Voltaire

Naslov

Biblioteka IQ - Knjiga druga
Urednik
Nikola Navrai
prijevodu Duanke Amanovic
priredila i
dr. Natalija Topi Popovi
Izdava

izdavaa
Nikola Navrai
i korektura

Grafiki urednik
Roman
Priprema za tisak i
Tisak i uvez
Ti skara
V o l t a i r e
Candide
Prema prijevodu (1947.)
priredila i prilagodila
dr. Natalija Topi Popovi
Zagreb, 2005.
Prvo poglavlje
KAKO JE CAND1DE ODRASTAO U
JEDNOM LIJEPOM I KAKO JE IZ
NJEGA BIO ISTJERAN
ivio je u Vestfaliji, u zamku gospodina baruna
mladi komu je priroda poklo-
nila narav. Na licu mu se zrcalila dua.
Umi o je sasvim rasuivati o svemu, a bio je
vrlo prostoduan. Zato su ga, mislim, i zvali Candide.
Stare sluge u kui potajno su vjerovali da je on sin
sestre gospodina baruna i jednog valjanog i estitog
plemia iz susjedstva, za kojeg se ta gospoica nikako
nije htjela udati zato to je mogao dokazati da je plemi
samo u sedamdeset prvom koljenu, dok je ostatak nje-
gova rodoslovnog stabla propao pod zubom vremena.
Gospodin je barun bio jedan od vlaste-
lina u Vestfaliji, jer je na zamku imao vrata i prozore.
Njegova sveana dvorana bila je, tovie, ukraena
jednom tapiserijom. Od svih pasa iz njegovih dvorita
mogla se, kad zatreba, sastaviti hajka, a su
jahali pred njima i bi l i mu psari.
~ - Izmiljeno
Valdberghoff-trarbk-dikdorff. je
sjeverozapadnu njemaku provinciju, "prljavi
to izriito kae u i zemljom bez
17
njegov veliki ispovjednik. Svi su ga zval i gospoda-
rom, i smijali se kad je pri ao ale.
Gospoda barunica bi l a je otprilike tristo pe-
deset funti i time pribavljala vrlo veliku va-
nost, a doeki val a je goste u kui tako dostojanstveno
da je zbog toga stjecala jo vee potovanj e. Ki joj
Cunegonde, od sedamnaest godina, bila je
rumena, svjea, punana i zamamna. Sin
i ni o se u svemu dostojnim svoga roditelja. Odgojitelj
bio je kuni prorok je Candide
sl uao njegove pouke sa svom bezazl enou svojih
godina i svoje prirode.
Pangloss je predavao
nigologiju znao dokazivati da nema poslje-
dica bez uzroka i da je, u ovom najboljem od svih
mogui h gospodina baruna najljepi
od svih a gospoa najbolja od mogui h
barunica.
"Dokazano je," govorio je on, "da ni ta ne moe
biti drukij e nego to jest. budui da je sve stvo-
reno s odr eenom svrhom, sve mora neminovno imati
najbolju svrhu. na da su nosovi stvoreni
- Rije koju je sastavio Voltaire od grkog - sve, i
- jezik.

- glup). - Ironija na
termine XVIII.
sljedbenika filozofa protiv ijeg je opti-
mizma i idealistike filozofije cijeli Candide i uperen.
18
da nose naoal e, i zato mi imamo Noge su
nam oi gl edno dane da nose mi imamo hlae.
Kamenje je stvoreno da bude klesano i da se od njega
grade zamci; zato gospodar ima vrlo lijep zamak:
najvei barun u pokrajini treba sjediti u najljepem
stanu. I kako su svinje stvorene za jelo, jedemo svinje-
tinu preko cijele godine. Prema tome, oni koji su tvr-
dil i da je sve dobro, rekli su glupost: trebalo je rei da
je sve da bolje ne moe
Candide je sluao paljivo i vjerovao bezazleno, jer
je smatrao da je Cunegonde izvanredno
lijepa, iako nikad nije imao smjelosti da joj to i kae.
On je doao do zaklj uka da e, poslije sree to je
netko kao barun od drugi
stupanj sree biti gospoi ca Cunegonde. trei - vidjeti
nju svakog dana i etvrti, sluati doktora Panglossa,
naj veeg filozofa u cijeloj toj pokrajini, pa, prema
tome, i na cijeloj kugli zemaljskoj.
Jednoga dana, kad se etala blizu zamka po umici
koju su nazivali parkom, Cunegonde opazi u grmlju
doktora Panglossa kako daje pouke iz
fizike sobarici njene majke, vrlo draesnoj i vrlo
popustljivoj maloj brineti. Kako j e gospoi ca Cune-
gonde imala mnogo sklonosti za prirodne znanosti,
promatrala je bez daha vie puta ponovljene pokuse
kojima prisustvovala. Ona jasno zapazi doktorov
dovoljan razlog, posljedice i uzroke, i vrati se sva
uzbuena, sva duboko zamilj ena, sva ispunjena e-
ljom da postane uena, pomiljajui kako bi ona
19
mogla biti sasvim dovoljan razlog mladom Candideu,
a on isto tako njoj.
Pr i povratku u zamak sretne Candidea i pocrvenje.
1 Candide pocrvenje. Ona mu uzdrhtalim glasom po-
eli dobar dan. a Candide poe razgovarati s njom, ne
znajui ni sam to govori. Sutradan poslije ruka, kad
su ustajali od stola, naoe se Cunegonde i Candide
iza jednog paravana. Cunegonde ispusti svoj rupi ,
Candide ga podi e. Ona ga bezazleno uze za ruku,
ml adi bezazleno poljubi ruku mlade gospoi ce, s
neobi no mnogo ivosti, osjeajnosti i ljupkosti. Usne
im se sretoe, oi uspl amtj ee, koljena kl ecnue, ruke
zalutae. Gospodin barun od Thunder-ten-tronckha
proe tad pokraj paravana i, vidjevi ovaj uzrok i ovu
posljedicu, otjera Candidea iz zamka s nekoliko dob-
rih udaraca nogom u stranjicu. Cunegonde se onesvi-
jesti. Kad doe k sebi, gospoa barunica je odmah
i amara. I svi ostadoe preneraeni u naj lj epem i
najugodnijem od svih mogui h
Drugo poglavlje
TO SE DOGODILO S
KOD BUGARA
Prognan tako iz zemaljskog raja, dugo i ae Can-
dide ne znaj ui ni sam kuda, pl aui , podi ui

oi k nebu, okreui ih est o put naj lj epeg zamka,
koji je skrivao u sebi najljepu od svih
Legne spavati, bez veere, nasred polja, i zmeu dvije
brazde. Snijeg padae u krupni m pahuljicama. Sav
ukoen od zime, odvue se Candi de sutradan do
oblinj eg grada bez
novi a u depu, polumrtav od gladi i umo-
ra. Zaustavi se t uno na vratima neke krme. Dva
ovj eka u plavom pri mi j eti e ga:
ree jedan, "evo nekog ml adi a, vrlo lije-
po razvijenog i propisane visine."
zatim Candideu i pozvae ga vrlo uljudno
na ruak.
"Gospodo," odgovori im Candide s krasnom
skromnou, " v i mi ukazujete veliku ast, ali j a ne-
mam i me platiti svoj objed."
gospodine," ree j edan od one dvojice u pla-
vom, "osobe vaeg izgleda i vae vrijednosti ne
pl aaj u ni kad ni t a. Zar niste vi soki pet stopa i pet
palaca?"
to je moja vi si na", odgovori on klanja-
j ui se.
sjednite, gospodine. Ne samo to emo platiti
za vas, nego neemo nikako dopustiti da ovjek poput
vas ostane bez novaca. Lj udi su zato tu, da jedan dru-
gomu pomau. "
"Imate pravo," ree Candide, "to mi je uvijek go-
vorio doktor Pangloss i ja zaista vi di m da je sve na
svijetu da bolje ne moe bi t i . "
21
Zamol i e ga da primi nekoliko talira, on ih uze i
htjede im izdati priznanicu; oni ju ne htj edoe nikako
primiti, i svi posj edae za stol.
" V i zacijelo nekog nj eno volite?"
" Oh, da, nj eno vol i m gospoi cu Cunegonde."
" Ne mislimo to," ree jedan od te gospode, " mi vas
pitamo ne volite li nj eno bugarskog kralja
" Ni ree on, ga nikad nisam ni vidio."
" t o! Pa to je najdivniji kralj na sada tre-
bamo piti u njegovo zdravlje."
vrlo rado, gospodo." I stade piti.
" To je sad dovoljno," rekoe mu zatim, "sad ste
postali potpora, branitelj Bugara i njihov
junak. Vi ste stekli svoju sreu i osigurali sebi slavu."
Smjesta mu okove oko nogu i odvedoe ga
u puk. Tjerali su ga da se okree nadesno i
da izvlai i uvlai ipku, da niani, da puca, da udvaja
korak, pa mu onda udarie trideset batina. Sutradan je
izveo vjebe malo bolje i dobio samo dvadeset udaraca.
Prekosutra mu udari e samo deset, i drugovi gledahu
na njega kao na neko udo.
Candi de je bi o sav zapanjen i j o ni kako nije
mogao sebi do kraja obj asniti za t o j e postao
Pod Bugarima se misli na Pruse, a kralj "velikog uma" je Fried-
rich s kojim se Voltaire u to vrijeme ve bio su
Francuzi, a rat se opisuje je Sedmogodinji rat (1756 -
za vrijeme je i napisan. Ljudi u plavom su pruski
oficiri za novaenje, koji su nosili plave odore.
22
junak. Jednog lij epog proljetnog dana mu
se izii mal o u etnj u poe uvjeren da je
izuzetna povl asti ca i ljudske i vot i nj ske vrste t o
upotrij ebiti noge za Ne
ni dvije milje kad pred njega i skoi e neka druga
eti ri j unaka vi soka po est stopa, ga uhvat i e,
vezae i odvedo e u zatvor. Upi t a e ga, prema
mu j e dr ae: trideset est puta ii-
od cijeloga puka i l i odjedanput dobi ti dvanaest
ol ovni h zrna u gl avu. Uzal ud j e navodio da j e
ljudska volja sl obodna i da on ne el i ni j edno ni
drugo; morao j e izabrati. On odl ui , na osnovu
dara Boj ega koj i se zove sl obodna volja, bi ti t ri -
deset est puta i i ban. dva prol aza. Puk j e
bio sastavljen od dvije t i s ue ljudi, t o j e za njega
znai l o eti ri t i sue udaraca koj i od
zatilj ka do st ranj i ce ot kr i e sve i vce i mi i e.
Kad j e trebao pr oi po t r ei put, Candi de, ve i z-
zamol i da budu tako dobri i mi l ost i vi pa
da mu razmrskaju glavu. Tu mu mil ost udi j el i e.
Veza e mu oi , nat j erae ga da kl ekne. Ut o
bugarski kralj, raspita se za kr i vi cu
pa kako je taj kralj bio vel i ki um, razabra iz svega
to dozna od Candi dea da je to neki ml adi
zi ar koj i nema ni najmanje razumijevanja za stva-
ri ovoga svijeta, te mu podari svoj oprost s t ol i ko
blagosti i mi l ost i da e one bi t i hvaljene u s vi m
novi nama i u s vi m valjani lij e-
nik izlij ei za tri tjedna Candi dea mel emi ma koje
23
j e propisao Ve bj ee dobi o mal o koe
mogao je hodati, kad kralj Bugara zametnu boj s
kralj em Abara.
Tree poglavlje
KAKO SE CANDIDE IZBAVIO OD
I TO SE DOGODILO S NJIM
Nita nije bilo tako lijepo, tako sjajno, tako okretno i
tako dobro kao te dvije vojske. Trube, svirale,
oboe, bubnjevi, topovi, sve je to inilo takvu harmoniju
kakva se ni u paklu nikad nije ula. Najprije topovi srav-
nie sa zemljom oko est tisua ljudi, s jedne i druge
strane. Zatim puke zbrisae s najboljeg od svih svjetova
otprilike devet do deset tisua hulja koje su mu kuile
povrinu. Bajunet bjee isto tako dovoljan razlog smrti
nekoliko tisua ljudi. Sve je to moglo iznositi oko trideset
tisua dua. Candide, koji je drhtao kao pravi filozof,
sakri se bolje umio za vrijeme ove viteke klaonice.
Napokon, dok su oba kralja, svaki u svom logoru, na-
da se pjeva Te on odlui otii i na dru-
gome mjestu razmiljati o uzrocima i posljedicama.
Dioskorid. - Grki vojni lijenik, znanstvenik i botaniar iz I.
stoljea, prozvan po rimskoj porodici koja adoptira-
la, iji su lijekovi bili u upotrebi sve do stoljea. Autor
djela ljekovitim tvarima.
24
Prijee tako preko mnogih mrtvih i umiruih, i dospije
najprije u jedno oblinje selo. Ono je lealo u pepelu. To
je bilo neko abarsko selo koje su Bugari spalili, prema
propisima javnoga prava. Na jednom su mjestu izreeta-
ni starci gledali svoje zaklane ene kako umiru drei
djecu na svojim dojkama; na drugom su
djevojke rasporena trbuha izdisale, poto su zadovoljile
prirodne potrebe nekolicine junaka. Druge, poluizgor-
preklinjale su glasno da ih netko Pored
odsjeenih ruku i nogu po zemlji je bio razasut mozak.
Candide pobj ee to je bre mogao u drugo selo;
ono je pripadalo Bugarima, i abarski j unaci bjehu
uinili s njim to isto. Neprestano gazei preko udova
koji su se trzali u hropcu, i l i kroz ruevi ne, Candide
dospije konano izvan ratnog poprita, nosei neto
malo hrane u torbi i ne zaboravljajui nikako gicu
Cunegonde. Nestade mu hrane kad se nae u
ali, kako je sluao da su u toj zemlji svi bogati i da su
tamo ljudi krani, ni naas ne posumnja da e s njime
isto tako lijepo postupati kao i u zamku gospodina
baruna prije nego je odande bio istjeran zbog lijepih
oiju gospoi ce Cunegonde.
On zamol i milostinju od nekoliko dostojanstvenih
linosti koje mu sve odgovori e da e ga, ako produi
s tim zanatom, poslati u neki zatvor za preodgoj, da
naui kako se valja ponaati .
Zatim se obrati jednom ovjeku koji je dotle govorio
pun sat bez prestanka, o milosru, na nekom veli-
kom skupu. ga otro, taj ga govornik upita:
25
"Jeste li vi za pravednu stvar? to je uzrok vaeg
dolaska ovamo?"
"Nema posljedica bez odgovori smjerno
Candide, "sve je nei zbj eno vezano jedno s drugim i
najbolje Moral o se desiti da me otjeraju od
da dobijem batine, da moram
prositi komad kruha dok ga ne sam zara-
ivati. Sve to nije moglo biti druki j e. "
"Prijatelju," ree mu govornik, "vjerujete li vi
papa antikrist?"
" To nisam j o nikad uo, ali bio on to i l i ne bio, ja
nemam
"I ne zasluuje da ga j ede ! " viknu ovaj. "Dalje, hu-
ljo, dalje, i da mi nisi vie priao dok si i v! "
Govorni kova ena glavu kroz prozor, pa
ugl edavi ovj eka koji j o sumnja papa antikrist,
izrui mu na glavu punu... Bl agi Boe, do kakvih
krajnosti moe ii pobona revnost kod ena!
Nekakav ovjek koji nije bio neka dobri i -
na anabaptist, po imenu vidje taj i
sraman postupak prema jednom od svojih blinjih,
biu s dvije noge, bez perja, a koji ima Povede
ga sa sobom kui, oisti ga, dade mu kruha i piva,
Anabaptisti su sekta koja je traila krtenje u godinama.
Voltaire pokazuje kao suprotnost protestantskom
koji je govorio o puni sat.
Bie s dvije noge, bez perja, a koje ima duu - Tako Platon
definira ovjeka.
26
pokloni mu dvije forinte i naumi ga, tovie, nauiti
da radi u njegovim tvornicama perzijskih tkanina koje
izrauju u Candide umalo pade na koljena
pred i
"Istinu mi je rekao doktor Pangloss da je sve na
svijetu najbolje to moe biti, jer je mene daleko vie
potresla vaa beskrajna plemenitost nego okrutnost
onog gospodina u crnom ogrtau i njegove gospoe
supruge."
Sutradan, za vrijeme etnje, srete on nekog nevolj-
nika sveg osutog gnojnim pri tevi ma, ugasla pogleda,
nagrizena vrha nosa, iskrivljenih usta i pocrnjelih
zuba; govorio je promuklo, mui o ga je estok kaalj i
ispljunuo bi po jedan zub svaki put kad bi zakaljao.
etvrto poglavlje
KAKO SE CANDIDE SUSREO SA SVOJIM
NEKADANJIM UITELJEM
DOKTOROM PANGLOSSOM, I TO JE IZ
TOGA PROIZILO
vie uzbuen saaljenjem nego uasom, Can-
dide prui tom st ranom prosjaku one dvije forinte to
ih je dobio od estitog anabaptista Jacquesa. Ova se
sablast zagleda u njega, zaplaka i objesi mu se oko
Candide ustuknu prestravljen.
27
"Teko meni," ree ovaj nesretnik onomu drugomu,
"zar ne poznaje vie svoga dragog Panglossa?"
" t o uj em? Vi ste to, dragi uitelj u? Zar vi u tako
uasnom stanju? Kakva li vam se to nesrea dogodila?
Zato niste vie u naj lj epem od svih to je
bilo s Cunegonde, tim biserom meu
djevojkama, uzornim djelom prirode?"
"Sav sam iznemogao", ree Pangloss.
Candide ga odmah odvede u staju,
gdje mu dade malo kruha da zaloi, a kad Pangloss
povrati snagu, on opet upita:
" A s Cunegonde?"
" Umr l a je", odgovori Pangloss. Candide se na to
onesvijesti. Prijatelj ga povrati s malo l oeg octa koji
se naao u staji, i Candide opet otvori oi.
"Cunegonde mrtva! Ah, ti najbolji svijete, gdje si?
A od ega je mogla umrijeti? Da nije zato vidjela
kako su me otjerali nogom u stranjicu iz lijepog
zamka njenog oca?"
"Ni j e", odgovori Pangloss. " Nj u su rasporili bugar-
ski vojnici, poto su je najprije do mile volje silovali.
Gospodinu barunu su razmrskali glavu kad ju je htio
braniti; gospoa barunica je izrezana na komade; moj
jadni ueni k proao je kao i njegova sestra. A to se
tie zamka, nije ostao ni kamen na kamenu, nijedna
itnica, nijedna ovca, nijedna patka, nijedno drvo! Al i
smo poslije bi l i dostojno osveeni , jer su Abari isto to
uinili u jednoj susjednoj koja je pripadala
nekom bugarskom vlastelinu."
28
Na tu priu Candide se opet onesvijesti. Al i kad je
ponovo doao k sebi i rekao sve to je trebalo rei, on
se raspita o uzroku i posljedici, kao i o dovoljnom raz-
logu koji je doveo Panglossa do ovako jadnog stanja.
"Avaj , " ree on, "dovela me ljubav. Ljubav, ta tje-
iteljica roda ljudskoga, ta hraniteljica svemira; dua
svih osjetljivih bia, njena ljubav."
" Oh, tako je,"odgovori Candide, "poznavao sam ja
tu ljubav, tu vladaricu srdaca, tu duu nae due. Ona
mi je donijela samo jedan poljubac i dvadeset udaraca
nogom u stranjicu. Kako je kod vas taj lijepi uzrok
mogao proizvesti tako odvratnu posljedicu?"
Pangloss ovako odgovori:
dragi Candide! Vi ste poznavali Paquette, onu
lijepu pratilju nae uzvi ene barunice. Ja sam u njezi-
nu zagrljaju spoznao rajske slasti koje su mi donijele
ove paklene muke, to me, kako vidite, prodiru sada.
Ona je bi l a zaraena, moda je od toga ve i umrla.
Taj poklon dao je Paquette neki vrlo ueni franjevac,
koji ga je potrai o na samom izvoru, jer ga je njemu
dala neka stara grofica, koja ga je dobila od nekog
konj ikog kapetana, koji je na njemu imao zahvaliti
nekoj markizi, koja zaradila s nekim koj i
ga je stekao od nekog isusovca, koji ga je, kao iskue-
nik, naslijedio neposredno od jednog suputnika Kri s-
tofora Kol umba. to se mene tie, ja ga neu nikomu
dati, budui da sam na umoru."
Panglosse," Candide, " udno j e to
neko rodoslovlje. Da mu nije sam avo rodonael ni k?"
29
" O, to ne," odgovori ovaj veliki ovjek, "to je bilo
neto neminovno u od svih svjetova, jedan
neizbjean njegov sastojak. Jer da Kolumbo na
jednom ameri kom otoku stekao tu bolest truje
sam izvor raanja, koja esto i sprjeava raanje i
je oigledna suprotnost velike prirodne svrhe, mi ne
bismo sada imali ni okol adu ni Treba j o uzeti
u obzir da je do danas ovdje, na naem kontinentu, ta
bolest neto samo nama svojstveno, kao i vjerske pre-
pirke. Turci, Perzijanci, Indijci, Ki nezi , Japan-
ci j o ne znaju za nju, ali postoji dovoljan razlog i
oni upoznaju poslije nekoliko vjekova. Zasad je ona
udesno napredovala meu nama, a naroito po onim
velikim vojskama sastavljenim od estitih i lijepo odgo-
jenih najamnika koji odluuju o sudbini drava. Moe
se slobodno rei da, kad se trideset tisua ljudi bori u
bojnom poretku s trupama iste j aine, ima otprilike po
dvadeset tisua zaraenih sa svake strane."
"Divljenja dostojna stvar!" ree Candide. " Al i vi se
trebate lijeiti."
"A kako to mogu?" odgovori Pangloss. "Nemam ni
prebijene pare, a nigdje na cijelom ovom i rokom
svijetu nikomu nee ni pustiti krv ni dati ako ne
plati i l i ako netko drugi ne plati za njega."
Na ove posljednje rijei Candide se odlui. Ode i
baci se pred noge svomu milosrdnom
Jacquesu i tako mu dirljivo opisa stanje u koje je za-
pao njegov prijatelj da ovaj dobroudni ovjek bez
premiljanja uze u svoju kuu doktora Panglossa. Dao
30
ga lijeiti o svom troku. U tom lijeenju Pangloss
izgubi samo jedno oko i jedno uho. On je imao lijep
rukopis, a znao je savreno aritmetiku. Anabaptist
Jacques uze ga za knj igovou. Poslije
kako je morao putovati u Lisabon t rgovaki m poslom,
povede sa sobom na brod i svoja dva filozofa. Pan-
gloss mu je obj anj avao kako je na svijetu sve da bolje
ne moe biti. Jacques nije bio tog miljenja.
" Mor a da su ljudi pomalo iskvarili prirodu," govo-
rio je on, "jer nisu roeni kao vuci, a postali su vuci.
Bog im dao ni topove od dvadeset etiri funte, ni
bajunete, a oni su sebi nainili topove i bajunete da se
uzajamno tamane. Mogu uraunati i bankrote i pravo-
sue koje stavlja ruku na i movi nu bankrotera da je
otme vjerovnicima."
"Sve j e to neophodno", odgovori oravi doktor, "i
nesree pojedinaca ine ope dobro; otuda, to je vie
poj edi nani h nesrea, utoliko sve bolje." Dok je
tako razlagao, zrak se zamrai , vjetrovi zapuhae sa
sve etiri strane i na brod se srui najstranije nevri-
jeme, nadomak luke.
31
Peto poglavlje
POTRES, I TO SE
ZBILO S DOKTOROM PANGLOSSOM,
CANDI DEOM

Polovina putnika, iznemogla i skoro na izdisaju od
one neshvatljive strave koju ljuljanje broda unosi u sve
ivce i sve sokove tijela, potresane as ovamo as ona-
mo, nije imala ni dovoljno da se uzrujava opas-
nou. Druga polovina je glasno vikala i itala molitve.
Jedra se katarke polomie, brod provali.
Radio je tko je mogao, nitko se nije ni s ki m dogovarao,
nitko nije zapovijedao. je pomagao malo
oko upravljanja brodom. Nal azio se na zadnjem mostu i
neki pobjenjeli mornar udari ga nemilosrdno i obori na
pod lae; ali od udarca koji mu zadade i sam se toliko
estoko zatrese da poletje nagl avake izvan broda.
Ostade visei, za jedan komad slomljene
katarke. Dobri Jacques mu pritra u pomo,
mu da se opet popne, i od silnog napora koji pritom
uini, pade u more pred oi ma tog mornara, koji ga
pusti da potone, a ne htjede ga ni udostojali pogleda.
Candide prie, vidje svog dobrotvora kako se za trenu-
tak opet pojavi na povrini, da ga zatim voda proguta
zauvijek. On htjede skoiti za njim u more, ali ga filo-
zof Pangloss zadra, dokazuj ui mu da je lisabonska
32
luka stvorena naroito zato da se taj anabaptist u njoj
utopi. Dok on to dokazivao a priori, brod se razbi i
svi potonu osim Panglossa, Candidea i onog ubojice
mornara zbog koga se bjee utopio plemeniti anabap-
tist. Ta hulja ispliva sretno do obale, na koju Candidea i
Panglossa iznese neka daska.
Kad malo dooe k sebi, uputi e se u Lisabon.
Ostalo im je bilo neto novaca, pa su se nadali da e s
pomou njega spasiti od gladi, poto su oluji.
Tek to stupie u grad, oplakujui smrt svog dobro-
tvora, kad osjetie kako im zemlja drhti pod nogama.
Mor e se podi e i uzavre u luci, l omei ukotvljene
brodove. Vi hori plamena i pepela ulice i
trgove, kue se poee ruiti, krovovi padahu na teme-
lje, a temelji se raspadoe. Trideset tisua
oba spola i svih dobi ostade smrvljeno pod ruevina-
ma. Zvi dei i hulei, mornar uzviknu:
"Ovdje e se dati neto
"Kakav moe biti dovoljan razlog ovoj pojavi?"
pitao se Pangloss.
" Ovo je propast svijeta", odgovori Candide.
Ne gubei vrijeme, mornar se zaleti usred ruevina,
idui u susret smrti, da bi se negdje doepao novaca.
Nae neto, ugrabi i opije se, pa poto se naspava i otri-
jezni, kupi naklonost prve dareljive djevojke na koju
Lisabonski potres 1. studenog 1755. prouzrokovao je zaista
veliku katastrofu, i bio argument protiv optimizma. On
tema njegova spjeva Poeme sur de
33
naie meu ruevinama unitenih kua, meu umirui-
ma i mrtvima. Pangloss ga uto poe vui za rukav:
" To nije lijepo, prijatelju. Vi grijeite protiv sve-
opeg razuma. Loe ste izabrali trenutak za
"Tristo mu vragova," odgovori ovaj, "ja sam mor-
nar i rodom sam iz Batavije; etiri puta sam morao
gaziti preko raspela na etiri putovanja u Ba
si naao kome e priati o tom svom sveopem ra-

Nekol i ko komada kamenja rani Candidea. Leao je
ispruen na ul i ci , pokriven krem. On ree Panglossu:
"Jao, nai mi malo vina i ulja, ja umirem."
"Ovaj potres nije nita novo", odgovori Pangloss.
"Grad Li ma u Ameri ci pretrpio je prol e godine isto
takve potrese. Isti uzroci, iste posljedice. Zacijelo
postoji pod zemljom nekakva sumporna traka od Li me
do
" To je sasvim vjerojatno," odgovori Candide, "al i
za ime Boje, malo vina i ulja."
Nakon 1638. otkrivena zavjera portugalskih isusovaca, u
zabranjen ulaz svim strancima, osim Nizozemaca, su
se zakleli da krani. Japanci su prisiljavali da
gaze preko raspela koja su stavljali na palubu njihovih brodova.
Po nekima su morali raditi samo Japanci, sluge Nizozemaca, ili
robovi. Mornar je rodom iz Batavije. dananje na Javi,
dakle bio rob.
Francuski prirodoslovac Georges Louis Leclerc, de
u svom djelu de tene iznio je hipotezu da
potrese mogu prouzroiti mase sumpornih koji ispod
povrine razvijaju plinove.
34
" Kako vjerojatno?" odgovori filozof. "Ja tvrdim da
je stvar potpuno dokazana."
Candide izgubi svijest i Pangloss mu donese malo
vode s jedne oblinje esme.
Sutradan, poto su nali malo namirnica
se kroz ruevine, povratie donekle snagu. Zatim su, kao
i ostali, pomagali stanovnitvu koje je izbjeglo smrt.
Nekol i ko graana kojima su pomogl i dade im do-
bar ruak, kol iko se to moglo u takvu uasu. Istina,
ruak je bio tuan i svi su za stolom natapali kruh
suzama, ali ih Pangloss utjei, uvjeravajui ih da nita
nije moglo biti drukije.
"Jer", ree on, "sve je ovo najbolje to moe biti.
Jer ako je jedan vulkan u Lisabonu, on nije mogao biti
na nekom drugom mjestu; jer je nemogue da neto ne
bude tamo gdje jest, jer je sve dobro."
Neki mali crni ovjek, oficir inkvizicije, koji je bio
pokraj njega, uze uljudno rije i upita:
" Kako se vidi, gospodin ne vjeruje u grijeh pra-
otaca. Jer ako je sve najbolje to moe biti, onda nema
ni grijeha ni kazne."
mol i m Vau Preuzvi enost", odgo-
vori Pangloss j o "da oprosti, jer su ovje-
kov pad i prokletstvo uli neminovno u najbolji od
svih mogui h svjetova."
"Gospodi n, dakle, ne vjeruje da ima slobodne
volje?" upita oficir.
" Neka oprosti Vaa Pr euzvi enost , " ree Pan-
gloss, "sloboda moe postojati i pored apsolutne
35
neminovnosti, jer bilo neminovno da mi budemo
slobodni, jer je najzad opredijeljena volja..."
Pangloss je bio u pola reeni ce kad oficir dade gla-
vom znak svom pratiocu koji ga je sl ui o vinom iz
Porta i l i Oporta.
esto
KAKO JE PRIREEN LIJEP
DA SE SPRIJEE POTRESI, I KAKO SU
IIBALI PO STRANJICI
Poslije potresa koji je razorio tri Lisabo-
na, domai mudraci nisu nali uspjenije sredstvo da
se sprijei potpuno uni tenj e nego da prirede narodu
lijep Sveui l i te u Coi mbri odl ui l o je da
Auto-da-fe, panjolski "djelo vjere", je izvrenje smrtne pre-
sude po osudi inkvizicije. Mono oruje protiv neprijatelja
isusovaca i teror crkve. Kazna je bila lomaa.
nici su hodali bosi u sveanoj procesiji, nosili zapaljene zublje,
kape od papira ("mitre"), ut odijelu redovnika sv.
Benedikta, sanbenito, na kojem je Pangloss, kao onaj koji je
govorio heretiki, imao uspravne slike avola i plamena, a
Candide okrenute, jer je samo sluao i, kao, odobravao. Oni koji
su vadili salo iz pileta, bili su pod sumnjom da se, kao mnogi
pokrteni idovi, i dalje pridravaju idovskog rituala.
auto-da-fe bio je zaista prireen protiv potresa od 20. lipnja
a iste godine bio je i drugi potres.
36
je prizor spaljivanja nekoliko ljudi na tihoj vatri uz
veliku sveanost pouzdano sredstvo da se pre-
stane tresti.
Prema tome, uhvat i e jednog Biskaj ca za koga je
bilo dokazano da se oeni o svoj om kumom, i dva
Portugalca koji su, j edui pile, i zvadi l i njega salo.
Poslije ruka doo e svezati doktora Panglossa i
njegova aka Candidea, prvoga zato to je govorio, a
drugoga zato to ga je sl uao, a izgledao kao da odo-
brava. Obojicu svakog ponaosob, u krajnje
svjee odaje u koj ima sunce nikad ni komu nije dosa-
i val o. Poslije osam dana odj enue ih obojicu u san-
benito i im glave mitrama od papira.
Candideova mitra i sanbenito bi l i su iarani izvrnu-
plamenovima i koji nisu imal i ni re-
pove ni kande, al i Panglossovi avol i su imal i i
kande i repove, a plamenovi su bi l i uspravni. Tako
odjeveni, ili su u procesiji i sasluali vrlo uzbudljivu
propovijed, a poslije nje lijepo pjevanje u
Dok su pjevali, Candidea su u taktu ibali po stra-
njici. Biskajca i onu dvojicu koja nisu htjela jesti salo
spalie, a Panglossa obj esie, iako to i nae nije obi-
aj . Istog dana zemlja se ponovo zatrese uz uasnu
lomljavu.
Candide, uasnut, zapanjen, preneraen, sav krvav,
drui cij elim tijelom, mislio je u sebi:
Lijepo pjevanje u pjevanja donesen
iz Engleske, koji se dugo odrao.
37
" Ako je ovo najbolji od mogui h svjetova, kakvi li
su tek oni drugi? Jo bi se moglo podnijeti da su me
samo ibali: to su mi priredili i Bugari. Al i , o dragi
Panglosse, najvei medu filozofima, zato sam morao
gledati kako vas vjeaju, a da ne znam zato? Oh,
dragi anabaptistu, najbolji ljudski stvore, zato se
utopiste u luci? Oh, gospoi ce Cunegonde, biseru
meu djevojkama, zato vam rasporie trbuh?"
On se vraao, jedva se drei na nogama, ispropo-
odrij een grijeha i blagoslovljen, kad
mu prie neka starica i ree:
"Sine moj, ohrabrite se, poi te za mnom."
Sedmo poglavlje
KAKO JE JEDNA STARICA PREUZELA
BRIGU O I KAKO JE ON OPET
NAAO ONU KOJU VOLI
Candide ne povrati hrabrost, ali poe za staricom u
neku straaru. Ona mu prui lonac ljekovite masti da se
i ostavi mu jela i pia. Pokaza mu malu, prilino
istu postelju. Pokraj postelje bilo je cijelo odijelo.
"Jedite, pijte, spavajte", ree mu, "i neka vas
Gospa Atoka, preasni sveti Antun Padovanski i
preasni sveti Jakov Kompostelski uzmu pod svoju
zatitu. Ja u se sutra opet vratiti."
38
Candide, neprestano zauen onim to je vidio, to
je propatio, a j o ponaj vie mi l osrem stariinim,
htjede joj poljubiti ruku.
" Ne trebate meni ljubiti ruku", ree mu starica. "Ja
u se vratiti sutra. Trljajte se jedite i spavajte."
Unato t ol i ki m nesreama. Candide je jeo spavao.
Sutradan mu starica donese doruak, pregleda mu
lea, sama ih istrlja drugom nekom mau. Poslije mu
donese ruak. Vrati se u sumrak i donese mu veeru.
Idueg dana ponovi sve to redom.
"Tko ste vi ?" pitao bi je uvijek Candide. " Tko vas
je naui o tolikoj dobroti? Kako da vam zahvalim?"
Starica nije nikad nita odgovarala. Predveer se
opet vrati i donese nita za veeru.
"Poi t e za mnom, i ne govorite ni rijei."
Uzme ga pod ruku, prij ee s njim preko polja
otprilike etvrt milje; dooe pred neku usamljenu
kuu, opkoljenu gradinama i rovovima puni m vode.
Starica zakuca na jedna mala vrata. Netko otvori. Ona
povede Candidea neki m tajnim stubama u jednu po-
zl aenu sobicu, posjedne ga na kanape od zlatne tka-
nine, zatvori opet vrata i ode.
Candide je mi sl i o da sanja, i cijeli mu se ivot uka-
za pred oi ma poput zlokobna sna, a ovaj trenutak
poput ugodne sanje.
Starica se uskoro opet pojavi. S mukom je pridra-
vala jednu uzdrhtalu enu vel i anstvena stasa, blistavu
od dragog kamenja i pokrivenu koprenom.
"Skinite ovu koprenu", ree starica Candideu.
39
Ml adi ovjek pristupi i bojaljivo podi e koprenu.
Kakav divan trenutak! Kakvo Uini mu
se kao da vidi pred sobom I zaista, nju je
vidio: to je stvarno bila ona. Izdade ga snaga, ne mo-
gae ni rijei progovoriti i pade do njenih nogu.
Cunegonde pade na kanape. Starica prosu na njih kiu
mirisave vodice, oni dooe k sebi. poee razgovarati.
Isprva su to bile samo isprekidane rijei, unakrsna
pitanja i odgovori, uzdasi, suze, uzvi ci . Starica ih
opomenu da budu tii i ostavi ih same.
l i mogue? Vi ste to! " Candide.
ste ivi! Nal azi m vas u Portugalu! Ni su vas, dakle,
silovali? Ni s u vam ni rasporili trbuh, kako me je uvje-
ravao filozof Pangloss?"
" Oh, jesu," odgovori lijepa Cunegonde, "al i se od
ta dva nezgodna sluaja ne umire uvijek."
"A jesu li vam otac i majka ubijeni?"
"Doi sta je tako, naal ost", odgovori ona plaui.
" A va brat?"
"I moj brat je ubijen."
"A zato ste se nali u Portugalu? I kako ste doznali
da sam ja ovdje? I kakvi m ste me to udni m sl uaj em
dovesti u ovu kuu?"
"Rei u vam sve to," odgovori lijepa ena, "al i
prije toga vi meni morate kazati to se s vama dogodi-
lo poslije onog ednog poljupca koji mi i
udaraca nogom koje dobiste."
Candide se povinova s dubokim potovanj em. I
premda je bio smeten, premda mu je glas bio slab i
40
drhtav, premda su ga j o pomalo boljela lea, ispria
joj na najbezazleniji nai n sve to je pretrpio otkad su
se rastali. Cunegonde je podizala oi k nebu; ona
oplaka smrt dobrog anabaptista i Panglossa. Poslije
toga poe ovako priati Candideu, koj i ne proputae
ni rijei i koji je gutae oima.
Osmo poglavlje
POVIJEST
"Leal a sam u postelji i vrsto spavala, kad se nebu
da u na lijepi Thunder-ten-tronckh
posije Bugare. Oni mi ubi e oca i brata, isjekoe maj-
ku na komade. Neka ljudina Bugarin, visok est stopa,
vidje da sam na taj prizor pala u nesvijest i poe me
silovati. To me povrati, ja se osvijestih, stadoh vikati,
otimati se, gristi, noktima i htjedoh iskopati oi
tom grdnom Bugarinu, jer nisam znala da je sve to se
odigrava u zamku mog oca posve uobi aj ena stvar.
Taj me divljak udari noem u lijevi bok i od tog j o i
sada nosim
" Ah, nadam se da u ga zacijelo vidjeti", ree be-
zazleni Candide,
"Vidjet ete ga,"odgovori Cunegonde, "al i nasta-
vi mo. "
"Nastavite", ree Candide.
41
Ona ovako opet zapoe svoju povijest:
"Jedan bugarski satnik ue, vidje me svu krvavu,
ali vojnik se ne htjede ni pomaknuti. Satnik se razjari
to mu taj divljak ukazuje tako malo potovanj a i
ubije ga na mome tijelu. Naredi zatim da me previju i
odvede me kao ratnu zarobljenicu u logor. Ja sam mu
prala ono malo rublja to ga je imao i kuhala jelo.
Uinila sam mu se vrlo lijepom, to moram priznati, a
ni ja ne odri em da je on bio vrlo lijepa stasa i da mu
je koa bila bijela i glatka. Inae, bez duha i bez filo-
zofije: vidjelo se zaista da ga nije pouavao doktor
Pangloss. Poslije tri mjeseca izgubi on sav svoj novac,
i kako sam mu ve bila dodijala, proda me nekom
idovu po imenu don Issachar, koji je trgovao po
i Portugalu i strasno volio ene. Taj se i -
dov pomami za mnom, al i nije mogao pobijediti.
Njemu sam se bolje oduprla nego onom bugarskom
vojniku: estita ena moe biti jedanput silovana, ali
to njenu vrlinu samo j o vie uvrsti.
Tada me taj i dov, da bi me pripitomio, dovede u
ovu poljsku kuicu u kojoj smo sada. Dotle sam vje-
rovala da na svijetu ne postoji nita ljepe od zamka
Thunder-ten-tronckha uvidjela sam da se varam.
Jednoga me dana Vel i ki inkvizitor opazi pri slubi
Bojoj, dugo me je kradom gledao te mi porui da bi
htio sa mnom neto povjerljivo razgovarati. Odvedoe
me u njegov dvorac. Ja mu ispriah kakvog sam pod-
rijetla, a on mi razloi kol i ko je nedostojno moga
visokog roda da pripadam j ednom Izrael i ani nu. U
42
njegovo ime predl oi e don Issacharu da me ustupi
Njegovoj Preuzvi enosti . Don Issachar, koji je bio
dvorski bankar i ui vao velik ne htjede o tome
niti uti. Inkvizitor mu zaprijeti l omaom. Napokon se
moj i dov upl ai i sklopi ugovor po emo ja i
moja kua pripadati obojici, tako da idovlj evi budu
ponedjeljak, srijeda i dan subotnji, a da inkvizitor
dobije ostale dane u tjednu. Ve je est mjeseci kako
taj ugovor postoji. To nije proteklo bez svae, jer je
esto ostajalo neodl ueno da no i zmeu subote i
nedjelje pripada Starom i l i Novom zavjetu. Sa svoje
strane, ja sam se dosad odupirala i jednomu i drugo-
mu, i zbog toga su me, vjerujem, uvijek i voljeli.
Napokon, da otkloni veliku napast potresa i zastrai
don Issachara, Njegova Preuzvi enost nae za shodno
da priredi sveano spaljivanje. Me ni ukaza ast da me
na njega pozove. Dobi h vrlo lijepo mjesto, a gospoe
su bile posl uene okrepom i zmeu sl ube Boj e i
pogubljenja. Istinu govorei , mene uas uhvati kad
vidjeh kako spaljuju ona dva i dova i onog estitog
Biskajca koji je uzeo kumu za enu, al i kako se tek
iznenadili, uzbudih i zaprepastih kad spazih pod san-
benitom i mitrom neku pri l i ku koja je sliila na Pan-
glossa. Protrljah oi, pogledah palj ivo i vidjeh kako
ga vjeaju. Ja se onesvijestih. Tek to poeh dolaziti k
sebi, kad vidjeh kako vas skidaju potpuno gola. To je
za mene bio vrhunac uasa, zaprepatenj a, boli, oaja.
Mor am vam, savjesti radi, rei vaa put j o bjelja
i rumenija nego u onoga bugarskog satnika. Taj prizor
43
j o udvostrui osjeaje koji su me muili i razdirali.
Vrisnuh glasno; htjedoh im
ali me glas izda, a moji bi krici,
uostalom, bili uzaludni. Kad vas dobro iibae, pomislih:
se to moglo dogoditi da se moj mil i Candide i
mudri Pangloss nau u Lisabonu, prvi da bi dobio sto
udaraca biem, a drugi da bi bio objeen po naredbi
preasnog gospodina inkvizitora, koji je u mene zaljub-
ljen? Pangloss me je, dakle, zaista bezduno varao kad
mi je govorio da sve na svijetu ide da bolje biti ne
Dok sam bila tako uzbuena, zaprepatena, as izvan
sebe, as gotovo umirui od slabosti, glava mi se ispuni
sjeanjem na pokolj moga oca, moje majke, moga brata,
na bezonost onoga gadnog bugarskog vojnika, na ubod
noem koji mi zada, na moje robovanje, na moj kuhar-
ski zanat, na mog bugarskog satnika, na onog gadnog
don Issachara, na odvratnog inkvizitora, na vjeanje
doktora Panglossa, na ono sveano pjevano u
basu dok su vas ibali, a, naroito, na poljubac koji sam
vam dala iza paravana onoga dana kad vas posljednji
put vidjeh. Hval i l a sam Bogu to vas je vratio meni
poslije toliko iskuenja. Naredih svojoj starici da se
pobrine za vas i da vas dovede i m to bude mogla. Ona
je vrlo dobro izvrila moj nalog. Doivjela sam neiska-
zano zadovoljstvo da vas opet vidim, da vas ujem, da
razgovaram s vama. Vas zacijelo glad ve mui, a i ja
bih vrlo rado jela. Veeraj mo najprije."
Miserere - pogrebna molitva kod katolika.
44
I oboje sad sj edoe za stol. Poslije veere odoe opet
na onaj kanape o kome je ve bilo govora. su na
njemu kad se signor don Issachar, jedan od domai na
kue, pojavi. Toga je dana bio Doao je uivati u
svom pravu i obrazlagati svoju njenu ljubav.
Deveto poglavlje
TO SE DOGODILO S
VELI KI M INKVIZITOROM I
JEDNIM IDOVOM
Taj je Issachar bi o Hebrej koji je ikad
vien u Izraelu, j o od babilonskog ropstva.
" t o?" dreknu on. " T i , kuko galilejska! Nije
dosta gospodin i nkvi zi tor? Treba i taj prosjak dijeliti
sa mnom?"
S tim rij eima i zvue neki dugi no to
nosio sa sobom i, uvjeren da mu protivnik ne moe
imati pri sebi oruj a, poleti na Candidea. Al i je na
dobri Vestfalac bio dobio od starice jedan lijep ma.
zajedno s cij elim odij elom. On ga izvue, iako je bio
vrlo blage udi, i tresne vam na pod Izrael ianina,
pred noge lijepe Cunegonde, da se vie ne digne.
"Sveta Bogorodi ce! " ona. e sad biti s
nama? ovj ek ubijen u mojoj Ako nai e pol i ci -
ja, propali smo! "
45
" Da nisu objesili Panglossa," ree Candide, "sad bi
nam mogao dati dobar savjet u ovoj stranoj neprilici,
jer je to vel i ki filozof bio. Budui da njega nema.
pitajmo staricu."
Ona je bila vrlo mudra i upravo stade izlagati svoje
miljenje kad se otvorie druga mala vrata. je
jedan sat poslije ponoi : poinj ala je nedjelja. Taj je
dan pripadao preasnom inkvizitoru. On ude i spazi
naeg Candidea s maem u ruci, nekog mrt-
vaca i spruenog po podu, izbezumljenu Cunegonde i
staricu kako daje savjete.
Eto to se u tom trenutku odigra u dui Candideo-
i kako je on
" Ako ovaj sveti ovj ek u pomo, dat e me
bez pogovora spaliti, a to bi mogao uiniti i s
Cunegonde. On je naredio da me nemilosrdno iibaju;
on je moj suparnik. Ve sam poeo ubijati, sad nema
vie kolebanja."
To je rasui vanj e bilo jasno i brzo; ne dajui inkvi-
zitoru vremena da doe k sebi od probo-
de ga s kraja na kraj i baci pored Zi dova.
" Ovo j e sad j o l j epe! " uzviknu Cunegonde. " Na -
ma vie nema spasa! Nas e izopiti iz Crkve. Kucnuo
nam je posljednji as ! Kako ste mogli vi, po prirodi
tako blag ovjek, za dvije minute ubiti jednog Zi dova
i jednog crkvenog poglavara?"
"Lij epa gospoi ce, " odgovori Candide, "kad j e
netko zaljubljen, ljubomoran i iiban od inkvizicije,
taj vie ne zna za sebe."
46
Starica uze tada rije:
"U stoje tri konja sa sedli-
ma i uzdama. Neka ih na hrabri Candide sad pripre-
mi. Gospoi ca ima i dijamanata. Brzo
zajaimo, iako ja mogu sjediti samo na pola
pa poi mo u Vani je vrijeme da ljepe ne moe
biti, a pravi je ui tak putovati po nonoj svj eini."
Candide odmah osedla ta tri konja. Cunegonde,
starica i on zaas trideset milja bez predaha.
Dok su oni tako odmicali, Sveta stie u
kuu. Preuzvi enog sahrani e u jednoj crkvi , a
hara bacie na gradsko smetlite.
Candide, Cunegonde i starica ve su bi l i stigli u
mali grad Avacenu, duboko u brdima i
ovako su razgovarali u jednoj krmi .
(pistoli) - portugalski novac.
Sveta Milicij a seljaka i malih protiv plja-
kaa i obijesti plemstva u srednjem vijeku; kasnije dravna policija
(nema veze s Crkvom, iako se ponekad nazivala
47
Deseto poglavlje
U KAKVOJ KRAJNJOJ BIJEDI CANDIDE,
CUNEGONDE I STARICA STTU
U I NJIHOVO
NA BROD
" Tko mi samo mogao ukrasti moje dijamante i
pistole?" pitala j e kroz pl a Cunegonde. " Od ega
emo ivjeti? to emo sad zapoeti ? Gdje da opet
naem inkvizitore i Zi dove da mi daju druge?"
mi je," na to e stara, " al i moram rei da
j ako sumnjam na preasnog oca franjevca koji je
j uer prenoi o s nama u istoj krmi u Badajosu. Boe
me sauvaj ako nepravedno sudim, al i on je dvaput
ulazio u nau sobu i otputovao mnogo prije nas."
"Jadni moj Pangloss", ree tad Candide, " es t o
mi je dokazivao da sva zemaljska dobra pripadaju
svi m ljudima zajedno i da svatko ima na njih podjed-
nako pravo. Taj franjevac morao nam je zacijelo,
prema t i m nael i ma, ostaviti neto i me emo do-
vriti put. Zar vam ni t a vie nije ostalo, lijepa
Cunegonde?"
"Nijedan maravedi", odgovori ona.
" t o sad ui ni ti ?" upita Candide.
"Prodajmo jednog konja", ree starica. "Ja u jahati
na ma iza gospoi ce, iako mogu sjediti samo na
pola stranjice, pa emo stii u Cadi z. "
48
U istoj se gostionici naao neki prior.
On jeftino otkupi konja. Candide, Cunegonde i starica
prooe Lucenu. i najzad u
Cadiz. Tu se opremala flota i okupljala vojska da se u
urazume preasni isusovci, koje su
optuivali da su digli na ustanak jedno svoje pleme
protiv kraljeva panj ol ske i Portugala, nedaleko od
grada San-Sacramento. Kako je nekad sluio
kod Bugara, izvede bugarske vojne vjebe pred gene-
ralom te male vojske tako otmjeno, hitro, vjeto, po-
nosito i okretno da mu dadoe da zapovijeda jednom
pj eadij skom etom. I tako on posta satnik i ukrca se s
Cunegonde i staricom, s dva sluge i dva
konja koji su nekada pripadala gospodinu Vel i kom
inkvizitoru Portugala.
Za vrijeme cijele plovidbe raspravljali su naveliko
o filozofiji jadnog Panglossa.
" Mi sad idemo u drugi svijet", ree Candide. " Bez
sumnje, bit e to onaj u kome je sve dobro. Jer, mora
se priznati, ovjeku ponekad doe da zapl ae kad
gleda to se u naem svijetu deava u fizikom i mo-
ralnom pogledu."
su u poetku povijesti Paragvaja neku vrstu
teokracije i postupno su se odmetnuli od kralja panjolske, digli
ustanak indijanskih plemena kad je panjolska htjela ustupiti
Portugalu grad San-Sacramento. Uroenici su se tom prilikom
htjeli osloboditi svih bijelaca.
49
"Ja vas vol im svim srcem," odgovori Cunegonde,
"al i mi j e dua j o prepl aena svim oni m to sam vid-
jela i to sam propatila."
"Sve e biti dobro," odgovori Candide. "S morem
ovog novog svijeta ve bolje stoji nego s morima Euro-
pe: mirnije je, a vjetrovi su stalniji. Bez sumnje je novi
svijet onaj koji je najbolji od svih mogui h svjetova."
" Neka bi Bog to dao," ree Cunegonde, "al i ja sam
bila tako strahovito nesretna u svom svijetu da mi se
dua odrekla svake nade."
" V i se al i te?" ree im starica. " Eh, moja gospoice,
niste vi upoznali one nesree koje sam ja upoznala."
Cunegonde umalo prasne u smijeh, i starica joj se
uini vrlo smi j enom to tvrdi da je nesretnija od nje.
" Ej , dobra eno! " ree ona. " Ako vas nisu silovala
dva Bugarina, ako niste dobi l i dva udarca noem u
trbuh, ako vam nisu razorili dva zamka, ako vam pred
oima nisu zakl al i dva oca i dvije majke, ako niste
vidjeli kako dva vaa dragana tuku bi em na auto-da-
ne vi di m i me biste to mogli mene nadmai ti .
Dodajte j o da sam rodila kao barunica sa sedam-
deset dva pretka, a da sam bila kuharica."
odgovori starica, " vi ne znate kakva
sam ja roda, a kada bih vam pokazala samo svoju stra-
njicu, ne biste tako govorili i ne biste tako napreac
sudili."
Ove rijei probudi e najveu radoznalost u
Cunegonde i Starica im zapoe priati ovi m
rijeima.
50
Jedanaesto
STARIINA POVIJEST
" Ni s u moje oi uvijek bile ovako izgrizene i crve-
nih rubova, niti mi se nos sputao do brade, niti sam
uvijek bi l a slukinja. Ja sam ki pape Urbana i
od Palestrine. Do moje etrnaeste godine
pouaval i su me u dvorcu kojem svi zamci vaih nje-
maki h baruna ne bi mogli biti ni a samo
jedna moja haljina vrijedila je vie nego sva rasko i
sjaj Vestfalije. Rasl a sam svakim danom sve ljepa,
usred uivanj a, potovanj a i nade.
Ve sam budila ljubav. Moj e grudi su pupale. I kakve
su to grudi bile! Bijele, vrste, isklesane kao u Venere
Medicejske. Pa kakve samo oi ! Kakve trepavice!
Kakve crne obrve! I kakvi su u mojim zjenicama bl i -
stali plamenovi, pred kojima je sjaj zvijezda,
kako su mi govorili pjesnici iz naeg susjedstva! ene
koje su me oblaile i svlaile padale su u zanos gleda-
j ui me sprijeda i odostraga, a svi su mukarci eljeli
biti na njihovu mjestu.
Primijetile krajnji oprez autora; sve do danas bilo pape
imenom X; on se boji pripisati kopile nekom poznatom
papi. Kakva Kako savjest! Ova je biljeka
dodana nakon Voltaireove smrti. Nema je u izdanju.
Mi sl i se zapravo na papu Urbana VIII, koji je umro 1644.
51
Zarui l a sam se s jednim knezom, gospodarom
Kakav je to samo bio knez! Li j ep
kao ja, sav sazdan od ljupkosti i ari, blistava duha i
arke ljubavi. Vol j el a sam ga kao to se prvi put vol i ,
kao Boga, zanosno. Svadba je bila pripremljena: nevi-
ena rasko i sjaj, sve same sveane predstave, viteke
trke, opere bez prestanka, a cijela mi Italija ispjeva
sonete od kojih nijedan nije bio ni osrednje vrijed-
nosti. Ve sam se nalazila na pragu svoje sree kad
mog kneza pozva k sebi na alicu okol ade neka stara
koja mu je bila ljubavnica: umro je za nepuna
dva sata u strahovitim grevi ma. Al i , sve je to samo
sitnica. Moj a se mati, iako mnogo manje ucvi -
ljena nego ja, namisli na neko vrijeme skloniti s tako
zlokobnog mjesta. Nedaleko od Gaete imala je vrlo
lijepo imanje i mi se ukrcasmo na jednu galiju iz na-
eg kraja, svu pozl aenu kao oltar Svetog Petra u
Ri mu, kad se odjednom neki gusar iz ustremi na
nas i zakvai nam galiju. Nai su se vojnici branili kao
pravi papini vojnici: popadae svi na koljena i
od sebe oruje, mol ei gusara da im da oprotaj in
articulo
Odmah ih svukoe i oni ostadoe goli kao majmuni,
i moju majku s njima, i nae dvorkinje, i samu.
Mor a se ovjek zaista diviti kako ta gospoda brzo svla-
e ljude! Al i me j o zaudi kad nam svima
- Feudalni posjed jugu
In articulo mortis. - U asu smrti. Pred samom smru.
52
prste u jedno mjesto gdje mi ene inae do-
putamo da nam se zavlae samo cjevice. Taj mi se
obred inio vrlo udnovati m: eto kako sudi o
svemu kad se makao dalje od svoje zemlje. Ubrzo
saznah da je to bilo zato da vide nismo li tamo sakrili
koji dijamant. To je obiaj koji postoji od nezapame-
nih vremena kod svih prosvijeenih naroda koji plove
morima. Saznala sam da pobona gospoda malteki
vitezovi nikad ne zaborave tako uiniti kad im Turci i
Turkinje padnu aka. To je zakon meunarodnog prava
nitko dosad nije pogazio.
trebam vam govoriti kako je t eko jednoj mla-
doj kad vode s majkom kao robinju u
Maroko. Moet e ve predoi t i sebi to smo sve mo-
rale propatiti na brodu. Mat i mi je bi l a
j o vrlo lijepa; nae poasne djevojke, nae proste
sobarice, sve je to u sebi imalo vie drai nego to se
moe skupiti u cijeloj Af r i ci . A ja sam bi l a zanosna,
bila sam sama ljepota i ljupkost, a uz to j o nevina.
Al i to nisam dugo ostala: taj cvijet, koji je nekad bio
namijenjen prekrasnom knezu od Massa-Carrare,
ubra gusarski kapetan. To je bio neki odvratan crnac,
koj i je vjerovao da mi time j o ukazuje osobitu ast.
Zaista, zacijelo smo gospoa od Palestrine i
ja bile vrlo snane kad smo odoljele svemu to smo
morale podnijeti do svog dolaska u Maroko. Al i
ostavimo to sada: to su tako obi ne stvari da ne vri-
jede spomena.
53
Maroko plivao u krvi kad mi stigosmo. Svi h pe-
deset sinova imalo je svoje
to je prouzroi l o pedeset graanski h ratova: crnci
protiv crnaca, crnci protiv polucrni protiv
polucrnih, protiv Nastalo je bilo ope
klanje bez kraja i konca irom cijelog carstva.
Tek to smo se iskrcali, kad iskoie pred nas neki
crnci iz tabora neprijateljskog naem gusaru. Htjeli su
mu preoteti plijen. Mi smo, poslije dijamanata i zlata,
predstavljale najveu Gledala sam svo-
j i m oi ma borbe kakve vi ne moet e nikad vidjeti u
svojim europskim podnebljima. U sjevernih naroda
krv nije dovoljno vatrena; oni ne luduju za enama
onoliko kako je to svugdje u Af ri ci . Rekao bi ovj ek
da vai m Europljanima mlijeko tee u i l ama: vitriol i
vatra teku u i l ama stanovnika Atlasa i okolnih zema-
lja. Bor i l i su se bijesno kao lavovi, kao tigrovi, kao
zmije toga kraja, da odlue ije emo bi ti . Jedan Maur
zgrabi moju majku za desnu ruku, poruni k mog ka-
petana povue je sebi za lijevu, jedan maurski vojnik
dohvati je za jednu nogu, jedan od nai h gusara drao
ju je za drugu. Tako su nae djevojke bile vuene
skoro sve u isti mah izmeu etiri vojnika. Moj me je
kapetan skrivao iza lea; u ruci mu je bila sablja
i on je ubijao svakoga tko bi se usprotivio nje-
govu bijesu. Naposljetku vidjeh kako sve nae
Mulai imao je vie sinova koji su se pri kraju njegove
vladavine borili za vlast.
54

Talijanke i moju majku rastrgoe, isjekoe,
ta udovi ta koja su se oko njih otimala.
moji drugovi, kao i oni koji su ih
mornari, crnci, polucrnci, mulati i na koncu
moj kapetan, svi izginu, i ja ostadoh izdiui na gomi l i
mrtvaca. Takvi su se prizori kao to je
poznato, na prostoru duem od tri milja, ali
nitko nije propustio ni jednu od pet dnevnih molitava
koje propisuje Muhamed.
Te kom mukom se iz hrpe tol i ki h nagomi-
lanih leeva i otpuzah prema jednom vel ikom stablu
narani, na obali oblinjeg potoka. Tu se sruih od
uasa, od umora, od groze, od oaja i gladi. Ubrzo se
moja iscrpljena ula predae snu, koji je vie sliio na
nesvijest nego na poi nak. Bij ah tako u stanju izne-
moglosti i neosjetljivosti, l ebdei i zmeu ivota i
smrti, kad osjetih da me neto pritie i vrpolji se na
mom tijelu. Otvorih oi i spazih bijelog ovj eka,
dobroduna izgleda, kako uzdi e i govori kroza zube:
che coglioni!
1
che sciagura d'essere senza - O, kakva je to nesrea
kad netko
55
Dvanaesto poglavlje
NASTAVAK STARIINIH

"Iznenaena i ushi ena to uj em j ezi k svoje do-
movine, ne manje zauena rij eima koje je izgovorio
taj ovjek, odvratili mu da ima gorih one
na koju se on ali. S malo rijei obavijestih ga o gro-
zotama sam preivj ela, pa se opet onesvijestili.
On me odnese u jednu oblinju kuu, naredi da me
poloe u postelju i da mi daju da zal oi m. Dvori o me
je, laskao mi, tjeio me, rekao da nije vidio nita tako
lijepo kao to sam ja, i da nikad nije toliko zaal i o za
oni m to mu nitko vie ne moe povratiti.
sam iz ree on. kope
svake godine dvije-tri tisue djece. Neka umru od
toga, neka dobiju glas ljepi od enskoga, neka odu
upravljati sudbinom Nada mnom je ta opera-
cija izvrena s vrlo mnogo uspjeha, i ja postadoh pje-
va u kapeli kneginje od
j a.
on pl aui . zar ste vi
ona mala koju sam ja pouavao do njene
Aluzija na Talijana Broschija zvan
najslavnijeg soprana svog koji 1737. do 1759. bio
angairan na panjolskom dvoru i velik utjecaj na kralja Ferdi-
nanda VI.
56
este godine i koja je ve onda obeaval a da e biti
lijepa kao to vi
sam to, a mati mi lei raetvorena etiri stotine
koraka odavde, pod gomi l om
Ispriah mu to mi se dogodilo, a on meni ispria
svoje doivljaje i obavijesti me kako ga je jedna kr-
anska sila poslala marokanskom kralju da s tim vla-
darom zakljui ugovor po kome e mu isporuivati
barut, topove i brodove, da bi pomou njih uni ti o
trgovinu ostalih
zadatak je ree taj estiti eunuh.
u se ukrcati u Ceuti i vratit u vas natrag u Italiju.
Ma che sciagura senza
Ja mu zahvalih, raznj eena do suza, a on, umjesto
da me doprati u Italiju, odvede me natrag u Alir i
proda deju te Tek to sam bila prodana
kuga, koja je bila obila cijelu Af ri ku, Azi j u i Europu,
poe bjesnjeti po Aliru. Vi ste doivjeli potres, ali
jeste l i , gospoi ce, ikada imali kugu?"
" Ni s am nikad", odgovori barunica.
" Da ste je i mal i , " nastavi starica, "priznal i biste da
potres nije nita prema njoj. U Af ri ci je ona vrlo esta
i ja se od nje razboljeh. Zamislite, kakav poloaj za
ker jednoga pape koja ima petnaest godina, a koja je
Portugal je bio u savezu s Marokom protiv Luja XIV (sultan
Mulai
Dej - naslov poglavara Alira (XVII-XIX. i Tunisa
st.) za vrijeme turskog suvereniteta nad tim zemljama.
57
za tri mjeseca doivj ela bijedu i ropstvo, koju su skoro
iz dana u dan silovali, koja je vidjela kako joj et vore
pretrpjela glad i rat, i koja umire bolesna od
kuge u Aliru. Ipak, ja nisam umrla. Al i moj eunuh,
dej i gotovo cijeli alirski nastradae od nje.
Kad popusti prvi bijes te strane kuge, rasprodae
dejovo roblje. Mene kupi neki trgovac i odvede u
Tunis. Proda me nekom drugom trgovcu, koji me
preproda u Tripol is. Iz Tripolisa me preprodae u
iz Aleksandrije u a iz u
Carigrad. Najzad dooh u nekom
agi kojem ubrzo zatim da ide braniti Azov
od koji su ga opsjedali.
Taj aga, koji je bio vrlo paljiv prema enama,
vede sa sobom cij eli svoj i smjesti nas u neku
malu utvrdu na koju su uval a dva
crna eunuha i dvadeset vojnika. Poubijasmo neobi no
mnogo Rusa, ali nam oni dobro vratie mi l o za drago.
Opustoi e Azov ognjem i maem, ne potedj ee ni
staro ni mlado, ni muko ni ensko. Ostade samo naa
mala utvrda. Neprijatelj nas htjede glau prisiliti na
predaju. Ona dvadesetorica j anj iara bjehu se zaklela
da im nee ivi pasti u ruke. Najzad do krajnosti pri-
glau budu prisiljeni pojesti ona naa dva
eunuha, samo da ne bi pogazili zakletvu. Nekol i ko
dana potom odl ui e pojesti ene.
Opsada i privremeno zauzee - 1696.
Palus - Staro ime Azovskog mora.

S nama je bio neki vrlo poboni imam, pun saa-
ljenja, i on im odra lijepu propovijed, savjetujui im
da nas ne umore sasvim.
ree on, po polovicu stranj ice
svim ovi m gospoi cama: slatko ete se najesti, pa ako
opet zatreba, ostaje vam isto toliko poslije nekoliko
dana. Nebo e vam biti zahvalno za to milosrdno djelo
i pomo e vam
Bi o je vrlo dobar govornik i uvjeri ih. Izvrie nad
nama tu uasnu operaciju. Imam nam stavi onaj isti
melem to ga stavljaju djeci poslije obrezivanja. Sve
smo umalo pomrle.
Tek to j anj iari poj edoe ruak koj im smo ih mi
snabdjele, pristigoe Rusi na ajkama. Nijedan
ne iznese ivu glavu. Rusi se nisu ni osvrnuli na nae
stanje, ali se svugdje nae poneki francuski kirurg;
jedan od njih, i to vrlo vjet, uze nas njegovati. On nas
izlijei i, dok sam iva neu zaboraviti kako mi je on,
kad su mi rane sasvim zarasle, davao stanovite prijed-
loge. Uostalom, ree nam svima da to ne uzimamo
previe k srcu. Uvjeravao nas je da se ve u vie opsa-
da tako neto deaval o i da je to zakon rata.
i m su moje drugarice prohodale, uputie ih u Mo-
skvu. Pri podjeli ja pripadoh nekom koji me
uze za i koji mi je darivao svakoga dana po
dvadeset udaraca biem. Al i ovaj gospodin, s j o tride-
set boljara, svri poslije dvije godine na zbog
Rije o Pobuni
59
nekih dvorskih spletki, te ja iskoristih taj dogaaj i
pobjegoh. Prooh cijelu Rusiju. Dugo sam sluila po
krmama u Ri gi , zatim u Rostocku, Wismaru, Lei pzi -
gu, Utrechtu, Leidenu, Haagu,
Ostarjela sam u bijedi i sramu, samo s jednom polovi-
nom stranjice, ali ne zaboravljajui ni trenutka da sam
ki jednog pape. Stoput se htjedoh ubiti, ali mi se j o
ivjelo. Ta je smijena slabost moda jedna od najkob-
nijih naih prirodnih sklonosti; jer ima li ega glupljeg
nego neprestano vui sa sobom teret koji bismo stalno
eljeli zbaciti? Grozi ti se svoga ivota i drati do tog
ivota. Jednom rijeju, hraniti u njedrima zmiju koja
nas ujeda, sve dok nam i samo srce ne izjede.
Vidjela sam u zemljama kroz koje sam sudbom
bila gonjena i po kr mama u kojima sam sluila
neobi no velik broj stvorenja koja su se uasaval a
svog ivota, ali sam vidjela samo dvanaest njih koji su
dobrovoljno uinili kraj svojoj bijedi: tri crnca, etiri
Engleza, etiri i jednog nj emakog pro-
fesora po imenu Napokon postadoh sluki-
nja kod Zi dova don Issachara. On me je dodijelio
vama, lijepa moja gospoi ce, i ja sam se vezala za
vau sudbinu i vie bavila zgodama vaega ivota
nego svoga. Ne bi h vam nikako ni spomenula svoje
nedae da me niste malo izazvali i da nije na brodu
obiaj da se pri anj em rastjera dosada. Smijem rei,
Robeck (1672 - 1739), u vedska.
Propovijedao samoubojstvo i skoio u rijeku Weser.
60
gospoi ce, da imam iskustva, da poznajem svijet.
Zabavljajte se malo, zatraite od svakog putnika da
vam ispria svoju prolost, pa ako se nae samo jedan
koji esto prokleo ivot, koji nije esto rekao
sebi da je najnesretniji ovj ek na svijetu, bacite me
nagl avake u more."
Trinaesto poglavlje
KAKO JE CANDIDE BIO PRISILJEN
DA SE ANE I OD LIJEPE
CUNEGONDE I OD STARICE
Kad je lijepa Cunegonde ula stariinu povijest,
ukaza joj svu panju se duguje osobama takva
poloaja i takva znaaja. Usvoji njezin prijedlog: zatrai
od svih putnika da jedan za drugim ispriaju svoje
doivljaje. Candide i ona da starica ima pravo.
"teta, zaista, to su mudrog Panglossa, protivno
obiaju, objesili na j ednom Sad bi nam
ispriao divnih stvari o fi zi kom i moralnom zlu koje
je pritisnulo zemlju i more, a ja bih ve imao hrabrosti
da se uz duno potovanj e, staviti mu odre-
ene primjedbe."
I dok je svatko pri ao svoj brod je pl ovi o sve
dalje. Izi oe na kopno u Cunegonde,
satnik Candide i starica odoe guverneru don
61
Fernandu y y Mascarenes, y
y Suza. Ovaj gospodin bio je toliko tat kol i -
ko prilii onomu ima toliko imena. Govori o je s
ljudima s prijezirom, tako je pri tom
visoko drao nos, tako neumoljivo podizao glas, tako
zapovj edniki nagl aavao, tako se epirio, da su svi
oni koji su ga pozdravljali dobivali volju da ga istuku.
Vol i o je ludo i ene i Cunegonde mu se uini nei m
najljepim to je ikad vidio. Prvo to je ui ni o bi l o je
da upita je li ona satnikova ena. Njegovo ponaanj e
kad je uputio to pitanje uznemiri Candidea. Nije smio
rei da mu je ena, budui da ona stvarno to nije ni
bila; nije smio rei da mu je sestra, budui da ni to
nije bila. I mada je ova la u bila nekad est o
u upotrebi kod naih starih, a mogla bi korisno poslu-
iti i nai m suvremenicima, njegova dua bila je
odve ista da bi mogao iznevjeriti istinu.
"Gospoi ca Cunegonde," odgovori on, "treba mi
uiniti ast da pode za mene, i zato mi pokorno molimo
Vau Preuzvienost da izvoli obaviti nae
Don Fernando y Figueora, y Mascarenes,
y Lampourdos, y Suza visoko suui brkove, nasmija
se gorko i naredi satniku Candideu da odri smotru
svoje ete. Candide posl ua i guverner ostade s gos-
poi com On joj izjavi ljubav; uvjera-
vae je da e se sutra vjenati s njom crkveno, i l i na
koji drugi nain, kako se to ljepotici ve bude
misli na Abrahama i Saru u Egiptu.
62
svidjelo. Cunegonde ga zamoli da joj dopusti da koji
tren razmisli, da se posavjetuje sa staricom i odlui.
Starica ree Cunegonde ovako:
"Gospoi ce, vi imate sedamdeset dva pretka, a
nemate ni prebijene pare. Samo o vama ovisi da po-
stanete ena naj monij eg gospodara June Amerike,
koji ima vrlo lijepe brkove. Zar je vae da se razmee-
te nekom nepokolebljivom Vas su silovali
Bugari; jedan i dov inkvizitor uivali su vau
milost. Tko je mnogo propatio, stekao je neka prava.
Iskreno vam kaem, da sam ja na vaem mjestu, ne
bih se ni trenutak dvoumila da se udam za gospodina
guvernera i da ui ni m gospodina Candidea sretnim
ovj ekom. "
Dok je starica ovako zborila, sa svom mudrou
koju donose godine i iskustvo, spazi e kad jedan mal i
brod upl ovi u luku. Nosi o je alkada i alguazile i evo
to se dogodilo:
Starica je sasvim dobro pogodila da je jedan fra-
njevac irokih rukava ukrao Cunegondin novac i nakit
u Badajosu, kad je ona s urno bjeala.
Taj fratar htjede prodati nekoliko dragulja nekom
zlataru, i ovaj prepozna vlasnitvo Vel i kog inkvizitora.
Prije no to e ga objesiti, franjevac prizna da ih je bio
ukrao. On prokaza osobe i put koj i m su krenule. Za
Cunegondin i bijeg ve se znalo, i sad
pooe njihovim tragom u Cadi z. Ne gubei vrijeme,
i - Sudac i policajci u
63
posl ae jedan brod u potjeru za njima. Brod je ve bio
stigao u pristanite Buenos Airesa. Odmah se proiri
vijest da e se iskrcati jedan i da goni ubojice
Njegove Vel i kog inkvizitora. Mudra
starica odmah to valja uiniti.
" V i ne moete bj eati," ree Cunegonde. "a i ne-
mate se ega bojati. Niste vi ubi l i Njegovu Preuzvi e-
nost. A uostalom, guverner je zaljubljen u vas i nee
dopustiti da vam ui ne kakvo zlo. Ostanite gdje jeste."
Odmah otra Candideu:
"Bj ei te", ree mu, " i l i ete za jedan sat biti spa-
ljeni."
Nije se smjelo gubiti ni asa. Al i kako se rastati od
Cunegonde, i kamo se skloniti?
poglavlje
KAKO SU CANDIDEA I CACAMBA
PARAGVAJSKI ISUSOVCI
je poveo sa sobom iz Cadi za jednog slu-
gu, kakvih se mnogo via po panj ol ski m obalama i
kolonijama. Bi o j e et vrt i nom panj ol ac, roen od
oca meleza u Bi o je dj eak u crkvenom
koru, mornar, redovnik, vojnik,
je mjesto ispod (Argentina).
64
Zvao se i veoma je vol i o svoga gos-
podara, zato to je njegov gospodar bio vrlo do-
bar ovj ek. osedla ona dva
konja.
Hajde, gospodaru, posl uaj mo stariin savjet; bje-
i mo glavom bez obzira."
Candide u pla.
moja mi l a Cunegonde! Zar da vas napustim
sad, kad se gospodin guverner sprema obaviti nae
vjenanje? Vi , Cunegonde, koju sam doveo s drugog
kraja svijeta, to e biti s vama?"
" Bi t e to moe bi ti ", odgovori Cacambo. " ene
se nikad ne brinu mnogo za sebe; Bog njihovu brigu
vodi. Brzo
" Kuda me vodi? Kamo emo? Kako emo bez
Cunegonde?" govorio je Candide.
"Tako mi svetog Jakova Kompostelskog," odgo-
vori Cacambo, ste ratovati protiv isusovaca:
sad za njih. Ja pri l i no dobro poznajem puto-
ve, odvest u vas u njihovo carstvo i oni e biti ushi-
eni to im dolazi satnik koji vjeba na bugarski
nain. Vi ete se nevjerojatno obogatiti. Kad netko ne
nae to mu treba u jednom svijetu, on ide u drugi.
Nema ni eg ljepeg nego kad ovj ek neto novo vidi
i radi."
" Ti si, dakle, ve bio u Paragvaju?" upita Candide.
dabome da sam bi o", odgovori Cacambo. " Bi o
sam u kolegiju Uzaaa i poznajem
65
Los kao to znam ulice u Ca-
dizu. Di vna stvar, to njihovo namj esni tvo! To carstvo
ve ima vie od tri stotine milja u duinu i podijeljeno
je na trideset pokrajina. Los Padres imaju tamo sve,
stanovnici nita. To je pravi uzor razuma i pravde. Ja,
vidite, ne znam ima li iega tako boanst venog kao to
su Los Padres, koji ovdje sa panj ol ski m i portugal-
skim kraljem ratuju, a u Europi te kraljeve ispovijedaju,
koji ovdje ubijaju panj olce, a u Madri du im pokazuju
put na nebo. To je zaista divno! Sad naprijed! Vi ete
postati najsretniji ovj ek meu ljudima. Kako e biti
zadovoljni oci isusovci kad uju da im dolazi satnik
koji zna bugarske vj ebe! "
i m stigoe do prve grani ne postaje, Cacambo
ree predstrai da jedan satnik eli razgovarati s go-
spodinom zapovjednikom. Odmah odoe izvijestiti
glavnu strau. Jedan paragvajski asnik otra i kl ee
pred zapovjednika da ga obavijesti o ovom dogaaj u.
Candidea i Cacamba najprije razoruae, pa im oduzee
ona dva konja. Sprovedoe zatim oba
stranca kroz dva reda vojnika. Zapovjednik se nalazio
na drugom kraju, s trorogim ei rom na glavi, zadig-
mantijom, maem o bedrima i kratkim kopljem
Los Padres. - " Oci " (isusovci). je upravljao
provincijal, tj. drugi stupanj u isusovakoj hijerarhiji, poslije oca
generala. Oni su radije kao podmladak primali strance, mislei da
e njima upravljati lake nego panjolcima. Zato su zabranjivali
da panjolac boravi na tom teritoriju due od tri dana (Voltaire
kae "tri
66
ruci. On dade znak; smjesta dvadeset etiri ovjeka
ova dva doljaka. Jedan narednik im priopi
da moraju ekati, da zapovjednik ne moe razgovarati
s njima, da preasni otac provincijal ne doputa nijed-
nom panj olcu da otvori usta doli u njegovu pri-
sustvu, niti da u zemlji due od tri sata.
"A gdje je preasni otac provincijal?" upita Cacambo.
je zavrio slubu Boju i sad je na smotri
odgovori narednik, vi mu moete cjelivati
ostruge tek poslije tri sata."
ree Cacambo, "gospodin satnik umire od
gladi kao i ja, a nije panj ol ac. Nijemac je. Zar ne
bismo mogli objedovati dok ekamo Preasnoga?"
Narednik ode i smjesta izvijesti zapovjednika o
tom razgovoru:
"Neka je blagoslovljen Bog ! " ree taj gospodin.
"Budui da je Nijemac, mogu razgovarati s njim.
Odvedite ga u moju sjenicu."
Odmah dopratie Candidea u jednu sjenicu ukraenu
vrlo lijepim stupovima od zelenog i zlatnog mramora i
krletkama u kojima su bi l i kolibri,
biserke i sve najrjee ptice. Izvrstan ruak bio je pri-
premljen u zlatnim posudama i, dok su Paragvajci j el i
kukuruz iz drvenih zdjela nasred polja pod vrelim sun-
cem, preasni otac komandant ue u sjenicu.
To je bio vrlo lijep mlad ovjek, svjeih i punih bi-
obraza, visokih obrva, oka, crvenih uiju,
rumenih usana, ponosita dranja, ali njegov ponos nije
bio niti ponos panjolca niti ponos isusovca.
67
i oruje to su im ga bi l i oduzeli,
kao i oba konja. Cacambo im poloi zobi
blizu sjenice i isputae ih iz vida, bojei se prepada.
Candide najprije poljubi pa
zatim posj edae za stol.
" V i ste. dakle, Ni j emac?" upita isusovac na nje-
makome.
"Jesam, preasni oe", odgovori Candide. I jedan i
drugi, dok su izgovarali te rijei, gledali su se do krajnosti
iznenaeni i s uzbuenj em koje nisu mogli savladati.
"A iz koje ste nj emake zemlje?" zapita isusovac.
"Iz prljave provincije Vestfalije", odgovori Can-
dide. "Roen sam u zamku Thunder-ten-tronckh."
" Ah, Boe, j e l i mogue! " uzviknu komandant.
" Di vna l i uda! " uzviknu Candide.
"Jeste li to vi ?" ree komandant.
" To nije mogue! " ree Candide.
Obojica se umalo sruie od iznenaenj a, zagrl ie
i prol i e potoke suza.
"t o, zar to vi, preasni? Vi , brat lijepe Cune-
gonde? Vi , koga su Bugari ubili? Vi , sin gospodina
baruna? Vi , isusovac u Paragvaju! E, zaista, udan je
ovaj Panglosse! Kako bi vam sad drago bilo,
samo da vas nisu objesili."
Zapovjednik naredi da se povuku i crnci i Parag-
vajci, robovi koji su posluivali pi e u peharima od
gorskog kristala. Zahvaljivao je Bogu i svetom Ignaci-
ju po tisuu puta i stezao Candidea u naruj e. Li ca su
im bila sva okupana suzama.
68
" V i ete se j o vie zauditi, j o vie ete plakati od
radosti, j o vie biti izvan sebe," ree Candide, "kad
vam kaem da je vaa sestra, gospoica Cunegonde, za
koju ste vjerovali da je rasporena, iva i zdrava."

"Nedaleko od vas, kod gospodina guvernera
Buenos Airesa. A ja sam doao ratovati s vama."
Svaka rije koju su izgovorili u tom dugom razgo-
voru, gomilala je udo na udo. Cij ela im je dua
na j eziku, zaposjela im panj om uho i blistala
u oku. Pa kako su bili Ni j emci , ostadoe dugo za sto-
lom, oekujui preasnog oca provincijala. I evo to
zapovjednik ispria svom dragom Candideu.
Petnaesto poglavlje
JE CANDIDE UBIO BRATA SVOJE
DRAGE CUNEGONDE
"Sj eat u se cijelog svog i vota onoga stranog
dana kad sam vi di o kako mi ubijaju oca i majku, a
siluju sestru. Kad se Bugari povukoe, moje divne
sestre vie nigdje nije bilo, a moju majku, mog oca i
mene, tri zaklane sl uavke i tri zaklana dj eaka baci-
e na jedna kola da nas odvezu i sahrane u jednoj
i susovakoj kapeli, dvije milje od zamka mojih pre-
daka. Jedan isusovac pokropi nas svetom vodi com;
69
bila je strano Nekol i ko kapi upade mi u oi.
Sveeni k primijeti da mi se oni kapak malo pokre-
nuo; pol oi mi ruku na srce i osjeti da j o kuca.
zae mi pomo i poslije tri tjedna potpuno
Vi se sj eate, dragi Candide, da sam ja bio vrlo lijep
ovj ek; tada postadoh j o ljepi i zato preasni otac
Croust prior toga osjeti prema meni
prijateljstvo. Dade mi i skueni ku manti-
ju i poslije nekog vremena posl ae me u Ri m. Otac
general ba podmladak meu ml adi m nje-
maki m isusovcima. Gospodari Paragvaja primaju
to manje mogu panj ol ske isusovce: vie vole stran-
ce, jer misle da njima mogu bolje upravljati. Preasni
otac general procijeni da sam dostojan da obrauj em
ovaj Boji vinograd, te nas trojica - jedan Poljak,
jedan Tirolac i ja - Po dolasku bijah
poaen zvanjem i i nom poruni ka.
Sada sam pukovnik i duhovnik. Mi emo doekat i
kako valja trupe panj ol skog kralja, i ja vam j ami m
da e biti i zopene iz Crkve i pot uene. Providnost
vas alje ovamo da nam pomognete. A je li zaista
istina da je moja draga sestra Cunegonde u naoj
bl i zi ni , kod guvernera Buenos Ai resa?"
Candide potvrdi pod zakletvom da je to istina da
ne moe biti vea. I opet im pot ekoe suze.
Barun nije znao to je dosta grlei Candidea, nazi-
vao svojim bratom, svojim spasiteljem.
Osorni isusovac, poznat
70
uzviknu on. " Moda emo moi , dragi moj
Candide, zajedno ui u grad kao pobjednici i preoteti
moju sestru Cunegonde."
" To je moja najtoplija elja," odgovori Candide,
"jer sam se namjeravao oeniti njome i j o se tomu
nadam."
" Vi , drski ovj ee! " na to e barun. " V i biste i mal i
toliko smjelosti da se oeni t e mojom sestrom, koja
ima sedamdeset dva pl emi ka pretka? Smatram da ste
strano bezobrazni kad mi se usuuj ete govoriti o tako
drskoj
Sav skamenjen tim rijeima, Candide mu odgovori:
"Preasni oe, nita tu ne mogu svi pl emi ki preci
na svijetu. Ja sam istrgao vau sestru iz naruj a jednog
i dova i jednog inkvizitora; ona mi je vrlo zahvalna i
eli poi za mene. Uvij ek mi je govorio doktor Pan-
da su svi ljudi jednaki, i ja u se svakako oeni ti
njome."
" To emo j o vidjeti, hulj o! " uzvi knu barun od
i u isti mah udari ga snano
maa po l i cu. U tren oka Candide i zvue
svoj ma i do bal aka ga zari u trbuh barunu isusovcu.
Al i izvlaei ga sva krvava, on zaplaka:
" Ah, Boe uzvi knu. " Ubi o sam svog bi veg
gospodara, svog prijatelja, svog urjaka. Nema boljeg
ovj eka na svijetu od mene, a evo, ubio sam ve tri
ovj eka i meu tom trojicom, dvojica su sveeni ci . "
Cacambo, je uvao strau na ulasku u sjenicu,
utra unutra.
71
"Preostaje nam samo da skupo prodamo
ivot", ree mu gospodar. "Sad e zacijelo ui u sjeni-
cu: moramo umrijeti s maem u ruci . "
Cacambo, koji je u ivotu vidio i vea uda. ne
izgubi prisutnost duha. Skide s baruna isusovaku
mantiju, navue je Candideu, metnu mu pokojnikov
etvrtasti eir i pope ga na konja. Sve to bi i zvreno u
tren oka.
"Sad, gospodaru, u trk! Svi e misliti za vas da ste
neki isusovac koji ide izdavati zapovijedi i mi emo se
ve nai s one strane granice prije no to uzmognu
poi za nama." te rijei dobro ni izgovorio, a ve
letio na konju, viui na panj ol skom:
"S puta! S puta! Ide preasni otac pukovni k! "
esnaesto
TO SE DESILO OVOJ DVOJICI PUTNIKA S
DVJEMA DVA MAJ MUNA
1 S DIVLJACIMA ZVANI M DUGOUHI
Candide i njegov sluga ve su bili s one strane gra-
nice, a nitko u logoru nije j o znao za smrt nj emakog
isusovca. Uvijek budni Cacambo bio se pobrinuo da
napuni torbu kruhom, okol adom, unkom, voem i s
nekoliko mjerica vina. Na svojim ko-
njima zaoe duboko u neku nepoznatu zemlju gdje
72
nigdje ne opazi e puta. Napokon se pred njima ukaza
lijepa livada ispresijecana potocima. Na a dva putnika
konje da pasu. Cacambo predloi svom gospo-
daru da jede, a sam mu dade za to primjer.
" Kako mi moe nuditi da jedem unku", odgovori
Candide, "kad sam ubio sina gospodina baruna i kad
osuen da nikad vie u ivotu ne vi di m divnu
ospoicu Zat o da i dalje
voje bijedne dane kad ih moram provoditi daleko od
nje, u grinji savjesti i u oaj u? A to e tek rei
novine
Ipak, dok je tako govorio, nije zaboravio jesti. Sunce
je zalazilo. Ova dva zalutala ovjeka zaue nekoliko
slabih krikova, koji kao da dolaahu od nekih ena. Nisu
mogli razaznati da li su to krici radosti i l i bola, ali odmah
skoie na noge, obuzeti onim nemirom i koje
sve izaziva u ljudima kad se nalaze u zemlji. To
su dvije djevojke, potpuno nage, koje su lako
skakutale krajem livade, dok su dva majmuna trala za
njima i ujedala ih za stranjice. Candidea obuze saalje-
nje. Kod Bugara je bio nauio dobro gaati, i oborio bi
ljenjak u grmu, a da list ne takne. Dohvati svoju pa-
njolsku opali i ubi ta dva majmuna.
"Neka je Gospodu hvala, dragi Cacambo! Izbavio
sam velike opasnosti ova dva jadna stvorenja. Ako
Journal de - Les pour des
et des knjievni asopis iz XVIII. stoljea,
koji su od izdavali isusovci u gradu Trevouxu.
73
sam poi ni o grijeh jednog inkvizitora i jednog
isusovca, sad sam ga zacijelo iskupio spasivi ivot
ovi m dvjema djevojkama. To su moda dvije gospo-
ice iz uglednih kua i ovo to nam se desilo moe
nam pribaviti vrlo velike koristi u ovoj zemlj i."
Htjede nastaviti, al i mu se j ezik zaveza kad spazi
kako one dvije djevojke nj eno grle majmune i
suze nad nj ihovim tijelima, potresaj ui svud una-
okolo zrak kri ci ma.
" Ni s am oeki vao toliko ree on
napokon Cacambu, koji mu odgovori:
" E , sad ste napravili gospodaru: ubi l i
ste ljubavnike ovih dviju gospoi ca. "
"Nj i hove ljubavnike? Je li to mogue? Vi se alite
sa mnom, Cacambo. Kako da vam vjerujem?"
"Gospodaru dragi," odvrati Cacambo, " vi se uvijek
svemu udite. Zat o mislite da je neobi no to u po-
nekim zemljama majmuni zadobivaju naklonost ena?
Oni su etvrti nom ljudi, kao to sam ja et vrt i nom

" Ah, tako je," nastavi Candide, "sj eam se da sam
sluao od doktora Panglossa da su se odavno nekada
takvi sluajevi dogaal i i da su iz te mj eavine nastali
fauni i i da je to vidjelo vie vel i ki h
linosti starog vijeka, ali sam smatrao da su to bajke."
"Sad ste se zacijelo uvjerili da je to istina", ree Ca-
cambo. "Sad vidite kako se ponaaj u ene koje nemaju
Egipani, satiri i fauni su mitoloka umska bia, pratioci boga
74
nimalo kunog odgoja. Samo se ja bojim da nam ove
potovane gospoice ne navuku kakvu nevolju na vrat."
Ovo zdravo rasuivanj e navede Candidea da se
skloni s livade i da se uvue dublje u umu. Tu je
veerao s I obojica, poto portu-
galskog inkvizitora, guvernera Airesa i baru-
na, zaspae na mahovini. Kad se probudi e, osjetie da
se ne mogu maknuti. To je bilo zato to su ih Dugo-
stanovnici te zemlje, kojima su ih potkazale one
dvije gospoice, prekono zavezali konopcima od
lika. Oko njih je stajalo pedesetak Dugouhih, do koe
golih, naoruani h strijelama, buzdovanima i
sjekirama. Jedni su kuhali vodu u nekom vel i kom
drugi pripremali a svi vikahu:
" To je isusovac! To je isusovac! Sad emo se osve-
titi, a dobro emo se poasti ti ! Pojedimo isusovca!
isusovca!"
"Lij epo sam vam rekao, dragi gospodaru," uzviknu
tuno Cacambo, "da e nam ove dvije djevojke napa-
kostiti."
Candide opazi kotao i ree:
"Nas e, nema sumnje, sad ispei ili skuhati. Ah, to
bi rekao doktor Pangloss kad bi vidio kako izgleda ista
priroda? Sve je dobro; neka bude! Al i se mora priznati
da je zaista grozno izgubiti gospoicu Cune-
gonde, pa da vas poslije Dugouhi nataknu na
Dugouhi, panjolski - Indijanci s gornjeg toka Ama-
koji su nosili velike ukrase u uima i time ih istezali.
75
Cacambo nikako nije gubio glavu.
" Ne oajavajte ree on ut uenom Candideu.
"Ja razumijem pomalo jezik ovih plemena i sad u
razgovarati s njima."
" Ne zaboravi im predoi ti ", doda Candide, "kako
je uasno neovj eno kuhati ljude i kako je to malo
kranski . "
"Gospodo," poe Cacambo, " vi namjeravate, kao
to vidim, pojesti danas jednog isusovca. To je sasvim
u redu. Nita pravednije nego tako postupiti sa svojim
neprijateljima. Jer nas, zaista, prirodno pravo ui da
ubijamo svog blinjeg, i tako se radi i rom cijelog
svijeta. Ako se mi ne koristimo pravom da ga pojede-
mo, to je samo zato to na drugom mjestu nalazimo
dobre hrane, ali vi nemate ista sredstva kao mi . Sva-
kako je bolje pojesti svoje neprijatelje nego prepustili
vranama i gavranima plodove svoje pobjede. Samo,
gospodo, vi ne biste eljeli pojesti svoje prijatelje. Vi
mislite da ete sad nataknuti na jednog isu-
sovca, a u stvari ete ispei svog branitelja, neprijate-
lja svojih neprijatelja. se mene tie, ja sam roen u
vaoj zemlji; ovaj gospodin je moj gospodar, i ne
da nije isusovac nego je, naprotiv, maloprije
ubio jednog isusovca i nosi odijelo to mu ga je ski-
nuo. To je ono to vas je prevarilo. Da vidite je li
istina to vam velim, uzmite njegovu mantiju, odnesite
je do prve grani ne postaje kraljevstva Los Padresa.
Raspitajte se je li moj gospodar ubio jednog i susova-
kog oficira ili nije. Ne treba vam za to mnogo vremena,
76
moete nas i poslije pojesti, ako ustanovite da sam
vam lagao. Al i ako sam vam rekao istinu, vi tako
dobro poznajete nael a j avnog prava, obiaje i zako-
ne, da nam morate pokloniti
Dugouhima se ove rijei ui ni e vrlo razumnima.
odmah dvojicu svojih uglednika da bez okl i -
jevanja odu i saznaju istinu. Ova dva izaslanika izvri-
e svoj zadatak kao ljudi i se ubrzo s
povoljnim vijestima. Dugouhi odvezae oba zaroblje-
nika, ukazae im sve mogue poasti, ponudi e im
djevojaka, dadoe da se okrijepe, otpratie ih do gra-
nice svojih zemalja uz radosne uzvike:
"Ni j e Nije
Candide se nije prestajao diviti razlogu svog oslo-
boenj a.
"Kakav Kakvi su ovo ijudi! Kakvi su ovo
govorio je on. " Da nisam bio te da jed-
ni m udarcem maa probodem brata gospoi ce
Cunegonde, pojeli bi me bez milosti. Al i , na kraju
krajeva, ista priroda je dobra, budui da ovi ljudi ne
samo da me nisu pojeli nego su me obasuli s tisuu
ljubaznosti i m su doznali da nisam isusovac."
77
Sedamnaesto poglavlje
DOLAZAK CANDIDEA I NJEGOVA
SLUGE U I TO SU
TAMO VIDJELI
Kad stigoe na granicu zemlje Dugouhih. Cacambo
ree Candideu:
"Vi di t e da ova na polutka nije nita bolja od
one druge. Posluaj te vi mene i vratimo se naj kraim
putem u Europu. "
" Kako da se vratimo", upita Candide, "i kamo da
krenemo? Ako poem u svoju zemlju, tamo Bugari i
Abari kolju sve to stignu; ako se vratim u
spalit e me smjesta; ako ostanemo u ovoj zemlji,
mogu nas svakog asa na Al i kako
da se odl ui m napustiti onaj dio svijeta u kome ivi
gospoica Cunegonde?"
" Poi mo u smjeru ree Cacambo. "Ta-
mo emo nai Francuze, koji lutaju svuda po bijelom
svijetu. Oni bi nam mogli pomoi . Bog e nam se
moda
Nije bilo tako lako doi do Oni su, dodu-
e, znali otprilike na koju stranu treba krenuti, ali su
svuda unaokolo planine, rijeke, ponori,
divljaci bi l i strahovite prepreke. Konj i im od
umora; hranu to je bjehu ponijeli poj edoe; cijeli
jedan mjesec hranili su se di vl j i m plodovima, kad se
78
najzad naoe blizu jedne rjeice du koje su rasle
kokosove palme, te ih one odrae u ivotu i nadi.
Cacambo je davao uvijek isto tako dobre savjete
kao i ona i on ree Candideu:
"Dalje se ne moe. dosta je bilo pjeaenja. Eno
tamo na rijeci vi di m jedan prazan un, napunimo ga
kokosovim orasima, sjednimo u taj ami i pustimo
da nas struja nosi niz vodu. Rijeke uvijek vode nekom
naseljenom mjestu. Ako ne naemo neto ugodno,
nai emo bar neto novo."
" Poi mo" , ree Candide, "i preporui mo se Pro-

Nekol i ko milja pl ovi l i su i zmeu obala as cvjet-
ih, as golih, as ravnih, as strmih. Rijeka se ne-
irila; najzad se gubila pod svodom straho-
ita stijenja koje se dizalo nebu pod oblake. Putnici su
mali hrabrosti da se prepuste rijeci na volju pod taj
vod. Suena na tome mjestu, rijeka ih ponese strano
brzinom i hukom. Poslije dvadeset etiri sata
ni ugl edae opet svjetlost dana, ali im se amac razbi
u komade o podvodne grebene. Mor al i su se vui sa
stijene na stijenu cijelu milju. Napokon im pue pred
oi ma ogroman vidik ograen nepri stupani m plani-
nama. Ci j el i predio bio je za uitak, kao i za
potrebu; svuda je korisno bi l o spojeno s ugodnim.
Putove su prekrivala i l i , bolje rei, ukraaval a kola
sjajna po izgledu i grai na koj ima su sjedili mukarci
i ene neobi ne a koja su hitro vukl i krupni
79
crveni bre no najbolji
ski i meqineski ati.
" Evo konano zemlje koja je bolja nego Vestfali-
Candide.
Kod prvog sela na koje je naiao on izie s Ca-
na obalu. Nekol i ko seoskih djeaka odjeve-
nih u zlatne tkanine, potpuno igralo se
pl oi cama na ulasku u ono malo mjesto. Naa dva
ovjeka iz drugog dijela svijeta zastadoe ih radoznalo
promatrati: njihove pl oi ce bile su dosta iroki okrugli
kamici, uti, crveni i zeleni, i udno su blistali. Put-
ni ci zaelj ee podi i sa zemlje nekoliko njih: to je bilo
samo zlato, sam smaragd i rubin, od kojih je najmanji
mogao biti najvei ukras prijestolja velikog
" Ovo su zacijelo djeca ovdanj eg kralja koja se
igraju kol ice", ree Candide. Uto se pojavi seoski
uitelj i pozva djecu natrag u kolu.
"Vi di ," ree Candide, "ovo je odgojitelj kraljeve
porodice."
Ma l i odrpanci napusti e odmah igru, ostavljajui
na zemlji pl oi ce i sve to im sluilo za zabavu.
Candide ih pokupi, otra do odgojitelja i ponudi ih
ponizno, objanjavajui mu znacima da su njihova
kraljevska velianstva zaboravila svoje zlato i drago
kamenje. Seoski uitelj se nasmijei, baci ih na
lju, pogleda naas vrlo i znenaeno Candidea u lice i
poe opet dalje.
Crveni ovnovi su lame.
80
Putnici su, naravno, pokupili rubine i sma-
ragde.
"Gdje smo mi to?" uzviknu Candide. " Mor a biti da
kraljevsku djecu u ovoj zemlji lijepo odgajaju kad ih
ue da preziru zlato i drago kamenje."
Cacambo nije nita manje iznenaen nego Can-
dide. Najzad stigoe do prve kue u selu: ona je bila
sagraena kao kakav dvorac u Europi. Gomi l a svijeta
tiskala se na ulazu, a j o vie unutra u kui. ula se vrlo
ugodna glazba, a neki izvrstan miris dopirao iz kuhi-
nje. Cacambo se priblii vratima i u kako govore pe-
ruanski; to je bio njegov materinji jezik, jer nam je
svima poznato da je Cacambo roen u u
jednom selu gdje se govori samo tim jezikom.
"Ja u vam biti t uma, " ree on Candideu,
unutra, ovo ovdje je kr ma. "
Odmah ih dva momka i dvije djevojke iz gostioni-
ce, odjeveni u zlatne tkanine, s kosama povezanim
svilenim vrpcama, da sjednu za zaj edniki
stol. etiri juhe, uza svaku po dva
zatim jednog kuhanog kondora tekog dvjesto funti,
dva peena majmuna, osobito ukusna, tri stotine
bria jednoj zdjeli i est stotina kolibria u drugoj;
pa onda izvrsna variva s mesom, izvanrednog peciva;
sve u posudama od gorskog kristala. Momci i djevoj-
ke iz gostionice nalijevali su razne slatke napitke
spravljene od eerne trske.
Za stolom su sjedili vei nom trgovci i koijai, svi
vrlo ugl aeni, i oni postavi e nekoliko pitanja
81
Cacambu, s mnogo obzira i nenametljivosti, a na nje-
gova odgovori e tako da dozna sve to je elio.
Kad se zavri ruak, Cacambo, kao i Candide. po-
mi sl i da e dobro platiti objed ako bace na stol dva
krupna komada zlata koja su bi l i pokupil i. Gosti oni ar
i gostioniarka prasnue u smijeh i dugo su se
od smijeha. Napokon se umi ri e.
"Gospodo," ree gostioniar, "vi di mo zaista da ste
stranci, a mi ih ovdje nismo navikli viati. Ne zamje-
rite nam to smo prasnuli u smijeh kad ste ponudili da
nam platite l j unkom s naih drumova. Vi zacijelo
nemate ovdanj eg novca, ali niti ga ne trebate imati da
biste ovdje ruali. Sve gostionice, podignute radi
udobnosti trgovaca, pl aa vlada. Vi ste ovdje slabo
ruali, jer je ovo nae si romano selo, ali na svakom
drugom mjestu doekat emo vas kako vam dolikuje."
Cacambo je t umai o Candideu sve to je govorio
domai n, a Candide je sl uao zadivljen i zbunjen isto
toliko kol i ko i njegov prijatelj Cacambo, koji je pre-
vodio.
" Pa kakva je ovo zemlja," pitali su jedan drugoga,
"i t avom ostalom svijetu nepoznata, u kojoj je cijela
priroda po svemu od nae? To je vjerojatno
ona u kojoj je sve dobro, jer takva jedna zemlja mora
svakako postojati. Mogao je uitelj Pangloss rei to
hoe, ali ja sam esto pri mj ei vao da sve ide pri l i no
loe u Vestfaliji."
82
Osamnaesto poglavlje
TO SU VIDJELI
U ZEMLJI ELDORADO
Cacambo pokaza pred svojim domai nom svu svo-
ju radoznalost. Domai n mu ree:
"Ja sam velika neznalica i meni je tako dobro, ali mi
imamo ovdje jednog starca koji se povukao s dvora, a
koji je najueniji i ovjek u dravi."
On odmah zatim odvede Cacamba starcu. Candide
je imao samo sporednu ulogu i svog slugu je sad pratio.
Uo e u jednu vrlo prostu kuu, jer su vrata na njoj
bila samo od srebra, a zidovi obl oeni samo zlatom,
ali izraeni s toliko ukusa da ih ni naj raskonij e oblo-
eni zi dovi nisu mogli nadmai ti . Istina, predsoblje je
bilo presvueno samo umjetnim rubinima i smaragdi-
ma, ali nain na koji je sve bi l o sl oeno, nadoknai -
vao je tu krajnju skromnost.
Starac doeka ova dva stranca na divanu ispunjenu
perjem kolibria i naredi da im ponude slatka pia u
dijamantnim peharima, pa zatim udovolji njihovoj
radoznalosti ovi m rij eima:
" Me ni su sto sedamdeset dvije godine, i od svog
pokojnog oca, kraljeva konj uara, doznao sam o
udni m prevratima kroz koje je proao Peru, a koje
je on vi di o svoj im oi ma. Ovo kraljevstvo je neka-
danj a postojbina Inka, koj i vrlo nerazborito
83
iz nje da pokore jedan dio svijeta, a koje najzad uni-
tie panj ol ci .
Vladari njihova roda, koji ostadoe u svom
bjehu mudriji. Oni . uz pristanak naroda, izdadoe na-
redbu da nijedan stanovnik ne smije izii iz nae male
kraljevine, i to nas je odralo u nevinosti i srei. pa-
njolci su neto maglovito doznali o naoj zemlji i nazvali
je a jedan Englez po imenu vitez

primakao se ak sasvim blizu nje, ima tome oko sto
godina. Al i kako nas sa svih strana okruuju nepristu-
pane stijene i provalije, uvijek smo dosad ostali zati-
eni od gramzljivosti europskih naroda, koji
vo ude za ljunkom i blatom s nae zemlje i koji bi nas
pobili sve do jednoga, samo da ga se dokopaju."
Razgovor potraja dugo. Kretao se oko oblika vla-
obiaja, ena, javnih priredaba, umjetnosti.
Napokon Candide, koji je oduvijek imao sklonosti za
metafiziku, upita preko Cacamba da li u njihovoj
zemlji postoji kakva vjera.
Eldorado - panjolski "zlatna zemlja". - Zamiljalo se da postoji
negdje oko dananje Venezuele, izmeu Amazone i
Voltaire ju je uzimao kao svoju Utopiju.
Sir Raleigh (1552 - 1618), engleski pomorac, istraiva,
vojnik, politiar i putopisac, ljubimac Elizabete I. Osnovao koloni-
ju (koja se nije odrala), traio Eldorado, preoteo
dad Lano optuen za veleizdaju 1603, na
smrt po naredbi Jakoba I pomilovan i zatoen u
do Nakon neuspjela traganja za zlatnim rudnicima u Gva-
jani, ipak pogubljen. se putopisima Voltaire sluio.
84
Starac blago pocrveni.
ree. " Zar moete u to sumnjati? Zar nas
vi smatrate
Cacambo ponizno upita koja je vjera u Eldoradu.
Starac opet pocrveni.
"Zar mogu postojati dvije vjere?" odgovori on.
" Mi vjerujemo, ja misl im, u ono u to vjeruje cijeli
svijet. Mi slavimo Boga od veeri do jutra."
"Slavite li vi samo jednog boga?" upita Cacambo,
koji je bio t uma Candideovih nedoumica.
"Oi gl edno", ree starac, "i h nema ni dva, ni tri, ni
etiri. Mor a se priznati da ljudi iz vaeg svijeta po-
stavljaju nekakva udna pitanja."
Candide je bez prestanka postavljao pitanja ovom
dobrom starcu. Htjede doznati kako se u Eldoradu
mole Bogu.
" Mi mu se nikako ne mol i mo", odgovori dobri i
potovanj a dostojni mudrac. "Nemamo to traiti od
njega; dao nam je sve to nam Mi mu stalno
zahvaljujemo." Radoznal i Candide zaeli vidjeti sve-
enike, upita preko svog t umaa gdje se oni nalaze.
Dobroudni starac se nasmij ei.
"Prijatelji moji," ree, " mi smo svi sveenici. Kralj i
sve glave porodica svako jutro pjevaju sveane pjesme
zahvalnice, a prati ih pet do est tisua glazbenika."
Ovo je uenje Deisti priznaju postojanje Boga kao prauz-
roka svijeta, ali vjeruju svijet preputen sam sebi i da Bog ne
vodi brigu o ovjeku ni o svijetu koji je stvorio. Voltaire je bio deist.
85
"Kako? Zar vi nemate redovnika koji propovijeda-
ju, raspravljaju, vladaju, kuju spletke i spaljuju ljude
kad nisu njihova milj enj a?"
"Trebali bismo za to biti l udi ", ree starac. " Mi
smo ovdje svi istog miljenja i ne razumijem to elite
rei s tim svojim redovnicima."
itav taj razgovor ushiti Candidea i on pomisli u sebi:
"Ovo je sasvim drugo neto nego Vestfalija i za-
gospodina baruna. Da je na prijatelj
bio u Eldoradu, ne bi vie govorio da Thun-
der-ten-tronckh najljepe to postoji na svijetu. Doista,
ovjek treba putovati."
Poslije ovog dugog razgovora dobri starac naredi
da upregnu koiju sa est ovnova i odredi dvanaest
svojih slugu da odvedu putnike na dvor.
"Oprostite," ree im, "t o me starost liava asti da
vas pratim. Kralj e vas primiti tako da neete biti
nezadovoljni, a vi neete zacijelo uzeti za zlo nae
obiaje, ako vam se neki od njih ne svide."
i Cacambo popee se u koije i est ovnova
poletje, te za nepuna etiri sata stigoe do kraljeva
dvorca na kraju prijestolnice. Gl avni portal bio je
visok dvjesto dvadeset stopa, a irok sto. Nemogue je
opisati od kakve grae je bio nainj en. Vi di se ve po
tome da je morao imati nesrazmjerno veu vrijednost
nego ljunak i pijesak koji mi nazivamo zlatom i dra-
gi m kamenjem.
Dvadeset lijepih djevojaka iz kraljeve garde doe-
ka Candidea i Cacamba pri silasku s koija, odvede ih
86
u kupaonu i odjene u odijelo od kol ibrieva paperja.
Poslije toga ih dvorski dostojanstvenici i dostojan-
stvenice uvedoe u kraljeve dvorane kroz dva reda od
po tisuu glazbenika, kao to je to uvijek obiaj. Kad
se pribliie prijestolnoj dvorani, Cacambo upita jed-
nog uglednika to treba uiniti da se pozdravi Njegovo
Vel i anstvo: treba li pasti na koljena i l i
treba li staviti ruke na glavu i l i na stranjicu, treba li
lizati prainu dvorane, j ednom rijeju, kakva je cere-
monija.
"Obi aj je", ree velikodostojnik, "da se kralja za-
grli i poljubi u oba obraza."
Candide i Cacambo padoe oko vrata Njegovu Ve-
lianstvu, koje ih pri mi s naj veom lj ubaznou i
pozva ih uljudno na veeru.
U meuvremenu ih da im pokau grad,
javne graevi ne se dizahu pod oblake, trgove
ukraene ti suama stupova, fontane s i st om vodom,
druge sa slatkim pi em od eerne trske, koje su ne-
prestano tekle na vel i ki m trgovima popl oani m nekim
dragim kamenjem, iz kojega se irio miris koji je pod-
sjeao na eboj i cimet. Candide zatrai da vidi pal au
pravde i skuptinu. Rekoe mu da ih nema i da nitko
ne ide na sud. Upi ta da li ima zatvora i rekoe mu da
nema. Al i ga naj vie iznenadi i obradova Pal aa zna-
nosti, gdje je vi di o galeriju od dvije tisue koraka,
prepunu mat emat i ki h i fizikal nih sprava.
Pot o su za cijelo popodne obili otprilike tisuiti
dio grada, odvedoe ih natrag kralju. Candide sjede za
87
stol s Nj egovim Vel i anstvom, sa svojim slugom
i nekoliko gospoa. Ni kad se nije bolje
jelo i nitko nije bio duhovitiji za veerom nego Nje-
govo Vel i anstvo. Cacambo je Candideu
kraljeve duhovite rijei i, mada su bile prevoene, one
su se uvijek doimale duhovitima. Od svega emu se
divio, ovome se nije najmanje zadivio.
tako mjesec dana u tom gostoljubivom
utoitu. Candide je neprestano govorio Cacambu:
je, opet velim, da u kome sam roen
ne vrijedi kol i ko ova zemlja u smo sada, ali
ovdje ipak nema gospoi ce Cunegonde. I ti, zacijelo,
ima neku draganu u Europi . Ako ostanemo ovdje, bit
emo samo ono to i ostali; naprotiv, ako se vratimo u
svoj svijet, makar samo s dvanaest ovnova natovare-
nih l j unkom iz Eldorada, bit emo bogatiji od svih
kraljeva skupa. Neemo se vie morati bojati i nkvi zi -
tora emo lako dobiti natrag

Ove rijei bijahu po volji Cacambu. Svatko vol i
lutati po svijetu upravo toliko, da se pokae meu
svojima, da se pred svijetom hvali oni m to je vidio na
svojim putovanjima, te se i ova dva sretna ovj eka
da vie ne budu sretni i da Njegovo Velian-
stvo mole za otpust.
"Ludo je to to i ni te", ree im kralj. "Znam, dodu-
e, da moja zemlja vrlo malo znai, ali kad je nekom
prilino dobro na j ednom mjestu, onda tu treba ostati.
Nemam, svakako, prava da si l om zadravam strance:
88
to bi bila tiranija koja je nepoznata nai m zakonima i
nai m obiaj ima. Svi su ljudi slobodni. Idite kad god
elite, ali izlazak odavde zaista teak. Nemogue je
vratiti se uz vodu brzom rijekom kojom ste nekim
udom doli, i koja protj ee ispod svoda od stijenja.
Planine koje okruuju cijelu moju kraljevinu visoke su
deset tisua stopa i ravne su kao zidine. Svaka se pro-
tee u irinu vie od deset milja; s njih se moe sii
samo preko provalija. Al i budui da vi bezuvjetno
hoete otputovati, naredit u svojim upraviteljima
sprava da za vas nai ne jednu koja e vas udobno
prenijeti. Nakon to vas prebace na onu stranu plani-
ne, dalje vas nitko nee smjeti pratiti, jer su se moji
podanici zavjetovali da nikad nee izai iz svoje zem-
lje, a toliko su pametni da nikad nee pogaziti svoj
zavjet. Inae traite od mene to vam srce el i. "
" Mi molimo Vae Vel i anstvo", ree Cacambo,
"samo za nekoliko ovnova natovarenih hranom, ljun-
kom i blatom ove zemlje."
Kralj se na to nasmija i ree:
" Ne mogu shvatiti zato vai Europljani toliko vole
ovo nae uto blato, ali ponesite ga kol i ko hoete, pa
budite sretni i veseli."
Odmah zapovjedi svojim inenj erima da sagrade
spravu koja bi ova dva neobi na ovj eka prebacila
izvan kraljevstva. Tr i tisue vrijednih fiziara stade
raditi na njoj. Bi l a je gotova za petnaest dana i stajala
je preko dvadeset milijuna funti u domaem
novcu. Popee na tu spravu Candidea i Cacamba. Tu
su bila dva krupna crvena ovna, osedlana i zauzdana,
na kojima e jahati kad budu preli preko planina,
dvadeset teretnih ovnova natovarenih hranom, trideset
koji su nosili poklone s naj veim rijetkostima koje je
ta zemlja imala i pedeset natovarenih zlatom, dragim
kamenjem i dijamantima. Kralj nj eno pritisnu na
grudi obje skitnice.
Di vno je bilo gledati kako su odl azil i i kako su
to i njih i njihove ovnove podigli na vrh planina.
Fiziari se oprosti e s njima kad su ih doveli na sigur-
no, i Candideu je sad jedina elja i misao bila da po-
kloni svoje ovnove Cunegonde.
"Sad imamo i me platiti guverneru Buenos Airesa,
ako se gospoici Cunegonde moe i odrediti cijena.
Poi mo u ukrcajmo se, pa emo poslije
vidjeti koju emo kraljevinu moi kupi ti . "
Devetnaesto poglavlje
TO IM SE DOGODILO U SURINAMU,
I KAKO SE CANDIDE UPOZNAO
S MARTINOM
Pr vi dan putovanja je za naa dva putnika bio sa-
svi m ugodan. Nj i h je bodri l a pomisao da su vl asnici
veeg blaga nego to ga mogu skupiti Azi j a,
Europa i Af r i ka. Candi de je sav sretan urezivao
90
ime u stabla. Drugoga dana dva njiho-
va ovna zagl avi e u nekoj barut i ni i tu pot onu e
zajedno s tovarom koj i su nosi l i . Dv a druga ugi nue
od umora za nekol i ko dana. Sedam i l i osam, zatim,
uginu od gladi u nekoj pustinji. Neki se poslije ne-
kol i ko dana u provalije. Napokon, poslije
sto dana pj eaenj a, ost adoe im samo dva ovna.
Candide ree Cacambu:
"Prijatelju moj, vidi li kako su prolazna dobra
ovog svijeta? Postojana je samo vrlina i srea to
moemo ponovo vidjeti gospoi cu Cunegonde."
" To priznajem," odgovori Cacambo, " al i nama j o
ostaju dva ovna s vie blaga nego to e ga ikad imati
panjolski kralj, a ja, eno, vi di m, daleko tamo, neki
grad za koji mi sl i m da je koji pripada Ho-
l anani ma. Sad smo na zavretku svojih muka i na
poetku svojih sretnih dana."
Kad su bi l i bl i zu grada, nai oe na jednog crnca,
i spruenog na zemlji, koji je na sebi imao samo pola
svoje odjee, a to znai pola plavih platnenih gaa.
Taj je bijednik bio bez desne noge i bez lijeve ake.
" Za ime Boj e! " uzvi knu Candide na holand-
" t o radi tu, prijatelju, u tom stranom stanju
u kom te vi di m?"
" ekam svog gospodara, gospodina Vanderdendura,
uvenog trgovca."
" Da li ti j e to gospodin Vanderdendur ui ni o?"
Nekadanja Nizozemska Gvajana. Glavni grad

"Jest, gospodine", ree crnac. "Takav je ovdje obi-
aj. Daju nam samo jedne platnene gae dvaput na
godinu, kao jedinu odijeu. Kad radimo u
pa nam rvanj dohvati prst, odreu nam kad
pokuamo pobjei, odreu nam nogu. Meni se desilo i
jedno i drugo. Eto, po tu cijenu vi u Europi jedete
eer. A kad me je majka prodavala na obali Gvineje
za deset srebrnih patagona, rekla mi je:
sine, blagoslovi nae idole, klanjaj im se
odsad i zauvijek, oni e ti uiniti ivot sretnim. Tebi je
palo u ast da bude rob nai h gospodara bijelaca i
time donese sreu ocu i
ne znam jesam li ja njima donio ali oni
meni nisu. Psi. majmuni i papagaji imaju tisuu puta
bolju sudbinu nego mi. Holandski idoli, koji su me pre-
obratili, govore mi svake nedjelje da smo svi mi djeca
Adamova, i crni i bijeli. Ja se ne razumijem u rodo-
slovlje, ali ako je istina to ti propovjednici govore, onda
smo svi mi jedan s drugim u rodu. Samo, morate priznati
da se sa svojim ne moe uasnije postupati."
Panglosse!" uzviknu Candide. " Ti nisi predvi-
ao da ima ovakvih grozota. Sad je svreno: najpo-
moram se odrei tvog optimizma."
"A to optimizam?" upita Cacambo.
" Ah , " ree Candide, "to je kad netko s ushi enj em
tvrdi kako je sve dobro, premda mu je l oe. "
To se zaista radilo, pod izgovorom da se kota ne moe dovolj-
no brzo zaustaviti, te se na taj nain spaava ivot unesreenoga.
92
i prolijevae suze gledajui tog te plaui
ue u Surinam.
Prvo o emu su se raspitali bilo je nalazi li se u luci
kakav brod koji bi se mogao otputiti u Aires.
Onaj komu su se obratili bio je upravo neki brodo-
vlasnik panj olac i on im ponudi da zaklj ue s njim
potenu pogodbu. Zakaza im sastanak u jednoj krmi ,
a Candide i vjerni mu Cacambo odoe ga onamo ekati
sa svoja dva ovna.
Kako je Candide uvijek bio otvoren ovjek, ispria
panjolcu sve svoje doivljaje i prizna mu da hoe
oteti Cunegonde.
" Ne pada mi na pamet da vas prevezeni u Buenos
Ai res", odgovori vlasnik broda. "Obj esili bi me, a i
vas skupa sa mnom. Lij epa Cunegonde je najmilija
ljubavnica Njegove Preuzvi enost i . "
Candidea kao da grom pogodi. Dugo je plakao.
Najzad odvue Cacamba na stranu i ree mu:
"Evo, dragi prijatelju, to ti je initi. Obojica imamo
u depu dijamanata za pet i l i est milijuna; ti si okretniji
od mene. Poi ti po gospoi cu Cunegonde u Buenos
Aires. Ako se guverner usprotivi, daj mu jedan milijun;
ako ga ne nagovori, daj mu dva. Ti nisi ubio nikakvog
inkvizitora i prema tebi nee biti nepovjerljivi. Ja u
opremiti drugi brod. poi u u Veneciju i tamo u te
ekati. To je slobodna zemlja, gdje se nitko ne boji ni
Bugara, ni Abara, ni idova, ni inkvizitora."
Cacambo odobri tu mudru odluku. Dua ga je bo-
ljela to se rastaje od tako dobrog gospodara koji mu
93
je postao prisan prijatelj, al i zadovoljstvo to e mu
biti od koristi nadj aa bol to ga naputa. Oni se za-
grlie plaui. Candide ga upozori da nikako ne
zaboravi dobru staricu. Cacambo j o istog
dana. Vel i ka je dobri i na bio taj Cacambo.
Candide ostade j o neko vrijeme u eka-
j ui da neki drugi brodovlasnik pristane odvesti u
Italiju njega i ona dva ovna koja su mu bila preostala.
On uze nekoliko slugu i pokupova sve to je potrebno
za dug put. Konano mu se j avi gospodin Vanderden-
dur, vlasnik jednog velikog broda.
" Kol i ko trai te", upita on tog ovjeka, "da me
odavde prevezete ravno u Veneciju, mene, moje sluge,
moju prtljagu i ova dva ovna koja vidite?"
Vl asni k zatrai deset ti sua pijastera. Candide pri-
stade bez rijei.
"Gl e, gle!" ree u sebi razboriti Vanderdendur.
"Ovaj stranac daje deset tisua pijastera bez pogaanja.
Taj mora vrlo bogat." Trenutak poslije se vrati i pri-
opi da ne moe putovati ako ne dobije dvadeset tisua.
"Dobro, " ree Candide, "dat u vam toliko."
" Ah ! ah! " ree trgovac sasvim tiho u sebi. "Ovaj
ovjek daje dvadeset tisua pijastera isto tako laka
srca kao i deset t i sua. "
Vrati se ponovo i izjavi da ga ne moe odvesti u
Veneciju za manje od trideset tisua.
" Pa dat u vam trideset ti sua", odgovori Candide.
" Gl e ! gle! " opet pomisl i u sebi trgovac.
"Trideset tisua pijastera ne znae nita za ovog
94
ovjeka. Bi t e da ova dva ovna nose neko neizmjerno
blago. Ne t rai mo zasad vie, naplatimo najprije onih
trideset tisua, pa emo poslije vidjeti to emo. "
Candide proda dva mala dijamanta; onaj manji vri-
jedio je vie nego sav novac to ga je trai o brodo-
vlasnik. On ga isplati unaprijed. Ukrcae zatim ona
dva ovna, a Candide poe za njima na jednoj maloj
lai da bi stigao do broda u l uci . Vlasnik broda ugrabi
priliku, razvi jedra, otisnu se od obale; vjetar mu se
pokaza povoljnim. Unezvijeren i zgranut, Candide ga
brzo izgubi iz vida.
" Ah, " uzviknu, "ovo j e lupetina zaista dostojna
Starog
Vrati se na obalu sav ut uen od boli, to je
jer je izgubio blago bi ui ni l o bogatim
dvadeset vladara.
On ode holandskom sucu pa, kako je bio malo
uzrujan, zalupa estoko na vrata. Ue unutra i izloi to
mu se dogodilo, viui malo j ae no to se pristoji.
Sudac ga najprije kazni s deset tisua pijastera jer je
dizao buku; zatim ga strpljivo saslua i obea da e
izvidjeti njegov sluaj i m se onaj trgovac vrati, pa mu
naplati j o deset tisua pijastera za trokove sasluanja.
Ovakav postupak dovede Candidea do krajnjeg
oaja. On je, istina, doi vi o j o stoput bolnijih nesrea
u ivotu, ali mu se zbog suca i
brodovlasnika koji ga je bio pokrao, uzmuti sva u i
on pade u duboku sjetu. Ljudska pakost se ukaza nje-
govu duhu u svojoj rugobi. Prevrtao je u sebi

samo tune mi sl i . kako je jedan francuski
brod stajao spreman da krene u Bordeaux, a on nije
vie morao ukrcavati ovnove natovarene
zakupi za umjerenu cijenu jednu kabinu na a
objavi u gradu da e platiti prijevoz, hranu i dati dvije
tisue pijastera nekom est i t om ovjeku koji pristane
putovati s njim. ali pod uvjetom da to bude ovjek
kome se najvie ogadio dosadanj i ivot i koji je naj-
nesretniji u toj pokrajini.
se tolika gomila pretendenata da ih ni cijela
jedna mornarica ne bi mogla primiti. Candide je elio
izabrati i odabra dvadesetoricu koja su
mu se uinila najpogodnijima za drutvo, a od kojih je
svaki tvrdio da zasluuj e prvenstvo. On ih okupi u
svojoj krmi i dade im veeru, pod uvjetom da mu se
svaki zakune da e vjerno ispriati svoj ivot, a sam
obea da e izabrati onoga koji mu se bude inio naj-
dostojnijim saaljenja i s pravom
i vot om koji vodi, a ostalima e dati neku nagradu.
To posijelo potraja do etiri sata ujutro. Sluajui
sve njihove doivljaje, Candide se sjeti onoga to mu
je kazala starica na putu za Buenos Aires i njezine
oklade da nema ovjeka na brodu kojemu se nisu
dogodile velike nesree. Pomi l j ao je na pri
svakom dogaaj u su mu ispriali.
"Taj Pangloss", ree on u sebi, "i mao bi sada pri-
lino muke da dokae svoj sistem. Vol i o bih sad
ovdje. Zacijelo, ako je sve dobro, onda je to samo u
Eldoradu, a ne u ostalim zemljama
96
Najzad se odlui u korist jednog sirotog uenj aka
koji je deset godina radio za amsterdamske
On je bio miljenja da nema na svijetu zanata koji bi
se mogao ovjeku vie ogaditi.
Tog uenj aka, koji je i nae bio neka dobriina, bila
je pokrala ena, tukao sin, napustila ki, pobj egavi s
nekim Portugalcem. Upravo su mu bi l i oduzeli neku
malu slubicu od koje je ivotario, a pastori u Surina-
gonili su ga, jer su smatrali da je
Mor a se priznati da su i ostali bi l i isto tako nesretni
kao i on, ali se Candide nadao da e mu uenj ak
odagnati dosadu na putu. Svi ostali njegovi suparnici
zaklj uie da im Candide ini stranu nepravdu, al i ih
on umiri davi svakomu po sto pijastera.
Dvadeseto
TO SE DOGODILO NA MORU
CANDI DEU I MARTINU
Stari uenjak, koji se zvao Marti n, ukrca se, dakle,
s Candideom za Bordeaux. Obojica su mnogo vidjela i
mnogo propatila; i kad bi brod trebao ploviti od
Voltaire je imao sporova s izdavaima u Amsterdamu i nazivao
ih "razbojnicima", "zrelim za vjeala" itd.
Socinijanci su sekta koju je utemeljio Sozzini
(1525 - 1562), teolog Nije priznavao misterije ni simbole.
97
preko Rta dobre nade u Japan, imali bi oni na
cijelome putu to razgovarati o moralnom i fizikom zlu.
U neem je ipak Candide imao veliku prednost
pred on se j o neprestano nadao da e
vidjeti gospoi cu Cunegonde, a Marti n se vie nije
imao emu nadati. Povrh toga, on je imao zlata i dija-
manata, i mada je izgubio sto velikih crvenih ovnova
koji su nosili najvea blaga ovog svijeta, mada ga je
neprestano titala u dui lupetina onog holandskog
brodovlasnika, ipak, kad bi pomislio to mu je ostalo
u depovi ma i kad je govorio o Cunegonde, naroi to
na kraju objeda, naginjao bi Panglossovu sustavu.
"A vi, gospodine to vi mislite o svemu
tome?" upita on uenj aka. " Kakvo je vae miljenje o
moralnom i fizikom zl u?"
"Gospodine," odgovori Marti n, "moji su me po-
povi optuivali da sam a ja sam u stvari

" V i se alite sa mnom," ree na to Candide, "nema
vie na svijetu."
"Ima, j a sam to", ree Mart i n. ete, j a drukije
ne mogu razmilj ati."
" Mor a da je avo uao u vas", ree Candide.
su sekta koju je osnovao Manes (Mani), filozof
teolog iz drugog stoljea. Po njemu je ovjek, od pada Adamova,
u vlasti materije i zlog boga. Do nas je ta sekta doprla u vidu
bogumila (patarena), a u Francusku kao albigeois. Izmeu te dvije
hereze, socinijanaca i u stvari nema nikakve veze.
98
" On se toliko mijea u stvari ovoga svijeta," odgo-
vori Martin, "da bi se mogao nai i u meni, kao i na
svakom drugom mjestu, ali ja moram rei da, kad ba-
ci m pogled na ovu Zemljinu loptu, i l i bolje rei lopticu,
misl im da ju je Bog ostavio na milost i l i nemilost ne-
kom pakosnom biu. Izuzimam, Eldorado. Jo
nisam naao grad koji ne eli propast susjednomu gra-
du, ni porodicu koja ne eli iskopati grob drugoj kojoj
porodici. Svugdje se slabi uasavaju monih, pred
kojima puze, a moni postupaju s njima kao sa stadom
ija se vuna i meso prodaju. Mi l i j un ubojica postrojenih
u pukove j uri s jednog kraja Europe na drugi i discipli-
nirano ubija i pljaka da zaradi sebi koru kruha, jer nisu
nauili pristojniji zanat. A u gradovima za koje bi se
reklo da uivaju blagodati mira i u kojima cvjetaju
umjetnosti i zanati, ljude razapinje vie zavisti, briga i
nespokoja nego to zala kakav opsjedani grad.
Skriveni jadi j o su bolniji nego bijede koje se iznose u
javnost. Jednom rijeju, ja sam toliko vidio i toliko
iskusio da sam manihejac."
" Al i ipak ima i dobra", odgovori Candide.
" Moe biti," ree Martin, " al i ja ne znam za njega."
Usred ove prepirke zau se topovski pucanj. Gr m-
ljavina je svakog trenutka bila sve j aa. Svi
dalekozore. Spazi e dva broda koji se bore na udalje-
nosti od otprilike tri milje. Vjetar dotjera i jednu i
drugu lau tako bl i zu francuskomu brodu da su svi s
ui tkom mogli pratiti borbu. Na kraju, jedan od ta dva
broda ispali boni plotun na drugi tako nisko i t ono
99
da ga probi i potpuno potopi. Candide i Marti n primi-
j etie jasno oko stotinu ljudi na palubi broda koji je
tonuo: svi su dizal i ruke k nebu i uasno zapomagali.
Trenutak poslije sve proguta more.
"Et o vidite", ree Marti n, "kako ljudi postupaju
jedni s drugima."
"Nema sumnje", odgovori Candide, "i ma neega
avolj eg u svemu tome."
Kako to izree, opazi da neto j arko crveno pliva
nedaleko od njegova broda. Spusti e u vodu brodski
amac da vide to bi to moglo biti: bio je to jedan od
njegovih ovnova. Candide se vie obradova to je opet
naao tog jednog ovna nego to se bio raal osti o kad
ih je izgubio cijelu stotinu, natovarenih krupnim dija-
mantima iz Eldorada.
Francuski kapetan ubrzo razabra kapetan koji
je potopio brod bio panj olac, a kapetan potopljenog
broda neki holandski gusar. To je bio upravo onaj koji
je bio pokrao Candidea. Neizmjerno blago kojega se
taj zlikovac dokopao ostade sahranjeno zajedno s njim
na dnu mora, a samo se jedan ovan spasi.
"Vi di t e", ree Candide, "da zl oin ponekad biva
kanjen. Taj lupeki holandski brodovlasnik doi vi o
je sudbinu koju je zasl ui o. "
" Da , " ree Marti n, "al i zato su trebali potonuti i
putnici na njegovu brodu? Bog je kaznio tog lupea,
avo je potopio one ostale."
Uto francuski i panjolski brod nastavie put, a
Candide nastavi svoje razgovore s Marti nom. Prepirali

su se neprestano petnaest dana i petnaestoga dana bi l i
su j o tamo gdje i prvoga. Ipak su bar razgovarali,
priopaval i jedan drugom mi sl i i uzajamno se tjeili.
Candide je milovao svog ovna.
" Ka d sam tebe pronaao, " govorio je, "nai u za-
cijelo i Cunegonde."
Dvadeset prvo
CANDIDE I MARTIN SE PRIBLIAVAJU
FRANCUSKOJ OBALI I RAZMILJAJU
Napokon ugl edae francusku obalu.
"Jeste li ikad, gospodine Martine, bi l i u Fran-
cuskoj?" upita Candide.
" Bi o sam", odgovori Marti n. "Proputovao sam vie
njenih pokrajina; ima nekih u kojima je polovina sta-
novnika luda, nekih gdje je svijet odve lukav, drugih
gdje je veina prilino dobroudna i pril ino glupa,
nekih, opet, u kojima izigravaju ljude od ukusa i zna-
nja. U svima je glavno zanimanje voenj e ljubavi,
drugo - ogovaranje, i tree - prianj e gluposti."
" A jeste l i bi l i u Parizu, gospodine Marti ne?"
" Bi o sam. U njemu se skupilo od svake te vrste. To
je nekakva guva, nekakvo tiskanje u kome svatko trai
uitak, a gotovo nitko ga ne nalazi, bar kako se meni
uinilo. Mal o sam tamo boravio; pokrali su mi, im sam
101
doao, na sajmu neki lupei sve to
sam imao, ak su i za mene pomislili da sam lopov,
sam osam dana proveo u zatvoru. Poslije sam bio korek-
tor u tiskari, da bih zaradio za povratak u
pjeice. Upoznao sam koji pie, koji spletkari i
koji se gri po Kau da u tom gradu ima
vrlo uglaenog svijeta. Ja to elim
"t o se mene tie, nisam nimalo znatieljan da
upoznam ree Candide. " Lako ete shva-
titi: kad je netko proveo mjesec dana u Eldoradu, nije
mu stalo da ma to drugo vidi na ovom svijetu osim
gospoi ce Cunegonde. Idem u Veneciju, ekati nju.
Moramo prijei cijelu Francusku da bismo stigli u
Italiju. Vi ete, valjda, sa mnom?"
" Vr l o rado", odgovori Mart i n. " Kau da u Venecij i
dobro prolaze samo venecijanski pl emi i , ali da stran-
ce ipak vrlo lijepo doekuj u kad imaju puno novaca.
Ja novaca nemam; vi imate; ja u vas svuda slijediti."
" Ah da," upade Candide, "vjerujete li vi da je zem-
lja isprva bila more, kao to pi e u onoj debeloj knji-
koja pripada brodskom kapetanu?"
Aluzija na jednu grupu jansenisla (konvulzionisti) koja se sasta-
1727. na groblju na grobu akona Pansa. ene
su se skupljale oko bolesnika i u transu ekale iscjeljenje, padale u
vjersku histeriju, lajale, dok su sveenici itali
molitve, a radoznalci Vlasti su zatvorile groblje (1732), a
neki je napisao na ulazu: "Po naredbi kraljevoj ovdje je
zabranjeno initi uda."
Biblija. U Knjizi postanka stoji:

" Ne vjerujem ni rijei od svega toga", odgovori
Martin, "kao to ne vjerujem ni u sve sanjarije to
nam ispredaju u posljednje vrijeme."
" Al i radi ega je onda stvoren ovaj svijet?" upita
Candide.
" Da nas ljuti", odgovori Mart i n.
"Zar vas nije jako zaudi l a", nastavi Candide, "l j u-
bav koju su u zemlji Dugouhih one dvije djevojke
pokazale prema ona dva majmuna, o emu sam vam
pri ao?"
" Ni najmanje", odgovori Mart i n. " Ne vi di m ni eg
udnovat og u toj ljubavi. Vi di o sam toliko neobi ni h
stvari da za mene nema vie ni ega neobi nog. "
"Mi sl i t e li vi da su se ljudi uvijek ovako meu-
sobno kl al i kao danas? Da je ovj ek uvijek bio laljiv,
varalica, nezahvalnik, razbojnik, slabi.
prevrtljivac, podlac, zavidnik, pijanac,
krtac, vlastohlepnik, krvolok, klevetnik, razvratnik,
fanatik, licemjer i glupan?"
"Mi sl i t e li vi da su uvijek j el i golubove, kad
god bi ih negdje nal i ?"
"Jesu, zacijelo", odgovori Candide.
"E pa onda," ree Marti n, "kad su imali uvi -
jek istu ud, zato bi ljudi mijenjali svoju?"
" Oh, " uzviknu Candide, "to nikako nije isto; jer
slobodna volja..."
Mudruj ui tako, stigoe u Bordeaux.

Dvadeset drugo poglavlje
TO SE U FRANCUSKOJ DOGODILO
CANDIDEU
Candide se zadra u Bordeauxu samo toliko koliko je
bilo potrebno da proda nekoliko kamenia iz Eldorada i
dobru koiju s dva mjesta, jer vie nije mogao
bez svog filozofa Samo mu vrlo teko pade to
se rastavlja od svog ovna. Njega pokloni Akademiji
znanosti u Bordeauxu, koja odredi da tema za nagradu te
godine bude da se otkrije zato je vuna tog ovna crvena.
Nagrada bi dosuena jednom uenjaku sa Sjevera, koji
je dokazao s A plus B, minus C, podijeljeno sa Z, da taj
ovan mora biti crven i da e uginuti od ovjih boginja.
Al i su Candideu svi putnici na koje je putem naila-
zio po krmama govorili: " M i idemo u Pari z. " Ta opa
navala probudi mu najzad elju da vidi tu prijestolnicu.
Time se i nije mnogo skretalo s puta za Veneciju.
On ue u grad kroz predgrae Saint-Marceau i
uini mu se da se naao u najprljavijem selu u Vestfaliji.
Tek to se smjesti u nekoj gostionici, Candide oboli
od neke lake bolesti prouzroene umorom. Kako je na
prstu imao ogroman dijamant i kako u njegovoj prtlja-
zi primij etie izvanredno t eak kovei odmah se
pokraj njega dva lijenika koja nije zvao,
nekoliko prisnih prijatelja koji se ne odmicahu od
njega, i dvije bogomoljke koje mu kuhae juhu.

"Sj eam se", ree Marti n, "da sam se i ja razbolio
u Parizu kad sam prvi put doao u njega. Bi o sam
velik siromah i zato nisam imao ni prijatelja, ni bo-
ni lijenika. I
Meut i m, uslijed mnogih lijekova i putanj a krvi .
Candideova bolest postade ozbiljna. Neki mantija iz
te etvrti doe i umil no zatrai da mu potpi e obvez-
nicu na donosioca za onaj Candide ne htjede
ni uti o tome. Bogomolj ke su ga uvjeravale da je to
sad nova moda, ali Candide odgovori da on nimalo
nije ovjek od mode. Mart i n htjede izbaciti kroz pro-
zor tog mantij aa, koji se da Candide nee biti
sahranjen ne groblju. Marti n se zakle da e on sahrani-
ti popa ako im se ne skine s vrata. Obojica se raesti-
e. Marti n dohvati manti j aa za ramena i grubo ga
izbaci van. To izazva veliku sablazan, o kojoj bi sas-
tavljen policij ski zapisnik.
Candide ozdravi, i za vrijeme oporavka dolazilo
mu je vrlo otmjeno drut vo na veeru. Kockal o se
naveliko. Candide se udi o kako mu asovi nikada ne
dolaze. Marti n se tomu nije udi o.
Meu onima koji su ga doekal i kao gosta u Pari-
zu, bio je neki mali opat iz jedan od onih
Obveznice za onaj svijet. - Tzv. "ispovjedne priznanice" (billels
de confession) koje su umirui potpisivali kao znak da prilaze
papinoj buli Unigenitus protiv kako bi dobili posljednju
pomast i bili sahranjeni na groblju. Ukinuto na zahtjev Parlamenta
1756. godine.

uvijek ljudi, uvijek ivahnih,
drskih, umiljatih, popustljivih, koji vrebaju strance u
prolazu, zabavljaju ih gradskim pri ama
i nude im ui tke po raznim cijenama. On najprije
odvede Candidea i Marti na u kazalite. Davala se
neka nova tragedija. Candide mjesto blizu velikih
znalaca, to mu nije smetalo da pl ae za vrijeme nekih
savreno odigranih prizora. Jedan od mudrij aa koji su
sjedili bl i zu njega, ree mu za vrijeme stanke:
"Nemate ni najmanje pravo to pl aete. Ova glu-
mica je vrlo loa, glumac koji igra s njom j o je gori
glumac od nje, a komad je j o gori od glumaca. Pisac
ne zna nijedne arapske rijei, a ipak se radnja odvija u
Arabij i. A povrh toga, to je ovjek koji ne vjeruje u
uroene ideje. Sutra u vam donijeti dvadeset knjiica
napisanih protiv njega."
"Gospodine," upita Candide opata, "kol i ko vi u
Francuskoj imate kazal i ni h komada?"
"Pet do est ti sua", odgovori ovaj.
" To j e mnogo", ree Candide, "A kol i ko imate
dobrih?"
"Petnaest do esnaest. "
" To j e mnogo", ree Mart i n.
Candide je bio veoma zadovoljan jednom glumi-
com koja je igrala kraljicu Elizabetu u nekoj pri l i no
plitkoj koja se ponekad davala.
prilino plitkoj tragediji. - Bez sumnje "Grof Essex" Thomasa
Corneillea, brata velikog pjesnika Corneillea.

"Ova mi se glumica", ree on Martinu, "jako svia.
Pomalo slii na gospoi cu Cunegonde. Bi l o bi mi vrlo
drago kad bih mogao izraziti svoje potovanj e. "
se opat ponudi da ga upozna s njom.
Kao ovjek odgojen u Nj emakoj , Candide upita kak-
va je etiketa i kako se u Francuskoj ponaa prema
engleskim kraljicama.
" Kako gdje," odgovori opat, "u unutranj osti ih
vode u krme, u Parizu ih okruuj u potovanj em dok
su lijepe, a bacaju na smetlite kad umru."
"Kral j i ce na smet l i t e! " uzviknu Candide.
"Doi sta je tako," ree Marti n, "gospodin opat ima
pravo. Ja sam bio u Parizu kad se gospoi ca
preselila, kako se to kae, s ovog svijeta na onaj;
nisu joj dali ono to ovdje ljudi zovu po-
to jest da trune zajedno sa svim prosjacima te
gradske etvrti na nekom prljavom groblju. Zakopala
ju je posve samu njezina drui na na uglu
ulice. To ju je zacijelo beskrajno zaboljelo, budui da
j e imala uzvi ene osj eaj e."
- Li k iz Racinove tragedije kraljica
Prva uloga Adrienne (1662-1730), slavne glumice (u
koju je Voltaire bio i zaljubljen). Sahranili su je zaista nou jedan
prijatelj i unajmljeni nosai na uglu dananje Ulice Grenel br.
jer Crkva nije dozvolila da ju pokopaju na groblju. Voltaire je
poslije njene smrti napisao: "Liavate sahrane onu, koja bi u
Grkoj imala oltara; im je nema, postaje zloinac. Oaravala je
svijet za ivota, zato je sad kanjavate." Sudbina Adrienne
Lecouvreur, velike umjetnice i ljubavnice, privukla je knjievnike.

" Pa to je vrlo uzvi knu Candide.
" t o ete! Takvi su vam ovdje lj udi", odgovori
Marti n. "Zamislite sve mogue proturj enosti, sve
mogue neskladnosti, pa ete ih nai u vladi, u sudo-
vima, u crkvama, u kazal i ni m predstavama ovog
smij enog naroda."
"Je li istina da se u Parizu neprestano smiju?" upita
sad Candide.
"Jest," odgovori opat, "al i se smiju pucajui od muke.
Jer se u njemu negoduje protiv svega gromkim smije-
hom. Sa smijehom se ine ak i najodvratnija djela."
" Tko je onaj debeli prasac", upita Candide, "koj i je
preda mnom tako ogovarao komad na kome sam ja
toliko plakao i glumce u kojima sam toliko ui vao?"
" To vam je neka propalica", odgovori opat, "koja
zarauj e svoj kruh time to kudi sve kazal i ne komade
i sve knjige. Taj mrzi svakoga tko ima uspjeha, kao
to eunusi mrze ljude koji uivaju sa enama. On je
jedna od onih zmija u knj ievnosti koje se hrane bla-
tom i To vam je krabal o. "
"A to vi zovete kr abal om?" upita Candide.
" To je jedan jedan
Tako su Candide, Marti n i opat ras-
pravljali na stubama, gledajui kako prolazi svijet
pored njih izlazei s predstave.
Freron (1719 - 1776), protivnik Voltaireov,
sveenik, urednik "Knjievnog godinjaka", vjet polemiar i
ar.

"Iako jedva ekam da vi di m gospoi cu Cune-
gonde," ree Candide, bih veerao s gospoi -
com jer mi se uinila di vnom. "
Opat nije bio netko tko je imao pristup kod gospo-
ice Cl airon, jer je ona primala samo otmjeno drutvo.
"Veeras je zauzeta," odgovori opat, "al i e meni
biti ast da vas odvedem jednoj gospoi iz otmjenog
drutva i tamo ete upoznati Pariz kao da ste u njemu
proveli etiri godine."
Candide, koji je po prirodi bio radoznao, ree da
ga odvedu toj gospoi na kraj predgraa Saint-
Tamo su igrali faraon. Dvanaest sumornih
i graa dral o je svatko svoj pil karata, tu podvijenih
uglova knjigu svojih nedaa. Vl adal a je grobna tii-
na, bljedilo je prekrivalo el a igraa, a nemir se
ogledao na elu bankarevu. Domai ca sjedila po-
red ovog nemilosrdnog bankara i pratila okom, otro
kao ris, sve jednostavne i sve sedmerostruke parole
bez dobitka, za koje bi svaki pojedini igra podvijao
svoje karte. Ona ih je opominjala da ih opet izravna-
j u, revno i strogo, ali pristojno, ne pokazuj ui da se i
najmanje ljuti, boj ei se da ne izgubi svoje stalne
goste. Dozvolj avala je da je zovu od Paro-
lignaca. Nj ezina pet naest ogodi nj a ki sjedila je s
Claire Joseph prozvana Clairon -
slavna kasnije partnerica koja se prva usudila
odjenuti povijesni kostim umjesto konvencionalnog. Najvee
uspjehe postigla je u tragedijama

ostalim i grai ma i mi gom oiju upozoravala na sve
podvale ovih jadnih ljudi koji su pokuaval i popraviti
surovosti sudbine. Opat iz Perigorda, Candide i Mar-
tin uo e unutra. Ni t ko se ne die s mjesta, nitko ih
ne pozdravi i ne pogleda. Svi su bi l i zadubljeni u
svoje

" Gos poa barunica od bila
je uljudnija", ree Candide.
Tada se opat nae markizi na uho i ona se upola
die, udostoji Candidea umi l ni m osmijehom, a Marti -
na vrlo otmjenim glavom. Zati m ponudi
stolicu i pil karata Candideu i on izgubi pedeset tisu-
a franaka u dva dijeljenja. Poslije toga su veerali
vrlo veselo i svi su udili to Candide nije uzbuen
zbog svoga gubitka. Lakaji su govorili na svom
j eziku:
" Ovo mora da je neki engleski l ord. "
Veera je prola kao vei na veera u Parizu: u po-
etku utnja, zatim agor u kojem se ni rije ne razu-
mije, i napokon ale, vei nom neukusne, izmilj ene
vijesti, pogrena umovanja, neto malo politike i
mnogo ogovaranja. ak se povede i razgovor o novi m

Ti saloni, koje su osnovali udrueni kasnije sa enama
bili su drutvena rana tog vremena. Faraon je igra u
kojoj igrai imaju cijeli pil karata rubove kad igraju
"parolu", tj. ulau dobivenu sumu ponovo. Parola na praznu kartu
je onda kad igra trai parolu sedam puta, a ta karta nije dobila. Iz
rijei parola izvedeno je ime Parolignac, po uzoru na

"Jeste li itali", upita opat iz Perigorda, "roman go-
spodina doktora teologije?"
"Jesam," odgovori jedan uzvanik, "samo ga nisam
mogao dovriti. Mi imamo gomilu besmislenih spisa,
ali se svi zajedno ne mogu mjeriti s besmi sl enou
doktora teologije Gauchata. Meni se toliko zgadio taj
silan broj odvratnih knjiga koje su nas preplavile, da
sam se bacio na faraon."
" A Razni spisi Sto o njima
mislite?" upita opat.
ree gospoa od "smrtno do-
sadno stvorenje! Kako samo taj brilj ivo razl ae o
onome to cijeli svijet zna! Kako glomazno razvija
ono to ne vrijedi ni uzgred Kako nedu-
hovito prisvaja t ue Kako upropasti ono
to opl j aka! Kako mi se Al i mi se vie nee
gaditi. Dosta je to sam proi t al a nekoliko stranica

Za stolom se nalazio jedan uen ovj ek profinjena
ukusa, koji sa svoje strane potkrijepi ono to je rekla
markiza. Zati m se povede razgovor o tragedijama.
Gos poa upita kako to da ima tragedija koje se po-
nekad igraju, a koje se ne mogu itati. ovj ek od
Gabnel (1709 - 1774), beznaajan pisac, sveenik,
isusovac.
Nicolas Charles (1697 - 1770) veoma plodan
kompilator. Za njega je Voltaire napisao poznati stih: "II
compilait. compilait."
111

ukusa vrlo lijepo objasni kako neki komad moe biti
pomalo zanimljiv, a da nema skoro nikakve vrijed-
nosti. U malo rijei on dokaza da nije dovoljno pri-
premiti jedan dva zapleta kakvih ima u svim
romanima i koji uvijek osvajaju gledatelja, ve da
treba biti nov, a ne biti nastran; est o uzvi en, a uvi -
jek prirodan; treba poznavati ljudsko srce i pustiti ga
da govori; biti velik pjesnik, a da nijedno lice u ko-
madu ne izgleda kao pjesnik; znati savreno svoj
j ezik, govoriti ga i sto i stalno mi l ozvuno, a da
nikad zbog sl ikova ne strada smisao.
doda on, "tko se ne dri svih tih pravila,
moe napisati jednu i l i dvije tragedije koje e imati
uspjeha u kazalitu, ali nikada nee biti ubrajan meu
dobre pisce. Ima vrlo malo dobrih tragedija. Jedne su
idile u dijalozima dobro napisanim i dobro rimova-
nim, druge su pol i ti ka razmiljanja koja uspavljuju,
i l i mrska razglabanja; jedne su snovi bj esomuni ka u
barbarskom stilu, iskidani govori, duga obraanj a
bogovima, zato to pisci ne znaju govoriti ljudima;
lane iskrice razuma, naduta opa mjesta."
Candide palj ivo sasl ua ova razlaganja i stvori
sebi visoko miljenje o govorniku. Kako se markiza
bila pobrinula da ga smjesti pored sebe, Candide se
pri mae njezinu uhu i usudi ju se upitati tko je
ovjek to tako lijepo govori.
" To je uenj ak koji se nikad ne kocka", odgovori
gospoa, "i koga mi opat ponekad dovede na veeru.
On se savreno razumije u tragedije i u knjige, a
112
napisao je jednu tragediju i jednu knjigu od
koje izvan knjiare njegova izdavaa nikad nije vien
nijedan primjerak osim onoga to meni posvetio."
li ovj eka! " uzviknu Candide. "Drugi

Okreui se zatim upita ga:
"Gospodine, vi zacijelo mislite da je sve da bolje
biti ne moe u fi zi kom i moralnom svijetu i da nita
moglo biti drukij e nego to jest?"
"Ja, gospodine," odgovori "nimalo ne vje-
rujem u to to ste rekli. Smatram da sve kod nas ide
naopako, da nitko zna svoj poloaj , ni svoju du-
nost, ni to niti to treba raditi, i da izuzev vee-
re, koja je pri l i no vesela i gdje ljudi izgledaju dosta
sloni, sve ostalo vrijeme prolazi u besmislenim pre-
pirkama: jansenista protiv Parlamenta
protiv Crkve, knj ievnika protiv knjievnika, dvorjana
protiv dvorjana, poreza protiv naroda, ena
protiv mueva, roaka protiv roaka. Vjeiti rat!"
Jansenisti su sljedbenici nizozemskog katolikog teologa Cor-
neliusa Jansena, biskupa Ypresa (1585 - autora
Uglavnom, tie se zapletenih teorija o Bojoj milosti koja
djeluje u ovjeku i po slobodnoj volji u njemu. - su
Luisa de Moline - panjolskog teologa,
isusovca, autora djela Slaganje slobodne volje s darovima milosti,
s boanskom milou, i je tvrdio
da ovjek ima i slobodnu volju. Molinisti su se u stvarnosti sukob-
ljavali s pripadnicima dominikanske teoloke kole, tzv. tomistima
ili banjezianistima (najpoznatiji dominikanski teolog toga doba
zvao se D.
113
Candide mu odgovori:
" Vi di o sam j a i gore stvari. Al i jedan mudrac
koj i je imao nesreu da ga poslije objese, naui o me
je da je sve to izvrsno: to su sjenke na jednoj lijepoj
s l i ci . "
"Va se obj eeni ovjek alio," ree Marti n, "te
vae sjenke, to su strane
" Al i ljudi sami prave te mrlje i ne mogu druki j e",
odgovori Candide.
"Onda to nije njihova krivnja", ree Marti n.
Vei na igraa nije razumjela smisao ovih razgovo-
ra i pila je. Marti n je raspravljao s uenj akom, a
Candide ispria domai ci jedan dio svojih do-
ivljaja.
Poslije veere markiza odvede Candidea u svoju
sobu i ponudi mu da sjedne na jedan kanape.
"Dakl e, vi j o do ludila volite gospoi cu
Cunegonde od Thunder-ten-tronckha?"
" Vol i m, gospoo", odgovori Candide.
Mar ki za mu odvrati, uz njean osmijeh:
" V i mi odgovarate kao ml adi i z Vestfalije. Fran-
cuz bi mi rekao: ja sam volio gospoi cu
Cunegonde, al i kad vas gledam, gospoo, boj im se da
j e vie neu
" Ah , " ree Candide, "odgovorit u vam kako
el i te. "
Leibniz je u Teodiceji rekao da su fiziko (patnja) i moralno
(grijeh) zlo samo mrlje na lijepoj slici.
114
"Vaa ljubav prema njoj se zaela onda kad ste joj
podigli rubac", ree markiza. "Ja hou da meni po-
dignete podvezicu."
" Od sveg srca", ree Candide i posl ua je.
" Al i ja hou da mi je sada ponovo namjestite", na-
stavi gospoa.
I Candide joj namjesti podvezicu.
"Vi di t e, " ree gospoa, " vi ste stranac. Ja ponekad
put am svoje pari ke zaljubljenike da umiru od enj e
po petnaest dana, ali se vama predajem j o prve noi,
jer moramo lijepo doekati u svojoj zemlji jednog
ml adi a iz Vestfalije."
I primijetivi dva ogromna dijamanta na rukama
mladog stranca, ljepotica ih stade hvaliti tako usrdno
da s prstiju prij eoe na markizine.
Kad se vraao s opatom kui, Candi -
de pomalo osjeti grinju savjesti to je bio nevjeran
gospoi ci Cunegonde. Gospodin opat je sudjelovao u
njegovu neraspol oenj u. Njegov je bio samo neznatan
dio od onih pedeset tisua franaka to ih je Candide u
igri izgubio, i od vrijednosti ona dva dijamanta, napola
poklonjena, napola i znuena. Namjera mu je bi l a to
bolje iskoristiti poznanstvo s Candideom. Dugo mu je
govorio o Cunegonde, i Candide mu ree da e toplo
moliti tu ljepoticu da mu oprosti kad se
bude naao s njom u Venecij i.
je bivao sve uljudniji i paljiviji, i s
mnogo je umiljatosti pokazivao da ga zanima sve to
Candide govori, sve to radi, sve to namjerava.

vi di m, gospodine," ree on, " vi imate lju-
bavni sastanak u Venecij i?"
"Imam, gospodine opate," odgovori Candide, "mo-
ram se bezuvjetno tamo nai s
Cunegonde."
A zatim, ponesen zadovoljstvom to govori o onoj
koju vol i , ispria, po svom obiaju, jedan dio svojih
doivljaja s ovom di nom Vestfalkom.
"Uvjeren sam", ree opat, "da gospoi ca Cune-
gonde ima mnogo duha i da pi e krasna pisma?"
" Ni kad nisam nijedno dobio," ree Candide, "jer
moete zamisliti da joj nisam mogao pisati, budui da
sam istjeran iz zamka zbog nje. Zati m sam uo
da je umrla; poslije sam je opet naao, pa izgubio i
poslao joj na dvije tisue pet stotina milja odavde naro-
itog glasnika, i sad po njemu oekuj em odgovor."
Opat je sl uao paljivo i izgledao nekako zamilje-
no. Ubrzo se oprosti od ova dva stranca, poto ih je
njeno zagrlio. Kad se Candide sutradan probudi, dobi
pismo ovoga sadraja:
i premili dragane, ve
dana kako leim bolna gradu. Doznala sam da
ste i Vi Poletjela bih Vam u da se
mogu micati. sam da ste proli kroz Bordeaux.
Tamo sam ostavila naeg vjernog Cacamba i staricu,
koji uskoro trebaju doi za mnom. Guverner Buenos
je uzeo sve, ali mi ostaje vae srce. Doite.
Vaa prisutnost vratit e mi ivot ili e uiniti da
umrem od
116
Ovo divno pismo, ovo neoekivano pismo, ispuni
Candidea neizrecivom radou, a bolest njegove mile
Cunegonde slomi ga silnom boli. Rastrgan izmeu ta
dva osjeaja, on uze svoje zlato i dijamante i naredi da
ga s u kuu u kojoj je stanovala gos-
poica Cunegonde. Drhtao je od uzbuenja kad je uao,
srce mu je lupalo, i grcao je od suza. Htjede razmaknuti
zavjese na postelji, zatrai da mu se donese svjetlo.
" To ni po t o! " uzviknu pratilja, "svjetlost j e ubija",
i ona odmah sklopi zavjese.
" Mi l a moja Cunegonde," ree Candide pl aui,
"kako vam je? Kad me ve ne moete vidjeti, bar mi
recite net o. "
"Ona ne smije govoriti", ree pratilja. Nato gospoa
promoli iz postelje jednu punanu ruku, koju Candide
dugo suzama i zatim napuni dijamantima,
ostavljajui na naslonjau vreicu punu zlata.
Usred tih izljeva njenosti, upade jedan policij ski
inovnik, a zatim opat iz Perigorda i desetak andara.
" To su, dakle, ta dva sumnjiva stranca?" ree on.
Odmah naredi svoj im ljudima da ih uhvate i odve-
du u zatvor.
"U Eldoradu tako ne postupaju s putnicima", ree
Candide.
"Sad sam vie manihejac no ikad", doda Marti n.
" Al i kuda nas to vodite, gospodine?" upita Candide.
"Dol j e u podrume", odgovori inovnik.
Kad se Marti n ponovo pribra, zakljui da je ona
gospoa koja je tvrdila da je Cunegonde obi na
117
prevarantica, gospodin opat iz Perigorda prevarant
koji je pohitao to je bre mogao da iskoristi Candi -
bezazlenost, a policij ski i novni k drugi preva-
rant kojega se ovj ek moe lako rijeiti.
Da ga ne bi povlaili po sudovima, Candide, po
njegovu mudrom a i sam stalno nestrpljiv da
prije vidi pravu gospoi cu Cunegonde, ponudi
inovniku tri mala dijamanta, od po tri tisue pistola
svaki.
gospodine," ree mu ovjek s pal i com od slo-
nove kosti "da ste poinili sve zl oi ne koji se mogu
zamisliti, vi ostajete najpoteniji ovj ek na svijetu. Tr i
dijamanta! Svaki od tri t i sue pistola! Gospodine,
prije bih poginuo za vas no to bih vas odveo u zatvor.
Ovdje zatvaraju sve strance, al i prepustite se vi samo
meni. Imam ja brata u Dieppeu, u Normandij i. Odvest
u vas onamo i ako i njemu moet e dati koji dijamant,
on e se brinuti o vama kao ja sam."
"A zato zatvaraju sve strance?" upita Candide.
Na to uze rije opat iz Perigorda.
" To je", ree, "zato to je neki bijednik iz Atrebatije
uo kako se govore neke gluposti i to ga navelo da
izvri ne kao ono u svibnju 1610,
ovjek od slonove kosti. Policajac.
Tie se pokuaja ubojstva koji je izvrio porijeklom iz
Artoisa se u rimsko doba zvao Atrebatija), potegnuvi u
Versaillesu no na Luja XV (5. sijenja 1757); bio je rastegnut na
trgu. Na Henrika IV atentat je pokuao Chatel
1594, a izvrio Ravaillac 1610. su na atentat navodno
118
nego kao ono u prosincu 1594, i kao mnoga druga
koja su izvrili drugih godina i drugih mjeseci drugi
bijednici koji su sluali gluposti."
Policajac mu tada objasni stvar.
" Ah, ta udovi t a! " uzvi knu Candide. " t o! Zar
takve strahote u narodu koji pl ee i pjeva! Da li bi h
mogao odmah otii iz ove zemlje u kojoj majmuni
drae tigrove? Vi di o sam u svojoj zemlji
ljude sam vidio samo u Eldoradu. Tako vam Boga,
gospodine odvedite me u Veneciju, gdje
trebam priekati gospoi cu Cunegonde."
" Mogu vas odvesti samo u Donju Normandij u",
odgovori starjeina andara.
On odmah naredi da mu skinu okove, zamoli za
oprotaj to se prevario, otpusti svoje ljude, odvede
Candidea i Marti na u Dieppe i preda ih u ruke svom
bratu. Jedan mali holandski brod bio je usidren u l uci .
Taj koj i zbog tri druga dijamanta posta-
de najusluniji to ovj ek moe biti, ukrca Candidea i
njegove ljude na brod koj i se spremao da otplovi za
u Engleskoj. Tuda nije vodio put u Vene-
ciju, ali je Candideu bi l o kao da se izbavio iz pakla; a
nadao se i da e ugrabiti prvu pril iku i opet nastaviti
put za
potakli isusovci, koji su nakon neuspjelog atentata na kralja Hen-
rika IV (koji je bio hugenot) bili protjerani iz Francuske.
Vjerojatno zato Voltaire ta dva atentata.
119
Dvadeset pogl avl j e
C A N D I D E I M A R T I N O D L A Z E NA
E N G L E S K U O B A L U , I TO T A M O V I D E
Panglosse! Panglosse! Ah, Marti ne!
Ah, mila moja Cunegonde! to je ovaj uzvik-
nu Candide na holandskom brodu.
"Net o vrlo ludo i vrlo gadno", odgovori mu Martin.
" V i poznajete Englesku: jesu li svi tamo isto tako
ludi kao u Francuskoj?"
" To je neka druga vrsta l udil a", ree Marti n. "ul i
ste da ta dva naroda vode rat oko nekoliko jutara sni-
jega tamo negdje u Kanadi, i da troe na taj krasni rat
mnogo vie no to vrijedi cijela Kanada. A da vam
t ono kaem ima li u jednoj zemlji vie ljudi za
ku koulju nego u drugoj, zato su moje umne sposob-
nosti odve slabe. Znam samo da su, uope uzevi,
koje emo sad vidjeti, vrlo turobne prirode."
avrljajui tako, pri stadoe u Vel i ka
gomila svijeta pritisnula je obalu, i paljivo gledala
nekog pril ino debelog ovj eka koji je kl eao vezanih
oiju na palubi jednog broda. Okrenuta prema
tom ovjeku, etiri vojnika opal ie mu, najspokojnije
to moe biti, po tri metka u lubanju, na to se cijelo
okupljeno drutvo razie, beskrajno zadovoljno.
sve ovo znai , " uzviknu Candide, "kakav to
demon svuda iri svoju mo?"

On upita tko je taj debeli ovjek koga su sad tako
sveano ubili.
"Jedan admiral", odgovori e mu.
"A zato su ubili tog

"Zato", rekoe mu, "t o nije dao ubiti dosta
upustio se u bitku s j ednim francuskim admiralom, pa
su utvrdili da mu nije bio pri ao dovoljno
" Pa francuski admiral je bio isto toliko daleko od
engleskoga kol i ko i od njega", ree Candide.
" To je neosporno," odgovori e mu, "al i ovdje
kod nas dobro s vremena na vrijeme ubiti ponekog
admirala da drugi postanu hrabri."
Candide je bio toliko preneraen i ovi m
to je vidio i uo da nije htio ni stupiti nogom na
kopno, ve se pogodi s holandskim brodovlasnikom
(makar ga ovaj pokrao kao i onaj u Surinamu) da ga
bez odgaanj a odveze u Veneciju.
Poslije dva dana brodovlasnik je bio gotov.
vie francusku obalu, prooe nadomak Lisabonu, i tu
Candide malo zadrhta. Uo e u Gibraltarski prolaz i u
Sredozemno more. Konano stigoe u Veneciju.
"Neka je blagoslovljen Bog", ree Candide
"Sad u ovdje opet vidjeti lijepu Cunegonde.
Engleski admiral je poslije izgubljene bitke kod otoka
protiv Francuza (14. oujka 1757) pogubljen, jer njegov
brod nije imao gubitaka i nije bio priao blizu Francuzima, ve se
povukao u Gibraltar, dok stari engleski zakon, upotrijebljen ovdje,
nalae da admiral mora ubiti to moe vie neprijatelja. Nikakve
stvarne krivice nije imao.
121
Oslanjam se na Cacamba kao na samog sebe. Sve je
dobro, sve ide dobro, sve ide da bolje ne moe biti."
Dvadeset et vr t o pogl avl j e
I BRATU
i m stie u Veneciju, Candide dade traiti Cacam-
ba po svi m krmama, po svim kavanama, kod svih
j avnih ena, i nigdje ga ne nae. Iz dana u dan slao je
izvidnicu na sve brodove i sve barke. Cacambu
nikakvih vijesti.
"Kako to?" ree on "Ja sam stigao prijei iz
u Bordeaux, iz Bordeauxa u Pariz, iz Pariza u
Dieppe, iz Dieppea u oploviti cijelu portu-
galsku obalu, preploviti cijelo Sredozemno more, pro-
vesti nekoliko mjeseci u Veneciji, a lijepe Cunegonde
j o nema. Naao sam umjesto nje samo jednu bludnicu i
jednog opata iz Perigorda. Cunegonde je zacijelo umrla;
ni meni ne preostaje nita drugo nego da i ja umrem. Ah,
bolje bi bilo da sam ostao u eldoradskom raju nego to
sam se vratio u ovu prokletu Kako imate pravo,
dragi Martine. Sve je samo varka i opa nesrea."
On pade u duboku sjetu i nije prisustvovao nijed-
noj operi alla niti drugim karnevalskim
moda. - U modi.

zabavama. Nij edna ena nije ga ni najmanje dovodi l a
u iskuenj e.
" V i ste", ree Marti n, "doista, vrlo prostoduni .
Umi l j ate da e jedan sluga, melez, s pet-est milijuna
u depu, otii na drugi kraj svijeta po vau draganu da
vam je dovede u Veneciju. Uzet e je za sebe, ako je
nae. Ako je ne nae, uzet e neku drugu. Posluaj te
vi mene, zaboravite svog slugu Cacamba i svoju
ganu Cunegonde."
Martinove rijei nisu bile utjene. Candide pade u
j o dublju sjetu, a Marti n mu je i dalje dokazivao da
malo ima vrline i sree na Zeml j i, osim moda u El do-
radu, a onamo nitko ne moe otii.
Raspravljajui o ovom vanom pitanju i ekajui
Cunegonde, Candide spazi na Trgu sv. Marka jednog
redovnika koji je vodio pod ruku neku dje-
vojku. Teatinac je izgledao svjee, punano, krepko.
Oi su mu blistale, dranje mu je bilo nepokolebljivo,
izraz lica uzvien, korak ponosit. Djevojka je bila vrlo
lijepa i pjevala je. Gledala je zaljubljeno u svog teatinca
i s vremena na vrijeme utinula bi ga za okrugle obraze.
"Sad ete mi bar priznati", ree Candide Marti nu,
"da su ovi ovdje sretni. Dosad sam na cijeloj Zeml j i
gdje ima ivih stvorenja, osim u Eldoradu, nailazio
Teatinci - Katoliki red koji su godine 1524. u Rimu osnovali
Gaetano da Thiene i (koji je postao papa Pavao
biskup grada Chieti, Theate - otuda teatinci. Cilj reda je bila
borba protiv protestantizma i briga za bolesne i ranjene.

samo na nesretnike, ali kl adi m se da su ova djevojka i
ovaj teatinac dva vrlo sretna stvorenja."
" Kl adi m se da nisu", odgovori Marti n.
"Trebamo ih samo pozvati na ruak, " odvrati
Candide, "pa ete vidjeti nemam li pravo."
Odmah im pristupi, pozdravi ih uljudno i pozva da
dou u njegovu gostionicu na lombardijske
jarebice, ikru od jesetre, i na au vina iz Monte
ciana, Christi, ciparskog i samoskog. Dje-
vojku obli rumen, teatinac prihvati poziv na provod i
djevojka poe s pogledavi Candidea oima pu-
ni m iznenaenja i zbunjenosti, koje se zamagl i e od
nekoliko suza. i m stupi u Candideovu sobu,
"Zar tako? Gospodin Candide ne poznaje vie
Paquette!"
te rijei, Candide, koji je dotle nije paljivo
ni pogledao, jer je mislio samo na Cunegonde, odgo-
vori
jadna djevojko, pa to ste vi doveli Panglossa
do krasnog stanja u kome sam ga bio na ao?"
"Naal ost, gospodine, j a", odgovori Paquette. " Vi -
di m da ste o svemu obavijeteni. Doznala sam za uas-
nu nesreu koja je zadesila cijelu porodicu gospoe
barunice i lijepu Cunegonde. Kunem vam se da moja
sudbina nije bila nita veselija. Bi l a sam vrlo bezazlena
kad ste me vi poznavali i jedan franjevac, moj ispo-
vjednik, lako me je zaveo. Posljedice toga bile su uas-
ne: bila sam prisiljena napustiti ubrzo poslije
onog dana kad vas je gospodin barun otjerao iz kue s

nekoliko udaraca nogom u stranjicu. Da se jedan u-
veni lijenik nije saalio na mene, umrla bih. Iz zahval-
nosti bila neko vrijeme ljubavnica toga lijenika, a
njegova koja je bila ljubomorna do bjesnila, tukla
me je svakoga dana; bila to prava goro-
Taj je bio najruniji ovjek na svijetu,
a ja stvorenje, jer su me tukli iz dana u
dan zbog kojega nisam voljela. Znate ve kako
je opasno za enu kad ima za mua lijenika.
Ovaj. kad dozlogrdie postupci njegove ene, dade
joj jednoga dana, da bi je izlijeio od neke lake prehla-
de, tako izvrstan lijek da ona za dva sata u uas-
nim Gospoini roditelji podi goe tubu
protiv gospodina. On a mene bacie u zatvor.
Moj a me nevinost ne bi spasila da nisam bila
i sudac me pusti na slobodu pod uvjetom da on naslije-
di lijenika. Uskoro zatim istisnu me jedna suparnica;
bila sam otjerana bez ikakve naknade i primorana na-
staviti s ovi m stranim zanatom koji se vama ljudima
tako veselim, a koji je za nas samo ponor pun bije-
de. Pooh se u Veneciju baviti tim poslom. Ah, gospo-
kad biste mogli predoiti sebi to to znai kad je
netko prisiljen milovati bez razlike kakva starog trgov-
ca, odvjetnika, redovnika, gondolijera, opata; izlagati se
uvredama i svim ponienj ima; esto spasti na to
da posuuje suknju kako bi joj je zadigao kakav
ovjek; doivljavati da joj jedan ukrade ono to
zaradi s drugim; predstavnici zakona ucjenjuju; da
se ne moe nadati ni emu osim groznoj starosti, bolnici
125
i smetlitu, rekli biste i sami da sam jedno od najnesret-
nijih stvorenja na svijetu."
Tako je Paquette otvarala srce dobrom Candideu, u
jednoj sobici, u prisustvu Martinovu.
ree on Candideu, "polovina oklade je
ve moja."
Brat Giroflee bjee ostao u trpezariji i pijuckao je
ekajui ruak.
" Al i vi ste mi " , ree Candide Paquette, "izgledali
tako veselo, tako zadovoljno kad sam vas naao. Pje-
vali ste i mil oval i onog teatinca s tako neusiljenim
uivanj em, uinili ste mi se toliko sretnima kol i ko sad
tvrdite da ste zlog udesa."
" Ah, gospodine," odgovori Paquette, "i t o vam j e
opet jedna od bijeda ovakvog zanata. Juer me je
pokrao i istukao jedan oficir, a danas se trebam praviti
da sam dobro raspol oena, kako bih se svidjela jed-
nom redovniku."
Candideu nije trebalo vie i on prizna da Marti n
ima pravo. Sj edoe za stol s Paquette i
Ruak je bio pril ino ugodan i pri kraju su razgovarali
s neto vie povjerenja.
" Oe, " ree Candide redovniku, "izgleda da vam j e
podarena takva sudbina da vam svatko mora pozavid-
jeti. Li ce vam blista od sree, pucate od
imate vrlo lijepu djevojku za razonodu, a ini se da
vam je vrlo drago to ste postali teatincem."
"Vjere mi, gospodine," odgovori brat Giroflee,
"vol i o bi h vidjeti sve teatince na dnu mora. Stoput
126
sam dolazio u iskuenj e da zapalim samostan, pa da
odem u Turke. Roditelji su me natjerali da navuem
ovu prokletu mantiju kad mi je bilo petnaest godina,
da bi ostavili to vee nasljedstvo nekom tamo mom
starijem bratu, Bog ga Samo zavist, nesloga i
bijes caruju u samostanu. Odrao sam, dodue, neko-
liko loih propovijedi koje su mi donijele neto novca,
od kojega mi je prior uvijek ukrao polovicu. S oni m
to mi ostane i zdravam djevojure, al i kad se naveer
u samostan, imam volju da si razmrskam gla-
vu o zidove nae spavaonice. I sa svom ostalom mo-
j om subraom j e isti sl uaj . "
Mart i n se tada okrene Candideu, hladnokrvan kao i
uvijek:
" No , " ree mu, "zar nisam dobio cijelu okladu?"
Candide dade dvije ti sue pijastera Paquette i
tisuu bratu
" Jami m vam", ree on, "da e s ovi m bi ti sretni."
"U to nikako ne vjerujem", odgovori Mart i n.
" Moda ete i h j o vie unesrei ti ovi m
bude to bude," odgovori Candide, "al i me
jedna stvar tjei: vi di m da ovjek esto ponovo nalazi
ljude za koje nikad nije mislio da e ih opet nai. Lako
se moe dogoditi, kad sam ponovo naao crvenog
ovna i Paquette, da opet vi di m i Cunegonde."
Sudba Paquettina i je dokaz vie protiv optimizma.
Voltaire im namjerno daje imena lijepoga cvijea: Paquette -
lijepa kata,

bi h", ree Marti n, "da vas ona usrei jednog
dana; ali ja u to vrlo sumnjam."
" V i ste vrlo okrutni", ree Candide.
"Jer znam odgovori Marti n.
pogledajte ove odvrati mu
Candide, "zar oni ne pjevaju cijelog dana?"
" Ne vidite vi njih u njihovoj kui, sa enom i
sitnom dj eurlij om", odgovori Marti n. ima
svoje brige i nevolje, svoje. Istina, kad se
uzme sve u obzir, bolja je sudbina jednog gondolijera
nego jednog duda. Al i smatram da je razlika tako
neznatna da se ne vrijedi ni zadraval i na
" Mnogo se govori", nastavi Candide, "o senatoru
koji stanuje u onom divnom dvorcu
na Brenti i vrlo lijepo doekuj e strance. Kau da je to
ovjek koji ne zna to su alost i briga."
" Vol i o bih vidjeti tu bijelu vranu", ree Marti n.
Candide odmah posla da zamole gospodina Poco-
curantea za doputenj e da ga sutradan posjeti.
Od - malo, i - koji se brine.
128
Dvadeset peto poglavlje
POSJET GOSPODINU
VENECIJANSKOM PLEMIU
Candide i Mart i n se gondolom na Bren-
tu i sti goe u dvorac plemenitog gospodina Pococu-
rantea. Vrt ovi su bi l i ukusno ureeni i ukraeni
lijepim mramornim ki povi ma, dvorac sagraen u
rafiniranom stilu. Domai n, ovj ek od ezdeset godi-
na, veoma bogat, primi radoznalce vrlo uljudno,
bez osobite susretljivosti, to zbuni Candidea, a svi di
se Marti nu.
Najprije ih dvije djevojke, lijepe i pristojno odje-
vene, posl ui e okol adom koja se vrlo lijepo pjenila.
Candide se nije mogao suzdrati i ne pohvaliti njihovu
ljepotu, njihovu ljupkost i okretnost.
" To su sasvim dobra stvorenja," ree senator Poco-
curante, "ponekad ih povedem sa sobom u postelju,
jer su me ve zaista zamorile gradske gospoe, njiho-
ve koketerije, njihove ljubomore, njihove svae, nji-
hove udljivosti, njihova sitniavost, njihova oholost,
njihove gluposti i soneti koje treba za njih sastavljati
i l i naruivati. Al i , na kraju krajeva, i ove mi dvije
djevojke postaju vrlo dosadne."
Poslije doruka, dok su etali jednom dugom gale-
rijom, Candidea iznenadi ljepota slika. On upita od
kojega su umjetnika prve dvije.

"Rafaelove", odgovori senator. " Kupi o sam ih
zbog tatine i platio vrlo skupo, prije nekoliko godina.
Kau da nema ni eg ljepeg u Italiji, ali se one meni
nimalo ne sviaju. Boj a im je tamna, l i kovi nisu do-
voljno zaobljeni i ne istiu se dosta, odjea ni po emu
ne slii na neku tkaninu. Jednom rijeju, neka kae
tko to hoe, ja ne nalazim tu pravog oponaanj a pri-
rode. Me ni bi se slika svidjela jedino kad bi h povjero-
vao da vi di m samu prirodu: takvih slika uope nema.
Imam mnogo slika, ali ih vie ne gledam."
ekaj ui ruak, Pococurante naredi da mu odsviraju
jedan koncert. Candideu se glazba uini izvrsnom.
" Ova buka", ree Pococurante, " moe ovj eka za-
nimati jedno pola sata, ali ako due traje, zamara sva-
koga, iako to nitko ne smije priznati. Danas je muzika
samo vjetina izvoenj a tekih stvari, a ono to je
samo teko, naposljetku se prestane sviati. Moda
bih operu volio vie da ljudi nisu i zmi sl i l i tajnu kako
da od nje naprave udovi te koje mi je odvratno. Neka
ide tko hoe i gleda uglazbljene loe tragedije, gdje su
prizori napravljeni samo zato da se bez ikakva smisla
unesu dvije-tri glupe koje trebaju pokazati
ljepotu grla kakve pj evaice. Neka padne u nesvijest
od tko hoe, i l i tko moe, gledaj ui kakva
ukopl j eni ka kako pjevui ulogu Cezara i Katona,
Voltaire nije bio pretjerano muzikalan. On zove
operne arije. - Katon i Cezar su linosti iz opera Contija,
Metastaza.

nezgrapno se etajui daskama. Ja sam se osobno dav-
no odrekao tih ubogih gluposti koje danas predstavljaju
slavu Italije i koje vladari tako skupo plaaj u."
Candide se pomalo prepirao, ali suzdrljivo.
Marti n je bio potpuno senatorova miljenja
Sj edoe za stol i poslije izvrsnog ruka odoe u
knj inicu. Primijetivi jednog Homera, krasno uveza-
nog, Candide pohvali dobar ukus Presvijetloga.
"Evo jedne knjige", ree on, "koja je bi l a prava na-
slada za velikog Panglossa, najboljeg nj emakog filo-
zofa."
" Al i za mene ona to nije", odgovori hladno Poco-
curante. "Nekad su me uvjerili te sam povjerovao da
ui vam kad ju i tam, ali to stalno ponavljanje borbi
koje slie jedna na drugu, ti bogovi koji neprestano
neto rade, a nikad nita odl uno ne ui ne, ta Helena
koja je povod ratu, a koja jedva da igra neku ulogu, ta
Troja koju opsjedaju, a nikako ne osvajaju, sve mi se
to inilo smrtno dosadnim. Ponekad sam pitao uene
ljude da li je i njima tako dosadno kao meni kad itaju
tu knjigu. Svi iskreni ljudi priznali su mi da ih je ta
knjiga uspavljivala, ali su je uvijek morali drati u
svojoj knjinici kao spomenik iz starina, kao i one
zahral e medalje koje se vie ne koriste."
"Vaa Preuzvi enost ne mi sl i tako o Vergil ij u?"
upita Candide.
Miljenja senatorova nisu uvijek i ili bar nisu
uvijek bila takva.
131
"Priznajem i j a", ree Pococurante, "da su druga,
etvrta i esta knjiga njegove Eneide izvrsne, ali to se
tie njegova pobonog Eneje, i snanog Kloanta, i
prijatelja Ahata, i malog Askanija, i budalastog kralja
Latina, i prostake i otune Lavinije, ne vjeru-
j em da ima j o neeg tako hladnog i neugodnog. Vie
vol i m Tassa i nevjerojatno dosadne pri e. "
" Da li bih vas smio upitati, gospodine, itate li s
vel i ki m ui tkom Horacij a?" ree Candide.
"Ima kod njega mudrih izreka", odgovori Pococu-
rante, "i z kojih svjetski ovj ek moe izvui koristi, i
koje se, zato to su saete u krepke stihove, lake
urezuju u pamenj e. Al i mi je vrlo malo stalo do nje-
gova putovanja u Bri ndi zi i opisa nekog loeg ruka,
kao i do onih laarskih i zmeu nekakva Pupilu-
ije su rijei, kako on kae, bile pune gnoja, i
drugog nekog tamo ije su rijei bile kisele poput
octa. Uvijek sam s krajnjim gaenj em itao njegove
neotesane stihove protiv starica i vraara, i ja ne
ega ima tako velikog u tome kad on kae svom prija-
telju Meceni da e, ako ga ovaj ubroji u lirske pjesni-
ke, svojim uzvi eni m el om udariti u
Rupilius, a ne kako kae senator (ili Voltaire), je iz
satire I, 7, stih prvi: Regis pus i
stih 33: At est profusus Put u
Brindizi I, 5.
uzvienim elom udarati zvijezde. - Stih iz
prve ode (svretak). Quod si me luricis vatibus inseres, Sublimi

132
Budale se svemu dive kod jednog uvenog pjesnika.
Ja i tam samo radi sebe; vol i m samo ono to mogu
upotrijebiti."
Candide, koji je bio odgojen tako da ni o emu
nema svoje miljenje, bio je vrlo zauen ovi m to je
uo, a Marti n je smatrao da Pococurante sudi sasvim
razborito.
" Ah, evo jednog Ci cerona! " uzviknu Candide.
" Mi s l i m da se vi nikad ne zasitite itajui tog velikog
ovj eka. "
" Ni kad ga ne i t am", odgovori
se mene tie to je on branio Rabirija i l i
Meni su dosta parnice u kojima ja sudim. Prije bih
primio njegova filozofska djela; ali kad sam vi di o da
on u sve sumnja, doao sam do zaklj uka da i ja znam
isto toliko kol i ko i on, i da mi nije potrebna niija
pomo da budem neznalica."
" Ah, evo osamdeset svezaka zbornika neke aka-
demije uzvi knu Mart i n. " Moda bi tu mog-
lo biti neega vrijednog."
" Bi l o bi ga", odgovori Pococurante, ma koji
od pisaca ove gomile besmislica pronaao bar vjetinu
kako se prave pri badae. Al i u svi m tim knjigama ima
samo zamisli, a nijedne korisne stvari."
" Kol i ko tu ima kazal i ni h komada! " uskliknu
Candide. " Na talijanskom, na panj olskom, na francu-
skom! "
Ciceron: A. Cluentio Habito, Pro Rabirio neo.
133
odvrati senator, "i ma ih tri ti sue, a ni tri tu-
ceta dobrih. A to se tie ove zbirke propovijedi, koje
sve skupa ne vrijede ni kol i ko jedna stranica Seneki-
na, i svih ovih debelih teol oki h svezaka, moet e ve
misliti da ih ja nikako i ne otvaram; niti ja niti itko
drugi."
Marti n opazi police pune engleskih knjiga.
"Vjerujem", ree, "da jedan republikanac mora
uivati u veini ovih djela pisanih tako slobodno."
"Tako je," odgovori Pococurante, "lijepo je kad se
pie ono to se mi sl i : to je ovj ekova povlastica. U
cijeloj naoj Italiji pie se samo ono to se ne misl i.
Oni ive u domovi ni Cezara i ne smiju
imati nijednu misao bez doputenj a kakva redovnika
Meni bi se svidjela sloboda koj om su
nadahnuti engleski umovi, kad strast i stranarenj e ne
bi kvarili sve to je u toj dragocjenoj slobodi za poto-
vanje."
Candide opazi jedan Mi l t onov svezak i zapita se-
natora smatra li tog pisca vel i ki m ovj ekom.
"Koga?" upita Pococurante. "Zar tog barbara koji je
napisao dugi komentar Knjige postanka u deset knjiga
krutih Tog nezgrapnog oponaatelj a Grka
su carevi od Nerve do Komoda (90 - medu kojima
i Marko Aurelije. Doba najveeg procvata Rimskog Carstva.
Red ija je bila dunost da bdi nad pravom vjerom. Jakobinci su
kasnije znaili dominikance uope. (Jakobinci Francuske revolucije
imali su sjedite u njihovu samostanu.)
Miltonov Izgubljeni raj u stvari ima dvanaest, a ne deset pjevanja.
134
koji je unakazio stvaranje svijeta i koji, dok Mojsije
predstavlja Vjeno Bi e kako stvara svijet rijeju, pria
kako Mesija vadi iz neke nebeske krinje veliki estar,
da njime nacrta osnov svog djela? Zar da cijenim onoga
koji je nagrdio Tassov pakao i avola, koji je preruio
Lucifera as u krastavu abu, as u patuljka, koji ga
tjera da stoput ponavlja isti govor, koji mu doputa da
raspravlja o teologiji, koji sasvim ozbiljno imitira Ari o-
alu o pronalasku vatrenog oruja i opisuje kako
avoli pucaju u nebo iz topa? Ni ja ni itko drugi u Italiji
nismo mogli pronai zadovoljstvo u tim luakim glu-
postima. enidba Grijeha i Smrti mora se zgaditi sva-
kom ovjeku malo boljeg ukusa. A njegov dugi opis
bolnice dobar je samo za kakvog grobara. Taj mrani i
odvratni spjev bio je prezren i m je ugledao svijeta. Ja
sudim o njemu kao to su u njegovoj domovini sudili
njegovi suvremenici. Uostalom, govorim to mislim i
vrlo mi je malo stalo do toga da i drugi misle kao j a."
Candidea raal osti e ove rijei: on je pot ovao
Homera i pomalo vol i o Mi l t ona.
" Ah , " ree on sasvim tiho Marti nu, "jako se bojim,
da ovaj ovjek gaji najdublji prijezir prema nai m
nj emaki m pjesnicima."
" To ne bi bila velika teta", odgovori Marti n.
" Ah, kakav je nadmoan duh ovaj Pococurante!"
mrmljao j e j o Candide kroza zube. "Kakav velik
Ni ta mu se ne svi a. "
Pot o su tako pregledali sve knjiga, sioe u vrt.
Candide pohvali njegove mnogobrojne ljepote.
135
" Ne znam ima li ega neukusnijeg", ree domai n.
"Ovo su same ali u ve sutra narediti da
se zasadi drugi vrt, po otmjenijem nacrtu."
Kad se ova dva radoznalca oprostie od Njegove
Candide se obrati
" E , sad ete bar priznati da je ovo najsretniji o-
vjek na svijetu, jer se uzdigao iznad svega to ima?"
"Zar vi ne vidite", odgovori Martin, "da se njemu
zgadilo sve to ima? Platon je ve odavno rekao da
nisu najbolji oni eluci koji odbijaju svaku hranu."
" Al i " , ree Candide, "zar nije zadovoljstvo sve kri -
tizirati, otkriti nedostatke tamo gdje drugi misle da
nalaze ljepote?"
"Dr ugi m ri j ei ma," prihvati Marti n, "ui vanj e j e
nemati ui vanj a?"
" Oh, pa lijepo!" uzviknu Candide. "Znai da u
samo ja biti sretan kad pronaem gospoi cu
Cunegonde."
"Uvi j ek je dobro nadati se", ree Mart i n.
prolazili su dani, tjedni. Cacambo nikako
da se vrati i Candide, sav utonuo u svoju bol, nije ak
ni primijetio da mu Paquette i brat Giroflee nisu doli
ni zahvaliti.
136
Dvadeset esto poglavlje
KAKO SU CANDIDE I MARTIN VEERALI
SA EST STRANACA I TKO SU OVI BILI
Jedne veeri kad Candide u pratnji Marti na htjede
sjesti za stol zajedno sa strancima koji su stanovali u
istoj gostionici, pri e mu s lea neki ovjek, garava
lica, uhvati ga za ruku i ree:
"Budite spremni da otputujete s nama, neizostavno."
On se okrene i ugleda Cacamba. Samo da vidio
Cunegonde, vie bi se iznenadio i obradovao. Umal o
je poludio od radosti. On zagrli svog dragog prijatelja.
"Cunegonde je zacijelo ovdje? Gdje je? Vodi me k
njoj, da oboje od
"Cunegonde nije ovdje," odgovori Cacambo, "ona
je u Carigradu."
" Oh, Boe, u Carigradu? Pa neka je i u Ki ni , ja
letim Na put!"
"Otputovat emo poslije veere", odgovori Cacam-
bo. "Vi e nita ne mogu rei. Ja sam rob, gospo-
dar me eka. Mor am ga posl ui vati za stolom; nikomu
ni rijei. Veeraj te i budite spremni."
Lebdei radosti i bol i , sav sretan to je
opet naao svoga slugu, i znenaen to ga vi di kao
roba, sav obuzet milju da e opet vidjeti svoju dra-
gu, srca, uzbuen, Candide sjede za stol s
koji je hladnokrvno promatrao sva ova

udna zbivanja, i sa est stranaca koji su bi l i doli
provesti mesopust u Veneci j i .
Cacambo, koji je posl ui vao pi em jednog od ovih
est stranaca, nagne se pred kraj veere na uho svom
gospodaru i ree
"Sire, Vae Vel i anstvo moe otputovati kad hoe;
brod stoji spreman", pa izie poslije tih rijei.
Gosti za stolom se i znenaeno zgl edae, ali ne re-
koe nita, kad drugi sluga pri e svom gospodaru, pa
mu ree:
"Sire, koija Vaeg Vel i anstva eka u Padovi, a i
barka je ve spremna."
Gospodar dade znak i sluga ode. Opet se svi gosti
zgledae, a ope uenj e poraste. Trei sluga,
isto tako treem strancu, ree:
"Sire, vjerujte mi, Vae Vel i anstvo ne treba due
ostati ovdje; ja u pripremiti to treba." I odmah ga
nestade.
Candide i Martin nimalo ne posumnj ae to neka
karnevalska ala. etvrti sluga ree etvrtom gospodaru:
"Vae Velianstvo moe otputovati kad god zaeli",
pa izie kao i oni drugi.
Peti sluga ree tako neto petom gospodaru. Al i je
esti drugo neto kazao estomu strancu, koji je sjedio
pokraj Candidea. On mu ree:
"Vjere mi, sire, nitko vie nee davati na kredit
Vaem Vel ianstvu, a isto tako ni meni. Noas se
obojica lako moemo nai s one strane brave. Ja idem
svojim poslom: zbogom ostajte."
138
Kad sve sluge nestadoe, ovih est stranaca, Can-
dide i Mart i n ostadoe utei kao zaliveni. Napokon
Candide prekide utnju:
"Gospodo," ree, "ovo j e neka neobi na ala. Zat o
ste svi vi kraljevi? Da vam pravo kaem, ni ja ni Mar -
tin to nismo."
Cacambov gospodar poe tada dostojanstvenim
glasom govoriti na talijanskom:
"Ja se nisam ni najmanje alio. Zovem se
Bi o sam sultan svih pravovjernih vie godina.
Zbacio sam s prijestolja svog brata. Moj neak je
zbacio mene. Moj i m su vezirima presjekli grkljane.
Provodim ostatak svog ivota u starom Moj
neak, sultan doputa mi ponekad da putu-
j em radi svog zdravlja, pa sam doao u Veneciju da
provedem mesopust."
Ml adi ovjek koj i je sjedio pored uze rije
poslije njega i ree:
"Ja se zovem Ivan. Bi o sam car svih Rusa. Zbaci l i
su me s prijestolja dok sam bio u kolijevci. Oca i majku
Sve su ovo povijesne linosti: Ahmed turski sultan, naslije-
dio brata 1703, zbaen 1730, umro 1736; car Ivan VI (1730 -
1762) ubijen; Charles 1788), sin Jakova II
ta, potuen kod Calodena, pobjegao u Francusku; August III
izborni knez nasljedni poljski kralj, izgubio
poljsko prijestolje 1756; Stanislav tast Luja XV,
dobio, kao prognani poljski kralj, vojvodstvo Theodor
Neuhoff (1690 - 1756), izabran za kralja Korzike, pa pobjegao
bojei se pobune, umro progonjen od vjerovnika u Londonu.
139
su mi zatvorili. Odrastao sam u zatvoru. Doputaj u mi
ponekad da putujem u pratnji ljudi koji me uvaju, pa
sam doao u Veneciju da provedem mesopust."
Trei ree:
sam Charles engleski kralj. Otac mi je
bio ustupio svoja kraljevska prava. Ja sam se borio da ih
sauvam. Iupali su srca mojim pristaama, kojih je bilo
osam stotina, pa su ih njima udarali po licu. Mene su
bacili u tamnicu. Idem u Ri m posjetiti kralja, svoga oca,
svrgnutoga kao to sam i ja, kao to je bio i moj djed, pa
sam doao u Veneciju da provedem mesopust."
Tada poe
"Ja sam poljski kralj. Ratna me je zla srea liila
mojih nasljednih zemalja. Otac mi je bio iste zle sud-
bine. Predao sam se Providnosti, kao sultan Ahmed,
car Ivan i kralj Charles Edvvard - neka im Bog dug
ivot - pa sam doao u Veneciju da provedem
mesopust."
Peti
"I ja sam poljski kralj. Dvaput sam izgubio kralje-
vinu, ali mi je Providnost dala drugu dravu u kojoj
sam ui ni o vie dobra nego to su na obalama
mogli uiniti svi kraljevi Sarmata skupa. I ja sam se
predao Providnosti, pa sam doao u Veneciju da pro-
vedem mesopust."
Preostalo je j o da govori esti monarh.
"Gospodo," ree on, "ja nisam tako velik gospodin
kao vi, ali sam ipak bio kralj kao i vi ostali. Zovem se
Theodor. Izabrali su me za kralja na Kor zi ci . Zval i su

me a sad mi jedva kau
Kovao sam svoj novac, a sad nemam ni prebijene
pare u depu. Imao sam dva dravna tajnika, a sad
jedva imam jednog slugu. el i o sam sjediti na pri-
a u Londonu sam dugo proveo na slami u
zatvoru, i jako se bojim da bih i ovdje mogao dobiti
isto takav smjetaj, iako sam doao, kao i Vaa Vel i -
anstva, u Veneciju da provedem mesopust."
Oni h drugih pet kraljeva saslua ove rijei s ple-
menitom suuti. Svaki od njih dade dvadeset cekina
kralju Theodoru da nabavi odijela i koulja. Candide
mu pokloni dijamant od dvije tisue cekina.
" Tko li moe biti ovaj ovj ek," pitalo se tih pet
kraljeva, "koji je u stanju dati sto puta vie nego ma
tko od nas, i koji tako i i ni ?"
Ba kad su se dizal i od stola, stigoe u istu gostio-
nicu etiri presvijetla vel i anstva koja su isto tako
izgubila drave zl om ratnom sreom i koja su dola u
Veneciju provesti mesopust. Al i Candide nije htio ni
glave okrenuti na ove Bi o je zanijet samo
mislima o tome kako e otii u Carigrad i tamo nai
svoju dragu Cunegonde.
141
Dvadeset sedmo poglavlje
CANDIDEOVO PUTOVANJE
U CARIGRAD
Vjerni Cacambo ve je isposlovao kod turskog
brodovlasnika, koji se spremao odvesti sultana
da natrag u Carigrad, da primi na brod Candidea i
Obojica odoe na brod, pot o su se bacili na
zemlju pred Nj egovi m bijednim Vel i anstvom. Can-
dide je putem govorio Marti nu:
" Pa eto, sad smo veerali sa est zbaenih vladara,
i j o je meu tom estori com kraljeva bio jedan koje-
mu sam ja udijelio milostinju. Moda ima mnogo
drugih, jo nesretnijih vladara. Ja sam bar izgubio
samo sto ovnova i sad letim u naruj e Cunegonde.
Dragi Martine, opet vam kaem, Pangloss je imao
pravo: sve je dobro."
" Vol i o bih da bude tako", odgovori Marti n.
" Al i zaista," ree Candide, "ono to smo doivjeli
u Venecij i izgleda malo vjerojatno. Ni t ko nikad nije
vidio ni uo da est svrgnutih vladara veera zajedno
u jednoj gostionici."
"Ni j e to nita udni j e", odvrati Martin, "od vei ne
stvari koje su nam se dogodile. Svaki as deava se da
kraljeve zbacuju s prijestolja, a to to smo mi imal i
ast da veeramo s njima, takva je sitnica da ne zaslu-
uje nau panj u."
142
Tek to stupi na brod, Candide skoi i zagrli svog
nekadanj eg slugu, svog prijatelja Cacamba.
"Reci ve jednom, kako je Cunegonde?" upita ga
on. "Je li i sad udo od ljepote? Da li me j o voli? Je li
dobroga zdravlja? Ti si joj zacijelo kupio neki dvorac
u Carigradu?"
"Dragi gospodaru," odgovori Cacambo, "Cune-
gonde pere tanjure na obali kod jednog
kneza koji ima vrlo malo tanjura. Ona je robinja u kui
nekog biveg vladara po imenu kojemu
Sultan daje tri talira na dan u tom njegovom utoitu.
Al i je mnogo alosnije to to je izgubila svoju ljepotu i
postala uasno runa. "
" Oh, lijepa i l i runa, " odgovori Candide, "ja sam
astan ovjek i dunost mi je da je uvijek vol im. Al i
kako je mogla zapasti u tako odvratno stanje pored
onih pet i l i est milijuna koje si ponio?"
" Pa dobro", uzviknu Cacambo, "nisam li ja od toga
morao platiti dva milijuna don Fernandu d'Iba-
raa, y Figueora, y Mascarenes, y Lampourdos, y Suza
za doputenje da odvedem gospoicu Cunegonde? I zar
Na obali Propontide, Mramornog mora
Po imenu Ragotski. - Iskrivljeno pisanje, misli se na Ferenca II
(1676 - 1735), transilvanskog vojvodu, vou bune
protiv Hagsburgovaca. Nakon izgubljene bitke kod
i mira to ga maarski feudalci sklapaju s tri
godine kasnije, koji on ne priznaje, godinama bezuspjeno trai
pomo u Poljskoj. Francuskoj, Engleskoj i Turskoj, gdje u izbjeg-
litvu umire.
143
nam nije jedan gusar j unaki oteo sve to je ostalo? I
zar nas nije taj gusar vukao na Rt Matapan, na u
Nikariju, na u na Dardanele. na Mramor-
no more. u Skutari? Cunegonde i starica slue kod
kneza o kojem sam vam govorio, a ja sam rob zbae-
nog sultana."
" Kol i ko se tu povezalo stranih nezgoda!" uzviknu
Candide. " Al i , konano, j a imam j o nekoliko dijama-
nata, lako u osloboditi Cunegonde. Zbi l j a je teta to
je tako
Zatim, okrenuvi se Martinu, upita:
" t o mislite, koga treba najvie aliti, cara
da, cara Ivana, kralja Charlesa i l i mene?"
" To ne znam", ree Mart i n. "Trebao bih biti u
vai m du ama da to mogu rei . "
" Ah. Pangloss ovdje," ree Candide, "on bi to
znao i rekao bi nam."
" Ne vi di m", odvrati Marti n, "na kakvoj bi to vagi
mogao va Pangloss mjeriti ljudske nesree i procje-
njivati njihove jade? Al i unaprijed mogu rei samo da
postoje milij uni ljudi na svijetu koje treba aliti stoput
vie nego kralja Charlesa cara Ivana i sulta-
na
" To doista moe bi ti ", zavri Candide.
Za nekoliko dana stigoe u rukavac Crnog mora.
Candide najprije otkupi Cacamba za velik iznos pa, ne
gubei vrijeme, skoi na jednu galiju sa svojim dru-
govima, da otplovi na obalu i potrai
Cunegonde, ma kako runa bila.
144
Medu galijotima bila su dvojica koja su vrlo loe
veslala i kojima je kapetan sputao s vre-
mena na vrijeme po nekoliko udaraca volujskom i-
lom po golim pl ei ma. Candide ih. po sasvim
prirodnom nagonu, stade gledati paljivije nego ostale
pa im pristupi blie, pun saaljenja. Neke
crte njihovih lica uinie mu se slinima
i onog nesretnog isusovca, onog baru-
na. brata. Ta ga misao uzbudi i rastui.
Pogleda ih j o
"Doi sta," ree Cacambu, "da nisam vidio kako vje-
aju doktora i da nisam, na svoju nesreu,
baruna ubio, pomislio bih da to oni veslaju na ovoj
galiji."
Pri spomenu barunova i imena, oba ro-
ba uzvi knue iz svega glasa, zastadoe nepomi ni na
klupama i ispustie vesla. Levantinski kapetan poletje
na njih i udarci volujskom ilom poee padati j o j ae.
"Stanite, stanite, svijetli gospodine!" povi ka Can-
dide. "Dat u vam novaca kol iko trai te. "
pa to je Candi de! " ree jedan od robova.
pa to je Candi de! " ree onaj drugi.
"Je li ovo san?" uzviknu Candide. "Jesam li ja bu-
dan? Jesam li zaista na ovoj galiji? Je li to gospodin
barun kojega sam ja ubio? Je li to Pangloss koga sam
vidio obj eena?"
" Mi smo t o osobno. Mi smo osobno", odgovori e
oni.
"Kako? Zar je to taj veliki filozof?" upita Marti n.
145
"uj te, gospodine kapetane, kol i ko novaca traite
kao otkup za gospodina od Thunder-ten-tronckha,
jednog od prvih baruna Carstva, i za gospodina Pan-
glossa, najdubljeg Nj emake?"
" uj , pseto odgovori Levantinac, "bu-
dui da su ova dva roba i psa kranski baruni i
fiziari, a to su bez sumnje velike asti u njihovoj
zemlji, dat e mi za njih pedeset tisua cekina."
"Dobi t ete ih, gospodine; odvedite me brzo kao
munja u Carigrad, bit ete tog asa isplaeni. Il i ne!
odvedite me gospoi ci Cunegonde."
Kapetan je ve na prvu Candideovu ponudu okre-
nuo ka gradu i naredio da se zavesla bre no
to ptica krilima zrak prosijeca.
Candide zagrli baruna i Panglossa po stotinu puta.
" Pa kako to da vas nisam ubio, dragi barune? I vi,
dragi Panglosse, kako ste ostali ivi kad ste bi l i obje-
eni? I otkud obojica na galijama u Turskoj?"
"Je li zaista istina da se moja mi l a sestra nalazi u
ovoj zemlji?" upita barun.
"Jest", odgovori Cacambo.
"Dakl e, ja opet vi di m svog dragog Candi dea! "
uzviknu Pangloss.
Candide im predstavi i Cacamba. Svi se
stadoe grliti i poee govoriti uglas. Gal ij a je letjela i
ve stigoe u pristanite. Dozvae jednog
kojemu Candide proda za pedeset tisua cekina dija-
mant koji je vrijedio sto tisua, dok. se on za-
klinjao da ne moe dati vie. Smjesta
146
plati otkup za baruna i Panglossa. Pangloss pade svom
osloboditelju pred noge i obli ih suzama; a onaj drugi
zahvali ki mnuvi glavom i obea da e prvom pri l i -
kom vratiti taj dug.
"Zar je mogue da je moja sestra u Turskoj?" pita-
e on.
"Vi e nego mogue", odgovori Cacambo, "budui
da pere sue kod jednog transilvanskog kneza."
Odmah zatraie da dou dva Zi dova i Candide
proda j o neto dijamanata, te svi zajedno opet pooe
drugom galijom da oslobode Cunegonde.
Dvadeset osmo poglavlje
TO SE DOGODILO CANDIDEU,
CUNEGONDE, PANGLOSSU,
MARTINU
"Oprostite, opet vas mol i m, " ree Candide barunu,
"oprostite, preasni oe, to sam vam onako estoko
zario ma u tijelo."
" Ne govorimo vie o tome", ree barun. " Bi o sam
malo odve nagao, priznajem. Al i budui da elite
saznati kakvim sam udom dospio na galiju, rei u
vam da me je izlijeio od rane brat apotekar naeg
kolegija, pa me je zatim napala i odvukla jedna panjol-
ska izvidnica. Bacie me u tamnicu u Buenos Airesu
147
upravo onda kad je moja sestra odatle otputovala. Za-
da se vratim u Ri m ocu generalu. Odande me
poslae u Carigrad kao ispovjednika gospodina francu-
skog ambasadora. Nije prolo ni osam dana kako sam
stupio na dunost, kad jednom, predveer, naioh na
jednog lijepa stasa. Bi l o je vrlo toplo i mla-
di se bijae poelio okupati. tu priliku da se i
sam okupam. Ni sam znao da je najtei prijestup za
kranina kad se zatekne do koe gol s mladim musli-
manom. Jedan kadija naredi da mi udare sto udaraca po
tabanima i osudi na galije. Ne vjerujem da je ikad
uinjena nepravda. Samo bih jako volio znati
zato je moja sestra u kuhinji jednog transilvanskog
kneza koji je prebjegao k Turci ma. "
"A vi . dragi Panglosse," upita Candide, "kako j e
mogue da sam vas opet na ao?"
" V i ste, to je istina," ree Pangloss, "vidjeli da su
me objesili; sasvim prirodno, trebali su me spaliti, ali se
sjeate da je udario pljusak kad su me htjeli ispei.
Nevrijeme je bilo tako jako da se vie nisu nadali da e
uspjeti zapaliti vatru. Objesili su me, jer nisu znali to
drugo da uine. Neki kirurg kupi moje tijelo, odnese ga
kui i poe me rasijecati. Naini mi krini rez od pupka
do kljune kosti: nikad nitko nije bio tako loe objeen
kao ja. Krvnik svete inkvizicije, neki podakon, znao je
doista izvanredno pei ljude, ali nije bio navikao
(i su paevi na dvoru sultanovu, lijepo odgo-
jeni i za vrlo raznolike poslove (to barun nije znao).
148
vjeati. Konopac je bio mokar, nije dobro klizio i slabo
se stegnuo. Jednom rijeju, ja sam j o disao i od onog
krinog reza tako strano da ti moj kirurg pade
na lea, pa uvjeren da rasijeca avola, stade
vie mrtav nego iv, i j o jednom bjeei pade na stu-
bama. Na tu buku njegova ena dotra iz susjedne sobi-
ce, spazi me na stolu s onim krinim i uplai se
vie no njen mu, pojuri van i pade preko njega. Kad su
se malo oporavili od straha, uh kako kirurgova ena
govori kirurgu:
to vam je dol o da rasijecate jednog he-
retika? Zar ne znate da se uvijek u tijela tih ljudi useli
avo? Idem brzo nai nekog sveenika da istjera nea-
stivog iz
Ja se stresoh kad uh te rijei, prikupih ono malo
snage to mi je ostalo i uzviknuh:
se,
Naposljetku se taj portugalski brija malo oslobo-
di, zai mi kou, pa me njegova ena ak poe i nje-
govati. Poslije petnaest dana bio sam na nogama.
Brija mi nae sl ubu i namjesti me kao lakaja kod
nekog mal tekog viteza koji je kretao u Veneciju; al i
kako me moj gospodar nije imao i me platiti, u
slubu kod nekog ml et akog trgovca i s njime pooh
u Carigrad.
Jednog dana prohtije mi se ui u jednu damiju.
Unutra se nalazio samo neki stari imam i jedna vrlo
lijepa mlada bogomoljka koja je itala svoje molitvice.
Grudi su joj bile sasvim otkrivene. Izmeu dojki imala
149
je lijepu kitu cvijea, od tulipana, rua, ljuti-
i medvj eeg Ta joj kita ispade, ja je
podigoh i vrlo je uljudno pohitah opet namjestiti. Tako
sam je dugo namj etao da se imam rasrdi, pa primije-
tivi da sam kranin, pozove u pomo. Odvedoe me
tada kadiji i ovaj naredi da mi udare stotinu batina po
tabanima i poalje me na galije. Okovae me u lance
upravo na istoj galiji i na istoj klupi gdje i gospodina
baruna. Na toj galiji bijahu etiri mladia iz Marseil-
pet opata iz Napulja i dva redovnika s koji
nam rekoe da se takvi sluajevi dogaaju svakoga
dana. Gospodin barun je tvrdio da mu je nanesena
mnogo vea nepravda nego meni, a ja sam tvrdio da je
mnogo manji grijeh namjestiti kitu cvijea na grudi
jedne ene nego se nai posve nag s jednim i ogl anom.
Stalno smo se tako prepirali i dobivali po dvadeset
udaraca na dan volujskom ilom, kad vas spoj dogaaj a
ovoga svijeta dovede na nau galiju, te nas otkupiste."
"E pa, dragi Panglosse," ree mu Candide, "kad su
vas vjeali, rasijecali, batinali i kad ste veslali na galiji,
jeste li ipak misl il i da sve ide da bolje ne moe biti?"
"Ja uvijek ostajem pri svom prvom miljenju",
odgovori Pangloss, "jer, naposljetku, ja sam filozof i
ne prilii mi da sebe poreknem, budui da Lei bni z
mora biti u pravu, budui da je uostalom predodree-
na harmonija najljepe to postoji na svijetu, kao i
prostor ispunjen suptilnom materijom."
"...tulipana, rua, tzv. "govor cvijea".
150
Dvadeset deveto poglavlje
KAKO JE CANDIDE OPET NAAO
CUNEGONDE I STARICU
Priaj ui svoje doivljaje, razmiljajui o mogui m
i nemogui m dogaaj i ma ovog svijeta, prepirui se o
posljedicama i uzrocima, o moralnom i fizikom zlu,
slobodi i o neminovnosti, o utjehama koje ovj ek
moe nai kad je na galijama u Turskoj, Candide,
barun, Pangloss i Cacambo pri stadoe uz obalu Pro-
pontide kod doma kneza. Prvo to su
oi ma spazili bile su Cunegonde i starica, koje su
prostirale ubruse po konopcima da se sue.
Barun problijedi kad to vidje. Njeni ljubavnik
Candide, vidjevi svoju lijepu Cunegonde pocrnjelu,
zakrvavljenih oiju, uvelih grudi, naborana lica, crvenih
ispucanih ruku, ustuknu tri koraka, obuzet uasom, ali
prie zatim iz pristojnosti. Ona zagrli Candidea i brata,
oni zagrlie staricu. Candide ih obje otkupi.
U bl i zi ni se nalazilo neko malo seosko imanje. Sta-
rica predloi Candideu da ga preuzme dok cijelo dru-
tvo ne doeka bolje dane. Cunegonde nije znala da je
postala runa: nitko joj to nije bio rekao. Ona podsjeti
Candidea na njegova obeanj a, i to na tako odl uan
nain da je dobroduni Candide nije mogao odbiti.
On, dakle, izjavi barunu da se hoe oeniti njegovom
sestrom.
151
" Ni kad neu odgovori barun, "takvu ni-
skost s njene strane i takvu drskost s vae. Neu pri-
stati da mi se ikad predbaci sramota da djeca moje
sestre nemaju pristupa na Sabore Ne,
moja e sestra poi samo za jednog carskog baruna."
Cunegonde mu pade pred noge i obli ih suzama, ali
on ostade
"Ludo nad ree mu Candide, "ja sam te
spasio s galija, ja sam otkupio i tebe i tvoju sestru.
Ona je ovdje prala sue, runa je, ja sam tako dobar
da je ipak pristajem uzeti za enu, a ti se tomu j o
proti vi ! Kad bih pustio svom gnjevu na volju, ubio
bih te j o jedanput."
" Moe me ubiti j o j ednom," ree barun, "al i ne-
e se oeniti mojom sestrom dok sam ja iv."
Z A K L J U A K
Candide u dubini due nije imao nimalo volje da se
oeni Cunegonde, ali ga je krajnja bezonost barunova
natjerala da sklopi brak, a Cunegonde je tako ivo nava-
ljivala na njega da nije mogao povui rije. On upita za
savjet Panglossa, Martina i vjernoga Cacamba. Pangloss
sastavi jednu lijepu raspravu u kojoj je dokazivao da
Sabori Njemake. - lanovi crkvenih sabora u Njemakoj, s
utjecajem u politici, mogli su biti samo oni pripadnici plemstva
koji su mogli dokazati velik broj predaka.
152
barun nema nikakva prava nad svojom sestrom i da ona
moe. po svim zakonima Carstva, stupiti s Candideom u
morganatski brak. Martin zakljui da baruna treba baciti
u more. Cacambo odlui da ga treba poslati natrag na
galiju onom levantinskom i ponovo okovati, a
poslije toga bi ga se moglo otpremiti prvim brodom u
Ri m, ocu generalu. Zakljuie ovo miljenje dobro.
Starica im se pridrui, a njegovoj sestri ne rekoe nita o
tome. S neto malo novaca stvar je bila rijeena, i oni su
uivali to su podvalili jednom isusovcu i kaznili jednog
napuhanog njemakog baruna.
Bi l o je sasvim prirodno pomisliti da e Candide, po-
slije tolikih nesrea, oenjen svojom dragom, ivei s
filozofom Panglossom, filozofom Martinom, mudrim
a opskrbljen povrh toga s toliko dijamanata
iz postojbine starih Inka, voditi najugodniji ivot na
svijetu. Meutim, idovi su ga toliko izvarali da mu je
ostalo samo to malo seosko imanje. ena mu je svakog
dana bivala sve runija, te postade i nesnosna;
starica je bila boleljiva i postade j o zlovoljnija nego
Cunegonde. Cacambo je radio u vrtu i odlazio u Carigrad
prodavati povre, te je bio premoren poslom i proklinjao
je svoju sudbinu. Pangloss je bio oajan to ne blista na
kakvom njemakom sveuilitu. se tie Martina, on
je bio vrsto uvjeren svuda podjednako loe i sve je
strpljivo podnosio. Candide, Martin i Pangloss rasprav-
ljali su ponekad o metafizici i moralu.
Ispod prozora svoje kuice esto su viali kako pro-
laze brodovi puni paa i kadija, koje su slali u
progonstvo na Mitilenu i l i u Erzerum. Vidjeli su
153
druge pae. efendije i kadije koji su dolazili na mjesta
a koje su poslije takoer protjerivali. Vidjeli
su glave paljivo ispunjene slamom koje su nosili poka-
zati Visokoj porti. Ti su ih prizori naveli da raspravljaju
jo vie. a kad se nisu dosada je bila tako nes-
nosna da im se starica jednoga dana usudi rei:
"Voljela bih znati to je gore: da vas stoput siluju
crnaki gusari, da vam odreu pola stranjice, da vas Bu-
gari iibaju, da vas istuku i objese prilikom jednog auto-
da vas seciraju, da veslate na galijama, jednom
rijeju, da pretrpite sve bijede kroz koje smo proli svi
mi - i l i da sjedite ovdje i ne radite nita."
"To je veliko pitanje", odgovori Candide.
Ove rijei potaknue ih na nova razmiljanja, a naro-
ito Martin doe do zakljuka ovjek roen da ivi
u nemirnim trzajima i l i u dosadnoj obamrlosti. Candide
se s tim nije slagao, ali sam nije imao nikakva miljenja.
Pangloss je priznao da je uvijek uasno patio; ali budui
da je jedanput tvrdio da sve ide da bolje ne moe biti, on
je to tvrdio i dalje, premda u to nije nimalo vjerovao.
Konano, jedna stvar potpuno uvrsti Martina u nje-
govim tako odvratnim naelima, pokoleba Candidea
vie nego ikad, i zbuni Panglossa. To je bilo onog dana
kad vidjee kako Paquette i brat Giroflee, koji su bi l i u
najcrnjoj bijedi, pristaju uz obalu kraj njihova imanja.
One tri tisue pijastera to su ih bi l i dobili, brzo su
pojeli, razili se, pomirili se, posvaali se, bili u zatvo-
ru, pobjegli i brat Giroflee se na koncu poturio.
Paquette je svuda nastavljala svoj zanat, ali on joj vie
nita nije donosio.
154
"Ja sam ve unaprijed rekao", poe Martin, "da e
ono to ste im dali brzo otii u vjetar i da e ih uiniti
samo j o Vi ste bili imali milijune pijastera,
vi i Cacambo, pa niste zato nita sretniji nego brat
Giroflee i Paquette."
"Aha, " uzviknu Pangloss Paquette, "nebo vas opet
dovodi nama, jadna djevojko! Znate li vi da sam zbog
vas izgubio vrh nosa, jedno oko i jedno uho? A to ste od
sebe napravili? Eh, to ti je ovaj
Ovaj ih novi doivljaj potakne da filozofiraju vie
nego ikad.
U njihovu susjedstvu ivio je jedan vrlo uveni dervi
koga su smatrali najveim filozofom u Turskoj. Odoe
do njega da uju to on misli. Pangloss mu se obrati u
ime svih:
"Uitelju, doli smo vas zamoliti da nam kaete zato
je stvorena tako udnovata ivotinja kao ovjek?"
"to se to tebe tie?" odgovori dervi. "Je li to tvoja
stvar?"
" Al i , preasni oe," ree na to Candide, "ima uasno
zla na svijetu."
"Zar je vano", odgovori dervi," ima li zla ili dobra?
Kad Njegovo Velianstvo poalje lau u brine li
se da li je mievima na brodu dobro i l i nije?
"Pa to da onda radim?" upita Pangloss.
"uti ", odgovori dervi.
Mievima dobro. - Voltaire je rekao ranije, u pismu
" Mi smo mievi, i boanski arhitekt koja je sagradio
ovaj svijet nije, koliko je meni poznato, nikom otkrio svoju tajnu."
155
sam se nadao da u malo razmijeniti misli o uzro-
cima i o najboljem moguem o
podrijetlu zla. o prirodi due, o predodreenoj harmoniji."
Dervi im na te rijei zalupi vrata pred nosom.
Dok se taj razgovor vodio, pronese se vijest da su tog
asa zadavili u Carigradu dva vezira s Vel ikog divana i
a da je vie njihovih prijatelja nabijeno na kolac.
Ta nesrea svuda veliko koje potraja
nekoliko sati. Pri povratku na svoje malo imanje, Candi-
de. Pangloss i Martin naioe na nekog dobroudnog
starca koji je sjedio na pragu svoje kue u hladu narani-
na stabla. Pangloss, koji je bio isto tako radoznao koliko
je volio mudrovati, upita ga kako je ime muftiji kojega
su upravo zadavili.
"Ja vam ne znam rei," odgovori dobri starac, "a ni-
sam nikad ni znao imena nikakvomu muftiji niti veziru.
Nikad nisam uo ni rijei o dogaaju o kojem mi priate.
Ja bih rekao da, oni koji se mijeaju u javne po-
slove ponekad bijedan kraj, a da to i zasluuju.
Al i se nikad ne raspitujem to rade oni u Carigradu.
Jedino tamo aljem na prodaju voe iz ovog vrta to ga
obraujem."
Rekavi to, uvede strance u kuu. Njegove dvije keri
i dva sina ih s vie vrsta erbeta koje su sami
pripravljali, skorupom s ueerenom korom od kedrata,
naranama, limunima, ananasima, zatim
kavom iz Moke u kojoj nije bilo nikakve loe kave iz
Batavije i Zapadne Indije. Poslije toga obje keri ovog
dobrog muslimana namirisae bradu Candideu, Pan-
glossu i Martinu.
156
" Vi zacijelo imate neko veliko krasno imanje?" upita
Candide Turina.
"Imam samo dvadeset odgovori Turin.
"Obrauj em ih sa svojom djecom. Rad od nas odbija tri
velika zla: dosadu, porok i siromatvo."
Vraajui se na svoje imanje. Candide se upusti u
duboka razmiljanja o rijeima. On ree
Panglossu i Martinu:
"ini mi se da je ovaj stari dobriina stvorio sebi
mnogo bolju sudbu nego onih est vladara s kojima smo
imali ast veerati."
"Veliine ovog svijeta", odgovori Pangloss, "vrlo su
opasne, prema kazivanju svih filozofa, jer je, kao to
znate, Eglona, kralja Moabita, ubio Aod; Apsalom se
objesio o kosu i proboden je s tri strijele; kralja Nadaba,
sina, ubio je Boasa; kralja
Ohozija Jehu; Atalija Joad; kraljevi Jehonija i
bili su robovi. Znate kako su poginuli
Astijag, Darije, Dionizije Sirakuski, Pir, Perzej, Hanibal,
Jugurta, Ariovist, Cezar, Neron, Oton, Vitelije,
Domicijan, Rikard II Engleski, Eduard II, Henrik VI ,
Rikard III, Marija Stuart, Karlo I, tri Francuska,
car Henrik IV? Znate..."
"Ja znam", i u to upade Candide, "da trebamo obra-
ivati svoj

Trebamo obraivati svoj vrt. - esto citirani kraj Candidea je
osobni dojam "Sretan je onaj koji ivi sa svojim neaki-
njama, svojim knjigama, svojom lozom, svojim konjima, kravama,
orlovima, lisicom, koji se trljaju apama po njuci", kae on.
Voltaire nije naao rjeenje i rekao je "najbolji svijet najlui".

pravo," ree Pangloss, "jer kad je ovjek
doveden u Edenski vrt, doveden je tamo ut

eum da radi; a to dokazuje da nije stvoren da se
odmara."
"Radimo i ne raspravljajmo", ree Martin. "Samo ta-
ko moemo uiniti ivot podnoljivim."
Cijelo se malo drutvo sloi s ovom pohvalnom na-
mjerom. Svatko poe raditi to zna, i taj mali komad
zemlje dobro je rodio. Cunegonde je, bila veoma
runa, ali je izvrsno kolae. Paquette je vezla;
starica se brinula o rublju. Svi su redom bili od neke
koristi, pa ak i brat Giroflee: on se izmetnu u vrlo dobra
stolara, pa postade ak i poten ovjek.
Pangloss bi ponekad rekao Candideu:
"Svi su dogaaji povezani jedan s drugim u ovom
najboljem od moguih svjetova. Jer, svakako, da vi niste
bili istjerani s nekoliko dobrih udaraca nogom u stranji-
cu iz jednog lijepog zamka zbog ljubavi prema gospoici
Cunegonde, da vas nije muila inkvizicija, da niste pjei-
ce preli Ameriku, da niste dobro maem baruna,
da niste izgubili sve svoje ovnove iz dobre zemlje Eldo-
rado, ne biste sad ovdje j eli ueereni kedrat i pistacije."
"Dobro je to reeno," odgovori Candide, "al i trebamo
obraivati svoj vrt."
Ut operaretur eum. - Da ga obraduje.
158
U nekim izdanjima postoji podnaslov: 1 "Prevedeno s
njemakog po gospodinu dr. s dodacima pronae-
nim u doktorovu depu kad je umro u Mindenu ljeta Gos-
podnjeg 1759." - U veini drugih izdanja (oko 40)
objavljenih prije smrti, pa ni u kehlskom, te
ale Voltaireove nema, pa je izostavljena i ovdje jer nema
mnogo smisla.
159