Filozofski fakultet u Zagrebu

Odsjek za povijest






Analiza Keri noi Alaina Corbina





Kolegij: Suvremena historiografija
Mentor: dr.sc. Zrinka Blaevi
Student: Andrej Oluji
Datum 12. lipanj 2014.



Premda poslijeratnu ameriko-europsku historiografsku kreativnost sa pravom smatramo
vano progresivnu kao temelj dananje postmoderne literature, ponekad nas njezin relativno
rapidni razvoj moe prevariti u procjeni tema koja su mogla dobiti naroitu panju historiografa.
Dokaz za to su enciklopedijske crtice za provjeravanja znaaja neke teme, tako kada profesor sa
proslavljene Sorbonne Alain Corbin zapoinje pisti svoje djelo glavna francuska historiografska
enciklopedija nije imala unos za prostituciju. U historiografiji autor neke originalne studije koja
se zasniva na neobraenoj temi iznosi prijanje relevatne publicistike, iz toga moemo vidjeti
kako se mnogim temama historiografski neadekvato, ili barem nezrelo za to doba, pristupalo. U
sluaju ove knjige prostitucija je bila sagledana u trivijalnoj pornografskoj literaturi te u
progresivnim historiografskim kolama 50-ih koje nisu mogle samo tako radikalno izai izvan
vlastitog okvira, tako da se prouavala kao pomono sredstvo u npr. siromatvu i marginalnim
skupinama - odnosno u historiji odozdo.
Povukao bih analogiju sa svojstvom pomonih znanosti koju etablirane discipline kao
npr. arheologija imaju kada slue kao pomo historiografiji, ili analogiju kada autor sinteze
bez apsolviranosti gradiva navodi naoko simptomatian i pripadajui primjer neke marginalne
zemlje u neke ope globalne tokove. Corbin to ne radi ve pazi da ne uzima primjere iz jednog
francuskog grada kao reprezentativne za dravu.
Autor koristi strunu terminologiju stigme (tipa venal woman umjesto prostitutke ili venal sex ,
navedeno prema engleskom prijevodu koji je ocijenjen odlinim), ne-puku i ne-popularnu koja
nekako daje boju njegovom pristupu i podsjetnik itatelju da ne nastupamo sa ukorijenjenim
predrasudom na temelju simboliko iskonstruiranih leksema koji uvruju. Povea je panja
pridana egzonimima i endonima za prostitutke, tako kritika teksta kao vaan moderni
historiografski zanat igra neophodnu ulogu u ovome dijelu, bilo teksta knjievnosti, slika ili
drugi gore navedeni.
Prostitucija je zahvaljujui nepreciznom popularnom miljenju bila vezana uz iskljuivo
seksualne teme a ne sa irom drutvenom problematikom ije istraivanje plaanja ljubavnica
produbljuje i obogauje. Pokuaj ukinua regulacije je doveo do konkretnih drutvenih promjena
u oblikovanju anarhistikih, feministikih i ostalih progresivnih pokreta.
Zanimanje esto ini osnovni drutveni identitet, tako se ovome vjenome fenomenu
mora pristupiti kao ekonomskoj komponenti, to Corbin i ini premda nije teko zamisliti da su
prije njega postojali autori koji su tako pristupili iz isto nekritiki marksistike pro-socijalistike
literature, povezavi prostituciju iskljuivo sa kapitalistikim izrabljivanjem. Oni su se zacijelo
isto tako pisali o senzibilitetu ukljuenih individua, dok Corbinovo kontekstualno promatranje ta
dva aspekta ini i vaan iskorak u rodnu historiju s obzirom na heterogenost individua u ovim
narativima.
Izvori za prostitutke u Francuskoj druge polovice 19.st nisu memoarske provenijencije
prostitutka, ve su one gledane stranim oima dravnih slubenika i lijenika, to je i tema ove
studije. Autor uzima izvore svakojakih provenijencija od lijenika, redarstvenika policijske i
sudske arhive, medicinske analize npr.one koje se bave higijenom, tekstove koje imaju
ekonomsku podlogu i one sa birokratskom svrhom.
Istraivanje polu (ilegalnih) aktivnosti uvijek je zahvalno za socijalnu historiju, ona nam
omoguuje iroki spektar izvora i pristupa problematici jer nam daje uvid u senzibilitete ljudi,
odnosno njihovo snalaenje u borbi sa zakonom jer ako prihvatimo da je jezik simbolini
drutveni konstrukt koji ne moe precizirati svaki kontekst onda vidimo koliko definicija moe
biti labava, ali i vana sastavnica u ilegalnim djelatnostima. Shvaanje da navodno ivimo u
postmodernizmu ugrubo se poklapa sa pisanjem i izlaskom ove knjige te premda lingvistiki
obrat nije tu ove knjige su svakako utkale put takvim teorijskim tvrdnjama. Poto je
komunikacija najvanija komponenta ljudskog oblikovanja stvarnosti smatram da je sama svrha
historiara komunikacija sa itateljem putem vjetog itanja izvora koji je sam nastao kao
komunikacija svome vremenu. Interdisciplinarna i precizna (kontekstualna) artikuliranost je
razlika izmeu prepriavanja i znanstvenog sagledavanja.
Osim senzibiliteta onima kojima je usluga snoaja pruena, bavimo se djelovanjem
sistemske birokracije i openito ulogom drave i zakona u meuovisnosti sa intimnim udnjama,
u dugom trajanju sa ukinuem regulacije itd.
Veliku vanost igra knjievnost koja e logino iz stilskih i ostalih razloga preuveliavati
stvarnost, opseg i veliinu nekog fenomena. Ona nam onda moe sluiti kao lakmus papir u
komparativnoj metodi tako da usporedimo na temelju pravih izvora koji su sami knjievnici
ionako esto koristili. Socijalnu pozadinu zaposlenika od strane njihovog poslodavca tako
moemo usporediti sa knjievnim tropama i statistikama dravnih dokumenata.
Temelj pravog znanstvenog rada je ne-manipulativno referiranje na izvore, njihovo
transparentno navoenje u biljekama to Corbin i radi uz detaljna objanjenja i potene fusnote
koliko je koliina izvora koje je je prouio. Osim toga potrebno je nemagalomanski navesti sve
to se moe smatrati prethodnicima u polju, Corbin ih ne ograniava ih samo na fusnote. U
predgovoru engleskom izdanju nakon deset godina (za koje se vrijeme historija seksualnosti
znaajno poveala) autor objanjava koliko su vane interdisciplinarne knjige koje problemu
pristupaju iz drugog kuta analiziravi neke naoko usko precizirane teme koje nemaju veze sa
ovom studijom, ali su itekako nastale pod dojmom proitanih Keri noi pa tako i same
osvjetljavaju neko razdoblje. Poto su u izvorima ene opisane od mukaraca, samo citiranje
reenica mora biti podvrgnuto kritici teksta, to autor priznaje u eseju etiri godine kasnije da
nije uinio te skree panju buduim istraivaima.
Djelo ne smatram ideoloki propagandistikog karaktera pa njegova uravnoteenost moe
posluiti kao protutea dananjem sukobu (radikalnih ili ne ) feminista(ica) i (radiklanih ili ne )
protivnika (ica) toga pookreta (ponajprije vidljiv u javnom diskursu Sjeverne Amerike).
Protivnici optuuju enske studije i sline institucije za selektivno i pristranu interpretaciju
povijesti u svrhu manipulacije u korist svoje agende. Pravo historiografsko djelo poput ovoga
mora imati zadau, dosljednim provoenjem od samog autora prijavljene metodologije,
prikazati besmisao dijakronijskog poistovjeenja sukobljenih entiteta u svim vidovima politike
i drutvene povijesti.
Iz literature kolegija za kojeg je ovaj rad pisan vidimo da je Corbin sa dananjim
odmakom smatran znaajnim predstavnikom historije mukaraca unutar paradigmi rodne
historije. Kao i svako kapitalno djelo u historiografiji dvadesetog stoljea, samo detaljnije
pozicioniranje ovog djela unutar suvremene historiografije zahtijevalo bi posebnu analizu. Ovo
je socijalna psihologija pod utjecajem tada recentne historije emocija i Foucaltove historije
seksualnosti, premda je tematologija previe distancirana od poznatog Foucaltova djela da bi
smo je mogli izravno povezali. Preciznije reeno recenzenti su studiju svrstali u historiju
emocija, jo preciznije senzibiliteta i percepcije uz sveprisutnu djelominu kritiku teksta.