01 Sanja Frankovic Traganje Za Bojama Kao Put Sazrijevanja

Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.

9
Sanja Frankovi

TRAGANJE ZA BOJAMA KAO PUT SAZRIJEVANJA
(Damir Milo, Bijeli klaun)

Saetak: Bijeli klaun kao roman lika uvodi nas u kasno djetinjstvo djeaka koji ne prepoznaje
boje i odrasta kao sin putujuih cirkuskih klaunova, to mu onemoguuje vezanost za odreeni
prostor i ljude. U romanu je vana trijada likova: zmaj djeak starac. Zmaj pripada snu,
simbolizira nesvjesni dio djeakove osobnosti i bori se za mjesto u njegovu svjesnom ivotu.
Djeak predstavlja svjesnu osobnost (ja), a spoznajnu nadgradnju ostvaruje uz pomo mudra
starca koji je njegov simbolini nad-ja. Asocijativno bliski i simbolini, prostor ume i prostor
sna kriju u sebi tajne i mudrost te su povezani s djeakovim spoznajnim razvojem. Rad razmatra
njegovo odrastanje u okviru drutvenih odnosa i na podsvjesnoj razini njegova bia. Drutveno
okruje polazite je za ralambu ostalih odnosa u djelu.

Kljune rijei: heuristiki dijalog, simbolika boja, likova i prostora, svjesno/nesvjesno,
sastavnice bajke, humor, nelogine jezine tvorbe.

DRUTVENO OKRUJE I EGZISTENCIJALNE
DIMENZIJE LIKA (JA-RAZINA OSOBNOSTI)

Djeak-pripovjeda uvodi itatelje u svoj ivot priom o prvobitnoj ulozi
boj, dajui im egzistencijalni smisao u ovjekovu ivotu. Priu su mu ispriali
roditelji, koji jedini znaju da on ne razlikuje boje. Iako najavljuje da e kasnije
rei tko je i odakle dolazi, ti e podaci izostati jer likovi u romanu nemaju imena,
a nema ni prave prostorno-vremenske odreenosti. Njegova pria djeluje kao
bajka unutar romana, kojom aljivo iznosi svoj problem. Postanak boja povezuje
s poetkom ivota na Zemlji, kada su ivotinje boju prilagoavale okoliu kako
bi zatitile svoj ivot. Na kraju vie nitko nije znao koja boja kome pripada:
(...) Tako su i ivotinje poele grijeiti. Kad bi se neka od njih htjela u grm
sakriti i granom se pokriti, umjesto grane uhvatila bi zmiju! Jer zmija je bila kao
grana. Aja-jaja-jaaaaa...
Sreom, biljke su bile domiljate pa su one same stale na kraj toj strahoti. I
to tako da su neke postale zimzelene. (...) Izrasle su u ume. (...)
Danas ume vie nisu raznobojne, ve zelene, a ivotinje su prestale
mijenjati boju. (...)
Ljudi ne mogu letjeti pa moraju imati uvijek jednu boju. Ali, ljudi ne vole
biti isti kao i drugi, pa danas ive ljudi u bojama. Ima ih crvenih, bijelih, utih,
crnih, a pria se da se mogu sresti plavi i zeleni.

10
Eto, to je pria koju sam esto sluao u svojoj kui, iako mi nemamo kuu.
(...) Neprestano putujemo s naim cirkusom iz grada u grad, na nekoj livadi
podignemo areni ator i tako zaraujemo za ivot.
Moete li sada zamisliti kolika je moja tuga kad vam kaem da ja ne
razlikujem boje?!
1

Budui da djeak taji svoj nedostatak, na satu likovne kulture uiteljica se
udi njegovim crteima i netaktino ih pokazuje ostalima. On se ipak snalazi na
duhovit nain:

Rukom sam, kao sluajno, prolio vodu iz ae koja je stajala na mojoj
klupi. (...)
Obrisao sam klupu i zamolio djevojicu ispred sebe:
Hoe li mi kapnuti malo vode u plavu, vidi kako sam ja nespretan. Sve
sam prolio.
Djevojica je uzela kist i namoila mi plavu boju s nekoliko kapljica vode.
Ha, ha, eto plave! A sada da pronaem utu. Veselo sam lupkao djevojicu
prstom po ramenu:
Hajde jo malo vode u utu.
Ma nemoj! Neu ti ja sve raditi. Kapni sam vodu u utu! Evo ti voda i
radi neto! naljuti se ona bez razloga.

to sad?! Uiteljica je ve u sredini reda, za pet minuta doi e do mene.
Moram pokuati jo jednom:
Hajde, nemoj se ljutiti, posudi mi malo ute. Hoe li? molio sam
najljepim glasom. (...)
- Zato?! Ima svoju utu! ljuti se ona jo vie. Nemam! tvrdoglav
sam ja.
- Ma nemoj!? A to ti je ovo? Zar ovo nije uta?! i pokae prstom na
jednu boju. (...)
2

Stvaralako rjeavanje problem svojstveno je kreativnim pojedincima
koje ne obeshrabruje njihova teina jer su uporni, otvoreni za "unutranja" i
"vanjska" iskustva, esto pitaju "Zato?" i sposobni su pronai red u kaosu.
3

Djeaka e mudri starac pouiti kako se nositi s nedostatkom vida. Da nije sm s
tekim problemom, uvidio je promatrajui svau klaunova s ocem:
Ma nemoj?! A to bih onda ja morao uiniti?! Da mirno gledam kako me
ti mlati?
Tata se nakaljao i jo malo priekao. Zatim je digao prst i inilo se da
objanjava neto vrlo vano:
Eto, ba to! Ti bi trebao stajati, utjeti i uditi se meni, uditi se zato te
udaram. Tada bi se gledaoci umirili, a kad bi se smijeh stiao, ja bih te ponovno

1
Damir Milo, Bijeli klaun, Meandar, Zagreb, 1997., str. 6.-7.
2
3
Prema: Ljiljana Arar-eljko Raki, Priroda kreativnosti, Psihologijske teme, br. 12, Rijeka, 2003., str. 6.

11
udario. I oni bi se ponovno smijali! Tako bi im bilo lake... ne bi se trebali
neprestano smijati.
Tako je govorio moj tata. udio sam se jer je on najee utio i sluao
druge kako govore. A sada je gotovo vikao na njih?! Ali klaunovi se nisu htjeli
tako igrati. To su i rekli:
Mi nismo ovdje da nas ti tue nego da zabavljamo gledaoce. Neemo
mi tako!
4

Djeak se udio prijedlogu da jedan klaun igra pasivnu, tunu ulogu.
Oevi su klaunovi otili, novaca za druge nije bilo, pa je on morao postati klaun.
Majka mu je objasnila kako stari obiaj nalae da se klaun za prvi nastup odjene
u bijelo. Kada nasmije publiku, dobiva prvu arenu zakrpu, a s vremenom postaje
sve areniji. Publika se na predstavi unaprijed smijala. Na oev znak djeak je
uao u arenu:
Ostao sam sm... Svuda oko mene bilo je svjetlo, a iza tog stranog svjetla
bio je mrak prepun ljudi. Bojao sam se. Ispruio sam ruku prema tom mraku i
glasno... najglasnije viknuo:
Maaaaaamaaaaa...
Jo za trenutak vladala je tiina, a zatim sam uo smijeh. Iz stotinu grla do
mene je dopirao smijeh. Sve do tada, dok se nisu poeli smijati, mislio sam da su
tata i mama tu negdje, u blizini, ali sada sam znao da ih neu nai... Bio sam
sm... Spustio sam ruku koju sam jo uvijek drao ispruenu prema mraku,
podigao sam glavu i zaplakao. Plakao sam najveim suzama na svijetu...
Ne znam koliko je to trajalo... Netko je ugasio svjetlo, i odnio me iz
cirkuske arene.
5

Svjestan da je njegov nastup bio sluajan, djeak je kasnije pitao mamu
zato su se ljudi smijali. Odgovorila je da su ga oni vjerojatno doivjeli kao dobro
uvjeban in. Nije uspjela izbjei daljnja pitanja koja su otkrivala alosnu stranu
ivota klaunova:
Mama... to ste radili u mraku? morao sam to saznati. (...)
Plakali smo... plakali... rekla je briui suze.
To me jako razveselilo, iako to nije veselo. Ali, bolje da su plakali kao ja
nego da su se smijali kao gledaoci. Ipak, morao sam pitati jo neto.
Zato ste plakali?
Ne znam... odgovorila je tiho moda zato jer smo i tata i ja cijelog
ivota htjeli nasmijati ljude, uvijek smo htjeli biti smijeni, uvijek smo pazili da
ne budemo tuni... a ti si danas bio ba onakav kakvi smo mi najee bili izvan
cirkuske arene. Tuni i... nespretni... sami... A ljudi su se smijali...
6

Sreu publike osigurava klaunov napor da druge nasmijava i onda kada
mu nije do smijeha. Na predstavi u velikome gradu djeak je ponovno pukim

4
5
Isto, str. 114.
6

12
sluajem izazvao smijeh publike. Roditeljima je kasnije iznio svoj stav o alosnu
poloaju klaunova:
(...) Ja ne elim biti smijean. Ja elim da se ti ljudi prestanu smijati. Ja
ne volim kad nam se smiju.
Tata je jo jednom uzdahnuo, kao da se neeg prisjea, pa mi ree:
To je lijepa elja, ali to nije mogue u cirkusu. Ljudi dolaze u cirkus da
bi se smijali.
7

Nezadovoljan objanjenjem, djeak se pitao zato ljudi trae sreu izvan
svoga srca. U gradu ga je razoarala urba, guva i prljavtina na ulicama. Nije
shvaao proturjenost u ponaanju ljudi. Ljuti su kada se spotaknu u gradu, a u
cirkusu se smiju istoj situaciji. Spoznavi njihovu sklonost da se smiju tuoj
nevolji, svojom ih je izvedbom htio trgnuti iz otuenosti, iznevjerivi pritom
njihovo oekivanje:
(...) Ljudi su se smijali i pokazivali prstom na mene. Htjeli su se jo vie
smijati... ali nisu znali zato bi se jo vie smijali. Samo sam stajao i mirno ih
gledao. I tada, kad se sve umirilo, kad se vie nitko nije smijao, kad su se svi
poeli uditi... iz depa sam izvadio jednu crvenu i jednu plavu maramicu.
Visoko sam ih podigao. Nainio sam cijeli krug po cirkuskoj areni pokazujui
tim ljudima iz sivog grada jednu plavu i jednu crvenu boju. Iziao sam. Nisu se
smijali...
8

Uspio je postii to je elio, naime da se ljudi ne smiju besciljno i iz
navike, kao da je to neka vrsta apsurdne duevne obnove nakon koje e opet sve
tei po starome. Oni nisu stigli dalje od uenja, koje moe biti poetak uenja,
no u njih je proizilo iz neodobravanja. Nisu shvatili da je crvena boja ljubavi i
suneva sutona, a plava boja nebeske daljine ili morske dubine. Tim ih je bojama
htio potaknuti da zavole sebe i druge te duboko zavire u svoje bie. Meutim,
direktor cirkusa nije dopustio da mu kvari predstavu pa je morao obavljati druge
poslove: istiti kaveze ivotinja i cirkusku arenu, lijepiti plakate i pomagati
roditeljima pri odijevanju. Iako se nisu ljutili, osjeao je nedostatak u svome
ivotu i potrebu da ode. Obznanio je svoju odluku:
(...) Pitali su me kamo idem. Odgovorio sam da imam prijatelja kojeg bih
volio posjetiti. Htjeli su znati kad u se vratiti, ali ja to nisam znao. Obeao sam
da u ih posjetiti bar jednom u godini...
Mojoj princezi nisam morao nita objanjavati. Ona je mislila da u ja to
uiniti mnogo ranije. Rekla je da e me ekati. (...)
Nisam urio, (...) putovao sam pjeice. Ljudi su se okretali i udili. Pitali
su jedan drugoga tko sam ja, sve dok se nije poelo priati da svijetom hoda bijeli
klaun. (...)
9

7
Isto, str. 126.-127.
8
Isto, str. 137.
9
Isto, str. 141.-142.

13
Djeak je stigao do ume u kojoj je sa starcem vodio mudre razgovore.
Nije ga naao, ali je spoznao to je njemu samome nedostajalo. Na obrazu je
nacrtao duboku plavu suzu. Shvatio je da je pravi klaun tuan jer je spoznao
otuenost svijeta, a mora nasmijavati ljude koji ne poznaju sreu. Smijui se
nespretnosti klaunova, oni lake prihvaaju svoju nesavrenost. Plava je suza i
znak oprotaja sa starcem kojeg vie nema. Zavretak knjige je neodreen:
Od tog dana hodam svijetom, gledam ljude i udim se. A pria se da e
bijeli klaun hodati svijetom sve dok oko njega ne budu ivjeli sretni ljudi.
10

U kontekstu dananjega svijeta bezlino "pria se" upuuje na nesigurnost
spoznaje i sretna ishoda, kakvim zavravaju bajke. Ne prihvaajui svijet bez ljubavi i
uzajamne skrbi, djeak odjeven u klauna ide svijetom elei da se prihvati njegova
poruka ljubavi i sree. Poput svih mladih ljudi preocjenjuje svijet odraslih, vjerujui da
je njegova potena slika svijeta mogua.

Djeakov psiholoki svijet nesvjesnoga (prostor sna i potisnuti ne-ja)

Djeaku se u snu javlja zmaj kao podsvjesna reakcija na dnevni drutveni
ivot, ali ga on bez straha prihvaa kao poznanika koji iezava s njegovim
buenjem:
Nije on bio tako straan jer sanjao sam ga ve nekoliko puta, ali on je htio
da ga ja tako zovem strani zmaj! Izgledao je kao i svaki drugi zmaj. Jedino to
nikad nisam znao koliko ima uiju. Mislim da ih ima najmanje etiri. Jednom
sam mu zatvorio sva etiri uha, ali on me ipak uo. Znai da ih ima jo negdje.
Moda na repu? No, repu se nikad nisam usudio pribliiti jer mu je rep pun
bodlji. Tamo negdje, izmeu bodlji, sigurno ima jo neko uho.
Ree mi neka se ne pretvaram da samo spavam kad on dobro zna da ja
sanjam. Okrenuo sam se na drugu stranu. Bio sam miran. Znao sam da mi ne
moe nita, kao i svaki san.
11

Zmaj je simbolian preitak bajke, naslaga drevnoga u nesvjesnom dijelu
ovjekova bia. Ljudska psiha uva tragove svoga ranog razvitka te ih izraava u
snovima. Dio psihe koji prenosi psiholoko naslijee ovjeanstva C. G. Jung
nazvao je "kolektivnom nesvijeu". Slinosti izmeu starih mitova i pria u
snovima modernih ljudi nisu sluajne. "One postoje zato to je nesvjesni duh
moderna ovjeka sauvao sposobnost stvaranja simbola, koja je nekad nalazila
oduak u vjerovanjima i obredima primitivna ovjeka. A ta sposobnost jo uvijek
igra ulogu od bitne psihike vanosti. Mi ovisimo o porukama to ih donose ti

10
Damir Milo, Bijeli klaun, Meandar, Zagreb, 1997., str. 142.
11
Isto, str. 22.-23.

14
simboli mnogo vie nego to sami uviamo; oni jako utjeu na nae stavove i
ponaanje."
12

Zmaj u romanu djeakov je drugi ja, nezreo i prikazan kao ironizirana
inaica zmaja iz bajke:
Zna to, strani zmaju, ako si tako straan, otii tamo gdje spava moj
tata pa ukradi njegovu enu. Hajde, strani zmaju, otmi moju mamu ako te nije
strah!?
Kad je to uo, prestraio se, rekao neka utim, da je meni lako jer imam
tatu, a to e on, bez ikog svog? I:
Ja nemam tatu da se tue s tvojim tatom! zaplae.
Poeao sam ga po rogu, mislio sam da e ga to umiriti:
uti i lezi mirno pored kreveta dok se ja ne probudim. Legao je, iako
nevoljko, i sebi u rep mrmljao: Dobro, dobro, neka ti bude... ali da zna da u
te sutra rastrgati... i onu tvoju...
(...) Zaspao je sav u dimu.
13

U klasinim bajkama zmajevi su jaki protivnici koje treba svladati da bi se
dolo do skrivena blaga ili spasilo ivot lijepoj djevojci. Dvorac im je esto na
nepristupanu mjestu, a otetu djevojku ele zauvijek zadrati. Pobijediti ih moe
neustraivi najmlai brat ili kraljevi, ako otkrije tajnu dobro skrivena zmajeva
ivota. U suvremenim bajkama njihove su sposobnosti oslabljene.
14
Psihoanaliza
mitsku borbu izmeu junaka i zmaja predstavlja kao arhetipsku temu o pobjedi
naeg ja nad nazadnim tenjama. Veini ljudi mrana i negativna strana
nesvjesnog (tzv. sjena) ostaje nepoznata, no junak se mora suoiti s njezinim
razornim silama i iz nje crpiti snagu kako bi postao dovoljno straan da savlada
zmaja. Drugim rijeima, junakovo ja mora zagospodariti sjenom i prilagoditi je
sebi.
15
U Miloevu romanu djeak zmaju postavlja pitanja koja ga zbunjuju ili ga
vee konopcem. Zmajeva nazadnost oituje se u nagonskoj potrebi za tunjavom
i u nesposobnosti za razgovor koji iziskuje razmiljanje, to potvruju njegovi
stereotipni poklici i besmislene jezine tvorbe. Djeak e se sprijateljiti s njim i
iskoristiti none sukobe za rjeavanje nedoumica na javi. Postavlja mu stareva
pitanja:
Da li je maleno blie od daleko?
Gleda me. Ne zna to da kae, okree se, ne zna zato da se ljuti. Ne zna
kamo da gleda pa me gleda ravno u oi. Jo jednom pljune malo vatre pa sjedne
na pod i tihim glasiem zamoli:
Probudi se... molim te, probudi se...

12
Joseph L. Henderson, Drevni mitovi i suvremeni ovjek, u knjizi: C. G. Jung, ovjek i njegovi simboli,
Mladost, Zagreb, 1987., str. 107.
13
14
Prema: Ana Pintari, Umjetnike bajke teorija, pregled, interpretacije, Sveuilite Josipa Jurja
Strossmayera, Filozofski fakultet MH, Osijek, 2008., str. 25.-26.
15
Prema: Joseph L. Henderson, Drevni mitovi i suvremeni ovjek, u knjizi: C. G. Jung, ovjek i njegovi
simboli, Mladost, Zagreb, 1987., str. 120.

15
A ne, ne! rekoh veselo sad u te neto pitati!
Molim te... probudi se... mora rano ustati, sutra ide u kolu, sigurno nisi
sve nauio... probudi se... moli me zmaj i plae.
Plakao je tako strano da je suzama svu vatru u grlu ugasio. Kaljao je dim.
A ja ne poputam:
Da li je teko blie od daleko?
- Khhhkh... khkggggk... haaaaggrkhhh... upohkmook... hkkhuuu... prhkobudhki
seee... uuuu...
16

Miloev je zmaj smijena suprotnost zmaju iz klasine bajke: ne uspijeva
natjerati djeaka na tunjavu, plae i boji se postavljenih pitanja, a princeza ga je
napustila i ostavila mu rupi za uspomenu. Klasini zmaj otima princeze, drugi
plau zbog njega te on sm postavlja zagonetke na koje mladii ne znaju
odgovoriti, pa gube ivot u borbi s njim. Zmaj iz romana prijeti da e nauditi
djeakovoj princezi i kae da misli na kerku krotitelja tigrova. Zbunjen to zna
njegove tajne, djeak ga izazove na borbu. Pobjednik je unaprijed poznat, jer ipak
je to njegov san. Princezu je spasio iz spilje, a zmaja ranio. Meutim, san je
predvidio stvarni dogaaj. Ujutro je tigar lake ranio krotiteljevu kerku. Njezin je
otac smatrao da ga je izazvala novom haljinom s crvenim ruama. Djeak je
shvatio da i boje mogu nanijeti zlo.
Posjetivi djevojicu, otkrio je da je sretno zaljubljen. Zadovoljstvo mu je
pokvario zmaj, laui da je ozlijedio princezu. Na primjedbu da je to uinio tigar
kae da je svejedno, jer u bajkama neka zvijer, tigar ili zmaj, uvijek pobjeuje
princezu. Sluei se zmajevim rijeima, Milo ini odmak od klasine bajke,
razotkrivajui njezine postupke i obiljeja.
Na grubost djeak uzvraa njenim dodirom, to zmaja zbuni i razljuti:
Zna to? Ja te ve mjesecima napadam, izazivam, ne proputam ni jedan
tvoj san, derem se, vatru rigam... a ti nita? Lei tu i gleda me kao da si mrtav!
A nisi mrtav jer sanja. Znam ja da ti sanja jer kad ti ne bi sanjao, mene ne bi
bilo ovdje! Ali, bilo bi mi drae da si mrtav! (...) Ja vie ovo tvoje ponaanje ne
mogu trpjeti! Ja sam sm sebi smijean. Da me netko vidi kako se muim, derem i
vatru rigam dok ti tu mirno sjedi, umro bi od smijeha! Ja u poludjeti! Ja u
poludjeti i zapaliti se!
17

Zmaj je potvrdio djelotvornost oeva prijedloga klaunovima i djeaku
nehotice pruio rjeenje za stvaran problem:
(...) to je on to rekao?! Da bi netko umro od smijeha kad bi ga gledao
kako se mui dok ja mirno leim?! Umro bi od smijeha samo zato jer ja mirno
leim i gledam ga kako se dere, riga vatru... i... jo svata radi?! Pa onda moj tata
ima pravo! Ljudi bi se vie smijali kad bi jedan klaun bio smijean a drugi tuan!
Drugi samo da stoji, gleda i udi se... Da, moda moj tata ima pravo...
18

16
17
18
Isto, str. 93.-94.

16
Kada jednom zmaj spomene Noidan, rije iz stareve prie o postanku
dana i noi, djeak se iznenadi. Povezanost zmaja i Noidana upuuje na njihov
zajedniki mitski izvor. Zmaj, drevni arhetip preivio na razini sna, kao djeakov
drugi ja zna sve to i on sm. Meutim, nesposoban je za suvisao razgovor i
razmiljanje, pa mu ne da doi do rijei:
Aiiiiiiiii, aaaiiiiiiiii! Kad bih imao samo dva uha kao ti, lako bih ja s
tobom na kraj. Prednjim nogama zaepio bih ui da te vie ne ujem, a stranjim i
repom tukao bih se s tobom. Ali, ja imam dvadeset i etiri uha... dvadeset i etiri,
aiiiiiiiiii strano se razgnjevi zmaj.
19

Broj zmajevih uiju podsjeti djeaka na broj sati u danu pa zapone
razgovor o danu i suncu, pokuavajui objasniti da je no vrijeme sna, a dan
vrijeme kada zmaj nestaje jer bjei od Sunca. Meutim, zbog njegove
nestrpljivosti izbija aljiva prepirka:
Ma kakvo Sunce!? Nikog se ja ne bojim, ni od koga ne bjeim! I gdje je
to Sunce?! Pokai mi ga da mu otmem princezu!
ekaj... ekaj... smiri se... molim ga.
Nemam vremena! Hoe li mi pokazati Sunce ili ne!?
Sunca nema nou... pokuavam mu objasniti...
Eto vidi! Sad i sam kae da ga nema! Znam ja da ga nema jer bih ga
inae sigurno ve pobijedio!
Ima ga, ali ne... ne da mi da doem do rijei.
Kako ima?! Sad si rekao da ga nema, a sad ga ponovno ima!? Znam ja
to je tebi! Ti se boji pa ne zna to govori! Aiiiiiii...
Ne bojim se...
Ne boji se?! Pa onda se brani! Hajde, hoe li se boriti ili ne!?
Neu! bio sam odluan.
Onda zdravo! Kukavice kukavna! Nemam ja vremena za tebe. Ti i ne
zna koliko me snova eka u jednom Noidanu! ree zmaj.
20

Nekoliko iduih dana zmaj nije dolazio, to je djeaka rastuilo jer se na
njega naviknuo. Kad se opet pojavio, potpuno se promijenio. Djeaku je tiho
poelio dobar san i objasnio razlog svojega nejavljanja. Doao je u san zlu
ovjeku koji ga je s jo dvojicom uhvatio. Vodom su ugasili njegovu vatru te ga
prodali u zooloki vrt. Pobjegao je iskopavi tunel. Djeaka je zanimalo zato
zlim ljudima nije ukrao princeze, no zmaj je prvi put priznao vlastitu nemo:
Eto, to je ono najgore i najstranije! odgovori zmaj. Ti ljudi, i taj
spava, oni nemaju svoje princeze. Oni nikoga ne vole. Taj spava mrzi sve
ljude. I princeze. Eto, zato mu nisam mogao nita... tuno ree zmaj.
(...) Ispriao sam zmaju da sutra namjeravam proetati gradom (...). Rekao
je da se uvam i da on odlazi iz grada im se ja probudim.

19
Isto, str. 93.-94.
20
Isto, str. 97.-98.

17
I molim te, sanjaj to due jer sam vrlo umoran. I nesretan. Ugasila mi se vatra.
U tvom sam snu siguran, probudi se to kasnije moli me zmaj.
(...) Prije negoli je zaspao u mom snu, rekao je vrlo tiho:
Nemoj se ljutiti to se danas s tobom ne mogu tui... vrlo sam
umoran...
21

Posljednji susret sa zmajem bio je prijateljski, topao i aljiv. Djeak ga je
pobijedio mudrou veom od njegove, ali i humorom i svijeu da je on samo
dio njegova sna. Kao glasnogovornik djeakove nutrine, zmaj se javljao sve dok
mu se u spoznajnom smislu nije pribliio, to se zbilo kada su ga zarobili zli
ljudi. Na simbolinoj razini rije je o pobjedi nad nagonom za koji svjesni dio
osobnosti esto i ne zna da ga posjeduje.

Djeakov spoznajni rast (sazrijevanje prema nad-ja)

ator djeakovih roditelja bio je na rubu ume. etajui u potrazi za
bojama, susreo je slijepa starca koji ga je zapazio jer se dobro snalazio unato
svojemu osjetilnom nedostatku. Zapoeli su razgovor, a starac je intuitivno
shvatio da ga djeak neto hoe pitati. On je ipak oprezan:
Nisam htio odmah rei to traim. Bojao sam se. to ako starac kae da u
ovoj umi neu moi nai boje?! Gdje da ih poslije toga traim? Sve sam
pretraio, sve! More, livade, planine, sela, rijeke... (...) A starac je bio mudar...
vrlo mudar. Znao sam to sluajui ga kako govori. Zato sam ga oprezno upitao:
A znate li vi, stare, koje je boje trava?
Trava?! zaudi se starac. Ova ovdje trava? i pokae tapom na
travu.
Da. Ova trava.
Ova je trava zelena odgovori slijepi starac.
A kako vi to znate? Zar vi niste slijepi?
Kad sam ga to upitao, odloio je tap, malo se zamislio pa nastavio:
Sluaj, djeae, ja boje ne gledam oima. Ja ih mogu namirisati, mogu ih
opipati, ili uti. Zelena mirie na travu, bijela je hladna, ima je najvie kad padne
snijeg, crvena je topla, razlijeva se iz vatre, toplija od ute jer uta je boja dana,
boja Sunca, prozirna je boja glatka kao led, ili staklo, smea se uje iz daljine
kada zvona zvone, vjetar donosi sivu, a esto i kiu. Plava je duboka ili
visoka
22
Djeak shvati da bi ga mudri starac mogao pouiti kako se razlikuju boje.
Silnu je nadu slio u pitanje: "Stare?! Koje sam ja boje?" Time kao da je pitao:
Tko sam ja? Spoznati boje znailo je pronai put do vlastitoga identiteta. To e

21
22
Isto, str. 15.

18
poznanstvo omoguiti djeakov razvoj. U sljedeem susretu postavlja banalna
pitanja. Zbog stareve utnje odlui otii, ali on tada progovori:
Lijepo je imati prijatelja s kojim se moe utjeti.
Okrenuo sam se prema njemu. tapom je pokazao na kamen na kojem sam
do tada sjedio. Smijeio se. Vratio sam se.
Dugo smo utjeli o svemu. Razmiljali smo o svemu. I, kad se vie nisam
nadao da e neto rei, zauo sam njegov ozbiljni glas:
Prvo to mora nauiti da bi upoznao boje jesu pitanja. Prvo mora
nauiti dobro pitati. Jer, ako ti mene krivo pita, ako me na primjer upita koja je
ovo boja, ja ti odgovorim plava, ti i dalje nee znati kakva je to boja.
Razumije?
23

Starac je prihvatio djeaka kao subjekt u procesu uenja, koji pita i
njegovim usmjeravanjem otkriva nove spoznaje. Bio je to posve drukiji nain
uenja nego u koli, gdje je djeak morao sluati i odgovarati na pitanja. Koliko
je god uenje sa starcem bilo izazovno, bilo je i teko, jer dobro pitati znai i
mudro razmiljati o problemu. Starac mu daje primjer dobroga pitanja:
Tamo negdje sigurno je neka velika, golema planina. Tamo negdje ona
je velika, ali odavde gledana, s ovog mjesta, ona izgleda manja od ovog mog
tapa. Ja bih, na primjer, pitao: da li je maleno blie od daleko?
24

Djeaka je zbunjivao filozofski nain postavljanja pitanja. Budui da je
tek uio ozbiljno spoznavati, ponaao se poput ljudi koji govor filozof smatraju
nerazumljivim jer sami ivot ne promiljaju na sloen nain. Starac je oekivao
takvu reakciju. Uputio ga je da o svemu razmisli i pokua postavljati dobra
pitanja. Kada u tome uspije, neka ponovno doe.
Iako nije smislio nijedno pitanje, djeak je otiao k starcu jer je htio
nauiti koja je boja plava kako bi djevojici ulovio plavoga leptira. Neoekivano
je smislio pitanje u pravi as:
Stare, ima li po noi boja?
uti starac. Ah, sigurno nisam dobro pitao. uti... (...)
udno, djeae, udno...- ree iznenada starac.
to je udno? pourih s pitanjem.
Pa... udno je to da si tako brzo nauio kako se pita. Pitao si vrlo dobro!
Da li ti je netko pomogao?
25

Djeak ispria kako je na zmaju provjerio djelotvornost starevih pitanja
te ga zbunio i jednim vlastitim. Ne moe se sjetiti pitanja, pa spontano izmisli
novo, koje starca oduevi:

23
24
Isto, str. 29.
25
Isto, str. 44.

19
Pitao sam, pitao sam... da li je teko blie od veliko? ali nisam bio
siguran da li sam ga ba to pitao. Nisam bio siguran...
Da li je teko blie od veliko?! To si ga pitao? zatrese mi starac rame i
jo jednom pita! (...)
Pa ti si ga odlino pitao! Odlino! I zmaj se umirio, zar ne?
26

Pouio ga je da nou nema boja. Zmajeva crvena vatra u dodiru s nekom
bojom stvara sasvim drugu boju. Kao dobar uitelj, pohvalio je djeakov
napredak i time ga potaknuo da bude bolji:
Ti si vrlo pametan djeak. Postat e vrlo neobian ovjek. Doi sutra da
ponovno razgovaramo. Sjeti se jo nekih pitanja. Danas si pitao vrlo dobro. Ali,
moe ti i bolje. (...)
Bio sam sretan. Starac me pohvalio, a on ne lae. Bio sam siguran da on
nikada ne lae.
27

Djeak u svojemu atoru napie dva pitanja: starevo i svoje. Zatim
razmilja o njima:
Da li je maleno blie od daleko?
Da li je teko blie od veliko?
(...) Prvo mi se pitanje inilo teko, drugo lake. Sigurno zato jer sam
drugo pitanje ja izmislio. Ovako sam razmiljao: ako je neto daleko, to moe biti
i teko i lagano, moe biti i maleno i veliko. Ali, ako je neto teko, onda je
sigurno vrlo blizu jer kako bi znali da je teko ako nije blizu. Teko mora biti
negdje pri ruci! Teko je ono to se teko podie, to se teko nosi, i vrlo je blizu.
A veliko i ne mora biti teko. Na primjer balon. On moe biti velik, ali ne i teak.
Zato je tee ono to drim u ruci od onog to je veliko i daleko. A ako je tee,
onda je blie! Dobro, to sam smislio, na drugo pitanje ja bih odgovorio da je
teko blie od veliko! Gotovo.
28

Sretan to je pronaao odgovor na teko pitanje, sjeti se da je zaboravio
posjetiti djevojicu. U susretu s njom upoznat e crvenu boju kao posljedicu
zaljubljenosti. Sutradan e o tome priati starcu. Ugledavi ga, dovikne mu je da
je sijed, no on ima mudar odgovor:
Da, djeae, sijed sam. Ljudi s godinama izgube svoje boje. to je
ovjek mlai, to na njemu ima vie boja.
29

Simbolina izreka da ljudi gube boje znai da gube radost i ljepotu (neki
samo tjelesnu, a neki i duevnu). Djeak je upoznao najaru boju. Mora
progovoriti o tome:

26
Isto, str. 45.-46.
27
Isto, str. 48.
28
29
Isto, str. 61.

20
Stare, juer sam vidio crvenu boju. Vidio sam je na licu jedne
djevojice.
Okrenuo se prema meni i ruku mi stavio na rame. Znao sam da je i on
sretan, jer me svaki put kad je sretan lupka rukom po ramenu.
Da, daaaaa, djeae. Na licu djevojice zaista se moe vidjeti crvena
boja. Pametan si ti. Ti e brzo pronai sve boje. Moda bre i od djeaka... ali,
ne zavri starac.
30

Meutim, ipak otkrije da je pomogao jo jednom djeaku slinom njemu.
Na to se on razveseli da u svojoj muci nije sm, no pogledavi starca shvati da to
nije veselo. Oprezno upita radi li se o djeaku koji nije razlikovao boje. Tada mu
starac ispria kako je gluhu djeaku pomogao da naui razabirati zvukove. Ne
elei ostaviti utisak da se pravi vaan, rekao je:
Pa dobro, mogu ti ispriati to je i kako je bilo. Ali, ne bih htio da
pomisli da se pravim vaan. Ja sam njemu samo malo pomogao, kao i tebi, sve
je ostalo sam nauio. Kao to e i ti. Eto, sad zna zato sam rekao da ste
slini.
31

Starac je izrekao bt pravoga pouavanja: u ueniku valja potaknuti
spoznajne mogunosti da se razvijaju same, usmjeravati ga heuristikim
(otkrivakim) razgovorom, a ne nuditi gotova rjeenja. Tako se u ueniku raa
spoznaja da je sve odgovore imao u sebi, ali nije znao doi do njih. Primiti
gotova rjeenja ne znai uiti, nego nekritiki prihvaati bez umnoga napora.
Mudri je starac znao za mladenaku potrebu spoznavanja svijeta osobnim
iskustvom i prosuivanjem.
Pria o gluhu djeaku svjedoi o nerazumijevanju okoline pri
sporazumijevanju s osobom koja ne uje. Starac je u tome uspio iako je slijep, to
pokazuje kako se najbolje meusobno razumiju oni koji imaju neki nedostatak.
Tijekom druenja sa starcem djeak je poeo smislenije govoriti, no proces
uenja bio je dug. Najee su razgovarali o tome kakvih zvukova ima i odakle
dolaze. Djeak ih je razabirao pomou opipa, vida ili mirisa. Najtee mu je bilo
sluati tiinu. Kad je u tome uspio, mogao je otii u svijet. Pria otkriva da starac
ima vie od sto godina. Olienje je drevne mudrosti, a ovom je priom ohrabrio
djeaka koji ne razlikuje boje, rekavi kako e on puno bre nadii svoj
nedostatak.
Njihov odnos uskoro prerasta u natjecanje. Djeak eli zadiviti starca, ali
se i boji pitati neto to ne bi znao jer mu je on jedini vodi u spoznavanju boja.
Kada ga upita zato su nebo i more iste boje, starac razvija heuristiki razgovor
kako bi ga naveo da sm doe do odgovora:
Ti zna kako izgleda kia? upita me starac. (...)
Znam, kia izgleda kao kap. Mnogo kapi.

30
Isto, str. 61.-62.
31
Isto, str. 63.

21
Tako je potvrdi starac. Ona kaplje kap po kap. Kad jednu kap uhvati
na dlan, ona je strano glatka. Glatka kao staklo, ali jo i vie. Kap je mokra, pa
se teko osjeti koliko je ona glatka. A to smo mi rekli, kakve je boje staklo i
veina drugih glatkih stvari?
Staklo, led i jo mnogo toga to je glatko prozirne je boje! odgovorio
sam bez razmiljanja. Lako.
Tako je. I kap je prozirna. Sad sluaj. Zato jer je prozirna, ona ima boju
onoga na to je pala. Ali, kad se skupi mnogo kapi, tako da se od tih kapi vie ne
vidi ono na to su pale, kada postanu jezera, mora, tada je njihova boja plava.
Tamo gdje ima najvie kapi, tamo gdje je more najdublje, gdje se ne vidi na emu
sva ta voda lei, tamo je more najplavlje.
Dobro, to je sigurno istina, pomislio sam u sebi, ali sada ve imam drugo
pitanje:
A nebo?! Zato je i nebo plavo?
Starac se jo jednom nakaljao, nasmijao i rekao:
Nebo nije nita drugo nego voda, ali voda rasprena u mnogo, mnogo
kapljica koje se ne dre zajedno, koje se ne dodiruju. Tih kapljica ima tako puno
da ni najdublje more nije duboko kao to je nebo visoko. Nebo je vie od
najdubljeg mora. Zato je ponekad plavije nego more.
32

Idui susret dogodio se nenadano izjutra jer je uiteljica slavila roendan
pa je djecu poslala kui. Vidljivo je ironiziranje obrazovanja i nastavnika u
odnosu na vrijednost lekcij koje djeak svladava uz pomo starca. Moda je
razlog u tome to se one izravno tiu djeakove osobe i pomau mu u trenutcima
sazrijevanja. Takvo je uenje svakome dobrodolo, ali ga kolski sustav,
usmjeren na kolektivne potrebe, ne moe pruiti. Djeak je smislio dosad najtee
pitanje. Ponosan zbog toga, utnjom je istaknuo njegovu vanost:
(...) Starac je okrenuo glavu prema meni, upitao me zato utim, i pomislio
da danas nisam smislio nikakvo pitanje. Ha, ha, ha, smijao sam se tiho, a onda
glasno rekao:
Lijepo je imati prijatelja s kojim se moe dugo utjeti!
Ha, ha, ha nasmijao se starac - ha, ha, ha, tako mi i treba kad sam
nestrpljiv i nastavi se smijati.
Ali, ja sam bio jo nestrpljiviji. utio sam koliko sam mogao, a onda pitao:
Da li je crvena boja blie od plave? to je bilo to strano pitanje.
Ooooooo... govorio je starac sad znam zato si tako dugo utio. Bio
si siguran da je to pitanje dobro. Vrlo dobro!
33

Starac je odgovorio da je crvena boja blia od plave, koja je uvijek
najdalja jer je plavkasto sve to naziremo u daljini. Meutim, problem je iskrsnuo
sa sljedeim pitanjem:

32
33
Isto, str. 82.

22
Ali, stare, zato je nebo u sumrak crveno? Crveno i daleko?!
Sad se starac umirio, zautio... i dugo... dugo utio. Premjestio se s jednog
kamena na drugi i rekao:
To je teko objasniti. Vrlo teko. Sluaj me paljivo. Ti zna da je
Zemlja okrugla, i da se ona oko sebe okree. Na jednoj je polovici Zemlje dan, a
na drugoj no. Tamo gdje poinje dan, tamo prestaje no, a tamo gdje prestaje
no, tamo poinje dan. No poinje tako da dan izgori. Da, izgori! Kada neto
gori... crvene je boje... Eto tako.
34

Stareve rijei i dranje bili su udni. Govorio je glasnije nego inae i
inilo se da je ljut:
To znai da na kraju dana, u sumrak, dan izgori! Sve to izgori postane
crno. Eto, na primjer drvo, ako drvo izgori, ono postane crno, ako papir izgori,
postane crn, ako... Tako i dan! Kad dan izgori, sve postane crno. No! Izgorjeli
dan zove se no. No!
utio je. I ja sam utio. Moram priznati da je to bilo prvi put da mu nisam
vjerovao.
Ali, stare, gdje gori taj dan?!
Starac zamahne tapom i nekoliko puta pokae prema gore:
Pa tamo, na nebu, kad je sve crveno! i kao da gleda u daljinu...
Dobro, mislio sam, neu ga vie pitati. Da, bio je ljutit. Ustao sam i ruku
mu stavio na rame:
Idem ja sada, uri mi se. Moram posjetiti jednu djevojicu. Doi u
sutra.
35

Starac je zaustavio djeaka. Ljutio se na sebe jer nije priznao da na ovo
pitanje ne zna odgovor. Zapravo ga je izmislio. Djeak ga je utjeio da pria
moda nije istinita, ali je vrlo lijepa. Obojica su postala veseliji, a starac je
zapoeo govoriti o bti samih pria:
Ti si pametniji nego to sam juer mislio. Ja sam ti upravo to htio rei
jednog dana, to to si sada ti meni rekao. Za neke stvari, za neke prie i nije
vano da li su istinite. Mnogo je vanije da su lijepe. A takvih ima dosta... ima
ih... Eto, ispriat u ti jednu priu, onu koja pripovijeda o tome zato je nebo u
sumrak crveno...
36

Pria ima svojstva mita jer objanjava postanak dana i noi. Prema Jollesu
mit ima strukturu odgovora na neizgovoreno pitanje to mu je prethodilo te se na
neki nain uvijek tie postanka bia, stvari ili pojava, koje se nakon mitskog
odgovora opredmeuju, odnosno poinju postojati. Stareva pria nije mit, nego
poprima ustroj mita, i kao takva ne govori istinu, nego je prividno istinita,

34
Isto, str. 83.
35
36
Isto, str. 85.-86.

23
izvedena. U tom smislu Jolles govori o umjetnim oblicima koji poprimaju
strukturu jednostavnih oblika nastalih uslijed duhovne zaokupljenosti
37
. Evo
stareve Izmiljene prie:
Nije to bilo davno kad su no i dan jo bili zajedno. (...) Zvali su se
Noidan. (...)
Za ovjeka su to bila najtea vremena. Neprekidno su bjesnile oluje,
gromovi, sijevalo je, strane su kie pljutale. I vjetar! ume su bile prepune
divljih ivotinja, dobro skrivenih, tako da je za ljude bilo opasno kretati se.
Sreom, jedino se ovjek u ta strana vremena nije bojao vatre. To ga je i spasilo.
Vatre se nikada nije plaio jer mu je vatra ipak pruala malo topline u tom
olujnom vjetru. (...)
Nakon nekog vremena ljudi vie nisu ekali da grom upali vatru, ve su je
nauili sami paliti. (...) Preplaene ivotinje bjeale su to dalje, plaile su se
mraka koji je dolazio kao veliki poar. Tako su na kraju ivotinje ostavile ljude
na miru. Pobjegle su tako daleko od njih da su od tada ljudi mogli i po svjetlosti
etati.
Kad se to dogodilo, ljudi vie nisu znali kad moraju spavati, a kada neto
drugo raditi. Zato su sjeli, svi zajedno, i dogovorili se da e cijeli Noidan
podijeliti na dan i no, da e jedan dio Noidana spavati, a drugi dio Noidana
raditi. Tako je i bilo.
Kao sjeanje na taj veliki dogaaj, na ta ne tako davna vremena, u sumrak
se nebo pali, kao da e i danas no doi poput velikog poara...
38

Kad je starac ispriao priu, dogodilo se izgaranje dana, pokazavi se
djeaku u novome svjetlu. Na odlasku u ator zapitao se kamo nestaje starac.
Njegov lik, tajanstven poput mitskoga bia, pojavljuje se niotkuda ba kada ga
djeak trai i nestaje u tko zna kojemu pravcu.
Razmiljajui o vanosti dana i noi, djeak zakljui da strah od noi
potjee od toga to se o njoj malo zna. Njemu je ona izvor zastraujuih
asocijacija na bia iz bajke:
(...) Zato ne idem nou u umu? Zato jer se bojim. (...) ega se ja to
bojim u umi? Bojim se ivotinja iako znam da u ovoj umi nema opasnih
ivotinja. (...) Zato ja ipak ne idem u umu po mraku? Zato jer se bojim grana
koje ukaju na vjetru, jer se bojim sove kada hue, jer mislim da nou po umi
lete vjetice. A otkud vjetice u umi, i zato ih nema danju? Znam da one ne
postoje, da su izmiljene kao i sve ono to sam sm izmislio. (...) Ali, imii
postoje! Oni nisu izmiljeni. Oni su poput vjetica, a ipak se i njih bojim?! Zato?
(...) Jo uvijek mislim, zato jer ih nikada nisam vidio. (...) Sve ono to leti, skae,
hoda ili pliva po mraku zamiljam da je runo. To nije dobro. Netko me pogreno
uio... Ali tko? Tata nije, kao ni mama. U koli uimo kako je danju, o noi
nikada nita ne govorimo. (...) Znai, ja nita ne znam o noi, o mraku. Moda se

37
Prema: Andr Jolles, Jednostavni oblici, MH, Zagreb, 2000., str. 92.-108.
38

24
ba zato i bojim mraka? Moda se bojim noi jer o njoj nita ne znam? Da,
sigurno je tako!
39

Djeakov misaoni proces pokazuje da se on duevno i intelektualno nalazi
na granici izmeu djetinjstva i adolescentske dobi. Svjestan je neistinitosti
mitskog objanjenja svijeta, no istinu jo mora traiti. Postavljajui upit Zato?
ulazi u ozbiljno istraivanje svijeta i ivota. Znak njegova sazrijevanja je kritiki
(ali ne i omalovaavajui) odnos prema kolskome sustavu, kojemu nedostaju
odgovori na praktina ivotna pitanja. Djeak razmilja sluei se induktivnim
postupkom: polazei od primjera iz stvarnoga iskustva ili iz bajki, pronalazi
meusobne slinosti i razliitosti te misaoni proces svodi na saet zakljuak.
Pripremajui se za predstavu, shvatio je teinu ivota klaunova.
Tankoutni starac osjetio je da ga neto mui, ali nije nita pitao jer je znao da e
mu sm rei. Djeaka je zanimalo zato su svi razliito reagirali na njegov
nastup: publika smijehom, princeza divljenjem, a roditelji suzama. Starac se
dvoumio je li mudrije sve zakriti velom utjene prie ili rei istinu. Djeak eli
istinu, to je znak sazrijevanja i hrabrosti u suoavanju sa ivotnim istinama.
Starac kae da je svatko u njemu vidio ono to je elio vidjeti. Bitno je kako se
on sm osjeao:
Ah, kako je to bilo teko pitanje. Kako sam se ja osjeao? Kako? Nisam
bio ni tuan, ni sretan, nisam nita mislio... ni da sam lijep, ni ruan... bio sam...
bio sam...
Bio sam zauen! Da... udio sam se.
Starac me uhvati s obje ruke i polako me tresui ree:
Da, daaaaa... djeae, bio si zauen! Bio si zbunjen, kao kad smo poeli
priati o bojama. (...) udio si se svemu, udio... a to je dobro! Tako si poeo
uiti, upoznavati boje... I juer si bio zauen! Ti si bio klaun koji se udi svemu
oko sebe. I ljudi su se udili, udili su se klaunu koji plae...
Za trenutak je zastao, ustao, i kuckajui tapom po kamenu rekao:
Pravi klaun je tuan klaun.
40

Djeak nije razumio istinu o klaunu, no starac je rekao da je mora otkriti
sm. Budui da su njegova pitanja postala preteka, nudi mu odgovor samo na
pitanje koje mu je prvi put postavio:
Koja je moja boja? Koje sam ja boje? to je bilo moje prvo pitanje.
Starac je ustao, nasmijeio se i polako krenuo puteljkom kojim je uvijek
nestajao... tamo negdje... u umi. Ustao sam i ekao da se okrene. Znao sam da e
se okrenuti. I evo, okree se, tapom pokazuje na mene, ujem kako kae:
Tvoja je boja bijela! mahne mi odlazei.
41

39
40
Isto, str. 120.-121.
41
Isto, str. 121.-122.

25
Osjeajui da to nije kratak rastanak, djeak je htio znati kada e se opet
vidjeti:
Htio sam plakati, ali bi bilo bolje da kaem neto pametno, neto to e ga
zadrati:
Kad emo se ponovno vidjeti?
Kad sazna zato je pravi klaun tuan klaun. Kad to sazna, doi
ponovno u umu.
42

Starac je bio mudrosni korektiv, potpora djeaku dok ne postane svjestan
svojih mogunosti i pone pronalaziti odgovore na ivotna pitanja. Topos starca i
djeaka ope je mjesto u knjievnosti, na to upuuje E. R. Curtius: "To je topos
izrastao iz duevnog raspoloenja kasne antike. Sva rana i kulminativna razdoblja
neke kulture slave mladie i tuju, ujedno, starost. Samo kasna razdoblja razvijaju
ljudski ideal u kojemu popularnost mladosti i starosti tei izmirenju."
43
Topos
moe imati dva smisla: prvi slavi staraku mudrost u mladiu, a drugi otkriva
djeake osobine u starcu. O tome govori i Biblija, koja sijedu kosu smatra
slikovitim izrazom mudrosti to se pripisuje starosti, no istie da staraka
mudrost moe biti dana i mladu ovjeku. Budui da o tom toposu postoje
podudarna svjedoanstva razliita podrijetla, Curtius ga smatra arhetipom i
napominje da "imamo pred sobom sliku kolektivno nesvjesnog, u smislu C. G.
Junga. (...) Stoljea rimske kasne antike i kranskoga drevnog razdoblja
ispunjena su vizijama, koje esto moemo shvatiti tek kao projekcije
nesvjesnoga."
44
U Miloevu romanu starac je simbol djeakova nad-ja, zatitnik
pomou kojega e on potvrditi svoju osobnost. Stareve sijede vlasi znak su
mudrosti, a djeaka je njegova vrlina da poduava kroz igru, ne koristei se
iskustvom i starou kao sredstvima autoriteta. Djeaku se obraa kao sebi
ravnome, nekome tko e uskoro otkriti da sve potrebno ve nosi u sebi. Lik
uvara potjee iz antikih mitova o junacima, gdje se javlja kako bi uravnoteio
prvobitnu slabanost junaka, koji bez njegove pomoi ne bi svladao nadljudske
zadatke.
45
Tragovi mita u romanu projekcije su nesvjesnoga. Zadatak u kojemu
starac pomae djeaku nije samo svladavanje daltonizma nego i nesvjesnoga,
nezreloga dijela osobnosti, utjelovljena u vidu mitske nemani, zmaja. Djeak
uspije pobijediti zmaja prihvativi ga takva kakav jest, ali i nadmudrivi ga
svjesnim dijelom osobnosti, napredovalim uz pomo starca. Postavljajui
njegova pitanja nesvjesnom dijelu sebe, nad njim uspostavlja mo utemeljenu na
mudrosti i svjesnu razlikovanju sna od jave. Simbolina trijada likova mora se
razdvojiti. Kao to zmaj, ostatak nagonske nezrelosti, nestaje kada sazre
djeakova svijest, tako i starac odlazi im se on naui osloniti na vlastite
spoznajne moi.

42
Isto, str. 122.
43
Ernst Robert Curtius, Europska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje, Naprijed, Zagreb, 1998.
44
Isto, str. 111.-114.
45
Joseph L. Henderson, Drevni mitovi i suvremeni ovjek, u knjizi: C. G. Jung, ovjek i njegovi simboli, Mladost,
Zagreb, 1987., str. 110.

26
Emocionalno sazrijevanje

Djeakova je najbolja prijateljica kerka krotitelja tigrova u njihovu
cirkusu. Meusobnu e privlanost bez optereenja priznati. Kao i sve djeje
ljubavi, i ova obiluje nesporazumima koji se otklanjaju lako i na obostranu
radost.
Djevojica je izazvala tigra svojom haljinom na cvjetove pa ju je ugrizao. Lake
ozlijeena, boravila je nekoliko dana u bolnici. Zbog nezrelosti, a ponekad i stvarnih
obveza, djeak je zaboravlja posjetiti. Ipak, jednom je doao, ubravi putem malo
cvijea. Ne spominje nigdje njezino ime. Tu crtu roman batini od bajke, gdje nisu
vana imena, nego funkcije likova. Meutim, ovdje likovi zbog svojih psiholokih
osobina nisu tipski. Naslaga bajke u smislu neimenovanja u slubi je isticanja da se ono
to se dogaa likovima moe dogoditi i stvarnim ljudima, u bilo kojemu vremenu.
U bolnikoj sobi s djevojicom su bila dva djeaka. Njezin se prijatelj zato
stidio razgovarati s njom. Kad joj je predao cvijee, dolo je do istodobno hrabre
i stidljive izjave ljubavi:
Jesam li to uo da me eli poljubiti?! Ne znam kako, ali ja sam se ve
naginjao prema njoj, gorio sam kao vatra, i dobio poljubac. U obraz...
Sav si crven rekla je tiho.
I ti si crvena rekao sam jo tie.
Tada sam vidio svoju ruku kako je pogladila njezino lice. Bilo je toplo,
bilo je kao vatra. (...)
Ti ima temperaturu? pitao sam. A ja sam mislio da si ti crvena
zato... ali nisam rekao to mislim... nisam mogao.
Ti misli da ja tebe volim? netko je rekao, ali sigurno ona.
Da... ne znam kako sam imao hrabrosti to rei, ali sigurno zato jer je to
istina.
Ima pravo. Nemam ja temperaturu. Danas sam ve mnogo bolje. Samo
sam ruku slomila. Od toga se ne dobiva temperatura.
Znai? upitao sam jo jednom. Ti mene...?
Gledala je u bijelu plahtu. Ipak, uo sam je kad je rekla:
Da, ja tebe volim...
46

Ostavi sm, djeak shvati da je na najljepi nain upoznao crvenu boju
kao boju ljubavi. Bila je to prva boja koju je iskustveno upoznao. Usvojio je i
najvaniju ivotnu lekciju: ma kako nesavreni bili svijet i naa osjetila, dobro
srce i odvaan um nai e put do istine. Time moemo objasniti i simboliku
stareve sljepoe. Budui da je znao gledati srcem i razmiljati umom, sljepoa
ga nije sprijeila da razlikuje boje.
Djevojica se vratila iz bolnice, ljuta to je djeak nije vie posjeivao.
Traila je od uiteljice da je premjesti, skrivajui stvarni razlog. Svaa je trajala
do odlaska kui. Iza princezina stroga dranja krila se elja za pomirbom. Djeak

46

27
joj je ipak rekao istinu, stavivi na kunju svoju ljubav i povjerenje. Priznao je da
ne razlikuje boje i da ga starac ui kako nadii taj nedostatak, a crvenu je boju
upoznao na njezinu i svojemu rumenom licu. Djevojica je ponovila da ga voli.
Za razliku od mnogih odraslih, djeca prihvaaju voljenu osobu bez obzira
na njezin tjelesni nedostatak jer prihvaaju njezinu osobnost. Iako je bio plaljivi
bijeli klaun, djeak je za djevojicu bio najljepi klaun kojega je ikada vidjela.
Uskoro je nauio sve o bojama. Bez straha je izraavao svoje stavove te odluio
otii od roditelja kako bi spoznao istinu o svijetu i mogunosti unutranjeg
ostvarenja sree. Princeza mu je dala vremena da pronae sebe. Tim je inom i
sama prestala biti dijete.
Djevojica i djeak na stvaralaki nain doivljavaju svijet oko sebe i unutar
sebe. Kreativno se i svaaju, to pokazuju njihova ljuta pisma, nemogunost da
zaista prestanu razgovarati, njezin pokuaj da se premjesti ne priznavi stvarni
razlog, njegov humoristian pokuaj da je prati i ne odustane od razgovora. U
psiholokim istraivanjima otkrilo se da kreativne djeake vrnjaci doivljavaju
kao vie feminine, a djevojice kao vie maskuline
47
Ovo odgovara paru iz
Miloeva romana. Na djeakovu ensku stranu upuuje njegova podsvijest,
plaljiv zmaj koji tuguje za svojom princezom i boji se pitanja kojima nije
dorastao jer bi ga mogla otjerati duboko u podruje nesvjesnoga. U ljubavi se
djeak plai prvi neto poduzeti. Na muku stranu djevojice upuuje injenica da
je kerka krotitelja tigrova, kojima slobodno prilazi, a u ljubavi poduzima prve
korake i ne stidi se govoriti o svojim osjeajima.

Bijeli klaun roman za djecu i/ili mlade?

Sagledamo li tematske slojeve u svjetlu cjeline, moemo rei da je ovo
knjiga o odrastanju koju dublje mogu razumjeti adolescenti. Oni nisu davno
napustili djetinjstvo, no ipak su spoznajno obogatili svoju sliku svijeta, pa bi
mogli prihvatiti priu o odrastanju djeaka koji ne razlikuje boje, ali se s time
suoava na stvaralaki nain. Mlaim itateljima blii su problemi djeakova
ivota u cirkusu, njegova ljubav i susreti sa zmajem tijekom sna. Spoznajni sloj
djela, u kojem djeak uz starevu pomo ui postavljati prava pitanja da bi dobio
potrebne odgovore, razumjet e itatelji iz skupine mladei. Potraga za bojama
prerasta u potragu za vlastitim identitetom, to je najavilo ve prvo pitanje: "Koje
sam ja boje?" Djeaka s mladei povezuje iskorak iz djetinjstva prema svijetu
odraslih i uvjerenje da je njegova potena slika svijeta i meuljudskih odnosa
odriva. Njegov bijeli kostim i bijelo lice upuuju na nevinost i potragu za
istinom i sreom, no bijelo je i pozitivno prazno u smislu novih mogunosti.
Bijeli je klaun predstavnik svakoga mladog pojedinca koji misli da se moe
pobuniti protiv svega to smatra licemjernim, u vrstu uvjerenju da e kad-tad
biti nagraen to je vjerovao u svijetle boje ivota.

47
Prema: Ljiljana Arar-eljko Raki, Priroda kreativnosti, Psihologijske teme, br. 12, Rijeka, 2003., str. 6.

28
LITERATURA

Ljiljana Arar-eljko Raki, Priroda kreativnosti, Psihologijske teme, br. 12, Rijeka,
2003.
Ernst Robert Curtius, Europska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje, Naprijed,
Zagreb, 1998.
Joseph L. Henderson, Drevni mitovi i suvremeni ovjek, u knjizi: C. G. Jung, ovjek i
njegovi simboli, Mladost, Zagreb, 1987.
Andr Jolles, Jednostavni oblici, MH, Zagreb, 2000.
Damir Milo, Bijeli klaun, Meandar, Zagreb, 1997.
Ana Pintari, Umjetnike bajke teorija, pregled, interpretacije, Sveuilite Josipa Jurja
Strossmayera Filozofski fakultet MH, Osijek, 2008.

LOOKING FOR THE COLOURS AS A WAY TO MATURITY

Abstract: White clown as a novel of character leads us into the late childhood of a boy
who can't recognize colors and grows up as a son of trawelling circus clowns, unabled
to keep in touch with certain place and people. There is a triad important for the novel:
dragon boy old man. The dragon belongs to dream, symbolizes the unconscious part
of boy's personality and struggles for a place in his conscious life. The boy represents
conscious personality (ego) and realizes his comprehension development by help of a
wise old man, who is his symbolic superego.
The spaces of wood and dream, associatively close one to another, hide secrets
and wisement in themselves and are connected with boy's comprehension development.
The work deals with his growing up in a framework of social relationships and on the
unconscious level of his being. The social environment is a starting position for the
analysis of other relationships in the novel.

Key words: heuristic dialog, symbolism of colours, characters and space,
conscious/unconscious, elements of the fairy-tale, humour, illogical
lingvistic creations.

Author: Sanja Frankovi, prof. hrvat. jezika i knjievnosti, Labin
Review: ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.
Title: Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun
Categorisation: znanstveni rad
Received on: 16. veljae 2009.
UDC: 821.163.42.09
821.163.42-343.09
Number of sign (with spaces) and pages: 59.636 (:1800)=28,131 (: 16) = 1,758

01 Sanja Frankovic Traganje Za Bojama Kao Put Sazrijevanja

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

01 Sanja Frankovic Traganje Za Bojama Kao Put Sazrijevanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sanja Frankovi, Traganje za bojama kao put sazrijevanja: Damir Milo, Bijeli klaun

ivot i kola, br. 21 (1/2009.), god. 57., str. od 9. do 28.

You might also like