M.

HESS: Upravljanje otom brodova za prijevoz rasutih tereta

Pomorstvo, god. 19. (2005), str. 307-310
307
Mirano Hess
UPRAVLJANJE FLOTOM BRODOVA ZA PRIJEVOZ
RASUTIH TERETA
Sutinski cilj, nakon provedenog istraivanja, u magistarskom radu Mirana Hessa bio
je tono utvrditi i precizno ralaniti poslove koji odreuju upravljanje otom brodova za
prijevoz rasutih tereta morem te ispitati relevantne imbenike koji imaju izravni ili neizravni
utjecaj na obavljanje ovih poslova. Djelotvorno i svrsishodno upravljanje otom brodova
(engl. Fleet Management) u modernom poslovanju pomorskog brodara, u dananje doba,
je nezamislivo bez uporabe odgovarajuih informatikih sustava za prikupljanje, pohranu,
obradu i prikaz odreenih podataka. Stoga je jedan od vanih ciljeva ovoga magistarskog
rada bila izrada raunalnog programa koji je primjenjiv u svakodnevnom obavljanju poslova
upravljanja otom brodova za prijevoz rasutih tereta, uz uvjet da se s tim programom ostvari
funkcionalna integracija svih elemenata procesa upravljanja otom brodova.
Prijevoz rasutog tereta morem povezuje rad i znanje mnogih uesnika u pomorskoj
industriji. Moderni svijet poslovanja uspjenog pomorskog brodara u meunarodnom
okruenju visoke konkurentnosti na pomorskom tritu nezamisliv je bez visoko struno
obrazovanog i uvjebanog kadra na brodovima kao i odgovarajueg kadra na kopnu u uredu
pomorskog brodara.
Od naroitog je znaaja kontinuirano praenje novih tehnologija u brodogradnji,
odravanju brodova, nancijskom i informatikom inenjeringu te stalnom praenju novih
meunarodnih konvencija i propisa.
U teorijskoj literaturi i praksi pomorskog brodara postoji devet najpoznatijih
modela upravljanja otom brodova, a to su : model standardnog upravljanja, model linijskog
standardnog upravljanja, model funkcionalnog upravljanja, model funkcionalnog upravljanja
s koordinatorom, model matrinog upravljanja, model upravljanja grupom brodova, model
matrinog upravljanja grupom brodova, model linijskog upravljanja grupom brodova te
model simulirane decentralizacije . Svaki od navedenih modela ima prednosti i nedostatke.
Stoga je autor pristupio izradi modela koji najbolje odgovara specinim zahtjevima koji
se pojavljuju kod upravljanja otom brodova za prijevoz rasutih tereta. Predloeni model
autor je nazvao adaptivnim modelom prvenstveno zbog njegove eksibilnosti koja je izuzetno
znaajna kod ove vrste prijevoza tereta morem.
Struktura magistarskog rada obuhvaa ukupno pet komplementarnih poglavlja i
zakljuak.
U uvodnom poglavlju pristupnik na jednostavan, razumljiv i prikladan nain
obrazlae temu, opisuje osnovne postavke rada, denira cilj istraivanja te oekivani doprinos
i moguu primjenu rezultata istraivanja.
U drugom poglavlju denirani su znaajni elementi organizacijske strukture
pomorskog brodara specijaliziranog za prijevoz rasutih tereta. Detaljno se analiziraju brodovi
za prijevoz rasutih tereta s obirom na prekrcaj tereta. Obrauju se relevantne karakteristike
poslovanja u slobodnom brodarstvu (formiranje vozarina u skladu s kvalitativnim odnosima
potranje i ponude brodskog prostora na slobodnom pomorskom tritu, ), ralanjuju
M. HESS: Upravljanje otom brodova za prijevoz rasutih tereta
Pomorstvo, god. 19. (2005), str. 307-310
308
se i analiziraju dominantni vanjski i unutarnji imbenici koji utjeu na uinkovitost
poslovanja pomorskog brodara te se precizno deniraju temeljna naela i metode poslovanja
pomorskog brodara (planiranje, smanjenje praznih hodova brodova na najmanju moguu
mjeru, ujednaavanje pomorsko-prijevoznog procesa kod transporta rasutih tereta,). S
obzirom da se u posljednjih 10-15 godina pojavila znaajna meunarodna pravna regulativa
koja propisuje itav niz ograniavajuih uvjeta poslovanja u pomorskom prijevozu tereta u
ovom poglavlju, pristupnik daje prikaz primjene hijerarhije pravila od meunarodnih normi
do nacionalnih propisa koji direktno utjeu na nain poslovanja pojedinog pomorskog
brodara. Takoer, u ovom poglavlju pristupnik obrauje razliku izmeu formalne i stvarne
organizacijske strukture pomorskog brodara, uz kompleksnu analizu potrebne kadrovske
strukture suvremenog pomorskog brodara.
U treem poglavlju detaljno se analiziraju postupci odluivanja i utjecajni imbenici
u pojedinim fazama transportno-procesnih funkcija kod prijevoza rasutih tereta morem te je
prikazan algoritam procesa odluivanja. Istaknuta je temeljna razlika izmeu deterministikih
i probabilistikih modela upravljanja. Posebna panja posveena je problemu upravljanja
rizicima tijekom prijevoza rasutih tereta pomorskim brodovima. Deniran je opi prol
moguih rizika. Bitni elementi povezani s rizikom u organizaciji brodara za prijevoz rasutih
tereta grupirani su u sljedee skupine:
Razvoj poslovanja
Inovacije u brodarskoj tehnologiji
Komunikacijsko-organizacijska shema
Poslovno ugovaranje
Prevencija gubitaka
Takoer, na temelju opih odredbi ISM Pravilnika deniran je sustav upravljanja
sigurnou i spreavanje oneienja morskog okolia s brodova brodara specijaliziranog za
prijevoz rasutih tereta. Strunom klasikacijom rizika na strateke, komercijalne, nancijske,
pomorsko-operativne i tehnike uspostavljena je opa shema rizika tipina za organizaciju
pomorskog brodara specijaliziranog za prijevoz rasutih tereta morem.
etvrto poglavlje je temeljno poglavlje ovog magistarskog rada. S obzirom na
prethodno detaljno obraene i klasicirane rizike prema usvojenoj klasikaciji, u ovom
poglavlju denirani su osnovni ciljevi i relevantne funkcije upravljanja otom brodova
za prijevoz rasutih tereta morem. Posebno su obraeni znaajni ograniavajui imbenici
upravljanja otom brodova ( zakoni, propisi, norme, ovlatenja, nancije, maritimna
sigurnost brodova i terminala, mjere zatite okolia, pravila registra brodova, ). Takoer, u
ovom poglavlju detaljno se analizira uobiajenih devet modela upravljanja otom brodova,
posebice komparirajui glavne prednosti i nedostatke prikazanih modela. Na brodarev
izbor modela upravljanja otom brodova pored ostalih imbenika znaajno utjee i sljedee
: veliina i tehnika opremljenost brodova, znanje i uvjebanost lanova posade brodova,
strunost kadrova u kopnenom uredu brodara te veliina brodara i planirano poveanje
prijevoznih kapaciteta brodara.
Pristupnik postavlja osnovne pretpostavke koje treba zadovoljiti odgovarajui model
upravljanja otom brodova, a koje se ukratko mogu denirati na sljedei nain:
S tehnoloko-upravljakog aspekta brodovi za prijevoz rasutih tereta spadaju u grupu
umjereno zahtjevnih brodova,
M. HESS: Upravljanje otom brodova za prijevoz rasutih tereta
Pomorstvo, god. 19. (2005), str. 307-310
309
Brodar e graditi vlastite brodove za prijevoz rasutih tereta ili e kupovati na tritu
polovne brodove ne starije od 5 godina,
Brodar e dati prednost preventivnom odravanju broda tijekom putovanja u odnosu
nad odravanjem broda u dokovanju,
Brodar e nastojati zapoljavati strunu posadu u skladu sa STCW Konvencijom i
ISM Pravilnikom,
Brodar e u uredu na kopnu zapoljavati visoko strune djelatnike s odgovarajuim
radnim iskustvom,
Dio strunjaka na kopnu brodar e svakako selektirati meu viim asnicima na
brodovima koji se posebno istiu u radu,
U razdobljima povoljne vozarine brodar e brodove uposliti na osnovu ugovora na
putovanje ili u najmu na krae vremensko razdoblje, dok e u razdobljima nepovoljne
vozarine nastojati ugovoriti prijevozne kapacitete brodova za dulje vremensko
razdoblje,
Pretpostavlja se da je vijek koritenja broda za prijevoz rasutih tereta 20 godina, te
e brodar nastojati prodati brod prije isteka tog perioda, vodei rauna o tome da
su najvaniji imbenici o kojima ovisi visina cijene koju e brod postii na tritu
rabljenih brodova sljedei: kakvoa trupa, tankova dvodna i glavnog stroja, da li je
brod proao etvrti ciklus harminiziranih pregleda registra i posjeduje li sve stautarne
svjedodbe produene za naredni ciklus od 5 godina,
Kopneni ured brodara treba sadravati na jednom mjestu sve svoje integralne
elemente (upravitelje i odjele) te s otom brodova initi poslovnu i upravljaku
cjelinu,
Pretpostavka je da vii asnici na brodu imaju bolji uvid u kompletno stanje broda
od strunjaka u uredu brodara.
Na temelju provedenog istraivanja i na temelju osobnog radnog iskustva u ovoj domeni
pristupnik u ovom poglavlju predlae upravljanje otom brodova za prijevoz rasutih tereta
primjenom uvjetno nazvanog adaptivnog modela kojim se unapreuje upravljanje otom
brodova u okvirima modernog trinog poslovanja prijevoza rasutih tereta morem. Prikazane
su relevantne karakteristike predloenog modela upravljanja otom, a sam model nazvan je
adaptivni prvenstveno iz razloga to se pojedini dijelovi unutar organizacijske strukture
pomorskog brodara, koji obavlja prijevoz rasutih tereta morem specijaliziranim brodovima
u zavisnosti od prevladavajuih vanjskih/unutarnjih imbenika moraju prilagoavati svojom
veliinom (broj zaposlenika, kvalikacije, struktura zaposlenih,), funkcijama koje obavljaju
te linijama komunikacija odnosno trinim okolnostima koje se kod prijevoza rasutih tereta
znaajno mijenjaju od putovanja do putovanja broda/brodova, za razliku od primjerice
linijskog pomorskog prijevoza tereta. Temeljem provedenog istraivanja i dostupnih podataka
iz sadanje pomorske prakse u toj domeni prijevoza tereta morem specijaliziranim brodovima,
odreen je granini broj od 12 brodova u oti, pa se za brodara koji upravlja otom od 12
ili vie brodova za prijevoz rasutih tereta predlae kompletna organizacijska struktura s 8
specijaliziranih odjela, dok se za sluaj da brodar u oti ima manje od 12 brodova predlae
reducirani broj odnosnih odjela, ovisno o broju brodova u oti. Uspjenost i sigurnost prijevoza
rasutog tereta primjenom predloenog modela podrazumijeva svrsishodnu povezanost etiri
temeljna elementa: tehnike voenja brodova, tehniko-tehnoloke karakteristike brodova,
M. HESS: Upravljanje otom brodova za prijevoz rasutih tereta
Pomorstvo, god. 19. (2005), str. 307-310
310
adekvatno administriranje i primjenu odgovarajuih raunalno-komunikacijskih tehnologija.
U predloenom modelu detaljno je obraena problematika ljudskih potencijala (kadrova),
upravljanje posadom, pomorsko-tehniki servisi brodova, zatita brodara (sigurnosna zatita,
spreavanje oneienja), upoljavanje i praenje kretanja brodova (posebice je znaajno
pravilno pozicioniranje brodova zbog izbjegavanja mrtvog hoda u plovidbi broda), te
glavne zadae sektora podrke poslovanja ( upoljavanje pomoraca, kontrola i isplata zarada,
osiguranje ureda i kopnene imovine kompanije, osiguranje brodova ote, uredsko poslovanje,
).
U petom poglavlju izloena je primjena adaptivnog modela upravljanja otom
brodova za prijevoz rasutih tereta uporabom originalnog raunalnog programa koji je izradio
pristupnik. Prikazane su temeljne postavke predloenog raunalnog programa, strukturalni
elementi programa, bazini moduli (Pozicija, Poslovanje, Komunikacije, Servisi, Kontakti,
Pregledi, Oprema, Razne informacije) te tri programska dijela (Tehnika podrka, Upravljanje
odtetnim zahtjevima, Upravljanje posadom).
U posljednjem, zakljunom poglavlju ukratko su istaknuti temeljni zakljuci rada te
mogunosti njihove primjene u sklopu dalnjeg istraivanja problematike upravljanja otom
brodova za prijevoz rasutih tereta.
Dr.sc. Sero Kos