PROMJENA I IDENTITET- 8.

Konkretne pojedinanosti II: trajanje kroz vrijeme

Postoje dvije teorije trajanja konkretne pojedinanosti kroz vrijeme: endurantizam i
perdurantizam. Endurantist tvrdi da to da neka konkretna pojedinanost traje kroz vrijeme
znai da ona postoji u cijelosti i potpuno u razliitim vremenima. Perdurantist nijee da je
mogue da numeriki jedna te ista konkretna pojedinanost postoji u razliitim vremenima.
Perdurantisti smatraju da je konkretna pojedinanost agregat ili cjelina sastavljena od
razliitih vremenskih dijelova, od kojih svaki postoji u svom vlastitom vremenu, pa to da
neka pojedinanost traje od jednog vremena do nekog drugog znai da ona ima razliite
vremenske dijelove koji postoje u tim razliitim vremenima. Endurantistika razjanjenja
trajanja povezuju se s prezentistikim razjanjenjem vremena, prema kojemu je stvarno samo
ono to postoji u sadanjosti, dok se perdurantizam povezuje s eternalistikim shvaanjem
vremena. Prema tom gleditu vrijeme je samo jo jedna dimenzija jednakovrijedna trima
prostornim dimenzijama; i sva vremena i njihovi sadraji jednako su stvarni. ini se da
perdurantizam ukljuuje odbacivanje nae zdravorazumske slike svijeta, pa perdurantisti
argumentiraju u prilog svoga gledita usredotoujui se na pojam promjene. Perdurantistiko
razjanjenje omoguuje nam da pruimo konzistentnu karakterizaciju promjene neke
pojedinanosti u njezinim svojstvima. Drugi argument je to da perdurantizam moe dati
zadovoljavajue razjanjenje jedne vrste promjene- promjene u dijelovima. Endurantisti
osporavaju te argumente.
Konkretne pojedinanosti su entiteti s vremenskim ogranienim vijkom trajanja. U
nekom vremenu poinju postojati, u nekom kasnijem vremenu prestaju postojati, a izmeu
toga postoje cijelo vrijeme. Konkretne pojedinanosti su stvari koje traju kroz vrijeme.
Tvrdnje u kojima tvrdimo da je neki individuum koji postoji u jednom vremenu isti predmet
kao individuum koji postoji u nekom drugom vremenu nazivaju se tvrdnjama o dijakronijskoj
istosti. Pod pretpostavkom da predmeti traju kroz vrijeme, pitanje je to je ukljueno u to
njihovo trajanje. Endurantisti odgovaraju da konkretna pojedinanost traje kroz vrijeme time
to postoji u cijelosti i potpuno u svakome od nekoliko razliitih vremena. Prema njihovom
shvaanju izrazi Paula danas i Paula juer izdvajaju samo jednu konkretnu pojedinanost.
Tvrdnja da je referent jednog izraza ista osoba kao i referent drugoga tvrdnja o doslovnoj
istovjetnosti. Trajanje kroz vrijeme tumai se kako numerika istovjetnost stvari koja postoji
u jednom vremenu sa stvarju koja postoji u nekom drugom vremenu. Endurantizmu je
suprotstavljena perdurantistika analiza trajanja kroz vrijeme. Prema perdurantistima tvrdnje
o dijakronijskoj istosti nisu tvrdnje o doslovnoj istovjetnosti, pa izrazi poput Paula juer i
Paula danas ne izdvajaju ono to je numeriki samo jedan predmet. Takvi izrazi referiraju
na numeriki razliite dijelove neke konkretne pojedinanosti. Izraz Paula juer izdvaja dio
mene koji je postojao juer, a Paula danas izdvaja drugaiji dio mene koji postoji danas.
Perdurantisti daju razliite nazive tim dijelovima. Ponekad ih zovu fazama ili etapama
konkretne pojedinanosti, no ee ih zovu vremenskim isjecima ili vremenskim dijelovima
konkretne pojedinanosti. Zamisao je da je konkretna pojedinanost neka vrsta agregata
svojih vremenskih dijelova. Ono to postoji u razliitim vremenima nije konkretna
pojedinanost, nego stvari koje se odnose prema njoj kao dijelovi prema cjelini. Moje trajanje
od juer do danas ne ukljuuje to da ja postojim u cijelosti i potpuna u razliitim vremenima.
Endurantisti nijeu da konkretne pojedinanosti imaju vremenske dijelove, kako tvrde
perdurantisti. Endurantisti smatraju da su konkretne pojedinanosti trodimenzionalna bia,
stvari protegnute u trima prostornim dimenzijama, pa su jedine stvari koje se smatraju
dijelovima konkretne pojedinanosti njezini prostorni dijelovi. Prema tom sam gleditu ja
cjelina iji su dijelovi stvari poput mojih ruku, nogu i fizikih estica od kojih su one
sastavljene.
Budui da endurantisti ograniuju pojam dijela na stvari poput tih, oni mogu rei da u bilo
kojem vremenu u kojem postojim, ja postojim u cijelosti i potpuno, tj. postojim zajedno sa
svim onim stvarima koje se u tom vremenu ubrajaju u moje dijelove. Trajanje kroz vrijeme je
to moje postojanje u razliitim vremenima. Penduratisti konkretne pojedinanosti smatraju
etverodimenzionalnim biima. Oni smatraju da je vrijeme jo jedna dimenzija
jednakovrijedna s trima prostornim dimenzijama. Vrijeme je jo jedna dimenzija u kojoj su
stvari protegnute. Konkretne pojedinanosti zauzimaju vrijeme kao i prostor. Neka stvar ima
odreenu prostornu protenost tako to njezini prostorni dijelovi zauzimaju razliita mjesta,
pa tako ima i odreenu vremensku protenost jer njezini vremenski dijelovi zauzimaju
razliita vremena. Perturantisti inzistiraju da je termin dio jednoznano primjenjiv na
prostorne i vremenske dijelove, tj. njezini prostorni dijelovi i njezini vremenski dijelovi u
jednom su te istom smislu dijelovi konkretne pojedinanosti. Kao to je moja ruka dio mene
koji ima svoje vlastito mjesto, tako je Paula juer dio mene koji ima svoje vlastito vrijeme, a
Paula juer nije vie ja nego to je to moja ruka. Perdurantisti nijeu da su moji vremenski
dijelovi bilo koja vrsta apstraktnog entiteta. Poput mojih prostornih dijelova moji su
vremenski dijelovi u svakom pogledu materijalni, u svakom pogledu konkretni, u svakom
pogledu jednako pojedinani kao to sam i ja. Moji su vremenski dijelovi stvari koje imaju
svojstva upravo onako kako to imaju moji prostorni dijelovi. Kao to su prostorna svojstva
cijele mene funkcija prostornih svojstava mojih prostornih dijelova, tako su moja vremenska
svojstva funkcija vremenskih svojstava mojih vremenskih dijelova. Kao to sam u bilo kojem
vremenu prostorna cjelina koju ine sve stvari koje su moji prostorni dijelovi u tom vremenu,
tako sam vremenski cjelina koju ine svi moji vremenski dijelovi. Ja sam agregat stvari poput
Paule juer, Paule danas i Paule sutra, pa moje trajanje kroz vrijeme proizlazi iz toga to
postoje stvari poput ovih koje se smatraju mojim dijelovima; ono jednostavno proizlazi iz
toga to su stvari poput ovih sastavnice jednog agregata vremenskih dijelova. Svaka od tih
stvari je neto to traje kroz vrijeme, a perduranisti inzistiraju na tome da se trajanje bilo koje
od tih stvari sastoji u tome to ona ima vremenske dijelove koji postoje u razliitim
vremenima. Paula juer traje cijeli dan, njezino trajanje u tom vremenskom rasponu proizlazi
iz toga to ono ima vremenske dijelove- Paule juer ujutro, Paule juer poslijepodne i Paule
noas- koji postoje u razliitim vremenima. Perdurantisti nam kau da su te stvari vremenski
dijelovi ne samo jednoga od mojih vremenskih dijelova (paule juer) nego i cijele mene. Moja
lijeva ruka jedan je od mojih prostornih dijelova; no moja lijeva ruka takoer ima prostorne
dijelove- moja 4 lijeva prsta, moj lijevi palac i moj lijevi dlan, i svi su oni prostorni dijelovi
mene nita manje od onog prostornog dijela mene koji je moja lijeva ruka. Na isti su nain
vremenski dijelovi bilo kojega od mojih vremenskih dijelova i vremenski dijelovi mene.
Moemo nastaviti s diobom tih novih vremenskih dijelova u manje vremenske dijelove. Imam
li ja onda najmanji vremenski dio? Ako imam, inilo bi se da je to isjeak mene koji nema
nikakvu vremensku protenost. Takav bi isjeak bio samo trenutaan entitet, stvar koja postoji
u jednom i samo jednom trenutku vremena; bio bi to isjeak mene koji ne traje kroz vrijeme,
isjeak mene koji je protegnut u samo trima prostornim dimenzijama. Perdurantisti nisu
ujedinjeni oko tog pitanja. Neki smatraju da je perdurantizam obavezan na postojanje
trenutanih isjeaka dotine vrste i entuzijastino ih podravaju, dok drugi o njima izraavaju
agnostike stavove. Ovi posljednji doputaju da nema niega nekoherentnoga u sugestiji da
postoje takvi isjeci. Ideja trenutanoga trodimenzionalnog isjeka nije problematinija od
ideje samo dvodimenzionalnog isjeka trodimenzionalnog vrstog tijela. Ti perdurantisti
utvruju da nas nita u njihovoj analizi trajanja kroz vrijeme ne obvezuje na postojanje samo
trenutanih isjeaka. Oni kau da se na prikladan nain moe pokazati da za bilo koji
vremenski dio neke stvari postoji vremenski manji dio.
Perdurantisti e inzistirati da imamo mnoge vremenske dijelove te e inzistirati na tome da se
mnogi od tih dijelova preklapaju. Preklapajui vremenski dijelovi jesu vremenski dijelovi koji
dijele neki vremenski dio. Postoji Paula juer i Paula danas, no postoji i Paula koja je
postojala od juer u podne do danas po podne, pa taj vremenski dio mene ima vremenske
dijelove zajednike s onim dijelom mene koji je Paula juer kao i s onim dijelom mene koji je
Paula danas. Perdurantisti doputaju da postoji beskonano mnogo naina na koje moemo
presjei trajuu stvar poput mene, no inzistiraju da vremenski dijelovi koje se poistovjeuje sa
svim tim moguim diobama objektivno postoje. Podsjeaju nas da imamo iskustvo iste
slobode u naoj upotrebi termina prostorni dio. Ja imam mnoge vremenske dijelove. Svaki
od tih dijelova ima svoje vrijeme, no perdurantisti nijeu da ja, cijela Paula, postojim u onim
vremenima u kojima postoje moji vremenski dijelovi. Prevelika sam da bih postojala u tim
vremenima. U bilo kojem danom vremenu svaki od mojih prostornih dijelova ima svoje
vlastito mjeso. Cijela ja, ni u jednom vremenu ne postojim u onom mjestu koje zauzima moja
lijeva ruka. Prostorno sam prevelika da bih se uklopila u to mjesto. Samo moji vremenski
dijelovi postoje u vremenima koja su manja od pune vremenske protenosti cijele Paule.

TRAJANJE I NARAV VREMENA
Razlikujemo A- teoriju i B-teoriju. Branitelji A- teorije smatraju da se vrijeme izraava
glagolskim vremenima, branitelji B- teorije nijeu da postoje ikakve injenice ili stanja stvari
koja se izraavaju glagolskim vremenima. B-teoretiari su eternalisti: oni podravaju i
etverodimenzionalizam i gledite da su sva vremena i njihovi sadraji jednako stvarni.