2) MEDI J SKA KULTURA ................................................................................................5
3) BOMBARDOVANJ E NACI ONALNE TELEVI ZI J E..................................................8
4) REAKCI J A I TALI J ANSKE J AVNOSTI NA BOMBARDOVANJ E RTS-A ......................................................................................14
5) SPOLJ NOPOLI TIKI ODNOSI SRJ ........................................................................19
6) BOMBARDOVANJ E DELI I TALI J ANSKU VLADU ..............................................20
7) STAV SVETSKE J AVNOSTI .....................................................................................22
8) DI SKURS RATA .........................................................................................................33
9) PATRI OTI ZAM I HUMANOST ................................................................................43
10) LEGI TI MNOST NAPADA .........................................................................................47
12) REZOLUCI J A 1244 ....................................................................................................49
13) LI TERATURA .............................................................................................................55
14) I NTERNET SAJ TOVI ................................................................................................56
Agresija ili humanitarna operacija?
3
1) UVOD
24. mart 1999. godine. Naizgled dan kao i svaki drugi. No, kada bismo nekom od naih sugraana postavili pitanje po emu se on razlikuje od ostalih, videli bismo ne samo da nije obian, ve da je dan koji e ostati urezan u seanju svih nas, kao i buduih pokolenja na ovom podneblju. Dan koji e ostati upamen u naoj istoriji jer e njime biti ispisane stranice novog poglavlja istorijske drame Balkana. Mesto radnje: Balkan, Srbija. Vremenski period u kom se odvija: sedamdeset i osam dana. Incipit bi se ukratko mogao nasloviti: poetak NATO bombardovanja. Jednog dana e se mnogi verovatno zapitati: zato bismo itali dramu koja je u svojoj osnovi apsurdna, jer se mogla izbei. Meutim, nastavie verovatno da je itaju iz radoznalosti. U moru aktera i informacija nee se lako snalaziti jer e od samog poetka shvatiti da su na toj pozornici bili isprepleteni brojni faktori: politiki, istorijski, socioloki, kulturoloki i medijski, da su svi meusobno bili uzronoposledino povezani i da su kao takvi odredili celokupan tok zbivanja. On se sastojao od glavne i niza sporednih, ili pak prividno sporednih radnji, koje su se odvijale paralelno. Njihove niti bile su ukrtene i sainjavale su nepreglednu mreu koja je zbog svoje sloene strukture davala, daje i davae podstrek mnogima da se njome bave i da nastoje da je objasne. No, da bi se rasplela, proi e mnogo vremena i bie potrebno mnogo predanog rada. Njena nimalo jednostavna struktura ostavlja prostora ispitivanjima i prouavanjima sa raznih aspekata, jer samo kada se svi oni uzmu u obzir moemo dobiti potpunu sliku. Ovo nije bio klasian rat u kome se sukobljene strane bore i u borbi tite sopstvene interese. Bio je ovo novi obrazac ratovanja za dvadeset i prvi vek. Na formiranje predstave o ovom ratu uticali su u mnogome mediji, to im je omoguilo da oblikuju karakter javnog mnjenja, kao i da stvore divergentne terminologije i njime analogne retorike: jednu iz vazduha, a drugu sa zemlje, koje su nametale suprotne jezikostilske izbore kako bi to upeatljivije opravdale sopstvena dela. Rezultat divergencije bio je sloen i veoma ivopisan diskurs rata. A kako je on izgledao? Ako se uzme u obzir injenica da mediji vre snaan propagandni uticaj, da li je opravdano bombardovanje RTS-a ili se, pak, moglo iznai drugo reenje? Kakav je bio stav italijanske vlade i javnosti po pitanju ovog napada i uopte celokupne situacije? Kakav je odjek bombardovanje imalo u Italiji, zemlji iji poloaj nije bio nimalo jednostavan i koja je veoma oprezno morala da povlai poteze? A kako su pak sukobljene strane nalazile alibi i da li je trebalo da im ovlaene meunarodne organizacije stanu na put i spree dogaaje koji e ovu dramu pretvoriti u tragediju? Ova pitanja, sa posebnim osvrtom na analizu situacije iz ugla Italije, predstavljaju predmet ovog rada. U ovoj zemlji prilike nisu bile nimalo jednostavne, niti bi se u bilo kom pogledu mogle predstaviti kao crnobele, te e stoga veoma irok spektar najrazliitijih reakcija ovde biti predoen. A aurnost italijanskih sredstava informisanja omoguila je kako italijanskoj, tako i svetskoj javnosti, upoznavanje sa svim time. Agresija ili humanitarna operacija?
4
Italija e nam, pored toga, dati dokaz da se drama sa Balkana odrazila i na druge i dala podstrek da se, ne samo sa razliitih aspekata, ve i na razliitim geografskim duinama i irinama, uplete u mreu koju treba rasplesti. Taj zadatak nije lak, ali ukoliko bude shvaen kao izazov i kao takav nepreputen zaboravu, verovatnoa da e jednog dana biti objanjen, kada se ve tragine posledice nisu mogle izbei, raste. Felix, qui potuit rerum cognoscere causas. (Srean je onaj koji je mogao da sazna uzroke stvari) 1
1 A. Vilhar, Latinski citati, Novi Sad, 1996, str. 97. Agresija ili humanitarna operacija?
5
2) MEDI J SKA KULTURA
U svakom drutvu mediji se ubrajaju u najvanije ustanove, jer predstavljaju veoma bitan faktor koji u velikoj meri utie na formiranje i oblikovanje njegovih karakteristika. Stoga moemo rei da medijska kultura lei u osnovi kulture u savremenom drutvu. Ukrtajui se sa politikim i drutvenim kretanjima oblikuje svakodnevni ivot i kao takva vri kolonizaciju kulture 2 , u emu se ogleda i opasnost medija jer se na taj nain doprinosi sve veoj pasivizaciji kulture, to je suta suprotnost istinskoj kulturi koja, po svojoj sutini, treba da bude dinamina i aktivna. U skladu sa prirodom savremene kulture medijska kultura je pojam koji sve ee susreemo u analizama savremenog drutva. Istraivanja se baziraju na analizi procesa i naina na koji se medijska kultura ukrta sa politikim i drutvenim kretanjima, naina na koji oblikuje savremeni ivot, utie na nain razmiljanja i obrasce ponaanja ljudi, na predstave koje imaju o sebi i drugima, kao i na izgradnju njihovog identiteta. U knjizi Medijska kultura Daglas Kelner tvrdi kako predstavlja poprite borbe za prevlast izmeu kljunih socijalnih grupacija i suprotstavljenih politikih ideologija, i da pojedinci proivljavaju ovu borbu pomou slika, pria, mitova i predstava medijske kulture. 3
Kao to znamo, klju medijske kulture je masovno komuniciranje kao posredni nain prenoenja informacija, na ta nas neminovno upuuje i osnovno znaenje rei medijum, a sredstva koja se upotrebljavaju u posrednom nainu prenoenja informacija ogromnom broju primalaca, nazivaju se mediji masovnog komuniciranja ili skraeno mas-mediji. Obzirom da su mediji i mo u veoma tesnoj vezi, medijska kultura predstavlja bojno polje na kom se vodi neprestana bitka radi uspostavljanja dominacije koja e potom omoguiti kontrolu nad drutvom. Masovni mediji kao glasnogovornici masovne kulture utiu na stvaranje i oblikovanje javnog mnjenja, predstavljaju instrument pristupa znanju od koga zavisi razvoj i status velikog broja drutvenih aktivnosti. Ako postavimo pitanje o prirodi masovne kulture, otvara se niz novih pitanja, na koje je nekada veoma teko dati odgovore. Kada je re o masovnoj kulturi, ona bi u svojoj osnovi trebalo da bude demokratina, meutim kada se uzme u obzir direktna ili indirektna, otvorena ili prikrivena manipulacija medijima, o njenoj demokratinosti ne moemo govoriti sa lakoom. Ta demokratinost se ostvaruje raznovrsnou, slobodom, jednakou, objektivnou kao osnovnim principima i vrednostima na kojima poiva, te nam se namee pitanje da li zaista ona ispunjava sve ove kriterijume ili oni pak postoje samo deklarativno tj. kao principi i vrednosti koji bi trebalo da budu zadovoljeni. Da li je masovna kultura masovna jedino na nivou recepcije, jer na nivou proizvodnje to svakako nije. ak i kada nam se uini da jeste, ponovo moemo postaviti pitanje u kojoj meri. Masovna kultura stvara mit o vlastitoj demokratinosti, jer ne pravi razliku izmeu potroake i produktivne orijentacije u kulturi. Istina, masovna kultura se prvi put obratila velikim grupama ljudi (a ne samo privilegovanim pojedincima), ali je ponudila
2 D. Kokovi, Pukotine kulture, Novi Sad, 2005, str. 435. 3 ibid, str. 434. Agresija ili humanitarna operacija?
6
pseudovrednosti, konformizam i osrednji tip ivota 4 , te razmatrajui situaciju na drutvenom planu ona i ne moe biti u potpunosti demokratska, jer medijima rukovode uske interesne grupe koje nameu svoje sadraje i nude svoju poruku kao istinu. 5
Kao osnovne karakteristike masovnog drutva najee se istiu: Koncentracija drutvene moi i centralizacija odluivanja Znaajno slabljenje veza izmeu pojedinca i drutva kao celine Izolacionizam u porodinim odnosima i vezama
Masovna kultura nastaje i razvija se u okviru masovnog drutva, a masovno drutvo je pojam koji se u sociologiji upotrebljava za oznaavanje niza osobenosti savremenog drutva, pri emu nijedno drutvo ne odgovara u potpunosti idealnom shematskom klieu. Priroda i koncept masovnog drutva tumae se na najrazliitije naine, od krajnjeg pesimizma do neumerenog optimizma, od stanovita prema kome u potpunosti biva ugroena individualnost, koja se utapa u anonimnost jednoline mase, do stanovita prema kome je nastanak masovnog drutva nuna pojava u modernom svetu sa brojnim prednostima koje prevazilaze elitistike kritike. U oba sluaja neophodan je kritiki pristup kao i podrobna analiza. U kontekstu masovnog drutva, masovna kultura dobija sledee karakteristike: Tenja ka smanjivanju socijalnih i kulturnih razlika i ka ujednaavanju razliitih kulturnih nivoa Traenje i privlaenje sve veeg broja ljudi (masovne publike, potroaa) Kontinuirano poveanje stepena internacionalizacije i kosmopolitizma Pojaana komercijalizacije kulturnih vrednosti Sve izrazitije smanjenje produktivnog karaktera kulture masovnog drutva
Masovna kultura kao takva biva orijentisana na masovnu potronju i u nastojanju da zadovolji svoje tenje u to veoj meri, ona vrlo esto postie upravo suprotan efekat tj. izneveri potroae, jer je nemogue odgovoriti na pojedinane zahteve tako da svi budu uslieni. Mas-mediji su omoguili ubrzanje procesa demokratizacije kulture kako bi se smanjile kulturne razlike tj. kako bi se razliiti kulturni nivoi pribliili i po mogunosti i ujednaili, kako bi se dotadanja heterogenost pretvorila u homogenost, koja sa jedne strane ima pozitivnu konotaciju, a sa druge negativnu, jer naruava individualnost i uslovljava konformizam. Sama etimologija rei konformizam od latinskog glagola conformare ukazuje na prihvatanje i prilagoavanje odreenim standardima grupe, a u konkretnom sluaju u cilju homogenizacije. Osnova svake iole ozbiljne drutvene i kulturne demokratizacije i politike identiteta trebalo bi da bude pluralizam bez polarizacije 6 , to iskljuuje svaki oblik etnocentrizma odnosno uverenja prema kome je sopstvena kultura superiornija u odnosu na
4 ibid, str. 449. 5 ibid, str. 449. 6 ibid, str. 292. Agresija ili humanitarna operacija?
7
ostale. Sa druge strane, ukljuuje interkulturalizam i multikulturalizam. Interkulturalizam predstavlja korak prema zbliavanju i razumevanju razliitih ljudi i kultura, to nam govori i sama re inter (lat. izmeu) koja upuuje na meusobno, uzajamno delovanje, dok izrazi multus/plures (lat. mnogo, mnogi, vie njih) impliciraju istovremeno postojanje vie elemenata, u ovom kontekstu vie kultura. Pluralizam i interkulturalizam kao osnovnu vrednost podrazumevaju toleranciju kao otvorenost za nove ideje, inovacije, kao spremnost da se prihvate razlike u kulturnom, religijskom, socijalnom i politikom pogledu. Tolerancija znai uzajamno potovanje, slobodnu komunikaciju zasnovanu na uvaavanju obrazaca koji nisu istovetni sa naim vlastitim, jer niko nema pravo da ono to je razliito proglaava loijim. Tolerancija treba da se odraava na svim nivoima, pri emu bi tu mnogostrukost uobliila dosledna retorika. To znai da u duhu tolerancije i potovanja razlika, svih jezikih i ljudskih prava treba razvijati istinske demokratske modele miljenja i ponaanja. Ovakvi stavovi i njima primerena praksa valjalo bi da proimaju javne rasprave o temama politikog diskursa, poev od najmonijih i najuticajnijih kreatora jezikih navika vodeih dravnika i politiara, pisaca govora, urednika, novinara i drugih javnih linosti i dopirui putem medija do irih krugova stanovnitva 7 i da tako utiu na stvaranje demokratskog javnog mnjenja, koje e se oslanjati na kategoriju autonomije linosti, koja e kao individua biti autonomna, a ne rtva pasivizacije i slepog prihvatanja nametnutih sadraja. Najvaniji uslov za funkcionisanje demokratskog jevnog mnjenja jeste slobodna cirkulacija informacija, to je moguno samo tamo gde sredstva informisanja nisu predmet dravnog monopola. Tamo gde jesu, cenzura postaje kljuni inilac u oblikovanju javnog mnjenja. Cenzura kao reprezentativan model manifestacije moi odreene grupe i njoj korespondentnog politikog sistema, onemoguava kritiku funkciju javnosti 8 i omoguava medijima da njom manipuliu, ponekad bez pijeteta. Protivrenost savremenog poimanja javnosti sadrana je u injenici da se njena kritika funkcija polako pretvorila u manipulativnu. Umesto da javnost postane granica sile, ona predstavlja njen poligon. Naporedo sa tehnikotehnolokim razvojem sredstava masovnog komuniciranja, javnost postaje ono polje drutvenosti u kojem se na najeklatantniji nain manifestuju odnosi drutvene moi. Otuda je kontrola institucija javnosti, a posebno kontrola masovnih medija, najvanije sredstvo drutvene dominacije, prevashodno zato to se preko nje obezbeuje mogunost upravljanja, strukturisanja i kontrolisanja javnog mnenja. 9
Trka za uspostavljanjem kontrole nad masovnim medijima ima jasno definisan cilj, a to je sticanje monopola koji e omoguiti prevlast u oblikovanju javnog mjenja. Ta trka nekad biva u potpunosti beskrupulozna, te na snagu stupa makijavelistiko pravilo prema kome cilj opravdava sredstvo. Ovo pravilo tada postaje aksiom i kao takvo se neprikosnoveno potuje u svakoj prilici, bilo da je u pitanju stanje mira ili rata. To se posebno odnosi na postmoderne ratove za koje moemo rei da se ne dobijaju samo hrabrou, pameu i dobrim vojnim
7 R.Bugarski, Lica jezika, Beograd, 2001, str. 138. 8 Z. Tomi, Komunikacija i javnost, Beograd, 2004, str. 138. 9 ibid, str. 90-91. Agresija ili humanitarna operacija?
8
strategijama, ve u njima veoma bitnu ulogu ima i medijska strategija sa svim svojim adutima. Medijski rat se tada vodi uporedo sa oruanim, a jedini rat koji unapred biva izgubljen je rat za istinu. Da li zato kao potencijalnu metu napada automatski treba razmatrati instituciju koja predstavlja izvor propagandnog bombardovanja? Propaganda, koja u osnovi ima naglaen politiki interes, predstavlja jedan od najefikasnijih naina za uspostavljanjem kontrole nad javnim mnjenjem, a pogotovo ukoliko je izvor propagande pod neposrednom vlau i neprikosnovenim monopolom vladajueg reima.
3) BOMBARDOVANJ E NACI ONALNE TELEVI ZI J E
Veoma upeatljiv primer savremenog naina ratovanja, iz koga se jasno vidi da su mediji i vojno-politiko meta zbog svog neprikosnovenog uticaja, je bombardovanje Radio- televizije Srbije 1999. godine, koga su mnogi smatrali legitimnim jer je trebalo onemoguiti rad institucije koja je predstavljala megafon reima. U prvim redovima meu pristalicama napada bili su Havijer Solana, Dejmi ej i Dord Robertson jer je RTS vrio snaan propagandni uticaj, to je bilo nedopustivo. O tome saznajemo i iz italijanskih novina La Repubblica: All' indomani del bombardamento della sede della televisione jugoslava, la Nato ha difeso con forza la decisione di attaccare un bersaglio che molti considerano non militare, ma civile. Per il segretario generale Javier Solana un "obiettivo legittimo" che rientra tra quelli "gi inseriti nella lista dei bersagli da prendere di mira per le sue implicazioni militari". Nessun elemento del sistema di potere di Milosevic pu essere immune" rincara George Robertson, il ministro della Difesa britannico. "Rts - spiega con foga Jamie Shea - uno strumento di guerra, fa parte della macchina bellica jugoslava".
Jeste injenica da je nacionalna televizija bila pod direktnim uticajem reima, te je kao takva inila deo jugoslovenske ratne maine, no sa druge strane moemo postaviti pitanje da li je pravi nain da se stane na put propagandi bombardovanje, za koje se moe predpostaviti da e doneti civilne rtve. O svojim utiscima, u intervju za list La Repubblica, govori i izveta italijanske televizije RAI koji se naao na licu mesta. Prema njemu, ovaj potez bio je potpuno pogrean, jer kada bi se sledila logika da televizija nije slobodna i nezavisna institucija trebalo bi objaviti rat polovini sveta i bombardovati neprekidno televizijske stanice.
Con angoscia fortissima, ho visto morire in modo atroce persone con cui ho lavorato. Quella che fossero una sorta di soldati di Milosevic un' orribile sciocchezza. In quel palazzo lavora un sacco di gente che lavora e basta, per vivere, per mangiare, E tanti di loro sono invece morti, terribile, altro che storie. Ed tutto sbagliato". Perch? "Perch in quel luogo non c' erano potenti, al massimo c' erano dei loro servitori. [...] Ma quella tv, si dice, non era Agresija ili humanitarna operacija?
9
libera, era uno strumento di guerra. "Con questa logica bisognerebbe dichiarare guerra a mezzo mondo e bombardare sedi televisive a ripetizione [...] "Il punto che, non si pu negarlo, questo regime vive sulla propaganda. Se le forze del bene, chiamiamole cos, danno appigli all' avversario, tutto diventa pi difficile, successo con il treno, successo qui con la tv".
Dan nakon bombardovanja televizije, izveta Vana Vanuini govori o uasu prizora kada su buldoerima pokuavali da izvuku tela, da nau preivele kojih nije moglo biti jer kada se sruila zgrada temperatura je skoila do nepodnoljivih visina, oslobodili su se otrovni gasovi te je bilo nemogue da je iko preiveo. Otvoreno predoava i injenice na osnovu kojih se vidi i potvruje da se ova tragedija mogla izbei. No vlasti ne samo da nisu preduzele nita po tom pitanju, ve su i onemoguavale potencijalno spaavanje. Uprava RTS-a pretila je otkazom onima koji su odbili da patriotski rade nonu smenu u zgradi ije se bombardovanje oekivalo danima. Neki su uspeli da menjaju smenu, a neki su se jednostavno razboleli. U podne se na Trgu Republike okupilo bar etiri hiljade ljudi da poloe cvee i upale svee rtvama. Tako masovno okupljanje bilo je i dve godine ranije povodom protesta protiv reima kada je televizija nazivana Baskijom i kada su je protestanti gaali jajima i kamenjem. Ona je tada kao i 25. aprila putala patriotske govore i poune prie o srpskim herojima. Student predvodnik tadanjih demonstracija govori da bi moda ljudi shvatili poruku da je televizija bila pogoena kao prva meta prvog dana bombardovanja, no bilo je ve kasno. I vreme, kao i nain slanja poruke, bili su pogreni.
BELGRADO - Alle 17.10 suona l' allarme e i lavori si bloccano. Gli operai fermano i bulldozer e si allontanano. [...] Da due giorni si scava tra le macerie dell' edificio a quattro piani che era il cuore della radio televisione serba, centrata alle 2.06 di venerd (gli orologi sono rimasti fermi a quell' ora) da un missile della Nato. Ma sinora non sono stati estratti altri corpi, n ritrovate persone vive. Eppure si sa che nel seminterrato, dove c' era tra l' altro la mensa aziendale dovrebbero esservi state, nel momento in cui arrivato il missile, una quindicina di persone. Ieri si era parlato di diciotto o venti. Ma alcuni impiegati della televisione che erano stati messi nell'elenco dei dispersi hanno fatto sapere di essere rimasti a casa gioved notte. La direzione della Rts aveva minacciato il licenziamento a chi si fosse rifiutato di fare patriotticamente il turno di notte, il pi pericoloso, in un edificio il cui bombardamento si aspettava da giorni. Ma alcuni erano riusciti a farsi cambiare turno e altri semplicemente si erano dati malati. I lavori procedono con enormi difficolt. I bulldozer hanno rimosso macerie e lamiere accartocciate ma non sono ancora riusciti a sollevare due lastre di cemento che pesano tonnellate e schiacciano il seminterrato. "L sotto non c' pi nessuno vivo", dice il capo della squadra dei soccorritori mentre aspetta di riprendere il lavoro. "Quando l' edificio crollato la temperatura salita a livelli insopportabili e si sono sprigionati gas velenosi. Impossibile che qualcuno sia sopravvissuto"[...]Sono venute almeno quattromila persone a deporre in silenzio fiori e ad accendere le candele. Si erano riuniti a Agresija ili humanitarna operacija?
10
mezzogiorno in piazza della Repubblica, come accadeva due anni fa per le manifestazioni di protesta contro il regime. Anche allora i manifestanti sfilavano davanti alla sede della tiv che chiamavano "la Bastiglia" e ogni sera le davano l' assalto con lanci di uova e sassi. La tiv serba allora come oggi mandava in onda discorsi patriottici e storie edificanti di eroi serbi. "Forse se la tiv fosse stata colpita come primo obiettivo il primo giorno dei bombardamenti la gente avrebbe capito il messaggio. Ora troppo tardi", dice uno dei capi degli studenti di allora. La folla silenziosa e sconcertata. Per cordoglio verso le vittime ieri stato cancellato anche il concerto di protesta che da quando sono cominciati i bombardamenti l' unico rumore che risuona, ogni giorno a mezzogiorno, in una Belgrado priva di suoni, depressa, dove la gente cammina senza parlare e senza ridere anche se con un passo deciso come se dovesse andare verso una meta particolare. Ma si capisce subito che quella meta non c' .
Nacionalna televizija pomagala je Miloeviu da zadri prevlast i da namee svoju verziju prie kao istinu. To je injenica poznata ne samo javnosti u Srbiji, ve i u celom svetu. No realnost, ma koliko surova bila, to u ovom sluaju posmatrano sa svih aspekata, svakako jeste, ipak je neto sa im barem treba da budemo upoznati, a mediji treba da poslue kao posredno sredstvo koje e nam omoguiti da steknemo uvid u globalna zbivanja. Stoga je jedan ovakav dogaaj morao da ima dalekosean odjek u svetu, kao uostalom i svih sedamdeset i osam dana koje emo pamtiti kao mrano poglavlje istorije. On je, takoe, morao otvoriti brojna pitanja. Na neka nikada neemo doznati pravi odgovor, ali pred mnogim sluajnostima i neminovostima ne moemo ostati ravnoduni. Meu prvim diskutabilnim potezima namee se pitanje zato zgrada nije bila evakuisana. Italijanska, kao i javnost mnogih drugih zemalja, biva dobro upoznata sa svim ovim zbivanjima i odlukama tadanje vlade koja je ak i u ovoj prilici morala da ostane dosledna patriotizmu.
La direzione della Rts non ha voluto sospendere le trasmissioni notturne e ha obbligato giornalisti e tecnici al rispetto dei turni. Chi per patriottismo, chi perch comandato, tutti hanno atteso un attacco altamente probabile. Tutti tranne la direzione politica: come sempre il regime immola altri, i sottoposti, nella sua guerra suicida.[...] La Nato ha spiegato l' attacco alla Rts con una verit incontrovertibile: la tv statale aiuta Milosevic a mantenere la presa sulla Serbia. Neppure i giornalisti della Rts negano che la loro televisione sia un cardine del regime, ovvero del dispotismo sempre meno soffuso e mimetico praticato da Milosevic. Lo per mandato istituzionale. E per selezione del personale. Le redazioni sono state formate, e deformate, attraverso purghe successive. A cavallo tra gli Ottanta e i Novanta vennero espulsi gli jugoslavisti che rifiutavano la linea gran-serba del primo Milosevic, e in seguito chiunque negasse la propria adesione al regime. Cos a Belgrado la Rts anche nota come "la Bastiglia", la prigione della verit, la fortezza di Slobodan I, il sovrano che apre regolarmente ogni telegiornale. Agresija ili humanitarna operacija?
11
Namee se pitanje koje se uvek postavlja u ovakvim situacijama: zato su rtve opet morale da budu civili? Da li je moda posledice destruktivnosti stranog neprijatelja mogla da preduhitri preduzimljivost domaeg prijatelja? Ili je, pak, preduzimljivost donoenja izvesnih uredbi proizvela upravo kontraefekat? Mislimo pri tome na uredbe usvojene 19.-og aprila te godine na osnovu kojih zaposleni bez precizno izdatog nareenja nisu mogli da napuste zgradu. Kazna koja bi usledila bio je otkaz. Moemo se zapitati da li su ove uredbe vaile za sve u jednokoj meri? Ovaj kuriozitet pobudio je panju mnogih, ukljuujui i strane novinare, koji su imali daleko veu slobodu u predoavanju ovakvih injenica.
Le vittime del bombardamento della tv di Stato - pi di 30 persone che il regime cerca di nascondere - sono morte non certo per caso. In guerra, quando suona l' allarme aereo, le persone devono lasciare la casa o la sede dove si trovano: invece, al momento del bombardamento, circa 140-150 persone si trovavano nell' edificio della radiotelevisione e vi sono rimaste. Le persone che stavano lavorando, infatti, non potevano lasciare il palazzo senza un ordine preciso, in base a una recente direttiva del governo (approvata il 19 aprile), pena il licenziamento. E, qualche ora prima dell' allarme, era stato ricordato ai lavoratori che, secondo questa nuova disposizione, dovevano rimanere nel palazzo, mentre i cinque dirigenti che avevano ricordato l' ordine se ne allontanavano poco prima dell' attacco. Alcuni giornalisti stranieri che avevano lavorato alla spedizione dei loro pezzi, avevano avvisato i lavoratori serbi che l' attacco si sarebbe potuto indirizzare contro la sede tv. Dopo la strage, i familiari delle vittime hanno accusato apertamente i dirigenti radiotelevisivi di aver taciuto queste informazioni". Non solo. I nostri interlocutori hanno aggiunto: "Questo bisogno patologico di provocare delle vittime si confermato anche nel caso degli scudi umani di fronte a fabbriche, gi da tempo morte economicamente, in parte tuttora funzionanti per forniture all' esercito. Alla Zastava di Kragujevac sono stati feriti 169 lavoratori: si tratta di persone che avevano ricevuto l' ordine dal direttore di porsi come scudi umani davanti allo stabilimento. Dopo il bombardamento del 14 aprile, il direttore scomparso e i vertici militari hanno rifiutato qualsiasi responsabilit, ma nulla hanno fatto per fermare questa azione suicida". E le prove?, abbiamo chiesto. "Ci sono le testimonianze scritte delle ordinanze, che per non si potranno vedere fino a quando Milosevic sar al potere. troppa la paura di esporsi in prima persona a possibili rappresaglie.
Obzirom da su srpski novinari bili primorani da rade za dravnu televiziju, koja je imala apsolutistiku mo, nije bez ironije i paradoksa injenica da je najvei gubitnik ove medijske oluje sama informacija, kao onakva kakva bi trebalo da bude u svojoj sutini pouzdana i objektivna. No u ovom sluaju takvo poimanje bilo bi utopistiko. O ovom fenomenu za list La stampa otvoreno govori italijanski novinar Enio Remondino istiui da je primarni cilj istina, a ne politika.
Agresija ili humanitarna operacija?
12
Lavoro per la televisione pubblica, e non per la tv di Stato, come purtroppo erano invece obbligati a fare i giornalisti serbi finiti sotto le bombe. Voglio dire che il mio principale obbligo e' quello di dire la verita' su cio' che vedo, non quello di difendere la politica del governo. Se poi la verita' risulta scomoda, non posso farci niente. Se cosi' non fosse, non ci sarebbe differenza tra noi, tra la Rai, e la televisione di Milosevic. Io non mi sento il corrispondente del governo D'Alema come non lo sono stato in passato dei governi Prodi, Berlusconi e, ancor prima, di quelli democristiani. [...] Io ho denunciato il regime di Slobodan Milosevic quando le sue forze di sicurezza chiudevano i giornali dell'opposizione, e non era facile far passare i pezzi, perche' non interessavano. Ho denunciato le repressioni serbe e, infine, l'uccisione del giornalista ed editore Slavko Curuvija. Ho denunciato poi la soppressione di giornalisti serbi da parte dell'Uck, come quando ad ottobre due giornalisti, sbagliando strada vicino a Pristina, finirono in bocca ai guerriglieri albanesi, senza che se ne sapesse piu' nulla. Nessuno puo' attribuirmi etichette: l'unico criterio valido per giudicare quel che faccio e' valutare se lavoro bene, se do' notizie vere, riscontrabili oppure se e' vero il contrario. Nel qual caso tendero' le mani per farmi bacchettare.
ak se i na sahrani rtava bombardovanja RTS-a shvatalo da je optepoznata injenica da su ti jadni mrtvi ljudi bili rtve reima. Verodostojan dokaz za ovakav stav mnogih takoe je i intervju na Studiju B u kome Drakovi trai od vlade da prihvati meunarodne oruane snage i tako stavi taku na bombardovanje. Tokom tog intervjua bio je preplavljen telefonskim pozivima, faksovima, mejlovima graana iz cele Srbije koji su hteli da izraze svoju saglasnost.
Tiv e giornali serbi erano gi sottoposti a un rigido regime di censura instaurato con la legge marziale decretata all' inizio dei bombardamenti. "Sono sicuro che il nuovo codice di comportamento stato scritto da Seselj di proprio pugno" ha detto Vuk Draskovic che pur facendo parte come Seselj del governo considera il capo del partito radicale il suo diretto antagonista. " un regolamento idiota e voi dovete ribellarvi" ha detto Draskovic ai giornalisti. Il giro di vite viene dopo che Studio B aveva mandato in onda domenica sera una lunga intervista in cui Draskovic chiede al governo di accettare forze armate internazionali nel Kosovo e porre cos fine ai bombardamenti. Durante l' intervista Studio B stato sommerso di telefonate, fax, e- mail di cittadini che da tutta la Serbia volevano esprimere il loro consenso. La maggioranza della popolazione si sente europea, vuole pace e lavoro e una vita normale. E anche se i bombardamenti hanno provocato all' inizio gesti di sfida e di orgoglio, tutti sanno in cuor loro che senza l' aiuto dell' Occidente la Jugoslavia non riuscir mai a risollevarsi dalla catastrofe economica in cui stata trascinata da Milosevic. Anche ai funerali per i tecnici della Tv morti sotto il bombardamento, si capiva che la gente sa bene che quei poveri morti sono anche vittime del regime, che li ha obbligati a continuare il loro lavoro nella sede centrale della televisione. Hanno telefonato a Studio B dal Nis da Cacak, da Novi Sad, da tutte le citt dove i bombardamenti hanno fatto le maggiori distruzioni. Agresija ili humanitarna operacija?
13
Nemilosrdnu cenzuru i reimski teror omoguilo je i zatvaranje najpoznatije nezavisne radio stanice B92. Ljudi koji su tu radili, bili su otputeni, a postavljeni su bili novi direktor, novi urednik i novi posluni slubenici. Sve je ostalo isto izuzev sutine, te smo paljivo sluali lane vesti od lanih novinara koji ni sami sebi nisu verovali kada su izgovarali sve te apsurdne informacije.
B92 era la piu famosa stazione radio indipendente, alla cui chiusura abbiamo assistito in diretta la notte del primo bombardamento, quando arrivata la polizia, ha arrestato l' editore e sequestrato tutto ci che ha trovato. La chiusura di questo mezzo di comunicazione della Serbia independente, forse il pi importante, ha dato il via a una censura spietata e al terrore di regime esercitato su tutti i media. Pochi giorni dopo, tutta la gente (giovane, intelligente e laboriosa) che lavorava a B92 veniva licenziata, e il regime - come se tutto ci fosse del tutto legale e consentito - imponeva un nuovo direttore, un nuovo editore e nuovi impiegati ubbidienti. La radio ha continuato le sue trasmissioni - ma di nuovi programmi - con la vecchia struttura. Le sigle, gli spot e tutti i segni noti della radio sono rimasti identici. "solo" cambiata la sostanza. Adesso ascoltiamo "con attenzione" le notizie false, dei giornalisti falsi, che non credono nemmeno a loro stessi quando pronunciano tutte queste stupidaggini. Il furto d' identit di un altra persona, il mimetismo, la trasformazione camaleontica della gente che sta in stretti rapporti con il regime, sono cose gi conosciute da tanto tempo in questo Paese. [...] Quando il nuovo direttore entrato a Radio B92, l' unica cosa che ha cambiato stata la redazione. Cos cambiato il profilo dei media in Serbia seminando confusione tra i pi ingenui.
Bombardovana je takoe i Radio-televizija Novi Sad, gde, na sreu nije bilo rtava. No, posledice se i dalje oseaju obzirom da Televizija koja je pripadala multietnikom gradu i koja je nekada bila meu najmodernijima, nije obnovljenja, te danas predstavlja samo uspomenu u ruevinama. Mediji su bili meta oruanog napada radi spreavanja irenja propagande jer je sasvim jasno da se uticaj na javno mnjenje vrio preko nacionalne televizije, no bombardovanje reimskog megafona dovelo je do stradanja civila, koji su bili neduni, dok su se pravi krivci i ovog puta izvukli. Moda bi bilo bolje da su nalogodavci izabrali drugaiji nain slanja poruke. Moda bi tada ova poruka bila shvaena onako kako je i predoavana. I unutar same Alijanse postojale su nesuglasice oko ovog poduhvata. Jedni su se eksplicitno izjanjavali za, dok su drugi izraavali sumnje.
In realt, gli uomini della Nato sorvolano, oggi, sul fatto che, quando la decisione di inquadrare nel mirino la televisione fu annunciata, si manifestarono subito, da parte europea (francesi e italiani in testa) dubbi e perplessit. Tanto che la decisione sembrava accantonata. Averla riproposta, giudicano alcuni analisti, pu essere il risultato della Agresija ili humanitarna operacija?
14
maggiore autonomia di decisione che, negli ultimi giorni, soprattutto su pressione americana, stata concessa al generale Clark e al vertice militare, nella scelta degli obiettivi.
4) REAKCI J A I TALI J ANSKE J AVNOSTI NA BOMBARDOVANJ E RTS-A
Bombardovanje RTS-a imalo je raznolik odjek kako na makropolitikom, tako i na mikropolitikom planu. Jedan od najboljih primera, zemlja ija kompaktna politika scena ve u osnovi ukazuje na nemogunost postojanja jedinstvenog stava, svakako je Italija. Napad na televiziju deli italijansku vladu, te su tim povodom neki od njenih lanova, Masimo DAlema, predsednik vlade, Lamberto Dini, ministar spoljnih poslova, i Karlo Skonjamiljo, ministar odbrane, izneli potpuno oprena miljenja. D'Alema podrava bombardovanje televizije istiui pri tome da je i jedna rtva previe, ali ako se uzme u obzir da je re o ratu taj broj je sigurno u velikoj meri ogranien obzirom na dimenzije vazdunog napada, to predstavlja dokaz obzirnosti i velike panje NATO-a da se ne gaaju civili. Prema njegovim reima, kada se dogode nesree one se priznaju, objave, dokumentuju jer tako treba da se ophode oruane snage demokratskih zemalja, a tako se meutim, ne ophodi srpski predsednik. Miloevi nije priznao greku, ubistvo hiljade ljudi i izneo dokaze. Dini duboko sumnja u legitimnost napada verujui da bombardovanje televizije, prema njegovim saznanjima, nije ni bilo u planu, dok Skonjamiljo, citirajui stav vojnika Alijanse, navodi da je to legitimna meta obzirom da je Miloevi koristi kao sredstvo ratne propagande.
"Anche questa mattina abbiamo raccomandato con molta fermezza che le azioni siano studiate con l' obiettivo di ridurre al massimo la possibilit di colpire vittime civili. Questo il vincolo al quale i militari della Nato si sono attenuti, perch bombardamenti di questa intensit certamente hanno prodotto un numero di vittime civili...". Contenuto, vorrebbe dire D' Alema che aggiunge per spiegare meglio il suo pensiero:"Anche una vittima troppo, ma considerando che si tratta di una guerra, certamente il numero piuttosto limitato rispetto alle dimensioni dell' attacco aereo. Il che testimonianza che da parte della Nato non solo non c' la volont di colpire i civili, ma al contrario c' una grande e scrupolosa attenzione a non colpirli. E vorrei dire anche una trasparenza: quando accadono degli incidenti, questi vengono ammessi, dichiarati, documentati. Io credo che cos debbano comportarsi le forze armate dei paesi democratici. Non cos invece si comporta il presidente serbo. Non ho ancora visto Milosevic dire: ci siamo sbagliati ed effettivamente abbiamo ammazzato migliaia di persone e adesso vi facciamo vedere le prove". Dini invece di buon mattino aveva messo profondamente in dubbio la legittimit dell' attacco alleato: "Non credo che fosse neppure nei piani. Il bombardamento della televisione, a mia conoscenza, non era nei programmi". Anche il ministro della Difesa Scognamiglio, come D' Alema, ha usato parole e toni diversi da quelli di Dini. Scognamiglio, infatti, ha citato il giudizio dei militari dell' alleanza secondo cui gli impianti televisivi sono un obiettivo legittimo perch usati da Milosevic come strumento di propaganda di guerra. "Ho ascoltato le interpretazioni che sono state date dai comandi Nato, Agresija ili humanitarna operacija?
15
i quali giudicano che la propaganda costituisce un elemento importante nella conduzione dell' azione di guerra e quindi possa essere incluso fra gli obiettivi della fase attuale".
D'Alema, koji je bio primoran da ispravi svog ministra spoljnih poslova po pitanju bombardovanja srpske televizije i da uveri saveznike u podrku i potpunu lojalnost NATO-u, istie da Italija nije slaba karika Alijanse. Naglaava takoe da je potrebna jaa Evropa pored prijateljske Amerike, sile neophodne za svetski mir; govori o svojoj poseti Albaniji za Uskrs, o uasnim scenama iji je bio svedok i zakljuuje da mira nee moi biti sve dok se ti ljudi ne budu mogli vratiti kao graani svoje zemlje.
Una giornata delicata per Massimo D' Alema, costretto a correggere il suo ministro degli Esteri sul bombardamento della tv serba, a rassicurare gli alleati sulla "tenuta" dell' Italia per tutta la guerra.[...]"L' Italia - ha assicurato D' Alema - far il suo dovere di alleato forte e sincero, capace di assumersi le sue responsabilit". E senza porre scadenze alla sua fedelt all' alleanza. Infatti, rispondendo a una domanda su quanto il governo italiano potr reggere in attesa che il conflitto finisca, D' Alema ha risposto: "Fino a quando regger il governo francese, quello inglese, belga, americano, e di tutti gli altri paesi della Nato". L' Italia - il messaggio di D' Alema - non l' anello debole dell' Alleanza. Cerca per di far crescere l' unit europea, perch occorre "un' Europa pi forte accanto a una America amica, potenza indispensabile per la pace nel mondo". Ed stato a questo punto che Clinton ha annuito con soddisfazione. La Nato si trova di fronte a una sfida difficile: "Ancora una volta stato necessario usare la forza in Europa per costruire la pace". Decisivo per sgombrare gli ultimi dubbi - se ce ne fossero stati - sulla giustezza dell' intervento militare in Serbia stato il recente viaggio a Kukes, dove si ammassano migliaia di profughi kosovari. "Sono stato a Pasqua in Albania - ha detto D' Alema nell' intervento rivolto ai partner dell' alleanza -. Ho visto scene terribili. Noi non avremo pace finch queste persone non potranno tornare ad essere cittadini del loro paese". E non baster una semplice firma di Milosevic o l' accettazione solo verbale delle condizioni poste dalla Nato, dalla Russia e dall' Onu. Ci vorranno atti concreti, a partire dal ritiro delle truppe. Molto importante, per D' Alema, il fatto che la Russia abbia accettato che in Kosovo ci vuole la presenza di una forza di pace militare.
Dan nakon ovog dogaaja i sam Dini, koji priznaje da je prvobitno govorio srcem, izraava svoj kritiki stav na diplomatiniji nain, ali ne menja njegovu sutinu. Kae da ga je bombardovanje srpske televizije nalo zateenim obzirom da je Italija, zajedno sa ostalim zemljama lanicama, nedelju dana pre toga izrazila rezervu prema proirivanju ciljeva poput televizije. Istie da Italija ne namerava da se izuzima iz odluka donetih od strane Saveta NATO-a kada se periodino definiu ciljevi, ali da je svakako potrebna vea usaglaenost izmeu saveznika, politiara i vojnika prilikom odreivanja ciljeva. Potrebno je da Agresija ili humanitarna operacija?
16
konsultovanje bude potpuno i da odluke budu potvrene od strane svih zemalja pre nego to se nastavi sa daljim bombardovanjem vojnih i nevojnih ciljeva.
"Le cose si possono esaminare in due modi: con il cuore o con la ragione. Io ho parlato con il cuore". Ma non stata una "voce dal sen fuggita" quel perentorio "terribile, disapprovo" con cui l' altra mattina il ministro degli Esteri Dini aveva commentato il bombardamento Nato della tv di stato serba. Commento che aveva irritato i governi alleati e che era stato corretto, se non proprio smentito nel pomeriggio dal presidente del Consiglio D' Alema. Ma pur ammettendo di aver parlato con il cuore, tuttavia Dini non arretra di nulla rispetto alla critica nei confronti di quel bombardamento che lo ha "colto di sorpresa", perch su quell' azione l' Italia aveva gi espresso il suo disaccordo e non era stata avvertita. I toni di Dini ieri sono stati molto pi diplomatici e allineati rispetto alle parole usate venerd mattina. Ma la sostanza dei suoi rilievi rimane, e anzi il ministro ha ripetuto ancora una volta che occorre una maggiore sintonia tra gli alleati e tra politici e militari nell' individuazione degli obiettivi. "Io ho espresso una mia particolare sensibilit apprendendo una notizia per me inaspettata, visto che la settimana prima l' Italia insieme ad altri paesi aveva espresso riserve in seno al Consiglio atlantico sulla estensione di obiettivi come la televisione serba. Ho espresso a caldo questa mia sensibilit. Direi che ho parlato con il cuore, visto che le cose si esaminano in due maniere: prima con il cuore, poi con la ragione. Certamente l' Italia non intende dissociarsi dalle decisioni prese dal consiglio della Nato quando si definiscono periodicamente gli obiettivi. Ma vogliamo che ci sia una piena consultazione, e che la linea generale sia approvata da tutti i paesi, prima che i militari vadano avanti con ulteriori bombardamenti di obiettivi militari e no".
Rakete nesloge sejale su razdor na svim poljima. Rat koji je inae delio, sada je delio jo vie, te su razliita miljenja bila prisutna ne samo meu politiarima, ve i meu medijima. U Italiji su mnogi od njih, bez obzira na politiku opredeljenost, zahtevali otru osudu ovog ina iz brojnih razloga.
Quei colleghi morti del palazzo di via Aberdareva, in piena Belgrado, sono "vittime civili e incolpevoli" per Michele Santoro che insieme a tutta Moby Dick invia subito un messaggio di solidariet ai giornalisti della tv belgradese.[...] Si infuria Sandro Curzi, direttore di Liberazione, che parla di "crimine di guerra premeditato contro i civili", sottolineando la distruzione della storica agenzia di notizie Tanjug ("Da sempre libera") e chiedendo una condanna severa. Preoccupata e indignata la Federazione nazionale della stampa, il sindacato dei giornalisti: "La strage ha coinvolto anche vittime innocenti, la Nato ha voluto distruggere e uccidere senza creare minimamente le condizioni per informare correttamente la popolazione serba".[...] Non capisce il senso di tutto questo, sconvolto dalla notizia Emilio Fede, "l' informazione non dev' essere mai colpita, sempre garanzia di libert - si lancia spericolato il direttore del Tg4 - Spero ancora che sia stato un errore, Agresija ili humanitarna operacija?
17
altrimenti stata una stupida iniziativa".[...] L' Usigrai, sindacato dei giornalisti Rai, sta da questa parte: " inaccettabile che si considerino i mezzi di informazione alla stregua di basi militari, la libert di informazione non si ripristina con le bombe sulle sedi dell' informazione".[...] "l' informazione un valore da non coinvolgere", dice il presidente della Rai Roberto Zaccaria.[...] Per Paolo Ruffini, direttore del Giornale radio Rai, invece non sempre la stampa libera, ma non si recupera la libert bombardandola.
Bilo je, sa druge strane, i onih koji su smatrali da je televizija sluila iskljuivo za propagandu, te je njeno bombardovanje bilo opravdano, iako je donelo rtve zbog kojih treba aliti. Ovoj struji pripada ulijano Ferara, urednik dnevnog lista Il Foglio, kao i Roberto Morione koji ovaj stav podrava, to se vidi iz sledeih izjava:
"La tv serba produceva e produce cose utili militarmente: ho visto il vice di Milosevic parlare alla sua tv e descrivere i profughi in fila come se fossero gli iscritti a una marcia non competitiva. La tv serba stata usata come un mezzo di guerra e di propaganda bellica, come tale, un obiettivo militare.[...] "La guerra non crea mai zone franche - aggiunge per Roberto Morrione, direttore di Rai News 24 - e oggi pi che mai difficile valutare queste zone franche. Dispiace che ci siano giornalisti vittime, ma nella guerra ci sono morti innocenti da tutte le parti.
Enriko Mentana, direktor Tg5, sarkastino komentarie dobar pogodak NATO-a, navodei pri tome da e srpska televizija nastaviti da emituje svoj program, dok e strani dopisnici imati potekoe da alju svoje izvetaje. Istie takoe da novinari mogu da se ne sloe oko toga to se deava , ali takve akcije pogubno utiu na informaciju u celini, te njeni tvorci i ovog puta bivaju dve krajnosti, dok sredina trpi.
Sarcastico Enrico Mentana del Tg5: "Brava Nato, bel colpo. Adesso, mentre la tv serba continuer a trasmettere, per i nostri inviati a Belgrado sar sempre pi difficile darci le notizie. Tra noi giornalisti ci si pu dividere sulla guerra in corso, ma un' azione di questo genere danneggia l' informazione tutta". Qual il risultato finale? "Che l' informazione sul conflitto - spiega Mentana - ormai la possono fare solo la Nato e Milosevic. Chi in mezzo, rimane muto e indifeso. Bel risultato".
Bombardovanje RTS-a i drugih nevojnih ciljeva podstaklo je niz italijanskih intelektualaca, novinara, politiara i pravnika da podnesu prijavu dravnom tuiocu pri Vojno-kaznenom sudu u Rimu. U ovom dokumentu kroz dvadeset i jednu taku daju objanjenja za nelegitimnost preduzetih akcija, a meu njima su, sa pravnog aspekta, najznaajnije sledee take: In particolare il I Protocollo di Ginevra del 1977 (ratificato in Italia con legge 11 dicembre 1985 n. 672) allart. 35 prevede che: In ogni conflitto armato il Agresija ili humanitarna operacija?
18
diritto delle Parti in conflitto di scegliere metodi e mezzi di guerra non e' illimitato; allart. 48 prevede che: Allo scopo di assicurare il rispetto e la protezione della popolazione civile e dei beni di carattere civile, le Parti in conflitto dovranno fare, in ogni momento, distinzione fra la popolazione civile ed i combattenti, nonche' fra beni di carattere civile e gli obiettivi militari, e, di conseguenza, dirigere le operazioni soltanto contro obiettivi militari; allart. 51 prevede che: ..2. Sia la popolazione civile che le persone civili non dovranno essere oggetto di attacco.(..) 4. Sono vietati gli attacchi indiscriminati.. Sono queste le regole fondamentali sulle quali si basa il diritto umanitario di guerra, che gli articoli menzionati del I Protocollo di Ginevra del 1977, ribadiscono riproducendo dei precetti consuetudinari, gi riconosciuti dalle Convenzioni dellAja del 1907 e da altri strumenti del diritto internazionale. Lo stato di guerra quindi non attribuisce ai belligeranti la possibilita' di fare un ricorso illimitato alla violenza. Questo concetto era stato acquisito nel diritto internazionale ancor prima dello Statuto del Tribunale di Norimberga e delle grandi codificazioni incarnate dalle IV Convenzioni di Ginevra del 1949 e dai due Protocolli del 1977. Infatti il codice penale militare di guerra, promulgato nel 1941, prevede un apposita sezione, il Capo III, per punire gli atti illeciti di guerra, nei quali rientra luso di quei mezzi o modi di guerra vietati dalla legge o dalle convenzioni internazionali o contrari allonore militare. Pianificare lassassinio di giornalisti, come di qualunque altra categoria di civili non belligeranti, significa pianificare dei crimini di guerra, come tali non consentiti dal nostro ordinamento, in particolare dallart. 174 del C.P.M.G., che punisce Il Comandante di una forza militare che, per nuocere al nemico, ordina o autorizza luso di alcuno dei mezzi o dei modi di guerra vietati dalla legge o dalle convenzioni internazionali, o comunque contrari allonore militare. Nel caso di specie, sebbene levento sia avvenuto a Belgrado, il reato deve ritenersi commesso nel territorio dello Stato, ai sensi dellart. 6 del Codice penale, poiche' qui avvenuta in tutto o in parte lazione criminosa che lo ha costituito, dal momento che e' un fatto notorio che gli attacchi contro la Yugoslavia partono dalle basi militari dislocate in territorio italiano, oppure da navi che appoggiate a basi dislocate in territorio italiano e che in Italia si trovano numerosi comandi NATO, che dirigono, coordinano ed organizzano le azioni militari indirizzate nel teatro yugoslavo; In particolare la giurisdizione nazionale non puo' essere esclusa dalla Convenzione di Londra del 19/6/1951 sullo Statuto delle Forze armate dei paesi NATO (ratificata in Italia con legge 30/11/1955 n. 1335), che in relazione allo Agresija ili humanitarna operacija?
19
status dei corpi militari di altri paesi presenti sul territorio nazionale nel quadro della NATO, fissa il principio della priorita' della giurisdizione dello stato di origine;
5) SPOLJNOPOLITIKI ODNOSI SRJ
Na osnovu ove i brojnih drugih inicijativa koje je tokom rata preduzimala u cilju pokretanja pregovora i iznalaenja diplomatskog reenja, bilo je oigledno da je Italija veoma ozbiljno shvatala krizu koja se deavala ispred njenih vrata. Marta 1999. godine kada je izbio rat, vlada Savezne Republike Jugoslavije odluila je da sa glavnim i najodgovornijim dravama - lanicama NATO-a, SAD-om, Velikom Britanijom, Nemakom i Francuskom prekine diplomatske odnose, to predstavlja najtei poremeaj u politikim odnosima dve drave. Kao posledica prekida odnosa, odmah su zatvorene diplomatske misije SRJ u tim dravama, kao i diplomatske misije tih drava u Beogradu. Jugoslavija, Velika Britanija, Nemaka i Francuska odredile su drave koje e tititi njihove interese na teritoriji druge drave, dajui istovremeno saglasnost na taj izbor. Konzulati SRJ u Nemakoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji nastavili su da rade u okviru ambasada drava-zatitnica. Meutim u odnosima sa SAD dolo je do nesporazuma koji je doveo do nepostizanja dogovora o silama zatitnicama. Naime, Jugoslavija je predloila Kinu kao dravu koja bi titila interese Jugoslavije u SAD, a SAD su predloile da vedska titi amerike interese u Jugoslaviji. Vlada SAD je odbila davanje saglasnosti da Kina preuzme ovu funkciju u korist Jugoslavije, tako da ni Jugoslavija nije bila spremna da se saglasi s tim da vedska titi amerike interese u Jugoslaviji. Amerika vlada predlagala je da vedska titi i interese SAD u Jugoslaviji i interese Jugoslavije u SAD, to bi bio presedan u istoriji diplomatije da jedna drava istovremeno titi dve zaraene drave koje imaju potpuno suprotne interese. Presedan je takoe, u neku ruku, da diplomatski odnosi i misije ostanu netaknuti u vreme ratnog sukoba, kao to nam pokazuje primer zadravanja diplomatskih odnosa sa Italijom, gde u Rimu, niko nije zatraio od Miodraga Lekia, jugoslovenskog ambasadora, da se vrati u svoju zemlju. Diplomatske odnose Srbija je zadrala i sa Grkom. Grka, povezana sa Srbijom roakim, pravoslavnim vezama, elela je da sprei razbuktavanje albanskog nacionalizma blizu svojih granica i neskriveno je pokazivala, u tim danima krize, naklonost prema Beogradu. Italija je, od samog poetka ratnog sukoba, bila zemlja iz koje su poletali avioni koji su bombardovali Srbiju i Crnu Goru. Stoga je, posmatrano iz ugla obeju zemalja, zadravanje diplomatskih odnosa sa Italijom bilo kontradiktorno. Ovu protivrenost jugoslovenski ambasador objanjavao je upravo nezadovljstvom Italije koja nije podravala nain na koji se pokuavala razreiti kriza. Italijanski ministar Dini postavlja pitanje: Da li bi bombardovanje bilo uvod u vojnu okupaciju, jer ima miljenja da samo to moe da sprei etnike sukobe i nove tragedije? Svakako bi razdvojilo sukobljene strane. Ali koliko bi trajala takva vojna okupacija i da li je ona uopte mogua? Grupa zemalja svakako ne moe da donese odluku o okupaciji Agresija ili humanitarna operacija?
20
neke zemlje. 10 O pitanju legitimnosti napada diskutovalo se pre poetka bombardovanja, te kada je 13.10.1998. doneta Naredba o stanju pripravnosti, Italija je izraavala rezerve. Tu se opet susreemo sa jo jednim presedanom kada su u pitanju meunarodni odnosi jer prvi put neki savez zemalja bez odobrenja meunarodne zajednice, tj. Saveta bezbednosti OUN, preti da e napasti jednu suverenu dravu, punopravnu lanicu te zajednice koja nije napala drugu zemlju 11 .
6) BOMBARDOVANJ E DELI I TALI J ANSKU VLADU
Zna se da je petnaest zemalja odmah ratifikovalo Naredbu, ali ne i Italija, jer je ona u sutini bila u suprotnosti sa italijanskim Ustavom, tanije sa lanom 11 prema kome se rat odbacuje kao sredstvo za reavanje sporova. (Art. 11: L'Italia ripudia la guerra come strumento di offesa alla libert degli altri popoli e come mezzo di risoluzione delle controversie internazionali; consente, in condizioni di parit con gli altri Stati, alle limitazioni di sovranit necessarie ad un ordinamento che assicuri la pace e la giustizia fra le Nazioni; promuove e favorisce le organizzazioni internazionali rivolte a tale scopo). Ratifikacijom Naredbe sve zemlje lanice stavljaju deo svoje vojske, kao i vojne baze, avione i ostalu logistiku podrku komandi Alijanse na raspolaganje. No, predsednik republike, Oskar Luii Skalfaro je kao lan Ustavotvorne skuptine 1946-1947 morao pomno da pazi na primenu Ustava, te je s' poetka odbijao da potpie i ratifikuje Naredbu. No, obzirom na ozbiljnost situacije, budui da bi se nepotpisivanjem Naredbe Italija nala van NATO-a, promenio je odluku. Za italijanski list Corriere della Sera izjavljuje da treba uiniti sve mogue i nemogue jer rat nikada nita nije reio (Bisogna fare il possibile e l'impossibile perch la guerra non ha mai risolto nulla). Sa druge strane, suoen sa realnou, govori o brodu , na kome su svi i na kome pojedinane uloge nisu vane.(Siamo in una barca dove le decisioni singolari non contano, perch il momento difficile...) Brod je u ovom sluaju jasna metafora, te ukoliko se on svojevoljno napusti, verovatnoa da se izbavi postaje veoma mala. Za list La Repubblica navodi da oruje nikada nije pametno naglaavajui istovremeno, uz veliki oprez, obavezu potovanja meunarodnih sporazuma. Italija je nastojala da izbegne rat, da povede dijalog sa obema sukobljenim stranama i da pri tome ostane nepristrasna. No, poznato je da je italijanska spoljna politika u velikoj meri uslovljena njenim saveznitvom sa Severnoatlantskim paktom. Tako je i predsednik vlade Masimo D'Alema nastojao da pokae i dokae odanost Italije Savezu. On se odluio da poloi ispit, ali nije mogao da ne vidi da je jedan deo vladine veine bio protiv rata i da javno mnjenje, iako zbunjeno nije bilo sasvim uvereno u razloge za bombardovanje. 12 I na samom poetku bombardovanja D'Alema otvoreno izjavljuje da je Italija spremna da bombarduje.
10 M. Leki, Moj rat protiv rata, Beograd, 2007, str. 29. 11 ibid, str. 24. 12 ibid, str. 13. Agresija ili humanitarna operacija?
21
ROMA - Nel cuore dell' Europa totalmente inaccettabile che un esercito rivolga le sue armi contro la popolazione civile solo perch di etnia diversa. Il governo di Belgrado deve sapere che se proseguir questa aggressione militare ci sar una reazione della comunit internazionale [...] I Tornado e gli Amx italiani sono pronti a partecipare assieme agli alleati Nato ai possibili attacchi contro le postazioni militari serbe [...] l' Italia, oltre a offrire le sue basi per gli attacchi aerei, sarebbe pronta a partecipare direttamente ai blitz. Quanto alle basi Nato nel nostro paese, non sono basi straniere, ma parte di un' alleanza che comprende anche l' Italia.
Italija je morala da bude odana lanica NATO-a, mada smisao intervencije nije bio sasvim jasan, to potvruje i odgovor biveg predsednika republike i doivotnog senatora Franeska Kosige na zahtev ambasadora Lekia da se zaloi za diplomatsko reenje sukoba. Kosiga mu se obraa reima: ao mi je to bombarduju vau zemlju. Trebalo je da odgovorni politiari to izbegnu, ali ne verujem da Italija sada moe da preduzme neto bez podrke ostalih lanica NATO-a. Moj stav znate, izneo sam ga i u parlamentu. Moja zemlja ne sme da se izdvaja od saveznika i da ponavlja greke koje su u prolosti krnjile na ugled u inostranstvu. Ja se u potpunosti zalaem za odanost NATO-u, premda iskreno ne shvatam politiki smisao akcije na Kosovu. 13 Moglo bi se sumirati u dve reenice: Credo quia apsurdum 14 i Pacta sunt servanda 15
Granice pravednog rata postoje, no to nije znailo da treba unilateralno prekinuti bombardovanje budui da bi time Miloevi mogao verovati da je pobedio, to bi bilo pogubno, te je samim tim ovo bio dobar argument za dalje preduzimanje vojnih akcija. Meutim, usporavanje i paljiviji odabir napada, mogli bi biti neophodni. U suprotnom, nastavljajui bombardovanje radi bombarovanja, to se ve bilo ustalilo kao lajt motiv, postojao je rizik da e srpski diktator zaista pobediti.
Slogan "bombardare per bombardare", diventato il leit-motiv della linea politico- militare degli Stati Uniti e della Gran Bretagna? [...] Noi non crediamo che la sospensione unilaterale dei bombardamenti, richiesta ieri da alcune forze politiche italiane, sia diplomaticamente utile perch potrebbe far credere a Milosevic di aver vinto, rendendolo ancora meno remissivo e ancora pi duplice. Ma un rallentamento e, ancora di pi, una maggiore selettivit degli attacchi possono essere necessari in questa fase. Altrimenti, continuando a "bombardare per bombardare" c' il rischio che il dittatore serbo finisca per vincere davvero: appunto spaccando la Nato prima di essere a sua volta spaccato. Situacija u Italiji nije bila nimalo jednostavna. Politika lojalnosti nailazila je na brojne osude. Prema Faustu Bertinotiju, lideru Partije komunistike odbrane, D'Alema i njegova vlada su pogazili Ustav, slagali Italijane i izdali opredeljenje za mir koje je oduvek krasilo
13 ibid, str. 66. 14 A. Vilhar, Latinski citati, Novi Sad, 1996, str. 61. 15 I. Klajn, M. ipka, Veliki renik stranih rei i izraza, Novi Sad, 2008, str. 1587. Agresija ili humanitarna operacija?
22
italijansku levicu. 16 Protivnici bombardovanja bili su Zeleni, Komunistika partija Italije, Demokratska levica (oko stotinak poslanika), Veltroni, sekretar Demokratske levice, Marini, lider Narodne stranke, to e rei skoro svi lanovi veine izuzev Kosige. Armando Kosuta otvoreno govori da je u italijanskom parlamentu osudio bombardovanje, ali da, isto tako, ne moe da uti ni pred odgovornou vlasti u Beogradu. Najradikalniji bio je stav Lige, koja je eksplicitno predlagala uskraivanje baza NATO-a, hitan prekid bombardovanja i poetak pregovora. Opozicija, koju su inili Forca Italija, Nacionalni savez i Partija demohrianskog centra smatrala je da bombardovanje treba zaustaviti tek kada Miloevi bude objavio da je spreman da prihvati prisustvo stranih trupa na teritoriji Kosova.
7) STAV SVETSKE J AVNOSTI
Kada je re o italijanskim sindikalnim udruenjima, njihovi elnici su otvoreno izneli stavove. Larica (Uil) se izjanjava: Mi podravamo premijera D'Alemu, a ne Miloevia. Podravamo kosovske Albance, ene, decu i starce, oterane sa svojih ognjita. 17 D'Antoni (Cisl) izjavljuje: Ja sam katolik, ali tvrdim da upotreba oruja nije mogla da se izbegne. 18
Koferati, predstavnik najveeg sindikata (Cgil) zalae se za primirje: Ma koliko nedovoljan, slabaan i kontradiktoran bio Miloeviev apel meunarodnoj zajednici, on ipak ne sme potpuno da se prenebregne. Italijanska vlada treba da zatrai od NATO-a da se ponovo krene u diplomatsku inicijativu. 19
Luo Karaolo, glavni urednik lista Limes, potvruje da Italija eli da se rat to pre okona, to, prema njegovim reima, nije sluaj sa svim zemljama lanicama NATO-a: Vi sono nazioni che quando entrano in guerra pensano solo a vincerla, come l'Inghilterra. Ve ne sono altre, come la nostra, il cui riflesso leggermente diverso: finirla il pi presto possibile. U prilog ovoj tezi ide i analiza koju vrlo otvoreno u listu Corriere della Sera iznosi jedan od najuvenijih intelektualaca i politikologa ovani Sartori koji govori kako su i Klinton i Bler mali ljudi koji su se uhvatili u kotac sa velikim problemima. Istie takoe da im jedino bitno da ne doive ponienje. I list Liberazione se od samog poetka protivi bombardovanju, a oigledan dokaz predstavlja znak target na njegovoj naslovnoj strani. Kao to znamo u Srbiji su bedeve target sa tri crna koncentrina kruga nosili ljudski titovi koji su svojim telima branili mostove i druge civilne objekte. Po ovome je naroito bio uven Brankov most, ija je slika bila poznata u mnogim zemljama. Ovaj fenomen je u Italiji imao veliki odjek, te je 15.-og aprila 1999. u veernjim asovima bilo organizovano okupljanje na mostovima, od severa do juga Italije. Ovi protesti bili su znak izuzetne hrabrosti i solidarnosti, a takoe nisu bili jedini budui da su se demonstracije protiv rata odravale u mnogim italijanskim gradovima.
16 M. Leki, Moj rat protiv rata, Beograd, 2007, str. 93. 17 ibid, str. 99. 18 ibid, str. 99. 19 ibid, str. 99. Agresija ili humanitarna operacija?
23
Veliki protivnici bombardovanja koji su estoko kritikovali upotrebu municije sa osiromaenim uranijumom i koji su smatrali da je bacanje radioaktivnog materijala ratni zloin, bili su Nobelovac Dario Fo i njegova supruga. Uputili su D'Alemi poruku: Nadamo se da D'Alema ne eli da bude zapamenkao saveznik onih koji su poinili genocid. Jedan od onih koji e , kada ga budu pitali: Kako to da Vi niste nita znali o tome?, odgovoriti NATO me je uverevao... 20
Bespotedne kritike u vezi sa ratom u kome su meu uesnicima postojale evidentne razlike po pitanju ingerencija u donoenju odluka, uputio je i osniva lista La Repubblica, Euenio Skalfari koji vrlo otvoreno komentarie da je italijanskim predlogom bilo predvieno da Miloevi prihvati sprovoenje nareenje OUN-a, dok bi Klinton eleo da se povinuje nareenju NATO-a. On istie da je Klinton eleo pobedu NATO-a, a ne pobedu Evrope, i jo manje pobedu OUN-a. Na kraju lanak zavrava otrom osudom portparola NATO-a, Dejmija eja: Dozvolite da toplo preporuim naoj vladi da neto uini kako bi se smenio portparol NATO-a, Dejmi ej, koji svako vee svoj izvetaj poinje reima: 'Danas je bio odlian dan, izvrili smo 900 vazdunih napada', a potom nabraja rtve kolateralne greke. Svaka re tog imbecila predstavlja jednu izgubljenu bitku. Otpustite ga, za ime boga... 21
Sline komentare dao je i uveni novinar i diplomata, Sero Romano koji je Blera oslovio demokratskim fundamentalistom. Osmog aprila na kraju sastanka ministara inostranih poslova zemalja EU, na kojem je ponovo iskazana podrka NATO-u, italijanski ministar je smelo iskoraio iz jednoglasja svojih kolega: Mi ne elimo da bombardovanje potraje. Reenje se mora nai za pregovarakim stolom i ne sme biti nametnuto. Drugi deo izjave izazvao je jo veu panju jer se odnosi na ono to se odigralo u Francuskoj: Velika i dramatina je greka svih sukobljenih strana to reenje iz Rambujea nije prihvaeno. Posle svega to se desilo moramo da mu se vratimo. Srbi su bili protivni rasporeivanju NATO trupa po svojoj teritoriji, dok Albanci nisu eleli da prihvate razoruavanje OVK. Cilj kosovskih Albanaca jeste oduvek bio referendum o nezavisnosti. U tekstu se on ne pominje, ali je upotrebljen jezik koji ide u tom pravcu, a Beograd to nije mogao da prihvati. 22 Ministar Dini je javno saoptio ono o emu su svi zvanini predstavnici zemalja do sada utali, da krivica za propast pregovora nije samo na srpskoj strani. Nepostizanje sporazuma imalo je ozbiljne posledice po Jugoslaviju, no injenica je da nisu svi odgovorni bili odgovorni u istoj meri i da nisu svi zauzimali isti stav, te u Italiji nailazimo na veoma otre reakcije javnosti. Lojalnost NATO-u bila je svakako zvanian stav italijanske vlade, no s druge strane ona je naglaavala zabrinutost zbog ponavljanja greaka iji su rezultat bile civilne rtve i stoga ukazivala na neophodnost razlikovanja vojnih i nevojnih ciljeva kako bi se one izbegle, te se i D'Alema morao obratiti generalnom sekretaru NATO-a Havijeru Solani:
20 ibid, str. 192. 21 ibid, str. 177. 22 ibid, str. 104. Agresija ili humanitarna operacija?
24
Il presidente del Consiglio, Massimo D'Alema, ha espresso al segretario generale della Nato, Javier Solana "forte preoccupazione" per il ripetersi degli "errori" e delle "vittime civili" dei bombardamenti sulla Federazione jugoslava. "Siamo persuasi che l'azione militare deve essere concertata su obiettivi militari - ha detto D'Alema durante il briefing di ieri - e che si devono evitare iniziative che possono essere controproducenti mentre si avvicina una soluzione politica". "Siamo molto preoccupati - ha sottolineato - per il fatto che sia stato colpito un convoglio di mezzi che trasportavano giornalisti e operatori in Kosovo". Da qui il "grande allarme" comunicato telefonicamente a Javier Solana, che ne ha assicurato la trasmissione immediata ai comandi militari dell'Alleanza. Non e' la prima volta che l'Italia fa presente all'Alleanza la necessita' di evitare "danni collaterali" e chiede di "colpire solo obiettivi militari", ma mai prima il presidente del Consiglio era intervenuto di persona in merito. Anzi, era stato proprio D'Alema a riprendere il ministro degli Esteri, Lamberto Dini, che durante il summit di Washington aveva criticato il BOMBARDAMENTO "non previsto" della tv di Belgrado.
Manuel Vaskez Montalban, politiki angaovan panski pisac i leviar kao i Solana, pitao se zato on nije podneo ostavku, ocenjujui ga linim slugom Carstva. U nadlenosti Solane bilo je takoe i izdavanje nareenja generalu Klarku za preduzimanje vojnih akcija na teritoriji SRJ ime je prekren i sam statut Atlantskog saveza, u kojem se on definie kao iskljuivo odbrambena snaga. Upotreba sile bez odobrenje Saveta bezbednosti predstavlja oigledno krenje Povelje OUN, ija su osnovna naela: suverenitet, teritorijalni integritet i politika nezavisnost zemalja lanica, nemeanje u unutranje stvari drava, mirno reavanje meunarodnih sukoba, zabrana pretnje silom i njena upotrebe, potovanje ljudskih prava i osnovnih sloboda. Krenjem naela Povelje OUN, kri se i 1. lan Atlantskog ugovora kojim se potpsnice obavezuju da u meunarodnim odnosima nee pribegavati pretnjama ni upotrebi sile, to ne bi bilo u skladu sa s ciljevima OUN 23 , a to ve u osnovi daje flagrantan dokaz o legitimnosti odnosno nelegitimnosti napada. Nastojanje da se izbegne rat jo na samom poetku predstavljalo je usamljen pokuaj italijanske vlade, o emu svedoi i samit u Berlinu na kome se italijanska vlada zalagala da se iznae diplomatsko reenje, no to nije urodilo plodom. D'Alema je predlagao da posle prve faze (bombe) treba da usledi druga faza (pregovori) 24 , dok su ostali saveznici smatrali da posle prve faze (bombe) treba da usledi druga faza (nove bombe) 25 . Ovaj predlog su podrali predsednik Skalfaro i novoizabrani predsednik Evropske komisije Prodi, kao i mnoge uticajne italijanske diplomate. No, D'Alema je bio primoran da povue predlog usled pritiska od strane onih koji su imali takva ovlaenja da odluuju koji je predlog dobar, a koji ne. U tekstu Rezolucije 1244 26 Saveta bezbednosti daju se garancije za ouvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta SRJ; potvruje se da e
23 ibid, str. 61. 24 ibid, str. 51. 25 ibid, str. 51. 26 integralna verzija teksta Rezolucije nalazi se na str. 49. Agresija ili humanitarna operacija?
25
mir na Kosovu obezbeivati meunarodne vojne i civilne snage; ponavlja se da e OVK i druge albanske vojne formacije biti razoruane; obeava se da e posle zavrenog povlaenja, jedan deo vojske i policije SRJ moi da se vrati na Kosovo. Ponovnim uspostavljanjem mira bie garantovan povratak svim izbeglim i raseljenim licima. Kada je drugog dana bombardovanja Italija iznela slian predlog, koji je glasio: precizne granice protiv nezavisnosti Kosova i prisustvo vojnika NATO-a, pored ruskih i slovenskih vojnika u okviru mirovnih snaga, pod pokroviteljstvom OEBS-a i UN-a 27 , njega su drugi saveznici odbili, a u meuvremenu je prolo sedamdeset i sedam dana koji su protekli u znaku pogibija, ogromnih materijalnih teta, tekih ekolokih posledica, primorali stotine hiljada ljudi da napuste svoje domove, uslovili krizu meunarodnih odnosa... I nakon napada na kinesku ambasadu 8.-og maja, italijanski predsednik smatrao je da treba obustaviti bombardovanje dok se Bler i ovog puta zalagao za doslednost. Iako je re o dvojici lidera zemalja lanica NATO-a, postavlja se pitanje iji e predlog biti usvojen. elju za doslednou obavijenu velom retorike koja je u ovom sluaju bila patetina i paradoksalna, iskazali su i Olbrajtova i Klinton, ije su izjave predstavljale meavinu demagogije i politike jer su tvrdili da je cilj bombardovanja Miloevi i pozivali Srbe da se prikljue NATO-u. Olbrajtova je uveravala: Na put je ispravan. Bombardovanje e se nastaviti... 28 , a podrku njoj i srpskom narodu pruao je Klinton: Miloevi vas je izloio nasilju i izolovao od Evrope. NATO potuje Srbiju i srpski narod. Uz vau pomo moemo da razreimo krizu 29 . No, moramo priznati da se moglo nai bolje humanitarno reenje. Ameriki bivi dravni sekretar i vrsan poznavalac istorije, Henri Kisinder napada glavne pretpostavke ovog rata: prema Klintonu, posle kratkog perioda NATO okupacije zavaeni narodi e se pomiriti. Ta pretpostavka nije realna. Narodi u Bosni se nisu pomirili ni posle tri godine boravka mirovnih snaga NATO-a. Ni Miloevi, ni druge balkanske voe, ne predstavljaju pretnju svetskoj ravnotei, kako Klinton neprestano tvrdi. Miloevi snosi najveu odgovornost za zverstva poinjena u Bosni, i ja sam odluno podrao tu vojnu intervenciju. Ali rat na Kosovu je rat za teritoriju koju Srbi smatraju svojom kolevkom. Zbog toga se ini da u Srbiji ima tako malo protivnika Miloevieve politike. vrsta povezanost NATO-a je u opasnosti jer se zasniva na neodrivoj mirovnoj konferenciji u Rambujeu, koja nije bila na visini zadatka. Srbi su odbili sporazum jer smatraju da je to uvod u nezavisnost Kosova, a dolazak NATO trupa vide kao stranu okupaciju protiv koje su se oduvek borili: protiv Turske, Austrije, Hitlera i Staljina...Paradoksalni ishod konferencije u Rambujeu jeste da e mirovne snage NATO-a zameniti Srbe kao prepreku za nacionalistike tenje kosovskih Albanaca, pogotovo ako je Srbija suvie slaba da bi bila protivtea. 30
I amerika tampa sve uestalije osuuje rat, pa je Washington Post objavio lanak Madeleine's war u kojem se tvrdi da je ameriki dravni sekretar ideolog, tvorac i egzekutor
27 M. Leki, Moj rat protiv rata, Beograd, 2007, str. 208. 28 ibid, str. 54. 29 ibid, str. 55. 30 ibid, str. 77. Agresija ili humanitarna operacija?
26
vazdunih napada. Navodi se da je Medlin Olbrajt zasluna za to to sukob i dalje traje, jer je imala pogrene procene. Njen optimizam da e Miloevi brzo pokleknuti nema nikakvog osnova, a njena doktrina vojne humanitarne intervencije totalni je promaaj, tvrdi ovaj renomirani list. The Los Angeles Times prenosi izjavu njenog biografa Majkla Dobsa da je ona je najodgovornija za sve...US Today proiruje optube i na predsednika Klintona. Ovaj rat je u samom svom zaetku ukazivao na anomalije po pitanju granica ovlaenja. Bez obzira na injenicu da je samo Savet bezbednosti zvanino mogao da odobri intervenciju NATO-a, sedamnaest dana nakon poetka bombardovanja, oglaavanje generalnog sekretara UN-a Kofi Anana, prema ijim reima je OUN na liniji NATO-a, podstaklo je Solanu da potvrdi legitimitet napada, no sa kojim pravom? OUN i meunarodno pravo trebalo je da imaju kljunu ulogu u iznalaenju reenja koje bi u tom sluaju, uz potovanje osnovnih naela i konvencija, bilo mirovno. No, naalost, nakon sedamdeset i osam dana koji su predstavljali sve osim olienja prava i pravde, odgovorne strane trebalo je snose posledice zbog poinjenih zlodela. Odsustvo meunarodnog faktora u danima krize nije bilo u skladu sa oekivanjima, te je ova injenica izazvala reakcije mnogih koji pred njom nisu mogli biti ravnoduni. Crkva se takoe od poetka sukoba zalagala za mir traei traak humanosti u tim turobnim danima.
E' ormai chiaro che la "fiumana dolente" dei profughi del Kosovo rappresentano "un facile bersaglio della follia della guerra". E' questo il commento de l'"Osservatore romano" dopo il BOMBARDAMENTO dell'altro ieri sui profughi da parte della Nato che ha provocato almeno 75 vittime. "Urge un sussulto di umanita'", ha titolato ieri il giornale della Santa Sede che nota come "non la pieta' ma la ferocia della guerra continua ad essere la triste compagna" di questi disperati. L'Osservatore parla di "ora cupa" e della necessita' che "sia fatta finalmente tacere la voce forsennata dell'odio". "Tra le strade dell'orrore, che continua a diffondersi - conclude il quotidiano della Santa Sede - urge aprire le strade della pace... una pace possibile, necessaria, doverosa".
Papa, Jovan Pavle II, obratio se direktno Kofi Ananu od koga je zahtevao da OUN ponovo nae svoje mesto, to je bio diplomatski nain da istakne neprisustvo nadlene organizacije.
LETTERA DAL VATICANO Il Papa sprona Kofi Annan "L' Onu ritrovi il suo posto" Il Papa scrive a Kofi Annan: appoggia la missione del segretario generale delle Nazioni Unite e - a un tempo - protesta per il ritardo con cui avviene. Come aveva fatto in un' analoga situazione - per la guerra del Golfo - con il predecessore di Annan (l' allora segretario Boutros Boutros - Ghali), Giovanni Paolo apprezza che l' Onu "ritrovi il suo posto": un modo diplomatico per fare notare l' assenza dell' organizzazione nel momento in cui e' scattato l' intervento della Nato. La lettera ha la data del 27 aprile. stata cioe' trasmessa a Kofi Agresija ili humanitarna operacija?
27
Annan all' inizio della missione in Europa: "In questa occasione io desidero manifestarle la mia solidarieta' orante e augurare un successo pieno alla sua missione". Ed ecco la critica espressa con una frase che contiene un riconoscimento: "La Santa Sede apprezza grandemente il fatto che l' Onu ritrovi tutto il suo posto nella gestione di una crisi che interpella tutta la comunita' internazionale. urgente, in effetti, che il diritto e le istituzioni possano farsi ascoltare e non siano soffocati dal fragore delle armi". Come ha gia' ripetutamente fatto nell' ultimo mese, il Papa fa chiaro riferimento alle due guerre (dei serbi e della Nato) che occorre fermare: "Di fronte alle deportazioni di popolazioni terrorizzate, alle vessazioni di ogni genere e ai bombardamenti di quest' ultimo mese, io non posso oggi che esortare tutti coloro che, come voi e insieme a voi, cercano di riprendere il cammino del dialogo per giungere all' elaborazione di un piano di pace e porre cosi' termine a un dramma umano che interpella la coscienza di tutti". La spinta infine a impegnarsi di piu' con l' azione umanitaria: "Essa e' insostituibile, deve continuare, intensificarsi e diversificarsi", nella speranza che "l' odio e la violenza possano essere scacciati dalla forza della fraternita' , del diritto e della giustizia".
To je priznao i prethodnik Kofi Anana, Butros Butros-Gali, koji nije se nije ustezao da prizna da jedino UN moe da stane na put sukobima jer su UN jedini instrument koji moe da prekine unilateralne intervencije i sukobe. Ali ne postoji elja da se taj instrument upotrebi. Na neophodnost intervencije OUN-a, kao jedine institucije ovlaene da diskutuje svetske probleme, ukazivao je i panski nobelovac, Hose Saramago. On je isticao da je neophodno da Miloevi izgubi ovaj rat, kao to je potrebno da ga NATO ne dobije, jer je rat apsurdan, a u apsurdnom ratu najgore je imati pobednika. U trenutku kada je Miloevi odgovoran za tragino etniko ienje, a NATO za bombardovanje naselja, prema meunarodnim konvencijama (posebno prema enevskoj konvenciji o zatiti graanskih lica za vreme rata donetoj 12.-og avgusta 1949. godine i Protokolu o zatiti rtava meunarodnih oruanih sukoba donetog 8.-og juna 1977. godine), za poinjena zverstva treba da odgovaraju svi, na ta nam ukazuje italijanski novinar ulijano Pizapija.
Nel momento in cui Milosevic e' responsabile di una tragica pulizia etnica e la Nato e' responsabile dei bombardamenti di villaggi e abitazioni, con numerose vittime civili fra cui donne e bambini - crimini di guerra sono stati commessi da ambedue le parti. E cio' non sulla base di mie valutazioni personali ma di quanto previsto dalle Convenzioni Internazionali (in particolare la Convenzione di Ginevra sulla protezione delle persone civili in tempo di guerra del 12 agosto 1949 e il Protocollo sulla protezione delle vittime nei conflitti armati internazionali dell' 8 giugno 1977), dalle sentenze dei Tribunali internazionali sui crimini di guerra e dallo Statuto della Corte penale internazionale delle Nazioni Unite (sottoscritto anche dall' Italia). Posso solo aggiungere che personalmente mi sono sempre espresso e ho Agresija ili humanitarna operacija?
28
sempre operato, pur nelle mie evidenti limitate possibilita' , per la pace e per la fine di ogni azione di guerra e di ogni atrocita' da una parte e dall' altra.
Meri Robinson, biva predsednica Irske i predsednica komisije OUN za ljudska prava, dakle osoba kompetentna da govori o meunarodnom pravu, pozivajui se na prerogative Meunarodnog krivinog suda za bivu Jugoslaviju, izjavila je: Na osnovu statuta, tuilatvo moe da istrauje ratne zloine koje je poinila bilo koja od tri sukobljene strane, a to znai da sve pojedinane akcije srpskih snaga, OVK i NATO treba proveriti, i u sluaju da je u njima ozbiljno naruen meunarodni humanitarni zakon, izvesti pred sud. 31 Izrekla je da svi u istoj meri treba da odgovaraju pred zakonom za poinjene zloine, ali u kontekstu ovog rata do sada niko nije imao hrabrosti da to javno i iskae. U ovakvim situacijama izuzetno je vano da meunarodni faktor bude neutralan i da njegova uloga ne bude marginalizovana, da se zadatak diplomatije ne bi sveo na ispravljanje prethodno poinjenih diplomatskih greaka. Ona bi kao najvanija institucija meunarodnog poretka trebalo da bude usmerena ka svom primarnom cilju, a to je da omogui dravama da ostvare svoje spoljnopolitike ciljeve bez korienja sile i propagande. Zbog toga diplomatske misije imaju kardinalnu ulogu u odnosima izmeu dveju zemalja, a njihova osnovna funkcija prema Bekoj konvenciji o diplomatskim odnosima iz 1961. sastoji se u predstavljanju drave koja akredituje kod drave kod koje se akredituje (drave prijema) 32 , te diplomatski predstavnik predstavlja i politiki i pravno dravu koja akredituje kod drave prijema 33 . Jedna od najvanijih funkcija diplomaije, kojom se ostvaruju i principi Povelje Ujedinjenih nacija ogleda se i u unapreenju prijateljskih odnosa i razvijanju privrednih, kulturnih, naunih i drugih odnosa. Stoga je evidentno da je za vreme bombardovanja poloaj italijanskog ambasadora Rikarda Sese u Jugoslaviji kao i jugoslovenskog ambasadora Miodraga Lekia u Italiji bio veoma delikatan. Lekiev poloaj dodatno je komplikovalo njegovo neslaganje sa tadanjim reimom, protiv koga su bili mnogi u Srbiji, ija je elja bila uspostavljanje mira i osuda svih onih koji su to onemoguavali. Njihov stav najbolje je olien u pismu o kome je bilo vesti u Italiji i u Srbiji. Pismo je napisalo dvadeset i sedam beogradskih intelektualaca, preteno profesora univerziteta i opozicionara, koji su izjavili: Mi osuujemo NATO bombardovanje koje je pojaalo nasilje na Kosovu i prouzrokovalo egzodus. Mi osuujemo etniko ienje albanskog stanovnitva, bez obzira na to koje su ga jugoslovenske trupe izvrile. Mi osuujemo nasilje OVK nad Srbima, umerenim Albancima i drugim etnikim manjinama. Humanitarna katastrofa mora odmah da se zaustavi. Tokom sukoba u bivoj Jugoslaviji, lideri meunarodne zajednice poinili su mnogobrojne kobne greke. Ove nove greke mogu samo da oteaju situaciju i da udalje od mirnog reenja. Obraamo se svima: predsedniku Miloeviu, predstavnicima kosovskih Albanaca, liderima
31 ibid, str. 140. 32 S. orevi, M. Miti, Diplomatsko i konzularno pravo, Beograd, 2000, str. 100. 33 ibid, str. 100. Agresija ili humanitarna operacija?
29
NATO saveza, EU, SAD i traimo da se odmah prekine sa nasiljem i vojnim aktivnostima i da se pree na traenje politikog reenja. 34
Odgovornost za postupke treba da preuzmu svi i da snose adekvatne posledice, pred adekvatnim nadlenim institucijama. Svakako da treba sprovesti istragu, obelodaniti i osuditi etniko ienje albanskog stanovnitva, ali je isto tako vano da se to uini kada je u pitanju unitenje infrastruktura, bolnica, stambenih objekata, kola, prevoznih sredstava, stradanje civila, a trebalo bi ispitati i sredstva koja su koriena za postizanje ovog cilja. Da bi se ovaj nimalo jednostavan zadatak, koji zahteva ogroman rad, ispunio na nivou, neophodan uslov je nepristrasnost, koju mnogi dovode u pitanje kada je re o Meunarodnom krivinom tribunalu za zloine protiv meunarodnog prava uinjene na teritoriji bive Jugoslavije, koga je osnovao Savet bezbednosti UN bez ovlaenja po Povelji Ujedinjenih nacija. 35 I sam statut Tribunala je protivan osnovnim vaeim principima krivinog prava i odredbama o pravima oveka. 36 tavie, zamera mu se otvorena pristrasnost odnosno antisrpsko delovanje, a nije ak predvieno ni pravo na obeteenje licima koje je Tribunal nezakonito liio slobode. 37
U Italiji je svoje miljenje o pristrasnosti Tribunala izneo i profesor meunarodne reputacije Danilo Zola sa Univerziteta u Firenci. 1) Glavna tuiteljka, Kanaanka Luiz Arbur, izjavila je da za est godina rada suda nije uspela da skupi dovoljno dokaza za podizanje optunice protiv Miloevia. Sada su odjednom za svega nekoliko dana prikupljeni neoborivi dokazi na osnovu materijala obavetajnih slubi iz Vaingtona i Londona. Optunica se dakle zasniva na tajnim dokumentima dveju vlada koje uestvuju u sukobu. To bi bilo isto kao da su predsednik Klinton i njegovi saveznici optueni na osnovu tajnih materijala pijunskih slubi srpske vlade; 2) U vezi sa optunicom Haki tribunal ne vodi nikakvu nezavisnu istragu na podruju sukoba. Od izbijanja rata nijedan predstavnik Tribunala nije nikada kroio na tle Jugoslavije i Kosova. Jedina aktivnost tribunala ad hoc - finansirana od strane SAD sastojala se u sakupljanju svedoenja albanskih izbeglica i lanova OVK na granici sa Albanijom; 3) Predsednica Tribunala, Amerikanka Gabrijela Kirk Mekdonald je ne trepnuvi prihvatila vanredna finansijska sredstva u iznosu od 27 miliona dolara, koje je ponudio lino predsednik Klinton na ime pomoi tribunalu za skupljanje dokaza protiv srpske policije na kosovskim granicama; 4) I pored mnogih meunarodnih zahteva i alarmantnog svedoenja efa misije OUN-a, Sera Vieira de Mela, koji je ovih dana posetio Kosovo, Tuilatvo tibunala nije poslalo inspekciju da utvrdi zakonitost napada NATO-a i OVK. A razloga za to je bilo napretek, poev od bombardovanja civilnih ciljeva i korienja kasetnih bombi ili municije sa glavama od osiromaenog uranijuma; 5) Pored svega toga postoje i izjave koje su italijanskoj i drugoj stranoj tampi dali mnogi zvaninici tribunala, koji su suprotno svojoj obavezi da budu neutralni, pokazivali solidarnost sa politikim i vojnim aktivnostima zapadnih sila. Poslednju
34 M. Leki, Moj rat protiv rata, Beograd, 2007, str. 133. 35 S. orevi, M. Miti, Diplomatski i konzularno pravo, Beograd, 2000, str. 257. 36 ibid, str. 257. 37 ibid, str. 257. Agresija ili humanitarna operacija?
30
izjavu takve vrste dala je Luiz Arbur: Podizanjem optunice, Miloevi gubi kredibilitet u mirovnim pregovorima. 38
Pravda ne poznaje teritorijalne granice, te je Valter Rokler, jedan od protagonista Nirnberkog procesa i ameriki tuilac pri sudu osnovanom za suenje nacistima otvoreno izneo svoje stavove u vezi sa bombardovanjem, u kojima na realan nain uz elemente sarkazma predoava nalije realnosti.
Dopo il successo del potere Occidentale o NATO, nella divisione della Bosnia in tre enclavi etniche, ciascuna incessantemente ostile alle altre due, questo potere ha deciso di arrogarsi un ulteriore dovere di regolare gli affari serbi. In Kosovo, lo storico cuore della provincia serba, la minoranza serba stata continuamente perseguitata dalla maggioranza albanese immigrata dopo la Seconda Guerra mondiale. [...] I dirigenti della NATO convocarono un meeting a Rambouillet con i dirigenti jugoslavi in cui la NATO ha consegnato un ultimatum non-negoziabile: il Kosovo doveva essere sottomesso alle regole NATO, con lo scopo finale dellindipendenza della provincia albanese. Lultimatum fu sostenuto dalla minaccia di fare a pezzi la Yugoslavia sottomettendola. Il Governo jugoslavo ha rifiutato la proposta della NATO, con il risultato che la NATO usando la forza per ragioni umanitarie, ha messo in atto la minaccia del bombardamento. Ci ha provocato un incessante bombardamento di notte e di giorno con una media valutata di 14.000 missioni durante quasi tre mesi. Usando le bombe intelligenti, le bombe silenziose, le bombe a grappolo e quelle alluranio impoverito, i bombardamenti al servizio dellumanitarismo hanno ucciso pi di mille uomini, donne e bambini; hanno colpito le fabbriche, gli acquedotti, gli elettrodotti, le emittenti TV e radiofoniche, ponti, treni e civili abitazioni, senza parlare dell'Ambasciata cinese. Durante il periodo del bombardamento, centinaia di migliaia di albanesi hanno lasciato il Kosovo, molto probabilmente forzati dalle truppe serbe. La domanda diventa, data la presunta purezza dei motivi della NATO che hanno l'obiettivo di assicurare la verit, la libert ed il senso democratico, era questo un bombardamento argomento censurabile secondo il diritto internazionale? La risposta breve che il bombardamento stato un atto di flagrante disprezzo del diritto internazionale, e, secondo quella legge, un atto criminale. Come fonte primaria del diritto internazionale, il giudizio del Tribunale di Norimberga, nel 1945-1946, in merito al caso dei principali criminali di guerra nazisti, evidente e chiaro. A Norimberga, gli Stati Uniti e la Gran Bretagna hanno esercitato pressioni riguardo il processo dei capi nazisti per la pianificazione e l'inizio della guerra aggressiva come estremo crimine. Il membro della Suprema Corte di Giustizia Robert Jackson, capo del personale americano al processo, ha asserito "che lanciare una guerra di aggressione un crimine e che nessuna situazione economica o politica pu giustificarlo".
38 M. Leki, Moj rat protiv rata, Beograd, 2007, str. 190-191. Agresija ili humanitarna operacija?
31
La Carta della Nazioni Unite considera laggressione allo stesso modo. Gli articoli 2,4 e 7 proibiscono le minacce di forza o l'uso di forza da parte di uno Stato contro un altro e gli interventi nella giurisdizione interna di qualsiasi Paese. L'assemblea generale delle Nazioni Unite nella Risoluzione 2131, una Dichiarazione sullInammissibilit dellIntervento", ha rafforzato il punto di vista che un intervento militare, in qualsiasi Paese sia compiuto, unaggressione e un crimine senza giustificazione. Oggi c semplicemente una perversione dell'Organizzazione del Trattato Nord Atlantico (North Atlantic Treaty Organization), originariamente formata come alleanza difensiva sotto losservazione della Carta delle Nazioni Unite. Il Trattato allinizio ha impegnato i relativi firmatari ad astenersi dalla minaccia o dall'uso di forza in qualsiasi maniera incompatibile con gli scopi delle Nazioni Unite ed ha riconosciuto esplicitamente la responsabilit primaria del Consiglio di Sicurezza (delle Nazioni Unite) in merito al mantenimento della pace e della sicurezza internazionali. Ovviamente, nell'escludere l'approvazione delle Nazioni Unite e nell evitare il rischio di veto russo o cinese per il bombardamento, la NATO ha ignorato e violato questo obbligo di base. A partire da un altro punto di vista di diritto internazionale, il bombardamento condotto dalla NATO ha costituito un crimine di guerra. Contrariamente alla convinzione dei nostri pianificatori di guerra, il bombardamento aereo senza restrizione riguardante i siti civili escluso dal diritto internazionale. Il bombardamento delle infrastrutture di un Paese acquedotti, impianti elettrici, ponti e fabbriche - non un attacco relativo agli obiettivi militari legittimi. Il nostro bombardamento inoltre ha provocato eccessivi incidenti mortali e danni ai civili, che violano ancora un altro standard. Quando il bombardamento della NATO iniziato non cerano state atrocit diffuse e massacri in Kosovo e lesodo su grande scala degli albanesi non era in corso. Ci non era in alcun caso la preoccupazione del dettame NATO di Rambouillet, che ha rispecchiato alcune considerazioni curiose. Cos la NATO ha richiesto che la Yugoslavia migliorasse la relativa economia seguendo le linee del mercato libero. La NATO ha inoltre richiesto il diritto di spostare le truppe NATO attraverso tutta la Yugoslavia, ma con la clausola che tali truppe non fossero soggette alla legge e alla giurisdizione jugoslava. In realt, la Yugoslavia doveva trasformarsi in una sorta di Shanghai, colonia straniera dellinizio del ventesimo secolo. Fingendo che un motivo del bombardamento fosse la relativa necessit, gli apologeti della NATO hanno indicato lesodo degli albanesi dal Kosovo come un crimine internazionale, per quanto l'ipocrisia coinvolta in questo pretesto per lassassinio dai cieli sia stata vergognosa, cos tale ipocrisia non una casualit. Quando i croati, sostenuti attraverso la protezione e l'incoraggiamento della NATO, hanno cacciato i serbi dalla zona della Krajina pochi anni fa, con 200.000 - 300.000 serbi espulsi con forza dalle loro case, questo comportamento non ha evocato la critica da parte dei filantropi della NATO. Attualmente con il Kosovo sotto l'occupazionebenevola della NATO, circa 100.000 o pi serbi del Kosovo sonostati costretti a scappare in altre zone della Yugoslavia sotto la minaccia omicida dellUCK. Chi condanna o impedisce questo esodo? E stato stimato che durante il periodo intero delle operazioni della NATO,700.000 rifugiati Agresija ili humanitarna operacija?
32
serbi sono stati costretti a scappare in Yugoslavia. Ci ha prodotto un assordante silenzio sia da parte del New York Times che del London Times suggerito dalle indicazioni del Dipartimento di Stato USA e dal Foreign Office britannico. Decine di migliaia di ROM o zingari inoltre sono stati cacciati fuori dal Kosovo.Ma dopo tutto, suppongo che ci sia un limite allumanitarismo. Attualmente lUCK ha iniziato gli attacchi e le uccisioni nelle regioni della Yugoslavia oltre i confini della provincia del Kosovo. La NATO, che ha il compito, come occupante del Kosovo di esercitare la legge e l'ordine, di mantenere i diritti civili della cittadinanza e di mantenere un minimo di pace, sembra essere debole. In tal caso, la NATO che cosa fa in Kosovo? Quando ero un giovane accusatore dei nazisti a Norimberga, lessi le analisi del membro della Corte di Giustizia Robert Jackson che dichiarava: "Se determinati atti in violazione di trattati sono crimini, sono crimini sia se li fa gli Stati Uniti, sia se li fa la Germania, e non siamo autorizzati a stabilire una regola di comportamento criminale contro altri, se non siamo disposti ad accettarla verso di noi". Oggi, non posso che essere persuaso che la distruzione e le uccisioni di civili in Yugoslavia, espressione del forte contro il debole, siano state qualche cosa di meno che l'uccisione al servizio dellarroganza; e respingo i miseri pretesti per questo comportamento criminale.
Sa svim ovim biva dobro upoznata italijanska javnost, kao i sa istinom sa druge strane, gde je takoe bilo zakulisnih elemenata koji ine nalije realnosti. Tako Karl Bilt, vedski politiar i diplomata, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu u periodu od 1995. do 1997. godine, postavlja pitanje da li je posredi Kosovo ili gramzivost za vlau, smatrajui da je zbog viih ciljeva Miloevi spreman da ode podosta daleko i da prihvati ak i ono to se ini nemoguim. Gustu maglu rata iji su tvorci i akteri bili mnogobrojni, proimale su sa obe strane niti destruktivnih odluka i pogubnih naina njihove realizacije, stvarnih i zakulisnih namera ukraenih svrsishodnom retorikom bez koje ne bi bilo mogue zamisliti njihovo predoavanje i suoavanje javnosti sa takvom, nametnutom realnou, u kojoj je dobro poznata injenica, kao to nam Andri kae, da svaka stvar ima svoje lice i nalije. A ono to se se zove slava ima ma kako to nemogue izgledalo jedno lice i stotinu nalija 39 . U svakom sukobu pobeda je cilj, a ono za ta u ovakvom primeru sukoba ostajemo uskraeni biva neto to e istorija, mnogo godina kasnije ustanoviti, ako ikada i bude mogla da taj zadatak ispuni do kraja. Tada e otkrivene spoznaje sluiti kao uspomena i naravouenije, ali ne moemo zanemariti da su mnogi davni dogaaji i u ovoj epohi sluili upravo tome, te ostaje injenica da se istorija ponavlja. To i jeste logino obzirom da se ljudska priroda, bez obzira na vreme, ne menja. Istorija jednog naroda, u svojoj sutini, to je ponavljanje jednog istog biolokog fenomena, stalno i neumitno jednolino. To ponavljanje je praeno raznim i razliitim
39 I. Andri, Znakovi pored puta, Sarajevo, 1981, str. 65. Agresija ili humanitarna operacija?
33
moralnim i socijalnim promenama na povrini 40 , ali ne i u dubini to upravo i uslovljava konstantnost. Postoje stvari koje u datom vremenu ostaju vena tajna irem krugu ljudi, dok se u uem svode na uzdrane pretpostavke, te se uz hrabrost mogu predoiti i omoguiti upoznavanje ireg kruga sa njima, a u najuem one bivaju dobro poznate i slue kao osnova za dalje poteze koji e potom obeleiti istoriju jedne epohe.
8) DI SKURS RATA
U navlaenju maske na realnost u savremenom dobu najefikasnije sredstvo su mediji, kako u miru tako i u ratu u kome, u psiholokom smislu, najopasnije oruje postaje medijska bomba. Velianje sopstvenih poduhvata, u ijoj poleini lei isprepletenost medija i propagande, slui da bi se skrenula panja javnosti sa neprijatne istine. Re je sredstvo koje ima prevlast nad svim drugim intrumentima moi i najdelotvornije politiko orue. O rei kao o instrumentu moi svedoi i nastanak retorike kao vetine dobrog beseenja, koja upuuje na primenu jezikih ukrasa formalistikih pravila kompozicije, sofistiko relativisanje istine i pozivanje na verovatne argumente 41 i time omoguava gradnju varljivih zakljuaka i delovanje na afekte slualaca 42 , to je bio razlog Platonove osude sofistikog beseenja. Kada je re o jeziku politike, to je jezik koji obiluje retorikom i retorikim figurama, na ta nam ukazuje i Alberto A. Sobrero. La lingua della politica, in quanto variet usata dagli studiosi delle scienze politiche, una lingua settoriale tecnico-scientifica, con la sua nomenclatura, un certo grado di formalizzazione, una netta preferenza per l'univocit, ecc. Invece l'insieme delle scelte linguistiche effettuate dai politici e dai giornalisti quando parlano di politica sui quotidiani, in TV, nei comizi lingua settoriale solo in senso lato, perch pressoch priva di un lessico specialistico, ed ricca di ambiguit, di reticenze, di polisemie. Caratteristiche del messaggio politico sono la plurifunzionalit e la plurileggibilit. [...] Il politico parla poche volte per informare , molto pi spesso per nascondere, o per alludere, o per lancaire 'avvertimenti', per provocare, per saggiare la reazione dell'avversario. [...] Il tratto stilistico- testuale pi significativo costituito dall'uso eccezionalmente ampio di figure retoriche. Questo uso legato da un lato all'oscurit in gran parte intenzionale dall'altro all'esigenza opposta di catturare l'attenzione del lettore e dell'ascoltatore con immagini nuove, con scelte linguistiche accattivanti. 43
O jeziku politike i o dvosmislenosti kao njegovoj karakteristici koja nam prua mogunost razliitog tumaenja govori i Norberto Bobio.
40 ibid, str. 40. 41 Institut za knjievnost i umetnost, Renik knjievnih termina, Beograd, 1992, str. 698-699. 42 ibid, str. 699. 43 A. A. Sobrero, Introduzione all'italiano contemporaneo: La variazione e gli usi, Bari, 1993, str. 263-265. Agresija ili humanitarna operacija?
34
Nel linguaggio politico corrente, il cosiddetto politichese le parole possono avere un significato ambiguo, tale cio da rendere possibili diverse interpretazioni e se mai da crescere il numero dei possibili fruitori del messaggio. 44
Kroz retoriku kao nauku-vetinu otelotvorena je mo rei u njenom pravom sjaju , gde ona pored pozitivnih poprima i negativne konotacije, te kao takva moe sluiti kao potpora i jezika podloga u brojnim okolnostima, ukljuujui i rat. Odatle proizilazi injenica da u strogo kontolisanoj dravi glavni nain kontrole nije policija, ve sam jezik. Jezik je najznaajniji element kulture sa kojom je u funkcionalnom odnosu, na koju aktivno utie i koju oblikuje. Jezik nije samo proizvod kulture, ve i vodi kroz nju, jer on sa jedne strane proizilazi iz nje, sa druge strane je stvara, a potom je i sledi i menja i pod njenim uticajem se i sam menja. Odnos izmeu jezika i kulture mogao bi se objasniti kao reverzibilan proces, te se stoga u njemu kultura susree sa sopstvenim i identitetom zajednice koju obeleava. Kako predsatavlja najefikasnije sredstvo za izraavanje oseanja, misli, namera koristei ga kao takvo i usmeravajui njegovu upotrebu u eljenom pravcu moemo postii eljeni efekat. Poznato je da istinska kontrola nad javnim jezikom ide uz politiku i ekonomsku mo, tako da oni koji diktiraju nain njegove upotrebe/zloupotrebe imaju mogunost da kanaliu istinu u odreenom pravcu. Tako se, kada je re o ratu, jeziku pribegava kao vanom izvoru pomoi jer uzimajui u obzir njegovu utilitarnu funkciju postaje znaajno sredstvo u postizanju cilja. Razmatrajui celokupan, evidentno veoma irok, znaenjski spektar pojma jezik i osvrui se na njega kao na verbalnu potporu ratnikih aktivnosti nameu se tri pojmovna i terminoloka zaglavlja: jezik rata, retorika rata i diskurs rata. 45 Jezik rata bilo bi bolje shvatiti u najirem smislu kao metaforu obzirom da se on kako u ratu tako i u miru, moe koristiti da izrazi najrazliitije stavove, verovanja, ideologije, i u zavisnosti od dominantne kreirati eljeno tle. Retorika rata je precizniji izraz budui da se odnosi na nain upotrebe jezika, ali usmeren samo na to, biva ogranien, dok je diskurs rata daleko sveobuhvatniji pogotovo ako se koncept diskursa ambiciozno shvati kao neto mnogo vie od pukog nizanja iskaza - kao agens koji oblikuje misao i akciju i ini jezik delatnom politikom snagom. Dva najupadljivija obeleja ratnog diskursa su agresivnost i evazivnost. Agresija je usmerena ka nekom percipiranom neprijatelju, dok se evazija odnosi na delatnost sopstvene strane. 46
Govor mrnje kao istaknuti element ratnog diskursa biva potpomognut masovnim medijima koji mu pruaju podrku u raspirivanju vatre i razbuktavanju destruktivne nastrojenosti. Moe se javiti u razliitim oblicima, ali mu je sutina uvek ista i uvek se odnosi na postojanje dva oprena entiteta: MI dobri, progresivni,miroljubivi, ugroeni, predmet zavisti i zavere itd. i ONI zli, nazadni, agresivni, izvor pretnji, spletkaroi itd. 47
44 N. Bobbio, Destra e sinistra, Roma, 2009, str. 58. 45 R. Bugarski, Lica jezika, Beograd, 2001, str. 116. 46 ibid, str. 116-117. 47 ibid, str. 118. Agresija ili humanitarna operacija?
35
Kada je re o bombardovanju 1999. godine, moemo jasno uoiti postojanje uzajamno razgarnienih i suprotstavljenih grupa, s tim to ovog puta bivaju oigledne i izmene. Kategoriju MI zauzima reim (premda uz pretenziju da zastupa bezmalo celo stanovnitvo zemlje), a kategorija ONI sada je ravnomerno podeljena na unutranju i spoljnu polovinu domae izdajnike i njihove strane gospodare. Prva etiketa pokriva demokratsku opoziciju, dok druga obuhvata prevashodno NATO i administraciju SAD. 48
Dakle, kategorija MI odnosila se na patriote, a kategorija ONI na izdajnike i bulumentu. Ova dihotomija uslovila je veiti raskol izmeu dve kategorije, gde jedna predstavlja neminovno dobro, a samim tim druga neminovno zlo. Norberto Bobio nam to vrlo lepo i upeatljivo doarava. Nella visione diadica di un determinato universo le due parti in cui questo universo diviso descrittivamente esuasive, nel senso che ogni ente dell'universo appartiene necessariamente all'una o all'altra delle due parti. [...] Quando una di esse, qualunque essa sia, rappresenta il bene, in un determinato contesto, l'altra rappresenta necessariamente il male. 49
Jezik kojim se sluio vladajui reim bio je beskrupulozan, sirov, agresivan, iskljuiv bez imalo utivosti, te smo esto sluali prie o NATO menaderiji, NATO manekenima, dok su opoziciju inile servilne marionete. Napad NATO-a, pored toga to je bio atak na suverenitet i teritorijalne integritet male, ali hrabre zemlje, bio je i akt zloinake agresije koju su isplanirali Hitlerovi uenici i ratni zloinci meu liderima SAD i NATO, predvoeni Adolfom Klintonom, sumanutim monstrumom iz Bele kue, manijakom i psihopatom, najpoznatijim svetskim ubicom, i njegovom dvorskom ludom Havijerom Solanom. To je zapravo jedna nacistika kamarila, ubilaka mainerija kojom komanduju frustrirane, duevno obolele i nastrane linosti, podivljala satanistika bulumenta... To su pomraeni mozgovi, najmonstruozniji ludaci u istoriji oveanstva, bande dezorijentisanih maloumnika... A njihove odluke beskrupulozno su provodili u delo pilloti to jest, ubilake horde leteih varvara, nonih gangstera, izopaenih gadova i divljaka sa Divljeg zapada, nigera, homoseksualaca i narkomana, nacistikih sadista i profesionalnih ubica...I sve to ne bi li nama bila nametnuta tomahavk demokratija, na krilima bestijalnih, raspomamljenih NATO zveri bez ljudskih gena! 50
Sa velikodunim i vrlo kreativnim renikom reima bila je upoznata i italijanska javnost.
Clinton "il nuovo Hitler", uno "psicopatico", un "fascista idiota". Il presidente sempre "amato", e l' Armata infallibilmente "coraggiosa e capace". Il termine "barbara aggressione" obbligatorio per definire i raid della Nato.... "All' inizio c' era il Verbo; un Verbo malizioso, isterico e criminale", scriveva gi sei anni fa il sociologo belgradese Vojin Dimitrijevic. Alludeva a una guerra dove le cannonate dei media avevano gi fatto pi danni
48 ibid, str. 121-122. 49 N. Bobbio, Destra e sinistra, Roma, 2009, str. 59. 50 R. Bugarski, Lica jezika, Beograd, 2001, str 131-132. Agresija ili humanitarna operacija?
36
di quelle dei cannoni; a un conflitto costruito scientificamente, con anni di anticipo, attraverso iniezioni di orgoglio, paura e aggressivit nella psicologia di massa, dosaggi di adrenalina, cloroformio e veleno. Sono almeno dieci anni che gli intellettuali serbi e l' Universit di Belgrado ci avvertono del pericolo. Inutilmente. con l' avvento al potere di Milosevic, nel 1987, che le saracinesche cominciano a chiudersi sul cosmopolitismo di una grande capitale europea, Belgrado.
Osude su se odnosile na sve, kako na strane lidere, tako i na domae izdajnike. Dok su glasnogovornici reima mirno upotrebljavali uobiajen repertoar svog bogatog renika, bilo je izvesno da je kraj bombardovanja dalek, a opasnost na pomolu.
BELGRADO 17 giugno - In questi giorni, pi i mezzi di comunicazione del regime insultano le personalit dell' opposizione, pi appare chiaro che qualche cosa di importante sta accadendo. Fino ad ora, oltre alle offese volgari che erano ormai abituali, per il presidente del Montenegro e per il leader del Partito Democratico, che erano "normali" durante il bombardamento, il regime non aveva mai fatto niente di cos forte che potesse "smascherare" il "nemico interno", almeno pubblicamente. Tutto il resto dell' opposizione stata lasciata strangolarsi da sola nella sua inutilit; a farsi autocensura, a ritirarsi, cancellarsi da sola, spaventata dalle bombe e dalla repressione. Durante la guerra, pi il regime taceva sull' esistenza di un' opposizione, piu aumentava la disperazione tra tutti coloro che credevano nei cambiamenti democratici. Perch, se il regime non aveva piu bisogno di usare i suoi soliti vecchi sistemi come il vocabolario volgare e le bugie per accusare i suoi oppositori politici, questo stava a indicare che loro, gli avversari del regime, non erano sufficientemente pericolosi nella loro resistenza. [...]Quando i generali della Nato alla tv nazionale venivano definiti "ubriaconi" e "pervertiti" era chiaro come la fine della guerra fosse ancora lontana, come il pericolo fosse vicino, e come non ci si potesse lasciare andare all' ottimismo. Adesso che i rappresentanti dell' opposizione sono diventati "mercenari" e "putschisti" sappiamo che possiamo schiudere la porta all' ottimismo.
Analizirajui jezik koji je koristila vlast moe se uvideti njena priroda, kao i ciljevi koji su bili: poniavanje protivnika sa ciljem da se diskvalifikuju, medijska demonizacija monijih, propagandno nametanje neke druge stvarnosti koja nije imala nikakve veze sa onom istinskom,a ta istinska iz vazduha je nalagala propast i stradanja. Taj nasiliniki jezik ije je glavno obeleje bilo govor mrnje, sa svojim irokim i irokogrudim asortimanom rei, kao i sa njima korespondentnim delima, unitavao je sve civilizacijske pretpostavke koje bi omoguile normalnu komunikaciju izmeu vlasti i graana i ulile nadu u mogunost iznalaenja mirnog reenja. Na osnovu jezika videlo se da vlasti nisu pokuavale da optu katastrofu preduprede racionalnim sredstvima. U duhu manipulativne prirode medija leala je injenica da su se povoljne vesti gromoglasno objavljivale, dok su se nepodobne izbegavale, ili pak indirektno prenosile uz Agresija ili humanitarna operacija?
37
komentare koji su im davali lini peat. Sa jezikog aspekta ovome je u jo veoj meri doprinosila upotreba omalovaavajuih kvalifikativa: takozvani, navodni, nekakvi, kobajagi, nazovi, toboe. Vesti iz sveta su u reimskim medijima bile krajnje selektivno prenoene, te su nairoko citirane one koje su se odnosile na kritike upuene NATO-u, dok su komentari koji su osuivali reim i govorili o njegovoj odgovornosti za tadanja zbivanja jednostavno bili preutkivani. To se odnosilo ak i na isti izvor, gde su pojedini, ili preciznije reeno nepovoljni po reim, delovi izjava stavljani na stranu, dok se uo eho onih koji su mu ili u prilog. Sprovoena je, dakle, verbalna egzekucija svih oponenata, bilo stranih bilo domaih, a najdrastinije i najdelotvornije reimsko oruje bio je govor mrnje. Sopstveno uzdizanje, sa druge strane takoe je krasilo reimski diskurs, te kada je zavren rat naa veliina bila je iskazana u punom sjaju. Bili smo moralni, politiki, vojni pobednici nad 19 zemalja NATO i njihovim savezom, to znai nad najveom vojnom silom u istoriji oveanstva. Naa velianstvena pobeda bila je, dakle, unapred zadata i neminovna. 51
Tako je izgledala retorika sa zemlje dok je vazduna retorika nametala drugi asortiman rei i govor u neku ruku inverzan govoru mrnje odnosno eufemistiki govor. Eufemizam je termin antike retorike koji oznaava ublaavanje izraza tako da se umesto rei sa neugodnom, nepristojnom ili opasnom konotacijom, upotrebljavaju rei prijatnije, bezopasnije konotacije, a iste denotacije. 52
Politika retorika i ratna propaganda spadaju meu glavne oblasti javnog ivota koje su esto zasiene evazivnim i eufemistikim govorom. Ovakvom jeziku se iroko pribegava radi opravdavanja sopstvenih politikih i drugih aktivosti, najee sa ciljem navlaenja lepe maske na runo lice. Karakteristika eufemistikog govora je postojanje ogromnog jaza izmeu reenog i uinjenog to doprinosi konfuziji i onemoguava shvatanje pravog smisla iskaza, jer uvek ostavlja prostora novoj, drugaijoj interpretaciji, te predstavlja vid verbalne manipulacije. Tako se, eufemizmom reeno napad predstavljao kao odbrana, ili pereciznije reeno kao aktivna vazduna odbrana, ili pak, preventivna inicijativa, osvajanje kao oslobaanje, unitenje kao zatita, etniko ienje kao depopulacija, ili humanitarno preseljenje stanovnitva. Sve to uslovilo je kolateralne efekte. Odlika tj. cilj upotrebe eufemizama je upravo izbegavanje odreenih rei ili kako bismo to eufemistiki definisali, upotreba adekvatnijih. Tako je i NATO obazrivo izbegavao re rat, te je svoje akcije nazivao humanitarnom intervencijom, kampanjom pod nepodnoljivo cininim nazivom Milosrdni aneo 53 Priroda ovih akcija bila je higijenska i hirurka, a civili koji su stradali tokom isporuke humanitarne pomoi, bili su sluajna kolateralna teta.
51 ibid, str. 158-159. 52 Institut za knjievnost i umetnost, Renik knjievnih termina, Beograd, 1992, str. 208. 53 R. Bugarski, Lica jezika, Beograd, 2001, str. 130. Agresija ili humanitarna operacija?
38
Zbog nezgodnih posledica spreavanja humanitarne katastrofe od strane NATO podignute su i druge semantike dimne zavese u svrhu zamagljivanja razlike izmeu vojnih i civilnih ciljeva. Tako, kada je u jednom od mnogobrojnih incidenata neki poletni avijatiar, kome se kolona albanskih izbeglica uinila kao konvoj jugoslovenskih tenkova, pobio desetine staraca, ena i dece, objanjeno je da je pilot, kako i pristoji graaninu jedne demokratske zemlje, prirodno delovao u dobroj veri (in good faith, dakle poteno, estito) jer je mislio da vidi tenkove. Smemo li se upitati ta bi bilo da je on kojim sluajem stigao iz neke nedemokratske zemlje i delovao u looj veri? A sve ovo je briljivo pakovano u moralizatorsku retoriku o istorijskoj borbi dobra i zla i pokuajima odbrane moralnih vrednosti na kojima e da poiva Evropa XXI veka - uprkos prilino evidentnoj injenici da je ceo poduhvat bio inspirisan sasvim ovozemaljskim potrebama nekih monih zemalja, koalicija i pojedinaca. 54
Kada je re o intervencijama, one su ponekad bile i mikrohirurke, a tako precizno definisane i manje bolne. Samim tim su i njima izazvane kolateralne tete bile znatno manje, gotovo zanemarljive, dok se ak javljala mogunost da do njih uopte i ne doe.
NEW YORK - C' aria di rivincita, c' profumo d' orgoglio tecno-militare, nella grande sala del Pentagono dove, sabato, il portavoce dello stato maggiore americano, Steve Pietropaoli, riferisce del bombardamento micro-chirurgico nel cuore di Belgrado. L' altra notte, all' una meno un quarto, con una precisione sempre promessa dagli strateghi della guerra intelligente, ma finora quasi mai dimostrata, sette missili cruise Tomahawk hanno colpito in pieno il ministero degli interni di viale Kneza Milosa. Dopo tante polemiche sulla capacit della Nato, quei cruise hanno trasformato l' edificio in un rogo. Hanno distrutto il centro della repressione poliziesca. Hanno mandato un minaccioso messaggio a Slobodan Milosevic. Hanno regalato al Pentagono una vittoria psicologica in un momento di imbarazzo. E, al tempo stesso, hanno evitato una strage di civili che sembrava inevitabile visto che l' obiettivo dell' altro ieri era in mezzo alla citt. "Non risulta che ci siano stati danni collaterali", esulta Pietropaoli.
Tragine greke koje su se inile za opte dobro naroda uzrokovale su svakim danom sve vei broj rtava. One su zapravo znaile smrt nekolicine ljudi, ali je ta kolateralna teta, izraena u procentima, u veini sluajeva, bila veoma mala. Naalost, to su bile neminovne posledice pa ak i kada je u pitanju bio humanitarni rat. Kada je pogoena kolona albanskih izbeglica, srpska propaganda je na vrlo cinian nain predoavala nacionalnost rtava jer je to svakako bila najvanija informacija. Na to su izvetai NATO-a odgovarali u procentima, gde je broj greaka u poreenju sa brojem napada bio zanemarljiv, ili da budemo jo precizniji skoro ga i nije bilo, to je bio relevantan podatak za dokazivanje obzirnosti pri sprovoenju inetrvencija.
54 ibid, str. 130-131. Agresija ili humanitarna operacija?
39
BELGRADO 15 MAGGIO - L' ennesimo "tragico errore" dei bombardieri Nato due giorni fa, che in parole povere significa la morte di quasi ottanta persone, massacrate con armi micidiali, ha creato nuovo materiale per questa serie di tragedie. Per la propaganda serba la cosa pi importante stata sottolineare cinicamente la nazionalit delle vittime, proprio perch le vittime erano tutte albanesi. I portavoce della Nato hanno risposto a questa propaganda con percentuali e numeri, e dicono che il numero degli errori paragonato a quello degli attacchi, quasi inesistente, essendo appena una percentuale decimale. Sommando tutti i morti, le vittime "collaterali" nei treni, nei pullman, la gente nascosta nei boschi, la gente sorpresa nelle lore case mentre dormiva, tutti insieme risultano solo qualche centinaia di cadaveri macellati, e rappresentano solo una piccolissima percentuale! Hitler aveva gi pronunciato una frase famosa: " giustificato tutto quello che si fa per il benessere del popolo tedesco!". un paradosso cinico: il bombardamento dei profughi fa parte di una politica globale che viene attuata per il benessere del popolo albanese. Almeno cos affermano quelli che conducono questa guerra. In questo modo, se usiamo una semplice logica, appare che le vittime albanesi dell' altro ieri sono cadute per la libert e per il brillante futuro del loro popolo. L' unico problema che nessuno ha chiesto a questa gente se d' accordo a sacrificarsi in questo modo. E, in generale, chi vuole un miglioramento al quale si arriva con la forza brutale? Cos si chiude il cerchio e arriviamo un' altra volta al punto da dove siamo partiti: la guerra banale e stupida.
No, bio je mogu i sluaj alosnih injenica, uprkos naporima da se oni izbegnu. Ovakva upozorenja, da nisu tragina, mogla bi se protumaiti kao briljiva. Paradoksalnost se ogledala u tenji da se rat to vie humaanizuje dok su bombe sve manje birale ciljeve i dok je on bivao sve okrutniji. Uporedo se i etiki renik sve vie obogaivao.
Ma all' elenco degli obiettivi colpiti, ieri il briefing quotidiano dell' Alleanza ha dovuto aggiungere l' ammissione di un errore: un missile ha mancato il suo obiettivo e ha colpito una zona residenziale di Aleksninac, nel sud della Serbia. "Ci scusiamo se abbiamo causato vittime civili", ha detto il portavoce militare della Nato, il generale David Wilby, spiegando che il missile ha "mancato" di 600 metri il suo bersaglio, non si sa se per un guasto tecnico o per una raffica di contraerea che ne ha deviato la traiettoria. "Un fatto deplorevole", commenta il ministro della Difesa britannico George Robertson ricordando per che "nonostante i nostri sforzi le perdite saranno inevitabili".
Da bi se stvorila virtuelna stvarnost i pobudila iluzija da je realna stvarnost mnogo lepa nego to ona stvarno jeste, pribegava se i korienju okolinog i umekanog govora. Kao strategija jezikog zaobilaenja i ublaavanja koristi se kada narodu treba prodati neto neprijatno ili kad vlast oseti da bi neki dogaaj mogao i nju da kompromituje. Tako je gorka ekspedicija u Kumanovo, sa zadatkom da primi direktive snaga NATO o tempu i pravcima Agresija ili humanitarna operacija?
40
povlaenja jugoslovenske vojske sa Kosova zaeereno predstavljena kao vojno-tehniki sporazum izmeu predstavnika Vojske Jugoslavije i ekspertskog tima UN. Poznato je da svaka politika neminovno podrazumeva upotrebu eufemizama, a u nekim situacijama ak i biva izgraena na stubovima eufemistikog govora ija je funkcija fino predoavanje lica, i jo finije prikrivanje nalija realnosti. Etiki gledano, to retko kada slui kao primer. No, eufemizmi se u diplomatiji mogu lake opravdati. U prikazivanju ustupaka, upotreba rei ili izraza koji su prihvatljiviji za onu stranu koja ini takve koncesije predstavlja jo jednu karakteristiku skoro svih meunarodnih ugovora koji su politiki osetljivi, mada zbog toga mora da bude plaena odreena cena kada je re o preciznosti. 55 Eufemizmi su nekada ne samo poeljni, ve i neophodni kada je re o delikatnim situacijama, kao na primer o enevskim sporazumima u Avganistanu, u kojima se sovjetskoj osetljivosti u vezi sa pitanjem povlaenja njihovih trupa toliko briljivo prilo da su relevantne odredbe bile pisane sitnim slovima. Rizik od poniavanja Kremlja bio je dodatno smanjen kroz odsustvo bilo kakvog pominjanja povlaenja sovjetskih trupa, jer su vojne snage koje je trebalo da budu povuene bile opisane kao strane trupe. Moe se dodati, takoe, i to da je sporazum u kojem su bile sadrane odredbe o povlaenju stranih trupa imao naslov koji, je sam po sebi, bio majstorsko delo eufemistike opskurnosti: Sporazum o meusobnim odnosima za reavanje situacije koja je povezana sa Avganistanom. 56 Ovi primeri ilustruju injenicu da eufemistiki jezik moe, u situacijama kada se dovodi u pitanje ugled neke zemlje, da olaka dravama potpisivanje sporazuma.
No, u sluaju bombardovanja 1999. ne moemo ba govoriti o majstorstvu, ali ne moemo zanemariti injenicu da je upotreba eufemizama bila nuna, iako se vrlo esto ilo korak, i par koraka dalje, te su oni u nekim sluajevima zvuali bizarno i paradoksalno. U primeru ovog ratnog diskursa preplitale su se dve oprene terminologije, jedna isuvie eufemistika, a druga odve emocionalna. Jednu je nametao pogled sa zemlje, a drugu pogled iz vazduha, te je krajnji rezultat sveden na osnovu dve divergentne teminologije bio diskurs satkan od krajnosti. Sredina je ponovo trpela, dok je herojska retorika podsticala moralizatorsku na hirurke i mikrohirurke intervencije. Prvoj je nedostajala diplomatija, koju je oigledno smatrala nepotrebnom obzirom da je taj nedostatak nadomestila ponosom, a drugoj dobar izgovor otelotvoren kroz principe humanosti u nedostatku konkretnih ciljeva. One kao najgromoglasnije nisu ostavljale prostora sredini, koja je bila i protiv jedne i protiv druge, a njoj su sigurno pripadali mnogi koji su princip ljudskosti stavljali iznad etnike pripadnosti. Stoga, nikako ne treba grubo generalizovati stvari i deliti sve na one koji su samo za Srbiju ili za NATO, gde prva alternativa zapravo znai 'podrka vladajuoj oligarhiji', a druga 'odobravanje NATO agresije'. 57
55 D. R. Berid, Diplomatija: teorija i praksa, Beograd, 2008, str. 127. 56 ibid, str. 127. 57 R. Bugarski, Lica jezika, Beograd, 2001, str. 122. Agresija ili humanitarna operacija?
41
U uslovima proizvodnje nesputane propagande umesto injeninog informisanja, potrebno je stalno preispitivanje masovnih medija i njihove uloge, kao i posledica, aktuelnih i potencijalnih, koje time nastaju. U ovakvim okolnostima dolazi do pojave obrasca kulture koji tei da stekne dominaciju i iskljui mogunost izbora, te se bilo ta to nije u njegovim okvirima i to se kosi sa njegovim interesima smatra anomalnim. Tako se kolektivni identitet spolja namee i iskljuuje izbor kao samoopredeljenje koje je conditio sine qua non demokratske integracije kako pojedinaca tako i drutvenih grupa u ire zajednice 58 . No, takvom obrazcu kulture koji svojim nametanjem bez pijeteta nastoji da se afirmie kao kolektivni ne treba pridavati znaaj kakav on pridaje samome sebi. Ne treba zanemariti faktor individualne kulture koja predstavlja interiorizovanu sliku kulture zajednice kojoj pripadamo, te biva izgraena na temeljima vrednosti, stavova i miljenja pojedinca, koji se tada ne preputa slepo anonimnosti i ne biva manipulisana rtva medija i njihove persuazivne moi. Stoga, moemo objasniti zato je u ovom ratu bilo mnogo onih koji ga nisu podravali, koji nisu bili ni za jednu ni za drugu stranu jer su uviali da se ni potezi jednih ni potezi drugih ne mogu argumentovano obrazloiti, da ne bismo rekli opravdati budui da im opravdanje svakako nije trebalo traiti. Obe strane su stvarnost kreirale i predstavljale kako su elele, u najveem broju sluajeva kao crno-belu, a dobro znamo da ona nije mogla biti takva. Uz malo nepristrasnosti i kritinosti moglo se uvideti da bela strana sadri crno, kao i crna belo. Krajnji rezultat sivo, tamno sivo, ija je magla obavila tih sedamdeset i osam dana i proi e mnogo vremena dok se ne razvedri i dok svako zato ne nae svoje zato. Iz te magle niko nije mogao izai ni kao pobednik, ni kao pobeen, ali to nije bilo prihvaeno kao injenica jer je libido moi ipak preovladao.
"Come fa un uomo ad affermare il suo potere su un altro uomo, Winston?" Winston ci penso un po' su. "Facendolo soffrire" disse infine. "Esattamente. Facendolo soffrire. L'obbedienza non basta. Se non soffre, come si fa ad essere sicuri che egli non obbedisca alla sua volont, anzich alla tua? Il potere consiste appunto nell'infliggere la sofferenza e la mortificazione". La citazione da un celebre dialogo di "1984" di George Orwell, uno dei pi grandi manifesti anti-totalitari di questo secolo insanguinato dai dittatori. Chi espone la teoria della sofferenza inflitta come supremo scopo del potere l'ideologo-torturatore O'Brien, che cerca di redimere il compagno Winston Smith dal suo "marcio individualismo". E' una teoria che ben si adatta alla tragedia in corso nei Balcani: il potere di Milosevic persegue (e non da un mese, ma da almeno dieci anni) lo scopo della sofferenza dei kosovari di etnia albanese; il potere di Clinton persegue lo scopo della sofferenza dei serbi (fatti salvi i "danni collaterali", come la colonna di profughi bombardata, "spiacevole errore" secondo gli osceni eufemismi della Nato). Scopi correlati alla sofferenza inflitta al nemico sono: per Milosevic, l'aumento del proprio potere personale e la "purificazione" etnica della Federazione jugoslava; per Clinton l'aumento del prestigio politico-militare dell'America e
58 D. Kokovi, Pukotine kulture, Novi Sad, 2005, str. 299. Agresija ili humanitarna operacija?
42
della sua influenza sugli alleati nello scacchiere europeo. Scopi proclamati sono: per Clinton la difesa di una minoranza a rischio di genocidio; per Milosevic la difesa di un popolo sovrano preso a bersaglio dalle pi grandi potenze mondiali. Nessuno dei protagonisti di questa carneficina parla ovviamente degli obiettivi reali della guerra, ma si limita a proclamarne gli scopi virtuali e propagandistici. E in questa tenaglia di menzogne, non facile discernere i torti e le ragioni. Un intervento armato a difesa di un popolo oppresso non da scartare in linea di principio, a meno di non volersi rifugiare in un pacifismo acritico, che chiude gli occhi di fronte ai regimi criminali e di fronte all'ineluttabile presenza della violenza nella storia dell'uomo.[...]. Ma davvero non c'erano altri modi per arrivare all'eliminazione del duce dei serbi? Il tirannicidio (invocato da Norberto Bobbio e legittimato dalla stessa teologia cattolica) deve necessariamente essere accompagnato dal genocidio, e comunque dalle stragi di civili innocenti? Sono domande che non trovano facili risposte, e che ripropongono dubbi radicali sulla razionalit della guerra, prima ancora che sulla sua legittimit. Nei dibattiti televisivi di queste settimane, la polveriera dei Balcani stata sviscerata nelle sue dimensioni politiche, etniche e religiose. [...] Nel male, terribile la responsabilit individuale dei politici che accendono le micce della guerra; terribile la responsabilit dei guerriglieri indipendentisti che provocano la reazione dei poteri centrali; terribile la responsabilit del presidente degli Stati Uniti e dei leader suoi alleati che a un certo punto passano dal tasto della diplomazia al bottone rosso dei missili. E qui torniamo al potere, alla sofferenza, alla razionalit della guerra. E al problema - antico come l'uomo - del male. C' qualcosa di irrazionale, di inconscio e di viscerale, che sfugge ai ragionamenti e che incendia i conflitti. Una caverna nera: come possibile che un uomo torturi o uccida schiere di uomini, donne, vecchi, bambini? E' il mistero della natura diabolica (diavolo, etimologicamente, colui che divide) del potere, che per molti leader politici diventa un surrogato (o un complemento) irresistibile del sesso e di altre passioni umane. Il potere che d piacere a se stessi, privilegi ai propri amici, e che infligge dolore agli altri, agli avversari, agli infedeli. Quanti mascheramenti ideologici, religiosi, filosofici, hanno travestito nella storia da Giulio Cesare a Stalin, dai Borgia a Hitler - questa pura e semplice, e di regola assolutamente maschilista, libido del potere violento? Ma qual la sua vera, oscura natura? I teologi la rintraccerebbero nel demonio, Freud nei meandri della psiche e nelle turbe dell'infanzia, i filosofi nell'incerta dimensione del male. Orwell, che aveva combattuto in Spagna contro il fascismo franchista e aveva contemporaneamente conosciuto il volto diabolico dello stalinismo, faceva dire a O'Brien, in "1984", la ricetta eterna del potere. "Il potere non un mezzo, un fine. Non si stabilisce una dittatura nell'intento di salvaguardare una rivoluzione; ma si fa una rivoluzione nell'intento di stabilire una dittatura. Il fine della persecuzione la persecuzione. Il fine della tortura la tortura. Il fine del potere il potere. Cominci a capirmi, ora?". Consolante sarebbe sapere che il "potere per il potere" appartiene alle dittature e non alle democrazie. Ma purtroppo non siamo persuasi che sia sempre cos.
Agresija ili humanitarna operacija?
43
9) PATRI OTI ZAM I HUMANOST
ta je bombardovanje predstavljalo za jedne, a ta za druge? Za Srbiju taj rat je bio najgrublja agresija na zemlju, a za NATO humanitarna operacija. Ovi stavovi imali su i adekvatnu jeziku, medijsku i propagandnu potporu, ime je bilo omogueno da se dobar glas daleko uje, odnosno da se ono to im je ilo u prilog gromoglasno objavljuje, dok se sve ostalo stavljalo u zagrade. Tako se, jo od samog poetka, susreemo sa utanjem reima o predstojeoj situaciji za koju nismo ni mogli slutiti da e dostii te razmere i obaviti zemlju u crno. Da je realnost predoena na vreme i kao onakva kakva je zaista i bila, mnoge bi stvari bile drugaije, no da li bi to ilo u prilog reimu koji je tako obzirno utao i ija je politika jo mnogo godina ranije kreirala svoj imid, a sada ga je samo verno sledila. Stoga je morala biti veoma oprezna kako bi na vreme spreila svaku opasnost koja bi mogla ugroziti ravnoteu uspostavljenu na temeljima tog imida.
Italijanskoj javnosti bilo je poznato kakav je bio prizor u noi 23. marta, kako je predsednik Miloevi stvarno izgledao, a kako je, pak, predstavljen u medijima. Predoeno je takoe i sazivanje skuptine, kao potez na osnovu koga se videlo da je zemlja, barem ona zvanina, uz njega. Nije zanemarljiva injenica da se veliki broj regruta nije odazvao vojnom pozivu, te je na pitanje: Da li ete braniti otadbinu?, voa studentskog pokreta odgovorio Svakako. Ali pod jednim uslovom: da vidimo Miloevievog sina u prvoj liniji.
Le minuscole speranze dell' ultimo minuto si giocano tutte in una notte tranquilla, in una Belgrado inconsapevole, nel castello bianco sulla collina dove Milosevic incontra l' americano Richard Holbrooke. Il tg della sera lo mostra come mai i serbi l' avevano visto prima. Di nuovo seduto sulla poltrona dorata come un trono da cui ha ascoltato da sei mesi minacce, suppliche e ingiunzioni degli occidentali. Ma pallidissimo, gonfio, bianco di tensione o di paura. Come se gli fosse piombata addosso, invecchiandolo d' improvviso, la consapevolezza d' essere ormai braccato dalla pi poderosa alleanza del pianeta, da quegli occidentali che s' illudeva l' avrebbero sempre temuto e blandito. cos sfibrato che il tg lo sostituisce subito con il Milosevic molto pi tonico e abbronzato di una fotografia. E la fotografia dice cose di fuoco: "una truffa" il negoziato, "minacce vergognose a un piccolo popolo" quelle della Nato. Sta parlando nello stesso modo anche ad Holbrooke?.....Per dimostrare di avere con s il Paese, almeno quello ufficiale, Milosevic ha convocato per oggi una riunione del Parlamento serbo. L' opposizione propone di cedere pur di evitare la guerra [...] Quanti hanno voglia di combattere per il Kosovo? Non molti, pare. A Belgrado la maggioranza dei riservisti non ha risposto alla chiamata alle armi. Difenderete la patria?, ha chiesto un giornale a un leader del movimento studentesco. E quello, un ragazzo sveglio: "Ovviamente. Ma ad una condizione: vedere in prima linea il figlio di Milosevic".
Agresija ili humanitarna operacija?
44
Patriotizam je bio neizostavan, samo je trebalo da bude prisutan u jo veoj meri. Italijanska javnost nije ostala uskraena za informacije o prirodi srpskih vlasti, o reimu koji je pokuao da zataka sve, da zatvori oi javnosti pred razaranjima koje je NATO mogla da nanese, o uutkivanju onih koji su bili shvaeni kao opasnost utoliko to su neke, ne prijatne istine po reim, mogli da iznesu u javnost.
BELGRADO DUE BAGLIORI arancioni lontani nell' orizzonte, sopra le luci di una Belgrado inconsapevole. Dieci minuti di normalit stupefacente, traffico, passanti, il tran- tran di ogni sera. Poi, con un ritardo incomprensibile, quel suono che la citt non sentiva dal remoto 1945: il suono delle sirene. Ma brevissimo, lontano, soffuso: quasi discreto, imperturbabile, un canale della tv statale trasmetteva il discorso del premier federale Bulatovic registrato la notte precedente. Un altro canale si concentrava sull' improbabile match di pallone Serbia-Croazia, previsto per sabato. Davanti all' hotel Hyatt i belgradesi, spente le luci e abbassate le serrande, guardavano le strade sottostanti, il traffico appena pi veloce di prima, gli autobus, i vecchi duri d' orecchie seduti alle fermate, i passanti, n pochi n tanti, che se ne andavano a spasso con un' andatura ciondolante. POCHISSIMI hanno notato le quattro ambulanze passate a fari spenti, veloci nella notte, forse in direzione dall' aeroporto militare. I belgradesi hanno riacceso le luci e sono tornati a guardare la tv. L' attacco era cominciato da quaranta minuti almeno, sul Kosovo e sulla Serbia, ma la tv continuava a ignorarlo. Ora andavano in onda l' estrazione del lotto e un filmato sulla vita di Bach. Un presentatore per aveva detto, chiudendo un Tg con un' aria lievemente apprensiva: "Cari cittadini, state calmi. I criminali della Nato possono colpirci ma non riusciranno mai ad umiliarci". Finalmente, alle nove, la verit: la guerra era cominciata. Un' ora prima, ma questo pareva un dettaglio, come pure il bilancio di quel primo raid. Danni? Feriti? Morti? Mistero. Solo quel laconico annuncio, neppure ripreso dal Tg successivo. Poi un diluvio di canti patriottici, e l' annuncio che i riservisti dovranno presentarsi nelle caserme se la sirena suonasse per tre minuti. A tarda notte, la proclamazione dello stato di guerra, per la quale gli avversari di Milosevic, a cominciare dal presidente montenegrino, rischiano la corte marziale. Se questa la guerra, potrebbero aver pensato ieri in Serbia i simpatizzanti del regime, possiamo resistere dieci anni. Probabilmente non la pensano in questo modo gli abitanti di Batajnica, un suburbio vicino all' aeroporto militare, colpito ieri notte dall' aviazione Nato. [...] Alle nove e mezza di ieri notte, mentre tre boati attutiti dalla distanza arrivavano nel centro di Belgrado, dove c' era il traffico di sempre, un' annunciatrice ha letto in Tv una dichiarazione dello Stato maggiore: "L' aggressione barbarica cominciata sotto il comando del poliziotto del mondo", gli Stati Uniti, ma la pronta reazione delle forze armate serbe ha limitato i danni al minimo; migliaia di volontari accorrono alle caserme; "il morale dei quadri altissimo". Tutta questa retorica non proverebbe ancora che lo Stato maggiore sia davvero convinto della guerra voluta da Milosevic. Si tratterebbe semmai di un atto dovuto, di fatto imposto dall' ordine diramato ad ogni settore della vita pubblica, ma soprattutto ai media: "Rafforzare il patriottismo". Che sul momento vuol dire: minimizzare il Agresija ili humanitarna operacija?
45
costo della guerra, fingere che la Nato non possa infliggere devastazioni terribili alla Serbia. Fa parte di questa strategia di propaganda anche quanto avvenuto ieri notte nell' albergo da cui scriviamo. Sul tetto si erano radunate due dozzine di cameramen e tecnici del suono di tv occidentali, per riprendere i bagliori che si vedevano in lontananza. A tarda notte sono stati arrestati da un drappello di agenti in borghese, piombato nell' hotel con i kalashnikov spianati. Avevano le giacche di pelle della polizia segreta. Ieri a tarda notte si attendeva di capire se gli arrestati sarebbero stati rilasciati. Il personale della sicurezza interna consigliava ai giornalisti di non restare nelle camere, di raggrupparsi nella hall, perch i poliziotti di Milosevic erano ancora in giro e sarebbero potuti tornare. Questo lo stile di un regime che non vuole testimoni.
Jedino to se moglo porediti sa patriotizmom jedne strane, bila je humanost druge strane. Te ak i kada je re o dobrim osobinama, ne vai bez razloga pravilo da sve to je preterano ne valja. Nezamislivo je koliko moe biti rodoljublje, kao i dobroinstvo i kako se ono moe pokazati u samo jednom danu.
SEICENTO missioni in 24 ore, decine di obiettivi colpiti in Serbia, Kosovo e Montenegro. Dopo due giorni di calma relativa, ieri i caccia della Nato hanno scatenato una nuova tempesta di fuoco sulle citt della Jugoslavia. "Continueremo ad attaccare notte e giorno", assicura il generale Clark: sirene antiaeree ed esplosioni nella notte di Belgrado, missili e distruzione in pieno giorno a Nis, Kraljevo, Cacak, Pristina. Colpiti gli aeroporti di Sjenica e Ponikve, caserme a Pancevo e a Belgrado, un quartiere residenziale di Vladicin Han, il quartier generale dell' esercito di Valjevo, sette stazioni radio militari, il ripetitore Tv di Subotica, sette ponti autostradali, un ponte ferroviario, due depositi di munizioni, una fabbrica di esplosivi, raffinerie e depositi di petrolio. In Montenegro stato distrutto con quattro missili il ponte che collegava la repubblica al Kosovo. E ieri notte le bombe sono tornate a scuotere Belgrado e la sua periferia industriale. Molti i morti tra i civili, decine di feriti secondo il bilancio delle autorit serbe. Fra le vittime di ieri ci sarebbe anche una bambina di 4 anni uccisa nel bombardamento della sua casa in un villaggio del Kosovo e un' altra rimasta sotto le macerie della sua casa a Vladicin Han, nel sud della Serbia, dopo un raid che ha distrutto il ponte della citt. Il ministro dell' Industria del governo serbo rimasto ferito a Nis. La pressione dal cielo su Milosevic dunque non si allenta nonostante l' annunciato ritiro delle milizie dal Kosovo, e il miglioramento delle condizioni del tempo prelude a un' intensificazione dei raid: nelle basi aeree europee stanno arrivando rinforzi di nuovi caccia, tra cui 12 velivoli italiani. A disposizione di Clark ci sono ormai quasi mille aerei - il triplo del dispositivo iniziale. Belgrado stata di nuovo bersagliata da missili per la prima volta dopo il clamoroso errore del bombardamento dell' ambasciata cinese, gioved notte. I raid questa volta sono tornati su obiettivi gi colpiti nei giorni scorsi: la zona dell' aeroporto militare di Batajnica e il sobborgo industriale di Pancevo. Ma stata di nuovo Nis, la grande citt del sud della Serbia che ospita il comando delle forze serbe impegnate in Agresija ili humanitarna operacija?
46
Kosovo, a subire ieri il bombardamento pi duro. I caccia sono tornati sugli impianti petroliferi statali Jugopetrol e Energogas proprio mentre era in corso la visita di una delegazione del partito socialista del presidente Milosevic: il ministro dell' Industria, Dusan Matkovic, rimasto ferito insieme ad altre cinque persone. Nello stesso momento veniva bombardato un villaggio vicino, Orljane, e una donna rimaneva uccisa. Morti tra i civili, dice l' agenzia serba Tanjug, anche in Kosovo: tre abitanti del villaggio di Staro Gradsko, vicino Pristina, sono rimasti uccisi. Tra loro c' era anche la piccola Dragana Dimic, 4 anni. Le caserme come le fabbriche nel mirino della Nato. A Valjevo, 80 chilometri a sud di Belgrado, il complesso industriale Krusik ha forse stabilito un record subendo il 26esimo bombardamento dall' inizio delle operazioni, il 24 marzo. Duro il raid contro la periferia di Cacak - sempre nella Serbia del sud - dove sono state di nuovo colpite le zone industriali. Un centro medico sarebbe rimasto danneggiato dalla caduta di un missile su Mrcajevci, vicino Cacak. A Sabac (80 chilometri a est di Belgrado) una caserma ormai abbandonata stata . rasa al suolo. Ma i caccia sono tornati anche sui luoghi degli "errori": stato di nuovo colpito il ponte ferroviario di Grdelica, quello stesso su cui il 12 aprile transitava il treno passeggeri centrato da due missili che provocarono 55 morti.
Javnost u Italiji, zemlji koja nije imala nimalo zavidan poloaj, bila je upoznata sa zbivanjima, koja su, kao to se moe i videti na osnovu priloenog, predoavana slobodno, raznovrsno i sa raznih aspekata. To je svakako doprinelo stvaranju realnije slike o situaciji u susednoj zemlji, u kojoj je vidljivost bila slaba zbog medijske magle. Odgovornost medija za kreiranje i funkcionisanje javne sfere je velika. No, nije zanemarljiv faktor i aktivnost publike, koja moe da prui otpor uticajima koje mediji nameu ili nastoje da nametnu. Time mediji postaju sredstvo informisanja iji sadraj biva filtriran. Time raste verovatnoa da e njegova verodostojnost biti vea. injenica je da su za vreme svog humanog dejstva napadi stvorili nehumane uslove za ivot i da su prouzrokovali dugorone posledice na svim nivoima. Pored neprocenljive tete koja je nainjena, oni su se u velikoj meri odrazili i na psihofiziko zdravlje ljudi, i povukli za sobom niz drugih, meu njima i egzistencijalnih pitanja koja su i dan danas ostala nereena. O strahotama govori i Enco Biai, jer kada je bombardovanje prestalo put povratka traili su mnogi, no ta su nali?
Centinaia di migliaia di disgraziati stanno cercando, dopo undici settimane di esilio nelle baraccopoli, la strada per il ritorno: che cosa ritroverrano? Sono cessati i bombardamenti, ma restano fonti e le fabbriche distrutti, le campagne abbandonate, le croci sulle tombe di terra gialla e, soprattutto, i ricordi dei giorni, degli amori e delle illusioni perdute. Una massa di profughi preme ai confini Fateci tornare subito nelle nostre case.
Agresija ili humanitarna operacija?
47
10) LEGI TI MNOST NAPADA
Kada je re o pravnom aspektu bombardovanja, prekrene su sledee meunarodne konvencije, rezolucije i protokoli: Dodatni protokol broj 1 u enevskoj konvenciji. U oblasti zatite rtava meunarodnih ratnih konflikata 1949. Konvenciju o zabrani upotrebe odreenih ubojnih sredstava Rezoluciju Potkomiteta za prevenciju diskriminacije i zatitu manjina komisije UN za ljudska prava iz 1996. i 1997. Konvenciju o delovanju na ivotnu sredinu doneta 1977. Stokholmsku deklaraciju o ivotnoj sredini 1972. Beku konvenciju o zatiti ozonskog omotaa Montrealski protokol o supstancama koje oteuju ozon (1987. sa izmenama 1997.) Konvencija o zatiti svetske prirodne batine 1982.
9. jun, bio je prva no, posle sedamdeset i osam dana, bez bombardovanja. Dan kasnije, 10. juna usvojena je Rezolucija Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244 kako bi se obezbedio osnov za stvaranje posleratne uprave i eventualno odreivanje budueg politikog statusa Kosmeta. Ovo turobno poglavlje istorije za sobom je ostavilo dubok i mraan trag. U dubini te tmine ostala su i mnoga sporna pitanja jer rat, i najdui, samo potrese pitanja zbog kojih se zaratilo, a njihovo reenje ostavlja vremenima koja nastupaju posle sklapanja mira. 59
Ono to krasi oveka i to ga izdvaja od drugih je razum. No, sigurno je da ova posebnost ne krasi i sva ljudska dela. Da je vodi glavnih aktera na sloenoj politikoj sceni bila mo razumnog delovanja i mogunost da se njome determinie itav razvoj dogaaja, tragian ishod se mogao izbei. Akteri dogaaja ne samo kao pojedinci, ve i kao pripadnici nacija i njihovi predstavnici, svesni injenice da svaki potez povlai za sobom niz promena, otvara nova pitanja i okree list istorijske drame, iji e se naredni in neumitno morati nadovezati na prethodni. No, u ovoj drami rasplet se nije odigrao prema oekivanjima mnogih koji u tminu nepregledne jame nisu dospeli svojom krivicom. alosno je, meutim, to neki od njih iz nje nikada nee ni izai. Kada neto hoemo da uradimo, bilo da je re o velikom koraku koji treba da nainimo, o malo manjem, ili pak o onom najmanjem, uvek sebi postavljamo pitanje Zato?. Tek kada na njega uspemo da odgovorimo, vidimo smisao naeg dela. No, najkrupniji koraci u skladu sa kojima se ine sitniji, i kojima se ispisuju stranice istorije oveanstva, ne zavise od obinih ljudi. A oni pak, koji ne pripadaju toj kategoriji, trebalo bi da budu svesni veliine svojih koraka.
59 I. Andri, Znakovi pored puta, Sarajevo, 1981, str. 34. Agresija ili humanitarna operacija?
48
11) ZAKLJUAK
9. jun 1999. godine. Naizgled dan kao i svaki drugi. No, postavimo li to pitanje nekom od naih sugraana, videemo da nije ni prilino obian. Bio je to dan kada su zvanino obustavljeni napadi, te smo ovu no mogli provesti bez trzanja na zvuk sirena. No ovaj dan, kao ni 24. mart, vie nikada nee moi biti isti kao bilo koji drugi jer u njihovom okrilju lei period koji je obeleio deo istorije jednog naroda i koji nam ponovo prua dokaz o ciklinosti zbivanja i prirodi oveka. Kada su se navukle kulise na sceni i kada je italac zatvorio knjigu, verovatno je shvatio zato nekada valja posvetiti panju stvarima koje u svojoj biti jesu apsurdne. Bavljenjem njima, on moda nee biti sreniji, ali e imati realniji uvid u prirodu stvari. Beatos puto, quibus deorum munere datum est aut facere scribendaaut scrivere legenda; beatissimos vero quibus utrumque. (Smatram srenim one kojima su bogovi dali kao zadatak da ine dela dostojna opisivanja, ili da piu ono to treba itati, a najsrenijim one kojima je dato i jedno i drugo.) 60
Da li ovo moe da se odnosi na ijednog od glavnih aktera opisane drame?
60 A. Vilhar, Latinski citati, Novi Sad, 1996, str. 41. Agresija ili humanitarna operacija?
49
12) REZOLUCI J A 1244
Rezolucija SB UN 1244 (1999)
Savet bezbednosti,
Imajui u vidu principe i ciljeve Povelje Ujedinjenih nacija, ukljuujui primarnu odgovornost Saveta bezbednosti za ouvanje meunarodnog mira i bezbednosti, podseajui na svoje rezolucije 1160 (1998) od 31. marta 1998, 1199 (1998) od 23. septembra 1998, 1203 (1998) od 24. oktobra 1998. i 1239 (1999) od 14. maja 1999, izraavajui aljenje zbog toga to nije dolo do potpunog potovanja zahteva iz ovih rezolucija, odluan da razrei ozbiljnu humanitarnu situaciju na Kosovu, u Saveznoj Republici Jugoslaviji, i osigura bezbedan i slobodan povratak svih izbeglica i raseljenih lica njihovim domovima, osuujui sve akte nasilja protiv stanovnika Kosova kao i teroristike akte bilo koje strane, podseajui na saoptenje generalnog sekretara UN od 9. aprila 1999. u kome se izraava zabrinutost zbog humanitarne tragedije koja se odvija na Kosovu, ponovo potvrujui pravo svih izbeglica i raseljenih lica da se vrate svojim domovima u bezbednosti, podseajui na nadlenost i mandat Meunarodnog krivinog tribunala za bivu Jugoslaviju, pozdravljajui opte principe o politikom reenju za kosovsku krizu koji su usvojeni 6. maja 1999. godine (S/1999/516, aneks 1 uz ovu rezoluciju) i takoe pozdravljajui to to SR Jugoslavija prihvata principe koji su navedeni u takama 1-9 u papiru koji je podnet u Beogradu 2. juna 1999. godine (S/1999/649, aneks 2 uz ovu rezoluciju) i saglasnost SR Jugoslavije na taj papir, ponovo potvrujui privrenost svih drava lanica suverenitetu i teritorijalnom integritetu SR Jugoslavije i drugih drava regiona, kako je navedeno u Helsinkom dokumentu i aneksu 2, ponovo potvrujui apel iz prethodnih rezolucija za iroku autonomiju i sutinsku samoupravu za Kosovo, utvrujui da situacija u regionu i dalje predstavlja pretnju meunarodnom miru i bezbednosti, odluan da obezbedi sigurnost i bezbednost meunarodnog osoblja i sprovoenje obaveza koje proistiu iz ove rezolucije od strane svih na koje se ona odnosi, i delujui u tom cilju u skladu sa Glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija, 1. Odluuje da politiko reenje za krizu na Kosovu treba da bude zasnovano na optim principima iz aneksa 1 i kako je dalje razraeno u principima i drugim traenim elementima iz aneksa 2; 2. Pozdravlja to to SR Jugoslavija prihvata principe i druge traene elemente koji se pominju u gore navedenom stavu 1, i zahteva punu saradnju SR Jugoslavije u cilju njihove brze primene; 3. Naroito trai da SR Jugoslavija odmah obustavi nasilje i represiju na Kosovu na nain koji se moe verifikovati, i da zapone i okona povlaenje u fazama sa Kosova, na nain koji se moe verifikovati, svih vojnih, policijskih i paravojnih snaga, u skladu sa hitnim rasporedom, sa im e biti sinhronizovano rasporeivanje meunarodnog bezbednosnog prisustva na Kosovu; 4. Potvruje da e posle povlaenja, dogovorenom broju jugoslovenskog i srpskog vojnog i policijskog osoblja biti dozvoljen povratak na Kosovo radi obavljanja dunosti u skladu sa aneksom 2; 5. Odluuje o rasporeivanju civilnog i bezbednosnog prisustva na Kosovu, pod pokroviteljstvom UN, sa odgovarajuom opremom i osobljem, kako se to trai, i pozdravlja saglasnost SR Jugoslavije za takvo prisustvo; Agresija ili humanitarna operacija?
50
6. Trai od generalnog sekretara da imenuje, nakon konsultacija sa Savetom bezbednosti, specijalnog predstavnika koji e kontrolisati implementaciju civilnog prisustva i dalje trai od generalnog sekretara da da instrukciju svom specijalnom predstavniku da vri koordinaciju sa meunarodnim bezbednosnim prisustvom kako bi se obezbedilo da oba prisustva rade u pravcu istih ciljeva i da se meusobno pomau; 7. Ovlauje drave lanice i odgovarajue meunarodne organizacije da uspostave meunarodno bezbednosno prisustvo na Kosovu, kako se navodi u stavu 4 aneksa 2 uz sva neophodna sredstva kako bi moglo da obavi svoje odgovornosti iz dole navedenog stava 9; 8. Potvruje potrebu za hitnim i to skorijim rasporeivanjem efikasnog meunarodnog civilnog i bezbednosnog prisustva na Kosovu, i zahteva da strane u potpunosti sarauju prilikom njegovog rasporeivanja; 9. Odluuje da e odgovornosti meunarodnog bezbednosnog prisustva koje e biti rasporeeno i delovati na Kosovu ukljuivati:
a. odvraanje od obnove neprijateljstava, odravanje i prema potrebi, nametanje prekida vatre, obezbeivanje povlaenja i spreavanja povratka na Kosovo snaga savezne i republike vojske, policije i paravojnih jedinica, osim kako je predvieno u taki 6 aneksa 2; b. demilitarizaciju Oslobodilake vojske Kosova (OVK) i drugih naoruanih grupa kosovskih Albanaca, kako se zahteva u stavu 15; c. uspostavljanje bezbednog okruenja u kome izbeglice i raseljena lica mogu da se vrate svojim kuama u bezbednosti, a meunarodno civilno prisustvo moe da funkcionie, u kome privremena uprava moe da bude uspostavljena i humanitarna pomo isporuivana; d. osiguranje javne bezbednosti i reda dok meunarodno civilno prisustvo ne preuzme odgovornost za sprovoenje tog zadatka; e. nadgledanje uklanjanja mina dok meunarodno civilno prisustvo, prema potrebi, ne preuzme odgovornost za taj zadatak; f. odgovarajuu podrku i blisku koordinaciju sa radom meunarodnog civilnog prisustva; g. obavljanje dunosti nadgledanja granice kako je traeno; h. obezbeenje zatite i slobode kretanja za sebe, za meunarodno civilno prisustvo i druge meunarodne organizacije;
10. Ovlauje generalnog sekretara da uz pomo odgovarajuih meunarodnih organizacija, uspostavi meunarodno civilno prisustvo na Kosovu, kako bi se obezbedila privremena uprava na Kosovu, pri emu e narod Kosova moi da uiva sutinsku autonomiju u okviru SR Jugoslavije, i koje e obezbediti prelaznu upravu pri emu e uspostavljati i nadgledati razvoj privremenih demokratskih institucija samouprave, kako bi se obezbedili uslovi za miran i normalan ivot svih stanovnika Kosova; 11. Odluuje da e glavne odgovornosti civilnog prisustva ukljuivati: Agresija ili humanitarna operacija?
51
a. unapreenje uspostavljanja, do konanog reenja, sutinske autonomije i samouprave na Kosovu, uzimajui u potpunosti u obzir aneks 2 i sporazume iz Rambujea (S/1999/648); b. obavljanje osnovnih civilno-upravnih funkcija tamo gde je i koliko je to potrebno; c. organizovanje i nadgledanje razvoja privremenih institucija za demokratsku i autonomnu samoupravu, do konanog politikog reenja, ukljuujui i odravanje izbora; d. prenoenje, u skladu sa uspostavljanjem tih institucija, svojih administrativnih zadataka, a nadgledajui i podravajui uvrivanje lokalnih privremenih institucija Kosova i drugih aktivnosti u pravcu graenja mira; e. olakavanje politikog procesa iji je cilj definisanje budueg statusa Kosova, uzimajui u obzir sporazume iz Rambujea (S/1999/648); f. u konanoj fazi, nadgledanje prenosa vlasti sa privremenih institucija Kosova na institucije koje e biti uspostavljene u skladu sa politikim reenjem; g. podrku rekonstrukciji kljunih objekata infrastrukture i drugoj ekonomskoj rekonstrukciji; h. podrku saradnji sa meunarodnim humanitarnim organizacijama, i humanitarnoj pomoi unesreenima; i. odravanje civilnog reda i zakona, ukljuujui i uspostavljanje snaga lokalne policije, a u meuvremenu, putem rasporeivanja meunarodnog policijskog osoblja koje e raditi na Kosovu; j. zatitu i unapreenje ljudskih prava; k. osiguranje bezbednog i neometanog povratka svih izbeglica i raseljenih lica u njihove domove na Kosovu;
12. Istie potrebu koordiniranih operacija humanitarne pomoi, kao i da SR Jugoslavija dozvoli neometan pristup Kosovu humanitarnim organizacijama za pruanje pomoi i sarauje sa takvim organizacijama kako bi se obezbedila brza i efikasna dostava humanitarne pomoi; 13. Podstie sve drave lanice i meunarodne organizacije da daju doprinos ekonomskoj i socijalnoj obnovi kao i bezbednom povratku izbeglica i raseljenih lica, i istie, u tom kontekstu, znaaj sazivanja, to je pre mogue, meunarodne konferencije donatora, (naroito za ciljeve u gore navedenom stavu 11g); 14. Zahteva punu saradnju svih na koje se to odnosi, ukljuujui i meunarodno bezbednosno prisustvo, sa Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslaviju; 15. Zahteva od OVK i drugih naoruanih grupa kosovskih Albanaca da odmah prekinu sa svim ofanzivnim akcijama i da se povinuju zahtevima za demilitarizaciju kako to trai ef meunarodnog civilnog prisustva, u konsultacijama sa specijalnim predstavnikom generalnog sekretara; 16. Odluuje da se zabrane koje su nametnute u stavu 8 rezolucije 1160 (1998) nee odnositi na oruje i srodnu vojnu opremu koje koristi meunarodno civilno bezbednosno prisustvo; 17. Pozdravlja rad koji je u toku u EU i drugim meunarodnim organizacijama u cilju razvijanja sveobuhvatnog pristupa ekonomskom razvoju i stabilizaciji regiona koji je pogoen kosovskom krizom, ukljuujui i implementaciju Pakta stabilnosti za Agresija ili humanitarna operacija?
52
jugoistonu Evropu, uz iroko meunarodno uee, kako bi se podstaklo unapreenje demokratije, ekonomskog prosperiteta, stabilnosti i regionalne saradnje; 18. Zahteva od svih drava u regionu da u potpunosti sarauju u sprovoenju svih aspekata ove rezolucije; 19. Odluuje da se meunarodno civilno i bezbednosno prisustvo uspostavi za poetni period od 12 meseci, koje e se nastaviti posle toga ukoliko Savet bezbednosti ne odlui drugacije; 20. Trai od generalnog sekretara da u redovnim intervalima podnosi Savetu izvetaje o sprovoenju ove rezolucije, ukljuujui i izvetaje rukovodstva civilnog i bezbednosnog prisustva, pri emu prvi izvetaj treba da bude podnet u roku od 30 dana od usvajanja ove rezolucije; 21. Odluuje da se i dalje aktivno bavi ovim pitanjem.
Aneks 1
Izjava predsedavajueg o zakljucima sa sastanka ministara Grupe 8, odranog u Petersburgu, 06. maja 1999. godine
Ministri Grupe 8 su usvojili dole navedene opte principe o politikom reenju krize na Kosovu: trenutna i proverljiva obustava nasilja i represije na Kosovu; povlaenje vojske, policije i paravojnih snaga sa Kosova; rasporeivanje efikasnog meunarodnog civilnog i bezbednosnog prisustva na Kosovu, koje e podrati i usvojiti Ujedinjene nacije, sposobnog da garantuje ostvarivanje zajednikih ciljeva; uspostavljanje privremene administracije za Kosovo o emu e doneti odluku Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija, kako bi se obezbedili uslovi za miran i normalan ivot za sve stanovnike Kosova; bezbedan i slobodan povratak svih izbeglica i raseljenih lica i neometan pristup humanitarnih organizacija Kosovu; politiki proces ka uspostavljanju sporazuma o privremenom politikom okviru, koji e obezbediti sutinsku samoupravu na Kosovu, uzimajui u potpunosti u obzir sporazume iz Rambujea i principe suverenosti i teritorijalnog integriteta SR Jugoslavije i drugih zemalja u regionu, i demilitarizaciju OVK; sveobuhvatni pristup ekonomskom razvoju i stabilizaciji kriznog regiona.
Aneks 2
Sporazum treba da bude postignut na osnovu dole navedenih principa kako bi se krenulo u pravcu reavanja krize na Kosovu: 1. Trenutna i proverljiva obustava nasilja i represije na Kosovu. Agresija ili humanitarna operacija?
53
2. Proverljivo povlaenje svih vojnih, policijskih i paravojnih snaga sa Kosova, u skladu sa hitnim rasporedom. 3. Rasporeivanje na Kosovu, pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija, efikasnog meunarodnog civilnog i bezbednosnog prisustva, sposobnog da garantuje postizanje zajednikih ciljeva, koje e delovati, ako se tako odlui, u skladu sa Glavom VII Povelje. 4. Meunarodno bezbednosno prisustvo uz sutinsko uee NATO mora da bude rasporeeno pod jedinstvenom komandom i kontrolom i ovlaeno da uspostavi bezbedno okruenje za sve ljude na Kosovu, kao i da olaka bezbedan povratak svih raseljenih lica i izbeglica njihovim domovima. 5. Uspostavljanje privremene administracije za Kosovo kao dela meunarodnog civilnog prisustva pod kojim e narod Kosova moi da uiva sutinsku autonomiju u okviru SR Jugoslavije o emu e odluku doneti Savet bezbednosti UN. Privremena administracija treba da obezbedi prelaznu upravu, i da pri tome uspostavlja i nadgleda razvoj privremenih demokratskih samoupravnih institucija kako bi se obezbedili uslovi za miran i normalan ivot svih stanovnika Kosova. 6. Nakon povlaenja, dogovorenom broju jugoslovenskog i srpskog osoblja e biti dozvoljeno da se vrati i obavlja sledee funkcije: o vezu sa meunarodnom civilnom misijom i meunarodnim bezbednosnim prisustvom; o obeleavanje/ienje minskih polja; o odravanje prisustva na mestima srpske kulturne batine; o odravanje prisustva na glavnim graninim prelazima.
7. Bezbedan i slobodan povratak svih izbeglica i raseljenih lica uz nadzor UNHCR (Visokog komesara UN za izbeglice) i neometan pristup humanitarnih organizacija Kosovu. 8. Politiki proces u cilju uspostavljanja sporazuma o privremenom politikom okviru koji e obezbediti sutinsku samoupravu za Kosovo, uzimajui u potpunosti u obzir sporazume iz Rambujea i principe suvereniteta i teritorijalnog integriteta SR Jugoslavije i drugih zemalja regiona, kao i demilitarizaciju OVK. Pregovori izmeu strana u pravcu postizanja reenja ne treba da odlau ili ometaju uspostavljanje demokratskih samoupravnih institucija. 9. Sveobuhvatni pristup ekonomskom razvoju i stabilizaciji kriznog regiona. Ovo e ukljuiti sprovoenje Pakta stabilnosti za jugoistonu Evropu, uz iroko meunarodno uee kako bi se dalje podsticalo unapreenje demokratije, ekonomskog prosperiteta, stabilnosti i regionalne saradnje. 10. Suspenzija vojnih aktivnosti e zahtevati prihvatanje gore navedenih principa, uz saglasnost za druge ve identifikovane traene elemente, koji su sadrani u dole navedenim napomenama.
Zatim e biti hitno zakljuen vojno-tehniki sporazum koji e, izmeu ostalog, precizirati dadatne modalitete ukljuujui uloge i funkcije jugoslovenskog-srpskog osoblja na Kosovu:
Agresija ili humanitarna operacija?
54
Povlaenje
Procedure povlaenja, ukljuujui i povlaenje u fazama, detaljni plan i razgranienje tampon zone u Srbiji iza koje e snage biti povuene;
Osoblje koje se vraa Oprema osoblja koje se vraa; Okvir za funkcije koje e obavljati; Raspored njihovog vraanja; Geografsko razgranienje oblasti u kojima e oni delovati; Pravila koja e regulisati njihov odnos sa meunarodnim bezbednosnim prisustvom i meunarodnom civilnom misijom.
Rezoluciju 1244 (1999) Savet bezbednosti usvojio je na svom 4011-om sastanku odranom 10. juna 1999.
Drugi traeni elementi: Brz i precizan raspored povlaenja to znai, npr. 7 dana za okonanje povlaenja; povlaenje oruja za vazdunu odbranu 25 km izvan zone bezbednosti u okviru 48 sati; Povratak osoblja za etiri gore navedene funkcije obavie se uz nadzor meunarodnog bezbednosnog prisustva i bie ogranieno na mali dogovoreni broj (stotine, ne hiljade); Obustava vojne aktivnosti po otpoinjanju proverljivog povlaenja; Razgovori i postizanje Vojno-tehnikog sporazuma nee prekoraiti ranije dogovoreni rok za okonanje povlaenja.
Agresija ili humanitarna operacija?
55
13) LI TERATURA
Andri, I. (1981). Znakovi pored puta. Sarajevo: Svjetlost. Berridge, G. R.; James, A. (2003). A Dictionary of Diplomacy. Basingstoke: Palgrave-Macmillan. Berid, D. R. (2008). Diplomatija: teorija i praksa. Prevod Oliver Poteica. Beograd: Filip Vinji : Akademija za diplomatiju i bezbednost. Bobbio, N. (2009). Destra e sinistra. Roma: Donzelli. Bugarski, R. (2001). Lica jezika. Beograd: igoja tampa : Knjiara Krug. Caffarena, A. (2009). Le organizzazioni internazionali. Bologna: il Mulino. Deanovi, M.; Jernej, J. (1994). Hrvatsko-talijanski rjenik. Zagreb: kolska knjiga. De Mauro, T. (2008). Dizionario italiano De Mauro. Elektronska verzija orevi, S.; Miti,M. (2000). Diplomatsko i konzularno pravo. Beograd: Slubeni list SRJ. Innerarity, D. (2002). La transformacin de la politica. Barcelona: Ediciones Pennsula. Institut za knjievnost i umetnost. (1992). Renik knjievnih termina. Beograd: Nolit. Janiijevi, J. (2007). Komunikacija i kultura sa uvodom u semiotika istraivanja. Sremski Karlovci-Novi Sad: Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia. Klajn, I. (2003). Italijanskosrpski renik. Beograd: Nolit. Klajn, I.; ipka, M. (2008). Veliki renik stranih rei i izraza. Novi Sad: Prometej. Kokovi, D. (2005). Pukotine kulture. Novi Sad: Prometej. Lekic, M. (2006). La mia guerra alla guerra: diario dell'ambascitore jugoslavo a Roma durante il conflitto per il Kosovo. Milano: Guerini. Leki, M. (2007). Moj rat protiv rata: rimski dnevnik jugoslovenskog ambasadora tokom rata za Kosovo. Prevod Aleksandar Levi i Mirela Radisavljevi. Beograd: Slubeni glasnik. Makijaveli, N. (2005). Vladalac. Prevod Miodrag T. Risti. Beograd: Dereta. Mandi, T. (2003). Komunikologija - psihologija komunikacije. Beograd: Clio. Mazzi, D. (2002). Talijansko-hrvatski i hrvatsko-talijanski rjenik pravnog nazivlja. Rovinj: Studio Dubravko eljko. Petrovi, S. (2005). Kulturologija. Beograd: igoja taampa. Pittano, G. (1998). Sinonimi e contrariDizionario fraseologico delle parole equivalenti analoghe e contrarie. Bologna: Zanichelli. Politika enciklopedija. (1975). Beograd: Savremena administracija. Agresija ili humanitarna operacija?
56
Popovi, T. (2007). Renik knjievnih termina. Beograd: Logos Art. Romano, S. (2001). Storia d'Italia dal risorgimento ai nostri giorni. Milano: TEA. Sobrero, A. A. (1993). Introduzione all'italiano contemporaneo: La variazione e gli usi. Bari: Laterza. Tomi, Z. (2004). Komunikacija i javnost. Beograd: igoja tampa. Veber, T. (2007). Pojedinac i konflikt iz Gandijeve perspektive. Prevod Jelena Popovi. Novi Sad: Prometej. Vilhar, A. (1996). Latinski citati. Novi Sad: Matica srpska. Zingarelli, N. (2008). Lo Zingarelli: Vocabolario della lingua italiana. Elektronska verzija.