Professional Documents
Culture Documents
Daan Van Baalen - Gestalt Dijagnoza
Daan Van Baalen - Gestalt Dijagnoza
GETALT DIJAGNOZA
1. Uvod
Osnovni motiv za pisanje ovog lanka jeste to kao supervizor, trener i uitelj getalt
terapije nailazim na tekoe u radu sa studentima. Izgleda da moji studenti imaju problem
sa procenom ozbiljnosti i teine psihopatologije nekih svojih klijenata. Ono to mene
zanima jesu osnovne stvari koje se odnose na duinu i intenzitet terapije i na procenu
dubine poremeaja klijenata. Naroito neiskusni terapeuti smatraju da im je teko da
donesu odluke, to moe imati dugorone posledice. (Mogu li da se nosim sa ovim, da li
imam dovoljno podrke?)
Nepostojanje specifinog dijagnostikog sistema u getalt terapiji nije teko razumeti ako
se uzme u obzir istorijski kontekst.
Od osnivanja getalt terapije, uticaji Perlsa (Prestani da razmilja, vrati se svojim
ulima; samo prianje o stvarima je glupost ili ak obino sranje) i antiintelektualnih,
antipsihijatrijskih i demokratskih ideologija Ronalda Lejnga (Ronald D. Laing) i Dejvida
Kupera (David Cooper) nisu bili plodno tlo za stvaranje specifinog getalt
dijagnostikog sistema. Psihopatologija kao nauka, koja dijagnostikuje pojedince
smetajui ih u kategorije, nije kompatibilna sa procesnim pristupom getalt terapije.
Meutim, praksa pokazuje jednu sloeniju sliku.
Kada getalt terapeuti u edukaciji rade kao deo multidisciplinarnog tima, nedostatak
njihove dijagnostike kompetencije je izrazit. Usled nepostojanja getalt dijagnostikog
sistema, oni poinju da koriste druge teorije, koje obino ne poznaju dobro.Posledice
toga su nesigurnost, nerazumevanje i nepotrebna polarizacija koja nastaje izmeu
praktiara iz razliitih oblasti.
Stoga bih eleo da razvijem takav getalt dijagnostiki sistem koji nee etiketirati
klijente, koji e moji studenti moi koristiti i koji e, nadam se, olakati komunikaciju
izmeu razliitih disciplina.
2. Klasifikacioni sistemi
Dva klasifikaciona sistema koja se uglavnom koriste u psihijatriji jesu Dijagnostikostatistiki prirunik-4 (DSM-4), koji je sastavila Amerika psihijatrijska asocijacija
(APA) i Internacionalna klasifikacija bolesti-10 (ICD -10), koju je razvila Svetska
zdravstvena organizacija.
eleo bih da predstavim getalt dijagnostilki sistem koji je kompatibilan sa DSM-4 i
ICD-10, a istovremeno konzistentan sa osnovnom teorijom getalt terapije.
Neorganizovana strugotina
Prostor iza bine i krila ine pozadinu u odnosu na koju se aktivnost pod reflektorima,
figura, razvija i dobija znaenje. Figura, osvetljeni deo pozornice, je ono ka emu je
usmerena panja, a pozadina, prostor iza bine i krila, je sve ostalo to ne zaokuplja
panju. Organizacija polja u figuru i pozadinu stalno se menja, u zavisnosti od toga kako
se pria odvija.
Dakle, getalt je:
a. proces (glumci dolaze iz pozadine, nastupaju pod svetlima pozornice i vraaju se iza
bine, kako bi se radnja dalje odvijala).
b. slika (figura pod reflektorima),
c. deo, a istovremeno i celina (glumac je celina, a ujedno i deo prie i dobija znaenje
samo kao deo vee celine, tj. predstave).
Setimo se ekspirovog Hamleta. Dvorac u kome se odvija predstava daje znaenje radnji,
dvorac je pozadina. Hamlet, Ofelija, duh Hamletovog oca i drugi likovi smenjuju se pod
svetlima pozornice i istiu se kao figure.
Korienjem metafore pozornice, dinamika veza izmeu figure i pozadine na alost i
dalje ostaje najasna. Krila, dvorac, izgleda da postoje i bez figure Hamleta. U jednom od
klasinih eksperimenata Volfganga Kelera (Wolfgang Koehler,1959), u knjizi Getalt
psihologija, ovaj dinamiki odnos izmeu figure i pozadine postaje jo vidljiviji.
Slika 3
U krugu, na slici 3, moe se videti tanak krst, koji je figura, dok je ostalo pozadina.
Takoe se moe videti i debeo krst, koji je isprva bio pozadina, a sada je figura. Sada je
pozadina ono to je prvo bilo figura. U obe situacije, izgleda da figura dolazi u prvi plan,
a da se pozadina gubi. Figura i pozadina su rezultat toga kako se organizuje dinamiko
polje. Nema figure niti pozadine, pozadina je sve ono to nije figura. Odreena figura ima
odreenu pozadinu.
5. Holizam i psihodinamiko polje
Holizam je teorija koja zastupa postojanje tendencije ka ucelovljenju i upotpunjenju (Jan
Smuts, 1996, Holizam i evolucija). Ken Wilber (1995) dodaje ideju o holarhiji
(holarchy), u svojoj knjizi Seks, ekologija i spiritualnost. Svaka celina je uvek deo ire,
vie obuhvatajue celine, koja je istovremeno deo neega, te stoga Wilber govori o pojmu
deo/celina ili holon-u.
Svaki holon tei ucelovljenju i upotpunjenju, dok istovremeno slui kao deo u jo veem
holonu, doprinosei veoj kompleksnosti, dubini i inkluzivnosti, beskrajno sve do
univerzuma, kao konanom sveobuhvatajuem holonu. Takoe se svaki holon moe
razloiti na svoje delove sve do najmanjeg dela, te tako izgubiti svoju kompleksnost,
dubinu i inkluzivnost. Smatra se da svakog oveka karakterie jedinstvo i veza sa
sredinom, kao i tendencija ka ucelovljenju i upotpunjenju. Psihodinamiko polje je samo
po sebi primer ove teorije. Ovakvo polje moe se organizovati u figuru i pozadinu u
beskrajnom lancu destrukcije i konstrukcije (kreativno prilagoavanje, od predkontakta,
preko kontaktiranja, finalnog kontakta, postkontakta do ponovnog predkontakta itd.), u
pravcu veih i obuhvatnijih celina. One mogu formirati granice kontakta, biti deo ireg
polja i omoguiti interakcije tako da se vee celine mogu razvijati, obuhvatajui
prvobitno polje.
Osoba koja se dijagnostikuje i onaj ko daje tu dijagnozu mogu na isti nain biti zajedno u
polju, sa odravanjem mogunosti i tendencija ka ucelovljenju i upotpunjenju, kako je
gore pomenuto. Ako je tako, onda se izbegava problem da se dijagnoza vidi kao etiketa
koja se nekom daje ili kao fiksiran, nezavren getalt. Polje koje formiraju osoba koja se
dijagnostikuje i dijagnostiar moe da se razvije u smisleniju i kompleksniju celinu, poto
dijagnoza obuhvata obe osobe. Dijagnostiar nije vie onaj koji klasifikuje i time ima
mo nad drugom osobom koja ima neki simptom ili sindrom, ve je deo polja koje se
sagledava i potom klasifikuje. Dijagnostiar bira da bude deo polja i time postaje deo
klasifikacije. On ili ona ini sredinu osobe koja se dijagnostikuje i u skladu sa tim
omoguava vee jedinstvo i poredak i svojom svesnou postaje isto tako subjekat
procesa gledanja kroz, kao i osoba koja se dijagnostikuje. Time su obe strane
zadovoljene.
Kada se u toku dijagnostikog procesa, osoba koja se dijagnostikuje smatra objektom koji
pokazuje znake bolesti, dok je dijagnostiar objektivni spoljni posmatra, onda se
mogunosti polja gube.Osoba koja se dijagnostikuje je odvojena od svoje sredine,
dijagnostiara. Ovo se deava sa dijagnostikim metodom koji koristi nosologija (nauka o
bolesti).
Kada je dijagnostiar deo polja, onda on time moe lino i direktno da utie na dijagnozu.
Getalt dijagnoza je stoga dijagnoza, ali istovremeno i terapijska mogunost.Getalt
dijagnoza prua nadu i istovremeno izaziva dijagnostiara i njegov kapacitet za
svesnou i kreativnim prilagoavanjem. Kada dijagostikujemo na ovakav nain, rast i
promena su mogui.
U kontaktu (izmeu dijagnostiatra i onoga koji se dijagnostikuje) ovek ne mora da
pokuava da se menja, promena se jednostavno deava (Polsters, Integrisana getalt
terapija, 1973, str.101).
Klijent koji zapoinje terapiju je, po getalt terapiji, neko ko zapravo kae: Ja sam
odvojen od tendencije ka ucelovljenju i upotpunjenju. Ja se vie ne menjam, niti se
razvijam, zaglavljen sam i elim promenu.
Getalt dijagnoza ponovo uspostavlja kreativno prilagoavanje u polju i tendencije ka
ucelovljenju i upotpunjenju. Dijagnostiki metod koji se bavi sindromima, naroito u
toku dijagnostike procedure, objektivizira klijenta, otuuje ga od njegove sredine i koi
tendencije ka ucelovljenju i upotpunjenju.
6.
6.1 Svesnost
Svesnost je koncept koji obuhvata percepciju, zapaanje, izbor i panju.
Svesnost se javlja u toku procesa kreativnog prilagoavanja, kada se polje formira i
organizuje. Zatim, svesnost je figura u polju svesti uesnika organizujueg polja.
Motorna i senzorna aktivnost (= id funkcija, vidi kasnije) prethodi svesnosti i moe
voditi ka njoj. Kako je Aristotel rekao: ne postoji nita u umu, a da se prvo nije pojavilo
u ulima.
6.2 Proces kontakta
Svesnost i kontakt koegzistiraju kao fenomeni. Proces kontakta, ciklus kontakta ili
iskustveni ciklus, moe se podeliti u etiri faze: predkontakt kontaktiranje - finalni
kontakt - postkontakt. Svesnost se pojaava kada se polje organizuje u predkontaktu, gde
postoje senzorna i motorna aktivnost. U fazi kontaktiranja svesnost dobija svojstvo
mogunosti izbora (= ego funkcija). Uesnik organizujueg polja moe, u veoj ili
manjoj meri, birati ka kojoj e od sukobljenih figura usmeriti svoju svesnost. U finalnom
kontaktu svesnost je na vrhuncu i smanjuje se kada je kreativno prilagoavanje okonano
u postkontaktu.
Ono to je znaajno za dijagnozu jeste koliko organizacija zavisi od svesnosti odnosa
klijent-terapeut. Koliko je precizna ta svesnot u odnosu i koliko odraava taku na kojoj
ja, klijent, doivljavam ne-ja, terapeuta. (Granica kontakta je taka u kojoj neko
doivljava ja u odnosu na ono to nije ja, i kroz ovaj kontakt jasnije se doivljava i
jedno i drugo (Polasters, Integrisana getalt terapija, 1973. str. 102). Podaci o senzornoj i
motornoj aktivnosti onog drugoga dolaze preko mojih ula, da bi se zatim pojavili u
mojoj svesnosti.
6.3 Kreativno prilagoavanje
U knjizi Getalt terapija (Perls Hefferline & Goodman), u poglavlju Kreativno
prilagoavanje, proces formiranja getalta se ponovo objanjava u terminima
dinamikog procesa. To je formiranje getalta kroz vreme. Ovde dajem kratki pregled.
Slika 4 opisuje dinamiki proces konfiguracije figura/pozadina u vremenskoj perspektivi,
pri emu se razlikuju sledee etiri faze:
a. predkontakt: Polje nije organizovano u pozadinu i figuru. Nema svesnosti (mogue je
da postoji doivljaj poremeenosti, haosa, nepostojanja). Onda se pojavljuje senzacija ili
potreba, nedostatak ili previe neega (id funkcija kao deo self funkcije polja stupa u
akciju, vidi takoe Getalt teoriju linosti). Gvozdena strugotina je rasuta po papiru i jo
uvek nema prostora iza bine niti glumaca, pozorite je prazno, a onda se podiu zavese...
panju subjekta usmerava njegova potreba da prati priu.
Slika 4
Rastua svesnost i
organizacija polja
finalni kontakt
kontaktiranje
predkontakt
postkontakt
vreme
Slika 5
ne-ja
ja
granica kontakta
Granica kontakta nije ni moja ni tvoja. Granica kontakta dolazi do izraaja ili se kreira
naom uzajamnom senzornom i motornom aktivnou.
U metafori pozorita, ne postoji granica kontakta kada je pozornica prazna, nema ni ja,
ni ne-ja, to je predkontakt. Kada pria otpone, nastaje granica kontakta (kontaktiranje
i finalni kontakt), koja se rui kada se zavesa spusti (postkontakt). Korienjem metafore
magnetnog polja, naglasio sam da osoba postoji samo kao funkcija drugog i obrnuto.
Stoga takoe mogu rei: Egzistencija se zasniva na odnosu ili:
1. Bez granice kontakta, ja ne postojim.
2. Pojedinac postoji samo u okruenju , ako nema okruenja nema ni pojedinca.
3. Ako nema pojedinca, ne postoji ni okruenje.
Ovo za getalt dijagnozu znai:
1. Kao dijagnostiar ja sam istovremeno i deo i istraiva granice kontakta
2. Dijagnostika aktivnost u getalt psihopatologiji podrazumeva senzornu i motornu
aktivnost i svesnost dijagnostiara.
3. Informacije o senzornoj i motornoj aktivnosti osobe koja se dijagnostikuje dobijamo
kroz senzornu i motornu aktivnost dijagnostiara, a zatim se pojavljuju u njegovoj svesti.
4. Odnos, granicu kontakta i/ili polje, koji su predmeti prouavanja, istraujemo tako to
preispitujemo sadraj nae sopstvene svesnosti.
Perls, Hefferline & Goodman tvrde: Definicija organizma je definicija polja
organizam/sredina; a granica kontakta je, da tako kaemo, specifian organ svesnosti
nove situacije u polju (1951. str.259).
Slika 6
(klijent) Ti
Ja (dijagnostiar)
Granica kontakta
Id funkcija
Ego funkcija
Samo-organizujui
princip
Funkcija linosti
novi oseaj sebe dalje definie formiranje novog domena odnosa. Dok se ovi domeni
odnosa odraavaju u kvalitativnim promenama drutvenog iskustva, oni nisu faze; pre bi
se moglo rei da su oni oblici drutvenog iskustva koji ostaju nepromenjeni u toku
ivota (str. 28).
b. Osnovna klinika pitanja odnose se na itav ivotni ciklus, a ne samo na pojedine
razvojne faze (str. 31).
Moemo dakle zakljuiti:
- Samo-organizujui princip je aktivan, bar od roenja nadalje.
- Ljudsko bie ne nastaje iz neizdiferenciranog objedinjenog naina bivanja (okeanska
simbioza), ve iz diferenciranog matriksa odnosa.
- Klinika pitanja kao to su autonomija, oralnost, simbioza, individuacija, poverenje,
povezanost, sposobnost, radoznalost i dr. ne nestaju. Ona se podjednako prorauju u svim
domenima odnosa u svakom momentu.
- Polje koje stvaraju majka i dete, organizuje sebe i prua majci i detetu iskustvo
postojanja. Majka i dete su zajedno i deo i celina, i tako se uklapaju u jo veu celinu.
- Iskustvo nebivanja, koje se u getalt terapiji vidi kao situacija predkontakta koji se
nastavlja relativno dugo, a koje je nastalo usled rana zadobijenih unutar nekog odnosa,
moe da stvori psiholoki poremeaj.
Ova teorija nam omoguava da opiemo formativne faze razvoja polja. Ove faze se, sa
dunim osvrtom na razliita teorijska polazita, mogu uporediti sa fazama koje predlae
Pijae (Piaget). Naime:
Prva faza:
od roenja do 2. g. senzo-motorna,
Druga faza: od 2. do 7. g. - magijska, pre-logika,
Trea faza: od 7. do 12 g. - konkretno-logika,
etvrta faza: od 12.g. nadalje - apstraktno-logika.
Svaka formativna faza stvara novi domen odnosa, iji se kvalitet zadrava i biva ukljuen
u iri i obuhvatniji domen koji se kreira u narednoj fazi.
8.1.1 Prva formativna faza
Bilo bi idealno da se polje dete-majka u prvoj fazi organizuje iz predkontakta, u kome
senzacije ili potrebe deteta, kao i potreba majke da bude uz svoje dete, vode ka finalnom
kontaktu i dalje. Granica kontakta izmeu majke i deteta moe da se stvori iz uzajamnih
senzornih i motornih aktivnosti, koje predstavljaju take granice kontakta.
Formativna faza otprilike obuhvata prve dve godine ivota i odgovara Pijaeovoj prvoj
senzo-motornoj fazi.
Id funkcija poinje sve vie da se razvija kao deo self funkcije polja.
Kada majka nema odgovarajuu senzornu i motornu aktivnost u odnosu sa bebom,
onda ne postoji zajednika taka (granica kontakta je lokus taaka u kome neko
doivljava ja u odnosu na ono to je ne-ja, Polsters, 1973, str. 102). U skladu sa
ovim, ne postoji granica kontakta, niti organizacija polja koje formiraju majka i dete.
Stepen odsustva majke u odnosu na bebu i u kom dobu se ovo dogaa, utiu na
stepen smanjenja kapaciteta za ko-kreiranje granice kontakta ili na umanjenje kapaciteta
da se organizujemo u polju.
Slika 8
Majka sa svojim takama
polje dete-majka
Granica kontakta koju formiraju
dete i majka
Druga faza
a. polje: dete drugi deo dejeg selfa
granica kontakta koju formiraju delovi
dejeg selfa
Druga formativna faza se moe opisati na sledei nain: kada prvi period protekne dobro
kada majka vidi dete pojavljuju se dve nove mogunosti da dete uestvuje u polju.
Dete sada ui da pamti majku i kada nije prisutna. Majka se kod deteta pojavljuje kao
seanje na majku. Polje koje se sada moe organizovati jeste ono izmeu deteta i onog
njegovog dela koji nosi seanje na majku. Granica kontakta i dinamika nalaze se u detetu
i iskustvo postojanja se ne gubi odmah im majka nestane iz vidokruga. Ova strategija
omoguava detetu da bude u situacijama kada majka nije na raspolaganju. Kod deteta se
moe formirati vie-manje fiksirana slika u seanju ili fiksirani obrazac. Prednost ovoga
je manja direktna zavisnost od majke. Ono to je mana jeste da se ovi obrazci polja
koriste u drugim situacijama kao fiksni getalti i mogu blokirati dalje kreativno
prilagoavanje. Dete se sada moe organizovati i uestvovati u polju bez majke, sve dok
polje ne stvori previe kontradikcija i ne postane previe konfuzno i/ili nepredvidljivo.
Dete sada moe podneti izvesno odlaganje u zadovoljenju svoje potrebe i nije vie u
potpunosti zavisno od majke. Ono prevashodno svoju sredinu doivljava kao izvor
zadovoljenja potreba. Potrebe drugih se ne mogu ili se teko mogu uzeti u obzir. Dete
sebe vidi kao centar polja, tj. sredine, koju ine drugi ukljuujui i majku; drugim
reima, svet postoji radi deteta. Sve vie se razvija funcija linosti kao deo self funkcije
polja.
Kada deja potreba ne moe biti odmah zadovoljena ili kada nadraaji iz sredine postanu
preplavljujui, majka/staratelj treba da deluje tako da organizacija polja, u kome je dete
centar, bude mogua. Ona je ta koja titi osetljiv kapacitet granice kontakta.
Deji self moe, do izvesne mere, da stvori uzbuenje na granici kontakta koje je
podnoljivo, koristei reakciju bori se ili bei (vidi model granice kontakta). Na primer:
a. Dete moe da otupi sebe, da se niega ne sea i/ili b. da halucinira i sanja.
Ova faza se moe uporediti sa magijskom fazom Pijaea.
Kada doivljaj nepostojanja nije toliko snaan, kao u psihotinom sindromu, ali osetljiva
granica kontakta nije dovoljno zatiena, onda se funkcija linosti nedovoljno razvija. U
DSM-4 i ICD-10 ovo se odnosi na dugorone probleme prilagoavanja ili poremeaje
linosti.
8.1.3 Trea formativna faza
U ovoj fazi dete moe preispitati internu granicu kontakta u korist daljeg kreativnog
prilagoavanja, u odnosu sa stvarnom majkom, kao i sa drugima. Dete se sada moe
organizovati u polju u kome nije samo ono centar sveta. Polja dete-majka ili dete-neka
druga osoba mogu se organizovati sada kada se dete suoava sa potrebama koje nisu
samo njegove. Majka, kao slika u seanju, moe se menjati, a tako i interna granica
kontakta.
Kada potrebe deteta na mogu biti odmah zadovoljene ili su nadraaji prejaki, majka ne
mora odmah da reaguje, i polje se moe organizovati bez meanja majke. Sada se moe
organizovati takvo polje u kome potrebe majke i moda drugih nisu direktno usmerene na
zadovoljenje potrebe deteta. Polje se takoe moe organizovati odlaganjem potreba i
njihovim prenoenjem na druga mesta. Mogue je doi u finalni kontakt, a da se potrebe
ne zadovoljavaju odmah. Potencijalne suprotne potrebe majke i moda drugih, mogu se
pojaviti u svesti deteta, mogu biti deo kreativnog prilagoavanja i mogu dospeti do
finalnog kontakta. U ovoj fazi sve vie se razvija ego funkcija, kao deo samoorganizujueg principa polja.
Poremeaji linosti
Trea faza
a. polje: dete-promenljive slike
seanja na osobe u njegovom
neposrednom okruenju
granica kontakta koju formira dete
i promenljivo seanje na konretne
osobe
etvrta faza
a. polje: dete-promenljive slike
drugih osoba i apstraknijih uesnika
u polju, u seanju deteta.
granica kontakta koju formiraju
dete i promenljiva seanja na,
u principu, ceo svet.
Priroda odnosa iz klijentove prolosti moe ponovo da se pojavi kao nezavrena figura u
odnosu sa terapeutom. Dok terapeut postaje deo ove nezavrene konfiguracije
figura/pozadina, on moe svojom svesnou prodreti u odnos i istovremeno zauzeti
razliitu poziciju od one koju su imali drugi u prolosti. U skadu sa tim, sada se polje
moe drugaije organizovati, a ono to je nezvreno moe se zavriti. Spomenute faze
mogu nam pomoi da vidimo kroz polje i istovremeno nam pokazati kako da se
ponaamo tako da se nazavrena figura moe zavriti.
Kapacitet oveka da se organizuje u polju vremenom se poveava.
Slika 11
kapacitet za organizaciju
formativne faze
faze
U getalt terapiji trauma je dogaaj koji unitava kapacitet za granicu kontakta ili
organizaciju polja, i koji remeti sadanju dominantnu i inkluzivnu formativnu fazu.
Prethodne formativne faze koje treba da budu deo/celina sadanje dominantne i
inkluzivne faze, mogu se ponovo pojaviti u formi psihoze i poremaaja linosti.
Mesto na kome terapeut doivljava sebe u odnosu na klijenta nije odgovarajue. Klijent
zapaa neto to terapeut ne vidi ili obrnuto i tu nema konformizma, zajednika figura ne
postoji. Mi vidimo jedan drugog, ali nismo u istom svetu. Za nijednog od nas ne postoji
neka korisna figura koja bi se formirala. Dijagnostiar moe da doivi oseaj nebivanja
u istom svetu u svom telu, u oseanjima, kao i u svom miljenju.
Ovo iskustvo predkontakta deava se u svakom novom odnosu. Koliko ovo traje i da li
dolazi do organizacije u odnosu, pokazuje meru kapaciteta za stvaranje granice kontakta
ili formacije figura/pozadina u ovom odnosu. Kad je ovaj kapacitet umanjen DSM-4 i
ICD-10 koriste termine izofrenije i drugih psihotinih poremeaja. Mi getalt terapeuti
ovo nazivamo smanjenim kapacitetom za stvaranje granice kontakta ili formaciju
figura/pozadina.
U DSM-4 navedeni su sledei simptomi:
a. deluzije
b. halucinacije
c. dezorganizovan govor
d. u znaajnoj meri dezorganizovano ili katatonino ponaanje
e. negativni simptomi, tj. afektivna tupost, alogia ili avolicija.
Prema DSM-4 leenje je prevashodno medicinsko i psihosocijalno, tj. pruanje podrke,
zatite i nege.
Getalt terapeut moe da prui psihosocijalnu podrku, ili kako bi mogli rei, da ponudi
kapacitet za granicu kontakta ili organizaciju polja i da na sebe preuzme ulogu samoorganizujueg principa.
Kada se getalt terapeut osea bezbedno sa ili bez saradnje sa medicinskim i drugim
disciplinama, javlja se iskustvo granice kontakta ili formacije figura/pozadina. Ovo moe
zahtevati 24-asovnu negu, iji jedan deo ini sam terapeut.
Ono to je interesantno u getalt terapiji jeste da kada terapeut doivi granicu kontakta ili
organizaciju polja, onda i klijent to moe doiveti, jer granica kontakta ili organizacija
polja predstavlja fenomen odnosa. Kada je proces formiranja getalta ponovo mogu,
tada se rast i razvoj podrazumevaju, poto su oni svojstveni odnosu ili organizaciji polja u
procesu. Kada terapeut doivljava granicu kontakta ili organizaciju polja, to jeste terapija
za klijenta. Terapija slui da bi se kreirale okolnosti u kojima se terapeut osea bezbedno.
Pod psihotinim poremeajima klasifikovani su i drugi poremeaji (vidi DSM-4). Nae
stanovite meutim ostaje otvoreno za poreenje. Getalt terapeut traga za iskustvom
granice kontakta ili organizacije polja, koje moe obuhvatiti saradnju sa drugim
disciplinama. ini se da je getalt terapija dobar dodatak u tretmanu ovih ozbiljnih i
tekih poremeaja.
9.1.2 Granica kontakta se formira, polje se organizuje, ali ipak lako nestaje sa
relativno slabom dinamikom i/ili se organizuje u fiksiranu stereotipnu formaciju
figura/pozadina
Postoji granica kontakta ili organizacija polja koja se delimino rui usled relativno slabe
dinamike. Manje ili vie normalna konfiguracija figura/pozadina razvija toliku tenziju da
granica kontakta ili organizacija polja doivljavaju kolaps. DSM-4 ovo naziva trajnim
poremeajem ili poremeajem linosti. Kako bi se odralai granica kontakta ili
Konfluencija, stapanje
Dopustiti da se pojavi ukus, vakati
Drati unutra, uvati u sebi i izbliza
pogledati
Sresti se
Fokusirati se
polje se organizuje,
granica kontakta mogua
2.
Granica kontakta se formira, polje se organizuje, ali se ipak lako gubi sa relativno slabom
dinamikom i/ili se organizuje u fiksiranu, stereotipnu formaciju figura/pozadina. (trajni
poremeaji prilagoavanja)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------0
10
organizacija polja ili
granica kontakta lako se gubi
3.
Koja figura se formira?
Kontakt granica je mogua i ne gubi se, predkontakt vodi u kontaktiranje.
Koja figura?
Koliko je fleksibilna?
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------0
10
nefleksibilna
(nema razvoja)
fleksibilna (razvoj)
4.
Kako se odvija nastajanje i nestajanje formacije figura/pozadina? Kako se razvija ciklus
kontakta?
Predkontakt
Kontakt
Finalni kontakt
Postkontakt
Da li postoji prekid i u kojoj fazi?
5.
Kakvo polje odgovara odreenoj figuri? Kakav je naredni vei getalt u koji se
organizuje formacija figura/pozadina? (U kojoj predstavi ti i ja uestvujemo?)
-----------------------------------------------------------------------------------------------------------6.
Kakvi su kapaciteti svesnosti polja koje formiraju dijagnostiar i klijent?
Unutranja zona -------------------Spoljanja zona -------------------Sredinja zona -------------------7.
Kako funkcionie samo-organizujui princip?
Slika 13
Id funkcija
Ego funkcija
Funkcija linosti
Datum----------- No.-----
Polje se organizuje
--------------------------------------------------------------------------------------------------------0
10
3. Kako se razvija formacija figura/pozadina? Kako se razvija getalt ciklus?
Predkontakt
Kontaktiranje
Finalan kontakt
Postkontakt
Ako ima prekida u kojoj fazi se javlja? ------------------------------------------------4. Kako funkcionie samo-organizujui princip?
Id funkcija: u ovoj situaciji je potrebno-------------------------------------------------Funkcija linosti: u ovoj situaciji, da li ja postajem ----------------------------------Da li ti postaje ------------------------------------------------------Ego funkcija: u ovoj situaciji da li ja -------------------- da li ti-----------------------5. U kakvom polju se organizuje ova figura? ------------------------------------------Da li se ova figura uklapa u druga polja? -----------------------------------------------Primedbe: -------------------------------------------------------------------------------------
11. Epilog
- Jasno mi je da je ovo prvi pokuaj da se napravi dijagnostiki sistem. Trebalo bi da
usledi dalja razrada razliitih psihotinih poremeaja, poremeaja raspoloenja i linosti.
Meutim, nadam se da ovo moe posluiti kao polazite za to.
- Ova formula moe biti samo reper u dugoronom procesu i jedino ima znaenje kada se
polje klijent/terapeut dijagnostikuje vie puta.
- Formula koriena na ovaj nain moe posluiti kao mera progresa i kao klijentov
registar.
Bibliografija:
1. Kurt Goldstein, The Organism (1939)
2. Elinor Greenberg, The Gestalt Journal (1995)
3. Wolfgang Koehler, Gestalt Psychology (1959)
4. Margaret P. Korb, Jeffrey Gorrel and Vernon Van der Riet, Gestalt Therapy Theory and Practice (1989)
5. M. Miller, Isadore From, The Gestalt Journal Vol. XIX, No. 1 (1996)
6. Anne Mos, De Ontwikkeling van het Kind (1996)
7. F. Perls, R.F. Hefferline & P. Goodman, Gestalt Therapy (1951)
8. Erving & Miriam Polster, Gestalt Therapy Integrated (1973)
9. Daniel Stern, The Interpersonal World of the Infant (1985)
10. J. Smuts, Holism and Evolution (1996)
11. W.Vandereyeken, C.A.L. Hoogduin & P.M.G. Emmelkamp, Handboek Psychopathologie deel 1 (1994)
12. Gordon Wheeler, Gestalt Reconsidered (1991)
13. Ken Wilber, Sex, Ecology, Spirituality (1995)