Mínete Walters

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTEKA

knjiga trideset četvrta
Naslov izvornika The Devil's Feather
Copyright © 2005
Copyright za hrvatsko izdanje Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb
Urednik
Zoran Maljković
Nakladnik
Mozaik knjiga d.o.o., Zagreb
Za nakladnika Zdravko Kafol
Grafički urednik Srećko Jolić
Oblikovanje naslovnice Fadil Vejzović
Korektor Srđan Boban
Tisak
Tiskarna Ljubljana, Ljubljana, 2006.
Sva prava pridržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni
djelomično reproducirati, pohraniti u sustavu za reproduciranje, niti prenositi u
bilo kojem obliku i na bilo koji način bez pismenog dopuštenja autora i
izdavača.
Minette Walters
Đavolje pero
S engleskoga prevela MIRJANA PAIĆ JURINI.Ć
Mozaik knjiga
GRUPA MLADINSKA KNJIGA
Micku, Peggy i Liz sve lijepe trenutke koje smo proveli skupa
Moja naročita zahvala Liz jer mije dala naslov za
Madeleine Wright i Marianne Curran dale su donacije za Leukaemia Research i
TTie Free Tibet Campaign kako bi se njihova imena pojavila u knjizi.
Zahvaljujem im za velikodušnost i nadam se da su im njihovi likovi zanimljivi.
»Tajna je sreće u slobodi; tajna slobode, u hrabrosti.«
TUKIDID (grčki povjesničar, 5. st. pr. Kr.)
(podrijetlo izraza tursko) - žena koja pobudi muškarčevo zanimanje a da toga
nije svjesna; nehotični uzrok spolnog uzbuđenja
Barton House
> > > Reuters
>>>Srijeda, 15. svibnja 2002, 16.17 GMT 17.17 UK >>>Napisala Connie
Burns, Freetown, Sierra Leone, Zapadna Afrika
Serija brutalnih ubojstava
Samo četiri mjeseca nakon što je predsjednik Kabbah objavio kraj krvavoga
građanskog rata u Sierra Leoneu, serija brutalnih ubojstava u Freetownu prijeti
uništenjem krhkoga mira. Policija za okrutna umorstva optužuje bivše
pripadnike pobunjeničkih snaga. Otkako je u siječnju proglašen mir, pet žena
nađeno je u svojim stanovima silovano i isječeno mačetama.
Iz vladinih izvora jučer je rečeno: »Ubijanje tih žena nosi obilježje okrutnosti
pobunjenika. Sierra Leone je upravo izašao iz desetljeća žestokih sukoba i
policija vjeruje da je odgovorna skupina disidenata. Pozivamo sve da prekinu s
krvoprolićem.«
Inspektor Alan Collins iz manchesterske policijske uprave, koji se u Freetownu
nalazi u sklopu jednog britanskog projekta za obuku, upozorava na to da je riječ
o serijskim umorstvima. »Za sada je teško reći koliko je ljudi u to uključeno, no
dokazi upućuju na to da među zločinima postoji veza. Imamo posla s
poremećenom osobom ili skupinom, kojima se tijekom rata osladilo ubijati.
Silovanja i ubojstva tada su bili svakodnevna stvar, a nasilje nad ženama ne
prestaje samo zato jer je objavljen mir.«
> > > Reuters
>>>Utorak, 4. lipnja 2002, 13.06 GMT 14.06 UK >>>Napisala Connie Burns,
Freetown, Sierra Leone, Zapadna Afrika
Tri sumnjivca pod optužbom
Trojica mladića, bivših pripadnika dječje vojske Ujedinjene revolucionarne
fronte (RUF) Fodaya Sankoha, jučer su optuženi za umorstvo pet žena. Uhićeni
su nakon što su pokušali oteti 14-godišnju Amie Jonah. Ahmad Gberebana, 19,
Johnny Bu-numbu, 19 i Katema Momana, 18, uhvatila je i zadržala djevojčina
rodbina, nakon što je neka susjeda čula njezino vikanje.
Glasnogovornik policije objasnio je da su mladići bili teško pretučeni prije nego
što su izručeni vlastima. »Prouzročili su gospođici Jonah veliki strah i nevolju«,
rekao je, »i razumljivo je da su otac i braća zbog toga pobjesnjeli.« U
Freetownu je od strašnog otkrića umorstva pet žena zavladao strah. Sve žrtve su
bile silovane i unakažene mačetom.
U dva slučaja identifikacija umrlih nije bila moguća. »Možda nikada nećemo
doznati njihova imena«, rekao je inspektor Alan Collins iz manchesterske
policije, koji najavljuje osnivanje istražnog tima. »U građanskom ratu raseljena
je gotovo polovina od četiri i pol milijuna stanovnika ove zemlje i nemamo
pojma iz kojeg kraja te žene dolaze.«
On je potvrdio da je zahtjev za stručnom pomoći britanskog patologa opozvan.
»Koliko mi je poznato Gberebana, Bu-numbu i Momana su sve priznali policiji.
Istražitelji su zadovoljni da u pritvoru drže prave ljude.«
Trojica mladića dobili su liječničku pomoć, prije nego što su prebačeni u zatvor
u Pademba Roadu, gdje čekaju suđenje.
1.
Ne znam je li taj slučaj bio zabilježen u zapadnom tisku. Mislim daje određeno
zanimanje pokazano u Južnoj Africi, ali samo zato jer su silovanja i umorstva u
toj zemlji neko vrijeme bili jedan od najtežih problema. Ja sam ubrzo nakon
toga prebačena u Aziju pa nikada nisam doznala kako je suđenje završilo.
Pretpostavljam da su mladići osuđeni jer je pravda, kao i sve drugo u Sierra
Leoneu, bila predmet ekonomskih restrikcija. Čak i da se sud dao u trošak za
branitelja po službenoj dužnosti, priznanja krivnje i drastični opisi umorstava
značili bi brzu osudu bez priziva.
Znam daje tekst opružbe mučio Alana Collinsa, ali više ništa nije mogao učiniti
kada je njegov zahtjev za iskusnim patologom odbijen. Našao se u teškom
položaju - više kao promatrač nego savjetnik - s manje od dva tjedna do kraja
službe u zemlji u vrijeme otmice Amie Jonah, a opisi zločina koje su dali,
mladićima su praktički zapečatili sudbinu. Unatoč tome, Alan je ostao
skeptičan.
- Bili su u takvom stanju, da ih nisu smjeli ispitivati - rekao mije. - Amien otac i
braća brutalno su ih pretukli. Rekli su policiji sve što su od njih htjeli čuti, samo
da opet ne popiju batine.
Mučila su ga također mjesta zločina. - Bio sam na dva mjesta zločina - rekao je
- i nijedno ni drugo nije mi izgledalo kao daje bilo više ubojica. Obje žene bile
su sklupčane u kutu sobe, razderanih lica i ramena i s ranama na rukama
zadobivenim u obrani. Stekao sam dojam da su se pokušale zaštititi od jedne
osobe, koja je napala sprijeda. Da ih je bilo više, napali bi ih sa svih strana.
- Možete li nešto učiniti?
- Teško. Otkako su mladići priznali, to više nikog osobito ne zanima. Napisao
sam izvještaj i upozorio na nepravilnosti, ali u Freetownu ima premalo
liječnika, a o sudskim patolozima da ne govorimo. - Potišteno se nasmiješio. -
Očito, misle da su zaslužili to što su dobili, jer su pokušali oteti malu Amie.
- Ako imate pravo - neće li ubojica ponovno napasti? I neće li time mladići biti
oslobođeni krivnje?
- To ovisi o tome o kome se radi. Ako je netko domaći, onda možda... ali ako je
netko iz stranog kontingenta... - Slegnuo je ramenima. - Pretpostavljam da će
operirati negdje drugdje.
Taj je razgovor pojačao moju sumnju na Johna Harwooda. Kada su mi ga prvi
put pokazali u Paddyjevu baru, noćnom baru u Freetownu, znala sam da sam ga
već prije negdje srela. Pitala sam se je li to bilo u Kinšasi 1998. godine, kada
sam izvještavala o građanskom ratu u Kongu. Tada je, koliko sam se sjećala, bio
u vojničkoj odori - gotovo sigurno kao plaćenik jer britanska vojska nije bila
uključena u taj sukob - ali sam se sjećala da se nekako drugačije zvao.
U proljeće 2002. u Sierra Leoneu bio je u civilu i pratio gaje loš glas. Ondje
sam u tri navrata na svoje oči vidjela kada se potukao, a čula sam i za druge
tučnjave, ali nikada nije izvukao deblji kraj. Bio je građen kao terijer - srednje
visine, vitak i mišićav, jake šije i snažnih ruku - i jednako žestok kad bi
zagrizao. Većina stranaca sklanjala mu se s puta, naročito kada bi popio.
U to vrijeme Freetown je bio pun stranaca. UN je koordinirao nastojanja da se
zemlju ponovno postavi na noge i većina stranaca radila je za međunarodni
tisak, nevladine organizacije, crkve ili svjetske dobrotvorne organizacije. Oni
rjeđi, kao Harwood, imali su privatne ugovore. On je radio kao vozač i tjelesni
čuvar za nekog libanonskog poslovnog čovjeka, za kojeg se šuškalo da ima
dionice u nekom rudniku dijamanata. S vremena na vrijeme njih dvojica bi s
nakrcanim kovčezima otišli u inozemstvo, pa su glasine vjerojatno bile točne.
Kao i drugi, i ja sam mu se sklanjala s puta. Život je prekra-tak da se čovjek
petlja s ratobornim luđacima. No, u šest mjeseci koliko sam ondje boravila,
jednom sam zgodom došla s njim u izravan kontakt. Htjela sam da mi sredi
intervju sa svojim šefom. Dijamanti su u to vrijeme nakon građanskog rata bili
vruća tema. Pitanje tko je vlasnik rudnika i kamo odlazi novac, bilo je u Sierra
Leoneu desetljećima kost razdora. Od tog bogatstva zemlja nikada nije imala
ništa i bijes ljudi zbog beznadnog siromaštva bila je iskra koja je zapalila
građanski rat.
Kako se moglo i predvidjeti, nisam došla ni blizu Hanvoodo-va šefa, ali sam
kratko porazgovarala sa samim Harwoodom. Nijedna domaća žena nije bila
spremna za njega kuhati i prati, pa ga se navečer uglavnom moglo naći u
Paddvjevu baru, gdje je jeo sam. Ondje sam mu i prišla. Rekla sam mu da smo
se već prije sreli, a on je potvrdio kimnuvši glavom.
- Bucmastiji ste nego prije, gospođice Burns - rekao je sa sirovim glasgowskim
naglaskom. - Kada sam vas posljednji put vidio, bili ste kao mišica.
Iznenadilo me je što se sjeća mojeg imena, a još me više iznenadio taj
dvosmislen kompliment. Ono što su svi znali o Harwoodu, bilo je da ne voli
žene. Kada bi popio pivo, to bi provalilo iz njega, a govorkalo se kako je u
posljednjem stadiju sifilisa koji je pokupio od neke kurve. Bilo je to zgodno
objašnjenje za njegovu agresivnu mržnju prema ženama, no ja u to nisam
vjerovala. Penicilin je svakom iz zapadnog svijeta bio lako dostupan pa se
bolest nije mogla dalje razviti.
Rekla sam mu što želim i stavila na stol popis pitanja, zajedno s kratkim
objašnjenjem u kojem sam napisala zašto mi trebaju za članak. - Hoćete li ih
dati svojem šefu i javiti mi njegov odgovor? - Bilo je teško doći do bilo koga na
drugi način, osim posredovanjem neke treće strane. Borci pobunjeničkih snaga
uništili su veći dio komunikacijske mreže i, budući da su svi stanovali u
čuvanim kućama, bilo je nemoguće probiti se pokraj čuvara bez prethodnog
dogovora.
Hanvood mije papire gurnuo natrag. - Ne - rekao je.
- Zašto ne?
- Ne razgovara s novinarima.
- To kažete vi ili on?
- Bez komentara.
Slabašno sam se nasmiješila. -1 kako ću proći mimo vas, gospodine Harwoode?
- Nikako. - Prekrižio je ruke i zagledao se u mene stisnutih očiju. - Ne
navaljujte, gospođice Bums. Dobili ste svoj odgovor.
I odbijenicu, pomislila sam s gorkom ironijom. Iako je u blizini bilo nekoliko
gostiju iz inozemstva, nisam se usudila dalje insistirati. Vidjela sam kako može
nauditi ljudima i nikako nisam htjela biti žrtva.
Paddvjev bar bio je omiljeno pojilo međunarodne zajednice, jer radio je tijekom
svih jedanaest godina koliko je trajao rat. Bio je to velik, na jednu stranu
otvoren lokal s barom i restoranom, sa stolovima na betonskoj verandi, mjesto
na koje su dolazile mjesne prostitutke u potrazi za dolarima. Vrlo su brzo
naučile izbjegavati Hanvooda, nakon što je jednu od njih ozlijedio tako jako
daje morala biti prebačena u bolnicu. Govorio je pidgin engleski, koji je
linguafranca u Sierra Leoneu, i odvratno psovao djevojke koje bi mu pokušale
prići. Nazivao ih je »đavolja pera« i prijetio im šakama kad bi se približile.
S Europljankama je bio obazriviji. U dobrotvornim organizacijama i misijama
bilo je mnogo žena, ali kad bi mu koja od tih žena slučajno okrznula rame,
nikada nije insistirao. Možda su u njemu izazivale strah - bile su mnogo
inteligentnije od njega, imale su sve moguće akademske titule - ili je možda
znao da se neće dobro provesti. Manje rječite crne djevojke bile su za njegov
bijes lakša meta. Većini nas bilo je jasno daje ne samo ženomrzac, nego i rasist.
Nije se moglo odrediti koliko je star. Imao je glatko izbrijanu glavu, s
tetovažom krilate sablje na zatiljku, a koža mu je od sunca izgledala kao
uštavljena. Kada je bio pijan, hvalisao se time daje bio u postrojbi SAS-a koja
je 1980. osvojila iransko veleposlanstvo u Londonu, a sablja je bilo njegovo
odličje. Daje to bilo točno, značilo bi daje u kasnim četrdesetima ili u ranim
pedesetima. Ubojita snaga njegovih šaka upućivala je na to daje mlađi. Unatoč
upadljivom škotskom naglasku, tvrdio je daje iz Londona, iako mu nitko od
Britanaca nije vjerovao, kao što nisu vjerovali ni da mu je John Harwood rodno
ime.
Ipak, da Alan Collins nije spomenuo strani kontingent, ne bih došla na pomisao
da iza Harwoodova nasilja stoji nešto što nitko ne shvaća. Čak i kad sam na to
nadošla, ništa nisam mogla poduzeti. Alan se u međuvremenu vratio u
Manchester i prašina koju su podigla umorstva žena brzo se slegla.
Razgovarala sam s nekoliko kolega i iznijela im svoje sumnje, ali reagirali su sa
skepsom. S uhićenjem mladića ubijanje je prestalo, istaknuli su, a Harwood se
služi šakama, a ne mačetom. Zapravo, čini se kako su bili mišljenja da
Harwood, koliko god bio odvratan, ne bi žene silovao i zatim ubio. »Taj se čak
ne može natjerati da dodirne crnkinju«, rekao je jedan australski ka-merman.
»Teško da bi se htio uprljati umočivši u neku od njih.«
Tako sam odustala. Jedino konkretno što sam mogla reći protiv Harwooda bio
je jedan naročito brutalan napad na mladu prostitutku u Paddyjevu baru. To je
vidjelo najmanje stotinu ljudi, ali cura je, umjesto da podigne tužbu, uzela
novac pa nije bilo čak ni izvještaja o tom događaju. U svakom slučaju, moje
vrijeme u Sierra Leoneu bližilo se kraju i nisam htjela započinjati nešto zbog
čega bih morala još ostati. Uvjerila sam sebe da mi sve to ništa ne znači i
pustila sam da pravda ostane ležati u kanti za smeće apatije.
Do tada sam veći dio svog života provela u Africi. Ondje sam odrasla, a zatim
sam kao novinarka radila u Keniji i Južnoj Africi, te poslije kao dopisnica
Reutersa. Poznavala sam taj kontinent, i voljela sam ga jer sam kao kći bijelog
farmera odrasla u Zimbabveu, no u ljeto 2002. bilo mije već svega dosta.
Previše izvještaja o zaboravljenim ratovima, previše priča o mitu i korupciji.
Namjeravala sam ostati dva mjeseca u Londonu, gdje su od 2001. živjeli moji
roditelji, a zatim otići u Reutersovo dopisništvo u Singapuru i pisati o azijskim
temama.
Harwood je došao večer prije moga konačnog odlaska iz Fre-etowna, dok sam
se pakirala. Do vrata gaje dopratio Manu, jedan od lokalnih čuvara, koji je o
njemu dovoljno znao da me upita želim li pratnju. Odmahnula sam glavom, ali
sam s Harwoodom za svaki slučaj razgovarala na svojoj verandi, gdje me je
moglo vidjeti cijelo susjedstvo.
Proučavao je moj hladni izraz lica. - Baš vam se i ne sviđam, zar ne, gospođo
Burns?
- Nimalo mi se ne sviđate, gospodine Harwoode.
Njega je to čini se zabavljalo. - Zato jer nisam prenio vašu molbu za intervju?
-Ne.
Činilo se da ga je jednosložni odgovor pogodio. - Ne biste smjeli vjerovati
svemu što ljudi govore o meni.
- I ne moram. Vidjela sam vas na djelu.
Lice mu se smračilo. - Onda ste dobro shvatili da me ne smijete ljutiti -
promumljao je.
- Ne bih se na to kladila. Sto hoćete od mene?
Pokazao mi je neku omotnjcu i zamolio me da je uzmem i pošaljem iz
Londona. Bila je to uobičajena molba svakom tko je išao kući jer je svima bilo
dobro znano koliko je pošta u Sierra Leoneu nepouzdana. U svakom slučaju,
pošiljku se ostavljalo otvorenu tako da čovjek može na objema granicama
pokazati da ne sadržava ništa nedopušteno. Ali Harwood je svoju zalijepio.
Kada sam rekla daje neću uzeti ako mi ne pokaže sadržaj, uzeo juje natrag.
-Jednoga dana će vam trebati moja usluga - rekao je.
- Sumnjam u to.
-A ako vam bude trebala, nećete je dobiti, gospođice Burns. Ja ništa ne
zaboravljam.
- Ne mislim da ćemo se ponovno sresti. Zato do te situacije i neće doći.
Okrenuo se da otiđe. - Ne budite sigurni. - Zvučalo je kao ironičan odjek mojih
riječi. - Svijet je manji nego što mi mislimo.
Dok sam gledala kako odlazi, kopkalo me je ime koje sam ugledala na
omotnici, »Mary MacKenzie«, i posljednji redak adrese: »Glasgow«. To je
probudilo moje sjećanje. Da, prije sam ga vidjela u Kinšasi - bio je u skupini
plaćenika koja se borila na strani režima Laurenta Kabile - a ime kojim se tada
služio bilo je Keith MacKenzie.
Mislim da sam se pitala zastoje uzeo drugo ime i kako je dobio putovnicu na
ime Johna Hanvooda, ali sigurno ne dugo. Kada sam rekla da ga neću ponovno
sresti, to sam doista i mislila.
Dvije godine poslije, u proljeće 2004., odmah sam ga prepoznala. Bila sam
poslana na tri mjeseca u Bagdad, izvještavati o stanju u Iraku koje je iz dana u
dan bilo sve teže, najdulje koliko jedan novinar može izdržati pritisak u toj
zemlji u kojoj je bilo sve više klanja. Otkako su objavljene fotografije na
kojima američki vojnici zlostavljaju zatočenike u zatvoru Abu Graibu, novine
diljem svijeta tražile su tekstove o tome.
Za ljude sa Zapada to je bilo teško razdoblje. Privatni poduzetnici bili su meta
za otmice i umorstva, a privatne zaštitarske tvrtke upošljavale su na tisuće
bivših vojnika. Irak je postao raj za plaćenike. Plaćali su ih dvostruko više nego
što bi mogli dobiti bilo gdje drugdje, ali je i rizik bio vrlo velik. Oružani
obračuni između privatnih zaštitara i iračkih pobunjenika bili su svakodnevna
stvar, no rijetko su dospijevali na naslovnice. Događaji su se prekrivali
velovima diskrecije kako bi se zaštitila povjerljivost poslodavaca, jer
poslodavac je najčešće bila američka vlada.
Poslije Abu Graiba, s koalicijom koja je teturala iz jednog propagandnog fijaska
u drugi, pokrenuta je ofenziva šarmiranja da se ublaži šteta nanesena zbog
fotografija »torture«. To je uključivalo prevoženje novinara do različitih vrsta
zatvora i logora za obuku uz obećanja o nesmetanom i slobodnom pristupu.
Kao prekaljeni cinici, rijetki su među nama očekivali da će doznati išta što nije
»po nalogu«, no odlazili smo samo da izbjegnemo klaustrofobiju naših utvrda
od hotela.
U to doba sami niste izlazili na ulice Iraka, ne ako vam je bilo do života i
slobode. S al-Qa'edinom nagradom za svaku zapadnu glavu - a nakon uloge
Lvndie England u zlostavljanju zatvorenika žene su bile mete kao potencijalne
»seksualne robinje« - novinarska akreditacija nije bila nikakva zaštita. Bagdad
je bio proglašen najopasnijim gradom na svijetu i, s pravom ili ne, novinarke su
na svakom uglu vidjele silovatelje.
Jedna od tih turneja za novinare završila je u policijskoj akademiji, iz koje su
svaka dva mjeseca izbacivali pet stotina netom obučenih iračkih policajaca.
Koalicijske vlasti dobro su uvježbale svoje ljude pa smo na akademiji slušali
onu istu govoranciju o ljudskim pravima kakvu smo slušali i svagdje drugdje.
Najčešće fraze bile su: »u skladu sa zakonom«, »jasna linija zapovijedanja«,
»bezrezervna predanost humanitarnim načelima«, »odgovarajući mehanizam
nadzora«.
Dobro su zvučali ti stavovi i pametni mladi Iračani koji su ih izgovarali doista
su tako i mislili, ali nije bilo ništa vjerojatnije da će spriječiti buduće
zlostavljanje nego suđenja nacistima u Ntirnbergu ili istraga o pokolju u
vijetnamskom selu My Laiju. Ako sam išta naučila iz svojih pohoda u svjetske
sukobe, onda je to da sadista ima posvuda i da im je pozornica rat.
Beskrajno se dosađujući, pogledala sam kroz otvoren prozor ureda kada je
povorka s novinarima okrenula oko glavne zgrade. U sredini prostorije,
nekoliko dresera pasa u vojnim odorama, s njemačkim ovčarima na uzicama,
bili su okrenuti prema muškarcu u civilu koji je meni bio okrenut leđima.
MacKenzi-ejevu jajoliku glavu svagdje bih prepoznala po tetoviranoj krila-toj
sablji, a kada je pozornost njegovih slušatelja privukao glas našeg pratioca
okrenuo se i odmah sam mu prepoznala lice. Više od iznenađenja nego iz želje
da s njim govorim, stala sam, ali ako me je i prepoznao, nije ničim pokazao.
Nestrpljivo namrgođen, mašio se za kvaku i bradom pokazao da se zatvori
prozor.
Dostigla sam vodiča i upitala ga za civila izbrijane glave. Tko je i gdje je u
zapovjednom lancu? Možda Iračane uvježbava za rad s psima? Kakve su mu
kvalifikacije? Vodič nije znao, no rekao je da će se raspitati prije nego što odem.
Pola sata poslije doznala sam da se MacKenzie sada predstavlja kao Kenneth
O'Connell i daje konzultant Bavcombe Group - privatne zaštitarske tvrtke koja
na akademiji provodi specijalističku obuku. Kada sam zatražila intervju, rečeno
mije da O'Connell više nije u zgradi. Dobila sam telefonski broj da nazovem
sljedeći dan. Dok sam zapisivala, pitala sam Iračanina što je O'Connelleva
specijalnost. Tehnike nadzora i obuzdavanja, odgovorio mi je.
Ispostavilo se da je telefonski broj pripadao glavnom uredu Bavcombe Group,
koji je bio unutar utvrđene zgrade blizu bombardiranog stožera Ujedinjenih
naroda. Kada sam zatražila intervju s O'Connellom počeli su izvrdavati i još je
jedan tjedan prošao do dogovora o glavnom intervjuu s glasnogovornikom BG-
a Alastairom Surteesom. Pretpostavila sam da MacKenzie ostvaruje svoju
prijetnju o »usluzi«, a ako je bilo tako, to me nije nimalo zanimalo. S obzirom
na to o čemu sam namjeravala pisati - agresivan članak o kalibru osoblja koje te
tvrtke novače - mislila sam da će Surtees biti mnogo susretljiviji od jednog
glas-gowskog nasilnika koji mijenja imena kako mu puhne.
Pogriješila sam. Surtees je bio fin i uglađen, a kao strijela napet kad je bilo
posrijedi odavanje informacija. Rekao mije daje prije bio u britanskoj vojsci, da
mu je četrdeset jedna godina, da je dobio bojnički čin u padobranskoj pukovniji
i da je potom odlučio otići u privatni sektor. Podsjetio me je da smo se
dogovorili za trideset minuta intervjua, a onda je prvih dvadeset ispunio
nalickanom pričom o povijesti svoje tvrtke i profesionalizmu.
O području djelovanja BG-a u Iraku doznala sam vrlo malo - osim da djeluju u
raznim područjima i gotovo isključivo u zaštiti civila - i vrlo mnogo o tipu ljudi
koje je BG novačio. Bivši vojnici i policajci najvišeg moralnog profila. Umorna
od tog verglanja, pitala sam mogu li govoriti s nekim tko radi na terenu kako
bih njegovu priču čula iz prve ruke.
Surtees je odmahnuo glavom. - To ne bismo smjeli učiniti. Time bi postao meta.
- Ne bih upotrijebila njegovo pravo ime. Ponovno je odmahnuo glavom. - Žao
mije.
- A što kažete na Kennetha O'Connella u policijskoj akademiji? On i ja se
poznajemo, sigurna sam da će pristati na razgovor sa mnom. Posljednji put smo
se vidjeli u Sierra Leoneu... i prije toga u Kinšasi. Hoćete li ga pitati?
Molba Surteesa očito nije iznenadila. - Mislim da su vaše informacije zastarjele,
gospođice Burns, ali rado ću provjeriti. Otvorio je laptop na radnom stolu i na
zaslonu upisao podatke. -Imali smo nekog O'Connella na akademiji, ali je prije
mjesec dana premješten. Bojim se da ste bili pogrešno obaviješteni.
Odmahnula sam glavom. - Ne slažem se. Bio je tamo prije tjedan dana jer sam
ga vidjela.
-Jeste li sigurni daje to bio Kenneth O'Connell?
Pitanje je bilo tako očito, da me natjeralo na smijeh. - Ne... ali su mi rekli da se
tako zove čovjek kojeg sam vidjela. U Fre-etownu se predstavljao kao John
Harvvood, u Kinšasi kao Kei-th MacKenzie. - Upitno sam podigla obrvu. -1
zbog toga se pitam kako možete jamčiti za njegovo poštenje. Pod kojim ste ga
imenom upoznali? Koliko ja znam, imao ih je barem tri.
- Onda niste vidjeli O'Connella, gospođice Burns. Pogrešno su vam ga
predstavili.
Tipkao je po tipkovnici. - U našoj evidenciji nemamo nikakve Hanvoode ili
MacKenzieje, pa pretpostavljam da je čovjek kojeg ste vidjeli u nekoj drugoj
tvrtki.
Slegnula sam ramenima. - Na akademiji sam dva puta pitala mogu li dobiti
intervju s njim - jedanput tog popodneva i ponovno dva dana poslije, kada sam
došla do njihova ureda za tisak. U oba slučaja nije mi rečeno da Kenneth
O'Connell više ne radi ondje... a trebalo je biti ako je prije mjesec dana
premješten.
Surtees je odmahnuo glavom. - Onda nisu ažurirali svoje podatke. Kao što
sigurno znate, u Bagdadu trenutačno vlada priličan kaos.
Zatvorio je poklopac laptopa. - Mi smo s našim podacima vrlo pažljivi, pa se
možete pouzdati u informaciju koju sam vam upravo dao.
Nacrtala sam u svojem notesu dug nos tako da ga može vidjeti. - Gdje je
O'Connell sada? Sto radi?
- Na to ne mogu odgovoriti. Politika kompanije kad je riječ o zaposlenicima ne
razlikuje se od Reutersa. Potpuna povjerljivost. Biste li očekivali išta manje?
- Onda govorite općenito - potaknula sam ga. - Sto nekoga kvalificira da
novopečene regrute podučava tehnikama obuzda-vanja u najopasnijem gradu na
svijetu? Poznavanje zakona? Duga i časna karijera u Scotland Yardu? Čak neko
vrijeme provedeno u vojnoj policiji? Čini se daje vodio dresere pasa, pa
pretpostavljam da ima iskustvo u tome... Kakve su osobine potrebne za to?
Strpljivost? Moć samosvladavanja?
Preklopio je ruke na stolu. - Bez komentara.
- Zašto?
-Jer se vaša pitanja odnose na određenog pojedinca i jer sam vam već opisao
kakve ljude novačimo.
Produljila sam nacrtani nos. - Sigurno imate vrlo visoko mišljenje o
O'Connellu, gospodine Surtees. On je jedan od rijetkih vaših zaposlenika koji
ftrrade u privatnom sektoru... ili nisu radili do prije tjedan dana. Pretpostavljam
da koalicija uzima samo konzultante s kristalno čistom prošlošću?
- Naravno.
- Znači, O'Connella ste pomno provjerili? - Surtees je kim-nuo. - Odakle
potječe? Gdje je rođen? Gdje je odrastao? S takvim imenom, morao bi biti Irac.
- Bez komentara.
Gledala sam ga na trenutak. - Kad sam ga poznavala u Sierra Leoneu, rekao je
daje bio u postrojbi SAS-a koja je upala u iransko veleposlanstvo u Londonu. Je
li vam to rekao? Surtees je odmahnuo glavom.
- Znala sam daje to izmišljotina - rekla sam prijazno. - Ta opsada veleposlanstva
bila je prije dvadeset četiri godine i tu postrojbu su izabrali zbog iskustva.
O'Connellu bi sada bilo dobrih pedeset daje bio jedan od njih... osim ako je
potkraj sedamdesetih SAS uzimao tinejdžere.
- Ništa ne poričem i ne potvrđujem, gospođice Burns - kv-rcnuo je po ručnom
satu - a vama vrijeme istječe.
Okrenula sam list svojeg notesa i brzo skicirala MacKenzie-jevu pernatu sablju,
pokazujući je Surteesu. - Jednom mom kolegi rekao je daje ta tetovaža na
njegovu zatiljku simboličko tumačenje SAS-ova krilatog bodeža... to je njegova
osobna počast pobjedi nad islamskim fundamentalistima. Mislite li da je
primjereno da čovjek s takvim stajalištima obučava iračke policajce?
Surtees je ponovno zatresao glavom.
- Sto hoćete reći? Da ih nikada nije obučavao... ili da to nije primjereno?
- Hoću reći, bez komentara. - Otkopčao je sat i stavio ga na stol. - Vrijeme vam
je isteklo - rekao je.
Zataknuta sam olovku za uho i uzela svoju putnu torbu. -Radi u osjetljivom
području. Tehnike nadzora i obuzdavanja koriste se za onesposobljavanje
opasnih ili nasilnih sumnjivaca, a vidjeli smo neke zorne primjere što se događa
kada se neobučene sadiste zaduži za zatočenike. Sigurna sam da se sjećate pasa
koji su upotrijebljeni za teroriziranje zatočenika u Abu Gra-ibu. Vas možda neće
mučiti ako se to ponovi - oprat ćete ruke od toga nekom kreativnom
evidencijom - ali mene će mučiti.
Čovjek se slabašno nasmiješio. - Kreativnu stranu prepustit ću vama, gospođice
Burns. Bojim se da je moj mozak previše spor da slijedi vaše maštovite skokove
od pogrešne identifikacije jednog od naših zaposlenika do toga da sam ja
osobno odgovoran za ono što se dogodilo u Abu Graibu.
- Sramite se - rekla sam nehajno. - Nadala sam se da u vama ima više poštenja.
- Spremila sam svoj notes i olovku u torbu. - MacKenzie je nasilan čovjek.
Kada je bio u Sierra Leoneu, nije se mogao obuzdati... a kamoli podučavati
druge kako se to čini.
Oko njegove kuće patrolirao je rodezijski gonič, koji je bio još agresivniji od
njega. Izdresirao je psa da ubija bacajući na njega zalutale mješance.
Surtees je ustao i pružio ruku. - Doviđenja - rekao je prijazno. -Ako vam mogu
u još čemu pomoći, slobodno nazovite.
Ustala sam i protresla ponuđenu ruku. - Neću imati vremena - odvratila sam
jednako prijazno, bacivši posjetnicu pred njega na stol. - To je broj mojeg
mobitela u slučaju da se vama razgovara sa mnom.
- Zašto bih to htio?
Naslonila sam svoju torbu na kuk da svežem remenje. -MacKenzie je jednoj
pijanoj ženi u Freetownu slomio podlakticu. Vidjela sam ga. Uzeo ju je u ruke i
slomio je preko koljena kao komad trula drveta.
Nekoliko trenutaka vladala je tišina, a onda se sumnjičavo nasmiješio. - Ne bih
rekao daje to moguće, osim ako ruka nije bila tako krhka daje to mogao svatko
učiniti.
- Nije bio tužen - nastavila sam - jer se žrtva previše bojala prijaviti ga policiji...
ali dvojica iz paravojnih postrojba - vaša pukovnija - prisilili su ga da plati
popriličnu naknadu. U Sier-ra Leoneu ne lome ti ruke besplatno... a ako ne
možeš raditi, bogme ne dobivaš socijalnu pomoć. - Odmahnula sam glavom. -
Taj je čovjek sadist, i to.su znali svi kolege. Nije tip kojeg bih ja izabrala da
guštere u Bagdadu podučava kako pravilno obavljati posao... sigurno ne u
sadašnjim okolnostima.
Gledao me je s antipatijom. - Je li to nešto osobno? Čini se da vam je jako stalo
uništiti mu ugled.
Otišla sam do vrata i laktom kvrcnula kvaku. - Tek toliko da znate,
MacKenziejeva žrtva bila je poluizgladnjela prostitutka koja nije imala ni
četrdeset kila... i kladim se daje imala krhke kosti jer su pobunjenici sve krave u
zemlji poklali za hranu, a mlijeko bogato kalcijem bilo je luksuz. Jadna mala -
bilo joj je tek šesnaest - pokušavala je zaraditi novac kako bi kupila odjeću za
svoje dijete. Bila je pripita od dva piva koja su joj kupili drugi gosti i slučajno
je okrznula MacKenziejev lakat. Za odmazdu, onje njoj izvrnuo lakat i
slomiojoj podlakticu, zavrnuvšijoj ruku i prelomivši je preko svoje noge. -
Podigla sam obrvu. -Imate li na to komentar?
Nije imao.
- Ugodan dan - rekla sam mu.
Na kraju taj članak nikada nisam napisala. Uspjela sam dobiti intervju s
tjelesnim čuvarom iz jedne druge zaštitarske tvrtke, ali on je tek netom prije bio
otišao iz vojske i Irak mu je bila prva služba u svojstvu slobodnjaka. Budući
daje moja prvotna zamisao bila pokazati kako potražnja za plaćenicima daleko
nad-mašuje ponudu, s kompromisima što su se sklapali pri izboru novakajer je
trebalo ispuniti brojčane kvote, jedan jedini početnik nije bio nikakva tema.
Također, jenjala je želja javnosti za »ratnim« pričama. Svi su samo htjeli izlazak
iz kaosa, a ne još više podsjetnika na to da stisak koalicije popušta.
Uz pomoć prevoditeljice obišla sam redakcije iračkih novina i pregledala
brojeve od posljednja tri mjeseca, tražeći članke o silovanim i umorenim
ženama. Salima, prevoditeljica, bila je od početka skeptična. - Ovo je Bagdad -
rekla mije. - Ljude zanima jedino smrt zbog bombaša samoubojica ili, još bolje,
sadistički postupci koalicije. Žene su sve vrijeme žrtve silovanja muževa za
koje se uopće nisu htjele udati. Računa li se to?
Ukazala sam na to da će trajati dvostruko dulje bude li sve vrijeme komentirala.
- Ali vi ste naivni, Connie. Čak i uz pretpostavku da neki Europljanin priđe
Iračanki a da ga ne opaze - u što ne vjerujem -tko će to prijaviti? Neki su
dijelovi Bagdada tako opasni, da u njih irački novinar ne ulazi - bombaški
napadi i pucanje nisu prestali - pa kako će smrt jedne jedine žene privući ičiju
pozornost?
Znala je da ima pravo, pa ne znam koja se od nas više iznenadila kada smo
naišle na prvi članak. Objavljen je pod naslovom »Silovanje u porastu« i bio je
statistički prikaz kako je broj silovanja i/ili otmica žena porastao s jednog
slučaja na mjesec prije rata na oko dvadeset pet mjesec dana poslije. Na osnovi
izvještaja Human Rights Watcha, upozoreno je na opasnosti s kojima se žene
suočavaju kad rat uzdrma moralne i etičke temelje društva.
- Piše daje u Saddamovo vrijeme silovanje bilo rijetko jer se kažnjavalo smrću -
rekla mi je Salima - a onda je raspuštanje policijskih snaga na početku
okupacije ugrozilo sigurnost žena. Ovo će vas zanimati. - Prstom je pratila
tekst. - »Uz siledžije i razbojnike koji obilaze krajeve u kojima vlada bezakonje,
žene su u strahu za život i čast prisiljene čučati u svojim kućama. Sramotno, ni
to nije nikakva zaštita. Fateha Kasim, pobožna mlada udovica, nađena je prošli
tjedan u svojem domu silovana i umorena. Njezin otac, koji je zatekao njezino
tijelo, rekao je daje djelo životinja. Uništili su njenu ljepotu, rekao je.« Podigla
je pogled. - Jesu li to stvari koje tražimo?
Kimnula sam. - Zvuči kao kopija ubojstava u Sierra Leoneu.
- Ali kako je se dokopao?
- Ne znam, no sigurna sam da je to dio uzbuđenja. Ako je bio u SAS-u, naučili
su ga kretati se tako da ne privuče pozornost. Možda napada noću. Alan Collins
je rekao da su mjesta zločina u Sierra Leoneu upućivala na to da su te žene
provele neko vrijeme s ubojicom prije nego je na njih nasrnuo mačetom.
Drugi članak, još jedini koji smo našle, bio je iz drugih novina, s datumom iz
mjeseca poslije. Bio je skriven na srednjim stranicama pod naslovom »Majka
umrla u napadu mačem« i bio je vrlo kratak. Salima je prevela: »Tijelo gospođe
Gufran Zaki našao je jučer po povratku iz škole njezin sin. Brutalno je ubijena
udarcima i isječena po glavi. Napad je bio opisan kao mahnit. Policija traga za
njezinim mužem, g. Bašarom Zakijem, koji navodno pati od depresije. Susjedi
kažu daje posjedovao mač, koji nije nađen u kući.«
Potražile smo nastavak kako bismo vidjele je li Bašar Zaki uhićen, ali slučaj je
pao u sjenu zbog događaja u zatvoru Abu Graibu i više se nije spominjao. Niti
se ponovno pisalo o umorstvu Fatehe Kasim. Bilo je teško odlučiti što učiniti
nakon toga. Svijet nije pokazivao nikakvo zanimanje za te žene, pa ni njih ni
svoje sumnje na MacKenzieja nisam spomenula Danu Fryju, šefu Reutersova
ureda u Bagdadu. Bili smo zasuti neposredni-jim nesrećama i Salima, uz mene
jedina koju je to zanimalo, ubrzo je poslana na jug u Basru s nekim drugim
dopisnikom.
Više iz osjećaja frustriranosti nego s bilo kakvim stvarnim očekivanjima da će
mi odgovoriti, iskopala sam svoja dva članka iz Sierra Leonea i dala ih, zajedno
sa Saliminim prijevodima članaka o umorstvima u Bagdadu i popratnim
pismom, dostaviti Alastairu Surteesu u Baycombe Group. Također, poslala sam
ih e-mailom Alanu Collinsu preko mrežne stranice man-chesterske policije.
Surteesov jedini odgovor bila je posjetnica na kojoj se potvrđuje primitak
dokumenata. Alanov je odgovor, tjedan poslije, više ohrabrivao.
»Moja vam je preporuka«, napisao je u svojem e-mailu, »da stupite u vezu s
inspektorom Billom Fraserom ili detektivom Danom Williamsom u Basri. Oni
se bave obukom sličnom onoj kakvom sam se ja bavio u Freetownu. Vaš e-mail
i privitke proslijedio sam Billu Fraseru da ga ubrzam i na dnu ću dodati njegovu
adresu. Ništa ne jamčim, na žalost. Ako pojedini koalicijski sektori rade
međusobno neovisno, Billu će biti teško intervenirati u Bagdadu, ali trebao bi
moći dati vam neka korisna imena ljudi na višim zapovjednim mjestima. Dotad,
pripazite s kim razgovarate. MacKenzie je u mreži ako radi ili je radio u
policiji, pa mu neće biti nimalo teško doznati tko ga optužuje. A čak da su vaše
sumnje neosnovane, već znate da reagira nasilno kad mu se suprotstave.
Njegov je savjet prekasno stigao. Kad sam ga dobila, već sam dva puta bila
promijenila hotel, a sobu tri puta u tri dana. Teško je objasniti kako vam stalna
invazija na vaš prostor može uništiti ravnotežu... ali uništava je i uništila ju je.
Kad bih se vratila, vrata su uvijek bila zaključana i ništa nije nedostajalo, no
plašilo me promišljeno premještanje mojih stvari. Jednom prigodom zatekla
sam svoj laptop otvoren i na zaslonu pismo Alastairu Surteesu.
Nisam mogla dokazati da je to bio MacKenzie - premda uopće nisam sumnjala
- ali hotelsko osoblje nisam mogla uvjeriti da me shvate ozbiljno. Nemoguće je
da netko tko nije gost hotela ude u sobu, rekli su. I na što se ja to uopće žalim
kad ništa nije ukradeno? Sobarica je samo obavljala svoj posao. Moji su kolege
samo slijegali ramenima i citirali mi »bagdadskog lopova«. Sto sam drugo
mogla očekivati u tom nemogućem gradu?
Jedina osoba koja je moje strahove mogla ozbiljno shvatiti bio je moj šef Dan
Fry, ali on je taj tjedan bio odlučio otići na odmor u Kuvajt. Razmišljala sam o
tome da ga nazovem telefonom i pitam mogu li prijeći u njegov stan, ali bojala
sam se da ću ondje biti još više izolirana nego u hotelu punom novinara. Nije
bilo nikakva smisla da otiđem na policiju. Opsjednuti bombašima
samoubojicama i otmičarima, ne bi me bili ni pogledali. A u svakom slučaju,
mislila sam da Alan Collins ima pravo. Policajci su bili posljednji s kojima je
trebalo razgovarati.
Nisam spavala. Umjesto toga ležala sam budna, stežući škare i sa sve većim
strahom gledala u vrata. Poslije četiri takve noći bila sam tako iscrpljena da
sam, kad sam se poslije konferencije za novinstvo vratila u sobu i zatekla svoje
gaćice s izrezanim međunožjem, izgubila živce i tražila da odmah odem na
bolovanje zbog stresa izazvanog ratom i duševnim slomom.
Otkako sam 1988. otišla iz Oxforda, u Britaniji nisam provela dulje od dva
mjeseca, no početkom svibnja 2004. u Bagdadu mogla sam sanjati samo o
blagoj ljetnoj kiši, zelenoj travi, uskim tratinama sa živicom i nepreglednim
poljima zrijućeg kukuruza. Bila je to Engleska koju jedva da sam poznavala -
izvučena iz romana i pjesama koliko i iz stvarnog života - no bila je najsigurnije
mjesto kojeg sam se mogla sjetiti.
Doista ne shvaćam zašto sam bila tako glupa.
>>>Associated Press
>>>Ponedjeljak, 16. svibnja 2004, 07.42 GMT 08.42 UK >>>Napisao James
Wilson, Bagdad, Irak
Oteta dopisnica Reutersa
Samo tri dana nakon što je Adelinu Bianca, 42-godišnju talijansku televizijsku
novinarku, otela Muntada al-Ansar, naoružana teroristička skupina, postoji
bojazan da je Connie Burns, 36, dopisnica Reutersa, doživjela istu sudbinu.
Connie Burns oteta je jučer na putu za bagdadski međunarodni aerodrom i ne
zna se gdje se sada nalazi. Njezin automobil, vlasništvo Reutersa, otkriven je,
spaljen i ostavljen na gradskoj periferiji. Do sada nijedna skupina nije preuzela
odgovornost za njezinu otmicu.
Muntada al-Ansar, skupina za koju se smatra da je predvodi Abu Masab al-
Zarkawi, jedan od vođa al-Qu'aide, odgovoran je za okrutno smaknuće
američkog civila Nicka Berga snimljeno na videokasetu. Sada su na istu web
stranicu stavili snimak s očajnom Adelinom Bianca, s povezom na očima, s
prijetnjama da će joj odrubiti glavu ako Silvio Berlusconi, talijanski premijer,
nastavi podupirati koalicijske snage.
Poslije tih grozota Amnesty International objavio je sljedeću izjavu: »Ubijanje
zatočenika jedan je od najtežih zločina u međunarodnom pravu. Naoružane
skupine moraju smjesta i bezuvjetno pustiti sve taoce i moraju se suzdržati od
napadanja, otimanja i ubijanja civila.«
Kolege Connie Burns shrvani su njezinom otmicom. Ona je poznata i omiljena
novinarka, koja je izvještavala o ratovima u Africi, Aziji i na Srednjem Istoku.
Rođena i odrasla u Zimbabveu, diplomirala na Sveučilištu Oxford, prije odlaska
u Reuters kao stručnjakinja za Afriku radila je u redakcijama u Južnoj Africi i
Keniji.
»Uz pomoć vjerskih vođa u Bagdadu, činimo sve što možemo kako bismo
doznali tko drži Connie«, rekao je Dan Fry, šef dopisništva te agencije u Iraku.
»Tražimo od njezinih otmičara da se sjete kako su dopisnici neutralni
promatrači sukoba. Njihov je posao izvještavati o događajima, a ne stvarati
politike koje do njih dovode.«
Posljednji tekst koji je Connie Burns napisala prije polaska na aerodrom bila je
dirljiva posveta Adelini Bianca. »Adelina je odvažna novinarka koja nikada ne
preže od postavljanja neugodnih pitanja. Kao moćan glas na strani onih koji
pate, njezini su tekstovi potresli savjest ljudi diljem svijeta... svaki pokušaj da ju
se ušutka bit će pobjeda neznanja i tlačenja.«
>>>Associated Press
>>>Srijeda, 18. svibnja 2004, 13.17 GMT 14.17 UK >>>Napisao James
Wilson, Bagdad, Irak
Reutersova dopisnica puštena
Reuters je jutros objavio vijest o iznenadnom puštanju na slobodu Connie
Burns, 36-godišnje dopisnice otete u ponedjeljak. »Jučer smo primili anoniman
telefonski poziv u kojem nam je rečeno gdje ćemo je naći«, objasnio je Dan
Fry, šef njezine redakcije. »Bilo joj je teško pa sam odlučio, prije nego što
objavim pojedinosti, poslati je zrakoplovom iz zemlje.«
Nadalje, rekao da se Connie bojala za život prije nego što su je ostavili u nekoj
bombardiranoj zgradi u zapadnom dijelu grada. »Kada smo je našli bila je
svezana, začepljenih usta i s crnom kukuljicom preko glave. Vjerujemo da je
odnos prema njoj bila osveta za Abu Graib i tražimo i od koalicijskih i od
disidentskih snaga u Iraku da se sjete kako je svaka zloupotreba moći zločin.«
»Connie je prvo pitala za Adelinu Bianca«, izjavio je šef agencije na
konferenciji za novinstvo. »Otmičari su joj bili rekli da su Adelini u utorak
odrubili glavu i rekli joj da može očekivati istu sudbinu. Bila je vrlo potresena
kada smo rekli da je, koliko znamo, Adelina još živa.«
Bilo je hrabro od Connie Burns, nastavio je, to što je tri sata prije polijetanja s
bagdadskog aerodroma pomagala policiji. »Najviše žali zbog toga što im nije
mogla dati nikakve korisne informacije. Nakon što ju je maskiran muškarac
izvukao iz njezina automobila, kada su skrenuli s ceste za aerodrom stavio joj je
povez preko očiju i odvezao je u četvrt al-Džahid.« Policija je objavila vozačev
opis. »Automobil je otet nekoliko minuta prije nego je pokupio Connie iz
njezinog hotela«, rekao je Dan Fry. Potvrdio je da je Reuters izdao strože upute
svojim dopisnicima. »Nitko ne smije polaziti od pretpostavke da je vozilo
sigurno«, upozorio je. »Kada se nekoliko puta vozite u istom automobilu,
čovjek se lako opusti.«
Odbio je dati daljnje pojedinosti o zatočeništvu Connie Burns. »Trenutačno je
njezina glavna briga Adelina Bianca. Connie je odlučna ne reći i ne učiniti ništa
što bi moglo ugroziti Adelinino puštanje na slobodu.«
Naoružana skupina koja drži gđicu Bianca objavila je sljedeću izjavu: »O
sudbini Adeline Bianca odlučit će talijanski premijer. Dokle god pomaže
američkim vojnicirrja u okupaciji svete zemlje Iraka, majke u njegovoj zemlji
od nas će dobivati samo Ijesove. Dostojanstvo muslimana i muslimanki može
se otkupiti jedino krvlju i dušom.«
Prošlo je više od tjedan dana otkako su Adelinu uzeli za tao-kinju, a budući da
je utorak, rok za njezino pogubljenje, prošao, to budi tračak nade. Među
umjerenim iračkim vjerskim vođama vlada velika zabrinutost da će sve veća
brutalnost otmičara još više narušiti ugled islama u očima svijeta. »Islam ne
ratuje protiv nedužnih žena i djece«, rekao je jedan od njih. »Usprkos tim
grozotama, zaboravlja se šokantno zlostavljanje u zatvoru Abu Graibu. Te
skupine predaju moralnu pobjedu u ruke Americi.«
3.
Adelinino puštanje na slobodu gledala sam na televiziji u stanu svojih roditelja
nakon što je konačno otišla gomila novinara i fotoreportera koji su zakrčili
njihovu ulicu. Tada, tjedan dana nakon što sam otišla iz Bagdada, moj je vlastiti
slučaj bio zaboravljen. Izbjegla sam Reutersov odbor za doček na He-athrowu,
nisam se pojavila na konferenciji za novinstvo i zabila sam se u neki nepoznat
hotel u Londonu pod imenom Ma-rianne Curran - žena koja pati od agorafobije,
ništa ne jede i često krvari na nos, koja nikada ne izlazi iz sobe i čiji je boravak
platio u gotovini sredovječni ljubavnik koji joj svaku večer dolazi.
Bog zna što su u tom hotelu mislili o meni. Od njih sam tražila jedino da mi
daju adresu i telefonski broj najbliže ambulante za venerične bolesti. Inače
nisam u sobu puštala sobarice, pušila sam kao Turčin, satima ležala u kadi i jela
samo kad mije otac naručio sendviče preko posluge u sobu. Kad god se pojavio
dobro sam mu odglumila, ali vidjela sam da ga brine što jedem kao vrabac.
Razlog koji sam mu dala za odbijanje da se vidim s novinarima bio je isti kao
onaj koji je Dan bio dao u Bagdadu: ne želim javno govoriti o svojem
zatočeništvu jer se bojim da ću ugroziti Adelinine izglede. Radi njegova
duševnog mira, rekla sam mu da sam sve vrijeme imala povez na očima i da
svoje otmičare uopće nisam vidjela, te da su se prema meni odnosili razumno
premda sam bila prestrašena.
Ne znam je li mi povjerovao. Moja majka sigurno nije kad me je u tri sata
jednoga jutra prokrijumčario u stan. Zapanjila se koliko sam smršavjela,
zabrinulo ju je što više volim zamračene prostorije i bila je duboko sumnjičava
jer nisam htjela ni s kim govoriti, naročito ne s Danom Fryjem u Bagdadu i
Reuter-som u Londonu. Međutim, budući da bih se svaki put kad me pokušala
ispitivati zatvorila u gostinjsku sobu, otac je od nje tražio neka me pusti da se
sama nosim sa svojim problemima.
Adelina Bianca bila je moja jedina izlika. Sve dok je ona bila zatočena, imala
sam razlog za šutnju, pa sam s pomiješanim osjećajima gledala na televiziji
njezine nesigurne korake kada je izašla iz džamije u Bagdadu, odjevena u težak
crni čador. Uz nju je bio imam koji je pregovarao o njezinom puštanju na
slobodu. Bila je tako skrivena ispod vela da joj nisam ništa mogla pročitati s
lica, no kada je zahvalila svima koji su joj pomogli, glas joj je bio čvrst.
Zanijekala je daje talijanska \(lada platila otkupninu.
Dvadeset četiri sata poslije, kada je održala konferenciju za novinstvu u Milanu,
ponovno sam sjedila prikovana uz televizor. Predstava je bila bravurozna. Bilo
me je sram jer ja nisam bila sposobna govoriti o onome što se meni dogodilo.
Nisam imala Adelininu hrabrost.
Čim je Adelina bila puštena na slobodu, pretražila sam web stranice kako bih na
zapadu zemlje unajmila kuću. Naravno da je moja majka zbog toga bila
nesretna, naročito kada sam joj rekla da planiram šestomjesečni najam i pitala je
mogu li uzeti njezino djevojačko prezime. Čemu to? Stoje s Reutersom? Od
čega ću živjeti? Zašto joj stalno govorim da sam dobro, kad je tako očito da
nisam? Sto se događa? I zašto sam odlučila sakriti se čim je Adelina
oslobođena?
Opet se umiješao moj otac. - Pusti je - energično je rekao. -Ako u trideset šestoj
ne zna što hoće, onda nikad neće znati. Neke rane zacijele samo na svježem
zraku.
Mogla sam - vjerojatno sam trebala - reći im istinu i sada se pitam zašto nisam.
Njihova sam kći jedinica i imamo prisan odnos pun podrške iako smo često
živjeli vrlo udaljeno. Ali u mojem je ocu još bilo toliko žalosti zbog odlaska s
farme u Zimba-bveu, da ga nisam htjela opteretiti svojom. Da nije bio oženjen,
bio bi ostao i iz tvrdoglavosti se zabarikadirao u kući, ali ga je moja majka
pokušala prisiliti da otiđu nakon što su siledžije Mugabeova Zanu-PF-ai ubili
jednog njihova susjeda.
Nikada moj otac nije sebi oprostio to što je smatrao kapitulacijom. Smatrao je
da se trebao odlučnije boriti za ono što je njegova obitelj kupila i izgradila i što
je po zakonu bilo njegovo. Dobio je pristojno plaćen posao u Londonu kod
nekog južnoafričkog uvoznika vina, ali mrzio je provincijski duh Engleske,
klaustrofobiju gradskog života i skromni unajmljeni stan u Kentish Townu, koji
je bio kao četvrtina njihove kuće na periferiji Bulawaya.
Od majke sam naslijedila izgled, visoka sam i plava, a od oca karakter,
nepopustljivo neovisan. Moja je majka najmanje čvrsta od nas troje, premda se
pitam ne pokazuje li spremnost da prizna strah daje zapravo najtrezvenija. Za
mojeg oca, bježanje je bilo priznanje poraza. Mislio je za sebe da je snažan i
odlučan, i ja sam u ljeto 2004. shvatila kako mu je moralo biti ponižavajuće
zbrisati. Nije smogao hrabrost da se suprotstavi Mugabeovim nasilnicima, kao
što nije mogao smoći hrabrost da se suprotstavi mojim... i zbog toga smo se
oboje osjećali oslabljeni.
Izlika koju sam im dala, da mi treba vrijeme i mjesto da napišem knjigu, bila je
djelomice točna. Skicu sam napisala još dok sam bila u Bagdadu (poslije
otkrića o Abu Graibu) i uz to mi je bio ponuđen ugovor s izdavačem. Vidjela
sam kako smo ja i moji kolege postali napeti kada je Zapad izgubio sjaj
moralnog uzora i htjela sam očima ratnog izvjestitelja prikazati žarišta svjetskih
sukoba. Naročito sam htjela istražiti kako stalna izloženost opasnosti utječe na
psihu.
Predujam koji mi je prvobitno ponuđen bio je bijedan, no postigla sam nov
sporazum na osnovi toga da će knjiga uključiti potpun i opširan prikaz mojeg
kidnapiranja. Bila je to čista pri-jevarajer sam ugovor potpisala znajući da istinu
nikada neću otkriti. Doista, uopće se nisam mogla zamisliti kako pišem knjigu -
zapela sam svaki put kad sam sjela pred tipkovnicu - ali sam bila dovoljno
drska da izdavača uvjerim kako sam predana poslu. Bila je to izlika koja mije
trebala da se maknem iz prometa dok ne pokrpam potrgane živce.
Barton House na web stranici jednog dorsetskog posrednika bila je jedina kuća
u ponudi na šestomjesečni najam. Bilaje prevelika za jednu osobu, ali je tjedni
najam bio jednak kao za vikendicu s tri spavaće sobe. Kad sam rekla da mije to
sumnjivo, posrednik mije rekao daje iznajmljivanje za godišnje odmore
nepouzdano i da vlasnik hoće zajamčen redovit prihod. Budući da sam si to
mogla priuštiti, prihvatila sam objašnjenje i novac uplatila pod imenom kojim
sam se služila u hotelu, s djevojačkim prezimenom moje majke - Marianne
Curran - no čak da mije i rekao istinu, daje kuća u lošem stanju, ipak bih bila
pristala. U toj fazi bila sam opsjednuta željom da se maknem iz svijeta.
Ne znam što sam očekivala - biti dio male zajednice u kojoj mogu zatvoriti
vrata kad hoću, možda - ali to nije bilo to. Sve smo bili dogovorili e-mailom i
telefonom dok nisam pola sata prije odlaska uzela ključ iz posrednikova ureda u
Dorchesteru. Na fotografiji Barton Housea na web stranici bile su prikazane
penjačice na kamenom pročelju, s krovom druge građevine s jedne strane
(garaže, kako sam poslije otkrila). Pretpostavila sam, budući da je adresa bila
Winterbourne Barton, kako to znači da se nalazi na području sela.
Umjesto toga, stajala je iza visokih živica, poprilično udaljena od najbliže kuće
i s ceste se uglavnom nije vidjela. Točno je bilo da obećava mir - čak osamu -
pa sam pred ulazom zaustavila svoj novi Mini i sa strahom koji je treperio u
srcu gledala kroz vjetrobransko staklo. Ljudski vrtlog Londona bilaje noćna
mora u ona tri tjedna što sam ih provela kod roditelja. Nikada nisam znala tko
mije za leđima. Alije li ovo još gore? Biti sama, skrivena od pogleda, bez
ikakve zaštite i bez ikoga koga možeš dozvati?
Ograda od živice bacala je duge sjene i vrt je bio tako obrastao i zapušten, da se
unutra mogla skrivati vojska a daje ne vidim. Od trenutka kada sam sletjela na
Heathrow pokušavala sam svoje strahove pobijediti time što sam se uvjeravala
u ono što sam znala daje istina - više nisam u opasnosti jer sam učinila ono što
mije rečeno - ali argumenti nimalo ne pomažu kad je strah u pitanju. To je
snažan unutarnji osjećaj koji ne podliježe logici. Jedino možete osjećati strah za
koji vam mozak kaže da ga vaše tijelo osjeća.
Napokon sam došla jer nisam imala kamo drugamo. Kuća je bila posve lijepa -
pravilno pravokutno zdanje iz osamnaestog stoljeća - ali iz blizine se vidjelo da
je ruinirana. Sunce i slani vjetrovi uzeli su svoj danak na vratima i prozorskim
okvirima i toliko je crjepova poispadalo, da sam se pitala ne prokišnjava li krov,
bez obzira na to stoje posrednik na web stranici tvrdio da je zdanje solidno. To
me nije brinulo - vidjela sam i mnogo gore stvari, najsvježije u Bagdadu, gdje
su se cijele zgrade pod bombama pretvarale u ruševine - no počela sam shvaćati
zašto je Barton House povoljan u usporedbi s kućama s tri spavaonice.
Zna li itko od nas u kojem trenutku pucamo? Moj je nastupio u trenutku kada se
veliki željezni ključ ulaznih vrata zaglavio u bravi i iz vedra neba, dok sam
pokušavala dobiti signal na mobitelu, pojavilo se pet mastifa. Okretala sam ga
prema obzoru i shvatila da su psi ondje tek kada je jedan od njih zarežao.
Postavili su se oko mene, s njuškama nekoliko centimetara od moje suknje i
kada je moja automatska reakcija na strah proradila, osjetila sam poznati nalet
adrenalina.
Da sam makar pola sekunde razmislila, shvatila bih daje vlasnik u blizini, ali
bila sam tako okamenjena da uopće nisam mogla misliti. Čak nisam osjetila
kada sam ispustila mobitel. Možete se vi uvjeravati u samopouzdanje koliko
hoćete, ali zalud vam je ako je strah tako stvaran da jedno jedino rezanje može
iznova oživjeti noćne more. U bagdadskom podrumu pse nikada nisam vidjela,
ali još sam ih osjećala i bili su u mojim snovima.
Vlasnicu nisam zamijetila sve dok nije stajala preda mnom, a dok nije
progovorila, mislila sam da je muško. Svakako nisam mislila da je odrasla
osoba. Nosila je traperice i mušku košulju koja je bila prevelika za njezino
krhko tijelo, a zbog neobično plosnate građe i unatrag zalizane kose pomislila
sam daje adolescent u razvoju. Iznenadilo bi me daje bila teža od četrdeset pet
kila. Svaki od tih mastifa mogao ju je ubiti samo da legne na nju.
- Ne mičite rukama - kratko je rekla. - Uznemire ih nagli pokreti.
Pucnula je prstima i psi su se poredali pred njom, pognutih glava.
- Izgledate kao Madeleine - rekla je. - Jeste li u rodu? Pojma nisam imala o
čemu govori, a i nije me bilo briga jer nisam mogla disati. Cučnula sam,
zabačene glave, hvatajući zrak, no postigla sam samo to da su njezini psi opet
počeli režati. U tom trenutku sam odustala i na sve četiri odvukla se prema
otvorenim vratima Minija. Ušla sam i zatvorila vrata za sobom, a zatim se
nagnula natrag očajnički pokušavajući uvući malo zraka u pluća. Mislim da je
jedan od pasa sigurno sjeo na automobil jer sam osjetila da vreba. Nakon čega
se čula djevojčina oštra zapovijed, ali zatvorila sam oči i nisam gledala.
Znala sam što se događa. Znala sam da neće potrajati i da samo moram
prekinuti brzo, plitko disanje, ali sada me tako jako boljelo u prsima da sam se
pitala je li srčani udar. Napipala sam zalihu papirnatih vrećica u džepu u
vratima i jednu stisnula preko nosa i usta, pokušavajući ublažiti simptome.
Pojma nemam koliko je trajalo. Vrijeme nije postojalo. A kada sam otvorila oči,
djevojke i njezinih pasa nije bilo.
Ulomci iz bilježaka, evidentirani kao »CB15-18/05/04«
... Nekoć sam se bojala mraka, ali sada satima sjedim uz ugašena svjetla. Kada
mije Dan skinuo ljepljivu vrpcu, imala sam osjećaj da mi kapke probadaju vreli
žarači. Uzrujao se kad sam odbila otvoriti oči i pogledati ga, ali nisam znala tko
je. Mogao je biti bilo tko. Glas nije zvučao kao Danov. Nije ni mirisao kao Dan.
... Doista me plaši to što ne podnosim da mi itko priđe preblizu. Moj zaštićeni
prostor narastao je na veličinu kuće. Je li to način na koji um radi? Zatvorim se
u male prostore, ali oko njih mi treba palača da imam dovoljno mjesta za
disanje. Uspijevam sjediti u prostoriji sa svojim roditeljima, ali ni s kim drugim.
Izbezumim se kada sam na ulici i prolaznik se očeše o mene. Osim kad sam u
automobilu, ne izlazim van.
... Roditeljima sam rekla da odlazim psihologu i čudno je koliko se zbog toga
bolje osjećaju. Sigurno sam dobro ako sam u rukama »stručnjaka«. Iako me
stalno nešto ispituje, mislim daje mojoj majci zapravo laknulo što sam odbila
Reutersovu pomoć. Za službenu pomoć bila bih dužna ispričati svoju »priču«. A
ona i tata su povučeni ljudi. Bilo im je naporno kad sam bila po svim novinama
i kad telefon nije prestajao zvoniti...
... Umjesto k psihologu, svaki drugi dan na dva sata odlazim u crkvu u
Hampsteadu. Mirna je i tiha i ima vlastito parkiralište. Nitko mi previše ne
smeta. Čini se da misle kako je loše pitati zašto itko ondje sjedi, vjerojatno
misle da govorim s Bogom...
Unormalnim okolnostima ne bih bila upoznala Jess Derbyshire. Bila je tako
povučena, da ju je tek šačica ljudi iz Winterbourne Bartona posjetila u njenoj
kući; ostali su radije širili glasine kako mjesni policajac jednom na mjesec
odlazi provjeriti je li još živa. Nije odlazio, naravno. Kao i svi drugi bojao se
njezinih pasa i zaključio da će poštar primijetiti ako ne bude uzimala poštu iz
sandučića u američkom stilu na njezinoj ogradi. Posjedovala je i vodila Barton
Farm, koja se nalazila jugozapadno od sela, a njezina je kuća bila još dalje od
sela nego moja.
Vrlo sam brzo otkrila da je Jess i najnevidljivija stanovnica doline
Winterbournea i osoba o kojoj se najviše govori. Prvo što bi pridošlica doznao,
bilo bi da joj je obitelj 1992. stradala u prometnom udesu. Imala je mlađeg brata
i sestru i dvoje krasnih roditelja dok se neki pijan vozač Range-Rovera nije sa
sto dvadeset na sat na dorchesterskoj obilaznici zabušio u prastari Peugeot
njezina oca. Drugo, da joj je bilo dvadeset kada se to dogodilo i da ju je to
postaralo; i treće, da je obiteljsku kuću pretvorila u svetište mrtvih.
Nema dvojbe daje kao osoba bila antipatična, stoje rado poticala svojim
čoporom sedamdeset centimetara visokih i devedeset kila teških mastifa.
Najbolje se to vidjelo u njezinom nep-rijaznom zurenju i odsječnom govoru, no
nezreli izgled - »zaustavljen razvoj« - i bolesno zanimanje za mrtvu obitelj -
»odbijanje da sazrije« - bili su objašnjenje većine ljudi za njezinu neobičnost.
Zbog statusa »samotnjakinje« bili su oprezni, premda su je rijetki poznavali.
Moj prvi dojam nije bio drugačiji - mislila sam da je vrlo čudna - a kada sam
otvorila oči, laknulo mije kada sam vidjela da je otišla. Sjećam se da sam se
pitala je li pse namjerno nahuškala na mene i kakva je to osoba koja napušta
čovjeka koji je tako očito očajan, no to je razbudilo i previše sjećanja na Irak i
izbacila sam je iz glave. To je značilo da nisam spremna za njezin povratak.
Kada je petnaest minuta poslije svojim Land-Roverom ušla kroz vrata na ogradi
Barton Housea i namjerno mi zapriječila izlaz, kroz moje je tijelo odmah
ponovno sunuo strah.
Gledala sam u retrovizoru kako izlazi s metalnom kutijom za alat u ruci. Došla
je pred Mini i ispitivački me gledala kroz vje-trobransko staklo, očito da se
uvjeri kako sam još živa. Njezino bezizražajno, usko lice bilo je tako
ravnodušno, a napadno zurenje tako neprijateljsko, da sam zatvorila oči da je
izbrišem. Sve sam mogla podnijeti, samo da ne gledam. Kao noj s glavom u
pijesku.
- Ja sam Jess Derbyshire - rekla je, dovoljno glasno da čujem. - Nazvala sam
doktora Colemana. Kod pacijenta je, ali je obećao doći čim bude gotov. - U
njezinom glasu osjećao se tračak grlatog dorsetskog, ali najviše me zapanjila
dubina njezina registra. Činilo se daje htjela i zvučati kao muškarac, ne samo
odijevati se kao muško.
Pomislila sam da će, ako ne odgovorim, otići.
- Zatvaranje očiju neće vam pomoći - rekla je. - Morate otvoriti prozor. Unutra
je prevruće. - Čula sam da nešto lupka o staklo. - Donijela sam vam bocu vode.
Goreći od želje da nešto popijem, malo sam otvorila oči i ponovno susrela
njezin neprijateljski pogled. Sunce je nesmiljeno tuklo u krov i kosa mi je od
znoja bila zalijepljena za glavu. Čekala je da spustim prozor desetak
centimetara, onda gurnula bocu unutra i glavom pokazala prema vratima kuće.
Okrenula je ruku kao da hoće reći da će ih otključati, a zatim otišla i kle-knula
na prag. Gledala sam je kako uzima sprej iz svoje kutije za alat, prska sitnu
maglu u bravu i zatim sjeda na pete.
Na neki čudan način podsjetila me je na Adelinu, malu, urednu i sposobnu, ali
bez Talijankine izražajnosti. Jessini pokreti bili su ekonomični i štedljivi, kao
daje način oslobađanja ključa nešto čime se godinama bavi. A možda i jest.
- Uvijek zapne - rekla je, prignuvši se i govoreći kroz prozor. - Lili ga nije
upotrebljavala... stavljala je zasun iznutra i ulazila i izlazila kroz kuhinju. Ulje
počinje djelovati nakon desetak minuta. Jeste li dobili još ključeva? Trebali bi
biti i ključevi za stražnja vrata.
Pogledala sam omotnicu na suvozačkom sjedištu. Pratila je moj pogled. - Mogu
li ih dobiti? - pitala je, pružajući ruku.
Odmahnula sam glavom.
- Pokušajte brojati ptice - naglo je rekla. - Menije uvijek pomoglo. Kad bih
došla do dvadeset, obično bih zaboravila zašto sam počela. - Njezine tamne oči
proučavale su trenutak moje lice prije nego stoje, slegnuvši ramenima, otišla
natrag do vrata i čučnula pred njih. Nakon nekog vremena uzela je iz svoje
kutije za alat kliješta za žicu i upotrijebila ih da ključ pomiče naprijed-natrag.
Kada gaje napokon uspjela okrenuti, okrenula je kvaku i nestala unutra.
Nekoliko sekundi poslije, u hodniku se upalilo svjetlo. Nakon toga je hodala po
prizemlju i otvarala prozore da prozrači.
Htjela sam izaći i viknuti na nju. Prestani se miješati. Tko će opet zatvoriti kuću
kad ja odem? No bilo mi je tako dobro što nisam ništa radila, da sam ostala
sjediti. Ali, ptice jesam promatrala. Nisam se mogla svladati. Vrt je vrvio njima.
Jata domaćih vrabaca, rođenih u gradovima, cvrkutala su i skakutala po drveću,
dok su lastavice i domaće čiope izlijetale i nestajale u gnijezdima ispod streha.
Kada se Jess ponovno pojavila, spustila se pokraj mojih vrata kako bi bila na
istoj razini sa mnom. - Peć treba upaliti. Hoćete li da vam pokažem kako se to
radi?
Da sam manje marila za to što se doimam gruba ili izgledam glupo i dalje bih je
ignorirala, pa znači da je brojanje ptica možda djelovalo. Prešla sam jezikom po
ustima da ih ovlažim slinom. - Ne, hvala.
Pokazala je glavom na omotnicu. - Jesu li upute unutra?
- Ne znam.
-Ako ih je Madeleine napisala, sami nećete moći upaliti peć. Ona čak ne zna
upaliti motor, kamoli upaliti plamenik.
Bilo mi je navrh jezika da upitam tko je Madeleine; ili čak Lily, ime koje je
prije bila spomenula, ali to nije imalo smisla. -Neću ostati - rekla sam joj.
Nije se doimala iznenađena. - Onda će vam trebati ključevi vašeg auta.
Kimnula sam.
Izvadila ih je iz džepa i podigla. - Uzela sam ih iz vaše torbe kada sam tražila
inhalator. Bili su blizu mjesta gdje vam je ispao mobitel.
- Nisam astmatičar.
- Pretpostavila sam. - Omotala je prste oko ključeva. -Zadržat ću ih da vas
spriječim voziti. Ne možete još otići... ne za upravljačem, u svakom slučaju.
Ako ih hoćete natrag, morat ćete ući u kuću i uzeti ih.
Živcirala me njezina pretpostavka da ću krotko poslušati. I dalje sam mislila da
je mlada nego što je bila, ali bilo je neke strogosti u njezinom sitnom tijelu koja
je upućivala na odlučnost koju ja nisam imala. - Jeste li policajka?
- Ne. Samo vas štitim. Ako vas sada pustim, naudit ćete sebi kao i drugim
ljudima. - Ponovno je proučila moje lice. - Je li to zbog pasa?
Sjetila sam se koliko mi je dugo trebalo da se uvezem kroz ulaz. - Ne.
Zadovoljno je kimnula i zatim ključeve stavila natrag u svoj džep. - Liječnik
koji dolazi - Peter Coleman - ne zna ništa o napadajima panike - rekla je bez
uvijanja. - Vjerojatno će vam reći da uzmete sedative i napisati vam cijeli popis
antidepresiva koje morate kupiti. Telefonirala sam mu samo da se pokrijem u
slučaju da me pokušate tužiti. Bilo bi vam bolje držati se papirnatih vrećica i
prekinuti krug.
Kroz glavu mije prošao smijeh. - Vi ste psihijatar?
- Ne, ali sam imala nekoliko napadaja panike kad mi je bilo dvadeset.
- Čega ste se bojali?
Trenutak je razmišljala. - Nisam se znala nositi, valjda. Vođenje farme palo je
na mene, a nisam znala kako se to radi. Čega se vi bojite?
Gušenja... utapanja... umiranja...
- Da se neću znati nositi - glatko sam ponovila.
Bila je to istina, ali nije povjerovala. Moj ton ili moje lice govorili su joj nešto
drugo. Pitala sam seje li uvrijeđena što joj se nisam povjerila, jer je ustala i
ponovno nestala u kući. Malo poslije, stigao je liječnik.
Zaustavio se uz Jessin Land-Rover i ja sam gledala kako izlazi kroz suvozačka
vrata. Bio je to visok, tamnook muškarac odjeven u lanen sako i široke platnene
hlače, a na prednjem sjedištu njegova BMW-a vidjela sam torbu za golf.
Pogrbio se da provjeri kravatu u zrcalu pokraj vozača, prošao pokraj mene i
ušao u Barton House. Čula sam kako viče: - Jess, gdje si ti zaboga? Što se
događa? - prije nego što su zidovi progutali njegov glas.
Ako je išta jamčilo da će vratiti paniku, bilaje pomisao na svu onu gužvu koja
predstoji. Hitna pomoć ... psihijatri... bolnice... novine. Mogla sam predvidjeti
naslove u tabloidima: Očajna Connie doživjela slom živaca. To je bio poticaj
koji mije trebao da izađem iz auta, jer znala sam da ne mogu ponovno podnijeti
sram pokazivanja. Trebala sam biti onako hrabra kao Adelina.
Jesi li se pokušala oduprijeti? Ne.
Jesi li pitala te muškarce tko su? Ne.
Jesi li ih pitala zašto to čine? Ne.
Jesi li s njim uopće razgovarala? Ne.
Možete li nam vi išta reći, gospođice Burns? Ne.
Opustila sam zgrčene ruke i primila kvaku na vratima, kada sam shvatila da
sam tako čvrsto držala papirnatu vrećicu da se na znojnom dlanu počela
raspadati. Male su stvari ono što plaši. Odjednom me uhvatio strašan strah da je
to moja posljednja vrećica.
Nije bila. Moja zaliha još je bila u džepu s desne strane, hrpa presavijena
pakpapira koja je predstavljala uže za spašavanje. To je trik koji sam našla na
internetu. Ako udišete vlastiti ugljični dioksid, simptomi panike počinju slabjeti.
Mozak razumije da tijelo neće umrijeti od gušenja i zatvoreni krug straha
privremeno se prekida. Kako sam kasnije doznala, sredstva upravljanja
napadima panike bili su Jessino rješenje da ih zaustavi, ali za mene su papirnate
vrećice bile tek posljednje utočište prije nego što umrem od gušenja.
Žustro sam protrljala rukom o ruku da se oslobodim ostataka. Kao Lady
Macbeth. »Van, prokleta mrljo! Van, kad kažem! Pakao je taman!« Ali kako je
Shakespeare znao da se očajne žene moraju opsesivno prati? Je li to nešto što
smo stoljećima činile da se očistimo od prljavštine?
Sjetila sam se da sam u opisu Barton Housea na mreži pročitala da se u vrtu
nalazi ribnjak. Iz mojeg se automobila nije vidio, pa je bilo logično daje otraga.
Nije važno što me navelo na to da ondje operem ruke, no otada sam se često
pitala je li razlog zašto sam se počela zanimati za slučaj Lily Wright to što sam
kleknula oprati ruke na mjestu gdje ju je Jess Derbyshire našla kako umire.
5.
Iz onoga što sam poslije doznala, ne vjerujem da bismo Lily i ja bile prijateljice.
Ona je imala staromodne poglede na ženino mjesto i sigurno bi mrko gledala na
neudanu ratnu izvjestiteljicu kojoj je posao važniji od obitelji. Njezina uloga u
životu bila je igrati »veliku damu« u Winterbourneu Bartonu jer je Barton
House bila najstarija i najveća kuća u dolini i u njoj su živjela tri naraštaja
njezine obitelji. Dok joj je muž bio živ, i prije nego što se sastav stanovništva u
selu promijenio s dolaskom pridošlica, bila je aktivno uključena u život
zajednice, ali se poslije njegove smrti od njih sve više udaljavala.
Bio je to polagan proces koji se uglavnom nije primjećivao i većina je ljudi
pretpostavljala da to što redovito spominje bliske veze s dorsetskom
aristokracijom znači da su joj draži njezini stari prijatelji nego pridošlice u
Winterbourne Barton. Njezina kći, Madeleine, koja joj je neredovito dolazila u
posjet iz Londona, poticala je to mišljenje govoreći o društvenom položaju
svoje majke; a budući daje Lily zataškavala daje pokojni muž spiskao njezino
bogatstvo na burzi i pretvarala se da je imućnija nego što jest, općenito se
smatralo da njezini prijatelji nisu iz sela.
Preživljavala je od državne mirovine i nekih malih dividendi koje je uspjela
sakriti od muža Roberta, no siromaštvo je uvijek vrebalo iza ugla. To je značilo
da je Barton House bila u vrlo lošem stanju - što sam otkrila čim sam se uselila
- sa svinutim stropovima i vlažnim zidovima, ali kako je rijetkim posjetiteljima
bilo dopušteno otići dalje od'predvorja i dnevnog boravka, to se općenito nije
znalo. Mrlje na sagovima i zidovima bile su skrivene stazicama i slikama, a po
oljuštenoj boji na prozorskim daskama vani uvijala se penjačica. Odijevala se
elegantno u suknje i jaknice od tvida, sijede kose umotane u lagan šinjon na
zatiljku; i bila je zgodna žena dok se zbog Alzheimera nije zapustila.
Vrt je bio njezina strast i, premda je u vrijeme kad sam ja stigla bio obrastao,
pomnja kojom gaje obasipala još je bila očita. Kuća je uglavnom ostala jednaka
kao u vrijeme njezina djeda. Nije bilo centralnog grijanja i ono malo topline
dolazilo je od peći u kuhinji ili se morao naložiti kamin. Na katu, sobe su bile
čak i ljeti hladne zbog vlage i nikada nije bilo dovoljno vruće vode da se napuni
velika, starinska kada. Tuševa nije bilo. Bila je tu i prastara perilica rublja,
malen hladionik, jeftina mikrovalna pećnica i televizor u stražnjoj sobi gdje je
Lily provodila većinu vremena. Tijekom zime umotala bi se u velik ogrtač i
deke, koje bi skinula kad bi tko slučajno došao na vrata i pretvarala se da je
sjedila pred neupaljenim kaminom u dnevnom boravku u kojem puše.
Kao veći dio Dorseta, Winterbourne Barton se u proteklih dvadeset godina bio
korjenito promijenio, cijene kuća vrtoglavo su narasle i mještani su prodavali
kako bi unovčili svoju najvredniju imovinu. Dvije ili tri kuće postale su
vikendice i veći dio godine zjapile su prazne, a većinu pridošlica činili su
umirovljenici koji su došli iz grada, s dobrim mirovinama, i koji su u
Winterbourne Bartonu kupovali jer je izgledao kao skinut s razglednice i bio je
blizu mora.
Selo je zaživjelo u osamnaestom stoljeću, kada je prethodni vlasnik Barton
Housea tu istu neplodnu zemlju upotrijebio da podigne tri kuće za svoje
radnike. Izgrađene od purbečkog kamena s krovovima od rogoza i prozorima s
krilima, te su živopisne kuće postale uzor za još stotinjak drugih dok Vijeće
zapadnog Dorseta nije odlučilo Winterbourne Barton proglasiti zaštićenim
područjem i svaka daljnja gradnja bila je zabra-njezina. Upravo je ta zabrana
nove gradnje, koliko i ruže i kozja krv što se uspinjala lijepim kamenim
pročeljima, privukla umirovljenike. Činilo se da u svemu tome ima neke
ekskluziv-nosti, naročito kada je selo postalo jedan od najčešćih motiva za
fotografije (ijedan od najvećih predmeta zavisti) u okrugu.
Objašnjenje za Lilynu stalnu osamljenost bilo je to što se nije htjela družiti.
Primila je svakoga tko je nazvao, ali je prijam bio hladan kao i njezin dnevni
boravak, a razgovaralo se uvijek o njezinim »intimusima« - sjajnima i dičnima -
a o novim stanovnicima pred njom se nije nikada govorilo. Prema Jessinim
riječima, bila je previše ponosna da prizna kako je u teškoćama, što bi postalo
očito da se više zbližila sa susjedima, ali ja mislim kako je vjerojatnije da, kao i
Jess, nije marila za ljude.
Jedini njezin redovit gost bila je Jess, čija je baka tijekom rata i poslije njega
bila sluškinja u Barton Houseu. Čini se da se taj odnos sluškinja - gazdarica
prenosio u obitelji Derbyshire, najprije na Jessina oca, a poslije njegove smrti
na samu Jess. Premda nijedna nije bila plaćena za ono stoje radila, činilo se da
su na Lilyn poziv skakali kad god bi nešto pošlo po zlu, i čak ju je Jess
opskrbljivala besplatnom hranom s imanja da popuni mirovinu.
Bilo je to stanje koje je Lilyna kći Madeleine očito uzela kao gotovu činjenicu.
Zaposlena u Londonu, s mužem i jedanaes-togodišnjim sinom, oslonila se na to
da će Jess obavljati ulogu koju sama nije mogla. Ipak nije tajila da joj se Jess ne
sviđa; niti je Jess skrivala da se ni ona njoj ne sviđa. Razlozi za taj jaz bili su
nepoznati, no Winterbourne Barton je definitivno bio na strani Lilyne kćeri.
Madeleine je bila privlačna četrdesetogo-dišnjakinja koja je, za razliku od svoje
majke i Jess, bila otvorena, prijazna osoba i zato je u selu bila omiljena.
Također, općenito se sumnjalo da su Jessini motivi za to da bude nena-
domjestiva jednoj bogatašici upitni.
Lily je Alzheimerova bolest prvi put dijagnosticirana u lipnju 2003. Bilo joj je
sedamdeset godina, dakle za tu bolest razmjerno malo, no još je bila u početnim
stadijima, donoseći kratke napadaje zaboravljivosti, i nije bilo razloga da još
neko vrijeme ne ostane živjeti sama. Zbog zbunjenosti zalutala je tijekom jeseni
i nekoliko susjeda našlo ju'je kako luta po Winterbourne Bartonu. Kako nikome
nije bilo rečeno da ima Alzheimera, a i govorila je posve razborito, kada su je
uputili u smjeru mjesta gdje je živjela pretpostavili su daje posrijedi blag oblik
čudaštva - koje bi se pogoršalo kada je puhao sjeverozapadnjak.
Stanje joj se znatno pogoršalo tijekom Božića i Nove godine. U siječnju je u
četiri navrata ušla navečer ljudima na stražnja vrata dok su gledali televiziju i
odšuljala se na kat. Upotrijebila je njihove ručnike i četkice za zube, umila se,
oprala ruke i zube na njihovu umivaoniku, a zatim se, potpuno odjevena, uvukla
u njihove postelje i usnula. Kad su je zatekli reagirala je agresivno, no brzo su
je smirili šalicom čaja i keksom.
I dalje tvrdeći kako ne znaju da je Lily ozbiljno bolesna -unatoč njezinom
neurednom izgledu i bizarnom ponašanju -ta su je četvorica kućevlasnika svaki
put odvezli kući i dalje nisu ništa poduzeli. Opisali su je kao osornu i neugodnu
i rekli kako je zahtijevala da je odmah vrate u Barton House, tvrdeći da hoće
samo pomoć od Jess Derbyshire ili od doktora Petera Colemana. Čim je došla
do svojih stražnjih vrata, otpravila je spasitelje.
U selu se razgovaralo o tim događajima, no čini se da su zaključili kako je bolje
ne miješati se. Ako nisu dobili jezikovu juhu od Lily, sigurno će je dobiti od
Jess Derbyshire. Daje Peter Coleman bio ondje raspravili bi to pitanje s njim,
ali on je bio na praznicima i očekivali su ga tek potkraj siječnja. Madeleine su
ostavili poruku na telefonskoj sekretarici, ali i ona je bila odsutna, a nitko nije
imao dovoljno hrabrosti reći zamjeniku Petera Colemana da se gospođa Wright
čudno ponaša.
Poslije su prst krivnje uperili u Jess. Kako je Winterbourne Barton mogao znati
da nije bila s Lily od studenoga? Godinama se ulagivala toj ženi, bolje od ikoga
znala je daje Lilyno duševno stanje krhko, a zatim, kada su posljedice
Alzheimera postale previše zahtjevne, bez riječi ju je napustila. Zašto nikome
nije rekla?
Ipak, Jess je bila ta koja je Lily spasila život. U jedanaest sati navečer trećeg
petka u siječnju, našla ju je pokraj ribnjaka Barton Housea poluživu i odjevenu
samo u spavaćicu. Nije bila dovoljno snažna da odnese Lily do stražnjih vrata, i
bez signala na mobitelu da pozove i zatraži pomoć, prešla je unatrag svojim
Land-Roverom preko tratine, podigla Lily na stražnje sjedište i odvezlaje na
Barton Farm, gdje je nazvala liječnika.
Nije bilo pljeska, samo još više sumnje. Sto je Jess radila u Lilynu vrtu u to
doba noći? Zašto se nije poslužila telefonom u kući? Zastoje Lily odvezla na
Barton Farm umjesto u bolnicu? Zastoje tako brzo zvala socijalnu službu?
Zašto sve druge optužuje za zanemarivanje, kada je ona ta koja je tako
sramotno zanemarila Lily? Kolale su bezbrojne teorije urote, naročito kada je
postalo jasno daje Lily potajno prenijela punomoć s kćeri na svojeg odvjetnika.
Pretpostavljalo se daje iza te odluke stajala Jess.
Budući daje Madeleine bila odsutna, Lily su radi njezine vlastite sigurnosti
smjestili na skrb tijekom vikenda, a u međuvremenu se nastojalo stupiti u vezu
s njezinim odvjetnikom. Madeleine je u tjednu po povratku s odmora brzo
dojurila i doznala da majčina sudbina nije u njezinim rukama. Lilyn odvjetnik
nije gubio vrijeme i premjestio ju je u skup starački dom, objavivši svoju
namjeru da proda Barton House i obiteljsko naslijeđe kako bi pokrio troškove.
Ovisno o tome kome vjerujete, Madeleine je bila ili bešćut-na kučka koja je
htjela da joj majka umre kako bi naslijedila kuću prije nego što se žrtvuje za
Lilyn dom, ili pak tako neoba-viještena o majčinu stanju i neizvjesnim
financijama, da su Lilyno strašno propadanje i potom otkriće o siromaštvu bili
strašan šok. Budući da sam cinik bilo mi je teško prihvatiti da nije znala,
premda je Winterbourne Barton govorio o tjednom džeparcu što gaje Lily
davala kćeri nakon stoje navršila osamnaestu. Zašto je s tim nastavila, ako nije
htjela da Madeleine misli kako je imućnija nego stoje doista?
U Lilynu slučaju, siromaštvo je ovisilo o prodaji Barton Ho-usea. Dok je bila u
njezinom vlasništvu, njezini su prihodi bili nedovoljni da pokriju potrebe. Sad
bi se prodala za više od milijun i pol funta. Ne bez razloga, Madeleine se
opirala prodaji. Njezina je majka mogla umrijeti koliko sutra ili živjeti sljedećih
dvadeset godina, ali prodati obiteljski dom uz rizik od dvadeset godina bilo je
nepromišljeno. Uslijedila je bitka za skrb između Madeleine i Lilyna
odvjetnika. Odvjetnik je ponudio kompromis. Ako se kuću iznajmi i sav prihod
od preostalih dionica i akcija prebaci na Lily, onda će odgoditi prodaju.
I tada sam kao prvi podstanar u Barton Houseu došla ja. Ništa nisam znala o
njezinoj nedavnoj povijesti kada sam se sagnula oprati ruke, ali da sam znala,
ne bih bila ostala. Bilo je to mjesto straha...
Ulomci iz bilježaka, evidentirani kao »CB15-18/05/04«
... Sjećam se žene iz Freetowna koja je lutala ulicom pred mojom zgradom i
vikala. Mislila sam daje gluha i uz to poremećena, dok mi nisu ispričali kako se
skrivala u podrumu kuće kada je skupina pobunjenika ušla u njezino selo.
Dvanaestorica boraca poklali su sve, uključujući muža i djecu te žene, i otišli su
tek kada je miris tijela u raspadanju postao nepodnošljiv. Majčina reakcija bila
je da se javno okrivljuje za to stoje živa.
... Cesto mislim na nju. Vrijeme koje je provela ležeći u podrumu - nepomična,
prestrašena, tiha - trajalo je približno onoliko koliko sam ja provela u onom
bagdadskom podrumu. Je li razgovarala sama sa sobom da ostane pri zdravoj
pameti? A ako jest, o čemu? Je li raspravljala o tome je li vrednije spasiti
vlastitu kožu ili pustiti da joj djeca stradaju? Je li tada počela njezina spirala
ludila?
... U mojoj glavi stoji vrisak koji nikako da ode. Možda ga svatko nosi u glavi.
Možda je to ono stoje ženu iz Freetovvna tjeralo da viče. Zašto nikome nije
stalo do mene?
6.
Poslije blistavoga sunca vani, predvorje je bilo tamno i hladno. Vrata su na obje
strane bila otvorena prema sobama za koje se činilo da nikamo ne vode, a preda
mnom se uzdizalo stubište koje se granalo. Tek kada sam čula mrmljanje
glasova odnekud s moje desne strane, zamijetila sam zelena tapecirana vrata
straga. Zatvarala su se automatskom bravom i kada sam ih odškrinula desetak
centimetara, mogla sam razabrati riječi.
- I dalje ne razumijem zašto sam morao parkirati pokraj tvoje prljave stare
krntije - rekao je muški glas. - Zar ne misliš da je malo čudno ukrasti joj
ključeve i zapriječiti joj izlaz? - Govorio je bezbrižnim, zadirkujućim tonom
kao da mu je bockanje te žene-djeteta najprirodnija stvar na svijetu.
Jess je, za razliku od toga, zvučala razdraženo, kao da joj je njegov
pokroviteljski pristup išao na živce. - Mogla je imati rezervne u autu.
- U kojem bi slučaju otišla dok si ti otišla na farmu nazvati me telefonom s
farme - istaknuo je razborito.
- Onda je šteta da ne znam proricati budućnost - prasnula je. - Da mogu, ne bih
te uopće mučila. Bojala sam se da će se izložiti opasnosti od napada pasa ako se
ne pretvaram da brinem.
- Tko je ona?
- Ne znam... ima ključeve kuće pa pretpostavljam daje stanarka. Mislila sam da
se prestrašila pasa, zato sam ih odvezla kući. - Ukratko je ispričala što se
dogodilo.
-Jesi li pomislila daje možda alergična na dlaku?
- Naravno, ali pitala sam je ima li to kakve veze s psima, i rekla je da nema.
- Okej. - Sigurno je sjedio jer sam čula zvuk škripanja nogu stolca po podu kada
se pripremao ustati. - Porazgovarat ću s njom.
- Ne! - rekla je Jess oštro. - Mora doći od svoje volje. Peter Coleman zvučao je
kao da ga to zabavlja. - Kakva ima
smisla što sam tu, ako si ti već odlučila o liječenju?
- Već sam ti rekla. Nisam htjela da me tuži.
- Dobro, ne mogu tu sjediti cijelo popodne - rekao je i zijev-nuo. - Za pola sata
idem na golf.
- Postoje i drugi načini liječenja osim pilula, znaš. Ne bi dvaput razmislio o
otkazivanju golfa da jedna od tvojih starih gospoda poželi razgovor. Moglo bi ti
potamniti aureolu.
Neočekivano, Peter se nasmijao. - O, bože! Odustaješ li ti ikada? Sramota da
nitko nije smislio lijek za zlopamćenje... Bio bih te stavio na drip i cijelog ti ga
ispumpao prije dvanaest godina. Tek toliko da se zna - ponovno - nisi pet dana
spavala i srce ti je lupalo kao ludo. - Zastao je kao da čeka odgovor. - Znaš da
su sedativi djelovali, Jess. Omogućili su ti mali predah, a to je tvom organizmu
trebalo.
- Pretvorili su me u zombija.
- Cijeli tjedan, dok je tvoja baka sve preuzela na sebe. Zar ne misliš da bih ti i
sam dao papirnatu vrećicu da ti je to bilo dovoljno?
Jess nije odgovorila.
- I stoje tvoj recept za tu ženu?
- Samo polako, korak po korak...
- Sto je s mojim golfom? Imam ja život i izvan medicine, znaš.
Ali Jess to nije zanimalo i medu njima je zavladala šutnja. Vjerojatno sam
trebala dati do znanja da sam tu, ali to je bila situacija kojoj je bila suđeno da
bude nelagodna, bez obzira na to što ja učinila. Pola mene nadalo se da će ustati
i otići budem li dovoljno dugo odgađala; druga polovina shvaćala je da će, što
dulje odgađam, objašnjenja biti teža. Uostalom, što ću reći? Da odlazim? Da ne
odlazim? I koje ću ime dati liječniku? Potraži li liječnički karton Marianne
Curran, ispast će da su mi šezdeset tri godine.
Mislim da me stajanje u Lilvnu predvorju tijekom toga dugog prekida uvjerilo
da ostanem. Bilo je nemoguće ne vidjeti koliko je sve ofucano - na jednome se
mjestu metar zidne tapete blizu stropa odlijepio od naljepnica koje su je držale -
ali na neki čudan način, sviđalo mi se. Uz službu u Iraku, posljednje dvije
godine provela sam u minimalističkom stanu u neboderu u Singapuru, gdje je
mjesta bilo malo, prevladavajuća boja bila je bež i nijedan komad pokućstva
nije bio viši od mojih koljena. Bilo je strašno nepraktično - crno vino bila je
noćna mora - i silno neudobno. Nisam se mogla kretati a da se ne udarim u
goljenicu - ali svatko tko gaje vidio, komentirao je dizajnerov smisao.
Ovo je bilo suprotno tome. Prostrano, veliko i tamnocrveno ugodno. Izblijedjele
tapete u plavoj i zelenoj s motivima japanskih pagoda, pernata vrbina lišća i
egzotičnih ptica nalik na fazane, bile su stare dobrih pedeset godina, dok je
pokućstvo, veliko i glomazno, bilo viktorijanski korisno. Pod jednim ogrankom
stubišta nalazila se pohabana komoda s ladicama, pod drugim velik kožni
naslonjač iz čijeg su sjedišta izvirivale konjske dlake, te u sredini ružan hrastov
stol s biljkom u plastičnoj posudi. Možda je izlizani axminsterski sag pod njim
pridonio osjećaju prepoznavanjajer me podsjetio najedan koji smo imali u
Zimbabveu. Moj gaje djed donio uz veliku pompu i onda svima zabranio hodati
po njemu.
Liječnikov glas razbio je tišinu. - Je li ti ikada palo na pamet da možda nemaš
pravo?
- S čim u vezi?
- Trenutačno, s tom ženom. Ti pretpostavljaš da može skupiti snagu i ući... ali
što ako ne može? - Zastao je daje pusti odgovoriti, ali kad nije, nastavio je. -
Možda su njezini strahovi stvarni, možda se boji nečeg opipljivog? Sto znaš o
njoj?
- Ništa, osim da govori s južnoafričkim naglaskom i da zna trik s papirnatom
vrećicom.
-Ah!
- Sto bi sad to trebalo značiti?
- To objašnjava zašto misliš da će ući. Tebi su papirnate vrećice ono što su
pijavice bile nadriliječnicima u šesnaestom stoljeću... lijek za sve.
- Ali su bogami mnogo manje štetne od Valiuma.
Peter je prezrivo frknuo. - Nisu tebe izliječile papirnate vrećice, Jess, nego to
što si se uhvatila u koštac s vođenjem farme. Svladala si strmu krivulju učenja
zahvaljujući ustrajnosti i iznadprosječnoj inteligenciji. Pokaži mi papirnatu
vrećicu koja te je naučila kako gurnuti ruku u kravu da joj pomogneš oteliti se. -
Zastao je. - Sto ti znaš o tome? - Čula sam kako su se neka vrata naglo otvorila.
- Idem vidjeti je li još u autu.
- Dobar prijedlog. - Ponovno je zavladala duga šutnja. Pogledala sam prema
ulaznim vratima, očekujući da Jess
dođe tim putem, ali opet sam čula njezin glas u kuhinji. - Nije tu. Sigurno je u
kući.
- I što ćemo sad?
Po prvi put zvučala je nesigurna u sebe. - Možda bismo trebali bučiti, da zna
gdje smo. Budemo li je tražili, mogla bi se uplašiti.
- U redu - zadirkivao ju je. - Sto hoćeš da učinim? Da pjevam? Stepam? Lupam
tavom o tavu?
- Ne budi glup.
Njegov se ton smekšao, kao da joj se smiješio. - Ako je došla do ulaznih vrata,
mislim daje možeš slobodno pozvati da ude. Ja ću za to vrijeme pristaviti čaj.
Nadajmo se samo daje ponijela sa sobom vrećice čaja. Ako je Madeleine
ostavila nešto od Lily, sad su sigurno već trule. Hajde, obavi to. Nikad ne znaš,
mogla bi te iznenaditi.
Tek poslije, kada sam u kupaonici našla zrcalo, shvatila sam kako strašno
izgledam. Moja majica i duga tanka suknja nisu mi nimalo pomagale, visjele su
sa svake kosti i pokazivale koliko sam mršava. Oko očiju sam imala tamne
kolobare, kosa mi je izgledala kao da je bila uronjena u ulje, a lice mi je bilo
puno prištića. Bila bih za sebe rekla da sam slučaj za psihijatriju, pa nije bilo
neobično da su i Jess i Peter pokazali zabrinutost kada su me vidjeli.
Mora da sam izgledala ljutita, jer je Jessin prvi poriv bio da se ispriča kada je
ušla na tapecirana vrata i zatekla me pokraj stola u predvorju. - Oprostite - rekla
je nakon kraćeg oklijevanja. -Htjela sam vam samo reći da smo u kuhinji.
- U redu.
Pokazala je glavom na mobitel, koji sam bila uzela iz haube Minija i još ga
držala u ruci. - Ako tražite signal, nema ga, na žalost. U mojoj kući je isto.
Mogu ga uhvatiti na tavanu, ali to je to. Previše smo nisko u dolini. - Pokazalaje
palcem preko ramena. - Telefon radi, ako vam to pomaže. Provjerila sam.
Pokraj hladnjaka nalazi se bežični telefon.
- U redu.
Činilo se da su je moji jednosložni odgovori smeli i zagledala se u pod. Kako je
nisam poznavala, pretpostavila sam da očekuje zahvalnost za svoju intervenciju
i tek sam poslije otkrila koliko se za razgovor oslanjala na druge ljude. Peter je
za to okrivljavao njezinu introvertiranost, a ja sam uvijek mislila da u tome ima
i stanovite arogancije. Bila je iznad uobičajene razine pristojnosti i smješkanja
pa je drugima prepuštala da se nose s njezinim šutnjama.
Spasio nas je Peter, koji se pojavio iz hodnika iza nje i krenuo prema meni s
osmijehom na licu. - Zdravo - rekao je i posegnuo za mojom rukom. -Ja sam
Peter Coleman. Dobrodošli u Winterbourne Barton. Zaključujem da su vas
Jessini psi malo preplašili.
Pokušala sam koraknuti unatrag, ali su njegovi prsti već progutali moje. -
Marianne Curran - rekla sam, šireći oči dok se moja koža ježila pod njegovom.
Odmah me pustio i stao sa strane kako bi mi pokazao prema hodniku. - Ne
mogu Jess utuviti u glavu da prosječna osoba ne voli kad po njoj sline te ružne
velike nemani. Naravno, laju ali ne grizu - nešto kao njihova gazdarica. - Oči su
mu zasjale ironičnim smiješkom kada se nije osvrnuo na Jessin pogled i poveo
me prema kuhinji. - Odakle vozite? Ako ste došli iz Londona, sigurno ste
iscrpljeni...
Posjeo me je za stol i nastavio izgovarati bezazlen monolog dok se nisam
dovoljno opustila da odgovorim, premda sam bila pazila što ću reći, govoreći
poluistine radije nego čiste laži.
Rekla sam mu da sam se rodila i odrasla na farmi u Zimbabveu, da sam s
roditeljima pobjegla u London kada su našeg susjeda ubili u rasističkom napadu
te da sam Barton House unajmila na šest mjeseci kako bih napisala knjigu.
Mislila sam da će me ispitivati o pojedinostima, ali činilo se da Petera uopće ne
zanima kakvu vrstu knjige imam na umu i jesam li koju i prije napisala. Niti je
spomenuo razloge za moj napadaj panike.
Jess se nije uključila u razgovor nego je stajala na vratima ostave, grickajući
gornju usnu. Nije htjela gledati nijedno od nas pa sam se upitala je li slaba na
Petera pa se ljuti jer pozornost posvećuje meni. To je dovelo do neugodne
atmosfere i poželjela sam da njih dvoje odu. Voljela bih da sam rekla Jess kako
se ne mora brinuti - senzibilan i pronicav liječnik nije me nimalo zanimao - ali
nisam, naravno.
Umjesto toga smišljala sam neki način da ih otpravim koji ne bi zvučao
pregrubo, kada je Peter rekao upozoravajućim tonom: - I ne pomišljaj na
odlazak, Jess. Ti si ovdje jedina koja zna kako se pali peć.
Njezina ruka bila je na okrugloj kvaki. - Mislila sam da će biti bolje da dođem
kasnije.
Dok je govorio, gledao me je. - Ja sam taj koji mora otići -rekao je ustajući. - U
pola pet imam ordinaciju a još ništa nisam pojeo. - Izvadio je novčanik i izvadio
posjetnicu. - Radim u seoskoj ambulanti koja pokriva veliko područje - rekao
mije, stavljajući posjetnicu na stol. - Imamo tri liječnika opće prakse, a naša
glavna ambulanta nalazi se petnaestak kilometara odavde. Jess vam može
objasniti kako se dolazi. Ali morat ćete izvaditi privremenu iskaznicu za
odlazak u ambulantu - na trenutak je zadržao moj pogled - a to znači da će vam
trebati broj zdravstvenog osiguranja ili neki dokaz identiteta.
Nervozno sam oblizala usne.
- Druga je mogućnost da me nazovete na moj privatni broj -kvrcnuo je po
posjetnici - ovaj. Stanujem pet minuta odavde, u zapadnom dijelu sela. Ako sam
kod kuće, doći ću ... ako ne, poziv će biti usmjeren na ambulantu. Samo recite
svoje ime i tražite mene osobno, i žena na prijamnom odmah će vas spojiti.
Zašto je smišljao izlike za odlazak? Samo dvadeset minuta prije govorio je o
igranju golfa. Sto je slutio o meni? Što je namjeravao učiniti?
Zna da nisam Marianne Curran, pomislila sam, ali zna li da sam Connie Burns?
Šef mojeg ureda, Dan Fry, bio mije rekao da će moju fotografiju poslati
inozemnim novinama, no obećao je da je neka stara, snimljena kada sam tek
došla u Reuters. Kraća kosa, punašnije lice i deset godina manje. Preklopila
sam posjetnicu dlanom. - Hvala.
Peter je kimnuo glavom. - Ostavljam vas u dobrim rukama. Jessina je jedina
mana to što misli da su svi jednako sposobni kao ona. - Okrenuo se prema njoj
pa mu nisam mogla vidjeti izraz lica i ruke, i pitala sam se što joj pokazuje. -
Samo polako, dobro? Znate gdje ćete me naći ako me budete trebali?
Kasnije sam doznala da je Petera podsjetilo to što sam spomenula Zimbabve.
Dan poslije moje otmice The Times je objavio članak u kojem su bile iznesene
pojedinosti mojeg djetinjstva u Africi i odluka mojih roditelja da napuste farmu.
Zaključio je kako je prevelika slučajnost da se jedna spisateljica s jednakom
životnom pričom, koja u glavnim crtama odgovara opisu Connie Burns, pojavi
u Winterbourne Bartonu sa simptomima akutne tjeskobe. To je potvrdio
pretraživanjem tekstova arhivi-ranih na internetu kada je došao kući, gdje je
doznao da se moja majka zove Marianne.
Jess me nije prepoznala. Ona je vidjela samo sličnost između mene i Madeleine.
Visoka, plavooka, plavokosa i blizu četrdesetoj. Čak je moje ime - Marianne -
bilo slično. Kada se malo opustila u mojem društvu, rekla je da sam dojam
popravila samo time što se činilo da nisam kao Madeleine tašta na izgled. Čak i
u krajnjim situacijama, Madeleine bi bila napudrana i rumena kao kuhani
jastog. Ona sigurno nikada ne bi dopustila da je Peter vidi u izdanju koje nije
savršeno.
- Kada je došao u Winterbourne Barton, stalno je plazila po njemu. Moja majka
je rekla daje bilo neugodno za gledati. Madeleine je bilo dvadeset pet i
očajnički se htjela udati pa Petera nije ostavljala na miru.
- Koliko je njemu bilo?
- Dvadeset i osam. To je bilo prije petnaest godina.
- Sto se dogodilo?
- Izletio je s tim da ima zaručnicu. - Slabašno se nasmiješila. - Madeleine je
malo bjesnjela, ali najviše se uzrujala Lily. Ona je Petera obožavala, rekla je
daje podsjeća na obiteljskog liječnika iz vremena kad je bila mala.
- U kom smislu?
- Odgoj. Rekla je da su u to vrijeme liječnici bili bolji soj. Rekla sam joj daje to
prilično glup kriterij - mene zanima samo to zna li Peter što radi - ali Lily mu je
vjerovala jer je »gos-pon«.
Bio je to dio Peterova šarma, pomislila sam, potajno suosjećajući s Lily. - Odaje
dobar dojam da zna što radi - oprezno sam rekla, čekajući da me sasiječe. Zbog
Jessinih podvojenih stavova o Peteru nisam imala pojma što o njemu zaista
misli. Ništa više nego što sam znala što on misli o njoj. Nekoliko je puta dala
naslutiti kako mu ne vjeruje u vezi s Lilynim Alzhei-merom, sumnjajući da iza
njegove spremnosti da Lily prepusti da se sama nosi s bolešću stoji Madelaine.
- Trebao je i te kako dobro znati što radi - zajedljivo je rekla. - On je školovan
liječnik.
- Zašto ste tako strogi prema njemu? Slegnula je ramenima.
- Sto mu nedostaje?
- Ništa... osim što se sam sebi užasno sviđa. Nasmiješila sam se. - Prilično je
privlačan, Jess.
- Ako vi tako kažete.
- Nije vam drag?
- Ponekad - priznala je. - Ali Winterbourne Barton pun je žena kojima je
neodoljiv. Sve su u sedamdesetima i njihova omiljena razonoda sastoji se u
tome da mu podižu ego. Želite li se pridružiti, bit ćete na začelju vrlo dugog
reda.
-Je li oženjen?
- Bio je.
- Klinci?
- Dvoje... dečko i curica... žive s majkom u Dorchesteru.
- Kakva je ona?
Jess me je gledala na način koji je bio iritantan, pomalo kao da mi skalpelom
ulazi u mozak. - Cendrava, naporna i jadna -rekla je, kao daje time opisala i
mene. - Ne bi bio otišao da ga je malo više stegnula, ili da se zaposlila. Ona je
ta zaručnica koju je iskopao da se riješi Madeleine... i operušala gaje kada je
otkrila da joj iza leda bludniči s dvjema medicinskim sestrama.
- Mislite s dvjema odjedanput? - začuđeno sam pitala. Bilo je to prvi put da sam
vidjela Jess kako se smije. - Bože!
To bi zbilja bilo zgodno! On je gospon, za boga miloga. Bio je s jednom pa
drugom i slao cvijeće kad nije mogao doći... a sada se sve tri osjećaju
iskorištene. Njegove žene mije vrlo malo žao - ali sama je za to kriva - ali sestre
se nisu imale na što tužiti. Znale su da ga dijele s jednom ženom, pa čemu
panika zbog one druge?
Pomislila sam s krivnjom na oženjene muškarce s kojima sam ja bila spavala.
Napose na Dana. Kakva je to bila veza? -Lakše je natjecati se sa suprugom.
Znaš s čim imaš posla. Još jedna ljubavnica govori da si jednako dosadna kao i
žena koju pokušavaš svrgnuti.
Prošlo je dobrih nekoliko minuta nakon što smo čule da Pete-rov automobil
odlazi prije nego što smo Jess i ja progovorile. Nisam se mogla sjetiti ničega
drugoga što bih rekla, osim »Otiđite«, a ona je zurila u pod kao da traži
nadahnuće u kamenim pločicama. Kada je napokon otvorila usta, bilo je zato da
kritizira Petera. - Ne znam zašto je to učinio. Ako ga nazovete na privatan broj,
morat ćete platiti liječenje. Objasnit ću vam kako se dolazi do ambulante pa ga
možete dobiti besplatno.
- Možda nemam pravo na to.
Namrštila se. - Mislila sam da ste rekli kako ste vi i vaši roditelji dobili azil.
Posegnula sam za svojim ključevima na drugoj strani stola kako je ne bih
morala gledati. - Pa, još uvijek imam zimbabveansku putovnicu i ne znam
kakav je moj status. Mislim daje dr. Coleman samo pokušavao biti susretljiv. -
Tijekom godina izgradila sam naglasak koji ne otkriva odakle sam, ali kad sam
pod stresom, prevlada moja južnoafrička intonacija. Čula sam kako »zim« u
»zimbabveanski« izlazi kao »ziim«, »znam« kao »znom« i »C« u »Coleman«
kao grubo »G«.
Jess se odmah nadovezala. - Jeste li zbog mene zabrinuti? Hoćete li da odem?
- Sigurna sam da ću se snaći.
Slegnula je ramenima. - Namjeravate li ostati? Kimnula sam.
- Onda bolje da mi najprije dopustite upaliti peć jer bez nje nećete moći kuhati.
- Pokazala je bradom prema vratima hodnika. - Možda se također pitate zašto to
činim... zašto vam želim pomoći. To će vam biti posljednja šansa. Meni je još
manje stalo biti ovdje nego vama.
Kada se danas osvrnem na to, neobično je da nijedna od nas nije te primjedbe
shvatila osobno. Bile su to jednostavne činjenice: radije smo bile same. Za
mene nije uvijek bilo tako, no Jess je bilo posve prirodno. - To sam od oca
naslijedila. Ponekad danima ne bi progovorio ni riječ. Znao je reći da smo se
rodili u pogrešnom stoljeću. Da smo živjeli prije industrijske revolucije, naše bi
vještine nešto vrijedile i našu šutljivost smatrali bi mudrošću.
Majka ju je pokušala naučiti da bude susretljivija. - Dok je* bila živa, uvijek me
mogla natjerati da se nasmiješim - kao i moga brata i sestru - ali sam se vratila
na staro nakon što su umrli... ili sam zaboravila kako se to radi. Ne znam stoje
od toga točno. To je naučena vještina. Sto više to radite, to je lakše.
- Mislila sam daje smješkanje automatska reakcija.
- Ne može biti - rekla je Jess neuvijeno - inače to Madelei-ne ne bi mogla.
Smješka se prirodno otprilike kao krokodil... a ona više pokazuje zube.
Da bi dobilo smisao, za sve je to trebalo vrijeme. Toga dana, bila sam samo
istraživač. Sjećam se da sam stajala pred fotografijom veličine plakata na zidu u
dnu podesta na katu s potpisom »Madeleine« tiskanim slovima ispod nje. Ime
sam prepoznala jer me je Jess bila pitala jesmo li ona i ja u rodu, ali i dalje
nisam znala tko je. Bila je to crno-bijela snimka mlade žene nagnute na vjetru s
uzburkanim morem iza, i, da nije bilo imena, bila bih pomislila daje neki plakat
s likom Atene. Bila je dojmljiva, i zbog djevojčina izgleda i zbog načina na koji
je fotografija bila osvijetljena.
Madeleine je bila čarobna. Bila je odjevena u dug kaput s crnom kapuljačom na
glavi. Licem je bila okrenuta prema fotoaparatu i svaka se crta vidjela
izvanredno jasno. Njezini savršeni zubi pokazivali su onu vrstu trokutastog
osmijeha koji američke maturantice satima uvježbavaju, ali meni je izgledao
prirodan, šireći se na oči koje su zločesto svjetlucale. Shvatila sam zašto je Jess
ne voli - nije bilo nikakva natjecanja između Ma-deleinene Venere i Jessina
Marsa - ali bilo je zagonetno zastoju je Peter Coleman odbio.
U to vrijeme nisam imala pojma daje Madeleine sredila da se Barton House
pripremi za iznajmljivanje, ali sjećam se kako sam mislila da, tko god bio
vlasnik, ima vrlo nisko mišljenje o stanarima. Mogla je biti tako veličanstvena -
koštala bi deset puta više od onog što sam ja plaćala - a umjesto toga bila je
odvratno ružna. U svakoj prostoriji stajao je dokaz o jeftinijem, manjem
pokućstvu koje je zamjenjivalo nešto ljepše. Bijedni, uski garderobni ormari
imali su na zidu iza sebe otisak starijeg brata, a brazde na sagovima pokazivale
su gdje su stajali veliki kreveti i teške psihe prije nego što su donesene njihove
nesolidne zamjene.
Svakome s mrvom kreativnosti, kuća je vrištala na obnovu. Da sam imala tu
slobodu, bila bih je vratila u stanje u kakvom je bila u osamnaestom stoljeću,
skidajući sa zidova njihove pokret/e iz dvadesetog stoljeća i mičući kitnjaste
zastore da pokažem daščane kapke. Pristajala joj je jednostavnost, a zbog
ukrasa, drangulija i prosta namještaja izgledala je kao vremešna drolja kojoj
debela šminka pokriva mrlje. Poslije sam doznala daje to bilo zato jer je
Madeleine odbila dopustiti Lilvnom odvjetniku da njezino nasljedstvo troši na
dotjerivanje, no to mije doista dalo misliti o vlasnici. Meni se činilo tako očito
da će novac koji se sada uloži, stalno vraćati kroz veću najamninu.
Najviše su me zbunili crteži i ulja koji su visjeli u svakoj sobi. Bili su mješavina
stilova - apstrakcije, realističnih crteža, ekscentričnih prikaza građevina s
korijenjem kojim su usidrene u tlo i lišćem koje im raste s prozora - a svi s
potpisom istog umjetnika, Nathaniela Harrisona. Neki su bili originali a neki
grafike, ali nije mi bilo jasno zašto bi netko skupio tako mnogo radova istog
umjetnika samo da ih povješa po iznajmljenoj kući.
Kada sam za to pitala Jess, usta su joj se iskrivila u ciničan smiješak. -
Pretpostavljam da im je jedina svrha prikriti vlagu.
- Ali tko je Nathaniel Harrison? Kako to daje Lily kupila tako mnogo njegovih
radova?
- Nije. Madeleine ih je sigurno donijela nakon stoje iz kuće odnijela majčine
slike. Sigurno je bilo jeftinije nego dati da se kuću preuredi.
- Kako ih je Madeleine dobila?
- Onako kako dobije i sve drugo - zajedljivo je odgovorila. -Seksom.
Ulomci iz bilježaka, evidentirani kao »CB15-18/05/04«
.. .Više ne mogu odrediti kada se što dogodilo. Ne znam jesam li zatvorila vrata
sjećanju ili sam bila previše dezorijentirana da bih mogla pravilno raditi. Sve je
stopljeno u vrijeme u kavezu i vrijeme izvan njega. Kavez sam opisala Danu i
policiji, i rekla sam daje bio u podrumu, ali ostalo...
...U policiji su mislili da sam namjerno izvrdavala kada sam rekla da im ništa
drugo ne mogu reći. Ali bila je istina. Kada me Dan pitao što se dogodilo, ni
njemu nisam mogla reći. Kako god, ne bi pomoglo. Policija neće uhititi čovjeka
na temelju mirisa kao dokaza. Kakva je to identifikacija?
... Slikar Paul Gauguin rekao je jednom: »S obzirom na to kakav je život,
čovjek snuje osvetu.« Ja snujem osvetu. Sve vrijeme.
7.
Jredini podatak koji mi je Jess dala o peći bila je daje spremnik za naftu vani i
da mora stalno biti pun barem četvrtinu, ovela me je do stražnjih vrata i
pokazala drvenu šupu pokraj garaže. - Spremnik je unutra i ima stakleni mjerač
koji pokazuje razinu. Postoji i ventil koji kontrolira protok, ali ja sam ga
uključila i ne biste ga smjeli dirati. Ako pustite da nafta istječe prenisko, mogli
biste imati nevolja. Telefonski broj dobavljača zataknut je na spremniku sa
strane, ali ako imaju mnogo posla, možda ne dođu nekoliko dana. Bolje je što
prije naručiti punjezinje.
- Koliko je sada pun?
- Do vrha... Trebalo bi trajati dobra tri-četiri mjeseca.
- Trebam li zatvoriti ventil ako hoću isključiti peć?
- Ako to učinite, kupat ćete se u hladnoj vodi - upozorila je. - Ovdje nema
grijača vode. To znači da je u kuhinji ljeti prilično neizdrživo, ali vodu se može
zagrijati jedino na peći. Kuća je prilično stara. Nema centralnog grijanja i
bojlera, a ako vam je noću hladno, morate upaliti vatru u kaminu. - Pokazalaje
drvarnicu s lijeve strane šupe. - Broj za dobavljača drva naći ćete na spremniku
ispod broja dobavljača.
Mislim da je Jess bila razočarana što sam sve svladavala bez posebnih napora,
no sve to nije bilo mnogo drugačije od načina na koji sam živjela u Zimbabveu.
Naše glavno gorivo bilo je drvo a ne nafta, ali centralno grijanje nismo imali i
tople vode nije bilo dok sunce ne bi zagrijalo spremnik na krovu. Naša
kuharica, Gamada, spremala je predivna jela u pećnici na drva, i kako sam učila
od nje, nikada se nisam snalazila s električnim pećnicama koje su imale više
dugmadi od komandne ploče Concordea.
Mnogo sam manje bila spokojna zbog toga što je jedini telefonski priključak
bio u kuhinji. - To nije moguće - rekla sam kada mi je Jess pokazala čudnu
napravu na zidu pokraj hladnjaka. - Mora biti telefona i negdje drugdje. Što ako
sam na drugom kraju kuće i moram nekog nazvati?
- Bežičan je. Nosite ga za sobom.
- Neće li baterija iscuriti?
- Ne ako ga na kraju dana uključite i punite preko noći.
- Ne mogu zaspati bez telefona pokraj kreveta.
Slegnula je ramenima. - Onda ćete morati kupiti produžni kabel - rekla mije. -
U Dorchesteru ih prodaju na nekim mjestima, ali trebat će vam nekoliko ako
hoćete telefon na katu. Mislim daje trideset metara najdulji kabel koji
proizvode, a do glavne spavaće sobe ima, pretpostavljam, dobrih sto metara.
Morat ćete ih prikopčati jedan za drugi... znači da morate imati adaptere... i još
jedan uređaj, naravno.
- To je širokopojasna linija? - pitala sam, usta suhih od tjeskobe dok sam se
pitala kako ću raditi. - Mogu li biti na interne -tu i istodobno telefonirati?
-Ne.
- Pa kako ću onda? Obično sam mogla ići na internet preko mobitela.
- Trebali ste tražiti modernu kuću. Zar vam agent nije rekao kakva je ova? Nije
vam poslao nikakve pojedinosti?
- Nešto malo. Nisam ih pročitala.
Mora da sam izgledala i zvučala krajnje nespretna jer je zajedljivo rekla: -
Kriste! Zašto takvi ljudi kao što ste vi dolaze u Dorset? Bojite se pasa, ne
možete živjeti bez telefona... - naglo je stala. - Nije kraj svijeta. Nisam vidjela
računalo u automobilu pa pretpostavljam da imate laptop. - Kimnula sam. -
Kakav mobitel imate? Imate li ugovor za internet sa svojim serve-rom?
¦(Da - odgovorila sam. - Ali bez signala ne može raditi, zar ne?
- Kako se povezujete? Kabelom ili bežično?
- Bežično.
- Dobro. Znači da između ta dva uređaja imate deset metara udaljenosti. Samo
morate podići mobitel dovoljno visoko -naglo je zašutjela kada je vidjela da
sam sumnjičava. - Zaboravite. Sama ću. Dajte mi samo taj vaš vražji telefon i
laptop donesite na kat.
Sljedećih pola sata nije htjela govoriti jer nisam pokazala oduševljenje za
pipanje po tavanu svaki put kad budem htjela poslati mail. Čučala sam na
podestu pokraj ljestava u potkrovlju, s laptopom pokraj sebe, i slušala je kako
korača po tavanu prije nego stoje sišla stubama i isto ponovila po sobama.
Poslije nekog vremena počela je pomicati pokućstvo, ljutito ga gurajući i
stružući po podovima. Zvučalo je kao pubertetsko bješ-njenje i da mi veza na
internet nije tako očajnički trebala, bila bih tražila da ode.
Naposljetku se pojavila iz sobe na kraju podesta. - Dobro, imam signal. Hoćete
li se pokušati spojiti?
Bila je to nevjerojatna improvizacija - piramida sagrađena od toaletnog stolića,
komode i nekih stolaca - ali je funkcioniralo. To je značilo da ste morali čučati
pod stropom da uspostavite vezu, ali kad je uspostavljena, mogla sam raditi za
računalom u sobi.
- Signal je jači na tavanu - rekla je Jess - no to znači da se morate popeti svaki
put kad se baterija istroši ili kada se želite skinuti s interneta. Nisam mislila da
će vam to trebati... ali ionako ćete se vjerojatno izgubiti. Nije baš lako zaključiti
koja je soba ispod vas.
- Kako da vam zahvalim? - srdačno sam je pitala. - Jeste li možda za čašu vina
ili piva? Oboje imam u autu.
Odmah je prigovorila. - Ja ne pijem. A ni vi ne biste trebali, bio je oštar prijekor
koji sam shvatila iz njezinog izraza. Još više je negodovala kada sam, nakon što
smo se vratile u prizemlje, zapalila cigaretu. - To vam je najgore što možete
činiti. Ako vas na vrhuncu napadaja panike uhvati bronhitis, dobro ćete se
izmučiti.
Odgođena zrelost i čistunstvo smrtonosna su kombinacija, mislila sam, pitajući
se je li mi dodijelila ulogu razuzdane Edwine iz Apsolutno fantastično, dok je
ona Saffy, kćerka plemenitih nazora. Bila sam u iskušenju da se našalim na tu
temu, ali pretpostavila sam da je i televizija meta kritike. Nisam imala dojam da
u Jessinu životu ima mjesta za šalu ili, ako ga ima, da je to neka vrsta humora
koju nitko drugi ne shvaća.
Prije nego stoje otišla, pitala sam je kako ću stupiti s njom u vezu. - Zašto biste
to htjeli? - pitala je.
Radi pomoći... - Da vam zahvalim.
- Nema potrebe. Podrazumijeva se.
Odlučila sam biti iskrena. - Ne znam koga nazvati ako nešto pođe po zlu - rekla
sam uz ljubazan smiješak. - Sumnjam da bi agent znao upaliti peć.
Uputila mi je škrt osmijeh. - Moj broj se nalazi u imeniku pod J. Derbyshire,
Barton Farm. Pretpostavljam da vam treba pomoć s produžnim kabelima za
telefon?
Kimnula sam.
- Bit ću tu u osam i trideset.
Tako su protjecali i sljedeći dani. Jess bi nevoljko ponudila pomoć, sljedećega
jutra došla ispuniti obećanje, vrlo malo govorila prije nego što bi ponovno
otišla, a onda bi se navečer vratila rekavši za još nešto što može učiniti za mene.
U nekoliko navrata rekla sam da mogu i sama, ali nije shvatila poruku. Peter me
je opisao kao njezinog novog kućnog ljubimca - opis nije bio loš jer mije
redovito donosila hranu s farme - ali stalni dolasci i šefovanje počeli su mi ići
na živce.
Nisam je uspjela bolje upoznati. Nismo vodile razgovore kakve bi inače vodile
dvije žene u tridesetima. Ona je šutnju koristila kao oružje - bilo zato jer joj je
bila potpuno poznata reakcija koju je izazivala ili pak toga uopće nije bila
svjesna. Omogućila joj je da diktira svako druženje - a pod time mislim na nju i
mene, jer nikada je nisam vidjela u većoj skupini. U rijetkim zgodama kada
smo sjele mogla sam birati da i sama šutim ili da vodim neki isprazan monolog.
Od čega nijedno nije stvaralo ugodno ozračje.
Teško je bilo odrediti koliko je to ponašanje svjesno. Ponekad sam mislila da je
velika manipulatorica; drugi put sam je doživljavala kao žrtvu, koja je stjecajem
okolnosti osamljena i otuđena. Peter, koji ju je poznavao koliko i drugi,
usporedio ju je s divljom mačkom - samodostatnom i nepredvidivom, oštrih
pandža. Usporedba je bila maštovita ali i prilično točna jer je cilj Winterbourne
Bartona, čini se, bio da je »ukrote«. Neprilagođeni su ljudi možda glavna hrana
medija i vole ih besposleni slojevi, no u malim su sredinama predmet kritike.
S vremenom sam čula kako Jess opisuju kao sve živo - od »aktivistica za prava
životinja« do »grabežljiva lezbijka« - čak sam čula kako zbog nerazvijenosti i
široko razmaknutih očiju »ima kromozom više«. Optužba za Downov sindrom
bila je očito besmislica, no u vezi s pravima životinja i lezbijskim pričama već
sam bila manje sigurna. Najviše bi živnula kad bih je pitala za ptice i životinje u
dolini, uvijek bi iz mojih opisa prepoznala o kojoj se životinji radi i povremeno
bi se raspričala o njihovim navikama i ponašanju. Također sam se pitala jesu li
njezini posjeti dva puta na dan neki oblik udvaranja. Da ne gubi vrijeme, jasno
sam joj dala do znanja da sam heteroseksualna, ali na to nije reagirala ništa više
nego na znakove da me pusti na miru. Poslije dva tjedna bila sam blizu tome da
se zaključam, skrijem Mini u garažu i pretvaram se da nisam kod kuće. Do tada
sam shvatila da sam osobito počašćena jer nikada nije otišla k nikom drugom,
čak ni k Peteru, i počela sam se pitati je li i Lily kao i ja mislila daje naporna.
Jedno-dvoje ljudi reklo je daje Jess vezana za Barton House, ali meni se nije
činilo daje tako. Mislila sam da je vjerojatnije objašnjenje koje je dao Peter, da
me doživljava kao ranjenu pticu. Na svoj neobično suzdržan način, kao da me
promatrala tražeći znakove obnovljene tjeskobe.
Iznenađuje, ali nisam ih imala. Barem ne u početku. Iz nekog razloga bolje sam
spavala sama u staroj kući nego u stanu mojih roditelja. A nisam trebala.
Trebala sam skakati na svaki šum. Noću je penjačica lupkala po prozorskoj
dasci i mjesec je po zastorima bacao prstolike sjene. U prizemlju, brojna
staklena vrata pozivala su na provalu dok ja spavam.
S tom prijetnjom nosila sam se tako što sam sobna vrata ostavljala otvorena i
pokraj kreveta držala jaku baterijsku svjetiljku. Ljepota Barton Housea bila je u
tome stoje svaka spavaća soba imala garderobu s vlastitim izlazom na stubište,
što je značilo da sam imala pomoćni izlaz u slučaju da uljez dode hodnikom.
Imala je također dva stubišta, jedno sprijeda ijedno straga, koje je vodilo u
ostavu. To mije davalo sigurnost da mogu nadmudriti svakog nezvanog gosta.
Jessinim sprejem nas-prejala sam sve vanjske brave u prizemlju, a vrata i
prozore shvatila kao putove za bijeg, a ne kao mjesta ulaska.
No, onaj pravi iscjelitelj bila je winterbournska dolina. Kontrast između buke i
kaosa Bagdada i tih mirnih polja zrijućeg žita i žute repice nije mogao biti veći.
Automobili su prolazili vrlo rijetko i bilo ih je malo, a ljudi još manje. S
prozora na katu vidjela sam u jednom smjeru sve do sela i do Ridgewaya -
uvale iza dorsetske obale - u drugom. To mije davalo osjećaj sigurnosti jer, čak i
ako bi ograde od živice i tama skrili nekoga tko ulazi na posjed, isto to skrilo bi
i mene.
Jess je bila predana očuvanju prirode. Osim što nije bila za društvenu promjenu,
svoju je zemlju obrađivala uvelike onako kako su činili njezini preci pomnjivim
plodoredom, štedljivom primjenom pesticida, uzgojem rijetkih vrsta i zaštitom
divljači na svojem posjedu time stoje čuvala njihova prirodna staništa. Kada
sam je jednom pitala koji joj je najdraži roman, rekla je da je Skriveni vrt
Frances Hodgson Burnett. Bilaje to neobična ironija - znala je da ću je odmah
povezati s napornim, nevoljenim siročetom - ali u krajoliku skrivene divljine
sigurno je voljela živjeti.
Za razliku od toga, Madeleine je voljela da njezin krajolik bude nastanjen.
Najbolje se osjećala u društvu, gdje je zahvaljujući svojem opuštenom šarmu i
vještini bila omiljen gost. Peter ju je opisao kao tipični proizvod skupog
ženskog internata, koji se lijepo izražava, ima dobre manire i nije preopterećen
pameću.
Kad sam je prvi put srela, mislila sam daje izvanredno privlačna. Imala je ono
ljupko lice i kristalan engleski naglasak elegantne britanske filmske zvijezde iz
četrdesetih i pedesetih, kao Greer Garson u Mrs Miniver ili Virginia McKcnna u
Carve Her Name with Pride. Bilo je to druge nedjelje otkako sam se uselila.
Peter me je pozvao da na piću u njegovu vrtu upoznam svoje nove susjede. Bilo
je vrlo opušteno, kojih dvadesetak ljudi, a Madeleine je stigla kasnije. Mislim
daje došla nepozvana jer je Peter nije bio spomenuo.
Unatoč fotografiji na podestu Barton Housea, nisam imala pojma tko je dok nas
nisu upoznali. Doista, sigurna sam da sam mislila kako je Peterova djevojka jer
gaje uhvatila pod ruku čim je stigla i pustila daje vodi po vrtu. Njegovim
gostima bilo je iskreno drago stoje vide. Bilo je mnogo grljenja i poljubaca,
povika »Pa kako ste?« i malo me osupnulo kada sam doznala daje to Lilvna kći.
- Vaša gazdarica - rekao je Peter namignuvši. - Imate li kakvih pritužaba, sada
je vrijeme da ih iznesete.
Do tada sam bila prilično dobro - samo s čudnim drhtajem straha kada sam iza
sebe čula muški glas - ali kada sam se rukovala s Madeleine osjetila sam da
mije srce poskočilo. Ako je bilo vjerovati Jess, bila je bešćutna kučka koja je
svoju majku bacila u siromaštvo i zatim zanemarila. Moje osobno mišljenje bilo
je da Jess zbog silne mržnje nije mogla jasno razmišljati, ali sumnja je bila tu, i
Madeleine ju je vidjela na mojem licu.
Njezina neposredna reakcija bila je skrušenost. - Ah, bože! Je li kuća grozna?
Zar vam nije dobro?
Sto sam drugo mogla nego razuvjeriti je? - Ne - uvjeravala sam je. - Lijepa je...
upravo ono što sam htjela.
U smiješku koji je obasjao njezino lice nije bilo ničeg umjetnog. Izvukla je ruku
ispod Peterove i gurnula je pod moju. -Lijepa je, zar ne? Kad sam bila mala,
obožavala sam je. Peter mi kaže da pišete knjigu. O čemu? Je li to roman?
- Ne - oprezno sam odgovorila. - Nije književnost... knjiga iz psihologije... nije
osobito uzbudljiva, bojim se.
- Ah, sigurna sam da jest. Moju majku bi to tako zanimalo. Voljela je čitati.
Zinula sam da smirim njezino oduševljenje, ali ona je već govorila o nečem
drugom. Sada se ne sjećam o čemu, Daphne du Maurier, mislim - »mamina
stara prijateljica« - za koju je svojim novim poznanicima govorila da je bliska s
obitelji. To mi se činilo malo nevjerojatno jer je između spisateljice i Lily dobna
razlika bila znatna i du Maurier je petnaest godina bila mrtva, ali Madeleine se
na takve pojedinosti nije obazirala. U svijetu u kojem je živjela, slučajan susret
s osobom na zabavi bio je isto što i prijateljstvo.
Razbacivala se imenima jednako onako kako je to navodno činila njezina
majka. Počela sam to shvaćati kada sam komentirala slike u Barton Houseu i
doznala da joj je Nathaniel Harrison muž. To se uklopilo u Jessinu primjedbu da
je Madeleine zbirku prikupila tako stoje spavala s muškarcem koji ih je imao -
čak i ako je objašnjenje »udana za slikara« - ali dovelo je do Madeleinena
konačnog povlačenja.
O Nathanielu je govorila kao daje jedan od slavnih, a da potvrdi dojam navela
je Davida Hockneya, rekavši daje blizak poznanik i velik obožavatelj rada
njezina muža. Da se njoj vjerovalo, Hockney je bio redovit gost Nathanielova
ateljea i uvijek je pjevao hvalospjeve kritičarima i trgovcima. Doista me
zanimalo ne samo kako znaju Hockneya, nego zašto bi hvalio jednog slikara čiji
su stil i pristup slikarstvu toliko različiti od njegova.
- Nisam znala da je toliko vremena proveo u Engleskoj -rekla sam. - Mislila
sam daje sada stalno nastanjen u Americi.
Madeleine se nasmiješila. - Dolazi kad može.
- Kako ste ga upoznali?
- Mali je slikarski svijet - rekla je prilično mirno, tražeći nekoga drugog za
razgovor. - Nathaniela su pozivali na sva otvorenja.
Trebala sam ostati na tome. Umjesto toga pitala sam je kojeg još suvremenog
slikara ona i njezin muž poznaju. Luciana Freuda? Damiena Hirsta? Tracey
Emin? I gdje je mjesto njezina muža na britanskoj sceni? Je li Saatchi kupio
koji njegov rad? Nastavila se smiješiti, ali samo do očiju, i shvatila sam da sam
prekoračila nevidljivu crtu u pravilima ponašanja. Trebala sam obožavati
odsutnoga Nathaniela, a ne pokazivati da poznajem druge umjetnike ili da
sumnjam u to daje Nathaniel s njima u R.skim prijateljskim odnosima.
Sve je to bilo vrlo djetinjasto, i zabavljalo me kako me izbjegavala dok nas
Peter nije ponovno spojio. -Je li vam Marianne rekla da joj Jess Derbyshire
pomaže smjestiti se? - pitao je, vodeći je prema meni s rukom na njezinim
križima. - Jess je izgradila dizalo tako da Marianne može na internet preko
mobitela.
Gledala sam kako se Madeleineino lice smrklo na spomen Jess. - Prilično je
klimavo - rekla sam. - Otkrile smo signal blizu stropa u sobi na katu koji mi
omogućuje da ispod radim na laptopu. Ali daje idealno nije, pa sam se pitala
imate li što protiv da uvedem širokopojasnu liniju. Može se dobiti preko Barton
Regisa, a silno bi mi olakšala život. Pitala sam agenta, rekao je da ne vidi u
čemu je problem sve dok plaćam. Rado ću ostaviti ADSL modem kad odem.
Zadirkujući me, Peter je položio ruku na moje rame. Nije dobro govoriti
Madeleine ultrastručno. Ona još upotrebljava pero i pergament. To je kutijica -
objasnio joj je - koja odvaja glasove od internetske veze... znači da možeš
istodobno koristiti telefon i računalo. Ako je Marianne spremna plaćati, ondaje
moj savjet odmah joj dati odobrenje. - Nasmijao se. - Time će ta tvoja stara
ruina postati privlačnija sljedećem stanaru, a neće te ništa stajati.
Madeleinein smiješak bio bi smrznuo i najotpornije, ali nije bio usmjeren na
Petera. Bio je usmjeren na mene. Imala sam snažan osjećaj da joj je smetala
njegova ruka na mojem ramenu, a ne ono stoje rekao.
Iznenadila sam se stoga kada je sljedećeg jutra, sa smiješkom od uha do uha,
došla u Barton House. - Shvatila sam da vam jučer nisam dala nikakav odgovor
na pitanje o širokopojasnoj liniji -veselo je rekla kada sam otvorila ulazna vrata.
- Zaboga! Je li sada u redu s ključem? Mama je uvijek koristila samo zasun jer
se brava tako teško otključavala. - Ušla je mimo mene u predvorje. - Platila sam
čovjeka daje podmaže, ali rekao je da neće dugo držati.
Zatvorila sam vrata za njom. - Jess mije posudila malo spre-ja. Sprejala sam
svaki dan pa je, čini se, upalilo. - Pokazala sam rukom prema dnevnom
boravku. - Biste li htjeli tu? Možda biste radije da odemo u kuhinju?
- Svejedno - odgovorila je gledajući uokolo da vidi jesam li štogod promijenila.
Vidjela sam kako su joj oči pobjegle prema komadu zidnih tapeta koji se bio
odlijepio i koji je sada, Jessi-nom dobrotom, bio čvrsto zalijepljen ljepilom. -
Mama nije rado vodila goste u dnevni boravak. Mislila je da nije u redu
očekivati da njezine prijateljice podnose staro posude i vlagu po zidovima. Jeste
li uspjeli upaliti peć?
-Jess je.
Madeleineina usta odmah su se utanjila. - Pretpostavljam da je održala govor o
tome.
- Ne. - Otvorila sam vrata dnevne sobe. - Hoćemo li ući?
Unatoč svojoj veličini i sunčanoj strani, prostorija je bila previše turobna da se
nazove dnevnim boravkom i nisam u njoj bila od prvoga dana kako sam došla.
Jess mije rekla daje bila puna antiknih komada dok ih Madeleine nije zamijenila
smećem iz trgovine rabljenim namještajem.
Sag, izlizan komad pliša prljavoružičaste boje, imao je mnoge dokaze psećih
nezgoda iz vremena kada je Lily imala svoje mastife. Prema Jessinim riječima,
nikada ih nije dovoljno izvodila i tragove je prekrila perzijskim stazama. Sada
spremljene u ostavu, vjerojatno su trunule ako je ustajao smrad vlage u sobi bio
neki pokazatelj njihova stanja iz vremena kada su odnijete. Zidovi su bili u
gorem stanju. Godinama nisu bili obnovljeni i iznad kutnih dasaka i ispod
lukova oko stropa ljuštila se žbuka. Nepravilne četvorine pokazivale su gdje su
se nalazile Lilyne slike.
U pokušaju da skrene pogled, Madeleine je na zidove objesila dva muževa
originala i tri grafike Jacka Vettriana - The Singing Butler, Billy Boys and
Dance Me to the End of Love - ali od tih ste grafika mogli vidjeti samo odraz
sunca na staklu. Nije mi bilo jasno zašto ih je stavila ondje jer se
Vettrianov/tlm-ttorV stil vrlo loše uklapao s Nathanielovim fantazijama
ukorijenih zgrada punih lišća pa sam pretpostavila da ih je dobila jeftino na
kakvoj dražbi.
No to nije bila tema o kojoj sam s njom namjeravala razgovarati jer su naši
ukusi očito bili različiti.
- Sto mislite o Vettrianovu radu? - pitala je, spuštajući se na polivinilsku sofu i
šireći suknju. - Vrlo je popularan. Jack Nic-holson ima tri njegova originala.
- Više volim Hockneva i Freuda.
- Ah, da, naravno. Tko ih ne voli?
Izvukla sam svoj najprijateljskiji smiješak. - Jeste li za kavu?
- Ne bih. Upravo sam je popila s Peterom. On ima aparat za espresso. Jeste lije
već kušali?
Odmahnula sam glavom i sjela na stolac pokraj nje. - Jučer sam prvi put bila u
njegovoj kući. Htio me je upoznati s nekim susjedima.
Nagnula se naprijed. - Kako su vam se svidjeli?
- Krasni su - odgovorila sam. Bio je to pravi odraz mojeg mišljenja, ali
Madeleine to nije znala. U tim okolnostima, teško da sam mogla reći išta drugo
a da ne ispadnem gruba.
Izgledala je zadovoljna. - To je već bolje. Bilo bi mi grozno da vas je Jess
okrenula protiv njih. - Zastala je prije nego stoje brzo nastavila. - Gledajte,
nadam se da ovo nećete pogrešno shvatiti. - Znam da me se ne tiče... ali bit će
vam ljepše ako prijatelje potražite u mjestu. Jess može biti čudna ako joj se
netko svidi. Nije ona kriva... sigurna sam daje to posljedica toga što je izgubila
obitelj... ali zalijepi se za ljude i čini se da ne shvaća kako je to iritantno.
Bilo mije navrh jezika da kažem kako se to već dogodilo, ali to bi zvučalo kao
izdaja. Svoje probleme s Jess morala sam riješiti u četiri oka, a ne podgrijavati
glasine o njoj time što ću poticati Madeleinenu znatiželju. - Pomogla mi je u
nekim stvarima kada sam tek stigla - rekla sam. - Bila sam zahvalna. Nisam
znala da ovdje postoji samo jedna telefonska utičnica i daje signal za mobitel
tako slab. Zato mi treba širokopojasna linija.
Ali nju je zanimala samo Jess. - Peter vam je trebao reći - ozbiljno je rekla. -
Nevolja je u tome što se paranoično boji da će izdati povjerenje pacijenata. Nije
problem samo to što se zalijepi... nego ono što radi kad misli daje odbačena. To
je očito ostalo od prometne nesreće - potreba da bude voljena, valjda - ali može
biti vrlo zastrašujuće ako za to niste spremni.
Zatekla sam se kako zurim u nju na onaj isti hladni način na koji je Jess gledala
mene. Nisam znala kako reagirati.
- Vjerojatno mislite da sam grozna - nastavila je Madeleine ispričavajući se - ali
bilo bi mi krivo da za dva mjeseca shvatite kako sam imala pravo. Pitajte koga
hoćete.
Spustila sam pogled na svoje ruke. - Sto bih ih trebala pitati?
- Ah, bože! Ovo mi baš i ne ide osobito. Možda sam trebala reći slušati. Slušajte
što govore.
- O čemu?
- Dodijavanju. Počne time što se pojavi na vašim ulaznim vratima kada ste
stigli, onda stalno dolazi i odlazi. Obično dolazi s darovima ili ponudama za
pomoć, ali poslije je teško riješiti je se. Moju majku je godinama gnjavila. Na
kraju je jedini način da je mamica izbjegne bio da, svaki put kad na kolnom
ulazu čuje Land-Rover, pobjegne na kat.
- Čini se da Peter s njom nema nikakvih problema.
- Samo zato jer joj se ne sviđa. Uvjerena je daju je htio pretvoriti u ovisnicu o
Valiumu nakon što su joj roditelji umrli. Problemi počnu kad se fiksira na
nekoga... a to je obično žena. - Proučavala je moje lice. - Nisam okrutna,
Marianne. Samo vas pokušavam upozoriti
- Na što? Daje Jess nesposobna sklapati prijateljstva... ili da je lezbijka?
Madeleine je slegnula ramenima. - Ne znam, ali za muškarce nikada nije
pokazala nikakvo zanimanje. Mamica je rekla da je bila bliska s ocem, što može
imati neke veze s tim. Većina ljudi zamijeni je za dečka kada je prvi put vide...
svakako zvuči tako. Mamica je rekla da su joj se hormoni poremetili kada je
navukla farmersku odjeću.
Živciralo me je što je stalno govorila »mamica«. Nikada nisam stvarno
vjerovala sredovječnim ženama koje su birale taj deminutiv. On govori da se
njihov odnos s majkom nikada nije razvio dalje od ovisnosti, ili da se pretvaraju
kako među njima postoji veća i toplija bliskost nego što je stvarno. - Jedini
razlog zbog kojeg se pojavila na mojim vratima bilo je to što su njezini psi
vidjeli moj auto na kolnom ulazu. Pozvala ih je k sebi kada su me okružili,
inače se uopće ne bismo upoznale.
- Kako su vidjeli vaš auto?
- Vjerojatno ih je šetala tim dijelom ceste kada sam došla. Možda su me vidjeli
kako prilazim kući?
- To vam je rekla? - Moju šutnju shvatila je kao potvrdu. -Onda je slagala. Ona
uzgaja te mastife, pa je malo vjerojatno da će ih izložiti opasnosti u prometu. -
Oslonila se laktovima na koljena. - Hoću reći samo to, Marianne, da budete
malo oprezni. Čak i Peter misli kako je čudno daje baš toga dana prolazila tuda.
Lagano sam kimnula stoje Madeleine mogla protumačiti po svom izboru. -
Rekli ste da je još gore kada se osjeća odbačena. Sto tada radi?
- Šulja vam se oko kuće usred noći... Viri kroz prozore... zivka telefonom.
Trebali biste o tome porazgovarati s Mary Galbraith. Ona i muž žive u
Hollyhock Cottageu, i bilo im je teško nakon stoje Mary jasno rekla daje
njezinom strpljenju došao kraj. - Ispružila je ruku zaklinjući. - Sigurno ste se
pitali zašto se ljudi toliko klone Jess. Eto, zato. Svatko počne s dobrim
namjeramajer im je žao, ali na kraju požale. Pitajte Mary ako mi ne vjerujete.
Vjerovala sam joj. Već sam doživjela mnogo od onoga stoje opisala. - Imat ću
to na umu - obećala sam. -1 hvala vam za podatke. - Ponovno sam se vratila na
temu telefonskog priključka. -Vrlo mi je jasno koliko sam ovdje osamljena...
naročito noću. Osjećala bih se mnogo bolje s boljom telefonskom linijom.
Madeleine se odmah složila, dodajući: - Jessina rješenja nikada ne traju
predugo. Mamici je uvijek sređivala stvari koje su se dva dana poslije
pokvarile. Sjećam se kako joj je pokušavala namjestiti televizor u spavaćoj
sobi, ali slika nikada nije bila dovoljno dobra.
Barem je pokušala, mislila sam u sebi, pitajući se kakvu je praktičnu pomoć
Madeleine ikada pružila Lily. Uzela sam kutiju cigareta iz džepa. - Pušite?
Izgledala je uvrijeđena, kao da sam joj ponudila heroin. - Nije li vam agent
objasnio da se u ovoj kući ne puši?
- Bojim se da nije - rekla sam, držeći cigaretu među usnama i prinoseći vrhu
plamen upaljača. - Mislim daje, kada sam pokazala da me kuća zanima, bio već
toliko očajan da bi ključeve bio dao i crnom vragu samo ako plati predujam. -
Naslonila sam glavu na naslon stolca i dim ispuhnula u zrak. - Ako vam je to
problem, odmah ću otići ako mi refundirate. Vaš agent oglašava samostojeću
kuću u Dorchesteru koja već ima širokopojasni pristup.
Usne su joj se razdraženo objesile, kao da su moji »širokopojasni pristupi« na
nju djelovali onako kako je na mene njezina »mamica«. - Samo pazite gdje
ostavljate cigarete. Ovo je spomenik kulture druge kategorije - pompozno je
rekla.
Uvjerila sam je da uvijek pazim. - Sigurno ste se brinuli svaki put kad je vaša
majka upalila vatru - promrmljala sam, gledajući prema kaminu - naročito kad
joj je koncentracija počela popuštati.
Madeleine se kiselo nasmiješila. - Pa i ne baš... ali samo zato jer nisam znala
koliko je loše. Uvijek kad bih došla, izgledala je tako pribrana... zaboravljala je
sitnice, to možda, ali bila je potpuno cotnpos mentis u vođenju kućanstva. Bila
bih užasno zabrinuta da sam znala da ne može više. Ova je kuća generacijama u
vlasništvu moje obitelji.
Valjda sam i to trebala ostaviti bez komentara, ali »generacije« su upućivale na
stoljeća umjesto na kojih sedamdesetak godina posjeda.
- Nije li kuću kupio vaš pradjed? Čula sam da je bio veliki trgovac oružjem
tijekom Prvoga svjetskog rata... i daje devetsto trideset pete, kada je otišao u
mirovinu, kupio cijelu dolinu.
-Je li vam to Jess rekla?
- Više se ne sjećam - slagala sam. - Netko jučer, mislim. -Kako je vaša obitelj
izgubila dolinu?
- Porez na nasljedstvo - odgovorila je. - Djed ju je morao prodati kada je umro
njegov otac. Naravno, nije za nju dobio praktički ništa, ali se zato obogatio
građevinar koji ju je kupio.
- Onaj koji je izgradio kuće u Peterovu dijelu sela?
- Da. - To joj je očito bila bolna točka. - Bila je to naša zemlja dok Haversham
nije dobio dozvolu za gradnju. Njegova obitelj sada ima jednu od najvećih
građevinskih tvrtki u Dorsetu, a nama je ostalo jutro vrta.
-Je li Haversham kupio cijelu dolinu?
Kimnula je. - Djed je bio lijen. Nije mu se dalo samom obrađivati zemlju, čak
ni naći zakupce, pa je pustio da Haversham kopa i po zemlji i onda
poljoprivredno zemljište proda na parcele po dvostruko većoj cijeni.
- Kome je prodao?
- Ne znam. To je bilo potkraj četrdesetih. Mislim daje moja majka rekla da je
zemlja bila podijeljena između četvorice farmera iz mjesta, ali otada je nekoliko
puta mijenjala vlasnike. Zemlju na sjeveru kupila je neka zadruga iz
Dorchestera prije koje tri godine.
- Stoje s obitelji Derbyshire? Jesu li oni štogod kupili?
- Naravno da nisu. Nisu to oni sebi mogli priuštiti.
- Ali Barton Farm je prilično veliko imanje, zar ne? Peter mi je rekao da ima
kojih sto pedeset hektara.
Madeleine je odmahnula glavom. - Ona je zakupnik... ima u vlasništvu oko
pedeset hektara, a ostatak je iznajmljen. Jessini su bili skromna podrijetla.
Njezina baka je poslije rata radila u našoj kući kao sluškinja. - Pogledala je
kamin. - Stara gospođa Derbyshire čistila je tu rešetku svaki dan. Mamica je
rekla daje imala plosnat nos i bezizražajno lice i daje izgledala kao mongoloid
ili netko tko se rodio sa sifilisom. - Nastojala je zadržati moju pažnju. - Nije
bila nijedno ni drugo, naravno, ali očito je genetski, inače Jess ne bi imala isti
problem.
Ispuhnula sam dim u njezinom smjeru. - A suprug te gospođe bio je vlasnik
Barton Farm u pedesetima? - Gotovo da sam čula kako se riječi »Nije ona bila
nikakva gospođa« oblikuju u Madeleinoj glavi.
- Ne, preskočila je tu generaciju. Muž je u ratu pokupio dječju paralizu i po
povratku kući ubrzo umro - a imao je i mlađeg brata, koji je stradao u
Normandiji, mislim. Jessin otac naslijedio je svojeg djeda. Onda je on umro i
Jess je preuzela imanje... iako se svi pitaju što će se dogoditi kad nje ne bude.
- Možda će imati djecu.
Uputila mi je prezriv pogled. - Onda bi to bila bezgrešna začeća. Prije će ona
leći sa svojim mastifima nego s muškarcem.
- I stoje bilo s Jessinom bakom?
- Kada je njezin sin preuzeo posao, otišla je k bratu u Australiju. Prije toga je
vodila kućanstvo svekru. Bio je pijanac... svoju ženu je otjerao u smrt i zatim
snahi život pretvorio u pakao. Mamica je rekla daje to pokvarilo njezin odnos sa
sinom - zbog toga je emigrirala - premda ja pretpostavljam daje tu igrala ulogu i
nada u bolji život.
-Jeste lije uopće upoznali?
- Tek kada se vratila pomoći Jess oko pokopa. Ostala je oko tri mjeseca, ali sve
je to za nju bilo previše i ubrzo po povratku kući umrla je od kapi.
- To je tužno.
Madeleine je kimnula. - Mamica je zbog toga bila uzrujana. Dok je bila tu,
mnogo vremena je provodila s gospođom Derbyshire. Nisu bile istih godina...
ni podrijetla, naravno... ali rekla je daje bilo zgodno sjećati se starih dana.
-Jessje to sigurno bilo grozno.
- Bilo je - složila se, zadržavajući moj pogled na trenutak prije nego što ga je
skrenula. - Došla je ovamo s kuhinjskim nožem i na mamine oči prerezala žile.
Krvi je bilo na sve strane... premda je liječnik rekao da se radilo o skretanju
pozornosti, a ne o ozbiljnom pokušaju da učini nešto sebi. Nije zarežala
dovoljno duboko da se teže ozlijedi.
Ništa nisam rekla.
-Jadna mamica se skamenila - nastavila je Madeleine s prizvukom isprike u
glasu, kao da joj je žao što mi to mora reći. -Mislila je daje nož bio namijenjen
njoj. Bilo je to čudno... doći sve do Barton Housea da se ubiješ pred publikom. -
Zastala je. - Zato sam se jučer tako zapanjila kada je Peter rekao da vam Jess
pomaže oko smještaja. Trebao vas je upozoriti na njezino mentalno stanje, a ne
ohrabrivati je da se zakvači za vas onako kako se za moju majku zakvačila.
Ulomci iz bilježaka, evidentirani kao »CB15-18/05/04«
... Više ne mogu jesti. Prisiljavam se pokušati, ali sve ima jednak okus...
Od: Dan@Frv.ishmg.iq Datum: Nedjelja 11/07/04 14.05 Za:
connie.burns@uknet.com Predmet: Hvala Bogu!
Gdje si ti dovraga, Connie? Obećala si da ćeš se javiti kad sam te ukrcao na
zrakoplov, a od tebe već dva mjeseca ni glasa - sve do bijednog maila u 15 riječi
otprije 2 sata. Stvarno se ljutim na tebe. Zlo mi je od brige otkako si otišla.
Za tvoju informaciju: Zasuo sam London molbama u potrazi za informacijama,
a oni su rekli da znaju još manje od mene. Harry Smith je morao pitati nekog
kolegu u tabloidu za adresu tvojih roditelja jer su podaci o tvojima zastarjeli.
Tvoj otac je rekao samo da si »izvan Londona«. I prenijet će ti poruku. Pa zašto
onda nisi odgovorila ni na koju od njih? Gdje si? Sto se zbiva?
Jesi li bila kod liječnika? Ne bih bio šutio da sam mislio kako to sama misliš
rješavati. Imaš li ti ikakvu ideju o tome koliko me ribaju?
Pretpostavljam da si pisala na moju privatnu adresu da te ne bi našli iz ureda. U
redu, dobro, samo što mi nisi rekla ništa osim svoje nove e-mail adrese i
činjenice da si »dobro«. Ne vjerujem, ne mogu vjerovati. Moraš s nekim
govoriti. London ti je osigurao psihološku pomoć - bili su voljni pomoći ti u
svemu što zatražiš - ali si ih ti otkačila. Zašto? Zar ne shvaćaš vjerojatne
posljedice? Ja još imam noćne more o Bobu Lervvicku kojeg su na moje oči
ustrijelili - a to je bilo prije deset godina.
Sada sam bijesan na sebe što te nisam prisilio da prihvatiš pomoć ovdje. Mislio
sam da ispravno postupam time što sam šutio, ali sada...
Ovo se pretvara u totalnu zbrku, zaista. Tri puta sam morao razgovarati s nekim
ciničnim Amerikancem koji radi u bagdadskoj policiji [Jerry Greenhough], koji
je zaključio da je cijela »otmica« smišljena prijevara. Misli, čini se, da
namjeravaš tražiti golemu odštetu ili napisati bestseler o nečem što se uopće
nije dogodilo.
Piši mi, Connie. Ili još bolje, nazovi me. Moj broj je isti. Voli te, Dan
Ulomci iz bilježaka, evidentirani kao »CB15-18/05/04«
... Poslije nekog vremena vrlo lako postaneš poslušan. Učini ovo. Učini ono. U
svojoj glavi, bunila sam se. Ako me pustite živjeti, umrijet ćete vi. Bio je to
način da ostanem pri zdravoj pameti...
... Istina je bila drugačija. Pripadaš mi. Umrijet ćeš kad ja kažem. Govoriš kad ti
ja kažem da govoriš. Smiješiš se kad ti ja kažem da se nasmiješiš...
... U kojem sam trenutku odlučila predati se zauvijek? Kada sam shvatila da se
svaka sramotna stvar koju činim snima na video? Zašto nisam odbila? Je li smrt
gušenjem tako strašna da sam spremna živjeti tako?
... Nije bilo nikakvih tragova koji bi govorili što se dogodilo. Krvarila sam
iznutra, ne i izvana...
Ja... sretna sam. Živa sam. Učinila sam što mije rečeno...
Od: alan.collins@manchester-police,co.uk Datum: Ponedjeljak 19/07/04 17.22
Za: connie.burns@uknet.com Predmet: Keith MacKenzie Privitci: ACAVF.doc
(53KB)
Lijepo od vas da ste se javili, Connie. Nakon vašeg puštanja, pokušao sam vas
dobiti na mobitel, ali bez uspjeha, pa pretpostavljam da je završio kod nekog
lupeža u Bagdadu. Šokiralo me kada sam pročitao za vašu otmicu, naročito zato
jer se dogodila tako brzo nakon vašeg e-maila iz svibnja u vezi s
MacKenziejem. Kažete da ta dva događaja nisu ni u kakvoj vezi, ali, da, imate
pravo, pitao sam se je li tako. Toliko da sam stupio u kontakt s Billom Fraserom
u Basri i predložio da se malo raspita. Na kraju ste se vi ponovno pojavili,
zdravi i čitavi, prije nego što je išta poduzeo.
Kažete da vašeg šefa u Bagdadu zanima što je sa slučajem
O'Connella/MacKenzieja, koji vi dalje niste istraživali. Prilazem cijelu svoju
prepisku s Billom, kako ste tražili, premda vam dio toga neće biti ugodno
pročitati. Bili mi kaže da je stanje u Bagdadu izmaknulo nadzoru. Stranci su
postali roba, a većinu otmica izvode profesionalne bande koje taoce prodaju
najboljem ponuđaču. Kako kažete, vi ste imali »sreću« da su vas pustili.
Kako ćete vidjeti, Bili je govorio sa svojim američkim kolegom u Bagdadu u
vezi s ona dva slučaja koja ste našli u iračkim novinama. Dopisivao se e-
mailom i s Alastairom Surteesom u vezi s O'Connellom/MacKenziejem. Ništa
konačno, ali zanimljivo je to Surteesovo izvrdavanje.
Pitate jesam li sačuvao primjerak svojeg izvještaja o umorstvima u Sierra
Leoneu. Jesam i šaljem ga u privitku. Poslao sam ga također Jerrvju
Greenhoughu (Billov prijatelj u Bagdadu), ako ništa drugo a ono da istaknem
sličnosti u načinu rada ubojice/ubojica. Napokon, došao sam do čovjeka u
policiji Kinšase, koji je pristao pogledati slična umorstva koja su se ondje
dogodila 1998. Izgledi su slabi - Kinšasa ima 15.000 djece koja žive na ulici i
koja sve vrijeme umiru/nestaju - a naročito su ranjive mlade djevojke. Javit ću
vam ako mi se javi, ali nemojte se previše nadati. Prešutno je pristao na
međunarodnu suradnju time što mi je odgovorio na e-mail, ali sumnjam da je
moj upit stavljen ad acta. Stari su slučajevi gnjavaža, naročito kad nema
financijskog poticaja.
Moja žena i obitelj su dobro. Hvala na pitanju.
Napokon, ne oklijevajte pisati/nazvati ako vam ikako mogu pomoći. Postoji li
neki razlog zašto je jedini kontakt koji ste mi dali vaša nova e-mail adresa? A i
zašto ste odlučili biti posrednik između mene, Billa Frasera i svojeg šefa?
Srdačno, Alan
Inspektor Alan Collins, policijska uprava Manchester
(Ulomci iz privitaka)
E-mail Billa Frasera Alanu ColHnsu
... Moj kolega u Bagdadu je vođa jedinice za suzbijanje kriminala i zove se
Jerry Greenhough. Odslužio je dvije godine u Afganistanu i u svibnju je
premješten u Bagdad. Pristojan je momak, ali bojim se da gaji rezerve prema
slučaju Connie Burns. Nije bio na njezinom ispitivanju, ali nakon što je
preslušao vrpcu, bila mu je »neuhvatljiva i neuvjerljiva«. U nekoliko točki: a)
policiji nije rekla gotovo ništa, tvrdeći da ne zna jer je imala povez preko očiju;
b) insistirala je da njezin šef, Dan Fry, sjedi na ispitivanju s uputama da prekine
postupak ako ona pokaže znakove tjeskobe - što nije zatražila; c) pregledao ju je
liječnik, koji nije našao nikakve dokaze grubog postupanja ili prisilnog
sputavanja. To je potaknulo izvjesne sumnje o cijeloj epizodi, naročito zato jer
je bila zatočena svega tri dana.
Slučaj je težak, Alane. Ne mora značiti da dijelim njegovu sumnju - mogu
zamisliti niz razloga zašto jedna žena ne želi govoriti o takvom iskustvu - ali,
prema Jerryju, u njezinim odgovorima je bilo previše nedosljednosti. Niti je
otmica bila slična drugim otmicama. Prenio sam vašu sugestiju vezanu za
MacKenzieja, ali ni to nije upalilo. Connie je bila »pribrana« i »pod kontrolom«
tijekom cijelog razgovora, nepokolebljiva da se tijekom njezinog zatočeništva
nije dogodilo ništa neugodno. Čini se da to potvrđuje i liječnik jer joj je dao
potvrdu da je zdrava. Čuo sam što ste rekli o MacKenziejevu načinu ponašanja,
ali puštanje žene kojoj nije naudio također nije oblik ponašanja koji mu je
svojstven.
Zanimljivo, imao sam više uspjeha vezano za Connieinu sugestiju da su dva
umorstva u Bagdadu: a) međusobno povezana; b) povezana sa sličnim
umorstvima u Siera Leoneu; i c) da bi mogla biti djelo Keitha MacKenzieja
alias Johna Harwooda alias Kennetha O'Connella. Jerry je s FBl-jem radio na
dva slučaja serijskog silovanja i barem je spreman prihvatiti tu mogućnost. Ima
li ikakvih izgleda da mu pošaljete svoj izvještaj o žrtvama u Siera Leoneu?
Loša strana je to što su takve istrage teške i zamršene i ne vidim kako bi to
mogli obaviti novaci, osim ako imaju kontinuitet i odlučnost vrha. Za vašu
informaciju: ostalo mi je još manje od šest mjeseci do kraja službe, Jerry ide
kući potkraj rujna, a ni najsposobniji Iračani neće imati sredstava za
prekograničnu istragu.
Prilazem dva e-maila Alastaira Surteesa (Baycombe Group). Momka nisam
upoznao, ali BG ima oko 500 članova na terenu i ugled im je bolji od nekih
drugih. Sklon sam Connienu mišljenju da je Surtees »nepouzdan«. Njegov
drugi e-mail je pomirljiviji od prvog, nakon što sam ga tražio kopije O'Con-
nellove dokumentacije/fotografije. Do sada ih nije poslao, ali nastavit ću ih
tražiti jer hoću znati je li mi što od toga poznato. Dovoljno je teško pratiti
domaće ljude a da se ne postavi tema lažnih britanskih putovnica.
Veliko je »ali« - ako su ta umorstva povezana, ako je ubojica Britanac i ako se
vrati u Britaniju - je li na domaćem terenu, gdje imamo sredstva da ga
pritisnemo. Noću se budim i razmišljam o tome kakav je to zločin, Alane. Život
je u ovim ratnim zonama tako jeftin, da nitko ne mari ako se nekom psihopatu
diže kad masakrira žene. Prošao je još jedan gadan dan. Troje male djece je
umrlo i dvanaestogodišnjak je ostao bez nogu zbog »neeksplodiranih«
zvončića. Mrzim ovu prokletu klaonicu...
E-mail (1) Alastaira Surteesa BHIu Fraseru
...Pretpostavljam da je vaše zanimanje potaknula gđica Con-nie Burns iz
Reutersa, koja je sa mnom izorganizirala intervju kako bi iznijela neutemeljene
i klevetničke optužbe protiv g. Kennetha O'Connella. Tvrdi kako ga je upoznala
pod drugačijim imenom u Sierra Leoneu, no sada je jasno da joj je muškarac
kojeg je vidjela bio pogrešno predstavljen. Osobno vas uvjeravam da nijedan
naš operativac nije bio u bagdadskoj policijskoj akademiji onoga dana kada je
došla gđica Burns. Nadam se da ćemo tu stvar srediti...
E-mail (2) Alastaira Surteesa BHIu Fraseru
... Zao mi je što ste pomislili da sam namjerno izbjegao neka vaša pitanja. Ja ne
praštam niti bih oprostio upotrebu lažne putovnice bilo kojem zaposleniku BG-
a, no mislio sam da će moje osobno uvjeravanje biti dovoljno da vas uvjeri
kako gđica Burns griješi. O'Connella sam ispitao dva puta otkako je gđica
Burns iznijela svoje optužbe protiv njega, i nemam apsolutno nikakva razloga
vjerovati da je Kenneth O'Connell ime za Johna Harvvooda ili Keitha
MacKenzieja. Bavcombe Group vrlo pomno bira svoje zaposlenike i temeljito
provjerava sve njihove dosjee.
Kenneth O'Connell došao je k nama s besprijekornim referencama. Njegov
životopis ukratko: narednik, pukovnija Irske kraljevske vojske; teren,
uključujući Falklande i Bosnu; otišao iz vojske u 2000. (sa 36 godina ) i
zaposlio se u Londonskoj policiji (radio 3 godine); u rujnu 2003. stupio u
Bavcombe Group. Ovdje u Iraku bio je na dva položaja: 1) Vođa instruktora
tehnika obuzdavanja na bagdadskoj policijskoj akademiji od 1. 1 1. 2003. do 1.
2. 2004; 2) zaposlen u osobnom osiguranju u Spennvfield Construction od 14.
2. 2004. nadalje. Spennvfield Construction je britanska tvrtka, koja trenutačno
radi u predgrađu Karbala.
O'Connellova dokumentacija nalazi se u našem uredu u Cape Tovvnu. Tražio
sam da se kopija pošalje faksom na broj koji ste mi dali, pod uvjetom da se
njegovo ime, obitelj i sadašnje mjesto boravka zacrni. Faks ponekad zaluta ili
dođe u pogrešne ruke, a nama je sigurnost našeg osoblja važna. Nadam se da su
time ispunjene vaše molbe i da će svaka sumnja koju imate na g. O'Connella
biti brzo otklonjena...
E-mail Billa Frasera Alastairu Surteesu
... Prošla su dva tjedna otkako sam zatražio informacije o Kennethu O'Connellu.
S obzirom na to da nema dokumenata koji dokazuju njegovo pravo na legitimnu
putovnicu, njegovo ime bit će dostavljeno britanskom veleposlanstvu i svi
njegovi pokušaji da izađe iz ove zemlje bit će spriječeni. Uz to, budem li imalo
sumnjao da je g. O'Connell napustio zemlju pod drugim imenom...
Od: connie.burns@uknet.com Datum: Utorak 20/07/04 23.15 Za: Dan Fry
(Dan@Fry.ishma.iq) Predmet: Oprosti!
Dragi Dane,
primila sam tvoj prvi e-mail pa me ne moraš stalno zasipati novima. Zao mi je
što ti je zlo i žao mi je što moje duge šutnje to pogoršavaju. Nema to veze s
nepovjerenjem u tebe, jednostavno, trenutačno mi je teško napisati bilo što.
Jedini razlog zbog kojeg ti nisam dala telefonski broj jest to što su veze ovdje
očajne i za e-mail se moram služiti mobitelom. Čim sredim nešto bolje, javit ću
ti kako ćeš me kontaktirati.
Ne brini, molim te. Dobro sam. Sakrila sam se u dolinu na jugozapadu
Engleske, gdje pušu blagi vjetrovi i ima malo svijeta. Vrlo je lijepo i mirno -
valjaju se zlatna žitna polja, kilometar dalje je selo kao bombonijera, a odmah
iza brda burka se more. Većinu vremena provodim sama, i to mi se zaista sviđa.
Kuća je velika, ali vrlo jednostavna. U vrtu postoji čak star zdenac - prerušen u
drvarnicu - ali hvala Bogu, ne moram ga upotrebljavati. Imam tekuću vodu i
struju, premda što se ostaloga tiče mnogo toga nedostaje. Odatle problem s
telefonom. Sprijateljila sam se s nekim vrapcima. Otkrila sam da se, kad
sjemenje prospem oko nogu, pojave niotkuda. Tek sada shvaćam da u Bagdadu
nikada nisam vidjela nijednu pticu. Postoji tu i ribnjak bez ribe. Razmišljam o
tome da ih kupim pa da mogu navečer sjediti i gledati ih.
Sto se tiče Jerrvja Greenhougha i kritika koje dobivaš, možeš li me molim te i
dalje pokrivati? Iskreno, nije me briga što bagdadska policija i neki nepoznat
jenki misle o meni. Sve je to sada tako daleko i nevažno. Tebe neće maknuti,
Dane, jer si previše važan. Također, ima te i ne mogu zamisliti nikoga tko je
pozvaniji od tebe da pošalje k vragu ljude u odijelima!
Shvatila sam u zrakoplovu na povratku kući da će biti gore govoriti nego ne
govoriti o tome. Znam da vjeruješ kako je psihološka pomoć kod tebe djelovala,
ali ti si mnogo jači nego ja i nije ti teško priznati svoje slabosti. To je hrabrost
kakvu imate ti i Adelina imate... a kakvu ja nemam. Možda ću se s vremenom
drugačije osjećati, premda sumnjam. Moje noćne more nikada nisu o onome što
se dogodilo, samo o tome kako sam u potrazi za pričom upala u tuđe živote.
Nikada ništa nije jednostavno, Dane. Mnogo me više muči moja savjest nego
nekoliko zanemarivih događaja u nekom podrumu.
Uvijek će mi biti drago dobiti pismo od tebe dokle god se držiš drugih tema i ne
spominješ zabrinutost za moje mentalno stanje. U suprotnom, neću odgovoriti!
Da ti i posljednji put zahvalim za brigu i dobrotu i završim s pozdravom,
Connie.
8.
Naravno da sam potražila ožiljke na Jessinim zapešćima i naravno da sam ih
našla. Vidjeli su se samo ako ste znali da ih ima, i to sam učinila potajice koliko
sam mogla, ali mora da je primijetila moje zanimanje jer je počela zakopčavati
manšete. To sam nadoknadila pretjeranom srdačnošću zbog čega je postala još
sumnjičavija, i poslije toga je prestala dolaziti. Čudno, ali isprva nisam
primijetila daje nema. Poput zubcf-bolje koja najedanput prestane, sinulo mi je
tek potkraj tjedna da više nema te sitne neugodnosti.
Trebalo mije laknuti, ali nije. Počela sam živčano skakati svaki put kada bi me
roditelji nazvali i, čim bi pao mrak, oprezno sam virila kroz prozore. Prvi put od
dolaska bilo me je strah što sam sama i moja majka je to spomenula jedne
večeri kada nisam htjela ni o čemu razgovarati. - Stoje bilo? - pitala je.
Rekla sam joj istinu jer nisam htjela da zamišlja nešto gore. Nije joj bilo teško
zamisliti Dorset pun iračkih pobunjenika i al-Qa'edinih terorista. Slušala je ne
prekidajući me i na kraju rekla jednostavno: - Zvučiš osamljeno, dušo. Hoćeš li
da ja i tata dođemo sljedeći vikend?
- Mislila sam da idete u Brighton.
- Možemo otkazati.
- Ne - rekla sam. - Nemojte. Uostalom, dolazite krajem mjeseca. Dotad ću biti
dobro.
Oklijevala je prije nego stoje progovorila. - Možda prespo-ro shvaćam, Connie,
kao i obično - ali iz načina kako ih opisuješ, Jess ti je bolji prijatelj nego
Madeleine. Sjećaš li se Geraldi-ne Summers... udane za Reggieja... imali su dva
dečka otprilike tvojih godina, koji su otišli na studij u Ameriku?
- Maglovito. Je li to ona debela koja je znala banuti s kolačima koje nitko nije
htio jesti?
- Taje. Živjeli su nekih pedeset kilometara od nas. Reggie je uzgajao duhan, a
Geraldine je bila učiteljica prije nego što su se uzeli. Upoznali su se u Engleskoj
tijekom njegova dopusta, i nakon svega nekoliko mjeseci poznanstva, došla je
kući kao njegova žena. To je bila užasna pogreška. Reggie u životu nije pročitao
knjigu, a Geraldine nije imala pojma koliko je farma zabačena. Mislila je da će
biti u nekom selu i da će se moći zaposliti kao učiteljica, a umjesto toga
ustanovila je da će joj Reggie i radio biti jedino društvo.
- Sjećam ga se sad - rekla sam. - Glup kao panj, pijan od džina i cijele večeri je
pričao proste viceve.
Moja majka se nasmijala. - Da. Bio je gori nakon što su se dečki rodili. Od
Geraldine su naslijedili pamet i nije s njima mogao izaći na kraj. Zbog toga je
još više pio, jer je mislio daje duhovit kad se napije. - Zastala je razmišljajući. -
Uvijek mi ga je bilo prilično žao. Bio bi mnogo sretniji s nekom seljančicom i
dva kršna sina koji vole voziti traktor.
Pitala sam se zašto mi priča tu priču. - Stoje bilo s njima? Jesu li još zajedno? I
dalje su u Zimbabveu?
- Reggie i Geraldine? Otišli su u Južnu Afriku. Zadnje što sam čula, bilo je da
Reggie nije baš dobro. Dobila sam od Geraldine božičnu čestitku u kojoj piše
daje veći dio prošle godine bila po bolnicama. Otpisala sam joj, ali odgovor još
nisam dobila. - Vratila se na glavnu temu. - Stvar je u tome da me Geraldine
izluđivala kada je tek stigla. Mene i tvog oca vidjela je kao suprotnost Reggieju
i vječno nam je dolazila jer je bila silno nezadovoljna. Na kraju sam morala s
njom biti prilično oštra i reći joj da nije dobrodošla. Sve je to bilo prilično
mučno i ona je to vrlo teško primila.
- Stoje učinila?
- Ništa previše strašno. Tjedan dana poslije dobila sam nepotpisano pismo u
kojem je stajalo da sam okrutna te jedan ili dva čudna telefonska poziva. Nisam
je vidjela dvije godine... za to vrijeme rodilo se njezino prvo dijete i uspjela je
pomiriti se sa svojim frustracijama. Jadna žena. Srele smo se na zabavi u
Bulawayu i bilo joj je strašno neugodno...
Stalno se ispričavala što nas je gnjavila i čak je otvoreno priznala anonimno
pismo i telefonske pozive.
- Sto si joj ti rekla?
- Da bih se zapravo ja trebala ispričati za neljubaznost. Osjećala sam se mnogo
gore zbog toga što sam odbila njezine pokušaje da se sprijatelji - makar je
stvarno bila dosadna - nego što se ona ikada mogla osjećati zbog tog pisma.
Geraldine je bila tako sretna što opet govorimo, da nas je počela opet gnjaviti...
i taj put smo morali to podnositi. Ali znaš, dušo, pokazala se kao najbolji
prijatelj kojeg smo imali. Barrettovi i Fortescueovi -ljudi s kojima smo odrasli -
izbjegavali su nas kada je tvoj otac bio optužen kao špekulant, a Geraldine i
Reggie odmah su se dovezli i ostali sve vrijeme opsade. To je bilo vrlo hrabro
od njih.
Kada se to dogodilo ja nisam bila u Zimbabveu, ali smo bili u stalnoj
telefonskoj vezi. Bilo je to u prvim danima Mugabeo-va pritiska da izbaci bijele
farmere, a neki mjesni aparatčik Za-nu-PF-a uložio je lažnu optužbu za utaju
poreza i profiterstvo protiv mog oca u pokušaju da izazove nevolje. Nije imao
izgleda da uspije na sudu jer je moj otac pedantno vodio knjige, no tužba je bila
dovoljna da izazove bijes medu Mugabeovim ratnim veteranima. Tjedan dana je
banda s njih više od pedeset kampirala na našoj tratini i prijetila da će sravniti
kuću sa zemljom, a opsada je završila samo zahvaljujući hrabrosti tatinih
vlastitih radnika, koji su postavili stražu pred veteranima i odbili ih pustiti. I
zato je moja majka tako žarko željela otići. Znala je da će idući put
zastrašivanje biti gore i nije htjela tražiti od radnika da se ponovno umiješaju.
Za Zanu-PF bila je izdaja ako crnci stanu na stranu svojih bijelih poslodavaca, i
mama nije bila spremna na to da itko umre za nekoliko četvornih kilometara
zemlje. Ona i moj otac odlučili su zaboraviti odbijanje Bar-rettsovih i
Fortescueovih da pomognu - »bojali su se« - i dali su im potporu pa je njihovo
prijateljstvo, koje je trajalo cijeli- život, završilo odlaskom mojih roditelja u
Englesku.
- I što je pouka priče? - upitala sam sa smiješkom. - Ne sudi knjigu po
koricama?
- Nešto u tom smislu - složila se.
- A ako Jess izvadi kuhinjski nož?
- Tvoj prijatelj liječnik trebao bi odgovarati za nemar - rekla je moja majka
prilično hladno. - Nije te smio ostaviti s opasnim pacijentom.
Mogla sam vjerojatno provjeriti kod Petera, ali činilo se da nema mnogo smisla.
Zaključila sam daje logika moje majke razborita. U životu donosimo odluke o
tome kome vjerujemo jednako često kao i one čemu vjerujemo, i nisam imala
razloga misliti da bi mjesni liječnik htio da me napadne poremećena luđakinja.
U Madeleinine motive bila sam mnogo manje sigurna. Nije bilo sumnje da se
ona i Jess mrze. »Pola istine je cijela laž« odnosilo se na obje. Ako je bilo
vjerovati Jess, Madeleine je namjerno ostavila majku da umre zbog nemara; ako
je bilo vjerovati Madeleine, Jess je bila opasna uhoda.
Vjerojatno su obje priče imale u sebi zrno istine. Madeleine nije posjećivala
Lily onako često kako je mogla, a Jess ju je posjećivala previše često, što je
govorilo da je u korijenu njihove mržnje bila ljubomora - ali ja sam iz prve ruke
otkrivala kako se brzo glasine prihvaćaju kao činjenica. Prema posljednjem e-
mailu Dana Fryja, čak je i Adelina Bianca davala do znanja da sam svoju
otmicu izmislila. U intervjuu za neki talijanski časopis, navodno je rekla:
»Naravno, ako se pretvarate da ste bili talac, možete izvući novac - javnost voli
jezovite priče - ali svatko tko to čini, omalovažava ono kroza što prolaze prave
žrtve.«
Nisam imala pojma misli li na mene - neki američki dezerter bio je izmislio da
su ga kidnapirali, a onda je pobjegao u Libanon - ali tako su protumačili njezine
riječi. Dan mi je rekao da su četiri najvažnije terorističke skupine zanijekale da
su me držale, a arapski tisak bio je pun članaka u kojima se tvrdilo da je neka
strana dopisnica htjela zaraditi na tome što se izdavala za žrtvu. Na sreću,
zapadni tisak nije o tome pisao - bilo iz straha od tužbe za klevetu ili zato jer su
znali da se moja verzija priče nije pojavila - ali zbog toga sam čak još manje
rado govorila gdje se nalazim. To me je okrenulo protiv Adeline. Znala sam da
su njezine riječi vjerojatno bile »preuređene« da odgovaraju urednikovu
mišljenju, ali ja sam se doista pitala je li mogla davati intervjue zato jer joj se
nije dogodilo ništa naročito.
Kada sam napokon potražila Jess, rekla je kako uvijek zna kada je Madeleine
širila svoj otrov. Bez obzira na to tko je primatelj, ili koliko je osjetljiv, nikada
se poslije ne smiješi onako slobodno kao prije. Rekla je da sam seja trudila više
od većine, ali da sam previše očito pokazala zanimanje za njezina zapešća. Dala
je to do znanja dva dana poslije i pustila me da se sama s tim nosim. Bilo je
nekih stvari u životu s kojima se nije vrijedilo zamarati, a uvjeravanje
neznanaca da ih ne namjerava napasti nožem bilo je na vrhu ljestvice.
Bilo je to zanimljivo, jer ja joj nisam bila rekla da sam govorila s Madeleine. Je
li Madeleine bila tako uvjerljiva da su svi reagirali jednako? U tom slučaju, bilo
je zastrašujuće što sam pitala Jess zašto dopušta da se govore poluistine umjesto
da se usprotivi, no ona je slegnula ramenima i rekla da to nema smisla. - Ljudi
vjeruju ono što žele vjerovati - rekla je - a ja odbijam biti nešto što nisam samo
zato da bih dokazala kako griješe.
Nisam shvaćala njezinu logiku. - U kom smislu?
- Prezirem ih - odgovorila je hladno - a morala bih se pretvarati da ih ne
prezirem ako želim da promijene mišljenje.
- Možda biste drugačije mislili kad biste ih upoznali.
- Zašto? To neće promijeniti činjenicu da su povjerovali Madeleine.
Bio je to dio razgovora koji smo vodile u kuhinji nakon što sam skupila
hrabrost i odvezla se k njoj. Nije bilo druge jer nije odgovorila ni na jednu moju
telefonsku poruku, ali bojala sam se da je pustila mastife. Dovezla sam se na
kilometar do imanja i stala posred dvorišta pokušavajući otkriti gdje su ulazna
vrata. Prozor mije bio spušten jer je bio sunčan dan u inače vlažnom mjesecu, i
čim sam bila u leru, čula sam pse kako mahnito laju. Zvukje bio previše glasan
da bi bili u kući, pa sam se uzrujano ogledala unaokolo da vidim gdje su.
Kuća je bila odvojena od dvorišta ogradom od bukovine, koja je bila dovoljno
visoka da zakloni prizemlje, ali nije bilo nikakva otvora koji bi upućivao na
ulaz. S moje lijeve strane bila je štala, a na desnoj je staza slijedila liniju ograde
oko oštrog ugla na drugom kraju kuće, premda su me vrebajući bljeskovi iza
bukovih trupaca uvjerili daje izlazak istraživanja radi loša zamisao. Dok sam
razmišljala o tome što učiniti, čula sam zvuk snažna motora i iza okuke se
pojavio traktor koji je grmio, s balom sijena otraga.
Načas sam ugledalaJessino srdito lice prije nego stoje naglo skrenula pokraj
mene i ušla u štalu. Pola sekunde poslije ponovno je izašla, promašivši moj
automobil za dvadeset centimetara dok se bala naginjala u smjeru suprotnom od
traktora. Izvela je uredan okret, dok je traktor bio centimetar od mog
retrovizora, prije nego stoje cijelu tu čudnu hrpu vratila pod krov. Znam da sam
izgledala uplašeno dok se činilo da će dvije tone metala spljoštiti moj Mini.
Ugasila je motor i iskočila iz kabine, zazviždavši psima da se utišaju. - Stojite
na putu - rekla mije. - Drugi put parkirajte uz ogradu.
Otvorila sam vrata. - Oprostite.
- Nemate se čega bojati - rekla je kratko. - Nisam vas pokušavala udariti.
- Razumijem. Bila bih se pomaknula, ali nisam znala na koju ćete se stranu
okrenuti... a nisam htjela pogoršati stvar.
- Suprotno onom što bi čovjek očekivao. Mislila sam da ste odrasli na selu.
- Mislila sam na traktor. Prekrižila je ruke. - Trebali ste nešto?
- Ne. Htjela sam samo... vidjeti kako ste. Ne dolazite i niste odgovorili na moje
poruke.
Na moje iznenađenje, blago se zarumenjela. - Imala sam posla.
Otvorila sam vrata. - Jesam li došla u nezgodnom trenutku? Mogu doći i
poslije.
- Ovisi o tome što hoćete.
- Ništa. Došla sam samo popričati.
Namrštila se kao da sam rekla nešto čudno. - Moram otkvačiti balu i podmazati
osovinu. Ako želite, možemo za to vrijeme razgovarati. Iako niste odjeveni za
to. Stala je prilično prljava.
- U redu je, sve se pere. - Izašla sam iz automobila i u dugoj nabranoj suknji i
kožnim sandalama na remenčiće krenula preko izrovanog dvorišta. Gledala me
je s neodobravanjem. Pitala sam se što joj smeta. - Nešto nije u redu?
- Izgledate kao da idete na vrtnu zabavu.
- Uvijek se odijevam tako.
- Pa, ne biste trebali. Ne na farmi na kojoj se radi. - Kimnu-la je glavom prema
nekim vrećama krumpira s unutarnje strane ulaza u štalu. - Možete sjesti na
neku od njih. O čemu biste htjeli razgovarati?
- Ni o čemu posebnom.
Povukla je balu naprijed, spustila je s traktora i zatim je opet gurnula uza zid.
Za jednu sitnu ženu, bila je izvanredno snažna. Prema njezinom mišljenju,
svatko može sve, samo ako mora. Volja je jača od svega. Dok nije došlo do
razgovora. Njezin je izraz vrlo jasno govorio da ću se, ako mislim zapodjenuti
razgovor, razočarati. Gledala sam je kako uzima šaku maziva i utrlja-va ga u
osovine.
- Morate li to učiniti svaki put kada ga koristite?
- Pomaže. Stroj je dvadeset godina star.
- To je jedini koji imate?
- To je jedini za prijevoz sijena. - Pokazala je bradom na kombajn na drugom
kraju štale. - To je za usjeve.
Okrenula sam se daje pogledam. - Tata je imao jedan u Zim-babveu.
- Danas ga gotovo svi imaju. Neki ih daju u najam, ali ja sam kupila rabljeni na
dražbi na jednoj farmi.
Gledala sam je kako radi. - Zašto ste danas uzeli traktor za sijeno? - pitala sam
nakon nekog vremena. - Nisam vidjela da su usjevi požnjeveni, pa još neće biti
sijena.
- Skupljam sijeno s ruba polja dok je vrijeme lijepo. - Kao da je mislila da je
pitanje glupo, jer odlučila je raspričati se. -
Dugoročne prognoze predviđaju više kiše za kolovoz pa se činilo pametno
pokupiti što se može dok imamo priliku. Imat ćemo problema sa skupljanjem
žita ako su prognozeri pogodili... o sijenu da i ne govorimo. -Mi...? Imate li
pomoć?
Ponovno je spustila poklopac na kanti s mazivom i uzela krpu da obriše ruke. -
Neke. Harryja, koji je ovdje radio tri godine i dvije žene. Jedna dolazi ujutro,
druga popodne.
- Iz Winterbourne Bartona?
- Iz Weymoutha.
- Sto rade?
- Sve što treba prema plodoredu.
- Oranje?
Kimnula je. - Sve stoje vezano za usjeve. Harry i ja brinemo za stada, plotove i
šumu... ali kad zatreba, svi smo ista ekipa. -Gledala me je znatiželjno dok je
savijala krpu i stavljala je na kantu. - Zar u Zimbabveu žene ne rade na imanju?
- Na tisuće njih.
- Zašto onda izgledate tako iznenađeni?
Nasmiješila sam se. - Jer vas svi u Winterbourne Bartonu opisuju kao
osamljenu osobu, a sad doznajem da za vas radi troje ljudi.
-Pa?
- Loše su vas opisali. Stekla sam dojam da živite i radite sami.
Usta su joj se cinično nakrivila. - To je Winterbourne Bar-ton. Nemaju oni
pojma koliko se rada uloži u vođenje farme, no većina nikada prije i nije živjela
na selu. - Pogledala je prema kući. - Htjela sam napraviti sendviče za ručak.
Hoćete li ući?
- Hoće li psi biti ondje?
Oči su joj se malo stisnule, ali više u razmišljanju nego iz prijezira. - Neće, ako
vi ne želite.
Ustala sam. - Onda bih rado ušla. Hvala.
- Morat ćete pomaknuti auto u slučaju da se Harry ili Julie vrate. Ako parkirate
tamo - pokazala je prema ogradi s lijeve strane - vidjet ćete stazu koja vodi k
stražnjim vratima. Vidimo se tamo nakon što se pobrinem za pse. Kuća je bila
jadno zdanje od istog purbečkog kamena kao i Barton House i Winterbourne
Barton. Prostorije oko ulaznih vrata bile su iz sedamnaestog stoljeća, ali su
dodaci na objema stranama potjecali iz devetnaestog i dvadesetog. Prizemlje je
bilo veliko gotovo kao u Barton Houseu, ali budući daje bila građena dio po
dio, nije imala one čiste linije i eleganciju Lilyne kuće.
Ušle smo kroz kuhinju, koja je bila veća, svjetlija i bolje opremljena od Lilyne.
Kroz debelo prozorsko staklo vidio se vrt, koji je cijeli bio tratina, bez ijednog
grma ili cvijeta na vidiku. Žičana ograda visoka oko dva metra pružala se duž
ograde od trupaca, sprječavajući mastife da pobjegnu, a u jednom kutu je stajala
velika drvena štenara. Trenutačno nije bilo nijednog od njih.
- Nalaze se sprijeda - rekla je Jess, kao da mi čita misli.
- Pustit ću ih opet u ovaj dio kad odete. Moja majka je skroz imala cvijeće...
prvi štenac je iščupao biljke. Ovako je lakše.
-Jesu li uvijek vani?
- Kad radim. Kad sam tu, držim ih u kući. - Ako o njima razmišljate kao o
stazama za pred kamin koje su previše narasle, možda vas ne bi toliko strašili.
Mastifi su druželjubiva pasmina. Vole biti s ljudima. Jedino što stanu između
vlasnika i neznanca, ali neće napasti ako neznanac ne napadne prvi.
Malo previše naglo, promijenila sam temu. - Lijepa je ova prostorija, Jess.
Mnogo ljepša od Lilyne kuhinje.
Gledala me je nekoliko trenutaka prije nego što sam se okrenula otvoriti vrata
hladnjaka. - Hoćete li pogledati ostatak kuće dok ja složim sendviče? Znam da
ste znatiželjni... svi drugi su znatiželjni.
- Nemate ništa protiv?
Ravnodušno slijeganje ramenima bio je njezin jedini odgovor.
Baš i nije bio najsrdačniji poziv koji sam u životu dobila, ali se nisam oko toga
htjela prepirati. Prostorije u kojima živimo govore o nama koliko i naše
ponašanje i Jess je imala pravo, bila sam vrlo znatiželjna u kakvoj kući živi.
Čula sam da je kuća zamrznuta u vremenu, daje svetište u spomen na njezinu
obitelj, puna morbidnih uspomena i s naglaskom na smrt u obliku njezinih
životinja. Na njih sam odmah naišla, toliko da su u predvorju bile četiri staklene
kutije u kojima su se nalazili fazan, mladunče lisice, dvije lasice i jazavac.
Bila je to sedamnaestostoljetna jezgra građevine i bilo mije posve vjerojatno
daje godinama ostala ista. Jedino prirodno svjetlo dolazilo je s prozora na pola
stubišta, ali nije bilo dovoljno da osvijetli tamne hrastove oplate po zidovima.
Strop je bio is-prugan prastarim gredama i kamene ploče između ulaznih vrata i
stubišta bile su vidljivo nakrivljene.
Dvije sobe u koje se ulazilo iz predvorja razbile su svaki osjećaj daje kuća
zamrznuta u vremenu. Jedna, koja je očito bila Jessin ured, imala je metalne
ormare za spise, radni stol i računalo, a druga staru sofu i hrpe vrećica s
kuglicama hrane koje su jako mirisale po psima. Uz najdulji zid nalazila se
čeličnosiva dizajnerska linija s policom oko ravnog zaslona na kojoj su stajali
CD-i, DVD-i, videokasete i ploče. Nisam mislila da je Jess fanatik glazbe, filma
ili televizije, ali očito je bila. Čak je bila spojena na Sky digital, ako je bilo
suditi po prepoznatljivom crnom daljinskom upravljaču na sofi. Toliko o
svetištu u spomen na prošlost, pomislila sam sa zavišću, poželjevši da Barton
House ima više od četiri zemaljska kanala na bijednom malom ekranu u jednoj
od soba.
Tu sam htjela stati. Jedno je kad vam ponude da slobodno razgledate tuđu kuću,
a drugo kad to stvarno i radite. Kršila sam to pravilo iz znatiželje ili, čakjoš
gore, iz djetinjaste želje da prevarim Winterbourne Barton time što ću reći da
sam bila pozvana unutra. Privlačio me nesklad između onog što sam vidjela i
onoga kako su je opisivali, jer nisam shvaćala odakle su došle priče o
morbidnosti dok nisam našla hodnik pun fotografija Jessine obitelji.
Bili su tu redovi i redovi istih četvero nasmijanih ljudi -muškarca, žene, dječaka
i djevojčice - s varijacijama na jednakim slikama na udaljenosti od metar, metar
i pol. Portreti veličine plakata. Snimci veličine razglednice. Uvećane glave sa
skupnih fotografija. Slike djece zalijepljene uz oca i majku, koja su tvorila
nasmijanu skupinu. Bio je to kolaž crnih, bijelih, smećkastih i živih boja na
neprekidnom platnu zidova hodnika, i bio je veličanstven izraz života.
Sjetila sam se slika svojih roditelja koje sam imala, onih službenih s njihova
vjenčanja i snimaka s godišnjih odmora koji su prikazivali nespretne osmijehe
ili kolebljivo zirkanje zbog fotoaparata. Bilo ih je tek nekoliko, snimljenih
iznebuha, kada su bili posve prirodni, i pomislila sam koliko je bolje umnožiti
one na kojima se smiju, nego ispunjavati te prostore sputanošću i ozbiljnošću.
- Sto mislite? - upitao je Jessin glas iza mene. Nisam čula kada je došla i
okrenula sam se prema njoj sa zapanjenim izrazom lica. - Sjajno - iskreno sam
odgovorila. - Tako bih ja voljela da me pamte.
- Ne izgledate osobito impresionirani.
- Samo zato jer ste se prišuljali. Tko ih je snimio? Vi?
- Da. - Njezine tamne oči lutale su po slikama. - Lily je mrzila moju galeriju.
Rekla je daje to nezdravo... stalno mije govorila da zaboravim na uspomene.
Standardni savjet, pomislila sam, ali nisam mislila da se odnosi na slike. Moja
je majka držala fotografije svojih mrtvih roditelja na noćnom stoliću i ja nikada
nisam mislila da im je ondje mjesto. - Zašto nigdje niste stavili sebe?
-Jesam. Na onoj. - Pokazala je sliku veličine razglednice na početku, koja je
prikazivala njezine roditelje koji se drže pod ruku s djevojčicom za koju sam
mislila da joj je sestra.
Povukla sam se unatrag daje pogledam. - Nisam vas prepoznala. Kada je
snimljena?
- Na moj dvanaesti rođendan. Mama i tata dali su mi fotoaparat i pustila sam
Ronyja da snimi fotografiju.
- Koliko je njemu bilo godina?
- Tada osam... petnaest kada je poginuo. Sally je bila dvije godine mlađa.
- A vaši roditelji?
- Oboje u kasnim četrdesetima. - Pokazala je fotografiju veličine plakata niže u
hodniku. - Njihova posljednja slika koju sam snimila. To je bilo oko tri tjedna
prije nesreće.
Prošla sam mimo nje i stala pred fotografiju. Bila je u boji, u pozadini nije bilo
mora, ali kompozicija i način na koji je sunce osvjetljavalo njihove obraze
podsjetio me je na Madeleinenu crno-bijelu fotografiju u Barton Houseu.
- Jeste li vi snimili onu sliku Madeleine na mojem podestu na katu?
- Možda.
- To je jedina stvar vrijedna gledanja u cijeloj kući. Ostalo je užasno jeftino...
uključujući Nathanielove slike.
Bio je to kompliment, ali ga Jess nije tako shvatila. - Uopće ne sliči na
Madeleine - rekla je ljutito. - Snimila sam je samo da usrećim Lily. Trebalo joj
je da vjeruje kako je nešto dobro došlo od Wrightovih. Da je fotografija
poštena, njezina gadura od kćeri izgledala bi kao portret Doriana Graya - ružna
kao grijeh.
- Lijepa vam je majka - rekla sam pokušavši je skrenuti s teme. Jess me
ignorirala.
- Znate, pitam se ponekad je li to ono što Madeleine radi. Dokle god Nathaniel
stavlja njezinu zlobu na slike, može se prodavati kao dobrica.
Bila je to čudna analogija.
- Samo što njegove slike nisu zlobne, one jednostavno nisu baš dobre. Da ima
imalo talenta, bio bi ih prodao i ne bi skupljale prašinu u Barton Houseu.
- Onda je to zlobno uništavanje talenta - glatko je odvratila. - Bio je dobar prije
nego što je oženio Madeleine. Peter ima jednu o njegovih ranih slika. Trebali
biste je pogledati. - Otvorila je vrata na kraju hodnika. - Jeste li došli dovde?
-Ne.
- Ovo je najbolja soba.
Pomislila sam kako hoće reći daje najbolje uređena i najveća ili »najbolja« u
smislu da je rezervirana za goste pa nisam bila pripremljena za ono što sam
zatekla. Unutra nije bilo ni komada namještaja. Bila je to golema prostorija sa
spuštenim roletama i podom od drvenih dasaka, s bijelim zidovima i nizom
uskih dasaka od poda do stropa postavljenih asimetrično prema središtu s
minizvučnicima pričvršćenim za njih. Nisam imala pojma stoje to što gledam,
dok Jess nije dodirnula niz dugmadi na dasci pokraj vrata i soba je oživjela
pokretnim slikama i zvukom.
Nekoliko mučnih trenutaka, dok se na zidu u dnu nije pojavila farma, mislila
sam da ću vidjeti njezinu obitelj u nizu sličnih situacija na videu. U tom slučaju
bila bih se složila s Lily. Sto može biti morbidnije i nezdravije od sjedenja u
tami i gledanja mrtvih ljudi kako pršte od života na davno zaboravljenim
zabavama ili školskim priredbama?
- To je životni ciklus lasice - rekla je Jess dok su različiti prizori prolazili po
zaslonima. - Ta ženka je jednu sezonu imala leglo ispod kuće... kada su psi
nanjušili ulaz, premjestila se u Clambar Wood. To je njezina mladunčad...
podučava ih lovu. Vjerojatno odatle potječe mit o bandama lasice. Zapravo su
nevjerojatno vezani zajedno mjesto i okupljaju se samo radi parenja. Pogledajte
to. Vidite kako su lijepe? Farmeri bi ih trebali čuvati umjesto da ih ubijaju.
Ukrast će jaja ili piliće ako ih se dočepaju, ali omiljena lovina su im miševi i
voluharice.
-Jeste li i sobu sami namjestili?
Kimnula je. - Daske su lagane da se mogu premještati i proizvoditi različite
efekte. Isti filmovi postaju efektniji kad ekrani tvore neprekidan luk... kao ptice
u letu. Imam neke sjajne snimke vrana kako ujutro odlaze sa svoje grane, i
divno je gledati ih kako kruže oko luka. Lasice su bolje u ravnomjernoj
formaciji jer to pokazuje kako su bića zajednice.
- Mogu li vidjeti te vrane?
Pogledala je na svoj ručni sat. - Namještanje predugo traje. Morala bih uz to još
prerasporediti projektore. - Dodirnula je dugmad i soba je utonula u tamu, a
zatim me je obazrivo izvela i zatvorila vrata. - Trenutačno radim na vrpci za
lasice, ali možda ću srediti vrane kada to bude gotovo.
Pustila sam da me povede natrag prema kuhinji. - Ali za što su ti filmovi? Jesu
li za škole? Sto radite s njima?
- Ništa.
- Kako mislite, ništa?
Uzela je neke sendviče, umotane u prianjajuću foliju, s radne plohe i stavila ih u
džep. - To je samo hobi - odgovorila je.
Pogledala sam je u nevjerici. - Vi ste ludi! Kakva smisla ima snimati filmove
koje nitko ne gleda? Trebali biste ih prikazivati... naći sebi publiku. - Zastala
sam. - To bi bilo kao da ja pišem tekstove koje nitko ne čita.
-Ja nisam kao vi. Ne moraju mi se sve vrijeme diviti.
- To nije pošteno. Ravnodušno je slegnula ramenima.
- Stoje loše u tome da pokažete kako imate talenta? Dobri ste, Jess.
- Znam - rekla je bez okolišanja - ali odakle vam to da mi to vi trebate reći? Sto
vi znate o snimanju filmova? Sto znate o lasicama? Znate li išta?
Posprdno se nasmijala kada sam odmahnula glavom.
- Rekla sam samo ono što iskreno mislim.
- Ne, niste. - Otvorila je stražnja vrata i izgurala me van. -Ponašate se
pokroviteljski, vjerojatno zato što osjećate krivnju jer slušate o Madeleine.
Ubuduće bi vam bilo bolje da šutite.
Bilo je kao da hodam po jajima. Nije mi bilo jasno u čemu sam pogriješila,
osim što sam joj dala kompliment. - Bi li bilo bolje da sam rekla daje smeće?
- Naravno da ne. - Prezrivo me je pogledala. - Lašce mrzim još i više nego što
mrzim ulizice.
Od: connie.burns@uknet.com Datum: Srijeda 21/07/04 13.54 Za:
alan.collins@manchester-police.co.uk Predmet: podaci za kontakt
Dragi Alane,
poznato je da su novinari ljubomorni na svoje priče. Nemam povjerenja u
svojeg šefa da me neće isključiti iz slučaja O'Connella/MacKenzieja i cijelo
moje istraživanje prodati kao svoje! Javit ću vam svoju adresu i telefonski broj
čim nađem neki trajan smještaj. Trenutačno imam samo putnu torbu.
Uvijek je bilo tako!
Svako dobro,
Connie
RS. Ne mogu vjerovati kako je signal za mobitel slab u ovom kraju! Mislim da
sam odabrala pogrešan server!
9.
JT ess i ja rastale smo se naizgled srdačno, ali nije bilo poziva da I ponovno
dođem i neodređeno je kimnula kada sam rekla ka-o se nadam da čuje vidjeti u
Barton Houseu. Sve je bilo vrlo zbunjujuće. Umjesto da odem ravno kući,
odvezla sam se u selo vidjeti je li Peter kod kuće. Kada sam u ulici vidjela
njegov automobil, stala sam iza njega i pozvonila na njegova vrata. Dok sam
čekala premišljala sam se, uglavnom vezano za tračeve i ne-lojalnost, ali bila
sam previše znatiželjna da bih tome podlegla.
-Jeste li u poslu? - pitala sam kada je otvorio vrata. - Imate li deset minuta za
mene?
- To je medicinski posjet ili društveni?
- Društveni.
Koraknuo je unatrag. - Uđite, ali morat ćete gledati dok pojedem ručak. Ima
samo za jednoga, bojim se, ali mogu na brzinu smućkati čašu vina ili kavu.
Pošla sam za njim preko predvorja. - U redu je, hvala.
- Kada ste posljednji put jeli?
Pitanje me je zateklo. - Jutros - rekla sam.
Gledao me je zamišljeno i zatim izvukao stolac. Kao uvijek u mojem društvu,
pazio je da mi ostavi prostora, odmičući se prije nego što mije ponudio da
sjednem. - Sjednite.
- Hvala.
On je sjeo za stol na drugoj strani. Za ručak je bila tjestenina iz mikrovalne, još
u plastičnoj posudi. - Kad znam da ljudi dolaze, uzmem tanjur - rekao je,
uzimajući svoju čašu. - Ne računa se svatko tko pozvoni. Donosi li vam Jess
hranu s farme?
Kimnula sam.
-Jedete li vi to? Ponovno sam kimnula.
Nije mi povjerovao, ali nije od toga pravio problem. - I, što vam mogu reći o
Jess? Koji konkretan dio te izvanredno iritantne osobe hoćete da vam objasnim?
Nasmiješila sam se. - Kako znate da me zanima baš Jess?
Napunio je čašu. - Bio sam dvjesto metara iza vas kada ste skrenuli prema kući.
Jeste lije zatekli doma?
- Gledala sam dok je podmazivala traktor, a onda me povela unutra i provela me
po kući. Bili ste unutra, pretpostavljam?
- Nebrojeno puta.
- Onda ste vidjeli onaj hodnik s obiteljskim fotografijama? -Da.
- Veliku sobu s ekranima? -Da.
-1 što mislite?
Nije odgovorio dok nije završio s posljednjim zalogajem i posudu odgurnuo u
stranu. - S vremena na vrijeme promijenim mišljenje, ali, ukupno uzevši,
mislim da je dobro što Jess nikada nije završila akademiju. Bila je pri kraju prve
godine kada se dogodila nesreća, i morala je prekinuti da preuzme farmu. Još
žali za tim... ali daje ostala, samo bi protratila tri godine.
Bila sam jako razočarana. Ako je itko mogao vidjeti da ima dara, to je sigurno
bio Peter jer se činilo da s njom suosjeća više od ikoga drugog. - Mislite da
uopće nije dobra?
- Nisam to rekao - blago me ispravio. - Rekao sam da bi, da je ostala na
akademiji, samo gubila vrijeme. Bila bi se ili prilagodila i izgubila svoju
individualnost... ili bi stalno ratovala s profesorima i opet radila po svome.
Budete li imali sreću, možda vam jednom pokaže svoje slike. Koliko je meni
poznato, od nesreće nije uzela kist u ruke, ali ono što je radila prije bilo je
iznimno.
-Je li išta od toga prodala?
Odmahnuo je glavom. - Nije ni pokušala. Stoje u atelijeru u stražnjem dijelu
kuće. Uostalom, sumnjam da bi prihvatila novac za to. Ona je od onih koji
misle daje slikanje za profit loše i misli daje slikar koji razmišlja o tome što se
sviđa kupcu, jadni mediokritet.
- Kakve je teme slikala?
- Pejzaže. Ima vrlo osebujan stil - više impresionistički nego realistički -
gibanje na nebu i vodi dobiva s minimumom boje i poteza kistom. Njezinim
profesorima to nije baš sjelo i to je razlog zastoje tako netolerantna prema
mišljenjima drugih ljudi. Rekli su joj da se ugleda na Turnera i da bi umjesto
toga trebala prihvatiti ideju konceptualne umjetnosti gdje se djelo stvara u glavi
prije nego što se konkretizira. Sviđali su im se umjetnici kao stoje Madeleinen
muž.
Moja nevjerica mora daje bila očita, jer se Peter nasmijao. -Bio je mnogo
zanimljiviji od onih slika na Lilvnim zidovima. Konceptualizirao je
iracionalnost u fizičkom obliku... posve drugačije od onih apstraktnih slika koje
sada slika.
Pokušala sam izgledati pametno. - Jess je rekla da imate jedan od njegovih
ranih radova. Mogu li ga vidjeti?
Kratko je oklijevao. - Zašto ne? Visi u mojoj ordinaciji... druga vrata desno.
Vjerojatno ćete je lako naći. To je jedina slika ondje.
Slika je bila puna detalja i zbivanja, kao kod Hieronvmusa Boscha, s istim onim
košmarnim vizijama poludjela svijeta. Žive kuće puštale su debelo korijenje s
kvrgavim povijušama koje prodiru kroz opeke. Slika je imala visoki sjaj, kao
daje nastala mučnim nanošenjem slojeva boje, a stil nije nimalo sličio na rahle
radove u Barton Houseu. Kuće su izgledale kao u vrtlogu mahnitosti, pijano
nagnute u svim smjerovima kao da ih je zahvatio uragan. Stotine sićušnih ljudi,
posve nerazmjernih građevinama, bile su u prostorijama iza zidova, a svako lice
bilo je minuciozna replika Krika Edvarda Muncha. Vani su jednako tako
sićušne životinje prekapale po lišću, bez ikakvih razlika u veličini među
vrstama, sve s Munchovim blijedim, konusnim ljudskim licima.
Bila sam spremna prihvatiti daje to konceptualizirana iracionalnost (što god to
značilo - menije zvučalo kao oksomoron), ali bez naslova. Nisam imala pojma
je li to izraz nekog određenog dijela neumnosti ili je posrijedi neumnost
općenito. Čemu žive kuće? Čemu toliki ljudi zarobljeni u njima? Čemu
životinje ljudskih lica? Je li to čovjekov strah od budućnosti? Ili je bliže
Hieronymusu Boschu - vizija pakla? Imala sam nelagodan osjećaj da bi Jess,
daje bila ondje, rekla daje moje mišljenje subjektivno i stoga nevažno. Nije
važno koliko je meni ta vizija uznemirujuća i snažna, značenje pripada
umjetniku.
Kad sam se vratila u kuhinju, Peter je stajao pred kuhalom za vodu. - Nadam se
da volite čistu kavu - rekao je, ulijevajući vodu u dvije šalice. - Bojim se da sam
ostao bez mlijeka.
- Da, hvala. - Uzela sam šalicu koju mije ponudio, uspješno manevrirajući da
izbjegnem dodir njegovih prstiju. - Ima li ona slika naslov?
- Neće vam pomoći. Oker. Sto mislite o njoj?
- Iskreno? Ili ćete me sasjeći kao Jess? - Imala sam osjećaj da mi ona diše za
vratom i govori mi da ne budem tako pretenciozna.
Peter je izgledao kao da ga to zabavlja. - Osim što ona policiju mrzi više od vas.
Naziva je sindromom careva ruha. Ako je netko poput Saatcru'sa spreman platiti
bogatstvo za nenamješten krevet, onda mora da je dobro... i samo idioti to ne
shvaćaju. Pokušajte s iskrenošću - potaknuo me.
- No dobro, sto puta je bolje od svega u Barton Houseu, premda nemam pojma
što bi trebalo prikazivati. Ima nečeg nadrealnog. Ono što mi zapravo ne ide u
glavu, to je kako Madeleine živi s umjetnikom koji je to naslikao. Hoću reći,
ona je takva malogradanka i konformist... a Nathaniel kao daje s nekog drugog
planeta. Kako to zapravo funkcionira?
Prezirno se nasmijao. - Nathaniel ju je naslikao prije nego što se s njome
vjenčao. Stvari koje sada radi vrlo su pitome. Jess ih opisuje kao zgrade od
sljezovih kolačića s prozorčićima. Sto je zapravo točno. Danas rijetko što proda.
- Koliko ste vi platili svoju?
Peter je načinio grimasu. - Pet tisuća funta prije jedanaest godina, a sada jedva
da išta vrijedi. Dao sam je za potrebe razvoda procijeniti. Kao investicija, to je
bila katastrofa... ali kao slika, još me fascinira. Kada sam je kupio, Nathaniel
mije rekao daje odgovor na ono što predstavlja lice Edvarda Muncha koje se
ponavlja - krik ispunjen strahom.
Čekala sam. - Dobro - rekla sam trenutak poslije. - Prepoznala sam ga na
licima... ali ne pomaže mi mnogo. Je li to pakao?
- Na neki način - zastao je. - Mislio sam da ćete možda prepoznati osjećaje.
Prikazuje napadaj panike. Munch je većinu života patio od tjeskobe. Krik se
obično opisuje kao izraz snažne tjeskobe ili straha.
Upitno sam pogledala.
- Niste to shvatili?
- Baš i ne. Zašto su kuće žive? Zašto su nestabilne? Mislila sam da ih agorafob
doživljava kao mjesta sigurnosti. I čemu ljudska lica stavljati na životinje?
Životinje ne pate od tjeskobe... ili barem ne onoliko koliko ljudi.
- Mislim da tu ne smijete tražiti logiku, Marianne. Panika je iracionalna
reakcija.
To »Marianne« zateklo me nespremnu kao i obično. I dalje sam ga doživljavala
kao ime svoje majke i zinula bih kad god je bilo upotrijebljeno. Mislim da je
Peteru bilo navrh jezika da prizna kako zna tko sam zapravo, ali progovorila
sam prije nego je dospio. - Nije ju mogao naslikati tijekom napadaja... previše
je detalja i pomnje na njoj. Ako ništa, ruke bi mu se tresle.
Peter je slegnuo ramenima. - Tko kaže daje bio njegov napadaj panike? Možda
je svjedočio nečijem tuđem.
- Čijem?
Još jedno slijeganje ramenima.
- Ne Madeleinenom - rekla sam u nevjerici. - Ona nema tu maštu da se zatvori u
kutiju. Uostalom, da mu je ona bila nadahnuće, ne bi li i dalje slikao tako?
- Ne znam koje su mu sad teme. Madeleine govori o apstraktnim razmišljanjima
o čovjekovu položaju... ali ne znam govori li to ona ili Nathaniel. U svakom
slučaju, to je prilično očajnički potez da nadoknadi spektakularan gubitak
talenta. Trenutačno živi od poduke.
- Koliko mu je godina?
- Trideset i neka. Tu sliku koju imam, naslikao je s dvadeset četiri.
- A koliko je Madeleine? Trideset devet... četrdeset? Kada su se vjenčali?
- Devedeset četvrte.
Prije deset godina. Zbrajala sam u sebi. - Sto znači daje on kao neka igračka.
Možda ona i nije tako konvencionalna kako sam mislila. Jess kaže da ima
jedanaestogodišnjeg sina. Je li mu Nathaniel otac?
- Koliko ja znam, da. Vjenčali su se nekoliko mjeseci poslije njegova rođenja.
- Stoje Lily mislila o tome?
- Točno ono što se moglo i očekivati - odgovorio je Peter uz smiješak.
- Bilo bi joj draže daje najprije bilo vjenčanje pa unuk, tim redoslijedom?
Kimnuo je.
- Većini bi majki bilo. - Žalosno sam odmahnula glavom. -To samo pokazuje
kako ljude možeš pogrešno procijeniti. Kladila bih se da će se Madeleine udati
za bogata starca i roditi poslije urednih devet mjeseci. I gdje su se ona i
Nathaniel upoznali? Nemam dojam da je cijeli život visjela po umjetničkim
izložbama.
- Gledajte - rekao je Peter hladno, lupkajući nogom po podu. - Razgovarao sam
s Nathanielom o tome kada se Madeleine pojavila. Kada je saznala tko je, nije
mu bilo pomoći, premda ne shvaćam stoje on u njoj vidio... osim ako nije bilo
čisto obožavanje. Nije razlikovala ulje od akvarela, ali sigurno je znala kako mu
laskati.
Kad je saznala tko je...?
-Je li živio u Winterbourne Bartonu?
- Ne baš.
- Sto to znači?
Peter je zurio u svoju kavu. - Sami zaključite - nije baš kvantna mehanika.
Mora da sam bila jako ograničena kad nisam shvaćala na što cilja. - Zašto mi ne
možete reći?
- Hipokratova zakletva - odgovorio je i veselo se nacerio. -Izgubio bih pacijente
kad ne bih znao držati jezik za zubima... naročito najednom ovakvom mjestu,
gdje se glasine šire poput požara. U svakom slučaju, život je previše kratak da
vodimo tuđe ratove.
Ratove...?- Upoznala sam samo dvoje ljudi za koje se čini da se mrze. -
Prekinula sam kad mije svanulo. - Ah, razumijem! Akademija... napadaji
panike... Je li Madeleine otela Nathanie-la Jess? Je li to razlog zašto se mrze? -
Iz njegova izraza lica vidjela sam da sam pogodila. - Ništa čudno da Jess ne voli
laskanje. Mora daje gadno ako je Madeleine to postigla laskanjem.
- Sama je bila kriva - rekao je Peter bezosjećajno. - Previše je otvoreno
kritizirala Nathanielov rad, a to nije lako podnositi. Madeleinino suosjećanje
bilo je mnogo privlačnije.
-Ako je izgubio osjećaj za mjeru, možda mu je kritika i trebala.
- Bez sumnje... ali on je slabiji karakter nego Jess. Naljuti se kad mu ne
podilaze.
- Zvuči kao pravi gnjavator - rekla sam bez uvijanja, sjećajući se nekih
muškaraca iz svoje prošlosti koji su bili slični. - Koliko su dugo bili zajedno?
Nije odmah odgovorio, očito važući koliko mi smije reći a da se ne pokaje. -
Nije neka tajna. Dvije godine. Upoznala gaje na prvoj godini. Da je ostala u
Londonu možda bi potrajalo, ali poslije nesreće nije za to bilo mnogo nade.
Namjestila mu je atelijer na farmi, ali u ljeto devedeset treće prestao je ondje
raditi. - Zamišljeno je otpio gutljaj kave. — Jedini razlog zbog kojeg ju je
odlazak pogodio, bilo je to što ju je ostavio zbog Madeleine. Daje bila neka
druga, ne bi bila ni trepnula.
- Stoje Lily rekla?
Oči su mu se ponovno nasmijale. - Zašto vas Lilvne reakcije toliko zanimaju?
Slegnula sam ramenima. - Pitam se zašto je Jess ostala s njom tako bliska. Da je
meni Madeleine ukrala muškarca, ne bih i dalje kosila tratinu njezine majke.
Što ako se Madeleine i Nathaniel pojave dok to radim? Zamislite tu sramotu. Ja
bih se bojala da će mi se smijati iza leđa.
- Mislim da Jess ne bi marila. Njoj je potpuno svejedno što se o njoj govori.
- Možda sada, ali tada ne. Daje ništa nije mučilo, ne bi imala napadaje panike -
istaknula sam.
Peter je zamišljeno obujmio rukom bradu, kao da sam ga podsjetila na nešto što
je zaboravio. - Lily nije o tome nikada govorila - rekao je - ali jednom je rekla
da Madeleine ocjenjuje nečiju vrijednost prema tome koliko ga drugi cijene.
Zvučalo je kao dobar opis
- I je li Nathaniel i dalje predmet bezostatnog divljenja? -znatiželjno sam
upitala. - Ilije izgubio sjaj kada gaje osvojila?
Nasmijala sam se. - Shvatit ću to kao potvrdan odgovor. Kladim se da sada žali
zbog svoje odluke. Je li ga Lily voljela?
- Zapravo ga uopće nije poznavala. Madeleine je uvijek dolazila u posjet sama.
- Sigurno imate neko mišljenje.
- Baš i ne. Lily je, kad je bila riječ o njezinoj obitelji, bila vrlo diskretna žena, i
vjerojatno je to razlog zašto se tako dobro slagala s Jess. Mislim da je Jess nije
optužila za Madeleineino ponašanje, no sumnjam da su o tome ikada
razgovarale.
- Osim stoje Jess prerezala žile u Barton Houseu - istaknula sam - što u
najmanju ruku govori kako je htjela da Lily zna da joj je teško.
Vedrina s Peterova lica odmah je nestala. - Tko vam je to rekao?
- Madeleine.
Izgledao je ljutit. - Ubuduće, savjetovao bih vam da sve što ona kaže uzmete s
mnogo zadrške. Izmišlja prošlost kako njoj odgovara. - Udahnuo je kroz nos. -
Nadam se da to niste širili dalje.
- Naravno da nisam. Kome bih ja rekla? -Jess?
-Ne.
Malo se opustio. - Ako je Madeleine tu priču čula od svoje majke, sigurno je
pogrešno razumjela Lilyne riječi.
Dobro je to izbjegao, pomislila sam. - Znači, nije točno?
Nije se mogao natjerati da odgovori jasnim »da«, pa je prešao na
dvosmislenost. - To je smiješno. U tim okolnostima nitko ne traži publiku.
Traži, ako želi na sebe privući pozornost, mislila sam. - Duga je povijest
fanatika koji se za neku stvar ubijaju pred drugima, a šok je uvijek velik. Možda
je to bio Jessin motiv, jer nisam sumnjala u to daje to bio pokušaj samoubojstva.
Čak i bez ožiljaka na zapešćima, u to bi me uvjerila već Peterova očita nelagoda
zbog toga što za to znam.
Izrekla sam neke banalne opaske o tome kako se slažem, pitajući se pri tom
jesam li jedina kojoj je Madeleine rekla. Imala sam dojam daje on tu tajnu
razglasio, a ne Lily, i zato mu je bilo tako neugodno. Naročito čudno bilo mije
njegovo pitanje jesam li tu priču ponovila Jess. Mislim li da Jess ne zna da
Madeleine zna? Ili se brine da će je podsjećanje na samoubojstvo navesti da
ponovno pokuša? Mislila sam o tome kako je bezbrižno spomenula moje
zanimanje za njezina zapešća i na to kako je nije bilo briga hoće li je netko
optužiti da neznancima prijeti nožem.
- Ako mislite da Jess ne zna kako svi znaju za tu tajnu, živite u zabludi - rekla
sam naglo. - Ja to nisam spomenula, ali ona jest. Govorila je o ožiljcima na
zapešćima, i o tome kako Madeleine širi svoj otrov, i o tome kako je odustala od
pokušaja da ljude uvjeri kako ih nema namjeru probosti nožem. - Zastala sam. -
Pretpostavljam daje Madeleine svoju verziju smislila zato da Jess prikaže u
lošem svjetlu, ali sigurno je da to prepričava. Nema među njima ljubavi.
- Sto vam je još rekla? -Jess ili Madeleine?
- Madeleine.
- Daje Jess iz siromašne obitelji... da joj je baka emigrirala u Australiju kako bi
pobjegla od sina... da je Jess lezbijka. - Gledala sam kako se ljutnja ponovno
navlači na njegovo lice. - Također je rekla daje nametljiva... da prijeti telefonom
i da se sveti kad je odbace. Ah, i zapanjila se što me niste upozorili na to koliko
je Jess poremećena. - Nasmiješila sam se. - Jeste li to trebali učiniti? -Ne.
- Sveti li se? Madeleine mi je rekla da provjerim kod Mary Galbraith iz
Hollyhock Cottagea.
Peter je frustrirano odmahnuo glavom. - Pa, od Mary ćete sigurno dobiti
potvrdu - rekao je. - Uvjerena je da je Jess odlučila srediti nju i njezinog muža.
- Zašto? - Još jedno frustrirano odmahivanje glavom. -Ralph Galbraith se usred
sela zabio otraga u Jessin Land-Rover i, kada je osjetila da mu dah smrdi na
alkohol, pozvala je policiju. - Upitno sam ga pogledala. - Popio je tri puta više
od dopuštenog, izgubio je vozačku i naloženo mu je da po isteku zabrane
ponovi ispit. Mary je to jako uzrujalo. Rekla je kako nije bilo razloga da upleće
policiju - to je bio malen manevar i nitko nije stradao - i kako ih je Jess pozvala
samo zato jer je osvetoljubiva.
Sjetila sam se kako mije oduzela ključeve automobila. - Ima drakonske poglede
na opasnu vožnju.
- Ima drakonske poglede na sve - odvratio je. - U njezinom rječniku nema riječi
za kompromis. U ovom slučaju, bilo bi lijepo da mu je progledala kroz prste.
Ralph Galbraith je prešao sedamdesetu i nikada nije vozio više od četrdeset na
sat, ili dalje od Tesca i natrag, pa i nije bio baš neka opasnost za druge vozače.
Uz to, u njegovim je godinama malo vjerojatno da će ponovno položiti ispit pa
se on i Mary moraju oslanjati na prijatelje i taksi da ih odvezu do trgovine.
Bojim se daje većina ljudi mislila kako se Jess ružno ponijela... uključujući
mene. Mogla im je pustiti da ostanu neovisni o drugima.
Odlučila sam ne raspravljati o tom argumentu. Svatko bi mislio mnogo
drugačije daje Ralph s četrdeset na sat, uz trostruko prekoračenu granicu,
pregazio neko dijete. - Zašto bi Jess bila prijetnja njima? Ne bi li oni trebali biti
prijetnja njoj?
Prasnuo je u smijeh. - Nema tu logike. Galbraithovi su onaj par koji je našao
Lily u svojem krevetu i Jess ih je optužila za okrutnost jer su je dovezli kući i
ostavili ondje ne ponudivši joj pomoć. Prometna nezgoda bila je točka na i -
dala joj je priliku da Ralpha prijavi policiji - ili se barem na to tako gledalo u
selu.
- Kada se to dogodilo?
- Prije četiri ili pet mjeseci.
- Koliko dugo Galbraithovi žive tu?
- Osam godina. Zašto pitate?
- Samo pokušavam razumjeti gdje se tu uklapa uhođenje. -Ponovila sam
najdoslovnije što sam mogla ono stoje Madeleine bila rekla o Jessinim
fiksacijama i o njezinim osvetoljubivim reakcijama kada je ljudi odbace.
- Čudi me da ste otišli k njoj - rekao je Peter ironično. - Zar se niste bojali da
ćete biti njezina sljedeća žrtva?
- Možda bih se bila bojala da sam povjerovala Madeleine. Izbjegavala bih je...
što čini se čine svi drugi. - Gledala sam ga. -Osim vas. Je li to zato jer ste njezin
liječnik ili zato jer ste bolje obaviješteni?
- O čemu?
Slegnula sam ramenima. - Nathanielu? Znaju li i svi drugi daje bio sJess?
Vratio se do svojeg stolca i onako visok uvukao se na sjedište. - Vjerojatno zna
svatko tko je u to doba bio tu... ali to je bilo nešto posve osobno. Daje Jess o
tome pričala, možda bi se još i govorkalo, ali nije se mogla pokazati manje
ravnodušnom na to što je ostala bez njega. I zato ne biste smjeli pridavati
preveliku važnost Lilynoj opaski o vrijednosti... barem ne kad je Jess posrijedi.
U toj dobi dečki dolaze i prolaze. Sjećate li se uopće imena onih s kojima ste
bili s dvadeset?
- Da, zapravo, premda nijedan od mojih nije trajao dulje od tri mjeseca.
Muškarca s kojim sam provela dvije godine sigurno bih se sjećala. - Gledala
sam ga zabavljajući se. - No možda je vaše iskustvo drugačije. Vi možda uopće
niste znali kako vam se zovu djevojke.
-Uf!
_Đavolje pew
- Koji je još razlog da se Jess i Madeleine mrze? Naslonio je bradu na šake. -
Pojma nemam, ali što god bilo,
postojalo je mnogo prije nego što je Nathaniel kidnuo. On je bio samo kost u
beskonačnoj borbi pasa. Zbog Lily su se one prepirale... ne zbog Nathaniela.
- Možda je to suparništvo među sestrama - sugerirala sam ironično. - Nisu
polusestre, zar ne? Je li Lily možda spavala s Jessinim ocem?
Peter se prezrivo nasmijao. - Samo ako je bio pijan. Majkajoj je bila njezina
sluškinja, za boga miloga. To bi bilo odvratno.
- Događa se.
- U ovom slučaju ne - bespogovorno je rekao. - Frank Derbyshire ne bi učinio
ništa tako glupo. Previše je volio svoju ženu.
- O obratno? Madeleinein otac i Jessina majka? Odmahnuo je glavom. - Jenny
Derbyshire je imala bolji
ukus. U svakom slučaju, to bi bilo suparništvo među sestrama samo da Lily jest
Jessina majka... a nije. Jamčim daje Jess skroz-naskroz Derbyshire. - Rekao je
to odlučno, kao da ga pomisao na bilo što drugo vrijeđa. - Ljubomora se
uglavnom odnosi na Madeleine. Nije imala vremena za majku dok Jess nije
pokazala zanimanje, a onda je odjednom navalila na nju... a Lily nije hjela
pristati. Siguran sam da se opaska o vrijednosti odnosila na nju. Madeleine
nikada nije voljela Lily kao kada je Jess, poslije smrti roditelja, počela dolaziti
u Barton House.
- Zašto Lily nije htjela pristati?
- Znala je da neće potrajati. Čim Madeleine ponovno bude pobjednica, samo će
je pustiti. Mislim daje Lily mislila da joj je bolje nahuškati jednu na drugu.
- Vjerojatno je imala pravo.
Peter je odmahnuo glavom. - Previše je uživala u razjariva-nju... i to joj se
vratilo. Jess je pred Madeleine nazivala svojom »malom uhodom«, a Madeleine
pred Jess kao o svojem »malom parazitu«. To joj nije bilo naročito mudro. Da
su se voljele, bile bi to shvatile kao šalu, ali kako nisu - pomalo gorko se
nasmiješio - to je samo dolilo ulje na vatru.
- I kako su krenule glasine o lezbijstvu? Hoću reći, ako je Jess imala vezu s
muškarcem, zašto svi misle daje lezbijka? Je li imala veze sa ženama?
Peterovim licem preletio je izraz gađenja. - Mislim da se to ne tiče nikoga osim
nje.
- Zaboga, zašto ne? - pitala sam iznenađeno. - To je posve zakonito... i ona je
meni rekla za vaše veze. Niste homofob, zar ne?
Pogledao me je. - Naravno da nisam.
Slegnula sam ramenima. - Nema tu nikakvog »naravno«. U Winterbourne
Bartonu svi su homofobični. To je kao Zimbab-ve - kaska pedeset godina i
nema pojma ni o čemu. Robert Mu-gabe ne tolerira homoseksualce pa ih onda
nitko ne tolerira... ako čovjek želi sačuvati glavu na ramenu.
Peter je protrljao oči. - Ima dvije žene koje rade za nju - Julie i Paulu. Žive
skupa kao otvoreno homoseksualan par, pa možda to ima neke veze s tim.
Mlađa, Julie, kćerka je Harrvja Sothertona - toje starac koji je radio za Jessina
oca i još pomaže na farmi - i on je prije desetak godina zamolio Jess da uzme
Julie. Bilo joj je dvadeset pet i bila je udana, ali nakon kojih godinu dana
napustila je muža i zajedno s djecom doselila se kjess. Ostali su oko dva
mjeseca, a zatim je počela živjeti s Paulom... i tada su počela ogovaranja.
- Zašto?
Usne su mu se cinično iskrivile. -Jess im je olakšala. Ona ih je upoznala i
zaposlila Paulu tako da Julie može raditi na smjene kako bi bila s djecom. Sada
se ona i Paula mijenjaju prijepodne i popodne da jedna od njih uvijek može
pomagati oko škole. To vrlo dobro funkcionira. - Izgledao je kao da će dodati
»ali«, no onda se predomislio.
- Ali Winterbourne Barton nije za to da lezbijke odgajaju djecu?
- Harryjeva žena sigurno ne. Svašta je rekla na tu temu... i krivnju svaljuje na
Jess.
—Jer im omogućuje raditi?
- Jer je njezinu unuku uvela u moralnu pokvarenost i izo-pačenost. Ne želi
prihvatiti da je Julie lezbijka i misli da ju je Jess »naučila« - prstima je načinio
navodnike u zraku - a onda je isporučila velikoj, muškobanjastoj Pauli da dovrši
posao. Julie je vrlo ženstvena i izgleda kao da ne zna nabrojiti do pet.
- Sto Harry kaže?
- Ništa, samo svaki dan ide na posao i sam odlazi vidjeti unuke. Julie gospođi
Sotherton ne dopušta da im se približi.
- Sto će reći daje gospođa Sotherton gora, pretpostavljam? Peter je kimnuo. -
Stoje s Lily? Vjerojatno nije gledala kroz
prste moralnoj pokvarenosti winterbournske doline?
Ponovno se nasmiješio i taj put je smijeh zahvatio i oči. -Upravo obratno.
Prihvatila je to bez posebnih problema. Rekla je daje Jess previše zakočena da
bi spavala sa ženama, ali joj je bilo jasno da Julie to može, a oko Paule nije
imala nikakvih dvojbi. Mislim da im je zapravo zavidjela. Rekla mi je jednom
da bi njezin život bio mnogo drugačiji daje imala dobru ženu umjesto zamalo
dobra muža.
- Možda ona i nije bila tako loša. - Zašutjela sam, ali nije rekao ništa. - Odakle
to da je Jess samotnjakinja? Vrlo je shizofre-no da sjedne strane nudi postelje
ženama i djeci... a s druge, da se drži kao mrgud.
- Cudakinja?
- Druži se s lasicama... na zidovima drži fotografije mrtvih... odijeva se kao
muškarac.
Raširio je ruke na moje nestrpljivo mrštenje. - Bolje ne mogu. Da se koji put
nasmiješi ili poželi dobro jutro, to bi više od ičega drugog navelo ljude da
promijene mišljenje. - Spojio je prste pred nosom. - Ali da joj to kažete, bio bi
samo gubitak vremena. Savjete o svojem načinu života sluša čak manje od onih
o njezinoj umjetnosti. Lily ju je stalno pokušavala promijeniti, i ama baš ništa
nije postigla.
Pitala sam se zna li koliko su njegovi osjećaji očiti. - Zaista vam se sviđa, zar
ne?
Prigušeno se nasmijao. - Ako mislite na Lily, onda ne. Bila je zlobna stara baba
kad joj je došlo.
- Mislila sam na Jess.
- Znam. - Pogledao je na ručni sat. - Uskoro moram zbrisati. Jeste li još nešto
htjeli?
Glatko je to izveo, ali jednako bespogovorno kao Jessin raniji nalog da šutim.
Shvatila sam poruku i otišla, ali dok sam se vraćala u Barton House, nisam
mogla a da se ne pitam je li i Madeleine jasno da Peter trza na Jess. U tom
slučaju, to bi moglo objasniti neke stvari.
Od: connie.burns@uknet.com
Datum: Četvrtak 29/07/04. 10.43
Za: alan.collins@manchester-police.co.uk
Predmet: Skeniranje
Dragi Alane,
Glede O'Connellovih dokumenata i skeniranja: Ne. Čak i ako uzmemo da je
originalni faks slabe kvalitete, muškarac na fotografiji NIJE
MacKenzie/Harwood. MacKen-zie ima uže lice, tanje usne i oči su mu mnogo
svjetlije. Ovaj muškarac ima tamne oči. Također, izgleda mlađi. Ne mogu dati
nikakve korisne komentare vezane za činjenice u dokumentima jer se ne odnose
na MacKenzieja. NB: Budući da su imena i adrese za kontakt najbliže rodbine
zacrnjeni, taj muškarac bi mogao biti bilo tko. Bili Fraser ima samo riječ
Alastaira Surteesa da je to Kenneth O'Connell.
Biste li Billu mogli objasniti kako ne mislim da mi je MacKen-zie bio pogrešno
predstavljen? Naš je irački vodič pazio da zapiše pravi ured i nemam razloga
misliti da je pogriješio ili da su podaci akademije bili zastarjeli kada mi je
sljedeći dan rečeno da Kenneth O'Connell još radi ondje. Novinarima je bio
zajamčen slobodan pristup svima na akademiji i nekoliko mojih kolega izabrani
su za intervjue. Intervjui su bili brzo dogovoreni. Da je O'Connell bio pogrešno
identificiran kao MacKenzie, ne bi bilo nikakva razloga da sa mnom ne
razgovara. Ali ako je O'Connell MacKenzie, onda je imao sve razloge da sa
mnom ne govori. Pa i zato jer se lažno predstavljao.
Jasno mi je da to baca najveću sumnju na ulogu Alastaira Surteesa - sjedište
GB-a u Cape Tovvnu da ne spominjem -ali privatne zaštitarske tvrtke u Iraku se
bogate i nijedna od njih ne želi uništiti zlatnu koku zbog lošeg publiciteta jedne
istrage. Iz tog razloga gajim duboke sumnje u vezi s tim »dokumentima« i
mislim da od Bilia prave budale.
Za vašu informaciju: Na sugestiju mojeg šefa u Bagdadu, Dana Fryja, koji želi
dalje pratiti slučaj, stupila sam u vezu s norveškim fotografom koji je 2002. bio
u Sierra Leoneu. Sjetila sam se da je bio napravio fotomontažu Paddyjeva bara
-da pokaže zanimanje svijeta za Freetown - i nadala sam se da će imati snimak
MacKenzieja. Poslao je dvije slike s Mac-Kenziejem u pozadini, a jedna
ovdašnja prijateljica ih je uvećala kako bi se dobio prepoznatljiv snimak glave.
Dan je želi pokazati po akademiji da vidi hoće li tko na njoj prepoznati
Kennetha O'Connella. Očito, ako uspije, imat će priču o Alastairu Surteesu i
djelovanju BG-a u Iraku i Cape Townu, premda je Billu spreman dati svaku
informaciju prije nego što je objavi. Ako Bili hoće stupiti s njim u vezu
unaprijed, njegova je e-mail adresa: Dan@Fry.ishma.iq
Naposljetku, ako je Bili ozbiljno odlučio uhvatiti MacKenzieja, bi li vrijedilo
potražiti onu Mary MacKenzie s omotnice? Sigurno mu je u rodu, a ja sam
sigurna da je na adresi stajao Glasgow. NB: Svi Britanci u Freetownu opisali su
Harwoodov naglasak kao glasgowski. Znam da će to biti isto kao tražiti «Mary
Smith« po Londonu, ali ako je ostatak obitelji iole sličan Keithu - tj. nasilan -
možda su poznati glasgowskoj policiji.
Nadam se da ste dobro. Držim fige da vaš sin prođe s odličnim. Želi li i on biti
policajac kao vi?
Sve najbolje, Connie
RS. MacKenzieja je najlakše prepoznati po krilatoj sablji na zatiljku - sličnoj
onoj koju ima David Beckham, samo manjoj. MacKenzieja čini se jako zanima
perje. Jesam li vam rekla da je prostitutke u Sierra Leoneu nazivao »đavolja
pera«?
Od: connie.burns@uknet.com Datum: Utorak 03/08/04. 12.03 Za: Dan Frv
(Dan@Frv.ishma.iq) Predmet: MacKenziejeva fotografija Privitak:
DSC02643.JPG; Surtees (28 KB)
Dragi Dane,
uspjeli smo! Ne mogu reći da sam naročito zaslužna za to -jedna ovdašnja žena
je pravi čarobnjak za kompjutorsku fotografiju - i konačni rezultat dovela je do
savršenstva. Dovršenu verziju sam poslala jednom australskom kolegi koji je u
to vrijeme bio u Sierra Leoneu, s pitanjem: »Prepoznaješ li to lice?« Odmah je
poslao e-mail: »Čudi me da si zaboravila. To je onaj ženomrzac iz Freetovvna,
John Harvvood.« Znam da sam te obvezala da informacije dijeliš s Billom Fra-
serom u Basri, ali važno je, Dane. Molim te, nemoj me ostaviti na cjedilu. Ti
ćeš dobiti priču o Bavcombeu, a Bili će time dobiti priliku da MacKenzieja
nađe prije nego što ga Surtees izvuče iz zemlje, inače će se uplašiti i pobjeći.
Možda se to već dogodilo, ali Bili bi barem mogao doznati kamo je otišao i
kojim se imenom sada služi. Ako griješim, i O'Connell nije MacKenzie, ispričat
ću se svima kojima sam uzimala vrijeme. Ako imam pravo, imat ćeš dobar,
pošten članak o tome kako britanske zaštitarske tvrtke izbjegavaju plaćanje
poreza. Vremena je malo jer Bili potkraj mjeseca odlazi iz Basre, a sumnjam da
će onaj tko dođe na njegovo mjesto biti tako suosjećajan/zainteresiran kao on.
Također, radije bih da informacije ne daješ Jerrvju Greenhoughu u Bagdadu. 1)
On odlazi krajem rujna; 2) Lažna britanska putovnica nije njegov problem; 3)
On te neće uključiti u slučaj, a onda ni mene.
Držat ću fige za brz rezultat i molim te, čuvaj se.
Voli te,
Connie
Od: Dan@Fry.ishma.iq Datum: Srijeda 11/08/04 10.25 Za:
connie.burns@uknet.com Predmet: Dobra vijest/loša vijest
Dobra vijest: 3 potvrdne identifikacije fotografije kao Kennet-ha O'Connella.
Loša vijest: Alastair Surtees sada tvrdi da je, »slijedom iskazane zabrinutosti«,
sam proveo istraživanje »u kući« i potvrdio da je »Kennethu O'Connellu dao
njegove dokumente prije dva tjedna«. Nema pojma kamo je otišao ni pod kojim
je imenom putovao, no dopustio mu je zadržati putovnicu na ime O'Connell jer
nije ovlašten oduzeti je. Bili Fraser je sigurno bijesan i sada je bijesan na
Surteesa. Kao i ja. Svoj tekst o Bavcombe Group poslat ću ti što prije. NB.
Nema podataka o tome da je neki Kenneth O'Connell/John Harvvood/Keith
MacKenzie odletio s bagdadskog aerodroma, no Bili misli da se vjerojatno
povezao nekim vojnim vozilom i prošao kroz Kuvajt. Iskreno, s obzirom na to
kako su propusne iračke granice, mogao je proći kroz bilo koju od njih.
Bili čini se misli da je pokazivanje fotografije po akademiji bila moja zamisao.
Nisam ga razuvjeravao, ali postoji li nešto što mi nisi rekla o
MacKenzieju/O'Connellu? Je li imao ikakve veze s tvojom otmicom, Connie?
Jer unatoč tvojem uvjeravanju da nije, sumnjam.
Još uvijek nemaš povjerenja u mene?
Voli te, Dan
Od: Brian.Burns@S.A.Wines.com Datum: Četvrtak 12/08/04 08.52 Za:
connie.burns@uknet.com Predmet: Telefonski pozivi
Dušo,
pišem u žurbi. Cijelo prijepodne sam na sastanku, ali nazvat ću popodne kad se
vratim u ured. Tvoja majka je strašno uzrujana zbog one svađe sinoć oko
anonimnih telefonskih poziva.
Kada je pitala da to nije možda Jess Derbyshire, htjela je reći je li to moguće -
tj. jesi li Jess dala naš telefonski broj ili ga je možda negdje vidjela zapisanog.
(Budi poštena, C. Ti si to sjeme posijala prije dva tjedna, inače ideja da je Jess
ta koja naziva mami uopće ne bi pala na pamet.)
Iz načina na koji si tresnula slušalicu zaključujem da si više zabrinuta nego
Ijutita, ali mislim da nema nikakva razloga misliti da su ti pozivi usmjereni na
tebe. Službenik u British Telecomu rekao je da su vjerojatno rezultat
nasumičnog biranja brojeva - vjerojatno muškarca koji je utipkavao brojeve dok
se nije javila žena i sada stalno naziva isti broj jer ga to uzbuđuje. Bilo je raznih
poziva ljudi koji su te pokušavali dobiti, ali mi smo doslovno slijedili tvoje
upute - rekli bismo da nisi u Londonu i uzeli njihova imena i brojeve da ti ih
prenesemo. Nismo htjeli ulaziti u daljnje pojedinosti, čak i kada smo prepoznali
glasove tvojih prijatelja.
7b naročito vrijedi za tu osobu koja gnjavi. Tko god to radi, zove samo tijekom
dana i tvoja majka poklopi čim se na drugoj strani nitko ne javi. Zapravo, ne
zna je li muškarac ili žena jer ništa ne govori.
Od ponedjeljka u podne do jučer popodne bilo je dvadesetak poziva. Zvali smo
1471, ali ništa od toga jer je podatak o broju koji zove uskraćen. Tražio sam
sada od British Telecoma da zabrani spajanje svih uskraćenih brojeva, što znači
da će pozivi iz inozemstva biti automatski odbijeni. Kratkoročno, gnjavaža je
ali nadajmo se da će toj napasti dodijati kad se nitko ne bude javljao.
Marianne ne bi pozive ni spomenula da je mislila da ćeš reagirati kako si
reagirala, i sada se brinemo da i nisi tako dobro kako smo mislili.
Oboje mislimo da bismo te trebali prije posjetiti. Zamolila me je da
porazgovaram o tome s tobom jer misli da ćeš prije pristati ako te ja pitam. Ne
znam je li to točno, C, ali nazvat ću čim budem slobodan. Dotad, hoćeš li
nazvati majku? Znaš kako mrzi svađati se s bilo kim -as tobom naročito.
Voli te, tata
Od: alan.collins@manchester-police.co.uk Datum: 13/08/04. 16.19 Za:
connie.burns@uknet.com Predmet: Keith MacKenzie
Draga Connie,
bilo mi je tako teško razumjeti vaš e-mail. Ako ga ponovno pročitate, vidjet ćete
da je vrlo zbrkan. Međutim, reklo bi se da vas muče tri stvari: 1) MacKenzie je
otišao iz Iraka. 2) Potražit će vas. 3) Vaši roditelji primaju anonimne telefonske
pozive.
Ad 1) Ne vjerujem da se MacKenzie vratio u Britaniju. Najvjerojatnije je da se
vratio u Afriku, gdje zna da može naći posao. Kad smo već kod toga, prijavio
sam ga prije nekog vremena za prekršaje vezane za putovnicu i Glasgow ima
vašeg fotorobota i dva njegova poznata pseudonima. Na granici će ga uhititi
pokuša li ući u zemlju pod bilo kojim od tih imena. Ad 2) Kažete kako sigurno
zna da ste ga optužili za serijsko ubojstvo zbog e-mailova koje ste poslali
Alastairu Surteesu. Surtees kaže kako mu ih nije pokazao jer je mislio da su
vaše optužbe zlonamjerne. Bili Fraser baš i nije siguran u to, no u svakom
slučaju, mislim da se nepotrebno brinete. Vi ste jedina osoba koja može
identificirati MacKenzieja, pa će se držati što dalje od vas - bio njegov zločin
silovanje i umorstvo ili samo krivotvorenje putovnica. Nije mu u interesu
skretati pozornost na sebe.
Ad 3) Slučajnosti se događaju i bilo bi pogrešno pretpostaviti da vrijeme
anonimnih telefonskih poziva vašim roditeljima znači da je MacKenzie u
zemlji. Vaši bi roditelji taj problem trebali prijaviti policiji jer zvuči kao da
netko motri njihov stan, ali bez osobitih dokaza da MacKenzie: a) zna njihov
broj; b) mjesto stanovanja; c) da je u Britaniji - pa ako ga se navede kao
sumnjivca, to bi moglo unijeti zbrku.
Što se tiče očite zabrinutosti u vašem e-mailu, morate razumjeti da se moji
savjeti/zaključci temelje na informacijama koje ste mi vi dali. Da nijedno od
nas ne bi griješilo u vezi s tim informacijama, ovako sam ih pobrojao:
1. Nakon serijskih ubojstava u Freetownu, Harwoodova napada na prostitutku i
moje opaske o »stranom kontingentu«, počeli ste se pitati je li Harwood
odgovoran za smrt tih žena.
2. Svoje sumnje iznijeli ste nekim svojim kolegama, koji nisu pokazali
oduševljenje za vaše pretpostavke pa ih niste dalje iznosili. Ubrzo nakon
odlaska iz Freetowna, ali ne prije nego što vam je Harwood pokazao omotnicu s
imenom »Mary MacKenzie«, sjetili ste se da se u Kinšasi predstavljao kao
Keith MacKenzie.
3. Dvije godine poslije, prepoznali ste ga u Bagdadu, no rekli su vam da se zove
Kenneth O'Connell. Kada ste to rekli Alastairu Surteesu, otpravio vas je kao
nepouzdanu i zlonamjernu pretpostavku.
4. Pretražili ste irački tisak u potrazi za umorstvima sličnim onima u Freetownu.
Našli ste dva i pokušali za njih zainteresirati iračke novinare, pa ste obavijestili
mene i preko mene Bilia Frasera.
5. Te e-mailove poslali ste Alastairu Surteesu.
6. Ubrzo poslije toga otela vas je na putu za aerodrom nepoznata skupina, koja
vas je tri dana poslije pustila. Sve vrijeme imala ste povez na očima i policiji
niste mogli dati korisne informacije. Budući da vaša otmica nije imala sličnosti
s drugim otmicama i budući da o njoj niste htjeli govoriti, to je dovelo do toga
da vas proglase prevarantom.
7. Po povratku u Britaniju sakrili ste se i niste ispričali što vam se dogodilo.
Koliko znam, ja sam jedan od nekoliko ljudi koji su s vama u vezi - svakako
jedini policajac jer svoju e-mail adresu ne želite dati Billu Fraseru - ali meni
niste dali adresu ili telefonski broj.
8. Tijekom otmice ukrali su vam mobitel i laptop. Prema tome, svim
informacijama koje se u njima nalaze – podacima o vašoj obitelji i prijateljima,
bilješkama/e-mail porukama o umorstvima u Freetovvnu i Bagdadu - raspolaže
vaš otmičar/otmičari.
9. Sada se bojite da vas MacKenzie traži.
Uz rizik da se ponavljam, Connie, znate kako ćete me naći ako bilo što želite
dodati. Ne mogu vas prisiliti da bilo što kažete. Kad bih mogao, bio bih to
učinio kada ste se vratili u Englesku.
Neću se pretvarati da mogu jamčiti pozitivan rezultat kad su posrijedi zločini
počinjeni u inozemstvu, ali ako je MacKenzie opasan kao što tvrdite, itekako
vrijedi pokušati. /, što nije najmanje važno, radi vas. Strah od osvete sprječava
čovjeka da se otvori, ali nadam se da sada znate kako će sve što mi kažete biti
smatrano povjerljivim.
Uz srdačne pozdrave, Alan
Inspektor Alan Collins, policijska uprava Manchester
10.
Bilo je zastrašujuće kako brzo se panika ponovno uvukla u moj život. Moja je
majka mislila da se ljutim kada je pitala da nije možda Jess osoba koja je
naziva, noja sam na nju vikala iz straha i zbog osjećaja gušenja zalupila
slušalicu. Točno sam znala tko je naziva. Možda i ne bih bila tako sigurna da mi
tata nije bio rekao kako je MacKenzie otišao iz Iraka, ali sumnjam. Hrabrila
sam se budalastim mantrama i nadom da će Bili Fra-ser naći MacKenzieja prije
nego što MacKenzie nade mene. No, zavaravala sam se.
Kad gledam unatrag, zgranuta sam kako su pavlovljevske postale moje reakcije.
Kako tri dana u podrumu mogu izbrisati načine ponašanja koji su se trideset
šest godina stvarali ili poništiti pomne planove koje sam donosila posljednjih
nekoliko tjedana? Čemu locirati svaki prekidač za svjetlo, podmazivati brave na
vratima, oboružati se baterijskim svjetiljkama i smišljati strategije izlaza - ako
je moja uvjetovana reakcija na strah bila sklupčati se u kutu i zažmiriti? Upravo
ono što su učinile masakrirane žrtve u Freetovvnu.
Ali, čak se i životinje koje se ukoče pokrenu kad shvate da su još žive, pa sam
se i ja pomaknula. Ali samo do kuhinje, gdje sam mogla zaključati vrata prema
hodniku i ona prema ostavi. Iz nekog razloga odlučila sam da će biti sigurnije
ako sjedim u tami, iako su sva druga svjetla u kući blještala. Možda me je na to
naviknuo povez na očima - zavoljela sam činjenicu da ne vidim tko je ili stoje
preda mnom - ali barem je moj mozak naveo na neku vrstu ograničenog
razmišljanja.
Prihvatila sam onaj isti mentalitet opsade koji sam bila primijenila u automobilu
kada sam tek stigla. Dokle god ostanem tu gdje sam, dobro je. Pokušam li otići,
bit ću u opasnosti. Imala sam hrane i vode. Mogla sam zabarikadirati prozor
tako da kuhinjski stol dignem na sudoper i mogla sam upotrijebiti kuhinjske
noževe da se obranim. Ni u kojem trenutku nisam pomislila zvati pomoć. Peter
kaže da sam se uvježbala vjerovati kako nikoga nema, ali to ne objašnjava zašto
sam se, kada je svanulo i kada sam na kuhinjskom zidu vidjela telefon, sjetila
da postoji ijedan svijet izvan mene i mojega straha od MacKenzi-eja.
Naravno da sam nazvala Jess. Poput Lily, počela sam se oslanjati na nju. Bila je
čovjek od povjerenja koji ne očekuje, ili ne želi, da ga ugošćuju i nagrađuju
tričavim razgovorima. Kada sam se pomirila s njezinim pristupom, bilo je to
neobično umi-rujuće. Kad je bila raspoložena za razgovor, razgovarale smo.
Kad nije, nismo. Nisam shvaćala koliko sam konvencionalna dok nisam naučila
podnositi Jessine šutnje. Bila sam tip koji je stalno nešto govorio iz straha da ne
budem dosadna, a mijenjanje te navike nije išlo lako.
Nakon stoje ponovno počela navraćati, odustala sam od pokušaja da otkrijem
što motivira Jess. Pojavila bi se u nezgodan čas, a i prije je to činila, ali sada me
je to manje smetalo jer se ne bi uvrijedila kad bih joj rekla da imam posla.
Češće bi izašla van kositi urednu polukružnu tratinu sa stražnje strane kuće
nego što bi otišla bez pozdrava, ali kada sam istaknula kako ne očekujem od nje
da preuzima moje obveze, samo je slegnula ramenima i rekla da to voli. - Prije
više godina, kada je Lily imala vrtlara, šišao je travu sve do međe i nestalo je
životinja. Sada žive u visokoj travi i vide se tragovi gdje ulaze i izlaze iz skro-
višta. Ako vas zanima, tu imate lasicu. Odlazi na ribnjak piti.
- Čega tu još ima?
- Miševa, voluharica, vjeverica. Nedavno je tu bio jedan jazavac.
Napravila sam grimasu. - Štakori?
- Teško, rekla bih... osim ako smeće ne ostavljate vani. Vaša će lasica možda
imati mlade, a u dolini je kolonija svijetlo-smeđih sova koje vrebaju na njih.
- Imate li vi štakora na farmi?
Kimnula je. - Ima ih svaka farma. Traže zalihe žita i stočnu hranu.
-1 što poduzimate?
- Otežavam im život koliko god mogu, hranu za životinje držim u kantama a
zalihe žita uredno složene. Nasele se i razmnožavaju samo ako imaju hrane i
vode i nalaze šupljine i rupe za skrivanje. Oni su kao sve druge životinje.
Razmnožavaju se u uvjetima koje mogu iskoristiti.
Kao MacKenzie, pomislila sam. - Govorite kao daje to tako jednostavno.
Jess je slegnula ramenima. - Na neki način jest. Zarazu ćete imati samo ako ste
lijeni ili nemarni. Ako uokolo ostavljate hranu i smeće, to je otvoren poziv
štakorima. Oni vole stvari do kojih se lako dolazi, jednako kao i ljudi. - Zastala
je. - Sto ne znači da s vremena ne vrijeme ne upotrijebim otrov ili, kad počne
njuškati koji deblji, posegnem za zračnom puškom. Mogu prenijeti Weilovu
bolest i leptospirozu na ljude i životinje, a sto puta je bolje spriječiti nego
liječiti.
Taj praktični pristup štetočinama bio je nevjerojatan, ali nisam mogla zamisliti
da bi bila tako optimistična da joj se na polja spusti roj skakavaca. Jedno je to
motriti gamad u vlastitoj kući, a nešto posve drugo gledati smrti u oči dok ti
usjeve uništava roj koji se izlegao i nastao dvjesto kilometara dalje. U tim
okolnostima plačeš i moliš Boga za spas jer ti ništa na svijetu ne može pomoći,
osim dobrotvorne pomoći stranih vlada i nevladinih organizacija.
Kada sam joj to rekla, odvratila je prilično zajedljivo da kravlje ludilo i slinavka
nisu ništa drugačiji. - Zbog kravljeg ludila izgubila sam cijelo tatino stado, kada
se svu telad stariju od trideset mjeseci moralo spaliti - bez obzira na to jesu li
oboljela ili ne - i osam godina mije trebalo da uzgojim drugo, upola manje.
Mesna i mliječna industrija u ovoj zemlji trpe, ali za farmere ne čujete mnogo
riječi suosjećanja.
- Zar niste dobili naknadu?
- Ni približno onoliko koliko je svaka životinja stvarno vrijedila. Tati su trebale
godine za to stado - na izložbama su uvijek osvajale nagrade - i nijedna nije
imala BSE. Kada su se testovi nakon klanja pokazali negativni, dobila sam još
po šezdeset funta za svaku životinju koja je bila nepotrebno ubijena. Bila je to
neslana šala... i to krajnje uznemirujuća. Voljela sam te krave.
- Zao mi je.
Kimnula je. - Vi to razumijete. Jesu li vašem ocu skakavci uništili usjeve?
- Samo oni ljudske vrste. Mugabe mu je uzeo farmu.
- Koliko je dugo vaša obitelj bila tamo?
- Ne dovoljno dugo - odgovorila sam ironično. - Tri generacije - ako računate
mene, četiri - otprilike jednako dugo koliko je Madeleine bila u Barton Houseu.
- I to nije dovoljno dugo?
- Pogrešna boja - oporo sam odgovorila. - Ako ste crni, onda ste starosjedioci...
bez obzira na to jeste li se rodili u Mozambiku ili Tanzaniji. Ako ste bijeli, onda
su vaši preci ukrali zemlju starosjediocima.
- To je učinila vaša obitelj?
- Ne. Moj pradjed i prabaka kupili su naše imanje pošteno i otvoreno, ali
vlasnički papiri nisu važni kad vam na pragu osvanu razbojnici Zanu-PF-a. -
Slegnula sam ramenima. - Obje strane imaju donekle pravo, ali krađa vlastite
zemlje nije ništa riješila. Samo je pogoršala stvari... afričku žitnicu pretvorila je
u neplodno tlo. Prije deset godina bijeli su farmeri proizvodili dovoljno hrane...
- Zašutjela sam.
- Nastavite.
- Ne - rekla sam naglo se nasmijavši. - Previše se rasrdim. Kao i vi s očevim
stadom. Ne bi mi toliko smetalo daje farma pripala našim radnicima, ali uzeo ju
je jedan od Mugabeovih razbojnika i tri godine nije ništa proizveo. Suluda
situacija.
- Hoćete li se ikada vratiti?
- Ne smijem - odgovorila sam neoprezno. - Do daljnjega mi je zabranjeno zbog
onoga što sam napisala o Mugabeu.
Zavladala je kratka šutnja, a onda je Jess promijenila temu. Bila je to učinila i
prije kada sam nepromišljeno govorila o sebi i tada sam se pitala je li joj Peter
rekao da nisam ona za koju se izdajem. Bilo je upadljivo da me nikada nije
oslovila s Marian-ne, radije bi pričekala da privuče moju pozornost i onda rekla
što ima. Imala sam najbolju namjeru da kažem istinu - svakako prije nego što
stignu moji roditelji, jer dvije Marianne u istoj obitelji zahtijevale su
objašnjenje - no stalno sam odgađala. Nisam bila spremna govoriti o Bagdadu -
ne tada, ne ikada, možda - pa sam se i dalje pretvarala jer je tako bilo lakše.
Nije bilo sumnje da joj je Peter rekao kako znam za njezin odnos s Nathanielom
jer je to spomenula jutro nakon razgovora s njim. To je u meni pobudilo duboku
radoznalost o Peterovu odnosu s Jess. Je li bio kod nje večer prije? Je li nazvao
i rekao da sam bila kod njega? Nije me brinulo to stoje izdao povjerenje jer i
nisam od njega tražila da to zadrži za sebe, ali zanimalo me je zastoje smatrao
potrebnim obavijestiti Jess. U najmanju ruku, to je podrazumijevalo da su
prisniji nego stoje ijedno od njih priznavale
- Potrebna je kriza da shvatite kakav je netko zapravo - rekla je, pokazujući
bradom na jednu Nathanielovu sliku. - Nakon pogibije mojih roditelja, ponio se
vrlo jadno.
- Sto je učinio?
- Sakrio se u London umjesto da se ovdje suoči s emocijama. Na kraju se
ispostavilo daje to bilo dobro. Da sam ga poslušala, mogla sam prodati farmu.
Htio je da kupim kuću u Claphamu s atelijerom na katu.
- Za njega?
- Naravno. Zamišljao je život u boemskom stilu u nekom klaustrofobičnom
stanu. - Slabašno se nasmiješila. - S novcem mojih roditelja... on kao
karizmatični slikar i ja kao sluškinja.
-Jeste li bili u iskušenju?
- Ponekad... noću. Kad bi svanulo, uvijek sam bila dovoljno razborita da
shvatim kako to ne bi išlo. Meni treba samoća i mnogo prostora, a njemu treba
publika. - Zastala je. - Najurila sam ga kada sam shvatila da nisam stvorena za
slugu.
Zanimljiv izbor riječi, pomislila sam. - Je li se tada dao na Madeleine?
- Nn-nn. Godinama je spavao s njom. Zatrudnjela je dva mjeseca nakon što sam
rekla da ga više nikad ne želim vidjeti. -Jess se nasmijala na moj izraz lica, stoje
kod nje bilo rijetko. -Tako je Lily reagirala. To je bilo valjda najgore što se
moglo dogoditi... njezino jedino dijete zatrudnjelo je s nekim koga je izbacila
jedna Derbyshire. Ponašala se tako da bi čovjek pomislio da smo Nathaniel i ja
u rodu. Menije to bilo zabavno.
-Jer vas je Lily omalovažavala?
- Ne. Sviđalo mi se to stoje Madeleine prvi put u životu igrala slugu.
Znam da sam u tom trenutku odustala od pokušaja da razumijem Jess. Htjela
sam joj postaviti nebrojeno mnogo pitanja, pa i zašto je ostala bliska s Lily, no
umjesto toga utekla sam se banalnosti. - Za vas je to svršena stvar.
- Znam - rekla je kritički gledajući Nathanielovu sliku - ali za njega nije.
Ponekad mi gaje doista žao. Svako malo dođe na farmu, htio bi da sve bude po
starom, ali ga nisam vidjela otkad sam mu rekla da ću mu raznijeti kokota ako
opet pokuša. - Oči su joj vragolasto zasjale.
Doista je imala sposobnost iznenaditi.
- Zna li Madeleine?
Jess je ravnodušno slegnula ramenima. - Ne bih rekla. Više gotovo uopće ne
razgovaraju, i zato ona hoće ovu kuću. To joj je najbolja prilika da ga se
otarasi... i bila bi to dosad učinila da je Lily nije spriječila. Lily nije odobravala
razvod.
- Zašto joj je Madeleine rekla?
- Nije joj rekla. Ja sam.
Mogla sam i pretpostaviti, pomislila sam. - Onda, nije loša osveta?
- Samo što nisam to učinila iz osvete. Učinila sam to da zaštitim Lily.
Madeleine bije bila ubila ili je bacila u najjeftiniji mogući dom da Lily nije
promijenila punomoć. Jedino stoje sprječava da Lily pritisne jastuk na lice jest
to stoje upleten odvjetnik. Bit će bogata kad naslijedi kuću... ako se prvo riješi
Nathaniela i sina.
Nema sumnje da je Jess bila moja zaštitnica kada je deset minuta poslije mog
telefonskog poziva dotutnjala na kolni ulaz. Pomalo je podsjećala na viteza na
bijelom konju koji priskače u pomoć, samo što nije bilo nikakva viteštva i vrlo
malo nježnosti. Kada sam otključala stražnja vrata, psi su počeli skakati iza nje i
ljutito je dreknula na mene kada sam se stisnula uza zid. -Ne mislim se sama
boriti s uljezom - prosiktala je, idući za mastifima u kuhinju. - Tu čekajte. -
Čula sam kako otključava vrata prema hodniku i zatim sušanj zelenih
tapeciranih vrata kada su ona i psi nestali u unutrašnjosti kuće.
Tek kada se pet minuta poslije vratila sama, vidjela sam da nosi pušku.
Presavinula ju je preko koljena i stavila je na stol. -Sve je u redu. Nikakvih
znakova provale, a pse sam ostavila u predvorju. I, stoje bilo?
Ne sjećam se kakvo sam objašnjenje dala, osim da sam ponovila kako mislim
da sam prethodne večeri vidjela nekoga u vrtu. Istina je bila previše zamršena, a
ja previše umorna da se probijam kroz minsko polje otkrivenja. Jess nije bila
impresionirana. - Zašto niste pozvali policiju? Tome služe.
- Ne znam - odgovorila sam i jadno se skutrila u kutu. - Nisam se sjetila.
- Nestrpljivo se sagnula i podigla me na noge. - Nemojte biti tako grozno
patetični i trgnite se malo - zarežala je, gurnuvši me na stolac. - Znam da
možete.
Pitala sam seje li se na taj način odnosila i prema Nathanie-lu. Akojest, onda i
ne čudi da mu je bilo draže Madeleinino laskanje. Ne znam što sam od nje
očekivala - sućut i malo topline, možda - ali uopće mi nije palo na pamet da se
možda boji. A trebalo je. Trebala sam pogoditi da će, kad spomenem uljeza,
odmah pomisliti na MacKenziejevu fotografiju.
U vrijeme kada je radila na fotografiji glave, mislila sam da će me zasipati
pitanjima. Nije, premda se sjećam kako me upitala kako se čovjek zove i zašto
to radim. Upotrijebila je računalo s farme, dok sam ja sjedila pokraj nje, i činilo
se daje zadovoljna odgovorima koje sam dala - da je netko koga poznajem iz
viđenja i kojeg traže u Africi zbog prijestupa vezanih za putovnicu. Jedini
njezin komentar bio je kako je čudno da mu ne znam ime, a tako dobro pamtim
njegovo lice.
-Je li to bio onaj čovjek? - htjela je sada znati.
Zurila sam u svoje ruke.
- Tko je on? Zašto bi vas došao tražiti? - Kad nisam odgovorila, posegnula je za
bežičnim telefonom i pružila mi ga. - Zovite policiju... dat ću vam broj postaje u
mjestu. Tražit ćete osobu koja se zove Steve Banks. On je naš mjesni policajac,
i ovo je njegovo područje. Dobar je momak. - Slušalicu je spustila pred mene na
stol. - Imate minutu da se odlučite, a onda ću to sama učiniti.
Povukla sam telefon prema sebi i privinula ga na grudi. -Nema smisla. Nikoga
nisam vidjela.
- A zašto ste mi onda rekli da jeste? Zašto ste se tu zaključali?
- Da sam rekla kako sam se bez razloga zaključala, ne biste došli.
Otvorila je slavinu i natočila vodu u kuhalo. - Izgledate grozno - oštro je rekla. -
Hoćete li otići gore i urediti se dok ja skuham kavu? Pse ću zatvoriti u stražnju
sobu pa vas neće uloviti panika kada ih vidite. - Uputila mi je jedan od svojih
prodornih pogleda, uključila kuhalo za vodu i krenula prema vratima za hodnik.
- I prestanite se samosažalijevati. Ostanete li dulje od pola sata, neće me biti... i
neću se vratiti. Stvarno mrzim plačljivice.
Divna je stvar poricanje. Zauvijek možete preživjeti ako kažete »ne«. »Da« je
ono koje vas izlaže opasnosti. Da, voljela bih posao. Da, otići ću u Bagdad. Da,
znam tko me je oteo. Da, mogu identificirati MacKenzieja. Imala sam jednu
pratetu koja je uvijek svemu rekla »ne«. Umrla je u devedeset osmoj kao
djevica, a njezina smrt je bila ono najzanimljivije vezano za nju. Netom prije
smrti rekla je: »Gdje mije bila glava?« I mi se sve otada pitamo stoje htjela reći.
Imala je Jess pravo kada je rekla kako izgledam. Doista sam izgledala strašno.
Crvenih očiju i ispijena, stara i usukana kao devedesetosmogodišnja djevica.
Dok sam se umivala i prolazila četkom kroz kosu, upitala sam se gdje je meni
bila glava. Otkako sam stigla, gotovo ništa nisam napisala - osim e-mail poruka
Alanu i Danu - a jedini s kojima sam redovito razgovarala bili su moji roditelji,
Jess i Peter. Dane sam provodila u pretraživanju interneta, istraživanju
informacija o psihopatima i poremećenima. Moje noći su bile ispunjene
snovima o njima.
Tip uhode: Osoba s bolesnim idejama često ima povijest duševne bolesti zbog
koje zamišlja da je žrtva zaljubljena u njega. Osvetoljubiva uhoda - najopasniji
tip - traži osvetu...
Sadistički silovatelj: Onaj koji ženu želi kazniti primjenom nasilja i okrutnosti.
Žrtva je tipično samo simbol uzroka njegove ljutnje. Obimo mnogo razmišlja
prije silovanja i svako pomno planira. Žrtve su često traumatizirane, imaju vrlo
teške tjelesne ozljede i u mnogim slučajevima smrtno stradaju...«
Mučitelj: Onaj koji nanosi ekstremnu tjelesnu i duševnu bol u svrhu
kažnjavanja ili dobivanja informacija. Zlostavljanje može uključiti: povezivanje
očiju, prisilno neprestano stajanje ili čučanje, uranjanje u vodu do trenutka
utapanja, gušenje omata-njem plastičnih vrećica oko glave, silovanje...
Kada je napisao da »nitko nije otok«, John Donne nije mogao znati za prave
introvertirane osobe kakva je bila Jess i sociopate kao MacKenzie. Takvi ljudi
mogu živjeti u zajednici - iako na njezinom rubu - ali njihova povučenost,
njihova šutljivost, čak njihova ravnodušnost na to što drugi misle, znače u
najboljem slučaju da su tek djelomice povezani s »kopnom« čovječanstva. Ako
uopće dođu u dodir s nama ostalima, onda je to pod njihovim a ne pod našim
uvjetima.
MacKenzieja je njegova osama pretvorila u grabežljivca, premda je pitanje što
je bilo prvo - njegov sadizam ili njegova otuđenost. Teško da se rodio sa
sadističkim fantazijama - tko se rodi takav? - ali je do njih možda dovelo teško
djetinjstvo. Suprotno tome, Jess je, čini se, povučenost naslijedila od oca,
premda su joj tragedije u životu možda pridonijele. Ponekad, naročito kada nije
htjela govoriti, osjećala sam da u njezinoj osobnosti ima nečeg autističnog. Bila
je sigurno darovita umjetnica i posvećivala se svojem radu s opsesijom kakvu
vidimo u učenjaka.
Bila je na svoj način karizmatična. U onih koji su odabrali biti s njom u odnosu
budila je ljubav i odanost, a u onih koji nisu, nerazmjernu odbojnost. Nije kod
Jess bilo sredine. Voljeli ste je ili mrzili, i u oba slučaja prihvaćali njezinu
suzdržanost kao dio paketa.
Sve to uvjerilo me je da se u roku pola sata vratim u prizemlje jer sam ja nju
trebala mnogo više nego ona mene.
Ulomci iz bilježaka, evidentirani kao »CB15-18/05/04«
Policija u Bagdadu sugerirala je da se moje navodno »neznanje« može objasnid
stockholmskim sindromom - da bih preživjela, vezala sam se za svoje otmičare
i iz zahvalnosti za puštanje uskraćujem informacije. Rekli su mi da se toga ne
treba sramiti. Događa se većini talaca jer njihov život ovisi o otmičarima, a
sprijateljiti se s onim tko te ugrožava predstavlja klasičnu mjeru samozaštite.
Kada sam zanijekala, prestali su sa mnom suosjećati.
... Jedina veza koju sam razvila, bila je s koracima. Čeznula sam za njima jer
sam se bojala da ću polako umirati od gladi i dehid-racije... i bojala ih se jer je
to značilo da ću biti izvedena iz kaveza. Svakako jesam razvila psihološku
vezanost za zvukove. Bila sam tri dana vlasništvo - i još sam.
... Nisam namjeravala iznijeti pojedinosti o tome što se dogodilo. Kako mogu
objasniti osmijehe neznancima? Jesam li ikada rekla ne? Jesam li ikada
pomislila reći ne?
...Jesu li svi sadisti svjesni moći koju imaju? Jesu li sve žrtve programirane da
na jednaki način reagiraju na strah i bol?
... Da bar u to mogu vjerovati. Barem je izlika za kukavičluk. Zašto sam živa?
To uopće ne razumijem...
11.
Moj je povratak u prizemlje bio repriza dolaska. Kada sam otvorila kuhinjska
vrata, Peter je sjedio za kuhinjskim stolom a Jess je buntovno stajala uz peć i
zurila u pod. Nisam bila čula Peterov automobil i ukočila sam se od straha čim
sam ga vidjela. Uputio mije ohrabrujući osmijeh. - Neću se uvrijediti ako me
potjerate, Marianne. Jess mi je rekla da »što prije dovučem dupe«. Rekla je daje
hitno, ali, kao što sada već sigurno znate, dijagnoza joj nije jača strana.
Jess ga je srdito pogledala. - Morate s nekim razgovarati -rekla mije izravno - a
Peter je vjerojatno najbolja osoba za to. Samo ne dajte da vas nagovori na
lijekove. Ako vas pretvori u zombija, bit ćete lak plijen za svakog luđaka koji
dođe.
Peter se namrštio u znak upozorenja. - Začepi, Jess. Ako je to tvoje shvaćanje
taktičnosti, nikakvo čudo da ti društvo čine isključivo lasice.
- To je ono čega se ona boji.
Ustao je i pokazao prema drugom stolcu. - Samo vi uđite, Marianne. Imate
moju riječ da ovdje nema nikog, osim mene i Jess. Protiv njezinog vlastitog
uvjerenja, složila se da sada nije vrijeme da vas liječi od straha od pasa... tako
da čak nemate mastife s kojima biste se borili.
Jess je sada mene srdito pogledala. - Sami ćete odlučiti, ali bit će vam bolje s
psom da vas čuva. Rado ću vam posuditi Bertie-ja. Bio je Lilvn, dok se mogla
za njega brinuti, pa će se dobro snaći kad ga počnete hraniti... samo dok se ne
počnete grčiti i mlatarati rukama. Morat ćete samo naučiti nekoliko zapovijedi i
on će se ispriječiti između vas i opasnosti. - Izraz lica malo se ublažio. - U
svakom slučaju, razmislite o tome. On će vam biti mnogo bolji od
antidepresiva.
Peter se mrko nasmiješio. - Zbilja si ponekad davež.
- Samo nudim neke mogućnosti.
- Ne, ne nudiš. Kao i obično izbacuješ neke glupe teorije. Predlažem da se
vratimo planu A - govorio je kroz stisnute zube - a to je da Marianne damo
priliku da nam kaže možemo li joj ikako pomoći. - Zadržao je moj pogled i
svojski se potrudio da se u njegovu pogledu ne vidi razdraženost. - Mogu li vas
nagovoriti da uđete? Ili biste radije da jedno od nas, ili oboje, ode...?
Znala sam da razdraženost nije bila usmjerena na mene, no bila je dovoljna da u
grudnom košu osjetim treptaj uzbune. Moja reakcija na svaki znak muške
nestrpljivosti ili nezadovoljstva bio je nalet straha. Bilo je previše asocijacija, i
to ne samo na MacKenzieja. Tijekom razgovora u policiji u Bagdadu -gdje je
ispitivanje postajalo sve oštrije - počela bih se tresti tako jako daje američki
savjetnik prekinuo i pitao da li bih radije govorila sa ženom.
Odbila sam tako energično, da mu se čelo naboralo od zbunjenosti. - Ali
doimate se uzrujano, Connie. Mislio sam da bi vam moglo biti ugodnije s
pripadnicom vašega spola.
Posegnula sam za čašom s vodom, a onda se predomislila jer nisam htjela da
rubom udaram o zube. - Umorna sam - procijedila sam suhih usta - i ako
počnem iznova s nekim novim, pobjeći će mi zrakoplov. Stvarno želim kući k
roditeljima u Englesku.
Nije bio neljubazan. U drugim okolnostima bio bi mi se svidio. - To mi je jasno,
ali ne želim vas uzrujati, a imam osjećaj da to činim. Biste li htjeli da sljedećoj
sesiji prisustvuje policajka?
Odmahnula sam glavom. Bojala sam se ženske sućuti, a još sam se više bojala
njezinih instinkata. Lakše je lagati muškarcima. Prešla sam jezikom po ustima i
izvela uvjerljiv smiješak. -Dobro sam. Samo sam iscrpljena. Bilo je
zastrašujuće... čovjek ne spava kad je prestrašen.
Gledao je moj izraz dok me je Dan utješno obgrlio oko ramena. Smiješak sam
zadržala - jedva - ali nisam mogla a da mi oči ne budu razrogačene.
Možda muškarci imaju jednako razvijen instinkt kao žene, jer se odmah
ponovno namrštio. - Ne sviđa mi se, Connie. Jeste li sigurni da ste nam sve
rekli?
Mogla sam samo zuriti u njega. Cijelo se moje tijelo bunilo na Danovu blizinu.
Bilo je to prvi put da sam teško disala, premda se više radilo o prisilnom
zadržavanju daha - dvadeset sekundi ukočenosti - nego o panici koja je došla
poslije. Bombi straha, čini se, treba vrijeme da se počne rasprskavati bez
upozorenja. Možda neposredno nakon traume vozimo s automatskim pilotom i
strah osjetimo tek kada se tijelo mora odmoriti i mozak ga nadjača iz straha da
će opet biti uhvaćeno na spavanju.
Dan ^je progovorio umjesto mene. - Pustite je malo, Chas. Rekla vam je sve što
može. Muškarci koji su je oteli iz taksija nosili su skijaške maske i imala je
povez preko očiju. Kada sam je našao, nije mogla otvoriti oči koliko je dugo
bila u mraku... a to je bilo prije manje od četiri sata. Budite zahvalni što je
uopće pristala razgovarati s vama. Daje po mome, bila bi otišla prvim
zrakoplovom pa biste informacije tražili od Londona.
-Ja to cijenim.
- Ne bih rekao. Čuli ste liječnika. Savjetovao je dvadesetčet-verosatni oporavak
prije nego što počne odgovarati na pitanja, pa je bilo pametnije pustiti London
da obavi ulogu. Informacije koje vas zanimaju dobili biste i od njih... ali bi im
kašnjenje umanjilo vrijednost. Connie je to razumjela, i zato je ovdje.
- To doista cijenim, Dane, ali nažalost, Connie nam nije mogla ništa reći. -
Obratio se meni. - Znate lijesu li vas snimali na video? Čini se daje kućni video
zaštitni znak otmičara... i oni hoće svojih petnaest minuta slave kao i
zapadnjaci. Sjećate li se, jeste li čuli da kamera radi?
Uspjela sam reći »ne« i pritom se nasmiješiti, ali srce mije lupalo kao ludo.
Cijela stvar bila je previše ubitačna. Da ono što sam učinila nije bilo
zabilježeno, mogla sam zadržati privid dostojanstva. Snimao je krupne planove
- »pokaži da uživaš, davolice« - pa se na poslušnom tijelu krpene lutke lice
može prepoznati, čak i s povezom preko očiju.
Sto planira učiniti sa snimkom? Koliko će je ljudi vidjeti? Hoće li u meni
prepoznati Connie Burns? Hoće li je vidjeti Dan? Moji roditelji? Moji prijatelji?
Kolege? Sva druga poniženje izgledala su ništavna u usporedbi s javnim
razotkrivanjem na bagdadskim bazarima ili, još gore, na televizijskoj postaji al-
Džaziri ili na internetu. Ima li smisla živjeti ako za život morate moliti? Kako
čovjek funkcionira bez samopoštovanja? Kako smogne snagu da nastavi?
- Što mislite, zašto su vas tako brzo pustili, Connie? Dan nam je rekao da nije
bio uključen ni u kakve pregovore jer nije znao tko vas je zatočio. Niti smo
mi... niti koja od vjerskih skupina. I, zašto su vas pustili?
- Ne znam.
- Sada je prosjek dva tjedna. Na kraju tog razdoblja, ovisno o tome koliki se
pritisak vršio, taoce ili puste ili im odrube glavu. Mislimo da većinu odvedu u
Faludžu - ili u neko drugo čuvano mjesto - ali vas su držali u Bagdadu... a onda
pustili bez ikakve aktivne intervencije. Ne uklapa se u uzorke koje smo vidjeli,
Connie.
- Zao mi je.
- Ne optužujem vas - rekao je uz uzdah. - Pokušavam pokazati zašto nam
morate dati što više informacija. Jedini trag bio nam je vaš vozač - a on je
nestao - pa nemamo pojma o čemu se tu radi. Može biti daje to početak nekog
novog pristupa... ili se pojavila neka nova skupina, čija je jedina prednost to što
još nisu naučili ubijati. - Gledao je kako mi se oči šire kada mi je Dan u znak
solidarnosti nezgrapno stisnuo rame. - Hoćete li da još netko proživi vašu
sudbinu, Connie?
Nisam mogla govoriti čak i da sam htjela.
- Kakvo je to pitanje? - pitao je Dan ljutito. - Vraški dobro znate da su vam
izgledi da uhvatite te gadove ravni nuli. Zarka-vijevaje glava ucijenjena na
deset milijuna... I nitko ga nije izdao. Podignite na dvadeset pet milijuna, neće
ni tada. Što vam Connie može reći a da se to promijeni?
- Ništa, što se Zarkavija tiče. Spreman sam prihvatiti daje bila oteta za daljnju
prodaju, ali ako je tako, zasto je nije kupio? -
Na trenutak je zadržao moj pogled, a onda se opet okrenuo prema Danu. — Iz
novinarki se može izvući velika korist. Njihovi kolege ih poznaju, a žene u
opasnosti su dobra tema. Connie i Adelina nadahnule su više njihovih uvodnika
nego bilo koji drugi taoci. -Još jedanput je kratko pogledao u mojem smjeru. -
Zašto bi Zarkavi - zašto bi ijedan drugi terorist - tako odbacio publicitet? Meni
to, bogami, doista nije jasno.
Ni Danu nije bilo, ali on je, kako je i obećao, držao moju stranu. Jedina moja
veza s njim bila je činjenica da smo se godinama poznavali. Prvi put sam ga
srela u Južnoj Africi, kada sam počela raditi u Cape Timesu kao pomoćnica
urednika iz Oxforda, a on je bio komentator. Bili smo u istom gradu godinu
dana prije nego stoje otišao van raditi za Reuters, ali redo-vilo smo se viđali kad
bi ga poslali izvještavati o nekoj »afričkoj« temi. Potječe iz Johannesburga, ali
glavno mu je boravište -prema poreznim prijavama - okrug Wexford, Eire, gdje
je »živio« sa svojom ženom Ailish, Irkinjom, i njihovom kćeri Fion-nulom.
Čudan je bio taj odnos. Njegovi odlasci u Irsku bili su čak neredovitiji od
povremenih zadataka koji su spajali nas dvoje. Jednom sam ga pitala kako to da
se oženio Irkinjom, na što je odgovorio daje to bilo vjenčanje iz nužde, jer je
zatrudnjela. -Studirala je u Londonu i bojala se otići kući bez prstena. Njezin
otac vjeruje u oganj pakleni i sumpor. Bio bi je izbacio iz kuće da se sama brine
za sebe.
- Zašto nije pobacila?
-Jer Ailish vjeruje u oganj paklenski i sumpor više nego njezin stari.
- To je nije spriječilo da s tobom legne.
- Hm... neki su grijesi manji od drugih - nacerio se - a možda i moj šarm ima
neke veze s tim. Na kraju je sve dobro završilo. Fee je sjajna curica. Bio bi
zločin pobaciti je.
- Ako tako misliš, zašto se ne potrudiš viđati je češće? Slegnuo je ramenima. -
To izaziva previše problema. Obitelj
se svađa samo kad sam ja ondje. Svi su oni za mjesečni ček, ali ne i za stanara.
- Ona živi s roditeljima?
- Ne baš. Tri kuće dalje. Jako su povezani. Ima tri brata na udaljenosti od tri
kilometra, koji se u punom sastavu pojave svaki put kada dođem da slučajno ne
zaboravim svoje obveze. Kad god odem tamo, osjećam se pomalo kao Daniel
koji ulazi u lavlju jazbinu.
Menije sve to bilo vrlo čudno. I prilično tužno. - Još spavaš s Ailishom?
U kutu očiju pojavile su mu se bore. - Dopušta mi odsjesti u sobi za goste, dotle
seže njezina gostoljubivost... osim što za to vrijeme drži podalje svog
ljubavnika.
- Ti si lud - rekla sam u nevjerici. - Zašto se ne razvedete?
- Čemu? Nemam nijednu drugu koju bih oženio... osim tebe... a ti me nećeš.
- Ne znaš kuhati.
- Kao ni ti.
- Točno, i zato bismo bili loš par. Gladovali bismo. - Nake-sila sam mu se. - Jesi
li siguran da to nije trik da se izbjegne plaćanje poreza na dohodak? Svatko zna
da pisci i slikari u Irskoj ne plaćaju porez.
- Samo književnici... i moraš provesti šest mjeseci u zemlji da stekneš to pravo.
Novinari su isključeni.
Nije mi se činilo da bi ga to moglo spriječiti. U jednoj fazi svoje karijere radio
je u Reutersovoj financijskoj redakciji i tvrdio da zna sve porezne trikove. -
Planiraš li živjeti ondje kad napišeš slavni roman?
- Palo mije na pamet.
- S Ailish?
Danje odmahnuo glavom. - Radije bih živio u nekoj kući u Kerrvju, s pogledom
na zaljev Dingle. Odveo sam Fee tamo posljednji put kad sam bio i bilo je
divno. Šetali smo žalom. -Zastao je. - Kad postignem nešto veliko - ako
postignem nešto veliko - ona će biti odrasla žena. Što misliš, što će tada misliti
o svojem ocu? Hoće li htjeti šetati sa mnom po pijesku?
Rekao je to onim istim šaljivim tonom kojim se sve vrijeme služio, ali riječi su
govorile nešto drugo. Ljubav prema svojem djetetu koju je htio da mu uzvrati.
Iznenadilo me. Mislila sam daje poput mene, odlučno nespreman vezati se jer je
to jedini način da u nomadskom načinu života ostaneš pri zdravoj pameti.
Možda je zbog kćeri uhvatio korijen. Odjednom sam mu pozavidjela.
I zavidjela sam Fee. Zna li što Dan osjeća za nju? Zna li tko je on? Stoje
postigao? Stoje napisao? Kako ga gledaju izvan uskih granica obitelji njezine
majke?
- Bit će čudna žena ako ne bude htjela - rekla sam. - Znatiželja je ženama u
prirodi... potječe iz stoljeća u kojima nisu male što raditi, osim mozgati o
ponašanju muškaraca. A što se tiče toga što će o tebi misliti... - zastala sam -
nadam se da ćeš joj uvijek biti zagonetan, Dane. Na taj način stalno će se
vraćati po još.
Taj jt razgovor spomenuo uzgred dok je čekao sa mnom na bagdadskom
aerodromu. - Kako ću doći do tebe? Imam jedino broj tvog mobitela... a njega
nema. Počinjem shvaćati kako malo znam o tebi, Connie. Trebaju mi podaci o
tvojim roditeljima.
Na silu sam se nasmiješila. - Napisala sam njihovu adresu i broj na notesu u
tvom stanu kad sam nazvala kući - slagala sam - ali uvijek ih možeš naći u
dosjeu pod »uža obitelj«. - Zapravo, podatke nisam ažurirala otkako su moji
roditelji otišli iz Zimbabvea pa je jedina zabilježena adresa bila farma Japera, a
Mugabeov pajdaš teško da će poštu proslijediti.
Dan je kimnuo. - U redu. I zadovoljna si s dogovorom? Harry Smith će te čekati
na Heathrowu i voditi te kroz konferenciju za novinstvo. Nakon toga zatražit će
da te puste na miru... iako će tražiti tvoje izjave ako i kada puste Adelinu
Bianca. - Posegnuo je za mojom rukom. - Hoćeš li sve to izdržati?
Pokušala sam ne pokazati koliko ne volim da me se dodiruje. - Da.
- Pitat će te koliko su te dugo držali. To je stvar koja će ih zanimati. Zašto samo
tri dana? Jesu li ti rekli razlog zašto su te pustili? Tko je pregovarao? Je li
plaćen neki novac? - Stegnuo mije ruku da me umiri. - Možda bi vrijedilo
razmisliti o tome u zrakoplovu. Za većinu toga možeš tvrditi da ne znaš, ali
htjet će znati što si rekla otmičarima i misliš li daje to utjecalo na to kako su se
odnosili prema tebi.
Pet metara dalje neka žena je pljusnula malo dijete po zatiljku. Nisam vidjela
stoje zgriješio, ali tiranski udarac bio je nerazmjeran svakom zločinu koji može
počiniti jedan dvogo-dišnjak. Osjetila sam kako mi se u grlo penje tuga -
prethodnica suza - ali bila sam izgubila moć plakanja i suhih očiju gledala sam
u Dana, izvukavši ruku iz njegove i skutrila se u posuđenoj jakni. Ispod sam još
nosila »otmičarsku« odjeću, pamučnu suknju i košulju, koje sam oprala prije
nego što me je Dan odveo u policijsku postaju. Prihvatila sam uzeti jaknu od
jedne kolegice u slučaju da u Londonu bude hladno.
- Tražiš li ti to od mene da nešto izmišljam?
Skrenuo je pogled. - Predlažem da središ svoju verziju, Con-nie. Policiji si rekla
da nisi mogla govoriti zbog ljepljive vrpce preko usta... a odmah poslije toga
rekla si da su ti redovito davali vodu. To je bilo moguće samo ako je vrpca bila
skinuta, pa zašto nisi tada govorila?
-Jer to ne bi ništa promijenilo. Da su me htjeli ubiti, bili bi me ubili.
- Dobro - rekao je odjednom nestrpljivo. - Predlažem da nešto izmisliš. Znaš o
čemu se radi. Radi se samo o centimetrima novinskog stupca, pa im daj
najbolju priču koju možeš.
Zabila sam ruke u džepove. - U suprotnom?
- Usporedit će te s Adelinom, Connie, i tražiti podljeve. Tražit će liječnički
izvještaj - potvrda da nisi bolesna, uz manje podljeve na zapešćima i malo
crvenila oko usta i očiju od ljepljive vrpce - i htjet će znati zašto si tako jeftino
prošla. Sto ćeš im reći?
Prešla sam jezikom preko usana. - Da ne znam.
- A kad pitaju što si imala na sebi - što će sigurno pitati - kako ćeš na to
odgovoriti?
Jače sam zagrnula jaknu oko struka i bokova. - Ono što sam dobila.
- Onda se drži priče koju smo dali policiji... da sam tvoju odjeću dao oprati jer
nisi imala što obući. Opet ću dobiti po glavi - završio je prilično mrko - iako
izgledam kao potpuni idiot.
Chas mu je zamjerio što mi je prije odlaska na policiju dopustio oprati sebe i
odjeću. Bilo je već dovoljno loše to stoje tri sata tajio da sam puštena, a još gore
to što nije razmislio o posljedicama uništavanja dokaza. Za moje ponašanje
postojalo je neko opravdanje jer sam bila traumatizirana, ali za Dana nije.
Trebao je biti pametniji. Kako će vlasti podići optužbu bez fo-renzičke potvrde?
Dan mije pružio potporu - jer je kritike preuzeo na sebe i prešutio da me je
pokušao spriječiti - ali sada nije skrivao svoje sumnje. - Zašto si morala prati tu
odjeću, uostalom?
- Bila je prljava.
Ali oboje smo znali da nije. Nije čak smrdjela na prljavštinu, navodni razlog
zbog kojeg sam je oprala. Poigravala sam se mišlju da kažem kako sam bila
dobila narančasti kombinezon, sličan onom koji je Adelina nosila na videu, ali
bojala sam se da ću potaknuti daljnja pitanja. Zašto na mojoj koži ili u kosi
nema narančastih vlakana? Zašto bi me odjenuli kao zatvorenicu ako nisu
snimali na video? Bilo je manje traumatično da me optuže za uništavanje
dokaza nego priznati da na sebi nisam imala ništa.
Pitala sam se je li Dan naslutio istinu jer nije dalje insistirao na tom pitanju.
Umjesto toga rekao mije stoje namjeravao reći kada je novinare u Bagdadu
obavijestio o mojem oslobađanju. Naglasak je bio na moju suradnju s
policijom, odbijanje da kažem previše iz straha da ne ugrozim Adelinine izglede
i na moju nesumnjivu »hrabrost i profesionalnost«. Bila je to jasna uputa da
ostanem »na vezi« u Londonu tako da Reuters u Bagdadu bude u tijeku
događaja.
Poskrivečke sam pogledavala prema satu na suprotnom zidu, brojeći sekunde
do trenutka kad ću moći krenuti prema izlazu na pistu. Moja jedina prtljaga bila
je platnena torba (posuđena od Dana) u kojoj su bili moja karta, propusnica za
ukrcaj na zrakoplov i putovnica za izvanredne slučajeve (koju je platio Reuters)
te 25 funta u dragocjenim engleskim novčanicama od po pet funta iz bagdadske
blagajne.
- Slušaš li ti mene, Connie?
Ponovno sam kimnula. No budući da nisam imala ni najmanju namjeru
glumatati za novinare, nije bilo važno slušam li ili ne. Ako se ne pojavim, jedini
izvor informacija bit će Danova konferencija za novinstvo, a s obzirom na to da
fotografija neće biti, vijest će smjestiti negdje u kut. Možda će se nagađati o
tome zašto sam se i gdje skrila, ali neće to biti bogzna što. Slučajevi bez
podataka i slika završavali su život na urednikovu podu.
Odluku da pobjegnem bila sam donijela kada sam iz Danova stana nazvala
roditelje kako bih im javila da sam dobro. Moja majka je odgovorila na
svahiliju. Doslovce. Kao dijete, naučila je taj jezik od Adije, svoje kenijske
dadilje, a mene naučila onome čega se sjećala. Progovorila je prije nego što sam
išta uspjela reći. »Jambo. Si tajari kuzungumza na mtu mie.« Bok. Sada ne
mogu ni s kim razgovarati.
Bilo je to sredstvo kojim smo se služile kada je stanje na farmi postalo teško.
Moj je otac bio uvjeren da su nas prisluškivali, i fizički i putem uređaja. U
Zimbabveu svahili uglavnom ne razumiju, engleski je službeni jezik, a šona i
ndebele jezici domaćeg stanovništva. U ovom slučaju, pretpostavila sam da
majka očekuje poziv od moga oca i da ga upozorava kako je netko s njom u
sobi.
Odgovorila sam: »Jambo, mamangu. Mambo poa na mirni. Sema polepole!«
Bok, mama. Sa mnom je sve u redu. Pazi što govoriš!
Nastupila je kratka stanka. »Bwana asiwife. Nakupenda, mtoto wangu.« Hvala
bogu. Volim te, dijete. U njezinom glasu osjetilo se ganuće, koje je odmah
potisnula. »Sema fi kimom-bo.« Možeš govoriti engleski.
U tjednima nakon puštanja na slobodu, bio je to trenutak u kojem sam bila
najbliže slomu. Daje bila u sobi, opet bih postala njezina »mtoto«, uvukla se u
njezin topao zagrljaj i sve joj rekla. Kada sam je vidjela u Londonu, prilika je
bila prošla. Udahnula sam. »Tko je kod tebe?«
»Msimulizi.« Novinar.
»O, Kriste! Nemoj reći da sam ja!« Čula sam kako mi glas podrhtava. - Još
nitko ne zna da sam na slobodi... osim Dana. Kod njega sam u stanu. Treba mi
vremena da... Razumiješ li?«
»Ni sawasawa.« U redu je. Zvučala je tako uvjerljivo da se, pretpostavljam,
smješkala tom nekom tko je bio u sobi. »Nasi-kia vema. Potpuno shvaćam.«
»Večeras letim preko Amana i u Londonu bih trebala biti rano ujutro.«
Pogledala sam prema vratima sobe, pitajući se sluša li Dan. - Je li taj novinar
sam ili imate navalu?«
Još jedna stanka dokje razrađivala strategiju. - Da, doista, bilo bi mnogo lakše
na engleskom. Veoma sam dirnuta što zovete iz Connieinih novina u Keniji.
Javljaju nam se ljudi iz cijelog svijeta. Dok ovo govorim, pred kućom se nalaze
novinari i fotografi... i svi oni izvještavaju o Connieinoj situaciji. Duboko smo
zahvalni za svačiju potporu i pomoć.
Snuždila sam se. »Zagorčavaju vam život?«
»Da.«
»Kako to tata izdržava?« To sam odmah dodala jer sam znala da neće moći
odgovoriti. »Ne brini. Pretpostavljam.« Poslije događaja na farmi moj otac nije
podnosio nasrtljivost. Naročito je mrzio kad su ga ispitivali o tome što se
dogodilo, kao da drugi ljudi imaju pravo gurati nos u njegovo poniženje. »Gubi
li živce s njima?«
»Da. Zapravo, moj je suprug danas u uredu zimbabveanskog visokog
povjerenika. Britanska vlada odbija govoriti s otmičarima, ali postoji
mogućnost da Robert Mugabe intervenira jer Connie ima dvostruko
državljanstvo. Andrew iskušava sve načine.«
»O, Bože!« Moj bi si otac radije dao odsjeći ruku nego tražiti pomoć od
Mugabea. Tog lupeškog malog diktatora mrzio je više od ikog na svijetu. »Zao
mije! Kakva grozna zbrka!«
»Haidhuru. Kwa kupenda kwako.« Nije važno. To čini jer te voli. Još jedna
stanka. »Razmišljam o tome bi li bilo bolje da govorite s Andrewom? On vam
može reći mnogo više od mene. Imate li broj na koji vas može nazvati kada se
vrati? Možda mobitel?«
»Ne... ukraden je... a ne znam gdje ću biti u sljedećih nekoliko sati. Možeš li
pričekati dok sletimo u London?« Ponovno sam pogledala vrata. »Dan je
sazvao konferenciju za novinstvo na Heathrowu...« Zašutjela sam, moleći se
daje shvatila zašto.
»Hoće li vam to biti teško?« »Da.«
»Je li vaš kolega sada s vama?«
»Ne znam. Možda.« Zastala sam. »Reuters zadržava vijesti o mojem puštanju
do konferencije za novinstvo... što znači da se moraš pretvarati da se nismo
čule. Važno je, mama. Ne želim da me kamere snimaju kad ulazim u
aerodromsku zgradu. Obećaješ da nećeš ništa reći dok ti se ne javim?
»Naravno. Nas dvoje želimo jedino da se Connie vrati živa i zdrava.«
Da sam joj barem mogla reći kako ne mogu otići u stan dok su fotografi na
ulici, ali nisam znala sluša li Dan i koliko dobro govori svahili. Umjesto toga,
nadala sam se da će shvatiti. Nesigurno sam se nasmijala. »Počinjem shvaćati
kako se tata osjećao kada ste otišli s farme. Sjećaš li se, stoje rekao daje
najgore? (»Govoriti o tome. Sto bih trebao reći? Osjećaju li se ljudi bolje kad
priznam da se bojim?«)
Moja majka je trenutak oklijevala prije nego stoje ponovila: »Nasikua vema.«
Potpuno shvaćam. »Htjeli biste private intervju ... možda u hotelu... bila
wasimulizi na maswala (bez novinara i pitanja). Je li tako? Jesam li dobro
shvatila vaše želje?«
»Da.«
»Moj muž će čekati vaš poziv. Jamčim da će na svaki način pomoći. Našoj
kćeri treba sva moguća potpora.«
Još jedanput sam udahnula da spriječim drhtaje. »Svarno sam dobro, znaš... pa
nemoj početi svašta zamišljati... ništa se nije dogodilo, osim što sam tri dana
imala povez na očima. Zagrli tatu u moje ime, i vidimo se sutra.«
»Tutaonana baadave, mtoto wangu. Nakupenda.« Uskoro se vidimo, dijete
moje. Volim te.
Prilično je porazno kada s trideset šest shvatiš da s tobom više susosjeća tvoja
majka nego muškarac kojem si proteklih petnaest godina davala svoje tijelo.
Pitala sam se što bi se bilo dogodilo da su uloge bile zamijenjene i daje na
telefonu bio Dan. Bi li se po istančanosti i razumijevanju mogao mjeriti s
mojom majkom? Ili bi navalio iz sve snage, kao stoje sada činio?
- Znam da ti se to neće svidjeti, Con, ali s nekoliko suza nećeš promašiti. U
posljednjih nekoliko dana pokazano ti je mnogo suosjećanja, koje će brzo
nestati ako odbiješ pozirati za kamere. Ako ne pokažeš malo krhkosti, nitko
neće povjerovati da si tri dana provela začepljenih usta i s povezom na očima.
Ponovno sam se okrenula prema njemu. - Ne brini. Učinit ću to kad dode
vrijeme. Dobro mi ide gluma.
Namrštio se. - Trebao bih znati što to znači?
Slegnula sam ramenima. - Dobro glumim ljubavnicu, Dane. Nikakvi zahtjevi.
Nikakva očekivanja. Nikakva mužnja novca. Nikakvo miješanje u ljubavni
život kad nisam tu. Nikakva razloga za zabrinutost. - Nasmiješila sam mu se. -
Trebao bi mi vjerovati da ću izvesti dobru predstavu. Vidjela sam više prokletih
žrtava nego ti u cijelom životu.
Nespretno me pokušao zagrliti, no izmaknula sam se. -Hoćeš li mi reći što se
događa? - htio je znati. - Učinio sam sve što si tražila... a prema meni se
ponašaš kao da sam obično smeće. Sto se zbiva? Ima li nešto što mi nisi rekla?
-Ne.
- U čemu je onda problem?
- Ni u čemu - odgovorila sam nehajno. - Ja sam talac rekonvalescent.
Uzdahnuo je. - Onda mi govori o tome. Znaš da ću slušati.
To smo bili prošli u stanu. Skakao je oko mene, potičući me da govorim o
svojim strahovima, govoreći da će tražiti od Londona da organizira psihološku
pomoć, proživljavajući vlastite osjećaje krivnje nakon što mu je prijatelj umro
pred očima. Čak i da sam bila u iskušenju reći mu istinu - što nisam - spriječilo
bi me njegovo preveliko nagovaranje. Sto bi mi ostalo jednom kad on - kad bilo
tko - izvuče iz mene i posljednju tajnu?
- Nema se više što reći. Bilo je strašno dok je trajalo, ali sam imala više sreće
od Adeline. - Uspjela sam se ponovno osmjeh-nuti. - I zato možda neću uspjeti
liti krokodilske suze za kamere, Dane. Živa sam... u komadu sam... i nije mi se
dogodilo ništa naročito. Bilo bi bijedno pretvarati se daje drugačije, zar ne?
- Da - složio se polako. - Valjda bi.
I na tome je ostalo, nakon petnaest godina sporadične bliskosti koja je uvenula
na podu aerodroma nagrizenog ratom. Dan je održao svoju konferenciju za
novinstvo u Bagdadu, a ja sam svoju izbjegla šmugnuvši mimo Harrvja Smitha
sa skupinom turista s drugog leta. Zanimanje za moj slučaj brzo je zamrlo.
Osim što je objavljeno da sam puštena, vrlo se malo pisalo, osim nagađanja u
nekim iračkim novinama da sam svoju otmicu izmislila. Bilo mije svejedno.
Vrlo brzo sam otkrila da mije mnogo lakše ako svi misle da sam sretnica... ili
varalica.
Nevolja je bila u tome što nisam mogla podnijeti nikog tko je u to vjerovao.
Kada ljudi koji su vam bliski bez pitanja prihvate ono što im kažete, to je jedan
oblik izdaje.
Nisu li te trebali bolje poznavati... ?
Ulomci iz bilježaka, evidentirani kao »CB15-18/05/04«
... Uopće nisam znala daje povjerenje tako krhko. Može li jedna jedina osoba
zaista uništiti vjeru druge osobe u svakoga i u sve?
... Kad sanjam o osveti, uvijek je to odmazda za prijateljstva koja su mi
ukradena. Odakle ikome pravo da zbog njega postanem sumnjičava prema
ljudima koje volim? Ili oni prema meni?
... Mogu racionalizirati koliko god hoću, ali znam da nikada ništa neće biti isto.
Sto god se dogodi, nisam osoba kakva sam bila...
12.
Kada sam napokon ušla u kuhinju Peter nije rekao ništa, ali prije nego što sam
sjela, vratio se na svoju stolicu. Odmah ju je povukao unatrag, kao da zna da će
mi blizina možda smetati. Ne sjećam se baš u pojedinosti što sam toga
prijepodneva rekla, no sjećam se kako sam mu kazala da se zovem Connie
Burns i da me je tri dana držao zatočenu muškarac koji se zove Keith
MacKenzie i čiji sam slučaj istraživala. Rekla sam daje serijski ubojica, koji je
zaprijetio da će me potražiti ako ikada progovorim o tome što se dogodilo.
Peter, koji je morao otići u ambulantu, poticao me da razgovaram s mjesnom
policijom, no odbila sam i rekla da će to samo unijeti zbrku jer jedan inspektor
u Manchesteru već radi na slučaju. Jess je izabrala praktičniji pristup. Pristala je
ostati sa mnom do ručka, kada je Peter obećao vratiti se i nastaviti razgovor sa
mnom. Do tada će njezini psi stražariti u vrtu.
Poslije me je neki dorsetski policajac pitao o čemu smo Jess i ja razgovarale tih
pet sati koje je provela kod mene, a ja sam odgovorila da se ne sjećam jer
sigurno nije bilo ništa važno. Jess nije tip koji postavlja pitanja, a ja sam već
rekla i više nego što sam htjela. Ni Jess se sigurno ne sjeća...
Sjećam se razgovora koji sam kasnije vodila s Peterom. On se nije libio
postavljati pitanja, naročito kada Jess nije bila prisutna. Većinu rupa već je bio
popunio onim stoje o mojoj otmici pročitao i iz mojeg je ponašanja od tada
izvukao niz valjanih zaključaka.
Rekao mi je kako je moj strah od njega od početka bio vrlo izražen premda, čini
se, nisam bila svjesna da ga pokazujem. Bilo je to automatsko povlačenje -
moje ukočeno držanje, stalno održavanje razumne udaljenosti, to kako bih
prekrižila ruke čim bih ga vidjela i kako nikada ne bih sjela kada je on stajao
-dok prema Jess takvu odbojnost nisam nikada pokazala.
Ponekad sam joj čak dopustila da sjedne pokraj mene, premda nikada dovoljno
blizu za slučajan dodir. Prema Peterovim riječima, jedna nezrela žena koja ne
zna pokazati osjećaje bila je moje savršeno društvo. Možda sam čeznula za
nekim s više is-tančanosti i pronicljivosti, ali se nisam mogla nositi s prijetnjom
koju bi predstavljao. - Kad bi to bilo tako, bili biste ostali s majkom - istaknuo
je. - Ona bi vas zagrlila i na lijep način izvukla istinu... ali to niste htjeli.
- Ponekad mislim da nikada nisam upoznala osobu s takvom moći zapažanja
kao što je Jess. Uvijek zna kad ne treba biti znatiželjna.
- Ali i dalje je za vas praktički neznanka, Connie... a vi ne marite za to što misle
neznanci. Rijetki od nas mare. Slika koju imamo o sebi jest ono kako nas
doživljavaju ljudi koje poznajemo i volimo, a ne slučajni znanci koje više
nikada nećemo vidjeti. Za većinu nas svijet je vrlo malen.
Kako griješi, mislila sam. - Osim ako vam život ne razvlače po novinama.
- To vas zabrinjava?
Nisam odmah odgovorila. Njegova su me pitanja podsjetila na Chasa i Dana u
Bagdadu - »Ali činiš se utučena, Connie« -»Razgovaraj sa mnom« - »Govori sa
mnom« - i bilo mi je jasno zašto je moj otac gubio živce kad su ga ljudi
dobronamjerno bockali. U radoznalosti ima tako mnogo bahatosti. Ona govori
da onoga koji sluša ništa ne može iznenaditi, a ipak, kako bi Peter bio reagirao
da sam pustila da iz mene izađe vrisak koji se tjednima skupljao? Kako bi Dan
reagirao?
Skupila sam se u stolici. - Stalno razmišljam o svim onim poslovicama koje
imaju veze s osvetom. Kako šiješ, tako ćeš i žnjeti... oko za oko, zub za zub.
Budim se usred noći dok mi se roje glavom. Čini se tako neminovno.
- Zašto?
- Zato što sam karijeru izgradila na iskorištavanju patnje drugih ljudi. Stalno se
sjećam jedne žene iz Sierra Leonea koja je svjedočila kad su joj pobunjenici
poklali obitelj. Kada sam je upoznala bila je tako očajna daje išla uokolo kao
luda, ali nisam dvaput razmislila daje iskoristim za tekst. - Zašutjela sam. - Bit
će to prikladna kazna ako i mene snađe isto.
- Ne bih se s vama složio.
- Trebali biste. Svatko na kraju dobije ono što zaslužuje. I vi ćete, Peter. Svi mi
dobijemo milo za drago.
- A vi? Sto ste skrivili?
- Smrt. Razaranje. Tuđa nesreća. Ja sam ratni izvjestitelj, za boga miloga. -
Gurnula sam prste u očne duplje. - Sto i nije tako važno. Bilo bi isto bez obzira
na to koja je vrsta izvjestitelja. »Dobra vijest« jednostavno ne postoji. Kome je
uopće do sreće? Čitatelji su ljubomorni kad vide daje nekom bolje nego njima.
Pišite o njima i sasjecite ih... to je sve što hoće vaš prosječni čovjek. Ako on ne
može uspjeti, zašto bi itko drugi?
- To je vrlo cinično.
-Alija jesam cinična. Vidjela sam previše nedužnih ljudi koji su umrli ni za što.
Svaki sitni diktator zna daje najbrži način da uspostavi kontrolu posijati mržnju
i strah među običnim ljudima... a kako će to postići bez tiska? Novinari su na
prodaju, baš kao i svi drugi.
Gledao me nekoliko trenutaka. - Očito je da vi svoj posao poznajete bolje nego
ja - rekao je oprezno - ali se čini da ste vrlo pesimistični kada je riječ o tome
kako će vas tretirati.
Osjetila sam nalet razdraženosti zbog njegove samodopadnosti. - I vi biste bili
da umre neka od vaših starih gospođa i njezini rođaci izjave da ste vi krivi.
Recimo da Madeleine odluči optužiti vas da ste zanemarili Lily? Onda bi vas
razapeli po novinama... razvod, švrljanje i sve to... s optužbom da ste na poslu
bili duhom odsutni.
Ali on nije htio prihvatiti da ću biti »raskrinkana« na taj način i strpljivo je
dokazivao da britanski tisak, koliko god bio loš -opisao ga je kao »žut« - uvijek
štiti žrtve. Ako se razotkrivaju seksualne tajne političara i slavnih osoba, to je
zato jer je to dio igre. Kontroliraju publicitet u korist karijere i prigovaraju
jedino kada im se taj nadzor istrgne iz ruku.
- Vi niste u toj kategoriji, Connie. U jednoj jedinoj prigodi kada ste publicitet
mogli iskoristiti za karijeru, svjesno ste ga izbjegli. Zašto bi vas vaši kolege
sada uništili?
Cijenila sam to stoje pokušavao učiniti - prerezati potpornje paranoje koji su
nosili logiku mojeg doživotnog skrivanja pod izmišljenim imenom - no bio je
naivan i govorio je u klišejima. - Jer javnost ima pravo znati za MacKenzieja. -
Uzdahnula sam. -As time se slažem. Ima javnost pravo znati. Ako MacKe-nzie
počne ubijati žene ovdje, ja ću biti kriva.
- Ali to nije točno - pobunio se. - Iz onoga što ste rekli jutros, zaključujem da
ste učinili sve što ste mogli da policiju upozorite na njega. Ako ga uhvate, bit će
to zahvaljujući vama.
- A onda ću doći u novine - rekla sam uz neurotičan smiješak. - Život je
nepošten. Ako mu budu sudili, morat ću dati dokaze.
- Nećete biti imenovani, Connie. U ovoj zemlji se žrtvama silovanja jamči
automatska anonimnost.
- Nisam rekla da me je silovao - kratko sam rekla. - Ništa nisam rekla o tome
što je učinio.
Peter je pustio da prođe trenutak šutnje. - Jutros ste ga opisali kao silovatelja.
Rekli ste daje serijski silovatelj i ubojica žena.
Sada se nisam mogla sjetiti što sam rekla. - To neće biti važno. Ne identificiraju
ljude samo imena. Da sam to napisala, zvučalo bi otprilike ovako: »Jučer, na
londonskom Old Bailevu, 36-godišnja novinarka otkrila je senzacionalne
pojedinosti o svojoj bagdadskoj otmici. Daleko od verzije po kojoj je sretna
stoje živa, koju je dala u vrijeme puštanja na slobodu, trodnevne muke
zlostavljanja i sadizma uvjerile su je da promijeni ime i da se sakrije. Tvrdeći
daje duboko traumatizirana i još u strahu za svoj život, plavokosa
Zimbabveanka navela je optuženika Keitha MacKenzieja kao svojeg napadača.
Opisala je kako je sedamdeset dva sata provela u nekom podrumu s povezom
na očima. Na pitanje odvjetnika je li uopće vidjela svojeg napadača...« - Naglo
sam zašutjela.
-Jeste li?
- Ne... i zato će sve biti uzalud jer ga neće osuditi.
Peter je naslonio bradu na ruke. - Zanima me, koliko ste još drugih verzija tog
izvještaja prošli u glavi? Jeste li iskušali neku u kojoj se ne otkriva tko ste? Ili
još bolje... koja vas prikazuje u dobrom svjetlu?
- Sto kažete na ovo: »Govoreći o tome kako je to traumatično iskustvo
djelovalo na njezin život, atraktivna plavuša, 36, objasnila je kako je utočište
potražila na zapadu zemlje. Govorila je o svojoj zahvalnosti mjesnom liječniku,
45. 'Bez njegove neumorne podrške', izjavila je, 'ne bih smogla hrabrosti
svjedočiti'« - Prstima sam pokazala kao da ga pozivam da priđe. - Da čujemo.
Sto ćete im reći kada vam gurnu mikrofon u lice?
- Kako će znati da sam to ja?
-Jajoš stanujem ovdje, tražit će da im dam adresu. Ako ne, netko će je naći.
Vjerojatno Madeleine. Ne morate biti Einste-in da povezete plavu novinarku,
zimbabveanski naglasak i liječnika opće prakse.
- Ne mogu ništa naročito reći a da ne prekršim povjerljivost podataka o
pacijentu... osim da pozdravim vašu hrabrost.
- Dosadno. To je već obavljeno. Moj šefu Bagdadu svima je hvalio moju
hrabrost kako bi prikrio činjenicu da se nisam pokazala onoliko koliko Adelina
Bianca. Gnjavit će vas sve dok im ne date nešto novo.
- Na primjer?
- Što god vas nagovore da kažete. Kako, kada, gdje i zašto smo se upoznali?
»Doktora G. pozvali su zbog prestrašene žene koja je doživjela slom živaca
nakon što ju je okružio čopor pasa. Zaključala se u automobilu i nije htjela
izaći. 'Pokušavala je boriti se sa strahom disanjem u papirnatu vrećicu', rekao
je.«
- Što zatim?
- Dolasci na prag. Telefonski pozivi. Slike. Dokazivat će daje moja anonimnost
provaljena jer će svatko tko surfa internetom shvatiti tko sam, pa bih jednako
tako mogla pozirati za kamere umjesto da me krišom snimaju teleskopskim
lećama. A to prije nego što navale programi na kojima daju samo vijesti i
iznude konferenciju za novinstvo.
Pustio je da prođe nekoliko trenutaka i zatim rekao: -Je li to to? Ili postaje gore?
- MacKenzieja puštaju na slobodu, a ja dobijem etiketu osobe bolesne mašte.
Već su me optužili da sam lažirala otmicu. -Nagnula sam se naprijed i obujmila
se rukama. - Nije ostavio nikakve tragove pa ne mogu dokazati što se
dogodilo... a sada je pomalo mutno. Ako čovjek ne shvaća, ne može se dobro
sjetiti događaja. - Pogledala sam ga. - S obzirom na to, ne mogu dati nikakve
dokaze. Svaki iole dobar odvjetnik rastrgat će me na komadiće.
Peter je uzeo neke papire složene u mapi na stolu pred njim. Bio ju je donio sa
sobom, zajedno s dvjema knjigama, kada se vratio iz prijepodnevne ambulante.
Sumnjala sam da mi hoće otvoriti karton, no rekao je da se radi samo o nekom
istraživanju koje je proveo. - Ja sam običan liječnik opće prakse, Connie. Zbog
Jess imam nešto iskustva s posttraumatskim stresnim poremećajem, ali da bih
vam bio od ikakve pomoći, moram konzultirati literaturu.
Vrlo neobično, no to je na mene djelovalo umirujuće. Imam više povjerenja u
ljude koji priznaju granice svoga znanja, stoje bilo ironično s obzirom na
Jessino zamorno insistiranje na tome daje Peterov odgovor na sve kemija.
Zapravo, mislila sam da ona i Dan previše usko gledaju na stvari. Danje ostao
uvjeren daje nekoliko tjedana suosjećajne psihološke pomoći lijek za sve
boljke; Jess se pak držala tvrđeg pristupa, suočavanja s vlastitim strahovima i
upotrebe papirnate vrećice za rješavanje posljedica. Moždaje u ljudskoj prirodi
vjerovati da, ako je nešto dobro za tebe, bit će dobro i za sve druge.
Peter je hrpu papira gurnuo prema meni. - Jeste li kada čuli za Istanbulski
protokol? To je skup međunarodnih smjernica za istraživanje i dokumentiranje
mučenja, a upotrebljava se za ocjenu i pripremu dokaza za suđenje. Ovaj
primjerak skinuo sam s interneta.
- Nisam rekla da sam bila mučena.
- Ipak bih volio da ga pročitate. Možda vas uvjeri da će vas ozbiljno shvatiti.
Među ostalim, sadržava opširan popis psiholoških posljedica lošeg postupanja i
zlostavljanja. Na prvu stranicu zabilježio sam neke od najčešćih reakcija - u
posljednjih petnaest minuta pokazali ste ih dobar dio - iako su vaši napadaji
panike najočitiji pokazatelj da se dogodilo nešto strašno.
Nagnula sam se naprijed da pročitam što je napisao. »Flash-back. Noćne more.
Nesanica. Povlačenje u sebe. Agorafobija. Izbjegavanje ljudi i mjesta. Duboka
tjeskoba. Nepovjerljivost. Razdražljivost. Osjećaji krivnje. Gubitak teka.
Nemogućnost sjećanja na važne aspekte traume. Razmišljanja o smrti.«
-Jess ima prilično toga - istaknula sam - a ne tvrdi daje bila zlostavljana.
- I? Trauma zbog gubitka obitelji bila je velika.
- Znači da svaka trauma može proizvesti slične simptome. To nije dokaz da se
moja verzija događaja dogodila. Možda je mene lakše prestrašiti nego većinu
ljudi i napadaje panike prouzročilo je samo to što sam tri dana imala povez na
očima.
- Zašto ste tako sigurni da vam nitko neće vjerovati?
- Zato što nisam odmah prijavila.
- Nije važno. Obično prođe neko vrijeme prije nego što žrtva uspije govoriti o
tome što se dogodilo. Možda će vam dokument mjestimice biti mučan -
naročito tamo gdje se odnosi na tjelesno onesposobljavanje i uništavanje žrtvine
ličnosti - ali što više doznate o tome kako se u svjedočenju gleda na dokaze, to
ćete biti sigurniji da će vam vjerovati. - Zastao je. - S dozom opreza, rekao bih
da ste snažniji od većine ljudi - mentalno zacijelo snažniji - i da ste zato to
uspjeli tako dugo držati u sebi.
- Nije to snaga - rekla sam snuždeno. - Užasno sam prestrašena. Mislila sam,
ako o tome ne govorim i nitko ne zna gdje sam bila, bit ću dobro... a sada žalim
što sam pozvala Jess. Cijelo prijepodne skakala sam na svaki šum. Kako se ono
kaže, trojica mogu čuvati tajnu sve dok su dvojica od njih mrtva.
- Stoje s tim inspektorom iz Manchestera?
- On zna samo dijelove.
- O kojoj onda tajni govorimo? Vašoj lokaciji... ili o onome što vam se
dogodilo?
Nisam odgovorila i Peter me je zabrinuto gledao dok sam tonula dublje u svoj
stolac.
- Siguran sam da ste smislili stotinu razloga zašto je bolje zadržati te podatke za
sebe nego govoriti - nastavio je pažljivo -ali je to da vam neće vjerovati
najmanje uvjerljiv. Pretpostavljam da ste nam rekli samo pola onoga što se
dogodilo... možda manje od pola... ali Jess i ja ne sumnjamo u vas. Niti vas
-tražio je riječ - optužujemo. Sto god da ste učinili, bili ste na to prisiljeni... ali
sramiti se toga, jednostavno potvrđuje pravo tog muškarca na vlast nad vašim
životom.
Jednostavno? Sto je jednostavno u sramu? Koliko se puta Peter probudio usred
noći, kupajući se u znoju i ponovno proživljavao svaku minutu poniženja? Bilo
je gore ne moći se dobro sjetiti, ili čak imati u glavi sliku kako bi to moglo
izgledati nekom trećem. U mojoj mašti su moje kapitulacije bile revne i
ekstravagantne, moji postupci ponižavajući i gnjusni, a moje tijelo predmet
rugla.
- Snimio je video. Stalno provjeravam mrežu da vidim je li ga kamo poslao.
Ako ga uhite... a još ga ima... bit će prikazan u sudnici.
- Ne nužno.
- To je jedini dokaz onoga što je učinio. Naravno da će biti prikazan.
Peter je bio previše bistar. - Ali vas brine više to stoje to dokaz onoga što ste vi
učinili? - Zastao je, čekajući odgovor. -Smijem li reći da ste previše optimistični
kad pretpostavljate da nitko drugi ovdje nije povezao plavokosu Zimbabveanku
i novinarku? Svojedobno se o vama mnogo govorilo, a niste se mnogo
promijenili u odnosu na fotografiju koju su objavili. Mnogo se pisalo o tome
kako su vaši roditelji otjerani sa svoje farme i o tom dijelu svojeg života bili ste
posve iskreni.
Osjetila sam kako mi se ježi koža na ruci. - Zna li Madeleine?
- Ako vam ne smeta da zna, od vas neće imati bogzna kakvu korist. Mala
zajednica poput ove mora biti znatiželjna kad dođe netko nov, ali nigdje drugdje
to nikog ne zanima. Utvrdio sam da ste posljednji put spomenuti kada je
puštena Adelina Bianca.
Bio je tako naivan. Točno sam vidjela Madeleine kako se razbacuje mojim
imenom po Londonu. Sjećate se Connie Burns? One dopisnice Reutersa koja je
bila oteta, ali nikada nije ispričala što joj se dogodilo? Unajmila je na šest
mjeseci kuću moje majke u Dorsetu, pisat će knjigu. Tako smo si dobre.
- U tom pogledu, postigli ste ono što ste odlučili postići, Connie. Vaša otmica
nije bila - ponovio je riječ koju sam prije upotrijebila - dovoljno senzacionalna
da bi vas itko tražio, inače bi telefonski pozivi i kucanje na vrata bili odavno
počeli. - Rukom je pokazao da budem mirna. - Razumijete li što hoću reći?
Daje itko mislio da imate što reći, već bi na vas bili navalili... ali nemate. O
vama ovisi koliko ćete otkriti i želite li to uopće otkriti. Nitko vas neće
prisiljavati.
Došlo mi je da mu njegovu psihološku kašu bacim natrag u lice. To je moja
genetska veza s ocem, to što ne podnosim pokroviteljske komentare. Je li Peter
inteligentniji od mene? Je li bolje obrazovan? Načitaniji? Tako uvjeren u svoje
sposobnosti, da misli kako nisam sposobna sama donositi zaključke? Naravno
da sam znala kako sama odlučujem o svojoj priči. Što on misli, što sam radila
posljednja tri mjeseca, osim što sam se brinula daje nitko ne dozna?
Ako me je išta mučilo, bila je to Peterova itekako točna primjedba da me
MacKenzie drži u vlasti. I kroz video. Mogla sam biti hrabra kao lavica da se
radilo o mojoj riječi protiv riječi jednog glupog glasgowskog silovatelja. Mogla
sam reći bilo što. Da sam vikala, svađala se, odbijala pristanak, borila se za
život. Mogla sam izmisliti malo dostojanstva. Tko bi MacKenzieju vjerovao
bez slika?
- Neki dan su na televiziji prikazali isječak iz Adelinina videa - rekla sam
Peteru. - Uzeli su krupni plan njezinog lica - s masnicama oko očiju - da
gledatelji shvate što će se vjerojatno dogoditi nekoj Korejki koju su oteli.
Adelinu prilično dobro poznajem. Visoka je tek oko metar i pol - otprilike kao
Jess - ali izgledala je tako... neukrotivo. Kako joj je to uspjelo?
- Nije - rekao je Peter bez uvijanja. - I ja sam vidio taj isječak, i vidio sam
prestrašenu ženu. Podmećete nešto iz svoje mašte čega nema. Adelina je bila
prestravljena, i to s pravom. Nije imala pojma što će s njom biti, i to se na
njezinom licu vidi. - Nagnuo se naprijed. - Zašto bi otmičari pustili video na
kojem žrtva izgleda neukrotivo, Connie? Slike su propaganda, a teroriste
zanima jedino prikazivanje straha.
- Ona se sada s time sprda.
- Zato jer može. Ništa se od njezinih najgorih strahova nije obistinilo. U
svakom slučaju, masnica na okuje vidljivo odličje. Dokazuje da ste podnijeli
neku kaznu. - Spojio je kažiprste i uperio ih u mene. - Pomislite koliko bi vama
bilo lakše da ste pokazali masnice. Možda ih ne biste htjeli objasniti - ali ne bi
prošle nezapaženo. Policija bi insistirala na fotografijama i ti bi dokazi ostali
dok ih ne objasnite.
Prekrižila sam ruke na prsima i gurnula šake pod pazuha da ga ne počnem
udarati. Zašto stalno ponavlja ono što je očito? Zašto stalno implicira da sam
previše glupa da bih do toga sama došla? Mislila sam daje nepodnošljivo
samodopadan, ali sam se bojala da će svako pokazivanje razdražljivosti samo
donijeti samozadovoljno: »Rekao sam vam.« Jedino što sam smjela učiniti, bio
je vrisak koji je prolijetao mojom glavom.
- Recite - poticao me. -Što?
- O čemu god razmišljate.
- Razmišljala sam o tome kako je jezik devalvirao. »Kolate-ralna šteta« za
stradale civile, »šok i strahopoštovanje« za nesmiljeno bombardiranje,
»koalicija voljnih«, »kirurški udar« - to je propaganda. Sve je smišljeno da
izokrene istinu. Znate li da su, svaki put kad sam napisala »irački borci otpora«,
urednici to izmijenili u »pobunjenici«? Te riječi jesu sinonimi, ali su konotacije
»otpora« pohvalne. Ljudi pomisle na francuski pokret otpora, a koalicija nije
htjela da ih se s tim povezuje. - Zašutjela sam.
- Nastavite.
- Riječi su besmislene ako ne znate zašto se upotrebljavaju. U kontekstu rata,
»kolateralna šteta« trebala bi značiti slučajno ubijanje na vašoj strani, ali
američka je vojska izmislila za to »prijateljsku vatru« ili »plavi protiv plavih«. -
Na trenutak sam zadržala njegov pogled. - MacKenziejev omiljeni izraz bio je
»šok i strahopoštovanje«. Definirao gaje kao »demoraliziranje« i stvarno mu se
sviđalo povezivanje tih dviju stvari - straha i poštovanja. Smatrao je daje to
prirodni poredak stvari, da slabi pužu pred snažnima.
- A vaša uloga bila je da mu pružite iluziju snage?
- Nije to bila iluzija - odgovorila sam. - Bila je činjenica. Ja sam bila njegovo .
- Sto sad to znači?
- Sto god želite. Da sam ja kriva... da me se može zgaziti... da sam nešto
bezvrijedno.
Peter je pustio da zavlada šutnja, a onda je je ponovno po? kušao. - Bili ste
zatočenica. Činjenica je da vas je u položaj slabijega stavio muškarac koji vas
nikako drugačije nije mogao držati u vlasti. Ne pokušavam umanjiti vašu
reakciju na to, ali priznajte barem daje postupao iz lažnog osjećaja vlasti.
- Nije bio lažan. On je nevjerojatno zastrašujuć, i to zna. U Sierra Leoneu su ga
se svi bojali.
- Osim drugih vojnika. Niste li rekli da su ga dvojica iz pa-ravojnih postrojba
prisilila platiti naknadu onoj prostitutki?
Jače sam zabila šake pod pazuha. - Da... ali, vojnici su hrabriji od novinara.
Valjda je lakše kad imate neka osnovna znanja
0 borbi bez oružja. - Duboko sam uzdahnula. - Gledajte, Peter, ovo zbilja nema
smisla. Vjerovali ili ne, ja doista prilično dobro razumijem gdje sam i što mi je
činiti. Cijenim vašu pomoć, i sigurno ću pročitati taj protokol - pokazala sam
glavom papire na stolu - ali trenutačno... - naglo sam stala kada je adrenalin
straha sunuo u moj krvotok. - O, Bože]
Kad danas gledam, Peterova me reakcija i dalje iznenađuje. Bila bih očekivala
da će nešto učiniti, makar reći mi da se »smirim«. Ali on nije učinio ništa, osim
stoje preklopio ruke na stol
1 gledao u njih dok sam ja izvukla papirnatu vrećicu iz džepa i udisala i
izdisala, a oči samo što mi nisu iskočile. Naposljetku, kada se disanje usporilo
dovoljno da vrećicu spustim u krilo, pogledao je na svoj sat.
- Nije loše. Minuta i trideset pet sekundi. Koliko inače tra-JC?
Lice mi je gorjelo i niz obraze su mi curili potoci znoja. -Zašto bi vas to
zanimalo - uspjela sam izgovoriti.
- Hm. Dobro, uvijek postoje antidepresivi. Ako se baš želite sažalijevati, mogao
bih vam ih čak propisati.
- Imala je Jess pravo - zarežala sam, tražeći rupčiće u džepu. - Od vas koristi
koliko i od sisa na piletu.
Nasmiješio se. - Koliko dugo krvarite iz nosa? - pitao je kada sam zabacila
glavu unatrag i na nosnice pritisnula zgužvani papir.
- Ne tiče vas se.
- Hoćete li leda? -Ne.
- Stoje upotrebljavao da vas spriječi disati? Plastične vrećice?
Bio je to upravo onaj način na koji bih ja to pitanje bila postavila. Jednakim
nezainteresiranim tonom i jednako ravno. I nasjela sam jer to nisam očekivala. -
Obično potapanje - odgovorila sam.
Od: connie.burns@uknet.com Datum: Subota 14/08/04 10.03 Za:
alan.collins@manchester-police.co.uk Predmet: Dodatne informacije
Dragi Alane,
cijelu noć provela sam u razmišljanju o ovom e-mailu. Postoje brojni razlozi
zašto ga ne želim napisati i samo jedan zašto želim - jer se tiče mojih roditelja.
Unatoč tekstovima koje sam godinama pisala, iznoseći tragedije žena i djece u
ratu, iskreno mislim da sam pustila da umre tisuću bezimenih žena prije nego
što sam rekla ijednu riječ. To je ona stara poučna priča o snopu smrtonosnih
čestica i starom Kinezu. Znate li je?
Neki bogataš pokaže vam stroj sa smrtonosnim česticama i obeća vam milijun
funta ako pritisnete dugme. Loše je pritom to što će u tom slučaju jedan starac u
Kini umrijeti; dobro je to što nitko neće znati da ste ga vi ubili. Ta žrtva će biti
jedini gubitnik. Njegovoj obitelji dodijalo je brinuti se za njega i stalno se mole
da umre, a vi imate samo bogataševu riječ da stroj može nekoga ubiti - i to
čovjeka kojeg uopće ne poznajete. Imate tri mogućnosti: pritisnuti dugme i do
kraja života biti milijun funta bogatiji, uvjereni da je sve to samo prijevara...
pritisnuti dugme i do kraja života biti milijun funta bogatiji, s umorstvom na
savjesti... ili odbiti pritisnuti dugme i zaboraviti milijun funta. Sto ćete izabrati?
Mislim da je pouka u tome da je ono prvo nemoguće jer se ništa ne dobiva
zabadava. Uvijek će vas mučiti sumnja je li prijevara, a vaša duša uvijek će biti
u bogataševoj vlasti. Druga i treća mogućnost su najpoštenije - pristati na plaću
za umorstvo, sa svim njegovim posljedicama, ili odbiti.
Ja pokušavam provesti prvu mogućnost. Uzeti nagradu (svoj život) i uvjeriti se
da ne odgovaram ni za čiju smrt - ali nisam uspjela jer to nije bio moj izbor. Ja
sam se odlučila za broj dva - uzeti nagradu, uz punu svijest da snosim
odgovornost, ali nadajući se da ću moći živjeti s posljedicama. Ni to ne mogu.
Ne zato jer me grize savjest - otkako sam svoje snage usmjerila na
preživljavanje uglavnom je mrtva - nego zato jer su moji roditelji u to uključeni.
Možda svi mi možemo ubijati na daljinu - sada tako ratujemo - ali drugačije je
kad poznajemo lica žrtava.
Premda su ove informacije sigurno suvišne - mislim da istinu već znate - molim
vas da činjenicama koje sam vam već iznijela dodate i sljedeće:
1. Moj otmičar bio je Keith MacKenzie alias John Harvvood alias Kenneth
O'Connell. Imao je najmanje dva pomoćnika - vozača automobila i jednog od
muškaraca koji su me iz njega izvukli. Vozača mogu opisati jer sam mu lice
vidjela u retrovizoru - prilično tamnoput, bez brkova, u tridesetima. Druga dva
muškarca nosila su skijaške maske. Ne mogu vam reći koje su nacionalnosti jer
je govorio jedino vozač (na engleskom sa stranim naglaskom potvrdio je da me
vozi na aerodrom). No, prema građi jednoga od maskiranih muškaraca
sumnjam na MacKenzieja.
2. Sjećam se da su mi nešto držali na ustima (eter? kloro-form?). Sljedeće čega
se sjećam jest da sam bila u nekom sanduku/kavezu/štenari, gola, začepljenih
usta i s povezom na očima, ruku svezanih na leđima. Nisam imala pojma gdje
sam i kako sam dospjela onamo. Od tada je MacKenzie bio jedina osoba s
kojom sam bila u kontaktu, ali ga nikada nisam vidjela jer su mi oči bile sve
vrijeme zalijepljene ljepljivom vrpcom.
3. Svi povezi bili su labavi. Od tada sam vidjela fotografije drugih talaca koji su
imali platno svezano preko očiju i zalijepljeno ljepljivom vrpcom pa
pretpostavljam da je i sa mnom bilo isto. Unatoč tome što sam nekoliko puta
pokušala odvezati ruke, liječnik koji me je poslije pregledao našao je samo
»manje podljeve na zapešćima - slično »indijanskoj vatri«.
4. U nekoliko navrata platno na očima namočilo se od vode i bilo je
zamijenjeno - vjerojatno da se vrpca ne bi odlijepila - ali ne sjećam se kada je to
učinjeno i kako. (Sedativi?)
5. Također, ne sjećam se da sam bila odvedena u bombardiranu zgradu gdje me
je Dan Fry u ponedjeljak ujutro našao. Dan me je opisao kao »nesigurnu na
nogama i dezorijentiranu«, ali kada me je tri sata poslije pregledao JJječ-nik,
simptomi su nestali. x
6. Moguće je da su me držali na mjestu gdje se dresiraju psi ili negdje u blizini.
Kada sam na bagdadskoj akademiji vidjela MacKenzieja, bio je instruktor
vodiča pasa, a tijekom mog zatočeništva psi su redovito dovođeni u podrum.
Također, jedini dosljedan zvuk izvana bilo je lajanje. NB: U Sierra Leoneu su
svi znali da oko MacKenziejeve kuće patrolira rodezijski gonič.
7. Rekla bih da sam bila zatvorena bilo u podrumu/suterenu neke građevine u
kojoj je MacKenzie/O'Connell živio u vrijeme moje otmice ili u
podrumu/suterenu neke prazne zgrade u kojoj je »stanovao« tijekom mog
boravka. Bila sam zatočena približno 68 sati i mislim da se sjećam deset
različitih prilika kada je došao u podrum. Nije mi lako izdvojiti konkretne
epizode pa taj broj može biti i veći. MANJE od deset nije bilo.
8. Računajući vrijeme koje je proveo kod mene (procjenjujem najmanje 45
minuta svaki put), između posjeta nije prošlo više od 6 sati, uz pretpostavku da
su bili u redovitim razmacima tijekom 68 sati. Premda je moguće da je u tom
vremenskom okviru odlazio i dolazio automobilom, to mi se ne čini vjerojatnim
jer bi koalicijske ophodnje/nadzorne točke registrirale redovitu vožnju
automobila. Niti mislim da bi pokušao takva putovanja nakon redarstvenog
sata, koja bi na njega skrenula veću pozornost. NB: Čula sam kako neko vozilo
odlazi i vraća se u samo dva navrata.
9. Nikada nisam osjetila da je u zgradi prisutan itko drugi. Čuo se lavež pasa, ali
»ljudske« buke nije bilo - npr. razgovora, radija, televizora, zvonjave mobitela,
koraka, pomicanja pokućstva itd. Kratko nakon onih dviju prigoda kada sam
čula vozilo, dobila sam nešto za jesti. To su bila jedina dva puta kada sam jela
tijekom zatočeništva. NB: U Sierra Leoneu nitko nije prilazio MacKenziejevu
stanu jer su svi znali da ne voli posjetitelje/radnike. Imao je naviku jesti »vani«,
obično u Paddvjevu baru.
10. MacKenzie je snimio video o mojem zatočeništvu. Uz pretpostavku da je
mikrofon bio uključen, čut će se njegov glas jer je meni i psima izdao brojne
naredbe. Mislim da je taj video »trofej« za njegov osobni užitak jer se dosad
nigdje nije pojavio. Ako je tako, možda će ga imati uza se ako/kada ga uhite.
11. Budući da su jedine stvari koje su mi vraćene nakon puštanja na slobodu
odjeća koju sam nosila za putovanje, MacKenzie sigurno zna adresu i telefonski
broj mojih roditelja jer su pohranjeni u mojem laptopu i mobitelu. Ako je te
podatke prepisao, možda će također biti uz njega ako/kada ga uhite. NB: Mogu
dati popis stvari koje su se nalazile u mojoj putnoj torbi u slučaju da je još nešto
zadržao.
12. U danima prije otmice netko je redovito ulazio u moju hotelsku sobu.
Nisam imala dokaze da je MacKenzie, ali poslije jednog takvog upada moj
laptop je bio otvoren i na zaslonu je stajalo moje pismo Alastairu Surteesu s
pojedinostima umorstava u Sierra Leoneu.
13. Mislim da je svrha ulazaka u moju sobu bila da se prestrašim, odustanem od
slučaja i napustim Irak (moguće da olakšam otmicu). Uspjelo je. Mislim da sam
oteta radi toga da se ubije svaka moja eventualna želja da slučaj nastavim
istraživati u Velikoj Britaniji. I to je do sada također bilo uglavnom uspješno.
14. MacKenzieja ne mogu vizualno identificirati kao svojeg otmičara jer ga
uopće nisam vidjela. Niti mi se on predstavio imenom. Međutim, prepoznala
sam njegov glas i upotrijebio je neke izraze kojih sam se sjećala iz razgovora
koji sam s njim vodila u Freetownu. Na primjer: »Podsjećam te na uslugu koju
mi duguješ«, »Sviđam li ti se sad, gospođice Burns?«, »Upozorio sam te da mi
se ne protiviš.«
15. Sve što mogu reći na suđenju, obrana može pobiti. U jednom trenutku prije
nego što me pustio na slobodu, izveo me van i polio me crijevom na nekom
plastificiranom platnu da ukloni i posljednji trag mojeg zatočeništva/kontakta s
njim i s psima. Kada me je Dan Fry našao, zapešća su mi bila odvezana, vrpca
na očima i ustima bila je promije-njezina (i platno uklonjeno), a odjeća mi je
bila oprana. Osim blagog crvenila na mjestima gdje je Dan odlijepio vrpcu,
nisam imala vidljivih znakova koji bi ukazivali na 68 sati zatvora.
16. Sigurna sam da sigurnija ne mogu biti kako je osoba koja naziva moje
roditelje Keith MacKenzie i kako on zna da sam odgovorna za objavljivanje
njegove fotografije. Prevelika je slučajnost da »iskrsne« kratko nakon što je
Dan dao fotografiju na identifikaciju, gdje se potvrdilo da je to O'Co-nell. A to
znači da je, ako Surtees govori istinu i ako je potkraj srpnja MacKenzieju dao
njegove dokumente, MacKen-zie i dalje u uskoj vezi s osobljem/studentima na
Akademiji ili s kolegama u BG-u, ili sa samim Surreesom. Ja slutim da je to
Surtees, da on zna gdje je MacKenzie i kako se može doći do njega.
17. Moguće je da je MacKenzie nazivao iz inozemstva, ali u slučaju da je već
ušao u ovu zemlju, nagovorila sam svoje roditelje da otiđu iz stana i uklone sve
što govori o mojoj sadašnjoj adresi/mjestu boravka. Najviše me brinula
sigurnost moje majke jer bi je MacKenzie ubio kad bi upao u stan dok je ona
tamo. Nažalost, očevi podaci s posla također su bili u laptopu i mobitelu, no
otkako sam ga upozorila na moguću opasnost, izbrisao je s računala i iz radnog
stola odnio sve osobne podatke i planira uvesti novu vezu s njihovom
privremenom adresom. Njihov posjet meni odgođen je do daljnjega.
18. Moj otac smatra da bi trebao obavijestiti svoju mjesnu policijsku postaju, ali
natjerala sam ga da obeća kako to neće učiniti. Oni će tražiti daljnja objašnjenja,
koja im ne može dati. On zna jedino ono što sam mu rekla - ostatak vjeruje na
riječ - a ja ne želim ići u London kako bih sama razgovarala s policijom ili
pustiti da tata oda moju adresu pa da oni dođu ovamo. To što sam rekla u ovom
e-mailu je sve što trenutačno mogu reći, i ne želim da ispadne kako
»izvrdavam« i kako sam »neuvjerljiva« jer ne želim odgovoriti na svako pitanje
koje mi se postavi.
To je sve, Alane. Ne mogu prihvatiti pristati na to da štitite moju privatnost jer
to nećete moći - po dužnosti ćete morati odati sve što sam vam rekla - i stoga,
prije nego što kažem išta više, trebat će mi neka željezna jamstva da je: a)
MacKenzie u pritvoru i b) da su moji dokazi nužni da ga se osudi.
U suprotnom, uzalud bih svoje tajne bacila u vjetar.
Uz najbolje želje,
Connie
R S. Pretpostavljam da do ponedjeljka nećete biti u mogućnosti, no kad uhvatite
malo vremena, bila bih zahvalna za neke sugestije u vezi s mojim roditeljima i
mjesnom policijom. Molim vas, ne zamarajte se psihološkom pomoći jer je
neću prihvatiti, i molim, ne gubite vrijeme na pokušaje smišljanja taktičnih
izraza. To nije potrebno. Znam da mi želite dobro i ako to ne kažete.
Od: BandM@freeuk,com Datum: Subota, 14/08/04 12.33 Za:
connie.burns@uknet.com Predmet: Tvoja uhoda
Draga C,
ovo je nova adresa za moj laptop. Bila je gnjavaža dobiti je, pa se nadam da je
bilo nužno. Čujem kako si rekla da se taj čovjek izdaje za jednog od naših
prijatelja jer si neka njihova imena i adrese imala u laptopu, ali nisam tako
lakovjeran da odgovaram na samoinicijativne e-malove, čak i ako navodno
potječu iz Zimbabvea. Međutim, budući da si zabrinuta za majku, pristao sam
na to.
Sad kad se prašina malo slegnula, volio bih čuti cijelo objašnjenje. Odsjeli smo
u vrlo skučenoj sobi u osrednjem hotelu i pomoglo bi da imamo neku
predodžbu o vremenu. Tvoja majka je odlučila da ponesemo bolju odjeću i
ostavimo sve ležerne stvari, pa smo u subotnje jutro odjeveni kao za paradu i
krajnje neraspoloženi. Preostaje nam još jedino da cijeli dan ostanemo u
pidžamama, ali vjerojatno ćemo se poubijati ako ne budemo izlazili.
Nismo dobro, C. Učinili smo kako si tražila jer si se za to poslužila
emocionalnom ucjenom, ali za dalje će nam trebati neki vrlo dobri razlozi.
Tvoja majka je zabrinuta jer ne zna zašto se bojiš tog čovjeka, a ja se iz istog
razloga osjećam nemoćnim išta učiniti. Sklon sam ne poslušati te i otići na
policiju. Možda me držiš u šahu jer im ne znam reći kako se zove, što je radio i
kako točno izgleda, ali mogu im dati tvoju adresu, C, i mogu odlučiti učiniti to
za tvoje vlastito dobro.
Oprosti što gunđam, ali mnogo tražiš od nas. Ti možda jesi navikla živjeti s
jednim kovčegom, no mi smo davno prošli dob u kojoj bi nam to bilo
zanimljivo. Ako si slučajno zaboravila, tvoja majka potkraj mjeseca navršava
šezdeset četvrtu, što je još jedan razlog zašto se ljuti. Osim činjenice da nećemo
boraviti kod tebe, svjetlo u hotelskoj kupaonici manje je milostivo od onog kod
kuće (!).
Molim te, nemoj učiniti ono što inače činiš, pustiti da ovo danima leži u tvojoj
pošti. Neću otići ako me budeš ignorirala. Ako do sutra ne dobijem odgovor, s
objašnjenjem zašto je sve ovo potrebno, otići ću na policiju. A to nije
emocionalna ucjena, to je prijetnja.
A ovo je emocionalna ucjena. Budemo li u ovoj sobi morali još malo ostati, bit
ćeš kriva za razvod svojih roditelja.
Voli te, tata xxx
Od: alan.collins@mgnchester-police,co.uk Datum: Subota, 14/08/04. 14.19 Za:
connie.burns@uknet.com Predmet: Dodatni podaci
Draga Connie,
zapravo radim preko vikenda pa sam vaš e-mail primio jutros. Smijem navesti
nešto čemu me je moj otac naučio kada su me, kao devetogodišnjaka,
zlostavljali u školi? »Tajna sreće je u slobodi; a tajna slobode, u hrabrosti.«
Kada sam mu rekao da ja uopće nisam hrabar, otac je odgovorio: »Naravno da
jesi, sine. Ne sastoji se hrabrost u tome da pokušaš udariti nekoga tko je veći i
jači - to je glupo - nego u tome što se na smrt bojiš a to ne pokazuješ.« Bio je
samouk rudar, umro je od emfizema kada mi je bilo petnaest godina. Pričat ću
vam jednog dana o njemu. Nikada neće ući u povijesne knjige, ali bio je dobar
čovjek koji je rekao mnoge pametne stvari.
Kad bi tata sada s vama razgovarao, rekao bi da vas je hrabrost održala na
životu, ali rekao bi vam i to da je loša strana toga hrabrog držanja to što se sami
morate nositi sa strahovima. A um ima opasnu naviku iskrivljavati činjenice.
Pretpostavljam da ste smislili tisuće razloga zašto vas Mac-Kenzie nije ubio - a
svi oni umanjuju vaš vlastiti doprinos. Kada se o zlostavljanju radi, žrtve sebe
uvijek podcjenjuju i preuveličavaju intelekt i moć svojeg mučitelja. Mislio je da
će Sur-tees zbrojiti dva i dva? Nije vjerovao svojim suučesnicima? Lažno ste ga
optužili i on uopće nije ubojica? Sve su to gluposti, Connie. Svaki muškarac
koji je spreman zatočiti i mučiti ženu zacijelo je sposoban ubiti, i ništa ga nije
moglo spriječiti da ponovi svoj provjereni pristup i isiječe vas ili vam čak
odrubi glavu, napusti Irak, promijeni identitet i pusti da odgovornost preuzmu
teroristi.
Da se bar možete vidjeti onakvom kakva jeste - zatočenica bez moći - ali bojim
se da vi mijenjate prošlost kako biste se prikazali u najgorem svjetlu. Možda
griješim, ali slutim da ste bili prisiljeni činiti neke stvari kojih se sramite i sada
mašta mahnito preuveličava vašu spremnost na suradnju. Hoćete li misliti da
umanjujem važnost vašeg iskustva ako kažem da su ti osjećaji zajednički svakoj
ženi, muškarcu ili djetetu koje je bilo zlostavljano, silovano ili doživjelo
seksualni nasrtaj? Krajnje je teško zadržati razum kada je namjera zlostavljanja
svesti žrtvu na razinu roba.
Budući da MacKenzie u tome očito nije uspio - (da jest, ne biste stupili sa
mnom u vezu/ne biste dali fotografiju) - mogu li sugerirati da je razlog zbog
kojeg ste još živi to što ste stekli njegovo poštovanje? Način na koji ste se
ponašali, ma što to bilo, radio je u vašu korist. Znam da ćete misliti kako je to
zato jer ste surađivali - to misle sve žrtve - no to bi bilo pogrešno, Connie.
Nema sumnje da su one dvije umorene žene, čija sam trupla vidio u Sierra
Leoneu, u početku surađivale. Svaki sposoban forenzičar vidio bi to po
njihovim sobama -od toga što nema dokaza o vezivanju do indikacija da se
snošaj/silovanje dogodilo u krevetu. Htjele su smiriti stvar, a uspjele su jedino
isprovocirati.
A zašto se to vama nije dogodilo? U čemu ste vi postupili ispravno, a one
pogrešno? Mogu samo pretpostaviti da je u vama vidio osobu a ne predmet.
Možda ste vi svoj strah skrivali bolje od njih. Možda vas nikada nije potpuno
posjedovao. Tko zna? Ali molim vas da ne brzate sa zaključkom kako je to zato
jer ste bjelkinja i govorite njegov jezik. Takvom muškarcu svaka bespomoćna
žena predstavlja sredstvo sa-mozadovoljenja i možda ni sam ne zna zašto nije
išao do kraja.
Također vas molim da ne zaključujete kako vas, zato jer ste imali povez i jer ste
prošli »neobilježeni«, uopće nije namjeravao ubiti. To će vas uvjeriti da ste
mogli/trebali odbiti neke njegove zahtjeve, ali na osnovi činjenica koje ste mi
iznijeli, zaključak bi bio pogrešan. Ako ponovno pročitate moj izvještaj o
umorstvima u Sierra Leoneu, vidjet ćete da nekoliko indikatora govori da je
ubojica neko vrijeme boravio u sobama žrtava - posljednji prizor žrtava,
razmještaj pokućstva, dokazi da se jelo itd.
U izvještaju sam iznio pretpostavku da se ubojica »poigrao« sa žrtvama prije
nego što je krenuo u posljednji napad jer je uživao gledati njihove reakcije. To
je sigurno bilo vrtoglavo smjenjivanje nade i straha, i što je manje tragova na
njima ostavljao, njihova nada da će preživjeti bila je veća. Mislim da je to ono
što je činio s vama, Connie, a razlog zašto ste još živi jest to što ste tu njegovu
»igru« odigrali bolje od njih.
Uzgred, jedan od razloga zbog kojih sam htio da se u Freetown pošalje patologa
bilo je to što su obje žene koje sam vidio imale petehijsku hemoragiju očiju
(krvave točkice ispod površine). Moguće je da su nastale kao posljedica
okrutnosti napada, no petehije se obično nađu u slučajevima gušenja -na
primjer, kada se plastičnom vrećicom sprječava dovod zraka - i pitao sam se je
li ubojičina »igra« uključivala tu vrstu mučenja. To je omiljena metoda
totalitarnih režima jer ne ostavlja tragove. Omiljeno je i lažno utapanje... ali
»uranjanje« samo do žrtvinih očiju.
Ako vas to tješi, ne možete mi reći ništa što već nisam vidio ili čuo. Deprimira
sličnost između načina na koji manjkavi muškarci jačaju svoje samopouzdanje,
a oni uvijek uključuju pokušaj »poniženja« drugog ljudskog bića. U vašem
slučaju, drago mi je vidjeti da pokušaj nije uspio, unatoč vašem (nadajmo se
privremenom) uvjerenju u suprotno.
Naposljetku, podatke o MacKenzieju i fotografiju proslijedio sam londonskoj
policijskoj upravi i tražio povećan oprez u dijelu grada u kojem se nalaze stan
vaših roditelja i ured vašeg oca, a ako ste spremni reći mi gdje se nalazite, isto
to ću rado učiniti s policijom u okrugu. Uz opis MacKenzieja dodao sam da je
»krajnje opasan i možda naoružan« i ja vas molim da o tome razmislite prije
nego što još išta sami po-duzmete. Potpuno mi je razumljivo da se osjećate
sigurniji ako nitko ne zna vašu adresu, ali ako vas MacKenzie ipak uspije naći,
bit ćete osamljeni i ranjivi.
Srdačno vas pozdravlja,
Alan
Inspektor Alan Collins, policijska uprava Manchester
Od: connie.burns@uknet.com Datum: Nedjelja, 15/08/04. 2.09 Za:
BandM@freeuk.com
Predmet: Prepiska s inspektorom Alanom Collinsom Privitak: Alan.doc (356
KB)
Dragi tata,
zaista mi je žao što sam tebi i mami prouzročila sve te nedaće i nimalo ti ne
zamjeram na gunđanju. Dobrano sam se preznojila pokušavajući objašnjenje
pretočiti u riječi, ali ne mogu. Sada su dva sata ujutro i iznurena sam, pa
umjesto toga šaljem neke tekstove koje sam napisala i svoju prepisku s Alanom
Collinsom, policijskim inspektorom iz Manchestera. Sve je prilično jasno.
Za tvoju informaciju: Zaključci iz Alanovog posljednjeg e-ma-ila (od jučer) su
točni. Očito je vrlo dobar policajac.
Lol, C. xxx
R S: Sućut mi NE treba, pa molim da je ne nudite. Ako me počnete žaliti, odbit
ću o tome dalje razgovarati. Znaš da ne želim biti gruba, ali što je bilo, bilo je i
nema smisla plakati nad tim.
13.
Gledajući unatrag, znam daje glavni razlog što sam šutjela bilo to što sam znala
kako će teško biti prihvatiti potporu. Možda sam duboko u sebi proturječna
osoba, no sve sam počela doživljavati kao pitanje kontrole - savjet ili ponude za
pomoć bili su eufemizmi za »ja znam bolje« - i borila sam se s bijesom onako
kako prije nisam. Ipak, nikada nije bio usmjeren onamo kamo je trebalo, na
MacKenzieja.
I dalje me opsjedao strah da će me potražiti, ali moji novi predmeti sumnje i
odbojnosti bili su Alan, Peter i moj otac, koji su na različite načine proveli
sljedeći tjedan tražeći od mene da se očitujem. Jedini koji je to rekao neuvijeno
bio je tata, ali kada sam ga optužila da preko mene pokušava istjerivati vlastite
demone, povukao se iz bitke povrijeđen. Stoje pojačalo moju razdraženost jer
sam to shvatila kao trik da bih se osjećala krivom.
Moja je majka pokušala premostiti provaliju ostavljanjem toplih poruka na
telefonskoj sekretarici; Alan je slao dobro potkrijepljene e-mail poruke,
apelirajući na moj intelekt, koje su ostajale u mojoj pošti; a Peter je donio hrpe
istraživanja dok nisam zaključala sva vrata i pravila se da nisam kod kuće. Na
kraju tog tjedna bila sam tako napeta, da sam razmišljala o tome da opet
nestanem. Njihova velikodušnost i ljubav bili su na groteskan način agresivniji
od MacKenziejeva sadizma. Brutalnost sam preživjela, ali nisam znala kako
preživjeti dobrotu.
Jess je prvih nekoliko dana došla i ostala bi neko vrijeme govoreći vrlo malo,
no prestala je dolaziti kada sam ja prestala odgovarati na zvono na ulaznim
vratima. Ostavila sam joj poruku na telefonskoj sekretarici rekavši da zapravo
izbjegavam Petera, ali nije ni odgovorila ni došla. To je bio jedan od razloga
zbog kojih sam razmišljala o odlasku. Činilo se da nema mnogo smisla ostati
ako je jedina osoba s kojom mije ugodno izgubila zanimanje. Čak i ako je
pogreška bila na mojoj strani.
Užasno me prestrašila kada je sljedeće subote ušla u moju spavaću sobu. Bilo je
sedam sati navečer i, koliko sam znala, sva su vrata na kući bila zaključana.
Nisam čula da su se zelena tapecirana vrata otvorila ili zatvorila, niti njezine
korake na stubištu, niti sam uopće sumnjala daje itko drugi u kući. Odmah sam
se skutrila u kut. Bila sam leđima okrenuta vratima i slagala odjeću na krevetu, i
u sekundi između trenutka kada sam osjetila nečiju prisutnost, okrenula se i
prepoznala je, mislila sam daje MacKenzie.
- Nemojte mi praviti scene - upozorila je -jer nisam raspoložena glumiti dadilju.
Sto daje bio onaj tip?Jeste li se namjeravali zabiti u kut i pustiti da vas opet
napadne?
Nesigurno sam se podigla na noge. - Prepali ste me.
-A mislite da taj gad ne bi? - Pogled joj je skrenuo na praznu bocu vina pokraj
kreveta, a oči su joj se suzile u nevjerici. -Da sam na vašem mjestu, imala bih
po cijeloj kući oružje i pri ruci bejzbolsku palicu dvadeset četiri sata na dan. Ne
trebate vi završiti na podu, nego on... po mogućnosti prosutoga mozga.
Pokazala sam glavom kuhinjski nož na krevetu. - To sam nosila.
- Pa zašto ga onda niste upotrijebili?
- Prepoznala sam vas.
- Ne, niste - grubo je odvratila. - Bili ste u kutu prije nego što ste znali tko je... i
niste čak ni pomislili uzeti nož. - Ušla je u sobu i podigla ga. - To je ionako
beskorisno oružje. Uzet će vam ga čim se približite dovoljno da ga ubodete. -
Držala gaje na dlanu. - Previše je lagan. Ne biste imali dovoljno snage za
napad... pod pretpostavkom da imate muda i ubodete ga, u što sumnjam. Treba
vam nešto dulje i teže što možete okrenuti... - gledala je u mene - pa onda neće
biti važno ako ste pijani. I dalje će izgledi da ga udarite biti pola-pola.
Naslonila sam se na zid. - U ponedjeljak ću nabaviti bejzbolsku palicu - rekla
sam.
- Za to morate biti trijezni.
Bilo je dobro što nisam bila onako pijana koliko je mislila, inače bih možda bila
agresivnije reagirala. Nikada nisam upoznala nikoga tako uvjerenog da ima
pravo. Za trezvenjakinju poput nje, žličica vina značila je propast i prokletstvo;
jednoj prekaljenoj ženi poput mene, trebalo je nekoliko boca da me potpuno
smlavi. No u jednome je imala pravo. Možda nisam bila paralitična, ali trijezna
sigurno nisam bila. Do umirujućih učinaka pića dolazilo se lakše nego do
Valiuma ili Prozaca. Sve dok sam plaćala kreditnom karticom nekom
anonimnom dostavljaču, donosili su mi ga na sanduke.
To me nije spriječilo daje napadnem. - Vi ste takva čistuni-ca, Jess - rekla sam
umorno. - Daje po vama, svi bismo mi hodali naokolo sa željeznim motkama u
guzici. U vašem svijetu nema nimalo radosti.
- Ni u vašem je baš ne vidim previše - rekla je otresito.
Slegnula sam ramenima. - Bilo je, a kada se osjećam optimistično, i dalje je
ima. Možete li vi to reći? Hoćete li se ikada opustiti dovoljno da čovjeka
prihvatite sa svim njegovim slabostima? - Gledala sam u njezine čudne oči. - Ja
ne bih rekla.
Kao da ništa nisam rekla. - Ja vam pomažem, zar ne? - nestrpljivo je rekla. -
Pomogla sam Lily. Sto još hoćete?
Doista, što još? Odobrenje? Ohrabrenje? Sućut? Upravo one stvari koje sam od
svih drugih odbijala, ali su se od Jess činile poželjnije jer nisu bile ponuđene.
Vjerojatno uvijek postoji raskorak između onoga što hoćemo i onoga što znamo
da se podrazumijeva. - Ništa - odgovorila sam joj. - To je posve dovoljno.
Za trenutak me pomno proučavala. - Kada ste posljednji put jeli? Cijeli tjedan
niste izašli iz kuće, a kada sam prošli put u njega stavila jaja, hladnjak vam je
bio prazan.
Za nekoga tko nije htio glumiti dadilju, odavala je dojam da to jest. Pitala sam
se kako zna da nisam izlazila. - Jeste li me promatrali?
- Samo sam se htjela uvjeriti da ste još živi - odgovorila je. -Na kotačima vašeg
automobila hvata se mahovina jer ga niste ni pomaknuli, i toliko vremena
provodite provjeravajući vrata i prozore da vas može vidjeti svatko... naročito
noću, kada vam sva svjetla bliješte. Možda ima i boljih načina da kažete »Tu
sam, sama sam, dođi i uzmi me«, ali nijedan mi ne pada na pamet.
Sa zakašnjenjem, postavila sam očito pitanje: - Kako ste ušli ako su sva vrata
zaključana?
Izvadila je iz džepa prsten za ključeve i podigla ga. - Rezervni za kuhinju. Lily
se bojala da će pasti i slomiti kuk pa ih je stavila na kuku iza spremnika za naftu
u dvorišnoj zgradi. -Zatresla je glavom na moj izraz lica. - Ali da ih ondje nije
bilo, bila bih ušla kroz zahod u prizemlju. Taj prozor se najlakše otvori izvana.
Treba vam samo jedan ovakav - spustila je nož natrag na krevet - da otpustite
zapon. To može svaki idiot.
Iznenadila sam je smijehom, premda je čistunica u njoj optužila za to alkohol, a
ne smiješno trošenje vremena na provjeru brava svaka dva sata. - Znači, baš i
nema mnogo nade? Sto mi predlažete? Da se sama ubijem tim nožem i
MacKenzieju prištedim trud? - Podigla sam ruku u znak isprike. - Oprostite.
Nije to ništa protiv vas... samo neukusni crni humor.
- Možete početi s jelom - rekla je oštro. - Donijela sam nešto hrane. Ako ništa
drugo, možda vam pomogne da logično razmišljate?
- Tko kaže da to želim? - pitala sam, sjedajući na rub kreveta. - Kada se
naroljaš, nemaš napadaje panike.
- Baš je tako - promrmljala je mrko, podižući me na noge drugi put u deset
dana. - Nastavite li ovako, bit ćete hrana za tu životinju. - Ljutito me protresla. -
Ali neće vas prestati boljeti. Bit ćete potpuno trijezni kada vam glavu zagnjuri u
kantu... ali tada će biti prekasno. Neće se s vama igrati... ubijat će vas.
Zanimljiva je bila ta povezanost razmišljanja. Utapanje sam bila spomenula
Peteru, a Alan je rekao da se MacKenzie »poigrava« sa svojim žrtvama. Jess je
- uz pretpostavku da Hipokrato-va zakletva i policijska povjerljivost išta znače -
trebala znati samo ono što sam rekla njoj i Peteru u kuhinji deset dana prije.
Moj otmičar je Britanac, ja sam iskopala njegov slučaj, nije objavljen jer je bio
pod istragom za serijsko silovanje i umorstvo, a razlog za otmicu bio je da me
opomene.
Peter je izvukao vlastite zaključke o tome što se dogodilo -»Ljude ne opominješ
tako da ih tri dana mučiš« - i vratio se kasnije s ispisom istanbulskog protokola.
Jess tu temu nije načinja-la i govorila je o lasicama i vranama, a onda sam seja
prestala javljati na zvono na kućnim vratima. Bila sam spremna prihvatiti da se
Peter možda slučajno izlanuo za utapanje u nekom od njihovih razgovora - to
sam zapravo i očekivala - ali nijedno od njih nikako nije moglo znati za
Alanovu teoriju.
Stala sam na podestu i ramenom otresla Jessinu ruku. - U redu. Sto se događa?
Jeste li razgovarali s Alanom Collinsom?
Nije se zamarala laganjem. - Samo s vašom majkom... ali pročitala sam e-mail
poruke Alana Collinsa. Jutros mi ih je poslao... zajedno s onima koje ste vi
napisali njemu.
- Odakle mu pravo - ljutito sam rekla. - A vi ih niste smjeli pročitati. Nisu bile
upućene vama.
- Ali jesam - rekla je mirno - pa se tu sad ništa ne može, osim ako me želite
tužiti. Nije vaša majka to učinila zato da vam naudi.
- Kako vas je dobila?
- Nazvala je telefonske informacije. Dali ste joj moje ime, očito, i rekli joj da
imam farmu na cesti koja vodi od Barton Housea. Nije bilo tako teško.
- Vi se uopće ne javljate na telefon - rekla sam sumnjičavo -i nikada ne
odgovarate na poruke.
- Taj put jesam. Nazivala je sve dok se nisam javila. - Jess je na trenutak
zadržala moj pogled. - Isprva sam mislila da ste vi jer se predstavila kao
Marianne. Visina glasa je slična, ali ona ima izraženiji naglasak.
-Je li ona tu?
- Ne. Zato mi je i poslala e-mail poruke. Da objasni zašto ovo moram učiniti ja,
a ne ona. Boji se da će tog gada dovesti na vaša vrata.
- Učiniti... što?
- Reći vam kako niste pošteni... uvjeriti vas da se prestanete sažalijevati. - Usta
su joj se iskrivila. - Rekla sam joj da nisam od velikih riječi, ali nije htjela
slušati. Ta ne odustaje kad se nečeg primi, zar ne? Bila je spremna ispričati mi
cijeli vaš život da nisam rekla da ću ionako doći... - Jess je naglo zašutjela.
-Vaša majka mije dala popis stvari koje trebam reći. Rekla je da ćete ih htjeti
čuti.
- Da vidimo - rekla sam hladno. - Moj otac je duboko povrijeđen, majka ne zna
što će s njegovim promjenama raspoloženja i traži da počnem ponovno nazivati,
mrze taj hotel... Što još? Ah, da, ja sam njihova jedinica i u mene su položili sve
svoje nade i ljubav.
Jess je posegnula u džep i izvadila neki papir. - Ništa tako sladunjavo -
odgovorila je, odmatajući ga i prelazeći prstom niz stranicu. - Vaš otac se vratio
u stan. Vaša majka misli da pokušava dokazati nešto u vezi s demonima. On o
tome odbija govoriti i ne želi reći zna li policija. Samo joj ponavlja kako je
Jape-ra bila pogreška i kako ne želi da se ponovi. Premjestio je vašu majku u
drugi hotel i zabranio joj da ga zove. Ostavio joj je lap-top i ona traži da
pošaljete e-mail ili nazovete. Dala mi je broj svojeg novog hotela. - Podigla je
pogled. - To je to. Rekla je da ćete razumjeti na što se odnose demoni i Japera.
Ljutito, istrgnula sam papir iz Jessine ruke. - Znala sam da nikom ne smijem
reći. Sve je bilo dobro dok nitko nije znao. Do vraga, što on misli, što radi?
Jess je koraknula unatrag. - Onako kako gaje vaša majka opisala, postavlja
zamke... što biste zapravo vi trebali činiti.
- Nema on šanse - prosiktala sam. - U studenom će mu biti šezdeset pet.
- Barem se trudi.
Ako joj je to najbolji pokušaj, razgovor neće dugo potrajati. -Ja se jesam
potrudila, Jess. Rekla sam Alanu Collinsu. A ovo... -protresla sam papir - ovo je
rezultat. Moj otac, koji pokušava dokazati da nije kukavica. Srami se jer misli
daje previše lako odustao od farme... pa spašava malo dostojanstva ponašajući
se kao budala.
Slegnula je ramenima. - Znači daje to u obitelji. Prilično je slično onome što vi
radite, zar ne? Sramite se i ponašate se kao budala, samo što nema mnogo
znakova dostojanstva.
- Neće me to natjerati da učinim ono što hoćete - prasnula sam.
- Koga briga? Nisam ja za vas odgovorna. - Krenula je niza stube. - Slušalicu ću
odložiti pored telefona, pa ako nećete da vaša majka zove policiju kad me ne
uspije dobiti, bolje da joj se javite.
Mislim daje negdje u sebi mislila kako čuje zamoliti da ostane jer je zastala na
najvišoj stubi i pogledala me, ali kada nisam ništa rekla, nestala je kroz
tapecirana vrata. Nisam joj morala ništa reći. Znala sam da će se vratiti.
Odlučila sam govoriti prvo s ocem jer bi moja majka to ionako od mene tražila.
Te večeri bila bih radije izbjegla svaki razgovor s njim jer je bilo sigurno da će
prerasti u nadvikivanje, ali osjećala sam se krivom stoje bio ondje. Unatoč
tome, bila sam u tako velikom strahu da će moj broj biti registriran kada sam
prošli put bila nazvala 141 da ga ustegnem, i sjetila se da su ustegnuti brojevi
blokirani tek kada sam čula poruku kojom mi je to priopćeno. Pokušala sam ga
dobiti na mobitel, ali nije se javljao.
Mogla sam ga ponovno nazvati na telefon, bez zabrane registriranja broja, ili se
poslužiti mobitelom, ali od prve mogućnosti hvatala me je jeza. Nisam mislila
daje MacKenzie u stanu - ne, nisam - nego da će se prema Murphvjevu zakonu
moj broj i dalje registrirati. Upotrijebim li mobitel barem neće biti mjesnog
pozivnog broja i ničega što bi govorilo da zovem iz Dorseta.
Druga mogućnost sastojala se u tome da u sobi ponovno podignem Jessinu
piramidu, koju sam demontirala kada mije ugrađen širokopojasni pristup, ili da
se popnem na tavan. Izabrala sam tavan kao najmanje tešku opciju i pošla u
potragu za motkom s kukom za zasun na vratima u podu. Našla sam je iza vrata
u najbližoj sobi, a kada sam je uzela, shvatila sam da bi bila dobro oružje. Bila
je to kućna rukotvorina sastavljena od dviju debelih drvenih motki, načinjena
tako da se prije pospremanja u sredini razdvoje. Gornja polovica imala je na
vrhu kuku, a donja je završavala pet centimetara dugim vijkom.
Jess bi rekla da nisu dovoljno teške, no mene su ponukale da počnem misliti o
tome što se još nalazi u kući - sjekira u drvarnici, grablje, štihače i vile u
spremištu za alat, čekić u ostavi, prazne vinske boce koje se mogu pretvoriti u
toljage oštre poput britve. Ne mogu objasniti zašto mi ništa od toga nije prije
palo na pamet i uvijek sam namjeravala pobjeći kroz najbliži izlaz i naći neko
mjesto da se skrijem.
Peter je moju reakciju »bori se ili bježi« pripisao MacKenziejevoj manipulaciji.
Jednostavno rečeno, bila sam naučena da se podvrgavam a ne da se bunim, ali
to ne objašnjava zašto je jedan od snova koji su mi se stalno vraćali bio izrazito
fizički, san u kojem MacKenzieja na smrt premlatim toljagom. Zelja da ga
ubijem uvijek je postojala.
Možda strah treba prihvaćati malo-pomalo. Možda se um mora izliječiti da se
može prebaciti sjedne automatske reakcije na drugu. Možda svi mi moramo
pretrpjeti prezir jedne Jess Derbyshire prije nego što se sjetimo da je moguće
boriti se. Tko zna? Samo znam da sam, kada sam se popela ljestvama na tavan,
imala jedan nov osjećaj smisla.
Prostor krovišta protezao se cijelom duljinom kuće. Pokraj vrata u podu našla
sam prekidač za svjetlo. Upalio se niz žarulja koje su visjele s greda. Pola niti
bilo je pregorjelo, no radilo ih je još dovoljno da osvijetle tminu. Preko podnih
greda bio je postavljen put od dasaka da olakša pristup, no ipak sam morala
napipavati pokraj dvaju dimnjaka prije nego što sam našla pristojan signal.
Cijeli prostor bio je prljav, sa zastorima paukovih mreža, a iz čudnog skvičanja
blizu streha zaključila sam da imam društvo šišmiša i miševa.
Na kraju se pokazalo da je trud bio uzaludan. Nitko se nije javljao ni u stanu ni
na tatinom mobitelu. Nisam htjela ostavljati poruke. Izvadila sam iz džepa
Jessin papir i nazvala broj majčinog novog hotela, ali kada sam tražila da me
spoje sa sobom Marianne Burns, rečeno mije da se odjavila.
-Jeste li sigurni? - iznenađeno sam pitala. - Jutros je sigurno bila tu. Dobila sam
ovaj broj da nazovem.
- Trenutak. - Nastala je stanka. - Da, mogu potvrditi da je gospođa Marianne
Burns danas u tri popodne platila račun.
-Je li rekla kamo ide... ostavila broj daje mogu nazvati?
- Mogu li znati vaše ime, gospodo?
- Connie... Connie Burns. Ja sam joj kći.
- Provjerit ću vam. - Još jedna stanka. - Zao mije, gospođice Burns. Nema
poruka ni adrese na koju je otišla. Mogu li vam još kako pomoći?
- Ne... da - odmah sam se ispravila. - Je li tko došao po nju?
- Ne znam.
- Možete li doznati?
- Ovo je velik hotel, gospođice Burns. Gosti sve vrijeme dolaze i odlaze. Ne
pratimo njihovo kretanje.
- Možete li onda provjeriti je li netko telefonirao u njezinu sobu? I ako jest, je li
ikako moguće otkriti odakle? Nije mi jasno zastoje otišla.
- Zao mije - rekao je muškarac ponovno s lažnim žaljenjem. - Ne smijemo
davati privatne informacije o svojim gostima. Želite li da pribilježim da ste
zvali u slučaju da se vaša majka vrati?
Zahvalila sam mu i spustila slušalicu, zatim ponovno nazvala u stan i na očev
mobitel. Ostavila sam poruku na oba telefona, samo »Nazovite me, molim vas«
i za svaki slučaj poslala tekst na njegov mobitel: »Gdje si? Sto se zbiva? Mama
je otišla iz hotela. Brinem se. C.« Nadala sam se da će se sjetiti nazvati na
telefon, no dok sam se spuštala ljestvama s tavana, stavila sam mobitel na okvir
podnog otvora. Signal je bio dovoljno jak da zvoni, premda nisam gajila velike
nadu da ću se stići javiti prije nego što se uključi sekretarica. No, vrijedilo je
pokušati.
Naravno da sam mislila kako je MacKenzie na neki način upleten - previše sam
bila paranoična da to ne mislim - premda mi nije bilo jasno zašto bi moja majka
zbog toga napuštala hotel. Kako je mogao znati gdje je, ako mu moj otac nije
rekao? U oca sam imala toliko vjere, da sam znala kako bi dao sve samo da
moju majku ne izloži opasnosti. I zašto bi MacKenzie uopće postavljao takva
pitanja? Čemu gubiti vrijeme na moju majku ako hoće mene? Nije imalo
nikakva smisla.
Stalno sam sebi govorila kako je vjerojatnije objašnjenje daje mama izvela
svoju malu pobunu i odlučila vratiti se u stan. Ali, zašto se onda ne javljaju na
telefon? Neodlučno sam stajala na podestu, pitajući se što da učinim. Čekati
koji sat u slučaju da su otišli nešto pojesti? Pokušati dobiti Alana? Nazvati
mjesnu policiju i tražiti da provjere stan? Čak me ni Alan ne bi ozbiljno shvatio.
Jedino luđakinja prijavljuje nestanak roditelja nakon što ih pola sata ne uspije
dobiti.
Premda sam bila uvjerena da će mobitel zazvoniti čim se maknem dovoljno da
ga ne čujem, sišla sam u prizemlje vidjeti je li moja majka poslala e-mail. Nije.
Od četvrtka poslijepodne nije bilo ničega novog. Pustila sam poruke u slučaju
da sam propustila poziv, no jedine poruke bile su one koje sam već preslušala.
U slučaju da je odlučila vratiti se u njihov prethodni hotel, nazvala sam tamo,
no rekli su mi da su gospodin i gospođa Burns otišli jutro prije. Pokušala sam
čak s očevim uredom, no znala sam da se u osam navečer u subotu nitko neće
javiti.
Naš mozak navodno može preraditi pedeset tisuća misli u danu. Nemam pojma
je li to točno i kako se misli mogu broji-ti, ali znam da pokušaj predviđanja
događaja u okolnostima kad nemate informacije stvara nepodnošljivu tjeskobu.
Svejedno koliko puta kažete sebi daje dobra vijest kad nema vijesti - vaš mozak
uvijek će pretpostaviti ono najgore. I na kraju vam vaš instinkt potvrdi ono što
znate daje istina.
Sranja se događaju.
Ulomci iz bilježaka, evidentirani kao »CB15-18/05/04«
... Mislim da su bila tri psa i pretpostavila sam da su bili njemački ovčari jer
sam tu pasminu vidjela u onom uredu s Mac-Kenziejem na bagdadskoj
akademiji. Osjećala sam njihov dah na vrhu bedara kada su stajali oko mene,
znači da su visinom odgovarali njemačkim ovčarima. Dva puta ih je poticao da
me ližu i čula sam kako kamera radi
(sada ne mogu o tome)
... Toliko je toga ovisilo o tome koliko MacKenzie može njima vladati. Toliko je
ovisilo o tome koliko je htio njima vladati. Ne znam je li bio toliko pametan da
razumije tu psihologiju ili je tu tehniku naučio od mučitelja i ubojica s kojima je
radio, no bila sam spremna učiniti sve samo da se ne suočim s tim psima. I zato
sam zavoljela sanduk. Kavez je nudio zaštitu kao ništa drugo... zašto se onda ne
javljaju na telefon? Neodlučno sam stajala na podestu, pitajući se što da učinim.
Čekati koji sat u slučaju da su otišli nešto pojesti? Pokušati dobiti Alana?
Nazvati mjesnu policiju i tražiti da provjere stan? Čak me ni Alan ne bi ozbiljno
shvatio. Jedino luđakinja prijavljuje nestanak roditelja nakon što ih pola sata ne
uspije dobiti.
Premda sam bila uvjerena da će mobitel zazvoniti čim se maknem dovoljno da
ga ne čujem, sišla sam u prizemlje vidjeti je li moja majka poslala e-mail. Nije.
Od četvrtka poslijepodne nije bilo ničega novog. Pustila sam poruke u slučaju
da sam propustila poziv, no jedine poruke bile su one koje sam već preslušala.
U slučaju da je odlučila vratiti se u njihov prethodni hotel, nazvala sam tamo,
no rekli su mi da su gospodin i gospođa Burns otišli jutro prije. Pokušala sam
čak s očevim uredom, no znala sam da se u osam navečer u subotu nitko neće
javiti.
Naš mozak navodno može preraditi pedeset tisuća misli u danu. Nemam pojma
je li to točno i kako se misli mogu broji-ti, ali znam da pokušaj predviđanja
događaja u okolnostima kad nemate informacije stvara nepodnošljivu tjeskobu.
Svejedno koliko puta kažete sebi daje dobra vijest kad nema vijesti - vaš mozak
uvijek će pretpostaviti ono najgore. I na kraju vam vaš instinkt potvrdi ono što
znate daje istina.
Sranja se događaju.
Ulomci iz bilježaka, evidentirani kao »CB15-18/05/04«
... Mislim da su bila tri psa i pretpostavila sam da su bili njemački ovčari jer
sam tu pasminu vidjela u onom uredu s Mac-Kenziejem na bagdadskoj
akademiji. Osjećala sam njihov dah na vrhu bedara kada su stajali oko mene,
znači da su visinom odgovarali njemačkim ovčarima. Dva puta ih je poticao da
me ližu i čula sam kako kamera radi
(sada ne mogu o tome)
... Toliko je toga ovisilo o tome koliko MacKenzie može njima vladati. Toliko je
ovisilo o tome koliko je htio njima vladati. Ne znam je li bio toliko pametan da
razumije tu psihologiju ili je tu tehniku naučio od mučitelja i ubojica s kojima je
radio, no bila sam spremna učiniti sve samo da se ne suočim s tim psima. I zato
sam zavoljela sanduk. Kavez je nudio zaštitu kao ništa drugo...
14.
Uposljednjim danima apartheida napisala sam članak o južnoafričkim kopačima
zlata sa silikozom i emfizemom. Prema statističkim podacima, crnci su
obolijevali češće jer su kopali dublje u rudnicima i bili su izloženiji prašini od
kreme-njače nakon eksplozije, no dok sam s nizom starijih bijelaca s tim
tegobama uspjela razgovarati, bilo je iznenađujuće teško naći crnce koji su
poslije dulje živjeli.
Kada sam pitala liječnika zašto bijelci dulje žive s bolestima dišnih puteva -
očekujući da će reći kako lakše dolaze do boljih lijekova - objasnio mije daje
posrijedi naprezanje. »Sto su veći napori kojima izlažemo tijelo, to nam treba
više kisika. Kada bi crnac s emfizemom mogao cijele dane sjediti u fotelji dok
ga opslužuje neka sluškinja, i on bi toliko živio. Kad ne možete disati, dovoljno
je ustati i skuhati nešto pa da vas ubije.«
Mislila sam na tog liječnika dok sam gacala kroz sirup, pokušavajući pokupiti
oružje. Trebao je dodati da će te ubiti i ako si ništa ne kuhaš, jer svaki stroj staje
kad nema goriva. Idući da pokupim sjekiru, podlegla sam dvostrukoj nesreći -
strahu koji je nekontrolirano titrao u grudima i gubitku trinaest kilograma u tri
mjeseca, pa sam se oprezno sklupčala na hrpu trupaca u drvarnici. Bilo je
smiješno pomisliti na to da bih zavitlala sjekiru na MacKenzieja jer sam jedva
imala snage odnijeti je iz kuće.
Preda mnom, pedeset metara preko trave, nalazio se onaj ribnjak gdje je Jess
našla Lily. Gledala sam ga nekoliko minuta da bih se na nešto usredotočila i,
budući da je bilo bezopasnije misliti o Lily nego o MacKenzieju, ponovno sam
se počela pitati o njoj. Sto ju je odvelo onamo u hladnu zimsku noć? Peter je
bio rekao da u lutanjima oboljelih od Alzheimera nema logike - možda je
ponovno proživljavala neko sjećanje ili je osjetila potrebu nahraniti ribu koja je
odavno pomrla - poskliznula se i pala. Moglo se dogoditi bilo gdje.
Jess se barem u tome složila s njim. - Daje Madeleine bila tu, ne bih se čudila
daje gurnula Lily - jednim padom riješila bi sve svoje probleme - ali nije bila. -
Slegnula je ramenima. U ribnjaku je prije bilo ribe, ali se ne sjećam da ih je Lily
ikada hranila. Možda je samo htjela vidjeti jesu li još tamo.
Budući da sam sjedila u spremištu za drva, palo mi je na pamet da je Lily
možda bila izašla uzeti cjepanice za kamin. Bez obzira na to stoje Peter rekao o
logici, to je bilo logično učiniti u hladnu noć, a ribnjak bije lako smeo jer je bio
tako blizu. I dalje mi nije bilo jasno zašto se nije premjestila u kuhinji. Od peći
je bilo toplije nego od bilo kojeg kamina i gorjela je sve dok je u spremniku bilo
nafte. Zašto nagon za preživljavanje nije nadvladao snobizam i demenciju?
Pitala sam se čak daje nije neko zaboravljeno sjećanje nagnalo da potraži vodu
u bunaru ispod mene. Bio je demontiran i već dugo nepotreban, prekriven
drvenim daskama na kojima su se nalazile cjepanice, a znala sam daje ondje
samo zato jer mi je Jess rekla. Rekla je daje, prije nego stoje kuća spojena na
vodovod, vađenje vode i njezino grijanje za kupanje članova obitelji bio posao
njezine bake. Je li moguće da se Lily zbog demencije vratila pedeset godina
unatrag i pošla po vodu za kupanje?
Sudbina nas na čudan način tjera naprijed. U tom trenutku bila sam vrlo blizu
odgonetanju Lilyne zagonetke, čak još bliže kada su me misli na toplu kupku
podsjetile da od dolaska nisam provjerila stanje nafte. Mislila sam daje sada
dobar trenutak jer su vrata bila odmah iza mene. Također, možda sam bila
radoznala je li Jess vratila ključeve ostave na kuku iza rezervoara. Naslonivši
sjekiru na dovratak, otvorila sam vrata.
Sunce je dodirivalo udaljeni obzor no još je bilo dovoljno svjetlosti da se u
dvorišnoj zgradi vidi rezervoar, premda se mjerač nije mogao otčitati. Pipala
sam tražeći prekidač i pritom pomaknula hrpu lomnih papira koji su bili
čavlićem pričvršćeni za uspravan stup. Kada su pali, rasuli su se, no kada sam
napokon našla prekidač i ponovno ih sakupila, vidjela sam da su to nekakve
potvrde od dobavljača. Nisam mislila da su važne jer je na jednoj pisala 1995.
godina, ali kako je čavlić nestao, gurnula sam ih u džep da ih odnesem natrag u
kuću.
Nakon što sam se uvjerila da je na mjeraču zabilježeno više od pola količine i
vidjela da na kuki iza spremnika nema ključeva, ponovno sam ugasila svjetlo.
No ili su se moje oči teško privikavale ili je u tih nekoliko minuta bila pala noć,
tek shvatila sam da zapravo jako slabo vidim. Umjetnog svjetla nije bilo nigdje,
čak ni u kući jer je sunce još sjalo kada sam izašla, i vrt je bio mjesto mračnih
sjena.
Drhtavim rukama uzela sam sjekiru i krenula prema stazi. U tom trenutku u
kuhinji se upalila stropna svjetiljka i vidjela sam Jess kako prolazi pokraj
prozora. Odmah mije laknulo, a onda sam na svjetlu iza njih ugledala sjaj
svijetloga krzna njezinih pasa i shvatila da se nalaze između mene i kuće.
Nisam imala kamo, pa sam se vratila i ponovno posegnula za zasunom na
dvorišnoj zgradi.
Mastifi se nevjerojatno brzo kreću. Pokrili su tlo mnogo prije nego što sam
otvorila vrata. Da su me napali, sumnjam da bih mogla upotrijebiti sjekiru - ne
bih imala vremena - no pripremila sam se podigavši je u visinu ramena. Suočen
s vidljivom prijetnjom, moj me mozak uvjerio da prvi put u više tjedana
pokažem malo hrabrosti.
- Dolje! - zarežala sam. - ODMAH! Ili ću vam rascopati te vaše glave.
Možda su oči ipak najvažnije. Možda su u mojima vidjeli da mislim ozbiljno jer
su se, nevjerojatno, spustili na trbuhe preda mnom. Jess je poslije tvrdila da ih
je tako izdresirala, ali njihova poslušnost bila je tako trenutačna, da sam spustila
sjekiru. Bila bih pristala na to beskonačno neizvjesno stanje da mi se jedan od
njih nije počeo približavati.
Brzo sam razmislila o tome da pozovem Jess, ali nisam htjela uzbuniti pse
vikanjem i umjesto toga odlučila sam sjesti i spustiti se na njihovu razinu. To
mogu objasniti jedino instinktom, jer logika mije govorila da ću imati veći
autoritet ako stojim. Sjećam se kako sam mislila da ću se doimati manje
uplašena ako ostanem ležati na tlu, leđima okrenuta dvorišnoj zgradi.
Jess me zatekla tako deset minuta poslije, kako sjedim prekriženih nogu, tresući
se, s tri velike gubice na krilu i s tri mužjaka koji su moja ramena upotrijebili da
se naslone. Ne sjećam se što sam im rekla, no bio je to dug i prilično besciljan
razgovor s mnogo milovanja. Dok sam sjedila ondje, postala sam stručnjak za
mastife. Mnogo sline i pate od nadutosti, dahću i hriplju, a mužjaci se iz čista
mira izvale na leđa i pokazuju goleme mošnje.
Gledala sam kako Jess prilazi s baterijskom svjetiljkom. -Jeste li dobro? - pitala
je.
- MacKenzie zna s psima - rekla sam joj. - Ako ja mogu ovo, onda ih on može
za minutu navesti da mu jedu iz ruku.
-Jesu li vas pritisnuli? Pokušajte ustati.
- Preteški su.
- Dobro. - Pucnula je prstima i pokazala im da stanu iza nje. - Zalajali bi da ste
se pokušali pomaknuti, a ja bih vas tako brže našla. Sto radite tu?
Pokazala sam glavom na sjekiru koja je ležala na tlu gdje sam je ostavila. -
Tražim oružje.
Sagnula se daje podigne. - Zaboravila sam da ju je Lily imala. Donijela sam
vam neke stvari s farme. Par bejzbolskih palica koje su pripadale mom bratu i
teški štap. Posudila bih vam pušku, ali vjerojatno biste se slučajno sami
nastrijelili. - Gledala je kako sam se ukočila. - Vraćate se unutra?
- Stoje s psima?
Jess je slegnula ramenima. - O vama ovisi. Možemo ih ostaviti tu vani ili ih
povesti unutra. Ali ovo ću vam besplatno reći: da vam je prije u kući bio Bertie,
ne bih mogla doći do vaše sobe a da me ne čujete.
- Htjela sam reći, hoće li učiniti nešto ako se pomaknem?
- Nećete znati dok ne pokušate.
- Zar ih ne možete zatvoriti u predvorje?
- Ne. - Okrenula se od mene, no prije toga se nacerila. - Ako možete sjediti s
njihovim glavama na krilu, neće vam biti teško proći mimo njih.
Najdrastičnija terapija za fobije je »preplavljivanje«, kada se čovjeka uroni u
refleks straha dok strah ne počne slabjeti. To je oblik upoznavanja. Sto ste dulje
izloženi onome čega se bojite, to vas je manje strah. Ne djeluje kod svakoga i
ne bi djelovalo kod mene da me ponovno zatvore u podrum s nekim njemačkim
ovčarima, ali s mastifima sam se uspjela opustiti. Teško da ćete biti u strahu od
životinje koja mahne repom svaki put kada je pomilujete po glavi. - To je
Bertie?
Jess je skrenula pogled s mjesta gdje je na peći pripremala jelo. - Ne, to je
Brandy. Dvije su ženke - Brandy i Soda, i tri muška - Whisky, Ginger i Bertie.
Htjela sam da Lily Bertieja nazove »Jack Daniels«, ali nije htjela. On je ovaj
koji vam drži njušku na nozi.
- Tuku li se?
- Ženke se jednom jesu potukle... toliko su se uplašile, da nikada više nisu
pokušale.
- Sto ste vi učinili?
- Pustila sam ih. Da sam stala između njih, bile bi me napale.
-Jeste li se uplašili?
-Jasno. Nema ničeg goreg od borbe pasa. Najgora je buka -zvukovi kao da će se
međusobno poklati - ali to je uglavnom predstava. Nadaju se da će jedan drugog
prestrašiti prije nego što si stvarno naude. - Razbila je nekoliko jaja u tavu. -
Jesu li se MacKenziejevi psi tukli?
-Da.
- Koje su bili pasmine?
- Nisam ih vidjela. Njemački ovčari, mislim.
- Kako ih je naveo na borbu? - Nisam odgovorila i ponovno me je pogledala. -
U e-mailu Alainu Collinsu rekli ste kako ste mislili da su policijski psi, ali
policijski psi se ne tuku. Osakatili bi jedni druge ako bi se usred nereda počeli
međusobno napadati. Izabrani su zbog svojeg temperamenta, a agresivni brzo
lete van. Srušit će čovjeka, ali ga neće ubiti.
- Nešto im je bacio... rekao je daje hrana... ali bilo je živo jer sam čula kako
skviči.
- Bolesni gad - rekla je s gnušanjem. - Vjerojatno je bio drugi pas... malen, koji
se pokušavao braniti. Vidjela sam jednog malog terijera koji je napao rotvajlera
kada je bio stjeran u kut. - Stavila je jaja na tanjure sa slaninom i rajčicama. - Je
li ih huškao na vas?
-Ne.
- Ali ste mislili da hoće? -Da.
Pružila mije tanjur. -1 ja bih se bojala - bilo je sve stoje rekla prije nego što mi
se pridružila za stolom i zatim, dok je jela, utonula u svoju uobičajenu šutnju.
Daje prekinem, rekla sam joj kako sam neuspješno pokušavala dobiti roditelje. -
Telefon nije zvonio kada sam bila vani? -pitala sam.
- N-ne. Vidjela sam vaš mobitel kada sam se popela ljestva-ma vidjeti jeste li u
potkrovlju. Ako očekujete da vas na njega nazovu, teško da ćete čuti u
prizemlju.
- Znam. Je li vam moja majka rekla nešto o provjeravanju poziva?
- Koliko se sjećam nije, ali ako jest, onda je na onom papiriću.
Opipala sam džep i izvadila hrpu potvrda. - To je tako čudno. .. i ne sliči na nju.
Ona mrzi propuštati pozive. I zastoje vas upletala? Mogla je ovdje ostaviti
poruku. - Izdvojila sam taj papirić, ali nije pisalo ništa što mi Jess već nije bila
rekla.
- Rekla je da ih ne slušate.
- Uvijek slušam. Ne odgovaram uvijek.
- Možda vaši roditelji upravo to čine. Daju vam lekciju.
- Nije to njihov stil.
Jessin odgovor bio je predvidivo izravan. - Onda nazovite policiju. Ako vam
nešto govori da nešto nije u redu, onda nešto nije u redu. Razgovarajte s onim
Alanom. On će znati što poduzeti.
- Reći će da sam smiješna. - Pogledala sam na svoj sat. -Prošlo je jedva sat i pol
otkako sam prvi put zvala tatu. Moguće je daje mami dodijalo i da se vratila u
stan, pa su otišli van jesti jer u hladnjaku nema hrane.
- Zašto se onda brinete?
-Jer... - zašutjela sam. - Pokušat ću ponovno na mobitel. -Ustala sam i izvadila
preostale papiriće iz džepa. - Srušila sam ih dok sam bila u dvorišnoj zgradi.
Mislim da su potvrde za naftu. Mislite li da trebaju biti po datumima?
Jess je okrenula hrpicu i pogledala ceduljicu na vrhu. - To su potvrde o dostavi.
Vozač Burtonsa ostavlja ih pokraj spremnika kao dokaz daje bio, a kada stigne
račun, provjerite poklapa li se potvrda o dostavi s onim što plaćate. Lily se
nikada nije dalo unositi ih pa su ove godinama stare.
Pogledala sam preko njezinog ramena, bila sam znatiželjna kako izgleda Lilyn
potpis. - Zašto nijedna nije potpisana?
- Nije joj se dalo. Ni meni se ne da. Vozač je samo ubaci i ode. - Moj izraz lica
bio joj je zabavan. - U Dorsetu živi prilično pošten svijet. Možda jesu malo
znatiželjni, ali ne pokušavaju prevariti dobavljače nafte. Bilo bi glupo da se na
kraju nadu na crnoj listi.
- A trgovci, varaju li oni kupce?
- Tome služi mjerač. Ako ga ne provjeravate, zaslužujete da vas odere.
- Po tome svaka žrtva lopova to i zaslužuje. Svi bismo trebali živjeti iza visokih
ograda, s lokotima na svim vratima.
- Upravo tako. Ili ubiti svakog gada koji provali. - Gledala me je nekoliko
trenutaka. - U životu dobiješ ono što tražiš... a to vrijedi i za žrtve.
- To vi meni spuštate?
Slegnula je ramenima. - Ne nužno... ovisi o tome koliko dugo namjeravate
puštati tog manijaka da vas opsjeda.
Pustivši je da razvrsta papiriće po datumu, pokušala sam zamisliti neku
situaciju u kojoj bismo mogle postati prijateljice. Pod pretpostavkom da bi
htjela razgovarati sa mnom da smo se negdje upoznale - a nisam mogla
zamisliti da se to dogodi, osim u nekom intervjuu - zbog njezinih
beskompromisnih stavova vrlo brzo bih krenula prema vratima. Ipak, što sam je
bolje poznavala, bolje sam razumjela daje njezina namjera osnažiti a ne kuditi.
Činila je to nespretno, šturim, odsječnim rečenicama koje su često slijedile
poslije duge šutnje, a mišljenja koja bi iznijela znala su biti bolno izravna, ali
nije u njoj bilo zlobe. Za razliku od Madeleine, pomislila sam kada sam stigla
na vrh stubišta i pogledala fotografiju na drugoj strani podesta. Jedna od poruka
na sekretarici bila je od nje, dva dana prije. Bila je puna pretjeranih naglasaka i
natopljena aluzijama i pakošću pa joj se nisam htjela javiti.
»Marianne... Ovdje Madeleine Harrison-Wright. Već dugo vas hoću nazvati.
Peter me je ukorio da sam zločesta« - nestašan smijeh - »kaže da nisam smjela
onako iznevjeriti Jessino povjerenje. Ispričavam se. Ponekad čovjek ne zna što
je najbolje.« -Stanka. »Naravno, mnogo toga je bila mamina greška... nije
pošteno igrati se tuđim osjećajima... praviti se da ih voliš, a u sljedećem
trenutku pokazati da su ti dosadni. To dugoročno uvijek donosi probleme.
Ipak... već sam rekla više nego što sam smjela. Hoćete li mi oprostiti? Peter
govori da će mi prirediti večeru kad dođem sljedeći tjedan. Hoćemo li se vidjeti
tamo?« Njezin glas se ponovno izgubio u smijehu. »Mislim da me prekinulo...
stvarno ne znam s tim uređajima. Ako vam sve ovo što sam rekla nema smisla,
nazovite me. Moj broj je...«
Sto se mene ticalo, itekako je imalo smisla. Ugrubo prevedeno, značilo je:
»Peter i ja smo tako bliski da: a) govori o svojim pacijentima; b) ima dozvolu
da me izgrdi za zloću; c) ponovio je ono što si mu rekla; i d) priredit će mi
banket, ali tebe neće pozvati. I dok se tobože ispričavam za izdaju povjerenja,
istodobno potvrđujem daje ono što sam rekla kad smo se srele istina. Jess ima
ozbiljne probleme. P S. Točno znam kako se upotrebljavaju ovi uređaji, ali
mislim da je privlačnije ako se smijem i pravim se da ne znam.
To me je navelo da iznova razmislim o Peterovoj ulozi. Jesu li on i Madeleine
doista tako bliski kao što ona hoće reći? Ako je tako, vara li on Jess? Kakav
odnos imaju on i Jcss? Bilo mije lako povjerovati daje Peter serijski ženskar
zbog onih dviju sestara s kojima je spavao dok je još bio u braku s
neprikladnom bivšom ženom, ali mije teže bilo povjerovati da bi Jess varao s
njezinim najljućim neprijateljem.
Možda se radilo o tome da mi je mozak bolje radio na pun želudac, no dok sam
gledala Madeleininu fotografiju pomislila sam kako je sva umjetnička snaga
bila Jessina. Inscenacija. Osvjetljenje. Uhvaćena ljupkost Madeleinina lica. Pet
škljocaja dalje i sunce bi zašlo za oblak, Madeleinina brada bila bi prekrivena
ovratnikom i fotografija bi bila mračnija - neprepoznatljiv lik u crnom ogrtaču
naspram moru koje bjesni.
»Učinila sam to samo da usrećim Lily...«
Ali što će jednoj majci fotografija na kojoj njezina kći izgleda lijepo? Druge
slike nisu bile laskave? Je li ta jedina koju je Lily imala? Ništa mi nije bilo
jasno. Nije mi bilo jasno ni zašto ju je Madeleine ostavila u Barton Houseu.
Daje to bio moj portret, bila bih ga uzela. Pitala sam Jess jednom ima li
Madeleine negativ, ali rekla je da nema, daje u nekoj kutiji na farmi.
-Je li to jedina kopija?
-Da.
- Zastoje Madeleine ne drži u svojoj kući?
- Što vi mislite? -Jer ste je vi snimili?
Nije zanijekala, samo je dodala: - Lily nije htjela imati po zidovima ništa
Nathanielovo. Mislim da to i s tim ima neke veze.
-Je li Nathaniel vidio tu sliku?
- Sigurno.
- Što misli o njoj?
- Isto što i ja. Previše ljupkosti na njezinom licu. Uopće ne sliči na Madeleine.
- Zastoje to važno? Vrlo je dojmljiva... vrlo dramatična. Nije važno tko je ta
žena.
Jess je izgledala kao da u tome uživa. - Baš zato je Madeleine i mrzi.
15.
Izgledate zadovoljnije - rekla je Jesš kada sam se vratila u kuhinju. -Jeste li ih
dobili?
- Nisam pokušala. Čekao me je tekst. - Stavila sam mobitel nad stol pred nju da
može pročitati. Sve u redu. Mama je sa mnom. Nemaš zašto brinuti. Nazovem
uskoro. Tata. - Ne znam želi li da ja njih nazovem ili obratno, ali barem je sve u
redu.
- To je dobro. Imate li još tih ceduljica po džepovima?
- Ne. Zašto?
- Htjela sam vam ih složiti po redu... ali se čini da jedan nedostaje. - Okrenula je
hrpicu prema meni. - Na posljednjoj stoji daje iz studenog 2003., ali trebala bi
biti ijedna iz 2004. Lily nije ostajala u kući do siječnja, a spremnik je bio pun
kada sam vam upalila peć.
- Pretpostavljam daje još u dvorišnoj zgradi... ili mije ispala pri povratku.
Odmahnula je glavom. - Upravo sam provjerila. Nema ničega. Vrlo neobično.
Primijetila sam da pasa nema, pa sam pretpostavila da ih je bila povela sa
sobom i ostavila ih vani. - Vjerojatno je kod agenta... ili Madeleine... ili kod
Lilynog odvjetnika. Kome bi taj račun poslali?
- Ne znam. - Namrštila se. - Odvjetniku, mislim - kuća još pripada Lily pa je on
odgovoran - ali odakle mu potvrda o dostavi ako nije bio tu kada je vozač
došao?
- Kako znate da nije bio?
- Nisam sigurna, ali ne bi uzeo sve njih istodobno? - Pokazala je prema hrpici. -
Sve drugo je pokupio. Bila sam tu kad je to učinio. Htio je sve Lilyne papire...
potvrde... i to se moralo obaviti prije nego što se Madeleine pojavi i pokuša
spaliti dokaze.
Vratila sam se na svoj stolac. - Kakve dokaze?
- Sve stoje govorilo kakva je gramziva gadura. Stare čekovne knjižice,
uglavnom. - Fiksirala me svojim nepokolebljivim pogledom. - Druga čudna
stvar je to stoje ventil na spremniku bio zatvoren. Trebala sam tada na to misliti,
ali nisam - mislila sam daje to nešto na čemu insistira agent. Kao kad unajmite
automobil, dobijete pun rezervoar i tu nema spora. - Zašutjela je.
- Zašto bi to bilo čudno? Meni zvuči posve razumno. -Jer je besmisleno. Ventil
je tamo samo za slučaj kvara, a ne
radi toga da se regulira protok prema peći. - Za to postoji automatski regulator
pored plamenika. - Zastala je. - Jeste li uopće pročitali one upute koje vam je
agent dao? Jesu li vam rekli da je ventil zatvoren?
- Ne sjećam se, ali lako je provjeriti. - Pokazala sam glavom na ladicu pokraj
njezinog desnog ramena. - Unutra su... smeđa omotnica. Mislim da sam stranicu
s peći preskočila jer ste vi to već bili obavili.
Izvadila je hrpu papira i prelistala ih. - Dobro, evo ga. »Peć. Mjesto...
Funkcije... upute za uporabu... Čišćenje...« - No dobro, jedno je sigurno: to nije
napisala Madeleine. Previše je organizirano. - Prešla je prstom nekoliko redaka.
- »Upute za paljenje.« - Čitala ih je u tišini. - Ovo nikom ne bi pomoglo -uzete
su iz neke nove upute za uporabu, a Lily je svoju peć kupila prije trideset
godina i to kao rabljenu. Ništa ne piše o tome da prvo treba otvoriti ventil, stoje
trebalo učiniti ako gaje agent zatvorio.
Nisam shvaćala što hoće reći. - Pretpostavljam da su to standardne upute za sve
kuće za najam koje imaju takvu peć. Da sam se na početku požalila, bili bi
nekog poslali da riješi problem i zatim bi prepravili upute. Rekli ste da
Madeleine ne zna kako se pali, pa im vjerojatno nije ni rekla u čemu je stvar.
- Ali, tko je zatvorio ventil? - pitala je. - Odvjetnik nije - on uopće nije izlazio -
a nije ni agent jer bi to ovdje spomenuo.
Slegnula sam ramenima. - Možda je zaboravio.
- Ili nije znao. - Ponovno je pogledala hrpu papira. - Mislim daje potkraj
studenog bio otvoren. Kladim se u što god hoćete da je tada bila posljednja
dostava. Zato je spremnik bio pun. Lily uopće nije koristila naftu jer je peć bila
u kvaru.
- Nije imala tople vode... nije mogla kuhati.
- Točno.
Gledala sam je na trenutak. - I što hoćete reći, da gaje sama zatvorila? Zašto bi
to učinila?
- Ne bi - rekla je Jess polako. - Sumnjam daje uopće znala gdje je ventil...
uglavnom nije znala kako što radi. U svakom slučaju, kolut je bio tvrd kad sam
ga okrenula, a ona je imala artritis u zglobovima... - Zašutjela je i zamislila se. -
Možda se počela brinuti zbog troškova i zamolila vozača da to učini.
- Ali ne bi to učinila nakon stoje napunio rezervoar. Osim ako je potpuno
poludjela. Ionako bi dobila račun. Sigurno bi pustila da se isprazni... ne bi ga
uopće zvala... samo bi čekala da peć sama od sebe prestane raditi.
Jess je prošla rukom kroz kosu i energično se lupnula po čelu. - Onda je to
sigurno bila Madeleine. Nema nikog drugog tko bi to učinio. O Bože! Stvarno
je gadura. Vjerojatno se nadala da će Lily umrijeti od pothlađenosti.
Ništa nisam rekla.
- Nikakvo čudo daje tako brzo propala - Peteru to uopće nije bilo jasno, znate...
- Namrštila se. - To bi bilo objašnjenje zašto se htjela ugrijati u tuđim kućama.
Vjerojatno se htjela okupati. Rekli su da se oprala.
Bilo je u tome neke izopačene logike, premda je postavljala više pitanja nego
stoje davala odgovore. - Zašto nije nekome rekla?
- Kome?
- Peteru? Vama?
- Prestala sam dolaziti i rekla joj da me više ne zove. Pokušala je jednom-
dvaput, ali obrisala sam poruke i nisam ih ni preslušala.
- Zašto?
Odmahnula je glavom, ne želeći odgovoriti na pitanje. - Peteru ne bi rekla -
odgovorila je umjesto toga. - Užasno se bojala da će on reći Madeleine kako
više ne može sama. Bila je uvjerena da će završiti u nekakvoj ludnici, u
pelenama i svezana za stolac. Čuvala je novinske izreske o starcima koje
zlostavljaju po domovima nakon što ih rodbina prestane posjećivati. Bilo je
tužno.
-Jeste lije zato nagovorili da punomoć prepiše na odvjetnika?
- Nisam je nagovorila. Sama je na to nadošla kada joj je Madeleine rekla neka
što prije umre i svima učini uslugu.
- Kada je to bilo?
- U kolovozu. Pojavila se tek kada je Lily odvedena na skrb ... vjerojatno zato
jer se nadala da će zanemarivanje brže djelovati.
- Ali vi mislite daje ventil zatvoren tek u studenom - blago sam istaknula.
- Madeleine se nije morala pobrinuti da to Lily učini. Samo je morala otići u
dvorišnu zgradu.
- Ali nije htjela da svi znaju što namjerava. Hoću reći, vi je zapravo optužujete
daje htjela umoriti svoju majku.
- Za to je posve sposobna.
Sumnjala sam u to, ali nisam rekla. - Pretpostavimo daje Peter bio tu... da ste vi
bili tu? Pretpostavimo da ju je netko vidio kako se vozi kroz selo?
- Ovisi o tome kada je to bilo. U ponoć bi kroz Winterbor-ne Barton mogla
proći kraljevska konjica i nitko od tih ljudi -pokazala je glavom u smjeru sela -
ne bi ih čuo. Ako nisu gluhi, onda hrču kao ludi. - Prekrižila je podlaktice na
stolu i nagnula se naprijed. - To je prilika kada se Madeleine mogla nekažnjeno
izvući zbog nečeg takvog. Ja sam jedina koja je ikada ušla ovamo. Svi drugi su
išli u dnevni boravak. Čak i Peter.
Iskustvo me je podučilo da ne vrijedi ponavljati pitanja jer Jess nikada nije
odgovorila na ono što nije htjela. Jedina metoda koja je djelovala bilo je
upozoriti na Lilyne mane, stoje nju obično izazvalo da ženu brani. - To ne
objašnjava zašto Lily nije nešto sama poduzela. Peter kaže daje bila dovoljno
sposobna i dalje živjeti sama, pa zašto onda nije u imeniku potražila broj
servisa? Potpun neznanac je ne bi odbio.
Jess je zurila u stol. - Bilo joj je mnogo gore nego stoje Peter shvaćao. Sve dok
je izgledala uredno, dok mu je mogla otvoriti vrata i bez previše ponavljanja
ispričati nekoliko anegdota, mislio je da može biti sama. Znala se dobro
prenavljati... sve drugo je zaboravila... ali to ne.
- Vi ste je održavali urednom?
Na trenutak me mrko gledala. - Nisam to mislila vječno raditi, ali dok je bila
još... - rezignirano je odgovorila. - Bojala se da će otići u dom... natjerala me je
da obećam da ću to spriječiti koliko god budem mogla.
- Teško.
- Nije sve bilo loše. Otkako je Lily postala senilna, doznala sam o svojoj obitelji
više nego ikada prije. - Oči su joj iznenada bljesnule.
- Znate li da im je stvarno zavidjela? Godinama sam slušala to sranje o tome
kako smo loša sorta - ravno iz prapovijesnog gliba i bez mozga - a onda
odjednom nije pošteno da budale s urođenim sifilisom naslijede zemlju.
Nasmiješila sam se. - I stoje rekla da vas je naljutila?
- Ništa.
- Sigurno je nešto. Inače je ne biste napustili. Previše ste dobri.
Na trenutak sam pomislila da će reći istinu, ali zbog nečeg se predomislila.
Možda to što sam spomenula dobrotu. - Oduzimala je previše vremena, to je
sve. Mislila sam, ako je malo pustim da se sama snalazi, Peter će shvatiti kako
je loše i organizirati odgovarajuću skrb. - Šuplje se nasmijala. - Loša procjena.
Oslonio se na mene da mu kažem ako joj se pogorša... i onda nestao na mjesec
dana u Kanadi.
Slegnula sam ramenima. - Ne možete ga za to okrivljavati. Najprije pomognete
Lily da taji svoje stanje, a onda je hoćete raskrinkati. Barem ste mogli Peteru
reći da ste prestali dolaziti. On ne zna čitati misli. Kako je mogao znati daje
Lily ostala bez oslonca? Kako je itko mogao znati?
Lice joj je prekrio izraz nepopustljivosti. - Vi ste u istom položaju. Hoćete da
pošaljem okolo poruku ako odlučim prestati dolaziti? Koga se to tiče, osim vas i
mene?
-Ja nisam bolesna. Mogu tražiti pomoć ako je trebam.
- I Lily je mogla. Nije bila potpuno prolupala.
- Zašto onda nije?
-Jest - odgovorila je tvrdoglavo. - Otišla je u selo... i nitko od njih nije baš ništa
poduzeo.
To smo već bile prošle. Tu je završavao svaki razgovor o Lily -s navodnom
ravnodušnošću Winterbourne Bartona. Ponekad sam mislila daje to Jessina
izlika. Sve dok je mogla njih optuživati, nije se morala baviti vlastitom ulogom
u Lilynom brzom propadanju. Premda ja nisam mislila daje itko kriv. Nema tog
zakona po kojem je Jess morala beskonačno snositi glavni teret brige za jednu
zahtjevnu ženu, i nema zakona po kojem su njezin liječnik i susjedi morali
predvidjeti da će se mještani povući.
Madeleine je bilo teže ispričati jer je bila Lilyna kći, ali je li ona mogla iz
Londona pretpostaviti što se događa bolje od ljudi koji su bili tu? Bila sam
spremna prihvatiti Jessinu ocjenu njezina karaktera - pohlepna, osvetoljubiva,
pakosna, sebična -ali ne i da ima nadnaravnu inteligenciju. - Kako je Madeleine
mogla znati da može nekažnjeno isključiti peć? Je li znala da ste se Lily i vi
posvađale? Bi li joj Lily rekla?
- Nismo se posvađale. Samo sam prestala dolaziti.
- Dobro. Bi li joj to rekla?
Jess se iznenada namrštila i vidjela sam da zna na što ciljam. Nije mogla
Madeleine optužiti za pokušaj umorstva ako ni Madeleine nije ništa znala. Nije
izvrdavala s odgovorom. - Ne -glatko je odgovorila. - Madeleine bi htjela znati
zašto.
Vratila sam se onom pitanju na koje nije htjela odgovoriti. -I stoje Lily rekla da
vas je tako naljutila? I stoje bilo tako grozno da nije mogla ponoviti kćeri? -
Gledala sam kako joj se usne stanjuju u crtu. - Dajte, Jess. Dvanaest godina
glumite ropkinju jednoj prvoklasnoj gaduri, a onda je ispustite kao vruć krumpir
kada vas zaista treba... pa je počnete braniti čim ste je se riješili. Vama to ima
smisla? Jer meni nema.
Nije rekla ništa i ja sam izgubila strpljenje. - Ali, k vragu -umorno sam rekla. -
Koga briga! Imam ja i pametnija posla. -Ustala sam i uzela sjekiru i teški štap
njezina djeda pokraj vrata. - Hoćete li mi pomoći da spremim te stvari ili ćete
uvrijeđeno otići kući?
Ako je njezin buntovni pogled išta govorio, na to je sigurno pomišljala, i to me
iznenada razbjesnilo. Bila je poput razmažena djeteta koje se služi napadajima
bijesa da istjera po svome i ja sam shvatila da se više ne želim igrati. - Samo je
jedna osoba mogla zatvoriti ventil, a to ste vi, Jess. Tko je drugi znao gdje se
nalazi i kakve će biti posljedice za Lily? Tko je drugi - osim vas - znao da više
ne dolazite?
S neobičnim smiješkom na licu povukla je hrpu papira prema sebi i počela ih
trgati.
Ja sam malodušno krenula prema njoj. - Ne biste to smjeli činiti.
- Zašto ne? Kome ih želite pokazati? Policiji? Peteru? Madeleine? - Podigla je
komadiće i odnijela ih u sudoper. - Posudite mi upaljač?
-Ne.
Ravnodušno je slegnula ramenima i izvadila kutiju šibica iz stražnjeg džepa na
hlačama. - Nije to što mislite - rekla je, kresnula šibicu i potpalila hrpicu.
- Meni se čini vrlo očito.
Ispružila je ruku da me udalji, premda je nisam mislila sprječavati. Nisam
vidjela u čemu bi bio smisao ulaska u svađu oko dokaza koji su sigurno
pohranjeni i kod dobavljača nafte, i pitala sam se zašto se Jess nije toga
dosjetila. Čini se da mije čitala misli.
- Nitko neće provjeravati ako vi to ne spomenete - rekla je.
- A ako spomenete, reći ću daje ventil bio otvoren i razina oko dvadeset
centimetara... gdje je i trebala biti. Vama nitko neće povjerovati. Nakon
napadaja panike, ponašali ste se kao zombi i Peter će me tu podržati.
Stajale smo u tišini dok se papir nije pretvorio u čađav pepeo u sudoperu.
Otvorila je slavinu i isprala ga. Naravno, bila sam silno znatiželjna zašto je to
učinila, jer sam nakon trideset sekunda razmišljanja zaključila da ventil uopće
ne bi bila spomenula daje nije iznenadilo kad je vidjela daje zatvoren. Sve mi je
to bilo vrlo čudno.
- Pretpostavljam da me se sada bojite - naglo je rekla.
- Ne razlikujete se mnogo of MacKenzieja, to sigurno. I on je volio reći da mi
nitko neće vjerovati... ali su njegove prijetnje bile mnogo uvjerljivije od vaših,
Jess.
Izgledala je kao da joj je neugodno. - Ja vam ne prijetim.
- Rekli ste da ćete me optužiti da sam zombi... i tražiti od Petera da vas podrži.
Stoje to drugo ako ne prijetnja? - Ponovno sam podigla štap i sjekiru i krenula
prema hodniku. - Ne zaboravite zaključati bravu kad idete.
Sjedila sam za radnim stolom u svojoj sobi i osluškivala da čujem njezin Land-
Rover, ali nije napustio kolni prilaz. Iskoristila sam vrijeme da napišem e-mail
roditeljima.
Tekst primljen. Nazovite na običan telefon kad možete. Svoj ne želim
upotrijebiti bez 141, a gnjavaža je penjati se na tavan da aktiviram mobitel!
Previše štakora i šišmiša!!! Pusa, C.
Zapravo sam bila ugođena za zvukove koje nisam prepoznala. Bila sam danima.
Jedanput ili dva puta čula sam Jessine pse na šljunku dok su obilazili kuću.
Čula sam zvuk automobila koji je vozio dolje u dolini. Pola sata poslije čula
sam Jessine korake po predvorju. Bili su nesigurniji nego obično. - Nije to što
mislite - rekla je s vrata, kao da ju je polusatno razmišljanje jednostavno
zatvorilo u zatvoreni krug poricanja.
Okrenula sam se na stolcu i pogledala je. - Stoje onda?
Ušla je u sobu i pogledala preko mog ramena da vidi što sam napisala na
zaslonu.
Kako to da obitelj Derbyshire na kraju posjeduje više zemlje od Wri-ghtovih?
Kako su si to mogli priuštiti?
Gledala sam Jessino lice dok je čitala pitanja. - Rekli ste daje Lily bila zavidna -
podsjetila sam je. - Je li mrzila način na koji je vaša obitelj stekla imanje?
Razmislila je trenutak. - Recimo da vam kažem... daje to stara priča... Lily je na
dobrom mjestu... i bolje je ne dirati u stare rane jer će netko biti povrijeđen.
Hoćete li odustati?
- Ne, ali bih mogla pristati da zadržim za sebe. Uzdahnula je. - Vas se to zaista
ne tiče. Ne tiče se nikoga
drugog, osim mene i Lily.
-Još netko mora biti uključen - istaknula sam - inače ne biste spalili one potvrde
o dostavi. Ne bih rekla da to činite zato da zaštitite Madeleine. Možda ste to
učinili da zaštitite Petera... -upitno sam podigla obrvu - samo što Peter ne bi
zatvorio ventil. Ostaje samo Nathaniel. Kladim se da ste mu onu prijetnju o
tome da ćete mu ga raznijeti iznijeli u studenome.
Odjednom je kapitulirala, izvukla drugi stolac i nagnula se kako bi gledala u
zaslon. - Ja sam kriva. Morala sam znati da će učiniti nešto glupo. Dala sam mu
malo streljiva da ga upotrijebi protiv Madeleine, i mislim da je možda odlučio
prvo ga iskušati na Lily. Vjerojatno je mislio daje zabavno.
-Jako veselo - rekla sam kiselo. - Mogao ju je ubiti.
- Ne umiru ljudi zato jer im peć ne radi nekoliko sati. Pretpostavljam daju je
htio razljutiti, a toje bio najlakši način. Znao je gdje je dvorišna zgrada i samo
je trebao ostaviti automobil na cesti pred kućom i odšuljati se preko trave. Lily
je mrzila kad nešto nije štimalo. - Načinila je grimasu. - Trebala sam mu reći
kako joj je loše pa to ne bi učinio.
- Madeleine bi mu sigurno rekla.
- Sumnjam u to - rekla je Jess. - Oni gotovo uopće više ne razgovaraju.
- Tko to kaže? Nathaniel?
- Nije lagao.
- Ma, dajte molim vas! - ljutito sam rekla. - Taj čovjek je potpuni kreten.
Razmeće se, maše pimpekom pred svakom ženom koja je spremna diviti mu se,
a onda misli da može nastaviti tamo gdje je stao. Mislite li da on govori
Madeleine kamo ide kad dođe tu k vama? Naravno da ne. Oni koji varaju, to
nikad ne čine.
Jess je očajnički protrljala glavu. - Gori ste od Petera. Nisam ja baš potpuna
budala, znate. Ako se sjećate, ja sam vama rekla da je Nathaniel kreten. Ne
sviđa mi se. Nikada mi se nije sviđao. Samo sam ga neko vrijeme... voljela.
- Zašto ga onda štitite?
Jess je te večeri bila puna uzdaha. - Ne štitim ga - odgovorila je. - Samo
pokušavam spriječiti da sve to skupa postane još gore. Mislim da moj život nije
ničije vlasništvo. Jeste li ikada htjeli zakopati neku tajnu tako duboko, da nitko
nikada ne dozna za nju?
Znala je da jesam.
16.
Jedan od pasa iznenada je prodorno zalajao i mi smo se uplašeno pogledale.
Kada se nije ponovilo, Jess se opustila. -amo se igraju - rekla je. - Daje netko
vani, lajali bi uglas. Nisam bila tako uvjerena. Dlačice na mom vratu stršile su
kao čekinje. - Jesu li stražnja vrata još zaključana? -Da.
Pogledala sam prema kliznom prozoru, ali vani je bio potpun mrak. Ako je
mjesec bio izašao, prekrili su ga oblaci, i sjećam se kako je Jess, kada je bila u
kuhinji, bila obasjana poput glumca na pozornici. Sada je nas dvije svatko
mogao vidjeti. - Ova prostorija nije najbolji izbor - preplašeno sam rekla. -
Jedina je koja nema dva izlaza.
- Ako se brinete, nazovite policiju - rekla je Jess razborito -ali dovde će im
trebati dvadeset minuta... a ja nisam za dizanje lažne uzbune. Predaleko je da
dolaze nizašto. Psi će nas štititi.
Sagnula sam se da uzmem štap i sjekiru, koji su ležali na podu. - Za svaki slučaj
- rekla sam, dodajući joj štap. - Zadržat ću sjekiru.
- Radije bih obrnuto - rekla je uz osmijeh. - Ne bih bila u zatvorenom prostoru s
vama i tom stvari. Prvi put kad je podignete, past će vam na glavu... ili ćete je
ispustiti na moju. Možda imate mišića u rukama, ali ja ih nisam primijetila.
Evo. - Zamijenile smo se i sjekiru je stavila na stolac pokraj sebe. - Stap primite
za neopterećen kraj i zavitlajte mu ga u noge. Ako budete imali sreću, slomit
ćete mu časke koljena. Ako ne budete, slomit ćete ih meni.
Mora da sam izgledala krajnje zabrinuta, jer mije opet skrenula pozornost na
zaslon računala. - Htjeli ste znati zašto mi imamo više zemlje nego Wrightovi.
Koju verziju hoćete? Verziju moje bake ili Lilynu?
Učinila je to da mi odvrati pažnju, jer nikada nije lako odavala informacije.
Napregnula sam se da odgovorim, premda sam i dalje osluškivala zvukove koje
nisam poznavala. - Jesu li jako različite?
- Posve različite. Prema mojoj baki, moj je pradjed kupio zemlju kada je Lilyn
otac rasprodao dolinu da plati porez na nasljedstvo. Sve na ovoj strani ceste
pripalo je jednom čovjeku koji se zove Haversham, a sve na našoj strani nama.
Joseph Derbyshire je za to uzeo zajam i naš posjed povećao s pedeset hektara
na tisuću i pol.
- A Lilyna verzija?
Oklijevala je. - Njezin otac je Josephu darovao zemlju u zamjenu za... - tražila
je prikladan izraz - pružene usluge.
Iznenađeno sam je pogledala. - Velik dar. Koliko je zemlja vrijedila u
pedesetima?
- Ne znam. Uz dokumente o kući ide i vlasnički list, ali nema nikakve
vrijednosti i ničega što bi govorilo da je Joseph ikada digao zajam. Ako jest,
dugje podmiren prije nego stoje moj otac naslijedio posjed. - Zašutjela je.
- Kakva vrsta usluga?
Jess je načinila grimasu. - Lily je to nazivala poricanjem. Rekla je da je Joseph
potpisao neko pismo, obećavajući šutnju... ali među dokumentima nema ničega
takvog.
To me je još više iznenadilo. - Zvuči kao ucjena.
- Znam.
-Je li to ono streljivo koje ste dali Nathanielu?
Odmahnula je glavom. - To je posljednje što bih htjela da Madeleine zna. Da
otkrije, dala bi me na sud.
Nisam imala pojma kakvo je u pedesetima bilo britansko zakonodavstvo o
vlasništvu stečenom pod prisilom, ali nisam mislila da bi Madeleine mogla
imati argumente. - Sigurna sam da nemate zašto brinuti - rekla sam joj. - Prema
nepisanom pravilu, posjed je devet desetina zakona... a ako možete dokazati da
su ga najmanje dva naraštaja Derbyshiresa obrađivala u dobroj vjeri... -
Zašutjela sam zbog njezina mrkog izraza lica. -Je li vaš otac znao?
- Sigurno. Prvo što me je baka pitala nakon sprovoda bilo je da li mije tata
ispričao povijest farme. - Protrljala je oči zglav-cima. - Kada sam rekla da nije,
ispričala mije o zajmu... i o tome se nisam pitala dok Lily nije postala senilna i
počela odavati obiteljske tajne.
- Zato jer vas je pobrkala s vašom bakom?
- Još kako. Ponekad je ponavljala razgovore koje su vodile nakon što su starci
stradali... a ponekad bi se vratila pola stoljeća unatrag, kada joj je baka bila
sluškinja. - Rukom je opisala krug u zraku. - Trebalo mi je jako dugo da
shvatim kako se hvala odnosi na devedesete, a da naredba znači da se vratila u
pedesete. Stalno mije govorila kako je Frank bio dobar prema njoj... i kako je
dragu ženu našao u Jenny. Kako se nikada nisu okoristili... iako je u početku
bila odvratna. Najviše je žalila za tim što tatu nije priznala dok je imala priliku.
- Ponovno je zašutjela.
- Na koji način? - htjela sam znati.
- Kao brata. - Sada je duboko uzdahnula. - Ako je Lily govorila istinu, onda je
otac moga oca bio njezin otac, William Wright... ne bakin muž, Jack
Derbyshire, koji je umro ubrzo nakon rata. Sto bi značilo da mi je Lily tetka...
Madeleine sestrična. .. a ja da sam Wright. - Iznenada je njezin izraz postao vrlo
tmuran. - Derbyshiresovi više ne postoje, osim kao ime, i mrzila sam Lily što
mi je to rekla.
Nisam znala što bih rekla jer nisam mogla odrediti stoje njoj bilo gore - biti
Wright ili ne biti Derbyshire. - Ne morate u to vjerovati. Ako bih se morala
odlučiti između riječi jedne zbu-njezine žene i onoga stoje vaša baka rekla prije
dvanaest godina, onda bih se pouzdala u vašu baku. Zašto bi lagala? Nije li to
bio pravi trenutak da vam kaže kako niste sami - da ipak imate obitelj?
- Mislim da je Lily od nje tražila da mi ne kaže. Nekoliko puta je rekla »Nemoj
reći malojj'đ ću, trenutačno je previše potištena«.
- Ali Lily to nije učinila... ili barem ne dok je još bila pri zdravoj pameti.
-Ne.
- Znači ili da se nije imalo što reći - istaknula sam - ili da to nije imala namjeru
učiniti.
- Mislim da se predomislila poslije bakine smrti. Tada sam izvela ovo. Smeteno,
okrenula je lijevo zapešće prema meni. -Došla sam ovamo reći joj daje baka
mrtva, a ona je stalno govorila pogrešne stvari... kao, to je lijepa smrt... imala je
baka sreću... nije to kraj svijeta. Počela sam vikati na nju, a to je izazvalo
napadaj panike. - Odmahnula je glavom. - Bila sam tako bijesna na Lily... bila
sam tako bijesna na svoju obitelj... i mislila sam... čemu sve to? To je zbilja kraj
prokletoga svijeta.
-Jeste li ozbiljno mislili?
- Da se ubijem? Ne baš. Sjećam se kako sam mislila o tome koliko patim jer su
svi umrli... i kako sam se nadala da će i drugi malo patiti... ali sam taj čin... -
slegnula je ramenima - bio je prije svega vrisak.
-Jeste li ikada više pokušali?
- Ne. Tko se jednom opeče, i na hladno puše. Više od svega mrzila sam tu
gužvu.
Nije ni znala koliko mi je taj osjećaj bio poznat. - Kako je Lily reagirala?
- Nazvala je Petera i pokušala cijelu stvar zataškati. Htjela je da sam zašije rane,
ali on nije htio - rekao je da će izgubiti licencu ako to ne obavi dobro - pa sam
završila u bolnici s psihijatrima i na odjelu za ožalošćene. - Ponovno je
protrljala oči. -Bilo je grozno. Lily je jedina ostala koliko-toliko prisebna.
Izvadila me uz obećanje da će preuzeti odgovornost za mene, a poslije nikada o
tome nije govorila.
-Jeste li ostali kod nje? -Ne.
- Pa kako je onda mogla preuzeti odgovornost za vas?
- Nije ni pokušala, samo je tražila da joj obećam kako neću učiniti nikakvu
glupost ako me ostavi samu na farmi, a onda mi je dala mladunče mastifa. - Oči
su joj zasjale. - Mnogo bolji lijek od svega što su nudili liječnici.
- Ali zašto bi je išta od toga navelo da se predomisli, Jess? Čini se tako čudno.
Bilo bi prirodno da raširi ruke i kaže, nisi sama, ja sam ti teta.
- Samo što nije bila žena od velikog pokazivanja osjećaja, a onda se dogodilo
sve to s Nathanielom. - Slegnula je ramenima. - Valjda nikada nije osjetila daje
pravo vrijeme za to.
Osobno, sumnjala sam da je Lily ikada namjeravala objaviti da joj je Jess rod,
premda joj je očito bila draga. Možda je otkrila da ima više zajedničkog s
nećakinjom nego sa svojom kćeri i bila joj je draža Jessina tiha, introvertirana
narav od Madeleine-nine ekstrovertirane. S pravom ili ne, stekla sam dojam da
je Lily nepristupačna žena s malo prijatelja, koja istinski voli jedino svoj vrt i
svoje pse i da se po tome ne razlikuje od Jess. Možda je znala prirediti
»predstavu« za goste, no pitala sam se je li to bilo samo to - predstava - i je li u
sebi brojila sekunde do njihova odlaska.
- Pa kakvo ste to onda streljivo dali Nathanielu ako nije nešto vezano za vašu
obitelj? - znatiželjno sam pitala.
- Rekla sam mu daje Lily dala neograničenu punomoć svom odvjetniku.
- Mislila sam da ste rekli kako je streljivo bilo protiv Madeleine. Ne bi li joj to
bilo pomoglo... dati joj priliku da dođe i pokuša Lily nagovoriti daje povuče?
Jess je iskrivila usta u grimasu. - Pomalo sam se nadala da hoće, zapravo.
Novac je jedina stvar koja bije mogla uvjeriti da prvi put u životu makne
prstom... ali nisam mislila da će joj Nathaniel reći. Samo sam mu pokušavala
dati prednost prije nego što počne gužva. Madeleine je održavala privid sklada
sve dok je mislila daje kuća u njezinim pandžama... ali sada ga vjerojatno već
gada tavama.
- Ne razumijem. Prednost u čemu?
- Razvodu... vlasništvu nad stanom... skrbništvu nad malim. Da je bio brz,
možda bi bio uvjerio Madeleine da se odrekne svega - uključujući sina - prije
nego što otkrije daje zaobiđena. U načelu se već bila složila, dokle god
Nathaniel ne polaže nikakvo pravo na Barton House ili Lilyn novac. -
Nasmiješila se na moj izraz gnušanja pri spomenu djeteta. - Huga koristi kao
adut u trgovini jer zna da Nathaniel neće bez njega otići. Nisam se šalila za
tave, znate.
- Ali... - nisam se mogla zbrojiti. - Hoćete reći da on hoće razvod, a ona neće?
- Ne baš. Dat će mu razvod čim se domogne ove kuće, ali ne prije. Inače će
morati prodati stan i podijeliti novac, a ona to neće.
- Zašto?
-Jer će sa svojom polovicom završiti u nekakvom Neasde-nu. Sada su u
Pilmicu. Ona će radije živjeti s ljudima koje mrzi nego se spustiti na društvenoj
ljestvici. Od Lily više ne dobiva džeparac. Barem je tu Nathanielova plaća... -
Lily je naglo zašutjela kada je grleni lavež pet pasa razbio tišinu vani. - U redu -
mirno je rekla, uzimajući sjekiru objema rukama. - Imamo gosta. Sto želite
učiniti? Doznati tko je ili ostati sjediti i nazvati policiju?
Užasnuto sam zurila u nju. Je li bilo izbora?
- O vama ovisi - rekla je, a oči su joj opasno sijevale dok su psi neprestano
lajali. - Hoćete li srediti tog gada... ili pustiti da i dalje misli kako su žene lak
plijen?
Htjela sam reći da možemo učiniti oboje - nazvati policiju i srediti gada. Htjela
sam reći da možda nije MacKenzie. Htjela sam reći da se strašno bojim. Ali ona
je došla do pola prostorije dok sam ja još vagala mogućnosti, a nisam je mogla
pustiti da se sama suoči s tim tko je već bio vani. Zato sam uzela štap i pošla za
njom. Što sam drugo mogla učiniti?
Poslije je lako biti pametan, ali to znači zaboraviti na mlaz adrenalina koji je u
tom trenutku šiknuo. U Jess i njezine mastife imala sam toliko povjerenja, da
nisam mislila da se ponašamo naročito lakoumno. Unatoč svemu što mi je rekla
- o svojim napadajima panike i epizodi s rezanjem žila - i tome što se očito
uplašila kada sam je onoga dana nazvala iz kuhinje, nikada nisam o njoj mislila
kao o nekom koga je lako zastrašiti. To je bila moja uloga. Connie Burns je bila
ta koja se skriva u kutu, a ne Jess Derbyshire.
-Idiotizam je bio u tome što se nismo imale čega bojati. Bio je to Peter okružen
mastifima, a ne MacKenzie, i Jess mu je, kako se moglo i predvidjeti, održala
bukvicu što nas je prestrašio. Pozvala je pse i izgalamila se na njega što se nije
najavio telefonom. - Mogla sam te ovim tresnuti po glavi - bijesno je rekla,
vitlajući sjekirom pred njim.
I on je, na svjetlosti koja je dopirala kroz otvorena stražnja vrata i kuhinjskog
prozora, izgledao jednako bijesan. - Nazvao bih da sam znao kako ćeš te
proklete životinje nahuškati na mene - rekao je. - Koji im je vrag? Nikada prije
nisu lajali na mene. Stvarno zastrašujuće.
- I treba biti - zajedljivo je odvratila. - A ti se nikada prije nisi šuljao oko njih.
Uostalom, što hoćeš? Sad će jedanaest sati.
Nekoliko puta je udahnuo da se smiri. - Vraćao sam se kući s vizite u
Weymouthu, na farmi nisam imao sreće, vidio sam da kod Connie još gori
svjetlo i pomislio sam da si vjerojatno tu.
- Na smrt bije prestrašio da nisam bila - prasnula je Jess.
- Tvoj Land-Rover je na kolnom prilazu. Gdje bi drugdje bila? - Okrenuo se
prema meni. - Zao mije zbog ovog, Connie. Hoćete li da odem?
Odmahnula sam glavom.
Opustio se i nasmiješio. - Iskreno govoreći, zadovoljio bih se duplim viskijem
nakon što me prepao taj čopor nemani.
Stavila sam ruku na Jessino rame da spriječim još jednu tiradu. -Vratimo se
unutra. Viskija nemam, na žalost, ali imam piva i vina. Jeste li štogod pojeli?
Da sam stala i razmislila o tome, bila bih se sjetila kako je lako uljuljkati se u
osjećaj lažne sigurnosti. Strah ima tako čudno djelovanje na ljudsko tijelo. Dok
je opasnost tu pred vama na vrhuncu ste koncentracije, a onda postajete
bezbrižni. Mislim da sam seja prva nasmijala jer me je Jess pogledala s takvim
prijekorom kada sam joj ponudila čašu vina, ali za nekoliko minuta i ona se
razvedrila dovoljno da se nasmiješi. Ispod površine, u svima nama ključala je
histerija.
Kada sam pokušala objasniti kakav je bio plan, Peterove su se oči napunile
suzama. - Čekajte, da vidimo. Vi ste mi trebali raznijeti koljena, a Jess mi zariti
sjekiru u glavu? Ili je bilo obratno? Zbunjen sam. Stoje s mojim testisima?
Nasmijala sam se i vino mije ušlo u nos. - Otfikareni su zajedno s vašim
pimpekom.
Prasnuo je u smijeh. - Cime? Tom sjekirom? - Pogledao je Jess i žmirnuo. - Sto
misliš da imam medu nogama? Hrast?
Naboj među njima bio je očit, prštale su električne iskre.
Nikada nisam vidjela da je Jess bila tako blizu hihotanju. -Prije kao božična
jelka - odvratila je. - Jajca su samo za dekoraciju.
Peter joj se nacerio. - Ne možeš muškarcima rezati pimpe-ke, Jess. To nije
način.
Smijuckala sam se gledajući u svoje piće i držala im svijeću. Nisam mogla
odrediti koliko je Peterovo udvaranje uspješno -možda nikada nisu prešli prag
bockanja, ili su se možda svake noći ševili kao ludi - ali nije mi s njima bilo
neugodno jer se nisam osjećala isključena. Podsjećalo me na moj odnos s
Danom - opušten, topao i sveobuhvatan - i pitala sam se hoćemo li on i ja ikada
moći obnoviti tu bliskost, ili sam je ja uništila manjkom povjerenja.
- Hej, Connie, zašto ste se tako zamislili? - rekao je Peter. Podigla sam pogled,
shvativši iznenada da je zadirkivanje
prestalo. - Razmišljala sam o jednom svom prijatelju. Podsjećate me na njega...
jednaka vrsta humora. - Tu sam trebala stati, ali nisam. Iz nekog razloga, mislila
sam da Jess treba gurnuti u pravome smjeru. - Ludi ste, Jess. Ako vas Peter
nasmijava, trebali biste ga smjesta zakucati za pod. Kratko smo šutjeli.
- Sad smo prešli na čekiće - veselo je rekao Peter. - Sto biste mi još učinile?
Jess je odmaknula svoj stolac i ustala. - Moram provjeriti pse
- oštro je rekla. - Izaći ću na ulazna vrata. U Land-Roveru imam hrane za njih.
Uputila sam Peteru kiseo osmijeh kada je brzo nestala u hodniku. - Zao mi je.
Očito sam bila neumjesna. - Sto sam tako grozno rekla?
- Ne brinite za to. Veze je plaše. Da se nju pita, sve su osuđene na smrt ili
neuspjeh. - Dotočio je svoje vino. - Ne čudi ako pogledate kakav je život imala.
Umrla joj je praktički čak i Lily.
- Trebala sam biti pažljivija.
- Ne bi mnogo promijenilo na stvari. Za sebe misli da donosi nesreću. Svatko
tko je previše zavoli, umre... vrlo jednostavno.
- Nathaniel nije.
Peter me podrugljivo pogledao. - Ali on je nije volio. Da jest, ne bije ostavio
radi Madeleine.
Zadržala sam njegov pogled. - Da to možda ne govori Jess, a ne vi?
Kimnuo je. - Nathaniel bi opet bio s njom samo da mu pokaže i najmanje
zanimanje - dolazio je ovamo radi toga češće nego što vi jedete - ali ona to ili ne
shvaća ili je stvarno ne zanima.
- Ravnodušnost joj odgovara - promrmljala sam. - Također, nikada nisam
upoznala nekoga tko toliko bježi. Jasno je ako se uzme u obzir da se boji
vezivanja. Mislila sam da me pokušava kontrolirati, ali možda se boji da će biti
usisana. Je li to razlog zašto se nimalo ne trudi oko slike koju imaju o njoj? Jer
je lakše ako vas ne vole, nego da morate nešto poduzeti?
Petera je to zabavljalo. - Moguće, ali to je i njezin karakter. Jako je marljiva...
uvijek je bila. Lily je bila ista. Morate malo-pomalo grepsti oklop dok ne dođete
do osobe, a rijetki su na to spremni.
Pitala sam se zna li daje Lily tvrdila da joj je teta. - Onda su sigurno geni - rekla
sam.
Smiješak se pretvorio u izraz iznenađenja, ali nije se trudio pretvarati se da ne
zna. - Bože! Ili ste vraški dobar novinar ili ste je uvjerili da nećete nikom reći.
Ima li nešto što vam nije rekla?
- Mnogo toga, rekla bih, ali ako mi date popis svega što ima, reći ću vam što
znam.
Nasmijao se. - Nema šanse. Hipokratova zakletva, sjećate se.
Pomislila sam da zatražim razjašnjenje, ali nisam htjela da me Jess čuje.
Naćulila sam uši da čujem vraća li se. Vladala je potpuna tišina. - Jedino što se
tom zakletvom, čini se, služite kako vam odgovara - rekla sam. - Na mojoj
telefonskoj sekretarici stoji poruka u kojoj Madeleine kaže da ste je pozvali na
red zbog toga što ste rastrubili priču o tome kako je Jess rezala žile. Ako hoćete,
možete je poslušati. Još je tu.
Odmahnuo je glavom. - Ne, hvala. Imam ih dovoljno i na vlastitom telefonu. -
Igrao se sa svojom čašom. - Ona govori istinu. Ponovio sam ono što ste mi
rekli. Zao mije ako vas je to uzrujalo, ali htio sam da zna koliko se ljutim.
- Nije me uzrujalo - rekla sam mu. - Znatiželjna sam. Iz poruke se da zaključiti
da ste vi rekli Madeleine za Jess... a sjećam se kako vam je bilo neugodno kada
sam to prvi put spomenula u vašoj kuhinji. Pokušali ste me uvjeriti daje Lily
progovorila, ali to nije točno, zar ne?
- Nije. - Otpio je velik gutljaj vina. - To sam bio ja. Mislio sam, ako Madeleine
zna koliko je Jess teško zbog gubitka obitelji, dat će jadnoj maloj zraka i povući
se iz te veze s Nathani-elom. - Zastao je. - Trebao sam biti pametniji.
Nisam odgovorila. Umjesto toga, osluškivala sam da čujem korake. Vjerojatno
sam se čudila zašto se vani ne čuje nikakav zvuk jer se sjećam da sam bila
nevjerojatno svjesna mučne tišine. Barem smo trebali čuti škripanje šljunka i
otvaranje vrata Land-Rovera.
- Prvo stoje učinila, bilo je da kaže Nathanielu - nastavio je Peter. - Kada se to
dogodilo bio je u Londonu, pa je Madeleina mogla slobodno iznijeti svoja
tumačenja... što je bila frizirana verzija onoga stoje rekla vama i u kojoj je Jess
paranoična shi-zofreničarka. Nathaniel se živ prepao.
Mene je više zanimala neprekidna tišina. - Nismo li dosad nešto već trebali
čuti? - pitala sam, okrećući se prema prozoru. - Sto mislite, što Jess radi?
- Traži pse, pretpostavljam.
- Zašto ih onda ne doziva? Ne mislite valjda... - zašutjela sam, ne htijući sročiti
misao u riječ.
Možda je i Peteru bilo nelagodno. - Idem provjeriti - rekao je ustajući - ali, za
boga miloga, nemojte izgledati tako prokleto zabrinuti. Morali biste hodati po
vodi da prođete mimo tih njezinih zvijeri. - Nasmiješio se. - Vjerujte mi. Ja još
imam modrice.
17.
Koliko se dugo čeka u takvim okolnostima? U mojem slučaju, vrlo dugo. Rekla
sam sebi da Peter i Jess ljubakaju i da je najbolje ostaviti ih same, no ostala sam
zalijepljena za prozor, gledajući kako Jessini psi patroliraju vrtom. U jednom
trenutku dva su me spazila kroz staklo i prišla gorljivo mašući repovima u nadi
da će dobiti jelo. Je li netko mogao proći pokraj njih? Logika je govorila ne, ali
instinkt mije govorio drugo i svaka dlaka na tijelu stršila je na uzbunu.
Sjećam se kako sam pokušavala zapaliti cigaretu, ali su mi se ruke toliko tresle
da nisam mogla prinijeti plamen vrhu. Znajući kako se lako uspaničim, zar bi
me Peter zaista ostavio zbog Jess a da ne dovikne kako je sve u redu? A zašto ih
nisam čula? Njegova metoda udvaranja zasnivala se na nježnom zadirkiva-nju i
s Jess je mogao razgovarati tek nekoliko minuta a da se ne nasmije.
Na kraju sam odlučila nazvati policiju. Postojala je mogućnost da Jess i Petera
zateknu in flagranti na kauču, ali nije mi bilo nimalo stalo. Bila sam spremna
platiti bilo koju globu samo da ne moram sama proći onim hodnikom.
Woody Alen rekao je jednom: »U životu žalim jedino za tim što nisam netko
drugi.« Smiješno je ako ne mislite tako, a očajno ako mislite. Kada sam
pokušala dobiti slobodnu liniju na kuhinjskom telefonu i otkrila da ne radi, bila
bih radije bilo tko, samo ne Connie Burns. Odmah sam znala što to znači. Veza
je prekinuta neko vrijeme nakon što sam poslala e-mail roditeljima. U jalovoj
nadi da će se dogoditi čudo, izvadila sam iz džepa svoj mobitel i podigla ga
iznad glave, ali nikakvo čudo, sličica za signal nije se pojavila.
Panika se vratila u valovima i moj je prvi poriv bio da učinim upravo ono što
sam prije učinila, da se zaključam u kuhinju, ugasim svjetla i maknem se s
prozora. Nisam se s MacKenzie-jem mogla suočiti sama. Sva snaga koju sam
imala nestala je kada se zabio u moja usta i rekao mi da se nasmiješim kameri.
Nisam to mogla opet proći. Od njegova mirisa i okusa i dalje sam se svake noći
budila iz košmarnih snova. Zar je važno što je ubio druge ljude, ako nije ubio
mene?
Ne mogu se pretvarati da sam izašla zbog hrabrosti ili iznenadnog naleta
junaštva. Bilo je to prije zbog sjećanja na moj e-mail Alanu Collinsu o starom
Kinezu, smrtonosnim zrakama i poteškoćama nošenja s krivnjom. Budem li
morala živjeti s Jes-sinom i Peterovom krvlju na rukama, svi problemi koje sam
tada imala udeseterostručili bi se. Moj plan je bio potrčati najbrže što mogu do
najbližeg obronka i nazvati 999. Ali kada sam otvorila stražnja vrata, naišla sam
na pse i duboko u sebi osjetila da ću pogriješiti ako potrčim. Ili će početi lajati i
uzbuniti Mac-Kenzieja, ili će me oboriti.
Zato sam polako krenula prema dvorišnoj zgradi u nadi da će izgubiti
zanimanje i pustiti me prijeći preko trave do glavne ceste. Nisu. Svaki moj
korak pratilo je pet valovitih sjena. Za velike životinje bili su izvanredno tihi.
Jedini zvuk koji se čuo bilo je češanje njihovih šapa o travu. Čak nisam čula
njihovo disanje, no možda je to bilo zato stoje moje bilo glasno za sve nas.
Stala sam poslije dvadesetak metara, ozbiljno sumnjajući da je MacKenzie u
kući. Kako je mogao proći pokraj tih pasa, osim ako je provalio prije nego što
ih je Jess dovela? Ako je bilo tako, zašto sam čekala? I zašto samo prerezati
telefonsku žicu nakon što sam roditeljima poslala e-mail? Cijeli sam dan bila
sama i dobrih sat vremena između prvog i drugog Jessina dolaska. Mogao je
učiniti što god je htio i otići. Nije bilo razloga da uključuje druge ljude.
Odatle je ostajao samo malen skok do potpune uvjerenosti u to da činim ono što
on hoće - da mu se izlaskom iz kuće prepuštam na milost i nemilost. Teško je
logično razmišljati kada se bojite. Naglo sam se okrenula da se vratim u kuhinju
i shvatila da gledam MacKenzieja.
Sjedio je za mojim radnim stolom ruku prekriženih iza glave, gledajući u zaslon
mog računala. Odjednom se nasmijao i okrenuo stolac obraćajući se nekom iza
sebe. Sa strašnim osjećajem neminovnosti uhvatila sam Peterovo lice prije nego
što se MacKenzie do kraja okrenuo i ponovno ga zaklonio.
Onaj isti policajac koji je pitao što smo Jess i ja radile tijekom pet sati koliko
smo provele skupa prethodnog tjedna, rekao je da bih bila možda drugačije
postupila da je MacKenzie prema njoj pokazao jednako poštovanje kakvo je
pokazao prema Pete-ru. - Pretpostavljam da ste odlučili suočiti se s njim zbog
toga stoje zlostavljao gospođicu Derbyshire? Jeste li se vratili u kuću jer ste
vidjeli daje u nevolji?
Odmahnula sam glavom. - Jess se izvana nije vidjela. Prvi put sam je vidjela
kada sam ušla u predvorje.
-Ali ste pretpostavili daje u nevolji?
- Valjda. Vidjela sam daje Peter prestrašen - a to je gotovo sigurno značilo daje i
Jess. - Nisam shvaćala bit njegovih pitanja.
- Zar vi ne biste bili prestrašeni da vam netko provali u kuću?
- Zastala sam. - Znala sam da će je ubiti... voli mučiti žene.
- A zašto se onda vi niste bojali, gospođice Burns? -Jesam. Bila sam
prestravljena.
- Pa zašto onda niste do kraja proveli svoj plan - pogledao je u svoje bilješke -
da otrčite do najbliže uzvisine i nazovete s mobitela? Ne bi li to bilo pametnije
nego vraćati se unutra?
- Naravno da bi, ali... - odmahnula sam glavom. - Ne razumijem. Sto hoćete da
kažem? Da sam to glupo učinila? Slažem se s vama. Bila sam budala kada sam
utrčala unutra. Prvo sam skočila, pa onda rekla hop.
- Dovoljno ste dugo razmišljali da sa sobom ponesete sjekiru - blago je
istaknuo.
- Pa? Sigurno se nisam htjela s MacKenziejem suočiti goloruka.
Polako sam, bosih nogu, krenula hodnikom, malo odškrinula tapecirana vrata,
šmugnula kroz njih i tiho ih zatvorila za sobom. MacKenzie je bio pojačao zvuk
na mojem računalu i čula sam kako kroz zvučnike dopire moj vlastiti glas. Tada
sam znala što gleda. Nisam mogla ne prepoznati svoj preklinjući ton, makar su
jedine riječi koje sam mogla izgovoriti bile ponavljanje »nemojte molim vas...
nemojte molim vas... nemojte molim vas...«
Zvuk je odjednom nestao. - Jesi li to ti, Connie? - rekao je svojim poznatim
glasgowskim naglaskom. - Očekivao sam te, perce. Hoćeš li mi se pokazati?
Kako je znao da sam ondje? Onda sam bila posve tiha. Sada sam bila posve
tiha.
- Znaš što će ti se dogoditi ako me ne poslušaš - upozorio je promrsivši kroz
smijeh. - Morat ću ti srediti prijateljicu. Ružna mala gadura, ali usta su joj čini
se u redu.
Naježila sam se od njegova glasa i trebalo mi je mnogo snage volje da se
pojavim u dovratku. Mrzila sam način na koji je govorio. Iskrivljeni
samoglasnici i grlene stanke. Nema tih napisanih riječi koje mogu dočarati
ružnoću njegova naglaska i učinak koji je imao na mene. Povezivala sam ga s
njegovim mirisom i okusom i odmah osjetila želju da se izrigam.
I dalje je sjedio za mojim stolom, a Peter je bio ondje gdje sam ga vidjela
izvana, na stolcu na kojem je prije sjedila Jess. Bio je potpuno odjeven i oči mu
nisu bile povezane, ali mu je preko usta bila stavljena ljepljiva vrpca i ruke i
noge su mu bile svezane. MacKenzie je napola okrenuo stolac prema stolu da
Peter može vidjeti slike koje su treptale na zaslonu, a dalje od njih bila je Jess,
koja je stajala u drugom kutu.
Petera gotovo uopće nisam pogledala jer sam se usredotočila na MacKenzieja,
no vidjela sam u njegovim očima strah prije nego što sam krajičkom oka
uhvatila Jess. Bila je gola, s povezom preko očiju, začepljenih usta i svezana.
Stajala je na klupici za noge i s mukom održavala ravnotežu. Uhvatila me
panika zbog nje jer sam znala koliko je to zastrašujuće. Kad ništa ne vidiš, kad
ne možeš micati rukama i nogama, držiš se samo zida iza sebe. Kad ga više ne
osjećaš, padaš. Nužnost koncentracije je neizdrživa.
Nisam imala pojma je li me MacKenzie htio strahom natjerati na poslušnost - ili
nije mogao odoljeti ponižavanju žena -tek zgranula me Jessina krhkost. Bez one
njezine muške košulje i traperica, tijelo joj je izgledalo previše malo i djetinje
da podnese kaznu koju je MacKenzie volio izvršavati. Znala sam kakav se
predmet nalazi na sagu pred njom. Nisam ga dobro vidjela jer ni na trenutak
nisam htjela izgubiti iz vida MacKen-zieja, no nazupčani oblik podsjetio me je
na jednu od očevih zamki kućne izrade.
Bile su to kratke daske s čavlima ukucanim kroz njih, a koristio ih je na imanju
na mjestima gdje bi našao tragove kradlji-vaca stoke ili zvjerokradica. Njegova
omiljena varka sastojala se u tome da drvenu osnovu ukopa u suhu zemlju i
ostavi da čavli vire centimetar iznad površine. Povremeno bi našao stara vozila,
koja bi ljudi odbacili kada bi pukle gume, no obično su bili krvavi tragovi
stopala u prašini. Nitko nije umro od uboda po tabanima, ali je moj otac time
djelotvorno odvraćao od krade.
Odakle mu to?Je li očevo?
Prešla sam jezikom po ustima. - Kako si me našao?
- Svijet je manji nego što misliš. - Pogledao je sjekiru koju sam držala na
grudima. - To si mislila upotrijebiti, davolice?
Tata je uvijek upotrebljavao čavle od četiri centimetra... Ako padne na njih, ubit
će Jess... - Ne zovi me tako.
MacKenzie se nasmiješio. - Odgovori na pitanje, davolice. Misliš li to
upotrijebiti?
-Da.
Nasmiješio se još šire. - A kad ti je uzmem i upotrijebim je na ovom ovdje
Gollumuii - pokazao je glavom na Jess - kakav će onda biti plan?
- Da te ubijem.
Mislim daje moj izraz lica govorio da to doista mislim, jer nije ništa poduzeo. -
Nagovorio sam tvog oca da mi kaže gdje si. Nije htio, ali dao sam mu da bira...
ti ili tvoja majka. Odabrao je tvoju majku. - Njegove svijetle oči vragolasto su
zasjale. - I kako se osjećaš?
Čvršće sam stegnula držak sjekire. - Polaskano - odgovorila sam suhih usta. -
Moj otac ima vjeru u mene. Zna da mogu s tobom izaći na kraj.
- Samo ako ti dopustim.
- Gdje je on? Sto si mu učinio?
- Objasnio mu neke činjenice života. Bilo je tužno. Uvijek je tužno kad se starci
bore.
- Ne bi ga napao da su mu ruke bile slobodne. Ne bi čak ni ženu napao ako nije
svezana, začepljenih usta i s povezom na očima.
MacKenzie je ravnodušno slegnuo ramenima i izvadio iz džepa mobitel moga
oca, okrećući ga prema meni da ga mogu vidjeti. - Prepoznaješ ga? Sjećaš se
ovog? »Sve je u redu. Mama je sa mnom. Nemoj brinuti. Čujemo se uskoro.
Tata.« Tvoja poruka je stigla dok sam još bio na putu. Pa pomislih, odgovorit ću
da te umirim. - Proučavao je moje lice da vidi kako ću reagirati. - Bio bih još
jednu poslao, ali sam izgubio signal kada sam došao do doline. Zašto si odlučila
živjeti u pustinji, Con-nie?
Navlažila sam usta. - Sto misliš, kako sam poslala poruku? Ovisi o tome na
kojem si serveru.
- A, je li? Pa zašto onda taj momak nema signal? - Pokazao je glavom na
Peterov mobitel koji je bio na stolu. Zamišljeno je stisnuo oči. - Ne bi ti došla
ovamo tražiti me da si mogla nazvati policiju. Je li tako, perce?
-Da.
Nije to volio, a opet, čudno da je zbog istine bio uzrujan. Mislim daje htio da se
pretvaram,jer nitko u mojem položaju ne bi tako spremno priznao da ne može
tražiti pomoć. Čak ne znam zašto sam to učinila, jer nadala sam se da ću ga
uvjeriti kako policija dolazi.
Sumnjičavo je pogledao u predvorje iza mene. - Bolje ti je da ne lažeš.
- Ne lažem - rekla sam s onoliko iskrenosti koliko sam uspjela smoći. - Kako
sam ih mogla zvati ako nema signala? Obični telefon ne radi. To znaš.
Neznatni znak - nervozno igranje s mobitelom mog oca kada je potvrdio da
nema signala - kao da mije dao malu prednost. Strah da situaciju nije procijenio
onako dobro kako je mislio. Moja je nevolja bila u tome što nisam znala kako je
iskoristiti jer nisam imala pojma koliko je dugo u kući i što zna, a njegove
sumnje ionako će nestati kad se policija ne pojavi.
- Znaju za tebe - rekla sam. - Tvoja majka je dala izjavu. Zurio je u mene. -
Lažeš.
Je li to bila sumnja u njegovu glasu?
- Ako odeš u moju poštu, naći ćeš je kao privitak zadnjem e-mailu od
inspektora Alana Collinsa. - Čula sam kako pritišće miša dok mi se jezik lijepio
za suho nepce. - Sjećam se njezinog imena s onog pisma koje si tražio da
pošaljem.
Treptaj priznanja, ma koliko kratak, bio je nepogrešiv.
- Rekla sam Alanu Collinsu da se zove Mary MacKenzie i da je vjerojatno
bila... ili da je još... prostitutka. Informaciju je prenio Glasgowu pa su je
prilično lako našli.
Nisam se previše pouzdavala u to. Daje zanijekao da mu je majka prostitutka ili
da se zove Mary MacKenzie, rekla bih da su moje informacije bile pogrešne i
da ju je policija našla na drugi način. Nije. Više ga je zanimala sjekira. - Ne
ponašaj se prema meni kao da sam idiot, Connie. Misliš da ću ti okrenuti leda?
Uostalom, nije ni važno. Ta gadura od moje majke za mene je već godinama
mrtva. Reci mi što stoji u njezinom iskazu.
O, Bože! Tako sitni koraci, a svaki treba razumjeti i odmah ga iskoristiti prije
nego što MacKenzie nanjuši prijevaru. Pomoglo je što sam mu dala misliti o
majci, pomoglo je što sam pretražila mrežu u potrazi za sadistima ili
silovateljima. Čak sam imala ideju daje sama pokušam naći, bilo preko
privatnih istražitelja ili tako da odem u Glasgow i pretražim arhive mjesnih
novina. Činilo mi se nevjerojatnim da se muškarac koji je tako nasilan kao on
nije pojavio na sudu prije nego što je otišao iz rodnoga grada ili da mržnja
prema ženama nije povezana s njegovom majkom.
Uspjela sam slegnuti ramenima. - Smatra daje ona kriva za to što si takav... kaže
da si u to krenuo jer je ona drolja. Škola ti je bila teška i počeo si bježati... i
govori o kradi i tučnjavi u pijanstvu. - Reakcija je bila dovoljna da je vrijedilo
pokušati nešto što sam našla na nekoj web stranici - izraz koji glas-gowske
prostitutke upotrebljavaju za četvrt prostitucije. - Kaže da se više bojala tebe
nego odlaska na štajgu.
- Cista glupost - ljutito je zarežao.
- Ona tako kaže. Od 1991. u Glasgowu ima sedam neriješenih slučajeva
umorstva prostitutki i policiji u Strathclvdeu je rekla kako misli da si ti
odgovoran. Sve stoji u njezinom iskazu.
Nije znao da li da vjeruje ili ne. Zna li jedna Zimbabveanka da je policija
Strathclydea nadležna za Glasgow ili da su dosjei o sedam prostitutki sa štajge
još otvoreni? Umorstva su se doista dogodila, premda se mislilo da nisu vezana
za jednu osobu. Je li MacKenzie to znao?
Brzo je pogledao na zaslon računala. Ja sam gledala njegovo lice, ali sam
krajičkom oka vidjela kako se Peter muči odvezati ruke. Iz iskustva sam znala
da mu je trud uzaludan, ali ipak, molila sam se za čudo. - Fotografiju je dala
tvoja majka - rekla sam.
Bojala sam se daje to korak previše. Je li moguće daje Mary MacKenzie imala
neku noviju sinovu sliku? Očito jest, jer nije ništa rekao. Nije mi bilo posve
jasno kamo me je to dovelo, osim stoje i dalje bio uzrujan. Zapravo sam se
nadala uvjeriti ga da time što će bijes iskaliti na meni, Jess i Peteru neće postići
ništa jer je većinu informacija policiji dala njegova majka.
- Tvoja fotografija je poslana svim policijskim postajama u zemlji, zajedno s
nalogom za uhićenje pod sumnjom da si ti ubojica iz Glasgowa. Kad budeš u
pritvoru, Alan Collins i Bili Fraser ispitat će te o umorstvima u Freetownu i
Bagdadu. Pot-pao si pod britansku jurisdikciju čim si ušao u zemlju... što znači
da te mogu ispitivati o zločinima iz bilo kojeg kraja svijeta. - Pažljivo sam bolje
namjestila sjekiru u ruci. Dlanovi su mi bili tako mokri, da sam je jedva držala.
- Sve je u Alanovu e-mailu.
Da sam ga doista mogla navesti da mi okrene leda, sigurno bih ga bila udarila,
ali nisam mislila da bih mu mogla nanijeti iole ozbiljniju ozljedu. Bilo je
vjerojatnije da ću ga promašiti i sjekiru zarinuti u svoj zaslon. Barem bih
uništila grozno ponavljanje svojih plačljivih preklinjanja nakon kojih je slijedila
nijema poslušnost, koji su ispunjavali zaslon iza njega. Te slike, mnoge u
krupnom planu, bile su gore nego što sam mogla i zamisliti.
Dva puta sam pokušala prije nego što sam uspjela izustiti. -Načinili su tvoj
psihološki profil u kojem stoji da si, ako si snimao mene, snimao i one žene
koje si ubio. Kažu da si ovisnik o trofejnom ubijanju... čuvaš dokaze koji te
optužuju jer se moraš stalno podsjećati...
Brzina kojom je MacKenziejeva pesnica trgnula nož i oštricu gurnula pred
Peterovo lice prekinula me u trenu. - Ostani gdje si - upozorio je. - Nije mi stalo
hoće li ovaj biti slijepac... ali tebi vjerojatno je. - Drugom rukom napipao je iza
sebe dugme za CD-Rom. - Previše pričaš, Connie - rekao je, pogledavajući
unaokolo da izvadi disk iz otvorenog kućišta. - Sve žene previše pričaju. To me
izluđuje. Bila si mi draža kad ti je jezik bio svezan.
Igrao se vrškom noža pred Peterovim užasnutim očima i DVD gurnuo u džep. -
Sto još stoji u tom profilu?
Kriste! Stoje bilo bolje? Povući se ili nastaviti? Koliko je znao o psihološkim
profilima? Sto će ga navesti da izgubi živce? Nešto umirujuće ili nešto grubo?
Pretraživala sam činjenice iz istraživanja koje sam provela. - Da si organiziran
ubojica... osvetoljubiv uhoda koji optužuje žene za to što si nesposoban za
vezu... da pomno biraš mete i umorstva planiraš kako te ne bi otkrili. -
Netremice sam gledala oštricu. - Da je tvoja socioekonomska skupina na dnu
ljestvice... da vjerojatno nisi oženjen... možda razočaran... ne održavaš osobnu
higijenu... -Zašutjela sam jer je njegove agresije iznenada nestalo.
Spustio je nož na stol i kritički me odmjerio. - Sama si kost
1 koža, perce - nježno je rekao. - Sto ti se dogodilo?
- Ne jedem. Zlo mije kad nešto stavim u usta.
- Znači, misliš na mene?
- Sve vrijeme.
- Nastavi - rekao je, stavljajući nož na radni stol i posežući za platnenom
torbom koju nisam bila vidjela. Gledala sam ga kako podiže poklopac i stavlja
unutra mobitel mog oca i DVD, i načas se zgranula prepoznavši svoju vlastitu
torbu.
- Noću se budim vrišteći jer se bojim da si u sobi - rekla sam ravnomjernim
glasom. - Danju imam napadaje panike kad vidim nekog psa ili osjetim miris
koji me podsjeti na tebe. - U unutrašnjosti torbe vidjela sam minijaturni
dalekozor koji je, bila sam sigurna, pripadao mom ocu. - Nema ni jedne jedine
minute u dvadeset četiri sata kada ne mislim na MacKenzieja.
Ponovno sam zašutjela jer nisam znala što radi. Dio mene pitao se priprema li
se za odlazak; drugi dio ostao je krajnje sumnjičav. Mogao je izaći jedino tako
da prođe pokraj mene, ali nisam bila tako naivna da spustim sjekiru kako bi
prošao. Niti sam se bila spremna odvojiti od Petera i Jess. Koliko god bili
onesposobljeni, iz njihove sam prisutnosti izvlačila samouvjerenost koju ne bih
imala da sam se s MacKenziejem suočila sama.
Sada me brinula Jess. Počela je posustajati. U kutu vidnog polja vidjela sam
kako naginje glavu natrag ne bi li ramenima dodirivala zid. Peterov strah za nju
bio je golem. Udvostručio je napore da oslobodi ruke i vidjela sam njegov očaj
svaki put kada je pogledao nju pa mene.
I MacKenzie je to vidio. Nasmiješio se i glavom pokazao prema zamci. -
Zgodna stvarčica, zar ne? Mislim daje bila namijenjena meni, perce. Ako tvoja
prijateljica ne bude imala sreću, čavli će joj se zabiti u trbuh. Vidio sam više
vojnika koji su umrli od rana u želucu nego od bilo čega drugog. Smeće iz
crijeva zatruje krvotok. - Ravnodušno je slegnuo ramenima. - Izbor je na tebi.
Možeš ući maknuti zamku... ili je pustiti da padne. Čak ću se nagoditi s tobom.
Čim uđeš kroz vrata, odlazim.
Peter je snažno zatresao glavom, preklinjući me da poslušam. Prešla sam
jezikom preko usana da mogu ispustiti neki zvuk. -JESS! - viknula sam. - Slušaj
me! Moraš se koncentrirati! Ne smijem ući. Jesi li razumjela? - U znak
odgovora, milimetar je spustila glavu. Nastavila sam mirnije: - Briga me koliko
si umorna i koliko te boli, izvoli stajati. Barem si na svojim nogama i ne skrivaš
se u kutu. Razumjela? - Još jedno spuštanje glave.
Ne znam kada sam shvatila da se ne bojim onoliko koliko sam mislila da ću se
bojati. Osušena usta i znojne ruke govorili su da se bojim, ali to je više bilo iz
straha da će me iznenaditi nego zbog samog MacKenzieja. S pravom ili ne,
mislila sam daje on taj koji je izoliran, a ja da nadzirem situaciju.
Bio je niži nego što sam sjećala i mnogo, mnogo ofucaniji, s čekinjama na bradi
i u košulji koja je izgledala kao daje danima nosi. Smrdjela mije na deset
metara. Vonjalaje na prljavštinu i znoj i kada mi se mučno sjećanje počelo
vraćati, osjetila sam kako mi se grlo stišće. Najviše sam se pitala kako je netko
tako odbojan mogao tako zaokupiti moju maštu.
Policajac koji me poslije ispitivao, pitao me je zašto nisam prihvatila
MacKenziejevu ponudu da ode. - Jer sam znala da neće otići - odgovorila sam.
- Dr. Coleman nije tako siguran.
- Peter se bojao za Jess - htio je u to vjerovati. Jedino što mi je bilo jasno, bilo
je da bismo svi bili ranjiviji da sam učinila ono što je MacKenzie htio. Dok sam
bila slobodna i dok sam priječila izlaz, on je bio u zamci... ali da sam ušla u
sobu, dinamika bi se skroz promijenila.
- Zar se niste bojali da će gospođica Derbyshire pasti?
- Da... ali sam mislila da će još malo izdržati. U svakom slučaju, ne bi mi bilo
lako maknuti zamku. Morala bih je bolje pogledati - što bi značilo da moram
svratiti pogled s MacKenzieja - i on bi me smjesta napao. Ne bih rekla da sam
imala izbora, osim da ostanem stajati na mjestu.
- Čak i kad je zaprijetio dr. Colemanu?
- Čak i tada - složila sam se. - Lakše je shvatiti ako si to predočite kao partiju
šaha. Sve dok sam držala izlaz na predvorje, MacKenzie je imao ograničen
izbor poteza.
Policajac me znatiželjno gledao. Bio se predstavio kao inspektor Bagley i,
unatoč tome što sam tražila da me oslovljava s Connie, insistirao je na
službenijem gospođica Burns. Bio je ridokos i zdepast, ne mnogo stariji od
mene, i premda je sve vrijeme ostao ljubazan, sumnja u mene bila je očita. -
Jeste li tada bili tako hladnokrvni?
- Pokušala sam biti. Nije bilo lako... ali nisam vidjela što bismo svi mi imali od
toga da ne budem korak ispred njega.
Bagleyje kimnuo. - Jeste li vi i gospođica Derbyshire napravile tu zamku,
gospođice Burns? Je li to bio dio plana da se bude korak ispred?
-Ne.
- Prema dr. Colemanu, MacKenzie je rekao da je zamka bila njemu
namijenjena. Jeste li sigurni da ste namjeravali postaviti klopku, koja nije
uspjela?
- Ne - iskreno sam odgovorila. - U svakom slučaju, mislim da Peter nije dobro
čuo MacKenzieja. On govori s vrlo jakim naglaskom. Koliko sam ja čula, rekao
je da je bila namijenjena meni.
- Znači daju je MacKenzie napravio? Zajedno s još pet koje smo našli?
- Sigurno.
Bagleyje pogledao bilješke. - Doktor Coleman kaže da ste MacKenzieju rekli
kako ste ga planirali ubiti.
- Tek kada me je pitao što bih učinila da sjekirom napadne Jess. Nisam imala
nikakav plan kada sam tek ušla u predvorje, osim da ga uvjerim da dolazi
policija.
- Doktor Coleman nije stekao takav dojam, gospođice Burns. Kaže kako ste od
trenutka kada ste se pojavili na vratima znali što radite. Također kaže daje
MacKenzie imao isti dojam.
Slegnula sam ramenima. - Sto sam radila?
- Tražila osvetu.
- To je Peter mislio?
- Svakako vjeruje daje to MacKenzie mislio. Kaže da vas se bojao.
- Dobro - ravnodušno sam rekla.
Bilo je važno odjenuti se. Čak i tanka pamučna majica i sarong bili su poput
oklopa u usporedbi sa sramotnom izloženošću golog tijela. Kada sam donijela
odluku ostati u dovratku, obrisala sam dlan po dlan o suknju držeći drugom
rukom sjekiru, a zatim zataknula obrub u gumu na gaćicama da se mogu
slobodnije kretati.
Mogla sam vidjeti, i time se sve promijenilo. Po prvi put shvatila sam kako je
strah iskrivio moj doživljaj muškarca s kojim sam bila suočena. Unatoč svem
nasilju na koje sam znala da je MacKenzie sposoban, doživjela sam ga kao
niskog muškarca, ne mnogo višeg od mene. I nije mogao prikriti ono što se
zbivalo u njegovoj glavi. Pogledavao je amo-tamo, provjeravajući i iznova
provjeravajući da još ima vlast nad svojom okolinom; ali kad god je pogledao
mene, pogledao me sa sumnjom.
Priznajem li još njegov autoritet? Koliko mi je stalo do drugih ljudi u prostoriji?
Je li moja mržnja prema njemu veća od odanosti njima? Koliko sam
preplašena? Koliko suosjećam s Jessinom mukom?
- Neće moći tu stajati cijelu noć - rekao mi je - a ni ti. Bolje učini što ti kažem,
Connie.
-Ne.
Ponovno je podigao nož prema Peterovu licu. - Da izrežem doktora? -Ne.
- Onda uđi. -Ne.
Stavio je vrh oštrice pod Peterovo desno oko. - Jedan trzaj i bit će slijep. Hoćeš
biti odgovorna za to, perce? - Peter se stisnuo uz naslon svog stolca. - Pogledaj
ga - rekao je MacKenzie s gnušanjem. - Plaši se još i više nego ti prije.
- Onda ga odveži pa vidi boji li se kad su mu ruke slobodne.
- Ti bi to voljela.
- Naravno - složila sam se bezizražajno. - Morao bi ga lako svladati ako si bio u
SAS-u. Ali nisi nikada bio, zar ne?
Nije zagrizao mamac, ali nisam to ni očekivala. Umjesto toga, s prijezirom je
gledao u Petera. - Tvoj otac je pokazao više hrabrosti od ove gnjide.
Bila je to taktika koju je bio primijenio na meni, a sigurna sam i na svakoj
drugoj žrtvi. Sto vas se više ponizi, to je teže sačuvati osjećaj vrijednosti. Isti
trik iskušala sam na njemu. -Sto misliš, što ću učiniti ako upotrijebiš taj nož? -
Rekla sam to s najvećim prijezirom koji sam uspjela smoći. - Nisi valjda toliko
glup da misliš kako ću ti ga opet pocuclati. Ili možda jesi? Tvoja majka ima
kvocijent inteligencije na razini debila.
Nije bilo nikakva učinka. Ponovno se igrao vrškom oštrice između Peterovih
očiju. - Učinit ćeš ono što tražim, Connie, onako kao prije.
Peterov strah je bio tako golem, da sam ga osjećala. Mogao se dodirnuti u
zraku. A ja sam doista bila hladnokrvna. Sjećam se da sam mislila - ti nisi ni
počeo proživljavati ono što sam ja proživjela, Peter, čak ni ono što Jess sada
proživljava. I ljutila sam se na njega jer je njegov strah pothranjivao
MacKenziejevu samouvjerenost.
Uspjela sam skupiti dovoljno sline da pljunem na pod. - Evo što mislim o tebi,
gade bijedni - zarežala sam na MacKenzieja. - Samo mi pokušaj nešto učiniti i
mrtav si. Trebao bi slušati glasove u glavi, koji ti govore da su žene
zastrašujuće. Ne bi im se smio približavati ako su im ruke slobodne.
Čini se da ga ni to nije uznemirilo.
- Znaš li kako su te zvale one prostitutke u Freetownu? - rekla sam kroz nagli
smijeh. - »Zoo peder«. Mislile su da si homić jer toliko mrziš žene... i pričalo se
da bušiš pse jer si ne možeš priuštiti zgodne dečke. Sto misliš, zašto su te
Europljani onako zaobilazili? Prvo stoje svatko od nas naučio bilo je: ne rukuj
se s Harwoodom, inače ćeš navući nešto od njegovog goniča.
Slušao me je.
- Policiji sam rekla da ti se diže samo kad su psi prisutni. -Nastavila sam, vadeći
sve što bi ga moglo izazvati. - Ništa što sam ja učinila nije te uzbudilo. Pogledaj
se sad. Na Petera se pališ mnogo, mnogo više nego na mene ili Jess. Sa ženama
možeš samo kada su svezane i poslušne. Podsjećaju te na majku... rok-tala je i
znojila se pod svakim muškarcem kojegje dovukla kući.
Nije odgovorio, samo je zurio u mene.
- Ženama moraš povezati oči da ne vide koliki ti je - nastavila sam - i prisiljavaš
ih na fellatio da ne moraš ostvariti kontakt ni s čim intimnim. Od grudi i vagine
usereš se od straha. U anus možeš, ali u vaginu bogami ne možeš. - Taj put, ako
je bilo suditi po trenutačnom šoku u njegovim očima, pogodila sam ravno u
metu. - Sve to stoji u tvom profilu. To nazivaju »tremom« jer ne možeš zadržati
erekciju...
- Umukni! - prosiktao je, grčevito zamahnuvši rukom i upe-rivši vrh noža
prema meni. - Živciraš me.
Očajnički sam progutala da ovlažim usta. - Ti si greška prirode - odvratila sam.
- Majka te pretvorila u ruglo. Rekla je da nikada nisi imao neki penis i da si zato
opsjednut...
Njegove svijetle oči zasjale su mržnjom i skočio je sa stolca, jurnuvši na mene
kao bik. Spremnija nisam mogla biti. U trenu kada je krenuo, trčala sam prema
zelenim tapeciranim vratima. Sjekiru sam u prolazu zavitlala pod stube jer sam
znala da je neću moći upotrijebiti i objema rukama zgrabila okruglu mjedenu
kvaku na vratima. Na jedan mučni trenutak su moji vlažni dlanovi skliznuli s
metala umjesto da ga okrenu, i iz očaja sam vrisnula kada sam zarila prste i iz
petnih žila okrenula kvaku.
18.
Inspektor Baglev nije vjerovao daje moje sjećanje na ono što se poslije
dogodilo tako slabo kako sam tvrdila. No istina je da se pojedinosti ne sjećam.
Ostale su u magli buke i tijela i spoznaje, negdje u tijeku događanja, količine
krvi koja je lijevala na kameni pod.
Pokušala sam Baglevu objasniti kako bih, da sam znala daje dovoljno zavrištati
pa da mastifi napadnu neznanca, mastife odmah povela sa sobom umjesto da ih
ostavim u hodniku prema kuhinji. Zašto bih se s MacKenziejem suočila sama,
ako sam na njega mogla nahuškati kohortu divova? Jer sam se više pouzdavala
u njegovu sposobnost da pse okrene protiv mene nego da ih ja okrenem protiv
njega. Doista, jedino čemu sam se nadala kada sam ih ostavila iza tapeciranih
vrata bilo je da će stvoriti neku zbrku kada ih pustim u predvorje.
Nije bilo vremena za smišljanje planova. Mislim da sam išla na to da nam
svima omogućim malo prostora za disanje kako bismo mogli pobjeći ili, u
krajnjoj crti, da će Jess moći sama izdati naredbe i upotrijebiti pse da
MacKenzieja stjera u kut. Sve što sam učinila bilo je zasnovano isključivo na
mojoj uvjerenosti da neću uspjeti s oružjem. Bilo je svejedno koje ću uzeti -
sjekiru ili štap - jer će mi ga MacKenzie istrgnuti čim prvi put za-mahnem.
- Zašto ste onda ostali u predvorju? - pitao je Baglev. - Zašto ste uzeli sjekiru
ispod stuba?
- Ne znam. Bila je tolika buka, da nisam mogla razabrati što se zbiva. Čudno.
Psi nisu pustili glasa dok su bili u hodniku... ali kada sam otvorila vrata, navalili
su... ravno na MacKenzieja. Ali zašto na njega? Zašto ne na mene? Bio je
prošao tek sat otkako su me prikovali uz vrata dvorišne zgrade.
- Bio je pred njima.
-Ali, kako je uopće prošao pokraj njih?
- Jeste li sigurni da nije provalio prije nego što se gospođica Derbyshire vratila?
- Prilično sigurna. Telefonska veza je prekinuta tek nakon što sam roditeljima
poslala e-mail... a jedini nezaključan prozor koji ste našli, bio je onaj u radnoj
sobi. Ipak, sjećam se da sam gledala tu kvaku dok smo Jess i ja bile prije
unutra, i sigurno je bila zatvorena.
- Zacijelo je ušao tim putem. Ogrebao je boju kada je džepnim nožićem otvorio
zapon... i na sagu je ostavio tragove blata i trave. To je i prozor kroz koji ulazi
telefonska žica. Cijela operacija - rezanje žice i provaljivanje brave - nije mogla
trajati dulje od nekoliko minuta. Mislimo da je najvjerojatnije objašnjenje da
vas je neko vrijeme promatrao iz vrta i iskoristio priliku da uđe kada je stigao
doktor Coleman. Dok su psi bili zabavljeni njime, imao je mnogo vremena da
pronjuška uokolo. Ako je vas i gospođicu Derbyshire gledao kroz dalekozor,
vidio bi daje kroz taj prozor jednostavno ući.
Načinila sam grimasu. - Olakšale smo mu.
Bagley je zatresao glavom. - Ako je bio odlučio ući, našao bi drugi način. -
Vratio se na ono što se dogodilo nakon što sam pse pustila u predvorje. - Doktor
Coleman je rekao da ste sve vrijeme vrištali. Bojao se da ste ranjeni.
- Ne sjećam se.
- Pokušajte, gospođice Burns, molim vas — strpljivo je promumljao. - Doktoru
Colemanu ste rekli kako ste mislili da se mastifi bore oko neke mačke. Ali u
Barton Houseu nema mačaka.
Sjećam se smrzavanja. Od urlanja i rezanja ledila mi se krv u žilama i činilo mi
se da cijelu vječnost stojim ukočena od straha. Odjek grlenih glasova pojačavali
su kameni pod i visoki strop iznad stubišta, a moja reakcija bila je da učinim
ono što sam učinila u bagdadskom podrumu - stati poput stupa od soli dok
mahnitost ne prođe.
Ako sam vrištala, nisam bila svjesna, premda nisam uvjerena daje Peterovo
sjećanje na događaje išta jasnije od mojeg. On je zapravo vidio samo kako je
MacKenzie naglo skočio sa stolca i pojurio za mnom, a ostatak je plod njegove
previše bujne mašte. Na primjer, uvjerio je policiju da sam psima dala naredbe -
najprije da napadnu, onda da se povuku - ali kako sam stalno govorila Bagleyu,
nisam mogla istodobno vrištati i izdavati naredbe. U svakom slučaju, Jess me
nije naučila koje naredbe treba izgovarati.
- Ne mogu to prihvatiti, gospođice Burns. Vi ste domišljata žena. Niste imali ni
iskaz gospode MacKenzie, a opet ste znali vjerodostojno ispričati što bi moglo
stajati u njemu. Isto vrijedi za nepostojeći profil.
- Sve je to bilo vrlo općenito. Samo sam ponavljala opća mjesta iz studija
pojedinih slučajeva na internetu. - Zastala sam. -O njemu sam već prilično toga
znala... a Peter to zaboravlja. MacKenzie je u Bagdadu odao i više nego stoje
mislio.
- Mislim da ćete ustanoviti kako se doktor Coleman odnosi prema vašim
istraživačkim sposobnostima sa strahopoštovanjem - rekao je Bagley sa
slabašnim osmijehom. - Sto se njega tiče, trebali ste shvatiti kako treba s psima
gospođice Derbyshire pola sata nakon što ste je upoznali.
-Ja sam fobična - prosvjedovala sam. - Večeras sam prvi put uspjela prići psu na
deset metara. Sigurna sam da vam je doktor Coleman to rekao.
- Dakako, ali gluhi i slijepi niste, gospođice Burns.
- Sto to znači?
Tri mjeseca ste proveli slušajući kako gospođica Derbyshire izdaje naredbe.
Ništa iz toga niste naučili?
Možda bih bila polaskana Peterovim sjajnim opisom svoje premoći nad
psihopatima i mastifima, da rezultat nije bilo dugo ispitivanje o mojim
motivima. Bilo mi je jasno objašnjeno da prema britanskom zakonu vlasnik
kuće ili stanar ima pravo štititi vlasništvo i sebe od uljeza. Za potrebe tog
zakona ta osoba uključuje i bilo kojeg člana obitelji ili prijatelje koji se u tom
trenutku zateknu pod njezinim krovom i za koje misli da im je život ugrožen.
Međutim, razina nasilja primijenjenog protiv uljeza mora biti »razumna«, ali je
svaki predumišljaj - bilo to postavljanje zamki, daljnje kažnjavanje čovjeka koji
je već onesposobljen ili njegovo proganjanje radi osvete - kazneno djelo.
Jednostavno rečeno, čopor mastifa može se upotrijebiti da se uljeza okruži, ali
ne i da mu se iščupa grkljan; zamke kućne izrade, poraz-mještene po kući s
namjerom sakaćenja i ranjavanja, protuzakonite su kao i upotreba sjekire na
uljezu koji je već svladan.
Bagleyeva najveća nepoznanica bila je zašto sam ponovno ušla u kuću ako je
bilo logično da otrčim do najbližeg obronka i nazovem policiju. »Osveta« je
visjela nad mojom glavom kao smrad. Znala sam daje Peter živ jer sam ga
vidjela, a ništa nije govorilo da je Jess u sobi, a kamoli u nevolji. Doista, u
trenutku kada sam se okrenula, nisam imala razloga misliti daje ijedno od njih u
opasnosti jer sam rekla da nisam vidjela ljepljivu vrpcu na Peterovim ustima.
- Smiješan zakon - rekla sam s izrazitim gnušanjem. - U Zimbabveu su nas učili
daje dom svetinja.
Inspektora se nije dojmilo moje igranje na kolonijalnu kartu. - Tako je -
potvrdio je - i imate pravo braniti ga dokle god ne primijenite nerazmjerno
nasilje.
- To je otvoren poziv provalnicima da udare glavom o zid svaki put kad ih
uhvate - ljutito sam rekla. - Na taj način nikada ne odlaze praznih ruku. Možda
neće pobjeći sa stereoure-dajem, ali bogami mogu podići tužbu i tražiti naknadu
pozivajući se na neopravdano nasilje.
- Vi očito pomno čitate novine.
- Novinarka sam.
- Hm. Dobro. Ne prepirem se, gospođice Burns, ali zakon je takav... a ja sam
dužan provoditi ga. Zašto ste uzeli sjekiru?
-Jer sam vidjela krv na podu.
Jako mnogo krvi. Bilo je kao u ratnoj zoni. Tko god bio ozlijeđen, iz njega su
po kamenom podu liptale litre krvi. Nisam pomislila da bi to mogao biti
MacKenzie. Sudbina nikada nije tako dobra. Odmah sam znala da je jedan od
Jessinih pasa i da je MacKenziejev skakavac našao arteriju. Ne znam što mije
bilo na umu kada sam podigla sjekiru. Možda sam htjela osvetu. Sjećam se
kako sam mislila daje to nevjerojatno nepošteno.
- Govorite kao da znam kako se psi ponašaju - rekla sam Baglevu - ali ne znam.
Godinama ih izbjegavam jer svagdje gdje idem vlada bjesnoća. To je drugačiji
svijet. U toplim podnebljima naučiš biti oprezan sa životinjama. Na žegi gube
živce baš kao i ljudi.
- Vidjeli ste krv - strpljivo me podsjetio.
- Mislila sam da će možda reagirati kao morski psi - da će zbog mirisa poludjeti
za hranom.
Sumnjičavo me gledao. - Mislite, da bi pojeli MacKenzieja?
- Da bi ga rastrgali - ispravila sam ga - onako kako lovački psi rastrgaju lisice.
- Pa ste uzeli sjekiru da ga zaštitite?
- I sebe. Sve se to događalo kojih metar od mene. -Jeste li znali da to ugiba
mastif?
- Da. Vidjela sam kako Bertie ugiba.
Pogledao je neke bilješke. - Sjećate li se što ste zatim učinili?
- Zapravo i ne. Razmišljala sam samo o tome kako da pokušam spriječiti borbu.
- Znači, sjekirom ste naumili napasti pse?
- Ništa nisam bila naumila. Samo sam znala da nešto moram poduzeti.
Na trenutak je zadržao moj pogled, a zatim se vratio bilješkama. - Prema
doktoru Colemanu, viknuli ste »gade« i zatim izdali naredbu psima koji su bili
iza vas i sjekirom udarili MacKenzieja po desnoj ruci... onoj u kojoj je držao
nož. Doktor Coleman je imao dojam da ste htjeli zaštititi pse od daljnjih
ozljeda... ne gospodina MacKenzieja.
Slegnula sam ramenima. - Ne znam što bih drugo rekla, osim da mi Peter
pripisuje razinu kontrole koju nisam imala. Točno je da sam MacKenzieja
udarila po ruci, ali je to bio čisti slučaj. Kad bih to ponovila još tisuću puta,
svaki put bi ispalo drugačije. Ne znam se čak ni čekićem služiti kako treba... pa
kako bih onda, zaboga, pogodila metu sjekirom?
Mogla sam to bolje dokazati time što bih mu rekla daje meta bila
MacKenziejeva glava i da sam je promašila gotovo za metar, ali to bi bio
spektakularan autogol jer sam se svim silama trudila uvjeriti ga da uopće nisam
namjeravala primijeniti neopravdano nasilje. Kao što ni Jess nije. Niti moj otac.
- I gdje su bili psi kada se to dogodilo, gospođice Burns?
- Motali su se oko MacKenzieja. Pravo je čudo da nisam koga od njih udarila.
- Doista - rekao je vrlo ironično. - Vjerojatno je MacKenzi-ejeva ruka zgodno
virila iz gomile. - Nije očekivao odgovor, jer odmah je nastavio: - Teško mije
razumjeti kako je netko tko se boji pasa smogao hrabrost da se umiješa u borbu
odraslih mas-tifa. Ugrubo, zajedno teže više od tristo kila... a kako ste sami
rekli, mislili ste da su poludjeli za hranom. To što ste učinili, bilo je ili vrlo
hrabro ili vrlo glupo.
- Vrlo glupo - odgovorila sam. - Jednako glupo kao i to što sam se uopće vratila
u kuću... ali kada ste prestrašeni, ne razmišljate logično.
Još ironije. - To svakako vrijedi za većinu ljudi. - Malo se nasmiješio. - Recite
mi zašto su se psi odlučili povući.
- Ne znam. Mislim da ih je možda uplašio zvuk udarca o kamen. MacKenzeija
je udario samo vrh sječiva... donji dio je slomio jednu od pločica.
Pogledao je u svoje bilješke. - I u tom ste trenutku odlučili da ćete ga svezati.
-Da.
- Iako je bio ranjen? -Da.
- Njegovom vlastitom ljepljivom vrpcom... što znači da ste se morali vratiti u
radnu sobu?
-Da.
- Ali niste pomislili osloboditi doktora Colemana i gospođicu Derbyshire?
- Nisam imala vremena. Bojala sam se ostaviti MacKenzieja samog čak i tih
nekoliko sekundi koliko mije trebalo da utrčim u sobu i izletim van.
- Slobodno pitam zašto?
-Jer sam bila sigurna daje samo ošamućen. Oči su mu bile otvorene... i stenjao
je. Rekao mi je da sam gadura kada sam nogom gurnula nož dalje od njega. -
Umorno, vršcima prstiju trljala sam sljepoočnice. - Razmišljala sam o tome da
ga udarim u glavu i da ga onesvijestim, zapravo, ali nisam znala koliko je snage
za to potrebno. Bojala sam se da ću ga nehotice ubiti.
- Hm... Doktor Coleman spominje stenjanje. Kaže daje prestalo nakon što ste
donijeli vrpcu. Jeste li mu namjeravali i začepiti usta, gospođice Burns?
- Peter kaže da su mu usta bila začepljena? Odmahnuo je glavom.
Odlučila sam shvatiti to kao čvrsto ne. - Onesvijestio se kada sam mu svezala
ruke. Da sam shvatila da sam mu slomila prste, možda bih bila malo pažljivija...
ali u toj fazi, nisam bila svjesna ni da sam ih dodirnula. Ne biste li očekivali da
će ih sjekira odsjeći... a ne samo osakatiti?
- Ovisi o tome kada je sjekira posljednji put nabrušena.
- To sada znam. Tada nisam znala.
- Nije li bilo očito da je onesposobljen? Izmrcvario ga je čopor pasa i napadnut
je sjekirom.
Uzela sam nekoliko trenutaka da sredim misli. - Ne, uopće nije bilo očito.
Slažem se da je prilično gadno izgledao jer je posvuda imao Berniejevu krv, ali
vidjela sam ga u tučnjavama u Sierra Leoneu i znala sam daje izdržljiv. Bila bih
luda da riskiram.
Inspektor me sumnjičavo gledao. - Ne bi li bilo normalnije pokušati mu što brže
dovesti liječnika... naročito ako se jedan liječnik nalazi na manje od petnaest
metara.
- Upravo to sam i učinila - rekla sam blago - i Peter se složio da ga prvo
svežemo. Njegove krvi uopće nije bilo. Imao je slomljene prste i podljeve na
rukama gdje su ga psi zgrabili kroz košulju, ali ubodnih rana nije bilo.
- Je li vam gospođica Derbyshire uopće rekla da je tako naučila svoje pse? Da
zastraše i spriječe a ne da ozlijede?
- Ne. Rekla je samo to da ih se nemam razloga bojati, ali nije objasnila zašto. -
Pokazala sam svoj najnedužniji osmijeh. -Da jest, znala bih da MacKenzieju ne
prijeti od njih nikakva opasnost.
- Ali znali ste da MacKenzie ima skakavac, pa ste znali da psima prijeti
opasnost od njega. Vjerojatno ste također znali koliko će gospođica Derbyshire
biti bijesna zbog smrti jednog od njezinih mastifa?
- Pa i ne - odgovorila sam. - Nisam baš poznavatelj pasa. Postao je još
sumnjičaviji. - Zašto ste gospođicu Derbyshire
oslobodili prije nego doktora Colemana?
-Jer je bila u težem stanju. Daje izgubila koncentraciju, bila bi pala na čavle.
- Pa zašto onda doktora Colemana odmah nakon toga? - Opet je pogledao u
svoje bilješke. - On kaže da ste vi i gospođica Derbyshire otišle iz sobe i da ste
se vi vratili nekoliko minuta poslije... stoje suprotno vašoj ranijoj tvrdnji da ste
doktora Colemana odveli k MacKenzieju najbrže što ste mogli.
Uzdahnula sam. - Samo ako prihvatite Peterovu procjenu koliko je što trajalo...
ali ja doista mislim daje pretjerao. Kažete kako misli daje između trenutka kada
je otišao iz kuhinje i trenutka kada sam se pojavila na vratima prošlo pola sata,
dok bih ja rekla daje to bilo petnaestak minuta. A što se tiče napada pasa,
nikako nije mogao trajati pet minuta kako tvrdi Peter. Prije kojih šezdeset
sekundi. U pet minuta bi ih MacKenzie sve bio pobio.
- Doktor Coleman je naviknut na hitne slučajeve, gospođice Burns. To mu je
posao. Zašto bi njegov osjećaj za vrijeme bio slabiji od vašeg?
- Zato što ja imam više iskustva sa zastrašujućim situacijama. U ratnoj zoni vrlo
brzo naučite da se sve napuhuje... deset minuta pod minobacačkom vatrom čini
se kao deset sati... rulja od sto ljudi s mačetama doima se kao da ih je petsto. -
Nalak-tila sam se na stol. - Petera sam ostavila dovoljno dugo da Jess otpratim
na vrh stubišta - najviše minutu. Bila je vrlo potresena i nije znala što je
MacKenzie učinio s njezinom odjećom -pa sam joj rekla da uzme nešto moje
dok je ne nađemo. Onda sam sišla i oslobodila Petera.
Inspektor je kimnuo kao da to može prihvatiti. - To je ona odjeća koja je bila
bačena kroz prozor radne sobe?
- Da. Jess misli da je to učinio radi toga da zbuni pse, u slučaju da su osjetili
njegov miris na mjestu gdje je ušao.
- Trebali ste je ondje ostaviti da je policija ispita, gospođice Burns.
- Nisam mogla. Jess nije imala što drugo obući. Sve moje bilo joj je predugo, i
trebale su joj njezine čizme.
Opet je kimnuo. - Je li gospođica Derbyshire bila u predvorju kada je doktor
Coleman pregledao gospodina MacKenzieja?
- Ne, još je bila na katu.
- Gdje su bili psi?
- Kod Jess. Htjela je provjeriti imaju li rana od uboda.
- Osim... - provjerio je bilješke - Bertieja. On je već bio mrtav?
-Da.
- Tko je zaključio daje mrtav, gospođice Burns? Vi? Ili gospođica Derbyshire?
S obzirom na sumnju koju sam bila izrazila u Peterovu sposobnost procjene
vremena, sumnjala sam na malu zamku. - Bilo je dovoljno pogledati ga - glatko
sam odgovorila - i\i pomiri-sati. Sfinkter mu se opustio i sadržaj rektuma bio je
na podu. Sigurna sam da bi Jess u nekim drugim okolnostima opipala bilo, ali
bila je zabrinutija za ostale. I oni su bili svi krvavi.
- Sto ste radili dok je doktor Coleman pregledavao gospodina MacKenzieja?
- Gledala.
Prešutjela sam da je Peter izgubio samokontrolu i da je, nakon što sam mu
oslobodila usta, dobru minutu psovao kao kočijaš. U tom trenutku nije znao
koga bi okrivio za svoje nedostatke. MacKenzieja jer gaje ponizio? Mene jer
sam snažna? Jess, jer je ponijela glavni teret kazne? Sebe, jer se uplašio? U još
veći očaj pao je kada je vidio Bertieja, kao daje Bertie na neki način bio
žrtvovan na oltar njegova kukavičluka. Naravno da su ti »nedostaci« bili
njegova vlastita izmišljotina - kao što su i moji bili - jer ga ni Jess ni ja nismo
tako doživjele.
Unatoč tome, rezultat te orgije samokažnjavanja bio je daje meni i Jess počeo
pjevati hvalospjeve. Ja sam postala željezna lady koja je preuzela vlast i provela
je - Peter je čak upotrijebio riječ »osveta« nakon što je opisao ono što je vidio
na DVD-u, tvrdeći daje sve što sam učinila MacKenzieju »opravdano«. Jess je
postala mučenica koja nije pokleknula pred iscrpljenošću i prijetnjama i koja je
ostala pribrana čak i nakon smrti jednog od svojih pasa.
Na Bagleya je to ostavilo dojam dviju jakih i odlučnih žena koje su, iz različitih
razloga, htjele MacKenziejevu smrt. Dojam koji je to dodatno potvrdio bilo je
različito oružje skriveno po kući, naročito Jessine palice za bejzbol i moji
kuhinjski noževi. Peteru u prilog išlo je to stoje pokušao ispraviti pogrešno
mišljenje čim je shvatio štetu koja je učinjena, ali tada je bilo prekasno. Ako su
i gospođica Burns i gospođica Derbyshire imale napadaje panike i agorafobiju,
pitao je Bagley, zašto se ti simptomi te večeri nisu pokazali?
- Gledali ste - ponovio je. - Ali koliko sam shvatio, doktor Coleman je tražio da
nazovete policiju i hitnu pomoć. Zašto to niste učinili?
- Telefon nije radio.
- Ali ste znali da vaš mobitel na tavanu radi.
- Zaključila sam da ne bi bilo pametno ostaviti Petera samoga s MacKenziejem.
- Naslonila sam čelo na ruke i gledala u stol. - Gledajte, ovo što ću reći nije baš
lijepo, ali doista je tako. Peter je od početka do kraja bio skamenjen. Ne
okrivljujem ga - sada ga ne okrivljujem - ali jamčim da bi se MacKenzie bio
nekako oslobodio da nisam ostala.
-Kako?
Spustila sam ruke u krilo. - Vjerojatno tako što bi se pretvarao da je teže
ozlijeđen. Peteru nije bilo drago kako sam mu svezala ruke iza leda, naročito
kada je shvatio da su prsti slomljeni. Htio je da ih odvežem i svežem sprijeda
dok je MacKenzie još bio u nesvijesti.
- A vi ste odbili. Zašto?
-Jer nisam bila uvjerena kao Peter daje zaista u nesvijesti.
- Mislite li da bijedan liječnik u takvim stvarima mogao griješiti?
Slegnula sam ramenima. - Nije teško odglumiti, ali u svakom slučaju nije
vrijedilo ići na rizik. Nisam mogla očekivati da će mi Peter priskočiti u pomoć
ako bi me MacKenzie ščepao za vrat i ugušio me. Bilo je mnogo pljeskanja, ali
malo akcije. Sav se izgubio zbog Bertiejeve krvi na svojim hlačama.
Nije to bio baš pošten opis Petera, ali se činilo daje pogodio u žicu. - Doktor
Coleman je sve to sigurno doživio - tražio je odgovarajući izraz - traumatičnije
nego vi i gospođica Derbyshire.
- Znači da baš i ne poznajete žene - glatko sam odvratila. -Ako je to način da
ovo privedemo kraju, rado ću briznuti u plač i početi histerizirati. To hoćete?
Ništa lakše... gotovo kao kad se MacKenzie pretvara daje u nesvijesti.
U očima mu je bljesnuo smiješak. - Radije bih da mi kažete zašto ste doktora
Colemana nagovorili da se vrati svojoj kući i odande nazove hitnu. To me
zbunjuje.
- Nije bilo tako - prigovorila sam. - To je bila Peterova zamisao... ja sam se
samo složila daje pametna.
Inspektor je pogledao u svoje bilješke. - Kod doktora Colemana su uloge
obratne, gospođice Burns. Citiram: »Kada sam rekao Connie da najprije
moramo nazvati policiju i hitnu, rekla je daje MacKenzie presjekao telefonsku
žicu. Rekla je kako je jedina mogućnost da odem kući i nazovem odande.
Složio sam se.«
-Ja se doista drugačije sjećam... ali je li to važno?
Namrštio se. - Naravno daje važno. U kući je bilo pet mobitela koji su radili,
vaš, zatim mobitel doktora Colemana i gospođice Derbyshire... i uz to
MacKenziejev i vašeg oca. Već smo ustanovili daje na tavanu signal posve
dobar, pa zašto onda niste doktora Colemana poslali gore? Zašto ste mu rekli
daje jedina mogućnost da ode kući?
Zatresla sam glavom. - Ne sjećam se da sam to rekla... ali čak i da jesam, zašto
sam zato negativka? Peter je znao za signal na tavanu. Mogao se toga sjetiti
jednako dobro kao i ja. Situacija nije bila normalna... znate, nismo sjedili i
razglabali o tome kako dalje. Oboje smo se tresli kao šibe... a ja se sjećam samo
da sam prihvatila prvi prijedlog koji će nam donijeti pomoć.
- Doktor Coleman se zapravo iznenadio kada smo mu rekli da se u Barton
Houseu mogao koristiti mobitel.
- Onda je dvoličan - ljutito sam rekla. - Znao je sve o piramidi koju je, kada sam
tek stigla, Jess izgradila u spavaćoj sobi da se mogu služiti laptopom. Možete
pitati moju stanodavku. Peter joj je za to rekao kada sam je pitala smijem li
uzeti širokopojasni pristup.
Inspektor je spojio prste pred ustima i nekoliko me sekundi zamišljeno
proučavao. - Sada se toga sjeća - složio se - ali tada se nije sjetio. A vi ga niste
podsjetili.
- Onda se samo mogu ispričati za glupost jedne plavuše - zajedljivo sam rekla. -
Je li se Peter ispričao za senilnost? Sve se to dogodilo vrlo brzo. Čim je odlučio
poći, otrčao je prema vratima. - Preklopila sam ruke na stolu. - Da vam bar
mogu objasniti kako smo svi bili izgubljeni... ali vama vjerojatno nikada nije
upao u kuću neki psihopat i uzeo vas za taoca.
Ni taj mamac nije zagrizao. - I stoje dalje bilo? Kada vam se gospođica
Derbyshire pridružila u predvorju?
- Gotovo odmah. Čula je Peterov automobil na šljunku i sišla vidjeti što se
zbiva.
-Jesu li psi bili s njom?
- Ne. Ostavila ih je u sobi... Bojala se da će početi njuškati oko Bertieja.
- Kako je bila odjevena?
- U moju kućnu haljinu. Bila joj je preduga i vukla se po podu. Kleknula je
pogladiti psa i... - uzdahnula sam. - Sve je bilo grozno.
- Stoje imala na nogama?
- Ništa. Nijedne moje cipele nisu joj odgovarale. I zato me zamolila da joj
nađem čizme.
- Ali ni vi niste bili u cipelama.
- Ne, izula sam ih prije nego što sam ušla u predvorje. Nisam htjela da me
MacKenzie čuje.
Bagley je kimnuo. - Zašto ste odjeću gospođice Derbyshire išli tražiti pod
prozorom radne sobe?
-Jer nije bila u toj sobi. MacKenzie je zadržao njezine gaćice - stavio ih je u
torbu - ali nije bilo ničega drugog. Onda mi je
Jess rekla kako je čula otvaranje i zatvaranje prozora nakon što ju je postavio na
klupicu za noge... pa sam podigla okno i odmah je ugledala.
- I otišli ste po nju kroz kuhinju?
- Znate da jesam. Našli ste moje krvave otiske.
- Hm. A za vrijeme dok ste vi izašli i vratili se, gospođica Derbyshire je bila
sama s gospodinom MacKenziejem?
- Da - umorno sam rekla. - To smo već dvaput prošli. Trčala sam - možete
izmjeriti moje korake - i kad sam se vratila, promijenilo se jedino to što je Jess
sjedila u naslonjaču ispod stubišta. Ako ga nasprejate Luminolom, sigurno će
reagirati na krvave mrlje s moje kućne haljine.
- Vrlo dobro ste upućeni u mjesta zločina, gospođice Burns.
- Tijekom godina sam izvještavala o prilično mnogo suđenja. Nevjerojatno
koliko se informacija dozna iz sati i sati policijskog uviđaja. Trebali biste i sami
jednom pokušati.
Nije se njega moglo izazvati ni na što, samo na sumnjičavost - osim kad je
došao na red MacKenziejev nestanak. Na tu temu ništa nije vjerovao. I još
jedanput sam morala s njim proći slijed događaja.
- Kažete kako je MacKenzie ležao na boku i kako ste vidjeli daje ljepljiva vrpca
još bila na svome mjestu.
-Da.
- Onda ste gospođici Derbyshire dali njezinu odjeću i predložili joj da se okupa
i spere Bertiejevu krv jer ju je to očito uz-nemiravalo. Odmah je otišla na kat i
ubrzo ste čuli daje pustila vodu.
- Tako je.
- I vama je ta krv smetala pa ste odlučili oprati se u kuhinjskom sudoperu prije
nego što odjenete suknju i majicu, koje su bile u ostavi s robom za glačanje. A
da vam ne bi na odjeći ostale krvave mrlje, ostavili ste je da se namače u
izbjeljivaču u sudoperu. .. jer je bila »bjelkasta« i od pamuka.
-Da.
- Nadali ste se da će uspjeti?
- Pa i ne, ali je vrijedilo pokušati. Moji ormari baš i ne pucaju, a to je bila samo
pseća krv. Patolozi će potvrditi da govorim istinu. Mislim da sam negdje
pročitala kako se DNK može ustanoviti i nakon pranja odjeće.
- Samo što ovdje ne govorimo o pranju, gospođice Burns, govorimo o
izbjeljivanju... a sva literatura govori da izbjeljivanje uništava DNK.
- Stvarno? - promrmljala sam. - Nisam to znala.
- Zašto je to i gospođica Derbyshire učinila? Zašto je vašu kućnu haljinu
ostavila da se namače u izbjeljivaču u kadi? Jeste li joj vi to rekli? Jeste li joj vi
odnijeli izbjeljivač nakon što ste bili gotovi u kuhinji?
Spustila sam bradu na sklopljene ruke. - Odgovor je »ne« na posljednja dva
pitanja, a »to žene čine« na prva dva. Sve žene na svijetu imaju problem s
krvavim mrljama na odjeći. Trebali biste vidjeti kako mlade Afrikanke satima
stoje na rijekama i trljaju odjeću na stijenama. Sve smo mi programirane činiti
to isto... bez obzira na kulturu. Imate li ženu? Pitajte je.
- Jeste li odnijeli izbjeljivač na kat, gospođice Burns? - ponovio je.
-Već sam rekla da nisam. Boca Domestosa nalazila se pokraj umivaonika u
kupaonici. Gledajte - zastala sam, pitajući seje li mudro nastaviti - morate
shvatiti koliko je smiješno ovo ispitivanje. K vragu! Bila sam iscrpljena. - Peter
je bio odsutan ne više od dvadeset minuta... a policija i hitna stigle su ubrzo
nakon što se vratio. Kako smo Jess i ja mogle u tako kratkom vremenu ubiti
MacKenzieja i riješiti se tijela?
- Niste mogle.
- Pa zašto onda stalno implicirate da smo bile u nekakvoj uroti? Je li vam Jess
nešto drugo ispričala?
- Ne. Njezin iskaz se podudara s vašim. MacKenzie je bio još svezan kada se
otišla okupati i shvatila je daje otišao tek kada je doktor Coleman počeo vikati u
predvorju.
19.
Jadni Peter. Te noći je dobro shvatio što je panika. Kada je vidio da su ulazna
vrata otvorena i da MacKenzieja nema na podu, prvo je pomislio da će ga opet
napasti. Onda je pomislio da smo Jess i ja vjerojatno mrtve. I treće, odlučio je -
ne baš pametno s obzirom na prve dvije pomisli, koje su značile da Mac-Kenzie
ide unaokolo sa sjekirom - da nas počne dozivati.
Glas mu je bio visok i neujednačen i ja sam ga čula u kuhinji. - Connie! Jess!
Gdje ste? Jeste li dobro?
Odvratila sam da sam u kuhinji, ali kada je postalo očito da me nije čuo,
obrisala sam ruke i pošla u hodnik. Peter je rekao da sam se držala »izvanredno
mirno«. Doista, bila sam tako opuštena daje, kada sam mu rekla da se pribere,
došao do čudnog zaključka da smo Jess i ja MacKenzieja odnijele nekamo.
- Ali niste?
- Naravno da nismo. Peter mi je rekao da ga ostavim tamo gdje je bio dok ne
stigne hitna. Uostalom, kako bismo ga po-maknule a da mu ne oslobodimo
noge? Odnijeti ga ne bismo mogle.
- Možda biste zajedno i mogle.
- A kamo? - pitala sam. - Tri puta ste pretražili kuću, i niste ga našli. I vidjeli ste
otiske naših stopala.
- One koje smo mogli naći. Krv se suši brže nego što mislite, gospođice Burns.
Našli smo tragove vašeg prolaska kroz kuhinju kada ste otišli po odjeću
gospođice Derbyshire, ali nema znakova da ste se vratili.
- Osim što sam se morala vratiti jer ju je nosila kada je stigao policijski
automobil.
Mislim da ga je moja pribranost živcirala kao i prije Petera. Obojica su mislili
daje raspoloženju primjerenije kršiti ruke i lupati se u grudi nego hladno
analizirati. Peter se potpuno izgubio kada je došao do sredine predvorja i pitao
me što sam učinila s MacKenziejem. Čak je Jess i mene optužio da smo
»učinile nešto strašno« jer da se MacKenzie nije mogao osloboditi bez pomoći.
- I jeste li, gospođice Burns? -Ne.
- Pa kako se onda ipak oslobodio?
- Ne znam. Moguće je daje upotrijebio Jessin nožić. Rekla je da joj ga je
skinuo. Ako mu je bio u džepu hlača, možda je mogao pomaknuti ruku i izvući
ga.
- Teško je izvući nož slomljenim prstima.
- Imao je jak poticaj - hladno sam odgovorila. - Očekivalo ga je uhićenje.
Bagley me na trenutak proučavao. - Zašto se, kada ste vidjeli da MacKenzieja
nema, niste i vi zabrinuli kao doktor Coleman? Mogao je biti bilo gdje... gore
kod gospođice Derbyshire, na primjer.
-Jess je stigla na podest približno u trenutku kada sam ja ušla u predvorje... a
Peter je govorio tako kričavim glasom, da se većina toga nije dala razumjeti. Ne
znam jesam li uopće bila shvatila daje MacKenzie nestao dok se Peter nije
počeo smirivati... i onda smo čuli sirene. Sve je bilo vrlo brzo.
- Vi imate dobru moć zapažanja, gospođice Burns. Sigurno ste primijetili daje
pod prazan.
- Gledala sam u Petera.
Ali, Bagley nije s tim bio zadovoljan. - Čim ste shvatili daje doktor Coleman
prestrašen, provjerili biste MacKenzieja kao prvu stvar.
Slegnula sam ramenima. - To bi bilo mnogo lakše da Peter nije tako pretjerao
kad me opisao. Čini se da mislite kako ja odmah shvaćam što se zbiva u bilo
kojoj situaciji. E pa, ne shvaćam. Možda sam krajičkom oka vidjela Bertieja -
neki oblik - i mislila sam daje MacKenzie... premda se toga ne sjećam, ne
sjećam se da sam mislila na to. - Izvadila sam iz džepa cigaretu i s olakšanjem
je zapalila. - Zanima me, čisto onako, zašto Peter nije išao u treći krug
ispitivanja? Mnogo je vjerojatnije da je MacKenzieja oslobodio on, a ne Jess ili
ja.
- Zašto to kažete?
- Jer se brinuo za MacKenziejeve ruke. Možda je odlučio olabaviti ljepljivu
vrpcu kada se vratio.
- Ne bih rekao.
Uzela sam onoliko nikotina koliko sam mogla u jednom povlačenju iz cigarete i
dim ispuhala u Bagleyevu smjeru. -Muške stvari, inspektore? To što ste skloniji
vjerovati muškarcu, a ne ženi?
Nije se na to osvrnuo. - Gospođica Derbyshire je čula da se doktor Coleman
vraća automobilom. Rekla je daje između toga i njegova vikanja prošlo
nekoliko sekundi. Nisam isključio mogućnost daje učinio ono što ste rekli, ali
ne čini se vjerojatnim. Kad smo ga pretražili nije kod sebe imao nož, a trebao bi
mu da prereze vrpcu.
- Možda mu gaje MacKenzie uzeo.
-Je li doktor Coleman izgledao kao da se tukao?
- Ne... ali daje bio imalo pametan, bio bi ostavio nož i pobjegao na ulazna vrata
prije nego što ga udari njime.
- Ostavljajući MacKenzieja da uzme svoju torbu i pobjegne kroz prozor radne
sobe? Hoćete reći da se to dogodilo?
- Zašto ne? Vi kažete da smo Jess i ja to učinile, zar ne?
- Mislimo daje pobjegao kroz ulazna vrata... a s obzirom na stanje poda, čini se
daje bio bosonog. - Bagley se slabašno nasmiješio. - Imamo mnogo tragova
bosih stopala, gospođice Burns. Prilično zbunjujuće.
- Sve različitih veličina... i s različitim otiscima prstiju.
- Na kamenu otisci nisu jasni. Bilo je mnogo klizanja po krvi. Teško je reći tko
je kamo išao i kada.
- Samo u predvorju. Jeste li MacKenziejeve otiske igdje drugdje našli?
Nije htio odgovoriti na moje pitanje. - Ispitujemo mogućnost daje uspio izuti
cipele kako bi se oslobodio ljepljive vrpce oko gležnjeva. Rekli ste nam da ste
vrpcu svezali oko ruba njegovih hlača. Sjećate li se koliko ste je puta omotali i
je li nosio čarape?
Prisjećala sam se. - Ne baš. Oko četiri, možda. Omatala sam je dok se nije
činilo dovoljno čvrsto. Ne sjećam se da sam vidjela čarape.
- Kakve su to bile hlače?
- Traperice.
- Sjećate li se da je doktor Coleman otkopčao rasporak da mu olakša disanje?
Kimnula sam.
- Znači, MacKenzie se samo trebao izvući iz hlača da se oslobodi?
Odmah sam osjetila kritiku. - Vrag me odnio ako za to preuzmem krivnju -
ogorčeno sam rekla. - Nisam mu ja otkopčala te glupe hlače. Okrivljujte Petera.
On je to mogao učiniti jednako kao i ja.
- Ne okrivljujem vas, gospođice Burns, ukazujem na to što se moglo dogoditi.
Jeste li mu i ruke svezali na isti način? Je li ljepljiva vrpca bila preko manšeta
ili na koži?
Bila sam u velikoj kušnji da odgovorim preko manšeta, ali to ne bi bilo točno. -
Na koži. Manšete su bile zavrnute.
Očito mu je i Peter bio rekao isto, jer je kimnuo. - Imao je više mogućnosti kada
je oslobodio noge, naravno. Sjećate li se stoje bilo sa skakavcem?
- Odgurnula sam ga nogom dalje od njega. Koliko se sjećam, odletio je pod
stube.
- Nismo ga našli.
Slegnula sam ramenima, sumnjajući na novu zamku. U njegovoj iskrivljenoj
logici, od žrtava se vjerojatno tražilo da nađu sve do posljednjeg dokaza i, kad
dođe policija, poredaju ih za pregled.
- Sa skakavcem bi bilo lakše baratati nego s nožićem gospođice Derbyshire...
no, bez obzira na to, čini se daje oba ponio sa sobom. Ni nožić nismo našli.
Snažno sam povukla dim. - Zašto mi to na početku niste rekli? Zašto me
optužujete za umorstvo ako sve vrijeme znate da se sam oslobodio?
- Nitko vas ne optužuje za umorstvo, gospođice Burns.
- Dobro, ali tako se čini - rekla sam. - Jedina razlika između vas i jednog od
Mugabeovih razbojnika sastoji se u tome što još imam nokte na rukama.
Izgubio je živce. - Razgovor sa svjedocima je nužan dio svake istrage, a politika
policije nije isključivanje žena. Slažem se da to može biti stresno iskustvo...
Međutim, s obzirom na vaše poglede, čudi me da se osjećate nedorasli tome.
Nacerila sam se. - Vau!
Razdraženo je udahnuo. - Jeste li vi ili gospođica Derbyshire premjestili
MacKenziejevu platnenu torbu iz radne sobe u predvorje, gospođice Burns?
- Moju torbu - ispravila sam ga. - Ukrao mi ju je u Bagdadu. -Jeste lije
premjestili?
- Da. Dala sam je Jess kada sam išla pokupiti njezinu odjeću zato da može
pregledati džepove. Njezine gaćice je stavio u džep na preklopu, no mislila sam
da joj je uzeo i grudnjak. Bio je ta vrst pervertita.
- Znate li stoje s njom učinila?
- Mislim da ju je ostavila na stolcu. -Je li ijedna od vas uzela nešto iz nje?
- Ne mogu govoriti u Jessino ime, ali ja nisam. - Ugasila sam cigaretu. - Trebala
sam. Unutra su bili dalekozor i mobitel moga oca. Zašto pitate?
- Samo povezujem stvari. - Vidio je da sam se namrštila. -Forenzičari su našli
vaše otiske na podu radne sobe, ali nisu odgovarali onima kod ulaznih vrata.
Pitali smo se zašto, jer ste i vi i doktor Coleman rekli daje torba bila pokraj
pisaćeg stola.
Vrlo je temeljit, pomislila sam. - Jeste li našli torbu? Zašto mislite da smo uzele
nešto?
- Nadali smo se, gospođice Burns. Kad biste imali nešto MacKenziejevo, imali
bismo veće izglede da uzmemo uzorak DNK.
- Ah, shvaćam.
Imamo otiske stopala i prstiju i ništa drugo. Možda bi na mobitelu vašeg oca
bilo tragova pljuvačke ili trepavica na dalekozoru, iako bismo ih vjerojatno
najlakše našli na vašoj odjeći jer ste bili s njim u kontaktu kada ste ga svezali.
Da su psi gospođice Derbyshire pokupili krv ili da mu je sjekira razderala
kožu... - Slegnuo je ramenima.
- Stoje s Jessinom ili Peterovom odjećom? Odmahnuo je glavom. - Da niste
dirali odjeću gospođice
Derbyshire, možda bismo bili našli koju dlaku, ali previše se njom baratalo... a
doktor Coleman je sve izgubio na povratku kući.
- Treba li vam uzorak DNK ako imate njegove otiske prstiju? I Peter i ja ga
možemo prepoznati.
Bagley se mrko nasmiješio. - Ovisi o tome hoće li biti prepoznatljiv kada ga
nađemo, gospođice Burns.
Kada su policija i hitna stigle, nastao je pravi kaos. Sjećam se silne buke kada
se čulo zavijanje sirena na kolnom prilazu i zbrke koja je nastala kada je Peter
pokušao objasniti da je »pacijent« nestao. Svi smo imali drugačije prioritete.
Moje je bio doznati što se dogodilo mojim roditeljima, Jess su bili njezini psi, a
policija je htjela jasnu sliku događaja prije nego što bilo što poduzmu.
Kao prvo, htjeli su znati čija je krv po cijelom podu i zašto se po njoj gazilo, i
nisu bili spremni prihvatiti daje sve to bilo od Bertieja. Nisam ni ja kada sam je
pogledala objektivnim očima zapanjenih pridošlica. Ono što psi nisu raznijeli
neposredno nakon Bertiejeve smrti, raznijeli smo Peter, Jess i ja hodajući amo-
tamo po kamenom podu. Izgledalo je kao krvoproliće i policajci su ga odlučili
smatrati takvim dok testovi ne potvrde drugačije.
Kasnije smo doznali daje Bertie jako obilno krvario iz karo-toidne arterije na
mjestu gdje gaje MacKenzie skakavcem posjekao duž jedne strane vrata. Jess je
žalila što nije odmah ugi-nuo, nego je krv šikljala sve dok srce nije odustalo. Ja
sam žalila zato što nisam sjekiru upotrijebila prije i raskolila MacKenzi-eju
glavu. Po svemirskim zakonima, Bcrtiejev doprinos životu, slobodi i sreći
toliko je nadilazio MacKenziejev, da nije bilo dvojbe koji je od njih zaslužio
život a koji smrt.
Jess i ja bile smo ljute kada su nam dodijelili drugo mjesto, iza Petera. Dok su
njega pozvali u prašnjavi dnevni boravak da im da prvi iskaz o tome što se
dogodilo, nama je bilo rečeno da čekamo u kuhinji pod okom sokolovim jedne
policajke. U međuvremenu je stiglo još nekoliko policijskih automobila i
pretraživali su kuću i vrt u potrazi za MacKenziejem. Ja sam stalno pokušavala
postaviti pitanje svojih roditelja, ali nitko nije htio slušati. - Samo polako, jedno
po jedno, bilo mi je rečeno. Na kraju je Jess zaprijetila da će udariti policajku
ako nešto ne poduzme i na kraju su dane upute da se uzbuni londonsku policiju.
Inspektora Bagleva zanimalo je zašto nisam upotrijebila svoj mobitel i sama
stupila u vezu s roditeljima. Ako su bili tako važni, tvrdio je, bila bih pojurila na
tavan čim je Peter izašao iz kuće. - Mogli ste nazvati Alana Collinsa - istaknuo
je. - Znao je o čemu se radi i već je bio u vezi s Londonom.
Jasna mije bila njegova dvojba. Opsesivna potreba da se operem činila se kao
slaba izlika kada su u pitanju životi voljenih roditelja. Posve predvidivo, nismo
se složili oko toga koliko smo dugo Jess i ja bili s MacKenziejem - inspektor je
bio za četrdeset minuta (Peterova procjena), a ja sam bila za dvadeset. Našli
smo se na trideset, dok je prema policijskim podacima vrijeme između trenutka
kada je Peter nazvao 999 i dolaska prvog policijskog automobila iznosilo tek
malo više od dvadeset tri minute, uz sedam minuta koliko je Peteru trebalo da
se od-veze kući iz Barton Housea. No, prema inspektorovu mišljenju, čak je i
trideset minuta značilo da nisam objasnila sve svoje postupke.
- To je jako mnogo pranja, gospođice Burns, i ne objašnjava kako to da ste se
roditelja sjetili tek kad smo mi stigli. Priznajete da ste u torbi vidjeli očev
dalekozor. Zašto vas on nije naveo da mu se javite?
Njegova sumnja nije bila ništa manja zbog toga što sam mu prešutjela da
inspektor Alan Collins iz manchesterske policije ima dosje o MacKenzieju.
Alan je doznao što se događa tek kada je u subotu rano popodne sam stupio u
vezu s dorsetskom policijom, nakon stoje preko policije u Londonu doznao daje
moj otac, nakon stoje, teško pretučen, pronađen u svojoj dnevnoj sobi i u tri
ujutro hitno prebačen u bolnicu. Ne znajući što se dogodilo u Barton Houseu, u
londonskoj su policiji jednostavno obavijestili Alana da za napad sumnjaju na
Keitha Mac-Kenzieja, a zahtjev za provjerom stana došao je od policije u
Dorsetu.
Budući da je bio uvjeren kako će MacKenzie krenuti ravno na mene, a nije me
mogao upozoriti jer nije imao moju adresu ili telefon, nazvao je stožer u
dorsetskom Winfrithu. Ono što im je zatim rekao o tome stoje bilo sa mnom i
MacKenziejem, a stoje bilo mnogo iscrpnije od svega što sam ja rekla, uvjerilo
je Bagleya da sam ne samo uvježbana u prešućivanju informacija nego i da mije
to prešlo u naviku.
- Zašto mi niste rekli da tog čovjeka niste prijavili iračkim vlastima, gospođice
Burns? Ili da ste tek prije dva tjedna dali neke informacije o svojem
zatočeništvu?
Razmišljala sam o tome da kažem »Niste pitali«, no zaključila sam da nije
raspoložen za šalu. - Nije bilo vremena. Pokušala sam objasniti neke stvari koje
nisu bile jasne, ali vi ste me najviše ispitivali o tome što se ovdje dogodilo. -
Pogledala sam ga ravno u oči. - Pretpostavljam da sam mogla tražiti da govorim
o Bagdadu, ali ne biste li onda bili još sumnjičaviji?
Nije spustio pogled, ali čelo su mu izbrazdale bore zbunjenosti. - Uopće mi
niste jasni - rekao je. - Iz onoga što je doktor Coleman rekao o videu, pretrpjeli
ste najnevjerojatnije patnje od ruke tog muškarca... Alan Collins kaže da ste ga
se toliko bojali, da niste htjeli odati njegov identitet i da ste se sakrili...
Gospođica Derbyshire kaže da tjedan dana niste jeli ni izlazili... roditelji su vam
u bolnici... MacKenzie je još na slobodi... a vi sjedite tu preda mnom hladni kao
špricer.
-Je li to pitanje?
Nasmiješio se, iako nije htio. - Da. Zašto ste tako mirni?
- Mislim da muškarac to ne bi razumio.
- Iskušajte me.
- Prije svega, moji roditelji nisu mrtvi - rekla sam.
Nije bilo ničega zagonetnog u tome kako su oboje završili u stanu kao
MacKenziejevi zatočenici. Moj je otac postupio točno onako kako je Jess
opisala, odlučio je MacKenzieja namamiti u klopku preuzimajući ulogu mamca.
Poslije je dobio onu istu lekciju koju sam i ja dobila o budnosti i osveti, ali,
budući daje tata podnio najveću žrtvu, nisu podignute nikakve optužbe unatoč
sumnjivoj kupnji drva i čavala u petak ujutro.
Nije bio naročito raspoložen odavati pojedinosti svojeg nauma - samo je tvrdio
da mu je namjera zatvoriti MacKenzieja i pozvati policiju - i rekao je da nije
odgovoran niti da išta zna o zamkama kućne izrade koje su završile u Barton
Houseu. Naravno da smo to rekle i Jess i ja, tako daje kao jedini krivac ostao
MacKenzie. Alanu sam u povjerenju rekla da ih je načinio moj otac i da ih je
MacKenzie donio u Barton House; no, s obzirom na to kakav je zakon na snazi,
nitko od nas nije to htio javno priznati.
Isprva se moj otac nerado složio s istražiteljima londonske policije daje njegova
zamisao o zasjedi bila nepromišljena i naivna, ali pod pritiskom moje majke
ponizno se složio. Možda je to stoje mogao samo kimnuti bio dar s nebajer daje
mogao govoriti, bilo bi gadno. Jedino s čime se doista složio bilo je da ga
MacKenzie, daje u stan ušao u pratnji nekog policajca, ne bi tako lako pretvorio
u zatočenika.
Nije jasno koliko je MacKenzie ondje boravio - nekoliko sati, ako je suditi po
tome kako je temeljito pretražio stan - ali kada je u petak navečer ušao, moj
otac nije naslutio nikakvu opasnost. Posljednje čega se sjećao bilo je kako se
sagnuo uzeti poštu, a zatim kako se svezanih ruku i nogu, bespomoćan, budi u
dnevnom boravku. O tome je spreman govoriti još manje nego o Mugabeovim
razbojnicima, ali kada je šezdeset sati poslije došao u bolnicu, imao je pet
slomljenih rebara, iščašenu vilicu i toliko podljeva da mu je cijela koža bila
ljubičasta.
Moja majka kaže da MacKenzieju nije htio ništa reći i vjerojatno bi bio pustio
da ga nasmrt izudara rukama i nogama da se ona u subotu popodne nije i sama
odlučila vratiti u stan. - Znala sam da nešto nije u redu - rekla je. - Pokušala
sam ga dobiti na telefon u stanu i na mobitel, ali su se odmah uključile
sekretarice. Onda sam nazvala tebe i dogodilo se isto. - Uputila mi je žalostan
osmijeh. - Mogla sam te tog jutra ubiti, Connie. Bila sam tako zabrinuta.
- Oprosti.
Stisnula mije ruku. - Na kraju je ispalo dobro. Da si odgovorila... ili da je Jess
prije prenijela moju poruku... bila bi me nagovorila da ostanem u hotelu. A što
bi onda bilo s tvojim ocem?
Bio bi mrtav, pomislila sam. Postoji granica patnji koje možeš izdržati, a
MacKenziejeva frustracija na kraju bi ga ubila. Dobar je moj stari - dobar i
žilav - ali imao je sreću da mu se rebra nisu potpuno polomila i probila plućno
krilo. Pitala sam majku zašto nije nazvala policiju umjesto što mu je sama otišla
u pomoć, i odgovorila je da bi to zahtijevalo previše objašnjavanja.
-Jesi li ti izvukla pouku o oprezu? - pitala sam je.
Odmahnula je glavom s vragolastim sjajem u očima. - Briz-nula sam u plač i
rekla kako sam bila glupa... ali opet, nisam tako tvrdoglava kao ti i tvoj otac.
Zapravo, premda je slutila daje tata u nevolji, bila je sklonija misliti da za to što
se ne javljamo postoji neko racionalno objašnjenje. Kao i ja, pitala seje li otišao
kupiti nešto za jelo ili nije htio odgovoriti jer joj je rekao da ga ne zove.
- Očekivala sam da će se ljutiti što se miješam - priznala je -ali nisam mogla
dopustiti da se ta besmislica nastavi. Morala si znati da će učiniti nešto ludo
kada si odbila razgovarati s njim. Nema kraja kada se čovjek poput tvog oca
prestane dokazivati, Connie... kao što ni za tebe nema. Da si barem naučila
kako je mariti za tuđa mišljenja jedan oblik ropstva.
Njezin izlaz za slučaj nevolje - pomalo previše jednostavno s obzirom na to što
se dogodilo - bio je da taksista zamoli daje pričeka da ode po novac za vožnju.
Budući da nije htio otići dok mu ne plati, morala se ili vratiti s novčanikom ili
ga prisiliti da pokuca na vrata. - Bila sam naivna kao i tvoj otac - rekla je.
-Morala sam znati da će vozaču biti posve svejedno tko će mu dati novac, važno
da ga dobije.
MacKenzie je sigurno gledao kroz prozor jer je čekao iza ulaznih vrata kada ih
je mama otvorila. Čim je sa svojom putnom torbom prešla preko praga, zalupio
ih je i svezao joj usta i ruke ljepljivom vrpcom i prije nego stoje dospjela do
dnevnog boravka. Kada se začulo kucanje i kada je ljutit glas zatražio novac,
mirno ju je sklonio iz vida, uzeo novčanik iz njezine torbice i platio. - Nije glup
- rekla je preko volje. - Većina ljudi bi se uspaničila.
- A ti? - pitala sam je.
-Jesam kada sam vidjela tvoga oca. Izgledao je strašno - lice mu je bilo skroz
natučeno i izobličeno - i bio je sklupčan da se zaštiti. Rasplakao se kada me je
MacKenzie bacio na sag pokraj njega. - Odmahnula je glavom. - Jedino taj put
sam pomislila da se nisam trebala vratiti. Jadnik. Bio je očajan. Toliko se trudio
zaštititi me... a onda sam došla.
Nije imala nikakvu grižnju savjesti stoje moju adresu tram-pila za njihove
živote. - Bilo bi ludo učiniti bilo što drugo -rekla je. - Dok ima života ima i
nade, a znala sam da ćeš se brinuti ako me ne dobiješ u hotelu. Molila sam se da
nazoveš onog svog prijatelja policajca u Manchesteru. Tvoj otac je zbog toga
bio tako jadan... ali - ponovno mije stisnula ruku - bila sam sigurna da ćeš
razumjeti.
Razumjela sam. Razumijem. Noćne more koje još imam bile bi tisuću puta gore
kada bih nosila na savjesti smrt svojih roditelja. Moja majka vjeruje da se
njegov »jad« odnosio isključivo na strahove za mene, ali on se brinuo za nešto
praktičnije od toga. Zapanjila gaje njezina lakovjerna pretpostavka da će čovjek
poput MacKenzieja održati obećanje da će im poštedjeti život ako mu daju
podatak koji traži.
Pokušao ju je odgovoriti, ali zbog iščašene vilice ukočili su mu se mišići lica i
bilo mu je teško govoriti. Da spriječi svaki daljnji pokušaj, MacKenzie gaje
potpuno ušutkao omotavši mu ljepljivu vrpcu nekoliko puta oko glave. Ironična
prednost bila je u tome što je, s potporom ispod vilice, oca manje boljelo i
sljedećih dvanaest sati preživio je mnogo lakše. Mana je bilo to što je moja
majka postala još zabrinutija za njega i time još po-slušnija.
- Nisi li se bojala da će vas MacKenzie ipak ubiti? - pitala sam je.
- Naravno... ali što sam mogla? Prijetio je da će tvog oca zadaviti ako mu ne
kažem ono što traži... - Zatreslaje glavom. -I sigurna sam daje govorio istinu...
Sigurna sam daje to zato učinio.
- Osjetila sam kako mi se ježi koža na rukama. - Pa zašto to onda nije učinio?
- Zato stoje tvoja adresa bila moj adut, dušo. Što da sam lagala? Nikako nije
mogao provjeriti, osim tako da te nazove - što bi tebe uzbunilo - pa sam ga
nagovorila da me povede kao jamstvo. Bilo je to moje jedino sredstvo u
nagodbi... i značilo je da ćemo tvoj otac i ja ostati živi još nekoliko sati. Mislila
sam da će trik upaliti kada je donio ključeve automobila i tražio da kažem gdje
je automobil parkiran. - Odjedanput se nasmijala. - Jadni Brian! Ne znam što
gaje više smetalo... to što ja ugađam tom grubijanu ili to što grubijan vozi
njegov dragocjeni BMW.
- Znaš ti vrlo dobro - oštro sam rekla. - Užasno se bojao za tebe.
No, moj otac nikada ne govori o satima koje je proveo ležeći na podu dnevnog
boravka, osim što kaže da mu je najteže bilo kada sam ostavila poruku a nije
mogao odgovoriti. Znam daje zamišljao najgore - svi to činimo kad su okolnosti
izvan našeg nadzora - ali potraga za mojom majkom počela je tek kada je
policija provalila u stan. Ni ona ne govori mnogo o tim satima, od kojih je
nekoliko provela u prtljažniku BMW-a, ali kada su je našli imala je tako jake
grčeve da su joj morali dati morfij da može ispraviti leđa i noge.
- Tek kad nadmetanje počne shvatiš koliko imaš karata - nastavila je. - Taj
nesretnik me je morao odvezati da mogu hodati do automobila, a moja cijena da
ne pokušam pobjeći ili skrenem pozornost bilo je da tvoga oca ostavimo živa.
Da me je mogao odmah strpati u prtljažnik, sigurna sam da bi se vratio
dokrajčiti tatu, ali... - opet se nasmijala - nikada prije nije mi bilo tako drago
zbog parkiranja na cesti. Ne možeš ženu zlostavljati dok te gleda pola kentskog
grada.
Nije ostalo još mnogo stoje mogla reći. Sjetila se daje Mac-Kenzie stavio
mobitel i dalekozor mog oca, zajedno s njihova dva novčanika, u platnenu
naptrnjaču, koju je bacio na stražnje sjedište BMW-a. Onda joj je opet svezao
ruke i noge i rekao joj da će je premjestiti u prtljažnik čim izađu iz naseljenih
dijelova grada. Upozorio ju je da šuti jer će je inače svezati tako čvrsto da neće
moći disati, no s autoceste je sišao tek kada su prošli benzinsku postaju na M3 i
prešli na mirnu seosku cestu.
Zacijelo je ponovno otišao na autocestu jer se majka sjećala neprestane buke
prometa ali je, kao i ja u onom podrumu, brzo izgubila osjećaj za vrijeme.
Sjećala se da su još jedanput stali na desetak minuta, vjerojatno kada mi je
poslao poruku, a njezin posljednji kontakt s njim bio je pet minuta nakon stoje
ugasio motor. Toliko je dugo bila u tami daje, kada se prtljažnik naglo otvorio,
morala zatvoriti oči zbog dnevnog svjetla.
- Ispričao se - rekla je. - To je bilo vrlo čudno.
- Zato što te zatvorio unutra?
- Ne. Zato što će se, ako sam mu dala pravu adresu, vratiti i zapaliti auto
zajedno sa mnom. - Prigušeno se nasmijala. - Vjerojatno me htio prestrašiti,
znaš, ali ja sam već bila tako umorna da sam zaspala... sljedeće čega se sjećam
bila je sirena koja je svirala kao vergl, a jedan veseli policajac otvarao je
prtljažnik željeznom polugom.
Sve su to bile laži. Nije moguće da je spavala s onakvim grčevima kakve je
imala kada su je našli, kao što ni moj otac nije mogao provesti »prilično
prihvatljivu noć«.
Od: Dan@Frv.ishmg.iq Datum: Nedjelja 22/08/04 17.18 Za:
connie.burns@uknet.com Predmet: MacKenzie
Naravno da me uzrujalo što mi prije nisi rekla. Nisam ni ja od kamena, Connie.
Sto si mislila da ću učiniti? Pozvati se na tvoj ugovor i prisiliti te da napišeš
priču sa svim sočnim detaljima? Sam je napisati? Prodati te najboljem
ponuđaču? Mislio sam da imamo povjerenje jedno u drugo. Mislio sam da se
volimo... ali to je možda samo s moje strane. Isuse! Nisam ti ja neka avantura
za jednu noć. A kada to nisam bio tu kad si me trebala?
???
U redu, malo sam se smirio. Ovaj prvi dio napisao sam prije tri sata nakon
čitanja tvog e-maila. Sad imam malo vremena za razmisliti. Shvaćam da sam
bio nepošten. Odlučio sam ne izbrisati prvi ulomak jer hoću da znaš da sam
povrijeđen. Ne bih bio učinio ništa drugačije da si mi rekla istinu... osim što bih
te možda malo jače štitio. Čitajući između redaka, pitam se jesi li se zapravo
toga bojala? Siguran sam kako nije slučajno da je jedina osoba za koju si u
posljednjih nekoliko mjeseci mislila da joj možeš vjerovati, bila žena.
Informativne emisije ne raspolažu s dovoljno podataka. U svima se spominje
MacKenzieja, opisuju ga kao krajnje opasnog i kao osobu koju se traži zbog
otmice i umorstva u Britaniji, Sierra Leoneu i Bagdadu. Ali što se tebe tiče,
ničega nema. Je li to na tvoj zahtjev? Ili je to naložila policija jer te još ispituju?
Bilo bi dobro da mi što prije odgovoriš jer već smišljam odgovore na pitanja o
svojem članku o Bavcombe Group u kojem je MacKenzie/O'Connell spomenut
u vezi s lažnom putovnicom. Koliko malo/mnogo bih trebao reći? Želiš li da se
zna da te je MacKenzie držao u onom podrumu? Ili si tražila anonimnost prema
britanskom zakonu o žrtvama silovanja?
Ah! Ne mogu vjerovati kakav sam kreten bio. Stalno se sjećam kako sam ti
rekao da pustiš koju suzu i iznudiš sućut. TAKO mi je žao, C. Hoćeš li da se
vidimo kad dođem u Englesku? Ili sam porušio sve mostove? Treba mi malo
odmora.
Voli te, Dan
R S. Žao mi je što moram biti novinar, ali imaš li išta novoga o MacKenzieju?
Je li ga tko vidio ili misle da je pobjegao iz zemlje?
20.
Koji je drugi razlog? - pitao je inspektor Bagley nakon što me podsjetio kako
sam rekla da muškarac ne može razumjeti zašto sam tako mirna. - Rekli ste,
»Kao prvo, moji roditelji nisu mrtvi«. A stoje drugo?
-Jess i Peter? - rekla sam. - Ne bih bila nimalo mirna da se njima nešto
dogodilo.
- Ne bi nitko. Zašto to muškarac ne bi mogao razumjeti?
- Zato što ne bi. To je ono što sam mislila daje MacKenzie-jev problem. Kao
prvo, nikako nisam mogla doći k sebi koliko je nizak. Toliko dugo sam o njemu
mislila kao o nečem monstruoznom, daje spoznaja kako je bio zapravo samo
prljavi mali kržljavac bila... čudna. To ne znači da nije bio strašan... ali prvi put
sam ga vidjela u perspektivi i osjećaj je bio dobar.
- Bio? - ponovio je. - Je li mrtav, gospođice Burns?
To smo bili već nekoliko puta prošli. - Ne znam kako je to moguće... -
odgovorila sam. - Možda to želim... možda usrdno molim za to... ali kad sam ga
posljednji put vidjela, bio je živ. Ovisi o tome možeš li umrijeti od slomljenih
prstiju... ali ne bih rekla.
- Ako je to sve što mu je bilo.
Slegnula sam ramenima. - Peter je rekao da jest.
- Vi i gospođica Derbyshire bile ste nasamo s njim trideset minuta. Za to
vrijeme čovjeku se svašta može dogoditi.
- Pa gdje je onda? Zašto ga niste našli?
- Ne znam, gospođice Burns. To pokušavam otkriti. Pokazala sam da me
živcira. - Kako bi bilo da sad ja vama
počnem postavljati pitanja? Kakva je to policija koja dopušta da im netko
pobjegne tako lako kako je to MacKenzie učinio? Nije mogao otići iz kuće
mnogo prije nego što ste stigli... a vama su trebala dva sata da počnete
pretraživati dolinu. Dotad je mogao biti bilo gdje... na trajektu za Weymouth... u
vlaku za zračnu luku u Southamptonu. Jeste li provjerili na tim mjestima?
Nestrpljivo je kimnuo, kao da pitanje ne zavređuje odgovor. - Više nas zanima
BMW vašeg oca, gospođice Burns. Očito bi tim prijevozom otišao. Bio je
parkiran na manje od kilometra prema dolini - mogao je otići iz ovog kraja prije
nego što se uopće shvatilo da ga nema - ali nije otišao do njega. Menije to
čudno.
- Meni također.
Bagleyje mrzio kada bih se s njim složila. Čini se daje to doživljavao kao
nekakvo ruganje. - Možda vi imate neko objašnjenje - zajedljivo je promrmljao.
- Za sve drugo imate objašnjenja.
-Ja bih rekla da se izgubio - rekla sam. - Meni se to stalno događa... i to u šetnji
danju. Velika je ova dolina. Ako izgubite orijentaciju i krenete pogrešnom
stazom, nađete se na Rid-gewayu umjesto u selu. Pretpostavljam da ste
provjerili prazne kuće u Winterbourne Bartonu? Možda se skriva negdje u nekoj
vikendici, jede njihovu hranu i gleda njihov televizor. Ili je možda otišao
drugim putem i pao s litice?
Nema sumnje da smo Jess i ja zapalile u njemu iskru velike sumnje. Znao je da
nismo mogle nekom čarolijom učiniti da MacKenzie nestane, ali vrijeđalo gaje
naše držanje. Ja sam bila previše govorljiva, a Jess previše šutljiva. Prema
Peterovu mišljenju, koji je to čuo od nekog prijatelja u policiji, prema
policajcima nije bila ništa susretljivija nego prema svima drugima.
Sto se dogodilo nakon što ste otišli iz kuhinje, gospođice Derbyshire? Zaskočio
me. Možete li biti određeniji? Ne. Jeste li znali tko vas je napao? Pretpostavila
sam. Tko vam je svukao odjeću? On. Jeste li mislili da će vas silovati? Da. Iako
su doktor Coleman i gospođica Bums bili u kući? Da. Je //' vam MacKenzie
rekao nešto? Ne. Zašto ste onda mislili da vas hoće silovati? Svukao mije
odjeću. Možete li biti kon-kretniji? Ne. Jeste li bili uzrujani zbog smrti svoga
psa? Da. Jeste li se htjeli osvetiti za Bertieja? Da.. Jeste li se htjeli osvetiti za
sebe? Da.Jeste li se osvetili? Ne. Zašto? Nije bilo vremena. Ali biste to učinili
da nije stigla policija? Da.
Čini se daje naša najveća pogreška bila u tome što se nismo plašile. MacKenzie
je bio na slobodi i trebale smo tražiti cjelo-dnvnu zaštitu policije ili utočište u
nekoj sigurnoj kući, ali to nijedna nije učinila. Jess je odbila otići s farme jer se
nije mogla osloniti na to da će je Harry i cure moći sami voditi, aja sam, budući
da su policijski timovi pretraživali dolinu, zapravo već imala policijsku zaštitu.
Bili su to čudni dani. Iako Jess i mene nisu uhitili niti za bilo što optužili, prema
objema su se ponašali kao prema osumnjičenima u istrazi za umorstvo. Mene su
nekoliko puta pitali hoću li da i odvjetnik bude prisutan, no uvijek sam odbila
rekavši da nemam što skrivati. Vjerujem daje to i Jess učinila. Utješno je bilo to
što se novinare držalo podalje dok se pretraživao svaki kutak Winterbourne
Valleya. Policija nije objavila naša imena - kao ni Peterovo i imena mojih
roditelja - nakon što smo Jess i ja tražile pravo na anonimnost zbog prirode
zločina kojima smo bile izložene.
Meni je bilo dopušteno nakratko vidjeti majku u dorsetskoj okružnoj bolnici, a
zatim su je prebacili natrag u London da bude blizu mom ocu, i mogla sam s
tatom govoriti telefonom. Zbog njegove vilice govorila sam uglavnom ja, ali
nekoliko se puta grleno nasmijao i činilo se da mu je bilo drago kada sam
predložila da mama i on dođu čim se gužva stiša. Uspio je sročiti nekoliko
rečenica koje sam razumjela: - Jesmo li pobijedili? Jesu li demoni mrtvi?
- Mrtvi i pokopani - odgovorila sam.
— Dobro.
Možda je sreća da nitko nije čuo taj kratki razgovor jer bi sigurno bio pogrešno
shvaćen, kao što bi pogrešno bio shvaćen moj razgovor s Jess kada je policija
konačno objavila da mi nemamo nikakve veze s MacKenziejevim nestankom.
Bile smo upozorene da očekujemo daljnje ispitivanje ako i kada MacKenzie
bude priveden, no zapravo je to bio znak da možemo nastaviti živjeti kao i prije.
Jess nisam vidjela niti sam s njom razgovarala od ranih jutarnjih sati u nedjelju.
Službene zabrane da komuniciramo nije bilo, ali uz stalnu prisutnost policije u
Barton Houseu, nijedna od nas nije bila raspoložena za to. Telefonska linija je
gotovo odmah uspostavljena, više policije radi nego radi mene, no kada sam
objasnila da moj šefu Bagdadu zaslužuje objašnjenje prije nego što se u
vijestima pojavi MacKenziejevo ime, dopušteno mije služiti se svojim
laptopom u spavaćoj sobi. Tri dana su ta spavaća soba i kuhinja bile jedina
mjesta po kojima sam se smjela kretati. Čak je kupaonica bila četrdeset osam
sati zapečaćena i čak je odvodna cijev bila rastavljena za forenzičko ispitivanje.
Isto se dogodilo sa sudoperom u ostavi. Pitala sam Bagleva što očekuju naći jer
je u oba odvoda bio izliven izbjeljivač, no rekao je daje posrijedi rutinski
postupak. Rekla sam kako je za mene rutinski postupak redovito se kupati i
prati odjeću, pa je u ponedjeljak popodne preko volje naredio da se instalacije
vrate.
U srijedu navečer gledala sam Jessin Land-Rover kako dolazi, manje od pola
sata nakon stoje Baglev otišao. Sjećam se da sam se pitala kako je znala daje
otišao, napola sumnjajući daje s farme gledala kroz dalekozor. Jedna stvar koju
sam znala o Jess bila je daje njezina strpljivost neiscrpna. Da bi se dobio prizor
u kojem lasice izvode vragolije trebalo je stotinu sati snimanja.
- Nadam se da razumijete zašto je sve ovo bilo potrebno, gospođice Burns -
rekao je Baglev kada je odlazio, pružajući mi ruku u znak pomirenja.
Kratko sam je protresla. - Pa i ne baš. O tome vam ovisi posao? Policajcima
potkrešu noge do koljena ako ne prođu kroz sve postupke?
- Ako to tako hoćete protumačiti.
- Hoću - potvrdila sam. - Peter mi kaže da su ga ispitivali samo dva puta... prvi
put da iznese svoju verziju... i drugi da potvrdi ili zaniječe ono što smo rekle
Jess i ja. Mislim da nije pošteno jer smo svi bili svjedoci istog zločina.
- Ono što se dogodilo prije nego što je doktor Coleman otišao, nije sporno. Nas
zanima kako se MacKenzie oslobodio i nestao bez traga.
Slegnula sam ramenima. - Možda je uspio zahvaljujući obuci u SAS-u.
- Mislio sam kako smatrate daje tvrdnja kako je bio u SAS-u laž.
- Smatram - potvrdila sam - ali to ne znači da imam pravo. Nakon nekoliko
minuta šutnje, naglo se nasmijao. - E pa, to
je nešto što sam mislio da neću nikada čuti. -Što?
- Gospođicu Burns kako priznaje da možda griješi. - Promatrao me. - Nadam se
da vi i gospođica Derbyshire znate što radite.
Osjetila sam poznato titranje oko srca. - U kom smislu?
- U tom smislu da se nećete nikamo micati - rekao je blago iznenađen. - Mislim
da nijedna od vas nije dovoljno snažna da se opet suoči s MacKenziejem...
Bilo je nečeg beskrajno umirujućeg u Jessinom srditom pogledu kada je upala u
kuhinju i stavila na stol krcatu torbu. - Mrzim tog gada - rekla je.
- Kojeg?
- Bagleya. Znate što je na kraju izvalio? »Vi ste sve vrijeme opstruirali,
gospođice Derbyshire« - iskrivila je usta u Baglyjev podrugljivi osmijeh - »ali
mi doktor Coleman kaže da niste vješti u komunikaciji pa sam vam odlučio
radije vjerovati.« Prokleti drkadžija. Rekla sam mu neka se nosi.
- Peter?
- Bagley. - Oči su joj se iznenada nasmiješile. - Petera držim na ledu. Bog zna
što im je rekao, ali nam sigurno nije nimalo koristilo. Bagley, čini se, misli da
smo dvije Amazonke. Je li vas pitao za vaše spolno opredjeljenje?
-Ne.
-Ja vjerojatno trebam zahvaliti onim idiotima u selu - rekla je bez neprijateljstva
u glasu. - Pitao me je mislim li daje gore ako lezbijku svuče neki psihopat?
Kakvo je to uopće pitanje?
- Kako ste odgovorili?
- Rekla sam mu da mi se skine. - Počela je otvarati torbu. -Donijela sam vam
hrane. Jedete li kako treba?
- Uglavnom sendviče. Policajci su ih naručivali.
- Šampanjac - rekla je, vadeći bocu Heidsiecka. - Ne znam valja li... onda,
dimljeni losos i prepeličjajaja. Nije da to inače jedem, ali sam mislila da će vam
se svidjeti. Ostalo je s farme. -Dodala mije bocu. - Mislim da ste zavrijcdili
malu proslavu.
Nisam mogla odoljeti da preko ramena ne pogledam prema kolnom prilazu. Što
bi Baglev o ovome mislio, upitala sam se.
Jess mije pročitala misao. - Bertie zaslužuje zdravicu - rekla je, uzimajući čaše
iz ormarića - a i vaši roditelji. Ne znam zašto ih se ne bismo spomenuli samo
zato jer Baglev ima fiks-ideje. Hajde, otvorite je. Da nije vas, svi bismo bili
mrtvi.
Ja nisam mislila tako. - Kao prvo, ja sam vas sve dovela u opasnost - podsjetila
sam je. - Da nisam došla ovamo, to se uopće ne bi dogodilo.
- Nemojte mi sad kukati - prezirno je rekla. - Mogli biste jednako tako
okrivljavati svog oca što se vratio u stan... ili Pe-terajer je došao kad je došao...
ili mene jer sam otišla iz kuhinje. Trebali biste skakati od sreće.
- Pa i hoću samo ako tako nastavite - rekla sam veselije, skidajući žicu s grlića
boce. - Smeta me što me kupujete pićem i pohvalama, Jess. - Pričekala sam da
zatvarač izleti i pjenu izlila u jednu od čaša. - Hoćete li i vi?
Proučavala me je kao da joj dajem đavolji napitak. - Zašto ne? Kući uvijek
mogu otići pješice.
- Kada ste posljednji put pili šampanjac? - pitala sam, razmišljajući o tome
koliko će je opiti.
- Prije dvanaest godina... na majčin rođendan. - Kucnule smo se. - Za Bertieja -
rekla je. - Jedan od dobrih momaka. Pokopala sam ga na brijegu ispod malog
drvenog križa s natpisom »Za hrabrost i junaštvo«, a onaj gad, Baglev, dao gaje
opet iskopati da vidi je li ispod MacKenzie. Možete li vi to vjerovati? Rekao je
daje to uobičajen postupak.
- Za Bertieja - ponovila sam - a Baglev nek' ide dovraga! Što ste mu rekli?
Neodlučno je otpila gutljaj i kao da se iznenadila što nije pala mrtva. - Rekla
sam mu daje kradljivac grobova. Peter je bio tamo kad su to učinili, i poludio je
na Bagleva... stalno gaje pitao kako sam mogla izvući MacKenziejevo tijelo iz
Barton Ho-usea a da nitko ne primijeti. Mislim daje tek tada shvatio koliku je
rupetinu za nas iskopao. Znate li da je ponovio onaj naš razgovor o tome da
ćemo MacKenzieju odsjeći pimpek? O kastriranju me ispitivao više nego o bilo
čem drugom.
Zamišljeno sam je gledala preko ruba čaše. - Mene o mani- -pulaciji i kontroli.
Peter im je rekao da sam znala što radim... čak da sam vašim psima izdavala
naredbe.
Jess gaje, tada prvi put, branila. - Pokušavao je odati priznanja za ono stoje
vrijedilo priznati. Spektakularno se osvetilo... ali namjera je bila dobra.
- Sto su mu rekli da mi govorimo?
Vragolasto me pogledala. - Muškarci su čisti trošak prostora.
- E, to ja nisam rekla. Možda sam mislila, ali nisam rekla.
Kimnula je. - To je Peter citirao Bagleva, koji je citirao mene. Rekla sam nešto
kao »Muškarci su u krizi nizašto«, ali Bag-ley je to izvrnuo. Jeste li optužili
Petera daje oslobodio Mac-Kenzieja?
- Ne baš tako. Pitala sam zašto ga nisu zvali na treći krug ispitivanja kada je
imao jednake prilike kao vi i ja.
- Bilo je predstavljeno kao prava optužba. Prema Bagleyu, ubili ste se da
upletete Petera, i spasilo ga je samo moje svjedočenje o vremenskom tijeku
događaja.
Otpila sam gutljaj šampanjca. - Peter je zbog toga uznemiren?
Jess je slegnula ramenima. - Ne znam. Trenutačno je malo čudan. - Promijenila
je temu. - Madeleine gaje nazvala da kaže kako sutra dolazi. Razgovarala je s
nekim u selu i rekli su joj da je MacKenzie odabrao vas jer ga otprije poznajete.
Sada hoće razgovarati s nekim tko je zadužen za istragu.
- Zašto?
Slegnula je ramenima. - Možda misli da se može dočepati nekog novca.
- Kako?
- Novinarstvo čekovne knjižice. - Protrljala je palac i kažiprst. - Opet ste u
vijestima - ili biste mogli doći ako se otkrije vaš identitet. Dok trepneš prodat će
vašu priču ako je dobije od Bagleya. Petera je ispitivala na telefon o svemu
živome. Tko je Mac-Kenzie? Gdje ste ga upoznali? Rekla je kako je pročitala
da ga traže zbog otmice u Iraku... i nije bilo teško zbrojiti dva i dva.
- Sto je Peter rekao?
- Da su ga upozorili neka ništa ne govori ako to ugrožava buduće suđenje. -
Podigla je svoju čašu i proučavala je. - On kaže da će joj Bagley sigurno
ispričati sve što se dogodilo... samo da od nje dobije neke informacije.
- Kakve informacije?
- Bilo kakve. Ne zaboravite, Madeleine je tu živjela više od dvadeset godina.
Sigurna sam da će je pitati zna li možda gdje je MacKenzie mogao otići. To je
jedino što Bagleya zanima.
Možda je, nakon četiri dana apstinencije od alkohola, šampanjac na mene
djelovao jednako jako kao na Jess nakon dvanaest godina jer mije prvo došlo da
se nasmijem. - Imate li ideju koliko bi me naljutilo da se Madeleine tu ugura?
Ljudi bi mogli pomisliti da smo prijateljice.
Jess se nacerila. Tako širok osmijeh na njezinom licu nikada nisam vidjela. -
Rekla je Peteru da najprije dolazi ovamo, vidjeti kolika je šteta učinjena. Hoćete
biti moj adut?
Kao da je iz mene progovarala moja majka. Je li most metafora za život? -
Koji? Imate ih jako mnogo. Srodstvo... Lily... Peter...Nathaniel... Sto joj je
najvažnije?
Jess je lupkala nogom po kamenim pločicama na podu. -Barton House - rekla
je. - Lily je prepravila oporuku istodobno kadaje punomoć prebacila na
odvjetnika. Dala mu je potpunu slobodu da svu njezinu imovinu proda kako bi
se namirili troškovi staračkog doma, ali ako nakon njezine smrti Barton House
još bude u njezinom vlasništvu, pripast će meni.
Začuđeno sam je pogledala. - A što Madeleine dobiva?
- Sav novac koji ostane nakon što se podmire računi.
- Mislila sam kako ste rekli da nije ostao nikakav novac.
-1 nije... ali bi ga bilo kada bi odvjetnik prodao kuću i uložio kapital. Vrijedi
oko milijun i pol funta, a čim se pretvori u gotovinu postaje dio Madeleinenog a
ne mog nasljedstva.
- Bože! - uzela sam gutljaj alkohola da podmažem mozak. -Pa zašto onda
sprječava prodaju?
-Jer ne zna daje oporuka promijenjena. Nijedna od nas ne bi trebala znati. Lily
je meni rekla samo zato stoje mislila da sam baka. Rekla je da će Madeleine
dobiti odnosno izgubiti ovisno o tome koliko je pohlepna... a ako kuća na kraju
pripadne meni, neka joj bude. - Jess je povukla pramen na čelu. -Rekla sam
vam da je zamršeno - žalosno je rekla. - Pokušala sam nagovoriti Lily da se
predomisli, ali već je bilo prekasno. Za pet minuta više nije znala o čemu
govorim.
-Jeste li sigurni da nije izmišljala? Možda ta oporuka ne postoji... nešto što bi
voljela daje učinila, ali nije.
- Ne bih rekla. Nazvala sam odvjetnika i rekla mu da, ako je to točno, ne želim
biti upletena, a on je - umjesto da to porekne - stoje mogao učiniti - kazao da to
moram srediti s Lily.
-Jeste li mu rekli daje prolupala?
Uzdahnula je. - Ne. Bojala sam se da će doći pokupiti honorar i da će oporuka
biti neopoziva. Mislila sam, odem li, možda će Lily imati nekoliko lucidnih
dana i Madeleine će opet biti u milosti. Čak sam pisala toj luđakinji i rekla joj
da sam se po-vađala s njezinom majkom... ali nije ništa učinila. Čak ju je to
ohrabrilo da jadnu staru još više zanemari. Stvarno je htjela da umre, znate.
Pitala sam se zašto misli da me treba uvjeravati. Mnogo bi toga bilo potrebno
da posumnjam u Jessinu riječ o bilo čemu. Ne suočavate se zajedno s nekim s
opasnošću da biste poslije u njega sumnjali. - Zašto ne želite kuću? - znatiželjno
sam upitala. -Vrijedi prilično. Mogli biste je prodati i kupiti još zemlje.
Ponovno je odmahnula glavom. - Bilo bi mi previše. U svakom slučaju,
Madeleine će je sigurno osporavati... a kakav će tek to biti pakao? Ne mislim ići
na test za DNK kako bih dokazala da smo u rodu. Čak ne želim da se to zna.
-Jeste li rekli Peteru?
Odmahnula je glavom. - Nikome nisam rekla.
- Čak ni Nathanielu?
Otpila je još jedan gutljaj šampanjca, ali nisam mogla odrediti je li izraz
gađenja na njezinom licu bio zbog pića ili zbog Ma-deleineina muža. - Ne, ali
mislim daje naslutio. Kada sam mu rekla za punomoć, stalno je ispitivao je li i
oporuka izmije-njezina. Rekla sam da ne znam... - Razdraženo je zastala. - Te
večeri me stvarno ugnjavio... rekao je da mu dugujem drugu priliku jer je bio uz
mene kad su starci umrli. Dobar vic, ha?
Htjela sam pitati, zašto baš ta večer? Meni bi Nathaniel Harrison bio gnjavaža
svake večeri. No umjesto toga sam rekla: - Je li to bilo prije ili poslije vašeg
pisma Madeleine?
- Poslije.
- Onda se kladim da gaje ona na to nagovorila... ili, još vjerojatnije, daje došla s
njim. Možda su pokušali kod Lily, no kako je nisu mogli urazumiti, Nathaniel je
pokušao s vama. Jess, vi mu vjerujete sve što kaže, ali - ozbiljno - kakav bi to
čovjek ostavio da se jedna stara dama smrzne na smrt samo zato jer mu smeta?
U najmanju ruku, dan poslije je trebao ponovno promisliti i nazvati vas ili
Petera da provjeri je li dobro.
- Znam - složila se - i ne pokušavam ga braniti, ali ako je rekao Madeleine za
punomoć, zašto nije nešto poduzela?
- Možda jest. Možda su Nathaniel i ona utjerali Lily strah u kosti daje natjeraju
da se predomisli. Želite li jednu staru ženu prisiliti da učini ono što tražite,
dobro je početi s isključivanjem grijanja. - Zastala sam. - Posljednjih nekoliko
dana mnogo razmišljam o tome, Jess, i kako god pogledam, uvjerena sam kako
Madeleine zna u kakvom ste odnosu. Ona je previše ružno govorila o vašoj
obitelji. Ako nemate Downov sindrom, ako niste sifilističari ili sluge, onda ste
zakupci s lošim genima koji umiru mladi.
- Sve je to čula od Lily.
-1 ostatak - polako sam rekla. - Možda je Lily bila osamljena nakon muževe
smrti i možda se htjela pomiriti s bratom... i pogrešno pomislila da njezina kći
želi isto to. Možda joj je zato davala džeparac... naknadu za to stoje u rodu s
pukom.
Jess me ošinula pogledom.
- Tako vas Madeleine doživljava. I, ako pošteno gledate, Lily također.
- Znam. - Zagledala se u pusti hodnik vremena. - Dok Robert nije umro
odnosila se prema mom ocu kao daje smeće, a onda ga nije puštala. Učini ovo...
učini ono... i on je slušao. Sjećam se kako sam mu rekla da nas sramoti. To je
bio jedini put daje vikao na mene.
- Stoje rekao?
Prisjećala se. - Daje takvu primjedbu očekivao od Madeleine, ali ne od mene.
Bože! Mislite li daje to morao trpjeti od Madeleine - da viče i vrišti i govori mu
daje sramoti? Jadni stari tata. Nije znao što bi. Uvijek je izbjegavao svađe.
-Je li znao da vas je Lily zamolila da snimite fotografiju?
Kimnula je. - On me na to nagovarao jer da bi to, rekao je, bilo lijepo. Lily je
jednog dana bila na farmi i vidjela neke moje druge stvari. Pitala je bih li htjela
snimiti Madeleine prije nego što ode u London. Htjela je portret - onakve kakve
izrađuju u atelijerima - Jess je u to unijela ton prijezira - a ja sam rekla da mogu
samo ako u pozadini bude more. - Utonula je u zamišljenu šutnju.
-I?
Jess je slegnula ramenima. - Madeleine je većinu vremena provela mršteći se i
smijuljeći - svi ostali negativi su smeće - ali ta jedna je ispala dobro. Čudno je
to. U početku sam prema njoj bila manje-više ljubazna, ali okrenula se i uputila
mi taj osmijeh tek kad sam joj rekla što zaista mislim o njoj.
- Možda je u tome vidjela dokaz da ne znate kako ste u rodu. To bije potaknulo
na osmijeh, zar ne? - Upitno sam podigla obrve. - Vjerojatno se užasno brinula
dok ste bili ljubazni... naročito ako vam to nije svojstveno.
Jess se namrštila. - Onda je još gluplja nego što sam mislila. Odakle joj to da
bih ja priznala da mi je jedna glupača rođakinja?
Prikrila sam osmijeh. - Onda prestanite gunđati. Idite dalje. Pustite je.
- Vi biste to učinili? -Ne.
- Sto biste učinili?
- Navela je da porekne sve do zadnje klevete koju je širila o meni i mojoj
obitelji, a onda je poslala k vragu. - Kucnula sam čašu o njezinu. - Osobno, ne
vidim zašto je važno jeste li Wright ili Derbyshire - meni ste Jess, jedinstvena
osoba - ali ako vama ime Derbyshire nešto znači, borite se za njega.
- Kako? - pitala je. - Čim priznam da sam Wright, Derbyshi-reovi će prestati
postojati.
Ne znam je li to bilo dobro ili loše što se nisam mogla poistovjetiti s njezinim
stajalištem. Sigurno da nisam bila tako osjetljiva na njezine muke kako sam
mogla biti, no etikete za mene nikada nisu mnogo govorile o onome što je
unutra. - Ako ćete biti precizni, Jess, prestali su postojati kada se rodio vaš otac.
Posljednji preživjeli član bio je vaš pradjed, ucjenjivač sklon alkoholu, koji je
uočio priliku da uzme neku zemlju i uzeo je. To je vjerojatno najveći uspjeh
koji je neki Derbyshire ikada postigao, ali jamčim da bi farma danas bila
pustinja da vaš otac nije obavio dobar posao.
Nesretno je zurila u svoje šake. - To je gore od svega što je Madeleine ikada
rekla.
- Samo što Wrightovi nisu ništa bolji - nastavila sam. - Jedini koji je u sebi imao
poduzetnosti bio je onaj momak koji je kupio kuću i dolinu, ali su mu
nasljednici bili beskorisna družina - lijeni... potkupljivi... opsjednuti sobom. Vaš
otac nekim sretnim slučajem, vjerojatno zato jer su geni vaše bake bili tako jaki,
nije naslijedio te osobine - kao ni vi - ali ih Madeleine ima na tone.
- Pa? To još ne znači da sam Derbyshire.
- Ali to je dobro ime, Jess. Vaša baka, otac i majka rado su ga nosili... kao i vaš
brat i vaša sestra, pretpostavljam. Ne znam zašto ste tako nespremni boriti se za
njega.
Zbunjeno se počešala po glavi. - Jesam. I zato neću da se išta od ovoga dozna.
- I neće - rekla sam - ako to ostane između vas i Madeleine. Sva se snuždila. -
Mislite daje ucijenim?
- Zašto ne? Posljednji put je to kod Derbyshireovih upalilo.
21.
Morala sam se diviti Madeleine na smislu za dvoličnost. U jedanaest prijepodne
sljedećeg dana pojavila se sa zabrinutim osmijehom i rekla da upravo dolazi od
Petera, koji joj je pripovijedao o užasnim događajima od prethodnog vikenda.
Izgledala je smireno i ljupko u bijeloj pamučnoj košulji do struka i ja sam
pomislila kako je dobar primjer za savjet moje majke da knjigu ne valja suditi
po koricama.
- Nisam imala pojma da to ima veze s vama i Barton Hou-seom dok nisam
razgovarala s Peterom - rekla je s uvjerljivom iskrenošću. - U novinama govore
o Dorsetu, ali ne kažu točno gdje. Sigurno ste jako preplašeni, Connie. Čini se
daje taj čovjek užasno nasilan.
Moje ime je izgovorila s bezbrižnom lakoćom, iako je nekoliko dana prije bila
ostavila poruku na kojoj me oslovljavala s Marianne. - Uđite - pozvala sam je
otvarajući vrata. - Drago mije da vas vidim. - Nije ona imala monopol na
dvoličnost.
Pogled joj je letio unaokolo, tražeći bilo što neuobičajeno, i odmah je nešto
našla. Unatoč trudu profesionalne čistačice, koju je dovela policija, i dodatnim
naporima koju smo večer prije uložile Jess i ja, krvave mrlje na izlizanim
kamenim pločicama i poroznim tapetama iz pedesetih nikako nisu izlazile. Bile
su više boje blata nego svježeg hemoglobina, ali niste morali biti osobito
maštoviti da pogodite što su.
Madeleine je rukama pokrila usta i tiho kriknula. - O, Bože moj! - ciknula je. -
Sto se to ovdje dogodilo?
Bila je to djevojačka reakcija - reakcija klišejiziranih glumica - ali i dovoljno
iskrena da me navede na zaključak kako joj Pe-ter nije mnogo rekao. Ako joj je
išta rekao. Jess je prethodne večeri rekla kako će, kada se radi o tome na čijoj je
strani, izabrati mene i nju a ne Madeleine, ali ja u to nisam bila posve uvjerena.
Iskustvo mije govorilo da, kad je o Madeleine riječ, ima verbalnu dijareju.
Povela sam je prema tapeciranim vratima. - Zar vam Peter nije rekao? - pitala
sam začuđeno. - Baš neobično.
-Je li to krv? - htjela je znati, lupkajući potpeticama po kamenim pločicama iza
mene. - Je li netko umro?
Odmahnula sam glavom, otvarajući vrata i puštajući je unutra. - Ništa tako
dramatično. Jessini psi su se potukli i jedan je bio ranjen. Izgleda gore nego što
je stvarno. - Povela sam je hodnikom. - Jeste li za kavu? - pitala sam izvlačeći
joj stolac. -Ili ste puni kofeina od Peterovih espressa?
Nije mi odgovorila i samo je prilično žustro mahnula rukom prema predvorju. -
To ne može tako ostati - prosvjedovala je. -Sto će misliti budući stanari?
Vratila sam se k radnoj plohi. - Rekli su mi da pločice na podu mogu biti kao
nove ako se skine gornji sloj - rekla sam, razmetljivo paleći cigaretu. - Dat ću
da se to sredi prije nego što odem.
- Stoje sa zidovima?
- Također.
Sumnjičavo je pogledala po kuhinji i ja sam se upitala je li primijetila tihi šum
koji je dolazio iz ostave ili dvije petlje platnene vrpce na oba kraja ograde na
peći. - Oko čega su se psi tukli?
Slegnula sam ramenima. - Oko čega se psi obično tuku. Nisam baš neki
stručnjak, bojim se. Jeste li za to da ostavim iste boje ili bi odvjetnik vaše majke
radije nešto drugačije?
- Ne bih... - naglo je stala. - To se dogodilo dok je onaj čovjek bio tu?
- Zar vam Peter nije rekao?
Sjela je na stolac i torbicu stavila na pod pokraj nogu. - Ne u detalje. Mislim da
me htio poštedjeti najgorega.
- Zašto?
- Možda zato što me nije htio brinuti.
- Razumijem.
Kratki odgovori nisu joj bili jača strana. U njezinom svijetu svatko je igrao igru
i spremno je širio svoje jadne male tračeve. Natjerala se na smiješak. - Peter je
tako drag. Bio je tako diskretan da me ne uznemiri, ali ja bih zaista htjela čuti
pojedinosti. Uostalom, ovo je moja kuća.
- Ah, bože - promrmljala sam tresući pepeo u sudoper. Odmah me mrko
pogledala. - To znači da sam policiji dala pogrešnu informaciju. Rekla sam im
da pripada vašoj majci. Mislim daje i Peter to rekao. Čak im je dao
odvjetnikovu adresu... onog koji ima punomoć.
Zadržala je osmijeh. Pravi. - Ovo je obiteljska kuća.
Kimnula sam. - Rekli ste mi prošli put.
Zinulaje kao da će reći »Onda?«, ali kao daje zaključila daje bolje ništa ne reći.
- U novinama je pisalo da je taj čovjek -MacKenzie - držao troje ljudi u
zatočeništvu i da je onda pobjegao prije dolaska policije. Je li Jess bila jedno od
to troje? Rekli ste da su njezini psi bili tu.
- Rekla sam da su se potukli - blago sam je ispravila.
- Dok je MacKenzie bio tu?
- Jessini mastifi su malo bolji čuvari.
Nadvladala je njezina nestrpljivost. - Pa tko je onda bio tu? Morate shvatiti
koliko me brine to stoje neki čovjek tako lako provalio dok je u kući bilo troje
ljudi. Je li ga netko od njih pustio? Stoje htio?Je li tražio nešto u kući?
- Zašto ne pitate odvjetnika vaše majke? - predložila sam. -Sigurna sam da će
vas on umiriti. Ili čak policiju. Mogu vam dati ime policajca koji vodi istragu.
- Već ga znam - prasnula je. - Tražila sam da se s njim nađem danas popodne.
- Onda nema problema - zaključila sam logično. - On će vam reći sve što smije.
Gledala me je na trenutak pokušavajući ocijeniti ima li smisla nastaviti, a onda
slegnula ramenima i posegnula za torbicom. - Prema onome kako se svi drže,
čovjek bi rekao da su ukradeni kraljevski dragulji.
- Pa, barem vas u to mogu razuvjeriti - rekla sam uz slabašan osmijeh. -
MacKenzie nije mislio da tu ima nešto vrijedno krade... tako da su slike vašeg
supruga još tu.
Pogledala me s antipatijom. - Možda su ga zanimali antikviteti moje majke.
Možda nije znao daje otišla.
- To je inspektor Bagley prvo pomislio - složila sam se. - I zato je tražio da
popišem sve što mi se učinilo kao neobično od vremena kada sam se uselila.
Rekla sam daje bilo nekoliko čudnih stvari... ali nisam mislila da su povezane
sa subotnjim događajima.
Madeleine se ukočila. Samo nakratko, ali dovoljno da primijetim. - Kao na
primjer?
Ispuhala sam kolut dima prema stropu. - Voda je bila isključena.
Bio je to pokušaj naslijepo, slično onome što sam učinila u vezi s
MacKenziejevom majkom, ali kao što sam večer prije rekla Jess, zašto stati kod
isključivanja peći? Zašto ne i voda? Nisam mogla izbrisati prizor u kojem Jess
nalazi Lily pokraj ribnjaka. Ili da se možda sjećala kako je ispod cjepanica u
drvarnici bunar? Stoje radila vani u jedanaest navečer? I zastoje odlazila u tuđe
kuće da opere zube i popije čaj?
- Nisam bila ja - Madeleine je naglo rekla, kopajući po torbici da me ne mora
gledati. - Mora daje bio agent. Ventil je pod sudoperom. Treba ga samo
ponovno otvoriti.
- Nisam htjela reći daje bio zatvoren kada sam stigla - rekla sam joj. - Slavine u
kuhinji su radile. Problem je bio gore. U cijevima koje vode u kupaonicu bilo je
toliko zraka da su sve slavine počele lupati. Užasno sam se plašila.
- To je stara kuća - obazrivo je rekla. - Mamica se uvijek tužila na slavine.
- Pozvala sam vodoinstalatera jer sam se zabrinula, a kada je došao, prvo je
provjerio ventil. Kako je rekao, zrak ulazi u sustav kada se glavni dovod
prekine i ljudi okreću slavine jer im nije jasno zašto ništa ne izlazi. Voda istječe
u prizemlju i zrak ispunjava prazninu na katu. Rekao je da se to moglo dogoditi
samo dok je netko tu stanovao... a to je morala biti vaša majka jer je kuća bila
prazna dok je ja nisam preuzela.
Izvadila je rupčić iz torbice i prinijela ga vrhu nosa. - Ne znam ništa o
vodovodu. Znam samo to daje mamica rekla da slavine uvijek lupaju.
Itekako sam se uzdala u činjenicu da ništa ne zna o vodovodu. Ili bilo kojem
drugom sustavu. »Čudne stvari« o kojima sam govorila mogla sam zahvaliti
Jess. - Pitajte Madeleine i za struju - rekla je. - One noći kada sam našla Lily,
kuća je bila u mraku i nisam mogla upaliti svjetla u vrtu. To je glavni razlog
zašto sam je odvezla na farmu. Nisam htjela gubiti vrijeme na pokušaje da
ustanovim koji je osigurač pregorio. Sljedećeg dana je sve radilo pa sam to
radije zaboravila.
-Još nešto je bilo čudno - nastavila sam. - Nekoliko osigurača bilo je izvađeno
iz ormarića za struju. Da nije bilo Jess, bila bih svoju prvu noć provela u mraku
jer u sobama nije gorjelo nijedno svjetlo. Otkrile smo stoje tek kada je
provjerila ormarić. Osigurači su bili uredno posloženi na ormariću... i čim su
vraćeni na mjesto, svjetlo se upalilo.
Madeleine se igrala rupčićem.
- Znate li tko je to mogao učiniti? Policija se pita da nije možda bio neki
električar. Ako jest, kako je ušao? Svakako žele znati tko je mogao ući u kuću u
posljednjih šest do devet mjeseci. Pitaju seje li ga vaša majka pustila unutra...
ali zašto bije ostavio u mraku?
Zatresla je glavom.
- Ono stoje zaista čudno - rekla sam i otvorila slavinu na sudoperu da ugasim
opušak - jest to što je ventil na spremniku bio zatvoren, a mjerač je pokazivao
daje pun. A to nema nikakva smisla jer je posljednja dostava za Barton bila
potkraj studenoga. .. vaša je majka otišla u dom tek u trećem tjednu siječnja. To
znači da nije imala tople vode i da nije mogla kuhati posljednja dva mjeseca
koja je ovdje provela. - Zastala sam. - Ali kako se to moglo dogoditi a da vi ne
znate? Zar je niste posjećivali tijekom tog vremena?
Madeleine je napokon uspjela progovoriti. - Nisam mogla -rekla je kratko, kao
daje taj prigovor već prije čula. - Sin mi je bio bolestan i pomagala sam
Nathanielu u pripremi izložbe. U svakom slučaju, Peter je redovito dolazio pa
sam mislila da ću od njega dobiti vijest ako nešto ne bude u redu.
- Ali ne i od Jess - rekla sam odmah. - Ona vam je već bila pisala i rekla da više
ne pomaže Lily.
- Ne sjećam se toga.
- Sigurna sam da se sjećate - rekla sam i iz džepa izvadila fotokopiju Jessina
pisma. - Želite li se podsjetiti stoje napisala? Ne? Onda ću ja imati tu čast. -
Izdvojila sam stranicu. - »Bez obzira na to stoje prije bilo, tvojoj majci pomoć
treba sada, Madeleine. Molim te, nemoj je više zanemarivati. Ja joj iz više
razloga ne mogu dolaziti, ali je u tvojem interesu da dođeš i organiziraš joj neku
pomoć. Bez pomoći, ne može više živjeti u Barton Houseu sama. Konfuznija je
nego što Peter shvaća, ali ako njemu ili bilo kom drugom dopustiš da odlučuje o
njezinoj sposobnosti, možda zažališ.« - Podigla sam pogled. - Stoje sve bilo
točno, zar ne?
Nije porekla, odlučila je pobuniti se. - A zašto bih u to povjerovala ako je
mamin liječnik rekao suprotno? Kad biste bolje poznavali Jess, znali biste da joj
je omiljena zabava praviti probleme... naročito između mene i moje majke.
Nisam namjeravala vjerovati njoj, umjesto Peteru.
Pokazala sam iznenađenje. - Ali vi i Nathaniel došli ste odmah nakon što ste
primili ovo pismo... znači da vam je ipak bi- » lo donekle vjerodostojno.
Nakratko je oklijevala. - To nije istina.
Nastavila sam dalje kao da ništa nije rekla. - Poslali ste Nat-haniela da sazna od
Jess što je mislila kad je napisala da biste mogli zažaliti. Pokušali ste to izvući
od svoje majke dok ste bili tu. Je li vam rekla? Ili ste morali čekati Nathaniela
da se vrati s lošom vijesti o punomoći?
Gledala sam kako joj se usne stanjuju. - Pojma nemam o čemu govorite. Da
odvjetnik ima punomoć, doznala sam tek kada je mama odvedena na skrb.
- To je dobro - rekla sam ohrabrujuće - jer kad sam inspektoru Bagleyu rekla da
su struja i voda bile isključene, rekao je da zvuči kao daje Lily netko
zastrašivao. Pita se ima li to kakve veze s MacKenziejem. - Zastala sam. - Rekla
sam mu da on to nije mogao učiniti - MacKenzie je između studenog i siječnja
bio u Iraku - ali, kako reče Bagley, ako nije MacKenzie, tko je? Kakav to
čovjek lišava jednu staricu vode, svjetla, grijanja i hrane?
Možda sam njezin odgovor trebala predvidjeti - Jess gaje sigurno znala - ali
doista nisam shvaćala koliko je Madeleine tupa. Ona stara izreka o zapletanju u
vlastite laži kao daje za nju bila napisana. Bila je tako zapletena u svijest o
onome što su ona i Nathaniel učinili, da nije dala očit odgovor: »S ovom kućom
je sve bilo u redu kad sam je pripremila za iznajmljivanje.«
Inteligentni odgovor bila bi iznenađena nevjerica - »zastrašivanje?« - i prst
uperen ravno u Lily i njezinog Alzheimera: »To je sigurno mamica učinila.
Znate kakvi su stari ljudi. Uvijek se brinu za troškove.« Umjesto toga, ponudila
mi je svog unaprijed priređenog »krivca«. Bilo je pomalo smiješno. Gotovo
sam mogla čuti kako joj mozak zuji dok je recitirala tekst koji su ona i
Nathaniel uvježbali.
- U Winterbourne Bartonu postoji samo jedna osoba koja je tako poremećena -
rekla je, gledajući me ravno u oči. - Ja sam vas pokušala upozoriti, ali niste
htjeli slušati.
Njezin napor da ukaže na Jess bio je pomalo gadljiv. Izgledala je zadovoljna,
kao da sam napokon postavila pitanje na koje zna odgovor. - Jess? - rekla sam.
- Naravno. Bila je opsjednuta mojom majkom. Uvijek je stvarala probleme tako
da je mamica mora pozvati. Najdraži štos bio joj je isključiti peć jer ju je jedino
ona znala ponovno upaliti. - Nagnula se naprijed. - Nije ona kriva - jedan
prijatelj psihijatar kaže da vjerojatno ima sindrom Munchausena - ali meni
nikad nije palo na pamet da bi otišla tako daleko da isključi vodu i struju.
Sumnjičavo sam se nasmiješila. - Pa zašto nije išla do kraja?
- U čemu?
- Izvlačenju koristi. Sindrom Munchausena je sindrom patološkog skretanja
pozornosti. Treba mu publika. Oni koji od njega pate izazovu da drugi ljudi
obole kako bi se mogli prikazati kao spasioci.
- To je upravo ono stoje učinila. Htjela je da joj mamica bude zahvalna.
Odmahnula sam glavom. - Nisu žrtve ta publika - žrtve su dojenčad i mala
djeca koja ne znaju govoriti u svoje ime - nego osoba traži sućut i divljenje
bližnjih i liječnika.
Pogled joj se stvrdnuo od ljutnje. - Nisam stručnjak. Samo ponavljam ono što
mije rekao jedan psihijatar.
- Koji Jess uopće nije upoznao i ne zna da tako nerado skreće pažnju na sebe, da
je u Winterbourne House gotovo nitko ne poznaje.
- Ni vije ne poznajete - prasnula je. - Ona je htjela pažnju moje majke - njezinu
nepodijeljenu pažnju - i izgubila je zanimanje čim se Alzheimer pogoršao. Rado
je bila stalna družica, ali dadilju nije htjela glumiti. O tome je pisalo u tom
pismu -pokazala je bradom prema papiru - o odbacivanju odgovornosti čim je
postalo mučno.
- Stoje u tome loše? S Lily nije bila čak ni u kakvom rodu.
Na trenje oklijevala. - Onda nije smjela tražiti da se mamicu nekamo smjesti.
Zašto je to moralo biti u takvoj žurbi? Sto je Jess pokušavala prikriti?
- Peter je rekao da je to bio nalog socijalne službe i to su učinili radi njezine
sigurnosti. To je bila privremena mjera dok su pokušavali naći vas i njezinog
odvjetnika. Jess nije bila uključena... osim što im je dala vaš telefonski broj i
odvjetnikovo ime.
- To je Jessina verzija. Ne znači da je točna. Trebali biste se upitati zašto je
mamicu trebalo tako naglo ušutkati... i zašto se Jess toliko upinjala svakoga
optužiti za zanemarivanje. Ako to nije skretanje pažnje, onda ne znam stoje.
Ako laž dovoljno često ponovite, ljudi počnu u nju vjerovati
- to je banalna istina utisnuta u mozgove tirana i manipulatora
- ali od svih Madeleininih laži, najpogubnija je bila njezina »mamica«. Voljela
je prikazivati sliku nedužne ljubavi koja nije postojala, i bila sam zapanjena
kolikim je ljudima to bilo očaravajuće. Većina onih koji su Jess osuđivali kao
nenormalnu jer je na zidove povješala slike svoje mrtve obitelj, nikada se nisu
upitali je li Madeleinin odnos s Lily zdrav i prisan.
- Ali Lily je bila zanemarena, Madeleine. Koliko ja vidim, sedam je tjedana
ovdje živjela u najstrašnijim uvjetima dok je Jess nije polumrtvu našla pokraj
ribnjaka. Peter je otišao... liječnika nije bilo... susjede nije zanimalo... a vi ste se
držali što ste dalje mogli. - Izvadila sam novu cigaretu i zavrtjela je među
prstima. - Ili tvrdite da jeste.
- Sto bi to trebalo značiti?
- Samo da mije teško povjerovati da niste pažljivo pratili što se događa. -
Stavila sam cigaretu u usta i zapalila je. - Niste li Lily i vi bile bliske? Uvijek je
zovete »mamica«. Jedina žena srednjih godina koju poznajem i koja to čini,
osim vas, svaki dan naziva majku i odlazi k njoj najmanje jedanput na tjedan.
Oči su joj se ružno stisnule jer sam je nazvala ženom srednjih godina, ali nije
htjela ništa reći. - Naravno da sam je nazivala. Rekla mi je da je sve u redu. Sad
vidim da to nije bilo točno, ali tada nisam znala.
Sumnjičavo sam se nasmiješila. - No, moram vas uznemiriti. Mene bi bilo sram
da moja majka osjeća da mi ne može reći ako je nevolji. Jednako tako
razumijem zašto nije htjela tražiti pomoć od neznanaca... iako je, čini se,
pokušala odlazeći u selo. Ali kćer? Ne bi li vas odmah nazvala čim je nestalo
vode?
- To pitanje trebali biste postaviti Jess. Ona je bila prva osoba koju je mamica
uvijek zvala kad je bilo problema. Zašto ona nije ništa učinila?
- Tko je bio drugi?
Madeleine se namrštila. - Ne razumijem.
- Koga je vaša majka nazivala kad nije bilo Jess? Vas? -Ja sam bila predaleko.
- Pa se Jess svaki put pojavila. Koliko dugo? Dvanaest godina? A prije toga
njezin otac? Je li ijedno od njih ikada bilo plaćeno?
- Nije se radilo o novcu. To su činili jer su htjeli.
- Zašto? Jer im je Lily bila jako draga?
- Ne ulazim u njihove razloge. Menije to uvijek bilo nekako tužno... kao da nisu
mogli nadići klasnu razliku. Možda su mislili da moraju nastaviti stopama
Jessine bake i biti sluge u gazdinskoj kući.
Prezirno sam se nasmijala. - Jeste li vi ikada bili na farmi Barton, Madeleine?
Kuća je neznatno manja od ove, ali je u mnogo boljem stanju. Ugrubo, i uza svu
zemlju koju ima, Jessino imanje vrijedi dva ili tri puta više od kuće vaše majke.
Ako ga ikada proda, bit će milijunašica. Zašto bi, zaboga, netko takav htio
služiti propalom plemstvu?
Slabašno se nasmiješila. - Vi polazite od pretpostavke da je ona vlasnica.
- Ništa ja ne pretpostavljam. Znam zasigurno. A mislim da i vi znate. -
Zamišljeno sam otpuhnula dim cigarete. - Ali zašto je vama tako važno da svi
misle kako je zakupac? - znatiželjno sam nastavila. - Teško vam pada stoje
njezina obitelj gradila na svojim uspjesima, dok je vaša sve svoje sprčkala?
Kao mamac, gotovo daje upalilo. - Ne bi oni imali ništa da nije bilo... - Naglo je
zatvorila usta.
Opet sam istresla pepeo u sudoper, da je još malo razjarim. -Imate sreću stoje
ona tako samozatajna. Kad bi Winterbourne znao daje najbogatija žena u dolini,
vas ne bi ni pogledali. Stajali bi u redu da joj se uvuku.
Da se pogledom može ubiti, imala bih bodež u grudima. -Ne bi bilo mjesta -
zarežala je. - Najprije bi morali vas izbaciti. Svi znamo da ste njezin posljednji
trofej.
Oči su mi zasuzile kad sam progutala dim. - Mislite, ljubavnica? Možda bih o
tome razmislila da se svake noći ne drpa s Pe-terom. Ne biste li se složili daje to
prilično dobar pokazatelj da joj je pimpek draži od pice?
- Degutantni ste.
- Zašto? - promumljala sam začuđeno. Jer sam rekla da se drpa s frajerima?
Nathaniel vam je valjda rekao kako je dobra u krevetu? Koliko sam shvatila,
ševili su se kao ludi prije nego što ste se vi umiješali. On stalno dolazi ovamo,
pokušavajući uskrisiti stare dane. Bio je tu čak i one noći kada je Jess našla
Lily.
Oči su joj zasvjetlucale. Strah? Skrenula je pogled. - To je glupost.
- A tko je onda opet uključio struju i vodu prije nego što su ušli Lilyn odvjetnik
i socijalni radnici?
Bilo je kao da sam pritisnula dugme za uključivanje. Dokle god sam joj
postavljala pitanja za koja je bila pripremljena, mogla je davati naučene
odgovore. - Jess, naravno - uvjerljivo je rekla. - Ona je jedina znala daje
mamica kolabirala. Sve stoje učinila, bilo je smišljeno da se pokrije. Mogla je
nazvati hitnu ili sama odvesti mamicu natrag u krevet i nazvati liječnika... a
umjesto toga odvezla ju je na farmu i čekala do sljedećeg jutra da pozove
socijalne radnike. Zastoje to učinila, ako ne radi toga da si da vremena i sredi
sve u Barton Houseu?
- Bilo je previše hladno da čeka hitnu, zato je Jess odvezla Lily na farmu i, čim
su stigle, nazvala je hitnu. Zamjenik liječnika pojavio se sat poslije - dokad je
vaša majka bila oprana, nahranjena i utopljena, nakon čega je zaspala - i on je
Jess savjetovao daje do jutra ostavi tako. Mislila sam da sve to znate.
- Ali, zašto na farmi? Zašto ne ovdje?
-Jer bi to značilo nositi vašu majku pedeset metara samo da dođe do stražnjih
vrata, a ništa nije vidjela jer nijedno svjetlo vani nije radilo - strpljivo sam
odgovorila. - Umjesto toga je dovezla svoj Land-Rover na tratinu i Lily unijela
u njega. Najprije je namjeravala sama je odvesti u bolnicu, ali čim se našla u
toplom vozilu, umotana u deku za pse, vaša majka je živnula i tražila hranu. -
Znatiželjno sam promatrala Madeleine. - Peter mi je sve to ispričao u tjedan
dana nakon što sam stigla. Nije vam rekao? Mislila sam da ste tako bliski
prijatelji.
- Naravno da jest - prasnula je - ali on samo ponavlja Jessi-nu verziju. Ne zna to
zasigurno jer nije bio tu.
Slegnula sam ramenima. - I što je njegov zamjenik rekao u porukama koje vam
je ostavio na sekretarici? Ili socijalni radnici? Jesu li dali različita objašnjenja?
- Nisam ih uopće slušala. Bio je važan jedino mamin odvjetnik, koji je rekao
daje odvedena u dom... a ja sam na to odgovorila čim sam se vratila s odmora.
- Onda niste čuli poruku koju je Jess ostavila u dvanaest i trideset i rekla da je
vaša majka na farmi? U tom trenutku je s njom bio Peterov zamjenik. Rekla
vam je da imate dvanaest sati da preuzmete brigu prije nego iz ambulante
nazovu socijalnu službu. - Prekrižila sam ruke i pomno je promatrala. - Pružila
vam je svaku priliku, Madeleine, ali je vi niste iskoristili.
- Kako sam mogla? Bila sam odsutna.
- Nathaniel nije bio.
- To nije istina. Ni Nathaniel nije bio u stanu. Odveo je našeg sina u posjet
njegovim roditeljima u Walesu. To svake godine radi. Pitajte moju svojtu ako
mi ne vjerujete.
- Nije teško preslušati poruke na udaljenosti... a Wales nije od Dorseta dalje
nego London. Rekla bih da ste vi isključili instalacije, a daje Nathaniel dojurio
ovamo uključiti ih prije nego sljedećeg jutra dođu iz socijalne službe.
- To je smiješno - rekla je, ljutito ispuštajući zrak kroz stisnute zube.
- Nitko drugi nije imao razloga zagorčati Lilyn život. -Jess je imala.
- Ne bih se složila - rekla sam. - Mislim da ni policija neće. Ne bi vam bila
pisala ako bi to značilo da ćete otkriti da zlostavlja vašu majku.
- Koji sam razloga imala?
- Nisam sigurna - iskreno sam odgovorila. - Isprva sam mislila da ste je
pokušavali prisiliti da preinači punomoć... ali sada mislim da se radi o pravoj
okrutnosti. Kaznili ste je jer nije bila mentalno sposobna učiniti ono što ste
tražili... a onda ste shvatili da u tome uživate. Jednostavno tako. To je razlog
zašto većina sadista čine to što čine.
Naglo je ustala. - To ne moram slušati.
- Predlažem da slušate - blago sam rekla - inače ćete morati čuti od inspektora
Bagleya. Do sada sam mu vrlo malo rekla, ali samo zato jer vaša majka nije
umrla. Da jest, ne bi bilo ovog našeg razgovora... bili biste u policijskoj postaji i
odgovarali na pitanja o umorstvu. Jednostavno ćete odgovarati na drugačija
pitanja ako sada otiđete.
- Nitko vam neće vjerovati.
Ne bih se na to oslanjala. Dovoljno je malo posumnjati. -Bacila sam opušak
koji se još dimio u sudoper. - Vaš problem je peć. Potvrde o dostavi dokazuju da
je dva mjeseca bila isključena. Ali ako je za to bila odgovorna Jess, ona bije
ponovno uključila... jer je jedina koja to zna.
Madeleine se tresla od potisnutog gnjeva. - Pretpostavljam da vas je ona na to
navela. Uvijek me mrzila... uvijek je širila laži o meni.
- Ma nemojte? Mislila sam da su laži vaša specijalnost. -Brojila sam na prste. -
Grabežljiva lezbijka... uhoda... opsesiv-na... mentalno poremećena... zakupac...
baka sifilističarka... mrzi muškarce... seksa se samo s psima. Sto sam
zaboravila? Aha, da. Vaš djed se palio na sluškinje i silovao svaku siroticu koja
je došla za njega raditi, uključujući Jessinu baku.
Izgledala je zgranuta. - Tužit ću vas za klevetu ako to ponovite.
- Ono o silovanju? Zar to nije istina? Mislila sam daje dao više od tisuću petsto
hektara naknade kada mu se rodio sin? Jeftino je prošao... zemlja ga nije ništa
koštala, a ugled bi mu se potpuno srozao da je Jessina baka otišla na policiju.
- Sve su to laži - prosiktala je. - Nije se znalo tko je otac. Gospoda Derbyshire
je bila drolja... spavala je s kirnje stigla.
Slegnula sam ramenima. - To se pomoću analize DNK lako dokaže. Najsličniji
će biti Jess i vaša majka.
- Neću to dopustiti.
- Ne radi se o vašem dopuštenju. Lily je to pravo dala svojem odvjetniku. -
Nasmiješila sam joj se. - Bit će to sjajna priča. Kada se pokaže da postoji veza,
u ormaru Wrightovih zveketat će kosti. Zlostavljanje preskače generaciju kad
žena propalog umjetnika pokuša ušutkati majku. Karijeristica navodi klasu kao
opravdanje za sadizam...
Jess je predvidjela da će me napasti ako je dovoljno izazovem - »Lily se bojala
Madeleine, a njezin mali je sav prestrašen« - pa sam to trebala očekivati. No,
ipak me uspjela iznenaditi. Došla sam do zaključka da sam vrlo naivna kad je
riječ o razini nasilja koju su neki ljudi pripravni primijeniti. Nisam trebala -
previše sam nasilja vidjela u Africi i na Bliskom istoku - ali je moje iskustvo
rata drugačije. Uvijek sam bila promatrač, nikada sudionik.
MacKenzie me je trebao podučiti opasnostima poslušnosti. I to je učinio. Ali
nikada mi nije palo na pamet da jedan poremećen psihopat, koji siluje i sakati
žene, ima išta zajedničko s porculanskom plavušom na visokim potpeticama i u
elegantnoj bluzici. Trebala sam bolje slušati Jess. Od prvoga dana govorila je
daje Madeleine manipulatorica, narcisoidna osoba površnih osjećaja, koja traži
trenutačno zadovoljenje i koja pribjegava nasilju kad ga ne dobije, a ne
pokazuje nikakvo žaljenje zbog utjecaja svojeg ponašanja na druge ljude.
A to je dobra definicija psihopata.
22.
Očekivala sam pljusku po licu, a ne totalan napad na moje oči grimiznim
noktima. I prije nego što sam doista shvatila da me napala, bila sam na podu,
štiteći glavu od udaraca njezinih cipela. Bilo je vrlo brzo i vrlo glasno. Sjećam
se kako je viknula »gadura« kada me zgrabila za kosu i okrenula me tako da
može ciljati moje lice, noja sam se sklupčala i većinu udaraca primila po
ramenima i leđima.
Nije imala dovoljno kondicije da predugo nastavi tako. Udarci su se prorijedili i
sve je više govorila. Kako se usuđujem sumnjati u nju? Zar ja ne znam tko je
ona? Što ja mislim, tko sam? Zanimljiv je bio taj uvid u njezin karakter. Ni u
jednom trenutku nije razmotrila posljedice toga stoje činila niti se zapitala
jesam lije namjerno izazivala. Posve jednostavno, spustio joj se zastor i
izbezumila se.
Neću se pretvarati da nije boljelo - bila je u kožnim cipelama šiljastih vrhova -
ali to je u usporedbi s Bagdadom bio mačji kašalj. Ravnoteža joj je bila krhka,
slabo je ciljala, a za udarce nogama nije imala previše snage. Izdržala sam jer
ljutnja, kao i alkohol, razveže jezik, i to što joj nisam htjela uzvratiti
protumačila je kao da se nema čega bojati.
- To mi je bio najbolji dan u životu kad su Derbvshireovi stradali... ostala je
jedino kržljavica... a ona je bila tako jadna, da se pokušala ubiti. Rekla sam
majci daju je trebala pustiti da iskrvari... a znate stoje ona rekla? Budi dobra...
duguješ joj to... ti imaš Nathaniela. O Bože, mrzila sam je! Nije znala začepiti...
morala je razgovarati s bratom... morala se ispričati... htjela je da ga zovem
ujakom. Rekla sam da ću radije umrijeti nego priznati da sam u rodu s
kopiletom te drolje... a ona se nasmijala i rekla da su osjećaji uzajamni. Onda je
bio tako drzak da moju majku preklinje da čuva tajnu... njegove djece radi...
Neizravno je dotaknula svoju i Nathanielovu okrutnost prema Lily. - Rekla sam
Nathanielu da joj nitko neće pomoći... bila je takva gadura, da joj nitko nije htio
pomoći. Čak se ni Peter nije pretrgao... rekao je da će mu ona budala uvijek reći
ako joj se stanje pogorša. Nju okrivljujte za zanemarivanje... ona je ta koja je
otišla i ostavila meni da se s time nosim... kao da sam ja sluga...
Bila bih je pustila da dalje srlja u pogibelj, da nije odlučila zabiti potpeticu u
moj kuk. Stoje previše, previše je. Izvukla sam se i bila već na nogama dok je
ona još blebetala o svojem statusu u životu i nije bila pripremljena za teški
napad koji ju je gurnuo na ogradu peći i oduzeo joj dah.
Mislim da nije vidjela kada sam joj desni zglob provukla kroz omču od tkanine
i čvrsto je povukla, ali se itekako otimala kada sam je uhvatila za lijevi i
okrenula ga na drugu stranu. - O bože, stvarno ste odvratni - rekla sam s
gnušanjem i zatim podigla pogled prema kameri na ormariću pokraj sudopera. -
Jeste li sve snimili, Jess?
Jess je otvorila vrata ostave i zvuk njezinog hard drivea prodro je u kuhinju. -
Pokvarila se kamera u predvorju - rekla je ulazeći - ali su ove tri ovdje
besprijekorno radile. Dobro ste? Na ekranu je izgledalo prilično gadno, ali niste
vikali... - zastala je i pogledala Madeleine. - Mislim da nikada prije nije napala
nekog svoje veličine... samo krhke starice i djecu.
Pažljivo sam protrljala rame na mjestu gdje se počeo stvarati podljev. - Znači,
slično MacKenzieju. Pitam se što im je još zajedničko.
- Bahatost-Jess je odgovorila, znatiželjno promatrajući drugu ženu kao daje prvi
put vidi. - Trebala sam znati daje tata htio da to ostane tajna. Znao je reći, ako
se itko od nas bude pravio daje bolji nego što jest, da će nas se odreći. Mislila
sam daje to zato jer smo radnička obitelj, ali sada... - pokazala je bradom na
Madeleine. - Mislim da ga je plašilo da bismo se mogle pretvoriti u to.
To što Madeleine nije znala da je Jess vješta u kompjutorskoj tehnologiji i
snimanju filmova pa smo je u to što imamo mogle uvjeriti jedino tako da Jessin
hard drive i monitor premjestimo u kuhinju, pustivši prizor ponovno iz kuta
triju različitih kamera i da joj pokažemo kako se slike lako presnime na disk.
Sve vrijeme je na nas vikala, optužujući nas za ucjenu i otmicu - od kojih je
oboje bilo točno - ali kada sam iz radne sobe donijela nekoliko koverti i počela
ih adresirati na stanovnike Win-terbourne Bartona, utišala se.
- Možete svoje susjede pokušati uvjeravati da je šala ili dio nekog igrokaza -
rekla sam joj - ali ne pokazuje vas baš u najboljem svjetlu, zar ne? - Zamišljeno
sam pogledala na zaslon. -Pitam se kako bi to vaši fini prijatelji u Londonu
shvatili.
Madeleine je prestala pokušavati osloboditi ruke i duboko udahnula. - Sto
hoćete?
- Ja osobno? Htjela bih da vas optuže za pokušaj umorstva vaše majke i napad
na mene, ali... - pokazala sam rukom prema Jess - vaša rođakinja je još manje
nego njezin otac sklona priznati da ste u rodu... i neće imati drugog izbora ako
pošaljemo ove snimke i ako se uključi policija. Vama bi bilo najlakše dati uputu
Lilvnom odvjetniku da proda ovu kuću. Tako ćete prekinuti veze s
Winterbourne Bartonom i Lily će čuvati tajnu.
Ljutito se nasmijala. - Je li to neka šala?
- Ne. - Adresirala sam još jednu kovertu. Ponovno je povukla vrpcu. - Za ovo ću
vas tužiti.
- Sumnjam. Možda ste stvarno najgluplja žena koju sam upoznala, ali tako glupi
ipak niste.
- Samo naprijed - prkosno je uzvratila. - Možete napraviti kopija koliko god
hoćete. Nema boljeg dokaza da ste me ucijenili. Sto dokazuje film? Reći ću da
ste me zatvorile i prisilile me na to.
- Kamere su još uključene - blago sam rekla. - Snima se svaka riječ koju
izgovorite.
- Vaša također - prosiktala je. - Hoćete li vi reći da ovo nije ucjena?
- Ne. Dat ćemo vam sat vremena da se odlučite - čak ćemo vam dopustiti da se
posavjetujete s Nathanielom, preko zvučnika - ali ako na kraju ne nazovete
odvjetnika vaše majke... i ako on ne potvrdi Jess da će kuća ići na prodaju kad
ja odem - stavila sam ruku na koverte - ovo će ujutro biti na svakom pragu. I
Baglevevu.
- Sto ako odbijem? Hoćete li me vječno držati zatvorenu? Sto mislite, što će
Nathaniel učiniti kad mu kažem da ste me svezale?
- Dati vam neki dobar savjet, nadam se. Nakon sat vremena, što god odlučili,
pustit ćemo vas. Možete otići na razgovor s Baglevem i reći za nas što god
hoćete. Isto možete učiniti i u selu. Imat ćete dvanaest sati da ih sve uvjerite
kako smo vas prisilile da se optužujete prije nego što pošaljemo svoju verziju.
- Vi ste lude - rekla je u nevjerici. - Policija vam to neće dopustiti.
- Idite na rizik - rekla sam joj. - Nemate što izgubiti.
Nijedna nije više ništa rekla dok Jess nije telefon iz radne sobe uključila u
kuhinjsku utičnicu. Namjestila je da se zvuk biranja broja čuje kroz pojačalo. -
On je u stanu? - pitala je Ma-deleine. - Dobro. - Čitala je s papirića i utipkavala
brojke. - Vaš sat počinje čim se javi.
Madeleine je prvih pet minuta potrošila na glupo blebetanje i vikanje kako smo
je Jess i ja zatočile i kako je ucijenjena te da joj prijetimo prodajom kuće. Ona i
nas dvije znale smo o čemu govori, ali Nathanielu ništa nije bilo jasno. Jedva je
uspijevao izgovoriti koju riječ, a i tada gaje nadglasala, naređujući mu da sluša.
Meni je bila zanimljiva Jessina reakcija. Spokojno je sjedila, gledajući zaslon,
naizgled nezainteresirana za razgovor, sve dok Madeleine nije rekla Nathanielu
daje kreten. Bijesno je uzela slušalicu i javila se. - Jess ovdje. Radi se o ovom...
- Objasnila je sažeto, u nekoliko rečenica, i zatim ga vratila na zvučnik. -Sad
možeš opet govoriti s Madeleine. Imate pedeset minuta.
Kratko je oklijevao. - Slušaš li, Jess? Sluša li i ta druga žena?
-Da.
- Snimate ovaj razgovor?
- Isuse Kriste!
- Prestani... - počela je Madeleine.
- Začepi - naredio joj je. - Ako nastaviš tako, upast ćeš u velike probleme. - Još
jedna stanka. - U redu, Jess, jesam li te dobro razumio? Imaš neki film na kojem
Madeleine zlostavlja tvoju prijateljicu i nekakvo priznanje da je zlostavljala i
svoju majku. Da to zadržite za sebe, tražite od nje da odobri prodaju kuće. Je li
tako?
-Da.
- A ako odbije, pustit ćete je pa neka govori što god hoće, a onda ćete vi poslati
snimke svima koje zanima.
-Da.
Madeleine je opet pokušala.
- Začepi! - Dulja stanka. - Mogu li govoriti s tom drugom ženom? Connie, vi
ste? Sto vi zapravo hoćete?
- Upravo ono što vam je rekla Jess. Madeleine može odobriti prodaju ili može
objasniti DVD. O njoj ovisi. U oba slučaja, neće moći ostati u Winterbourne
Bartonu. Ispričala je previše pojedinosti o tome kako ste vi i ona zastrašivali
Lily.
- To je laž - viknula je Madeleine. - Nisam rekla gotovo...
- Isuse! - Nathaniel je sada bio istinski ljutit. - Hoćeš li ti više zašutjeti? Proklet
bio ako ti dopustim da me u to uvučeš. U ovoj obitelji postoji samo jedan vrag...
i svi znamo tko je to.
- Da se nisi usudio...
- Reci još samo jednu riječ, Madeleine, i prekinut ću vezu. Jesi li razumjela? -
Pustio je da prođe nekoliko trenutaka. - U redu - nastavio je mirnije. - Hoću čuti
što znate, Jess.
- Nemaš vremena za sve to - rekla mu je - pa sam ti sažela u sedam minuta. Čut
ćeš na početku kako Connie govori, »Znate, ono što me stvarno čudi« i onda...
Nathaniel ju je prekinuo. - Kad si to već stigla...
- Znala sam da ćeš tražiti.
- Kako ću znati da nije montirano?
- Nije bilo vremena, ali za svaki slučaj uključila sam satove na svim kamerama.
Za DVD ću podijeliti zaslon kako bi radnja išla istodobno. - Pokazala je na
donji desni kut zaslona. - Pokazujem Madeleine digitalne brojke pa ti ona može
reći je li nešto preskočeno. - Kliknula je mišem. - Kreće.
Madeleine i ja gledale smo ponovno sve što se događalo, ali meni se, što sam
više gledala, činilo sve neuvjerljivije. Madeleine je bila bolja što se tiče
fotogeničnosti. Čak i kad je najviše mahnitala, ostala je elegantna i ljupka, i bilo
je teško vjerovati da njezine dizajnerske cipele Jasper Conran čine ikakvu štetu.
Ja sam izgledala jednostavno smiješno. Zašto joj nisam uzvraćala nego samo
puštala da me udara?
Ne znam je li Jess primijetila moju pokunjenost, ali kada je insert završio, prva
se javila. - Slike su živopisne i ne služe na čast tvojoj ženi, Nathaniele. Previše
uživa u tome. Ako tučnjavu odlučim pustiti usporeno, što ću učiniti za DVD, bit
će još očitije. Nitko neće vjerovati da nije isto bilo s Lily. Rekao si da je i
malog.
- To je laž - viknula je Madeleine.
Jess ju je kratko pogledala i zatim se nagnula nad telefon. -Je li tako bilo,
Nathaniele? Rekao si mi daje nikada ne možeš ostaviti samu s Hugom... i zato s
njom nikad ne dolazi u Dorset. Je li to točno ili ne?
Sve smo čule kako je glasno udahnuo na nos. - Točno je.
- Lažljivac! - bijesno je viknula Madeleine. - Da me nisi pokušao okriviti...
Nathaniel je ponovno upao. - Ja s tim nisam ništa imao, Jess. Moraš mi
vjerovati. Samo sam prenio ono što si mi rekla za punomoć i nazvao Madeleine
kad sam dobio tvoju poruku o socijalnoj službi.
- Connie misli da si bio ovdje kada sam našla Lily.
- Ne. Posljednji put sam došao u studenom, kada sam razgovarao s tobom. U
prosincu i siječnju Hugo i ja gotovo uopće nismo viđali Madeleine. Mislili smo
da se brine za Lily - ondje to rekla - glumeći dobru kći u nadi da će izmijeniti
punomoć. Da sam znao... - naglo je zašutio. - Lily je te noći trebala umrijeti od
pothlađenosti, Jess. Madeleine je pobjesnila kad si se ti pojavila i odvela je.
Zavladala je šutnja.
Jess se uzvrpoljila. - Bila je tu? Gledala je?
- Sve vrijeme.
- Boraveći u kući?
- Da. Nije mogla potpuno napustiti Lily. Mogao je netko is-krsnuti i bilo bi
gužve kad bi zatekao Lily kako pije iz ribnjaka. Madeleine je vodu uključivala i
isključivala, kako joj je odgovaralo. .. Lily je malo imala vodu, malo nije... isto
vrijedi za svjetlo.
- On laže - rekla je Madeleine. - To su same laži.
- Tjerala je Lily da se okupa hladnom vodom, a onda je zatvorila u njezinu sobu
u mraku. Jedino stoje mogla uključivati i isključivati bila je peć pa je s vremena
na vrijeme noćila u hotelu da se okupa i pojede nešto pristojno. To je ono kada
je Lily izašla i tražila pomoć u selu.
Sve je bilo užasno logično. - Zašto nitko nije vidio Madeleine?
-Jer je odlučila pojaviti se samo ako netko dode na vrata. Bila bi rekla daje
upravo stigla i zatekla Lily in extremis. Nitko nije došao. - Nasmijao se muklo.
- Rekla je da neće. Rekla je da će, ako njezina majka umre, truplo tjednima
stajati u kući dok Jess ne uđe.
Pogledala sam Jess, koja je sjedila pognute glave. - Zašto se nije pokazala kada
je Jess našla Lily vani?
- Previše se bojala. Automobil je bila parkirala u garaži straga da ga nitko ne
vidi... a to inače nije činila. U svakom slučaju, kuća je bila u mraku i nije imala
objašnjenje zašto nije upalila svjetla čim je stigla i potražila majku. - Zastao je.
- Spasila je Jess, time što si Lily odvezla na farmu. Da si ostala i nazvala hitnu,
Madeleine bi bila zatvorena u kući.
Jess nije rekla ništa i Nathaniel je nastavio. - Ne vidim kako bi zbog toga
odgovarala na sudu. Možda ti to želiš - nakratko je oklijevao kao da odlučuje
koliko biti iskren - ali mislim da ne bi činila ovo da imaš neke prave dokaze.
- Sada ih imamo - rekla sam. - Vi ste popunili praznine.
- Ni u što se ne mogu zakleti - nisam bio tu - a Madeleine će poreći. Rekao sam
koliko sam rekao samo zato što se nadam da ćete se povući Huga radi. -
Apelirao je na Jess.
- Znaš što će biti ako to razglasiš, Jess. Madeleine će optužiti svakoga, samo ne
sebe - a jedina žrtva bit će mali. A to zaista ne želim.
- Ako odem ravno na policiju... - počela je Madeleine.
- Ukopat ćeš se - rekao joj je oštro. - Zar ti to nije jasno? Što god učiniš, ukopat
ćeš se. Ako se pokušaš unaprijed opravdati, Jess će se tiho riješiti filma i pustiti
te da se sama objesiš... a ako je izazoveš da ispuni prijetnju pa ga razašalje, bit
ćeš u policijskoj postaji i ona će odgovarati na pitanja. Možda će ona i Connie
biti osuđene za ucjenu, ali to nije ništa u usporedbi s onim što će se tebi
dogoditi ako ne začepiš tu glupu gubicu.
Jess je podigla glavu. - Ako ovo pokažemo policiji, onda nije ucjena - rekla je. -
To su dokazi. - Uputila mije nesiguran pogled. - Što da učinim? Više ne znam.
Ni ja nisam znala. Zamisao je bila dati Jess prednost pred Madeleine tako da se
te žene oslobodi čiste savjesti. Lilyna oporuka omogućila bi Madeleine da na
kraju naslijedi novac i ništa o povijesti obitelji ne bi moralo izaći na vidjelo.
Također smo se uzdale da će u strahu otići u London bez prethodnog razgovora
s Bagleyem. Postojali su i platnena torba i DVD, koje sam uspješno sakrila od
policije - a oboje sam smatrala svojim privatnim vlasništvom - ali, u svakom
slučaju, bila mi je mrska pomisao da se moj slučaj ispriča jednoj ženi koja će je
sigurno prodati ili upotrijebiti da popravi svoj položaj. Bude li mislila da će joj
to donijeti slavu, razbacivat će se mojim imenom i detaljima o mojem
zatočeništvu po cijelom Londonu.
Jess je bila sumnjičava kada sam joj to prethodne večeri predložila. - Čak i ako
kaže nešto štetno, nikada neće pristati prodati Barton House. I što ćemo?
Nemam ništa protiv toga daje snimam i prijetim joj ucjenom - vragolasto me
pogledala - čak ću uživati u tome - ali ne možemo to stvarno učiniti. Dok kažeš
keks, bit će u Bagleyevu uredu.
- Onda joj morate reći istinu o Lilynoj oporuci - veselo sam rekla. - Samo joj
prije toga priredite jedan sat pakla. Shvatite to kao Lilynu osvetu. I vašu,
također, ako želite. Neka Madeleine barem sazna što mislite o njoj prije nego
što joj uručite milijun
1 pol na tanjuru. Osobno, više bih voljela da vi naslijedite kuću - sigurna sam
daje Lily to htjela - ali u tom slučaju doznat će se za vezu obitelji Derbyshire i
Wright.
- Nijedna od nas nije očekivala čuti otkrića o pokušaju umorstva. Jess je mislila
da može preživjeti spoznaju o okrutnosti i zanemarivanju - »Madeleine je to
radila cijeli svoj život« - ali to se nije dalo usporediti s držanjem senilne starice
na hladnoći i mirno stajati dok ona umire od pothlađenosti. Ono što mi je bilo
najteže, bila je pomisao na to da će Madeleine možda profitirati od onoga stoje
učinila.
Nagnula sam se preko Jess do miša i dvaput kliknula. - Jesu li slike isključene?
-Da.
- U redu. - Pribrala sam se. - Mislim da mi savjest ovo neće dopustiti, Jess.
Madeleine je opasna. Koliko ja vidim, i gnjida od njezinog muža također. Da
mu je zbilja bilo stalo zaštititi sina, sam bije prijavio. Sto ako opet pokuša s
Lily? S tim biste mogli živjeti? Ja sigurno ne bih...
-Ne.
- Moramo je prijaviti.
- Znam - udahnula je. - Ali komu? Bagleyu?
- Nije nužno - odgovorila sam. - Možemo učiniti ono što bi Lily učinila... sve
poslati njezinom odvjetniku i pustiti njemu da odluči.
Ljutiti prosvjedi grunuli su istodobno od Madeleine i Natha-niela i Jess je
posegnula za kovertom. Činilo se da ih je mnogo više brinuo čovjek koji je
držao blagajnu nego policija.
Od: alan.collins@mQnchester-police.co.uk Datum: Četvrtak, 26/08/04 10.12
Za: connie.burns@uknet.com Predmet: Vaša nevjerojatna žilavost
Draga Connie,
impresioniran sam vašom žilavošću, ali ne onako impresioniran kao što je čini
se Nick Bagley. Nakon svega što ste prošli, zapanjuje ga vaša odlučnost da
mirno idete dalje. Objasnio sam da ste bili i u gorim situacijama i da ste ih
preživjeli, ali budući da je MacKenzie još na slobodi, Nick smatra da biste se
trebali više bojati. Vaša reakcija nije »svojstvena ženi«. Možda sam ogovarao
dorsetske gospođe, ali on kaže da je vaša prijateljica Jess jednako nasilna.
Imao sam nekoliko razgovora s Nickom u vezi s MacKenzieje-vim nestankom.
Kaže mi da je na jugozapadu više puta dojavljeno da je viđen, ali ništa od toga
nije pouzdano. Zanima ga MacKenziejeva navodna obuka u SAS-u (koju tek
treba potvrditi) i pitao me je što mislim, je li moguće/vjerojatno da uopće nije
napustio Winterbourne Valley. Rekao sam kako mislim da to nije vjerojatno jer
sam čuo da je dolina dva puta pročešljana i od njega nije bilo ni traga. Nadam
se da imam pravo, Connie. Ako nisam, molim vas, poduzmite dodatne mjere
opreza. Ako je MacKenzie još u blizini, posljedice bi mogle biti za vas krajnje
ozbiljne.
Zao mi je što je jedan od Jessinih mastifa stradao u pokušaju da vas spasi. Ne
znam mnogo o toj pasmini, osim da su krupni i izrazito snažni. Nick mi kaže da
je »Baskervilski pas« bio mastif - rekao je da je »golema zvijer koja je lovila
ljude i čupala grkljane« - i znam da ga i Jessin čopor uznemiruje. Budno pazi na
njih, premda ga iznenađuje da su sada zatvoreni jer ih je Jess prije svakodnevno
izvodila u šetnju po svom imanju.
Naposljetku, Nick se čudi da niste uništili DVD sa snimkama vašeg
zatočeništva kada ste imali priliku. S obzirom na to da ste i meni i dr. Colemanu
rekli kako vas brine to što vas je snimao (i s obzirom na opis dr. Colemana
onoga što je vidio), Nick se čudi zašto ste tako indiferentni na činjenicu da je
još kod MacKenzieja. Pretpostavljam da niste i da ste još zabrinuti?
Srdačno vas pozdravlja, Alan
Inspektor Alan Collins, policijska uprava Manchester
Od: connie.burns@uknet.com Datum: Petak, 27/08/04. 8.30 sati Za:
alan.collins@manchester-police.co.uk Predmet: Moja nevjerojatna žilavost
Dragi Alane,
hvala vam. Duboko cijenim brigu koju ste izrazili u svojem e-mailu.
Dakle... da budete mirni...
Nick Baglev ne bi bio ništa manje sumnjičav da smo se Jess i ja zavukle u rupu
i tražile 24-satnu zaštitu. Izjave dr. Colema-na o našoj hrabrosti bile su tako
pretjerane, da bi nagla promjena poslije toga izgledala vrlo čudna. Možemo biti
samo ono što jesmo, Alane, i bilo je besmisleno glumiti da smo drugačije da
zadovoljimo Bagleveve predodžbe o tome kako bi se žene morale ponašati. Vi
vrlo dobro znate da sam se mogla pretvarati koliko god sam htjela - u prošlosti
mi je to dobro išlo - ali Jess je previše iskrena.
Uzela sam k srcu onu vašu Tukididovu izjavu: »Tajna sreće je sloboda; a tajna
slobode, hrabrost.« Baglevu sam pokušala objasniti da je već to što sam se
suprotstavila MacKenzieju bilo oslobađajuće. Vidjela sam ga onakvim kakav
jest - a ne kako je izgledao u mojoj mašti - i zbog toga sam mnogo sretnija. Ne
mogu i neću se pretvarati da se još bojim. Baglev me upozorio, ali sigurna sam
da se MacKenzie neće vratiti. One noći je izgledalo da me se boji mnogo više
nego ja njega.
Onoliko koliko čovjek išta može jamčiti, ja jamčim da MacKenzie NIJE u
dolini. Dorsetska policija dva puta ju je pročešljala uzduž i poprijeko i ni prvi ni
drugi put nije bilo nikakva traga. Možda se skrio nekamo, no mislim da je prije
otišao iz zemlje s nekom drugom putovnicom. Čini se da ih ima na pretek.
Za vašu obavijest, Dan je zatražio da se iz Reutersove arhive izdvoji sve što je
vezano za nerazjašnjezina umorstva, pa ako MacKenzie počne negdje drugdje,
moći ćemo ga naći.
Glede Baskervilskog psa. Conan Doyle ga opisuje kao mješanca mastifa i
krvnog goniča, veličine manje lavice s fosfornim plamenom koji joj suklja iz
čeljusti (!), i vjerujte mi, čak ni u Bagleyevoj zanimljivoj mašti ne bi bilo lako
Jessine pitome bedake pretvoriti u nešto tako uzbudljivo. Jasno je da se ne
možeš pomaknuti kad sjede na tebi, ali im je omiljena zabava sliniti po tvom
krilu, a ne ščepati te za vrat i tresti. Trenutačno ih drži unutra jer je na polju na
brijegu pokopan Bertie pa se boji da ga ne otkopaju. Kad nad grobom naraste
busenje, više ih neće zanimati. Objasnila je to Bagleyu, ali nažalost, postao je
još sumnjičaviji.
Glede DVD-a. Nikada mi nije palo na pamet da ga uništim. Brine li me još? Ne.
Da budem iskrena, ponosim se njime. Čak bih voljela da ga Bagley pogleda.
Možda bi tako lakše shvatio zašto sam tako sretna što sam mu se mogla drugi
put suprotstaviti. Kako reče neki mudar čovjek: »Sve je u pobjedi.«
Dobar ste prijatelj, Alane, i nadam se da sam vas umirila. Uzgred, ako bih ikada
ubila MacKenzieja, ne bih se trudila sakriti njegovo tijelo. Ne bi imalo smisla
da sam ga u predvorju mogla tupom sjekirom zatući i tvrditi da je bilo u
samoobrani. Možda sam trebala kad sam imala priliku!
Srdačno i hvala,
Connie
23.
Ne znam je li Madeleine otišla na sastanak s inspektorom Baglevem. Ako jest,
nije nikad spomenuo. Prešlo mu je u naviku neočekivano banuti, i u Barton
House i na Jessinu farmu, ponekad dva-tri puta na dan. Obično bi me zatekao
kako radim za računalom, ali Jess redovito nije nalazio jer jc bila na poljima,
skupljajući kasnu ljetinu nakon jednog od najkišnijih ljeta u posljednjih
nekoliko godina.
Nekoliko puta je vidjela njegov auto na kolnom prilazu i njega kako njuška oko
gospodarskih zgrada, ali ništa nije zamjerila iako nije imao nalog za pretres.
Rekla mu je daje u svako doba dobrodošao i predložila da i dalje provjerava vrt
sa stražnje strane kako bi se uvjerio da su jedine kosti u njemu, goveđe kosti.
Kada su se psi naučili na zvuk njegova motora, više nisu bili sumnjičavi, ali je
on prema njima ostao sumnjičav.
I ja sam ostala oprezna. Kod nekih fobija ne pomaže nikakva logika. Jednog po
jednog psa nekako bih podnijela, ali četvorica na hrpi i dalje su me plašila. Bilo
je očito da im Bertie nedostaje. Hodali su po svojem žicom ograđenom prostoru
vani i tražili ga, a unutra su sjedili pokraj vrata i čekali njegov povratak. Jess je
rekla da će to raditi još oko mjesec dana prije nego što ga zaborave, ali joj
Baglev nije vjerovao.
- Ne čekaju oni povratak tog psa - rekao mi je jednoga jutra - nego pokušavaju
izaći. - Stajao je iza mene, čitajući sa zaslona mog računala neki kompliciran
dio s podacima o posttraumatskom stresnom poremećaju. - Niste daleko
odmakli s time, gospođice Burns. Od sinoć ste dodali samo jednu rečenicu.
Kliknula sam »spremi« i odmaknula stolac, zamalo pro-mašivši njegovu nogu. -
Išlo bi mnogo brže da stalno ne ulazite i prekidate mi misao - blago sam mu
rekla. - Zar ne možete tu i tamo pozvoniti? Barem mi dajte priliku da se
pretvaram da sam vani.
- Rekli ste da mogu ući kad god hoću.
- Nisam očekivala da ću vas ovdje zateći.
- Onda zatvorite stražnja vrata, gospođice Burns. To je otvoren poziv svima da
uđu.
Ponudio mi je cigaretu. - Nakon onog što se dogodilo, čudi me da vas ne brinu
nezvani gosti.
Bila je to varijacija na pitanje koje mije već sto puta postavio. Pripalio mije. -
Nije da me ne brinu - strpljivo sam odgovorila - ali druga je mogućnost da ovu
kuću pretvorim u zatvor. Hoćete da to učinim? Mislila sam daje pristup
današnje policije uvjeriti žrtve da se što prije vrate u normalu.
- Ali ovo za vas nije normala, gospođice Burns. Za vas je bilo normalno svaka
dva sata provjeravati brave na vratima i prozorima.
- I baš mije pomoglo - istaknula sam. - Samo sam bila pod većim pritiskom, a
MacKenzie je ionako ušao. - Pokazala sam prstom uređaj za alarm oko vrata. -
U svakom slučaju, sad imam ovo. Sigurna sam da će se policija pojaviti... što se
i htjelo, zar ne?
Kiselo se nasmiješio i svalio u naslonjač pokraj radnog stola. -Jest, samo se
bojim daje to uzaludno trošenje novca poreznih obveznika. Hoćete li ga uopće
upotrijebiti? Gospođica Derbyshire svoj ne želi nositi.
- Nema smisla jer je na polju. Radi samo uz telefonski signal.
Kao i obično, prešao je pogledom po sobi kao da će iznenada nešto ugledati. -
Sinoć sam razgovarao s Alanom Collinsom. Rekao je da ste prepametni za
mene i da sad mogu slobodno odustati. Rekao je također da neće pustiti ni suzu
ako se za MacKenzieja nikada više ne čuje. Ako itko zaslužuje ono stoje dobio,
onda je to vaš napadač.
Sumnjala sam da je Alan rekao nešto tako blesavo, naročito nekome iz drugog
okruga. - Stvarno? Iznenađeno sam pitala. -
Uvijek sam mislila da se drži zakona kao pijan plota. Ne mogu zamisliti da bi
ikada javno branio prijeki sud ili linč.
- Nije bilo javno - rekao je Bagley. - To je bio privatni razgovor.
- Svejedno... što mislite, hoće li to mišljenje ponoviti i meni? Sviđa mi se onaj
dio da sam prepametna za vas. Kada bih to razradila i u članku usporedila
kvocijent inteligencije policajaca i ljudi po zatvorima... - Podigla sam obrvu. -
Sto vi mislite?
- Da ste vjerojatno najiritantnija osoba koju sam sreo - rekao je smrknuto. -
Zašto vam ne smeta da vas ispitujem? Zašto vas to ne ljuti? Zašto nemate
odvjetnika? Zašto on ne prosvjeduje da vas policija uznemirava?
- Om? Da ga imam, zar ne mislite da bi bila ona?
Bagley je razdraženo otresao pepeo u pepeljaru na radnom stolu. - Eto nje opet.
Sve se mora pretvoriti u šalu.
- Ali menije drago da dođete - rekla sam. - Sto se druženja tiče, Winterbourne
Valley je crna rupa.
- Ne dolazim radi toga da vas zabavljam.
- Ali to činite - uvjerila sam ga. - Volim gledati kako njuškate po vrtu i tražite
tragove. Jeste li već štogod našli? Jess kaže kako se stalno vraćate u hambar, pa
se sigurno pitate jesmo li MacKenzieja zakopale ispod tone žita? Ne bi to bilo
lako, znate. Žito je kao živi pijesak. Namučile bismo se da podignemo truplo na
vrh a da pritom same ne utonemo.
- U posljednja dva tjedna dodala je još jednu tonu.
- I sve će to biti prebačeno u skladište za žito, za prodaju. Ne mislite li da će
netko primijetiti ako ispadne neko truplo? -Gledala sam kako mu se usne svijaju
nadolje. - Ne razumijem zašto ne možete prihvatiti da se oslobodio i pobjegao.
Je li zato što biste ga vi bili ubili da ste bili na našem mjestu?
Zamišljeno je povukao dim. - Siguran sam da ste sanjali o osveti.
- Sve vrijeme - rekla sam i tiho se nasmijala - ali mije bilo još manje korisno
nego provjeravanje brava. Od toga sam toliko smršavjela, da se osjećam kao
stara kokoš koja samo što nije pala s plota. Gledajte. - Ispružila sam koščatu
desnu ruku. - To malo mesa morate tražiti pod mikroskopom. Kako može ovo
-lijevim sam kažiprstom uprla u minijaturni mišić nadlanice - u trideset minuta
ukloniti truplo?
Nesigurno se nasmiješio. - Nemam pojma. Hoćete li mi vi reći?
- Nema se tu što reći, ali i da ima, ne biste s tim ništa mogli. Tu ste sami i
nemate kasetofon. Sve što kažem ne bi bilo uzeto kao dokaz.
- Onda radi mog osobnog zadovoljstva.
Pogledala sam prema predvorju. - Htjela sam ga ubiti - priznala sam. - Da bolje
ciljam, i bila bih to učinila. Kada sam pogodila prste, ciljala sam ga zapravo u
glavu... a nisam još jednom za-mahnula samo zato jer je bilo kao da me ubila
struja kada je sjekira udarila u podne pločice. Osjećala sam vibracije po rukama
sve do zatiljka. I tada sam zaključila daje bolje svezati ga.
Zgnječila sam opušak u pepeljaru. - I Jess gaje htjela ubiti -bila je očajna zbog
Bertieja - ali nismo znale kako to izvesti. Peter je već bio otišao i nije bilo
vremena da išta smislimo. Ja sam predložila da ga odvežemo i pozovemo se na
samoobranu, ali je Jess rekla da ga za to moramo pritisnuti uza zid - uzdahnula
sam - i meni se iznenada ukazala slika onih žena u Sierra Leo-neu... stisnutih
uza zid jer nisu imale kamo. -Zašutjela sam.
- Gospođica Derbyshire se složila s vama?
- Da. Rekla je da bi možda bilo drugačije da ima povez na očima, ali da nakon
što ga je pogledala u oči, to više nije mo-
Zajedljivo sam se osmjehnula. - Ne mislim da je ubijanje ljudi lako. Mislim da
nije lako ubijati životinje. Da me štakor pogleda onako kako me MacKenzie
pogledao, ne bih ga mogla ubiti. Ne mogu ubiti čak ni crva. U Lilvnoj dnevnoj
sobi imaju najednom mjestu gnijezdo i jedino što mogu, to je da ih usisam i
izbacim...
H. L. Mecken rekao je jednom zgodom: »Teško je povjerovati da čovjek govori
istinu, kad znate da biste vi na njegovu mjestu lagali.« Da sam prije znala da se
Bagley plaši ubijanja životinja, bila bih štakore i crve uvela još na početku.
Njegovi pogledi na psihopate i sadiste bili su ekstremni - sve ih treba povješati -
ali je silno suosjećao s time što nisam u stanju zatrti život u šte-točinjama. Ne
znam jesam li ikada potpuno shvatila njegovu argumentaciju, ali to što sam
jasno rekla da ništa ne mogu ubiti bilo je uvjerljivije od stalnog ponavljanja da
nisam ubila Mac-Kenzieja.
U sramnom pokušaju da sperem svaku krivnju, nagovorila sam Jess da pred
njim pusti pse. Kao stoje predvidjela, jurnuli su ravno u polje gdje je bio
Bertiejev grob i počeli žalosno zavijati oko njega. Baglevje pitao kako znaju
daje ondje, a Jess je odgovorila da su bili na prvom pokopu. Kao i slonovi,
nikad ne zaboravljaju. Ne znam je li povjerovao u to, no odbio je njezinu
ponudu da Bertieja po drugi put iskopa. Psima se nije išlo nikamo drugamo u
dolini i morali smo ih s groba odvući na uzicama.
Baglev nas je poslije toga pustio na miru. Alanu je bilo zabavno kad sam mu
rekla kojim motivima pripisujem to naglo zamiranje sumnje. Rekao je da se
prije radi o tome da nema dokaze nego o tome da ne može zgnječiti crva, ali
mislim da sam svoju najbolju stranu kao žena pokazala kada sam spomenula
usisavač.
U drugom tjednu rujna stigli su moji roditelji i bablje ljeto, nakon srpanjskih i
kolovoskih kiša. Jess su odmah zavoljeli i moj otac je svaki čas odlazio na
farmu pomoći. Majka se bojala da se previše napreže nakon ozljeda, ali nas je
Jess uvjerila da samo vozi traktor i pomaže Harrvju hraniti stoku.
MacKenzie je bio zabranjena tema. Nitko od nas nije htio govoriti o njemu i o
onome što se dogodilo. Za sve je to bila gotova priča i nije bilo nikakve koristi
od lešinarskih naklapanja o tome tko je više propatio. Ipak, nekoliko dana
nakon dolaska, moja je majka uočila neke znakove koje ja nisam vidjela,
potražila je Petera i s njim dugo razgovarala.
Od incidenta ga gotovo uopće nisam viđala, no pretpostavila sam da redovito
odlazi k Jess. Spomenula je daje bio na Beriejevoj ekshumaciji i branila ga za
neke informacije koje je dao Baglevu, ali osim što je jedne večeri nazvao i pitao
jesam li dobro, nije dolazio. Sjećam se da sam brzo prekinula razgovor kada se
počeo okrivljavati za propuste i pogreške, a budući daje ubrzo stigao Baglev,
opet sam zaboravila na Petera.
Majka me zbog toga dobrano namučila. Ja sam, više od ikoga, trebala razumjeti
kako je teško kad osjećaš da nisi uspio. Muškarcima je gore. Od njih se očekuje
da budu hrabri i kad shvate da nisu, to im ruši samopouzdanje. Zadirkujući je,
pitala sam je bi li za Petera bilo bolje da smo i ja i Jess pale na ispitu hrabrosti,
a ona je ponovila ono stoje Baglev izjavio, da sam iritantna.
- Ne volim kad likuješ, Connie.
- Ne likujem.
- Ne volim ni kad tvoj otac likuje.
- On se zabavlja - blago sam prosvjedovala. - Obrađivanje Jessinih polja mnogo
je uzbudljivije od sjedenja u uredu po cijele dane.
- Sav je pun sebe otkako si ga nazvala u bolnicu - rekla je op-tužujućim tonom.
- Sto si mu rekla?
Demoni su mrtvi i pokopani... - Ništa naročito. Samo da smo svi preživjeli i
daje MacKenzie pobjegao podvijena repa.
Mama je gulila krumpire za sudoperom. - Zašto bi mu to bilo drago? Htio je
smrt te zvijeri od čovjeka ili da završi iza rešetaka, a ne da bude slobodan i istu
stvar učini nekom drugom. Ne razumijem zašto te tako malo brine to stoje
otišao. Zar se ne brineš da će ubiti neku drugu jadnicu?
Promatrala sam njezine ruke dok je radila i razmišljala o tome stoje vrednije,
istina ili laž. - Ne baš - iskreno sam odgovorila. - Ovo je doba globalnog sela.
Slučaj je obišao svijet s njegovom fotografijom pa će ga, ako je živ, vrlo brzo
naći. Previše ga ljudi traži.
Okrenula se prema meni. - Ako?
- Sama sebe zavaravam - rekla sam.
- Hm. - Stanka. - Možda je to objašnjenje za ponašanje tvoga oca. Ponaša se
kao školarac.
- Farma ga podsjeća na dom.
- Samo stoje posljednji put vozio traktor prije dvadeset godina - rekla je. -
Upošljavali smo radnike za oranje... Tata je bio gazda, koji je vozio i
provjeravao jesu li brazde ravne. -Zadržala je moj pogled i zatim se vratila
krumpirima. - Ali sigurna sam da imaš pravo. Najjednostavnije rješenje obično
je pravilno.
Jednog popodneva, Jess je rekla da ide u posjet Lily i pitala želim li i ja poći.
Znala sam da Jess redovito odlazi u dom, iako Lily nije imala pojma tko je, no
tada me je prvi put pozvala da je pratim. Pošla sam iz radoznalosti - htjela sam
dati lik osobi koju sam upoznala - i drago mije da jesam. Premda vatri koje su
je prije gonile sada više nije bilo, Lilyna ljepota bila je toliko ljupkija od ljepote
njezine kćeri. To nije ništa dokazivalo - jer čvrsto vjerujem da je izgled samo
površina - ali sam, kada se nasmiješila, razumjela zašto je Jess tako voli.
Sigurna sam daje jednaka smetena ljubav bila u osmijehu Franka Derbyshirea
kada mu je kći mirno uzela ruku i pomilovalaje ne rekavši ni riječ...
Makar doživjela stotu, nikada neću shvatiti dar moje majke za druženje. Kada
su ona i moj otac prvi put stigli u London, nekoliko sati nakon stoje njihov
zrakoplov sletio trebali su biti na večeri zimbabveanskih izbjeglica. Moj se otac
žalio zbog toga -»Mrzim kad me zarobe za stolom s ljudima koje nikada više
neću sresti« - ali u sebi je potajice uživao. Više gaje toga vezivalo za bivše
farmere koji su na svojoj koži osjetili Mugabeovo etničko čišćenje nego s
londonskim slojevima koji su mogli samo govoriti o svojim vikendicama po
Francuskoj.
Iznenada su se u Barton Houseu počeli pojavljivati gosti. Nekolicinu sam
poznavala preko Petera, no većinu nikada nisam vidjela i svakako nisam bila ni
s kim toliko bliska da bismo jedni k drugima navraćali. Kada se prvi put netko
pojavio - zgodan par u šezdesetima iz Peterova dijela sela - Jess je bila u kuhinji
i, premda se silno trudila držati po strani, moja majka ju je opet izvukla.
Upozorila sam je da će prestrašiti Jess ako ne bude pažljiva, no to se nije
dogodilo. Jess se svake večeri pojavila s tatom i doimala se zadovoljna time da
se, premda rubno, tiho uključi u zbivanje.
Nekoliko puta došli su i Julie, Paula i njihova djeca. Pojavio se čak stari Harry
Sotherton i moj otac gaje morao odvesti kući jer je popio više piva nego stoje
navikao. To me toliko podsjetilo na život u Zimbabveu, gdje su obroci bili tako
elastični, da su se mogli prilagoditi svakom tko bi navratio. Od Jess se nije
moglo očekivati da bude duša društva, ali vidjeti daje vole svi koji je poznaju
moglo joj je činiti samo dobro.
Najredovitiji gost postao je Peter. Nikada nisam doznala što mu je moja majka
rekla, no tražila je da ja učinim prvi korak i pozovem ga. Odlučila sam otići k
njemu i, bude li potrebno, uvedem embargo na razgovor o MacKenzieju, ali se
ta tema uopće nije spomenula. Više gaje zanimala Madeleine. - Slušajte ovo -
rekao je i pritisnuo dugme na telefonskoj sekretarici. -Vratio sam se prije kojih
pet minuta i čekalo me je ovo.
Iz zvučnika je izlazio Madeleinein kreštavi glas. »Peter, jesi tu? U prokletom
domu su mi zatvorili vrata. Moraš doći i reći im da ne budu tako prokleto...
glupil Rekli su da će zvati policiju ako smjesta ne odem. Kako se taj odvjetnik
uopće usuđuje braniti mi da vidim mamicu? Izdao je sudski nalog protiv mene.
Tako sam ljuta. Ah, do vragal« - Čuo se prigušen uzvik, koji je zvučao kao:
»Evo idem, za boga miloga«, a zatim je nastupila tišina.
Nisam mogla suspregnuti osmijeh i Peter ga je vidio. - O čemu to ona govori?
Znate li?
- Odvjetnik je očito ovlastio dom da joj zabrane ulazak.
- Zašto?
- Duga priča - rekla sam mu. - Možete pitati Jess.
- Danima je nisam vidio. Ne odgovara na pozive i ne otvara vrata.
- Znači, ništa novo - rekla sam. - Otkad se vi to morate najavljivati? Mislila sam
da ste uvijek ulazili na stražnja vrata.
-Jesam, ali... - uzdahnuo je. - Mislim da više ne govori sa mnom.
- Ne čudi me ako stalno zvonite na vrata. Vjerojatno misli da je onaj dosadni
Baglev.
Gledala sam kako lagano vrti glavom. - Onda ste vi krivi -neuvijeno sam rekla.
- Promijenili ste pravila igre pa ne zna više kako bi se igrala.
- Kakva pravila?
- Takva prema kojima je morate sve vrijeme prekidati i nemilosrdno zadirkivati
dok se ne nasmije. Možda misli da vam se više ne sviđa sad kad ste je vidjeli
golu.
- To je smiješno.
- Hm. Smiješno otprilike kao i to što visite na njezinim vratima kao kakav
živčani tinejdžer. - Prijateljski sam ga lupnula šakom po ramenu. - Govorimo o
najpovučenijoj ženi u Dorse-tu, Peter. Zlostavljao ju je bolesnik... gledala je
kako joj ugiba pas... izdržala je treće Baglevevo ispitivanje... i sada bi iznenada
trebala razumjeti zašto je muškarac koji joj se sviđa više ne zadirkuje? Stvarno
ste idiot!
Nasmiješio se teška srca. - To je sigurno. Sve sam pogrešno shvatio, Connie.
Mislio sam da trebamo udovoljavati...
Opet sam ga lupnula, ovaj put snažnije. - Ne uvaljujte mi osjećaj krivnje. Ja
sam se trgnula... opet pišem... opet jedem. Život je divan. Je li važno tko je što
učinio i kada? - Nasmiješila sam se da ublažim svoje riječi. - Pomogli ste mi od
prvoga dana, Peter. Vi i Jess pomogli ste mi već time što ste one noći bili tamo.
Da sam bila sama, ne bih to mogla. Ne osjećate li se dobro zbog toga? Zbog
mene i Jess... ali najviše zbog sebe?
- Vi ste dobar čovjek, Connie. -Je li to da ili ne?
Sada su mu se i oči nasmiješile. - Još ne znam. Reći ću vam nakon što banem k
Jess.
Negdje na pola boravka mojih roditelja dobila sam pismo od Lilvna odvjetnika.
Htio je znati što namjeravam učiniti glede informacija koje smo mu dale Jess i
ja. Mojem se ocu nije nimalo svidio. Kako je rekao, bio je tipičan odvjetnik.
Nije svoju klijenticu uspio zaštititi prije događaja, ali mu je bilo drago održavati
je na životu i poslije pobrati svoj honorar.
Nisam se oglušila, ali sam išla linijom manjeg otpora. Je li mi toliko stalo do
Lily da dopuštam daljnje ispitivanje u policiji? Ne. Između nje i njezine kćeri
nema nikakve razlike. Lily nije bila nimalo sklonija od Madeleine priznati Jess.
Javno se nije zalagala za obitelj Derbyshire i nije poricala Madeleineine
klevete. Prema bratu i nećakinji Lily se odnosila kao prema slugama i do
iznemoglosti je iskorištavala njihovu dobrotu.
Mislim li da će biti dobro za jednog jedanaestogodišnjaka budem li dane
provodila po sudnicama, odbacujući optužbe za ucjenu, kako bih ga odvojila od
roditelja? Ne. Opravdano ili ne, prihvatila sam Jessinu riječ daje Nathanielu
istinski stalo do sina i nisam imala volje ni snage preuzeti odgovornost za dijete
o kojem nisam ništa znala.
Ali, na kraju, nisam radi Jess ništa rekla. Neki se dugovi mogu platiti jedino
odanošću.
ODVJETNIČKI URED BALLDOCK & SIMPSON Tower House Poundbury
Dorset
Gđica C. Burns Barton House Winterbourne Barton Dorset
14. rujna 2004. Poštovana gđice Burns, BEZ PREDRASUDA
Predmet: Izjava gđice Derbyshire o navodnom napadu na vasgđe Madeleine
Harrison-Wright i informacije sadržane na snimci koja navodno prikazuje
izgred
Kao što znate, opunomoćen sam od strane gde Lily Wright i zauzeo sam
stajalište da nije u interesu moje klijentice podići tužbe vezane za navodne
događaje između studenog 2003. i siječnja 2004. Zbog slaba zdravlja gđa
Wright ne bi mogla svjedočiti i mislim da istraga zbog toga ne bi uspjela. Vaš
slučaj je drugačiji jer imate film na kojem vas Madeleine Harrison-Wright
napada te nezavisnu svjedokinju gđicu Derbyshire.
Naravno, ja vam ne mogu dati savjet kako da postupite, no nadam se da ćete mi
oprostiti na drskosti ako upozorim na neke vjerojatne posljedice u slučaju da se
odlučite za tužbu. Madeleine Harrison-Wright će tvrditi da se ne može osloniti
ni na što od onoga stoje rekla jer postoje očiti dokazi za provokaciju i prisilu.
Vaša osobna vjerodostojnost bit će dovedena u pitanje jer niste svoje sumnje
prijavili policiji. Isto vrijedi za vašeg svjedoka. Uz to, sama činjenica da postoji
snimka može dovesti do toga da vi i gđica Derbyshire budete optužene za urotu
radi ucjene.
Budući daje moja prva briga dobrobit gđe Lily Wright, primijenio sam razne
mjere kako bih osigurao njezinu dobrobit i sigurnost. Uvjeravam vas da se o
njoj dobro brinu i daje dobro, onoliko koliko joj to njezino stanje dopušta. Prije
nego što se razboljela, dala mije neke upute koje se odnose na nju, njezinu
obitelj i njezinu imovinu. Unatoč, ili možda upravo zbog informacija koje ste vi
i gđica Derbyshire dobile od gđe Madeleine Harri-' son-Wright, ne vidim razlog
da te upute ne provodim.
1 Za doglednu budućnost, Barton House će ostati u vlasništvu gđe Lily Wright.
2 Troškovi skrbi za gdu Wright i dalje će se podmirivati iz najma i prihoda od
njezinih investicija.
3 Bude li nužno prodati Barton House, novac će biti pohra-njezin u zakladu u
korist gđe Wright za njezina života.
4 Nakon njezine smrti, korisnik će biti njezin unuk Hugo Harrison-Wright, s
isplatama prema nahođenju skrbnika.
5 U slučaju da Barton House nije prodana u vrijeme smrti gde Lily Wright,
naslijedit će je njezina nećakinja, koja će je zadržati ili na drugi način njome
raspolagati.
Gđica Derbyshire mije rekla da su vam posve jasne implikacije tih odluka, no
ako vam treba dodatno objašnjenje, slobodno mi se obratite. Prema uputama
gđe Lily Wright, Nathaniel i Madeleine Harrison-Wright ne smiju znati za
njezine želje.
Iako uvažavam činjenicu da ste doista kivni na Madeleine Harrison-Wright,
bojim se da će je pokušaj istrage osloboditi krivnje i omogućiti joj uvid u
povjerljive informacije. Iz tog razloga, mogu li od vas tražiti da razmotrite sve
rečeno i obavijestite me ukoliko odlučite podići tužbu? Naravno, bit ćete svjesni
toga da će svaki takav postupak razotkriti vezu gđice Derbyshire s tom obitelji.
Naposljetku, u ime gđe Lily Wright, htio bih zahvaliti vama i gđici Derbyshire
što ste mi ukazali na ove stvari. Žalosti me što me moja klijentica nije mogla
obavijestiti o tome što joj se tada događalo, no rečeno mi je da kćerino
zlostavljanje dugoročno ne bi ostavilo pretjerane posljedice na njezino stanje.
Na žalost, razvoj bolesti uvijek je bio nepovratan.
Srdačno,
Thomas Balldock
24.
Nekoliko glasina isplivalo je na površinu u isto vrijeme, premda se nije znalo
odakle su krenule. Svatko je znao da je Madeleine bilo zabranjeno posjećivati
Lily i općenito se mislilo kako će pokušati ubiti majku u domu. Onda su krenuli
pokvareni telefoni. Čula sam razne verzije: daje Madeleine dijagnosticiran
poremećaj osobnosti; daje odvedena na obvezatno psihijatrijsko liječenje; da je
nakon napada na sina morala napustiti londonski stan; daje Nathaniel predao
dokumente za razvod; te da je izdan nalog da se Winterbourne Bartonu ne smije
približiti na više od kilometra.
Jedino za što sam znala daje točno (osim zabrane ulaska u dom) bio je nalog
koji je tražio Thomas Balldock u moje i Jes-sino ime. Ne znam koje je dokaze
podastro, no nama je bilo rečeno da obavijestimo policiju ako Madeleine ili
Nathaniel pokušaju stupi u vezu s nama ili ući na naše posjede. No, rastava je
potvrđena tek kada je Peter naletio na nekog Nathanielo-va znanca u Londonu.
Prema tom znancu, iz stana su se iselili Nathaniel i Hugo, a Madeleine je ostala.
Otac i sin žive u Wale-su kod Nathanielovih roditelja, a Madeleine se muči s
plaćanjem računa.
Reakcije stanovnika Winterbourne Bartona bile su iznenađujuće iskrene. Većina
je tvrdila da su ih glasine zgranule, no bilo je i onih koji su rekli da im je
Madeleinein šarm uvijek bio sumnjiv. Primila sam nekoliko neizravnih isprika
Jess za neke stvari koje su se za nju rekle ili mislile, ali nitko nije bio dovoljno
hrabar da ih osobno izrekne. Oni koji su pokušali, doživjeli su srdit pogled.
Ja se u to nisam miješala, ali znam da joj je moja majka rekla neka bude
velikodušna jer da ljudi samo »pokušavaju biti Ijubazni«. Jess je odvratila daje
ona ljubazna jer im dopušta da »bulje« u nju, a jedino što se promijenilo, to je
njihova predodžba o Madeleine. Jess je ista kakva je oduvijek bila, a
Winterbourne Village ostao je selo u koje se povlače bogati, glupi umirovljenici
koji nemaju pojma o provinciji. Na blagi nagovor moje majke pristala je
umjesto mrštenja na čudan smiješak, ali ćaskati nije htjela.
Rekla sam mami da će, čim se ona i tata vrate u London, Jess biti ona stara. - Ja
ne želim uvlačiti mještane ništa više od nje -istaknula sam - a moj najam
završava u prosincu.
-Jess ima dobru dušu - rekla je. - Ako čuje daje netko u nevolji, priskočit će u
pomoć. Pomogla ti je, sjećaš li se?
- Ali, nisam zahtijevala prijateljstvo.
Moja se majka nasmijala. - Niti bi itko drugi. Nisu ljudi glupi, Connie. Dokle
god odlazi k ljudima, sve će biti dobro. Teško je ne voljeti nekog tko je tako
srdačan kao Jess.
Srdačan...? Jesmo li govorile o istoj osobi? Jess Derbyshire? Oličenje
disfunkcije? - Jess ne odlazi u posjete.
- Naravno da odlazi, dušo. Koliko je puta svratila otkako si stigla ovamo?
- To je drugo.
- Ne bih rekla. Kada joj Peter kaže da nekoj njegovoj pacijentici trebaju jaja,
odmah će odjuriti. To joj je u naravi, brinuti za druge. Bit će izvrsna žena
liječnika.
Sad je na mene bio red da se nasmijem. - Misliš daje to moguće? Ne mislim
daje tip za udaju.
- Možda nije, ali bi se mogla zadovoljiti s jednim, dvoje djece - rekla je moja
majka praktično - inače će njezino imanje otići strancima kad umre.
Podsmješljivo sam je gledala. - Jesi li joj to rekla? Kako je reagirala?
- Bolje nego što si ti ikada reagirala.
Na trenutak joj nisam povjerovala. Jessina replika vjerojatno je bila da to što su
mene dobili nije spriječilo strance da im uzmu imanje u Zimbabveu - to je
odgovor koji mi je dala kada sam skrenula na temu nasljedstva - ali odlučila
sam da se ne prepirem. Moja je majka bila previše uvježbana kada je tuđu djecu
trebalo upotrijebiti da se meni održi predavanje o tome. U svakom slučaju,
svidjela mi se zamisao o Jess i malim Derbvshire-Colemansima.
Potkraj rujna provela sam dva dana u Manchesteru, dajući Alanu Collinsu
iscrpan iskaz o događajima u Bagdadu. Do tada je već imao pozamašan dosje o
MacKenzieju, koji je bio na raspolaganju policijskim snagama u zemlji i
inozemstvu u slučaju uhićenja. Pitala sam gaje li optimist, i odmahnuo je
glavom.
- Mislim da je umro one noći kada je došao u vašu kuću, Connie.
-Kako?
- Vjerojatno onako kako ste rekli Nicku Baglevu... izgubio je orijentaciju u tami
i pao.
- S litice?
- Ne vjerujem.
Gledala sam ga nekoliko trenutaka. - Zašto ne? Alan je slegnuo ramenima. -
Bili bi našli njegovo tijelo. Nick mije rekao daje taj dio dorsetske obale
stjenovit.
- Možda je otišao dalje. Prema istoku ima strmih litica.
- Možda - složio se.
- Ne zvučite baš uvjereno.
Slabašno se nasmiješio. -Jesam li vam ikad rekao da sam jednom odveo obitelj
na odmor u Dorset? Unajmili smo kuću blizu Woola, petnaestak kilometara od
vas. Djeci se svidjelo. U vrtu je bio bunar sa slamnatim krovom i crveno
obojenim vjed-rom. Bili su uvjereni da na dnu žive vile pa su se penjali na
kameni rub i gledali dolje. Moja žena se plašila da će upasti.
Preklopila sam ruke na krilu. - Ne čudi me.
- Bio je prilično siguran. Bio je pokriven ispod ograde da spriječi nesreću.
Starca iz susjedstva pitao sam stoje s njegovim bunarom. Rekao mi je da ga je
zatrpao i preko napravio malo dvorište. Rekao je daje sve do kraja šezdesetih
čekao vodovod i ne želi nikakav podsjetnik na ta teška vremena. Prema
njegovim riječima, svaka stara kuća u dorsetskim selima ima negdje neki stari
bunar. Velike kuće obično imaju dva... jedan vani ijedan unutra.
Koljenima sam stisnula ruke. - Dobro, ako ih ima u Barton Houseu, davno su
pokriveni. Možete tražiti koliko hoćete, nećete ih naći.
Alan me promatrao dokje skupljao svoje papire i slagao ih na stol. - Nick mi
veli daje ona žena koja je vlasnica Barton Ho-usea tražila razgovor s njim, ali se
nije pojavila. Znate li zašto nije došla?
- Lily Wright? - iznenađeno sam rekla. - Nije moguće. Ima Alzheimerovu bolest
u poodmakloj fazi. Odvjetnik ju je prije osam mjeseci smjestio u dom.
- Mislim daje rekao da se zove Madeleine Wright.
- A, onal - zajedljivo sam rekla, pitajući se koliko je puta razgovarao s
Bagleyem i koliko mu je rekao za bunare. - Mislite na Madeleine Hdrraore-
Wright, kćer s dva prezimena?
Izgledao je kao da ga to zabavlja. - Sto s njom ne valja?
- Nije moj tip - odgovorila sam mu. - Nije ni vaš, rekla bih, osim ako volite
razmažene četrdesetogodišnjake koji očekuju da ih se cijeli život uzdržava. Ne
radi - to joj je ispod časti - ali neće se libiti prodati priču. Pokušala je izvući iz
Petera Colema-na krvave detalje o MacKenzieju, a kada je odbio, rekla je da će
pitati Bagleya.
- Pa zašto onda nije?
- Nisam sigurna. Čula sam da se umiješao Lilyn odvjetnik, koji joj je uputio
strogo upozorenje vezano za Jess i mene. -Načinila sam grimasu. - Madeleine
živi u Londonu i nikada nije prstom maknula da pomogne majci... i zato nije
nimalo omiljena u Winterbourne Bartonu. Svi su oni stariji od šezdeset pet i
misle da ih njihova djeca vole.
Alan je frknuo kroz smijeh. - Sto bi to značilo? Da ste Jess i vi dobile glasove
umirovljenika i da su je starci istjerali iz mjesta da ne može na vama zarađivati?
Uzvratila sam smiješkom. - Nešto u tom smislu. Postavili su se prema nama
vrlo zaštitnički.
- A to što je Madeleine jedina osoba koja zna sve o Barton Houseu nema s tim
nikakve veze?
- Teško. Ako Bagley hoće razgovarati s njom, uvijek može od Lilyna odvjetnika
zatražiti njezin telefonski broj.
- Već je to učinio. -I?
- Ništa. Rekla je da nije došla na dogovor jer joj se automobil pokvario, a htjela
je pitati samo to može li dati očistiti podne pločice.
Slegnula sam ramenima. - Vjerojatno je tako. Rekla mije da se sve to mora
obaviti prije mog odlaska da se sljedeći stanar ne žali zbog Bertiejeve krvi po
kući.
Alan je vratio spise o MacKenzieju natrag u mapu. - Hoće li mi ovo itko ikada
tražiti, Connie?
- Ne znam - bezbrižno sam odgovorila. - Možda se truplo jednog dana pojavi na
dorsetskoj obali i sve nas izbavi iz jada.
- Nadajmo se onda da će u plućima biti slane vode - rekao je, ustao i pridržao
mi jaknu.
Iz Manchestera sam se odvezla u Holyhead u Sjevernom Wale-su, gdje sam
čekala dolazak trajekta iz Dublina. Dana sam ugledala prije nego on mene. Nije
izgledao nimalo drugačije od onog dana kada smo se rastali na bagdadskom
aerodromu -krupan, umoran, malo oronuo - no pogled na njegovo dobro
poznato lice tako me uzdrmao, da sam se morala povući iza nekog stupa dok se
ne povuče djevojačko rumenilo.
Kad smo se vratili u Dorset, Jess i on su se mene radi podnosili, ali nijednom od
njih nije bilo jasno što sam vidjela u ovom drugom. Izgledalo je kao spajanje
bučnog grizlija s opreznom podivljalom domaćom mačkom. S Peterom nije bilo
takvih problema. On i Dan odmah su počeli odlaziti na golf i svraćati u lokalnu
gostionicu na pivo. Svaki mije za drugog rekao daje »dobar momak« i ja sam se
pitala zastoje muškarcima lakše nego ženama sklopiti prijateljstvo i nastaviti
dalje bez žaljenja.
S Jess to nisam mogla. Spone koje su nas vezale sezale su preduboko.

Epilog

Nema se još mnogo toga reći. Nekoliko dana nakon Dano-va povratka u Irak,
tridesetak kilometara dalje uz obalu isplivao je na stijene dio ruke. Spazila gaje
skupina ribara, koji su se vraćali kući iz lova na skušu. Otisak prsta bio je
dovoljno dobar da se ostatke poveže s MacKenziejem, a test DNK, uzete iz
sline na čaši iz stana mojih roditelja, potvrdio je identifikaciju.
Bilo je rasprave o tome kako se ruka odvojila od ostatka tijela i zastoje ostala
uglavnom cijela nakon dugog stajanja u vodi. Bila je otrgnuta u laktu, ali na
koži nije bilo vidljivih znakova koji bi govorili kako se to dogodilo, premda je
ustanovljeno da su tri prsta bila slomljena. Govorilo se o napadu morskih pasa,
ali to nitko nije shvatio ozbiljno. U bezopasnim obalnim vodama na zapadu
zemlje povremeno je bilo gorostasnih psina koje se hrane planktonom, ali ne i
ubojica ljudi.
Policijski ronioci pretražili su morsko dno u širini nekoliko stotina metara oko
stijena, kao i dva područja zapadno, jer su stručnjaci za morske struje zaključili
da je MacKenzie mogao otići onamo, ali ništa se nije našlo. Jess, Peter i ja bili
smo pozvani na prilično bizarnu sudsku istragu, gdje je zaključeno da je ruka
stradala u nesreći - uz pretpostavku daje i ostatak tijela stradao na isti način - te
su i Alan i Bagley zatvorili svoje dosjee.
U tisku je objavljeno nekoliko redaka o tome što se znalo o MacKenzieju, ali
cijeli slučaj nikada nije otkriven. Bagley je bio zadovoljan zaključkom o nesreći
- svatko tko je bježao od policije mogao je u mraku lako skliznuti s litice - no
Alan se nije htio izjasniti. Kako je rekao, podlaktica je samo bila dokaz njezina
vlasnika i činjenice daje vjerojatno mrtav.
- Niste li to i htjeli? - pitala sam. - Potvrdu. - On je također bio na istrazi.
Rastala sam se s Jess i Peterom i pozvala ga u kafić blizu Istražnog suda u
Blandford Forumu.
Alan je kimnuo. - Ali uvijek će me kopkati, Connie. Možda je slučajnost da se
utopio nakon borbe s psom i napada mačetom... ali podudarnost je zanimljiva. -
Promiješao je čaj. - Cakje njegova ruka otkinuta na istome mjestu na kojem je
bila slomljena onoj prostitutki u Freetownu.
- Nije bila mačeta - ljubazno sam ga ispravila. - Bila je sjekira.
- Dovoljno slično.
Sjedili smo jedno drugom nasuprot i ja sam proučavala njegovo lice. Htjela sam
vidjeti koliko je ozbiljan. -Ja ne vjerujem u osvetu oko za oko, Alane. To je
sulud oblik pravde. U svakom slučaju, da sam htjela savršenu osvetu, bila bih
MacKenzieja tri dana držala u sanduku.
Vragolasto je stisnuo oči. - Prošlo mije kroz glavu.
Nasmijala sam se. - Baglev bi ga bio našao. Nije bilo centimetra kuće koji nije
dva puta pretražen.
-Hm.
- Ne mislite valjda stvarno da bih takvo što učinila?
- Zašto ne? Bio je ubojica. Sadist. Volio je činiti ljudima nažao. Hvalisao se
onim stoje učinio vašem ocu... ponižavao je vašu prijateljicu i ubio joj psa. Vi
dobro skrivate osjećaje, Connie. Pametni ste... i hrabri. Zašto ga ne biste ubili
ako ste imali priliku?
- Tada ne bih bila ništa bolja od MacKenzieja.
Alan je otpio gutljaj čaja i gledao me preko ruba šalice. - Poznajete li onu
izreku Friedricha Nictzschea o tome kako zlo kvari? Prikvačio sam je na ploču
iznad svog radnog stola. Pojednostavljeno, glasi ovako: »Kada se boriš s
čudovištima, pazi da i sam to ne postaneš.« To je upozorenje svim policajcima.
Kimnula sam. - I dalje: »Ako predugo gledaš u ponor, ponor počne gledati u
tebe.« Kako biste to pojednostavnili?
- Vi mi recite.
- Ako se njišeš na rubu ponora, odstupi.
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb
UDK 821.111-31 = 163.42
WALTERS, Minette
Đavolje pero : roman / Minette Walters ; s engleskoga prevela Mirjana Paić
Jurinić. -Zagreb : Mozaik knjiga, 2006. - (Mozaikova zabavna biblioteka ; knj.
34)
Prijevod djela: The devil's feather.
ISBN 953-223-112-9
300803007
540026662
A540026662B
i kratica od Zimbabwean African National Union Patriotic Front - op. pr.
ii lik iz »Gospodara prstenova« - op. pr.