na trenutak. . . ’

Napipao je dosje na koljenu. Prihvaćajući i odbijajući razne stranice, napokon je izvukao jednu i okrenuo
je prema meni.

‘Da sam barem znao koliko bi jednostavna bila zagonetka vašeg identificiranja, tada bih vas mogao
poštedjeti svega što ste pretrpjeli tijekom proteklih tjedana. Nakon svega ovoga, nije nam trebao ni taj
smaragdni prsten. ’Gospodin Hoffman pokazao je na njega sjedeći na mom prstu, a zatim mi pružio list
papira. ‘Gledaj’, rekao je.

Jesam, ali kad je moj mozak razumio sliku, izveo sam klišej poznat kao dvostruko snimanje jer sam
ponovno pogledao u nevjerici.

Na stranici ispred mene bio je moj ugljenov portret.

Pogledao sam izbliza i otkrio da da, možda je oblik moje čeljusti bio teži, a obrve malo svjetlije od crteža
ispred mene, ali nije bilo sumnje.

‘To sam ja, zar ne?’

‘Ne’, šapnuo je gospodin Hoffman, ‘to nisi ti, Merry. To je tvoja majka. '

U sljedećih dvadeset minuta nisam se mogao sjetiti puno toga što sam rekao ili što sam učinio. To lice,
koje moje još nije, potaknulo je u meni neku iskonsku reakciju na koju nisam bio spreman. Željela sam
pogladiti crtež, a zatim sam ga htjela raskomadati. Prihvatio sam viski koji nisam želio, ali iskapio sam
čašu, a onda sam zaplakao. Bujice suza zbog nereda u kojem je izgledao moj život. Što god sam mislio da
sam riješio, svaki put se na njegovom mjestu pojavila nova zagonetka, zajedno s nizom emocija koje su
završavale sa mnom u zagrljaju Ambrosea na sofi i odvjetnikom koji je promatrao s kožne stolice.

‘Oprosti, oprosti’, neprestano sam ponavljala dok sam kapala suze po cijelom crtežu ugljena mene koja
sam bila moja majka.

Na kraju sam prestala plakati i Ambroseovim rupčićem osušila oči, obraze i potom potapšala fotokopiju
lica koje me očito rodilo u svijet. Koji je sada bio razmazan i ružan.

‘Molim te, ne brini zbog toga. To je faksimil originala ’, rekao je Georg.

Kad su mi se osjetila počela vraćati u normalu, maknula sam se iz Ambroseova zagrljaja i sjela uspravno.

‘Merry, molim te, možeš li me malo povući prema gore?’, Pitao je Ambrose. ‘Mislim da je malo čaja za
sve. Otići ću i napraviti nešto. '

‘Ambrose, stvarno -’

‘Draga moja, savršeno sam sposoban skuhati lonac čaja.’

Georg i ja sjedili smo zajedno u tišini. Bilo je toliko pitanja na koja sam želio odgovore, ali borio sam se
kako bih znao odakle početi.

‘Georg’, uspio sam dok sam po tko zna koji put puhnuo na nos na Ambroseov vlažni rupčić. ‘Možete li mi
objasniti zašto ste, ako ste znali koje sam se godine rodio, progonili ili sestre - moju kćer koja ima samo
dvadeset dvije godine?’

‘Jer nisam slutio da će se i tvoja kći zvati Mary. I da biste joj prenijeli prsten na njezinoj dvadeset i prvoj.
Tijekom posljednja dva tjedna, dok se tragalo za vama, nakon što sam utvrdio da su pronašli Mary
McDougal, ja sam tada bio. . . neizbježno zatočeni negdje drugdje. Izvan kontakta s njima. '

‘Jako mi je žao, Georg, ali ima toliko stvari koje ne razumijem. Kažete da je ovaj crtež ugljenom moje
majke? ’

'Da.'

‘Kako to znaš?’

‘Zbog crteža koji dugi niz godina visi na zidu Atlantisa, kuće mog poslodavca u Ženevi. Rekao mi je tko je
to. '

‘Je li umrla? Mene rađaš, mislim? ’

Ipak, opet sam mogao vidjeti čovjekovu neodlučnost u otkrivanju onoga što je znao, a što nije znao.

Baš kad je Ambrose donio čaj, Georg je ustao i otišao po svoju kožnu torbu. Gledao sam dok je iz nje
vadio podstavljenu smeđu omotnicu. Sjeo je na Ambroseov stolac i položio paket na koljeno.

‘Uzimaš li šećer, Georg?’, Upitao je Ambrose.

‘Ne pijem čaj, hvala. Sretan, ovaj paket je za vas. Vjerujem da će odgovoriti na sva pitanja koja ja ne
mogu. Ali prije nego što vam je dam, preklinjem vas da pođete sa mnom i join vaše djece i sestara na
Titanu. Ispunit ćete dugogodišnji san njihova oca, a ja ne mogu otići odavde, a da vas ne molim da
dođete. Privatni avion sjedi na pisti u zračnoj luci Dublin i čeka nas da se ukrcamo i odletimo u susret
čamcu. '

‘Tako sam umorna’, uzdahnula sam. ‘Samo želim ići u krevet.’

Okrenula sam se prema Ambroseu, otpijajući čaj, s gotovo pedeset i devet godina, još uvijek tražeći od
njega upute.

‘Znam, draga moja, znam’, odgovorio je Ambrose, ‘ali koja je cijena noćnog sna, za razliku od otkrivanja
tvoje istinske baštine?’

‘Ali sve je to tako nadrealno, Ambrose.’

‘To je jednostavno zato što je do sada vaše iskustvo sa sestrama bilo tako izlomljeno. Plus činjenica da
ste se u posljednje vrijeme imali toliko toga za boriti, ali čak su i vaša djeca na brodu. Oni plove prema
Grčkoj, zemlji koju nikada niste posjetili, ali ste uvijek željeli, i prema onome što je Georg rekao, gdje
ćete pronaći odgovore koje tražite. I ja vas, kao čovjek koji vas je prvi put pogledao sa samo nekoliko
sati, a zatim promatrao kako izrastate u izvanrednu mladu ženu sa strašću za filozofijom i mitologijom,
molim da odete i otkrijete vlastitu legendu. Što moraš izgubiti, Mary? ’

Zurila sam u njega, pitajući se o tome o čemu je razgovarano između njega i Georga prije mog dolaska.
Tada sam pomislio na svoju djecu, koja su već bila smještena u ovoj neobičnoj, različitoj obitelji, negdje
na moru koji je plovio prema Grčkoj, zemlji koja je uvijek imala tako posebno, čarobno mjesto u mom
umu. . .

Posegnula sam za Ambroseovom rukom. I duboko udahnuo. ‘U redu’, rekao sam, ‘ići ću’.

Sat i pol kasnije bio sam na privatnom avionu kakav sam samo ikad vidio u filmovima ili časopisima,
sjedeći na kožom presvučenom sjedalu, a Georg nasuprot meni na drugoj strani tankog prolaza. Ispred
aviona vidio sam dvojicu pilota kako se spremaju za polijetanje. Georg je bio na mobitelu i razgovarao s
nekim na njemačkom. Željela sam samo da mogu razumjeti što govori, jer je zvučalo hitno.

Pojavio se muški upravitelj i zamolio nas oboje da vežemo pojaseve i isključimo mobitele. Avion je počeo
taksirati, a onda je u roku od možda samo nekoliko sekundi mlaz ubrzao i iznenada smo bili u zraku.
Pogledao sam kroz prozor pitajući se kakvo je to ludilo što opet naglo napuštam zemlju u kojoj sam se
rodio i odrastao. Ispod mene su svjetlucala dublinska svjetla, a onda je gotovo odmah zavladao mrak kad
smo počeli prelaziti Irsko more. Zatvorio sam oči i pokušao se usredotočiti na činjenicu da letim svojoj
obitelji - Jacku i Mary-Kate - a ne dalje od nje, kao posljednji put kad sam napustio Irsku.

Iznad mene začuo se ding, tada je stigao upravitelj i rekao nam da možemo slobodno skinuti sigurnosni
pojas.

Promatrao sam Georga dok je posezao za kožnom futrolom. Izvadio je smeđu podstavljenu omotnicu.

‘Ovo je tvoje, Merry. Unutra se nadam da ćete pronaći odgovore na pitanja koja ste mi postavili. Za sada
ću vas ostaviti da se malo odmorite. '

Kad mi ga je pružio, još sam jednom vidjela tračak suza u njegovim očima. Zatim je pozvao upravitelja.
‘Gospođa McDougal želi imati malo privatnosti i odspavati. Krenut ću naprijed. '

‘Naravno, gospodine.’

‘Laku noć, Mary. Vidjet ćemo se kad sletimo ’, kimnuo je Georg.

Upravitelj je uredno izvukao dvije ploče s obje strane kabine, koje su činile pregradu između stražnjeg i
prednjeg dijela kabine. Zatim mi je pružio pokrivač i jastuk i pokazao mi kako sjedalicu oblikovati u
krevet.

‘Koliko traje let?’, Pitala sam ga dok je stavljao čašu vode u držač pokraj mene.

‘Nešto više od tri sata, gospođo. Biste li uopće htjeli još nešto? ’
'Dobro sam, hvala.'

‘Pritisnite nešto pored svog sjedala ako vam nešto treba. Laku noć, gospođo. '

Vrata zaslona su se zatvorila za njim i našao sam se u potpunoj privatnosti. Doživjela sam trenutak puke
panike, jer letjela sam Bog zna gdje i imala sam smeđi paket na koljenu koji je očito sadržavao tajnu mog
istinskog nasljeđa.

‘Ambrose je vjerovao Georgu, a moraš i ti, Merry’, promrmljala sam u sebi.

Tako sam ovdje bio suspendiran negdje između neba i zemlje. Grčki su bogovi za svoj dom odabrali
planinu Olimp, najvišu planinu u Grčkoj, možda priželjkujući isti osjećaj. Kroz prozor sam gledala zvijezde,
koje su se ovdje činile toliko sjajnije, sjajeći poput astralnih baklji.

Skrenuo sam pozornost na paket u krilu i zabio prst pod pečat kako bih otvorio veliku omotnicu.
Posegnuo sam unutra i izvadio debelu i pomalo pohabanu smeđu kožnu knjigu i pripadajuću omotnicu
od kremaste kože. Stavivši knjigu na stolić ispred sebe, spustio sam pogled na omotnicu i pročitao tri
lijepo napisane riječi na prednjoj strani:

Za moju kćer.

Otvorila sam ga.

Atlantide

Ženevsko jezero

Švicarska

Draga moja kćeri,

Volio bih samo da vam se mogu obratiti s vašim imenom, ali nažalost ne znam što je to. Kao što nemam
pojma gdje se na svijetu ti osjećašt živjeti. Ili ako još uvijek živiš. Niti znam da li ćete ikada biti pronađeni,
što je neobično za nas oboje ako ovo čitate, jer to znači da jeste, ali ja sam otišao s ovog svijeta. I nas se
dvoje nikada nećemo sresti na zemlji, već u sljedećem životu, u koji vjerujem svim srcem i dušom.

Ne mogu izgovoriti niti početi objašnjavati ljubav koju sam osjećao prema vama otkad sam znao za vaš
skori dolazak. Niti vam u ovom pismu mogu reći koliko sam dugo tragao da pronađem vas i vašu majku,
koje su se obje okrutno za mene izgubile prije vašeg rođenja. Možda vjerujete da vas je otac napustio, ali
to je daleko od istine. Do danas - i pišem vam kao što sam napisao i svojoj šestorici drugih kćeri, jer sam
blizu smrti - ne znam kamo je otišla vaša majka, niti je li živjela ili umrla nakon što ste se rodili.

Koliko znam da ste rođeni također je priča koja se može objasniti samo na više stranica nego što imam
energije da napišem ovdje.

Međutim, napišite to, prije mnogo godina, u časopisu koji sam naložio svom odvjetniku Georgu
Hoffmanu da vam ga da. Priča je to o mom životu koji je, ako ništa drugo, bio pun događaja. Možda ste
imali kontakt s mojim usvojenim kćerima i zamolio bih vas da nakon što ga pročitate podijelite moju
priču s njima, jer je i to njihova priča.

Pročitaj to, draga moja djevojčice, i znaj da nije prošao dan, a da nisam razmišljala i molila se i za tebe i
za tvoju majku. Ona je bila ljubav mog života. . . sve meni. A ako je prešla na sljedeći život, za koji mi neki
duboki instinkt govori da zna, znajte da smo se ponovo okupili i gledamo na vas s ljubavlju.

Tvoj otac,

Atlas x

Nastavak u
Objavljuje se u jesen 2022

Kliknite ovdje da biste saznali više o seriji

Oduvijek sam znao da ću nestalu sestru pretežno postavljati na svom rodnom teritoriju West Cork u
Irskoj. S obzirom na pandemiju koronavirusa, činilo se kao da je trebala biti: već sam potajno posjetio
Središnji Otago na Novom Zelandu i otok Norfolk prije Božića 2019. Tada, samo nekoliko tjedana kasnije,
zaključan sam u West Cork s istraživanje koje mi je jednom trebalo na dohvat ruke. Vjerovao sam da
znam dosta toga o proteklih turbulentnih sto godina irske povijesti, ali kad sam počeo provoditi svoja
uobičajena dubinska istraživanja, shvatio sam da sam samo ogrebao površinu. Također sam primijetio da
su oskudne osobne račune onih koji su bili izravno uključeni u irski rat za neovisnost napisali muškarci i
uglavnom pisali mnogo godina nakon činjenice. Odlučio sam da se, da bih dobio što vjerniju sliku,
trebam obratiti svojoj obitelji, prijateljima i susjedima, čiji su se preci u to vrijeme borili za slobodu. Iz
ovoga je nastala slika ratnog zapadnog Corka i ogromnog doprinosa njegovih hrabrih dobrovoljaca
gotovo svim seoskim poljoprivrednicima, uglavnom u dobi između šesnaest i dvadeset i pet godina, bez
borbenog iskustva, a obučeni britanski vojnici i policajci u tisućama su ih nadmašili do pobjede u onom
što je na papiru bilo nemoguća borba.

Samo zbog toga što su se svi mještani spremni odreći vremena da mi pomognu, uspio sam napisati ono
za što se nadam da je relativno točan prikaz onoga što se dogodilo u zapadnom Corku tada i tijekom
ostatka dvadesetog stoljeća. Moja najveća zahvala moram odnijeti Cathalu Dineenu, koji me (kad smo
bili "otključani") odvezao cijelu, u stražnji dio stražnjeg dijela onoga svijeta kako bih upoznao ljude poput
Joea Longa, za kojeg je Cathal čuo da još uvijek ima originalnu pušku Charlieja Hurleyja on je! Zatim do
udaljenog groblja Clogagh, kako bi mi pokazao svod ispod ogromnog keltskog križa koji je sjedio na
grobu, 65 je navodno postavljeno kad je dva tjedna bio talac. Kralježnica mi je trnula kad sam se ogledala
i vidjela kosti vidljive u erodiranim lijesima koji su još uvijek ležali na policama oko mene. Ništa nije
predstavljalo prevelike probleme ni za njega ni za bilo koga s kim se obratio, a ako nisu znali, obično je
na raspolaganju bio baka i djed ili stariji rođak koji je pitao tko je u to vrijeme imao roditelje ili je držao
reznice u novinama. Tim Crowley, koji vodi centar Michaela Collinsa u Castleviewu, rođak je samog
Velikog kolege. On i njegova supruga Dolores ne samo da su mogli činjenično pomoći, već su mi zapravo
dopustili da držim aktovku koju je Michael Collins koristio za svoje papire kad je putovao u London kako
bi s Britancima pregovarao o dugačkom i kamenitom putu do neovisnosti Irske.

Čitao bih o Cumannu na mBan, ali opet, bilo je i još uvijek postoji nekoliko knjiga / radova o organizaciji,
a nisu se posebno odnosili na West Cork. Preko svog prijatelja i vlasnika moje lokalne knjižare u
Clonakiltyju, Trish Kerr, kontaktirao sam dr. Hélène O'Keefe, povjesničaru i predavačicu na University
College Cork, koja me povezala s Niallom Murrayem, dugogodišnjim novinarom irskog ispitivača ,
povjesničar i trenutni doktorat na sveučilištu, istražujući Irsku revoluciju u urbanim i ruralnim četvrtima
županije Cork. Predložio je posjet thWeb stranica irskih vlada o ratnim mirovinskim spisima kako bi
otkrila tko se iz Cumanna na mBan u mom lokalnom području prijavio. To je otvorilo vrata ne samo tome
koliko su lokalne žene bile uključene u pružanje neprocjenjive podrške svojim muškarcima, već i stvarnoj
i sadašnjoj opasnosti na koju su bile spremne naići, dok su i dalje radile na svojim farmama i u lokalnoj
pošti ili krojačici. Mogu odati počast samo svakoj od ovih neopjevanih heroina.

Moja divna prijateljica Kathleen Owens također je krenula u potrazi za najmanjim detaljima,
potpomognuta njezinom mamicom, Mary Lynch, suprugom Fergalom i sinom Ryanom Doonanom. Mary
Dineen, Dennis O'Mahoney, Finbarr O'Mahony i Maureen Murphy, koje su mi pisale iz New Yorka, kamo
je njezina obitelj emigrirala nakon građanskog rata, samo su neki od onih u mojoj ljubaznoj lokalnoj
zajednici koji su toliko doprinijeli ovome knjiga. Međutim, ova je knjiga kategorizirana kao fikcijsko djelo
- ali je popraćena stvarnim povijesnim ličnostima i postavljena protiv previše stvarne borbe do smrti da
bi postigla slobodu od Britanaca. Kao i uvijek, povijest je subjektivna, oslanjajući se na ljudsku
interpretaciju i, u mnogim slučajevima u ovoj knjizi, sjećanje. Sve ‘pogreške’ su moje i samo moje.

Također, na Novom Zelandu od srca zahvaljujemo Annie i Bruceu Walkeru na njihovoj turneji po
prekrasnom otoku Norfolk i njihovim pričama o NZ-u i otočnom životu, plus, naravno, ukus istinskog
kivijskog gostoprimstva.

Ogromna zahvala mora ići mom ‘domaćem’ timu, koji mi je pružio nevjerojatnu podršku na različite
načine. Ella Micheler, Jacquelyn Heslop, Olivia Riley, Susan Boyd, Jessica Kearton, Leanne Godsall i
naravno moj suprug Stephen - agent, rock i najbolji prijatelj - svi su bili tamo kad su mi zatrebali. Počast
također mora otići svim mojim brojnim izdavačima širom svijeta, koji su prešli veliku kilometražu kako bi
iznijeli knjige svojim čitateljima, posebno u ova neviđena vremena. Moja uska skupina bliskih prijatelja,
koji svi znaju tko su i nikad me ne propuste potaknuti iskrenošću i ljubavlju. I naravno moja djeca - Harry,
Isabella, Leonora i Kit - koja će uvijek ostati moja najveća snaga i nadahnuće.
S druge strane, pretpostavljam da neki od vas možda sjede i čitaju ovo pismo u šoku i možda razočaranju
zbog toga što toliko osnovnih misterija u cijeloj seriji ostaje neriješeno. To je jednostavno zato što sam,
dok sam počeo pisati Nestalu sestru i kad je njena vlastita priča rasla, shvatio da jednostavno nije bilo
prostora da pravilno ispričam 'tajnu priču'. Tako da, osmi i uistinu posljednji dio serije Sedam sestara tek
dolazi. . .

Hvala vam što ste me podnijeli i obećavam da ću početi pisati knjigu osmu čim postavim Nestalu sestru
'u krevet', kako kažu. To mi je u glavi osam godina i jedva čekam da to napokon spustim na papir.

Lucinda Riley

Ožujka 2021

Da biste otkrili inspiraciju iza serije i pročitali stvarne priče, mjesta i ljude u ovoj knjizi, posjetite
www.lucindariley.com.

Munya Andrews, Sedam sestara s plejade (Spinifex Press, 2014)

Sebastian Balfour izd., Trinity Tales: Trinity College Dublin u šezdesetima (Lilliput Press, 2011)

Tom Barry, Dani gerile u Irskoj (Mercier Press, 2013)

Alan Brady, Srednji pinot: Priča o vinaru (Penguin, 2010)

Tim Pat Coogan, Michael Collins: Biografija (Zeusova glava, 2015)

Dan Crowley, Moje vrijeme na mom mjestu (Michael Collins Center, Castleview, 2013)
John Crowley, Donal Ó Drisceoil i Mike Murphy, Atlas irske revolucije (Cork University Press, 2017.)

Tim Crowley, U potrazi za Michaelom Collinsom (Michael Collins Center, Castleview, 2015)

Liz Gillis, Braća Hales i irska revolucija (Mercier Press, 2016.)

Da’Vella Gore, Ovo blaženo putovanje (Da’Vella J. Gore, 2009)

Patrick Radden Keefe, Ne govori ništa: Istinita priča o ubojstvu i sjećanju u Sjevernoj Irskoj (William
Collins, 2018)

Anne Leonard ur., Portret jedne ere: Trinity College Dublin 1960-ih (John Calder Publishing, 2014)

Ken Loach i sur., Vjetar koji potresa ječam (London: Sixteen Films, 2007)

J. V. Luce, Trinity College Dublin: Prvih 400 godina (TCD Press, 1992.)

Ann Matthews, Renegades: Irske republikanske žene 1900–1922 (Mercier Press, 2010)

Charles River izd., Novi Zeland i Britansko carstvo: Povijest Novog Zelanda pod britanskim suverenitetom
(Charles River Editors, 2018)

Charles River izd., Maori: Povijest i nasljeđe autohtonih ljudi Novog Zelanda (Charles River Editors, 2018)

Marianne Slyne, Marianne’s Journal (Michael Collins Center, Castleview, 2015)

Lucinda Riley rođena je u Irskoj i nakon rane karijere glumice na filmu, kazalištu i televiziji napisala je
svoju prvu knjigu u dobi od dvadeset i četiri godine. Njezine su knjige prevedene na trideset sedam
jezika i prodane u trideset milijuna primjeraka širom svijeta. Autorica je bestselera za Sunday Times i
New York Times.

Lucindina serija The Seven Sisters, koja govori o usvojenim sestrama i nadahnuta je
mitologijompoznatog zvjezdanog jata, postao je globalni fenomen. Serija je bestseler broj jedan u svijetu
i trenutno je u razvoju s velikom kompanijom za TV produkciju.

Lucinda i njezina obitelj dijele vrijeme između Velike Britanije i seoske kuće u West Corku u Irskoj, gdje
ona piše svoje knjige.

Također i Lucinda Riley

Cvijet staklenika

Djevojka na litici

Svjetlo iza prozora

Ponoćna ruža

Talijanska djevojka

Drvo anđela
Stablo maslina

Ljubavno pismo

Soba leptira

Serija sedam sestara

Sedam sestara

Sestra Oluja

Sestra sjena

Sestra bisera

Mjesečeva sestra

Sunčeva sestra

Prvo objavio 2021. godine Macmillan

Ovo elektroničko izdanje prvi je put objavilo 2021. godine Macmillan

otisak Pana Macmillana

Smithson, 6 Briset Street, London EC1M 5NR

Predstavnik EU: Macmillan Publishers Ireland Limited,

Lova Mallard, selo Lansdowne, Dublin 4

Pridružene tvrtke širom svijeta

www.panmacmillan.com

ISBN 978-1-5098-4020-5

Copyright © Lucinda Riley 2021

Slike naslovnice: Glavna slika: Marco Bottigelli / Getty Images; Nebo: Shutterstock

Autor slika © Kit Riley

Ona je utvrdila pravo Lucinde Riley da bude identificirana kao autorica ovog djela u skladu sa Zakonom o
autorskim pravima, dizajnom i patentima iz 1988.

Ne možete kopirati, pohranjivati, distribuirati, prenositi, reproducirati ili na bilo koji drugi način učiniti
dostupnim ovu publikaciju (ili bilo koji njezin dio) u bilo kojem obliku ili na bilo koji način (elektronički,
digitalni, optički, mehanički, fotokopiranje, snimanje ili na drugi način), bez prethodno pismeno
odobrenje izdavača. Svaka osoba koja učini bilo koje neovlašteno djelo u vezi s ovom publikacijom može
biti podložna kaznenom progonu i građanskim zahtjevima za naknadu štete.

Zapis CIP kataloga za ovu knjigu dostupan je u Britanskoj knjižnici.

Ilustracije Hemesh Alles

Posjetite www.panmacmillan.com kako biste pročitali više o svim našim knjigama i kupili ih. Također
ćete pronaći značajke, autorske intervjue i vijesti o bilo kojim autorskim događajima, a možete se i
prijaviti za e-biltene kako biste uvijek prvi čuli za naša nova izdanja.