Zbirka GP 4

1
P R I R E D I L I:

VESNA BENJAK, predsjednica Graanskog odjela upanijskog suda u Varadinu
ZLATKO LODETA, sudac upanijskog suda u Varadinu
GORDANA HRASTI, sudska savjetnica upanijskog suda u Varadinu

GRAANSKO PRAVO

I. STVARNO PRAVO 2 -17

II. OBVEZNO PRAVO 18 - 41

III. OBITELJSKO PRAVO 42 - 51

IV. NASLJEDNO PRAVO. 51 - 55

V. RADNO PRAVO.. 56 - 68

VI. PARNINI POSTUPAK. 69 - 94

VII. PARNINI TROKOVI 94 - 106

VIII. OVRNI POSTUPAK I
POSTUPAK OSIGURANJA 106 - 123

IX. MJENINO I EKOVNO PRAVO 123 - 124

2

I STVARNO PRAVO

SUBJEKTI I OBJEKTI PRAVA VLASNITVA
REPUBLIKA HRVATSKA I DRUGE PRAVNE OSOBE
JAVNOG PRAVA

Pretvorba vlasnitva na nekretninama koje su predstavljale ume tj.
umska zemljita

(l. 16 st. 1 Zakona o umama, Narodne novine, br. 52/90 proieni
tekst)

Pretvorba vlasnitva na nekretninama koje su s danom 16. listopada
1990. g. predstavljale ume odnosno umska zemljita izvrena je posebnim
zakonom Zakonom o umama iz kojeg razloga se ne primjenjuju
odredbe l. 360 i 362 Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima
(Zakonom o umama kao titular prava vlasnitva na umama i umskom
zemljitu osim uma i umskih zemljita u privatnom vlasnitvu- odreena
je Republika Hrvatska i to prije stupanja na snagu Zakona o vlasnitvu i
drugim stvarnim pravima).

U zemljinoknjinom prijedlogu se navodi kako su predmetne nekretnine
na dan stupanja na snagu Zakona o umama (NN 52/90) bile izvan granica
graevinskog podruja, a da je predlagateljica (RH) stekla vlasnitvo temeljem
l. 16 st. 1 Zakona o umama, kojim je ujedno izvrena i pretvorba vlasnitva.
Ovo sve u svezi s l. 129 i 130 Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima
(dalje: ZV). Zakonom o umama izvrena je dakle pretvorba vlasnitva na
nekretninama koje su s danom 16. listopada 1990. g. predstavljale ume,
odnosno umska zemljita. Odredbom l. 16 st. 1 reenog Zakona odreeno je
da su ume i umska zemljita, osim uma i umskih zemljita u privatnom
vlasnitvu u vlasnitvu RH. Dakle, stupanjem na snagu Zakona o umama sve
ume i sva umska zemljita koja su bila u zemljinim knjigama upisana kao
drutveno vlasnitvo, po sili zakona postali su vlasnitvo RH, bez obzira tko je
do tada bio upisan kao nositelj prava koritenja na tim nekretninama. Kako je
3
reeni Zakon stupio na snagu 16. listopada 1990. g., to je s istim danom RH,
odnosno predlagateljica stekla izvanknjino pravo vlasnitva sukladno l. 129 st.
1 ZV-a. Nadalje, kako je navedeno pretvorba uma i umskog zemljita izvrena
je posebnim zakonom, konkretnom Zakonom o umama, pa stoga u konkretnom
sluaju ne dolaze do primjene odredbe l. 360 i 362 ZV-a, na koje se poziva
protustranka u albi, jer se u konkretnom sluaju ima primijeniti posebni propis.
Prednje stoga jer je Zakonom o umama kao titular prava vlasnitva na
predmetnim nekretninama odreena predlagateljica i to prije stupanja na snagu
ZV-a, koji je kako je ve reeno stupio na snagu 01. sijenja 1997.g.

upanijski sud u Varadinu, G. 1627/05-2 od 11.X.2005.

SUBJEKTI I OBJEKTI PRAVA VLASNITVA
REPUBLIKA HRVATSKA I DRUGE PRAVNE OSOBE
JAVNOG PRAVA

Republika Hrvatska kao izvanknjini vlasnik poljoprivrednog zemljita

(l. 3 st. 1 Zakona o poljoprivrednom zemljitu Narodne novine br.
34/91)

Republika Hrvatska stekla je izvanknjino vlasnitvo na
poljoprivrednom zemljitu u drutvenom vlasnitvu na teritoriju Republike
Hrvatske, stupanjem na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljitu (NN
34/91) te je duna do 01. sijenja 2007.g. pokrenuti postupak za upis prava
vlasnitva glede nekretnina koje je stekla temeljem reenog Zakona o
poljoprivrednom zemljitu.

U odnosu na albene navode protustranke valja prije svega navesti da je
odredbom l. 3 st. 1 Zakona o poljoprivrednom zemljitu (NN 34/91), koji je
stupio na snagu 24. srpnja 1991.g., odreeno da na poljoprivrednom zemljitu u
drutvenom vlasnitvu na teritoriju Republike postaje nositelj vlasnikih prava
Republika Hrvatska. Dakle, predlagatelj je stekao pravo vlasnitva na
poljoprivrednom zemljitu temeljem zakona, sukladno odredbi l. 129. Zakona o
vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV), slijedom ega je u smislu
odredbe l. 130 st. 1 ZV-a ovlaten ishoditi upis steenog prava vlasnitva u
zemljinoj knjizi. Budui da je Zakon o poljoprivrednom zemljitu stupio na
snagu 24. srpnja 1991. g., to je stupanjem na snagu navedenog zakona
predlagatelj stekao izvanknjino pravo vlasnitva na poljoprivrednom zemljitu
4
u drutvenom vlasnitvu na teritoriju Republike, zbog ega se prostustranka u
albi neutemeljeno poziva na odredba ZV-a, budui da je predlagatelj prije
stupanja na snagu ZV-a postao vlasnik poljoprivrednog zemljita u drutvenom
vlasnitvu. Kako niti protustranka u albi ne osporava da se radi o nekretninama
u drutvenom vlasnitvu, a da je prostustranka upisana u zemljinim knjigama
kao nositelj prava koritenja, te uz injenicu da se radi o poljoprivrednom
zemljitu koje se u vrijeme stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom
zemljitu nalazilo izvan granica graevinskog podruja, prvostupanjski sud je
osnovano udovoljio prijedlogu predlagatelja. U pogledu albenih navoda
protustranke da se prijedlog predlagatelja temelji na zakonu koji u vrijeme
podnoenja prijedloga vie nije na snazi, protustranku valja upozoriti da su u
smislu odredbe l. 2 Zakona o izmjenama Zakona o zemljinim knjigama (NN
114/01), kojom su izmijenjeni st. 2 i 3 odredbe l. 224 Zakona o zemljinim
knjigama, izvanknjini nositelji stvarnih prava duni do 01. sijenja 2007.g.
pokrenuti postupak za upis stvarnih prava glede nekretnina i svih promjena na
njima u zemljinu knjigu, a u istom roku je nadleno opinsko dravno
odvjetnitvo duno pokrenuti postupke za upis stvarnih prava na nekretninama
kojih je nositelj Republika Hrvatska, pa je predlagatelj kao izvanknjini vlasnik
predmetnih nekretnina, vlasnitvo kojih je stekao temeljem Zakona, sukladno
odredbi l. 129 st. 1 ZV-a, bio ovlaten podnijeti prijedlog za uknjibu prava
vlasnitva.

upanijski sud u Varadinu, G. 1975/05-2 od 20.XII.2005.

SUDSKA ZATITA POSJEDA

Tubeni zahtjev kod smetanja posjeda

(l. 22 st. 1 Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne
novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01)

Rjeenje suda u postupku smetanja posjeda predstavlja
kondemnatornu sudsku odluku, iz kojeg razloga je sud duan odbiti
tubeni zahtjev tuitelja koji se odnosi samo na utvrenje poinjenog
smetanja (deklaratorni zahtjev).

Kako je naime, tuitelj prema iznesenom stanju predmeta, povukao
tubu na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i suposjedovnog stanja i zabranu
5
daljnjeg smetanja posjeda, radi ega izricanje zabrane daljnjeg smetanja i
vraanja posjeda u tom postupku vie nije mogue, to je taj sud pozivajui se na
odredbu l. 22 st. 1 Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV)
zauzeo stajalite da tuba zbog smetanja posjeda nije tuba na utvrenje nego
kondemnatorna tuba, a to znai i rjeenje suda, kojim se nareuje uspostava
prijanjeg posjedovnog stanja i zabrana budueg smetanja (ukoliko se radi o
oduzetom posjedu), odnosno samo zabrana budueg smetanja (ukoliko se radi o
uznemiravanju posjeda). Budui, u konkretnom sluaju sud nije imao osnova
narediti uspostavu prijanjeg posjedovnog stanja, odnosno izrei zabranu
budueg smetanja, isti je zahtjev tuitelja odbio. Naime, i ovaj sud smatra da
iako je odredbom l. 22 st. 1 ZV-a, propisano da je posjednik kojemu je posjed
samovlasno smetan ovlaten svoj posjed tititi putem suda zahtijevajui da se
utvrdi in smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo
je bilo u asu smetanja, te zabrani takvo ili slino smetanje ubudue, da je tuba
za smetanje posjeda po svojoj pravnoj prirodi kondemnatorna tuba te je takova
i odluka (rjeenje) suda o smetanju posjeda, koja u sebi treba sadravati naredbu
za uspostavu prijanjeg posjedovnog stanja i zabranu budueg smetanja,
odnosno samo zabranu budueg smetanja jer konstatacija (utvrujui dio) o
tome kako je tuitelj posjedovao i kako je u tom posjedu bio smetan nema
karakter samostalnog deklaratornog elementa izreke rjeenja o smetanju posjeda
(uspostave ranijeg posjedovnog stanja i zabrane jednakih ili slinih smetanja u
budunosti). Prema tome, kada je tuitelj povukao tubu na uspostavu ranijeg
posjedovnog i suposjedovnog stanja i zabranu daljnjeg smetanja posjeda, pa
izricanje zabrane daljnjeg smetanja i vraanje posjeda u ovom postupku nije bilo
mogue, tada je svom tubenom zahtjevu radi smetanja posjeda oduzeo
kondemnatorni dio zahtjeva, a koji nuno treba sadravati zahtjev za smetanje
posjeda, jer se samo o njemu donosi odluka, to prema pravilnom stajalitu i
prvostupanjskog suda nije vie postojao zakonski temelj za usvajanje tubenog
zahtjeva tuitelja samo na utvrenje da je poinjeno smetanje posjeda.


SUDSKA ZATITA POSJEDA

Smetanje posjeda prava stvarne slunosti

novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01)
6

Smatra se da je tuenik smetao tuitelja u njegovom posjedu stvarne
slunosti kada ga je fiziki napao zbog toga to tuitelj prelazi preko
nekretnine tuenika, budui se tuitelj nakon takvog ina tuenika ne
usuuje sam provoziti preko nekretnine u vlasnitvu tuenika.

Prema pravomonoj presudi suda prvoga stupnja br. K. __/03-29 od 14.
lipnja 2004.g. ovdje tuenik, a u kaznenom spisu okrivljenik, V.Z. proglaen je
krivim to je dana 19.09.2003.g. oko 17,00 sati, kraj V. na dijelu oranice zvane
Pod vrtom koja predstavlja sluni put preko estice br. xxx i xxx k.o. R. doao
do ovdje tuitelja i bez razloga ga udario po glavi i to u trenutku kada je tuitelj
sjedio na traktoru, radi ega je tuitelj pao na zemlju i izgubio svijest pa je od
udarca i pada na zemlju zadobio na elu desni krvni podljev promjera 6 cm, koja
ozljeda je bila lake naravi. Zbog svega navedenog pravilno je zakljuio sud
prvoga stupnja da je tuenik opisanim inom smetao tuitelja u posljednjem
mirnom posjedu prava stvarne slunosti. Ovo zbog toga jer je tuenik istukao
tuitelja zbog toga to prolazi preko njegove nekretnine, a u korist svoje
nekretnine, iako se tuitelj nalazio u posljednjem posjedu. Tuenik je upravo
zbog toga istukao tuitelja, kako ovaj ne bi i dalje provozio preko njegove
nekretnine. Valja naglasiti da je tijekom postupka utvreno da tuitelj nakon to
ga je tuitelj istukao vie se ne usudi sam prolaziti odnosno provoziti preko
nekretnine tuenika, ve uvijek uzima jednu osobu za pratnju, koja mu treba
eventualno pomoi prilikom susreta s tuenikom, a sve u cilju, kako to pravilno
uoava sud prvoga stupnja kako bi izbjegao eventualni verbalni ili fiziki
obraun. Ne moe se prihvatiti stajalite albe da se u konkretnom sluaju radilo
samo o fizikom sukobu dviju osoba, jer je tuenik, kako to pravilno uoava sud
prvoga stupnja, tuitelja fiziki napao kako ovaj ne bi dalje provozio preko
njegove nekretnine. Nije od odlunog znaaja na kojem mjestu je tuenik napao
tuitelja, jer je od odlunog znaaja zbog kojih razloga ga je napao. Kada se ima
u vidu opisani slijed dogaaja, koji je naprijed poblie opisan, potpuno je jasno
da je tuenik utuenim inima smetao tuitelja u njegovom posljednjem mirnom
posjedu stvarne slunosti.

upanijski sud u Varadinu, G. 784/05-2 od 18.VII.2005.

PRAVA VLASNIKA TUBA (REI VINDICATIO)

Odreeni tubeni zahtjev vlasnika neposjednika
7

(l. 186 st. 1 Zakona o parninom postupku Narodne novine, br.
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)
Kada tuenik (posjednik) onemoguava tuiteljima (vlasnicima
neposjednicma) pristup na nekretninu koja je u njihovom vlasnitvu, a
tuitelji iz objektivnih razloga ne mogu postaviti odreeni tubeni zahtjev
sukladno odredbi l. 186 st. 1 Zakona o parninom postupku, sud e pozvati
tuitelje da postave takav zahtjev tek nakon obavljenog oevida na licu
mjesta, odnosno nakon to je utvren predmet spora i o tome sainjena
skica po mjernikom vjetaku.

Valja rei da je prema tubi tuenik u iskljuivom posjedu cijelih
naprijed navedenih nekretnina, i da odbija tuiteljima pristup na te nekretnine,
kao i to da su tuitelji u zemljinoj knjizi upisani kao vlasnici tih nekretnina koje
su tuiteljima vraene sukladno Zakonu o naknadi za oduzetu imovinu. Istina je
da prema l. 186 Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) tuba treba
sadravati odreeni tubeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traenja.
Samo kad je pravilno, precizno, potpuno i odreeno postavljeni tubeni zahtjev
moe se materijalno presuditi spor, a ako nije tada se tubeni zahtjev ne moe ni
odbiti, a ni usvojiti. Meutim, prilikom primjene odredbe l. 186 st. 1 ZPP-a
treba uvijek imati u vidu okolnosti konkretnog spora, a s druge strane da li
tuitelj ima mogunost da postavi pravilan, precizan, potpun i odreen tubeni
zahtjev. U konkretnom sluaju, prema sadraju tube, tuitelji za sada nisu u
mogunosti postaviti takav tubeni zahtjev. Ovo stoga to je tuenik u posjedu
predmetnih nekretnina, a s druge strane, tuenik ne doputa tuiteljima pristup
na navedene nekretnine. U konkretnom sluaju radi se o vlasnikoj tubi u kojoj
vlasnik neposjednik trai od posjednika nevlasnika da mu preda u posjed
njegove nekretnine. Da bi tuitelji mogli postaviti odreeni tubeni zahtjev
sukladno odredbi l. 186 st. 1 ZPP-a, morali bi zajedno sa mjernikom ii na
predmetne nekretnine, obii sve prostorije glede koje trae predaju u posjed,
navesti poloaj tih prostorija, njihovu povrinu i sl., kako to trai sud prvog
stupnja u svojem rjeenju od 06. travnja 2005. g. kojim je tuiteljima vratio
tubu radi ispravka i dopune. Sve naprijed navedeno tuitelji oigledno ne mogu
bez izriitog doputenja tuenika. Obzirom na takovu situaciju, oigledno je da
tuitelji mogu postaviti odreeni tubeni zahtjev tek nakon to sud provede
dokaz oevidom na licu mjesta uz sudjelovanje mjernikog vjetaka, odnosno
kada utvrdi predmet spora, a mjerniki vjetak o tome saini skicu izmjere. S
tim u svezi valja jo i rei da je uobiajeno, odnosno da je sudska praksa da se u
ovakvim i slinim sporovima poziva tuitelj da postavi odreeni tubeni zahtjev
tek nakon obavljenog oevida na licu mjesta, odnosno nakon to je utvren
predmet spora i o tome sainjena skica po mjernikom vjetaku.

8
upanijski sud u Varadinu, G. 774/05-2 od 09.VI.2005.

TUBA ZBOG UZNEMIRAVANJA (ACTIO
NEGATORIA)

Pravna osnova tubenog zahtjeva

(l. 167 Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne
novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01)

Ukoliko tuitelj trai zabranu isputanja odnosno otjecanja
otpadnih voda sa nekretnine tuenice na njegovu nekretninu tada se tuba
tuitelja temelji na odredbi l. 167 ZV-a (actio negatoria), a to iz razloga to
tuitelj tubenim zahtjevom trai zatitu od uznemiravanja (uznemiravanje
moe biti poinjeno odreenim radnjama koje predstavljaju in smetanja,
odnosno radnjama koje predstavljaju tetne imisije).

Prije svega, valja ukazati da je prvostupanjski sud bio duan u nastavku
postupka raspraviti i utvrditi injeninu osnovu tubenog zahtjeva tuitelja, i
upozoriti ga, kao neuku stranku, da se iz neznanja ne koristi pravima koja mu
pripadaju, kao i na radnje koje moe poduzeti, obzirom da iz injeninih navoda
tube nije bilo mogue razabrati koja je pravna osnova tubenog zahtjeva
tuitelja, dakle, da li tuitelj svoj tubeni zahtjev temelji na odredbi l. 167
Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) ili na odredbi l. 119
st. 2 ZV. Pravnu osnovu tubenog zahtjeva sud temelji na odredbi l. 110 st. 2
ZV, navodei da je tuitelji decidirano naveo na roitu od 12. sijenja 2005. g.
da svoj zahtjev temelji na odredbi l. 110 st. 2 ZV. Ovakvo zakljuivanje
prvostupanjskog suda, u odnosu na pravnu osnovu tubenog zahtjeva, u cijelosti
je pogreno i neutemeljeno, jer je u ukidnom rjeenju ovoga suda jasno bilo
navedeno da je prvostupanjski sud duan zatraiti od tuitelja da navede valjanu
injeninu osnovu spora, kako bi prvostupanjski sud mogao utvrditi da li je
tuitelj podnio vlasniku tubu iz l. 167 ZV ili tubu radi otklanjanja
nedoputenih imisija sukladno l. 110 st. 2 ZV-a, zbog ega je potpuno pogreno
zakljuivanje prvostupanjskog suda u odnosu na pravnu osnovu tubenog
zahtjeva tuitelja, koje zakljuivanje se temelji iskljuivo na decidiranoj tvrdnji
tuitelja. Tuitelj je osoba, kako se to moe razabrati iz njegovih postupaka,
sadraja njegove tube i albe, koja nije vina pravu, a niti je kao tuitelj duan
navesti pravnu osnovu spora, ili konkretno, pravnu osnovu tubenog zahtjeva,
pa, u sluaju da je tuitelj naveo pravnu osnovu, u smislu odredbe l. 186 st. 3
Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) sud za pravnu osnovu navedenu po
9
tuitelju nije vezan. Iz injeninih navoda tuitelja, osobito onih iznesenih u
njegovom iskazu, sasluanom u svrhu dokazivanja, moe se razabrati da se
otpadne vode, zbog neredovitog pranjenja septikih jama, izlijevaju na njegovo
dvorite, a u koje septike jame tuenici isputaju otpadne vode iz gospodarskog
objekta putem betonske cijevi profila 20, zbog ega tuitelju nastaje teta na
njegovoj nekretnini, te smrad i neistoa na dvoritu, a zimi, pri zaleivanju
navedenih voda, dovode do nemogunosti koritenja garae i automobila, pri
emu se tuitelj izjasnio da tubenim zahtjevom trai zabranu isputanja
odnosno dotjecanja otpadnih voda sa nekretnine tuenice na njegovu
nekretninu. Obzirom na sadraj i stilizaciju tubenog zahtjeva tuitelja
(prestanak uznemiravanja), ovaj sud smatra da se tuba tuitelja temelji na
odredbi l. 167 ZV-a, budui da tubenim zahtjevom tuitelj zahtijeva zatitu od
uznemiravanja. Vlasnika tuba iz l. 167 ZV-a moe se podnijeti u sluaju ako
trea osoba bespravno uznemirava vlasnika u vlasnitvu njegove nekretnine na
drugi nain, a ne oduzimanjem stvari, tako da vlasnik moe i putem suda
zahtijevati da to uznemiravanje prestane. U postupku po vlasnikoj tubi iz l.
167 ZV-a, vlasnik mora dokazati vlasnitvo svoje nekretnine i da ga druga osoba
uznemirava u izvravanju njegovih ovlasti u odnosu na vlasnitvo stvari, a kako
je takvim uznemiravanjem prouzroena teta, vlasnik ima pravo zahtijevati
naknadu tete po opim pravilima za naknadu tete. Prema ope prihvaenim
naelima sudske prakse, druga osoba koja neosnovano uznemirava vlasnika je
svaka ona osoba koja je izvrila uznemiravanje, pri emu navedeno
uznemiravanje moe biti poinjeno odreenim radnjama koje predstavljaju in
smetanja, odnosno radnjama koje predstavljaju tetne imisije, zbog ega, u
postupku povodom vlasnike tube iz l. 167 ZV-a, nije aktivno legitimiran
samo vlasnik nekretnine s koje dolaze tetne imisije, nego i svaka druga osoba
koja neosnovano uznemirava vlasnika u vrenju vlasnikih prava (dakle, i
odreenog naina posjedovanja nekretnine).

upanijski sud u Varadinu, G. 768/05-2 od 23.V.2005.

UPORABA TUE NEKRETNINE RADI IZVOENJA
RADOVA

Privremeno koritenje tue nekretnine radi izvoenja radova

novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01)

10
Izreka odluke kojom se dozvoljava tuiteljima da koriste tuu
nekretninu radi izvoenja radova na svojoj nekretnini, mora sadravati
izmeu ostalog i vremenski odreenu obvezu tuenika na trpljenje da
tuitelj za potrebe izvoenja odreenih radova koristi dio nekretnine
tuenika, obvezu tuitelja da nekretninu tuenika dovede u stanje u kojem
se nalazila prije toga, kao i da naknadi poinjenu tetu po opim propisima
o odgovornosti za tetu.

Meutim, odredba l. 107 Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim
pravima (dalje: ZV) ovlauje vlasnika nekretnine na kojoj je nuno obaviti
radove potrebne za njezinu uporabu ili koritenje, samo na privremeno
koritenje tueg zemljita radi izvoenja potrebnih radova. Pobijanom presudom
nije vremenski odreena obveza tuenika u odnosu na trpljenje da tuitelji za
potrebe izvoenja odreenih radova koriste dio njihove nekretnine, a koja
obveza mora biti tono vremenski utvrena, budui da se u smislu l. 107 st. 1
ZV-a radi o privremenom koritenju tue nekretnine. Graevinski vjetak je u
svom nalazu i miljenju naveo da izvoenje radova na dovrenju izgradnje
stambene zgrade tuitelja ovisi prvenstveno o vremenskim uvjetima, a da radovi
za izvoenje za koje je nuno koristiti dio nekretnine tuenika mogu trajati
maksimalno 7 dana. Stoga je i prvostupanjski sud bio duan vremenski
ograniiti obvezu tuenika, imajui u vidu da izvoenje potrebnih radova zavisi
o povoljnim vremenskim uvjetima i optimalno potrebnom vremenu za izvoenje
radova. Pored toga, prvostupanjski sud je izrekom pobijane presude, obvezujui
tuenike da su duni trpjeti da tuitelji radi izvoenja odreenih radova koriste
dio njihove nekretnine, ujedno naloio tuenicima da su duni omoguiti
tuiteljima nesmetani posjed dvorita, to je u protivnosti sa sadrajem odredbe
l. 107 st. 1 ZV-a u vezi sa l. 100 ZV-a, jer se u konkretnom sluaju, obzirom
na injenine navode tube i sadraj prvostupanjskog postupka, radi o uporabi
dijela nekretnine tuenika radi izvoenja radova od strane tuitelja, pa se obveza
tuenika u smislu odredbe l. 107 st. 1 ZV-a moe odnositi jedino na trpljenje da
tuitelji privremeno koriste dio njihove nekretnine radi izvoenja radova na
dogradnji svoje obiteljske zgrade. Valja takoer upozoriti da je u smislu odredbe
l. 107 st. 2 ZV-a vlasnik nekretnine koji je za potrebe izvoenja radova
uporabio tuu nekretninu, im prestane potreba za takvu uporabu, duan dovesti
tuu nekretninu u stanje u kojem se nalazila prije toga, a poinjenu tetu
naknaditi po opim propisima o odgovornosti za tetu, to mora biti sadrano,
kako u tubenom zahtjevu, tako i u izreci presude kojom sud odluuje o
tubenom zahtjevu tuitelja. Prema odredbi l. 338 st. 2 ZPP-a izrekom presude
sud odluuje o prihvaanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiu glavne
stvari i sporednih traenja, pri emu iz izreke presude mora biti na jasan i
nedvojben nain odreena obveza tuenika, kako bi takva presuda mogla biti
valjana ovrna isprava. Drugim rijeima, kada sud tueniku izrekom presude
nalae odreeno trpljenje, obveza tuenika po svom sadraju, predmetu, vrsti,
11
opsegu i vremenu mora biti jasno odreena na nain da se u sluaju
dobrovoljnog ili prisilnog ispunjenja obveze ne dovodi u pitanje sadraj obveze
naloene prvostupanjskom presudom.
upanijski sud u Varadinu, G. 1385/05-2 od 20.IX.2005.
RASKIDANJE (RAZVRGNUE SUVLASNIKE
ZAJEDNICE)

Upuivanje na parnicu radi razvrgnua suvlasnike zajednice

(Pravno pravilo iz paragrafa 268 biveg Zakona o sudskom vanparninom
postupku)

U sluaju da protustranka u vanparninom postupku predlagatelju
ospori suvlasniki udio u nekretnini koja je predmet diobe, sud e
predlagatelja uputiti na parnicu radi razvrgnua suvlasnike zajednice
sporne nekretnine, a ne radi utvrenja prava suvlasnitva na spornoj
nekretnini.

U smislu pravnog pravila paragrafa 267 biveg Zakona o sudskom
vanparninom postupku (dalje: bivi Vp) sud e u izvanparninom postupku
odluiti da li e i kako provesti diobu zajednikih stvari samo u sluaju ako
meu suvlasnicima nema spora o predmetu diobe, opsegu zajednikih stvari ili
pravu suvlasnitva pojedinih suvlasnika ili o veliini njihovih udjela. Ako u
postupku pred sudom postoji spor u pogledu ma i jednog gore navedenog
pitanja, u smislu pravnog pravila paragrafa 268 biveg Vp-a, sud e
predlagatelja sa njegovim zahtjevom radi raskidanja ili diobe suvlasnike
zajednice uputiti na parnicu. U konkretnom sluaju, protustranka je
predlagatelju osporila suvlasniki udio od u nekretnini koja je predmet diobe,
pa unato injenici da su stranke upisane kao suvlasnici na navedenoj nekretnini
svaka u dijela, osporavanjem suvlasnikog dijela predlagatelju od strane
prostustranke, nastao je spor predvien odredbom pravnog pravila paragrafa 267
st. 2 biveg Vp-a, zbog ega je prvostupanjski sud pravilno uputio predlagatelja
sa zahtjevom radi razvrgnua suvlasnike zajednice sporne nekretnine na
parnicu. Pritom se navodi da predlagatelj nije upuen na parnicu radi utvrenja
prava suvlasnitva u spornoj nekretnini, nego na raskidanje odnosno razvrgnue
suvlasnike zajednice.

upanijski sud u Varadinu, G. 177/06-2 od 09.II.2006.

12

ZAJEDNICE)

Geometrijska dioba nekretnina

novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01)

Ukoliko je geometrijska dioba suvlasnikih nekretnina mogua, u
odluci o diobi suvlasnike zajednice mora biti odreeno navedeno koji
fiziki dio pojedine suvlasnike nekretnine kao novoformirane estice e
pripasti pojedinom suvlasniku, u skladu sa parcelacionim elaboratom i to
na nain da se odluka moe provesti u zemljinim knjigama.

Zakon o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima ne poznaje materijalnu
diobu, a niti materijalnu zajednicu nekretnina, jer su stranke suvlasnici
nekretnina koje su predmet postupka, sukladno odredbi l. 36 Zakona o
vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV), koja injenica tijekom
postupka nije bila sporna, pa se radi o suvlasnikoj zajednici nekretnina i
strankama kao suvlasnicima u smislu odredbe l. 47 ZV-a pripada pravo na
razvrgnue suvlasnitva, a nain razvrgnua (diobe) nekretnina odreen je
odredbom l. 50 st. 2 ZV-a, pa je u postupku sudskog razvrgnua, ukoliko ne
postoji sporazum stranaka o nainu razvrgnua, sud duan nekretnine podijeliti
geometrijski, osim ako utvrdi da takva dioba nije mogua, a da se znatno ne
umanji vrijednost, u kojem sluaju e sud odluiti da se stvar proda na javnoj
drabi ili na drugi prikladan nain, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno
suvlasnikim dijelovima (civilno razvrgnue). Prvostupanjski sud je, dakle,
tijekom postupka bio duan utvrditi da li se nekretnine koje su predmet zahtjeva
za diobu, mogu geometrijski podijeliti u skladu sa suvlasnikim omjerima
pojedinih suvlasnika, te u tom sluaju nekretnine podijeliti geometrijski, a tek u
sluaju ako geometrijska dioba nije mogua, odrediti civilno razvrgnue,
sukladno odredbi l. 50 st. 4 ZV-a. Ukoliko je geometrijska dioba suvlasnikih
nekretnina mogua, u odluci o diobi suvlasnike zajednice mora biti odreeno
navedeno koji fiziki dio pojedine suvlasnike nekretnine kao novoformirane
estice e pripasti pojedinom suvlasniku, u skladu sa parcelacionim elaboratom i
to na nain da se odluka moe provesti u zemljinim knjigama, budui da u
smislu odredbe l. 55 st. 1 ZV-a svaki suvlasnik koji je sudjelovao u razvrgnuu
stjee na temelju pravomone odluke suda o razvrgnuu, a na zakonom odreen
nain, pravo vlasnitva ili/i neko drugo pravo, izvodei ga iz onoga svoga
13
suvlasnikog dijela s kojim je sudjelovao u razvrgnuu, a koji mu istodobno
prestaje, a zakonom odreeni nain stjecanja i prestanka prava vlasnitva,
odnosno suvlasnitva i drugih stvarnih prava na temelju odluke suda, prema st. 2
iste odredbe, je uknjiba prava na nekretninama u zemljinim knjigama. Dakle,
u situaciji kada meu suvlasnicima nema sporazuma o nainu diobe suvlasnike
zajednice, svrha je sudskog postupka da se odredi sadraj i nain diobe u cilju
stvaranja samostalnih cjelina, a u skladu sa suvlasnikim omjerima pojedinih
suvlasnika.

upanijski sud u Varadinu, G. 945/05-2 od 07.XI.2005.

ZAJEDNICE)


novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00)

Da bi sud mogao donijeti odluku o razvrgnuu suvlasnike zajednice
fizikom odnosno geometrijskom diobom, potrebno je da mjerniki vjetak
saini prijavni list, da prijavni list sa kopijom katastarskog plana dostavi
sudu i da nakon toga sud pozove stranke da se oituju o sadraju prijavnog
lista, s time da u izreci odluke sud mora odreeno navesti koju
novoformiranu esticu sa posebnim brojem, kulturom i povrinom dobiva
pojedina stranka.

Obzirom da je sud prvoga stupnja pobijanim rjeenjem izvrio fiziku
diobu suvlasnike zajednice nekretnina, odnosno geometrijski, potpuno je jasno
da je mjerniki vjetak trebao sainiti prijavni list, odnosno cijepati predmetnu
esticu na dvije samostalne odvojene estice i to jedne estice koja bi pripala
predlagateljicama R. i I. Z., a druga estica protustrankama. Naime, jedino na
temelju prijavnog lista se moe izvriti upis promjene u zemljinoj knjizi u A
listu, a tek kada se izvri upis promjene u A listu i to na taj nain da se postojea
estica cijepa na dvije samostalne odvojene estice, mogue je rjeenje o
razvrgnuu suvlasnike zajednice nekretnine provesti u zemljinoj knjizi. Stoga
je u ovom predmetu bilo neophodno da mjerniki vjetak saini prijavni list na
nain kako je naprijed navedeno, da taj prijavni list s kopijom katastarskog plana
14
dostavi sudu, a da nakon toga sud pozove stranke da se oituju o sadraju
prijavnog lista. Tek nakon to je dostavljen prijavni list i nakon oitovanja
stranaka, sud moe donijeti odluku o razvrgnuu suvlasnike zajednice fizikom
diobom, odnosno geometrijskom diobom. Iako je u konkretnom sluaju izvrena
geometrijska, odnosno fizika dioba, predmetna estica nije cijepana na dvije
odvojene samostalne estice, pa je tako primjerice predlagateljicama tom
provedenom fizikom diobom pripao: dio katastarske estice zemljita br.
8216/2 u povrini od 787 m2, dio nekretnine poloene istono, u duini od 165
m. Potpuno je jasno da se radi o neodreenoj izreci, to takoer predstavlja
reenu bitnu povredu odredaba parninog postupka. Zbog toga je izreka
pobijanog rjeenja u tolikoj mjeri nejasna i neodreena, da to rjeenje ni u kojem
sluaju ne moe postati ovrno. Da bi izreka bila potpuno jasna i odreena
potrebno je, kako je ve reeno, postojeu esticu cijepati na dvije samostalne
odvojene estice, time da svaka nova estica mora imati novi broj, naziv kulture
i povrine, a s druge strane, mora biti prikazana u prijavnom listu mjernikog
vjetaka, time da u tom prijavnom listu na lijevoj strani mora biti prikazano staro
stanje, a na desnoj strani novo stanje. Drugim rijeima, u izreci mora biti
navedeno koju novoformiranu esticu sa posebnim brojem, kulturom i
povrinom dobiva pojedina stranka. Ve je reeno da prijavni list mora biti
proveden u zemljinoj knjizi, konkretno u A listu.


RAZVRGNUE SUVLASNIKE ZAJEDNICE PUTEM
SUDA ODREIVANJE NAINA DIOBE


(l. 50. Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne
novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01)

Ukoliko sud utvrdi da e razvrgnuti suvlasniku zajednicu
geometrijskom diobom, tada je prije provoenja takve diobe potrebno
provesti parcelaciju prema odgovarajuem katastarskom operatu.

Dioba suvlasnike nekretnine moe se vriti samo izmeu suvlasnika, pri
emu se razvrgnue provodi sukladno odredbi l. 50. do 54. Zakona o vlasnitvu
i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV). Ako se radi o geometrijskoj diobi to je
sud bio duan takvu diobu nekretnine utvrditi moguom i doputenom, te
15
novostvorene estice, koje su diobom pripale pojedinim suvlasnicima, oznaiti
posebnim katastarskim brojevima, povrinom, te zgradama, odnosno drugim
graevinama koje trajno lee na zemljitu ako one postoje, zbog ega je bilo
potrebno provesti parcelaciju prema odgovarajuem katastarskom operatu, kako
bi izvrena dioba mogla biti provedena u zemljinim knjigama.

upanijski sud u Varadinu, G. 1088/05-2 od 29. VIII. 2005.

ZAJEDNICE)

Upuivanje na parnicu u svezi zahtjeva za razvrgnue suvlasnike
zajednice

(Pravno pravilo iz paragrafa 268 biveg VP-a)

Ukoliko izmeu suvlasnika nema spora o predmetu suvlasnitva niti o
veliini suvlasnikih dijelova stranaka ali ako postoji spor o opsegu
suvlasnike nekretnine stranaka, sud prvog stupnja nije ovlaten odluivati
o razvrgnuu suvlasnike zajednice u izvanparninom postupku, ve je
duan stranku koja osporava opseg suvlasnike nekretnine stranaka uputiti
na parnicu.

Na istaknute navode albe valja prije svega rei da se prema pravnom
pravilu iz paragrafa 267 st. 2 o razvrgnuu suvlasnike zajednice nekretnina
odluuje da li se i kako ima provesti dioba zajednike stvari ili imovine, ako
meu suvlasnicima nema spora: 1. o predmetu diobe i o opsegu zajednike
stvari ili imovine i u pogledu aktive i pasive; 2. o pravu suvlasnitva pojedinih
suvlasnika ili o veliini njihovog udjela. Kako je aliteljica, a to je suprotno
istaknutim tvrdnjama albe, i na oevidu od 23.06.2005. g. i na roitu od
19.09.2005. g. izriito izjavljivala da je predmetna nekretnina manja nego to
to proizlazi iz z.k. izvatka, a da to temelji na rjeenju Ureda za katastar i
geodetske poslove od 23.12.1997.g., te da ona prizna katastarske podatke, da
njoj nedostaje povrina a iz kojih razloga prigovara nalazu mjernikog vjetaka
S. V., a kada je ustvrdila i da protustranka u naravi posjeduje vie nego bi joj to
pripalo temeljem njegovog suvlasnikog dijela od 4/10 dijela (izjava na roitu
od 19.09.2005. g., list br. 37 spisa) tada je potpuno nedvojbeno da aliteljica
osporava opseg suvlasnike stvari, pa je i po ocjeni ovog suda prvostupanjski
16
sud pravilno primijenio pravno pravilo iz paragrafa 268 biveg VP-a kada je
predlagateljicu sa njezinim zahtjevom za razvrgnue suvlasnike zajednice
uputio na parnicu. Naime, prema ve reenom, iako nema spora o tome to je
predmet suvlasnitva te nema spora o veliini suvlasnikih dijelova stranaka,
obzirom na prigovore aliteljice postoji meutim spor o opsegu zajednike
suvlasnike nekretnine stranaka.

upanijski sud u Varadinu, G. 1765/05-2 od 10. XI.2005.

NAELA ZEMLJINOKNJINOG PRAVA NAELO
POVJERENJA

Stjecanje zalonog prava od nevlasnika

novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01)

Ukoliko tuenik temeljem povjerenja u zemljine knjige stekne
zalono pravo na cijeloj nekretnini od suvlasnika, koji je vlasnik na istoj u
dijela, budui je tijekom postupka utvreno da predmetna nekretnina u
dijela pripada temeljem zakona branom drugu koji nije potpisao
sporazum o zasnivanju zalonog prava, u tom sluaju u konkurenciji
pravnih naela, pred naelom povjerenja u zemljine knjige prednost ima
naelo da nitko na drugog ne moe prenijeti vie prava nego to ga sam
ima.

Stoga, I. tuenik u albi zakljuuje da je Banka postupala u dobroj vjeri,
potivajui naela upisa u zemljine knjige, stekla zalono pravo na cijeloj
nekretnini, pa se suvlasnitvo tuiteljice steeno temeljem zakona ne moe
suprotstaviti pravu Banke koja je postupajui s povjerenjem u zemljine knjige u
dobroj vjeri, upisala svoje pravo, dok jo pravo koje je steeno temeljem zakona
nije upisano u zemljinoj knjizi, niti pak je sada upisano. Bitno je da je III.
tuenik K.Z. jo uvijek upisan kao jedini vlasnik predmetnih nekretnina, a to je
od odlune vanosti za presuenje spora. Na prednje albene navode valja
kratko rei da je doista III. tuenik bio, a sada jo uvijek upisan u zemljinim
knjigama kao samovlasnik predmetnih nekretnina. Meutim, ovo, unato
injenice to predmetne nekretnine predstavljaju branu steevinu, jer su te
nekretnine III. tueni i tuiteljica stekli tijekom braka zajednikim radom i
17
sredstvima time da je njihov doprinos stjecanju nekretnina bio jednak. Kraj
takvog stanja stvari mora se zakljuiti da je tuiteljica bila suvlasnik predmetnih
nekretnina u dijela i u asu sklapanja reenog Ugovora o dugoronom kreditu
izmeu pravnog prednika Z. banke, kao zajmodavatelja s jedne strane i
trgovakog drutva XX d.d. kao zajmoprimca s druge strane, te III. tuenika
K.Z. kao zalonog dunika. Prednje zbog toga, jer su predmetne nekretnine
tuiteljica i III. tuenik stekli tijekom 1983.g., dok je predmetni ugovor
sklopljen 04.01.1999.g., a zalono pravo steeno je upisom u zemljinu knjigu
pod br. Z.__/99. injenica da je tuiteljica bila suvlasnik u dijela predmetnih
nekretnina u vrijeme sklapanja reenog ugovora i zasnivanje zalonog prava na
tim nekretninama putem upisa u javnoj knjizi, utjecala je na pravo I. tuenika Z.
banke d.d. kao stjecatelja zalonog prava, jer to pravo I. tuenik nije mogao stei
na dijelu nekretnine u vlasnitvu tuiteljice, s kojom nije sklopljen sporazum o
zasnivanju zalonog prava. S obzirom na izloeno, budui se radi o stjecanju
prava od nevlasnika, nije odluno pozivanje I. tuene na naelo povjerenja u
zemljine knjige. Naime, u konkretnom sluaju, prednost ima naelo da nitko na
drugog ne moe prenijeti vie prava nego to ga sam ima. Napominje se da je
takovo stajalite zauzeo i Vrhovni sud RH u svojoj presudi Rev. 1051/02-2 od
11. sijenja 2005.g.

upanijski sud u Varadinu, G. 1287/05-2 od 11.VIII.2005.

18

II OBVEZNO PRAVO

KAPARA VRAANJE I URAUNAVANJE

Pojam kapare

(l. 79 st. 1 Zakona o obveznim odnosima Narodne novine, br. 53/91,
73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)

Ukoliko ne postoji valjani ugovor o prodaji, tada niti djelomino
plaeni iznos ne moe biti znak da je ugovor sklopljen, iz kojeg razloga isti
ne moe imati znaenje kapare u smislu odredbe l. 79 st. 1 Zakona o
obveznim odnosima, iz razloga to je kapara znak da je ugovor sklopljen,
zbog ega ugovorna strana koja je dala kaparu bez zakljuenog i pravno
valjanog ugovora o prodaji, nema pravo traiti vraanje kapare, odnosno
vraanje dvostruke kapare.

Prije svega valja navesti da prvostupanjski sud pogreno tumai pojam
kapare, jer u smislu odredbe 79 st. 1 Zakona o obveznim odnosima
(dalje: ZOO) kapara je znak da je ugovor sklopljen, pa se ugovor smatra
zakljuenim kad je kapara dana, ako nije to drugo ugovoreno. Obzirom na
sadraj navedene odredbe, mora se zakljuiti da davanju kapare mora prethoditi
sklapanje valjanog ugovora o prodaji, jer je ugovor o kapari po svojoj prirodi
sporedni ugovor koji se vee na postojanje valjanog ugovora o prodaji, zbog
ega, kada valjani ugovor o prodaji ne postoji, niti plaeni iznos ne moe biti
znak da je ugovor sklopljen, pa stoga ne moe imati niti znaenje kapare u
smislu odredbe l. 79 st. 1 ZOO-a, a u tom sluaju nisu ispunjene pretpostavke
niti za primjenu odredbi l. 80 i 81 ZOO-a, pa ugovorna strana koja je dala
kaparu nema pravo traiti vraanje kapare, odnosno vraanje dvostruke kapare.
Naime, iz sadraja kupoprodajnog predugovora sklopljenog izmeu tuitelja i
upraviteljice tuenika, proizlazi da uope nije definiran predmet prodaje. U
konkretnom sluaju radi se o predugovoru u smislu odredbe l. 45 ZOO-a, a
predugovor predstavlja takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije
sklopi drugi, glavni ugovor. Prema odredbi l. 45 st. 3 ZOO-a predugovor
obvezuje ako sadri bitne sastojke glavnog ugovora. Dakle, sklapanjem
predugovora ne nastaju prava i obveze iz ugovora kojeg su ugovorne stranke
namjeravale zakljuiti, ve samo obveza na sklapanje glavnog ugovora.
19
Meutim, predugovor mora sadravati bitne sastojke glavnog ugovora. Bitni
sastojci ugovora o prodaji su predmet ugovora i cijena, sukladno odredbi l. 454
st. 1 ZOO-a, jer se ugovorom o prodaji prodavatelj obvezuje da stvar koju
prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo
vlasnitva, a kupac se obvezuje da prodavatelju plati cijenu. Kako
kupoprodajni predugovor, obzirom na sadraj priloene pisane isprave, prema
ocjeni ovog suda ne sadri nikakve podatke u odnosu na bitne sastojke
kupoprodajnog ugovora, prvenstveno u pogledu predmeta kupoprodaje, mora se
zakljuiti da je predmet kupoprodaje neodreen, pa se u smislu citirane odredbe
l. 47 ZOO-a takav ugovor mora smatrati nitavim.


PONITENJE POBOJNIH UGOVORA

Pobijanje relativno nitavih ugovora

(l. 112 Zakona o obveznim odnosima Narodne novine, br. 53/91,
73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99)

Relativno nitavi ugovori ne mogu se pobijati prigovorom istaknutim
u parnici, ve posebnom tubom za ponitenje ugovora, sukladno odredbi
l. 112 Zakona o obveznim odnosima.

Prisila, odnosno prijetnja predstavlja razlog pobojnosti, odnosno
relativne nitavosti ugovora, sukladno odredbi l. 111 Zakona o obveznim
odnosima (dalje: ZOO). Dakle, u takvom sluaju radi se o pobojnom, odnosno
relativno nitavom pravnom poslu. Meutim, pobojni, odnosno relativno nitavi
ugovori proizvode pravne uinke i obvezuju ugovorne strane sve dok se
konstitutivnom odlukom suda ne ponite, pa se relativno nitavi ugovori ne
mogu pobijati prigovorom istaknutim u parnici, ve posebnom tubom za
ponitenje ugovora, sukladno odredbi l. 112 ZOO-a. Odredbom l. 117 ZOO-a
odreen je rok u kojem ugovorna strana ima pravo zahtijevati ponitenje
pobojnog ugovora, koji iznosi godinu dana od saznanja za razlog pobojnosti,
odnosno od prestanka prinude (subjektivni rok), odnosno tri godine od dana
sklapanja ugovora (objektivni rok). Dakle, obzirom na tvrdnju tuenika isticanu
tijekom prvostupanjskog postupka da je ugovor o zajmu s tuiteljem sklopio pod
20
prisilom i prijetnjom, mora se zakljuiti da tuenik ukazuje na razloge
pobojnosti, odnosno relativne nitavosti pravnog posla sklopljenog s tuiteljem,
no meutim, relativno nitavi ugovori ne mogu se pobijati prigovorom
istaknutim u parnici, jer je posljedica pobojnosti ugovora da stranka u ijem je
interesu pobojnost ustanovljena moe, u odreenim rokovima, zahtijevati da se
ugovor poniti. Meutim, sve dok takav ugovor nije poniten, on proizvodi svoje
pravne uinke, zbog ega se ugovorna strana, u konkretnom sluaju tuenik,
koji, kako se to moe zakljuiti iz sadraja spisa, nije zahtijevao ponitenje
spornog ugovora o zajmu, u ovom postupku ne moe pozivati na injenicu da je
ugovor sklopljen pod prisilom i prijetnjom, niti takav prigovor moe utjecati na
ocjenu pravne valjanosti sklopljenog ugovora, pa je i stajalite prvostupanjskog
suda u pogledu osnovanosti prigovora tuenika da je predmetni ugovor o zajmu
sklopljen pod prisilom i prijetnjom, pravno potpuno neutemeljeno i
neprihvatljivo.


VALUTA OBVEZE

Ugovoren iznos pozajmice odreen uz valutnu klauzulu

(l. 395 st. 2 Zakona o obveznim odnosima Narodne novine, br.
53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)

Kada je ugovoreni iznos pozajmice odreen uz valutnu klauzulu,
potraivanje zajmodavca u domaoj valuti u tom sluaju zatieno je
valutnom klauzulom, iz kojeg razloga zajmodavcu pripadaju kamate po
stopi koja se plaa na devizne tedne uloge po vienju u valuti koja je
sluila kao valuta ugovora, a takva dunikova obveza odreena uz valutnu
klauzulu ostaje takvom sve do njezinog ispunjenja, a ne samo do trenutka
njezine dospjelosti.

U razlozima obrazloenja pobijane presude u odnosu na pobijanu to. I
izreke, stoji da je ugovoreni iznos zajma utvren primjenom valutne klauzule,
to znai da stranke nisu ugovorile isplatu u stranoj valuti, konkretno tada
njemakoj marki, ve u domaoj valuti (isplatom protuvrijednosti), samo to su
visinu novane obveze u domaoj valuti vezale za protuvrijednost strane valute
na dan dospijea ugovorne obveze povrata zajma, slijedom ega zbog
21
zakanjenja I tuenika u ispunjenju takove novane obveze izraene u domaoj
valuti, sud smatra da tuitelju pripada pravo na zatezne kamate u smislu odredbe
l. 277 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) i to konkretno u okviru
postavljenog tubenog zahtjeva, od 17.04.97. g. pa do isplate, u visini presuene
stope zatezne kamate. U albi alitelj iznosi protivljenje ovakovom stajalitu
prvostupanjskog suda, jer je iz l. 1 i 2 Ugovora o kratkoronoj pozajmici broj
xxx/96 (dalje: Ugovor) razvidno, to u razlozima navodi i prvostupanjski sud, da
je ugovoreni iznos pozajmice odreen uz valutnu klauzulu, ali smatra da je u
takvoj pravnoj situaciji u smislu odredbe l. 395 st. 2 ZOO-a, potraivanje
zajmodavca u domaoj valuti zatiene valutnom klauzulom pa da mu pripadaju
kamate po stopi koja se plaa na devizne tedne uloge po vienju u valuti koja je
sluila kao valuta ugovora, konkretno DEM, te da takva dunikova obveza
odreena uz valutnu klauzulu ostaje takvom sve do njezinom ispunjenja, a ne
samo do trenutka njezine dospjelosti, te se njezinom konverzijom po teaju koji
vrijedi na dan ispunjenja vjerovniku osigurava da dobije stvarnu kunsku
protuvrijednost kako iznosa glavnice tako i dospjelih kamata po navedenoj stopi,
radi ega istie da nije bilo mjesta dosuenju zatezne kamate, kako ju je
pobijanim dijelom dosudio prvostupanjski sud. Glede ovako istaknutog stajalita
albe, valja rei da isto kao pravilno prihvaa i ovaj sud. Naime, nedvojbeno je,
to je dodue pravilno zakljuio i prvostupanjski sud, da je ugovor o
kratkoronoj pozajmici br. Xxx/96 od 09.01.96. g. sklopljen uz valutnu klauzulu
(l. 395 ZOO-a) jer je valuta obveze izraena u stranoj valuti, a ista se trebala
ispuniti u protuvrijednosti domae valute (kunama) to proizlazi iz l. 1 i 2
navedenog Ugovora. U takvim sluajevima, visina kamatne stope, to pravilno
istie i albe, odreuje se pozivom na stopu na devizne tedne uloge po vienju
za valutu u kojoj je izraena obveza iz Ugovora, odnosno stranu valutu odreenu
Ugovorom o zajmu. U takvim sluajevima dakle, kada je valuta obveze izraena
ugovaranjem valutne klauzule, dakle u stranoj valuti, ista se ispunjava u
protuvrijednosti domae valute, a to na nain da se preraunava i isplauje u
protuvrijednosti domae valute i to prema (bankovnom) prodajnom teaju strane
valute u trenutku njezina ispunjenja. Na taj nain, kada postoji obveza u stranoj
valuti, ista takvom ostaje sve do trenutka njezina ispunjenja isplate, njezinom se
konverzijom po teaju koji vrijedi na taj dan, doista vjerovniku osigurava da
zaista dobije protuvrijednost svoje devizne trabine.

upanijski sud u Varadinu, G. 1409/05-2 od 09.III.2006.

22

NOVANE OBVEZE

Obveza koja glasi na plaanje u stranoj valuti

73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)

Ugovor o zajmu u kojem obveza glasi na plaanje u stranoj valuti je
valjani ugovor u smislu odredbe l. 395 Zakona o obveznim odnosima, ali se
ispunjenje novane obveze iz istoga moe zahtijevati samo u valuti RH
prema prodajnom teaju ovlatene banke u mjestu ispunjenja obveze koji
vrijedi toga dana.

Djelomino je, meutim, osnovan albeni razlog pogrene primjene
materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud pogreno zakljuio da je ugovor o
pozajmici, sklopljen izmeu stranaka, nitav pravni posao u smislu odredbe l.
103 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), obzirom da je ugovor o zajmu,
u kojem obveza glasi na plaanje u stranoj valuti, valjani ugovor u smislu
odredbe l. 395 ZOO-a, ali se ispunjenje novane obveze, sukladno odredbi l.
395 st. 3 ZOO-a, moe zahtijevati samo u valuti RH, prema prodajnom teaju
ovlatene banke u mjestu ispunjenja obveze koji vrijedi toga dana.


POBIJANJE DUNIKOVIH PRAVNIH RADNJI

Pretpostavke za pobijanje dunikovih pravnih radnji

53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)

23
Pravne radnje dunika vjerovnik moe pobijati samo radi novanih
potraivanja koja su dospjela na isplatu.

U konkretnom sluaju tuiteljica kao vjerovnik nema prema K.. kao
duniku potraivanje dospjelo za isplatu, nego ista zapravo ima zahtjev za
povrat u prijanje zemljino knjino stanje, odnosno da na nju bude ponovno
upisano u zemljinoj knjizi dijela kbr. ___ upisano u z.k.ul. ___ k.o. N., a
kakovo stanje je prethodilo Ugovoru o doivotnom uzdravanju sklopljenom
izmeu nje i K.. Kako je ve reeno, jedna od opih pretpostavki koje moraju
prema odredbi l. 280 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO)
kumulativno biti ispunjene je to da mora postojati vjerovnikovo potraivanje
dospjelo za isplatu, a to znai da se pravne radnje dunika mogu pobijati samo
radi novanih potraivanja vjerovnika koja su dospjela na isplatu. Naime, ZOO
glede vrste potraivanja, propisao je samo novanu trabinu, a to proizlazi iz
tekstualne interpretacije odredbe l. 280 st. 1 ZOO-a. Osim toga, po ocjeni ovog
suda, obzirom da je presudom prvostupanjskog suda br. P. __/01 od 22.08.03.g.
raskinut Ugovor o doivotnom uzdravanju od 27.10.2000.g., ali kojom
presudom nije K.., nego z.k. odjelu bilo naloeno da provede brisanje prava
suvlasnitva sa imenovanog na tuiteljicu, to se ukazuje i upitnom kvalifikacija
K.. kao dunika tuiteljice, a kakav pravni odnos zahtjeva odredba l. 280-285
ZOO-a. Ne moe se po stajalitu ovog suda nedvojbenim smatrati da je K.. u
tom smislu dunik prema tuiteljici kao svojem vjerovniku.


PREKID ZASTARE

Kada ne nastupa prekid zastare

(l. 389. Zakona o obveznim odnosima Narodne novine, br. 53/91,
73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)
Ukoliko tuba tuitelja nije odbaena zbog nenadlenosti suda ili
kojeg drugog uzroka ve je naprotiv sud donio rjeenje o povlaenju tube,
iz razloga to tuitelj nije po pozivu suda ispravio tubu, smatra se da nije
nastupio prekid zastare podnoenjem prve tube.

Naime, prema l. 390 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO),
ako je tuba protiv dunika odbaena zbog nenadlenosti suda ili kojeg drugog
razloga, koji se ne tie biti stvari, pa vjerovnik podigne ponovno tubu u roku od
24
tri mjeseca od dana pravomonosti odluke o odbacivanju tube, ima se smatrati
da je zastarijevanje prekinuto prvom tubom. Meutim, kako je ve reeno,
tuba tuitelja u predmetu suda prvog stupnja broj _/05 (ranije P._/04) nije
odbaena zbog nenadlenosti suda ili kojeg drugog uzroka, ve je naprotiv
povuena. Kraj takvog stanja stvari jasno je da u konkretnom sluaju ne dolazi
do primjene l. 390 st. 1 ZOO-a. S druge strane, prema l. 389 st. 1 ZOO
propisuje da prekid zastarijevanja izvren podizanjem tube ili kojom drugom
vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dunika pred sudom ili drugim
nadlenim organom radi utvrivanja, osiguranja ili ostvarenja potraivanja
smatra se da nije ni nastupio, ako vjerovnik odustane od tube ili radnje koju je
poduzeo. Citirano rjeenje o povlaenju tube broj P. _/05-37 od 06. travnja
2005. g. donijeto je nakon to tuitelj nije postupio po rjeenju broj P._/05-36 od
03. oujka 2005. g., tj. da ispravi tubu. Dakle, uslijed propusta tuitelja da
postupi po naprijed citiranom rjeenju od 03. oujka 2005. g. dolo je do toga da
je donijeto rjeenje kojim je utvreno da je tuba povuena.


ODGOVORNOST DRAVE ZA NEPRAVILAN RAD
TIJELA DRAVNE UPRAVE

Odgovornost za tetu nastalu prilikom ruenja bespravno sagraenog
objekta

53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)

Okolnost da tuitelj kao bespravni graditelj nije postupio po odluci
upravnog tijela i sam uklonio objekt, sama po sebi ne oslobaa tuenu od
odgovornosti za tetu, ukoliko se utvrdi da tuena prilikom ruenja
tuiteljevog bespravno sagraenog objekta, nije postupala panjom dobrog
gospodara.

Okolnost da tuitelj kao bespravni graditelj nije postupio po odluci
upravnog tijela i sam uklonio objekt, koju okolnost tuena (Republika Hrvatska
Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja) posebno naglaava u albi,
sama po sebi ne oslobaa tuenu od odgovornosti za tetu nastalu prilikom
ruenja bespravno sagraenog objekta. Obzirom na postojanje odgovornosti
tuene zbog nepravilnog izvoenja radova prilikom ruenja bespravno
25
sagraenog objekta, okolnost da tuitelj kao vlasnik nije sruio objekt, nije
osnova za postojanje podijeljene odgovornosti, jer je tuena bila duna prilikom
ruenja tuiteljevog objekta postupati s panjom dobrog gospodara, tako da bi se
u granicama mogunosti sauvao od oteenja graevinski materijal. Budui da
sadraj dokaza provedenih tijekom postupka upuuje na zakljuak da su radovi
na ruenju objekta tuitelja izvreni nepravilno i nestruno, tuena je odgovorna
tuitelju za nastalu tetu u cijelosti.

upanijski sud u Varadinu, G. 655/05-2 od 26.IV.2005.

ODGOVORNOST ZA TETU OD VOZILA INOZEMNE
REGISTRACIJE

Prigovor preuranjenosti tube

(l. 97 Zakona o osiguranju Narodne novine, br. 46/7, 116/99, 11/02)

Podnoenje odtetnog zahtjeva Hrvatskom uredu za osiguranje u
sluaju kada je teta nastala uporabom inozemnog motornog vozila na
podruju Republike Hrvatske, a koje vozilo je na propisan nain osigurano,
posebna je procesna pretpostavka za podnoenje tube.

Tuenik u albi ostaje kod istaknutog prigovora preuranjenosti tube,
tvrdei da je tuitelj prije podnoenja tube trebao postupiti sukladno l. 97
Zakona o osiguranju. Naime, prema citiranoj zakonskoj odredbi oteena osoba
kojoj je teta nanesena uporabom vozila s inozemnom registracijom, za koje
vozilo postoji valjana meunarodna isprava i dokaz o postojanju osiguranja od
automobilske odgovornosti iz l. 94 st. 1 reenog Zakona, podnosi odtetni
zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje (st. 1). Ako Hrvatski ured za osiguranje
ne isplati naknadu tete u roku od 60 dana od dana podnoenja odtetnog
zahtjeva, s potrebnom dokumentacijom oteena osoba moe podnijeti tubu
protiv Hrvatskog ureda za osiguranje. Tijekom postupka pred sudom prvog
stupnja nesporno je bilo meu strankama da tuitelj nije postupio sukladno
naprijed citiranoj zakonskoj odredbi, jer nije podnio zahtjev za naknadu tete
tueniku. Iz sadraja spisa proizlazi da je motorno vozilo inozemne registracije
26
takoer valjano osigurano, jer u spisu postoje podaci da je to vozilo imalo
valjanu meunarodnu ispravu o osiguranju vozila. Drugim rijeima, u
konkretnom sluaju su ispunjene pretpostavke iz l. 97 Zakona o osiguranju. Da
bi tuitelj mogao podnijeti tubu protiv tuenika, radi naknade tete, bilo je
potrebno da bude ispunjena procesna pretpostavka iz l. 97 Zakona o osiguranju.
Radi se o posebnoj procesnoj pretpostavci, pa je tuitelj, kao oteena osoba,
trebao prethodno podnijeti tueniku odtetni zahtjev, a tek ako mu tuenik u
roku od 60 dana od dana podnoenja odtetnog zahtjeva ne bi naknadio tetu, tek
tada bi tuitelj stekao pravo da moe podnijeti tubu protiv tuenika radi
naknade tete.


ODGOVORNOST U SVEZI S OBAVLJANJEM POSLOVA
OD JAVNOG INTERESA

Odgovornost trgovakog drutva za odravanje cesta

(l. 44 st. 2 Zakona o javnim cestama Narodne novine, br. 100/96,
76/98, 27/01)

Ukoliko teta nastane na vozilu tuitelja, zbog ruenja vrba koje su
pale na cestu za vrijeme nevremena, a koje vrbe su rasle unutar cestovnog
pojasa, za ije odravanje sukladno odredbi l. 44 st. 2 Zakona o javnim
cestama su zaduene Hrvatske ceste d.o.o., tada za tetu prouzroenu vozilu
tuitelja i odgovaraju Hrvatske ceste d.o.o.

Nije sporno da je dana 28.11.2001.g. M.Z., zaposlenik tuitelja,
upravljao teretnim automobilom marke Mercedes reg. Oznake V XXX EE s
prikljunim vozilom reg. Oznake V XXX CN dravnom cestom br. 2, izmeu
mjesta Sub. Pod. i Cvet., kada je dolo do upanja u korijenu dviju vrba koje su
pale na cestu, pa je zbog toga dolo do udara naprijed opisanog motornog vozila
u kronju jednog stabla i oteenja teretnog vozila u vlasnitvu tuitelja. U
zakonito i pravilno provedenom postupku utvreno je da je prvotuenik
odgovoran za naknadu tete tuitelju iz opisanog tetnog dogaaja, jer se vrba na
iju je kronju naletio zaposlenik tuitelja sa opisanim teretnim vozilom nalazilo
27
unutar 4 metra irine cestovnog pojasa koji pripada prvotueniku, odnosno
nalazila se tri i pol metra od ruba asfaltne povrine, a kako tuenik gospodari
cestom i asfaltnim pojasom, to je obzirom na opisani tetni dogaaj duan
tuitelju naknaditi tetu. Isto tako valja naglasiti da je mjerniki vjetak pravilno
identificirao sve nekretnine, time da se je na skici koja se nalazi na listu 53
prikazana i naprijed opisana cesta, kao i zatitni pojas, pa je kraj takvog stanja
stvari sud prvog stupnja na temelju nalaza i miljenja mjernikog vjetaka
pravilno zakljuio da se panj nalazi u okviru zatitnog pojasa ceste, odnosno da
taj zatitni pojas s cestom ini jednu cjelinu. Iz priloenog fotoelaborata
sainjenog po MUP PU Koprivniko-krievaka, te na temelju ostalih
provedenih dokaza s pravom je sud prvog stupnja zakljuio da djelatnik tuitelja
kojim je upravljao naprijed opisanim automobilom i to u nonim uvjetima nije
mogao niim izbjei nalet na porueno stablo koje se nalazilo na cesti. Kraj
takvog stanja stvari s pravom je sud prvoga stupnja zakljuio da je prvotuenik
duan tuitelju naknaditi tetu jer je svojim proputanjem odravanja cestovnog
pojasa koji je u sklopu ceste uzrokovao tetu tuitelju, pa je stoga duan tu tetu
i nadoknaditi.

upanijski sud u Varadinu, G. 1331/05-2 od 25.VIII.2005.g.

ODGOVORNOST ORGANIZATORA PRIREDBI
(ORGANIZATORA OKUPLJANJA)

Odgovornost vlasnika diskoteke

73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96)

Vlasnik diskoteke kao organizator okupljanja veeg broja ljudi u
zatvorenom prostoru, odgovara za tetu nastalu tuitelju tjelesnom
povredom, koju je pretrpio u diskoteci, i to bez obzira to tuitelj nije
zadobio povrede prilikom gibanja mase i opeg nereda, a to iz razloga to
odredbom l. 181 Zakona o obveznim odnosima nisu taksativno navedeni
sluajevi u kojima organizator okupljanja odgovara.

28
Naime, utvreno je da je tuitelj dana 15.12.1996.g. otiao u diskoteku
XX, vlasnitvo tuenog u kojoj se nalazio vei broj osoba i da su tuitelja iz
istog mira napale nepoznate osobe ispred sanitarnog vora na nain da su ga
najprije udarali rukama, a nakon to je tuitelj pao na pod, nastavili su ga udarati
i akama i nogama, dok je leao na podu po svom dijelu tijela i nanijeli mu teke
tjelesne ozljede. Stoga je sud prvoga stupnja zauzeo stajalite da je tuenik
duan tuitelju naknaditi tetu i to temeljem odredbe l. 181 Zakona o obveznim
odnosima (dalje: ZOO). S tim u vezi valja rei da meu strankama ak nije bilo
niti sporno da je tuitelj dana 15. prosinca 1996. g. bio u opisanoj diskoteci
vlasnitvo tuenika, a nije bilo ni sporno da je tuitelj zadobio tjelesne povrede
od nepoznatih osoba, koje su ga bez ikakvog razloga napale i na gore opisan
nain nanijele mu tjelesne ozljede. Kraj takvog stanja stvari sud prvog stupnja je
pravilno primijenio materijalno pravo, kada je zauzeo stajalite da je tuenik
odgovoran za tetu koju je pretrpio tuitelj a to temeljem l. 181 ZOO-a. Naime,
prema citiranoj zakonskoj odredbi organizator okupljanja veeg broja ljudi u
zatvorenom ili na otvorenom prostoru odgovara za tetu nastalu smru ili
tjelesnom povredom koju netko pretrpi uslijed izvanrednih okolnosti koje u
takvim prilikama mogu nastati kao to je gibanje masa, opi nered i sl. S tim u
vezi valja naglasiti da je u tijeku postupka pred sudom prvoga stupnja utvreno
da se doista u spomenutoj diskoteci nalazio vei broj ljudi, kao i to da tuitelj
niim nije doprinio nastanku tetnog dogaaja. Glede albenih navoda valja rei
da se tetni dogaaj zbio u sklopu opisane diskoteke, koja meu ostalim sadri
sanitarni vor. S druge strane, kada se radi o okupljanju veeg broja osoba u
zatvorenom prostoru, zakonodavac nije iskljuio odgovornost organizatora
okupljanja veeg broja ljudi, u konkretnom sluaju tuenika i onda kada se tetni
dogaaj zbio u sanitarnom voru ili pak ispred sanitarnog vora. Ovog stoga, jer
i sanitarni vor predstavlja dio diskoteke, pa se stoga ne moe tuenik pozivati
na to da on ne bi odgovarao za tetu koja se dogodi u jednom dijelu diskoteke,
konkretno pred sanitarnim vorom. Tono je stajalite albe da tuitelj nije
zadobio povrede prilikom gibanja mase i opeg nereda, to su pravni standardi
iz citirane zakonske odredbe. Meutim, tuenik potpuno isputa iz vida da
organizator okupljanja veeg broja ljudi u zatvorenom prostoru odgovara za
tetu koju netko pretrpi uslijed izvanrednih okolnosti koje u takvim prilikama
nastaju, kao to su gibanje masa, opi nered i slino.


29

ISKLJUENJE ODGOVORNOSTI

Iskljuenje od odgovornosti za naknadu tete

73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)

Ukoliko tuenik po nalogu vijea mjesnog odbora (koje predstavlja
pravnu osobu u smislu Zakona o lokalnoj i podrunoj samoupravi) posijee
cijela stabla ljiva u vlasnitvu tuitelja budui su predmetna stabla u
cijelosti bila nagnuta na javnu cestu, u tom sluaju tuenik ne odgovara za
naknadu tete, jer u njegovom postupanju nema protupravnosti.

Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je na osnovu dokumentacije koju
je tijekom postupka u spis dostavio tuenik s osnovom zakljuio da je tuenik od
vijea mjesnog odbora Ljubeica, koje predstavlja pravnu osobu, a koje je
osnovano u smislu Zakona o lokalnoj i podrunoj (regionalnoj) samoupravi kao
oblik neposrednog sudjelovanja graana o lokalnim poslovima od neposrednog i
svakodnevnog utjecaja na ivot i rad graana, osnovanom temeljem Statuta
Opine Lj., dobio nalog za izvrenje poslova ureenja skraivanja (rezanja)
ivica, visokorastueg raslinja, dugogodinjih nasada (zaputenih voaka)
prvenstveno zbog sigurnosti prometa po ulicama i putevima, radi preglednosti,
budui da vlasnici godinama ne odravaju te nasade i ogluuju se o odredbe
Odluke o agrotehnikim mjerama (to. 5 zapisnika sa 10 sjednice vijea
mjesnog odbora Opine Lj. od 11.07.2004.g.). Treba zakljuiti da taj zapisnik ne
sadri konkretnu uputu, za konkretnu sjeu, ali argumentacije prvostupanjskog
suda glede naloga vijea mjesnog odbora Lj. u vrijeme donoenja konkretne
odluke i da je upravo on prva fizika osoba imenovana za izvrenje tih poslova
od strane tog odbora (uz njega je za te poslove zaduen D. I.). Nadalje, ta odluka
se poziva na injenicu da vlasnici zemljita godinama ne odravaju raslinje u
smislu odredbi Odluke o agrotehnikim mjerama te ureivanju i odravanju
poljoprivrednih rudina, Opine Lj., objavljene u Slubenom vjesniku
Varadinske upanije broj 17/04. Iz navedene odluke prvostupanjski sud
pravilno ukazuje na sadraj l. 15 koji nalae vlasnicima poljoprivrednog
zemljita odravati poljske puteve izmeu ostalog sjeom pojedinih stabala ili
grana koje spreavaju prijevoz putem odnosno koritenje puta. Prvostupanjski
sud pri tome ukazuje na injenicu da su predmetna stabla rasla uz lokalnu cestu,
a da Zakon o javnim cestama odreuje kao sastavni dio ceste zemljini pojas s
obiju strana ceste potreban za nesmetano odravanje ceste, irine najmanje 1
30
metar, raunajui od crte koja spaja krajnje toke poprenog presjeka ceste Na
osnovu navedenog, te na osnovi utvrene injenice da su predmetne ljive rasle
ispod oraha, te su cijele bile nagnute na javnu cestu, radi ega je bilo potrebno
odrezati cijela stabla, prvostupanjski sud je pravilno zakljuio da je tuenik
postupao temeljem i u smislu naloga koje mu je na 10. sjednici vijea mjesnog
odbora Lj. od 11.07.2004. g. dao taj mjesni odbor, a koji je postupao u okviru
svoje zakonske i statutarne nadlenosti (statuta Opine Lj.) i u provoenju
Opinske odluke o agrotehnikim mjerama te ureenju i odravanju
poljoprivrednih rudina iz lipnja 2004. Dakle, u tom smislu osnovano se i
pravilno prvostupanjski sud poziva na odgovornost pravne osobe za eventualnu
tetu treoj osobi u okviru radnje koju je po njenom nalogu poinio tuenik, u
smislu odredbe l. 172 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO).


TROKOVI LIJEENJA POVRIJEENOG

Troak dodatnih lijekova

(l. 219 Zakona o parninom postupku Narodne novine, br. 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Prilikom dosuenja materijalnog troka za dodatne lijekove
oteenika sud je duan konzultirati nadlenog sudsko-medicinskog
vjetaka radi utvrenja potrebe uzimanja lijekova koji nisu na listi
besplatnih lijekova.

Naknadu tete za troak kupljenih lijekova prvostupanjski sud je I
tuitelju dosudio temeljem prihvaanja sadraja njegovog iskaza prema kojem je
I tuitelj kupovao Bipateks lijekove za ivani sustav (kutiju koristio mjesec
dana, istu je plaao 50,00 kn), te navoda da je kupovao umee tablete kalcija,
plaajui ih 37,00 kn (pakung koristio 10 dana), a koje tablete je koristio od
ozljeivanja do presuenja. Nadalje, bilo je potrebno ukinuti i prvostupanjsku
presudu u odnosu na tubeni zahtjev I tuitelja u dijelu koji se odnosi na
naknadu trokova lijeenja u dosuujuem i odbijajuem dijelu jer
prvostupanjski sud presudu u tome dijelu temelji samo na ocjeni osnovanosti tog
dijela tubenog zahtjeva temeljem prihvaanja I tuiteljeve tvrdnje da mu je
troak dodatnih lijekova (za ivce, umee tablete kalcija) bio potreban,
utvrujui visinu naknade na osnovu ocjenjene potrebe koliine tih lijekova, a
31
prema njihovoj jedininoj cijeni. Meutim, prvostupanjski sud pri tome nije
konzultirao nadlenog sudskomedicinskog vjetaka radi utvrenja potrebe
uzimanja lijekova, koji nisu na listi besplatnih lijekova (ija je naplata osigurana
od nadlenog Zavoda za zdravstveno osiguranje).


IZGUBLJENA ZARADA ZA VRIJEME LIJEENJA

Naknada tete s naslova prijevoznog troka i naknade za topli obrok

91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Ukoliko tuitelj trai naknadu materijalne tete s naslova naknade za
topli obrok, za vrijeme kad je bio na bolovanju zbog tetnog dogaaja, sud
je duan temeljem specificiranih obrauna isplata plae utvrditi da li je u
isplatu naknade plae za vrijeme bolovanja ukljuena i naknada za topli
obrok.

Prvostupanjski sud je I tuitelju dosudio naknadu tete za izgubljenu
zaradu za vrijeme tuiteljevog bolovanja od 01.10.01. g. do 01.10.03. g. jer I
tuitelj u to vrijeme nije ostvarivao naknadu za topli obrok i prijevozni troak, a
I tuitelj je, prema prvostupanjskom utvrenju ostvarivao utedu prijevoznih
trokova, za vrijeme dok je radio, jer da za gorivo nije potroio onoliko novaca
koliko je primao po toj osnovi (nego je potroio samo mjeseno 100,00 kn).
Prvostupanjski sud je ocijenio da bi I tuitelju mjeseno ostajalo, s naslova
naknade za topli obrok i za prijevozni troak 250,00 kn, pa mu je po toj osnovi
dosudio iznos od 6.000,00 kn (za 24 mjeseca). U albenim navodima tuenik
pobija osnovanost dosuenja naknade tete tuitelju s naslova prijevoznog
troka i naknade za topli obrok, istiui da naknada za topli obrok ini sastavni
dio I tuiteljeve bruto plae te ulazi u prosjek za obraun bolovanja, a da je I
tuitelju bolovanje plaeno u 100% iznosu, to se odnosi i na naknadu za topli
obrok. Isto tako naknada za prijevoz se ne isplauje za vrijeme godinjeg
odmora i za vrijeme bolovanja te I tuitelj nema pravo na naknadu po toj osnovi
za vrijeme bolovanja. Putni trokovi I tuitelju nisu nastali, pa nema pravo na
njihovu naknadu. Na osnovu sadraja prvostupanjskog obrazloenja tog dijela
presude, po ocjeni ovog suda, tueniku nije mogue odgovoriti na sadraj
albene tvrdnje, prema kojoj I tuitelju u naknadi plae nije izvrena ustega
32
isplate njenih dijelova za topli obrok, temeljem kojih (navodnih) injenica on
trai isplatu razlike plae. U odnosu na navodnu utedu dijela prijevoznih
trokova treba navesti da evidentno, troak benzina ne pokriva u cijelosti taj
troak (stvarni prijevozni troak osobnim automobilom). U ponovnom postupku
prvostupanjski sud e prvo raspraviti da li je I tuitelju u isplatu naknade plae
za vrijeme bolovanja ukljuena naknada za topli obrok, kao sastavni dio plae,
pa e u tome smislu prvostupanjski sud dopuniti dokazni postupak pribavljanjem
specificiranih obrauna tih isplata. Nadalje, prvostupanjski e sud za prijevozne
trokove, isplaivane uz plau, utvrditi koliko bi oni iznosili u vrijeme I
tuiteljevih bolovanja, pa e nakon toga, utvrenjem naina tuiteljevog
uobiajenog prijevoza na posao i s posla, utvrditi da li bi on po redovnom tijeku
stvari, od tih trokova, da je radio, ostvario kakvu utedu: pri tome e
prvostupanjski sud uzeti u obzir i visinu trokova amortizacije automobila, te
druge efektivne trokove pri uporabi automobila za te prijevoze (a ne samo
troak goriva). Tek po utvrenju (ocjeni) tih trokova, prvostupanjski sud e
ostvariti injeninu osnovu za primjenu dosuenja visine naknade te materijalne
tete po l. 223 ZPP-a (visinu I tuiteljevih trokova prijevoza prvostupanjski
sud je ovlaten procjenjivati tim nainom).


NAKNADA MATERIJALNE TETE IZGUBLJENA
ZARADA ZBOG NESPOSOBNOSTI ZA RAD

Nemogunost zapoljavanja zbog tetnog dogaaja

53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)

Ukoliko izmeu invalidnosti tuitelja a time i nemogunosti njegovog
zapoljavanja i tetnog dogaaja za koji je odgovoran tuenik kao imatelj
opasne stvari, postoji uzrona veza, tuenik odgovara tuitelju za naknadu
tete zbog izgubljene zarade iz kojeg razloga je u obvezi tuitelju plaati
novanu rentu u visini neto plae srednje strune spreme u upaniji u kojoj
tuitelj ima prebivalite, sve dok za to postoje uvjeti.

Nadalje, na temelju dokumentacije i iskaza samog tuitelja kao stranke u
svrhu dokazivanja, sud utvruje da tuitelj, zbog svog opeg fizikog i
zdravstvenog stanja nije mogao ispunjavati svoje obveze na fakultetu, pa se
33
23.07.2004 g. ispisao sa Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu i sa danom
27.07.2004. g. prijavio kod Hrvatskog zavoda za zapoljavanje. Obzirom na
navedena utvrenja, kao i provedeno vjetaenje po stalnom sudskom vjetaku
za raunovodstvo i financije D.J., sud utvruje da je prosjena neto plaa srednje
strune spreme u V. upaniji iznosila 3.300,00 kn mjeseno. Obzirom da je sud
utvrdio da je tuitelj 23.07.2004.g. izgubio status redovitog studenta, da se
27.07.04.g. uredno prijavio kao nezaposlena osoba kod mjerodavnog Zavoda za
zapoljavanje s ciljem pronalaska zaposlenja u okviru svoje strune spreme, to
je meutim bezuspjeno, time da bezuspjenost traenja zaposlenja proistjee iz
tuiteljeve teke invalidnosti zbog amputirane lijeve ruke i prstiju desne ake,
sud zakljuuje da zbog njegovog trajnog invaliditeta dolazi do nemogunosti
tuiteljeva zapoljavanja, pa da je tuenik u svezi navedenog tetnog dogaaja
(tuitelj je roen 1.11.1979. g., a stradao je dana 24.04.1990. g. na stupnom
transformatoru tuenika u G.M. zadobivi strujni udar visoke napetosti, i uslijed
toga pretrpio tjelesne povrede uslijed kojih mu je amputirana lijeva ruka u
ramenu, dok mu je i desna ruka gotovo u cijelosti izvan funkcije, zadobio je i
teke opekotine desne ruke, zbog ega je dolo do njegovog invaliditeta, a
tuitelj je trajno invalidna osoba) u okviru svoje odgovornosti obvezan tuitelju
isplaivati navedene mjesene iznose izgubljene zarade.


IZGUBLJENA ZARADA ZA VRIJEME LIJEENJA

Naknada tete s naslova prijevoznog troka i naknade za topli obrok

91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Kada tuitelj trai naknadu materijalne tete s naslova prijevoznog
troka za vrijeme kada je bio na bolovanju zbog tetnog dogaaja, sud je
duan utvrditi koliko bi traeni trokovi iznosili za vrijeme kad je tuitelj
radio te utvrenjem naina tuiteljevog uobiajenog prijevoza na posao i s
posla, utvrditi da li bi on po redovnom tijeku stvari, od tih trokova, da je
radio, ostvario kakvu utedu, s time da je sud pri tome duan uzeti u obzir
i visinu trokova amortizacije automobila, te druge efektivne trokove pri
uporabi automobila za te prijevoze (a ne samo troak goriva).
34

Prvostupanjski sud je I tuitelju dosudio naknadu tete za izgubljenu zaradu za
vrijeme tuiteljevog bolovanja od 01.10.01. g. do 01.10.03. g. jer I tuitelj u to
vrijeme nije ostvarivao naknadu za topli obrok i prijevozni troak, a I tuitelj je,
prema prvostupanjskom utvrenju ostvarivao utedu prijevoznih trokova, za
vrijeme dok je radio, jer da za gorivo nije potroio onoliko novaca koliko je
primao po toj osnovi (nego je potroio samo mjeseno 100,00 kn).
Prvostupanjski sud je ocijenio da bi I tuitelju mjeseno ostajalo, s naslova
naknade za topli obrok i za prijevozni troak 250,00 kn, pa mu je po toj osnovi
dosudio iznos od 6.000,00 kn (za 24 mjeseca). U albenim navodima tuenik
pobija osnovanost dosuenja naknade tete tuitelju s naslova prijevoznog
troka i naknade za topli obrok, istiui da naknada za topli obrok ini sastavni
dio I tuiteljeve bruto plae te ulazi u prosjek za obraun bolovanja, a da je I
tuitelju bolovanje plaeno u 100% iznosu, to se odnosi i na naknadu za topli
obrok. Isto tako naknada za prijevoz se ne isplauje za vrijeme godinjeg
odmora i za vrijeme bolovanja te I tuitelj nema pravo na naknadu po toj osnovi
za vrijeme bolovanja. Putni trokovi I tuitelju nisu nastali, pa nema pravo na
njihovu naknadu. Na osnovu sadraja prvostupanjskog obrazloenja tog dijela
presude, po ocjeni ovog suda, tueniku nije mogue odgovoriti na sadraj
albene tvrdnje, prema kojoj I tuitelju u naknadi plae nije izvrena ustega
isplate njenih dijelova za topli obrok, temeljem kojih (navodnih) injenica on
trai isplatu razlike plae. U odnosu na navodnu utedu dijela prijevoznih
trokova treba navesti da evidentno, troak benzina ne pokriva u cijelosti taj
troak (stvarni prijevozni troak osobnim automobilom). U ponovnom postupku
prvostupanjski sud e prvo raspraviti da li je I tuitelju u isplatu naknade plae
za vrijeme bolovanja ukljuena naknada za topli obrok, kao sastavni dio plae,
pa e u tome smislu prvostupanjski sud dopuniti dokazni postupak pribavljanjem
specificiranih obrauna tih isplata. Nadalje, prvostupanjski e sud za prijevozne
trokove, isplaivane uz plau, utvrditi koliko bi oni iznosili u vrijeme I
tuiteljevih bolovanja, pa e nakon toga, utvrenjem naina tuiteljevog
uobiajenog prijevoza na posao i s posla, utvrditi da li bi on po redovnom tijeku
stvari, od tih trokova, da je radio, ostvario kakvu utedu: pri tome e
prvostupanjski sud uzeti u obzir i visinu trokova amortizacije automobila, te
druge efektivne trokove pri uporabi automobila za te prijevoze (a ne samo
troak goriva). Tek po utvrenju (ocjeni) tih trokova, prvostupanjski sud e
ostvariti injeninu osnovu za primjenu dosuenja visine naknade te materijalne
tete po l. 223 ZPP-a (visinu I tuiteljevih trokova prijevoza prvostupanjski
sud je ovlaten procjenjivati tim nainom).


35

NAKNADA NEMATERIJALNE TETE TEKI
INVALIDITET BLISKE OSOBE

Naknada tete zbog naroito tekog invaliditeta bliske osobe

53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)

Naknada tete zbog naroito tekog invaliditeta bliske osobe dosuuje
se samo u sluaju 100%-nog invaliditeta stradale osobe ili u sluaju tome
bliskog stupnja invaliditeta oteenika, odnosno u sluaju u kojem zbog
tako tekih posljedica stradale osobe zbog njenog stradavanja teko psihiki
trpe i njoj bliske osobe, a to u sluaju kada su za oteenika, nastupila
takva zdravstvena i ivotna ogranienja koja mu onemoguavaju normalno
i redovno egzistencijalno funkcioniranje, te je ovisan o brizi treih osoba.

Po ocjeni ovog suda potpuno je neosnovana tuiteljska tvrdnja da se kod
I tuitelja radi o naroito tekom invaliditetu zbog kojeg bi i njegovim bliskim
srodnicima pripalo pravo na dosuenje naknade tete zbog naroito tekog
invaliditeta bliske osobe (tuitelji u albi iznose kriterije za visinu dosuenja
naknade tete zbog naroito tekog invaliditeta bliske osobe sainjene po
Vrhovnom sudu Republike Hrvatske). Naime, takva se naknada tete, u skladu
sa zakonskim kriterijima razraenim kroz ustaljenu sudsku praksu dosuuje
samo u sluaju 100%-nog invaliditeta stradale osobe ili u sluaju tome bliskog
stupnja invaliditeta neposrednog oteenika, odnosno u sluaju u kojem zbog
tako tekih posljedica stradale osobe zbog njenog stradavanja teko psihiki trpe
i njoj bliske osobe, a to u sluaju kada su za tog, osobnog oteenika, nastupila
takva zdravstvena i ivotna ogranienja koja mu onemoguavaju normalno i
redovno egzistencijalno funkcioniranje, te je ovisan o brizi treih osoba. U
konkretnom sluaju po lijenikom vjetaku opisana ogranienja I tuitelja u
njegovim radnim i ivotnim aktivnostima nesumnjivo nemaju takav karakter.
Radi toga sudac prvostupanjskog suda se i osobno, u kontaktu s I tuiteljem
nesumnjivo mogao uvjeriti da se ne radi o naroito tekom invaliditetu I
tuitelja, pri emu niti nalaz lijenikog vjetaka ne ukazuje na to da bi postojala
takva ogranienja i umanjenja psihikog ili fizikog zdravlja I tuitelja, ili ona
koja u primarnom kontaktu za laika (za medicinu) s tuiteljem ne bi bila
uoljiva, a inila bi ga naroito tekim invalidom. Konano niti utvreni opseg i
vrsta tuiteljevog invaliditeta, prema njegovim karakteristikama i prema
izraenim postocima ne ukazuju na osnovanost navedene albene tvrdnje.

36
PRODAJA SA ZADRANJEM PRAVA VLASNITVA

Ugovor o leasingu

novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01)

Ugovor o leasingu sadri elemente ugovora o zakupu i ugovora o
kupoprodaji (s pridrajem prava vlasnitva) iz kojeg razloga je tueni u
obvezi isplaivati iznose zakupnine, a koje isplate ujedno znae i otplatu
kupovnine vozila koja su predmet ugovora o leasingu.

Po ocjeni ovog suda naelni prigovor tuenika je neosnovan, a tuenik i
sam u nastavnom dijelu albe iznosi bitne injenine i materijalnopravne
elemente predmetnih ugovora u kojima navodi da je volja stranaka bila da
tuenik odreeno vrijeme plaa naknadu za koritenje vozila, time da nakon
proteka ugovorenog roka postoji mogunost otkupa tih vozila i da je takva
pravna situacija regulirana odredbom l. 57 Zakona o vanjsko trgovinskom
poslovanju. U takvom opem prikazu obveznopravne pozicije stranaka tuenik
nepotpuno definira svoju poziciju u kojoj se treba nai protekom ugovorenog
roka za koritenje predmetnih vozila, jer po ispunjenju sadraja njegovih
ugovornih obveza iz predmetnog ugovora predstoji ne samo mogunost
tuenikova otkupa predmetnih vozila, nego i takvo njegovo pravo, iju
realizaciju smisao i sadraj tih ugovora pretpostavlja. U tom smislu visine
ugovornih rata znae zapravo otplatu predmetnih vozila, s osnove kupnje i u tom
smislu ugovor o leasingu sadri elemente kako ugovora o zakupu predmetnih
vozila, tako i ugovora o kupoprodaji (s pridrajem prava vlasnitva). Prema
tome, prvostupanjski sud pri odreenju materijalno-pravne pozicije stranaka
osnovano barata pojmovima isplate kupovnine (kupnje), plaene cijene, i sl., jer
ti pojmovi ne odudaraju od materijalnopravnog karaktera predmetnih ugovora,
nego su njegovi sastavni dijelovi (isplate se mogu i na taj nain shvatiti). Uz
egzistentnost navedenih ugovora o leasingu, po ocjeni ovog suda argumentirano
je prvostupanjski sud ocijenio da egzistiraju i obveze stranaka iz tih ugovora, te
da je prema njima tueni u obvezi isplaivati iznose zakupnine (koje isplate
ujedno mogu znaiti, te izvjesno znae, otplatu kupovnine predmetnih vozila).

upanijski sud u Varadinu, G. 1537/05-2 od 31.I.2006.

37
STJECANJE BEZ OSNOVE UPOTREBA TUE STVARI
U SVOJU KORIST

Koritenje tueg suvlasnikog dijela nekretnine

73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)

Ukoliko je tuenik suvlasnik u dijela nekretnine koju koristi
samostalno u svrhu vrenja poslovne djelatnosti, tuiteljica kao suvlasnica u
dijela predmetne nekretnine ima pravo na isplatu dijela zakupnine s
osnova koritenja poslovnog prostora od strane tuitelja u njezinom
suvlasnitvu.

Prvostupanjsko presuenje osnovano se temelji na odredbi l. 210
Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) jer koritenje tueg suvlasnikog
dijela nekretnine, po tueniku, u svrhu vrenja poslovne djelatnosti, bez novane
naknade, znai stjecanje bez osnove, jer tuitelj time koristi tui dio nekretnine
bez ikakve naknade, a u pravnom prometu za koritenje tueg poslovnog
prostora treba plaati odgovarajuu naknadu (to se odnosi i na suvlasniki dio).
S druge strane, tuiteljica je u istom omjeru i po istom kriteriju, takvim nainom
koritenja predmetne mesnice, po tuitelju, u situaciji odgovarajueg umanjenja
njene imovine. Radi toga tuiteljici pripada pravo na zahtjev za isplatu
pripadajueg dijela zakupnine, a u visini zakupnine koju vlasnici poslovnih
objekata redovno ostvaruju na podruju grada Ludbrega (1. zona, gdje se i nalazi
predmetna nekretnina). Neosnovano je tuenikovo pozivanje na odredbu l. 81
Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) jer taj propis regulira
prava i odnose suvlasnika, odreenog posebnog dijela nekretnine, u smislu
ovlasti dati taj dio, cijeli ili pojedine njegove dijelove, u najam ili zakup, ne
traei za to odobrenje ostalih suvlasnika. Taj je propis neprimjenjiv na odnose
izmeu stranaka, jer tuenik nije suvlasnik kojem pripada cijeli posebni dio
nekretnine, nego je s tuiteljicom suvlasnik u tom dijelu, pa su njihova stvarna
prava, na tom dijelu, jednaka, to ukljuuje i pravo posjedovanja i koritenja tog
dijela nekretnine, a na kojem pravu tuiteljica temelji pravo na isplatu dijela
vrijednosti zakupnine u utuenom periodu.


38
KASKO OSIGURANJE VOZILA

Polica kasko osiguranja za tui raun

53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)

U sluaju osiguranja imovine za tui raun, obveza plaanja premije,
kao i ostale obveze iz police osiguranja automobilskog kaska duan je
platiti ugovaratelj osiguranja, ali on bez pristanka osobe iji je interes
osiguran i kojoj prava iz osiguranja pripadaju, ne moe vriti prava iz te
police, niti u sluaju kada je fiziki u posjedu te police osiguranja.

Utvrdivi na temelju uvida u policu osiguranja od 26.01.1998. g., sud
utvruje da je tuitelj P. N. bio ugovaratelj osiguranja za predmetno osobno
vozilo marke Opel Calibra reg. Oznake V XXX-CZ, za razdoblje od godinu
dana, time da je osiguranik, odnosno korisnik osiguranja naznaen M. J. iz T., L.
68. U konkretnom sluaju radi se o osiguranju u smislu odredbe l. 905 st. 1
Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) a kojim je propisano da u sluaju
osiguranja za tui raun ili za raun koga se tie, obveze plaanja, premije i
ostale obveze iz ugovora duan je izvravati ugovaratelj osiguranja, ali on ne
moe vriti prava iz osiguranja, ak i kad dri policu, bez pristanka osobe iji je
interes osiguran i kojoj ona pripadaju. Kod toga sud zakljuuje da je za
zakljuivanje bez znaaja okolnost to je tuitelj u asu sklapanja police
osiguranja automobilskog kaska bio vlasnik vozila i to iz razloga to je ta polica
bila sklopljena u korist tree osobe, tj. M. J., koji prema iskazu samog tuitelja,
nije niti imao saznanja o sklapanju predmetne police za njegov raun, jer je u to
vrijeme bio star i bolestan ovjek, tako da je na osnovu njegove invalidske
povlastice njegov zet R.Z. kupio predmetno vozilo, koje je kasnije prodao
tuitelju. Osim toga, utvreno je, prema navodu tuitelja, da ni nakon nastanka
tetnog dogaaja tuitelj od osiguranika M.J. nije traio pristanak za podnoenje
zahtjeva za naknadu tete, odnosno podnoenja predmetne tube, s obzirom da
je on vozilo u cijelosti isplatio, te se smatrao iskljuivim vlasnikom vozila. Po
miljenju suda, tuitelj nije aktivno legitimiran za podizanje predmetne tube
protiv tuenice kao osiguratelja, a nakon to je nastupio osigurani sluaj, budui
da mu kao ugovaratelju osiguranja ne pripada pravo zahtijevati naknadu tete od
tuenice, jer je, prema sadraju navedene police, to pravo pripadalo iskljuivo
sada ve pok. M.J.


39
NAJAM I ZAKUP

Ugovor o zakupu za poljoprivredno zemljite u vlasnitvu fizike osobe

(l. 567 - 599 Zakona o obveznim odnosima Narodne novine, br.
53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99)

Pisani oblik za ugovor o zakupu nekretnine kao pretpostavku
valjanosti takvog pravnog posla propisuje Zakon o poljoprivrednom
zemljitu za poljoprivredno zemljite u vlasnitvu drave, to znai da se
navedena pretpostavka valjanosti pravnog posla ne odnosi i na ugovor o
zakupu nekretnine (poljoprivrednog zemljita) u vlasnitvu drugih fizikih i
pravnih osoba.

Zakon o poljoprivrednom zemljitu (NN 66/01, 87/02) propisuje pisani
oblik za ugovor o zakupu nekretnina kao pretpostavku valjanosti takvog pravnog
posla (l. 37) ali samo za poljoprivredno zemljite u vlasnitvu drave (odredba
u dijelu glave V, pod naslovom raspolaganje poljoprivrednim zemljitem u
vlasnitvu drave). Dakle, navedeni Zakon ne propisuje nunost tog oblika
ugovora za njegovu valjanost za nekretnine u vlasnitvu drugih fizikih i
pravnih osoba. Radi toga na predmetni odnos mogu se primijeniti ope odredbe
Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) u vezi ugovora o zakupu, koji ne
propisuje nunost pisane forme (l. 567 599 ZOO-a). Dakle, po ocjeni ovog
suda tuitelj se u albi neosnovano poziva na odsutnost pisane forme za ugovor
o zakupu predmetnih nekretnina sklopljen izmeu tuenika kao zakupoprimca i
M. P. kao zakupodavca predmetnih nekretnina za 2001. g. Dakle, temeljem
injeninog utvrenja prvostupanjskog suda tuenik je temeljem usmeno
sklopljenog ugovora s M. P. bio ovlaten na gospodarsko koritenje predmetne
livade u 2001.g., pa je njenom konjom realizirao takav ugovorni odnos i nije
mogao treem, koji se poziva na isto takvu obvezno pravnu osnovu, u odnosu
prema vlasniku nekretnine, poiniti tetu konjom te nekretnine i
iskoritavanjem sijena u vlastitu korist, a upravo po toj osnovi postavljen je
tubeni zahtjev tuitelja.


40
NAJAM I ZAKUP

Jednostrani raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog na
odreeno vrijeme

73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)

Ukoliko su stranke sklopile ugovor o zakupu na odreeno vrijeme, u
kojem su ugovorile da bilo koja ugovorna stranka ima pravo raskinuti taj
ugovor u vremenu trajanja ugovora, uz otkazni rok od 30 dana, tada je
mogu jednostrani raskid takvog ugovora u svako doba, budui da Zakon o
zakupu poslovnih prostorija ne propisuje takvu mogunost ali je niti ne
zabranjuje, iz kojeg razloga se u konkretnom sluaju primjenjuje naelo
dispozitivnosti propisano odredbom l. 10 Zakona o obveznim odnosima.

U prvostupanjskom postupku izmeu stranaka nije bilo spora da su
tuitelj kao zakupodavac, a tuena kao zakupoprimac zakljuili pismeni ugovor
o zakupu od 20.02.2003.g. (dalje: Ugovor), ali je bilo sporno da li su stranke l.
10 Ugovora ugovorile mogunost raskida Ugovora u vrijeme njegovog trajanja
za sluaj da bilo koja od ugovornih strana ima potrebu za raskid ugovora ili pak
je takva mogunost raskida uz potivanje otkaznog roka od 30 dana ugovorena
samo za sluaj da se steknu zakonski razlozi za njegov raskid. Tuitelj je svoj
tubeni zahtjev za raskid Ugovora o zakupu utemeljio na odredbi l. 10 Ugovora
prema kojoj je ugovorena mogunost raskida ugovora u vremenu njegovog
trajanja u sluaju da bilo koja ugovorna stranka ima za to potrebu, time da e se
potovati otkazni rok od 30 dana. Tuena se protivila ovakvom tumaenju l. 10
Ugovora, a na kojima je utemeljen tubeni zahtjev tvrdei da njezina volja u
trenutku zakljuenja ugovora nije bila ugovaranje takvog odnosa u kojem se
ugovor mogao raskinuti u svako doba, ve je raunala na trajanje ugovora u
vremenskom razdoblju od 3 godine, a otkazni rok iz l. 10 ugovorila je samo za
sluaj postojanja zakonskih razloga za njegov raskid. Na albene navode tuene
valja prije svega rei da je tona tvrdnja albe da se u skladu s odredbom l. 4 st.
2 Zakona o zakupu poslovnog prostora ugovor o zakupu sklapa u pisanom
obliku te da je prema st. 3 istog propisa ugovor sklopljen protivno toj zakonskoj
odredbi nitav. Meutim, prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na
odredbi l. 10 Ugovora, koja je ugovorena u pisanom obliku te u konkretnom
sluaju ne postoje nikakvi usmeni dodaci Ugovoru, koji bi predstavljali osnov
donoenja odluke. Nadalje, tona je tvrdnja albe da u smislu Zakona o zakupu
poslovnog prostora postoje obzirom na trajanje ugovori o zakupu poslovnog
41
prostora na odreeno i neodreeno vrijeme, a to je vezano na njihov prestanak i
nain prestanka sve propisano odredbama l. 23 do 29 toga Zakona. Meutim,
po stajalitu ovoga suda kada Zakon o zakupu poslovnog prostora ne zabranjuje
i mogunost jednostranog raskida takvog ugovora u svako doba, kao dispoziciju
stranaka, a niti je takva dispozicija protivna Ustavu Republike Hrvatske te
prisilnim propisima niti moralu drutva, tada i ovaj sud smatra, kao to je
pravilno zakljuio prvostupanjski sud, da takovu dispoziciju stranaka kao njihov
izraz slobodne volje kod sklapanja Ugovora treba prihvatiti. Stoga se ne
prihvaaju osnovanim niti takovi navodi albe u kojima se tvrdi da je odredba o
otkazu, (mislei na l. 10) koja predstavlja tubeni osnov protuzakonita pa time
i nitava, jer to nije tono, budui je takova odredba po ocjeni ovoga suda
upravo odraz naela dispozitivnosti graanskog prava, a to se tie tvrdnje albe
da je ugovor sklopljen uz suglasnost obiju stranaka, to nije u postupku niti bilo
sporno, ve je bilo sporno tumaenje odredbe l. 10 Ugovora i prava volja
stranaka samo u odnosu na tu ugovornu odredbu. Stoga ovaj sud smatra da je u
konkretnom pravnom odnosu stranaka kod ugovaranja odredbe l. 10 Ugovora,
a nakon pravilno utvrene volje stranaka, prvostupanjski sud pravilno zakljuio
da je ova ugovorna odredba posljedica slobodno ureivanja njihovih ugovornih
odnosa kod sklapanja Ugovora o zakupu od 20.02.03.g. te da takovu dispoziciju
treba prihvatiti, a radi ega smatra da je usvajanjem zahtjeva tuitelja na
utvrenja raskida Ugovora temeljem te ugovorne odredbe, nakon nesporno
ispotovanog otkaznog roka od 30 dana datog u pismenom obliku, taj sud
usvajanjem zahtjeva tuitelja po tom osnovu kao i po osnovu ispranjenja
poslovnog prostora, pravilno primijenio materijalno pravo.


42
III OBITELJSKO PRAVO

UZDRAVANJE MALOLJETNE DJECE

Aktivno legitimirana osoba za postavljanje verzijskog zahtjeva

(l. 244 Obiteljskog zakona - Narodne novine, br. 116/03, 17/04)

Osoba ovlatena za postavljanje verzijskog zahtjeva iz l. 244
Obiteljskog zakona je osoba koja je snosila trokove uzdravanja druge
osobe, a ne i osoba koja je sama snosila trokove vlastitog uzdravanja
umjesto osobe koja je po zakonu bila duna uzdravati tu osobu.

Predmetom ovog spora je zahtjev za naknadu trokova uzdravanja iz l.
244 Obiteljskog zakona (dalje: OBZ), a koji je tuitelj istaknuo kao verzijski
zahtjev iz l. 218 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), radi naknade
trokova svoga uzdravanja za razdoblje od 26.02.99. do 30.09.01. g., a koje je
on snosio za sebe, umjesto tuenika koji je prema njemu, kao otac prema
punoljetnom sinu, tada imao zakonsku obvezu uzdravanja temeljem odredbe l.
210 st. 1 OBZ-a. Prvostupanjski sud, nakon to je, za predmetno razdoblje,
raspravio i utvrdio visinu mjesenih ukupnih potreba tuitelja, te utvrdio
nesporne iznose koje je za uzdravanje primao temeljem mjesene stipendije,
kao i utvrdio i procijenio visinu iznosa u kojem je sudjelovala majka
svjedokinja E. P., te naposljetku utvrdio i ocijenio iznos koji je tuitelj temeljem
vlastitog rada stjecao i doprinosio za svoje uzdravanje (cca 60% mjeseno)
temeljem primjene materijalnog prava iz navedene zakonske odredbe iz l. 244
OBZ-a, usvojio zahtjev tuitelja u presuenom iznosu. Primjenu odredbe l. 244
OBZ-a, kao materijalnog prava, u konkretnom sluaju, ne prihvaa pravilnom
ovaj drugostupanjski sud. Odredbom l. 244 OBZ-a propisano je da fizika ili
pravna osoba koja je snosila trokove uzdravanja neke osobe, moe tubom
traiti naknadu tih trokova od onog koji je po ovome Zakonu bio duan davati
uzdravanje, ako su uinjeni trokovi bili opravdani. U konkretnom sluaju,
nedvojbeno je da je tuenik, kao otac punoljetnog tuitelja imao temeljem
odredbe l. 210 st. 1 OBZ-a obvezu uzdravanja tuitelja i nakon punoljetnosti
dok se tuitelj redovito kolovao, pa je dakle tuenik u skladu s odredbom l.
244 OBZ-a osoba koja je po tome Zakonu bila duna davati uzdravanje.
43
Meutim, tuitelj prema odredbi l. 244 OBZ-a nije osoba koja bi bila ovlatena
podnositi takav zahtjev zato jer on nije osoba koja je snosila trokove
uzdravanja neke osobe, ve je tuitelj osoba koja je tada sama sebe uzdravala
odnosno snosila trokove vlastitog uzdravanja. Prema tome tuitelj nije aktivno
legitimiran za podnoenje verzijskog zahtjeva za snaanje trokova vlastitog
uzdravanja, pa je tuenik pravilno istaknuo prigovor promaene pasivne
legitimacije.


UZDRAVANJE MALOLJETNE DJECE

Ovrha radi naplate trabine s osnove zakonskog uzdravanja

(l. 287 Ovrnog zakona - Narodne novine, 57/96, 29/99, 42/00)

Rjeenjem o ovrsi ne moe se naloiti ovreniku da isplauje
ovrhovoditelju na ime zakonskog uzdravanja i iznose koji u vrijeme
podnoenja prijedloga nisu dospjeli na naplatu, ve je ovrhovoditelj u tom
sluaju eventualno ovlaten predloiti osiguranje jednom od prethodnih
mjera iz l. 287 Ovrnog zakona za nedospjele obroke trabine po osnovi
zakonskog uzdravanja, s time da je sud u tom sluaju ovlaten odrediti
privremenu mjeru samo za obroke koji e dospjeti u jednoj godini.

U pravu je alitelj kada tvrdi da je sud prvog stupnja pogreno primijenio
materijalno pravo kada je donio pobijano rjeenje o ovrsi kojim se nalae
ovrenikovom poslodavcu da isplauje ovrhovoditeljicama i budue mjesene
iznose (odnosno iznose koji u vrijeme podnoenja prijedloga nisu dospjeli na
naplatu) na ime uzdravanja u iznosu od 21% mjesene plae ovrenika za
svaku ovrhovoditeljicu, poevi od 01.08.2003.g. pa nadalje, sa zakonskom
zateznom kamatom po stopi od 15% godinje, tekuom od svakog 11.-og u
mjesecu za tekui mjesec pa do naplate. Naime, pobijanim rjeenjem o ovrsi
odreena je izmeu ostalog i ovrha radi naplate buduih nedospjelih
potraivanja (osim dospjelih potraivanja za mjesece travanj, svibanj, lipanj i
srpanj 2003. g., koji su dospjeli prije podnoenja prijedloga). Kako se u
konkretnom sluaju radi o potraivanjima ovrhovoditeljica koja dospijevaju u
44
odreenim vremenskim razmacima, a kako je to odreeno ovrnom ispravom,
do svakog 10.-og u mjesecu, to tek protekom desetog dana u mjesecu
dospijevaju pojedina potraivanja, te istovremeno protjee i rok za dobrovoljno
ispunjenje duniku ovreniku. Ovrhovoditeljice su sukladno odredbi l. 286
Ovrnog zakona (dalje: OZ) eventualno bile ovlatene predloiti osiguranje
jednom od prethodnih mjera iz l. 287 OZ-a za nedospjele obroke trabine po
osnovi zakonskog uzdravanja, s time da je sud u tom sluaju ovlaten odrediti
privremenu mjeru samo za obroke koji e dospjeti u jednoj godini.


UZDRAVANJE PUNOLJETNE DJECE

Redovito kolovanje kao pretpostavka za uzdravanje punoljetnog djeteta

(l. 210 st. 1 Obiteljskog zakona - Narodne novine, br. 116/03, 17/04)

Pojam redovito kolovanje iri je od pojma redovitog studiranja, iz
kojeg razloga je sud prilikom odluivanja o tubenom zahtjevu za
uzdravanje punoljetne tuiteljice, duan pojam redovitog kolovanja
protumaiti u skladu sa odgovarajuim propisima, odnosno u konkretnom
sluaju sa Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te
podzakonskim propisima kao to je Pravilnik o dodiplomskom studiju
Pravnog fakulteta u Zagrebu, kao i raspraviti cjelokupni tijek studiranja
tuiteljice.

Osporavajui pravilnost i potpunost utvrenog injeninog stanja tuenik
u albi navodi da je prema potvrdama Pravnog fakulteta za akademske godine
2002., 2003. te 2004. g. i 2005. g. tuiteljica upisana kao redovan student, ali da
iz navedenih potvrda nije mogue dokazati i redovnost studiranja, istaknuvi da
je tuiteljica, koja je stara 22 godine III i IV semestar trebala upisati akademske
godine 2002/2003 g., a ista ima potvrdu o upisu za III i IV semestar te za
akademsku godinu 2003/04. to znai godinu dana kasnije, dok prema stajalitu
albe nema potvrdu za koje to semestre redovito studira, te ujedno istie da
tuiteljica nije dokazala da li je ujedno kao redoviti student ostvaruje i
45
pogodnosti temeljem sufinanciranja trokova smjetaja, hrane, prijevoza i sl.
(tzv. iksicu), a radi ega smatra da je sud pogreno i nepotpuno utvrdio
injenino stanje te pogreno primijenio materijalno pravo. I po ocjeni ovog
suda, a to pravilno istie i alba, jo se uvijek samo temeljem potvrda Pravnog
fakulteta koje je tuiteljica priloila u spis, iz kojih proizlazi da je ona redoviti
student Pravnog fakulteta, ne moe sa nedvojbenom sigurnou utvrditi da se
ista ujedno redovito i koluje. Odredbom l. 210 st. 1 Obiteljskog zakona (dalje:
OBZ) propisano je da dijete koje se redovito koluje roditelji su duni uzdravati
i nakon punoljetnosti. Redovito kolovanje meutim znai redovito
ispunjavanje obveza odnosno upisivanja godina, polaganje ispita i kolokvija,
pristupanje predavanjima, odnosno drugim rijeima redovito ispunjavanje svoje
obveze prema fakultetu. Dakle, sintagma redovito kolovanje ira je od pojma
redovitog studiranja, odnosno statusa redovitog studenta. Stoga je sud redovito
kolovanje u konkretnom sluaju tuene ovlaten i duan protumaiti u skladu
sa odgovarajuim propisima, a to je prije svega Zakon o znanstvenoj djelatnosti
i visokom obrazovanju (NN 123/03) i podzakonskim propisom Pravilnikom o
dodiplomskom studiju Pravnog fakulteta u Zagrebu. Kako je meutim, prema
ve reenom pojam redovitog kolovanja iri od pojma redovitog studenta, a
prvostupanjski sud nije raspravio cjelokupni tijek studiranja tuiteljice to se za
sada ne moe nedvojbeno prihvatiti da zbog toga to ona ima potvrde o statusu
redovitog studenta, da se ista ujedno i redovito koluje, a kod neprijeporne
injenice da ponavlja drugu godinu studija. Zbog toga ovaj sud smatra da je u
pravu tuenik kada u albi tvrdi da nisu jedino potvrde Fakulteta o redovitom
studiranju, odnosno o statusu redovitog studenta, jedini i iskljuivi pokazatelji
kojim se utvruje i ocjenjuje odluna injenica redovitog kolovanja studenta u
konkretnom sluaju tuiteljice.


NAIN ISPUNJAVANJA OBVEZE UZDRAVANJA

Nain plaanja obroka uzdravanja obvezniku uzdravanja koji je u
radnom odnosu

(l. 239 st. 1 Obiteljskog zakona - Narodne novine, br. 116/03, 17/04)

46
Obvezniku uzdravanja koji je u radnom odnosu odreuje se
plaanje obroka dospjelih do zakljuenja glavne rasprave u odreenim
novanim iznosima, dok se plaanje buduih novanih obroka odreuje u
postotku od plae.

Odredbom l. 239 st. 1 Obiteljskog zakona (dalje: OBZ) propisano je da
e sud obvezniku uzdravanja koji je u radnom odnosu naloiti plaanje obroka
dospjelih do zakljuenja glavne rasprave u odreenim novanim iznosima, a
plaanje buduih novanih obroka odredit e u postotku od plae i naknade
plae. Ovom odredbom propisano je dakle, da se obvezniku uzdravanja
plaanje obroka dospjelih do zakljuenja glavne rasprave odreuje u odreenim
novanim iznosima, dok se plaanje buduih novanih obroka odreuje u
postotku od plae. Pobijanom presudom prvostupanjski sud u to. IV tako je i
odluio o obvezi uzdravanja predlagatelja prema mlljt. djeci te u tom dijelu i
pravilno primijenio odredbu l. 239 st. 1 OBZ-a. Meutim, upravo zbog svog
pogrenog tumaenja ove odredbe, a to ispravno istie alba, taj ve odreeni
postotak buduih novanih obroka, ponovno pretvorio u nominalne iznose, a to
je i po stajalitu ovog suda protivno cilju i svrsi te zakonske odredbe. Naime,
njezin cilj i svrha je u tome da se prvotno utvreni nominalni novani iznosi do
zakljuenja glavne rasprave, ovisno o njihovoj visini, za budue obroke
uzdravanja pretvore i odrede u postotak od plae, to upravo radi toga kako bi se
na tako odreenim iznosima uzdravanja, za ubudue, pratile promjene visine
plae, koju tereti obveza uzdravanja, a kako to ispravno istie i alba. Iz toga
proizlazi da takovo odreivanje buduih obroka, odnosno ponovno pretvaranje
iznosa postotka u nominalni iznos, iskljuuje i ne doputa da se ostvari cilj i
svrha navedene zakonske odredbe. Nominalni iznos i za budue obroke
uzdravanja odreuje se samo prema odredbi l. 241 OBZ-a, na prijedlog osobe
koja zahtjeva uzdravanje, a kad sud ocjeni da za to postoje opravdani razlozi, a
to nije konkretni sluaj.


NAIN ISPUNJAVANJA OBVEZE UZDRAVANJA

Plaanje iznosa uzdravanja na ruke tuenika

47
Ukoliko je tuiteljici odlukom suda naloeno da plaa mjesenu
obvezu uzdravanja za zajedniko mldb. dijete na ruke tueniku, kao ocu
i skrbniku koji je duan izvravati obiteljsku skrb i brinuti o uzdravanju
zajednikog mldb. djeteta, tuiteljica svoju obvezu moe izvravati i na
drugi nain u skladu sa suvremenim mogunostima plaanja novanih
obveza i to putem pote, tekuih rauna ili na tedni raun, s time da je to
duna initi na nain da sa tim novanim iznosom raspolae tuenik za
uzdravanje mldb. djeteta.

Pobijanim dijelom presude pod to. III, naloio je prvostupanjski sud
tuiteljici mjesenu obvezu uzdravanja, time da je odreeni iznos uzdravanja
duna plaati na ruke tuenika. to se tie prigovora tuiteljice o samom
nainu ispunjenja obveze, koji je sud odredio na ruke, valja rei da tuiteljica
nije duna na takav nain ispunjavati obvezu, ve to moe initi i na drugi nain
u skladu sa suvremenim mogunostima plaanja novanih obvezi putem pote ili
tekuih rauna ili na tedni raun, a koji njoj odgovara i pristupaan joj je, time
da valja istaknuti da je to duna initi na nain da sa tim novanim iznosom
raspolae tuenik. Tuenik je naime nepobijanom to. III izreke presude odreen
roditeljem koji e izvravati sadraj roditeljske skrbi prema mlljt. ., pa je
tuiteljica duna upravo tueniku kao ocu i skrbniku koji je u okviru izvravanja
obiteljske skrbi duan brinuti i o uzdravanju mlljt. djeteta, duna u skladu sa
tom tokom izreke presude omoguiti raspolaganje presuenim novanim
iznosom za uzdravanje mlljt. sina.


IMOVINSKI ODNOSI BRANIH DRUGOVA BRANA
STEEVINA

Zakonska predmnjeva

(l. 249 Obiteljskog zakona - Narodne novine, br. 116/03)

Nakon stupanja na snagu Obiteljskog zakona (NN 116/03) vie se ne
moe raspravljati u kojem omjeru je brani drug doprinio stjecanju
zajednike imovine, a to iz razloga to vrijedi zakonska predmnjeva da su
brani drugovi suvlasnici na jednake dijelove brane steevine, s time da je
48
sud duan utvrditi to predstavlja posebnu imovinu pojedinog branog
druga, a to branu steevinu.

Brana steevina je prema Obiteljskom zakonu (NN 116/03; dalje: OBZ)
odreena kao imovina koju su brani drugovi stekli radom za vrijeme brane
zajednice ili imovina koja potjee od te imovine (l. 248 OBZ-a). Nadalje,
prema odredbi l. 249 OBZ-a brani drugovi su u jednakim dijelovima
suvlasnici imovine koja predstavlja branu steevinu. Upravo zbog toga su
stranke suvlasnici na jednake dijelove glede navedenih nekretnina koje
predstavljaju branu steevinu, odnosno svaki u 31/80 dijela. Meutim, kako
tuenom pripada suvlasniki dio temeljem njegove zasebne imovine od 18,80%,
to su stranke konano suvlasnici cijelih nekretnina i to tuiteljica u 31/80 dijela,
a tuenik u 49/80 dijela. Stoga je sud prvoga stupnja zauzeo stajalite da su
stranke suvlasnici na jednake dijelove predmetnih nekretnina koje predstavljaju
branu steevinu i to svaka u 31/80 dijela, to daje ukupno 62/80 dijela, dok
tuitelju posebno jo i pripada na ime njegove zasebne imovine 18/80 dijela.
Prema tome, nakon stupanja na snagu OBZ-a, kod utvrivanja suvlasnikih
omjera glede brane steevine nije odluno koliko je jedan od branih drugova
doprinio stjecanju nove imovine. Ovo pogotovo kad se ima u vidu odredba l.
249 st. 1 OBZ-a kojom je utvreno da su brani drugovi suvlasnici u jednakim
dijelovima u branoj steevini koju su stekli radom za vrijeme trajanja brane
zajednice. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je tijekom
postupka raspravljao i utvrivao to predstavlja posebnu imovinu tuenika, a to
branu steevinu, te je to raspravio i utvrdio, a time da je i valjano obrazloio.
Glede podizanja stambenih kredita za koje navodi tuenik u albi, valja rei da
oni nisu od odlunog znaaja. Ovo pogotovo jer se nakon stupanja na snagu
reenog zakona vie ne moe raspravljati u kojem omjeru je pojedini brani drug
doprinio stjecanju zajednike imovine, jer vrijedi zakonska predmnjeva da su
brani drugovi suvlasnici na jednake dijelove brane steevine. Drugim
rijeima, u ovom predmetu je bilo potrebno raspraviti to predstavlja branu
steevinu tuiteljice i tuenog, a to njegovu zasebnu imovinu, a to je sud
prvoga stupnja i uinio.


49
STEEVINA

Steena prava i dunosti temeljem Zakona o braku i porodinim odnosima

(l. 363 st. 2 Obiteljskog zakona Narodne novine, broj 162/98)

Odredba l. 363 st. 2 Obiteljskog zakona odreuje da se danom
stupanja na snagu tog Zakona (01.07.1999.g.) ne mijenjaju ona steena
prava i dunosti koja su nastala temeljem odredbi Zakona o braku i
porodinim odnosima a utvrena su ili dosuena odlukom suda, odnosno
upravnih tijela u odgovarajuem sudskom ili upravnom postupku.

Vezano za tvrdnje tuitelja u albi, u odnosu na primjenu odredbi
Zakona o braku i porodinim odnosima, radi utvrenja suvlasnikih dijelova
stranaka u zajednikoj imovini, pored ve ukazane injenice da se sporna
nekretnina ne moe smatrati zajednikom imovinom, obzirom da su stranke
same utvrdile udjele u toj imovini svaka u dijela, kako to proizlazi iz z.k.
izvatka, i obzirom na naelo jedinstvenosti nekretnine, tuitelja valja upozoriti
na pogreno tumaenje odredbe l. 363 st. 2 Obiteljskog zakona (dalje OBZ).
Naime, prema odredbi l. 363 st. 1 OBZ-a, koju odredbu tuitelj oigledno
zanemaruje, odredbe OBZ-a primjenjuju se i na obiteljske odnose koji su nastali
prije dana poetka primjene OBZ-a, ako navedenim zakonom nije drugaije
odreeno. OBZ nema posebnih odredbi u odnosu na primjenu njegovih odredbi
u odnosu na imovinske odnose branih drugova. U smislu odredbe l. 366
OBZ-a postupci o imovinskim odnosima branih i izvanbranih drugova, koji su
pokrenuti prije dana poetka primjene OBZ-a, dovrit e se po odredbama
Zakona o braku i porodinim odnosima. Argumentum a contrario, u postupcima
o imovinskim odnosima branih izvanbranih drugova koji su pokrenuti nakon
stupanja na snagu OBZ-a, u odnosu na primjenu procesnih i materijalnih
odredbi, sud je duan postupat prema odredbama OBZ-a. Budui da nije sporno
da je tuba radi utvrenja brane steevine pokrenuta nakon stupanja na snagu
OBZ-a, to je sud duan, u odnosu na imovinske odnose branih drugova,
odluivati primjenom odredbi OBZ-a, pa je prvostupanjski sud pravilno,
temeljem odredbe l. 253 OBZ-a, utvrdio da sva imovina koju su tuitelj i
tuenica stekli radom za vrijeme trajanja brane zajednice, predstavlja njihovo
suvlasnitvo na jednake dijelove, uz nespornu injenicu da nisu drugaije
ugovorili. U odnosu na odredbu l. 363 st. 2 OBZ-a valja navesti da se prema
navedenoj odredbi ne mijenjaju prava i dunosti koja su steena po prijanjim
propisima, to znai da se ne mijenjaju ona steena prava i dunosti koja su
nastala temeljem odredbi Zakona o braku i porodinim odnosima, a utvrena su
50
ili dosuena odlukom suda, odnosno upravnih tijela u odgovarajuem sudskom
ili upravnom postupku.


STEEVINA

Ulaganje tuitelja u poveanje imovine tuenika

injenica da je tuitelj otplaivao kredit sredstvima ostvarenim
radom, ne upuuje na zakljuak da se radi o iskljuivom ulaganju tuitelja
u poveanje imovine tuenika, jer se njegov prihod iz radnog odnosa ne
moe smatrati njegovom vlastitom imovinom.

Okolnost da je tuitelj realizirao kredit koji je uloen u podmirenje dijela
trokova uvoenja centralnog grijanja, nije od znaaja za ocjenu doprinosa
tuitelja u poveanje imovine tuenika, budui da tijekom prvostupanjskog
postupka nije bilo sporno da je tuitelj otplaivao kredit sredstvima ostvarenim u
radnom odnosu, dakle, radom, a zarada jednog branog druga ne moe se
smatrati posebnom, odnosno vlastitom imovinom tog branog druga, budui da
vlastitu imovinu u smislu odredbe l. 257 Obiteljskog zakona (dalje: OBZ)
predstavlja imovina koju brani drug ima u trenutku sklapanja braka, kao i
imovina koju je brani drug stekao tijekom brane zajednice na pravnom
temelju razliitom od onog navedenog u l. 252 istog Zakona, odnosno
nasljeivanjem, darovanjem i sl., dok u smislu odredbe l. 252 OBZ-a sva
imovina koju su brani drugovi stekli radom za vrijeme trajanja brane
zajednice ili koja potjee iz te imovine, predstavlja branu steevinu. Prema
tome, injenica da je tuitelj otplaivao kredit sredstvima ostvarenim radom,
odnosno iz svojih prihoda iz radnog odnosa, ne upuuje na zakljuak da se radi
o iskljuivom ulaganju tuitelja u poveanje imovine tuenika, jer se njegov
prihod iz radnog odnosa ne moe smatrati njegovom vlastitom imovinom, a
osim toga i sam tuitelj je potvrdio injenicu da obzirom na obvezu otplate
kredita nije sudjelovao u podmirenju ostalih trokova zajednikog domainstva,
51
koje je podmirivala njegova supruga sredstvima ostvarenim u radnom odnosu,
kao i njezini roditelji, pa uz injenicu da su za vrijeme trajanja braka u cijelosti
osigurana sredstva za povrat kredita, mora se zakljuiti da su tuitelj i kerka
tuenika u jednakom omjeru sudjelovali u ulaganju u poveanje imovine
tuenika, zbog ega je prvostupanjski sud, djelomino udovoljivi tubenom
zahtjevu tuitelja, pravilno primijenio i materijalno pravo. Obzirom na utvrenu
visinu ukupnih ulaganja u poveanje imovine tuenika, koja tijekom
prvostupanjskog postupka nije niti bila sporna, prvostupanjski sud je pravilno
ocijenio neosnovanim zahtjev tuitelja za vraanje steenog bez osnove iznad
dijela uloenih novanih sredstava.


IV NASLJEDNO PRAVO

USMENA OPORUKA

Pravna valjanost usmene oporuke

(l. 78 Zakona o nasljeivanju- Narodne novine, br. 52/71, 47/78,
56/00)

Ukoliko je oporuitelj u vrijeme sainjena usmene oporuke, prema
nalazu i miljenju sudskog vjetaka bio sposoban za rasuivanje, a
postojale su izuzetne prilike zbog kojih nije mogao sainiti pismenu
oporuku, za pravnu valjanost usmene oporuke u tom sluaju ne utjee
okolnost to je oporuitelj uza se imao pismene ljude, naroito zbog
injenice to se zdravstveno stanje oporuitelja nakon sainjenja usmene
52
oporuke pogoralo, te je isti svega nekoliko sati nakon sainjenja usmene
oporuke umro.

Glede postojanja izuzetnih prilika zbog kojih odreena osoba nije u
mogunosti da napravi pismenu oporuku, bitno je utvrditi u kojem se stanju
nalazio oporuitelj u asu sainjenja usmene oporuke, i da zbog tih izuzetnih
prilika nije bio u stanju sainiti pismenu oporuku. Prema sudskoj praksi, na
pravnu valjanost usmene oporuke ne utjee okolnost to je oporuitelj uza se
imao i pismene ljude, pa ni okolnost da je jedna od takvih osoba po obrazovanju
pravnik. Naime, obzirom na opisano stanje oporuiteljice u vrijeme sainjenja
usmene oporuke, oigledno da ona nije mogla sainiti pismenu oporuku, jer,
kako proizlazi iz iskaza reenih svjedoka, oporuiteljica nije bila u stanju ni
telefonirati a ni pisati, obzirom da joj se zdravstveno stanje naglo pogoralo. S
druge strane, kada se imaju u vidu naprijed opisane okolnosti pod kojima je
sainjena usmena oporuka, poglavito da je to bilo u petak, poslijepodne, dakle u
dane vikenda, time da je prethodila Nova godina, a osim toga, kada se ima u
vidu injenica da se zdravstveno stanje oporuiteljice nakon sainjenja usmene
oporuke pogoravalo, i da je ona svega nekoliko sati nakon sainjenja usmene
oporuke umrla, po ocjeni ovog suda mora se zakljuiti da su u konkretnom
sluaju ispunjene sve pretpostavke iz l. 78 Zakona o nasljeivanju (dalje: ZN)
za pravnu valjanost usmene oporuke. Kao to je ve reeno, usmena oporuka je
sainjena 28. prosinca 2001. g. poslijepodne, dok je svjedok K. M. bio u posjeti
kod oporuiteljice, dana 28.12.2001. g. i to prijepodne od 10 do 10,15 sati, onda
ovaj svjedok oigledno nije mogao znati kakvo je stanje oporuiteljice bilo
poslijepodne u vrijeme sainjenja usmene oporuke. Ovaj svjedok je izjavio kako
je oporuiteljica leala u krevetu, nesuvislo govorila i da uope nije bila
razgovijetna. Meutim, kada se ima u vidu nalaz i miljenje reenog sudskog
vjetaka, koje je naprijed poblie opisan, onda se namee logini zakljuak da se
u konkretnom sluaju odluka ne moe utemeljiti na iskazu svjedoka K. M. Ovo
stoga to je reeni vjetak u svojem nalazu i miljenju istakao da je
oporuiteljica u vrijeme sainjenja oporuke bila sposobna za rasuivanje, a isto
tako, da je mogla u odreenim dijelovima dana oteanije i nerazumljivije
govoriti, dok bi u drugim periodima dana govorila bolje i razumljivije. Drugim
rijeima, iskaz svjedoka K.M. je u potpunom proturjeju sa nalazom i
miljenjem vjetaka, koji je struna osoba, a koji je svoj nalaz i miljenje dao na
temelju medicinske dokumentacije.

upanijski sud u Varadinu, G. 737/05-2 od 08.IX-2005.

53
RASKID UGOVORA O DOSMRTNOM UZDRAVANJU

Zajednica zajednikog ivota

(l. 119 st. 2 Zakona o nasljeivanju- Narodne novine, br. 48/03 i
163/03)

injenica to stranke Ugovora o dosmrtnom uzdravanju ne ive u
zajednikom domainstvu, nije od odlunog znaaja, ukoliko sud utvrdi
injenicu zajednikog ivota stranaka na istoj nekretnini, i to u istoj kui u
kojoj su samo podijeljene prostorije za zajedniki ivot, te na istom
gospodarstvu, na kojem stranke koriste samo odijeljene zgrade iz kojeg
razloga je utvreno sukladno odredbi l. 119 st. 2 Zakona o nasljeivanju,
da ugovorne stranke ive zajedno.

Prije svega valja rei da je prvostupanjski sud svoju odluku o zahtjevu
tuitelja utemeljio na odredbi l. 119 st. 2 Zakona o nasljeivanju (dalje: ZN)
kojom je propisano da ako prema Ugovoru o doivotnom uzdravanju
ugovornici ive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajedniki
ivot postane nepodnoljiv, svaka strana moe traiti od suda raskid Ugovora.
Iznosei albeni razlog pogreno i nepotpuno utvrenog injeninog stanja,
alba istie da prije svega nije na pravila nain utvrena injenica zajednikog
ivota stranaka, navodei da nije nikada postojala zajednica zajednikog
ivota. To stoga to su ve u trenutku sklapanja predmetnog ugovora parnine
stranke ivjele u odvojenim domainstvima te je svako organiziralo svoj ivot
prema svojim potrebama i navikama, obavljajui sve poslove odvojeno, te
tuitelji nikada nisu ni na koji nain isticali da bi eljeli da postoji takova
zajednica izmeu stranaka. Naime, tono je da stranke ne ive u zajednikom
domainstvu jer to niti jedna od stranaka tijekom postupka nije tvrdila, a unato
tome to u to. I predmetnog Ugovora stoji da u trenutku njegovog zakljuenja
ugovaratelji ve ive u zajednikom domainstvu, jer iz utvrenja
prvostupanjskog suda utemeljenih na iskazima stranaka proizlazi da stanke u
istoj kui koriste zasebne prostorije (kuhinja i sobe) dok ime je zajednika
kupaonica i sanitarni vor, te da I tuenik na dvoritu kue ima prostoriju u kojoj
obavlja svoju obrtniku djelatnost, dok tuitelji imaju gospodarske zgrade u
kojima obavljaju svoju poljoprivrednu djelatnost pa da zajedniko domainstvo
u smislu zajednike opskrbe, pripremanja hrane i odravanja prostorija ne
postoji. Meutim, po ocjeni ovog suda, injenica da li stranke ive u
54
zajednikom domainstvu nije odluna, jer je odluno to to oni ive zajedno na
istoj nekretnini, i to u istoj kui u kojoj su samo podijeljene prostorije za
zajedniki ivot, te na istom gospodarstvu u kojem su takoer prema djelatnosti
tuitelja i I tuenika koriste samo odijeljene zgrade, tuitelji za poljoprivredu, a I
tuenik za obavljanje djelatnosti svoga obrta. Odredba l. 119 st. 2 ZN-a kao
jedan od uvjeta trai da, prema Ugovoru, ugovornici ive zajedno. Stoga ovaj
sud smatra da injenica to stranke ne ive u zajednikom domainstvu, a kod
utvrene injenice zajednikog ivota na istoj nekretnini, nema utjecaja na
pravilnost i potpunost utvrenog injeninog stanja po prvostupanjskom sudu.
Naime, iz iskaza svih stranaka, a i sasluanih svjedoka, nedvojbeno proizlazi, a
to je odluno, da stranke kao ugovornici predmetnog Ugovora ive zajedno.
Nadalje, ovaj sud smatra da nemaju osnova tvrdnje albe o postojanju lagano
poremeenih odnosa stranaka, nego naprotiv, da je prvostupanjski sud pravilno
utvrdio da su odnosi stranaka do te mjere poremeeni da je zajedniki ivot
stranaka postao nepodnoljiv. Prema tome ispunjena je i druga pretpostavka iz
l. 119 st. 2 ZN-a za raskid ugovora, a to je poremeenost odnosa stranaka do te
mjere da je njihov zajedniki ivot postao nepodnoljiv.


ODGOVORNOST NASLJEDNIKA ZA DUGOVE
OSTAVITELJA

Solidarna odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja

(l. 145 st. 3 Zakona o nasljeivanju- Narodne novine, br. 48/03 i
163/03)

Kada ima vie nasljednika iza ostavitelja, oni odgovaraju solidarno za
dugove ostaviteljeve i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela,
bez obzira da li je izvrena dioba nasljedstva, iz kojeg razloga nema bitnog
utjecaja na odluku o tubenom zahtjevu tuitelja, injenica da je tuenik
samo jedan od nasljednika u ostavinskom postupku.

55
Kako je prema sadraju rjeenja o nasljeivanju broj O. __/01-4 od 19.
oujka 2001. g. (list 10 spisa) tuenik jedan od nasljednika svojeg oca S. B.,
tuenik kao nasljednik u smislu odredbe l. 145 st. 1 Zakona o nasljeivanju
(dalje: ZN) odgovara za dugove ostavitelja, svojeg pok. oca do visine vrijednosti
naslijeene imovine. Okolnost da je tuenik samo jedan od nasljednika u
ostavinskom postupku iza pok. oca nema bitnog utjecaja u odnosu na odluku o
tubenom zahtjevu tuitelja, jer u smislu odredbe l. 145 st. 3 ZN kad ima vie
nasljednika oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviteljeve i to svaki do visine
vrijednosti svojeg nasljednog dijela, bez obzira da li je izvrena dioba
nasljedstva. Kada se radi o solidarnoj odgovornosti nasljednika za dugove
ostavitelja, to u smislu odredbe l. 414. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
(dalje: ZOO) svaki dunik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu
obvezu i vjerovnik moe zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoe, sve dok ne
bude potpuno ispunjena, ali kad jedan dunik ispuni obvezu, ona prestaje i svi se
dunici oslobaaju, pa je tuenik ovlaten zahtijevati od ostalih nasljednika da
mu naknade dio isplaenog dugovanja ostavitelja koji otpada na svakog
nasljednika, budui da se meu nasljednicima dugovi dijele razmjerno njihovim
nasljednim dijelovima, ako oporukom nije drugaije odreeno.


56
V RADNO PRAVO

POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNIH ODNOSA

Parnice iz radnog odnosa

(Glava XXVII Zakona o parninom postupku Narodne novine, br.
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Spor izmeu radnika i poslodavca u vezi naknade tete zbog ozljede
pretrpljene na radu, predstavlja individualni radni spor, odnosno, u
procesnom smislu parnicu iz radnih odnosa, zbog ega je sud u postupku u
sporovima iz radnog odnosa duan primjenjivati odredbe Glave XXVII
ZPP-a.

Naime, u Glavi XXVII Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP)
navedene su odredbe koje se primjenjuju u parnicama iz radnih odnosa, pri
emu iz odredbi navedene Glave proizlazi odreena terminoloka distinkcija
izmeu parnica iz radnih odnosa i sporova iz radnih odnosa, iako se iz odredbi
Glave XXVII ne moe uope razabrati koji su to postupci koji se odnose na
parnice iz radnih odnosa, a o kojima se to postupcima radi, kada se radi o sporu
iz radnih odnosa. Naime, iz odredbe l. 434 st. 3 ZPP-a vidljivo je jedino to, da
u sporu iz radnog odnosa, koji pokree radnik protiv odluke o prestanku ugovora
o radu i u kolektivnim radnim sporovima, se roite za glavnu raspravu mora
odrati u roku od 30 dana od dana primitka odgovora na tubu, pa, dakle,
navedenom odredbom nije utvreno da se jedino sporovi koje radnik pokree
prestankom ugovora o radu ili kolektivnim radnim sporovima, smatraju sporom
iz radnog odnosa, jer se, po ocjeni ovog suda, i navedeni sporovi izmeu radnika
i poslodavca u procesnom smislu, smatraju parnicama iz radnih odnosa, pri
emu ni jedna odredba ZPP-a o postupku u parnicama iz radnog odnosa, ne
odreuje sadraj pojma parnica iz radnih odnosa, odnosno sporova iz radnih
odnosa. Zakon o radu (dalje: ZR) priznaje pravo radniku na sudsku zatitu
prava iz radnog odnosa, pri emu se sudska zatita prava iz radnog odnosa moe
odnositi na zatitu individualnih odnosno kolektivnih prava iz radnog odnosa,
to znai, zatitu onih prava koja proizlaze iz ugovora o radu, odnosno
kolektivnih ugovora, ukljuujui i pravo na naknadu tete koja proizlazi iz
postupaka ili proputanja poslodavca na radu ili u vezi s radom. Prema tome,
individualni radni spor uvijek je spor izmeu poslodavca i jednog ili vie
zaposlenika, u kojem sporu se odluuje o pravima i obvezama radnika i
57
poslodavca, meu koje obveze poslodavca, nedvojbeno, spada i obveza na
naknadu tete uzrokovane radniku na radu ili u vezi s radom, a sukladno odredbi
l. 102 ZR-a. Stoga, po ocjeni ovog suda, a i sukladno ope prihvaenoj sudskoj
praksi, spor izmeu radnika i poslodavca u vezi naknade tete zbog ozljede
pretrpljene na radu, predstavlja individualni radni spor, odnosno, u procesnom
smislu parnicu iz radnih odnosa, zbog ega je sud u postupku u sporovima iz
radnog odnosa duan primjenjivati odredbe Glave XXVII ZPP-a.


NAKNADA PLAE

Pravo na naknadu plae

(l. 93 st. 3 Zakona o radu - Narodne novine, br. 38/95, 54/95, 65/95,
102/98,17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03)

Ukoliko tuitelj (radnik) nije poeo raditi kod tuenika (poslodavca)
na dan koji je ugovoren u ugovoru o radu, sud prvog stupnja duan je
utvrditi da li se u konkretnom sluaju moe analogno primijeniti odredba
l. 93 st. 3 Zakona o radu, odnosno da li radniku i u tom sluaju pripada
pravo na naknadu plae.

Imajui u vidu injenine navode tube, kao i navode odgovora na tubu
tuenika, nespornim se moe smatrati injenica da tuitelj nije zapoeo s radom
kod tuenika 23. studenog 2004. g., koji datum je kao dan otpoinjanja rada
tuitelja naznaen u ugovoru o radu. Prema odredbi l. 93 st. 3 Zakona o radu
(dalje: ZR) radnik ima pravo na naknadu plae za vrijeme prekida rada do kojeg
je dolo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije
odgovoran. Gramatikim tumaenjem citirane odredbe moe se zakljuiti da
pravo na naknadu plae pripada radniku koji ve obavlja poslove za poslodavca
prema sklopljenom ugovoru o radu, koji zakljuak potvruje i sadraj st. 5 iste
odredbe, kojim je odreeno da ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom,
kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drugaije
odreeno, radnik ima pravo na naknadu plae u visini prosjene plae isplaene
mu u prethodna tri mjeseca. U konkretnom sluaju nije sporno da tuitelj nije
zapoeo s radom kod tuenika, iako je prema sadraju ugovora o radu, koji je
izmeu stranaka sklopljen 23. studenog 2004.g. istog dana trebao otpoeti s
radom. Meutim, prema sadraju odrede l. 13 st. 1 ZR, radni odnos zasniva se
58
ugovorom o radu, koji je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim
sastojcima ugovora, sukladno odredbi l. 26 Zakona o obveznim odnosima
(dalje: ZOO) u vezi sa l. 10 ZR. Bitni sastojci ugovora o radu propisani su
odredbom l. 17 st. 1 to. 1- 9 ZR. Meu ostalima, ugovorom o radu mora se
utvrditi i dan otpoinjanja rada (l. 17 st. 1 to. 4 ZR). Dakle, dan sklapanja
ugovora o radu i dan otpoinjanja rada ne moraju se poklapati. Ugovorom o
radu, sukladno odredbi l. 13 st. 1 ZR, zasniva se radni odnos, ali se prava i
obveze iz tog ugovora poinju ispunjavati stvarnim obavljanjem rada. Dakle,
iako ugovor o radu predstavlja konsenzualni ugovor koji nastaje sporazumom
ugovornih strana o bitnim elementima ugovora, kada je i zasnovan radni odnos,
prava i obveze iz tog ugovora poinju se ispunjavati tek stvarnim otpoinjanjem
rada. U pogledu obveze poslodavca na isplatu plae valja navesti da se u smislu
odredbe l. 90 st. 1 ZR plaa isplauje nakon obavljenog rada. Drugim rijeima,
plaa se isplauje unatrag, tj. nakon to je rad obavljen. Imajui u vidu injenicu
da tuitelj uope nije otpoeo s radom kod tuenika iako je ugovorom o radu
odreeno da 23.XI.2004.g. zapoinje s radom, a obzirom na sadraj odrede l.
93 st. 3 ZR, za donoenje odluke o tubenom zahtjevu tuitelja prvostupanjski
sud je bio duan raspraviti i ocijeniti da li je u konkretnom sluaju mogua
analogna primjena navedene odredbe. Naime, u konkretnom sluaju se
oigledno ne radi o prekidu rada tuitelja kod poslodavca, budui da tuitelj nije
niti zapoeo s radom, pa je bilo nuno utvrditi razloge zbog kojih tuitelj nije
zapoeo s radom u vrijeme odreeno ugovorom o radu. Nadalje, radniku pripada
pravo na naknadu plae za vrijeme prekida rada, sukladno odredbi l. 93 st. 3
ZR, ukoliko je do prekida rada dolo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih
okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Krivnja u smislu odredbe l. 158 ZOO-
a postoji kada je tetnik uzrokovao tetu namjerno ili nepanjom. Obzirom na
sadraj injeninih navoda tube u kojima tuitelj navodi da mu tuenik nije
osigurao posao, niti ga zvao na posao, bilo je nuno utvrditi da li se radi o
krivnji poslodavca tuenika, odnosno da li tuitelj nije otpoeo s radom iz
razloga koje se mogu pripisati krivnji tuenika, odnosno njegovoj namjeri ili
nepanji.


59
OTKAZ S PONUDOM IZMIJENJENOG UGOVORA -
SUDSKA ZATITA

Tuba podnesena nakon prekluzivnog roka

(l. 133 Zakona o radu - Narodne novine, br. 38/95, 54/95, 65/95,
102/98,17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 137/04)

Ukoliko poslodavac otkae radniku ugovor o radu i istovremeno
predloi radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, a
radnik prihvati ponudu poslodavca za sklapanje ugovora o radu pod
izmijenjenim uvjetima, tada radniku pripada pravo pred nadlenim sudom
osporavati doputenost otkaza ugovora o radu u roku od 15 dana od
dostave odluke poslodavca o zahtjevu radnika za zatitu prava (koji zahtjev
je radnik duan podnijeti poslodavcu u roku od 15 dana od dana dostave
odluke o otkazu ugovora o radu).

Prema odredbi l. 121 st. 1 Zakona o radu (NN 137/04; dalje: ZR)
odredbe ZR koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na sluaj kada poslodavac
otkae ugovor i istovremeno predloi radniku sklapanje ugovora o radu pod
izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora). Ako radnik
prihvati ponudu poslodavca prema st. 2 iste odredbe pridrava pravo pred
nadlenim sudom osporavati doputenost takvog otkaza ugovora. U konkretnom
sluaju tuitelj je prihvatio ponudu tuenika za sklapanje ugovora o radu pod
izmijenjenim uvjetima 19. kolovoza 2004. g., pa tuitelju u smislu odredbe l.
121 st. 2 ZR pripada pravo pred nadlenim sudom osporavati doputenost otkaza
ugovora o radu. U takvom sluaju tuitelj je duan prethodno zahtijevati zatitu
pred nadlenim tijelom poslodavca, sukladno odredbi l. 133 st. 4 ZR, budui je
prethodno obraanje poslodavcu sa zahtjevom za zatitu povrijeenog prava
procesna pretpostavka za ostvarenje prava radnika na sudsku zatitu. Zahtjev za
zatitu prava tuitelj je bio duan podnijeti u roku od 15 dana od dana dostave
pobijane odluke o otkazu, sukladno odredbi l. 133 st. 1 ZR, koji zahtjev je
tuitelj podnio tueniku 15. rujna 2004g., dakle, nakon proteka roka od 15 dana,
obzirom da mu je odluka o otkazu ugovora o radu dostavljena 19. kolovoza
2004. g. kako je tuenik odluku o zahtjevu tuitelja za zatitu prava donio 21.
rujna 2004.g., koja je dostavljena tuitelju 16. listopada 2004.g., to je tuitelj bio
ovlaten zahtijevati zatitu povrijeenog prava pred nadlenim sudom u roku od
15 dana od dana dostave odluke tuenika, pa kako je tuitelj tubu
prvostupanjskom sudu podnio tek 23. prosinca 2004.g., to je nedvojbeno da je
tuba tuitelja podnesena nakon proteka zakonskog (prekluzivnog) roka od 15
dana iz odredbe l. 133 ZR, koji rok je tekao od dana dostave tuitelju odluke
60
tuenika o zahtjevu tuitelja za zatitu prava i viestruko protekao do
podnoenja tube, pa je prvostupanjski sud pravilo odbacio tubu kao
nepravovremenu.


POSTUPAK PRIJE OTKAZIVANJA

Ponitenje upozorenja o obvezama iz radnog odnosa

(l. 117 st. 1 Zakona o radu - Narodne novine, br. 38/95, 54/95, 65/95,
102/98,17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03)

Radniku ne pripada pravo na sudsku zatitu prava iz radnog odnosa
u smislu odredbe l. 133 Zakona o radu, zbog izreenog upozorenja na
obveze iz radnog odnosa i mogunost otkaza od strane poslodavca, a to iz
razloga to upozorenje u smislu odredbe l. 117 st. 1 Zakona o radu nije
odluka kojom bi bila povrijeena prava radnika iz radnog odnosa u smislu
mijenjanja sadraja radnog odnosa ili uskraivanjem prava radnika koje
mu pripada.

Iako je navedeno obrazloenje stajalita prvostupanjskog suda relativno
kratko i openito, u sutini je prvostupanjski sud tubu tuitelja za pobijanje
upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogunosti otkaza od 26. listopada
2005.g. pravilno odbacio, jer tuitelju ne pripada pravo na zatitu prava iz
radnog odnosa u smislu odredbe l. 133 Zakona o radu (dalje: ZR) zbog
izreenog upozorenja na obveze iz radnog odnosa i mogunost otkaza. Naime,
tono je da je upozorenje na obveze iz radnog odnosa i na mogunost otkaza
ugovora o radu dano tuitelju sukladno odredbi l. 117 st. 1 ZR-a. U smislu
citirane odredbe, prije redovitog otkazivanja ugovora o radu uvjetovanog
ponaanjem radnika, poslodavac je duan radnika pismeno upozoriti na obveze
iz radnog odnosa i ukazati mu na mogunost otkaza za sluaj nastavka krenja
tih obveza. Sudska zatita prava iz radnog odnosa utvrena je odredbom l. 133
ZR-a, prema kojoj odredbi, radnik, koji smatra da mu je poslodavac povrijedio
neko pravo iz radnog odnosa, moe zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog
prava, odnosno ukoliko poslodavac ne udovolji tom zahtjevu, moe zahtijevati
zatitu povrijeenog prava pred nadlenim sudom. Iz sadraja citirane odredbe
nedvojbeno se moe zakljuiti da, u sluaju aktivnog djelovanja poslodavca,
61
radnik ima pravo na sudsku zatitu protiv odluke poslodavca koji proizvodi
negativni uinak na prava radnika iz radnog odnosa i koja mijenja sadraj
radnog odnosa na tetu radnika, ili mu uskrauje (odbijanjem zahtijeva) pravo
koje mu pripada. Mora se, dakle, raditi o takvoj odluci poslodavca koja
neposredno djeluje na prava radnika iz radnog odnosa. U konkretnom sluaju,
upozorenje u smislu odredbe l. 117 st. 1 ZR-a nije odluka kojom bi bila
povrijeena prava radnika iz radnog odnosa u smislu mijenjanja sadraja radnog
odnosa ili uskraivanjem prava radnika koje mu pripada, jer se radi samo o
izjavi upozorenju, koje nema neposredni pravni uinak i kojom jo uvijek nije
povrijeeno ni jedno pravo tuitelja iz radnog odnosa. Takva izjava predstavlja
samo zakonsku obvezu poslodavca u sluaju da radnik kri obveze iz radnog
odnosa, jer bez takvog upozorenja nisu ispunjene pretpostavke za otkaz ugovora
o radu uvjetovanog ponaanjem radnika, a opravdanost takvog upozorenja moe
se dokazivati u eventualnom sporu pokrenutom protiv odluke o otkazu ugovora
o radu.


ODGOVORNOST POSLODAVCA ZA TETU
UZROKOVANU RADNIKU

Povreda prava radnika na propisani otkazni rok

(l. 126 Zakona o radu - Narodne novine, br. 38/95, 54/95, 65/95,
102/98,17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03)

Kada radnik nije zahtijevao zatitu svog prava iz radnog odnosa zbog
isteka ugovora o radu prije isteka propisanog otkaznog roka u smislu
odredbe l. 126 Zakona o radu, tada radnik nema pravo na naknadu tete
(zbog izgubljene zarade), u visini naknade plae za vrijeme trajanja
propisanog otkaznog roka.

Pretpostavke pod kojima radnik moe ostvariti pravo na naknadu tete
navedene su u odredbi l. 102 Zakona o radu (dalje: ZR), pa radnik koji pretrpi
tetu na radu ili u vezi s radom moe ostvariti od poslodavca pravo na naknadu
tete po opim propisima obveznog prava (kriterij krivnje ili kriterij uzronosti),
pri emu pravo na naknadu tete po opim propisima obveznog prava (kriterij
krivnje ili kriterij uzronosti), pri emu pravo na naknadu tete koju radnik
62
pretrpi na radu ili u vezi s radom, se odnosi i na tetu koju je poslodavac
prouzroio radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Budui da je
ugovor o radu otkazan, nedvojbeno, bez propisanog otkaznog roka, to se,
takoer naelno, mora zakljuiti da je tuenik na taj nain poinio povredu prava
tuitelja iz radnog odnosa, ili konkretno, povredu prava na propisani otkazni rok.
Razlika u odnosu na utvrivanje odgovornosti poslodavca na naknadu tete iz
stavka 1 i stavka 2 l. 102 ZR je u tome, to prema stavku 1 navedene zakonske
odredbe, poslodavac odgovara prema opim propisima o odgovornosti za tetu,
zbog ega je radnik duan dokazati postojanje svih pretpostavki u vezi
odgovornosti poslodavca za tetu koja mu je nastala, dok je smisao odredbe l.
102 st. 2 ZR-a u tome, da radnik nije duan posebno dokazivati da je njegov
materijalni gubitak (naknada tete) posljedica povrede radnikovih prava iz
radnog odnosa od strane poslodavca. Nije sporno da tuitelj, unato injenici da
mu ugovor o radu zbog osobno uvjetovanih razloga nije mogao prestati s danom
donoenja odluke o otkazu ugovora o radu, nego tek istekom propisanog
otkaznog roka, nije zahtijevao zatitu svog prava na potivanje otkaznog roka
niti kod tuenika kao poslodavca, a niti je zatitu povrijeenog prava zahtijevao
podnoenjem tube sudu u smislu odredbe l. 126 ZR-a. To znai da radnik,
ukoliko mu je povrijeeno odreeno pravo iz radnog odnosa, ostvarenje tog
prava mora zahtijevati u sudskom postupku, a sukladno odredbi l. 126 st. 1 i 2
ZR-a, zbog ega, izvan rokova navedenih u citiranoj odredbi i izvan postupka za
zatitu povrijeenog prava iz radnog odnosa, sud nije ovlaten u bilo kojem
drugom postupku, pa ni kao prejudicijelno pitanje, odluivati da li je ili nije
poslodavac povrijedio koje pravo radnika iz radnog odnosa, jer su rokovi zatite
prava iz radnog odnosa prekluzivne naravi. Da bi radnik mogao ostvariti pravo
na naknadu tete u smislu odredbe l. 102 st. 2 ZR-a, dakle zbog povrede
njegovih prava iz radnog odnosa, to je potrebno da radnik, sukladno odredbi l.
126 ZR-a, zahtijeva zatitu svog prava iz radnog odnosa, pa kako je tuitelj
propustio zahtijevati u sudskom postupku da sud utvrdi da mu je radni odnos
kod tuenika prestao prije isteka propisanog otkaznog roka, to tuitelju ne moe
pripadati ni pravo na naknadu tete u visini naknade plae za vrijeme trajanja
propisanog otkaznog roka. Naime, treba imati u vidu injenicu da, naelno,
radni odnos radnika traje sve do isteka otkaznog roka, zbog ega radniku kroz to
vrijeme pripada i pravo na plau ukoliko je kroz vrijeme otkaznog roka radnik
ispunjavao obveze iz radnog odnosa. Kako tuitelj nije radio do isteka otkaznog
roka, jer odlukom o otkazu ugovora o radu nije ni utvreno njegovo pravo
odnosno obveza na potivanje propisanog otkaznog roka, kako tuitelj nije
zahtijevao, ni od poslodavca ni od suda utvrenje prestanka ugovora o radu
istekom propisanog otkaznog roka, obzirom na sadraj odluke o otkazu ugovora
o radu, to se mora zakljuiti da je konanom odlukom poslodavca tuitelju radni
odnos prestao dana 14.04.04.g., zbog ega tuitelju ne moe pripadati pravo na
naknadu plae (tete) nakon prestanka radnog odnosa.
63
UZROKOVANU RADNIKU

Poslovno uvjetovani otkaz

(l. 106 st. 1 al. 1 Zakona o radu - Narodne novine, br. 38/95, 54/95,
65/95, 102/98,17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03)

Sama injenica da je tuitelj ostvario pravo na invalidsku mirovinu, a
nakon prestanka ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga ne
moe upuivati na postojanje odgovornosti tuenice na naknadu tete na
ime razlike plae koju bi tuitelj ostvarivao da je ostao u radnom odnosu, iz
kojeg razloga je sud duan utvrditi da li postoji relevantna uzrona veza
izmeu prestanka ugovora o radu tuitelja kod tuenice i priznanja prava
na invalidsku mirovinu zbog profesionalne bolesti, te time i odgovornost
tuenice za naknadu tete koju tuitelj trpi zbog razlike izmeu plae koju
bi ostvarivao kod tuenice i visine invalidske mirovine.

Valja napomenuti da je, prema odredbi l. 102 st. 1 Zakona o radu (dalje:
ZR), poslodavac duan, ako radnik pretrpi tetu na radu ili u vezi s radom, istu
naknaditi po opim propisima obveznog prava. Isto tako, i prema odredbi l. 15
Zakona o zatiti na radu poslodavac odgovara zaposleniku za tetu uzrokovanu
ozljedom na radu, profesionalnom boleu ili boleu u svezi s radom, po naelu
objektivne odgovornosti (uzronosti), a prema opim propisima obveznog prava.
Prvostupanjski sud nije uoio da je tuitelju ugovor o radu otkazan zbog
gospodarskih, tehnikih i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovan otkaz),
pri emu se iz obrazloenja odluke o otkazu ugovora o radu od 26. veljae 2004.
g. moe zakljuiti da je, zbog gospodarskih, tehnikih i organizacijskih razloga
prestala potreba za radom radnika, da tuenica nije u mogunosti osposobiti
tuitelja za rad na nekim drugim poslovima, pri emu se takoer moe utvrditi
da se tuitelj odrekao prava na otkazni rok i da je tuitelju priznato pravo na
otpremninu u iznosu od 180.000,00 kn. Iz obrazloenja odluke o otkazu ugovora
o radu ne moe se utvrditi da bi odluka o otkazu ugovora o radu iz poslovno
uvjetovanih razloga imala bilo kakve veze sa eventualno smanjenom radnom
sposobnosti tuitelja, uzrokovanom profesionalnom boleu, niti injenica da
tuenica nije imala mogunosti zaposliti tuitelja na radnom mjestu koje
odgovara njegovoj smanjenoj radnoj sposobnosti. Prema tome, uzrona veza
izmeu naknade tete zatraene tubenim zahtjevom tuitelja, bila bi
neprijeporna da je tuitelju ugovor o radu otkazan temeljem odredbe l. 78 ZR-
a, odnosno l. 106 st. 1 al. 2 ZR-a (osobno uvjetovan otkaz), odnosno da je
tuitelju ugovor o radu prestao dostavom pravomonog rjeenja o mirovini zbog
64
ope nesposobnosti za rad, na koje rjeenje se prvostupanjski sud poziva, kao,
oigledno jedinom dokazu o postojanju uzrone veze izmeu utvrene
nesposobnosti za rad i profesionalne bolesti tuitelja. Obzirom da je ugovor o
radu tuitelja kod tuenice prestao temeljem poslovno uvjetovanog otkaza, zbog
gospodarskih, tehnikih i organizacijskih razloga, a zbog kojih je prestala
potreba za radom tuitelja, postavlja se opravdanim pitanje, postoji li uope
relevantna uzrona veza izmeu prestanka ugovora o radu tuitelja kod tuenice
i priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne bolesti, te time i
odgovornost tuenice za naknadu tete koju tuitelj trpi zbog razlike izmeu
plae koju bi ostvarivao kod tuenice i visine invalidske mirovine. Naime, po
ocjeni ovog suda, takva odgovornost tuenice postojala bi kada bi tuitelj,
izvjesno, po redovitom tijeku stvari, ostvarivao plau na radnom mjestu kod
tuenice, a koju nije u mogunosti ostvarivati zbog posljedica smanjenja radne
sposobnosti koju je prouzroila profesionalna bolest tuitelja, i zbog koje je
tuitelj ostvario pravo na invalidsku mirovinu prema propisima invalidskog i
mirovinskog osiguranja. Stoga bi naknada tete, nedvojbeno, pripadala tuitelju
zbog razlike u primanjima izmeu invalidske mirovine i plae koju bi ostvarivao
do donoenja odluke o poslovno ili osobno uvjetovanom otkazu, ako je otkaz
uslijedio zbog nemogunosti rasporeivanja tuitelja na rad na neke druge
poslove, a koja nemogunost rasporeivanja je u uzronoj vezi sa smanjenjem
radne sposobnosti za koju odgovara poslodavac.


UZROKOVANU RADNIKU

Naknada tete zbog izgubljene zarade

(l. 13 Pravilnika o radnoj knjiici Narodne novine, br. 14/96)

Poslodavac ne odgovara radniku za tetu zbog izgubljene zarade,
ukoliko je na zahtjev radnika sporazumno raskinuo ugovor o radu radi
odlaska u mirovinu, na koju tuenik u trenutku raskida ugovora o radu
nije imao uvjeta zbog pogreno upisanih podataka o ostvarenom stau
mirovinskog osiguranja u radnoj knjiici, a to iz razloga to je za pogrean
upis radnog staa u radnu knjiicu nadlean prethodni poslodavac radnika.

65
Naime, iz radne knjiice tuenik, u koju je prvostupanjski sud izvrio
uvid, prvostupanjski sud je i sam mogao zakljuiti, a to proizlazi i iz obrauna
radnog staa sainjenog od strane nadlenog slubenika HZMO-a, da je tuitelju
trajanje radnog staa u Osnovnoj koli K. upisano u trajanju od 01.11.1964. g.
do 31.08.1967.g., a to je obraunato kao trajanje zaposlenja od 3 godine, 6
mjeseci i 10 dana, umjesto da je upisano trajanje radnog staa od 2 godine i 10
mjeseci. Jasno je da je tuitelj, na kojeg se upisani radni sta odnosi, mogao i
trebao biti svjestan da je u navedenoj osnovnoj koli proveo manje od 3 kolske
godine, a ne vie od 3,5 kalendarskih godina. Isto je tako jasno da je tuitelj
tijekom radnog vijeka bio u situaciji, a mogao je, posebno prije podnoenja
zahtjeva za sporazumni raskid radnog odnosa, radi odlaska u mirovinu,
provjeriti podatke o svom radnom stau, odnosno stau mirovinskog osiguranja,
po potrebi i obraanjem (pravovremenim) nadlenom zavodu za mirovinsko
osiguranje. Potpuno opravdano tuenik tijekom prvostupanjskog postupka i u
albi istie da je za upis radnog staa, odnosno staa osiguranja, u radnu
knjiicu, nadlean poslodavac na kojeg se konkretan upis odnosi, kako to
odreuje i l. 13 Pravilnika o radnoj knjiici (NN 14/96). Dakle, tim je
propisom, kojim je odreeno tko je odgovoran za njihovu tonost, prema tome
za sadraj tih podataka odgovoran je navedeni raniji poslodavac tuitelja, a i
tuitelj koji ili nije provjeravao tonost tih podataka, ili je eventualno pristao na
njihovu netonost (temeljem njih upisan mu je dui radni sta i sta osiguranja
od stvarnog). Upravo se itava sporna duina trajanja ukupnog radnog staa
tuitelja za ostvarenje prava na prijevremenu mirovinu (nedostatan sta) odnosi
na sadraj tog pogrenog upisa. Tono je da su i zaposlenici tuenika mogli i
trebali paljivije kontrolirati sadraj upisa radnog staa u tuiteljevoj radnoj
knjiici te i sami biti precizniji u obraunu ukupne koliine radnog staa,
odnosno upisu vlastitih podataka. Meutim, njihova odgovornost za nastalu
situaciju nije izravna, nego se nastala situacija temelji prvenstveno na grekama
pri upisu radnog staa i staa osiguranja ranijeg poslodavca, dakle radi se o
podacima koji se ne tiu izravno konkretnog radnog odnosa stranaka, a podaci o
radnom stau tuenika kod tuitelja, koji su upisani uz odreene nepreciznosti i
greke, nisu izravno prouzroili nastalu tetu tuitelju. Dakle, osnova stavljanja
tuiteljeva zahtjeva za odlazak u prijevremenu mirovinu temeljila se na njegovoj
stvarnoj zabludi o ispunjenju uvjeta za prijevremenu mirovinu ili njegovom
prihvaanju sadraja pogrenog upisa, koji mu je, eventualno odgovarao radi
mogunosti ranije realizacije predmetnog prava. No, da bi zabluda bila ispriiva
potrebno je da je osoba koja je u zabludi postupala s panjom koja se u prometu
zahtijeva (l. 61 st. 2 ZOO-a). Po ocjeni ovog suda ne moe se raditi o ispriivoj
zabludi kada netko ne uoava pogrenost podataka o svom radnom stau uz
razliku od 10 mjeseci, a u situaciji kada je dio tog radnog staa stvarno iznosio
manje od 3 godine. Uz to kada bi i bio doveden u takvu situaciju, u odnosu
prema tuitelju, za nju bi bio odgovoran (prvenstveno) onaj tko je, svojom
radnjom, tuitelja u takvu zabludu doveo, a to je raniji poslodavac tj. osnovna
66
kola K. Radi navedenog osnovano tuenik tvrdi da on nije odgovoran za tetu
koja je radi preranog raskida Ugovora o radu s tuenikom, uslijed tuiteljeve
odgovarajue dispozicije nastala tuitelju, a radi koje tete je tuitelj utuio
tuenika. Dakle, tuenik nije poinio tetnu radnju, koja je uzrok nastaloj
zabludi, a propusti tuenika u realizaciji sporazumnog raskida Ugovora o radu
nisu neposredni uzrok nastanka tete.


UZROKOVANU RADNIKU

Naknada tete zbog profesionalne bolesti

73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)

Jedini oblik nematerijalne tete koji moe biti u uzronoj vezi sa
profesionalnom boleu jesu duevni bolovi zbog smanjenja ivotne
aktivnosti i to samo ako profesionalna bolest ima za posljedicu odreeno
smanjenje opsega ivotne aktivnosti osobe kod koje je utvreno
profesionalno oboljenje.
Nema dvojbe da profesionalna bolest moe biti uzrokom nastanka
nematerijalne i materijalne tete, pri emu, imajui u vidu nastanak
profesionalne bolesti, ovaj sud smatra da, jedini oblik nematerijalne tete koji
moe biti u uzronoj vezi sa profesionalnom boleu, jesu duevni bolovi zbog
smanjenja ivotne aktivnosti, ukoliko profesionalna bolest ima za posljedicu
odreeno smanjenje opsega ivotne aktivnosti osobe kod koje je utvreno
profesionalno oboljenje. Ostali priznati oblici nematerijalne tete, iju naknadu
je tuitelj zahtijevao tubenim zahtjevom, a to su fiziki bolovi i strah, a kako to
proizlazi iz stilizacije odredbe l. 200 Zakona o obveznim odnosima (dalje:
ZOO), te po svojoj prirodi i svrsi naknade, oigledno mogu biti vezani iskljuivo
uz nastanak tjelesne ozljede, jer se fizika bol javlja kao zatitni mehanizam
tijela, ako refleksno reagiranje nakon ozljede tijela radi uklanjanja bolnog
podraaja. Stoga se i naknada tete s te osnove moe dosuditi samo ako jaina i
trajanje fizikih bolova, te ostale okolnosti konkretnog sluaja, opravdavaju
dosuenje takve naknade. Naknada tete s osnove pretrpljenih fizikih bolova
dosuuje se pritom samo za one fizike bolove koje oteena osoba trpi od
67
zadobivanja tjelesne ozljede pa do zavrenog lijeenja, a fiziki bolovi, ukoliko
su prisutni i nakon zavrenog lijeenja, dosuuju se kao naknada tete s osnove
smanjene ivotne aktivnosti, ukoliko utjeu na smanjenje ivotne aktivnosti.
Budui da tuitelj nije zadobio ozljedu na radu, to mu u smislu odredbe l. 200
ZOO-a ne pripada ni pravo na naknadu tete s osnove pretrpljenih fizikih
bolova, odnosno pretrpljenog straha, jer navedeni oblici tete kao osnova za
dosuenje naknade, nisu trajnog karaktera, zbog ega se njihov nastanak ne
moe vezati uz pojavu profesionalne bolesti. Kako se i naknada materijalne tete
zbog potrebe tue pomoi i njege moe priznati samo u odnosu na onu pomo
koja je bila nuna i potrebna neposredno oteenoj osobi zbog zadobivene
ozljede, a iji se poetak i kraj mogu odrediti, to ovaj sud smatra da
profesionalna bolest tuitelja ne moe biti osnova za naknadu tete s osnove tue
pomoi i njege.


KOLEKTIVNI UGOVORI

Poveanje (usklaivanje) plae temeljem Kolektivnog ugovora

(l. 99 st. 2 Zakona o obveznim odnosima Narodne novine, br. 53/91,
73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96,112/99, 88/01)

Prilikom rjeavanja spornog odnosa temeljem Kolektivnog ugovora,
a radi neodreenosti odredbe Kolektivnog ugovora na koju se tuitelj
poziva, sud je, bez obzira na pasivno dranje tuenika, duan postupiti u
smislu odredbe l. 99 st. 2 Zakona o obveznim odnosima i istraiti
zajedniku namjeru ugovornih strana, odnosno zatraiti tumaenje sporne
odredbe od Zajednike komisije za tumaenje zajednike volje sudionika
tog ugovora.

Meutim, tumaenje prvostupanjskog suda u odnosu na primjenu
odredbe l. 57 st. 2 Kolektivnog ugovora ovaj sud ne prihvaa pravilnim.
Naime, odredbe l. 57 st. 2 Kolektivnog ugovora glasi: Ukoliko doe do
promjene za vrijeme primjene ovog Kolektivnog ugovora (inflacija, porast
trokova ivota, porast drutvenog proizvoda) plaa iz st. 1 ovog lanka uskladit
e se s tim promjenama. Prema ocjeni ovog suda citirana odredba Kolektivnog
ugovora nije jasno odreena, jer se nabrajaju parametri temeljem kojih se, u
sluaju promjena, usklauje plaa, meutim, navedena odredba ne precizira
68
nain izrauna, odnosno nain usklaenja plae s promjenama nabrojenih
parametara. Obzirom na nedovoljno jasnu odredbu Kolektivnog ugovora na
kojoj se temelji tubeni zahtjev tuitelja, prvostupanjski sud je prilikom
tumaenja sporne odredbe Kolektivnog ugovora bio duan uzeti u obzir odredbu
l. 99 st. 2 Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO), budui da se u smislu
odredbe l. 10 Zakona o radu (dalje: ZR) na sklapanje, valjanost, prestanak ili
drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom uli sporazumom
sklopljenim izmeu Radnikog vijea i poslodavca, a koje nije ureeno
Zakonom o radu ili drugim zakonom, primjenjuju u skladu s naravi tog ugovora
opi propisi obveznog prava. U smislu odredbe l. 99 st. 2 ZOO-a pri tumaenju
spornih odredbi ne treba se drati doslovnog znaenja upotrijebljenih izraza, ve
treba istraiti zajedniku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to
odgovara naelima obveznog prava. Kako se prema ocjeni ovoga suda sporna
odredba Kolektivnog ugovora ne moe protumaiti jednoznano, prvostupanjski
sud je pogreno prihvatio obraun vjetaka u pogledu poveanja plae tuitelja u
utuenom razdoblju prema zbroju svih parametara nabrojenih u odredbi l. 57 st.
2 Kolektivnog ugovor, drei se naela in favorem laboratoris, obzirom na
pasivno dranje tuenika u postupku, jer navedena okolnost ne iskljuuje
dunost suda da postupi u smislu odredbe l. 99 st. 2 ZOO-a i istrai zajedniku
namjeru ugovornih strana, zbog ega je prvostupanjski sud bio duan zatraiti
tumaenje sporne odredbe Kolektivnog ugovora od strane Zajednike komisije
za tumaenje takvih odredbi Kolektivnih ugovora, na to upuuje odredba l.
143 Kolektivnog ugovora. Naime, iz sadraja odredbe l. 143 Kolektivnog
ugovora proizlazi da su stranke Kolektivnog ugovora osnovale Zajedniku
komisiju koja e tumaiti odredbe i pratiti njegovu primjenu, slijedom ega se
moe zakljuiti da Kolektivni ugovor upuuje na potrebu autentinog tumaenja
njegovih odredbi od strane Zajednike komisije za tumaenje odredbi
Kolektivnog ugovora. Prema ocjeni ovog suda u rjeavanju spornog odnosa
temeljem Kolektivnog ugovora treba koristiti mehanizme predviene tim
Kolektivnim ugovorom u istraivanju zajednike volje ugovornih strana
prilikom sklapanja tog Kolektivnog ugovora.


69

VI PARNINI POSTUPAK

APSOLUTNA NENADLENOST

Pravo na prioritetnu koncesiju

(l. 67 Zakona o poljoprivrednom zemljitu Narodne novine, br.
66/01 i 87/02)

Sud nije ovlaten donijeti odluku kojom se odreenoj pravnoj osobi
utvruje pravo na prioritetnu koncesiju, iz razloga to je Zakonom o
poljoprivrednom zemljitu propisano da je Vlada Republike Hrvatske
ovlatena pravnim osobama dati poljoprivredno zemljite u prioritetnu
koncesiju, neposrednom pogodbom, ukoliko su ispunjene zakonom
propisane pretpostavke.

Naime, prema l. 67 iz Zakona o izmjeni Zakona o poljoprivrednom
zemljitu (NN 87/02) od 23. srpnja 2002.g., Vlada Republike Hrvatske e
pravnim slijednicima prijanjih drutvenopravnih osoba na njihov zahtjev dati
poljoprivredno zemljite u prioritetnu koncesiju neposrednom pogodbom u
povrini za koju dostave dokaz da su stekli kupnjom od fizikih osoba, a u
skladu s programom raspolaganja poljoprivrednim zemljitem. Prema toj
zakonskoj odredbi dokazom o kupnji smatra se kupoprodajni ugovor. Nadalje,
osobe iz st. 1 citiranog lanka, dune su zahtjev s potrebnom dokumentacijom
dostaviti Ministarstvu poljoprivrede i umarstva do 01. listopada 2002.g., time
da istekom navedenog roka prednje osobe gube pravo stjecanja koncesije
neposrednom pogodbom. Pravilno je stoga sud prvoga stupnja zakljuio da
samo Vlada Republike Hrvatske moe dati poljoprivredno zemljite u
prioritetnu koncesiju neposrednom pogodbom, naravno pod uvjetom da su
ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za davanje prioritetne koncesije
neposrednom pogodbom. Obzirom da je jedino prema citiranoj zakonskoj
odredbi Vlada RH ovlatena davati u prioritetnu koncesiju poljoprivredno
zemljite neposrednom pogodbom, i to sukladno odredbama Zakona o
poljoprivrednom zemljitu (NN 66/01 i 87/02), to je sud prvoga stupnja pravilno
zakljuio da nije stvarno nadlean za postupanje u ovom sporu. Naime, po logici
stvari, obzirom da je Vlada RH ovlatena davati u prioritetnu koncesiju
poljoprivredno zemljite neposrednom pogodbom, namee se slijedom toga
logian zakljuak da o takvoj prioritetnoj koncesiji nije ovlaten odluivati sud,
70
odnosno donositi deklaratornu presudu kojom bi utvrdio da pojedinoj pravnoj
osobi pripada navedeno pravo.


APSOLUTNA NADLENOST U ODNOSU NA
DJELOKRUG OSTALIH DOMAIH TIJELA

Provoenje ovrhe na nekretninama
(l. 154 Opeg poreznog zakona Narodne novine, br. 127/00, 86/01,
150/02-proieni tekst)
Prijedlog za ovrhu na nekretninama podnosi temeljem odredbe l.
154 Opeg poreznog zakona porezno tijelo, iz kojeg razloga je za
provoenje ovrhe, odnosno provoenje parninog postupka, obzirom na
podneseni prigovor tuenika protiv rjeenja o ovrsi, nadlean opinski
(redovan) sud.
Na kraju tuenika valja upozoriti, a obzirom na prigovor iznesen u albi
da prvostupanjski sud nije nadlean za postupanje u ovom predmetu, jer se radi
o upravnoj stvari, da je u konkretnom sluaju postupak pokrenut podnoenjem
prijedloga za ovrhu na nekretninama tuenika, a na temelju vjerodostojne
isprave, pa je povodom podnesenog prigovora tuenika protiv rjeenja o ovrsi
prvostupanjskog suda od 01. oujka 1999. g., prvostupanjski sud donio rjeenje
kojim je stavio izvan snage rjeenje o ovrsi, ukinuo sve provedene radnje i
odredio da e se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog
naloga, sukladno odredbi l. 54 st. 2 Ovrnog zakona (dalje: OZ). Kako je
odredbom l. 54 st. 2 OZ-a odreen postupak u povodu prigovora izjavljenog
protiv rjeenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave, to se ovaj
postupak mora voditi kao postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga,
zbog ega tuenik neutemeljeno istie u albi da za suenje u ovom postupku
nije nadlean redovni sud. Pritom valja ukazati na odredbu l. 154 Opeg
poreznog zakona, kojim je odreeno da prijedlog za ovrhu na nekretninama
podnosi porezno tijelo nadlenom sudu, zbog ega je tuitelj bio ovlaten
pokrenuti postupak ovrhe na nekretninama obzirom na podneseni prigovor
tuenika protiv rjeenja o ovrsi, postupak se nastavlja u parnici, kao povodom
prigovora protiv platnog naloga, sukladno odredbi l. 54 st. 2 OZ-a.
71
APSOLUTNA NENADLENOST

Nekretnine javno dobro u opoj upotrebi

(l. 22. st. 2 Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima Narodne
novine, br. 91/96)
Kada se radi o sporu u svezi nekretnina koje su javno dobro u opoj
upotrebi tada za odluivanje nije nadlean sud, budui se ne radi o
graanskopravnom odnosu, ve je nadleno upravno tijelo a to iz razloga
jer se radi o upravnopravnom odnosu.

Kada se ima u vidu zemljinoknjino stanje u odnosu na navedene
nekretnine, a koje proizlazi iz izvatka iz zemljine knjige koji se nalaze na listu
31 i 32, onda je oigledno da se u konkretnom sluaju radi o nekretninama koje
su javno dobro u opoj upotrebi. Rjeavanje sporova u povodu koritenja javnog
dobra na spada u sudsku nadlenost nego pred upravne organe, a protiv njihovih
rjeenja moe se pokrenuti i upravni spor. Obzirom da se u konkretnom sluaju
radi o nekretninama koje su javno dobro u opoj upotrebi, to sud nije nadlean
za odluivanje o prijedlogu predlagatelja osiguranja za izdavanje privremene
mjere, odnosno da se protivniku osiguranja zabrani ometanje i poduzimanje
radnji predlagatelja osiguranja u svezi sa realizacijom naprijed citiranih ugovora
o graenju. Naime, ako netko neosnovano zadire u javno dobro, tada se ne radi o
graanskopravnom odnosu, ve o upravnopravnom odnosu, a za koji nije
nadlean niti jedan sud.


STVARNA NADLENOST TRGOVAKIH SUDOVA

Spor o isplati premije osiguranja po polici o osiguranju imovine

(l. 34b st. 1 Zakona o parninom postupku Narodne novine, br.
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Kada se radi o sporu radi isplati premije osiguranja po polici o
osiguranju imovine, a ugovor o osiguranju sklopila su dva trgovaka
drutva u obavljanju djelatnosti koja ini predmete njihovog poslovanja, tj.
72
koja je u vezi s tim djelatnostima, tada je za postupanje po tubi tuitelja
nadlean trgovaki sud.

Oglasivi se stvarno nenadlenim za postupanje po tubi tuitelja XX
d.o.o., protiv tuenika YY d.d., radi naknade tete (?), prvostupanjski sud
smatra da se radi o sporu izmeu stranaka koji proizlazi iz trgovakog ugovora,
tj. police osiguranja kojom je osigurana imovina tuitelja i to cjelokupna oprema
i zalihe u trgovinama, a koja polica je sklopljena izmeu dviju pravnih osoba
koje obavljaju gospodarsku djelatnost, zbog ega je, po stajalitu
prvostupanjskog suda, u smislu odredbe l. 34b st. 1 Zakona o parninom
postupku (dalje: ZPP), za postupanje po tubi tuitelja stvarno i mjesno nadlean
Trgovaki sud u Zagrebu. Obzirom na sadraj albe, valja ponoviti da se u
konkretnom sluaju ne radi o sporu o naknadi tete, nego o sporu o isplati
premije osiguranja po polici o osiguranju imovine sklopljenog izmeu tuitelja i
tuenika 19. sijenja 2005. g., pa se dakle, mora zakljuiti da su u ovom
postupku stranke trgovaka drutva, dakle, osobe koje obavljaju trgovaku
djelatnost u smislu odredbe l. 2 st. 4 Zakona o trgovakim drutvima (dalje:
ZTD) a kako su ugovor o osiguranju sklopila dva trgovaka drutva u obavljanju
djelatnosti koja ini predmete njihovog poslovanja, odnosno koja je u vezi s tim
djelatnostima, to je pravilno prvostupanjski sud zakljuio da sporni odnos
stranaka proizlazi iz trgovakog ugovora, zbog ega je, u smislu odredbe l. 34b
st. 1 ZPP-a, za postupanje po tubi tuitelja stvarno i mjesno nadlean Trgovaki
sud u Zagrebu.


STVARNA NADLENOST TRGOVAKIH SUDOVA

Odgovornost lanova uprave trgovakog drutva za obveze trgovakog
drutva

(l. 34 b to. 4 Zakona o parninom postupku Narodne novine, br.
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Ukoliko je tuba tuitelja podnijeta protiv tuenih, kao lanova
uprave trgovakog drutva te se ista odnosi se na njihovu odgovornost kao
lanova uprave trgovakog drutva za obveze trgovakog drutva, tada je
73
za takav spor temeljem l. 34 b to. 4 Zakona o parninom postupku,
stvarno nadlean trgovaki sud.

Pobijanim rjeenjem prvostupanjski sud se oglasio stvarno nenadlenim,
zauzevi stajalite da je za postupanje u predmetnom sporu, u kojem je tuitelj
zatraio naknadu tete od tuenih kao lanova trgovakog drutva MC d.o.o.
L. predstavlja spor o odgovornosti tuenih kao lanova trgovakog drutva
(lanova uprave trgovakog drutva) za obveze trgovakog drutva pa je za
suenje temeljem l. 34 b to. 4 Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP)
nadlean trgovaki sud. Odredbom l. 34 b to. 4 ZPP-a propisano je da
trgovaki sudovi u parninom postupku sude sporove o odgovornosti lana
trgovakog drutva, lana uprave ili nadzornog odbora trgovakog drutva za
obveze trgovakog drutva. U konkretnoj pravnoj stvari tuitelj je podnio tubu
protiv I. i II. tuenih kao lanova uprave drutva MC d.o.o. L, to proizlazi iz
prijave upisa u sudski registar Trgovakog suda u V., a temeljem odredbi l. 10
st. 3 i 4 Zakona o trgovakim drutvima (NN 111/932, 34/99, 121/99, 52/00 i
118/03; dalje: ZTD). Kako su za takve sporove o odgovornosti lana trgovakog
drutva, konkretno, lanova uprave navedenog trgovakog drutva, a za obveze
trgovakog drutva, nadleni za suenje temeljem l. 34 b to. 4 ZPP-a
trgovaki sudovi, to se prvostupanjski sud u skladu s odredbom l. 17 st. 1 ZPP-
a pravilno i po stajalitu ovog suda oglasio stvarno nenadlenim te u skladu s
odredbom l. 21 st. 1 istog Zakona odluio da e po pravomonosti rjeenja
predmet ustupiti Trgovakom sudu u V. kao stvarno nadlenom sudu.


STVARNA NADLENOST OPINSKIH SUDOVA

Ovrha na temelju ovrne javnobiljenike isprave

(l. 16 st. 1 to. k Zakona o sudovima Narodne novine br. br. 3/94,
75/95, 100/96, 131/97, 129/00, 67/01, 5/02, 101/03-vjerodostojno tumaenje,
117/03, 17/04 i 141/04)

Kada se ovrni postupak vodi na temelju prijedloga za ovrhu
temeljem ovrne javnobiljenike isprave za ije rjeavanje nije
ustanovljena nadlenost trgovakog suda, stvarno je nadlean opinski sud,
iz razloga to trgovaki sudovi odluuju samo o ovrnim sudskim odlukama
74
i ovrnim sudskim nagodbama a ne i o ovrnim javnobljenikim
ispravama (bez obzira to su stranke ugovora pravne osobe i to predmet
obveze spada u trgovaku djelatnost ovrhovoditelja).

Predmetna ovrha je ovrha na osnovu javnobiljenike isprave; za
odreivanje provoenja ovrhe na osnovu javnobiljenikih isprava nije
temeljem izriite zakonske odredbe ustanovljena nadlenost trgovakog suda pa
postupanje u takvom predmetu, dakle u konkretnom predmetu, u smislu ope
odredbe (o generalnoj nadlenosti opinskih sudova u predmetima o
graanskopravnim zahtjevima koji nisu stavljeni u djelokrug nekog drugog suda
ili javnog biljenika) o nadlenosti opinskog suda, spada u nadlenost
opinskog suda (stvarnu). Naime, stvarnu nadlenost opinskih sudova, i
trgovakih sudova, osim Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) propisuje i
Zakon o sudovima, koji cjelovitije propisuje pitanje stvarne nadlenosti tih
sudova osobito za postupak ovrhe. Tim Zakonom, i to upravo odredbama na
koje se ovrhovoditelj u albi poziva, odreena je nadlenost trgovakih sudova u
postupcima ovrhe, ali samo onih odluka koje su donijeli ti sudovi u prvom
stupnju i koji su nastali povodom izvrenja tih odluka (l. 19 st. 1 to. 5 Zakona
o sudovima) odnosno u smislu l. 19 st. 6 Zakona o sudovima odreuju i
provode ovrhu na temelju vjerodostojne isprave u pravnim stvarima u kojim su
nadleni prema l. 19 st. 1 to. 1 Zakona o sudovima. Tono je da u odreenju
nadlenosti trgovakih sudova u ovrnim postupcima Zakon o sudovima ne
spominje ovrhu temeljem javnobiljenikog akta, radi ega, obzirom da je
predmetna ovrha zasnovana upravo na takvoj vrsti ovrne isprave, odreenje i
provoenje ovrhe spada u nadlenost opinskog suda prema odredbi l. 16 st. 1
to. k Zakona o sudovima.


STVARNA NADLENOST OPINSKIH SUDOVA

Naplata dospjelih doprinosa za zdravstveno osiguranje

(l. 37 Ovrnog zakona - Narodne novine, 57/96, 29/99, 42/00, 173/03)

Ovrhovoditelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje odnosno
njegovi podruni uredi, moe traiti prisilnu naplatu dospjelih a neplaenih
75
doprinosa za zdravstveno osiguranje uz pripadajuu kamatu i na temelju
vjerodostojne isprave.

Prema tome, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom
osiguranju (NN 10/99) propisano je na koji nain Hrvatski zavod za zdravstveno
osiguranje, odnosno njegovi podruni uredi prisilnim putem naplauju dospjele,
a neplaene doprinose za zdravstveno osiguranje. Prema tome, pogreno je
stajalite suda prvoga stupnja da je ovrhovoditelj trebao u konkretnom sluaju
najprije izdati platni nalog za naplatu dospjelih doprinosa za zdravstveno
osiguranje s pripadajuom kamatom, uz pouku da ovrenica moe u roku od 8
dana od dana dostave platnog naloga izjaviti prigovor, a ako bi izjavila prigovor,
da je tada ovrhovoditelj bio duan podnijeti tubu radi naplate zdravstvenih
doprinosa. Valja rei da rjeenje ovrhovoditelja izdano od strane ovrhovoditelja
sukladno l. 6 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenom
osiguranju (NN 10/99) predstavlja ovrnu ispravu u smislu odredbe l. 22 st. 2
Ovrnog zakona (dalje: OZ). S druge strane, po ocjeni ovog suda nema nikakve
zapreke da ovrhovoditelj moe traiti prisilnu naplatu dospjelih a neplaenih
doprinosa za zdravstveno osiguranje uz pripadajuu kamatu i na temelju
vjerodostojne isprave, kao to je u konkretnom sluaju i uinjeno.

upanijski sud u Varadinu, G. 1501/05-2 od 01. IX. 2005.

PARNINA SPOSOBNOST

Odgovornost za obveze iz obrta koji je odjavljen

(l. 21 Zakona o obrtu Narodne novine, br. 49/03, proieni tekst)

injenica prestanka registriranog obrta ovrenika, ne utjee na
mogunost pokretanja i provoenja ovrnog postupka protiv ovrenika kao
fizike osobe.

Ovaj sud meutim smatra da donoenje rjeenja upravnog organa od 24.
06. 98. g., upisom u obrtni registar odjave obrta kojeg je vlasnik ovrenik, ne
ini ovrhu odreenu pobijanim rjeenjem nemoguom, a radi ega nema osnova
iz tog razloga obustaviti predmetnu ovrhu u smislu odredbe l. 67 st. 2 Ovrnog
zakona (dalje: OZ). To zbog toga, to po stajalitu ovog suda, odluka o upisu
odjave obrta ovrenika odnosno prestanak postojanja njegovog obrta nema
76
ujedno utjecaj na obvezu ovrenika, kao fizike osobe vlasnika obrta, za
ispunjenje obveza iz obrta. Naime, prema l. 1 Zakona o obrtu (NN 49/03,
proieni tekst, koji obuhvaa Zakon o obrtu objavljen u NN 77/93 te njegove
izmjene i dopune objavljene u NN 90/96, 102/98, 64/01 i 71/01), obrt u smislu
toga Zakona predstavlja samostalno i trajno obavljanje doputenih gospodarskih
djelatnosti u skladu sa l. 3 toga Zakona od strane fizikih osoba sa svrhom
postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pruanjem
usluga na tritu. Nadalje, prema odredbi l. 21 istog Zakona za obveze koje
nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom unesenom imovinom
koja je potrebna za obavljanje obrta (st. 1) i za zakonitost obavljanja obrta i za
zakonitost rada radnika koje zapoljava (st. 2). Prema tome, injenica prestanka
registriranog obrta ovrenika, a obzirom na citirane zakonske odredbe Zakona o
obrtu (na koje inae upuuje, ali ne potpuno tono i ovrhovoditelj) ne upuuju
na to da bi protiv ovrenika kao fizike osobe, a zbog odjave upisa obrta, ista
postala nemoguom, upravo zbog toga to ovrenik za obveze iz obrta odgovara
kao fizika osoba, te ta injenica ne utjee na mogunost pokretanja i
provoenja ovrnog postupka. Zbog toga ovaj sud smatra da nije bilo osnova za
obustavu ovrhe u smislu l. 67 st. 2 OZ-a.


STRANAKA NESPOSOBNOST

Vraena dostavnica s napomenom primatelj umro

(l. 212 to. 1 Zakona o parninom postupku Narodne novine, br.
53/91, 91/92, 112/99, 88/01)

Ukoliko je tuenik umro tijekom postupka, a nije imao punomonika,
sud nije ovlaten pozvati tuitelja da uredi tubu oznaavanjem nasljednika
pok. tuenika, ve je duan donijeti rjeenje o prekidu postupka.

Prema odredbi l. 212 to. 1 Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP)
postupak se prekida kad stranka umre ili izgubi parninu sposobnost, a nema
punomonika u toj parnici. Dakle, prema citiranoj odredbi u sluaju kad stranka
umre, a nema punomonika u parnici, postupak se prekida po sili zakona. Prema
tome, prvostupanjski sud je obzirom na injenicu da je tuenik oigledno umro
tijekom postupka, a nema punomonika u ovoj parnici, bio duan donijeti
77
rjeenje o prekidu postupka, sukladno odredbi l. 212 to. 1 ZPP-a. Prema
odredbi l. 215 st. 1 ZPP-a, postupak koji je prekinut iz razloga navedenog u l.
212 to. 1 ZPP-a, nastavit e se kad nasljednik (ili staratelj ostavine) preuzme
postupak ili kad ga sud na prijedlog protivne strane pozove da to uini. Dakle,
postupak koji je prekinut zbog smrti stranke koja nije imala punomonika u toj
parnici nastavlja se, sukladno odredbi l. 215 st. 1 ZPP-a, kad njezini nasljednici
preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane pozove da to uine.
Stoga, sud nije ovlaten pozvati tuitelja da uredi tubu oznaavanjem
nasljednika umrlog tuenika, sukladno odredbi l. 109 ZPP-a, pa niti odbaciti
tubu kada po tom nalogu nije postupljeno.

upanijski sud u Varadinu, G. 957/05-2 od 11. VIII.2005.

STRANAKA NESPOSOBNOST

Aktivna procesna legitimacija

(l. 93 st. 1 i 2 Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima
Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01)

Upravitelj koji upravlja nekretninom je zastupnik suvlasnika
temeljem sklopljenog ugovora, iz kojeg razloga u postupku pred sudom,
moe zastupati sve suvlasnike, ali ne moe biti stranka sui generis, jer mu
ne pripada pravo na ostvarivanje potraivanja suvlasnika u svoje ime, zbog
ega aktivna procesna legitimacija pripada svim suvlasnicima stambene
zgrade, te je tuenik kao suvlasnik nekretnine, u obvezi platiti zajedniku
priuvu na raun stambene zgrade a ne upravitelju.

U nastavku postupka prvostupanjski sud, prije svega, e raspraviti i
utvrditi na kojim to odredbama materijalnog prava tuitelj temelji svoju aktivnu
legitimaciju za podnoenje tube prema tueniku, jer iz sadraja tube tuitelja
proizlazi da tuitelj osobno nije ni u kakvom graanskopravnom, a ni
stvarnopravnom odnosu prema tueniku. Naelno govorei, osoba koja sudjeluje
u parnici kao stranka, mora imati ovlatenje za voenje konkretne parnice,
dakle, mora imati procesnu legitimaciju. Procesna legitimacija je odraz
konkretnog pravnog odnosa stranke prema predmetu konkretnog spora, pri emu
je za utvrivanje postojanja procesne legitimacije relevantno materijalno pravo
koje upuuje na postojanje procesne legitimacije. Voenje konkretne parnice
uvijek je determinirano subjektivno, dakle, odreenim pravnim interesom za
78
pruanje konkretne pravne zatite. Procesna legitimacija odreena je ili na
temelju posebne pravne norme, koja odreene subjekte ovlauje na traenje
konkretne pravne zatite, ili na osnovi dokazanog konkretnog pravnog interesa,
pri emu procesnu legitimaciju imaju, u prvom redu, osobe koje su subjekti
spornog graanskopravnog odnosa i ovlatenici, odnosno obvezanici prava
istaknutog u tubenom zahtjevu. Po ocjeni ovog suda, tuitelj nije dokazao
procesno pravnu legitimaciju, konkretnije, aktivnu procesnu legitimaciju za
podnoenje tube na isplatu iznosa od 2.240,50 kn. Iz vie nego kratkog sadraja
tube, razvidno je da je tuenik jedan od suvlasnika zgrade u S. i da tuenik nije
izmirio svoju obvezu za plaanje doprinosa u zajedniku priuvu na iro raun
suvlasnika zgrade, zbog ega tuitelj zahtijeva od tuenika da tuitelju izmiri
dug u utuenom iznosu. Iako se radi o vie nego povrnoj injeninoj osnovi
tube, moglo bi se zakljuiti da je tuitelj upravitelj kojem su suvlasnici zgrade u
S., povjerili upravljanje zgradom. Prema odredbi l. 45 Zakona o vlasnitvu i
drugim stvarnim pravima (dalje: ZOV) upravitelj je nalogoprimac suvlasnika,
zbog ega se, u odnosu na njegova prava i dunosti, primjenjuju odgovarajua
pravila o nalogu. Prema odredbi l. 93 st. 1 i 2 ZOV-a, upravitelj, bio postavljen
od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom kao zastupnik svih suvlasnika,
time da je u ime svih suvlasnika nekretnine ovlaten voditi postupke pred sudom
ili drugim tijelima vlasti, to ukljuuje i ovlasti da opunomouje strune
zastupnike za voenje tih postupaka, pri emu se upraviteljev odnos sa
suvlasnicima, glede upravljanja nekretninom, ravna po opim pravilima o
zastupanju i posebnim pravilima koja proizlaze iz ugovora o zastupanju. Kako je
upravitelj zastupnik suvlasnika temeljem sklopljenog ugovora, to, u postupku
pred sudom, moe zastupati sve suvlasnike, ali ne moe biti stranka sui generis,
jer mu ne pripada pravo na ostvarivanje potraivanja suvlasnika u svoje ime,
zbog ega u konkretnom sporu aktivna procesna legitimacija pripada svim
suvlasnicima stambene zgrade, koje u postupku pred sudom zastupa upravitelj, a
to je, pretpostavlja se, sadanji tuitelj. Kako se ne radi o potraivanju tuitelja,
nego o potraivanju svih suvlasnika s osnove zajednike priuve, to je tuenik
obvezu duan ispuniti plaanjem zajednike priuve na iro raun stambene
zgrade, a ne osobno tuitelju, kako je to odlueno pobijanom presudom na
temelju priznanja.


79
KRENJE PROPISA O ZASTUPANJU PO
PUNOMONIKU

Uskrata prava zastupanja punomoniku od strane suda

(l. 9 st. 2 Zakona o odvjetnitvu Narodne novine, br. 9/94)

Sud prvog stupnja nema procesne ovlasti otklanjanja prava
zastupanja stranke po punomoniku koji je odvjetnik ukoliko je odvjetnik
bio duan uskratiti pruanje pravne pomoi stranci temeljem odredbe l. 9
st. 2 Zakona o odvjetnitvu, ve moe samo dati odreenu inicijativu za
pokretanje disciplinskog postupka protiv punomonika stranke u smislu
odredbe l. 74 Zakona o odvjetnitvu u sluaju ocjene da je takvim
postupcima punomonik postupao protivno odredbama Kodeksa
odvjetnike etike.

Prvostupanjski sud navodi da je odredbom l. 9 st. 2 Zakona o
odvjetnitvu propisano da je odvjetnik duan uskratiti pruanje pravne pomoi
stranci ako je on ili koji drugi odvjetnik koji radi ili rade u istom uredu u istoj
stvari ili stvari koja je s njom povezana zastupao protivnu stranku ili obje
stranke, dao im pravni savjet ili od njih primio uputu. Prvostupanjski sud
ocjenjuje da je ovrni predmet br. Ovr. __/03 pravno povezan s ovim parninim
predmetom, a da je u tom predmetu punomonica tuiteljice zastupala ovrenika
(ovdje VI tuenika), radi ega je bila duna uskratiti pruanje pravne pomoi
tuiteljici u smislu l. 10 st. 1 Zakona o odvjetnitvu, a kako nije postupila na taj
nain, prvostupanjski sud joj je temeljem odredbe l. 90 st. 3 Zakona o
parninom postupku uskratio daljnje zastupanje u predmetu, uz odreenje da
tuiteljica moe poduzimati daljnje radnje u postupku osobno ili putem drugog
punomonika. aliteljica navodi da se spor u ovom predmetu vodi radi utvrenja
da je nekretnina nad kojom se provodi ovrni postupak brana steevina u
spornom dijelu, a aliteljice pretpostavljaju da to VI tuenik ne osporava.
Punomonica tuiteljice navodi da je podneskom u ovrnom predmetu br. Ovr.
___/03 otkazala punomo VI tueniku s danom 25.10.05.g., to je on potpisom
slubene biljeke od istog dana primio na znanje, te se suglasio da sve ostale
ovrne radnje poduzima osobno. Dakle, odredbe Zakona o parninom postupku
(dalje: ZPP) koje reguliraju pitanje uskrate punomoi od strane suda ne daju
ovlast sudu uskratiti pravo zastupanja fizikoj osobi koja je odvjetnik, te
koja zastupa svoju stranku na temelju uredne punomoi. Tono je da
odredba l. 9 st. 2 Zakona o odvjetnitvu odreuje kada je odvjetnik duan
uskratiti pruanje pravne pomoi stranci, pri emu prvostupanjski sud korektno
reproducira sadraj te odluke, odnosno pravilno prvostupanjski sud ukazuje i na
80
sadraj odredbe Zakona o odvjetnitvu prema kojoj u odreenoj procesnoj
situaciji postoji obveza odvjetnika otkazati punomo stranci. Po ocjeni ovog
suda tuiteljica i punomonica tuiteljice u albi iznose razloge kojima ne
dovode u sumnju pravilnost injeninog zakljuka prvostupanjskog suda prema
kojem su ispunjene injenine a time i materijalnopravne pretpostavke za
obveznu uskratu pravne pomoi, odnosno otkaz punomoi u smislu odredbe l.
9 st. 2, odnosno l. 10 Zakona o odvjetnitvu. Meutim, u sluaju ustrajanja
tuiteljice i njene punomonice na realizaciji zastupanja tuiteljice po njenoj
punomonici temeljem priloene punomoi, prvostupanjski sud nema procesne
ovlasti otklanjanja takvog prava zastupanja, ve moe samo neizravno utjecati u
vezi prava na zastupanje, davanjem odreene inicijative za pokretanje
disciplinskog postupka protiv punomonice tuiteljice u smislu odredbe l. 74
Zakona o odvjetnitvu u sluaju ocjene da se takvim postupcima tuiteljica
ogrijeila o odredbe kodeksa odvjetnike etike u smislu odredbe l. 71 Zakona o
odvjetnitvu.


DOSTAVNICA

Potvrda o obavljenoj dostavi

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Dostavnica popunjena u skladu sa Sudskim poslovnikom dokazuje da
je dostava uredno izvrena, osim ako se ne dokae suprotno, s time da
predlaganje sasluanja tuenika na okolnost da dostava nije uredno
obavljena, sam za sebe, predstavlja neobjektivan i nevjerodostojan dokaz
za pobijanje urednosti dostave.

Prema odredi l. 149. st. 1. Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP)
dostavnica je potvrda o obavljenoj dostavi koju potpisuje primatelj, koji na njoj
upisuje i datum primitka. Taj propis odreuje na koji nain se ispunjava
dostavnica, ukoliko se pismeno predaje drugoj osobi, a ne osobi kojoj se
pismeno imalo dostaviti (l. 149. st. 5. ZPP-a). l. 149. st. 8. ZPP-a odreeno je
da dostavlja, koji nije javni biljenik, svojim potpisom potvruje izvrenje
dostave. Predmetna dostavnica ima sve nune sastojke koje odreuje navedeni
81
propis, time da je dostava izvrena putem plave dostavnice, predviene za
osobnu dostavu pismena (u smislu odredbe l. 142. st. 1. u vezi l. 284. st. 1.
ZPP-a, kao i l. 206. st. 2. Sudskog poslovnika. Dakle, predmetna dostavnica ne
predstavlja dokaz da tueniku tuba radi davanja odgovora na tubu u
odreenom roku nije osobno dostavljena dana navedenog na dostavnici, nego
naprotiv dokazuje da je takva dostava uredno izvrena. Pri tome treba navesti da
se laikom usporedbom potpisa tuenika na punomoi izdanoj njegovom
punomoniku (list 17. prvostupanjskog spisa) i spornog potpisa primatelja na
navedenoj dostavnici treba zakljuiti da se radi o identinim potpisima. U tim
okolnostima oito je neadekvatno predlaganje dokaza, kojim bi se uspjeno
osporila urednost navedene dostavnice uvidom u samu dostavnicu, dok
predlaganje sasluanja tuenika na tu okolnost predstavlja krajnje neobjektivan i
u konkretnim procesnim okolnostima u osnovi nevjerodostojan dokaz za
pobijanje urednosti dostave (tuenik ne predlae radi utvrenja istinitosti svojih
injeninih tvrdnji niti sasluanje dostavljaa, niti provoenje dokaza kojima bi
se utvrdilo tko je primio spornu dostavu i kojima bi se pobijala injenica
njegovog osobnog potpisivanja dostavnice i sl.).

upanijski sud u Varadinu, G. 1569/05-2 od 20. X. 2005.

NAIN DOSTAVLJANJA

Dostava pravnoj osobi

91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Sud nije ovlaten obustaviti ovrhu ukoliko ovrhovoditelj u roku
odreenom zakljukom ne dostavi izvod iz sudskog registra za ovrenika iz
razloga to mu nadleni sud nije dao pravovremeni podatak, ve je duan
temeljem odredbe l. 148 Zakona o parninom postupku nastojati od
nadlenog tijela dobiti potrebne podatke, a tek u sluaju da ustanovi da
pravna osoba vie ne postoji, ovlaten je obustaviti ovrhu.

U konkretnom sluaju, po stajalitu ovog suda, nakon to nije uspjela
dostava na adresu navedenu u prijedlogu, a tu adresu nje bio u mogunosti
dostaviti alitelj, jer mu nadleni sud za to nje pravovremeno dao podatak, to je
na konkretno stanje predmeta osnovano primijeniti odredbu l. 148 Zakona o
82
parninom postupku (dalje: ZPP), u vezi l. 19 st. 1 Ovrnog zakona (dalje: OZ).
Tom zakonskom odredbom l. 148 ZPP-a, propisano je da ukoliko stranka ne
moe sama saznati adresu osobe kojoj pismeno treba dostaviti, sud e nastojati
od nadlenog tijela uprave, ili na drugi nain, dobiti potrebne podatke. Ova
zakonska odredba, primjenjuje se i u ovrnom postupku temeljem odredbe l. 19
st. 1 OZ-a, koji propisuje supsidijarnu primjenu ZPP-a, ukoliko tim ili drugim
Zakonom nije drugaije odreeno. Zbog toga ovaj sud smatra da kad alitelj u
zadanom mu roku koji mu je zakljukom odredio prvostupanjski sud, nije po
nalogu toga suda postupio, da prije nego to je prethodno i sam pokuao u
skladu s citiranom odredbom l. 148 ZPP-a, pribaviti podatak o sjeditu, a
ujedno i statusu ovrenika od nadlenog trgovakog suda, tada nije bio ovlaten
obustaviti predmetni postupak, jer se upravo iz toga navedenog razloga jo nisu
ostvarili uvjeti iz odredbe l. 67 st. 2 OZ-a. Naime, tek kada budu iscrpljene sve
mogunost utvrivanja adrese, a ujedno i statusa ovrenika, prvostupanjski sud
e biti ovlaten primijeniti odredbu l. 67 st. 2 OZ-a, ukoliko za primjenu iste
budu doista ispunjene sve pretpostavke.


NAIN DOSTAVLJANJA

Obavljanje radnje dostave pismena od strane javnog biljenika

(l. 133 a Zakona o parninom postupku Narodne novine, br. 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Sud e donijeti rjeenje kojim e odrediti da se dostava nekog
pismena povjeri javnom biljeniku ukoliko tuitelj izjavi da je spreman
snositi trokove takve dostave, s time da e sud obvezati tuenika na
naknadu trokova koji se odnose na trokove navedene dostave ako se
utvrdi da je tuenik takve trokove uzrokovao svojom krivnjom ili sluajem
koji se njemu dogodio.

U smislu odredbe l. 133 a Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP)
na zahtjev stranke koja izjavi da je spremna snositi trokove time izazvane, sud
moe rjeenjem protiv kojeg nije doputena alba, odrediti da se dostava nekog
pismena povjeri javnom biljeniku. U tom e sluaju sud pismeno koje treba
dostaviti zajedno sa svojim rjeenjem staviti u posebnu omotnicu koju e predati
83
toj stranci. Javni biljenik, od kojeg stranka zatrai obavljanje dostave, duan ju
je obaviti u skladu sa ZPP za dostavu. Prigodom dostave pismena, u smislu l.
133 a ZPP-a javni biljenik ima prava i dunosti sudskog dostavljaa, time da
javnog biljenika u obavljanju poslova dostave moe zamjenjivati i
javnobiljeniki prisjednik ili javnobiljeniki vjebenik. O primitku pismena
radi dostave i o radnjama poduzetim radi dostave, javni biljenik sastavit e
zapisnik a ovjerovljeni prijepis zapisnika o primitku pismena radi dostave, kao i
potvrdu o obavljenoj dostavi zajedno sa ovjerovljenim prijepisom zapisnika o
poduzetim radnjama, javni biljenik e dostaviti bez odgode izravno sudu. Iz
sadraja spisa i obrazloenja pobijanog rjeenja, evidentno je da je postupljeno
na zakonom propisani nain u pogledu obavljanja radnje dostave pismena od
strane javnog biljenika, stranci koja takva pismena valja dostaviti, a
istovremeno u svezi postavljenog zahtjeva tuitelja za naknadu trokova koji se
odnose na trokove nastale opisanim nainom obavljanja dostave, bili nuni i
iskljuivo prouzrokovani od strane tuenika, to je u smislu l. 156 st. 1 ZPP-a,
sud prvoga stupnja obvezao tuenika na naknadu tih trokova tuitelju, obzirom
da je, u smislu navedene zakonske odredbe stranka duna, neovisno o ishodu
parnice, naknaditi protivnoj stranci trokove koje je uzrokovala svojom
krivnjom i sluajem koji se njoj dogodio.


VRSTE TUBI

Tuba za zatitu od nezakonite radnje

(l. 67 Zakona o upravnim sporovima Narodne novine, 53/91, 9/92 i
77/2)

Tuitelj ne moe u tubi za zatitu od nezakonite radnje traiti
ponitenje upravnog akta, donesenog u upravnom postupku, iz razloga to
protiv istog moe izjaviti albu, a kasnije i tubu mjerodavnom upravnom
sudu, iz kojeg razloga nisu ni ispunjene pretpostavke za sudsku zatitu od
nezakonite radnje odreene odredbom l. 67 Zakona o upravnim
sporovima.

Odbacivi tubu tuiteljice sud prvoga stupnja je pravilno zakljuio da je
sudska zatita od nezakonite radnje doputena samo ako su kumulativno
84
ispunjene slijedee pretpostavke i to: 1) da je povrijeeno jedno od Ustavom
zajamenih prava i sloboda ovjeka i graanina; 2) da je to pravo povrijeeno
nezakonitom radnjom slubene osobe u tijelima dravne vlasti ili ovlatene
osobe u poduzeima i drugim pravnim osobama; 3) da nije osigurana druga
sudska zatita. Zbog toga jer nisu ostvarene pretpostavke za ostvarenje sudske
zatite u smislu l. 67 Zakona o upravnim sporovima, to je sud prvoga stupnja
izveo daljnji zakljuak da je nepotrebno ocjenjivati da li je tuenica prilikom
osporavanja upravnih akata poinila nezakonitu radnju. Ipak valja dodati da je
tuiteljica meu ostalim traila ponitenje upravnog akta, konkretno rjeenja
Klasa: UP-I-XXX-02/XX, Ur. broj XXX-07-XXX od 04. veljae 2002. g.
donijeto od Zavoda za premjer i katastar zemljita Novi Marof. Glede tog
rjeenja valja rei da se radi o upravnom aktu, donijetom u upravnom postupku i
s poukom da nezadovoljna stranka moe protiv tog rjeenja izjaviti albu
mjerodavnom drugostupanjskom tijelu, a kasnije podnijeti i eventualnu tubu
mjerodavnom upravnom sudu. Prema tome, tuiteljica zapravo trai od strane
suda ponitenje upravnog akta koji je donijet u skladu sa zakonom, a u postupku
u kojem je primjenjivan Zakon o opem upravnom postupku. S tim u vezi valja
naglasiti da sudovi nisu ovlateni ponitavati upravne akte, jer takove akte
stranke mogu pobijati albom u upravnom postupku podnoenjem albe
drugostupanjskom upravnom tijelu, a nakon to je o albi odlueno, tada imaju
pravo pokrenuti i upravni spor.


VRSTE TUBI

Tuba za zatitu od nezakonite radnje

(l. 67 Zakona o upravnim sporovima Narodne novine, 53/91, 9/92 i
77/2)

Ne moe se tubom za zatitu od nezakonite radnje traiti ponitenje
prijavnih listova, budui sud nije ovlaten niti temeljem Zakona o
zemljinim knjigama niti temeljem Zakona o dravnoj izmjeri i katastru
nekretnina, ponitavati prijavne listove iz razloga to su isti sainjeni od
strane upravnih tijela u upravnom postupku, a sudska zatita glede
valjanosti i ispravnosti prijavnih listova osigurana je zemljinoknjinim
ovlatenicima pravom na albu na rjeenje suda kojim je odreena
provedba prijavnog lista u zemljinim knjigama.
85
Glede dijela zahtjeva kojim se trai ponitenje prijavnih listova od
19.11.99.g. i 31.10.99.g., valja rei da su oni takoer sainjeni u skladu sa tada
vaeim Zakonom o geodetskoj izmjeri i katastru zemljita. Prijavni listovi, ako
su na valjan i zakonit nain sainjeni, podnose se zemljinoknjinom odjelu
nadlenog suda radi provedbe u zemljinoj knjizi (u A listu), nakon to su
provedeni u zemljinoj knjizi, tada ih katastar provodi u katastarskom operatu,
odnosno elaboratu, odnosno nakon to primi rjeenje o provedbi mjerodavnog
zemljinoknjinog odjela odgovarajueg suda. Tako je bilo prije stupanja na
snagu Zakona o dravnoj izmjeri i katastru nekretnini (NN 128/99) a tako je i
sada. Poglavito sada vaei Pravilnik o katastru zemljita (NN 28/00) propisuje
kada se i na koji nain provodi prijavni list u zemljinoj knjizi, odnosno kada se
provodi u katastarskom operatu i elaboratu. Kada zemljinoknjini sud provede
prijavni list u zemljinim knjigama (u A listu), rjeenje kojim je odreena
provedba mora dostaviti svim zemljinoknjinim ovlatenicima koji imaju pravo
albe protiv tog rjeenja. Ako koja od stranaka izjavi albu protiv takvog
rjeenja, onda je ovaj sud ovlaten ispitivati da li su ispunjene sve pretpostavke
iz naprijed citiranih propisa, a s druge strane Zakon o zemljinim knjigama
(dalje: ZZK) da bi se prijavni list mogao provesti u zemljinoj knjizi. To
poglavito regulira odredba l. 10 ZZK-a, nadalje l. 154 st. 4 ZZK-a, a isto tako
i odgovarajue odredbe Pravilnika o unutarnjem ustroju, voenju zemljinih
knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljinoknjinim sudovima (NN 81/97).
Valja rei da je isto tako prijavni list sainjen od strane upravnih tijela u
upravnom postupku, te sudovi nisu ovlateni ponitavati prijavne listove. Naime,
prijavni list se provodi u zemljinoj knjizi u posjedovnici. Prije nego to se
prijavni list provede u zemljinoj knjizi mjerodavni opinski sud donosi rjeenje
kojim se doputaju promjene iz prijavnog lista i nakon toga se provodi u
zemljinoj knjizi ili pak donosi rjeenje kojim se odbija provedba prijavnog lista
u zemljinoj knjizi ukoliko prijavni list nije sainjen na valjan nain. Takovo
rjeenje mjerodavni sud prvog stupnja dostavlja zemljinoknjinim
ovlatenicima koji protiv tog rjeenja imaju pravo albe upanijskom sudu,
odnosno viem sudu. Upravo na taj nain se vri sudska zatita glede valjanosti i
ispravnosti prijavnih listova. Meutim, kako je ve reeno sud ni temeljem
ZZK-a a ni temeljem sada vaeeg Zakona o dravnoj izmjeri i katastru
nekretnina nije ovlaten ponitavati prijavne listove. Pogotovo, sudovi nisu
nadleni da naloe mjerodavnim upravnim tijelima poduzimanje pojedinih
radnji, kao to to tuiteljica trai, kada navodi da trai od suda da naloi
podrunom uredu za katastar V., Ispostava N.M. da po slubenoj dunosti izvri
uspostavu zemljinih estica u katastarskom operatu prema stanju kakvo je bilo
prije 04.veljae 90.g. i da o tome odmah obavijesti zemljinoknjini odjel
Opinskog suda u N.M., a nadalje da slijedom toga da zemljinoknjini ured,
odnosno da se od njega zatrai uspostava zemljinoknjinog stanja kakovo je
bilo prije 04. veljae 1990.g.
86
PRETHODNO ISPITIVANJE TUBE

Tuba protiv Republike Hrvatske

(l. 186 a st. 1 Zakona o parninom postupku Narodne novine, br.
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Kada je tuitelj temeljem obavijesti suda u ovrnom predmetu
upuen kao trea osoba da u roku od 15 dana pokrene protiv stranaka
(izmeu ostalog i protiv Republike Hrvatske) parnicu radi proglaenja da
ovrha u tom predmetu nije doputena, tada tuitelj nije duan prije
podnoenja takve tube obratiti se nadlenom dravnom odvjetnitvu za
mirno rjeenje spora, a to iz razloga to tuitelj nije namjeravao podnijeti
tubu protiv Republike Hrvatske, nego je na to upuen odlukom
obavijeu suda.

Tono je kako to iznosi prvostupanjski sud, da je odredbom l. 186 a st.
1 Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) propisano da osoba koja
namjerava podnijeti tubu protiv Republike Hrvatske duna je prije podnoenja
tube obratiti se nadlenom dravnom odvjetnitvu sa zahtjevom za mirno
rjeenje spora, a to mlljt. tuitelj nesporno u ovom predmetu nije uinio.
Meutim, u konkretnom sluaju kada je mlljt. tuitelj, a to ispravno istie alba,
upravo temeljem obavijesti suda od 04.02.05.g. u ovrnom predmetu Ovr. __/03
(list 79), a u kojem se kao ovrhovoditelj pojavljuje Republika Hrvatska, a
ovrenici R.M. i Z. M., upuen kao trea osoba u roku od 15 dana pokrenuti
protiv stranaka u tome postupku parnicu radi proglaenja da ovrha u tom
predmetu nije doputena, tada i po ocjeni ovog suda tuiteljska strana, konkretno
mlljt. tuitelj upravo iz tog razloga, nije duan postupiti po odredbi l. 186 a st.
1 ZPP-a. Naime, treba imati u vidu da je citiranom zakonskom odredbom
propisano da osoba koja namjerava podnijeti tubu protiv Republike Hrvatske
duna je prije podnoenja tube obratiti se nadlenom dravnom odvjetnitvu sa
zahtjevom za mirno rjeenje spora, dok meutim u predmetnom sluaju mlljt.
tuitelj nije namjeravao podnijeti tubu protiv Republike Hrvatske, nego je na to
upuen odlukom obavijeu suda, pa ve iz toga proizlazi da nije bio duan
postupati po odredbi l. 186 a st. 1 ZPP-a, kako to pogreno smatra
prvostupanjski sud. Osim toga za sluaj takvog postupanja, upitno je da li bi u
konkretnom sluaju u zadanom roku od 15 dana, tubu podnio, a to bi opet za
posljedicu imalo protek prekluzivnog roka i odbacivanje njegove tube, a na to
sve pravilno ukazuje alba mlljt. tuitelja.

87
PROTUTUBA

Kompezabilna protutuba

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Protutubenim zahtjevom tuenik ostvaruje protiv tuitelja
samostalan tubeni zahtjev, pa ukoliko se radi o novanim potraivanjima,
sud je duan u presudi, ukoliko utvrdi postojanje potraivanje tuitelja iz
tubenog zahtjeva i tuenika iz protutubenog zahtjeva, izvriti prebijanje
utvrenih potraivanja stranaka, dok u sluaju da tuenik izjavi prigovor
prijeboja, sud moe odluivati samo u granicama postavljenog tubenog
zahtjeva.

Ujedno valja ukazati da je potpuno nejasno iz kojih je razloga tuenik
tijekom postupka pored istaknutog prigovora radi prebijanja (prigovora
prijeboja) postavio i protutubeni zahtjev, budui da se radi o dva potpuno
razliita pravna instituta. U vezi s tim valja navesti da osim tzv. graansko-
pravnog prebijanja, postoji prebijanje u parnici, pri emu u oba sluaja dolazi do
prijeboja kompenzacije, kada dva pravna subjekta steknu jedan prema
drugome uzajamna, istovrsna i dospjela potraivanja, ijim uzajamnim
prebijanjem dolazi do potpunog ili djelominog ukidanja obveza. Kompenzacija
u parnici (compensatio per iudicem) moe nastati u dva sluaja i to bilo
isticanjem prigovora prebijanja ili podnoenjem kompezabilne protutube.
Prigovorom prebijanja tuenik istie prema tuitelju postojanje jednog svog
kompezabilnog, ali nekompenziranog potraivanja, traei da se presudom izvri
uzajamno prebijanje potraivanja tuitelja i tuenika do visine do koje su
uzajamna potraivanja po svojem iznosu jednaka. Dakle, o tuenikovom
prigovoru radi prebijanja sud moe odluivati samo u granicama tuiteljevog
tubenog zahtjeva. Protutuba je tuba tuenika protiv tuitelja u parnici koju je
protiv tuenika pokrenuo tuitelj, a protutubom tuenik ostvaruje protiv
tuitelja jedan svoj samostalan tubeni zahtjev. Prema odredbi l. 189 st. 1
Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) tuenik moe do zakljuenja glavne
rasprave pred sudom podnijeti protutubu u slijedeim sluajevima: ako je
zahtjev protutube u vezi s tubenim zahtjevom, ako se ti zahtjevi mogu prebiti,
ako se protutubom trai utvrenje kakvog prava ili pravnog odnosa o ijem
postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomino odluka o tubenom
zahtjevu. Iz sadraja odredbe l. 189 st. 1 ZPP-a jasno proizlazi da su navedene
pretpostavke za podnoenje protutube alternativne, a ne kumulativne, pa kako
se tubeni zahtjev tuitelja odnosi na novano potraivanje, a i zahtjev
protutube tuenika se takoer odnosi na novano potraivanje, onda je jasno da
88
se zahtjev tuitelja i zahtjev tuenika iz protutube mogu uzajamno prebiti, pa se
oigledno radi o kompezabilnoj protutubi iz l. 189 st. 1 ZPP-a, zbog ega
tuenik potpuno pogreno uz postavljeni protutubeni zahtjev istie i prigovor
prebijanja, jer o prigovoru prijeboja sud moe odluivati samo u granicama
postavljenog tubenog zahtjeva tuitelja, dok postavljenim protutubenim
zahtjevom tuenik ostvaruje protiv tuitelja jedan svoj samostalan tubeni
zahtjev, pa kako se u konkretnom sluaju radi o novanim potraivanjima, to
znai da se zahtjevi mogu uzajamno prebiti, sud je duan u presudi, ukoliko
utvrdi postojanje potraivanje tuitelja iz tubenog zahtjeva i tuenika iz
protutubenog zahtjeva, izvriti prebijanje utvrenih potraivanja stranaka, dok
o prigovoru prijeboja, kako je to ve navedeno, sud moe odluivati samo u
granicama postavljenog tubenog zahtjeva.


NEDOPUSTIVOST NOVE PARNICE MEU ISTIM
STRANKAMA U POGLEDU ISTOG ZAHTJEVA

Sadrajno kontradiktorni zahtjevi koji se meusobno iskljuuju

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Zapreku za voenje parnice predstavlja i injenica da je tubeni
zahtjev sadrajno kontradiktoran tubenom zahtjevu o kojem je
pravomono odlueno, tako da su tubeni zahtjevi uzajamno
inkompatibilni, na nain da osnovanost jednog tubenog zahtjeva iskljuuje
osnovanost drugog tubenog zahtjeva.

U pravomono okonanoj parnici koja se vodila kod prvostupanjskog
suda pod br. P. __/02 tuitelju je naloeno da isplati tueniku odreeni novani
iznos s osnove naknade tete, pa tuitelj u ovoj parnici, sada u svojstvu tuitelja,
ne moe zahtijevati utvrenje neosnovanosti trabine utvrene pravomonom
sudskom presudom. Naime, zapreku za voenje parnice predstavlja ne samo
okolnost da je u nekoj prethodnoj parnici odlueno o tubenom zahtjevu
identinog sadraja, ve i kad su ta dva zahtjeva sadrajno kontradiktorna,
tako da su uzajamno inkompatibilni, pa osnovanost jednog zahtjeva
89
iskljuuje osnovanost drugog zahtjeva. Bez obzira na injenicu da se tubeni
zahtjev tuitelja u ovoj parnici odnosi na utvrenje neosnovanosti trabine, dok
je pravomonom presudom prvostupanjskog suda u predmetu broj P.___/02
naloeno tuitelju da je duan isplatiti tueniku odreeni novani iznos s osnove
naknade tete, nema sumnje da se radi o objektivno identinim sporovima,
jer u ovoj parnici tuitelj zapravo trai ponitenje uinaka ranije
pravomone presude (tako i VS RH Rev. 760/97 od 28. svibnja 1997.g., VS
RH Rev. 495/84 od 10. travnja 1984.g.), pa je i prema ocjeni ovog suda tubu
tuitelja valjalo odbaciti u smislu odredbe l. 333 st. 2 Zakona o parninom
postupku (dalje: ZPP). Iako se, dakle, ne radi o sadrajno istim tubenim
zahtjevima u ovoj parnici i u pravomono okonanoj parnici broj P.__/02, niti se
zahtjevi temelje na bitno istovrsnoj injeninoj i pravnoj osnovi, pravilan je
zakljuak prvostupanjskog suda da se radi o objektivno istovjetnim sporovima,
jer su zahtjevi uzajamno inkompatibilni, pa osnovanost jednog zahtjeva
iskljuuje osnovanost drugog zahtjeva, zbog ega je prvostupanjski sud pravilno
odbacio tubu tuitelja temeljem odredbe l. 333 st. 2 ZPP-a.


VRSTE DOKAZA VJETACI

Predujmljivanje troka radi izvoenja dokaza vjetaenjem

91/92, 112/99, 88/01)

Prilikom utvrivanja obveze predujmljivanja trokova radi izvoenja
dokaza vjetaenjem, sud je duan voditi rauna o specifinim okolnostima
konkretnog sluaja, prije svega i o materijalnim mogunostima sudionika u
postupku, pazei pri tome da se tuitelju ne onemogui zatita njegovih
prava stavljanjem tuitelja u neravnopravan poloaj zbog njegovih loih
materijalnih prilika, odnosno objektivne nemogunosti da predujmi
trokove za izvoenje dokaza vjetaenjem.

Tono je da u smislu odredbe l. 153 st. 1 Zakona o parninom postupku
(dalje: ZPP) stranka koja predloi izvoenje dokaza, duna po nalogu suda
unaprijed poloiti iznos potreban za podmirenje trokova koji e nastati u
povodu izvoenja dokaza, te da e sud, sukladno odredbi l. 153 st. 3 ZPP-a
odustati od izvoenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje trokova ne
90
bude poloen u roku to ga sud odredi, te da e injenicu nepredujmljivanja
trokova tada samostalno cijeniti, a s obzirom na sve okolnosti sluaja.
Meutim, prvostupanjski sud je oigledno propustio imati u vidu st. 2 odredbe
l. 153 ZPP-a, prema kojoj sud moe odrediti i provoenje dokaza po slubenoj
dunosti, u kojem sluaju moe odrediti da iznos potreban za podmirenje
trokova poloe obje stranke na jednake dijelove, a isto tako navedenom
odredbom dana je mogunost sudu da u takvom sluaju odredi da potrebni iznos
poloi samo jedna strana. Radi razumijevanja odredbe l. 153 ZPP-a
prvostupanjski sud valja upozoriti na stajalite Ustavnog suda RH u odluci
Ustavnog suda broj U-III-297/2000 od 04. listopada 2000.g., prema kojem
stajalitu odredbe Zakona o parninom postupku o formi poduzimanja procesnih
aktivnosti jesu kogentne naravi, pri emu je navedena forma ustanovljena
upravo u svrhu sprjeavanja ikanoznog postupanja i radi osiguranja
ravnopravnosti sudionika u postupku. Propisana pravila postupanja u zakonom
ureenim postupcima ujedno trebaju jamiti i da e se pravosudna aktivnost
odvijati sukladno opim drutvenim ciljevima od kojih su primarni ciljevi
sprjeavanje nezakonitih inidaba, pravna sigurnost i vladavina prava. Smisao je
odredbe l. 153 st. 2 ZPP-a davanje mogunosti sudu da, prema okolnostima
svakog pojedinog konkretnog sluaja, ocijeni kome nametnuti obvezu
predujmljivanja trokova, jer je kod utvrivanja obveze predujmljivanja
trokova sud duan voditi rauna o specifinim okolnostima konkretnog sluaja,
prije svega i o ekonomskoj snazi sudionika u postupku, pa je postupanjem
prvostupanjskog suda koji je, odluujui o postupovnim pitanjima, propustio pri
tome ocijeniti bitne okolnosti za odluivanje o dunosti predujmljivanja troka
izvoenja dokaza prema zakonskom ovlatenju iz l. 153 st. 2 ZPP-a, tuitelju
doista onemoguen pristup sudu radi zatite njegovih prava, a stavljanjem
tuitelja u neravnopravan poloaj, a zbog njegove ekonomske snage, ovaj sud
smatra da je prvostupanjski sud pri takvom nainu postupanja, a uz injenicu da
je tuitelja oslobodio od plaanja sudskih pristojbi u ovom postupku, obzirom na
injenicu da se nalazi na izdravanju kazne zatvora, te da ostvaruje minimalan
iznos mjesene naknade, istovremeno ga pozivajui na plaanje predujma za
oevid i izvoenje dokaza vjetaenjem u iznosu od 3.442,24 kn, povrijedio
ustavno jamstvo na pravino suenje iz l. 29 st. 1 al. 1 Ustava RH, to nije u
skladu sa naelom vladavine prava kao najviom vrednotom ustavnog poretka
RH. Sadrajno, ustavno jamstvo na pravino suenje u parninom postupku
jami sudionicima pravo na pristup sudu i poduzimanje svih doputenih
postupovnih radnji, kao i pravo stranaka na jednak poloaj u parnici bez
diskriminacija po bilo kojoj osnovi tijekom odluivanja o osnovanosti njihovih
tubenih zahtjeva.


91
VRSTE DOKAZA SVJEDOCI

Sasluanje svjedoka u odsutnosti uredno pozvanog tuenika

(l. 354 st. 2 to. 6 Zakona o parninom postupku Narodne novine,
br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Nije poinjena bitna povreda odredaba parninog postupka iz l. 354
st. 2 to. 6 Zakona o parninom postupku, ukoliko sud saslua svjedoke u
odsutnosti uredno pozvanog tuenika, te mu nakon toga dostavi zapisnik o
sasluanju tih svjedoka, na koji se isti ima pravo oitovati.
Nadalje, tuenik neosnovano istie albeni razlog bitne povrede
odredaba parninog postupka iz l. 354 st. 2 to. 6 Zakona o parninom
postupku (dalje: ZPP) iz razloga to je sud sasluao svjedoke u njegovoj
odsutnosti, obzirom da je tuitelj na raspravu na kojoj su svjedoci sasluani
uredno pozvan, a nakon toga tueniku je dostavljen i zapisnik o sasluanju
tih svjedoka, nego je, naprotiv, u podnesku u kojem se izjanjava u vezi
navodne procesne nepravilnosti izriito naveo da iskaze tih svjedoka ne smatra
relevantnim za utvrenje okolnosti u vezi kojih su oni iskazali.


PRESUDA NA TEMELJU PRIZNANJA

Pretpostavke za donoenje presude na temelju priznanja

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Ne smatra se priznanjem tubenog zahtjeva izjava tuenika kojom ne
osporava dug i predlae plaanje u obrocima, jer je izjava o priznanju
tubenog zahtjeva relevantna samo ako je poduzeta izriito, zbog ega
neosporavanje injenica na kojima se temelji zahtjev, nije i priznanje
tubenog zahtjeva.

Tuenik je, kako to proizlazi iz sadraja navedenog zapisnika, priznao
injenicu da je jedan od suvlasnika predmetne zgrade u S., da je potpisao ugovor
92
o plaanju doprinosa za zajedniku priuvu, da se radi o iznosu koji je tubom
zatraen, navodei da nije u mogunosti zatraeni iznos platiti odjednom, ve
moli da mu tuitelj omogui plaanje iznosa u ratama. Nakon to je
punomonik tuitelja predloio (?) donoenje presude na temelju priznanja,
navodei da se obvezuje omoguiti tuitelju (?) plaanje u vie mjesenih rata,
prvostupanjski je sud donio presudu na temelju priznanja. Obzirom na potpuno
neutemeljeni i pogreni nain ocjene izjave tuenika, kao izjave o priznanju
tubenog zahtjeva, prvostupanjski sud valja upozoriti da je priznanje tubenog
zahtjeva jednostrana parnina radnja tuenika koja ne moe biti vezana ni uz
kakav uvjet ili rok. Ne smatra se priznanjem tubenog zahtjeva izjava tuenika
kojom ne osporava dug i predlae plaanje u obrocima, jer je izjava o priznanju
tubenog zahtjeva relevantna samo ako je poduzeta izriito (expressis verbis),
zbog ega neosporavanje injenica na kojima se temelji zahtjev, nije i priznanje
tubenog zahtjeva, kao to oigledno pogreno zakljuuje prvostupanjski sud.


ISPRAVLJANJE PRESUDE

Ispravljanje rjeenja o ovrsi

91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Sud nije ovlaten ispravljati rjeenje o ovrsi u smislu odredbe l. 342
u vezi sa l. 347 Zakona o parninom postupku u odnosu na broj asije i
boju osobnog automobila koji je predmet ovrhe, ukoliko je prilikom
provedbe ovrhe utvreno da podaci o broju asije osobnog vozila navedeni
u ovrnom prijedlogu nisu greka u pisanju, ve je ovrhovoditelj naveo kao
predmet ovrhe automobil koji oigledno nije predmet ovrhe.

Imajui u vidu sadraj prvostupanjskog postupka, kao i sadraj ovrnog
prijedloga ovrhovoditelja, prvostupanjski sud nije bio ovlaten donositi rjeenje
o ispravku rjeenja o ovrsi, jer se nedvojbeno ne radi o pogreki u pisanju
prvostupanjskog suda, niti se naznaka podataka o broju asije osobnog vozila
ovrenice u ovrnom prijedlogu moe smatrati grekom u pisanju, budui da iz
podataka pribavljenih tijekom postupka proizlazi da se radi o sasvim drugom
vozilu, drugog vlasnika, a ne ovrenice, pa osnovano ovrenica istie u albi da
je prvostupanjski sud donoenjem pobijanog rjeenja poinio bitnu povredu
93
odredaba parninog postupka iz l. 345 st. 1 u vezi l. 342 i l. 347 Zakona o
parninom postupku (dalje: ZPP) u vezi sa l. 19 st. 1 Ovrnog zakona (dalje:
OZ). Naime, iz sadraja priloenog ugovora o dugoronom kreditu za kupnju
automobila sklopljenog izmeu ovrhovoditelja i ovrenice proizlazi da je
ovrenici odobren namjenski kredit, za kupnju automobila, pri emu su navedeni
podaci o vrsti osobnog vozila i broju asije, dok je u prijedlogu za ovrhu kao
predmet ovrhe oznaeno sasvim drugo vozilo za koje je tijekom postupka
utvreno da je vlasnitvo sasvim druge osobe, pa je potpuno pogrean zakljuak
prvostupanjskog suda da se radi o greki u pisanju, zbog ega nije niti bilo
osnove za primjenu odredbe l. 342 u vezi sa l. 347 ZPP-a, pogotovo uz
injenicu da se u konkretnom sluaju nedvojbeno ne radi o greki u pisanju
prvostupanjskog suda prilikom donoenja rjeenja o ovrsi.


ZAVISNOST DOPUTENOSTI REVIZIJE O
VRIJEDNOSTI PREDMETA SPORA

Pravo na izjavljivanje revizije

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Kada je za utvrenje prava na izjavljivanje revizije mjerodavna
vrijednost predmeta spora, kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir
samo vrijednost glavnog zahtjeva koja je naznaena u tubi.

Obrazlaui pobijano rjeenje prvostupanjski sud navodi da tuitelj
revizijom pobija prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku u dijelu koji se
odnosi na visinu i tijek zakonske zatezne kamate, ali da se, kada je za utvrenje
prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora, kao
vrijednost predmeta spora uzima u obzir samo vrijednost glavnost glavnog
zahtjeva (l. 35 st. 1 Zakona o parninom postupku; dalje: ZPP). Vrijednost
pobijanog dijela niestupanjskih odluka mora u smislu l. 382 st. 1 ZPP-a
prelaziti iznos od 100.000,00 kn da bi bio ispunjen vrijednosni limit revizije, to
u konkretnom sluaju nije ostvareno, pa je prvostupanjski sud odbacio reviziju
tuitelju kao nedoputenu (u smislu l. 389 st. 1 ZPP-a). Pravilno je
prvostupanjski sud odredio da se kao vrijednost predmeta spora (radi utvrenja
94
prava na izjavljivanje revizije) u smislu odredbe l. 35 st. 1 ZPP-a uzima samo
vrijednost glavnog zahtjeva koja je u tubi oznaena u visini od 278.966,74 kn
(koji iznos je tuitelju i dosuen, samo pravilnom primjenom valutne klauzule).
Tako oznaena vrijednost predmeta spora ne moe se tijekom postupka
mijenjati, a prema izriitoj odredbi istog propisa (st. 2) kamate, parnini trokovi
i ostala sporedna traenja ne uzimaju se u obzir ako ne ine glavni zahtjev (l.
35 st. 2 ZPP-a). Dakle, vrijednost predmeta spora, kao i sadraj spora do
njegovog pravomonog okonanja, odreuje i injenine, odnosno procesno
pravne pretpostavke za pravo na podnoenje revizije. Drugim rijeima, sporedni
zahtjevi u sporu do njegove pravomonosti, ne mogu postati glavni zahtjevi u
revizijskom postupku, neovisno o injenici da ukupna visina dospjele
obraunate kamate eventualno prelazi iznos od 100.000,00 kn.


VII PARNINI TROKOVI

ODLUIVANJE O NAKNADI PARNINIH TROKOVA

Ukinuta potvrda o ovrnosti presude koja predstavlja ovrnu ispravu

(l. 14 st. 5 Ovrnog zakona Narodne novine, broj 57/96, 29/99)

Okolnost da je potvrda o ovrnosti presude koja predstavlja ovrnu
ispravu ukinuta po prijedlogu ovrenice, ne moe se pripisati u krivnju
ovrhovoditelja, iz kojeg razloga ni trokovi ovrhe koji su ovrenici nastali
do donoenja rjeenja o obustavi ovrhe, nisu neosnovano prouzroeni od
strane ovrhovoditelja, budui da navedeni trokovi nisu nastali krivnjom
ovrhovoditelja.

Tijekom ovrhe ovrenica je u predmetu iz kojeg potjee ovrna isprava
pokrenula postupak radi ukidanja potvrde o ovrnosti presude koja predstavlja
95
ovrnu ispravu, pa je rjeenjem prvostupanjskog suda u predmetu broj P. __/96
ukinuta potvrda o ovrnosti presude zbog izostanka od 14. listopada 1996. g.,
nakon ega je prvostupanjski sud rjeenjem od 22. kolovoza 1997. g. obustavio
ovrhu i ukinuo sve provedene radnje, temeljem odredbe l. 67 Ovrnog zakona
(dalje: OZ). Dakle, iz sadraja postupka proizlazi da je prvostupanjski sud po
slubenoj dunosti obustavio ovrhu, budui je ukinuta potvrda o ovrnosti
presude prvostupanjskog suda koja predstavlja ovrnu ispravu. Imajui u vidu
razlog obustave postupka ovrhe, ocjena je ovoga suda da trokovi za koje
ovrenica zahtjeva naknadu, nisu neosnovano prouzroeni od strane
ovrhovoditelja, budui da je ovrhovoditelj, obzirom na postojanje valjane ovrne
isprave, bio ovlaten pokrenuti postupak ovrhe radi prisilnog ostvarenja novane
trabine utvrene pravomonom i ovrnom presudom prvostupanjskog suda, a
okolnost da je potvrda o ovrnosti presude koja predstavlja ovrnu ispravu
ukinuta po prijedlogu ovrenice, ne moe se pripisati u krivnju ovrhovoditelja,
pa se stoga niti ne moe smatrati da su trokovi ovrhe koji su ovrenici nastali
do donoenja rjeenja o obustavi ovrhe, koji trokovi su predmet zahtjeva
ovrenice, neosnovano prouzroeni od strane ovrhovoditelja, jer navedeni
trokovi nesumnjivo nisu nastali krivnjom ovrhovoditelja.



Djelomino povlaenje tubenog zahtjeva

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Obraun visine naknade trokova postupka vri se u skladu s
vaeom vrijednosti predmeta spora, prema pojedinim fazama postupka.

Naime, snienje tubenog zahtjeva u odnosu na parnini troak smatra se
povlaenjem tube. Prema odredbi l. 158 st. 1 Zakona o parninom postupku
(dalje: ZPP) tuitelj koji povue tubu duan je protivnoj stranci nadoknaditi
parnine trokove. Kako je u konkretnom sluaju mlljt. tuiteljica djelomino
snizila tubeni zahtjev, to se u odnosu na parnini troak smatra djelominim
povlaenjem tube, pa ovaj sud smatra da tuiteljici pada na teret dio troka
96
postupka, odnosno kako je ista djelomino povukla tubu, to se reflektira na
njezin uspjeh u sporu, odnosno taj dio njezinog neuspjeha, glede troka
postupka, pada njoj na teret. Naime, zbog djelominog povlaenja tube
tuiteljice, to ispravno istie alba, promijenila se visina vrijednosti predmeta
spora, ali ne, prema pogrenom stajalitu albe za itav tijek postupka, nego od
15.04.05. g., kada je na glavnoj raspravi snien zahtjev tuiteljice. To znai da je
vrijednost VPS od podnoenja tube pa do glavne rasprave iznosila 6.000,00 kn,
a nakon snienja zahtjeva 3.000,00 kn i to na raspravi od 15.04.05.g. Pogreno
dakle, smatra alba da je vrijednost predmeta spora tijekom itavog postupka
bila 3.000,00 kn, ali je u pravu kada tvrdi da je ista snienjem tubenog zahtjeva
promijenjena i da iznosi 3.000,00 kn. Kako se dakle promijenila vrijednost
predmeta spora, to ta injenica utjee na obraun visine naknade trokova
postupka, jer se obraun visine naknade trokova postupka vri u skladu s
vaeom vrijednosti predmeta spora, prema pojedinim fazama postupka.



Trokovi razvrgnua suvlasnike zajednice

(pravno pravilo - paragraf 274 biveg Zakona o sudskom izvanparninom
postupku iz 1934. godine, koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuje temeljem
Zakona o primjeni pravnih propisa kao pravnih pravila donijetih prije
06.04.1941. godine)

Trokove koji su potrebni za izvrenje fizike diobe zajednikog
zemljita ili civilne diobe u postupku razvrgnua suvlasnike zajednice
snose suvlasnici razmjerno veliini svog suvlasnikog dijela, time da onaj
koji prouzroi posebne trokove, duan ih je i nadoknaditi suvlasniku
kojem ih je prouzroio.

Prema pravnom pravilu paragrafa 274 biveg VP-a u odnosu na trokove
postupka kod diobe nekretnina primjenjuju se propisi pravnog pravila 320 st. 3
Zakona o izvrenju i obezbjeenju. Prema navedenom pravnom pravilu trokove
koji su potrebni za izvrenje fizike diobe zajednikog zemljita ili civilne diobe
u cilju razvrgnua zajednice, sudionici postupka snose razmjerno veliini svog
97
suvlasnikog dijela, a onaj koji prouzroi posebne trokove, duan ih je
nadoknaditi onom sudioniku kojem ih je prouzroio.

upanijski sud u Varadinu, G. 213/06-2 od 28.II.2006.


Zahtjev za naknadu sudske pristojbe na tubu

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Ukoliko je tuiteljica zahtjev za naknadu sudske pristojbe na tubu
zatraila u odreenom iznosu ve u tubi, tada je sud prilikom odluivanja
o naknadi parninih trokova duan uvaiti taj zahtjev, bez obzira to
tuiteljica isti nije odreeno postavila i u trokovniku, ve je u trokovniku
zatraila samo naknadu sudske pristojbe po odluci suda.

Pravilno prvostupanjski sud navodi da je nedostatno odreenje iz
trokovnika tuiteljice prema kojem ona trai naknadu sudskih pristojbi po
odluci suda, jer je odredbom l. 164 st. 1 Zakona o parninom postupku (dalje:
ZPP) propisano da o naknadi trokova odluuje sud na odreen zahtjev stranke,
bez raspravljanja. St. 2 istog lanka odreeno je da je stranka duna u zahtjevu
odreeno navesti trokove za koje trai naknadu. U tom smislu nedostatno je
odreenje u trokovniku tuiteljice da ona trai naknadu za sudske pristojbe po
odluci suda, jer time nije odreeno navedeno niti po kojem osnovu nit po kojoj
visini trai naknadu za sudske pristojbe, pa je tako zahtjev neodreen, slijedom
ega osnovano po prvostupanjskom sudu nije uzeto u obzir. Meutim, osnovano
tuiteljica u albi iznosi da je naknadu sudske pristojbe koju je u obvezi platiti
na tubu, tuiteljica zatraila ve u tubi i to u visini od 200,00 kn, pa je
prvostupanjski sud o tom zahtjevu, kao odreeno postavljenom tijekom
prvostupanjskog postupka, a u vezi naznake u trokovniku da on obuhvaa i
zahtjev za naplatu sudske pristojbe, trebao odluiti u odluci o trokovima
postupka. Meutim, daljnji zahtjevi za naknadu trokova s naslova sudskih
pristojbi nisu odreeni i osnovano nisu uzeti u obzir prilikom odluivanja o
trokovima postupka.

98

Obustava postupka

(l. 215 b st. 1 Zakona o parninom postupku Narodne novine, br.
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Ne postoji imovinsko pravna obveza naknade trokova postupka
tuenicima kada je postupak obustavljen po sili zakona, zbog smrti
tuitelja, a nasljednici ne mogu preuzeti voenje postupka i stupiti na
mjesto pokojnog tuitelja u njegovu procesnu poziciju (tubeni zahtjev
odnosi se na naknadu nematerijalne tete).
Stoga je u smislu odredbe l. 215 b Zakona o parninom postupku (dalje:
ZPP), obzirom da se zahtjev tuitelja odnosi na naknadu nematerijalne tete s
osnove pretrpljenih duevnih bolova radi povrede ugleda i asti, pravilno
prvostupanjski sud zakljuio da se radi o takvim pravima pokojnog tuitelja koja
ne prelaze na njegove nasljednike, zbog ega nasljednici tuitelja nisu
ovlateni stupiti u parnicu umjesto tuitelja kao njegovi univerzalni sukcesori,
pa kako nisu ovlateni stupiti u parnicu umjesto pokojnog tuitelja, to, prema
tome, u ovom postupku nemaju ni svojstvo stranke, zbog ega prvostupanjski
sud nije bio ovlaten ni obvezivati nasljednike tuitelja na naknadu trokova
postupka. injenica je da Zakon o izmjenama i dopunama ZPP-a (NN. 117/03)
nije posebnim odredbama utvrdio pravo na naknadu trokova postupka
strankama u sluaju obustave postupka iz l. 215 b ZPP-a. Obustava postupka,
sukladno odredbi l. 215 b ZPP-a, nastaje po sili zakona (ex lege), to znai da
od vremena smrti stranke postupak vie ne postoji, zbog ega je prestao
postojati i do tada egzistentni procesno pravni odnos izmeu tuitelja i tuenika.
Stoga je i rjeenje o obustavi postupka iskljuivo deklaratorne prirode, jer se
navedenim rjeenjem samo izrijekom utvruje da je nastupila obustava postupka
sukladno odredbi l. 215 b ZPP-a. Budui da dunost naknade parninih
trokova predstavlja samostalnu imovinsko pravnu obvezu utvrenu
procesnim zakonom, neovisno od materijalnopravnog odnosa o kojem se vodi
parnica, to obustavom parnice prestaje postojati dotadanji procesno pravni
odnos izmeu dotadanjeg tuitelja i tuenika, zbog ega prestaje postojati i
dunost naknade parninih trokova koje su, prema opim odredbama ZPP-a,
dune snositi ili naknaditi po naelu culpe, odnosno cause, iskljuivo stranke.
Obzirom da zbog obustave postupka po sili zakona, zbog smrti tuitelja, ijom
smru je prestala njegova stranaka i parnina sposobnost, pri emu nasljednici
tuitelja ne mogu preuzeti voenje postupka i stupiti umjesto pokojnog tuitelja
u njegovu procesnu poziciju, pravilno je prvostupanjski sud zakljuio da
imovinsko pravna obveza naknade trokova postupka ne postoji, pri emu je u
99
cijelosti neprihvatljivo stajalite tuenika da trokovi postupka nastali
tuenicima terete ostavinu pok. G. I..



Trokovi zastupanja na izviajnom roitu

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Kada se izviajno roite provodi u tijeku albenog postupka, o
trokovima tog roita nadlean je odluivati drugostupanjski sud.

Pregledom prvostupanjskog predmeta ovaj sud je utvrdio da je nakon
tuenikova podnoenja albe na prvostupanjsku presudu ( upuena
prvostupanjskom sudu putem pote preporueno 01.10.04.g.) prvostupanjski
sud, obzirom na sadraj albenih navoda, proveo izviaj u smislu odredbe l.
360. st. 2 Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP), obzirom na iznijeti
albeni prigovor bitne povrede odredaba parninog postupka, prema kojem
tuenik nije osobno primio tubu tuitelja uz poziv da dade odgovor na tubu u
roku od 15 dana. Na izviajnom roitu odranom kod prvostupanjskog suda
dana 01.12.2004. g. tuitelja je zastupao njegov punomonik koji je zatraio
naknadu troka zastupanja na tom roitu u iznosu od 610,00 kn. upanijski sud
u Varadinu je nakon toga donio presudu br. G.__/04-2 od 09. prosinca 2004.
g. kojom je odbio albu tuenika kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu, te
odluio da se tuitelju ne dosuuje troak odgovora na albu, dok nije odluio o
trokovima izviajnog roita. Na izviajno roite pristupio je punomonik
tuitelja, koji je, oito, pozvan po prvostupanjskom sudu 19.11.2004. g.
Izviajno roite provodi se u fazi albenog postupka, pa je o trokovima tog
roita nadlean odluivati drugostupanjski sud. U tom smislu osnovano tuitelj
trai da se o trokovima tog roita naknadno odlui, jer to nije uinjeno pri
odluivanju o trokovima albenog postupka odlukom o glavnoj stvari koju je
donio ovaj sud pod br. G. 2078/04-2 (odlueno je samo o troku odgovora na
albu). Po ocjeni ovog suda tuitelju pripada pravo na naknadu troka zastupanja
po odvjetniku na izviajnom roitu kojem je pristupio njegov punomonik.

100

Prouzroenje parninih trokova

(l. 157. st. 1. Zakona o parninom postupku - Narodne novine, br.
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Ispunjene su pretpostavke iz l. 157 st. 1 Zakona o parninom
postupku kada tuitelj iako je bio duan, nije prije utuenja pozvao tuenu
da u odreenom roku naknadi tetu, a tuena je prije uputanja u
raspravljanje o glavnoj stvari (osnovi i visini zatraenog iznosa tete)
priznala tubeni zahtjev.

Iako je prvostupanjski sud iscrpno i uvjerljivo obrazloio svoju odluku u
odnosu na utvrenje obveze tuitelja za naknadu parninih trokova tueniku,
zbog, u cijelosti pogrenih i neutemeljenih tvrdnji tuitelja u albi o
instruktivnom postupanju tuitelja koji je interne naravi, vezano uz l. 122 st.
1 Zakona o zdravstvenom osiguranju, ovaj sud smatra da potrebnim ponoviti da
je tuitelj prema odredbi l. 122 st. 1 Zakona o zdravstvenom osiguranju, kada
utvrdi da je nastala teta, duan, uz navoenje dokaza, pozvati osiguranu osobu,
pravnu ili fiziku osobu, pravnu osobu za osiguranje imovine i osoba ili drugu
osobu koja je duna naknaditi tetu da u odreenom roku naknadi tetu. Ako
teta ne bude naknaena u odreenom roku tuitelj je ovlaten, sukladno odredbi
l. 122 st. 2 Zakona o zdravstvenom osiguranju, svoju trabinu radi naknade
tete ostvariti tubom kod nadlenog suda. Kako je prvostupanjski sud pravilno
utvrdio, a to konano nije ni sporno, da tuitelj prije podnoenja tube
prvostupanjskom sudu nije postupio u smislu citirane odredbe l. 122 st. 1
Zakona o zdravstvenom osiguranju, dakle, nije pozvao tuenika da u odreenom
roku naknadi tetu koja je predmet njegovog tubenog zahtjeva, a kraj injenice
da je tuenik, nakon to je tuitelj na roitu od 07. listopada 2005.g. priloio
svu potrebnu dokumentaciju i nakon to su se stranke suglasile o omjeru
sudoprinosa osiguranika tuenika nastanku tete, priznao tubeni zahtjev, to je
pravilan zakljuak prvostupanjskog suda da je tuenik priznao tubeni zahtjev
prije uputanja u raspravljanje o glavnoj stvari (osnovi i visini zatraenog iznosa
tete), zbog ega su, i po ocjeni ovog suda, ispunjen pretpostavke za primjenu
odredbe l. 157 Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) u odnosu na
odluivanje o trokovima postupka, pa je prvostupanjski sud pravilno obvezao
tuitelja da je duan naknaditi tueniku prouzroeni mu troak postupka koji je
pravilno obraunat, sukladno odredbi l. 155 ZPP-a.

101

Trokovi ovrhovoditeljice radi provedbe civilne diobe nekretnina u
suvlasnitvu stranaka

(l. 106 st. 1 to. 1. Ovrnog zakona - Narodne novine, 57/96, 29/99,
42/00, 173/03, 194/03)

Ukoliko se ovrni postupak provodi radi civilne diobe nekretnina
sudskom prodajom nekretnine radi toga da se iz eventualne kupovnine
namire stranke razmjerno suvlasnikim udjelima, ovrhovoditelj u tom
sluaju ne moe traiti u prijedlogu za ovrhu i dodatnu ovrhu prodajom
pokretnina ovrenice radi namirenja trokova postupka.

Po ocjeni ovog suda u konkretnom sluaju radi se o specifinoj vrsti
ovrnog postupka, u kojem su procesne pozicije stranaka izjednaene, bez obzira
to je M. J. u konkretnom sluaju ovrhovoditeljica, a A. P. ovrenica: naime
postupak se provodi radi civilne diobe nekretnina koji se provodi sudskom
prodajom predmetnih nekretnina uz oekivani rezultat podjele kupovnine prema
suvlasnikim omjerima (pri emu u postupku prodaje obje strane mogu nastupiti
i kao eventualni kupci nekretnina, odnosno suvlasnikog dijela protivne strane).
Dakle, ne radi se o postupku u kojem je pasivna strana prouzroila potrebu
provoenja postupka te se pretpostavlja i njena odgovornost za naknadu
prouzroenih trokova postupka (trokovi postupka u ovom sluaju mogu se
namiriti i od poluene kupovnine u smislu odredbe l. 106 st. 1 to. 1 Ovrnog
zakona (dalje: OZ) radi ega je bespotrebna, odnosno neosnovana dodatna ovrha
prodajom pokretnina ovrenice radi namirenja trokova postupka. U konkretnom
sluaju, po ocjeni ovog suda, nain snaanja trokova ovrnog postupka regulira
odredba l. 14 st. 1 OZ-a koja propisuje da trokove postupka u svezi s
odreivanjem i provedbom ovrhe prethodno snosi ovrhovoditelj i odredba l. 14
st. 4 OZ-a prema kojoj je ovrenik duan ovrhovoditelju naknaditi trokove koji
su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje, no to tek nakon provedenog postupka i
prvenstveno na nain odreen spomenutom odredbom l. 106 st. 1 to. 1 OZ-a, a
nikako istovremenim provoenjem ovrhe na pokretninama ovrenice, radi
namirenja razmjernog dijela trokova ovrnog prijedloga.


102

Naknada trokova postupka vezanih za provoenje dokaza vjetaenjem

(l. 154 st. 3 Zakona o parninom postupku - Narodne novine, br.
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

U sluaju da tuenik u potpunosti osporava osnovu i visinu tubenog
zahtjeva, iz kojeg razloga je bilo nuno izvriti vjetaenje za koje je tuitelj
prethodno snosio trokove postupka, tada je tuenik obvezan naknaditi
tuitelju cjelokupne trokove postupka vezane za provoenje dokaza
financijsko-knjigovodstvenim vjetaenjem, bez obzira na konani uspjeh
tuitelja u sporu.

Naime, prema ope prihvaenom stajalitu sudske prakse (Zakljuci
usvojeni na sjednici Graanskog odjela VS RH) kod razmjernog uspjeha
stranaka u postupku, pri odreivanju trokova postupka djelomini, odnosno
razmjerni uspjeh stranke u postupku treba ocjenjivati ne samo u kvantitativnom
nego i u kvalitativnom smislu, kako obzirom na osnovu zatraenih iznosa
naknade, tako i obzirom na visinu usvojenog ili eventualno odbijenog tubenog
zahtjeva. Stoga u sluaju, kada je tuenik osporavao osnovu tubenog zahtjeva u
potpunosti, kao i visinu tubenog zahtjeva, zbog ega je bilo nuno izvriti
vjetaenje za koje je tuitelj prethodno snosio trokove postupka, tuitelju
treba priznati trokove vjetaenja u cijelosti, bez obzira na visinu dosuenog
iznosa, dakle eventualno samo razmjerni uspjeh u odnosu na visinu utuene
trabine.



Povlaenje ovrnog prijedloga od strane ovrhovoditelja

(l. 158 st. 1 Zakona o parninom postupku - Narodne novine, br.
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

103
Ukoliko ovrhovoditelj povue ovrni prijedlog, ne navodei da je
ovrenik u meuvremenu podmirio duno potraivanje i kada je to uinio,
sud prvog stupnja e na zahtjev ovrenika, dosuditi trokove postupka
ovreniku.

Po ocjeni ovog suda stanje prvostupanjskog spisa, u trenutku podnoenja
ovrenikovog zahtjeva za naknadu trokova postupka opravdalo je donoenje
dosuujueg rjeenja o trokovima postupka, na teret ovrhovoditelja, temeljem
navedenog zahtijeva. Naime, ovrhovoditelj je povukao ovrni prijedlog ne
navodei nikakvo obrazloenje za tu svoju dispoziciju, dakle ne navodei niti da
je ovrenik u meuvremenu podmirio duno potraivanje, niti kada je to uinio.
U takvoj procesnoj situaciji pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da treba
primijeniti ope pravilo iz l. 158 st. 1 Zakona o parninom postupku (dalje:
ZPP) u vezi l. 19 Ovrnog zakona (dalje: OZ), obzirom na navedeno povlaenje
prijedloga bez iznoenja injenica iz kojih bi bilo vidljivo da se, mogue, radi o
izuzetnoj situaciji, glede eventualne naknade trokova postupka, u kojoj bi
aktivna, a ne pasivna strana imala pravo na naknadu trokova postupka. ZPP,
koji u konkretnom sluaju treba supsidijarno primijeniti, iskljuuje ovlast
stranaka na iznoenje novih injenica i na predlaganje novih dokaza u albi,
osim ako se odnose na bitne povrede odredaba parninog postupka zbog kojih se
alba moe izjaviti l. 352 st. 1 ZPP-a u svezi l. 19 OZ-a. Dakle, po ocjeni
ovog suda temeljem navedene zakonske odredbe, ovrhovoditelj je prekludiran u
pravu, iznoenja injenica i dokaza kojima bi dokazao da je prijedlog povukao iz
razloga to je u meuvremenu, nakon donoenja rjeenja o ovrsi, ovrenik
podmirio trabinu, jer je takvu relevantnu injenicu, za odluku o trokovima
postupka, mogao i trebao iznijeti (uz odgovarajue dokaze) prije
prvostupanjskog odluivanja o trokovima postupka, pri emu je ovrhovoditelj
trebao voditi rauna o ovlasti ovrenika da nakon zavretka postupka podnese
zahtjev za naknadu trokova postupka (l. 14 st. 6 OZ-a, odnosno l. 164 st. 1
ZPP-a u vezi l. 19 OZ-a) prema kojem o naknadi trokova sud odluuje na
odreen zahtjev stranke, bez raspravljanja.


104

Pravo na albu na rjeenje o oslobaanju od plaanja sudskih pristojbi

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03)

Budui da protiv rjeenja o osloboenju plaanja pristojbe nije
doputena posebna alba, takvo rjeenje treba biti sastavni dio odluke o
glavnoj stvari, s time da tueniku treba biti dana mogunost podnoenja
albe protiv rjeenja o osloboenju od plaanja sudske pristojbe.

Osnovano meutim, prigovara tuenik to. II izreke pobijanog rjeenja i
to u dijelu kojim je odbijen njegov prigovor protiv naloga za plaanje sudske
pristojbe na tubu u iznosu od 200,00 kn i presudu u iznosu od 200,00 kn. U
razlozima obrazloenja prvostupanjskog suda stoji da je tuiteljica rjeenjem od
30.08.05. g. osloboena od plaanja sudskih pristojbi pa sud smatra da je sudsku
pristojbu na tubu i presudu iz l. 28 st.1 to. 4 Zakona o sudskim pristojbama
(dalje: ZSP) u obvezi platiti tuenik koji nije osloboen od plaanja pristojbi, a
to temeljem l. 18 st. 1 ZSP-a. Tono je, to smatra prvostupanjski sud, da u
smislu l. 18 st. 1 ZSP-a kada stranka osloboena od plaanja pristojbi uspije u
postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila osloboena, platit e
stranka koja nije osloboena od plaanja pristojbi i to u omjeru u kojem je
osloboena stranka uspjela u postupku. Meutim, prvostupanjski sud je o obvezi
plaanja sudskih pristojbi tuiteljice kao osloboene stranka od plaanja istih, u
smislu odredbe l. 18 st. 1 ZSP-a, odluio a da prije toga, osim donoenja i
objave rjeenja o osloboenju od plaanja tuiteljice sudskih pristojbi na
raspravi 30.08.05.g. nije sainio pismeni otpravak toga rjeenja u odluci o
glavnoj stvari. Naime, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud to bio duan
uiniti jer je odredbom l. 12 st. 2 ZSP-a propisano da protiv rjeenja o
osloboenju od plaanja pristojbe nije doputena posebna alba. To po stajalitu
ovog suda znai da je doputena alba u okviru odluke o glavnoj stvari. Kako je
meutim, prvostupanjski sud propustio sainiti i pismeni otpravak rjeenja o
osloboenju tuiteljice od plaanja sudske pristojbe, to je tueniku
onemogueno da protiv te odluke, protiv koje nije doputena posebna alba, ali
je doputena alba u odluci o glavnoj stvari, podnese pravni lijek. Naime,
odredbom l. 378 st. 1 Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) propisano je
da je protiv rjeenja prvostupanjskog suda doputena alba ako u tom Zakonu
nije odreeno da alba nije doputena, a st. 2 je propisano da ako taj zakon
izriito odreuje da posebna alba nije doputena da se rjeenje prvostupanjskog
suda moe pobijati samo u albi protiv konane odluke. Kako protiv predmetnog
105
rjeenja o osloboenju plaanja pristojbe, prema odredbi l. 12 st. 2 ZSP-a nije
doputena posebna alba, to ovaj sud smatra da je to rjeenje trebalo biti sastavni
dio odluke o glavnoj stvari, odnosno navedene presude o razvodu braka, te da je
u okviru iste tueniku trebala biti dana mogunost podnoenja albe protiv
rjeenja o osloboenju od plaanja sudske pristojbe, a kako to propisuje citirana
odredbe l. 378 st. 2 ZPP-a.


OSLOBOENJE OD PLAANJA PARNINIH
TROKOVA

Osloboenje grada od plaanja sudskih pristojbi

(l. 15 st. 5 Zakona o sudskim pristojbama Narodne novine, broj
26/03 proieni tekst)

Budui je Zakonom o komunalnom gospodarstvu kao posebnim
zakonom, na Upravni odjel tuitelja (grada) preneseno obavljanje javnih
ovlasti vezanih uz utvrivanje i naplatu komunalne naknade, to je tuitelj
osloboen od plaanja sudskih pristojbi u postupku naplate komunalne
naknade.

Tono je da su u smislu odredaba Zakona o lokalnoj i podrunoj
(regionalnoj) samoupravi gradovi (i opine) jedinice lokalne samouprave i da su
pravne osobe. Naelno je takoer tono da grad ne predstavlja tijelo dravne
vlasti, niti tijelo u obavljanju javnih ovlasti. Meutim, prvostupanjski sud je
prilikom odluivanja o osnovanosti prigovora tuitelja izjavljenog protiv naloga
za plaanje sudske pristojbe propustio uzeti u obzir odredbu l. 15 st. 5 Zakona o
sudskim pristojbama, kojom je odreeno da se st. 1 iste odredbe ne odnosi na
tijela opina i gradova, osim ako, sukladno posebnom zakonu, na njih nije
preneseno obavljanje javnih ovlasti. U konkretnom sluaju se vodi spor radi
podmirenja dugovanja tuene s osnove neplaene komunalne naknade. Rjeenje
o komunalnoj naknadi kojim se utvruje visina komunalne naknade u smislu
odredbe l. 23 st. 2 Zakona o komunalnom gospodarstvu donosi upravno tijelo
jedinice lokalne samouprave u ijem su djelokrugu poslovi komunalnog
gospodarstva, a isto upravno tijelo donosi i rjeenje o privremenom, potpunom
ili djelominom oslobaanju od plaanja komunalne naknade, sukladno odredbi
106
l. 23 st. 4 istog Zakona, te izvrava izvrno rjeenje o komunalnoj naknadi,
sukladno odredbi l. 23 st. 5 istog Zakona. Budui da je utvrivanje i naplata
komunalne naknade odredbom l. 20 Zakona o komunalnom gospodarstvu,
dakle, posebnim zakonom, povjerena upravnom tijelu jedinice lokalne
samouprave, to je u konkretnom sluaju oigledno spor vezan uz postupanje
tijela tuitelja (upravnog odjela) u obavljanju javnih ovlasti u smislu odredbe l.
6 Zakona o komunalnom gospodarstvu i l. 76 Zakona o lokalnoj i podrunoj
(regionalnoj) samoupravi. Kako je dakle, Zakonom o komunalnom gospodarstvu
na Upravni odjel tuitelju preneseno obavljanje javnih ovlasti vezanih uz
utvrivanje i naplatu komunalne naknade, u vezi ega se i vodi ovaj spor, to je
prema ocjeni ovoga suda u smislu odredbe l. 15 st. 5 Zakona o sudskim
pristojbama tuitelj osloboen od plaanja sudskih pristojbi u ovom postupku.


VIII OVRNI POSTUPAK I POSTUPAK
OSIGURANJA

OVRNA ISPRAVA

Ukidanje potvrde ovrnosti na bjanko zadunicama

(l. 33 st. 2 Ovrnog zakona - Narodne novine, 57/96, 29/99, 42/00,
173/03, 194/03)

Ne postoji procesna mogunost ukidanja potvrde ovrnosti na bjanko
zadunicama iz razloga to iste ne mogu imati potvrdu ovrnosti niti je
takva potvrda pretpostavka za mogunost naplate potraivanja po bjanko
zadunicama.

Po ocjeni ovog suda ne postoji procesna mogunost ukidanja potvrde
ovrnosti na bjanko zadunicama, obzirom da takve potvrde ovrnosti one niti
107
nemaju, niti su takve potvrde pretpostavke za mogunost naplate potraivanja
po takvim bjanco zadunicama. Naime, pravilno predlagatelj u albi navodi da
sam Ovrni zakon (dalje: OZ) l. 183 st. 2 zadunicama daje znaaj
pravomonog rjeenja o ovrsi, radi ega takve zadunice ne mogu biti
opskrbljene klauzulom ovrnosti koju daje sud ili neko drugo tijelo u smislu
odredbe l. 33 st. 2 OZ-a, radi ega se u ovrnom postupku (koji se prema
pravilnoj konstataciji prvostupanjskog suda niti ne vodi) ne moe traiti
ukidanje takve nepostojee klauzule, a pravilan je zakljuak prvostupanjskog
suda da jedinu moguu sudsku zatitu zbog eventualne neosnovane naplate
predlagatelj ve ostvaruje u prvostupanjskom parninom postupku br. P.__/05, u
kojem se raspravlja o meritornom pitanju (pravnom karakteru predmetnih
bjanco zadunica, odnosno njihovoj dospjelosti).


OVRNA ISPRAVA

Kada u ovrnoj ispravi nije odreen rok za dobrovoljno ispunjenje obveze

(l. 26 st. 3 Ovrnog zakona Narodne novine, broj 57/96, 29/99,
42/00, 173/03)

Ukoliko u ovrnoj ispravi nije odreen rok za dobrovoljno ispunjenje
obveze, taj rok odreuje sud rjeenjem o ovrsi na nain da sud odredi
predloenu ovrhu uz uvjet da ovrenik u roku koji mu je odreen ne ispuni
svoju obvezu.

Imajui u vidu sadraj presude prvostupanjskog suda koja predstavlja
ovrnu ispravu, moe se zakljuiti da u ovrnoj ispravi nije odreen rok za
dobrovoljno ispunjenje obveze utvrene navedenom presudom. Prema odredbi
l. 26 st. 2 Ovrnog zakona (dalje: OZ) ako je ovrna isprava odluka kojom je
naloeno ispunjenje trabine na neko davanje ili injenje, u njoj mora biti
odreen i rok za dobrovoljno ispunjenje. Ako u ovrnoj ispravi iz st. 2 iste
odredbe nije odreen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok odreuje sud
rjeenjem o ovrsi, sukladno odredbi l. 26 st. 3 OZ-a. U tom sluaju, prema st. 4
iste odredbe, sud e predloenu ovrhu odrediti uz uvjet da ovrenik u roku koji
mu je odreen, ne ispuni svoju obvezu. Kako u ovrnoj ispravi nije odreen rok
za dobrovoljno ispunjenje, prvostupanjski sud je prilikom donoenja rjeenja o
108
ovrsi bio duan postupiti u smislu odredbe l. 26 st. 3 i 4 OZ-a, te rjeenjem o
ovrsi odrediti rok za dobrovoljno ispunjenje obveze, te predloenu ovrhu
odrediti uz uvjet da ovrenik u roku koji mu je odreen ne ispuni svoju obvezu.


UVJETNA I UZAJAMNA OBVEZA

Obveza ovrhovoditelja prema ovreniku temeljem ovrne isprave

(l. 30 st. 1 Ovrnog zakona - Narodne novine, 57/96, 29/99)

Kada obveza ovrenika utvrena u predmetnoj ovrnoj ispravi nije
uvjetovana prethodnim niti istovremenim ispunjenjem neke obveze
ovrhovoditelja, tada ovrhovoditelj ima pravo podnijeti prijedlog za ovrhu
protiv ovrenika, bez obzira to postoji njegova nesporna obveza plaanja
trokova ovreniku, utvrena istom ovrnom ispravom, a koju obvezu nije
ispunio ovreniku.

Tono je da je presudom, koja predstavlja ovrnu ispravu u ovom
postupku br. P.__/97-9 od 17.02.99. g. obvezan ovrhovoditelj tamo tuitelj
naknaditi ovreniku, tamo tueniku prouzroeni parnini troak postupka u
iznosu od 6.201,48 kn (to. VII presude) i da je rjeenjem toga suda br. P.
___/97-12 od 22.03.99. g. ovrhovoditelj, tamo tuitelj, obvezan ovreniku, tamo
tueniku, takoer naknaditi parnini troak u iznosu od 2.879,20 kn. Meutim,
postojanje ovih nespornih obveza ovrhovoditelja prema ovreniku, temeljem
navedenih ovrnih isprava, nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog
rjeenja prvostupanjskog suda. Naime, obveza ovrenika utvrena ovrnom
ispravom presudom toga suda br. P. ___/97-9 od 17.02.99. g., nije u navedenoj
ovrnoj ispravi uvjetovana ni prethodnim, a niti istovremenim ispunjenjem
obveze ovrhovoditelja, u kojem sluaju bi sud, u smislu odredbe l. 30. st. 1
Ovrnog zakona (dalje: OZ), ovrhu na prijedlog ovrhovoditelja odredio, ako bi
on izjavio da je svoju obvezu ispunio. Odredbom l. 30 st. 1 OZ-a propisano je
da ako je obveza ovrenika utvrena u ovrnoj ispravi, izmeu ostalog,
uvjetovana prethodnim ili istovremenim ispunjenjem neke obveze
ovrhovoditelja tada e sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti ovrenje ako on
izjavi da je svoju obvezu ispunio, odnosno da je njezino ispunjenje osigurao.
Nadalje, ne prihvaa se navod albe ovrenika da ovrhovoditelj, a obzirom na
109
postojanje trabina obje strane, ne pristaje niti na dobrovoljno izvrenje
prijeboja, jer se prigovor prijeboja (l. 336 343 Zakona o obveznim odnosima)
ne moe isticati u ovrnom postupku. U konkretnom sluaju, kada obveza
ovrenika utvrena u predmetnoj ovrnoj ispravi nije uvjetovana niti prethodnim
niti istovremenim ispunjenjem neke obveze ovrhovoditelja, tada ovrhovoditelj
ima pravo podnijeti prijedlog za ovrhu protiv ovrenika, te njegova nesporna
obveza plaanja trokova prema ovreniku, utvrena navedenim ovrnim
ispravama, nije od utjecaja i ne sprjeava istoga, bez obzira to nije prema
ovreniku ispunio te svoje obveze, da protiv ovrenika podnese ovrni prijedlog,
radi namirenja svoga predmetnog potraivanja prema ovreniku.


UVJETNA I UZAJAMNA OBVEZA

Bezuvjetna ovrha

(l. 30 Ovrnog zakona - Narodne novine, 57/96, 29/99)

Sud nije ovlaten uputiti ovrhovoditelja na parnicu radi utvrenja da
je na temelju ovrne isprave ovlaten traiti bezuvjetnu ovrhu radi
ostvarenje svoje trabine, ukoliko se ovrha provodi na temelju
pravomonog rjeenja o ovrsi kojim je odreena bezuvjetna ovrha radi
ostvarenja trabine ovrhovoditelja.

Odredbom l. 30 st. 5 Ovrnog zakona (dalje: OZ) propisano je da
ovrhovoditelj koji u ovrnom postupku ne uspije dokazati, u skladu s odredbama
prethodnih stavaka toga lanka, da je ispunio svoju obvezu, da je osigurao njeno
ispunjenje, odnosno da je nastupio uvjet moe pokrenuti parnicu radi utvrenja
da je na temelju ovrne isprave ovlaten traiti bezuvjetnu ovrhu radi ostvarenja
svoje trabine. Odredbom l. 30 st. 1 primijenjenog OZ-a propisano je da ako je
obveza ovrenika utvrena u ovrnoj ispravi uvjetovana prethodnim ili
istovremenim ispunjenjem neke obveze ovrhovoditelja ili nastupanjem nekog
uvjeta, sud e na prijedlog ovrhovoditelja, odrediti ovrhu ako on izjavi da je
svoju obvezu ispunio odnosno da je osigurao njezino ispunjenje ili da je uvjet
nastupio. Odredbom l. 30 st. 2 OZ-a je propisano da ukoliko ovrenik u
pravnom lijeku protiv rjeenja o ovrsi istakne da ovrhovoditelj nije ispunio svoju
obvezu, da nije osigurao njezino ispunjenje ili da uvjet nije nastupio, sud e o
ispunjenju ili osiguranju ispunjenja obveze ovrhovoditelja odnosno o nastupanju
110
uvjeta odluiti u ovrnom postupku, osim ako odluka o tome ovisi o utvrivanju
spornih injenica. Naime, prema st. 3 istog propisa ako odluka suda ovisi o
utvrivanju spornih injenica tada e sud o pravnom lijeku iz st. 1 tog propisa
odluiti u ovrnom postupku ako su te injenice opepoznate, ako se njihovo
postojanje moe utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, ili ako
ovrhovoditelj dokae ispunjenje ili osiguranje svoje obveze, odnosno nastupanja
uvjeta javnom ispravom ili privatnom ispravom koja ima znaenje javne isprave.
U ostalim sluajevima sud e obustaviti postupak. Prvostupanjski sud dakle, u
potpunosti isputa iz vida vrstu prigovora koje u navedenom podnesku iznosi
ovrnica, te da li ovrenica u toj fazi postupka uope takove prigovore moe
iznositi, to obzirom na to da je rjeenje o ovrsi, prema ranije reenom, postalo
pravomono 18. svibnja 2004. g. Temeljem iste ovrne isprave ve je odreena
bezuvjetna ovrha radi ostvarenja trabine ovrhovoditeljice i to rjeenjem o ovrsi
koje je postalo pravomono, te po ocjeni ovog suda nije bilo mjesta donoenju
pobijanog rjeenja. Osim toga prigovori koji se istiu u podnesku trebali su biti
predmetom analize i ocjene povodom albe ovrenice protiv rjeenja o ovrsi, ali
je alba ovrenice meutim, ranije spomenutim rjeenjem odbaena. Osim toga,
odredbom l. 30 st. 5 OZ-a nije propisano da je sud temeljem iste uope ovlaten
ovrhovoditelja uputiti na pokretanje parnice, nego je propisano da ovrhovoditelj
u odreenim sluajevima moe pokrenuti parnicu radi utvrenja da je na temelju
ovrne isprave ovlaten traiti bezuvjetnu ovrhu radi ostvarenja svoje trabine.
Kada i u kojim sluajevima na parnicu, u povodu albe, upuuje sud, propisano
je odredbom l. 48 OZ-a, time da sud na parnicu upuuje ovrenika, dok je
spomenutom odredbom l. 30 st. 5 propisano da to moe uiniti ovrhovoditelj
samoinicijativno, dok nije propisano da bio to bio ovlaten uiniti sud.

upanijski sud u Varadinu, G. 153/06 od 14.II.2006.

MJESNA NADLENOST NADLENOST ZA SPOROVE
U OVRNOM I STEAJNOM POSTUPKU

Iskljuiva mjesna nadlenost

(l. 147 Ovrnog zakona - Narodne novine, 57/96, 29/99, 42/00,
173/03, 194/03)

Odredbom l. 147 Ovrnog zakona odreena je iskljuiva mjesna
nadlenost suda za provoenje ovrha na novanoj trabini ovrenika, to
znai da mjesna nadlenost za provoenje postupka ovrhe na novanoj
111
trabini ovrenika zavisi iskljuivo od injenice da li ovrenik u Republici
Hrvatskoj ima prebivalite odnosno boravite.

Tono je, kako to ovrhovoditelj navodi u albi, da se u smislu odredbe
l. 20 st. 2 Zakona o parninom postupku (dalje: ZPP) sud moe oglasiti mjesno
nenadlenim, po slubenoj dunosti, samo kad postoji iskljuiva mjesna
nadlenost nekog drugog suda. Meutim, pogrena je albena tvrdnja
ovrhovoditelja da za odluivanje o prijedlogu za ovrhu i provoenje postupka
ovrhe na novanoj trabini Ovrnim zakonom (dalje: OZ) nije propisana
iskljuiva mjesna nadlenost, budui da iz sadraja odredbe l. 147 OZ-a
proizlazi da se radi o iskljuivoj mjesnoj nadlenosti suda, a prema redoslijedu
navedenom u citiranoj odredbi. Naime, prema sadraju odredbe l. 147 OZ-a za
odluivanje o prijedlogu za ovrhu i provoenje postupka ovrhe na novanoj
trabini, mjesno je nadlean sud na ijem se podruju nalazi prebivalite
ovrenika, a ako ovrenik nema prebivalite u Republici Hrvatskoj, nadlean je
sud na ijem se podruju nalazi ovrenikovo boravite. Dakle, ukoliko ovrenik
ima prebivalite u Republici Hrvatskoj, za odluivanje o prijedlogu za ovrhu i
provoenje postupka ovrhe na novanoj trabini iskljuivo je mjesno nadlean
sud na ijem se podruju nalazi prebivalite ovrenika, odnosno sud koji je
opemjesno nadlean za ovrenika, pa se u konkretnom sluaju nedvojbeno ne
radi o izberivoj nadlenosti, niti je odredbom l. 147 OZ-a dana mogunost
izbora ovrhovoditelja u pogledu mjesne nadlenosti suda za provoenje ovrhe na
novanoj trabini ovrenika, budui da mjesna nadlenost za provoenje
postupka ovrhe zavisi iskljuivo od injenice da li ovrenik u Republici
Hrvatskoj ima prebivalite odnosno boravite.


PROTUOVRHA

Ovrenik u postupku protuovrhe

(l. 58 Ovrnog zakona - Narodne novine, 57/96, 29/99, 42/00, 173/03,
194/03)

Odvjetnik koji je zastupao ovrhovoditelja kao punomonik, nije
ovrhovoditelj u ovrnom postupku, iz kojeg razloga ovrenik ne moe
protiv njega pokrenuti postupak protuovrhe, bez obzira to je sukladno
prijedlogu ovrhovoditelja, rjeenjem o ovrsi odreeno da parnini troak
112
banka ovrenika skine s njegovog rauna i prenese na iro-raun
punomonika.

Prema odredbi l. 58 Ovrnog zakona ovrenik, nakon to je ovrha
provedena, moe u istom postupku zatraiti od suda da naloi ovrhovoditelju da
mu vrati ono to je ovrhom dobio. Kako je u ovom postupku ovrhovoditelj H.D.,
na iji je prijedlog sud donio rjeenje o ovrsi br. Ovr. __/04-5 na temelju
pravomone presude Opinskog suda u Zagrebu br. P. ____/01-9 od 13. sijenja
2004. g., a kojom je ovrenik obvezan navedenom ovrhovoditelju isplatiti iznos
od 3.557,00 kn, zajedno sa zateznom kamatom od 01.07.2001. g. pa do isplate,
te naknaditi parnini troak u iznosu od 1.647,00 kn, to odvjetnik G.M., koji je
zastupao ovrhovoditelja kao punomonik, nije ovrhovoditelj u ovrnom
postupku. Stoga ovrenik, sukladno odredbi l. 58 OZ-a protiv istog ne moe
zahtijevati protuovrhom ono to je ovrhovoditelju H.D. naprijed citiranom
presudom dosueno na ime parninog troka i neovisno to je, sukladno
prijedlogu ovrhovoditelja, rjeenjem o ovrsi odreeno da taj parnini troak
banka ovrenika skine s njegovog rauna i prenese na iro-raun
punomonika. Isto tako, troak ovrnog postupka od 381,00 kn dosuen je
ovrhovoditelju H.D., a ne njegovom punomoniku. U smislu odredbe l. 58 st. 1
Ovrnog zakona (dalje: OZ) odreeno je da nakon to je ovrha ve provedena,
ovrenik moe u istom postupku zatraiti od suda da naloi ovrhovoditelju da
mu vrati ono to je ovrhom dobio. U konkretnom sluaju ovrhovoditelj je D.H.,
a ovrenik E.. u V., pa je evidentno da podneseni prijedlog ovrenika od
25.02.2005.g., kao ovrhovoditelja, upravljen prema G.M., odvjetnikom
uredu Zagreb (prema stilizaciji prijedloga ovrenika E.. kao naznaenog
ovrenika u tom prijedlogu) ne moe se prihvatiti, obzirom da u ovrnom
predmetu je ovrhovoditelj bio H.D., a ne G.M., odvjetnik iz Zagreba, koji je u
postupku samo nastupao kao punomonik ovrhovoditelja H.D., pa je pravilno
stajalite suda prvog stupnja da ovrenik moe svoj zahtjev za protuovrhu po
osnovi isplaenih sredstava s njegovog iro-rauna ovrhovoditelju H.D., upraviti
samo prema ovrhovoditelju H.D., a nikako ne prema njegovom punomoniku,
koji je, prema stajalitu suda prvoga stupnja, doista trea osoba, pa je iskljuivo
u obvezi prema E.. kao ovreniku, sada protuovrhovoditelju, iskljuivo H.D.
kao ovrhovoditelj, odnosno sada protuovrenik. Sud dozvoljava utemeljenost
navoda iz albe ovrenika da je doista izvrena navedena financijska transakcija
sa sredstava ovrenika na raun ovrhovoditelja H.D., na nain kako je to i
navedeno, meutim, u konkretnoj situaciji doista za naplatu skinutih sredstava
sa iro rauna ovrenika, odgovoran je ovrhovoditelj, po ijem je prijedlogu
ovrni postupak pokrenut 31.03.2004.g. pod brojem Ovr. __/04, gdje je kao
punomonik ovrhovoditelja H.D. nastupio odvjetniki ured G.-odvjetnici M.G. i
G.N. i dr. Stoga je pravilno stajalite suda prvoga stupnja da navedeni
odvjetniki ured ne moe biti pasivno legitimiran u postupanju prilikom
113
protuovrhe ovrenika protiv ovrhovoditelja H.D., obzirom da se radi o treoj
osobi, pa je sud prvoga stupnja pravilno odbacio prijedlog ovrenika.


ODGODA OVRHE NA PRIJEDLOG OVRHOVODITELJA

Prijedlog za odgodu ovrhe u tijeku prekluzivnog roka

(l. 62 Ovrnog zakona Narodne novine, broj 57/96, 29/99, 42/00,
173/03)

Ukoliko ovrhovoditelj podnese prijedlog za odgodu ovrhe u tijeku
prekluzivnog roka od 3 mjeseca, sud e u tom sluaju donijeti rjeenje o
odgodi ovrhe, s time da prekluzivni rok poinje tei nakon nastavka
ovrnog postupka.

U albenom postupku nesporno je da je u tijeku zakonskog
(prekluzivnog) roka od 3 mjeseca, iz l. 136 st. 2 Ovrnog zakona (dalje: OZ),
(prema njegovom sadraju koji se treba primijeniti na odnose izmeu stranaka:
OZ bez izmjena iz Zakona o izmjenama i dopunama OZ-a NN 88/05, u smislu
l. 123 Zakona o izmjenama i dopunama OZ-a NN 88/05) ovrhovoditelj podnio
prijedlog za odgodu ovrhe. Prvostupanjski sud u toj procesnoj situaciji je
sukladno odredbi l. 62 OZ-a bio duan odmah po primitku ovrhovoditeljevog
prijedloga odgoditi ovrhu, za vrijeme koje je ovrhovoditelj predloio.
Prvostupanjski sud je propustio postupiti na nain na koji je bio duan, tj.
postupiti u smislu navedene odredbe. Nakon proteka prekluzivnog roka koji je
bio u tijeku u trenutku podnoenja prijedloga za odgodu, obustavio je postupak.
Neprimjenom l. 62 OZ-a u konkretnoj procesnoj situaciji, prvostupanjski sud je
donio pobijano rjeenje na tetu ovrhovoditelja, time to je tek po isteku roka iz
l. 136 st. 2 OZ-a, a u okviru obrazloenja pobijanog rjeenja obrazloio
ovrhovoditelju da njegov prijedlog za odgodu ne utjee na tijek roka iz l. 136
st. 3 OZ-a, odnosno da uope ne utjee na tijek ovrnog postupka. Po ocjeni
ovog suda prvostupanjski sud je odmah po primitku prijedloga za odgodu ovrhe
trebao prema izriitoj zakonskoj odredbi postupiti sukladno l. 62 OZ-a, te,
eventualno, u tom rjeenju upozoriti ovrhovoditelja na svoje procesnopravno
stajalite glede tijeka roka iz l. 136 st. 2 OZ-a, ime bi ovrhovoditelju razjasnio
njegov procesno pravni status u odnosu na stanje postupka u trenutku donoenja
114
rjeenja o odgodi ovrhe na rok od godine dana, kako je predloeno prijedlogom
za odgodom ovrhe. No i po ocjeni ovog suda navedeno stajalite nije osnovano
jer su temeljem navedenog prijedloga ispunjeni procesnopravni uvjeti za
primjenu posljedica zastoja ovrnog postupka u smislu l. 215 a, u vezi l. 214
st. 1 Zakona o parninom postupku u vezi l. 19 OZ-a, dakle, podnoenjem
prijedloga za odgodu nastupile su procesnopravne pretpostavke za donoenje
deklaratornog rjeenja o odgodi postupka, s posljedicom prestanka tijeka
prekluzivnog roka za podnoenje prijedloga za ponovnu pljenidbu pokretnina.


ODGODA OVRHE NA PRIJEDLOG OVRENIKA

Pretpostavke za odgodu ovrhe

173/03)

Okolnost da je ovrenik podnio ustavnu tubu protiv presude koja
predstavlja ovrnu ispravu i da se vodi ustavnosudski postupak, ne
iskljuuje nadlenost prvostupanjskog suda za odluivanje o prijedlogu
ovrenika za odgodu ovrhe, podnesenom tijekom postupka ovrhe, o kojem
je ovlaten odluivati iskljuivo prvostupanjski sud.

Tono je da podnositelj ustavne tube ima mogunost, uz podnoenje
ustavne tube, sukladno odredbi l. 53. st. 2. Poslovnika Ustavnog suda RH,
ukoliko su ispunjene pretpostavke navedene u citiranoj odredbi, predloiti
odgodu ovrhe do donoenja odluke Ustavnog suda. Na prijedlog podnositelja
ustavne tube Ustavni sud moe odgoditi ovrhu do donoenja odluke, ako bi
ovrha prouzroila podnositelju tube tetu koja bi se teko mogla popraviti, a
odgoda nije suprotna javnom interesu, niti bi se odgodom nanijela nekome vea
teta, sukladno odredbi l. 67 Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH. Dakle, u
ustavnosudskom postupku o prijedlogu za odgodu ovrhe odluuje Ustavni
sud RH, meutim u konkretnom sluaju radi se o prijedlogu ovrenika za
odgodu ovrhe podnesenom u ovrnom postupku, pa je prvostupanjski sud bio
duan ocijeniti da li su za odgodu ovrhe ispunjene pretpostavke predviene
odredbom l. 61. st. 1. OZ-a, te donijeti odluku o osnovanosti, odnosno
neosnovanosti prijedloga ovrenika za odgodu ovrhe, sukladno odredbi l. 61 st.
115
2 OZ-a. Stoga je potpuno pogreno stajalite prvostupanjskog suda da nije
nadlean za odluivanje o prijedlogu ovrenika za odgodu ovrhe, jer takvo
stajalite nema nikakvog uporita u sadraju odredbe l. 61 OZ-a. Okolnost da je
ovrenik podnio ustavnu tubu protiv presude koja predstavlja ovrnu ispravu i
da se vodi ustavnosudski postupak, ne iskljuuje nadlenost prvostupanjskog
suda za odluivanje o prijedlogu podnesenom tijekom postupka ovrhe o kojem
je ovlaten odluivati iskljuivo prvostupanjski sud.


OBUSTAVA OVRHE

Posljedica bezuspjene ponovne pljenidbe pokretnina

(l. 136 st. 3 Ovrnog zakona Narodne novine, broj 57/96, 29/99,
42/00, 173/03)

Odredbom l. 136 st. 3 Ovrnog zakona izriito je propisana obustava
ovrhe kao posljedica bezuspjene ponovne pljenidbe pokretnina, iz kojeg
razloga odredba l. 5 Ovrnog zakona ne iskljuuje primjenu odredbe l.
136 st. 3 Ovrnog zakona.

Neosnovano se ovrhovoditelj u albi poziva i na odredbu l. 5. st. 3. i 4.
Ovrnog zakona (dalje: OZ), jer se citirana odredba OZ-a odnosi na ogranienje
sredstava i predmeta ovrhe, a st. 3. i 4. navedene odredbe primjenjuje se u
sluaju kada se rjeenje o ovrsi na odreenom predmetu ili sredstvu ne moe
provesti jer se radi o stvarima koje su izuzete od ovrhe, slijedom ega odredba
l. 5. OZ-a ne iskljuuje primjenu odredbe l. 136. st. 3. OZ-a kojom je obustava
ovrhe izriito propisana kao posljedica bezuspjene ponovne pljenidbe
pokretnina. Imajui u vidu sadraj odredbe l. 136. st. 3. OZ-a prvostupanjski
sud je obzirom na bezuspjenu ponovnu pljenidbu pokretnina pravilno
primijenio citiranu odredbu obustavivi ovrhu na pokretninama ovrenika.


116
OBUSTAVA OVRHE

Prijedlog za promjenu predmeta ovrhe

173/03, 194/03)

Ukoliko ovrhovoditelj podnese prijedlog za promjenu predmeta
ovrhe nakon to je druga draba neuspjeno odrana, sud e obustaviti
ovrhu, a to iz razloga to je ovrhovoditelj takav prijedlog bio ovlaten
podnijeti prije odravanje druge javne drabe.

Okolnost da je ovrhovoditelj na dan odravanja druge javne drabe
prvostupanjskom sudu uputio prijedlog za promjenu predmeta ovrhe, koju
ovrhovoditelj istie u albi, nema nikakvog utjecaja na nastupanje zakonskih
posljedica u smislu odredbe l. 142 st. 5 Ovrnog zakona (dalje: OZ), obzirom
na injenicu da se popisane stvari nisu mogle prodati niti na drugoj drabi.
Takav prijedlog je ovrhovoditelj bio ovlaten podnijeti prije odravanja druge
javne drabe, zbog ega podnoenje takvog prijedloga nakon to je druga draba
neuspjeno odrana, ne dovodi u pitanje pravilnost pobijanog rjeenja, jer e u
takvom sluaju sud prema izriitoj odredbi l. 142 st. 5 OZ-a obustaviti ovrhu.

upanijski sud u Varadinu, G. 518/05 od 01.IV.2005.

DOVRETAK OVRHE

Dovretak ovrhe na pokretninama ovrenika

173/03, 194/03)

Ovrha na pokretninama smatra se dovrenom prodajom pokretnina i
namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, a ne i
predoavanjem sudu od strane ovrenika uplatnica na odreene iznose u
korist ovrhovoditelja, zbog ega sud nije ovlaten izvan sluajeva
predvienih u odredbi l. 68 st. 1 Ovrnog zakona, po slubenoj dunosti
donijeti odluku o dovretku ovrhe.
117
Utvrdivi pobijanim rjeenjem da je ovrha u navedenom ovrnom
predmetu dovrena, prvostupanjski sud navodi da je ovrenik predoio sudu
uplatnice na odreene iznose, a sve uplaene u korist ovrhovoditelja i da je
navedenim uplatama potraivanje ovrhovoditelja podmireno u cijelosti
slijedom ega je temeljem l. 68 Ovrnog zakona (dalje: OZ) valjalo odluiti
kao u izreci. Nain na koji je prvostupanjski sud odluio o dovretku ovrhe u
ovom ovrnom predmetu, ovaj sud smatra pogrenim i bez uporita u
odredbama OZ-a, pogotovo bez uporita u odredbi l. 68 st. 1 OZ-a, na kojoj
odredbi se, kako je to razvidno iz obrazloenja pobijanog rjeenja, navedeno
rjeenje temelji. Naime, prema odredbi l. 68 st. 1 OZ-a postupak ovrhe
smatra se dovrenim pravomonou odluke o odbacivanju ili odbijanju
ovrnog prijedloga, te provedbom ovrne radnje kojom se ovrha dovrava
ili obustavom ovrhe. Po ocjeni ovog suda, ovrha na pokretninama ovrenika, ne
moe se smatrati dovretkom ovrhe u smislu odredbe l. 68 st. 1 OZ-a, jer niti iz
spisa, a niti iz pobijanog rjeenja nije razvidno da bi postupak ovrhe bio dovren
provedbom ovrne radnje kojom se ovrha dovrava, nit je prvostupanjski sud
ovrhu obustavio na jedan od naina predvienih odredbama OZ-a. Naime, kako
je ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu, a radi ostvarenja svog potraivanja
popisom, procjenom i prodajom pokretnina ovrenika, to se, sukladno odredbi
l. 129 OZ-a, u vezi sa l. 68 st. 1 OZ-a, ovrha na pokretninama smatra
dovrenom prodajom pokretnina i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa
dobivenog prodajom, zbog ega oigledno ovrha na pokretninama ovrenika u
konkretnom sluaju nije dovrena provedbom ovrne radnje kojom se dovrava
ovrha na pokretninama ovrenika. Kako prvostupanjski sud, iz razloga
navedenih u obrazloenju pobijanog rjeenja, nije bio ovlaten po slubenoj
dunosti niti obustaviti ovrhu, to je doista nejasno na kojim se to odredbama
OZ-a moe temeljiti pobijana odluka i koje to odredbe OZ-a daju
prvostupanjskom sudu mogunost donoenja rjeenja o dovretku ovrhe izvan
sluajeva predvienih u odredbi l. 68 OZ-a.


UINAK UKNJIBE I ZABILJEBE

alba protiv rjeenja o ovrsi na nekretnini

173/03)

118
injenica da su protustranke izjavile pravni lijek protiv rjeenja o
ovrsi na nekretnini, ne utjee na upis zabiljebe ovrhe u zemljinoj knjizi a
koji upis je izvren temeljem rjeenja zemljinoknjinog suda po prijedlogu
ovrnog suda.

Sukladno odredbi l. 75 Ovrnog zakona (dalje: OZ), ovrha na nekretnini
provodi se zabiljebom ovrhe u zemljinoj knjizi, utvrenjem vrijednosti
nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa
dobivenog prodajom. Prema odredbi l. 79 st. 1 OZ-a, im donese rjeenje o
ovrsi, sud e po slubenoj dunosti zatraiti da se u zemljinoj knjizi upie
zabiljeba ovrhe. Kako je rjeenjem o ovrsi broj Ovr. __/05-2 od 14. srpnja
2005. g., temeljem kojeg je doneseno pobijano rjeenje, odreena ovrha na
nekretninama protustranaka, sukladno odredbi l. 75 OZ-a i kako je
prvostupanjski sud nakon donoenja rjeenja o ovrsi, a u smislu odredbe l. 79
st. 1 OZ-a, zatraio da se u zemljinoj knjizi upie zabiljeba ovrhe, a imajui u
vidu da se u smislu odredbe l. 70 Zakona o zemljinim knjigama (dalje: ZZK)
zabiljebe mogu odrediti kad je to predvieno ZZK ili drugim zakonom, a da,
kad zakon predvia mogunost zabiljebe, nju na prijedlog ovlatene osobe,
suda ili drugog nadlenog tijela, rjeenjem odreuje zemljini sud, okolnosti
koje protustranke iznose u albi nemaju nikakvog utjecaja u odnosu na ocjenu
pravilnosti pobijanog rjeenja, jer injenica da li je i kakav pravni lijek
izjavljen protiv rjeenja o ovrsi ne utjee na upis zabiljebe ovrhe u
zemljinoj knjizi, zbog ega se albeni navodi protustranaka ne mogu prihvatiti
osnovanim.

upanijski sud u Varadinu, G. 1886/05-2 od 30. XI. 2005.

OVRHA NA POKRETNINAMA OVRNE RADNJE

Ovrhovoditelj inozemna pravna osoba

(l. 129 Ovrnog zakona - Narodne novine, 57/96, 29/99, 42/00,
173/03, 194/03, 88/05)

Prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja koji je inozemna pravna osoba sa
sjeditem u Grazu, u Republici Austriji, smatra se nepotpun, ukoliko
ovrhovoditelj nije u prijedlogu za ovrhu naznaio treu osobu, kojoj se
oduzete pokretnine imaju povjeriti na uvanje, budui se ovrha na
119
pokretninama ovrenika provodi u Republici Hrvatskoj, iz kojeg razloga su
za postupak i provedbu ovrhe mjerodavne odredbe Ovrnog zakona.

Naime, prema odredbi l. 129 st. 2 Ovrnog zakona (dalje: OZ)
ovrhovoditelj je duan u prijedlogu za ovrhu naznaiti trai li da se oduzete
pokretnine povjere njemu na uvanje ili odreenoj treoj osobi, osim ako nije
rije o pokretninama koje se predaju u sudski, odnosno javnobiljeniki polog u
smislu odredbe l. 133 st. 4 i 5 OZ-a. Iako je ovrhovoditelj, kao to je razvidno
iz njegovog prijedloga za ovrhu, postupio sukladno odredbi l. 129 st. 2 OZ-a,
naznaivi da trai da se oduzete pokretnine povjere njemu na uvanje, pravilno
je prvostupanjski sud zakljuio da se ovrha na pokretninama ovrenika provodi
u Republici Hrvatskoj, zbog ega su za postupak i provedbu ovrhe mjerodavne
odredbe OZ-a, i zbog ega ni jednu od ovrnih radnji, kojima se provodi ovrha
na pokretninama u smislu odredbe l. 129 st. 1 OZ-a, nije mogue provoditi na
podruju druge drave. Obzirom da je ovrhovoditelj inozemna pravna osoba sa
sjeditem u Grazu, u Republici Austriji, to temeljem odredbe l. 129 st. 2 OZ-a
ovrnu radnju povjeravanja oduzete pokretnine na uvanje ovrhovoditelju nije
mogue provesti na podruju RH, zbog ega je nedvojbeno, ovrhovoditelj bio
duan u prijedlogu za ovrhu naznaiti treu osobu kojoj se oduzete pokretnine
imaju povjeriti na uvanje, zbog ega je pravilno prvostupanjski sud zakljuio
da je prijedlog ovrhovoditelja, u smislu odredbe l. 129 st. 2 OZ-a nepotpun.

upanijski sud u Varadin, G. 155/06-2 od 03.II.2006. g.

PRETPOSTAVKE ZA ODREIVANJE PRIVREMENE
MJERE

Zabiljeba spora

(l. 82 st. 1 Zakona o zemljinim knjigama Narodne novine br.
91/96, 68/98, 137/99, 114/01)

Kada tuiteljica u tubi radi raskida ugovora o darovanju postavlja
iskljuivo obvezno pravni zahtjev, tada nije doputena zabiljeba spora, iz
razloga jer se u tom sluaju ne radi o sporu o knjinom pravu.

Prema odredbi l. 81 st. 1 Zakona o zemljinim knjigama (dalje: ZZK),
zabiljeba spora je upis kojim se ini vidljivim da se glede zemljino-knjinog
120
prava vodi pred sudom ili drugim nadlenim tijelom postupak, iji bi ishod
mogao utjecati na uknjibu, pripadanje, postojanje, opseg, sadraj ili optereenje
tog prava. Prema odredbi l. 82 st. 1 ZZK-a zabiljebu spora moe zahtijevati
svaka stranka u postupku iz l. 81 st. 1 ZZK, kao i svaka druga osoba koja je
sudionik postupka, a ima za to pravni interes, ako dokae da se taj postupak
vodi. Iz prijedloga predlagateljice . M., kao i iz priloene preslike tube, iju
zabiljebu spora predlae predlagateljica podnesenim prijedlogom, ne moe se
zakljuiti da su ispunjene pretpostavke iz l. 81 st. 1 u vezi sa l. 82 st. 1 ZZK-a.
Naime, postupak koji je pokrenula tuiteljica tubom radi raskida ugovora
sklopljenog izmeu predlagateljice i protustranke, nije spor glede zemljino-
knjinog prava, obzirom da je tubeni zahtjev predlagateljice iz tube radi
raskida ugovora o darovanju iskljuivo obveznopravni zahtjev, pri emu raskid
ugovora, kao pravnog posla, predstavlja samo jedan od zakonom predvienog
naina prestanka ugovora, dakle, graanskopravnog odnosa izmeu ugovornih
strana, zbog ega nije doputena zabiljeba spora u kojem se trai raskid
ugovora, jer takav spor nije spor o knjinom pravu, zbog ega predlagateljica
nije ovlatena, u smislu odredbe l. 82 st. 1 u vezi sa l. 81 st. 1 ZZK, podnijeti
prijedlog za zabiljebu spora koji se vodi pred istim sudom u postupku br. P.
__/05.


UINCI PRIVREMENIH MJERA

Osiguranje trabine

(l. 299 Ovrnog zakona - Narodne novine, 57/96, 29/99)

Privremenom mjerom predlagatelju osiguranja ne moe se pruiti
zatita i ostvarenje trabine ve samo osiguranje trabine.

Sama privremena mjera po svom sadraju je u suprotnosti sa odredbom
l. 299 Ovrnog zakona (dalje: OZ), jer zahtjev da se protivnicima osiguranja
naloi da omogue predlagatelju osiguranja pristup na svoju nekretninu na nain
da predlagatelj osiguranja moe izvriti prokopavanje i polaganje kanalizacijske
cijevi i prikljuenje objekta na gradsku kanalizacijsku mreu, predstavlja
izvrenje obveze na trpljenje, a ne osiguranje trabine predlagatelja osiguranja,
pa takav zahtjev predlagatelja osiguranja moe biti predmet iskljuivo posebne
121
parnice. Naime, privremenom mjerom predlagatelju osiguranja se ne moe
pruiti faktina zatita i ostvarenje trabine, ve samo osiguranje trabine, jer bi
se u protivnom, imajui u vidu sadraj odreene privremene mjere, kao i sadraj
tubenog zahtjeva predlagatelja osiguranja podnesenog u postupku broj P.__/02,
koji su potpuno identini, predlagatelju osiguranja pruila faktina zatita koja
bi imala apsolutni pravni uinak za predlagatelja osiguranja, a zbog kojeg uinka
predlagatelju osiguranja vie ne bi bilo nuno voenje postupka radi ostvarenja
svoje trabine iz tubenog zahtjeva, ime bi se protivnici osiguranja doveli u
situaciju da bez provoenja postupka i donoenja meritorne odluke budu
obvezani ispuniti obvezu u korist predlagatelja osiguranja, koja je predmetom
njegovog tubenog zahtjeva.


UKIDANJE PRIVREMENE MJERE

Ukidanje privremene mjere zabrane otuenja i optereenja nekretnina

173/03)
Kada sud drugog stupnja usvoji albu protivnika osiguranja i ukine
rjeenje o privremenoj mjeri kojim je, izmeu ostalog odreena i zabiljeba
zabrane otuenja i optereenja nekretnina, u tom sluaju je
drugostupanjski sud duan odluiti i o brisanju zabiljebe osiguranja
odreenog privremenom mjerom.

Kada sud drugog stupnja usvoji albu protivnika osiguranja i ukine
rjeenjem G. __/05-2 od 20.06.2005. g. rjeenje prvostupanjskog suda br. Ovr.
___/05-2 od 05.04.2005. g. kojim je ujedno i odreena i zabiljeba zabrana
otuenja nekretnina odreenih rjeenjem o osiguranju te ista i provedena
rjeenjem zemljino-knjinog odjela toga suda br. Z. __/05-7 do 29.04.2005. g.,
tada je sud drugog stupnja duan odluiti i o brisanju zabiljebe osiguranja
odreenog privremenom mjerom, to stoga to se kod ukidanja privremene mjere,
u smislu odredbe l. 305 Ovrnog zakona ukidaju i provedene radnje, a u koje
svakako spada zabiljeba zabrane otuenja i optereenja nekretnina u zemljinu
knjigu, koja je ukinutim rjeenjem i odreena, to je stoga kod ukidanja
privremene mjere trebalo odrediti i brisanje zabiljebe osiguranja odreeno tom
privremenom mjerom.
122
SUDSKO I JAVNOBILJENIKO OSIGURANJE
PRIJENOSOM VLASNITVA NA STVARI I PRIJENOSOM
PRAVA

Ovrha na nekretninama ovrenika kao potonjeg vlasnika

novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01)

Ne moe se traiti ovrha na nekretninama ovrenika koji je u
zemljinim knjigama upisan kao potonji vlasnik, dok je kao prethodni
vlasnik upisano trgovako drutvo uz zabiljebu da je prijenos vlasnitva,
uz napomenu prethodno, izvren radi osiguranja novane trabine tog
trgovakog drutva, a to iz razloga to se ovrha na nekretninama moe
provoditi samo na nekretninama kojih je vlasnik ovrenik u smislu odredbe
l. 30 st. 1 Zakona o vlasnitvu i drugim stvarnim pravima.

Istina, nije u pravu ovrenik kada u albi istie da prethodni vlasnik i
potonji vlasnik nisu pravne kategorije koje bi kao takve bile predviene
pozitivnim zakonskim propisima. Naime, radi se o pravnim kategorijama, koje
su predviene pozitivnim zakonskim propisima, kao primjerice odredom l. 32
st. 4 Zakona o zemljinim knjigama (dalje: ZZK), nadalje odredbom l. 84
Zakona o izmjenama i dopunama Ovrnog zakona (NN 173/03). Nadalje, valja
rei da su prednje pravne kategorije predviene i Zakonom o vlasnitvu i drugim
stvarnim pravima (dalje: ZV). Meutim, razmatrajui sadraj albe i stanja
spisa, kao i pobijanu odluku, ovaj sud nalazi da je donoenjem pobijanog
rjeenja poinjena bitna povreda odredaba parninog postupka. Naime, prema l.
77 st. 1 Ovrnog zakona (dalje: OZ) uz prijedlog za ovrhu na nekretnini
ovrhovoditelj je duan podnijeti izvadak iz zemljine knjige kao dokaz o tome
da je nekretnina upisana kao vlasnitvo ovrenika. Sadraj citirane odredbe
upuuje na zakljuak da ovrenik mora biti vlasnik nekretnine koja je predmet
ovrhe, bez ikakvih ogranienja. Drugim rijeima, da je ovrenik vlasnik
sukladno l. 30 st. 1 ZV-a. Naime, prema ovoj zakonskoj odredbi pravo
vlasnitva je stvarno pravo na odreenoj stvari koja ovlauje svog nositelja da s
tom stvari i s koristima ini to ga volja, te svakog drugoga iskljui, ako to nije
protivno tuim pravima ni zakonskim ogranienjima. Meutim, prema
priloenom zemljinoknjinom izvatku koji se nalazi u spisu, ovrenik je upisan
kao potonji vlasnik predmetnih nekretnina, dok je kao prethodni vlasnik upisano
trgovako drutvo XX d.o.o. Zagreb, uz zabiljebu da je prijenos prava
vlasnitva uz napomenu prethodno izvren radi osiguranja novane trabine
123
reenog trgovakog drutva u iznosu od 500.000 EUR-a. Dakle, oigledno je da
ovrenik nije upisan kao vlasnik u smislu l. 30 st. 1 ZV-a.


IX MJENINO I EKOVNO PRAVO

VLASTITA MJENICA

Vlastita mjenica ispunjena na mjeninom blanketu za trasiranu mjenicu

(l. 112 Zakona o mjenici Narodne novine- 74/94)

Ukoliko se tuenik kao fizika osoba tuitelju obvezao izdati vlastitu
mjenicu, te je isti i tuitelju predao mjenicu ali ispunjenu na mjeninom
blanketu za trasiranu mjenicu, takva mjenica ima se smatrati vlastitom
mjenicom budui to proizlazi iz mjeninog oitovanja a obveza izdavatelja
vlastite mjenice identina je obvezi akceptanta trasirane mjenice, s time to
kod vlastite mjenice ne postoji akcept, a to iz razloga to izdavatelj takvu
mjenicu potpisuje vlastoruno.

Naime, u konkretnom sluaju tuenik je izdao tuitelju kao fizika osoba
vlastitu mjenicu. Istina, ta vlastita mjenica je ispunjena na mjeninom blanketu
za trasiranu mjenicu. Meutim, ona je po ocjeni ovog suda vlastita mjenica, bez
obzira to je ispunjena na pogrenom mjeninom blanketu za trasiranu mjenicu.
Uostalom, iz citiranog ugovora o kratkoronom kreditu od 18. travnja 1997. g.
br. _/97 nedvojbeno proizlazi da se tuenik radi osiguranja trabine tuitelja
obvezao izdati vlastitu mjenicu. To isto proizlazi i iz mjeninog oitovanja od
21. travnja 1997. g. S tim u vezi valja naglasiti da vlastita mjenica ne poznaje
akcept, jer trasant (ovdje tuenik) vue mjenicu na sebe (on postaje glavni
dunik), pa je obveza izdavatelja identina i odgovara obvezi akceptanta
124
trasirane mjenice. Istina, kod vlastite mjenice izdavatelj obeaje plaanje i
obvezuje se klauzulom: platit u, tj. da e izvriti obvezu. Naprotiv, kod
vuene (trasirane) mjenice to je poziv na plaanje, jer trasant nareuje trasatu
klauzulom platite da trea osoba imatelj mjenice plati mjenini iznos.
Obzirom da vlastita mjenica ne pozna akcept, potpuno je logino da kod vlastite
mjenice nema protesta zbog akceptiranja. Kad se ima u vidu ta injenica, onda
se nikako ne moe prihvatiti stajalite suda prvoga stupnja da je tuitelj po
mjerodavnom tijelu, odnosno javnom biljeniku dana 25. lipnja 2001.g.
protestirao mjenicu radi akceptiranja, a ne radi naplate, pa da stoga ne stoji
prigovor tuenika da je mjenino potraivanje dospjelo dana 29. lipnja 2001.g.,
a da je protest radi neplaanja izvren prije, tj. dana 25. lipnja 2001. g. Istina je
da iz protesta koji se nalazi na listu 7 spisa proizlazi da je protest mjenice
izvren radi akceptiranja. Ponovno valja naglasiti da kod vlastite mjenice ne
postoji akcept, jer je tuenik vlastoruno potpisao navedenu mjenicu, to nije
prijeporno meu strankama. Dakle, kako se u konkretnom sluaju radi o vlastitoj
mjenici, a kod vlastite mjenice ne postoji protest zbog akcepta mjenice, to je
pogreno stajalite suda prvoga stupnja kako je tuitelj pravilno izvrio protest
mjenice zbog akcepta mjenice.


Zbirka GP 4

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zbirka GP 4

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

1

You might also like