Barbizonska kola

Izvor: Wikipedija

Thodore Rousseau, Hrastov gaj, 1855., ulje na platnu, 64 x 100 cm, Louvre, Pariz

Jean-Franois Millet, Pabirenje, 1857., ulje na platnu, d'Orsay, Pariz
Barbizonska kola je bila umjetnika kolonija koja se sredinom 19. stoljea smjestila u francuskom
selu Barbizonu u umi kod kraljevskog dvorca Fontainebleau, nedaleko od Pariza.
Izmeu 1830. i 1850. godine, selo Barbizon na rubu ume Fontainebleau, postalo je sastajalite skupine
umjetnika kao to su: Daz de la Pea (1807.-76.), Constant Troyon (1810.-65.), Jules Dupr(1811.-
89.), Thodore Rousseau (1812.-67.) i Charles-Franois Daubigny (1817.-78.). Oni se nisu ograniili na
neposrednu okolicu, ve su lutali francuskim pokrajinama, od Auvergnea do Jure,
od Vendeado Normandije. Netipini pripadnici Barbizonske kole su bili npr. Jean-Franois Millet i Jean-
Baptiste-Camille Corot.
Slikari Barbizonske kole su stremili naputanju klasicizma (akademizam) koji je tada vladao u slikarstvu i
nastojali prikazati prirodu realistiki po uzoru na Johna Constablea i englesko pejzanoslikarstvo. Zbog toga
su radili studije u prirodi (slikanje na otvorenom ili plein-air) pri emu je veliku ulogu imao intimni pejza.
Tako su se barbizonski umjetnici vratili jednostavnijem obliku pejzaa preuzetom s crtea i studija u ulju
napravljenima izravno u prirodi, to im je izmeu ostalog bilo omogueno pojavom boja u tubama, a svoja
djela su dovravali u atelijerima. Osobito su ih zanimale promjene u prirodi iz dana u dan te iz jednoga u
drugo godinje doba, pa su ih biljeili slobodnim i istananim potezima kista.
kola je uspostavila vezu izmeu romantizma i realizma, prokrivi put impresionistima. Svaki od
predstavnika barbizonske kole je imao svoju interpretaciju pejzaa. Tako se u ranim Rousseauovim
slikama prepoznaju elementi romatizma u osjeaju tajanstvenoga, nedokuivoga i mistine kontemplacije.
Za njega je priroda bila utoite i mjesto samotne nostalgije u koje je uranjao kako bi pronaao samoga
sebe. Ona je bila nadomjestak za frustracije nastale neispunjenim socijalnim i politikim nadama tijekom
srpanjske revolucije 1830. i revolucije u veljai 1848. (kada je zauvijek napustio Pariz), kao i injenicom da
je Proljetni salon 1835. i 1837. odbio njegove radove, te razoarenjem nastalim rastom industrijskog
drutva. Nasuprot impresionistima, kojima su prethodili, umjetnici ove kolonije su odbili moderni industrijski
razvoj. Dok je Rousseau volio suprotstavljati vodoravne elemente na tlu okomicama stabala, stvarajui
neto vru i stabilniju kompoziciju, Daubigny je pokazao osjeaj za prirodne pokrete i promjene svjetla.
Daubigny je naslikao bezbrojne krajolike du rijeke Oise iz svog slikarskog amca, a tijekom 1860-ih
njegove su slike postale slobodnije i prihvatile su ivost njegovih skica. To je bilo isto vrijeme kada su se
odvane inovacije Barbizonske kole poele guiti u vlastitim pravilima.

Thodore Rousseau,Barbizonski krajolik, oko 1850., uje na platnu,Pukinov muzej, Moskva

Narcisse Virgilio Daz, U Fontainebleau umi, oko 1860., uje na platnu

Charles-Franois Daubigny, Pejza s jezerom, 1861., ulje na platnu, 113 132 cm,Nacionalni muzej u Varavi, Varava

Camille Corot, Avray sa svojim jezerom, prije1867., ulje na platnu,Nacionalna galerija umjetnosti, Washington

Jules Dupr, Stari hrast, 1870., ulje na platnu, ,Nacionalna galerija umjetnosti, Washington