Problem povrine: Neka je funkcija f : *a, b+ R nenegativna i omeena na segmentu

[a, b], tj. neka postoje realni brojevi m 0 i M 0 takvi da je m f(x) M za svaki x
[a, b]. Oznaimo s T skup toaka ravnine koji je omeen grafom funkcije f, pravcima x
= a i x = b i x-osi .Uobiajeno je takav skup T nazivati pseudotrapezom ili krivolinijskim
trapezom.
Neka je I = [a, b] segment realnih brojeva. Konaan skup toaka P = {x0, x1, . . . , xn} za
koje je: a = x0 < x1 < x2 < . . . < xn = b nazivamo subdivizijom ili particijom segmenta I.
Dijametrom subdivizije P nazivamo realan broj: (P) = max, | xi xi1 | : i = 1, . . . , n -.
Za subdiviziju P' kaemo da je profinjenje subdivizije P ako je P P.
Neka je I =[a, b] segment i nN . Za subdiviziju Pn={x0, x1, . . . , xn} definiranu s:xi = a +
i h, h = b a/n, i = 0, 1, . . ., n kaemo da je ekvidistantna. Zamijetite da je (Pn) = h i
lim (nbesk.) (Pn) = 0.
Mi = sup {f(x) : x [xi1, xi]}, mi = inf {f(x) : x [xi1, xi]}.
Odreeni integral Neka je funkcija f : I R omeena na segmentu I = [a, b], tj. neka
postoje realni brojevi M i m takvi da je: m f(x) M za svaki x [a, b] i neka je P = {x0,
x1, . . . , xn} bilo koja subdivizija segmenta I. Tada za svaki i = 1, 2, . . . , n postoje
brojevi Mi = sup{f(x) : x [xi1, xi]}, mi = inf {f(x) : x [xi1, xi]} i pri tome je: m mi
Mi M.
Na svakom segmentu *xi1, xi+, i = 1, . . . , n, odaberimo bilo koju toku i. Prema
definiciji supremuma Mi i infimuma mi je mi f(i) Mi pa iz prethodnih
nejednakosti dobivamo: m mi f(i) Mi M.
Odreeni integral funkcije f na segmentu [a, b+ bit ce definiran pomodu sljededih
suma funkcije f vezanih uz subdiviziju P :
1. donja Darbouxova suma s(f,P) =
=: s( f,p)
2. gornja Darbouxova suma S(f,P) =
=: S( f,p)
3.integralna suma (f,P, {1, . . . , n}) =
Mnoenjem nejednakosti s (xi xi1) i sumiranjem po i od 1 do n dobivamo:
m(b a) s(f,P) (f,P, ,1, . . . , n-) S(f,P) M(b a)
Dva osnovna svojstva Darbouxovih suma:
a) Za bilo koje dvije subdivizije P i P' segmenta [a, b] takve da je
P P' vrijedi: s(f,P) s(f,P') i S(f,P) S(f,P'),
tj. ako neku subdiviziju profinimo s konano mnogo toaka onda se gornja Darbouxova
suma nede povedati, a donja Darbouxova suma se nede smanjiti.
b) Za bilo koje dvije subdivizije P1 i P2 segmenta [a, b] vrijedi:
s(f,P1) S(f,P2), tj. bilo koja donja Darbouxova suma nije veca od bilo koje gornje
Darbouxove sume.
Ako je funkcija f : [a, b] R omeena na segmentu [a, b], onda je
I_ (f, [a, b]) I*(f, [a, b]). m(b a) s(f,P) I_(f, [a, b]) I_(f, [a, b]) S(f,P) M(b a)
Neka je [a, b] segment realnih brojeva i f : [a, b] R omeena funkcija na [a, b]. Ako je
I_(f, [a, b]) = I*(f, [a, b]), onda za funkciju f kaemo da je integrabilna u Riemannovom
smislu ili krade integrabilna na segmentu [a, b], a realan broj: I(f, [a, b]) = I_(f, [a, b]) =
I*(f, [a, b]) nazivamo odreenim integralom funkcije f na segmentu [a, b] i
oznaavamo s:
Pri tome kaemo da je f podintegralna funkcija, segment [a, b] podruje integracije
i x varijabla po kojoj se integrira. esto se kae da je toka a donja granica, a toka b
gornja granica integracije. Po definiciji uzimamo da je:
i

Omeena funkcija f : [a, b] R je integrabilna na segmentu [a, b] onda i samo onda

ako za svaki realan broj > 0 postoji subdivizija P segmenta [a, b] takva da je S(f,P)
s(f,P) < .
Povrina pseudotrapeza: A(T) =
Riemannov teorem: Ako je funkcija f : *a, b+ R neprekidna na segmentu *a, b+, onda
je ona i integrabilna na [a, b] tj. Da je I_ = I*
m(b a)
Bolzanov terom: Teorem srednje vrijednosti za integral neprekidne funkcije: Neka je
funkcija f : [a, b] R neprekidna na segmentu [a, b]. Tada postoji toka c [a, b] takva
da je:

Darbouxov teorem: Neka je f : [a, b] R omeena funkcija i (Pn) bilo koji niz
subdivizija segmenta [a, b] sa svojstvom da (Pn) 0 kada n. Tada su nizovi
Darbouxovih suma (S(f,Pn)) i (s(f,Pn)) konvergentni i pri tome vrijedi:
lim S(f,Pn) = I*(f, [a, b]),
n
lim s(f,Pn) = I_(f, [a, b]).
n
Primitivnom funkcijom funkcije f : [a, b] R nazivamo svaku funkciju
F : [a, b] R sa svojstvom: F' (x) = f(x) za svaki x [a, b].
Neka je [a, b] segment i x0 [a, b]. Ako je funkcija f : [a, b[ R neprekidna na [a, b],
onda je funkcija F : [a, b] R definirana formulom:
F(x) =
primitivna funkcija funkcije f, tj. F'(x) = f(x) za svaki x [a, b].
Teorem.sred.vrijednosti: Neka je x [ a, b ], x _= 0 i x+x [ a, b ]. Treba pokazati
da je
Lim
NewtonLeibnizova formula: Neka je f : [a, b] R neprekidna funkcija na segmentu
[a, b]. Ako je F bilo koja primitivna funkcija od f na [a, b], onda je

NEODREENI INTEGRAL: Neka je I jedan od sljededih skupova: interval < a,b >, s lijeva
zatvoreni interval [a, b >, zdesna zatvoreni interval < a,b] ili segment [a, b].
Primitivnomfunkcijom funkcije f na skupu I nazivamo svaku funkciju F sa svojstvom:
F'(x) = f(x) za svaki x I.
Za funkciju f kaemo da je integrabilna na I, ako ona na I ima primitivnu funkciju.
Skup svih primitivnih funkcija funkcije f oznaavamo s f(x) dx i nazivamo
neodreenim integralom ili antiderivacijom funkcije f, a postupak traenja
neodreenog integrala integriranjem. D a bi se naao neodreeni integral funkcije f
na skupu I dovoljno je nadi jednu njenu primitivnu funkciju recimo F,
i tada je:
SVOJSTVA NEODREENOG INTEGRALA: homogenost- c i aditivnost d
Neka je I jedan od sljededih skupova: < a,b >, [a, b >, < a, b] ili [a, b].
Tada vrijedi:
(a) Ako je funkcija f : I R derivabilna na I, onda je:

(b) Ako je funkcija f : I R integrabilna na I, onda je:

tj. derivacija bilo koje primitivne funkcije jednaka je funkciji f.

(c) Ako je funkcija f : I R integrabilna na I i bilo koji realan
broj, onda je funkcija f integrabilna na I i pri tome je:
=

(d) Ako su funkcije f, g : I R integrabilne na I, onda je i funkcija

f + g integrabilna na I i pri tome je:

METODA SUPSTITUCIJE: Neka su [A,B] i [a, b] segmenti, derivabilna funkcija na [a,

b], _ neprekidna funkcija na [a, b] i f neprekidna funkcija na [A,B]. Ako je ([a,
b])[A,B] tako da je na [a, b] definirana kompozicija f , onda vrijedi:
a) Funkcija x _ f[(x)]_(x) na segmentu [a, b] ima primitivnu funkciju.
Pri tome je
f[(x)]' (x) dx = F[(x)] + C gdje je F primitivna funkcija od f.
b) Za sve , [a, b] vrijedi:
*