Professional Documents
Culture Documents
(Slavoj Žižek) Škakljivi Subjekt Odsutno Sredi
(Slavoj Žižek) Škakljivi Subjekt Odsutno Sredi
SKAKUIVI SUBJEKT
ODSUTNO SREDITE ONTOLOGIJE
Preveo s engleskog DINKO
Naslov knjige: kakljivi subjt'kt
l'\aslov originala: The Tjcklish Subject
Autor: Slavoj Ziek
First publishe,! by Wrso 1999
(O) Slavoj Zuek 19!)9
l'apcrback edition tirs! published Verso 200()
Slavoj Ziek 1999
Sva prava pridrana
Biblioteka: Diskursi
Urednici bihlioteke: Sulejman Bosto. Nina
TKD
Za Tajib
Prijevod: Dinko
I,('k!ura: Nirrnala Ajanovi(
Korektnra: Zinai.!" J ,aki,'
Dizajn n"SI0\11(, strane: Emi.' Hala'i.'
uredenje: Dragan Tololllannski
tampa: Bernust Sarajevo
Tir": 500
eli' . Kat<llogizacija u pnhlikadji
:"JacionaIna i univerzitetska hihliolcka
Bosne i Heru;:,govine, Sarajt'\'o
172,1
III
iEK, Slavoj
kakljivi subj"kt : OdSlIlIlO s. edil.- POlili,'ke
ol1l.o1ogUe / Slavoj ii"k ; p,:;veo s engkskog
Dinko .. Sarajevo: 200n,-
362 sir. ; 24 CIll, . (Bihliot('ka Diskursi)
Prij('m.! djde The !icklish subjt"ct. -
Bibliogl<llija i drug" biljeke Ul l('kSI
COBlSS.BH-ID 146490!-
Na osnovu tt.H1a 14. stav o sistenllI indirektnog oport:'zivanja ("Slubeni glasnik
BiH" br. 44/03 i 52/0'1) i 13. stav l. 13. Zakona o porezu na promet proilvoda
i ("Slubeni glasnik Bill" br. ,?2/04 i po tahtjem "Al IIN-
PASle" d,o,o, iz SanU""a, a na pnJedlog }'cderal!log 111l!llSt;" sIv" kulture I SpOl ta broF
03-1:;..3173/05 od 25.10.2005, godine. Uprami odbor Lp'a,,(' za indirektno "porczivanje
daje miljenje br. UU 07-1 1-05 l 008/()!l da je k!ljiga "KAKIJIVl SUBJEKT". ",ll,)! Slavoj
iek, prijevod S engleskog Dinko Teld,;n, proi7vod iz <'lana 111. Slav I. ta ,-k" 1:>. Z"kolla o
poreLu na prom(, proizvoda i usluga na sc promet IH' porez na pl ()1l1cl proi/voda.
UVOD: BAUK KRUI ZAPADNOM AKADEMIJOM
PRV1 DIO: SVIJETA"
MRTVOUZICA TRANSCENDENTALNE UOBRAZIUE, ILI MARTIN HEIDEGGER KAO
KANTA 5
HEIDEGGEROVSKI (DEZ)ANGAMAN - ZATO JE BITAK I VRIJEME
2
OSTALO NEDOVRENO? . NEVOUA S TRANSCENDENTALNOM
UOBRAZIUOM - PROlAZAK KROZ LUDILO NASIUE UOBRAZIUE -
- KANT S DAV1DOM LYNCHOM - KANrov AKOZMIZAM
HEGELOVSKI KAKUlVI SUBJEKT
TO JE "NEGACIJA NEGACIJE"? - ANAMORFOZA - 3, 4, 5
- SPEKUlATIVNI IDENTITET SUPSTANCIJE I SUBJEKTA - HEGELOVSKI PRISILNI
IZBOR - "KONKRETNA "RADIJE HTJETI I NITA ... " "UBACITE
ME VAN!" K TEORIJI MILOSTI
DRUGI DIO: RASClJEPUENA UNIVERZALNOST
3 POUTIKA ISTINE, lU ALAIN BADIOU KAO SV: PAVLA
ISTINE ....... 1 NJEGOVA ISTINA I IDEOlOGIJA
SV. PAVAO S BADIOUOM' DVIJU SMRTI - LACANOVSKI SUBJEKT
- GOSPODAR lU
4 SUBJEKTIVILACIJA I NJEZINA KOB
BADIOU, BALIBAR, RANCIERE - HEGEMONIJA I NJEZINI SIMPTOMI' STUPITI
U SUBJEKT' ZATO IDEJE NISU IDEJE ONIH KOJI VlADAJU? -
I NJEGOVA PORICANJA - (ZLO)UPORABE POJAVE - POST-POLITI-
KA' POSTOJI LI NAPREDNI EUROCENTRIZAM? TRI UNIVERZALIJE'
MUlTIKULTURALIZAM ZA UKIDANJE ZAKONA'
DvOSMISLENOST IZMETNE IDENTIFIKACIJE - USVAJANJE
60
109
148
DIO: OO DO SUBJEKTIVNE DESTIruCIJE
5 STRASTVENE (NE)VEZANOSTI, lU JUDITH BUTLER KAO FREUDA 215
ZATO PERVERZIJA NIJE SUBVERZIJA - IDEOLOKA INTERPELACIJA - OD
6
OTPORA DO - "PROLAZAK KROZ FANTAZMU" -
DVOSTRUKA SPONA - STVARNO SPOLNE RAZLIKE -
OBMANA - OO EUE DO PORIVA ... I NATRAG
KAMo, EDIPE?
TRI OCA - SMRT DJELOTVORNOSTI - DRUTVO RIZIKA I NJE-
GOVI NEPRIJATEUI -UNBfHAGEN U DRUTVU RIZIKA - TO JE
EKONOMIJA, GLUPANE! - POVRACI U STVARNO - PRAZNI ZAKON - OO
FALUSA DO - S ONU STRANU DOBRA
BIUEKE
BIBLIOGRAFIJA
KAzALO IMENA I POJMOVA
274
UVOD: BAUK KRUI ZAPADNOM AKADEMIJOM _
... bauk kartezijanskog subjekta. Sve akademske snage stupile su u sveti savez
da isIJeraju tog bauka: newageovski opskurantist (koji "kartezijansku paradig-
mu" eli odmijeniti novim pristupom) i postmoderni dekonstruk-
tivist (za kojega je kartezijanski subjekt diskurzivna fikcija i decentri-
ranih tekstualnih mehanizama); habermasovski komunikacije (koji
inzistira na pomaku s kartezijanskoga monolokog subjektiviteta na
diskurzivni intersubjektivitet) i heideggerovski pobornik miljenja bitka (koji
naglaava potrebu "nadilaenja" obzora modernog subjektiviteta koji kulmini-
ra u sadanjem nihilizmu); kognitivni znanstvenik (koji nastoji
empirijski dokazati da ne postoji jedinstveno poprite sopstva, tek pande-
monij sila koje se i dubinski ekolog (koji okrivljtue kartezijanski
materijalizam zbog pribavljanja temelja za nemilosrdno
izrabljivanje prirode); (post)marksist (koji inzistiI'a na tome daje pri-
vidna sloboda buroaskoga subjekta ukorijertiena u klasnoj podjeli)
i feminist (koji kako je navodno bespoini cogito zapravo muka patri-
jarhalna tvorevina). Gdje je akademska tradicija koju protivnici nisu optuili
da jo nije propisno odbacila kartezijansko I koja prigovor
o kartezijanskom subjektivitetu nije prebacila na svoje "radikalnije"
kao i na svoje "reakcionarne" protivnike?
Iz toga proizlazi dvoje:
l. Sve akademske snage i dalje priznaju kartezijanski subjektivitet kao
ijo djelatnu intelektualnu tradiciju.
2. Krajnje je vrijeme da pristae kartezijanskog subjektiviteta pred cijelim
svijetom objave svoja gledita, svoje ciljeve, svoje tenje, i opovrgnu
bajku o bauku kartezijanskog subjektiviteta filozofuskim manifestom o
samome kartezijanskom subjektivitetu.
Ova knjiga nastoji nanovo afirmirati kartezijanski subjekt, poricanje
tvori preutni sporazum svih sukobljenih strana dananje akademije: premda
Uvoo: BAUK KRUllAPAOHOM AKAOFJ.IIJOM...
su sve te orijentacije slubeno u smrtonosan boj (habermasovci
protiv dekonstruktivista; kognitivni znanstvenici protiv opskurantista New
Agea ... ) , sve su one u poricanju kartezijanskog subjekta. Stvar,
naravno, u povratku cogitu u vidu u kojemu taj pojam vlada suvremenim
miljenjcm (kao samotransparentni subjekt), nego u na
vidjelo njegove suprotnosti, ekscesivne, nepriznate jezgre cogi-
ta, koja je daleko od slike transparentnog sopstva. Tri dijela
knjige fokusirana su na tri dananja glavna u subjektivitet
u pitanju: tradiciju idealizma, post-althusscrovsku politi<'ku filo-
zofiju i pomak sa subjekta na problematiku poloaja
subjekta i subjektivizacije. I Svaki dio poglavljem o
autoru djelo predstavlja egzemplarnu kritiku kartezijanskog
ta; drugo se poglavlje potom bavi temeljnog pojma tvori
pozadinu prethodnog poglavlja (subjektivitet u idealizmu, poli-
subjektivizacija, "Edipov kompleks" kao prikaz jav!ianja
subjekta).2
Prvi dio detaljnim s Heideggerovim nastojanjem da
nadide obzor modernoga kartez.ijanskog subjektiviteta. Uvijek iznova, inherenma
logika njihova filozofskog projekta navodilaje filozofe subjektivite-
ta da artikuliraju stanovit ekscesivni moment "ludila" inherentan cogitu, koji
su potom odmah nastojali "renormalizirati" Zlo kod Kanta,
svijeta" u Hegela itd.). A problem s Heideggerom je u tome da njegovo
modernoga subjektiviteta ne objanjava inherenmi eksces - ono
jednostavno ne "pokriva" ta,i vid cogita zbog kojega Lacan tvrdi da je cogito sub-
jekt Nesvjesnog. Hcidcggerova kobna greka jasno je razaznat\jiva u njegovu
pogrenom Kanta: u svojoj na transcendentalnu
uobrazilju, Heidegger promauje dimenziju uobrazilje: njen
aspekt, kojije drugo ime za bezdan slobode; ta greka
baca novo $\jetlo na pitanje Heideggerova angamana.
Nakon tog dakle, drugo poglavlje nastoji razraditi status subjek-
tiviteta kod Hegela, se na vezu filozofijskog
refleksivnosti i refleksivnog obrata koji karakterizira subjekt
Nesvjesnog.
za podrobno suo,'avanje s kartezijanskoga u
kognitivnim znanostima, v. iek, 'Thc Cartesian Subject versus the Cartesian
Theatre", ll: CogilO mullhe UnCOn.laOUI, prir. Slavoj iek. Durham, NC: Duke University
Press, 1998.
2 Zanimljivo je da ta tri dijcla takoder odgovaraju zemljopisnoj trijadi
tradicije: idealizmu, francuskoj filozofiji.
kulturalnim studijima.
Drugi dio sad di sustavno s filozofa su, na
ovaj ili onaj uzeli Althussera kao ishodinu ali su kasnije, preko
kritike Althussera, razvili vlaslitu teoriju Laclauovu
teoriju hegemonije, Balibarovu teoriju Ranciereovu teoriju mesellten-
tea, Badiouovu teoriju kao vjernosti Istine. Prvo
poglavlje fokusira se na Badiouov pokuaj da formulira "politiku istine" koja
bi mogla uzdrmati dananji i/ili stav, s
posebnim naglaskom na njegovo originalno sv. Pavla. Iako sam
solidaran s Badiouovim pokuajem da nanovo afirmira dimenziju univerzal-
nosti kao pravu opreku globalizmu, pdbijam njegovu kritiku
Lacana - to jest njegovu tezu da psihoanaliza nije kadra pruiti temelj za novu
praksu. poglavlje analizira na koje se ta auto-
ra hvataju u kotac s liberalno-
demokratskim stavom kojije modus dananjega globalnog kapitaliz-
ma, pri svaki od njih razvija svoju vcrziju subjektivizacije.
dio bavi se onim tenjama dananje "postmoderne" misli
koje, nasuprot bauku (transcendentalnog) subjekta, nastoje afirmirati
stvaranje mnogostrukih oblika subjektiviteta - femininog, gay, ...
Sukladno toj orijentaciji, trebalo bi napustiti cilj globalne
drutvene preobrazbe i umjesto toga panju na oblike
afirmiranja subjektiviteta u naem sloenom i rasprenom post-
modernom univerzumu, u kojemu je kulturalno prepoznavanje vanjje od
drutveno-ekonomske borbe - to jest u kojemu kulturalni studiji
nadomjetaju kritiku ekonomije, Najreprczentativnija i najuvjerljivi-
ja tih teorija, je inaz "politika iden-
titeta",jest performativna teorija spolne formacije Judith Butler. Tako se prvo
ovog dijela bavi iscrpnim s djelom Butlerove, 11Sl-edo-
se na one njcgove aspekte koji produktivan dijalog s
lacanovskom psihoanalizom (na njezine pojmove "su'aslvenih vezanosti" i
refleksivnog obrata konstitutivnog za subjektivitet). Posljednje poglavlje
potom se izravno s pitanjem "Edipa danas": je li takozvani
edipovski modus subjektivizacije (pojavljivanje subjekta kroz imegraciju sim-
zabrane ugelovljene u Zakonu) danas doista u opadanju? I
ako je tako, to ga nadomjeta? U konfrontaciji s pobornicima "druge mo-
dernizacije" (Giddens, Beck), ono zastupa stalnu aktualnost "dijalektike pro-
svjetiteljstva": daleko od toga da bi nas naprosto od
patrjjarhalne tradicije, besprimjerni pomak u funkcioniranju
porc tka kojemu danas vlastite rizike i opasnosti.
Premdaje po svojoj temeljnoj nakani ovaje knjiga ponajpri-
je angairana intervencjja, okrenuta o tomc kako
preformulirati ljevibrski, projekt u ed globalnog kapitaliz-
ma i njegovu ideoloku nadopunu, liberalno-demokratski multikulturalizam.
Uro, Oo. "'"', " ............... 13
Jedna od fotograftia koje su odredile 1997. godinu nedvojbeno je ona nekog
plemena na Borneu kako prenosi vodu u
da bi ugasilo divovske poare koji razaraju njihovo prebivalite, pri je
smijena neadekvatnost njihovih skromnih napora bila ravna uasu pri pogle-
du na cijeloga njihovog ivota-svijeta. Prema novinskim
divovski oblak dima je prekrio cijelo sjeverne Indonezije,
i junih Filipina izbacio je iz kolosijeka i samu prirodu, njezino nor-
malno kruenje (uslijed neprekidne tame nisu mogle ispunjavati svoj
udio u biolokoj reprodukciji biljaka). Ovdje imamo primjer kako neU\jeto-
vano Stvarno globalnoga Kapitala naruava samu stvarnost prirode - referen-
ca na globalni Kapital ovdje je nuna da ti poari nisu bili naprosto
rezultat "pohlepe" mjesnih trgovaca drvom i posjednika (i korumpiranih
slubenika indonezijske drave koji su to doputali), nego i da se
zbog efekta El Nina sua nije kiama koje u pravilu
gase takve poare, a efekt El Ninaje globalan.
Ta katastrofa utoliko zorno prikazuje Stvarno naeg vremena: udar
Kapitala koji nesmiljeno zanemaruje i unitava ivote-S\jetove,
ugroavd sam opstanak Koje su, implikacije te katas-
u'ofe? Imamo li posla naprosto s logikom Kapitala, ili je ta logika samo prevla-
osnova suvremenog stava tehnoloke dominacije i
izrabljivanja prirode? Ili je, povrh toga, upravo to tehnoloko izrabljivanje
izraz, realizacija najdubljeg potencijala samoga modernog kartezijan-
skog subjektiviteta? Autorov odgovor na tu dilemu je obrana kane-
zijan skog subjekta: "Nije hivl"
Pomno moje rukopise za Verso, Gillian Beaumont me redovito
zage<'e sputenih (intelektualnih) njezin pogled nepogreivo razabire
ponavljanja u toku misli, glupave nedosljednosti argumentacije, lane atr'ibu-
cije i reference koje pokazuju manjkavost moga obrazovanja, da ne
spominjemo nespretnost stila ... Kako da se ne posramljenim, i da je
stoga ne mrzim? S druge strane, ona ima svako pravo mrziti mene. neprestano
je zatrpava m naknadnim umecima i promjenama rukopisa, pa mogu lako
zamisliti kako posjedttie vudu lutkicu s mojim likom i s je probada
divovskom iglom. Ta uzajamna kao to bi rekli u dobrim starim dani-
ma Hollywooda, nagovijeta jednog divnog prijateljstva, i
stoga ovu knjigu njoj.
41'''''' ,,'" \uru m.
PRVI DIO: SVIJETA"_
1. MRNOUZlCA TRANSCENDENTAI.NE U08RAZIUE, lU MAlmN HEIDEGGER KAO
Jedna od zagonetnih "naprednoga" postmodernog miljenja, od
Derride do Fredrica Jamesona, u njegovu dvosmislenom odnosu
prema Heideggerovoj filozofiji: Heideggera se tretira s dunim potovanjem,
se na nj pozivaju na neodreden onako kao to se poziva na
neosporan autoritet; ipak, u isto vrijeme neka nelagoda, nikad posve eksplici-
rana, potpuno usvajanje njegove pozicije, kao da nam neka nevidljiva
zabrana govori da je s Heideggerom neto temeljno pogreno, iako (jo)
nismo u da odredimo to je to. i kad se autori upuste u cjelovi-
to s Heideggerom (kao to to Derrida u knjizi O duhu:
l
) ,
ishod je u pravilu dvosmislen; trudi se zadobiti distanca spram Heideggera, a
ujedno na neki ostati na njegovu putu (Heidegger i dalje ostaje filozof
Iskona i Prisutnosti, premda je dao sve od sebe da "dekonstruira"
logiku Iskona ... ). S druge sU'ane, oni koji usvajaju jednu od tih
dviju krajnjih pozicija, te se ili uputaju u pokuaj "progre-
sivnog" Heideggera (kao u Reinera
Schiirmanna") ili predlau posvemanje odbacivanje njegova miljenja
(poput Adorna" ili Lyotarda"), mogu se u\jerljivo odbaciti da barataju
pojednostavljenom slikom Heideggera kqja ne dosee njegovu filozofsku
otrinu. korijen te pat pozicije u odnoenju spram
Heideggera moda je najbolje formulirao Derrida u svome intenjuu s Jean-
Lucom Nancy jem:
3 V.Ja<:qucs Derrida, Dl' {'espril. Hl'idl'ggrrella 'fU<"Ili()Tl, Pariz: Galilee 1987.
4 V. Reiner Schiirmann, II eidl'gger on Being and ACling, Bloomington: Indiana University
Press 1987.
" V. Theodor W. Adorno, The Jargon of Au/hF/!/icilj', London: New Left Books 1973.
6 V. Lyotard, HeideggE7' el "les JIli/S", Paris: 1988.
PRVI DIO: SVIJETA" 5
Vjerujem u snagu i nunost (i stoga u izvjesnu nepovratnost)
Heidegger nadomje.ta odredeni pojam Daseina pojmom subjekta koji je jo uvi-
jek odvie obiljeen crtama kao vm'handen, i otuda jednim vre-
mena, te je nedostatno propitan u svojoj ontolokoj strukturi ... Vrijeme i pros-
tor tog nadomjetanja otvorili su jaz, obiljeili jaz, ostavili krhkima, odnosno
podsjetili na bitnu ontoloku krhkost i temelja
demokracije i svakog diskursa koji se moe suprotstaviti nacionalsocijalizmu u
svim njegovim oblicima ("najgorima", ili onima kojima su se Heidegger i drugi
moebiti mislili suprotstavljati). Ti su temelji bili i u bitnom ostali
unutar jedne filozofije subjekta. Ubrzo se moe pitanje, koje bi
moglo biti moe li se s egzistencijalne analitike i
onoga to ona razmrskava u subjektu te se okrenuti prema jednoj etici, politici
(jesu li te jo primjerene?), tovie jednoj "drugoj" demokraciji (bi li to jo
bila demokracija?), u svakom prema drugom tipu odgovornosti koji titi
od onog to sam ishitreno nazvao "najgorim"? ... Mislim da postoji
stanovit broj nas rade upravo na tome, a do toga moe samo na dugom
. . 7
l sporom putovanJu.
To je strana pat pozicija: ako se usvoji Heideggerova "dekonstrukcija"
metafizike subjektiviteta, ne podriva li se time sama filozofyski
utemeljenog demokratskog otpora LOtalitarnim uasima dvadesetog
Habermasovodgovor na to pitanje je definitivno i "Da! ", a iz tog se
razloga on takoder suprotstavio Dijalektici prosvjetiteljstva Adorna i
Horkheimera, knjizi - na ne sasvim od Heideggera -locira
korijene "totalitarnih" uasa u temeljnom projektu zapadnog pros'ljetiteljstva.
Heideggerovci bi, naravno, otpovrnuli da se demokratski subjektivitet ne
moe naprosto njegovu "totalitarnom" prestupku, da je
potonji "istina" prvoga - to jest da su fenomeni poput "totalitarizma"
zapravo utemeljeni u modernom subjektivitetu. (Tako - poneto pojedno-
stavljeno kazano - sam Heidegger objanjava svoj kratki angaman:
da projekt Bitka i vremena jo nije bio posve transcen-
dentalnog pristupa.)
Ista ta dvosmislenost odreduje, se, i Lacanovo nedosljedno)
pozivanje na Heideggera, oscilira izmedu usvajanja nekih
Heideggerovih termina koji pruaju traeni temelj za psihoanalizu i niza
usputnih primjedbi tijekom njegovih zadnjih godina (poput one
u kojoj svoje ranije na Heideggera odreduje kao puko izvanjsko i
7 "'Eating Well', or the C..alcnlation of the Subject: An 1I1lerview with Jacques Derrida", u:
Who Comes After the Subject, prir. Eduardo Cadava, Peter Connor iJean-Luc Nancy, New
York: Routledge 1991, su: 104.
61 l",", i,," iw"" .....
Na pozadini te zbrke, naa teza biti ta da Lacan uspijeva tamo
Habermas i drugi "branitelji subjekta", Dietera Henricha,
zakazuju: lacanovsko (ponovno) problematike subjektiviteta u
idealizmu nam ne samo da zacrtamo konture pojma
subjektiviteta koji se ne uklapa u okvir Heideggerova pojma nihilizma inhe-
rentnog modernom subjektivitetu, nego i da lociramo inherentne
omake u Heideggerovu filozofyskom zdanju, sve do raspravljanog
pitanja o eventualnim filozofyskim temeljima njegova
angamana.
Heideggerovski (dez)angaiman
Uzmimo kao nau Nietzscheovu kritiku Wagnera: tuje kritiku
Heidegger odredio kao paradigmatsko odbacivanje svih kritika subjektivizma
koje unutar horizonta kartezijanskog subjektiviteta (recimo, liberalno-
demokratskih kritika "totalitarnih" ekscesa Nietzsche je imao
nepogreivi instinkt koji mu je da nazre, iza mudraca kqji
propovijeda poricanje Volje za ivotom, ressentiment volje:
Schopenhauer i njemu su likovi koji su preveli i uzdignuli svoju
zavist, svoj nedostatak ivot kreativnosti, u pozu rezig-
nirane mudrosti. (Ne vrijedi li Nietzscheova dijagnoza i za dananje pokuaje
"nadilaenja" kartezijanske paradigme dominacije novim pris-
tupom odbacivanja antropocentrizma, skruenim od drevnih kul-
tura itd.?)
U svome projektu "nadilaenja" metafizike, Heidegger u cijelosti usvaja
Nietzscheovo odbacivanje brlih i lakih izlaza iz metafizike: jedini pravi
da se raskine zastor je taj da se kroz njega" u njegovu
najopasnijem obliku, da se izdri bol nihilizma u njegovoj kraj-
nosti, to da valja odbaciti kao jalove sve lane sedative, sve izravne
pokuaje da se ukine sumanuti krug suvremene tehnike povratkom
predmodernoj tradicionalnoj mudrosti (od do misli),
sve pokuaje da se prijetnja suvremene tehnike svede na neke on
drutvene krivde izrabljivanja, patrijarhalne dominacije,
paradigme" ... ). Ti pokuaji nisu samo nedjelotvorni: pl-avi
problem s njimaje u tome da, na dubljoj razini,jo vie zlo protiv koje-
ga se bore. primjer za to je ekoloka kriza: u trenutku kad je svede-
mo na izazvane naim prekomjernim tehnolokim iskoI'itava-
njem prirode, mi preutno slutimo da se ljeenje mora ponovno osloniti
na tehnoloke inovacije: na novu "zelenu" tehnologiju, efikasniju i globa/niju u
kontroli prirodnih procesa i ljudskih sredstava ... Svaka konkreUla ekoloka preoku-
pacija i projekt mijenjanja tehnologije radi popravljanja stanja naega
prirodnog okolia stogaje bez vrijednosti,jer se oslanja na sam izvor nevolje.
Prema Heideggeru, pravi problem nije ekoloka kliza u ontii'koj
dimenziji, globalnu katastrofu (rupa u ozonskom
topljenje ledenih kapa itd.), nego tehnoloki
prema entitetima oko nas - ta istinska kriza zadesit nas jo radikalnije ako
se katastrofa ne dogodi; to jest ako uspije tehnoloki
"ovladati" situacijom ... Iz tog razloga Heidegger takoder filo-
zofijsku relevantnost standardnoj liberalnoj problematici napetosti izmedu
"otvorenih" i "zatvorenih" dl-utava, izmedu "normalnog" funkcioniranja
sustava, s njegovim potivanjem ljudskih prava i
sloboda, i ili "ekscesa". Barem implicit-
no, Heidegger nastojanje da se sustav - da se odlii nje-
govo "ljudsko lice", da ga se natjera na potivanje temeljnih pravila
demokracije i slobode, da se osigura ljudska solidarnost, njegovo skliz-
u totalitarni eksces - kao bijeg od UnULo'lrnje istine sustava koja postaje
primjetna u takvim ekscesima: takvi mlaki napori da se sustav odlii na uzdi
najgori su ostajanja unutar njegova horizonta. Ovdje se valja prisjetiti
strateke uloge "histerije" u modernome "radikalnom"
diskursu, sve do boljevika, koji su odbacivali kao "histerike" svoje
protivnike koji su gundali o potrebi za demokratskim vrijednostima, totali-
tarnoj prijetnji i Na istoj liniji, Heidegger takoder
odbacuje liberalno-humanitarne zahtjeve za "kapitalizmom s ljudskim licem"
kao nesklonost s epohalnom istinom u svoj njenoj nepodnoljivo j
radikalnosti. Paralela s boljevicima apsolutno je umjesna: ono to Heidegger
dijeli s revolucionarnim marksislimajest da se istina sustava nadaje
u njegovom ekscesu - to jest za Heideggera, kao i za marksiste, faizam nije
puko odstupanje od "normalnog" razvoja kapitalizma, nego nuan ishod nje-
gove unutarnje dinamike.
Ovdje se, medutim,javljaju komplikacije: pri pomnijem ispitivanju ubrzo
postaje jasno da je Heideggerova argumentacijska strategija dvojaka. S jedne
strane, on odbacuje svaku brigu o demokraciji i ljudskim pravima kao neto
puko nedostojno pravoga filozofijskog, propitivanja -
demokracija, faizam, komunizam, sve se to svodi na isto s obzirom na epohal-
ni Usud Zapada; s druge strane, njegovo inzistiranje na tome kako nije
mjeren daje demokracija forma koja najbolje pristaje biti tehnike
8
ipak na to da postoji drugi oblik koji bolje pristaje toj onto-
8 Kadaje n intervjnn sa upitau je snstav najprikladniji suvremenoj
tehnici, Heideggerje odgovorio: 'Nisam siguran daje to demokracija" (The Hri.degger
CrmlTOver.ry: il Oitical Reade1', prir. Richard Wollin. Cambridge, MA: MIT Press 1993, sIr.
104). lU nas v. Vanja Kako <'itati Hri.deggera, August Cesarec, Zagreb 1988, str. 303-
331-prev.l
lokoj biti - neko je vl-ijeme Heidegger mislio da ga je naao u
"tolalnqj mobilizaciji" (ali, znakovito, nikad u komunizmu, koji za njega uvi-
jek ostaje epohalno isto to i amerikanizam ... ). Heidegger, naravno, uvijek
iznova kako se ontoloka dimenzija nacizma ne smije i7Jedna(:iti s naciz-
mom kao on poretkom; u poznatom odlomku iz
Uvoda u metafi:ziku, primjerice, zgraa se nad nacistii'kom ras-
nom ideologijom kao nad to potpuno promauje "unutarnju
pokreta, koja u susretu izmedu suvremenog i
tehnike.
9
Ostaje, medutim, da Heidegger nikad ne govori o
"unutarnjoj recimo, liberalne demokracije - kao da je liberalna
demokracija samo to, povran s\jetonazor bez pozadinske dimenzije preuzi-
manja epohaine Sudbine ... 1O
Upravo se u tom pogledu u prvoj neprilici s Heideggerom
da sam kao heideggel-ijanac - prva knjiga koju sam objavio
bila je o Heideggeru i jeziku). oficijelnih filozofa o
Heideggerovu angamanu kojima su me zasipali u mladosti
oSLo'lvljale su me hladnim; bio sam definitivno vie na strani
jugoslavenskih heideggerijanaea. Odjednom sam, medutim, postao s\jestan
toga kako jugoslavenski heideggerijanci upravo isto s obzirom na
jugoslavensku ideologiju samoupravljanja to je i sam Heidegger <'inio s
obzirom na nacizam: heideggerijanci u bivoj Jugoslaviji imali su isti
afirmativan odnos prema samoupravljanju,
slubenoj ideologiji reima - u njihovim je sutina
samoupravljanja bila sama sutina suvremenog zbog filozofyski
pojam samoupravljanja odgovara ontolokoj biti nae epohe, standard-
na ideologija reima promauje "unutarnju samoupravlja-
nja... Heideggerijanci su tako u potrazi za pozitivnim, on
sustavom koji se najvie pribliiti epohainoj ontolokoj istini, a
Gl strategija neumitno dovodi do pogreke (koja se, naravno, uvijek priznaje
tek retroaktivno, post factum, nakon katastrofalnog ishoda
angamana) .
9 djela koja sc danas izdaju pod filozofuu nadonalsocijalizma ... nem 'Uu ba
s unutranjom istinom i toga pokreta (naime sa susretom plane-
tarne tehnike i suvremenog (Pn'ma: Martin Heidegger. An Inlmduct;rm to
Met(lphyscs, New Haven, CT: Yale Uniwrsily Press 1997, str. 199)
10 U pogledu povezivanja staljinizma i faizma. Heidegger preumo daje prednost faizmu -
na toj se razilazim s njime i slijedim Alaina Badioua (v. Alain Badiou, L 'hhique,
Paris: Hatier 19(3), koji tvrdi daje, uasima u njegovo imc (ili prije u
ime oblika tih uasa), komunizam bio inhercnmo povezan s
Dogadajem Istine (Oktobarske revolucije); dokje faizam bio pseudodogadaj, la u ruhu
V. 2. poglavlje u: iek, The Plague of Fant(lsie.s, London: Verso 1997.
PRVI DIO: SVIJETA" 9
Kao to je kazao sam Heidegger, oni koji se najvie pribliuju ontolokoj
Istini su grijeiti na razini... Grijeiti u Upravo u vezi
s crtom razdv;yanja izmedu i ontolokog. Paradoks koji se ne smije
potcijeniti nahodi u tome da je upravo filozof je svoje zanimanje usredo-
na zagonetku ontoloke razlike - koji je uvijek iznova upozoravao na
pogreku pridavanja ontolokog nekom
sadraju (Bogu kao najviem plimjelice) - upao u zamku plidavanja
nacizmu ontolokog dostojanstva odgovaranja biti suvremenog
obrana Heideggera od prigovora glede njegove
prolosti sast.oji se u d\jema tvrdnjama: ne samo da je njegov
angaman bio naprosto osobna pogreka ("glupost [Dummheitl", kao to je
ustvrdio sam Heidegger), ni na inherentno povezana s njegovim
filozofskim glavni protuargument je taj da nam upravo
Heideggerova filozofija razaznati prave epohaine kolijene suvre-
menog totalitarizma. Medutim, ono to plitom nepromiljeno jest
skrivena veza ontoloke ravnodunosti prema konkretnim drutvenim
sustavima (kapitalizmu, faizmu, komunizmu), utoliko ukoliko svi oni pli-
padaju istom obzoru suvremene tehnike, i potajnog privilegiranja
konkretnog modela (nacizma u Heideggera, komuniz-
ma u nekih "heideggerovskih marksista") kao blieg ontolokoj istini nae
epohe.
Ovdje valja zamku u koju su upali Heideggerovi branitelji, koji su
odbacili Heideggerov angaman kao puku anomaliju, pad na
razinu, u protuslovlju spram njegove misli, koja nas da ne
bl-kamo ontoloki holizont s on izborom (kao to smo vidjeli,
Heidegger je kad pokazuje kako je, na dubljoj strukturalnoj razini,
ekoloko, konzervativno itd. suprotstavljanje suvremenom svijetu tehnike
u horizont onoga to tei odbaciti: ekoloka kritika tehnolokog
iskolitavanja prirode u vodi do tehnologije "zdravije za okoli"
itd.). Heidegger se nije angairao u projektu
svome ontolokom filozofskom pristupu, nego zbog njega; taj angaman nije
bio "ispod" njegove filozofske razine - naprotiv, ako se razumjeti
Heideggera, je pojmiti vezu (hegelovski: "spekulativni identitet")
izmedu uzdizanja iznad pitanja i strastvenoga
angamana.
Sada se moe vidjeti ideoloka zamka u koju je upao Heidegger: kada kri-
tizira rasizam u ime istinske "unutarnje pokre-
ta, on ponavlja elementarnu ideoloku gestu odravanja unutarnje distance
spram ideolokog teksta - tvrdnje da ispod toga ima vieg, neko ne-
ideoloko jezgro: ideologija nas dri u aci upravo tim inzistiranjem da Uzrok
to joj ga pridajemo nije "puko" ideoloki. Gdje je, dakle, zamka? Kada se
Heidegger od angamana u pokretu, on to
zato to pokret nije odrao razinu svoje "unutarnje
nego se legitimizirao neadekvatnom (rasnom) ideologijom. Drugim
on je od nje da se legitimizira kroz izravnu svijest o "unutar-
njoj A problem lei upravo u tom da je pokret
koji izravno uputiti na svoj povijesno-ontoloki temelj To
nje, medutim, po sebi je duboko utoliko to ne uspijeva prepoz-
nati da je jaz koji razdvaja izravnu ideoloku legitimizaciju jednog pokreta od
njegove "unutarnje konstitutivan, pozitivan u\jet njegova "funkcioni-
ranja". Da upouijebimo termine kasnijeg Heideggera, ontoloki uvid nuno
za sobom i zabludu, i obratno - to jest da bi se bilo
"djelotvornim" na razini, mora se zanemariti ontoloki horizont
<Uelovanja. (Heidegger u tom smislu da "znanost ne misli" i daje, daleko
od toga da bi joj bila ta nesposobnost upravo
znanstvenog napretka.) Drugim ono na to Heidegger kao da nije
kadar pristati jest konkretan angaman koji bi prihvatio svoju nunu,
konstitutivnu - kao da u u-enutku kad priznamo jaz koji razdvaja svi-
jest o ontolokom horizontu od angamana svaki angaman
biva te gubi dostojanstvo.
Drugi vid istog problema jest prijelaz s na u Bitku
i vremenu. Heidegger kao uzima djelatno u okoli
angairanog se odnosi spram predmeta oko sebe kao
prema ravnoduno opaanje predmeta kao
postupno proizlazi iz tog angamana kada stvali na razne "ne
funkcioniraju", te je stoga izvedeni modus prisustva. Heidegger, dakako, tvrdi
da pravi ontoloki opis na koji Daseinjest u svijetu mora napustiti mo-
dernu kartezijansku vrijednosti i prema kojemu
subjekt objekte na koje onda projicira svoje ciljeve, i suk-
ladno tome ih iskoritava, falsificira pravo stanje stvari: da je
angairano u svijet prvobitno, i da su .!>-vi drugi prisustva
objekata izvedeni iz njega.
Pri pomnijem ispitivanju, medutim, slika postaje neto i
sloenija. Problem s Bitkom i vremenom jest kako koordinirati niz pamva opre-
ka: postojarue nasuprot das Manu; nasuprot
\I s\jetovnu aktivnost; istinsko filozofijsko miljenje nasuprot tradicionalnoj
ontologiji; raspreno moderno drutvo nasuprot Narodu koji preuzima svoju
povijesnu Sudbinu ... Parovi u tom nizu ne preklapaju sejednostavno: kadaje
predmoderni obrtnik ili seljak, koji slijedi svoj tradicionalni ivota,
u svakodnevno bavljenje predmetima plisutnim u nje-
govu svijetu, ta nipoto nije isto to i das Man suvremenog
stanovnika grada. (I zato, u svome notornom "Zato trebamo ostati u
provinciji?", sam Heidegger pI"ipovijeda kako je, kad je bio nesiguran da li da
pdhvati poziv da ode predavati u Berlin, upitao svog prijatelja, marljivog
PRVI 010: "Nol $VunA" 11
mjesnog seljaka, koji je samo tiho zavrtio glavom Heidegger je to smjesta
prihvatio kao odgovor na svoju nedoumicu.) Ne postoje li, dakle.
u opreci spram tih dvaju suprotstavljenih modusa
bavljenja i modernog preputanja tijeku das Mana - takoder i dva
suprotstavljena modusa stjecanja distance: potresno egzistencijalno iskustvo
koje nas otuduje od tradicionalnog u na ivota,
i teorijska distanca neutralnog koji, kao da stoji po strani, opaa
svijet u "predodbama"? (:ini se kao da je ta napetost izmedu
"bitka-u-svijetu" i njegova ukidanja u
parom das Mana i tJ'adicionalne ontologije.
Tako imamo pozicije: napetost u svakidanjem ivotu izmedu
"bitka-u-svijetu" i das Mana, kao i napetost izmedu dvaju modusa
sebe samih iz svakidanjeg toka stvari, autenti<'ne egzistencijalne
i tradicionalne ontologije - ne prua li nam LO neku
vrst heideggerovskog semioti<'kog kvadrata?
Heideggera ne zanima (hegelovski) problem legitimiranja normi koje
reguliraju nau u svakidanji ivot-svijet: on oscilira
izravne (pred-refleksivne) u svakidanji ivot i bezdana dez1111e-
gracije tog okvira (svoje verzije susretanja "apsoluule negativnosti") .11 Akutno
je s\jestan toga kako je na svakidanji ivot utemeljen na odlu-
'ci - kako, premda smo u proizvoljnu situaciju, lo ne
da smo njome naprosto odredeni, u nju poput ivotinje: izvorno
ljudsko Slanje jest stanje izglobljenosti, bezdana i ekscesa, i svaka
u habitat svakidanjeg .ivota na njegova odljeitog
Svakodnevni habitat i eksces nisu naprosto suprotstavljeni: sam habitat je
"odabran" u "ekscesnoj" gesti bestemeljne odluke. Taj nasilnog nameta-
nja je pojam" koji podriva alternativu potpunog uklapanja u kontekst
ivota-svijeta i apstraktnog, dekontekstualiziran og uma: on se sastoji u nasilnoj
gesti probijanja konteksta, gesti jo nije "stabilizirana" u
polo,yu neutralne univel'Zalnosti svojstvene umu, ali ostaje
svojevrsna "univerzalnost-u-nastajanju", kierkegaardovski
ljudska" dimenzija stoga n\je niti ona angairanog u kon-
tekstu ivota-svijeta, niti ona unive1Lalnog uma odrijeenog od
ivota-svijeta, nego sam taj raskorak, posrednik", izmedu toga
dvoga.
Heideggerov naziv za nasilnog nametanja, Ent-Wurf,
temeljnu fantazmu koje subjekt "daje smisao" koordinate -
situacije u koju je [gewor[en], u kojoj se dezorijentiran i
11 V. Robert Pippin, lrlralis11I (lS Motiemis11I. Cambridge: Cambridge University Press 1997, str.
395-414.
izgubljen.12 Ovdje je to to Heidegger koristi pojam
Gewor{enheit, u kona<'nu kontingentnu situaciju, i potom Entwurf,
('in autenr.i<'nog odabiranja vlastitog puta, na d\jema razinama odnos nije
promiljen: i skupnoj. Na razini, susret
sa koja je "uvijek samo moja", mi da projiciram svoju
u aktu odabira; no i je takoder dete"mini-
rana u kontingenmu situaciju unutar koje mora odabrati-preuzeti
sudbinu. Heidegger prelazi s na drutvenu razinu
pojma ponavljanja: ponavljanje opstanka u egzisten-
cUi koja je bila da Dasein odabere svog junaka egzistencijalno
je utemeljena II Pozadina je ovdje nepogreivo
kierkegaardovska: pl"ava zajednica utemeljena je na da svi
njeni <'lanovi 111 maj u ponavljati postojanja to gaje slobodno prihvatio
Krist, njihov junak.
Taj prijelaz s pwjekcije" individualnog Daseina koji, u
odluke, postie modus bitka, "slobodno odabire
sudbinu", na ljudsku zajednicu Naroda koji takoder, u kolektivnom
odluke qua ponavljanja prole preuzima
povijesnu Sudbinu, nije fenomenoloki utemeljen na adekvatan
Medij kolektivnog (drutvenog) tu-bitka nije valjano razvijen: ono to
Heideggeru, <'ini se, nedostaje, naprosto je ono to Hegel kao
"objektivni duh", veliko Drugo, "objektivirana" domena
ovlatenja, i tako dalje, to jo nije das Man, ali takoder
nije vie predmoderna uronjenost u tradicionalni na<'in ivota. Taj nelegitimni
kratki spoj izmedu individualne i kolektivne razine u korijenu je
Heideggerova iskuenja"; na je implicitna politizac\ja
Bitila i vremena najizrazitija: ne poklapa li se opreka izmedu suvremenog ano-
nimnog, rasprenog drutva das Mana, ljudi zauzetih svojim svakidanjim bav-
ljenjima, i Naroda koji preuzima svoju Sudbinu, s oprekom
izmedu dekadentne suvremene "amerikanizirane" civilizacije lane
aktivnosti i konzervativnog odgovora na nju?
To da Heideggerov pojam povijesnog ponavljanja podudaran s
projekcijom nije primjeran analize.
koja se u Heideggerovoj analizi prave povijesnosti ne smije propustiti
jest uzajamna povezanost triju temporainih ekstaza vremena: kad on govori o
j projekciji", to ne naprosto da se u
situaciji koja njegove opcije; da onda analizira koje
12 Ovdje se nadovezl-uem na razgovor s Ericonl Santnerom.
13 Manin Heidegger. linn!; (mti Til"" Albany, NY: SUNY Press 1996. str. 437.
PR. n", 'NO "m"113
mu doputa ta situacija, njegovo stanje, odabire koja
najbolje odgovara njegovim interesima i je kao svoj projekt. Stvar je
u tome da ima prvenstvo: da bi se mogle razaznati to
ih otvara tradicija u koju je mora se pdznati u
neki projekt to jest kretanje ponavUanja povratno razotkriva (i time
u cijelosti aktualizira) ono to ponavlja.
Iz tog razloga Heideggerova "odluka", u preciznom smislu
[Ent-Schlossenheit], ima status prisilnog izbora: heideggerovska odlu-
ka q"a ponavUanje nije "slobodan izbor" u tog pojma.
(Takvo slobodnog odabiranja izmedu alternativnih
Heideggeru je posve strano; on ga odbacuje kao pdpadnog povrnom,
amerikaniziranom liberalnoIll individualizmu.) Ono je u temelju prije izbor
"slobodnog nametnute sudbine. paradoks, nuan ako se
vulgarni liberalni pojam slobode izbora, ukazuje na teoloku
problematiku fn-edestinacije i Milosti: prava odluka/odabir (ne odabir izmedu
niza predmeta koji moj subjektivni poloaj ostavljaju netaknutim, nego funda-
mentalni izbor kojim "izabire m sebe") pretpostavlja da pasivni slav
"putanja da me odaberu" - jednom slobodan izbor i Milost striktno su
ekvivalentni; ili, kao to je kazao Deleuze, zbiUski izabiremo samo kad smo
izabrani: "Ne choisit bien, ne choisit effectivement que celui qui est choisi."I.1
Da se odagna dojam kako se ovdje bavimo
problematikom, pdzovimo primjer proleterske klasne inter-
pelacije: kada subjekt prepozna sebe kao proleterskog revolucionara, kada
slobodno prihvati i identificira se sa revolucije, on se prepoznaje kao
odabran od Povijesti da ispuni tu althusserovski pojam ide-
oloke interpelacije situaciju "prisilnog izbora" putem kojega sub-
jekt iskrsava iz slobodnog odabira neizbjenog - to jest u kojoj mu/joj se
daje sloboda izbora pod mjetom da pravi izbor: kad je individua osIov-
Uena interpelacijom, on/ona pozvanaje igrati ulogu na da se kako
je subjekt odgovorio na poziv prije nego to je bio iznesen, ali i da se poziv
14 Gilles DeI!'uze, imagr-tnnps, Paris: Editions de Minuit \985, str. 232. Kazano na drugi
izhor je uvijek meta-izbor; on izbor da se izaht're ili ne. Prostitucija je.
primje.-ice,jednostavna razmjena: mukarac eni za seks s njomo Brak. s druge
strane. dvije razine: u tradicionalnom braku. s mukarcem kao uzdravateljem.
on eni mnogo uie (uzdrava je kao suprugu) kako joj ne bi morao pla<'ati (7-'1 seks).
Tako sc, u hraka zbog novca. moe da mu enu kako bi prodala ne
samo svoje tijelo nego i sv'Uu duu - kako bi se pretvarala da mu se predaje iz ljubavi. To
bi se jo moglo izraziti i tvrdnjom da mukarac eni za seks s njom, mu je
supruga prostitutka koju mora jo vie ako nema seks s njom (budu<:i da u tom
ona nije zadovoljena, paje on mora zadovoljiti na drugi izdanim darovi-
ma).
u isto vrijeme moe i odbiti.
IS
U tome ideoloki prepoznavanja, u
kojem prepoznajem sebe kao ono za to sam interpeliran: prepo-
sebe kao X,ja slobodno da sam uvijek-
bio X. Kada me, recimo, optue za te se braniti, ja pret-
postavljam sebe kao slobodnog zakonski odgovornog za svoje
U raspravi s Ernestom Laclauom na Internetu, Judith Butler iznijela je
krasnu hegelovsku misao u vezi s ne samo da se nijedna odlu-
ka ne donosi u apsolutnoj praznini, daje svaka odluka kontekstualizirana, da
je ona odluka-u-kontekstu, nego su i sami konteksti:
na neki proizvedeni odlukama, lo jest, postoji
nje donoenja odluka .... Prvo je tu odluka da se ili omedi kontekst u
kojemu odluka [o tome kakve se razlike ne smiju u dani poredak I
biti donesena, a zatim odredenih vrsta razlika kao nep.-ih-
vatljivih.
ovdje radikalna: nikada se ne moe dosegnuti kontekst
koji prethodi odluci; svaki kontekst je retroaktivno konstituiran
odlukom (kao u razloga da se neto koji su uvijek barem mini-
malno retroaktivno postulirani odluke koju utemeljuju - tek kad
\jerovati, razlozi za \jerovanje postaju nam u\je,oljivi, a ne obraUlO).
Drugi vid iste postavke jest taj da ne samo da nema odluke bez
(g. svaka odluka niz nego je i sam odluke
tek putem svojevrsnog neto mora biti da bismo
postali koja donose odluke.
Nije li lacanovski pojam "prisilnog izbora" da se objasni taj
paradoks? Ne ukazuje li prvobitno koje utemeUuje odluku (g.
izbor) na to daje izbor, na radikalno razini, prisi-
lan - da imam (slobodan) izbor samo pod u\jetom da pravi izbor - tako
da se, na toj razini, nailazi na paradoksalan izbor koji se preklapa sa svojim
meta-izborom: kae mi se to moram slobodno odabrati... Daleko od toga da
bi bila znak "patolokog (ili 'totalitarnog') iskrivljenja", ta razina
"prisilnog izbora" upravo je ono to poziciji nedostaje: psihoti<'ni
subjekt djeluje kao da "svagda" ima istinski slobodan izbor.
Pdje nego to, dakle, odbacimo Heideggerov opis odluke u
vidu slobodnog sudbine kao ifrirani opis konzervativne pseudo-
revolucije. trebali bismo zastati i prisjetiti se tvrdnje Fredrica Jamesona
da je istinski na neki mnogo blii dananjem neokonzerva-
15 Mark POSler. The Second Media Age, Cambridge: Polily Press \995, str. 8\.
PR. DI', "N. '.""1
'5
tivnom kOlllunitaristu nego liberalnom demokraLU: on u cijelosti usvaja kon-
zervativnu kritiku liberalne demokracije i sla.e se s konzervativcem u
svemu osim u bitnom, osim u katkad nezamjeUloj koja, ipak,
sve. to se Heideggerova izbora kao po-
navljanja, paralela s Renjam inovim shvatanjem revolucije kao ponavljanja,
razjanjenim II njegovim 'Tezama o filozofiji povijesti", If; doista je upadljiva:
ovdje se takoder revolucija poima kao ponavljanje koje ostvaruje skrivene
prolosti. tako da se pravi pogled na prolost (onaj koji doivljava
prolost ne kao zatvoreni niz nego kao otvoren, kao onaj
kojaje propala, ilije bila potisnuta, u aktualnosti)
otvara tek sa stajalita angairanog u sadanjoj situaciji. Sadanja revo-
luc\ja, II poku,iju da oslobodi klasu, takoder retroaktivno iskuplju-
je sve propale poku,ije oslobadanja - to jest, gledite sadanjeg
angairanog u revolucionarnom projektu odjednom ('ini vidljivim ono spram
je historiografija,
po definiciji slijepa: skriveni potencijaloslobodenja satrt pobjedonosnim
marem sila dominacije.
(itano na taj prisvajanje prolosti kroz njeno II
odluci u<ljelovljuje - to muda i slo-
bode, vlastite Sudbine kao n,uvieg (premda prisilnog) slo-
bodnog izbora ne uklj\lblje jed1l0SlaVllu llietzscheovsku misao da {'ak i
n,uneutralniji opis prolosti slui sadanjim svrhama nekog projekta
Ov<lje se mora ustr,uati na opreci izmedu prisvajanja prolosti sa
st,ualita onih koji (pripovijest o prolosti kao evoluciji koja vodi do
njihova trij\llIJb i legitilllira ga) i p.-isv<Ua1ija OIl og to je, u prolosti. ostala
njena utopijska i propala ("potisnuta") potencijalnost. Ono to IIeideggero\c1J
opisu nedostaje stoga je - da to kaemo iZra\TlO i POllcto gnlbo uvid u
radikalno narav svakog dosadanjeg ivota.
Heideggerova ontologija je tako u stvari (da se pozovemo na
naslov Rourdieuove knjige o Heideggeru): njegovo nastojanje da raskine s
t1'a<iicionalnolll ontologijom i da kao za "smisao bitka" postavi
odluku da usvoji "projekt" putem kojega aktimo svoju u
konai'nu povijesnu situaciju, locira ('in odluke u samo srce
ontologiji': sam izbor povijesnog ohlika Daseina II odre<ieIlolll je slllislu "poli-
sastoji se u bezdanoj odluci koja nije utemeljena ni na kakvoj univerzal-
noj ontolokoj strukturi. Omda standardna habennasovska liberalna <lI-g u-
mentacija koja locira izvor Hei(i<'ggerova iskuenja u "ira-
I li V. Walter Belljamill, 'Theses Oil lhe Philosophy of His<ory". ll: 1I/1Im;na(;()1lS. New Ymk:
Schockt'n Books 1969.
KAKUIVI SU8JEKT
cionalnom" decizionizmu, u njegovu odbacivanju svih univerzalnih racional-
no-normativl1 ih mjerila za potpuno promalue smisao:
ono to ta kritika odbanue kao decizionizam naprosto je
temeljni uvjPt /)()litii'llOg. Na izokrenut natin. Heideggerov
angaman bio je stoga "korak u pravom smjeru", korak prema otvorenom pri-
i cjelovitom povrdiv<1nju posljedica nedostatka ontolokog jamstva,
bezdana ljudske slobode:
17
kao to Alain Badiou. u Hddeggerovim je
otima nacisti('ka "revollIcija" bila nerazlui':iva od
jesnog "dogadaja". Ili, kazano, Heideggerov anga/man bio
je svojevrstan passage iI ['acIliU Realnom koji s\:iecio('i o daje odbio
do haja u - promisliti teorijske konzekvence svoga prodora u
Bilhu i vremenu.
Uobi('ajena pribIo HeicieggC'ru jest ta da je izveo svoj Kdm? (ohet)
nakon to je postao S\:iestan kako izvorni projekt Hilha i vremena vodi natrag II
transcendentaini zahvaljujut-i nereflektiranom ostatku subjek-
tivizma (decizionizam itd.), Heidegger sC' dao navesti na angaman;
kad jC', medutim, postao svjestan da je na njemu "opekao prste", je
ostatke i razvio ideju povijesno--tpohalnog karaktera samog
bitka .... je u iskuenju da preokrene lU uobi('ajenu prii:lI: postoji neka
\Tst posrednika" izmedu I leideggera I i Heideggera ll. pozici-
ja radikaliziranog se podudara sa oprekom - tn jest
svedena na praznu gestu, .;jeciJte izmedu "decizionizma"
Heideggera I i njegova kasnijeg "f;lIalizma" (dogadaj bitka koji se "zbiva" \I
i:ovjeku. koji IllU slui kao pastir ... ). Daleko od toga da hi hio
posljedica" toga radikaliziranog subjektiviteta. IJeideggerov nacistitki
angaman bio je pokuaj da se ona izbjegne ... Dnlgim ono
to je Heidegger kasnije odbacio kao ostatak transcenden-
talnog pristupa u Bilku i T!remenujest ono se trebao d6.<lti. Hei(ieggerova
greka nije II tome to je ostao II horizontu transccndentalnog sub-
jektiviteta, nego to jc t.ij horizont napustio prebrzo, prije nego to je prom is-
lio sve njegove inherentne Nacizam nije bio inaz
"nihilistitkog. demonskog potencijala modernog subjektiviteta", nego upl'avo
njcgova opreka: ot'ajni('ki poku,U da se taj potencijal
Logika karike" je prislltna II povijesti miljenja. od
Schellinga do Frankfurtske kole. U S<:hellingovlI imalIlo gotovo
nepodnoljivu napetost njegovih skica za Wel/alier, njihova neuspje-
t 7 Fredric Jameson vd je hio prihijen na metli zhog svoje konlron'I-,.ne [".Inje d"
Heideggerovotvoreni politi{ki angaman godine nipoto prcdsl<!\'!jao
vrijednu anomaliju, nego njl'g()vujcdinu simpatii'l1uja\,Iltl g(stu.
PRVI 010: SVIJETA" 17
ha; S<:hellingova kasna filozofija, koja slijedi iza Weltaltera, djelotvorno
razljeuje tu nepodnoljivu napetost, ali na pogrean - gubitkom upra-
vo one dimenzije koja je u bila najproduktivnija. Istu proceduru "lane
u na koji se Habermasov projekt odnosi prema
"dijalektici prosvjetiteljstva" Adorna i Horkheimera. Potonji je projekt
takoder porazio sebe sama, bio divovski promaaj; i, opet, da bi razrijeio
nepodnoljivu napetost "dijalektike pros\jetileljstva", Habermas uvodi razliko-
vanje, "podjelu rada", izmedu dviju dimenzija, proizvodnje i sim-
medu<ljelovanja (u striktnoj homologiji sa Schellingom, koji
raZljeuje napetost Weltaltera razlikovanje izmedu "negativne" i "pozi-
tivne" filozofije). Na je stav da Heideggerovo pozno "miljenje bitka"
ucljelovljuje analognu lanu inherentne mrtve izvornog pro-
jekta Bitka i vremena. IH
Zato je Bitak i vrijeme ostalo nedovreno?
Zato je Heideggerovo djelo Kant i problem metajizike
l9
ovdje
Prisjetimo sejednost.a\>ne daje Bitak i vrijeme, kakvog ga poznajemo,
fragment: ono to je Heidegger objavio kao knjigu sastoji se od prvih dvaju
odjeljaka prvoga dijela; ostvarenje projekta pokazalo se i ono to
je proizalo iz tog promaaja, ono toje (da se posluimo dobrim stal-im struk-
argonom) ispunilo manjak zavrnog dijela Bitka i
vremena, bilo je obilje Heideggerovih spisa nakon Kehre. Naa poant.a,
naravno, nije u tome da zamislimo dovrenu verziju Bitka i vremena; zapreka
koja je zaustavila Heideggera bila je inherentna. Pri pomnijem propitivanju
situacija se nad<Jje sloenUom. S jedne sUdne - barem na rukopisnoj razini -
18 Ovdje bi takoder Irebalo uzeti u obzir razinu stila: Heidegger Ije "ne-
muzikalan", uvodi nove teke distinkcije, nove termine, liava konoti-
rane kategorije njihova konkrelllOg angamana itd.; je Heidegger II "muzikalan ",
naputa stroge pojmovne distinkcije zarad poetskih nadomjeta
sustavni toka misli (sjetimo se samO uporabe paragrafa II Bitku i !!remmu) kratkim.
cirkularnim pOeL,kim razmatranjima. Panju bi. naravno, trebalo obr.ltiti na ono .<to je
u objema alternativama: obje su "smrtno ozbiljne", jedna na obvezatan
pri se gomilaju novoskovani termini radi baralanja pojmovnim raz-
likovanjima; druga u poetskom predavanju tajni Sudbine. Ono to u oba
jest radosna ironija, upravo temeljna Nietzscheova stila. (Prisjetimo se kako pot-
puno i Heidegger promal!je duboku ironiju i Nietzscheov<. prividno
brutalnog odbacivanja Wagnera - u Slu,'aju Wagnrr- kada to odbaciVanje kao
klju<'no u Nietzs(:hcovu sazrijevanju.)
19 V. Martin Heidegger, Kant and the Probil'l1l of Metaphysics, Bloomington: University of
Indiana Press 1997.
cjelokupni projekt Bitka i vremena bio je ostvaren: ne samo da imamo Kanta i
problem metafoilw, koji prvi ()(ljeljak predvidenog Drugog dijela,
nego i Heideggerova predavanja u Marburgu 1927. kasnije pod
naslovom Temeljni problemi fenomenologije) otprilike pokrivaju upravo preost.ale
odjeljke izvornog projekt.a Bitka i vremena (vrijeme kao horizont pitanja o
bitku; kartezijanski cogita i aristotelovski pojam vremena kao planirani drugi i
odjeljak drugog dijela), tako da, ako spojimo te tri objavljene knjige,
dobivamo grubu realiziranu ver lijU projekta Bitka i vmnena. Nadalje,
moda je jo zagonetnija da nas se, premda ne pokriva ni kom-
pletan prvi dio cijelog projekta, nego samo njegova prva dva odjeljka
ocljeljak, izlaganje vremena kao transcendent.alnog horizonta pitanja o bitku,
nedostaje), verzija Bitka i m'emena nekako doima "potpunom",
organskom cjelinom, kao da nit.a zapravo ne nedost.aje. Ovdje dakle imamo
posla sa pojma "zatvorenosti" koja skriva ili "zaiva"
postqjanu otvorenost : kad je o Bitku i vremenu,
Heideggerovo inzistiranje na tome da je objavljena knjiga samo fragment
prije kao da skriva da je knjiga zatvorena, dovrena.
poglavlja (o povijesnosti) neizbjeno nas se doimaju kao da su umjetno
dodana, kao da se zatvorenosti hgelo dodati na brzinu sklepan poku.y
odredivanja druge dimenzije (one kolektivnih oblika povijesnosti), kojoj u
izvornom prqjektu zapravo nema mjesta ... 2{)
Ako su objavljeni Bitak i vrijeme trebali pokrivati Prvi dio izvornog
projekta, onda bi se t.aj doivljaj cjeline jo nekako mogao opravdati. (Dobili
smo cijeli "sistematski" dio; nedostaje samo "povijesni" dio, triju
momenat.a u povijesti zapadne met.afizike - Aristotela, Descartesa,
Kanta - je radikaliziran o "ponavljanje" Heideggerova vlastita analitika
Daseina.) je da inherentna zapreka, barijera koja je dovrava-
nje projekt.a, na posljednji Prvog dijela. Ostavimo li po
strani problem neobjavljivanja tekstova (biljeaka za predavanja) koji pokriva-
ju preostala dva ocljeljka Prvog dijela (ima li to neke veze sa zagonetnim sta-
tusom uobrazilje kod Aristotela, kao to je to demonstrirao Castoriadis, st.atu-
som koji rui ontoloko zdanje? Ili s istim implicitnim anti-ontolokim
udarom kartezijanskog cogita kao prve mij ave svijeta"?), zagonetka
glasi: zato Heidegger nije bio kadar izvesti svqje nadasve sustavno istraivanje
20 Na op<'enilijoj razini, bilo bi zanimljivo r.1ZIaditi koncepl nedovrenih filozofskih projeka-
ta, od ranog Hegela do Michela Foucau\(a prvi svezak Pwijt'sli s.-!?slUt/nosti
globalan projekt od onoga to je kasnije doista objavljeno kao drugi i
svezak); to obrnuto je od postupka onih filozofa (od Fichtea do Husserla)
koji nikad nisu otili dalje od utvrdivanja temeljnih svoga zdanja - to jest su
opetovano ispisivali isti i/ili uvodni tekst.
vremena kao horizonta bitka? Standardni, "slubeni" odgovor je poznat: jer
mu je postalo jasno da je pristup Bitka i vremena jo uvijek suvie
kad s Daseina prelazi na pitanje o
bitku, umjesto da izravno pristupi vremenitoj otvorenosti bitka kao onome to
odrava jedinstveni status Daseina medu svim No to ako je postojala
jo jedna mrtvouzica, jo neki bezdan na koji je Heidegger naiao - i pred
njim uzmaknuo - u tom Stoga se elimo suprotstaviti "slubenoj verziji"
te zapreke (da je Heidegger postao Sljestan kako je projekt Bitka i
vremena jo uvijek zaglavljen u proceduri
prethodnog utvrdivanja "mjeta smisla bitka putem analize
Daseina) : ono na to je Heidegger zapravo naiao u svom istraivanJu u Bitku
i vremenu bio je bezdan radikalnog subjektiviteta najavljen u kantovskoj tran-
scendentalnoj uobrazilji, i od tog je bezdana ustuknuo prema misli o povijes-
nosti bitka.
Ova kritika Heideggera se ne doima novom: ju je, medu osta-
lima, iznio Cornelius Castoriadis, koji tvrdi da je kantovski uobrazilje
(kao onog to poddva "zatvorenu" ontoloku sliku kozmosa)
nagovijeten u jedinstvenom odlomku u De anima (III, 7 i 8), gclje
Aristotel tvrdi: "dua nikad ne misli bez fantazme", i razvija to dalje u neku vrst
"aIistotelovskog shematizma" (svaki apstraktan pojam - recimo, trokuta -
mora u naem miljenju biti opazivom, premda ne gelesno, fantaz-
predodbom - kad mislimo na trokut, u umu imamo sliku
konkretnog trokuta).21 Aristotel nagovijeta kantovski pojam vremena kao
nenadmaivi horizont naeg iskustva kada tvrdi: je bez vremena
misliti o onome to nije u vremenu" (O 449-50) - bez nalaenja svo-
jevrsne slikovite predodbe u vremenitom; pdmjerice, ono to "traje
CastOIiadis taj pojam uobrazilje onome standardnom
prevladava u De anima, kao i u cijeloj kasnijoj tradiciji:
to radikalno poimanje uobrdzilje nije niti pasivno-receptivno niti konceptual-
no to jest ne moe ga se ontologijski smjestiti da
na jaz u samoj ontolokoj zgradi bitka. se, stoga, da CastoIiadis
posve opravdano tvrdi:
s obzirom na "uzmak" to ga Heidegger pripisuje Kantu kad se ovaj s
"bezdanim ponorom" koji se otvorio transcendentalne uobrazilje,
sam je Heidegger taj koji uistinu nakon pisanja svoje knjige o Kantu.
se novi zaborav, prekrivanje i brisanje pitanja uobrazilje, jer ni ujednom
21 V. Cornelius Castoriadis, "The Discovery of Imagination", Constellations, sv. I, br. 2
(listopad 1994).
lw<uIVl SUBJEKT
od njegovih spis,. se tragovi tog pitanja; dolazi do potiski-
vanja onoga to to pitanje otvara za svaku ontologiju (i za svako "miljenje
bitka,,).22
Castoriadis iz toga izvodi i konzekvence: Heideggerov je uzmak pred
bezdanom uobrazilje taj koji opravdava njegovo "totalitarne"
zatvorenosti, bezdan uobrazilje prua filozofijski temelj za
demokt-atsko otvaranje - poimanje drutva zasnovanog na kolektivnom
povijesne imaginacije: "Puno prepoznavanje radikalne uobrazilje je
samo ako ide pod ruku s druge dimenzije radikalnog imaginarija,
drutveno-povijesnog imaginarija, koji ustanovljuje drutvo kao izvor
ontoloke kreacije koja se razvija kao povijest. ,,23 Castoriadisov pojam
uobrazilje, medutim, ostaje unutar vidokruga
kao koje prqjicira svoju "bit" u uobrazilje koja transcendira sav pozi-
tivni bitak. Stoga bi, prije nego to donesemo prosudbu, bilo
poblie promotriti obrise uobrazilje u samoga Kanta.
Tajna transcendentalne uobrazilje kao spontaniteta u da
se ne moe locirati s obzirom na par fenomenalno/noumenal-
110. Kant se ov<lje u ulici i/ili S jedne strane, on
transcendentalnu slobodu ("spontanitet") poima kao noumenalnu: kao pojav-
na mi smo u mreu veza, dok naa sloboda
ca da smo, kao moralni subjekti, slobodni, sebe ukazuje na
noumenainu dimenzUu. Na t..lj Kant rjeava antinomije uma:
oba suda mogu biti istinita - to jest, da su sve pojave
povezane, kao nije slobodan; kao noumenaino
medutim, moe <ljelovati kao slobodan ... Ono to
tu jasnu sliku jest Kantov vlastiti uvid u katastrofalne posljedice
naega izravnog pristupa noumenaInoj sferi: kad bi do toga dolo, ljudi bi
izgubili svoju moralnu slobodu i/ili transcendentaIni spontanitet; pretvorili bi
se II beivotne lutke. To u potpoglavlju njegove Klitike uma,
naslovljenom "O proporciji spoznajnih mudro
odredenju on odgovara na pitanje o tome to bi nam se
dogodilo kada bismo stekli plistup noumenaInom stvarima po sebi:
22
23
... umjesto sukoba to ga sada moralna nasuojenost ima da vodi s a
u kojemu se nakon nekoliko poraza postupno ipak dade moralna jakost
due, neprestano bi nam bili pred Bog i sa stm.'nom
Ihid., str. 185-186.
Ihid., str. 212.
To bi se zakonitih radnji deavala iz straha, samo malo
njih iz nade, a nijedna iz dunosti. No, moralna vrijednost radnji, od jedi-
no zavisi vrijednost osobe, pa i vrijednost svijeta u najvie mudrosti,
ne bi egzistirala. Vladanje ljudi, dokle bi im priroda ostala kakv-aje sada, pretvo-
I'ilo bi se u prost mehanizam, gdje bi kao u marionetskoj igri sve dobro gestiku li-
mio, ali u figurama ipak ne bi bilo ivota,24
Sama transcendentaIna sloboda i/ili spontanitet tako je u stanovitom smislu
fenomenalan: ima ga samo ukoliko noumenaina sfera nije dostupna subjek-
tu. To ni-tu-ni-tamo - niti fenomenalno niti noumenaIno, nego jaz koji razd-
vaja to dvoje i na neki im prethodi - 'jest" subjekt, tako da da
se subjekt ne moe svesti na supstanciju upravo da transcendentalna slo ..
boda, premda nije fenomenalna premda prekida lanac kojqj su
podlone sve pojave) - to jest, premda se ne moe svesti na nes'ljestan
svojih pravih noumenaInih uzroka (ja se slobodan" samo zato to
sam slijep spram koja odreduje moje "slobodne" - takoder
nije niti noumenalna, nego bi nestala u subjektova izravnog pristupa
noumenainom poretku. Ta lociranja transcendentaine slo-
bode/spontaniteta s obzirom na par fenomenalno/noumenalno objanjava
zato je
25
Kant bio u takvoj neprilici te je upao u niz nedosljednosti u nasto-
janju da odredi ontoloki status transcendentalnog spontaniteta. A
tajna transcendentalne uobrazilje u se podudara s tajnom tog bez-
dana slobode.
Heideggerovo veliko bilo je u tome to je jasno opazio tu kan-
tovsku mrtvouzicu, je s Kantovom da sve
konzekvence iz transcendentalnog subjekta: Kantov "povratak u
tradicionalnu metafiziku se u trenutku kada spontanitet u'an-
scendentalne apercepcije kao dokaz da subjekt ima noumenaInu stranu koja
nije podlona kauzalnim to veu sve fenomene.
kantovskog subjekta ne svodi se na tvrdnju o nepouz-
danom i varljivom karakteru ljudske spoznaje nikad ne moe
proniknuti u tajnu najvie zbilje da muje spoznaja na pro ..
lazne opaajne pojave ... ); ona mnogo radikalniji stav: upravo ona
dimenzija koja mu se, iz horizonta njegova vremenitog iskustva,
nadaje kao U"ag nedostupne noumenaIne onostranosti, je obiljeena hori-
zontom kona<'nosti - ona odreduje na koji se noumenaina onostranost
javlja subjektu unutar njego"Ua "Ure-meni tog iskustva.
24 Nav. prema: Immanuel K<,nt, Kritika uma, prev. Viktor D. Sonnenfdd, Naprijed.
Zagreb, 1990, str. 197-198. (Prev.)
25 Kao iO je Robert Pippin pokazao u prvom poglavlju knjige ldraluatll }wo modernizam.
22 SLAVOJ KAKUIV1 SUBJEKT
Radikalna posljedica svega toga za odnos vremenitosti i
jest u tome da vremenitost nije manjkav modus naprotiv, upravo
valja pojmiti kao modifikaciju subjektova vremenitog
(sebe-) iskustva. To da pravi rascjep vie nije izmedu fenomenalnog
vremenitog i/ili opaajnog iskustva) i noumenaInog, nego se
protee posred samog noumenaInog, u vidu rascjepa izmedu na koji
se noumenaIno Po-sebi javlja subjektu i njegova Po-sebi sans
ph rase, tout couri, bez odnosa spram subjekta. Bog, vrhovno koje
ugclovljuje ideju najvieg dobra, naravno, odreduje noumenaIno (ne
moemo ga na sllvisao na<'in pojmiti kao predmet vremenitog iskustva).
Medutim, on odreduje noumenaIno u modusu "za nas" - to jest odreduje
na koji umsko mora sebi noumenaIno
vrhovno ili, kazano fenomenolokim pojmovima, iako Bog kao vrhovno
nikad ne moe biti pojava u smislu predmeta opaajnoga vremenitog
iskustva, on je ipak u radikalnijem smislu to je smisleno
samo kao koje se pojavljuje obdarenom i/ili
slobode. Moda se, ako se odvie pribliimo boanstvu, ta
uzvienost vrhovnog dobra pretvara u
Heidegger je ovdje posve opravdan u svojoj estokoj antipat\ji spram
Cassirerova Kanta tijekom njihove rasprave u Davosu 1929.
godine.
26
Cassirer jednostavno suprotstavlja vremenim ljudskoga
stanja (na toj su razini ljudska iskustveni entiteti se ponaanje moe
raznim nizovima veza) slobodi kao
('initelja: u svome djelovanju, postupno konstruira
univerzum vrijednosti i koja se ne mogu svesti (ili objasniti
njem Ila) domenu i njihovih medusobnih veza - taj univel'zum vri-
jednosti i postuliran moderna
jc Platonovog ideja: to jest, u njemu se probija i
dimenzija od one kruenja ivota, stvaranja
i propadanja - dimenzija koja je, iako ne postoji izvan zbiljskoga ljudskog
ivota-svijeta, po sebi "besmrtna" i U svojstvu ivotinje",
i:O\jek nadilazi i vremenitosti ... Nasuprot tC!j distinkci-
ji, Heidegger pokazuje kako se "besmrtnost" i sustava
vrijednosti i nesvodivog na razinu iskustveno danih pozitivnih
<'injenica, mogu javiti samo kao dio postojanja i smrtnog koje
je kadro odnositi se spram svoje kao takve: "besmrtna" ne
bave se da za njih jaz i
26 V. "Peti dodatak: Davoska rasp,dvd", u: Heidegger, Kant and the Problem od M,tap"),",ics, str.
J 93-207.
vrijednosti pitanje, na koje CassiI'er nije odgovorio, stoga
glasi: kakva je to su'uktura vremenitosti ljudskog postojanja koja
pojavu smisla to jest koja je takva da je ljudsko kadro
dohjeti postojanje ugradenim u smislenu cjelinu?
Sada se moe jasno vidjeti zato se Heidegger na transcen-
dentalnu uobrazilju: jedinstveni uobrazilje lei u da ona p()(iIi-
va opreku izmedu opaaj kao iskustvenog
u pojavnu mreu) i spontaniteta (tj. djelat-
nosti kao slobodnog nositelja noumenaine slobode):
uobraziljaje istovremeno opaajna i "paSi\11a" (u smo afici-
rani zamjetnim predodbama) i "aktivna" (subjekt sam slobodno stvara te pre-
dodbe, pa je njegova aficiranost samo-aficiranost). A Heidegger stavlja
naglasak na to kako se sam spontanitet moe jedino kroz jedinstvo s
nesvodivim elemen tom pasivne opaajnosti koja karakterizira ljudsku
kad bi se suL!jekt uspio rijeiti opaaj nosti i izravan pl'istup
noumenaInom po sebi, izgubio bi sam "spontanitet" svoga postojanja ... Mrtva
kod Kanta tako se sabire u njegovu pogrenom (ili lanoj iden ti-
spontaniteta transcendentalne slobode kao noumenainog: transcen-
dentalni spontanitet je upravo neto to se ne moe pojmiti kao noumenaIno.
Nevolja s transcendentalnom uobraziljom
Na korak trebao bi biti fokusiranje na temeljnu Kantova
pojma uobrazilje. Kao to je poznato, Kant razlikuje djelatnost razu-
mijevanja [synthesis universalisI i sintezu mnogostrukosti opaajnog zrenja
koje, premda je takoder apsolutno "spontano" (pmduktivno, slobodno, nije
podlono empirijskim zakonima asocijacije), ipak ostaje na mzini zrenja,
osjetilnu raznolikost a da pritom ne <ljelovanje razuma
-tadruga sinteza je tmnscerulentalna sinteza uolmlzilje. o tom raz-
likovanju, se na posljednji odjeljak
Prvog poglavlja o Prvoj razdiobi transcendentalne logike ("O razum-
skim pojmovima ili kategorijama"), nakon to definira sintezu kao "rad-
nju pou'ebnu da se sastave predodbe i da se njihova raznolikost
obuhvati spoznaji",27 u nastavku tvrdi daje sinteza:
jednostavno djelovanje uobrazilje, slijepe, premda neophodne timkcije due,
bez koje mi uop('e ne bismo imali nikakve ali koje smo samo rijetko
27 i navodi koji slijede preuzeti su iz: Immanuel Kant, KJiliJw uma, prev. Viktor
Sonn<'nfeld. Nakladni zavod MH, Zagreb, 1984, str, 61. i d, (Prev.)
kada svjesni. No ovu sintezu svesti na pojmove, to je funkcija koja pripada razumu,
pa nam on tek pribavlja spoznaju u pravome smislu.
28
Na t.1i dobivamo trostepeni proces koji nas dovodi do same spoznaje:
Prvo to nam mora biti dano radi spoznaje svih predmeta a priori jest mznolilwst
zrenja: sinteza te raznolikosti uobrazilje jest ono drugo, ali to jo
ne daje spoznaju. koji ovoj sintezi jedinstvo ... ono
za spoznaju danoga predmeta i se na razumu,2<J
Medutim, utoliko to nam sinteza, daje dakle
razumski pojam ",:10 dvozna('nost je jasno razaberiva: je li "sinteza ... jed-
nostavno djelovanje uobrazilje",31 pri je razum sekundarna sposobnost
koja se nakon to je uobrazilja obavila svoj posao, ili nam sin-
teza, <hye razumski pojam ", pa je sinteza uobl'azilje
naprosto pdmjena razuma na niu, primitivniju, predspozna-
jnu razinu? Ili, kazano u pojmovima roda i vrste: je li snaga uobrazilje
tajna transcendentalnog spontaniteta, kor\jen subjek-
tiviteta, obuhvatni md iz razum kao diskurzivna spoZl1,yna speci-
fikacija, ilije obuhvatni rod sam razum, pri je uobrazilja neka vrst sjene
koju razum povratno baca na niu razinu zrenja - odnosno, hegelovski
je li sinteza uobrazilje nerazv\jeno "po sebi" sile postulil'ane "kao
takve", "za sebe", u razumu? Smisao Heideggerova je u tome da bi
se sinteza uobrazilje trebala odrediti kao temeljna dimenzija u korijenu
diskm'zivnog razuma, koju bi otuda trebalo analizirati neovisno o kategorija-
ma razuma - Kant je uzmaknuo pred tim radikalnim korakom i weo
llobrazilju na puku silu izmedu osjetilne raznolikosti zrenja
i spoznajnoga djelovanja razuma.
U opreci spram tog pristupa, u iskuenju smo istaknuti jedan
aspekt: da Kantovo poimanje uobrazilje utke prelazi preko
"negativne" uobrazilje: opsjednut nastojanjem da sintetizira, sabere
rasprenu raznolikost danu u iskustvu, prelazi utke preko suprotne
uobrazilje koju je kasnije istaknuo Hegel- naime, uobrazilju kao "djelatnost
rastvaranja", koja se spram onog to uistinu postoji samo kao dio neke
organske cjeline ophodi kao prema zasebnom entitetu. Ta negativna
:!8
Ibid.
:19
Ibid.
:10
Ibid.
:11
Ibid,
PRVI DIO: SVIJETA" 25
takoder razum i uobrazilju, to je jasno ako dva odlomka iz
Hegela zajedno. Prvi, manje poznat, iz njegovih rukopisa u
1enaer Realphilosophie, o svijeta":
ljudsko je ta to prazno nita, koje sadri sve II svojoj jednostavnosti
beskrajno bogatstvo mnogih predodbi, slika, od kojih nijedna ne pIipada
njemu - ili nisu pIisutne. Ta Ilnuu'anjost prirode, ovdje
sebstvo - u fantazmagori('nim predodbama,jest oko njega, u
kojoj tu krvava glava - tamo jo jedna bijela, sablasna ptikaza, o(ljednom
ovelje pred njim, i jednako tako Ta se vidi kad se pogleda
u - u postaje suana.
32
Moe li se iznijeli bolji opis uobrazilje u njenu negativnom,
vidu, kao koja raspruje kontinuiranu zbilju u konfuzno
mnotvo "parcijalnih predmeta", sablasnih pl'ikaza onog to u zbilji opstoji
samo kao dio organizma? U uobrazilja ovelje
sposobnost naeg uma da rastavi ono to neposredno opaanje sastavlja, da
"apstrahira" ne pojam, nego odredeno obiljdJe od drugih
obilje7Ja. Uobraziti, "zamisliti", zamisliti parcijalan predmet bez njegova
tijela, boju bez oblika, oblik bez tijela: "tu krvava glava - tamo jo jedna bijela,
sablasna prikaza". Ta svijeta" je tako transcendentalna uobt<lzilja u svome
najelementarnijem i najnasilnijem vidu - nesputana vladavina nasilja
uobrazilje, njene "prazne slobode" koja raskida svaku objektivnu vezu, svaku
povezanost utemeljenu u samoj stvari: "Za sebe je ovdje proizvoljna sloboda -
raskidanje slika i njihovo ponovno spajanje bez ikakva Drugi
odlomak - navoden i - iz Predgovol<l
Fenomenologiji:
Rastaviti neku predstavu na njezine izvorne elemente je na njezine
momente. koji bar nemaju oblik predstave, nego
neposredno vlasnitvo vlastitosti. Ta analiza dopire dodue samo do misli koje
su same poznata, i odredenja. No, bitni je moment to mslav-
ljrno, nezbiljsko samo; jer samo zato to se ono konkretno rastavlja i pretvara
u nezbiljsko, jest ono to se Djelovanje je rastavljanje snaga i rad razu-
ma, te i ili tavie apsolutne Krug koji miruje
zatvoren u sebe, kao supstancija svoje momente, neposredan je i zato
32 C.W.F. Hegel, ']cnaer Realphilosophie ". II Friihl' polilisdIl' Sysleml'. Frankfurt: Ullstein 1974.
str. 204; prijevod naveden prema: Donald Phillip Verene, H egel's RecollRrti07l. Albany. NY:
SUNYPress 1985. str. 7-8.
33 Hegel . .fenan Realphil1l.lOphie. str. 201-205.
KAKUIVI stJ8JOO
ne odnos. Ali da ono od svojeg opsega akcidentaino kao takvo, ono
vezano i ono to je zbiljsko samo po povezanosti s drugim zadobije
vlastiti opstanak i izdvojenu slobodu, golema je negativnoga i to je
energija miljenja. Ja. Smrt. ako onu nezbiljnost tako nazvati,
jest ono najstranije. i ono to zahtijeva snagu jest zadravanje onoga
toje mrtvo. lJepota bez snage mrzi razum.jer on to od nje trai, to ona nije
kadra. Ali ne ivot koji se plai smrti, se naprosto od unitenja, nego
onaj koji je podnosi i u njoj se odrava. jest ivot duha. On zadobiva svoju
istinu samo time to on i u apsolutnoj rastrganosti nalazi sebe sama. Ta
nije on kao ono pozitivno, koje pogled od negativnoga, kao kad o
kaemo, to je nita ili krivo, i sad, se s tim. pa odatle
prelazimo na bilo to drugo; nego je on ta samo time to nega-
tivnome gleda u lice i pri njemu se zadr2ava. To je zadr2avanje ona
koja ono negativno u bitak. - Ona je ono isto to se gore bilo
nazvalo subjektom ...
34
Ovdje Hegel ne kao to bi se spekulativni um, nego razum
kao silu svijeta, kao "lanosti", cijepanja i treti-
ranja kao zasebnog onoga to po naravi spada zajedno. Nije li to precizan opis
temeljne negativne radnje - odvaimo se na t<y termin -
uobrazilje", njene razorne podrivanja svakog organskog jedinstva?
Dakle, premda se kako dva navedena odlomka:
l
" govore o
fenomenima (prvi o pred-racionalnoj/pred-diskurzivnoj, konfuznoj uro-
njenosti u subjektivno unutarnje; drugi o apstlaktnoj diskurzivnoj djelat-
nosti razuma, koji rastvara svaku "dubinu" organskogjedinstva u odvojene ele-
mente), valja ih zajedno: oba se odnose na od sila", silu
tazbijanjajedinstva zbiljskog, nasilnog uspostavljanja memlJra disjecta,
fenomena u najradikalnijem smislu toga pojma. sebstva", u kojoj
se l<lskomadane i nepovezane predodbe" pojavljuju i nes-
taju, najelementarnije je negativiteta putem koje "neka
nost kao takva, odvojena od onog to je omeduje , to je vezano i zbiljsko samo
II kontekstu s drugima, ... vlastito postojanje i zasebnu slobodu". Kant u
Kritici uma razraduje pojam "transcendentalne uobrazilje" kao tajan-
stvenog, korijena svekolikog subjektivnog djelovanja, kao "spon-
tanu" sposobnost povezivanja osjetiinih dojmova koja prethodi umskoj sintezi
osjetiInih podataka kroz a priori kategorije. to ako, u dvama navedenim
:14 Prijevod preuzet iz: Hegel, Fenomenowgija duha, prev. Milan Kangrga. Naprijed, Zagreb.
) 987, str. 22-23.
:15 Na se opetovano pozivam II gotovo svim svojim knjigama.
odlomcima, Hegel naznacuJe neku jo primordijalniju suprotnost
primordijalniju uobrazilje", kidanja osjetiI-
nih elemenata iz njihova konteksta, komadanja neposrednog iskustva organske
cjeline? Bilo bi stoga ishitreno poistovijetiti tu svijeta" s Prazninom
iskustvd: ona prije upravo njenu opreku, to jest prvobitni
Veliki prasak, silovito samosuprotstavljanje uslijed su ravnotea i
unutarnji mir Praznine o kojoj govore mistici narucni, iz leita.
Ako ima neke istine u Hcideggerovoj tvrdnji daje Kant uzmaknuo pred
bezdanom uobrazilje, njegov se uzmak otuda iznad svega, njegova odbi-
janja da iznese na vidjelo uobrazilju u njenom vidu,
kao silu kidanja kontinuiranog tkanja zrenja. Kant odvie brzo automatski
kako je raznolikost zrenja dana neposredno, pa je subjektove
djelatnosti tako na sabiranje te raznolikosti, njeno organiziranje u
povezanu cjelinu, od najprimitivnije sinteze uobrazilje, preko sin-
djelovdnja kategorija razuma, do regulathl1e ideje uma,
objedinjavanja naega cjelokupnog iskustva svijeta u racionalnu organ-
sku strukturu. Kant zanemaruje da je prvobitni oblik uobrazilje
upravo suprotnost tome djelovanju: uobrazilja nam
da raskida mo teksturu zbilje, da kao stvarno tretiramo neto to je
tek sastavnica ive cjeline.
Kako se, dakJe, opreka izmedu uobrazilje i !'azuma odnosi spram one
izmedu sinteze i analize (u smislu naruavanja, rastvaranja prvobitnog
neposrednog jedinstva zrenja)? Taj se odnos moe pojmiti u oba smjera:
uobrazilja se moe odrediti kao spontana sinteza osjetilne raznolikosti u
opaanje objedinjenih pI'edmeta i procesa, koji se potom razdvajaju, raspada-
ju, analizirani diskurzivnim razumom; ili se uobrazilja moe odrediti kao pri-
mordijalna razdvajanja, rdStavljanja, dok je uloga razuma u tome da onda
sastavi te membra disjecta u novu racionalnu cjelinu. U obaje kontinuitet
izmedu uobrazilje i razuma naruen: postoji inherentan antagonizam izmedu
njih dvoje - ili razum zacjeljuje ranu koju je stvorila uobrazilja, ili pak razum
rastvara, kida spontano jedinstvo uobrazilje na sastavne dijelove.
Na ovoj je posve umjesnojedno naivno pitanje: kojaje od tih dviju
osi, dvaju odnosa, temeljnija? Pozadinska strukturaje ovdje, naravno,
krug uzajamnog u\jetovanja: "ranu moe zacijeliti samo koplje kojuje nanije-
lo" - to jest raznolikost koju sinteza uobrazilje nastoji sabrati je rezultat
same uobrazilje, njene To uzajamno u\jetovanje ipak d<tie
prednost "negativnom", vidu uobrazilje - ne samo iz bjelodanog
zdravorazumskog razloga da elementi n <tiP rije moraju biti rastavljeni da bi se
otvorio prostor za tenju da ih se ponovno sastavi, nego iz radikalnijeg razlo-
ga: zbog nesvodive subjekta, upravo je tenja k "sintezi" uv\jek
minimalno "nasilna" i To da je jedinstvo to ga subjekt
nastoji nametnuti osjetiinoj raznolikosti putem svoga djelovanja
uvijek nepravilno, neuravnoteeno, "nezdravo", neto to se
izvanjski i nasilno raznolikosti, nikadjednostavan nepristran raza-
biranja inherentnih podzemnih veza izmedu mem/na disjecta. U tom konkret-
nom smislu, svako jedinstvo temelji se na aktu "potiskivanja" i stoga
stvara neki nedjeljivi ostatak: kao ono neki 'Jed-
nostran" moment koji "nal'uava simetriju". Na to, se, na kine-
matografske umjetnosti, cilja Eisensteinov pojam "intelektualne montae":
umska aktivnost sabire dijelove to ih je uobrazilje istrgnula iz njihova
pravog konteksta, nasilno ih opet u novo jedinstvo koje stvara
novo
Kantov raskid s prethodnom prob-
lematikom moe se stoga precizno locirati: u kontrastu spram te prob-
lematike, on vie ne neke pred-sintetske temeljne elemente na koje
na um - nema neutralnog elementarnog sadraja (poput elemen-
tarnih "ideja" kod Lockea) to bi ga na um potom sastavljao - to
jest djelovanje naeg uma uvijek je na djelu, i u naem najele-
mentarnijem dodiru sa Pred-sintetsko zbiljsko, njegovd
jo "raznolikost", jo ne sintetizirana minimumom transcenden-
talne uobrazilje,jest, stricto sensu, razina koja se mord povratno pret-
postaviti, ali se ne moe nikad uistinu susresti. Naa je (hegelovska) poanta,
medutim, u tome da je ta pretpostavka
llobrazilje, proizvod, rezultat djelovanja uobrazilje. Ukratko,
mitska, nedostupna nulta razina cIste raznolikosti jo nije
aficirala/oblikovala uobrazilja nije nita drugo do uobrazilja sama,
uobrazilja u njenom najnasilnijem vidu, kao djelatnost razbijanja kontinuite-
ta inercije "prirodnog" zbiljskog. Predsintetska "razno-
likost" je ono to Hegel opisuje kao svijeta", kao "samovolju" bezdane
slobode subjekta koja silovito razbija zbilju u raspreno 11le11lvm disjec-
ta. Stoga je "zatvOliti krug": nikad ne izlazimo iz kruga uobrazilje,
da je upravo nulto-razinska mitska pretpostavka uobrazilje,
"sadraj" na koji ona uobrazilja sama u i najsilovitijem
obliku, uobrazilja u svome negativnom, vidu.
37
% U vezi s tom v. Zdravko Kobe. Automaton transcendtmtak I, lJubljana:
1995.
37 OV(lj'" nara\1lO, ponavljamo. obrtanje to gaje Hegel proveo s obzirom na Kantovu "stvar
po sebi": ta <'ista pretpostavka naeg - subjekU\1log odredivdI1ja/posredov,l.llja. ta vanjska
SIV'ar koja djeluje na nas, ali koja jo nije obrade na subjektovom relleksivnom
zapravo se ispostavlja kao supromost: neto puko pos!lilirano, ishod krajnjeg
napor d mentalne apstrakcije, "stvar miljenja" I Gedanktmdingl. Na isti predsin-
tetska zbiljska pretpostavka uobrazilje je proizvod uobrazilje II .. m obliku.
PIM DI. _"" ""'-129
prolazak kroz ludilo
Hegel tu svijeta" kao pred-ontoloku: pore-
dak, univerzum logosa, javlja se samo kada ta nutrina sebstva
"mora postojanje, postati predmet, suprotstaviti se unutarnjosti
da bude vanjska; vratiti se bitku. To je jezik kao ... Putem
imena, predmet kao rada se iz 'ja",.3il Stoga treba imati na
umu kako je, da bi predmet bio "roden iz ja", nuno od nule
- izbrisati cjelinu zbilje utoliko ukoliko ona jo nije "rodena iz ja" prolaskom
kroz svijeta". To nas, napokon, dovodi do ludila kao filozoftiskog pojma
inherentnog samoj koncepciji subjektiviteta. Schellingov teme!jni uvid - po
kojemu je, prije svoje afirmacije kao medija umskog svijeta, subjekt
svijeta", manjak bitka", silovita gesta skupljanja koja negira svako
izvan sebe - takoder tvori sr Hegelova pojma ludila: kad odreduje ludi-
lo kao iz zbiljskog svijeta, zatvaranje due u sebe, njeno "skuplja-
nje", kidanje spona s vanjskom Hegel ishiu'eno zamilja to
kao "povratak" na razinu "ivotinjske due", jo uvijek uklopljene
u svoje prirodno okruje i odredene ritmom prirode (danom i itd.). Ne
li to naprotiv, kidanje veza s Umweltom., kraj subjektove
uronjenosti u neposredno prirodno okruenje; i nije li ono, kao takvo, temeU-
na gesta "humanizacije'7 Nije li izveo Descartes u svojoj
suml"tii i redukciji na cogito, koja, kao to je istaknuo Derrida u
"Cogito i povijest ludila", 39 takoder prolazak kroz moment
radikalnog ludila?
Ovdje moramo paziti da ne propustimo kako se Hegelov raskid s pro-
s\jetiteljskom uadicijom moe razabrati u obrtanju same metafore subjekta:
subjekt vie nije Svjetlost Uma suprotstavljena onom neprozirnom i
(prirode, tradicije ... ); sama njegova sr, gesta koja otvara pros-
tor za svjetlost Logosa, jest apsolutni negativitet, svijeta",
posvemanjeg ludila u kojemu besciljno lutaju utvare "parci-
jalnih objekata". Shodno tome, nema subjektiviteta bez te geste
zato Hegel posve opravdano pitanje o tome kako je pad-
povratak u ludilo pravo pitanje je, prije, kako se SUbjekt moe uspeti
iz ludila i dosegnuti "normalnost". To iza kida-
nja veza s okolinom, slijedi konstrukcija univerzuma to ga sub-
jekt projicira na stvarnost pod vidom svojevrsnog sazdavanja nadomjestka,
38 Hegel, 'Jena,.r Realphilosophie", str. 206; prev. naveden prema Vereneu, str. 8.
39 V. Jacques Derrida, "Cogito and the History of Madness", n: Writing and Difference,
Chicago: University of Chicago Press 1978.
namijenjenog gubitka neposrednog,
zbiljskog. kao to je sam ustvrdio u svojoj analizi Daniela
Paula Schrebera, nije li stvaranje nadomjestka, koji subjektu
gubitak zbilje, najjezgrovitija definicija konstrukcije kao subjekto-
va pokuaja da se od raspada svoga univerzuma?
Ukratko, ontoloka nunost "ludila" na da nije
izravno iz "ivotinjske due" uronjene u njen prirodni ivot-svijet
u "normalan" subjektivitet koji nastanjuje svoj univerzum.
posrednik" izmedu toga dvoga jest "luda" gesta radikalnog
iz zbilje koja otvara prostor za ttienu (ponovnu) tvorbu. Hegelje
istaknuo radikalnu tvrdnje: "Ono to mislim, proizvod moga
miljenja, je istinito." Ta tvrdnja je spekulativni sud koji istodobno
izraava "najnii", iluzorni stav ludaka u vlastitome univerzumu,
nesposobnog da se odnosi spram zbilje, i "najvii", istinu spekulativnog ideal-
izma, istO\jetnost miljenja i bitka. Ako je, dakle, u tom smislu - kao to je
kazao Lacan - sama normalnost modusa, podvrst psihoze - to jest, ako je rdZ-
lika izmedu "normalnosti" i ludila inherentna ludilu - u se onda sasto-
ji ta razlika izmedu "lude" konstrukcije i "normalne" (socijalne)
konstrukcije stvarnosti? Ili, kao to je rekao Schelling, je li normalni um samo
"regulirano ludilo"?
Nije li Hegelov kratki opis - "tu krvava glava, tamo jo jedna bijela,
sablasna prikaza" - savreno sukladan Lacanovu pojmu "rastrganog tijela" [le
corps marcelel? Ono to Hegel naziva svijeta" predsim-
parcijalnih poriva) neporeciva je sastavnica subjektova
najradikalnijeg sebeiskustva, oprimjerenog, medu ostalim, slavnim slikama
Hieronymusa Boscha. Na neki se <:jeJokupno iskustvo
na tragove prolaska kroz tu svijeta" u na
"dnevni" univerzum logosa. Napetost izmedu narativnog oblika i "nagona k
smrti", kao konstitutivnog za subjekt, stoga je
karika koju moramo pretpostaviti elimo li prelazak iz
"prirodnog" u okruenje.
je, dakle, da prelazak iz "prirode" u "kulturu" nije izravan, da ga
se ne moe objasniti unutar kontinuirane evolucijske naracije: neto mora
posredovati toga dvoga, neki posrednik", koji nije ni
priroda ni kultura - to "izmedu" preumo je pretpostavljeno u svim evolucij-
skim naracijama. Mi nismo idealisti: to nije iskra logosa udi-
jeljena homo sapiensu, bi ga osposobila da oblikttie svoje dopunsko virtu-
alno okruenje, nego upravo neto to, premda vie nije
priroda, nije jo niti logos, i mora biti "potisnuto" logosom - freudovsko ime za
to Izmedu je, dakako, nagon smrti. o tom zanimljivo je
primijetiti kako su filozoftiske naracije o uvijek primorane
pretpostaviti takav moment u ljudskoj (pret)povijesti kada (ono to
postati) vie nije ivotinja, a istodobno jo nije jezika", obvezano
zakonom; moment potpuno "denaturalizirane",
"izglobijene" prirode koja jo nije kultura. U svojim pedagokim spisima Kant
je isticao kako ljudska ivotinja potrebuje pritisak da bi se
ukrotila strahovita "nepokornost" koja se inherenmom ljudskoj prirodi-
divlje, neobuzdano da se tvrdoglavo ustraje na vlastitoj volji, po svaku
cijenu. Zbog te "nepokornosti" ljudskoj ivotinji treba gospodar da je disci-
plinira: disciplina cilja na tu 'nepo\ornost", a ne na prirodu u
Disciplina splJecava da ga njegovi ivotinjski porivi ne odvuku od
njegove propisane svrhe. Disciplina ga, primjerice, mora obuzdati
da i nesmotreno ne srlja u opasnost. Disciplinaje, dakle, puko negativ-
na, i njeno djelovanje suzb\ja prirodnu nepokornost. Pozitivni dio
obrazoY<mjaje poduka.
Nepokornost se sastoji u neovisnosti o zakonu. Disciplinom se ljudi
zakonima i navode da njihovo
To se, medutim, mora rano. Djeca se, primjerice, najprije u kolu,
ne toliko s ciljem da bi neto nego da se naviknu sjediti mirno i
upravo ono to im se kae ...
Ljubav prema slobodi u je prirodno toliko jaka da on, jednom
kad se navikne na slobodu, sve rtvovati radi nje ... Zbog te plirodene ljubavi
prema slobodi nuno je da se njegova prirodna grubost ublai; u ivotinja je,
zbog njihovih nagona, to izlino.
4o
U ovom je tekstu sve: od foucaultovskog motiva disciplinarne
mikro-prakse koja prethodi svakoj pozitivnoj poduci do althusserovskog izjed-
slobodnog subjekta s njegovom zakonu. Medutim,
njegova temeljna nije manje razaznatljiva: s jedne strane, Kant,
se, poima disciplinu kao postupak koji ljudsku ivotinju slobodnom,
odIjeuje je od stege prirodnih nagona; s druge, pak, jasno je da disciplina ne
cilja izravno na ivotinjsku prirodu, nego na njegovu prekomjernu
ljubav prema slobodi, njegovu prirodnu "nepokornost", koja uvelike
nadmauje pokoravalBe ivotinjskim nagonima - u toj se "nepokornosti"jav-
lja druga, uistinu noumenaina dimenzija, dimenzija koja obustavlja
u pojavnoj mrei prirodne o moralnosti stoga
nije o prirodi nasuprot kulturi, o moralnom zakonu koji
obuzdava naa prirodna "patoloka" koja itu uitak - naprotiv,
40 Nav. prema: Kani on Education, London: Kcgan Paul, Frencb, Trubner & Co. 1899, str. 3-
5.
KAKUIVI SUBJEKT
je o borbi moralnog zakona i neprirodne nasilne "nepokornosti", a u
toj su borbi prirodna prije na strani moralnog zakona
nasuprot ekscesu "nepokornosti" koji ugroava njegovo blagostanje (otkako
se "navikne na slobodu, rtvovat sve radi nje", i svoje
blagostanje!). U Hegelovim Predavanjima o filozofiji svjetske povijesti
ulogu ima na "crnce": znakovito je da se Hegel bavi "crncima"
prije prave povijesti (koja u drevnoj Kini), u odjeljku naslovljenom
"Prirodni kontekst zemljopisne osnove svjetske povijesti": "crnci" predstavlja-
ju ljudski duh u "prirodnom stanju": opisttie ih se kao nastranu,
eljecu, istodobno naivnu i pokvarenu - to jest oni ive u pred-grenom
stanju nedunosti, te su, upravo kao takvi, barbari; dio prirode, a
opet posve otprirodeni; nesmiljeno manipuliraju prirodom primitivnim
a ipak ih u isti mah uasavaju prirodne sile to bjesne; bezumno
odvane kukavice ...
41
Pri pomnijem problem uobrazilje kao transcendentalnog spon-
taniteta trebalo bi povezati s gdje ona zakazttie, a kojaje najavljena u
dvama oblicima uzvienog: ta dva oblika upravo su ona dva na koje
uobrazilja ne uspijeva u svome djelovanju. Jacob Rogozinski
skrenuo je pozornost na to kako je svojevrsno nasilje na djelu u
umu, u najelementarnijoj sintezi uobrazilje zadravanju, vremeni-
LOsti). Drugim ono to Kantu jest mjera u kojojje ta sinteza,
konstitutivna za "normalnu" zbilju - u i ttiedno najfimdamental-
nijem smislu - "nasilna", utoliko to se sastoji u poretku to ga
eljelovanje subjekta heterogenoj zbrci dojmova.
42
Dod<timo da je to
nasilje sinteze moda odgovor na temeljnije nasilje komadanja, cijepanja
prirodnog kontinuiteta iskustva. Kad bi sinteza uobrazilje uspjela bez jaza,
postigli bismo savreno samodostatnu i u sebi zatvorenu auto-aficiranost.
sinteza uobrazilje nuno zakazuje; se u nedosljednost na dva
prvo, na inherentan kroz neravnoteu izmedu i sabi-
ranja, koja generira uzvieno: sabiranje nije kadro
"dosegnuti" opaaja kojima je subjekt bombardi-
ran, a upravo ta sinteze razotkriva njenu nasilnu prirodu;
potom, na izvanjski putem intervencije (moralnog) zakona koji
najavljttie drugu dimenziju, onu noumenainog: (mOi-alni) zakon subjekt
nuno doivljava kao nasilno uplitanje koje remeti glatki, samodostami
auto-aficiranja njegove uobrazilje.
42
11 V. C. W.F. Hegel, Uctures On the Philosophy oj Workl II ;"IOIY, Inlnxiucti(m: Reason in II islory,
Cambridge: Cambridge University Press 1975, str. 176-190.
12 V.Jamb Rogozinski, Kanim, Paris: Editions 1996, sIr. 124-130.
PRVI DIO: SVIJETA" 33
U tim dvama nasilja koje se kao svojevrstan odgovor na
prethodno nasilje same transcendentalne uobrazilje dakle,
obrazac i antinomija. To je mjesto na kojemu
je antagonizam (filozofijskog) materijalizma i idealizma razaznatljiv u
Kantovoj filozoftii: ono se pitanja prvenstva u odnosu izmedu dviju anti-
nomija. Idealizam daje prednost antinomiji, tome da nadosjetiIni
zakon izvana transcendira i/ili ukida pojavni lanac: iz te je perspek-
tive pojavna nekonzistentnost samo na koji se noumenaina onostranost
upisuje u pojaVIlO Materijalizam, nasuprot tome, daje prednost
antinomiji, inherentnoj nekonzistentnosti pojavnog
ishod antinomije je nekonzistenulOg Svega,
raznolikosti kojoj nedostaje ontoloka konzistentnost "zbilje. Iz te se perspek-
tive sama antinomUa doima kao poku;ti razljeavanja inherentne
mrtvouzice antinomije njenim pl-ebacivanjem u supostojanje
dvaju poredaka, fenomenalnog i noumenainog. Drugim
antinomija (tj. inherentni neuspjeh, odnosno rasulo uobrazilje)
"rastvara poja\-l1u zbiUu u smjeru zbiljskog, dok anti-
nomija transcendira zbilju u smjeru zakona - ona
"spaava antinomije stanovito izvanjsko jamstvo za pojavnu
domenu.
43
Kao to je istaknuo Lenjin, povijest filozof tie sastoji se u
neprestanom, opetovanom utvrdivanju razlike izmedu materijalizma i idealiz-
ma; tome treba dodati da, u pravilu, ta crta ne prolazi tamo gdje
bi je se naoko - izbor (:esto ovisi o tome kako se
naizgled sekundarnih alternativa. Sukladno prevlada-
filozofijskom klieu, zadnji trag Kantova materijalizma valja traiti u
njegovom ustrajavanju na stvari po sebi, izvanjskom Drugom koje se zauvijek
odupire rastvarartiu u subjektovoj djelatnosti refleksivnog (samo-)postu!ira-
njao Tako Fichte, u svome odbacivanju stvari po sebi - to jest u svome poima-
nju apsolutnog subjektova samo-postuliranja - uklanja zadnji trag mate-
rijalizma iz Kantova zdanja, put za Hegelovu redukci-
ju svekolike zbilje na izvanjtenje pojmovnog samoposredovanja apsolutnog
... Nasuprot tome klieu, to gaje pogreno podupi-
rao i sam Lenjin, Kantov se materijalizam prije sastoji u zastupanju pmenstva
matematic'ke antinomij'e te u poimanju antinomije kao sekundarne,
kao pokuaj da se pojave spase" nournenainim zakonom kao svojom konsti-
tutivnom iznimkom.
43 Za podrobniji prikaz veze izmedu kantovskih antinomija i u\(:anovih paradoksa ne-Svega.
V. Drugo poglavlje u: iek, It/1rying With the Negative, Durham, Ne: Duke
University Press 1993.
Drugim ruecuna, i odvie je lako locirati teznJu i domaaj
uobrazilje - te ujedno njen neuspjeh - u njenoj da
nournenaInu dimenziju prisutnom (u tome lei pouka Uzvienog:
pokuaj da se nournenaIno - to jest da se ispuni jaz izmedu nourne-
naInog i zamiljenog fenomenalnog - propada, pa uobrazilja moe razotkriti
nournenainu dimenziju samo na negativan preko svoga neuspjeha, kao
ono to i naporu uobrazilje). Jo prije tog iskustva jaza i
neuspjeha, "uobrazilja" je ime za silovitu gestu koja otvara i odrava upra-
vo jaz izmedu nournenaInog i fenomenalnog. Pravi problem nije u tome kako
premostiti jaz, nego u tome kako se on pojavio.
Stoga je Heidegger na neki bio u pravu kad je isticao kako tran
c
scendentalna uobrazilja prethodi i utemeljttie dimenziju konstitutivnih kate-
gorija razuma, a isto to prvenstvo vrijedi i za uzvieno kao
shemu ideja uma. Ono to pritom valja izvesti jest naprosto i/ili
nadomjetanje prema kojemu uzviene pojave, upra-
vo svojim izjalovljivanjem, na negativan o drugoj dimenziji,
nournenainoj dimenziji uma. Prije biti daje obratno: uzvieno, u svojoj kra-
jnosti, u pribliavanju nagovijeta bezdan koji je skriven,
pripitomljen idejama uma. Drugim ne radi se o tome da, u iskustvu
IIzvienoga, uobrazilja uistinu ne uspijeva shematizirati/temporalizirati
nadosjetiInu dimenziju uma, nego o tome da regulativne ideje uma
naposljetku nisu drugo do sekundaran pokuaj prikrivanja, odravanja bez-
dana koji se najavljttie uzatajivanju t:ranscendentalne uobrazilje.
Da bi se to dodatno razjasnilo, ovdje treba uvesti razlikovanje izmedu
sheme i simbola: shema prua izravnu, osjetilnu predod7,bu razumskog
dok simbol zadrava razdaljinu, samo neto onkraj sebe.
Tr'tianje u vremenu otuda je adekvatna shema kategorije supstancije; dok je
ljepota, lijepi predmet - kao to veli Kant - "simbol dobra", to jest ne shema,
nego predodba dobra kao ideje uma, a ne kategorije razuma.
Stvari se ovelje kompliciraju s uzvienim: uzvieno nije simbol dobra, pa je na
neki blie shemi te predstavlja napor uobrazilje da "shematizira" ideju
uma. ono je neuspjelog shematizma, sheme koja
uspijeva upravo se. Zbog toga uspjeha-u-neuspjehu, uzvieno
spoj uitka i boli: ono je uitak to ga prua upravo iskust-
vo boli, bolnog neuspjeha uobrazilje, bolnog jaza izmedu i sabi-
ranja. Ne li ovqje iznova freudovsko/lacanovski paradoks jouissance
"onkraj ugode", kao ugoda-u-boli - paradoks das Ding koji se moe
iskusiti samo na negativan - se obrisi mogu nazreti samo negativno,
kao obrisi nevidljive praznine? tome, nije li sam (moralni) zakon
Ill:viena Stvar utoliko ukoliko takoder izaziva bolni ponienja, samo-
II II iavanja, pomijean s dubokim zadovoljstvom to je subjekt izvrio svoju
dunost?
Ono pristupamo u prvom, negativnom, bolnom iskustvu
uzvienoga jest ono to Kant naziva gomilom",
prirodom", prirodom kao okrutnom majkom koja nije podlona nikakvom
zakonu. Kao to je pokazao Rogozinski, pojam gomile" kao onog
das Ungeheu,.e igra istu ulogu kao zlo" u Kantovoj
etici: ulogu hipoteze je nuno prizvana, ali potom odmah opozvana,
To na feminino nipoto nUe i neutralno.
Kao to je poznato, u Analitici uzvienog u Kntici msudne Kant kao
najuzvienUu od svih tvrdnji priziva natpis na hramu Izide (boanske Majke
Prirode): 'Ja sam sve to jest, to je bilo i to biti, i nijedan smrtnik
nikada moj veo." Kao to vremenski opis jasno ovdje imamo
posla s prirodom u njenoj cjelokupnosti, s prirodom kao totalite-
tom pojav.! koji nikad ne moe biti dostupan naem iskustvu.
Nekoliko godina kasnUe, u 'Vaem velikom polemici pro-
tiv onih koji ele ili se grade da otkrivaju tajnu ispod vela, Kant izvodi maskuli-
ni obrat u pogledu tajne ispod vela: "Skrivena hoica pred kojom ... padamo
na koljena, nUe drugo do moralni zakon u nama.'"'' Ovdje se, doslovce, ena
(prvobitna Majka Priroda) javlja kao 'Jedno od lmena-Oca" (Lacan): njezina
prava tajna je moralni zakon. Ovdje imamo posla ne s
pojava, nego s onim to je iza pojava, s noumenaInim zakonom. Naravno, te
dvUe onoga to je iza vela odnose se na dva modusa uzvienog
i na dva tipa umskih antinomUa.
Valja, dakle, dva
1 Kant je sam, premda implicitno, seksualizirao dvije antinomUe, uto-
liko to je povezao ukupnost pojava stvaraju prvi tip
antinom Ua s "femininim"
mnotva, i drugi tip antinomUa s "maskulinim"
moralnog zakona.
2 PrUelaz iz boli u uitak u iskustvu uzvienog je implicitno seksu-
aliziran; do njega dolazi kada postanemo da, onkraj uasa
gomile pojav.!, postoji moralni zakon - to jest on
prijelaz s feminine na maskulini zakon.
Ovdje opet sve ovisi o tome gclje stavljamo naglasak: je li - u opci-
ji - gomile pojav.! samo krajnost nae uobrazilje, koja
sveudilj ne uspijeva prenUeti pravu noumenaInu dimenziju moralnog zakona?
Ili je - opcija - obrnut, te je sam moralni zakon, upravo
u svojoj uzvienosti, "posljednji veo koji zastire minimalno
44 Navedeno iz Rogozinski, Kanien. str. 118.
361 ,,"O, "ie< SoruM '"
"oplemenjeni", na koji smo mi, subjekti, kadri
opaati (i izdrati) nezamislivu Stvar?
Nasilje uobrazilje
Kada se, dakle, Kant nastoji maknuti s onu stranu uobrazilje i
artikulirati nadosjetiIne ideje kao ono to objanjav.! ljudsko dostojanstvo,
Heidegger taj pomak kao "uzmak" pred bezdanom uobra>:ilje.
Heidegger je u pravu utoliko to Kant uistinu pokuava utemeljiti uohrazilju
II sustavu umskih ideja je status noumenalan. No je li to jedini da se
probUe zatvorenost samo-aficiranja koja konstituira uobrazilju? to
ako upravo ustrajavanje na uobrazilji kao horizon-
tu pojavljivanja/razotkrivanja bitka, nas unutar zatvorenosti vre-
menitog auto-aficiranja, zastire bezdan neuobrazivog/nezamislivog koji nije eo
i/)50 dimenzUa nou mena? To kad Kant kae da, bez mini-
malne sinteze transcendentalne uobrazilje, ne bi bilo "pojava" u pravom smis-
lu tek "slijepe igre predodbi, to jest manje od sna", ne priziva li on time
gomilu", 'Jo-ne-svijet", pred-ontoloki chom, koji tvori
pozadinu iskustva uzvienog?
Iskustvo uzvienog dopire do same granice gomile" osjetila da
bi se od nje povukla u nadosjetiInu dimenziju noumenaInog zakona. Nije li
koje se tematizira u dUalektici uzvienog u Kntici tako
na djelu u samome srcu transcendentalne uobrazilje u Kntia? NUe
li transcendentalna uohrazilja (u svojoj funkcUi) obrana protiv
le gomile? Nisu li one sablasne prikaze parcijalnih predmeta to ih
spominje Hegel u navedenom odlomku o svijeta" upravo takva pred-sin-
pred-ontoloka "slijepa igra predodbi", "manje od sna"? Ulog
kantovskog uzvienog je u tome da nas jedna druga sinteza, ne ona ontoloka
koju izvodi vremenito samo-aficiranje transcendentalne uobrazilje, moe spa-
sili od bezdana neuspjeha uobrazilje.
Nasilje uobrazilje u uzvienom je dvojako: posrijedi je nasilje uobrazilje
\(/me (naa se osjetila napreu do krajnosti te ih zatrpavaju slike
kaosa), kao i nasilje uma (koji tiera nau sposobnost uobrazilje da upregne sve
svoje snage i da se onda bijedno i:rjalovi, daje pojmiti um)
I/I/d uobraziljom. Svaka uobrazilja je po sebi nasilna, u vidu napetosti
il.ll1edu [Auffa.Hungl i sabiranja [Zusammenfassungl: drugo ne
llloe nikad posvema prvo. Slijedom toga, vremenitost sama, "kao
l"kva", jaz izmedu rasprenog mnotva i
';lbiranja jedinstva toga mnotva. Naa uobrazilje ne uspijeva dosegnuti
lo jedinstvo kad joj je predmet prevelik to jest u
llzvienog": "nema dovoljno vremena", previe nam je sadraja da bismo ost-
\"rili njegovu sintezu. To "nema dovoljno vremena" nije sekundarni manjak,
ono pripada samome pojmu vremena - to jest "vremena ima" samo utoliko
ukoliko "nema dovoljno vremena", vremenitost kao takvu odrava jaz izmedu
i sabiranja: kadro zatvoriti t.-y jaz i u c\jelosti sabrati
mnotvo bilo bi nournenaini archelypus intelleelus, koji vie ne bi
bio sputan vremenitosti. Za tim nasiljem sinteze sabiranja
potom sl\jedi nasilje sinteze zadravanja koja nastoji omesti tok
vremena, zadrati ono to bjei, oduprijeti se vremenskom oYecanju.
Rogozinskog u pogledu toga dvojakog jaza i/ili nasilja (sabi-
ranja nad ili zadravanja nad tokom vremena) jest t.,-y da vri-
jeme samo i transcendentalna uobrazilja u svojoj djelatnosti auto-
aficiran ja nisu neposredno isto da potonja vri nasilje nad vre-
menitom - bez tog nasilja, sama zbilja ne bi zadrala ni minimal-
nu ontoloku konzistentnost. Transcendentaini shematizam tako
postupak kojega se, na razini pred-diskurzivnog, intuitivno
vremenitog iskustva, vremenska rasprenost nasilno
djelovanju subjekta, je definitivni oblik primjena
diskurzivnih kategor\ja razuma na zrenje. Shematizam sili nae vremenito
iskustvo na homogen linearni sl\jed u kojemu su prolost i
sadanjosti (koja zadrava prolost i najavljuje ono to
nam transcendentalni shematizam misliti jest upravo paradoks crealio
ex nihilo.
U shematiziranom vremenu ne moe se uistinu pojaviti nita
je tu, i naprosto razvija svoj inherentni potenc\jal.'15 Uzvieno,
nasuprot tome, trenutak u kojemu se neto pomalja iz -
neto novo to se ne moe objasniti na prethodno
mreu okolnosti. 0v<lje imamo posla s drugom
slobode, radikalnog prekida u lancu (prirodne i/ili drutvene)
Kada, prirrtierice, do iskustva uzvienog dolazi u politici? Kada ljudi, "protiv
svog mjerenja", zanemare bilancu dobitaka i gubitaka te "riskiraju slobodu";
u tom trenutku neto to se doslovno ne moe "objasniti pod vidom "okol-
nosti" na "postaje ... 46 uzvienog izazvan je
Dogadajem koji ukida mreu
45 Veliko Schellingo"a poimanja prolosti, sadanjosti i kao triju
"doba" apsolutnog bilo je probijanje kantovskog temporainog shematizma. s
sadanjosti: ono to tematizira Schelling, pod vidom bezdana Stvarnog, jesu
obrisi prolosti koja nikad nije bila sadanja, da je prolost od samog "'e-
mena; njoj je komplementaran pojam koja uvijek ostati ". nl'
tek nepotpun modus sadanjosti.
46 Ovdje smo u iskuenju uspostaviti vezu s Badiouovim pojmom Dogadaja Istine kao
pojave novog to se ne moe objasniti pod vidom mree
uzroka. (V. 3, poglavlje dolje.)
Utoliko ukoliko je sloboda pravo ime za to ukidanje ovdje se
moe baciti novo svjetlo na hegelovsko slobode kao
nunosti": konzekventno poimanje subjektivnog idealizma primorava nas da
obrnemo ovu tezu i shvatimo nunost kao (nafJOsljetku nita drugo do)
slobodu. Sredinje Kantova transcendentalnog idealizma je to da sub-
jektov "spontani" (y. radikalno slobodnz) akt transcendentalne apercepc\je
m\jenja konfuzni tok osjeta u "stvarnost", koja se pokorava nunim zakonima.
To je jo u moralnoj filozoftii: kada Kant tvrdi da je moralni zakon mtio
cognoscendi nae transcendentalne slobode, ne govori li on doslovce da je
nunost sloboda? To jedini da spoznam o (shvatimo)
nau slobodu jest putem nepodnoljivog pritiska moralnog zakona,
njegove nunosti, koja nam propisuje djelovanje protiv prisile naih patolokih
poriva. Na razini, trebalo bi ustvrditi da "nunost"
nunost koja regulira nae ivote) na bezdanom e slobodnom sub-
jekta, na njegovoj kontingentnoj odluci, na point de capiton konfuz\ju
pretvara u novi pOl'edak. N\je li ta sloboda, koja jo nije u
mreu nunosti, bezdan sv\jeta"?
Stogaje Fichteova radikalizac\ja Kanta dosljedna, a ne tek
Fichteje bio prvi filozof koji se fokusirao na strahovitu kontin-
genciju u samome srcu subjektiviteta: fichteovski subjekt n\je prenapuhanija
Ja kao apsolutni izvor svekolike zbilje, nego subjekt
u kontingentnu drutvenu situac\ju koja zauvijek ovladava-
nju.
i7
Anstass, prvobitni poticaj koji postupno i
samodredivanje praznog subjekta, nije puko izvanjski
impuls; on takoder Ukazuje na drugi subjekt koji, u bezdanu svoje slobode,
funkcionira kao izazov [Auff01"demng) koji me primorava da odre-
dim svoju slobodu, to jest da izvrim pr\jelaz iz apstraktne, ego slobode
\I konkretnu slobodu u racionalnom univerzumu - moda taj inter-
subjektivni Auff01"demng n\je puko sekundarno odredenje Anstossa, nego nje-
gov egzemplarni izvorni
Vano je imati na umu dva primarna Anstoss u
zapreka, prepreka, neto to se odupire
irenju naega stremljenja; i poticaj, pobuda, neto to nas poti<'e na djelova-
nje, Anstoss n\je naprosto zapreka to je apsolutno Ja postavlja samome sebi da
hi potaknulo svoje - tako da bi, samonametnulU prepreku,
potvrdilo svoju nalik igrama to ih
svetac igra sa samim sobom tako to iznalazi sveudilj nova iskuenja i
17 V. Daniel Breazeadale, "Check or Checkrnate? On the Finitude of the Fichtean Self', u:
The Modern Su&jecl. Conceptions oj the Self i1l Classical German Philosophy, plir. Karl Ameriks i
Dieter Sturma, Albany, NY: SUNY Press 1995, str, 87-114.
onda, uspjeno im se oduprijevi, svoju snagu. Ako kantovska Ding
an sich odgovara freudovsko-lacanovskoj Stvari, Ansloss je blii onom objet petit
a, prvobitnom stranom tijelu koje "zapinje u grlu" subjekta, predmetu-uzroku
elje koji ga rascjepijuje: sam Fichte Anstoss kao ne-asimilabilno stra-
no tijelo koje uzrokuje dijeljenje subjekta na prazni apsolutni subjekt i
subjekt, onim ne:Ja. Amtoss tako trenu-
tak "sraza", hazardnog udarca, susreta sa zbiljskim usred idealnosti apsolutnog
Ja: nema subjekta bez Amtossa, bez sudara s elementom nesvodivog fakticite-
ta i kontingencije - 'Ja treba susresti neto strano unutar sebe". Stvar je, dakle,
u tome da se prizna "plisustvo, unutar samogja, nesvodive drugosti,
apsoluule kontingencije i U ne samo rua
Angelusa Silesiusa, nego i svaki Amtuss ist ohne Warum".4H
U jasnoj opreci spram kantovske noumenalne Ding koja aficira naa
osjetila, Amtoss ne dolazi izvana, on je stricto sensu eks-liman: ne-asimilabilno
strano tijelo u samoj sri subjekta - kao to sam Fichte naglaava, paradoks
Amtossa u da je on istodobno subjektivan" i da nije
proizveden Ja. Kad Anstoss ne bi bio subjektivan", kad bi
bio ne-Ja, dio objektiviteta, pali bismo natrag u "dogmatizam" - to jest Anltoss
bi se uistinu sveo tek na nejasan ostatak kantovske Ding an sich le bi
o Fichteovoj nedosljednosti kritika Fichtea); kad bi Anstoss bio
naprosto subjektivan, predstavljao bi prazne igre subjekta sa samim
sobom, i nikad ne bismo dosegnuli razinu objektivnog realiteta - to jest Fichte
bi uistinu bio solipsist (jojedna kritika njegove filozofue). je to
da Anstoss konstituiranje "zbilje": na je Ja s ne-asimi-
labiInim stranim tijelom u svome srcu; subjekt konstituira zbilju
distancu Anstossa spram zbiljskog i mu strukturu objek-
tiviteta.
49
Ako Kantov Ding an sich nije Fichteov Amtoss, koja je razlika izmedu njih?
lli - kazano - gdje kod Kanta nalazimo neto to bi nagovijetalo
Fichteov Anstoss? Kantov Ding an sich ne smije se brkati s "transcendentalnim
objektom", koji (nasuprot nekim konfuznim i varavim formulacijama u samo-
ga Kanta) nije nournenalan, nego je "nitavilo", praznina horizonta
tiviteta, onoga to stoji nasuprot subjektu, minimalni oblik otpo-
48 Ibid .. str. 100.
49 Ov<lje se paralela izmedu fichteovskog Amtossa i freudovsko-Iacauovske sheme
odnosa izmedu prvobitnog lch [Ur-Ich] i objekta, sa stranim tijelom u sredini, koje remeti
njegovu narcistii'ku ravnoteu, dug proces i strukturiranja tog
unutarnjeg okrnjka, putem kojeg se (ono to doi ivljavamo kao) "izv,mjska, objektivna
zbilja" konstiruira (v. Peto poglavlje u: Slavoj iek, Enjoy YmlT Symptom!, New York,
Routledge 1993).
ra koji jo nije nijedan pozitivan odredeni objekt to ga subjekt u svi-
jetu - Kant rabi izraz Dawider, "ono to nam se suprotstavlja, stoji
nasuprot nama". Taj Dawider nije bezdan Stvari, ne na dimenziju
nezamislivog; on je, naprotiv, sam horizont otvorenosti prema objektivitetu
unutar kojega se pojedini objekti pojavljuju
Fichte je bio filozof primata tl odnosu na teorijski um; stoga smo
sada u poziciji da pokaemo kako nae Kanta na kantovski pris-
tup problematici. U knjizi Kant i problem metafizike Heidegger nastoji
promisliti sam moralni zakon - tojest problematiku urna -suklad-
no istom modelu sinteze uobrazilje kao auto-afekcije, kao jedinstva
aktivnosti (spontaniteta) i pasivnosti (receptivnosti): u svome moralnom
iskustvu, subjekt se zakonu koji nije izvanjski, nego ga je on sam
postavio, tako da je aficirano zovom moralnog zakona oblik
samo-aficiranja u njemu, kao i u zakonu koji karakteIizira autonomni sub-
jektivitet, autonomija i receptivnost se podudaraju. To je izvor svih paI<ldoksa
I Ieideggerova Heidegger najprije svodi vremenitost i zakon na
samo-aficiranje subjekta, a onda ih odbacuje upravo iz tog razloga - jer osta-
ju unutar granica subjektiviteta. Ukratko, Heidegger sam "sub jek-
Kanta, na koje se potom poziva ga ...
Heideggerovo Kantove ke filozof!ie u djelu Kant i
/J1'Oblem metafizike pripada nizu od Heinricha Heinea i
Feuerbacha do Adorna i Horkheimera u Dijalektici prosvjetiteljstva, koji odbacu-
ju Kritiku uma kao Kantovu izdaju subverzivnoga
potencijala njegove Kritike uma: u svojoj misli, Kant postavlja slo-
hodu i moralni zakon kao ono za volju subjekt nije
na fenomenalno iskustvo - to jest kao prozor u umsko,
noumenaino onkraj ili izvan vremena: doslovce, u meta-
fizike. Cijena koju Kant za to jest da mora doseg, temeljnu
ulogu, transcendentalne uobrazilje i njezina pokretanja temporalizacije:
iskustvo slobode i mOl<llnog zakona nije ukOl-ijenjeno u vremenitom samo-afi-
(iranju. Prema Heideggeru, krajnji uzrok tog "povratka" u suprot-
nost izmedu vremenitog i u Kantovu poimanju
\Temena kao pravocrulOg slijeda trenutaka pod i tako,
premda je Kant primoran plizvati vremenska odredenja II svome pojmu sub-
j(,kta qua moralnog (moralnost vremensko napre-
dovanje; samo na koje obitava u vremenu moe djelovati zov
dunosti itd.), u je slobode kadar shvatiti samo kao neto
ukazuje na sferu izvan vremena (na noumena]nu a ne na
.. kstazu drugog, izvornijeg, ne-linearnog modusa vremenitosti.
Ne postoji li neka zbiljska veza Kantove dunosti i
Heideggerova "zova savjesti"? Heideggerov pojam zova savjesti se kri-
tizira zbog njegova formalnog decizionizma: taj je glas formalan, on go-
vori Daseinu da izbor ne nikakva konkretna mje-
rila koja bi subjektu da identificira izbor. (Ishodite tog
zova je eks-timno u lacanovskom smislu: kao to Heidegger, taj zov ne
drugi Dasein ili boanski on dolazi izvana, ali je istodob-
no neto to se javlja Niotkuda, da je to glas samog srca Daseina, koji
ga na njegovu jedinstvenu potencijalnost.) Heidegger povezuje
zov savjesti s motivom krivnje, pojmljene kao a prirori (egzistencijalna) for-
malna Daseina kao takvog: nije to konkretna krivnja u vezi s nekim
odredenim ili nego izraz formalnog da u
Daseina, uslijed njegove i i u usto vrijeme
otvaranja prema potencijalnost uvijek i a priori
nadmauje ozbiljavanje Daseinove egzistencije. Pritom se
govori kako Heidegger "sekularizira protestantski pojam grijeha kao kon sup-
stancijalan s ljudskim postojanjem kao takvim", ga pozitivne
teoloke osnove njegovim redefiniranjem na formalan
Heideggera bi ovdje ipak u'ebalo braniti: ta kritika nije utemeljenija od
standardne kritike da je nardcija revolucije koja
vodi do besklasnog drutva sekularizirana verzija religijske naracije o Padu i
Spasu; u oba bi odgovor trebao glasiti: zato ne bismo obrnuli kritiku
i ustvrdili kako potonja, navodno "sekularizirana" verzija, donosi istinsku ver-
ziju, kojoj je religijska naracija tek mistificirana i naivna anticipacija? Nadalje,
zar se ti heideggerovski pojmovi krivnje i zova savjesti ne oslanjaju na paradig-
matski modernu u<\diciju koja se protee od kantovske etike do striktno
freudovskog pojma Nadja? To ponajprije treba da su formalni
zova savjesti i krivnja striktno dvije strane iste
medalje: upravo zato to nikada ne prima nikakav pozitivan nalog od zova sav-
jesti, Dasein nikad ne moe biti siguran da izvrava svoju pravu dunost te je
stoga krivnja konsupstancijalna s njim. Ovdje imamo posla s reformulac\jom
Kantova imperativa, koji je tautoloki prazan: on kae
da subjekt treba ispuniti svoju dunost ne k(1a je to dunost, i
tako teret odredivdnja sadraja dunosti u cijelosti prebacuje na subjekt.
Heidegger se utoliko s punim opravdanjem, nekoliko godina kasnije (u
predavanjima o biti ljudske slobode iz 1930), zakratko upustio u da
spasi Kantovu Kritiku praktic1wg uma kantovskog moralnog Impe-
l<ttiva u terminima Bitka i vremena, kao zova savjesti koji nas potresa i izvodi iz
uronjenosti u das Man, moralnost onog "tako se to
radi": kantovski um prua pogled na bezdan slobode
onkraj (ili, bolje ispod) tradicionalne
ontologije. To na Kritiku f!raktic1wg uma zasnovano je na
421 lo,", t,", .... , .,,.
uvidu u Kantovu radikalnu revoluciju, koja raskida s
etikom ':,'"hovnog dobra i upravo kao to je uzmaknuo pred bezdanom neza-
mislive Cudovinosti koja vreba u kantovskqj problematici transcendentalne
uobrazilje, tako je Heidegger uzmaknuo i pred razaznatljivom
u kantovskom formalizmu" kada, nakon svoga KeJu'e, Kantu vie nije
pridavao iznimnu ulogu. Od sredine 1930-ih nadalje, Dogadaj istine bitka,
njegovo (raz) otkrivanje, jest ono koje prua povijesno/epohalni
zakon/mjeru onoga to, u naem svakidanjem iskustvu, moe vditi kao
nalog. Kant se time svodi na figuru u nizu koji se protee od Platonove ideje
vrhml10g dobl'a (koja bitak vrhovnom dobru) do modernoga
naklapanja o "vrijednostima"; on polae temelj za moderno
okretanje od pojma dobra, kao inherentnog u poretku bitka samog, prema
pojmu "vrijednosti" to ih ljudska naturaju "objek-
tivnoj" zbilji, tako da njegova revolucija prua kariku u nizu od
platonizma do modernog nihilizma prema vrijednostima. Kant je prvi
odredio volju kao volju za voljom: u svim svojim ciljevima, vo!ja u osnovi
lebe samu, i u tome korijeni nihilizma. Autonomija moralnog zakona
da je taj zakon samo-postavljen: kad moja vo!ja slijedi njegov zov, ona u
sebe samu."()
Heidegger tako svaki uistinu subverzivan potencijal kantovske
revolucUe, njegovo odredenje zakona kao praznog, bilo
kakvim pozitivnim sadrajem (na toj L"lcan zasniva svoju tezu o
Kantovoj filozoftii kao ishoditu razvoja koji kulminira u Freudovu
izumu psihoanalize). Kao to je pokazao Rogozinski, ono to je ovdje
jest trojstvo Heidegger ignorira uzvieno - to jest
izravno povezuje ljepotu s (to je u njegovu
Antigone u Uvodu u 11letafiziku
51
): ljepota je pojavljivanja
Olla jedan od modaliteta Dogadaja istine koji slama na savez sa
svakidanjim tokom stvari - to jest izbacuje nas iz uronjenosti u das Man (u
ono kako "se" to To p"e1aenje preko uzvienog izravnoje povezano s
Ilmetanjem Kanta u platonovski razvoj vrhovnog dobrd - s Heideggerovim
:tO Rogozinski takvom suprotstavlja (h-ugu "podzemnu" tenju II samoga Kanta,
prema kojoj kantovski imperativ zov drugosti koji ne samo to
vlastiti temporalitet (temporalitet koji kida granice pravocrmog slije.
da trenutaka "sada". da je to temporalileI dogadaja slohode, prekida koji se javlja-
jll rx nihilo) nego je takoder l.itkon vie nije utemeljen na volji: popU[ zagoneulOg
zakona Suda u Kafkinom Procesu, moralni imperativ je zakon koji "ne eli nita od tebe".
l; fundamentalnoj rmmoilu.'uosli prema ljudskim bavljenjima zagonet
ka Zakona.
r, I V, Heidegger, An Introduction to Metaph)lSics, str. 146--165.
odbacivanjem kantovske revolucije: ako je lijepo, kao to je ustvrdio
Kant, simbol dobra, onda je uzvieno upravo propala shema zakona.
Ulog u Heideggerovu izravnom povezivanju lijepog s stogaje vii
nego to se moe uzvienog u Heideggerovu Kanta
odgovara njegovom zanemarivanju kantovskog motiva aste forme zakona;
daje kantovski moralni zakon "prazan", oblik, radikalno
na status Kako?
Heidegger, naravno, tematizira ('udovino (bolje kazano, neugodno, jezi-
vo, das Unheimliche, kako on prevodi "demonsko" iz prvoga velikog kora u
Antigom): u podrobnom toga kora u Uvodu u metajiziku on razvija
obrise neodoljivog nasilja prirode, zemlje, kao i nasilja koji,
u jeziku, prirodni tok zbivanja "izbacuje iz kolosijeka" i iskoritava ga za svoje
svrhe. Opetovano ustraje na "izglobijenom" karakteru nije samo nje-
gova borba protiv/sa silama prirode sama ustanova polisa,
poretka, obiljeenaje nasilnog nametanja, utemeljenog u
bezdanoj odluci. Heideggerje, dakle, itekako s\jestan daje svako boravljenje
u poznatom svakidanjem univen:umu zasnovano na
rezolutnog vlastite sudbine: da, da je
prvobitno "izglobljen", samo nametanje nekog "doma [heim]", zajed-
mjesta boravka, polisa, unheimlich, na ekscesnom/nasilnom
djelovanju. Problem je u tome to to Unheimliches ostaje za nj upra-
vo razotkrivanja povijesnog oblika bitka, svijeta, utemeljenog u
zemlji, na kojoj povijesno obitava, napetosti izmedu zem-
lje (prirodnog okruenja) i oblika bitka. l, utoliko uko-
liko je odredeni oblik povijesnog bitka "ljepota", moe se vidjeti smisao
u kojemu su, za Heideggera, ljepota i ono
Kantovsko/lacanovsko medutim, drugu dimenziju:
dimenziju nejo-s\jeLSku, ontoloku, razotkrivanje povijesnog oblika zajed-
sudbine bitka, ali i pred-ontoloki univenum svijeta" u kojemu
parcijalni objekti tumaraju u stanju koje prethodi svakoj sintezi, nalik onome
na slikama Hieronymusa Boscha (koje su striktno korelativne pojavi mo-
dernoga subjektiviteta). Kant s.'lm otvara te jezive pred-ontoloke
sablasnosti, "neumrlih" prikaza, svojim razlikovanjem izmedu negativnog i
5uda.'>2 To nije staro, predmoderno "podzemlje" u
vidu tamnih, niskih slojeva globalnoga poretka u kojima obitavaju
nego neto stricto sensu
Drugim ono to Heideggeru jest radikalni anti-onto-
loki (ili, bolje kazano, anti-kozmoloki) ispad Kantove filozof tie: nasuprot
52 V. 3. poglavlje ll: iek, Tanying With tlU' Negative.
neokantovskim ili epistemolokim pogresl1Im
Kanta, Heidegger opravdano kako Kantova Kritika astog
uma prua temelj nove ontologije i vremenitosti; mu da
antinomije uma nastale Kantovim inzistiranjem na subjekta
podrivaju sam pojam kozmosa kao cjeline univerzuma, kao smislene
ukupnosti okruenja, kao ivota-svij'eta u kojemu obitava neki
povijesni narod. Ili opet kazano - Heideggeru ukidanje
dimenzije (bitka-u-)svijela, kao
kao mtiradikalnije dimenzije kao onog protiv
je nasilno nametanje (novog) poretka - Dogadaja povijesnog
razotkrivanja bitka - obrana.
To nas pak problematici uzvienog koju je Heidegger izostavio u
svome Kanta: kantovski pojam uzvienog striktno je korelativan s tim
ontologije/kozmologije; on predstavlja transcen-
dentalne uobrazilje da zatvori horizont nuan za pqjam kozmosa. {;udovino,
je Kant konceptualizirao u vidovima (od gomile
prirode do Zla), stoga je posve nespojivo s
('uc!ovinim o kojemu govori Heidegger: ono je gotovo suta suproU1ost nasil-
nom nametanju novog povijesnog oblika bitka; naime, sama gesta ukidanja
dimenzije razotkrivanja svijeta. A je zakon prazan/uzvien upravo uto-
liko ukoliko je njegov "prvobitno potisnuti" sadraj bezdan svijeta",
('udovino spontaniteta kojijo nije sputan nikakvim zakonom - freudovskim
terminom: nagona smrti.
Kant s Davidom Lynchom
Kantov pojam transcendentalnog konstituiranja zbilje tako otvara osebujnu
domenu", koja nije ni fenomenalna ni noumenaina, nego stricto sensu
pred-ontoloka. Derridinim bismo je terminima mogli kao spektraI-
llost; lacanovskim bi je pak, bilo odvie ishitreno i neprimjereno
kao fantazmu da je, za Lacana, fantazma na strani stvarnosti
- tojest ona odrava za stvarnost": kada se okvir
dezintegrira, subjekt doivljava "gubitak stvarnosti" i percipirati
stvarnost kao "nestvaran" komarni univenum bez ontolokog teme-
lja; taj komarni univel-zum nije fantazma" nego, naprotiv, ono to ostaje
nd stvarnosti nakon to se stvarnost lii potpore u fantazmi.
Kada, dakle, Schumannov Knrneval- sa svojom "regresijom" u snoviti svi-
jet II kojemu je medu "stvarnim ljudima" nadomjeteno svojevrsnim
krabllljnim plesom gdje nitko nikad ne zna to je ili tko skriven pod maskom
koja nam se suludo smije: stroj, sluzava ivoU1a supstancija, ili (bez sumnje
Ilajuasnije) naprosto "stvarni" dvojnik same maske - uglazbljuje
Iloflinannovo Unheimliche, ono to dobivamo nije "svijet fantazme", nego
prije jedinstven prikaz rastvaranja okvira. Likovi
glazbeno opisani u Karnevalu nalik su sablasnim prikazama koje tumaraju
glavnom ulicom Osla na Munchovoj slici, blijede i s lomnim ali
intenzivnim izvorom s\jetla u pogled kao pred-
met koji nadomjeta oko koje gleda): desubjektivizirani ivi mrtvaci, krhke
sablasti liene svoje tvarne supstancije. Na toj bi pozadini trebalo pristupiti
lacanovskom pojmu "prolaska kroz fantazmu": "prolazak kroz fantazrnu" u
preciznom smislu ne ono to taj termin sugerira zdravorazumskom
pristupu: od fantazmi, od iluzornih predrasuda i pogrenih
opaanja, koja iskrivljuju na pogled na stvarnost, i napokon kako da
prihvatimo stvarnost onakvu kakva jest. .. " U "prolasku kroz fantazrnu" ne
se ukidanju naih tvorevina - naprotiv, s djelom nae
"mate" se jo radikalnije, u svoj njegovoj nesuvislosti - to
jest prije njegove preobrazbe u okvir kqji nam pristup
stvarnosti.
53
Na toj "nultoj razini", koju je izdrati, imamo samo
prazninu subjektiviteta, s mnotvom sablasnih "parcijalnih objekata",
koji su upravo oprimjerenja lacanovske lamelle, neumrloga objekt-libida.
54
Ili
kazano - nagon smrti nije pred-subjektivno nournenaino Stvarno
samo, nego u-enutak "rodenja subjektiviteta", negativue geste
koje stvarnost nadomjeta s membra disjecta, nizom organa
kao dvojnika "besmrtnog" libida. Stvarno prikriveno idejom uma
nije nournenaino, nego taj primordijalni prostor "divlje" uobrazi-
lje, domena transcendentalne slobode/spontaniteta u
obliku, prije bilo kakvom samonametnutom zakonu, domena
koja se otkrivala povremenim pogledima na raznim "ekstremnim"
postrenesansne umjetnosti, od Hieronymusa Boscha do nadrealista.
53 Stoga treba biti veoma oprezan pri obrani teze kako ela feminini subjektivitet
lake razbija fantazme, "prolazi kroz" svoju temeljnu fantazmu, nego masku lini sub-
jektivi!Ct, da ene prema svijetu pliviela/fikcija gaje stav distance
("Znam daje falus, puki privid, ijedino to vai jest Stvarno jouis-
sance" - poznati klie o enama kao subjektima koji mogu lako "vidjeti kroz" sim-
fikcija, ideala, vrijednosti, i fokusirati se na - seks, ... - koje
su zhilja vane i uistinu tvore desuhlimiranu potporu sublimnih privida): takva
distanca n<, svodi se na "prolazak kroz fantazmll", da implicitno reducira fan taz m II
na veo iluzija koje iskrivljuju na pristup s!Vdrnosti "kakva stvarno jest". Nasuprot
koji sc na osnovi lanih dokaza, trebalo hi inzistirati na tome da je
subjekt najmanje osloboden od fantazme.
54 Glede pojma Imlleta, v. Jacques Lacan, Tlu Four Fundament?l Concepts o/Psychoanalysis, New
York: Norton 1979, str. 197-198. lU nastavku citiramo iz: C.et;,; temeljna pojma psihoonaliu,
prev. Miljana Naplijed, Zagreh 1986. - prev.]
""I SO'"' ;,", !.ruM S."
Ta je domena imaginarna, ali jo ne imaginarij kao zrcalno
subjekta s fiksiranom slikom, to jest prije imaginarnog forma-
tivnog za ego. Veliko implicitno Kantovo, dakle, nije
jaza izmedu transcendentalno konstituirane fenomenalne zbilje i transcen-
dentnoga nournenainog nego posrednika"
toga dvoga: ako se njegov slijed misli dovede do mora se pret-
postaviti, izmedu neposredne i ljudske slobode
zakonu, uobrazilje koja je "podivljala" te stvara
sablasne prikaze parcijalnih objekata. Jedino na toj razini, pod vidom parcijal-
nih Iibido-objekata, objekt suodnosan s prazni-
nom subjektovog apsolutnog spontaniteta: ti su parcijalni objekti ("ovdje
krvava glava - oJ1(lje jo jedna sablasna prikaza") oblici pod vidom
kojih subjekt kao apsolutni spontanitet sebe
Koliko je do Lacana, se da njegov prikaz imagi-
narne identifikacije pretpostavlja jaz njome valja ispuniti,
iskustvo "organa bez tijela", le corps marceli, membra disjecta koji slobodno lebde
uokolo - na toj razini nagon smrti u mtiradikalnijem obliku. J,
opet, ta je dimenzija i uobrazilje ona pred
kojom se Heidegger povukao kad je napustio zamisao da zadrli Kanta kao
sredirtiu referentnu u svome razvoju analitike Daseina. Povrh toga, isti
hi potez trebalo ponoviti na razini intersubjektiviteta: heideggerovsko Mit-
Sein, da je Daseinov bitak-u-svijetu u odnosu s drugim
[)aseinima, nije primarni fenomen. Njemu prethodi odnos s drugim subjek-
tom koji jo nije uistinu "subjektiviziran", partnerom u diskurzivnoj situaciji,
ali ostaje kao eks-timno strano tijelo apsolutno blizu nama.;5 Za
Freuda i Lacana, "susjed" je definitivno jedno od imena za ono das Ungeheure,
u procesu "edipalizacije", uspostavljanja vladavine
zakona, u pitanju je upravo proces "oplemenjavanja" te drugosti,
njegova preobraavanja u partnera unutar vidokruga diskurzivne komunikaci-
je. Umjetnik koji je danas doista opsjednut uobraziljom u njenoj
dimenziji, jest David Lynch. Nakon izlaska Eraserheada, njego-
va prvog filma, su kruiti glasine kqjima se hUelo objasniti
njegovo djelovanje:
Tada se govorkalo kako bntianje ultra-niske frekvencije u glazbenoj pozadini
filma na podsvijest gledatelja. lJudi su govorili da taj zvuk, premda
izaziva nelagode, Biloje to prije vie od deset go-
dina, a filtn se zvao Emserhead. se sada na nj, moglo bi se daje prvi
55 Vidi, opet, 3. poglavlje ll: iek, 'Ifmying With the Negative.
dugometrdni film Davida Lyncha bio tako snano audio-vizualno iskustvo da su
ljudi morali izmi.ljati objanjenja ... dotle da su govorili kako
Status toga glasa koji nitko ne moe opaziti, ali koji ipak vlada nama i stvara
materijalne nelagode i jest u
lacanovskom smislu tog pojma. je razlikovati taj glas od glasa
koji je objekt halucinacije: u psihozi (paranoji) , za
glas ne samo to se pretpostavlja da postoji i djeluje nego subjekt
zapravo tei da ga Drugi primjer istoga glasa nalazimo
moda) u lovu: kao to je poznato, lovci koriste male metalne zvidaUke da
dostignu svoje pse; zbog njihove visoke frekvencije, samo ih psi mogu i
reagirati na njih to, naravno, daje povoda ustrajnom mitu da mi ljudi ne
taj zviduk (ispod praga svjesnog opaanja) i poko-
ravamo mu se ... Savren primjer paranoidnog prema kojemu se
ljudi mogu kontrolirati putem nevidljivih/neopazivih medija.
To je doivjelo izravan zaokret tl potcije-
njenom filmu Johna Carpentera They Live (1988), u kojemu samotna skitnica
stie u Los Angeles i ustanovljuje da naim drutvom vladaju
vanzemaljci, su ljudske obrazine i subliminaIne reklamne poruke vidljive
samo kroz posebne kada nataknemo te posvuda oko sebe
moemo opaziti naloge ("Kupi ovo!", "Skreni u ovaj itd.) koje
i pokoravamo im se a da ih nismo svjesni. I opet, te ideje
upravo u njenoj naivnosti: kao da je suviak ideolokog mehanizma
nad njegovim vidljivim prisustvom sam materijaliziran na drugoj, nevidljivoj
razini, tako da, s posebnim moemo doslovce "vidjeti ideolo-
"
...
Na r,uini samoga govora, jaz zauvijek razdvaja ono to smo u iskuenju
nazvati proto-govor ili "jezik po sebi" od 'Jezika za sebe", eksplicitne
registracije. Primjel-ice, dananji seksualni psiholozi kau nam da
je, i PI ije nego to par iznese namjeru da ode zajedno u krevet, sve
na razini aluz\ja, jezika tijela, razmjena pogleda ... Zamka koju
ovdje valja jest prenagljena ontologizacija toga "govora po sebi", kao da
govor zapravo sam pred-postoji kao neka vrst potpuno konstituiranog "govo-
ra prije govora" - kao da taj "govor avant la lettre' uistinu postoji kao drugi,
56 \'ttii Konno. "Noise Floats, Nighl Falls", u David Lynch: Painlings and Drawings, Tokyo:
Tokyo Museum of Contemporary ArI 1991. sIr. 23.
57 Naravno, ostie otvoreno pitanje do koje mjere je lo paranoidno doista oprav-
dano tl slubuu slIbliminalnog oglaavanja.
temeljniji, u cijelosti konstituirani jezik, koji svodi normalni, "eksplicirni" jezik
na njegov sekundarni povrinski odraz, tako da su stvari zapravo
prije nego to se o njima progovori. Nasuprot toj iluziji, treba
imati na umu da taj drugi proto-govor ostaje virtualan: on postaje zbiljski tek
kad mu se opseg postavi kao takav, u eksplicimoj Najbolji
dokaz tome je da je taj protojezik nesvodivo ineizraziv:
on je "bremenit ali s nekim slobodno
na zbiljsku simbolizaciju koja bi mu dala definitivan
smisao ... U odlomku iz pisma lady Ottoline Morrell, u
kqjemu se okolnosti u kojima joj je izjavio ljubav, Bertrand Russell
poziva se upravo na taj jaz koji zauvijek razdvaja proto-
govora od eksplicimog sim iskaza: "Nisam znao da le volim dok
nisam sebe kako ti to govorim - sam pomislio: 'Boe dragi, to sam
to rekao?', a onda sam znao da je to istina.'.o8 I opet, pogreno je taj
prijelaz s Po-sebi na Za-sebe kao daje, duboko u sebi, Russell znao daje
voli": taj efekt onog strikmo je retroaktivan; njegova je vremenitost
!iliur to jest Russell nije bio zaljubljen u nju sve vrijeme a da to nije
znao; prije, on biti bio zaljubljen u nju.
Prvi koji je u povijesti f1Iozofue pristupio tome stranom pred-
ontolokom,jo-ne-simboliziranom tkanju odnosa nije bio nitko drugi do sam
Platon, koji se, u svome kasnom dijalogu Timej, primoranim pret-
postaviti neku maternicu-spremnicu svih oblika kojom upravljaju
njena vlastita kontingentna pravila [chora] - ov(lje je ne poistovijetiti
ishiu'eno to chora s aristotelovskom tvari [hyle]. Medutim, je
idealizam velik probqj ocrtavi precizne obrise te pred-ontoloke
dimenzije sablasnog Stvarnog, koje prethodi i ontolokom konsti-
luil-anju zbilje (nasuprot standardnom klieu prema kojemu su ide-
alisti zastupali svodenje sveukupne zbilje na proizvod samo-
posredovanja Kant je prvi tu pukotinu u ontolokom zdanju
zbilje: ako (ono to doivljavamo kao) "objektivna zbilja" nije naprosto dano
"tamo vani" te da je subjekt opazi, nego umjetan sloaj konstituiran
aktivnim sudjelovanjem subjekta - to jest mmscendentalne sinteze -
onda prije ili kasnije iskrsava pitanje: koji je status stranog X koji prethodi tran-
scendentalno konstitllit'anoj zbilji? F.WJ. Schelling dao je najpodrobniji
pl-ikaz toga X u svome pojmu "temelja postojanja" - onoga to II Bogu
samome jo nije Bog": 'boansko ludilo", pred-ontoloko
"nagona", pred-ontoloko Stvarno koje zauvijek ostaje neuhvatljivi temelj
[)8 Navedeno iz: R.v\!. Clark. Lifr of Bertrand Russell. London: Weidenfeld & Nicolson
1975, sIr. 176.
"'" DI' "H ''''"149
postojanja koji se nikad ne moe pojmiti "kao takav", tek nazreti u samoj gesti
njegova ... ')\) Premda se ta dimenz\ja moe posve stranom
Hegelovu "apsoluUlom idealizmu", ipak je upravo Hegel iznio njen
opis u navedenom odlomku iz Jenaer Realphilosophie. n\je li pred-ontoloki
prostor sv\jeta", u kojoj "tu krvava glava - tamo jo jedna b\jela,
sablasna prikaza, odjednom ovdje pred njim, ijednako tako najjez-
grovit\ji opis Lynchova univerzuma?
Ta pred-oIltoloka dimenzija se razabire kroz
hegelovsku gestu prometanja epistemolokog u ontoloki
nedostatak. To sve to Hegel, na neki nadomjetanje
poznatoga Kantovog mota o transcendentalnom konstituiranju zbilje ("uvjeti
nae spoznaje istodobno su mjeti predmeta nae
spoznaje") njegovim negativom - nae spoznaje
da obuhvati cjelinu bitka, neumitno zaplitanje nae u protuslovlja i
nedosljednosti) luedno je samoga predmeta nae spoznaje, to
jest jazovi i praznine u naoj spoznaji zbilje istodobno su jazovi i praznine u
samome "stvarnom" ontolokom zdanju. Moglo bi se daje Hegel ov(lje
suta suproUlost Kantu: ne gradi li on, u jasnom kontrastu spram Kantove
tvrdnje da je pojmiti univerzum kao cjelinu, posljednje i muambi-
ciozn\je globalno ontoloko zdanje ukupnosti bitka? T,U medutim,
zavarava: u njemu se proputa u()('iti kako je najunutarnj\ji dijalek-
pmcesa meduigra epistemoloke zapreke i epistemoloke mrtvouzice.
T\jekom refleksivnog obrata, subjekt je primoran ustvrditi kako
nedostatnost njegove spoznaje s obzirom na zbilju signalizira radikaln\ju
nedostatnost same zbilje (vidi standardni pojam "kritike ideologi-
je", temeljna premisa ta da "neadekvatnost" ideoloki iskrivljenog pogle-
da na drutvenu zbilju n\je naprosto epistemoloka pogreka, nego istodobno
ukazlue na mnogo <'injenicu da je neto zacijelo strano naopako sa
samom naom drutvenom zbiljom - samo drutvo je po sebi "naopako"
stvara "naopaku" svijest o sebi). Hegel je ovelje vTlo precizan: ne samo da
inherentne nedosljednosti i protuslovlja nae spoznaje ne istu da
funkcionira kao "istinska" spoznaja zbilje nego "zbilja" (u najuobibuen\jem
smislu izvanjske zbilje" nasuprot "pukim postoji samo
utoliko ukoliko se domena Pojma otuduje od sebe, c\jepa, nekom
radikalnom mrtvom t()('kom, u neku nedosljednost.
Da bi se stekla priblina predodba o tome vrtlogu, prisje-
timo se opozic\je medusobno svjetlosti:
59 Za detaljan prikaz v_ Slavoj iek, Thl' indivi5ibIR Rnrlllindn: lin Es;ay on Schdt;ng and Relnlrd
Malin:>. London: Verso 1996,
s\jetlosti sastavljene od i svjetlosti koja se sastoji od valova - "Ijecnje"
kvantne fizike (s,jet1ostje u isti mah) prebacuje tu opozic\ju u "st.var po
sebi", s nunim ishodom da sama "objektivna zbilja" gubi svoj cjeloviti onto-
loki status - da se pretvara u net.o t.o je ontoloki nepotpuno, sastavljeno od
entitet.a je status u kona<'nici virtualan. Ili pak pomislimo na to kako je uni-
verzum to ga rekonstruiramo u svome umu dok neki roman pun
"rupa", ne posve konstituiran: kada Conan Doyle opisuje stan Sherlocka
Holmesa, besmisleno je upitati koliko je knjiga bilo na policama - pisac
\I svome umu naprosto n\je imao preciznu predodbu o tome. to, medutim,
ako - barem na razini - isto vrijedi i za samu zbilju?
(uvena izreka Abl-ahama Lincolna: "Moete varati sve ljude neko vr\jeme i
neke ljude sve vr\jeme, ali ne moete varati sve ljude sve vr\jeme", je
dvosmislena: li to da postoje nelii ljudi koje se ul!ijek moe prevadti, ili
da u svakoj prilici net/lO biti prevaren? to, medutim, ako je pogreno upi-
tati "to je Lincoln zapravo mislio?" N\je li n ,u\jeroja tn \je rjeenje te
Lagonetke to da sam Lincoln n\je bio svjestan dvosmislenosti daje naprosto
jelio nabaciti duhovitu dosjetku te mu se ta "nameulUla" jer je
"zvm'ala dobro"? I to ako takva situac\ja u te isti [ovdje:
ista "saiva" temeljnu i lienost dokazne snage koja
opSl<Ue na razini saddaja pripada i onome to nazivamo "zbiljom"?
to ako je naa drutvena zbilja takoder konstruirana" u tom
radikalnom smislu, tako da, u svrhu odravanja privida njene konzistentnosti,
jedan prazni (ono to je Lacan nazvao
mora pokriti i prikriti ontoloki jaz?
Jaz, dakle, koji zauvijek razciv,ua domenu posredovane,
ontoloki konstituirane) stl!arnosti od neuhvatljivog i utvarnog stvarnog koje
mu prethodi, jest kruc\jalan: ono to psihoanaliza naziva "fantazmom" tenja
je da se jaz premosti (krivim) pred-ontolokog stvamog kao
naprosto dmge, "temeljnije" razine stvarnosti - na predontoloko stvarno fan-
tazma projicira oblik konstituirane zbilje (kao u pojmu druge,
zbilje). Velika Lynchova zasluga je u tome da se odupire ovom
uistinu iskuenju da zatvorijaz izmedu tih predontolokih poja-
\,,\ i razine stvarnosti. Mimo njegove primarno vizualne procedure za
prenoenje utvarne dimenz\je stvarnog (pretjerani groplan prikazanog pred-
meta, koji ga nestvarnim), treba se na na se Lynch
igra sa sablasnim zvukovima neodrediva podr\jetla. Komarnu sekvencu iz
(rndeka slona, primjerice, prati zvuk koji kao da prelazi
granicll to unutarnje od vanjskog: kao da se, u tom zvuku,
iwanjsllOst stroja podudal-a s posvemanjom intimnol'u unutarnjosti tijela, s rit-
mom srca koje Ne prua li ta podudarnost u samoj srLi subjektova
njegove/njezine ivotne supstanc\je, savrenu ilustl'ac\ju za lacanovski pojam
fks-timnosll?
PRVI DIO: "No< SVIJETA" 51
Na razini govora, moda najbolja ilustracija toga jaza jest scena u
Dini kada, u s Carem, predstavnik svemirskog ceha
isputa nerazumljivi apat kqji se pretvara u artikulirani govor tek prolaskom
kroz mikrofon - lacanovskim terminima kazano, kroz medij velikog Drugog.
U Twin Peaksu takoder patuljak u Crvenoj kolibi govori nerazumljiv, iskrivljeni
engleski, koji postaje razumljiv tek s podnaslova, koji ovdje preuzima
ulogu mikrofona, to jest medija velikog Drugog ... U oba Lynch otkri-
va jaz koji zauvijek razdvaja predontoloki govor, to stvarnog", od
potpuno konstituiranog logosa.
To nas dovodi do fundamen taine
ontologije: minimalnog jaza, odgode, koja zauvijek razdvaja neki dogadaj
"po sebi" od njegova upisa/registracije; taj se jaz moe ra-
zabrati u vidovima od kvantne fizike (prema kojoj neki
"postaje on sam", u cijelosti se aktualizira, tek svojim registriranjem u svome
okruenju - to jest u trenutku kad ga okolina "opazi") do postupka
"dvostrukog kadriranja" u hollywoodskim komedijama (rtva pre-
vare ili s ironijom, prima dogad<u ili iskaz koji za nju
katastrofu, nes'ljesna njegovih posljedica; potom, nakon minimalnog
protijeka vremena, najednom se strese ili stisne - poput oca koji, doznavi
da je njegova neudana, nevina trudna, najprije spokojno veli: "U redu,
u ('emu je frka?", i tek poslije, nakon nekoliko sekundi, problijedi i
vikati...). Ovdje imamo posla s po hegelovski - minimalnimjazom izmedu
onog "po sebi" i "za sebe"; Derrida je opisao t<U jaz s obzirom na pojam
dara: dokle god dar nije prepoznat, on "nije" u cijelosti dar; u trenutku kad
ga se prepozna, vie nije dar da se naao II krugu razmjene.
Jo jedan egzemplaran bila bi napetost u ljubavnom
odnosu: svi poznajemo situacije neposredno prije nego to se razbije
tiina - dvoje partnera su u'ljereni u uzajamnu erot-
ska napetost visi u zraku, sama situacija se "bremenita" kao
da se survava prema na traga za koja je imeno-
vati - pa ipak, jednom kad jc nikad posve ne nuno
izaziva efekt je izgubljena, svako je
Taj paradoks ukazuje na materijalizma
kojaje najjasnije u teoriji kaosa i kvanmoj fizici (i koja, moda, defini-
ra ono to nazivamo "postmodernizmom"): pristup zanemaru-
je pojedinosti razotkriva (ili stvara) koje ost,uu izvan dosega
detaljnog, odvie podrobnog pristupa. Kao to je poznato, teorUa kaosa
rodena je iz nesavrenosti mjernog aparata: kada su isti podaci, opetovano
procesuirani istim kompjutorskim programom, doveli do radikalno
rezultata, znanstvenici su postali svjesni da razlika u podacima, odvie mala da
bi bila zabiljeena, moe proizvesti gargantuovsku razliku u
KAKUIVI SUBJEKT
ishodu ... Isti paradoks na (ljelu je u samome temelju kvantne fizike: uda-
ljenost od "stvari po sebi" (konstitutivna nepreciznost naega mjerenja, to jest
barijera "komplementarnosti" koja nas da istodobno izvodimo
mjerenja) dio je "stvari po selli", ne tek na epistemoloki nedostatak: to jest da
bi se (ono to opaamo kao) "stvarnost" pojavila, neke njene osobine mOTaju
os/ali "neodnxlene".
Nije li jaz izmedu razine kvanmih potenc\jalnosti i momenta "regis-
tracije" koji joj d<Ue aktualnost na neki homologan s logikom
"dvostrukoga kaciJiranja" - s jazom izmedu samog dogadaja (otac kojega
oba\jetav,uu o i registracije - momen-
ta kad se pmces 'Javlja za sebe", registrira se? Od je vanosti ovdje raz-
lika izmedu toga pojma registracije"
koja, "nakon daje aktualnost je posrijedi, i
esse = j}(miln: registracije, "dru-
gog kadra", uvijek dolazi nakon minimalne odgode i ostaje zauvijek nepot-
pun, koji ga razdvaja od onog po-sebi registriranog procesa - pa
ipak, upravo kao takav, on je dio "stvari same", kao da "stvar" o kojoj je
moe u cijelosti ostvariti svqj ontoloki status tek putem minimalne odgode u
odnosH na sebe samu.
Paradoks, dakle, u ('injenici daje "[ana" pojava sadliana unutar
"stvoTi same". A upravo u lome 'Jedinstvo bili i
koje potpuno plitkosti o tome kako se "bit
mora pojaviti" itd.: priblian "pogled izdaleka" zanemanue sve pojedi-
nosti i se na "puku pojavu" blii je "biti" nego pogled izbliza; "bit"
neke stvari stoga paradoksalno konstituira samu sebe upravo putem ukla-
"lane" pojave iz zbiljskoga u njegovoj neposrednosti.f,o Tako imamo
Iri elementa, ne samo bit i njezinu pqjavu: prvo, tu je zbilja; unutar je
napokon, na tom zaslonu, pojav!jlue se "bit". Kvaka
je otuda u tome daje pojava doslovce pojavljivanje/iskrsavanje biti - to jest
jedino mjesto gdje bit obitava. svodenje zbilje kao
takve, u njenoj ukupnosti, na puku pojavu neke skrivene biti, ov<lje poci-
haClue: unutar same "zbilje" mora se crta koja razdv;ua
"sirovu" zbilju od zaslona kmz kqji se pqjavljuje skrivena bit zbilje, pa ako
nklonimo taj medij pojavljivanja, gubimo i samu 'bit" koja se u njemu
pojavljuje ...
/-j0 [SLO vrijedi za kantovski moralni zakon; ako mu se odvie prihJiitno, njegova uzviena
odjednom se U uasni bezdan Stvdri prijeti progutati subjekt.
PRVI DIO, o'"' """'"153
Kantov akozmizam
S te se moe jasno vidjeti gdje to Kam pred bezdanom tran-
scendentalne uobrazilje. Prisjetimo se njegova odgovora na pitanje to bi nam
se dogodilo kad bismo stekli pristup noumenainom podru<ju, stvarima po
sebi: ne to ta vizija koji se pretvara u beivotnu lutku zbog
izravnog uvida u <'udovinost boanske stvari po sebi izaziva takvn nelagodu
medu Kantovim komentatorima se ili utke prelazi preko nje, ilije se
odbacuje kao neto jezivo i neuntiesno): to to Kam iznosi nije nita manje
negoli ono to smo u iskuenju nazvati temeljnom Iwn/lnJskom fantazmom, dru-
gom scenom slobode, spont<moga slobodnog scenom u kojoj se slo-
bodni pretvara u beivoUIU lutku preputenu na milost i nemilost
Bogu. Njena je pouka, dakako, u tome da nema <ljdarnog slo-
bodnog bez te potpore, bez te druge scene u kojojje on
u potpunosti manipulh-an Drugim. Ukratko, tu bi kantovsku zabranu
izravnog pristupa noumenaInom trebalo preformulirati: ono to
nam mora ostati nedostupno nije noumenaino zbi!jsko, nego sama naa
temeljna fantazma - u trenutku kada se suvie priblii jezgd,
subjekt gubi konzistenUlOst svoga postojanja.
Prema Kantu, dakle, izravni plistup noumenaInom liio bi nas
samoga "spont<miteta" koji tvori sr U"anscendentalne slobode: pl-e tvorio bi nas
tl beivotne automate, dananjim pojmovima, u kompjutore, u
strojeve". No je li t<ti doista neizbjean? Je li status sv\jesti u osnovi
onaj slobode u sustavu radikalnog determinizma? Jesmo li slobodni SlUTIO uto-
liko ukoliko ne uspijevamo prepoznati uzroke k(tii nas Da bismo se
izbavili iz tog kripca, trebamo ponovno prometnuti ontoloku prepreku II po-
zitivan ontoloki uvjet. To pogreka (samo)svijesti s
krivim prepoznavanjem, s epistemolokom preprekom, jest u tome da uporno
(nanovo) uvodi predmoderni, "kozmoloki" pqjam zbilje kao pozi-
tivnog poretka bitka: II takvome u c\jelosti konstituiranoIl1 pozitivnom 'lancu
bitka" nema, dakako, mjesta za subjekt, pa se dimenzija subjektiviteta moe
pojmiti samo kao neto strogo suovisno s epistemolokim neprepoznavanjem
istinskog pozitivitet<l bitka. Sljedstveno tome, jedini da se
objasni status (samo)svijesti jest utvrdivanje (mtolo.ke nepotpunosti same "zmije":
"zbilja" samo ukoliko ontoloki jaz, pukotina, u samome
srcu - to jest eksces, strano t\jelo se ne moe integrirati II nju.
To nas pojmu svijeta": II tome prekidu pozitivnog
poretka zbilje se s ontolokim j azom zbog kojega "zbi!ja" nikad nije
potpun, u sebi zatvoren, pozitivan poredak bitka. Tek to iskustvo
iz zbilje, apsolutnog samo-saimanja, objanjava tajanstvenu
u<ll1scendentalne slobode - za (samo)svijest kqja je uistinu "spon-
t<ma", spontanitet n\je lJ('inak neprepoznavanja nekog "objektivnog" procesa.
541 l""" ,,", SoruM ,""OO
Jedino smo na toj razini kadri pravo ocijeniti Hegelovo
daleko od toga da bi se s Kantove kritike na
metafiziku koja izraava umski ustroj kozmosa, Hegel u
ishod kantovskih kozmolokih antinomija (i iz njega izvodi posljedice) - "koz-
mosa" nema, sam pojam kozmosa kao ontoloki cjelovito konstituirana pozi-
tivnog totaliteta jest nekonzistentan. U to ime Hegel t<lkoder odbantie
Kantovu viziju bi se, zbog svoga izravnog uvida u
boanskog bitka-po-sebi, pretvorio u beivotnu lutku: takva je vizija besmisle-
na i nedosljedna da, kao to smo istaknuli, potajice nanovo uvodi
ontoloki cjelovito konstituiran boanski totalitet: svijet samo kao sup-
stancija, a ne t<lkoder i kao subjekt. Prema Hegelu, fantazma takve preobrazbe
u beivotnu lutku-instrument ('uclovine boanske volje (ili hira),
koliko god se nadavala uasnom, nagovijeta uzmicanje pred plavom
a to je bezdan slobode, svijeta". Hegel, dakle, "prolazi
kroz" tu fantazmu njenu funkciju u ispunjavanju predonto-
lokog bezdana slobode - to jest pozitivnu scenu u se
subjekt u pozitivan noumenaini poredak.
To je naa razlika u odnosu na Rogozinskog: u odgo-
voru na pit<lnje: "Sto lei s onu stranu uobrazilje? Koji je to
bezdan?" Rogozinski traga za ne-nasilnim, pred-sintetskim, pred-imaginativ-
nim jedinstvom u raznolikosti, za "tajnom vezom izmedu stvari", utopijskom
Tajnom Harmonijom onkr,ti fenomenalnih veza, misterioznim ivo-
tom Univel-luma kao vremensko-prostornim ne-nasilnim jedinstvom
raznolikosti, a to je zagonetka koja je Kanta tijekom njegovih posljed-
njih godina (opus Posthumum). Iz nae perspektive, medutim, ta tajna har-
monija je upravo iskuenje kojemu se treba oduprijeti: problem je za nas u
tome kako pojmiti gestu subjektiviteta, "pasivno nasi!je", nega-
tivni (jo ne uobrazilje, nego) apstrakcije, u svijeta".
'[ll "apstrakcija" je bezdan to ga skriva ontoloka sinteza: transcendentalna
uobrazilja koja zbilju - kao takva, onaje t<ljnovitog iskrsavanja
transcenden talnog "spon t<ln ite ta ".
Problem s Heideggerom je stoga u tome to on analizu she-
matizma na transcendentalnu analitiku (na razum, kategorije konstitutivne za
zbilju) te proput<l razmotriti kako se problematika shematizma nanovo javlja
u Kritici rasudne gdje Kant poima uzvieno upravo kao pokuaj da se she-
matiziraju same ideje uma: uzvieno nas s neuspjehom uoblazilje, s
onim to ost<lje zauvijek i a pdori ne-uobrazivo - i tu subjekt kao
prazninu negativi teta. Ukratko, upravo zbog svoje analize she-
matizma na transcendentalnu analitiku, Heidegger nije u usmje-
riti se na ekscesnu dimenziju subjektiviteta, na njegovo inherentno ludilo.
Iz nae perspektive, problem s Heideggerom je, u analizi, slje-
lacanovsko nam da u kartez\janskom subjektivitetu
iznesemo na vi(lje\o njegovu inherenU1u napetost izmedu momenta ekscesa
zla" kod Kanta, svijeta" kod Hegela ... ) i kasnijeg pokuaja
da se t<y eksces Uvijek iznova, post-kartezijanski
su filozofi primorani, unutarnjom logikom svoga filozofijskog projekta,
artikulirati stanovit ekscesni momem "ludila" inherenU10g cogitu, koji potom
smjesta nastoje "renonnalizirati". A problem s Heideggerom je u tome to
njegovo poimanje modernog subjektiviteta, se, ne objanjava taj inher-
enU1i eksces. Ukratko, to poimanje naprosto ne "pokriva" onaj vid cogita koji
navodi Lacana na tvrdnju da je cogito subjekt nes\jesnog.
Ili - da to kaemo na jo jedan - paradoksalno Lacanovo
koje prolazi i medu njegovim
pristaama, jest to da se, upravo u ime psihoanalize, Modernom Dohu,
"dekontekstualiziranom" subjekta. To jedan
od kliea dananjeg prisv<uanja Heideggera jest naglaavanje kako
je on, uz Wittgensteina, Merleau-Pontyja i druge, razradio okvir koji
nam da se oslobodimo pojma subjekta kao
autonomnog koji, iz svijeta, poput pwcesuira
podatke to mu ih pmaju osjetila. Heideggerov "bitka u svijetu"
ukazuje na nau nenadmaivu i nesvodivu "ukopanost" u konkretni i
kontingentni ivot-svijet: mi smo u svijetu, angairani u egzistenci-
jalnom projektu na pozadini koja naem i zauvijek ost,ue
neprozirni horizont u koji smo kao A je na
istoj liniji suproU1ost izmedu sv\jesti i nes\jesnog: besgelesni Ego
predstavlja racionalnu svijest, dok je "neS\jesno"
pozadinom nikada ne moemo u cijelosti ovladati da smo uvi-
dio nje, u nju.
Lacan, medutim, u gesti, tvrdi upravo suprotno:
freudovsko "nes\jesno" nema ba sa strukturalno nunom
i nesvodivom p(>zadine, ivoU1og komeksw u koji smo, uvijek-
angairani uloeni; "nes\jesno" je, prije, hesgelesni racionalni
stroj koji slijedi svoj put bez obzira na zahgeve subjektova ivota-svijeta; ono
predstavlja racionalni subjekt utoliko ukoliko je on izvorno "izglobljen", u
neskladu sa SV(!jolll kontekstualizil"anom situacijom: "neS\jesno" je pukotina
koja subjektov prvobiU1i poloaj dmgim od "bitka u svijetu".
Na wj se takoder moe pruiti novo, l:jeenje staroga
fenomenolokog problema, naime, kako se subjekt moe izdvojiti iz svoga
konkreU1og ivota-svijeta i (hivo) shvatiti sebe kao besgelesnog racionalnog
do tog izdvajanja moe samo zato to u subjektu od samog
postoji neto to se odupire njegovu potpunom u njegov
kontekst ivota-svijeta, a to "neto" je, dakako, nesvjesno kao stmj koji
se ne obazire na zahgeve zbilje". To pokazuje kako, u napetosti
izmedu nae umnjenosti u svijest kao angairanih i
sloma te uronjenosti u geskobi, za nes\jesno nema mjesta. Paradoks je u tome
da, jednom kad izbacimo kartezijanski racionalni subjekt samosvijesti, gubi-
mo i nes\jesno.
Modaje to moment istine u Husserlovu odupiranju da prihvati
Bitak i mijeme- u njegovu inzistiranju na tome da Heidegger pmmauje pravo
transcendentalno mjesto fenomenoloke e/Johe i naposljetku iznova poima
/)asein kao S\jetovno premda taj prigovor st1icio sensu promatye metu,
on izraava toga kako, u Heideggemvu pojmu bitka-u-svijetu,
"ludila" koja karakterizira kartezijanski subjektivitet, cogita u
sehe, svijeta, ... Poznato je kako je Heidegger preokre-
nuo kantovsku tvrdnju kako je veliki skandal filozof ye t<y da pr\jelaz s
naih predodbi predmeta na predmete same nije uistinu dokazan. Prema
Ileideggeru, pravi skandal je u tome to se wj prijelaz kao prob-
lem da je uslijed samog poloaja Daseina kao bitka-u-svijetu, kao uvi-
zauzetog predmetima, sama formulacija takvog "pmblema" besmisle-
na. Iz nae pel"spektive, medutim, t,u "pl"ijelaz" (g. ulazak subjekta u sv\jet, nje-
govo odnosno njezino konstituiranje kao angairanog u stvarnosti, u
je ne samo da je legitiman problem nego je istinski prob-
lem psihoanalize.
fil
Ukratko, Freudovu tvrdnju kako je "neS\jesno izvan vre-
mena" teim na pozadini Heideggerove teze o vremenitosti kao onto-
lokom horizontu iskustva bitka: upravo ukoliko je "izvan vremena", stat.us
nesvjesnog (nagona) je (kao to je ustvrdio Lacan u Seminam XI) "predonto-
loki". Predontoloko je domena svijeta" u kojojje praznina subjektivite-
la sa spektraInom "parcijalnih objekata", bombardi-
rana tim utvarama onog le corps morcete. Ono s ovdje imamo posla jest
domena radikalne fantazme kao pred-vremenite prostornosti.
Husserlovo razlikovanje izmedu eidetic7le i fenomenololw-transcendentalne
redukcije ovdje je u fenomenoloko-transcendentalnoj redukciji
llita nije izgubljeno, cjelokupan tok pojavaje zadran, mijenja se samo egzis-
tencijalni poloaj subjekta spram njih - umjesto da tok pojava kao da
ove ukazuju na (predmete i stanja stvari) koja postoje "po sebi", vani u
svijetu, fenomenoloka redukcija ih "derealizira", ih kao ne-
supstancijaIni pojavni tok (pomak je moda blizak nekim
hudizma). Ova "rastavljenost" od zbilje izgubljena je u Heideggerovu pojmu
li I S tog je stajalita nanovo Husserlove kasne rukopise o "pasivnoj sintezi",
objavljene nakon njegove smrti tl Hussrriialli, s ohzirom na na
Heideggeru - to jest pred kojim je Ileidegger uzmaknuo. Moda
kasniji Husserl nije bio zadubljen u filozofijski koji se uslijed vdikog
proboja Bit/Ul i tnnnena pokazao zastal:ielim ... V. Edmund Husserl, Anat)s"n zur passivtm
Synthesis, Husserliana, sv. XI, Haag: Martinus Nijhotf 1966.
PIVI 010, ,., """"157
Daseina kao u svijetu". S druge strane, premda se moe
da je Husserlova fenomenoloko-transcenden talna redukcija suta suprotnost
kantovskoj transcendentalnoj dimenziji (dimenziji a priori u\jeta iskustva),
veza s Kantom ipak postoji. U svome neobjavljenom rukopisu
"Kan tov materijalizam Paul de Man se na kan tovsku prob-
lematiku uzvienog kao mjesto Kantova materijalizma:
Kantovo gledanje svijeta upravo kao to ga se [wie mml ihn sieht] apsolutni je,
radikalni f<mnalizam lien referencije ili semioze ... upravo je radikalni
formalizam koji sud u dinamici ono to se naziva
materijalizmolIl.
Heideggerovim terminima kazano, iskustvo uzvienog ukida na angaman u
svijetu, nae bavljenje predmetima kao lIpIetenima u sloenu
mreu i uporaba koje tvore tkanje naeg ivota-svijeta. De Manova
paradoksalna tvrdnja tako se suprotstav\ja tezi prema kojoj mate-
rijalizam valja locirati na razini nekog pozitivnog i odredenog sadraja koji se
uklapa u prazan formalni (u materijalizmu, sadr'ti generira i odreduje
formu, dok idealizam postulira formalan a priori nesvodiv na sadr',ti koji
kao i na razini bav\jenJa predmetima za razliku od nji-
hove pasivne kontemplacije. U iskuenju smo paradoks dopuniti jo jed-
nim: Kantov materijalizam je u materijalizam uobrazilje,
Einbildungskrafta koji prethodi svakoj ontoloki konstituiranoj zbi\ji.
Kad govorimo o svijetu, trehali bismo, naravno, imati na umu da imamo
posla s dvama njegovim pojmovima: (l) tradicionalnim pojmom svi-
jeta kao ukupnosti svih uredenog "velikog lanca bitka", unutar kojega
zauzima odredeno mjesto kao jedno od (2) heideggerovskim,
fenomenoloki zasnovanim pojmom svijeta kao horizonta razotkri-
vanja bitka, pmanja povijesnom Daseinu koji projicira svoju
na pozadini u konkretnu situaciju. (Stoga, kada naidemo na pred-
met iz daleke povUesne prolosti - recimo, neko srednjo\jekovno orude-ono
to ga "prolim" nije njegova starost kao takva, nego daje on
trag jednog svijeta (povijesnog razotkrivanja bitka, medusobno
povezanog i drutvenih praksi) koji vie nije izravno "na".
Kad sada tvrdimo daje Kant, u svojim antinomijama uma, uzdr-
mao pojam svijeta (njegovu ol1l0loku valjanost), nije li ta tvrdnja
na tradicionalni metafizi('ki pojam svijet.. kao ukupnosti svih (koji je
uistinu onkraj horizonta iskustva)? Povrh toga, ne li
pojam transcendentalnog horizonta (u opreci spram noumenaIne transcen-
na heideggerovski pojam svijeta kao povijesnog horizonta
razotkrivanja bitka, samo ako ga od kartezijanskih fizikalnih kono-
tacija (kategorija razuma kao pojmovnog okvira znanstvenog pre-
KAKUIVI SUBJEKT
dodbi prirodnih, predmeta) i prenesemo u horizom smisla
angairanog Moda bi tome popisu trebalo dodati jo
jedan pojam svijeta: predmoderno ali jo ne
videnje svijeta kao kozmosa, uredenog "velikog lanca bitka" sa
Zemljom u sreditu, zvijezdama ponad, univeI-LUma poredak o
dub\jem smislu itd. Premda se taj uredeni kozmos (danas aktualiziran u raz-
nim pristupima) takoder radikalno razlikuje od uistinu mo-
dernog, besmislenog "nijemog univerzuma" praznine i atoma,
ne bi ga trebalo pobrkati s fenomenoloko-transcendentalnim pojmom svije-
la kao hmizonta smisla kqji odreduje koliko su razotkrivena
('initelju.
li sve to, dakle, da kantovsko razaranje pojma svijeta putem anti-
nomija <'istog uma ne na svijet kao horizont razotkrivanja
angairanom Mi bismo se kladili da dimenzija je Freud
kao nes\jesno, nagon smrti itd., upravo je predontoloka dimenzija
koja uvodi jaz u angairamI u svijet. Naravno, Heideggerov naziv
za na koji se u svijet moe skriti jest "ueskoba":
jedan od sredinjih motiva Bit/w i Tmmlena je taj da je svako konkretno iskust-
\'o svijeta u kontingentno i daje, kao takvo, uvijek ugroeno; za raz-
liku od ivotinje, Da5ein se nikad potpuno ne uklapa u svoje okruenje; njego-
va u odredeni ivot-svijet uvijek ovisi o okolnostima te je moe
potkopati nenadano iskustvo njegove krhkosti i je pita-
nje, stoga, u kakvom je odnosu to potresno iskustvo ueskobe, koje udaljuje
f)(Jsein od njegove u kontingentan ivota, s iskustvom
svijeta", ludila, radikalnog stezartia, kao
geste subjektiviteta? U kakvom je odnosu heideggerovski bitak-k-smrti s
freudovskim nagonom smrti? Nasuprot nekim pokuajima da ih se poistovijeti
(kojih ima u Lacanovom (\jelu iz ranih l 950-ih ), va\ja inzistirati na ltiihovoj
radikalnoj nespojivosti: "nagon smrti" "neumrlu" lamellu, "besmrt-
nu" upornost poriva koji prethodi ontolokom razotkrivanju bitka, s se
ljudsko u iskustvu "bitka-k-smrti".
PRVI DI" .'" '.""159
2. HEGELOV5KJ KAKUM SUBJEKT"
Knjiga Colina Wilsona Od Atlantide do Sfinge,62 jedna u nizu
newageovskih aerodromskih depnih varijacija na temu "ponovnog otkriva-
nja izgubljene mudrosti drevnog svijeta" (podnaslov knjige), suprotstavlja u
svome poglavlju dva tipa spoznaje: "drevni" intuitivni, obuhvatni,
po kojemu izravno iskustvo ritma pod povrinom stval'nosti ("s\jes-
nost desnog mozga"), i modernu spoznaju samosvijesli i racionalne disekcije
stvarnosti ("s\jesnost lijevog mozga"). Nakon svega tog magijskih
drevne kolektivne svijesti, autor priznaje da je taj tip spoznaje, iako je
imao goleme prednosti, 'bio bitno Bio je suvie ugodan, suvie
oputen, a njegova su teila biti stoga je za ljudsku evolu-
ciju bilo nuno da iz tog stanja pobjegne u aktivniji stav racionalne tehnoloke
dominacije. Danas smo, naravno, s izgledima za ponovno sjedinjava-
nje dviju polovica i izgubljene mudrosti", za njeno sa suvre-
menim o tome kako sama suvremena
znanost, u svojim najradikalnijim - kvantnoj fizici itd. -
pl-ema samoporicanju gledita u smjeru
univerzuma kojim vlada skriveni obrazac "plesa ivota").
Ovdje, medutim, u Wilsonovqj knjizi dolazi do obrata: na
koji se dogoditi ta sinteza? Wilson je dovoljno inteligentan da odbaci
oba gledita: neposredno predmoderno, prema kojemu je
povijest Zapada" bila puko zastranjenje, te se naprosto tre-
bamo vratiti mudrosti; i pseudo-hegelovski pojam "sinteze" bi
nekako odrala ravnoteu izmedu dvaju duhovnih te nam
da najbolje od obaju s\jetova: da povratimo izgubljeno jedinstvo
zasnovana na njegovom gubitku napredak,
dinamiku itd.). Nasuprot objema verzijama, Wilson
naglaava da do stupnja, nadilaenja
stajalita, mora na neki unutar
toga stajalita. On locira njegov izvor u snazi imaginacije: zapad-
nja('ko samosvijesti i individuacije takoder je izazvalo
uspon nae sposobnosti imaginacije, i ako tu sposobnost razvijemo do kraj-
nosti ona dovesti do nove razine kolekthne zajl!dnic1le imaginacije.
I tako je taj da se udeni korak u ljudskqj
evoluciji, korak s onu stranu otudenja od prirode i univerzuma kao (jeline,
62 Colin Wilson, From Atlanti, lo thl' SI)itinx, London: Virgin Books 199i.
(l3 Ibid., str. 352.
dogodio. se posljednjih 3500 godina. Sada ga samo moramo pre-
poznati" (zadnja u knjizi)
to se, dakle, dogodilo prije 3500 godina - to jest oko 2000. pr. Kr.?
Propadanje staroga egipatskog kraljevstva, drevne
mudrosti, i uspon novih, nasilnih kultura iz kojih je izrasla suvremena
europska svijest - Pad sam, kobni zaborav mudrosti koja
nam je da odrimo izravni dodir s "plesom ivota". Shvatimo
li te tvrdnje doslovno, neizbjean je da se trenutak Pada (zabm'ava
drevne mudmsti) lJOdudam sa svojom sulJmtnolu, sa udenim sljedeam
korakom u evoluciji. Ovdje imamo uistinu hegelovsku matricu razvoja: Pad je
IJO sebi vlastito samoukidanje; rana je u sebi vlastito zacjeljivanje, pa
je da se radi o Padu u pogreno, nae iskriv-
ljene pespektive - moramo samo izvriti pomak s po-sebi na za-sebe: izmi-
jeniti svoju perspektivu i prepoznati kako je udeni obrat na djelu u
onome to se odvija.
Unutarnja logika pomicanja s jednog stupnja na drugi ne sastoji se u
pomaku iz jedne krajnosti u suprotnu krajnost, i onda u njihovo vie jedinst-
vo; drugi je prijelaz, prije, jednostavno radikalizacija prvog. Problem sa
stavom" nije u tome daje zaboravio-potisnuo
drevnu mudrost, nego da nije s njom raskinuo dovoljno temeljila: nas-
tavio je percipirati novi univerzum (diskurzivnog poloaja) iz perspektive
staroga, onog "drevne mudrosti"; i naravno, iz te perspektive novi univerzum
nuno se nad,ue svijetom koji dolazi "nakon Pada". Iz Pada se
ne uzdiemo ponovno njegove nego u
samome Padu udeno oslobodenje.
U knjizi Stanja .5tete'iO, Wendy Brown poziva se na istu logiku
procesa kad kako je prva reakcija na ta da zamiljaju
svijet naprosto lien Drugog koje ih - ene zamilj,uu svijet bez mukaraca;
Afroamerikanci svijet bez bijelaca; radnici svijet bez kapitalista ... Pogreka takvog
stava nije u tome to je "suvie radikalan", to eli ponititi Dl'ugo umjesto da
ga naprosto mijenja, nego, naprotiv, u tome to nije dovoljno radikalan: on
proputa ispitati na koji je identitet njegove vlastite pozicije (radnika,
ene, Afi-oamerikanca ... ) "posredovan" drugim (nema radnika bez kapitalista
koji organizira proizvodni proces itd.)' pa ako se I'ijeiti
Drugog, mora supstancijalno pl'eobraziti sadraj vlastite pozicije. U tome je i
kobna pogreka prenagljene historizacije: oni ele "slobodnu seksualnost
rijeenu edipovskog tereta krivnje i postupaju na isti kao rad-
nik koji eli prehjeti Iwo radnik bez kapitalista; oni takoder ne u
64 Ibid .. str. 354.
(l5 \1.: Wendy Brown, Stalr.> of lnjw)', Stan/c)rd, eA: Stanf(ml University Press 1996, str. 3(l,
DI', -,., -'161
obzir da je njihov poloaj "posredovan" Drugim. Poznati mit
Meadove i Malinowskog o slobodnoj, ne-inhibiranoj seksualnosti koja vlada
naJunom Pacifiku prua egzemplaran takve "apstraktne negacije": on
u prostorno-povUesno Drugo "primitivnih drutava" naprosto projicira fantaz-
mu "slobodne seksualnosti" ukorijenjenu u naemu povijesnom kontekstu.
Na on nije dovoljno "povijestan": ostaje zapleten u koordinate vlasti-
lOga povijesnog vidokruga upravo u pokuaju da zamisli "radikalnu" Drugost
- ukratko, anti-Edip je kona('ni edipovski mit...
Ta nam pogreka govori mnogo o hegelovskoj "negaciji negacije": njena
matrica nije ona gubitka i povrata, nego jednostavno procesa prelaenja iz
stanja A u stanje B: prva, neposredna "negacija" A negira poziciju A
unutar njego<tih simboliL7dh granica, pa nakon nje nuno dolazi druga negacija,
koja potom negira sam prostor to ga dijele A i njegova neposred-
na negacija (vladavina religije prvo se podriva u vi.du teoloke hereze; kapi-
talizam se prvo podriva u ime "vladavine rada"). Jaz koji razdvaja "stvarnu"
smrt negiranog sustava i njenu smrt ovdje je sustav
mora umrijeti dvaput. Jedini put kada rabi termin "negacija negacije" u
Kapitalu, povodom razvlatenih" u socijalizmu, Marx na umu
ima upravo t<u dvostupanjski proces. (Mitska) je stanje u koje-
mu posjeduju proizvodna sredstva; na prvom stupnju, pro-
ces odvija se unutar almira p,.i<tatnog <tlasnitva nad sredstvima
j;roiwodnje, to da se svodi na prisvajanje i koncen-
traciju vlasnitva nad proizvodnim sredstvima u maloj klasi (kapitalista); na
drugom stupnju, ti razvlastitelji se i sami da se sama forma
privatnog vlasnitva ukida ... Ovelje je zanimljivo da se, u Marxovim
kapitaliz.am sam, u samom 5vome jJOjmu, kao prijelazna izmedu dva
"stabilnija" proizvodnje: kapitalizam ivi od nepotpune realizacije
vlastitog projekta (isto je kasnije ustvrdio Deleuze, koji je istaknuo da kapita-
lizam postavlja granice upravo silama "deterilorijalizacije" kojima sam daje
maha). f>6
66 Obrazac notome "hcgdovske trijade" pruaju dvije promjene u odnosu izmedu glavobo-
lje i seksa. U dobrim starim "'cmenima, seksualno supruga
trebala je odbiti suprugove ili ljubavnikove nasmyc "Ne dragi, boli mc
glava!" U seksualno oslobodenim 1970-ima, kada je za enu postalo plihvatljivo da igra
aktivnu ulogu u poticanju seksa, se mukarac koristio iSlOm izlikom da zaustavi
enine nasrtaje: "Ne elim to imam glavoholju!" U terapeutskim 1980-im i 1990
im, medutim, ene opet koriste glavobolju kao argument, ali II suprotne svrhe: "Boli mc
glaVd, dakle u<'inimo to (da se okrijepilII)!" (Moda bi, izmedu druge i faze. trebalo
1I1lleUlUlijojedan kratki stadij apsolutne negati"losti II kojemu se dvoje partnera
naprosto slau da, s obzirom da ih boli glava, ne bi to trebali ... )
Ista matrica hegelovske trijade ustrojilaje iskustvo disidentske borbe pro-
liv partijske vlasti; u Sloveniji se ta borba u tri stupnja. Prvi je bio stu-
panj inherentne opozicije, kritiziranja reima u ime njegovih vlastitih vrUed-
Ilosti: "To to imamo nije pravi socijalizam, prava demokracija!"
Ta kritika bila je "pred-hegelovska": nije uzimala u obzir da to to
reim ne realizira svoj pojam ukazuje na nedostatnost samog toga
iz tog je razloga odgovor reima na tu kritiku bio, strogo
ispravan: ona je apstraktna; izraava poziciju lijepe due kqja u stvarnosti koju
kritizira nije kadra raspoznati jedino ostvarenje ideala to ih zastupa
nasuprot toj stvarnosti.
U trenutku kad je prihvatila tu istinu, opozicija je prela na
drugi stupanj: izgradnju prostora autonomnoga dnltva"
kao izvanjskog sferi vlasti. Stav je tada bio mi ne
!elimo vlast, samo elimo autonoman prostor izvan u
moemo artikulirati svoja gradanska prava, duhovne i
druge interese, kritizirati vlast i promiljati njena ne je
istisnuti. Osnovna kritika reima tom stavu (,Vaa ravnodunost
prema vlasti lana je i licemjerna - ono za vi teite uistinu jest vlast") i
opet je, naravno, bila i pl-elazak na posljednji, stupanj stoga se sas-
u tome da skupimo hrabrost i, umjesto da licemjerno tvrdimo kako su
llam ruke kako ne elimo preokrenemo poziciju i jasno se
sloimo s kritikom vlasti: "Da, mi elimo vlast, i zato je ne bismo eljeli? Zato
bi ona bila rezervirana za vas?"
U prvim dvama stupnjevima rascjep izmedu znanja i istine:
pozicija zastupnika reima bila je lana, no u njihovoj je kritici bilo neke
istine, dok je opozicija bila licemjerna (premda je to licemjeIje bilo mjeto-
vano to ih je nametnuo sam reim, tako da je ulicemjeIju
svoje opozicije reim dobio istinu o lanosti vlastitoga diskursa); na je
stupnju napokon bilo na strani samoga reima. To kada su
disidenti najzad priznali da tee za liberalni, "civilizirani"
Partije kritizirali su ih zbog brutalne udnje za - a taje kritika, naravno,
bila da su je izrekli oni kqji su u stvari (jo uvijek) imali
apsolutnu vlast u rukama. Druga bila je ta da je u prvim
dvama stupnjevima zapravo bilo stalo do samefonne: to se sadIiaja pozi-
tivna kritika vlasti bilaje irelevantna (veliki dio vremena odnosila se
na odbacivanje trinih reformi, to je kasnije izravno ilo na ruku
partijskim tvrdolinijaima) - cijela stvar je bila u mjestu njezina izricanja, u
da je kritika bila formulirana izvana. Na stupnju, onome
autonomnoga civilnog drutva, ovo izvana postalo je "za sebe", to jest
dimenzija je ponovno bila formalna, odnosila se na svodenje na
domenu u smislu tog pojma. Tek su se na stup-
nju forma i sadr,u podudarili.
Logika prijelaza s po-sebi na za-sebe ovdje je krucijalna. Kada
ljubavnik/ca ostavi svoga partnera, za naputeni je subjekt uvijek
doznati za osobu koja je raskid; nije li jo gore,
ako partner dozna da nije bilo ni/lOga, da ga je/ju partner ostavio bez izvanj-
skog razloga? Je li u takvim situacijama zloglasna osoba" razlog zbog
kojega je ljubavnik/ ca ostavio/la svoga prijanjeg pannera, ili je ta
osoba sluila samo kao izlika. nezadovoljstvo u vezi je
postojalo? "Po sebi", veza je bila gOlova prije nego to je ljubavnik/ ca naao/la
novog partnera, no la je postala "za sebe", pretvorena u svijest da je
veza gotova, tek u nalaenju novog partnera. Dakle, u iZ\jesnom smislu, novi
partner je "negativna otjelovljuje nezadovoljstvo u vezi - up.'avo
takav/takva, medutim, ona/on je nuan da bi to nezadovoljstvo postalo "za
sebe", da bi se aktualiziralo. Prijelaz s po-sebi na za-sebe wko logiku
ponav!janja: kada neka stvar postane "za sebe", u njoj se zapravo nita ne
mijenja; ona samo opetovano (re-afirmira) ono to je bila po
sehi.ti7 "Negacija negacije". dakle, nije nita drugo cio ponavljal"Ue: u
prvom potezu, izvodi se odredena gesta se i7Jalovljtue; potom, u drugom
potezu, ta ista gesta se jednostavno ponavlja. Um nije nita drugo do ponav-
ljanje razuma koje ga liava suvine prtljage nadosjetiIne, iracionalne onostra-
nosti, ba kao to Isus nije suprotstavljen Adamu, nego je samo drugi Adam.
Samo-referencijalnost tog prijelaza n,uholje je saela dosjetka W.C.
Fieldsa donosi njegovu Hegelove izreke da su t<une hile
t<une i za same Prevarili mou.f samo varalicu; to jest tvoje varanje
uspjeti samo ako mobilizira i manipulira rtvinom varanju. Taj
paradoks potvrdtue svaki uspjean prevarant: pravi za to jest
izglednoj rtvi priliku da se na brzinu polulegalno obogati, tako da rtva,
potaknuta vaom ponudom za varanje strane, ne primijeti pravu kvaku
zhog koje (ma ispasti ... Ili, hegelovski, vaa - prevarantova
- izvanjska refleksija o rtvi je inherentno refleksivno odredenje same
rtve. U svojoj "negac\ji" - varanju rtve - ja uistinu "negi-
ram sebe", sama varalica je prevarena (u svojevrsnom parodijskom ohnanju
"iskupljenja iskupitelja " iz Wagnerova Parsif'ala).
67 Iz tog razloga lalmul1"si,dujantasmeu tretmanlIje dvostruk-tojest
postoje dva havP.fset'a. a prava analiza razmak "izmedu dva traversee", Prvi tra-
tJPYser je slalnanje svakidanjoj egzistenciji 3l1aliziranoga. koja je
odravala njegov zah\jev da pristupi psihoanalizi: neto mora naopako, nje-
p;ova svakidanjeg ivota mora se raspasti, analiza ost;tie prazno naklapanje bez
radikalnih subjektivnih posljedica. Smisao pripremnih razgovora jest utvrditi je li ispunjen
titi elementarni uvjet za pravu analizu. Potom se radi na "prolasku kroz" famazmll. 'Lti je
jaz, opet, jaz izmedu po-sebi i la-scbe: prvo prolaenje je "po sebi", a tek drup;o "za sebe".
641 l,,,", I",,",,". '"""
Tako, dakle, djeluje hegelovsko "lukavstvo uma": ono na ego-
porive u svojim xtvama - to jest hegelovski "um u povi-
jesti" nalik je nadriumjetniku koji nasaduje svoje
rtve njihovim podlim osobinama. U tom obratu svakako ima
neke poetske pravde: subjekt, prima od varalice vlastitu poruku u
pravom/izokrenutom ohliku to jest on nije rtva izvanjskih maki-
nacija pravog varalice, nego rtva vlastite pokvarenosti. Jo jedan primjer istog
obrata nahodi se u da otvorena moralizacy'a politike nuno zavrava u
svojoj suprotnosti: u ne manje radikalnoj tJOlitizaciji mom la. Oni koji izravno
prevode antagonizam u sucljeltUu u moralne pojmove
(borba izmedu dobra i zla, potenja protiv korupcije) prije ili kasnije su pri-
morani instrumentalizirati domenu morala: podrediti svoje moralne
procjene aktualnim potrebama svoje borbe -Ja podravam X-ajer
je on moralno dobar" neprimjetno prelazi u "x je zacijelo dobar jer ga ja
podravam". Analogno tome, izravna politizacija seksualnosti
("osobno je to jest seksualnosti kao arene za
borbu za neizbjeno se u seksualizaciju politike (izravno zasni-
varUe opres\je na spolne razlike, to prije ili kasnije zavri u
nekoj verz\ji newageovske preobrazbe politike u borbu izmedu enskog i
III ukog ... ).
anamorfoza
Posljednja dva primjera jasno pokazuju kako Hegelov zahtjev da se apsolut
pojmi "ne samo kao supstancija nego i kao subjekt" predstavlja sutu opreku
onome za to se da ("gutanje" - integraciju ntavog supstanci-
jalnog sadraja putem posredovanja apsolutnog subjekta): ne kaztUe li nam
Hegel u Fenomenologiji duha uvijek iznova istu o opetovanom neuspjehu
suhjekta da realizira svoj projekt u drutvenoj supstanciji, da nametne svoju
viziju soc\jalnom - o tome kako "veliko drugo", drutvena
supstanc\ja, uvijek iznova njegov projekt i ga naglavce?
Lacanu se stoga moe barem oprostiti to mu se omaknulo brka-
nje dv,uu zasebnih "likova svijesti" iz Fenomenologije ("zakona srca" i "lijepe
due"); ovi dijele istu matricu koja, moda jo i vie nego "nesreUla svijest",
saima osnovnu operaciju Fenomenologije. u oba subjekt nastoji
uspostaviti osobni pravedni stav, ali zbiljska drutvena percepcija njegova stava
upravo je suproUla njegovu doivljaju sama sebe - za drutvenu je supstanci-
ju subjektova pravednost jednaka
Owlje se protuargument: u toku fenomenolokog procesa
sveudilj imamo posla sa subjektom je zapleten u
okvir i stoga za to mora platiti cijenu svojom zbiljski uni-
verzalni subjekt javlja se tek na kraju procesa te vie nUe suprotstavljen
PRVI DIO: SYUETA" 65
supstanciji nego je uistinu ... Pravi je hegelovski odgovor na tu kri-
tiku taj da takav "apsolutni subjekt" naprosto ne /JOstoji, da hegelovski sub-
jekt nije nL{ta drugo doli samo kretanje jednostranog samozaval'avanja, !lylnisa
postavljanja sebe u svoju ekskluzivnu posebnost, koja se nuno protiv
sebe same i zavrava u samo-negaciji. "Supstancija kao subjekt" upravo
to da taj pokret samozavaravanja, kojim aspekt postavlja sebe kao
nije supstanciji izvanjski nego je
Iz tog razloga hegelovska "negacija negacije" povratak iden-
titetu koji slijedi nakon bolnog iskustva rascijepljenosti i nego upra-
vo osveta decentriranog Drugog nad subjektovom prva negacija sas-
toji se u subjektovom pokreLU protiv drutvene supstancije (u njegovu "krimi-
nalnom" koji naruava supstancijalnu ravnoteu), a "negacija negacije"
potom nije nite. drugo nego osveta supstancije (u psihoanalizi, primjerice,
"negacija" je subjektovo potiskivanje nekoga supstancijalnog sadraja njegova
u nesvjesno, dok je "negacija negacije" potisnutog). Da opet
uputimo na izlizani primjer lijepe due: "negacija" je stav lijepe due
prema njezinu drutvenom okruju, a "negacija negacije" je uvid u to kako
sama lijepa dua ovisi o i te.ko potpuno sudjeluje u - pokvarenom svijetu to
ga smjera odbaciti. "Negacija negacije" ne pretpostavlja nikakav
preokret; ona naprosto ukazuje na neizbjeno izguravanje ili sub-
jektove teleoloke aktivnosti. Iz tog razloga inzistiranje na tome kako se
negacija negacije takoder moe izjaloviti, kako nakon cijepanja takoder moe
ne uslijediti "povratak sebstvu", metu: negacija negacije jest sam
obrazac nunog subjektova pn*kta - to jest negacija
bez svoje na samu sebe se negacije bila bi upravo usjJjena realizaci-
ja subjektove tekoloke aktivnosti.
aspekt mogao bi se takoder razjasniti na jedan
od najvanijih aspekata revolucije Davida Lyncha u kinematografiji: nasuprot
cijeloj povUesti u jedna dominantna subjektivna per-
spektiva organizira narativni prostor (ujilm noiru, primjerice, perspektiva
samoga junaka, glas u pozadini komentira radnju), Lynch tei prikazati
vie motrita. U Dini postupak su brojni nepraved-
no odbacili kao pribjegavanje ne-filmskoj naivnosti sa smijenim)
koritenja viestnilwg pozadinskog komentara radnje koji se, k tome, ne
s nekog zamiljenog mjesta (kao kad se junak u flashbac/{U
prolih dogadaja) , nego je suvremen s komentira,
subjektove sumnje, strepnje itd. Junakov glas iz pozadine ne
opisanu situaciju, nego je umetnut u nju, njezin je dio, izraava subjektov
angaman u njoj.
Nije, stoga, nikakvo da se dananjega gledatelja postupak doima
smijenim - on je neugodno blizak jo jednoj stoernoj holl)"voodskoj gesti:
kada osoba na ekranu ili vidi neto to je prenerazi (kao glupo, nevjero-
jatno itd.), njezin se pogled stisne, blago nagne glavu i pogleda
izravno u kameru - ako se takva scena dogodi u televizijskoj seriji, ta je gesta
u pravilu nasnimljenim smijehom, kao to je redovito bio u
Volim Lucy. Ta idiotska gesta signalizira ref1eksivan moment registriranja:
izravno uplitanje glumaca u njihovu narativnu zbilju se naruava;
glumac se iz narativnog konteksta i zauzima poloaj proma-
vlastite situacUe ... U oba u Dini i u Volim LUl.Y, taj prividno
neduni postupak prijeti samome temelju standardnoga ontolokog zdanja;
on subjektivnu gledita u samo srce stvarnosti".
Drugim podriva opoziciju izmedu naivnog i transcen-
dentalnog subjektivizma: nemamo niti unaprijed danu "objektivnu stvarnost",
s mnotvom perspektiva koje pnlaju njena iskrivljena videnja,
Iliti njen transcendentalni kontrapunkt, jedinstveni Subjekt koji i
cjelinu zbilje, nego paradoks viestrukih subjekata koji su u
I.bilju, umetnUli u nju, i su perspektive gledanja na zbilju za ovu ipak kon-
stitUlivne. Ono to Lynch tei ilustrirati jest dvosmisleni i nesigurni status sub-
jektivnog privida upravo kao privid (iskrivljeno \ridenje zbilje),
I.bilju: ako iz zbilje izuzmemo iluzornu perspektivu gledanja na nju, gubimo i
'<l III U zbilju.
Na filozofijskoj razini, to nam razlikovanje da
pojmimo Hegelov raskid s kantovskim idealizmom. HegeIje, dakako, izvukao
pouku iz Kantova transcendente.lnog idealizma (nema zbilje koja bi prethodi-
la subjektovoj djelatnosti); onje, medutim, odbio uzdignuti
subjekt u neutralno-univerzalnog koji izravno konstituira zbilju.
kantovski m pojmovima: iako je pl'iznao da nema zbilje bez subjekta,
I lege! je inzistil-ao na tome da je subjektivitet inherentna "patolohi" (pristl'an,
na neuravnoteenu perspektivu cjeline). Hegelovo je
dakle, bilo u tome da je s/JOjio, na besprimjeran ontolo.{ki
!{(Institutil/ni subjehtovog djelovanja sa subjektovom nesvodivom /mtololwm
kad se te dvije promisle zajedno, shvate kao su-ovisne,
dobivamo pojam patoloke pristmnosti konstitutivne za samu "zbilju".
Lacanovsko ime za tu patoloku pristranost konstitutivnu za zbilju je, na-
1<1\110, anamm/oza. to ta anamorfoza konkr-etno u, recimo, Holbeinovim
.\l1Ibasadm1ma? Dio vidljivog pl'izora iskrivljen je na takav da svoje prave
(.brise dobiva tek s odredene gledita s koje je ostatak stvarnosti
kad jasno percipiramo mrlju kao lubanju i tako dodemo do onoga
"Duh je kost", ostatak stvarnosti vie nHe Tako post<tiemo svjesni
da zbilja na pogled, da nas taj prizor "promatra" upravo II smis-
lu II kojemu, u I(afkinom Pmcesu, vrate. Zakona postoje samo za sa
sela". Ponovno se moe razabrati sitan, neprimjetan, no ipak jaz koji
I.auvijek Lacana od
limoga konstituiranja" (prema kojemu je zbilja kao takva, njezina cjelina,
PRVI DIO: SVIJETA" 67
u smislu esse = percipi, "postojanja" samo za subjek-
tov pogled): Lacanov pojam slijepe u zbiUi uvodi anamorfiaw iskrivljava-
nje u samu zbilju. da zbilja postoji samo za subjekt mora bili upisana
u samu zbilju u vidu anamorficne mrlje - ta mrlja predstavlja pogled Drugog,
pogled qua objekt. Drugim mrlja ispravlja
"subjektivni idealizam" jaz izmedu oka i pogleda: sub-
jekt je promatran s koja njegovim
3,4,5
Hegelovski pojam "supstancije kao subjekta" u pravilu se s troj-
nim oblikom procesa: "supstancija kao subjekt" da je ona
entitet koji sebe sama razvija, se, postavlja svoju drugost i potom se
s njom iznova luedinjuje ... Nasuprot tome mjestu, moglo bi se ustvrdi-
ti da je prava dimenzija subjektiviteta razaznatljiva upravo u mrtvim
trostrukosti, na onim mjestima gdje se Hegel koleba i pl'edlae oblik
peterostrukosti. Koliko je, dakle, umjesna forma trijade,
to jest zloglasni trodijelni "ritam" hegelovskog procesa? Premda se mogu
formalnima u najgorem smislu tog pojma, ova nas razmatranja
neposredno s najunutarnjijom i
hegelovskog sustava kao sustava subjeklittiteta.
Uzmimo kao polazinu poznati odlomak iz
"metodolokih" primjedbi iz njegove Logike, u kojemu sam Hegel govori
o trostrukosti ili sredinji moment procesa, izmedu
neposrednosti i posredovane neposrednosti - to jest moment
negacije - moe se brojati dvaput, kao neposredna negacija i/ili kao samo-
negacija, tako da se cijeli proces sastoji od tri ili momenta. U
svojoj filozofiji prirode Hegel, se, prua pozitivan ontoloki temelj toj for-
malnoj alternativi kad ustvrdlue da je osnovni oblik duha trostrukost, a
prirode da je priroda cal'stvo izvanjskosti, svaki od
momenata mora u njoj zadobiti zasebno pozitivno postojanje.
(Utoliko ukoliko su, u Hegelovoj, dominantno maskulinoj per-
spektivi, mukarac i ena povezani kao kultura i pdroda, smo u iskuenju
ustvrditi kako pridavanje prirodi na tradicionalnu
suprotstavljenost 3 i 4 kao "mukog" i "enskog" broja u orijentalnoj misli.fiR)
68 NUc, medutim, rijet samo () koi("hanjn izmedu trostrukosti i povijesna
dijalektika {eslO, se, na peterostrukoSl. U Hegelovoj Fmomm%giji idealna
trijada Zapadne povijesti bila bi Siulichkril- svijC'! neposredne sups",lI1cijal-
nosti i - njeno otuelenj .. u srednjmjekovnom svijetlI, koje kulminira
u modernom utilitarizmu, i pomirenje supstancije sa slohodnom
Postoji, medutim, druga, kudikamo supstancijalnija i relevantnUa egzem-
plifikacija logike Ideja, kraUevstvo logike, pojmovnih
odredenja, "Boga koji prethodi stvaranja", moe se negirati na dva
pod vidom prirode, kao i pod vidom Duha. Priroda je
neposredna negacija ideje; ona predstavUa ideju u njezinoj indiferentnoj
prostornoj izvanjskosti. Posve od nje je duh, aktivni subjek-
tivitet, uzima svoje pravo i suprotstavlja se
njegovu organsku ravnoteu, interes cjeline svome egotizmu; ta
llegacija je samoodnosna, ona je "zlo", trenutak Pada (u kont.rastu spram
nedunosti prirode). Paradoks te druge negacije je u tome daje radikalnija,
Illoment boli, samootudenja, ali je, upravo iz tog razloga, blia
it.tnirenju: daje, u sebstva, samoodnosan, postavljen
kao takav, Pad iz totaliteta je takoder prisutan kao za ponovnim
njenjem s izgubljenim totalitetom ... Ideja Vittorija H6slea je ta da moment
i/mirenja, koji bi trebao uslijediti nakon momenta duha, nije
drugo <lo "objektivni" duh, u se dva odijeljena momenta, priroda i
duh, pominuu: totalitet imersubjektivne Sittlichlteit kao
"druge prirode".fig Cijeli bi sustav tako mogao biti sastavU en od mo-
lIlenata: ideje, njenoga neposrednog izvanjtenja u prirodi, njenog
.I(lstraktnog "povratka sebi" u subjektu supmtstavljenom prirodi, i
od momenta, supstancije, "druge prirode", kao pomirenja
illl1edu prirode i duha. Prema H6sleu, Hegelovo inzistiI-anje na tri-
j;l<li nasuprot temelji se na da nije uistinu pojmio
logiku intersubjektiviteta suprotstavljenu subjektu i njegovu
kretanju prema
.> u modernoj racionalnoj dravi; medutim, \I oba ta prijelaza (sa supstanci-
jalnog jediustva na njegovo otudenje i s otudenja na pomirenje) s(' nezgo-
dan srednji moment izmedu sllps",H1c:ijalnog jedinstva i srednjmjekovnog
otudenja tuje i rimska epoha apstraktnog individualizma (u se, premda je gn'ko
supstancijalno eti,'ko jedinstvo izgubljeno, omdenje jn_i nije d<Jgt>di/o - Rimljani jo nisu
pojmili stvarni svijet kao puki odraz transcendenul0g boanstva); izmedu utilitarnoga
gradanskog drutva i moderne racionalne drave mje kratka epoha apsolume slobode,
(raumati{ni revolucionarni l("ror (koji ukida otudenje. ali na neposredan i
tako, umjesto da donese pravo ponlirenjc, zavrava u srdhi).
Zanimljivo je daj .. homo\ogan pomak s trostrukosti na putem umetanja
posrednih stupnjeva ",Ikoder, se, naruio standardnu
trijadu predklasnog plemenskog drutva, "otudcnih" klasnih drutava i
postklasnog drutva: "orijentalni despotizam" pOSredl!je iznl('elu pred-
klasnog plemenskog drutva i klasi"noga ropskog drutvd, a potom opet u vidu
d .. spotske drave iznwdu kapitalizma i so<:ijalizma.
ti'l v.: Vittorio Hosle, Htgtll System: Der Idea/ismus dn SubjektilIiiiii mul dn, Proble", der
InlnnLbjeklilliliil, sv. I i 2, Hamburg: Felix Meiner Verlag 1988.
PRVI DIO: SVIJETA" 69
Ti problemi uvelike odreduju Hegelovo kolebanje
strukuu-a njegove Logike, kao i izmedu korelacija izmedu same
Logike i RealphilosoJ)hie. U njegovoj Logici, trijadi<'ka bitak-bit-
pojam se preklapa s podjelom na "objektivnu logiku"
(bitak i bit) i "sul:!jektivnu logiku" pojma - II 06tom kontrastu spram ukupne
procesa, u dolazi drugi i pred-
stavlja moment ras(jepa, negati"l1osti, gubitka. Prema Hi)sleu, koji posve oprav-
dano kako su igre s "alternativnim povijestima", s
verzijama Hegelova sustLlva, duboko produktivne, simptoma slaba
zakazivanja narav "subjektivne logike" kao
momenta cijele Logike,jest prijelaz s njenog prvog dijela na "objek-
tivitet", koji nas strukturama to uistinu pripadaju biti
mehanizmima), filozofiji prirode (kemizam, organizam) ili tilozofi-
ji kona<"nog duha (izvanjska teleologija) . Hegel mora izvesti taj postupak
"izvanjtenja" subjektivne logike u objektivitet, da bi onda kao moment
mogao iznijeti apsolutnu ideju, sintezu subjektivne logike s objektivitetom.
Bilo bi stoga mnogo dosljednije postaviti logiku" (pojam-
sud-silogizam) kao drugi dio trojne strukture, i dodati
tivnoj logici" (prvom dijelu logike pojma) logiku, sintezu "objektivne"
logike (koja opisuje kategorijaInu strukturu pred-subjektivne zbilje od bitka
kroz bit, II zbiljnosti, supstanc\je kao causa sui i njenom
prijelazu u subjekt) i "subjektivne" logike (koja opisuje kategorijaInu struktu-
ru umovanja subjekta upravo ov(lje nalazimo sadr/Aj tradi-
cionalne "logike"). Ta logika opisivala bi kategorijaInu strukturu "druge
prirode", duhovne supstancije kao jedinstva objektivnog i subjektivnog
momenta - to jest odredivala bi kategorijaInu strukturu intelSubjektiviteta. A
- u iskuenju smo to dodati kao anakronu prolepsu - utoliko ukoliko L'1G\Il
definira poredak kao niti objektivan niti subjektivan, nego upravo
kao poredak intersubjektiviteta, nije li savren kandidat za tu logiku
intersubjektiviteta "logika koja I-azvija
strukturu subjektova odnosa prema Drugom kao njegovoj sup-
stanciji, prostoru u kojemu <ljeluje s drugim sul:!jektima? Zar ne
posjedluemo fragmente te logike u mnotvu podru('ja i vidova: u
strukturi atomske fizike, koja u svojoj strukturi subjektivitet (poloaj
prijelaz s kvanme virtualnosti na zbi!jsko postojanje); u "autopo-
jezi" ivota, koja teleologiju; u Lacanovu
vremena", pa sve do Hegelove vlastite intersubjektivne dijalektike
(nasuprot supstanciji) i njegova oprosta, pomirenja
sotudenom z,uednicom, u kojoj je Habermas razaznao model intersubjek-
thlloga komunikacijskog procesa?
Medutim,jo se uvijek moramo suo<'iti s pitanjem je li drutvena supstan-
cija uistinu postignuto izmedu prirode i duha: nije li jaz
KAKUIVI SUBJEKT
izmedu "prve" i "druge" pril-ode zauvijek otvoren? Nije li "druga pliroda"
nesigurno stanje ravnotee koja se moe razoriti u svakom trenutku, bilo
izvanjskom kometom koji pogada Zemlju) ili
samounitenjem u ratu ili ekolokoj katastrofi? Usto, nije li pred-
met psihoanalize upravo taj jaz izmedu prve i druge prirode - nesihruran
poloaj ljudskog subjekta koji se, izgubivi uporite u prvoj prirodi, nikad ne
moe posve lagodno u ono to je Freud nazvao das Unbehagen
in del' Kultur, na subjektov prijelaz iz prve u drugu prirodu
moe krivim putem (psihoza, neuroza ... )? Postoji, dakle, nekajezgra koja
sc odupire subjektovu potpunom pomirenju s njegovom drugom prirodom:
fi-elldovski naziv za tu jezgru je nagon, hegelovski pak "apstraktna negac\ja"
(ili, jezikom mladoga Hegela, svijeta"). Nije li to
razlog s kojega je Hegel inzistirao na nunosti l-ata koji, s vremena na vrijeme,
IllOI-a subjektu da nanovo stekne ukus za apstraktni negativitet i
okani se potpune uronjenosti u konkretni totalitet drutvene supstancije kao
svoje "druge prirode"?
Zbog tog jaza, struktura Logike trebala bi prije biti iza
"objektivne logike" opisuje kategorijaIne strukture pred-subjektivne
zbilje) i "sul:!jektivne logike" (koja opisuje su-ukturu zaklju<'ivanja
subjekta, od pojma do silogizma) trebala bi slijediti "intersubjektivna logika"
i, povrh nje da intersubjektivna supstancija jo ne ispunjava jaz
izmedu sebe i objektivitetLI, prve i druge prirode), "apsolutna logika".
LJ lacanovskim terminima, intersubjektivna logika je logika koja se
havi strukturom elje, dok je apsolutna logika -logika zbiljskog, logika nagona.
I doista, u svoje Logike, u svojoj potrazi za sintezom izmedu ideje
istinitog i ideje dobrog, Hegel kao da opisuje sredinji paradoks nagona:
rjeenje napetosti izmedu pasivnosti (kontemplacije istinitog) i aktivnosti
(nastojanja da se realizira dobro) jest u tome da subjekt pojmi kako,
u svome ne tei uzalud realizil-ati ideal, nego
da realizira neto to je aktualno upravo u njegovim opetovanim napori-
Illa da ga realizira. Nije li to paradoks to ga je Lacan kasnije definirao II
svome razlikovanju izmedu svrhe i dija nagona (prava svrha nagona realizira
se upravo u njegovu opetovanom neuspjehu da realizira svoj cilj)?
S obzirom na odnos izmedu same Logike i Realphilosophie, Hi)sle
ponovno kako njihova paralela nikad nije savrena i stLlbilna: u stLmdard-
noj formi Hegelova sustava (Iogika-priroda-duh), u-ijada Logike (bitak-bit-
ne odraava se adekvatno u pukoj dualnosti Realphilosophie (priroda-
duh) ; ako, medutim, preobrazi m o Realphilosophie u trijadu priroda -
duh - objektivni/naturalizirani duh, struktura sustava vie nije trijada,
!lego postaje Imamo, dakle, ili trijadu, ali bez savrene
paralele Logike i Rmlphilosophie, ili savrenu paralelu, ali s
rascjepom izmedu Logike i Realphilosophie ...
A - opet sam u iskuenju dodati - !<U Hegelov neuspjeh da, d()(k'1tnim
okretanjem zavrtnja, postigne pomirenje duha kao "povratka sebi" ideje iz
prirode sa samom prirodom, moe se nazreti i u njegovu
poimanju seksualnosti. Hegel, naime, "kulturali7Ax\ju" seksualnosti jed-
nostavno kao "uzdizanje" u civiliziranu, formu braka. U
svojoj filozofiji prirode Hegel tretira seksualnost kao puku primdnu osnovu i
pretpos!<lvku ljudskog drutva, u kojemu je prirodna kopulacija "uzdignuta" u
duhovnoj sponi braka, bioloka prokreacija "uzdignuta" je u
nasljedivanju obiljeenom obiteljskim imenom, i tako redom. Premda je
Hegel, naravno, itekako s\jestan da to "uzdizanje" i mijenja
oblik zadovoljavanja prirodnih potreba (kopulaciji prethodi proces zavodenja;
se izvodi u misionarskom polo;uu a ne a ter ga, kao u ivotinja itd.), on
proputa razmou'iti kako to "uzdizanje" ne mijel"Ua samo
oblik zadovoljavanja plirodnih potreba, nego na neki i na samu
njihovu supstanciju: u seksualnoj opsesiji kao to je udvorna ljubav, cilj,
samo zadovoljenje, (xlvojeno je od prirodne osnove; ona se u
smrtnu strast koja ustnue onkraj prirodnoga kruga potrebe i zadovoljenja.
Stvar nije u tome da ljudi upranjavaju seks na kultiviraniji (ili,
dakako, na neusporedivo okrutniji nego ivotinje, nego u tome da su
kadri uzdignuti svoju seksualnost do apsolutnog cilja kojemu podreduju cijeli
ivot - Hegel, se, ignorira to prometar"Ue bioloke pou'ebe za kopuli-
ranjem u seksualni nagon kao uistinu strast". Uzmimo Tristana i
lzoldu: gdje u Hegelovom sustavu ima za tu strast, za tu volju
za utapanjem u jouissance, za ostavljanjem dnevnog svijeta
obveza iza sebe - zarad toga bezu\jetnog poriva koji nije ni Kultura ni
Priroda? Iako stremi ukinuti domenu kulture obveza itd.), ta
strast nema nikakve veze s povratkom instinktivnoj prirodi, nego
najradikalniju perverziju prirodnog instinkta, tako da nam,
paradoksalno, upravo utjecanje poretku kulture da izbjegnemo
smrtonosni vrtlog te "neprirodne" strasti te da povratimo prirod-
nu ravnoteu nagonskih potreba u njihovu simboliziranom obliku.
7u
kazano: Hegel iz razmatranja isputa da "nema seksualnog odnosa":
kultura ne samo da seksualnosti kultivirani oblik nego je potpuno istisku-
je, tako da je jedini da ljudsko bude u stanju to", uivati u
70 (:ini se da je jo jedan pokazalelj Hegelova promaaja na koji tretira ludilo u svojoj
"antropologiji": povla<'c-njc- drutvenog svijeta koje karakterizira ludilo on svodi
na pmTatak "ivotinjskoj dui", poantu da svijeta" kojoj se
tl psihozi nije ivotinjski svijet, nego Plije radikalna nega<:Ua, uronjenos-
ti ivog II nj"govo p';rodno okruj ... V. para. 408 ll: H rg!'!', PhiinIO/Jhy of Mi,u/,
Oxf(mi: Clarendon Press 1992.
tome, taj da se osloni na neki "perverzni" idiosinkratski scenarij-
ljudska perverzija je ta da takozvana "prirodno" nagomko seksualno
wdm)()ljavanje potrebuje kulturalnu protezu, neku vrst kulturalnih .Itaka, da bi ostalo
operativna. Tek na toj razini, u "perverznoj" kulturalizaciji samoga seksualnog
pot'iva, postiemo zbiljsko "pomirenje" prirode i kulture.
7l
Na toj se crti takoder moe objasniti "tajna" uistinu dvodijelne strukture
Hegelove Fenomenologije. dopuna dvama dijelovima u kojima se
odvija razvoj Fenomenologije - "sinhrona" u'ijada s,,\jest-samosvijest-um i "povi-
jesna" (tj. apsolutno znanje) - jest dualnost kod
ranog Hegela (do godina u Jeni) u logici i metafIzici kao dvama dijelovima
iza koje potom slijedi Realphilosophie (to odgovara kasnijoj
filozoflji prirode i duha). Razlikovanje izmedu logike i prave metafizike ukla-
pa se u razlikovanje izmedu subjektivnoga refleksivnog uma, kojemu je dos-
mpna jedino zbilja u mreu odnosa/posredovanja, i ljud-
skog duha utoliko ukoliko ili, bolje kazano, izravno se s
apsolutom samim s onu stranu svih refleksivnih opozicija (subjekta i objekta,
ll1iUenja i bitka, samog uma i intuicije ... ). To razlikovanje, dakako, ostaje
schellingovsko: Hegel je "postao Hegel" kad je prihvatio da nema apsoluta
onkraj ili iznad refleksivnih opozicija i protuslovlja - apsolut nije
nita d1"Ugo do kretanje samouzdizanja tih odredenja; nUe
refleksija, je apsolutna refleksija sama. Jednom kad je Hegel stekao taj
uvid, razlikovanje izmedu logike i filozof ue moralo se ponititi: sama logika
morala se identificirati s "metaflZikom", s filozofIjskom o inherent-
lIoj kategorijalno j mrei koja svaki zamislivi oblik zbilje.
Pred sobom imamo "napredovanja":
s logike (koja se bavi izvanjskim refleksivnim opozicijama, rasudivanjem
suprotstavljenim svome predmetu, bitku) na metafiziku (koja izravno opisuje
strukturu apsoluta) ne prelazimo nikakvim velikom preo-
hrazbom logike, nego os\jetavanjem da ono to smo (pogreno)
doivljavali kao puki organon, uvodno orude, pIipremni korak, za nae
71 argument crkve protiv kontracep<:ije (prema kojemu j .. seks, lien
viega cilja prokreacUe. sveden na utoliko je o(:ito proInaen: nije
li upravo seks II slllhi pmkr"acije - \j. bioloke reprodukcije - ivotinjski? Nije li navlasti
to ljudska osohina da sc seks moe odvojiti od svoga "plirodnog" cilja i pretvoriti se u
svrhu po sebi? Odnosno, rdcno je li zamisliti opreku izmedu
"kurve" i "m'yke" II ivotinjskom svijetu? Sa st,yalita prirode. "duh" predstavlja besmislen
troak, zidgl'hnlll1l/p.I ins!inkt - tojest instinkt s obzirom na "plirodni" cilj, i
titne II opetovanom kretanju nagona. Ako je kao to je LlCan
uvijek iznova naglaav,1O - gesta lJf1r PXCi'lle71Ci' prazna i/ili pn'kimua geSla, gesta
koja nUe miljena da bude izvrena, onda se seksualnost "hunlanizira" kidanjcnl veza s
prirodnim pmkreacije.
apsoluta - to jest za samu mctafiziku - opisuje strukturu apsolu-
ta. Drugim apsolut ne uspijevamo zahvatiti upravo utolilw ukolilw i
dalje pretpostavljamo da, iznad i onkraj konalnog reflehtivnog
rasudivanja, postoji apsolut hoji valja zahvatiti - izvanjske refleks\je
odista nadilazimo naprosto tako da osvijestimo kako je ta izvanjska refleks\ja
inherentna samomc apsolutu. To je Hegelova temeljna kritika Kanta: stvar
nije II tome da Kant ne IIsp\jeva izvanjsku refleksiju razuma, nego u
tome to i dalje misli kako postoji neka onostranost koja njegovom
Kant ne vidi da njegova Kritika astog uma, kao "prolego-
mena" za metafiziku, jest jedina metafizika.
S tim se razlikovanjem preklapa razlikovanje izmedu "logike" u (tradi-
cionalnom aristotelovskom) smislu Olganona, koji prua pojmovno orude to
nam pomae shvatiti ontoloku strukturu zbilje (pravila naeg oblikovanja
pojmova te oblika rasudivanja i i "metafizike" (koja izravno
ontoloku strukturu): prva tr\jada Fenomenologije ostaje na razini
"logike", pojavni slijed modusa na izdvojeni
subjekt moe shvatiti drutvo, dok druga trijada izravno opisuje pojavni sl\jed
zbiljskih povijesnih oblika/likova samog apsoluta. ("Logika" ranoga Hegela
tako se priblino podudara s prvim d\jelom "subjektivne logike" zreloga
Hegela, kqja dolazi iza "objektivne" logike ontoloku strukturu
pred-subjektivne zbilje.) Upravo se u tom smislu moe opravdano ustvrditi
kako je Hegelova Fenomenologija prijelazno (ljelo - da njena struktura jo od'Ue
tragove ranoga Hegela, osobito u fascinaciji "ludim plesom" refleksivnosti,
obratima, kao (jo uv\jek) uvodni p,'elud\j u pravi sustav, s ..ue-
govim zadovoljenim spekulativnim samorazvojem. Drugim I'IJeClma,
Fenomenologija jo n\je "istinski hegelovska", upravo utoliko to svoju ulogu
kao onu "uvoda" u pravi sustav (premda ujedno i kao njegova prvog
d\jela - to jest izvora njegove nerazrijeene
Za Hegela um nije druga, "via" sposobnost od "apstraktnog" razuma;
razum odreduje upravo privid da, onkraj njega, postoji druga domena
(neizrecivo ili um) koja diskurzivnom
Ukratko, da bi se od razuma dolo do uma, ne treba nita dodati, nego, napro-
tiv, neto oduzeti: ono to Hegel naziva "umom" jest sam razum, lien iluzije da
postoji neto iza njega. Stoga se u neposrednom izboru izmedu razuma i uma
mora najprije izabrati razum: ne da bi se igrala glupa igra samozasljepljivanja
(apsolutni subjekt mora se najprije otuditi, postaviti izvanjsku zbilju neovisnu
o sebi, da bi nadiao/uzdignuo to otudenje u njemu vlastiti
proizvod ... ), nego iz jednostavnog razloga to nema izvan ili onkraj razu-
ma. Prvo izabiremo razum; potom, u drugom koraku, ponovno izabiremo razum,
samo bez dodatnog (g. bez iluzije da druga, "via" sposobnost iza
ili ispod njega, makar se ta "via" sposobnost nazivala umom) - i taj razum,
lien iluz\je da ima onkraj njega, jest um.
To nam da bacimo novo s\jetlo na prastaro pitanje odnosa
iIIIledu Kanta i Hegela. Naju\jerljiviji odgovor kantovaca na
llegelovu kritiku Kanta (oprimjerenu, "ecimo, u njegovu podrobnom propi-
I ivanju nedosljednosti i zamjena razaznatljivih u "moralnom nazoru o svijetu"
11 Fenomenologiji duha) jest jednostavno: pa Ono to Hegel kritizira kao
lIl'dosljednosti da Kantova mOl'alna teorija postulira nunost
(ljdovanja, dok izvravanje istinski itd.)
11 pravo je paradoks kantovske pozicije ... Hegelov bi odgovor na to
glasio: istina, no Kant nije kadar priznati, o/Tlm'eno iznijeti te paradokse koji
l\'Ore samu sr njegova filozoftiskog zdal"tia; i, daleko od toga da bi Kantu ita
dor/avala (recimo, "viu" sposobnost uma koja bi mogla kantovske
opreke noumenaInog i fenomenalnog, slobode i nunosti itd.), Hegelova k/ili-
/u[ najJrosto otvoreno iznosi i postavlja paradolise konstitutivne za Kantovu poziciju.
Dovoljno je spomenuti odnos izmedu biti i njezine pojave: Kant, naravno,
"implicitno" zna da noumenaIna bit fenomenalne zbilje nije
Il;lprosto transcendentno po-sebi, nego se nekako mora pojaviti unutar same
1(' zbilje (vidi njegov poznati primjer oduevljenja kao znaka noumenaIne slo-
hode: u oduevljenju to ga je Francuska revolucija pobudila u
diljem Europe, noumenaIna sloboda pojavila se kao \jerovanje u
povijesnog koji, ex ni/lilo - ukida
I,mac kauzalnih ovisnosti i slobodu); medutim, ta isto\jet-
IloSt noumenaInog i pojave ostala je "po sebi" za Kanta - unutar njegova zda-
Ilja njje bilo ustvrditi kako noumenaIna sloboda nije ni.ta
r1lugo do lom unutar fenomenalne zbilje, slutnja druge dimenzije koja se
/JOjavljuje unutar fenomenalne zbilje.
n
7:L N,yzapletenUi postupak II velikih tekstova filozofijske tradicUe jest precizno
teze ili to ga autor estoko odhacttie; plitom valja postaviti
pitanje: "Da li autor naprosto odhantic drugog-a, ili zapl-avo uvodi tu ide:ju upra-
\'0 pod krinkom IuenoK odbacivanja?" Uzmimo odbacivanje "dHaholi<:nog
zla" (zla uzdignutog II I11ol--a)nu dunost, ne iz "patoloke" motivacije, nego
naprosto "radi njega samog"): zar Kant ovdje Ile odbacuje l)Ojam JI' l)OjmOIm; pmslor
olvm1''' ulnmm "jpgOlJim filozof-ikim s!tslavom - to jest Ile bori li se s najunntarnjijom
konzekvencom. nepodnoljivim ekscesom. ol1mjp filozofije? ([)a na,'inimo
usporedbu, ne ponaa li se pomalo poput poslovi('ne supruge koja optulije rnuevljevog
prijateUa zalo to se pribliava, timc vlastitu seksualnu
za njim?) Jedan od obrazaca "napretka" u povijesti filozofije je- taj da kasniji filozof.
u{enik prvoga, otvoreno iznosi i II artikulira to ga je njegov
"'pravo uveo pod vidom odbijanja - kao to je bio sa Schdlingom. s
njegovom teorijom zja. u odnosu prcma Kantu.
Spekulativni identitet supstancije i subjekta
Dakle, da se vratimo Hasleovoj temeljnoj kritici Hegela: Hegel promasuJe
potrebu za dTUgim pomirenjem izmedu prirode i duha (kao prirode koja se
vratila u sebe iz svoje vanjskosti), jer ne uspijeva razviti sve konzekvence
da je Er-Innerung (pounutranjenja izvanjskog, onoga to je
naprosto dano kao strogo suodnosan s
izvanjtenja, obnovljene "naturalizacije". Hegel, koji uvijek naglaava aspekt
"povratka" duha "k sebi" iz vanjskosti plirode, ne uzima dostatno
u obzir suprotni izvanjtenja - da je duh koji se k sebi iz
prirode"jo uvijek duh apstraktno suprotstavljen prirodi, te bi se kao
takav, u jo jednom dijalekti<'kom zavrtanju vijka, trebao nanovo izmiriti s
pIirodom ... se, ipak, da Basle owlje promat* pravi hegelovski u
kojemu je "apstraktno" u unutraruost miljenja)
utvr<iivanjem, odnosno jo je jedan vid utvrdivanja besmislene
izvanjskosti apstraktno suprotstavljene subjektu. je prinuer,
dakako, onaj Rimskoga carstva, u kojemu se subjekt iz Sittlich1leit
IJOlisa u apstraktnu unutan1ju slobodu te, ba iz log mzloga, izvanjskost
afirmira pravo pod vidom dravne carstva to je subjekt doivljava
kao izvanjsku vlast u kojoj vie ne prepoznaje supstanciju.
N;yelementarniji je oblik izvaI1jterua duha, naravno, jezik kao to Hegel
uvijek iznova naglaava, nae unutarnje iskustvo moe odbaciti tragove van-
jskih osjetila i poplimiti oblik miljenja samo tako da se ponovno
izvanjti u besmislenom znaku - mi mislimo samo u u jeziku. Isto vri-
jedi za tvore nunu pozadinu, prostor nae socijalne
slobode. A isto vrijedi i za samu drutvenu supstanciju, za pozitivni poredak
Sittlichkeit, lacanovsko "veliko Drugo", koje je upravo naa "druga priroda":
"objektivni duh ", ponovnu naturalizaciju i/ili izvanjtenje duha.
73
73 Iz'"-mjskost ,riTl/bolieMg poretka trchalo hi k tome suprotstaviti izvanjskosti onog j}("U dR real-
ili. tvrdokornog pozitivnog elementa u kojemu se veliko Drugo samo mora utjeloviti da hi
zadobilo punu zhiljnost: "Duhje kost", drlava kao racionalni totalitet postaje zbiljska u
tijelu monarha itd. Uloga kralja (monarha) u Hegelovoj radonalnoj dravi tako je ono
to je Edgar Allan Poe nazvao pe,-verznosti ": kada uspije u djeiosti
izhrisati tragove svoga - kada nema znakovitih "po\1'ataka
koji bi odav .. li prisustvo druge strane - to jest kad vie nije u opasnosti da ga otkri-
ju, kada kamuflaa racionalizacije (ljellye savreno - osjeti neodoljiv poriv da svoj
pl-ikae javno, da izvikne istinu () svome stranOIll Nije li stvar iSl$.l s
hegelovskom dedukdjom lllonarhije? Upravo kada drutveno zdanje stekne potpunu
racionalnost savreno organizirane dravc, za tn racionalnost se njezinog
dopunjavdI1ja postavljanja na njeno - posve "iracionalnog" elementa nasljednog
vladara kojije nl'jJo,'i1I,dno, u svojoj prirodi (U. svome biolokom podrijetlu),
ono to je "u kulturi", II smislu svoga naslo,"-\.
KAKUIVI SUBJEKT
U pristupu Hegelu koji je, s naglaskom na povijesnu dijalektiku kao jedi-
ni aspekt Hegela koji vrijedi suta opreka Hosleovoj sistematskoj
rekonstrukciji, Charles Taylor takoder tei izloiti unutarnju nekonzistentnost
hegelovske logike izvarUtenja ideje. Prema Tayloru,i' hegelovski duh ima dva
utjelovljenja: on postulira svoju pretpostavku, mjere svoga postojanja, i
izraava sebe u vanjtini. U apsolutnog duha ta se dva
utjelovljenja podudaraju, dok su u qua zauvijek
razdvojena - to jest je uvijek uloen u niz uvjeta postojanja koje nikad
n(' moe potpuno "internalizirati", pretvoriti u izraz svoga subjektiviteta - uvi-
j('k postoji element kontingentne izvanjskosti ustr'Ye.
Prva je asocijacija ovdje, dakako, Schelling: poanta Schellingova razliko-
\"ll1ja izmedu boanske egzistencije i njezina nenadmaivog Teme!jajest ta da
jaz zauvijek izraz od vanjskih uvjeta postojanja vrijedi i za apso-
lutni subjekt, za samog Boga - sam Bog je uloen u niz mjeta koji zauv\jek
()S(,yu Drugo. S tog je razloga Schelling posrednik"
izmedu apsolutnog idealizma i post-hegelovskog historicizma. Taj prijelaz s
idealizma na historicizam moda najbolje izraava tvrdnja s
\1arxova Osamnaestog brumairea o tome kako ljudi stvaraju povijest, ali ne ni iz
,"ega ili u uvjetima koje su sami izabrali - oni stvaraju povijest u uvjetima koje
su zatekli i koji su im namemuti. Ovdje je prisutna jasna opreka spram
(odredene slike) hegelovskog idealizma, u k<?jemu apsolutna idt:ja djeluje
kao subjekt koji postavUa cijeli svoj sadr-;y te se tako ozbiljuje samo iz sebe, ne
ni na kakvim izvanjskim, kontingentnim pretpostavkama - to jest
nije sputan Medutim, ono
dolazi izmedu apsolumog idealizma i post-idealistic'kog histOIicizma jest
jedinstvena pozicija Schellinga "kao posrednika": Schelling
I,adr-ava apsolut kao subjekt (tj. on govori o Bogu, ne o ali ipak na
Njega jJ1imjenjuje temeljni postulat tako da u
tvrdi kako je Bog stvorio univerzum, ali ne ni iz - stvorio ga je
lt uvjetima koje je zatekao i koji su Mu bili nametnuti (ti "uvjeti" su, dakako,
Zbiljsko Bojeg Temelja, ono to u Bogu samome jo nije Bog).75
Taylorova je greka ovdje u tome to pojam subjekta tl ljud-
ski subjektivitet u jazu izmedu pretpostavke i izraza) i
sablasno zvano "apsolutni subjekt", duh [Geist], Bog - ili, kako ga
naziva Taylor (na sasvim ne-hegelovski duh", je puki
i4 V. Charles Taylor, Cambridge, MA: Camhridge University Press 1975, str. 92.
7:) Prisjetimo se standardnoga nekoga kao "relalh11og genija" - netko
je ili genij ili nije: "genij" nije atribut koji doputa razine stupnjevanja. Na isti
S<:helling oclre(hye Boga kao "relativno apsolutnog": On je apsolutni vladar i stvoritelj, ali
Njegova apsolutna je ipak omedena, onime to jo nij<' Bog u Njemu,
PRVI DIO: SVUElA" 77
"nosilac" (samo)svijest kona('noga ljudskog subjekta. Tako zavravamo u ras-
cjepu izmedu dvaju subjekata, apsolutnog subjekta i
ljudskog subjekta, umjesto uistinu spekulativnog identiteta
supstancije i subjekta kao
cjepa - "supstancija je subjekt" da je rascjep koji dijeli subjekt od sup-
stancije, od nedoslupnog po-sebi onkraj pojavne zbilje, inherentan samoj sup-
stanciji. Drugim je to da se Hegelov iskaz "supstancija je sub-
jekt" ne kao izravna potvrda identiteta, nego kao primjer (moda upravo
vrhUllski primjer) suda", poput onoga "duh je kost". Stvar nije
u tome da supstancija (iskonski temelj svih apsolut) nije pred-subjektivni
Temelj nego subjekt. samorazlikovanja, koji postavlja svoju drugost i
onda je ponovno prisvaja, i tako redom: predstavlja ne-supstancijal-
no (ljelovanje fenomenalizacije, pojave, "privida". rascjepa, razu-
ma itd., a pojmiti supstanciju kao subjekt upravo da su rascjep. feno-
menalizacija i tome inherentni ivotu samoga apsoluta. Nema "apso-
lutnog subjekta" - "kao takav" je relativan, u sebe-razd ije-
ljenosti, i upravo je kao takav subjekt inherentan supstanciji.
za razliku od toga spekulatirmogidentiteta supstancije i subjekta, pojam njiho-
va neposrednog identiteta tako subjekata, koje ponovno
svodi pravi subjektivitet na akcidenciju ("nosioca") supstancijalnog apsoluta.
Drugog-a koje govoJi "kroz" ljudske subjekte. To takoder otvara lani. pseu-
do-hegelovski pojam procesa u kojemu Subjekt duh")
postavlja vanjskost, otuduje se od sebe, da bi nanovo stekao svoju cjelovitost na
vioj razini: pretpostavka kqja ovelje zavodi na krivi put je ta daje subjekt procesa na
neki dan od a ne stvoren samim procesom cijepanja supstancije.
Isto se moe ustvrditi s obzirom na dva
subjekta s suvikom Stvari koja njegovu ref1ek-
sivnom sastoji se u
tome da nas naa sposobnost (ona subjekta) da pojmimo pl-edmet s
kojim smo uvijek i a pri()l-i u pl-edmetu ima to se
zauvijek odupire prevodenju u nau mreu (misao o
objektivnog" redovito Adorno u Negativnoj dijalektiCi). U
se, medutim, sastoji taj suviak? Sto ako ono to naem poimanju, to je
u "predmetu vie nego sam predmet", tvore u-agovi onoga to je, u proloj povi-
jesti, "predmet" (recimo, povijesna situacija subjekt nastoji analizirati)
mogao postati, ali nije? Pojmiti neku situaciju "u njenom
(kao to bi rekao Kierkegaard) ne percipirati je kao pozitivan skup
(''kako sa stvarima uistinu stoji"), nego II njoj razabrati tragove neus-
pjelih "emancipatorskih" oslobodenja. (Owlje, naravno. aludiram na
Waltera Bel!jamina i njegov pojam revolucionarnog pogleda koji zbiljski revolu-
cionarni percipira kao iskupiteljsko ponavljanje pmlih propalih emancipa-
tOI-skih pokuaja.) lj tom medutim. objektivnog", ono u Stvari
781Sf;\vOl
KAKUIVI SUBJEKT
;to naem nije vie suviak njena pozitivnog sadr2aja u odno-
su na nae spoznajne nego, naprotiv, njen manjak, to jest u'agovi neuspje-
ha, IJdsustava upisanih u njen pozitivni Oktobarsku revoluctju "u
njenom nastajanju" razabrati strahovit emancipatorski potencijal to gaje
istodobno pobudila i sau'la povijesna aktualnost. Sltjedom toga. taj
suviak/manjak nije dio "objektivnog" koje je u suviku u odnosu na subjektove
plije se sastoji u tragovima samoga subjekta (njegovih izjalov-
Ijenih nada i elja) u objektu, tako daje ono to je uistinu u objek-
lu - dopuna/korelativ najunutarnjije jezgre subjektove vlastite e!ie.
Hegelovski prisilni izbor
Ti paradoksi za hegelovsku opreku izmedu "konkretne" i "apstrak-
tile" Hegel je prvi razradio navlastito moderni pojam indiridualizadje
hroz sekundarnu identifikaciju. Subjekt je u uronjen u odredeni ivotni
oblik u kojemu je roden (obitelj, lokalna jedini da se otrgne
iz tc prvobitne "organske" da prekine veze s njom i uspostavi sebe
kao "autonomnog pojedinca", jest da ukloni teme!inu vezanost, da pre-
pozna supstanciju svoga u drugoj, sekundarnoj zajednici, kojaje univerzal-
Ila i istodobno "umjetna"; ne vie "spontana", nego "posredovana", odr2avana
djelovanjem neovisnih slobodnih subjekata (nacija nasuprot z,!jednici;
pmfesija u modernom smislu - posao u velikqj anonimnoj Miki - nasupmt
"osobnom" odnosu izmedu i njegova akademska
I.ajednica znanja nasuprot mudrosti prelazi s narataja na
itd., sve do koja se vie oslanja na za odgoj (ljece nego
Ila roditeljski sa\jet). Pomak s primarne na sekundarnu identifikaciju ne
izravni gubitak primarnih identifikacija: dogada se to da primarne
identifikacije prolaze kroz neku vrst transupstanctjacije; funkcionirati
kao oblik pojavnosti univerzalne sekundarne identifikacije (recimo, upravo
lime to sam dobar svoje obitelji,ja pridonosim pravilnom funkcioniranju
nactje--drlave). U tome lei hegelovska razlika izmedu "apstrakU1e" i
"konkretne" univen:alna sekundarna identifikacija ostaje "apstraktna"
utoliko to je izravno suprotstavljena odredenim oblicima primarne identi-
fikacije - to jest utoliko to prisiljava subjekt da se odrekne svojih pl-imarnih
identifikacija; ona post<!je "konkrema" kad reintegJira pI-imarne identifikactje,
preobraava ih u moduse pojavnosti sekundarne icientifikac\je.
Napetost izmedu "apsn-aktne" i "konkretne" jasno je razaznatlji-
va u nesigurnom drutvenom statusu rane (Tkve: s jedne strane, tu
jt bio fanatizam radikalnih skupina kqje nisu vidjele kako bi spojile
istinski stav s prostorom drutvenih
odnosa, te su tako predstavljale ozbiljnu prtjemju drutvenom poretku; s
druge strane, bilo je pokuaja da se pomiri s ustrqjem
PRVI 'ID, "Ilo< "179
dominacije, tako da ste mogli sueljelovati u drutvenom ivotu, zauzimati
mjesto u njemu (kao sluga, seljak, obrtnik, feudalac. .. ) i ostati
dobar - ispunjav<lf!je odredene drutvene uloge smatralo se ne samo
spojivim s ivotom nego ispunjavanja
univen:alne dunostl
Stvar se na prvi pogled doima jasnom i nedvosmislenom: filozof apstrak-
tne Kant (i, na Kantovom tragu, Fichte): u Kantovoj filozofiji uni-
vel-zalno (moralni zakon) fimkcionira kao apstraktno Sollen, ono to "treba da
bude" i to, kao takvo, posjedttie potencijal- ono uni-
verzalno predstavlja zahtjev, negativi teta je
da podriva svaki konkI-emi totalitet; nasuprot tradiciji apstrak-
me/negativne suprotsulVljene svome navlastitom sadl-,Yu, Hegel
kako se istinska ozbi!jttie u nizu konkremih odredenja to ih
apstraktno gledite razuma doivljava kao zapreku potpunoj I-ealizaciji uni-
verzalnog (recimo, univerzalna moralna dunost se ozbiljttie, post,ye
(ljelotvorna, kroz konkretno obilje pojedinih ljudskih strasti i tenji to ih
Kant kao "patoloke" zapreke).
Jesu li, medutim, stvari doista tako jednostavne? Da se navlastito hegelov-
ski ton opozicije izmedu apsuakme i konkreme ne bi krivo
ovn valja "kriati" s drugom opozicijom, onom izmedu pozitivne kao
pukoga ravnodunog/neutralnog medija supostojalya svoga odredenog
sadraja ("nijeme vrste definirane onime to svi te vrste im,tiu
i u njenom zbiljskom postojanju, koja je individualnost,
potvrdivarye subjekta kao jedinstvenog i nesvodivog na konkremi
totalitet u koji je umetnut. Kierkegaardovski posrijedi je razlika izmedu
pozitivnog bitka onog univerzalnog i supmmost univerzal-
nom kao neutralnom mediju/nosiocu njegova odredenog
sadIi<tia jest kao negativitet<I podrivd svake pojedine
konstelacije, a Ul se javlja pod vidom apsolumoga samo-steza-
nja pojedinca, njegovog nijekanja sVdkog odredenog sa<h-aja. Dimenzija uni-
verzalnog post.<tie zbiljska (ili, po hegelovski, "za sebe") tek "ulaenjem u posto-
janje" hao univerzalna, to jest suprotstavljanjem cjelokupnom svome posebnom
sadr;tiu, ulaenjem u "negativan odnos" spram svoga sadraja.
S obzirom na opreku izmedu apstrakme i konkretne to da
jedini put prema istinski "konkremoj" vodi kroz puno potvt-divanje
radikalnog negativi teta kojim ono negira svoj cjelokupni
sadr<ti: varavim oblik apstraktne
jest "nijema neutralnog nosioca odredenog sadraja. Drugim
da posUIlle "konkretna" jest da prestane biti neu-
tralno-apstrakrni medij svoga posebnog sach-hja i da sebe medu svoje
vlastite podvrste. To, paradoksalno, ela je prvi korak prema "konkremoj
radikalna negacija sadrhja: tek kroz takvu
KAKUIVI SUBJEKT
Il('gaciju univel-zalno postC!jaf!je, posutie vidljivo "kao takvo". Prisjetimo
'I' ov(lje Hegelove analize frenologUe, koja zatvara poglavlje o
umu" II Fenomenologiji: Hegel pribjegava
llletafori kako bi objasnio dv,yu iskaza "duh je
Kost" - oblik nae
lubanje zbiljski i iZtavno osobine naega uma - i spekulativnog
Ilja - duh je dovoljno jak da potvrdi svoj iden titet putem krajnje inertne tvdri
II' daje "uzdigne" - tojest, ni najinertnija tvar ne moe duhovnu
11101' posredovanja). nalik je pristupu koji u
blusu vidi jedino organ mokrenja, dok je spekulativno u f!joj kadro
razaznati i mnogo viu funkciju (tj. upravo "koncepcije" -
- kao bioloke anticipacije koncepta
Na pI-vi pogled imamo posla s poznatim elementarnim kretanjem
lufhebunga ukidanja u nadilaenju): morate kroz mtinie da
histe jo jednom dosegnuli n,tivie, izgubljeni t(>l<Ilitet (morate izgubiti
lleposrednu zbilju u samo-kontrakciji svijeta" da biste je nanovo stekli
kao "postavljenu", posredovanu djelovanjem subjekta; morate se
neposredne organske cjeline i se djelovanju
;lpsllakmog razuma da biste nanovo zadobili izgubljeni totalitet na
razini, kao totalitet uma). To se kretanje, izgleda, nudi kao
idealna meta standardne kritike: da, naravno da Hegel prepozn<tie uas psi-
samo-stezanja i njegova "gubitka stvarnosti", da, on priznaje potrebu
/,a apstrakmim komadanjem, ali samo kao korak, zaobilaznicu na trijumfal-
nom putu koji nas, sukladno neumoljivoj nunosti, vodi natrag u
rekonstituiranu organsku cjelinu ... Naa je postavka da takvo
jlTomauje bit Hegelove argumentacije:
Ono dubolw, je duh gonjen iznutra napolje, ali samo do \lIljegovu /!1'1!dslall'
IjacRu svijest i ga u - i 1U'Znanje te svijesti o tome to je ono to ona
kae, ista je povezanost visokog i niskog, koju priroda na onom ivome naivno
izraava \I povezivanju organa njegova savrenstva, organa radanja i
organa mokrenja. - sud kao bio bi s,wrenstvo ivota
koji 5,lm sebe shva('a, ali njegova svijest koja ostaje u predstavi odnosi se kao
mokrenje.
76
itl G.vV.E Hegel. PhenomnlOlogy O/Spilil, Oxford: Oxford University Press 1977, str. 210. {Citat
u tekstu pn'uzet iz navedenog hrv. prijeVOda, str. 225 -Prev, I LJ popratnoj fusnoti pre-
voditelj (A V, Miller) pat:ju na odlomak iz Hegelove Filozojije p,irotie u kojemu on
utvnhtie isti identitet: "Kod mnogih sn ivotinja igenitaJUe, n<uvii i
dijelovi ivotinjske organizacije, intimno povez,;mi: kao to se govorenje i ljubljenje s
jedne, te jedenjI', pijenje i pljuvanje s druge strane, izvode ustima,"
Pri pomn\jem ovog odlomka postaje jasno kako Hegel ne eli da,
za razliku od vulgarnoga uma kqji vidijedino mokrenje, pravi
spekulativni stav mora izabrati oplodivanje, Paradoksje u tome daje izmvan
izbor oplodivanja da ga se !JT011Iai: "pravo nije
odabrati izravno - to jest mora se od toga da se "pogreni" izbor
(mokrenje): pravo spekulativno javlja se tek kroz opetovano
kao naknadni (ili nusproizvod) prvog, "pogrenog"
Isto vrijedi i za drutveni ivot, u izravni izbor "konkretne
odredenog ivota-svijeta moe zavriti samo u povratku pred-
modernome organskom drutvu koje pravo subjekliviteta
kao temeljno obiljeje moderniteta. da subjekt-gradanin moderne
drave vie ne moe prihvatiti svoju uklopljenost u neku
dmtvenu ulogu koja mu d()(Ueljuje odredeno mjesto unutar organske
drutvene (jeline, jedini put do racionalnog totalitel.<l moderne drave vodi
kroz uas revolucionarnog terora: treba nemilosrdno raskinuti
pl-edmoderne organske "konkretne te u afirmirati
pravo subjektiviteta u njegovu apstraktnom negativi tetu. Dmgim
poanta Hegelove zaslueno slavne analize revolucionarnog terora u
Fenomenologiji nije uvid u lO kako je revolucionarni projekt
jednostranu izravnu afirmaciju apstraktnoga univerzalnog uma, te
mu je kao takvome bilo sudeno da u bijesu
da nije bio kadar organizirati prijenos svoje revolucionarne energije u
konkretan stabilan i diferenciran drutveni poredak; Hegelova je poanta,
pl'ije, u zagoneci zato, usprkos da je revolucionarni teror bio povi-
jesna mrtvouzica, kroza nj moramo da bismo dospjeli do moderne
racionalne drtave .. , Sada moemo vidjeti koliko su u krivu bili konzervativni
britanski hegelijanci s kraja devemaestog (Bradley i drugi), koji su
drutvenu logiku Hegelove konkreme kao da zahl\jeva iden-
tifikaciju svakog pojedinca sa svojim mjestom unutar odredene i
hijerarhijske <:jeline globalnoga dmtvenog tijela - upravo je LO ono to mo ..
derni subjektiviteta
77 0\11 misao duguj("n1 Mladellu Oolaru; v. w[,he Phrenology of Spirit", u: SulJ/J();ing (h"
Subject, III'. Joan Copjcc, London: Ver", 1994.
Poswji jasna izmedu te lIunosti da se pogrean izbor kako bi Se posti-
gao pravi rezultat (odabir "mokrenja" da bi se postiglo "oplodivanje") i stl'\lklUre rIIskog
vica iz "'emena o koji eli emigrirati iz Smjetskog Saveza iz dva
razloga: "Kao prvo, bojim se da .'e, ako se poredak raspadne, sva krivnja za
biti sv-aljena na idove." Na usklik drL3Vtlog birokrata: "Ali u
Smjetskom Se Savezu nikada nita promijeniti! Socijalizam trajati zauvijek!",
staloeno odgoV<II'a: "1'0 je drugi razlog!" l ovdje se do pravog razloga
moe dospjeti jedino putem krivoga prvog razloga.
Drugim "pojmiti apsolut ne samo kao supstanciju nego i kao
subjekt" da, kada smo s radikalnim izborom izmedu organske
.jeline i "ludila" jednostrane koja izbacuje cjelinu iz leita u tetnu
neravnoteu, I.<U izbor ima strukturu prisilnog izbora - to jest, treba izabr,lti
jednostrano "ludilo" nasuprot organskoj cjelini. Kadaje, dakle, netko
s izborom izmedu predmodernoga organskog drutvenog tijela i revolu-
cionarnog terora koji razornu silu apstrakmog negativiteta, on mora
iza/Irati teror - samo na I.<U moe stvoriti teren za novo postrevolu-
cionarno pomirenje izmedu drutvenog poretka i apstraktne slobode
pojedinca, revolucionarnog terora apsolumo je nuan
posrednik" - ta provala radikalnog negativi teta koja je uzdrmala etabli-
rani stari poredak utrla je, put novome racionalnom poretku mo ..
derne drave.
7H
Isto vrijedi i za par Sittlichlieit/Momliliit: za opreku izmedu
Ill'ortienosti subjekta u njegov konkretni drutveni ivot-svijet i njegova
apstraktnog moralnog suprotstavljanja tome
konkretnom batirtienom univerzumu; u tome izboru valja odabrati Moralitiil,
10 jest bn koji, u ime ire podriva odredeni pozitivni
poredak mores definira njegovo drutvo (Sokrat nasuprot konkremom
lotalitetu grada; Krist nasuprot LOtalitetu idova). Hegel je potpuno
s"jestan daje pozitivni oblik u kqjemuta apstraktna zbiljsko pos-
onaj ekstremnog nasilja: suprotnost unutantieg mira jest
destruktivni bijes prema svakom sadraju, to jest "tl nas-
lajanju" suta je opreka mirnome neutralnom mediju svega
sadraja - samo na t;u moe postati "za sebe"; samo na
moe do "napretka".
Otuda se moe precizno odrediti trenutak kada je "Hegel postao Hegel":
lek kad je odbacio viziju organskoga drutvenog totaliteta
Sittlichkeita (koji je muartikuliraniji izraz naao u posthumno objavljenom
System der Sittlichkeit [1802-1803], tekstu koji definitivno prema
onome to je kasnije razvijeno kao "organski" korporativno-
pojam drutva) - to jest kada je postao potpuno 5'jest<tn da je
jedini put do istinskoga konkretnog totaliteta t;u da, u svakom izravnom
izboru izmedu apstrakmog negativiteta i konkreme <jeline, subjekt mora
odabrati apstrakmi negativitet. Taj se pomak millasnije razabire u u
()(,jeni kod mladoga Hegela: Hegel "postaje Hegel" kad u cijelosti
tlsv'Ua "apstraktno negativni" slwndalon Kristove - to jest kad
78 Izraeno pojmovima antagonizma nasuprot strukturi razlika Ernesta Laclaua: prema
Hegelu je svaki sustav razlika svaka poziti,"a drutvena struktura - lltemdjcna na anta-
borbi, a rat je povratak logike "mi protiv njih" koja pri-
jeti strukturi razlika.
odbantie nadu u povratak novoj moreJ kao rjeenju
problema moderniteta.
U tom smislu zrelo hegelovsko "pomirenje" ostaje kr;tinje dvosmisleno:
ono predstavlja pomirenje ras<:jepa (zacje\jivanje rane na drutvenom tijelu),
kao i pomirenje sa tim rascjepom kao nunom cijenom individualne slobode.
S obzirom na politiku, je u iskuenju da preokrene mit o
ranome "revolucionarnom" Hegelu u kasnijim godinama, izdao svoje
subverzivne korijene i postao dravni filozof poredak kao
utjelovljenje uma, kao "zbiljski Boga": prije biti da je "revolu-
cionarni" - barem iz dananje perspektive - mladoga Hegela najavio
"estetizaciju uspostavu novoga organskog poretka koji
ukida modernu individualnost; dokje "Hegel postao Hegel" svqjim inzistira-
njem na neizbjenom po[vrdivanju pr<n"a - na tome
da put prema vodi jedino kroz puno
"apstrakmog negativiteta".
Drugi je da se razabere teti prijelaz s pred-hegelovskog Hegela na
"Hegela koji je postelO Hegel" omti putem male ali prontiene u
drutvenoj strukturi. U System der Sittlichkeit drutvo je podijeljeno na tri
stalea, od kojih svaki stav: na seljatvo sa stavom
pred-refleksivne \jere, uronjenosti u supstanciju; poduzemike,
klasu, s reflektiranim stavom individualnog nadmetanja i uspjeha (pravo
gradansko drutvo, industrija, razmjena); na aristokraciju, univerzalnu klasu,
vodi ivot i odlazi u rat, spremna riskirati ivot kad je potrebno.
Znakovito je da, kadje Hegel "postao Hegel", univerzalna klasa vie nije aris-
tokracija (kao zemljoposjednici, oni su u seljatvo), nego
dravna birokracija. je u toj promjeni to da sada ne samo
aristokracija nego svi, svaki pojedinac iz bilo koje klase mo7.e biti mohiliziran
i mora u rat: apsolutni negativitet, smrtna opasnost koja rastvara svaku fik-
snu vezanost uz odredeni sadraj, vie nije povlastica klase, nego
postaje prav%bveza svakog gradanina. Iznad i onknti svoga
mjesta unutar drutvenog tijela, svaki gradanin tako sudjehtie u apstrakt-
nom/apsolutnom negativitetu: nijedan nije potpuno
onim to ga svodi na njegovo odredeno mjesto u drutvenom zdartiu.79
79 Modaje problem s tom drutvenog zdanja l<!j da Hegel
pokuav(l sabiti u sinhroni poredak tri globalna na<:ela dru(V(-"ne organiZtKije:
(I) predmoderno na<'elo, koje, u feudaliznm. ustrojava (jelinu drutva
(sami obrmici organizirani su u cehove i stalee, ne funkcioniraju na slobodnom lriilu;
sama dravna vlast je te naivno pred-refleksi\,"o povjerenje
podanika u kraljevo boansko pravo da vlada); (2) moderno tliino-liberalno
civilnoga drutva, takoder odredl!je na koji ii.lllkcionira seljai'ki ivot
To je razlog s kojega, u odlomku iz Uvoda u Fenomenologiju iscrpno
Ilavedenom u 1. poglavlju, Hegel razum (a ne um!), njegovu
IlPskona('nu da raskine svaku organsku vezu, da tretira kao zasebno
ono to izvorno pripada zajedno i zbiljski postoji samo kao dio konkretnog
konteksta: "razum" je ovelje drugo ime za ono to smo nazvali "predsintet-
\kom uobraziljom", za uobrazilje da raspri svaku organsku cjelinu,
koja prethodi sintezi uobrazilje je najvii izraz logos (kao to je
Ileideggel' rado isticao, u legein takoder "sabirati, sakup-
ljati"). Stoga su oni koji zastup,!ju subjektovo pokoravanje i prih-
\'<!<'anje njegova/njezina pravog mjesta unutar konkretnog totaliteta sup-
poretka u mjeri udaljeni od Hegela: samo
"laan", "apstraktan" izbor zla, -
to .ipst ekscesnu ':jednoslranu" gestu koja izhacttie poredak cje-
line iz ravnotee: zato? Zato to je takav proizvoljan odabir trivi-
jalnog i nesupstancijalnog, takvo ispoljavanje hira koje nije zasno-
\',1110 na valjanom razlogu to jer to "), paradoksalno, jedini
da se ono potvrdi sebe "za sebe", nasuprot svakom odredenom
posebnom
Taj ulazak u postojanje "kao takvog", u proturazlikovanju spram
svakog odredenog sadrLaja, to nasilno, jednostrano nekog
"apstraktnog" koje ovo isu'gava iz njena konhetnog ivota-kontek-
sta i telko odumiranje organske cjeline ivota, jest moment ozbilji-
vanja subjekta nasuprot uravnoteenom supstancijainom poretku. Strah da
,> (s poljoprivredom organiziranom kao grana indusnijsk{' proizvodIIje) i nadgrad-
nju (drava svedena na "poli<.:ijsku dravu", koji Zak()Jlske i polki-
ll\jere civilnog ivota); (3) plansku dravno-socijalisli,'ku logiku II kojoj
dravna birokracUa, kao univertalna takoder lei upravljali (j("l()kupn()Il1 proizvod-
njom, poljoprivredu (ne <'lidi iO je nastojanje staljinizma. kao vrhovni
izraz iste tenje, bilo satrti seljatvo, s njc'govim pred-refleksivnim
stavom).
li se ta tri nal:da uistinu "posredovati" u potpun i stabilan "silogizam drutva"?
Problem je II tOllle daje svaki od Iljih rascijepljen iznutra, u
napetost koja uvodi istinski potilic1", dimenziju: arh'tiski organski poredak moe sc
prometnuti u nasilje protiv "Njih"; liberalizam je rascijepljen
izmedu konzervativnog stava laisst'z{aire i Slava i'f.rlllibrrtr, dravni socijalizam
izaziva reak<:Hu u vidu spontanoga samoorganiziranja. Ne trebaju li stoga (ili Ile
uklju"uju li) 1<. tri ,'etvrto upravo ono polilik" kao takve, drutvenog anl<.go-
nizma, cleslahiliza<:ije ra<:lanjenoga drutvenog tijela, s vreme-
na na vrijeme, nalazi izraz u obJicima "spontane" ili "izravne" d(,lllokracije
(poput u revolucionarnim previranjima potkr,!j Prvoga svjrIskog rala, ili
demokratskih "fonlIna" za raspadanja socijalizma)? Za podrobniji prikaz toga pojma poli-
vidi 4. poglavlje dolje.
PRVI DIO, .,"' .... 185
hegelovsko kretanje generirati negativitet "prejak" da bi ga
se opet uklopilo u krug posredovanja stoga je duboko neum-
jestan: da "supstancija jest [da je takoder valja pojmiti kaol sub-
jekt" da je ta eksplozija organskog jedinstva ono to se uvijeh dogada
tijekom procesa, a novo "posredovano" jedinstvo koje nastupa
iza toga nipoto ne povratak izgubUenome jedinstvu
"na vioj l'<lzini" -\I nanovo uspostavljenom "posredovanom" totalitetu pred
nama je supstandjalno jedinstvo, jedinstvo utemeljeno na
negativi teta, jedinstvo u kojemu sam taj neKativitel po-
zitivno postojanje.
Moda je to izvor nerazrijeene napetosti s kojom se zavrava Hegelova
l.ogi/la, napetosti izmedu ivota i znanja kao paradigmi apsolume ideje:
u ivotu, posebno je jo uronjeno u - to jest iv{)tje sus-
tav u se ono reproducira kroz neprestani proces nastajanja i nes-
tajanja njegovih posebnih momenata, sustav to ga ivim odrava upravo stal-
na dinamika samo-kretanja njegovih sastavnica; takav sustav, medutim, u koje-
mu je koja se izraava u neprestanoj proizvodnji obilja svojih poseb-
nih momenata, ostaje "dinamizirana supstancija", jo ne pravi sub-
jektivitet. Kazano Taylorovim (ne posve adekvamim), ov<lje imamo
posla s opozicijom izmedu vida apsoluta
(ivot kao causa sui koji se reproducira i "izraava" kroz proces
nasL<uanja i propadanja momenata) i njegova "kognitivnog" vida (apso-
lut se ozbiljtUe tek kroz svoju cjelovitu samospoznaju) - kako da pomiri-
mo to
Prvi paradoks je u tome da je aktivnost na stnmi supstancije ("ekspre-
generativna a pasivnost na strani subjekta (subjekt qua svijest
"pasivno" uzima u obzir ono to se zbiva): supstancija je pmxis, <ljelama inter-
vencija, dok je subjekt theoria, pasivno zrenje. Ov<lje imamo opreku Sein i
Sollen, Istinitog i Dobrog; medutim, nasuprot konceptualizaciji te
opreke pasivno zrenje supstancije za razliku od fichteovskog
aktivnog subjekta koji sponL<1I10 i autonomno postavlja
sadr,U), Hegel ta termina povezuje unakrsno: ekspresivna produk-
tivnost je na strani supstancije koja permanentno ozbiljuje
dobro <ljelamo zbilju, dok je temeljni stav subjekta spoznavanje -
subjekt tei utvrditi to je istinito, razaznati obdse objektivitel<'1.
Rjeenje Hegela kao idealisl<'1 jest, naravno, spoznaja koja je
"sponl<'1na" - to jest po sebi pmxis koji generira svoj objekt, ali ne u (fich-
teovskom) smislu "intelektualnog zrerua", koja izravno proizvodi
svoje predmete, niti u neto slabijem kantovskom smislu spoznaje kao
u-anscendentalno konstitutivne za svoje objekte. (ak smo u iskuenju kazati
da Hegel optira za upravo suprotno Ijcenje: na razini supstancUalnog
"sve sc dogodilo", pa spoznaja to napI-osto uzima u obzir -tojest
KAKUIVI SUBJEKT
oila je ClStO formalni koji registrira stanje stvari; upravo kao takva,
medutim kao formalna gesta II obzir" onoga to je "po sebi"
tu - "performativna" te donosi ozbiljenje apsoluta. Nemamo,
dakle, posla s novom jedinstva u kojemu se qjelatnost sub-
jekta podudara s samog apsoluta-Boga - u kojemu se subjekt
izraava kao "sredstvo apsolul<'1" (u aktivnosti on je pasivan,
da je apsolut l<'1j koji je uistinu aktivan kroz njega); takvo
jedinstvo ostaje vrhunac Schellingova "dinamiziranog spinozizma". Hegelova
jc postavka suprotna: u svojoj pasivnosti ja sam aktivan - to jest S<lllO
lo pasivno putem misao "olpada", "otcjep!juje se" od
svoga predmeta, distancu, silovito se otkida od "tijeka stvari", zauzima-
stav "vanjskog taj je najvi-Ii koja
Ilvodi jaz u u sebe zatvorenu cjelinu supstancUe.
S iSlim se problemom suo('avamo u vidu opreke izmedu i
'\-<lnjske" refleksije s drugog oqjeljka Hegelove Lor;ille.
'dleksijaje "ontoloka", ona konceptualizira bit kao proizvodnu/generativnu
IllO(' koja "postavlja" obi!je pojava; vanjska je refleksija, nasuprot tome, "epis-
It'moloka", ona predstavlja refleksivno prodiranje subjekta u objekt spoznaje
njegovo nastojanje da, iza vela pojava, razabere konture
lIllIskog ustroja (njihovu bit).HIl Temeljna mrtva "logike biti" jest
da se ta dva vida, "ontoloki" i "epistemoloki", ne mogu nikada u cijelosti
,inkronizirati: nijedna solucija ne moe razrijeiti kolebanje izmedu dvaju
polova - ili se pojava svodi na neto "puko subjektivno" (''bit stvari jest neto
IlCdostupno po sebi, ono to mogu kontemplirati samo je njihova prividna
pojava"), ili sama bit posl<'1je subjektivirana ("skrivena bit je u
racionalni konstrukt subjekta, rezultat njegova rada" - pomislimo
';11110 na suvremenu fiziku subatomskih u kojoj zadnji sasL<lVni dijelovi
Ihilje imaju status kr<tinje apstrakme hipoteze - racionalne pretpo-
'Iavke koju nikad susresti izvan teOl-ijske mree, II naem
",akidanjem iskustvu). I opet, ta se napetost ne razljetue vanj-
,ke I-efleksije u strukturu <ljelamosli apsoluta, kao
momenta cijepanja i izvanjskosti, nego obl-amom afirmacijom
lleposrednog "omolokog" staLUsa "vanjskosti" same refleksije - svaki pozi-
I i 1'11i i odredeni ontoloki entitet moe se pojaviti "kao takav" samo ukoliko je
"o Treba imali na umu ela sve kategorije refleksije izravno upu<'ivanje na spozna-
subjekt: recimo, razlika izmed\! pojave i biti postoji Salllo za pogled s\!bjekl<'
jejedino pojava izravno do,mpna. i koji pOlom lei doprijeti do hili skrivene ispod \'ela_
V. Taylor, str. 257-259_
apsolut "vanjski samome sebi", ukoliko neki jaz njegovo potpuno
ontoloko ozbiljenje.
HI
HKonkretna
Sada moemo vi(ljeti u kojem smislu Hegelova logika "transcen-
dent<llna" u strogom e kantovskom smislu - to jest u kojem smislu njena poj-
movna mrea puko formalna, nego konstitutivna za samu zbilju, kate-
gorijainu strukturu Ono to napredovanje u
Hegelovoj Logici jest napetost u statusu svake odredene/
kategorije: svaki pojam je istodobno nuan (tj. neophodan ako
pojmiti zbilju, njenu temeljnu ontoloku strukturu) i (g.
nekonzistentan: II trenutku kada g'a potpuno i dosljedno
"primijenimo" na zbiUu, on se raspada i/ili pretvara u svoju opreku). Ta poj-
movna napetost/"protllslovlje" ujedno je spiritu.1 movens same "zbi-
lje": daleko od toga da bi ukazivala na naega miljenja da pojmi zbilju,
inherentna nekonzistentnost naega pojmml1og aparata je dokaz da
nae miljenje nije puka igra, nego je kadro dosegnuti samu zbiUu,
inherentno
To paradoksalno preklapanje nunosti i objanjava se,
dakako, pojmom samo-odnosne utemeUene na njenoj konstitutivnoj
iznimci. Zato su kovanice od pet centa od kovanica od deset centa;
ta iznimka u pravilu prema kojemu prati vrUednost?
Karel van het Reve, nizozemski lingvist, knjievni znanstvenik i popper-
ovski psihoanalize i dekonstrukcije, formulirao je logiku pravila i iz-
nimke pod vidom onoga to on naziva "Reveovim nagadanjem":H2 u
domeni pravila, Popperova logika falsifikacije mora se obrnuti-tl
jest iznimka koja se mora traiti ne falsificira, nego jJmJrduje pravilo. Osim
nabl-ajanja primjera iz mnotva pravilima regulirani h aktivnosti
(u ahu imamo rolwdu kao iznimku, potez kri temeljnu logiku drugih
HI Taje takoder za pravo razumijevanje razlike koja dijeli Hegela iSchellinga:
dokle god je Hegel 05t'\jao priVlien S,'hellingovoj k,;tki kantovsko-fichteovskog
tivizma, on je podupirao oplodivartie nasuprot mokrenju. to jest izravni (Kiahir
konkretnog totaliteta nasuprot subjektivnoj p()(ljelL Hegel je "postao I lt'gel"
II trenutku kada je postao s\jcstan da jc svaki izbor izmedu totaliteta i apstraktnog
liviteta raskida konkretnu organsku v(,zu totaliteta II kona<":nici prisih: izbor, II
muje subjekt primoran odahrati seb/'- tojest nasilje koje "jest"
subjekI.
82 V. KarcI van het Reve, "Reves Vermumng", u: Dr Fr{'ud (lud Sltniork Holmrs, Hamburg:
Fischer Verlag 1994, str. 140-151.
poteza; u kart<lkim igrama postoji iznimna nia kombinacija
koja moe najviu itd.), Reve se fokusira na lingvistiku: u gramatici
je potrebna posebna iznimka koja razotkriva (i tako nas osjetljivim na)
pravilo kojega se drimo: "Pravilo ne moe postojati ako nema iz-
nimke naspram koje se ono moe ist<lknuti.',s3 Ove iznimke se odbacu-
ju kao t<lkozvane deponentin, "iracionalne" nepravilnosti do kojih dolazi ili
zbog ugecaja nekog susjednog stranog jezika ili zbog ostataka ranijih
oblika. U latinskom, glagolski oblik koji zavrava s -m
pasivni oblik: {nudo "hvalim", lr;urlor '11Vale me" itd. - no
laqumne "govore me", nego "govorim"!
Po hegelovski, takve su iznimke nune da bi pravila postala "za sebe", a
ne puko prirodno "po sebi" - to jest da bi bila percipirana "kao
S tog je razloga svaki pokuaj da se te iznimke i/ili krenja objasne
prizivanjem ili prolih oblika istog jezika nedostatan:
takve kauzalne veze nesumnjivo su "povijesno da bi, medutim, postale
djelotvorne, ispuniti neku inherentnu potrebu u sadanjem sustavu (kao
je s nesretnim "ostacima burujske prolosti" koji su se u bivim
zemljama prizivali kao izlika za sve nevolje socijalisti('ke
sadanjosti; kao da ti "ostaci" nisu igrali nunu ulogu u nekonzistentnosti iste
le sadanjosti, i kao da ih ona nije oddavala na ivotu). Primjera
ovrUe ima napretek: burujsko utilitarno drutvo treba aristokraciju kao iz-
nimku koja razotkriva njegov temeljni utilitarni St<lV itd.; sve do erellcije
(penisa), koja moe sluiti kao dokaz i znak potencije upravo zbog imanentne
opasnosti neuspjeha: zbog izgleda da se dogoditi.!!!> -
Postoje tri glavne verzije odnosa iZInedu i njegova posebnog
saddaja.
I. pojam neutralne indiferentan spram njenog
posebnog kartezijanski cogito je neutralna supst<mcija,
svim Uudima, bez razlike u spolu, i kao takav temeU
83 1hi,I., str. 149.
H4 Lacan ima neto istovrsno na umu kada postavlja korelaciju izmedu
fun krije" i njene konsr;(1J[ivn(' iznimke.
H5 Drugi primjer: kako n('ki par dolazi do odluke da se da stupi u st.llan,
potvnlen odnos? Odluka se Ilf donosi kada se dvoje parOlera, nakon razdoblja
iskuavanja i promiljanja, napokon u\jcre II svojih potreha j karakter-nih
osobina. Ye,' plije, nakon nekog maujeg sukoha blaenstvo njihova
ivota, partneri postaju svjesni b('Zna"ajnosti tog sukoba - toga kako je spona
medu njima b<'skrajno od te smemje. Na tajje to veoma pojedi-
nost koja me primorava da postanem svjestan dubine privJienosti.
jednakosti spolova. Iz te je perspektive da, II opisima
cogita u modernoj filozofiji, zapravo nailazimo na prevlast mukih
nedosljednost nastala zbog povijesnih okolnosti: s Descartesom,
Kantom, Hegelom i drugima cogitoje ostao "nedovreni projekt";
konzekvence nisu promiljene do kraja. (Kada su post-kartezijanci poput
Malebranchea, primjerice, ponavljali da ene ne mogu jasno misliti i da
su mnogo podlon\je utiscima nego mukarci, oni su napr'osto sli-
jedili predrasude drutvene zbilje svoga doba.)
2. ili "simptomatsko"
u pozadini univerzalnosti wgita ne samo da razabir'e prevlast mukih
obilje/Ja ("cogito zapravo predstav!ja bijeloga mukog patrijarhalnog
dinca iz vie klase") nego, u verziji, tvrdi da sama gesta uni-
verzalizacije, lisanja mz lika - forma apstralitne univerzalnosti Iwo
talive - nije spolno neutralna, inlwnmtno "maslwlina ", da definira
moderni muki stav dominac\je i manipulacije, tako da spolna razlika ne
samo razliku izmedu dviju vrsta ljudskog roda nego dva
samog odnosa izmedu i posebnog.
3. PosLOji, medutim, i verzija, koju je potanko n\Zl'adio Ernesto
Laclau:
H6
ono je prazno, pa ipak upravo kao takvo mrjjek ispu-
njeno, to jest hegemonizirano nekim kontingentnim, navlastitim
sa(Ir-2ajem kqji djeluje kao njegov ukratko, ono je
bojite na se mnotvo partikularnih sadraja bori za hegemoniju.
(Ako wgito preutno privilegira mukarce nasuprot enama, to nije
upisana u samu njegovu narav, nego neto to se moe izmije-
nili kroz hegemon\jsku borbu.) Razlika izmedu ove verz\je i one
prve je u tome da venija ne uzima u obzir nikakav sadraj koji
bi bio uistinu neutralan i, kao lakav, svim svojim vrstama (nika-
da ne moemo odrediti bilo koja obiljeja svim ljudima u apso-
lutno istom modalitetu): sav pozitivni sadr2aj kontingentni rezul-
tat hegemonijske borbe - po sebi, ono je apsolutno prazno.
to st<ualite, treba inzistirati na rezu u
supstancijainom sadraju kojega se uspostav!ja ono To
paradoks pravoga hegelovskog je u tome da on nije neutralni
okvir mnotva partikularnog sadr,ua, nego je inherentno rascjeplju-
je svoj partikularni se uvijek potvrdu je u vidu nekog posebnog
sadr;ya koji polae pravo na to da ga utielovljuje izr-avno, sav
drugi kao puko partikularan.
86 V. Ernesto Laelatl. [,'mancipatioll(s), London: Verso 1996.
KAKUIVI SUBJEKT
to je, onda, hegelovska "konkretna ako takav
radikalan rez - ako nije organska cjeline u svaki element igra
jedinstvenu, ali nena<iomjestiVl.1 ulogu? Moda bi na
glazbu ovdje moglo donekle uzmimo pqjam violinsllOg k(mceria -k1da
ga i na kqji tretiramo kao zbiljsku "konkretnu Kada ga ne dije-
limo naprosto na njegove zasebne oblike violinski koncen, veliki
romanti<'ki koncerti od Mendelssohna preko do Sibeliusa itd.),
lIego pojmimo njegove "vrste" ili "bze" kao poku'Ue da se obuhvati - da se
(}(!t-edi, dade oblik, da se bori sa - samom toga pojma. je duboko
/.nakovito da su Mozartovi violinski koncerti pomalo (barem kad ih
sc odmjerava spram njegovih visokih standarda i usporeduje s njegovim glaso-
,irskim koncertima) - ne {udi to je najpopularniji komad za violinu i
KOllcert Sinfonia concertante, koja je zvjerka (violini jo nije
doputeno preuzeti autonomnu ulogu naspram orkesu'a, pa je pred nama
simfon\ja na "koIlcertanlI1i" a ne pravi violinski koncert).
Razlog tome \jerojatno lei u koju je naglasio Adorno, da je
,iolina, mnogo vie nego glasovir, ultimativno glazbalo i izraz subjektiviteta:
Koncert za violinu solo, sa svojom interakcijom izmedu violine i orkestra, tako
predstavlja moda glazbeni poku,U da se izrazi ono to je
idealizam nazivao medudjelovanjem subjekta i supstancije; Mozartov
proma,u o da njegov univerzum jo n\je
radikalnu afirmaciju subjekt.iviteta, se dogodila tek s Beethovenom. S
jedinim Beethovenovim violinskim koncertom, medutim, stvari opet postaju
problemati<'ne: optuivali su ga, i to ne nepravedno, da je naglasio
glavnu melodijsku liniju na prekomjerno repetitivan koji s
glazbenim ravnotea izmedu violine i orkestra, subjek-
1,\ i supstancije, je naruena subjektivnim ekscesom. Pravi kontrapunkt
IOIll ekscesu je potom (opet jedini) Brahmsov violinski koncert, koji je posve
primje!;eno okarakteriziran kao "koncert protiv violine": masivna simfonijska
Icina orkestra na koncu prodire solo glas violine, i
i'-raajni naboj, je najedan od elemenala simfon\jske teksture. Moda
jc karika u tom razvoju bio Bartokov "koncert za orkestar" (to jest
samo za or'kestar, bez jednog instrumenta kojemu bi bilo doputeno istaknu-
li se kao nosilac solo glasa), prava protutea Schumannovom "koncertu bez
orkestra" formuli njegova u ludilo, ti. u psiho
osamu postupno liavanu potpore "velikog Drugog", supstanc\jalnog sim-
poretka). Svim tim primjerima je to da nijedan nije tek
poseban pojma "violinski koncert", nego pokuaj da se
i/bori pozic\ja s obzimlll na samu toga pojma: svaki put je taj
"naruen" na - zanijekan, preokrenut,
naglaskom na jednom od polova. Ukratko, nikada nije bilo
violinskog koncerta bi posve "realizirao svoj pojam" (dijaloga koji
PRVI DIO: SVIJETA" 91
produktivnu napetost i pomirenje violine i orkestra, subjekta i sup-
stancije): svaki put neka nevidljiv d zapreka ispunjenje pojma. (Ta
inherentna zapreka koja neposredno ozbiljenje pojma drugo je ime
za lacanovsko Stvarno.) Ovqje imamo primjer hegelovske "konkretne
procesa ili slijeda zasebnih pokuaja koji ne naprosto
neutralni pojam, nego se s njim bore, daju mu crtu - ono
je tako u cijelosti u svoju zasebnu egzemplifikaciju; to ti
zasebni na neki o sudbini samoga pojma.
sl
One koji jo pamte Althusserovu anti-hegelovsku razradu pojma premje-
tovanosti kao kategorije dijalektike, to je
Althusserova polemika protiv Hegelova pojma pogreno usmjerena:
crta koju je Althusser istaknuo kao glavnu karakte.-istiku premjetovanosti (u
svakoj konstelaciji, o je je "preU\jetovana",
danajojje crta, odnosno prizvuk, jedinstvenim skupom konkretnih
u\jeta - to jest, tl dUalektici, iznimka je jrravilo; nikada ne
utjelovljenje kao takve) jest upravo temeljna
hegelovske konkretne NUe, dakle, dovoljno ustvrditi da je
konkretna u struktnru konstelacUa, situacUa
u kojima sadraj hegemoniziI,\ pojam; treba takoder imati na
umu da su sve te egzemplifikacUe bilje-
gom svoga promaaja: svaki od povijesnih likova violin skog koncer-
ta prUe svega je neuspjeh u punom i adekvatnom ozbiljavanju "pojma" violin-
skog koncerta. Hegelovska "konkretna tako ono zbiljsko
sredinje je "konkretna", ustrojena kao tekstura
figuracUa, upravo stoga to je zauvijek da poprimi lik
koji bi bio adekvatan njenom pojmu. Zato je - kao to veli Hegel - rod
uvijek jedna od svojih vrsta: ima samo ukoliko postoji jaz, rupa, usred
sadraja to jest ukoliko, medu vrstama nekog
roda, jedna vrsta uvijek vrsta, naime, koja bi adekvatno utjelovlji-
vala sam rod.
HRaclije i nita ... H
koji najbolje ilustrira nunost "lanog" ("jednostranog", "apstrak-
tnog") izbora tUekom procesa jest "tvrdoglava vezanost"; taj
posvema dvosmislen pojam se kroz Hegelovu Fenomenologiju.
87 Mo.daje najbolju formulaciju toga vrtoglavog bezdana \I kojcmlljc ono u
hegelovskom procesu iznio jean-Luc Nancy II knjizi Cinf/llielllde du
negalif; Pariz: Hachette 1997.
92 llNlGJ ZIZrK KAXUIVI SUBJEKT
S jedne strane, on patoloku privrenost nekom posebnom
(interesu, predmetu, uitku ... ), prezrenu od
sa\jesti. HegeIje daleko od toga da bijednostavno osudivao takvu
vezanost: on uvijek iznova naglaava da je takva vezanost ontoloki a priOl'i
jednog - kojim junak (djelatni subjekt) naruava ravnoteu
totaliteta mores njegova zajednica uvUek i nuno doivUava
kao S druge strane, daleko pogibeljnija "tvrdoglava vezanost" jest ona
lle<ljeiatnog osudujt\('eg subjekta koji patoloki privren svojim
apstraktnim mjerilima i, u njihovo ime, svaki ('in kao
takvo tvrdoglavo prianjanje uz apstraktna mjerila,
hi nas moglo legitimirati da osudu nad svakim eljelatnim subjek-
livitetom,jest oblik Zla.
Koliko je do napetosti izmedu i "tvr-
doglava vezanost" istodobno opisuje subjektovu privrenost rUegovu pojedi-
identitetu, on nije spreman napustiti ni pod kojim
okolnostima, kao i izravno na apstraktnu kao ono to osta-
je isto, nepromjenjivi, stabilni okvir u mijeni svekolikog partikularnog
sadr'Ua. Uistinu paradoks je, dakako, u tome da, ako se
iz supstancUalnog sadraja svoga totaliteta, sub-
jekt to moe samo prianjanjem uz neki radikalno kontingentan
idiosinkratski sadraj. Iz tog je razloga "tvrdoglava vezanost" istodobno otpoJ'
promjeni-posredovanju-univerzalizacUi i sam te promjene: kada
S;III1, hez obzira na okolnosti, tvrdoglavo privren nekom partiku-
larnom obiljelJu za koje nisam vezan unutarnjom ta "patoloka"
,'('zanost mi da se oslobodim uronjenosti u svoj partikularni ivot-
kontekst. To je ono to Hegel naziva pravom subjektiviteta":
riskirati sve, moj supstancijaini sadraj radi nekog
idiosinkratskog obiljeja do kojeg mi je stalo vie no do drugog.
Paradoks, stoga, lei u da do mogu dospjeti samo
kroz tvrdoglavu privrenost nekom kontingentnom sadraju,
funkcionira kao "negativna kao neto posve indiferentno po
wbi smisao u da utjelovljuje arbitrarnu volju
stlbjekta tojer to i toje saddaj toje moja volja
... ). To iciiosinkratsko obiljeje, naravno, po sebi je kontingentno i
flevano: metonimija praznine, nitavila - htjeti to X je "htijenja
Neposredna suprotnost "tvrdoglavoj vezanosti" kao vrhovnom izrazu
'I<'popustljive samovolje subjekta jest, dakako, discij)lina. formativne
discipline (upravo u njenoj dimenzUi pokoravanja slije-
pome, besmislenom ritualu) bio je za hegelovski
pojam subjektiviteta. U svojim Gymnasialreden, koji su se predavali na
koncu kolske godine dokje on bio na Niirnberke gimnazije, Hegel
je inzistirao na nul.nosti drilanja u vojnoj slubi i na latin-
skog. status latinskog posebno je zanimljiv: zato je latinski, a ne
postao lingua Fanca Zapada? je mitski 'Jezik iskona", obdaren
cjelovitim dok je latinski iz druge ruke, jezik imitaci-
je u kojemu je izvorno bogatstvo izgubljeno (kao to je uvijek izno-
va isticao Heidegger) - i utoliko je znakovitije to je latinski, a ne postao
univerl.alnim med\jem Zapadne civilizac\je.
RH
Zato?
N\je li stvar naprosto u tome da ta \jeba, sposobnost poko-
ravanja besmislenim pravilima, [)l'ua temelj za kasnije smisleno, autonomno
duhovno djelovanje prvo mora priviknuti se na pravila gra-
matike i drutvene etikete, da bi bio kadar slobodno se odati "viem"
kreativnom (ljelovanju), te je tako potom "nadidena/ukinuta [au[gehobenl",
svedena na puki temelj za viu djelatnost. je prije to da bez
tog radikalnog izvanjtenja, tog rtvovanja svakog unutarnjeg supstancijalnog
duhovnog sadraja, ostaje ukopan u svojoj supstanciji te ne moe
iskrsnuti kao samo-odnosni negativitet - pravi spekulativni smisao besmis-
lenog izvanjskog drilanja u radikalnom odbacivanju svakog "unutar-
njeg" supstancijalnog sadraja u mome duhovnom ivotu; tek kroz takvo
odbacivanje mogu iskrsnuti kao subjekt iskaza, ne vie privren bilo
kakvome pozitivnom poretku, ukorijenjen u bilo kakvom partikularnom
ivotu-svijetu. Tako, kao i Foucault, Hegel inzistira na bliskoj povezanosti dis-
cipline i subjektivizacije, premda joj on daje malko ton:
proizveden disciplinarnom praksom nije "dua kao zatvor tijela", nego - ako
se smijem odvaiti na tu formulaciju - upravo bezduni subjekt, lien
dubine svoje "due".89
Hegelovaje poanta stoga suta suprotnost onome to mu se pri-
pisuje: aktjvnost besmislenog \jebanja i slijepog pokoravanja
nikada se ne moe u c\jelosti uzdignuti u "viu" duhovnu \jebu smisla - ne
zbog nesvodivog ostatka materijalne inercije nego, naprotiv, upravo da bi se
autonom\ja subjekta s obzimm na njegov supstancijaIni sadraj: pot-
puno "uzdizanje" drilanja u duhovni sadraj (lacanovski
stroja u bilo bijednako potpunom uranjanju subjekta
u supstanciju. Utoliko ukoliko besmisleno \jebanje pdmorava
subjekt da se distancira od svakog supstancijalnog sadraja, subjekt se s vreme-
na na vrijeme mora istrgnuti iz samozadovoljne uronjenosti u supstancijaini
88 V. Renata Saied. The Spoil, oiFTeedom, London: Routledg,' 1994. str. 130.
89 Unutar domene jezika. Heg<'l ustvrdIIje isto svog" pojma
palll,'enja n. V. drugo poglavlje u: Slavoj iek. The Me/as/ase.! oj Elljaymenl. London: Verso
1994.
lotalitet smisla i SUOCltl se s prazninom CIstog negatlvIteta to je, prema
Hegelu, uloga rata, koji on smatra nunim upravo utoliko to
hesmisleno rtvovanje i razaranje uzdrmava samozadovoljstvo nae svaki-
danje rutine, I opet, Hegela ovdje valja nadopuniti Lacanom: ono zbog
subjekt izd dava to besmisleno ddlanje samodiscipline jest viak uitka to ga
ono stvara, Drugim nadopuna duhovnog totaliteta besmislenim
\jebanjem nije nita drugo nego nadopuna polja onim objet petit a:
oIla o da Hegel nije bio idealist", da je bio
ilekako s\jestan kako sama domena ne moe nikada dosegnuti
svretak i utemeljili se u samo-referentnom krugu - mora se osloniti na "ned-
jeljivi ostatak" jouissance to ga prua slijepa \jeba. To je takoder,
IHlr excellence, religije u odnosu na filozofsko umovanje: nije li molitva
pl'imjer aktivnosti nam\jenjene tome da sama
sebi prui zadovoljenje - to jest uitak - kao to sam Hegel u svojim
Predavanjima o filozofiji religija
Prednost Hegelova prikaza disciplinarne prakse u odnosu na Foucaultov
je u torne da Hegel, iznosi transcendentalnu genezu discipline odgo-
\'ar,uu(:i na pilanje: kako i zato se (ono to postati) (althusserovski
"pojedinac") voljno podvrgava f()rmalivnoj disciplini Kako i zato se
doputa uhvatiti u nju? Hegelov je odgovor, naravno, strah od smrti, apso-
Illtnoga gospodara: daje moja tjelesna egzistencija podvrgnuta prirod-
noj korupciji, te da se ne mogu rijeiti tijela i posve ga negirati, mogu
jedino utjeloviti negativi tet: umjesto da izravno negiram svoje tijelo, ivi-m
tjelesnu egzistenciju kao permanentnu negativizacUu,
nmrtvljivanjc, discipliniranje tijela ... ivot formativne discipline - ono to
I legel naziva Bildung- tako je nastojanje da se neuu-alizira prekomjerna ivot-
I\a supstancija u meni, da ivim svoj zbiljski ivot kao da sam mrtav, da
odagnam elju mi "daje da ivim". Pozitivni lik gospodara koji me
u je nadomjestak za radikalni negativitet smrti, apsolutnoga
gospodara - to pal poziciju opsesivnog neurotika koji organizil'a
cijeli svoj ivot kao trenutka kada njegov gospodar umrijeti,
lako da tada napokon bude kadar postati potpuno iv, "uivati ivot"; kada
gospodar opsesivca doista umre. djelovanje njegove smrti na nj, naravno.
upravo je suprotno: opsesivac je s prazninom smrti, apsolutnoga
gospodara. koji je vrebao iza stvarnoga gospoda,,\'
Ono to Hegel d;ue naslutiti, a Lacan da odd-
canje od t\jela, od tjelesnih uitaka, stvara vlasti d uit.ak - a upravo je to ono
to Lacan naziva vikom uitka, Temeljnaje "perverzija" libidinaine
(konomije u tome da, kada se neka aktivnost koja donosi uitak prohibira i
"potisktlje", mi ne dobivamo naprosto ivot strogog pokoravanja zakonu lien
svih uitaka - samo zakona postaje libidinalno zaposjednuto, tako
da sama aktivnost prua uitak. Povodom asketa, primjerice.
Hegel isti!'e kako njegovo beskrajno umrtvljivanje tijela postaje izvorom per-
verznog ekscesivnog uitka: samo odricanje od libidinaInog zadovoljenja
postaje autonomnim izvorom zadovo\jenja, i to je "mito" zbog sluga
svoje sluganstvo?)
je problem, dakle, neugodna obrata
negacije tijela u utjelovljenu 1!I?gaciju, potiskivanja libidinaInog pOl'iva u stjecanje
libidinaInog zadovoljstva iz samog potiskivanja. U tome je tajna mazohiz
ma: kako se upravo nasilno poricanje i odbijanje erotskog zadovoljenja mogu
erotizirali? Kako se libidinalno ulaganje moe ne samo odvojiti od svoga
izravnog cilja nego se prebaciti upravo na aktivnost suprotstavljenu tom
cilju? Freudovski naziv za tu izvornu "odvojivost" erotskog impulsa od njego-
va "prirodnog" objekta, za tu izvornu da se vezanost erotskog
impulsa prebaci s jednoga objekta na drugi, glasi, naravno, nap;!m slIlrti. Da bi
rastuma<'io poricanje volje za ivotom, Nietzsche je u
Genealogiji monila uveo poznalO razlikovanje izmedu ne-htijenja i hti-
jenja nihilisti!,ka mrnja spram ivotaje "pobuna protiv n;ytemeljitijih
pretpostavki ivota, ali to jest i volja!. .. radije h tjeti i nita, nego
ne htjeti".!'1 Ovdje se valja prisjetiti da Lacan (koji ignoril'a Nietzschea)
implicitno na isto razlikovanje u svojoj definiciji histeri!'ne anoreksi-
je: ne radi se o tome da subjekt jednostavno odbija hranu i ne
jede, nego da jede nita s(imo. Za Lacana je ljudska elja (za razliku od ivotinj-
skog nagona) uvijek, konstitutivno, posredovana na nitavilo:
pravi predmet-uzrok elje (u razlici spram predmet<t koji zadovoljavaju nae
potrebe) jest, po definiciji, "metonimija nedostatka", nadomjestak za nitavi-
lo. (I zato je, prema Lacanu, olt jet jJetit fl kao predmet-uzrok elje izvorno
90 Judith Butler tvrdi da, kada se bavi strukturom relig\jske rtvene rabote. Hegclnaputa
svoju suhvel7,Ou. hi s(' II istkanju kako rtveno odricanje
lano utoliko to proizvodi vlastito uilak-uholi (ili, r('(:eno lacanovski m t("r-
minitna, p()drivanjt' iskazanog sadr;:ya plllt;m upu{ivanja na iskazivanja: sebi
nanosim bol, ali na razini subjeklhne pozidje iskazivanja doivljavam lli bol kao nadasve
ugodnu). Prema Butlerovoj, u rtvenoga religijskog djelovanja, bol i zadovoljstvo
su izvana suprostavljeni; ono zbog izdravanl hol, ili si ga nanosim. nUe izravno
pt"rverzno zadovoljstvo koje dohiv;ulJ iz njega, nego "jerov;,nje da Io vie budem
patio ov<Ue na zemlji, dobiti nadoknadu. zadovoljstvo lt onostranom, nakoll
smrti. (V. Judith Butler. The PIJe"ic Lift, o/Power. Slanford. eA: Slanf()rd Universily Press
1997. sIr. 44.) Je li lo, medutim, doisla Hegelov;, pozicija? Nij,' li rh-gd ilekako svj"slan da
je ohc(ani uitak II onostranom maska za to ga ov(lje i sada iz
zamiljanja te nagrade?
91 Friedrich Nietzsche, On Tlu' (;l'1wawgy oj MoralI, New York: VinIage 1989, str. 163. [Owlje
navedeno iz: Uz gmealagi)" maraUl, prev. Mario Kopit', AGM, Zagreh, 2004, str. 189
prev.]
96 SlAVOJ ll[! KAKUIVI SUBJEKT
izgub!jeni predmet: ne samo da ga elimo utoliko ukoliko je izgubljen - t<u
predmet nije nita drugo do pozitivirani
1 tako se problematki "tvrdoglave vezanosti", daje apso-
lutno klju!'no imati na umu suovisnost odvojivosti od svakog
sadraja i prekomjerne privrenosti nekom predmetu nas
ravnodunima spram svih drugih predmeta - takav je predmei ono to
Lacan, Kanta, naziva "negativnom to jest predmet koji,
llJmlvo u svojoj prisutnosti, kao nadomjestak za prazninu
1\ ita vila (ili za bezdan Stvari), tako da je eljenje toga odredenog pml-
meta, odravanja "tvrdoglave vezanosti" istome bez obzim na sve, upravo konkretan
oblik "htijenja ". Viak i manjak vezanosti tako se strielo sensu podudaraju
daje prekomjerna privrenost kontingentnom predmetu
upravo pokretat' smrtonosnog razvrgavanja: da navedemo
primjer, Tristanova bezmjetna, prekomjerna privrenost lzoldi (i obratno)
bila je upravo oblik njegova raz-vrgavanja, presijecanja svih spona sa svijetom
i uranjanja u nitavilo. (Lijepa ena kao slika smrti je obiljeje
mukoga prostora.)
Sada je vidljivo kako se taj paradoks savreno uklapa u Lacanov pojam
sublimacije kao uzdizanja nekoga partikularnog pozitivnog predmeta na
"dostojanstvo Stval'i": subjekt prekomjerno pl'ivren nekom objektu
utoliko ukoliko taj objekt funkcionirati kao nadomjestak za nit<tvilo.
Ovdje se Nietzsche s jedne, a Freud i Lacan s druge strane, rastaju: ono to
Nietzsche prokazuje kao gestu nagonima koji
[>otvrduju ivot, Freud i L.can poimaju kao temeljnu strukturu ljudskog pori-
\"<1 u suprotnosti spram ivotinjskih nagona. Drugim ono to
Nietzsche ne moe prilwatiti jest radikalna dimenzija nagona smrti -
<injenicu da je eksces volje u odnosu na puko samozadovoljstvo uvijek posre-
dovan tvrdoglavom nitavilu. Nagon smrti nije
u a prosto izravna opreka svakoj ivot vezanosti; prUe
,'I' biti da nam upravo formalna struktura na nitavilo
da nadidemo glupi, samozadovoljni ivotni rit<uTI, da bismo postali "strastveno
\'('zani" uz neku SlY ar - bila lo ljubav, znanje ili politika - za koju
SiliO spremni riskirati sve. U tom je smislu besmisleno govoriti o sublimaciji
poriva da poriv kao takav strukturu sublimacije: s nagona na
q2 A nije li to pov(.zano s logit':kim izmedu i unutarnje negacije?
Gla,na procedura paranoje bila .it ,'il'\!lj(' '"\!ljske negac\je kao unutarnje:
ravnodunost naroda prema izgradnji socijalizma (nc.luijenje ela to se kao
aklivna urota protiv njega (htijenje da to ne tj. suprotslavljanje tome). Tako hi sc
moglo daje prostor nagona smrti upravo laj jaz izmedu vanjske i unularnje negacije,
izmedu neht\jenja i aktivnog htijenja
PRVI DIO, "M. '"".197
poriv prelazimo kada, umjesto da izravno ciljamo metu bi nas zadovolji-
la, zadovoljstvo nastaje kruenjem oko praznine, opetovanim promaivanjem
objekta koji je nadomjestak za sredinju prazninu. Kada, dakle, sul:!jekt eli
neki skup pozitivnih objekata, valja razlikovati izmedu objekata koji se zbiljs-
ki ele kao objekti, i onog objekta koji se eli kao nadomjestak za
nitavilo: koji funkcionira kao "negativna u kantovskom smislu tog
pojma.
HUbacite me vanl
H
Nietzscheovsko bi razlikovanje izmedu "ne htijenja (ne-htijenja
i "htijenja samog" trebalo na pozadini Lacanove distinkci-
je, razradene povodom Ernsta Krisa, "patoloke" samooptube za pla-
giranje, izmedu "ne-kradenja (u jednostavnom smislu "ne kradenja
i "kradenja samog": kada pacijentu - intelekLUalcu
tom mjerenjem da neprestano krade ideje od kolega - (Kris)
dokae da zapravo nije ukrao nita, to jo ne da je on jednostavno
neduan. Ono to pacijent zapravo krade jest "nita" samo, ba kao to
o tome da naprosto ne jede nita (u smislu "nejedenja
nego da jede ono ni.ta samo._. to ti odlomci, na koje se tako
{'esto referira, Darian Leader
93
povezao je t:<ti s drugim u
pacijent priziva anegdotu o to gaje njegov poslodavac da
je neto ukrao: kad ode iz tvornice g(lje radi svake rtiegova se kolica
sustavno pretrauju - ne nalazi se nita, dok se na kraju ne shvati da on sam
krade kolica ... U istom smislu, kao to Lacan, kada Krisov pacijent
opsjednutost "patolokim" plagiranja, kU je da se ta
samooptuba ne uzme doslovno, i da se pacijentu pokua dokazati da zapra-
vo ne krade nita od svojih kolega - ono to pacijent (kao i njegov
ne uspijeva vidjeti jest da je "pravo plagiranje u obliku samoga predmeta, u
da za tog neto moe imati vl-ije<inost samo ako pripada
nekom drugom"?! da je sve to posjedl-ue ukradeno
skliva duboko zadovoljstvo - jouissance - to ga izvodi iz same da
nema nita to bi mu uistinu pripadalo - to je uistinu "njegovo".
Na razini elje, stav da je elja uvijek elja Drugog,
nikad neposredno "moja" Ua elim neki predmet samo ukoliko ga eli Drugi)
- pa je jedini da "elim" odbacivanje svih pozitivnih pred-
93 Darian Leader, Promi" .. Maki' \W'NI Il Gels La/p, London: Faber & Faber 1997, stro
49-66.
94 Ibid., str. 560
981 l,,,", Z,,,, "ruM "
meta elje i eljenje samog (i opet u svakom smislu tog pojma, sve do
.leljenja onoga oblika koji je elja sama - iz tog je razloga
ljudska elja uvijek elja za eljom, elja da se bude predmetom elje Drugog).
Opet moemo lako podudal-anje s Nietzscheom: volja moe biti "volja
za voljom", htijenje koje samo htijenje, samo ukoliko je to volja koja (lje-
latno ono nita. (Jo jedan poznati oblik tog obrtanja jest karakterizaci-
ja prema kojoj ljubavnici zapravo nisu zaljubljeni u voljenu osobu,
nego u ljubav samu.)
Ovdje je krucijalan samo-refleksivni zaokret uslijed kojega se sam (sim-
oblik ubraja medu njegove elemente: htjeti samu volju htjeti
nita, kao to krasti sama kolica (sam oblik-nosioca ukradenih dobara)
krasti nitavilo samo (prazninu koja potencijalno sadri ukradena dobra). To
"nita" u se svodi na sami subjekt - to jest ono je prazni
bez predstavlja subjekt. Tako subjekt nije izravno u
poredak: je upravo kao ona na kojoj se
uruava. replika Sama Goldwyna kada se naao s neprihvat-
ljivim poslovnim prijedlogom, "Ubacite me van!", savreno izraava taj posred-
ni status subjektova odnosa prema poretku, izmedu izravnog
i izravnog koji "predstavlja subjekt za
druge je pI"azni bez
putem kojega se (pod se vidom) "nita (sul:!jekt) kao neto" - u
lom subjekt nije naprosto u mreu nego je
salllo njegovo iz njega da za tog
lja nema u nj, njime obiljeeno, registrirano.
Ta je situacija ista kao u poznatoj besmislici koju takoder
navodi Lacan: "Imam tri brata, Ernesta, Paula i sebe" - izraz, "sebe",
na koji je subjekt istodobno u skup (kao 'Ja") i
iz njega (kao odsumi "subjekt iskaza" koji ima tri brata,
njega) - tojest upravo izraz, "ubacite me van". Ta refleksivnost odriavajaz
izmedu subjekta iskaza i subjekta tvrdnje/iskazanog: kada - da navedemo
stari, notorni fioeudovski izraz - pacijent kae: ''Ne znam tko je to [osoba u
mome snu] bio, ali nije bila moja majka!", zagonetka glasi: zato je zanijekao
neto to mu nitko nUe sugelirao? Dlougim stvarna poruka pacijen-
tovog ''To nije bila moja majkal" ne u iskazanom nego u samoj
da je ta poruka - stvarna poruka sastoji se u samom
loinu izricanja te poruke (kao kad se osoba koju nitko !lUe optuio za kradu
silovito brani: "Ja to nisam ukrao!" - zato se brani ako nitko ni ne pomilja
da je opLUi?). da je poruka stoga je nalik kolicima
koja bi trebala biti u" sadri.aj, a ne iz" njega: ona nam
govori mnogo, element s obzirom na sadri.aj (kradu).
Ta formula, "ubacite me van", prua najjezgrovitiju definiciju subjektiv-
nog stava opsesivca. Kojije, naime, cilj opsesivnog stava? polo<u
PRVI DIO: SVIJETA" 99
nevidljivog posrednika - to jest igrati u intersubjektivnim odnosima ulogu
onoga to se u kemiji naziva "katalizatorom": supstancije koja ubrzava, ili
proces kemijske reakcije a da se sama ne mijenja niti se na bilo koji
na nju Iz osobnog se iskustva katastrofalnih posljedi-
ca jedne svoje dobrohotne intervencije. Spavao sam u prijateljevom stanu, u
sobi u kojojje moj prijatelj, primao pacijente; u blizini te sobe bila
je druga soba, u drugi takodel" primao pacijente. I tako sam
se jednom, usred dana, nakratko vratio u stan da tamo ostavim neki paket;
da su mi glasovi govorili da onaj drugi prima pacijente u svo-
sobi, tiho sam se uuljao u svoju sobu i stavio paket u ormar. Dok sam to
sam knjigu na stolu nije spadala onamo; vidio sam i praz-
ninu na polici II koju se ta knjiga uklapala, pa sam, ne lIlogavi se
oduprijeti iskuenju, stavio knjigu natrag na mjesto i potom se iuljao iz stana.
Kasnije sam od prijatelja doznao da sam tim stavljanjem
predmeta natrag na mjesto, izazvao da iz sobe dobije
slom. Knjigu koju sam zatekao na stolu trebao je vratiti
prijatelju u sam sobi spavao. Netom prije nego to sam stigao,
je uao u moju sobu i, s obzirom na to da je bilo kasno a pacijent ga je
samo bacio knjigu na stol. (:im sam otiao, pacijent je morao na
zahod, paje iskoristio priliku kratke stanke da ponmllo ude u
sobu i stavi knjigu na pravo mjesto - moete samo zamisliti njegov ok kadje
opazio da je knjiga na svome pravom mjestu na polici! Izmedu dva njegova
ulaska u sobu prole su samo dvije ili tri minute, a nije nikakve zvukove
da sam uao i iziao na prstima), pa je bio mjeren da ju je zacijelo
sam stavio ondje. Medutim, kako se u isti mah jasno daje netom prije
samo bacio knjigu na stol, pomislio je da halucinira i gubi kontrolu nad svo-
jim postupcima - je i moj prijatelj, kojemu je kasnije tu
pomislio da potonji silazi s uma ...
Neto dogada se u izvrsnom filmu Coen Krvavo jednostavno:
privatni inspektor kojega ljubomorni mu unajmi da ubije njegov1l enu i
njezina ljubavnika, umjesto toga ubija samog mua. Nakon toga, ljubavnik
se spotakne o mrtvog mua pomisli da je njegova draga (supruga)
pa brie njegove tragove; supruga, pak, takoder pogreno
shvati daje to njezin ljubavnik - niz neo('ekivanih komplikacija prois-
tekne iz neznanja para da se drugi upleo u situaciju ... Elem, to je
nedostini ideal kojemu tei opsesivni neurotik: biti (intervenirati
u situaciju), ali tako da bude "vani", kao nevidljivi posrednik koji zapravo
nikad nije ubrojen, medu elemente situacije.
U filmu Neplijatelj u mom krevetu Julia Roberts bjei od patolokoga
supruga i uzima novi identitet u u Iowi; u nastojanju
ude u trag, suprug locira njezinu slijepu staru majku i dolazi k njoj u
dom - ne bi lije naveo da mu otkrije gdje se nalazi njezina glumi policij-
100 I""'" "Zc< S ..... '""00
skog detektiva koji, s\jestan daje suprug patoloki ubojica, eli upo-
lOliti Juliju Roberts da joj je suprug na tragu i zatititi je od nemilo-
snine osvete. Suprug tako koristi sam pokuaj da zatiti Juliju Roberts od
svoga bijesa kao sredstvo da je pronade i osveti se - sebe u skup
onih koji zatititi Jul\ju Roberts, on se iz" s obzirom na
ono to doistajest. .. obrat prua \jerojatno najbolje ljeenje za podanr
"tajne sobe" (umorstva kojega "nije moglo biti", da se
dogodilo u izdvojenom prostoru), u kojemu se specijalizirao John
Dickson Carr: ubojica je upravo osoba koja otkriva - on vikati
"Ubojstvo! Ubojstvo!", osobu koja biti ubijena da vrata
sobe, i onda je IWLO da je ubojica onaj je "otkrio"
lIbojstvo, nitko ne sumnja na njega ... I oV(lje je Opel ubojica "ukljU('en iz"
skupa onih pokuavaju razrijeiti (To je, naravno, logika lopova
koji "Dr'te lopova!" - sebe iz kruga potencijalnih lopova.)
U oba navedena pogreka upletenih je u tome da u potrazi za opas-
Ilim ubojicom zaboravljaju u skup i sama kolica - tojest
one koji su angairani u nastojanju da se razrijei ili Veza izmedu
upisa subjektiviteta u skup i prazne f(xme bez
oV(lje je ponovno krucijalna: skup je "subjektiviran" onda i samo
onda kadaje jedan od njegovih elemenata prazan element - to jest element
II skup samo njegovo formalno ne da taj element jednostavno
"ne nita"; on prije Nita samo" i, kao takav, predstavlja subjekt.
I tako se reflRksije, samo-odnosnog refleksivnog obrata
jt' konsupstanc\jalan sa Potiskivanje nastupa kao
pokuaj reguliranja elja to ih poredak
smatra "nedoputenim"; ta potiskivanja, medutim, moe se II psihi('koj
ekonomiji odrati samo ako je hranjena eljom za reguklcijom - tojest ako s<una
f<>rInalna aktivnost postane libidinal-
110 investiraml te se promeme u autonoman izvor libidinaInog zadovoljenja.
. ["o zadovoljenje to ga prua sama regulac\jska aktivnost, ta elja za regu-
lacijom, igra istu strukturnu ulogu kao kolica II koju navodi
I,("ader: moemo izbliza propitati sve elje to ih subjekt nastoji regulirati, ali
za modus njegova stava dobivamo samo ako "ubacimo van"
salllu elju za reguliranjem ...
Taj refleksivni obrat je histel'ija na najelementarnijoj razini: preokreta-
Ilje zadovoljavanja elje u elju da elja ostane nezadovoljena
(i tako se pretvod u "odraenu" elju, "elju za eljenjem"). Moda je to
KanLOve filozofije: ne u njenom formalizmu kao takvom, nego
prije \I da Kant nije bio kadar i/ili spreman jwmu u
\{/(haj, kao dio sad1aja. Na prvi pogled moe se da Kant zapravo jest
bio kadar LO nije li misteriozna da, u moralnom
('ista jimna moralnog zakona moe (ljelovati kao motiv, motivac\jska snaga,
djelovanja, njegove teorije? Ovdje, medutim,
valja uvesti hegelovsko razlikovanje izmedu onog "po sebi" i "za sebe": Kant
ne izvodi taj korak iz" forme u sam sadr,U) po sebi, niti jo za
sebe - to jest nije spreman pdhvatiti sve posljedice tog iz" forme
u te i dalje tretira formu kao formu", apstraktno suprotstav\jenu
njenom sadl-iaju (i stoga se, u svojim formulacijama, neprestano
poimanju razapetog izmedu univerzalnog zova dunosti
i obilja patolokih ego poriva). Na stanovit je Hegel mnogo blii
Kantu nego to se moe ono to izmedu njih stvara razliku jest
jedva zamjetan jaz koji ono po sebi od za sebe.
K teoriji milosti
Hegelovska je "konkretna dakle, mnogo paradoksalnija no to se
moda ona nema nikakve veze s bilo kakvim organskim tota-
litetom da ref1eksivno iz" sam eksces i/ili jaz koji zauvijek
kV<lri takav totalitet - nesvodivi i u neobjanjivi jaz izmedu nekog
skupa i njegova vika, izmedu Cjeline ijednog njezine iznimke, jest sam leren
"konkretne Iz tog razloga pravi nasljednici
Hegelovi nisu autori tee ispraviti ekscese moderniteta putem povratka
nek.om novom obliku organskoga supstancijalnog poretka (poput komuni-
tarista) , nego autori koji u cijelosti logiku ekscesa konstitu-
tivnu za SV<lki uspostavljeni poredak. Egzemplarni je dakako, decizion-
tvrdnja Carla Schmitta da se vladavina zakona na koncu oslanja na bez-
dani nasilja (nasilno zasnovan na sebi: svaka pozitiv-
na odredba na koju taj I'eferim da bi se legitimirao samo-referencijalno je
postavljen samim tim
Temeljni paradoks Schmittove pozicije je u tome da sama njegova
polemika protiv liberalno-demokratskog formalizma neumitno upada u for-
zamku. Schmitt cilja na utilitarno-pmsvjetiteljsko utemeljenje poli-
u nekom pretpostavljenom skupu neutralno-univen:alnih normi ili
stratekih pravila reguliraju (trebaju regulirati) meduigru
interesa (ili u vidu legalnog normativizma ci la Kelsen, ili pak u vidu ekonom-
skog utilitarizma): je izravno s normativnog poretka
na aktualnost drutvenog ivota - nuan posrednik izmedu tog dvoga je
Volje, odluka, zasnovana samo na sebi, koja stanoviti poredak ili legal-
nu hermeneutiku apstraktnih pravila). Svaki normativni poredak,
uzet sam za sebe, ostaje zaglavljen u apstraktnom formalizmu; ne moe pre-
95 V. Carl S<:illnilt, Political Thrology: Fo",' Chaptt>rS on Iht COTW1J/ of Sm!tTngnty, Cambridge,
MA: MIT Press 1988.
KAKUIVI SUBJEKT
mosun Jaz koji ga dijeli od zbiljskog ivota. Medutim i u tome je sr
Schmittove argumentacije - odluka koja taj jaz nije odluka za
neki konkretan poredak, nego prvenstveno odluka za formalno poret-
ka kao takvog. Konkremi sadrLaj nametnutog poretka je arbitraran, ovisan o
vo!ji suverena, preputen povijesnoj kontingenciji - pm'etka, Dass-Sein
poretka, ima prioritet u odnosu na njegov konkretni sadrLaj, na njegov Was-
Spin. To je glavna modernoga konzervativizma, koja ga otro razliku-
je od svake vrste tradicionalizma: moderni konzervativizam, i vie nego
liberalizam, lekcUu razgmdnje tradicionalnog skupa vrjjednosti i/ili
autoriteta - vie nema nikakva pozitivnog sadrLaja koji bi se mogao pret-
postaviti kao referentni okvir. (Hobbesje prvi postavio
to razlikovanje poretka i bilo kojega konkreulOg poretka.)
Paradoks, dakle, lei u da je jedini suprotstavljanja legalnome
normativnom formalizmu povratak na formalizam - nema
da se fom1alizam u hOl'izontu moderniteta.
A ne prua li t.'lj jaz takoder implicitnu pozadinu za Lacanovu
logiku univerzalnog i njegove konstitutivne iznimke? Schmiltovu kritiku libe-
ralizma lako je prevesti na lacanovski: ono to liberalizam ne jest
konstitutivna uloga iznimnog/ ekscesivnog Ovo
na L,."cana nam takoder da objasnimo nunu dvosmis-
lenost Schmittova p(1ma iznimke: on istodobno upad Realnog
(('iste kontingencije koja remeti univerzum auto1lla/ona) i gestu
suverena koji (nasilno, bez osnove u normi)
lIormativni poredak: lacanovski on objet petil (j kao i S"
(
Ta dvostruka narav jasno je razaznatljiva u religiji:
Kdst poziva svoje sljedbenike da se pokoravaju i potuju svoje pretpostavljene
II skladu s utvrdenim ida ih mrze i otkazu ju im poslunost, tojest da
prekinu sve ljudske veze s njima: "Ako tko dode k meni, a vie voli svoga oca,
lIl'Uku, enu, djecu, i sestre pa i svoj vlastiti ivot, ne moe biti moj
lI('enik" (Luka 14, 26). Ne nailazimo li ovdje na Kristovo "religijsko ukidanje
Univerzum utvrdenih normi (mm'(!s, supstancija drutvenog
tivo ta) nanovo se uspostavlja, no samo utoliko ukoliko je "posredovan"
Kristovim autO\'itetom: mupl'\je moramo izvriti gestu radikalnog negativiteta i
odbaciti sve to nam je najdragocjenije; kasnije to dobivamo natrag, ali kao
izraz Kristove volje, posredoV<lno njome (odnos suverena prema pozitivnim
I,akonima isti paradoks: slivne n nas primorava da zakone
IIpravo utoliko ukoliko je on ponitavanja zakona). Kada Krist tvrdi da
Ilije doao poddvati Stari zakon, nego ga naprosto ispuniti, u to "ispunjenje"
valja punu dvosmislenost derridaovske nadopune: sam ispunjenja
/.ahona podriva njegov izravni autmitet. Upravo je u tom smislu "ljubav ispunjeni
Zakon" (Rimljanima 13, 10): ljubav postie ono Zakon (Zapovijedi) tei,
ali samo to ukidanje istodobno ukidanje Zakona. \jere koja se
uklapa u taj paradoks autoriteta razradio je Kierkegaard; i stoga je za nj religi-
ja eminentno moderna: tradicionalni univenum je dok ono religijsko
radikalan raskid sa starim navadama - istinska religija je luda oklada
na koju moramo uloiti jednom kad izgubimo potporu u tradiciji.
Ono to je, dakle, uistinu moderno u Schmiuovu pojmu iznimke jest
nasilna gesta utvrdivanja neovisnosti bezdanog slobodne odluke o
njenom pozitivnom sadraju. Ono to je "moderno" jest jaz izmedu
odluke i njenog sadraja - percepcija daje ono do je doista stalo kao
takav, neovisan o sadraju (ili "pore davanj u ", neovisnom o pozitivnom
odredenom poretku). Pm'adoks (koji utemeljuje takozvani "konzervativni
modernizam") je, dakle, u tome da se n,uunutarnjija modernizma
potvrduje u ruhu njegove prividne opreke, u povratku bezmjetnom autorite-
tu koji ne moe biti utemeljen na pozitivnim razlozima. toga, uistinu
moderan Bog jest Bog predestinacije, svojevrstan schmittovski koji
crtu razdvajanja izmedu Nas i Njih, Prijatelja i Dumana, Izbavljenih i
Prokletih, /Jomolu asto .formalnog. bezdanog ana odluke, bez. ika/ma temelja u
zbiljskim osobinama i anovima ljudi da oni jo nisu bili niti
rodeni) . U tradicionalnom spas ovisi o zemaljskim dobrim dje-
lima; u logici protestantske predestinacije, zemaljska (ljela i dobra (bogatstvo)
u su dvosmislen znak da je iskupljen
putem boanskog - to jest on nije spaen jer je bogat ili je
dobra djela, nego on dobra (ljela ili je bogat jerje spaen ... Ovdje je
pomak sa na znak: iz perspektive predestinacije, (Uelo post,ue
znak predestinil"ane boanske odluke.
Epistemoloku toga decizionizma postavio je
Descartes (u Odgovmima na .est j;rigmlOm) , povodom najelementarnijih
istina: "Bog nije htio da tri kuta trokuta budu jednaka dvama
pravim kutovima stoga to je znao da ne moe biti Naprotiv, upravo
je stoga to je htio da ni kuta trokuta nuno budu jednaka dvama pravim
kutovima to istina i ne moe biti Najbo!ji dokaz kako se tajjaz,jed-
nom kad se postavi, ne moe zanijekati, iznosi Malebranche, koji se suprot-
stavio tome prvenstva Volje nad Umom. jer
kao Temelj nije bio spreman prihvatiti "odredenu apsolutnu
odluku, lienu razloga" (kao to je ustvrdio Leibniz u <Uelu "O Descartesovoj
filozofiji"): to odbacivanje, medutim, nipoto nije za sobom
povratak predmodernom Boga s racionalnim
pOl"etkom univerzuma u kojemu se ISlina podudara s vrhovnim Dobrom.<J6
96 V. Miran "Malehrandw's Oc<:asionalism, or, Philosophy ill Il,e Garden of Eden".
ll: Cogilo and Ih" Uncrmst7rn/,', ur. Slavoj iek, Durham, Ne: Duke University Pres., 1998.
Malebranche polazi od proirivar0a racionalne nunosti koju Bog slijedi
II Svojim s Prirode na Milost: nije samo Priroda divovski kartezijanski
mehanizam koji se, u svome gibanju, pokorava jednostavnim zakonima; isto
\Tijedi i za samu Milost, se raspodjela ravna prema univerzalnim zakoni-
ma koji su ravnoduni spram pojedinaca. Lako se moe dogoditi da - kao s
kiom koja, se slijepim zakonima prirode, moe pasti na pusto
do, pomno obradivano oblinje polje suhim; ili s
ciglom s krova, koja moe pogoditi kreposnu osobu u glavu, a promaiti
hoda u blizini - Milost takoder moe pogoditi grenika
i licemjera, a promaiti kreposna Zato? Zato to, vie od bezvri-
jednih pojedinaca, Bog cijeni jednostavnost i poredak strukture uni-
verzuma: okru tila i nezasluena sudbina kreposnih pojedinaca jest cijena koju
\'alja platiti da bi univerzumom upravljali jednostavni zakoni.
Malebrancheovski Bog utoliko je neugodno blizak Bogu iz memoara Daniela
Paula Sdu-ebera: okrutni i ravnoduni Bog koji naglaeno ne "razumUe" nae
tajne i snove, Egoist koji voli Sebe vie nego Svoja stvorenja i
slijepa Volja neumitno, bez ikakve grinje, gazi c\jetove:
zakoni i'"e milost u naim srcima tako u naoj volji ne nalaze nita to
hi odreclivalo njihovu djelotvornost - ha kao to se zakoni koji
kiom ne temelje na stanju mjesta gdje pada kia. Jer bilo tlo uzorano ili
obra(\eno, kia pada ravlloduno posvuda, u i na l1Ioru.
97
Zato je, onda, Bog stvorio svijet? Radi Kristova dolaska - to jest da
hi Krist izbavio svijet. Malebranche ovdje "Bog je toliko volio svijet daje
dao svoga jedinog sina" ll: "Bilo bi nedostojno Boga da voli svijet kada to djelo
Ile bi bilo neodvojivo od njegova sina". Iz tog se izvrtanja Malebranche ne boji
jedini premda morbidan, da Bogu Ocu "nikada
Ilijedan prizor nije bio ugodniji od onog njegova sina pribijenog na kri radi
ponovne uspostave reda u uniVerZlIIl1U".9R Kao takav, Krist je uzrok
za razliku od Boga Oca, Sin Krist Milost s obzirom na poje-
dinac:ne zasluge, ali da je vidokrugom ljudske
due, on <Uduje i izabire svoju voUu te je podloan gl"ekama.
Malebranche tako daje teoloki prizvuk kartezijanskom
('pistemolokom okazionalizmu: okazionalizam za nj nije jedino ili prvotno
teorija opaanja i htijenja (Illi ne vidimo tijela, "mi vidimo sve stvari u Bogu";
Nicolas Malehranehe. Trpalist> on lValurt> anci Grace, Oxford: (:Iarendon Press 1992, str. 140-
141.
'IH Nicolas Malehrandw, Trail'; momIt" Paris: 1995. slr. 41.
PRVI DIO: svum" l 05
na um nije kadar izravno pomaknuti ni najmanje tijelo), nego i teorija Spasa,
da je ljudska dua Kristova okazionalni uzrok raspodjele ;VIilosti poje-
dinim osobama. Malebranche sc oV(lje oslanja na homologiju s podrtl!jclI1
prirode u kojemu, da bismo objasnili dogadaj X, trebamo zakone
upravljaju fizikalnim procesima kao i teksturu prethodnih konkretnih
dogadaja koji, II skladu s op6m zakonima, dovode do X -
zakoni djelotvorn i tek kroz teksturu zasebnih egzistencija koje ih
ozbiljuju. Na nac'in Bog Otac odr/ava zakone l\IiIosti, dok Krist
(ljduje kao njen uzrok i odreduje tko uistinu biti dotaknut
MalebraIlche na taj dvije krajnosti: prije Pada,
Rog jest planirao pruiti l\lilost svim ljudima (u kolltrastu spram kalvinizma,
koji zastupa predcst.inaciju - odabir lwkolicine - prije Pada); uslijed Adamova
Pada. medutilll, grijeh je svi ljudi zasluuju da budu izgubljeni, i da
bi iskupio svijet Bog je poslao Svoga Sina. Krista, pa jedino Krist moe udesiti
priliku da se ;V1ilost raspodijeli. Medutim, Kristova je dua bila ljudska i. kao
takva, podlona ljudskim ogranitenjima; njegove su misli bile
ociiTdenim eljama" s obzirom na ljude kojeje smrctao:jedni su ga zbunjivali
i intrigirali, drugi odbijali - pa je nejednako raspodUelio Milost, je
greniku ili je kreposnolIle.
Malebranche, dakle, nije kadar nesklad izmedu :Ylilosti i kreposti:
Boja volja djchU(' na univerzalnoj razini i udjeljlue ;V[ilosr sukladno jed-
nostavnim kartezijanskim zakonima se, iz individualne perspektive,
nuno nepravednima i obilje/,enima okrutnom ravnoduno!'u.
Malehranche poric'e pojam Boga koji ima na UlIlU mene II mojoj posebnosti,
Boga koji djelllj(> s posebnom voljom da pomogne meni, da odgovori na
molit\11; Krist, s druge strane, (ljeh.tie s volonle parli(ulii!rr, ali je zbog njegovih
ljudskih njegova raspO(ljela Milosti nepravilna i nepravedna,
patoloki iskrivljena ... Zar nas to ne vra!'a Iiegelu, njegovoj tezi o rome kako
se alHlmlllna poklapa s j)1'Oizvo/;jnim .lubjektivilelom? Odnos izmedu
zakona Milosti i Kristovih posebnih. sluc'ajnih uZl'Oka jest "jJl'litl/alivnog
99 !\.Ialehrandleova uporaba termin., "okazionalizam" iznimno je utoliko to
to znatt:"uje (potreh(: za u/.rokom dopun.iujt' zakoll) ratlitilim
Ina{enjefll se o(lllosi na (manjak izravIlog) odnosa izmedu dvUl1 supstaucqa: hlHltu'i
da neTHa izravne povezanosti izmedu tUela i du(' - buthH-:i da tUelo lIe Illo;.c izravno
<Uclo\,<lti Ila duu (i obratno), koonliu(tcqa njih (('";illjcnira da St', kad mislim na
podizClnje ruki', ruka doista diic) mora hiti Oph>lll voljom. LJ
tom dnlgolll oka/iollallli lIztok (1'("( 11110. moja llaT1dera da )lociig-Il{m ruku) ll('
mora samo Ila op(-:im zakonima da hi st' pon'z(lo s drug-im predmetima
f('da drugim 1l(llJlj(,l<tIl1a i mislima): nofanski OP(-:j I.akoni takoder
odr/avati d\'ama potpuno neovisnim skllpovin1<l posebIlih doga(i<lja,
iZ111('(ln "l11t:"lltalnog" i skupa.
i i II' KAKUIVI SUBJEKT
irim liMa: apstrakmi op<'i zakoni realiziraju se u vidu svoje opreke, u kontin-
genUlim zasebnim hirovima subjektova (Kristova) raspoloenja kao u
hegelovskom gradanskom drutvu trita, u kojemu se univerzalni anonimni
lakon realizira kroz kontingentno medudjdovanje subjektimih partikularnih
interesa. liH)
Ovdje se javlja pitanje: to obilaenje putem Adamova Pada i
Kristova doat-a; zato Bog ne razdijeli l\'1ilost izramo i obilno svim ljudima
l lolo n tl ghlhale;' Zbog: Smga narcizma: Bog je srvorio svijet za SvojH SI;\\11
to jest da bi svijet bio iskHpljen Kristovom rtvom. ;Vlalehrancheovi SH pro-
I im ici, <bkako, iz toga ubrzo izvukli i neugodan zakljll<\lk: svi su
ljudi morali biti prokleti da bi Krist mogao iskupiti ndwod njih ili. kao to
je rekao Bossl\et: "Svi hismo hili spaeni da neIll amo Spasitelja. ,0101 TU jc
Jl<lradoks za niz l\'lakbrandwovih izvrtanja utvrdenih
Adam jI' morao pasti, korupcija jc bila nuna da bi Kristovo
bilo Bog nikada nije bio sretniji nego kada je promatrao
Kristovu patnju na kriu ... U Se onda sastoji uloga slobode unutar grani-
ca strogog okazionalizma? Malcbranche sc ne boji izvesti radikalni
Ila razini sve je odluteno "en nnlls la ns - to jest mi smo
h;llIizmi; Bog nas stvara i kretnje u nama; u potpunosti smo
lIpravljani moti"ima. lvfargina slobode poc'ivajeciino u subjektovoj sposobnos-
t i da uskrati ili dade pristanak na neki lllotiv sloboda je ima dua
da I\kine ili pristane na motive, koji prirodno slijede zanimljive opaaje".lo:l
Sto se onda zbiva u (!iudske) slobode? ;VIalebrancheov je odgovor
LIdikalan i dosljedan: "Nita ... Jedino ro {:inimo jest da se zaustavimo,
)lor'inemo." To je "iIllanenmi koji ne st:\'ara nita II naim supstan-
cijama","JI koji ne nita i zbog kojega uzrok ne <"ini
II ita". 10', Sloboda kao na pristanak na lllotive otuda je ref1cksi\l1a: sve sc
lIistinl! odllH'uje I'n nous .\{//2.\ nOlls; subjekt samo (LUe svoj formalni pristanak.
r\ije li to svodenje slobode na "nita" prazne geste "istina" hegelovskog apso-
lutnog subjekta?
100 O\'(qe ",'Ua ohratiti pOI.urnost na implicitnu i i/.nimk(: ono
jt' puko "OIPI Hc Pada ", i n'"lizi{'a S(' plItem Pada. II \idu konringenrno
Mih)sti.
10] Vidi l"kotlel Ft'nelonovll VCl'tUu: "Upra\'o zalo to imamo Spasitelja, toliko dua stradava"
("R{-ftllatiol1s du s),sremt' dll Pen"' ,Malebrant:he", u: (l:.'UI'H'.\ dt, Fnwlon. Pariz: Che/.
Ldcvrt 11tFJ. pogl. :{()).
I Nicolas :lb]"h"""ch,,. Fnlrl'rif1i\ lU" If! II?flaphY\/(/Uf. Pa .. is: V .. i" 1984. SIr. 117.
I(U Nicolas :I-lalphrallche. R,.rill'n111' df 11I,.'';'il';. Pa .. is: Gale .. ie de la Sorbolllle 191.811'.428-
1(1,1 Ihid .. SIr. .'1:, I.
105 Ihid.
DRUGI DIO: Rascijepljena univerzalnost_
3. PounKA ISTINE, lU AI.AIN BADIOU KAO sv. PAVlA
negacija onoga to s njime"lOf; - taje Schellingova tvrd-
nja savreno na putanju suvremenih filozofa
su kao althusserovci te su potom razvili navlastitu poziciju distan-
se od svoga polazita. odmah padaju na um jesu,
dakako, oni Etiennea Balibara i Jacquesa Rancierea.
Jo tamo 1960-ih Balibar je bio Althusserov omiUeni i povlateni
suradnik; cijeli njegov rad u posUednjem krijepi se svo-
jevrsnim izbjegavanjem i imena "Althusser" (znakovito je da
ogled o Althusseru nosi naslov "Tais-tai, Althusser!": "uti,
Althusseru! "). U jednome komemorativnom ogledu Balibar
opisttie posUednju fazu Althusserova teorijskog djelovanja (jo prije njegovih
nesremih problema s mentalnim zdravljem) kao sustavnu tenju k (ili \jebu
u) autodestrukciji, kao daje Althussera zahvatio vihor sustavnog podrivanja i
uzdrmav-anja rtiegovih prijanjih postavki. Na pozadini krhotina
althusserovskoga teorijskog zdanja, Balibar s mukom nastoji formulirati vlasti-
m poziciju, ne uvijek posve dosljedno,
althusserovske reference (Spinoza) s referencama na Althusserove arhinepri-
jate\je (obratite panju na vanost Hegela u novijim Balibarovim
ogledima) .
Ranciere, koji je takoder kao strikmi althusserovac (pridonijevi
djelu Litf de Capital), potom je (u La leron d'j\lthusser) izvrio silovito distanci-
ranje, muje da slijedi vlastiti put, se na ono toje
smatrao glavnim negativnim vidom Althusserove misli: njegov
elitizam, njegovo ustrajavanje na jazu koji zauvijek razdvaja svijet znanstvene
I O(i Schelling, Siimtliche Wer/le, ur. K.F.A. Schelling, SlUngan: Cona 1856-61, sV. VIII, str.
(iOO.
",UGl DIO, ""","",, ""''''".'''' l' 09
spoznaje od onoga ideolokog (ne)prep07.l1avanja u koji je uronjena
masa. Nasuprot tome stavu, doputa da "govore za" masu,
da spoznaju istinu o Ranciere uvijek iznova razi-aditi konture tih
estoko poetskih trenutaka subjektivizacije u kojima
("nie klase") iznose svoj zahtjev da govore za sebe, da izazovu promjenu u
globalnoj percepciji drutvenog prostora kako bi zahgevi u njemu
imali legitimno
Na posredovan isto vrijedi i za Ernesta Laclaua i Alaina
Badi(l]a. Ldauaova prva knjiga (Politi/Ul i ideologija u mmklistic1wj temiji) bila
je jo uvijek uvelike althusserovska (pojam ideoloke interpelacije ig,-a u njoj
sredinju ulogu); daljnji razvoj, osobito u Hegemoniji i socijalistic1wj
strategiji (napisanoj sa Chantal Mouffe), mogao bi se kao
ili "dekonstruktivisti<'ko" istiskivanje althusserovskoga
zdanja: razlikovanje izmedu znanosti i ideologije se uruava da je
pojam ideologije kao borba za hegemoniju koja razdire samo srce
svake drutvene formacije, njen krhki identitet te istodobno
zauvijek njen zavret<lk; pojam subjekta je rekonceptualiziran
kao sam hegemonije. Napokon, tu je i Alaina
Badioua. Nije li Badiou takoder blisko povezan s Althusserom, ne samo na
razini osobne intelektualne biograf ue je kao pripadnik legendarne
lacanovsko-althusserovske skupine Cahien pour [,Analyse u 1960-ima; njegova
prva knjiica objavljena je u Althusserovoj ediciji The01ie) nego i na inheren-
tno teorijskoj razini: njegovo suprotstavljanje znanja (koje se odnosi na pozi-
tivni poredak bitka) i istine (koja se odnosi na Dogadaj koji izvire iz praznine
usred bitka) kao da althusserovsku opreku znanosti i ideologije:
Badiouovo "znanje" blie je pojmu) znanosti, dok njegov
opis Dogadaja Istine nalikuje althusserovskoj "ideolokoj inter-
pelaciji".
Istine ...
Os Badiouova teorijskog zdanja - kao to naslov njegova glavnog
(ljela - jest jaz izmedu Bitka i "Bitak" pozitivni ontoloki
poredak dostupan spoznaji, mnotvo onoga to "se predstavlja"
naem iskustvu, kategoriziran o u rodove i vrste u skladu sa svojim osobinama.
Prema Bacliouu, jedina prava znanost bitka kao bitka je matematika njegov
prvi pa,-adoksalni otuda je u inzistiranju na jazu koji razdvaja filo-
zofyu i ontologiju: ontologija je znanost, a ne filozof1ja, koja
107 Alain Badiou. l. 'etre 1'/ i"roennlU'nt. Pallz: Editions du Seuil 198R
dimenziju. Badiou iznosi razradenu analizu bitka. Na dnu
je, predodba mnotva, ne strukturirana razno-
likost iskustva, ono to je dano; to mnotvo nije mnotvo 'Jednih", jer do bro-
janja jo ne dolazi. Svako zasebno konzistentno mnotvo (francusko drutvo,
modernu umjetnost. .. ) Badiou naziva "situacijom"; situacija je strukturirana, i
njena nam struktura da "brojimo [situaciju] kao Jedan". Ovdje se,
medutim, javljaju prve pukotine u ontolokom zdanju bitka: da bismo
"brojili [situaciju] kao Jedan", svojstveno simbolizaciji (sim-
upisu) situacije mora biti na (ljelu: to jest, da bi se neka situacija
"brojala kao Jedan", njena stmktura mora biti metastruktura koja
je odreduje kao jedno (tj. struktura situacije mora biti
II mrei Kada se situacija tako kao Jedan",
identificirana svojom strukturom, imamo "stanje situacije".
Badiou se ovdje igra pojma koji "stanje stvari" i
"<hiavu" u smislu' - nema drutva" bez "drave" u
struktura drutva
reduplicatio minimalnu dijalektiku Praznine i
Vika. mnotvo bitka jo nije Jednih da se, kao to
SiliO vi<ljeli, da bi imalo jedan, mnotvo mora "brojati kao Jedan"; sa sta-
jalita situacije, mnotvo moe se samo kao nita,
tako da je nita "pravo ime bitka kao bitka" prije njegove simbolizacije.
Praznina je kategorija ontologije od Demokritova atomizma naova-
1110: "atomi" nisu nit<l drugo nego konfiguracije praznine. Ekscesivni korela-
tiv te praznine poprima dva oblika. S jedne strane, svako stanje stvari
barem jedan suvian element koji, premda pripada situaciji, u
nju nije "ubrojan", uistinu u nju ("ne-integrirana" gomila u
drutvenoj situaciji itd.): t.u element je p"ezentiran, ali ne i re-prezentiran. S
druge strane, postoji viak re-prezentacije u odnosu na prezentaciju; djelova-
nje koje dovodi do p,-ijelaza iz situacije u njeno stanje hiava u drutvu) uvi-
jek je II viku s obzirom na ono to strukturira: dravna je uvijek
"prekomjerna", ona nikada jednostavno i transparentno ne ,-eprezentira
drutvo liberalni san o drlavi svedenoj na slubu gradanskog
drutva), nego cljeluje kao nasilno uplitanje u ono to reprezentira.
To je, dakle, struktura bitka. S vremena na vrijeme, medutim, na posve
kontingentan, nepredvi<lUiv izvan dosega spoznaje o bitku, zbiva se
Dogadaj koji pripada posve dimenziji - upravo onoj ne-bitka.
Uzmimo kao primjer francusko drutvo potkraj osamnaestoga stanje
drutva, njegovi slqjevi, ekonomski, ideoloki sukobi itd., dostupni
Slalp na engleskom tuedno "s'anje" i "drava", kao i ';tal na francuskom. (Prev.)
DRUGI DI', "'w",,". """'''''1'''
su spoznaji. Medutim, nikakva spoznaje nam da
predvidimo ili ra7Jasnimo uistinu nerazjanjivi Dogadaj zvan "Francuska re-
volucija". Upravo u tom smislu, se javlja ex nihilo: ako ga se ne moe
objasniti pod vidom date situ,l(;ije, to ne daje on naprosto intervencija
izvana ili s onu stranu - on plianja upravo uz Prazninu svake situacije, uz
njenu inherentnu nekonzistentnost i/ili viak. Dogadajje Istina situacije koja
ono to je "slubena" situacija morala "suzbijati", ali je
takoder uvijek lokalizirana - to jest, Istina je uvijek Istina
Francuska je revolucija, primjerice, Dogadaj koji
ekscese i nedosljednosti, "Ia", ancien 1igimea; i ona je Istina situacije ancien
regimea, lokalizirana, uz nju. Dogadaj tako vlastiti skup
determinacija: sam imenovanje (oznaka "Francuska revolu-
cija" nije objektivna kategorizacija, nego dio samog na koji
su njeni pristae doivljavali i simholizirali (ljelovanje); njegov
cilj (drutvo potpuno ozbiljene emancipacije, slohode:iednakosti-hratstva);
njegova "operatora" pokrete se hore za Revoluciju); i na kraju,
ali ne najmanje vano, njegov mbjekt, koji u ime istine inter-
venira u povijesnu mnogostrukost situacije i razahire/identificira II njoj
Ono to subjekt jest njegova vjernost
suh jekt dolazi nakon i ustraje u razabiI'anju njegovih
tragova unutar svoje situacije.
Subjekt je tako, za Badioua, kontingentna pojava: ne samo da
Istina nije "subjektivna" u smislu podl'edivanja njegovim hirovima nego sam
subjekt "slui Istini" koja ga transcendira; nikada nije posve adekvatan
poretku Istine da uvijek mora <ljelovati unutar
mnotvenosti neke situacije u razabire znakove Istine. Da
bismo klju<'ni moment, uzmimo primjer (koja
moda prua vrhunski primjer Dogadaja Istine): Dogadaj je Kristovo
ljenje i smrt; njegov cilj je sud, iskupljenje; nje-
gov "operator" je mnotvenost povijesne situacije u Crkvi; njegov "subjekt" je
korpus \jernika koji u svoju situaciju u ime Dogadaja Istine,
u njemu znakove Boje. (Ili da uzmemo primjer ljubavi: kada se
strastveno zaljubim, ja postajem "subjektiviziran" vjeran tome
i ga u svome ivotu.)
Danas, medutim, kada i intelektualci podlijeu p.-isili
da se od komunizma, se jo primjerenijim nanovo afirmirati
Oktobarsku revoluc\ju kao Dogadaj Istine definiran nasuprot
"budalama" i konzervativnim "huljama". Oktoharska revolucija nam takoder
da jasno identificiramo tri na{'iua izne\jel'avanja Dogadaja Istine:
prosto nijekanje, da se slijede stari obrasci kao da se nita nije dogodi-
lo, tek neznatna smetnja (reakcija "utilitarne" liberalne demokracije); lana
imitacija Istine uprizorenje konzervativne revolucije kao
KAJ(UIVI SUBJEKT
[>seudo-dogadaja); i izravna "ontologizacija" Istine, njegova reduk-
cija na novi pozitivan poredak bitka (staljinizam).108 Ovdje se moe lako
jaz koji razdvaja Badioua od fikcionalizma: njegovo
radikalno pojmu "mnotva istina" (ili bolje, istine").
Istina je kontingentna; ona ovisi o povijesnoj situaciji; ona je isti-
na OTJe situacije, ali u svakoj konkretnoj i kontingentnoj situaciji jedna
i samo jedna Istina koja, jednom artikulirana, iskazana, funkcionira kao indeks
same sebe i lanosti polja koje se njome podriva.
Kada Badiou govori o "simplOmalnoj torziji bitka koja je istina u uvijek-
totalnoj teksturi svaki termin ima svoju teinu. Tekstura spozna-
je je, po definiciji, uvijek totalna - to jest za bitka nema vika; viak i
manjak neke situacije vidljivi su jedino sa stajalita ne sa stajalita
slugu dI'ave. S tog se naravno, vide "problemi", ali oni
se automatski svode na "lokalne", marginalne na kontingentne
greke - a Istina upravo razotkriva da su (ono to spoznaja pogreno percipi-
ra kao) marginalne disfunkcije i strukturalna nunost.
l\Jju<'no je za Dogadaj, dakle, uzdizanje empirijske prepreke u transcenden-
(alno S obzirom na ancien Tegime, Istine otkriva kako
Ilepravde nisu marginalne disfunkcije, nego samoj su'ukturi susta-
\'a koji je u svojoj biti, kao takav, "korumpiran ". Takav entitet - od susta-
\'a pogreno percipiran kao lokalna "abnormalnost", cljelotvorno saima glo-
balnu "normalnost" sustava kao takvog, u njegovoj <jelini - jest ono to se u
naziva sim/Jtomom: u psihoanalizi,
omake, snovi, prinudni oblici i radnje itd., jesu "simptomaine torzije" koje
,'ine dostupnom subjektovn Istinu, nedostupnu spoznaji, koja ih vidi kao
puke disfunkcije; u marksizmu, ekonomska kriza kao takva je "simptomaina
(orzija".
Ovdje se Badiou bjelodano i radikalno suprotstavlja postmodernoj
navali je temeljna dogma ta da je era u kojoj je jo hilo
zasnovati pohet izravnim na neku
ili transcendentalnu istinu definitivno zavrena: iskustvo naega
';tolje!:a da takvo na neki metafizic'ki a priori moe
IOIl Da bismo razjasnili tu logiku, spomenimojojedan Badiouov primjer Dogad'\ja Istine:
atonalnu revoluciju u glazbi je izvrila Druga kola (S,himberg, B .. rg.
V\Tebern). Ov<Ue takoder imamo lri na(':ina izne\jcravanja tog
odbadvanje alonalne revollH..:Ue kao praznog formalnog ("ksperimenra,
skladanje na stari na('in, kao da se nita nije dogodilo; pscudo-mo,\('rnistii'ko
oponaanje atonalnosti, i tendenciju da se atonalna glazba pretvori u n0\1l pozitivnu
tradiciju.
I ()9 Alain Badiou. L 'jtff' pl l'evhU'mplll, str. 25,
DlU6I DIO, "","",,", U .. 'U .... I'13
dovesti samo do katastrofalnih "totalitarnih" drutvenih posljedica. Stoga je
jedino rjeenje prihvatiti da ivimo II novoj eri lienoj izvjesnosti,
II eri kontingencije i slutnji, u "drutvu rizika" u kojemu je politika stvar frone-
sisa, stratekih prosudbi i dijaloga, a ne primjene temeljnih spoznajnih
uvida ... Ono na to cilja Badiou. nasuprot postmodernoj doxi, upravo je
oivljavanje politike (univerzalne) Istine u dananjim mjetima globalne kontin-
gencije. Tako Badiou rehabilitira, u modernim uvjetima mnotvenosti i
kontingencije, ne samo tilozofiju nego i uistinu dimenziju:
Istina je i meta- s obzirom na temporaIni proces bitka;
onaje bljesak druge dimenzije transcendira pozitivitet bitka.
Posljednju verziju nijekanja Istine prua newageovsko suprotstavljanje
hylnisu takozvanoga kartezijanskog subjektiviteta i njegovu
dominantnom stavu prema prirodi. Prema kIieu New Agea, prvobitni grijeh
moderne zapadne civilizacije (kao i, dakako, judeo .. tradicije) jest
hY/J1is, njegova ohola pretpostavka da zauzima sredinje mjesto u uni ..
veiLumu i/ili daje obdaren boanskim pravom da vlada svim osullim
i iskoritava ih za dobitak. hylnis, naruava ravnoteu
sila, prije ili kasnije prisiljava prirodu da tu ravnoteu nanovo
uspostavi: dananja ekoloka, drutvena i kriza se kao oprav-
dani odgovor univerzuma na preuzetnost. Nae jedino ljeenje
stoga u promjeni globalne paradigme, u usvajanju novoga
stava u kqjemu ponizno zauzeti svoje mjesto u globalnom
poretku bitka ...
Nasuprot tom kIieu, eksces subjektiviteta (ono to je Hegel nazvao
svijeta") valja afirmirati kao jedinu nadu u iskupljenje: pravo zlo ne lei u
ekscesu subjektiviteta kao takvom, nego u njegovoj "ontologizaciji", u njegovu
pre-upisivanju u neki globalni okvi!'. je kod Sadea
okrutnost ontoloki "pokrivena" poretkom pl'irode kao "vrhovnog Zla"; i
nacizam i staljinizam su na neki globalni poredak bitka (u
staljinizma, na organizaciju gibanja materije).
Prava oholost otuda je suta suprotnost hy/msa subjektiviteta:
ona u lanoj poniznosti - to jest, javlja se kada subjekt pretendira go-
voriti i djelovati u ime Globalnoga Kozmi("kog Poretka, kao nje-
govo ponizno orude. Nasuprot toj lanoj poniznosti,
dranje bilo je anti-globalno: ne samo na viu Istinu koja
zasijeca i uzdrmava stari poganski poredak kozmosa izraen u dubokim
mudrostima; se i Platonov idealizam moe kao prvajasna razrada
ideje da globalni "lanac bitka" nije "sve to jest", da postoji drugi
poredak (Ideja) koji ukida valjanost poretka Bitka.
Jedna je od velikih Badiouovih teza ta da mnotvenosti
dostqjanstvo predmeta miljenja: od Staljina do Derride, filozofski
zdravi razum uvijekje inzistirao na beskrajnqj kompleksnosti (sveje medusob-
1141 \,,"" "'" .... , .. ,'"
ilO povezano; zbilja je tako sloena da n,\m je dostupna samo u aproksimaci ..
jama ... ). Badiou implicitno osuduje i sam dekonstruktivizam kao posljednju
verziju toga zdravorazul11skog motiva kompleksnosti. Medu pobor-
Ilicima postmodeme politike identiteta,
('esto nailazimo na inzistiranje da ne postoje "ene da postoje samo
bjelkinje iz srednjega stald.a, cme samohrane lezbijke itd. Takve
"llvide" treba odbaciti kao banalnosti nedostojne da budu predmetima
miljenja. Problem filozofijskoga upravo u tome kako uni-
\'erzalnost "ene" iskrsava iz toga mnotva. Tako se takoder
moe rehabilitirati hegelovsko izmedu loe (lane) i prave
prva se odnosi na zdl'avorazumsku kompleksnost;
druga se Dogadaja, koji upravo nadilazi kom ..
pleksnost" svoga konteksta. na isti mogu se razlikovati histori ..
cizam i prava povijesnost: historicizam se odnosi na skup ekonomskih, poli ..
kulturalnih itd. okolnosti nam sloeno medudjelovanje
da objasnimo dati dok prava povijesnost vre ..
lllenitost Dogadaja i njegovih posljedica, raspon izmedu i njegova
Kraja (izmedu Kristove smrti i Posljednjeg suda, izmedu Revolucije
i komunizma, izmedu zaljubljivanja i ostvarenog blaenstva
;.ivota ... ).
Moda je jaz koji dijeli Badioua od standardnih postmodernih dekon-
u nastao uslijed da
potonji ostaju unutar granica mudrosti propalog susreUI: nije li
pouka ta daje svaki oduevljeni susret s Pravom
Stvari, svako pozitivnoga empil-ijskog s
njom. varavi privid to ga kratki spoj izmedu kontingentnog po ..
titivnog elementa i univerzalne Praznine? U njemu
podlijeemo iluziji kako je o Punini uistinu ostvareno -
kako, da parafraziramo Derridua, demokracija vie nije puko (l venir, nego je
doista stigla; dekonstruktivist.i iz toga izvode kako je glavna
dunost odravati jaz izmedu Praznine sredinje i
svakoga pozitivnog je utie\ovljl!je - to jest nikada posve ne
entuzijazmu ishitl'enog pozitivnog s
iskupiteljskim koje uvijek "nadolazi". U sklopu toga dekonstruk-
t stava, divljenje prema Revoluciji u njenom utopijskoIlI
aspektu ide ruku pod ruku s konzervativnim
lIvidom da se entuzijazam neumitno promet-e u svoju supmtnost, u najgori
teror, u trenutku kad ga pokuamo prenijeti II pozitivno
1l<l("e1o drutvene zbiUe.
Moglo bi se da Badiou unUL,r tog okvira: ne upozorava li i
on na disas/re revolucionarnog iskuenja da se Dogadaj Istine pobrka s
poretkom Bitka: da se Istina "ontologizira" u ol1loloko
'RU. DI', """oru", ", ...... 1"5
poretka Bitka? Stvari su, medutim, sloenije: Badiouovo je st,\jalite da se, iako
Poredak ima status privida, s vremena na vrijeme, na kontingentan i
nepredvidljiv moe dogoditi u vidu Dogad'\ia Istine k(*
zaslueno posramlj1ue skeptika. Na umu mu je posve
odredeno iskustvo. U primjelice, za prve Mitterandove
vlade tijekom ranih l 980-ih, svi dobronamjerni bili su u vezi
s namjerama ministra pravde Roberta Badintera da ukine smrU1u kaznu i
uvede druge napredne reic)rme kaznenog zakonika. Njihov je stav bio: "Da,
naravno da ga podravamo; no je li situacija zrela za LO? li ljudi,
uasnuti stopom kriminala, bili spremni LO progutati? Nije li ovo
svojeglavosti koja moe samo oslabiti nau vladu i
nam vie zla nego dobl'a?" Badinterje naprosto ignol'irao katastrofalna pred-
vidanja ispitivanja javnog mnijenja i ustrajao - s ishodom da
je, o<ljednom, ljudi promijenila miljenje i ga podravati.
se dogadaj zbio u Italiji sredinom l 970-ih, kada je odran referen-
dum o razvodu. PrivaU10 je ljevit:a, i komunisti - su, dakako,
podravali pravo na razvod - bila glede ishoda, se da
ljudi jo nije dovoljno zrela, da biti ustraeni intenzivnom pro-
pagandom kojaje prikazivala naputenu i majke, i tome Na silno
iznenadenje sviju, medutim, I'eferendum je pl'edstavljao velik neuspjeh za
Crkvu i desnit:u da je znaU1a od 60 posto glasala za pravo na
I'azvod. Takvi se dogadaji zbivaju u politici, i to su autenti<"ni Dogadaji
pobij,uu sramni "post-ideoloki realizam ": nije o oduevlje-
nim provalama koje povremeno naruav<\ju depresivni/kon-
tok stvari, da bi jutra" uslijedilo neumoljivo
otrenjenje, nego, naprotiv, o trenutku Istine u struktul'i zavaravanja i
vabljel'\ja. Temeljnaje lekcija postmoderne politike ta da nema Dogadaja, da se
"zapravo nita ne zbiva", da je Dogadaj Istine prolazan, iluzoran kratki spoj,
lana identifikacija koju prije ili kasnije l'aspr1ue ponovno uspostavljanje raz-
like, ili, u l1<\jboljem pmlazno o iskupljenju,
pl'ema moramo odrhvati distancu kako bismo izbjegli katas-
trofalne "totalitarne" posljedice; nasuprot tome strukturalnom skepticizmu,
Badiou posve opravdano inzistira na tome da se - da t;y
u punoj teini - dogadajuoo.
"o
110 U teoriji, moda je glavni pokaZ<ltclj tog ukid<lni<l pojam i praksa "kulturalnih
studija" kao naziva za sveobuhvatni pristup
proizvodima: osnovna kulturalnih sludijajesl ta da oni vie nisll kadri ili sprem-
ui se s religijskim, znanstvenim ili filozofijskim (ljetima pod vidom njihove inhe-
r('utne Istine. nego ih svode na proizvod povijesnih okolnosti. na predmet antropoloko-
116 SLIVOJ lilK KAKUIYI SUBJEKT
.. .i n;egova
Sada moemo vidjeti u kojem je smislu Dogad,y Istine
jl' sa stajalita Sustava, ontolokog "stanja stval'i". Neki je Dogadaj tako cirku-
l'lran u smislu daje njegova identifikacija samo sa st,ualita onoga to
Hadiou naziva interuencijom,,111 - lo jest, ako se govori sa subjek-
tivno angairane pozicije, odnosno - formalnije - ako se u odredenu
situaciju njezina imenovanja: zbivanja II Francuskoj
potkr,\j osamnaestoga mogu se identificirati kao "Francuska revoluci-
ja" samo za one koji "okladu" da takav Dogad'\i postoji. Badiou for-
malno definira intervenciju kao postupak se neka mnotvenost
kao dogadaj"112 - tako da "ostati zauvijek je li
dogadaja bilo, osim za interventa r l'intemenrmtj koji je da pri-
pada simaciji".1I:\ Vjernost odredtue stalno nastojanje da se polje
/Ilanja sa stajalita Dogadaja, da se u nj intervenira, znakove
Istine. Na toj liniji Badiou i pavlinsko trojstvo vjere, ufanja i ljubavi:
Ijera je \jera u Dogadaj (\jerovanje da se Dogad,u - Kristovo iz
lllrtvih - doista zbio); nada je nada da do pomirenja
1I<ll'ijetenog Dogadajem (Posljednjeg suda) uistinu Uubav je stJ'pljiva
I .orba da se to dogodi, to jest dug i marljiv rad na potvrdivanju \jernosti
1)(
Jezik koji nastoji imenovati Istine Badiou naziV'd "subjekt-
J,likom". je jezik besmislen sa stajalita Znanja, koje iskaze s
(.hzirom na njihova referenta unutar domene pozitivnog bitka (ili s obzirom
II<I funkcioniranje govora unutar uspostavljenoga porel-
k<1): kada subjekt jezik govori o iskupljenju,
"Illandpaciji, ljubavi itd., Znanje to sve odbacuje kao pl'azne fraze kojima
11('c\ost,ye bilo kakva referentna argon", "poets-
ki hermetizam" itd.). Zamislimo zaljubljenu osobu koja svome prijatelju
"pisuje osobine voljene: pr\jatelju, koji nije zaljubljen u istu osobu, taj
(,' oduevljeni opis biti naprosto besmislen; u njemu vidjeti "poantu" ...
l Iki-atko, subjekt jezik ukljuhye logiku lozinke, razlike koja je vidljiva samo
1/IllHra, ne izvana. To, medutim, nipoto ne da subjekt jezik
dlllgu, "dublju" referencu na skriveni istiniti sacIr,\j: prije biti da subjekt-
I(/ik "izbacuje iz kolos\jeka", odnosno "remeti" standardnu uporabu jezika s
IIj(govim utvrdenim te ostavlja referencu "praznom" - uz
1 1 1 Alain Badiou, L 'hrr rt [,<,,,,,ml/ml. str. 202.
II:! Ibid . str. 224.
11:\ Ibid., m. 29.
DRUGI "o. ""oru .. OO""""" l' '7
"okladu" da ta praznina biti ispunjena kada se dosegne Cilj, kada se Istina
ozbilji u novoj situaciji (kra!jevstvu Bojem na zemlji; emancipiranom
drutvu ... ). Imenovanje Dogadaja Istine jest "prazno" upravo utoliko to
na ispunjenje koje tek nadolazi.
Dogadaja, dakle, da Dogadaj ne nikakvo
ontoloko jamstvo: ne moe ga se svesti na, ili deducirati, izvesti iz (prethod-
ne) Situacije: on iskrsava "iz koje je bilo ontoloka istina
prethodne situacije). Utoliko nema neutralnog pogleda koji bi
mogao razaznati Dogadaj u njegovim Odluka je uvijek tu - to
jest, znakovi Dogad''!ia u Situaciji mogu se razaznati saJllO iz prethodne
Odluke za Istinu, ba kao teologiji, u kojoj su boanska ('uda
kao takva samo onima koji su se za Vjeru. Neutralni his-
pogled u Francuskoj revoluciji nikad vidjeti skup tragova
zvanog "Francuska revolucija", tek mnotvo zbivanja u
mreu drutvenih determinacija; za izvanjski pogled, Ljubav je tek niz
i fiziolokih stanja ... (Moda je to bilo negativno je
donijelo toliku slavu Franl=oisu Furetu: nije li njegov glavni proiziao iz
njegove de-eventualizacije Francuske revolucije, u izvanjske per-
spektive spram nje i njenom pretvaranju u slijed sloenih, povijes-
nih Angail'ani doivljava pozitivna povijesna zbivanja
kao dijelove Dogad'tia Francuske revolucije samo u mjeri u kojoj ih promatra
s jedinstvenoga angairanog Revolucije - kao to veli Badiou,
Dogachti je samo-referencijalan utoliko to ukljucuje vlastito sim-
oznaka "Francuska revolucija" dio je samoga
da se, ako oduzmemo tu oznaku, opisani sadraj pretvara u mnotvo
pozitivu ih zbivanja dostupnih spoznaji. Upravo u tom smislu, Dogadaj
subjektivitet: angairana "subjektivna perspektiva" spram Dogadaja
dio je samog Dogadaja.
l14
Razlika izmedu istinitosti spozn;'!ie) i Istine oV(lje
je presudna. Uzmimo tezu da je cjelokupna povijest povijest
klasne borbe: ta teza pretpostavlja angairani subjektivitet - to jest samo
se iz te pristranosti javlja cjelina povijesti kao takva; samo se s toga "zain-
teresiranog" st,ualita mogu razabrati tragovi klasne borbe II
drutvenom zdanju, sve do proizvoda m'!ivie kulture. Odgovor na protu-
argument (sama ta dokazuje da imamo posla s iskrivljenim
gleditem, a ne s pravim stanjem stvari) jest t,ti da navodno "objektivni",
"nepristrani" pogled u stvari nije neutralan, nego je parcijalan - to jest
pogled pobjednika, klasa. (Ne to moto povijes-
114 Donekle bi sc takod('r moglo re{i da j(, Znanje konstativno. dokje Istina (lcrfonnathl1a.
118 \IJNOJ lliEK K.AKUIVI SUBJEKT
Ilih revizionista glasi: "Pristupimo temi Holokausta na hladan, objektivan
stavimo je u kontekst, propitajmo ... ")
revolucije nije netko tko, utvrdivi putem objektivnog
da pripada klasi, stati na njenu
stranu i kladiti se na pobjednika: angairani pogled proima njegovu teoriju
od samoga
Unutar tradicije, to parcijalnosti kao to
Ile samo da nije prepreka nego je i pozitivan uvjet Istine najjasnije je artikuli-
rao Georg Lukacs u svome I'anom Povijest i klasna svijest, a na izravnije
lI1esijanski, proto-religijski Walter Benjamin u 'Tezama o filozofiji povi-
jesti": "istina" iskrsava kada rtva, iz svoga sadanjeg
iznenadan llvid u <jelokupnu prolost kao niz katastrofa su dovele
do njezina udesa. Stoga, kada neki tekst o Istini, trebamo
paziti da ne pobrkamo razinu Znanja s razinom Istine. Primjerice, premda je
sam Marx redovito rabio pojam "proletarijat" kao
klasi", u njegovu se djelu ipak moe nazl'etijasna tenja k poimanju
klase" kao opisnog termina koji pripada domeni Spoznaje (predmeta "neu-
tralnog" sociolokog studija, drutvenog sloja dalje razdijeljenog na sastavnice
itd.), dok "proletarijat" Istine, to jest angairanog
lja revolucionarne borbe.
K tome, status mnotva i njegove Praznine takoder je i
('isto "posredan": mi ga nikad ne "sada", da se kao takav uvi-
jek prepoznaje retroaktivno, Odluke koji ga rastvara - to jest
mi prelazimo preko njega. Primjerice, nacizam kao pseudo-
Dogadaj zamilja sebe kao Odluku za drutveni sklad i poredak nasuprot
kaosu modernoga liberalno-idovskog drutva klasne borbe - medutim, mo-
derno drutvo nikad ne doivljavd sebe u prvom licu kao temeljno
ono doivljava "kaos" (ili "nered", ili "degeneraciju") kao
I:<tstoj, kao privremenu kr'izu - moderno drutvo se temeljno
"kaoti('nim" samo sa stajalita Odluke za Redom, to jest onda kada je ta
Odluka donesena. Valja se stoga odupl'ijeti retroaktivnoj iluziji prema kojoj
Odluka dolazi nalum uvida u otvorenu situacije: tek sama Odluka
otkriva prethodno stanje kao Prije Odluke, mi bOl'avimo u
Situaciji je zatvorena u svome horizontu; iz tog je horizonta Praznina
konstitutivna za tu Situaciju po definiciji nevidljiva; to da se
svodi na - i se kao - marginalan globalnog susta-
\a. Nakon Odluke da nastanjujemo novu
domenu Istine. Gesta koja (ponovno) Situaciju tako se apso-
ltltno podudara s gestom kojaje (retroaktivno) otvara.
Dogad<tije, dakle, Praznina nevidljive crte koja razdvaja jedno zatvaranje
od drugoga: prije njega, Situacija je bila zatvorena; to jest, iz njenog horizon-
ta, (ono to postati) Dogadaj se nuno nadaje kao skandalon, kao
DRU" DlOo "'.oo. ""WO"'., 1"9
upad kojemu nema mjesta u stanju Situacije (odnosno, izraeno
pojmom, kojije "prekobrojan");jednom kad se desi i
utvrdi kao takav, sama prijanja Situacija nadaje se kao kaos. Za
jedan uspostavljeni poredak, revolucionarni mete koji ga prijeti
sruiti jest dok je s gledita Revolucije sam ancien
ime za nered, za neshvatljivi i u "iracionalni" despotizam. Badiou se
ov(lje jasno suprotstavlja derridaovskoj etici otvorenosti Dogad.yu u
nepredvidljivoj drugosti: takav naglasak na Drugosti kac
kona('nom horizontu ostaje unutar granica Situacije te slui samo tome da sc
Odluka odgodi ili - on nas u neodredenc
kolebanje u stilu "kako znamo da je ovo uistinu Dogad;u, a ne samo jo jedan
privid Dogad;ua?"
Doista, kako da crtu izmedu istinskog Dogadaj<1
i privida? Nije li Badiou ov(lje primoran osloniti se na
opoziciju izmedu Istine i njezina privida? I jo jednom, odgovor
na se Dogadaj odnosi spl"am Situacije Istinu artikulira: nacizam
je bio a Oktobarska revolucija Dogadaj, jer se
samo potonja odnosila spram samih temelja Situacije poretka,
(ljelotvorno te temelje, za razliku od nacizma, koji je uprizorio
upravo zato da bi poredak. je
stl<lteg\ja bila "promijeniti stvari tako da, u samom svome temelju, one mogu
ostati iste".
Svi se scene iz Cabareta Boba Fossea, koja se odigrava
ranih l 930-ih, u maloj seoskoj gostionici kraj Bedina: (u
odori, kako doznajemo tokom pjesme) pjevati tunu, pjes-
mu o Otadbini, koja bi Nijemcima trebala pruiti znak da sutranjica pripa-
da njima itd.; mnotvo mu se postupno i svi su, skupinu
dekadenmih ptica iz Berlina, pod dojmom njena emocionalnog (ljelo-
vanja ... Tu scenu plizivaju pseudo-intelektualci kao trenutak kada su
"napokon shvatili o se u nacizmu radi, kako on funkcionira". U
smo dodati da su u pravu, ali iz krivih 1<lZloga: nije patos patriotskog
angamana kao {akav Ono to uistinu priprema teren za faizam
upravo je liberalno i svakog oblika bezmjetnog
angamana, odanosti Stvari, kao potencijalno "totalitarnog" fanatizma - to
jest problem lei u samom atmosfere diskvalificil"anja
dekadenmog samo-uivanja i i Odluke koja smjera
(nanovo) uvesti Red u Kaos. Drugim ono to je u ideo-
lokoj maini lano n\je retorika Odluke kao takva (Dogad,ua staje na kraj
itd.), nego - naprotiv - da je
"Dogadaj" estetizirani teatar, patvoreni dogadaj kojije odista stati na
kraj dekadenmome, Upravoje u tom smislu
reakcija na pjesmu iz Cabareta ispravna iz pogrenih razloga: ona
120 )ll<VOi llZfK KAKUIYI SUBJEXT
proputa opaziti kako je nae prethodno uZIVanje u dekadenmim
kabaretskim pjesmama o novcu i seksualnom promiskuitetu stvorilo pozadinu
koja nas je podlonim utjec.yu pjesme.
U kakvom su, dakle, odnosu Dogadaj i njegovo imenovanje? Badiou
Kantovo Dogadaja Francuske revolucije, koje
Revolucije locira u uzvienom oduev!ienja to su ga
revolucionarna zbivanja u Parizu pobudila u pasivnih promatra<'a diljem
Europe, nisu bili izravno upleteni u sam i potom taj
uzvieni (potvrdu nae \jere u napredak uma i slobode)
zbilji same Revolucije (Kant spremno prizn.ye da su se u Francuskoj
Ibivale strane stvaI"i: Revolucija je ('esto sluila kao katalizator za provalu
najniih destruktivnih strasti div!ie rulje). Badiou da
takva estetizacija Revolucije se sa sigurne distance dive pasivni proma-
ide ruku pod ruku s krajnjim gnuanjem spram samih revolucionara.
(Ne li ov(lje iznova napetost izmedu Uzvienog i [das
l'ngeheurel: ono to se s distance doima kao uzvieni uzrok oduevlje-
nja pretval"a se, kad mu pl"istupimo odvie blizu te se u I"U izravno upletemo,
u lik Zla?)
Nasuprot tome kantovsko!11 uzvienog na pasivne
Badiou inzistira na imanenmosti Dogad,ua Istine: Istine
je Istina po sebi za same njegove sudionike, a ne za izvanjske Na
prvi pogled moe se daje Kantova pozic\ja ovclje vie "lacanovska": nije
li Istina nekog Dogadaja a priori decelllrirana s obzirom na sam Dogadaj; ne
ovisi li ona () svoga upisivanja u veliko Drugo (ovdje personificirano u
vidu javnog kojeje uvijek, a priori, odgodeno? Nije
li ono to je uistinu nemislivo upravo Istina koja bi neposredno znala sebe kao
Istinu? Nije li odgoda konstitutivna (u tome lei hegelovska mate-
pouka: Minervina sova tek u sumrak)? Nada!ie, ako je
Dogadaj Istine radikalno imanentan, kako da razlikujemo Istinu od njezina
Nije li na deceIllrirano veliko Drugo jedino to
nam da tu razliku?
Badiou ipak prua precizno mjerilo za to razlikovanje u na koji
\e Dogadaj odnosi spram u\jeta, spram "situacije" iz koje je proistekao:
istinski Dogadaj iskrsava iz "praznine" situacije; vezan je uza eliment sur
llumeraire: uza clement kojemu u situaciji nema pravog mjes-
ta, premda joj pI"ipada, dok simulakrum Dogadaja simptom. Iz tog
I azloga Oktobarska revolucija ostaje Dogad;u da se
odnosi na "klasnu borbu" kao svoje situac\je,
dok je nacisti('ki pokret simulakrum, poricanje traume klasne borbe ...
Razlika ne u inherentllim obiljejima samoga Dogad;ua, nego u nje-
govu mjestu - u na koji se odnosi spram situacije iz koje je iznikao.
Koliko je do izvanjskog pogleda Istini Dogadaja, je pogled
DR'GI DIO, bsw"'" u ....... 1'2'
kadar razaznati tu Istinu samo ukoliko je u pitanju pogled pojedinaca koji su
angairani u njezino ime: nema neutralnoga javnog mni-
jenja bi bilo impresionirano daje Istina razaznatljiva
samo za potencijalne pripadnike nove Zajednice "\jernika", za njihov
angairani pogled.
Na taj moemo paradoksalno u isli mah zadrati distancu i
angaman: u postaje Istine
"nakon to jest kada dovede do osnivanja skupine \jernika,
angairane zajednice koju na okupu dri \jernost Dogadaju. Utoliko postoji
razlika izmedu Dogadaja i njegova imenovanja: Dogad<uje susret
sa Stvarnim (Kristova smrt, povijesni ok itd.), dokje njegovo ime-
novanje upisivanje Dogad,ua u jezik nauk, revolucionarna svijest).
Po lacanovski, Dogadaj je objet pelil a, dok je imenovanje novi koji
uspostavlja ono r.o Rimbaud naziva "novim pOl-etkom", nm11 simaci-
je utemeljenu na Odluci (iz revolucionarne perspektive,
cjelokupna prijanja povijest postaje klasne borbe,
emancipatorskih tenji).
Istina i ideologi;a
Iz ovoga se kratkog opisa moe naslutiti ono to smo, u naivnosti, u
iskuenju nazvati intuitivnom Badiouova subjekta: on djelotvorno
opisuje iskustvo to ga svatko od nas ima kada je subjektivno posve angairan
u nekoj Stvari je "njegova ili njezina": nisam li ja, u tim dragocjenim
trenucima, "u potpunosti No zal- ga upravo ta ne ideo-
lokim? To jest, prvo to upada u svakome tko je u povijest fran-
cuskog marksizma jest bliskost Badiouova pojma Dogadaja Istine
Althusserovom pojmu ideoloke interpelacije. Povrh toga, nije li znakovito da
je Badiouov primjer Dogadaja religija od sv. Pavla do
Pascala) kao prototip ideologije, i da se taj dogadaj zapravo ne uklapa u
gimbiques dogadaja to ih on nabraja (ljubav, umjetnost, znanost, politika) ?II,
115 Kao to Hadiou otroumno tc se domene Dogadaja Istine danas, u javnom
diskursu. SV(' vie lanim govorimo o "kui(uri"
o umjetnosti, o "administraciji" umjesto n polilid, n "seksu" umj<:sto o ljubavi, o "know-
how" ili "mudrosti" umjesto o znanosti: nmjeu10sl se svodi na izraz/artikulaciju povijes-
no kulture, ljubav na ideoloki datiran oblik seksualnosti; znanost sc odbacuje
kao lano univerzalizirani oblik znanja na jednakoj nozi s obli,:;-
ma pred-znanstvene mudrosti; politika (sa svom ili prijeporom to ga
taj se svodi na nezrelu ideoloku verziju iliti predasnika drutvenog
upravIjanja ...
Utoliko je, moda, uzmemo li samu Badiouovn misao kao "situaciju"
Bitka, podijeljenu u liri generiques, sama religija njeno "simp-
tomaino element koji pripada domeni Istine a da nije jedan od
njenih priznatih dijelova ili podvrsta? To, se, ukazuje na to da se Dogadaj
Istine sastoji tl elementarnoj ideolokoj gesti pojedinaca
(dijelova "situacije" Bitka) u subjekte (nosioce/sljedbenike Istine). U
iskuenju smo i korak dalje: paradigmatski primjer Istine
nije samo religija nego, napose, religija sabrana oko
Dogadaja Kristova dolaska i smrti (kao to je Kierkegaard istaknuo,
odnos izmedu i vremena:
'arna na neki na vremenitom Dogadaju Krista). Stoga
'" Hadioua moda moe kao posljednjega velikog autora II francuskoj
I radiciji dogmatika od Pascala i Malebranchea nadalje (valja nam
't' samo sjetiti da su dvije medu njegovim referencama Pascal i
(Jaudel), Godinama je paralela izmedu revolucionarnog marksizma i mesi-
janskog bila stalnom temom medu libel-alnim kao to
jl' Bertrand Russell, koji su odbacivali marksizam kao sekulaIiziranu verziju
mesijanske religijske ideologije; Badiou, nasuprot torne liniju od
kasnog Engelsa do Fredrica Jamesona) , u cijelosti usvaja tu homologiju.
Takvo dodatno potvrdu je Badiouova strastvena obrana sv.
Pavla kao onoga koji je artikulirao Dogadaj Isline - Kristovo
- kao "univerlalni singular" (jedinstven dogadaj koji interpelira
pojedince u subjekte univerzalno, bez obzira na njihovn rasu, spol, drutvenu
klasu ... ) i u\jete \jernosti sljedbenika istome. I lli Naravno, Badiou je pritom
itekako s\jestan da se danas, u naoj eri moderne znanosti, vie ne moe pri-
hvatiti o kao oblik Dogadaja Istine. Premda Dogad<0
Istine zbivanje to se, unutar vidokruga
poretka Znanja, (prisjetimo se smijeha s kojim su filo-
lOft tvrdnju sv. Pavla o Kristovn prilikom njegova posjeta
Ateni), danas svako lociranje Dogadaja Istine na razini nadnaravnih za
sobom nuno regresiju u opskurantizam da je dogadaj
Znanosti ireducibilan i ne moe se ponititi. Danas se kao Dogadaj Istine, kao
IIpad traumatskog Stvarnog koje uzdrmava struk-
luru, mogu prihvatiti samo zbivanja koja se odigravaju u univerzumu spo-
jivom sa znanstvenom spoznajom, makar se kretali na njezinim granicama i
propitivali njezine pretpostavke - "rruesta" Dogad,ua danas su znanstveno
o , invencija, s
ljubavlju ...
Ilfi V. Alain Badiou, Sainl Pa!lL La/ondalion rk l'!lniversa/isml'. Paris: Presses Universitaires de
France 1997.
DRU" DIO, "".""' ... "",."' l' 23
To je problem s dramom Grahama Greenea Staklenik, koja nastoji ohjeti
verziju potresnog djelovanja Stvarnog: ivot obitelji
velikog filozofa koji je sve svoje tenje posvetio borbi protiv
vjerskog praznovjerja posve je uzdrman njegov sin,
predmet filozofove ljubavi, smrtno je bolestan i je proglaen
mrtvim, kada ga na u ivot neto to bjelodano ne moe
biti drugo doli izravna intervencija boanske Milosti. ispripovijedana
unatrag, s gledita obiteljskog prijatelja koji, nakon filozofove smrti, pie nje-
gmm biograf!iu te je zbunjen zagonetkom u ivotu zato je, neko-
liko godina pl'ije smrti, filozof mljednom prestao pisati; zato je izgubio volju
za ivotom, kao da mu je ivot odjednom postao lien smisla, te je uao II raz-
doblje rezignac\je, pasivno smrt? s preivjelim
obitelji, ubrzo otkriva da postoji obiteljska tajna o kojoj
nitko ne eli govoriti, dok se najzad jedan od njih ne slomi i prizna mu daje
ta potresna t,una ('udesno oivljavanje filozofova sina, koje je njegov
teorijski rad, njegov doivotni angaman, besmislenim ... Ma koliko
intrigantna bila, takva nas danas vie ne moe uistinu obuzeti.
Povodom sv. Pavla, Badiou problem smjetavanja njegove pozicije
s obzirom na genhiques generiraju valjane istine (znanost, politika,
umjetnost, ljubav) - to jest s obzirom na da se (barem danas)
zasnovano na mitskom dogadaju ne moe
kao pravi Dogadaj Istine, nego samo kao njegov privid. to ga pred-
lae glasi da je sv. Pavao anti-filozofski uvjeta procedure istine;
on iznosi prvu podrobnu djelovanja Dogadaja Istine u njegovoj
univerzalnoj dimenziji: prekomjerno, sumurner-aire Stvarno Dogadaja Istine
se pojavljuje (tj. ne moe se objasniti pod vidom
sastavnica dane situacije) u subjektima koji sebe prepoznaju u nje-
govom pozivu "rad ljubavi", to jest borbu da se, s ustrajnom ta
Istina pronese u njezinu univerzalnom doma<uu, kao ono to se svakoga.
Stoga, iako navlastita poruka sv. Pavla za nas vie nije djelotvorna, sami termi-
ni u kojima on formulira operativni modus religije posjeduju uni-
verzalan doma<!i relevantnima za svaki Dogadaj Istine: svaki Dogadaj
Istine vodi k nekoj vrsti - kroz vjernost istome i l'ad ljubavi u nje-
govo ime ulazi se u drugu dimenziju nesvodivu na puku service des mens, na
glatki tok stvari u domeni Bitka, domeni Besmrtnosti, ivota
... medutim, problem kako je bilo da se pl'vi i jo uvijek
opis djelovanja vjernosti Dogad,uu Istine dogodi
povodom Dogadaja Istine je puki privid, a ne prava Istina.
S hegelovskog st.c'!ialita u tome postoji duboka nunost, potvrdena
daje filozofkojije pruio definitivni opis
(Heidegger u Bit/m i 1!remenu) bio zaveden koji je ned-
vojbeno bio patvorina, a ne pravi Dogadaj Istine (nacizam). Dakle, kao da se,
,Iko se eli izraziti formalna struktura vjernosti Istine, to mora
povodom Dogadaja kojije tek vlastiti privid. Modaje pouka svega toga
radikalnija nego lO se to ako ono to Radiou naziva Istine
lest, u najradikalnijem smislu, formalni odluke, koji ne samo to nije
lltemeljen na zbiljsko j istini nego je II indiferentan spram sta-
tllsa (zbiljskog ili fiktivnog) Istine na koji se odnosi? to ako ovdje
imamo posla s inherentnom sastavnicom Dogac1aja Istine - to ako
jc istinska vjernost Dogadaju "dogmatska" u preciznom smislu bezuvjetne
Vjere, stava koji ne trai valjane razloge i koji se, upravo stoga, ne moe
opovrgnuti nikakvom "argumentacijom "?
Vratimo se, dakle, temi rasprave: Badiou definira kao
OIlU mnotvenost unutar neke situacije koja nema navlastitih osobina,
na koje bi nam da je klasificiramo kao njenu podvrstu:
mnotvenost pripada situaciji, ali nije u nju uistinu kao
Iljena podvrsta ("S\jetina" u Hegelovoj filozofUi prava, primjerice). Mnotveni
clement/dio situacije koji se II nju ne uklapa, stri, upl'avo uto-
liko ukoliko utjelovljuje bitak situacije kao takve. On podriva situaciju izravno
njezinu univerzalnost. A, s obzirom na Badiouovu klasifikaciju
procedura na vrste (politika, umjetnost, znanost, ljubav), ne
I.<luzima li religijska ideologija upravo to mjesto? Ona ne spada
lijedu njih, no upravo kao takva utjelovljuje ono kao t.c,kVO.
117
Ne li dodatno tu istovjetnost Dogad,ua Istine i ideologije futur
rt nlmeu1' kao navlastiti temporalitet procedura? od imeno-
\'anja (Kristova smrt, procedura trai svoje
filakove u mnotvu s ciljem ostvarivanja posvemanje punine
( Posljednji sud, kom unizam, ili, u Mallarmea, le Li'1Jre). procedure
lako vremensku petlju: vjernost Dogadaju im da
prosuduju povijesnu mnotvenost sa punine, no
{(' punine subjektivni Odluke - ili, po pascalovski, "okladu"
na nj. Nismo li, dakle, blizu onome to Ladau kao hegemoniju?
l Jzmimo kao primjer demokratsko-egalitarni Dogad,u: na
demokratsku revoluciju nam da povijest kao stalnu
demokratsku borbu s ciljem potpune emancipacije; sadanja situacija doiv-
ljava se kao u temelju "izglobIjena" (korupcija ancien klasno drutvo,
pali zemaljski ivot) s obzirom na iskupljene Za subjekt-
jezik, "sada" je uv\jek vrijeme antagonizma, rascjepa izmedu koruptnog "sta-
nja stvari" i Istine.
I 17 Dakako. Badiou istodobno asocijaciju "generitkog" s ": taj nam
element da "generiramo" iskaze suhjekt:jezika u kojemu odzva-
nja Istina,
DRUGI DIO, """"",. OO""'""" 1'25
Nije li dakle, Opel, Badiouov pojam Istine blizak
Althusserovom pojmu (ideoloke) interpelacije? Nije li proces to ga opisuje
Badiou onaj pojedinca interpeliranog u subjekt nekom Stvad? (Znakovito je
da on, da bi opisao formalnu strukturu \jernosti Dogadaju Istine, rabi isti
primjer kao Althusser u svome opisu procesa interpelacije.) li kruni
odnos Dogadaja i subjekta (subjekt slui u svojoj \jernosti,
ali sam je vidljiv kao takav jedino angairanom subjektu) sam
krug ideologije? Prije nego to je subjekta na ideologiju - na
identificiranje subjekta kao takvog kao ideologijskog - Althusser se vri-
jeme bavio idejom modaliteta subjektiviteta: ideolokog subjekta, sub-
jekta u umjetuosti, subjekta nes\jesnog, subjekta znanosti. Zar ne postojijasna
paralela izmedu Badiouova roda istine (ljubavi, umjetuosti. znanosti,
politike) i tih modaliteta subjektiviteta (pri ljubav odgovara sub-
jektu nes\jesnog, temi psihoanalize, a politika, dakako, subjektu ideologije)?
Paradoks je, dakle, u tome da se Badiouovo suprotstavljanje znanja i istine vrti
upravo oko Althusserova suprotstavljanja ideologije i znanosti:
znanje je na pozitivni poredak Bitka, slijepo
spram njegove strukturalne praznine, spram njegova simptomaInog uvrtanja;
angairana Istina koja subjektivizira prua uvid u situaciju.
Sv. Pavao s Badiouom
Prema dubokoj - iako - logici, tema pavlinskoga
takoder je presudna za Badiouovo s psihoanalizom. Kada se pos-
lOjano suprotstavlja "morbidnoj opsjednutosti kada Istine
suprotstavlja nagonu smrti itd., Badiou je najslabiji te podlijee iskuenju ne-
miljenja. je da je Badiou ponukan poisto\jetiti liberalno-
demokratsku service des !liens, glatko progecanje stvari u pozitivitetu Bitka g<lje
se "nita zapravo ne dogada", s "mOl-bidnom Premda
se u tom moe lako vidjeti element istine (puka service des !liens,
liena dimenzije Istine, daleko od toga da bi mogla funkcionirati kao "zdrav"
svakidanji ivot, neuznemiravan pitanjima, nuno regresira u
morbidnost - kao to bi rekli istinski ivot postoji samo u
Kristu, a ivot izvan Dogadaja Krista prije ili kasnije pretvara se u opreku,
morbidnu dekadenciju; kada ivot posvetimo prekomjernim uicima, sami ti
uici se pdje ili kasnije pokvare), ovdje ipak valja inzistirati na onome to
Lacan naziva prostorom ili razdaljinom izmedu dviju smrti: Badiouovim
terminima da bi se mogao otvodti za ivot istinske
mora ukinuti svoju privrenost "ovome" ivotu i stupiti u
domenu ate, domenu izmedu dviju smrti, domenu "neumrlih".
To pitanje vrijedi podrobnije istraiti da saima jaz razdvaja
Badioua od Lacana i psihoanalize Badiou je, dakako, s\jes-
1261 s,,"" "'" IoruM .""
tan suprotstavljenosti dviju smrti (i dva ivota): kada sv. Pavao suprotstavlja
ivot i Smrt (Duhje ivot, dok Put donosi Smrt), ta suprotstavljenost ivota i
Smrti nema s biolokom ivota i smrti
kao dijelova ciklusa nastajanja i propadanja, ili sa standardnom platon
due i tijela: za sv. Pavla, "ivot" i "Smrt", Duh i Put,
dva subjektivna stava, dva ivljenja ivota. Kada, dakle, sv.
Pavao govori o smrti i - uzdizanju u ivot u Kristu - to nema
llikakve veze s biolokim ivotom i nego prua koordinate dvaju
(cmeljnih "egzistencijalnih stavova" (da upotrijebimo taj mo-
derni termin). To navodi Badioua na koje
mdi/udno razdvaja smrt i oni nisu isto, nisu niti
povezani u smislu sgecanja pristupa ivotu cijene u vidu
patnje nas iskupljuje od grijeha. Za Badioua, Kristova smrt na kriu jed-
Ilostavno da je "Bog postao da je Istina neto
illlanentno ljudskom ivotu, doslupno svakom ljudskom Poruka'
<injenice daje Bog morao postati i umrijeti (otrpjeti udes svih smrt-
nika) da bi uskrsnuo jest ta da je ivot neto dostupno
s\'im ljudima kao smrtuim svatko od nas moe biti dotaknut
Istine i u sferu ivota. Badiou je ovdje
otvoreno anti-hegelovac: nema dijalektike ivola i smrti, II smislu Dogadaja
Istine koji se javlja kao preokretanje negativi te ta pozi-
(ivilet kada smo posve spremni "drati se negativnog", prihvatiti svoju smrt-
1I0St i patuju u mjeri. Doga<taj Istine je naprosto radikalan novi
on pl-edstavlja nasilnu, i kontingentnu provalu druge
dimenzije nije "posredovana" domenom zemaljske i kvarea.
Valja stoga zamke morbidne moralnosti koja patuju
doivljava inherentno iskupiteljskom: ta moralnost ost.-Ue unutar granica
/'akona (koji od nas zahtijeva cijenu za pristup ivotu), i utoliko nije
Ila razini odista poimanja ljubavi. Kao to veli Badiou, Kristova
slllrt nije po sebi Dogadaj Istine, ona samo priprema mjesto za Dogadaj
identitet Boga i - da je
dimenzija besmrtne Istine takoder dostupna ljudskome
smrtuiku; ono to je u vano jest jedino
mrtvoga (to jest ljudsko-smrtnoga) Krista, koje pokazuje da svako ljudsko
llloe biti iskupljeno i u domenu ivota, to jest su<ljelovati u
()oga{i<yu Istine.
U tome lei poruka pozitivi tet Bitka, Poredak kozmosa re-
),uliran njegovim Zakonima, koji je i smrtnosti (sa sta-
,.dila kozmosa, totaliteta pozitivnog Bitka, mi smo tekjedinke odredene svo-
,illl u globalnome poretku - Zakon je u dru-
go ime za Poredak Pravde, svakome do{ljeljtue njegovo, od-
Ilosno njezino mjesto), nije "sve to jest"; postoji i druga dimenzija,
DRUGI DI' .. """"""'1' 'z7
dimenzija Istinskog ivota u Ljubavi, dostupna svima nama putem Boanske
Milosti, lako da svi tt njoj moemo sudjelovati. je otkrivenje tako
pdmjer (premda \jerojamo upravo vrhovni primjer) toga kako mi, ljudska
nismo na pozitivitet Bitka; kako se povremeno, na konti n-
gentan i nepredvidljiv moe zbiti Istine koji nas otvara za
sudjelovanja tt drugom ivotu ako ostanemo \jerni Dogadajtt
Istine. Zanimljivo je primijetiti kako Badiou {mlje
opreku Zakona kao onog univerzalnog i Milosti (ili karizme) kao partiku-
larnog, ideju da smo svi podloni boanskom Zakonu, dok su samo
neki od nas dodirnuti te stoga mogu biti iskupljeni: u Badiouovu
sv. Pavla, naprotiv, upravo je sam Zakon, makar se <'inio "uni-
verzalnim", u "partikularan" (zakonski poredak uvijek nam
odredene dunosti i prava, je to Zakon koji definira
odredenu z,uednicu po cijenu pripadnika drugih itd.
zajednica), dok je Boanska Milost uistinu univerzalna, to jest ne-
te se svim ljudima neovisno o njihovoj rasi, spolu,
drutvenom statusu itd.
Imamo dakle dva ivota, bioloki ivot i ivot sud-
jelovanja u Dogad;uu Istine Sukladno tome postoje i smrti:
bioloka smrt i Smrt u smislu podlijeganja "smrtnom usudu". Kako sv. Pavao
odredtye tu opreku ivota i Smrti kao dv<Uu subjektivnih, egzistencijalnih
stavova? Ovdje sd Badiouove rasprave, koja se takoder izravno
psihoanalize; prema Badiouu, opreka ivota i Smrti preklapa se s oprekom
Zakona i Ljubavi. Prema sv. Pavlu, podlijeganje iskuenjima puti ne
naprosto preputanje razuzdanim zemaljskim tenjama (potrazi za uicima,
bogatstvom ... ) bez obzira na Zakon (na moralne zabrane). Naprotiv,
njegovo sredinje u \jerojatno (zaslueno)
odlomku iz njegovih spisa, sedmome retku 7. poglav!ja Poslanice Rim!janima,
jest da nema prije ili neovisno o Zakonu: ono to dolazi prije je jed-
nostavan, neduan ivot otpl-ije Pada, zauvijek izgubljen za nas smrtna ljudska
Univerzum u kojemu ivimo, na.s"usud sviju smrtnika",jest univerzum u
kojemu su Grijeh i Zakon, elja i njezina zabrana, nerazmrsivo isprepleteni:
sam zabrane izaziva elju za njenim krenjem, to jest fiksira nau elju na
zabranjeni predmet:
to dakle Da je Zakon grijeh? Daleko od toga! Ipak, ja sam grijeh
upoznao samo po Zakonu,jer ne bih upoznao poudu da Zakon nije rekao: "Ne
poeli!" A grijeh, uhvativi zgodu, proizvede zapovijedi svaku vrstu
pouda u meni. Bez Zakona, naime, grijeh nije djelatan. Da, ja sam ivio
kad nije bilo Zakona. Ali kad dode zapovijed, grijeh i\jeti, a ja umrljeh. I
pokaza se da me je zapovijed koja je dana za ivot vodila u smrt; grijeh me,
naime, uhvativi zgodu, zavede zapovijedi i njom ubi ... Ja zbilja ne razu-
1281\"'"' i"" ..... ".
mijem to jer ne ono to nego ono to mrzim. No, ako
dakle ono to tim pIiznajem u skladu sa Zakonom da je on dobar.
Onda ono vie ne ja, nego grijeh koji stanuje II meni. Ja, naime, znam da
nikakvo dobro ne U meni, to jest u mom tijelu. Zaista, htjeti dobro jest
II ali nije ga ...
IIH
Ovaj odlomak, dakako, valja sagledati u njegovom kontekstu: u tom
dijelu Poslanice problem s kojim se bori sv. Pavao jest kako zamku per-
perzije, lo jest Zakona koji proizvodi svoje da mu je ono potreb-
no kako bi se potvrdio kao Zakon. U Rimljanima 3, 5-8, primjerice, sv. Pavao
otvara baranu vatru pitanja:
Ali ako zbilja naa nepravednost pravednost BoiJu, to onda
Zar nije Bog nepravedan - govoIim po ljudski - kad pusti maha srdbi? .. Ali ako
je zbilja mojom Boja \jemostjo vie zasjala njemu na slavu, zato
da budem osuden kao grenik? Ne vr-ijedi li: zlo da bude dobro", kako
nam neki pripisuju i tvrde da mi to o?
Ovo zlo da bude dobro" najjezgrovitija je definicija kratkog spoja
perverzne pozicije. Je li po tome Bog potajni pervermjak koji izaziv.t na pad
da bi nas potom mogao iskupiti putem Svoje rtve, odnosno - da navedemo
Rimljane ll, II - "Zar su tako posrnuli da padnu?", to jest jesmo li
posrnuli (upleli se u grijeh, u "udes sviju smrtnika") jer je Bogu trebao na
Pad kao dio Njegova plana Iskupljenja? Ako je tome tako, onda je
odgovor na pitanje: "Da dalje ostanemo u grijehu da se milost?"
(Rim!janima 6, l) potvrdan: jedino i pl'eputanjem gJ'ijehu
Bogu da odigra Svoju ulogu kao na Spasitelj. No cijeli se
napm sv. Pavla sastoji u tome da prekine laj krug u kojemu Zakon
koji zabranjuje i njegovo krenje proizvode i podupiru jedno drugo.
U je Filozofskim biljenicama Lenjin iznio poznatu tvrdnju kako
svatko tko doista razumjeti Marxov Kapital mora podrobno
cijelu Hegelovu LogHm. Potom je to sam, navode iz
llegela stotinama "sic-ova" i rubnim biljekama poput: "Prvi dio ove
sadri promiljen uvid; drugi dio je teoloko
koja prave lacanovske dijalekti('ke materijaliste jest ponovili
islU gestu sa sv. da bi, opet, svatko tko smjera uistinu razum-
jeti Lacanove Ecrits trebao detaljno cijeli tekst Rimljana i
jedva lacanovski svezak Teolo.skih biljenica, s navodima
118 Rimljanima 7, 7-18 (navedeno iz Biblije u izdanju Stvarnosti, Zagreb, \908).
DRUGI DI. ",""",,, ."""""1
'29
stotinama "sic-ova" i komentarima poput: "Prvi dio ove
prua najdublji uvid u lacanovsku etiku, dok je drugi dio
teoloko __ .119
Da se vratimo navodu iz Poslanice Rimljanima: izravni ishod
intervencije Zakona jest da on dijeli subjekt i uvodi morbidnu zbrku izmedu
ivota i smrti: subjekt je podijeljen (s\jesne) pokornosti Zakonu i
(nes\jesne) elje za njegovim krenjem koju je proizvela sama zakonska
zabrana. Nisam ja, subjekt, taj koji kri Zakon, nego je to
"Grijeh" sam, greni porivi u kojima se ne prepoznajem, i koje mrzim.
Zbog toga rascjepa, moje ($\jesno) sopstvo u se doiv!java kao
"mrtvo", lieno ivotne sile, se "ivot", potvrda ivotne
energije, moe pojaviti samo u vidu "Grijeha", henja koje izaziva mmbidni
krivnje. M(1 zbiljski ivotni poriv, moja elja, nadaje mi se poput stra-
nog automatizma na svome putu neovisno o s\jesnoj vo!ji i
namjerama. Problem sv. Pavla stoga nije onaj morbidni i mora-
(kako suzbiti nagone, kako se od
grenih pOl-iva), nego upravo njegova opreka: kako da izadem iz toga
nog kruga Zakona i elje, Zabrdne i prijestupa, unutar kojega mogu potvrditi
ivotne strasti jedino u vidu njihove suprotnosti, morbidnog nagona
smrti? Kako bih mogao iskusiti svoj ivotni impuls ne kao strani automatizam,
kao slijepu "prisilu ponavljanja" k(1a me navodi da krim Zakon, uz neprizna-
to sudjelovanJ.e samoga Zakona, nego kao potpuno subjektivizirano, pozitivno
"Da!" mome Zivotu?
119 Prema Badiouu, temeljni problem sv. Pavla jest primjt'renog diskursa: da bi
uspostavio univerzalizam, sv. Pavao mora raskinuti s gn:kom filozofi-
jskom sofisterijom kao i sa idovskim opskurantizmom, koji jc jo uvijek
diskurzivni modns Evanc1elja. Ovdje bi, medutim, moda trebalo malko
zakomplicirali sliku: moda su Kristove opskurne parabole II EvandeUima subverzhnUe
nego to se doim;iju: moda su tn upravo da bi zbunile i frustrirale koji u njima
nisu kaehi razazna t; jasan smisao; moda poznat; izrijek iz Mateja 19, 12 'Tko moe
shvatiti [ili, kao to se takoder prevodi: prihvatitil, neka shvati" - valja (\oslo\11o,
kao signal da potraga dubljim smislom zavodi u pogrenom snijeru: moda ga valja
uz('ti kao parabolu () Vratima Zakona u Kafkino01 Prm:rsu, otajno
va doslovnol11 koje na vieljclo ne iznosi nikakav dublji smisao_
Uloliko le pardbole moda nisu poclsjetnik na stari idovski cliskurs, nego prije
njihova imanentna subverzija. I USpUl, nije li upadljivo da Krist to "tko moe
shvatiti. neka shvati" s obzirom na problem kastracije? Evo navoda: "Ne
shva(-;iju/prilwd(-,!ju to ,vi odgovori im nego salllo oni kojima je clano.Jer illla ljudi
koji su od rodenja nesposobni za enidbu: ima takvih su ljudi uanil; nesposobnima;
a ima i takvih koji se eniclbe racli kraljevstv.l nebeskoga_ Tko moe shvatili/prih-
vatiti, neka shvatil" (Matej 19, 11-12)_ Ono to je u nepojmljivo, to naclilali
kasu'acije tl III modalitetilua.
130 I \"''' I"" ""OM '''OO
se da sv. PaVdo i Badiou ovdje u cijelosti usvaj;yu Hegelovu misao da
Zlo postoji samo za pogled koji neto doivljava kao Zlo: sam Zakon ne samo
da otvara i odrava domenu Grijeha, grenih pOl-iva za njegovim krenjem,
nego nalazi perverzno i morbidno zadovoljstvo u tome da nam zbog
toga ulijeva krivnje. ishod vladavine Zakona otuda se sastoji u
poznatim skretanjima i paradoksima Nadja: uivati mogu samo ako se zbog
toga krivim, to da, u samo-ref1eksivnom obratu, mogu uivdti
u krivnje; mogu se nasladivati sebe zbog grenih misli
itd. Stoga, kada govori o "morbidnoj osti nagonom smrti", i tome
Badiou ne pribjegava plitkostima, nego na vrlo
precizno "pavlinsko" pojmova koje koristi:
ta sloena isprepletenost Zakona i elje - ne samo nezakonite gl-ene elje
koje se protive Zakonu nego i to morbidno ispreplitanje ivota i smrti u koje-
mu "mrtvo" slovo Zakona moje uivanje u samome ivotu, pretvdra-
ga u t,u pervertirani univerzum u kojemu aske t koji se
uiva intenzivnije nego osoba koja neduno uiva u zemaljskim uicima
- jest ono to Pavao kao "put Tijela" nasuprot "putu Duha": 'Tijelo"
nije tijelo suprotstavljeno Zakonu, nego tijelo kao prekomjerno
morbidna koju je Zakon (v,
Rimljanima 5, 20: "Zakon naknadno dode da se prekraj").
Kao to Badiou, sv. Pavao je ov(lje blizak svome
velikom klevetniku Nietzscheu, je problem takoder bio kako prekinuti
krug morbidnog poricanja ivota: za njega je
"put Duha" raskid, Novi nas izbavlja iz te
morbidne mrtvouzice i nam da se otvoIimo
ivotu Ljubavi bez Grijeha Zakona i krivnje to je Zakon Drugim
kao da je sam sv. Pavao unaprijed odgovorio na zloglasnu tvrdnju
Dostojevskoga: "Ako nema Boga, je doputeno!" - za sv, Pavla, upravo zalo
ilo ima Boga Ljubavi, je vjerniku sve doputeno - to da je Zakon
koji regulira i zabranjlue odredene ukinut. Za se \jernika
(-injenica da ne radi odredene stvari ne zasniva na zabranama (koje potom
stvar,uu elju za odavanjem upravo tim stvarima), nego na pozi-
livnom, potvrdnom stavu Ljubavi, koja vrenje radnji to o
da nisam slobodan, nego da mnome jo uvijek vlada izvanjska sila, besmis-
lenim: "'Sve mije doputeno .. .' -Ali sve nije kOIisno, 'Sve mije doputeno".'
- alija robovati." (I 6, 12 - "Sve mije doputeno"
se prevodi kao "Nita mi nije zabranjeno"!) Taj raskid s uni-
verzumom Zakona i njegova krenja najjasnije je artikuliran u vrlo provoka-
limoj "analogiji iz braka":
Zar ne znate, - govorim, naime, poznavaocima Zakona - da zakon
obvezuje samo dok je iv? Tako, udata ena zakonom je vezana za mua
DRUGI DIO: RAS(lJEPUENA UNIVERlAlNOSl l 31
dok ovaj ivi. Ali ako joj umre mu, slobodna je od zakona koji ju je vezao za
mua. Prema tome, ako postane enom drugoga dok njezin mu ivi, bit
preljubnica; ali ako joj mu umre, slobodna je od zakona tako da ne biva
preljubnicom ako postane enom drugoga mua. Stoga ste i vi, moja,
umrli Zakonu po Kristovu tijelu tako da pripadate drugomu - onomu
uskrsnu od mrtvih - da donesemo rod za Boga. Zaista, dok smo bili u tijelu,
grene su strasti, koje Zakon (ljelatnima, djelovale u naim udovima tako
da su donosile rod za smrt. A sad, umrijevi onomu koji nasje drao u ropstvu,
postali smo slobodni od Zakona tako da sluimo II novom duhu, a ne u starom
slovu. (Rimljanima 7, 1-6)
Da bi se, dakle, pOSlalo istinskim i prigrlilo lJubav, treba "umd-
jeti zakonu", prekinuti krug "grenih strasti, koje Zakon dj ela t-
nima". Kao to bi rekao Lacan, va\ja kroz drugu, smn, koja
ukidanje velikog Drugog, simboli('kog Zakona koji je dOlad vladao
i upravljao naim ivotima. Stogaje da imamo dvije "podjele
koje se ne smiju brkati. S jedne strane, imamo podjelu subjekta Zakona
izmedu njegova s\jesnog Ega, koje se dri slova Zakona, i njegove decentd-
rane elje "automatski", protiv subjektove s\jesne volje, pd-
morava subjekt da ono to mrzi", da kri Zakon i preputa se nezakoni-
toj jouissance. S druge strane, imamo radikalniju po(ljelu izmedu cijele te
domene Zakona/elje, zabrane koja proizvodi svoje krenje, i uistinu
puta Ljubavi koji Novi ukidanje pat pozicije
Zakona i njegova krenja.
Izmeclu cJvi;u smrti
Kakav stav zauzima lacanovski "podijeljeni subjekt" spram tih dviju podjela?
Moglo bi se da je odgovor lagan i jednostavan: psihoanaliza jest ona
teorija koja konceptualizira, iznosi na vidjelo, paradoksalnu strukturu prve
podjele. Nije li Badiouov opis ispreplitanja Zakona i elje pun implicitnih
(katkad i eksplicitnih) referenca i parafraza Lacana? Nije li osnovna do-
mena psihoanalize veza izmedu Zakona i elje? Nije li mnotvo
perverznih zadovoljenja upravo oblik u kojemu se veza izmedu Zakona i elje
ostvaruje? Nije li lacanovska po(lje1a subjekta po(ljela koja se upravo sub-
jektova odnosa spram Zakona? Nadalje, n!je li potvrda
toga Lacanovo "Kant avec Sade", g<lje se izravno postulira sadeovski uni-
verzum morbidne perverzije kao "istina" najradikalnije afirmacije moralne
teine Zakona u ljudskoj povijesti (kantovske etike)?
poanta koju ovdje ne smijemo previ(ljetijest ta da Foucault psihoana-
lizu kao zadnju kariku u lancu koji je s ispmjednim
seksualnosti, nesvodivo ga sa Zakonom i kdvnjom, dok-
1 321 l,,,,, i,,,, loru. """
barem prema Badiouovu - sv. Pavao, figura
stva, suprotno: on tei prellinuti morbidnu vezu izmedu Zakona i
i.elje ... ) Za psihoanalizu je, medutim, ov<lje ostaje li psi-
hoanaliza unutar granica te "morbidne" opsjednutosti
perverznog ispreplitanja ivota i Smrti koje karakterizira dijalektiku zabranju-
Zakona to stvara elju za svojim krenjem? Moda je na to pitanje
lI;tiholje odgovodti tako da se krene od da se sam Lacan takoder
IIsredotohtie na isti odlomak iz sv. Pavla kada razradttie vezu izmedu Zakona
i elje, na Stvar kao predmet jouissance dostupan jedino
putem Zakona, kao njegova krenja. Taj odlomak valja navesti
1\ cjelini:
.Je li Zakon Stvar? Svakako nije. No za Stvar mogu znati tek putem Zakona.
Uistinu,jaje ne bih bio ni poelio da Zakon nije rekao: je poeljeti." Ali
Stvar nalazi put \I meni svaku vrstu poude zapovijedi, jer
bez Zakona Stvar je mrtV".l. No i bez Zakona, sam bio iv. Ali kad se
pojavila zapovijed, Stv.lr se razbuktala, ponovno se vratila, i ja sam se sa
I tako sc, za mene, ispostavilo da zapovijed kqja je trebala voditi ivotu
vodi k smrti, jer je Stvar nala put i zapovijedi zavela me; zbog nje
sam poelio smrt.
Vjenuem da su neki medu v.lIlla sada barem slutiti da ovo vie ne
govorim ja. U stvari, uzjednu malu promjenu, naime "Stvar" umjesto "grijeha",
ovo je govor sv. Pavla na temu odnosa izmedu zakona i grijeha u Poslanici
Rimljanima, 7. poglavlj(', 7. redak .
... Odnos izmedu Stvari i Zakona ne moe se definirati bolje nego u ovim
terminima ... odnos izmedu elje i Zakona uzrokuje da se naa
elja razbukta samo II vezi sa Zakonom, kroz koju ona postaje elja za
Samo zbog Zakona grijeh... poprima prekomjeran,
Freudovo - etika psihoanalize - ostavlja li nas ona privrenima toj
dijalektici?12o
Presudnaje ovdje zadnja koja jasno da, prema Lacanu,
postoji "na<'in otkrivanja odnosa spram das Ding neg(lje s onu stranu
Zakona,,121 - cijeli smisao etike psihoanalize jest formuliranje
odnosa koji bi izbjegao zamke okrivljavanja Nadja koje objanjava "mor-
bidno" uivanje u grijehu, istodobno ono to je Kant nazvao
Schwiinnel'ei, polaganje prava na izraavanje (i utoliko
120 Jacques LlCan, The Ethics of P.ryciW(J1lfl/pis, London: Routledge 1992, pp. 83-4.
19\ .
- IbId., str. 84.
DRUGI .0, ",,",,", ........ , l' 33
legitimiziranje vlastite pozicije na) duhovno proS\jedjenje, izra-
van uvid u Zbiljsku Stvar. Kada Lacan formulira svoju maksimu psi-
etike, "ne pas eMer SU1' son desi1", to jest "ne kompromis, ne
poputaj svojoj elji", elja o kojoj je tu vie nije elja koju
stvara Zakon, te je time u "morbidnu" dijalektiku sa
Zakonom, nego je \jernost samoj toj elji uzdignuta na razinu dunosti,
tako daje "ne pas eeder sur son desir' u osnovi drugi da se kae: "Izvrava j
svoju dunost! ,,122
Utoliko bi bilo iskuenje upustiti se u badiouovsko-pavlinsko
psihoanalize, kao Nov "novo rodenje"
- radikalno restrukturit'anje subjektiviteta analiziranoga na takav da se
krug Nadja ukine, ostavi iza. Zar i sam Lacan ne iznosi niz
da kraj analize otvara domenu Ljubavi s onu stmnu 7,akona,
upravo pavlinske termine na koje Badiou? Medutim, Lacan tome
pristupa nego sv. Pavao ili Badiou: psihoanaliza nije "psihosinteza";
ona ne poslutim unaprijed "novu harmoniju ", novi Dogad,u Istine; ona - tako-
- naprosto teren. Ovo "naprosto", medutim, valja staviti medu
navodnike, jer je L.canova tvrdnja da, u toj negativnoj gesti
dolazi do s (prazninom) to je "uavljeno" s dolaskom
novog Istine. Prema Lacanu, nega tivi te t, negativna gesta
prethodi svakoj pozitivllOj gesti identifikacije s
nekom Stvari: negatlVltet funkcionira kao uvjet (ne)
identifikacije - to on polae temelj, otvara za nju pros-
tor, ali je istodobno njome zatamnjen te ga podriva. Lacan stoga implicitno
mijenja ravnoteu Smrti i u korist Smni: "Smrt" u najradikalnijem
smislu ne predstavlja tek zemaljskog ivota, nego svijeta", samo-
apsolutno stezanje subjektiviteta, presijecanje veza sa "zbiljom"-
lo je koje otvara domenu Novog iskrsavanja "Nove
harmonije" koju odrava nanovo iskrsnuli
Lacan se ov(lje razilazi sa sv. Pavlom i Badiouom: Bog ne samo da jest
nego je bio mrtav - to jest nakon Freuda se ne moe izravno imati
\jera u Istine; svaki takav Dogadaj u ostaje privid koji
prethodnu Prazninu je freudovsko ime nagon smrli. Lacan se,
dakle, razlikuje od Badioua u statusa te domene onkraj
122 Drugi prohlem je ovdje status na Kanta: ukoliko se Kanta ovdje bo
filozofa Zakona II Ba<iioll()VU pavlinskom smislu. Lacanovo K..<.Ult avet' Sade" zadrava
pUll u va!ianost- to jest status kantovskoga moralnog zakona ost'ue on,u f()I'madje Nad-
ja, tako daj<' njegm"d "istina" sadeovski univNlum morhidne perverzije, Medutim, posto-
ji i drugi poimanja kantovskoga moralnog naloga koji ga oslobada od
'Nadja, (V. Dodatak III u: Slavoj iek, The P!ague of FaJllllsies, London: Verso 1997)
\'ladavine Zakona. To nakon Lacana, Badiou ocrtava obrise domene
onkraj Poretka Bitka, onkraj politike service des biens, onkraj "morbidne" veze
Nad-ja izmedu Zakona i njegove elje. Prema Lacanu,
medutim, freudovsko pitanje nagona smrti ne moe se pod vidom
lC veze: "nagon smrti" nije ishod morbidnog brkanja ivota i Smrti uzroko-
vanog intervencijom Zakona. Za Lacana, strahovito
onkraj Poretka Bitka jest ono to on naziva domenom "izmedu dviju smrti",
pred"Ontolokom domenom sablasnih prikaza, domenom kojaje
"besmrtna", medutim ne u badiouovskom smislu besmrmosti sU(ljelovanja u
Istini, nego u smislu onoga to Lacan naziva lamella, "neumrlog"
objekt-libida.
123
Ta domena, u kojoj se Edip (ili kralj Lear, da navedemo drugi egzem-
plaran zatie('e nakon Pada, kada je njegova sudbina ispu-
njena, za Lacana je upravo domena "s onu stranu Zakona". To u
'i\'ome mita o Edipu, rani Lacan se fokusira na ono to
\'e!'zija "Edipovog kompleksa" isputa: na prvi lik onoga to je "s onu stranu
Edipa", to je sam nakon to je ispunio svoju sudbinu do gorkoga kraja,
lik Edipa na Kolonu, toga starca koji, u svome pot-
puno nepokolebljivom stavu, proklinje sve oko sebe ... Zar nas taj lik Edipa na
Kolonu ne s inherentnom mrtvom s jouis-
I([nee, prikrivenu njenom zabranom? Nije li on bio taj kojije prekrio Zabranu
i platio cijenu prihvatiti tu Da ilustrira poloaj Edipa
na Kolonu, Lacan ga usporeduje s onim nesretnoga g. Valdemara u
Poeovoj osobe koja, putem hipnoze, umire i potom se nanovo budi,
ljude koji promatrajujezivi eksperiment: "Za Boga miloga! - brzo!
-Ino! - uspavajte me - ili, brzo! - probudite me! brzo! - KAEM VAM DA
SAM MRTAV!" Kada ga probude, g. Waldemar:
nije drugo doli odvratna lastopina, neto za to nijedan jezik nema imena, raz-
prikaza, prosta, surova, toga lika kojemu je pogledati
u lice, koji lebdi u pozadini svih zamiljaja ljudske sudbine, koji je onkraj svakog
odredenja, i za kojegaje strvina posve neprimjerena, potpuno uruavanje
le vrste nadimanja koja jest ivot - mjehur se rasprskava i mstvara se \I neivu,
gnjilu
To se u Edipovom Kao to pokazuje sve od tragedi-
je, Edip nije nita vie do otpad zemlje, izmet, talog, stvar liena ikakve mjerljive
, . 124 '
pOJavnostJ.
1 V, Jacques Lacan, (:eli,i lemeljna pojma psihoanalize, nav. <lj., Slr, 209-211,
1_1 Jacques Lacan, 11,e Seminar, Book Il: The E,r;o iJl Freud 's Theory fltul in lhe Technique of
Psydwanalysis, New York: Norton 1991, str. 231-232.
DRUGI rno, "'" ..... " ...... ., 1'35
Razvidno je da ovdje imamo posla s domen om dviju smrti", sim-
i stvarne: osnovni predmet uasa je nenadana pojava tog "ivota iza
smrti" o kojemu je kasnije (u Seminaru xl) Lacan teoretizirao kao o lanudli,
neumrlom-neunitivom predmetu, ivotu lienom potpore u
poretku. To je, moda, povezano s dananjim fenomenom cybenjmcea: to je
vie naa zbilja (iskustvo zbilje) "virtualizirana", prometnUla u fenomen
ekrana koji na to se vie "ne(ljeljivi ostatak" se odupire
u pojavljtue kao ostatak neumrlog ivota - ne
to slike takve "neumrle" supstancije obiluju u dananjim
horror od Aliena nadalje.
Prisjetimo se poznate scene iz Brazila Ten)ja Gilliama, koju spo-
minjem - scene u kojoj konobar u otmjenom restoranu gostima
najbolje iz menija toga dana ("Naaje danas doista posebna!" itd.).
No ono to gosti dobiju nakon to su odabrali jest blistava fotografua u koloru
na stalku iznad tanjura, a na samom tanjuru odvratan, kaasti grumen:
12
" taj
rascjep izmedu slike hrane i Stvarnog njenoga izmetinastog
ostatka savTeno egzemplificira raspad zbilje na sablasnu pojavu bez supstan-
cije na i sirovu tvar ostatka Stvarnog - opsjednutost tim ostatkom jest
cijena koju moramo platiti za ukidanje Zabrane/Zakona koji odrava
i na pristup zbilji. I naravno, Lacan cilja na to da se, ako u potpunosti
iskoristimo potencijale lO nam ih otvara naa egzistencija kao partetres
jezika"), prije ili kasnije moramo u tom stanju "izmedu"-
da se to dogodi nadvija se nad svakim od nas.
Taj "nedjeljivi ostatak", ta mrlja Stvamog" koji
'jest" Edip nakon ispunjenja njegove Sudbine, izravno je utjelo-
vljenje onoga to Lacan naziva plus-dejouh, vika koji se ne moe objasniti
nikakvom idealizacijom. Kada rabi termin plus-dejouir, Lacan
se, dakako, igra francuskog izraza ("viak uitka", kao i "ne-
vie-uitak"); ovaj model, u iskuenju smo ovelje govoriti o tom "nellje-
ljivom ostatku" koji jest Edip nakon ispunjenja svoje Sudbine kao o
jJluS d' homme - on je "prekon*mo ljudski", on je odivio "ljudsko stanje" do
125 'n, je sn'na iz Rmzila jer uklju<'ttie nest,!janje - to jest u se
zbiva ono tO Lacan opisttie kao torziju "sheme L" kOlllunikacije: simbolifka
stvarnost raspada se na, sjedne strane, (isto Realno izmeta i, s druge. i:isto Imaginarno
halucinatorne slike hez supstancije ... (V. Janlu,,, Lacan, "On a Qtlt'slion Preliminin'lI),
tn Any Possible Treatment of Psychosis". u {Cfire A Sekclion, New York: Norton 19ii.)
Ukratko, II tnm se prizoru rastvarclnje bOrOIl1ejskog u kojem je, u zannenoj
povezanosti medu trinla dinlenzHama. sva,ki njihov par povezan kn)z tn:'6: kada se
djelotvornost onog ukine, veza izmedu ostalih dviju dimenzija (Imaginarne
i Realn<') koje odravaju na la stvarnost" je
g-orkoga kraja, realiziravi njegovu najtemeljn\jU i, upravo s tog
razloga, on na neki "vie nije ljudski" te se pretvara II "neljudsko
<'udovite", nesputano bilo kakvim ljudskim zakonima i obzirima ... Kao to
Lacan, postoje dva glavna naana s tim "ostatkom": tradi-
cionalni humanizam ga se s njim, prekriva ga ideali-
zacijama, zastire uzvienim slikama s druge strane, nesmiljena
i nesputana ekonomija stavlja taj viak/ostatak u uporabu,
njime kako bi svoju proizvodnu maineriju odrala u
neprestanom gibanju (kao to se veli, nema takve elje niti takve pok-
varenosti koja bi bila niska da se ne bi upotrijebila za kapitalisti<'ki
profit) .
Na toj kada je Edip sveden na "ljudski talog", ponovno nailazimo
na dvosmisleni odnos (ili, po hegelovski, spekulativni identitet) izmedu
i izmedu izmetne i onog svetog; nakon njegova pot-
punog odbacivanja, glasnici iz raznih gradova se za Edipovu
naklonost ga da svojim pdsustvom blagoslovi rtiihov grad, na to
Edip odgovara izrijekom: 'Treba li me drati [prema
nekim tek sada, kad sam sveden na nil.'1 [kada vie
nisam Zar taj izrijek ne razotkriva elementarni obrazac subjektivite-
la: postaje "neto" se kao subjekt) tek nakon prolaska kroz nultu
lo('ku, nakon to si lien svih "patolokih" (u kantovskom smislu empirijskih,
kontingentnih) osobina koje podupiru identitet, i tako sveden na "nita"
'Nitavilo koje se dri najkonciznijaje formula lacanovskoga "izuze-
log" ta. 126
Moglo bi se da je Manin Luther bio prvi veliki antihumanist: mo-
derni nagovUeten je ne u renesansnome humanisti('kom
veii('anju kao "krune stvaranja", to jest u tradiciji Erazma i drugih
(kojih se Luther mora doimati kao ''barbarin''), nego u Lutherovoj
Ivrdnji da n\je nita drugo doli izmet koji je ispao iz Bojeg anusa.
Moderni subjektivitet nema s poimanjem kao
stvora u ''Velikom lancu bitka", kao evolucije uni-
\'erzuma: moderni subjektivitet javlja se kada subjekt doivljava sebe kao
"izglobljenog", kao isky'u{enog iz "poretka stvari", iz pozitivnog poretka
SLOga je moderni ekvivalent modernog subjekta inherentno eksk1'ementalan:
nema pravog bez da sam ja na razini, iz
Drugi sarkazam Edipa Kor, koji t,""di da.ic dar koji sc
moe udijeliti smrtnome ljudskome bi6t t.ti da sc uop<'e n(' rodi; poznata r .. pli-
ka navodi Freud i na sc poziva Lacan (,Naalost, to sc dogadajedvajednome
na stotinu poprima novo danas. usrt'd zahuktale debate o
nisu li poba('ena (ljeni tl stanovitom smislu ona koja su se uspjfla ne roditi?
DR"GI D lO, ",,"'MO "" .. "'''"' l' 3
7
druge perspektive, puki komad govna. Prema Marxu, pojava klase
strogo je suovisna s da je radnik primoran prodavati samu supstan-
cUu svoga (svoju kao robu na tritu to jest svoditi agal-
mu, blago, dragocjenu sr svoga na predmet koji se moe kupiti za novac:
nema subjektiviteta bez svodenja subjektova pozitivno-supstancUalnog na
raspoloivi "komad govna". U ovom suodnosa kartezijanskog
subjektiviteta i njegova ekskrementalnog objektnog pandana nemamo posla
tek s primjerom onoga to je Foucault nazvao empirijsko-transcendentalnim
parom koji karakterizira modernu antropologiju, nego prije s rascjepom
izmedu subjekta izricanja i subjekta
ima li se pojaviti na razini
izricanja, kartezijanski subjekt mora biti sveden na "goLOvo-nita" raspoloivog
izmeta na razini sadraja.
Ono to Badiou ne uzima u obzir moe se najbolje saeti da,
u ikonografui, sv. Pavao zauzima mjesto Jude izdajnika medu
dvanaestoricom apostola - supstitucije, ako je takvoga
ikada bilo. Kljm'no je to da je sv. Pavao bio u da uspostavi
kao ustanovu, da formulira njegovu univerLalnu istinu, upravo zato to nije
osobno poznavao Krista - kao takav bio je iz inicijacijske pat pozici-
je onih koji su bili osobno vezani uz medutim, da bi ta distanca posta-
la produktivna - to jest da bi njegova univerzalna poruka bila vanija od nje-
gove osobe - KIistje morao biti izdan ... kazano: svaki idiot moe iza-
zvati jednostavna, glupa kao to su hodanje po vodi ili padanje hrane s
nebesa - istinsko kao to veli Hegel, jest ono univerLalne misli, i sv.
Pavlu palo je u dio da ga izvede, to jest da prevede idiosinkratski
Krista u oblik univerLalne misli.
Lacanovski subjekt
to je, dakle, ovdje subjekt? Subjekt je strogo korelativan s ontolokim jalOm
izmedu i posebnog s ontolokom s da
Hegemoniju ili Istinu nije izvesti izravno iz datoga pozitivnog onto-
lokog skupa: "subjekt" je odluka kojom iz pozitiviteta datoga mnotva
prelazimo u Dogad<ti Istine i/ili Hegemoniju. Taj nesigurni status subjekta
na Kantovu anti-kozmolokom uvidu daje zbilja "ne-sve", ontoloki ne
potpuno konstituirana, tako da joj je potrebna nadopuna subjektove kon tin-
gentne geste da bi stekla privid ontoloke konzistentnosti. "Subjekt" nUe naziv
zajaz slobode i kontingencije koji naruava pozitivni ontoloki poredak, akti-
van u intervalima; prUe biti da je "subjekt" kontingencija koja
127 V. Lacan, A SRIPe/ion. str. 300.
1381 'W"' ",,, """ .,o.
lltemeljuje sam pozitivni ontoloki poredak, to jest posrednik"
<ija gesta preobraava pred-ontoloko mnotvo u
privid pozitivnoga "objektivnog" poretka zbilje. Upravo u tom smislu, svaka
ontologUa je utemeljena na zanijekanome kontingentnom "sub-
jektivnom" odluke.
12s
Kant je, dakle, bio u pravu: sama ideja univerLuma,
Svega zbilje, kao totaliteta koji postoji po sebi, mora se odbaciti kao paralo-
gizam - to jest ono to izgleda kao epistemoloko nae sposobnosti
zbilje da zbilju zauvijek doivljavamo sa svoga
ITemenitog st,ualita) uistinu je ontow.fhi uvjet same zbilje.
OV(lje, medutim, valja kobnu zamku poimanja subjekta kao
geste, koja intervenira naknadno da bi ispunila ontoloki jaz, i inzistirati na
II ('svodivom e krugu subjektiviteta: "Ranu zacjeljtue samo koplje
koje ju je zadalo", to jest subjekt 'Jest" sam jaz ispunjen gestom subjektivizaci-
j,. (koja, kod Laclaua, USposl<'lvlja novu hegemoniju; koja, kod Rancierea,
inaava "dio ne-dijela"; koja, kod Badioua, 'ljernost Dogadaju Istine;
itd.). Ukratko, lacanovski odgovor na pitanje su postavili (i na nj odgo-
\'Orili negativno) tako filozofi kao to su Althusser, Denida i Badiou-
"yloe li se jaz, otvor, Praznina koja prethodi gesti jo uvijek
llazivati 'subjektom'?" - jest 'Da!" - subjekt je oboje istodobno,
()I1LOloki jaz svijeta", ludilo radikalnog kao i gesta
,"bjektivizacUe koja, putem kratkog spoja izmedu i Posebnog, zacjelju-
je ranu LOga jaza (po lacanovski: gesta Gospodara koji uspostavlja "novu har-
moniju"). "Subjektivitet "je naziv za tu nesvodivu cirhulamost, za hoja se ne bori
Ino/iv izvanjshe sile hoja joj se odupire (recimo inercije datoga supstancijalnog jJoretlw),
!ll'go prepreha koja je apsolutno inherentna, hoja u "jest" subjekt sam.
129
I )rugim sama subjektova da ispuni jaz retroaktivno odrava i
g ('nerira taj jaz.
"Nagon smrti" je tako konstitutivna suprotnost svakoj potvrdi
Istine nesvodive na pozitivni poredak Bitka: negativna gesta koja
prostor za sublimaciju. da SUblimacija pretpostavlja
llagon smrti da je, kad smo pogodeni sublimnim objek-
I:!H To j<' dananje kritike ideologij<': iznijeti na vidjelo, iza svakog plivida "post-
varenog" ontolokog poretka. njegov zanijekani temelj: na<":in na koji se on
. oslanja na neki ekS(:esivni "'subjektivni"
I :!!) Moda prvi - ijo uvijek nenadmaeni - opis tog paI<l(joksa prua Fichteov pojam Aus/n,s
"prepreke/polk-'tia" produktivnu tenju "postuliranja" objek-
time zbilje: taj Am/oss vie nije kantovska stvar po sebi - vanjski poticaj koji na suh
jekt izvana nego sli kon tingencije koja jc eks-timna: sU-ano tijelo u samom srcu subjek-
t'L Subjektivitet se tako definira ne borbom protiv inercije suprotstavljenoga supstanci.
jalnog poretka, nego apsolutno inherentnom (Vidi Prvo poglavlje gore.)
DRUGI DI D, ""ON'" U"''''''"''' 1'39
tom, taj objekt "maska smrti", veo koji prekriva primordijainu ontoloku
PldZninu kao to bi rekao Nietzsche: htjeti taj sublimni uistinu se svodi
na htijenje To je razlika izmedu Lacana i Badioua: Lacan inzistira na
prvenstvu (negativnog) nad (pozitivnim) uspostavljanjem "nove harmoni-
je" putem intervencije nekog novog do<'im su za
Badioua vidovi negativiteta katastrofa) svedeni na isto toliko
verzija (ili ne\jernosti, ili pobijanja) pozitivnog Istine.
Ta razlika Badioua i Lacana se upravo statusa subjekta:
Baciiwova jP glavna tenja identificiranje subjekta s konstitutivnom
Prazninom strukture - takva identifikacija "ontologizira" subjekt, premda
na negativan - to jest ona pretvara subjekt u entitet konsupstanci-
jalan sa strukturom, entitet koji pripada poretku onoga to je nu7.no i a priori
("nema strukture bez subjekta"). Toj subjekta Badiou
suprotstavlja njegovu "rijetkost", lokalno-kontingentno-krhko-prolazno iskrsa-
vanje subjektiviteta: kada se, na kOIltingentan i nepredvidljiv odigra
Dogadaj Istine, subjekt je tu da \jernost Dogadaju
tragove u Situaciji je Istina.
ul
Za Badioua, kao i za Laclaua, sub-
jekt je konsupstancijalan s kontingentnim Odluke, dok Lacan uvodi raz-
liku izmedu i geste subjektivizacije: ono to Badiou i Laclau opisujujest
proces subjektivizacije - naglaeni angaman, \jernosti
(ili, kod Laclaua, geSl:;.l prazne s nekim poseb-
nim kojije hegemonizira), dokje subjekt negativna gesta probijanja
granica Bitka koja otvara prostor za subjektivizaciju.
Po lacanovski, subjekt prije subjektivizacijeje negativilet nagona smrti
koji prethodi njegovu u identifikaciju s nekim novim
.1:12 Odnosno - - Lacan ne eli
daje subjekt upisan u samu ontoloku stnlkturu univerzuma kao njegova kon-
130
Sukladno (ome, za frendovski nagon smrti tl Badiotlovom paru Bitka i napro8-
[o nema mjesta: nagon smrti svakako prekida ekonomiju "slube dobara [sn-u;u des
bin1sJ". glatkog protjeGu\ia stvari, koje je najvie nah'lo Poretka Bitka; s
druge strane, Badiou je svakako u pravu kad kako iskrs<"olIlje Dogaltua Istine
nagon smrti ... Ukratko. nagon smrti je to(':ka p()dJiv{t Badiouov proto-kantov-
ski dualizam izmedu Poretka j Istin(': on je sv<u<,vrstan
posrednik" izmedu dvoga; otvara ja_z II pozilivitelu bitka. tl njegovu
glatkom hlllkdoniranju. i upravo tajjaz kasnije moe ispuniti Dogadaj Istine.
Alain Badiou, l. ','tn' ft str. 472-474.
U svojoj implidmoj polemici protiv Ladaua i La<:ana. Ranciere ustvrdl!ie isto to i
Badiou: naglaava da politika nijI' posljedica nepotpunosti drutvenog subjekta - nema
ontolokogjamstva ili temelja politike u a priOIi Praznini Bitka, u subjektu kao konstitll-
tivnom uzalud se trai filozofijsko-trans<:endentalni
"uvjet politike. Poredak "politike" (pozitivnog poretka Bitka) po sehi je
pun, u njemu nema rupa; tek sam gesta sul\icktivizacije,
140 SLAVOJ ZIIlK KAKUIVI SUBJEKT
,titutivna praznina, nego da "subjekt" kontingenaju ko;i o(i1ava sam
()llioio.fki IJaredak Intka. ne otvara rupu u j'edu bitka: "sub-
jekt" je gesl:;.t konstituira sam univerzalni
poredak bitka. Suprotnost izmedu subjekl:;.l kao ontolokog temelja poretka
hitka i subjekta kao kontingentne, partikularne pojave stogaje lana: subjekt je
kontingentna koji odrava sam univerzalni poredak bitka. Subjekt
Ilije naprosto prekomjerni hybris preko neki element naruava globalni
J )oredak bitka sebe - poseban element - u l!iegovo sredile, nego
Je subjekt paradoks zasebnog elementa odrava sam univerzalni okvir.
Lac<lnov kao stvarnog utoliko je Laclauovom kao i
Hadiouovorn. Kod Lacana, negativna kategorija: Badiouovim
terminima, on predstavlja gestu probijanja gl-anica Bitka. na
Prazninu u l!ienoj slii, pri;e ispunjavanja te Pmznine. Upravo u tom smislu,
IIkljll('lUC dimenziju nagona smni koja odluku (da se iZVI-i hege-
11Ionijska identifikacija; da se obvee na \jernost Istini), ali se ne moe
Ila nju svesti. Lacanovski nagon smrti (kategorija kojoj se Badiou protivi)
l<tko je opet neka vrst posrednika" izmedu Bitka i Dogadaja; pos-
"negativna" gesta konstitutivna za subjekt koja se potom u
"Bitku" (utvrdenom ontolokom poretku) i u \jernosti I:l3
IllU "distancu prellla sebi" i izhaClue salllo-identitet ... (v. Jacqnes Ranciere. Ln
milen len le. Paris: (;"lil<'(' 1995. str.
L'Kanovski odRovor na to hio hi da Ranciere ()wlje fetiizira poredak politike, ne
kako sam taj poredak 11(' gesti Gospodara. je
za poli Manjak - "pripiwmlja"utj<". pozitivizacija. pravoga
suvika. Ukratko, pred sohom nemamo puni pozitivit('t poretka povremeno
naruen heterogenom in(('rvcncijom polili<'kog subjektivitcta: laj pozitivit(,t
po<'iw na (nijekanju n('ke) eks<:('siVllc geste Gospodara. Ili - druk<'ije kazano - politika
nije posljrdica jaza u poretku Bitka ili ne-podudaranje drutvenog suh-
jekta sa sobom: (':injenica da drutveni subjekt nikad nije potpun i samome
sebi znati da je samo drutveno uvijek-VC'<' utemelj""o Ila (zanijekanoj) gesti politi-
zacije, tt-' je, kao takvo. naskrol
t :1:, Ta radika izmedu LKana i Badioua illla takoder prec'izne posljedice u vrednovanju
knnkremih politi"kih dogadaja. Prema Badiouu. I spad socijalizma
nije bio Dogadaj )"ine: osim IO j(, izazvalo kralko oduevlj('nj('. disident,kn vr('-
nje nij(' s(' uspjelo pr('obraziti u stabilan pokret sljedbenika koji hi hili slJ-pljivo obvezani
militantnoJll Dogad;;Uu. nego se ubrzo raspalo, pa danas imamo ili povratak
vulgarnom .. liberalnom parlamentarnom kapitaliZIllU ili zagovaranje
fundamentalizma, Medutim. ako prihvatimo lacanovsko razlikovanje izmedu
kao negati'llt' ges\(' izricanja onog "Ne!" i njegovih poziti\1lih posljedica.
dimt'llziju II negativnoj gesti, onda je proct's raspadanja ipak
istinski II vidu oduevUenog maS()\l1og pokret.a je govorio "Ne!" komunistitkom
reinHl II iJllC solidarnost j; nega livna geSla vrijedila je vie nego kasnija
neuspjela pozitivizacija.
OR'GI 010, ""'''''"' OO'"""'" 1'4'
Ta minimalna distanca izmedu nagona smrti i sublimacije, nega-
tivne geste i pozitivne geste ispunjavanja njene
praznine, nije samo teoretsko razlikovanje izmedu dvaju aspekata su ne-
razdvojivi u naem zbiljskom iskustvu: kao to smo vidjeli, cijelo je
Lacanovo nastojanje upravo na ta iskustva u kojima se
subjekt s nagonom smrti u vidu, prije njegova obr-
tanja u sublimaciju. Nije li Lacanova analiza Antigone fokusil'ana na trenutak
u kojemu se ona u stanju dviju smrti", svedena na ivog mrt-
vaca, iz domene?134 Ne nalikuje li to jezivome liku Edipa
na Kolonu kqji je, ispunivi svoju sudbinu, sveden na "manje od
na mrlju, utjelovljenje nekog neizrecivog uasa? Svi ti i
drugi likovi (od Shakespeareova kralja Leara do Claudelove Sygne de
Coufontaine) likovi su koji se u toj praznini, granice "ljud-
skosti" i u koje se na nazivalo ate, "neljudsko
ludilo". Badiou ovdje cijenu za svoju proto-platon privdenost Istini
i Dobru: ono to ostaje izvan njegova dosega, u njegovoj estokoj (i, na vlasti-
toj razini, posve opravdanqj) polemici protiv suvremene opsjednutosti depoli-
tiziranim "radikalnim Zlom" (Holokaustom itd.) te inzistiranju na tome da su
razni vidovi Zla samo posljedice izdaje Doba (Dogadaja Istine),jest ta dome-
na "s onu stranu Dobra", u kojoj ljudsko nagon smrti kao krajnju
granicu ljudskog iskustva, i cijenu radikalnu "subjektivnu
destituciju", se na ekskrementalni ostatak. Lacanovaje poanta u tome
daje to iskustvo nesvodivi/konstitutivni mjet stva-
prisvajanja Istine: ono otvara i od dava prostor za
Dogadaj Istine, no njegovo ga prekomjerje uvijek prijeti potkopati.
on to-teologija je na u'ojstvo Istinitog, Lijepog i
Dobrog. Lacan tjera ta tri pojma do njihove granice, da je Dobro
maska Zla, daje Lijepo maska Runog, odvramog uasa Stvarnog,
i da je Istinito maska sredinje Praznine oko koje je istkano svako
zdanje. Ukratko, postoji "s onu su'anu Dobra", koje nije naprosto svaki-
danja "patoloka" nego konstitutivna pozadina samog Dobra,
dvosmisleni izvor njegove post(* domena "s onu stranu qjepog" koja nije
naprosto SV<lkidanjih predmeta, nego konstitutivna pozadina
same ljepote, Uas zasU'! prisustvom lJepote; domena "s
onu sU'anu Istine" koja nije naprosto svakidanja domena lai, obmana i varki,
nego Praznina koja oddava mjesto na kojemu se mogu jedino formulirati sim-
134 Antigonin je dakako, sloeniji. jer ona stavlja ivot na kocku i ulazi u domenu
"izmedu dviju smrd" upravo da /;i bra/mm dmgu mHt: da bi mu
pogrebni olmd koji mu osigurati u poretku.
KAXUIVI SUBJEKT
fikcije koje nazivamo "istinama". Ako postoji pouka psi-
hoanalize, ona se sastoji u uvidu u to kako velike naega (od
I Iolokausta do disast1"e) nisu ishod naega podlijeganja morbidnoj
tc onosu<U1osti nego, naprotiv, ishod nae tenje da izbjegnemo
S njom i namememo izravnu vladavinu Istine i/ili Dobra.
Gospodar ili
Sada smo u poziciji da iznesemo preciznu definiciju jaza koji razdvaja Badioua
od Lacana: prema Badiouu, psihoanaliza prua uvid u mOl'bidno ispreplita-
nje ivota i Smrti, Zakona i elje, uvid u opscenost samog Zakona kao "istine"
llliljenja i moralnog stava koji se na Poredak Bitka i njegove
diskriminacijske zakone; kao takva, psihoanaliza ne moe uistinu tematizirati
domenu s onu stranu Zakona, to jest modus djelovanja vjernosti Dogadaju
Istine sul:!jektje podijeljeni Zakona, a
IIf subjekt podijeljen izmedu Zakona (koji regulira Poredak Bitka) i Ljubavi
(kao vjernosti Dogadaju Istine). posljedica toga je da psihoanaliza,
prema Badiouu, ostaje na polje Znanja, te nije kadra pristupiti
odista dimenziji procesa Istine: u ljubavi, psihoanaliza je
svodi na sublimirani izraz seksualnosti; u znanosti kao i umjetnosti,
psihoanaliza moe pruiti samo subjektivne libidinaIne uvjete znanstvenog
i/.llma ili djela, koji su u irelevantni za njihovu istinos-
liU dimenziju - da je umjetnik ili znanstvenik bio nukan svojim
Ilnazrijeenim edipovskim kompleksom ili latentnom
il(!.; u politike, psihoanaliza moe kolektivitet pojmiti samo na pozadi-
lli problematike iskonskog i krivnje iz Totmw i tabua ili Mojsija i
!/Ionateizma itd., nesposobna shvatiti militanmi "r'evolucionarni" kolektiv
Ilije vezan roditeljskom krivnjom, nego pozitivnom snagom Ljubavi.
Prema Lacanu, pak, Istine moe djelovati samo na pozadini tmu-
su.mJta s Stvmi: to su Badiouova genmque.1
umjetnost, znanost, ljubav, politika - doli ponovnog
stlsreta sa Zbiljskom Stvari u teksturu? U umjetnosti ljepota je "zad-
Ilji veo daleko od toga da bi bila samo jo jedna
llaracija, znanoslje tenja za formuliranjem strukture Stvarnog s onu stranu
fikcije; za poznijeg Lacana ljubav vie n\je tek paravan
koji istinu elje, nego "ublaivanja" i pogodbe s traumati<'nim
porivom; napokon, militanma politika je da se strana sila Negativiteta
IlJlotrUebi radi restrukturiranja naih drutvenih pitanja ... Lacan, dakle, n\je
postmoderni kulturalni relativist: razlika izmedu Dogadaja Istine
i Iljegova privida definitivno postoji, a ta razlika lei u da u Dogad<:uu
Isline praznina nagona smrti, radikalnog negativiteta, jaz koji
Ilkida Poredak Bitka, nastavlja odzvanjati.
DRUGI 010, "",,"",. "''''''"''"1'43
To nas problemu ljudske kada Badiou odbacuje temu
ljudske od heideggerovskog "bitka k smrti" cio fi'eudovskog "nago-
na smrti", kao morbidnu opsjednutost onime to i stoga
svodi na puku ivotinju - kao sljepilo spl'am one uistinu dimen-
zije koja uzdie iznad ivotinjskoga carstva i mu da "stekne
besmrtnost" sucljelovanjem u Istine - njegova teorijska gesta
"regresiju" na "ne-misao", na naivno tradicionalno
pred-kantovsko) suprotstavljanje dvaju poredaka (kona('nost pozitivnog
Bitka; besmrtnost Istine) koje ostaje slijepo za to da se sam prostor
"besmrtnosti" u ljudska mogu Su(ljelovati II Dogadaju
Istine otvara jedinstvenim odnosom spram njegove i
smrti. Kao to je Heidegger pokazao u polemici
protiv Cassiremva neokantovskog Kanta, to je Kantova velika filo-
zofijska revolucija: sama transcendentalnog sllbj<'kta kao konstitu-
tivnog za "objektivnu zbilju" Kantu da izade iz okvira tJ'adi-
cionaln<, metafizike, da odbaci pojam kozmosa kao uredene cjeline hitka: da
postulira kako se poredak Bitka, podru{je transcendentalno konstituirane
zbilje, ne mo<, totalizirati, kako se o njemu ne moe koherentno misliti kao
o cjelini da je njegovo postojanje s subjektivite-
tom; transcendentalni spontanitet slobode tako iskrsava kao domena,
niti fenomenalna zbilja niti noumenaino po-sebi. 13',
je to da se "besmrtnost" o kojoj govoJ"i Llcan (ona "neumrle"
lamelle, koji 'Jest" libido) moe javiti samo unutar hoJ"izonta ljudske
kao fonnacija i ispunjava ontoloku Prazninu, rupu
u teksturi zbilje otvorenu da je zbilja transcendentalno konsti-
tuirana transcendentalnim subjektom. (Kada transcendentalni
ne bi bio nego imali bismo posla ne s transcen-
dentalnim konstituiranjem nego s "intelektualnim zrenjem" - s intuicUom
koja izravno stvara ono to opaa: prerogativoll1 Boanskog
Stvar, dakle, nije u tome da se ljudski modus '1)esm-
rtnosti" (on,"U sudjelovanja u Istine koji odl"ava dimenziju nesvodi-
vu na pozitivni poredak Bitka), nego da se ima na umu kako je ta
"besmrtnost" utemeljena na modusu Uudske Za
samoga Kanta, transcendentalnog subjekta nije nje-
gove slobode i transcendentalnog spontaniteta, nego njegov pozitivni u\jet:
kad hi stekao izravan pristup nournenainoj domeni, ljudski bi subjekt od slo-
hodnog subjekta postao beivotna lutka, izravno s jezivom
Boanskom i pod njezinom
135 Drugi je problem to je Kant uzmicao pred vlastitim ()tkri{("lI1,
slobodu kao 110011nenalnu (vidi Prvo poglavlje gore).
KAJ(UIV1 SUBJEKT
Ukratko, B,ldiouu nasuprot, valja inzistirati na tome da se samo
(ili Dogadaj) nadaje kao traumatska pmvala
Stvarnog, kao neto to se ne moe izravno imenovati: sama da je
<'o\jek izmedu smrtnosti (kao kojemu je sudeno da
nestane) isposohnosti smIjelovanja u Dogad;"Ua Istine o
<'injenici da imamo posla s kona('nim/smrtnim Za istinski
bi bio transparentan, izravno simboliziran,
Stvarno bi se podudaralo sa - to jest, Badiouovim
kazano, bi bilo izravno upisano u, podudaralo bi se sa, samim
Dogadajem, koji bi tako izgubio svoj karakter kao provala
Stvarnog koje je inn01lwh/e (neimer"Uivo). Ili - kazano na drugi -
se nikad ne moe potpuno subjektivizirati, integrirati u
nniverLllIl1, upravo utoliko to je subjekt koji je njegov dionik smrt-
no Ne li to dodatno da je, za Badioua, Istina uvijek
Istina kontingentne situacije, s njom; da je
otuda uvijek date speci-
kontingentne situacije ili stanja?
Moda se jaz koji razdv;"Ua Badioua od Lacana moe formulirati
i II terminima razlike izmedu Histedka i Gospodara. Badioua zanima kako
ladl'l.ati vjernost Dogadaju Istine, kako formulirati univel"Zalni
okvir koji i postie tu \jernost, kako jedinstvenu singularnost Dogad,"Ua
pretvoriti u konstitutivnu gestu zdanja uteme!jenog na
\jernosti Dogad;"Uu - to jest on se suprotstavlja lanoj poetici onih koji
o{arani neizrecivom Dogad;"Ua i svako imenovanje
llogadaja Iz tog razloga Badiou uzdie lik Gospodara:
( ;ospodar je koji imenuje Dogadaj - novi IJOint de ealJiton,
rekonfigurira polje na novi
Lacan, nasuprot tome, Freuda, na stranu Histerika,
i osporava Gospodarovo Dogadaja - koji, naime,
npravo u ime \jernosti inzistira na jazu izmedu Dogadaja i
njegove simbolizacije/imenovanja (po lacanovski, izmedu objet petit a i
Histedkovo je pilanje naprosto: "'la-'ito je to ime ime
f)ogadaja ?"
Kada je u predavanjima iz 1997/98. razradio subjektivna
\lava prema Istine, Badiou je trojstvu Gospodar/Histerik/
Univerzitet dodao termin, poziciju Mistika. Gospodar pretendira ime-
novati, i tako izravno prevesti u vjernost, dimenziju - to jest
obiljeje Gospodarove geste jest pretvorba II novog
jamstvo kontinuiteta i posljedica Za razliku
od Gospodara, Histerik o(h"ava dvosmislen stav podjele prema inzistira-
na istodobnoj nunosti i izjalov!jivanju) nje-
gove simbolizacije: se zbio, ali svaka simbolizacija Dogadaja izda-
DR"GI DIO, ""mru'" ""''''."''1'45
je njegovo istinsko djelovanje - to jest Histerik na svaku sim-
bolizaciju Dogadaja reagira sa "ce n 'est pas ,a", to nije to. Nasuprot oboma, per-
verzni agent univerzitetskog diskursa daje dogadaja bilo-
sa svojim lancem znanja, on posljedice eli svesti na neto drugo, to se
moe kao dio normalnog toka stvari; drugim za I"azliku
od Gospodara. koji eli osigurati kontinuitet izmedu Dogadaja i
posljedica, i Histerika. koji inzistira na jazu zauvijek razdvaja Dogadaj od
njegovih posljedica. diskurs Univerzitet<l tei "saiti" polje
posljedica ih bez ikakve reference na ("Ljubav? Ona
nije nita drugo do rezultat niza zbivanja u mreil" itd.).
stav to ga Badioujest onaj Mistika, koji je suta supromost
perverznom diskursu Univerziteta: ako potonji eli odvojiti lanac
posljedica od njihova Dogadaja. Mistik eli iz
mree njegovih posljedica: on inzistil"a na neizrecivosti Dogad,0a
i zaneman0e njegove posljedice. Mistiku je vana uronjenost u
Dogadaj. koja brie (jelokupnu zbilju. Lacan, medutim. za razliku
od Badioua. trojstvu Gospodara. Histerika i univerzitetskog pervertita dodaje
kao termin diskurs za njegaje misticizam izolirana pozicija
psihotika uronjenog u svoj jouissance te. kao takav. nije diskurs
(drutvena veza). Konzistentnost Lacanovog zdanja utoliko na
daje diskurzivna pozicija, a koja nije ona Gospodal"a,
Histerika ili Univerziteta. Ta pozicija, premda zadr:avajaz izmedu i
njegove simbolizacije. izbjegava zamku i. umjesto da se zaglavi u
krugu permanentnog neuspjeha, potvrduje 1<0 jaz kao pozitivan i
produktivan: ona afirmira ono Stvarno Dogadaja kao "generatora". generira-
sli koju opetovano okruuje subjektova produktivnost.
posljedice te reafirmacije psihoanalize nasuprot Badiouovoj
kritici tvore sutu suprotnost skepticizmu
glede ishoda revolucionarnog procesa (poznata pri('a o tome kako
"revolucionarni pmces mora krivim putem i zavriti u autodestruktivnoj
fudji jer je nes'ljestan svojih libidinainih temelja. agresivnosti koja
odrava idealizam" itd.): u iskuenju smo ustvrditi, da je
Badiouov OtpOl" psihoanalizi dio njegova prikrivenog kantovstva, koje ga u
takoder navodi na suprotstavljanje punome revolucionarnom 1)(1S-
sage a ['aele. To pl"emdaje Badiou nepokolebljivi anti-kantovac i. po
stavovima, radikalan (koji otvoreno odbacuje ne
samo parlamentarnu demokraciju nego i "politiku iden-
titeta")' na dubljoj razini njegovo razlikovanje izmedu pmetka pozitivnog
Znanja i posve Dogadaja Istine ostaje kantovsko: kad kako, sa
stajalil<l Znanja. Dogadaja naprosto nema - kako, naime. tragove Dogadaja
mogu kao znakove razabrati samo oni koji su u potporu
Dogadaju - zar time ne ponavlja Kantov pojam znakova koji
1461\'''"' "'" in,"".,,.
lloumenalnu slobode a da je poz!Uvno ne dokazuju (kao to je
s oduevljenjem za Francusku revoluciju)?
Badiouovo nekonzistentno mnotvo jest Lacanovo Stvarno kao
(ou l, ono to "stanje situacije" ujedinjuje, upisuje, objanjava, pretvara u
konzistentnu strukturu, onaj X koji prethodi kantovskoj transcendentalnoj
simezi. Preobraaj mnotva u stanje stvari odgovora transcen-
dentalnoj sintezi koja konstituira zbilju. Poredak zbilje po Kantu je
dvojako:''\6 antinomijama" - to jest inhe-
rentnim neuspjehom transcendentalne sinteze, jazom izmedu i
odgodom izmedu potonje i prve (kod Badioua, ontolokom
Prazninom i korelativnim suvikom prezentacije u odnosu na re-prezentaciju
koji ugroava normalno funkcioniranje stanja stvari) - i antino-
Illijama" - tojest intervencijom posve poretka noumenainih
svrha umske slobode (kod Badioua: Dogadaj Istine). A ne otvara li se kod
Kanta, kao i kod Badioua. prostor slobode prekomjerjem i
olItolokog porelka?137
Badiouovo je kantovstvo razaznatljivo upravo u na koji on
domaaj Istine: premda je Istina univerzalna i nuna kao istina
situacije, ona ipak ne moe imenovati qelinu situacije, nego moe postojati
s;!mo kao neprestano da se u situac\ji razaberu tragovi
Dogadaja Istine. upravo homologno kantovskol1l nas-
lojanju. Kad Istina pretendira obuhvatiti/imenovati situaciju,
/;[vravamo u katasu"ofi sl<lljinizma ili Kulturne revolucije, s nji-
hovom "totalitarnom" destruktivnom pomamom. Taj
innomable suviak, ono to se zauvijek odupire imenovanju u simaciji. po
je precizno definirano u svakom od "roda" istine: zajednica u
politici. seksualna jouissance u ljubavi itd. Iz lacanovske perspektive, medutim.
lajezgra koja se odupire strukturirana je u "fundamentalnoj fan-
I.v,mi" - to jest onaje jezgra jouissance, a uistinu intervenira II
III jezgru. Dakle, saeto kazano, za Lacanaje sam u svqjoj ne-
gativnoj dimenziji, kao Stvarno nekog "predmeta", ono to je u osnovi
!:l6 I OP('t. ,idi Prvo poglavlje gore.
1:17 Badiouovo kantovstvo moie se razaznati i II lOme kako se njegov projekt
II kvilllesencijalni kantovski paradoks '1ane u naem prislUpu onom ide"
alnom: kr'\inji cilj (ljelovanja za Badioua je postizanje prisuslva bez
reprezentacUe, tojest situ(Kije koja vie nije II svome Stanju/dravi; sam
,'in. medutim, u biti usmjeren protiv Drave; onje intervencija u posto-
je{u D,-I.avu podriva njezino funkcioniranje - pa mil j<' stoga potrebna prethodno
Drava u istorn srnislu kao to je nekome potrehan da hi
pOlwdio borcd se protiv njega.
DRUGI 010: RASaJEPUENA UNIVERZALHOST l 47
innornable. Ovdje se moe sagledati krucijalna teina lacanovskog razlikovanja
kao predmeta, kao negativne geste diskontinuiteta, i njegova
imenovanja u pozitivnoj proceduri Istine. Stoga se vaUa dr-l.ati Lacanove teze
da "istina ima strukturu fikcije": istinije ostati fikcijom upravo utoliko
ukoliko innomable Stvarno njezinu dosegu.
4. SUBJEKT1VIZACUA I NJEZINA KOB
Badiou, Balibar, Ranciere
Kao to naglaava Freddc Jameson, trojstvo tradicionaliz,1Il1-llloder-
nizam-postmodernizam prua obrazac kqji se moe primijeniti i na
odredeni povijesni sadraj. Razvidno je da postoje tri glavna
Nietzschea: tradicionalno (Nietzsche povratka predmodernill1, adstokr'atskill1
vrijednostima nasuprot dekadentnoll1e judeokr{anskom moder-
nitetu), moderno (Nietzsche hermeneutike sumnje i ironi<'nog samopropiti-
vanja) i postmoderno (Nietzsche igre i razlika). Ne vrijedi li isto i za
dananje tri glavne pozicije: za IW1Iluni-
Imisle (Taylor i drugi), (moderne) univerUlliste (Rawls, Habermas) i (post-
moderne) "disjJerzionisle" (Lyotard i drugi)? Svima zajedni<'ka je mluk-
dja j)(}iitil1wg, neka verzija etike: nema prave politike u zatvorenoj
zajednici kojom vlada tradicionalan skup vrijednosti; univerzalisti tenwUe
politiku na a priori diskurzivne (ili distdbutivne) etike;
"disperzionisti" politiku kao totalitarnu, nasilnu itd., i
zauzim,tiu poziciju koji razotkrivaju (ili Zlo ili
Krivdu koju politika, ne se u alternativnom pro-
jektu.I:lS
Svaka od te tri pozicije tako vlastiti (performa-
tivni) paradoks. Problem komunitarista je u tome to je njihova pozicija u
dananjem globalnom drutvu a priOl'i lana, obiUeena ras<jepom izmedu
i izricanja: oni sami ne govore s odredene pozicije zatvmene
nice, njihova pozicija izricanja je univerzalna (njihova je greka otuda
onoj lIniverzalista, koji prikriva partiku!anlu sli navodne uni-
ver-zalnosti). Problem univer-lalista je u tome to je njihov univerzalizam uvi-
jek preuzak, zasnovan na iznimci, na gesti (on potiskuje dif(erend,
ne doputa da se on pravo formulira). I napokon, suprotni problem "dis-
138 Nije li to takoder verzija lacanovskog ISR tradiciona-
lizam je na Dobro uue1ovljeno tl nalinu ivota;
nH)ciprnizam Ila univerzalnu Dun()st; postIll()dernizam na rasUavanj('
perzionista" je u tome to su odvie sveobuhvatni: kako da s njihove
"ontoloke" afirmacije mnotvenosti prijedemo na etiku tole ran-
cije ... )?139
Tri suvremena francuska filozofa (Alain Badion, Etienne
Balibar i Jacques Ranciere) formulirali su svojevrsnu inherentnu samokritiku
tih triju pozicija - to jest za svakoga od njih moe se da se f()kusirao na
inherentan rascjep pozicUe:
1:1')
Nije li Badiou komunitarist? Ne uvodi li on rascjep
II z'tiednice [community], rascjep izmedu pozitivnih zajednica
utemeUenih u por-etku Bitka (nacija-drava itd.), i
z;tiednice utemeUene na \jernosti Dogadaju Istine, kao to je z,\jednica
onih \jemju II Krista ili ,-evolllcionama (ili, u iskuenju
smo dodati, z,tiednica)?
Nije li Balibar anti-habermasovski habermasovac utoliko to
univerzalnost kao horizont politike, ali se ipak f()kusira na inhe-
rentni rascjep u samome univerzalnom izmedu (hegelovski
apstraktnog i konkretnog izmedu konkretno strukturiranog uni-
verzalnog poretka i univer7.alnog zahtjeva
egaliberie ga prijeti potkopati?
Nije li Ranciere anti-Iyotardovski lyotardovac? Elaborir,tiu{i jaz izmedu
pozitivnoga globalnog poretka on naziva la jJolitique/police) i poli-
intervencija koje naruavaju tiU poredak i daju le tmt (onima
koji su "u krivu", koji nisu tvrdnje nisn shvatljive II vlada-
prostoru), Ranciere optira za politi/hi
pobune protiv univerzalnoga poretka.
II Lyotarda nalazimo dvosmislenost lacanovskog Stvarnog kao onoga to se odupire sim-
bolizaciji: s jedne strane, imamo rasprenost ,'istoga Mnotva koje jo nije
totalizil<IIH)/homog('nizirano kroz neki oblik simholii'kogJcdnog - ,-vaki takav ohlik sim-
holizacUe je on di:fJhnu1; s druge strane, ono neizret'ivo ima
ohlik apsolutne Nepravde/Zlonna, Holokausta, jedinstvenog dogad,ya koji se ne da izra-
Liti gdje nikakav r:td simholi,'kog Ialovanja ne mok donijeli pomirenj<. (U
terminima glt'dano. posrijedi.ie rascjep iznl{'<1u Stvarnog kao
onog otprije Pada, nedunosti mnotva, i Stvarnoga kao singularne, jedinstvene toi'ke
apsolutnog. neizrecivog Zla.) LJ prvolTI nepravda je an .sim/x)/iz(uije ii\taga
po naravi tl drugom nepravda je
totka se upravo lU' 1J1oi!simholizirati. tako istodobno (":in sil11-
ho1izacUe i ono to simholizaciji... tog paradoksa sastoji se II lome da
izmedu iskonskog St\'arnog tisloga t\!lnOl\,(l i univerl.uma
posrednik", g('sta Stvarnog/u Stvarnom koja utemeljuje Samu simholizaciju, silovito
otvaranje jaza u Stvarnom koje jo nije simboli<'ko.
",U6I D 10, """""OO .. ""'''''' 1'49
bi trijadi trebalo dodati i ime, svojevrsnu konstitutivnu iznimku u
tome nizu: "anti-schmittovskog schmittovca" Ernesta Laclaua (koji suraduje sa
Chantal Mouffe). Laclau priznaje temeljni, nenadmaivi status antagonizma,
no da ga fetiizira u herojskome ratnom sukobu, on ga upislUe u sim-
kao logiku borbe za hegemoniju. nizu razlika,
teorijska zdanja Laclaua i Badioua zdruuje duboka homologija. Nasuprot
hegelovskoj viziji "konkretnog pomirenja izmedu i Posebnog
(iIi izmedu Bitka iDogadaja), kojajejo uvijekjasno razaznatljiva kod Marxa,
oni obojica utvrdivanjem konstitutivnog i nesvodivog jaza koji
poddva u sebe zatvorenu konzistentnost ontolokog zdanja: za Laclaua, tajjaz
je jaz izmedu Posebnog i praznog koji potreblue djelovanje hege-
memije (odnosno jaz izmedu diferencijalne strukture pozitivnoga drutvenog
poretka - logika mzlika - i uistinu antagonizma, koji
logiku jednakostl); za Badiouaje to jaz izmedu Bitka i Dogadaja (izmedu poret-
ka Bitka - sU'ukture, stanja situacije, znanja - i dogadaja Istine, Istine kao
Dogadaja).
U obaje problem kako iz u sebe zatvorenog polja ontologije
kao opisa pozitivnog univerzuma; u oba dimenzija koja uzdrmava
zatvorenost ontologije ima obiljeje - odnosi se na kontingenUli
odluke na pozadini mnotvenosti Bitka; sljedstveno tome, oba
autora nastoje konceptualizirati nov, post-kartezijanski modus subjektiviteta koji
kida veze s ontologijom i oslanja se na kontingenUli odluke. Oba autora
se proto-kantovskom formalizmu: obojica razraduju kvazi-transcen-
dentalnu teoriju (ideoloke hegemonije ili Istine), namijenjenu tome da slui
kao a priori okvir za kontingentna empirijska zbivanja hegemonije ili Istine. U
oba medutim, je formalni karakter teorije povezan, nekom vrsti
polu priznate vl'pce, s konkretnom i
nom konstelacijom i praksom (kod Laclaua s strategijom
mnotva emancipatorskih borbi za priznanje; kod Badioua santidravnom
"marginalnom " revolucionarnom politikom u tvornicama, kampusima itd.).
Isto vrijedi i za ostalu dvojicu autora. U Ranciereovu njegova
paradigma je "spontana" pobuna proleterskih masa (ne mitskoga
marksovskog proletarijata kao subjekta povijesti, nego stvarnih skupina
izrabljenih obrtnika, tekstilnih radnika, radnica i drugih ljudi) koje
odbactUU policijski okvir to odredlue njihovo "pravo" mjesto i, u silovitoj
gesti, izlaze na pozornicu, govoriti za sebe. Balibar
se vie fokusira na univerzum "uljudnosti", pristojnosti: njegovje problem
u tome kako da danas Olh-L:imo gradanski prostor dijaloga u kojemu moemo
artikulirati zahgev za ljudskim pravima; iz tog se razloga Balibar odupire
antidtiavnoj retorici Nove ljevice iz J960-ih dtiave kao mehaniz-
ma narodnih inicijativa) i naglaava ulogu drave kao
jamca prostora gradanske rasprave.
Svi ti autori kolebaju se izmedu predlaganja neuu'alnoga formalnog okvi-
ra koji opisuje djelovanje polja, ne nikakav
II/ise de parti, i prevlasti dane odredenoj praksi. Ta je
napetost bila jasno razaznatljiva u djelu Michela Foucaulta, koji tih
,tUlora slui kao referentna njegov pojam prikazlue se kao neu-
tralno orude koje opisuje na koji funkcionira polje
struktura i otpora istima. Foucault se rado predstavljao kao nepristrani
pozitivist, mehanizme u pozadini eljelovanja strastveno
suprotstavljenih s druge sIrane, ne moe se
da je Foucault nekako strastveno na strani ", onih su
u maineriju "nadzora i kazne", i tei im dati priliku da se izraze,
im da "govoriti za sebe" ... Ne nalazimo li, na razi-
lli, istu napetost i u Laclaua? L,c1auov pojam hegemonije opisuje univerzalni
Inehanizam ideolokog "cementa" svako drutveno tijelo ddi na okupu,
pojam koji moe analizirati sve poretke, od
!;tizma do liberalne demokracije; s druge strane, Laclau ipak zastupa
odredenu opciju, "radikalnu demokraciju".140
Hegemoni;a i n;ezini simptomi
Proslijedimo, dakle, kao pravi materijalisti, i krenimo od iznimke u tome nizu:
od Laclaua, u postavci da se danas "carstvo filozofUe i da
carstvo politike"Hl odzvanja Marxova teza o prelasku s
t("orijskog na revolucionarni preobraaj. Premda, dakako, kod
I,aelaml ta teza ima nit ipak postoji: u oba
svaki teOl'ijski pristup koji tei zahvatiti i adekvaUlo zrcaliti "ono to
,,"st" (ono to je Man nazivao "s\jetonazOl'om") prokazuje se kao neto to,
s;llI1ome sebi nepoznato, na kontingentnom prakti<'nom - to jest
II oba je rjeenje za filozofijske probleme praksa. Prema
\Iarxu, filozofijski problem slobode nalazi Ijeenje u revolucionarnoj
I lO LJ svojoj klitici Denide, Ladau j<' istaknuo jaz izmedu Derriciinoga globalnog filozofskog
stava (diUhollu. neizhjena "izglohljenost" svakog identiteta itd.) i njegove politike dh"o(
ratil' il venir, otvorenosti prema Dogadajtl Drugosti: zalo se, iz da je
identitet ne hi izveo suprotni "totalitarni" da nam, upravo s tog razlo-
ga, treha jaka Vlast <'e eksploziju i krhki minimum reda? (V.
Ernesto l.adan, 'The Time is Out of joint", \I: EmanciIJatioll(s), London: Verso 1996.) Ne
vrUedi ti, medutim, isto i za samoga Laclaua? Zato se, na osnovi pojma hegemonije koji
nesvodivi jaz izmedu i Posehnog, i utoliko strukttir<llnu
drutva, ne hi optiralo za 'Jaku" totalitarnu politiku koja toga jaza u
mje.i?
I II LIdau, 'The Time is Out of Joint". str. 123.
DRU. DIO, """""," ... "'''"' 1
'5'
uspostavi slobodnog drutva, dok, prema Ladauu, slom tradicionalne
zatvorene ontologije otkriva kako obiljdJa koja (pogreno) doivljavamo kao
ontoloki pozitivna na odluci koja o(iIiava prevla-
hegemoniju.
to je, dakle, hegemonija? Oni k<* jo pamte dobre stare dane socija-
realizma svjesni su uloge koju p<!jam igra u nje-
govu zdanju: uistinu napredna knjievnost trebala bi
prikazivati junake u situacijama. Pisci koji su, primjerice,
prikazivali dominantno sumornu sliku sovjetske zbilje nisu bili optueni
napmsto za laganje - optuba je bila ta da iznose iskIivljen odraz drutvene
zbilje se na pojave koje nisu koje su tuni podsjetni-
ci na prolost, umjesto da se fokllSir,yu na pojave Sll u pre-
ciznom smislu izraavanja dublje, temeljne povijesne tdnje napretka prema
komunizmu. Roman koji je prikazivao novi tip koji
ivot svih ljudi, dakako, opisivao je manjinsku pojavu
ljudi jo nije bila takva), ali ipak pojavu koja namje da identifi-
ciramo uistinu napredne snage <ljelatne u drutvenoj
Koliko god taj pojam smijeno, u njemu ima zrnce
istine, a ono po<'iva u i:injenici da je svaki prividno ideoloki pojam uvi-
jek hegemoniziran nekim posebnim koji d,ye boju samoj njegovoj
i njegovu djelotvornost. U sadanjem odbacivanju sustava
socijalne skrbi od strane Nove desnice u SAD-u, samo
poimanje sadanjega sustava socijalne skI-bi kao nedjelotvornog kontaminira-
no je konkretnijom predodbom notorne neudate afroamerii:ke majke, kao
da je socijalna skrb, u liniji, pmgram za neudate crne majke - poseb-
ni slui:aj "neudate crne majke" preuU!o se kao "tipii:an" za pojam
socijalne skrbi, a to njemu fali ... Isto vrijedi i za svaki ideoloki pojam:
uvijek valja potraiti posebni objanjava specifii:nu ui:inkovitost
nekog ideolokog pojma. U kampanje Moralne pmtiv
pobai:aja, prinyerice, slui:cy je upravo suprotnost (nezaposlenoj)
cmoj 11l,yci: uspjena i seksualno pl'Omiskuitetna ena od karUere daje
prednost svome profesionalnom ivotu u odnosu na "pdrodnu" dunost
m'9i:inslva (u napadnom protuslovlju spram koje nam govOle da se
pobabja zbiva u obiteljima iz niih slojeva s nekoliko <ljece).
T,y "ton", posebni koji se proglaava "tipii:nim" za
pojam, jest element fantazmii:ke pozadine/potpore ideo-
lokog - u KaI1lovim terminima, on igra ulogu "transcendentalnog
shematizma", prazni pojam u pojam koji se izravno odnosi i
primjenjuje na nae "stvarno iskustvo". Kao takva, ta fantazmii:ka specifikaci-
ja nipoto nije puka beznai:ajna ilustracija ili egzemplifikacija: na toj se razi-
ni, unutar koje posebni sadraj vrUediti kao "tipii:an", ideoloke bitke
ili gube. Da se vlatimo na primjer s pobai:ajem: u trenutku kada
1521 \"'"' Z,,'" im", '""'"
,lui:aj pobai:aja u velikoj obitelji iz nie klase koja se nije u stanju ekonomski
nositi s jo jednim djetetom shvatimo kao perspektiva se radikalno
oo 14'>
IllIJenJa... -
"Neudata i nezaposlena majka" tako je sinthome u suogo lacanovskom
smislu: i:VOl", toi:ka na kojoj se sve linije predominantne ideoloke argu-
lIlentacije (povratak obiteljskim vrijednostima, odbacivanje socijalne <hiave i
njenoga "nekontroliranog" troenja itd.) sastaju. Iz tog razloga, ako
'odrijeimo" taj sinthome, <ljelotvornost (:itavoga njegova ideolokog zdanja se
ukida. Sada moemo vi<ljeti u kojem smislu valja sinthome
suprotstaviti medicinskom simptomu: potonji je znak nekog temeljnijeg
procesa se odvija na razini. Kad netko, recimo, ustvrdi da je
groznica simptom, implicira se da ne bismo trebali samo simptom,
Ilego izravno napasti njegove uzmke. (Ili, u drutvenim znanostima, kad
l\Ctko ustvrdi daje nasilje simptom globalne krize vrijednosti i
ladne etike, implikacija je ta da problem treba napasti "u korijenu", izravno
'l. problema obitelji, zapoljavanja itd., a ne tek
I>restupnike.) Sinthome, nasuprot tome, nije "puki simptom", nego ono to
na okupu "samu stvar" - ako ga se odrijei, "stvar sama" se raspada. Iz tog
I ;,zloga psihoanaliza odista lijei:i se sinthomeom ...
Iz ovog je primjera jasno u kojem smislu "ono proishodi iz konsti-
Itltivllog rascjepa u kojemu negacija posebnog ideI1liteta preobraava
identitet u simbol identiteta i punine kao takve,,:14:l ono iskrsava unutar
I'osebnog kad neki posebni poi:ne funkcionirati kao nadomjestak za
(.dSUUlO - to ono je djelatno samo putem rascjepa u poseb-
Ilom. Prije nekoliko godina, engleski uti tisak fokusirao se na neudate m,yke
kao izvor svih zala suvremenoga drutva, od krize prOlai:una do mladenai:ke
ddiukvencije - u tome ideolokom prostoru "suvremenoga
drutvenog zla" bilaje djelatna samo kroz rascjep figure "neudate majke" na
Ilju samu u svoj<!i posebnosti te na nju kao nadomjestak za "suvremeno
I l:! Drugo ime za taj kratki spoj izmedu i Posebnog, putem kojega poseban
hegeJ110nizira OIlO jest. dakako. mr; operacUa hegemonije "zaiv(l" praznu
la posehan Iz (og razloga F.\'V.j. Sdu'lIinga treba smatrati modernog
pojIlla kritik .. i(i<-ologijc: on je prvi razradio pojam "lanog" j .. dinstva i/ili op{osti. Za
uj .. ga "zlo" Ill po('iva tt ras<jcl)U (izmedu i Posebnog) kao takvom, nego tt nji-
hovu "la.nomjiskdvUenom jedinstvu, to jest II koja zapravo privilegira neki
uzak posehni sadraj leje u njemu 'usidreno". S<:helling je lako prvi razra
dio dclllct1larntt procedurtt kritike ideologije: gesta razahiranja. ispod pojave neuIraine
univerzalnosti (re,imo, "ljudskih prava'), plivilegiranoga posebnog sadr'ya (recimo,
bijdaca iz ,ie s .... dnje klase) koji je 'hegemonizira". Vidi Prvi dio u: Slavoj iiek. Th"
hl(li1fisibll' Rnnainder, London: Verso 1995.
I 1:\ bclau, ''The Time is Out ofJoilll', str. 14-15.
DRUGI DIO, .... ru """"" , 1'53
drutveno zlo". Zbog kontingentnog znaGIJa te veze izmedu i
posebnog sadraja koji funkcionira kao nadomjestak (to jest zbog
da je ta veza ishod jJOlitic1w borbe za hegemoniju), postojanje
uvijek na nekom praznom "Politika je zato to se
konstitutivna drutva moe jedino putem proizvodnje
praznih da "drutvo ne postoji", njegovo
jedinstvo moe se simbolizirati samo u vidu praznog hegem0-
niziranog nekim posebnim sadrajem borba za t;y sadr,yje borba.
Drugim politika postoji 'Jer drutvo ne postoji": politika je borba za
praznog koji DI"utva. Otrcana
fi"aza "politika utoliko je posve opravdana: poredak
kao takav je i obratno, nema politike izvan poretka
Prostor politike je jaz izmedu skupa "obi('nih" (S,) i praznoga
(S.).
Jedino to va!ja dodati Laclauovoj f(:>rmulaciji jest to da je njegov anti-
hegelovski ton moda ishitren:
Ovdje nemamo posla s "odreclenom negacijom" u hegelovskom smislu: dok
potonja proizlazi iz prividnog pozitiviteta konkretnog i "krui" kroz sadraj koji
je uvijek odreden, na pojam negativiteta ovisi o neuspjehu u konstituciji svakog
odredenja.
145
to, medutim, ako zloglasna "hegelovska odredena negacija" smjera upravo
na da svaka posebna tvorba jaz izmedu i Posebnog
- odnosno, po hegelovski, da se posebna tvorba nikad ne podudara sa
- i da ba t;y jaz izaziva njegovo rastvaranje?
Uzmimo pI"imjer drave: uvijek postoji jaz izmedu pojma drave i njegovih
posebnih ozbiljenja; Hegel, medutim, ovdje ne eli kazati da se, tijekom tele-
olokog procesa povijesti, pozitivno zbiljske drave postupno prib-
liav;yu svome pojmu, dok se napokon, u modernoj post-revolucionaI"noj
dravi, zbiljnost i pojam ne preklope. Hegelova je poanta prije u tomu da se
manjkavost zbiljski pozitivnih drava s obzirom na pojam
temelji na inherentnoj manjkavosti samog pojma drave; rascjep je tako
inherentan pojmu drave - trebalo bi ga preformulirati kao rascjep izmedu
drave kao umskog totaliteta drutvenih odnosa i niza nesvodivih antagoniza-
ma koji, na razini pojma, taj totalitet da se potpuno ozbi!ji (ras-
cjep izmedu drave i gradanskog drutva zbog kojega jedinstvo drave poje-
144 Ibid., str. 44.
145 Ihid., sIr. 14.
dinci u uvijek kao "nametnuto izvana", t;lko da individ-
IlaIni subjekti nikad nisu u potpunosti "oni sami" u dravi, nikad nisu kadd
posve poistovijetiti Volju drave sa svojom vo!jom). I opet, Hegel ovclje ne eli
kazati da je drava koja bi sc posve uklapala u pojam ona je
Illogu{a; kvaka je u tollle da ona vi-iiI' nije d1ava, nego )'eligijslw zajednica.
\lijenjati bi trebalo sam pojam ch-ave - to jest samo mjelilo na teme!ju
ga se odmjerava manjkavost zbiljskih drava.
Borba za hegemoniju tako je uvijek borba za prisva-
j;lIlje termina koji se "spontano" doiv!jav<yu kao kao da tran-
,'ndiraju granice. Ne to je ime disidentske oporbene
,ik u bivim zemljama bilo Solidarnost:
Ilemogu{e punine drutva, ako je drutva ikada i bilo. Kao daje, lt tih neko-
liko godina, ono to Laclau naziva logikom ekvivalencije bilo dovedeno goto-
lO do krajnosti: "komunisti na vlasti" sluili su kao utjelovljenje ne-drutva,
tmlei i korupcije, sve protiv sebe, nezado-
loljne "potene komuniste". Konzervativni nacionalisti optuivali su ih zbog
il.davanja poljskih interesa sovjetskom gospodaru; poslovno orijentirani
pojedinci vic!jeli su u njima prepreku svome neobuzdanom
djelovanju; za crkvu komunisti su bili amoraini ateisti; za se!jake su
predstav!jali silu nasilne modernizacije koja je remetila njihov ivota; za
1I11ljl'tnike i intelektualce komunizam je u njihovu svakidanjem iskustvu bio
,inonim za opresivnu i glupu cenzuru; radnici su se smatrali ne samo
itrab\jenima od birokrac\je nego,jo gore, ponieni tvrdnjama da se
to u ime; napokon, stari percipirali su reim
kao izdaju "istinskog socijalizma". poli/ieni savez izmedu svih tih
divergentnih i potencijalno pozicija bio je samo pod
,tijegom kojije stajao na samoj granici koja razdv;ya poli-
od a "solidarnost" je bila savren kandidat za tu ulogu:
hila je operativna 'Jednostavno" i "teme!jno" jedinstvo
ljudskih koje bi ih trebalo povezivati mimo svih lazIika.
Sada, medutim, kada je taj trenutak solidarnosti zavren,
koji se, u nekim postsoc\jalisti<"kim zem!jama, kao
onoga to Laclau naziva "odsutna punina" drutva jest I)o,iilenje: ono
tmri fokus spontane ideolog\je ljudi" \1 gospodarsko-
drutvenom previranju \1 kojemu 5\1 nade u novu puninu Drutva koja bi tre-
h;tla uslijediti nakon sloma socijalizma bile okrutno iznevjerene, tako da su se
II njiho'>im "st;lra garda" (bivi komunisti) i bivi disidenti koji Sll stupili
II redove vlasti udruili u njihovn izrab!jivanju, jo vie nego prije, pod stije-
demokracije i slobode ... Borba za hegemoniju, dakako, sada je f()kusi-
I ana na posebni koji dati ton tome to "potenje"?
I.a konzervativca ono povratak tradicionalnim moralnim i religijskim
ITijednostima, kao i drutvenoga tijela od ostataka starog reima; za
DRUGI DIO, .. """"".'" 1'55
drutvenu pravdu i otpor brzoj i tako redom. Ista mjera
- zemlje Crkvi, primjerice - tako je "potena" s konzervativnog sta-
jalita i "nepotena" s stajalita svaka pozicija preutno
(re)definira "potenje" kako bi ga prilagodila svome sta-
jalitu. Bilo bi, medutim, pogreno tvrditi da se sukob u osnovi vodi oko
izraza "potenje": u tom se
gubi to da svaka pozicija tvrdi kako je njezino potenje jedino "pml() " po.5tenje":
n\je to naprosto borba izmedu posebnih nego borba inhe-
rentua onome samom.I"Ii
Rako, dakle, neki poseban sadraj uspijeva istisnuti drugi kao
nadomjestak za Laclauov je odgovor u konkretnoj situaciji
postsocijalizma, "potenje" kao odsutue punine Drutva bit hege-
monizirano posebnim iskustvo angairanih
dinaca U\jerljivije - im djeiotvorn\je da orga-
nizir,uu svoje iskustvo ivota II konzistentnu nalaciju. Naravno, nije
neutralno mjerilo, ona ovisi o ideolokoj borbi: daje, nakon sloma
standardne bUlioaske naracije II ranih l 930-ih, nije bila
kadra globalnu hizu, antisemitizam tu hizu
"U'ljerljivije " nego socijalisti<'ko-revolucionarna naracija, jest kon tin-
gentni rezultat niza prekomjerno determiniranih Ili,
kazano: ta ne podrazumijeva jednostavan odnos nadmetanja
izmedu mnotva naracija/opisa i izvan diskurzivne zbilje, g(lje naracija
"muadekvatnija" s obzirom na zbilju pobjeduje: odnos je kruan i samood-
nosan: naracija predodreduje ono to iskusiti kao "zbilju".
U iskuenju smo u isti mah Laclauov pojam ideoloke univerzalnosti sma-
trati praznim okvirom unutar se posebni sadr<tii bore za hege-
moniju, i ideoloke univel-zalnosti smatrati
"lanim" da privilegira partikularan interes). Oba u igm kon-
stitutivni jaz izmedu i Posebnog, premda na Za LKlaua
je to jaz izmedu odsutne punine onog i kontingenulOg posebnog
sadraja koji cljeluje kao nadomjestak za lu apsolutnu puninu; za Marxaje to
jaz izmedu (posebnog) sadr;ua onog to jest jaz izmedu "slubenog"
sadraja i njegovih nepriznatih pretpostavki, koje niz
Uzmimo primjer ljudskih pl-ava. Marksisti("ko simptomaino
moe mjerljivo demonstrirati posebni koji daje speci
bUlioaski ideoloki prizvuk pojmu ljudskih prava: ljudska prava zapra-
vo su prava b\jelih, mukih, privatnih vlasnika da vre slobodnu razmjenu na
146 Ladau razvija tulogikll povodom pojma nadonalnogjedinstva - vidi ibid., str. 94-95.
1561 \, "" i,;,,;"'. ,""OO
I ritu, izrabljuju radnike i ene, kao i da provode dominaciju ... " -
harem po tendenciji, ov,U pristup smatra skriveni "patoloki" pdzvuk konstitu-
'imim za sami oblik Nasuprot tome hitrom odbaciv dnju samoga
opt'eg oblika kao ideolokog da pl-ikriva nepriznati posebni sadr<ti),
l.aclau inzistira najazu izmedu prazne i rtienoga odredenog sadraja:
\'('za izmedu praznoga pojma "ljudskih prava" i izvornog
posebnog kontingentna - to jest, u trenutku kad su bila formuli-
rana, "ljudska prava" p()("ela su funkcionirati kao prazan se
konhetni sadIiaj mogao osporavati i proirivati - to je s ljudskim pravima
iella, djece, pripadnika ne-bijelih rasa, kriminalaca, umobolnika ... ? Svaka od
lih gesta ne f)rimjenjuje naprosto ljudskih prava na
weudilj nove domene (ene. crnci... mogu la/lOde)' glasati,
\lasnitvo, aktivno sudjelovati u javnom ivotu itd.), nego povratno redefinira
1(11/1 poja1/l ljudskih fJ1'(/7J(l.
Prisjetimo se sd1i Marxova izrabljivanja: izrab!jivanje nije naprosto
'iltprotstav\jeno pravdi - Marx ne tvrdi da su radnici izrabljeni zato to im se
Ile puna vrijednost njihova rada. Sredinja teza Marxova pojma "vika
\'rijednosti" jest ta daje mdnik izraNjen i kad je u cijelosti"; iZl-ablji-
\'<lnje se stoga ne suprotstavlja ekvivalentnoj 'razmjeni,
1I11lkcionira kao t()("ka inherentne iznimke - mba (radna snaga) koja
sc izrabljuje upravo kada joj se puna vrijednost". (Dodatna poanta koja
sc ne sm\je previdjeti jest ta da je proizvodnja toga vi.f!w strogo ekvivalentna
funkc\je razmjene: u trenutku kada se funkc\ja razmjene
- to jest u U'enutku kada postane cjeline gospodarskog
;ivota -javlja se iznimka, da na toj sama radna snaga post<tie roba
se razmjenjuje na uiitu. Marx ovdje zapravo najavljuje lacanovski pojam
Univerzalnog koji konstitutivnu iznimku.) Osnovna premisa simp-
(oll1alnog jest, dakle, ta da svaka ideoloka univerzalnost nuno
partikularan "eks-timni" element, element koji je - upravo kao
inherentan, nuan pn)izvod procesa - istodobno
podriva: simptom je primjer koji potkapa Univerzalno pl-imjer.
H7
I-Ii Prohlem s Jilrgenom I Iabermasom jc II lome to on naputa "simpromajni" pristup
Op<:c-m. SP samo njegova shvatanja moderniteta kao "nedovrenog projekta ":
ono to sc gubi u Ilaber01asovoj tenji da ft"aiizira dotad zaprijeiene potencijale
Prosvjetil(,ljstva jtst uistiuu uvid u lo kako su naoko izvanjSKe elllpirijske
zapn'ke koje sprj"'\lVaju punu realizaciju pros\jeliteljskog proj('kta zapravo inhrrrntne
."lIIw1/lf pOjmu log IJlni,htll. Temeljan hegelo\'ski potez jest transponiranjt' izvanjske u
unutarnju granicu: I'ro"jetitcljstvo je "ne<lo\Teni projekt" ne zbog kOl1lingentnih vanj-
skih okolnosti koje njegovu ]lunu proved hu. n<'go zbog "samog njt'gO\'a
do kraja realizirani projekt I'ros\j('titdjstva potkopao bi salll pojalIl.
DlUGI DIO, """",,,. ..... ,,"" 1'57
Jaz izmedu praznog i mnotva posebnih koji, u borbi
za hegemoniju, tee funkcionirati kao predstavnici tc odsuU1e punine, tako je
reflektiran unutar samoga Posebnog, u vidu jaza koji razdvaja posebni hegemo-
nijski sadraj ideoloke od simptoma koji ga podriva (koji, recimo,
l<lzdvaja budoaski pojam "pravedne ijednake razmjene" od izmedu
kapitala i radne snage kao posebne I-azmjene koja izrabljivanje
upravo utoliko to je "pravedna" i ']ednaka"). Ovdje bismo stoga trebali I<lZ-
motriti tri, a ne tek razine: prazno ("pravdu"), posebni saddaj koji
hegemonizira prazno ("pravedml i jednaka razmjena") i pojedinac7zo,
viak koji podriva t,u hegemonijski saddaj (razmjena
kapitala i radne snage). Neposredno se moe vidjeti u kojem je smislu poje-
dinac jedinstvo i Posebnog: pojedinac
viak) jazu izmedu i Posebnog: da je uvijek
"lano" u svome konkretnom postojanju (hegemonizirano nekim posebnim
saddajem koji niz
Iznesimo istu poantu iz druge pel-spektive. Prije nekoliko godina
Quentin Skinner istaknuo je da raspl-ava izmedu tradicionalnog li-
berala i radikala o dosegu termina vie od
tog Za liberala je sfera ograni<'ena na
sferu donoenja odluka se poslovima-
Il njegovu su dosegu ne samo intimni (seksualni) nego i umjetnost,
znanost, i gospodarstvo. Za I-adikala, naravno, ono politi<'ko
proima svaku sferu naih ivota, od drutvene do najintimnije, a sama per-
cepcija kao "apoliti('nog", "privaU1og" itd. utemeljena je na zani-
jekanoj odluci. Obje filozofijske verzije, i
ne tu borbu za Univerzalno. Prema I-ea-
gleditu, postoji "pr,\vi sadraj" pojma to ga istinska teOl-i-
ja ima razotkriti, tako da, jednom kad steknemo pristup tome sadr<\iu,
moemo odmjeravati koliko su mu se I-azne teorije politii:kog pribliile.
gledite, nasupmt tome, svodi cijeli pmblem na no-
minalne definicije termina: ne postoji pravi sukob; dvije strane naprosto rabe
u smislu, prid,uu6 mu doma,u.
Ono to oboma gleditima ono to u oboma jest anta-
gonizam, borba upisana u samu sr "stvari same". U pl-ikazu pos-
toji pravi pojma to ga va!ja otki-iti, a borba je naprosto sukob
izmcdu njcgovih pogl-cnih - to jest ona proishodi iz
naega ki-ivog pravog sadraja. Prema prikazu,
118 V. Qllen!in Skinner. and Social Change", II Ml'tll1ing and (."(mlpxl: 0","lin
Shinrwr mul Hil (.",il;n, Oxl(lI"d: Polity Pres., 1988.
158 SIAlOJ lllEK KAKUIVI SUBJEKT
!.orba opet proishodi iz epistemoloke pometnje, te se tako neutralizira II
koegzistenciji mnotva Ono to se u oba gubi jest
injenica da je borba za hegemoniju (za posebni koji funkcionirati
kao nadomjestak za bestemeljna: Zbiljsko se
ll(' moe dalje utemeljiti u nekoj ontolokoj strnktmi.
Ov(lje, medutim, treba iznova dodati da operacija, da bi bila
1I("inkovita, mora simptomaino liberalne koje tei
pokazati kako liberalno <ljelokruga mora zanUekati
silovito karakter to bi, suldadno upravo liberalnoj
definiciji termina, trebalo u djelokrug i, povrh toga, kako je salllO
iz /Jolitic1wg politic1w gesta par excellence. Standardni primjel-:
liberalna definicija "privatnoga obiteljskog ivota" kao apoliti<'nog natura-
lilira i/ili prebact!ie u hijerarhijske odnose uteme!jene na
psiholokim stavovima, u razlike u prirodi, u apriorne kulturne kon-
,tante itd. - niz odnosa subordinacije i koji zapravo ovise o
,)dnosima
Stupiti U subjekt
Kako subjehtivitet ulazi u t,u proces hegemonijske univerzalizacije? Za Laclaua
je "subjekt" upravo koji izvodi operaciju hegemonije - pak zaiva
)110 za poseban sadr,u. Premda se Laclauov i Badiollov subjek-
1;1 veoma (u oba subjekt nije supstancijalan nego
st' javlja u toku odluke/izbora koji nUe uteme !jen ni na kakvom unapri-
jed danom poretku), ipak ih dijele stavovi prema
"( ".
Laclauova gesta je dekonstrukcijska - i zato je za operacija hege-
Illonije u toku se jav!ja subjekt elementarna matrica ideologije: hege-
IIHHlUa neku vrst strukturaInoga kratkog spoja izmedu Posebnog i
a krhkost svake hegemon\jske opel<lCije temelji se na u "ilu-
I.ornom" karakteru toga kratkog teorije jest upravo "dekonstru-
irati" je, to jest pokazati kako je svaka hegemonijska operacija inherentno
lIt'stabilna, kontingentan ishod borbe - za Llclaua je, ukratko, svaka hege-
monijska operacija u osnovi "ideoloka". Za Badioua je, nasuprot tome,
lloga<1<U Istine ono to se ne moe "dekonstru il-ati", svesti na u<'inak
prcmjetovane teksture "tragova"; Badiou ov<lje uvodi napetost izmedu
:--Jl.lnosti globalne situacije i kontingentne njene Istine. Za Badioua (na
njegov na<'in, ljubavi spram Platona), Nunost
jc kategorija istinitosti, poretka Bitka, dok je Istina inherentno kontingenula,
ona se moe dogoditi ili ne. Ako dakle, nasuprot i/ili
politici i "privida", Badiou da parafl-aziramo
poznati komentar Saint:Justa o kao - eli (nano-
DRU. DIO, ... ""''''''''''1'59
vo) afirmirati istinu kao to ne da se on eli vratiti pred-
modernom uteme!jenju politike u nekom neuu-alnom poretku
Istine. Za Badioua je Istina po sebi leolo./urPolitilki pojam: teoloki utoliko to je
religijska objava nepriznata paradigma njegova pojma Dogadaja Istine; poli-
zato to Istina nije stanje koje se ima percipirati neutralnom intuicijom,
nego stvar (u osnovi angamana. S!jedstveno tome, subjektivizaci-
ja za Badioua dogad,u Istine koji remeti zatvorenost hegemonijske
ideoloke domene i/ili drutvenog zdanja (Pmetka Bitka); dok je
za Laclaua gesta subjektivizacije upravo gesta uspostavljanja (nove) hegemoni-
je, te je kao takva elementarna gesta ideologije.
14
!'
Na neki sve kao da na odnosu izmedu Znanja i Istine.
Badiou ograni<'uje Znanje na pozitivno enciklopedijsko Bitka koje
je, kao takvo, slijepo za dimenz\ju Istine kao Dogacl<ua: Znanje pozn,ue samo
istinitost (adekvaciju) , ne Istinu, koja je "subjektivna" (ne u
smislu subjektivizma, nego povezana s "ulogom ", s odlukom/izborom u
neku ruku nadilazi subjekt, budu{i da subjekt s,lm nije nita drugo do <ljdat-
nost pos!jedica Odluke). Nije li medutim, da svako
konkretno, drutveno operath-11O po!je Znanja pretpostav!ja Dogadaj Istine
daje ono u Dogacl;Ua, njegova "OIllol-
ogizacija", tako da je analize upravo razotkriti Dogaci;u
odluku) skandalozna dimenzija uvijek vreba iza
znanja?"'o Sada moemo vicljeti i jaz koji razdv,ua Badioua od Laclaua: za
Badiouaje Doga(l;u kOl1lingentno, l-ijetko zbivanje unutar globalnog poretka
Bitka, dok je za Laclaua (izraeno Badiouovim terminima) svaki Poredak
Bitka sam uvijek "taloenje" nekog prolog Dogadaja, "normalizacija"
teme!jnog Dogad,ua (primjerice, Crkva kao institucija Poretka nataloena je
od Doga(i<Ua Krista) - svaki pozitivni ontoloki poredak na zani-
jekanoj odluci.
Laclau i Badiou ipak dijele skrivenu referencu na Kanta. To jest,
jilozo/ijsllO pitanje vreba iza svega toga jest ono kantovskog for-
malizma. Horizont Laclauova sredinjeg pqjma hegemonije jest konstitutivni
jaz izmedu Posebnog i ono nikad nije puno; ono je a priori
149 Ne <'ndi da sn primjeri se najsavrenije uklapajn II operaciju kakvom ju
je opisao Ladau oni desni<\trskog populizma, od do' peronizIna: kratjevski prim-
jer hegemonije jest naiin na konzervativni stav nanovo prisv .. i upisuje narodno-
revolll<"ionarne motive u
150 Lacan pokuava ul-initi gotovo ha suprotno: tijekom posljednjih
on je o("Unil:ki fC)!'nHtlirati nesigurni status "acefalnog". (il-suhjek-
liviziranog znanja .. s .. ,i .. ne bi os\anjalo na prethodni Dogati<ij Istine - L.,canov
naziv za takvo znanjt' je poriv.
160 leje/Oj lm! KAKUIVI SUBJEKT
I"azno, lieno pozitivnog sadraja; razni posebni sadraji tee ispuniti taj jaz,
.di svaka posebnost kqja uspije izvriti hegemonUsku funkciju ostaje privre-
l11('n i kontingentan nadomjestak koji je zauvijek razapet izmedu svoga
posebnog sadr,ua i predstavlja... Ne nailazimo li ov(lje na
logiku elje kao konstitutivno odravane konstitutiv-
lIim manjkom (odsuulOm puninom praznog se nikad ne
llloe nadomjestiti bilo kakvim pozitivnim predmetom, lO jest konstitutivnim
Posebnog s obzirom na ... ? to, medutim, ako ta
elja da se nadoknadi manjak, da se prevlada "izglob!jenost", nije
to ako bi onkI-aj (ili radije ispod) nje trebalo pretpostavi-
I i Ile puninu nekog temelja, nego suprotnu tenju: strahovitu ailtivnu volju za
(Hegel je bio koji je, povodom razuma, umjesto da se ali na
Iljegov apstrakmi, negativni na to kako razum nadomjeta neposred-
IIII puninu ivota suhim, apstrakmim kategor\jama, naglasio da treba
BlOc:' razuma koji je kadar raskidati na ono to u pl-imdi
'pada zajedno, postaviti kao odvojeno ono to je u zbi!ji zdrueno.) A nije li
fl(,\ldovski naziv za tu aktivnu vo!ju za - nagon SIIlI-tZ? Za razliku
od e!je, tei povratiti ravnoteu izmedu i Posebnog -
lo jest ite poseban saciIi,!j koji bi ispunio jaz izmedu nje i onog -
tako <ljela mo i odliava jaz izmedu i Posebnog.
Zato ideje nisu ideje onih koji vladaju?
je dakle, da ideologija, da bi bila operativna, mora
Ilklopili niz u kojima izrab!jena/pocljarm!jena biti kadra
I" ('poznati svoje 1',1 Ukratko, svaka hegemon\jska univerzaI-
IIost mora uklopiti barem dva posebna sadr,ua: narodni sadraj i
Iljegovo "iskrivljenje" putem odnosa dominacije i eksploatacije. Naravno da
ideologija "manipulira" narodnom za istin-
,korn z;uednicom i drutvenom nasuprot surovom nadmetanju i
itrab!jivaruu; naravno da "iskriv!juje" izraz te <'enje kako bi legitimizirala nas-
1;lvak odnosa drutvene dominacije i eksploatacije. Da bi mogla taj
I!('inak, medutim, ona ipak mora uklopiti narodnu
Ideoloka hegemon\ja stoga nije nekog posebnog sadli,Ua koji bi
;;ravno ispunjavao prazninu onog pI-ije biti da sam oblik ideoloke
Ilniverzalnosti o borbi izmedu (barem) dva sadr,ua: "narodnog"
';Idr,ua, kqji izraava pot,une i sadraja,
koji izraava interese sila dominacije.
1:',( Tu misao podrobIlo razradlije Etienne Balibar, /'(1 cTa;lllrdps maHrs, Pariz: Galili'<' 1997.
DRU" "'0, b,mru", """"""" 1'6'
U iskuenju smo oV(lje uputiti na freudovsko razlikovanje izmedu
latentne misli-sna i nes\jesne elje izraene II snu: to dvoje nije isto da
se nes\jesna elja artikulira, upisuje, putem samog "probijanja",
latentne misli-sna II eksplicitni tekst sna. Na isti nema
("reakcionarnog" itd.) II "latentnoj misli-snu" faisti<'ke ideologi-
je za zajednicom i drutvenom itd.); ono
to objanjava uistinu karakter ideologije jest na koji
se ta "laIen ma misao sna" preobraava/razraduje ideolokiril "radom sna" u
eksplicitni ideoloki tekst koji nastavlja legitimizirati drutvene odnose
eksploatacije i dominacije. Nije li isto i s dananjim populiz-
mom? Nisu li liberalni ishitreni II odbacivanju samih vrijednos-
ti to ih populizam kao inherentno ili "proto-
Ne-ideologija (ono to Fredric Jameson naziva utopijskim momentom
prisutnim i u ideologiji) stoga je apsolutno nuna: Ila neki
naein, ideologija nije BIsta drugo doli oblik pojave, formalnog
iskrivljenja/istisllu{a, ne-ideologije. Da se vratimo najgorem zamislivom
- nije li antisemitizam bio zasnovan na za
ivotom, na posve opravdanom odbacivanju ira-
cionalnosti eksploatacije itd.? Naaje poanta, opet, u tOllle daje
teorijski i pogrdno osudivati za ivotom zajed-
nice kao takvu kao pmkazivati je kao "totalitarnu
- tragati za "koIijenima" u samoj toj
pogreka kritike ne-ideoloki utopijski
karakter te valja u cijelosti potvrditi. "Ideolokom" je njena artiku-
lacija, na koji se ta funkcionalizira kao legitimizacija sasvim speci-
eksploatacije (rezultat idovskog prevlast
financijskog nad "proizvodnim" kapitalom, koji stremi skladnom "partner-
stvu" s radnicima ... ) i njenog prevladavanja (putem istrebUivanja idova,
dakako).
Za uspjenu je ideologiju, dakle, presudna napetost unutar njezina
posebnog sadr,tia izme<1utema i motiva koji "pot\a(:enima" te onih
koji ideje ni/wda nisu izravno ideje vlada-
Uzmimo \jerojatno krajnji primjer, - kako je ono posta-
lo ideologijom? niz motiva i tenji (istina
je na strani i ponienih; vlast kvari ... ) i ih na takav
da su postali spojivi s odnosima dominactje. A isto vrijedi
i za faizam. ideoloko pmtuslovlje faizma jest ono izmedu
organicizma i mehanicizma: estelizirane vizije
Drutvenog tijela i kr;tillje "tehnologizacije", mobilizacije, razaranja, istreblji-
vanja posljednjih ostataka "organskih" z<tiednica (obitelji, lokalnih
samoupravnih tradicija) na razini aktualnih "mikro-praksi" provodenja vlasti.
1621"'''
KAKUIVI SUBJEKT
l' f;lizmuje tako estetizirana korporativna ideologija sam oblik
h('spl'imjerne tehnoloke mobilizacije drutva koja nanlava "organske"
Taj nam paradoks da izbjegnemo liberalno-multikulturali-
zamku osudivanja svakog poziva na povTatak organskim itd.)
\('zama kao ono to definira faizam jest prije
kombinacija korporativizma i sklonost nesmiljenoj l11oder-
lliLaciji. kazano: u svakome konkretnom bizmu uvijek nailazimo na
clemente nas navode da kaemo: "Ovo jo nije posve razvijeni faizam; u
lljelllll jo nekonzistentni elementi tradicija ili libel'aliz-
Illa"; medutim, to udaUavanje od ta distanca spram - f;mtoma
laizma Jest I;lizam tout COUTt. ", u svojoj ideologiji i praksi, nije nita
drugo do odredeno formalno iskrivljavanja drutvenog antagonizma,
odredena logika njegova istiskivanja kombinacijom i saimanjem nekonzis-
1(,l1tnih stavova.
Isto je iskrivljenje vidljivo II daje jedina klasa u svojoj "sub-
jektivnoj" samo-percepciji, danas sebe shvat'a i predstavlja kao klasu
llotorna "srednja klasa", koja je upl'avo "ne-klasa": navodno marljivi srednji
drutva sebe definira ne samo moralnim i vjer-
,kim standardima nego i dvostrukim suprotstavljanjem obojim "kr;tinostima"
drutvenog prostora - ne-patriotskim "iskorijenjenim" bogatim korporacija-
Illa s jedne te siromanim, useljenicima i iteljima geta s druge
sirane. "Srednja klasa" temelji svoj identitet na obiju krajnosti
koje nam, kada ih se izravno sllprotstavi, "klasni antagonizam" u
obliku. Konstitutivna la samog pojma "srednje klase" tako je ista
bo u onome prave linije izmedll ekstrema "desnog skretanja"
i "lijevog skretanja" u staUinizmu: "srednja klasa" je, u samoj svojoj "realnoj"
(,gzistenciji, utjelm1ljena la, poricanje antagonizma - u tel'-
III inima, "sl'ednja klasa" jefeti3', presjek lijevog i desnog k<*, istisku-
jlli-i oba pola antagonizma u poloaj antidrutvenih "krajnosti" koje nagriz;tiu
Idravo drutveno tijelo (multinacionalnih korporacija i useljeni('kih
predstavlja sebe kao neutralni temeU drutva. Drugim "srednja
klasa" je upravo oblik nijekanja da "Drutvo ne (Laclau) -
II njoj Drutvo uistinu obi<'no ale nad daje crta
podjele u klasnoj borbi u pravilu istisnuta, hllsiticirana naJ OCI uJe
II desnog populizma, koji sebe predstavlja kao da govori u ime naro-
da, u stvari zastupa interese onih koji vla(i<tiu. Medutim, to stalno
I :)2 Time St', moda, izraava /}Fr 11f'golionrm formula istinskog antifhizma danas;
faisti{ke konstehH"Ue, toj('st tehnoloka desakraliz(tcUa na razini i<icologUe,
koukretIHUl1, "lI)ikro"praks<)m ", pokretima da sc spast' i I()kalne
"'organske" vez(.
DRUGI DIO, ""''''"'''' l' 63
istiskivanje i "falsificiranje" ene (klasne) podjele jest "klasna borba": klasno
drutvo u kojemu bi ideoloka percepcUa klasne pocljele bila i neposred-
na bila bi struktura bez borbe - odnosno, Laclauovim
pojmovima, klasni antagonizam bi time bio u cUelosti simboliziran; vie ne bi
bio nego bi tvorio puko razlikovno strukturno obilje/Je.
i njegova poricanja
Ako, dakle, pojam hegemonUe izraava elementarnu stnlkturu ideoloke
dominacUe, jesmo li osudeni na pomake unUlar prostora hegemonUe, ili je
Billa Gatesa utoliko nije istoga reda kao naglasak na !judske
osobine kod tradicionalnoga patrijarhalnog Gospodara, Cinjenica da tradi-
cionalni Gospodar nikad nije bio dorastao svome mandatu - da je uvijek bio
nesavren, obiljeen nekim neuspjehom ili - ne samo da nije kodi-
la njegovu autoritetu nego je sluila kao njegova potpora,
konstitutivni jaz izmedu formalne funkcije
autoritet.o"l i empirijskog pojedinca zauzima njegovo mjesto. Nasuprot
tome jazu, Billa Gatesa na pojam autOIiteta, onaj
opscenog Nad:ja koje djeluje u Stvarnom.
Postoji stara europska tema iz bajke o marljivim patuljcima pod
nadzorom zlog se tijekom dok ljudi spavaju, pomaljaju
iz svojih skrovita i obavljaju svoj posao (dovode u red, kuhaju ... ), pa
kada se ujutro pI'obude, !judi vide kako je njihov posao na
obavljen. Taje tema prisutna od Rheingokla Richarda Wagnera (Nibelunzi koji
rade u podzemnim na sa svojim okrutnim gospodarom, pa-
tuljkom Alberichom) do MetTOpolisa FI'itza Langa, u kojemu zasunjeni indu-
sU'Uski radnici ive i rade duboko ispod zem!jine povrine da bi proizvodili
bogatstvo za kapitaliste. Taj obrazac "podzemnih" robova kojima
vlada manipulativni zli Gospodar nas staroj dvojnosti modusa
Gospodara, javnoga Gospodara i tajnoga Zlog koji
zapravo konce i obavlja svoj posao tijekom nisu li dva Billa koji
303 Ta jt' ttj.nja hila razaznatljiva u filmu Bryana Singera Privedite osumnji!'""e
(1995), \I koj<mu se za ncvidljivo,svemo<'noga ispostavlja da nije
nilko drugi do nespremi, ustra<'ni lik Kevina Spaceya.
"'(I DIO, O m, "OO'" """"., 1309
danas upravljaju SAD-om, Clinton i Gates, krajnja oprimjerenja te dvojnosti?
Kada mu se podari autoritet, subjekt djeluje kao dopuna svome
naslovu - to jest kroz njega djeluje veliko Dl'UgO,
Institucija: sjetimo se naega prijanjeg primjera suca, koji moe biti kukavna
i pokvarena osoba, no u trenutku kada stavi odoru i druge znake svoje slube
njegove su samoga Zakona. S druge strane, "nevidljivi" Gospodar
je paradigmatski antisemitski lik "idova" koji, nevidljiv javnom
oku, konce drutvenog ivota) svojevrstan je jezivi dvojnik javnog
autoriteta: on mora djelovati u sjeni, fantomskom, sablasnom
" 304
svemoCl.
To je, dakle, koji valja izvesti iz ikone Billa Gatesa: raspadanje
autoriteta, Imena..()ca, dovodi do pojave nove figure
Gospodara kojije istodobno na drug, na blinji, na imaginarni dvo-
jnik, i - upravo iz tog razloga - je obdaren drugom dimenzijom
Zlog Genija. Lacanovski ukidanje Ego Ideala, obiljeja
identifikacije to jest svodenje Gospodara na imaginarni ideal- nuno izazi-
va svoju suprotnost, superego figuru Zlog Genija koji
kontrolira nae ivote. U toj se figuri imaginarno (privid) i zbiljsko (parano-
je) preklapaju, ukidanju prave djelotvornosti.
Smisao inzistiranja na bavljenju Billom Gatesom kao ikonom je u tome
da bi bila mistifikacija uzdignuti "stvarnoga" Gatesa u neku vrst Zlog Genija
koji upravlja za\jerom s ciljem globalnog nadzora nad svima nama. Ovdje je,
vie nego ikad, upamtiti pouku dijalektike fetiizacije:
"postvarenje" odnosa medu ljudima da ovi poprimaju oblik fantaz-
"odnosa medu stvarima") uvijek je naoko obrat-
nim procesom - lanom "personalizacijom" ("psihologizacijom ") onoga to
su zapravo drutveni procesi. U 1930-ima je prvi narataj
Fr,mkfurtske kole skrenuo panju na to kako se - upravo u trenutku kada su
globalni trini odnosi svoju punu dominaciju, uspjeh
ili neuspjeh ovisnim o trinim ciklusima potpuno
izvan njegova nadzora - pojam "poslovnog genija" nanovo
uspostavio u "spontanoj ideologiji", uspjeh ili neusp-
jeh biznismena nekom je ne sais quoi to ga on posjeduje.
3
0
5
Ne vrijedi li isto
jo i vie danas, kada je apstrakcija trinih odnosa koji upravljaju naim ivo-
tima dovedena do krajnosti? Trite knjiga preplavljeno je psiholokim
304 V.: Slavoj iek, "'I Hear You with My Eyes'; or, The Invisible Master", ll: Gaze and Voiu
(H Love ObjecIs, Durham, Ne: Duke University Press 1996.
30S Adorno je istaknuo kako j(: sama pojava psihologije kao "znanosti", sa psihom pojedinca
kao "objektom", strogo korelativna prevlasti impersonainih odnosa \I gospodarskom i
ivotu.
KAKUIVI SUBJOO
koji nas sa\jetuju kako da uspijemo, kako da nadmaimo part-
nera ili konkurenta - ukratko, na uspjeh ovisnim o naemu vlastitom
"SL.'lVU".
Tako smo, na neki u iskuenju obrnuti Marxovu formulu:
u suvremenom kapitalizmu objektivni trini "odnosi medu stvmima" tee poprimi-
ti oblik pseudo-personalizimnih "odnosa medu ljudima ". Ne, Bill
Gates nije genij, dobar ili zao, onje samo oportunist kojije znao kako iskoris-
titi trenutak i, kao takav, rezultat pobjesnjeloga sustava. Pitanje
nije: "Kako je to Gatesu polo za rukom?", nego: "Kako je to usu'ojen kapita-
sustav, to s njime ne valja, da pojedinac moe dosegnuti takvu nesraz-
mjemu Fenomen kao to je onaj Billa Gatesa tako, se, ukazuje na
vlastito ljeenje: jednom kad imamo posla s divovskom globalnom mreom
formalno u vlasnitvu jednog pojedinca ili korporacije, nije li da
vlasnitvo, na neki postaje irelevantno za njeno funkcioniranje (vie
nema dostojne konkurencije, profit je tako da postaje
naprosto tu glavu i socijalizirati mreu a da se njeno hmkcioni-
ranje pretjerano ne narui? Ne svodi li se takav na formalnu konver-
ziju koja sjedinjuje ono to de facto spada zajedno - kolektiv pojedinaca i
globalnu komunikacijsku mreu koju svi oni koriste - i koja stoga tvOli sup-
stanciju njihovih drutvenih ivota?
To nas dovodi do drugog aspekta naega odmaka spram
teorije drutva rizika: do I-uena pristupa zbilji kapitalizma. Ne
li, pri pomnijem ispitivanjU, njen pojam "rizika" usku i precizno odredenu
domenu u se stval'aju rizici: domenu nekontrolirane uporabe znanosti i
tehnologije u u\jetima kapitalizma? Paradigmatski "rizika", koji nije tek
jedan medu mnogima, nego rizik "kao takav", jest onaj novoga znanstveno-
izuma to ga privatna korporacija sl<'Wlja u uporabu bez pl'ave javne
demokratske rasprave i nadzora, i koji potom generira spektar nepred-
videnih katastrofalnih posljedica. Medutim, nije li ta vrst rizika
ukorijenjena u da logika trita i profitabilnosti navodi korporacije u
privatnom vlasnitvu da slijede svoj kurs te koriste znanstvene i ino-
vacije (ili naprosto proiruju njihovu proizvodnju) ne zapravo u
ohzil' efekte takvog eljelovanja na okoli, kao ni samo zdravlje
Ne slijedi li, dakJe - svoj o "drugom modernitetu" koja nas
primorava da ostavimo za sobom stare ideoloke dileme u vezi s ljevicom i
desnicom, kapitalizmom nasuprot socijalizmu itd. - iz toga da u
sadanjoj globalnoj situaciji, u kojoj privatne korporacije mimo javne
kontrole donose odluke koje mogu utjecati na sve nas, i na nae
izglede za opstanak, jedino ljeenje u nekoj vrsti izravne socijalizacije
proizvodnog procesa - u kretanju prema drutvu u kojemu globalne
odluke o temeljnoj orijentaciji u pogledu razvoja i uporabe proizvodnih
TREa DIO, O "ru" .. "''''''' ,,,,,uru' 1'1 1
kapacitera na raspolaganju drutva na neki donositi cjelokupni kolektiv
ljudi rakvim odlukama? drutva rizika prizivaju
potrebu za suprotstavljanjem vladavini "depolitiziranoga" globalnog trita
pokretom prema radikalnoj repolitizadji, koja oduzeti presudne odluke
dravnim planerima i te ih staviti u ruke pojedinaca i skupina
kqjih se one (putem oivljavanja aktivnoga iroke javne
debate itd.) - medutim, oni pred u pitanje samog teme-
lja anonimne logike trinih odnosa i globalnoga kapitalizma, koji se danas
sve vie kao "neutralno" Stvarno od svih strana i, kao
rakvo, sve vie depolitizirano. :\(11)
Dva novija engleska filma, oba o razgradnji starinsko-
ga mukog identiteta klase, izraavaju dvije suprotstavljene verzije te
Im-tvouzice depolitizacije. Borimo se do haja fokusira se na odnos izmedu
"stvarne" borbe (borbe rudara protiv prijetnje zatvaranjem rudnika
legitimizirane tehnolokim napretkom) i idealiziranog izraza
zajednice rudara, njihova limenog sastava. Isprva se ta elva aspekta
suprotsravljenima: rudarima u borbi za ekonomsko preivljavanje stav
'Jedino je glazba vana!" njihova starog dirigenra koji umire od raka
izgleda kao jalovo fetiiziran o ustrajavanje na praznoj formi
lienoj dI-utvene supstancije. Jednom kada rudari izgube svoju
borbu, stav "vanaje glazba", njihovo inzistiranje na sviranju i sud-
jelovanju u nacionalnom natjecanju, pretvara se u prkosnu gestu,
istinski potvrde \jernosti njihovoj borbi - kao to veli jedan od
njih, kada nema nade, ostaju samo ... Ukratko, se dogada kada
dospijemo do toga krianja, ili radije kratkog spoja razina, tako da ustr,yava-
nje na samoj praznoj formi (nastavit svirati u naem limenom orkestru
ma to se dogodilo ... ) posraje znak \jernosti sadraju (borbi protiv zatvaI-anja,
za nastavak rudarskog ivora) . Zajednica rudara pdpada u-adiciji
osudenoj na nestanak - pa ipak upravo ovdje u'eba zamku optuivanja
l'udara za zastupanje staroga reakcionarnog,
ivota klase: zajednice ovdje je itekako vrijedno borbe te se
nipoto ne smije prepustiti neprijatelju.
306 Medu pobornicima politike drutva rizika popularno je isticati, kao znak da smpamo II
no\'ll eru "onkraj ljt'vice i desnice", kakoje nhko drugi do George Soros. samo
financijske spekulacije. dospio do uvida da uloga trita predstavlja opas-
nost od kOlTIUnistil:kog totalitarizma. te je sloga V<IUa ograni<:iti odredenim drutve-
mjerama - medutim.j(' li laj uvid uistinu dostatan? Ne hismo li st ".dijc.
umjesto da lu trebali zapitati ne li se titne suprotno: naime
da nov-.. politika "onkraj ljevice i desnice" ?.apravo ne predsravlja p,ij('tnju vladavini
Kapitala?
3121 \","0. ""o, ''"oo
Skidajte se do kraja, na drugi primjer, jest - kao i Drutvo mrtvih pjesnika ili
Svjetw grada - jedan od onih filmova u kojima se narativna linija
prema u'enutku - u ovom "skidanju do
petorice nezaposlenih mukaraca u striptiz klubu. Njihova zavrna gesta
- "odlaenje do kraja", otkrivanje penisa u preup<illoj dvorani -
koji se - premda na suprotan onome u BOIimo se do kmja - II
svodi na isto: na gubitka. Heroizam zavrne geste u filmu Skidajte
se do kmja nije u ustrajavanju na formi (sviranju u sastavu) kada se
njena drutvena supstancija raspadne, nego naprotiv u onoga to
se, iz perspektive etike muke klase, nLlno doima kao krajnje
pOI1lzenje: spremnom la.noga mukog dostojanstva.
(Prisjetimo se slavnog dijaloga netom nakon kad jedan od
junaka kae kako, nakon to je vidio enu kako mokri napokon
da su izgubljeni, da je vrijeme - vrijeme mukaraca - gotovo.)
dimenzija njihova udesa lei u da karnevalski spektakl
ne izvode obdareni striptiz nego pris-
tojni i stidljivi mukarci koji definitivno nisu lijepi - njihov je hero-
izam u tome da prisraju izvesti raj iako su svjesni da njihova za to
nije prikladna. Taj jaz izmedi izvedbe i neprikladnosti pridaje
njegovu istinski uzvienu dimenziju od vulgarne zabave nji-
hov postaje svojevrsnom duhovnom \jebom u naputanju lanog ponosa.
(Premda n;ystarijeg njima, njihova biveg predradnika, neposredno
prije predstave obavijeste da je dobio nov posao, on se iz \jernosti
ipak pridruiti svojim kolegama: poanta predstave tako nije tek
zaradivanje toliko potrebnog novca, nego pitanje
Treba, medutim, imati na umu da su oba onaj u Borimo se do kmja i
onaj u Skidajte se do kraja. gubitnika - to jest dVa
katastrofalnog gubitka: inZistIranje na praznoj formi kao vjernost
izgubljenom sadr,yu ("Kada nema nade, ostaju samo herojsko
odbacivanje zadnjih ostataka lanog dostojanstva i izvravanje
za koji si groteskno neprikladan. A tuno je da je to, na neki naa
dananja situacija: danas, nakon sloma ideje da sam kapitalizam
stvara, u vidu proletarijata, silu koja ga razoriti, nitko medu ka-
pitalizma, nitko medu onima koji tako mjeI'ljivo opisuju smrtonosni vrtlog u
koji nas takozvani proces globalizacije, nema nikakvu definiranu pre-
dodbu o tome kako se moemo rijeiti kapitalizma. Ukratko, ja ne propovi-
jedam jednostavan povratak starim pojmovima klasne bOl'be i
revolucije: kako je uistinu potkopati globalni
susrav nije - moda to i nije uistinu barem ne upredvidivoj
Postoje, dakle, dva stava: dananja se ljevica bavi ili ritualnim b,yanjem
starih formula, bilo onih revolucionarnoga komunizma ili
TRECI DIO: OD SUBJEK(uE DD SUBJEKTIVHE DESTITU(lJE 31 3
socijalne demokracije socijalne drave, svu novoga postmo-
dernog drutva kao prazno pomodno koje zamagljuje grubu zbilju
dananjega kapitalizma; ili globalni kapitalizam kao 'Jedinu igru u
gradu" i dri se dvostruke taktike zaposlenicima da maksimal-
na socijalna drava biti odrana, a poslodavcima da se pravila
(globalne igre u cijelosti p.otovati te da se "iracionalni"
jevi zaposlenika cenzurirati. Cini se, dakle, da smo u dananjoj
politici zapravo svedeni na izbor izmedu "solidnoga" ortodoksnog
stava ponosnog ustrajanja na staroj ili
pjesmi, iz iako znamo daje njeno vrijeme prolo, i
stava "radikalnog centra" koji odlazi "do kraja" u ljeavanju
ostataka pravoga diskursa ... Paradoksalno, rtva smrti
Realno Socijalizma bio je tako veliki povijesni protivnik
tijekom dijela naega sama socijaldemokracija.
Velika novost dananjega doba "kr;tia ideologije" tako je
radikalna depolitizacija ekonomske sfere: na koji funkcionira ekonomi-
ja (potreba za socijalne skrbi itd.) se kao jednostavan
uvid u objektivno sta.nje stvari. Medutim, dokle god se ta temeljna depoliti-
zacija ekonomske sfere sva o aktivnom gradanstvu, o javnoj
raspravi koja vodi k odgovornim kolektivnim odlukama itd., ostat
na "kulturalna" pitanja religijskih, spolnih, i drugih raz-
lika u ivota, ne zapravo u razinu na kojoj se donose
odluke to pogadaju sve nas. Ukratko, jedini da se uistinu
stvori drutvo u kojemu riskanme odluke proizlaziti iz javne
debate sve kojih se one jest neka vrst radikalnog
slobode Kapitala, podvrgavanje proizvodnog procesa drutve-
nom nadzoru - radikalna )'epolitizacija ekonomije. To ako je problem
postpolitike ("administracije drutvenih poslova") u tome da ona sve
vie podriva pravoga to je podrivanje na djelu
izravno uslijed depolitizacije ekonomije, uslijed
Kapitala i trinih mehanizama kao neutralnog oruda/procedura valja
iskoritavati.
Sada moemo vidjeti zato dananja postpolitika ne moe dosegnuti
uistinu dimenziju univerzalnosti: zato to preutno sferu
ekonomije iz politizacije. Domena globalnih tdinih odnosa
jest Druga Scena takozvane repolitizacije grac1anskog drutva koju zastup;tiu
pristae "politike identitet,l" i drugih postmodernih oblika politizacije: sva ta
o novim oblicima politike koji posvuda na pojedi-
na pitanja (prava homoseksualaca, ekologiju, manjine ... ), sva ta
neprestana aktivnost fluidnih, promjenjivih identiteta, izgradnje viestrukih
ad hoc koalicija itd., ima u sebi neto te u osnovi nalikuje
opsesivnom neurmiku koji vrijeme govori i je sumanuto aktivan
KAKUIVI SUBJEKT
upravo kako bi osigurao da neto ono to je doista vano --'Ile bude Oll1eteno,
da ostane nepokrenmo.:
lH7
Dakle, da o nove slobode i odgo-
vornosti to ih je donio "drugi modernitet", mnogo je vanije da se
na ono to u toj globalnoj fluidnosti i refleksivnosti ostaje isto,
na ono to slui kao sam te fluidnosti: neumoljivu logiku Kapitala.
Sablasna prisutnost Kapitalajest figura velikog Drugog koja ne samo da osta-
je djelatna kada se sva tradicionalna ugelov!jenja velikog
raspadnu nego izravuo uzrokuje njegov raspad: daleko od toga da bl
s bezdanom svoje slobode - to jest natovaren teretom odgovornosu
koji ne moe olakati usluna ruka Tradicije ili Prirode - dananji je
moda vie nego ikad pritisnut neumo\jivom prisilom zapravo upravlja
njegovim ivotom.
. Ironija povijesti je u tome da su u bivim
dravama "reformirani" komunisti prvi tu lekciju.
Zato su se mnogi od njih '<TatiJi na vlast putem slobodnih izbora sredinom
1990-ih? Sam taj povratak nudi dokaz da su te drave u stvad ule u
kapitalizam. To to danas predstavljaju bivi komunisti? Zbog svojih
povlatenih veza s kapitalistima pripadnicima stare
nomenklature koji "privatiziraju" tvrtke kojima su upravljali) oni su
prije svega stranka velikog Kapitala; k tome, da bi izbl'isali tragove svoga
kratkog ali ipak iskustva s aktivnim
drutvom, oni u pravilu estoko zastupaju brzu deideologizaciju,
povratak s aktivnoga angamana drutva na pasivni,
konzumerizam - upravo one dvije koje karaktel'iziraju suvremeni
kapitalizam. Disidenti stoga zapar-tieno otkrivaju da su igrali ulogu
posrednika" na putu iz socijalizma u kapitalizam, u kojemu ista klasa kao
i plije vlada u novom ruhu. Stoga je pogreno tvrditi kako povratak bivih
307 Odgovor na pit.anje "zato pl'ivilq.;iramo ekonomsku razinu logike Kapitala II odnosu na
dnlW' sf(,re ivota procese, kulturnu produkciju:
napetosti ... )? Nije li [o privilegiranje esencijalistii'ko utoliko to
ra(likaJnll pluralnost drutvenog ivota. linjenicu da se njel1(' mnogostruke razine ne
lllogu shvatiti kao ovisne o ulozi jednoga od stogaje jasan: naravno
da danas imamo posla s mnotva oblika politizacije (ne samo standardne
horhe Z"l i drutvenu pravdu nego i novih oblika feministil:kih, homoseksu-
alnih, ,kolo.,kih, etnitkolll<lnjinskih itd. medutim, sam prOSIOr za
to hujanje IlHlotva odd.ava stupanj u kapitalizma, to jest post-
globalizacija i reflek..'Sivna kolonizacija "privatnos-
ti" i supstancijaln,. neposrednosti. Suwemeni feminizam, primj('riu', strogo je kon'lali,
van da je, II posljednjim sam obiteljski i spolni ivot postao "kolo-
niziran " u-i.inom logikom te se Sloga doivljava kao neto to pripada slobodnog
izhora.
TRE(I DIO, Oo '"""",, OO ''''''., ""'"" 1315
komunista na vlast pokazuje da su ljudi kapitalizmom i za
starom - u hegelovskoj "negaclji
negacije", tekje s povratkom bivih komunista na vlast socijalizam bio uistinu
negiran - to jest ono to (pogreno) kao
kapitalizmom" u stvarije entuzijaz-
k
. . I "k' I' :lOB S b'
mom oJemu nema n1Jesta u norma nome apna Izmu: ,toga Ismo tre-
bali nanovo afirmirati staru kritiku "postval'enja": isticanje
depolitizirane "objektivne" ekonomske logike nasuprot navodno "zastarjelim"
oblicima ideoloke strasti danas je ideoloki oblik da je
ideologlja uvijek samoreferencijalna, to jest uvijek se definira kroz distancu
prema Drugom koje se odbacuje i prokazuje kao Upravo iz tog
razloga - zbog toga to je depolitizimna ekonomija zanijelwna "temeljna .fantazma"
pos/moderne politike - uistinu bn nuno bi za sobom repoliti-
zaciju ekonomije: u situaciji, neka gesta vrijedi kao bn samo ukoliko
remeti ("prolazi kroz") njenu temeljnu fantazmu.
Utoliko ukoliko dananja umjerena ljevica, od Blaira do Clintona, pot-
puno tu depolitizaciju, obrtanju uloga: jedi-
na ozbiljna snaga koja nastavlja propitivati ulogu
trita jest krajnja desnica (Buchanan u SAD-u, Le Pen u
Francuskoj). Kada je Wall Street negativno reagirao na pad stope neza-
poslenosti,jedini kojije iznio primjedbu da ono to je dobro za Kapital
nije ono to je dobro za stanovnitva bio je Buchanan. Nasuprot
staroj mudrosti prema kojoj krajnja desnica otvoreno kae ono to umjerena
desnica potajno misli, ali se ne usudi javno (otvoreno zastupanje rasizma,
potrebe za snanim autoritetom i kulturnom hegemonijom "zapadnih vrijed-
nosti" it<!.), bliimo se stoga situaciji u kojoj krajnja desnica otvoreno kae
ono to umjerena ljelJica misli, ali se ne usudi ja'mo (potreba da
se zauzda sloboda Kapitala).
Ne treba zaboraviti niti to da dananje
gradanske vojske naliktuu karikiranoj verziji ekstremno militanU1ih lije-
vih disidentskih skupina iz 1960-ih: u oba imamo posla s radikalnom
anti-institucijskom logikom - to jest neprljatelj je represivni dravni
308 Otuda retroaktivno postajemo S\jesni kako je duboko fenomen takozvanog "disident,
st\",' bio ugraden II ideoloki okvir; mjere u kojojje "disidentstvo", u sa!llolll
svolll(' utopijsko!ll "!Iloralizl11u' drutvenu solidarnost, etitku odgovor-
nost itd.), prualo poreknlllU ('tii'knj('zgru socijalizma: moda <'ejednoga dana p'''jes-
da - u istom smislu kao to je I leg .. 1 t\,nlio da je pravi duhO\1li ishod
Peloponeskoga rata, njegova duhovna !'>'"vrha, bila Tukididova knjiga o njemu-
"disidentstvo" bilo pravi duhovni ishod zbiljski "ostojet-ega socijalizma .. ,
309 V. Slavoj iek, "Introdunion" II Mal1Ji1lg /(1('0/0[0', London: Verso 1995.
aparat (FBI, vojska, pravosudni sustav) koji ugroava sam opstanak skupine, a
skupina je organizirana kao strogo disciplinirano tijelo da bi se mogla odupri-
jeti tom pritisku. Prava protutea tome je poput Pierrea Bourdieua,
koji brani ideju luedinjene Europe kao snane "socijalne drave", koja bi
minimum socijalnih prava i skrbi nasuprot naletu globalizacije: teko
je suzdrati se od ironije kada se vidi kako radikalan podie barijere
protiv globalne Kapitala, koju je tako gorljivo Marx.
I opet, dakle, uloge danas kao da su obrnute: podupiru snanu
dravu kao posljednjeg jamca drutvenih i sloboda nasuprot
Kapitalu, dok dravu i njene aparate kao ultimativni
Dakako, u'eba u potpunosti priznati silno post-
moderne politizacije domena su se do sada smatrale (femi-
nizam, homoseksualna i lezbljska politika, ekologija, pitanja i drugih
takozvanih manjina): da su se ta pitanja ne samo percipirati
kao inherenmo nego i da su nove oblike subjek-
tivizacije skroz je preoblikovala na i kulturni krajolik. Poanta,
dakle, nije u tome da se taj silni napredak umanjuje u prilog povratku nekoj
novoj verziji takozvanoga ekonomskog esencijalizma, nego u tome da depoli-
tizacija ekonomije generira Novu desnicu s njenom ideologijom
Moralne koja je danas glavna prepreka realizaciji samih
ekolokih ... ) zahtjeva na koje se postmoderni
oblici subjektivizacije. Ukratko, zalaem se za "povratak primatu
ekonomije" ne na utrb pitanja to ih postmoderni oblici politizacije,
nego upl'avo zato da se stv01'e u\jeti za djelotvorniju realizaciju
ekolokih itd. zahtjeva.
Dodami pokazatelj pou'ebe za nekom vrstom politizaelje ekonomije jest
bjelodano "iracionalna" perspektiva koncentriranja
u rukamajednog pojedinca ili k01'poracije, poput Ruperta Muniocha ili
Billa Gatesa. Ako donese ujedinjavanje mnotva komunikaci-
jskih medija u jedinstven aparat koji bi zdruio svojstva interaktivnog kompju-
tora, televizora, video i audiofona, video i CD playera, i ako Microsoft doista
uspije postati vlasnik toga novog univerzalnog medija,
ne samo jezik koji se u njemu koristiti nego i u\jete njegove prim-
jene, onda se bliim o apsurdnoj situaciji u kojoj jedan jedini
izuzet iz javne kontrole, zapl-avo vladati temeljnim komunikaci-
jskim ustrojem naih ivota, te tako, na neki biti od bilo
vlade. To otvara perspektivu scenarija: da digitalni
jezik kojim se svi sluiti biti ipak stvoren od konstruiran od pro-
gramel'a, nije li zamisliti koja ga posjedlue kako u njega
instalira neki posebni programski sastojak koji mu da nas
nadzire, ili virus to ga kmporacija moe pokrenuti i tako obustaviti nau
lREa DIO, O. ,"".ru. OO ." .. '" .. ,,'""" l' I 7
komunikaciju? Kada kOIporacije afirmil-aju vlasnitvo nad naim
genima posredstvom njihova patentiranja, one dovode do
paradoksa dijelova naeg tijela, tako da nas
jedna korporacija po*duje a da toga nije niti s\jesna.
Perspektiva s kojom se sastoji se, dakle, u tome da i komu-
nikacijsku mreu kojom se sluimo i jezik od kojega smo sazdani
posjedovati i nadzirati kOIporacije (ili korporacija) izvan javnog nadzora.
I ponovno, ne li sama apsurdnost te perspektive - privatni nadzor
same javne osnove nae komunikacije i reprodukcije, sama mrea naega
drutvenog - neku vrst socijalizacije kao jedino Ijeenje? Drugim
nije li takozvane revolucije na kapitalizam
oprimjerenje stal-e teze da "na stupnju
svoga razvoja materijalne proizvodne snage drutva dolaze u sukob s
odnosima proizvodnje, odnosno - to je samo zakonski izraz iste
stvari - s odnosima unutar kojih su dotad bili na djelu"?31O Zar ta
dva fenomena koja smo spomenuli (nepredvidive globalne posljedice odluka
to ih donose priv-ame tvrtke; apsurdnost genoma
neke osobe ili medija to ih pojedinci koriste za komunikaciju), kojima bi u
najmanju ruku trebalo dodati antagonizam sadran u pojmu posjedovanja
(znanstvenog) znanja daje znanje po prirodi neutralno spram svoga
prenoenja, to jest ne troi se irenjem i uporabom), ne
zato dananji kapitalizam mora pribjegavati sve apsurdnijim strategijama da
bi odrao ekonomiju oskudice u sferi informacija, i tako unutal- okvira privatne svo-
jine i trinih odnosa sadravao demona to ga je oslobodio (recimo
iznalaenjem vazda novih slobodnog kopiranja digitali-
ziranih informacija)? Ukratko, ne signalizira li perspektiva infonnacijskoga
"globalnog sela" kraj u-inih odnoS<1 (koji se po definiciji temelje na logici
oskudice), barem u sferi digitaliziranih informac\ja?
Nakon propasti socijalizma, osnovni strah zapadnoga kapitalizma jest
da druga nacija ili skupina nadmaiti Zapad njegovim vlastitim ka-
sredstvima, produklivnost kapitalizma s nekim oblikom
drutvenih m01es nama na Zapadu: predmet straha i fascinacije 1970-ih
bio je Japan, se sada. nakon hatkog interludija fascinacije
Azijom, pozornost sve vie na Kinu kao na
supersilU, koja zdruuje kapitalizam s
strukturom. Takvi strahovi u dovode do tvorbi,
kao to je slika Kine koja nadmauje Zapad u produktivnosti u isti
310 Kar] Marx. "Pr<:'fac(' 10 il. Oiti'!ur o/Political Economy", u: !Mecled Writing', Oxford: Oxford
University Press 1977, SIr. 389.
KAJ<UIVI SUBJEKT
mah svoj aUlOritami usu'(1 - u smo t<U
spoj kao "azijatski kapitalisth'ke proizvodnje". Nasuprot tim
strahovima, treba naglasiti da Kina prije ili kasnije platiti cijenu za neobuz-
dani razvoj kapitalizma u novim oblicima drutvenog nemira i nestabilnosti:
formuli" spajanja kapitalizma s azijatskim ivotom-svijetom
"zatvorene" je da eksplodira. Danas, vie nego ikada,
valja reafirmirati staru Marxovu formulu da je granica kapitalizma sam
Kapital: opasnost zapadnom kapit.c'lizmu ne prijeti izvana, od kineske iIi neke
druge nemani koja nas pobjeduje u naoj igri nas zapadnoga libe-
ralnog individualizma, nego od inherenmog njegov-a vlastitog
procesa koloniziranja v-azda novih (ne samo zemljopisnih nego i kulturnih,
itd.) nagrizanja posljednjih rezistentnih sfera neref1ekti-
rana supstancijalnog bitka, koje se mora u nekoj vrsti implozije, kada
Kapital vie ne bude imao nikakva supstancijalnog sadr'"tia izvan sebe kojim
bi se hranio.311 Marxovu metaforu o Kapitalu kao o vampil-skom valja
shvatiti doslovno: potrebna mu je neka predref1eksivna "prirodna produk-
tivnost" (talenti u umjemosli, izumitelji u znanosti itd.)
da bi se hranio njenom krv\ju i tako se reproducirao - kada se krug zatvori,
kada refleksivnost postane potpuno univerLalna, cijeli je sustav ugroen.
Drugi znak koji u tom smjeru jest taj da su, u sferi koju su
Adorno i Horkheimer nazvali Kuiturindustrie, desupstancijalizacija i/ili \-ef1ek-
sivnost proizvodnog procesa dosegnuli razinu koja cijelom sustavu prijeti
globalnom implozijom. <:ak i u umjemosti, posljednja moda izloaba
na kojima je "sve doputeno" i moe pod predmet, sve do
ivotinjskih tijela, tu potrebu kulturnoga Kapitala
da kolonizira i u SV(1 krug i najekstremnije i patoloke slojeve ljud-
skog Paradoksalno - i ne bez iron\je - prvi glazbeni trend k<:ji
je na neki bio "filbriciran ", iskmitav-an i veoma ubrzo zabo-
ravljen, jer mu je nedostajala glazbena supstancija da bi preivio i dosegnuo
status "klasika" poput ranoga rocka Beatlesa i Rolling Stonesa, bio je nijedan
drugi do punIl, k<1i je luedno obiljeio provalu estokog prosvje-
da klase u glavnostrujaku pop kulturu - u svojeVI'snoj
verziji hegelovskog suda, II kojemu se suprotnosti izravno podu-
sirova energ\ja drutvenog pros"ljeda podudarila se s novom razinom
komercijalne prefilbrikacije, koja stvara objekt to ga prodaje iz sebe
same, bez potrebe da se neki "prirodni talent" pojavi i pOlOm bude iskoriten,
nalik baremu Miinchhausenu koji se spaava iz se za vlastitu
kosu ...
311 Medu dananjim marksistima, Fredric Jameson najdosljednije naglaava taj aspekt.
TREa DIO, O. "'"., OO"""'" .""U., 1319
Ne nalazimo li istu logiku u politici, gdje je sve manje stvar u tome da sc
slijedi neki koherentan globalni pmgram, nego se prije nahodi u tome da se,
putem anketa, pokua odgonetnuti "to ljudi ele", te da im se to ponudi?
i u teoriji, ne vrijedi li isto za kulturalne studije na anglosaksonskom
ili za samu teoriju drutva rizika?m se sve manje bave
supstancijalnim teorijskim radom, se na pisanje hatkih "inter ..
vencija" koje njihovu da slijede najnovije teorijske
trendove (u feminizmu, primjerice, pronicavi ubrzo su shvatili da
je radikalni drutveni konstrukcionizam - spol kao performativno odreden
itd. - iziao iz mode, da ljudima postaje zamoran, pa su nanovo otkri ..
vati pihoanalizu, nes\jesno; najnovijije trend u postokolonijalnim studijima
suprotstavljanje multikulturalizmu kao lanom Ijeenju ... ). Poanta, dakle, nije
naprosto u tome da su kulturalni studiji ili teorija drutva rizika nedostatni
zbog svoga sadraja: inherentna komodifikacija razaberivaje u samom obliku
drutvenog funkcioniranja onoga to bi trebali biti najnoviji oblici
odnosno europske akademske ljevice. Ta refleksivnost, koja je
dio "drugog moderniteta", jest ono to su reflek ..
sivnog drutva rizika skloni izostaviti iz razmatranja':
lI3
Povraci u Stvarno
Temeljna pouka Dijalektihe prosvjetiteljstva danas je stoga jo uvijek l-el e ..
vantna, a odnosi se na ono to teoreti<:ari drutva rizika i refleksivne moder ..
312
313
Barem kad su kulturalni s[lIdiji u pitanju, ja ovdje nt> govOl;m sa snishodljive pozicije
koji zauzima siguran poloaj izvanjskog nego kao netko tko u kul-
turalnim studijima SU(ljelttie - ja, "ubacujem sebe van .....
PremaJean-Claudeu Milneru (v. Le .",!a;'e de rideal, Pariz: Seuil 1997) ista rdkksivnost
odreduje status dananje nove vlad'iju<'e klase, "budoazije s kriterij
klase vie nije primarno vlasnitvo, nego Sve vie pripadanje krugu onih koji su priznali
kao (menaderi, dliavni adminislratori. pravnici. akademici, novinari,
lije('nici, unijetnici ... ) tc su iz tog razloga vie nego primatelji
Milnero''>1 jc' poslavb la da. nasuprot koje UPu<,uju u pogrdnom smjt'ru
(golema mrea diploma itd.), ta p1ipadnost krugu II osnovi nije
utemeljena ni na kakvim "zbiljskim" kvalifikacijama, nt'?;o jt' ishod drutvenopolititkt'
borbe u kojoj neki profesionalni slojevi sijci'u pristup '1mroaziji s
ovclje imamo posla sa zatvorenim krugom samorderencije, to jest pla('en si vie ako
stvara dojam da bi trebao biti vie (televizijski voditelj JI: mnogo vie nego
vrhunski znanstvenik tiji iznmi mogu izmijenili cijeli industrijski Ukratko, ono
IO je Marx prizi,""o kao I",radoksalnu iznimku (neobi('ni u kojemu s.,ma cijena
odredtije vrijednost umjesto da jt' samo izraava, poput opernog koji nije
tako dobro zalO to njegovo pjevanje ima tako visoku vrijednost, nego ga se doivljava
vrednijim jer je tako dohro danas je pravilo.
320 IIU'\
KAKUIV1 SUBJEKT
nizacije kao nadolazak "drugog Pros\jetiteljstya". Povodom drugog
Pros\jetiteljstva, sa subjektima tereta Prirode i/ili Tradicije,
mora se ponovno postaviti pitanje o njihovim nesvjesnim "strastvenim
vezanostima" - takozvane (bujanje fundamentalizama, neo ..
rasizama itd.) koje prate taj "drugi modernitet" ne mogu se nipoto odbaciti
kao puko regresivni fenomeni, kao podsjetnici na prolost koji naprosto
kada prihvate punu slobodu i odgovornost to im ih
drugi modernitet.
314
Pobornici "drugog Pros\jetiteljstva" Kanta - stoga se ponovno
javlja pitanje "Kant avec Sade". Sadeovo je bilo u pmirivanju uti ..
litarne logike instrume11lalizacije na same intimne odnose spolova: seks vie
nije fenomen sveden na privatnu sferu, izuzet iz utilitarne okrutnosti javnoga
profesionalnog ivota; i on se mora dijelom utilitarnih pravila jed ..
nakovrijedne ustrojavaju ono to je Hegel nazivao gradanskim
drutvom. S takozvanim drugim modernitetom, stav kojije dotad bio rezervi ..
ran za javni nasuprot privatnom ivotu (refleksivnost, pravo odabiranja vlasti ..
ta ivota umjesto onog to ga tradicija itd.)
je prodro u najimimniju privatnu sferu seksualnosti - ne to je
cijena za taj korak porast praksi koje postavljaju seksualnost kao
domenu ugovora i uzajamnog iskoritavanja. I upravo na toj moemo
vidjeti kako se nae kritike teorije drutva rizika - ta da je ona istodobno
suvie (jer izbjegavaju locirati stvaranja rizika u speci ..
trine ekonomije) i suvi.fe partiiluul1"na (jer ne uzima u
obzir na koji velikog Drugog na status subjektivite ..
ta) - upl'avo je logika refleksivne komodifikacije intimnih
sfera ta koja, u na koji djeluje na p()(i1iva standal'dnu fi ..
guru modernoga slobodnog autonomnog subjekta':
w
,
Treba stoga odbaciti naraciju o procesu koji vodi od patrijarhalnoga
edipovskog poretka do postmodernih (ili onih drugoga moderniteta) viestru ..
kih k011lingentnih identiteta: ta naracija ponitava nove oblike dominacije to
314
315
Zanimljivo je primijeliti kako drugog modernitel<I ovclje slijede Habermasa,
je l<lkod"r sklon odbaciti fenomene poput laizma ili ekonomskog otud enja ne kao
rezultat(' inherentnih tr<'lHiova pros\jetitcljstva, nego kao dokaze daje pros\jetitcljstvo
jo uvijek "nedovreni projekt" strategija poneto onoj
reima, koji SlI svu krivnju za sadanje svaljivati Ila "ostatke (buroaske ili feu-
dalne) prolosti" ...
Druklije kazano; t(,orija drugog modernitet-<i ponitava dvostruku i/ili
rascjep: sjedne strane, suut:esnitvo izmedu progresivne
rdJeksivizacije i silovitih povrataka supstancijalnoIll idenIitetu koji karakterizira dra"lO
tijelo, s druge, pak izmedu refleksi",e slobode i "ira-
cionalne" potrebe za koja karakte.izira "postmoderni" subjekt.
ih stvara samo "opadanje Edipa"; iz tog su razloga oni i dalje lociraju nepri-
jatelja u Edipu prisiljeni inzistirati na tome da posunoderna ostaje nedovreni
pn*kt, da edipovska patrUarhUa nastavlja voditi svoj podzemni ivot te nas
da ozbiljimo puni potencUal posunoderne
nosti. To, strogo uzevi, nastojanje da se raskine sedipovskom
pogreno locira opasnost: ona ne u ostacima prolosti, nego u
opscenoj potrebi za dominacUom i koju su upravo novi
"post-edipovski" oblici Drugim danas
pomaku nije manje radikalan od pomaka s predmodernoga
I?oretka, izravno legitimiranog seksualiziranom kozmologUom (Muko i
Zensko kao dva na("ela), na moderni patrijarhalni poredak je
uveo apstrakll1o-univerzalni pojam kao to je s takvim plijelomima uvi-
jek treba biti veoma paljiv te prosudivanje novih prema
stalima - takvo sljepilo vodi ili do vizUa raspada
(do vizUe drutva kao drutva narcisista kojima
nedostaje svaki pojam pouzdanja i obveze) ili do ne lanog
novoga postedipovskog subjekti\iteta koji ne razjanjava nove oblike dominaci-
je to proishode iz samoga posunodernog subjektiviteta.
Psihoanaliza nam da se fokusiramo na tu opscenu, poreknu-
tu "dopunu" refleksivnog subjekta oslobodenog Prirode i
TradicUe: kao to veli Lacan, subjekt psihoanalize nije drugi do subjekt mo-
derne znanosti. s takozvanom "kulturom albe",31<i u
temelju logika Tessentimenta: daleko od toga da bi vedro prihvatio
velikog Drugog, subjekt krivi Drugo zbog svoga neuspjeha i/ili
kao da je Drugo krivo zbog da ne j)()stoji, to jest kao da nell10l'
nUe isprika - veliko Drugo je odgovorno za samu da nUe bilo u sta-
nju nita: to je vie subjekta to vie on svaljl!je
na veliko Drugo te tako potvrduje svoju ovisnost o njemu. Temeljno
"kulture albe" je poziv, velikom Drugom, da intervenira i
sredi stvari (da nadoknadi tetu nanesenu spolnoj ili itd.) -
kako to opet je pitanje za razna "pmjerenstva".
je "kuImre albe" njena crta, tenja da se
prituba prevede u zakonsko obvezivanje Drugog drave) da me oslo-
bodi odgovornosti - za w? Za sam uitka kojega sam lien, a
mi nedostatak ulUeva zapostavljenosti. NUe li "kultura albe" stoga
dananja histerije, zahtjeva
Drugom, zahtjeva koji zapravo eli biti da subjekt zasniva svoju
egzistencUu na svojoj albi: 'Ja jesam utoliko ukoliko Drugo odgovor-
316 V. Robert Hughes, CU/lim orComplllint, Oxford: Oxford Universit)' Press 1993.
KAKUIVI SUBJEKT
nim i/ili krivim za svoju Umjesto da uzdrmavaju pozicUu Drugog,
zapostavljeni se ale mu se svoj zahtjev u termine
albe, oni potrmluju D111go u njegovoj poziciji samom gestom njegova
napadanja. Nepremostivi je jaz prisutan izmedu te logike albe i istinskoga
"radikalnog" ("revolucionarnog") koji, da se ali Drugome i
od njega da djeluje to jest prebacuje potrebu za <ljelovanjem na nj
- ukida zakonski okvir i sam izvrava
Prema tome, ta "kultura
albe" korelativna je sado-mazo praksi one tvore dva suprot-
stavljena ali komplementarna vida naruenog odnosa spram Zakona,
se jedna prema kao histelija prema perverziji. Sado-mazo praksa ispo-
ljava jrmtaz1llic11e samarije (poniavanja, silovanja, viktimizacUe ... ) IlOji trauma-
tizimju subjeht. T,U prijelaz s histerije na perverzUu prom-
jena u odnosu izmedu Zakona i jouissance: za je subjekt Zakon jo
uvUek koji brani pristup jouissance (tako da on moe jedino fantazi-
rati o opscenoj jouissance skrivenqj iza figure Zakona), dok za pervertita Zakon
iz same tigure utjelovljuje jouissance (lako da moe izravno pd-
h
.. I I) k I" ) 31H
vatiti u ogu toga opscenog rugog ao oru( a JouISsance.
Paradoksalni ishod mutacUe u nepostojanju velikog Dmgog - sve
kolapsa djelotvornosti - otuda je mnoenje raznih verzUa velillOg
Drugog hoje doista jmstoji, u Stvarnom, ne tek kao fikcija. Vjera u
veliko Drugo koje postoji u Stvarnom, dakako, je definicUa
stoga su karakteriziraju dananji ideoloki stav -
distanca i oslonac na fantazmu - stmgo suo-
visne: subjekt danas u bilo kakvu javnu
ideologiju, a u isti mah se neobuzdano preputa fantazmama o
Ul'Otama, prijetnjama prekomjernim oblicima uitka Drugog.
317 Pomak s tradicionalne ljevin.: prema u pravilu sc motom
"od preraspo(ljde do priznavanja": tradicionalna socijaldemokratska ljevica teila je pre-
raspodjeli dohara i drui;tv(:nc u imc dok
dananja "postmoderna" ljevica stavlja II prvi plan borbu za prizna-
nje identiteta skupina (vezanih uz sli1 ivow, seksualnu odjentaciju.
'jerskih ... ). to, medutim, ako obje istoj logici ressmti11lrnla,
prefiksom "re-"? to ako ohje zapos-
nastoje{i okriviti i od njih naknadu?
Prema tome, to ako je stanovita doza staromodne marksistilke kritike ov(Ue umjesna:
to ako hi St' na fokus trebao s pnraspo<Uelt' na sam nai:in proizvodnje
lIzroktue prerasp()(ljelll i priznavanje?
318 povreda koju osoba nanosi samoj sebi Sloga slui svrhama II his--
teriji i II perverziji: II histeriji je cilj poricanje kastracije (ranjavam sc da bih prikrio
daje rana kastracije Ill). dok se II perverziji ranjavam da bih zanijekao
nruspjeh/nniostalak kastracije (tj. to da bih nametnuo privid Zakona).
TRI(I DIO, O ,"'"' OO ,",""'OI .,m"., 1323
Nepmjer!jivost spram velikog Drugog (poretka fikcije), subjekto-
vo da ga "shvati ozbi!jno", na U\jerenju da postoji "Drugo
Drugoga", da tajni, nevid!jivi i zapl'avo konce" i
uprav!ja predstavom; iza vid!jive, javne nalazi se druga opscena, nevid!ji-
va sll'uktura Taj drugi, skliveni igra ulogu "Drugog Drugoga" u
lacanovskom smislu, ulogu metajamca dos!jednosti velikog Drugog (sim-
pOl'etka kc!ji regulira drutveni ivot).
Ov<lje trebamo potraiti korijene u koji je u novije vrijeme
upala narativizacija, lO jest teme "kraja velikih pl'ipovijesti": u naoj eri, kada
se u politici i ideologiji kao i u ideolog\ji i na filmu - globalne,
pripovijesti ("borba liberalne demokracije s totalitarizmom" itd.) vie ne
doimaju jedini da se posligne neka \1'st globalnoga "kogni-
tivnog mapiranja" jest pripovijest o "teorW za,jere". Bilo bi odvie
pojednostavljeno odbaciti pripovijesti o zavjeri kao
reakciju zloglasnih "srednjih slojeva" koji se
ugroenima procesom modernizacije: one prije funkcioniraju kao svojevrstan
to ga mogu prisvojiti opcije,
im da postignu minimum kognitivnog mapiranja ne samo
populizam i fundamentalizam nego i liberalni centar ("tajna"
Kennedy jeva umorstva:)!!) te orijentacije (sjetimo se stare opsesije
ljevice idejom da neki tajanstven vladin ekspedmentira
nervnim plinovima koji bi mu dao da upravlja ponaanjem
319 Ovdje je Oliv .... " Stonea. Stone je najistaknutiji tJIpl(Hwci01wlisl u
dananjem Hollyw'Oodu; termin rahim II paraleli s Baliban)vim
"meta-rasizmom" (su\'Temenim rasizma f(H'llltlliranog pod vidom stite
suprotnosti, straha od ispada: treba (Ilia ti da
bi se sprije<'ilo ra,istino nasilje ... "): Stone kao da uzdrmava v,.like ideoloko,
poJili("ke mitove, ali to iini na natin, tako da na razini sama njegova
subverzija reafinnira pauiotizarn kao ideoloki slav.
320 Istaknuti primjer lij ("vo-liberalnog filma o zavjcli je liamkuda (1978), sa prostodunim
"pomakom" u llobi"ajenoj f(mnuli plirodne katasU'ofe: zato morski psi i dmge libe ()(ljed-
nom pohnl napadati u ameli,'kom ljetovalitu? Ispos!;rvlja S<' daje cijeli
grad hio ilegalno eksperimentalno za tajaJls[V"nu vladinu agenciju koja je u vodovod
ublizgala neispitanu drogu to razinu agresi,nosti (,ilj ekspe,imenta bio je razvoj
sredslv"a za horbenosti nakon
"djece \ 960-ih) , a agresivnost riba bila je in!:vana vodom izlivenom u more.
DO.ljei X idu <'ak korak dalje u tom smjeru standardnu ideoloku operaciju
svih ntlih drutvenih i psihit':kih strahova (od stranaca, velikog biznisa,
drugih rasa, od prirodnih sila .. ,) za napada (morskog psa, mrave, ptice ... )
ili za nadnar",no ih sve IItjelovljuj(': u f)Q.\jeima X dravna sc za'jera-
Druga Vlast vlasti kao neka vrst ekvivalenta sklivellog
iza mnotva "nadnaravnih" prijetnji (vukodlaka, vanzemaljaca ... ), to jest niz nadnaravnih
uasa se za omdenu Drutvenu Stvar.
324 SUliOJ Z,ilK KAKlJIVI SUBJEKT
Druga verzija povratka Drugog u Stvarno razaznatljiva je u vidu newa-
geovske jungovske reseksualizacije univerzuma ("mukarci su s Marsa, l.ene su s
Venere"): prema istoj, postoji temeljni, duboko usidreni arhetipski identitet koji
prua neku vrst sigurnog u vrevi suvremene pomemje uloga i identite-
ta; iz te perspektive, podrijetlo dananje klize nije u
nadilaenju tradicije fiksiranih spolnih uloga, nego naruena ravnotea u mo-
dernom koji prekomjerno naglaava muko-racionalno-s\jesni aspekt,
ensko-milosrdni aspekt. Premda dijeli antikartezijansku i antipa-
trijarhalnu nastrojenost s feminizmom, la tendencija
program u ponovnu afirmaciju arhetipskih l.enskih kodjena u naemu nage-
cateljskom mukom univerzurru. Daljnja verzija slvan/og
Drugogjest figura (){:a kao spolnog svojih mladih arite takoz-
vanog sindroma lanog i ovdje se takoder otac kao
aUlOliteta - to jest ugelovljenje fikcije - u
Stvarno" (ono to izalivd tolike sporove jest tvrdnja onih koji zastupaju reme-
moriranje spolnih zloupotreba da spolno zlostavljanje od strane oca nije puka
fantazma, niti barem i fantazme, nego gola
neto to se, u obitelji, "doista dogodilo" u djetinjstvu
- tvrdoglavost usporediva s Fruedovim ne manje tvrdoglavim inzistiranjem na
umorstvu "prvomog oca" kao zbiljskom dogadaju u pretpovijesti
Ovdje je lako razabrati vezu izmedu sindroma lanog i geskobe: sin-
drom lanog je tvorba koja subjektu da izb-
jegne geskobu se u odnos s roditeljskim Drugim-
To treba imati na umu da se prema Lacanu, a za I'azliku od
fl'eudovske dOXi?, tieskoba ne javlja kada je elje izgubljen (kao kada
govorimo o "strahu od kasu'acije", izraava sU'epnju da muki sub-
jekt bili lien svoga mukog uda, ili o mahu od l<ldanja izraavd su'epnju
od Iw.dvajaItia ()(\ - naprotiv, se javlja kada (i signalizil<l da) je
objekt-uzrok elje preblizu, kada i ako mu dolazimo suvie blizu. Ovdje moemo
cijeniti Lacanovu za razliku od pl'ema kojemu
sU<lh ima odredeni objekt (kojega se bojimo), dok je tieskoba raspoloenje lieno
bilo kakvd pozitivnog/odredenog objekta koji bi joj sluio kao uzrok, za LIGma
je strah (,ti koji je, nasuprot var!jivim Zapl<lVO bez odredenog objekta-
uzroka (kad, recimo, imam fobiju od pasa, ne bojim se psa kao takvog, nego
"apstrakme" praznine iza njega), tieskoba ima odredeni
- potaknula ju je upravo prekonuerna blizina toga ...
321
Stoga yeskoba klilli,'ki nije simptom, nego reakcy koja se javlja kada se subjektov simp-
tom tvorba kojaje njemu ili ol11ogu<:avala da oddi distan(:u spram trau-
matiblOg ohjekta-Stva,i - rastvOli, prestane funkcionirat j: u tom trenutku. kada j<' sub-
jekt lien tamponskc uloge svoga simptoma te je tako izravno izloen Stvari, iskrsa,",
ucskoba da bi signalizirala tu prekomjernu blizinu Stvari.
Da bismo ovo razjasnili, moramo ponovno imati na umu da je iz
lacanovske perspektive elja u osnovi elja Drugog: pitanje-zagonetka elje u
ne glasi: "to zapravo elim?", nego: "to zapravo Drugo eli od
mene? to sam, kao objekt,ja sam za Drugog?" -ja sam (subjekt), kao objekt-
uzrok elje Drugog, jesam objekt prekomjerna blizina tjeskobu:
to jest tjeskoba se javlja kada sam sveden na poziciju objekta to ga Drugo
razmjenjuje/koristi. U is lOm smislu, u sindroma lanog
odnos s roditeljskim mi da izbjegnem
tjeskobu to je izaziva da jesam izravni (incestuozni) objekt
roditeljske elje; da elim sebe kao takvog.
Posljednji primjer: u neobjavljenom '1deologija i njezini paradok-
si", Glyn Daly pozornost na temu "razbijanja ifre" u popu-
larnoj ideologiji, od newageovskih pseudoznanstvenih pokuaja uporabe
kompjutorske tehnologije da bi se razbila neka vrst temeljne ihe prua
pristup sudbini (biblijski kod, ifra sadrana u egi-
patskim piramidama ... ) do paradigmatskog prizora iz cyberspace trilera u
kojojjunak (odnosno junakinja, poput Sandre Bullock u MTei), nadvi-
jen nad kompjutorom, sumanuto Jadi protiv vremena da bi nadiao prepreku
onog "Pristup zabranjen" i ishodio pristup ultratajnim podacima (recimo o
djelovanju tajne vladine agencije u za\jeru protiv slobode i
demokracije, ili u neki jednako teak Ne predstavlja li ta tema
pokuaj da se reafirmira postojanje velikog Drugog, to jest da se pos-
tulila neka ifra ili Nalog koji o prisustvu nekog koji
zapravo konce naega drutvenog ivota?
Prazni zakon
Jo je jedna, mnogo sablasnija afirmacUa velikog Drugog razaznatljiva,
medutim, u navodno ideji subjekata prisiljenih da
pravila svoje koegzistencije bez ikakva jamca u nekoj meta-
normi; Kantova filozofya moe posluiti kao njen paradigmatski
U i okrutnosti Deleuze iznosi nenadmanu formulaciju
Kamove radikalno nove koncepcije moralnoga zakona:
... zakon se vie ne smatra ovisnim o Dobru, nego se naprotiv samo Dobro
ovisnim o zakonu. To zna("i da zakon vie nema temelj u nekom viem iz
kojega hi izvodio svoj autoritet, nego da je samolItemeljen i valjan na
osnovi svoga vlastitog ohlika ... K.mt je, ZAKON kao temelj
odnosno dodao hitnu dimenziju modernome miljenju: predmet
zakona po definiciji je nespoznatljiv i neuhvatljiv ... je ZAKON, definiran
formom, bez supstancije ili predmeta ili ikakva odredenja,
takav da nitko ne zna niti moe znati to on jest. On djeltue a da se ne daje na
326 SLAVOJ ilU: K.IKUIVI SUBJEKT
znanje. Odredtue prijestupa u kojemu se jest kriv, i gdje se preko-
grani<:e a da se ne zna koje su to granice, kao u Edipovom slu<"aju.
nam ni krivnja i kazna ne govore to je zakon, nego ga ostavljaju u stanju neod-
redenosti kojemu je ravna jedino krajnja kazne.
322
Kantovski zakon tako nije puka prazna forma primijenjena na proizvoljan
empirijski sadraj da bi se utvrdilo udovoljava li taj sadraj
adekvatnosti - prazna forma zakona prije funkcionira kao praznog
sadraja koji (nikad Ta forma nije neuualno-univerzalni kalup
pluralnosti empirijskih ona o trajnoj neiz\jesnosti
u vezi sa sadrajem naih - nikada ne znamo je li odredeni sadraj
ras\jetljuje naih pravi, to jest jesmo li uistinu djelovali u
skladu sa Zakonom i nismo li bili vodeni nekim skrivenim patolokim motivi-
ma. Kant tako najavljuje poimanje zakona koje kulminira kod Kafke i u
iskustvu modernoga "totalitarizma": da, u Zakona,
njegov Dass-Sein Zakona) prethodi njegovu Was-Seinu (onome to
taj Zakon jest), subjekt se nalazi u situaciji u kojoj, iako zna da Zakon postoji,
nikad ne zna (i a priori ne moe znati) to taj zakon jest - jaz zauvijek razdvaja
Zakon sam od njegovih pozitivnih utjelovljenja. Subjekt je tako a priori, u
samoj svojoj egzistenciji, kriv: kdv a da ne zna zbog (i kriv upravo s tog
razloga), i kri zakon ne njegove propise ...
323
Ovdje, prvi put u
povijesti filozofije, imamo afirmaciju Zakona kao nesvjesnog. iskustvo Forme
bez sadraja uvijek je pokazatelj potisnutog sadraja - to se intenzivnije sub-
jekt dri prazne forme, to potisnuti sadraj postaje
322 Gilles Deleuze, CoUiness !Ind Crueliy, New York: ZOlle 1991, str. 82-83.
323 Prema standardnoj pripovijesti moderniteta, ono to razlikuje nIodernitet i od naju-
niverzalnijih verzija pr(dmo(iernog Zakona (kr<:anstva,judaizma itd.) jest to da se od
reflektirani odnos spram normi. Norme ne postoje da bi bile
naprosto mora odmjeravati ne samo svoje (:ine naspram njih nego i
primjerenost samih tih normi, to jest kako se uklapaju u vie lIl<'ta-pravilo koje legitimira
11jihovu uporabu: jesu li same nOrlne uistinu univerzalne? Ophode- li se prenla svitu
Uudima jednako i OmogU(lUU li slobodno izraavanje njihovih
najulluulrnjijih t<'nji? itd. Ta nam standardna pripovijest donosi subjekt sposoban za slo-
bodan refleksivan odnos spram hilo norme koje se pridravati - svaka norma
mora biti podvrgnuta sudu njegova autonomnog uma. Habermas, nwdutim, utke
prdazi preko nali(ja te refleksivne distance prema etitkim normama izraene ugonucrn
navodu iz Uf>lr'uzea: da, gic<k hijo norme slijedim, nikada ne mogu
hiti siguran da je to doista pra"l norma koju trebam slijediti, subjekt se II tekoj
situaciji da zna kako postoje norme koje '"Ilja slijediti, bez ikakva vanjskog jamca II pogle-
du toga Iwjl' su to norme ... Nema moderne refleksivne slobode od neposrednog
univerzalnim normama hez tc situacije apriorne krivnje.
DIO, O .,"'", oo ., ... , """"'"1327
Jaz koji razdvaja tu kantovsku verziju subjekta koji nanovo izumljuje pra-
vila svoga ponaanja od postmoderne foucaultovske verzije lako je
razaznatljiv: iako obje da sud u osnovi
suda (u kojemu se, umjesto da se naprosto primjenjuje pra-
vilo na pojedinu situaciju, mora (nanovo) izumljivati pravilo II svakoj
jedinstvenoj situaciji), za Foucaulta to naprosto da je subjekt
u situaciju u kojoj mora oblikovati svoj projekt bez potpore u bilo
kakvu transcendent(al)nom Zakonu, dok za Kanta sama ta odsutnost Zakona
- u smislu odredenog skupa pozitivnih normi - uto-
liko zamjemijim nesnosni pritisak moralnog Zakona kao praznog
naloga da se izvri Dunost. Iz lacanovske perspektive, dakle, ovdje
razlikovanje izmedu pl'avila koja valja izumili i Zakona/Zabrane u nji-
hovu temelju: samo kada se Zakon kao skup pozitivnih simbolit'kih
normi ne Zakon u najradikainijem smislu, Zakon u vidu
Stvarnog bezmjetne zapovijedi. Paradoks koji ovdje treba istaknUli
upravo u naravi Zabrane to je za sobom moralni zakon: u samom
svome temelju ta Zabrana nije zabrana da se izvri neki pozitivni koji bi
prekrio Zakon, nego samoreferencijaIna zabrana da se Zakon
zamijeni s bilo kakvim pozitivnim propisom i/ili zabranom, to
jest da se bilo kojem pozitivnom skupu normi prida status zakona - Zabrana
u da mjesto samoga 7.allona mom ostati prazno.
freudovskim terminima: kod Foucaulta dobivamo niz
pravila koja '1)rigu o Sopstvu" u "uporabi uitaka" (ukratko,
razumnu primjenu uitka"), kod Kanta (ponovno) izumljivanje
pravila slijedi zapovijed koja dol<LZi "s onu stranu ugode". Dakako, fou-
caultovski/ deleuzeovski odgovor na to je da je Kant u osnovi rtva iluzije per-
spektive ga navodi da radikalnu imanentnost normi da
subjekt mora iznalaziti norme autonomno svoje ponaanje, na
svoju tetu i na svoju odgovornost, bez velikog Drugog koji bi za to preuzeo
krivnju) shvati kao njenu suprotnost: kao radikalnu transcendenciju,
u<1nscendentnog Drugog koje nas
terOlizil<1 svojom bezmjetnom zapovijedi, istodobno nam pristup k
- pod plisilom smo da ispunjavamo Dunost, no zauvijek
dajasno spoznamo to ta Dunostjest. .. Freudovskije odgovor da takvo Ijeenje
(prevocIenje Zova Dunosti velikog Drugog u imanenciju)
na pmicanju nesvjesnog. se previda ("injenica da Foucaultovo odbacivanje
pdkaza seksualnosti takoder potpuno odbacivanje
freudovskog nes>jesnog. (:itamo li Kanta pod vidom psihoanalize, jaz izmedIl
samoizumljenih pravila i Zakona koji im je u temelju nije drugi do j,LZ izmedu
preds\jesnih) pravila koja slijedimo i Zakona kao nes'ljesnog: temeljna
je pouka psihoanalize ta da nes'ljesno, u svome najl<1dikalnijem vidu, nije obi-
lje nedoputenih "potisnutih" elja, nego sam temeljni Za/um.
328
1'"""'
KAl<UIVI SUBJEKT
Dakle, i u subjekta 'brizi o Sopst\'u",
njegovu "uporabu uitaka" odrava nes\jesna bezmjetna zapovijed Nadja da
uiva - nije li dokaz tome krivnje koji ga kada ne
us/lije u svojoj jurnjavi za uitkom? Ne li u tom smjeru da-
prema anketa - ljudi nalaze sve manje u
aktivnosti? Ta sablasna ravuodunost spram intenzivna seksualnog uitka u
otroj je suprotnosti spram slubene ideologije naega postmodernog drutva
naklonjenog zadovoljenju i p<lU'azi za uitkom: dananji subjekt
ivot uitku i toliko je angairan u pripremnim (ljelalI1ostima
(dogingu, masai, nanoenju krema i losiona ... ) da
slubenog Cilja njegovih napora blijedi. Za kratke etnje Ulicom Christopher
ili u Chelseau, naide na stotine homoseksualaca koji ulau iznimnu
energUu u bildanje tijela, opsjednuti stranom perspektivom starenja,
uitku, no bjelodano u t1<1jnoj i u sjeni svoga
neuspjeha.
Danas, u naim postedipovskim "permisivnim" drutvima potkopanaje
seksualna jouissance kao temeljna "strastvena vezanost", kao eljeno/zabra-
njeno arite oko kojega se vni na ivot. (Iz te se perspektive i figura
roditeljskoga "seksualnog doima poput slike nekoga
tko je jo uvijek posve kadar uivati u "tome".) Superego je jo jednom
uspjeno obavio svoj zadatak: izravna zapovijed "Uivaj!" mnogo je
djelotvorniji da se omete subjektov pristup uitku nego
Zabrana koja odrava prostor svoga krenja. Pouka glasi da je
"bdga o Sopstvu", a ne "represivna" mrea drutvenih zabrana,
neprijatelj intenzivnih seksualnih iskustava. Utopija novoga post-psihoanali-
subjektiviteta predanog potrazi za novim uicima
onkr,u seksualnosti preokrenula se u svoju supmtnost: umjesto toga dobiva-
mo nezainteresiranu dosadu - i se da je iznlVno uplitanje boli (sado-
seksualne prakse) jedini preostali put k intenzivnom iskustvu
uitka.
Na pos!jednjoj stranici svoga Seminara XlLlCan tvrdi kako "svako
gdje se moe uspostaviti iv, trijezan odnos jednog spola prema drugome,
nunom intervenciju - to je psihoanalize - medija
metafore":32"' daleko od toga da bi njegovo Zakon
njegove u'ljete. Stoga ne to uzmak velikog Drugog,
Zakona, za sobom povla6 krivo "normalne" seksualnosti i
porast seksualne ravnodunosti. Kao to je istaknuo Dadan
324 Jacques Lacan, ('l'Iili 'nnf'ijTUI Imjma l"i/lOanaiiU', nav. <lj., str. 276"
325 V.: 1>arian Leader, Pmmisrs LOllrn Mak" I-W,tn II Gels Lale. London: Faber & Faber 1997.
lREO 010, D ,",. OO .,,'"'' ",,"oo, 1329
da se u Dosjeima X toliko toga doga da "tamo vani" (gdje obitava istina: vanzemalj-
ci koji nam prijete itd.) strogo je korelativna se ni/a ne doogada
"tamo dolje", izmedu dvoje junaka (Gillian Anderson i
da izmedu njih nema seksa. Ukinuti Zakon (koJI bl seks dvoJe
junaka se u Stvarno" u vidu mnotva "neumrlih"
sablasnih prikaza koje se u na ivot. . ..
Raspad autoriteta ima dva aspekta. S J.edne strane,
prohibicijske norme sve se vie nadomjetaju lmagznarmm.
(drutvenog uspjeha, Uelesne spremnosti...); s druge, nedostatak
7.abrane nadomjeta se ponovnom pojavom surovih figura Nadja. Imamo
dakle subjekt kojije krajnje - koji sve doivljava kao
prijemju nesigurnoj imaginarnoj ravnotei
logike rtve; svaki dodir s drugim ljudskim kao
na pl-ijeulja: ako druga osoba pui, ako mi dobaci pogled: vec I:le.
povredtue); daleko od toga da bi mu da u
nenaruenoj ravnotei, medutim, to samoogradIvanje prepusla
subjekt (ne toliko) njenoj milosti zapovijedi Nadja., .
Takozvani "postmoderni" subjektivitet lako ohuhvaca neku vrst lzmvne
"superegoizacije" imaginarnog Ideala, uzrokovane
Zabrane; ovdje su paradigmatski "poslmoderl1l" haken-pro-
grameri, ti ekstravagantni ekscentrici lO ih velike tvrtke da se
bave svojim programerskim hobijima u 0111
nalogom da budu ono to jesu, da slijede svoje najunutarnjije osebUJnosti,
doputeno im je ignorirali drutvene norme odijevanja i (pok(:
ravaju se samo nekim elementarnim pravilima medusob?og
ranja svojih idiosinkrazija); utoliko kao da ozbiljuju
utopiju nadilaenja suprotnosti oludenog rada, u kOjemu
novac, i privatnog hobija kojim se iz u7.itka bavite vikendom.
im je na neki hobi, i zato vikendom provode duge sate mJ:5-
tu pred kompjutorskim ekranima: kada nekoga za .. nJegovlm
hobijem, rezultat je da je taj izloen pritisku Nadja snaznIJem
to je onaj dobre stare "protestantske radne etik: ,; U tome
nepodnoljivi paradoks loga posl111odenlog : VISe. l1IJe
na (ljelu izmedu mojih najunutarnjijih osebujnih slvaralacklh ponva l
Institucije koja ih ne cijeni ili ih eli uguiti da hi m: nad-
jastveni nalog postmoderne korporacije kao to je upravo na
sr moje idiosinkratske kreativnosti - postajem im beskOristan u
kada gubiti tog ka perverznosti", u trenut.ku
svoju "pn>tukulturalnu" subverzivnu otricu i ponasau ka.o 'nor-
malni" zreli subjekt. Tako ovdje imamo posla s neoblCllllll savezom Izmedu
subverzivne jezgre moje osobnosti, moga
sti", i izvanjske korporacije.
330 SlJ!lOJ KAXlJIV1 SUBJEKT
od falusa do
velikog Drugog ima, dakle, dvije povezane, pre-
mda suprotstavljene posljedice: s jedne strane, ta propast funkcije
subjekt da u sve mjeri prianja uz imaginarne simulakrume,
osjetilne spektakle koji nas danas bombardiraju sa svih SU'ana; s druge sU'ane,
potrebu za nasiljem u Stvarnom samoga tijela (probadanje mesa,
umetanje dodataka u tijelo). U kakvom je odnosu tjelesno nasi!je
pl-ema strukturi kastracije kao mjetu ovlatenja? U naim
larnim pripovijestima i mitovima, od Robocopa do Stephena Hawkinga,
osoba postaje nadnaravno junak tek nakon to bude rtvom neke
ili bolesti koja mu doslovce skri tijelo: Robocop postane
savreni poliGuac-stroj kada mu umjelIlO iznova sloe i nadograde tijelo
nakon gotovo smrtonosne Hawkingov uvid u "Bo7Ji um" je
povezan s njegovom ... Standal-dne analize Robocopa tee suprot-
staviti "napredne" elemente - kiborg koji ukida razlikovanje izmedu i
stroja - i "nazadne" elemente - bjelodano agresivno-penetracijsku
narav njegove metalne opreme, koja slui kao proteza njegovu oboga ljenom
tijelu; te analize, medutim, promauju smisao: je u strogom
lacanovskom smislu sam ustroj proteze koja nadomjeta
ranu na naem tijelu, daje sam falus kao takva proteza, koja
svoga nositelja po cijenu nekog
Ovdje je zadrati razlikovanje falusa kao
falusa") i oznaL'itelja: dio je jouissance
ugraden II poredak (falus kao simbol mukosti,
sila plodnosti i itd.), dok falus kao predstavlja
cijenu to je muki subjekt mora platiti ako bi da pdsvoji filiusa",
njegovo Lacan specificira lO falusa" kao "imaginarni"
broj (kvadrat od -1), broj se vrijednost nikada ne moe po-
zitivirati, ali koji ipak "funkcionira": sa falusa" se kada,
povodom neke ideje, oduevljeno osjetimo da je "to to, prava stvar, istinski
smisao", iako nikada nismo u stanju objasniti koji je to zapravo smisao. U poli-
diskursu, recimo, (Naa Nacija) je ta vrst praznog
koja predstavlja puninu to jest njegovo
je "imaginarno" u smislu daje njegov sadraj pozitivirati
- kada nekog pripadnika Nacije upitate da odredi u se sastoji identitet
njegove Nacije, njegov odgovor uvijek glasili: 'Ne mogu
mora to osjetiti, to je to, prava sutina naeg ivota ... "
Zato je dakle nuno da se, u naemu postmodernom dobu, "rana kas-
tracije" ponovno upisuje u tijelo, kao rana u samoj njegovoj puti? U dobrim
starim vremenima modernog subjektiviteta pojedinac nije trebao rtvovati dio
svoje puti (obrezivanje, ritualizirana inicijacijska kunja riskiranja vlastita
TRE(I DIO, " ""'W< OO ,.."'" '",mK", 1331
Zivota, tetoviranje .. ) da bi stekao status: rtva je bila
to jest odricanja od svakog pozitivnog supstanci-
jalnog sadIiaja.
326
To odricanje navlas struktmu "gubitka gubitka"
definira modernu tragediju . .Janez, noviji srpski film, bavi se sudbinom
Jugoslavenske armije slovenskoga etni('kog podrijetla, oenjenog za
Makedonku, u komeanjima raspadaJugoslavije: kada izbije sukob
izmedu Slovenije proglaava neovisnost i Jugoslavenske armije, je
nastojala zaddati Sloveniju unutar Jugoslavije, rlVl.Ue svoje partiku-
larne (slovenske) korijene, to jest samu supstanciju svoga iz ':ier-
nosti univerzalnoj Stvari, da bi kasnije otkrio kako je tuna zbilja te uni-
verzalne Stvari, za koju je rtvovao sve to muje bilo najvanije, korumpirana
i izolirana Srbija pod reimom Slobodana - i tako
na kraju vidimo junaka usamljenog i pijanog, u potpunosti na gubitku ...
dvostruki potez odricanja - najprije rtvovanja svega, same sup-
stancije naega zarad neke univerzalne Stvari, a potom primoranosti na
s prazninom same te Stvari - konstitutivan je za moderni subjek-
tivitet.
32i
se, medutim, da taj dvostruki potez odricanja danas vie nije
operativan, da se subjekti sve vie dde svoga partikularnog supstanci-
jalnog identiteta, ne ga rtvovati radi neke univerzalne Stvari (o tome
je kad je u pitanju takozvana "politika identiteta", kao i potraga za
"korijenima") - mora li, dakle, zbog toga rez kastracije
biti ponovno upisan u tijelo, u vidu nekog uasnog kao cijene za
subjektovo ovlatenje?
Ov<lje je razlika izmedu tradicionalnoga (predmodernoga) reza
na tijelu (obrezivanja itd.) i postmodernoga reza:
328
premda na povrini
mogu biti - to jest premda postmoderni rez moe nalikovati "povratku
predmodernim postupcima obiljeavanja tijela" - njihove su inherentne libi-
dinalne ekonomije - kao to je s postmodernizmom, koji moe
izgledati kao povratak predmodernim arhajskim oblicima, ali su u zbilji ti
oblici "posredovani", kolonizirani od moderniteta, tako da postmoder-
nizam trenutak kada se modernitet vie ne mora boriti s tradi-
cionalnim oblicima, nego ih moe rabiti izravno dananji astrolog ili funda-
prop0':iednik u samom svome eljelovanja obiljeen
326 Nije li sv. l'a\",1O naglasio lu razliku U Rimljanima 2:26-9?
Ako dakle neobrezani opsluuje propise Zakona. li se njegovo neobrezanje
smatrati obrezanjern? .. Ta nije idov tko je idov naizvana i nije ohrezanje ono izvana,
na tijelu. nego pravi je idov U nUlrini i pravo je obrezanje u srcu, po duhu, ne po slovIl.
327 Za podrobniji opis toga dvosIrukog pOSlupka "rtvovanja nve" v. 2. poglavlje u: Slavoj
iek. The In<iivisibiJ! Rrmainder.
328 Ovdje se pon0\11O nadov('zujem na Renatu Saied; v. Salecl, (per) """:sions of Lave and II air.
332 liiNOJ ZII[K KAKUIVI SUBJEKT
modernitetom. Jedna od definicija moderniteta jest pojava "prirodnoga" golog
tijela unutar prostora: nudizam i ostali oblici slavljenja golotinje
- ne kao dio tajnih inicijacijskih rimala (kao upredmodernim
poganskim drutvima), nego kao nalaenje uitka u afirmaciji "nevine" lje-
pote prirodnoga tijela - izrazito su moderni fenomeni.
329
Ovdje valja ponoviti gestu koju je izvrio Hegel povodom naglog uspona
prirode kao toposa sedamnaestostoljetne umjetnosti: upravo stoga to se Duh
vratio sebi, LO jest to je kadar sebe pojmiti izravno te mu vie ne treba priro-
da kao sredstvo rUegova izraza, priroda postaje zamjetljiva u svo-
joj nedunosti, kakva jest po sebi, kao lijepi predmet kontemplacije, ne kao
simbol duhovne borbe; u istom smislu, kada moderni subjekt "internalizira"
kastraciju u "gubitak gubitka", tijelo vie ne mora nositi teret kas-
tracije i tako je iskupljeno, slobodno da bude slavljeno kao objekt uitka i lje-
pote. Ta pojava golog tijela strogo je korelativna s nameta-
njem disciplinarnih procedura to ih je podrobno opisao Michel Foucault: s
nadolaskom moderniteta, kada vie nije obiljeeno, upisano, tijelo postaje
predmetom strogih disciplinarnih odredbi je namjena da ga odre u
kondiciji.
Tako moemo stupnja u logici "reza na tijelu". Prvo, u
predjudejskim poganskim plemenskim drutvima, ':ia sam obiljeen, dakle
jesam", LO jest rez na mome tijelu (tetovaa itd.) predstavlja moj upis u dru-
prostor - izvan njega ja sam nita, vie nalik ivotinji nego pri-
padniku ljudskog drutva. Potom dolazi idovska logika obrezivanja, "rez koji
sve rezove", to jest iznimni/negativni rez sU'ogo korelativan zabrani
poganskoga mnotva rezova: 'Ne urezujte zareza na svome tijelu za pokoj-
nika; niti na sebi usijecajte kakvih biljega. Ja sam Jahve!" (Levitski zakonik 19,
28).3:10 Napokon, s taj iznimni rez se i sam "internalizira", vie
329 Ov(lje ueba istaknnti razliku izmedu sado-rnazo praksi le praksi lelovira-
nja i ostalih verzija upisa na povrini tijela: tetoviranje odnos izmedu nage koe
i njena pn'kJivanja - lo jeSI problem tetoviranja je u tome kako preobraziti samu
golu kou II kako zatvoriti jaz izmedu toga dvoga, tako da, i kada srno goli,
budemo na neki nai-in o<ljeveni; sado-mazo praksa samosakah.:nja, pak. zasijeca povrinu
koe, ispod nje ivo meso. U oba ugroen je pojam nagog tijela, gole
povrine koe. bilo izravnim upisima koji je preklivaju, bilo otvaranjem pris-
tupa "ivom mesu" ispod nje; ukratko. ono to dobivamo ako zdruiinlo te dvije prakse
< jest tijelo koje. kada je dois!;] raz()(ljew'no, vie nije nago tijelo nego masa ivog mesa.
330 Na toj se pozadini moe dobro razumjeti zato, II svome (neobjavljenom) Seminaru o
7]rslwbi (1962/3). Lacan kako idovska praksa ohrezivanja definitivno nijrverzija kas-
tracijt (kao to implicira vulgaran i naivan asociranja) . nego upravo njena suprot-
nost: ohrczivanja nije onaj reza nego padfikacije, to jest obrezivatue
subjektu da nade mjesto koje mu je dodijeljeno u poretku.
TREO DIO, D. '", ... , OO '"",,,,. ."""'" 133 3
nema rezova. Gdje onda pOClva razlika predmodernog obilja
oblikovanja vlastitog tijela (tetoviranje, probadanje,
organa ... ) i stupnja, postmodernoga "neo-plemenskog" reza na
tijelu?
Poneto pojednostavljeno tradicionalni rez iao je u smjeru od
Stvarnoga k Simbolic7wm, dok postmoderni rez ide u suprotnom smjeru, od
k Stvarnom. Cilj tradicionalnog reza bio je upisivanje
oblika u ivo meso, "pripitomljavanje" ivog mesa, obiljeavanje njegova
u veliko Drugo, njegovo istome; cilj postmodernih
sado-mazo praksi tjelesnog pak, suprotan je - da prui
pristup ''boli postojanja", minimumu tjelesnog Stvarnog u svijetu
simulakruma. Drugim funkcija dananjega "postmodernog" reza na
tijelu nije u torne da slui kao oznaka kasu'acije, nego upravo
suprotno: da otpor tijela prema
Zakonu. Kada djevojka dade probuiti ui, obraze i vaginalne usmine prsten-
ovima, njezina poruka ne odnosi se na nego na "prkos puti":
ona mijenja ono to je, u tradicionalnom drutvu, bio
velikom Drugom Tradicije u njegovu suprotnost, u
njezine individualnosti.
Samo je na taj refleksivizacija potpuno globalna: kada - hegelovs-
ki - "ostaje pri sebi u svojoj drugosti", to jest kada (ono to je prethod-
no bilo) sama njezina suprornost funkcionirati kao njen izraz - kao u
posunoderl1(1 arhitekturi, u kojoj lani povratak tradicionalnim stilovima
nazore refleksivne individualnosti. Stari moto plus ea change, plus c'est
la merne chose trebalo bi zamijeniti njegovom plus c'est la meme
chose, plus ea change: znak te l'adikalne povijesne promjene je da je
doputeno zadri.ati sama obi!jeja koja su definirala patrijarhalnu spol-
nu ekonomiju, da ona sada funkcioniraju na nov Sjetimo se
samo fenomena "Djevojaka po pravilima,,:331 naizgled imamo posla s
poku<uem ponovnog uspostavljanja starih pravila (ene su plijen i
moraju sebe nedostupnima, to jest zadrati status neuhvatljivog objekta
i nikad ne pokazivati aktivno zanimanje za mukarca koji ih itd.);
medutim, premda je sadna j tih "pravila ", za sve svrhe, isti kao
starih pravila koja su regulirala "patrijarhalni" proces subjektivna
pozicija izricanja radikalno se razlikuje: imamo posla sa skroz "postmodernim"
emancipiranim subjektima koji, da bi svoj uitak, refleksivno usvajaju
niz pravila. Dakle, usvajanje minule procedure opet se "transsupstancijalizira"
331 Koji je analizirala Renata Saied u (P"'iV",.rions of Love (lnd Hale.
i slui kao sredstvo izraza svoje suprotnosti, "postnlOderne" refleksivne slo-
bode,332
To nas vodi k onome to smo u iskuenju nazvati antinom ijom postmo-
derne individualnosti: zapovijed da se "bude svoj", da se ne mari za pritisak
okoline i postigne samoostvarenje potpunom afirmacijom svoga jedinstvenog
potencijala, se prije ili kasnije o paradoks da vam, ako se
potpuno izolirate iz svoje okoline, ne ostaje ba nita, tek praznina ijed-
nostavnog idiotizma. Inherentna protivnost onog "Budi svoje pravo ja!" stoga
je nalog da se kultivira permanentno preoblikovanje, u skladu s postmoder-
nim postulatom ... Ukratko, krajnja individu-
alizacija se u SV(1U suprotnost te vodi ka kona('noj krizi identiteta: sub-
jekti sebe doivljavaju radikalno nesigurnima, bez "pravoga lica",
jednu nametnutu masku drugom, jer je ono to je iza maske u nita,
praznina koju oni mahnito nastoje ispuniti prisilnom ili
mijenjanjem sve brojnijih osebujnih hobija ili odijevanja, time
istaknuti svoj individualni identitet. Ovc!je moemo vidjeti kako se krajnja indi-
vidualizacija (nastojanje da se bude 'jeran pravome sebi izvan nametnutih
pl'avila) tei poklopiti sa svojom sa sablas-
nim, tjeskobnim gubitka identiteta - nije li to potvrda
Lacanova uvida u to kako se moe dosegnuti minimum identiteta i ''biti svoj"
jedino teme!jnog u mrei?
Paradoksalni rezultat krajnjega hedonizma tako je sve
izvanjtenje samoga uitka: u posvemanjoj refleksivnosti naih ivota, svakom
izravnom pozivanju na nae iskustvo oduzima se vrijednost - to jest vie se ne
uzdajem u vlastito in-avno iskustvo, nego od Drugog da mi kae
kako se zapravo kao u anegdoti o razgovoru dvoje bih evio-
rista: "Reci mi kako se danas "Dobro, a ja?" Preciznije kazano, to
izravno izvanjtenje moga najunutarnjijeg iskustva mnogo je sablasnije od
redukcije: poanta nije naprosto II tome da se
332 Trojstvo predmodernog rcza, modernog odsustva reza i postmodernog povratka rezu
tako zapravo tvori svojevrsno hegelovsko "negacije negacije" - ne u smislu da sc
U posl111oderni rezu na navodno vioj razini, nego II mnogo prcciznijenl smislu:
u prcdmod .. rno!l1 drutvu rez na tijelu izvodi subjekIOv upis u poredak
(veliko Drugo); u modernom drutvu imamo TlrlillO /)I'!lgo koje je opnI/IiIma bn reza-()
jest subjekt se upislye u veliko Drugo bez posredovanja tjelesnog reza (kao to je bio
tl rcz je internaliziran-spirilualiziran II unutarnju gestu odricanja); tI
postmodernom drutvu, nasuprot lOme, imamo re::. ali bez velikog Drugog. Utoliko je tek u
postmodernom drutvu gubitak velikog Drugog (supstancijainoga simboli,'kog poretka)
izvren do kr,lja: u njemu se obiljeju koje karakterizira prvu fazu (tuje
ponovno rez na tijelu), ali rez sada predstavlja potpunu suprotnost fazi - to jest
ne upis u veliko Drugo, nego njegovo radikalno nepostojartje.
DIO: OD SUBJfl(uE DO SUBJEKTIVNE OESTITU(lJE 1335
nacln na koji se ponaam u opaljivoj vanjskoj zbilji, a ne moji
unutarnji nasuprot redukciji unutarnjega samoiskust-
Vd, ja zadravam svoje ali :W1mi ti su izva nf5ten i. je
paradoks individuacije, medutim, u tome da ta potpuna ovisnost o drugima-
ono sam to jesam samo kroz svoje odnose s drugima (vidi postmodernu
opsjednutost kvalitemim "odnosima") - izaziva suprotan ovisnosti o
drogama, u kojoj nisam ovisan o drugom subjektu nego o drogi koja izravno
prua ekscesivnu jouissance. Nije li prdh heroina ili cracka ultimativna figura
vika uitka: objekt za koji sam koji me prijeti prodrijeti u preko-
mjernoj jouimmce to ukida veliko Drugo, to jest sve veze? Nije li
stoga odnos narkomana prema drogi krajnje oprimjerenje Lacanove formule
s-a?
Ta se antinomija moe formulirati i kao antinomjja izmedu simulakruma
(maski koje nosim, uloga igram u igri intersubjektivnih odnosa) i
Stvarnog tjelesnog nasilja i rezova). je ovdje iznova
utvrditi hegelovski "spekulativni identitet" izmedu tih dviju supromosti: cjje-
na globalne vladavine simulakruma jest ekstremno nasilje spram gelesnog
Stvarnog. (Lacan je odavno iznio formulu za to paradoksalno podudaranje
suprotnosti: kada se djelotvornost ukine, Imaginamo pada u
Stvarno.) Kako dakle da izademo iz toga kruga? Svaki poku<U
povratka edipovskom autoritetu potire sebe sama te moe
dovesti samo do smjjenih spektakala poput DrLalaca Potrebna je
afirmacija Stvarnog koje, umjesto da bude zaglavljeno u hugu sa
svojim imaginarnim pandanom, (nanovo) uvodi dimenziju
koja razdrmava Imaginarno; ukratko, potreban je akt za razliku od puke
aktivnosti - autenti<'an koji ("prolazak kroz") fan-
tazme.
Kad god je neki subjekt "aktivan" (osobito kadaje nagnan na sumanutu
hiperaktivnost) , valja postaviti pitanje: koja to pozadinska fantazma odrava
njegovu aktivnost? Akt se za razliku od aktivnosti -javlja tek kadaje sama ta
pozadina naruena. Upravo je u tom smislu akt za Lacana na
strani objekta qua stvamog suprotstavljenog ("govornom
govome moemo izvoditi samo ukoliko smo prihvatili temeljno
otudenje u poretku i potporu nunu za funkcioni-
ranje tog poretka, dok je kao stvaran dogadaj kqji se zbiva ex nihilo, bez
ikakve potpore. Kao takav, kao objekt takoder suprot-
staviti subjektu, barem u standardnom lacanovskolll smislu "otudenoga" podi-
jeljenog subjekta: korcia! je podijeljeni subjekt, ali ne u smislu da bi,
zbog te podijeljenosti, uvijek bio neuspio, istisnut itd. - naprotiv, je u
svome t)'ht! ono to dijeli subjekt koji ga nikad ne moe subjek-
tivirati, prih\rdtiti ga kao "svog", postaviti sebe kao njegova -
to ga mogu izvriti po definiciji je uvijek strano tijelo, uljez koji
KAKUIV1 SUBJEla
me istodobno i odbija, tako da ako i kada mu dodem pre-
blizu to dovodi do moje ajanize, samo-brisanja. Ako postoji subjekt to
nije subjekt subjektivizacije, integracije u univerzum inte-
i prepoznavanja, kao "moga vlastitog", nego sablasni
"bezglavi" kroz koji se dogada kao ono to je "u njemu vie od
njega samog". Cin tako razinu na kojoj se temeljne podjele i pomi-
canja to se povezlUu s "lacanovskim subjektom" (rascjep izmedu sub-
jekta izricarUa i subjekta subjektova "decentriranost" s
obzirom na veliko Drugo itd.) ukidaju - u sub-
jekt, kao to veli Lacan, postavlja sebe kao uzrok sebe sama te vie nije odreden
decentriranim objektom-uzrokom.
Utoliko se KaHlov opis toga kako bi nas izravan uvid u Stvar po sebi
(noumenainog Boga) liio nae slobode i pretvorio u beivotne lutke ako
bismo iz njega uklonili scensku slikovitost (fascinaciju boanskom
i sveli ga na bimo (entitet koji izvodi ono to izvodi
"automatski", bez ikakva unutarnjeg komeanja i borbe), paradoksalno
savreno uklapa u opis - taj je uplavo neto to se
vano "naprosto dogodi", dogadaj koji takoder iznenaduje
samog (nakon moja reakcija je uvijek: "Ni sam ne
znam kako sam to mogao jednostavno se dogodilo! "). Paradoks je
otuda u tome da se, u najvia sloboda podudara s kr<unjom
uz redukciju na beivotan automat kqji slijepo izvodi svoje radnje.
Problematika tako nas primorava da prihvatimo radikalnu promjenu per-
spektive to je moderno poimanje ono to je tako teko
prihvatiti nije da je istinski u kqjemu se noumenaIna i fenome-
nalna dimenzija podudaraju zauvijek izvan naeg dosega; prava trauma
usupromoj svjjesti da postoje, da se dogadaju, i da se moramo nositi s
njima.
U kritici Kanta u tom pojmu Lacan je stoga blizak
Hegelu, koji je takoder tvrdio da je jedinstvo noumenainog i fenomenalnog
to se u Kanta odgada ad infinitum upravo ono to se dogada svaki put kada se
izvri neki Kantovaje pogreka bila u pretpostavci da pos-
toji samo ukoliko je adekvamo "subjektiv:iziran", to jest izvren Voljom
(Voljom slobodnom od svake "patoloke" motivacjje), i da nikada ne
mogu biti siguran daje ono to sam u stvari bilo potaknuto moralnim
Zakonom kao motivom (to jest da uvijek vreba sumnja da
sam izvrio moralan kako bih uivao u potovanju svojih blinjih itd.),
moralni pretvara se u neto to se zapravo nikada ne dogada (nema sveta-
ca na ovoj zemlji), nego se moe samo postaviti kao
pribliavanja due - SLOga je, naime,
kako bi ipak kona<:nu Kant morao iznjjeti postulat
besmrtnosti due se, kao to se moe pokazati, zapravo svodi na samu
DIO: OD SUBJEKOJE DO SU8JEKTIVllE OESTlTUOJE 1337
svoju suprotnost, na sadeovsku fantazmu o besmrtnosti tijel(
333
) - samo se na
taj moemo nadati da nakon beskrajnog pribliavanja dosegnuti
na biti kadri izvriti istinski moralni
Poantaje Lacanove kritike, dakle, u tome da ne-kaoto
tvrdi Kant na temelju varavih dokaza - pretpostavlja svoga "na razini
(s voljom od svih patolokih motiva itd.) - nije samo
neizbjeno da ne bude "na razini svoga da bude
neugodno onog to je upravo u
da se do kraja nosi s rime. Toje, usput struktura
netko tko je dugo vodio ivot manevriranja i kompro-
misa odjednom, neobjanjivo i njemu samome, stati ma
koliko ga to stajalo - upravo je tako Giordano Bruno, nakon duge povijesti
napada i uzmaka, st.'Hi iza svojih
gledita, Paradoks tako u da ga se, iako nije "namjeran"
u smislu s\jesnoga htijenja, ipak kao neto za to je nje-
gov u cijelosti odgovoran - "Ne mogu no ipak sam potpuno
slobodan kada to
Otuda nam to lacanovsko poimanje da ras-
kinerno s etikom nesvodive
situacije izmjetenog u konstitutivnom nedostatku, sukladno
kojoj moemo jedino herojski prihvatiti taj nedostatak, da je naa
situacija ona u te etike je,
naravno, taj da je izvor totalitarnih i ostalih katastrofa
preuzetna pretpostavka da moe to stanje nedostatka i
izmjetenosti, i "djelovati poput Boga", u potpunoj transparentnosti, nadvla-
svoju konstitutivnu podijeljenost. Lacanov je odgovor na to taj da se
apsolutni!bezll\jetni <'inovi dogadaju, ali ne u vidu samo-
transparentne geste koju izvodi subjekt s Voljom iz cjelovite -
oni se, naprotiv, dogadaju kao potpuno nepl'edvidivi tyM,
kqji uzdrmava nae ivote. Poneto na taj je
"boanska" dimenzUa prisutna u naem ivotu, a modusi izdaje
odnose se upravo na izne\jeravanja pravi izvor
Zla nije smrtni koji djellUe poput Boga, nego koji
da se boanska dogadaju i svodi sebe na samo jo jedno
smrtno
333 V.: Alenka 'The Subject of the Law", II SIC 2, ur. iek, Durham, Ne:
Duke University Press 1998.
334 Swga Lacana strogo slIprotsta\'iti odnedavna pomodnom "post-sekularnom" trendu
davanja tiha teologiji, reaiirmiranjem boanskog kao dimenzije
Drugosti, kao "nedekonstruktibilnog mjeta dekonstrukcije".
KAKUIVI SUSJEKT
Lacanov obrazac diskursa valja kao tri noenja
s traumom tim trima sU'ategUama pOl'icanja ('ina treba
dodati uistinu da izbor
Goreg, da je po definicUi katastrofalan (za diskurzivni uni-
verLUm) , izazovimo onda izravno katastrofu i <:in se nekako dogoditi ...
(U tome nastojanja da se "otrUezne" mase
uljuljkane u ideoloki drUeme, od RAF-a u ranih 1970-ih do
Unabombera). Premda se tom iskuenju, dakako, moramo oduprUeti, u'eba
se ne manje odupirati obrnutom iskuenju modaliteta odjelji-
vanja od njegovih inherentnih "katastrofalnih" posljedica.
Ukoliko je jJaT excellence revolucija, ovdje se nad,:uu dyUe
suprotstavljene strategUe: moe se nastojati razdvojiti uzvienu Ideju
RevolucUe od njene gnusne zbilje se Kantova uzvienog
to ga je Francuska revolucija izazvala u javnosti diljem
Europe, to ide ruku pod ruku s krajnjim prezirom spram samih revolu-
cionarnih zbivanja), ili se moe idealizirati sam revolucionarni
i naricati nad njegovom aljenja vrijednom ali neizbjenom kasnijom izdajom
(sjetimo se nostalgije trockista i drugih radikalnih za ranim danima
RevolucUe, kada su posvuda "spontano" nicala radnika, nasuprot termi-
doru, to jest kasnijem okotavar:uu RevolucUe u novu hijerarhijsku ddavnu
strukturu). Nasuprot svim tim iskuenjima, valja inzistirati na bezu\jetnoj
pou'ebi da se prihvati u cijelosti, u svim njegovim posljedicama. Vjernost
nije \jernost to ih izne\jerava kontingentna njihova
ozbiljavanja, nego \jernost jJosljedicama to ih za sobom donosi potpuno ozbi-
ljavanje (revolucionarnih) Unutar horizonta onoga to prethodi
se uvijek i po definicUi nadaje kao promjena "od loega ka goremu"
kritika konzervativci revolucionarima: da, situacUa
je loa, ali vae rjeenje je jo gore ... ). Pravi heroizam je u potpunom pri-
toga "goreg".
S onu stranu dobra
To da ipak ima inherentno u svakom auten-
u njegovoj gesti posvemanjeg I'edefiniranja "pravila igre",
i sam temeljni samoidentitet njegova - pravi
oslobada silu negativiteta koja uzdrmava same osnove naega bitka. Kada,
dakle, optue za polaganje temelja za ili teror
svojim iskrenim i dobrohotnim prUedlozima, on bi trebao
liberalnu zamku te optube zdravo za gotovo i potom
335 V. kn.ti poglavlja gore.
TRE(I DIO, O.'","ru, OO ,""O., ."mru, 1339
pokuaja da se obrani da nije kriv ("Na socijalizam bil
demokratski, potovat ljudska prava, dostojanstvo, biti uni-
verzalne obvezatne partijske linije ... "): ne, liberalna demokracija nije na
horizont; koliko god to nelagodno uasno iskustvo stalji-
terora ne treba nas navesti da napustimo samo
terora - treba se dati II jo potragu za "dobIim terorom ". NUe li
struktura istinskoga oslobodenja, po definiciji, ona prisilnog
izbora, i kao takva Kada je 1940. francuski Pokret otpma poz-
vao pojedince da se pridrue redovima i djelatno se suprotstave
okupaciji Fr.lI1cuske, implicitna struktura tog poziva nije bila:
"Slobodni ste da odaberete izmedu nas i NUernaca", nego: "Morate odal)f"ati
nas! Izaberete Ii kolaboraciju, Odl"i('ete se svoje slobode!" U
izboru slobode izabirem ono to znam da moram
Benoit Brecht je, u svojoj drami Kaznena mje/a (1930), u
potpunosti razvio taj potencijal kao sprem-
nost da se prihvati vlastito potpuno samoponitenje ("druga smrt"):
koji se revolucionadma te ih potom izvrgava opasnosti svojim
milosrdem prema radnicima koji tl-pe, pristaje na to da ga
bace u jamu g<lje mu se tijelo raspasti te od njega ostati nikakva
traga.
S
:
16
Revolucija je ovdje ugroena ostatkom naivne humanosti - to jest
drugih ljudi ne samo kao figura u klasnoj borbi nego i kao, i
to prije svega, ljudskih Nasuprot tom oslanjanju na izravne
Brecht nudi "izmetnu" identifikaciju revolucionarnog subjek-
ta s terorom potrebnu da se izbl"iu zadnji tragovi samoga terora,
tako potrebu za njegovim samounitenjem: ''Tko ste vi? Smrdljivci,
napolje iz sobe koja je Kamo da ste vi posljednja koju
morate ukloniti!,,:137
U svojoj Mauser Heiner Muller pokuao je
opovrgnuti Bl"echta, tu fi).,'Urtl izdaje revolucije
zbog milosl"da ('Ne mogu ubijati neprijatelje revolucije, jer u
njima takoder vidim ljudska koja trpe, rtve u povi-
jesnom procesu") figmi revolucionarnog izvritelja koji se prekomjer-
no sa svojim surovim poslom (umjesto da po).,'Ubljuje neprijatelje
s potrebnom s\jestan da je njegov posao bolna ali
nuna mjera namijenjena stvaranju drave u kojoj ubijanje vie biti
336 Za podrohno Brechtove KaZnf1lf mjere v. 5. poglavlje ll: Slavoj iek, FlIjoy YOU>
Symplom', New York: Routledge 1993.
337 Benoit Bredlt, 'The Measure Taken", u: Tlu' Jewish Wife and ot/",!, Short Pla)J, New York:
Grove Press 1965, str. 97.
338 v.: I-leiner Mil]]er, "Ma user", u: Rello/uti()1lsJtiicke, Stuttgart: Reclam 1995.
potrebno, on uzdie unitavanje neprijatelja revolucije u svrhu po sebi,
ispunjenje II destruktivnoj orgiji kao takvoj). Tako na kraju drame revolu-
cionarnoga izvritelja pretvorenog u SU'oj za ubijanje, a ne humanista,
partijski zbor proglaava neprijate!jem revolucije i osuduje na pogubljenje.
Daleko od toga da bi naprosto podrivalo Kaznenu mjeru svojim
protuprimjerom, medutim pogubljenje samoga revolucionarnog krvnika u
Mauseru prua savren primjer "posljednje koju valja ukloniti".
Revolucija je postignuta (a ne izdana) kada "pojede svoju djecu", eksces
bio da je pokrene. Drugim osnovni revolucionarni stav
nije onaj puke odanosti i \jernosti Revoluciji, nego voljnog uloge
posrednika", ekscesivnog pogubitelja kojega treba pogUbiti (kao
"izd<ti
icu
") kako bi Revolucija mogla svoj cilj.
Preciznije kazano, izvritelj u Mausenl nije pogubljen naprosto zbog
uivanja u ubijanju u ime Revolucije kao svrsi po sebi; nije II
nekakvoj pseudo-batailleovskoj orgiji (auto)destrukcije, nego je poanta u
tome da eli "ponOVIlO ubiti same mrtve", potpuno izbrisati mrtve iz povi-
jesnog raspriti sama njihova tijcla, da posve nestanu, tako
da novo doba od nulte s - ukratko, izazvati ono
to je Lacan, Sadea, nazvao "drugom Paradoksalno,
medutim, trojica revolucionara u Brechtovoj Kaznenoj mje/i ciljaju upravo na
to: njihov mladi drug mora biti ne samo ubijen, od njega ne smije ostati ni
traga, njegovo ponitenje mora biti potpuno - mladi drug "mora nestati, i to
potpuno".339 Kada dakle revolucionara trae od svoga mladog druga da
kae "Da!" svojoj sudbini, oni ele od njega da slobodno prihvati pot-
puno samounitenje, lO jest svoju drugu smrt. je o aspektu Kaznene mjere
to ga Mullerov Mauser ne pokriva: problem s kojim se Brecht hrve nije pot-
puno unitenje, "druga smrt" nejnijatelja revolucije, nego strana l"e-
volucionara samog. da prihvati i prigrli vlastitu "drugu SIIl1t", da "sebe potpuno
izbrie sa slike". Stoga se takoder vie ne moe suprotstavUati (kao to to
Muller) destruktivno posvemanje unitenje rtve i skrb o mrtvima puna
potovanja, potpuno tereta ubijanja, jednom kad je rtva ubijena
u ime revolucije: kada, na kraju Kaznene mjere, u prizoru koji podsjei':a na pieta,
trojica drugova blago uzim<uu svoga mladog prijatelja u ruke, oni ga nose
prema ponoru u koji i':e ga baciti - to jest oni upravo izvrav,uu potpuno
unitenje, nestajanje samog njegova nestanka ...
Postoji li, dakle, put izmedu
nja i pervel-ll1e prekomjerne identifikacije s ili smo u
krug nasilja u kojemu sam revolucionarni pokuaj radikalnog
339 Brecht, "The Measure Taken", sIr. 106.
1"(1 DI' O. ",m" oo '"'''''''' 'm",," 1341
raskidanja s repmducira njena najgora obiljeja? U tome
Miillerovo opovrgavanje Brechta: revolucionarni samounitenja to ga
propovijeda Brech t ne djeluje; revolucionarna negacija prolosti je
u petlju opetovanja onoga to negira, pa se da vlada smrtonosna
prisila ponavljanja. put to ga zastupa Partijski zbor u Mauseru
lijep paradoks: moe zadrati distancu spram svoga revolucionarnog
nasilja (ubijanja neprijatelja revolucije) ukoliko shvati sebe kao orude velikog
Drugog, to jest ako identificira sebe kao onoga kmz kojega samo veliko
Drugo - Povijest - izravno djeluje. Ta opreka izmedu izravne prekomjerne
identifikacije (u kojoj se nasilni u (auto)destruktivnu orgiju kao
cilj po sebi) i identificiranja sebe kao oruda velikog Drugog Povijesti (u koje-
mu nasilni izgleda kao sredstvo stvaranja uvjeta u kojima takvi vie
biti potrebni), daleko od toga da bi bila iscrpna, upravo dva
sustezanja od prave dimenzije Premda ne treba
pobrkati s (auto)destruktivnom orgijom kao svrhom po sebi, on jest "svrha po
sebi" u smislu daje lien bilo kakva jamca u velikom Drugom po defini-
ciji, "autoriziran jedino samim sobom", svaku samoinstrumenta-
lizaciju, sVdko oprdvdanje putem pozivanja na neku figuru velikog Drugog). K
tome, ako postoji pouka koju u'eba izvesti iz psihoanalize, ona se u tome
da se izravna prekomjerna identifikacija i samoinstrumentalizacija u
poklapaju: perverzna samoinsu'umentalizacija (postavljanje sebe kao oru da
velikog Drugog) nuno nasilje kao svrha po sebi - hegelovski
"istina" pervertitove tvrdnje da izvrava svoje kao orude velikog Drugog
upravo je njena suprotnost: on uplizoruje fikciju velikog Drugog kako bi
plikIio jouissance koju crpi iz destruktivne orgije
Gdje je, dakle, danas Zlo? ideoloki prostor nudi dva
suprotstavljena odgovora, i liberalni. Prema prvom odgo-
voru, Clinton je Sotona (kao to je netko nedavno ustvrdio na okruglom stolu
CNN-a) - ne otvoreno zao, nego suptilno nagriza naa moralna mjerila kao
irelevantna: kakve veze ima ako nelko lae, govoIi pod krivom prisegom,
opstruira pravdu, dok privreda njeta ... ? Iz te perspektive, p,'ava moralna
katastrofa nije izravna provala surovog nasilja, nego suptilan gubitak moral-
nih upolita u bogatom drutvu gclje sve glatko - uas Zla
je u tome da ne izgleda uasno, da nas uljuljkava u besmislen ivot
uitaka. Ukratko, za konzervativnog je fundamentalista Clinton na neki
gori od Hitlera,jerje Hitler (nacizam) bio Zlo se izravno doivljavalo kao
takvo te je izazivalo moralno zgraanje, dok se s Clintonovom
odajemo moralnoj tromosti a da toga nismo niti svjesni. ..
Premda se laj stav moe doimati tudim liberalnoj
poziciji, nije li istina da, kao to sam zapisao, i dananji lijevi liberali
olakanje kraj figura kao to su Buchanan u SAD-u ili Le
Pen u Francuskoj: ovdje barem imamo nekoga tko otvoreno prekida pat pozi-
liberalnog konsenzusa te nam, su'astveno stav,
da se angairamo u borbi (Iako je u tome
stavu razabrati ponavljanje staroga stavd povodom Hitlemva
preuzimanja vlasti: za partiju nacisti su bili bolji nego
buroaski parlamentarni reim ili socijaldemokrati,jer smo s njima barem
znali gdje stojimo, to jest oni su primorali klasu da se rijei posljed-
njih parlamentarnih liberalnih iluzija i prihvati klasnu borbu kao
zbilju). Za razliku od te pozicije, liberalna verzija smjetava figuru Zla u
samome Dobru u njegovu aspektu: Zlo je
stav fundamentalista tei iskmijeniti, zabraniti, cenzuI'irati itd. sve stavove
i prakse koje se ne uklapaju u njegov okvir Dobrote i Istine.
Te dvije verzije mogu se katkad upou'ijebiti i da se isti dogadaj
osudi kao "zao" - sjetimo se Mary Key Letourneau, trideseLestogodi-
nje u6teljice zatvorene zbog strastvene ljubavne veze s
od velikih novijih ljubavnih u kojimaje seks jo uvijek
povezan s dl'utvenim tu su vezu osudili fimdamen-
talisti Moralne (kao srdmotnu nezakonitu vezu) jednako kao i
korektni liberali (kao seksualnog zlostavljanja djeteta).
Stari i citirani hegelovski moto da je zlo u oku da
II gleditu koje vidi zlo posvuda oko sebe, tako je danas naao dvostruku potvr-
du: oba suprotstavljena stava, liberalni i konzervativni, u definiraju
zlo kao reflektiranu kategoliju, kao pogled koji pogreno projicira/percipira
zlo u protivniku. Nije li zlo za dananje tolerantne
liberale upravo konzervdtivni pogled koji posvuda moral-
nu korupciju? Nije li zlo za konzervativce Moralne upravo ta multikul-
tolerancija koja a priOJ'i osuduje svako su'astveno zauzimanje sU'ana
i angairanu borbu kao i potenc\jalno totalitarnu? I opet je taj
koji nam da gordijski te medusobne ispre-
pletenosti Dobl'a i Zla, zla koje refleksivno II samom oku
koji ga percipira. Dokle god definil,ullo etiku pod vidom Dobra, taj gordijski
je naa sudbina, a ako elimo biti "radikalni" plije ili kasnije zavravamo u
nekoj lano fascinaciji radikalnim ili zlom -
jedini izlaz je razdvajanje Dobm i podrutja Kao to je kazao Lacan,
340 To lutenje izmedu Dohrog i ,titkog tina takoder nam da razdjeimo
mrtvu ako prihvatimo pojam zla" (zla uzdignutog na status
kantovske eti('ke dunosti, to jest vrenog u ime a ne neke patoloke dobiti), do
mjere onda \Oijedi ta paralela s Dobrom? Moe li takoder biti "glasa zle sa\jesti" koji
hi nas <'inio krivima kada nismo ispunili svoju dunost spram radikalnog zla? Moemo li
sc krivima i kada nismo izvrili neki jeziv Problem II trenutku
kada vezu izmedu prave domene i problematike Dobra (i Zla kao nje,
gove sjene-nadopune).
lREO DIO, O, ,"""c. OO '""""'" ,m,ruc" 1343
pravi po definiciji pomak "s onu sU-anu dobra" - ne "s onu
stranu dobra i zla", nego naprosto s onu stranu dobra.
da su danas jo demonsu-ira Mary Kay
Letourneau. Da bi se razabrale prave konture Mary Kay, isti valja locirati
unutar globalnih koordinata koje odreduju sudbinu spolne ljubavi. Danas je
opreka izmedu ref1eksivizacije i nove neposrednosti ona izmedu seksualnosti
pod reimom znanosti i spontanosti New Agea. Oba nas termina u
vode ka kraju prave seksualnosti, seksualne sU-asti. Prvu opciju - izravno
znanstveno-medicinsko uplitanje u seksualnost - najbolje notor-
na Viagra, pilula za potenciju koja povratiti sposobnost muke erek-
cUe na biokemijski sve pmbleme s psiholokim inhibi-
cijama. Koji biti Viagre ako ona doista ispuni svoje
Onima koji tvrde da je feminizam raspirio prijetnju mukosti
samopouzdanje bilo je ozbiljno poljuljano stalnim napadima
emancipiranih ena koje su se eljele osloboditi patrijarhalne dominacije i
zadrati inicijativu u spolnom kontaktu, a istodobno su zahtijevale puno sek-
sualno zadovoljenje od svojih mukih partnera) Viagra je ponudila lak izlaz iz
te stresne situacije: mukarci se vie ne moraju brinUli, znaju da im izved-
ba biti na visini. Feministkinje, pak, mogu tvrditi da Viagra najzad liava
muku potenciju njene mistike te zapravo mukarce sa enama ...
Medutim, najmanje to se moe protiv ovoga drugog argumenta jest to
da pojednostavljuje na koji muka potencija zapravo funkcionira: ono
to joj zapravo pridaje status jest prijetnja impotencije. U sek-
ekonomiji, vazda prisutna sjena impotencije, prijetnja da
prilikom spolnog susreta penis odbiti da se digne, je za
samu definiciju onoga to muka potencija jest.
Dopustite mi da ov(lje prizovem vlastiti opis paradoksa erekcije: erekcija
u potpunosti ovisi o meni, o mome umu (kao to veli vic: "Koji je najlaki
predmet na Penis, jn se jedini moe milju!"), pa
ipak nad njom u nemam kontrolu (ako nisam u pravom
raspoloenju, nikakva volje je ishoditi - st0!ra je, prema sv.
Augustinu, da erekcija na(lzmu rnoje volje boanska kazna za
oholost i preuzetIlost, za njegovu elju da postane gospodarom uni-
vel-zuma ... ). terminima adornovske kritike komodifikacije i raciona-
lizacije: erekc\ja je jedan od ostataka spontanosti,
neto se ne moe u potpunosti ovladati racionalno-instrumentalnim
procedurama. Taj je minimalni jaz - da nikada izramo 'ja ", moje
sopstvo, ne moe slobodno o erekciji - krucijalan: seksualno poten-
tan mukarac izaziva stanovitu i zavist ne zbog toga to to moe
po volji, nego zato to mu X koje - premda mimo s\jesne
kontrole - o erekciji ne predstavlja problem.
344 SLAVOJ Zlll! t<AKUIVI SUBJEKT
Ovdjeje razlikovati penis (sam erektilni organ) i falus
potencije, autOIiteta, dimenzije - a ne bioloke -
koja mi aUloritet i/ili potenciju). Ba kao to (kao to smo
pribiljeili) neki sudac, koji po sebi moe biti bezvrijedan pojedinac, dobiva
autoritet u trenutku kad na sebe stavi obiljeja koja mu pruaju zakonski
autoritet, u u-enutku kada ne govori vie naprosto za sebe, da sam
Zakon govori kmz njega, potencija mukog pojedinca funkcionira kao znak
da je druga dimenzija djelatna kroz njega: "falus" predstavlja sim-
potporu koja mome penisu pridaje dimenziju prave potencije. Zbog
te distinkcije, prema Lacanu, "qeskoba od kastracije" nema nikakve veze sa
su-ahom od gubitka penisa: qeskobnim nas pl-ijetnja da autoritet
biti razotkriven kao prevara. Iz tog je razloga Viagra ulti-
mativni kastrac\je: ako mukarac popije pilulu, njegov penis funkcioni-
ra, alije lien dimenzije potencije - mukarac kadar
kopulirati Viagri je mukarac s penisom, ali bez falusa.
Moemo li dakle uistinu zamisliti kako mijenjanje erekcije u neto to
se moe putem izravne intervencije (uzimanja
pilule) djelovati na seksualnu ekonomiju? poneto
to ostati od enine predodbe o l-uezinoj mukarcu, od
njezinog raspaljivanja mukarca? K tome, nije li erekcija odnosno njezina
odsutnost svojevrstan signal koji nam daje na znanje koji je na pravi
stav: pretvaranje erekcije u mehani(;ki dostino stanje na neki je
lienosti sposobnosti za boli - kako muki subjekt doznati kakav
je uistinu njegov stav? U kojim oblicima njegovo nezadovoljstvO ili otpor
oduka kada je lien jednostavnog znaka impotencije? Seksualno neza-
sitan mukarac se tako da, kad ga obuzme pouda, ne razmilja
glavom nego penisom - to se, medutim, dogada, kada mu glava posve
preuzme vlast? li pristup dimenziji koja se naziva "emocional-
nom inleligenc\jom" biti dodatno, a moda i definitimo Lako je
da se vie morati boriti sa svojim psiholokim U-au-
mama, da skriveni su-ahovi i inhibic\je vie nau seksualnu
sposobnost; ti skriveni strahovi i inhibicije upravo iz tog razlo-
ga, nestati - opstat na onome to je Freud nazvao "drugom scenom ", lieni
naprosto svoga glavnog oduka, da eksplodiraju na \jerojatno mnogo
i (aUlo)destruktimiji U kona('nici, to pretvaranje erekcije u
pmceduru jednostavno deseksualizimti kopulacije.
Na suprotnoj strani speku<l, mudrost New Agea nudi, se, izlaz iz tog
klipca - to nam, medutim, OIla zapravo nudi? Dopustite mi da se na
l-uenu osnomu popularnu mega-bestseler Jamesa Redfielda Celestinsko
pr01m"anslvo. Prema Celestinslwm prvi "novi uvid" koji Ulrti put
"duhovnom budel-Uu" jest svijest da nema susreta:
da naa energ\ja u Energiji univerzuma, koja tajno odreduje
TREO DIO, " "'""" oo ".,'" m""ru, 1345
tok stvari, vanjski susreti uvijek nose poruku nama, nasoj
konhetnoj situaciji; zbhraju se kao odgovor na nae potrebe i pitanja (plim-
jerice, ako me odredeni problem i potom se dogodi neto -
posjeti me odavno zaboravljeni prijatelj, neto na poslu pode po zlu - taj
zasigurno sadIii poruku relevantnu za moj problem). Nalazimo se tako u uni-
verzumu u sve ima u univerzumu u koje-
mu je to razaznatljivo u samoj kontingentnosti Stvarnog, a od
posebnog su intel'esa posljedice svega toga za intersubjektivitet. Prema
G!lestinskom danas se nahodimo u lanom nadmetanju s naim
blinjima, traimo u njima ono to nama manjka, projiciramo na njih svoje fan-
tazme o tome manjku, ovisimo o njima; a da je harmonija
da drugo nikada ne prua ono to traimo, napetost je
nesvodiva. Nakon duhovne obnove, medutim, nali u sem ono to
smo uzalud traili u drugima (svoju muku ili ensku nadopunu): svako ljudsko
postat potpuno odrijeeno od ovisnosti o dru-
gome (vodi ili ljubavnom partneru), oslobodeno potrebe da iz njega/nje crpi
energiju. Kada istinski slobodan subjekt stupi u partnerski odnos s drugim ljud-
skim on je utoliko s onu stranu strastvene vezanosti za drugo: njegov
partner za njje samo nosilac neke poruke; u drugome nastoji razaznati poruke
koje su relevantne za njegovu vlastitu unutarnju evoluciju i rast... Ovdje naila-
zimo na nunu suprotnost duhovnome uzdizanju New Agea: kr,u strastvene
vezanosti za Drugog, pojavn samodostatnog ega kojemu njegovo Drugo-part-
ner vie nije subjekt, nego napmsto nosilac poruke koja se njega.
U psihoanalizi se takoder s pozicijom nosioca poruke: subjekt
je nesvjestan da utjelovljlue neku poruku, kao u nekim detektivskim mmani-
ma g(lje je ivot odjednom ugroen, neki tajanstveni ga
pokuava ubiti - subjekt zna neto to ne bi trebao znati, sudjeluje u
nekom zabranjenom znanju (recimo tajni koja hi vrhovnu figuru Mafije
mogla odvesti u zatvor); je pritom to da je subjekt IJatpuno nesvjestan to
to znanje jest, zna samo da zna neto to ne bi trebao znati ... Ta pozicija,
medutim, suta je supmtnost percepciji New Age ideologije o Drugome kao
nosiocu neke poruke koja je relevantna za mene: subjekt u psihoanalizi nije
(potencijalan) nego nosilac poruke Drugom i stoga, u
nedostupne samome subjektu.
Vratimo se Redfieldu: mojaje poanta u tome da se navodno najvii uvid
duhovne mudmsti poklapa s naim svakidanjim iskustvom.
Shvatimo li doslovno Redfieidov opis idealnog stanja duhovne zrelosti, on
vrijedi za svakidanje meduosobno iskustvo, u kojemu
prave su'asti u kojemu Drugo vie nije bezdan to
prikliva i nagovijeta ono to je "u meni vie od mene samoga", nego nosilac
poruka za samodostatni subjekt. Newageovci nam ne pruaju
niti idealnu duhovnu nadopunu komercijaliziranome svakidanjem ivotu;
pruaju nam spidtualiziranu/mistificiranu verziju samoga tog komercijalizil'a-
nog svakidanjeg ivota ...
Koji je, dakle, izlaz iz tog kripca? Jesmo li osudeni na depri-
mantno kolebanje izmedu znanstvene i mudrosti New Agea,
izmedu Viagre i Celestinskog Mary Kay da jo ima
izlaza. definiranja te jedinstvene strastvene ljubavne veze kao
ene koja siluje maloljetnog neizbjeno upada u pa ipak,
se nitko nije usudio javno braniti dostojanstvo njezina
javila su se dva obrasca reakcije: jedni su je naprosto osudivali kao zlu osobu,
u potpunosti odgovornu za zaboravljanje elementarnog dunosti i
u maha i UpULo'1nju u vezu sa kolarcem iz
estog razreda, dok su drugi - poput njezina odvjetnika plibjegavali psihjja-
u"jjskom fraziranju, njezin je kao bolesnu
osobu, kako pati od "bipolarnog (novi termin za
Kadaje spopadne napad;u, ona napros-
to nije S\jesna opasnosti u koju se uputa, odnosno - kao to je rekao njezin
odvjetnik, najgori klie - ledina osoba za koju
Mary Kay predstavlja bilo kakvu prijetnju jest ona sama - onaje opas-
nost za samu sebe" smo u iskuenju dodati: kr<U takvih odvjetnika,
kome treba postupak?). U istom je stilu dr . .Julie Moore, psihijatl'ica
koja je "procijenila" Mary Kay, inzistirala na tome da problem Mary
Kay "nije psiholoki, nego medicinski", te da ga valja tretirati lijekovima koji
stabilizirati njezino ponaanje: "Za Mal)' Kay moral s tabletom."
Bilo je neugodno sluati tu koja je bmtalno medikalizirala
strast Mall' Kay, je dostojanstva subjektivnog stava:
tvrdila je da Mary Kay naprosto ne u-eba ozbiljno kada govori o svo-
!jubavi prema - ona se zanese i odvoji od zahtjeva i obveza svoga
drutvenog okruenja ...
Zanimljivo je "bipolarnog to su ga popularizil'ala
dva showa Oprah Winfrey: njegova je glavna postavka da osoba koja pati od
tog jo uvijek poznaje razliku izmedu dobrog i zlog, jo zna to je
za nju ispravno i dobn> (pacijenti su u pravilu ene), ali kad je u
stanju samo srlja i donosi impulzivne odluke, svoju sposobnost
racionalne prosudbe koja kae to je za nju ispravno i dobro. Ne radi li se,
medutim, o ukidanju bitnih sastavnica pojma istinske
zaljubljenosti? Presudan je ovdje bio bezuvjetni poriv Mary Kay da neto
to je bilo protiv njezina vlastitog dobra: l"Uezina strast bila je jednostavno pre-
jaka; hilaje posve svjesna daje, mimo S\rih drutvenih obveza, na kocki sama
sli l"Uezina ... Taj nam udes da poblie odredimo odnos
izmedu i znanja. Edip nije znao to (da ubija svog oca), pa ipak je to
Hamlet je znao to mora zbog je otezao i nije bio kadar
izvriti
111(1 Dlfr. O. '"""'" OO '"""""
Postoji, medutim, i pozlL9a, ona medu ostalima Sygne de
Coufontaine iz drame Paula Claudda Talac,?YlI verzija onog je ,mis l!ien, mais
quand meme - Sygne je dobro znala, bila je potpuno s\jesna grozne zbilje
onoga to (upropastiti svoju duu), pa ipakje to (Ne
vrijedi li to i za junaka noira, koji nije naprosto .obmanut od Jemme Jata le, nego
je posve s\jestan da njegova veza s njom zavriti posvemanjom katastrofom,
da ga ona izdati - pa ipak srlja i predaje joj se?) da se ta Sygneina
formula podudara s formulom cinizma ne smije nas zavarati: Sygnein
predstaulja radikalnu suprotnost cinizmu. Utoliko ovdje imamo posla sa sU'uk-
turom hegelovskog spekulativnog suda: s tvrdnjom koja se moe na dva
suprotna kao najnii cinizam ("Znam da je ono to najnia
ali neka, tko mari, to ... ") i kao najvii ras<:jep
("Posve sam s\jestan katasu'ofalnih posljedica onoga to ali tu ne
mogu nita, moja je bezu\jeU1a dunost da to stoga idem dalje ... ").
Nedavni plakat za cigarete Davidoff \jeto manipulira tim jazom
izmedu znanja i - tim ukidanjem znanja o onim: to, makar
s\jeslan katasu'ofalnih posljedica svoga - kako bi (ljelovao protivno
obvezaU1og upozOl'enja na dnu svake reklame za cigal'ete (varijacije na temu
"Puenje moe biti opasno za zdravlje"): slika iskusnog mukarca koji pui
je "to vie zna", ako si doista smion,
onda bi, to vie zna o opasnostima puenja, trebao to vie demonstrirati svoj
prkos i nastaviti s puenjem - to jest odbiti prestati s puenjem iz razloga koji se
blige za tvoje vlastito odranje ... Ta je reklama protutea opsjednutosti
zdravljem i koja karakterizira danaryega pojedinca. A
zar ta formula rascjepa ne izraava takodel' savreno udes Mary Kay?
Takva je, dakle, tuna zbilja naega toleranU1og lib-
eralnog drutva: sama sposobnost za brutalno se medikalizira, tretira kao
ispad unut.lr obrasca "bipolarnog te je kao takvu valja
podvrgnuti biokemijskom U-etnlanu - ne nailazimo li ov<lje na na vlastiti,
liberalno-demokratski pandan negdanjim sovjetskim
poku,yima dijagnoze disidentstva kao mentalnog (praksi centri-
ranoj u zloglasnom Institutu erbski u Moskvi)? Ne stoga to se dio kazne
u tome da se Mal), Kay mora podvrgnuti terapiji (od\jeU1ikje pro-
njezin drugi prijestup - to to su je zatekli s ljubavnikom u automo-
bilu usred nakon putanja, to je dovelo do njezine skandalozne kazne od
preko est godina u zatvoru - kao rezultat da joj u vremenu koje je
neposredno prethodilo tome susretu nisu redovito dav,lli propisane lijekove).
Sama Oprah Winfrey, koja je jedan od svojih showova posvetila M,uy Kay,
pojavila se ovdje u svome najgorem izdanju: bila je u pravu o
341 Za poblie Clauddm"<1 Taoca v. 2. poglavlje u: iek, The Indivisible Remainder.
34B I \"'"' 1"" "0' ,""OO
"bipolarnoj osobnosti" kao naklapaIye, no oclbacilajujc iz pogrenog
razloga - kao puku izliku koja je Mary Kay da izbjegne svoju temeljnu
klivnju zbog neodgovornog ponaanja. Premda je pretendirala biti neuualna i
nepristrana, Oprah je o ljubavi Mal)' Kay sve vrijeme gOVOlila na podrugljivo dis-
t.ulCiran ("ono za to je ona mislila da je ljubav" itd.), a na kraju je
su'astveno izrekla iznenadeno pitanje njezinih blinjih, njezina supruga, takoz-
vanih plistojnih ljudi: "Kako je to mogla ne o katasu'ofal-
nim posljedicama svoga Kako je mogla ne samo izvrgnuti Iiziku nego i
uistinu odbaciti i se to je tvorilo salllu supstanc\ju ivota
svoju obitelj, djece, svoju profesionalnu karijeru?" Nije li ukidanje
dovoljnog/ih razloga", medutim, upravo definicija Nedvojbeno najdepli-
manmiji trenutak zbio se kada je, na pod pIitiskom okoline, MalY Kay
u SU7,ama pliznala da je znala kako neto zakonski i moralno pogreno -
u'enutak etilke izdaje u preciznom smislu "kompromitiranja elje", ako je
toga bilo. Drugim njezina krivnja na toj je upravo
u o<hicanju od strasti. Kadaje kasn\je ponovno potvrdila bezu\jeU1u ,jer-
nost svojoj ljubavi (dostojanstveno da je ostati \jerna sebi),
dobili smo jasan nekoga tko, gotovo podlegavi pritisku okoline, nadilazi
svoju krivnju i sabranost ne /wmjJTInl1itimti .m(ju elju.
lani argument protiv Mal)' Kay to gaje prizvao neki psiholog na
Oprah showu bio je spolne simetrije: zamislimo suprotan "Lolita"
nastavnika koji se uputa u vezu sa svojom uinaesto-
godinjom - ne bismo li u tom mnogo nedvosmislen ije usu'a-
jali na njegovoj i odgovornosti? Taj je argument varav i pogrean - ne
samo iz istog razloga daje argumentacija onih koji se prodve afinnativnoj akci-
ji (pomaganju zapostavljenih manjina) na temelju toga to je o
rasizmu pogrena je da mukarci siluju ene, a ne obraU1o ... ):H- Na
342 Podrohna uspor('dna analiza Mal), Kay i Nabokovljev<: Lolitc (ako mije
dopUltno usporedivati slub.ti iz "stvarnog ivota" s fikcionalnim) neposredno nam
pomae istaknuti lli razliku: u Loliti (pripovijesti kojaje takoder, jo i vie nego kada je
romaJl neptihvatUiva 11 naim polilitki kOf(>ktnim \Temenillla - sjetimo se
problema s distrihucijom najnovije Iilmske verzije), Humben lIumhert raza-
znaje u Loliti "nimfellI", cljevoj,'inl iznH'<iu desete i petnaest .. godine koja je IJO/meijalno
ena: nimfett' po(":iva upr-a\'o u nedefiniranosti njezina oblika - ona
mladom <ljei'aku mnogo vie Ilego zreloj eni. I dokje M,,,),, Kay, ena, tretirala svoga
mladog Ijuha'"1ika kao odraslog partnera, u Lolitinom oIlaj" za Humberta
Humberta masturbacijska tmtazma, proizvod njegovI' solipsisti,'k(' uob"uilje - kao to veli
Humhert II romanu: "Ono to sam mahnito posjedovao nUe bila OIla, nego moja vlastita
tvorevina, druga, nezbiljska Lolita ... " Ishod je laj da je njihov odnos
okrutan s obje strane (oila je pn'ma njemu okrutno <lij .. !e; on nju svodi
na oskvrnuti objekt svoje masturbalOrske imaginacije), za razliku od iskrene
sn<tsti izmedu Mal)" Kay i njezina mladog ljubavnika.
lRE(' 010\ ., .,."" OO ,""oo .. , ""'"OH 1349
radikalnijoj razini treba inzistirati na jedinstvenosti, apsolutnoj osebujnosti
pravoga - takav vlastiru inherentnu normativnost
koja ga ispravnim"; nema neutralna vanjskog mjerila koje bi nam
da unaprijed, jednostavnom primjenom na pojedini
o njegovu statusu.
Naaje pouka, dakle, u tome da lacanovski pojam dviju
smrti" u'ebamo nadomjestiti onim dvaju nagona smrti": je
izbor izravno on<u izmedu dvaju nagona smrti. Prvi aspekt nagona smrti jest
neUl:itiva glupost uitka Nadja. Vrhunski primjer te idiotske prisile Nadja
prua film Charlesa Russella Maska, s Jimom Carey jem (1994), o
slabome, bankovnom blagajniku, kojega stalno iznova poniavaju
njegovi blinji i ene te koji iznimne kada natakne tajanstvenu
staru masku nadenu na gradskoj plai. Niz pojedinosti bitan je za pozadinu
Kada bude na obalu, maska se zalijepi za sluzave
ostatke nekog trupla, o tome to ostaje od "osobe iza maske" nakon
to se posve identificira s maskom: bezobli("na sluz nalik onoj g. Valdemara iz
Poeove kada ovaj bude uskrsnut iz mrtvih, taj "nedjeljivi ostatak"
Stvarnog_ Druga je ta da junak, prije nego to do
maske, biva prikazan kao opsesivan gledatelj kada stavi zelenu drvenu
masku te ga ona zaposjedne, kadar je ponaati se u "stvarnom ivotu" kao
junak (izmicati mecima, mahnito plesati i smijati se, i jezik
daleko iz glave kad je - ukl-atko, postaje "neumrli", u
sablasnu domenu neobuzdane perverzije, "'lje<"nog ivota" u
kojemu nema smrti (niti seksa), u kojemu tjelesne povrine vie
nije bilo kakvim fizikalnim zakonima (lica se mogu
.-astezati, mogu izbaciti iz tijela metke kojima su me gadali, nakon to padnem
s visoke zgrade, na naprosto se sakupim i odetam ... ) .
Taj je svijet inherentno kornpulzivan: ni oni koji ga promatraju ne
mogu odoljeti njegovoj Dovoljno je prisjetiti se moda glavne scene filma
u kojoj junaka, koji nosu svoju zelenu masku, velike policijske snage (deseci
automobila, helikoptera) stjeraju u kripac: da bi se izbavio iz te pozicije on
postupi sa s\jetlima uperenim u sebe kao s ref1ektmima na pozornici te
pjevati i plesati ludu hollywoodsku mjuzikl verziju zavodljive latino pjesme
polic;0ci ne mogu odoljeti njenoj te se micati i plesati kao
da su dio koreografije glazbenog broja (mlada policajka lije suze, vidljivo se
maske, ali ipak podlijee njenoj i pridruuje se junaku u
popularnoj numeri...). Oveljeje inherenula glupavost
te prisile: ona predstavlja na koji smo svi mi
idiotske jouissance, kao kada se ne moemo oduprijeti a da ne
neku vulgarnu popularnu pjesmu nas napjev opsjeda. Ta je prisila odista
eks-timna: nametnuta je izvana, pa ipak samo ostvaruje nae najunutarnjije
hirove - kao to veli sam junak u trenutku: "K'lda stavim masku
350 SlAVOJ IZt! KAKUIVI SUBJEKT
gubim kontrolu - mogu sve to "Konu'ola nad sobom" stoga
nipoto jednostavno ne na odsutnosti zapreka ozbiljavanju naih nam-
jera: kadar sam imati kontrolu nad sobom jedino ukoliko mi neka temeljna
prepreka da sve to - u trenutku kada se u.
prepreka ukloni, me demonska prisila, hir u meni to je vie
od mene samog". Kada maska - mrtvi objekt - oivi nas, njena
vlast nad nama uistinu je ona "ivog mrtvaca", autornatona koji
nam se - ne treba li iz toga pouku daje naa temeljna fantaz-
ma, sr naega sama po sebi takva Stvar, su-oj jouissanci?343
S druge strane, za razliku od te glupe zapovijedi Nadja da uivamo koja
sve vie dominira i upravlja perverznim univerzumom naega kasnokapita-
iskustva, nagon smrti tvori upravo obratnu gestu, tenju da
izmaknemo stisku "neumrlog" ivota, stranoj sudbini zaglavljenosti u
opetovanom krugu jouissance. Nagon smrti ne odnosi se na
naega kontingenmog vremenitog iskustva, nego predstavlja
tenju k izbjegavanju dimenzije to je tradicionalna opisuje kao
besrnl1nost, neunitivi ivot koji opstaje s onu stranu smrti. Cesto tanka, gotovo
nezamjetna crta razdvaja ta dva modaliteta nagona smrti: ona razdvaja nae
poputanje slijepoj prisili za ponavljanjem sve intenzivnijih uitaka, je
343 Jo j .. dno lijepo obiljeje tog filma je u tome da u svome raspletu izbj .. gava standardni
klie o osobi iza maske": prenula na baca masku natrag II morc,junak lo
moe upravo utoliko to II stvarno ponaanje ugr,l(htic elementt' onoga to
je tinio dok je hio pod nj("nOIll U tome nae "sazrijevanjl''': ne II
pukom odbacivanju maski. nego u njihoV<' djelotvornosti "na
\jeresUu" - II sudnid. kada sudac Slavi .51. lo}u masku (svoje slubene oznake), mi ga zapra-
vo (r"tiramo kao da jc pod Institucije Zakona koja sada govori kroz
njega ... Medutim, hilo bi pogreno iz lOga zaklj\I<'iti da jc maska samo "primitivnija" ver-
zUa simboli(':k(" djciotvorn()sti, vlasd to je nad nanla vri simholitki autoritet: klju(";no je
zadriati razJikoVaJlje izt1l('chl pravoga simbolic":kog alltor-iteta koji operira na strogo
razini i opscene doslovnosti maske. Ne to junak, dok
nosi masku, (-esto popri rna ivotinjsko lice: II prostoru cTti(a ivotinje
(Tolll, Jerry itd.) s(' doivljavaju upravo kao ljudi koji IlOS .. ivotinjske maske i/ili odjet-u
(uzmimo scc-nn tl st''' koa neke ivotinje zagrebe (e se pod njorn otkriva
ljudska Iwa).
Da parafraziraJllO 1.(;vi-StJ'tlus.sa, Maska nam tako zapravo predstavlja "tote-
danas", fantazmitke djelotvornosti animalne: maske nije djelatna II
dananjem javnonl drulv(:nom prostoru: kada se junak SllOn s psiholog-on) je
napisal') o maskama, ovaj na junakova spokojno odgovara u smislu da svi
mi nosimo maskf' samo II Inetaf(u'ii-kom smislu toga od kljt.l(":nih scena
filma koja potom slijedi. junak ga nastoji mjeriti da u njegovom maska doista jeSi
tarobni objekt kada, medutim. on stavi masku, ona neiv komad izrezbarena
drvd; izost<ti<\ pa je junak sveden na oponaanje mahnitih kret-
nji to ihje kadar draesno izvoditi dok j .. pod maske ...
TRECI DIO, ,. '"""'" "" ....... , "'"""'1
351
primjer adolescent paralizh'an video-igrom na ekranu, od posve
iskustva prolaska kroz fantazmu.
Dakle, ne samo da boravimo izmedu dviju smrti, kao to veli Lacan, nego
je na izbor onaj izmedu dvaju nagona smrti: jedini da se
rijeimo glupoga Nadjaovog smrulOg pmiva uitka jest nagona
smrti u dimenziji prolaska kroz fantazmu. Nagon smrti
moe se svladati jedino samim nagonom smrti - i Lc'1ko je izbor opet
onaj izmedu loeg i goreg. A isto vrijedi i za pravi freudovski stav. Nalog
Nadja "Uivaj!" u podupire neka figura "totalitarnog" Gospodara.
"Du Smije!", logo na marci nemasnih mesnih proizvoda u
prua najjezgrovitijll formulu <ljdovanja "totalitarnoga" Gospodara. To
treba odbaciti dananjih novih fundamentalizama
kao reakcije na tjeskobu prekomjerne slobode u naemu kasnokapi-
"pennisivnom" liberalnom drutvu, koja nam prua
uporite stroge zabrane - klie o pojedincima koji "bjee od slo-
bode" u totalitarno zatvorenog poretka zavodi u potpuno pogrenom
smjeru.
Treba odbaciti i standardnu tezu prema kojojje
libidinaIni temelj totalitarnoga (faisti('kog) subjekta takozvana struktura
"autoritarne pojedinac koji nalazi zadovoljenje u prisilnom pokora-
vanju autoritetu, spol1lane seksualne porive, se nesigurnos-
ti i neodgovornosti itd. Pomak s tradicionalnoga autoritamog na totali-
tarnoga Gospodara ovdje je p,'esudan: premda, na povrini, totalitarni
Gospodar takoder stroge zapovijedi, nas da se
odreknemo uitaka i rtvlyemo se radi neke vie Dunosti, njegov pravi nalog,
razaznatljiv izmedu redaka njegovih eksplicitnih upravo je suprotan -
poziv na neprisiljeni i prijestup. Daleko od toga da bi nam
nametao skup mje lila kojima se 1I10ramo bezU\jetno pokoravati, totali-
tami Gospodar je koji ukida (moralnu) kaznu - to jest njegov t,yni
nalog glasi: Smije!: zabrane za koje se da reguliraju drutveni ivot i
minimum pristojnosti u su bezvrijedne i tvore tek sredstvo da se
ljudi odde na distanci, dok je vama doputeno ubijati, silovati i
Neprijatelja, davati si oduka i uivati preko mjer'e, kriti
mmalne zabrane ... ukoliko slijedite Mene. Pokornost Gospodaru tako je
koji vam da odbaClyete ili krite svakidanja moralna pra-
vila: sve besramne prljavtine o kojima ste sanjali, sve ste se morali
kada ste se tradicionalnome patrijarhalnom Zakonu
sada u tome smijete uivati bez kazne, ba poput nemasnoga mesa
k<tie smijete jesti bez ikakva rizika po zdravlje ...
Ov(lje, medutim, nailazimo na posljednju, kobnu zamku koju vaUa
etika ne suprotstavlja tome totalitarnom neko
Ne smije!, neku temeljnu zabranu ili kctie o'eba bezuvjet-
352 llMOl Ilir, KAKUIVl SUBJEKT
no potovati (Ponti autonomiju i dostojanstvo svoga susjeda! Ne zadiri nasil-
no u njegov/njezin prostor intimne fantazme!). stav (samo)ograni-
onog "Pristup zabranjen!" u svim r0egovim verzijama,
novi tih (Ne uput<y se u inenjering i
kloniranje! Ne se odvie u prirodne procese! Ne pokuavaj kriti sveta
demokratska pravila i riskirati silovit drutveni prevrat! Potuj i mores
drugih etl1i('kih zajednica!) u osnovi je nespojiv s psihoanalizom. Treba
odbaciti liberalno-konzervativnu igru borbe protiv "totalitarizma
putem pozivanja na neki skup mjerila bi napuwnje trebalo
dovesti do katastrofe: ne, Holokaust i Gulag nisu se dogodili zato to su ljudi
zaboravili na osnovna pravila ljudske pristojnosti i "oslobodili zvijer u sebi",
maha ostvarivanju poriva. I tako je - jo jednom, i to
posljednji put - pred nama izbor izmedu loeg i goreg; ono to freudovska
etika suprotstavlja "Iooj" superego verziji onog Smije! jest drugo, jo
radikalnije Smijd!, Scilicet ("Doputeno ti je ... " - naslov godinjaka to ga je
ranih 1970-ih priredio Lacan) koje vie nije nikakvom figurom
Gospodara. Lacanova maksima "Ne kompromitir,y svoju elju!" u cijelosti
usvaja paradoks zapovijedi da bude slobodan: ona te da
se usudi.
",il mo, o. '"'""" " """'" .,'"" 1353
Adorno, Theodor
Dijalektika prosvjetiteljstva
(s Horkheimerom) 6, 18,41,
308
Hlo%ojija nove glazbe 217
Negativna dijalektika 78
razlaz s Habermasom 308
sfera Kulturindustrie 319
violina nasuprot klaviru 91-2
Althusser, Louis 3, 139
ideoloka interpelacija 110, 122,
132,208,219,225-7
preU\jetovanost 92
ugecaj na druge 109-10,214
Antigona (Sofoklo) 231
AjJsolutna (film) 290
Arendt, Hannah 168
Arhipelag Culag (Solenjicin) 205-6
ArisLOtd
De anima 20
fronesis 294
Ass()ul1, Paul-Laurent 243, 285
Badinter, Robert 116
Badiou, Alain
Althusserov ugecaj 110
Amerika i Rimsko carstvo 187
anti-komunitarni komunitarizam
149
bitak i Dogad<ti Istine 110-8,
121-8, 139-47, 149-50,206,212
Gospodar /Histerik/U niverzitet
145
Kazalo imena i pojmova_
ideologija i Dogadaj Istine 122-6
je li jaz subjekt? 99
i psihoanaliza 126
118
onkraj dobra 141
povratak supstanciji 178
preobrazba Istine u
univerzalnoe 124
razlike spram Lacana 3, 126-32
subjektivitet 159
sv. Pavao i psihoanaliza 133-4
>jernost Dogadaju Istine 139, 145
Balibar, Etienne 3, 178
an ti-habermasovski
habermasovac 149
egaliberti3, 5,149,164,184,200,
209
i Althusser 109
prekomjerno nasilje 179-81
u'i razine univerzalnosti 189
uljudnost 150
Bart6k, Bela 91, 190
Beck, Ulrich 295, 298-9
Beethoven, Ludwig van 91
Benjamin, Walter
revolucija kao ponav!janje 16
revolucionarni pogled 78
'Teze o filozoftii povijesti' 16, 119
Besmrtna pril'a (film) 255
Bitak i vrijeme (Heidegger) 6, 13, 17
dvojnosti II
Husserlova kritika 57-8
zatvorenost / otvorenost 19, 21
_ ... ' ..... 1'55
Blair, Tony 176,316
Blixen, Karen 255
Bmimo se do Ilmja (film) 271,312-3
Bosch, Hieronymus 31, 44, 46
Bossuet, Jacques Benigne 107
Bourdieu, Pierre 16, 317
Coen
KmatJo jednostavno 100
Brahms,Johannes 91
Brazil (film) 136
Brecht, BertoIt 212
Kaznena mjera 340-2
Brown, Wendy
Stanja tete 61
Bruno, Giordano 338
Buchanan, Patrick 187, 192,197,
316, 342
Butler, Judith 3
Hegel i Foucault 229
mehanizam melankolije i
homoseksualnost 231, 237
o odluci 15
otpm 228-35
queer borba 202
spolna razlika 238-9
strastvene vezanosti 3, 215, 228,
232-8, 242, 250, 256
subjektivitet i seksualnost 228
CabaTet (mm) 120
Carpenter, John
They Live 48
Cassirer, Ernst 23-4, 144
Castoriadis, Cornelius
Kant, Heidegger i bezdan
uobl'azilje 21
Celestinsko (Redfield)
345
Claudel, Paul 123, 142,231,288
Talac 348
Clinton, Bill 176, 290, 310, 316
kao SOlOna 342
Collins, Michael 277-9
Daly, Glyn
'Ideologija i njeni paradoksi' 326
De anima (Aristotel) 20
De Gaulle, Charles 203
de Man, Paul
Kantov materijalizam 58
de Valera, Eamon 199, 277-8
Deleuze, Gilles 14,62,197,218
deteritorijalizacija 186
H i okrutnost 326-8
mazohizam 248
Deng Xiaoping 176
Derrida, Jacques 45,115,139,151
Abrahamova rtva 283
Descartesovo u sebe 30
o Heideggeru 5-6
ontologija nasuprot
heauntologiji 213
pojam dara 52
O duhu 5
Descanes, Rene 19
Odgovor na est tJ7igovom 104
u sebe 30
sablast kartezijanskog subjekta l
univel'zalnost cogita 90
voluntarizam 281
Dijalektika prosl1etiteljstva (Adorno i
Horkheimer) 6, 18, 41, 308
Diana, princeza od Walesa 289
Dina (film) 52,66,267
Diogen, kinik 286
Dostojevski, ,Jodor 131
Doyle, Arthur Conan 51
Duns kot, Johannes 280
Eastwood, Clint 233
Ego i ld (Freud) 257
Eisenstein, Sergej 29
ET(lserhead (film) 47
Faraon (film) 234
FenomenolDgija duha (Hegel) 65, 68-9
fa metafora 81-2
razum 85
totalitarizam 169
tvrdoglava vezanost 92-3
Fichte, Johann Gottlieb
subjektivitet / Anstoss 39-40, 139
Fields, W. C. 64
FIlozofija nove glazbe (Adorno) 217
Fllowf5ke biljeinice (Lenjin) 129
Fosse, Bob
(;a baTet 120
Foucault, Michel
disciplinarna procedura 333
Nadzm' i kazna 151,219-20
otpor prema 151, 218-9
potencijal perverzija 215
Povijest ludila 224
Povijest seksualnosti 19, 219-20
referentna 151
seksualnost i 219-24
strategije bez subjekta 301
uporaba uitaka 329
Frank, Anne 285
Freud, Sigmund
analiza Schrebera 31
bajke o 't1'i elje' 270
256
drugost 47
Edipov kompleks 135,274
f<-go i ld 257
histerija 215-6
misli u snu i nes\jesne elje 162
Mojsije i monoteizam 143
ugode 35, 263
nagon smrti 31, 59, 96-7,134-5,
161, 231,257,262
Nesvjesno 215-6
prva i druga priroda 71
zbilja 241
seksualizacija 216, 250-1
Sudbina/poriv 271
Totem i tabu 143, 274, 276
ubojstvo prvobimog oca 277
alovanje i melankolija 236
Gates, Bill 308-11, 317
ikone malog brata / zlog genija
309
Giddens, Anthony 3, 299
Gilliarn, Terry
Brazil 136
Goebbels, Joseph 184
Goldwyn, Samuel 99
Mihail 290
Gray, John
MukaTci su s Mana, ene su s
Venere 239, 325
Greene, Graham
Slahlenik 124
Gymnasialreden (Hegel) 93
Habermas,Jiirgen 18,70, 148, 165
Heideggerova subjektivnost 7
razlaz s Adornom i
Horkheimerom 308
Hammet!, Dashiell
Malteki sohol182
Havel, Vaclav 182
Hegel, Georg W. F.
apstrakma 79-80, 83, 93,
106, 179
logika 68-9
epistemologija nasuprot
ontologiji 50, 87
metafora 81
Fenomenologija duha 65, 68-9, 173
gospodar i rob 225
GymnasialTeden 93
konkrema 79, 82, 84,
88-92
kritika KanIOve onostranosti 74
Lenjinova preporuka 129
lice nadosjeliinog 175
Logika 86
i otpor 224
negacija negacije 66
svijeta 2, 28-3 I, 55, 71, l 14
obitelj 79, 304
odnosi izmedu logike i
metafizike 73
odredena negacija 154
u bivanju 80
osam planeta 286
politika 209
PTedavanja o filozofiji religije 95
'''" ... o., ...... 1
357
Hegel, Georg W. F. (nast.)
Predavanja o filowfiji svjetske
povijesti 33
Kantov akozmizam 54
seksualnost 72-3, 221
sekundarna identifikacija 79
izraz 333
sloboda kao nunost
39, 170
sopstvo kao supstancija 207
subjektivitet 67-8, 85
supstancija i subjekt 65-6, 68, 76-8
System der Sittlichkeit 83-4
tajne 64, 252
totalitarizam 169
tvJ'doglava vezanost 92-3
oblik u sadraj 102
za\jesa preko unutarnjeg svijeta
270
zlo 114, 131
Hegemonija i socijalistilha strategija
(Laclau i Mouffe) 110
Heidegger, Martin
analitika Daseina 19
analiza shematizma 55
Bitak i mijeme 6, 13, 17
bitak k smrti 59, 144
23, 43-5
angaman 8-9, 13, 16-7
Kant i problem metafizike 18-9, 41
kontingencija iskustva svijeta 58-9
odluka i izbor 14-6
odnos spram postmodernog
miljenja 5
subjektivitet 1-3, 41, 45
totalitarizam i 6
Uvod umetafiziku 9,43-4
zatvorenost / otvorenost u Bitku i
m'ernenu 17-20
Hellman, Lillian 199
Hel1l'ich, Dieter 7
Hitchcock, Alfi'ed
Vrtoglavica 254-5, 268
Hitler, Adolf 290, 342-3
i okrutnost (Deleuze) 326-8
Hobbes, Thomas 103, 166
KAKUIVI SU8JEK1
Hoffman, Eva 300-1
Hoffman, E. T. A. 45
Horkheimer, Max
Dijalektika jJ1'OSTjetiteljstva
(s Adornom) 6, 18,41
posljedice obiteljske sktrukture
304
razlaz s Habermasom 308
sfera KultU1industrie 319
Hosle, Vittorio 69-71, 76-7
Husserl, Edmund
kIitika Bitka i vremena 57
'Ideologija i njeni paradoksi' (Daly)
326
Il Postino (film) 289
Isus Krist
Dogadaj Istine 112, 123, 127
Malebrancheovo gledite o
milosti 105-7
moderne reinterpretacije 292-3
Izgubljena autocesta (film) 267-8
Jameson, Fredric 148, 162
pravi 15-6
.Janez (film) 332
Jordan, Neil
igra 238
Jung, Carl G. 237-8
Kafka, Franz
Proces 67
'utnja sirena' 273
Lazar 171
K.'1nt, Immanuel
anti-kozmos 44, 138
apstraktna 80
borba 337
politi('ki ideali 214
Francuska revolucija 121
Hegelova kritika onostranog 74-5
Heidegger i bezdan uobrazilje 2 I
i Badiou 147
Kritika rasu dne mOL1 36
K1ili/w pmktic7wg uma 21
K1itika (;istog uma 27
materijalizam i idealizam 34
pojam svijeta 58
moralni zakon 36, 39, 41-4, 53,
80,101,134,247-8,326,328,
337
nasilje uobrazilje 37-41
ne-tradicionalna metafizika ) 44
noumenaino i fenomenalno
174-5
pojam uobrazilje 20
priroda i kultura 31-2
sebesvijest 272-3
shematizira um 55-6
subjektivitet 39, 41, 44
temeljna fantazija 54
transcendentalni shematizam 152
transcendentalno javnosti
211
drugo Pros\jetiteljstvo 321
zbiljsko 244
zlo 2
Kant i p1'Oblem metafizike (Heidegger)
18-9,41
Kapital (Marx) 129
negacije 62
Kaznena mjera (Brecht) 340-2
Kennedy, John 'F. 26
Kierkegaard, Soren ] 04, 123
bolest na smrt 260-1
dvije strane dunosti 283
na strani moderniteta
188-9
King Jr., Martin Luther 137, 180
KipIing, Rudyard 212
Klasna borba u Fmncusluj (Mal'x) 194
Kris, Ernst 98
Kritika /:istog uma (Kant) 27
potencijal 41
Kritika uma (Kant) 21
Kritika msudne (Kant) 36
shematizira um 55
Kmavo jednostavno (film) 100
Lacan,Jacques
iskrivljenje i zbilja
68
336-7
blizina predmeta-uzroka elje
325
ciljevi i mete pOl'iva 59
diskursa 169,339
('udovina drugost 47
Istine 3, 134
Edipov kompleks 135, 263, 274-5
falus 331, 345
fantazija i zbilja 45
glas 280
103, 134,
140
i Hegel 56
interpelacija/ subjektivizacija 226
koritenje Heideggera 6
'La clerision de la sphere' 269
lamella 46, 59, 135-6, 144, 242
logika 70-1
mazohizam 249
nagon smrti 126, 134-5, 139-43,
231,257,262,352
negativna 97-8
nema spolnog odnosa 240-1,
246,252,254,263
normalnost modusa 31
oblici seksualne prakse 217
obrazac diskursa 169,339
zakon 36, 47, 257
otpor i kritika Butlerove 229
otudenje i identitet 335-6
pervel'Zija nasuprot histeriji
215-7,258
pobunjenici protiv filozof* 218
porivi 143, 160, 251, 255, 259,
261-7,272,352-3
preporadanje 189
prostor izmedu dviju smrti 126,
132-8,142,231,350,352
razlike spram Badioua 3, 126-7,
134,140-1,143,145-6,160
kastrac!ja 284
snovi leptira 291
spolna razlika 239-45
subjekt i subjektivizacUa 139-40
subjektov .ivot-svijet 56
Lacan,Jacques (nast.)
sv. Pavao 129, 1 33-4
temeljna fantazma i
identifikacija 232-5
veliko Drugo 65, 76, 228, 252,
288,322,336-7
viak uitka 95
Zbiljsko 134, 142-3, 159,244
Zlo 310, 343
elja i fantazija 264-7
Ladau, Ernesto 3, 15,83,90, 125,
141,150-7,160,163-4,239
Althusserov IlO
156
hegelovska odredena negacija
154
Hegemonija i soeijalistic7w strategija
(s Mouffeom) 110
jaz izmedu univerzalnog i
partikularnog 148
logika ekvivalencije 155
Politika i ideologija u
teoriji 110
radikalna demokracija 151
spolna razlika 239
subjektivitet 139-40, 159
Lafargue, Paul
Pravo na lijenost 220
Lang, FJitz
Metropolis 309
Laplanche,Jean 205, 252, 255
Lasch, Christopher 198
Le Pen, Jean-Marie 187, 192,316,342
Leader, Darian 98,101, 193-4,329
Lefort, Claude 170
Lenjin, Vladimir
materijalizam i idealizam 34
Hegela 129
posljedice 212
Letourneau, Mary Kay 343-4
Levinson, Barry
Sfera 269-71
Lewinsky, Monica 290
Lincoln, Abraham 51,186
Llosa, Mario Vargas
huligani 181
360 I lu,", "je< ;"OM ""OO
Logilw (Hegel) 86
logika 68-9
Luini, Bernardino
Salomi donose glavu Ivana Krstitelja
274
Luk;ics, Georg
Povijest i klasna svijest 119
Luther, Martin 137, 180
Lynch, David 45
(;ovjeli slon 51
Dina 52, 66, 267
Eraserhead 47
Izgubljena alitoeesta 267-8
pred-ontoloki fenomeni i zbilja
47,51
Twin Peaks 52, 267
Lyotard, 5, 148-9
Malebl-anche, Nicolas 286-7
milost 90, 104-7
Malinowski, Bmnislaw 62,219
Malteki sokol (Hammett) 182-3
Mao Zedong 196
Marx, Groucho 284
Marx, Karl
ekvivalencija 207
kao ishod kapitalizma 8
fetiizacija 310
i sociolozi 129
ideoloka apstrakcija 243
iznimka je pravilo 92
izrabljivanje i ljudska prava 156-8
kapital kao vampir 319
Klasna borba u Francuskoj 194
m eta-poli tika 169-71
muka apstraktna univerzalnost
90
negacija negacije 62
od teorije do revolucije 151
od Russella 123
Osamnaesti brumllire i stvaranje
povijesti 77
proletarijat i klasa 119
radnici kao roba 138
religijska pl-ipov:\jest 42
ukidm* trita 300
univerzalizam 203
pmtuslovlje proletarijata
201
Maska (film) 350
Mauser (Muller) 340-2
McCarthy, Joseph 285
Mead, Margaret 62,219
MetmjJolis (film) 309
Miller, Jacques-Alain
spolna razlika 262-3
Slobodan 3liO, 332
Mojsije i monoteizam (Freud) 143, 279
MoloLOv, 171
Moore, dr. Julie 347
Morrell, lady Ottoline 49
Moufle, Chantal
Hegemonija i sodjalistic7w strategija
(s Laclauom) 110
Mozart, Wolfgang Amadeus 91
Mrea (film) 326
Muller, Heiner
Mauser 340-2
Mu.flwrei su s Mlina, ene su s VenerI'
(Gray) 239
Nadzori kazna (Foucault) 151, 219-20
Negativna dijalektika (Adorno) 78
Neprijatelj u mom krevetu (film) 100
Nietzsche, Friedrich
i sv. Pavao 131
kritika Wagnera 7
O genealogiji morala 96
tradicionalno, moderno i
postmoderno 148
Volja 99
O duhu (DcITida) 5
O genealogiji morala (Nietszche) 96
Od Atlantide do SfingI' (Wilson) 60
Odgovm' na .est prigovom (Descartes)
104
Osamnaesti bnanaire (Marx)
stvaranje povijesti 77
Piccone, Paul 198
Pippin, Robert 258
PUlc7jiva igra (film) 238
Platon
Time} 49
ideje 23
vrhovno dobro 43
Plm!i barun (film) 267
Pod /)(Jljbom (film) 199
Poe, Edgar Allan 135
Politika i ideologija u marksistiawj teoriji
(Ladau) IlO
Popper, K'l.1 J 88
Po.tllr (film) 289
Povijest i klasna svijest (Lukacs) 119
Povijest ludila (Foucault) 224
p(J(!ijest seksualnosti (Foucault) 19, 219-20
PralJo na lijenost (Lafargue) 220
Predavanja o filozofiji svjetshe povijesti
(Hegel) 33
Proces (Kafka) 67
Ranciere, Jacques
an ti-Iyotardovski Iyotal-dovac 149
i Althusser 109-10
jaz izmedu demokracije i
ekonomskog izrabljivanja 172
rnesentente 21 O
pobuna proleterskih masa 150
policijska struktura 206, 208-11,
213
post-politika 216
totalitarizam 170
univerzalnost 205
Rather, Dan 184
Rawls, John 148
Redfield, James
Celestinsko 345-6
Regnault, Fran<;:ois 218
Reve, Karel van het 88-9
Rhinegold (Wagner) 309
Rijeka bez mosta (Sumii) 166
Rogozinski, Jacob 33, 36, 38, 43
onkraj bezdana 55
Russell, Bertrand 123
izjava lady Otto line 49
Russell, Charles
Maska 350
Sade, Marquis d 321
Schelling, Friedrich W. J. von 17-8,
87, 109
boanska egzistencija i temelj 77
htijenje 280-1
sopstva 30
temelj egzistencije 49
Schmitt, Carl 102-4
Schonberg, Arnold 113, 217, 292
Schreber, Daniel Paul 105
Schumann, Robert 91
Karneval 45
Schiirmann, Reiner 5
Sfera (film) 269
Skidajmo se do kraja (film) 313
Skinner, QlJentin 158
Solaris (film) 269
Solenjicin, Aleksandar
trilogija Gulag 205
Sofoklo
Antigona 231
Staklenik (Greene) 124
Staljin, Josif
lani procesi 282-3
teror 339-40
totalitarizam 169-70
Stanja tete (Brown) 61
Stravinski, Igor 217
Straa na Rajni (film) 199
Sumii, Sue
Rijeka bez mosta 166
sv. Augustin 344
sv. Pavao
Istine 122-3
i psihoanaliza 133-4
univerzalizam 203
veza zakona i elje 130-1
System der Sittlichkeit (Hegel) 83-4
3621 SlAvru ia: IlAKUIW SUBJEKT
'u tnj a sirena' (Kafka) 273
Talac (Claudel) 348
Tarkovski, Andrej
Solaris 269
Taylor, Charles 77-8, 148
Tereza, Majka 289
'Teze o povijesti'
(Benjamin) 119
They Live (film) 48
Time} (Platon) 49
Totem i tabu (Freud) 143,274, 276
Edipov kum pleks 274-6
Twin Peaks (televizijska serija) 52,
267
Uvod u metafiziku (Heidegger) 9
Volim Lucy (televizijska serija) 67
Vrtoglavica (film) 254-5, 268
Wagner, Richard 7, 260-1
Rhinegold 309
Welles, Orson
Besmrtna 255
Wilcox, Fred
Zabranjeni planet 269
Wilson, Colin
Od Atlantide do Sfinge 60
Winfrey, Oprah 347-8
Zabranjeni planet (fum) 269
,
I
I
,I
\
I
\
)
I
\
_ .". , . .. . .. .. . . .. "." .. .... , . ... " .... . .0
"-
-
<
-
tA
c:
E
m