ZMAJ OD BOSNE

Izvod iz romana evke Kadria, Bosanski protestant (knjigu je mogue naruiti kod
izdavaa hamlet.forlag@telia.com)

- Jedan od najslavnijih albanskih pjesnika, Pashko Vasa, postao je poznat po jednom jedinom
stihu: Nemojte gledati crkve i damije, vjera Albanaca je albanstvo. To je stih na kojem je
zasnovano albansko jedinstvo od pada turskog carstva do danas. Interesantno je da je Vasa bio
inspirisan onim to su Bosanci uinili na Kosovu polju voeni svojim junakom Zmajem od Bosne.
Albanci su tada shvatili ono sto mi nismo shvatili do danas - rekao mi je bosanski ratnik uvodei
me u priu o Husein-begu Gradaeviu.

Na sat hoda od Gradaca, na mjestu na kojem rijeka pravi veliki luk, 1827. godine kmetovi
kapetana Huseina bega Gradaevia kopali su jarak irine tristopedest stopa, duine deset hiljada
stopa, a dubok preko njihovih glava. Na stotine ih je svaki dan ranom zorom dolazilo od svojih
kua, ulazilo u jarak i kopalo, dok im se glina lijepila za lopate, noge i opanke. Tovarili su zemlju u
pletene vree i nosili je do nasipa na leima, preko drvenih skela. Prljava voda curila im je niz lea
ostavljajui mokar i utaban trag do nasipa. Pravei nasip istovremeno su produbljivali i formirali
budue vodeno korito.
Kapetan je povremeno jahao pored njih na rasnom konju, gledao radove i odlazio da sanja svoj
nedosanjani san. elio je napraviti od ovog poluotoka kod mjesta ardak, sa tri strane ograenog
vodom, adu na kojoj e podii dvor i konak. Bila je jesen kada su kmetovi probili i onaj dio zemlje
koji je dijelio kanal od rijeke. Voda je svom silinom navalila i ardak je ostao u vodi, otrgnut od
kopna. Kmetovima je laknulo jer su se rijeili kopanja, gline i blata, a kapetan Gradaevi je bio
tek na pola puta, jer bijeli dvor jo nije bio sagraen.
Kapetanove snove ostvarivali su majstori svih zanata podiui most, podzide i prave zidine na
kojima se uskoro zabijelio konak, koji je bio bjelji i ljepi od onog koji je njegov otac, Osman
kapetan Gradaevi sagradio ranije u Gradacu. Husein je na adi gajio pele da mu zuje oko dvora
i mirisu cvijee, a on se prepustio prepiskama sa vladarima i drugim kapetanima, lovu na jelene i
sanjarenju o Bosni bosanskoj.
- Ovo je pravo mjesto za uitke, plemeniti bee - govorila mu je ena, Sajma, mamei ga mirisom
kafe i enskim draima.
- Bosna je ovo, hanuma, Bosna. Ovdje je i uitak izmijean s krvlju - odgovorio je prinosei ustima
fildan vrele kafe. Pogledom je milovao njeno otkriveno lice, a zatim otvorio pismo koje je stiglo od
crnogorskog Vladike.
... tvrdu ti boiju vjeru dajemo da emo od sada u napretku biti zajedno i krv svoju prolijevati za
vjeru i slobodu nau pisao mu je Njego.
Zagledao se u papir, odmahnuo glavom i vie za sebe rekao:
- Vjere nam nikad nisu bile iste vladiko, ali planine, jezik i protivnik sada jesu...
- ta kae bee? - upitala je Sajma, nudei mu suhe ljive i orahe umoene u med.
- Nita Sajmo - odgovorio je zagledan u pismo - nita duo - nastavio je privijajui se na njene
grudi u konaku koji je odvojio vodom od ostalog svijeta.
Dok je Husein mirno leao u Sajminom krilu, u Travniku je turski vezir Ali Namik-paa diktirao
pisaru, sav zajapuren, pismo za sultana u Stambolu.
Vaa svjetlosti, vaom milosti sam imenovan vezirom i trebalo bi da upravljam ovim neobuzdanim
narodom, ali nemam moi. Za vae reforme nee ni da uju. Oni ele da ustraju u svojoj
tvrdoglavosti i da budu nezavisni, odvojeni od carstva sultanovog. Ni jedan se jezik osim
bosanskog ne govori kod njih. Ogluili su se o moj poziv da dodju u Travnik, nego su u Tuzli
posljednjeg dana februara ove, 1831. godine, formirali pobunjeniko bratstvo, za ijeg su vou
izabrali kapetana Husein-bega Gradaevia. Sve govori da pripremaju vojsku i napad na Travnik.
Krajem marta grane su poele pupiti, proljee je mamilo toplinom, ptice su svijale gnijezda
dozivajui se cvrkutima, a konjanici su stizali sa svih strana u Gradaac na teakim konjima.
- Pod orujem i na konjima imamo oko 4000 ljudi koji ekaju da nas povede na Travnik - govorio
je Ali-aga Fidahi Huseinu-begu ekajui da i on uzjae konja.
- Ko nam je u vojsci? - pitao je kapetan Gradaevi.
- Svi oni kojima je slobodna Bosna na srcu, i muslimani i kmetovi krani obje crkve.
- Takva Bosna jedino i moe da bude, moj Fidahiu - klimao je glavom beg - a ta je sa agama i
begovima iz Hercegovine? - nastavio je ekajui odgovore na pisma poslata Smail-agi engiu u
Gacko, Ali-agi Rizvanbegoviu u Stolac, Paagi Redepagiu u Nevesinje i Sulejman kapetanu u
Ljubuki.
- Koga nema bez njega se mora, Husein-bee.
- ta je sa mojom braom, Osmanom i Ahmedom? - pitao je gledajui u pravcu konjanika i njihovih
kapetana ne bi li brau ugledao.
- Ni njih nema - aptao je tiho, da samo on uje.
- Lake emo izai na kraj s Turcima nego sa sobom - zakljuio je Zmaj od Bosne prije nego to je
izvadio sablju iz korica i podigao je put neba:
- Uz Allahovu pomo, za slobodnu Bosnu!
- Za slobodnu Bosnu! - zaorilo se gradaakom kapetanijom.
- Za slobodnu Bosnu! - izgovorio je Husein-beg desetog dana u slobodnom Travniku iz kojeg je
vezir pobjegao.
- Na ratni saveznik Mustafa-paa je potpuno potuen od vojske Velikog vezira u tri velike bitke
kod Prilepa, Tikvea i Velesa, plemeniti bee - aputao je aga Fidahi Husein-begu tek prispjelu
tunu vijest.
- Ako su ga Arnauti izdali, mi ne smijemo - rekao je Husein-beg, skoio je sa mindera kao gromom
opeen i traio da se vojska prihvati oruja.

Na putu prema kosovskom polju Husein-begova vojska je narastala kao bujica poslije obilnih kia.
Hiljade konjanika je pjevalo pjesmu slobodi hitajui u susret sultanovoj vojsci. Na elu kolone jahao
je Zmaj od Bosne, srednjeg stasa, snanih ruku i aka, blagog pogleda, jakih i skoro spojenih
obrva. Na licu su mu se vidjeli tragovi zabrinutosti i straha; nije se plaio bitke protiv Turaka ali mu
je bilo ao to braa i ostala bosanska vlastela ne jae uz njega kad se bije bitka za Bosnu.
Uznemirile su ga i vijesti da je srpski knez Milos Obrenovi podigao svoju vojsku i ponudio sultanu
da napadne Bosance sa lea. ak je napisao i pismo Husein-begu prijetei mu ratnikom sabljom.

-uvaj sam to malo jela sto ima pred sobom, ja sam svoju zdjelu prevrnuo... Uvijek i svuda sam
spreman da te doekam. Moja sablja je sjekla prije nego to je tvoja bila iskovana. - diktirao je
pismo za srpskog kneza.

- Peka tvrava nam je vana u bitkama protiv sultanove vojske ali i da lea od srpskog kneza
uvamo - rekao je odanom agi Fidahiu umjesto naredbe. Iskusni i hrabri ratnik Fidahi za nekoliko
dana je osvojio na juri tvravu u Pei. uvi da je peka tvrava pala u ruke Bosanaca, Veliki
vezir je krenuo svom silinom iz Skoplja na pobunjenike. Tjerao je konja u galopu sustiui svoju
prethodnicu, pa se podigao u sedlu i pogledao kolonu iza sebe. Samo je prve ete mogao vidjeti,
ostale su bile prekrivene oblacima praine podignute konjskim kopitama.
- Vidjeemo bosanski gazijo ko e koga danas nadjaati - prijetio je vezir glasno, ponesen snagom
vojske koja je jahala za njim.
Dvije vojske sukobile su se u mjestu Lipljan na Kosovu. Oko dvadeset hiljada konjanika borilo se
isukanim sabljama. Pod Husein-begom je posjeeno pet konja, a on je odnio i slavu i pobjedu.
Veliki vezir je poraen i potuen jedva izvukao ivu glavu bjeei prema Skoplju.
- Da gonimo zmiju, bee? - pitao je aga Fidahi.
- Vojska trai vrijeme za odmor, od turske zmije ostala je samo glava, a i ona je na smrt
preplaena.

Nakon nekoliko dana u Stambolu se u gluho doba noi zaula lupa na vratima Omera Latasa,
mladog janjiara koji je iz Glamoa poslat u vojnu kolu.
- Ko je? - u bunilu je pitao Latas, pruajui ruke prema sablji prislonjenoj uz jastuk.
- Sultanovi sejmeni - ulo se ispred vrata.
- Jesi li ti iz Bosne Omere? - pitao ga je sultan Mehmed II.
- Nisam iz Bosne, ali Bosance i Bosnu dobro poznajem, presvijetli.
- Da li si uo za pobunu kapetana Gradaevia?
- Pria se po dvoru - odgovorio je.
- Pria li se ta im je namjera, Omere?
- Svata se pria ali narod vie dodaje, presvijetli.
- ta je dodato?
- Da Gradaevi namjerava na Stambol udariti.
- A ta ti misli kakve su mu namjere?
- Gradaevia ne interesuje nita osim njegove Bosne i Gradaca, plemeniti.
- Ali Gradaevi je blize Stambolu, nego Gradacu.
- Njemu su svetiji gradaaki dvori od sultanovih odaja na Bosforu.
- ta bi ti uradio kad bi bio na mom mjestu? - pitao ga je sultan radoznalo, odahnuvi s
olakanjem.
- Poslao bih dva glasnika u Bosnu, presvijetli. Jednog kapetanu Gradaeviu sa vijeu da je
svojom hrabrou i vojnikim pobjedama zasluio vezirsko mjesto u slobodnoj Bosni, a drugog
hercegovakim begovima i agama uz obeanje da e oni dobiti vlast ako ga napadnu sa lea kad se
bude vraao kui.
- Ali sultanova rije je velika, ona se ne smije mijenjati kasnije.
- Plemeniti, to nee biti vaa rije, ve nekoga od vama odanih.
- ta emo ako ne bude tako?
- Jedino to imam, a uvijek pripada vama je moja glava.

Nekoliko dana kasnije Veliki vezir je Zmaju od Bosne poslao dvojicu izaslanika, Ibrahim-pau i
Ahmed-pau koji su ga, uz pozivanje na Allaha kao svjedoka, obavijestili da se moe mirno u
Bosnu vratiti, a da sultan sprema ferman o samostalnosti Bosne i ustolienju njega, Husein-bega
Gradaevia, za vezira Bosne. Veliki vezir je istodobno poslao iz Skoplja jo dva glasnika, jednog
tuzlanskom kapetanu Mehmed-begu, koji se uz Gradaevia borio na Kosovu. Njega je obavijestio
da Stambol misli da je on, kao stariji i mudriji podesniji kao vezir, od mladog i politiki
neiskusnog Gradaevia. Drugog glasnika poslao je agama i begovima u Hercegovinu nudei im
samostalnost za koju je traio glavu Husein-bega Gradaevia.
I Gradaevi i Mehmed-beg su povjerovali veziru. Zmaj od Bosne je okrenuo konje prema kui
poslije Mehmed-bega, koji mu je ve okrenuo lea.
- Da gonim izdajnika - predlagao je aga Fidahi.
- Ne, kad stigne sultanov ferman, on e moliti da ga ponovo primimo pod svoje.
- A ta ako ferman ne stigne, bee? - upitao je aga.
- Jazi konja prema Travniku, pjevaj i duvaj u zurle - nareivao je Gradaevi izbjegavajui
odgovor, ostavljajui za sobom krvavo kosovsko polje.
Zmaj od Bosne je u Travniku poeo upravljati poput pravog vezira. Naredio je da se preuredi
vezirov dvor, da se dovede mnogobrojna nova posluga. Lino je imenovao novog ehaju, divan
efendiju, haznadara, sarafa, mulu i ostale dostojanstvenike. Najbolji krojai su mu krojili odore, a
za njegove konje pravljeni su najbolji hamovi.
- Veina naroda je uz tebe - rekao mu je Fidahi, kojem je dodijelio titulu pae.
- Zar nije cijeli bosanski narod ponosan na svog vezira?
- U Stocu se neto kuha. Ali-aga Rizvanbegovi i Ali Namik-pasa alju poruke kapetanima za koje
znaju da nisu uz tebe i poruuju da Veliki vezir budno prati Bosnu. Evo depee koja je poslata
bihakom kapetanu - rekao mu je paa pokazujui poruku iz Stoca, koja je bila odapeta kao
otrovna strijela.
- Reci paa, oinjeg ti vida, zar moe tui vezir biti prei od svog vezira, tui jezik od svog? - pitao
je Husein, drei depeu iz Stoca.
- Ne moe biti prei, moj veziru, ali ti zna bonjaku nesreu: stolake age e prije uzjahati tueg
magarca, nego kod svog najboljeg dorata.
Veliki vezir ih sad mami sebi da bi udario na nas, a kasnije e lako izai na kraj s njima.
- Znam paa, znam, ali valja nam opet prolijevati krv, ovog puta samo nau. Podii e se bosanska
sablja na bosansku sablju Fidahiu, dvaput emo ucvijeliti svoju majku. Kad im se tursko toliko
osladilo to fukara ne ide u Stambol? Bosna neka ostane Bosancima, a Turska Turcima; to je
pravda jasna kao sunce. Nego, valja ti jahati u Stambol, paa. Traie za nas ono to je ve dato
Srbima, meni titulu kneza, a Bosni kneevinu.

Bosanska delegacija je stigla u Stambol 6. novembra 1831. Sultan je bio spreman proglasiti Bosnu
kneevinom. To mu je bilo najbezbolnije, Obrenoviu je ve dao kneevinu Srbiju. Skodra-paa je
pobunio Albance traei samostalnost Albanije, zbog ega je sultan zebnjom ekao crne vijesti iz
Skadra.
- Bolje je Bonjake zadrati kao prijatelje, nego se sa njima tui do sudnjeg dana - rekao je sultan
pripremajui ferman o kneevini Bosni i bosanskom knezu Husein-begu. Tog asa je stigao
glasonoa iz Skadra i donio vijest da je cijela Albanija ponovo pod sultanovom vlau, ukljuujui i
Skadar koji je bio najee branjen, a da svezanog Skodra-pau vode prema Stambolu.
Sultan je, sretan to nije poslao ferman u Bosnu, vikao na svoje posilne, izgovarajui fetvu:
Da se pogubi i uniti nevaljalac po imenu Husein-kapetan, koji je u vilajetu Bosni, sa zlom
namjerom da je proglasi samostalnom, sakupio oko sebe kojekakve nevaljalce, te se pobunio i
odmetnuo protiv mojega visokog carstva.

- ta da radimo, pasa Fidahiu? - pitao ga je vezir kada je donio vijest u Travnik.
- Na oruje plemeniti veziru, na oruje! Do posljednjeg ginuti za Bosnu, jezik i slobodu svetu.
- Ba tako - nasmijao se Gradaevi i nastavio - mislio sam da si okusio stambolsko erbe pa
zaboravio Bosnu i sablju u koricama.
- E, moj veziru! Ne bih dao travniku mahalu za sva blaga sultanovih dvora.
- Dodaj negdje i moje konake, oiju ti.
- Ne samo konake nego i bistre potoke, planine, plaljive srne, sevdalinke, mirisne bule; sve ono
to nema sultan u Stambolu.
Kada je Fidahiu povjerio dizanje vojske na oruje Gradaevi je lino napisao pismo austrijskom
caru Franji Josipu. Gore visoko je napisao:

Travnik u Bosni, 13. marta 1832. godine

Plemeniti Care velike carevine,
Prije dva mjeseca ovdje u Travniku se narod skupio i svi smo se Bogom jedinim zakleli da ostajemo
na starom stanovitu. Prije emo bez ivota ostati nego Bosnu dati tuem veziru... Naa odluka je
jasna: Odbrana Bosne do posljednjeg ovjeka.

- Koliko boraca imamo? - pitao je poslije toga pau Fidahia.
- Oko 80.000. Ni kmetovi ni bosanska vlastela nee vie tueg vezira.
- Bog te uo - prozborio je bosanski vezir.

Vezir Karamehmed-paa je po nalogu sultana poveo vojsku iz Stambola prema Bosni. Na putu, ve
kod Novog Pazara, suprostavile su mu se Gradaevicve trupe, koje su izgubile devetsto
Bonjaka, bezuspjeno pokuavajui da zaustave sultanovu vojsku. Kod Sjenice je Karamehmed-
paa naiao na otpor 2500 Gradaevievih boraca predvoenih neustraivim hadi-Mujagom. Kod
mosta na rijeci Lim dolo je do krvavog boja. Samo trinaest Bonjaka je preivjelo i uteklo da
svjedoi ta se na Limu tada dogodilo. Vezir je hadi-Mujagu uhvatio ivog i natjerao ga da sjedi na
magarcu okrenut licem prema repu i tako ga proveo kroz njegovo Prijepolje.
- Ima li ovdje pravog muslimana da me ubije i oslobodi me ove sramote - preklinjao je hadi-
Mujaga sa magarca.
- Vi Bonjaci ste ponajbolji muslimani - rugale su mu se vezirove sluge.
Kada je uo za Karamehmed-painu surovost prema braniteljima Gradaevi je odluio da mu
poe u susret. Do bitke je dolo kod Viteza, ispred Sarajeva.
- Za Bosnu i slobodu svetu! - prolomio se glas Zmaja od Bosne, pod kojim je tada poginulo osam
konja. Karamehmed-paa se, vidjevi svoje gubitke i neustraivost Gradaevievih ratnika, poeo
pripremati za povlaenje. Postavio je odrede za odstupnicu kada se sa juga prolomio tekbir
Ali-pase Rizvanbegovia i Smail-age engia:
- Za vjeru i krunu presvijetlu!
Njihove vojske su napale bosanske branioce sa lea sluei sultanu, bosankom katilu.

- Lako emo sa Turcima, ali kako emo sa svojima - pitao je Fidahia vezir Gradaevi privijajui
mu rane, na putu prema svom ardaku u Gradacu.
U isto vrijeme se odvijala iva diplomatska aktivnost izmedju Bea i Stambola. Ministar spoljnjih
poslova Austro-Ugarske, Meternih je likovao itajui Gradaevievo pismo na dvoru cara Josipa.
Moramo biti spremni u sluaju da Gradaevi dobije kneevinu i vlast u Bosni, ali i ako bude
poraen - govorio je Meternih caru, nastavljajui -
Plemeniti care, predlaem da poaljete sultanu pismo u Stambol i obeate pomo pri guenju
pobune, a drugo Gradaeviu uz obeanje da ete ga priznati im ga Stambol prizna.
- ta emo sad, plemeniti veziru? - pitala je Sajma Huseina, nesuenog bosanskog vezira,
stavljajui mu mehleme na rane, na ardaku u Gradacu.
- Spaliti ardak i zatrpati kanal Sajmo, Bosna ne zna ivjeti bez tueg gospodara - rekao je Husein
spremajui se da potpali ardak.

- Da ironija sudbine bude potpuna - nastavljao je priu bosanski ratnik u zemunici na Treskavici -
Zmaj od Bosne je 17. oktobra 1834. godine sahranjen na jednom groblju u Stambulu. Uzrok smrti
nije nikada razjanjen. Neki tvrde da je otrovan, neki da je iznutra sagorio, ba kao onaj njegov
ardak na adi pored Gradaca.
Sajmi je ostala sablja isprskana krvlju, na kojoj je bilo ugravirano: Gdje se moe janje sa vukom
boriti, gdje moe ovjek sudbi prkositi.
esnaest godina kasnije, 1850. godine u Bosnu je stigao novi sultanov namjesnik Omer Latas sa
titulom paa. Bio je to onaj mladi janjiar koji je dvadesetak godina prije toga, kasno nou u
Stambolu, sultanu otkrio gorak lijek za Bonjake. Sultan mu je tada povjerio zadatak da umiri
Bosnu, da u njoj nikada vie ne plane vatra pobune. Latas je to radio sa strau pravog osvetnika.
Posjekao je sve to bi moglo voditi za sobom i deset, a ne hiljade ljudi. Naredio je da se Ali-paa
Rizvanbegovi provede kroz Mostar na magarcu ka repu okrenut. Kau da mu je dobacio:
Jai paa magarca kod tueg gospodara, kad ti dorat kod tvoga ne valja.
Nikad nee biti jasno koga je Latas tada svetio: sultana kojeg nije trebalo svetiti ili Zmaja od Bosne
koji je vapio za osvetom, a moda je Bosnu pripremao za novog gospodara, onog koji je uskoro
stigao u Bosnu, ali sa suprotne strane, iz Bea. Nekada je Latas bio nii oficir u austrijskoj vojsci,
porijeklom pravoslavac iz Glamoa koji je nekim sluajem zavrio kod sultana na dvoru. Stambol je
Bosnu 1878. godine predao na milost i nemilost drugom gospodaru, ne pitajui Bosance ili
Bonjake.
Akademik Muhamed Filipovi je zapisao da se bosanska elita ni do dana dananjeg nije oporavila
od onog to je u Bosni poinio Omer-paa Latas, krvnik od Bosne.
______
* Neposredan povod za Gradaevievu bunu protiv Turaka bilo je predavanje Srbima prostora
koje su Bonajci smatrali svojim ali i srpski zloini koje su inili prema nesrpskom stanovnitvu po
Srbiji i Sandaku. Evlija elebija, 1660. godine pie: "Beograd je luka na Savi i Dunavu sa 38
muslimanskih mahala, 3 grke, 3 srpske, 3 ciganske mahale i sa po jednom jevrejskom i
armenskom mahalom." ("Urban Development in the Western Balkans, by Francis Carter, London,
1977.)
im su Srbi preuzeli vlast 1812. oni su istrijebili sve nesrbe i napravili "etniki istu" Srbiju.
Kako su se Srbi odnosili prema nesrpskom stanovnitvu svjedoci pisar Karoorev iz srpskog
ustanka koji je 1809. godine zapisao: Seniki grad osvojen 23-eg aprila 1809-e godine. No, ovde
moram se groziti, a valja mi istinu kazati. Karaore je sa Turcima uinio na astan nain putati
Turke, sa enama, decama i malom. No, ujutru, kad su zapoeli Turci izlaziti iz grada, Srbi ne
ekajui da izvrve svi iz grada, no zaponu uskakati preko zida unutra. Karaore je branio i
odbijao, ali nije moga vojsku zaustaviti. Turci jedva uspednu tri asti izii iz grada, a proi koji su
se zatekli, okrenu na nae pucati i u tome se povede straan po polju senikom boj. Ovde se nije
gledalo ni muko ni ensko, a je li koji Turin sa svojom kadom umakao, to se ne zna. Peak
sasvim ostane po polju... Karaore zapovedi da glave se odnesu u Senicu. I tako, svri se ovaj
boj. Glave su odnete, no nije bilo dosta koia da se sve ponabijaju, ve su onako ponametane u
paradu, a islom, ako e jedna manje od 2500. A ovde je naih malo poginulo u ovom straeniju.
(Antonije Proti, Povesnica, od poetka vremena Voda Srpskog Karaora Petrovia - Objavljeno
1853. u Smederevu.