Professional Documents
Culture Documents
Dželaluddin Rumi - Kazivanja Iz Mesnevije
Dželaluddin Rumi - Kazivanja Iz Mesnevije
Amar Imamovi
Recenzenti
Sedad Dizdarevi
Asmir Kujovi
Likovno oblikovanje
Senad Pepi
KAZIVANJA IZ
MESNEVIJE
Preveo i prilagodio
Muamer Kodri
Rije urednika
Voe ivota
ovjek koji je
bjeao od Azraila
14
Krvoloni lav
i pametni zec
ma u ovom irokom svijetu jedna velika i lijepa stepa, prostrana ravnica obrasla travom. A u toj stepi ima jedan naroito
lijep i bujan panjak. U toj stepi ivjele su sretno i zadovoljno
mnoge ivotinje srne i gazele, lisice i akali, zeevi i mievi,
ptice i zvijeri...
Svi su, dakle, ivjeli sretno u svojoj stepi, niko nikome nije
smetao, sve dok jednom odnekud ne doe u stepu krvoloni
lav. im doe, postavi sam sebe za vladara nad svim ivotinjama. Stepa otad vie nije bila mjesto sree i zadovoljstva.
Svakog dana lav bi odabrao neku od ivotinja iz stepe koju e
taj dan pojesti.
Sve ivotinje ivjele su u strahu. Jednom se okupie i stadoe razmiljati i razmiljati ta im je initi. Na kraju odlue
da odaberu izmeu sebe jednu skupinu ivotinja koje e otii
lavu i razgovarati s njim. Kad ove ivotinje dooe pred lava
okrutnog gospodara ove nekad lijepe i sretne stepe pozdravie ga i rekoe: O veliki vladaru, o najmoniji i najsnaniji
meu svim ivotinjama, ponizno te molimo da nas prestane
napadati.
Lav se nato samo gorko nasmija i podrugljivo im ree: Ah,
kako ste samo glupe, vi slabe i nemone ivotinjice! A zato se
15
Damija koju su
sagradili licemjeri
namo da su se nevjernici stalno sukobljavali s Muhammedom, a.s., i muslimanima, i da su na svaki nain nastojali da utrnu svjetlo vjere. Poslaniku, a.s., jo vie su smetali
munafici licemjeri koji su se samo pravili da su muslimani, a
ustvari su ekali priliku da nakode vjernicima.
Skupina munafika iz Medine odlui tako da, kako bi stvorili razdor meu muslimanima, sagrade novu damiju, iako je
Poslanik ve sagradio damiju u Medini, dovoljno veliku da
se u njoj okupe svi vjernici. Munafici su, dakle, sagradili jo
jednu damiju, a onda su otili Muhammedu, a.s., i, pravei se
da su to uinili za dobrobit islama, pozvali su ga da posjeti njihovu damiju. Rekli su: Molimo te da posjeti nau damiju
i bude prvi ovjek koji je klanjao u njoj. Htjeli smo da pomognemo muslimanima koji ne ive blizu damije, bilo nam je
ao da pjeae kad krenu na namaz, pa smo sagradili jo jednu
damiju. Bit emo sretni ako ti, Boiji poslanie, prihvati na
poziv i to e biti najbolja nagrada za na trud.
Govorili su, dakle, tako, i ovjek bi pomislio da su oni iskreni vjernici koji zaista ele dobro muslimanima, ali u svojim
srcima oni su krili mrnju prema vjernicima i htjeli su da im
napakoste.
21
Trgovac
i njegov papagaj
jednom dalekom gradu ivio je neki trgovac. Bio je veoma bogat, imao je mnogo novca i brojne sluge. Trgovac
je imao i jednog lijepog arenog papagaja koji je znao govoriti. Drao ga je u kafezu i svakog dana bi satima razgovarao s
njim. Uivao je sluajui kako papagaj pria i bio je sretan to
ima tako lijepu i pametnu pticu.
Jednog dana trgovac je morao poslom poi u Indiju.
Bio je dareljiv ovjek, pa bi uvijek sa svojih putovanja
donio poklone svojoj porodici, prijateljima i svim slugama. Tako je i sada pozvao sve sluge i rekao im da zapiu
kakav poklon kome da donese. Odluio je da ovaj put
kupi poklon i svom dragom papagaju, pa ga je upitao: O
moj areni prijatelju, ja putujem u Indiju, pa kai ta eli
da ti donesem!
Ree: U Indiju moram putovati,
kai ime u te, dragi, darovati.
Papagaj odgovori: Ne treba mi nita donositi. Tamo u
Indiji e sresti moje roake papagaje. Molim te samo da im
ispria da sam ovdje, da im kae da mi mnogo nedostaju i
prenese im moje pozdrave. Kai im da esto mislim na njih i
24
27
Pria o laaru
i jezikoslovcu
30
Pria o
nagluhom ovjeku
33
Savjeti
zarobljene ptice
teak skupocjeni dragi kamen. Nisi niti svjestan koliko si bogatstvo ispustio iz ruku!
Vjeruj mi da dragulj taj veoma mnogo vrijedi,
novca bi imao na rasipanje, uope da ne tedi,
koliki dragulj to je ne moe ni da snije,
ali tebi da do njeg doe sueno bilo nije
Baovan se tad silno rastui, shvati da je iz ruku ispustio
pticu vrjedniju od bilo koje druge, pa poe gorko plakati i
proklinjati samoga sebe to je bio toliko nepromiljen.
Kad ga ptiica vidje kako plae i narie, stade se iz sveg
glasa smijati. Kroz smijeh ree baovanu: Pa ti si ve zaboravio savjet koji sam ti dala. Zbog onog to je prolo ne vrijedi
se alostiti, rekla sam ti. Bilo i prolo, od kajanja i aljenja sad
nema koristi.
Baovan nije prestajao plakati i jadikovati, a onda ptica
nastavi: Sad vidim da si zaista glup i naivan ovjek. Budalo,
pa zar ti nisam rekla i to da ne treba vjerovati u nemogue
stvari! A ti si povjerovao u prvu nemoguu stvar koju si uo.
Kako si mogao i pomisliti da se u meni ovako sitnoj i malehnoj moe nalaziti tako velik dragi kamen?! Izgleda da si ti
ovjek bez trunke pameti!
Da pameti ima, morao si odmah znati
da kamen od mene vei ne moe u mene stati!
Baovan tad doe sebi i shvati da je ispao naivan i da uope
nije primio na znanje savjete koje mu je ptiica dala. On moleivo pogleda u ptiicu i doviknu joj: O mudra i otroumna
ptico, priznajem da sam pogrijeio! Molim te da mi sad kae
i trei savjet!
36
37
Mudri Lukman
i vlasnik vrta
udri Lukman bio je jedan od najmudrijih i najpametnijih ljudi koji su ikada ivjeli na svijetu. Iako on nije bio
Boiji poslanik, bio je toliko mudar i poboan ovjek da se ak
i jedna sura u Kuranu zove po njemu sura Lukman. Neko
vrijeme mudri Lukman radio je kao vrtlar kod jednog imunog
ovjeka. Odravao je vrt i brinuo se o vokama, a vlasnik vrta
brzo je uvidio da je Lukman veoma poten i povjerljiv ovjek,
pa ga je cijenio i pazio vie nego ijednog drugog svoga slugu.
Ostale sluge bili su zato ljubomorni na Lukmana i pekla ih je
zavist zbog panje koju je bogata ukazivao Lukmanu. Jednog
dana vlasnik vrta naredi Lukmanu i jo nekolicini svojih sluga
da donesu njegovoj kui nekoliko koara voa, jer oekivao je da
e mu naveer doi brojni gosti. Lukman i ostale sluge ponesoe
voe vlasnikovoj kui, ali svi osim Lukmana jeli su usput voe
iz koara. Jeli su jabuku po jabuku, naranu po naranu, ipak
po ipak, dok ne pojedoe sve voe. Kad stigoe na gazdin dvor,
u koarama vie nije bilo ama ba ni jedne voke. Vidjevi to,
bogata se veoma naljuti, a sluge u svojoj zlobi za sve okrivie
Lukmana, iako on jedini nije niti okusio voe koje su nosili.
Vlasnik vrta tad upita Lukmana: O Lukmane, zato
si pojeo moje voe? Zar nisam rekao da veeras oekujem
38
40
43
Pria o miu
i kamili
Mi i kamila ili su tako preko polja, dok ne naioe na jedan potok. Mi stade na obali potoka, ne usuujui se zagaziti
u vodu. Taj potoi njemu je izgledao kao ogromna rijeka i
pitao se kako da pree na drugu stranu.
Vidjevi da je mi zastao, kamila se nasmija u sebi, pa upita:
ta ti je, zato si sad stao? Ti si moj vodi i neemo valjda stati
prije nego to doemo do cilja?
Mi postieno ree: Ova voda je isuvie brza i duboka, i
strah me zagaziti u nju.
Duboka i brza voda je pred nama,
dok je gledam srce mi od straha se slama.
Kamila se tad od srca nasmija, pa ree: Nije valjda da te
plai ovaj potoi?! Hrabar si i snaan toliko da si uspio ukrasti
kamilu, a sad drhti pred malim potokom! Pusti da ja prva zakoraim u vodu, pa emo vidjeti koliko je ovaj potok dubok.
Kamila ue u vodu i stade nasred potoka. Voda joj je sezala
do koljena. Onda iz vode doviknu miu: Pogledaj, potok je
plitak, voda mi see samo do koljena! Ne plai se, slobodno
prei preko potoka!
Mi je zaueno pogleda i ree: Zna li uope ta pria!
Istina je da voda tebi see do koljena, ali ti si kamila, a ja sam
mi! Ako si ti do koljena u vodi, to znai da bih se ja u ovom
potoku utopio!
Tebi je sitno ono pred ime umirem od straha,
tebi je neto mrav, a meni je adaha!
Mogu samo zamisliti kako je duboka
voda koja tebi see ak do boka!
Kamila se glasno nasmija, a mi je, svjestan da sam ne
moe prei preko potoka, stade moliti da ga prenese. Kamila
45
46
tvoj brlog. Onako mravog i jadnog mogao si ga oboriti jednim udarcem. Ali ti si upropastio sav moj trud. Sad se moram
vratiti i pokuati magarca ponovo nagovoriti da doe ovamo.
No, sumnjam da u ga ovoga puta moi prevariti.
Pokuaj jo jednom, molim te. Uzdam se u tebe i znam da
si sposobna opet ga prevariti, molio je lav lisicu.
Dobro, ree lisica, idem, i pokuat u ga opet dovesti.
Nadam se da u nekako uspjeti. Moram ga uvjeriti da mu se
samo uinilo, da nije vidio nikakvog lava i da je bez razloga
pobjegao glavom bez obzira.
Saekati moram da ga proe strava,
objasniti da uope ni vidio nije lava,
a ti strpljiv budi, ovaj put ne uri,
zar ne vidi da ti sam u ruke juri!
Ne brini, neu ponoviti istu greku, ree lav, samo ga ti
dovedi ovamo, a ja u biti strpljiv, obeavam.
Lisica onda opet izae iz ume, krenu prema selu i nae
magarca na istoj onoj livadi. Prie mu i ree: Prijatelju dragi,
pa ta se desilo?! Zato si odjednom pobjegao kao da si vidio
neto uasno?! Ne shvatam ta te toliko preplailo pa si pobjegao nazad ovamo?!
Magarac s nepovjerenjem pogleda lisicu, pa joj ree: Odlazi od mene, ti koja ima stotinu lica! S tobom nikad ne moe znati kad lae, a kad govori istinu. Ko zna ta mi sad
sprema!
Zaboga, ta je tebi, o emu to pria?!, pravila se lisica
nevjetom, samo sam htjela znati ta te toliko uplailo i zato
si onako bezobzirno pobjegao iz ume?
ta sam vidio?!, ljutito kaza magarac, kao da i sama
ne zna ta sam ugledao i ta me toliko uplailo! Vidio sam
51
53
Starac i lijenik
Pria o gradskom
trgovcu i seljaku
obea da e ove godine sigurno doi kod nas. Bude li Boija volja, doi u, ree trgovac.
Bude li ti htio doi, i Bog e pomoi da se to desi,
nije odustajao seljak, zato mi obeaj da e ljetos biti na
gost.
Trgovcu bi ao seljaka, a ionako vie nije mogao smisliti
nikakav novi izgovor, pa, ta e, kud e, naposljetku obea da
e te godine sigurno obradovati seljaka svojom posjetom.
Ali, proe proljee, proe i ljeto, a duandija ne odra
svoje obeanje. Stie jesen, doe i zima, ali seljak ne svrati kod
trgovca. Duandija se iskreno zabrinu, pa jednom za veerom
ree tuno svojoj eni i djeci: Ne znam zato moj prijatelj sa
sela ove godine nije doao. Nadam se da je dobro i da mu se
nije desilo nita loe.
Njegova ena nato kaza: Sigurno je ovjek ljut jer nisi
odrao svoje obeanje. Moda je i doao u grad, ali nije htio
navratiti kod nas.
Ne, ne vjerujem da je tako, ree joj duandija, da je doao u grad, sigurno bi navratio kod nas. On je astan ovjek,
znam da nikad ne bi zaboravio svoga prijatelja.
Prolazila je godina za godinom, a seljak se nije pojavljivao
u gradu. Trgovac nije imao nikakvih vijesti o njemu.
Jednog proljea trgoveva djeca rekoe ocu: Proljee je i
bilo bi lijepo otii negdje van grada. Nikad nas nikamo ne
vodi, a mi smo ve umorni od toga da smo stalno u gradu.
A njegova ena dodade: Djeca imaju pravo! Proljee je i
svi nekamo putuju. Uostalom, za ovjeka nije dobro biti stalno na jednom mjestu. I voda u bari stoji, pa je zato smrdljiva i
bljutava. Najbolje je da odemo na selo posjetiti tvog prijatelja.
Ta, godinama je molio da nekad doemo kod njih, a ti mu
nikad nisi ostvario elju.
58
Seljak ih je neko vrijeme utke gledao, i trgovac ve pomisli da se napokon pokajao zbog svog ponaanja i da e se sad
baciti pred njegove noge i poeti se izvinjavati. Ali, nije bilo
tako. Seljak ree: Uredu! Iza kue ima jedna kolibica koja mi
slui kao ostava. Moete se tamo skloniti od kie. Ali, mora
znati da u okolini ima mnogo vukova. Nou se esto sputaju
u selo i napadaju nau stoku. Dat u ti luk i strijelu, a ti mi
obeaj da e cijele noi biti budan i paziti da vukovi ne uu
u moje dvorite.
Onda seljak ue u kuu i uskoro se vrati nosei luk i strijele.
Prui to trgovcu i ree:
Idite u kolibu ako e biti na strai,
a ako nee sklonite drugo potrai!
Trgovac prihvati seljakov prijedlog, a drugog izbora i nije
imao. Bilo je jasno da e kia padati cijelu no, a on nije mogao sa svojom porodicom ostati napolju. Uze luk i tobolac sa
strijelama, pa povede enu i djecu u kolibu iza kue.
Djeca su bila umorna i ispaena, pa zaspae im uoe u
kolibu. Trgovac i njegova ena su, meutim, ostali budni plaei se da vukovi ne izau iz ume i navale na kolibu. ena je
prigovarala trgovcu: Nismo trebali dolaziti ovamo! Ne znam
kako si mogao vjerovati ovom bezdunom laljivcu! Trgovac
joj odgovori: Ti i djeca ste htjeli da doemo ovamo i poao
sam samo zbog vas! to se mene tie, mogao sam jo sto godina primati ovog seljaka da ivi kod nas, a nikad mi ne bi palo
na pamet da idem na selo kod njega!
Uskoro i trgoveva ena zaspa, a on ostade straariti, iako
je i sam bio veoma umoran. Tek sad kad vie nije imao s kim
razgovarati osjeti da je jako pospan. Tako umornom i snenom
uini mu se da u dvoritu ugleda vuka, pa ispali strijelu u tom
61
pragu svoje kue i gledao ih kako odlaze. Znao je da je pretjerao i da je bez razloga postupio neovjeno i surovo prema
ovjeku koji mu je bio prijatelj. A znao je i da zimi nikad vie
nee moi boraviti u kui dobrog trgovca.
Trgovac je bio zadovoljan to se poslije toliko nedaa sve
ipak dobro zavrilo. im doe kui, klanja dva rekata namaza
i zahvali se dragom Bogu: O Stvoritelju, hvala Ti to si uinio
da ja i moja djeca nismo zli ljudi. Hvala Ti to nisi uinio da
budemo poput onih koji ele da im drugi ine dobro, a sami
su grubi i zli prema drugim ljudima.
Na kraju, trebamo znati da je ejh Mevlana kroz ovu priu
ponudio mnoge pouke i poruke. Neke od njih i sami lahko
moemo otkriti i shvatiti, a za neke je potrebno mnogo znanja i iskustva. Ali sigurno je, meutim, da nam nipoto nije
htio poruiti kako su ljudi na selu zli, a ljudi u gradu dobri.
Uostalom, svi vi koji ste imali priliku da odete na selo sigurno
ste i sami vidjeli da su seljaci dobri, poteni i radini ljudi koji
svojim radom i trudom proizvode hranu za sve nas. A svaki
musliman mora znati da uope nije vano da li je neko sa sela
ili iz grada, da li je bijel ili crn, da li je iz ove ili iz one zemlje
ono to je vano jeste da je ovjek bogobojazan, poten i lijepe
naravi. Samo neznalice o ljudima prosuuju po drugaijim
mjerilima, a mi molimo dragoga Boga da nas uputi i pomogne
nam da ne budemo neznalice.
63
Pria o djeci
i grubom uitelju
jednom gradu nekad davno bijae kola u kojoj je djecu poduavao neki strog uitelj, nabusit ovjek rune
naravi. Njegovi aci uope ga nisu voljeli, a i kako bi kad je
on stalno galamio na njih. esto je znao i povui za ui ili
ak i istui nekog aka zbog prave sitnice. Jadna djeca bi se i
u snu prepala ako bi usnila da su u koli na asu kod grubog
uitelja.
to je jo gore, taj uitelj nije svoje ake tukao samo u
koli. Djeca od njega nisu imala mira ni van kole. Recimo,
nekad bi se igrali na ulici, uitelj bi naiao i vidio ih, i ve sutra
bi u koli galamio na njih i vukao ih za ui zato to su se igrali
umjesto da ue. Jasno vam je, naravno, da takvog uitelja niko
ne bi mogao voljeti. Prava je alost da se takvim ljudima doputa da budu uitelji djeci.
Djeca su se svog uitelja toliko plaila i toliko im je bilo
teko ii na njegove asove da su molili Boga da se uitelj razboli i da barem nekoliko dana ne dolazi u kolu. Na njihovu
alost, uitelj je bio zdrav kao dren, redovno je dolazio u kolu
i, naalost, redovno je bio grub prema acima. Moramo rei
i to da su svi njegovi aci bili dobra djeca, a to to su molili
Boga da se uitelj razboli, iako su dobro znali da je veliki grijeh
64
eljeti bilo kakvo zlo drugome, dovoljno govori koliko je njihov uitelj bio lo ovjek.
Jednom se poslije kole itav razred iskupi pred damijom
i stadoe smiljati kako da rijee svoju nevolju s uiteljem.
Neto su morali smisliti, jer voljeli su svoju kolu i svoj razred,
a ovaj uitelj je mogao uiniti da zamrze kolu, to bi tek bila
prava nesrea.
Jedan otrouman i bistar djeak odjednom ree: Sjetio
sam se! Mislim da znam kako emo rijeiti svoje nedae sa
uiteljem! Sva djeca se okupie oko njega, a ovaj djeak im
objasni: Kad uitelj sutra ue u razred, svi emo ga zbunjeno gledati, a ja u ga upitati ta mu je i zato je blijed. Onda
ree jednom od svojih drugova iz razreda: Ti e se praviti
da si zakasnio na as, a kad ue u razred pogledaj uitelja i
kao s uenjem ga upitaj: Uitelju, nadam se da niste bolesni, nekako ste blijedi danas! On e se sigurno zabrinuti,
a vi ostali tad ponite potvrivati kako se i vama ini da je
uitelj bolestan. Vidjet ete da e se zbuniti i pomislit e da
zaista loe izgleda.
Nek mu u glavi sumnja se rodi,
i pametan poludi kad ga sumnja vodi,
budemo li da blijed je tvrdili svi,
u grudi e njegove strah da useli;
trideset ljudi kad isto kau,
zar da pomisli kako ti lau?!
Ova ideja se svima dopade i odluie da je provedu u djelo.
Djeca pohvalie svog otroumnog prijatelja, a on ih zamoli
da obeaju kako nikome nee ispriati ta su se dogovorili i
da e svoj plan uvati kao najveu tajnu. Svi obeae da svoju
namjeru nee nikome odati.
65
Sutradan se djeca okupie prije kole i jo jednom potvrdie da e uiniti kako su se juer dogovorili. Na asu onaj
otroumni djeak ree uitelju: Jutros ste nekako blijedi,
kao da ste bolesni. Uitelj se malo zbuni, jer on se osjeao
sasvim dobro, pa mu bi udno ta ovaj djeak govori. Uto u
razred ue jo jedan uenik i odmah s vrata ree: Uitelju,
vi kao da ste bolesni, ba ste ublijedili! Tad se poee javljati
i ostali aci. Svi su govorili uitelju da loe izgleda i da je
vjerovatno bolestan. Uitelj je sad ve bio siguran da je bolestan. Uostalom, ako cijeli razred tvrdi da izgleda loe, trebalo
bi da je zaista tako.
Onda uitelj ree djeci da tog dana nee biti nastave i poe
svojoj kui da se odmori. No, djeca su ga cijelim putem do
kue pratila, a kad ih uitelj upita zato to ine, rekoe: Znate,
zaista izgledate bolesno, i bilo bi runo da vas pustimo da sami
idete kui. Ne daj Boe, moglo bi vam u putu pozliti. Uitelj
sad vie nije ni najmanje sumnjao da je bolestan. Vraajui
se kui, razmiljao je: Moja se ena uope ne brine za mene.
Kako me mogla jutros pustiti da ovako blijed odem na posao!
Ona nije niti obratila panju na mene, potpuno joj je svejedno
da li sam zdrav ili bolestan!
Kad uitelj stie kui, njegova ena se zaudi to se ranije
vratio i upita: Otkud ti ovako rano? I zato su te ovi djeaci
dopratili do kue? Uitelj je mrko pogleda i proguna: Zar
si slijepa?! Vidi li kako sam blijed, zato si me jutros pustila da
bolestan odem u kolu!
Ti bolestan?!, zbuni se ena, a ta ti je? Zar te neto
boli?
Uitelj je ve bio ljut, a sad se estoko rasrdi, pa povika:
Zar zaista ne vidi kako loe izgledam! Teko sam bolestan, a
ti se pravi da to ne primjeuje!
66
67
Mladi koji je
poznavao jezik ivotinja
azreti Musau, a.s, jednom doe neki mladi i zatrai veoma udnu stvar htio je nauiti jezik ivotinja. Uzalud
ga je hazreti Musa, a.s., odgovarao i govorio mu kako takvo
znanje nije dobro za njega. Mladi je tvrdio da tim znanjem eli
osnaiti svoju vjeru, jer ljudi, kako je govorio, priaju samo o
svojim poslovima i ovome svijetu. Vjerovao je da e ako bude
razumijevao jezik ivotinja postati bolji i Bogu drai ovjek.
Hazreti Musa, a.s., objanjavao mu je da je takvo znanje
opasno i da postoje mnogi drugi naini da Bog uputi ovjeka.
Ali, mladi nije odustajao. Musa, a.s., onda se obratio Bogu:
O Gospodaru, ejtan zavodi ovoga mladia i zato trai ono
to trai. On ne moe shvatiti da e ako mu bude dato to to
trai stradati i propasti. Zato Te molim da ne udovolji njegovoj elji. Svevinji Bog mu, meutim, odgovori: Ti zna da
Ja udovoljavam eljama Mojih robova, pa u, onda, udovoljiti
i njemu.
O Musa, nek mu bude ispunjena elja ova,
ti zna da se nikome ne odbija dova
I tako, mladi je od tog dana mogao razumijevati jezik ivotinja. Svakog jutra sjedio bi u svom dvoritu i sluao razgovore
68
71
Nesuhova tevba
75
Kradljivac koji se
pravdao sudbinom
78
Mi i aba
abu, gavran je letio iznad oblinjeg sela. Kad seljaci vidjee taj
prizor, veoma se zaudie i povikae: Gledajte uda, gavran je
uhvatio abu! To da je uhvatio mia nije nikakvo udo, ali prvi
put vidimo da je gavran uhvatio ivotinju koja ivi u vodi!
Uplaena i tuna, aba im odozgor dobaci: Gledajte i dobro
zapamtite kakva je sudbina onoga ko se drui s nekim ko mu
nije par!
Sad vidite kakva propast u tome se krije
da se drui s nekim ko za tebe nije;
sretniji je onaj ko se podalje od ljudi dri
od onoga ko se s budalama stalno drui.
Kad budalu uzme za najboljeg druga,
sem nesree ne moe te snai sudba druga.
Takva je, eto, bila sudbina abe koja se druila s miem i
prihvatila njegov budalasti prijedlog. A nama ova pria neka
poslui kao pouka. Nastojmo se uvijek druiti s pametnim
i estitim ljudima, jer druenje s onima koji ne koriste svoj
razum moe nas, prije ili kasnije, skupo kotati.
80
Beduin i mudrija
bez djela
83
Mladi koji je
slijedio svoj san
Mladiu je odjednom postalo jasno da je kua iz sultanovog sna upravo njegova kua, a u vrtu ispred kue zbilja se
nalazilo staro i osueno stablo. Onda se mladi pokloni pred
sultanom i ree: Zahvaljujem na ukazanoj milosti. Vraam se
kui i sad znam da sam naao ba ono to sam traio. Sultan
ga pogleda saaljivo, bilo je jasno da je uvjeren kako je mladi
skrenuo s pameti, ali momku to sad nije bilo vano. Neka
misli o meni ta god hoe, vano je da e se moj san ostvariti,
pomisli.
Sultan dade mladiu neto novca da mu se nae usput,
i ovaj sav sretan krenu nazad kui u Bagdad. Cijelim putem
pjevao je od sree i nije skidao osmijeh s lica. im stie kui,
posijee staro stablo u dvoritu, i ispod njegovog korijenja
nae sanduk pun zlatnika. Bilo je tu mnogo vie novca nego
u oevoj ostavtini koju je onako proerdao. Mladi je sad bio
jedan od najimunijih ljudi u Bagdadu.
Ipak, iz svega to mu se desilo izvukao je pouku. Odluio
je dio novca uloiti u trgovinu, postao je trgovac i nastojao
je potenim radom i sam neto zaraditi. Nije vie, naravno,
troio novac u besmislice, a u znak zahvalnosti Bogu do kraja
ivota bogato je pomagao sirotinju, kole i sirotita.
90
ejh koji je
jahao na lavu
Zabavljen takvim mislima, mladi odjednom ugleda ejha kako mu dolazi ususret. Mladi dervi nije mogao vjerovati
svojim oima: ejh mu se pribliavao jaui na leima stranog pustinjskog lava! Mladi je sa zaprepatenjem, irom
otvorenih usta, gledao taj prizor. Znao je da Bog doputa
Svojim dobrim robovima da izvode svakojaka uda, ali nikad prije nije vidio ovjeka kako jae lava. Mladi dervi tad
pomisli: Bog mi se smilovao i dopustio mi da ovo vidim.
Kamo sree da ejhova ena ovo vidi; onda vie ne bi govorila
onakve stvari o ejhu!
Jaui na leima lava, ejh se, sa irokim osmijehom na
licu, pribliavao mladiu. Na lava je natovario sveanj suharaka koje je sakupio na brdu, a u ruci je umjesto bia drao
golemu ivu zmiju. Kad mu ejh prie dovoljno blizu, mladi
shvati da ejh ve zna sve ono to se mladom derviu usput
motalo po glavi.
I zaista, ejh ispria mladiu sve ono to mu se putem deavalo, prepria mu razgovor sa ejhovom enom i spomenu o
emu je sve mladi razmiljao dok je traio ejha. Mladi dervi
je sa strahopotovanjem gledao preda se. Onda mu ejh ree:
Znaj, mladiu, da je ono o emu si dolazei ovamo razmiljao ejtanska spletka. Zar bih, da ne trpim onakvu enu, bio
od Boga poaen ovakvom milou i zar bi mi bila data ova
sposobnost kakvu si vidio?! Vjeruj mi da sam zahvaljujui strpljivosti sa onakvom enom zasluio takav stupanj da mogu
uzjahati lava i u ruke uzeti ivu zmiju.
Mladi dervi paljivo je sluao ejha. Znao je da ovaj mudri
ovjek govori istinu. ejh ga onda posavjetova: Dobri mladiu, preao si tako dalek put da bi me sreo, pa zapamti moju
prvu lekciju: da bi dosegao visok poloaj kod Boga, mora
biti strpljiv i spreman da podnese svako iskuenje. Onaj ko
95
96
Partija aha
100
103
Komarac i vjetar
107
Sultan Mahmud
i razbojnici
ria se da je sultan Mahmud jednom kasno nou sam izaao u etnju, kad se u jednoj uliici odjednom suoi sa
skupinom razbojnika. Oni mu preprijeie put i upitae ga:
Ko si ti i ta radi ovdje ovako kasno?
Sultan Mahmud znao je da tako kasno na ulici ne moe
sresti nikoga drugog osim razbojnika i pljakaa. Pomisli da je
najbolje da im kae da je i sam razbojnik.
Razbojnici mu nato rekoe: Ako si i ti jedan od nas, pridrui nam se i kreni s nama u pljaku. Veeras namjeravamo
opljakati jedno veoma vano mjesto. Zato je bolje da nas je
to vie na okupu.
Sultan Mahmud prihvati poziv i poe s njima. Putem
mu jedan od razbojnika ree: Svako od nas lopova posebno
je vjet u nekom poslu koji olakava krau. Tako se meusobno pomaemo i lake pljakamo. Kai nam, emu si ti
vjet?
Sultan Mahmud odgovori: Kaite mi prvo vi, jedan po
jedan, svoje vjetine, a onda u vam ja kazati ta znam raditi.
Uostalom, ja sam vam se posljednji pridruio.
Lopovi se sloie, pa jedan ree: Ja imam naroito dobar
sluh. ujem svaki i najslabiji glas ili um, ujem ono to drugi
108
111
Besmisleno
pitanje
113
Lopov doboar
115
Djeak koji se
ispeo na oluk
117
Pjesnik koji je
hvalio cara
davna vremena ivio je jedan pjesnik koji nije imao nikakvog posla ni zanata. Jedino ime se bavio bilo je pisanje
pjesama. Njegova ena i djeca ivjeli su u siromatvu. A pjesnik
bi po cijeli dan samo smiljao nove pjesme i nita drugo nije
radio. A sve i da je htio pozabaviti se neim drugim, nije
mogao u ivotu nije izuio nikakav zanat.
esto bi neku svoju novu pjesmu posvetio nekom bogatau, pa bi mu ovaj za to poklonio koji novi. Tim novcem
pjesnik je izdravao svoju porodicu. ena bi ga esto korila:
Zaboga, pjesnitvo nije nikakav posao! Uostalom, kad ve
nita drugo ne radi, odnesi svoje pjesme na pijacu i pokuaj
ih prodati. Moda neko i kupi te tvoje pjesme.
Siromani pjesnik bio je spreman napisati pjesmu u ast
bilo koga, ukoliko bi mu ovaj za to dao neto novca, jer morao
je nekako prehraniti svoju djeicu.
Jednog dana pjesnik je, tuan i zabrinut, sjedio pred svojom kuom, obgrlivi rukama koljena, i razmiljao je o svom
tekom poloaju. Njegova ena mu ree: Zato sjedi tu tako
u oaju i bez nade?! Ta, u svakoj nevolji postoji neko rjeenje.
Napii pjesmu u ast cara i otii na dvor. Moda ti Bog bude
na pomoi, pa te car bogato nagradi.
118
122
Pria o
dareljivom ovjeku
127
ah Mahmud
i mudri Ajaz
ah Mahmud bio je perzijski vladar poznat po svojoj mudrosti i plemenitosti. Na njegovom dvoru poseban ugled
uivao je mudrac Ajaz. Ajaza je ah Mahmud posebno volio i
potovao, uvaavao je njegovo miljenje i savjetovao se s njim
oko svih vanih pitanja. Neki od ahovih vezira bili su zato
ljubomorni na Ajaza, pa jednom jedan od njih ree ahu
Mahmudu: Zato Ajaza za njegove savjete tako bogato nagrauje? Raunali smo i izraunali da on zarauje vie nego tridesetorica vezira sa tvoga dvora. Poznat si kao pravedan vladar,
ali mislimo da si u ovom sluaju nepravedan. ah Mahmud
nita ne ree, ali odlui da svojim vezirima prvom prilikom na
djelu pokae da nisu upravu.
Jednom prilikom ah Mahmud bio je sa svojom svitom na
nekom putovanju. U daljini opazie neki karavan, pa Mahmud
posla onog vezira koji se alio da je Ajaz povlaten da pro
vjeri o kakvom se karavanu radi. Ovaj otie, pa kad se vrati
ah Mahmud ga upita: Odakle dolazi taj karavan? Iz grada
Reja, odgovori ovaj. A kamo se zaputio?, upita dalje Mahmud,
a vezir ree: Ne znam, to ih nisam pitao.
Mahmud onda posla drugog vezira i ree mu da sazna
kamo karavan putuje. Ovaj se nakon izvjesnog vremena vrati
128
129
Nepravedni kadija
eki ovjek doe kod lijenika i poali se da je jako bolestan. Lijenik ga temeljito pregleda, a onda zabrinuto
zavrti glavom. ovjek je pitao o emu se radi, a lijenik je
izbjegavao odgovor. Naposljetku, ree onom ovjeku da se
pripremi da uje loe vijesti, pa kaza: Naalost, ti si zaista
ozbiljno bolestan i nema ti lijeka; ostalo ti je jo malo ivota!
A onda dodade: Za tebe bi bilo dobro da radi sve to eli i
to ti padne na pamet; za tvoju bolest nije dobro ako te budu
muile kakve neostvarene elje.
Lijenik ree: Radi ono to ti srce voli,
to e makar malo da ublai boli!
Strpljenje kod bolesti tvoje ne pomae,
ti mora da radi to ti srce kae!
Tuan i zabrinut, ovjek se vrati kui, ali brige mu nisu
dale mira, pa odlui malo proetati poljima u okolini grada.
etao je tako poljem, kad pored rijeke ugleda nekog dervia
kako se umiva. Bolesni ovjek odjednom osjeti elju da udari
amar derviu. Sjeti se da mu je lijenik preporuio da radi
sve to mu padne na um, pa se zatra prema derviu i svom
snagom mu udari pljusku iza vrata.
Od siline udarca dervi se zaljulja, a kad shvati ta se desilo,
htjede odmah uzvratiti ovjeku koji ga je iz ista mira ovako
130
132
Zmija i
truhle jabuke
136
Dobri sluga
sultana Mahmuda
Pria o lovcu
i ptiici
Ptiica tad kaza: Da, ali zato nam je propisan dihad. ovjek se mora boriti protiv zla i sprijeiti da neprijatelj vjere ini
zlo i kvari svijet.
Svakome je jasno da vitetva nema
kod onoga koji bjei od svih iskuenja;
Dobro nae vjere jeste borba i trud, danju-nou,
dobro vjere Isaove jeste bjeat u samou.
Lovac je saslua, pa ree: Tano je to to kae, ali za borbu je potrebna snaga. Ako ovjek nema snage za borbu, onda
je za njega bolje da se skloni i tako pokua sauvati srce i duu
od prljavtina svijeta.
Dok su tako razgovarali i nadmudrivali se, ptiica ugleda ono zrnevlje, pa upita: A ije je ovo zrnevlje? Lovac
odgovori: To su mi dala siroad koja ele pomoi potrebitima. Rekli su mi da to dam samo onome kome je stvarno
potrebno.
Ptiica se polakomi, pa pomisli kako je upravo njoj to
zrnevlje najpotrebnije. Doletje ondje i poe kljucati, kad se
odjednom zamka sklopi i ona shvati da je zarobljena. Zapomagala je i jadikovala, ali sad je ve bilo prekasno. Treba biti
oprezan prije nego se zlo desi.
Kada zlo se desi, emu alit se do neba,
prije ve se stvari dese razmisliti treba;
razmiljaj na vrijeme i koristi um,
bit e kasno kad razbojnik izae na drum!
Ptiica kroz suze ree: Ovo mi je kazna zato to sam bila
pohlepna i olahko povjerovala ovjeku koji se predstavio kao
pobonjak! A lovac joj odgovori: Bolje reci da je to kazna za
onoga koji eli uzeti ono to mu ne pripada!
141
142
Halva i dosjetljivost
Bedruddin i
zadueni sirotan
gradu Tabrizu ivio je ovjek po imenu Bedruddin, poznat po svojoj plemenitosti i dareljivosti.
Bedruddin je bio zapovjednik gradske strae u Tabrizu.
Brinuo se za red i mir u gradu. Bio je poten i pravian,
a, kako smo rekli, uvijek je nastojao biti na usluzi siromanima i potrebitima. Ljudi u Tabrizu zato su ga veoma
cijenili i potovali.
im bi uo da nekoga tuga i jad bije,
hitao bi nevoljniku pomoi to prije;
kad bi uo da se neko na nesreu ali,
sramio se ko da on je za to krivac pravi!
U okolini Tabriza ivio je neki siromah koji se, da bi se
prehranio, sve vie zaduivao, dok njegov dug naposljetku
ne naraste na devet hiljada dinara. Siromah nije znao ta da
radi, i, napokon, odlui da ode u Tabriz i zamoli Bedruddina
za pomo
Inae, on je od Bedruddina ve nekoliko puta pozajmljivao novac, i Bedruddin mu je svaki put oprostio njegov dug.
ovjeka je sad bilo stid ponovo se obratiti dobrom Bedruddinu, ali drugog izlaza nije imao.
145
148
Sultan i konj
njegovog zapovjednika
iako se radilo o zaista predivnom konju. Ljudsko srce, meutim, u Boijim je rukama, i On s njime ini ta Mu je volja:
Zar da se ljudska spletka mjeri sa Boijom snagom?!
On okree ljudska srca kako je Njemu drago!
I tako, iz ove lijepe prie moemo izvui mnogo pouka.
Prva je ta koju nam stihovi ve rekoe: Bog je Taj Koji okree ljudska srca kako On hoe, tako da ovjek koji sad misli
jedno, narednog trenutka moe misliti sasvim suprotno, a da
ni sam ne zna kako to da je odjednom promijenio miljenje.
Drugo, iz prie smo shvatili kako je velika mo sumnje. ovjek
koji pusti sumnji da ue u njegovo srce postaje kolebljiv ak i
kad se radi o posve jasnoj stvari. Ostale pouke pokuajte otkriti sami. Ove prie hazreti Mevlana i ispriao nam je da bismo
sami o njima razmiljali i izvodili zakljuke, a on nam je tek
ponegdje dao smjernice koje nam pomau da prepoznamo u
kom smjeru treba razmiljati.
151
Pria o tragaima
za tuim mahanama
153
Razliiti jezici,
ista stvar
Njih etvorica gledali su ga s uenjem, ali inilo se da starac zna o emu govori. Onda se zgledae izmeu sebe, pruie
starcu dirhem i on ode u selo.
Domalo, vrati se nosei u rukama koaru punu groa.
Onoj etvorici lica se razvukoe u osmijeh, jer to je bilo upravo
ono to je svaki htio.
A onda im starac objasni da se groe na perzijskom kae
angur, na arapskom inab, na turskom uzum, a na grkom jeziku istafil. Radilo se jednostavno o tome da nisu dobro razumjeli jezike jedan drugoga, i meu njima je zato dolo do svae.
Onda kad se pojavio ovjek koji im je objasnio da ustvari ele
istu stvar, svaa je prestala i oni su postieno ponovo pruili
ruku jedan drugome.
Dobro ree stari ejh, to poznaje due stanja:
Svaki grijeh to ljudi ine proizlazi iz neznanja!
Sjetimo se kako je hazreti Sulejman koji je poznavao jezik
ivotinja zato uspio da uspostavi mir meu njima, pa su vuk
i ovca, lav i gazela ivjeli pred njegovim dvorom jedno pored
drugoga.
A mi zapamtimo da je jako vano da se ljudi potrude da
razumiju jedan drugoga. Tako se esto deava da se ljudi posvaaju i sukobe samo zato to se nisu ispravno razumjeli. Ova
etvorica iz nae prie bili su barem stranci jedan za drugoga,
ali tuno je vidjeti da ljudi koji govore isti jezik ponekad ne
uspijevaju da se sporazumiju. Zapamtimo, zato, da prije nego
se upustimo u rune svae i prepirke, mudrost nalae da prvo
pokuamo ispravno razumjeti svog sagovornika.
155
Pria o
ljubomornom magarcu
158
Nezasita krava
160
Pohlepni siromah
i lopov
ijae neki siromah koji je od sveg imetka imao samo jednog ovna, pa jednom, kad mu je posve ponestalo novca,
odlui povesti ovna u grad i prodati ga. Stajao je na gradskoj
pijaci i ekao da naie muterija koja e platiti pristojnu cijenu, i za to vrijeme razmiljao je kako e za novac koji dobije
poastiti sebe bogatim rukom u gradu i novom odjeom.
Jedan lopov, opazivi da je seljak sav zanesen i uronjen u
svoje misli, prikrade se i vjeto prereza povodac na kome je
siromah seljak drao ovna, pa odvede ivotinju sa sobom. Tek
nakon nekog vremena seljak se prenu i shvati da mu je ukraden ovan, pa poe u potragu za lopovom.
Neki ljudi rekoe mu da su na gradskoj kapiji sreli mladia
koji je vodio ovna i da se taj mladi zaputio u polja oko grada,
te ovaj siromah odlui potraiti ga. Bio je siguran da lopov nije
mogao daleko odmai, te zato pouri u pravcu kamo su mu
ljudi pokazali.
I zaista, uskoro pored jednog bunara u polju ugleda mladia i svog ovna. Pouri se obraunati s lopovom, ali ovaj mu,
prije ve mu je stigao prii, ree: Znam da si ljut i srdit, ali
molim te da me saslua! Kesa puna zlatnika upala mi je u ovaj
bunar. U njoj je pet stotina zlatnih dirhema, a ja se plaim
161
164
Siromah laljivac
168
Truhle kosti
Dervi pustinjak
i stablo kruke
177
Iz recenzija
kratka pria protee na desetinama stranica i nerijetko je za njeno razumijevanje potrebno iitati komplet Mesnevije. Potreba za razumijevanjem i pribliavanjem Mesnevije i njenih pria obinim ljudima
javila se veoma rano. Naime, odmah po pisanju Mesnevije Mevlanin
sin Sultan Veled u svom djelu Ebtednm i njegovi izravni i posredni uenici, Feridun ibn Ahmed Sepahsalar u djelu Risl Sepahslr i
emsuddin Ahmed Aflaki u djelu Menqibul-rfn, napisali su svojevrsne biografije, to je bez premca u historiji islama. U njima su pokuali pribliiti djelo i ivot ovog velikog islamskog genija. Meutim,
s obzirom na injenicu da su ta djela pisana u klasinoj literarnoj formi, ona nisu dostupna ni razumljiva svima, posebno ne onima koji
ne poznaju klasinu perzijsku knjievnost. Tradiciju tumaenja ili
pribliavanja Mesnevije obinim ljudima nastavili su mnogi, a jedno
od najvrjednijih klasinih djela te vrste jeste djelo pod nazivom Lubul
albb-e Masnaw od Mulla Husejna Kaifija, istaknutog mislioca i
velikana desetog hidretskog stoljea. Meu najbolje komentare Mesnevije ubrajaju se Ankaravijev, Sabzivarijev i Nicholsonov komentar,
a pored njih su nastale na desetine djela koja pretendiraju da priblie
cijelu Mesneviju ili bar njen dio ostalim ljudima.
ejh Behai je o Rumiju izrekao velianstvene stihove, koji na
najbolji nain oslikavaju i doaravaju lik i misao Mevlane (kako
su ga zvali potonji muslimanski mislioci, u znaenju na gospodin,
na voljeni), a glase:
upotrijebio preko hiljadu kuranskih ajeta. Dosada je napisano nekoliko radova u kojima se ovo pitanje propituje, a jedno od najkompletnijih i najnovijih djela na ovu temu jeste doktorski rad Ramiza
Lalia, pisca s naih prostora, koji je napisao obimno nauno djelo
u kojem navodi dosad najvei broj kuranskih ajeta koji su na bilo
koji nain spomenuti u prvom svesku Mesnevije. Pored toga, jedan
od trenutno najboljih poznavalaca Delaluddina Rumija i njegovih
djela profesor Taqi Purnamdarijan smatra da su Rumijeva Mesnevija
i Hafizov Divan jedinstvena djela unutar islamske civilizacije, jer se
svojom strukturom, jezikom i logikom najvie pribliavaju Kuranu,
to je moda i razlog da su ljudima zagonetni, jedinstveni i privlani.
Naslov knjige Kazivanje iz Mesnevije u sebi nosi veoma snanu
semantiku i asocijativnu poruku. Poziva itaoce da odgovore na hijeropovijesni i univerzalni poziv koji je Rumi uputio ovjeanstvu kroz
glas naja. Naime, na prvoj stranici Mesnevije sluamo vapaj naja, koji
simbolino predstavlja fatihu ili otvaranje ovog djela. Stihovi glase:
pripovijesti naih nena i djedova, kao i prie koje smo nekada davno sluali, ali nam nije poznato od koga, kada i gdje. itaoci e se
prijatno iznenaditi kada otkriju da neke od najljepih pria svijeta
kao to su: Voe ivota, ovjek koji je htio pobjei od Azraila, Laar
i jezikoslovac, Trgovac i papagaj, Lav i zec, ovjek i medvjed, Slon u
mranoj sobi... potiu upravo iz Mesnevije.
Postavlja se pitanje odakle u Mesneviji takva raznolikost i toliki broj
razliitih pria od kojih svaka u sebi nosi veoma bogat sadraj i snanu
poruku. Oni koji poznaju Mevlanu i njegova djela znaju da Mesnevija
predstavlja svojevrsnu enciklopediju kompletne knjievne umjetnosti do Mevlane i da su u njoj na razne naine sadrane mnogobrojne
teme, prie, izreke ili stihovi iz razliitih kultura svijeta kao to su kineska, indijska, grka, rimska, bizantijska itd. To je jo jedan dokaz da
Mesnevija predstavlja vrhunsko remek-djelo svjetske knjievnosti.
Stoga, itanje ove knjige preporuujem svima onima koji tragaju
za lijepim priama punim duhovnosti, duhovitosti, mudrosti i pouke.
Onima koji u beznau zapadne literature i nihilistikom bespuu
tragaju za smislom i odgovorom na kljuna pitanja svoga ivota.
Posebno itanje ove knjige preporuujem mladima i djeci, koji su u
fazi formiranja linosti, stavova i pogleda na ivot. Smatram da ova
knjiga moe predstavljati dobar izbor za kolsku literaturu, koju e
uenici itati sa arom i koja e oplemenjivati njihove due i moral.
Za razliku od zapadnoevropskih pria za djecu i mlade, koje uglavnom nude jednostavne i nedovoljno etiki profilirane poruke, a koje
nerijetko granie sa fantazijom, to kod djece izaziva nerazumijevanje, prie iz Mesnevije, sa svojom logikom i racionalnom strukturom, arolikim temama i dubokom etikom i duhovnom pozadinom
umnogome pomau u odgajanju i usmjeravanju mladih u kolama.
Sedad Dizdarevi*
Sedad Dizdarevi je doktorirao na Teheranskom univerzitetu na temu
Uticaj Mesnevije i mevlevijskog tarikata na divansku knjievnost
Bosne i Herecegovine.
181
pojedinih pjevanja, prireiva je ovdje napravio odabir onih pripovijesti koje svojom univerzalnom porukom, kao i po svojoj matovitosti, svjeini, jezgrovitoj pronicljivosti i jednostavnosti podsjeaju
na najsnanija mjesta iz drevnih svetih predanja ili stare didaktike
knjievnosti razliitih kultura parabole iz Jevanelja, predanja iz
Starog zavjeta, mitske prie iz antikih vremena, pouna kazivanja
iz budistikih svetih tekstova, basne Ezopa i La Fontena, zen prie i
izreke pripisane drevnim mudracima poput Lao Cea i Konfucija...
A sve to, ipak, upakovano u formu fantastine prie za djecu.
O univerzalnosti Rumijeve poruke dovoljno svjedoi i podatak da je fabula prie Mladi koji je slijedio svoj san posluila
kao osnova za narativnu strukturu jednog od najitanijih romana
iz savremene knjievnosti Alhemiar Paola Koelja. Razraene
metafore u Rumijevim hikajama upuuju na legendarne izvore iz
usmene predaje zajednike svim tradicijama. Slijedei narativne
obrasce basne, anegdote, predanja ili didaktike prie, one nude
objanjenje moralnog naela putem inscenacije, ematizujui zapaene odnose iz prirodne okoline i obogaujui ih odgovarajuim realistikim slikama. Logike inscenacije vanredno upeatljivo posreduju odreenu moralnu pouku, eksplicitnu ili implicitnu, kao to se, naprimjer, u prii Magarac, lisica i lav aludira
na poznati hadis koji nas ui da nije musliman ko dopusti da ga
zmija dvaput iz iste rupe ujede. Neke od ovih pria mogu se u
cijelosti protumaiti u alegorijskom kljuu, dok u drugima samo
pojedini dogaaji i detalji podrazumijevaju preneseno znaenje.
Katkada je simbolika zasnovanost ovih kazivanja slojevito vieznana, tako da prua mogunost za razliita tumaenja. Po tome
to opisani dogaaji i obrti esto zahtijevaju naknadno objanjenje ili se pria ne razrjeava u jednoj misli ve ostaje ezoterina,
zagonetna i vieznana, znatan dio ovih kazivanja svojevrsne su
mistine parabole koje upuuju na nadnaravne istine, tako da ni
njihovo razumijevanje nije dostupno svakome. Gradei svoju priu na dijalektici uda i vrline, Rumi nam esto saoptava svoje
183
184
Sadraj
KAZIVANJA IZ MESNEVIJE
Izdava
Fondacija Batina duhovnosti,
Mostar 1432/2011.
Za izdavaa
Amar Imamovi
Lektura
Ensar Karaman
DTP
Mahir Sokolija
tampa
Sabah print
Za tampariju
eo Elezovi