C48ditanka1882011 PDF

- 1
Mala hrvatsko-makedonska itanka 1
. -
, .
Urednitvo
Prof. dr. sc. Ljudmil Spasov
elimir Ciglar, prof.
- 1
:
,
:

:
, 2011.

, , y
.
Izdava
Filoloki fakultet Blae Koneski
Skopje
Za izdavaa
Maksim Karanfilovski, dekan
Redakcija
Ljudmil Spasov
elimir Ciglar
Grafiki urednik
Viktor Georgievski
Recenzenti:
Filoloki fakultet Blae Koneski Skopje, 2011.

Niti jedan dio ove knjige ne smije se umnoavati niti na elektronski nain niti
fotokopiranjem, niti reproduciranjem bez suglasnosti autora i izdavaa.
- 1
- 1
, 2011.
Sveuilite Svetog irila i Metoda

Filoloki fakultet Blae Koneski
Skopje
Ljudmil Spasov
elimir Ciglar
Skopje, 2011.
- 1
- 1

prvo izdanje

itanka je rezultat seminarskih radova studenata kroatistike Filolokoga fakulteta Blae

Koneski u Skopju, Republika Makedonija, uz mentorsko vodstvo prof. dr. Ljudmila
Spasova i elimira Ciglara, lektora hrvatskog jezika.

,
, . - ,
.

. -
. -

:
. , . ,
, ,
:

, , ,
, , , ,
, , , ,

, , , ,
, , , ,
, , , ,
, ,
,
- 1
za izdavaa
prof. dr. sc. Maksim Karanfilovski
redaktor
izvrni urednik
naslovnica i grafiki urednik
Viktor Georgievski
fotografije
elimir Ciglar
crtei
Svjetlana Ciglar
suradnici
profesori hrvatskog i makedonskog jezika i knjievnosti:
prof. dr. Marko Samardija, prof. dr. Borislav Pavlovski, prof. dr. Venko Andonovski,
Magdalena Paunkova, Ivica Bakovi
studenti kroatistike Filolokoga fakulteta Blae Koneski Skopje:
jednopredmetna kroatistika
Bojan Arizankovski, Viktor Georgievski, Violeta Papuieva, Daniel Spasovski, Ereveka
Trajkova, Ivana Krstevska, Kristina Koteska, Marko Uzelac, Milena Trojanovi, Renata
Kralevska, Sako Iliev, Sandra Spasovska
8
dvopredmetna kroatistika
Cvetanka Naceva, Daniela Janovska, Adrijana Joseva, Katerina Minoska, Aleksandra
Mirevska, Milena Miti, Zorica Petrova, Anastasija Petrovska, Martina Popeska, Martina
Popovska, Admir Rizvanovi, Darko Rusevski, Martina Valenti, Viktor Velikovski
Mihaela Kodytkova, studentica na razmjeni iz eke
- 1
1. 1.

, .
.
, , 1493
,
.
19- , -
() ,
,

, , .

.
.
.
, , ,

.
, .
.

,
( , , )
,
.
.
,

.
,
9
- 1
, ,
,
1939. , .
,
, ;
.

1. 1.
Predgovor
Ova je knjiica nastala kao rezultat seminarskih radova studenata kroatistike na

Filolokom fakultetu Blae Koneski Sveuilita Sv. irila i Metoda u Skopju. Donosi niz
tekstova od poetaka hrvatske knjievnosti i pismenosti (Baanska ploa) do zapisa
popa Martinca 1493. godine ime zavrava i srednjovjekovna rukopisna pismenost u
Hrvata, a zapoinje doba tiskane knjievnosti.
Od novovjekovnih tekstova izabrali smo iz 19. stoljea ulomak iz Smrti Smail-age
engia (govanje) Ivana Maurania kao primjer razvitka hrvatskog jezika, te
nekoliko pjesama u prozi Frana Maurania iz zbirke Lie koji takoer svjedoe o
tadanjem primjeru romantiarskog poimanja formiranja jezika, nacije i drave, kulture
uope.
Posebno poglavlje ini dijalektalna poezija Drage Gervaisa i Drage Ivanievia. Izmeu
dva svjetska rata to je bio odgovor hrvatskih knjievnika na pokuaj unificiranja
hrvatskog jezika. Ovim pjesmama itatelju pruamo skroman uvid u bogatu raznolikost
hrvatskih dijalekata.
Jure Katelan, Vesna Parun, Josip Pupai, Ivan Slamnig svojim stvaralatvom obiljeili
su razdoblje od pedesetih godina do sedamdesetih godina 20. stoljea. Zajedno s
piscima okupljenima oko asopisa Krugovi i Razlog tvore stilsko razdoblje druge
moderne. Luko Paljetak i Danijel Dragojevi i danas su aktivni knjievnici, napose
pjesnici u koje se ugledaju mlai autori.
Suvremene autore predstavljaju Kreimir Mianovi ulomkom iz svoje prie Strah te
jo nekoliko autora danas srednje generacije (Boris Greguri, Stanislav Habjan, Kreimir
Bagi). Izabrali smo i nekoliko esejistikih tekstova Pavla Pavliia i jezikoslovke Nives
Opai. Neke e moda iznenaditi i prijevod teksta rijane uline, no sve je to u sklopu
upoznavanja hrvatske kulture i jezika u dijakronijskom i sinkronijskom nizu. Tu je i
ulomak suvremene hrvatske dramatiarke Nine Mitrovi koja je u sklopu Zagrebakog
pentagrama po narudbi napisala dramu Javier.
Osobitu smo pozornost posvetili makedonskoj usmenoj knjievnosti, jer je uistinu
bogata i raznolika, donosimo i nekoliko pjesama Koe Racina, makedonskog Ivana
10
Gorana Kovaia, ija su Bijela svitanja prvi put tiskana 1939. u Samoboru, pokraj
Zagreba. Od suvremenih makedonskih autora donosim hit Venka Andonovskog Pupak
svijeta objavljen 2011. godine u nakladi zagrebakog Algoritma i u prijevodu Borislava
Pavlovskog te ulomke iz Vjetice, romana Andonovskog koji je dosad objavljen u pet
izdanja, a dogovara se i skoranji hrvatski prijevod uspjenice tog profesora hrvatske
knjievnosti u Makedoniji.
1. 2.
/ Usmena knjievnost

Makedonske uzreice i poslovice s hrvatskim usporednicama
, .
ko gori susjedova kua, spaavaj i svoju.
, .
ko ne pozna mrak, svjetlost ti nee biti draga.
, .
ko ima ara, ne diraj vatru rukom.
, .
ko ne hrani make, hranit e mieve.
, .
ko je promijenio kapu, nije promijenio pamet.
, .
ko je posao valjan i biskup e prionuti.
ko si ovca, svatko e te strii.
, !
ko smo braa, nisu nam lisnice sestre!
, , o
11
- 1
ko dugo ive skupa, ivotinje e se zavoljeti, a ljudi zamrziti.
, .
ko mi ne moe pomoi, nemoj mi odmagati .
, !
ko je i vino kiselo, barem nam je srce veselo!
, !
Bude li most, svatko e te gaziti.
, .
ko ti mogu kupiti kapu, pamet ne mogu.
, .
Dobra rije daleko stie, loa jo dalje. (Dobar glas daleko se uje, lo i dalje.)
Bez alata nema zanata!
Bez muke nema nauke!
Brak bez djece dan je bez sunca.
, .
Brat brata ne hrani, teko onom tko ga nema.
, .
Obrasmo bostan, jo samo da zapalimo kuu.
Bijeli novci za crne dane. (uvaj bijele novce za crne dane.)
Istina je kao papar u oi.
ist raun, duga ljubav.
ovjek ui dok je iv.
, .
Dvaput razmisli, jednom reci. (Ispeci pa reci)
Jedna lasta ne ini proljee!
12
U zdravom tijelu zdrav duh.
Vrijeme je novac.
Bog nek te uva od krtena vraga.
Dobra ena i praznu kuu napuni.
, .
Dvije ene trnica, tri ene sajam.
Ne nose se dvije lubenice pod jednom miicom. (Ne nosi sva jaja u istoj koari.)
, .
Dvaput promisli, jednom reci.
Daleko od oiju, daleko od srca.
Dobri prijatelji i od brae su drai!
Dobro se dobrim vraa.
, !
Drvo s na drvo oslanja, a ovjek na ovjeka!
` , ` .
Vrag nit ore, nit kopa.
Velika riba ne ivi u maloj vodi!
,
!
Boe, uvaj me od prijatelja, od neprijatelja sam u se sauvati!
Bog nek te sauva od uenih ljudi!
Jeftino meso ni psi ne jedu.
13
- 1
, .
Jedan se rodi da sije, drugi da pjeva.
eljezo se kuje dok je vrue.
Voda spava neprijatelj ne spava!
, .
Kakav otac, takav sin.
, .
Gde zlato govori, usta ute.
Tko lae taj i krade.
, .
Gdje je sile, nije pravde.
Knjiga nema dna.
Gdje je tanko, tamo se i prekine.
Krv nije voda.
K .
Umiljato janje dvije majke sisa.
, .
Tko ne moe bez pijae, bez nevjeste skae.
, .
Tko rano rani, dvije sree grabi.
Male prie velik um pripovijeda.
, .
Mi o vuku, a vuk na vrata.
, .
Nepotenu enu i u kavez ako zatvori, nai e si izlaz.
, .
14
Stotini vrea usta zavezati moe, ali jednoj eni ne moe.
, .
Nit u pseta vjere, nit u lakoma mjere.
, .
Nije bogat tko ima puno, ve tko daje puno.
, .
Ni luk jeo, ni luk mirisao.
. / .
Nitko se nije uen rodio. / Nitko se uen ne raa.
Nee grom u koprive.
Nije zlato sve to sija.
, .
Oeni se brzo, kajat e se polako.
, .
Tko te rasplae, taj te voli.
Poslije kie dolazi sunce.
, .
Bolje je s mudrim plakati, nego s budalom pjevati.
, .
Bolje je nemati, nego otimati. (Oteto prokleto.)
Pokraj suhog drva gori i sirovo.
Po jutru se dan poznaje.
Prui noge koliko je poplun dug! (Isprui se koliki je pokriva.)
Rad ovjeka krasi (a lijenost ga nagruje).
Hrani psa da na te laje.
15
- 1
Podijeli, pa vladaj.
Lijevkom se pamet ne ulijeva.
Sve to je dobro kratko traje.
S drv se u umu ne ide.
, .
Lijepa rije i zlatna vrata otvara.
, .
to sije, to e i eti.
, !
Vrijeme kupuje, vrijeme prodaje!
16
1. 3. / Makedonska usmena poezija

.
:
, !
,
,

.
,

.
,
,
.
_________
, , 1981, -
17
- 1
Slavuj pjeva u vrtu

Slavuj pjeva u vrtu
Ranim jutrom nedjeljom
Djevojka mu govorae:
Oj ti slaviu, mili brate!
Hajde da se natpjevamo,
ko mene ti natpjeva,
Dat u ti vrt,
Vrt sa svim cvijeem.
ko tebe ja natpjevam,
Da mi da livadu
Livadu s travicom.
Djevoje slavia natpjeva,
I uze mu livadu,
Livadicu s travicom.
_________
Makedonske narodne pjesme prevedene prema knjizi Makedonska narodna lirika, Gradina, 1981, pripremio dr. Tome
Sazdov
18
, ,
, !
,
,
, ,
,
.
, !
,
?
, !

' ,
' ;
' ',
,
, ,
.
_________
1981: 9
19
- 1
Djevojko, djevo Marijo

Djevojko, djevo Marijo!
Majstor me k tebi poslao,
da meni dadne tkaninu
tkaninu koprenu svilenu,
Da tebi saije haljinu,
Haljinu sve do zemljice.
Junae, mome aljive!
Gdje me je majstor vidio,
Pa mi je halju skrojio?
Djevojko, djevo Marijo!
Kad si se pola kupati,
Sa dvanaest robinja,
Sa trinaest slukinja;
Robinje put pometae,
Slukinje halju drahu,
Tada ti, majstor, djevojko
Od sjenke skroji haljinu.
20
/ Uskrsne pjesme
1

.
1.
2, 3.
,
,
4 .
,
?
4,
,
.
,
!
,
!
2
,
,

,
,
5 !
,
,
?
_________________
1 = (.)
2 =
3 =
4 =
5 =
Jankula 2009: 27
21
- 1
1.
Krenula Ristina majka
Krenula Ristina majka
Da hodi na priest
S Ristom malenim.
Putovi bijahu zatvoreni
i prijelazi, i prijevoji.
Popovi zanijemie,
akoni oslijepjee.
Oj, Risto, oj majice
to zgrijeiste toliko?
Kada bijahu godine gladi,
Gledahu me siromasi,
Siromasi i sirote.
On me trai aku brana,
Ja mu dadoh aku pepela!
On me trai aku soli,
Ja mu dadoh aku pepela!
2.
Oj Risto, oj majice
Oj Risto,
Oj majice!
Na Boini dan se rodi,
O svetom se Ivanu krsti,
Na Uskrs uskrsnu!
Oj Risto,
Oj majice,
to zgrijeiste toliko?
_________________
Jankula 2009: 27
, , ,
. ,
22
, , 2009.
, .

,
. ,
,
.
Prema knjizi Krisante Jankule, Poezija i proza moga kraja, ( ,

) Dolna Prespa Republika lbanija, Sveuilite Sv.
Kiril i Metodij, Filoloki fakultet Blae Koneski, Skopje 2009.)
Ove su usmene, narodne pjesme napisane dijalektom Makedonaca koji ive u Donjoj
Prespi, u Republici lbaniji. Zbog odvojenosti od matice zemlje i politiki uvjetovane
etnike istoe toga kraja nastanjenog posve Makedoncima, sauvani su stari oblici i
istoa jezika. Pjesme je skupila i zapisala uiteljica, uvarica batine svoga naroda i
jezika, a knjigu uredili i objavili Ljudmil Spasov i Bore Arsov.
23
- 1
24
_________
2007: 42
25
- 1

,

,

26
Oj, garava Ano

Hajde sluaj, sluaj
Garavuo Ano
to tambura svira
Tambura svira
Tambura svira
Garavuo Ano
Hanuma da bude
U kuli da sjedi
Garavuo Ano
Dukate da broji
Garavuo Ano
Bisere da nie
Hajde sluaj, sluaj
kleti Turine
Hanuma bit' neu
Hanuma bit' neu
kleti Turine
Turski ne razumijem
27
- 1

,
' ;
,
.
:
, !
,
,
,
;
,
;
,
.
_________
1981: 29
28
Vidjeh djevu u odaji

Vidjeh djevu u odaji,
kako mi se dotjeruje;
sve u blago prodat',
samo nju u si uzet',
Djeva zbori i govori:
Oj ti ludi, ludi mladiu!
Ako sam ti obeana,
sama u ti do',
zakucat u ti na dvore,
kao krepka jarebica,
na klupu sjest u tvoju,
kao arena prepelica,
le u ti u postelju,
k'o krotko rutavo janje.
_________
Sazdov 1981: 29
29
- 1

,
, ,
.
,
:
, , ,
,
,
,
,
;
,
,
,
'.
, , ,
, , ,
,
,
' !
_________
1981: 31
30
Rua djeva pod ruom mi zaspala

Rua djeva pod ruom mi zaspala
vjetar vije, a rue se krune,
Djevojci na grlo padahu.
Rua djeva iza sna se razbudi,
Bogu mi se tada pomoli:
Daj mi, Boe, krila labudova,
da preletim tridesetdevet planina,
pa da padnem sred careve vojske,
da izaberem momka sebi ravna,
koj' ne pije vina ni rakije,
koj' ne pije kave nit duhana;
od kave srce pocrni,
od duhana kua popljuvana,
od rakije djeva neljubljena,
od vina pokriva poplavljen.
Daj mi, boe, vezivo od kristala,
daj mi, boe, iglu od koralja,
da izvezem pokriva od smilja,
da pokrijem sebe i junaka,
da ja vidim junaka kako spava!
_________
Sazdov 1981: 31
31
- 1
1. 4.
, , .
,

.
1507
,
,
.
.
,
() .

.
, ,
.
1774 .
; , ,
.
, .
, .
.
. , .

.
, .
. ,
,
. . ;
,
,
, , 1989 . ,
10 .

.
32
1. 4. Hrvatsko usmeno stvaralatvo

U Hrvata ee su lirske nego epske junake pjesme. Tako je u Ribanju i ribarskom
prigovaranju Petra Hektorovia zapisana jedna od najljepih usmeno-knjievnih
pjesama Kraljevi Marko i brat mu Andrija o tome kako se braa pobie oko plijena.
Jo su stariji zapisi u dubrovakom zborniku Nike Ranjine iz 1507. prema kojem se
moe vidjeti kako je Dubrovnik i u to doba skladno saobraao s unutranjou Hrvatske
izmjenjujui motive, pa ak i cijele stihove i sintagme u proimanju jednoga jezika i
kulture.
Jedna od najljepih hrvatskih lirskih pjesama zasigurno je Hasanaginica. Ne zna se
kada je i gdje nastala, no zasigurno je to bilo prije Kandijskog rata u kojem je Venecija
vratila Imotski. Naime, spominje se imotski kadija, dakle pjesma je nastala u doba kad
je Imotski bio pod Osmanlijama, vjerojatno je i nastala u zaleu Imotskog, no toliko je
bila popularna u narodu da ju se moe nai u obilju verzija. Zapisao ju je i preveo na
talijanski putopisac Alberto Fortis 1774, Goetheu se pjesma toliko svidjela da ju je
prepjevao i na njemaki jezik, uslijedili su prijevodi na engleski Waltera Scota, na ruski
Pukina, na poljski Adama Mickiewicza.
Govori o junaku Hasanagi koji se u atoru, u planini, u vojnom logoru, lijei od ljutih
rana. Sestra i majka dolaze mu u posjet, a ena, Hasanaginica, zbog stida ne dolazi. U
to je vrijeme bilo sramota da ena izlazi iz kue. Hasanaga pie eni neka odlazi iz kue.
Poeli se baciti niz zidine, ali ipak se vraa bratu. Brat je udaje za imotskoga kadiju, iako
Hasanaginica moli da je ne udaljuje od petoro djece. Moli neka je barem pokriju
pokrovom kad prolazi pokra Hasanaginih dvora, da je djeca ne prepoznaju. Djeca joj
nude uinu. Ona silazi, svakomu sinu daruje pozlaene noeve, a svakoj keri tkaninu
do poda. Malom sinu u kolijevci daje siromake haljine. Potom umire od tuge.
Snimljen je i film prema drami Milana Ogrizovia, u zagrebakom Hrvatskom narodnom
kazalitu posljednji ju je put reirao Mustafa Nadarevi, s Almom Pricom u naslovnoj
ulozi, a Tomislav Bakari napisao je svojevrstan nastavak balade, dramu Hasanaga
koja je 1989. praizvedena u Zenici, a tek deset godina poslije i u Zagrebu u reiji Marina
Caria. Danas je s pravom svojom batinom smatraju i Bonjaci i Hrvati.
33
- 1
(H)Asanaginica
to se bili u gori zelenoj?
Al su snizi, al su labutovi?
Da su snizi, ve bi okopnuli,
labutovi ve bi poletili:
nit su snizi, nit su labutovi,
nego ator age Asan-age.
On boluje u ranami ljutim;
oblazi ga mater i sestrica,
a ljubovca od stida ne mogla.
Kad li mu je ranam bolje bilo,
ter porua virnoj ljubi svojoj:
Ne ekaj me u dvoru bilomu,
ni u dvoru, ni u rodu momu.
Kad kaduna rii razumila,
jo je jadna u toj misli stala.
Jeka stade konja oko dvora,
i pobie Asanaginica,
da vrat lomi kuli niz pendere;
za njom tru dvi eri divojke:
Vrati nam se mila majko naa,
nije ovo babo Asan-ago,
ve daida Pintorovi bee.
I vrati se Asanaginica,
ter se via bratu oko vrata:
Da moj brate, velike sramote
di me alje od petero dice.
Bee mui, ne govori nita,
ve se maa u epe svione,
i vadi joj knjigu oproenja,
da uzimlje potpuno vinanje,
da gre s njime majci unatrage.
Kad kaduna knjigu prouila,
dva je sina u elo ljubila,
a dvi ere u rumena lica;
a s malahnin u beici sinkom
odilit se nikako ne mogla,
ve je bratac za ruke uzeo,
i jedva je s sinkom rastavio,
ter je mee sebi na konjica,
34
s njome grede dvoru bijelomu.

U rodu je malo vrime stala,
malo vrime, ni nedilju dana,
dobra kada i od roda dobra,
dobru kadu prosu sa svi strana,
a najvee imotski kadija.
Kaduna se bratu svomu moli:
Aj tako te ne elila, braco,
nemoj mene davat za nikoga,
da ne puca jadno srce moje,
gledajui sirotice svoje.
Ali bee ne hajae nita,
ve je daje imotskom kadiji.
Jo kaduna bratu se moljae,
da joj pie listak bile knjige,
da je alje imotskom kadiji:
Divojka te lipo pozdravljae,
a u knjizi lipo te moljae
kad pokupi gospodu svatove,
dug potkluvac nosi na divojku;
kada bude agi mimo dvora,
nek ne vidi sirotice svoje.
Kad kadiji bila knjiga doe,
gospodu je svate pokupio,
svate kupi, grede po divojku.
Dobro svati doli do divojke,
i zdravo se povratili s njome:
kad bili agi mimo dvora,
dvi je ere s pendera gledaju,
a dva sina prid nju izoaju,
tere svojoj majci govoraju:
Vrati nam se, mila majko naa,
da mi tebi uinati damo.
Kad to ula Asanaginica,
stariini svatov govorila:
Bogom brate, svatov stariina,
ustavi mi konje iza dvora,
da darujem sirotice moje.
Ustavie konje iza dvora,
svoju dicu lipo darovala,
svakom sinku nozve pozlaene,
svakoj eri ohu do poljane,
a malome u beici sinku
njemu alje uboke aljine.
35
- 1
A to gleda junak Asan-ago,

ter dozivlje do dva sina svoja:
Ote amo, sirotice moje,
kad se nee smilovati na vas
majka vaa srca ardjaskoga.
Kad to ula Asanaginica,
bilim licem zemlju udarila,
usput se je s duom rastavila
od alosti gledaju sirota.
_________
itanka za prvi razred gimnazije, kolska knjiga, Zagreb, 2007: 52, 53
36
()
?
?
,
;
, ,
, .
:
,
.
,
:
,
, .

.
,
j
, ,
:
,

.
,
:
, ,
.
, , ,
,
,
,
.

,
;
,
,

- .
,
.
37
- 1

, .
,
,
.
:

,
,
.
,
.
:

, , :
,

,

.

,
.
,
:
,
,

:

.

:
, ,
,
.

,

,
.
38
,
:

.
,
,
,

.
:
Prepjevao Ljudmil Spasov
_________
, , , 2007: 52, 53
39
- 1
Oj, ti toni lovek

Oj, ti toni lovek,
zakaj si na svetu?
Ti si tak na svetu
kak rosa na cvetu;
kak rosa na cvetu,
kak roa na vrtu.
Vetrek nam potpuhne,
rosicu otepe,
sujnece pak greje,
roica povene.
Zimica te stere,
bodec te prebode,
smrca te pretegne.
Od tebe pobjegne
oek i mamica,
oek i mamica,
oek i mamica,
bratec i sestrica.
Bratec i sestrica,
sa tva rodbinica.
____________
Botica 1995: 95
Purga (Hrvatsko zagorje)
vetrek vjetri, otepe (od tepsti) otrese; sujnece sunace; bodec bode, probadanje; smrca smrt; sa sva.
Tema smrti: trajna ljudska briga i zagonetka. Usmenoknjievni pjesnik je o toj temi dao svoj odgovor. Prema smislu
ove pjesme, smrt unitava ovjka te kida rodbinske i prijateljske veze. U trenutku smrti ovjek je sam, naputen,
ostavljen, bezvrijedan. Pjesma ovjeku ne nudi utjehu, ve posvemanje ponitenje. (Prema Hrvatska
usmenoknjievna itanka, Stipe Botica, kolska knjiga 1995.)
40
, !
, ,
?

;
,
.

,

.
,
,
.

,
,
, ,
.
,
.
____________
1995, 95
( )
: . .
,
.
, , . ,
.
( , , , 1995.)
41
- 1
Naricaljka sestre za bratom

A moj brte, diko moja,
di je lipa mladost tvoja?
A moj bore povaljeni,
a moj grade razoreni!
Evo iu blagi danci,
gizdaju se mladi momci,
mladi momci i divojke,
skupljaju se u sastanke.
Tebe, brate, vidit nema,
ni u crkvi, ni u kolu,
ni u tvome bilon dvoru.
A moj brate, tugo moja,
jadna ti je sestra tvoja!
__________
Botica 1995: 97
iu idu; gizdaju se kite se, rese.
Naricaljka istie mladost, drutvenu ulogu, rodbinsku i obiteljsku prazninu (veliko znaenje glagola nemati) to ju je
ostavio pokojnik (brat).
Naricaljke su, openito, ispunjene patosom i stereotipnim alobnim ugoajem i tek im vii stupanj metaforizacije
moe dati knjievno obiljeje.
(Prema Hrvatska usmenoknjievna itanka, Stipe Botica, kolska knjiga, Zagreb, 1995.)
ene kojima se plaalo da na groblju nariu (zapjevaju) za pokojnikom, zvale su se narikae.
42

, ,
?
,
!
,
,
,
,
, , ,
, ,
.
, ,
!
__________
1995, 97
, , (
), ().

.
Botica, 1995.
() , .
43
- 1
LEGENDE
Hrvatski vojnik-junak kralja Tomislava
Jedna od najstarijih i gotovo zaboravljenih legendi iz vremena hrvatskih narodnih
vladara nastala je u vrijeme hrvatsko-bugarskih ratova izmeu kralja Tomislava i cara
Simeona. Naime, u to vrijeme izmeu 823. i 926. godine snana bugarska drava
ugrozila je Bizantsko Carstvo te se poela sve vie iriti prema zapadu ugroavajui i
prostore hrvatske drave. Stoga 923. godine bizantski car Roman Lekapin i carigradski
patrijarh Nikola Mistik zatrae pomo rimskih papa. Papa Ivan X. zamoli kralja
Tomislava za pomo Bizantu. Zauzvrat Bizant stavi pod upravu kneza Tomislava
dalmatinske gradove i otoke odlikovavi ga naslovom prokonzula. Nakon toga 925.
godine Tomislav se okruni za kralja uz odobrenje Svete Stolice i proiri svoju vlast na
Panonsku Hrvatsku. Zbog svega toga moralo je doi do hrvatsko-bugarskog rata. ak se
i srpski knez Zaharija sklonio u Hrvatsku i spasio pod zatitom Tomislava od bugarske
vojne sile.
Car Simeon 926. godine poalje na Hrvate jaku vojsku s vojskovoom
lgoboturom, ali je ona bila hametice potuena. Poraz bugarske vojske, tada najjae u
jugoistonoj Europi, donio je slavu Hrvatskoj koja tada postade najjaom vojnom silom
u ovom dijelu svijeta. Iz vremena tog bugarsko-hrvatskog rata od prije vie od tisuu
godina ostala je u narodu sauvana legenda o junatvu hrvatskog vojnika, junaka kralja
Tomislava, kasnije zapisana zahvaljujui hrvatskom knjievniku i pedagogu,
Krapinaninu Franji Bratuu, sakupljau narodnog blaga, koji je umro u Zagrebu 1934.
godine.
___________
Frangeov spomenik Kralju Tomislavu na istoimenom trgu ispred Glavnog eljeznikoga kolodvora.
.
44
A

-
. , 823. 926
,
,
. 923
.
. ,

. , 925 .

. , - .

.
926
, .
,
.
- ,
,
; ,
, ,
1934 .
45
- 1
LEGEND
Hrvatski vojnik junak kralja Tomislava
U vrijeme rata izmeu Hrvata i Bugara zarobie Bugari jednoga hrvatskog vojnika.
Bugarski ga asnik dao predase dovesti te ga zapita:
Ej, ti Hrvatino, reci gdje se utaborio tvoj kralj Tomislav?
Ondje, gdje ga nee nai, odgovori prkosno zarobljenik.
, kolika mu je vojska?, ponovo e Bugarin.
Poi onamo pa je broji!
Vidi bugarski asnik da ima posla s mudrim Hrvatom, ali je zadrao strpljenje i nastavio
s daljnjim ispitivanjem:
Ima li tvoj kralj jo vie takvih vojnika kako to si ti?
Ja sam, odgovori mu ovaj, njegov najloiji vojnik, jer sam se dao uhvatiti.
Razmiljao malo Bugarin kako da pridobije ovoga hrvatskog zarobljenika pa se poslui
lukavtinom:
Mome, ti mi se svia, evo ti na dar ovaj zlatnik.
Ja ne primam nita od neprijatelja hrvatskog naroda, odgovori vojnik.
li nije se dao smesti ni Bugarin, pa mu uzvrati:
Budi razuman. Imam dozvolu samog naeg cara Simeona da te imenujem visokim
asnikom bugarske vojske ako bi nam bio vodiem u boju protiv Hrvata.
Hvala, ne primam od vas nikakvih asti. Volim i umrijeti nego biti izdajica svoje
hrvatske domovine. Znajte, ja sam Hrvat, pa kako bih onda mogao biti bugarski asnik.
Ovaj razgovor prislukivao je iz susjedne prostorije sam silni car Simeon. Ovi odgovori
hrvatskog vojnika toliko su mu se svidjeli da je doao do njega rekvai mu:
Ti si pravi junak svoga kralja Tomislava. Dajem ti slobodu i vrati se u svoju domovinu
koju toliko arko ljubi i svojem kralju Tomislavu kojemu si vjeran i po cijenu svog
ivota.
_________
Frangeov spomenik Kralju Tomislavu na istoimenom trgu ispred Glavnoga eljeznikoga kolodvora u Zagrebu

46

,
. :
, , ?
, .
?, .
j!
,
:
?
,, , ,
.
, ,
:
, , .
.
, , :
.
,
.
, .
. , ,
.
.
,
:
.

.
47
- 1
2. 1.
,
.
.
: ()
,
. , ,
, .
, ,
, 885 ,
.
: ,
,
. 19

.
, .
( )
() , , .. 1100
, ,
. , ,
.
( 1990 . ).

(, , , )

, ,
,
. ,
,
.
, 19 ,
15 ,
.
48
2. 1.
Tropismenost u Hrvata
Doavi u dananju postojbinu Hrvati su se susreli s kranstvom i s latinikim pismom.

Knezovi su svoje prve ugovore pisali latinskim jezikom i latinicom. U prvim crkvama koje
su sagradili zabiljeena su hrvatska imena: u Ninu kneza Godeaja (Godeava), na
krstionici ime kneza Vieslava, na ukrasnoj gredi nekolikih crkava ime kneza Branimira.
Prve jednostavne molitve Oena i Ispovijed vjere bile su prevedene s latinskoga, i
poboni ih je puk govorio napamet. Sveti Konstantin iril za Slavene je izumio novo
pismo, glagoljicu. Nakon Metodove smrti i protjerivanja uenika Svete brae iz Moravske
885. godine prenesena batina Svete brae: pismo glagoljica, biblijski tekstovi
zapisani u knjigama te sustavan i ureen knjievni jezik koji zovemo staroslavenskim.
Hrvati su ouvali glagoljicu do 19. stoljea u krajevima gdje se zadravalo slavensko
bogosluje u sklopu Katolike crkve. Postupno su u taj jezik ulazili elementi narodnoga
govora, to zovemo hrvatskom redakcijom staroslavenskog.
Glagoljicom je napisan najpoznatiji epigraf (zapis na kamenu) Baanska ploa.
Nastala je nakon smrti kralja Zvonimira, tj. oko 1100. godine i u benediktinskoj crkvi
svete Lucije u Jurandvoru kraj Bake, na otoku Krku. Sluila je kao pregradna ploa
(plutej) izmeu prostora za sveenstvo i puk. Danas se uva u Hrvatskoj akademiji
znanosti i umjetnosti (do 1990. Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti).
Tree pismo koje su Hrvati prihvatili jest irilica. Kad su slavenski narodi (Makedonci,
Bugari, Rusi, Srbi) zamijenili glagoljicu grkim pismom te ga uredili za slavenski jezik, i
meu Hrvatima, posebice na jugu Hrvatske, ali i u Bosni i Hercegovini, poelo se
utvrivati pismo koje se danas openito naziva irilicom. U srednjem je vijeku u
Hrvatskoj imala poseban razvoj pa je zovemo zapadnom ili hrvatskom irilicom, a neki
je nazivaju bosanicom ili bosanicom.
Svim trima pismima Hrvati su pisali od srednjeg vijeka pa sve do 19. stoljea, ali od
kraja 15. stoljea Hrvati sve ee rabe latinicu kao svoje pismo.
49
- 1
2. 2. Prvi glagoljaki zapisi /
Oena
Ote na,
Ie esi na nebesh ,
da svtit s ime tvoe,
da pridet cesarstvie tvoe,
da bodet vol tvo
ko na nebese i na zemli.
Ote na, ie jesi na nebesh,
da svtit se ime tvoje,
da pridet cjesarstvije tvoje
da bodet volja tvoja
jako na nebese i na zemlji.
ena
Oe na,
koji jesi na nebesima,
sveti se ime Tvoje!
Di kraljevstvo Tvoje!
Budi volja Tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji!
Kruh na svagdanji daj nam danas!
I otpusti nam duge nae,
kako i mi otputamo dunicima naim!
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla!
Amen!
50

, ,
,
,
,
, ;

;
,
.
!
51
- 1
Pjesma nad pjesmama

e znaei tebe
Ti krasna esi meju enami
Izidi i gredi
Po stadom stad tvoih
i pasi kozli tvoe
pri obiteleh stanov pastirskih.
Pjesma nad pjesmama

ko zna,
Ti si krasna meu enama,
Izai i slijedi tragove stada
I pasi kozlie svoje
Oko pastirskih koliba.
52

,
, ,
,

.
53
- 1
Krki natpis
Se zida Maj i opat i Radonja, Rugata, Dobroslav (11. st.)
Ovo sazida Maj opat i Radonja, Rugota, Dobroslav. (11. st.)

, , (11 .)
___________
Tekst pokazuje da redovnici ve tada nose hrvatska slavenska imena.
.
54
Ba()anska ploa
Na Baanskoj ploi prvi se put na hrvatskom jeziku, glagoljicom, spominje hrvatsko
ime i kraljevski naslov, titulacija, kralja Zvonimira. Iz teksta doznajemo da su Krk i
Kvarnerski otoci tada u granicama hrvatske drave kralja Zvonimira. Pisana je
prijelaznim tipom glagoljice kad glagoljica od oble prelazi u uglatu (hrvatsku). Ona
pokazuje kako se hrvatski jezik od staroslavenskoga knjievnog jezika razvija prema
hrvatskome knjievnom jeziku pod utjecajem narodnoga govora.
Baanska ploa
V ime Otca i Sina i Svetago Duha. z opat Driha pisah se o ledin jue da
Zvnimir kral hrvatsk i v
dni svoe v svetuju Luciju i svedomi: upa Desimra Kr bave, Martin v Lic,
Prbneba s posl Vinodol,
ekov v Otoc. Da ie to poree kl ni i Bog i .bi. (=12) apostola i .g. (=4) evanjelisti i
sveta Luci, amen .
Da ie sd ivet, moli za ne Boga. z opat Dobrovit zdah crekv siju i svojeju
bratiju s devetiju v dni
kneza Kosm ta obladajuago v su Krainu. I bee v t dni Mikula v Otoci s
svetuju Luciju v edino.
___________
az ja; o ledin o ledini; jue koju; svedomi oni koji svjedoe, svjedoci; da ie to poree ali ako netko to
poree; klni i Bog neka ga prokune Bog; da ie sde ive; a oni koji ovdje ive; zdah crjekav siju zidah ovu crkvu;
i svojeju bratiju s devetiju sa svoje devetoro brae; v jedino zajedno.
55
- 1
Baanska ploa
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Ja opat Driha pisah to o Ledini koju dade Zvonimir,
Kralj hrvatski, u svoje dane Svetoj Luciji pred
Svjedocima: upanom Desimirom iz Krbave, Martinom iz
Like, Pribenegom poslanikom iz Vinodola, Jakovom iz
Otoka. Tko to porekne, neka ga Bog prokune i 12
postola i 4 evanelista i sveta Lucija. men.
Da tko ovdje ivi, moli za nas Boga.
Ja opat Dobrovit zidah ovu crkvu sa svoje devetoro
Brae u dane kneza Kosmata koji je vladao cijelom Krajinom. I u te dane bio je
(samostan) sv. Mikule u
Otocu sa svetom Lucijom u zajednici.

.

,
: ,
, , ,
. , o
. .
e , .

.
() .
. .
56
Ljetopis popa Dukljanina

Ljetopis popa Dukljanina rodoslovlje dukljanske dinastije sastavio je neki katoliki
sveenik. Po glasu latinskoga teksta prvotni je izvorni
tekst bio pisan slavenskim jezikom. U ljetopisu su
skupljeni razliiti povijesni podaci koji su sastavljau
bili poznati. Na hrvatski jezik Ljetopis je preveden
vjerojatno u 14. stoljeu te mu je tada pridodano
dosta grae iz hrvatske povijesti, pa tako i legenda o
smrti kralja Zvonimira.
Saetak je ovaj: papa poziva kralja Zvonimira da se
zajedno sa svojim hrvatskim narodom pridrui
Kriarskom ratu kako bi se oslobodio Kristov grob u
Jeruzalemu. Kad je Zvonimir narodu proitao to
pismo, narod ree kako za to ne mari i odluie da je
bolje da pogine jedan nego cijeli narod i ubie kralja
Zvonimira. Umirui Zvonimir prokune svoj narod,
neka nikada ne ima gospodara od svoga roda nego
neka zauvijek bude podloan tuemu gospodaru i
jeziku.
Uistinu, povijesna je istina da je nakon smrti
Zvonimira njegova ena, kraljica Jelena, maarska
princeza, pozvala upomo svoga brata, ugarskoga
kralja koji je poslije bitke na Gvozdu s Petrom
Svaiem dogovorio s hrvatskim plemiima uniju
Hrvatske s Maarskom. Potom se ulo u zajedniku
uniju i s austrijskom porodicom Habsburgovaca.
Cijelo su to vrijeme Hrvati imali neki oblik dravnosti u trojedinoj kraljevini (Dalmaciji,
Slavoniji i banskoj Hrvatskoj) odravajui Sabor. Dubrovaka Republika je bila takoer
slobodan hrvatski polis, koji je plaao golem danak Otomanskom carstvu za
samostalnost.
57
- 1

. ,
.
.
14 ,
, .
: ,
,
.
,
, , .
,
.
,
, , ,
, ,

.
.
(, ),
. ,
,
.
58

Po ovi nain i u to vrime zgodi se da cesar rimski s voljom svetoga oca pape
posla posle i listove svoje ovako g dostojnomu kralju Zvonimiru prosee i molee kako
draga brata i meju kralji krstjanskim kralja potovanoga: Oto te molimo i prosimo da
skupi k sebi svu gospodu zemlje tebi podlone i svih od vridnosti. I kada bude
skupina da proti meju svimi ovi drugi list koga s tvojim listom alje se od strane
nae gospodstvu vaemu molee, kada prote, da odgovore i da dadu nam na znanje
volju svoju i odluenje ko uine vitezi i baruni s voljom gospodstva tvoga
I tako dobri i sveti kralj Zvonimir prijami listove od pape i cesara zapovidi po sve
kraljevstvo svoje da bude skupina i sa shodom u petih crikvah u Kosovi da svaki bude
do dan dvadeset i pet. I priade vrime, da pride mnotvo veliko. I legoe vojske i
naredie strae.
I kada dojde dan, uini slavni i dobri kralj Zvonimir otvoriti listove pape i cesara
velikoga grada Rima, s voljom svetoga oca pape, koji kazahu: Brata naega Zvonimira
molimo s vlasnici i pukom zemlje i kraljevstva njegova da bi hotil odluiti i s nami biti
zajedno s pomou ine gospode krstjanske koji ovakve listove imaju od nas, i oni da
odlue volju njih i da nam dadu na znanje jesu li k volji naoj pristali, a jest z
dopuenjem Bojim i Sina njegova koji jest porojen od dive Marije i muku (trpel) i krv
prolio na drivo kria i na njem umoren, koja smrt bi otkupljenje svita i oslobojenje
svetih otac iz limbene tamnosti. I tako z dopuenjem njegovim i s pomou u njega
verujuih jesmo odluili osloboditi mista koja je za ljubav nau okrvavio i gdi je pridao
duh Ocu kroz muku i trud i greb u kom bi poloeno prislavno tilo njegovo.
I toj uve Bogom prokleti i nevirni Hrvati ki ne mnogo prija dae pomo
hudobnomu sinu dobroga njih gospodina kralja Radoslava iz kraljevstva njegova izgnati
i s orunom rukom s nemilostivim sinom njegovim iz zemlje prognati; tada uvi toj
nevirnici, ne dae ni listove dotiti i skoie, ne samo da bi pristali na dostojnu molbu
svetoga oca pape i cesara rimskoga da sveta mista iz ruk poganskih izmu i oslobode, da
oni Bogom kleti poee kriati i vikati na svetoga kralja tuei se i vapijui jednim
glasom, kako na Isukrsta idove, da on ie izvesti njih iz domov njih i en i dice njih i s
papom ter cesarom otimati mista gdi je Bog propet i gdi je greb njegov. A to je nam
za to? I nevirni Hrvati vazee zlu misal i nepraveden svit i meju sobom zlo uinie i sebi
i ostatku svomu rasap i vinje pogrjenje.
I tako poee upiti kakono idove vapie na Isukrsta kada ree poglavica: Bolje
da jedan umre nere tolik puk da pogine.
I tako sramotni i nevirni Hrvati poae govoriti vapijue kako psi ali vuci: Bolje
da on sam pogine ner da nas iz didine nae izvede cia Boga i inim mista toliko daleko
obujimati, zemlje i gradove. I ne inako, nere kako psi na vuke lajui kada idu, tako ni
na dobroga kralja Zvonimira komu ne dae ni progovoriti, nere z bukom i orujem
poee sii njega i tilo njegovo raniti i krv prolivati svoga dobroga kralja i gospodina koji
59
- 1
leei u krvi izranjen velicimi bolizni prokle tadaj nevirne Hrvate i ostatak njih Bogom i
svetimi njegovimi i sobom i nedostojnom smrtju njegovom i da bi vee Hrvati nigdar ne
imali gospodina od svoga jazika, nego vazda tuju jaziku podloni bili.
I tako izranjen leee a Hrvate proklinjujue izdahnu. I pojde duh njegov, po
milosti onogaj ki sve moe, s an'jeli veseliti (se) u vike vikom.
___________
Na slici: lik hrvatskog vladara, 11. st. mramor, 60 x 165 cm, Split
posle poslanike; prijami primivi; sa shodom sa saborom (zborom); u petih crikvah na Kosovi u Pet crkava
na Kosovu polju, u sjevernoj Dalmaciji, pokraj Knina; priade dolazee, tj. budue; porojen poroen; limbeni
koji pripada Limbu, pretpaklu; vazee uzee; svit savjet, vijee; pogrjenje pogrdu, propast; cia zbog,
obujimati zauzimati, osvajati; inako drukije krstionica katedrale sv. Dujma.
60

Na taj nain i u to vrijeme dogodi se da rimski car voljom svetoga oca pape posla
poslanike i pisma svoja k dostojanstvenomu kralju Zvonimiru prosei ga i molei kao
dragog brata, meu kranskim kraljevima kralja potovanoga: Ovo te molimo i
prosimo da skupi k sebi svu gospodu zemlje tebi podlone i sve valjane. I kada bude
skuptina proitaj pred svima ovo drugo pismo koje s ovim pismom alje nae
gospodstvo vaemu molei, kada proitaju, neka nam odgovore, dadu nam na znanje
volju svoju i odluku koju su donijeli vitezovi i baruni zajedno s odlukom tvoga
gospodstva. I tako dobri i sveti kralj Zvonimir primivi papina i careva pisma zapovjedi
po itavom kraljevstvu svojem da se organizira skuptina u pet crkava na Kosovu za 25
dana. Kad je dolo vrijeme, doe veliko mnotvo. I dooe vojske i napravie strae. I
kada doe dan, slavni i dobri kralj Zvonimir naredi neka se otvore pisma pape i cara
velikoga grada Rima, s voljom svetoga oca pape, gdje pisae: Brata naega Zvonimira
molimo s vlasnicima i pukom zemlje i kraljevstva njegova neka odlui biti zajedno s
nama i uz pomo druge gospode kranske koji ovakva pisma primie od nas, i neka
nam javi jesu li suglasni s nama, to je s doputenje Bojim i Sina njegova, koji je
poroen od djevice Marije i koji je muku trpio i krv prolio na drvo kria i na njemu
ubijen bio, ija smrt bjee otkupljenje svijeta i osloboenje svetih otaca iz tame
istilita. I s njegovim doputenjem i pomou vjere u njega odluili smo mjesta koja je
za nau ljubav okrvavio i gdje je dao duh Ocu kroz muku i trud i grob u kojem bjee
poloene preslavno njegovo tijelo.
I to uvi od Boga prokleti i nevjerni Hrvati koji nedavno dadoe pomo zlom sinu
dobroga im gospodina kralja Radoslava iz kraljevstva njegova izgnati i s orujem u
rukama nemilosrdnoga sina iz zemlje prognati; tada uvi to nevjernici, ne dadoe niti
doitati pisma i skoie, ne samo da bi pristali na dostojnu molbu svetoga oca pape i
cara rimskoga da bi se sveta mjesta iz ruku poganskih uzela i oslobodila, da oni Bogom
kleti poee urlati i vikati na svetoga kralja tuei se i vapijui uglas, kao na Isusa Krista
idovi, da on njih eli odvesti iz domova njihovih, od ena i djece njihove i s papom i
carom eli otimati mjesta gdje je Bog raspet bio i gdje je njegov grob. A to je nama
do toga? I nevjerni Hrvati prihvatie zlu misao i zao savjet i meu sobom zlo uinie i
sebi i potomcima svojim rasap i vjeito prokletstvo.
I tako poee govoriti kao to idovi vapijahu na Isusa Krista, kao psi ili vuci: Bolje da
on sam pogine nego da nas iz djedovine nae izvede zbog Boga i tuih mjesta toliko
daleko osvajati zemlje i gradove.
I ne drukije, ve kao psi na vukove lajui kada idu, tako oni na dobroga kralja
Zvonimira, komu ne dadoe ni progovoriti, nego s bukom i orujem poee ga sjei i
njegovo tijelo ranjavahu i krv prolijevahu, svoga dobroga kralja i gospodina koji leei u
krvi izranjen velikim bolima prokle tada nevjerne Hrvate i potomstvo im Bogom i
svecima njegovim i sobom i nedostojnom smru svojom da neka od sada Hrvati nikad
ne imali gospodina od svoga jezika, nego vazda tuem jeziku (narodu) podloni neka
budu.
I tako izranjen leei a Hrvate proklinjui izdahnu. I poe njegov duh, po milosti onoga
koji sve moe, s anelima se veseliti u vijeke vjekova.
61
- 1

, ,
:
.

, ,
,
.
,
,
25 . , .
.
, ,
.
, :

, ,
,
, ,
,

. ,

.
, ,
, ,
,
; ,
,
,
, ,
,
, ,
.
?

.
, ,
: ,
62

. , ,
, ,

, ,
,
, , ,
, .
, , .
, ,
.
63
- 1
ZPISI N STECIM
U 12. stoljeu pojavljuju se u Bosni i okolnim zemljama bogumilski nadgrobni spomenik
steak. To su monoliti, kameni blokovi razliitih oblika (prizme, ploe) i opsega, a na
njima su uklesani ukrasi, oruje i orue, likovi junaka, borbe, lovovi i plesovi. Zamiru
provalom Osmanlija u Bosnu i Hercegovinu u 15. stoljeu. Jezgroviti posmrtni natpisi,
ritmizirani izmjenom kratkih i dugih slogova, mnogo govore o negdanjem vremenu.
12
. ,
(, ) , , ,
, , .
15 . ,
, .
________________
: . ,
. .
, ,
, .
. ,
, . (. )
________________
Biljeka: Legenda povezana sa Sv. Klimentom Ohridskim govori o preobrazbi anela u kamen, kao i o postojanju
manastira u kojem lei tijelo Sv. Klimenta. U prvom sluaju pretpostavlja se da je rije o nekom bosanskom steku,
nadgrobnom spomeniku na kojem je bio uklesan lik nekog viteza, kao to su prikazani arhaneli, tako se u narodnoj
mati mogao predstaviti i aneo. Postojanje manastira u kojem lei tijelo Sv. Klimenta, mogu se objasniti hodoaa
raznih bosanskih ljudi u Ohrid, odnosno putovanjem Ohriana u Bosnu i Hercegovinu. (Lj. Spasov)
64
Stah
Boga mole
Zla ne misle
Grom Boji ubi me utaman
Se lei Hrelja
Se lei Hrelja
Mnoge zemje, obidjeh,
i domom dooh,
i poteno postah.
I na svoj batini legoh.
Slovo o vremenu
Boe, davno ti sam legao
i vele ti mi je leati
65
- 1
66
Slovo za Ivana
Se lei Ivan
na svojej zemlji.
Bratija i druino
alite me!
a sam bil jako vi,
a vi ete bit
jako i ja.
2. 3.
Zapis popa Martinca kraj predmigracijskog razdoblja
Prepisujui brevijar za pavlinski samostan u Novom Vinodolskom, koji danas nazivamo

Drugim novljanskim brevijarom, pop Martinac je napisao biljeku o sebi i svom radu, a
zatim i potresno svjedoanstvo o traginoj bitci koja se zbila 9. rujna 1493. Glagolja
Martinac u ovom tekstu poistovjeuje narod i jezik. (nalegoe Turci na jazik hrvatski).
Ono to je za Makedonce bitka na Marici 1371, za Srbe bitka na Kosovu 1389, to je za
Hrvate bitka na Krbavskom polju, gdje je pobijen vei dio hrvatskog plemstva, kao to
se vidi u zapisu.

,
,
,
9 1493 .
( ).
1371,
1389., ,
.
Zapis popa Martinca

I k tomu budui mi v skrbi i priobiden misliju vsagda bih za rati velike i nemirija
jae prikljuie se v vrimena naa, jue dvigoe Turci sui ot iedija Zmaila, sina gari
rabinje vramlje, proti vsej vseljenej zemalj.
I obujami vsu Griju i Bulgariju, Bosnu i Rabaniju, nalegoe na jazik hrvacki
posilaju zastupi velike; vojvode silne tvorahu brani mnogije s plkom hrstjanskim,
pobijajui se na poljih i na pasih i na brodih vod.
Tagda e robljahu vse zemlje hrvatske i slovinske do Save i Drave dae do Gore
Zaprte, vse e deele kranjske dae do mora robee i harajue i domi Boje palee
ognjem i oltari Gospodnje razdruujue, prestarih e izbijajue uruijem, junoti e, djevi
i vdovi, dae i kvekajuija eda, plk Boji peljajue v tuzje usilija svezani sui eljezom
na i prodajui je na triih svojih jakoe skotu obiaj jest.
I joe izide baa Rumanije i Vrhbosne i porobiv Posavje pade pod Modruu. I
67
- 1
poe rvati Modruu, poga e ognjem burge okrstnije i klotri joe i crkve Gospodnje.
Tagda e gospoda hrvatska i bani hrvatski dvigoe vojsku protivu njim, boj
zastupni v polji velijem Krbavskom. I tu borie se braniju velijeju. Tagda e pobjedena
bisi est krstjanska, tagda e uhitie bana hrvatskoga joe ivua, tagda e ubie
kneza Ivana Frankapana, tagda otpeljae kneza Mikulu Frankapana, tagda e ubie
bana jajakogo. Tagda e padoe krjepci vitezi i boritelji slavni v premoeniji jih vjeri
radi Hrstovi. Joe e i pici izabrani boritelji tu umrie. Obstrti zastupi v plinje polja.
Tu e semrt prijae vjeri radi jakoe druba svetago Mavricija.
Takmo e knez Brnardin Frankapan izide ot srjedi boja s malimi. I tagda naee
cviliti rodivije i vdovi mnoge i proi ini. I bisi skrb velija na vseh ivuih v stranah sih,
jakoe njest bila ot vrjemene Tatarov i Gotov i tele neastivih.
Ljet Gospodnjih 1493.
____
Probiden zabrinut; za rati velike i nemirja zbog velikih ratova i nemira; prikljuie se dogodie se; jue koje
(ratove); sui od iedija koji su podrijetlom; Zmail Ismail, drugi sin brahamov, od koga prema predaji potjeu
rapi; proti vsej vseljenej zemalj protiv itavoga svijeta; obujavi zauzevi; Rabaniju lbaniju; nalegoe na jazik
hrvacki navalie na hrvatski narod; zastupi ete; tvorahu brani zametnu bojeve; na pasih na gorskim
prijelazima; na brodih vod na prijelazima (voda) rijeka; do Gore Zaprte do Moslavine, pogrean prijevod
latinskog zemljopisnog pojma Mons Claudius; dae sve do; junoti mladie, mlade; kvekajuija eda djeca koja
kmee, koja jo ne govore (lat. infans); na i nego i; jakoe skotu obiaj jest kao to se radi sa stokom; burge
gradove, kule; okrstnije okolne, susjedne; boj zastupni boj izmeu suprotstavljenih eta; braniju velijeju velikim
sukobom, borbom; pobedena bisi bijae poraena; v premoeniji jih u njihovu porazu; pici pjeaci; Svetago
Mavricija sveti Mauricije, muenik, zapovjednik eta krana vojnika koji su svi zajedno pogubljeni zbog vjere, za
cara Maksimilijana; s malimi s malo ljudi; rodivije rodilje; tele tila mongolski voa bi Boji, koji je
poharao Europu.
68
Zapis popa Martinca (suvremeni hrvatski jezik)

(...) I pokorivi cijelu Grku i Bugarsku, Bosnu i lbaniju, navalie (Turci) na hrvatski
jezik aljui velike ete. Tada robljahu sve zemlje hrvatske i slovinske do Save i
Drave ak do Zatvorene Gore (Moslavine) harajui i palei ognjem boje hramove i
unitavajui oltare.
_________
Mogu 2009: 50
69
- 1

, ,
,
, , ,
.
, ,
, ;
, ,
.
,
, ,
, .
, .

, .
,
. ,
.
.
.
. ,
, ,
, .
, .
. . ,
. .

.
. ,
, .
1493.
70
__________
Na slici stranica prvotiska, Misal po zakonu rimskoga dvora 22. 2. 1983. godine
71
- 1
3. 1. Jezik ozaljskoga kruga

Potomci preivjelog hrvatskog plemstva, Zrinski i Frankopani, vladali su do kraja
17. stoljea prostorom od Mure do Bakra na Jadranskom moru. Budui da su na tom
uskom, ali dugakom potezu komunicirali na sva tri hrvatska narjeja, pokuali su u
okviru Ozaljskoga kulturnoga kruga formirati kjievni jezik na sva tri hrvatska narjeja.
U tome im se pridruio i leksikograf Ivan Belostenec (Bilostinac), autor velikog rjenika
Gazophilaciuma, koji je, zbog politikih okolnosti objavljen tek 40 godina poslije njegove
smrti. Donosimo pismo Petra Zrinskog njegovoj eni Ani Katarini Zrinskoj, sestri markiza
Frana Krste Frankopana, s kojim je Zrinski bio zatoen i pogubljen zbog urote protiv
austrijskog cara. Grofica Zrinska nikada nije primila pismo, a austrijski je dvor od
suenja napravio prvorazredan europski spektakl, izvjetaji s jednogodinjeg suenja
itali su se na svim europskim dvorovima. Pismo je pronaeno u bekom arhivu,
preneseno u Hrvatsku i objavljeno u 20. stoljeu.

,
, 17
. ,
,

.
(), ,
.

,
.
???????????????????????????????????????????
72
Petar Zrinski, Pismo Ani Katarini Zrinskoj, latiniki rukopis, 29. 4. 1671.
Moje drago serce! Nemoj se alostiti svrhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag
bojega dokonanja sutra o deseti ori budu mene glavu sekli i tulikaje naukupe
tvojemu bratcu. Danas smo mi jedan od drugoga sreno proenje uzeli. Zato jemljem
ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekoveni valete, tebe prosei, ako sam te u em
zbantuval, ali ti se u em zameril (koje ja dobro znam), oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja
sam k smrti dobro pripravan, niti se plaim. Ja se ufam u Boga vsamogouega, koji me
je na ovom svitu ponizil, da se tulikaje meni hoe smiluvati, i ja ga budem molil i prosil
(komu sutra dojti ufam se) da se mi naukupe pred njegovim svetim tronuem u dike
vekivene sastanemo. Vee nitar ne znam ti pisati, niti za sina niti za druga dokonanja
naega siromatva. Ja sam vse na boju volju ostavil. Ti se nitar ne alosti, ar je tak
moralo biti. V Novom Mestu pred zadnjem dnevom mojega ivljenja, 29. dan aprila
meseca o sedme ore pod veer, leta 1671. Naj te gosp. Bog s mojum kerjum Aurorum
Veronikum blagoslovi.
Grof Zrini Petar
Drago moje srce! Nemoj se alostiti zbog ovog mog pisma, niti uznemiravati.
Bojom voljom sutra u deset sati glavu e mi odsjei, kao i tvojemu bratu. Danas smo
jedan drugome srani oprotaj dali. Zato ovim pismom i od tebe jedan vjeni oprotaj
item, molei te, ako sam te u emu uznemirio ili ti se ime zamjerio (to ja dobro
znam), oprosti mi. Hvala Bogu, ja sam za smrt dobro pripremljen, niti se plaim. Uzdam
se u svemoguega Boga, koji me je na ovome svijetu ponizio, da e mi se takoer
smilovati, i ja u ga moliti i prostiti (onoga kojem se sutra nadam doi) da se pred
njegovim svetim prijestoljem u vjenosti sastanemo. Vie ti nita ne znam pisati, niti o
svom sinu niti o drugim stvarima naega siromatva. Ja sam sve prepustio bojoj volji.
Ti se nita ne alosti, jer je tako moralo biti. U Novom Mestu, uoi zadnjeg dana mog
ivota, 29. dana mjeseca travnja, o sedmoj uri, naveer, godine 1671. Neka te gospodin
Bog s mojom keri Aurorom Veronikom blagoslovi.
Grof Zrini Petar
___
Original prema Calogjera Rogi 2010: 30
burkati buniti se, uzrujavati se; polag pored, tulikaje takoer, naukupe zajedno; jemljati uzimati;
zbantuvati uznemiriti; valete zbogom
73
- 1
29.4.1671 .
! ,
. ,
. .
, ,
( ), . ,
, . , ,
, (
),
. ,
. .
, .
, .
29- , , 1671 .
, .
1493.

74
4. Jezik 19. stoljea / 19

Ivan Maurani (Novi Vinodolski, 11. 8. 1814. Zagreb, 4. 8. 1890), knjievnik i
politiar, jedan od najvanijih pisaca hrvatskog romantizma. Prvi ban puanin (1873
1880). Dopjevalac Osmana Ivana Gundulia (14. i 15. pjevanje). Iznosi temeljne misli
ilirskog pokreta: vanost sloge, slavne prolosti, velia narodne vrijednosti pred
stranima te potie vjeru u budunost, u slavenstvu vidi vizionarsku ulogu. S Jakovom
Uareviem sastavio je i Njemako-ilirski slovar (1842), a 1850. sudjelovao je u Beu
na knjievnom dogovoru hrvatskih, srpskih i slovenskih pisaca. Glavno mu je djelo spjev
Smrt mail-age engia. Napisao ga je 1845. a objavio 1846. u karlovakom almanahu
Iskra pod naslovom Smert engi-age. Graen je od 1134 deseterako-osmeraka
stiha, rasporeenih u pet nejednakih pjevanja u kojima su prikazana zlodjela turskoga
silnika Smail-age engia nad zarobljenim Crnogorcima (govanje), njihovo
spremanje na osvetu (Nonik), skupljanje osvetnike ete (eta), napad na zloinca
i njegovu smrt (Hara), te silnikov udes poslije smrti (Kob). Boj glasovitoga
hercegovakog junaka Smail-age engia i Crnogoraca na Grahovu 1836. uzeo je tek
kao povod da opie patnju i stradanje vlastitog naroda. Spjev je i upozorenje tadanjoj
Europi na nemar prema zbivanjima na slavenskome jugu.
( , 11. 8. 1814 , 4. 8. 1890),
, .
(1873 1890). 14. 15
. : ,
,
, .
- (1842 1852).
,
. t .
1845. 1846 . ,
. 1134
,
()
(), ,
(),
().
1836 .,
.

.
_________
Nemec 2000: 481, 482
2000: 481, 482
75
- 1
SMRT SMIL-G ENGI

GOVNJE
Sluge zove Smail-aga
Usred Stolca kule svoje,
u zemlji hercegovoj:
jte amo, sluge moje,
Brane mi izvedite
tono sam ih zarobio robjem
Na Morai, vodi hladnoj.
Jo Duraka starca k tome
to me hra svjetovae
Da ih pustim domu svome
Jer su, ree, vlaad ljuta;
Oni e mi odmazditi
Mojom glavom vlake glave:
Ko da strepi mrki vue
S planinskoga gladna mia.
Hitre sluge posluae,
Izvedoe tamniare.
Na noguh im teke negve,
na rukuh lisiine.
Kad ih vidje silan aga,
On namaknu gojne vole
I delate ljute rise
Ter ih turskijem darivao darom:
Svakom momku otar kolac daje,
Kome kolac, kome li konopac,
Kome britku palu namjenjuje.
jte, krsti, dijeliti dare,
tono sam vi Turin pripravio,
Vam i vajem Brdom kamenijem:
Vi bo kako, sva e Brda tako.
_________
Frange 2001: 71
2001: 71
76
-
,
:
, ,

, .

, , ;

, :

.
,
.
,
.
,

:
,
, ,
.
,
,
:
, .
77
- 1
2.
"Djeco moja, hrabri zatonici,
Vas je ova zemlja porodila,
Krovita, ali vami zlatna.
Djedi vai rodie se tudijer,
Oci vai rodie se tudijer,
I vi isti rodiste se tudijer:
Za vas ljepe u svijetu neima.
Djedi vai za nj lijevahu krvcu,
Oci vai za nj lijevahu krvcu,
Za nj vi isti krvcu prolijevate:
Za vas drae u svijetu neima.
Djedi vai rodie se tudier,
Otci vai rodie se tudier,
I vi isti rodiste se tudier :
()
2.
???????????????????????
,
,
:
.
(...)
_________
Frange 2001: 82
2001: 82
78
Vladimir Fran Maurani (Novi Vinodolski, 26. 3. 1859. Berlin, 20. 7. 1928)
majstor je pjesme u prozi. Nemirna duha lutao je od Praga gdje je po oevoj elji uio
tehniku i Moravske, gdje je samoinicijativno upisao husarsku vojnu kolu, do Berlina
gdje mu se, poslije nemirne vojnike karijere, prekinute 1900. zbog krenja vojnike
stga izgubio trag, osim za odabrane prijatelja. Bio je majstor pjesme u prozi, njegovi
romani na njemakom, objavljivani pod pseudonimom, jo su nedovoljno istraeni.
Djela su mu Lie, Crtice Frana Maurania, (1887, prijevod na njemaki 1893)
Lie i druga djela (izbor), u nakladi Drutva hrvatskih knjievnika, 1916.
Od zore do mraka, (Matica hrvatska, 1927), Od zore do mraka, (Dopuna izdanju
Matice hrvatske), 1927. Vlado Padi je godine 1997. u izdanju zagrebake lfe priredio
Lie i Mladost, Radost (izbor) / Fran Maurani.
( , 26. 3. 1859 - , 20. 7.
1928) .
,
, , ,
, ,
, 1900 . .
,
. : ,
(1887, 1893), (),
, 1916, (
1927).
( ), 1927.
1997 :
- .
79
- 1
Lie, pjesme u prozi

PJEVIC
In v gradu lepa hina bila.

Preern.
Konj me je udario,moram leati. Proi e vie dana dok ozdravim. Poginuti u

od dosade Zijevam . Da sam bar oenjen! Zijevam iznovice.
Tad ujem iz kuhinje pjesmu. Sluam.
Gospodareva kuhinja se tie moje spavaonice, te ujem skoro sve to se
unutra dogaa.Toga glasa jo nisam uo, Bit e valjda nova slukinja.
Sluam. Pjeva slovenske narodne pjesmice, biti e valjda nova slukinja istom
iz sela dola. Pjeva tune, mile pjesmice. Kako sladko se slua!
Glas joj je ist kano srebro, a mekan kano prvi poljubac.
Ne znam ni sam zato si tu djevojku tako krasnom mislim. Taj glas moe samo
iz vrueg srca izvirati. Samo krasna usta mogu tako slatko pjevati. Samo nevina dua
moe tako njene pjesmice izbirati
Tako sluah vie dana.
Pjev njezin bijae esto slian cvilu male ptiice, valjda se sjea svojega
doma, svoje majke
Iza kratkog vremena umukne. Mjesto pjevanja uh, pod veer, iz kuhinje zveketanje
sablje i smijeh

Pak je opet pjevala. li to?
Du hast Diamanten und Perlen
To vam pjeva cijeli dan! Sad glasno; sad po tiho; sad brzo, sad lagano, sad tuno, sad
strastveno, kako joj se kada dua talasa, al uvijek i uvijek Du hast
To ju je valjda nauio njezin dragi, onaj sabljom zveketajui polustvor. Dok
ovo piem, odziva se iz kuhinje taj nesretni Du hast!
Iz koe bih iskoio!
Slovenka, jedva desetak dana u gradu, zaboravi ve svoje mile, narodne
pjesmice. Uz dragoga e zaboraviti i majku i njezine dobre savjete
Mein Liebechen was willst Du noch mehr?! odziva se iz kuhinje. Idem, sve
epav, iz kue
_______
Maurani 1941: 25
1941: 25
80
, . ,
. . . !
.
. .
,
. ,
.
. ,
. , .
!
, .
,
. .
.
...
.

, ...
. , ,
.
. ?
Du hast Diamanten un Perlen ( )
! ; ; ; ; ;
, , Du hast-

. Du
hast
!
, ,
.

Mein Liebchen was willst Du noch mehr?! .
, .
81
- 1
Kod kue
Djedi vai rodie se tudier,
Otci vai rodie se tudier,
I vi isti rodiste se tudier :
Ivan Maurani
Stari moj grade, kako te ljubim ! Ti si mi i svojom burom i svojim morem i svojim
kamenjem srcu prirastao! Pod svakim kamenom lei koja mila uspomena, ta
moje najmilije, uspomene i lee pod kamenom !
Ti si moja prava ljubav.
Ljubim te, zato mi i jesi toli lijep!
Ljubim te, zato mi i odlane uvijek u tvom krilu.
Kad odtisnem u more, kad krenem u polje, kad sjednem ispred kue, obsjenjuju me
vesele slike mojega djetinstva.
Te me slike obskakuju, viu, vrte se i smiju, dok se i ja s njima u kolo ne uhvatim
Lagano, lagano ! Odvikao sam kolu, veselju i srei .
Nedjelja je. Svijet ide u crkvu. Sprijeda opor vesele, isto obuene djeice.
Kako poznati mi se vide! ini mi se da smo se juer skupa igrali!
Bio sam od svih najvrtoglaviji.
Onaj mali vrgoljan je sigurno Petrov. Ona mala, ohola paunica biti e Milkina.
Djeca me znatieljno gledaju, pitaju se: tko sam?
Roditelji me njihovi prepoznavaju, pitaju za zdravlje i ude se kako sam visok i
miran. E da, ukrotilo me!
Sjednem. Prema meni puzi djetece, po svih etirih. Moglo bi ve i hodit, ali mu se
puzanje prikladnijem vidi. Smijei mi se!
Boe moj, iji je to smijeh? I te crne, vesele oi sam ve negdje vidio. ije je to dijete?
Pitat u ga?
Mali, kako se ti zove?
Mene mama jove.
kako te mama zove?
Odi imo.
Poljubio bih ga!
Zato ne moe ta idila vjeno trajati?!
_______
Maurani 1941: 36
1941: 36
82
,
,
:
.

, !
! ,
!
.
, !
, .
, ,
.
, , , ,
.
, ! , .
. . ,
. .
.
.
. ,
.
, : ?
,
- . , ! - . . ,
. !
, ? ,
. ? ?
, ?
().
?
!
! ?!
83
- 1
PL
Il est trop difficile de penser noblement, quand on ne pens que pour vivre.
Rousseau, Les Confessions.
U duhu vidim pustu, siromanu ulicu radnikog predgraa.
Kad pogleda mrava lica njezinih stanovnika, kad vidi te uboge radnike upalih,
trudnih oiju, kad vidi tu sitnu djeicu, kako se po ulici u istroenim opravicama
igraju, ne bi rekao da si u Parizu.
Dakako, to nije raskoni i rastroni Pariz, nego gladno radniko predgrae.
Pogledaj malo onu djeicu, kako se veselo igraju, cvrkutaju i poskakuju kano
mali vrepci. Ta vrebac i jest gamin meu pticami!
Ta djeica jo ne ute i ne slute bijede, koja ih eka. Kako su sretna!
asak!
Majica ih s prozora gleda, ljuljaju djetece na ruci, te je i ona sretna, bar za
Kako mio je onaj mali, veseli deran, koji nasred ulice stoje, bebici dobacuje
poljupce!
Iznenada tropot koije, konji lete, poplaili se!
Koija vie, majka vrisne, dijete stoji sred ulice, kano kamen. Izgubljeno je!
Taj tren skoi ovjek k djetetu i baci ga na stranu. Njega gurne konj, pade, i kolo mu
pree preko ruke. Slomljena je.
Susjedi se slete. Majka dijete ogleda itavo je!
osloboditelj?
Siromani radnik, ide u bolnicu.
Radnici ga saaljuju. to e mu ruke? osmjehnu se trpko tjedan dana
sam ve bez posla od juer bez jela
U romanima se takova ta uvijek sretnije svrava. Osloboeno dijete je ili
grofovsko, ili bar izgubljeni sin onoga bogataa, komu su se konji poplaili.
Osloboditelj bude opskrbljen za cijeli vijek.
u ivotu? im da ga sirota plati, koja sama gladuje, da djecu nahrani?
Plau mu se zahvaljuje. I suze su plaa
_______
Maurani 1941: 28
1941: 28
84
Il est trop difficile de penser noblement, quand on ne pens que pour vivre. (
, .)
Rousseau, Les Confessions.
,
.
,
, ,
,
.
, ,
.
, ,
. ()
!

. !
, ,
, !
, ,
!
, !
, ,
. !
.
, , . .
. !
?
, .
. ? ,
, .
, .
, ,
. .
? ,
? - .
85
- 1
PR DISTNCE
Jesi li kada gledao kakav ples, a da nisi uo svirke? Primjerice vis--vis sa prozora?
Kako ludi nam se ine plesai i plesaice! Kako se kreu, kano marionette!
Smijeno nam se vidi, ako se usta otvaraju i zatvaraju, a mi ne ujemo ni glasa. Koli je
glupo istom lice, koje se smije, a mi ne znamo, zato?
Ili si, recimo, u sobi.
Koli lud ti se ini smijeh, koji ti s ulice do uiju dopire!
Pristupio si k prozoru.
Vidi dva ozbiljna gospodina, kako se usred ceste razgovaraju. Kako smijena ti
se ini ta njihova ozbiljnost!
Jedan otvara i zatvara usne, kano po taktu, maui rukama po zraku. Drugi mu
pribliio lijevo uho te pobono slua. Onda mijenjaju uloge.
Napokon se prataju. Pruaju si ruke, klanjaju se i rasteu lice na ljubezan
posmjeh. Onda se okrenu, te ide svaki svojim putem.
Najgluplji je onaj prelaz, to ga sada razabire u licu, kako se naime ovjek sili, da
bude ozbiljan: oi mu ve mrko gledaju, a lice se jo smijucka.
Obino se ovjek u tom trenutku ogleda, dali je tko opazio, da se on, sam idui,
smije. I sam uti, kako bedasto izgleda.
Uope nam je sve manje, vie smijeno, emu ne znamo uzroka.
Mnogim ljudima je i pla naroda smijean, jer iz daleka gledaju. Vide suze, a ne
znaju uzroka.
Pristupite blie, gospodo, pak e vas proi smijeh!
_______
Maurani 1941: 31
1941: 31
86
PR DISTNCE ( )
, ?
vis--vis ?
! ,
! ,
. ,
?
, , .
, !
.
, .
!

. , !
.
. ,
. .
, ,
: ,
.
,
, .
.
, .
, -
. .
, , !
87
- 1
LFRED
Tempora mutantur
Poznavao sam lfreda, doj je jo sasvim obian ovjek bio, niti duhom niti
tijelom osobit. Nitko se za nj brinuo nije.
Pak gle uda! Danas je moj lfred ideal svih odraslih djevojaka, eljkovanje
svih dobrih majica!
Sluaj samo kako o njem govore, pak e uti, da je lfred najljepi,
najduhovitiji i najljubezniji u cijelome drutvu.
Ja sam uvijek govorila, lfred je ovjek enijalan, zbori gospoa
savjetnikovica, sretna majka dviju keri.
ljivarka.
mogao bi jo i plemi postati, ta dobra je roda, prihvati neka
Samo da nije tako ladan! uzdahnut e neka puno-ljetna krasotica, al se

dri, ko da sve enske mrzi.
Koli divan stas!
Koli lijepi plavi brci!
Rijeju: ideal.
kako i ne bi? Ta nedavno je batinio od nekakvoga roaka sto tisua
h tako!
Nego tako je bilo juer, a danas? Sluaj!
Ta ja sam uvijek govorila, lfred je budala! ree savjetnikovica.
Prost seljak, to ete? puhnut e plemkinja prezirno.
s naom sobaricom se dopisivao, oglasi se ona krasotica, koja ga juer s
ladnoe prekoravala.
Dri se, ko da se je tinte napio!
Mogao si je radije brke njom pocrniti!
Za Boga, odkud ta nagla promjena? Da nije lfred preko noi osiromaio? Da
nije moda kakovom zbirkom pjesama ogrijeio duu?
Ni jedno ni drugo. Zaruio se!
_______
Maurani 1941: 34
1941: 34
88
Tempora mutantur
;
, . .
! ,
!
, ,
.
, ,
, .
, ,
.
!
, - .
!
!
: .
?
, !
, ? !
, ! .
, ? (
).
, ,
.
!
!
, ? ,
? - ?
. !
89
- 1
to sam mislio umirui?

Bilo mi je osam godina, kad se je novljanska luka gradila.
U toj dobi znade veina primorske djece plivati, - ja jo nisam znao.
Igraju se po luci, padnem u more. Potonem. - - Voda me digne. Vidim na zidu, vrh
sebe, djece. Pruam ruke, - hou da viem, - - ne mogu!
Gutam more, tonem - - Izgubljen sam!
Taj tren proletih sav svoj ivot. Svi grijesi mlaahnog vijeka doli mi na pamet:
slador sam uzimao, brata tukao, lagao, na vou bio - - Zadnja misao mi bijae: Idem u pakao! te se onesvijestih - - Izvukoe me, - a
emu?!
?
(
).
, , -
.
, . . -
. , , .
, - , - ! ,
. !
.
: , , , : ! , - ?!
_______
Maurani 1941: 33
1941: 33
90
5. Hrvatska dijalektalna poezija

Drago Ivanievi (10. 2. 1907. Trst 1. 6. 1981. Zagreb). U Trstu je polazio
osnovnu kolu i zapoeo gimnaziju na njemakom, potom nastavio na Suaku na
hrvatskom, a dovrio u Splitu. Ivanievi zapoinje 1926. studij francuskoga i
komparativne povijesti knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Zanimajui se
za kazalite, neko vrijeme bio je pomonik redatelja u Narodnom pozoritu, a 1926. i
asistent dr. Branka Gavele u splitskoj postavi Ibsenova Peera Gynta. Godine 1928.
boravio je u Parizu kao stipendist francuske vlade, gdje je pod utjecanjem nadrealizma
poeo i slikati. Svoje likovne radove Drago Ivanievi potpisivao je pseudonimima
Cadenas i klbert Jordan.
Nakon diplome, 1930. odlazi u Rim i Firencu, a u Padovi nastavlja studirati
komparativnu knjievnost, gdje je 1932. i obranio doktorat o Danteu u hrvatskoj
knjievnosti.
5.
(10. 2. 1907 1. 6. 1981 ).
, ,
.
.
,
, 1926 . -
(Peera Gynt) . 1928
, , , .

(Cadenas) (klbert Jordan).
,
,
1932 . .
91
- 1
Moj did
(1960.)
Moj se did sa zvizdan druija,
sa suncen i sa misecon,
moj se did druija s tovaron
i sa zmijon i s kozon se druija,
moj se did s kion druija,
sa svakin vitron, s mrazon i sa zviriman.
Jerbo se moj did o ditinstva,
o ditinstva vas zemji naminija.
I ka je bos na ledini zauvik zanimija,
baba moja, s oiman o jastreba,
baba moja ni mogla raspoznat nikako
njegove noge meu ilan o masline.
I tako je did moj uza Boga sta.
_____
Calogjera Rogi 2010: 80
tovar magarac; jerbo jer; vas sav; ledina livada; meu meu
92

(1960)
,
,

,
,
, .
,
.
,
,

.
.

(1960)
,
,

,
,
, ' .
,
.
,
,

.
.
( ; : )
93
- 1
Drago Gervais (Opatija, 18. 4. 1904. Seana, 1. 7. 1957). Pisao je pripovijesti,

feljtone i komedije (Reakcionari, Brod je otplovio, Radi se o stanu, Karolina rijeka), ali
je u knjievnost uao prije svega kao akavski pjesnik. Ve prvom zbirkom akavski
stihovi (1929) postigao je velik uspjeh i postao ne samo pjesnik svoga zaviaja nego i
jedan od najboljih hrvatskih dijalektalnih pjesnika. Godine 1951. Zora mu je objavila i
zbirku Istarski kanat.
(, 18. 4. 1904 , 1. 7. 1957). ,
(, , ,
), .
(1929)
, .
1951 . (Istarski kanat).
94
Moja zemja
Pod Ukun kuice
bele
mie, kot suzice
vele.
Beli zidii, rjeni krovii
na keh vrapii
kantaju,
mii dolii, jo manje leice
na keh enice
kopaju.
Cestice bele, tanki putii
po keh se vozii
pejaju,
i jedna mia, uska reica,
pul ke se deica
igraju.
Na sunce se kuice
griju,
na turne urice
biju.
_______
Calogjera Rogi 2010: 75
Pod Ukun (od Uka) pod Ukom (planina u Istri); mie male; kot kao; vele velike; rjeni crveni; na keh
na kojima; kantati pjevati; dolii mali dolovi; leice male lijehe, male gredice (komadi obraene zemlje za
uzgajanje voa i povra); tanki ovdje u znaenju uski; vozii mali vozovi (zaprena kola); pejati voziti; pul ke
pokraj koje; na sunce na suncu; na turne (od turan) na tornju; urice mali satovi, satii
95
- 1

(1939)

.
,

,
,

.
,

,
,

.

,

.
96

(1939)

'
'
'
' ', '
'
,
' ', '

.
' ', '

,
' ,

.

,
'
.
( ; : )
97
- 1
6. Hrvatska nova moderna /

Tin (Augustin) Ujevi Vrgorac, 5. 7. 1891 Zagreb, 12. 9. 1955) Istinski, mogue i
ponajvei, velikan rijeki hrvatske. Koliko puta, i na koliko sve naina govorei druge
kazivao je sebe, govorei sebe pjevao je druge. Tako je ovaj veliki mag rijei, uenik
Matoev, opratajui se s uiteljem ispovjedio zapravo vlastiti umjetniki credo: Htio je
da sagradi svoj govor, neki poseban i lian nain izraavanja, razlian od suhog
raunanja kramara i svakidanjeg ponavljanja novinara, od knjigovodstva, algebre i
politikog programa. Nastojao je da biser besjeda oisti od prljave naslage navike i
otrcanosti, da zasja u svojemu prvobitnome bljesku. Kuao je da jezik oslobodi
uobiajenoga smisla, pa tako je perlu novoga slova traio i na ulici, u potoku, ali ju je
otkrivao i u ritmici bogatijih pisaca, u arenilu dijalekata, u pjesmi gusala javorovih i u
knjigama starostavnim. Ta je potraga rijetke imenice i odabranoga prijevoda bila
Matoev artizam. On je vjerovao u krepost rijei, one su za nj bile iva i ljubljena bia,
stvorovi boji, koji imaju duu i govore, arobnice zbog kojih zasluuje izbugiti pogled
na zle ljude i kaljave stvari oko sebe, sirene koje oaravaju i zavode. Muzika slova je
imala da bude njegov hai...
Tako je pisao dvadesetetverogodinji Tin Ujevi. Nije li to ve nacrt jedne poetike
ujeviiane.
Redovno kolovanje: spllitska klasina gimnazija i nezavreni studije filozofije na

zagrebakom Filozofskom fakultetu. Potom od nemila do nedraga od politikog
zanesenjaka do beskunika (ivotne postaje: Pariz, Beograd, Sarajevo, Split, Zagreb
knjievna legenda, bohem i knjiki moljac mnogih biblioteka).
Pisao pjesme, knjievne kritike, feljtone, eseje, novinske lanke i rasprave, studije o
domaim i stranim knjievnicima i knjievnostima, prevodio pjesnike i prozaiste s vie
jezika.
Djela: Hrvatska u borbi za slobodu (l., 1912), Hrvatska mlada lirika (ciklus pj. u
zajednikoj zbirci, 1914), Lelek sebra (pj. 1920), Kolajna (pj., 1926), Dva glavna
bogumila (ro., 1931), Nedjela maloljetnih (es., 1931), Auto na korzu (pj., 1932),
Ojaeno zvono (pj. 1933), Skalpel kaosa (es. i pj. proza, 1938), edan kamen na
studencu (pj. 1954); Sabrana djela Tina Ujevia, I XVII (Zagreb, 1963 - 1967); PSHK,
knj. 87, 88) izbor priredili: Nedjeljko Mihanovi i Dubravko Jeli).
____________
Samardija Selak 2001: 712, 713
98
: , , ,
, , .
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
99
- 1
NOTTURNO
Noas se moje elo ari,

noas se moje vjee pote;
i moje misli san ozari,
umrijet u noas od ljepote.
Dua je strasna u dubini,

ona je zublja u dnu noi:
plaimo, plaimo u tiini,
umrimo, umrimo u samoi.
NOTTURNO
,
;
,
.
,
;
, ,
, .
___________
oljan 1966: 148
1966: 148
100
Zvijezde u visini
Ne ljubi manje koji mnogo uti
on mnogo trai, i on mnogo sluti,
i svoju ljubav on briljivo uva
za zvijezde u visini
za srca u daljini.
utanje kae: u tuem svijetu
ja sanjam jo o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trone grede,
i o ljepoti nae svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noi
snim: ja u doi, ja u doi.

, ,

.
:
,
,
,

: , ...
___________
Pavleti 1971
1971
101
- 1
102
Jure Katelan (Zakuac kraj Omia, 18. 12. 1919. Zagreb, 24. 2. 1990)
Katelan je jedan od onih pjesnika koji vjeruju u magijske osobine rijei. u aroliju
njena zvuka koji proiruje i preobraava njen smisao. On se rado vraa onim
ponavljanjima kojima je narod ve odavno, u pjesmama i gatalicama, postizao opojnosti
i sugestivnost. Zato je u Katelanovu stvaranju uoljiva velika sklonost prema
zvukovnim elementima i muzici koju esto postie upravo ponavljanjem rijei i stihova.
(...)
Tu emo sresti mnoge nazive primorskog bilja, kao to su maslina, smokva, empres,
loza, agava, ruzmarin, kaloper, kadulju, brnnistra, vrijesak, i onda jablane kojih je
nekada bilo mnogo u Katelanovu zaviaju, uz rijeku Cetinu. Kao to je u svemu ostao
dosljedan i neraskidivo vfezan za svijet iz kojeg je potekao, kao to je ponio u sebi
obuzetosti, slike i tonove tog svijeta, tako je ponio i njegov rijenik. (Nikola Milievi)
__________________
Katelan 1985: 37
103
- 1
Jablani
Prema osnovnokolskoj zadai

U mome selu ima puno jablana.
Oni rastu uz potoke i uz rijeke,
u vodi se previju ko jegulje.
Moje je selo lijepo, jer ima jablana.
Jablani su visoki do neba.
Mene majka zove, mene majka voli:
jablane, evo ti vode, jablane moj.
Najvie jablana ima u mome selu
u njima se tice gnijezde
u njima se zapliu oblaci
i zvijezde kroz njih jezde.
____________
Vijenac 2010
2010
104
( , 18. 12. 1919 , 24. 2. 1990)
105
- 1

.
,
.
, .
.
, :
, , .

.
106
Vesna Parun (Zlarin 10. 4. 1922. Stubike oplice, 25. 10. 2010)
Pjesnikinja, esejistica, dramatiarka i djeja pjesnikinja. Studij romanistike

zapoela 1940. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, prekinula ga i poslije rata
upisala studij filozofije. Zbirka Zore i vihori oznaava prekretnicu u hrvatskoj
knjievnosti poslije Drugog svjetskog rata. Izraava zanesenost ivotom, ali i gorinu
zbog ljudskog stradanja i patnje u ratu.
Vei dio ivota provela je u Zagrebu kao profesionalna knjievnica, s
prekidom od 1962. do 1967. godine kada je boravila u Bugarskoj. Iz tog su vremena
njezini brojni prijevodi bugarske poezije. Prevodila i sa slovenskog. Poezija joj je puna
senzualnosti, mediteranskih slika i izvorne metaforike. Prva hrvatska pjesnikinja druge
polovice 20. stoljea.
Pjesme: Zore i vihori (1947); Pjesme (1948); Crna maslina (1955); Vidrama vjerna
(1957); Ropstvo (1957; Pusti da otpoinem (1958); Ti nikad (1959); Koralj vraen moru
(1959); Konjanik (1961); Jao jutro (1963); Bila sam djeak (1963); Vjetar Trakije
(1964); Pjesme (1964); Gongo Otvorena vrata (1968); Ukleti dad (1969); Sto soneta
(1972); I prolazim ivotom (1972); Stid me je umrijeti (1974); Olovni golub (1975);
pokaliptine basne (1976); Izabrane pjesme (1979); um krila, um vode (1981).
Drame: Marija i mornar (1960; Magarei otok (1979).
Djeja poezija: Tuga i radost ume (1958); Dingiskan i Miki Trasi (1968); Kornjain
oklop (1966); Miki Trasi i baba Pim-Bako (1968); Maak na Mjesecu (1969); Miki slavni
kapetan (1970); Karneval u Kukljici (1974); Igre pred oluju (1979) i dr.
107
- 1
( 10. 4. 1922 25. 10. 2010)
, , .
1940 . ,
.
.
,
.
1962 1967 . .
.
. ,
.
20 .
: (Zore i vihori, 1947); (Pjesme, 1948);
(Crna maslina, 1955); (Vidrama vjerna, 1957);
(Ropstvo, 1957); (Pusti da otpoinem, 1958); (Ti
nikad, 1959); (Koralj vraen moru, 1959);
(Konjanik, 1961); , (Jao jutro, 1963); (Bila sam djeak, 1963);
(Vjetar Trakije, 1964); (Pjesme, 1964);
(Gongo Otvorena vrata, 1968); (Ukleti dad, 1969);
(Sto soneta, 1972); , (I prolazim ivotom, 1972.);
(Stid me je umrijeti, 1974.); , (Olovni golub, 1975);
(pokaliptine basne, 1976.); (Izabrane pjesme,
1979.); , (um krila, um vode, 1981).
: (Marija i mornar, 1960);
(Magari otok, 1979.).
: (Tuga i radost ume, 1958);
(Dingiskan i Miki Trasi, 1968.);
(Kornjain oklop, 1966.); - (Miki Trasi i baba Pim-Bako,
1968); (Maak na Mjesecu, 1969); (Miki
slavni kapetan, 1970.); (Karneval u Kukljici, 1974.);
(Igre pred oluju, 1979) .
108
Mati ovjekova
Bolje da si rodila zimu crnu, o mati moja, nego mene.
Da si rodila medvjeda u brlogu, zmiju na logu.
I da si poljubila kamen, bolje nego lice moje,
Vimenom da me je dojila zvjerka, blje bi bilo nego ena.
I da si porodila pticu, o mati moja, bil bi mati.
Bila bi sretna, krilom bi ogrijala pticu.
Da si porodila drvo, drvo bi oivjelo na proljee,
Procvala bi lipa, zazelenio a od pjesme tvoje.
Do nogu bi ti poivalo janje, da si mati janjetu.
Da tepa i da plae, razumjelo bi tebe milo blae.
Ovako sama stoji i sama dijeli muk svoj s grobovima;
Gorko je ovjek biti, dok no se s ovjekom brati.
109
- 1

, , .
, .
, ,
, .
, , .
, .
, ,
, .
, .
, .
;
, .
___________
Pavleti 1971: 616
1971: 616
110
TI KOJ IM NEVINIJE RUKE

Ti, koja ima ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrinost.
i koja umije s njegova ela itati
bolje od mene njegovu samou,
i koja otklanja spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao to proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom,
ko tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime poinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu leaju,
i no tvojega glasa vonjak
Jo nedodirnut olujama,
Onda ostani pokraj njega
i budi pobonija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka to se pribliuju
nedunim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje hui.
ei njegovim alom. Neka te susreu
oaloene pliskavice.
Tumaraj njegovom umom. Prijazni guteri
nee ti uiniti zla.
I edne zmije koje ja ukrotih
pred tobom e biti ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noima otrih mrazova.
Neka te miluje djeak kojega zatitih
111
- 1
od uhoda na pustom drumu.

Neka ti mirii cvijee koje ja zalivah
svojim suzama.
Ja ne doekah najljepe doba
negove mukosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustoili pogledi
gonia stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.
Ja neu nikada voditi za ruku
Njegovu djecu. I prie
koje za njih davno pripremih
Moda u ispriati plaui
malim ubogim medvjedima
ostavljenim u crnoj umi.
Ti koja ima ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
li mi dopusti da vidim
njegovo lice, dok na njega budu
silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad neto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se ude, i susjede
koji ale moju strpljivost.
Ti koja ima ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!
___________
oljan 1966: 324
1966: 324
112

, ,
.

,

,

,

,
,

,

.

.

.
.
.
.
.

.

.
113
- 1

.

.

.

.

.

.
,

.

,
.
,

,
.
,

!
114
Tuga za voem
Tugujem,
utim;
ne znam,
to zbunjuje
srce.
Tiina,
oblak,
sanjive
oi
djetinje.
Ah, pusti,
nita!
Doi e
milo
proljee.
Otvorit u
prozor,
stresti u
trenje
crvene.
___________
Parun 1947: 42
1947: 42
115
- 1

,
;
,

.
,
,
.
, ,
!

.

,

116
Zemlja i ljudi
O zemljo moja, ti si mila
u ednom miru malih njiva.
Ah, nebo ti je ista svila
za blagom umom zrelih ljiva.
Tvoj dan je blistav kao rijeka
u bujnu, mladu zelen kie.
Treperi sav od tajnih jeka
i stadima u suton die.
Ah, ljudi, zemljo, tuga tvoja
sitni i trudni gorom gaze.
Radosti plahe, smrt po koja,
i pada mrak na tvrde staze.

j ,
.
,
.

a.
e
.
, ,
.

.
__________
Parun 1947: 43
1947: 43
117
- 1
Josip Pupai (Slime kod Omia, 19. 9. 1928. Krk, 23. 5. 1971)
Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij hrvatskoga jezika i jugoslavenskih
knjievnosti. Radi kao profesionalni knjievnik, gimnazijski profesor, te kao urednik
asopisa Krugovi i Knjievnik. Poslije asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu
(Katedra za stariju hrvatsku knjievnost). Poginuo u zrakoplovnoj nesrei na Krku sa
suprugom i keri.
Zbirke pjesama: Kie pjevaju jablanima, 1955; Mladii, 1955, Cvijet izvan sebe, 1958;
Oporuka 1965; Ustolienje, 1965; Moj kri svejedno gori, 1971.
Njegovo pjesnitvo u prvoj fazi obiljeava zaviaj, rodni kraj, obiteljski dom, dominiraju
skladne slike poljike krajine, Cetine, dalekih otoka i mora. U svakom stihu divi se
prirodi, zauen je njezinom ljepotom. Oslanja se na usmenu poeziju. Poslije skloniji
ekspresionizmu, razoaranju koje ipak nadomjeta traganjem za utopijskom novom
zajednicom. I u novijoj fazi najbolje su pjesme s motivima djetinjstva i zaviaja, ali
sada s gotovo mistinim osjeajima svetosti ivota i neumitnosti smrti.
( , 19. 9. 1928 , 23. 5. 1971)

. ,
.
( ).
.
: (Kie pjevaju jablanima,
1955); (Mladii, 1955), (Cvijet izvan sebe, 1958),
(Oporuka 1965), (Ustolienje, 1965);
(Moj kri svejedno gori, 1971).
,
, . ,
, .
, . .
, ,
.
,
.
118
MORE
i gledam more gdje se k meni penje
i sluam more d o b r o j u t r o veli
i ono slua mene ja mu apem
d o b r o j u t r o m o r e kaem tiho
pa opet tie ponovim mu pozdrav
a more slua slua pa se smije
pa uti pa se smije pa se penje
i gledam more gledam more zlato
i d o b r o j u t r o kaem m o r e z l a t o
i d o b r o j u t r o m o r e more kae
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na alu vrh brijega
i smijemo se smijemo se moru
__________
oljan 1966: 340
1966: 340
119
- 1

OE

,

120
Moj kri svejedno gori

Evo me, moj svijete, na raskru
I tvom i mome
Oprostimo se. Ti plae
Udaljuje se; bez pozdrava, bez rijei, bez Boga
I odlazim prema istoj nepoznatoj zvijezdi
Snijeg pada, zemlja raste
A ti poraen tone
Grad li si, selo, ili neki postieni narod
U krmi
Uzdignut, razapet, mraan
Dovikujem ti. On gori
Dovikujem ti. Ti strepi
Iskre po tebi prte
Peku stravine snove
Moj svijete, uzalud stvaran
Moj svijete, uzalud ljubljen
Moj svijete
Udaljujem se. Pruam za tobom ruke
Sjene velikih vojski naviru iz davnina
Zrak su omastile strijele
Razbijen, usitnjen sanja
Neprestane prititu more
Vjekovi pokapaju svjetlo
Rane otaca izrastaju u kraste
Divna majka Margarita prodaje suze
Majka Margarita
Nosim ga moj kri a tvoje ime
Nosim ga, slomljen ma svean
Puta ne vidim nigdje..
__________
Pavleti 1971: 651
grcam prez. grcati () inf. nesvr. pril. sad. grcajui, gl. im. grcanje 1. doivljavati prekide disanja; bez udjela
volje proizvoditi neodreen grleni glas dobiven nehotinim uvlaenjem zraka u organe (obratno od normalne
artikulacije) {~ od plaa, ~ od smijeha } 2. pren. (u emu) boriti se s krajnjim nedaama ~ u dugovima biti
prezaduen prema Ani 1998.
121
- 1

, ,

.

; , ,

,

, ,

, ,
.
.

,
,

.

,

,
,
122

,

,
123
- 1
Ivan Slamnig (Metkovi, 24. 6. 1930. Zagreb, 3. 7. 2001)
Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, radio kao lektor na brojnim

stranim sveuilitima; potom profesor na Odsjeku za komparativnu knjievnost
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu. Plodan prevoditelj s engleskog, ruskog, talijanskog i
vedskog jezika. Sastavio niz antologija (neke s ntunom oljanom). Jedan od osnivaa
asopisa Krugovi.
Nazivaju ga poeta ludens: u poeziji sklon ludizmu, ironiji, poetizaciji nepoetskoga u
prozi... Demistificira poeziju i ironizira uzviene pjesnike teme. U stalnom je dijalogu
s pjesnikom batinom. Brojni su citati i parafraze iz starohrvatske lirike, europske
srednjovjekovne poezije, poigrava se sa starim metrikim predlocima, sa stihovima iz
narodne lirike. Pjesnitvo mu odlikuju razraeni detalji i prikrivena simbolika
drutvenoga konteksta. U ishoditu je hrvatske postmodernistike pjesnike prakse,
osobito u romanu jer izlaganje ljubavne prie obuhvaa dvostruki odnos pisca i itatelja
te knjievnosti i ivota.
Poezija: leja poslije sveanosti, 1956; Odron, 1956; Naronska siesta, 1963; Limb,
1968; nalecta, 1971; Pjesme, 1973; Dronta, 1981; Relativno naopako, 1987; Sed
scholae, 1987; Izabrane pjesme, 1990, Ranjeni tenk, 2000.
Novele: Neprijatelj 1959; Povratnik s Mjeseca, 1964.
Roman: Bolja polovica hrabrosti, 1972.
Eseji, studije: Disciplina mate, 1965; Hrvatska versifikacija, 1981; Stih i prijevod, 1997.
124
(, 24. 6. 1930 , 3. 7. 2001)

,
;
.
, , .
( ).
.
poeta ludens;
,
.
. .
,
, ,
.
.
,

, .
: (leja poslije sveanosti, 1956); (Odron,
1956); (Naronska siesta, 1963); (Limb, 1968);
(nalecta, 1971); (Pjesme, 1973); (Dronta, 1981);
(Relativno naopako, 1987); Sed scholae, 1987.; (Izabrane pjesme,
1990), (Ranjeni tenk, 2000).
: (Neprijatelj 1959); (Povratnik s
Mjeseca, 1964).
: (Bolja polovica hrabrosti, 1972).
: (Disciplina mate, 1965);
(Hrvatska versifikacija, 1981); (Stih i
prijevod, 1997).
125
- 1
Brodeto i kravata
Neki dan dok sam smireno
griskao lbert kekse,
ustanovih da mi to to sam Hrvat
nabija komplekse.
to su Hrvati dali svijetu
da mi je samo znati?
Topi se, Hrvo, u brodetu,
visi o kravati.

.

?

.
126

.

?
,
.
__________
Studenti su na isti zaigrani slamnigovski nain pjesmu prepjevali i u svoje materinsko makedonsko jezino,
kulturoloko okruje, preimenovali je u Ajvar i vesela pjesma.
,
, .
127
- 1
Blagodat manjine
O da sam katolik u Oslu,
to bi mi pomoglo u poslu,
jer svi Talijani i Francuzi
bili bi ondje moji druzi.
O da sam gdje sam bar Musliman,
bio bih svugdje znan i timan,
jer svi bi zagrebaki Turci
svojemu stajali pri ruci.
Il da sam id il ortodoksan,
ja ne bih bio lako zboksan,
al ja sam svoj i meu svojim,
sam sa samim, ja se bojim.
________
brodeto, brodet, 2. mn brodeta tal. (brodetto) riblja juha, obino s palentom
druzi jd drug, mn drugovi, ovdje u znaenju prijatelji, znanci
griskati, nesvr. v. grickati
grickati (griskati knji.) nesvr. prema svr gricnuti (to) razg. Lagano gristi, gristi sitnim i uestalim pokretima
vilice
timan (prez.) timati (inf.) ugaati (npr. glazbalo)
zboksan (prez.), zboksati (inf.) arg. staviti u kutiju, ukatuljiti
id (arh.) idov m ( spol idovka) 1. Pripadnik Mojsijeve vjere; Izraelianin arh. 2. pripadnik semitskog naroda ije
tradicije poivaju na uenju Mojsija i proroka
knji. knjiki. a) zabiljeeno bez dovoljno potvrenosti u praksi, b) zvui knjiki, opreno prema opejezinom i
razgovornom - prema Ani 1996
128

,
,

.
,
,

.
,
,

, .
129
- 1
Luko Paljetak roen je u Dubrovniku 1943. U rodnom je gradu zavrio osnovnu i

uiteljsku kolu, te Pedagoku akademiju, a potom je i na zadarskom Filozofskom
fakultetu diplomirao jugoslavistiku i anglistiku. Doktorirao je na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu s tezom o knjievnom djelu Ante Cettinea. Sedamdesetih je radio kao
dramaturg i redatelj Zadarskog kazalita lutaka te asistent na Filozofskom fakultetu u
Zadru. Potom se vratio u rodni grad gdje radi kao tajnik i urednik asopisa Dubrovnik.
lan HAZU od 1997 godine. Jedan od najveih majstora stihovane forme, virtuozan
prevoditelj, esejist, feljtonist, dramatiar, antologiar, pisac za djecu te likovni kritiar,
autor pedesetak knjiga. Meu njima se istiu: Neastivi iz rue, 1968; Ljubiaste kie,
1973; Mievi i make naglavake, 1973; Soneti i druge zatvorene forme, 1983; ivotinje
iz Brehma i druge pjesme, 1984; Pjesme na dubrovaku, 1984; Singerica pod snijegom,
1994; Izloba minerala, 1996; Bijela tama, 2000; Voljeti , 2004; Skroviti vrt, 2004;
Sastavljanje Orfeja, 2005; Grenlandski leptiri, 2006.1
Pie pjesme, prie i drame z adjecu i odrasle) vie od 30 objavljenih zbirki), knjievne i
likovne kritike, eseje, rasprave, studije, feljtone. Kazalita su mu izvela desetak djela.
Prevodi s enleskog i slovenskoga. Redoviti lan HAZU.2
Premda dolazimo u opasnost da eksponirajui pothvat poetine obnove kao pojavu
zanimljivu na ravni razvojnih simptoma prejudiciramo i nepotrebno oteamo pristup
pjesniku kao to je Luko Paljetak, treba rei da on, unato zamjetnoj izdvojenosti i
izvornosti svog pothvata, pokazuje znaajke tipine za maniristiku inflaciju poetinog.
Ovo potonje odreenje, s gledita Paljetkove poetike, konstrukciono je ishodite
njegove posebne matovnosti, te pokretake sile jednog poetskog svijeta koji svoju
nedostupnost novumu pisanja zahvaljuje samo neproblematiziranoj motorinosti
vlastitog ispisivanja. Osnovni oblik te matvonosti je srodnost, suglasje,
korespodencija. Jedna stvar tajno doziva drugu, sudjeluje u njoj, pretvara se u nju:
svijet leptira svog ima a leptir ima plamen / ubogom tihom bilju no pretvaram u slova /
ledini ja sam srce i oko, dlan i dua.3
________________
1 Paljetak 2006: 119
2Samardija Selak 2001: 474, 475
3Mrkonji 2006: 36
130
Ljubav
Nikad neu posve upoznat onu koja
u tebi voli mene, premda se trudim, onu
koja me voli, mene u sebi voli, sebe
u onoj koju volim, i mene koji moja
prisvaja ovlatenja i ako treba zebe
na hladnoj vatri zvijezda koje polako tonu
i onu koju volim i ona koja mene
u meni voli kao sebe i mene kojem
jedina granica je i kojoj ja sam ista
granica to je dijeli od same nje i sjene
njezine koja moju odvaja poput lista
od lista istog drva koje se divnim znojem
zemlje i njene sjene hrani i stvara sjenu
zemlji i njenoj sjeni i onoj koju neu
upoznat nikad, koja u sebi sebe voli
i mene kao mene i sebe, onu enu
od mene, i od sebe i mene, mnogo veu
od mene i od sebe
________
Pavleti 1971: 125
1971: 125
131
- 1

, ,
, ,
,

,

,

,
, ,
, ,

132
Danijel Dragojevi, pjesnik, esejist i prozni pisac, roen je 28. sijenja 1934. godine
u Veloj Luci na otoku Koruli, do sada je objavio ove knjige: Kornjaa i drugi predjeli
(poezija), Matica hrvatska, Split, 1961; U tvom stvarnom tijelu (poezija), Naprijed,
Zagreb, 1964; Svjetiljka i spava (poezija), Naprijed, Zagreb, 1965; Nevrijeme i drugo
(poezija), Razlog, Zagreb 1968; Bijeli znak cvijeta (poezija), izdanje autora, Zagreb,
1969; O Veronici, Belzebubu i kucanju na neizvjesna vrata (proza), Matica hrvatska,
Zagreb, 1970; Bajka o vratima (proza), Naprijed, Zagreb 1972; etvrta ivotinja
(poezija), Naprijed, Zagreb, 1972; Prirodopis (poezija), Biblioteka Teka, Zagreb, 1974;
Izmiljotina (proza), Naprijed, Zagreb 1976; Razdoblje karbona (poezija), Cekade,
Zagreb 1981; Rasuti teret (proza), Nolit, Beograd 1985; Zvjezdarnica (poezija),
Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1994; Cvjetni trg (proza), Durieux, Zagreb 1994;
Hodanje uz prugu (poezija), Matica hrvatska, Zagreb 1997; amor (poezija), Meandar,
Zagreb, 2005.U Dubrovniku polazio gimnaziju, u Zagrebu Filozofski fakultet (studij
povijesti umjetnosti).1
Profesionalni knjievnik, zatim urednik III. programa Hrvatskog radija.
Primjeren lirik hermetik. U njega je najee svaka sintagma jedinica za sebe,
bez izravne, susljedne veze s drugom. Pa ako se izraajni odlomci i veu sintaktiki, ne
povezuju se logosemantiki. Sredinja tema je zakrinkana privatnom simbolikom.
(Tomislav Ladan)2
Pjesma u prozi, kako je poima Dragojevi, omoguuje svoenje mnotvene i dinamike
ralanjenosti pojavnog na osnovne kozmogonijske elemente. 3
_________________
1 Dragojevi 2005: 169
2 Samardija Selak 2001: 132
3 Mrkonji 2009: 118
133
- 1
(1934, )!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!(prevesti s
hrvatskog!!!!!!!!!!!!)
: (Kornjaa i drugi predjeli, 1961),
(U tvom stvarnom tijelu, 1964),
(Svjetiljka i spava, 1966), (amor 2005).
134
PRVI LJUBVNICI
Pravi ljubavnici sada pod zemljom lee. Okrenuti jedno
drugome sa svim svojim stranama, dre se za ruke. Od tiine
tii.
Mi stojimo ovdje na njihovoj travi. Mi stojimo ovdje
na njihovoj travi, na ovom liu, u ovom proljeu drhu
njihove zaustavljene elje. Pjevaju njihovi glasovi. Na
zemlji sjene, u visini rue: to oni nee napraviti da
odagnaju zimu, koje li sve ukrase nee upotrebiti.
Mi stojimo ovdje, a oni dom svoj pod zemljom grade.
Utiaj se, prijateljice moja, od prolaznosti oni prave
ipku i misle na nas, nae nesigurne korake. Cvijetom
koji ti u kosu stavljam oni nam kau put. Kada pone
dolaziti no, i mi krenemo kui, oni e nas dugo gledati
i mahati nam zelenim rukama.
_________
oljan 1966: 380
1966: 380
135
- 1

.
, .
.
.
, ,
. .
, :
, .
, .
,
, .
. ,
, ,
.
136
MISO
Moja je misao, na razliitim mjestima, u isto vrijeme,
opazila ljudodere. Ljudoderi, ljudoderi!
Saberi se, oni su davno nestali, kaem joj,
ta bora oko usta, pogled, nije to nita,
ne zagledaj se u svako lice,
ako nastavi, u drutvu s tobom, izgubit u
dan, dva, mjesece, godine, ivot.
M
, , ,
. , , !
, , ,
, , ,
,
, ,
, , , , .
_________
Dragojevi 2005: 122
2005: 122
137
- 1
JBUK
Ona je Eva.
Ona guli jabuku.
Usitnjava je ribeom.
Jedan lijep oblik nestaje.
Nestaje oblina, simetrija,
boja, teina, mogunost kotrljanja,
prigoda da volimo neto to smo voljeli.
Otile su rijei, prie, slike, pogledi.
Nije vie plod, nije jabuka, nije visoko,
nema ime, sjenu, uto vrijeme,
peteljka se negdje izgubila,
nestala je, kae se, zauvijek.
,
.
.
.
, ,
, , ,
.
, , , .
, , ,
, , ,
,
, , .
______
Dragojevi 2005: 123
2005: 123
138
7. / Suvremena hrvatska knjievnost

Godine 2003. Kreimir Bagi (1962, Gradit), pjesnik, kritiar i znanstvenik,
vrsni stilist i stilistiar, predaje na zagrebakom Filozofskom fakultetu, uredio je
Antologiju hrvatske kratke prie 80-ih i 90-ih godina pod nazivom Goli grad u nakladi
MD, Biblioteka ivi jezici. U njoj je predstavio svoj narataj pisaca, uz nekoliko starijih.
Donosimo ulomak iz njegova predgovora:
Pred vama je izbor hrvatske kratke prie koji pokriva razdoblje izmeu 1980. i
2000. godine. U nj su uvrteni tekstovi onih autora koji su se u ta dva desetljea pojavili
i afirmirali, objavivi pritom bar premijernu proznu knjigu. Iako je kratkopriaku
stvarnost aktivno oblikovalo pedesetak pripovjedaa, drim da 17 uvrtenih vjerno
reprezentira prestine poetike modele, pripovjedne strategije, stilove, ak literarne
trendove i mode kojima smo bili zapljuskivani u predveerje prologa stoljea.
Slobodno se moe ustvrditi da je spomenuto razdoblje obiljeilo iskustvo kratke
prie. Ona je i kvantitativno i kvalitativno prednjaila u odnosu na ostale prozne oblike.
Dapae, postala je presjecitem razliitih spisateljskih strategija i prerasla u
omnianrovski prostor koji karakteriziraju ekonomino izlaganje teme, pripovjedaeva
selektivnost, orijentacija na stvarno te relativno esta uporaba pjesnikih i dramskih
efekata poput figura, poente i napetih dijaloga. Budui da njezini pojavni oblici u
hrvatskih pripovjedaa jako razlikuju, ovdje u kratku priu prigodno odrediti kao tekst
koji varira izmeu jedne reenice i par desetaka tisua rijei, odnosno slijedei
lapidarnu oputenost Northropa Fryea naelno je opisati kao imaginativnu
konstrukciju koja elemente iskustva uobliava u umjetniku kompoziciju. Svako
preciznije odreenje shematiziralo bi i umanjivalo spomenutu raznolikost.
(...)
Odmaknemo li se malo od konkretnih tekstova i zanemarimo li vatrene izjave
koje knjievni ivot ine uzbudljivim, ini mi se da postoji jedno bitno obiljeje koje
podjednako karakterizira i determinira proznu senzibilnost osamdesetih i devedesetih.
Rije je o urbanosti. Grad se u toj prozi javlja na razini teme i na razini stila; on je
prostor modernoga nomadizma, nenastanjenosti i rasprenosti duha. Urbani pejza je
poput labirinta u kojemu je ovjek eli li sauvati osobnost prisiljen na paradoksalnu
osamljenost unutar mnotva, na odustajanje, na prisvajanje pozicije autsajdera. Birajui
za naslov ovoga izbora Popovievu sintagmu Goli grad, nastojao sam upravo istaknuti
tu urbanu senzibilnost kao kreativno uporite kratke prie i osamdesetih i devedesetih
te sugerirati kontinuitet u diskontinuitetu.
139
- 1
____________
Bagi 2003: 513
2003: 5-13
2003 (1962, ) , ,
, ,
80- 90-
, .
, .
:

1980. 2000- .
,
.
, 17
, , ,

.

.
,

,
,
,
.
,

,

.

.
(...)

,

,
. ,
; ,
.

, ,
140
.
,
,
.
Davor Slamnig (Zagreb, 1956) Prvu zbirku pria, udovite, objavio je 1980. Sljedea
zbirka Qwertzu i Op, izlazi 1983. Tijekom osamdesetih napisao je nekoliko radiodrama,
a jedna od njih, Veerica kod Boene, adaptirana je za kazalite. Roman Topli zrak
objavljuje 2002. godine. Uz pisanje, bavi se i glazbom. Kao gitarist svirao je u
slovenskoj grupi Buldoer. Komponirao je glazbu i songove za multimedijsku SF-seriju
Blentoni, a jedna od tih pjesama, Frida, postala je dio standardnoga domaeg rockrepertoara.
(, 1956) , (udovite,
objavio je 1980) 1980. 1983
(Qwertzu i Op, izlazi 1983)
, , (Veerica kod Boene)
. (Topli zrak) 2002 .
, .
. SF
(Blentoni), , (Frida)
-.
____________
Bagi 2003: 243

2003: 243
141
- 1
udovite
Hodam nasipom pokraj rijeke. Sunce je ispred mene, u poloaju u kojem se
obino nalazi u pet sati. Sa strane je nekakvo zelenilo, s desne vjerojatno uma, a s
lijeve livada. Mada gledam ravno ispred sebe, u kutovima oiju vidim rijeku, pokraj
livade. Sunce se reflektira od povrine vode, pa rijeka postaje naranasta. Od zvukova
uje se lepranje ptica u umi i kripa ljunka pod mojim i njenim nogama.
to bi uinio da sad iz vode izroni ogromno rijeno udovite? pita me.
Pa... vjerojatno ono to bi situacija nalagala. Sve bi ovisilo o karakteru
udovita. Rijena udovita ne moraju biti a priori neprijateljski raspoloena prema
nama. Moda bi ono reklo dobar dan, pa bih i ja rekao dobar dan...
Ma ne. udovite bi te pitalo tri pitanja i, ako bi na njih dobro odgovorio,
ispunilo bi ti elju, a ako bi negdje pogrijeio, pojelo bi te. A mene bi odvuklo u
svoju podvodnu peinu.
Zato onda ne bi i ti odgovarala na pitanja, kad si ve u gabuli kao i ja?
Gluposti. Tko je vidio da njena i nevina djevojka poput mene razgovara s
udovitima. To je muki posao. Ve smo se dogovorili da si ti najpametniji a ja
najljepa. Uostalom, pouzdajem se u tebe i preputam svoj ivot u tvoje ruke.
Bojim se da je to za mene prevelika odgovornost...
Ne izvlai se. Radi se o jednoj arhetipskoj situaciji.
Ti si moj zatitnik.
O, u to sam se uvalio. Pretpostavljam da kad bi sluajno ovuda etao
sam, bez tebe, udovite uope ne bi imalo motiva da izroni.
Naravno. Dakle, to bi uinio?
Zbrisao bih u umu.
A mene bi ostavio na milost i nemilost udovitu? Prase!
Pa dobro, pokuao bih odgovoriti na njegova pitanja. A ako bih negdje
pogrijeio, zbrisao bih u umu. To mi ne moe zamjeriti.
Mmmmm...
Pa to ja znam...
Hajde, izmisli pitanja. Ti si mi zakuhala tu kau. Ako se ne izvuem iz
dreka, neu moi zaspati veeras.
Dobro. Prvo pitanje. Zato ee ovuda?
Hmmmm, zato eem ovuda. Zato to volim prirodu... Odmah bi me
poderalo. Zato to oboavam odgovarati na pitanje udovita pod
prijetnjom smrti u pet popodne...mljaca! Zato stvarno eem ovuda? A
ne onuda?... Ummm... Pali istina?
Istina je jedino to pali, kae udovite kae ona.
Pa dobro, udovite, evo odgovora na prvo pitanje: eem ovuda da bih
bio u drutvu ove djevojke i da bi ona silom prilika na ovom udaljenom mjestu bila
primorana svu svoju panju pokloniti meni. A ti mi svojim naglim izranjanjem kvari
posao, moda bih jo dodao.
142
Odgovor je toan, odgovorilo bi udovite razoarano. A zatim bi te pitalo

drugo pitanje, koje glasi: Zato eli djevojinu panju?
Nisam znao da udovita toliko vole njukati po privatnom ivotu rtava.
to ako ga moj odgovor povrijedi?
Teko je povrijediti udovite. Odgovori.
Zato to bih elio spavati s tom nevinom djevojkom na koju si bacilo oko,
o udovite! A onda bih zbrisao u umu.
Nema potrebe. Odgovor je toan. A sad dolazi tree, najtee pitanje. Ako
odgovori na njega, udovite e ti ispuniti elju. Pitanj: Kako e je
navesti na to da spava s tobom?
Ha, ako stvarno uspijem smisliti kako u je navesti na to, onda mi elju
ne mora ni ispunjavavati. Na to bi nevina djevojka mogla pasti?
Ahmmm... Proitat u joj jednu pjesmu... recimo.
Kakvu pjesmu?
Izvadim komad papira iz depa i itam:
Nevinoj djevojci
Poevi se sa mnom ili s nekim drugim
Neka te netko raspakira
Osjea i sama da ti je vrijeme ve dolo
Nemoj o tome previe intelektualizirati
Ambalaa e ti se petrificirati
Shvati da si jedna od nas lego kockica
Natakni se na neku drugu prikljui se nekom
naem projektu
Mnogo je moguih permutacija
Svaki as gradimo novu kuicu
Ljudi smo
Paemo si
Toan odgovor kae ona i ljubi me. Nakon nekog vremena leimo u travi,
ispunjene elje.
Voli li me? pita me.
Zaroni. Pogodili smo se samo za tri pitanja odgovaram i zaspim.
143
- 1
. ,
. ,
, . ,
.
, .

.
?-
.
... .
.
. ,
...
. ,
, , .
.

?
.
. .
.
.
...
. . .
144
, .
, .
. ?
.
? !
, .
, . .
... ...
. .
, .
. . ?
, ? ...
.
... ! ?
?... ... ?
, .
, , :
,
.
,
.
, .
: ?

. ?
. .
,
! .
145
- 1
. . ,
. . :
?
,
. ? ...
.. .
?
:

-

.
, .
- ? .
. .
____________
Bagi 2003: 14
2003: 14
146
BORIS GREGORI: roen 1961. u Sarajevu. Pisao kratke prie, eseje, teorijske
tekstove, knjievne i filmske kritike, radio kao novinar. Godine 1991. odselio u Ameriku
gdje se, uz ostalo, bavi slikarstvom, antikvitetima, digitalnom fotografijom i
internetskom prodajom. Godine 2000. snimio dokumentarac Poslijpodne s Chuckom
Millerom. Objavio: Svako je slovo kurva (s K. Bagiem, 1988; nagrada Goran za mlade
pjesnike), Teorijska gramatika (prie, 1989), Prvo lice tuge (prie, 1990) i Bestseler
(roman, 1990).
: 1961 . , ,
, , .
1991 . ,
, . 2000 .
(Poslijpodne s Chuckom Millerom).
: (Svako je slovo kurva . , 1988;
), (Teorijska gramatika, ,1989),
(Prvo lice tuge, , 1989), (Bestseler, ,
1990).
Gdje je nestala deveta pria

Mama !
Da?
Gdje je nestala deveta pria?
Jebem im sunce, pa u ovom gradu kradu prie.
Glavno da smo ivi i zdravi, a pria vie ili manje, nije bitno. Napii neku
drugu. Neku pravu. Za Broadway1.
Upuuje se na lagani sadrzaj filmica 42.Ulica, jednu slatku limunadicu druga S. Donnena
___
Bagi 2003: 78
147
- 1

!
?
?
, .
,
, . . .
1.
________________
1. 42- , .
(...)
148
Staromodna izjava
Televizor. / Moda ete pomisliti da sam staromodan, ali moje tijelo prou marci kad
ujem Star Spangled Banner, a iz srca mi se razlije neka toplina, dok gordo sluam
zvuke nae himne. / Zubi Predsjednika USA1 ire se u neodoljiv osmijeh.
________________
1. Zaokruite toan odgovor:
a)
to su zubi Jima Cartera!
b)
ne, nego su to zubi F. Marcosa!
c)
Jesi lud to su zubi Richarda Nixona!
d)
Jok to je Ronijevo zubalo!
___
Bagi 2003: 79
2003: 79
149
- 1

. / ,
,
, . /
1. .
________
1. :
150
a)
b)
, . !
c)
!- !
d)
!-
Stanislav Habjan: Roen je 1957. u Zagrebu. Bavi se prozom, grafikom,

dizajnom, multimedijskim performanceom. Godine 1983. s Borisom Greinerom osniva
GREINER & KROPILAK MAILART OFFICE. Njihova praksa podjednako ukljuuje vlastitu
autorsku proizvodnju (tiskani materijali, izlobe, akcije, nastupi uivo) grafiko i
prostorno oblikovanje. Uz ostalo, tiskali su grafike mape, organizirali izlobe slika,
izraivali plakate, oblikovali vizualni identitet institucija (Radio 101, klubovi Kului i
Gjuro 2, knjiara Moderna vremena, galerija Otok...). Habjan je objavio dvije prozne
knjige: Nemogua varijanta (1984) i Interkonfidential (s B. Greinerom, 1999). Danas
ima malu izdavaku kuu sa suprugom Anom Marijom Habjan pod nazivom Petikat.
: 1957 . . , ,
. 1983 . (Boris
Greiner) GREINER & KROPILAK MAILART OFFICE.
( ,
, ) .
, ,
, ( 101,
, 2, ,
...). :
(Nemogua varijanta) 1984, (Interkonfidential), ( .
,1999 .).
(Petikat)
151
- 1
LJUBAVNICE
Praktinim malim vozilima, za slobodnih veeri, iz novijih dijelova grada u centar stiu
ljubavnice. Dolaze same, ve prirodom posla nikad u parovima i onako elegantne, vitke i
raspoloene, unose u naa drutva pozitivan efekt, entuzijazam i energiju. Sa enama
su ubrzo vrlo intimne i prisne, tu negdje i poinje njihova igra, element i umjetnost.
Nou rijetko ostaju do kasno, posao im nikada ne strada zbog zanimanja, a kad ih
ispratimo, njihov nam pogled jo dugo poslije bridi u oima. Ponekad i nelijepe, ali
savreno iscrtane, izvlae iz svojih izraajnih lica maksimum; njihova strategija nije
Blitzkrieg nego strategija krpelja.
One ranije osvijetene posjeduju srednju strunu spremu i rade na vrlo povoljnim
mjestima. One koje studiraju ine to redovno i nikad predugo; u meuvremenu,
raskidaju perspektivnu ljubavnu vezu i takoer nalaze izvanredna radna mjesta. To su
roene ljubavnice. Njihovi mali stanovi ugodni su i opremljeni; u slobodno vrijeme one
se bave fotografijom, dizajnom, krojenjem, ali nikad poezijom. Zvunu kulisu ine Jarre,
Satie, Eno, ali nikad Strummer, tuli ili Brecelj. Kuhaju izvrsno i tim je veerama
nemogue odoljeti; u seksu, njihova je mo bezgranina, ine to strpljivo, znalaki i bez
tragova.
Ljubavnice su vrlo postojane i lako podnose ivot; kapital emocija istodobno
ulau u nekoliko akcija, pa teko zapadaju u bankrot. Kao i svi umjetnici strahovito su
tate, teko odolijevaju samohvali i to je ono to je za njih opasno. Dogodi se da
prilikom buduih promjena ve sam glas o njima bude bri, a to je karta koja obara
strategiju krpelja. Neke od njih tada produuju dalje, odlaze na periferiju i tonu
stepenicu nie. Nadarenije, meutim, vladaju osjeajem za vrijeme i priliku, pa se
negdje oko tridesete sretno udaju. U trokutima sljedeih godina one i njihovi muevi
ine jedine fiksne kutove.
_________
Bagi 2003: 54
2003: 54
152
()
, ,
. ,
, , ,
,
. ,
, .
,
, .
,
; ,
. ,
.
;

. .
. , ,
, . ,
, , , .
; ,
, .
.
,
.
. .
,
. ,
, . , ,
,
.
.
153
- 1
Kreimir Mianovi (1968, Brko). Pripovjeda, knjievnik, od 1995. znanstveni novak

na Katedri za hrvatski standardni jezik zagrebakoga Filozofskoga fakulteta gdje je i
diplomirao. Obranio magistarski (Posvojnost u hrvatskome standardnom jeziku, 1999) i
doktorski rad (Standardni jezik i problem komunikacijske kompetencije, 2004). Od 2006.
docent na Katedri za hrvatski standardni jezik. Objavio knjigu Hrvatski s naglaskom:
standard i jezini varijeteti, 2006. U suautorstvu s Ladom Badurinom i Ivanom
Markoviem objavio je Hrvatski pravopis, Matice hrvatske 2007. godine.
Strah
Posjedujem nutrinu o kojoj nita nisam znao.

Ne znam, to se ondje deava.
R. M. Rilke, Zapisci Maltea Lauridisa Briggea
Taj je dogaaj poeo posve svakidanje, vjerojatno u etvrtak.
Trebalo je otii na cijepljenje. Ustao je ranije nego obino, a volio je dugo
spavati. Oprao zube, ak se obukao ljepe nego inae, i otiao na cijepljenje. U
autobusu je ljubazno ustupio mjesto do prozora eni s djetetom. Nehajno je virkao
preko ramena na novine koje je itao potar. Sve je bilo obino, osim to se potajno
nadao da nee upasti u guvu u ambulanti. Stoga je i ustao ranije. I stvarno, u
ekaonici nije bilo nikoga. Ostavio je kaput na vjealici i tako uao unutra. Medicinska
sestra sasvim mu je uobiajeno ubrizgala cjepivo. ak ga nije ni peckalo. On je prije
toga zavrnuo rukav. Prvo je bio ponudio desnu, a potom je blaga sestra uzela njegovu
lijevu ruku. Jedino je to bio mali nesporazum.
Taj dan, vjerojatno u etvrtak, dalje je uobiajeno protjecao. Sjeo je u kavanu i
gledao ljude kako prolaze ulicom. Njihovo kretanje zamuivalo mu je prljavo staklo kroz
koje je zurio. Nakon toga i ruak, pa veera u oblinjem restoranu. Posudio je taj dan
od prijatelja dvadesetak maraka. Sa sigurnou se moe tvrditi da je bio kod svoje
djevojke. Ona je to potvrdila, u potpunosti uvjerena u istintost svog iskaza. Naime, tu
istu veer dobila je mjesenicu, pa nisu vodili ljubav iako je on navaljivao. Upravo taj
detalj po kojemu je uvjerena da je bila s njim te veeri, ispriala svojoj prijateljici.
Inae, i prijateljica je dobro znala da je on znao ponekad navaljivati. Ona se nastavljala
povjeravati svojoj prijateljici pa je rekla da je on zbog toga ispoetka bio ljut, a poslije
joj je njeno stavio glavu na trbuh. Nakon posjeta vratio se u stan. Susjed do vrata
izjavio je da ga je pozdravio s laku no i da mu je tako i uzvraeno.
Onda je pala no slina prijanjima, ak i astrolozima prilino nezanimljiva.
Ovdje se sada javljaju nedoumice i nagaanja s poetka prie. Tko moe objasniti to
se zbivalo te noi i idueg dana do podne? Moe se pretpostaviti da ga je obuzeo strah.
Jer samo on tako teko pada na ovjeka, kao hladne i tupe stvari, i ponekad mu se jako
teko oduprijeti.
154
On se promijenio preko noi, kako se samo ljudi znaju strano promijeniti.

Bojazan od cjepiva u vlastitu tijelu natjerala ga je, isprva panino, u bolnicu. Tamo je
zaprepatenim lijenicima naredio da mu odsijeku ruku. Ona blaga sestra od juer
pokuala ga je odvratiti jer je reakcija na unutarnjoj strani podlaktice bila vie nego
normalna. Zatim su pozvali nekog kirurga poetnika.
Nije prolo ni sat vremena, a on se opet vratio. Traio je da mu odsijeku nogu. I
tada je sve krenulo nepredvieno, sve je izmaklo i zadnjoj moguoj kontroli. Kada su
mu odsjekli uho, lijevo pa desno, radosno je pomislio kako vie nema klempave ui.
U poetku dok je iao u bolnicu (ubrzo je nestalo panike), muila ga je sporost
i nezgrapnost pokreta. Smetali su mu i ljudi koji su htjeli pomoi. Jako su ga ivcirali.
nakon toga, kao da se taj strani napor pretvorio u silnu energiju zahvaljujui kojoj je
jednostavno letio. Tako se osjeao sretan i lak. Izgledalo mu je kao da je kamen
uzgurao na vrh i sada ovaj juri neometan drugom stranom brda. Kako sam se
promijenio, gotovo preko noi, bio je sretan. Kada je doao zadnji put u bolnicu, nisu
vie imali to odrezati. Jednostavno ga vie nisu vidjeli.
___________
Bagi 2003: 115
2003: 115
Na slici: stara mlinica u Vevanima, jo uvijek radi. Snimio elimir Ciglar
155
- 1
(1968 ., ). , , 1995 .

. (
, 1999)
( , 2004).
2006 . .
: , 2006 .
,
2007 .
.
.
..,
.
. ,
. ,
, .
.
. ,
,
. , .
.
, .
. ,
. .
, , .
.
, .
.
.
,
.
.
,
.
,
, .
.
156
.
,
. ,
.
? .
,
, .
,
.
.
.

. .
, .
. ,
. , ,
.
( ),
.
. .
.
. ,
. ,
, . ,
. .
157
- 1
HRVTSK KLPSK PJESM

BLGO ONOM TKO TE LJUBI
Klapa Luka, Ploe
tekst Vojislav Vojso Mataga,
glazba Ivica Kaleb
Vojislav Mataga (Opuzenm, 1947) profesor je hrvatskog jezika i knjievnosti,
doktorirao je s tezom o ideologiji i kritici, pie znanstvene radove, eseje, filozofske
rasprave, pjesme, a kada pie dijalektalnu poeziju nadijeva si nadimak iz mladosti
Vojso. Radio je kao bibliotekar u Knjinici Vladimira Nazora u Zagrebu. Sada je
umirovljen. Pjesma Blaen onaj ko te jubi napisana je tokavskom ikavicom,
dijalektom ploanskoga, neretljanskoga kraja i vrlo je popularna u klapskim izvedbama.
Blago onom ko te ljubi

posrid lica uvr ela.
Blago onom ko te trai
nasrid poja u tiini.
Blago onom ko te zove
iz blizine iz daleka.
Blago onom tko te gleda
suelice svome licu.
posrid lica uvr ela.
Blago onom ko te uva
u dnu srca na vr usta.
Blago onom ko te sanja
usrid noi, usvit dana.
Blago onom ko te uva
u dnu srca na vr usta.
158

( )
,

,
, , , ,
,
.
, ,
.

, .

.

.

.

, .

, .

, .

, .
( , )
159
- 1
VILO MOJ (I. Badurina V. Jureti)

Skoro saki put
kad se mi pogjedamo
ti i ne odzdravi
ko da se ne poznamo
A da mi te sebi zvat
kad e zaspat
prvo sna da ti reen
da volin te jo
Vilo moja
ti si moj san, ti si moj san
a lagje bilo bi da si tuja mi
da te ne poznan, da te ne znan.

,
,

, :
, .
, , .
,
,
( , )
160
Nives Opai, Klju u vodi, Vijenac, listopad 2010.

Naslov moe sugerirati kako mi je klju pao u vodu, no bi li to bila iole zanimljiva
tema? U vodu mi moe pasti tota, pa to s tim? Naravno, nita, no klju je s vodom
ipak drukije i dublje povezan nego, recimo, alica ili vilica (no je ve neto drugo,
barem u dobroj poljskoj kinematografiji). Klju nam znai u prvom redu metalnu
napravu za otvaranje i zatvaranje brava, pa sa sobom vuemo svu silu kljueva: od
kue, vikendice, garae, auta, raznih pretinaca u pisaem stolu, blagajne (kasete s
dokumentima i neto novca), kovega itd. Pravi majstor nikamo ne ide bez alata, a
komplet kljueva za privrivanje, zavrtanje i odvrtanje uvijek mu je pri ruci (kao i
francuski klju, naravno). Bilo bi nepravedno spominjati alate, a ne i insignije nebeskog
vratara sv. Petra, koji nikamo ne ide bez kljua, kao ni papa bez svoja dva (slubena). A
kakva bi to zatitnica kuanskih poslova bila bez svenja kljueva, pa ih tako sv. Marta
ima uvijek o pojasu. Dok sam jo (uglavnom neuspjeno) klimprala po klaviru,
drugovala sam s violinskim i basovskim kljuem, no brzo sam se priklonila frazeologiji, u
kojoj je klju takoer ostavio traga: biti pod kljuem (biti zatvoren, dobro uvan, u
zatvoru); dobiti klju u ruke (zapravo vlast nad kim / im), premda se formula preselila
i u graevinarstvo (useliti se u potpuno opremljen stan); staviti klju u bravu (doi pod
steaj, prestati raditi); otvoriti neto zlatnim kljuem (dokopati se ega mitom); predati
komu kljueve od ega (staviti komu to na raspolaganje); zatvoriti se sa sedam
kljueva (ne odati svoje miljenje, drati ga strogo za sebe). U zapadnoj Bosni na okuci
rijeke Sane lei mjesto koje se zove Klju. Za ime svakoga lokaliteta postoji dublji
(skriveniji) razlog, pa tako i ovaj. Malo strpljenja, doi emo i do njega. Neko su se u
Jugoslaviji stvari najee rjeavale po republikom (ako ne ve po nacionalnom) kljuu,
a klju je i ona spasonosna formula za itanje i razumijevanje ifriranog teksta (to je
danas ve i obini knjievni). I kua moe biti na klju (to je kua sa dva krila koja su
pod pravim kutom), kao to i ptice mogu letjeti u kljuu (u obliku kljua).
Klju se stavlja u kljuanicu ili bravu (koja je znala biti prozor u svijet nesluenih
spoznaja). Kroz nju se obino viri, gleda kriom, to se ne smatra ba pristojnim. Vie
volim taj starinski spoj kljua i brave nego one moderne kartice, koje me tjeraju da se
znojim pred vratima hotelskih soba dok u procijep guram takvu karticu as s ove, as s
one strane, a vrata i dalje ostaju zatvorena. Da im i kaem: Sezame otvori se! uinak
bi bio isti. Dananja hotelska vrata imuna su na bajke. Ona razumiju samo (meni
poprilino skrivenu) elektroniku. A sada zaronimo malo u povijest rijei klju! Prvotno
mu je znaenje savinut predmet, to je mogla biti i neka kuka (a znalci kojima nijedna
brava ne moe odoljeti pravili su perhakle, njem. Sperrhaken), jer emu nositi svu silu
kljueva kad pravi majstor svaku bravu nasilno otvara samo jednim (ali vrijednim)?! Taj
otpira ne poznaje ni zapreke ni granice, pa se u Turskoj i u zemljama koje su pod njom
stoljeima stenjale zove kalauz (ili kalavuz, tu. kilavuz). Preao je i u prezime (Kalauz),
koje se uje i kod nas, no ne mora znaiti da su nositelji toga prezimena bili ba obijai
brava, jer kalauz znai i vodi, putovoa, pokaziva puta, peljar, pa se ti prezimenjaci
vjerojatno radije priklanjaju ovoj potenoj i korisnoj djelatnosti. Prasl. kl'u znaio je
najprije zakrivljen komad drveta, neki rigl (njem. Riegel), koji se stavljao u zakovice
161
- 1
izmeu dovratka i vrata i koji je, kao i klju, tek kasnije postao eljezni, pa je dobio i
razna imena: zasun, kraun, reza, mandal, od ega su nastali i glagoli zakraunati,
zamandaliti i sl. Srodnu rije k'luka pratimo preko gr. kleis, lat. clavis, svnjem. sluzzil,
njem Schlssel, do kljua u istom znaenju.
(...)
Cijela priao vodi i kljuu sinula mi je nedavno u Sv. Naumu na Ohridskom
jezeru. Za otvaranje oiju zasluna je, naravno, i svetica kojoj su oi glavna
preokupacija sv. Petka. Njezina se crkva nalazi uvijek uz vodu. Gledajui freske iz
ivota sv. Nauma, na nekima se vidjelo kako je lijeio bolesnike (poglavito duevne), jer
se zna da je bio (i) lijenik.
(...)
162
, , , 2010 .
;
? ,
? ,
, , ( ,
). .
, :
, , , , ,
( ), .
, ,
( ).
,
.,
() .
, .
. ( )
, -,
, :
( , );
( / ),
( );
( , );
( );
( ); 7 (
, ).
.
() , .
.
(
) ,
(
). (
), (
).
(
). ,
, .
,

, .
: ! .
. ( ,
163
- 1
) .
.
, (
, Sperrhaken),

( ) ?!

( .. ).
(),
,
, , ,
. . kl'u
, (. Riegel),
, , ,
: , , , ,
, . k'luka
. kleis, . clavis, . sluzzil, . Schlssel,
. (...)

. .
. .
. . ,
( ),
() .
(...)
164
Pavao Pavlii, More nije voda, Vijenac, 9. rujna 2010.

Cijelu kolsku godinu pokuavaju nastavnici djecu nauiti neto hrvatskoga, ali djeca su
lijena, pa ta poduka i ne ide ba najbolje. A onda doe ljeto, i djeca o svom jeziku
naue vie nego to bi im mogla utuviti ikoja uiteljica.
Dakako, to se dogaa u igri: u malim mjestima uz more skupa provode vrijeme klinci
koji ondje ive cijelu godinu i klinci koji onamo dou na ljetovanje. Oni su jedni drugima
nastavnici hrvatskoga, a obuka tee od jutra do mraka.
Jer, najprije otkrivaju da su jedni izuli cipele, a drugi postole, onda da jedni utiraju
balun, a drugi loptu, a napokon da jedni pucaju na gol a drugi na branku. Onda prijeu
na bive i arape, gae i mudante, paradajz i pomidor, emlje i bublice. I, oko svega se
lako sporazumiju, pa sa zadovoljstvom razmjenjuju termine i zbog novousvojenih rijei
sami sebi izgledaju kao svjetski ljudi.
Samo u jednoj stvari ne mogu se sloiti: to je zapravo more? I doista, malim
Dalmatincima koa se jei kad doljaci obeavaju da e s one tamo stijene skoiti u
vodu. A mali kontinentalci ne mugu se udom nauditi zato njihovi domaini kau da
im more ulazi u masku. Koliko god da moda i ne znaju o emu je tono rije, djeca
jasno slute da je u pitanju neka velika i ozbiljna razlika, koja zacijelo i nije samo jezina.
Za ljude s kopna more se naime sastoji od vode, koja je jednaka kao u rijeci ili jezeru,
samo s tom razlikom to je plava i slana. (...)
Za Dalmatince, stvari stoje posve drukije. Za njih je more uvijek more, bez obzira na
koliinu, kao to je i voda uvijek voda, takoer bez obzira na koliinu. (...)
Ukratko, u Dalmaciji se o moru i o vodi prosuuje sa stanovita ovjeka, odnosno onoga
to je njemu potrebno za ivot: voda je ona dragocjena tekuina bez koje ne moe biti
ni ljudskoga naselja ni bilo kakva ozbiljna opstanka. (...)
Hrvatska specifinost lei u tome to se naa zemlja sastoji od dvije polovice: one u
kojoj je more voda i one u kojoj nije. Uzaludno bi bilo nagaati to je od toga dvoga
bolje, jer oboje ima smisla: razumno je u Dalmaciji razlikovati more od vode, i logino je
na koninentu tu razliku odnemariti. To su dvije cjelovite i potpune kulture, a stvar je
samo u tome da su se one dodirnule i izmijeale u istom narodu, kao to su se
izmijeala i ona djeca na plai.
Tako se pokazuje da su more i voda zapravo simboli. (...)
Upravo to znae i one dvije polovice Hrvatske koje se izmeu sebe toliko razlikuju. Ona
vodena polovica vezana je za zemlju, za prastare slavenske tradicije, za sigurnost
domaih relacija. Morska polovica otvorena je prema daljinama, prema nepoznatim
zemljama, prema drugim jezicima i drugim iskustvima. Vodena Hrvatska uvijek je u
opasnosti da postane provincijalna i zatucana, morska Hrvatska uvijek je u opasnosti da
se utopi u svijetu i njegovim izazovima.
(...)
Upravo to slute ona djeca to se skupa igraju, pa zato zduno upijaju nepoznate rijei.
Djeca slute da se moraju dobro upoznati, jer e im to osigurati budunost. Ona
shvaaju da se na svijetu ne moe ni bez mora ni bez vode, i da bi bilo glupo ikoje od
165
- 1
toga dvoga zanemariti.

A slute moda i to da postoji i neto to je mjeavina mora i vode, a zove se boata
voda. Ona je dobra za zalijevanje i u njoj rastu najbolje ribe, kao to to pokazuje ue
Cetine, Vrulja ili delta Neretve. Sjajno bi bilo kad bi Hrvatska bila i more i voda i boata
voda.
166

, , .
,
.
, :

.
, .
, ,
; , ;
, .
, , ,

.
: ?
,
.

. ,
.
, , ,
.
, .
, ,
.
, ,
:

.

: .
, :
,
. ,
,
.
.

167
- 1
.

. ,
, .
,

.
,
.
, .
.

.
, .
.
() .
168
Arijana ulina, Bolje se rodit bez srie, nego bez one stvari
Lake je dilit savjete nego pamet vie ih ima
Pitaju me ljudi da im dam tu i tamo pokoji savjet. Ti si iskusna, govore. A znate ta je
iskustvo? To je ono ta dobijete kad ne dobijete ono ta elite.
Ali zajebano je ta to iskustvo uvik dolazi nakon razoaranja. Nema ga kad si mlad i
kad bi ti tribalo, a doe u starosti kad ga vie nema di primjenjivat.
ovik lako drugima dili savjete, a istima teko moe sebi pomo. Lako je bit pametan za
drugoga. Ja sam ih dilila akom i kapom dok nisam zagazila u govna ivota i da sam ih
se drala, izbjegla bi i predvidila brojne pizdarije koje su mi se u meuvremenu
izdogaale. ovik kojem se osmjehne sria zaboravlja na savjete i umisto da slua
razum, preputa se bezumnoj srii, a tek kad mu ona okrene lea, vraa se savjetima, a
i razumu, ako ga ima. Da sam ja proitala sve svoje savjete prije nego san krenila vatat
sriu za bradu, ne bi se spotakla i tako duboko zagazila u govna ivota. Uvatila san ja
malo brade, ali kozje, koza mi utekla, a samo dlaka njezine brade u aci ostala. Sad
proitan pokoji put pokoji svoj savjet i mislin se: A pametne ene, jebate, kako sve
zna."
Onda pogledan sebe i svoj ivot i ne mogu se naudit koliko san glupa. A znate
ta ovika najvie zajebe u ivotu? Emocija. A ta bi ja bila pametna da nisan emotivna,
a emotivna san za popizdit, i pametna san za popizdit, i glupa san za popizdit. Pametna
san zato ta znan da velike emocije donose veliko razoaranje, glupa san zato ta se
usprkos pameti preputam emocijama, a emotivna san zato ta san glupa. Dakle, kako
vidite, oito je da sebi ne mogu dat nikakav savjet, ali vama mogu ispriat kako je bolje
imat srie nego dobar savjet, mogu van ispriat kako san vatala sriu za bradu i
zakljuila kako se bolje rodit bez one stvari nego bez srie, mogu vam ispriat kako sam
to jo dublje zaglavila u govna ivota i poneto vam predloit kako i vi ne bi u njima
zaplivali. A ako u njih ipak upadnete, morate bit svjesni da, ako sami sebe ne iupate,
drugi e vas s radou jo dublje u njih gurnit. Moda ne iz zloe, ve iz istog sporta i
zadovoljstva koje oviku prua tue propadanje. Tua sria nije zabavna, eto, moda
samo zato. ovik gledaju tui pad raste u vlastitim oima. Poto san lajava, ne mogu
izdrat i sve u vam ispriat, sve, a pogotovo zato ta su se i mukarci poeli interesirat
za moj ivot i savjete, i to, kako kau, ne zbog sebe, nego svojih ena. Ali ne laje pas
zbog sela, znam ja to. Maomeni kupe ka fol eni knjigu mojih savjeta za roendan, pa
je sami kradomice itaju u zahodu. A onda mi profondo glasom kau: A ta je, Goge,
jebate, o ti meni spizdit enu i brak, jel, a?
A to spizdit znai osvijestit. A ja im svima kaem da nema straja i ponavljan da
nikom ne mogu solit pamet niti dilit savjete ka konfete, ali moda nekim enama mogu
malo olakat situaciju, dileme, pokazat da uglavnom dilimo iste probleme i da nam je
namijenjena slina sudbina. Pitanje je samo ko je svoju sudbinu i kako, kojom snagom
vitra, uspija preusmjerit ka jarbol na brodu. I ma koliko mi sudbinu preusmjeravali, ona
169
- 1
nas nee mimoi ka ni vitar, samo je pitanje s koje e strane puhnit i kojom jainom, da
se na kraju brod ne privrne. Ja jo nekako drim kormilo i odravam se na vodi zvanoj
ivot, valovitoj, ali moda zato i interesantnoj. Jer, uj, nije dobro da ti je ivot ravna
voda, ali nije dobro ni da su preveliki valovi, da se ne utopi. Zato je dobro talasat malo
tamo, malo vamo, dok brod ne uplovi u mirnu luku iz koje opet mora kad-tad
povremeno isplovit, da ne istrune, ka i ovik. Zato u svoja iskustva podilit sa vama da
vidite da niste sami u kaseti brokava zvanoj pasji, oprostite, enski ivot.
_________
ulina 2003:
2003:
170

,, -
. , .
?
.
. ,
. ,
. .
,
,
.
,
, , ,
.
,
. , , ,
.
: , .
.
? .
, ,
.
,
, .
, ,
,
, ,
,

. ,

. ,
.
, .
.
, , ,
,
, - . ,
, .
171
- 1
, .
: , ,
?- .

, , ,

. ,
, .
, ,
,
.
, , .
, ,
, . -,
-
, , .

, , .
172
Renato Bareti (Zagreb, 12. 4. 1963)

Priaj mi o njoj (ulomak romana)
Zadnja je izila iz nevelike sudnice i naslonila se ramenom na zid tri koraka dalje
od vrata, prekriila ruke i zapiljila mu se ravno u lice. Opazio ju je i pogledao jo
nekoliko puta, ali svu njegovu panju nastojao je prigrabiti stari Stamenkovi, klijent
kojemu je upravo isposlovao napravomonu drugostupanjsku presudu. Stari mu je
tresao ruku kao da bi je sad najradije iupao i ponio kui pa stavio na televizor,
umjesto plastine gondole ili vaze. Gospodine Tomo... ponavljao je Stamenkovi dok
su mu se oi punile suzama. Gospodine Tomo, ja ne znam kako da vam zahvalim... Ja
sam se nadao, i ena se nadala, deca su daleko, ali nismo mogli da verujemo da je
zaista mogue... Vi ne znate koliko smo vam zahvalni... Vi morate da doete kod nas na
iovo im se sve ovo do kraja rei, vi... Videete ta je pravi brudet.
Tomo je sve vrijeme kimao, nelagodno se smjekajui.
Moja je kua vaa kua, moj sto je va sto, kad god zaelite...
nastavljao je euforino Stamenkovi, otirui maramicom tokice znoja to
su mu izbijale po eli.
I vi i cela vaa familija, ko god...
Tu zastane i ukoi se, a Tomi se neiskreni osmijeh rairi cijelim licem.
Izvinjavam se. Razumeete to ou da kaem...
Razumijem oglasi se napokon Tomo, pa uputi kratki moleivi pogled
prema mladoj eni to se naslonila na zid iza staroga i zagonetno ih
promatrala, kao da uiva u sceni.
Al ajmo priekat jo i Vrhovni sud, ovi e se sigurno opet aliti...
Ma, mogu sad da se ale dokle oe produi Stamenkovi i pojaa stisak
ruke, nanovo ohrabren nakon gafa. nema tog suda koji...
Gospodine Kriste? prekinula ga je napokon, odlijepivi se od zida i
zakoraknuvi prema njima i s ispruenom rukom. Tomo brzo izvue dlan
iz Stamenkovieva stiska i prui ga spasonosnoj pridolici.
Anita elan, iz Novog doba, crna kronika... predstavila se.
Znam odgovori Tomo. I iz novina i tu, iz suda. Moja omiljena
novinarka. Ne, ne, dapae, evo upravo se pozdravljam sa strankom... ut
emo se, gospodine Stamenkovi, sad imamo petnaest dana ekanja, oni
e se sto posto alit ve sutra, al zgazit emo ih i na Vrhovnom. Sve e
bit kako treba. Dovienja, ujemo se.
Stari zbunjeno kimne, mahne pa krene niz opustjeli hodnik, osvrui se i osmjehujui.
173
- 1
Anita elan, Novo doba... Hvala vam, Anita elan.

Ajme, nisan vas stvarno tila... Ne znam ja jeste vi htjeli ili niste, al
hvala. Skoro mi je ruku iupo, nesretnik. Recite, ta vas zanima? upita je
Tomo, podigavi aktovku s poda.
Jel vas mogu neto pitat... onako? Ou re, nije za novine, nego mene
zanima vie privatno...
Ovan po horoskopu, oenjen, otac velike djevojke od osam godina...
Ma ne to... To sve znan otprije, ta doli iz kafia, ta iz novina, ta s
televizije. Ne zanimaju me te stvari nego... Ma gledan vas tu ve cilu
godinu svako malo i ne mogu razumit kako moete!? Sve su vam sorili,
i kuu i familiju i ivot, a vi, ono, kao da ste se specijalizirali da ba njih
branite. I jo svakoga obranite, ta je najgore!
Tomo je mrano pogleda:
Jel idete vi u crkvu?
Anita se zbuni. Da je znala kako e je odmah zaskoiti takvim nejasnim
protupitanjem, vjerojatno mu se ne bi ni obratila.
Ne iden ba, ono, al kakve to... Tomo je otro prekine:
Ne idem ni ja, al zato idem svaki dan na marendu, to su me tu nauili. Oete
danas vi sa mnom?
_________
Bareti 2006: 7 9
2006: 7 9
174
(, 21. 4. 1963)
( )
,
, .
,
,
.
-
,
.
-
- .
, ... ,
,
... ...
, ...
.
, .
-
, ...
.
...
,
.
-
. ...
.
,
.
, ...
-
. ...
? ,
.
.
, ... - .
. , .
. , , ...
175
- 1
, ,
, .
. , .
, ,
.
-
, ... , .
, ... , .
, . ? -
.
... ? ,
...
, , ...
... , , ,
, . ...

- !? ,
, , , .
, !
:
-
.
, .
176
, , ... :
, , .
?
Zagrebaki pentagram, Nina Mitrovi: Javier

etvero hrvatskih dramatiara i pisaca: Filip ovagovi, Igor Rajki, Nina Mitrovi, Damir
Karaka i Ivan Vidi dobili su domau zadau od redatelja Paola Magellija da napiu
jednoinku koju e tematski povezivati Zagreb. Nina Mitrovi dobila je zadatak da, uz to,
napie jednoinku o seksu, ali da u drami budu samo enski likovi. Ovo je ulomak iz te
njezine drame Javier.
(...)
ANDREJA: Ajde.
SLAANA: A ni, doo je kod mene i kao da emo se poevit, jel kaj, mi samo to i
radimo, u kino i na rukove nejdemo, maksimum je da me odvede na cugu, i to u neku
birtiju di nas niko ne mre vidjet
ANDREJA: Dobro, daj, prei na stvar.
SLAANA: Kaj?
ANDREJA: Kaj kaj? Da ete se poevit i
SLAANA: Da, da. Mi se kao neto mazimo i ja ti se u jednom trenu sjetim da imam to
neko vino pa kao da popijemo malo. Naravno, popili smo cjelu bocu, s tim da sam se ja
ba ono napila i, naravno, poeli smo priat o situaciji. Tak mi to zovemo, situacija.
ANDREJA: Situacija?
SLAANA: Aha. E, i ja sam se, normalno, izdeprimirala. A on
ANDREJA: Da?
SLAANA: On se napalio.
ANDREJA: I? (Lucija izviruje i gleda)
SLAANA: Kaj je?
ANDREJA: Mala!
SLAANA: Ja se nisam htjela karat pa se on ljepo zdrko.
ANDREJA: Katastrofa.
SLAANA: Da. Mo zamislit prizor? Ja pijana drim monolog o tom kak mi je pun kurac
svega, i njega i njegove situacije, a on ljepo drka. I jo me s onom drugom rukom
hvata za sisu. Kak da ti velim, njara me po sisi.
ANDREJA: A jebiga, kad ga pusti.
177
- 1
SLAANA: Da, znam, jadna sam.

ANDREJA: Daj, kaj ti je, nisi.
SLAANA: Ma kaj nisam? Na kaj sam spala, imam trispet godina i tipa kaj doe, zdrka
se i ode. Pa kaj nisam mogla bolje?
ANDREJA: Daj mi napravi filter. A kaj bi ja trebala re? Ti bar ima svog nezrelog
kretena, a ja, kog ja imam?
SLAANA: Pa jebote, ti si bila u vezi sedam godina.
ANDREJA: Da. I sad sam solo, zna kolko?
(Slaana drapa knjigu, radi filter)

SLAANA: Pa nisi tak dugo.
ANDREJA: Tri godine, Mici.
SLAANA: Tri godine? U jebote!.
ANDREJA: A zna od kad se nisam pokarala?
ANDREJA i LUCIJA: Od Nove godine.
ANDREJA: uti ti mala!
SLAANA: Ma ekaj, pa to mi nisi priala.
ANDREJA: Daj mi filter.
SLAANA: (Nosi joj filter otraga za stol) Ak mi kae s kim si se poevila.
ANDREJA: A s kim, zna onog tipa iz Olive?
SLAANA: S konobarom? Nisi valjda. Pa to rade samo oajnice.
ANDREJA: Dobro, da, uniti me.
SLAANA: I, kak je bilo?
ANDREJA: Super.
SLAANA: Ma da? Ou i ja.
ANDREJA: Je, tak je super bilo da sam se rasplakala.
SLAANA: Ha?
ANDREJA: On na meni, mislim, ba se ono trudi, a ja, ja sam se ljepo rasplakala. Prvo
je mislio da svravam, e, a onda je skuio da ba nije.
SLAANA: Zakaj si se rasplakala?
ANDREJA: A kaj misli?
178
SLAANA: Jo ga voli?
SLAANA: Da. To je sranje.
ANDREJA: Tak da ne znam koja je od nas dve jadnija.
SLAANA: Daj, zapali.
SLAANA: Od kog si to ope nabavila?
ANDREJA (kroz smijeh): Od konobara.
179
- 1
: , ,
: , ,
,
(Paola Magellija)
. , , ,
.
(Javier).
J: .
: , , , ,
, ,
, , .
J: , , .
: ?
J: ? ...
: . ,
, .
, ,
... , .
J: ?
: , , , . ...
J: ?
: .
J: ? ( )
: ?
J: .!
: , .
J: !
180
: . ? ,
, , ,
. . ,
.
J: , .
: , ?
J: , , ..
: , , ? ,
, . ?
J: . ? ,
?
: , .
J: , , ?
( , .)
: .
J: .
: ?
J: ?
J : .
J: !
: , .
J: .
: ( .) ?
J: , ? ?
: ? . .
J: , .
181
- 1
: , ?
J: .
: ? .
J: , ... , !
: ?
J: , , , .
, .
: ?
J: ?
: ?
J: . .
: , .
: , , ?
: ( ) .
( .)
182
9. 20. 21. /
Makedonska knjievnost 20. i 21. stoljea
(22. 12. 1908, 13. 6. 1943, )
,
,

?
,
,

,
?
,
,

,
,
:

,

!
183
- 1
Pealba
Nije li ivot, nema li
ljubav za ivotom golema
ljubav za ivotom ovjena
u ovim grudima teakim
Nije li srce, nije li
srce srce na srcu,
srce ire iroko
srce dublje duboko
cijeli svijet da skupi, pa da je
za ove grudi maleno?
Nije li bijeli dan, nije li
dan da je nad danima,
dan da je radnicima
dan povrh sunca visoko
dan od mora iri irokog,
sunce da zatvori, da stoji
i vrijeme zaueno:
srcu pucaju obrui
i prska znamenje olovno,
srce to se otvara
i iri iri iroko
cijeli svijet da zagrli!
Prepjevao elimir Ciglar

184
?
,
, ,
,

.
oc ,
a
- ,
!
185
- 1
Ta, zar ne zna?

Doe li dan taj da se mjeri
mjere mu nema, a u grudima dubine
nikad da se zatvore, bezdane
ni tuga ni kletva, i u oima mutnim
i ne hotei sama se podie
furija.
Vae nas lie zlatno,
a u grudima ljuto obrano bijesni
na zlatnoj muci na zlatnom duhanu
na zlatnoj puti na rukama mi!
Prepjevao elimir Ciglar

186
1.
,

,
?
- , ,
, ,
,
.
,
,

.

, ,
,
.
, ,
:

.
,
- .
,
- .
,
?
, , ,
, .
-
.
,
.
187
- 1
Blae Koneski
Vezilja
Veziljo, kai kako da se rodi
jednostavna i stroga makedonska pjesma
iz ovog srca koje sa sobom vodi
razgovor noni kroz uzbuenja bijesna?
Paraj iz srca dvije niti, dragi.
Jedna crna je, a druga nek' je rumena,
jedna nek' su trnci blagi,
druga udnja svijetla i strastvena.
Pa s njima vezi pouzdanu tkaninu,
pjesme udnje i pjesme muke,
kao to ja vezem koulju lanenu,
rukav za bijele nevjestine ruke
Pa s njima vezi pouzdanu tkaninu,

pjesme udnje i pjesme muke,
kao to ja vezem koulju lanenu,
rukav za bijele nevjestine ruke.
Sudbinsko se neto plelo uvijeke
iz dva niza, dvije suzvune rijei jedna tamnica je to prijeti
druga nek bude krvava zora.
2.
Veziljo, lika pognuta, hodi,
pogledaj u nebo u prijepodne zlatno:
tamo se udesna svjetlost rodi
tvoj vezak utisnut na sitno platno.
Za tebe nema nit poinka u sutonu,
ti umorno oko, drhtava srna.
Dvije boje tamo gore i kapnu,
dvije are tvoje crvena i crna.
188
Zar se ne boji njihove jarosti,

i najmanji spomen da e ti zgasnut
Zato se gubi, ti stroga, ti divna.
Dani idu, zli proroci navjeuju.
I najmanji spomen to u dui mi bljesne
gasi se od njih kao cvijee bez boja.
No ti to lovi zvuke udne pjesme,
svoju sudbu kazuje, jedina moja.
S makedonskog jezika na hrvatski prepjevali

prof. dr. Ljudmil Spasov
i elimir Ciglar, prof.
189
- 1

Venko Andonovski (Kumanovo, 1964) redovni je profesor hrvatske i makedonske
knjievnosti na skopskom Sveuilitu Sv. irila i Metoda, Filoloki fakultet Blae
Koneski. Diplomirao je na zagrebakom Filozofskom fakltetu kroatistiku, pie romane,
drame, pjesme, eseje, kritiar je i knjievni teoretiar. lan je makedonskog PEN centra,
dobio je nagrada Racinovo priznanje, Roman godine i Balkanika. Romani Pupak
svijeta i Vjetica uspjenice su u Makedoniji, a 2011. Borislav Pavlovski preveo je na
hrvatski roman Pupak svijeta, a dogovara se i prijevod uspjenice Vjetica.
Poznatija su mu djela i Njeno srce barbara (1986), Adska maina (1993), Freske i
groteske (1993), Abeceda neposlunih (1994), Pobuna u domu staraca (1994),
Slavenski koveg (1998), Pupak svijeta (2000), Kandid u zemlji udesa (2000), Crne
lutkice (2001), Vjetica (2006).
( : )
, 2005
***:

190
, 10. 18
, ,
.
:
, .
, : x
:
. , .
. .

. , ?
, .
, , - ,
, ?, ,
. ,
, : .
.
: , ,
, , , ,
, , : ,
, ,
, , .
: , , ,
, , , , ,
,
,
191
- 1
. , ,
.
,
. ,
. , ,
: .
,
.
(...)
: ,
.
,
.
,
:
.
.
.
, .
, , : ,
,
,
, . ,
.

: . ,
: , (
),
: .
192
, , , ,
,
; ,
,
, ,
, ,
, !
, :
. :
.
.
.
,
.
***
, , , .
. . ,
. , ( )
, .
, ,
: , , , ,
, , , , , ,
,
,
( ) . , w.
xw : , .
. ,
.
193
- 1
, . ,
, !
. , .
. , . :
, , , . ,
, , ,
, ,
. .
.
, , , . ,
. ,
, , .
, .
. .
194
Venko Andonovski (Kumanovo, 1964.)

Venko Andonovski (Kumanovo, 1964) redovni je profesor hrvatske i makedonske
knjievnosti na skopskom Sveuilitu Sv. irila i Metoda, Filoloki fakultet Blae
Koneski. Diplomirao je na zagrebakom Filozofskom fakltetu kroatistiku, pie romane,
drame, pjesme, eseje, kritiar je i knjievni teoretiar. lan je makedonskog PEN centra,
dobio je nagrada Racinovo priznanje, Roman godine i Balkanika. Romani Pupak
svijeta i Vjetica uspjenice su u Makedoniji, a 2011. Borislav Pavlovski preveo je na
hrvatski roman Pupak svijeta, a dogovara se i prijevod uspjenice Vjetica.
Poznatija su mu djela i Njeno srce barbara (1986), Adska maina (1993), Freske i
groteske (1993), Abeceda neposlunih (1994), Pobuna u domu staraca (1994),
Slavenski koveg (1998), Pupak svijeta (2000), Kandid u zemlji udesa (2000), Crne
lutkice (2001), Vjetica (2006).
195
- 1
VJETICA
(Roman s okrutnim sastojcima ili: tetralogija jednog pisca)
Kultura, 2005.
***Upozorenje: nije za osobe s manje godina od onoliko koliko je nuno da se shvati

smisao ognja i smisao rukovanja s njime.
U Europi je, od 10. do 18. stoljea spaljeno, nagaa se, izmeu etvrt milijuna i milijun
ena, pod optubama da su vjetice i da su sklopile savez s vragom, odnosno da su s
njim seksualno opile. Rije je o jednom od najveih genocida u ljudskoj povijesti do
sada: o genocidu mukog nad enskim rodom, o emu malo tko voli govoriti i danas. O
ovom zloinu postoje u knjinicama samo skromne reference bogate bibliografije, pod
simptomatinom pravnom formulacijom: impotentio ex maleficio...
(...)
I gleda ona: crne cipele ujednaenim se ritmom polako pribliuju njenu licu.
Zatreperi, lei na trbuhu bradom pripijena uz pod. Vrh desne cipele dodiruje joj nos.
Zamiri. ovjek, iji je zvonak glas sluala do maloas, klekne pod klupu na koju se
neko stavljahu vree s branom.
Boe, je li mogue da se zaljubi u glas svoga krvnika?, misli si ludo u zlokoban,
izdajstvu i pljaki sklon as. Je li mogue u glas da se zaljubi, i je li glas ovjek, ili jo
samo smrt nije samo glas, njegov glas, zavodljiv glas obiljeen crnim cipelama?, misli
si ta sladostrasna ludica, na ljubav si misli u smrtnom i zlom trenutku. I potom
pogledom krene, da vidi ono to se ne gleda, ono to nema lika: glas.
Pogledi im se sudarie kao koplje i tit.
Gleda ona: ovjek, duhovnik ali tjelesno golem, zelenih oiju kao more istono,
lijep, s bradom srebrom proaranom, etrdesetogodinjak, otprilike, blagih crta lica, a
lice je mapa zakopana blaga u tijelu, dua: blaga, uena i iskusna, mapa s blagim
196
padinama, dolinama i zrelim sunanim vinogradima s obrazima i mudrim, mirnim,

spokojnim rijekama koje neko bjehu brzi i nemirni potoii.
Gleda on: djevojka lijepa kao slovo, mlada, dvadeset i etiri, pet
jedva, sa
stranim tijelom ene, crvenokose i rusave, poniene, orobljene, no lijepe
kao ista
knjiga bijelog, prozranog psalma, oiju uarenog ugljevlja, zatvorenih i irom

rastvorenih, u trokut razvuenih usana u kojima se smrznuo gluhonijem krik i iljate
bradice. Kako savijeno, uplaeno, prebijeno ivahno die isprekidano u smrtnoj stravi i
gleda u njega.
(...)
No za sve to vrijeme, dok se to dogaalo, Papa i Jovana uope ne miljahu na
roman. Nego ga gleda kao neto to je ostalo pred pragom, otkako je prola kroz ona
vrata ljubavi i smrti. Oni, jednostavno, vie ne gledaju na zemlju: ivot bjee teleskop
postojano okrenut prema neem nebeskom. Kad gledahu zvijezde, leahu na jednoj
livadi na skopskoj Crnoj Gori koja se zove pokrov svijeta i gledahu satima kako teku
oblaci.
U Skopju se stade moja jabuka prisjeati od poetka: ne nadugo, nego preicom.

Tako se svakodnevno raaju nove zvijezde na zemlji i novi ljubavni parovi koji se esto
sastaju u prirodi, kraj vodenica i na visoravnima. Jedan kolumnist koji redovno pisae za
Skopje i njegovu izgubljenu duu, napisa kako se vratila pastoralna dimenzija ljubavi
mladih kopljanaca i da je to pravi grad, topao i prijateljski: i pretvara ga od
sociocentrifugalnog u sociocentripetalan prostor.
Najljepe se, ipak, dogodi crvenokosoj. Poe na pregled ginekologu kojeg svi
podrugljivo zovu Terzija (Kroja). Dobijala je hormonalnu terapiju, no poela je
dobijati i pisma u potanski sandui. Anonimna, ljubavna i pustolovna, u kojima joj se
davahu udne zadae: primjerice, da doe u tono odreeno vrijeme na tono
odreeno mjesto u gradu, i ako joj se sviaju pisma i eli ih i dalje dobijati, neka
sluajno ispusti narukvicu, koja e joj sutradan biti vraena u potanski sandui.
197
- 1
Svakodnevno, icom i beino govorae Crvenokosa to joj se dogaa. Najkoritenija

rije u tim izvjetajima dopisne kole ljubavi i strasti bjee: Lele. Ta pustolovina jo
nije zavrena, zato to rusokosa bijae u stranoj dilemi: Terzija joj se sviao, rekli
bismo bila je zaljubljena u njega (znala je da se i ona njemu svia), no ne smije povui
prvi potez zbog onog anonimnog koji joj alje pisma: i osjea da e ga u tom sluaju
iznevjeriti. S druge strane, kae da je nemogua, ona, bijednica, da ima pravo nadati se
da je pismopisac i Terzija jedna te ista osoba, i da sam Dragi Bog moe to tako urediti;
ako je ipak tako, ako su implicitni i stvarni ljubavnik jedna osoba, e u tom e sluaju
ekati da se on prvi otkrije, jer ako ga ona napadne, on moe za nju pomisliti kako je
laka ena kojoj nita ne znae ta ljubavna pisma, i tako, iako ih redovno dobija, ipak
napada svoga ginekologa!
U svakom sluaju, skopski muevi nauie dobru lekciju: da se najkrhkija
stvarica na svijetu dobro mora uvati. I jo neto: da jako malo treba svakome da
nae svoje zrnce sree. Da jako malo treba od svakog dana da sa saini lijep rebus. I
da treba da se odlae rjeenje to je due mogue.
U tom odlaganju istinsko je zadovoljstvo, svjetlost skrivene zvijezde u jabuci.
***Evo, sve je tu, itatelju moj, itateljice.

Ovo je roman s okrutnim sastojcima. Nekuhan. U biti, ovo je samo recept za
roman. Recept za pripovijedanje, dar to sam ga (tako kau roditelji) naslijedio od
Slobotke, tipske ljepotice.
Uz recept naslagao sam satojke, produkte bez reda, neki su, ak, i neraspakirani:
krvavo meso, egzotini afrodizijaki zaini, zelenjava, rumarin, bosiljak, aloa, menta,
cimet, razni drugi mirisi, ak i olova ima puno, njime je na papiru otisnuto ime mesarice
kod koje je meso kupljeno, vrlo romantian luk koji rasuzi oi, bosiljak i smilje protiv
neastivog (dobri su i za kuhanje), i to jo sve ne. I vatre ima, za flambiranje. I dvije
posude ak: jedna za jedno, druga za drugo jelo. Ta se dva jela spajaju kao umak i
vrsta hrana. Mogu jedno bez drugog, ali zajedno su najbolji.
198
Sve je tu, samo romana nema. Sve je nekako dvokomponentno, kao da je i vrag
umijeao svoje prste u sve to, kao da nema samo jednoga gazde ovdje! Nikad roman i
napisati neu. Ako dobro razmislim, roman se i ne pie. Mogue je da se roman samo
zapisuje. Sve je tu, no nieg nema. I ivot je takav: sve ti je pred nosom, a i sastojci, i
recepti, ali sam e zgotoviti. Sve je tu, i ja znam da je i roman ovdje, samo treba da se
odree ono to nije nuno, papirnati omot, salo od mesa, najnjenija vlakna od mrkve,
ukava slama u kojojoj se krije glavica luka. Sve je tu, ali ne sustie ivot.
O sutra u poeti hrliti u svijet, poeti pisati svoju priu od mirisa, zvukova, boja i
dodira, ne od Gutenbergovih slova.
Naposljetku, skupit u snagu i javit u se Crvenokosoj. Sam u otii i potpisati joj knjigu
i pokuat u joj objasniti da mi je, iako ne znajui, pomogla.
Da napiem nov roman, a moda i nov ivot. Sad je trenutak da otvorim Vrata i da
prekoraim Prag. Da skoknem iz korica knjiga u svijet.
Preveo elimir Ciglar

Venko Andonovski Pupak svijeta

(
): .
, - ,
.
, ,
;
; ;
; , ;
199
- 1
Zippo, , ;

;
, ; ,
; (, )
, , ,
, ,
: , , ;
, ;
; , , Knjiga o knjizi,
historija pisama, materijala i instrumenata za pisanje ();
()
, , 830,
. , ,
,
, ,

:
, , : , ,
: .
,
, .
, ; ,
, ,
. , ,

.
, ( ) :
(
200
, , , (?)
); ,

, ,
, ( ,
, !) , (
!), .

, .
, ,
, . ,
, ,
. (
!)
: , (
!)
, ,
.
.

. ( -
, ,
, ,
). ,
: , ,
,
: ,
,
201
- 1
. ,
.
,
: ,
, - .
, , .
,
.
, . , ( -,
, ), ,
-. ,
. , :
,
, ( )
.
( , ,
); ,
, . ,

. , ., , .
, , .
. :
202
Venko Andonovski, Pupak svijeta (roman), preveo Borislav Pavlovski

PREDGOVOR PRIREIVAA
Raistimo jo na poetku (raunovoa sam i elim iste raune): ovo izdanje dajem na uvid i
izdajem ga na svijet zbog svoga brata. Odnosno, zbog kofera-koveia svoga brata, to su
mi ga uruili pet minuta prije isporuke tijela u limenom sanduku. I budui da je sanduk s
bratovljevim tijelom bio hermetiki zatvoren, a kofer svezan samo uetom, otvorio sam kofer.
Iz njega poispadae: uta etkica za zube, nekoliko neupotrijebljenih kondoma marke Lateks
s mirisom cimeta; tabakera s tri cigarete Gitannes bez filtera; jedan neupotrijebljeni cigarpic
Nikotea stop; jedna specijalno umotana cigara Kapetan Edwards, dva para gaa, od kojih su
jedne bile prljave; jedan upalja Zippo, oev dar, uruen mu prije nego li ga se stari odrekao
203
- 1
zbog cirkusa; dva moja pisma u kojima ga molim da se vrati kui i napusti opasne cirkuske
toke; jedno lascivno ljubavno pismo od Ukrajinke umjetnice na trapezu, Ine Kolenine;
bratova fotografija s Inom i njezinom sestrom, Svetlanom Koleninom; njegov dnevnik (crna,
umaena biljenica umrljana crvenim vinom) i nekoliko knjiga, autora i naslova koji meni,
kao raunovoi, nisu znaili nita, i koje upravo zbog toga navodim taksativno, da bi se
vidjelo to je to odvelo moga brata u smrt: Ljudi, jezici, pisma Rebecce Rubinstein; Panonske
legende nepoznatog autora; Abeceda za neposlune uglednoga i potovanoga Venka

Andonovskog; Duhovni vrt oca Melentija Hilendarskog; Knjiga o knjizi, historija pisama,
materijala i instrumenata za pisanje Zvonimira Kulundia; Mimologije. Put u Kratiliju Gerarda

Genettea, Fonetika knjievnosti Branka Vuletia, Teorija o lijepom u srednjem vijeku Rosaria
Assunta; i Sveto Pismo, makedonsko izdanje, to se odmah otvorilo na 830 stranici odnosno
na Pjesmi nad pjesmama. Bilo je to sve to je poispadalo, dok sam u duplom dnu kofera,
dva dana kasnije, za vrijeme pripremanja ceremonije ukopa i u oekivanju bratovih cirkuskih
drugara iz Europe, pronaao najvanije, ono to je doista presudilo u mojoj odluci na ovakav
nerazuman korak objavljivanje bratove ostavtine: ezdeset i pet stranica teksta
napisanoga strojem na poutjelim listovima, i naslovljenoga: Pupak svijeta, pod kojim je
malim slovima pisalo: roman.
Znai, roman je ono to me primoralo postati prireivaem ovoga izdanja, iako ne znam
pisati ita drugo osim rauna. Nagovorio me na to i izdava, koji se dvaput neuspjeno
natjecao na Ministarstvu kulture za dobivanje potpore; a poticala me je i velika, neostvarena
bratova ljubav, gospoa Lucija Zemanek, s kojom je proveo fatalni dan prije nesretnoga
sluaja. Ona je svjedoila na sudu, uostalom, a s toga svjedoenja ostao je tekst od
tridesetak stranica u kojem je detaljno opisano to se dogodilo s mojim bratom prije nego je
nastradao.
Tako, ovo izdanje (nemam prikladniju rije za to to se tiska) sadrava: roman moga
brata (sasvim udnu i neuobiajenu povijest o tomu kako Konstantin Filozof, iril, Metodijev
brat, (nije?) deifrirao natpis na Salomonovoj ai u crkvi Aja Sofiji u Konstantinopolu);
dnevnik moga brata, za koji sam smatrao da se nalazi u nekakvoj tajnoj svezi s romanom o
Konstantinu Filozofu i moda objanjava kako je i zato nastao takav sasvim neoekivan
tekst, kao i svjedoenje Lucije Zemanek, o posljednjim njegovim satima, odnosno o razdoblju
204
od tajnoga naputanja cirkusa Medrano (u koji je, isto tako, pobjegao tajno!), i povratka u
na grad (kad mi se uope nije javio!), pa sve do susreta s gospoom Zemanek i te nesretne
smrti.
Duan sam jo samo rei da za ovaj tekst, Pupak svijeta, stalno koristim termin roman,
s navodnicima. To inim iste savjesti jer sam nakon itanja toga teksta spoznao da nije
izvorno djelo moga brata zato to on nije posjedovao tko zna kakav knjievni talent. Moe se
ak rei, da sam ja, u ranoj mladosti, imao vie talenta od njega za knjievna ostvarenja.
Sumnja u to da je on autor toga romana (a sporno je i pripada li to uope u roman!) dobila
je kod mene sasvim na teini kad sam proitao knjige koje su poispadale iz njegovoga
kofera: pokazalo se da je on, veoma vjetom kompilacijom (i koncentracijom!) iz tih gotovo
sasvim estetikih knjiga, koje sam taksativno nabrojio, i nekakvim iskrivljavanjem Pjesme
nad pjesmama, uspio sastaviti doista potresan sastavak o Konstantinu irilu Filozofu. Moda
su u to umijeali prste neki talentirani pisci i umjetnici s kojima se sigurno susretao na svojim
bjelosvjetskim cirkuskim lutanjima. (Moda o tome govori i podatak to se meu vizitkama
nalazi i jedna od Gorana Stefanovskog iz vedske, jedna od Jordana Plevnea iz Pariza, jedna
od Hansa Magnusa Enzensbergera iz Njemake, jedna od Predraga Matvejevia iz Rima i
jedna od Solomona Markusa iz Bukureta). No, moda i nije ba tako: Ina Kolenina, ena s
kojom je ivio u cirkusu, ispripovijedala mi je poslije ukopa da je pisao sasvim sam nekakav
roman, i da su ga zbog toga posla ismijavali u cirkusu: ona se ne sjea da mu je netko
pomagao, niti da je razgovarao s tim svjetskim piscima o nekoj drugoj temi osim o enama,
kartama i piu. I, razumije se, o tajni koncentracije pri njegovim vratolomnim tokama na
trapezu.
I samo jo jedan detalj o ovom udnom izdanju, proizalom iz kofera moga brata: jedna
od knjiga to je ispala iz njega, a koju nisam naveo taksativno u gornjemu popisu,
predstavlja mi do dananjega dana problem. Rije je o ali Milana Kundere, makedonskom
izdanju, s predgovorom Louisa Aragona. Nije mi jasno kako se nala u njegovu koferu jer
nisam pronaao ni poslije petoga itanja ama ba ikakvih tragova njezina utjecaja na njegov
roman. Pronaao sam iz svih drugih knjiga poneto, ali iz ove nisam. Najvjerojatnije ju je
posudio sluajno (nema ex-libris, nema signaturu iz neke knjinice, nema ni posvetu), ne
proitavi je a niti upotrijebivi za svoj roman-kompilaciju. Zbog navedenih razloga nisam je
205
- 1
naveo u popisu. No, posluila mi je za neto drugo: budui da smo mala sredina u kojoj se
sve komentira jezikom palanke, odluio sam sve linosti iz dnevnika moga brata, kao i iz
sudskoga svjedoenja Lucije Zemanek (pa i nju samu) preimenovati imenima preuzetima iz
te knjige. Ne znam kakve posljedice ima ovakav postupak u odnosu na autorska prava
(valjda me Kundera nee tuiti, kao raunovou, zbog posudbe imena iz njegove knjige);
ustvari, sve u vezi s ovim izdanjem je sporno jer je sporno samo autorstvo. Ispada, na taj
nain, da jedina knjiga koja nije utjecala na roman moga brata postaje korisna za ovo cijelo
izdanje. Prema tome, moj brat nije V., nego Jan Ludvik, gospoa . postaje Lucija Zemanek,
i tako redom, svi.
Nisam pronaao za sebe ime u ali. Zato se i potpisujem kao:
JA
206
,
57.

.
.
,
, ,
.
.

.
, , , , ,
. ,
,
.
.
, ,
, .
,
.
.

, ,
, .
,
, . .
, ,
.
207
- 1
. .
,

.
.
.
.
.
.
.
. ,

, .
.
,
.
, , , .
.
. .
.
. ,
, .
. ,
. ,

.
.
.
208
58.
.
,
,
,
!

, .
, ,
,

, .
,
.
, ,

.
.
,
, ,
, , ,
, ...
.
, .
-, !
. ,
. ,
, ,
209
- 1
. .
!
. ,
, ,
,
. , ,
.
. . ,
.
.
.
,
, .
, .
.
, : ;
; ,
, ;
, .
.
59.
!, .
, , ,

, , ,
, ,
.

.
210
,
.
, ,
.
. ,
.
!
!
, . .
, .
, .
, , ,
.
.
, , ,
, , .
, , .
.
. .
? ?
?
! ,
, .
.
.
?

.
, ,
, : .
211
- 1
, .
, .
, .
.
.
.
__________
2006: 122 - 127
Hrapeko 2006: 122 - 127
212
Ermis Lafazanovski Hrapeko

57.
Samo to se pojavio u predgrau Skopja, ljudi su poeli bjeati od njega.
Prvo su pobjegla djeca.
Igrali su se na prvoj livadi, ba kao to ih je sanjao u jednom od snova, a kad su
ga ugledali malo zastadoe, pogledae se meusobno i zatim pobjegoe.
Zatim je pobjeglo nekoliko starica.
Starice su sjedile na drvenoj klupi pred prvom kuom na ulazu u predgrae.
Grijahu kosti na slabom suncu ekajui da se pojavi neki putnik dobronamjernik kako bi
ga upitale, ako s niim drugim, barem, pogledima, kamo se uputio i kakvo ga je dobro
donijelo u njihovo mjesto. Kad su ga ugledali, a bijahu tri na broju i sve umotane u
crno, ustale su i utei se povukle iza jedne velike drvene kapije. Za njima se oglasila
samo kripa vrata i tresak zatvaranja.
Negdje daleko u polju, nekoliko je mukaraca golih do pojasa, s opeenim
leima, kosilo.
Hrapeko je opazio kako su djeca, koja su prva pobjegla, otrala do mukaraca
koji su za trenutak podigli kose i nalaktili se na njih. Djeca su pokazivala prstom prema
ovjeku koji je utei ulazio u predgrae.
Mukarci s podignutim kosama, napravili su dlanovima sjene nad oima, pa
ugledavi Hrapeka, odloili su kose na zemlju, uzeli koulje i uputili se nekamo prema
paklenom obzorju, to dalje od njega.
Bilo je i takvih ljudi koji nisu nikada bjeali, jer su bili navikli da drugi bjee od
njih, a ne oni od drugih. Ali ovog puta su i oni pobjegli. Ne ba tko zna koliko brzo, da
ne bi ostavili utisak kukavica, ali, ipak, uinjene kretnje mogle su se protumaiti kao
bijeg. Sjedili su u krmi pokraj puta i nizali brojanice. Razgovarali su neto meusobno i
sve u svemu izgledali kao pristojni ljudi. Kad su ugledali Hrapeka, jedan je apnuo
neto drugoj dvojici te su sva trojica ustala i bez glasa se popela na svoje konje, polako
ih potjeravi u suprotnom pravcu od njegova dolaska.
213
- 1
Izili su iz mjesta.
Pomaknue se.
Nitko ga nije doekao kad je stigao pred svoju kuu.
Bila je na mjestu. Stajala je onako lijepa i arena s lijepim arenim oknima i
visokim trijemom.
No, nitko nije niti uao niti iziao iz nje.
Izgledala je kao medvjedi to se izgubio u umi. Cvijee, koje je bilo uvijek tako
lijepo i areno te je uvijek visjelo s prozora kao u Njemakoj, bijae uvenulo. Njihova
tjeleca bijahu previe krhka da bi izdrala stezanje suhe zemlje.
Siao je s konja i svezao ga za prvu kruku, koja je u meuvremenu bila svukla
lie s grana.
udno, pomislio je Hrapeko, a jesen je, jo uvijek, daleko.
Na stubama je bilo nekoliko razbacanih komadia stakla i razbijenih upova.
Okrenuo se nazad. Nije bilo nikoga. ulo se samo munjevito zatvaranje nekoliko
okana.
Negdje odzada i gore na brijegu vidjeli su se grobovi. Tko zna zato, ali sigurno
se znalo zato, odjednom je poelo zvoniti zvono. Glasno je odzvanjalo kao da e se
raspasti. Na groblju nije bilo nikoga, samo je vjetar hujao izmeu kamenih krieva i
podizao prainu s njih. U malu crkvicu uao je sveenik, a zatim ponovno iziao te se
susreo s malom djecom koja su u meuvremenu trala od kue do kue i najavljivala
Hrapekov dolazak.
Hrapeko je gurnuo ulazna vrata i uao.
Unutra bijae tamno.
58.
Dragi na Hrapeko.
Tako zapoee nekolicina sugraana meu kojima bijae i vjernih roaka, s
velikom tugom u naim srcima moramo ti rei svi zajedno i jednoglasno, kako ne bi
214
nitko morao preuzeti pojedinano odgovornost, da je Gulabija uzletjela na nebo u obliku

golubice!
Hrapeko nije mogao razumjeti ovaj oblik izraavanja njegovih graana te je
potraio podrobnije objanjenje. S podrobnijim se objanjenjem sve vie smanjivalo
njegovo srce, i jo se znatnije nakalemljivala bol u mislima, pa je osjeao da uskoro,
moda ve tijekom kazivanja sugraana o tom kako je Gulabija uzletjela na nebo, nee
moi zadrati suze te e poeti plakati kao malo dijete.
Vi znate da nisam nikada bio od kienih rijei i posebnih misli kojima bih se
izraavao. Moja se umjetnost nije nikada oslanjala na jezik, nego na osjeaje, zato me
ne drite vie u neizvjesnosti, ve mi recite, kako se i to se dogodilo s Gulabijom i na
koji je nain uzletjela na nebo.
Evo kako.
Nekoliko dana po Hrapekovom odlasku od kue, poto je napustio svoje zbog
viih umjetnikih ciljeva i ideala, nekoliko harambaa, pristiglih od tko zna kuda,
maskiranih, nasilno je provalilo u njegovu kuu, elei od Gulabije iznuditi pehar to
svijetli, obloen skupocjenim kamenjem... koji si ti donio sa sobom odozgo.
Pa zato im ga nije dala, ja bih joj napravio drugi.
A-a, ne! Gulabija im je odgovorila da im nee ni po cijenu ivota otkriti gdje se
nalazi taj pehar. Ne zato to vrijedi tko zna koliko, nego zato to ju je podsjeao na
tebe. Jo im je rekla da nije sigurna, isto kao to nije bila sigurna ni prvi put, kad si
otiao na sjever, da e te ikada ponovno vidjeti. Zato je rekla harambaama da na
vrijeme prekinu s njihovim zlim namjerama jer nee dobiti ita. Dakako, harambae su
je bukvalno shvatili i nisu se ostavili svojih zlih namjera. Naprotiv! ak su i zloupotrijebili
njezin iskaz u kojem im je bila ponudila vlastiti ivot. Naime, elimo ti rei da i pokraj te
velike nesree koja nas je sve snala, a i tebe, mora znati, da je ona sada uzletjela na
nebo i da je njezina dua otila ravno u raj, pa e je od tamo Gospodin u obliku
golubice vratiti ponovno na zemlju. I uvijek, kad e ugledati golubicu, znat e da je to
tvoja Gulabija. Ne bi li se uzalud bila zvala Gulabija da bijae drugaije? I jo neto.
Tvoj Bridan ostao je iv, jer je prethodno bio dobro sakriven.
Hrapekova je bol bila neizmjerna.
215
- 1
Golema poput svih svjetskih mora i visoka poput svih planina.

Tek je u sumrak, nakon to je poeo sakupljati razbijene komadie stakla koji su
bili razbacani posvuda, poeo plakati.
Bez ikoga tko bi ga vidio, plakao je tiho i bolno. A komadie stakla stavljao je u
veliku maramu zajedno sa suzama to su mu tekle obrazima. Nakon to ih je sve
sakupio, a bilo je svakojakih: od ukrasnih predmeta do aa u boji; od okana za susjede
do stakala za petrolejske lampe, od beskorisnih ukrasa za koje nitko nije znao to su, do
svjetleih kristala za rasvjetu prostorija; svezao je maramu, a zatim ih sve poloio u
jedan od kofera.
Zatvorio je kofer i priekao svanue.
59.
Vratit u se gore!, tako je rekao Hrapeko.
Najmudriji ovjek meu sugraanima, onaj to je imao, inae, vie od sto godina
i o kojem se govorilo da je vjeno prisutan u svim dogaajima, ne samo iz blie
povijesti, ve i iz daleke budunosti, isto tako, rekao mu je da to to on smatra onim
gore netko smatra za ono dolje i zato, ako je tako, ve je tamo i nema potrebe ikamo
otputovati.
Iz razumljivih je razloga ova misao bila preteka Hrapeku da bi je
mogao
shvatiti vlastitom glavom i zato nije ni pokuao proturjeiti starcu. U svakom sluaju,
nastavio je s uvjeravanjima ili bolje reeno razuvjeravanjima.
Osim toga, ovdje te uvijek ekaju nepregledni vrtovi i vinogradi uzdu Vardara.
Moe im se uvijek vratiti ili u ovom sluaju ostati. Pa ak i ako si zaboravio svoje
vinogradarske vjetine jer nije nikada kasno da ih obnovi.
Ovo mjesto je previe suho!
Uskoro e pasti kia!
216
Ne mislim na suu zbog vode, nego mislim na suu snova. Nema snova. Premalo
se sanja, a dogaa se previe loih stvari. Ovdje se ne umire od bolesti ili od starosti,
nego trajno od nasilne smrti.
Grijei, sinko!, govorae stari graanin, da bijae kao to ti kae, ne bismo
opstali kao narod tisue i milijune godina.
Ali posljednje rijei nisu vie dopirale do Hrapekovih uiju. Sve mu se bilo
zamaglilo te bijae odluio, kao to je kasnije rekao drugima, ako nita drugo, onda,
barem, da spasi sina od bijede to ga pritiska.
Osim toga, ree Hrapeko, nauit u ga zanat.
Zanat.
Doista. Zanat.
A koji zanat? Hvatanje svjetlosti u staklo?
Hvatanje sjene u uareno sunce?
Zanat ti ne vrijedi nita!, rekoe mu okupljeni, moda je dobar tamo odakle si
doao, ali ovdje ti ne vrijedi ni pet para. Kao prvo i prvo, ako nam se razbije neko okno,
doi e staklar pa e ga promijeniti. Nema potrebe za drugaijim staklom osim onoga za
okna.
A umjetnost?
E, na tom pitanju sugraani nisu mogli izdrati pa su poeli polako odlaziti prema
svojim kuama na poinak. Hrapeku nije preostalo nita drugo, nego se na brzinu
spakirati, sluajui glasove to su se udaljavali, a koji su govorili jedan drugom: Otupio
je radi prevelike boli.
Nije prodao kuu, samo ju je zatvorio.
Nije porazbijao prozore, samo ih je obojio u crno.
Nije sruio dimnjak, samo ga je zapuio crjepovima.
Nije polomio sofru, samo ju je preokrenuo.
Izaao je polako iz grada.
Drei sina za ruku.
Preveo Borislav Pavlovski

217
- 1
Marko Pavlovski
Pjesma Ivani
Tvoja blizina udaljuje tugu

i jutrom se budim s drugaijim stihovima.
Ipak, ne moe stalno biti uz mene
ali u takvim me trenucima
ponovno preplavljuje mrak samoe.
Tvoji dodiri su nebesko svjetlo,
u oima ti se ogledaju
eline povrine oceana nekog zaboravljenog planeta,
tvoji osmijesi mi alju nove muze.
Leim uz tebe na alu Atlantide,
vitez smanjenog mjeseca,
pokuavam razabrati svjetlost.
Prolaze stoljea ali ne osjeam se vjenim,
u prisutnosti svoje dame tek sam obian smrtnik.
Prolit e se jo strasti i mrnje
po naim tijelima to se raspadaju u zvijezde
ali meni se ini da e ve sutra
moje ime biti upisano na neki nadgrobni natpis.
Ja nisam Lazar i neu se vratiti iz mrtvih,
na mom e kamenom brodu
pisati datum roenja i smrti,
moda i nekoliko stihova
osim ako stijenu ne zamijeni drvo
218
te u tada biti samo kri nad humkom.

Zauvijek u postojati u ovom svom tihom svijetu
ali to su ve davno izrekli
velianstvenije stjegonoe od mene,
moj je cilj da sa mnom ostane i ti.
Bezimena i erotina do boli,
drukija od bespolnih ideala drevnih vremena.
Jo emo malo upijati sunce novog tisuljea,
a potom emo prei na ovo mjesto, moja bijela vatro.
Nitko nam nee osporiti na poloaj,
pobrinut u se za to pa makar izgorio u sadanjosti.
Tamo e mi trebati cijela vjenost da te otpratim kui
i noi nee olako iznevjeriti moju ljubav predajom silama dana.
219
- 1

.
,

.

,
.
,
,
.
;
.

.
,

.

220
;
.
,
.

, .
;
, .

.

Prepjevao Venko Andonovski
221
- 1
Baka (1925. - 2008)

Sanjao sam eksplozije svjetlosti,
kratkotrajne bijele sfere
rasprene u oblicima
snjenih pahulja,
vezova
kakve je plela
moja baka.
Bako,
dodirnuta besmrtnosti ljubavi!
Sumnjala si u svjetlo
s velikim S, obred je bio onakav
jer ''krani rade najbolje pogrebe'',
to je bila tvoja posljednja elja.
Moja bako, dokazu prolaznosti,
ja se radujem tvom odlasku,
ti bi to razumjela.
(Skrivam tugu izmeu stihova,
tko e mi sada pei pogae
na tednjaku i premazivati ih
otopljenim maslacem i stavljati
na njih narezana tvrdo kuhana jaja?
Draga bako, svjetlosti moja!
Da nije bilo tebe,
ja ne bih bio mlad.)
Bako
sjaju eksplozije!
Sijede kose moje mladosti!
Ti, njenosti sjeanja!
Najdraa moja bako
222
(1925-2008)

.
,
!

,
;
.
, ,
,
.
( ;

?
, !
,
.)
!
!
223
- 1
, !
...
224
Ivica Bakovi, znan. novak

Iz teksta: Igra ene meu revolucionarima (2008.)
Usporeujui dvije dramske ene, Nedu u Crnilima i Katerine u itolubu te promatrajui
ih u kao stanovitu jeku povijesnih ena, onih koje su obiljeile i odredile povijesnu sliku
(povijesne slike) ene, mogli bismo primijetiti, dosta slobodno, kako Katerina odbija
svoju nametnutu ulogu Dalile, a Neda prihvaa ulogu Judite, sa svim onim znaenjima
koja se nameu i koja ova enska imena nose na sebi upisana. U itavoj Trilogiji (Sud,
itolub, Crnila, kako ih rasporeuje u izdanju aulinih drama iz 1980. Atanas Vangelov)
moe se tako uoiti jedan razvoj, ne samo povijesni (kronoloki) nego i razvoj
prisutnosti enskog bia i njezina imperativa (moralnog, egzistencijalnog) u drami (ako
hoete i openito gledajui): dakle, u prvoj drami enskog lika uope nema, u drugoj se
pojavljuju dva, no njihovo djelanje nema elana, dok se u treoj pojavljuje ena dostojna
utnje, kuhinje i oruja.
Zavodljivo se s nama igra ideja ideolokog metaforiziranja enskoga tijela (Nede i
Katerine) kao tijela u koje se upisuju odreene ideoloke konotacije. Uoili smo da je cilj
Lukova bio savladati ensko tijelo kako bi dokazao svoju mo na planu politike
djelatnosti. Uspjeh u nakani politikoj, u atentatu, nije na koncu znaio i uspjeh na
privatnom planu, svoju mo nije uspio dokazati i iskazati zauzevi tijelo ene. Nije za
odbaciti injenica da je lik Nede implicitno-autorskom tehnikom karakterizacije upisao u
nju jedno povijesno i kulturalno, recimo i intertekstualno znaenje. Devetnaestostoljetna
najpoznatija junakinja makedonske knjievnosti nosi isto ime kao i ova, nesvjesna
junakinja auline drame. Prlievljeva Neda je majka koja oplakuje sina-junaka i koja
svoju spremnost na (revolucionarnu) borbu iskazuje prijetei neprijateljima. Neizbjeno
je tako upisivanje novih znaenja u ime aulinog enskog lika te itanje njezine
funkcije u androcentirnoj kulturi, kako bi kulturu u Crnilima nazvala Charlotte Perkins
Gilman (The Mad Made World or Our Androcentric Culture, 1911), u znaku nacionalnog
mita enske snage. Da bi Lukov konano pobijedio Makedoniju u sebi, morao bi
podiniti Nedu svojoj volji i svome tijelu. U itolubu (dakle, sadrajno i kronoloki radnja
225
- 1
se odvija prije one u Crnilima) Lukov zadobiva kontrolu nad Katerininim tijelom
(oduzevi joj na kraju i ivot). Tako ostvaruje svoju pobjedu na planu politikog, javnog,
a to e rei povijesnog (naravno, ubivi Peru Toeva, iskrojivi tako na svoj nain
povijest, jednu priu onako kako njemu odgovara jer on je blizak centru moi), a
ostvaruje pobjedu i na planu privatnog (Keti je spremna podati mu se, sluati ga).
Pobjeda je Lukovljeva konana. U Crnilima se ve podrazumijeva lik Lukova koji iza
sebe ima svoje pobjede nad makedonskom povijeu i istinom. Isti taj Lukov ovdje
ostvaruje cilj na planu javnom (pismo Mladia dri u rukama, smije se historiji u lice), ali
ne i na privatnom. U itolubu Lukov ostvaruje istodobno seksualnu i politiku mo,
nadzor (i kaznu nad neposlunom Keti), a u Crnilima samo politiku mo dok je pri
ostvarivanju seksualnog nadzora onemoguen. Neda mu tako jednim pucnjem, svojom
obranom, oduzima ne samo seksualnu mo nad njezinim tijelom nego, s time, i politiku
mo mo koju je netom prije dokazivao domogavi se pisma u kojem je zabiljeena
povijesna istina, svjedoanstvo. Na taj je nain pokazan put do ostvarenja politikog
uspjeha koji vodi preko javnog angamana, akcije (atentata), ali i preko kreveta,
osvajanja tijela ene. Tako idemo dalje u metaforu tog uenog tijela kao ene koja, a
to nije nita novo ni nepoznato, na sebi nosi znak prvo doma, kue, ognjita, zatim i
drave, naroda, slobode. Nedu, sa svim njezinim simbolikim i intertekstualnim teretom,
gledam dvostrukog lica: lica dravotvornosti, slobode, Makedonije, a opet i lica ene, i
ba samo ene. Ova se dva lica u profilu jedne Nede (pa i Katerine) ne iskljuuju
meusobno; upravo se spajaju u tankoj liniji povijesnih predodbi, stereotipa i mitova
koji su upisani u tijelo Drugog (zapravo Druge) koji igra moda najvaniju igru (heart
and soul of the theater!, pie Froma Zeitlin), ali pod maglovitim velom utnje.
226
/ SADRAJ
1. 1. / Predgovor
2. 1. / Usmena knjievnost
2. 2. / Makedonska usmena poezija
2. 3. / Hrvatsko usmeno stvaralatvo
3. 1.
/ Tropismenost i
trojezinost u Hrvata
2. 2. / Prvi glagoljaki zapisi
2. 3. /
Zapis popa Martinca kraj predmigracijskog razdoblja
2. 4. / Jezik ozaljskoga kruga
4. Ja 19. / Jezik 19. stoljea
5. / Hrvatska dijalektalna poezija
6. / Hrvatska nova moderna
7. / Suvremena hrvatska
knjievnost
8. 20. 21. / Makedonska knjievnost 20. i
21. stoljea
9. / Literatura
227
- 1
/ LITERATURA
2004 , , , ,
, , 2004
Andonovski 2011 Andonovski, Venko, Pupak svijeta, Algoritam, Zagreb, 2011.,
preveo Borislav Pavlovski
2006 , , , ,
, , 2006
Ani 1994 Ani, Vladimir, Rjenik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998.
Bakovi 2008 Bakovi, Ivica, Igra ene meu revolucionarima, Zagreb, 2008.
Bagi 2003 Bagi, KreimirAntologije hrvatske kratke prie 80-ih i 90-ih, uredio
Kreimir Bagi, Naklada MD, Zagreb, 2003.
Bareti 2006 Bareti, Renato , Priaj mi o njoj, AGM, Biblioteka Azbest, Zagreb,
2006.
Botica 1995 Botica, Stipe, itanka za prvi razred gimnazije, kolska knjiga, Zagreb,
1995.
Bratuli 1994 Bratuli, Josip, Aleja glagoljaa: Ro Hum, Znamen, Zagreb; Istarsko
knjievno drutvo Juraj Dobrila, Pazin; Katedra akavskog sabora Ro, Ro,
1994.
Calogjera Rogi 2010 Calogjera Rogi, Emica, Hrvatski dijalekti i povijesni razvoj
hrvatskog knjievnog jezika, kolska knjiga, Zagreb, 2010.
ulina 2003 ulina, Arijana, Bolje se rodit bez srie, nego bez one stvari, Profil,
Zagreb
228
2007 , , /
" / Anthology of macedonian folk song" , / Mister
company, / Skopje, 2007
Dragojevi 2005 Dragojevi, Danijel, amor, Meandar (Edicija Meandar. Poezija),
Zagreb, 2005.
uri 2005 uri, Tomislav, Legende puka hrvatskoga, Meridijani, Samobor, 2005.
2010. , , ( ,
, , , 2009.
urani 1941 Maurani, Vladimir Fran, Lie, Zagreb, 1941.
Mogu 2009 Mogu, Milan, Povijest hrvatskoga knjievnog jezika, Nakladni zavod
Globus, Zagreb, 2009.
2006 , , , , , ,
2006.
Katelan 1985 Katelan, Jure, Krilati konj,
Lafazanovski 2010 Lafazanovski, Ermis Hrapeko, prev. Borislav Pavlovski,
EPH/Novi liber, Zagreb, 2010.
Mrkonji 2006 Mrkonji, Zvonimir, Suvremeno hrvatsko pjesnitvo, Razdioba (1940
1970), VBZ, Zagreb, 2009.
Nemec 2000 Nemec, Kreimir, Novakovi Darko; Falievac, Dunja, Leksikon
hrvatskih pisaca, kolska knjiga, Zagreb, 2000.
2009 , , ,
, , 2009. (reprint izdanje Beli mugri Koo Racin Zagreb 1939.)
Pavleti 1971 Pavleti, Vlatko, Zlatna knjiga hrvatskog pjesnitva od poetaka do
danas, Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1971.
Sazdov 1981 Sazdov, Tome, Makedonska narodna lirika, IRO Gradina, Ni, 1981.
229
- 1
Pavlii 2010 Pavlii, Pavao, More nije voda, Vijenac, listopad, Matica hrvatska,
Zagreb, 2010.
Pavlovski 2011 Pavlovski, Marko
Parun 1947 Parun, Vesna, Zore i vihori, DHK, Zagreb, 1947
Opai 2010 Opai, Nives Vijenac, 9. rujna, Klju u vodi, Matica hrvatska, Zagreb,
2010.
Paljetak 2006 Paljetak, Luko, Grenlanski leptiri, Naklada Ljevak, Biblioteka Otvorena
knjiga, Zagreb, 2006
Pet stoljea hrvatske knjievnosti, knjiga 156, Zagreb 1982. str. 161 162
Samardija, Selak 2001 Marko Samardija, Ante Selak, Leksikon hrvatskoga jezika i
knjievnosti, Pergamena Zagreb, 2001. Biblioteka Croaticum
oljan 1966 oljan, Antun; Mihali, Slavko; Pupai, Josip, Antologija hrvatske
poezije 20. stoljea od Kranjevia do danas, Znanje, Zagreb, 1966.
.
230

C48ditanka1882011 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

C48ditanka1882011 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

- 1

Mala hrvatsko-makedonska itanka 1

Mala hrvatsko-makedonska itanka 1

Filoloki fakultet Blae Koneski Skopje, 2011.

Mala hrvatsko-makedonska itanka 1

Sveuilite Svetog irila i Metoda

Mala hrvatsko-makedonska itanka 1

Mala hrvatsko-makedonska itanka 1

Prof. dr. sc. Ljudmil Spasov

itanka je rezultat seminarskih radova studenata kroatistike Filolokoga fakulteta Blae

Mala hrvatsko-makedonska itanka 1

Mala hrvatsko-makedonska itanka 1

Mala hrvatsko-makedonska itanka 1

Ova je knjiica nastala kao rezultat seminarskih radova studenata kroatistike na

Mala hrvatsko-makedonska itanka 1

ko gori susjedova kua, spaavaj i svoju.

ko ne pozna mrak, svjetlost ti nee biti draga.

ko ima ara, ne diraj vatru rukom.

ko ne hrani make, hranit e mieve.

ko je promijenio kapu, nije promijenio pamet.

ko je posao valjan i biskup e prionuti.

ko si ovca, svatko e te strii.

ko smo braa, nisu nam lisnice sestre!

ko dugo ive skupa, ivotinje e se zavoljeti, a ljudi zamrziti.

ko mi ne moe pomoi, nemoj mi odmagati .

ko je i vino kiselo, barem nam je srce veselo!

Bude li most, svatko e te gaziti.

ko ti mogu kupiti kapu, pamet ne mogu.

Bez alata nema zanata!

Bez muke nema nauke!

Brak bez djece dan je bez sunca.

Brat brata ne hrani, teko onom tko ga nema.

Obrasmo bostan, jo samo da zapalimo kuu.

Bijeli novci za crne dane. (uvaj bijele novce za crne dane.)

Istina je kao papar u oi.

ist raun, duga ljubav.

ovjek ui dok je iv.

Dvaput razmisli, jednom reci. (Ispeci pa reci)

Jedna lasta ne ini proljee!

Mala hrvatsko-makedonska itanka 1

U zdravom tijelu zdrav duh.

Bog nek te uva od krtena vraga.

Dobra ena i praznu kuu napuni.

Dvije ene trnica, tri ene sajam.

Dvaput promisli, jednom reci.

Daleko od oiju, daleko od srca.

Dobri prijatelji i od brae su drai!

Dobro se dobrim vraa.

Drvo s na drvo oslanja, a ovjek na ovjeka!

Vrag nit ore, nit kopa.

Velika riba ne ivi u maloj vodi!

Boe, uvaj me od prijatelja, od neprijatelja sam u se sauvati!

Bog nek te sauva od uenih ljudi!

Jeftino meso ni psi ne jedu.

Jedan se rodi da sije, drugi da pjeva.

eljezo se kuje dok je vrue.

Voda spava neprijatelj ne spava!

Kakav otac, takav sin.

Gde zlato govori, usta ute.

Tko lae taj i krade.

Gdje je sile, nije pravde.

Knjiga nema dna.

Gdje je tanko, tamo se i prekine.