Professional Documents
Culture Documents
Laura Reese - Vladarica
Laura Reese - Vladarica
elada8
laura reese
elada8
ZAHVALE
Izraavam veliku zahvalnost sljedeim pojedincima, koji su mi pomagali,
poticali me i esto se strpljivo suzdravali: svojem uredniku, Charlesu Spiceru,
koji je sa mnom tijesno suraivao na zavrnom rukopisu i moje najbolje
pokuaje pretvarao u neto jo bolje; svojoj agentici, Barbari Lowenstein, koja je
prihvatila moj rad, zajedno sa svim nedostacima, a potom me prisilila da proem
kroz heuristina vrata, omoguujui udesne stvari; njezinoj pomonici, Nancy
Yost, koja mi je davala savjete i prijedloge u vezi s izvornim rukopisom,
usmjeravajui me kamo je trebalo; Mary Mackey, koja je vjerovala u moje
pisanje i na mene utjecala na naine kojih nije ni svjesna; Mary KoompinWilliams, mrtvozornici okruga Yolo, te J. L., na neumornome odgovaranju na
moja bezbrojna pitanja; C. Michaelu Curtisu, koji mi je pruio nadu i savjete
kad su mi bili najpotrebniji; te mojim posebnim prijateljima, Gail McGovern,
Charlesu Smithu i, in memoriam, Bobu Stovallu - svi oni na svoj su jedinstveni
nain bili katalizatori ija mi je velikoduna potpora pruala vjeru i kad sam
najvie sumnjala.
elada8
elada8
elada8
elada8
elada8
elada8
priam kako bih otkrila istinu i razotkrila M.-a, kako bih uinila ono to nije bila
u stanju uiniti policija. ivimo u drutvu u kojem ljudi odgovaraju za postupke,
a M. mora odgovarati za ono to je uinio. Poveo je Franny na mrano putovanje
s kojeg se nije vratila. Ja u poduzeti isto putovanje, ali ja sam nadivjela sestru
i premda nisam mudrija od nje, svakako sam iskusnija. Putovanje e ovaj put
imati drukiji svretak, u to sam uvjerena - i u sluaju M.-a i u mojem sluaju.
elada8
10
elada8
PRVO POGLAVLJE
Posljednjeg dana listopada, dok se biciklom vozila po kompleksu sveuilita
UCD, Frances Tibbs shvatila je da je, prvi put u ivotu, zaljubljena.
Odnosno, mislila je da je zaljubljena. To jo nije bila izgovorila, nije iskuala
te rijei na jeziku, ali sve je bilo upravo tako kao da je zaljubljena: sve se
doimalo svjeim, novim i uzbudljivim.
A onda je pred nju zakoraio neki mukarac i Franny se nasmrt prestraila.
Naglo je zakoila i zanijela se u stranu, jedva ga izbjegavi. On je na glavi imao
najlonsku arapu, polovicu enskih najlonki. U desnoj ruci drao je divovski
pitolj, ili moda ak puku ili samaricu. Franny to nije znala razlikovati, ali je,
zagledana u to oruje, shvatila da ne izgleda posve stvarno. Bilo je manje od
onoga kako je zamiljala puku i inilo se da je izraeno od plastike.
Od plastike.
Igraka. Tada se sjetila da je No vjetica. Taj mukarac - sad je jasno vidjela
da je rije tek o nekom studentu - zlurado ju je pogledao, zadovoljan time kako
ju je prestraio, pa je poao dalje, nosei tu puku.
Osjeala se glupo. Ponovno je sjela na bicikl i nastavila se voziti stazom uz
sjeverni rukavac Putah Creeka. Voda je ondje, na branom zatvorenom
sjevernom dijelu rjeice, bila plitka i nepomina, nezdravo zelena, odajui
ustajao, truli miris koji je s veseljem ostavila za sobom. Nakon to je prola kraj
gornjeg dijela potoka, zatvorenog branom, staza je dalje bila ugodna, obrubljena
drveem i gustim tamnozelenim raslinjem, a zrak prepun zemljanih, drvenastih
mirisa ume. Tim se putem vozila u nadi da e naii na svog novog prijatelja,
Michaela. Nije znala tono objasniti to je njemu privlai. Znala je tek da na
njega misli bez prestanka, te da joj ivot nekako izgleda vedrije, kao da je pred
njom vie mogunosti, otkako ga je upoznala. Na odreeni nain, podsjeao ju
je na oca, strpljivog mukarca za kojeg je znala da e je zatititi. Majka i otac
poginuli su joj tako davno, a iako je imala sestru, osjeala se kao da je sama na
svijetu. No Michael ju je nekako gledao s toliko razumijevanja i suosjeanja,
kao da ve prvim pogledom obuhvaa itavu njezinu prolost. Bio je to ugodan
osjeaj.
Krenula je niz strminu i ubrzala. Vonja biciklom bila je dio njezina novog
reima mravljenja. Imala je nekoliko omiljenih smjerova: izmeu ekoloki
odrivih u zapadnome Davisu, biciklistika staza Howarda Reesea uz Russel
Boulevard do Cactus Cornera, te smjer kojim se vozila danas, staza kojom je
vozila najee, uz Putah Creek na junome rubu sveuilinoga kompleksa. Ta
11
elada8
12
elada8
13
elada8
14
elada8
15
elada8
16
elada8
17
elada8
18
elada8
DRUGO POGLAVLJE
Sue Deever, kod koje se dijabetes pojavio u odrasloj dobi, sjedila je u
blijedoljubiasto podstavljenome naslonjau kraj ureaja za dijalizu, gdje je
ekala da je Franny prikljui. Bila je to zdepasta ena od pedeset i koje godine,
bez obje noge. Franny je u Sveuilinoj klinici za dijalizu radila sad ve gotovo
dvije godine, svjedoei polaganome propadanju gospoe Deever. Bila je to
majka jedne od Frannynih prijateljica iz djetinjstva, ena koju, dok se nije
zaposlila u toj klinici, nije vidjela godinama. Njezin ju je izgled stoga okirao.
Desnu nogu bili su joj amputirali etiri godine ranije, a lijevu nedugo nakon
Frannyna dolaska. Vid joj je bio zamuen, ivci oteeni, a jetra nije
funkcionirala kako treba od viegodinje konzumacije alkohola. Ni bubrezi nisu
obavljali funkciju, zbog ega je morala redovito dolaziti na dijalizu. ivjela je u
jednom starakom domu u Davisu, a u kliniku je na dijalizu dolazila tri puta
tjedno. Bila je draga ena i Franny je bila neopisivo tuna zbog toga to je gleda
u takvome stanju.
Klinika se nalazila u Sacramentu, u sklopu medicinskog kompleksa na uglu
Alhambre i Stocktona. ekaonica je izgledala uglavnom kao i sve ostale
ekaonice u lijenikim ordinacijama, niz niskih stolica, asopisi lepezasto
rasporeeni na stoliima, ali da bi otili i dalje od ekaonice, pacijente je trebalo
propustiti kroz vrata s automatskim zakljuavanjem. Uski hodnik i jo jedna
vrata vodili su u predvorje, nekoliko stolica, umivaonik, vaga u razini poda i
tako prilagoena invalidskim kolicima - od kuda se na koncu dolazilo u glavnu
prostoriju za lijeenje, veliku i ugodnu sobu, obojenu blagom smirujuom
pastelnom bojom a. Dva altera s bolniarkama nalazila su se na sredini
prostorije iji je pod pokrivao linoleum, a osamnaest velikih naslonjaa - slinih
onim udobnim komercijalnim modelima na razvlaenje - bilo je rasporeeno uz
etiri zida, a uza svaki od njih nalazio se ureaj za dijalizu. Bilo je rano ujutro,
tek nekoliko minuta nakon sedam, i osoblje je uurbano radilo. Sva su mjesta
bila zauzeta, pacijenti ve povezani na umjetne bubrege ili su ekali da ih
prikljue, uglavnom stari i iscrpljeni ljudi, tijela koja se vie ne mogu prirodno
obnoviti. S pacijentima su najvie radili tehniari i tehniarke, no tog im je dana
nedostajala jedna tehniarka, pa je Franny morala preuzeti troje pacijenata,
meu kojima je bila i gospoa Deever.
Gospou Deever ve su bili izvagali, izmjerili joj temperaturu i dezinficirali
joj ruku betadinom, sredstvom na bazi joda, radi unitenja bakterija. Franny joj
je izmjerila tlak, a potom presluala plua i srce, povremeno upisujui podatke
na obrazac. A onda je podignula pogled, preko naslonjaa gospoe Deever.
Guste rolete zakrivale su niz prozora na suprotnome zidu. Vani je snaan
sjeverni vjetar rastjerao oblake s neba. Kad je jutros dolazila na posao, dok joj je
vjetar ljuljao automobil pri prijelasku vijadukta Yolo, Franny je u daljini
19
elada8
20
elada8
pola sata tijekom postupka. Gospoi Deever ispriala je sve o tom izletu,
ubacujui sve pojedinosti koje joj je mogla iznijeti, opis armantnog pansiona u
kojem su bili odsjeli u subotu naveer, vinske ae koje joj je kupio kao suvenir,
miris fermentacije vina u zraku koji je podsjeao na kvasac.
Sve to zapravo je bila la. Franny je bilo neugodno priznati da je Michael ne
vodi apsolutno nikamo. Sada su se viali ve gotovo mjesec dana, a on je jo
nije izveo ni jedan jedini put. Imao je pune ruke posla s predavanjima i
studentima, a radio je i na svojoj glazbi, pisao strune radove. Uza sve to inilo
se da jednostavno nikad nema mnogo vremena za nju. Franny je bilo jasno da je
prezaposlen i nije se voljela aliti, ali bi bila voljela da je tu i tamo nekamo
izvede, u kino, moda, ili na veeru. Gotovo su se uvijek nalazili u njegovoj
kui, kad bi je nazvao i rekao joj da doe, obino kasnije naveer, kao da se nje
sjetio tek naknadno.
ini mi se da si uhvatila dobru priliku, rekla je gospoa Deever. Bit e ti
najbolje da ga se dobro dri. To je rekla kao da Franny moe birati izmeu
mnogo mukaraca, da moe birati koga e zadrati. Franny je pogledala ostale
pacijente, da vidi kako im ide.
Uzdahnuvi, gospoa Deever polagano je vrtjela glavu lijevo-desno, da ublai
ukoenost, a onda je sklopila oi. Uzdignula je ruku i vrkom prsta lagano
dodirnula donji dio vrata. Franny se ve poela udaljavati, no gospoa Deever
otvorila je oi i ponovno progovorila, umorno.
Moj Frank nije bio tako dobar ulov. Uvijek me zbog neega tupio. Ne znam
zato su neki mukarci takvi. Ubio mi je i elju za drugim mukarcima. Nakon
njega nisam eljela riskirati ni s kim drugim. Ponovno je sklopila oi i ve
nakon nekoliko trenutaka zadrijemala.
Franny se prisjetila kako je u osnovnoj koli, nakon nastave, s Jenny,
njezinom keri, odlazila u kuu gospoe Deever. Jennyn je otac neprestano
odlazio na nekakva zagonetna putovanja, a gospoa Deever za to se vrijeme
zabavljala bocom pia. Dok su se ona i Jenny igrale u njezinoj sobi, gospoa
Deever upala bi u sobu s tanjurom keksa ili kolaa, a ponekad i bez iega. Samo
je traila izliku za to da bude s njima. Prpono bi uetala u sobu, usiljeno se
smijeei, i prekidala im igru. U to je vrijeme bila prelijepa ena zanosnih
oblina, izraenih grudi, s dugakim nalakiranim noktima, zlatnom kosom i
nakitom koji je zveckao i blistao pri svakom pokretu, oaravajui dvije
desetogodinjakinje. Prekrienih nogu i stopala koje se odsutno ljuljalo naprijednatrag, sjela bi na rub Jennyna kreveta, puei cigaretu i pijuckajui pie boje
jantara - nekako se uvijek inilo da u ruci ima pie, uz zveckanje kockica leda,
za koje su obje djevojke znale da je poteklo iz bifea - te bi u beskonanost neto
blebetala i preglasno se smijala neemu to zapravo nije bilo smijeno. Franny je
21
elada8
elada8
23
elada8
24
elada8
25
elada8
TREE POGLAVLJE
Nebo je bilo tamno od velikih, tromih i tmastih oblaka. Krupne kapi kie, koje
su nekako alosno padale u dugakim razmacima, nalik na dugotrajno, tuno
kajanje, rasprskavale su se na vjetrobranskome staklu Frannyna automobila.
Mrzila je voziti po loem vremenu. U trenutku kad je ukljuila brisae, spustila
se jaa i gua kia, pa se autocesta istog trenutka pretvorila u nekakav nejasni
postimpresionistiki krajobraz razlivenih obrisa prometnih traka, mokrog asfalta
i poput tuljana glatkih i sjajnih automobila. Nai e se s Norom, na veeri, u
hotelu Radisson u blizini autoceste 160. Nastojale su se sastati barem jednom u
mjesecu, a najee bi zavrile u Radissonu, na salati in-in, najboljoj kineskoj
salati s piletinom, sloile su se obje, u Sacramentu.
Franny je skrenula na parkiralite hotela, zgrade bezline fasade koja je
izvana izgledala poput kakvog suvremenog samostana. Zaobila je zgradu i
dovezla se ispred nje, no sva prazna mjesta ispred ulaza bila su uska,
namijenjena manjim osobnim automobilima. Franny je imala stari crni Cadillac
s ukrasnim lenim perajama na stranjoj strani, iznad, blatobrana, pravi
oldtimer, stvar koja joj je znaila neizmjerno mnogo. Gutao je nevjerojatne
koliine goriva, bio nemogue velik, proizveden jo pedesetih godina, ali
jednostavno ga je oboavala. S tim je autom imala poseban odnos, kao da se radi
o dugogodinjem dragom prijatelju. A kao prava prijateljica, s ljubavlju je
zadovoljavala sve njegove potrebe, prala ga i polirala, latila kromirane dijelove,
provjeravala ima li u gumama s bijelim obrubom dovoljno zraka, usisavala
unutranjost. Imala ga je jo od srednje kole, dok je ivjela s Norom, a kad ga
je tek dovezla kui, njezina ga je sestra proglasila monstrumom, akom u oko,
poasti za okoli. Ali Franny, iako inae tako posluna, odbila ga je prodati. Iako
nije tono znala zato, oboavala je taj auto.
Cadillac je klizio parkiralitem, onako skladan i tih, poput morskog psa koji
krui pod vodom. Na koncu je straga pronala veliko i prazno parkiralino
mjesto. Parkirala je auto, koji se naglo zaustavio im je iskljuila motor, a potom
je pogledom na stranjem sjedalu potraila kiobran. Nije ga bilo. Navukla je
kaput i pridignula ga preko glave, tako da se nala pod provizornim atorom, a
potom pojurila prema dugakome natkrivenom prolazu koji je vodio do glavne
zgrade. Doavi do dvokrilnih vrata na ulazu, zastala je i popravila poloaj
kaputa, otresajui kiu poput mokre ivotinje. Pogledala je prema gore i
ugledala vratara, mravog mukarca s debelim naoalama u plastinome okviru,
a on joj je uputio pogled koji nije znala protumaiti. Jo je trenutak-dva
oklijevao, a onda joj je otvorio staklena vrata.
Hvala, proaptala je Franny, gotovo bez daha, samo jurei kraj njega i ne
gledajui ga u oi. Prolazila je kroz hotel, podova pokrivenih sagovima,
26
elada8
medenog u nizu priguenih nijansa, kraj recepcije, kraj velikih biljaka u teglama,
kraj prodavaonice suvenira i slika objeenih na zidovima, pa nakon nekoliko
stuba dola do uzdignutog restorana. Onamo je dola izravno s posla, a prije
nego to je napustila kliniku, odjenula je dugu crnu suknju i majicu. Kosa,
nakovrana od kie, bila joj je vlana. Pokuala je kroz nju proi prstima, ali u
toj je dugakoj zapletenoj masi uvojaka sve bilo uzaludno. Odustavi, u torbici
je potraila beretku. Kraj novanika joj se nalazila Billyjeva srebrna medicinska
narukvica s ugraviranim natpisom pacijent s hemodijalize. Uvijek je bila uz
nju. Nakon smrti roditelja nosila ju je na ruci, sve dok jednog dana Nora nije od
nje odluno zatraila da je skine. Nora je smatrala da prolost pripada povijesti,
te da je Frannyno ponaanje u tome morbidno kad Billyjevu medicinsku
narukvicu nosi kao kakvu amajliju, kao neto to e joj donijeti sreu. No ona je
nikada nije smatrala amajlijom, nego prije svojevrsnom stigmom koja joj je
velikom teinom optereivala runi zglob. Sad ju je drala u torbici, ili je nosila
na laniu oko vrata, ispod bluze, tako da je sestra ne vidi.
Pronala je kapu i upravo je stavljala na glavu kad je ugledala Noru u
stranjem dijelu prostorije, gdje je pijuckala vino. Izgledala je otmjeno i u formi
zahvaljujui aerobiku, u uskoj pletenoj haljini, kratkoj i seksi, koja je
naglaavala njezino tijelo i dugake noge. Franny je pouzdano znala da jo Nora
gotovo neurotina u vezi s teinom, da est dana tjedno vjeba u rekreacijskome
klubu Capital Athletic, kako bi joj tijelo ostalo vitko, da uvijek dobro pazi na to
to jede.
Nora je pogledala prema Franny, nasmijeila se i mahnula. Na usnama je
imala napadno crveni ru, dok joj je crna kosa bila elegantno kratka, sputala se
do visine brade. Franny joj je prila, uz sestru se osjeajui krupno i zdepasto.
Bok, ree Nora. Gdje si se toliko zadrala? Ve sam htjela odustati. Lice
joj je imalo ugodan izraz, gotovo kao da je blago zadirkuje, usana tek blago
zadignutih u kutovima, kao da e se svakog trenutka nasmijeiti.
Franny je svukla kaput i prebacila ga preko naslona stolice. Sjela je govorei:
Oprosti. Imali smo hitnu situaciju na poslu.
Da? Nora je iznenaeno pogleda, blago uzidgnuvi obrve.
Jednom se pacijentu previe spustio tlak, pa je doivio napadaj. Morala sam
prekinuti dijalizu. Presavijeni ubrus poloila je u krilo. Mislim da ga je
tehniar trebao bolje pratiti. Jo nikada nisam imala napadaj kod pacijenta. Dala
sam mu malo fizioloke otopine i pozvala doktora. Jasno je vidjela da je Nora
samo napola slua, da gleda nekamo u daljinu, blago kimajui glavom,
pokazujui da se slae. Franny je brzo dovrila priu. U svakom sluaju, na
koncu smo ga poslali u bolnicu.
27
elada8
28
elada8
elada8
uvijek biti stalo do tebe i tko e paziti na tebe. Bila bi uinila praktiki bilo to
samo da se uda, dok je Nora olako odbacivala i ponude i mukarce. Kad bi s
njima zavrila, odbacivala ih je kao neto to se samo tako moe nadomjestiti,
poput Bicove kemijske ili upotrijebljenog tampona.
Spavala si s njim? upita ona, a onda se zarumeni zbog takve izravnosti. Iako
je Nora bila iskrena u vezi s dekima, govorila joj s kim je spavala, Franny je
uvijek tek usputno sluala te razgovore, nikad nita ne komentirajui, nikad
nemajui vlastite prie koje bi mogla ponuditi.
Nora se nasmijala, bio je to onaj tako prepoznatljivo vedar zvuk koji joj je
prelazio preko usana. Otkad to ti meni postavlja takva pitanja? Franny se
stidljivo nasmijei.
Zapravo... ree Nora, nisam. Razmiljala sam o tome, ali mi se
jednostavno inilo da bi to bila prevelika gnjavaa.
Bit e da se na Frannynu licu pojavio zbunjen izraz, jer je Nora malo nakrivila
usta, pokazujui traak nestrpljivosti, pa je poela objanjavati.
Ma, zna. Sve te mjere opreza... Raspita se za njihovu spolnu prolost,
izvlai kondome i spermicide, pazi da je kondom od lateksa, a lubrikant na
bazi vode itd. itd. Kome sve to jo treba? Osobito za osobu koja ti se nee dugo
zadrati u ivotu. ini mi se da je lake sam otii kui. Seks toga ponekad
jednostavno nije vrijedan.
Franny se uinilo da bi to mogao biti dobar trenutak za to da spomene
Michaela, da, nehajno, kae to njih dvoje rade. Ve je neto zaustila, no Nora je
navlaila kaput, spremala se za odlazak. eljela je ii na ples.
Ustavi, Nora je pogledala raun, pa na stolu ostavila neto novca. to je?
upita, shvativi da je Franny zbog neega oklijevala.
Franny se blijedo nasmijei i odmahne glavom. Nita, ree. Zakljuila je da
joj nee rei da ima deka. Nee ga jo podvrgnuti njezinu podrobnom
ispitivanju. Nora hoda samo s vrnjacima ili, po mogunosti, mlaim
mukarcima, a esto je navodila kako ne vidi koje bi mogle biti prednosti veze s
bitno starijim mukarcem. injenicu da je Michael dvostruko stariji od Franny
smatrala bi udnom. A to bi pomislila kad bi doznala da nikamo ne idu i da
nita ne rade zajedno? Nora je u vezi s mukarcima najee bila cinina i
vjerojatno ne bi shvatila. eljela bi ga upoznati, a to ako on na to ne bi pristao?
Franny je odluila priekati. Jo nije trenutak za to. Usto je, na povratku kui,
odluila svratiti u Bakers Square u West Sacramentu i uzeti okoladni kola s
vruim karamelom.
30
elada8
31
elada8
32
elada8
Imao sam naporan dan, ree. Doi ovamo. Te su rijei zazvuale kao
zapovijed.
Franny se nije pomaknula od stola. Michael, mislim da bismo trebali
razgovarati.
Nakrivio je glavu u stranu i uzdignuo obrvu, sve bez rijei. Taj je njegov
postojani pogled zastraivao. Pognula je glavu, pogledala sag i stala se nervozno
poigravati rukama, trljati ih.
Ne govori mi nita o sebi, ree. Ne znam nita o tvome poslu... tvome
ivotu... prijateljima.
O tome smo ve razgovarali, Franny, ree on odluno. Nisam raspoloen
za ponavljanje svega ve provakanoga.
Jo je nekoliko trenutaka utjela, a onda, i dalje zagledana u sag, ree: Nisam
zadovoljna ovakvom situacijom. Nikad nita ne radimo zajedno. Pronalazi
vrijeme za druge prijatelje - zato ne moe vie biti sa mnom? Zato me ne
povede u Fishermans Wharf? Polagano je odmahivala glavom. Ne znam,
ponekad mi izgleda tako daleko.
Franny, pogledaj me.
Sklopila je ruke u krilu i podignula glavu. Michael ju je gledao, ispruen na
kauu, ruku sklopljenih pod glavom. Drao se strpljivo, kao da ima posla s
kakvom studenticom.
Nemam mnogo slobodnog vremena, Franny. To zna od poetka.
Mislila sam da e s vremenom osloboditi malo vremena za mene, da e se
promijeniti. Jednostavno...
Uzdignuo je ruku, pokazujui da jo nije zavrio. Znala si kakav sam kad si
me upoznala. Nikada nisam obeao da u se promijeniti. S tvoje je strane
nerazumno oekivati da u se ponaati drukije jer ti tako prieljkuje.
Franny se zagledala u zid iznad njegove glave. Zvuao je tako racionalno,
tako smireno, kao da je tek tolerira. Nije nita rekla.
Moe birati, Franny. Ako si nesretna, moe se prestati viati sa mnom. To
eli?
Pogledala ga je i odmahnula glavom. Ne, ree. Ne elim to. Na to nisam
ak ni mislila. Volim te. Pogledala je prema klaviru, zapravo ga ne videi,
33
elada8
34
elada8
jako dignuo. Uklonio joj je kosu s lica, blagim pokretom, i rekao: Dajem ti pet
minuta. Do tada moram svriti. U protivnom, morat u te kazniti.
35
elada8
ETVRTO POGLAVLJE
Dani u klinici promicali su bez osobitih dogaaja. Franny je te veeri morala
dugo raditi, a kad se vraala kui, oko pola sedam, ve se poela sputati magla.
Prelazak velikog vijadukta preko movarnog tla nije bio osobito neugodan,
budui da su tanki pramenovi magle lebdjeli zrakom poput pauine, no kad se
pribliila Davisu, magla je ve bila gusta i svom je teinom pokrivala tlo, tipina
zimska kalifornijska magla. Otar snop svjetlosti njezinih farova rasprivao se u
obliku sivog svjetla, snovitog i magliastog, a magla je bila toliko gusta da je
zaguivala sve zvukove ovoga svijeta. Grmovi oleandra koji su rasli u zelenom
pojasu u sredinjem dijelu autoceste ukazivali su joj se na samo nekoliko
desetaka centimetara pred automobilom, da bi ih odmah potom, kako je
napredovala, gutala tamna magla.
Skrenula je na izlazu Mace, zatim lijevo, preko nadvonjaka, a potom
usporila, razmiljajui i odvagujui. Imala je tri mogunosti: McDonalds, Taco
Bell ili Burger King. Krenula je ravno i uputila se u Burger King, naruila
veeru iz auta, pa se vratila na ulicu, oprezno napredujui kroz maglu. Skrenula
je na staru prilaznu cestu koja je prolazila uz eljezniku prugu, sumornu i
samotnu prometnicu ak i bez guste magle, a onda je skrenula desno na Pole
Line i uputila se prema starakome domu Driftwood. Franny je gospou Deever
obiavala posjeivati vikendom ili slobodnim danima, no u posljednje vrijeme,
otkako se prestala voziti biciklom, k njoj je odlazila tri-etiri puta tjedno,
svraajui nakon posla, zajedno s veerom.
im je otvorila vrata Driftwooda, Franny je osjetila slabaan, stalni miris
amonijaka iz urina, koji je poput magle sve obavijao. Driftwood je bio ist,
podovi uvijek temeljito oprani, ali u pozadini sredstava za ienje i
dezinfekciju, kao i miomirisa cvijea koje su donosili posjetitelji, osjetili su se
neizbrisivo neugodni mirisi raspadanja, urina, izmeta i povraanja desetaka
pacijenata s inkontinencijom, umrljane posteljine i pelena za odrasle, tunih
podsjetnika na ono na to su spali ti stari ljudi koji se vie ne mogu brinuti za
sebe. Bilo je teko pronai traak vedrine u ustanovi u kojoj veina tienika
samo eka smrt.
Koraala je dugakim hodnicima. Zidove su ukraavale radosne blagdanske
slike: Djed Mraz i njegovi sobovi, drvca s ukrasima i lampicama, spokojni
boini prikazi jaslica. Starci i starice u invalidskim kolicima polagano su
prolazili hodnicima, bez pravog cilja. Neki su pacijenti bili pokretni, ali senilni,
pa su razgovarali sa sobom tumarajui sobama, aktivirali alarme za gleanj
uvrenim signalnim ureajima WonderGuard kad bi preli postavljene
granice, poput zatvorenika u bijegu.
36
elada8
Franny je ula u sobu gospoe Deever, na trenutak zastala odmah nakon vrata.
Zidovi su bili bijeli, a u svakoj sobi bila su po dva pacijenta. utobijeli zastori
bili su povueni do zidova, ali su sa stropa visjeli na metalnim draima, tako da
su se mogli navui oko pojedinog kreveta i pruiti barem malo privatnosti.
Cimerica gospoe Deever bila je siuna sjedokosa ena osamdesetih godina
koja je vei dio dana spavala. Franny ju je rijetko viala budnu, a spavala je i
sada, plavog pokrivaa navuenog do brade, tako da je to krhko tijelo pod njim
izgledalo tek kao malo vei nabor. Vreica za mokrau bila je uvrena za
bonu ogradu na krevetu, a u nju je dolazila prozirna cjevica iz njezina
katetera, tako da se vidio nezdrav, pomalo naranasti urin. Ni ona ni gospoa
Deever nisu imale este posjete, iako su im kraj kreveta za zid bile zalijepljene
stare estitke s najboljim eljama.
Gospoa Deever do tog je trenutka kroz klizna staklena vrata piljila u
dvorite. Vani je bilo mrano i nije se vidjelo nita, ali ona je ipak gledala van.
Zdepasto joj je tijelo bilo bezvoljno pridignuto i naslonjeno na jastuke, a lice
upalo od iscrpljenosti. Oko vrata je imala bijeli podbradnik od frotira. Ozarila se
im je ugledala Franny, teki su joj se kapci podignuli. Bok, srce, rekla je.
Tako mi je drago. Pridigni me malo, da lake razgovaramo.
Franny je odloila torbicu i vreicu s hranom na ormari. Sagnula se i
ruicom ispod kreveta podignula uzglavlje. Veera gospoe Deever, puretina s
grakom i voni kompot, netaknuta je stajala na sklopivome stoliu pred njom.
Niste bili gladni? upita Franny.
Gospoa Deever samo je nainila grimasu. Ranije mi nije bilo dobro u
elucu. Pokuat u sada pojesti. Uzela je vilicu i pojela komadi puretine, pa se
stala poigravati grakom. Franny je privukla stolicu do kreveta i otvorila svoju
vreicu. Imala je hamburger, veliku porciju pomfrita i frape od okolade.
Odloivi vilicu, gospoa Deever odgurnula je pladanj s jelom. Bit e bolje
da prestanem, ree drhtava glasa. ini mi se da bih sve mogla povratiti. Bijeli
podbradnik prinijela je usnama. Prsa i ramena naglo su joj se uzdignuli, ali nije
povratila.
Franny je iz ladice kraj kreveta izvadila utobijelu plastinu posudu i poloila
je uz gospou Deever, za sluaj da joj zatreba. Potom ju je potapala po
podlaktici.
Dobra si ti djevojka, ree gospoa Deever i pogleda je. Mama i tata jako bi
se ponosili. To zna, zar ne?
Franny se nasmijei.
37
elada8
Bili su dragi ljudi. Posveeni obitelji. Uvijek su nekamo vodili tebe, Noru i
Billyja - na kampiranje, u muzeje, na piknike. Da je barem moj Frank bio sliniji
tvom ocu, da je pokazivao vie zanimanja za obitelj. Na trenutak je zautjela, a
onda ree: Smrt tvog brata za njih je bila straan udarac. Od toga se nikada nisu
oporavili. Ali koji bi se roditelj oporavio od takvog gubitka djeteta? Sve ih je to
promijenilo. Stisnula je Franny za ruku. I tebe, nije li tako. To je moralo biti
uasno teko, pronai brata odmah nakon smrti. Bila si premlada za takav
prizor.
Franny je bez rijei sluala.
Gospoa Deever naglo je posegnula za onom plastinom posudom. Stavila ju
je pod usta i povratila sluzavu tekuinu s komadiima hrane. Nakon to je
zavrila, Franny je odnijela posudu u kupaonicu i oprala je, a potom je vratila na
krevet uz gospou Deever.
Nije vam ba neki dan, ha? upita Franny, stojei uz njezin krevet.
Gospoa Deever odmahnula je glavom i teko uzdahnula. to mi se to
dogodilo, Franny? Kako sam dola u ovu situaciju? Nepomino je piljila u
pokriva, u mjesto na kojem su joj se neko nalazile noge, a gdje su sada debela
bedra naglo zavravala batrljcima. Ponovno uzdahnuvi, poloila je ruku na
Frannynu nadlanicu.
Franny spusti pogled. I ona je imala maleni batrljak, na mjestu na kojem je
jednom igrom sluaja rezaem za papir odrezala mali prst. Bilo je to davno,
ubrzo nakon Billyjeve smrti, kad se s roditeljima preselila u Montanu.
Gospoa Deever uhvatila ju je kako gleda nepotpuni prst. Bolje nego ostati
bez noge, ree. ena s devet prstiju nikome ne smeta. Zbog toga se ne treba
brinuti - gotovo se i ne primijeti. Trenutak kasnije dodala je: Neko sam bila
zgodna, sjea se? Mlada i zgodna, puna nade i dobrih namjera. U glasu joj se
jasno uo eznutljiv prizvuk.
Franny kimne i ponovno sjedne. Gospoa Deever ponovno je gledala kroz
mrani prozor i prisjeala se boljih dana. Franny je uzela hamburger. I za nju su
to bili bolji dani, dok su joj roditelji bili ivi. Otada je prolo deset godina, ali
ona se i dalje ivo sjeala dana kad su joj rekli da su joj roditelji doivjeli
prometnu nesreu. Osjeaj sigurnosti samo joj je nestao pod nogama. A onda su
je hitno prebacili Nori. I samo tako, preko noi, sve se promijenilo: nikada vie
nee osjeati da e je netko voljeti, bezuvjetno, bez obzira na sve. Nikada vie
nee se osjeati istinski sigurnom. Sestra joj se, naravno, trudila. Davala sve od
sebe. Ali i Nora je u to vrijeme jo bila vrlo mlada, u godinama u kojima je sada
Franny, bila je tek diplomirala i pokuavala nekako pokrenuti profesionalnu
38
elada8
39
elada8
PETO POGLAVLJE
Franny je gola stajala nasred Michaelove kupaonice i migoljila nonim prstima.
Sve su boje bile usklaene, sve je bilo uredno i pospremljeno, svi runici pomno
presavijeni, kao da je u kupaonici nedavno boravila profesionalna istaica. Ta
je prostorija, proeta toplim, plaviastim sjajem, bila vea od njezine kuhinje i
neusporedivo elegantnija: safirnoplave i srebrne
tapete, kada ugraena u pod, dvostruki toaletni stoli od oniksa, veliko zidno
ogledalo koje se protee od poda do stropa. Napola je oekivala da e iz kade
izroniti neka preplanula plesaica savrenog tijela, s plavim perjem u kosi,
resama na bradavicama. Umjesto toga, bila je sama.
Sada je preko glave navukla crveni polukorzet od satena i ipke, te ga spustila
ispod ramena, okreui ga i rasteui da ga prilagodi tijelu. Mrzila je, crvenu.
Blijeda koa zbog te joj je boje izgledala jo bljee nego to je uistinu bila.
Okrenuvi se, pogledala se u velikom ogledalu: izgledala je smijeno.
Polukorzet joj je previe stiskao tijelo, a bijeli komadi sala strali su uz rubove
prsluka. Bio je to komad donjeg rublja bez donjeg dijela, koji prekriva prepone,
a kupio joj ga je Michael. Bio joj je premalen, previe je otkrivao i bio
namijenjen neusporedivo vitkijem tijelu, tijelu kakve profesionalne plesaice.
Grudi, onako stisnute i pridignute zahvaljujui ianoj konstrukciji, strale su
naprijed i prelijevale se preko ruba. Pokuala ih je ugurati unutra, pa zatim
pridignuti korzet, no to ga je vie povlaila, to je otkrivao vei dio prepona.
Jednostavno nije bilo dovoljno materijala da je cijelu prekrije. Na koncu je
odustala, povukla donje rubove i tako sve spustila. Komplet je imao etiri dijela:
polukorzet, minijaturnu tangu, najlonke koje seu do bedara, te kratki satenski
ogrta, a sve to bilo je jarkocrvene boje, poput boje vatrogasnih vozila. Michael,
koji ju je ekao u dnevnoj sobi, strogo joj je naredio da ne smije odjenuti ni
gaice ni ogrta.
Naslonivi se na umivaonik, Franny je navukla crvene najlonke, te ih uvrstila
za halter. S mukom je ugurala stopala u tikle sa iljatim dvanaestcentimetarskim potpeticama, takoer crvene, a onda je, posrui, dola do
ogledala. Okrenuvi se tako da se vidi i straga, samo je Zastenjala od muke.
Prizor joj se nije ni najmanje svidio. Stranjica joj je bila mesnata i puna
udubina, bedra nimalo privlane komadine mesa. Ponovno se okrenula. Korzet
joj je zavravao tono ispod trbuha, otkrivajui Venerin breuljak i stidne usne,
posve prema Michaelovim uputama, trokut izbrijane koe. Instinktivno je
spustila ruku na prepone i zakrila to mjesto. Bez dlaica je izgledalo vulgarno,
opsceno, tako da se osjeala totalno ogoljenom. eljela je ponovno pustiti
dlaice da rastu, da se iza njih sakrije, no Michael joj to nije doputao.
40
elada8
41
elada8
42
elada8
43
elada8
Rairi noge, rekao je neki glas. Michaelov glas, a ona je osjetila elju da
zaplae ili da se nasmije - nije tono znala to - od olakanja. Imala je osjeaj da
klei pred njom.
Rairi noge, ponovi on, sada strogo.
Ona ih malo razmakne. Poloio joj je dlanove na unutarnju stranu koljena i
jo ih malo rairio. Znala je, ak i s povezom na oima, kako izgleda bez stidnih
dlaka: posve otvoreno i ranjivo, rairenih velikih usana koje zjape poput kakve
rane.
Uhvatio ju je za desni gleanj i stavio joj ga s vanjske strane noge od slolice.
Osjetila je kako joj nogu vee za stolicu, kako snano zatee konopac. Potom joj
je vezao i lijevu nogu. Srce joj je poelo bre udarati, osjeala je tupe udarce u
prsima, a disanje joj je ve bilo kratko i isprekidano. Pokuala je stisnuti noge,
barem malo, ali nije uspjela. Bio ju je prevrsto vezao.
Michael je poloio ruku na unutarnju stranu njezina bedra, snano joj stiui
kou i meso, tako da se lecnula. Bila si jako zloesta, ree joj. Rekao sam ti
da ne stavlja ogrta.
Franny je osjetila kako joj se gri eludac. Posve je zaboravila ogrta.
Jednom e shvatiti da mora vie paziti na moje zahtjeve, ree joj on.
Morat u ti usaditi malo discipline. Mora nauiti sluati moje zapovijedi.
Franny je osjeala konopce oko glenjeva, spone zbog kojih su joj noge bile
rairene. Cijelim tijelom prostrujao joj je val panike.
Molim te, Michael, ree. Nemoj... No on joj je potom u usta ugurao neku
tkaninu, pa su rijei ve bile priguene, gotovo posve nerazumljive.
44
elada8
45
elada8
46
elada8
elada8
ESTO POGLAVLJE
Jutros se s M.-om nalazim u Fluffy Donutsu, u trgovakome centru University
Mall, nasuprot sveuilinome kompleksu UCD-a. Fluffy je gotovo jedna od
znamenitosti Davisa. Lokal je uzak i dugaak, s velikim izlozima okrenutima
prema prodavaonici ivenih namirnica Safeway, tako da je to ujutro moda i
najprometnije mjesto u gradu. Ne znam zato. Sve izgleda nekako umjetno i
plastino - funkcionalno, separei s vrstim naslonima, plastina sjedala,
laminirani stolovi, jarka stropna rasvjeta, izlizani linoleum na podu - ali krafne i
kava uistinu su dobre, pa je to s godinama postalo neslubenim okupljalitem
stanovnika Davisa.
Inae ne trim - sklonija sam manje energinim, a intenzivnijim aerob-nim
vjebama - ali sada na sebi imam ruiasto-sivi komplet za dogiranje kako bih
ostavila dojam da trim. elim privui M.-a, elim da zakljui da imamo
odreene zajednike aktivnosti. Nikad nisam imala problema s privlaenjem
mukaraca, ali jutros, dok sam se odijevala - komplet sam kupila u Macysu - i
navlaila bijele Reebokice, obuzela me zabrinutost. Moram se nekako dojmiti
M.-a. Uloila sam poseban trud u minkanje i na koncu sam bila zadovoljna
ishodom. Imam zgodno lice, privlano, ali ne i lijepo, a na njemu se upravo
poinju pojavljivati tragovi trideset pet godina habanja - nekoliko bora oko
oiju, koa koja vie nije elastina kao nekada. Ali i dalje stanem u broj 40, iako
radi toga moram vjebati u teretani est puta tjedno. Kosa mi je crna kao ugljen jo nema sijedih, zasada - miii vrsti i lijepo oblikovani, guza takoer vrsta, a
grudi mi jo uvijek vie poskakuju nego to vise. Sve u svemu, izgledam dosta
dobro, a kad sam se jutros odjenula za M.-a, pogledala sam se u veliko ogledalo
i zakljuila da sam zadovoljna odrazom - gledala sam privlanu enu tridesetih
godina, visoku, seksi i sportske grade. Samu sebe ukorila sam zbog toga to se
uope brinem. Ne bih trebala imati ba nikakvih problema s M.-om.
Kroz velike prozore izloga vidim ga u stranjem dijelu lokala, ita novine i
pije kavu. Ulazim i stajem u red. Unutra je buno. Ljudi oko mene glasno
razgovaraju, dvije djevojke za ankom zvone za svaku narudbu krafna, ljudi
ulaze i izlaze. Plativi kavu, gledam uokolo, glumim kako mi ide na ivce to to
nema slobodnog stola, pa onda idem prema M.-u. Nije mi jasno zato je Franny
njegova pojava toliko zastraivala. Dok ita novine ini mi se duboko
zamiljenim, dri se uspravno, a lice mu je ozbiljno. Ima tamniju put, zgodan je,
ako vam se svia taj tip, vitko miiav i maslinastog tena, uglatih crta lica koje
kao da pripadaju kakvom kipu - snana brada, visoke jagodine kosti, dugaak i
ravan nos. Ali pribliava se pedesetoj i to se vidi u dubokim borama na elu i
stalnim borama oko oiju. Izgleda profinjeno, profesorski, a za Davis je svakako
odjeven presveano. Davis je oputen gradi. Ljudi se voze na biciklima, glasaju
za demokrate, nose birkenstockice ili tenisice. Svi u Fluffyju odjeveni su
48
elada8
49
elada8
50
elada8
51
elada8
nekoliko puta tjedno, a biti s njim uvijek je ugodno. Suosjeajan je, pametan i
staloen. ini mi se da se moj stav prema mukarcima nakon Frannyne smrti
promijenio. Znam da je smatrala da sam u odnosu prema mukarcima s kojima
izlazim lakomislena, a to je moda bilo tono. Ali s lanom je drukije. Do njega
mi je istinski stalo i sve moda nee ostati samo na tome.
Sino je prespavao kod mene i sad je u kupaonici, brije se. Ja itam novine i
izrezujem lanke koji opisuju nasilje u Sacramentu. Dvoje tinejdera ranjeno je
u Land Parku kad je netko na njih zapucao iz automobila u prolasku. U Franklin
Villi nekog su mukarca izvukli iz kue i pretukli palicom za bejzbol. Neka
ena, pogoena s tri metka, pronaena je mrtva u 14. aveniji, a kraj golog tijela
nalazila se hrpa odjee. Poela sam pisati niz lanaka o nasilju, smrti i
destruktivnosti. Nisam sigurna koja e im biti svrha - moda u napisati lanak o
plimnome valu nasilja i ponuditi ga Beeju.
Ian mi prilazi s lea i grli me oko vrata. Naginje se i ljubi me u obraz. Fino
mirie, po losionu Old Spice, a usne su mu meke i glatke poput latica u cvatu.
Dok ga gleda, to etvrtasto lice i krivi, jednom slomljeni nos, ovjek nikada ne
bi rekao da bi mu usne mogle biti toliko njene. Nekoliko je centimetara vii i
nekoliko godina mlai od mene, a ak i sada, u tamnome odijelu radi susreta s
nekim lanom kalifornijske skuptine, izgleda nekako neprofinjeno, poput
mladia s neke farme, s tim snanim, mesnatim tijelom, kratkim i debelim
prstima. ak mu i zlaana kosa podsjea na svilenkaste rese na klipu kukuruza.
Dobronamjeran je to ovjek, iskren i jednostavan. Neko sam mislila da je
malice dosadan, ali otkako je Franny umrla, sve se vie divim njegovoj
postojanosti.
Ne podupire me jedino kad je rije o M.-u. Nekoliko mjeseci ranije, kad sam
mu rekla da ga pratim, Ian je poludio. Bila je to jedna od rijetkih prilika kad je
pokazao bijes.
Zato to radi? upitao je, hodajui amo-tamo, uzrujan, zajapurena lica.
Zato ga jednostavno ne ostavi na miru?
Jer mi je ubio sestru.
Ian je stiskao ake, toliko da su mu zglobovi ve bili bijeli. Onda pusti da
policija odradi svoj posao. Kloni ga se.
Nikako nisam mogla shvatiti zato mi to govori - trebao bi mi pomoi tla
pronaem ubojicu, a ne me ometati. Ne mogu, rekla sam.
Iziao je iz kue i za sobom zalupio vrata. Ne znam zato je tako estoko
reagirao, ali pretpostavljam da je bio ljubomoran zbog toga to M.-u posveujem
52
elada8
toliko vremena. Otada ga vie ne spominjem. Ian nema pojma kako izgleda, a to
ga i ne zanima. Ne zna da ga i dalje slijedim, niti da piem Frannynu priu. Ne
zna da sam se juer nala s M.-om u Fluffyju, a jo manje da se s njim veeras
sastajem.
Cijelo sam popodne nervozna. Ne volim skrivati stvari pred lanom, ali znam da
ne bi s odobravanjem gledao na moj plan u vezi s M.-om. Razmiljam o tome
kako je M. izveo savren zloin. im su proitali Frannyn dnevnik, policajci su
ga odveli u pritvor. Bez sustezanja je priznao da ga zanimaju vezivanje i
kanjavanje, ali je porekao da mi je ubio sestru. Budui da iza sebe nije imao
druga uhienja, da nigdje nije zabiljeeno nekakvo nasilno ponaanje, da nije
bilo fizikih dokaza koji bi potvrdili da je bio u Frannynu stanu, morali su ga
pustiti. Domogla sam se primjerka mrtvozorniina izvjetaja i izvela vlastite
zakljuke. Jo ne znam kako je to uinio, ali M. je svakako skrivio njezinu smrt.
Tuiram se, a zatim se pitam kako se odjenuti. elim privui M.-u pozornost.
Uvlaim se u haljinu sirenskog kroja, koja jami uspjeno zavoenje i da u
mukarca namamiti u propast - rije je o posve pripijenoj crvenoj pletenoj
haljini, do bedara, s izrezom koji se na leima sputa do struka. Nanijela sam
crveni ru boje maraske, navukla tikle i uzela kaput.
Nekoliko minuta prije sedam automobilom dolazim do njegove kue i jo
nekoliko minuta sjedim u autu, crvenkastosmeoj Hondi Accord. No je
plavocrna, nebo sjajno kao tinta, a grmlje i drvee, bez suneve svjetlosti,
izgubilo je boju. Willowbank nakon sputanja tame izgleda nekako skueno,
zatvoreno, sve obavija sutonska klaustrofobija. Grane i penjaice gore se
isprepleu i stvaraju sjenovit pokrov, dok ivice, guste i neprobojne, stvaraju
zeleni zaslon koji okruuje i zatvara. Razmiljam o tome to se spremam uiniti.
Mogla bih otii kui i prepustiti ga policiji, kao to mi je Ian rekao ve
nebrojeno puta. No jo dok razmiljam o tome, otvaram vrata automobila i
izlazim. Dugakom kamenom poploanom stazom dolazim do trijema pred
kuom i zvonim na ulaznim vratima. Svjetlost iz kue probija se kroz navuene
zastore, pa veliki prozor sjaji. Iznad vrata svijetli arulja za zatitu od kukaca,
obasjava me tako da mi ruke izgledaju uto, kao da bolujem od utice. ekam
pod tim svjetlom, a noni je zrak hladan u dodiru s mojom koom.
M. otvara vrata. Pozdravlja me srdanim osmijehom i uvodi u svoj dom.
Duboko u utrobi osjeam nervozno grenje. Preda mnom je mukarac koji mi je
najvjerojatnije ubio sestru. Visok je, ima gustu, tamnu kosu koja mu raskono
pada preko visokog ela, a odjeven je u crno: crne kone cipele, crne hlae, crni
pulover od kamira. Elegantan je na nenapadan nain, na runome zglobu ima
tek jednostavan zlatni sat.
53
elada8
54
elada8
55
elada8
56
elada8
Kako? pita on. Mislila si da moe samo tako doi ovamo i razotkriti me?
Doista misli da si mi dorasla? Odmahuje glavom. Tebe se ne moram bojati.
utim, pa on odlae velike hvataljke za salatu i nastavlja.
Tvoja je sestra tragino umrla, ali ja za to nisam kriv. S time nisam imao
nikakve veze.
U to nisam ba uvjerena.
uti. Para iz paroga iti kroz maleni otvor ispod poklopca. On prua ruku i
smanjuje plamen.
Rei u ti to mislim, kae na koncu. eli nekoga koga e moi okriviti.
eli osvetiti Franny. I to je razumljivo - to je ovjeku u prirodi. Ali ini mi se
da eli jo neto, neto to ti mogu pruiti jedino ja: odgovore. I zato si zapravo
ovdje. U pet mjeseci koje smo proveli zajedno ja sam o tvojoj sestri doznao vie
nego ti cijeli ivot. Prema njoj si se odnosila kao prema usputnoj poznanici. Nisi
je uope poznavala, a sad te pee savjest, osjea grizoduje. Dola si se
iskupiti.
To nije istina, kaem. Nema pojma o tome to govori.
Ne? Onda mi reci - zato si dola?
Jo sam nekoliko trenutaka zbunjena. Potom s gaenjem odmahujem glavom.
Samo izokree stvari, kaem. Nemam se zbog ega osjeati krivom. Ja je
nisam zlostavljala. Ja nisam Frannynu datoteku pretvorila u dnevnik koji zvui
kao da je izvuen iz neke knjige o sadizmu. Sputam pogled na vlastite ruke i
primjeujem da ih grevito stiem. Oputam se. Ali u pravu si - dola sam po
odgovore. Dola sam popuniti praznine, doznati vie o tebi, utvrditi jesi li ubio
Franny. M. jo nekoliko trenutaka uti, a onda kae: Ne zna u to se uputa.
Riskirat u.
Postojano me gleda, mirno i bez treptanja. Dobro, kae. Igrat emo tvoju
igru, ako tako eli. Ali prvo mi dopusti da ti uinim uslugu i upozorim te: moji
ti se odgovori nee svidjeti. Bilo bi ti pametnije da poe kui, nastavi
normalno ivjeti, a mene zaboravi.
utim.
On eka, da je mi dovoljno vremena da se predomislim. Svjesno se ne
obazirem na njegovo upozorenje.
57
elada8
U redu, kae na koncu. Nisam ubio Franny, ali ti mogu popuniti neke
praznine. Mogu ti razotkriti sestru. Jo malo oklijeva, pa kae: Ako trai
informacije, ako te zanima to se doista dogaalo izmeu Franny i mene ispriat u ti. Ali ta e te znatielja kotati.
Nepovjerljivo ga gledam, a on se zbog toga smijei.
Kako to misli? pitam. Kako e me kotati?
Stajat e te vremena, odgovara. Dijela ivota.
Njegov me odgovor zbunjuje.
Zanimaju te informacije o Franny - pruit u ti ih. Ali nemoj misliti da e
sve odgovore dobiti za vrijeme veere. To e trajati. Moda i mjesecima.
A veeras moda ne dobije ni jedan jedini odgovor. Na nae... kako emo to
nazvati? Saveznitvom? Na nae saveznitvo gledaj kao na trajni proces
otkrivanja.
To mi izgleda jednostavno. to ti time dobiva? pitam. Zato si uope
spreman na to?
On stavlja odreske lososa pod grijae u penici. Da se zabavim, kae na
koncu. Nema drugog razloga.
Tebi je to samo igra, nije li tako?
Upravo tako. Uzima moju au i stavlja mi je u ruku. Onda, koliko te to
arko zanima?
Zamiljeno zastajem, otpijam gutljaj vina. Mogla bih - i trebala - otii. Ali
nai su ivoti povezani, svakako je rije o izopaenome saveznitvu, od dana
Frannyne smrti. Znam da se nee hotimice prokazati, ali ak i pametni ljudi
grijee. Neka samo igra svoju igru, neka se zabavlja - meni e to samo pomoi
da mu stegnem omu oko vrata.
Vie nego dovoljno, kaem.
Uzima zdjelu sa salatom i s njom kree prema blagovaonici. Na koncu bi
mogla prerasti u pravi izazov, kae, prolazei kraj mene. Iako je bila tako
draga, Franny nije bila ba nikakav izazov.
A ja bih moda mogla biti i neto vie nego to oekuje, razmiljam, pa za
njim odlazim u blagovaonicu.
58
elada8
SEDMO POGLAVLJE
Bila sam na previe pogreba, na Billyjevu, na oevu i majinu, a onda i na
Frannynu. Svi su pokopani na groblju u Davisu, poredani u nizu. Ne bih bila
preivjela Frannyn pokop da nije bilo Iana. Tada jo nismo bili ljubavnici,
zapravo ak ni prijatelji, ali on je svratio rano tog jutra, da se raspita trebam li
pomo - a trebala sam je. Oajniki. Maisie, moja najbolja prijateljica, koja
takoer radi u Beeju, ponudila mi je da e prespavati kod mene, ali sam je bila
odbila, elei biti sama s tom boli. Pokop roditelja i Billyja preivjela sam bez
pomoi, pa sam mislila da se mogu nositi i s Frannynim ispraajem. Ali tog dana
poela sam se raspadati.
Tada sam ivjela u Sacramentu, u malenoj kui u blizini parka McKinley, a
kad mi je Ian tog jutra pozvonio na vratima, bez najave, bila sam u svilenoj
potkoulji i tamnim najlonkama, jo se nisam bila odjenula, jo rastrojenih
ivaca. On je bio u crnome odijelu i tijelo mu je ispunilo okvir vrata,
zaklanjajui jutarnje sunce. Plava kosa bila mu je zaeljana unatrag, a unato
visini izgledao je poput djearca koji zabrinuto razmilja o tome da je moda
pogreno postupio, koji misli da moda ne bi trebao biti ovdje i da u ga ja
otpraviti kui. ekao je u dnevnoj sobi dok sam se odijevala. Zidni ormar u
spavaoj sobi bio je premalen, zauzimao tek polovicu duljine zida, a nalazio se
iza bijelih rebrastih sklopivih vrata koja su se otvarala i zatvarala poput
harmonike. Odjednom sam poela bacati odjeu na pod. Zatim sam ispraznila
ladice komode, a kad je uo da uz tresak zavravaju na podu, Ian je utrao u
sobu.
Ne znam to da odjenem, rekla sam mu.
On me obavio rukama, pokuao me utjeiti, ali ja sam ga samo odgurnula.
Ostavi me na miru, rekla sam, odjednom bijesna. Ne elim te ovdje.
Na licu mu se pojavio bolan izraz. Sjeo je na moj krevet i poeo slagati
majice, potkoulje i grudnjake koje sam tako bezobzirno bacila na pod.
Ne zna kako je to, rekla sam. Nije smjela tako umrijeti. Glas mi je bio
jadan i isprekidan, gubio se na zavretku reenica.
Ian se uspravio. Nesigurno i oprezno ponovno je ispruio ruke prema meni,
ali ja ga ovaj put nisam odgurnula. Privio me na grudi i poeo mi gladiti kosu,
govorei: , , iako nisam isputala nikakve glasove.
Ja sam samo tako stajala i putala ga da me tjei, tog mukarca odjevenog za
pogreb, donedavno gotovo stranca, doputala mu da me dri privijenu na prsima.
59
elada8
60
elada8
elada8
Kao da to nekako sluti, Ian se nagnuo i tiho me upitao: eli li sada otii?
Moemo poi u etnju.
Kimnula sam i, drei ga za ruku, izila za njim. Vani je bilo toplo i pomalo
vjetrovito, bio je to savren proljetni dan. Bilo je ugodno. U kui sam se osjeala
klaustrofobino, iako to tada nisam znala. Sklopivi oi, oslukivala sam ptice u
kronjama, automobil koji s prilaznog puta kui izlazi na ulicu, otuni zvuk
pokvarene sirene nekog kamiona. Ian mi je poloio ruku na rame.
A da poemo do mene? upitao me tada. Moe prespavati kod mene. Ja u
spavati na kauu.
Odmahnula sam glavom. Ne, rekla sam. Ne mogu.
Ljudi e se ubrzo poeti razilaziti. Ne mora ostati... Maisie e sve srediti.
elim veeras ostati ovdje. U svom domu.
Ian na to nije rekao nita. Samo mi je pogladio ramena i vrat. Na koncu je
rekao: Bilo bi mi lake kad bi sa mnom pola k meni. ini mi se da veeras ne
bi trebala biti sama.
Ne, rekla sam. Ne elim ii. Ostat u ovdje.
U redu. Onda u ja ostati s tobom.
Kasnije te veeri, dok je Ian spavao na kauu, ja sam se iskrala i otila u
Frannyn stan. Policija ga je bila zapeatila i nisam mogla ui. Stajala sam pred
vratima, na svjeem nonom zraku, pod mranim nebom, ekala, samo ekala nemam pojma to.
Tri tjedna kasnije policija je otpeatila stan. Franny je bila platila najamninu
do konca mjeseca, a ja sam uspjela nagovoriti upraviteljicu da mi da klju. Te
sam se veeri odvezla onamo. Ula sam u njezinu dnevnu sobu, ali nisam upalila
svjetlo. Preplavio me vrtoglav osjeaj nemoi. Prila sam kauu i na njemu se
sklupala. Stan su oistili i obojili profesionalci i jo sam osjeala miris svjee
boje. No pod njom, usaen duboko u moje pamenje, osjeao se prodoran smrad
lea. Nikakva svjea boja ne moe iz mojih misli ukloniti taj miris. Nakon to su
pronali Franny, policija je uklonila tijelo prije mog dolaska - ali smrad se
zadrao. Proimao je ba sve u tom stanu: zavjese, pokustvo, sag. Dok sam te
veeri sjedila na njezinu kauu, osjeala sam Frannynu nazonost, jo uvijek
ondje, ba poput zadaha njezina tijela. Taj se miris jo nalazio tek u mojoj mati,
ali u tami te prostorije vratio se i tjerao me na to da poelim disati kratko i
isprekidano. Rastueno sam razmiljala o tome da Franny sada povezujem s tako
62
elada8
neugodnim mirisom. Niz obraz mi je kliznula suza. Nije zasluila takvu smrt. U
tom trenutku, i dalje na njezinu kauu, zarekla sam se da u, ne pronae li
policija njezina ubojicu, to uiniti ja, bez obzira na nain.
63
elada8
OSMO POGLAVLJE
ivim u malenoj, po zamislima vlasnika izraenoj kui na uglu ulica Torrey i
Rosario. Zapravo je rije o dvojnome objektu, ali budui da se nalazi na uglu,
izgleda kao obina kua. Moj stanodavac, mukarac koji ivi u starijem dijelu
Willowbanka - samo nekoliko ulica od M.-a - sada je u mirovini, ali je neko
imao malenu graevinsku tvrtku u Davisu, pa je sam izgradio tu kuu, dodajui
joj i jedinstvene elemente na kakve ovjek obino ne nailazi u unajmljenim
prostorima: kameni kamin koji se od poda protee do stropa, drvene zidne
obloge u dnevnoj sobi, ugraene hrastove police za knjige, ukrasni parket u
predvorju i blagovaonici, te zidovi ukraeni reljefnim tapetama s uzorcima
jesenskog lia i vlati trave. Vlasnikov se ukus odraava u cijeloj kui, a osobito
dobro uredio je prostor u kojem je morao raditi. No kua je dugaka, uska i
malena, pa u dnevnoj sobi nema osobito mnogo svjetlosti. ak i ljeti, s
rastvorenim zastorima, njome vladaju polutama i pomalo sumorna atmosfera.
Namjetaj koji nije stao u kuu pohranjen je u garai, a svaki kvadratni
centimetar prostora pretrpan je mojim stvarima. Zidovi kao da mi se pribliavaju
sa svih strana, pa ponekad imam dojam da sam meu njima gotovo
nepodnoljivo stisnuta. Imam dojam da moram susprezati dah, samo da ostane
dovoljno mjesta za sve, kao kad se uvuete u odjeu koja vam je barem jedan
broj premalena.
I premda ovdje ivim sada ve osam mjeseci, tu kuu teko mogu nazvati
domom. Osjeam se poput kakvog putnika, prolaznika koji ovdje samo troi
vrijeme, eka da mu ponovno zapone pravi ivot.
Jedini dio ivota koji mi se ini stvarnim dio je povezan s lanom. Unato
povremenim ispadima ini se da je idealan za mene. Na odnos obiljeava neka
prirodna oputenost koja nije proporcionalna vremenu koje smo dosada proveli
zajedno. Neki e nas ljudi proglasiti dosadnima, ali ja u naem jednostavnom
ivotu pronalazim mir i to mi donosi neizmjerno zadovoljstvo. Uobiajeni nam
je raspored predvidiv i krajnje prozaian, ali od Frannyne smrti volim i cijenim
upravo obine stvari. S lanom se osjeam sigurno, vrsto na zemlji, a to mi je,
zasada, dovoljno.
Veeras sam u dnevnoj sobi, sjedim u naslonjau i itam The New Yorker, a
povremeno pogledavam Iana. Ve mi i pogled na njega mami osmijeh
zadovoljstva na usne. Mukarci su, a to je moj izbor, oduvijek bili privremena
pojava u mojem ivotu, poput automobila koji vozite dok ga ne odluite
zamijeniti novim modelom. Ali uz Iana se moj rjenik - kao i sklonost
prolaznome - mijenja. U glavi mi sijevaju rijei o kojima ranije nikada nisam
ozbiljno razmiljala: trajnost, dugorono, predanost, brak.
64
elada8
65
elada8
Hej! Vi!
Podiem pogled i vidim kako mi onaj starac mahnito mae.
Pazite! vie, a ja istovremeno ujem automobilski motor, buan i preblizu,
te se malko okreem i vidim tamni auto koji juri prema meni, a stranji mu se
kraj zanosi kao da je voza izgubio nadzor. Skaem unatrag i udaram u parkirani
kamionet, gledam kako me onaj drugi auto - za-tamnjenih stakala, tako da se
voza ne vidi - promaio za samo nekoliko centimetara. Auto ubrzava i gume
mu kripe pri skretanju na uglu, ve nestaje. Ja se ne diem, srce mi
nezaustavljivo udara, imam dojam da sam paralizirana.
Prokleti klinci, mumlja onaj starac dolazei do mene, pa me pridie, drei
me za lakat. Dovraga, kako samo brzo voze. Nikad ne gledaju kamo idu. Mogli
su vas pregaziti.
Ustajem, jo uvijek potresena.
Je li vam dobro? pita on.
Kimam, ne mislim na tinejdere, nego na M.-a, sve vie me obuzima bijes.
Ona plavokosa ena koju sam maloas vidjela da tri parkiralitem, za sobom
vue sina.
Jeste li vidjeli kakav je to bio auto? pitam starca.
Crni, odgovara on. Crni auto. Vie od toga nisam vidio.
Je li vam dobro? pita ena, zadihana od tranja. Djeak je vue za ruku,
pokuava se osloboditi. Ona ga hvata jo vre. Bila sam sigurna da e vas
udariti.
Kakav je bio auto? pitam je. Jeste vidjeli koji model? Registraciju?
Odmahuje glavom. Sve se zbilo tako brzo. Pravo je udo da vas nije
pokupio.
Trljam mjesto na laktu kojim sam udarila u kamionet, samu sebe korim zbog
toga to nisam dovoljno brzo razmiljala, to nisam zapamtila broj
registracijskih ploica.
Ti prokleti tinejderi, kae onaj starac, ali ja pomalo sumnjam u to. Vidim
kokice koje lee na asfaltu, kutiju koju su zgnjeile automobilske gume.
Vraam se kui, a Ian je i dalje u dnevnoj sobi, radi na figurici.
66
elada8
67
elada8
68
elada8
DEVETO POGLAVLJE
Iako se moja kua u ulici Torrey nalazi unutar slubenog gradskog podruja,
praktiki na najjunijoj toki, tu etvrt od samog Davisa odvaja meudravna
autocesta 80, a nastavite li se od moje kue kretati prema jugu, grad tu svakako
prestaje, a zamjenjuju ga kilometri i kilometri ravnih poljoprivrednih povrina,
otvorena i obraena polja na kojima se vidi tek poljoprivredna oprema, te tu i
tamo neka stara kua ili mala tvrtka smjetena u samo jedno zdanje prodavaonica sjemenja, rasadnik za prodaju na veliko, zgrada Sierra Soda, tvrtka
koja uzgaja i presauje travnjake. M. tim putem redovito tri, u drutvu
Rameaua.
U crnoj trenirci i tenisicama, danas rano ujutro iznenadila sam ga na uglu
Montgomeryja i Rosarija, jednu ulicu od svoje kue. inilo se da ga je to to me
vidio nekako zabavilo. Pozvao me da zajedno trimo. Sunce jo nije izilo, ali
zrake ljubiastosivog svjetla, koje se pojavljuju na istoku, prelijevaju se preko
obzora poput vode koja kapa preko ruba brane. Trimo na jug, lokalnom cestom
104, kraj otvorenih polja prekrivenih rosom, kraj jednobojnih krajobraza nad
koje se jo nadvija maglica, sjenovitih pod nebom bez sunca. Na tom svjeem
zraku iz usta nam izlaze bijeli oblaci, a ja do zraka dolazim tee nego on. Nisam
trala ve pravu vjenost i premda redovito vjebam, nisam u formi za gotovo
pet kilometara koliko M. uobiajeno pretri ponedjeljkom, srijedom i petkom.
Naas ga pogledavam. Priznajem da je rije o privlanome mukarcu. Vitak je
i u formi, a na licu mu lebdi onaj spokojni izraz, izraz blage dosade, izraz trkaa
koji jo ni priblino nije doao do granica izdrljivosti. Uvjerena sam da tri
sporije nego inae, samo da meni bude lake. Ima tamnoplavu trenirku koja s
vanjske strane nogavica ima bijelu crtu. I rukavice. ao mi je to se i ja nisam
sjetila uzeti rukavice. Gotovo ne osjeam prste na toj ranojutarnjoj hladnoi.
Gdje si bio preksino? pitam ga.
Kratko me gleda, ispod oka. Preksino? pita.
Da. Oko pola devet.
Nekoliko trenutaka razmilja, pa kae: Kod kue.
Sam, pretpostavljam.
Tako je.
Ba zgodno. I ne zna nita o tamnome autu zatamnjenih prozora koji me
zamalo pregazio?
69
elada8
70
elada8
71
elada8
72
elada8
tvrdio, doznao sve o mojem ivotu prije njezine smrti. to jo uope moe
traiti? Kraj nas juri dugaki bijeli automobil sa strane umrljan blatom.
Priaj mi, kae on.
Ponovno utim, osjeam nelagodu zbog smjera kojim je krenuo na razgovor.
Trimo kraj niza drvea uz cestu - stara stabla, poneka i asimetrina od ranijih
bolesti ili infestacija tetnicima, ili moda od kakve prirodne sile, grana koje je
moda otkinuo vjetar ili pogodio grom. Pri sivoj svjetlosti svitanja izgledaju
sablasno, poput kostura, grube povrine debla izloenog atmosferilijama.
Priaj mi o mukarcima u svome ivotu, kae, pokuava me potaknuti.
Franny je rekla da si prema njima uvijek bila rezervirana, da si imala mnoge
deke, ali da ni u jednoj od tih veza nisi bila ozbiljna. Ali njoj to nije bilo udno
- smatrala te snanom, odvanom, odvie samostalnom da se u bilo emu
oslanja na mukarce. Zavidjela ti je na tim brojnim dekima - i ona je eljela
imati nekoga - i premda se nije slagala s tvojom nehajnom filozofijom u vezi s
mukarcima, to joj s tvoje strane nije bilo neobino. Okree se prema meni i
podrugljivo se ceri. Bila si feministica, prava pionirka, slobodan duh, kae,
rugajui se. Ona ti se zbog toga divila.
Jo nekoliko metara tri bez rijei, a onda kae: Franny nije bila iznimno
pronicava ena. Mislim da je u tom divljenju grijeila. Mislim da postoji i drugi
razlog za tu tvoju samonametnutu nedodirljivost, neto ega ona uope nije bila
svjesna. Ispriaj mi.
Nema tu nikakvog razloga. I prema sadanjem deku nisam rezervirana. S
njim sam vrlo bliska.
Prirodna reakcija - i samo privremena. Ostala si bez sestre, pa si potraila
utjehu u neijem naruju. Nee potrajati.
Osjeam kako mi gnjev ari obraze. Nema pojma o meni, kaem. Ni o
mojem deku.
Fuka njega. On me ni najmanje ne zanima. Zanima me zato nikada nisi
bila zaljubljena.
Odmahujem glavom. Bila sam s mnogim mukarcima, kaem, ne
odvajajui pogled od tla.
Ali nikada i zaljubljena. Glas koji ne poputa.
Sada sam zaljubljena.
73
elada8
74
elada8
75
elada8
DESETO POGLAVLJE
Na sjeveroistonome uglu Osme ulice i Pole Line Roada, zakriveno iza visokog,
gustog zida tamnozelenog grmlja, nalazi se gradsko groblje u Davisu. Tako je
skriveno, kao da se radi o nekakvoj obiteljskoj tajni, neemu to se ne smije
otkriti.
Vozim se kroz ulaz iz Osme ulice i zavojitim asfaltnim putem dolazim do
Frannyna groba. Put je tek nedavno asfaltiran, povrina je jo posve crna. Ovo
nije jedno od onih starih zaputenih groblja s napuklim nadgrobnim
spomenicima i obraslim stazicama, te neurednim grobnicama natisnutima na
malome prostoru, poput nizova kua u nekoj gusto naseljenoj, jeftinoj etvrti.
Ovdje se uredno podiani travnjak protee poput pokrivaa koji se blago ljulja
na povjetarcu, posve prekriva blage uzvisine, a meu grobovima ima i drvea,
koje stvara hlad.
Parkiram se uz rub ceste u blizini Frannyna groba, u novijem dijelu groblja, i
izlazim iz auta. Subota je ujutro i upravo se vraam s jazz-dancea, jo u odjei u
kojoj sam vjebala - crvenom trikou, crnim bickama, te majici s kapuljaom i
patentnim zatvaraem. Nebo je besprijekorno plavo, jedno je od onih svjeih i
vedrih kasno zimskih jutara kad vam se ledena hladnoa zraka uvlai kroz pore i
zatee vam kou. Hodam po travnjaku, prolazim kraj granitnih i mramornih
spomenika, a komadii svjee pokoene trave lijepe mi se za tenisice. Po
travnjaku skakue pet-est ptica, svraka, sjajnog crnog perja i snjenobijelog
trbuha. Trae kukce, moj im dolazak ni najmanje ne smeta. Jutros sam jedina
osoba na tom groblju.
Zaustavljam se pred Frannynim spomenikom, obinom polegnutom ploom, u
razini tla. Moja majka, otac i Billy nalaze joj se s desne strane, a s lijeve je
prazno mjesto. Nakon smrti roditelja, iznenadila sam se doznavi da je otac bio
kupio obiteljsko mjesto, za pet osoba. to ga je navelo na to da osigura mjesta i
za mog brata, Franny i mene? Nije mu palo na pamet da emo se moda vjenati
i odseliti, odluiti da budemo pokopani uz branog druga, najvjerojatnije u
nekom drugom gradu, ak i drugoj saveznoj dravi? Ponekad samo tako
prelazim preko te njegove odluke - moda su mu ponudili neku akcijsku cijenu,
dva mjesta po cijeni jednoga. U nekim drugim prilikama zastajem pred tom
njegovom vidovitou. Gledam prazno mjesto i pitam se hou li i ja ondje leati,
ba kao Franny i Billy, bez budunosti, netaknute, cjelovite obitelji, ali bez
potomaka koji bi jamili njezino preivljavanje u budunosti.
Sklapam oi. Miris zime jo lebdi u zraku - svjei miris trave vlane od
jueranje kie. Tragovi pepeljastog mirisa ugaenog plamena u nekom
oblinjem kaminu. Razmiljam o M.-ovim rijeima. Tvrdoglavost je pogubna
76
elada8
77
elada8
78
elada8
79
elada8
Glas mu ima jezovit prizvuk, tih je i blag, ali ipak pun prijetnje. Prodorno me
gleda tamnim oima. Hladnima i punima samopouzdanja, oima grabeljivca
sigurnog u to da je plijen njegov. Disanje mi se ubrzava. On kae: A sad rairi
noge.
Ponovno tih, blag glas, nalik na meku, svilenkastu tkaninu, ali jasno ujem
teinu njegovih rijei. Sputam i drugo stopalo na pod i irim noge.
On mi stavlja dlanove na bedra i kae: ire, pa ih rastvara. Tako je ve
bolje, kae. Uzima me za ruke, pa mi ih stavlja na bedra, dlanovima okrenute
prema gore. A sada zatvori oi.
Oklijevam. Srce mi udara sve bre zbog tog neobinog obreda. Nervozno
gledam prema depu njegove koulje. to je unutra?
Zamiri, kae on, pa mi prstima njeno klizi niz lice, zatvara mi oi, a
potom povlai ruku.
Rairenih nogu, zatvorenih oiju - ostajem krajnje ranjiva. Tijelo mi je
zategnuto, prsa napeta. elim otvoriti oi, ali to ne inim. Imam dojam da M.
provodi nekakvo ispitivanje, kunju ivaca, da ispituje koliko sam odvana. Na
koi osjeam bockanje tjeskobe. Razmiljam o depu na njegovoj koulji i tome
to je onamo mogao spremiti.
Ostani tako, kae, a ja se trzam na dodir njegove ruke. Prstima prelazi po
mojoj donjoj vilici. Opusti se, kae, pa povlai ruku. Ali ne mii se. I samo
miri.
ujem kako se udaljava, ili mi se barem ini da se udaljava - pod je prekriven
sagom, pa nisam sigurna. Rastvaram kapke tek za djeli milimetra, gotovo
neprimjetno, tako da M. nita ne posumnja ako i gleda. Kroz trepavice mi
prodire tek nit priguenoga svjetla. Vidno mi je polje sueno i vidim samo
vlastite dlanove i gornju stranu stopala. Mislim na Franny u onom crvenom
korzetu, vezanu za stolicu u blagovaonici, rairenih nogu, spremnu za M.-ovu
kaznu, iju prirodu mogu samo zamiljati. Stiem ake, pribojavajui se da bi
M. mogao neto slino planirati i u mojem sluaju. Ali tada, sa suprotne strane
sobe, ujem glazbu. Otvaram oi. M. sjedi za klavirom. Kakav je to samo
neobian ovjek. Ja tako sjedim u minijaturnom ipkastom donjem rublju,
rairenih nogu, a on na suprotnoj strani svira klavir.
Smijeim se ironinosti te situacije. Dok je M. podalje mogu se opustiti.
Glava mu se nalazi u krugu svjetlosti, pa izgleda gotovo poput anela -mirna
izraza lica, skladnih prstiju na tipkama, bora na licu manje vidljivih pri takvoj
rasvjeti. Klavir je polukoncertni model, dugaak vjerojatno oko metar i pol,
80
elada8
81
elada8
82
elada8
stri. ekam da svue donje rublje, ali on umjesto toga skida jednu arapu. Pa
drugu. Zatim runi sat. Na koncu svlai i donje rublje i stoji ispred mene. Pui
mi, kae. Rijei zvue kao zapovijed.
Naas oklijevam, zastajem i piljim u zgodan primjerak organa za jednog
etrdesetdevetogodinjaka. Nikada se nisam previe zamarala veliinom
mukareva kurca. Velik, malen, debeo, tanak - sve mi je ravno. Meni su svi
uglavnom isti. Ali pogled na uzdignuti penis u meni budi i pokree neto
duboko. Bit e da mi je taj osjeaj nekako priroen, da je nastao prije vie tisua
godina, da potjee iz drevnoga svijeta, iz doba prije pojave svijesti, kad je eva
imala vie veze s preivljavanjem nego sa sportom, jer sam to duboko drevno
komeanje osjetila i kad sam prvi put u ivotu ugledala penis, bila je to
trenutana reakcija obiljeena udnjom.
Stavljam njegov kurac u usta, a potom, liui i siui, prolazim gore-dolje tim
drevnim svijetom koji pulsira. Ali sada, ovdje, M. pridaje novu dimenziju
puenju kurca. I sve poiva na moi, na toj neobuzdanoj snazi koja vlada u tom
malenom komadu nabreklog mesa. Siem njegovu mo, elim mu isisati i
posljednju kap. Na ramenima osjeam njegove ruke, znam da mi njima moe
obaviti vrat i poeti stiskati. Uviam da igram opasnu igru. Pojaavam trud.
elim ga - moram - musti dok ne svri.
Ali on me prekida.
Jebat u te, kae, pa me gura natrag na kau. Od grubosti i siline njegovih
pokreta ostajem zateena. Instinktivno se pridiem. M. me ponovno gura prema
dolje. Kratkim pokretom runog zgloba, skida mi jednu kvaicu. Otar bol
probada mi vrak bradavice u trenutku kad onamo navaljuje krv. Skida i drugu,
pa se penje na mene i grubo me jebe. Malo-pomalo, dok me evi, oputam se.
Pronalazim ugodan poloaj, no on me snanim pokretom vraa na dotadanje
mjesto. Pomie me kako god eli, ne da je mi ni najmanje slobode. Gledam kako
me evi, isprva objektivno - kako lebdi nada mnom, kako mi pridie noge, kako
me okree na trbuh i izokree mi tijelo, pa me vraa na lea - a onda se neto
dogaa i ostajem bez te objektivnosti i dijela straha. Uvlai me u svoj svijet. Na
koljenima je, uspravljen, jebe me brzo i snano, ispruenih ruku kojima mi
stie grudi kao da su nekakve okrugle ruice, tako mi utiskujui ramena u kau.
Lice mu se promijenilo, mrano je, zagonetno, izoblieno od uitka. Mislim na
piljske ljude, na prvog ovjeka s tim dlakavim tijelom i niskim, opasnim elom.
Vie je ivotinja nego ovjek. Kod kue sam, gdje god to tono bilo, i
razmiljam kako sam vjerojatno luda kad ostajem ovdje. On me hvata za kosu i
potee mi glavu ulijevo, snano i grubo. Poinjem se buniti, ali onda sklapam
oi i vidim tog divljaka. U uhu ujem njegov glas. Svia ti se, zar ne? Radit e
sve to kaem. Voli kad si moja kurva.
83
elada8
84
elada8
JEDANAESTO POGLAVLJE
Neto me trgnulo iza sna. Naglo se pridiem, gledam oko sebe. Srce mi udara
ubrzano, kao pomahnitalo. U M.-ovoj sam sobi, u njegovu krevetu. Tokice
svjetlosti jutarnjeg sunca prodiru kroz zastore, dajui tek toliko svjetla da
prikau boje sobe, njene nijanse sive i plave, bljedunjave od tog oskudnog
prvog svjetla. Spavaa soba doima se gotovo poput kakve pilje: ogromna je,
prazna, nekako mutna. ujem ustrajan protok vode, zvuk koji dopire iz tua u
kupaonici. Nisam ula kad je M. ustao i to me ispunjava strahom.
Nemam pojma kad sam sino na koncu, protiv volje, zaspala. M. je uzeo
tabletu za spavanje, rekao je da to povremeno radi, i odmah zaspao. Ja sam jo
nekoliko sati leala budna, posve uvjerena u to da sam u krevetu s ubojicom. Od
pomisli na to da se M. budi i gleda me dok spavam hvata me jeza. Bila sam mu
preputena na milost i nemilost, izloena, nezatiena. Ubudue ne smijem biti
tako glupa. Ponovno lijeem, obavijam jastuk, vrsto ga stiem, i sluam kako
se tuira. Osjeam blagu vrtoglavicu i omamljenost, usta su mi suha - previe
viskija, premalo sna. Mislim na Iana, svog Iana koji mi vjeruje, i odmah me
poinje pei savjest. Ali znam da nisam imala izbora. elim doi do informacija
o Franny, a ako radi toga trebam spavati s M.-om, onda e tako i biti. Seks je bio
lien osjeaja, ni po emu osoban, pokuavam racionalizirati prethodnu veer, i
nije imao ba nikakve veze ni sa mnom, ni s lanom. Ipak, duboko u sebi osjeam
bolno kajanje. Racionalizacije do kojih dolazim ne ublaavaju mi situaciju
onako kako bih eljela. Svojim u se osjeajima baviti kasnije. Trenutano
nemam dovoljno emocionalne snage i mogunosti da se bavim i lanom i M.-om.
Moram biti koncentrirana da se mogu nositi s M.-om.
Voda u kupaonici jo tee. Razmiljam o tome to mi je M. sino rekao. Bila
sam oprezna i u strahu, od njega oekivala neto nasilno. Oekivala sam, u
najmanju ruku, harem malo boli. On mi se nasmijao i rekao: Zamilja me kao
udovite, zar ne? to misli da sam radio Franny? Silom je navodio na to da mi
se pokori? to god smo radili, ona je na to pristajala. Mogla je rei ne, ali to nije
inila. Oh, da, istina je da se ponekad malo sustezala. Nije se htjela upustiti u
odreene... aktivnosti. Ipak, utke je pristajala. Mogla je rei ne, ali nije. Mogla
je otii kad god je poeljela. S gorinom se prisjeam njegovih rijei.
Sjedam i naslanjam se na uzglavlje kreveta. Posve sam gola, pa navlaim
pokriva do pazuha. Ponedjeljak je ujutro. M. ima predavanje u devet. Dopusti li
mi da ostanem ovdje i nakon to ode, ve kujem plan, pruit e mi se prilika da
mu pretraim kuu, prilika da potraim fizike dokaze potrebne policiji.
Zatvara vodu. Nakon nekoliko minuta izlazi iz kupaonice. Gol je, a preko
ramena nehajno mu je prebaen plavi runik. Gleda me, bez rijei, a potom
85
elada8
elada8
87
elada8
88
elada8
89
elada8
90
elada8
kad sam je postavio u ograeni prostor, na sve etiri, dok sam ja sve promatrao,
poela se buniti.
Zbog toga i zbog injenice da su je boljele grudi.
Samo odmahuje rukom, kao da ga bol ni najmanje ne zanima.
U tome nije ni najmanje uivala, nastavljam. Time si je poniavao. Trlja
korijen nosa, pa sklapa ruke na prsima. Ali je to ipak radila, kae. Potom, tie,
ponavlja. Ali je to ipak radila. Sobu obavija tiina. Njegove posljednje rijei
lebde u zraku meu nama, poput sudbonosnog neksusa koji nas neraskidivo
vee, rijei koje nas spajaju poput karika kakva lanca. Gleda na sat, pa mi
prilazi. A tako e biti i s tobom.
Podiem pogled prema njemu i kaem: Na to nemoj raunati, no on se ne
obazire na te moje rijei. Stoji nada mnom, promatra me, potom stavlja dlanove
na moja ramena. Na manje oit nain tako iskazuje snagu, rije je o taktikome
potezu kojim mi pokazuje da on vlada situacijom. Saginje se i jednom mi rukom
dolazi do vrata, obavija ga, tako da ga moram pogledati. Dri me vrsto, ali ne
tako da osjeam bol. Ovla mi ljubi usne. Ne miem se. Ne reagiram. Odbijam
mu pruiti zadovoljstvo opiranjem.
Pitam se hoe li i tebe to poniziti, kae, gledajui me u oi, pa dodaje,
mislim da nee.
Puta mi vrat i uspravlja se. Kree prema vratima, pa zastaje i okree se,
pokretom ruke kao da obuhvaa cijelu sobu. Ostani koliko god ti se ostaje,
kae, kao savreni domain. Pretpostavljam da e sve prekopati u potrazi za
nekakvim dokazima - nita... uini to ve mora. Ali, molim te da pokua biti
savjesna i uredna. ini mi se da se zabavlja. Iznenauje me takva spremnost na
suradnju. Nisam mislila da e mi samo tako dopustiti da mu pretraim kuu.
Ponovno kree prema vratima i jo jednom zastaje.
Te Frannyne fotke - iz svinjca i ostale - njih nee pronai. Unitio sam ih
im sam u novinama proitao da je preminula. Budui da nisam imao alibi,
inilo mi se da je najbolje da mi ne stoje porazbacane uokolo. Oklijeva jo
samo trenutak, gleda kako u reagirati, a onda izlazi, dovikuje
mi da na odlasku zakljuam vrata, dodajui da e me nazvati kad se ponovno
poeli vidjeti sa mnom.
ujem njegove korake dok prolazi kroz kuu. Vrata koja vode u garau
otvaraju se i zatvaraju. Ustajem i navlaim njegov kuni ogrta od frotira, smei
91
elada8
elada8
93
elada8
94
elada8
DVANAESTO POGLAVLJE
Dolazim kui i odmah zovem policiju. U ruci drim ljepljivu traku koju sam
ukrala iz M.-ove kue. Neki mi mukarac kae da Joe Harris, detektiv zaduen
za Frannyn sluaj, jo nije doao. Predstavljam se i kaem da u nazvati kasnije,
pa sputam slualicu.
Primjerak The Sacramento Beeja nalazi se na kuhinjskome stolu. Otvaram
gradsku rubriku i itam o dvojici mladia koji su se posvaali na koarkakome
igralitu u ulici T u Sacramentu. Jedan od njih doao je do auta, uzeo pitolj,
vratio se i u drugoga ispalio pet metaka. Spor je tako rijeen. Izrezujem lanak i
spremam ga u fascikl na kojem sam ispisala naslov Smrt i nasilje Sacramento. Otkako sam poela skupljati takve lanke, prije manje od godinu
dana, fascikl je odebljao od izrezaka, a ja sve vie imam dojam da ne mogu ni
razmiljati o tom silnom nasilju. ini mi se da sam sretnica jer vie ne ivim u
Sacramentu, no onda se podsjeam na to da Franny nije spasilo to to je ivjela u
Davisu.
Ponovno nazivam policiju. Bezlinim, umornim glasom neka mi ena kae da
detektiv Harris nee doi jo barem sat vremena. Trudim se glasom ne pokazati
koliko sam uzrujana i ponovno ostavljam ime. Tek tako da neto radim, i dok mi
je glava jo svjea i bistra, piem biljeke u vezi s posljednjim susretom s M.om, pa tako i njegova sjeanja na Franny u onom svinjcu. Nakon toga tuiram
se, jer imam dojam da me M.-ov dodir nekako okaljao. Iako mi gel za tuiranje
Ivory proiuje tijelo, za ienje uma trebat e mi i neto vie od higijenskog
sredstva. Najvie me uznemiruje moja vlastita reakcija na sinonje dogaaje. S
obzirom na sve to znam o M.-u, kako sam na njega mogla seksualno reagirati?
Oekivala sam gaenje i odbojnost, na to sam bila spremna. Ali osjetila sam
privlanost i uzbuenje: seks je bio dobar. Imam dojam da su me moje vlastite
emocije izdale, da su me oskvrnule.
Suim kosu, nanosim krvavocrveni ru i crnu maskaru. Odluujem se za
elegantan ali odluan izgled, pa odijevam uske traperice, crnu majicu kratkih
rukava sa ljokicama, te konu jaknu. Stavljam ljepljivu traku u smeu papirnatu
vreicu i automobilom odlazim prema gradu.
Policijska postaja nalazi se na uglu Tree i ulice F, u staroj betonskoj zgradi u
kojoj se, do prije trinaest godina, nalazila gradska vijenica. Rijei GRADSKA
VIJENICA, ispisane umetnutim plavim keramikim ploicama, i dalje se koe
na luku iznad ulaza. Rije je o zgodnoj zgradi u panjolskome stilu podignutoj
tridesetih godina 20. stoljea. Obojena je blijedonaranastom bojom i izvana
prije podsjea na neiji dom - s cvjetnim lijehama, vijugavom stazicom posutom
ljunkom, drveem, pomno njegovanim travnjakom, ak i klupom za odmor -
95
elada8
nego na sjedite policijskih snaga. Na uglu se nalazi bronani kip koji prikazuje
dvoje dogera. Jedini znak koji ukazuje na namjenu zgrade zapravo je maleni,
nenametljivi natpis, u sjeni velikih ovjeenih grana oblinjeg stabla, te, to je
ipak uoljivije, niz plavo-bijelih policijskih vozila parkiranih uz plonik.
Ostavljam auto na parkiralitu na suprotnoj strani ulice, uzimam papirnatu
vreicu i kreem prema ulazu u postaju. Zrak je svje, na trenutke i leden, ali
nebo je bjeliastoplavo i bez oblaka. Neka djevojka, najvjerojatnije studentica,
prodaje cvijee iz kolica, a nekoliko ljudi sjedi ispred kafia Tutti, ne marei za
hladnou, uz kavu ili kapuino. Neki mladi policajac u tamnoplavoj odori
prolazi ulicom na biciklu, u sklopu gradske biciklistike ophodnje.
Prelazim ulicu i ulazim u zgradu. Za prijemnim je alterom neka policajka,
niska tamnokosa ena. S lijeve strane dvoje dispeera nalaze se u prostoru
zatvorenom staklom. eni objanjavam da me oekuje Joe Harris, a ona uzima
slualicu i zove ured da to potvrdi. Nova je i ne poznaje me. Sjedam na klupu i
ekam. Prijemni je prostor malen, obloen drvom i sagom. Izgleda vie poput
predvorja ureda u kojem moete registrirati tvrtku ili obrt ili podnijeti neku
molbu. Na jednome zidu u vitrini su izloene fotografije lokalnih policajaca, na
malenim karticama koje nalikuju na sliice za albume sa slavnim sportaima.
Pitam se mogu li se kupiti - za skupljanje, razmjenu, podjelu prijateljima. Pitam
se koji murjaci postiu cijenu od dvije kartice u zamjenu za jednu.
Nakon to je policajka potvrdila da imam dogovoren sastanak, sputam se
stubama prema sobama u kojima rade detektivi. Ovdje sam od Frannyne smrti
bila toliko puta da se bez problema snalazim. Veina me ljudi zna ili barem zna
tko sam. Neki me i pozdravljaju dok prolazim hodnikom, neki kimaju, ali se
veina, detektivi, okree i pretvara da me ne vidi. Znam to misle - misle da sam
u opsjednutom traenju Frannyna ubojice pretjerala i skrenula. Bilo bi im drae
da vie ne dolazim u postaju, a svakako ele da prestanem s tim svojim
ustrajnim i napornim zahtjevima, estokim i nepopustljivim traenjem da
nastave istraivati Frannyn sluaj. Moji ih dolasci samo iritiraju. Sad me jo
slua jedino Joe.
Dolazim do stola Joea Harrisa. Rije je o krupnome mukarcu pedesetih
godina koji uvijek izgleda kao da se nekako prelijeva preko svega - prevelik je
za taj stol i stolicu, odjea mu je uvijek pripijena, preuska, a kovravu sijedu
kosu trebalo bi iati. U bijeloj je koulji ija se dugmad jedva dri od napetosti.
Rukavi su mu podignuti, lijeva strana ovratnika, nezakopanog, izlizana. Ne
izgleda osobito sretno to me vidi, a ja znam da u meni vidi samo novu
gnjavau. Rije je o dragome i ljubaznome ovjeku ije se strpljenje u
posljednjih godinu dana vie puta nalo na kunji, budui da sam se odbijala
kloniti istrage. U kutu stola dri fotografiju ene i troje djece. Djeca su mu sada
odrasla, ali su na slici jo tinejderi.
96
elada8
97
elada8
98
elada8
99
elada8
TRINAESTO POGLAVLJE
U subotu ujutro spremna sam za M.-a u trenutku kad zvoni na ulaznim vratima.
Nije mi rekao kamo idemo, pa sam odjenula crnu suknju, kratku, za opu
primjenu, te dugaki zagasitocrveni pulover. Otvaram vrata, a on ulazi,
nepozvan, kao da spada u moj dom.
Ne idemo van? pitam.
Idemo, kae on. Prije ili kasnije. Zatim pita: Smijem li? i poinje
razgledavati moju kuicu. Na sebi ima hlae od bruenog tvida i sivi pulover
koji izgleda vrlo skupo, a dri se samouvjereno poput ovjeka koji je naviknut
da sve uvijek bude onako kako eli. To se vidi u njegovu stavu, u preciznosti
pokreta, modulaciji glasa, nainu na koji je sa mnom u nedjelju naveer vodio
ljubav. Sjeam se kako me dodirivao - sampouzdano, uvjeren da e me
zadovoljiti - a unato neprijateljstvu koje osjeam, obuzima me i val elje. Znam
da sam sada na opasnom terenu.
Ako nekamo idemo, kaem, krenimo.
M. se smijei. Svakako idemo nekamo. Na mjesto koje e te jako zanimati.
Ali niim ne pokazuje da kani izii. Iz predvorja za njim kreem u uski
hodnik. U kui su dvije spavae sobe, jedna na svakome kraju hodnika, a u
sredini je gostinska kupaonica. Manju sobu pretvorila sam u ured, s radnim
stolom, raunalom i policama za knjige koje prekrivaju dva zida. Tu sobu gleda
tek usputno, a zatim mranim hodnikom ide prema mojoj spavaoj sobi. Zastaje
na vratima, gleda uokolo. Klizna staklena vrata vode na malenu terasu iza kue i
sobi daju vie svjetlosti. Suprotni zid pokrivaju ormari, s kliznim vratima s
ogledalima, tako da se prostorija doima irom nego to doista jest. Ruiasti i
sivoplavi satenski jastuii pobacani su po velikome krevetu. Na komodi vidi
Ianovu sliku, pa joj prilazi i uzima mjedeni okvir. Ian se smijei prema meni,
grli me jednom rukom, glave nakrivljene u stranu, kao da e svakog trenutka
prasnuti u smijeh. Okrenuvi se prema meni, s fotografijom u ruci, M. pita:
Deko? Nevoljko kimam.
Pomno promatra snimku, bezizraajna lica. Na koncu pita: Kako se zove?
Slijeem ramenima. To je zbog neega vano?
Gleda me, eka odgovor. Grijanje sada kljoca i prigueno, nestvarno bruji.
Topli zrak odjednom snano struji kroz reetku u stropu. Lebdi nad nama, poput
duha koji se uvlai u sobu. M. i dalje eka.
100
elada8
101
elada8
102
elada8
103
elada8
Vidjela sam onu tvoju kutiju u ormaru. Znam to si joj uinio. Voli bol tui bol. Mislim da si osoba opsjednuta kontrolom koja je izgubila nadzor.
Pretjerao si. Stvari su ti izmaknule iz ruku, a Franny je zbog toga mrtva.
Kao prvo, kae on, tonom kojim pouava studente, ne zna to sam radio
Franny i to nee znati dok ti ne odluim ispriati. Kao drugo, ako je to tvoja
teorija - da sam je ubio u nekontroliranom trenutku sadistike strasti - ne boji li
se da u i s tobom izgubiti nadzor?
Ne smije me ni dirnuti. Policija bi ti odmah bila za vratom.
Ali ako izgubim nadzor, neu racionalno razmiljati. Posljedice mi nee ni
pasti na pamet.
Odjednom imam dojam da sam zatoena, da se kabina automobila upravo
nekako smanjila. Kaem: Tone zajedno sa mnom. Dogodi li mi se neto,
policija e znati da ima veze s tobom i ovaj put e te uhvatiti. To e biti kakvotakvo zadovoljstvo. Platit e za to to si uinio.
Jo nekoliko trenutaka uti. Polagano, poput roditelja koji pokazuje
neodobravanje, odmahuje glavom. Kae: Nora, krajnje si nepromiljena.
Takvim razmiljanjem nee vratiti Franny u ivot - samo e izazvati svoju
smrt.
Ponovno me obuzima taj osjeaj skuenosti i tjeskobe, kao da sam posve
odvojena od svijeta. Za neke stvari vrijedi i umrijeti, kaem, ali znam da ne
zvuim uvjerljivo.
Ne odvajajui pogled od ceste, M. kae: Onda glavno pitanje sada glasi:
Hou li te staviti na kunju?
To ti reci meni, kaem, prestraena njegovim rijeima.
Pomno motri cestu. Kia zalijeva vjetrobransko staklo. Kad bih nekoga
ubio, poinje, pa me naas gleda i nastavlja: Kad bih, primjerice, ubio tebe, to
ne bi bilo u nekakvom nekontroliranom mahnitanju. Sve bi bilo pod potpunim
nadzorom, promiljeno i vrlo metodino. Kad bih elio uiniti neto toliko...
konano, u tome bih htio i uivati. Pretpostavljam da bi ovjek ipak izgubio
poneto od potpunog doivljaja kad ne bi imao nadzor.
Jo nekoliko trenutaka oklijeva, razmilja, pa kae: Vjerojatno bih poeo
tako to bih te vezao, povezao ti ruke i noge. Potom bih te mumificirao. Zna to
je to, Nora? Iskustvo vezivanja. Postoje mnogi naini, ali osnovno je naelo
uvijek isto: osobu posve omotati, od glave do pete, onemoguiti to vie
104
elada8
podraaja osjetila, dovesti do toga da se taj netko ne moe micati. Bila bi posve
bespomona, ne bi se mogla pomaknuti, ne bi mogla uzvratiti, ne bi mogla
vikanjem traiti pomo. Ja bih uivao u takvom prizoru. Ali morao bih otii i
korak dalje, zar ne? Ako govorimo o ubojstvu. A ne bih htio da me otkriju i
uhite. Imao bih spreman drveni sanduk, veliine lijesa, pa bih te smjestio unutra
i avlima zabio poklopac. Zakopao bih te, moda i u vrtu iza kue. ula bi
zemlju kako pada na poklopac lijesa dok je bacam lopatom. Ne bi mogla
apsolutno nita, samo bi sluala, uspaniena, dok te ivu zakopavam.
Piljim u M.-a dok mi sve to govori, osjeam kako mi tijelom struji leden i jeza
koja nema veze s niskom temperaturom zraka vani. On me gleda i smijei se,
upuuje mi onaj svoj podrugljivi poluosmijeh koji sve vie mrzim.
Ali sve je to samo hipotetsko razmiljanje, dodaje. Nisam ubojica.
Ponovno osjeam koliko sam izolirana. Ne bih smjela biti sama s M.-om.
Gledam kroz prozor. Nalazimo se u planinama Sierra Nevade, meu bijelim i
utihlim vrhuncima, a s obiju strana ceste nalaze se visoke hrpe nagomilanog
prljavog snijega. Pruam ruku i pojaavam grijanje. Planinu prekrivaju bijele
koloradske jele i nii cedrovi smee kore, pa se na snijegu koji se topi vidi gust i
ljuskast pokrov listova, iljatih iglica i oblih eera. Cesta, sjajna i i vlana,
sivocrna, vijuga planinom uz otre zavoje. M. vozi polagano i oprezno. Vani nije
dovoljno hladno za snijeg, a kia, koja sada tek blagim i priguenim kapljicama
pada na auto, kao da izolira M.-a i mene, izmeu nas dvoje i ostatka svijeta
postavlja vlani oklop.
One stvari koje ima u ormaru, pitam ga, jesi li ih upotrijebio na Franny?
Sve redom?
Ne odgovara odmah. Na koncu kae: Najvie uivam u odnosima koje
obiljeava odreeni oblik sadomazohizma i obino biram ene koje takoer
uivaju u tome. S Franny je bilo drukije. Prieljkivala je tradicionalniji odnos.
Ali bila je zaljubljena u mene, vie nego ijedna ena koju sam poznavao, pa mi
je zbog toga doputala da s njom radim praktiki bilo to. Zahtijevao sam da mi
dokae tu svoju ljubav, a ona je to i inila - nebrojeno puta. Zbog te njezine
povodljivosti, nespremnosti na to da kae ne, ja sam postajao samo jo
zahtjevnijim. Od nje sam traio neusporedivo vie nego od bilo koje druge ene.
Taj je njezin karakter upravo traio da je ovjek iskoritava i zlostavlja. Nije
odbijala ba nita, pa sam stoga jednostavno uzeo sve. Odgovor na tvoje pitanje
dakle glasi da, iz prve je ruke upoznala sve to je u onoj kutiji - i jo podosta
toga.
Jo trenutak ne uspijevam doi do rijei. Duboko udiem, pa kaem: Zanima
me jo. Ispriaj mi konkretne pojedinosti. to ste ti i Franny tono radili?
105
elada8
106
elada8
107
elada8
osjeam da me neka sila sve snanije vee uz M.-a, neka spona vrsta poput
okova oko vrata.
Posljednjih mi je nekoliko kilometara puta posve promaknulo i sada s
nevjericom uviam da smo se nali na granici Kalifornije i Nevade. M. prolazi
kraj nekoliko kasina. Skree na neku sporednu cestu i zaustavlja se ispred
katnice od drva sekvoje, kosog krova prekrivenog snijegom.
Zato smo doli ovamo? pitam.
On otvara vrata i kae: Da doznamo jo poneto o Franny. Osjeam navalu
ledenog zraka. On posee prema stranjem sjedalu i s njega uzima kaput,
tamnoplavi vuneni sako. Izlazi, obilazi auto, navlai kaput, pa mi otvara vrata.
Oklijevam, pitajui se to e se dogaati u kui.
Doi, kae i nudi mi ruku. Izlazim, ali se ne obazirem na ruku. Prelazimo
prilazni put, iz usta nam se diu oblaii pare, pa dolazimo do ulaznih vrata. M.
zvoni. Od tebe se nee nita oekivati, kae. Ovdje si samo promatraica osim ako se odlui ukljuiti. Molim te samo da vodi rauna o tome da si u
ovoj kui goa. Dok smo ovdje, suzdri se od svih opaski i sudova.
Ve sam zaustila da neto kaem, ali u tom trenutku vrata se otvaraju i M. me
predstavlja nekome visokome, korpulentnome mukarcu. Ima veliko okruglo i
rumeno lice, izgleda srdano. Odjeven je leerno, u smee hlae od samta i bez
obue je.
Stiete u pravi trenutak, kae, a mi za njim kreemo hodnikom pokrivenim
sagom, pa se uspinjemo stubama. Cijela je unutranjost puna drva sekvoje i
stakla, ukraena gotovo oskudno, ali profinjeno. Ba smo se spremali poeti.
Uvodi nas u veliku dnevnu sobu s crnim konim pokustvom. Sjedamo, a dok
razgovaramo, u sobu ulazi naga ena u crvenim tiklama. Nije ljepotica mogue je da je na koju godinu od pedesete, ima est-sedam kilograma vika,
previe minke - ali dri se spokojno. Oko vrata ima iroku crnu ogrlicu sa
zakovicama, poput psa, a prilazi izravno onome mukarcu i pred njim se sputa
na koljena, pognute glave. On se na nju ne obazire, kao ni M. Na stranjici i
bedrima vide joj se crveni dijagonalni tragovi i modrice.
Vidim da gledate tragove bia, kae na domain, pa se naginje i eni
miluje ramena. Kad ste doli, upravo sam zavrio s kanjavanjem. Zatim se
obraa eni: Ustani. Neka bolje pogledaju.
Svakako, gospodaru, kae ona i ustaje.
Gospodar? apem i pogledavam M.-a, no on se ne obazire.
108
elada8
elada8
110
elada8
111
elada8
112
elada8
Maisie. Ispija Pepsi u jednom velikom gutljaju i odlae praznu limenku. Cijeli
tjedan pokuavam doi do tebe. Ne javlja se na telefon, a kad me i nazove, to
je tijekom dana, kad zna da me nema.
Cijeli tjedan govorim mu da imam gripu.
On nastavlja: Dri se kao da se ne eli vidjeti sa mnom. Kao da u tvom
ivotu postoji i netko drugi.
Ne, uzvraam brzo. Nema nikog drugog. Samo sam bila bolesna. Gleda u
stranu, zabrinuta, izmuena izraza lica, a potom ponovno gleda mene. Sigurna
si da je to sve?
Kimam.
Uzdie i sklapa oi. Ponovno ih otvorivi, kae: To nisam trebao izgovoriti,
to o nekom drugom. Nisam smio samo tako donositi nekakve zakljuke. Ali
volim te, Nora. Ne moe samo tako nestati na tjedan dana. I ne moe me
odbaciti jer si bolesna. elim se brinuti za tebe kad ti nije dobro. elim biti s
tobom - i u dobru i u zlu.
Oprosti, odgovaram. Samo sam... Slijeem ramenima, ne znajui to da
kaem, ne elei samo i dalje gomilati lai. Neuvjerljivo dodajem: Znala sam
da si cijeli tjedan u poslu preko glave.
Bio sam... ali bio bih imao vremena za tebe. Malo se oputa, naslanja se na
kuhinjski element. Na licu mu se javljaju prvi tragovi osmijeha. Bio bih ti
donio pileu juhu.
Prilazim mu i grlim ga. Snano ga privijam, naslanjam se na njega, pa ga
privijam jo vre. To je mukarac kojeg elim. Pouzdan, odan i pun ljubavi.
Prua mi to mi treba.
Ian me blagim pokretom udaljava od sebe, sada me drei ispruenim
rukama. Hej, kae zabrinuto. Je li ti dobro? Na licu mi trai odgovor.
Kimam. Da, bit e da sam samo umorna.
Tebi treba malo njene brinosti i ljubavi - a to bih ti pruao cijelo vrijeme,
samo da si mi dopustila da doem. Odvodi me u dnevnu sobu, pali svjetiljku u
kutu, pa sjedamo na kau. Svjetiljka ima samo tri arulje od etrdeset vata, pa da
je blag jantarni sjaj koji se gubi u mekoj tami u udaljenijim kutovima prostora.
Na stoliu je lanova najnovija rezbarija -nedovreni korpion od boikovine - uz
nekoliko otrih noeva i dlijeta. Podiem noge na kau i lijeem, s glavom u
113
elada8
114
elada8
ETRNAESTO POGLAVLJE
Od vremena Frannyne smrti doznala sam mnogo o svijetu sadomazohizma. U
sado-mazo odnosu dominantni je partner top, onaj koji je gore, sve vodi i svime
upravlja, takozvani dom, dok je pokorni partner na dnu, podloan i podinjen,
submisivan, rob ili takozvani sub. Pokua li pokorni lan nadzirati odnos ili
njime manipulirati, njegovo ponaanje dobiva negativnu konotaciju dominacije
s donje strane. I to je vrlo prikladan opis mog odnosa s M.-om. On toga nije
svjestan, ali ja vladam iz podreenog poloaja.
Kad Ian ne doe k meni, veeri provodim s M.-om. S njim se obino ne vidim
do veeri. Kad se vrati s predavanja na sveuilitu, odmah se posveuje klaviru i
ne voli da mu netko smeta. Sada smo upravo veerali i kreemo u kratku etnju
kvartom. Rameau - poput sjene, sveprisutan - na nekoliko je koraka iza nas.
Ovdje nema plonika, pa hodamo uz rub ceste, tu i tamo utamo kamenie. U
vrtu jedne susjede, ute dalije ruiastih vraka lelujavo blistaju na blagome
vjetru, a negdje s nekog stabla uje se ptiji pjev. Kroz kronje vidimo
naranasto sunce koje lebdi nisko nad obzorom. Ubrzo e se spustiti mrak.
M. me hvata za ruku. Ima lagane rukavice, to mi se ini neobinim, s
obzirom na to da zrak nije osobito svje. Dva djeaka jure kraj nas na biciklima,
vozei se sredinom asfaltirane ceste.
Uvijek nosi rukavice? pitam ga.
Skoro uvijek, ako u zraku postoje ve i naznake hladnoe. Koa mi vrlo lako
puca. Pogledava me i dodaje: Ni za tebe ne bi bilo dobro da su mi ruke grube,
Nora. Odvlailo bi ti pozornost. Vjeruj mi. Za to to imam u planu i za tebe je
dobro da mi ruke budu meke.
Zamalo pitam to je to isplanirao, ali zakljuujem da me samo zadirkuje.
Hodamo drei se za ruke, a ja ne mogu prestati razmiljati o tome da je Franny
ivot oduzela upravo ta ruka u rukavici.
Prolazimo kraj kue ispred koje se nalazi maleno umjetno jezerce. Prozirni
plaviastosivi kukci klize po povrini, koja se blago mreka kad naie
povjetarac, prema nama donosei slatkast miris jasmina.
Reci mi neto o Franny, kaem.
Uzvraa bez oklijevanja: Bila je besprijekorno potena. Nikada ne bi ni
pomislila na to da jednog mukarca prevari s drugim.
115
elada8
116
elada8
tome kako se fisting zapravo ne izvodi stisnutom akom. Ponovno itam uvodni
dio, ne shvaam, obuzima me pospanost. Podiem pogled i kraj sebe vidim M.a.
Gotova? pita.
Odmahujem glavom. Nekako se ne mogu koncentrirati, kaem mu, pa
ponovno zijevam. Zbilja sam umorna.
Moda bi se trebala malo ispruiti, kae on. Vidim kako mi pomae da
ustanem.
Ve nekako dezorijentirana kaem: Da, samo na par minuta. Moje rijei
zvue usporeno i nekako nestvarno. Naslanjam se na M.-a, a on me odvodi u
radnu sobu, vrsto me drei oko struka. Posjeda me na kau.
Je li ti dobro? pita, tamnim oima zagledan u moje oi.
Potvrdno kimam.
Isprui se. Ubrzo e ti biti bolje, kae, pa me obzirno sputa u leei
poloaj, pridie mi noge, skida cipele. Samo lijepo spavaj, kae. Zatvori oi i
spavaj, ali oi su mi ve zatvorene. ini mi se da mi jo neto govori, no glas
mu je nekako dalek i ne uspijevam razabrati rijei. Misli mi zastiru prikazi
vagina i ruka koje nestaju u njima. Pokuavam se usredotoiti, ali sve obavija
pospana maglica. Odustajui, prebacujem se na bok i preputam snu.
Budim se polagano, omamljeno, a pred oima prvo vidim strop, dugaku drvenu
gredu koja se protee cijelom duljinom, visoko gore. Sklapam oi, pa ih
ponovno otvaram. Sad vidim M.-a. Polagano mi ulazi u vidno polje, pa opet
nestaje, poput lutke objeene na kakvoj vrpci. Okreem se da ga bolje vidim, no
vrat mi je ukoen i teko pokretan. Mogu ga pomicati tek minimalno, vidim
samo rubne dijelove. Sjedi u naslonjau do mene, nagnut naprijed. Stavlja mi
dlan na elo, ali ne osjeam njegove prste, ni dodir njegove koe, nego samo
blagi pritisak.
Pokuaj se osloboditi straha, kae mi, a ja ponovno sklapam oi, pitam se o
emu govori.
Neko si vrijeme spavala, ujem ga. Stavio sam ti neto u aj.
Kloralhidrat.
Ponovno otvaram oi, i dalje omamljena. Pokuavam neto rei, ali uviam da
to nije mogue.
117
elada8
Tableta za spavanje, nastavlja. Dao sam ti vrlo malu koliinu, tek tako da
te nakratko omami.
Sada vie nisam toliko usporena i shvaam da neto jako nije kako treba.
Imam dojam da mi um i tijelo funkcioniraju s nekakvom odgodom, da mi misli i
osjeti kasne. Tek sada uviam puno znaenje M.-ovih ranijih rijei: Nemoj se
bojati. Stavio sam ti neto u aj. Tabletu za spavanje. S mukom se pokuavam
pridii u sjedei poloaj, ali ne mogu se ni pomaknuti. Tada osjeam pritisak na
tijelu, pritisak koji postoji cijelo vrijeme - zategnutost koja sputava, neto to me
snano stie. Odjednom shvaam to se dogodilo.
Nemoj se pokuavati micati, kae on tiho. Ne moe se pomaknuti -samo
e se nepotrebno naprezati. Dri mi ruku na elu, blago ga miluje, kao da e
me ve i to umiriti.
Evo, kae. Pogledaj, pa pridie ogledalo i stavlja mi ga iznad lica. Iz
njega me gledaju moje vlastite oi, plave i prestraene. Sve ostalo na glavi
omotano je elastinim zavojima Ace u boji koe. Usta, ui, tjeme - sve je posve
omotano, osim oiju i malenih proreza za nosnice. Naginje ogledalo, tako da
vidim i ostatak tijela. Posve je obavijeno namotajima i namotajima
kompresijskih zavoja. Noge su mi povezane zajedno, ruke uz bokove, torzo
takoer prekriven, nigdje se ne vidi ni komadi koe. Stenjem, u oaju, u
krajnjoj nemoi, a val panike struji mi itavim tijelom. Obavijena sam zavojima.
Mumificirana. Osjeam klaustrofobiju i imam dojam da ne dobivam dovoljno
zraka. Diem ubrzano, kratko, a bubnjanje srca obuzetog uasom u uima mi
odzvanja poput eksplozija.
Samo se opusti, kae mi M., pa mi stavlja ruku na rame. Pokuaj se
smiriti. Sve e ii lake ako se opusti.
Gledam ga. Ponovno pokuavam neto rei, no u ustima imam neto zbog
ega su te jedva promumljane rijei nerazumljive. Ubrzano trepem, potiskujem
suze, odbijam zaplakati.
, ape mi on i njeno me ljubi u jedan, pa u drugi kapak. Ovako si
prelijepa. Ne boj se. Pokuaj uivati u cijelom iskustvu, ako ikako moe.
Beskrajno sam pazio dok sam te omatao. Htio sam da osjeti potpunu izolaciju,
potpuni gubitak osjeta na koi. Prvo sam ti odvojeno omotao desnu nogu, a onda
obje zajedno - tako da ne osjeti dodir koe na koi. Prvo sam ti omotao torzo, a
tek zatim ruke uz bokove, a zatim te ponovno omotao, ne znam vie koliko puta,
tako da si se nala u svojevrsnoj ahuri. Ne bi trebala uope osjeati kou, ba
nita, samo zategnutost zavoja.
118
elada8
Stavlja mi ruku pod glavu i malo je pridie. Htio sam da vidi kad se
probudi, kae. Htio sam da posve shvati u kakvoj si se situaciji nala, no
sada u dovriti ahuru.
Ponovno stenjem, pokuavam neto rei. Pokuavam energino odmahnuti
glavom.
Znam da se boji, kae, pa mi elastini povez omata oko glave, tako da vie
nita ne vidim, ali pokuaj se opustiti. Trenutano ne moe ba nita, pa se
onda lijepo moe i prepustiti tom osjeaju, osjeaju potpune izoliranosti,
spoznaji o tome da o meni sada ovisi i samo tvoje postojanje.
Sve je sada crno. Povezom mi je nekoliko puta preao preko oiju, tako da
kroz njih ne prodire ni traak svjetlosti. ekam, pribojavajui se da e mi
zavojem prekriti i nos, i tako me uguiti, no on mi ponovno polae glavu na
kau.
Sad u te neko vrijeme tako ostaviti, kae. Osjeam kako mi rukom miluje
povezane dojke, a ruka mu se potom sputa niz moj prekriveni torzo. Krajnje
tiho kae: Izgleda udesno, apsolutno udesno, a potom ujem kako odlazi,
izlazi iz sobe.
Osjeam kako mi tijelo pod zavojima drhti. Crnilo, sve je potpuno crno.
Sjeam se opisa druge polovice njegova scenarija smrti: drveni lijes, zvuk
zemlje koja pada na lijes dok me ivu pokapa. Ubrzano diem, oajniki traei
jo zraka. elim kriknuti zbog silne nepravednosti svega ovoga. elim da mi
netko pomogne. ini mi se da su zavoji sada zategnutiji nego maloas, da me
nezaustavljivo stiu. Hou li doista tako umrijeti? Plaem, osjeam kako mi
tijelo podrhtava, ujem priguene jecaje. To nije u redu, govorim samoj sebi.
Nije u redu! Mislim na sve svoje pogreke. Mislila sam da potpuno nadzirem
situaciju. Mislila sam da u moi kontrolirati M.-a, da to nee biti jednostavno,
ali da e biti izvedivo. Prevarila sam se. Uasno sam pogrijeila. Diem teko i
ubrzano, mahnito, pokuavam usporiti. Udiem i izdiem, udiem i izdiem
polagano, duboko, udiem i brojim do deset... izdiem i brojim do deset...
udiem... izdiem...
Tijelo mi je teko, kao od olova, kao da tonem sve dublje i dublje u kau. Je li
ve proao cijeli sat? Ili dva? Tri? ini mi se da ondje ne leim tako dugo, ali
nisam sigurna. Moda samo sat. Vani laje neki pas. Nije Rameau - on laje
dubljim glasom, zlokobnije. I ulicom je upravo proao neki auto. Udiem...
izdiem... Pomno oslukujem, pokuavam potisnuti misli i slike koje mi se
vrzmaju glavom, zahvalna na svakome zvuku koji zaujem. Avion negdje iznad
kue. Ponovno automobili. Nekakav kukac koji se uvukao u kuu. Potmula
grmljavina vlaka negdje u daljini...
119
elada8
elada8
Ali nema ga. Samo tiina. Mrana, beskonana tiina. Paklenska. Stiksovska...
Je li prolo ve vie sati? Vie mi nita ne izgleda stvarnim. Sanjam da sam ve
mrtva, u podzemnome svijetu, gdje me prevoze rijekom Stiks, jo jednu duu...
Koliko u jo imati zraka? Je li me prekrio zemljom? Je li mi to nekako
promaknulo?...
ujem nekakvu metalnu kripu. ujem cvile avala koje vadi iz drva, potom
i zvuk podizanja poklopca. Pridie me iz lijesa, kao da ustajem iz mrtvih, pa me
prebacuje na kau. Ruka mi dolazi pod glavu i osjeam kako mi se odmotavaju
zavoji.
Moda ne bi bilo loe da jo neko vrijeme miri, kae mi M. Svjetlo e ti
biti ekstremno jako.
Unato upozorenju otvaram ih im je skinuo povez. Ubrzano trepem,
mirkam, ponovno ih otvaram, ovaj put sporije. On i dalje odmotava zavoje,
otkriva mi ostatak nosa, obraze, usta, vrat.
Otvori, kae, pa mi iz usta vadi lopticu od pjenaste gume. Gnjevne rijei na
jeziku, ali, na vlastito iznenaenje, umjesto da psujem, poinjem drhtati. Privija
mi glavu na svoja prsa.
, kae. Sada je gotovo. Neu ti nauditi. Pridie me na noge i poinje
mi odmatati tijelo, sloj po sloj. I dalje ne govorim, dijelom zbog emocionalne
iscrpljenosti, dok mi dijelom to nalae zdrav razum: elim se uvjeriti da sam
slobodna prije nego to zaponem napad. Blago se ljuljam, nesigurna na
nogama, pa se naslanjam na M.-a. Gledam uokolo i vidim da sam cijelo vrijeme
bila u njegovoj radnoj sobi. U jednom kutu nalazi se drveni sanduk, eki i avli
lee na podu.
To sam uinio iz nekoliko razloga, kae on. Dovrava jedan zavoj, pa
poinje skidati drugi, sputa mi se od ramena, preko prsa, do struka. Htio sam ti
dokazati koliko sam pouzdan i koliko mi moe vjerovati. Bila si toliko uvjerena
da sam ti ubio sestru, uvjerena ak i da bih mogao nauditi tebi - sad bi trebala
drukije razmiljati. Imao sam idealnu priliku za to da ti naudim, ak i da te
ubijem, da sam htio, a to ipak nisam uinio. Moda e sada prestati s tim
glupostima, s uvjerenou u to da sam ubio Franny - ili barem uzeti u obzir
mogunost da je to moda uinio netko drugi.
Na podu su sada dvije hrpe elastinih poveza. Izgleda da se sluio zavojima
irine sedam i pol i trideset centimetara. Dovrivi posao na torzu, odmotava mi
bokove i bedra. I dalje sam slaba i nestabilna. M. me ponovno polijee na kau,
pod glavu mi stavlja jastuk, a potom mi pridie noge i poinje ih odmotavati.
121
elada8
No to je bio samo jedan razlog. eljela si bolje upoznati Franny - ovo je bila
idealna prilika. Bila si u njezinoj koi, da se tako izrazim, i iskusila to i ona.
Vie od toga ne mogu ti rei, Nora. Da bi shvatila to je proivjela Franny, da bi
to istinski razumjela, to isto mora i sama proivjeti. Da ti samo kaem kako
sam je mumificirao, nikada ne bi shvatila to to iskustvo zapravo donosi, dubinu
osjeaja koji tada izlaze na povrinu. Veeranju epizodu shvati kao taktilnu
dopunu Frannynu dnevniku.
Ruke mi vie nisu vezane za bedra, iako su obje jo vrsto obavijene
zavojima. Oprezno ih pomiem, osjeajui ukoenost. Dok odmotava vanjske
zavoje s mojih nogu, vidim da mi je desna zasebno omotana i da mi je glenjeve
i podruje neposredno iznad koljena vezao i konopcem. Odvezuje konopac i
poinje mi odmotavati desnu nogu. Nakon to je zavrio, isteem jednu, pa
drugu nogu. Tijelo mi je golo i hladno, ukoeno od nepominosti. M. me
prekriva dekom i pridie mi jednu ruku. Skida zavoj.
No najvaniji je razlog to to mi je sve to jednostavno bio uitak.
Bijesno piljim u njega i ve otvaram usta da neto kaem, ali on me prekida.
Jo ne, kae, pa poinje raditi na drugoj ruci. Jo ne govori. Znam da si
bijesna i da eli jo neko vrijeme iziti na mene, ali idemo redom. Pripremio
sam ti nagradu. Dar za bol. Skida posljednji zavoj i baca ga na hrpu. Na podu je
svakako vie od dvadeset zavoja. Miem se pod pokrivaem i osjeam kako mi
ukoenost naputa tijelo. to je najneobinije, uope ne elim ustati, ni vidjeti
koliko je sati, ak ni iskaliti bijes. Osjeam se izmodeno, iscrpljeno i krajnje
povueno, kao da sam na nekom unutarnjem putovanju, u vlastitoj glavi.
Pomilovana sam. elim samo ostati pod tom dekom, na sigurnome i toplome.
Prilazi pisaem stolu i vraa se sa snopom papira. Franny mi je to dala malo
prije smrti. Pria, manje-vie. O Franny kad joj je bilo etrnaest godina,
nekoliko mjeseci prije nego to su vam roditelji poginuli, prije nego to se
vratila k tebi u Sacramento. Pria je izvorno bila dio dnevnika, ali ju je izbrisala.
Htjela je unititi i ovaj primjerak, ali joj nisam dopustio. uvao sam ga u uredu
na sveuilitu.
Daje mi papire. Bit e ti jasnije mnogo toga o Franny, kae. ini mi se da
e shvatiti da je rije o pravednoj nagradi za muke koje si pretrpjela, pa izlazi
iz sobe. Gledam prvu stranicu i poinjem itati.
122
elada8
PETNAESTO POGLAVLJE
FRANNYNO POSLJEDNJE UPORITE
autorica: Frances Tibbs
Ljudi na meni prvo primjeuju ovo: kosa mi je kratka, jako kratka, nepuna dva
centimetra, pa stri ravno poput ekinja sa svih strana. To ne bi bilo toliko
neobino da nisam djevojica, no ni to ne bi bilo toliko udno da sam u Davisu,
u Kaliforniji, gdje nikome nije osobito stalo do toga kome slii i kako izgleda.
Ali sada ivimo u Montani, moji roditelji i ja, a djevojica koja izgleda kao
deko ovdje ba i nije esta pojava. Kad sam se poela iati - prvo samo tih
petnaest centimetara pramenova s donje strane, pa dva tjedna kasnije jo deset
centimetara sa strane, pa potom jo po tri-etiri centimetra za kakvog gadnog
vikenda, pa jo pet kad je poelo kiiti - kad sam je poela rezati, mama ni u
jednom trenutku nije rekla ba nita. Kao da nije ni primijetila, kao da sam svih
etrnaest godina ivota bila gotovo posve elava. Ali tata je primijetio. Rekao je
da tako, gotovo bez kose, izgledam neuredno, pogotovo s obzirom na to da sam
neprestano u trapericama i jakni s perlicama, ukraenoj perjem, konim
vrpcama i konjskom dlakom. Rekao mi je da ponovno pustim kosu, a onda na to
posve zaboravio, sve do jednog dana, est tjedana kasnije, kad je za veerom
podignuo pogled sa sloenca s razmrvljenim ipsom i tunjevinom i rekao: Nisam
li ti rekao da se prestane iati, a nakon toga energino gurnuo vilicu u usta,
hrskajui ips, ponovno zaboravljajui moju kosu, dok je mama samo tako
sjedila, poigravala se mrkvom na tanjuru, ne obazirui se na nas, ne ujui, ne
videi, a to me jako razljutilo, to to vie nije bila dio obitelji, pa sam se zamalo
izderala: Prestani se poigravati hranom, ali to ipak, budui da sam bila dijete, a
ona roditelj, nisam uinila.
Kad mi je tata rekao da se selimo u Montanu prvo sam pomislila: znai, to e
sada biti na ivot - Montana. I zamiljala sam stvari koje se ne viaju u
Kaliforniji, one staromodne stvari sa sela, pranjave ceste, plonike pokrivene
daskama, klince u velikim eirima i izblijedjelim kombinezonima, klince koji
ak i ne znaju za isprane traperice, ni fluorescentne vezice za cipele, ni MTV, ni
Madonnu, ni Joan Jett i the Blackhearts. inilo mi se da Montana ne moe biti
udaljenija od ivota, od trgovakih centara s neonskim reklamama, lokala s
videoigricama, pomfrita s ilijem i sirom u Murder Burgeru, te Joeyja Walkera
u crnoj konoj jakni i visokim reebokicama, djeaka o kojem sam neprestano
sanjarila i zamalo ga poljubila kod vodotornja u Davisu, u Osmoj ulici. Ali sve
se to promijenilo, ak i prije nego to smo se odselili u Montanu, a Joey Walker
sada me ne bi prepoznao, pogotovo s tom ekinjastom kosom.
123
elada8
Evo to mi je mama rekla prije nego to smo doli ovamo: Montana ima
ravnice koje se blago diu i sputaju i moe gledati u beskonanost i ne vidjeti
nita osim vedrog plavog neba i smeih breuljaka koji nikad ne zavravaju.
Moj je tata samo rekao da ga ona prizemna magla zimi ubija i da je vrijeme za
promjenu. Ali znam zato smo se zapravo preselili, iako mi to nisu rekli: radi
zaborava. Moda su mislili da bismo ovdje mogli poeti ispoetka, da e se
odreene stvari nekako izgubiti meu tim blagim uzvisinama u ravnici, da e se
sve nekako upiti u nepregledne otvorene prostore onako kako to nikad nije bilo
mogue u Davisu, Davisu s tom niskom i gustom sijeanjskom maglom, koja sve
obavija i sputava, ak i uspomene, pod tim sitnim sivim kapljicama.
Ali vedro plavo nebo ne pomae. to god radio, kamo god iao, uspomene su
ipak tu, samo sijevaju u neoekivanim trenucima. Poput automobila u Montani.
Ljudi ovdje ne znaju to da rade s autima. Moe se voziti prirodom - a to znai
praktiki bilo kuda - i nee vidjeti nita osim zemlje, moda pokoje krave koja
pase, a onda odjednom, kao iz vedra neba, ugleda neki naputeni Chevy,
zahrao i bez jednih vrata, ili moda neki stari Fordov kamionet razbijenih
farova, uz cestu, u nekom jarku i - pazi ovo - preokrenut, na krovu. Kad god
proemo kraj nekog takvog vozila, moji roditelji na prednjim sjedalima, ute, ja
straga, zagledana kroz prozor, razmiljam o izumrlim ivotinjama i ugroenim
vrstama, pa jo sljedeih nekoliko kilometara zaueno razmiljam. To mora
neto znaiti, ali ne znam to. U takvim trenucima alim to s nama nije Nora,
moja starija sestra. Ona bi mi mogla objasniti to s autima, ali budui da je
nema, stvar nekako moram prokljuviti sama. Ljudi u Kaliforniji ne ostavljaju
aute uz cestu, ne prevale ih na krov i samo tako napuste. To je neto specifino
za Montana, zakljuujem, kao to je niska magla specifina za Davis: i jedno i
drugo podsjea te na stvari kojih se ne eli sjeati.
Odmah nakon to smo se doselili ovamo, prije otprilike godinu dana, odluila
sam da u biti bolja u koli, da roditeljima olakam situaciju. Uim
neusporedivo vie, a kako mi se kosa skrauje, ocjene mi se poboljavaju. Sada
iz svega imam petice, a kad ih pokazujem mami, ona se sanjivo smijei i kae:
Jako lijepo, srce, a onda odvraa pogled i ja jasno vidim da je ve zaboravila
moje petice, da je zaboravila i mene. Ne zaboravlja samo jedno: Billy, moj
mlai brat, je mrtav.
Najvie uim povijest. Na satovima gospodina Kendalla uili smo o
Indijancima iz Velike nizine. I tada sam doznala za Bika Koji Sjedi. Bio je veliki
voa koji je ujedinio Indijance tog podruja, iako za njega na koncu sve nije
zavrilo najbolje. Kad mi sad kae da promijenim tu nakienu jaknu ili da
prestanem rezati kosu, samo mu kaem da radim na jednom kolskom projektu,
o Indijancima iz naroda Sioux kaem, a on neto mumlja i odlazi u dnevnu sobu
gledati televiziju. Njemu je to nekako valjda logino. Moda misli da su svi
124
elada8
klinci u mojem razredu elavi. Ali nisu. Rugaju se mojim ekinjama i mojoj jakni
i koulji s resama. Budui Ratnik Siouxa, tako me zovu, i Poglavica Govno Koje
Sjedi. Znam da nisam deko i znam da nisam Indijanac. Nikad nisam ni rekla da
jesam. Ali volim raditi stvari onako kako ih je radio Bik Koji Sjedi, na primjer
nositi perje, rese, ukrase od konjskih dlaka i kone hlae. Taj Bik Koji Sjedi bio
je odluan ovjek. Ve ti i pogled na njegovu sliku govori da je bio jak. Ako nije
htio pustiti neprijatelja, nitko mu nije mogao pobjei. Obavio bi mu ruku
prstima, prstima koji su bili nalik na orlovske kande, i stisnuo, prodirao kroz
kou i meso, i do kosti ako je bilo nuno, tako ga drao koliko god je trebalo. Bik
Koji Sjedi nikada nije nikoga iznevjerio.
Mislim da od Siouxa mogu mnogo toga nauiti. Kako biti snaan, kako biti
odvaan, i sline stvari. Hrabrost im je bila praktiki najvanija od svega. Sve
im je bilo crno i bijelo: ako nisi hrabar, onda si kukavica. Kratko i jasno. Nikad
se nisu natezali oko sitnica, niti se prepirali oko nijansa sive boje - bolje je
umrijeti kao junak, glasilo je njihovo geslo, nego ivjeti kao kukavica.
Zbog toga se pravi ratnik vie voli boriti prsa o prsa, a ne ubijati iz daljine.
Time dokazuje da je hrabar, jer izlae ivot opasnosti. Svatko se moe sakriti iza
neke stijene i strijelom ubiti nekog pripadnika naroda Crow ili Pawnee. Ali doi
do njega i dodirnuti ga, to je ve hrabro. To je znak odvanosti, a prvi ovjek
koji doe u kontakt s neprijateljem dobiva svojevrsne bodove - nazivali su ih
kupama i poslije detaljno sve prepriavali - a Siouxi iz toga ue ovo: ne trepnuti
u suoavanju s opasnou. I upravo tome mene ui Bik Koji Sjedi.
Jednom ili dvaput tjedno, nakon zavretka kole, odlazim do srednje kole i
skupljam par kupa na svoj raun. Odijevam traperice i iroku jaknu, tako da
misle da sam deko. Preko lica navlaim crnu skijaku masku i kroz uske
proreze vide mi se samo oi. Gledam footballsku momad, prilazim aut-liniji i
naguravam se s tim krupnim momcima, gurkamo se laktovima, sudaramo
ramenima, a oni mi kau: Gledaj kuda ide, mali, a ponekad me guraju i kao da
igram za suparniku momad. Kao da sam neprijatelj. To radim ve gotovo
sedam mjeseci, bejzbol, koarka, a sad i football, to god se ve igra u to doba
godine. Fantomski sam Sioux, planiram napade kad je trener dalje uz teren, kad
mi je okrenut leima, kad pozornost usmjeri na neto drugo. Jo me nijednom
nije vidio. Kao na primjer proli tjedan. Ili tjedan prije toga. Uvijek je isto.
ekam da se sva ta tijela pognu u blizni gol-linije, ekam da ponu igrati,
ekam da nekoga izbace iz igre. Trener u ustima ima zvidaljku, spremno se
oglaava u sluaju prekraja, a ja ga onda vidim, ovaj put radi se o srednjem
braniu, kako tekim korakom tri na drugu stranu polja, visok poput pravog
diva, dok svaki korak - kunem se da je to istina - izaziva podrhtavanje tla. Broj
63. S njim sam se ve sudarala. Skida kacigu, pa vidim glavu, plavokosu,
nordijsku, uvrenu za ramena, bez vrata. Trbuh mu stri naprijed, a bijeli
125
elada8
126
elada8
ispunjavali zrak nakon svakog mog udarca. ula sam kako se Billy iza mene
uspuhao, a kad sam se okrenula, vidjela sam da gotovo posre pri usponu, da
mu zrak iz usta izlazi u kratkim, ledenim izdasima dok se trudi da odri korak sa
mnom, pljee ne bi li se ugrijao, dok su mu obrazi rumeni od jutarnjeg zraka.
Bio je nizak i mrav, cijelu glavu nii od mene, pjegava lica i guste tamne kose
koja mu je padala niz elo, tako da mu nikada nisi vidio oi. Klinci, gledajte
kuda hodate, povikao je tata za nama. Potrala sam naprijed, elei pobjei
Billyju. Bio je godinu mlai od mene i uvijek se vukao za mnom kad sam eljela
biti sama. Prije godinu dana se razbolio, a sada ne moe brzo trati i manji je
od vrnjaka, mnogo manji, a ja sam ve sita toga da mama i tata neprestano
trepere nad njim, a ne nada mnom, bojei se da bi se mogao jo vie razboljeti.
ekaj, povikao je za mnom. ekaj me, Franny, ali ja sam samo bacila tap uvis i
potrala jo bre.
Dok smo ivjeli u Davisu raznosila sam novine. Evo to sad radim u Montani:
kradem bicikle. Siouxi su odvanost pokazivali i tako to bi neprijatelju ukrali
vrijednog konja, i tako su skupljali kupe. Ako sam htjela, to sam mogla raditi i
usred noi, mami i tati nimalo ne nedostajem dok se iskradam u susjedovu
otvorenu garau, dok ljudi u kui spavaju u udobnim krevetima i uope ne
razmiljaju o mogunosti da se moe dogoditi neki zloin ili da se moe pojaviti
neki fantomski Sioux, dok ja poput make vrebam i uljam se uokolo, beumno,
traim specijalku, pazim da ne udarim u kakvu kantu za smee, ne sruim neke
kutije ili ispustim baterijsku svjetiljku, a onda uzimam bicikl i na njemu odlazim,
kao od ale. Tek tako. No to ne bi bio pravi ispit hrabrosti, bilo bi
prejednostavno. Umjesto toga, bodove skupljam u koli, usred bijela dana.
Pronalazim neku izliku da iziem iz uionice - na primjer grizem zanoktice dok
ne prokrvare, pa diem ruku u kaem: Porezala sam se. Mogu otii do
medicinske sestre? - i prije nego to u na prst dobiti flaster odlazim do draa
za bicikle. Bicikle sam odmjerila jo prije zvona, tako da znam koji u uzeti, koji
nije zakljuan, koji je najdragocjeniji, pa gledam desno, gledam lijevo, zrak je
ist, i tako uzimam bicikl. Njime se vozim do strmine i bacam ga u rijeku, a onda
trim do medicinske sestre, ona mi stavlja flaster, a ja kaem: Svakako,
gospoo, ubudue u biti paljivija, gledam na sat i vraam se na nastavu,
briui znoj s ela dok se sputam na svoje mjesto, pripravna ponuditi i izgovor
ako profesor neto upita: Zao mi je to je toliko trajalo, ali sestra je imala posla,
morala sam otii i do nunika itd., ali to se ne dogaa, mislim, nitko nita ne
pita, jer, hej... ipak sam ja ista odlikaica, uzor u koji se treba ugledati, moda
malko ekscentrina, elave glave i sve to, ali to se moe i oekivati. Naposljetku,
dola sam iz Kalifornije.
Kad god nestane neiji bicikl, stvar postaje jo opasnijom, a kad god ukradem
bicikl, pribliavam se Biku Koji Sjedi. Tu rijeku namjeravam pretrpati biciklima.
Nikada ih ne zadrim onako kako su Siouxi zadravali konje, ali nekako mislim
127
elada8
128
elada8
129
elada8
ispustiti jedan njegov runi zglob, tako da se za neto uhvatim, a kad sam ga
pustila, on je prestravljeno kriknuo i slobodnom rukom snano zahvatio meku
zemlju, u nju zario prste kao da je rije o kandama, a komadi zemlje samo su se
poeli odvajati. Nemoj me pustiti, povikao je, a tamna kosa padala mu je preko
oiju. eljela sam ga umiriti, pa sam rekla: Bez brige, neu, i pokuala se drati
smireno, iako sam u sebi bila prestravljena kao nikada u ivotu, dok me
istovremeno boljela ruka i imala sam dojam da e mi je njegova teina iupati
iz zgloba, dok sam drugu ruku bila pruila iza sebe, traei kakvo drvo, granu,
kamen, bilo to, ali ondje nije bilo niega. Bio je preteak za to da ga izvuem.
Mogla sam samo tako kliziti s njim i znala sam da emo oboje zavriti preko
ruba i poginuti. I tako, kad je podignuo pogled prema meni, uspaniena pogleda
i obraza vlanih od suza i umrljanih zemljom, otvorila sam aku i pustila ga.
Do vizija se ne dolazi jednostavno. Nije ba da moe samo tako sjesti i rei:
OK, Boe, sad sam spremna, daj mi da vidim to sve nudi. Prije nego to mu se
ukazala vizija o vojnicima i skakavcima, Bik Koji Sjedi morao je izvesti i obred,
Ples sunca. Taj Ples sunca... no, da, malo je ekstreman, ali bit e da su Siouxi
ipak ivjeli u ekstremnim vremenima. To ide ovako: neki ratnik prvo probije
prsa i kroz kou provlai drvene tapie, a onda uzima dugaki konopac, pa mu
jedan kraj vee za taj tapi, a drugi za stup. Zatim tako zatee konopac i
naginje se unatrag, udaljavajui se od stupa koliko god moe, sve dok mu koa
ne pukne i tapi se oslobodi. Nije ba zgodan prizor, ali funkcionira. Taj silni
bol uvodi ga u svojevrstan trans, tako da moe komunicirati s duhovima i doi
do vizije. Siouxima je za uspjeh trebala mo, a da bi doli do moi, trebala im je
vizija, a ako su eljeli doi do vizije, morali su patiti - to je nekako logian
slijed, jedno proizlazi iz drugoga. I premda se takvo to danas moda ini
drastinim, u sluaju Siouxa i Bika Koji Sjedi davalo je eljene rezultate: Custer
je pokuao, nije uspio.
Danas su me ulovili. Zaduili su nekog mukarca da motri bicikle. I sada tako
sjedim u ravnateljevu uredu, ve vie od sata, gledam kako sjedokosa tajnica
divovskim zelenim rezaem za papir ree hrpe papira napola, elina otrica
sputa se uz priguen fijuk, dok me ravnatelj, mukarac krukolika izgleda,
debelih obraza i bez kose, motri i mjerka, svako malo izgovarajui neto
dubokoumno, kao na primjer: Uvalila si se u ozbiljne nevolje, mlada damo, a ja
si mislim: to bi u ovoj situaciji uinio Bik Koji Sjedi? Ali prije nego to sam
uspjela smisliti plan, u ured ulazi moj otac, samo tako stoji nekoliko trenutaka i
pilji u mene, istovremeno dotuen, izgubljen i povrijeen, pa ja zaboravljam na
Bika Koji Sjedi i Siouxe, pogled na njega tako krhkog u meni budi elju za tim
da zaplaem, dok izgleda kao da mu se cijeli svijet razbio na milijune siunih
komadia, a ja si mislim: Moda je vrijeme da sve priznam i ispriam mu zato
sam morala krasti sve te bicikle i ispriam mu kako sam pustila Billyja. No on
tada samo odmahuje glavom i pridie ramena, ak i ne pita zato sam ukrala
130
elada8
131
elada8
ESNAESTO POGLAVLJE
Jo uvijek pod onom dekom, leim na kauu i ne miem se, s Frannynom
priom u ruci. Sklapam oi. Franny nije uvijek bila punana i plaha, iako je ja
tako pamtim. U meuvremenu sam zaboravila kakva je bila prije Billyjeve
smrti: zaigrana, ivahna, nepromiljena, pomalo krakata i, kao to je znao rei
moj otac, pomalo mukobanjasta. Sve to promijenilo se nakon smrti mojih
roditelja, nakon Billyjeve smrti.
Otvaram oi u trenutku kad se uju M.-ovi koraci. Vie toliko ne elim vikati
na njega zbog one prisilne mumifikacije. ini mi se da se to dogodilo davno i
sve mi izgleda pomalo nestvarno. Ve sjedi u naslonjau do mene, prekrienih
nogu. Jo neko vrijeme oboje utimo. Njegova mi nazonost donosi odreenu
utjehu, iako sam je ranije smatrala velikom prijetnjom. Sada zrai neim to
umiruje i ublaava bol, umiruje me neto u vezi s tim njegovim mekim donjim
dijelom trenirke i irokim naborima pletenog pulovera sa irokim uzorcima.
Na koncu, vrlo tiho, kae mi: Isprva mi nije bilo jasno zato je Franny sa
mnom, s obzirom na sve to sam joj radio, na bievanje, bol, ponienje. Posve je
sigurno da sa mnom nije ostala iz uitka. To mora biti ljubav, govorio sam si. To
je vjerojatno bio glas mog ega - bio sam uvjeren da e otrpjeti bilo to, ak i
postupke koji se posve protive njezinoj prirodi, samo da osigura moju ljubav.
Pridie ruku i pokazuje prema Frannynoj prii. Nakon toga sam promijenio
miljenje. to ti misli? Je li i dalje skupljala kupe, i dalje se pokuavala iskupiti
za Billyjevu smrt? To mi se ini vjerojatnim, iako sumnjam da je sama toga bila
svjesna. Vjerojatno je mislila da sve ini iz ljubavi. Ubrzo nakon toga prekinuo
sam s njom. Zna, Nora, ak i ja tu i tamo pokaem suosjeajnost. Njezina se
vrijednost u smislu zabave smanjila kad sam spoznao dubinu problema s kojima
se suoava. Malice me pekla savjest zbog toga to je iskoritavam iskljuivo za
vlastitu zabavu. utim, osjeam samo neizreciv umor. Vani pue blag vjetar.
Bit e da je jako kasno. Je li sve to istina? pitam. To kako je pokuala spasiti
Billyja? I to kako je odrezala prst? Sjeam se da me otac nazvao iz Montane.
Rekao je da ga je sluajno odrezala dok je rezala papir.
To je ona rekla tvojim roditeljima. Oni nikada nisu doznali istinu o prstu.
Nikada nisu doznali istinu o Billyju.
Sputam pogled na deku. Ali ti si znao, kaem. Mogao si joj rei da nije
bila kriva. Bila je tek dijete, nije bila dovoljno jaka da ga spasi. M. tiho kae:
Misli da nisam pokuao? Naravno da sam joj rekao da nije kriva, ali nije me
sluala. Osjeaj krivnje bio je predubok. Osjeala se odgovornom i zbog smrti
vaih roditelja.
132
elada8
133
elada8
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
Sada ve nekoliko tjedana odlazim M.-u kad god me nazove. Prepun je
iznenaenja i nikada - ali ba nikada - nije dosadan. Kad znam da u se vidjeti s
njim, u elucu osjeam nervozno grenje, dijelom od iekivanja, dijelom zbog
uzbuenosti, no ponajvie zbog straha. Nikad ne znam to od njega oekivati.
Jednom je moda ljubazan, drugi put na rubu sadizma, a dan kasnije ponaa se
oinski. Jasno uviam zato toliko oduevljava ene. Ima tu sposobnost, kako je
i Franny napisala u dnevniku, da se umili osobama koje ga okruuju. Raspolae
tom raznovrsnom sposobnou transformiranja, zahvaljujui kojoj postaje to
god elite da bude. U sve to upustila sam se sigurna u sebe, uvjerena u
sposobnost da ga zavedem - no sada se ve pitam tko tu koga zavodi.
I ekam da podigne igru na viu razinu. Seks je dobar, i vie od toga, ali i
dalje unutar pristojnih granica. Znam da to nee potrajati. Ponovno itam
Frannyn nepotpuni dnevnik, meu redovima traim neto to bi ukazivalo na
igle i noeve, ali takvih znakova nema. Da je barem spomenula onaj par kraj
jezera Tahoe i M.-ovu sklonost zarezivanju, o tome bih izvijestila Harrisa.
Iznova itam dnevnik, ve tko zna koji put, ne jer trebam osvjeiti zapameno sad ga ve znam gotovo napamet - nego jer ga ne mogu ispustiti iz ruku. Postala
sam ovisnicom. Taj je dnevnik moj heroin. itam to joj je radio, pratim kako ju
je malo-pomalo uveo u svoju izopaenu verziju seksualnosti, u poetku prema
njoj njean i obziran, mijenjajui se im je osigurao njezinu ljubav.
Pretpostavljam da isti pristup iskuava i na meni. Jednom, dok mi je spremao
doruak, upitala sam ga je li mu to plan.
M. se na to pitanje tiho nasmijao. Spremao se pripremiti kajganu, ali je
odloio tavu na stranu. Natoio je au naranina soka i donio mi je za stol. Sada
dobro pazim to jedem i pijem s M.-om - pomno ga motrim i pazim da nigdje ne
stavi neto to onamo ne pripada. Stao je iza mene i pomazio mi ramena. Zatim
se sagnuo i poljubio me u vrat, ovla, te rekao: Ne. S tobom nee biti tako. Ti
nikada nisi eljela da budem njean - u krevetu. Franny je to trebalo, ta blagost,
izrazi njenosti, ali ti voli grublji seks, eksplicitniji, konkretniji. U krevetu
prieljkuje ogoljenu uljuenost. Sirovu... razvratnu. Te je rijei proaptao, do
mene su dopirale sa stranje strane, dok su mi njegove ruke lagano i zaigrano
prelazile po vratu i ramenima, blagim pritiskom rasprivale napetost. Ima prste
poput magneta koji privlae i uvijek me pribliavaju. Tko tu ima nadzor nad
situacijom, pitam se ponovno, on ili ja? Ponekad ne uspijevam uoiti razliku.
Franny ni u jednom trenutku nije slutila to se sprema, nastavio je.
Da je, kad smo se tek upoznali kod Putah Creeka, posumnjala u to to s njom
namjeravam, ni u snu se ne bi upustila u vezu sa mnom. Za takvo to bila je
134
elada8
odvie plaha. Prvo sam joj morao pruiti to je htjela, da bih potom mogao
uzimati to i kad bi mi se prohtjelo. Nije nimalo sumnjala, bila je potpuno
nepripremljena za to to je uslijedilo. Ali ti si upozorena unaprijed. Cijelo
vrijeme zna to e se dogoditi - moda ne ba tono, ali ima dosta dobru
predodbu.
to onda eka?
Ponovno me poljubio, u vrat, pa se vratio do tednjaka, govorei: ekam da
bude spremna.
Ne znam kako funkcionira njegov um. Zato bi prema meni bio tako obziran,
a prema Franny ne? Osobito s obzirom na to da je svima bilo jasno da je upravo
njoj trebalo vie paenja i maenja. Od onog incidenta sa zavojima M. me nije
tjerao ni na to. Prije nekoliko je dana izvadio konopce i htio me vezati. Bili smo
u njegovu krevetu kad je ispruio ruku i izvadio ih iz nonog ormaria.
Ustuknula sam.
Ne, rekla sam odluno. Neu ti dopustiti nikakvo vezivanje. Konopac mu
je visio iz ruke. Zavarava se mislei da ti mogu nauditi jedino ako si vezana?
Nemoj tako razmiljati, Nora - kad bih ti elio nauditi, to bih svakako mogao
uiniti. S konopcima ili bez njih. To bi ti sada ve trebalo biti jasno.
Nisam nita rekla. eljela sam da nasluti strah, da pomisli da sam slabija nego
to uistinu jesam. eljela sam da zakljui da se bojim. Da ne glumim.
U redu, rekao je M. Zasada nema konopaca. No prije ili kasnije upotrijebit
u ih na tebi. Protrnula sam od te njegove potpune uvjerenosti.
Tek malobrojni mukarci, mukarci kojima sam vjerovala, ranije su me
vezivali, ne vrsto, i ja sam vezivala njih, no to je bila tek igrica. Zabava,
erotina zabava, za koju sam znala da nee izazvati fiziki bol. S M.-om bi to
bilo zapravo. Muke koje sam proivjela kao mumija jo su mi bile svjee u
sjeanju.
Jo mi se vie pribliio, i dalje s namotajem ueta u ruci, a onda je njime
preao po mojem nagom tijelu, po grudima, po trbuhu, unutarnjoj strani bedara.
Nepomino sam leala, poput ivotinje paralizirane od zateenosti,
Ljudi prirodno uzmiu pred bolom, rekao je, i dalje me milujui konopcem.
Ja svoje ene volim kanjavati kad su neposlune, i to volim initi kako treba,
da ih discipliniram na primjeren nain, a vezivanje je pritom katkada neizbjeno.
Na taj nain ostaju mirne dok s njima ne zavrim. Uivam gledati vezane ene,
gledati kako su nemone, kako inim to god me volja, kako su mi preputene
135
elada8
na milost i nemilost. Ali konopci ne slue samo meni. Neke ene vole bol, ali
moraju imati dojam i da su prisiljene na pokornost. Same od sebe ne mogu
priznati da vole sam bol, niti da ele da ih siluje, biuje ili kanjava. Potrebno
im je vezivanje, kako bi u tome mogle uivati. A ja im samo pruam to ele.
Jo je dodao: Ponekad im pruam i vie nego to ele. Tvoja je sestra uvijek
dobivala vie nego to je htjela.
Na primjer? upitala sam, Franny koristei kao sredstvo za skretanje
pozornosti.
Zamiljeno je zautio, a onda rekao: Ve ti nekoliko dana nisam rekao nita
o njoj, zar ne? Bit e da je dolo vrijeme za to da ispunimo jo jednu prazninu u
dnevniku. Vezivanje. Razgovarajmo o vezivanju. Ako me pamenje slui kako
treba, u dnevniku spominje da sam je vezivao, ali o tome ne navodi gotovo nita
drugo. Vezivanje je mrzila vie od svega, vie od bola - naravno da sam joj to
onda radio esto. Jedne sam je veeri vezao za krevet, golu, rairenih ruku i
nogu, te joj povezao oi. Rekao sam joj da mi neki prijatelji, redom mukarci,
dolaze na poker i da u svakome od njih, jednome po jednome, dopustiti da je
promatra i radi to god poeli. Potom sam joj stavio epie za ui, tako da ne
uje, i ostavio je. Plakala je i preklinjala me da promijenim odluku. Nitko mi
nije doao na poker, no ona to nije znala - nita nije ni vidjela, ni ula. Tijekom
sljedeih nekoliko sati ulazio sam u sobu i pruao joj razliite... osjete. Neki su
od njih bili njeni, neki nisu, a sve pod krinkom frenda s pokera. Mislila je da
se u kui nalazi pet razliitih mukaraca.
Pravi si gad, rekla sam.
M. je bacio konopce na drugu stranu sobe. Pogreno gleda na te stvari,
Nora. Misli da sam zao i podao, ali Franny to nikada nije mislila. to god da
sam joj radio, ostajala je uz mene. eli li jednom pronai njezina ubojicu, morat
e promijeniti percepciju - i traiti ga drugdje.
Nakon toga me evio - rei da vodimo ljubav bilo bi preblago za to to inimo
- i pritom se nije urio, cijelo vrijeme govorei. Dat u ti sve svoje sjeme i sav
ivotni sok, rekao je, priguena, promukla glasa. Radit e to traim, nije li
tako? i natjerao me da pristanem na njegove zahtjeve. O, da, rekao je, radit
e sve to ti kaem. A zna zato? Jer to oboava. Izbezumi se kad te liem i
siem tvoje sokove, kad ti stavim jezik u picu i gurnem ti ga u upak. I ti to voli
raditi meni. To jasno vidim - po tome kako me lie, kako me prima u usta,
kako mi pui i sie spermu, kako prima moj kurac u dupe i kako - prije nego
to e svriti - preklinje da te jebem. U dupe, u piku, u usta - eli ba sve.
Govori dok evi i zna da ja volim sluati. Oduvijek sam orijentirana na slune
podraaje. Bila sam s mukarcima koji su voljeli govoriti prostote -ali nitko od
136
elada8
137
elada8
Ne znam odakle poeti. Kao novinarka koja prati podruje prirodnih znanosti,
naviknuta sam na sluenje empirijskim podacima nastalima u kontroliranoj
okolini, a ne na izreske iz novina i policijske izvjetaje s pojedinostima o
nonim morama urbanog ivota: silovanjima, pljakama, napadima, ubojstvima.
Ubojstva - sve se uvijek vraa na njih. Otvaram Frannyn dnevnik u raunalu i
jo ga jednom letimino pregledavam, traim korisne tragove. Potom otvaram
datoteku s informacijama koje sam dobila od mrtvozornice i policije. Ne mogu
pojmiti tu okrutnost s kojom ju je netko ubio.
Zvoni telefon, ali ne ustajem od stola. Nakon to je odzvonio tri puta
ukljuuje se automatska sekretarica. Zove me Maisie - ponovno - kori me jer joj
se uope ne javljam. Zabrinuta sam za tebe, ujem kako se obraa ureaju.
Molim te, nazovi me. Osjeam kako me blago pee savjest. Znam da bih je
trebala nazvati, ali trenutano nisam spremna na suoavanje s drugima. I nipoto
joj ne mogu priati o M.-u.
U pola sedam tuiram se i preodijevam, pa se vozim do Ding Howa u
trgovakome centru Lucky. Restoran je malen i oskudno osvijetljen, uz
umjerenu guvu, te aromatine mirise prenja koji dopiru iz kuhinje. Na
zidovima se nalaze zrcala, a jedan zaslon ukraen kineskim uzorcima
djelomino zaklanja blagovaonicu. Zaobilazim ga i vidim da Ian sjedi u stranjoj
prostoriji, jo uvijek u tamnoplavome odijelu s posla. Prouava jelovnik. Ljubim
ga i sjedam, a kraj stola nam se istog trenutka ukazuje konobar. Naruujemo
slatko-kiselu piletinu, pikantnu dvaput prepeenu svinjetinu, valjuke i prenu
riu. Konobar odlazi, pa se vraa s ajnikom. Dok aj stoji u vruoj vodi, drimo
se za ruke, sjedei svatko s jedne strane stola, isprepletenih prstiju, uivamo u
prisnosti kakva vlada meu ljudima koji se dobro poznaju. alim za onim
jednostavnijim danima kad me Ian poznavao onako kako sada misli da me
poznaje. Na odreeni nain zbog te neupuenosti sada mi tone u oima. Kako je
mogue da ne sluti da spavam s drugim mukarcem? Nou satima leim budna,
uzrujana i zdvojna zbog te izdaje, dok Ian kraj mene mirno spava, ne shvaajui
nita, pun povjerenja.
Okruuje nas ustrajan, priguen amor koji dopire od drugih stolova, zvukovi
razgovora, zveckanje posua, konobari koji jure na sve strane. Ian mi pria o
tome to je radio u toku dana i pita kada u se vratiti na posao. Izbjegavam
izravan odgovor.
Ne znam, kaem. Nedostaje mi, barem neki dijelovi, ali trenutano sam
prezauzeta.
Ian se jedva primjetno mrti. O tome smo ve razgovarali. Zna da se
opsjednuto bavim priama o smrti i unitenju i zabrinut je za mene. Kae da mi
to to sam toliko zaokupljena Frannynim ubojstvom iskrivljuje percepciju i
138
elada8
139
elada8
ivotinja, a osobito evolucijski uinak naina na koji enke biraju partnera. Nora
je pisala o istraivanju koje sam proveo s arborealnim abama, sivim umskim
abama. Analizirao sam njihove reakcije na razliite pozive na parenje i utvrdio
korelaciju izmeu jaine tog glasanja s mujakovom poeljnou.
Proli tjedan priala sam M.-u o tim abama kad me pitao neto o tome to
radim - vidim da me pozorno sluao. Sada nastavlja.
Zapravo pokuavam, laiki govorei, dokazati da enke u ivotinjskome
carstvu odabiru partnera zbog tono odreenih razloga. Iskazuju jasno izraenu
sklonost prema odreenim karakteristikama mujaka - dominaciji, snazi, moi a to pak utjee na evoluciju ivotinjskih odlika. Kratko zastaje, pa dodaje:
Toliko o dananjem osjeajnom mukarcu. Izgleda da ene to na koncu ipak ne
ele.
Ian se smije.
Piljim u M.-a, nimalo zadovoljna njegovom prikrivenom usporedbom,
insinuacijom o tome da sam naklonjenija njemu nego Ianu. Grijei, kaem
bezbojnim glasom, mislei na opi ton njegove izjave, kojeg Ian nije svjestan.
To je u najboljem sluaju tek zgodno tumaenje bez pravih temelja. ene
doista ele osjeajne i suosjeajne mukarce - evolucijskim smo razvojem
prestale trebati grube nasilnike koji e nas braniti i tititi. ene danas trae
prijatelje, partnere, mukarce koji e ih zadovoljiti i emocionalno i tjelesno.
ene nisu ivotinje - pa se tvoja usporedba ovdje ne moe primijeniti. Od tako
uglednog biologa ipak bih oekivala struniji zakljuak.
M. me zamiljeno gleda, a usne mu se pridiu u jedva primjetan osmijeh,
namijenjen samo meni.
ini se da je Ianu neugodno zbog mog namjerno grubog i neuljudnog
odgovora. Srce, kae, ovjek se samo alio. Okree se prema M.-u i slijee
ramenima kao da se ispriava, pa kae: Nora se ponekad zanese.
Obruavam se na Iana. Nemoj me opravdavati. Da to vie nikada nisi
uinio.
Okruuje nas prodorna, nelagodna tiina. I upravo u tom trenutku konobar
nam donosi jelo, a M., nakon to je uinio to je htio, ispriava se i odlazi. Ja se
ispriavam Ianu i za razdraljivost okrivljujem neispavanost. One dotadanje
prisnosti meu nama vie nema. Veeramo u atmosferi provizorne uljudnosti.
Sutradan, nakon to je Ian otiao na posao, zovem M.-a. U tih dvanaest sati
moj se bijes nije stiao.
140
elada8
141
elada8
OSAMNAESTO POGLAVLJE
Sjedim na M.-ovu predavanju, sluam kako govori o romantizmu, glazbi 19.
stoljea - o Chopinu, Mendelssohnu, Wagneru, Lisztu, Verdiju, Brahmsu.
Prostorija je ukastobijela, predavaonica srednje veliine, mali amfiteatar. S
lijeve strane nalazi se klavir, a M., i dalje govorei, hoda s jedne strane na drugu
i gleda gore, prema nama, svojim studentima. Jutros me nazvao i zatraio da
doem na popodnevno predavanje. M. poziva, a ja, ba kao Franny, posluno
dolazim. Ta me moja poslunost, osobito nakon one njegove predstave u Ding
Howu, zapanjuje. Nisam naviknuta na to da sluam muke naloge, ali kod njega
je neto to elim - klju smrti moje sestre - i zbog toga u igrati njegovu igru.
Rekao mi je to da odjenem i da doem bez minke, da izgledam poput kolarke.
Imam kariranu suknju, bijele dokoljenke, mokasinke, obinu bijelu pamunu
bluzu zakopanu do vrata i ukosnicu. Kod kue nisam imala ba nita od svega
toga. Prije podne sam se odvezla u trgovaki centar County Fair u Woodlandu i
kupila potrebne stvari na djejem odjelu u prodavaonici Mervyns. Priznajem,
kad me M. jutros nazvao i rekao to eli, osjetila sam odreeno erotsko
uzbuenje zbog pomisli na to da bih se mogla odjenuti poput kakve kolarke,
sudjelovati u jednoj od njegovih psiholokih drama, a dok sam kupovala stvari,
isprobavala razne suknje u kabini, zamiljala sam kako me M. zadrava nakon
predavanja, zadie mi kariranu suknjicu i potom me evi na podu predavaonice.
Uzbuenost je u meni samo rasla. Sada mijenjam scenarij: elim da me povali
na klaviru.
Jasno osjeam kako nikako ne pripadam onamo, ni tijelom, ni duhom, ali ini
se da to ne primjeuje nitko od studenata, niti tko od njih obraa pozornost na
mene. Svi grozniavo piu biljeke, pokuavaju uhvatiti svaku rije koja se
pojavi iz M.-ovih usta. On je u tamnim hlaama s naborima s prednje strane,
plavoj koulji s tankim prugama i sakou od tvida koji si nitko od nazonih
mukaraca ne bi mogao priutiti. Iako ga gledamo s povienih mjesta, prednost
je nekako na njegovoj strani. Dri se nekako dostojanstveno, tako da zasjenjuje
sve nas - visok je i posve uspravan, tamna kosa sijedi mu dostojanstveno u
podruju sljepooica, a zrai tom upuenou i strunou, dok mi, njegovi
studenti, jo moramo nauiti mnogo toga.
Sluam kako govori. Gotovo hipnotizira rijeima. Nije ni razmetljiv, ni
ekstravagantan - naprotiv, izgleda kao da sve pomno kontrolira, i govor i geste
podosta su mu prigueni - ali cijela je njegova pojava autoritativna, privlai
samouvjerenou, dok njegova ljubav prema glazbi izvire iz svake njegove
reenice. Govori o kreativnoj mati, o tome kako su upravo romantiari doveli
do pojave pojma glazbenog autora, osamljenog genija koji, zahvaljujui
nadmonome znanju i mati, stvara umjetniko djelo na temelju unutarnjeg
bljeska spoznaje koji oslobaa ili nadahnua, pravog glazbenog otkrivenja.
142
elada8
Svaki put kad pogleda prema meni, uz neduan osmijeh na licu irim noge,
tako da mi moe zaviriti pod suknju, a to nimalo ne prilii jednoj kolarki. Toga
nije bilo u njegovim uputama. I to nije zavodniki in - za tim nema potrebe koliko je in zadirkivanja, svojevrstan mamac. Voljela bih vidjeti kako ostaje
bez te staloenosti i pribranosti. Imam bijele svilene gaice i pogled mu se
nakratko zaustavlja na mojem meunoju prije nego to e ga odvratiti, i dalje
govorei o romantiarima. Moj mali bljesak nadahnua nije mu poremetio
koncentraciju.
Nakon predavanja, nakon to su svi studenti napokon izili, M. je rezerviran.
Kae mi da emo se vidjeti kod njega i izlazi iz predavaonice, ostavljajui me
ondje. Osjeam se beskonano smijeno i apsurdno u toj kariranoj suknjici i
dokoljenkama, posve sama kraj klavira. Ta je njegova hladnoa posve
neutemeljena, uinila sam sve to je traio. Sad sam bijesna i razmiljam o tome
da se ne vidim s njim. No te su misli kratkoga vijeka, jer znam da u, bez obzira
na gnjev i nevoljkost, otii k njemu.
Dolazim onamo, a on me eka. Sjedi u dnevnoj sobi, s navuenim zastorima,
nasred kaua, gleda me hladno i rezervirano. Kraj njega, na kauu, lei reket za
stolni tenis. Prije nego to uspijem bilo to rei, poinje me koriti, govorei da
sam danas bila zloesta jer sam irila noge i da me treba kazniti. Kae da mu
priem. Ne sluam ga. I dalje oputen na kauu, M. me odluno gleda u oi i
govori da e biti manje strog ne budem li se opirala. Cijelim tijelom struje mi
znakovi upozorenja i istog trenutka postajem oprezna.
Doi, kae mi, postojana i samouvjerena glasa, glasa mukarca koji zna da
e, prije ili kasnije, sve biti po njegovu. Morat e podnijeti kaznu jednako kao
to je Franny podnosila kazne.
Idi k vragu, kaem mu.
Strpljivo, i dalje sjedei, on kae: Ispriao sam ti mnogo toga o sestri, Nora.
Ispunio odreene praznine. Odrao sam svoj dio pogodbe. Sada si ti na redu.
Ponovno e preuzeti njezinu ulogu i proivjeti ono to je i ona proivjela. Bit e
to jo jedno taktilno popunjavanje njezina dnevnika.
I dalje mu ne prilazim.
Blago naginje glavu u stranu, pa mi se malko smijei, podrugljivo i svisoka.
Bit e mi zahvalna za sav bol koji u ti nanijeti. Moe biti uvjerena da ti neu
priutiti nita to ne moe podnijeti. Spremna si za takvu vrstu discipliniranja.
Budui da se i dalje ne miem, on se naslanja i nastavlja: Poteno u te
namlatiti po guzi, nita vie. Udarat u te rukom i moda ovim reketom i boljet
143
elada8
144
elada8
udara, ovaj put mnogo snanije. Tijelo mi se samo od sebe zatee, a zatim
pokuava ustuknuti pred njegovim udarcima. Pridrava me objema rukama.
Ne opiri mi se, kae, pa eka da panika u meni popusti. Nakon to sam se
umirila, poputa stisak. Jo me jednom otro udara, no ja sam ovaj put spremna
za bolno sputanje njegova dlana i ne isputam ni glasa. Udara me jo jednom, a
ja se jednom rukom hvatam za donju stranu kaua, tek tako da se za neto
uhvatim.
Kad bude neposluna, kae, tui u te da te nauim kako se treba
ponaati, kae i udara i udara, svaki put sve jae, ini mi se, tako da me ve sve
pee. Vidim kako uzima onaj reket. Ponovno poinje udarati, jae, a bol je sada
prodorniji i intenzivniji. Iako su mi vrsto stisnute, s usana mi se otima
prigueno stenjanje, i na koncu, protiv vrste volje, poinjem plakati, isprva
nijemo, a onda posve nesputano, dok se bol samo pojaava. to je najneobinije,
suze mi ne teku iskljuivo zbog samog nanoenja tjelesnog bola. Ve cijelu
godinu potiskujem emocije, odbijam plakati kad god se sjetim Frannyne smrti.
Dok mu leim u krilu, pokorno se predajem snazi njegove ruke, sada osjeam
veliko oslobaanje - boli, da, i ponienja, ali i tuge. Plaem zbog Franny i
plaem zbog sebe. Plaem zbog svoje krivnje i nehotinog suuesnitva, kao i
zbog svega to je u mojem ivotu polo pogrenim putem. Odustajem od svih
oblika otpora i putam da me svaki novi udarac kanjava i kori. Na neki
neodrediv nain imam dojam da je kazna zasluena.
Nakon to je zavrio M. me pridie i privija na prsa. Puta me da plaem, a
nakon to sam se smirila, ljubi mi lice proarano suzama. Ve se mjesecima
nisam osjeala tako dobro. A onda, kao to mi je i bio obeao, svlai mi svu
ostalu odjeu i evi me.
Kasnije leimo zajedno na kauu, isprepletenih ruku i nogu, pripijenih
oznojenih tijela. Mutna svjetlost prodire kroz zastore i sobi pridaje mek i topao
izgled. Zrak oko nas ispunjava aromatino slatkast miris izluenog seksa. Drim
glavu na M.-ovim prsima, a njegove kratke kovre kakljaju mi lice.
Nisi plakala zbog bola, kae on jednostavno. To je izjava, ne pitanje.
Oslobaam se zahvata njegovih ruku i nogu, pa odlazim do naslonjaa na
suprotnoj strani prostorije. Sjedam popreno, tako da mi noge vise preko
naslona za ruke, putam da mi zrak rashladi tijelo. Stranjica me pee u dodiru s
presvlakom na sjedalu. Ne elim razgovarati o toj provali suza.
Ima ovinistike fantazije, kaem mu, mijenjajui temu.
On lijeno sputa jednu ruku na pod. Gleda me, eka objanjenje.
145
elada8
146
elada8
elada8
148
elada8
DEVETNAESTO POGLAVLJE
Samo se poigrava tobom, kae mi Joe Harris nakon to sam mu ispriala kako
me M. upozorio da se trebam kloniti policije. Joea sam nazvala danas prije
podne, zamolila ga za susret.
Boji se da se previe pribliavam, kaem. Otkrila sam to sa sakrifikacijom.
To nisam trebala vidjeti. Nije znao da e doi do rezanja. Mislio je da me onamo
vodi da vidim... Slijeem ramenima. Ne znam to, vezivanje, bievanje.
Joe me gleda preko okvira naoala. Bit e da se upravo oiao, jer izgleda
svjee ostrieno, onako kako mukarci izgledaju nakon jeftinog ianja. Sijeda
mu je kosa sada kratka i valovita, oko uiju je oian gotovo do koe, ali i dalje
ima one upave sijede obrve koje mu se spajaju i preko korijena irokog nosa. U
utobijeloj je jakni, od sintetike, zategnutoj preko njegovih irokih ramena, a
rukavi su mu malice prekratki.
Sjedimo u Paragonu, baru i restoranu u Drugoj ulici, iza ugla u odnosu na
policijsku postaju, a u lokalu jo nema mnogo ljudi, tek nekolicina mukaraca na
barskim stolicama za ankom, te dva stola na suprotnoj strani za kojima sjede
studenti. Davis je nedavno donio odluku o zabrani puenja, pa se sad najvie
istie upravo to to unutra nema onog ustajalog mirisa duhana i maglice dima
cigareta. Rasvjeta je priguena, a atmosfera oputena, uz drvene stolove, drvene
obloge na zidovima, strme stube pokrivene sagom koje vode do kartake sobe u
podrumu, te terasom na ploniku. Joe i ja sjedimo za stolom kraj jednog izloga
na kojem je srebrnastim slovima ispisan naziv bara. Tu i tamo netko ue kroz
pokrajnja vrata, prijee na suprotnu stranu prostorije i nestane niz stube,
odlazei na partiju pokera.
Ne govori ti to neto? pitam Joea. Zna sve o sakrifikaciji, a Franny je po
cijelome tijelu imala tragove zarezivanja. Znam da ju je ubio.
Ali nema ba nikakav dokaz, kae mi Joe. Kao ni mi. Poigrava se aom
za pivo, vrti je, a zatim gura od sebe. Obiao sam onaj par u Tahoeu. Uinilo
mi se da su se iznenadili kad su doznali da je Franny mrtva. ena je
raunovotkinja, specijalizirana za poreze velikih korporacija, tip je odvjetnik, a
u braku su dvadeset sedam godina. Imaju troje djece. Osini injenice da se vole
igrati bievima i noevima, u vezi s njima nita nije neobino. A profesora samo
hvale na sva usta. Kau da je nekoliko puta doveo Franny. Bila je stidljiva, ali je
svojevoljno sudjelovala.
U to ne vjerujem.
149
elada8
150
elada8
151
elada8
njezin i moj ivot nakon, ali tek nakon, njezine smrti. M. je bio u pravu: Franny i
ja uistinu smo poput lica i nalija istog novia, izvana posve razliite, u sri
gotovo iste. S usana mi se ponovno otima neugodan, opor smijeh, a Joe se mrti
i zaueno me gleda.
Danas je godinjica Frannyne smrti.
152
elada8
DVADESETO POGLAVLJE
Od onog M.-ova predavanja na koje sam dola odjevena poput kolarke prolo
je est tjedana, iako mi se ini da je to bilo i prije vie vremena. Imam dojam da
je to bilo u nekom posve drugom ivotu. Teko se prisjeam kakav je bio moj
svijet prije nego to se u njemu naao M. Znam da me opsjedala Frannyna smrt,
ali to je tada bila jedna zdrava, normalna opsjednutost, stanje u kojem bi se
mogla nai svaka sestra kad bi doznala da je ubojica njezine sestre iv i da nije
kanjen za poinjeni zloin. Svijet u kojem ivim sada, uz M.-a, vie nije toliko
zdrav, a moja opsjednutost ve je na granici autodestruktivnosti. Toga sam vie
nego svjesna. Svjesna sam i toga da sam nemona, da to nikako ne mogu
sprijeiti.
Kao to je i rekao, M. me kanjava kad i kako eli. Njegov oblik
discipliniranja umotan je u septine slojeve seksualnosti, mijeanja seksa i bola,
seksa s dominacijom, seksa s poniavanjem, a vezu dodatno uvruje uitak,
uvijek taj uitak: silno se trudi da moji orgazmi budu snani. Sve vie podie
moj prag tolerancije, a bol je gotovo neizdriv, ali takva je i ekstaza koja slijedi.
Upoznala sam snagu njegova dlana i udarce konog remena na dupetu. Spoznala
sam da je uitak koji dolazi nakon toga gotovo nepodnoljivo sladak, ljepi od
iega to sam ikada iskusila. I to je to njegovo daleko najmonije oruje:
zadovoljava me kao nitko. Spoznala sam da osjeam udnju, latentnu glad, za
mranom stranom ovjekove prirode. Volim kad me netko natjera do ruba i toga
se ne mogu kloniti. Iekujem, istodobno i sa zebnjom i s uzbuenjem, to e
sljedee doi na red. Nauila sam prihvaati M.-ovo discipliniranje, kojim se,
kao to je i obeao, slui rijetko i tedljivo, ali s potpunim autoritetom. Ne prua
mi nikakav izbor, moram pristati na njegove kazne. Kad se opirem, takoer kao
to je i obeao, jo je stroi. Prema meni se odnosi kao prema djetetu, tjera me
na suze, tjera me da ga preklinjem, da molim da bude popustljiviji, ali unato
svim mojim molbama ne pokazuje ni traak milosra. Iz mene izbija i posljednje
trake prkosa, sve dok se, cendrajui i cvilei, posve ne prepustim njegovu
nadzoru. Radi to god eli, a eli me imati pod kontrolom. Ipak, znam da se
suzdrava. estoka strast, koju jo nije iskalio na mojem tijelu, buja duboko u
njemu, eka da izbije na povrinu. Prije nekoliko tjedana upitala sam ga zato na
meni nije upotrijebio tap - nisam traila tap, nego me samo zanimalo njegovo
objanjenje - a on je rekao: Jo ne. Stapom bih ti lako otvorio kou, a za to jo
nisi posve spremna."
Nisam posve spremna. Franny nikada nije bila spremna. Nju je izrezao, a
zatim ubio.
Ali ubrzo, dodao je, ubrzo e biti spremna. Tada e moi iskusiti tap,
mezimice moja.
153
elada8
154
elada8
155
elada8
Mislio sam ovdje urediti igraonicu, kae na koncu, potom gleda moju
odjeu i dodaje, ali s obzirom na tvoju tvrdoglavost, moda u je morati nazvati
sobom za dresuru.
Ponovno isto: tvrdoglavost. Znatielja nije pogubna - ali tvrdoglavost jest.
Franny to nikada nije shvatila. Bit e najbolje da ti shvati prije nego to bude
prekasno. Nervozno se smijem, ali M. se ne smijei. Utiavaju me njegove oi,
koje svjetlucaju od preusmjerenog svjetla. to je soba za dresuru? pitam.
Ponovno uti. Osjeam opasnost u zraku, kao da je rije o nekakvoj opipljivoj
stvari, otroj i opasnoj poput bodljikave ice. Soba za dresuru. Drhtim ve od
zvuka te rijei.
M. me hvata za ruku. Ubrzo e doznati, kae, pa me vodi u svoju spavau
sobu i zapovijeda da se svuem. Sjeda na stolicu s naslonom i gleda. Ja prilazim
krevetu i skidam tenisice i arape, svlaim traperice i prevlaim majicu preko
glave. Zastori su razmaknuti i soba je vedrija zahvaljujui sunevoj svjetlosti.
Odjea mi stoji na hrpi kraj nogu.
I ostalo, kae on, budui da oklijevam, pa svlaim obine bijele gaice i
grudnjak, a zatim ekam nove upute, stojei naga na blagoj, njenoj svjetlosti
poslijepodnevnog sunca. On prua ruku do ladice komode i vadi crno svileno
ue.
Ne, kaem. Nisam ve toliko zaglibjela u njegov svijet da samo tako
popustim u tom pitanju. Bez obzira na to to tvrdi da mi nee nauditi, neu mu
dopustiti da me vee. Neu mu se posve predati. Ne, ponavljam. Nikad ti
neu dopustiti da me ni na koji nain vee.
Prilazi mi i odlae konopac na noni ormari, pa sjeda na rub kreveta i
povlai me u krilo. Odjeven je, a ja posve gola. Ta me opreka uzbuuje.
Ne boji me se jo uvijek, zar ne? pita. Miluje mi tijelo i tiho mi govori u
uho. Samo se prepusti, Nora. Moe mi vjerovati. Znam koliko daleko mogu ii
s tobom. Voli bol, ali je se boji. Sa mnom se ne mora bojati. Znam koliko
moe podnijeti. Vjeruj mi, mezimice moja. Znam se brinuti za tebe. Njeno
me ljubi u vrat i rame, lagano me dodiruje, a ja osjeam kako uzbuenje u meni
buja, dok mi, istodobno, tijelo bridi od straha pred svakom rijei koju izgovori.
Poznajem te, Nora - od glave do pete. Pruit u ti to eli. Treba ti netko tko
e nad tobom dominirati, kontrolirati te, kanjavati kad si zloesta. Trebam ti.
iri mi noge i miluje unutarnju stranu bedara. Nee uvijek biti bolno, kae.
Ponekad u te samo poeljeti vezati jer uivam kad te gledam vezanu. Poeljet
u svoju prelijepu mezimicu gledati na krevetu, rairenih udova, totalno
156
elada8
157
elada8
158
elada8
159
elada8
elada8
M. grijei i to zna. Moja je sloboda izbora tek iluzija. elim njega i taj
neobini seks koji nudi - i to intenzivno - ali ni u jednom trenutku nisam mogla
birati. Napustim li ga, naputam Frannynu smrt - a to ne mogu. Moram doznati
istinu, a M. to zna.
Sputa me u posve leei poloaj i zatim sa mnom vodi ljubav, gotovo njeno,
na to nisam spremna. Njena ljubav nije na modus operandi.
161
elada8
162
elada8
163
elada8
164
elada8
elada8
166
elada8
167
elada8
sada posve obojena u crno, s debelim crnim zastorima koji posve zaklanjaju
prirodnu poslijepodnevnu svjetlost. Prilazim zastorima, razmiem ih i vidim da
prozor prekriva zaslon za zamraivanje. Na podu je crni ovalni sag, koji se iri
na tridesetak centimetara od zidova, tako da se drvo koje je pod njim vidi samo
na rubnim dijelovima.
Soba za dresuru, tako ju je nazvao M. A rekao je i da u vrlo ubrzo doznati
emu slui. S nelagodom u utrobi gasim baterijsku svjetiljku i izlazim iz sobe,
pa zatvaram vrata. Vraam svjetiljku u kuhinju i sada samo stojim ondje, sluam
glazbu. Sada je drukija, pogrebna, dirljiva, snani suzvuci i dramatian ritam.
Podsjea me na jedan izlet na obalu u Big Suru sredinom zime, na sive i gole
morske pejzae, maglu koja obavija gorje Santa Lucia, dojam o ovjekovoj
beznaajnosti rasvijetljenoj meu valovima koji nemilice ibaju obalu. Sada
osjeam vlastitu beznaajnost i izlazim iz M.-ove kue prije nego to me
primijeti.
Nekoliko dana kasnije, dok se M. tuira, uzimam baterijsku svjetiljku i jo malo
razgledavam onu sobu. Vie se ne moe nazvati gostinskom spavaom sobom,
jer neki usputni gost nipoto ne bi ondje prespavao. U jednome kutu s niza
lanaca visi nekakva ljuljaka ili povez od crne koe, s remenima za noge i
stremenima za stopala. A nasred sobe nalazi se svojevrsna dizalica - s
koloturima od kromiranog elika, najlonskim namotajima i konopcima uvrena za jednu drvenu gredu na stropu. Snopom svjetlosti obasjavam i
preostali dio stropa i na razliitim mjestima vidim uvrene metalne kuke. M.
mi je ranije rekao da soba jo nije potpuno ureena.
168
elada8
169
elada8
I meni.
Dri me za ramena i gleda preko tih divovskih naoala koje podsjeaju na
kakva krila, naoala boje lavande. Izgleda uasno, kae kratko i jasno.
Slijeem ramenima. Na to ba i nemam to rei.
Hajde, kae ona, pa me hvata za nadlakticu. Vodim te u velianstveno
razgledavanje.
Pokazalo se da obilazak ba i nije osobito velianstven. Ogradu na stubitu
treba popraviti, treba obojiti zidove, zamijeniti sve cijevi, popraviti stranja
vrata. Pokuavam smisliti neku pozitivnu opasku, pa na koncu spominjem strop.
Sviaju mi se one vitice naslikane uz rub stropa, kaem. Nasreu, Maisieno
blebetanje nadomjeta moj izostanak gorljivosti.
Vodi me u djeju sobu - jedinu koliko-toliko pristojno ureenu prostoriju,
obojenu u uto, s ukrasnim obrubom koji se sastojao od niza crvenih i plavih
klaunova - i provjerava stanje kod svog dvogodinjeg sina koji vrsto spava u
bijeloj drvenoj kolijevci, na trbuhu, s palcem u ustima. Sputam ruku prema
njemu i njeno ga milujem po leima. Ima plavu majicu kratkih rukava i pelene
s uzorkom dinosaura. Ruke i noge su mu punane, kosa kovrava i crvena, a ima
i prast nosi. Na nosu se vidi i mnotvo blijedih pjegica.
I ti e uskoro poeljeti dijete, ape Maisie. Djeak nabire usne oko palca i
tiho mljacka dok poinje sisati. Otkako je dobila dijete, Maisie me pokuava
uvjeriti u to da i ja trebam roditi, uvjeravajui me u to da majinstvo i nije tako
osobito teko.
Ne bih ba rekla, kaem, pa mu uklanjam kosu s ela i dodirujem obraz.
Ima meku, podatnu kou, kakvu imaju samo mala djeca. Dok su Franny i Billy
bili maleni, dok sam ih toliko voljela, znala sam da u jednog dana postati
majkom. To se, oito, nije dogodilo. U dobi od kakvih dvadeset pet, pa onda i
trideset pet godina gledala sam kako se gotovo sve moje prijateljice, jedna po
jedna, udaju i raaju. Alija sam imala uspjenu karijeru - nije li to jo bolje?
Mukarci trae razvod, djeca odrastaju i odlaze. Na koncu ti ostaje jedino
karijera. Tako sam barem objanjavala i sebi i svima koji su pitali. Gotovo da je
zvualo uvjerljivo.
Izlazimo iz djeje sobe, a Maisie mi pokazuje sobe svojih podstanara. ini se
da nikome od njih ne smeta kad kuca i moli doputenje da razgledamo prostor u
kojem ive. Vodi me kroz sve prostorije, oduevljena svojom starom kuom.
170
elada8
Oh, znam da treba jo puno toga napraviti, kae i ponovno me vodi u onaj
glavni salon s prednje strane kue. Ali mislim da e sve biti vrijedno tolikog
truda, za koju godinu, kad sve sredim do kraja.
Smijeim se. Super je, kaem i to mislim iskreno. Kua je u loem stanju,
ali zavidim Maisie na toj strasti, na odlunosti da iz ruevine stvori neto
vrijedno. Od Frannyne smrti osjeam vrlo malo strastvene elje za bilo im,
osim za time da razotkrijem njezina ubojicu. Sjedam na sofu, dreavo crveni
komad namjetaja s barunastom tkaninom uvrenom ukrasnom dugmadi i
ukraenom resama. Maisie stoji nada mnom, odjednom posve utihla. Iz neke
sobe na katu povremeno se uje neki mukli udarac ili kripa. Sklapam ruke u
krilu i namrteno ih gledam.
Maisie, poinjem polagano, pa neodluno zastajem. ao mi je, kaem.
Zbog ega?
Jer ti se nisam javljala. Jer sam nestala.
Maisie odmahuje rukom, kao da se nemam zbog ega ispriavati. Ma
zaboravi cijelu priu, kae i sjeda do mene. Ali kada se vraa na posao?
Ubrzo, kaem. Ubrzo.
Maisie me gleda uzdignutih obrva. To govori ve mjesecima. Ne misli da
je vrijeme da se vrati?
Ne. Jo nije. Jo sam... Zastajem i odmahujem glavom. Ne mogu joj priati
o M.-u, o tome kako je Franny imala veze s njim, a sada i ja. Treba mi jo
vremena, kaem. Jo ne uspijevam sve to posve pojmiti i pronai logine
odgovore.
to sve, Nora? U tome kako je Franny umrla nema ni smisla ni logike. Ali
umrla je, prije vie od godinu dana, i sad je vrijeme da nastavi ivjeti. Treba ti i
pomo. Pogledaj samo na to slii. Izgleda kao da tjednima nisi spavala, bez
minke, a i kosa ti je uasno neuredna. Pogledaj samo to ima na sebi: poderane
traperice i ofucanu majicu. Nikada se nisi tako odijevala. Izgleda kao da se
vraa iz pakla.
Sputam pogled na majicu. Imam mrlju od mlijeka koje mi je jutros kapnulo
iz zdjelice sa itnim pahuljicama. Mnogo je naina na koje moe otii u
pakao, kaem tiho, mislei na onu crnu sobu u M.-ovoj kui, na konu ljuljaku
i elinu dizalicu. Ali najtei je povratak.
171
elada8
172
elada8
173
elada8
Osjeam kako mi lijevi runi zglob obavija neto hladno i tvrdo. A onda,
munjevito, prije nego to uspijevam reagirati, M. me ve dri za drugu ruku i
takoer je neim obujmljuje.
Naglo okreem glavu unatrag, da vidim ime me sputao, a onda me obuzima
panika, jer vidim to neto: lisice na runim zglobovima i kratki lanci zavareni za
lisice i uvreni u zidu. Osjeam kako mi srce divljaki udara, a onda samoj
sebi govorim da se moram smiriti. Strah samo pogorava situaciju.
Pusti me, kaem.
M. se ne obazire na moje rijei. Ovla me ljubi. To si si sama navukla na
vrat, govori mi u uho. Da si mi vjerovala, mogao sam te lijepo vezati, malo se
zabaviti, pa te osloboditi.
Skidaj to s mene, kaem, no on me samo hladno gleda.
Je li ti jasno? Je li ti jasno da si to sama skrivila? Da si bila poslunija, ne bih
trebao posegnuti za tako ekstremnim mjerama. Upozorio sam te i rekao ti da ne
bude tako tvrdoglava. Sada je prekasno. Nauit u te pameti.
Niz elo mi klizi kapljica znoja - plod straha, a ne topline u toj prostoriji. M.
ustaje. Uredno slae moju odjeu i ostavlja je na nekom stolu. A zatim odlazi i
za sobom zatvara vrata.
Povlaim lance, no vrsto se dre za zid. Poteem jo jednom, osjeam kako
mi lisice grebu kou na zglobovima. Kraj mene je stol s nekakvim kljuiem ali izvan mog dosega. Izvijam se u struku, prebacujem nogu i pokuavam do
kljuia doi nonim prstima. Stoli je predaleko. Pokuavam jo jednom,
isteui sve miie, tako da mi se lisice bolno urezuju u zglobove, no sve je
uzaludno. Nikako ne mogu pobjei.
Dozivam ga, ali M. se ne javlja. Promatram svijee. Opasno je to to je iziao
i ostavio me, tako da nitko ne pazi na svijee. U mislima mi se ukazuju
neeljene slike: soba se zapalila, a ja sam bespomona, lancima vezana za
krevet.
Odjednom se vrata naglo rastvaraju. Lecnuvi se, ekam suspregnuta daha.
Jo nekoliko trenutaka vidim tek tamu hodnika.
A onda u sobu ulazi M. Prvo uoavam crnu kapuljau. Krvniku krinku, od
onakvih kakve se viaju u filmovima - pripijena uz njegovu glavu, veliki otvori
za oi i obrve, sputa mu se do donje vilice, a onda se izrez die sve do korijena
nosa, tako da su mu usta i nos posve slobodni. Nakon toga uoavam uske
174
elada8
175
elada8
176
elada8
177
elada8
178
elada8
179
elada8
180
elada8
181
elada8
182
elada8
183
elada8
184
elada8
Djevojka je sad u svojoj sobi, sjedi na krevetu, a Nora je kraj nje. Ima tako
lijepu kosu, kae Nora dok joj je elja najdraom etkom s drkom sedefaste
boje, etkom koja je neko bila majina. Trebala bi je pustiti.
Djevojka svoju kosu ne smatra lijepom - nije poput Norine kose. Norina je
kosa sjajnocrna i besprijekorno ravna, vrlo elegantna, ini se djevojci, za
razliku od njezine, koja je smea i bez sjaja i jedva joj dopire do ramena.
Nekada je bila i mnogo kraa, ekinjasta, ne dulja od dva-tri centimetra, ali
prestala ju je podrezivati onog dana kad su joj poginuli roditelji.
Nikako mi se ne svia to te ovdje moram ostaviti samu, kae Nora. Subota
je ujutro, a ona danas mora raditi - kao gotovo svake subote. I nedjelje.
Nema problema, kae djevojka. Osim toga neu biti sama. Idem u
knjinicu.
Djevojka zatvara oi i osjea kako joj etka prolazi kroz kosu, polagano i
njeno, sputa se, pa se vraa, i tako stalno. To je podsjea na doba, prije vie
od dvije godine, prije Billyjeve smrti, kad joj je kosa bila dugaka i kovrava,
sputala se gotovo do struka, pa ju je majka etkala svake veeri. No nakon
bratove smrti vie nije bilo etkanja i djevojka vie nije vidjela razloge zbog
kojih bi i dalje imala dugaku kosu, pa ju je poela iati, centimetar po
centimetar, sve dok od nje vie nije ostalo nita.
To sam esto radila kad si bila vrlo mala, kae Nora, i dalje joj etkom
prolazei kroz kosu. Bila je tako glatka i svilenkasta - oboavala sam je
eljati. Zatim dodaje: I to jo uvijek volim. Samo to to dugo nisam radila.
Obje ute.
Nora je prestaje eljati, pa je obavija rukama, privijajui se uz nju. Njezin
parfem ispunjava zrak miomirisom, onako prozraan i cvjetast. Veeras emo
raditi neto posebno, kae, grlei je tako da su im glave posve priljubljene.
Otii emo nekamo na veeru, moda pogledati kakav film.
Moe, kae djevojka, ali zna da e Nori ve neto iskrsnuti na poslu i da
nee raditi ba nita osobito. Djevojka zbog toga nije ogorena, misli da je Nori
zacijelo teko - dugo i esto radi na vrlo zahtjevnome poslu, a uza sve to ipak
pokuava pronai vremena i za nju. I Nora e pokuavati, djevojka to zna, trudit
e se. Ali ona e ovdje veeras ipak biti sama, samo u drutvu uspomena.
Nora joj stie ramena. Znam da me ba nema kod kue, kae. Voljela bih
da je sve drukije, ali moram raditi.
Sve je u redu, kae djevojka i odluuje da nee ii u knjinicu.
185
elada8
elada8
povjetarac mrsi joj kratku smeu kosu. Lecnula se ugledavi valove koji se bude
i rastu, jaaju s pribliavanjem obali, a potom se obruavaju i udaraju o stijene,
pjenei se svom estinom. Diu se i sputaju, poput vlaka smrti u zabavnome
parku, visoki i strani, tako da ovjeka prolaze srsi. Uz snano i nezadrivo
udaranje srca, vijugavom stazom meu stijenjem sputa se prema plai.
Dolazi na pijesak i svlai plavu jaknu, pa skida cipele i arape. Zrak je
hladan, nebo jednolino, olovnosivo. Na obali nema nikoga. Vlaan i zrnat,
pijesak je pun komada glatke morske trave, a zrak ispunjava onaj hladni i
vlani, slankasti miris koji uvijek najavljuje skori nailazak oluje. Brzo svlai
traperice i sivu majicu. Sada je samo u crvenom kupaem kostimu, osjea se
izloenom i nagom, posve ranjivom. Vjetar joj nosi kosu preko lica, a koa joj se
jei.
Nonim prstima uranja u pijesak. U koli je nauila sljedee: fizike promjene
uvijek se ne moraju vidjeti. Godinu za godinom valovi zapljuskuju stijene i
premda to nitko ne vidi dok se dogaa, kamen se pretvara u ljunak, a potom i u
pijesak. Uzdie i petama se ukopava dublje u pijesak. Razrogaenih oiju gleda
u daljinu, daleko, daleko ispred sebe, gdje je more ravno, sivo i mirno. More je
plai, ta beskonana prostranstva oceana, a ipak udi za njegovim mirom. eli
biti na puini, negdje gdje moe nesmetano plutati. Ali djevojka prieljkuje i mo
tog mora, sposobnost pretvaranja kamena u pijesak, pretvaranja neega
velikog, vrstog i silnog u aku niega.
Ulazi u more, gotovo ostaje bez daha od ledene hladnoe, voda joj je na koi
bolna i neugodna. Ipak hoda, sve dalje, snagom volje ne obazire se na hladnou.
Jedan je val zapljuskuje slanom vodom. Morska trava obavija joj se oko nogu.
Nailazi novi val, a ona uranja i puta ga da joj se prelije preko tijela. Izranja
drhtei od hladnoe, mokra joj kosa visi gotovo do ramena. Sljedei je val
povlai pod povrinu, vue dalje prema otvorenome moru. Nakon sljedeeg
izranjanja, nogama vie ne moe doi do dna. Pluta u okomitom poloaju i eka
novi val. S tom igrom poela je prije nekoliko mjeseci: zanima je do kojih se
granica moe tjerati, eli utvrditi moe li je more prestraiti tako da iz nje istisne
sve: sva sjeanja, i dobra i loa. Prieljkuje tako velik i straan val koji e je
povui u crnu rupu straha, da vie nee nita pamtiti. Ali kad god izroni, ini joj
se sve teim dosei tu crnu rupu, svaki put mora se tjerati na to da ide jo dalje.
Iznad sebe uje galeba. Jedan je mali val potapa, prelazi joj preko glave.
Osjea vodu meu svim prstima, i na nogama i na rukama, osjea kako joj se
utiskuje u sve pore i otvore u tijelu. Voda je okruuje, obavija je i gui poput
sjeanja na Billyja. Morska joj se trava lijepi za lice, a ona vidi Billyjeve prste
kako kopaju i grebu po mekoj zemlji. Na nju se obruavaju njegove posljednje
rijei, taj prestravljeni glas, kako plae, kako je preklinje da ga ne pusti. Jo ga
uje, u snovima. Nailazi, pa se povlai, njegov glas u snu, ne toliko blag, vie
187
elada8
188
elada8
189
elada8
elada8
znam, Iane. Nikada nisam imala takvih problema. Imam sve potrebne
informacije, sve injenice, ali to nekako ne uspijevam posloiti. Iz toga ne
uspijevam izvui priu.
Ne spominjem mu beznae i osjeaj uzaludnosti koji me obuzimaju kad god
pokuam raditi na tom lanku. Dok pregledavam injenice - primjere nasilja
usmjerenog protiv anonimnih osoba - mislim na Franny. Sve statistike
primjenjujem na nju. Neko sam takve tekstove mogla itati bez problema, tako
da uope nisu djelovali na mene. Sada svaki prijestup i zloin shvaam osobno i
to mi posve onemoguuje da piem. Ianu ne govorim o nemoi koja me
preplavljuje kad sjednem za raunalo. Ne govorim mu da svijet promatram kroz
naoale umrljane krvlju. Umjesto toga, stavljam preljev na salatu i potom je
prebacujem u dvije zdjelice. Zdjelice odnosim na stol.
Ian, koji je bez rijei sluao to govorim, sada je ve neto zaustio, ali se ipak
predomislio. Zabrinuto me gleda tim plavim oima. Izlazi da provjeri kako stoje
stvari s piletinom, pa se vraa i kae da se meso treba pei jo nekoliko minuta.
Dok otvaram bocu vina, stavlja mi ruke na ramena.
Srce, kae njeno, a ja odmah postajem oprezna, moda ne bi trebala raditi
na tom lanku. Mora se udaljiti od tih morbidnih razmiljanja, koncentrirati se
na neto drugo. Vie nema objektivan pogled na stvari. Stopa zloina u
Sacramentu u posljednjih se nekoliko godina nije bitnije mijenjala i nije via
nego u drugim gradovima te veliine - samo ti se ini da jest jer od sestrine smrti
obraa vie pozornosti na zloine.
Dodajem mu vino i dvije ae. Stavi na stol, kaem i izlazim. Znam da bih
ga trebala posluati, ali ne mogu. Sada alim to nije odluniji i energiniji u tim
zahtjevima. Da ustrajno trai da prestanem pisati taj lanak, da to pone odluno
zahtijevati, moda bih ga posluala. ini se da se u posljednje vrijeme
pokoravam jedino nedodirljivoj dominaciji, a Ian - moj dragi Ian - u sebi nema
ni traka takve diktatorske nepopustljivosti.
Tijekom veere je oprezan. Razgovaramo o neobaveznim temama, da
izbjegnemo svau. Kaem da sam se u subotu vidjela s Maisie, a on je zbog toga
veseo - ve me neko vrijeme gnjavi, govori mi da moram vie izlaziti, da se
moram viati s dugogodinjim prijateljima. Nakon piletine i salate za desert
jedemo otopljeno umsko voe sa lagom i on u jednom trenutku podie pogled
prema meni i kae: Oh... zaboravio sam ti rei. Danas sam naletio na Philipa
Ellisa.
Koga? pitam, jer mi ime nije poznato.
191
elada8
Ma zna... onog tipa iz Ding Howa, biologa, onog o kojem si pisala u vezi s
istraivanjem koje provodi na abama. enski izbor ili tako nekako. Prolazio je
kraj Beeja upravo kad sam odlazio. Nekoliko smo minuta razgovarali, a onda
otili na ruak u Paragarys. Zanimljiv ovjek. Bilo nam je ugodno. Sljedei
tjedan idemo na golf, malo vjebati udarce. Rekao sam mu da nisam igrao jo od
faksa.
Duboko u utrobi osjeam bolno grenje. Jedem bobice ali ne osjeam koliko
su slatke. M. je poslije podne spomenuo restoran Paragarys, ali ne i da je
objedovao s lanom. A njihov sluajni susret, u to sam uvjerena, nije bio nimalo
sluajan. Sluam kako mi Ian pripovijeda o njihovu ruku. Uz sve izraeniju
strepnju pitam se to M. namjerava uiniti.
Kasnije te veeri svlaim se u kupaonici. Navlaim spavaicu dugih rukava,
da Ian ne vidi ozljede. Ona se ranija napetost s vremenom nekako rasprila i
atmosfera je meu nama ponovno ugodna. Odluila sam da u mu pokazati
Frannyne prie, Vodenog takora i Frannyno posljednje uporite, ali i da
mu neu rei da sam ih dobila od M.-a. Kaem mu da sam ih pronala u
Frannynu raunalu. Ian bez rijei ita prie, a oi mu se cakle od suspregnutih
suza. Kasnije me dri, nita ne govori, zna da rijei ne mogu pomoi. Osjeam
veliku bliskost s njim i pitam se zato mu nisam ranije pokazala prvu priu.
Te noi leim mu u naruju i mislim na Franny, mislim na M.-a i njegovu
sobu za dresuru. Dok me Ian dri, imam dojam da sam barem privremeno
pomilovana i spaena od kazne, da imam nekoliko sati predaha koji e mi dati
snage za sljedee iskuenje s M.-om. S lanom sam na sigurnome, dobro
poznatome terenu. Znam to oekivati, mogu se opustiti u sigurnosti njegova
zdravog razuma. M. iz mene crpi sve, oduzima mi svu energiju, kao da se radi o
bateriji iskoritenoj preko svih granica. Trebam Iana da se ponovno napunim.
On mi da je snagu da mogu podnijeti jo jednu dozu M.-ova zavodljivog ludila,
da mogu putovati tamnom stranom njegove due.
192
elada8
193
elada8
elada8
195
elada8
196
elada8
samo povrinske tragove. Uzorke. Crtee. Poput umjetnikog djela ija je izrada
morala trajati podosta dugo. Jedan od tako iscrtanih simbola bio je krug
prekrien crtom - univerzalni znak za ne, matematiki simbol za prazan skup,
kao da ubojica negira njezino postojanje. Ne govorim mu da su joj usta bila
zaepljena i povezana, kako susjedi ne bi uli krikove. Obdukcijom nije
utvreno nita, kaem. Ne znaju od ega je umrla.
Uspravlja se i naslanja. uti. Kao i ja.
Na koncu, s mukom obuzdavajui sarkazam u glasu, kaem: I kako e ti te
informacije onda pomoi u traenju Frannyna ubojice?
M. odmahuje glavom. Jo ne znam, kae. Ali imam odreenu predobu...
Ja kaem: Sad si ti na redu. Priaj mi o posljednjem kontaktu s mojom
sestrom.
Rukom poziva konobaricu da donese jo kave. Nakon to mu je napunila
alicu, poinje priati. Koncentrirano sluam. Sve to morat u zapisati kad se
vratim kui.
197
elada8
198
elada8
199
elada8
200
elada8
201
elada8
202
elada8
Znam da smo razliiti, dodala je ona. Ali ja sam se promijenila otkako smo
zajedno. I mogu se jo vie promijeniti. Znala je da joj se u glasu uje oaj. I
bila je oajna.
Podignuo je ruku i pogladio joj obraz, njeno, nadlanicom. Nemoj, rekao je
tiho. Neu se predomisliti i to god kae nee nimalo utjecati na situaciju.
Nae je vrijeme isteklo.
Ali ne mora biti tako.
Za mene je zavreno, Franny. To je izgovorio tako ledeno neumoljivim
glasom da je znala da ga niim ne moe navesti na to da se predomisli.
Trudila se prikriti emocije u glasu. Zato? upitala je.
Michael je slegnuo ramenima. Zato se ita dogaa? Katkad je jednostavno
tako.
Franny je osjeala kako joj naviru suze. Grlo joj je bilo stisnuto i suho. Sjetila
se svega to je za njega uinila, a on joj je sada rekao da je sve to bilo uzaludno.
Reci mi zato, rekla je. elim znati istinu. Nikad me nisi volio? Nije ti ak
bilo ni stalo do mene?
Franny, nemojmo o tome.
Reci mi. elim istinu.
Uzdahnuo je i naslonio se. eli istinu, Franny. eli da kaem da sam gadno
pogrijeio, da te volim i sada i da te oduvijek volim. eli da te molim da mi
oprosti.
Dlanovima je brisala lice, otirala suze. Ne, rekla je. Samo mi reci istinu.
Reci mi to ti znaim.
Nemoj...
Reci mi!
Michael je jo neko vrijeme utio, a onda je rekao: Draga si mi, ali to je sve.
Nemamo nita zajedniko. Prava je istina - i znam da ti to nee biti ugodno uti,
i to nipoto nije osobito plemenito razmiljanje - ali prava je istina da sam te u
svoj ivot unio radi svoje zabave.
203
elada8
204
elada8
205
elada8
TRIDESETO POGLAVLJE
Frannyn je dnevnik tu zavrio. Nakon toga vie nije nita zapisala, iako je
ivjela jo dva tjedna. Ponovno je poela raditi, a kolege s posla policiji su
kasnije rekli da, iako se drala nekako odsutno i rezervirano, nitko nije
posumnjao da neto nije u redu. Oduvijek je bila stidljiva i pomalo rezervirana.
Sada se samo jo vie drala po strani, rutinski obavljala dunosti, izbjegavala
osobne kontakte s drugima. Prema pacijentima je bila ljubazna, radila je
djelotvorno, ali ta se odvojenost uvrstila, kao da sve odrauje poput nekog
automata. Bila je, kao to se i pribojavala, utonula u vlastiti svijet.
Posljednje biljeke bile su povrne, puko biljeenje injenica, ali su
potkrepljivale M.-ov prikaz dogaaja. Nakon to je prekinuo s njom, rekao je,
zvala ga je, stalno i ustrajno, sve dok se nije vratila na posao. Znao je u kakvom
je psihikom stanju. Popunio je ono ega nije bilo u dnevnikim zapisima pruio emocije, spoznaje, osjeaje u pozadini golih injenica. Franny je saeto
zapisala: Ponovno sam nazvala Noru, ali nije je bilo kod kue. itam te rijei i
pitam se kako sam mogla znati da je pruala ruke prema meni u nadi da u je
spasiti. Moj se osjeaj krivnje, dojam o suuesnitvu u njezinoj smrti, pojaava.
Iznevjerila sam je i vie nego to sam mislila.
Na koncu sam je nazvala i tada smo se okvirno dogovorile da emo se nai u
Radissonu. Namjeravala sam je nazvati i ranije, ali u to sam vrijeme u novinama
imala i vie posla nego obino. Uurbano sam radila na dva velika lanka, radi
informacija sam putovala u Berkeley i Los Angeles, i izlazila s nekolicinom
mukaraca. U posljednji tren morala sam otkazati dogovorenu veeru - iskrsnuo
mi je intervju s jednim znanstvenikom koji je radio na jednom posve novome
podruju istraivanja, fotofizici polimera, pokuavao svjetlou navesti polimere
na korisne reakcije -a Franny je ubijena prije nego to sam se s njom stigla
vidjeti. Tako mi uope nije stigla priati o gospoi Deever, ni o M.-u, ni o
stvarima na koje ju je tjerao. Bit e da joj jednostavno nikada nisam pruila
priliku. Doista sam je voljela - nije mi bila tek usputna poznanica, kao to je
jednom rekao M. - ali bio je u pravu: prema njoj sam se ponaala upravo tako.
Sada se pitam to joj je prolazilo kroz glavu dok ju je ubojica vezao ljepljivom
trakom i polagano je muio. Je li mislila na mene? Je li umrla mislei da nikome
nije istinski stalo? Kad bi mi se ukazala jo jedna prilika, Franny, svakako bih se
pobrinula za to da shvati da mi je stalo.
Paralele. Posvuda vidim slinosti i usporedbe. Kako sam mogla biti tako
slijepa? Kad nije imala nikoga, Franny je padala, tonula unutra, u sebe. A ja,
koja ne vjerujem nikome, u takvoj sam situaciji jo otkako sam postala
punoljetna. Sline smo, tako sline. A ja sam je mogla spasiti. To je bilo u mojoj
206
elada8
207
elada8
elada8
elada8
Na slici imam neobian izraz lica dok otkljuavam auto. O emu sam u tom
trenutku razmiljala? Nemam pojma, vjerojatno sam mislila neto o M.-u.
M. Disanje je sada glasnije, ali i dalje pravilno, gotovo ritmino. Je li mogue
da je to M? Jo jedna od taktika zastraivanja, poput fotografije?
Fotografija, telefonski poziv. Neto me kopka u podsvijesti, ali ne uspijevam
sloiti sve dijelove slagalice. Gledam fotografiju, gledam sebe, dok mi taj netko
s druge strane linije duboko die u uho. Odjednom me obuzima ledeni strah. S
treskom sputam slualicu.
Dva sata kasnije ujem Iana na ulaznim vratima, zveckanje kljueva. Ulazi i
zove me po imenu. Osjeam nelagodu, ne javljam se. Mislim na Cheryl
Mansfield.
Ulazi u dnevnu sobu i odlae sportsku torbu i reket. Svakog utorka igra
reketbol u klubu. Jo je u crnim kratkim hlaama i bijeloj majici. Izgleda
umorno, lice mu je oputeno, a plava kosa pada mu na oi, poput djeaka koji se
estoko igrao cijeli dan, pa se kui vraa iscrpljen. Smijeim se, razmiljam
koliko je apsurdno ve i pomisliti da bi on mogao uiniti neto to nije u redu.
Prilazi mi i ljubi me u obraz, usne su mu meke i tople.
Ponovno te pobijedio? pitam.
Ian samo stenje i svom se teinom sputa na kau. Ne znam kako mu to
polazi za rukom, kae. Tip je zbilja dobar.
Govori o M.-u, kojeg poznaje kao Philipa Ellisa. Na moju veliku alost, Ian je
s njim sve blii. Jednom tjedno igraju reketbol, u vrijeme kad sam ja s Joeom u
Paragonu. Mislim da M. to radi namjerno, da me kanjava zbog toga to
razgovaram s Joeom. Kad sam M.-u rekla da u se i dalje viati s Joeom, svialo
se to njemu ili ne, te je iste veeri nazvao Iana, preda mnom, i pozvao ga da
utorkom igraju reketbol. Igraju sve otada, redovito.
Danas me pozvao kui na veeru. Zato kasnim. Dobila si poruku, zar ne?
U vratu osjeam tjeskobno zatezanje. Uzimam daljinski i gasim televizor.
Bio si kod njega na veeri? pitam.
Ian se naslanja, zatvorenih oiju, oputen. Gotovo sneno kae: ivi samo
nekoliko ulica dalje. Ide Montgomeryjem i skrene desno, ondje meu onim
starijim kuama. Ima zgodnu kuu.
210
elada8
211
elada8
elada8
povjerava M.-u, ali duboko u srcu znam da je dobar ovjek. Naslanjam elo na
njegova prsa i osjeam kako mi gnjev naputa tijelo. Zamalo sam ostala bez
njega, imam dojam. Zamalo sam razbila neto krhko to mi oajniki treba.
Zahvalna sam Ianu na takvoj zrelosti, zahvalna na tome to mi prua jo jednu
priliku.
Oprosti, kaem. Grli me i tako utimo, drimo se.
Nakon nekoliko trenutaka kae mi: Volim te, Nora. S Philipom razgovaram
samo zato to mi treba netko kome u se povjeriti. Ne mogu vie ovako. Stvari
se meu nama moraju popraviti. Da razgovara sa mnom, kad bi mi rekla to se
dogaa, ne bih se povjeravao Philipu. Prije ili kasnije morat emo razgovarati.
Neu dopustiti da se ovo nastavi.
Kimam. I meni je jasno da se sve to u ovom obliku ne moe nastaviti. Ubrzo
e se sve morati rijeiti, na ovaj ili onaj nain.
Kasnije te veeri Ian i ja leimo jedno kraj drugoga u krevetu, pokriveni samo
bijelom pamunom plahtom, a izmeu nas lebdi bolna tiina. Idem po au
vode, kae mi on na koncu. Jesi edna?
Kaem da nisam, a on ustaje. Navlai gae i izlazi. ujem ga u kuhinji, ujem
kljocaj prekidaa, vrata ormaria, vodu kako tee. Prebacujem se na bok i
grevito privijam plahtu. Pokuali smo voditi ljubav, ali nije upalilo. Nije bilo
kako treba. U mojem sluaju nikako. Kad me Ian poljubi, ne osjeam nita. Ne,
nije tono. Osjeam grinju savjesti. Ali vie ne osjeam elju. Kad smo veeras
legli, Ian mi se pribliio i polagano me poeo cjelivati, a onda mi je dlanom
preao po cijelome tijelu, po oblim grudima, ravnome trbuhu, toploj koi s
unutarnje strane bedara. Leala sam i putala ga da me dodiruje, imala osjeaj
kao da ga nekako trpim. eljela sam mu rei da prestane, ali ve sam ga odbijala
tri tjedna, sluei se raznoraznim izlikama - boli me glava, imam mjesenicu i
greve, umorna sam. Ve mu tako dugo nisam dopustila da me dira da sam
imala dojam da ga ne mogu odbiti. Iskustvo nije bilo nimalo ugodno.
Pokuavala sam iskazati koliko-toliko gorljivosti, ali ju jednostavno nisam
osjeala. Osjeala sam se poput one poslovine ene kojoj je reeno da
povremeno mora popustiti pred suprugovim pohotljivim zahtjevima. Ian je znao
da nisam zainteresirana i dao je sve od sebe ne bi li me uzbudio, inio je sve to
bi inae probudilo sve hormonske poticaje redom, ali ovaj put u meni se nije
nita pokrenulo. Leala sam, nisam se micala, ruku poloenih uz tijelo. On je na
koncu odustao. Jednostavno je legao na mene i pojebao me, ljutito, nasilno
ulazei u mene, iako se nisam opirala. Ni najmanje. Samo sam tako leala,
putala ga da nastavi, pitala se zato me njegov grubi nastup ne uzbuuje onako
kao M.-ov, pitala se kad e zavriti. ak i u tom bijesu Ian nije djelovao
dominantno.
213
elada8
214
elada8
215
elada8
216
elada8
Travnjak ima precizno definiran rub, a grmlje je pomno oiano. Posvuda vlada
red. Ovdje nema osjeaja guenja.
M. je ustao rano i otiao trati. Ustajem, odijevam se i autom odlazim kui.
Frannyn crni Cadillac i dalje je uz plonik, prljav od praine. Na stranjem
prozoru netko je napisao Operi me. Uzimam Bee s prilaza kui, pa odlazim do
potanskog sanduia, po jueranju potu. Sandui se nalazi iza ugla, ispred
travnjaka mog susjeda u drugoj polovici kue.
Brzo pregledavam potu i odmah prepoznajem onu obinu omotnicu, bez
adrese poiljatelja, sa igom iz Davisa. Otvaram je jo na travnjaku, pitam se
gdje me fotograf snimio ovaj put. Ispred kue? Kod drogerije? Ali u omotnici se
ne nalazi fotografija, nego list bijelog papira sa zalijepljenim rijeima: Ima
dva tjedna da prekine potragu - u protivnom, ti si sljedea. Zastajem i piljim u
te rijei. Tjeskoba mi odjednom grevito obuzima prsni ko. Slova, izrezana iz
nekog asopisa, vrlo su uredno zalijepljena na sredini papira. U omotnici je
jedino taj papir. Ulazim u kuu.
Telefon zvoni, ali se ne javljam. Ukljuuje se sekretarica - uvijek je ukljuena
jo otkako su zaredali oni pozivi - i sluam neku enu iz Centra za dobrovoljne
davatelje krvi u Sacramentu kako me pita elim li donirati krv. Ostavlja broj
telefona i prekida vezu.
Ti si sljedea. Znaenje tih rijei posve je oito. Zovem Joea Harrisa i itam
mu poruku.
to sada? pitam.
Potrait emo otiske prstiju, ali sumnjam da e ih biti. Dodat u u NSI.
NSI su nerazvrstani slubeni izvjetaji - materijali prikupljeni kad policija ne
uspijeva otkriti konkretan zloin - tek tako da sve ostane negdje zabiljeeno. Joe
je otvorio novi NSI kad sam primila onu prvu fotografiju.
I to je to? pitam. Zna da je dolo od njega.
Ne, to ne znam. Mogao je poslati i netko drugi.
Kad sam se posljednji put s njim vidjela u Paragonu, Joe mi je rekao da u vezi
s Frannynim ubojstvom istrauju jo nekoga. Jo nekoliko trenutaka utim, a
onda pitam: Tko?
Joe uzdie. Nemoj od mene traiti takve informacije. Uope ne bi trebala biti
umijeana u sve ovo. Ako te brine poruka, poduzmi uobiajene mjere opreza.
217
elada8
218
elada8
219
elada8
220
elada8
poinje njeno maziti, kao da mazi kakvu sitnu ivotinjicu. Grlim ga oko vrata,
da mu privuem glavu, da ga poljubim u usta, no on mi skida ruke sa sebe i
ponovno ih stavlja na moja koljena. Dri ih tako, zapovijeda, pa me ponovno
mazi.
Dajem sve od sebe da se nekako suzdrim, ali osjeam arenje u preponama i
treba mi vie od toga to mi M. prua. Diraj mi grudi, kaem, prieljkujui
vie stimulacije. Poljubi me u usta.
epavi debeli pramen moje kose, naglo mi povlai glavu u stranu. Gleda me,
pridie jednu obrvu, pa hladno kae: Ne elim tvoja usta, ni dupe, ni sise. I ne
elim da govori. elim samo tvoju piku. Je li ti jasno? Pokuavam kimnuti,
ali snano me dri za kosu, tako da uope ne mogu pomaknuti glavu.
Uvjerivi se da u ga sluati, puta mi kosu. Stavlja ruke na unutarnju stranu
mojih bedara, pa mi jo vie razmie noge. Sputa glavu i ustima mi dolazi do
meunoja. Na dodir njegovih usana iz usta mi se otima tiho stenjanje. To mi
treba. Gledam kako se hrani, kako sie, kako me lie, kako mi jezikom trlja
klitoris, a zatim zatvaram oi da posve zaprijeim vizualne podraaje i u
njegovu dodiru uivam na istoj, taktilnoj razini. Svravam brzo i snano, a on
odmah nakon toga otkopava hlae i vadi penis, ve tvrd i uzdignut, pa mi ga
brzo stavlja. Jebe me grubo, nabija se u mene, oiju zaarenih od gnjeva koji ne
razumijem, pa kae: Moe te i Ian ovako jebati? Moe? Moe, ha?!?
Zahtijeva da mu odgovorim, a ja, bijesno, kaem: Da, dobar je u krevetu.
Izvrstan - najbolji kojeg sam imala.
Na trenutak prestaje, zabacuje glavu unatrag i smije se. Lae, kae, pa
nastavlja u estokom ritmu, svom se snagom zabijati u mene. Ovako te evi?
sike.
U njegovu glasu ujem ljubomoru. Teko hvatam zrak od njegovih silovitih
nasrtaja. Ne, kaem mu, sva zadihana. On je njean.
I dosadan. Hvata me za dupe i privlai, nabija me na kurac. Osjeam ga u
stranjem dijelu vagine, ispunjava me potpuno. Poinje ulaziti jo bre. Ovako
ti se svia, zar ne? Znam te, Nora. Ista si kao ja.
Nisam kao ti!
Ali jesi, draga moja, slatka mezimice. Jesi, pa zavrnim, nesmiljenim
pokretom svrava u meni. Jo nekoliko trenutaka lei na meni, a zatim ustaje i
odlazi, zakopavajui hlae. Prilazi naslonjau i sjeda, prekrienih nogu.
221
elada8
elada8
223
elada8
224
elada8
225
elada8
226
elada8
227
elada8
228
elada8
229
elada8
ulazi u nju. Nastavljam plivati, mislei kako sam na prijevaru ostala bez
pobjede. Sada plivam sporije i koncentriram se na tehniku. Svaki je moj zamah
snaan, siguran i ravnomjeran. Pronala sam stalan ritam i u dvadesetome krugu
moj bijes mutira i pretvara se u mranu sumnju koja mi ne da mira. to ako M.
govori istinu?
230
elada8
231
elada8
elada8
grinju savjesti. Loe sam postupio u cijeloj situaciji - od trenutka kad smo se
upoznali. I nakon toga vie mi se nije javila, vie nisam znao nita o njoj, sve do
trenutka kad sam u novinama proitao vijest o njezinoj smrti. Tada mi je bilo jo
gore. Znao sam da sam prema njoj trebao biti ljubazniji, a nisam bio ljubazan.
Bit e da mi se inilo da to barem malo mogu nadoknaditi tako da nakon njezine
smrti pomognem tebi. Vjerojatno sam se pokuavao iskupiti. Imao sam osjeaj
da me tebi neto privlai. Htio sam biti uz tebe, pomoi ti na bilo koji nain. A
onda - zbunjeno i beznadno iri ruke -a onda sam se u tebe zaljubio.
Jo nekoliko trenutaka utim. Franny je trala za lanom. Vie puta nazvala ga
je da mu privue pozornost. U dnevniku - nesumnjivo zbog osjeaja ponienosti
- priznaje da ga je nazvala samo jednom. Ne mogu ni zamisliti kako bi to moglo
izgledati... juriti za nekim mukarcem, vie ga puta nazivati iako je jasno da nije
zainteresiran. Sada jasno osjeam njezinu bol. Osjeam to odbijanje i alim to
nisam bila uz nju da je utjeim. Ogoreno kaem: Dopusti samo da utvrdim
jesam li sve dobro shvatila. Nisi mi rekao da si evio Franny jer je taj arobni
trenutak u kojem si mi to mogao priopiti bio proao? A onda si se zaljubio u
mene i nakon toga mi vie, naravno, nisi mogao rei...
Stidio sam se, Nora. Nisam se ponosio injenicom da sam s njom spavao i da
nisam mogao uzvratiti osjeaje.
Bolan izraz lanova lica malo me smiruje. elim vjerovati u sve to mi je
upravo rekao, ali vie nisam sigurna ni u to. Ni u vezi s njim, ni u vezi s M.-om.
to si radio onog dana kad je ubijena? pitam na koncu.
Malice krivi glavu u stranu i jo nekoliko trenutaka uti. Lice potom kao da
mu se uruava u trenutku kad spoznaje o emu zapravo razmiljam. Kako me to
uope moe pitati? pita, oito uvrijeen. Misli da sam imao neke veze s
njezinom smru?
Slijeem ramenima. Uvia da iekujem odgovor, pa kae: S njom sam se
vidio samo jednom, est mjeseci prije smrti. Zato bih je htio ubiti? Kako to
moe i pomisliti?
Kako? Doista zvui apsurdno. Nije imao motiva, a od trenutka kad se s njom
vidio posljednji put do ubojstva proteklo je est mjeseci. Prstima prolazim kroz
kosu, pokuavam se nekako uhvatiti u kotac sa stvarnou. Sumnjiiti Iana za
ubojstvo bilo bi nategnuto, na rubu ludosti. To ini M., razmiljam sada, sije
sjeme sumnje da me jo vie dezorijentira.
Ian mi prilazi i kae: Poznaje me, Nora. Istinski me zna. Nisam je mogao
ubiti.
233
elada8
234
elada8
235
elada8
elada8
Dobro, kae, i dalje zagledan u stablo koje gubi lie. Sve u redu. Beba
stie u sijenju.
Nisam znala, kaem. Trudna je? Nevjerojatno. Zbog nekog nejasnog
razloga Abbyna me trudnoa fascinira. Imam dojam da sam s njom razgovarala
prije par tjedana - a tada posve sigurno nije bila trudna, trbuh joj je bio ravan
kao daska - ali bit e da je otada prolo pet-est, moda i sedam mjeseci.
No, da, kaem, i dalje u nevjerici. A onda ponovno osjeam onu bol, jedva
primjetno tuno grenje srca kad netko drugi oekuje dijete. Pa to je divno.
Prieljkuju deka ili curu?
Deka. Bit e sin. Radila je amniocentezu i doktor kae da e dobiti sina.
Sin, mislim si. Svijetu upravo treba jo samo to, jo jedan djeak. Juni dio
Davisa ve je prepun djeaka. Par koji ivi u drugoj polovici moje kue proli je
mjesec dobio sina (ve drugog), a prije dva tjedna ena koja ivi na drugoj strani
ulice u onoj plavoj kui u tudorskome stilu takoer je dobila sina (to joj je
etvrti). Ni za jednu ni za drugu nisam znala ak ni da su trudne dok se djeca
nisu rodila, kada me o tome izvijestila Ann Marie. Bit e da ne zna da Richard i
Abby ekaju dijete. Sina. Gdje su odjednom djevojice, pitam se. I zato bi
netko uope htio etiri djeaka? Ali na to ve znam odgovor.
Prestala sam odlaziti u Sacramento, osim kad je to izriito nuno i neizbjeno.
Prava je istina da sam od obuzetosti smru i upozorenja o ona dva tjedna ve
skrenula. ivim u malenome svijetu ije se granice poklapaju s granicama grada
Davisa, a kad se vozim preko vijadukta Yolo imam dojam da naputam sigurno
utoite i ulazim u neku stranu zemlju. Utoite! Naglas se smijem. Moj ivot u
Davisu, moj ivot s M.-om, ni priblino nije zatien. M. mi ne nudi sigurno
utoite. Ipak, Sacramento mi je nekako stran. To je simbol ivota koji sam
napustila i dok prelazim most Tower, imam dojam da se vraam kui nakon
dugotrajnog izbivanja, pa uviam da sam stranac u vlastitoj zemlji, obuzeta
nelagodom i blagom tjeskobom. Taj grad, i moj nekadanji nain ivota, vie mi
ne pripadaju.
Ian ima stan u centru, pa se vozim Capitol Mallom i skreem desno kod
kalifornijske Skuptine, zdanja sa zlatnom kupolom. Ian ivi samo nekoliko
ulica junije, u sjenovitoj ulici s drvoredima brijestova. Parkiram se uz plonik i
odlazim do njegova stana, u zgradi sa smeom fasadom i brljanom na
zidovima. Plonik je ispucao od starosti, pa se zbog toga nekako manje osjeam
kao stranac.
Zvonim i ekam odgovor. Dao mi je klju, ali ga jo nikada nisam
upotrijebila. S njegove strane to je bila simbolina gesta - rijetko smo se nalazili
237
elada8
238
elada8
To? kae, pa ih odsutno pridie. Ah, zapravo nije nita. Danas radim kod
kue. To je samo... Ne dovrava reenicu. Odbacuje papire na stoli - ve
pretrpan: na njemu su noevi i tri malena komada drva - pa mi sjeda nasuprot.
Nimalo blagonaklonim tonom pita: to treba?
Lice mu je toliko izmueno da elim ispruiti ruku i izravnati mu bore na
elu. Ali to ne inim. Praznine u naem krhkom odnosu ne doputaju prisnost
koju podrazumijeva takva gesta; bilo bi to presmiono.
Koncentriram se na njegovo pitanje. to doista trebam? Nisam sigurna,
kaem i uzdiem. Ne znam posve tono. utim, pokuavam se pribrati, pa
poinjem jo jednom. Ne viamo se ba esto. Gotovo se uope ne viamo.
Znam da sam uglavnom kriva ja. Slijeem ramenima i blijedo se smijeim. Bit
e da sam iskljuivo kriva. Ne krivim te zbog toga to se ne eli viati sa
mnom. Znam da sam u posljednje vrijeme prava kuka. Duboko udiem i
kaem: Ali i dalje te volim.
Ian ne reagira, pa sputam pogled u krilo. Tiho kaem: Nekako u to ve
rijeiti. Treba mi kao oslonac. Treba mi to da znam da me eka. ak i ja
ujem ojadan prizvuk preklinjanja u vlastitome glasu. Diem pogled prema Ianu.
Rijeit u nekako ovaj kaos. Sigurno.
Dok sam to govorila, sjedio je bez rijei, no sad izgleda i zabrinutije i
izmuenije nego ranije. Naginjem se naprijed, hvatam ga za ruku i govorim:
Hou, Iane. Obeavam. Samo mi treba jo vremena. Ne mogu ti objasniti to se
dogaa. Ali sve u srediti. Ve u nekako pronai nain za to.
Povlai ruku. Blagim glasom kae: Ne moe to vie srediti, Nora. Vie
nema toga to je bilo izmeu nas. I nisi jedina kriva. Jednako sam kriv i ja.
Ne mogu si pomoi. Ponovno pruam ruku i dodirujem mu obraz. Tako je
mek, gladak i ist. Oh, Iane. Nisi ni najmanje kriv. Prema meni si uvijek bio
divan, to dobro znam. I ni u snu nisam namjeravala sumnjati u tebe kad je rije o
Frannynoj smrti. Tako si...
Prestani! Naglo ustaje i poinje koraati amo-tamo. Lice mu je namrteno,
sve mranije. Izgleda uznemireno i neodluno, kao da ga pee savjest. Nikad ga
nisam vidjela u takvom stanju. Vraa se i sjeda. Nisam tako divan ovjek kako
bi se moglo zakljuiti iz tvojih rijei. Obian sam, prosjean ovjek, Nora. Imam
slabosti i mane kao i svi ostali. A trenutano - trenutano, Nora - jednostavno se
ne mogu nositi s tvojim problemima. Jednostavno ne mogu.
239
elada8
Prilazi prozoru i gleda van. Okrenut leima prema meni tiho kae: I ja tebe
volim. A onda, jo tie: Boe, Nora, jo te volim. Ali treba mi malo prostora,
malo zraka. Treba mi vremena da razmislim.
Gledam lanova lea. Nepomina su, ukoena. Gotovo vidim tu silnu napetost
u njima i beskonano me rastuuje to znam da sam upravo ja skrivila tu
nelagodu koju osjea. Voljela bih neto rei, ali ne znam to. Nisam sigurna ak
ni zato sam dola ovamo. Dok sam ga molila da mi prui jo jednu priliku, dio
mene uvidio je da je on ve svojevrstan ostatak iz moje prolosti. Volim ga, on
voli mene - ali to ne znai osobito mnogo. Nije dovoljno da ostanemo zajedno i
nipoto nije dovoljno da mene odvoji od M.-a.
Odlazim dok on jo pilji kroz prozor, izbjegava me. Izlazim na autocestu i
vraam se u Davis. Kae da mu treba vremena da razmisli, ali znam to to znai.
Radi se o polaganome raspadanju odnosa, tako se na uljudan nain kae
zbogom. I ja sam te rijei upotrijebila prilikom prekida s nekolicinom
mukaraca: treba mi vremena da razmislim. U prijevodu: vie te ne elim vidjeti.
Ian na to, naravno, ima savreno pravo. Dala sam mu vie nego dovoljno razloga
za to da se povue, razloga kojih nije ak ni svjestan. Na koncu je ipak onako
kako je M. prieljkivao. Ian je napustio moj ivot.
Ta mi spoznaja gotovo donosi olakanje, oslobaa me svojevrsnog tereta.
Vie neu morati odgovarati na lanova pitanja, niti mu pokuavati objasniti zato
se tako ponaam. Istodobno imam osjeaj i da sam propustila odreenu priliku,
da sam uasno pogrijeila. Sad sam na rubu ponora, a nema nikoga tko bi me
mogao zaustaviti.
240
elada8
241
elada8
242
elada8
moja rije protiv tvoje. Nikada nee vidjeti kako zatvor izgleda iznutra. Ali
moram znati jesi li je ubio i kako i zato. Samo mi reci istinu. Molim te... reci
mi.
M. me gladi po ruci. Oh, Nora, kae tiho, gotovo tuno. Kad e ve
jednom otvoriti oi? Za to nemam dokaza, ali ini mi se da je Ian najizgledniji
kandidat za osumnjienika.
Odmahujem glavom. Posljednji put s njom se vidio est mjeseci prije smrti. I
nije ju imao razloga ubiti.
Ponekad razlog i nije nuan. Osim toga lagao ti je, nije li tako? Da ti nisam
rekao da su se znali, on ti nikada ne bi spomenuo Franny. To moe znaiti da ti
je lagao i o drugim stvarima. Kako zna da se s njom nije vidio est mjeseci?
Rekao mi je.
I povjerovala si mu? U njegovu glasu jasno ujem cinian prizvuk.
Da.
Tako, znai, kae. Pa dodaje: Misli da si u stanju objektivno suditi o
Ianu? Odbacuje sve injenice koje bi ga mogle dovesti pod sumnju. evio je
Franny, tebi je lagao o tome da je poznaje, odmah nakon to je umrla zalijepio
se za tebe, a im je shvatio da si poela sumnjati u njega - nakon to si ga upitala
gdje je bio kad je ubijena Franny - distancira se od tebe. Ne ini ti se da bi to
moglo zanimati detektiva Harrisa? Ispriaj sve policiji. Neka oni utvrde njegovu
nedunost.
Nije ubio Franny. Ustajem i poinjem hodati amo-tamo. A ako si tako
siguran da je on ubojica, zato mi to nisi ranije rekao? Kae da ti je stalo do
mene, da se zaljubljuje... nisi se bojao da bi mogao ubiti i mene?
M. gleda kako koraam. Posve mirno kae: Ne. Tvoj ivot ni u jednom
trenutku nije bio u opasnosti. Ian nije ubojica - po prirodi. To jednostavno nije u
njemu. Smatram da je to bio nesretan sluaj, greka.
Bila je vezana vrstom ljepljivom trakom. eli rei da se to dogodilo igrom
sluaja? Da je to bila nekakva greka?
Nemam odgovore na sva pitanja, Nora. Moda nemam nita od odgovora.
Samo mislim da je izgubio nadzor. Ian nije hladnokrvna osoba. Ne bih rekao da
ju je namjeravao ubiti.
243
elada8
244
elada8
pulover, knjigu Jean Auel i drvenu figuricu - pa ustajem i odlazim bez rijei.
Znam da e me kasnije tjerati na patnju jer sam ga tako napustila, ali za to mi se
fuka.
Odlazim kui i zovem ovjeka po imenu Peter Byatt, koji za Bee prati policijske
izvjetaje. Iako ga znam vie od deset godina, nikad se nismo druili izvan
posla. Rije je o starijem mukarcu, upuenome i strunome, koji mi je ve
pomogao u vezi s nekoliko lanaka. ekam da mi spoje njegovu kunu liniju.
Telefon zvoni puno puta, a onda se na koncu javlja, bezbojnim glasom koji
jasno pokazuje koliko se dosauje, samo kae: Byatt. Pete, Nora Tibbs.
Nekoliko trenutaka tiine, dok povezuje ime s osobom, a onda me prepoznaje.
Nora! Pa kako si? Kad se vraa na posao?
Ubrzo, kaem. Treba mi mala usluga.
Naas uti, a onda pita: Kako ti mogu pomoi?
Sjea se sluaja Mansfield?
Ona ena s Kanala 3? McCarthyjeva cura? Svakako.
Reci mi neto vie o tome. O tipu koji ju je ubio.
ujem kako mu kripi naslonja i zamiljam kako se naslanja, kako stavlja
noge na jednu od otvorenih ladica ormara za spise, kako razgovara u poloaju u
kojem sam ga vidjela nebrojeno puta. Mark Kirn, kae. Pravi ludo. Bivi
deko koji je nije htio ostaviti na miru, nego ju je bez prestanka maltretirao.
Istinski sluaj ludila. Ishodila je sudsku zabranu, samo da ga dri podalje od
sebe, ali to oito nije upalilo. Neprestano ju je opsjedao. Tuila ga je. Na koncu
je pred sudom ustvrdio da se nee protiviti optunici za prekraj praenja i
uhoenja, pa je dobio uvjetnu, na dvije godine, ini mi se, moda i tri, a
odreena mu je i obavezna psihoterapija. Nije ba pomoglo - napao ju je noem
na parkiralitu kod televizijske postaje, osam-devet uboda ili tako neto.
Kako ju je maltretirao?
Otada je ve prolo neto godina... kae i razmilja. Jo nekoliko trenutaka
oklijeva, a onda kae: Neprestano ju je nazivao, ako se ne varam, tvrdei da e
je vjeno voljeti i biti joj odan. Na koncu je morala promijeniti broj. A on ju je
posvuda slijedio, ukazivao se gdje god bi se ona nala na novinarskom zadatku,
openito se ponaao kao zadnja budala. Snimao ju je, na stotine fotografija, pa ih
joj slao. Budui da se nije obazirala, poeo joj je prijetiti pismima. ak joj je
nekoliko puta provalio u kuu, tako je ona barem tvrdila. On je sve poricao. I
245
elada8
246
elada8
elada8
sam mu prikaz zmije koja izlazi iz jajeta. Bio je izrezbaren iz boikovine, iste
vrste drva iz koje je Ian u veljai izradio onu figuricu. Cijelo vrijeme nalazila se
na mojem stoliu u dnevnoj sobi. Kad me Joe veeras dovezao kui, ponio je
obje figurice.
Odlazim u krevet, iscrpljena svime to se danas dogodilo, i gotovo odmah
tonem u san. Snove mi ispunjava tjeskoba, pa se negdje usred noi budim. Neto
nije kako treba, ali ne znam tono to. Pridiem se i dezorijentirano gledam oko
sebe. Budilica, elektronika s crvenim brojkama, ne radi, ekran je crn, a kroz
zavjese ne dopire ni svjetlost uline rasvjete. U cijelom kvartu nema struje - to
me probudilo, ta potpuna tiina. Nema zujanja hladnjaka, nema zvuka susjedove
klime, koju ostavlja ukljuenu
i cijelu no. Soba je posve crna, vani nema ni mjeseca. Bit e da je neki auto
udario u stup i prekinuo vod.
Sputam se na jastuk i ve gotovo spavam, na pola sam puta, u onom
omamljenom stanju izmeu pospanosti i nesvijesti, kad poinje zvoniti telefon to je neugodan, glasan zvuk usred noi, zvuk koji prodire kroz potpunu tamu.
Naglo se okreem. Poseem za njim, prije nego to se ponovno oglasi, ali ga
promaujem. Prodoran zvuk odzvanja na sve strane, neugodan i drzak. Dok
ponovno pokuavam podignuti slualicu, ruim aparat na pod. Petljam i traim u
tami, pa na koncu prinosim slualicu uhu. Nita. A onda ujem ono disanje.
Trebala sam pustiti da se aktivira sekretarica, ali mi to nije palo na pamet kad
sam zaula taj prodorni zvuk. Drim slualicu na uhu i oslukujem. utim. uti i
taj netko s druge strane. Die duboko i pravilno, tek tako da mi da do znanja da
je tu. Je li to Ian ili M.? Mislim da je Ian, no kako pouzdano znati? Pridiem se
i oslukujem, ne mogu izustiti ba nita. Trebala bih prekinuti vezu, ali ne mogu.
Nekakva morbidna znatielja - ili moda strah, da, to je strah, strah od
nepoznatoga - dri me prikovanu za telefon. Ona su dva tjedna gotovo istekla.
Dok sluam to njegovo ritmino disanje, prsni mi se ko stee. Sobom vlada
takva tama. ini mi se da u stanu ujem nekakve zvukove, no znam da je stvar
samo u mojoj mati. Povremena kripa zidova, maka koja hoda po krovu. Ian
nije u mojoj kui. Ni M. Ali jedan je od njih ovdje, na telefonu, na suprotnoj
strani veze. Jedan od njih poslao mi je onu poruku. Disanje se nastavlja. vrsto
stiem oi i sluam. Diem kratko i isprekidano, ispunjena nervozom i strahom.
Na koncu sputam slualicu i vie ne spavam.
Svake veeri nakon toga prije odlaska u krevet podiem slualicu i ostavljam
je kraj telefona.
248
elada8
249
elada8
250
elada8
251
elada8
elada8
elada8
254
elada8
elada8
elada8
257
elada8
258
elada8
259
elada8
elada8
kosu i nanosi mi je preko oiju. Unosim pismo u kuu i otvaram ga. Dolazim
po tebe, pie, na isti nain kao i u ostalim porukama, na bijelome papiru,
slovima izrezanima iz nekog asopisa. Primjeujem da grizem nokat na palcu, a
onda opaam koliko se kua doima utihlom, koliko me ta tiina uznemiruje.
Provjeravam jesu li ulazna vrata zakljuana. Potom provjeravam ostala vrata i
sve ostale prozore. Vraam se do kuhinjskog stola i uzimam to pismo, itam jo
jednom, pa jo jednom. Dolazim po tebe.
Klimatizacijski se ureaj tiho ukljuuje, ali i taj zvuk mojim osjetljivim uima
zvui kao prijetnja. Odlazim u spavau sobu i iz ormara uzimam koveg.
Ubacujem nekoliko haljina, nekoliko kratkih hlaa i ljetnih majica, donje rublje.
Uzimam etkicu za zube, pastu, traim novi paketi zubnog konca koji sam tek
kupila. Dok se pakiram obuzima me bijes, jer me netko tjera iz vlastitog doma.
Ian bi se trebao osjeati inkomodirano, a ne ja. U koveg ubacujem i spavaicu,
bijesna zbog injenice da je netko u stanju nad drugom osobom imati toliku
negativnu mo. Dolazim po tebe. Kako me se samo usuuje zastraivati?! elim
neto uiniti, sama neto poduzeti, uzvratiti kako god znam i umijem. Ne elim
se odseliti k Maisie, samo se tako okrenuti i popustiti.
Ulazim u kuhinju i na radnoj plohi, na mjestu na koje sam ih odbacila, vidim
kljueve automobila. Na privjesku imam minijaturnu limenku s Maceom,
kljueve od auta i kue, kao i klju lanova stana. Jo mu ga nisam vratila. Na
pamet mi pada nova zamisao - neto to sam ve trebala uiniti.
Pretvarajui se da sam eljna prijateljskog avrljanja, nazivam Bee i
razgovaram s Maisie. Smatra me ludom - jer sumnjiim Iana za ubojstvo - ali joj
je drago to sam se javila, pa jo neko vrijeme blebee i ogovara. Glumim da me
sve to zanima. Na koncu, nakon to sam se usputno raspitala, kae mi da je Ian
cijeli dan slubeno u San Franciscu. Sputam slualicu, autom odlazim do
drogerije Longs, kupujem paket gumenih rukavica za jednokratnu uporabu, pa
izlazim na autocestu i kreem prema Sacramentu.
Dolazim po tebe. Te rijei odjekuju mi u glavi poput turobne jeke u kakvom
kanjonu. Parkiram se malo dalje od lanova stana, u ulici, u hladu
jedne platane. U daljini ujem kako neki voza trubi, zavijanje sirene hitne
pomoi, tihi apat prigradske eljeznice. Dolazim po tebe.
Otvaram paket gumenih rukavica. Nema sumnje u to da su moji otisci u
Ianovu stanu ostali prilikom posljednjeg dolaska, ali pronaem li kakve dokaze
o tome da je ubio Franny, elim da na njima ostanu iskljuivo njegovi otisci.
Guram dvije rukavice u dep, pa izlazim iz auta.
261
elada8
Dok prelazim ulicu uoavam nekog majstora na ljestvama. isti oluk s istone
strane kue. Neki sivi automobil zaustavlja se na zajednikom prostoru za
parkiranje. Garana vrata, pokrenuta daljinskim upravljaem, polagano klize i
otvaraju se, a auto nestaje unutra i vrata se za njim zatvaraju. Uvlaim klju u
bravu Ianovih ulaznih vrata, napola oekujui da ih neu moi otkljuati. Ali
klju bez problema ulazi u bravu, a ja ga okreem i vrata se otkljuavaju.
Otvaram ih i ekam, malice nagnuta prema naprijed, oslukujem eventualne
zvukove, elim se uvjeriti u to da Ian nije kod kue. Izvlaim klju iz brave.
Osjeam se poput provalnice i srce mi sve bre udara. Pokuavam se smiriti.
Strogo uzevi, nisam provalila u stan i mogu li se uistinu smatrati pljakaem i
kriminalcem ako imam klju?
Neto nije u redu?
Naglo se uspravljam, tako da mi kljuevi ispadaju iz ruke. Munjevito se
okreem i vidim onog majstora, s ljestvama pod rukom. Rije je o koatome
mukarcu, ukasta i upala lica.
Imate problema? pita. Ima guste i crne brkove koji mu se alobno sputaju
preko ruba usne i posve mu zaklanjaju usta. Imam dojam da rijei dolaze
niotkuda.
Nervozno se smijem, pa se saginjem da podignem kljueve. Ne, kaem.
Samo odugovlaim... Dan je tako predivan da mi se ne ide unutra.
To mi je posve razumljivo, kae on, a brkovi se diu i sputaju u ritmu
rijei koje izgovara, ali za moj je ukus mrvicu prevrue. Za ovakvih dana ne bi
mi smetalo da moram neto raditi unutra.
Da, kaem. No, da... Taj mukarac samo stoji, ne mie se, a ja se pitam
izgledam li sumnjivo. I ja moram neke stvari odraditi, kaem. Pomislila sam
kako bih danas mogla raditi kod kue. Ovdje je mirnije nego u uredu.
Prebacuje ljestve u drugu ruku.
Ovdje sam produktivnija, dodajem, pa ulazim. Kroz staklene plohe uz vrata
gledam kako se udaljava plonikom i postavlja ljestve s druge strane kue.
Okreem se i s olakanjem se naslanjam na vrata. Gledam na sat, dva i petnaest,
i zakljuujem da moram poeti.
Dok prolazim hodnikom, primjeujem koliko je u stanu svjee. Dnevna soba,
zidova bijelih poput vapna, izgledala bi krajnje antiseptino da nije bila
pretrpana drvom, noevima i minijaturnim rezbarijama bez reda ostavljenima na
stoliu. Odmah odlazim u spavau sobu, navlaim rukavice, pa u urbi i povrno
262
elada8
elada8
Iz druge sam sobe zaula neki zvuk. kljocaj, ini mi se, zvuk otkljuavanja
ulaznih vrata. Ne miem se, molim se za to da je rije samo o mojoj mati. Ali
nije - ponovno ujem zvukove, ujem kako netko okree ruicu na vratima,
ujem kako se vrata otvaraju, pa zatvaraju.
Munjevito vraam fotografije, traku, no i Billyjevu narukvicu u kutiju.
Guram je pod krevet i ujem korake u predvorju. Ustajem, skidam rukavice, pa
ih guram u dep hlaa. Novi zvukovi iz dnevne sobe, cipele koje se vuku,
priguen udarac, a svaki zvuk sve je zlokobniji. Mogu se sakriti jedino u zidni
ormar. Ili da Ianu kaem da sam mu htjela ostaviti klju? ujem radio, glasnu
glazbu. Otvaram vrata ormara, polagano, tako da me ne uje, i ve sam napola
unutra kad me zaustavlja prestraen krik. Okreem se i vidim Pat, onu
spremaicu.
Isuse moj Kriste! kae ona. Nasmrt ste me prestraili. Odlae zelenu
kantu na pod, kraj nogu. Mislila sam da nema nikoga. Nora, je li tako?
Da, kaem, zahvalna na injenici da njezina nervoza prikriva moju. Doima
se krupnijom nego to je pamtim, irokih, debelih i blijedih nadlaktica.
Ispriavam se. Nisam vas namjeravala prestraiti. Trebala sam vas zazvati kad
sam ula da ulazite.
Iz kante vadi krpu za prainu i brie komodu. Ian mi nije rekao da ete danas
biti ovdje, kae.
Zatvaram vrata ormara, pokuavam dobiti na vremenu, smisliti neki izgovor.
Nije znao da u doi, kaem, u nadi da joj nije rekao da smo prekinuli.
Pokupila sam mu rublje, pa sam ga samo donijela.
Pat dovrava brisanje praine s komode, pa prilazi nonome ormariu. ini se
da joj je taj razlog uvjerljiv. Bit e najbolje da poem, kaem. Moram se
vratiti na posao.
Na trenutak mi se smijei, odsutno, ali nesumnjivo i s olakanjem zbog
injenice da joj neu smetati dok posprema Ianov stan. Bok, kae, a ja
izlazim.
Cijelo poslijepodne zovem Joea, ali njega nema u postaji. Te veeri pokuavam
ga dobiti i kod kue, no ne javlja se ni on ni njegova supruga. Veeras se trebam
vidjeti s M.-om, ali prvo elim razgovarati s Joeom, rei mu to sam pronala
kod Iana. Moda e policija sada, napokon, privesti Frannyna ubojicu. Joea
nema kod kue ni u devet naveer, pa odustajem. Morat u priekati do sutra.
Uzimam kljueve i odluujem da u tih nekoliko ulica do M.-a prijei pjeice.
Noni je zrak svje, ugodan nakon cjelodnevne ege, pa mi je drago to ne idem
264
elada8
autom. Zvijezde trepere visoko gore, nebo je velianstveno, crno i sjajno poput
opsidijana. Koraam na zapad ulicom Montgomery, mislim na Franny i one
fotografije u Ianovu stanu. Osjeam neizmjerno olakanje zbog injenice da je
sve napokon zavreno, da se njezin ubojica nee nekanjeno izvui.
ujem pucketanje neke granice. Osvrem se, ali ne vidim nikoga. Istog
trenutka mislim na Iana, pitam se je li mu Pat rekla da sam danas bila u njegovoj
spavaoj sobi. Vadim kljueve iz depa, pa s limenke spreja skidam sigurnosni
poklopac. Ubrzavam korak, osvrem se. Nema nikoga. Obuzima me strah, tama
odjednom prijeti sa svih strana, pa odluujem da u lagano potrati, vrsto
drei sprej. ini mi se da iza sebe ujem neke korake, potom i zvuk kamenia
na asfaltu, pa poinjem trati svom snagom. Dolazim po tebe. Sad sam u
starijem dijelu Willowbanka, pa skreem u Meadowbrook Drive. Ovdje nema
uline rasvjete, trim jo bre, osjeam bol u prsima, pa skreem lijevo u
Almond. Dolazim do M.-ove kue, zadihana i oznojena, s tankim pramenovima
kose koji mi se lijepe za lice i vrat ispod potiljka. Naginjem se, pokuavam doi
do daha, ne odvajam pogled od ulice. M. me vidi kroz prozor i izlazi.
to se dogodilo? pita dok mi prilazi.
Pokazujem prema ulici, i dalje zadihana. Netko me pratio, kaem, jedva
oblikujui rijei. Jurio za mnom.
Gleda u smjeru iz kojeg sam dola, ali ne vidi nikoga. Jesi sigurna? pita.
Kimam, i dalje hvatajui dah, a onda vraam poklopac na sprej. M. me grli i
privija. Nekoliko trenutaka kasnije, neki mladi, moe mu biti sedamnaestosamnaest godina, lijenim korakom prolazi ulicom, sa slualicama walkmana u
uima.
To je taj tvoj napada, kae M., pa se smije. Vidi? Obian klinac. Pustila
si mati da se otme kontroli. Obian djearac.
Odmahujem glavom. Ne, kaem. Bio je netko drugi. Sigurna sam. Bio je
Ian. Znam da je on, pa M.-u priam to se dogaalo i to sam pronala pod
Ianovim krevetom.
M. sputa ruke i namrteno uzmie od mene, mrana lica pod svjetlou
svjetiljke na trijemu. Boe, Nora. Pa to je bilo jako opasno. Zato me nisi
nazvala? Bio bih iao s tobom. Ili jo bolje, zato taj posao nisi prepustila
policiji? U njegovu glasu ujem gnjev, vidim ga u izrazu njegova lica.
265
elada8
266
elada8
267
elada8
268
elada8
269
elada8
elada8
271
elada8
ETRDESETO POGLAVLJE
Jesen stie jednog hladnog i vjetrovitog dana. Iana su uhitili zbog ubojstva moje
sestre. Iako se s tragovima pronaenima u Frannynu stanu nisu poklapali ni
uzorci njegove kose, ni otisci prstiju, ni vlakna iz saga, ljepljiva traka
nedvojbeno se poklapala s trakom iz njezina stana. Kemijska je analiza izvan
svake sumnje dokazala da se zavrna vlakna poklapaju s vlaknima trake koju je
Franny imala preko usta. Ian i dalje tvrdi da je neduan i ne eli otkriti kako ju je
ubio. Uzrok smrti i dalje je nepoznat. Moda nikada neu doznati kako je i zato
ubio Franny i pitam se zavrava li time pria o njoj. Moda i nije bilo razloga.
Ljudi ubijaju bez razmiljanja i savjesti - tome u novinama svjedoimo
svakodnevno. Mark Kirn jo je u San Quentinu zbog ubojstva Cheryl Mansfield,
ali sumnjam da je kriv. Ian je mogao ubiti i nju. Ne znam odgovore i vjerojatno
ih nikada neu doznati. To sada mogu prihvatiti... barem mi se ini.
Otkako je Ian uhien vie nema onih poziva i ne primam pisma s prijetnjama i
fotografijama. ivot mi je obavio bezvoljan plat spokoja, a M. i ja slaemo se
podosta dobro. Odnos nam je posloen na jedinstven nain: on nareuje, ja
pokorno sluam. Bit e da je mislio upravo na to kad mi je rekao da u se morati
nauiti suoavati s mukarcima. Taj na odnos donosi zadovoljstvo. Odustala
sam i od ono malo nadzora koliko mi je bilo preostalo i trenutano nemam druge
dunosti, osim initi to trai. I to mi ne smeta. Iscrpljena sam od dugotrajne
potrage za Frannynim ubojicom. Osjeam se emocionalno izranjavanom, imam
dojam da me izdao jedini mukarac za kojeg sam mislila da mu mogu potpuno
vjerovati. Kako sam mogla tako pogrijeiti u vezi s lanom? Sad se jo jedino
elim povlaiti u sigurnu ahuru M.-ova autoriteta. Zadovoljna sam time to sam
sve prebacila na autopilota, a on mi je navigator, on odreuje smjer. Ta se moja
podinjenost, najveim dijelom, ograniava na podruje seksa, iako se granice
tog podruja ponekad nejasno prelijevaju i prelaze i u druge sfere naeg ivota.
Ponekad imam dojam da sam nitko i nita, da ne postojim kao osoba ili da imam
tek zanemarivu teinu i znaaj - poput kakva djeteta ili robinje, bez drugih
obaveza, osim da sluam i udovoljavam svome roditelju, svome gospodaru.
Kako vrijeme odmie, tu ulogu preuzimam sa sve manje i manje potekoa.
Neka se netko za promjenu brine za mene. Unutarnji mir - a imam ga prvi put od
Frannyne smrti - stjeem zahvaljujui gubitku osobne moi, ali taj mi je gubitak
podnoljiv.
Ipak, nisam jedina koja je odustala od moi. U toj ljubavi prema meni M. je
takoer odbacio dio nadzora. Isprva sam mislila da je to tek varka, jo jedan
njegov pokuaj da me prevari. Prema Franny se ponio odvratno, dostojno
svakog prijezira, i nisam mislila da se moe promijeniti, da moe voljeti. Ali
njegovo dranje pokazuje da nije tako. Naveer esto razgovaramo jo dugo iza
ponoi. A u tim nonim razgovorima, skrivenima od dnevnoga svjetla, on mi se
272
elada8
elada8
Daj mu jo malo vremena. Ako ima elju, popravit e se. Zalogaj s vilice
stavljam u usta. Ovo je fantastino, kaem, mislei na lazanje.
Hvala, kae on, a tamne obrve tada mu se malko mrte. S vremenom e
poboljati tehniku, ali nikad nee postati izvrsnim pijanistom. Nema tu kreativnu
iskru po kojoj se izvrsni razlikuju od dobrih. Razumije glazbu, intelektualno, ali
je ne osjea.
Smijeim mu se i kaem: Ali ima dobrog uitelja.
M. samo nestrpljivim pokretom ruke prelazi preko mojih rijei. To se ne
moe nauiti, kae. To ili ima ili nema. Nee mu pomoi ni sva tehnika
ovoga svijeta, ni sva poduka. Popravit e se u odreenoj mjeri, moda ak i
dosta, s obzirom na ar kojim svemu pristupa, ali nikada nee biti velik
glazbenik. Marljivost nije dovoljna.
Thomas Edison ne bi se sloio. Smatrao je da je genijalnost vie plod
marljivosti nego kreativnosti. Jedan posto nadahnue, devedeset devet posto
znoj. Bude li taj tvoj student dovoljno marljiv i uloi li dovoljno velik trud,
vjerojatno e uspjeti.
Nemoj mi citirati nekakve aforizme, Nora. Krajnje su banalni i gotovo je
redovito rije o pretjeranom pojednostavljivanju - a to znai da u konkretnim,
pojedinanim sluajevima u spoznajnome smislu ne znae gotovo nita. Mojem
studentu nedostaje istinske genijalnosti, a znojem tu prazninu jednostavno
nikada nee popuniti. Bilo bi mu bolje da spozna vlastita ogranienja. Bio bi
sretniji kao vrhunski odvjetnik ili raunovoa nego kao drugorazredni glazbenik
koji e uvijek znati da nikada nee bili na potrebnoj razini. A stanje e se s
vremenom samo pogoravati: oajniki e eljeti to neto, znati da e mu uvijek
biti uskraeno, a najbolnije e biti gledati druge, koji su to manje zavrijedili, koji
su manje marljivi, ali su obdareni darom i genijalnou koji njemu nedostaju, i
koji sve to jo primaju zdravo za gotovo. Oekuje ga ivot ispunjen
razoaranjima.
U njegovu glasu raspoznajem traak suosjeanja. Pitam se odnose li se te
rijei i na njega. Ve se vie puta dogodilo da me usred noi probudi zvuk
klavira. Jednom sam se iskrala do radne sobe i zatekla ga nadvijenog nad
klavijaturom, s izrazom agonije na licu dok svira neku prelijepu, tunu, skladbu,
pogrebni mar, ini mi se. Na elo mu je padao gust pramen te fine, tamne kose.
Dugaki i skladni prsti teno su prelazili tipkama - a meni se uinilo da jo
nikada nisam vidjela tako divan prizor. Bio je tako krajnje osoban, privatan,
strastven, da sam se tiho udaljila, osjeajui se poput pravog uljeza. Nakon toga,
kad god bih zaula tu kasnononu glazbu, ostajala sam u krevetu. M. je vrlo
poznat, ali ak i ja - koja razumijem tako malo u vezi sa svijetom glazbe - znam
274
elada8
275
elada8
276
elada8
277
elada8
Naredio sam joj da sjedne na kau i rekao koliko sam uivao kad je bila u
onom svinjcu, dok su joj one svinjice sisale grudi. Rekao sam joj i da mi je
drago to se tako dobro slae s mojim psom. Franny je jako voljela Rameaua.
Hranila ga je, odlazila iza kue i s njim se igrala. A naveer smo s njim ponekad
ili u dugake etnje kvartom. Objasnio sam joj da volim ivotinje i da je elim
vidjeti s nekom ivotinjom. Bila je smetena. Nije imala pojma o emu govorim.
Rekao sam da elim gledati kako je evi neka ivotinja. Sirota Franny. Uasno
se uzrujala. Znala je da u je na to natjerati i nije znala to da kae. Samo je tako
sjedila, grickala usnu, odmahivala glavom, a to siroto golo tijelo na kauu se ve
treslo. Rekao sam joj da e to morati uiniti za mene. Poela je plakati - to je
inila esto - a ja sam je privio i poeo tjeiti, ali sam i dalje bio odluan, te sam
joj objasnio da to jednostavno moram vidjeti. Rekao sam da e to morati uiniti,
ali i da u joj dopustiti da odabere ivotinju: svinju ili psa. Samo je odmahivala
glavom, grevito se drala za mene, kao da u se nekako predomisliti zbog te
njezine krajnje uznemirenosti i suza. Uvijek je, naravno, bilo obrnuto. Njezin
strah iz mene je uvijek izvlaio samo ono najgore. Biraj, rekao sam joj. Rekla
je ne, rekla je da ne moe. Objasnit u ti razlike, rekao sam. Tako e lake
odluiti. eli li psa, spustit emo te na sve etiri, pa e te Rameau zajahati
straga. Ejakulirat e gotovo istog trena, ubrzo nakon to ue u tebe - tako je sa
svim psima - ali im izbaci spermu u tebe, donji dio kurca natei e mu tako da
e se pretvoriti u veliki vor i zaglaviti ti se u piki. Nogom e prijei preko tebe
i okrenuti se za sto osamdeset stupnjeva, tako da ete se dodirivati guzicama, i
dalje spojeni njegovim kurcem u tvojoj piki, sve dok ta oteklina ne splasne.
Kod Rameaua se to dogodi nakon priblino pola sata, pa bih vas mogao fino
gledati dok ste tako spojeni, snimiti pokoju fotku i bez urbe drkati.
E, sad, sa svinjom je pria bitno drukija, rekao sam joj. Svinjski je kurac
dugaak i krut namotaj, spirala nalik na vadiep, a kad svri, krmku e trebati
desetak minuta da sve ostavi u tebi. Izbacuje gotovo dvije alice svinjskog
ejakulata. To bi ti se svidjelo, rekao sam joj, zgodan i dugaak kurac, a u tebi
bi svravao i svravao, ispunio bi ti piku s vie od pola litre sperme. To je
sirotu Franny prestravilo. A ja zapravo nikada nisam vidio svinju sa enom.
Nisam siguran ni za samu logistiku, odnosno kako bili naveo krmka da je zajae,
ali htio sam je odvesti u svinjac i iskuati stvar. Ne odabere li, ja u to uiniti
umjesto tebe, rekao sam, no ona je i dalje odmahivala glavom i plakala.
Dobro, rekao sam, onda u ja odabrati. elim te vidjeti s... A ona je kriknula:
S psom! Ne sa svinjom! Pas! Pas! Sirota Franny. Bila je totalno u panici. Bila
je izvan sebe od oaja. Nije eljela ni jedno ni drugo, ali joj se inilo da je pas
neusporedivo manje ponienje. Drao sam je dok nije prestala plakati, a onda
sam je natjerao da se spusti na pod, na sve etiri, pa sam doveo Rameaua. M.
slijee ramenima. Ostatak moe zamisliti, kae.
278
elada8
279
elada8
280
elada8
Rameau vidi da stojim kraj prozora i repom udara po travi. Odlazim u kuhinju
i pripremam svjeu posudu kave, ekam da zakuha. Na kuhinjskome stolu nalazi
se videokaseta sa zalijepljenom porukom. Za tvoj uitak gledanja - ovo sam
zadrao kao uspomenu, pie, M.-ovim rukopisom.
Sa alicom kave u ruci uzimam kasetu, odnosim je u radnu sobu i stavljam u
video. Otpijam gutljaj kave, palim televizor i sjedam da pogledam snimku.
Ekran je prvo crn, bez slike i zvuka, a onda se odjednom pojavljuje i snimka:
Franny, gola, uplakana, na sve etiri. Rameau je iza nje, glave sputene meu
njezine noge, lie joj genitalije. Kamera krui oko nje, tako da i nju i psa vidim
sa svih strana. Molim te, Michael, jeca Franny, gledajui u kameru, ne tjeraj
me na to. Ali M. ne odgovara. Kamera ponovno krui oko nje. Rameau pridie
glavu i prednjim joj se dijelom tijela penje na lea, drei je apama za struk, pa
poinje prodirati. Franny vriti i poinje premjetati tijelo. ujem M.-a - koji
dri kameru i ne vidim ga, ali ipak jasno osjeam kako ondje vreba - kako otro
vie na nju: Ne mii se! Ona ostaje na mjestu, sada uti, ali i dalje jeca, suze
joj cure niz lice, usta izbezumljeno i bolno oblikuju slovo O, taj sumorni otvor,
simbol njezina ponienja i beznaa.
Iskljuujem snimku. Ne elim dalje gledati. Ne mogu odgledati ostatak.
Njezino iskustvo s Rameauom bilo je suprotno od mojega. Iako sam se u
poetku nekala, u svemu sam sudjelovala svojevoljno. M. me uzbudio, u meni
probudio udnju za psom, a kad se uspeo na mene, bila sam spremna. Ali M. se
prema Franny ponio sadistiki i okrutno. Uivao je u njezinu ponienju. Nakon
ove snimke moj sinonji uitak doima se manje erotinim. tovie, imam dojam
da je sada okaljan. Tek tanka linija, uviam sada, dijeli erotino od ponienja. U
sluaju moje sestre M. je preao tu granicu. A sada znam da je sve to mi je
priao o Franny istina. Pria o svinjcu, o uriniranju, o seksu s psom, i sve
ostalo... sve je to istina. Mislila sam da me samo namjerno mui, da izopaeno
uiva u tome to kod mene izaziva takvu nelagodu, ali sve je to bila istina.
Usporedbe. Nove paralele. Frannynim stopama kreem se i tonije nego to sam
mislila.
Premotavam vrpcu na poetak i vadim je iz ureaja. Da je iva, Franny
nipoto ne bi eljela da netko vidi tu snimku. Uzimam kare, pa odlazim u
garau i pronalazim eki. Namjeravam razbiti kasetu, pa vrpcu izrezati na
malene komadie i sve baciti u kantu za smee. Podiem eki, spremna udariti
svom snagom, no onda zastajem. To mi je jedina preostala videosnimka s
Franny i, koliko god bila uasna, ne mogu se prisiliti na to da je unitim.
Vraam se u radnu sobu i ponovno stavljam kasetu u video. Pokreem snimku
i ovaj se put prisiljavam na to da je odgledam do kraja. Imam dojam da to
nekako dugujem Franny, da s njom moram iskusiti tu bol i ponienje, tako da ne
bude sama, da nekako posredno sudjelujem u njezinu ponienju. Snimka je
281
elada8
elada8
elada8
zastiru ga oblaci. Neka maka neto njuka u cvjetnoj lijehi, iznenada podie
pogled, uzbunjena zvukom koji ja ne ujem, pa juri na suprotnu stranu travnjaka
i nestaje iza susjedova automobila.
Kad sam vidjela onu snimku na kojoj je Franny, onaj trag na njezinoj
stranjici, kad sam shvatila da ju je ubio M. - neto je u meni puklo. Svoj ivot, i
taj mali dio svemira koji nastanjujem, sada vidim mnogo jasnije, moda i
najjasnije otkako mi je ubijena sestra. Kako sam uope mogla razmiljati o tome
da ivim s M.-om? Zbog njega sam se odrekla previe toga i sada moram uiti ponovno ispoetka - kako se brinuti za sebe. To mogu jedino ja.
Pogrijeio je time to mi je pokazao videosnimku. Bila je to pogreka
monumentalnih razmjera. Kako je mogao biti tako glup? ak i da nisam
primijetila taj trag, zato mi je uope htio pokazati snimku? Zato bi htio da
vidim kako mentalno mui Franny? Mogu jedino zakljuiti da ne shvaa, ili
odbija shvatiti, da je njegovo ponaanje - ta nemoralnost i izostanak
suzdravanja - prema mojoj sestri bilo pogreno. Da mi nije pokazao snimku,
moda bih bila ostala s njim. Mogla sam ostati. O, da, to je posve sigurno bilo u
granicama moguega. Zaveo me vrlo lako, doveo u iskuenje ba kao i Franny,
ali sam ja - za razliku od nje - u tome uivala. Neopisivo. Poveo me na
seksualnu odiseju nevienih uitaka i da nisam vidjela tu snimku, moda bih
bila ostala zauvijek. I to me plai. Mogla sam ivjeti pod njegovim nadzorom.
Mogla sam biti robinja tom gospodaru.
Ali vidjela sam snimku i sada se sve promijenilo. ak i ako mi nije ubio
sestru, kako sada mogu ostati s njim? Nakon to sam odgledala kako mui
Franny? Taj stravini nedostatak suzdravanja isto je zlo. Pretjeruje. M. je ubio
Franny, a ja u osvetiti njezinu smrt. Platit e za to to je uinio.
Poinjem se pripremati. Nee se vratiti prije pola etiri, pa to znai da imam
vie nego dovoljno vremena. Odlazim u njegovu kupaonicu i otvaram ormari s
medicinskim potreptinama. Vadim tablete za spavanje i stavljam ih u dep.
Potom odlazim u onu sobu u stranjem dijelu kue, sobu za dresuru, palim
nekoliko svijea. To je M.-u najdraa soba - priznajem da je bila i meni prostorija u koju me esto dovodio. Posve neprimjereno, kraj kreveta je
privremeno pohranjena hrpa kartonskih kutija. U njima se nalaze papiri, fascikli
i knjige koje je M. kui donio sa sveuilita, ali ih jo nije uspio sortirati i
spremiti. A u ormaru visi moja odjea - moja odjea za igru koju je kupio M.
Donje rublje od ipke i satena, razliiti bodiji, odjea po uzoru na francuske
sobarice, djevojaka karirana suknja i prsluk, bebidolke za malene djevojice,
korzeti, tange i najlonke koje seu do vrha bedara, sve to za velike djevojke.
Vadim etverodijelni komplet od crnog vinila i navlaim ga: podstavljeni
grudnjak, rukavice s otvorima za prste koje mi seu sve do laktova, halteri i
tanga, sve od sjajnog crnog vinila koji izgleda kao da je mokar. Sjedam na
284
elada8
krevet i navlaim crne mreaste arape, pa na noge stavljam crne tikle. Ulazim
u M.-ovu kupaonicu, minkam se, a onda se gledam u velikome zrcalu. Trbuh
mi je ravan, bedra vrsta. Dobro izgledam. Osim jarkocrvenog rua na usnama,
sve je na meni crno, od glave do pete. Tako e me M. pamtiti: kao svoju
seksualnu robinju u crnome vinilu.
Vraam se u sobu za dresuru i palim jo svijea - sve redom. Njihova svjetlost
treperi po cijeloj sobi, na svim stolovima, na televizoru, na kartonskim kutijama,
na podu, i sve obasjava, dovoljno za kvalitetnu snimku na videokameri. Kasetu
na kojoj je ona snimka s Franny stavljam u video i provjeravam je li prazna
kaseta u kameri.
Odlazim u kuhinju, pa M.-u i sebi toim po au crnog vina. Razmiljam o
tome koliko tableta da mu stavim u pie, pa zakljuujem da u ipak staviti samo
jednu. elim da bude usporen i omamljen, ne u nesvijesti. Rastvaram kapsulu i
prah ubacujem u vino, pa mijeam. Nakon toga piem poruku i ostavljam je na
stolu: U sobi sam za dresuru, Gospodaru, ekam te. Uzimam ae i odlazim u
tu sobu. Zahvaljujui svijeama, sve blista jantarnim sjajem. Sve je spremno.
M.-ovu au stavljam na stoli kraj kreveta, kraj kljua za lisice, pa se smjetam
na krevet i ekam, pijuckam vino.
Pet minuta poslije pola etiri ujem M.-a na ulaznim vratima. uje se kljocaj
brave, vrata se otvaraju. Stoji u predvorju, po svoj prilici s onom svojom
smeom konom torbom. Moj je auto na prilazu garai, pa zna da sam ovdje.
Zatvara vrata, a ona pritom prigueno struu. ujem korake. Ui e u radnu
sobu, odloiti torbu, pa pogledati klavir. Sada e eljeti prvo sat-dva svirati, to
mu je obiaj kad se vrati s fakulteta, ali prvo e potraiti mene. M. je tako
predvidiv. Svui e kaput, skinuti kravatu, pa otii u kuhinju po pie i vidjeti
moju poruku. Zbog nje e se namrtiti. Htio je klavir, a ne mene. Ponovno e
proitati poruku - zamilja me u sobi za dresuru, okovanu za zid, pa e pouda
odnijeti prevagu. Doi e do mene.
ujem kako hoda, kako prolazi hodnikom. Zastaje na vratima i gleda me, bez
rijei, a jedna obrva zadovoljno se die jer sada uoava moju crnu opremu.
Nehajno se ramenom naslanja na okvir vrata, pa otputa kravatu - pogrijeila
sam u vezi s kravatom, ali nema sako. Ima tamne hlae i blijedoljubiastu
koulju, dok mu je kravata izraena od talijanske svile. ak i dok je jo posve
odjeven, jasno se vidi da je vitak i miiav. Odjea mu savreno pristaje na tom
dobro ouvanom etrdesetdevetogodinjem tijelu. Mrav je, senzualan i
smrtonosan.
Nekako sam mislila da bismo se mogli poigrati, kaem, pa otpijam gutljaj
vina. Bila sam zloesta i treba me kazniti.
285
elada8
elada8
287
elada8
obavijam vrat. Zatim iz komode uzimam dva komada konopca i veem mu noge
za okvir kreveta. Prilazim videu i ukljuujem ga. Franny plae, a kamera krui
oko nje, Rameau lie. M. jo spava. Pojaavam zvuk na televizoru.
Budi se uz trzaj, preneraena izraza lica. Dezorijentirano gleda prema
televizoru koji treti, a onda osjea da su mu ruke okovima vezane za zid. Izvija
glavu i ramena, krivi ih da vidi, sada ve posve budan, a onda uoava remen oko
vrata. Gleda prema meni.
Otkljuaj ih, kae strogo. Odmah.
I dalje igra ulogu gospodara koji provodi disciplinu. I dalje misli da sam
posve pod njegovim utjecajem.
Stiavam zvuk na televizoru. Zato si mi pokazao ovu snimku?
Nisi vjerovala da sam natjerao Franny na seks s psom. Htio sam ti dokazati
da uvijek govorim istinu. Glas mu je postojan, bez tragova kajanja.
Osim to ne govori istinu, kaem. Nikad mi nisi rekao istinu.
Otkljuaj lisice, kae. to ih dulje bude drala na meni, to e ti kasnije
biti tee.
Ne obazirem se. ujem kako Franny plae i ujem kako M. vie na nju,
govori joj da ostane na podu. Te njegove rijei u meni bude bijes. Jo vie
stiavam zvuk. Pristala sam na sve to smo radili. Moda nevoljko, ali sam ipak
pristala. I to je u redu. Ali Franny nije pristala, ni na to od svega to si joj radio.
Sve si joj to nametnuo, prisilio je... Jednostavno... jednostavno si pretjerao.
Moraju postojati odreene granice.
Malice se smijei, samozadovoljno me gleda. I dalje nije svjestan svoje teke
pogreke, ne zna da se meu nama u meuvremenu ukazao nepremostiv jaz.
Granice, kae blago. To je tako buroaska predodba.
Ne moe samo tako raditi to god eli.
Ne znam zato ne bih mogao.
Jer ljudima tako nanosi bol. Povrijedio si Franny. To joj nisi smio raditi.
Bilo je to amoralno. Glas mi podrhtava od gnjeva.
Prasak smijeha. Amoralno? ponavlja s prijezirom. Nitko je nije tjerao na to
da ostane sa mnom. Mogla je otii kad god je htjela. Odluila je ostati. A to je
bila njezina, ne moja odluka.
288
elada8
289
elada8
Znai, tako emo zavriti? Ti i ja smo gotovi? pita, a u njegovu glasu ujem
razdraen prizvuk. Bio je toliko tat da je smatrao da ga nikad neu napustiti,
ak i ako mi pokae snimku Franny.
Da, kaem i prilazim televizoru. On to jo ne zna, ali to to ga naputam jo
mu je najmanji problem. Vrijeme je za to da dozna da znam da je ubio Franny.
Naas pridie obrvu. Dobro, kae. S nama je, znai, gotovo. A sad me
oslobodi.
Gledaj snimku, kaem ja. Franny gleda u kameru, a niz obraze joj klize
suze. Osjeam kako mi bijes ponovno izbija na povrinu.
Skidaj mi ovo...
Gledaj! derem se. Tijelo mi drhti, pa duboko udiem zrak, da se nekako
smirim. Sad mi je kontrola potrebna, potrebnija nego ikada.
Prikazujem kadar u kojem se vidi onaj trag na Frannynoj stranjici.
Premotavam snimku, ponovno putam isti dio.
Ne shvaa, zar ne? Pogrijeio si i to e sada skupo platiti. Zamrzavam
sliku na tom prizoru. Pogledaj ovo, kaem i pokazujem trag.
to?
Jedva se nazire. Izgleda gotovo poput nekog madea ili prirodne mrlje na
koi, osim to Franny tako neto nije imala.
M. mirka prema ekranu, pokuava razabrati to mu pokazujem.
Radi se o krugu, kaem. Prekrienome crtom - identian onome koji je
mrtvozornica pronala na Frannynu trbuhu.
Vidim bljesak panike - tek na trenutak - prije nego to e ga M. pokuati
prikriti.
Ne vidi se o emu se radi, kae. Moe biti bilo to.
Samo to nije. Krug kroz koji prolazi crta. Prekrieni krug kakav si urezao u
Frannyn trbuh.
Iskljuujem televizor. Prilazim kameri i ukljuujem je, pa se vraam do M.-a.
Sjedam mu na prsa, na bedrima osjeam njegovu golu kou. Sad e mi
ispriati kako si ubio Franny, kaem. Uz onu snimku na kojoj je ona i ovo
290
elada8
tvoje priznanje koje sada snimam, u zatvoru e ostati do konca ivota - ako te
pomazi srea. Jer bi ti vrlo lako mogli odrezati i smrtnu kaznu.
M. me mirno gleda u oi. A zato misli da u ita rei?
Hvatam krajeve remena koji mu obavija vrat. Jer u te u protivnom ubiti.
Kratko se smije, podrugljivo.
Zateem remen i prekidam mu dotok zraka. Poinje se otimati, a ja moram
upotrijebiti svu dostupnu snagu da remen i dalje bude zategnut. Nisam spremna
na silinu njegovih nastojanja da me sprijei. Prije nego to uspijevam reagirati,
svom snagom podie lijevi lakat i rame, izvija torzo, pa me udara u rebra.
Probada me jak bol. Od njega sam gotovo omamljena i sad hvatam zrak.
Oputeni lanac M.-u da je dovoljno prostora za manevriranje. Ponovno me udara
laktom. Od siline tog udarca padam s njegovih prsa i udaram o stol. Stol se uz
tresak rui na pod, a s njim i njegova aa s vinom, i one tri svijee i sve ostalo
to je na njemu. Ispada i ladica, pa na podu zavravaju i kutijica kondoma,
lubrikant, tipaljke za bradavice i metalne kuglice benwa. Te se kuglice, koje
zvue poput elinih kuglinih leajeva, kotrljaju po ovalnome sagu i dolaze na
drveni pod, te se na koncu odbijaju od zida. Dvije su se svijee ugasile na podu,
no trea u sagu ve ostavlja malenu progorjelu rupu. Gazim je tiklom i gasim
vatru. Osjeam bol u rebrima, a na ramenu, na mjestu kojim sam udarila u stol,
vidim ozljedu. Koa je zarezana i krvava.
M. se samozadovoljno smijei. Ja skidam tikle i bacam ih na drugu stranu
sobe, pa dolazim do njegovih nogu. Hvatam okvir kreveta i vuem ga svom
snagom, povlaim krevet dalje od zida, tako da se lanac kojim su M.-ove ruke
vezane za zid zatee. Sva sam zadihana, a ono mjesto na rebrima jako me boli.
Ponovno povlaim krevet i ujem kako on vie.
Dovraga, Nora! Urezuju mi se u zglob.
Prilazim mu i ponovno mu sjedam na prsa. Sad emo pokuati jo jednom,
kaem. Reci mi kako si ubio Franny ili u te ubiti. Odluno hvatam remen.
M. se prijezirno smijei. Nee me ubiti, kae.
Povlaim i zateem remen. Iskuaj me, kaem.
Ubije li me, ide u zatvor.
Odmahujem glavom. Harris zna kakav si. Rekla bih mu da si mi pokuao
uiniti neto totalno ekstremno, neto to je na rubu. Rekla bih mu da si htio
291
elada8
292
elada8
utim. Nemam pojma priznaje li sud takve snimke ili ne, ali kad Joe vidi
njegovo priznanje, svakako e se pobrinuti za to da M. zavri u zatvoru.
Poni, kaem.
M. oklijeva. Razdraeno skuplja usne, pa kae: Prvo mi odvei noge.
Ne.
Ve osjeam greve. Ako eli priznanje, odvei mi noge.
Razmiljam o tome. Ne elim se s njim pogaati - i uope me ne zanima
koliko mu je ugodno ili neugodno - ali blizu sam, tako blizu tome da doznam
kako je umrla Franny, da ipak razmiljam o njegovu zahtjevu. Nestrpljivost u
sebi osjeam kao da je rije o nekom svrabu koji me mui i ne prestaje, trai
hitno olakanje. Vie ne mogu ekati. Treba mi istina. Gledam M.-a. Tako
okovanih ruku nikako mi ne moe ba nita. Odvezujem mu noge i odmiem se,
za sluaj da me pokua udariti.
Dobro, kaem. A sad poni priati.
Priat u. Ali bit e po mojem. Prije nego to ti ponem priati o Franny,
moram neke stvari objasniti.
Ne zanima me nita drugo.
teta. Ali ut e i to.
ekam prekrienih ruku. M. sluti moju nestrpljivost i ponovno me iskuava i
zavitlava. Osjeam to njegovo manipuliranje, hladno i proraunato, ba kao da
karike od nehrajueg elika povezuju moj vrat s njegovom rukom. elim
doznati kako je ubio Franny, sve o tome. On to zna, ali vie me ne dri u
elinim okovima. Posluat u njegova objanjenja, no to nee promijeniti
ishod. Iznudit u njegovo priznanje. Ide u zatvor.
Nisam planirao ovakav zavretak naeg odnosa, kae. Dri se
samozadovoljno, samouvjereno, lice mu odraava indiferentnost, kao da nikad
nismo bili ljubavnici.
Poni priati, kaem.
Malko se mrti. Na trenutak se ini da mu je neto odvuklo pozornost, kao da
ne uspijeva odrediti odakle bi trebao poeti.
Prvo ti, poinje M., elim priati o Ianu.
293
elada8
294
elada8
obraditi. Oklijevao je kad sam ga uhvatio za kurac, ali dignuo se tako jako da ga
nije bilo teko uvjeriti u to da dopusti da mu ga popuim. Od nekoliko se pia
totalno opustio, Nora. Osim toga ve neko vrijeme nije bio evio tebe. Bio je
toliko napaljen da bi se vjerojatno moglo rei da si mi ga ti dovela u krilo.
Zadrao sam ga cijelu no. I neprestano mu toio cugu, tako da bude krajnje
posluan. Natjerao sam ga da mi popui, pa sam ga poevio u dupe. Tvoj Ian
vie nije onaj dragi djevac kao nekada. I dalje utim. Znam da govori istinu.
Siroti je djearac bio uasno smuen. Ujutro je otiao prije nego to sam se
probudio. Nedostatak kunog odgoja, ako se mene pita - nije me ak ni poljubio
za rastanak. Sutradan je nazvao. Rekao mi je da je sve to bila jedna velika
pogreka. Ispriao se, rekao da mu je ao to se to dogodilo i da mi ne moe
uzvratiti osjeaje. Kakva lakrdija! Taj idiot nije ak ni slutio da sam ga planski
zaveo. M. se prijezirno smijulji. Pekla ga je savjest jer je mislio da me
povrijedio i dao mi lanu nadu.
Na koncu uspijevam oblikovati glas u grlu. Znam da govori istinu, ali mi ju je
teko prihvatiti. Ne znam zato. Ubio je Franny - to to je tako hladno zaveo
Iana ne bi me trebalo ni najmanje uditi. Zato? pitam. Zato si to uinio?
Vie se nisam htio s njim viati. Neprestano si mi govorila kako je to divan
mukarac. I eto ti tog tvog potenog i plemenitog Iana, Nora. Bilo mu je lake
prekinuti s tobom nego ti rei istinu. A ja sam znao da e biti tako. Ali nije
prekinuo sa mnom, mislim si. Ja sam pretpostavila da je prekinuo, no on je samo
htio neko vrijeme biti sam, trebalo mu je vremena da razmisli o tome to se
dogodilo izmeu njega i M.-a. Za to nije bilo razloga, kaem. Ian i ja poeli
smo se udaljavati zbog tebe. Bilo je samo pitanje vremena kad emo prekinuti.
Nisi ga morao poeviti. Za to nije bilo potrebe.
U oima osjeam suze - plaem zbog Iana, zbog sebe, ali jo ponajvie zbog
Franny. Nije bilo potrebe, ponavljam. Ni najmanje potrebe, ali tada
shvaam da potreba s tim nema nikakve veze. To je uinio iz pakosti i zlobe. Iz
istih mi razloga sada i pria o Ianu. Osvetoljubiv je, eli me povrijediti koliko je
god mogue. A ja ne mogu ponititi to to je uinio Ianu, ali u osvetiti Franny.
Misli da ga ne mogu smatrati odgovornim za njezinu smrt, ali grijei. Uasno se
vara.
Ali bilo je potrebe, kae. Morao sam ga poeviti. Naginje glavu,
slavodobitno uiva u svojoj pobjedi, pa kae: Izostavio sam jednu sitnu
pojedinost: u pie sam mu stavio tabletu za spavanje. Zna, te sam veeri trebao
postii nekoliko stvari. Ian mi je nakratko trebao bez svijesti, tek toliko da
njegove otiske ostavim na par predmeta i da posudim klju njegove kue, te na
brzaka posjetim Sacramento. Smijei se. Tobom je tako lako manipulirati,
295
elada8
Nora. Ista si kao Franny. Kao Ian. Pretraila si njegov stan, ba kao to sam i
oekivao.
Osjeam kako me neizdrivo boli srce. Iana sam uvalila u neviene nevolje,
osumnjiila ga za ubojstvo, svoje sumnje povjerila policiji, odvela ih do dokaza
koji su doveli do njegova uhienja. A ak i nakon to sam ga prijavila policiji,
Ian je rekao da me i dalje voli. Njegovi su odanost i povjerenje neusporedivo
dublji od mojih slinih odlika. Znam da sam bila glupa kad sam mu dopustila da
me napusti i pribojavam se da u zbog toga zauvijek aliti.
M. se smijei, uobiajeno arogantno. ekam da nastavi.
Sigurna si da eli i sve ostalo? pita na koncu. Mogu ti ispriati to se
dogodilo s Franny, ali kakve bi od toga mogla imati koristi? Sud nee priznati
moje priznanje. Ti e se razbjesnjeti, bit e frustrirana, nee moi ba nita s
tim novim spoznajama. Pridie glavu i kae: Ne bi li bilo bolje da ivi u
neznanju?
Jasno prepoznajem tu lanu brinost u njegovu glasu. Ne bi.
U redu, kae on, pa ponovno stavlja glavu na jastuk. Vidim kako mu lice
prekriva zadovoljan izraz, kao da mi je to cijelo vrijeme i elio priati, kao da on
odluuje o svemu. Iz tog razgovora ovjek je mogao zakljuiti i da su nam uloge
obrnute - kao da sam ja u okovima, a on slobodan - ali znam da M., da je mogao
birati, ne bi svojevoljno iznio priznanje.
U redu, kae. I nadao sam se da e tako reagirati. Zna, elim ti rei to se
dogodilo. Imam potrebu nekome ispriati - ba kao to si ti imala potrebu
govoriti o svome abortusu i sterilizaciji. To ti je shvatljivo, zar ne? Naravno da
jest. Ja sam bio tvoj ispovjednik, a ti sada moe biti moja ispovjednica.
Sluanjem e mi uiniti uslugu, olakati mi osjeaj krivnje.
Uzdiu mu se obrve. Ah, kae, po tvom licu vidim da ne vjeruje da sam u
stanju osjetiti krivnju. Ne kajem se zbog svog ponaanja prema Franny - to je
istina - ali alim zbog njezine smrti. Bio je to nesretan sluaj.
Zgraam se nad njegovim izrazom za ubojstvo Franny: nesretan sluaj. Ako
misli da e u meni pronai oprost, vara se, kaem.
Ne pronai, Nora. Oprost u od tebe uzeti. Priznanje grijeha prvi je korak
prema odrjeenju. To dobro zna. A tko da poslua moju ispovijed, ako ne ti?
Pomalo ironino, zar ne? Ja tebi pruam istinu za kojom traga, a ti meni,
nehotice, prua duevni mir. Podrugljivo se smijei.
296
elada8
Sjea se kad sam ti rekao da Franny nije nita odbijala? To nije bilo tono.
Neke mi je stvari uskratila, a neke od tih stvari bile su opasne. Vie sam je
cijenio zbog tog odbijanja - iako joj to nikada nisam rekao. tovie, skupo je
plaala taj neposluh. Za to se odbijanje nadobivala batina.
Ali nakon to sam prekinuo s njom, rekla je da e mi dopustiti sve. Mislim da
si je nekako bila utuvila u glavu da sam ja jedini mukarac koji e je ikada
voljeti. Nije me isputala. Njezin dnevnik zavrava dva tjedna prije nego to je
umrla, pa nema pojma kakva je bila nakon toga. Nazivala me svakodnevno,
ponekad i pet-est puta na dan, zbilja je bila naporna. Boe, kako je samo bila
uporna. Pokuao sam biti ljubazan, ali ni na koji je nain nisam mogao odvratiti.
Dolazila je bez poziva, u razno doba dana, preklinjala me da joj pruim jo
jednu priliku, molila me da je volim. Bilo je to jednostavno previe. Na koncu
sam pomislio da e se opametiti dovedem li je do ruba, natjeram li je na one
rijetke stvari koje mi je dotada odbijala, da e uvidjeti da nismo jedno za drugo.
Shvatit e da sam pogrean mukarac za nju.
Spakirao sam stvari u crnu platnenu torbu i otiao do nje. Dotada nisam bio
kod nje, ona je uvijek dolazila k meni. Rekao sam joj da svue odjeu i legne na
pod. Onda sam iz torbe izvadio ljepljivu traku.
Zamiljeno gleda u strop. Nekoliko trenutaka nakon toga nastavlja tiim
glasom. Ljepljiva traka - nije ba sredstvo kojim bi ovjek inae nekoga
vezivao. Skidanje je vrlo bolno, ali htio sam joj oitati lekciju. Ispruio sam joj
ruke iznad glave i vezao joj rune zglobove, a traku potom omotao oko noge
kaua. Nakon toga zajedno sam joj trakom povezao glenjeve. Iz torbe sam
izvadio skalpel i po duljini joj ga poloio na trbuh. Rekao sam joj da u je
zarezivati u tom dijelu. To sam ve jednom radio, na dupetu, kao to si vidjela
na snimci. Nakon toga vie mi nikad nije dopustila da je reem. Bojala se noa.
Bilo kako bilo, mislio sam da e to to sam joj na trbuh stavio skalpel biti
dovoljno, da e dovoljan biti tek pogled na no, ali nije bilo tako. Hajde,
Michael, rei, rekla je. Tada e spoznati koliko te volim. Po elu joj je ve
izbijao znoj. Bojala se, ali se nije kanila povui, jer je mislila da e u meni tako
pobuditi ljubav. Trakom sam joj zalijepio usta i poeo rezati. Prvo sam joj
skalpelom iscrtao romb oko pupka. uo sam kako stenje kroz traku na ustima.
Strgnuo sam je i upitao je li joj dosta. Odmahnula je glavom i rekla da je
spremna uiniti sve to elim, samo da ostanem s njom, pa sam vratio traku na
usta i ponovno poeo rezati. Crtao sam razliite likove, krugove, kvadrate,
zvijezde, linije u raznim smjerovima i, da, prekrieni krug. Lice joj je bilo u
suzama. Krikovi su se uli tek kao tuni i ojadni, prigueni zvukovi. No i dalje
nije odustajala. Dvaput sam skidao traku s usta, da vidim eli li da prestanem.
Oba puta rekla je: Volim te. Nikad te neu pustiti. To me razbjesnilo. Tko bi i
297
elada8
pomislio da bi Franny, ona mala, plaha Franny, na koncu mogla biti tako
tvrdoglava? I tako oajna.
M. malo uti. Ja se prisjeam onoga to mi je rekao jo davno. Znatielja nije
pogubna - ali tvrdoglavost jest. Franny to nikada nije shvatila. Okree glavu i
trlja elo o istegnutu ruku. Oi su mu bezizraajne i sada jasno vidim da
razmilja o tom danu, da pred oima vidi Franny. eludac mi se gri i uviam da
su mi ake stisnute, da su mi zglobovi na njima bijeli. I ja vidim Franny i jedva
se suzdravam, jedva stojim i sluam.
U svakom sluaju, krvi je bilo mnogo, iako rezovi nisu bili duboki -ali ona i
dalje nije eljela zatraiti da prestanem. Na koncu sam iz torbe izvadio spravu za
elektrookove. Radi se o runome generatoru koji sam naruio i dobio potom.
Ve je viala tu napravu i ula kako o njoj govorim. Muenje elektrookovima.
Htio sam je na Franny upotrijebiti jo vie mjeseci ranije, ali bojala se struje,
vie nego rezova, pa mi to nikada nije dopustila. U tome je bila vrlo odluna. Pa
sam tada tako pomislio da e je moda prestraiti struja, kad ve nije uspio
skalpel. Jo jednom strgnuo sam joj traku s usta. Plakala je, bila gotovo
histerina, suze su joj kapale niz mokre obraze. Priekao sam da se smiri, a onda
sam rekao: Odsada e biti ovako, Franny. Radit u to god poelim, bez tvog
pristanka. Nije ti ve dosta? Ne vidi da nisam mukarac za tebe? Prestala je
plakati, no prsni joj se ko jo uvijek grevito dizao i sputao i nekako sam
mislio da e sad popustiti. A onda je duboko udahnula i tada sam joj u oima
ugledao - tvrdoglavost. Na nekoj dubokoj, podsvjesnoj razini, ini mi se da je
eljela da je ozlijedim. Mislim da je smatrala da je zavrijedila bol - vjerojatno se
i dalje pokuavala iskupiti za Billyja. Uinit u sve to treba, aptala je, glasa
promukla od neujnih krikova. Bilo to. Treba mi. Ta me njezina pokornost
izludila. Htio sam je se samo rijeiti. Trakom sam joj ponovno prekrio usta.
Potom sam joj prikljuio ice na bradavice, na svaku stavio po jednu elektrodu,
pa poeo okretati ruicu, tako da je kroz nju potekla struja.
Gleda u strop, polagano odmahuje glavom. Nastavlja, jo tie. Ne znam to
se dogodilo. To je nije trebalo usmrtiti. Rije je o niskome naponu, na tijelu nije
bilo tragova opeklina. Samo sam je htio prestraiti, nita vie. okirati je. Htio
sam da shvati da nisam za nju. Htio sam da me prestane nazivati, gnjaviti me
pet, est, ponekad i sedam puta na dan.
uti. Ja takoer. Zagonetka je rijeena. Napokon. M. ju je ubio, i to strujom.
Kae da se radilo o nesretnome sluaju, a ja mu, iako ne znam tono zato,
vjerujem. Istina se u meni polagano slijee. Imam dojam da sam nekako izvan
vlastitog tijela, da gledam, sluam iz daljine. ujem njegove rijei, ali ne mogu
reagirati.
298
elada8
Sada kae: Eto, tako je umrla. Srce joj je jednostavno prestalo raditi. Sve se
dogodilo tako brzo, u nekoliko sekunda. Nisam znao to uiniti. Pokuao sam je
oiviti, ali to mi je bilo prvi put i nisam uspio. Strgnuo sam traku i poeo joj
davati umjetno disanje na usta. Pritiskao sam joj prsni ko, pokuavao pokrenuti
srce. Dugo sam tako pokuavao, pola sata, etrdeset pet minuta, ne znam vie
tono. inilo mi se da na njoj tako radim itavu vjenost. Nita nije davalo
rezultate. Vjerojatno sam ve nakon prvih pet minuta znao da je mrtva, ali nisam
mogao prestati. Nisam je mogao pustiti da umre. Kombinirao sam umjetno
disanje i masiranje prsa, sve ponavljao unedogled. M. govori polagano. Na
koncu, kad sam prestao, samo sam se ljuljao naprijed-natrag, u unju, i gledao
je. Tek tada shvatio sam silne razmjere svog ina. Kako je mogla umrijeti? Kako
se to dogodilo? Ni u jednom je trenutku nisam namjeravao ubiti. Bio je to
nesretan sluaj. Neodluno zastaje, pa nastavlja: U meuvremenu sam
proitao mnogo toga o elektricitetu. Napon je poremetio elektrine impulse u
njezinu srcu i izazvao srani zastoj. Nije imala problema sa srcem, a napon je
bio nizak. Bila je to jednostavno sluajna, posve neuobiajena nesrea do koje
nipoto nije trebalo doi. Ali dolo je... dogodilo se.
Nervozno se smije. Kae: Dobro sam znao kako sve zajedno izgleda. Policija
ni u ludilu ne bi povjerovala da se radi o nesretnom sluaju. Ni sluajno ne bi
vjerovali da je Franny dopustila da je onako reem, da je prikljuim na struju.
Ponovno sam joj zalijepio usta, jo jednom, posljednji put. Tragovi noa po
cijelome tijelu, krv, traka - sve je izgledalo kao ubojstvo s predumiljajem, kao
djelo nekog psihopata, nasumino ubojstvo. I ja sam elio da policija doe do
takvog zakljuka, da se u gradu, na proputovanju, pojavio nekakav manijak.
I dalje se osjeam posve odvojeno od M.-a i svega to mi govori. Njegove
rijei lebde oko mene, a njihovo znaenje ublaava raspreno osvijetljeni zrak
ispunjen mirisom svijea. Zamalo je poinio savreno ubojstvo, orujem koje
nije mogue otkriti. Kako si znao da se obdukcijom nee otkriti djelovanje
struje? pitam.
Nisam znao. tovie, kad je u novinama objavljeno da uzrok smrti nije
utvren, pomislio sam da policija namjerno skriva pravi podatak. Mislio sam da
i ti i policija znate kako je umrla. Nisam znao da je sve to jo uvijek zagonetka.
Nije znao. Mrtvozornica je bila posve zbunjena, a M. nije ak ni znao da je
izazvao takvu zagonetku. Bio si vrlo temeljit, kaem. Smeta mi taj moj mirni
ton. Cijelo sam vrijeme opsjednuta Frannynom smru, a sad kad sam dola do
odgovora, ne uspijevam reagirati. Kao da sam razoarana podatkom o sluajnoj
smrti, kao da je rije o nekakvom antiklimaksu u odnosu na to kako sam
zamiljala hladnokrvno ubojstvo.
299
elada8
Policija nigdje nije pronala tvoje tragove. Nije bilo dlaka, nije bilo vlakana s
tepiha s tvojih cipela. Kako si samo uspio?
Puka srea, kratko i jasno. K njoj sam doao po kii, bio je to proljetni
pljusak. Ponovno se smije, nervozno. Zapravo vie poput oluje neuobiajene
za to doba godine. Bilo je hladno, odvodni su se kanali prelijevali od vika vode.
Prije nego to sam krenuo od kue, navukao sam gumene izme, baloner i eir.
Kabanicu i izme uvijek sam drao u garai, da u kuu ne unosim blato i vodu.
Budui da u tim izmama nikada nisam bio u kui, na njima nije bilo vlakana iz
kue. A otisaka prstiju nije bilo jer sam cijelo vrijeme imao rukavice. Kad sam
doao k Franny, prvo sam vunene rukavice zamijenio gumenima. I to je bila
ista srea - nije mi ni palo na pamet da bih trebao pokuati prikriti tragove. Kad
sam je kanjavao, esto sam imao gumene rukavice. Bio je to vie psiholoki
potez koji ju je trebao zastraiti, navesti je na to da pone zamiljati najgore. Ali
tog sam dana imao jo jedan razlog. Znao sam da u je, ne popusti li, rezati
skalpelom. Nisam htio imati krv na rukama, pa sam navukao rukavice.
A kad je rije o tome da nije bilo ni kose - nisam skinuo ni kaput, ni eir.
Mislio sam da u se kod nje zadrati tek par minuta. Doi i otii, brzo, tek tako
da je stignem prestraiti. Ali kasnije, za svaki sluaj, da ne ostavim koju dlaku,
temeljito sam usisao pod. Zatim sam zamijenio vreicu u usisavau i spremio je
u torbu. Jo sam jednom dobro pogledao na sve strane - sve mi je izgledalo u
redu - pa sam pogledao Franny. Na ruci je imala Billyjevu medicinsku
narukvicu. Ne znam zato, ali otkopao sam je i spremio u dep. Vrativi se
kui, svukao sam svu odjeu. Sve sam spremio u jednu vreicu - odjeu, skalpel,
izme, rukavice, onaj ureaj za elektrookove, vreicu iz usisavaa, sve osim
ljepljive trake i narukvice - te je bacio. Traku i narukvicu zakopao sam u vrtu iza
kue. Ne znam zato sam ih zadrao - valjda kao nekakav podsjetnik na to to
sam uinio. U mojem ormaru pronala si drugu traku. Zadrao sam jo nekoliko
njezinih stvari - pulover, naoale, naunice, nekoliko fotografija, onu
videosnimku s Rameauom - ali sam ih pohranio u ured kad sam se poeo viati s
tobom.
Bilo kako bilo, dokaza nije bilo, nita me nije povezivalo s Frannynim
ubojstvom. Znao sam da me spominje u dnevniku i razmiljao sam o tome da
izvadim diskove iz njezina raunala, ali sam ipak odustao. To bi izgledalo
previe sumnjivo, osobito kad bi policija negdje drugdje u njezinu stanu
pronala skrivene kopije dokumenata. Nekakav manijak ne bi uklonio raunalne
diskove. Osim toga na njima nije bilo niega na temelju ega bi me porota
mogla osuditi. Dnevnik samo dokazuje da volim grubi seks. I da je Franny na to
pristajala.
Zamiljeno gleda u daljinu, nekamo iza vrata. Ponovno se okree prema meni
i kae: Da tog dana nije padala kia, vjerojatno bih bio u zatvoru. Na dolasku
300
elada8
ne bih imao vunene rukavice - moji bi otisci bili na ulaznim vratima. Bila je to
jedina oluja tog proljea. Sutradan se nebo razvedrilo i ukazalo se sunce.
Kimam, upijam i te informacije, i dalje se osjeajui posve odvojenom od
svega. A ona rezbarija? pitam. Rekao si da ju je Franny dobila od Iana?
Kupio sam je u nekoj prodavaonici u Sonomi. Pokuava slegnuti ramenima,
no ruke su mu posve zategnute, pa je pokret jedva primjetan. Htio sam da se uz
mene osjea ugodno i sigurno, a Ianu nije bilo teko pripisati krivnju. Bilo je
prejednostavno. To mi nije bilo u planu. Zgodno se poklopilo to to je poznavao
Franny. im si poela sumnjati u njega, ja sam izgledao manje kriv.
A Mark Kirn?
Na M.-ovu licu vidim zabavljenost. Doista bi trebala malo vie vjerovati
policiji, Nora. Naravno da su uhvatili pravog ubojicu. Dokazi protiv njega bili su
nedvosmisleni. Podrugljivo se smijei. Ali bio je pravi uitak gledati kako
juri u San Quentin.
U sobi je toplo od plamena mnogobrojnih svijea. Osjeam kako me ta
toplina ve gui. Ti si me nazivao. Slao mi pisma. I slike. Provalio si mi u kuu
dok sam spavala.
M. kima.
Kako si se domogao kljua moje kue?
Bez problema - jednako kao to sam se domogao i lanova kljua. Dao sam
izraditi duplikat jo u oujku, onog dana kad sam te omamio i cijelu omotao
zavojima.
M. je cijelo vrijeme imao klju moje kue. Mislila sam da sam u svome domu
u ulici Torrey sigurna, no to je bila tek iluzija.
I ti si me zamalo pregazio kod one samoposluge.
Ne, kae on urno. To nisam uinio. Bio je to vjerojatno tek nesretan
sluaj, ili neki klinac koji se zezao na parkiralitu. Nikada ti nisam pokuao
nauditi. Nikada. Smijei se. Ali dobro mi je dolo.
Odjednom umorna, prstima zaeljavam kosu unatrag, pa dlanovima
prekrivam lice. Uasnuta sam svime to sam uinila Ianu.
M. kae: Nora, ni sluajno je nisam namjeravao ubiti. Htio sam je samo malo
trgnuti, okirati, nisam joj namjeravao zaustaviti srce.
301
elada8
302
elada8
303
elada8
304
elada8
nego udvostruila. Kut sobe izgleda poput divovskog krijesa, uareni zlatni
plameni jezici snano se diu, hrpe kutija sada gore punim intenzitetom. Plamen
ve dodiruje zidove. Gori i sag, a strop je crn od dima. Lica zgrena i izobliena
od straha, M. gleda kako se plamen izvija i prilazi krevetu, sada ve na samo
koji centimetar od njega.
Izvlaim osigura iz aparata, pa poinjem rasprivati pjenu kraj kreveta. Bijeli
prah iti, a ja ga nastavljam rasprivati i guiti plamen najblii krevetu. Potom
usmjerujem mlaznicu prema onim kutijama i pritiem ruicu. Bijeli prah samo
slabano izlazi iz mlaznice i odmah pada na pod. Pritiem ruicu jo jednom.
Nita. Gledam kazaljku s gornje strane. Nalazi se u crvenom polju. Aparat je
prazan.
Bacam ga na pod, motam tepih koliko god mogu, tako da plamen ne zahvati
cijeli pod, pa trim u hodnik. ujem kako M. vie, doziva me. Misli da ga
ostavljam da ondje umre. Trim u spavau sobu i diem slualicu. Ve
namjeravam nazvati 911, ali oklijevam. Mogla bih ga jednostavno ostaviti da
umre u plamenu. To bih mogla uiniti. Zasluio je smrt. Svijet bi bez njega
svakako bio bolji. Ve drugi put danas igram Boju ulogu u M.- ovu ivotu,
odvagujem vrijednost njegova ivota. Iz one sobe uje se uasan krik i odluka
postaje posve jasna: nisam krvnica.
Zovem broj za hitne situacije, dispeeru dajem sve traene informacije, pa
sputam slualicu. Skidam prekriva s kreveta. Trim natrag do sobe i ujem
kako M. vie, kako me doziva po imenu, preklinje me da ga ne ostavim da ondje
izgori.
Dolazim do njega i vidim da je vatra ve zahvatila cijelu jednu stranu sobe.
Vruina je nepodnoljiva, teko diem u tom gustom zraku ispunjenom dimom.
Bacam prekriva na plamen u blizini kreveta i gasim vatru u blizini M.-ovih
stopala. Plamen je odmah zahvatio i prekriva. Pokuavam ga ugasiti
dlanovima, a onda se povlaim, ne znajui to da radim. M.-ovi krikovi paraju
mi ui. Gledam oko sebe. Nemam ime ugasiti vatru. Mogla bih uzeti kantu
vode, ali to ne bi pomoglo. Treba mi crijevo za vodu. Vatra se iri, ponovno se
pribliava krevetu i premjeta se prema vratima.
Uini neto! vie M. Izvio je tijelo tako da napola visi s kreveta. Noge krvave i pune tragova tapa - prebaene su mu preko ruba, ruke posve zategnute,
i dalje okovima uvrene za zid. Koa oko runih zglobova ve je krvava,
poderana od zatezanja lisica. Povlai lance, oajniki ih pokuava iupati iz
zida. Sve je uzaludno, lanci su uvreni vijcima, no on vie ne razmilja
racionalno.
Moj alat! vie. U garai! Kutija s alatom!
305
elada8
306
elada8
307
elada8
elada8
na tu silnu, crnu, sjajnu masu. Kad god sam odlazila u garau i sjedala za
upravlja, inilo mi se da se auto za koji centimetar smanjuje. Imala sam dojam
da sam dijete koje mora viriti kroz upravlja i ije noge jedva seu do papuice
gasa. Sve mi je to bilo u glavi, naravno - nemam ba nikakvih problema s
dosezanjem papuica na podu - ali i dalje imam dojam da je Cadillac moniji od
mene.
Izlazim na meudravnu autocestu 80 i kreem na istok, zajedno s
kasnoposlijepodnevnim prometom. Zamiljam li to samo ili se drugi auti uistinu
odmiu od mene? ini mi se da zauzimam vie prostora nego to bih trebala - ali
ne, svakako sam unutar isprekidanom linijom odijeljenog traka na autocesti.
Malo otvaram prozor i u kabinu putam ledeni zrak. Tako sam budnija, nekako
na rubu, kao da sam popila alicu jake i vrue kave.
Prelazim most, zaobilazim sjedite kalifornijske zakonodavne vlasti, pa
dolazim do lanova stana, dok gume pucketaju na otpalom smeem liu uz rub
ulice. Okreem klju u kontakt-bravi, no motor jo nekoliko dugih trenutaka
tropoe, pa se tek onda posve gasi. uureno sjedim iza upravljaa,
pokuavam dobiti na vremenu. Povjetarac ljulja grane stabla pod kojim sam se
parkirala, a nekoliko smeih listova polagano pada na plonik. Stablo je gotovo
golo, a prazne grane streme uvis kao da se ponizno mole nebesima. Izlazim iz
Cadillaca.
Iana nema kod kue, ali ja vadim klju - tek drugi put - i ulazim. S njim se
nisam vidjela ve tjednima, posljednji put vidjela sam ga u rujnu, prije nego to
su ga priveli. Nadam se da jo nije prekasno.
ekam na kauu i razmiljam o tome to u rei. Zidovi su bijeli,
besprijekorno isti i netaknuti, prazni, osim one reprodukcije slike Georgije
OKeeffe. Sklapam oi, a ta kravlja lubanja zadrava mi se kao otisak, u
negativu, s unutarnje strane kapaka. Odakle uope poeti s lanom? Nisam ista
ona osoba koja sam bila prije godinu dana, to mu moram rei prije svega. M. zna
neusporedivo vie o meni - poznaje moje tajne, moje nesigurnosti - ali
povjerenje sam trebala pokloniti Ianu. Znam da je vrijeme za to da sredim ivot,
da ponovno steknem slobodu koju sam tako pasivno bila prepustila M.-u.
Otvaram oi na zvuk kljua koji ulazi u bravu. Vrata se otvaraju i Ian ulazi.
Njegovo tijelo - krno, plavokoso, malko nespretna dranja, u odnosu na M.-ov
skladan, gotovo elegantan izgled - ispunjava okvir vrata. U onom je sivom
prugastom, gangsterskom odijelu, istome odijelu koje je na sebi imao kad sam
ga posljednji put vidjela, prije nego to su ga uhitili. Odijelo je izguvano, sako
nezakopan i na njemu visi nekako nakrivljeno. Zatvara vrata s treskom i uoava
me tek nakon dva koraka. Na licu mu se vidi iznenaenje, a zatim i iziritiranost.
309
elada8
Znam da ne bih smjela biti ovdje, kaem urno i ustajem. Morala sam te
vidjeti, pa sam se dovezla, iako sam znala da si po svoj prilici na poslu.
Mrti se, plave su mu oi oprezne. Trebala si prvo nazvati.
Pribojavala sam se da e mi rei da ne doem. Mislila sam da se ne eli
vidjeti sa mnom.
I ne elim. Vrati mi klju.
Izgleda umorno, lice mu je upalo, ramena pognuta. Prilazi mi, oekuje da mu
uruim klju u ispruenu ruku. ak i taj njegov dugaki korak, koji je neko bio
pun energije i ivota, sada je nekako usporen.
Daj mi klju, kae.
Skidam klju s aluminijskog privjeska. Na njegovu licu jasno vidim
povrijeenost, nepovjerljivost. Dopusti da ti objasnim, kaem. Vratit u ti
klju, samo mi dopusti da ti objasnim. Molim te.
Zato bih to trebao sluati? I ovako si mi na vrat navukla dovoljno problema.
to god kae, neu ti oprostiti. Glas mu je cinian, opor, glas ogorena
ovjeka. Odjednom je izgubio toliko toga, dotada besprijekoran ugled, djevojku,
najboljeg prijatelja, kao i nevinost - a ja sam uzrok svega.
Ne oekujem da mi oprosti, kaem. Samo ti elim ispriati to se
dogodilo. Neko si me volio. Daj mi jo samo nekoliko trenutaka da ti objasnim,
pa u otii.
Ian uzdie, dlanovima trlja lice. Izgleda dotueno i beskonano umorno.
Prelazi na drugu stranu sobe, skida sako i kravatu. Ostavlja ih na naslonu
naslonjaa, pa me gleda. Tako stoji, izmeu nas je cijela soba, udaljenost je vea
od duljine same prostorije.
Vraam se u Sacramento, kaem. I ponovno u poeti raditi. Zastajem.
Ne znam kako u nastaviti. Ian je, u to nema nikakve sumnje, iz svega izvukao
svoje zakljuke. Novine su vrlo detaljno popratile onaj poar, izvijestile o tome
kako smo M. i ja sudjelovali u aktivnostima koje su obuhvaale i vezivanje,
tijekom kojeg se igrom sluaja neto i zapalilo, a ja sam mu spasila ivot tako
to sam mu odrezala ake. To je ono s ime je upoznat Ian. Ali kako u mu
objasniti to je do toga zapravo dovelo? Kako u mu rei sve to smo zajedno
radili?
310
elada8
311
elada8
312
elada8
oekivala. Lai i prijevare nisu dio njegove prirode, a to samo pokazuje koliko
je bolji ovjek od mene. I pritom nije zamagljivao istinu, nije mi rekao da ga je
M. zaveo, nego da je to bio zajedniki korak - iako je zbog njega poalio ve
sutradan. Smatrao je da tim iznoenjem istine ugroava moju ljubav, ali ju je
ipak izrekao - dok sam ja kukaviki stajala po strani, jo ne nudei svoje
priznanje, u sebi zadravajui tu prljavu malu tajnu. Moja je izdaja bila
neusporedivo vea od njegove.
Ne znam kojim u smjerom dalje krenuti. Uviam nepromiljenost svojih
postupaka u odnosu s M.-om, ali jo osjeam ono iskuenje. Otvorio mi je ulna
vrata kroz koja, nakon to sam jednom ula, vie nije bilo povratka. Poput
Pigmaliona i tog kipa Afrodite od bjelokosti, M. je stvorio mene. A poput Elize
u odnosu s Henryjem Higginsom, ja se vie ne mogu vratiti odakle sam dola.
Nou zatvaram oi i sanjam o mukarcu koji me prisiljavao na poslunost, o
konome biu koji mi je nametao disciplinu, o sponama koje su mi sputavale
tijelo i zapovijedima koje su mi obuzdavale duu, o iskonskoj potrebi - tako
dubokoj i poganskoj - koja je uitak stapala s bolom. U snovima se s nelagodom
susteem pred njegovim zahtjevima, ali se pokoravam i dalje ga elim. Te moje
potrebe i elje neobjanjive su, ak i meni. M. mi je jednom rekao da
intelektualne sklonosti moram pomiriti s instinktivnima. To moram nekako
nauiti, ali nisam sigurna da e Ian to ikada shvatiti. Pokuava, ali mu to pada
teko. Ne moe razumjeti moje podijeljene udnje, potrebu da dominiram na
poslu, ali pokorno sluam u krevetu. Moda me, jednog dana, napusti. Tako bi
moda i bilo najbolje. M. je u meni probudio strast za koju nisam znala da
postoji i moda mi uope nije mjesto uz mukarca kakav je Ian. A njemu moda
nije mjesto uz enu poput mene.
Ponovno itam prvih nekoliko stranica ove prie - napisanih, ini mi se sada,
prije tko zna koliko vremena. Znam da mi se ton u meuvremenu ublaio. Sada,
nakon to sam hodala po toj tankoj liniji koja odvaja erotino od
sadomazohizma, znam da je, barem za mene, ta demarkacija mutna, da su ta dva
podruja ista, da se stapaju. Ali znam i koliko je opasno stajati preblizu rubu,
podati se mukarcu koji ne raspolae moralnim kodom. Sa samog ruba povukla
me tek ona videosnimka na kojoj je Franny. Njezino me ponienje prisililo na to
da promislim o nunosti suzdravanja, prisilila na to da shvatim da M. nije
osoba kojoj treba prepustiti nadzor. To je ovjek bez morala i zbog toga je
opasan.
Jo prije godinu dana bila bih rekla da dobro od zla odvaja jasna i otra crta.
Rekla bih da zlo pripada nekom podzemnom svijetu, te da zli ljudi postoje izvan
granica uljudnog ophoenja. Sada u to vie nisam toliko uvjerena. Smatram da
svojevrsna mrana strana pripada svima nama, da se krije pod povrinom nae
ljudskosti, da je u nekima od nas izopaena, ekstremna i sirova, divljaka, u
313
elada8
314