PAUL AUSTER

LEVIJATAN
 01.

Prije est dana, ovjek se raznio pokraj ceste u sjevernom Wis-

consinu. Svjedoka nije bilo, no po svemu sudei, sjedio je na travi,
pokraj svog parkiranog automobila, u trenutku kad je bomba koju je
izraivao nesretnim sluajem eksplodirala. Prema netom objavljenim
forenzikim izvjeima, ovjek je poginuo na mjestu. Tijelo mu se
razletjelo u desetke komadia, a dijelovi njegova trupla pronaeni su
ak petnaest metara od mjesta eksplozije. Do dananjega dana (4.
srpnja 1990.) nitko, ini se, ne zna toan identitet rtve. FBI je, radei
u sprezi s lokalnom policijom i agentima Ureda za alkohol, duhan i
vatrena oruja, istragu zapoeo pretragom automobila, plavoga
Dodgea starog sedam godina, registriranog u Illinoisu, no ubrzo se
otkrilo da je ukraden - dignut usred bijela dana, 12. lipnja, s parkinga
Joliet. Isto se dogodilo i kad su pregledali sadraj ovjekove lisnice
koja je, nekim udom, nakon eksplozije ostala gotovo netaknuta. Bili
su uvjereni da su naletjeli na pravi vrutak indicija - vozaka dozvola,
broj socijalnog osiguranja, kreditne kartice - no kad su podatke s tih
dokumenata unijeli u raunalo, ispostavilo se da su svi ili krivotvoreni
ili ukradeni. Otisci prstiju su trebali biti sljedei korak, no u ovome se
sluaju otisci prstiju nisu mogli uzeti u obzir, jer su ovjekove ruke
bile raznesene od eksplozije. Ni automobil im nije bio ni od kakve po-
moi. Dodge je bio sveden na gomilu pougljenjenog metala i plastike,
tako da na njemu, uza sav trud nisu uspjeli pronai nijedan jedini oti-
sak. Moda e sa zubima imati vie sree, naravno pod uvjetom da im
je na raspolaganju ostalo dovoljno zuba, no za to je potrebno
poprilino vremena, moda ak nekoliko mjeseci. Nema sumnje, na-
posljetku e im ipak sinuti neto, no dok ne utvrde identitet njihove
 4/266
izmrcvarene rtve, mala je vjerojatnost da e se sluaj pomaknuti s
mrtve toke.
to se, pak, mene tie, to im bude due trebalo, to bolje po
mene. Pria koju moram ispriati prilino je komplicirana i ako je ne
privedem kraju prije no to se oni pojave sa svojim odgovorima, rijei
koje u napisati nee imati nikakva znaenja. Kad istina izae na vid-
jelo, izrei e se svakojake lai, runa e se izvrtanja pojaviti na stran-
icama dnevnih novina i asopisa, pa e u samo nekoliko dana
ovjekova reputacija biti unitena. Nije da elim stati u obranu onoga
to je uinio, no budui da vie nije u mogunosti osobno se braniti,
najmanje to mogu uiniti jest objasniti tko je on uope bio i ispriati
istinitu priu o tome kako se uope zatekao na cesti u Wisconsinu.
Zato moram biti brz: kad kucne as, moram ih doekati spreman. Ako
nekim sretnim sluajem misterij ostane nerijeen, jednostavno u se
drati onoga to sam napisao i nitko nee morati doznati ni rije o
svemu ovome. To bi bio najbolji mogui ishod: savrena mrtva toka,
nijedna strana ne bi ni pisnula. Na to, meutim, ne smijem raunati.
Kako bih uinio ono to mi je dunost, moram pretpostaviti da su mu
ve blizu, da e prije ili kasnije otkriti tko je. I to ne u trenutku kad
ve budem imao dovoljno vremena da dovrim ovo - ve u bilo kojem
trenutku poevi od sada.
Dan nakon eksplozije, telegrafska je sluba objavila kratak
lanak o sluaju. Bila je to jedna od onih ifriranih pria u dva para-
grafa koje uvijek strpaju negdje usred novina, no ja sam je uspio uoiti
u Neto York Timesu dok sam objedovao, tog poslijepodneva. Gotovo
neizbjeno, poeo sam razmiljati o Benjaminu Sachsu. U tom lanku
nije bilo nieg to bi jasno upuivalo na njega, no istodobno se inilo
kako se sve poklapa. Nismo razgovarali ve gotovo godinu dana, no
tijekom naeg posljednjeg susreta rekao mi je dovoljno da me uvjeri
da je u velikoj nevolji, da naglavce srlja prema nekoj mranoj, neizre-
civoj katastrofi. Ako je to previe neodreeno, trebao bih rei da je
 5/266
spominjao i bombe, da je tijekom naeg susreta neprestano o njima
govorio, te da sam tijekom sljedeih jedanaest mjeseci osjeao strah -
strah da e se ubiti, da u jednoga dana otvoriti novine i proitati da se
moj prijatelj raznio. Tad je to bila tek neodreena slutnja, jedan od
onih nerazumnih skokova u prazninu, no im mi je ula u glavu, ta me
misao vie nije naputala. A zatim, dva dana nakon to sam proitao
lanak, na vrata su mi pokucala dva agenta FBI-a. im su izustili tko
su, odmah sam znao da sam bio u pravu.
Sachs je bio taj koji se raznio. Bilo je to neupitno. Sachs je bio
mrtav, a pomoi sam mu mogao samo tako da njegovu smrt zadrim
za sebe.
Vjerojatno sam imao sreu to sam lanak proitao kad sam ga
proitao, premda se sjeam da sam poelio da ga nikad nisam ni vidio.
Ako ni zbog eg drugog, a onda barem zbog injenice to mi je trebalo
nekoliko dana da prebrodim ok. Kad su se pojavili ljudi iz FBI-a, ve
sam bio pripravan za njih, a to mi je pomoglo da se obuzdam. Nije mi
nakodilo ni to to im je bilo potrebno dodatnih etrdeset osam sati
kako bi mi uli u trag. Meu predmetima pronaenima u Sachsovoj
lisnici, navodno je bio i komadi papira s mojim inicijalima i telefon-
skim brojem. Tako su doli do mene, no sreom je to bio kuni broj
telefona u mome domu u New Yorku, a posljednjih sam desetak dana
sa svojom obitelji boravio u Vermontu, u iznajmljenoj kui u kojoj
smo namjeravali provesti ostatak ljeta. Samo Bog zna s koliko su ljudi
morali razgovarati prije no to su otkrili da sam ovdje. Ako usput na-
pomenem da je vlasnica kue Sachsova biva supruga, onda je to kako
bih doarao u kolikoj je mjeri itava pria naposljetku bila zamrena i
komplicirana.
Trudio sam se to je mogue bolje pred njima odglumiti budalu,
dati im to je mogue manje podataka.
Ne, rekao sam, nisam proitao lanak u novinama. Nisam znao
nita o bombama, ukradenim automobilima ili seoskim cestama u
 6/266
Wisconsinu. Ja sam pisac, rekoh, ovjek koji piui romane zarauje
za ivot, a ako ele provjeriti tko sam, slobodno to mogu uiniti - no
to im u ovom sluaju nee nimalo pomoi, samo e izgubiti vrijeme.
Vjerojatno, rekli su, no to je s komadiem papira u mrtvaevoj lis-
nici? Nisu me pokuavali optuiti ili to slino, no injenica da je on
uokolo tumarao s mojim telefonskim brojem u svojoj lisnici,
dokazivala je, ini se, neku povezanost izmeu nas dvojice.
Morao sam to priznati, zar ne? Da, rekao sam, naravno da bih
morao, no ne znai da je neto istinito samo ako tako izgleda. Postoji
tisuu naina kako je taj ovjek mogao doi do moga broja. Imam pri-
jatelje ratrkane diljem svijeta, a bilo koji od njih je nekom neznancu
mogao dati moj broj. Moda ga je taj stranac dao nekom drugom
strancu koji ga je, pak, dao nekom treem. Moda, rekli su, no zato bi
netko uza se nosio telefonski broj nekoga koga ne poznaje? Zato to
sam ja pisac, rekao sam.
Oh? Rekli su, a u emu je razlika? Zato to se moje knjige ob-
javljuju, rekao sam. Ljudi ih itaju, a ja nemam pojma tko su ti ljudi.
Ulazim u ivote stranaca, a da toga nisam ni svjestan, i dokle god u
rukama dre moju knjigu, moje su rijei za njih jedina postojea
stvarnost. To je normalno, rekli su, tako je to s knjigama. Da, rekao
sam, tako je to, no ljudi ponekad polude. itaju tvoju knjigu, a neto u
njoj ponekad dirne neku icu duboko u njihovoj dui. Iznenada si
umisle da im pripada, da si im jedini prijatelj na itavom svijetu.
Iznio sam nekoliko primjera kako bih im doarao na to ciljam - svi su
bili istiniti, svi iz mog osobnog iskustva. Neuravnoteena pisma, tele-
fonski pozivi u tri sata ujutro, anonimne prijetnje. Prole godine,
nastavih, otkrio sam da me netko imitira - odgovara na pisma u moje
ime, ulazi u knjiare i potpisuje moje knjige, da se kao zlokobna sjen-
ka ulja uz rubove moga ivota.
Knjiga je misteriozan predmet, rekao sam, sve je mogue kad
jednom isplovi u svijet. Moe biti uzrokom svakakvih nevolja, a
 7/266
protiv toga se ne moe uiniti ama ba nita. U dobru i u zlu, ona je
posve izvan domaaja naeg nadzora.
Ne znam je li im moje poricanje bilo uvjerljivo ili ne. Sklon sam
povjerovati da nije, no ak i ako nisu povjerovali ni u jednu jedinu
rije, mogue je da mi je moja strategija priskrbila poneto vremena.
Nikada ranije nisam razgovarao ni sa jednim agentom FBI-a, a
nisam nezadovoljan svojim dranjem tijekom ispitivanja. Bio sam
smiren, pristojan, uspio sam prezentirati ispravnu kombinaciju sus-
retljivosti i zbunjenosti. Ve sam to samo po sebi doivio kao pob-
jedu. Openito govorei, nisam ba nadaren za obmanjivanje, jer ko-
liko kod da sam se tijekom godina trudio, rijetko da sam ikoga iim
uspio obmanuti. Ako sam prekjuer i uspio izvesti uvjerljivu pred-
stavu, ljudi iz FBI-a su barem dijelom i sami za to odgovorni. Problem
nije toliko leao u onome to su rekli, ve u njihovu izgledu, u tome
kako su se za svoje uloge odjenuli pretjerano savreno, ime su
svakim detaljem samo potvrdili da je tona moja predodba o tome
kako bi pripadnici FBI-a trebali izgledati: lagana ljetna odijela, vrste
cokule, koulje koje ne iziskuju glaanje, pilotske sunane naoale.
Bile su to, da tako kaem, neizostavne sunane naoale koje su na
scenu bacale neto umjetno, kao da su oni koji ih nose tek priueni
glumci, statisti koji igraju sitne uloge u nekom niskobudetnome
filmu. Sve me je to na udnovat nain osnailo, a kad se danas os-
vrnem na to, shvaam kako je nestvarno nekako ilo meni u korist.
Dopustio sam si da na samoga sebe gledam kao na glumca, a budui
da sam tad bio netko drugi, to mi je iznenada dalo za pravo da ih ob-
manem, da laem bez ikakve grinje savjesti.
Ipak, nisu oni bili glupi. Jedan od njih je bio u ranim etrdese-
tima, doim je drugi bio znatno mladi.
Imao je dvadeset pet ili dvadeset est godina, no obojica su u
pogledu imali neto zbog ega sam itavo vrijeme bio na oprezu.
Teko je precizno rei to je to bilo toliko prijetee, no mislim da ima
 8/266
neke veze s prazninom, s odbijanjem da se usredotoe, jer kao da su
istodobno gledali i sve i nita. Taj je njihov pogled tako malo
razotkrivao, nikada nisam mogao rei to neki od njih misli. Njihove
su oi nekako bile odve strpljive, uvjebane tako da odraavaju
ravnodunost, jedino u emu su se trudile, zapravo neprestano, kao da
su prole obuku tijekom koje su nauile kako postupiti da bi se ovjek
osjeao nelagodno, bilo je nagnati ovjeka da postane svjestan
vlastitih manjkavosti i prekraja, da se zacrveni od stida. Zvali su se
Worthy i Harris, no vie se ne sjeam koji je bio koji. to se pak fiz-
ikog izgleda tie, bili su zbunjujue slini, gotovo kao da su mlada i
starija verzija iste osobe: visoki, ali ne previsoki; dobro graeni, ali ne
predobro; kosa boje pijeska, plave oi, krupne ruke sa savreno istim
noktima. Istina, njihovi naini komunikacije nisu bili isti, no neu pos-
veivati preveliku pozornost prvome dojmu. Jer sve to znam jest da
okoliaju, izmjenjuju uloge kako im se svidi. Za prvoga posjeta, prije
dva dana, mladi je glumatao strogost. Njegova su pitanja bila krajnje
neotesana, a inilo se da posao uzima previe k srcu. Rijetko se,
primjerice, smjekao, i prema meni se ophodio s formalnou koja je s
vremena na vrijeme skretala na sarkazam ili iritaciju. Stariji je bio op-
uteniji i ljubazniji, spremniji razgovoru dopustiti da ide svojim pri-
rodnim tijekom. Nema sumnje da je zato i opasniji, no moram priznati
da razgovor s njim nije bio u potpunosti neugodan. Kad sam mu poeo
priati o pismima luaka koji su mi pisali o mojim knjigama, jasno
sam vidio da ga ta tema zanima, pa je doputao da u svojim digresi-
jama odem dalje no to sam oekivao. Pretpostavljam da me samo is-
pipavao, ohrabrivao da nastavim trabunjati kako bi stekao dojam tko
sam i kako mi mozak funkcionira, no kad sam doao do prie o onom
prevarantu, ak mi je predloio pokretanje istrage o tom problemu. To
je, naravno, moda bio samo jedan od njegovih trikova, no nekako
sumnjam da je tako. Ne moram ni napominjati da sam odbio njegovu
ponudu, no da su okolnosti bile drukije, vjerojatno bih dvaput
 9/266
razmislio o mogunosti prihvaanja njegove ponude. Rije je o
neemu to me titi ve dugo vremena i uistinu bih volio s time raskr-
stiti jednom za svagda.
Ne itam ba puno romane, rekao je agent. ini se da nemam
vremena za njih.
Ne, tako je s mnogim ljudima, rekao sam.
No, tvoji su sigurno jako dobri. Da nisu, isto sumnjam da bi ti
ljudi toliko dodijavali.
Moda mi dodijavaju ba zato to su mi romani loi. Danas su
svi knjievni kritiari. Ako ti se knjiga ne svia, zaprijeti autoru. U
takvome pristupu ima i neke logike. Neka gad plati za ono to ti je
uinio.
Mislim da bih trebao sjesti i proitati jedan od tvojih romana,
rekao je. Da vidim oko ega se die tolika frka. Nee ti smetati, zar
ne?
Naravno da nee. Zato se moje knjige i prodaju u knjiarama.
Kako bi ih ljudi mogli itati.
Posjet se okonao na neobian nain - agentu FBI-a sam nainio
popis naslova svojih knjiga. Jo me i sada mui i volio bih znati kakve
su mu bile namjere. Moda misli da e u knjigama pronai neke indi-
cije, ili mi je moda samo na suptilan nain htio natuknuti da e se
vratiti, da sa mnom jo nije gotov. Jo uvijek sam jedina smjernica ko-
jom raspolau, a budu li se drali pretpostavke da sam im lagao, onda
me nee tako brzo zaboraviti. Osim tih pretpostavki, nemam blagog
pojma to im je u glavi. ini se malo vjerojatnim da me smatraju ter-
oristom, no to kaem samo zato to znam da nisam terorist. Nita oni
ne znaju, a upravo bi se zato mogli drati te pretpostavke, grozniavo
tragati za neim to e me povezati s bombom koja je prologa tjedna
eksplodirala u Wisconsinu. Pa ak i ako nije tako, moram prihvatiti
injenicu da e jo dugo raditi na mome sluaju. Postavljat e pitanja,
prekapat e po mome ivotu, otkrit e tko su mi prijatelji, a prije ili
 10/266
kasnije na povrinu e isplivati i Sachsovo ime. Drugim rijeima,
itavo vrijeme koje u u Vermontu provesti piui ovu priu, i oni e
vrijedno pisati svoju. Bit e to pria o meni, a kad je dovre o meni e
znati onoliko koliko i sam o sebi znam.
Moja supruga i ki kui su se vratile dva dana nakon odlaska
FBI-jevih agenata. Rano su toga jutra bile otile provesti dan s pri-
jateljicama i drago mi je to nisu bile ovdje tijekom Harrisova i
Worthyjeva posjeta. Moja supruga i ja govorimo si gotovo sve, no
mislim da joj o ovome neu rei nita. Iris je Sachs uvijek bio jako
drag, no ja sam joj ipak na prvome mjestu, pa kad bi otkrila da zbog
njega imam problema s FBI-jem, dala bi sve od sebe da me zaustavi.
A sada ne mogu riskirati. ak i kad bih je uspio uvjeriti da inim
pravu stvar, trebalo bi mi dugo vremena da je slomim, a to je za mene
luksuz, budui da svaku minutu trebam posvetiti poslu koji sam si
odredio. Osim toga, ak i kad bi popustila, bila bi bolesna od brige, pa
ne vidim kakve koristi od toga. Naposljetku e ionako doznati istinu;
kad kucne pravi as, sve e biti izneseno na istac. Ne elim je ob-
manjivati, samo je elim potedjeti koliko god je to mogue. Kako
stvari stoje, ini se da to nee biti pretjerano teko. Naposljetku, ovdje
sam kako bih pisao, i ako Iris misli da u brvnari opet izvodim svoje
tosove, to nikoga ne moe povrijediti, zar ne? Zakljuit e da radim
na novom romanu, a kad vidi koliko mu vremena posveujem i koliko
sam napredovao tijekom dugih sati posveenih pisanju, bit e sretna. I
Iris je sastavni dio jednadbe, a bez njezine radosti mislim da nikada
ne bih imao hrabrosti zapoeti.
Ovo je drugo ljeto koje provodimo ovdje. U starim danima, dok
su jo Sachs i njegova supruga amo dolazili svakog srpnja i kolovoza,
ponekad bih im, na njihov poziv, dolazio u posjet, no zadravao bih se
uvijek kratko, ne vie od tri ili etiri dana. Nakon to smo se Iris i ja
prije devet godina vjenali, nekoliko smo puta ovamo zajedno
dolazili, a jednom smo ak Fanny i Benu pomogli oliiti proelje
 11/266
kue. Fannyni su roditelji posjed kupili tijekom Depresije, u vrijeme
kad su se farme poput ove mogle kupiti za sitni. Uz kuu je ilo jo i
vie od stotinu jutara zemlje, kao i privatni ribnjak. I premda je kua
bila trona, iznutra je bila prostrana i prozrana, pa je bilo potrebno
tek neto malo popravaka kako bi bila pogodna za ivot. Goodmanovi
su bili uitelji u New Yorku, pa si nisu mogli priutiti prevelike za-
hvate na kui nakon to su kupili posjed, tako da je kua, nakon svih
tih godina sauvala svoj primitivan i ogoljen izgled: kreveti s metal-
nim okvirima, trbuasta pe na drva u kuhinji, ispucali stropovi i
zidovi, u sivo obojeni podovi. Ipak, u itavoj je toj ruevnosti bilo
neeg vrstog i teko je bilo u toj se kui ne osjeati kao kod kue.
Smjetena je na vrhu brijega, uskom pranjavom cestom etiri milje
udaljenog od najbliega sela. Zime su ondje jamano surove, no ljeti
se sve zeleni, ptice pjevaju, a livade i polja su obrasli bezbrojnim di-
vljim cvjetovima: naranaste runjike, crvena djetelina, abnjaci. Oko
trideset metara od same kue nalazila se jednostavna sporedna zgrada
kojom se Sachs koristio kao radnom sobom kad god bi bio ondje.
Teko da je to ita vie od najobinije kolibe s tri malene prostorije,
kuhinjicom i kupaonicom, a postajala je sve ruevnijom otkako je,
prije dvanaest ili trinaest godina, pretrpjela vandalizam. Cijevi su
popucale, struja je bila iskljuena, a linoleum se odljepljuje od poda.
Spominjem sve to zato to sam upravo ondje - sjedim za zelenim sto-
lom smjetenim nasred najvee prostorije, s olovkom u ruci. Otkako
ga poznajem, Sachs je svako ljeto provodio piui za ovim istim sto-
lom, a upravo sam ga u ovoj prostoriji i vidio posljednji put, ovdje mi
je otvorio srce i uputio me u svoju stranu tajnu. Ako se dobro usredo-
toim na sjeanja iz te noi, gotovo da se mogu obmanuti i pomisliti
kako je jo ovdje. Kao da njegove rijei jo lebde u zraku oko mene,
kao da jo sada mogu ispruiti ruku i dodirnuti ga. Bio je to dug i
zamoran razgovor, a kad smo ga naposljetku okonali (oko pet ili est
sati ujutro), zatraio je da prisegnem kako njegova tajna nee izai
 12/266
izvan zidova ove prostorije. Ba se tako izrazio: da nita nee izai iz
ove prostorije. Za sada jo mogu odrati obeanje. Sve dok ne kucne
as kada u morati pokazati to sam ovdje napisao, moi u se tjeiti
milju da ne krim zadanu rije.
Snijeilo je kad smo se prvi puta sreli. Od toga je dana prolo
vie od petnaest godina, no uvijek u ga se sjeati. Toliko sam toga
odavno zaboravio, no susreta sa Sachom se sjeam jasnije nego bilo
ega drugog u ivotu.
Bila je subota poslijepodne, u veljai ili oujku, a nas smo
dvojica bili pozvani da odrimo zajedniko itanje naih djela u baru u
West Villageu. Nikada do tada nisam bio uo za Sachsa, no osoba
koja me nazvala bila je u prevelikoj urbi da bi preko telefona odgov-
arala na moja pitanja. On je romanopisac, rekla je. Prvu je knjigu
objavio prije dvije godine. Nazvala me u srijedu naveer, samo tri
dana prije knjievne veeri, a u njezinu je glasu bilo neeg nalik na
paniku. Michael Palmer, pjesnik koji se u subotu trebao pojaviti, up-
ravo je otkazao svoj dolazak u New York, pa se ona pitala jesam li
voljan zamijeniti ga. Bila je rije o zamjenskome rjeenju, no ipak
sam prihvatio njezin poziv.
Do tada jo nisam bio objavio Bog zna to - est ili sedam pria u
manjim asopisima, neto lanaka i recenzija - i ljudi ba nisu skandir-
ali kako bi imali ast uti me dok itam neke od svojih pria. Zato sam
i prihvatio ponudu izbezumljene ene, te sam sljedea dva dana, obuz-
et vlastitom panikom, frenetino pretraivao majuni svijet vlastitih
pria, u potrazi za neim ime se neu osramotiti, neim to sam nap-
isao, a to e biti dovoljno dobro za itanje u prostoriji prepunoj
stranaca. U petak poslijepodne sam obiao nekoliko knjiara u potrazi
za Sachsovim romanom. inilo mi se u najmanju ruku ispravnim
doznati neto o njegovu radu prije samog susreta s njim, no njegova je
knjiga bila ve dvije godine stara i vie je nitko nije uvao u skladitu.
 13/266
Sudbina je htjela da u petak naveer sa Srednjeg zapada zapue
strahovita oluja, te da do subote ujutro grad zatrpa vie od pola metra
snijega. Najrazboritije bi bilo da sam tad nazvao gospodu koja me
pozvala na knjievnu veer, no bio sam dovoljno glup da je ne pitam
za njezin broj, a budui da mi se do jedan nije javila, smatrao sam
kako e najmudrije biti da to hitrije odem do sredita. Navukao sam
kaput i kaljae, u jedan od depova kaputa ugurao svoju najnoviju
priu, te sam se Riverside Driveom zaputio prema postaji podzemne
eljeznice smjetenoj na uglu 116. ulice i Broadwaya. Nebo se tad ve
poelo vedriti, no ulice i plonici su jo bili prekriveni snijegom, a
prometa gotovo da i nije bilo. U nanosima snijega uz rub ceste bilo je
naputenih automobila i kamiona, a samo bi povremeno poneko vozilo
mililo niz cestu i vozai bi gubili nadzor nad vozilom kad god bi mor-
ali koiti zbog crvenog svjetla na semaforu. U normalnim bih
okolnostima uivao u ovakvim luakim vremenskim uvjetima, no
bilo je previe hladno da bih nosom provirio ispod ala. Temperatura
je vrtoglavo padala jo od svitanja, tako da je zrak sad bio poprilino
otar, a iz smjera Hudsona je puhao silovit vjetar iji su me iznenadni
udari doslovno gurali niz ulicu. Bio sam ve napola ukoen dok sam
stigao do postaje podzemne eljeznice, no usprkos svemu, ispostavilo
se da vlakovi ipak voze. To me iznenadilo, pa sam sputajui se niz
stube i kupujui eton zakljuio kako e se knjievna veer na-
posljetku ipak odrati.
Do taverne Nashe's sam doao u etrnaest i deset. Bila je
otvorena, no kad su mi se oi priviknule na tamu, uoio sam kako je
posve pusta. Iza anka je stajao pipniar opasan bijelom pregaom,
koji je crvenim ubrusom predano brisao aice za estoka pia. Bio je
to krupan i snaan etrdesetogodinjak, paljivo me promatrao dok
sam mu prilazio, kao da ali to sam mu prekinuo samou.
 14/266
Zar se ovdje za dvadesetak minuta ne bi trebala odrati
knjievna veer? pitao sam. Osjeao sam se kao budala im su mi te
rijei prele preko usana.
Otkazana je, rekao je pipniar. Sa svim tim snijegom koji je
napadao, ne bi ni bilo nekog smisla.
Poezija je lijepa stvar, ali ne ba toliko da ti se zbog nje smrzne
guzica.
Sjeo sam na jedan od barskih stolaca i naruio sam konjak. Jo
sam drhtao od pjeaenja po snijegu i htio sam se malo zagrijati
iznutra prije no to ponovno izaem van. U dva sam gutljaja ispraznio
au, te sam naruio jo jednu, jer ona mi je prva aa ba prijala. I ba
dok sam ispijao drugu au konjaka, u bar je uao drugi gost. Bio je to
visok, nevjerojatno mrav mladi, suha lica i guste smee brade.
Gledao sam ga dok je toptao nogama kako bi sa izama uklonio
snijeg, pljesnuo rukama na kojima su bile rukavice i glasno uzdahnuo
od hladnoe. Nije bilo sumnje, bio je to neobian lik - stajao je ondje u
svome kaputu s rupama od moljaca, s bejzbolskom kapom njujorkih
Knicksa i tamnoplavim alom omotanim oko glave koji mu je grijao
ui. Izgledao je kao netko koga mui uasna zubobolja, pomislio sam,
ili kao napola izgladnjeli ruski vojnik negdje u predgrau Staljingrada.
Te su se dvije slike u mojoj glavi nadovezale velikom brzinom. Prva
je bila aljiva, a druga oajna. Unato smijenoj odjei, u njegovu je
pogledu bilo neeg divljeg, neeg intenzivnog to je kod ovjeka zatir-
alo svaku elju da mu se smije. Moda je i nalikovao na Ichaboda
Cranea, no istodobno je bio i John Brovn, te kad ovjek zanemari
njegovu odjeu i koarkaki trkljasto tijelo, ispred sebe poinje
uoavati posve drukiju osobu: ovjeka kojemu nita ne moe
umaknuti, ovjeka u ijoj se glavi okree stotinu kotaia.
Nakratko je zastao na vratima, pogledom je skenirao praznu
prostoriju, a zatim priao pipniaru i postavio mu vie ili manje isto
pitanje kao i ja deset minuta ranije. Pipniar mu je udijelio vie ili
 15/266
manje isti odgovor kao i meni, samo to je sad palac upirao prema
meni, pokazujui mjesto gdje sam sjedio, na drugome kraju anka. I
onaj je doao na itanje, rekao je. Vjerojatno ste jedina dvojica u
New Yorku koji su dovoljno ludi da danas izlaze iz kue.
Pa i ne ba, rekao je ovjek sa alom omotanim oko glave.
Zaboravio si ubrojiti i samoga sebe.
Nisam zaboravio, rekao je pipniar. Samo, mene ne moete
raunati. Vidi, ja ovdje moram biti, a ti ne. O tome ti govorim. Ako
se ne pojavim, gubim posao.
Ali, i ja sam doao raditi, rekao je onaj drugi. Rekli su mi da
u danas zaraditi pedeset dolara. Sada su otkazali itanje, a ja sam os-
tao i bez novca za podzemnu eljeznicu.
Onda je to neto drugo, rekao je pipniar. Ako si trebao itati,
onda pretpostavljam da ni tebe ne bismo trebali raunati.
Onda nam preostaje samo jedna osoba u itavome gradu koja je
iz kue izala kad nije trebala.
Ako govorite o meni, rekao sam konano se umijeavi u
razgovor, onda na vaem popisu nema nijedne osobe.
ovjek sa alom omotanim oko glave okrenuo se prema meni i
nasmijeio. Ah, to onda znai da si ti Peter Aaron, zar ne?
Pretpostavljam da je tako, rekao sam. Ali, ako sam ja Peter
Aaron, onda si ti jamano Benjamin Sachs.
Glavom i bradom, odgovorio je Sachs. Pritom se kratko nasmi-
jao, kao iz samosaaljenja. Priao je stolcu na kojemu sam sjedio i is-
pruio desnu ruku. Jako sam sretan to si ovdje, rekao je. U
posljednje sam vrijeme itao neke od tvojih tekstova i jedva sam
ekao da te upoznam.
Tako je zapoelo nae prijateljstvo - prije petnaest smo godina
sjedili u pustome baru i jedan drugoga astili piima sve dok nismo
ostali bez prebijene pare. To je jamano potrajalo tri ili etiri sata, jer
kad smo konano odluili teturajui izai na studen, vani se ve bila
 16/266
spustila no. Sada kad je Sachs mrtav, nepodnoljivo mi je prisjeati
ga se onakvog kakav je neko bio, prisjeati se sve one plemenitosti,
inteligencije i humora koji su iz njega kiptjeli onda kad sam ga
upoznao. Usprkos svim raspoloivim injenicama, teko mi je pojmiti
da se ovjek koji je sa mnom onoga dana sjedio u baru prologa tjedna
odluio unititi. Putovanje je za njega sigurno bilo predugo, odve
strano, krcato patnjama, da se teko mogu obuzdati i ne zaplakati pri
samoj pomisli na to. Tijekom petnaest godina, Sachs je putovao iz
jedne svoje krajnosti u drugu, a kad je konano stigao do posljednjeg
odredita, sumnjam da je vie znao tko je zapravo. Do tada je ve bio
preao toliku udaljenost, da za njega vie nije bilo mogue sjetiti se
gdje je uope zapoeo.
Openito uspijevam drati korak s onim to se dogaa, rekao
je, odvezujui al svezan ispod brade i skidajui ga zajedno s kapom i
dugim, smeim kaputom. itavu je gomilu odloio na barski stolac
pored sebe, a zatim sjeo. Sve do prije dva tjedna nisam ni znao za
tebe. A onda si se iznenada poeo posvuda pojavljivati. Prvo sam
naletio na tvoj lanak o dnevnicima Huge Balla.
Odlian lani, pomislio sam, spretno napisan i lijepo
obrazloen, divljenja vrijedan odgovor na gorua pitanja. Nisam se
slagao sa svim tvojim stavovima, no dobro si postavio sluaj, a i
potovao sam ozbiljnost tvojih stavova. Ovaj momak previe vjeruje u
umjetnost, rekao sam samome sebi, ali barem zna gdje je i dovoljno je
otrouman da prizna da su i drugi stavovi mogui. A onda, tri ili etiri
dana nakon toga, u potanskome sam sanduiu pronaao asopis, a
prvo to mi je upalo u oi bila je pria i u njezinu potpisu tvoje ime.
Tajna abeceda, pria o studentu koji na proeljima zgrada pronalazi
napisane poruke. Svidjela mi se. Toliko mi se svidjela da sam je triput
proitao. Tko je taj Peter Aaron?
 17/266
Pitao sam se. I gdje se skriva? Kad me Kathy, tako joj je ime,
nazvala da mi kae kako je Palmer odustao od itanja, predloio sam
joj da stupi u vezu s tobom.
Znai ti si odgovoran to sam sad ovdje, rekao sam, previe
zaprepaten galantnim pohvalama, da bih smislio ita bolje od tog tral-
javog odgovora.
Dobro, nije sve prolo ba onako kako smo zamiljali.
Moda to i nije tako loe, rekao sam. Barem neu morati
ustati i sluati kako mi u mraku koljena zvekeu dok mi se noge tresu.
To se mora priznati.
Majka priroda priskae u pomo.
Tono tako. Gospa Srea sauvala mi je glavu.
Drago mi je to si poteen muenja. Ne bih volio to imati na
svojoj savjesti.
Ipak, hvala ti to si me pozvao. Mnogo mi to znai, i da budem
iskren, jako sam ti zahvalan.
Nisam to uinio zato to sam udio za tvojom zahvalnou. Bio
sam znatieljan, a prije ili kasnije, ionako bih osobno stupio u vezu s
tobom. No, budui da mi se ukazala prilika, mislio sam da je to najel-
egantniji nain upoznavanja.
I evo me, sjedim na Sjevernome polu s admiralom Pearvjem os-
obno. Najmanje to mogu jest poastiti te piem.
Prihvaam ponudu, ali samo pod jednim uvjetom. Prvo mi mor-
a odgovoriti na pitanje.
Bit e mi drago, dakako pod uvjetom da mi pitanje i postavi.
Ne sjeam se da si me ita pitao.
Naravno da jesam. Pitao sam te gdje si se skrivao. Moda
grijeim, no ini mi se da nisi dugo u New Yorku.
Neko sam bio ovdje, a onda sam otiao. Vratio sam se prije
samo pet ili est mjeseci.
A gdje si bio?
 18/266
U Francuskoj. ivio sam ondje gotovo pet godina.
To objanjava sve. Ali, zato bi, za Boga miloga, htio ivjeti u
Francuskoj?
Bez nekog osobitog razloga. Samo sam htio biti negdje drugdje,
ne biti tu.
Nisi iao na studij? Nisi radio za UNESCO ili neku vrhunsku
odvjetniku firmu?
Ne, nita slino. Bio je to vie ivot od danas do sutra.
Dobra, stara avantura dragovoljnog progonstva, zar ne? Mladi
Amerikanac odlazi u Pariz kako bi otkrio kulturu i lijepe ene, kako bi
iskusio zadovoljstva sjedenja po kafiima i puenja jakih cigareta.
Mislim da ni to nije bilo razlog. Osjeao sam da mi treba
svjeeg zraka kako bih disao, i to je sve. Da govorim srpski ili hrvat-
ski, vjerojatno bih otiao u Jugoslaviju.
I tako si otiao. Bez nekog osobitog razloga, kako kae. Je li te
neki poseban razlog nagnao da se vrati?
Prologa sam se ljeta jednoga jutra probudio i samome sam sebi
rekao da je vrijeme da se vratim.
Samo tako. Previe godina provedenih bez baseballa, pretpostavl-
jam. Ako ovjek ne dobije dovoljnu dozu proigravanja i tranja do
baze, duh mu usahne.
I ne planira ponovno otii?
Ne, mislim ii. to god da sam svojim odlaskom pokuao
dokazati, vie mi se ne ini vanim.
Moda si to ionako ve dokazao.
Moda. Ili bi moda pitanje trebalo biti postavljeno na drukiji
nain. Moda si itavo vrijeme postavljam pogrena pitanja.
Dobro, ree tad Sachs dlanom udarajui po anku. Sad u
neto popiti. Poinjem osjeati zadovoljstvo, a od tog uvijek
oednim.
to e popiti?
 19/266
Isto to i ti, rekao je ni ne upitavi to je to to ja pijem. A bu-
dui da pipniar do nas mora dobrano hodati, odmah mu reci da i tebi
natoi jo jedno. Slijedi zdravica. Na kraju krajeva, konano si se
vratio kui, pa ti moramo upriliiti dobrodolicu u amerikome stilu.
Mislim da me jo nitko nije do te mjere razoruao koliko je to
Sachsu te veeri polo za rukom. Od prvoga je trenutka nasrnuo kao
horda, kao oluja je protutnjao kroz moje najtajnovitije i najskrivenije
zakutke, jedna po jedna, redom je otvarao sva moja zakljuana vrata.
Kasnije sam doznao da je to za njega tipian nastup, gotovo klasian
primjer njemu svojstvenog kroenja kroz ivot. Nema okolianja, ni
ceremonijalnosti - samo zasui rukave i priaj. Zapoeti razgovor s
potpunim neznancima za njega nije predstavljalo nikakav problem, da
se ubaci i postavi pitanja koja se nitko drugi nije usuivao postaviti, ili
koja bi drugi najee bezuspjeno postavljali. ovjeku se inilo kao
da on nikada nije ni nauio pravila, jer budui da je bio potpuno
nesputan, od svih je ostalih oekivao da budu otvorena srca ba kao
to je bio i on. Pa ipak, u njegovim je ispitivanjima drugih uvijek bilo
neeg neosobnog, jer inilo se da se ne trudi toliko s drugima us-
postaviti ljudsku vezu, koliko rijeiti neki osobni intelektualni prob-
lem. To je njegovim primjedbama davalo neku apstraktnu obojanost,
budilo povjerenje, i u ljudima poticalo elju da mu kau ak i ono to
ni sami sebi nikada ne bi rekli. Nikada ni o kome nije donosio sud,
nikada se ni prema kome nije ophodio kao prema inferiornome,
nikada ljude nije razlikovao prema njihovu drutvenom statusu. Pipn-
iar mu je bio jednako zanimljiv kao i pisac, pa da se toga dana nisam
pojavio, vjerojatno bi proveo dva sata razgovarajui s ovjekom s
kojim ja nisam razmijenio vie od deset rijei. Sachs bi se prema
ovjeku s kojim bi razgovarao odnosio kao prema iznimno inteligent-
noj osobi, to je kod ljudi budilo osjeaj ponosa i dostojanstva.
Mislim da sam se toj njegovoj osobini i najvie divio, njemu
uroenoj sposobnosti da iz ovjeka izvue ono najbolje. esto su ga
 20/266
doivljavali kao udaka, kao nespretnjakovia s glavom u oblacima
kojeg neprestano mue mrane misli, no uvijek bi iznova prisutne
zaprepastio tisuama sitnih znakova svoje pozornosti. Poput bilo koga
drugog na svijetu, samo vjerojatno u veoj mjeri, on je mnotvo kon-
tradikcija uspio uklopiti u jednu, jedinstvenu i neraskidivu prisutnost.
Bez obzira gdje se zatekao, uvijek se inilo kako se u svim moguim
okruenjima osjea kao kod kue, pa ipak ne znam jesam li ikada sreo
nekog tako nespretnog, tako fiziki nevjetog, nekog tko je tako nes-
posoban kad treba izvesti i najjednostavnije radnje. Tog poslijepod-
neva, tijekom itavog razgovora, kaput mu je neprestano s barskoga
stolca padao na pod. Dogodilo se to najmanje pet ili est puta, a jed-
nom je ak, dok je podizao kaput, uspio glavom udariti o rub anka.
Kasnije sam, meutim, otkrio da je Sachs odlian sporta. U srednjoj
je koli bio najbolji strijelac svog koarkakog tima, a u svim igrama
jedan na jedan koje smo tijekom godina odigrali, mislim da sam ga
pobijedio samo jednom ili dvaput. Bio je brbljav i esto nemaran u
razgovoru, no njegovo je pisanje bilo obiljeeno velikom preciznou
i odmjerenou, imao je uroeni dar za pisanje preciznih reenica.
Kad smo ve kod toga, i sama injenica da je uope pisao esto mi se
inila kao posvemanja zagonetka. Bio je previe prisutan u
izvanjskome svijetu, ljudi su ga previe fascinirali, previe je volio biti
okruen gomilom za nekog tko se bavi tako usamljenikim pozivom.
Tako sam mislio. Samoa mu, meutim, nije uope smetala, a njegov
je posao uvijek odisao nevjerojatnom disciplinom i gorljivou.
Ponekad bi se znao u kuu zatvoriti i po nekoliko tjedana, samo kako
bi zavrio zapoeti posao. S obzirom na to kakav je bio, kako je na
jedinstven nain znao razliite strane samoga sebe zadrati u pokretu,
Sachs je bio netko od koga se nikad ne bi oekivalo da bude oenjen.
Doimao se nedovoljno prizemljenim za kuanski ivot, previe de-
mokratinim u dijeljenju osjeaja da bi one intimne mogao dijeliti
samo s jednom jedinom osobom. No, Sachs se oenio mlad, u brak je
 21/266
stupio znatno mlai od bilo kog drugog koga poznajem, i svoj je brak
odrao na ivotu gotovo dvadeset godina. Ni Fanny ba nije bila ena
kakvu sam zamiljao da bi mu pristajala. Dok trepne sam za njega
mogao zamisliti pokornu enu majinskih osobina, jednu od onih ena
koje samozatajno stoje u muevljevoj sjeni, koja predano svog
djeaka-mukarca titi od okrutnih stvarnosti svakodnevnoga ivota.
No, Fanny nipoto nije bila takva. Sachhsova je partnerica njemu bila
po svemu jednaka, bila je to kompleksna i krajnje inteligentna ena
koja je vodila svoj vlastiti, neovisan ivot, a svih ju je tih godina uspio
zadrati samo zato to se svim silama trudio, zato to je bio dovoljno
darovit da je razumije i odri u ravnotei sa samim sobom. Njegov je
blag karakter jamano pomogao ouvanju braka, no ne bih htio pre-
vie naglaavati tu stranu njegove osobnosti.
Usprkos svojoj blagosti, Sachs je u svojim razmiljanjima znao
biti nepopustljivo dogmatian, a dogaalo se i da ga obuzmu divlji is-
padi bijesa, istinski zastraujui izljevi srdbe. Nisu oni bili usmjereni
protiv ljudi do kojih mu je bilo stalo, ve protiv svijeta openito.
Uasavala ga je glupost svijeta, a ispod njegove razdraganosti i
dobroga raspoloenja, ovjek je ponekad mogao naslutiti veliku
koliinu skrivene netolerantnosti i prezira. Gotovo sve to bi napisao,
u sebi bi sadravalo neto razdraljivo i borbeno, tako da je tijekom
godina stekao reputaciju mutikae. Pretpostavljam da je to i zasluio,
no bilo je to tek djeli onoga kakav je zapravo bio. Tekoe, meutim,
zapoinju kad ga ovjek pokua konano definirati. Sachs je bio pre-
vie nepredvidiv za takvo to, preiroka duha i lukav, imao je previe
novih ideja da bi se predugo zadrao na jednome mjestu. Ponekad je
biti s njim za mene bilo iscrpljujue, no ne mogu rei da mi je ikada
bilo dosadno. Sachs me tijekom petnaest godina drao u pripravnosti,
neprestano me poticao i izazivao, i dok sada ovdje sjedim pok-
uavajui razluiti kakav je bio, shvaam kako ne bih mogao zamisliti
ivot bez njega.
 22/266
Doveo si me u nepovoljan poloaj, rekao sam ispijajui gutljaj
konjaka iz ponovno napunjene ae.
Ti si proitao sve to sam napisao, a ja nisam proitao ni retka
od onoga to si ti napisao. ivot u Francuskoj je imao svoje prednosti,
no upuenost u noviju ameriku knjievnost nije jedna od njih.
Nisi ni Bog zna to propustio, rekao je Sachs. Vjeruj mi.
Ipak, mislim da je to malo nezgodno. Osim njezina naslova, o
tvojoj knjizi ne znam ama ba nita.
Dat u ti primjerak. Tada vie nee imati izgovora da je ne
proita.
Juer sam je pokuao kupiti u nekoliko knjiara...
Nema veze, sauvaj novac. Imam oko stotinu primjeraka i bit u
sretan rijeiti se jednog od njih.
Ako ne budem previe pijan, jo veeras u je poeti itati.
Nema urbe. Naposljetku, pa to je samo roman i ne bi ga trebao
preozbiljno shvaati.
Romane uvijek shvaam ozbiljno. Osobito ako mi ih je darovao
sam autor.
Pa, ovaj je autor bio veoma mlad kad je napisao svoju knjigu.
Moda, zapravo, i premlad. Ponekad mu je ao to je knjiga uope
objavljena.
No, veeras si namjeravao itati odlomke upravo iz te knjige.
Ne misli onda da je ba tako loa.
Ne kaem da je loa. Samo je mlada i to je sve. Previe je
knjievna, prepuna vlastitih mudrosti.
Danas ni u snu ne bih pokuao napisati takvu knjigu. Na nju se
danas osvrem jo samo zbog mjesta gdje sam je napisao. Sama mi
knjiga ne znai mnogo, no valjda sam jo vezan uz mjesto gdje je
roena.
A koje je to mjesto?
Zatvor. Knjigu sam poeo pisati u zatvoru.
 23/266
Misli na stvarni zatvor? S elijama i reetkama? S brojevima
ispisanim na prednjem dijelu tvoje majice?
Da, pravi zatvor. Federalni zatvor u Danburyu, u Conecticutu. U
tom sam hotelu proveo sedamnaest mjeseci.
Boe dragi. A kako si se naao ondje?
Zapravo prilino jednostavno. Odbio sam odazvati se na poziv u
vojsku.
Jesi li uloio prigovor savjesti?
Htio sam, no odbili su moj zahtjev. Uvjeren sam da ti je pria
ve poznata. Pripada li pacifistikoj vjeri koja se protivi svim
vrstama ratova, onda ak postoji mogunost da e razmotriti tvoj
sluaj. No, ja nisam ni kveker, ni adventist sedmoga dana, a nisam ni
protivnik svih ratova. Bio sam samo protiv tog rata. Naalost, htjeli su
da se ukljuim upravo u taj rat.
Ali, zato si otiao u zatvor? Imao si izbora. Kanada, vedska,
pa ak i Francuska. Tisue su ljudi otile na ta mjesta.
Zato to sam tvrdoglavi kukin sin, eto zato. Nisam htio pob-
jei. Osjetio sam odgovornost da ustanem i kaem to mislim. A to
nisam mogao uiniti ako nisam bio spreman stati u prve redove.
Posluali su, dakle, tvoju plemenitu izjavu, a zatim su te ipak
strpali u zatvor.
Naravno. Ali, vrijedilo je.
Pretpostavljam. No, tih je sedamnaest mjeseci za tebe bilo
uasno.
Nije bilo tako gadno kao to misli. Ondje se ne mora ni o
emu brinuti. Dobija tri obroka dnevno, ne mora prati vlastito rublje,
itav ti je ivot unaprijed utvren. Bio bi iznenaen koliko ti to
slobode daje.
Drago mi je to o tome moe zbijati ale.
Ne alim se. Dobro, moda samo malo. No, nisam patio onako
kako ti to vjerojatno zamilja.
 24/266
Danbury nije neki zatvor iz none more, ne kao Attica ili San
Quentin. Veina zatvorenika je ondje bila zbog intelektualnih zloina -
pronevjere, utaje poreza, ekovi bez pokria, takve stvari. Imao sam
sree to su me poslali tamo, no glavna mi je prednost bila ta to sam
bio spreman. Moj sluaj se razvlaio mjesecima, a budui da sam od
samoga poetka znao da u izgubiti, imao sam vremena psihiki se
pripremiti za zatvor. Nisam bio jedan od onih ogrezlih u amotinju
koji okolo tumaraju brojei dane, koji prije odlaska na poinak na kal-
endaru kriaju dane. Kad sam otiao tamo, samome sam sebi rekao da
je to sad to, rekao sam si: sad ovdje ivi, stari moj. Suzile su se
granice moga svijeta, no jo sam bio iv, a dok mogu disati, prditi i
misliti to me volja, je li uope vano gdje sam?
udno.
Ne, nije udno. To je kao ala starog Hennvja Youngmana.
Suprug dolazi kui, ulazi u dnevni boravak i u pepeljari ugleda up-
aljenu cigaru. Pita suprugu to se dogaa, no ona glumi da nema po-
jma. I dalje sumnjiav, suprug poinje pretraivati kuu. Uavi u
spavau sobu, on otvara ormar i ondje pronalazi neznanca. to radi
u mome ormaru? pita suprug. Ne znam, zamuckuje ovjek koji se
trese i oblijeva ga znoj. Svi moramo negdje biti.
Dobro, shvatio sam poruku. Ali ipak, u tom je ormaru, zajedno s
tobom jamano bilo i nezgodnih likova. Nemogue da ti je uvijek bilo
jako ugodno.
Priznajem, bilo je i nekoliko nezgodnih situacija. No, nauio
sam kako s njima izai na kraj. Bilo je to jedno od razdoblja u ivotu
tijekom kojih mi je moj neobian izgled bio od pomoi. Nitko nije
znao to bi sa mnom, a nakon odreenog vremena sam glavninu za-
tvorenika uspio uvjeriti da sam lud. Zaudilo bi te u kolikoj te mjeri
ljudi ostave na miru kad misle da si udaren. Kad jednom uvjeba taj
pogled, onda si cijepljen od svih nevolja.
I sve to samo zato to si se htio drati vlastitih principa.
 25/266
Nije to bilo ba tako teko. Barem sam u svakom trenutku znao
zato sam ondje. Nisam se morao muiti grinjama savjesti.
U usporedbi s tobom, ja sam imao sree. Zbog astme jed-
nostavno nisam proao lijeniki pregled, pa o tome vie nisam morao
ni razmiljati.
I tako, ti si otiao u Francusku, a ja u zatvor. Obojica smo
nekamo otili i obojica smo se vratili. A sve to mogu rei jest da sada
sjedimo na istome mjestu.
To je jedan od naina da se na to gleda.
To je jedini nain. Primijenili smo posve razliite metode, no
rezultati su identini.
Naruili smo jo jednu rundu. Nakon nje uslijedila je jo jedna,
pa jo jedna, a zatim i jo jedna. U meuvremenu nas je pipniar
poastio na raun kue, a mi smo mu uzvratili tako to smo ga pozvali
da i sebi natoi jednu. Taverna se poela puniti klijentima, a mi smo
otili sjesti u najudaljeniji kut prostorije. Ne mogu se sjetiti svega o
emu smo razgovarali, no poetka razgovora se sjeam znatno jasnije
od njegova kraja. Otprilike pola sata prije svretka naeg razgovora, u
svome sam organizmu imao toliku koliinu konjaka da sam vidio
dvostruko. To mi se jo nikada prije nije dogodilo, pa nisam znao to
uiniti kako bih ponovno izotrio sliku svijeta oko sebe. Kad god bih
pogledao Sachsa, vidio sam dvojicu. Treptanje oima nije mi pomo-
glo, a od mahanja glavom me samo obuzimala vrtoglavica.
Sachs se pretvorio u ovjeka s dvije glave i dvoja usta, a kad sam
naposljetku ustao u namjeri da odem, sjeam se da me uhvatio ispod
ruke, jer sam umalo pao. Mislim da je injenica da se Sachs tog
poslijepodneva udvostruio bila prava stvar. Tada sam bio teak kao
truplo i samo jedan ovjek me nikako ne bi mogao nositi.
Mogu govoriti samo o stvarima koje su mi poznate, koje sam vi-
dio vlastitim oima i uo vlastitim uima. Izuzme li se Fanny, Sachsu
sam vjerojatno bio blii od bilo kog drugog, no to me ne ini
 26/266
strunjakom za detalje iz njegova ivota. Ve je bio pregurao tridesetu
kad smo se upoznali, a nijedan od nas nikada nije previe govorio o
svojoj prolosti. Njegovo je djetinjstvo za mene posvemanja tajna, jer
osim nekoliko prigodnih primjedbi koje je tijekom godina iznio o
svojim roditeljima i sestrama, o njegovoj obitelji ne znam gotovo
nita. Da su okolnosti bile drukije, sada bih pokuao razgovarati s
nekima od tih ljudi, trudio bih se popuniti to je mogue vie praznina.
No, nisam u situaciji da krenem u potragu za Sachsovim uiteljima iz
osnovne kole, ili prijateljima iz srednje, da razgovaram s njegovim
roacima i kolegama s faksa, s ljudima s kojima je boravio u zatvoru.
Nemam vremena za to, a budui da sam prisiljen raditi u urbi, moram
se pouzdati u vlastita sjeanja. Ne kaem da bi se u moja sjeanja tre-
balo sumnjati, da je u stvarima koje o Sachsu znam ita lano ili
iskrivljeno, samo ne elim ovu knjigu predstaviti kao neto to ona
nije. U njoj nita nije definitivno. Nije ovo biografija ili iscrpan psiho-
loki portret, i premda mi se Sachs tijekom naeg dugogodinjeg pri-
jateljstva uvelike povjeravao, moram priznati da raspolaem tek par-
cijalnom spoznajom o ovjeku kakav je bio. elim rei istinu o njemu,
prikazati vlastite uspomene na to je mogue poteniji nain, no ne
mogu iskljuiti mogunost da moda grijeim, da je istina prilino raz-
liita od onog kako je zamiljam.
Roen je 6. kolovoza 1945. Toga se datuma dobro sjeam zato
to se uvijek trudio naglasiti da je prva amerika beba Hiroime,
originalno dijete bombe, prvi bijelac koji je udahnuo zrak poetka
nuklearnog doba. esto je tvrdio kako ga je lijenik porodio tono u
trenutku kad je Enola Gay iz svoje utrobe ispustila Debelog Deka, no
to sam uvijek doivljavao kao pretjerivanje. Kad sam jednom prilikom
susreo Sachsovu majku, ona se nije mogla sjetiti tonog vremena
poroda (rodila je etvero djece, rekla je, i u glavi joj se izmijealo
tono vrijeme pojedinih poroda), no barem je potvrdila datum.
 27/266
Istom je prilikom dodala kako se jasno sjea da je za Hiroimu
ula nakon to je rodila sina. Ako je Sachs izmislio sve ostalo, onda je
to bilo tek malo nedune mitologizacije. Bio je vjet u pretakanju in-
jenica u metafore, a budui da je raspolagao obiljem injenica, mogao
vas je bombardirati nepresunom zalihom udnih povijesnih povez-
anosti, meusobno povezivati i najudaljenije ljude i dogaaje. Jednom
mi je prilikom tako ispriao kako je prigodom prvog posjeta Petera
Kropotkina Sjedinjenim Dravama, 1890-tih godina, gospoda Jeffer-
son Davi, udovica konfederacijskog predsjednika, zatraila susret sa
slavnim anarhistikim knezom. Ve je i to samo po sebi bilo dovoljno
bizarno, rekao je Sachs, no samo nekoliko minuta nakon to je u kuu
gospoe Davi uao Kropotkin, pred vratima iste pojavio se Booker T.
Washington. Washington je gospou izvijestio da eli vidjeti gospod-
ina iz Kropotkinove pratnje (zajednikog prijatelja), a kad je gospoda
Davi doznala tko stoji u njezinu predsoblju, poslala mu je poruku
neka ude i pridrui im se. I tako je, tijekom sljedeih sat vremena,
nezamisliv trojac sjedio za stolom, ispijao aj i pristojno razgovarao:
ruski plemi kojemu je tenja bila sruiti sve organizirane vlade, bivi
rob koji je postao pisac i pedagog, i supruga ovjeka koji je Ameriku
poveo u najkrvaviji rat kako bi zatitio instituciju ropstva. Samo je
Sachs mogao biti upuen u takvo to. Samo ste od Sachsa mogli
doznati da je filmskoj glumici Louise Brooks, tijekom djetinjstva to
ga je poetkom stoljea provela u Kansasu, prijateljica iz susjedstva
bila Vivian Vance, ista ona koja e, kao odrasla ena kasnije sud-
jelovati u showu / love Lucy. Oduevljavalo ga je to je otkrio
sljedee: da su dvije krajnosti amerikog poimanja enstvenosti, vamp
i staromodna ena, libidom natopljena seks-avolica i zaputena
kuanica, poetak imale na istome mjestu, na istoj pranjavoj ulici
srednjeg Zapada. Sachs je oboavao te ironije, velike povijesne
vragolije i protuslovlja, naine kako su se injenice neptestano izvrtale
naglavce. Upijajui sve te injenice, mogao je svijet itati kao da je
 28/266
djelo mate, preokretati dokumentirane dogaaje u knjievne simbole,
tropizme koji upuuju na mraan, kompleksan predloak utkan u
stvarnost. Nikada nisam uspio dokuiti koliko je ozbiljno shvaao tu
igru, no esto ju je igrao, a ponekad se ak inilo da se ne moe
zaustaviti. itava pria vezana uz njegovo roenje bila je dio istoga
poriva. S jedne je strane to bilo neto poput crnoga humora, no bio je
to i pokuaj definiranja samoga sebe, nain da se ukljui u uase
naega vremena.
Sachs je esto govorio o bombi. Za njega je ona bila sredinja
injenica svijeta, konana demarkacija duha, u smislu da nas je odije-
lila od svih ostalih generacija u povijesti. U trenutku kad smo stekli
mo samounitenja, izmijenilo se i samo poimanje ljudskoga ivota;
ak je i zrak to smo ga disali bio zagaen smradom smrti. Sachs teko
da je bio prva osoba koja se pojavila s takvim idejama, no s obzirom
na ono to mu se dogodilo prije devet dana, njegova opsesija u sebi je
sadravala neto ime zasluuje pravo prvenstva, kao da je bila neka
vrsta smrtonosne igte rijei, preokrenuta rije koja je u njemu pustila
korijen i nastavila rasti izvan njegova nadzora.
Otac mu je bio istonoeuropski idov, a majka irska katolkinja.
Kao to je sluaj s veinom amerikih obitelji, i njih je amo dovela
nesrea (glad koja je zbog nestaice krumpira zavladala 1840-ih,
pogromi tijekom 1880-ih), no osim tih nepotpunih detalja, o Sachso-
vim precima nemam nikakvih informacija.
Rado je govorio kako je jedan pjesnik odgovoran za dolazak ob-
itelji njegove majke u Boston, no bilo je to samo neizravno povezano
sa Sir Walterom Raleghom, ovjekom koji je krumpir donio u Irsku,
te je tako bio odgovoran i za poast do koje je dolo tristo godina kas-
nije. A kad je pak rije o obitelji njegova oca, jednom mi je prilikom
rekao da su u New York doli zbog smrti Boga. Bila je to jedna od
Sachsovih zagonetnih aluzija, jedna od onih koje su se ovjeku inile
liene svakoga smisla, sve dok ne bi prodro do logike pjesmice za
 29/266
malu djecu, skrivene ispod povrine. Ono to je ovom izjavom htio
rei bilo je da su pogromi zapoeli nakon ubojstva cara Aleksandra II;
da su cara ubili ruski nihilisti; da su nihilisti nihilistima prozvani zato
to su vjerovali da Bog ne postoji. Konano, bila je to jednostavna jed-
nadba, premda posve neshvatljiva sve dok se pojmovi koji povezuju
one krajnje ne bi doveli u logian slijed. Sachsova primjedba na-
likovala je na primjedbu ovjeka koji kae da je kraljevstvo izgubljeno
zbog avla. Onome tko pjesmu poznaje, odmah je jasno. Onaj tko ne
zna, jednostavno ne zna.
Gdje su se i kada njegovi roditelji upoznali, to su prethodno
radili, kako su njihove obitelji reagirale na mijeani brak, kad su se
preselili u Connecticut - sve je to izvan okvira unutar kojih mogu
raspravljati.
Koliko znam, Sachs je odgojen sekularno. Bio je istodobno i
idov i kranin, to znai da nije bio ni jedno ni drugo. Ne sjeam se
da mi je ikada rekao da je iao u vjersku kolu, a koliko znam, nikada
nije primio Prvu priest, niti je imao bar-micvu. injenica da je bio
obrezan tek je puki medicinski detalj.
Nekoliko je puta, meutim, aludirao na vjersku krizu to ju je
proivio tijekom puberteta, no koja je relativno brzo sagorjela sama od
sebe. Ono to je na mene oduvijek ostavljalo silan dojam bilo je
njegovo poznavanje Biblije (kako Novog, tako i Starog Zavjeta), pa
smatram kako je mogue da ju je poeo itati upravo tada, u razdoblju
svoje unutarnje borbe. Sachsa su vie zanimale politika i povijest, ne-
go duhovna pitanja, no njegova je politika ipak bila obojena onim to
bih nazvao religioznim odlikama, kao da je politiki angaman za
njega bio neto vie od suoavanja s problemima vezanim uz ono ovd-
je i sada, kao da je bio i sredstvo osobnoga spasenja. Vjerujem da je
upravo to vaan detalj.
Sachsove politike ideje nisu spadale ni u jednu konvencionalnu
kategoriju. Bio je na oprezu glede sustava i ideologija, i premda je o
 30/266
njima mogao raspravljati s poprilinom dozom razumijevanja i sofisti-
ciranosti, politika akcija za njega se svodila na savjest. Upravo to ga
je i nagnalo na odluku da 1968. ode u zatvor. Nije to uinio zato to je
smatrao kako e ondje neto postii, ve zato to ne bi mogao ivjeti
sam sa sobom da to nije uinio. Kada bih morao rezimirati njegov stav
prema vlastitim uvjerenjima, prvo bih se osvrnuo na Transcendental-
iste devetnaestoga stoljea. Thoreau mu je bio uzor, sumnjam da bi
Sachs bez Graanskoga neposluha ikada postao ono to je bio. Ne
mislim sada samo na zatvor, ve na itav njegov pristup ivotu, na
stav koji je u sebi sadravao neumoljivu unutarnju budnost. Jednom
nam se prilikom u razgovor uuljao Walden i Sachs mi je tada priznao
da nosi bradu zato to ju je nosio i Henry David - to mi je omoguilo
spoznati koliko je duboko njegovo divljenje.
Dok ovo piem, postajem svjestan da su zapravo ivjeli jednako
dugo. Thoreau je umro u etrdeset etvrtoj godini, a Sachs bi ga nadi-
vio samo da je poivio do sljedeeg mjeseca. Mislim da je ovdje rije
tek o pukoj koincidenciji, no to je jedna od onih stvari koje je Sachs
uvijek volio, detalj na koji se trebalo osvrnuti.
Otac mu je bio bolniki slubenik u Norwalku, a ono to sam
doznao bilo je da njegova obitelj nije bila ni dobrostojea, ni siro-
mana. Prvo su se rodile dvije keri, pa Sachs, a nakon njega im se
rodila i trea ki. Svi etvero rodili su se u rasponu od est ili sedam
godina. Cini se kako je Sachs bio povezaniji s majkom nego s ocem
(ona je jo iva, on ne), no nikada nisam stekao dojam da je izmeu
oca i sina ikada bilo velikih sukoba. Kako bi doarao koliko je kao
djeak bio glup, Sachs mi je jednom spomenuo koliko je bio razoaran
kad je doznao da njegov otac nije sudjelovao u Drugom svjetskom
ratu. Uzmu li se u obzir Sachsovi kasniji stavovi, ta se njegova reak-
cija doima gotovo kominom, no tko zna koliko je snano to
razoaranje tad na njega utjecalo? Svi su se njegovi prijatelji tada
hvalisali vojnikim podvizima svojih oeva, a on im je zavidio na
 31/266
ratnim trofejima koje su iznosili na dvorita svojih kua smjetenih u
predgrau dok bi se igrali rata: na ljemovima i redenicima, futrolama
za pitolje i vojnikim porcijama, ploicama s imenima, kapama i
odlijima. Nikada mi, meutim, nije objasnio zato njegov otac nije
sluio vojsku. S druge je, pak, strane Sachs s ponosom govorio o oe-
voj socijalistikoj politikoj orijentaciji tijekom tridesetih godina, a
koja je bila povezana sa sindikalnim udruivanjima ili neim drugim
povezanim s radnikim pokretom. Ako je Sachs i bio skloniji majci
nego ocu, mislim da je do toga dolo zato to su bili nevjerojatno
slini: oboje su bili brbljavi i izravni, oboje su raspolagali nevjerojatn-
im darom da druge potiu da govore o sebi. Fanny (koja mi je o tim
stvarima rekla koliko i Ben) smatra kako je Sachsov otac bio tii i
manje izravan od njegove majke, zatvoren u sebe, ne toliko eljan
svakome iznijeti vlastito miljenje. Najsigurniji dokaz koju tomu ide u
prilog, a kojega se mogu sjetiti dolazi iz prie koju mi je Fanny jed-
nom prilikom ispriala. Nedugo nakon Benova uhienja, lokalni je
novinar doao u kuu kako bi od njezina svekra dobio intervju glede
suenja. Bilo je jasno da novinar eli napisati priu o medugenera-
cijskome sukobu (tad je to bilo udarna tema), no im ga je gospodin
Sachs prozreo, inae miran i tih ovjek udario je akom o rukohvat
stolice, pogledao novinara ravno u oi i rekao: Ben je sjajno dijete.
Uvijek smo ga uili da se zauzme za vlastite stavove i bio bih lud kad
ne bih bio ponosan na ovo to sada ini. Kad bi u ovoj zemlji bilo vie
mladia kao to je on, ovo bi bilo vraki ljepe mjesto.
Nikada nisam upoznao njegova oca, no vie se no dobro sjeam
Dana zahvalnosti to sam ga proveo u kui njegove majke. Do posjeta
je dolo nekoliko tjedana nakon to je Ronald Reagan izabran za pred-
sjednika, to znai da je rije o mjesecu studenom, 1980. - prije deset
godina. Bilo je to loe razdoblje u mome ivotu. Moj prvi brak se
raspao dvije godine ranije, a Iris sam trebao upoznati tek potkraj vel-
jae, dobra tri mjeseca kasnije. Mome sinu Davidu bile su tek neto
 32/266
vie od tri godine i s njegovom sam se majkom dogovorio da e/on
blagdane provesti sa mnom, no planovi koje sam predvidio u posljed-
nji su tren propali. Mogunosti koje su mi preostale bile su prilino
sumorne: otii u neki restoran ili jesti zaleenu puricu u mome malen-
om stanu u Brooklynu. Kad sam se ve poeo saalijevati (mogao je
ve biti ponedjeljak ili utorak), Fanny me je spasila tako to nas je
pozvala k Benovoj majci, u Connecticut. Ondje e biti i svi neaci i
neakinje, rekla je, pa e Davidu biti zabavno.
Gospoda Sachs u meuvremenu se preselila u staraki dom, no
tada je jo ivjela u kui u New Canaanu, gdje su odrasli Ben i
njegove sestre. Bila je to velika kua smjetena na samome rubu
grada, koja je izgledala kao da je sagraena u drugoj polovici devet-
naestoga stoljea, kua s kiastim viktorijanskim zabatima i smon-
icama, stranjim, vanjskim stubitem i udnim, uskim prolazom na
drugome katu. Unutranjost kue bila je mrana, a dnevna soba je bila
prepuna knjiga, dnevnih novina i asopisa. Gospoa Sachs tad je
jamano bila u kasnim ezdesetima, no nita kod nje nije bilo starake
Dugi je niz godina radila kao socijalna radnica u siromanoj etvrti
Bridgeport i nije bilo teko vidjeti da je u svome poslu bila dobra: bila
je to rjeita ena, prepuna stavova, sa smionim, iskrivljenim osjeajem
za humor. inilo se da je mnogo toga zanima, nije bila ni previe sen-
timentalna, ali ni zlovoljna, no kad god bi razgovor skrenuo na
politiku (to se toga dana esto dogaalo), ona bi dokazala da ima
opako otar jezik. Neke od njezinih primjedbi bile su poprilino drske,
a u jednom je trenutku za Nixonove suradnike umijeane u aferu rekla
da su to ljudi koji i vlastite gae slau prije odlaska na spavanje.
Jedna od njezinih keri nelagodno me pogledala, kao da se eli is-
priati zbog ponaanja svoje majke koje nije dostojno jedne dame.
Nije, meutim, trebala brinuti. Toga mi se dana gospoda Sachs silno
svidjela. Ona je bila subverzivni matrijarh koji je svijetu i dalje
nanosio udarce, a bila je spremna na vlastiti se raun aliti koliko i na
 33/266
raun svih ostalih - ukljuujui i na raun svoje djece i unuka. Nedugo
nakon to sam stigao, priznala mi je da loe kuha, te da je zato odgov-
ornost pripremanja objeda predala svojim kerima. No, zatim je
dodala (tad mi je prila sasvim blizu i aputala mi je u uho), ni njezine
tri keri u kuhinji nisu pretjerano vjete.
Naposljetku, rekla je, upravo ih je ona i nauila svemu to znaju,
a kako od uenika oekivati neto ondje gdje je i uitelj prepun mana?
Istina je da je ruak bio uasan, no jedva da sam imao vremena
obazirati se na to. Uz toliko ljudi koji su toga dana bili u kui, uz gal-
amu koju je stvaralo petero djece mlade od deset godina, naa su usta
bila vie zaokupljena razgovorom, nego hranom. Sachsova je obitelj
bila buna gomila. Njegove sestre i njihovi muevi ovamo su doli iz
razliitih dijelova zemlje, a budui da se veina njih nije susrela ve
poprilino dugo, razgovor je ubrzo postao sasvim neusiljen, a svi su
govorili istodobno. Za stolom je neprekidno teklo po etiri ili pet
meusobno nepovezanih dijaloga, a budui da ljudi nisu nuno razgo-
varali s osobom koja je pokraj njih sjedila, razgovori su se neprestano
meusobno mijeali, dolazilo je do izmjena sudionika u njima, tako da
se inilo kako svi istodobno sudjeluju u svim razgovorima, kao da
simultano brbljaju o vlastitom ivotu i doznaju detalje o ivotima svih
ostalih.
Tomu pridodajte djeje upadice, posluivanje pojedinih jela, pro-
lijevanje vina, ispadanje pribora na tlo, prevrnute ae, prosutu hranu,
pa objed poinje nalikovati na razraenu, u urbi improviziranu vod-
viljsku rutinu.
vrsta je to obitelj, pomislio sam, izazivaka, na frakcije
podijeljena skupina ljudi koji vole jedni druge, no koji nisu bili
grevito vezani uz ivot to su ga ranije ivjeli. Za mene je bilo pravo
osvjeenje vidjeti koliko malo neprijateljstva medu njima ima, koliko
je malo rivalstava i kivnje izlazilo na povrinu, no istodobno meu
njima nije bilo ni previe intimnosti. Nisu bili uzajamno povezani
 34/266
poput lanova uspjenih obitelji. Znam da je Sachs volio svoje sestre,
no iskljuivo na automatski i distanciran nain, a mislim da ni sa jed-
nom od njih nije imao prisne odnose tijekom svog kasnijeg ivota.
Bilo je to moda povezano s injenicom da je bio jedini djeak u ob-
itelji, no kad god bih ga letimino pogledao tijekom tog dugog poslije-
podneva i veeri, uvijek je razgovarao ili s majkom ili s Fanny, a vrlo
je vjerojatno da je veu pozornost posveivao mome sinu Davidu nego
ijednom od svojih neaka ili neakinja. Mislim da ovim nemam
namjeru ita posebno naglasiti. Ovakva pristrana razmatranja u sebi
mogu sadravati velik broj pogreaka i pogrenih shvaanja, no ipak
je injenica da se Sachs unutar svoje obitelji ponaao kao samotnjak,
kao netko tko se dri postrani. Ne znai to da je ikoga izbjegavao, no
bilo je trenutaka kad sam imao dojam da se ne osjea ugodno, kao da
mu je bilo dosadno biti ondje.
S obzirom na to koliko malo o njemu znam, ini se da njegovo
djetinjstvo ni po emu nije bilo dojmljivo. Nije bio pretjerano dobar
dak, a da je neim i mogao zasluiti poasti, bilo bi to iskljuivo zbog
njegove spretnosti u smiljanju psina. Oigledno da nije imao nimalo
straha u sueljavanju s autoritetima, a sudei po onome to mi je is-
priao, vrijeme od este do dvanaeste godine proveo je smiljajui
kreativne oblike sabotae. On je bio zaduen za postavljanje klopki,
privrivanje natpisa 'Udari me' na leda uitelja, za bacanje petardi u
koare za otpatke u kolskoj kamini. Tijekom tih godina je na stotine
sati proveo sjedei u uredu direktora kole, no kazna je bila tek
malena cijena koju je trebao platiti, to je nitavno s obzirom na zado-
voljstvo koje su mu te pobjede priskrbile. Ostali djeaci su ga
potovali zbog odvanosti i inventivnosti, zbog ega se vjerojatno i
odvaio toliko riskirati. Vidio sam nekoliko Sachsovih fotografija iz
djetinjstva. Neupitno je bio runo pae, netko tko se istinski ne uk-
lapa: visok i trkljast kao stabljika graha s velikim uima, iskrivljenih i
velikih zuba, asimetrine i bedaste njuke. Njegov potencijal glavne
 35/266
mete ismijavanja bio je velik; jamano je bio pokretna meta za sve
vrste ismijavanja i divljakih podbadanja. To to je izbjegao takvu
sudbinu, moe zahvaliti injenici da je samoga sebe prisilio da bude
ludi od svih ostalih. To zasigurno nije bila jedna od najugodnijih
uloga, no svi se silama upinjao njome ovladati, te je nakon nekog
vremena posve zavladao svojim teritorijem.
Nosio je zubnu protezu koja mu je poravnala zube; ojaao je u
tijelu; postupno je snagom volje nauio gospodariti vlastitim udovima.
Do ulaska u pubertet, Sachs je nalikovao ovjeku kakvim e kasnije
postati. Njegova mu je visina u sportu predstavljala prednost, a kad je,
u trinaestoj ili etrnaestoj godini poeo igrati koarku, brzo se razvio u
igraa koji obeava. Neslane ale i buntovniko ponaanje kod njega
su do tada ve bili iezli, a premda njegovi uspjesi u srednjoj koli
teko da su bili izvanredni (samoga je sebe opisivao kao lijenog
uenika kojeg dobre ocjene uope nisu nadahnjivale), neprestano je
itao i ve je tada o sebi razmiljao kao o buduem knjievniku.
Sudei prema onome to mi je osobno priznao, njegovi prvi tekstovi
su bili oajni - romantino-apsurdna duevna traganja,kako ih je
jednom prigodom nazvao, kukavne priice i pjesme koje nikome nije
pokazivao. Ipak se drao toga, a u znak vlastite, sve vee ozbiljnosti,
jednoga si je dana u dobi od sedamnaest godina kupio lulu. Bila je to
zatitna oznaka svakog istinskog pisca, tako je mislio, pa je posljednju
godinu srednje kole proveo sjedei za svojim radnim stolom, s
olovkom u jednoj, a lulom u drugoj ruci, punei sobu dimom.
Sve sam to doznao izravno od Sachsa. Te prie su mi pomogle
stvoriti predodbu kakav je bio prije no to u ga upoznati, no kad
sada u glavi vrtim njegove komentare, shvaam da bi sve to moglo biti
izmiljeno. Podcjenjivaki odnos prema samome sebi bio je vaan ele-
ment njegove osobnosti, a esto je samome sebi bio i predmet sprdnje.
Volio je samoga sebe prikazati na nimalo laskav nain, osobito kad bi
 36/266
govorio o prolosti. Uvijek je bio glupi klinac, pompozna budala,
smutljivac, eprtljavi klipan.
Moda je htio da ga takvim doivljavamo ili je moda samo
uivao u perverznom zadovoljstvu pogrenog navoenja. Jer osoba
koja se zna aliti na vlastiti raun mora imati veliku koliinu sam-
ouvjerenosti, a toliko samouvjereni ljudi su rijetko budale ili eprtlje.
Iz tog razdoblja raspolaem samo s jednom priom koju pri-
hvaam s punim povjerenjem. uo sam je potkraj svog posjeta Con-
necticutu, 1980., a budui da sam je uo i od njegove majke, i od
njega, ta pria spada u sasvim drugu kategoriju. Sama po sebi, ta je
anegdota znatno manje dramatina od onih koje mi je Sachs ispriao,
no razmatramo li je tako da u obzir uzmemo itav njegov ivot, ona
tad ima izniman znaaj - kao da je najava glazbene teme vodilje koja
e ga progoniti sve do njegova posljednjeg dana na zemlji.
Kad se stol naposljetku raistio, oni koji nisu pomagali pri pri-
premi ruka trebali su u kuhinji oprati posude. Bilo nas je samo
etvero: Sachs i njegova majka, Fanny i ja. Sa svim onim posuem,
tanjurima, alicama i zdjelama, bio je to velik posao, a dok smo na-
izmjenino strugali, prali, ispirali i brisali, avrljali smo o najraz-
liitijim stvarima, doticali se najrazliitijih tema. Poslije nekog
vremena, poeli smo razglabati o Danu zahvalnosti, to nas je dovelo
do rasprave o ostalim amerikim blagdanima, nakon ega smo se os-
vrnuli i na nacionalne simbole. Netko je spomenuo Kip Slobode, a
onda su se, kao da se oboma u istome trenutku sjeanje vratilo u isto
vrijeme, Sachs i njegova majka prisjetili puta do Bedloes Islanda,
kamo su otili ranih pedesetih. Fanny jo nikada nije bila ula tu priu,
pa smo ona i ja bili sluatelji koji su s krpama za brisanje posua u
rukama gledali kako ono dvoje izvode svoju malu predstavu.
Benjy, sjea li se toga dana? zapoela je gospoda Sachs.
Naravno da se sjeam, rekao je Sachs. Bila je to jedna od
prekretnica u mome djetinjstvu.
 37/266
Tad si jo bio siuan ovjeuljak. Nije ti bilo vie od est ili
sedam godina.
Bilo je to ljeto kad sam navrio est godina. Tisuu devetsto
pedeset prva.
Bila sam ve starija, a nikada nisam vidjela Kip Slobode. Pom-
islila sam kako je krajnje vrijeme da ga vidim, pa sam te strpala u auto
i zaputili smo se prema New Yorku. Ne znam gdje su tog jutra bile
cure, no poprilino sam sigurna da smo ondje bili samo ti i ja.
Samo nas dvoje. I gospoda kojoj prezime zavrava sa stein i
njezina dva sina. Susreli smo ih odmah po dolasku.
Doris Saperstein, stara prijateljica iz Bronxa. Imala je dvojcu
sinova tvoje dobi. Pravi mali musavci, divlji Indijanci.
Obini klinci. Oni su i izazvali itavu svau.
Kakvu svau?
Toga se ne sjea, zar ne?
Sjeam se samo onog to se dogaalo kasnije. Sve ostalo mi se
izbrisalo iz glave.
Natjerala si me da odjenem one odurne kratke hlaice i bijele
dokoljenice. Uvijek si me dotjerivala kada bismo nekamo ili, mrzio
sam to. Osjeao sam se kao mekuac u toj odjei, kao Fauntlerov u
sveanoj odori. Dovoljno sam se loe osjeao tijekom obiteljskih ok-
upljanja, no sama pomisao da u se takav pojaviti pred sinovima gos-
poe Saperstain za\mene je bila neizdriva. Znao sam da e oni na
sebi imati majice, traperice i tenisice, pa nisam znao kako se suoiti s
njima.
Ali, izgledao si kao aneo u toj odjei, rekla je njegova majka.
Moda, ali nisam htio izgledati kao aneo. Htio sam izgledati
kao prosjeni ameriki djeak.
Preklinjao sam te da mi dopusti odjenuti neto drugo, no ti nisi
poputala. Rekla si da posjet Kipu Slobode nije kao igra u dvoritu. To
je simbol nae zemlje i moramo mu iskazati potovanje. Ve sam tad
 38/266
bio svjestan ironije itave situacije. Ondje smo trebali odati poast
samome konceptu slobode, a ja sam bio u okovima. ivio sam u pot-
punoj diktaturi, a moja su prava gaena dokle god je sezalo moje
pamenje. Pokuavao sam se izvui priom o drugim dekima, no ti
me nisi htjela sluati. Glupost, rekla si, i oni e odjenuti svoju sveanu
odjeu. Bila si tako prokleto sigurna u sebe, a ja sam se naposljetku
okuraio i ponudio ti nagodbu. Dobro, rekao sam, danas u odjenuti
ovu odjeu. Ali, ako ostali deki budu nosili traperice i tenisice, onda
je ovo posljednji put da odijevam ovakvo to. Od tog u trenutka dob-
iti tvoje doputenje da odijevam to me volja.
A ja sam se sloila? Zar sam si dopustila nagaanje sa
estogodinjakom?
Samo si mi podilazila. Nisi ni pomiljala na mogunost gubitka
oklade. No gle uda, kad se gospoa Saperstain kod Kipa Slobode po-
javila sa svojim sinovima, deki su bili odjeveni upravo onako kako
sam predvidio. A ja sam iznenada postao gospodar vlastite garderobe.
Bila je to prva velika pobjeda u mome ivotu. Osjeao sam se kao da
me zapuhnuo vjetar demokracije, kao da sam ustao u ime svih ugnjet-
enih naroda svijeta.
Sad znam zato prema jeansu osjea toliku pristranost, rekla
je Fanny. Otkrio si princip samoodreenja, pa si odluio loe se
odijevati do kraja ivota.
Upravo tako, rekao je Sachs. Stekao sam pravo da budem dri-
pac, a tu titulu jo od tada ponosno nosim.
A onda, nastavila je gospoda Sachs, nestrpljiva da nastavi s
priom, poeli smo se penjati.
Spiralnim stubitem, nadovezao se njezin sin. Pronali smo
stube i poeli smo se uspinjati.
Isprva i nije bilo tako gadno, rekla je gospoa Sachs. Doris i
ja deke smo pustili neka idu ispred, a mi smo se drale za rukohvat i
uz stepenice smo se uspinjale lijepo i polako. Doli smo sve do krune,
 39/266
nekoliko smo minuta promatrali luku i sve je, vie ili manje, bilo u na-
jboljem redu. Pomislila sam kako je to to, da emo se spustiti i
nekamo otii na sladoled. No tad se jo moglo otii sve do baklje, a to
je znailo penjati se uz jo jedno stubite - ravno kroz gospoiinu
podignutu ruku. Deki su izgarali od elje da odu tamo. Neprestano su
ciali i cviljeli da ele vidjeti sve, pa smo Doris i ja popustile.
Ispostavilo se da to stubite nema rukohvat kao ono prvo. Bile su
to najue i najuvijenije metalne preke koje sam ikad vidjela u ivotu,
vatrogasna ipka s ispupenjima, a kad smo pogledali kroz ruku, inilo
nam se kao da smo petsto milja u zraku. Oko nas je bilo isto
nitavilo, velika nebeska praznina.
Deki su se do baklje uzverali sami, no ja sam na dvije treine
puta shvatila da neu uspjeti. Oduvijek sam bila uvjerena da sam tvrd
orah. Nisam bila poput onih histerinih ena koje vrite kad ugledaju
mia. Bila sam snana, prizemljena ena s iskustvom, no na onim sam
stubama iznenada osjetila unutarnju slabost, oblio me hladan znoj,
mislila sam da u povratiti. Ni Doris se tada vie nije najbolje os-
jeala, pa smo obje sjele na stubu, u nadi da emo tako malo smiriti
ivce. To nam je malo pomoglo, ali ne previe, i premda sam se
leima oslonila na neto vrsto, i dalje sam se osjeala kao da u pasti,
kao da u svakoga trena naglavce pasti sve do dna. Nikada me u
ivotu jo nije bila obuzela tolika panika. Bila sam posve izbezum-
ljena. Srce mi je bilo u grlu, glava u rukama, eludac u stopalima. Kad
sam pomislila na Benjamina, toliko sam se uplaila da sam ga vritei
poela dozivati i govoriti mu neka sie. Bilo je stravino. Moj je glas
po itavoj unutranjosti Kipa Slobode odzvanjao kao urlici neke uk-
lete due. Djeaci su se naposljetku spustili iz baklje, pa smo se svi za-
jedno, sputajui se na stranjici s jedne stube na drugu, spustili do
podnoja. Doris i ja samo se trudile djeacima to prikazati kao igru,
pretvarati se kako je to zabavan nain sputanja niz stube. No, nita
me nije moglo natjerati da ponovno uspravno stanem na te stube, prije
 40/266
bih skoila ravno do dna, nego hodala uspravno. Trebalo nam je naj-
manje pola sata da se spustimo do podnoja, a do tad sam se ve bila
pretvorila u ruinu, u bezoblinu gomilu kostiju i mesa. Benji i ja smo
te noi sa Sapersteinima odsjeli u Grand Concoursu, a od tog se dana
panino bojim visine. Prije bih umrla nego kroila u zrakoplov, a kad
se popnem iznad treeg ili etvrtog kata neke zgrade, istoga trena
iznutra poutim. to kaete na to? A sve je to poelo onoga dana kad
se Benjamin, kao maleni djeak uzverao sve do baklje Kipa Slobode.
Bila je to moja prva lekcija iz politike teorije, rekao je Sachs
odvraajui pogled od svoje majke i pogledavajui Fanny i mene.
Nauio sam da sloboda moe biti opasna. Ako ne pazi, moe te
ubiti.
Ne elim prenapuhavati ovu priu, premda istodobno smatram da
ne bi trebala biti posve zanemarena.
Sama po sebi, ona je bila tek trivijalna epizoda, djeli obiteljskog
folklora, a gospoda Sachs ispriala ju je dovoljno aljivo, rugajui se
sama sebi, kako bi uklonila njezine prilino zastraujue mogue
posljedice. Po svretku prie, svi smo se smijali, a razgovor je zatim
krenuo drugim smjerom. Da nije bilo Sachsova romana (rije je o istoj
onoj knjizi koju je kroz snjenu oluju nosio na otkazanu knjievnu
veer, 1975.), tu bih priu moda potpuno zaboravio. A budui da je
roman prepun aluzija na Kip Slobode, mogunost uzajamne povez-
anosti teko se moe zanemariti - kao da djeako iskustvo svje-
doenja majinoj panici lei negdje u sri onoga to je napisao kao
odrastao ovjek, dvadeset godina kasnije. Pitao sam ga o tome dok
smo se te noi vraali u grad, no Sachs se na moje pitanje samo
nasmijao. Rekao je kako se tog dijela prie uope vie nije sjeao.
Zatim je, definitivno odustajui od ove teme, zapoeo kominu tiradu
usmjerenu protiv stupica psihoanalize. U konanici, nita od svega
toga nije ni vano. To to je Sachs zanijekao ikakvu uzajamnu
 41/266
povezanost, nipoto ne znai da povezanosti nema. Nitko ne zna otkud
izvire knjiga, a najmanje osoba koja ju je napisala.
Knjige se raaju iz neznanja, a ako i nastave ivjeti nakon to su
napisane, to je samo onoliko koliko ostaju nerazumljive.
Novi Kolos je bio jedini roman to ga je Sachs ikad objavio. Bio
je to i prvi njegov tekst koji sam proitao, a nema sumnje da je odi-
grao i znaajnu ulogu u izgradnji naeg prijateljstva. Jedno je bilo
Sachsa upoznati osobno, no kad sam shvatio da se mogu diviti i
njegovu djelu, moja elja da ga bolje upoznam postala je jo vea, jo
sam gorljivije iekivao ponovni susret s njim. To ga je istoga trena
izdvojilo iz skupine ljudi koje sam upoznao nakon povratka u
Ameriku. Bio je vie od potencijalnog pajdaa za opijanje, vie od jo
jednog poznanika u nizu. Sat vremena nakon to sam, prije petnaest
godina prvi put otvorio Sachsovu knjigu, shvatio sam da bismo mogli
postati prijatelji.
Ovo sam jutro proveo ponovno je prelistavajui (u brvnari imam
nekoliko primjeraka) i zaprepastilo me koliko se moji osjeaji prema
njoj gotovo uope nisu promijenili. Mislim da je dovoljno rei samo
to. Knjiga jo uvijek postoji, moe je se nabaviti u knjiarama i
knjinicama, pa je bez ikakvih problema moe proitati tko god to
eli. Nekoliko mjeseci nakon naeg prvog susreta, knjiga je objavljena
i u depnom izdanju, te nastavlja ivjeti svojim tihim, ali zdravim
ivotom na marginama novije knjievnosti, ta udna, zbrkana knjiga
koja je zadrala svoje mjestace na policama. Ipak, prvi sam je put
proitao posve nespreman. Nakon naeg razgovora u baru, pret-
postavljao sam da je napisao tipian prvi roman, jedan od onih slabo
prikrivenih pokuaja pretakanja vlastite ivotne prie u fikciju.
Nisam namjeravao okrenuti to protiv njega, no s tolikim je
omalovaavanjem govorio o svojoj knjizi, da sam bio pripravan
suoiti se s razoaranjem. Knjigu mi je toga dana potpisao u baru, no
sve to sam tad uoio jest da je rije o velikoj knjizi od vie od
 42/266
etiristo stranica. Poeo sam je itati sljedeeg poslijepodneva, kad
sam se preko kreveta ispruio nakon to sam popio deset kava lijeei
mamurluk od subotnje pijanke. Bila je to knjiga tipina za mlade
pisce, ali ne na nain kako me je Sachs upozorio.
Novi Kolos nije imao nikakve veze sa ezdesetima, s Vijet-
namom ili antiratnim pokretom, ili sa sedamnaest mjeseci to ih je
proveo u zatvoru. To to sam u knjizi tragao za takvim stvarima, pro-
izalo je iskljuivo iz mog vlastitog pomanjkanja mate. Sama pom-
isao na zatvor inila mi se toliko uasnom, da nisam mogao pojmiti da
netko tko je ondje boravio o tome i ne pie.
Kao to je svakom itatelju poznato, Novi Kolos je povijesni ro-
man, knjiga koja se temelji na pedantno provedenim istraivanjima,
ija je radnja smjetena u Ameriku izmeu 1876. i 1890., a poiva na
dokumentiranim, stvarnim injenicama. Glavnina likova su ljudi koji
su tad istinski ivjeli, a ak i imaginarni likovi nisu toliko izmiljeni,
koliko su posueni, ukradeni sa stranica drugih romana.
Drugim rijeima, svi su dogaaji istiniti - u smislu da prate
povijesne biljeke - a na mjestima gdje su povijesne injenice nejasne,
nema nikakvog petljanja sa zakonima vjerojatnosti. Sve je napravljeno
tako da se doima uvjerljivim, injeninim, pa ak i banalnim u pre-
ciznosti opisa. Pa ipak, Sachs itatelja neprestano uljuljkuje u osjeaj
sigurnosti, meusobno mijenja toliko knjievnih rodova i stilova kako
bi svoju priu ispriao, da knjiga poinje nalikovati na fliper, na neto
fantastino dobro sklepano, ureeno treptavim svjetlima i stotinama
zvunih efekata. Iz poglavlja u poglavlje, on s tradicionalne naracije u
treem licu skae na dnevnike zapise i pisma napisana u prvome licu,
s kronolokih sljedova na sitne anegdote, s novinskih lanaka na eseje,
pa zatim i na dramatine dijaloge.
Vrtlona je to izvedba, maratonski sprint od starta do cilja, i ma
to god mislili o knjizi kao cjelini, nemogue je ne odati potovanje
autorovoj energiji, iznimnoj odvanosti njegovih ambicija.
 43/266
Meu likovima koji se u romanu pojavljuju su Emma Lazarus,
Bik koji Sjedi, Ralph Waldo Emerson, Joseph Pulitzer, Buffalo Bili
Cody, Auguste Bartholdi, Catherine Weldon, Rose Hawthorne
(Nathanielova ki), Ellery Channing, Walt Whitman i William
Tecumseh Sherman. Ondje je, meutim, i Raskoljnikov (dolazi
izravno iz epiloga Zloina i kazne - po putanju iz zatvora, kao
imigrant dolazi u Sjedinjene Drave, gdje prezime anglicira u Ruskin),
ba kao i Huckelberry Finn (sredovjeni lutalica koji postaje Ruskinov
prijatelj), i Imael iz Moby Dicka (koji kao pipniar u New Yorku igra
tek kratku, sporednu ulogu). Novi Kolos zapoinje na stotu obljetnicu
amerike nazivasnosti, a obrauje sve vane dogaaje koji e se do-
goditi tijekom sljedeih petnaest godina: Custerov poraz kod Little
Big Horna, podizanje Kipa Slobode, opi trajk 1877., egzodus ruskih
Zidova u Ameriku, 1881., otkrie telefona, nerede u ikakome Hay-
marketu, irenje religije Ples duhova medu Sijuksima, pokolj kod
Wounded Kneea. Zabiljeeni su, meutim, i manji dogaaji, a upravo
je to i ono to knjizi daje njezinu teksturu, to ini da nije tek slagalica
povijesnih injenica. Emma Lazarus odlazi u Concord u Massachu-
settsu, gdje kao goa boravi u Emersonovoj kui. Tijekom svog
boravka ondje, ona upoznaje Elleryja Channinga, koji s njom pos-
jeuje Walden Pond i govori joj o svome prijateljstvu s Thoreauom
(koji je umro prije petnaest godina). Ovo dvoje osjeaju uzajamnu
privlanost te postaju prijatelji, to je jo jedno od onih udnovatih
protuslovnih preklapanja koje je Sachs toliko ljubio: sjedokosi
mukarac iz Nove Engleske i mlada idovska pjesnikinja iz
Millionare's Rowa u New Yorku. Tijekom posljednjeg susreta, Chan-
ning joj predaje dar za koji joj kae neka ga otvori tek u vlaku, na pov-
ratku kui. Odmotavi papir, ona pronalazi primjerak Channingove
knjige o Thoreau, zajedno s jednom od starevih relikvija koje je ovaj
uvao nakon njegove smrti: Thoreauov depni kompas. Prelijep je to
trenutak, a Sachs ga je krajnje osjeajno obradio, te u glavu itatelja
 44/266
usadio sliku koja e se esto, i na razliite naine iznova pojavljivati u
knjizi. Premda to nije iskazano na tako opiran nain, poruka ne moe
biti jasnija. Amerika je skrenula s puta. Thoreau je bio onaj koji je
umjesto nas mogao gledati kompas, a sada kada ga vie nema, nema
nade da emo ikada vie pronai pravi put.
Ondje je i udna pria o Catherine Weldon, sredovjenoj eni iz
Brooklyna koja kree na zapad kako bi postala jedna od ena Bika
koji Sjedi. Tu je i komina pria o ruskom velikom vojvodi Alekseju
na proputovanju Sjedinjenim Dravama - tijekom svog putovanja, on
lovi bizone s Billom Codvjem, sputa se niz Mississippi s Generalom i
gospodom George Armstrong Custer. Tu je i general Sherman, ije
srednje ime odaje poast jednom indijanskom ratniku, koji na sebe,
1876. preuzima zadau (mjesec dana nakon Custerova posljednjeg
okraja) uspostavljanja vojnog nadzora nad svim rezervatima na ter-
itoriju Sijuksa, te ophoenja prema Indijancima kao prema ratnim za-
robljenicima, kojem zatim, godinu dana kasnije, Ameriki Odbor za
Kip Slobode povjerava zadau donoenja odluke hoe li Kip Slobode
biti postavljen na Guvernerovu ili Bedloe Islandu. Emma Lazarus
zatim umire u trideset sedmoj godini, a njeguje je njezina prijateljica
Rose Hawthorne - na koju to iskustvo ostavlja toliki utisak da se
obraa na katolianstvo i u benediktinski red stupa kao sestra
Alphonsa, te posljednjih trideset godina svoga ivota posveuje
njegovanju ljudi na samrti. U knjizi su deseci takvih epizoda.
Sve su istinite, vrsto ukorijenjene u stvarnosti, no Sachs ih
meusobno povezuje tako da se doimaju vie kao fikcija, te se ini
kao da je prikazao nonu moru ili halucinaciju. Kako knjiga ide dalje,
dobiva sve nestabilniji karakter - puni se nepredvidivim
povezivanjima i rastancima, a biljee je brze promjene atmosfere - sve
dok ne dosegne toku kad ovjek osjeti kako itava cjelina poinje
lebdjeti, glomazno se uzdizati s tla kao meteoroloki balon. Stigavi
 45/266
do posljednjeg poglavlja, ovjek se ve uzdigao tako visoko u zrak, da
shvaa kako se moe spustiti tek ako padne, ako se smrska o tlo.
Ipak, knjiga u sebi definitivno ima i mana. Premda Sachs daje
sve od sebe kako bi ih prikrio, roman se na trenutke doima previe
iskonstruirano, previe mehaniki u orkestraciji zbivanja, a samo
rijetko neki od likova istinski zazive. Sjeam se kako sam, negdje
usred prvog itanja, samome sebi rekao da je Sachs vie mislilac nego
umjetnik, a njegova mi je vrsta ruka poesto smetala - kako je
neprestano pokuavao likovima utuviti vlastite stavove, manipulirati
njima kako bi kroz njih provukao vlastite ideale, umjesto da im
dopusti neka sami stvore vlastitu akciju. Ipak, usprkos injenici da nije
pisao o sebi samome, shvatio sam koliko je ova knjiga za njega bila
duboko osobna. Prevladavajui osjeaj bio je bijes, potpun, razdirui
bijes koji izbija na gotovo svakoj stranici: bijes usmjeren protiv
Amerike, protiv politikog licemjerja, bijes kao oruje za unitenje
nacionalnih mitova. S obzirom na injenicu da se u Vijetnamu tada jo
vodio rat, da je Sachs upravo zbog tog rata zavrio u zatvoru, nije bilo
teko spoznati kako je njegov bijes proizaao upravo iz toga. To je
knjizi podarilo otru, polemiku nijansu, pokretaku snagu koja je kn-
jigu gurala prema naprijed, koja je itatelja tjerala da je nastavi itati.
Sachsu su bile tek dvadeset tri godine kad je poeo pisati Novog Ko-
losa, a projektom je bio zaokupljen punih pet godina, tijekom kojih je
nainio sedam ili osam skica. Objavljena verzija sadravala je etiristo
trideset stranica koje sam sve odreda proitao prije no to sam poao
na poinak, u utorak naveer. Sve predrasude koje sam isprva moda i
imao, u zasjenak je bacilo moje divljenje prema onome to je napra-
vio. Kad sam se u srijedu poslijepodne vratio s posla, odmah sam sjeo
za stol i napisao sam mu pismo. Rekao sam mu da je napisao velik ro-
man. Kad god bude poelio sa mnom podijeliti jo jednu bocu kon-
jaka, bit u poaen pratiti ga u ispijanju aa.
 46/266
Nakon toga smo se poeli redovito viati. Sachs nije bio za-
poslen, pa je bio u znatno veoj mjeri na raspolaganju od veine ljudi
koje sam poznavao, fleksibilniji u svakodnevnoj koloteini. Na-
jobiniju veeru obino je nuno planirati i nekoliko tjedana un-
aprijed, a i najbolji ti se prijatelji ponekad i mjesecima ne javljaju. Sa
Sachsom su, meutim, improvizirani susreti bili pravilo. Radio bi kad
bi dobio duhovno nadahnue (to se najee dogaalo kasno
naveer), a ostatak vremena bi besciljno tumarao, etao bi se gradskim
ulicama kao kakav flaneur iz devetnaestoga stoljea, slijedei
iskljuivo vlastiti nos. etao je, posjeivao muzeje i galerije, usred
bijela dana bi odlazio na kino-projekcije, itao bi knjige na klupama u
parku. Nije bio ogranien vremenom poput ostalih ljudi, zato se
nikada ni nije osjeao kao da gubi vrijeme. To ne znai da nije bio
produktivan, samo se u njegovu sluaju zid koji posao dijeli od bes-
posliarenja do te mjere uruio, da gotovo vie nije bio uoljiv. Mis-
lim da mu je upravo to kao piscu i najvie pomoglo, budui da su mu
najbolje zamisli dolazile upravo kad ne bi sjedio za radnim stolom. U
tom je smislu za njega sve spadalo u kategoriju posla. Obroci su bili
posao, gledanje koarkakih utakmica, sjediti u pono u kafiu s pri-
jateljima za njega je takoer bilo posao.
Usprkos prividima, teko da je postojao ijedan trenutak kad on
nije radio.
Moji dani ni izbliza nisu bili toliko slobodni. Prethodnog sam se
ljeta iz Pariza vratio s devet dolara u depu, te sam umjesto da oca
zamolim da mi posudi neto novca (to bi on ionako vjerojatno odbio)
prihvatio prvi posao koji mi je ponuen. U vrijeme kad sam upoznao
Sachsa radio sam za trgovca rijetkim knjigama na Upper East Sideu,
gdje sam glavninu vremena provodio sjedei u stranjoj prostoriji, iza
same trgovine, piui kataloge i odgovarajui na pisma. Onamo sam
odlazio svakoga jutra u devet sati, a s posla odlazio u jedan. Poslije-
podneva sam provodio prevodei knjigu o povijesti suvremene Kine
 47/266
koju je napisao neki francuski novinar koji je neko vrijeme proveo u
Pekingu - povrna, traljavo napisana knjiga koja je od mene za-
htijevala vie napora no to je zasluila. Nadao sam se kako u jed-
noga dana moi napustiti posao prodaje knjiga i za ivot poeti za-
raivati kao prevoditelj, no jo nisam bio naisto hoe li moj plan
funkcionirati. U meuvremenu sam pisao kratke prie i recenzije kn-
jiga, pa se zbog svega toga nisam uspijevao naspavati. Ipak, Sachsa
sam viao ee no to se iz dananje perspektive, s obzirom na
okolnosti, doima moguim. Jedna od naih prednosti bila je ta to se
ispostavilo da ivimo u susjedstvu, a razmak izmeu naih stanova
lako se mogao i prijei pjeice. To nas je dovelo do nekoliko nonih
susreta u barovima na Broadwayu. A kad smo otkrili uzajamnu strast
za sportom, u batovima smo se poeli viati i vikendima poslijepodne,
budui da su se utakmice odravale uvijek u to vrijeme, a tada ni on ni
ja nismo posjedovali televizor. Gotovo od prvog trena, sa Sachsom
sam se poeo viati prosjeno dvaput tjedno, znatno ee no sa svima
ostalima koje sam poznavao.
Nedugo nakon to su zapoeli ti zajedniki izlasci, upoznao me
sa svojom suprugom. Fanny je tad bila postdiplomski student na
katedri za povijest umjetnosti sveuilita Columbia, drala predavanja
na Opim Studijima i zavravala dizertaciju o amerikim pejzaistima
devetnaestoga stoljea. Ona i Sachs deset su se godina ranije upoznali
na sveuilitu u Wisconsinu, doslovno su naletjeli jedno na drugo na
proturatnom prosvjedu koji je bio organiziran u kampusu. Kad je
Sachs, u proljee 1967. bio uhien, ve su gotovo godinu dana bili u
braku. Tijekom suenja su ivjeli u kui Benovih roditelja u New
Canaanu, a kad je nakon izricanja presude otiao u zatvor (poetkom
1968.), Fanny se preselila u stan svojih roditelja u Brooklynu. U jed-
nom se trenutku, tijekom tog razdoblja prijavila na poslijediplomski
studij na Columbiji, gdje su je primili i dodijelili joj stipendiju - koja
je ukljuivala plaenu kolarinu, stipendiju od nekoliko tisua dolara,
 48/266
kao i obavezu da na sveuilitu odri nekoliko predavanja. Ostatak
ljeta je provela radei honoraran uredski posao na Manhattanu, potkraj
kolovoza je pronala stani u zapadnome dijelu 112. ulice, a pre-
davanja su joj zapoela u rujnu. itavo to vrijeme, svake je nedjelje
vlakom putovala do Danburya kako bi posjetila Bena. Sve to spomin-
jem zato to sam je tijekom te godine vidio nebrojeno puta - a da
pritom nisam imao pojma tko je zapravo ona. Tada sam jo bio re-
doviti student na Columbiji, a moj stan je bio udaljen samo nekoliko
blokova dalje, u zapadnome dijelu 107. ulice. Sluaj je tako htio, pa je
nekoliko mojih najprisnijih prijatelja ivjelo u njezinoj zgradi, te sam
je nekoliko puta susreo u dizalu ili u predvorju zgrade. Osim toga,
nekoliko sam je puta vidio kako ee Broadwayem, a nekoliko je puta
i ispred mene stajala na blagajni diskonta gdje sam kupovao cigarete,
ba kao to sam je viao i kako ulazi u zgradu kampusa. U proljee
smo se ak predbiljeili za isti predmet, opirno predavanje o povijesti
estetike profesora s katedre za filozofiju. Na svim sam je tim mjestima
uoavao zato to sam je smatrao privlanom, no nikada nisam smogao
snage da joj se obratim. U njezinoj je eleganciji bilo neeg zas-
traujueg, neeg to je poput zida odbijalo sve neznance. Pretpostavl-
jam kako je vjenani prsten za to bio dijelom odgovoran, no ak i da
nije bila udana, sumnjam da bi bilo drukije. Ipak, svjesno sam se tru-
dio sjediti iza nje na tim filozofskim predavanjima, tako da sam
svakoga tjedna mogao provesti sat vremena promatrajui je krajikom
oka.
Jednom ili dvaput smo se jedno drugom nasmijeili izlazei iz
predavaonice, no bio sam odve srameljiv da idem dalje. Kad nas je
1975. Sachs konano upoznao, istog smo se trena prepoznali. Bilo je
to uznemirujue iskustvo, pa mi je bilo potrebno nekoliko minuta da
povratim prisebnost. Misterij iz prolosti iznenada je bio rijeen.
Sachs je bio tajanstveni suprug ene koju sam est ili sedam godina
ranije tako pozorno motrio. Da sam se zadrao u starom susjedstvu,
 49/266
gotovo bih ga sigurno susreo nakon to je izaao iz zatvora. No, diplo-
mirao sam u lipnju, a Sachs se u New York vratio tek u kolovozu. Ja
sam tad ve bio iselio iz stana i putovao za Europu.
Neupitno je rije o udnoj podudarnosti. Kako god na to gledao,
ini se da su Ben i Fanny postojali u meusobno iskljuivim okvirima.
Ben je bio sav u rukama i nogama, uspravna gomila otrih kutova i
koatih izboina, dok je Fanny bila niska i okrugla, glatka lica i
maslinaste koe. Ben joj je bio potpuna suprotnost s onom svojom
sitno kovravom i raupanom kosom te koom koja je na suncu lako
postajala crvena. On je zauzimao podosta prostora, inilo se kao da je
neprestano u pokretu, izrazi njegova lica su se mijenjali svakih pet ili
est sekundi, dok je Fanny bila odmjerena dranja, smirena, vlastito
tijelo nastanjivala je poput make. Nije mi bila toliko lijepa koliko eg-
zotina, premda je izraz moda pretjeran za ono to elim rei.
Sposobnost da se ostavi dojam, bilo bi to vjerojatno tonije onomu to
pokuavam rei, odreeni samodostatni izgled koji je ovjeka tjerao
da je poeli gledati ak i kad bi samo besposleno sjedila. Nije bila za-
bavna onako kako je to bio Ben, nije bila ishitrena, jezik joj nije jurc-
ao bre od mozga. Pa ipak, oduvijek sam imao dojam kako je od njih
dvoje upravo ona bila rjeitija, inreligentnija, obdarena veim anal-
itikim sposobnostima. Benov je um bio posve intuitivan.
Bio je odvaan, ali ne i pretjerano suptilan um koji je ljubio riz-
ike, skokove u tamu, stvaranje neuvjerljivih povezanosti. Fanny je
pak, s druge strane, bila temeljita i liena strasti, neumorno strpljiva,
nesklona ishitrenim prosudbama i neutemeljenim zakljucima. Ona je
bila znanstvenik, a on pametnjakovi; ona je bila sfinga, a on otvorena
rana; ona je bila aristokracija, a on narodne mase.
Boraviti s njima bilo je kao promatrati brak izmeu pantere i
klokana. Fanny uvijek fantastino i stilski odjevena, koraa pokraj
mukarca gotovo pola metra vieg od sebe, prevelikog klipana
odjevenog u traperice, sivu majicu s kapuljaom, s Converse All-Stars
 50/266
tenisicama na nogama. Povrino gledano, to nije imalo nikakva
smisla. Tko god bi ih vidio, odmah bi pomislio kako se njih dvoje
uope ne poznaju.
No, bila je to tek vidljiva povrina. Ispod svoje prividne nespret-
nosti, Sachs je raspolagao nevjerojatnom sposobnou da razumije
ene. Ne samo Fanny, ve sve ene koje bi susreo, a ja sam uvijek
iznova bivao zaprepaten u kolikoj ih je mjeri privlaio. Odrastanje uz
tri sestre moda je s tim imalo nekakve veze, kao da su ga intimnosti
koje je nauio u djetinjstvu natopile nekakvim okultnim znanjem, ot-
vorile mu put prema enskim tajnama na koje ostali mukarci protrate
itave ivote kako bi ih razluili. Fanny je imala i svoje teke trenutke,
ne umiljam si da je bila osoba s kojom je bilo lako ivjeti. Njezina
izvanjska smirenost esto je bila tek krinka nutarnjoj uskomeanosti, a
nekoliko sam puta i sam bio svjedok koliko brzo moe upasti u
mrana, depresivna raspoloenja, kako ju je lako mogla obuzeti
nedefinirana tjeskoba koja bi je dovela do ruba suza. Sachs bi je u tak-
vim trenucima titio, njeno bi se i diskretno prema njoj ophodio, a to
je bilo dirljivo. Smatram da je Fanny u takvim trenucima nauila ovis-
iti o njemu, da je spoznala kako je nitko nikada nee spoznati tako
duboko kao on. Tu je suosjeajnost najee iskazivao na neizravan
nain, jezikom to ga drugi ljudi nisu mogli razumjeti. Kad sam ih, na
primjer, prvi put posjetio u njihovu stanu, razgovor za veerom poeo
se vrtjeti oko djece - treba li ih ovjek imati ili ne, kad je najbolji tren-
utak za to, kakve sve promjene djeca unose u ivot, i tako dalje.
Sjeam se kako sam se vrsto drao stava da je dobro imati djecu.
Sachs je, meutim, odrao itavo predavanje o razlozima zato se sa
mnom ne slae. Razlozi koje je naveo bili su prilino konvencionalni
(svijet je odve runo mjesto, ima nas ve previe, djeca dovode do
prevelikog gubitka slobode), no iznosio ih je s tolikom estinom i na
uvjerljiv nain, da sam zakljuio kako govori u zajedniko ime, svoje i
Fannyno, te da su oboje odluno protiv roditeljstva. Godinu dana
 51/266
kasnije otkrio sam da je istina upravo suprotna. Oajniki su udjeli za
djecom, no Fanny nije mogla zaeti. Nakon brojnih pokuaja da
zatrudni, savjetovali su se s lijenicima, iskuali lijekove za plodnost,
ak su posegnuli i za biljnim pripravcima, no nita im nije pomoglo.
Samo dan prije te veere, 1975. definitivno su doznali da im nema po-
moi. Za Fanny je to bio strahovit udarac. Fanny mi je kasnije priznala
da je to za nju bila najvea tuga, gubitak koji e oplakivati itav ivot.
Ne dopustivi joj da mi te veeri o svemu otvoreno progovori, Sachs
je radije zakuhao juhu spontanih lai, uskomeao paru i uzavrelu vodu
kako bi zasjenio temu koju smo naeli za stolom. uo sam samo
dijelove onoga to je zapravo govorio, no bilo je to zato to sam mislio
kako su njegovi komentari upueni meni.
Kasnije sam shvatio da se zapravo itavo vrijeme obraao Fanny.
Svojoj je supruzi govorio da je voli.
Govorio joj je da e je i dalje voljeti, premda mu ne moe podar-
iti dijete.
Bena sam viao ee nego Fanny, a i kad sam je viao, Ben je
uvijek bio uz nas, no ipak smo, malo-pomalo, uspjeli izgraditi vlastito
prijateljstvo. Na neki je nain moja stara zaluenost njome tu bliskost
uinila neizbjenom, no istodobno se izmeu nas uzdizala i kao bar-
ijera, pa mi je bilo potrebno nekoliko mjeseci prije no to sam bio u
stanju pogledati je a da pritom ne osjeam nelagodu. Fanny je bila
moja stara fantazija, avet stare udnje zakopana u mojoj prolosti, a
sad se neoekivano materijalizirala u posve novoj ulozi - kao ena od
krvi i mesa, supruga moga prijatelja - zbog ega sam, priznajem, bio
izbaen iz ravnotee. To me navelo da izgovorim neke gluposti
tijekom naeg prvog susreta, a te su nepromiljenosti u sebi sadravale
samo moj osjeaj krivnje i zbunjenosti. Tijekom jedne od prvih veeri
koje sam proveo u njihovu stanu, ak sam joj rekao kako nisam uo
nijednu jedinu rije predavanja koje smo zajedno pohaali. Svakoga
sam tjedna sat vremena provodio zurei u tebe, rekao sam. Praksa
 52/266
je, naposljetku, vanija od teorije, pa sam zakljuio kako je sluanje
predavanja o estetici isti gubitak vremena, dok ispred mene isto-
dobno sjedi lijepa ena.
Mislim da je to bio pokuaj da se ispriam zbog ranijeg pon-
aanja, no jednom izgovorene, moje su rijei zvuale odvratno. Takve
se stvari nipoto i nikada ne bi smjele izgovoriti, osobito ne drsko.
One prebacuju strahovit teret na plea osobe kojoj su usmjerene, a iz
njih ionako nita dobro ne moe proizai. U trenutku kad sam izgo-
vorio te rijei, jasno sam vidio da je Fanny zaprepatena mojom
nepromiljenou.
Da, rekla je usiljeno se smijeei, sjeam se tog predavanja.
Bilo je prilino suhoparno.
Mukarci su udovita, rekao sam ne mogavi se zaustaviti.
Imaju mravce u gaama, a glave su im zakrene prljavtinom.
Osobito dok su mladi.
Ne prljavtinom, rekla je Fanny. Samo hormonima.
I hormonima. No, ponekad je teko razluiti.
Uvijek si imao ozbiljno lice, rekla je. Sjeam se kako sam
bila uvjerena da si sigurno veoma ozbiljna osoba. Izgledao si poput
onih mladia koji e se ili ubiti ili promijeniti svijet.
Do sada jo nisam uinio ni jedno ni drugo. To valjda znai da
sam odustao od starih ambicija.
A to je i dobro. Nisi grevito vezan uz prolost. ivot je previe
zanimljiv za takvo to.
Na njoj svojstven, ifrirani nain, Fanny me izvukla iz kripca -
ali mi je uputila i upozorenje. Dokle god se budem lijepo ponaao, ona
moje grijehe iz prolosti nee okretati protiv mene. Zbog toga sam se
osjeao kao da sam na sudu, no s punim je pravom bila zabrinuta zbog
novog prijatelja svog supruga, pa je ne krivim to je htjela zadrati
distancu. Kad smo se bolje upoznali, prvotna nelagoda poela je
blijedjeti. Izmeu ostalog, otkrili smo da smo se rodili istoga datuma,
 53/266
a premda nijedno od nas astrologiju nije smatralo neim vanim, ta
nam je sluajnost pomogla u uzajamnom povezivanju.
injenicom da je Fanny od mene bila starija godinu dana sluio
sam se kad god bi se ukazala prilika i tad bih se kreveljio glumei
pokornost i uvaavanje, a to bi kod nje uvijek izmamilo osmijeh. A
budui da ona nije bila od onih koji se rado smiju, to sam doivljavao
kao napredak u naemu odnosu. Ipak, vaniji od toga, bio je njezin rad
i nai, uvijek strastveni razgovori o ranim amerikim slikarima poput
Rydera, Churcha, Blakelocka i Colea - za koje prije susreta s Fanny
teko da sam i uo. Svoju disertaciju obranila je na Columbiji, u jesen
1975. (bila je to jedna od prvih, ikad objavljenih monografija o Al-
bertu Pinkhamu), a zatim se kao zamjenica kustosa zaposlila u Brook-
lyn Museumu, gdje i danas radi. Dok danas ovom piem (11. srpnja),
ona i dalje nema pojma to se dogodilo Benu.
Prologa je mjeseca otputovala u Europu, a trebala bi se vratiti
tek nakon Praznika rada. Pretpostavljam da bih moda mogao stupiti s
njom u vezu, no ne vidim smisao toga. Za njega u ovome trenutku ne
mogu uiniti ama ba nita, pa je moda bolje da sve zadrim za sebe
ako se prije njezina povratka FBI ne pojavi s nekim odgovorima. Is-
prva sam pomislio da mi je moda dunost nazvati je, no sada kada
sam o svemu dobro promozgao, odluio sam ne kvariti joj odmor.
Dosta je tog ve proivjela, a telefon teko da je primjereno sredstvo
za prenoenje takve vijesti. Strpjet u se dok se ne vrati, a onda u je
posjesti i osobno joj rei to znam.
Kad se sad prisjeam poetaka naeg prijateljstva, najvei dojam
na mene ostavlja injenica koliko sam im se oboma divio, kao zasebn-
im osobama, ali i kao paru. Sachsova je knjiga na mene ostavila dubok
dojam, a on ne samo da mi se sviao onakav kakav je bio, ve mi je
laskao i svojim zanimanjem za moj rad. Bio je samo dvije godine star-
iji od mene, pa ipak sam se zbog svega to je do tada uinio pokraj
njega osjeao kao poetnik. Propustio sam proitati recenzije Novog
 54/266
Kolosa, ali po svemu to sam uo, knjiga je podigla veliku prainu.
Neki kritiari su je pokopali - uvelike na politikim osnovama, op-
tuujui Sachsa za ono to su oni smatrali oitim anti-amerikim
raspoloenjem - no drugi su ga hvalili na sva usta, prozivajui ga
obeavajuim mladim romanopiscem. Na komercijalnome se planu
nije dogodilo Bog zna to (prodaja je bila skromna, a bile su potrebne
ak dvije godine da se objavi i depno izdanje), no Sachsovo je ime
ucrtano u knjievne zemljovide. Netko bi pomislio da mu je sve to
laskalo, no ubrzo sam doznao u kolikoj je mjeri Sachs mogao biti irit-
antno nesvjestan takvih stvari.
Rijetko je o sebi govorio onako kako to ine ostali pisci, a imao
sam dojam kako vrlo malo ili nimalo ne eli nastaviti s onim to ostali
nazivaju knjievnom karijerom. Nije bio prodoran, nije ga brinula
vlastita reputacija i nije prenapuhavao vlastiti talent. Bila je to jedna
od stvari koje su mi se kod njega najvie sviale: istoa njegove
ambicije, potpuna jednostavnost u pristupu vlastitome radu. To ga je
ponekad inilo tvrdoglavim i mrzovoljnim, ali mu je i davalo hrabrosti
da uini upravo ono to je kanio uiniti. Nakon uspjeha prvog romana,
odmah je poeo pisati sljedei, no nakon to je napisao stotinjak stran-
ica, pokidao je rukopis i spalio ga. Izmiljanje pria je privid, rekao je,
jednostavno je odluio odustati od pisanja fikcije. Dogodilo se to
potkraj 1973., ili poetkom 1974., priblino godinu dana prije no to
u ga upoznati. Nakon toga je poeo pisati raznovrsne eseje i lanke
potaknute najrazliitijim temama: politika, knjievnost, sport, povijest,
pop-kultura, hrana, bilo to o emu je tog tjedna ili dana htio razmil-
jati. Njegovi radovi bili su traeni, tako da je bez ikakvih problema
pronalazio asopise koji e objaviti njegove tekstove u kojima je sve
teme obraivao s jednakim zanimanjem. Jednako je gorljivo pisao za
nacionalne asopise i opskurne knjievne revije, gotovo ni ne
primjeujui kako neki listovi njegove tekstove nagrauju velikim
novanim iznosima, a drugi gotovo da i ne plaaju. Odbijao je uzeti
 55/266
agenta, smatrajui kako bi to naruilo itav proces, pa je zato za-
raivao znatno manje no to je trebao. Po tom sam se pitanju s njime
godinama natezao, no tek je poetkom osamdesetih popustio i uposlio
nekog da pregovara umjesto njega.
Uvijek me udila brzina kojom je radio, sposobnost da pod prit-
iskom krajnjih rokova izbacuje lanke, da toliko stvara a da pritom ne
izgleda iscrpljeno. Za Sachsa nije bio nikakav problem u jednome
dahu napisati deset ili dvanaest stranica, zapoeti i dovriti tekst bez
ijednog ustajanja od pisaeg stroja.
Pisanje je za njega bilo poput sportskog natjecanja, utrka
izdrljivosti izmeu njegova tijela i uma, no budui da je bio u stanju
tako silno usredotoiti misli, tako ih slono usmjeriti prema istome
cilju, rijei uvijek kao da su ga ekale, kao da je pronaao tajni prolaz
koji je od njegove glave vodio izravno do jagodica na prstima. Ku-
canje za dolare, tako je to ponekad nazivao, no inio je to samo zato
to nije mogao odoljeti alama na vlastiti raun. Njegovi tekstovi
uvijek su bili na razini dobrog, ali ipak najee blistavi. to sam ga
bolje poznavao, to mi je ta njegova produktivnost u veoj mjeri
ulijevala strahopotovanje. Ja sam oduvijek bio spor, osoba koja se
mui i bori sa svakom reenicom, tako da ak i u najboljim danima
nisam odlazio dalje od pedlja, puzao sam potrbuke kao ovjek
izgubljen u pustinji. I najmanja rije za mene je okruena hektarima
tiine, pa ak i nakon to uspijem rije napisati na papir, ini mi se kao
da ondje sjedi kao fatamorgana, tokica sumnje koja svjetluca u
pijesku. Jezik mi nikada nije bio dostupan kao Sachsu. Odijeljen sam
od vlastitih misli, uhvaen na niijoj zemlji, izmeu osjeaja i artiku-
lacije, a koliko god se trudio iskazati se, rijetko iznjedrim neto vie
od zbunjenog mucanja. Sachs se nikada nije susreo ni sa jednim od tih
problema. Rijei i stvari kod njega su se preklapale, dok su se kod
mene neprestano razilazile, rasipale se u stotine razliitih smjerova.
 56/266
Veinu svoga vremena sam proveo sakupljajui ih i lijepei,
doim Sachs nikada nije morao tako posrtati, prekapati po kontejner-
ima i koevima za otpatke, pitajui se nije li pogrene dijelove slijepio
jedan uz drugog. Njegove su nesigurnosti bile drukije prirode, a ko-
liko god da mu je ivot na druge naine postajao sve tei, rijei mu
nikada nisu bile nikakav problem. in pisanja za njega je bio nevjero-
jatno lien boli, a kad bi ga krenulo, mogao je rijei zapisivati jednako
brzo kao to bi ih izgovarao. Bio je to udnovat talent, a budui da ga
Sachs gotovo da i nije bio svjestan, inilo se da ivi u stanju savrene
nevinosti. Ponekad bih pomislio kako je poput uda od djeteta koje se
igra sa svojim igrakama.
 02.

Poetna faza naeg prijateljstva trajala je priblino godinu i pol.

Zatim smo, u razmaku od nekoliko mjeseci, obojica odselili iz Upper
West Sidea, kad je zapoelo novo poglavlje. Fanny i Ben odselili su
prvi, nastanili su se u Park Slopeu, u Brooklynu. Bilo je to prostranije,
udobnije mjesto od Fannyna starog iznajmljenog stana u blizini
Columbije, a i ona je sada mogla pjeice do radnog mjesta u muzeju.
Bila je jesen 1976. U razdoblju izmeu pronalaska stana i njihova
preseljenja, moja supruga Delia otkrila je da je trudna. Gotovo smo is-
toga trena i mi poeli planirati preseljenje. Na stan u Riverside
Driveu bio je previe utogljen da bismo ga prilagodili djetetu, a bu-
dui da je i na odnos postajao sve klimaviji, zakljuili smo kako bi
najbolje bilo odseliti iz grada. Tada sam se ve bio posvetio iskljuivo
knjievnom prevoenju, pa mi, glede posla, uope nije bilo vano gdje
ivimo.
Ne mogu rei da osjeam pretjeranu elju govoriti o mom prvom
braku. No, tu temu ne mogu u potpunosti izbjei, budui da se ipak
dotie prie o Sachsu. A budui da se jedno nadovezuje na drugo, ipak
sam poput bilo kog drugog sastavni dio onoga to se dogodilo, svialo
se to meni ili ne. Da se moj brak s Delijom Bond nije raspao, nikada
ne bih upoznao Mariju Turner, da nisam upoznao Mariju Turner,
nikada ne bih ni uo za Lilian Stern, a da nisam uo za Lilian Stern ne
bih ovdje sjedio i pisao ovu knjigu. Svatko je od nas na neki nain
povezan sa Sachsovom smru, pa ne bi bilo mogue ispriati Sach-
sovu priu bez istodobnog iznoenja naih pojedinanih pria. Sve je
povezano sa svim ostalim, sve se prie meusobno preklapaju. Koliko
god mi se to inilo uasnim rei, sada shvaam kako sam upravo ja taj
 58/266
koji nas je sve uzajamno povezao. Ba kao i Sachs osobno, i ja sam
polazna toka svega.
Tijek dogaanja izgleda ovako: za Delijom sam jurcao sedam
godina (1967-74.), uvjerio sam je da se uda za mene (1975.), preselili
smo se na selo (oujak 1977.), rodio se na sin David (lipanj 1977.),
razveli smo se (studeni 1978.). Tijekom osamnaest mjeseci koje sam
proveo izvan New Yorka, ostao sam u bliskoj vezi sa Sachsom, no
viali smo se rjee no prije. Razglednice i pisma su zamijenili nae
none razgovore u barovima, a nai su kontakti nuno bili u veoj
mjeri ogranieni i formalni. Fanny i Ben povremeno bi vikende pro-
vodili kod nas na selu, a Delia i ja kratko smo ih tijekom ljeta posjetili
u njihovoj kui u Vermontu, no tim je okupljanjima nedostajala anar-
hinost i improviziranost naih nekadanjih susreta. Ipak, nae pri-
jateljstvo zbog toga nije trpjelo. Svako malo sam morao poslom
odlaziti u New York: predaja rukopisa, potpisivanje ugovora, novi
poslovi, razgovori s nakladnicima vezani uz nove projekte. Dogaalo
se to dva ili tri puta mjeseno, a kad god bih doao, no bih proveo u
Benovu i Fannynu stanu u Brooklynu. Stabilnost njihova braka na
mene je djelovala umirujue, te sam dijelom zahvaljujui njima
tijekom tog razdoblja uspio sauvati kakav-takav privid duevnoga
zdravlja. Vratiti se Deliji sljedeega jutra ipak je pokatkad bilo teko.
Prizori obiteljske sree kojima bih svjedoio, nagnali bi me na
spoznaju koliko sam zeznuo vlastiti ivot. Ponovno su me poeli
obuzimati stari nemiri, duboki gusti nereda rastao je posvuda oko
mene.
Ne elim nagaati o onome to nas je razdvojilo. Tijekom
posljednje dvije godine zajednikoga ivota, imali smo kronino po-
manjkanje novca, no ne bih to htio navesti kao izravan uzrok. Dobar
brak moe izdrati sve vanjske pritiske, dok se lo brak raspada. Za
nas je nona mora zapoela samo nekoliko sati nakon to smo napust-
ili grad i tad je pukla ta neka krhka veza koja nas je drala zajedno.
 59/266
S obzirom na nestaicu novca, na je prvobitni plan bio prilino
oprezan: iznajmit emo negdje kuu i vidjeti odgovara li nam ivot na
selu. Ako nam odgovara, ostat emo; a ako ne odgovara, vratit emo
se u New York po isteku ugovora o najmu. No, tad je uskoio Delijin
otac koji nam je ponudio deset tisua dolara kako bismo uplatili polog
za kupnju vlastite kue. Budui da su se kue na selu tad mogle kupiti
za samo trideset ili etrdeset tisua dolara, iznos to nam ga je ponud-
io tada je vrijedio znatno vie nego danas. Bilo je to velikoduno od
gospodina Bonda, no to se naposljetku okrenulo protiv nas, dovelo nas
je u situaciju s kojom ni ona ni ja nismo znali izai na kraj. Nakon dva
mjeseca traganja, pronali smo jeftinu kuu u Dutchess Countyju,
staru i prostranu kuu ozbiljnog izgleda, s predivnim grmovima jor-
govana u prednjem dvoritu. Dan nakon to smo uselili, na grad se
sruila strahovita oluja. Grom je udario u granu stabla smjetenog
pokraj kue, grana se zapalila, a vatra se proirila na elektrini vod
koji je prolazio kroz kronju stabla. Ostali smo bez struje. Kad se to
dogodilo, ugasila se i pumpa za odvod vode, pa nam je za manje od
sat vremena podrum bio poplavljen. Dobar dio noi sam proveo do
koljena u ledenoj kinici, s depnom svjetiljkom u ruci, izbacujui
vjedrima vodu. Kad se struja sljedeeg poslijepodneva vratila, doznali
smo kako emo zbog nastale tete morati promijeniti itav elektrini
sustav u kui. To nas je stajalo nekoliko stotina dolara. Sljedeega je
mjeseca septika jama ispustila duu, pa nas je uklanjanje smrada gov-
ana iz dvorita stajalo vie od tisuu dolara. Nismo si mogli priutiti
nijedan od tih popravaka, tako da nas je iznenadni napad na na
budet ostavio izbezumljene. Ubrzao sam ritam prevoenja, pri-
hvaajui sve to bi mi se ponudilo, tako da sam sredinom proljea
zbog preobilja posla morao odustati od pisanja romana na kojemu sam
radio ve tri godine. Delia je tad ve bila debelo trudna, no vrijedno je
i dalje obavljala svoj posao (slobodni lektor), a posljednji tjedan prije
 60/266
poroda od jutra je do veeri sjedila za svojim radnim stolom, lektori-
rajui rukopis od preko devetsto stranica.
Nakon Davidova roenja, situacija se samo pogorala. Novac je
postao moja prva i najvanija opsesija, a godinu koja je uslijedila pro-
veo sam u stanju ope panike. S Delijom koja radom vie nije mogla
doprinositi, nai prihodi bili su u opadanju upravo u trenutku kad su
nam trokovi poeli rasti. Oinske sam dunosti shvatio ozbiljno, pa
me je sama pomisao na to da ne mogu zadovoljiti potrebe svoga sina i
supruge ispunjavala osjeajem stida. Jednom, kada je nakladnik
odugovlaio s isplatom honorara za prijevod to sam mu ga predao,
odvezao sam se do New Yorka i uletio sam u njegov ured, a zatim
sam mu zaprijetio fizikim nasiljem ne bude li mi istoga trena ispisao
ek. U jednom sam ga trenutku ak zgrabio za ovratnik i gurnuo sam
ga uza zid. Za mene je to bilo krajnje neprihvatljivo ponaanje, izdaja
svega u to sam vjerovao. Nisam se tukao jo od djetinjstva, a to to
sam u uredu tog ovjeka osjeajima dopustio da iskoe, samo je
dokazalo koliki su bili razmjeri moga rastrojstva. Pisao sam to je
mogue vie lanaka, prihvaao sve prevoditeljske poslove koje bi mi
ponudili, no ni to nije bilo dovoljno. Zakljuivi kako je s mojim ro-
manom gotovo, kako su ugasli moji snovi da u postati pisac, poeo
sam traiti neki stalan posao. No, vremena su tad bila teka, a na selu
je bilo jo manje mogunosti. ak je i lokalni koled, koji je raspisao
natjeaj za predavaa iz kolegija kreativnog pisanja polaznicima prve
godine, zaprimio vie od tristo ponuda, premda se godinja plaa
sastojala od bijednih osam tisua dolara. Bez prethodnog iskustva u
prosvjeti, odbijen sam i prije samog razgovora za posao. Nakon toga
sam se pokuao zaposliti u urednitvima nekih od asopisa za koje
sam pisao, uvjeren kako u ako budem morao bez problema svakoga
dana putovati u grad, no urednici su se tome samo nasmijali, smat-
rajui moja pisma najobinijom alom. Nije to posao za pisca,
 61/266
odgovarali su mi, samo biste gubili vrijeme. Ja, meutim, vie nisam
bio pisac, bio sam utopljenik. ovjek s uzetom oko vrata.
Delia i ja smo oboje bili iscrpljeni, a s vremenom su se nae
svae pretvorile u neto automatski, u refleks to ga ni ona ni ja nismo
mogli nadzirati. Ona je prigovarala, ja sam se durio; ona se bunila, ja
sam se preputao crnim mislima; prolo bi i po nekoliko dana a da se
nijedno od nas nije usuivalo obratiti onom drugom. Jedino nam je jo
David priinjao zadovoljstvo, pa smo o njemu razgovarali kao da
nemamo druge teme, u strahu da emo prekoraiti granice neutralne
zone. Jer im bismo to uinili, snajperisti bi ponovno uskoili u ro-
vove, poeli bismo pucati i iznova bi zapoeo rat do konanog
unitenja. ini se kako se razvlaio u beskonanost, suptilan sukob
bez definiranih ciljeva koji se vodio utnjom, nerazumijevanjem,
niskim udarcima i izbezumljenim pogledima. Zbog svega toga, mislim
kako se nijedno od nas nije bilo spremno predati. Oboje smo se,
svatko na svoju stranu, bili previe udaljili i nitko nije ni pomiljao na
predaju.
Sve se to iznenada promijenilo u jesen 1978. Jedne veeri, dok
smo s Davidom sjedili u dnevnome boravku, Delia me zamolila da joj
iz njezine radne sobe na katu donesem naoale koje je ostavila na
polici. Uavi u sobu, ugledao sam njezin dnevnik koji je na radnome
stolu leao otvoren. Delia je dnevnik vodila jo od trinaeste ili
etrnaeste godine, a do tada je ve bila ispisala dvanaestak svezaka,
biljenice ispunjene sagama o njezinu nutarnjem ivotu. esto mi je
itala odlomke iz njih, no do te se veeri nisam u njih usudio zaviriti
bez njezina doputenja. Ipak, u tom sam trenutku nakratko zastao, os-
jetivi strahovitu potrebu da proitam to pie na tim stranicama. Kad
se sad osvrnem na to, jasno mi je kako je to znailo da se tad okonao
na zajedniki ivot, da je moja spremnost da pogazim povjerenje bila
dokaz kako vie nema povjerenja u na brak, no toga tada nisam bio
svjestan. Tada sam jo samo bio znatieljan. Biljenica je leala
 62/266
otvorena na stolu, a Delija me zamolila da umjesto nje odem u sobu.
Moralo joj je biti jasno da u uoiti biljenicu. Ako je uistinu bilo
tako, onda kao da me je pozvala da proitam to je napisala. Obzirom
na sve, bila je to isprika kojom sam se te noi posluio, a ni dandanas
nisam siguran jesam li bio u krivu. Ponaao sam se onako kako je to
inila ona, neizravno, kao kad bi potakla krizu, a zatim tvrdila da je
nevina. Bio je to njezin poseban talent: preuzela bi stvari u svoje ruke,
a zatim bi samu sebe uvjerila da su joj ruke iste.
I tako sam bacio pogled na otvoreni dnevnik, a kad su mi oi jed-
nom upale u taj ko za otpatke, vie nije bilo povratka. Vidio sam da
sam bio tema dnevnikog zapisa toga dana, a ono to sam ondje
pronaao bio je iscrpan popis prigovora i pritubi, sumoran dokument
ispisan na jeziku znanstvenog izvijea. Delia je pokrila sve, od naina
kako se odijevam, do hrane koju jedem, pa ak i moj nepopravljivi ne-
dostatak ljudskog razumijevanja. Bio sam morbidan i egocentrian,
frivolan i bahat, osvetoljubiv i lijen, zbunjen. ak i da je sve to bilo
istina, nain kako me je prikazala nije bio nimalo irokogrudan,
zvuao je tako podlo da se ak nisam mogao ni naljutiti. Osjeao sam
se alosno, prazno, smueno. Dok sam stigao do posljednjeg para-
grafa, njezin je zakljuak ve bio sam po sebi oit, nije vie bilo nuno
ni izrei ga. Nikada nisam voljela Petera, napisala je. Bilo je po-
greno misliti da bih ga ikada mogla voljeti. Na zajedniki ivot je
varka, a to due budemo nastavili ovako, to smo blie trenutku kad
emo unititi jedno drugo. Nikada se nismo trebali vjenati. Dopustila
sam Peteru da me na to nagovori i otada glumim. Nisam ga voljela
tada, a ne volim ga ni sada. Koliko god dugo ostala s Peterom, nikada
ga neu voljeti.
Bilo je to tako otresito, tako konano, da sam gotovo osjetio
olakanje. Spoznati da te netko prezire na takav nain brie svaki izgo-
vor za mogue samosaaljenje. Vie nisam mogao dvoumiti se oko
toga kako stvari stoje, i koliko god da sam bio potresen u nekoliko
 63/266
prvih trenutaka, znao sam da sam se sam uvalio u ovu nesreu. Jedan-
aest sam godina vlastita ivota izgubio tragajui za izmiljotinom.
itavu sam svoju mladost rtvovao iluziji, pa ipak, nisam bio shrvan,
niti sam osjeao potrebu da oplakujem izgubljeno, ve sam se na
udan nain osjeao osnaeno, osloboen od bezobzirnosti i okrut-
nosti Delijinih rijei. Sve mi se to danas ini neobjanjivim. Ipak, in-
jenica je da nisam oklijevao. Spustio sam se u prizemlje s Delijinim
naoalama, rekao joj da sam proitao njezin dnevnik, a sljedeeg sam
jutra odselio. Mislim da ju je moja odlunost prenerazila, no obzirom
na injenicu koliko smo se temeljito slabo poznavali, to se vjerojatno i
moglo oekivati. S moje strane, mi vie nismo imali o emu razgovar-
ati. to je bilo, bilo je, i predomiljanju vie nije bilo mjesta.
Fanny mi je pomogla da pronaem stan u podnajmu, u donjem
Manhattanu, pa sam do Boia ponovno ivio u New Yorku. Jedan
njezin prijatelj - slikar odlazio je u Italiju na godinu dana, a ona ga je
nagovorila da svoju praznu sobu iznajmi za pedeset dolara mjeseno -
to je bilo gornja granica koju sam si mogao priutiti. Soba se nalazila
tono preko puta njegove garsonjere (u koju su se uselili drugi stan-
ati), a dok se nisam u nju uselio, ona je sluila kao divovski ormar.
Ondje je bilo nagurano kojekakvo smee i ostaci: polomljeni bicikli,
zaboravljene slike, stari stroj za pranje rublja, prazne kantice terpent-
ina, novine, asopisi, bezbrojni komadi bakrene ice. Sve sam to
zgurao u jednu stranu sobe, ime mi je na raspolaganju ostala polovica
povrine, to se u konanici pokazalo sasvim dovoljnim. Jedino pok-
ustvo kojim sam te godine raspolagao bio je madrac, stoli, dva
stolca, reo, neto malo posuda i samo jedna kutija s knjigama. Imao
sam samo osnovno, nuno za opstanak, no u toj sam sobi bio istinski
sretan. Ba kao to je Sachs rekao kad me ondje prvi put posjetio, bilo
je to svetite duha, prostor u kojemu je jedina mogua aktivnost bilo
promiljanje. Ondje je bio umivaonik i klozet, ali ne i kada, a drveni
pod je bio u tako loem stanju, da mi se u stopala zabadalo iverje kad
 64/266
god bih hodao bos. U toj sam sobi, meutim, ponovno poeo raditi na
svome romanu, i malo-pomalo srea se preokrenula. Mjesec dana na-
kon useljenja dobio sam novanu potporu od deset tisua dolara.
Zamolbu sam bio poslao tako davno, da sam ve bio zaboravio
da sam kandidat. A onda sam, samo dva tjedna nakon toga, dobio i
drugu potporu od sedam tisua dolara, za koju sam zahtjev podnio u
istom napadaju oaja kao i za onu prvu. Iznenada, uda su u mome
ivotu postala uobiajena pojava.
Polovicu novca sam dao Deliji, a od onoga to mi je preostalo i
dalje sam mogao ivjeti u relativnom obilju. Svakoga tjedna bih na
selu s Davidom provodio dan ili dva, a prespavao bih u susjedovoj
kui, neto nie uz cestu. To je potrajalo priblino devet mjeseci, a
kad smo u rujnu konano prodali kuu, Delija se preselila u stan u
junome Brooklynu, tako da sam Davida mogao due i ee viati.
Oboje smo do tada ve bili unajmili odvjetnike i razvod je bio u tijeku.
Fanny i Ben aktivno su pratili moju samaku karijeru. S obzirom
na to da nikome nisam govorio o svojim nakanama, oni su bili moje
osobe od povjerenja, jedini koji su znali sve o mojim aktivnostima.
Oboje su bili uzrujani zbog mog prekida s Delijom, Fanny neto
manje od Bena, premda se vie brinula zbog Davida, jer se na taj
problem usredotoila im joj je postalo jasno kako se Delija i ja vie
neemo pomiriti. Sachs je pak dao sve od sebe kako bi me nagovorio
na jo jedan pokuaj. Potrajalo je to nekoliko tjedana, no im sam se
vratio u grad i zapoeo svoj novi ivot, prestao je forsirati. Delija i ja
naim nesuglasicama nikada nismo dopustili da izau u javnost, pa je
na razlaz predstavljao ok za veinu naih poznanika, osobito za
bliske prijatelje poput Sachsa. ini se kako je Fanny ipak itavo
vrijeme neto sumnjala. Kad sam im u njihovu stanu objavio vijest,
one prve noi koju sam proveo daleko od Delije, po zavretku moje
prie Fanny je kratko utjela, a zatim je rekla: Teko je progutati to,
 65/266
Peter, no na neki je nain to moda i najbolje. Mislim da e s vre-
menom bivati sve sretniji.
Te su godine organizirali gomilu sveanih veera, a ja sam bio
pozvan na gotovo sve. Fanny i Ben poznavali su nevjerojatan broj
ljudi, pa se ponekad inilo kako se pola New Yorka okupilo oko nji-
hova velikog ovalnog stola u blagovaonici. Umjetnici, pisci, profesori,
kritiari, nakladnici, vlasnici galerija - svi bi se oni preselili u Brook-
lyn i tovili se Fannynom hranom, pili i razgovarali do dugo u no. Ben
je uvijek bio ef ceremonije, neobuzdani manijak koji je pravovremen-
im alama i provokativnim primjedbama poticao razgovor, a ja sam
naposljetku postao ovisan o tim veerama koje su bile moj jedini izvor
zabave. Moji su prijatelji bdjeli nada mnom, inili su sve to im je bilo
u moi kako bi svijetu pokazali da sam ponovno u opticaju. Nikada
nisu tako zorno oitovali svoju posredniku ulogu, no na njihovim je
kunim zabavama uvijek bilo dovoljno neudatih ena, te sam i sam
shvatio da su im namjere najbolje.
Poetkom 1979., tri ili etiri mjeseca nakon mog povratka u New
York, susreo sam nekog tko e odigrati sredinju ulogu u Sachsovoj
smrti. Mariji Turner je tad bilo dvadeset sedam ili dvadeset osam god-
ina. Bila je to visoka, hladnokrvna djevojka, plave, kratko oiane
kose i koata lica. Daleko od toga da je bila lijepa, no u njezinim je
sivim oima bilo neeg intenzivnog to me je privuklo, a svidjelo mi
se i njezino dranje, afektirana i senzualna gracioznost koja bi se
raskrinkavala u kratkim bljeskovima erotine zaboravljivosti - dopust-
ila bi da joj suknja klizne uz bedra dok bi kriala noge, ili kad bi mi
dodirnula ruku dok bih joj palio cigaretu. Nije to bilo izazivanje, niti
se eksplicitno trudila zavesti me. U oi mi je upala kao dobra djevojka
iz buroaskih krugova koja je do savrenstva nauila sva pravila
drutvenog ponaanja, no koja istodobno u njih vie nije vjerovala,
koja je uokolo hodila odvagujui kome e priapnuti svoju tajnu, a
kome nee.
 66/266
ivjela je u stanu na Duane Streetu, nedaleko od moje sobe na
Varicku, a kad se zabava te veeri okonala, zajedno smo sjeli u taksi.
Bio je to poetak onoga to e prerasti u seksualnu vezu koja e potra-
jati gotovo dvije godine. Ovom se reenicom koristim kao preciznim,
klinikim opisom, no to nipoto ne znai da je naa veza bila
iskljuivo fizike prirode, da osim zadovoljstava u krevetu jedno
drugog uope nismo zanimali. Ipak, ono to se izmeu nas odvijalo
bilo je lieno svake vanjske romantike ili sentimentalnih iluzija, a pri-
roda naega odnosa nije se znaajno promijenila nakon te prve noi.
Maria nije eznula za privrenou kojoj, ini se, tei veina ljudi, a
ljubav u tradicionalnom smislu te rijei za nju je bila stran pojam,
strast koja lei izvan sfere onoga za to je bila sposobna. S obzirom na
moje tadanje unutarnje stanje, bio sam savreno spreman prihvatiti
uvjete koje mi je nametnula. Nismo se obvezivali, viali smo se tek
povremeno i svatko je ivio vlastiti ivot. Pa ipak, izmeu nas je
postojala vrsta emotivna povezanost, intimnost koju nisam uspio
stvoriti ni s kim drugim. Za to mi je, meutim, bilo potrebno neto
vremena. Isprva sam je smatrao pomalo zastraujuom, moda ak
perverznom (to je unijelo odreenu koliinu uzbuenja u nae prve
odnoaje), no s vremenom sam spoznao da je samo ekscentrina, neor-
todoksna osoba koja ivi prema vlastitim, strogo odreenim i ud-
novatim obredima. Za nju je svako iskustvo bilo sistematizirano, pred-
stavljalo je izdvojenu avanturu koja je za sobom povlaila vlastite riz-
ike i ogranienja, a svaki je od njezinih projekata potpadao pod zaseb-
nu kategoriju, odvojenu od svih ostalih. Ja sam tako spadao u kat-
egoriju seksa. Prve me noi odredila za svog partnera za krevet i tu
sam funkciju nastavio obnaati sve do samoga kraja. U svijetu Mar-
ijinih poriva ja sam bio tek jedan od mnotva obreda, no svidjela mi se
uloga koju mi je dodijelila, pa se ni nisam imao razloga aliti.
Maria je bila umjetnica, no njezin rad nije imao nikakve veze sa
stvaranjem predmeta koje obino nazivamo umjetninama. Neki su je
 67/266
nazivali fotografom, drugi su je pak smatrali konceptualnom umjet-
nicom, dok su trei o njoj govorili kao o knjievnici, no nijedan od tih
opisa nije toan. U konanici smatram da je se ne moe svrstati ni u
jednu kategoriju. Njezin je rad bio previe aav za takvo to, odve
osebujan, previe osoban da bi se o njemu razmiljalo kao o neemu
to pripada tono odreenome mediju ili disciplini. Obuzele bi je ide-
je, radila bi na projektima, bilo je i konkretnih rezultata koji su se
mogli izlagati u galerijama, no njezina aktivnost nije toliko proizlazila
iz elje da stvara umjetnost, koliko iz potrebe da udovolji vlastitim
opsesijama, da ivot proivi upravo onako kako eli. ivjeti je kod nje
uvijek bilo na prvome mjestu, a velik broj projekata koji su joj oduzeli
mnogo vremena bili su ostvareni upravo za nju i nikome ih nikada nije
pokazala.
Od etrnaeste je godine uvala sve darove koje je ikada dobila za
roendan - jo paljivo umotane, kronoloki poslagane na policama.
Kad je odrasla, svake je godine organizirala roendanske proslave sebi
u ast, a uvijek je pozivala onoliko uzvanika koliko bi godina
navravala. Bilo je tjedana kad bi samu sebe tetoila onim to je
prozvala kromatinom dijetom, ovisno o danu, ograniavala bi se
na hranu tono odreene boje. Ponedjeljak je bio naranasti: mrkva,
dinja rebraa, kampi. Utorak crven: rajice, draguni, tartarski
odrezak. Srijeda bijela: riba list, krumpiri, svjei kravlji sir. etvrtak
zelen: krastavci, brokula, pinat - i tako sve do posljednjeg obroka u
nedjelju. Ponekad bi sline podjele inila i prema slovima abecede.
itavi bi dani bili obiljeeni slovom b, c ili w, a onda bi prestala s tim,
jednako neoekivano kao to bi i zapoela, i zapoela neku drugu igru.
Pretpostavljam da su to bili tek sitni hirovi, maleni pokusi glede poi-
manja obiaja i klasificiranja, no sline su se igre jednako tako mogle
nastaviti i dugi niz godina. Bio je tu, na primjer, i dugoroni projekt
odijevanja gospodina L. kojeg je upoznala na jednoj zabavi. Maria ga
je smatrala najzgodnijim ovjek kojeg je ikad upoznala, no njegovu je
 68/266
odjeu smatrala istom sramotom. Zato je, a da nikome nita nije
rekla, na sebe preuzela zadatak dovoenja u red njegove garderobe.
Svake bi mu godine na Boi poslala anoniman dar - kravatu, dem-
per, elegantnu koulju - a budui da su se gospodin L. i ona kretali u
istim drutvenim krugovima, svako bi ga malo susrela i pritom sa
zadovoljstvom uoavala dramatine promjene u njegovu odijevanju.
Gospodin L. je uvijek nosio odjeu koju mu je Maria slala. Na tim bi
mu okupljanjima ak prilazila i komplimentima obasipala njegovu
odjeu, no dalje od toga nije ila. A on nikada nije spoznao da je ba
ona odgovorna za te boine paketie.
Odrasla je u Hoh/okeu, kao ki jedinica roditelja koji su se
razveli kad joj je bilo est godina. Po zavretku srednje kole, 1970.,
otila je u New York s namjerom da se ondje upie na umjetniku aka-
demiju i postane slikarica, no nakon prvog semestra ju je minula elja,
te je napustila kolovanje.
Kupila je polovan kombi Dodge i zaputila se u turneju po amer-
ikome kontinentu. U svakoj bi se dravi zadrala tono dva tjedna, a
kad god bi joj se pruila prilika, pronalazila bi neki privremeni posao -
kao konobarica je radila po kafiima, farmama, tvornicama, a pritom
bi zaradila taman onoliko koliko joj je bilo potrebno da nastavi dalje.
Bio je to njezin prvi ludi, nagonski projekt u nizu, a u neku je ruku i
ostao neto najlue to je ikad uinila: potpuno besmisleno i proiz-
voljno ponaanje kojemu je posvetila gotovo dvije godine svoga
ivota. Jedina joj je ambicija bila provesti etrnaest dana u svakoj
dravi, a po pitanju svega drugog mogla je initi to ju je volja.
Uporno i hladnokrvno, nikada si ne postavljajui pitanja o apsurdnosti
svoga zadatka, Maria je ustrajala do samoga kraja. Bilo joj je tek de-
vetnaest godina u trenutku kad je pola na put, bila je mlada djevojka
preputena samoj sebi, pa ipak se uspjela brinuti za sebe i izbjei kata-
strofe, proivjeti avanturu o kakvoj neki momci njezine dobi mogu
samo sanjati. U jednom joj je trenutku tijekom putovanja jedan od
 69/266
njezinih suradnika darovao staru kameru, a ona je bez prethodnog
uenja ili iskustva jednostavno poela fotografirati. Kada je, nekoliko
mjeseci kasnije, u Chicagu susrela svog oca, rekla mu je kako je kon-
ano pronala neto to bi voljela raditi. Pokazala mu je nekoliko foto-
grafija, a on joj je, pogoen ekspresivnou njezinih ranih radova, po-
nudio nagodbu. Rekao joj je kako e, nastavi li s fotografiranjem,
pokrivati sve njezine trokove sve dok ne bude u poloaju da moe
samu sebe uzdravati. Nije bilo vano koliko e to potrajati, samo nije
smjela odustati. Bilo kako bilo, to je ono to mi je ispriala, a nikada
nisam imao razloga da joj ne povjerujem. Tijekom godina trajanja
nae afere, svakoga bi prvog u mjesecu na Marijin raun pristizalo
tisuu dolara uplaenih u banci u Chicagu.
Vratila se u New York, prodala kombi i uselila se u stan na Dou-
ane Streetu, u prostranu prostoriju smjetenu kat iznad veletrgovine u
kojoj su se prodavala jaja i maslac. Prvi mjeseci su za nju bili samotni
i zbunjujui. Nije imala prijatelja, ni drutvenog ivota, a grad joj se
doimao prijetee i nepoznato, kao da nikada prije ondje nije ivjela.
Bez ikakva je svjesnog motiva poela slijediti neznance na ulicama,
nasumino bi odabrala nekog kad bi ujutro izala iz zgrade i dopustila
mu da umjesto nje odabere kamo e toga dana poi. Bila je to metoda
koja bi joj priskrbila nove ideje, koja bi joj ispunila prazninu koja kao
da ju je gutala. Naposljetku je poela izlaziti sa svojom kamerom i fo-
tografirati ljude koje bi slijedila. Kad bi se naveer vratila kui, sjela
bi za stol i pisala gdje je sve bila i to je radila, koristei se itinerarima
neznanaca kako bi pekulirala o njihovim ivotima, a ponekad bi nap-
isala i kratke, zamiljene biografije. To je vie ili manje nain kako je
Maria uskoila u svoju umjetniku karijeru. Uslijedili su i drugi
radovi, svi odreda vodeni istim istraivakim duhom, istom strau
prema rizicima. Njezin subjekt bilo je oko, drama subjekta i objekta
promatranja, a u njezinim se djelima oituju iste osobine koje posje-
duje i sama Maria: velika pozornost posveuje se detalju, veliko
 70/266
strpljenje pri ograniavanju na nesnoljivo. Za rada na jednom od
svojih projekata, ak je unajmila privatnog detektiva koji ju je pratio
po itavome gradu. Taj ju je ovjek tijekom nekoliko dana foto-
grafirao dok bi ona kruila po gradu, sve je njezine pokrete biljeio u
svoju malu biljenicu, iz svoga izvijea nije nita isputao, pa ak ni
najbanalnije, kratkotrajne dogaaje: prelaenje preko ceste, kupovanje
novina, ispijanje kave. Bila je to posve umjetna vjeba, no Maria je
ipak bila silno uzbuena to joj netko posveuje toliku pozornost.
Mikroskopske aktivnosti postale su natovarene znaenjem, najisprazn-
ije rutine bile su proete novim, izvanrednim emocijama. Nakon neko-
liko sati, prema svome je detektivu poela osjeati toliku privrenost
da je gotovo zaboravila da ga plaa za to to radi. Kad joj je potkraj
tjedna predao svoje izvijee i kad je ona pregledala fotografije i
proitala iscrpnu kronologiju svojih aktivnosti, osjeala se kao da je
samoj sebi stranac, kao da se pretvorila u izmiljeno bie.
Za sljedei se projekt privremeno zaposlila kao sobarica u ve-
likome hotelu smjetenom u gradskome sreditu. Svrha je bila
prikupiti podatke o gostima, ali ne na nametljiv ili kompromitirajui
nain.
Zapravo ih je namjerno izbjegavala, ograniavajui se tako da zn-
anje o njima stekne iskljuivo iz predmeta koje su razbacali po
sobama. Ponovno je fotografirala; ponovno je ivotne prie izmiljala
prema dokazima koji su joj bili na raspolaganju. Da tako kaemo, bila
je to arheologija sadanjosti, pokuaj da se iz golih fragmenata rekon-
struira sama bit: okrajak pokidane ulaznice, poderana arapa, mrlja
krvi na ovratniku koulje. Neto nakon toga, jedan je ovjek Mariji
priao na ulici. Njoj se on uinio iznimno neprivlanim, pa ga je odb-
ila. Iste je te veeri, pukim sluajem, istog tog ovjeka susrela na
otvorenju izlobe u galeriji u SoHou. Ponovno su razgovarali i tad je
doznala da on ve sutra ujutro sa svojom djevojkom putuje u New Or-
leans. I Maria se odluila tamo zaputiti i sa svojom ga kamerom
 71/266
slijediti tijekom itava njegova boravka. On ju pak nije nimalo zan-
imao i posljednje to je imala na umu je bila ljubavna avantura.
Namjera joj je bila ostati skrivena, izbjegavati svaki kontakt s njim, is-
traiti njegovo vanjsko ponaanje i ne truditi se interpretirati ono to
vidi. Sljedeega jutra je uhvatila let iz LaGuardije za New Orleans,
uzela sobu u hotelu i kupila si crnu periku. Tri se dana raspitivala po
hotelima, pokuavajui otkriti u kojem je od njih odsjeo ovjek kojeg
je traila.
Naposljetku ga je i pronala, a ostatak tjedna je provela pratei ga
kao sjena, snimajui stotine fotografija, dokumentirajui svako mjesto
koje je posjetio. Vodila je i pisani dnevnik, a kad je njemu dolo
vrijeme da se vrati u New York, ona je sjela na raniji let - kako bi ga
doekala u zranoj luci i fotografirala ga kako izlazi iz zrakoplova. Za
nju je to bilo kompleksno i uznemirujue iskustvo koje ju je ispunilo
osjeajem da je vlastiti ivot napustila u zamjenu za jednu vrstu
nitavnosti, kao da je fotografirala stvari koje zapravo ne postoje.
Kamera vie nije bila instrument za biljeenje prisutnosti, ve sredstvo
s pomou kojeg svijet iezava, tehnika za susret s nevidljivim. Oajn-
iki elei okonati proces to ga je pokrenula, samo nekoliko dana po
povratku u New York, Maria je pokrenula novi projekt. Seui se jed-
nog poslijepodneva Times Squareom s kamerom u ruci, zapoela je
razgovor s vratarom na ulazu u toples bar. Bilo je toplo, pa je Maria na
sebi imala samo kratke hlaice i majicu, to je za nju neuobiajeno
oskudno. No toga je dana na ulicu i izala s namjerom da je ljudi
zamijete.
Htjela je naglasiti stvarnost svoga tijela, da se ljudi za njom
okreu, htjela je samoj sebi potvrditi da jo uvijek postoji u oima dru-
gih ljudi. Maria je bila zgodna, dugih nogu i privlanih grudi, a zvi-
duci i lascivne primjedbe koje je toga dana ula pomogli su joj da
iznova oivi duh. Vratar joj je rekao da je zgodna, jednako zgodna kao
i djevojke unutra, a kako se njihov razgovor nastavio, iznenada se
 72/266
suoila s poslovnom ponudom. Jedna od plesaica javila je da je
bolesna, rekao je on, a ako ona eli uskoiti na njezino mjesto, on e
je predstaviti efu, pa e vidjeti moe li se togod izmuvati. Bez pre-
vie razmiljanja, Maria je prihvatila ponudu. Tako je zapoeo njezin
novi posao, predstava koja e postati poznata kao Razgoliena gospa.
Maria je jednog prijatelja zamolila da dode te veeri i fotografira je
tijekom njezine izvedbe - nije to namjeravala nikome pokazati, ve
sauvati za sebe, kako bi zadovoljila vlastitu znatielju, vidjela kako
izgleda. Svjesno se pretvarala u objekt, u bezimenu figuru pohote, a za
nju je krucijalno bilo tono spoznati to je zapravo taj predmet elje.
Uinila je to samo jednom, radila je u dvadesetominutnim smjenama,
od osam sati uveer do dva ujutro, no nije su obuzdavala, itavo je
vrijeme na pozornici bila propeta iznad bara, itavim je srcem plesala
dok su joj preko gole koe poskakivala raznobojna stroboskopska
svjetla. Odjevena u tange posute lanim dijamantima, sa tiklama vi-
sokim deset centimetara, tijelo je njihala u ritmu glasnog rock and rola
i promatrala mukarce koji su u nju zurili. Mijeala je stranjicom, ob-
lizivala si usne, zavodniki je namigivala dok bi joj u gaice uguravali
novanice i poticali je neka nastavi. Kao i u svemu to je do tada ve
bila pokuala, Mana je i u ovome bila dobra. Kad bi jednom krenula,
vie se nije mogla zaustaviti.
Koliko je meni poznato, samo je jednom otila predaleko. Do-
godilo se to u proljee 1976, a posljedice njezinih loih prorauna
pokazale su se katastrofinima. Izgubljena su najmanje dva ivota, a
premda su bile potrebne godine da do toga dode, ne moe se pobjei
od veza izmeu prolosti i sadanjosti.
Maria je bila poveznica izmeu Sachsa i Lillian Stern, a bez Mar-
ijine neprestane potrebe da se izlae opasnostima, Lillian Stern nikada
ne bi ula u kadar. Marijino pojavljivanje u Sachsovu stanu, 1979.
godine, omoguilo je susret izmeu Sachsa i Lillian Stern. Bilo je po-
trebno jo nekoliko nevjerojatnih obrata u tijekovima dogaanja kako
 73/266
bi do toga dolo, no svaki od tih obrata povezan je izravno s Marijom.
Davno prije no to e je itko od nas upoznati, Maria je jednoga jutra
otila kupiti film za svoju kameru, na tlu je ugledala maleni, crni ad-
resar i uzela ga je. Taj je dogaaj pokrenuo itavu kukavnu priu.
Maria je otvorila adresar i iz njega je iskoio avao, potekla je pokora
nasilja, pustoenja i smrti.
Bio je to klasini adresar marke Schaeffer Eaton Companv, dug
petnaest, a irok deset centimetara, sa savitljivim koricama od umjetne
koe i spiralnim uvezom, s oznakama za svako slovo. Bio je to
poprilino ofucani predmet, s vie od dvjesto imena, adresa i telefons-
kih brojeva. Iz injenica da su broji podaci bili prekrieni i prepravl-
jani, da su na svakoj stranici bile koritene najrazliitije pisaljke
(plava kemijska olovka, crni flomaster, zelena olovka) dalo se naslutiti
da je adresar ve dugo vremena bio u posjedu svoga vlasnika. Maria je
prvo pomislila kako e ga vratiti vlasniku, no kao to je sluaj s osob-
nim predmetima, i u adresar je vlasnik zaboravio napisati vlastito ime.
Pogledala je na sva logina mjesta - s unutarnje strane omota, na prvoj
stranici, straga - no nije pronala nikakvo ime. Ne znajui to bi s
njim, adresar je ubacila u torbu i ponijela ga kui.
Mislim da bi veina ljudi zaboravila na njega, no Maria nije bila
jedna od onih koji ustuknu kad im se ukae neoekivana prilika. Prije
no to e te noi poi na poinak, u glavi je ve imala plan svog
sljedeeg projekta. Bit e to neto briljivo razraeno, znatno tee i
kompliciranije od svega to je do tad uinila, no sam uvid u irinu
njezina djelokruga dovodio ju je u stanje intenzivnog uzbuenja. Bila
je gotovo sigurna da je vlasnik adresara mukarac. Rukopis se doimao
mukim; podaci koji su se u adresaru nalazili vie su se inili mukima
nego enskima; knjiica je bila u loem stanju, kao da se s njom grubo
postupalo. U jednom od onih iznenadnih, glupavih bljeskova kakvi se
svima nama dogaaju, Mariji se iznenada uinilo kako joj je sueno
da se zaljubi u vlasnika adresara. Potrajalo je to tek sekundu ili dvije,
 74/266
no u tom ga je ttenutku doivjela kao svog ovjeka iz snova: lijep, in-
teligentan, topao; bolji od svih koje je do tada voljela. Vizija se
rasprila, no ve je bilo prekasno. Knjiica se za nju pretvorila u ma-
gian predmet, u smonicu strasti i nerazgovijetnih udnji. Srea je
htjela da joj dospije u ruke, a sad kad je bio njezin, adresar je doivl-
javala kao instrument same sudbine.
Prve je veeri prouavala zapisana imena, no nije pronala
nijedno njoj poznato. Osjeala je kako je to savreni poetak. Sjedit e
u mraku, bez ikakva znanja i o emu, i jednog po jednog e nazivati
ljude ija se imena nalaze u adresaru. Otkrivajui tko su zapravo oni,
doznat e i stvari o ovjeku koji ga je izgubio. Bit e to portret in ab-
sentia, skica oko praznog prostora, a iz pozadine e, malo-pomalo,
izroniti lik sazdan od svega to zapravo nije. Nadala se kako e mu
tako naposljetku ipak ui u trag, no i ako ne uspije, nagrada e joj biti
trud sam po sebi. Htjela je ljude potaknuti da joj se pri susretu s njom
otvore, da joj ispriaju prie o ushienjima i poudi, o zaljubljivanju,
da joj povjere svoje najdublje tajne. Oekivala je kako e na ovim
razgovorima raditi mjesecima, moda ak i godinama. Izradit e tisue
fotografija, zapisati stotine izjava, pred njom je bio itav jedan svemir
kojega je trebala istraiti.
Tako je barem mislila. itav je projekt, meutim, samo dan ran-
ije izletio s tranica.
Uz samo jednu iznimku, sve su osobe u adresaru bile zapisane
pod prezimenom. Pod slovom L bio je zapisan netko po imenu Lilli.
Maria je zakljuila kako je rije o enskom imenu. Ako je tomu tako,
onda je to odstupanje od uobiajenog, poslovnog stila bilo znakovito,
bilo je oitovanje osobite intimnosti. to ako je Lilli djevojka ovjeka
koji je izgubio adresar? Moda sestra, ili ak majka?
Umjesto da sva prezimena istrai abecednim redom, kako je
prvobitno i zamislila, Maria je odluila prijei izravno na L i nazvati
 75/266
tu misterioznu Lilli. Smatrala je da e se, ako je slutnja ne vara, tako
izravno dovesti u poloaj da dozna tko je vlasnik adresara.
Nije mogla izravno pristupiti Lilli. O tome je susretu previe toga
ovisilo, pa ju je bilo strah da bi sve mogla potkopati bude li nepri-
premljena. Morala je stvoriti predodbu o toj eni, zamisliti kako
izgleda, slijediti je neko vrijeme kako bi prozrela njezine navike. Ve
je sljedeega jutra otila u istoni dio grada kako bi pronala stan u
kojem Lilli stanuje. Ula je u predvorje jedne manje zgrade kako bi
pregledala imena na zvonima i potanskim sanduiima, i ba kad je
poela itati popis prezimena na zidu, iz dizala je izala ena koja je
zatim otvorila unutarnja vrata. Maria se okrenula da je pogleda, no
prije no to je uope imala vremena uoiti njezino lice, ula je kako
ena izgovara njezino ime.
Maria? rekla je. Ime je izgovoreno upitnim glasom, a trenutak
kasnije Maria je shvatila da gleda u Lillian Stern, svoju staru pri-
jateljicu iz Massachusettsa. Ne mogu vjerovati, rekla je Lillian. Pa
to si stvarno ti, zar ne?
Nisu se vidjele ve vie od pet godina. Kontakt su izgubile nakon
to se Maria zaputila na svoje udnovato putovanje po Americi, no sve
do tada su bile bliske i njihovo je prijateljstvo trajalo itavo djet-
injstvo. U srednjoj su koli bile gotovo nerazdvojne, dvije neobine
djevojke koje su se zajedno probijale kroz pubertet, smiljale naine
kako pobjei iz provincijskoga grada. Maria je bila ozbiljna, povuena
intelektualka koja je imala problema sa sklapanjem prijateljstava, dok
je Lillian bila djevojka s odreenom reputacijom, divljakua koja je
spavala s dekima, uzimala drogu i markirala iz kole.
Zbog svega toga su bile nerazdvojni saveznici, a usprkos svim
razlikama, meu njima je bilo vie onog to ih je meusobno
privlailo, nego odbijalo. Maria mi je jednom priznala da joj je Lillian
bila veliki uzor, te kako je upravo zahvaljujui tome to ju je poznava-
la uspjela nauiti biti ono to jest. No, utjecaj je, ini se, bio
 76/266
dvosmjeran. Maria je bila ta koja je Lillian nagovorila da se nakon
srednje kole preseli u New York, pa su tijekom nekoliko mjeseci koji
su uslijedili dijelie skueni stan prepun ohara na Lower East Sideu.
Dok je Maria pohaala predavanja iz slikarstva, Lillian je studirala
glumu i radila kao konobarica. Poela je izlaziti s rock bubnjarom To-
mom, a kad je Maria New York napustila u svome kombiju, Tom je u
njihovu stanu ve bio postao dio inventara. Tijekom svog dvogodin-
jeg putovanja, Maria je Lillian redovito slala razglednice, no Lillian
joj nije mogla otpisati, budui da nije imala njezinu adresu. Po pov-
ratku u grad, Maria je dala sve od sebe kako bi pronala prijateljicu. U
starome je stanu ve ivio netko drugi, a u telefonskome imeniku nije
bilo njezina imena. Pokuala je telefonom stupiti u vezu s Lillianinim
roditeljima u Holvokeu, no oni su po svoj prilici bili preselili u neki
drugi grad, pa se zatekla bez drugih opcija. Onoga dana kad je u pred-
vorju naletjela na Lillian, odavno je izgubila svaku nadu da e ikada
ponovno vidjeti svoju prijateljicu.
Za obje je to bio nevjerojatan susret. Maria mi je rekla da su obje
vritale, bacile se jedna drugoj u naruje, te da su zatim plakale. Kad
su ponovno bile u stanju govoriti, dizalom su otile na kat i ostatak su
dana provele u Lillianinu stanu. Previe su toga morale nadoknaditi,
rekla je Maria, nisu prestajale priati. Zajedno su objedovale, a zatim i
veerale, a kad se konano vratila kui i zavukla u krevet, ve su bila
gotovo tri sata ujutro.
Lillian su se tijekom tih godina dogodile neobine stvari, stvari
za koje Maria nikada ne bi ni pomislila da su mogue. Znam samo
stvari iz druge ruke, no nakon to sam sa Sachom razgovarao prologa
ljeta, uvjeren sam da je pria koju mi je Maria ispriala u osnovi
tona. Moda je i pogrijeila glede nekih sitnih detalja (ba kao to je
moda i Sachs pogrijeio), no dugorono je sve to nevano. Iako se,
kako mi je reeno, Lillian ne treba ba u svemu vjerovati, premda je
sklona pretjerivanju, temeljne se injenice ne mogu dovesti u pitanje.
 77/266
U trenutku kad je 1976. sluajno susrela Mariju, Lillian se ve tri god-
ine uzdravala bavei se prostitucijom. Klijente je dovodila u svoj stan
na istonoj, Osamdeset sedmoj ulici, a radila je samostalno - honor-
arna prostitutka s poslom u procvatu, nezavisni posao. Sve je to sig-
urno. Ono to ostaje u sjeni sumnje jest kako je sve zapoelo. Njezin
momak Tom navodno je u sve bio ukljuen na neki nain, no nejasni
su razmjeri njegova utjecaja. U obje verzije prie, Lillian ga je opisala
kao nekog tko je imao ozbiljne ovisnike probleme, kao ovisnika o
heroinu koji je zbog droge naposljetku izbaen iz benda. Prema prii
koju je Maria ula, Lillian je i dalje bila ludo zaljubljena u njega.
Upravo je njoj i sinula ideja, dragovoljno se ponudila spavati s drugim
mukarcima kako bi Tomu priskrbila novac. Otkrila je da je to brz i
bezbolan nain, a znala je i da je Tom nee ostaviti dokle god je nji-
hova veza sretna. Rekla je kako je tada bila spremna uiniti sve kako
bi ga zadrala, pa ak i propasti. Jedanaest godina kasnije, Sachsu je
ispriala neto posve drukije. Rekla je da je Tom bio taj koji ju je na
to nagovorio, a ona je pristala zato to ga se bojala, zato to joj je
prijetio da e je ubiti ne bude li pristala. U toj drugoj verziji, Tom je
bio taj koji joj je dovodio klijente, svojoj je djevojci bio svodnik kako
bi pokrio trokove svoje ovisnosti. U konanici smatram da uope nije
vano koja je od tih verzija istinita. Obje su jednako prljave i obje su
dovele do istog rezultata. est ili sedam mjeseci kasnije, Tom je
ieznuo. U Marijinoj je prii pobjegao s nekom drugom; u Sachsovoj
je prii umro od prekomjerne doze. Bilo kako bilo, Lillian je ponovno
bila sama. Bilo kako bilo, nastavila je spavati s mukarcima kako bi
plaala raune. Ono to je Mariju zaprepastilo bilo je kako je Lillian o
tome hladnokrvno govorila - bez ikakva stida ili nelagode. Rekla je da
je to samo posao kao i bilo koji drugi, zapravo kud i kamo bolji od
konobarenja ili rada za ankom. Mukarci sline kamo god da pode,
nema naina da ih se zaustavi. Znatno je loginije dopustiti im da ti
plate, nego ih tjerati od sebe - osim toga, dodatno jebanje nikome ne
 78/266
moe nakoditi. Ako nita drugo, Lillian je bila ponosna na ono to je
postigla. Klijente je primala tri dana u tjednu, imala je uteevinu,
udoban stan u dobrom susjedstvu.
Dvije godine ranije, ponovno se upisala u kolu za glumu. Os-
jeala je da napreduje, ak je poela odlaziti na audicije za uloge u
malim kazalitima u sreditu grada. Rekla je da e zasigurno neto
uskoro iskrsnuti. Planirala je zatvoriti butik, im prikupi jo deset ili
petnaest tisua dolara i u potpunosti se posvetiti glumi. Naposljetku,
bile su joj tek dvadeset etiri godine, pred njom je bio itav ivot.
Maria je toga dana sa sobom ponijela kameru, pa je tijekom dana
bezbroj puta fotografirala Lillian.
Kad mi je, tri godine kasnije, ispriala tu priu, ispred mene je
rasprostrla fotografije. Bilo je ondje trideset ili etrdeset crno-bijelih
fotografija velikog formata koje su Lillian prikazivale iz najrazliitijih
uglova - na nekima je pozirala, a na drugima nije. Te su fotografije
bile moj jedini susret s Lillian Stern.
Od toga je dana prolo vie od deset godina, no nisam zaboravio
iskustvo gledanja tih fotografija.
Dojam to su ga na mene ostavile bio je tako snaan, tako
dugotrajan.
Lijepa je, zar ne? rekla je Maria.
Da, iznimno lijepa, rekao sam.
Zaputila se u trgovinu po namirnice kad smo naletjele jedna na
drugu. Vidi to je odjenula. Majicu, traperice i stare tenisice. Od-
jenula se za kratak odlazak do trgovine na uglu. Nema minke, ni na-
kita, nema rekvizita. Pa ipak je lijepa. Dovoljno lijepa da ti oduzme
dah.
U pitanju je njezina tama, rekao sam u pokuaju da pronaem
objanjenje. enama s tamnim crtama lica minka ni nije potrebna.
Vidi kako su joj oi zaobljene. Duge trepavice ih samo istiu. A
ima i dobre kosti, to ne smijemo zaboraviti. Kosti su strano vane.
 79/266
Ima tu vie od toga, Peter. Tu je neka unutarnja osobina koja
kod Lillian uvijek izbija na povrinu. Ne znam kako bih to nazvala.
Srea, gracioznost, ivotinjski duh. To je ini ivotnijom od drugih
ljudi.
Kad ti jednom privue pozornost, ne moe je vie prestati
gledati.
ovjek stekne dojam da se pred kamerom osjea ugodno.
Lillian se uvijek osjea ugodno. Potpuno je oputena u vlastitoj
koi.
Letimino sam pregledao jo nekoliko fotografija, sve dok nisam
doao do niza koji je prikazivao Lillian ispred otvorenog ormara, u
razliitim fazama razodijevanja. Na jednoj je fotografiji svlaila
traperice, a na drugoj majicu; ve je na sljedeoj na sebi imala samo
siune gaice i potkoulju bez rukava; uslijedila je fotografija bez
gaica, a zatim i bez potkoulje. Nakon te, uslijedilo je nekoliko obn-
aenih fotografija. Na prvoj je bila okrenuta prema kameri, zabaene
glave, nasmijana, njezine malene grudi gotovo su joj se prilijepile uz
prsa, vrste bradavice strile su prema van; zdjelica joj je bila izbaena
prema naprijed, a objema se rukama vrsto drala za meunoje,
gusti tamnih pubinih dlaka bio je uokviren bjelinom njezinih prstiju.
Na sljedeoj je fotografiji bila okrenuta na suprotnu stranu, sa
stranjicom u prvom planu, s bokom zabaenim u stranu, preko ra-
mena je zurila u objektiv, i dalje se smijala zauzimajui pozu porno-
dive. Oigledno je uivala, oigledno oduevljena to se moe
pokazati.
Ovo je prilino pikantno, rekao sam. Nisam znao da snima i
razgoliene fotografije.
Pripremale smo se za odlazak na veeru, a Lillian se htjela pres-
vui. Pola sam za njom u spavau sobu, tako da moemo nastaviti s
razgovorom. Uza se sam imala kameru, pa sam je poela fotografirati
 80/266
dok se razodijevala. To se jednostavno dogodilo. Nisam to planirala
uiniti sve dok je nisam vidjela kako svlai odjeu.
A njoj to nije smetalo?
Ne izgleda kao da joj je smetalo, zar ne?
Jesi li se uzbudila?
Naravno da jesam. Zna, nisam ti ni ja od kamena.
to se poslije dogodilo? Niste spavale zajedno, zar ne?
Oh, ne, previe sam srameljiva za takvo to.
Ne pokuavam od tebe iznuditi priznanje. Tvoja mi se pri-
jateljica doima prilino neodoljivom. Rekao bih kako mukarcima,
tako i enama.
Moram priznati da sam se uspalila. Da je Lillian uinila prvi
korak, moda bi se neto i dogodilo.
Nikada nisam spavala sa enom, no toga bih dana s njom to
moda i uinila. To mi je, u svakom sluaju, tad palo na pamet, a
nikada prije nisam osjetila neto slino. No, Lillian se samo zafrkavala
pred kamerom, a dalje od striptiza nismo otile. Bilo je to za zabavu,
obje smo se itavo vrijeme smijale.
Jesi li joj i u jednom trenutku pokazala adresar?
Jesam, naposljetku. Mislim da sam to uinila nakon to smo se
vratile iz restorana. Lillian ga je dugo pregledavala, no nije bila u stan-
ju rei kome bi mogao pripadati. Sigurno je u pitanju bio neki od
njezinih klijenata. Lilli je bilo ime kojim se koristila na poslu, no to je
bilo sve to je znala.
Pa ipak, i to je suzilo popis mogunosti.
Istina, no moda uope nije bila rije o nekome koga je ve im-
ala prilike susresti. Moda je neki od Lillianinih zadovoljnih klijenata
njezino ime preporuio nekom drugom. Prijatelj, poslovni partner, tko
zna. Tako je Lillian i prikupljala muterije, usmenim putem. Taj je
ovjek njezino ime zapisao u svoj adresar, no to ne znai i da ju je ve
nazivao. Moda je nikada nije nazvao ni ovjek koji ju je preporuio.
 81/266
Prostitutke tako cirkuliraju - njihova imena se ire u koncentrinim
krugovima, udna je to mrea podataka. Za neke je mukarce dovoljno
to to u svome adresaru imaju jedno ili dva imena. To je, u neku ruku,
kao preporuka za budunost. U sluaju da ih supruga ostavi, iznenada
se uspale ili ih obuzmu frustracije.
Ili kad se sluajno zateknu u gradu.
Ba tako.
Pa ipak, dobila si prve indicije. Prije susreta s Lillian, vlasnik
adresara je mogao biti bilo tko. Sada su ti anse barem bile vee.
Pretpostavljam. No, nije ba tako ilo. im sam poela razgov-
arati s Lillian, itav se projekt promijenio.
Hoe rei da ti nije htjela dati popis svojih klijenata?
Ma, ne. Uinila bi to da sam je zamolila.
U emu je onda bio problem?
Nisam sigurna kako se sve dogodilo, no to smo vie priale,
na je plan postajao sve jasniji. Plan nije potekao ni od jedne od nas.
Samo je leprao u zraku, kao neto to je ve postojalo. Mislim da je
injenica da smo naletjele jedna na drugu odigrala veliku ulogu. Bilo
je to tako predivno i neoekivano, bile smo izvan sebe. Mora si pre-
doiti koliko smo neko bile bliske. Prisne prijateljice, sestre,
doivotni prijatelji. Uistinu nam je bilo stalo, a mislim da sam Lillian
poznavala koliko i samu sebe. A to se zatim dogodilo? Pet godina
kasnije, otkrivam da mi je prijateljica postala prostitutka. To me izba-
cilo iz ravnotee. Zbog toga sam se osjeala odvratno, gotovo kao da
me izdala. No istodobno sam - tu sve i postaje mutno - shvatila da joj i
zavidim. Bila je isto, grozno dijete, ba kao to je i neko bila.
Luda, puna ispada. Bilo je uzbudljivo biti s njom. Nije samu sebe
smatrala ni kurvom, ni posrnulom enom, savjest joj je bila ista. To
je ono to me se tako silno dojmilo: njezina apsolutna unutarnja
sloboda, njezino potovanje iskljuivo vlastitih pravila, bez ikakva os-
vrtanja na tuda miljenja. I ja sam do tad ve bila uinila podosta
 82/266
pretjeranih stvari. Projekt New Orleans, projekt Razgoliena gospa,
svaki sam put odlazila sve dalje, iskuavala granice onoga to sam u
stanju uiniti. No, pokraj Lillian sam se osjeala kao knjiniarka -
usidjelica, kao patetina djevica koja nije uinila Bog zna to.
Pomislila sam: ako ona to moe, zato ne bih mogla i ja?
ali se.
ekaj, dopusti da dovrim. Kompliciranije je no to izgleda.
Kad sam Lillian rekla za adresar i ljude s kojima namjeravam razgov-
arati, rekla mi je da je to divno, da je to najbolja stvar za koju je ikad
ula.
Htjela mi je pomoi. Htjela je hodati uokolo i razgovarati s lju-
dima iz adresara, ba kao to sam namjeravala i ja. Nemoj zaboraviti
da je bila glumica i da ju je nadahnula ve sama pomisao da e morati
glumiti mene. Bila je istinski nadahnuta.
Pa ste se zamijenile. To mi pokuava rei, zar ne? Liilian te
nagovorila da zamijenite mjesta.
Ne, nitko me nije ni na to nagovorio. Zajedno smo to odluile.
Pa ipak...
Nita. Bile smo ravnopravni partneri, od poetka do kraja. in-
jenica je da se njezin ivot zbog toga promijenio. Zaljubila se u jednog
od ljudi iz adresara i odluila udati se za njega.
Postaje sve udnije i udnije.
Dobro, bilo je udno. Lillian je izala na teren s jednom od
mojih kamera i adresarom, a peta ili esta osoba koju je susrela bio je
ovjek za kojeg e se udati. Znala sam da se u toj knjiici krije neka
pria - no bila je to Lillianina pria, a ne moja.
Jesi li susrela tog ovjeka? Nije izmiljala?
Bila sam im vjenana kuma na vjenanju u gradskoj vijenici.
Koliko znam, Lillian mu nikada nije rekla kako je do tada zaraivala
za ivot, ali zato bi on to uope morao znati? Sada ive u Berkeleyu,
u Kaliforniji. On je profesor na srednjoj koli, strano drag momak.
 83/266
A kako se sve odvijalo za tebe?
Ne ba dobro. Nimalo dobro. Istoga dana kad je Lillian izala s
mojom kamerom, ja sam imala sastanak s jednim od njezinih redovitih
klijenata. Kad je tog jutra nazvao da potvrdi dolazak, ona mu je objas-
nila da joj je majka bolesna i da mora napustiti grad. Rekla mu je da je
zamolila prijateljicu da je zamijeni, te da nee poaliti pristane li na
zamjenu. Ne sjeam se to je tono rekla, no to je u biti to.
Silno me nahvalila, pa je nakon blagog uvjeravanja ovjek ipak
pristao. I tako sam tog poslijepodneva sama sjedila u Lillianinu stanu,
ekajui da zazvoni zvono na vratima, da se pojebem s ovjekom ko-
jeg nikad nisam vidjela. Zvao se Jerome, bio je to zdepast etrdeseto-
godinjak dlakavih prstiju i utih zuba.
Bio je nekakav trgovac. Mislim da je bila rije o prodaji alkohola
na veliko, a moda i olovaka ili kompjutora. To ionako nije vano.
Pozvonio je tono u tri, a u trenutku kad je uetao u stan, shvatila sam
da to neu moi uiniti. Moda bih i smogla snage da je bio barem
malo zgodan, no s likom poput Jeromea to jednostavno nije bilo
mogue. Zurilo mu se i neprestano je pogledavao na sat, jedva je
ekao da zaponemo, da obavi to i ode. Ne znajui to bih drugo, ja
sam odugovlaila, pokuavala sam neto smisliti dok smo odlazili u
spavau sobu i poinjali se svlaiti. Plesati gola u baru bilo je jedno,
no stajati ondje s debelim, dlakavim trgovcem bilo je tako intimno da
ga ak nisam mogla pogledati u oi. Kameru sam bila sakrila u
kupaonici, pa sam pomislila elim li fotografirati ovaj fijasko, onda to
moram uiniti odmah. I tako sam se ispriala i otrala na klozet. Iza
sebe sam ostavila odkrinuta vrata.
Otvorila sam obje slavine na umivaoniku, izvadila kameru i
poela fotografirati spavau sobu. Kut snimanja je bio savren. Mogla
sam vidjeti Jeromea koji je zavaljen leao preko kreveta. Zurio je u
strop i prtljao je po svome kurcu, pokuavao je potaknuti ga da se uk-
ruti. Bilo je to odvratno, ali na neki nain i komino, pa mi je bilo
 84/266
drago to mogu fotografirati. Pretpostavljala sam kako u imati
vremena da nainim deset ili dvanaest fotografija, no nakon este ili
sedme, Jerome je iskoio iz kreveta, zaputio se prema kupaonici i ir-
om otvorio vrata, prije no to sam ih ja uspjela zatvoriti.
Poludio je kad me vidio kako stojim s kamerom u rukama. Kad
kaem poludio, onda mislim da se posve izbezumio. Poeo je vikati,
optuivati me da ga fotografiram kako bih ga ucjenjivala i unitila mu
btak. Prije no to sam se snala, oteo mi je kameru i poeo je njome
udarati o rub kade. Pokuala sam pobjei, no on me epao za ruku i
poeo me udarati akama. Bila je to nona mora. Dvoje obnaenih
neznanaca koji se batrgaju u kupaonici obloenoj ruiastim
ploicama. Dok me udarao, neprestano je gunao i vikao iz sve snage,
a onda me udario tako da sam se onesvijestila. Slomio mi je eljust,
moe li vjerovati. No to je samo djeli tete koju mi je nanio. Slomio
mi je i zapee, nekoliko rebara, a itavo mi je tijelo bilo prekriveno
modricama. U bolnici sam provela deset dana, a jo mi je est tjedana
eljust bila povezana icama i vijcima. Mali Jerome me dobro isprebi-
jao. Izudarao me na mrtvo ime.
Kad sam 1979. upoznao Mariju u Sachsovu stanu, ona s
mukarcima nije spavala ve gotovo tri godine. Toliko joj je trebalo da
se oporavi od oka, pa apstinencija nije bila toliko izbor, koliko
nunost, jedini mogui lijek. Incident proivljen s Jeromom bio je ve-
liko fiziko ponienje, ali i duhovni poraz.
Po prvi put u ivotu, Mariji je udijeljena kazna. Prestupila je
preko vlastitih granica, a brutalnost tog iskustva izmijenio je njezin
osjeaj vlastitog poimanja. Do tada je samu sebe doivljavala kao
nekoga tko je u stanju uiniti sve: svaku avanturu, prijestup, izazov.
Osjeala se snanijom od ostalih ljudi, kao da je bila imuna na sve
tete i propasti koje opsjedaju ostatak ovjeanstva. Nakon to je s Lil-
lian zamijenila uloge, doznala je koliko se prevarila. Otkrila je da je
 85/266
slaba, da je osoba pritisnuta vlastitim strahovima i unutarnjim
ogradama, da je jednako smrtna i zbunjena kao i ostali.
Bile su joj potrebne tri godine kako bi popravila tetu (ako se
teta uope mogla popraviti), a kad su se te noi, u Sachsovu stanu
nai putovi isprepleli, konano je bila spremna izai iz ljuture. Ako
sam upravo ja bio taj kojemu je ponudila svoje tijelo, dogodilo se to
samo zato to sam se pojavio u pravome trenutku. Premda se Maria
uvijek rugala takvoj interpretaciji, uporno tvrdei kako je upravo zbog
mene pristala izmigoljiti na svjetlost dana, bio bih lud kada bih pomis-
lio da je to uinila zato to sam posjedovao nadnaravne moi. Bio sam
samo jedan od mnogih moguih, oteena roba na neki nain, a tim
bolje to sam odgovarao onome za im je tad tragala. U naem je pri-
jateljstvu ona bila ta koja je utvrdila pravila, a ja sam ih se pridravao
to sam bolje mogao, bio sam spreman ispuniti sve njezine hirove i
hitne potrebe. Na Marijin sam se zahtjev sloio da nikada neemo za-
jedno spavati dvije noi za redom. Sloio sam se da joj nikada neu
priati o nekoj drugoj eni. Sloio sam se da nikada od nje neu zat-
raiti da me upozna sa svojim prijateljima. Pristao sam ponaati se kao
da je naa afera tajna, nedoputena drama skrivena od ostatka svijeta.
Nijedno mi od tih ogranienja nije smetalo.
Odijevao sam odjeu u kojoj me Maria htjela vidjeti, udovoljavao
sam njezinom apetitu sastajanja na neobinim mjestima (kiosci za
prodaju etona za podzemnu eljeznicu, zabaene kladionice, klozeti u
restoranima), a ba kao i ona, jeo sam hranu uvjetovanu bojama. Za
Mariju je sve bilo igra, nepresrani poziv na inventivnost, a nita nije
bilo previe egzotino da ne bismo probali barem jednom. Ljubav smo
vodili odjeveni i razodjeveni, s upaljenim svjetlima ili u mraku, unutra
i vani, na njezinu krevetu i ispod njega. Odijevali smo toge, odjeu
peinskih ljudi, unajmljivali frakove. Glumili smo da se ne pozna-
jemo, glumili smo da smo u braku. Igrali smo se lijenika i medicin-
ske sestre, konobarice i gosta, uitelja i uenice. Pretpostavljam da je
 86/266
to bilo prilino djetinjasto, no Maria je te ispade doivljavala krajnje
ozbiljno - ne kao ispade, ve kao pokuse, studije o pomacima unutar
ljudske prirode. Da nije bila tako iskrena, isto sumnjam da bih s njom
nastavio u tom stilu. Tijekom tog vremena viao sam i druge ene, no
samo mi je Maria neto znaila, bila je ona jedina koja je i dan-danas
sastavni dio moga ivota.
U rujnu te godine (1979.), netko je konano kupio kuu u
Dutchess Countvju, pa su se Delia i David preselili u New York, u
stan smjeten u starinskoj kui, na Cobble Hillu u Brooklynu. Za
mene je to istodobno i poboljalo i pogoralo sve. Sina sam mogao
ee viati, no to je za sobom povlailo i ee kontakte s mojom,
uskoro buduom bivom enom. Na je razvod tada ve bio u tijeku,
no Delia je poela dvojiti, a samo nekoliko mjeseci prije no to emo
dobiti slubene dokumente vezane uz razvod, mranjaki me i
maloduno pokuala vratiti k sebi. Da nije bilo Davida, teko da bih
njezinu kampanju izdrao bez ikakvih problema. No, djeai je vidno
patio zbog mog odsustva, a ja sam samoga sebe smatrao odgovornim
za njegove komare, napadaje astme i plakanje. Krivnja je mono
sredstvo uvjeravanja, a Delia je instinktivno pritiskala prave gumbe
kad god bih bio u blizini. Jednom mi je prilikom, na primjer, ispriala
kako se, kad je k njoj na veeru doao mukarac s kojim je izlazila,
David zavukao u njegovo krilo i pitao ga hoe li mu on biti novi tata.
Delia mi nije taj ispad gurala pod nos, samo je svoju zabrinutost dije-
lila sa mnom, no kad god bih uo jednu od tih pria, dodatno bih po-
tonuo u ivi pijesak grizoduja. Nije da sam htio ponovno ivjeti s
Delijom, samo sam se pitao ne bih li trebao odustati od vlastitih pro-
htjeva, nije li sudbina odluila da ipak ostanem u braku s Delijom.
Smatrao sam da je Davidova dobrobit znatno vanija od moje os-
obne, pa ipak sam ve gotovo godinu dana kao idiot uokolo skakutao s
Marijom Turner i ostalima, izbjegavao svaku pomisao na budunost.
 87/266
Bilo mi je teko opravdati takav ivotni stil. Nije samo srea
vana, prigovarao sam. Kad ovjek jednom postane roditelj, dobiva
obaveze koje se ne mogu smanjiti, dunosti koje mora ispuniti, bez
obzira koliko ga to kotalo.
Fanny me spasila od onog to bi bilo jedna od najgorih pogrenih
odluka. To mogu utvrditi promatrajui sve iz dananje perspektive, no
tada mi nita nije bilo jasno. Kad je istekao podnajam za stan u Varick
Streetu, iznajmio sam stan samo est ili sedam blokova udaljen o
Delijina stana u Brooklynu. Nisam se namjeravao doseliti tako blizu
njoj, no cijene stanova na Manhattanu za mene su bile previsoke, a
kad sam se bacio u potragu za stanom s druge strane rijeke, sve se
doimalo kao da je u njezinu susjedstvu. Naposljetku sam se odluio za
iznimno bijedan stan u Carol Gardensu, jer stanarina je bila pri-
hvatljiva, a spavaa soba dovoljno velika za dva kreveta, jedan za
Davida, a drugi za mene.
Tada bi on dvije ili tri noi tjedno ostajao prespavati kod mene,
to je samo po sebi bilo promjena nabolje, premda me je istodobno
dovelo i u neugodan poloaj u odnosu na Deliju. Dopustio sam sam-
ome sebi da ponovno uskoim u njezinu orbitu i moja je odlunost
poela slabjeti. Nesretnom podudarnou, Maria je u to vrijeme na
nekoliko mjeseci otila iz grada, a ni Sachsa nije bilo - bio je otiao u
Kaliforniju kako bi radio na scenariju Novog Kolosa. Neki je nezav-
isni producent bio kupio filmska prava na njegov roman, a Sachs je
trebao raditi na rukopisu, zajedno s profesionalnim holivudskim scen-
aristom. Na tu u se priu vratiti kasnije, jer u ovome je trenutku
vana injenica da sam bio sam, nasukan u New Yorku bez svojih
uobiajenih pajdaa. itava moja budunost ponovno je bila dovedena
u pitanje i bio mi je potreban netko s kime bih razgovarao, uo sam-
oga sebe kako glasno izgovaram vlastite misli.
Jedne me veeri Fanny nazvala u moj novi stan i pozvala na
veeru. Pretpostavio sam kako e to biti jedna od njezinih uobiajenih
 88/266
zabava, s pet ili est drugih uzvanika, no kad sam se sljedee veeri
pojavio u njezinoj kui, otkrio sam da sam jedini uzvanik. Bio sam
iznenaen. Tijekom svih tih godina, koliko smo se poznavali, Fanny i
ja nikada nismo bili nasamo. Ben je uvijek bio s nama, izuzmemo li
iznimne trenutke kad bi napustio prostoriju ili se javljao na telefon.
Rijetko smo kada izrekli neto to netko drugi ne bi uo. Na takvu sam
se situaciju priviknuo, pa vie nisam ni postavljao pitanja. Fanny je za
mene oduvijek bila dalek i idealizirani lik, te se inilo prigodnim da
na odnos bude neizravan, da neprestano imamo posrednike. Usprkos
osjeajima koji su se medu nama razvili, i dalje sam bio pomalo
nervozan u njezinoj blizini. Vlastita me podsvijest u njezinoj
nazonosti pretvarala u muiavu osobu koja se rukama i nogama bori
ne bi li je nasmijala, priao bih uasne viceve i slagao strahovite igre
rijei, pretvarajui tako vlastitu nesigurnost u veselo i djetinjasto za-
dirkivanje. To mi je smetalo, jer nikada se ni s kim nisam tako pon-
aao. Nisam aljivdija, pa sam znao da joj ostavljam pogrean dojam
o tome kakav sam zapravo, no tek sam one veeri shvatio zato sam se
itavo vrijeme od nje zapravo skrivao. Neke su misli preopasne i
ovjek im se ne bi smio pribliiti.
Sjeam se bijele svilene bluze koju je nosila te veeri i bijelih
bisera oko njezina smeeg vrata. Mislim da je primijetila koliko me
zbunio njezin poziv, no nije nita rekla, ponaala se kao da je savreno
normalno da prijatelji ovako veeraju. Vjerojatno je i bila u pravu, ali
ne i s mog stajalita, ne nakon svih onih izbjegavanja koja su se medu
nama odigravala. Pitao sam je ima li mi togod posebno rei.
Rekla je da nema, da me samo htjela vidjeti. Mnogo je radila
otkako je Ben otiao iz grada, ali kad se juer ujutro probudila, iznen-
ada je postala svjesna da joj nedostajem. I to je bilo sve. Nedostajao
sam joj i htjela je doznati kako sam.
Posluili smo si pie u dnevnome boravku, a prvih smo nekoliko
minuta uglavnom razgovarali o Benu.
 89/266
Spomenuo sam pismo koje mi je poslao tjedan dana ranije, a
Fanny mi je zatim prepriala telefonski razgovor s njim, kad ju je
nazvao neto ranije istoga dana. Rekla je kako ne vjeruje da e film
ikada biti snimljen, no da Benu scenarij donosi lijepe novce i da im je
to od velike pomoi. Kua u Vermontu trebala je novi krov, a moda
e moi zapoeti s radovima prije no to se stari sasvim urui. Nakon
toga smo moda razgovarali o Vermontu ili moda o njezinu poslu u
muzeju, ne sjeam se vie. Kad smo zapoeli s veerom, nekako smo
ve preli na moju knjigu. Rekao sam Fanny da knjiga i dalje napre-
duje, neto sporije nego prije, budui da po nekoliko dana u tjednu
posveujem iskljuivo Davidu.
Rekao sam joj da ivimo kao dvojica starih neenja, da se u pap-
uama razvlaimo po stanu, naveer puimo lule, te da uz au kon-
jaka raspravljamo o filozofiji dok promatramo eravice u kaminu.
Pomalo poput Holmesa i Watsona, rekla je Fanny.
Na pravom smo putu da to postanemo. Velika nuda je jo gor-
ua tema naih razgovora, no kad moj kolega bude izaao iz pelena,
uvjeren sam da emo prijei i na druge teme.
Moglo bi biti i gore.
Naravno da bi moglo. Ali ne alim se, zar ne?
Jesi li ga predstavio ijednoj od tvojih prijateljica?
Mariji, na primjer?
Na primjer.
Razmiljao sam o tome, no nikad mi se nije uinilo da je pravi
trenutak za to. Vjerojatno je to zato to ga zapravo ne elim upoznati s
njima. Bojim se da bi ga to zbunilo.
A to je s Delijom? Vida li ona druge mukarce?
Pretpostavljam da vida, no nije previe priljiva kad je rije o
njezinu privatnom ivotu.
Tako je i bolje, pretpostavljam.
 90/266
Nisam siguran. Kako stvari sada stoje, ini mi se da je sretna to
sam se doselio u njezino susjedstvo.
Boe dragi. Nadam se da ti to jo dodatno ne potie.
Nisam siguran. Nije ba da sam spreman oeniti se nekim
drugim.
Peter, David nije dovoljno dobar razlog za to. Kad bi se sada
vratio Deliji, mrzio bi samoga sebe.
Pretvorio bi se u ogorena starca.
Moda to ve i jesam.
Glupost.
Pokuavam ne biti takav, no sve mi je tee i tee kad se os-
vrnem na nered to sam ga napravio a da se nisam osjeao nimalo
glupo.
Osjea se odgovornim, to je sve. To te odvlai u pogrenome
smjeru.
Kada god odem, samome sebi kaem da sam trebao ostati. Kada
god ostanem, kaem si da bi bolje bilo da sam otiao.
To se zove podvojenost.
Izmeu ostalog. Ako je to pojam kojim se eli koristiti, neka ti
bude.
Ili, kao to je baka jednom rekla mojoj majci: 'Tvoj bi otac bio
divan ovjek, samo da je drukiji.'
Ha.
Da, ha. itav ep muke i patnje sveden na jednu jedinu
reenicu.
Brak je movara, doivotna vjeba samoobmanjivanja.
Problem je u tome to jo nisi pronaao pravu osobu, Peter.
Mora si dati vie vremena.
Kae da ne zna to je to prava ljubav. A kad je budem
spoznao, moji e se osjeaji promijeniti.
 91/266
Lijepo je misliti tako, no to ako se to nikada ne dogodi? to ako
mi tako nije zapisano u kartama?
Jest, jamim ti.
A to te ini tako sigurnom?
Fanny je na trenutak zastala, odloila je no i vilicu, posegnula je
preko stola i uhvatila me za ruku.
Voli me, zar ne?
Naravno da te volim, rekao sam.
Oduvijek si me volio, zar ne? Otkako si me prvi put ugledao. To
je istina, zar ne? Volio si me svih tih godina, i jo uvijek me voli.
Izvukao sam ruku i zagledao sam se u stol, preplavio me je os-
jeaj nelagode.
to je ovo? pitao sam. Iznueno priznanje?
Ne, samo pokuavam dokazati da si oenio pogrenu enu.
Ti si u braku s nekim drugim, sjea se? Oduvijek sam smatrao
kako te to dri izvan popisa moguih kandidatkinja.
Ne govorim da si trebao oeniti mene. No, nisi trebao oeniti
osobu koju si oenio.
Okolia, Fanny.
Savreno je jasno. Samo ne eli shvatiti ono to ti pokuavam
rei.
Ne, tvoji su argumenti manjkavi. U pravu si kad kae da je
brak s Delijom bio pogreka. No injenica da volim tebe ne dokazuje
da mogu voljeti i nekog drugog. to ako si ti jedina ena koju mogu
voljeti? Ovo je, naravno, hipotetsko pitanje, ali je i od kljunoga zn-
aaja. Ako je to tono, onda tvoji argumenti nemaju nikakva smisla.
Stvari se ne odvijaju na takav nain, Peter.
Tako funkcioniraju kod tebe i Bena. Zato sebi doputa
iznimku?
Ne doputam.
A to bi to trebalo znaiti?
 92/266
Zar ti ba moram sve nacrtati?
Molim te da mi oprosti, ali osjeam se pomalo zbunjeno. Da
nisam svjestan da upravo s tobom razgovaram, zakleo bih se da mi se
nabacuje.
Hoe rei da bi se opirao?
Isuse, Fanny, pa ti si u braku s mojim najboljim prijateljem.
Ben nema s tim nikakve veze. Ovo je izmeu nas.
Nije. Bena se ovo svakako tie.
A to misli da Ben radi, tamo u Kaliforniji?
Pie scenarij.
Da, pie filmski scenarij. Ali i jebe djevojku po imenu
Cynthia.
Ne vjerujem ti.
Zato ga ne nazove i osobno ga pita? Samo ga pitaj. Rei e ti
istinu. Samo kai: Fanny kae da jebe djevojku po imenu Cynthia;
to kae na to, stari moj? Izravno e ti odgovoriti, znam da hoe.
Mislim da uope ne bismo trebali ovako razgovarati.
A zatim ga pitaj za sve one prije Cvnthije. Za Grace, na primjer.
I Noru, Martinu, i Val. Te su mi prve pale na pamet, no ako mi da
nekoliko minuta da razmislim, sjetit u se i ostalih. Tvoj prijatelj je
pizdolovac, Peter. Nisi to znao, zar ne?
Ne govori tako. To je odvratno.
Samo ti iznosim injenice. Ben ionako od mene nita ne krije.
Moe to ga je volja. A tako mogu i ja.
Zato ste onda i dalje u braku? Ako je sve to si rekla istina,
onda nemate razloga da ostanete zajedno.
Volimo se, to je razlog.
To mi uope tako ne zvui.
Ali uistinu se volimo. Tako smo dogovorili stvari. Da Benu nis-
am dala slobodu, nikada ga ne bih zadrala uza se.
 93/266
I tako on trkara uokolo dok ti sjedi i eka da ti se vrati tvoj
mu razmetni. Va mi se dogovor ne ini nimalo potenim.
Poten je. Poten je zato to ga prihvaam, zato to sam zado-
voljna njime. Premda sam svojom slobodom raspolagala obzirno, ipak
mi je na raspolaganju, ipak mi pripada. To je pravo kojim se mogu
posluiti kad god to poelim.
Primjerice sada.
I to je to, Peter. Konano e dobiti ono za im si oduvijek u-
dio. A nee se morati osjeati kao da si izdao Bena. Ono to e se
veeras izmeu nas dogoditi ostaje iskljuivo izmeu tebe i mene.
Ve si to ranije rekla.
Moda sada malo bolje shvaa. Ne mora se susprezati. Ako
me eli, moe me imati.
Samo tako.
Da, samo tako.
Njezino svjesno nuenje uinilo mi se zastraujuim, nepojm-
ljivim. Da nisam bio toliko zateen, vjerojatno bih ustao od stola i
otiao, no ipak sam nijemo sjedio na stolcu. Naravno da sam htio
spavati s njom. itavo joj je vrijeme to bilo jasno, a sada kada je moja
tajna bila razotkrivena, izokrenuta u blesavu i vulgarnu ponudu, jed-
nostavno vie nisam znao tko je zapravo ona. Fanny se pretvorila u
drugu osobu. Ben je postao netko drugi. U jednom su se jedinom
razgovoru sruila sva moja uvjerenja o svijetu u kojemu sam ivio.
Fanny me ponovno uhvatila za ruku, a ja sam joj se, umjesto da
je od svega odgovorim, samo blijedo i zbunjeno nasmijeio. Jamano
je to protumaila kao znak predaje, jer je trenutak kasnije ustala sa
stolca i oko stola dola do mjesta gdje sam sjedio. Rairio sam ruke da
je doekam, a ona mi je bez rijei kliznula u krilo, ugnijezdila svoje
bokove na moja bedra i rukama me uhvatila za lice. Poeli smo se lju-
biti. Otvorenih usta, palucajui jezicima, slinili smo si po obrazima,
kao tinejderski par na stranjem automobilskome sjedalu.
 94/266
S tim smo nastavili jo sljedea tri tjedna. Gotovo istoga trena,
Fanny mi je ponovno bila prepoznatljiva, bliska i zagonetka uporina
toka smirenosti. Ona, naravno, vie nije bila ista, no nije se vie pon-
aala na nain koji me one noi toliko zaprepastio, a agresivnost koju
je tad oitovala vie se nije ponovila. Poeo sam zaboravljati sve vez-
ano uz tu veer, privikavati se na na izmijenjeni odnos, na provale
putenosti. Ben je jo uvijek boravio izvan grada, a izuzmu li se noi
koje je David provodio kod mene, svaku sam no provodio u njegovoj
kui, spavao u njegovu krevetu i vodio ljubav s njegovom enom. Kao
gotovu sam injenicu prihvatio to da e se Fanny naposljetku udati za
mene. Pa ak i ako je to trebalo unititi moje prijateljstvo sa Sachsom,
bio sam spreman ii do kraja. No tada sam tu spoznaju jo uvao za
sebe. Bio sam jo oamuen snagom svojih osjeaja, a nisam je htio
zasuti preranim izjavama. Bilo kako bilo, tako sam opravdavao
vlastitu utnju, no istina je bila ta da Fanny nije pokazivala elju da
govori o budunosti, samo o danu koji slijedi, o logistici sljedeega
susreta.
Nae voenje ljubavi bilo je bez rijei i intenzivno, nesvjestica
koja je zalazila do dubina nepokretljivosti. Fanny je bila senzualna,
posve se preputala, zaljubio sam se u mekou njezine koe, u nain
kako bi sklopila oi kad bih joj se prikrao s leda i poljubio je u vrat.
Prvih nekoliko tjedana nisam ni elio nita vie od toga. Bilo mi je
dovoljno dirati je, sluati jedva ujno predenje koje bi dopiralo iz njez-
ina grla, osjeti kako joj se lea polako izvijaju pod mojim dlanovima.
Zamislio sam Fanny kao Davidovu pomajku. Zamiljao sam
kako kupujemo kuu u najrazliitijim etvrtima i ondje ivimo do
kraja ivota. Zamiljao sam oluje, dramatine prizore, strane svae sa
Sachsom do kojih je moralo doi prije no to bi se dogodilo sve ostalo.
Moda bi u konanici dolo i do tunjave, tako sam mislio. Bio sam
spreman na sve, tako da me ak ni mogunost otvorenog sukoba s
mojim prijateljem uope nije okirala. Poticao sam Fanny da govori o
 95/266
njemu, eao sam za njezinim alopojkama kako bih njima opravdao
samoga sebe u vlastitim oima. Smatrao sam kako u, budem li sa sig-
urnou utvrdio da je bio lo suprug, svojoj namjeri da mu je ukradem
podariti teinu i svetost moralnog opravdanja. U tom je sluaju
zapravo neu ukrasti, nego u je spasiti, a moja e savjest ostati ista.
Ono to tada naivno nisam shvaao jest injenica da je i neprijateljstvo
jedna od dimenzija ljubavi. Fanny je patila zbog Benova seksualnog
ponaanja; njegova zastranjivanja i grijesi za nju su bili nepresuan iz-
vor boli, no kad mi se poela povjeravati, gorina koju sam od nje
oekivao nije prelazila granicu blagoga prijekora. To to mi se otvori-
la kao da je umanjilo njezin unutarnji pritisak, a budui da je i sama
poinila grijeh, moda mu je mogla oprostiti grijehe koje je poinio
protiv nje. Bila je to, da tako kaem, ekonomija pravde, quid pro quo
koji rtvu pretvara u osobu koja drugome nanosi zlo, in kojim tezulje
na vagi ponovno dolaze u ravnoteu. U konanici sam od Fanny
doznao podosta o Sachsu, no to mi nikada nije priskrbilo streljivo ko-
jemu sam se nadao. Njezina su razotkrivanja zapravo imala sasvim
suprotan uinak. Jedne sam noi, na primjer, kad smo poeli razgovar-
ati o vremenu to ga je proveo u zatvoru, otkrio kako je onih sedam-
naest mjeseci za njega bilo znatno strasnije no to mi je htio priznati.
Ne mislim da ga je Fanny pokuavala braniti, no kad sam uo to je
sve morao pretrpjeti (bezrazlone batine, neprestana ikaniranja i
prijetnje, pa ak i mogue homoseksualno silovanje), teko mi je bilo
prema njemu osjeati bilo kakvu gorinu. Gledan Fannynim oima,
Sachs je bio znatno zamrenija i zbunjujua osoba od one koju sam
mislio da poznajem. Nije vie bio tek ushien i ekstrovertiran ovjek
koji mi je postao prijateljem, ve i netko tko se skrivao od drugih,
ovjek prepun tajni koje nikada ni sa kim nije htio podijeliti.
Prieljkivao sam izliku kako bih se mogao okrenuti protiv njega, no
tijekom tih tjedana koje sam proveo s Fanny, osjeao sam kako mi je
blii no ikada prije. Zvui udno, no to nipoto nije utjecalo na moje
 96/266
osjeaje prema Fanny. Bilo je jednostavno voljeti je, premda je sve to
je okruivalo tu ljubav bilo krcato dvosmislenostima.
Naposljetku, ona je bila ta koja je na mene nasrnula, pa ipak, to
sam je vre grlio, to sam bio manje siguran znam li uope to grlim.
Naa afera poklopila se s Benovim odsustvom. Nekoliko dana
prije njegova predvienog povratka, konano sam se usudio progovor-
iti o tome to emo i kako emo kad se vrati u New York. Fanny je
predloila da nastavimo kao i prije, da se nastavimo viati kad god to
poelimo. Rekao sam joj da je to nemogue, rekao sam joj da mora
prekinuti s Benom i preseliti se k meni eli li da nastavimo u istome
stilu. Rekao sam joj da nema mjesta za dvolinost. Trebali bismo mu
rei to se dogodilo, to je mogue bre razrijeiti stvari, a zatim
razmotriti vjenanje. Ni u jednom trenutku nisam pomislio da to nije
ono to je Fanny prieljkivala, no to samo dokazuje koliko sam blesav
bio, koliko sam od samoga poetka loe shvaao njezine nakane.
Rekla je da nee napustiti Bena. Na to nikada nije ni pomislila.
Bez obzira na to koliko me voljela, bilo je to neto to nije bila
spremna uiniti.
To se pretvorilo u muan razgovor koji je potrajao nekoliko sati,
u vrtlog argumenata koji su se vrtjeli u krug i koji nas nisu nikamo
doveli. Oboje smo poprilino plakali, preklinjali jedno drugog neka
bude razuman, preda se, da sagleda situaciju iz drugog kuta, no to nije
djelovalo. Moda to ni nije trebalo uspjeti, no dok se sve dogaalo, os-
jeao sam kako je to moj najgori razgovor u ivotu, trenutak potpunog
ruenja. Fanny nee napustiti Bena, a ja s njom neu biti ako to ne
uini. Bit e sve ili nita, neprestano sam joj ponavljao. Previe sam je
volio da bih pristao na samo jedan njezin djeli. to se mene ticao, sve
manje od itave cjeline za mene je bilo nita, bijedan djeli s kojim
nisam mogao pristati ivjeti. Zato sam i dobio bijedu i svoje nita, a
afera je okonana razgovorom to smo ga vodili one noi. Mjesecima
nakon toga, nije bilo trenutka a da zbog toga nisam poalio. Zalio sam
 97/266
zbog vlastite tvrdoglavosti, no vie mi se nije ukazala prilika da opo-
zovem konanost vlastitih rijei.
Jo mi ni danas nije jasno Fannyno ponaanje. Pretpostavljam da
bi ovjek i mogao sve zanemariti, i utvrditi kako se ona samo zabavl-
jala dok joj je suprug boravio izvan grada. No, ako je seks bio jedino
za im je tragala, onda injenica da je odabrala upravo mene nema
nikakva smisla. Uzme li se u obzir moje prijateljstvo s Benom, bio
sam posljednja osoba kojoj se trebala obratiti. Naravno, moda je
njezin in bio osveta, moda je posegnula za mnom kako bi poravnala
raune s Benom, no takvo objanjenje dugorono ne zadire dovoljno
ispod povrine. Za takvo je postupanje nuan cinizam, a Fanny nikada
nije bila cinina, tako da brojna pitanja jo ostaju otvorena. Mogue je
da je isprva i mislila kako zna to radi, a kasnije ustuknula. Ako je
tako, onda je posrijedi klasian primjer kukaviluka, no kako onda
pristupiti injenici da ni u jednom trenutku nije oklijevala, da ni u jed-
nom trenutku nije pokazala ni najmanju trunku aljenja ili neod-
lunosti? Sve do posljednjeg trena, nije mi palo na pamet da bi zbog
mene mogla dvojiti. Ako se afera okonala tako naprasno kao to jest,
to je onda jamano zato to je ona to i oekivala, zato to je od samoga
poetka znala da e se to dogoditi.
To se doima savreno uvjerljivim. Jedini problem poiva o in-
jenici da je to u potpunoj suprotnosti sa svim to je rekla i uinila
tijekom tri tjedna koja smo proveli zajedno. Ono to nalikuje na misao
koja sve rasvjetljava, samo je jo jedna varka. U trenutku kad to pri-
hvati, zagonetka iznova oivljava.
Ipak, po mene sve i nije bilo tako loe. Bez obzira na to kako se
okonala, ova je epizoda imala velik broj pozitivnih posljedica, te na
nju sada gledam kao na kljuan obrat u mome ivotu. Kao prvo,
odustao sam od pomisli da se vratim svome braku. Ljubav prema
Fanny mi je ukazala na injenicu koliko bi to bilo jalovo, pa sam jed-
nom za svagda od toga odustao. Neupitno je da je Fanny izravno
 98/266
odgovorna za tu promjenu u mome srcu. Da nije bilo nje, nikada ne
bih upoznao Iris, a bez njezina upliva moj bi se ivot odvijao na posve
drukiji nain. Na najgori mogui nain, uvjeren sam u to; na nain
koji bi me ispunio gorinom, gorinom na koju mi je Fanny skrenula
pozornost tijekom one, prve noi koju smo proveli zajedno. Zaljubivi
se u Iris, ispunio sam proroanstvo o kojem mi je govorila te iste noi
- no prije no to sam uope mogao povjerovati u to proroanstvo,
morao sam se zaljubiti u Fanny. Je li upravo to bilo ono to mi je pok-
uavala dokazati? Je li to bio motiv skriven iza itave te lude afere?
Neumjesnim se ini i spomenuti takvo to, pa ipak, to se sa svim in-
jenicama poklapa vie od bilo kojeg drugog objanjenja. elim rei da
mi se Fanny ponudila kako bi me spasila od mene samoga, da je to
uinila kako bi me sprijeila da se vratim Deliji. Je li takvo to
mogue? Moe li netko otii tako daleko u svrhu tue dobrobiti?Ako
je tako, onda su Fannyni postupci u najmanju ruku bili nevjerojatni,
ista i blistava gesta osobne rtve.Od svih tumaenja koja sam tijekom
godina razmatrao, ovo mi se najvie svia. To ne znai da je i istinito,
no volim misliti da jest. Nakon jedanaest godina, to je jo jedini odgo-
vor koji ima nekog smisla.
Nakon to se vratio u New York, Sachsa sam namjeravao izb-
jegavati. Nisam imao pojma hoe li mu Fanny rei to smo uinili, no
ak i ako je namjeravala to sauvati kao tajnu, sama pomisao da u od
njega neto morati skrivati inila mi se nepodnoljivom. Na odnos
oduvijek je bio odve iskren i izravan za takvo to, a nisam imao elju
poeti s izvrdavanjima. Bio sam uvjeren da e me ionako prezreti, a
bude li mu Fanny koji sluajem rekla to smo radili, bit u na udaru
svakakvih katastrofa.
Bilo kako bilo, nisam bio spreman za susret s njim. Ako je
doznao, ponaati se prema njemu kao da ni o emu nema pojma bilo
bi uvreda. A ako nije znao, onda bi mi svaka minuta provedena s njim
bila poput muenja.
 99/266
Radio sam na romanu, brinuo se o Davidu, ekao da se Maria
vrati u grad. U normalnim okolnostima, Sachs bi me nazvao dva ili tri
dana po povratku. Rijetko nam se dogaalo da smo due ostali razdvo-
jeni, a sad kad se vratio iz holivudske avanture, svakako sam oekivao
da e mi se javiti. No prola su tri dana, pa jo tri, a ja sam postajao
sve sigurniji da mu je Fanny odala tajnu. Nije bilo drugog mogueg
objanjenja. Zakljuio sam kako to znai da je s naim prijateljstvom
gotovo i da ga vie nikada neu vidjeti. I ba kad sam se poeo
suoavati s tom idejom (sedmog ili osmoga dana), zazvonio je telefon,
a na drugome kraju ice bio je Sachs koji je zvuao kao da je u punoj
formi. Kao i obino, zapljuskivao me vicevima. Pokuao sam se prila-
goditi njegovu dobrom raspoloenju, no bio sam previe zbunjen da
bih u tome uspio. Glas mi je drhtao i sve to sam rekao je zvualo
pogreno.
Kad me pozvao da iste veeri doem k njima na veeru, izmislio
sam neki izgovor, te mu rekao da u ga nazvati sutra i da emo ve
neto smisliti. Nisam ga nazvao. Proao je jo dan ili dva i Sachs je
ponovno nazvao, i dalje je zvuao vedro kao da se izmeu nas nije
nita dogodilo. Dao sam sve od sebe da ga odbijem, no on vie nije
htio prihvatiti ne kao odgovor. Pozvao me na ruak ve istog poslije-
podneva, a prije no to sam imao vtemena pronai nain kako da se
izmigoljim, uo sam samoga sebe kako prihvaam poziv. Trebali smo
se nai za manje od dva sata u Costello's Restaurantu, restoraniu na
Court Streetu, samo nekoliko ulica dalje od moga stana. Da se nisam
pojavio, on bi jednostavno doao do mene i pokucao bi mi na vrata.
Nisam bio dovoljno brz, pa sam se morao suoiti s injenicama.
Kad sam se pojavio, on je ve bio ondje. Sjedio je u odjeljku, u
stranjem dijelu restorana. Na stolu ispred njega leao je The New
York Times, a on se doimao kao da je zaokupljen onim to je itao,
puio je cigaretu i nakon svakog otpuhivanja dima na tlo otresao
pepeo. Bile su to rane osamdesete, vrijeme talake krize u Iranu,
 100/266
divljanja Crvenih Kmera po Kambodi, rata u Afganistanu. Sachsova
je kosa posvijetlila na kalifornijskome suncu, a preplanulo mu je lice
bilo posuto pjegama od sunca.
Dobro je izgledao, pomislio sam, znatno odmornije no kad sam
ga vidio posljednji put. Pitao sam se kad e me uoiti dok sam hodao
prema stolu. to se to bre dogodi, to e na razgovor biti gori, rekao
sam samome sebi. Podigne li pogled, to e samo znaiti da je
tjeskoban - to e pak biti dokaz da mu je Fanny ve sve ispriala.
Ako pak, s druge strane, ne podigne nos, to e znaiti da je smiren, da
mu Fanny jo nita nije rekla. Svaki korak koji nainim u tom prepun-
om restoranu ii e mi u prilog, osjeao sam to, djeli dokaza da je jo
u neznanju, da ne zna da sam ga izdao. U svakom sluaju, do odjeljka
sam doao a da me nijednom nije ni pogledao.
Lijepe li preplanulosti, gospodine Hollywood, rekao sam.
Dok sam sjedao na klupu njemu suelice, Sachs je naglo podigao
glavu, nakratko je blijedo zurio u mene, a zatim se nasmijeio. Bilo je
to kao da mi se nije nadao, kao da sam se iznenada, posve sluajno po-
javio u odjeljku. Ovo je ve previe, pomislio sam, a tijekom kratke
utnje koja je prethodila njegovu odgovoru, na pamet mi je palo kako
se samo pretvarao da je rastresen. U tom su sluaju novine bile samo
kulisa. itavo vrijeme koje je proveo sjedei i ekajui me, samo je
okretao stranice i nezainteresirano prelazio preko teksta ni ne itajui
ga.
Ni ti ne izgleda loe, rekao je. Hladno ti vrijeme, ini se,
odgovara.
Ne smeta mi. Nakon prole zime koju sam proveo na selu, ovdje
mi se ini kao da sam u tropima.
I to si radio dok sam ja tamo masakrirao svoju knjigu?
Masakrirao sam svoju vlastitu knjigu, rekao sam. Svakoga
dana katastrofi pridodajem po nekoliko paragrafa.
Do sada si ve jamano podosta napisao.
 101/266
Jedanaest od trinaest poglavlja. Pretpostavljam kako to znai da
je kraj na pomolu.
Ima li neku predodbu kad bi mogao zavriti?
Ne pretjerano. Moda za tri ili etiri mjeseca. A moda i za
dvanaest. A jednako bi tako sve moglo biti gotovo i za dva mjeseca.
Sve je tee dati tona predvianja.
Nadam se da e mi dopustiti da proitam rukopis kad bude
gotov.
Naravno da e ga moi proitati. Ti e biti prvi kojemu u ga
dati.
U tom se trenutku pojavila konobarica koja je dola po nae
narudbe. To je barem ono ega se sjeam: prekid na samome
poetku, kratka stanka u tijeku naeg razgovora. Budui da sam ivio
u susjedstvu, u Costello'su sam objedovao priblino dvaput tjedno, pa
je konobarica znala tko sam. Bila je to nevjerojatno debela i pri-
jateljski raspoloena ena koja se izmeu stolova gegala u svojoj
svijetlozelenoj odori, sa utom olovkom vjeno zataknutom iza uha, u
kutravoj kosi. Tom se olovkom nikada nije koristila, umjesto nje se
koristila olovkom koju je nosila u depu svoje pregae, no onu je iza
uha nosila za ne daj Boe. Vie se ne sjeam njezina imena, no
znam da me zvala srce i da bi pokraj mog stola stala kad god bih
doao i razgovarala sa mnom - nikad ni o emu posebnom, no na
nain zbog kojega bih se uvijek osjeao dobrodolim. ak smo i sa
Sachsom tog poslijepodneva proli kroz nae uobiajeno, opirno
avrljanje. Uope nije vano o emu smo razgovarali, to samo spom-
injem kako bih doarao kako je Sachs bio raspoloen toga dana. Ne
samo da nije razgovarao s konobaricom (to je za njega bilo vie nego
uobiajeno), ve je trenutak nakon to se ona udaljila razgovor nasta-
vio tono od mjesta gdje je bio prekinut, kao da nas nitko ni u jed-
nome trenutku nije ni prekinuo. Tek sam tada poinjao shvaati koliko
je zapravo bio uznemiren. Kasnije, kad je dola hrana, mislim da nije
 102/266
pojeo vie od dva ili tri zalogaja. Puio je i ispijao kavu, otresao cigar-
ete u tanjurie.
Vaan je samo rad, rekao je presavijajui novine i odlaui ih
na klupu pokraj sebe. elim da to zna.
Mislim da te ne shvaam, rekao sam, shvaajui zapravo da mi
je i previe jasno.
Samo ti velim neka ne brine, i to je sve.
Brinem? Zato bih brinuo?
Ne treba, rekao je Sachs, irei usta u topao i nevjerojatno
blistav osmijeh. No poznajem te ve dovoljno dugo da bih bio
prilino siguran da e ipak brinuti.
Je li mi togod promaklo ili smo odluili priati u
zagonetkama?
U redu je, Peter. To je sve na emu inzistiram. Fanny mi je rekla
i zbog toga se ne treba osjeati loe.
to ti je rekla? Bilo je to glupo pitanje, no bio sam previe
zaprepaten njegovim oputenim dranjem da bih rekao ita drugo.
to se dogodilo dok sam bio odsutan. Udar groma. Jebanje i
cuclanje. itava ta prokleta stvar.
Shvaam. Mati nije ostavljeno previe mjesta.
Ne, prokleto premalo mjesta.
I to sada? Je li sad trenutak kad e mi predati svoju posjetnicu
i rei mi da stupim u kontakt sa svojim sekundarnima? Susret je, nara-
vno, predvien u zoru. Na nekom lijepom mjestu, prigodno slikovite
vrijednosti. Na nogostupu Brooklynskoga mosta, na primjer, kod spo-
menika Gradanskome ratu, na trgu Grand Army. Na mjestu gdje nebo
moe propeti visoko iznad nas, gdje se suneva svjetlost moe cakliti
na naim pitoljima. to kae na to, Ben? eli li tako postupiti? Ili
moda raune eli sravniti odmah? U amerikome stilu. Sagne se
preko stola, udari me akom u nos, a zatim ode. I jedan i drugi nain
za mene su prihvatljivi. Tebi preputam izbor.
 103/266
Postoji i trea mogunost.
Ah, trei put, rekao sam proet bijesom i lanom duhovitou.
Nisam ni znao da imamo toliko mogunosti.
Naravno da imamo. Mogunosti ima vie no to ih moemo
nabrojati. Ona koja mi je pala na pamet prilino je jednostavna.
ekamo da nam poslue hranu, ispiemo ek i odemo.
To nije dovoljno dobro. Nema drame, nema sueljavanja.
Moramo raistiti neke stvari. Neu osjeati zadovoljstvo budemo li
sad odustali.
Nemamo nikakva razloga za svau, Peter.
Imamo. Mnogo je razloga za svau. Tvojoj sam eni ponudio
brak. Ako to nije dovoljan razlog za svau, onda nijedan od nas
dvojice ne zasluuje da ivi s njom.
Ako to eli skinuti sa srca, vie sam no spreman posluati te.
Ali ne mora o tome govoriti ako ne eli.
Nisam jo susreo nikoga kome je tako malo stalo do vlastite
supruge. Biti tako ravnoduan gotovo je zloin.
Nisam ravnoduan. Samo sam znao da e se to prije ili kasnije
dogoditi. Naposljetku, nisam glup.
Znam to osjea prema Fanny. Oduvijek si gajio te osjeaje. Na
tebi se to vidi im joj se priblii.
Fanny je uinila prvi korak. Da ona to nije htjela, nikada se nita
ne bi dogodilo.
Ne krivim te. Na tvome bih mjestu jednako postupio.
To me ipak ne opravdava.
Nije stvar u tome je li neto ispravno ili nije. Tako svijet funk-
cionira. Svaki je mukarac rob vlastitoga pimpeka, i tu se ne moe
apsolutno nita uiniti. Ponekad se pokuamo tome oduprijeti, no to je
unaprijed izgubljena bitka.
Je li to priznanje krivice ili mi pokuava rei da si nevin?
Nevin glede ega?
 104/266
Nevin glede onog to mi je Fanny ispriala. Tvoje razuzdano
ponaanje. Tvoje izvanbrane aktivnosti.
To ti je ispriala?
Nadugo i nairoko. Samoj je sebi nanosila bol dok mi je o
svemu potanko priala. Imena, datumi, opisi rtava, totalka. To je im-
alo odreene posljedice. Otada te gledam na posve drukiji nain.
Nisam siguran da bi trebao vjerovati u sve to uje.
Hoe rei da je Fanny laljivica?
Naravno da ne elim. Samo je istina ponekad izvan njezina
dosega.
To mi jednako zvui. Samo to iznosi na drukiji nain, i to je
sve.
Ne, pokuavam rei da Fanny misli to poeli. Samu je sebe
uvjerila da je varam i nikada je od toga neu moi razuvjeriti.
Hoe rei da nisi?
Imao sam ja i svojih ispada, ali nikad u onolikim razmjerima
kao to ona to zamilja. S obzirom na to koliko smo ve dugo zajedno,
situacija i nije tako loa. Fanny i ja smo imali i svojih uspona i
padova, no ni na trenutak nisam poalio to smo u braku.
Otkuda joj onda sva ona enska imena?
Priam joj prie. To je dio igre koju igramo. Izmiljam prie o
zamiljenim aferama, a Fanny ih slua.
To je uzbuuje. Naposljetku, rijei imaju mo. Za neke ene jed-
nostavno nema monijeg afrodizijaka.
Do sada si to ve trebao uoiti kod Fanny. Oboava prostaki go-
vor. to je neto slikovitije, to se ona vie uspali.
Meni to nije tako zvualo. Kad god bi Fanny govorila o tebi,
bila bi smrtno ozbiljna. Ni jednom rijeju nije spomenula te
izmiljene afere. Sve je to za nju veoma stvarno.
Zato to je ljubomorna, i dio nje ustrajno vjeruje u ono najgore.
To se do sada dogodilo ve mnogo puta. U bilo kojem trenutku, Fanny
 105/266
me moe zamisliti u strasnoj aferi s ovom ili onom. Tako je ve godin-
ama, a popis ena s kojima sam spavao sve je dui. Nakon nekog
vremena sam spoznao kako nema svrhe nijekati. Kad god sam ita
pokuao zanijekati, ona je postajala samo sve sumnjiavija, pa joj
umjesto istine radije govorim ono to eli uti. Laem kako bih je
usreio.
Srea teko da je rije kojom bih se u ovom sluaju posluio.
Onda, kako bismo ostali zajedno. Da odrim neku vrstu rav-
notee. Prie pomau. Ne pitaj zato, no kad ih ponem priati, stvari
izmeu nas ponovno postaju jasne. Mislio si da sam prestao pisati
fikciju, no jo uvijek je se drim. Moja se publika sad svela na samo
jednu osobu, no to je i jedina osoba do koje mi je istinski stalo.
Oekuje od mene da ti povjerujem?
Nemoj misliti da uivam. Nije lako govoriti o tome. Ali mislim
da ima pravo znati, a ja dajem sve od sebe.
A to je s Valerie Maas? Hoe rei da nisi imao nita s njom?
Cesto spominjemo njezino ime. Ona je urednica jednog od
asopisa za koji sam pisao. Prije godinu ili dvije, esto smo objedovali
zajedno. Iskljuivo poslovno. Razgovarali smo o mojim tekstovima,
raspravljali o buduim projektima, i tomu slino. Naposljetku si je
Fanny utuvila u glavu da je varam s Val. Ne mogu rei da mi nije bila
privlana. Da su okolnosti bile drukije, moda bih i uinio neku
glupost. Mislim da je Fanny to i osjetila. Vjerojatno sam kod kue
preesto spominjao Val, ili je pretjerano hvalio kao urednicu. Istina je
meutim drukija, Val mukarci ne zanimaju. Ve pet ili est godina
ivi sa enom, pa ak i da sam neto pokuao, s njom to ne bih ni
mogao.
Jesi li to rekao Fanny?
To ne bi imalo nikakva smisla. Kad si ona neto utuvi u glavu,
nikakav joj razgovor ne moe promijeniti miljenje.
 106/266
Prikazuje je tako nestabilnom. Ali Fanny nije takva. Ona je
vrsta osoba, od svih koje sam do sada susreo, ona se najmanje zanosi
iluzijama.
Ona i jest vrsta. Po mnogo emu je beskrajno jaka. No, mnogo
je i propatila, a posljednjih je nekoliko godina za nju bilo iznimno
teko. Zna, nije oduvijek bila ovakva. Do prije etiri ili pet godina, u
njezinu tijelu nije bilo ni jedne jedine ljubomorne koice.
Prije pet godina sam je upoznao. Onako slubeno.
A to je i razdoblje kad joj je lijenik rekao da nikada nee moi
imati djecu. Za nju se od tog trenutka sve promijenilo. Posljednje
dvije godine redovito posjeuje psihijatra, no mislim da joj to nije
nita pomoglo. Osjea se nepoeljnom. Osjea kako je nijedan
mukarac nikada ne bi mogao voljeti. Zato i zamilja da viam druge
ene. Zato to misli da me je izdala. Zato to smatra da je sigurno
kanjavam zato to me razoarala. Kad se jednom okrene protiv sam-
oga sebe, teko je ne povjerovati kako su i svi ostali protiv tebe. ! .,
Sve se to uope ne primjeuje.
To je dio problema. Fanny ne razgovara dovoljno. Zadri sve
duboko u sebi, a neke stvari ponekad na povrinu izbijaju iskljuivo
na iskrivljeni nain. To samo pogorava situaciju. Glavninu vremena
pati a da toga nije ni svjesna.
Sve sam do prije mjesec dana bio uvjeren da imate savreni
brak.
Nikada ni o kome zapravo nita ne znamo. Neko sam isto to
mislio i za tvoj brak, a vidi to se dogodilo tebi i Deliji. Dovoljno nam
je teko drati korak s nama samima. Kad je pak rije o drugim lju-
dima, jednostavno pojma nemamo.
Ali, Fanny zna da je volim. Rekao sam joj to barem tisuu puta,
i uvjeren sam da mi vjeruje. Ne mogu vjerovati da je drukije.
Vjeruje ti. I to je razlog zato je dobro to se dogodilo to to se
dogodilo. Pomogao si joj, Peter.
 107/266
Uinio si za nju vie no bilo tko drugi.
I zato mi ti zahvaljuje to sam s tvojom enom otiao u
krevet?
Zato ne? Zahvaljujui tebi, postoji ansa da e Fanny ponovno
poeti vjerovati u sebe.
Samo nazovi doktora Majstor-za-sve, ha? On popravlja
unitene brakove, lijei ranjene due, spaava parove u rasulu. Nije
potrebno unaprijed dogovarati sastanak, jer on u kune posjete dolazi
dvadeset etiri sata dnevno. Nazovite na besplatni broj ve sada. To
je doktor Majstor-za-sve. On vam daje svoje srce, a za uzvrat ne
trai nita.
Ne zamjeram ti to se osjea uvrijeeno. Ovo za tebe zasigurno
nije najbolje razdoblje, no bez obzira na sve, Fanny smatra da si up-
ravo ti najvei ovjek koji je ikada ivio na zemlji. Voli te. Nikada te
nee prestati voljeti.
to nipoto ne mijenja injenicu da eli ostati u braku s tobom.
To see predaleko u prolost, Peter.
Previe smo toga zajedno proivjeli. Nai su ivoti time uza-
jamno vezani.
A gdje sam tu ja?
Ondje gdje si oduvijek bio. Moj si prijatelj. Fannyn prijatelj.
Osoba koja nam je najvanija na svijetu.
To znai da ponovno kreemo iznova.
Da, ako tako eli. Ako to moe podnijeti, sve e biti kao i
prije.
Iznenada sam se naao na rubu suza. Samo nemoj sve upro-
pastiti, rekao sam. Samo ti to moram rei. Samo nemoj sve unititi.
Dobro se brini o njoj. Mora mi to obeati. Ne odri li obeanje, mis-
lim da u te ubiti. Pronai u te i uguiti golim rukama.
Zurio sam u svoj tanjur, trudei se ostati priseban. Kad sam kon-
ano podigao pogled, vidio sam da Sachs zuri u mene. Pogled mu je
 108/266
bio taman, lice iskrivljeno u bolan izraz. Prije no to sam uspio ustati
od stola i otii, ispruio je desnu ruku i drao je u zraku, nije je htio
povui sve dok mu nisam pruio desnicu. Obeavam, rekao je sve
vre mi stiui ruku. Dajem ti rije.
Nakon tog ruka, vie nisam znao to bih vjerovao. Fanny mi je
rekla jedno, a Sachs drugo. Znao sam da u, prihvatim li jednu priu,
morati odbaciti onu drugu. Druge alternative nije bilo. Podastrli su mi
dvije verzije istine, dvije odvojene i razliite stvarnosti koje nita nije
moglo povezati. Bilo mi je to jasno, no istodobno sam bio svjestan
kako su mi obje prie zvuale uvjerljivo. U movari tuge i zbunjenosti
u kojoj sam se nekoliko mjeseci utapao, oklijevao sam odluiti se za
jedno od njih. Ne mislim kako je bila rije o podijeljenim lojalnostima
(premda je dijelom moda i to bilo u pitanju), ve prije o uvjerenju
kako su i Fanny i Sachs govorili istinu. Moda vlastito vienje istine,
ali ipak istinu.
Nijedno od njih dvoje me nije eljelo prevariti; nijedno od njih
nije namjerno lagalo. Drugim rijeima, univerzalna istina ne postoji.
Ni za njih, ni za bilo koga drugog. Nikoga nisam trebao ni braniti ni
optuivati, a jedino pravedno objanjenje je bila suosjeajnost. Pre-
dugo sam ih poznavao da ne bih bio razoaran onim to sam doznao,
no nisu me samo oni razoarali.
Razoarao sam i samoga sebe. itav me svijet razoarao. ak su
i najjai zapravo slabi, govorio sam samome sebi; ak i najhrabrijima
nedostaje hrabrosti; ak su i mudri neznalice.
inilo mi se kako je nemogue nastaviti od sebe odbijati Sachsa.
Bio je tako iskren tijekom naeg razgovora za objedom, tako jasan u
svojoj elji da se nae prijateljstvo nastavi, da mu jednostavno nisam
mogao okrenuti leda. No, bilo je pogreno zakljuiti kako se izmeu
nas nije nita promijenilo.
Jer sve se promijenilo, a htjeli mi to priznati ili ne, nae je pri-
jateljstvo izgubilo nevinost. Zbog Fanny smo zali duboko u ivote
 109/266
onog drugog i jedan smo drugome ostavili tragove u unutarnjoj
povijesti, a ono to je izmeu nas neko bilo isto i jednostavno, sad je
postalo beskrajno mutno i kompleksno.
Malo-pomalo, poeli smo se prilagodavati tim, novim uvjetima,
no s Fanny je to bilo druga pria. Od nje sam se drao podalje, viao
sam se iskljuivo sa Sachsom, odbijajui sve pozive da ih posjetim u
njihovu domu. Prihvatio sam injenicu da pripada Benu, no to nije zn-
ailo i da sam spreman ponovno je vidjeti. Mislim da je bila prihvatila
moje odbijanje, jer premda mi je preko Sachsa uvijek slala svoje
pozdrave, nikada me nije silila da uinim neto to nisam htio. Na-
posljetku me je ipak nazvala potkraj studenog, dobrih est ili sedam
mjeseci kasnije. Tad me pozvala na proslavu Dana zahvalnosti u kuu
Benove majke u Connecticutu. Tijekom prethodnog, estomjesenoga
razdoblja samoga sam sebe uljuljkivao u misli kako za nas ionako nije
bilo nade, da naa veza ne bi uspjela ak ni da je zbog mene ostavila
Bena. To je, naravno, bila najobinija fikcija, jer nema naina da doz-
nam to bi se zapravo dogodilo, nita zapravo ne znam. No to mi je
pomoglo preivjeti i ne izgubiti razum, a kad sam iznenada preko tele-
fona ponovno zauo Fannyn glas, pomislio sam kako je to prilika da
samoga sebe iskuam u stvarnoj situaciji. I tako smo se David i ja
odvezli do Connecticuta i natrag, a ja sam itav dan proveo u njezinu
drutvu. Nije mi to bio ba najsretniji dan u ivotu, no uspio sam ga
preivjeti.
Ponovno su se otvorile stare rane, malo sam krvario, no kad sam
se te noi kui vratio s usnulim Davidom u svome naruju, otkrio sam
kako sam i dalje, vie ili manje, u komadu.
Nije mi namjera dati naslutiti kako sam kroz kuru lijeenja
proao sam. Maria je po povratku u New York odigrala veliku ulogu u
mome spaavanju, a ja sam s jednakom strau iznova uronio u nae
ludorije. Premda mi ona nije bila jedina. Kad Maria ne bi bila na
raspolaganju, i dalje sam pronalazio druge koje su mi lijeile
 110/266
slomljeno srce. Plesaica Dawn, knjievnica Laura, studentica medi-
cine Dorothy. U ovom ili onom trenutku, svaka je od njih u mojemu
srcu imala posebno mjesto. Kad god bih zastao i razmislio o vlastitom
ponaanju, zakljuio bih kako nisam srvoren za brak, kako je moj san
o ivotu s Fanny od samoga poetka bio varka. Nisam monogaman
mukarac, uvjeravao sam samoga sebe. Previe me privlaila misterija
prvih susreta, bio sam previe opsjednut dramatikom zavoenja, pre-
vie gladan uzbuenja novih tijela, pa se na mene dugorono nije mo-
glo raunati. U svakom sluaju, to je bila logika kojom sam se sluio,
a djelovala je kao dimni zastor izmeu moje glave i srca, izmeu
mojih prepona i inteligencije. A istina je zapravo bila ta da nisam
imao pojma to radim. Bio sam izvan nadzora, jebao sam iz istog
razloga zbog kojeg neki piju: kako bih utopio tugu, umrtvio osjetila,
kako bih se zabotavio. Postao sam homo erectus, pomahnitali,
poganski falus. Nije mi trebalo dugo da se istodobno zapletem u vie
veza, pa sam s djevojkama onglirao kao mahniti akrobat, iz jednoga
sam u drugi krevet uskakao bre od mjeseevih mijena. Ta me fren-
etinost drala zaposlenim, pa pretpostavljam da je bila uspjean lijek.
No, bio je to luaki ivot i vjerojatno bi me ubio da je potrajao due
no to jest.
Ipak, u svemu tome nije bilo samo seksa. Dobro sam radio i moja
se knjiga konano primicala kraju. U kakve god da sam se katastrofe
uspio dovesti, ipak sam uspijevao raditi, prisiliti samoga sebe da ne
usporavam ritam. Moj radni stol se pretvorio u svetite, i dokle god
bih sjedio za njim i trudio se pronai sljedeu rije, nita me vie nije
moglo dirnuti: ni Fanny, ni Sachs, pa ak ni ja. Po prvi sam put, nakon
svih tih godina, istinski pisao, osjeao se kao da sam epao vatru. Ni
sam vie nisam znao hoe li to biti dobra ili loa knjiga, no to mi se
vie nije ni inilo vanim. Prestao sam se pitati. inio sam ono to
sam morao, i to na jedini, meni poznat nain. Sve ostalo bilo je manje
vano. Nije stvar u tome da sam tako silno poeo vjerovati u sebe, ve
 111/266
prije u injenici da me bila obuzela blaena ravnodunost. Poistovjetio
sam se s poslom, prionuo sam poslu potujui njegove uvjete, jer
spoznao sam da nita nee utiati moju udnju da inim ono to inim.
Bilo je to temeljno otkrivenje, prosvjetljenje u kojemu se sumnja pos-
tupno rasprila. ak i ako mi se ivot raspadne, i dalje u imati neto
zbog ega u ivjeti.
Lunu sam zavrio sredinom travnja, dva mjeseca nakon razgov-
ora sa Sachsom u restoranu. Odrao sam obeanje i dao mu rukopis, a
etiri dana kasnije me nazvao da mi kae kako ga je proitao.
Zapravo, iz sve je snage vikao u telefonsku slualicu, zapljuskivao me
nezemaljskim pohvalama od kojih sam se zarumenio. Duhovno me to
toliko osokolilo, da sam kasnije bio spreman suoiti se s
razoaranjima koja su uslijedila, pa tako, ak i dok je knjiga obilazila
nakladnike kue New Yorka od kojih je listom dobivala odbijenice,
to ni na koji nain nije utjecalo na moj rad.
Sachsovo bodrenje uinilo je svoje. On me i dalje uvjeravao kako
nema razloga za brigu, da e naposljetku sve ispasti kako treba, a ja
sam mu vjerovao usprkos dokazima koji su govorili suprotno.
Poeo sam pisati drugi roman. Kad je Luna konano prihvaena
(sedam mjeseci kasnije, nakon to ju je odbilo esnaest nakladnika), ja
sam ve uvelike radio na novom projektu. Dogodilo se to krajem stu-
denog, samo dva dana prije no to e me Fanny pozvati u Connecticut,
na objed povodom Dana zahvalnosti. Nema sumnje da je to utjecalo
na moju odluku da prihvatim poziv. Pristao sam zato to sam upravo
primio novosti o svojoj knjizi. Uspjeh me uinio neranjivim, pa sam
znao da je najbolji trenutak da se suoim s njom.
Zatim sam susreo Iris i ludilo koje je trajalo dvije godine iznen-
ada se okonalo. Dogodilo se to 23. veljae 1981.: tri mjeseca nakon
Dana zahvalnosti, godinu dana nakon to smo Fanny i ja okonali svo-
ju vezu i est godina od poetka mog prijateljstva sa Sacshom. injen-
ica da je upravo Maria Turner bila ta koja je omoguila da do tog
 112/266
susreta dode, istodobno mi se ini i udnom i umjesnom. Ipak, sve to
nema nikakve veze sa svjesnom namjerom, s proraunatom eljom da
se neto dogodi. Ipak, stvari su se dogodile, a da tog, dvadeset treeg
dana mjeseca veljae nije bilo Marijine druge izlobe u malenoj galer-
iji na Wooster Streetu, uvjeren sam kako se Iris i ja nikada ne bismo
susreli. Prola bi desetljea prije no to bismo se moda zatekli u istoj
prostoriji, no do tada bismo ve propustili sve prilike. Ne, nije nas
Maria povezala, no na se susret, da tako kaem, dogodio pod njezin-
im utjecajem, i zbog tog se osjeam kao da sam joj dunik. Ne Mariji
kao eni od krvi i mesa, ve Mariji kao dobrom duhu sretnih
okolnosti, kao boanstvu nepredvidivog.
Budui da smo nau vezu i dalje drali u tajnosti, nije dolazilo u
obzir da se te veeri pojavim kao njezina pratnja. U galeriji sam se po-
javio kao bilo koji drugi posjetitelj, Mariu sam kratko poljubio kako
bih joj estitao, a zatim sam se pomijeao s gomilom, te sam iz
plastine ae ispijao jeftino vino i pogledom pretraivao prostoriju u
potrazi za poznatim licima. Nisam vidio nikog poznatog. U jednom je
trenutku Maria pogledala prema meni i mahnula mi, no ja sam joj se
zauzvrat samo kratko osmjehnuo, drei se svog dijela pogodbe koja
je nalagala da izbjegavam svaki kontakt s njom. Manje od pet minuta
nakon toga, netko mi je priao s leda i potapao me po ramenu. Bio je
to ovjek po imenu John Johnson, poznanik kojeg ve godinama nis-
am vidio. Iris je stajala pokraj njega, a on nas je predstavio jedno
drugome. Prema onome to sam vidio, zakljuio sam da je rije o
manekenki - to je pogrean zakljuak to ga ljudi donose pri prvom
susretu s njom. Iris su tada bile tek dvadeset etiri godine, bila je
blistavo plavokoso bie visoko sto osamdeset centimetara, s prekrasn-
im skandinavskim licem i najdubljim, najveselijim modrim oima na
prostoru izmeu pakla i raja. Kako sam uope mogao pretpostaviti da
je na poslijediplomskom studiju iz engleske knjievnosti na
sveuilitu Columbia? Kako sam mogao znati da je proitala vie
 113/266
knjiga no to u ih ja ikada proitati i da je upravo poela pisati dokt-
orski rad od esto stranica o Charlesu Dickensu?
Budui da sam zakljuio kako su ona i Johnson intimni prijatelji,
samo sam se s njom pristojno rukovao i upinjao se ne zuriti u nju. Kad
sam ga posljednji put susreo, Johnson je bio u braku s nekom drugom
enom, pa sam pretpostavio kako je sad razveden i nisam mu postavl-
jao pitanja. Ispostavilo se da se Iris i on jedva poznaju. Nas troje neko-
liko smo minuta razgovarali, a zatim se Johnson iznenada okrenuo i
poeo razgovarati s nekim drugim. Ostavio me samog s Iris. Tek sam
tad poeo uviati koliko se tek usputno poznaju. Iz neobjanjivih
razloga, izvukao sam novanik i pokazao joj Davidove fotografije.
Hvalisao sam se svojim siniem kao da je rije o dobro poznatoj,
javnoj osobi. Kad se Iris danas prisjea tog trenutka, sjea ga se kao
trenutka kad je odluila da e se u mene zaljubiti, trenutka kad je
shvatila da sam ja onaj za koga e se udati. Meni je trebalo malo due
da to shvatim, ali samo nekoliko sati. Razgovor smo nastavili uz
veeru u oblinjem restoranu, a zatim i uz pie na jednom drugom
mjestu. Bilo je prolo jedanaest sati kad smo se odluili rastati. Na
ulici sam joj dozvao taksi, no prije no to sam joj otvorio vrata kako bi
ula, vrsto sam je epao, privukao k sebi i silovito sam je poeo lju-
biti. Bilo je to neto najneobuzdanije to sam ikad uinio, trenutak
lude, neobuzdane strasti.
Taksi je produio dalje, a Iris i ja smo ostali stajati nasred ulice, u
vrstome zagrljaju. Kao da smo prvi ljudi koji su se poljubili, kao da
smo te noi otkrili umijee ljubljenja. Sljedeega je jutra Iris postala
moj sretan svretak, udo koje me je zaskoilo u trenutku kad sam mu
se najmanje nadao. Jedno smo drugog osvojili na juri, a za mene
otada vie nita nije bilo isto.
Sachs mi je bio kum na vjenanju koje je odrano u lipnju.
Nakon samog obreda imali smo veeru, a otprilike usred te veere,
Sachs je ustao kako bi izgovorio zdravicu. Zdravica je bila vrlo kratka,
 114/266
tako da ba zato to je rekao tako malo, mogu ponoviti svaku rije.
Ovo preuzimam iz usta Williama Tecumseha Shermana, rekao je.
Nadam se da mi general nee zamjeriti, no on je to spoznao prije
mene, a ja ne vidim kako bih bolje iskazao ono to je izrekao on.
Okreui se zatim prema meni, Sachs je podigao au i rekao: Grant
je bio uz mene kad sam bio lud. Ja uz njega kad je bio pijan, a sada
smo zauvijek jedan uz drugog.
 03.

Zapoela je era Ronalda Reagana. Sachs je nastavio raditi ono to

je oduvijek radio, no u novom je amerikom poretku osamdesetih
godina njegov poloaj bivao u sve veoj mjeri marginalan. Nije stvar
u tome da vie nije imao publike, samo je njezin broj uporno opadao,
a asopisi koji su objavljivali njegove uratke bivali su sve neugledniji.
Gotovo neprimjetno, na Sachsa se poelo gledati kao na otpadnika,
kao na nekog tko je iskoraio iz duha vremena. Svijet oko njega bio se
promijenio, a u novome ozraju samoljublja i netolerancije, imbecil-
nog amerikanizma koji se busa u prsa, njegovi su stavovi zvuali neo-
bino otresito i moralistiki. Ve je samo po sebi bilo dovoljno loe to
to je desnica posvuda bila u usponu, no jo je vie uznemiravala in-
jenica da ona nije imala stvarne opozicije.
Demokratska stranka se uruila; ljevica je bila na rubu ieznua;
novinari su utjeli. Ona druga strana iznenada si je priskrbila sve argu-
mente, a podii glas bilo je znak loeg odgoja. Sachs je nastavio pros-
vjedovati, zalagati se za ono u to je oduvijek vjerovao, no sve je man-
je ljudi bilo spremno sluati ga. Pretvatao se da ne haje, no bilo je
vidljivo da ga bitka iscrpljuje, da gubi vjeru u samoga sebe, bez obzira
koliko se trudio tjeiti se injenicom da je u pravu.
Da je kojim sluajem film ipak bio snimljen, sve bi se moda
preokrenulo u njegovu korist. No, Fannyna su predvianja bila tona,
pa je nakon est ili osam mjeseci revizija, ponovnih pregovora i natez-
anja producent ipak odustao od projekta. Teko je procijeniti istinske
razmjere Sachsova razoaranja. Izvana je zauzeo aljivi stav prema
itavome projektu, zbijao je ale na raun Hollywooda, smijao se ve-
likome iznosu novca to ga je zaradio piui scenarij. Moda je to bio
 116/266
tek blef, a moda i nije, premda sam uvjeren da je dobar dio njega
vjerovao kako e se njegova knjiga pretoiti u film. Za razliku od ne-
kih pisaca, Sachs nije nita zamjerao popularnoj kulturi, tako da u vezi
itavog projekta nije osjeao nikakav unutarnji konflikt. On to nije
doivljavao kao opasnost da bi se mogao kompromitirati, ve kao
mogunost da dopre do velikog broja ljudi, pa nije oklijevao prihvatiti
ponudu.
Premda o tome nikada nije govorio nadugo i nairoko, osjetio
sam da je poziv iz Hollywooda laskao njegovoj tatini, da ga je
oamutio kratkim, otrovnim dahom moi. Bila je to posve normalna
reakcija, no Sachs prema sebi nikada nije bio blag, pa postoji
mogunost da je naknadno alio zbog tih prenapuhanih snova o slavi i
uspjehu. Zato mu je moda bilo jo tee govoriti o svojim istinskim
osjeajima nakon to je projekt pao u vodu. Na Hollwvood je moda
gledao kao na bijeg od krize koja se nasluivala i rasla u njemu, a kad
je postalo jasno da nema uzmaka, vjerujem da je patio znatno vie no
to je dao naslutiti.
Sve su ovo tek pekulacije. Mogu rei samo da nije dolo do nag-
lih i radikalnih promjena u Sachsovu ponaanju. Njegov radni
raspored i dalje je bio luaka zbrka pretjeranih obaveza i rokova, a
kad je iza sebe ostavio hollywoodsku epizodu, nastavio je pisati jed-
nako kao i prije, ako ne i vie. lanci, eseji, kritiki osvrti iz njega su
se izlijevali u zapanjujuim koliinama, te pretpostavljam da se moglo
ustvrditi da ne samo da nije izgubio smjer, nego je jurio punom
brzinom naprijed. Ako i preispitujem optimistian prikaz Sachsa
tijekom tih godina, to je samo zato to znam to se poslije dogodilo. U
njemu je dolo do ogromnih promjena i premda je prilino jed-
nostavno prstom tono uprijeti u trenutak kad su te promjene za-
poele, postaviti nultu toku na no kad je doivio nezgodu i za sve
okriviti taj bizaran dogaaj, vie nisam siguran koliko je takovo ob-
janjenje zapravo primjereno. Je li mogue da se netko promijeni
 117/266
preko noi? Moe li ovjek zaspati kao jedna, a probuditi se kao druga
osoba?
Moda, no nisam spreman okladiti se. Ne kaem da nesrea koju
je doivio nije bila ozbiljna, no nakon izravnog susreta sa smru,
ovjek moe reagirati na tisuu razliitih naina. To to je Sachs re-
agirao onako kako je reagirao ne znai da mislim kako je po tom pit-
anju imao ikakva izbora. Upravo suprotno, na njegovu reakciju
gledam kao na odraz njegova unutarnjeg stanja prije same nesree.
Drugim rijeima, ak i ako se inilo da je Sachs sasvim u redu,
ak i ako je on osobno bio tek magliasto svjestan vlastite tjeskobe
koja ga je titala mjesecima i godinama koji su prethodili toj veeri,
uvjeren sam da mu nije bilo nimalo dobro. Nemam dokaza kojima bih
podrao ovu tvrdnju - osim osvrtanja unatrag i razmatranja situacije iz
dananje perspektive. Veina ljudi bi se smatrala sretnicima to su us-
pjeli proi kroz ono to je Sachs proao i izvui ivu glavu. Ali ne i
Sachs, a injenica da nije dijelio njihovo miljenje - ili, tonije, injen-
ica da nije mogao - dade naslutiti kako nezgoda nije toliko promijenila
njegovo ponaanje, koliko je na povrinu izbacila ono to je do tada
bilo skriveno. Ako grijeim, onda je sve to sam do sada napisao na-
jobinije smee, gomila irelevantnih gluposti. Moda se Benov ivot
te noi raspao na dva dijela, podijelio na ono prije i poslije - u tom bih
sluaju trebao izbrisati sve to sam do sada napisao. No, ako je to
istina, onda ljudsko ponaanje nema nikakvog smisla. To bi znailo da
nikada nita ne moemo shvatiti.
Nisam svjedoio nesrei, no bio sam ondje one noi kad se do-
godila. Na zabavi nas je bilo etrdeset ili pedeset, gomila ljudi zgurana
u skueni stan na Brooklyn Heightsu. Znojili smo se, pili, dizali gal-
amu na vruem ljetnom zraku. Nezgoda se dogodila oko jedanaest
sati, no u to je vrijeme veina nas ve bila na krovu kako bismo
gledali vatromet. Zapravo je samo dvoje ljudi vidjelo Sachsa kako
pada: Maria Turner koja je na poarnim stubama stajala pokraj njega, i
 118/266
Agnes Darwin koja je nenamjerno Mariju gurnula s leda i zbog koje je
Sachs izgubio ravnoteu. Sachs je tad nedvojbeno mogao poginuti.
Uzmemo li u obzir da se nalazio etiri kata iznad tla, pravo je
udo to je ostao iv. Da nije bilo ueta za suenje rublja koje je
ublailo njegov pad, nema anse da bi se izvukao bez nekih ttajnih
posljedica: slomljena kraljenica, fraktura lubanje, i bilo koja druga
gadost. Bilo kako bilo, ue je puknulo pod teinom njegova tijela u
slobodnome padu, tako da glavom nije udario o goli beton, ve se
prizemljio na meko klupko prostirki, pokrivaa i runika. Udarac je
ipak bio strahovit, premda ni izbliza onakav kakav je mogao biti. Ne
samo da je Sachs preivio, ve se iz nesree izvukao relativno neoz-
lijeen: nekoliko napuklih rebara, blagi potres mozga, iaeno rame i
nekoliko gadnih modrica i kvrga.
Pretpostavljam da nekome to moe zvuati utjeno, no istinske
rane naposljetku nisu imale nikakve veze sa Sachsovim tijelom. To je
neto to jo uvijek grevito pokuavam shvatiti, misterij koji jo
uvijek pokuavam rijeiti. Tijelo mu je zacijelilo, no poslije toga vie
nikada nije bio isti. Kao da je Sachs, tijekom tih posljednjih nekoliko
sekundi prije no to e udariti o tlo, izgubio apsolutno sve.
itav se ivot u zraku odvojio od njega, a od tog trenutka, pa sve
do svoje smrti etiri godine kasnije, Sachs se vie nije uspio sabrati.
Bio je 4. srpnja 1986, stogodinjica Kipa Slobode. Iris je sa svoje
tri sestre (jedna od njih ivjela je u Taipeiju) bila na estotjednom
boravku u Kini, David je bio u ljetnome kampu u Bucks Countvju, a
ja sam se zatvorio u stan, gdje sam radio na svojoj novoj knjizi i ni sa
kim se nisam viao. U normalnim bi okolnostima Sachs tad ve bio u
Vermontu, no Village Voice od njega je naruio lanak o proslavi,
tako da nije namjeravao napustiti grad prije no to preda lanak. Tri
godine ranije, konano je posluao moj savjet i potpisao ugovor s
knjievnim agentom (Patricia Clegg, koja je bila i moj agent), a te je
veeri upravo Patricia organizirala zabavu. Budui da je Brooklyn
 119/266
smjeten tako da se odatle najbolje mogao vidjeti vatromet, Ben i
Fanny su prihvatili Patricijin poziv. Bio sam pozvan i ja, no nisam
namjeravao otii. Bio sam previe zadubljen u posao da bih poelio
napustiti kuu, no promijenio sam miljenje kada me Fanny tog
poslijepodneva nazvala i tekla da e Ben i ona takoer biti ondje. Tada
ih nisam bio vidio ve gotovo mjesec dana, a budui da su tijekom
ljeta svi namjeravali napustiti grad, zakljuio sam kako je to posljed-
nja prilika da ih vidim prije jeseni.
Naposljetku, jedva da sam uope razgovarao s Benom. Zabava je
ve bila u punom jeku kad sam doao, a za manje od tri minute nakon
to sam ga uspio pozdraviti, odgurali su nas u suprotne kutove stana.
Pukom sreom, sudario sam se s Fanny s kojom sam se toliko zadubio
u razgovor da nam se Ben posve izgubio iz vida. Maria Turner takoer
je bila ondje, no nisam je uoio. Tek sam nakon nesree doznao da je
dola na zabavu - kao i da je pokraj Sachsa stajala na poarnim
stubama, netom prije nesree - no tada je vladala opa konfuzija (izbe-
zumljeni uzvanici, sirene, vozilo hitne pomoi, uskomeani bolniari),
tako da njezina nazonost na meni nije ostavila nikakav trag. Tijekom
sati koji su prethodili tom trenutku, zabavljao sam se i uivao vie no
to sam se nadao. Nije to bilo toliko zbog zabave, koliko zbog in-
jenice da sam bio s Fanny, zbog zadovoljstva to s njom ponovno
razgovaram, zbog spoznaje da smo jo uvijek prijatelji, usprkos svim
godinama i nedaama koje smo ostavili iza nas. Te sam se veeri, da
budem iskren, osjeao poprilino boleivo sentimentalno, obuzele su
me neobino sentimentalne misli. Sjeam se da sam gledao Fannyno
lice i da sam shvatio - poptilino nenadano, kao po prvi put - da vie
nismo mladi, da nam ivot izmie. Moda je to bio alkohol to sam ga
popio, no ta me spoznaja pogodila silovito, kao otkrivenje. Svi smo
starjeli, a mogli smo raunati jo samo jedni na druge. Fanny i Ben,
Iris i David: oni su bili moja obitelj. Oni su bili ljudi koje volim, due
koje sam nosio u sebi.
 120/266
Otiao sam na krov s ostalima, a usprkos mome prvobitnom
odbijanju, naposljetku mi je bilo drago to nisam propustio vatromet.
Eksplozije su New York pretvorile u spektralni grad, u metropolu pod
opsadom, a ja sam uivao u sveopem razaranju: neprestana buka,
krune prskajue svjetlosti, boje koje dolijeu kroz ogromne cepeline
dima. Kip Slobode uzdizao se nama slijeva, u luci, blistav u svojoj
slavi obasjanoj reflektorima, a ja sam se svako malo osjeao kao da e
se zgrade na Manhattanu odvojiti od zemlje i odletjeti da se vie
nikada ne vrate. Fanny i ja sjedili smo malo podalje od ostalih, pete
smo uprli u kosinu krova kako bismo sauvali ravnoteu. Ramena su
nam se dodirivala, nismo razgovarali ni o emu posebnom. Sjeanja,
pisma koja mi je Iris slala iz Kine, David, Benov lanak, muzej. Ne
elim prenapuhavati na razgovor, no samo trenutak prije Benova
pada na se razgovor dotaknuo prie Benove majke o posjetu Kipu
Slobode, 1951. U danim okolnostima, bilo je posve prirodno dotaknuti
se te prie, no istodobno i morbidno, jer Ben je, trenutak nakon to
smo se nasmijali samoj pomisli o mogunosti pada kroz Kip Slobode,
pao s poarnih stuba. Trenutak kasnije, Maria i Agnes poele su
vritati ispod nas. Kao da je samo izgovaranje rijei potaknulo istinski
pad, i premda izmeu dvaju dogaaja nema nikakvih poveznica, ipak
se i dandanas trgnem kad god pomislim na to. Jo i danas ujem
vrisku dviju ena, i dalje ispred sebe vidim izraz Fannyina lica u tren-
utku kad su zavale Benovo ime, strah u njezinim oima dok su se
raznobojna svjetla u eksplozijama odbijala o njezinu kou.
Bio je bez svijesti kad su ga odvezli u Sveuilinu bolnicu Long
Island. Premda je k svijesti doao ve sat kasnije, u bolnici su ga zad-
rali gotovo dva tjedna kako bi proveli itav niz pretraga na mozgu u
svrhu utvrivanja razmjera oteenja. Mislim da bi ga ak i otpustili
ranije, no Sachs prvih deset dana nije uope govorio, nije izgovorio
nijedan jedini slog - nije se obratio ni Fanny, ni meni, ni Mariji (koja
mu je svakoga poslijepodneva dolazila u posjete), ni lijenicima i
 121/266
sestrama. Brbljav i neobuzdani Sachs iznenada je utihnuo, pa se inilo
loginim da je izgubio sposobnost govora, da je udarac u glavu iza-
zvao teka unutarnja oteenja.
Za Fanny je to bilo pakleno razdoblje. Na poslu je uzela slobodne
dane i itavo je vrijeme provodila u bolnikoj sobi, sjedei pokraj
Bena, no on joj nije odgovarao, esto bi zatvarao oi i pretvarao se da
spava kad bi ula u sobu, na njezine je osmijehe uzvraao bezizraajn-
im zurenjem, kao da mu njezina prisutnost ne nudi nikakvu utjehu. To
je ve dovoljno teku situaciju za nju uinilo gotovo neizdrivom, te
mislim kako je nikad do tad nisam vidio toliko zabrinutu, izbezum-
ljenu, tako nesretnu. A nimalo nije pomoglo ni to to se Maria
svakoga dana ondje pojavljivala. Fanny je tim posjetima pripisivala
najrazliitije motive, no istinski motivi su zapravo ostali skriveni.
Maria je Bena jedva poznavala, a mnogo je godina bilo prolo od nji-
hova posljednjeg susreta. Sedam godina, da budemo precizni -
posljednji put kada je bila na veeri u Brooklynu, gdje smo se Maria i
ja upoznali. Marijin dolazak na zabavu povodom stogodinjice Kipa
Slobode nije imao nikakve veze s injenicom da je poznavala Bena,
Fanny ili mene osobno. Agnes Darwin, nakladnica koja je pripremala
knjigu o Marijinu radu, bila je prijateljica Patricije Clegg, i upravo je
ona bila odgovorna za Marijin dolazak na okupljanje organizirano te
veeri. Gledati Bena kako pada za Mariju je bilo uasno iskustvo, te je
u bolnicu dolazila zato to je bila izbezumljena, zabrinuta, zato to se
ne bi dobro osjeala da nije dola. Ja sam to znao, ali Fanny nije.
Gledajui je koliko pati kad god bi susrela Mariju (shvatio sam da
sumnja u najgore, da je samu sebe uvjerila da Ben i Maria odravaju
tajnu vezu), jednog sam ih poslijepodneva odluio obje pozvati na
ruak u bolniku menzu kako bismo raistili stvari.
Prema onome to je Maria rekla, ona i Ben su neko vrijeme
razgovarali u kuhinji. Bio je ivahan i armantan, zasipao ju je zak-
uastim anegdotama o Kipu Slobode. Kad je zapoeo vatromet,
 122/266
predloio joj je da se provuku kroz kuhinjski prozor i da umjesto s
krova, vatromet promatraju s poarnih stuba.
Nije uoila da je ve previe popio, no u jednome je trenutku, kao
iz vedra neba, skoio preko preke za ogradu i sjeo na sam rub ruko-
hvata, dok su mu se noge njihale dolje, u tami. Rekla je da ju je to up-
lailo, pa mu je brzo prila s leda i rukama mu vrsto obujmila torzo,
kako ne bi pao. Pokuavala ga je nagovoriti da side, no on se samo
smijao, govorei joj neka ne brine. Upravo tada, u kuhinju je ula
Agnes Darwin koja je kroz otvoreni prozor ugledala Bena i Mariju.
Bili su joj okrenuti leima, a uz svu je buku koja je vani vladala jed-
nostavno nisu mogli uti, pa nisu imali pojma da je ondje. Debeljkasta
i ivahna ena koja je ve bila popila vie no to je za nju bilo
poeljno, Agnes je odluila pridruiti im se na stubitu. S aom vina
u ruci, svoje je glomazno tijelo prebacila preko prozora, spustila se na
odmorite gdje joj se peta lijeve cipele zaglavila izmeu dviju metal-
nih ploica. Pokuala je uspostaviti ravnoteu, no iznenada je zatetur-
ala prema naprijed. Ondje nije bilo previe mjesta, tako da je u samo
pola koraka s lea nasrnula na Mariju, itavom se svojom teinom
zabila u lea svoje prijateljice. Od siline iznenadnog udarca, Maria je
rairila ruke i ispustila Sachsa koji pao preko ruba ograde. Samo tako,
rekla je, bez ikakva upozorenja. Agnes je udarila u nju, ona je udarila
u Sachsa, a on je trenutak zatim naglavce padao u no.
Doznati da su njezine sumnje neutemeljene, za Fanny je bilo ist-
insko olakanje, no time zapravo nita nije razjanjeno. Zato se Sachs
uope popeo na rukohvat? Oduvijek se plaio visine, pa bi to trebalo
biti posljednje to bi uinio. A ako je izmeu njega i Fanny prije nes-
ree sve bilo u najboljemu redu, zato se sad okrenuo protiv nje, zato
ju je odbijao od sebe? Neto se dogodilo, neto znatno ozbiljnije od
fizikih ozljeda koje je zadobio nakon pada, a Fanny nee znati o
emu je rije sve dok Sachs ne odlui progovoriti.
 123/266
Prolo je gotovo mjesec dana prije no to mi je Sachs odluio is-
priati svoju verziju prie. Bio je tad kod kue. I dalje se oporavljao,
no vie nije bio prisiljen leati u krevetu, pa sam jednog poslijepod-
neva svratio do njegova stana dok je Fanny jo bila na poslu. Bio je to
sparan dan poetkom mjeseca kolovoza. Sjeam se, pili smo pivo u
dnevnome boravku i gledali baseball utakmicu na televizoru kojemu
je zvuk bio iskljuen. Kad god se sad prisjetim tog razgovora, vidim
tihe igrae na malenom ekranu koji je treperio, vidim ih kako se e-
pure u pokretima koje jedva da sam zamjeivao, bio je to apsurdan
kontrapunkt bolnim ispovijestima koja mi je iznosio moj prijatelj.
Isprva, rekao je, tek se kao kroz maglu sjeao tko je zapravo
Maria Turner. Prepoznao ju je kad ju je susreo na zabavi, no vie nije
znao kamo je smjestiti. Nikad ne zaboravljam lica, rekao joj je, no
teko mi je tvome licu pridodati neko ime. Nedokuiva kao i uvijek,
Maria se samo nasmijeila, govorei mu kako e se ve kasnije sjetiti.
Bila sam jednom u tvojoj kui, pridodala je zatim kao da mu daje mig,
no nije htjela tei nita vie. Sachsu je bilo jasno da se poigrava njime,
no sviao mu se njezin pristup.
Zaintrigirao ga je njezin ironian osmijeh, pa nije imao nita
protiv da ga uvue u igru make i mia.
Bilo je oigledno da je uspjena u tome, a ve je sam poetak bio
dovoljno zanimljiv, bilo je to neto to se isplatilo nastaviti.
Da mu je rekla svoje ime, rekao je Sachs, vjerojatno se ne bi pon-
aao onako kako se ponaao. Znao je da smo Maria Turner i ja bili u
vezi prije no to u upoznati Iris, a znao je i da Fanny s njom i dalje
odrava neke kontakte, budui da mu je svako malo priala o Marijinu
radu. No dolo je do zbrke na veeri koja se dogodila sedam godina
ranije, tako da Sachs nikada nije i shvatio tko je zapravo Maria Turn-
er. Za stolom su te veeri sjedile tri ili etiri mlade umjetnice, a budui
da ih je Sachs tad prvi put susreo, uinio je uobiajenu pogreku
vezivanja pogrenih imena uz pogrena lica. U njegovoj je glavi Maria
 124/266
bila niska ena duge, smee kose, i kad god bih je spomenuo, on je u
glavi imao upravo tu sliku.
Odnijeli su svoja pia u kuhinju gdje je bila malo manja guva,
sjeli su na radijator ispred otvorenog kuhinjskog prozora i uivali u
blagome povjetarcu koji im je puhao u lea. Suprotno Marijinoj izjavi
da je bio trijezan, Sachs mi je rekao kako je ve bio prilino pijan.
Vrtjelo mu se u glavi, i premda je samome sebi govorio neka prestane,
tijekom sljedeih sat vremena u sebe je izlio jo tri konjaka.
Njihov razgovor zatim se razvio u jednu od onih ludih, eliptinih
razmjena do kojih dode kad ljudi na zabavama ponu flertovati, u niz
zagonetki, non sequiturs i otroumnih podbadanja u smislu
nadigravanja. tos je u tome da se o sebi nita ne kae, i to na to eleg-
antniji i neizravniji nain, tako da se ona druga osoba nasmije. Vano
je biti vjet. I Sachs i Maria su bili dobri u takvim stvarima, pa su uz
razgovor koji se otegnuo uspjeli popiti jo tri konjaka i nekoliko aa
vina.
Zato to je bilo vrue, ali i zato to je Maria oklijevala hoe li
uope doi na zabavu (bila je uvjerena da e biti glupo), odjenula je
najoskudniju odjeu koju je mogla pronai u ormaru: uz tijelo ptipijen,
grimizan triko vrtoglavo dubokog dekoltea, majunu crnu mini-
suknju, noge su joj bile gole, a na njima vrtoglave potpetice, prsten na
svakom prstu i narukvice na obje ruke. Bila je to besramna, provokat-
ivna odjea, no Maria je bila u jednom od onih svojih raspoloenja, a
takva joj je odjea mogla zajamiti da e u gomili zasigurno biti prim-
ijeena. Sachs mi je tog poslijepodneva, pred utianim televizorom
rekao kako se proteklih pet godina ponaao to je bolje mogao. itavo
to vrijeme nije ni pogledao neku drugu enu, a Fanny je ponovno
nauila vjerovati mu. Spaavanje vlastitog braka bilo je teak posao;
zahtijevalo je to ogroman napor s obje strane i to tijekom dugog i
tekog razdoblja. Samome je sebi bio prisegnuo kako svoj ivot s
Fanny vie nikada nee dovesti u opasnost. Pa ipak, te je veeri na
 125/266
radijatotu sjedio pokraj Marije, bio je stisnut uz polugolu enu s pre-
divnim nogama koje kao da su ga pozivale - bio je ve napola izvan
svakog nadzora, s previe alkohola u organizmu. Malo-pomalo,
Sachsa je obuzela gotovo nekontrolirana potreba da dodirne te noge,
da rukom prijee preko te meke koe. Da stvar bude gora, Maria je
bila namirisana skupim i opasnim parfemom (Sachs je oduvijek bio
slab na parfeme), pa kako se njihov izazovan razgovor pun za-
dirkivanja nastavljao, on je davao sve od sebe kako ne bi poinio neku
ozbiljnu, poniavajuu pogreku. Na svu sreu, njegove su unutarnje
konice bile jae od njegove poude, no to ga nije sprijeilo da zamisli
to bi se dogodilo kad bi konice popustile. Vidio je svoje prste kako
se sputaju na mjesto tono iznad njezinog lijevog koljena; vidio je
svoju ruku kako putuje svilenkastim podrujima unutarnje strane
njezinih bedara (ona malena podruja i dalje skrivena ispod suknje),
zamiljao je kako zatim svojim prstima doputa da prijeu ispod por-
uba njezinih gaica u zau u rajski vrt izmeu njezinih guzova, kroz
ikaru utavih pubinih dlaica. Bila je to melodramatina mentalna
projekcija, no Sachs vie nije mogao zaustaviti projektor u svojoj
glavi. A nije pomoglo ni to to Maria kao da je znala o emu tono
razmilja. Da se kojim sluajem doimala uvrijeeno, arolije bi moda
nestalo, no Maria je oigledno uivala u ulozi objekta tako lascivnih
razmiljanja, a po nainu kako ga je gledala kad god bi je pogledao,
Sachs je osjea da ga tiho potie neka nastavi, neka ini to ga je
volja. Poznajui Mariju, rekao sam, na pamet mi pada itav niz
opskurnih motiva koji su mogli potaknuti takvo ponaanje. Sve je,
primjerice, moglo biti povezano s nekim projektom na kojemu je
radila, ili je moda uivala u tome to zna neto to Sachs ne zna, ili
ga je moda na perverzan nain odluila kazniti zato to se nije sjetio
njezinog imena. (Kasnije, kad sam imao prilike o tome s njom nasamo
razgovarati, priznala mi je da je ovo posljednje bilo njezin istinski
motiv.) Sachs, meutim, toga tad nije bio svjestan. Bio je siguran
 126/266
samo u ono to je tad osjeao, a to je bilo jednostavno: osjeao je
poudu prema udnoj, privlanoj eni, i zbog toga je samoga sebe
prezirao.
Ne vidim ega bi se trebao stidjeti, rekao sam mu. Na kraju
krajeva, i ti si samo ovjek, a Maria zna biti krajnje izazovna ako tako
odlui. Ako se izmeu vas nije nita dogodilo, onda si nema to
zamjeriti.
Nije da sam bio u iskuenju, rekao je Sachs, paljivo birajui
rijei. Ja sam nju dovodio u iskuenje.
A vie to nisam htio initi, samo da zna. Samome sam sebi bio
obeao da je gotovo s tim, pa ipak sam to ponovno inio.
Pobrkao si misli s djelima, rekao sam. Postoji ogroman jaz
izmeu onog kad neto ini i kad razmilja o neemu to bi mogao
uiniti. Kad to ne bismo odijelili jedno od drugog, ivot bi bio
nemogu.
Ne govorim ti o tome. Stvar je u tome da sam htio uiniti neto
za to trenutak ranije nisam ni bio svjestan da bih htio initi. Nije stvar
u tome jesam li bio vjeran Fanny, u pitanju je samospoznaja.
Zaprepastilo me otkrie da samoga sebe mogu ptevariti na takav
nain. Da sam ostao na tome, stvari ne bi ni bile tako loe, no ak i
kad sam shvatio to mi se dogaa, ipak sam nastavio flertovati s
njom.
Ali, nisi je dodirnuo. Naposljetku, to je i jedino vano.
Ne, nisam je dodirnuo. Ali sam dao sve od sebe da ona dodirne
mene. A ako se mene pita, to je jo gore. Bio sam nepoten prema
samome sebi. Drao sam se slova zakona kao pijan plota, a zapravo
sam iznevjerio duu istoga zakona. Zato sam i pao s poarnih stuba.
Nije zapravo rije o nezgodi, Peter.
Sam sam je izazvao. Ponaao sam se kao kukavica i zato sam
morao platiti.
Kae mi da si skoio?
 127/266
Ne, nije to ba tako jednostavno. Izloio sam se glupom riziku i
to je sve. Uinio sam neto neoprostivo zato to me je bilo stid sam-
ome sebi priznati da elim dodirnuti Marijinu nogu. Po mome miljen-
ju, mukarac koji u obmanjivanju samoga sebe ode tako daleko
zasluuje sve to ga sljeduje.
Zato ju je odveo do poarnih stuba. Bio je to izlaz iz kakljive
situacije koja je nastala u kuhinji, ali i prvi korak prema razraenome
planu, lukavstvu koje e mu omoguiti da se prisloni uz Marijino
tijelo, a ipak sauva ast. Gledano unatrag, upravo to ga je i najvie
muilo: problem nije bila njegova pouda, koliko nijekanje te poude
dvolinim pokuajima u cilju njezina ispunjenja. Sve je bilo kaos,
rekao je. Razdragana svjetina, eksplozije vatrometa, frenetina,
pulsirajua galama u njegovim uima.
Nekoliko su trenutaka stajali na odmoritu, promatrajui let
raketa koje su obasjavale nebo, a zatim je na djelo proveo prvi dio
svoga plana. S obzirom da se itav ivot plaio takvih situacija, pravo
je udo to nije oklijevao. Otiao je do ruba odmorita, desnu je nogu
prebacio preko rukohvata, na trenutak je zastao i objema se rukama
uhvatio za ipku, a zatim je preko rukohvata prebacio i lijevu nogu.
Blago se njiui naprijed-natrag kako bi uspostavio ravnoteu, uo je
kako Maria vie iza njegovih lea. Sachs je shvatio kako je uvjetena
da e skoiti, pa ju je brzo umirio, objasnio joj da to ini samo kako bi
imao bolji pogled. Na svu sreu, Mariju taj odgovor nije zadovoljio.
Molila ga je da sie, a kad on to nije pristao uiniti, uinila je ono to
se on nadao da e uiniti, ono to je svojim lukavstvom i htio postii.
Dotrala mu je s lea i rukama mu je obujmila prsa. I to je bilo
sve: siuan iskaz brinosti preruen u strastven, potpun zagrljaj. Taj
zagrljaj ipak nije doveo do ekstaze kojoj se nadao (bio je previe pre-
plaen da bi mu posvetio cjelokupnu pozornost), ali ga nije ni
razoarao. Osjeao je toplinu njezina daha koji mu je zapljuskivao
potiljak, osjeao je kako mu se njezine grudi zabijaju u lea, mogao je
 128/266
osjetiti njezin parfem. Bio je to tek kratak trenutak prolaznog i
siunog zadovoljstva, no dok su ga njezine tanane ruke sve vre
stezale, osjetio je neto nalik na sreu - mikroskopski drhtaj, natruhu
prolaznog blaenstva. Rizik se, po svoj prilici, isplatio. Trebao je jo
samo sii s ograde i itava bi makarada bila vrijedna truda. Namjera
mu je bila nasloniti se na Mariju i iskoristiti njezino tijelo kao potpor-
anj tijekom sputanja na odmorite (ime bi do posljednjega trena
produio fiziki kontakt), no ba kad je Sachs unatrag prebacio svoju
teinu kako bi na djelo proveo ono to je namjeravao, Agnes Darwin
zaglavila se potpetica i ona je s leda nasrnula na Mariju. Sachs se vie
nije vrsto drao za ogradu, pa kad je Maria silovito na njega nasrnula,
aka mu se otvorila i on je iz ruku ispustio ipku.
Centar ravnotee prebacio mu se u gornji dio tijela, osjetio je
kako pada sa zgrade, a ve trenutak kasnije oko njega je bio samo
zrak.
Nije mi trebalo dugo da padnem na tlo, rekao je. Moda
sekunda ili dvije, najvie tri. No jasno se sjeam kako mi je tijekom
pada kroz glavu prolo vie misli, ne samo jedna. Prvo me obuzeo
uas, trenutak spoznaje, kad sam shvatio da padam. ovjek bi pomis-
lio kako je to bilo sve, kako nisam imao vremena misliti ni na to
drugo. Uas, meutim, nije potrajao. Ne, nije istina, uas se nastavio,
no iz njega je izrastala nova misao, neto jae od samog uasa. Teko
mu je nadjenuti ime. Osjeaj potpune sigurnosti, moda. Ogroman,
silovit nalet uvjerenja, nagovjetaj neke konane istine. itavog ivota
nikada ni u to nisam bio toliko siguran. Prvo sam shvatio da padam, a
zatim sam shvatio da sam mrtav.
Pod ovim ne mislim da sam osjeao da u umrijeti, jednostavno
sam osjeao da sam ve mrtav. Bio sam mrtvac koji pada, premda sam
jo zapravo bio iv, bio sam mrtav, mrtav kao netko koga polau u
grob. Ne znam kako bih se drukije izrazio. Iako sam jo padao, proi-
vio sam trenutak udarca o tlo, trenutak kad sam se raspao na
 129/266
komadie. Postao sam le, pa me vie zapravo nije bilo u trenutku kad
sam zapeo za ue za vjeanje rublja, kad sam pao na gomilu runika i
prostirki. Napustio sam tijelo, u djeliu sekunde sam samoga sebe vi-
dio kako nestajem.
Bilo je pitanja koja sam mu htio postaviti, no nisam ga htio
prekidati. Sachsu je bilo teko ispriati priu do kraja, a budui da je
govorio u transu ispunjenom oklijevanjima i neugodnim tiinama,
plaio sam se da bi zbog iznenada izgovorene rijei mogao izgubiti
nit. Da budem iskren, nisam u potpunosti shvaao to mi pokuava
rei. Pad je nesumnjivo bio uasno iskustvo, no zbunjivao me njegov
trud da detaljno opie i najsitnije dogaaje koji su mu prethodili.
itava afera s Marijom uinila mi se ttivijalnom, nimalo vanom, za
mene je to bilo tek banalna burleska koja nije bila vrijedna spomena.
U Sachsovoj je glavi, meutim, postojala izravna povezanost. Jedno se
nadovezivalo na drugo, to je znailo da svoj pad nije doivljavao kao
nezgodu ili pomanjkanje sree, ve kao groteskni oblik kazne.
Htio sam mu rei da grijei, da je pretjerano strog prema sebi - ali
nisam. Samo sam sjedio i sluao ga kako analizira vlastito ponaanje.
Pokuavao mi je predoiti apsolutno precizno izvijee, strpljivo je,
kao srednjovjekovni teolog, traio dlaku u jajetu, upinjao se u rijei
pretoiti svaku nijansu bezopasnog poigravanja s Marijom na poarn-
im stubama. Njegovo je izvijee bilo beskrajno suptilno, razraeno i
kompleksno, pa sam ubrzo shvatio kako je za njega ta liliputanska
drama poprimila jednake razmjere kao i sam pad. Razlike vie nije
bilo. Kratak i komian zagrljaj pretvorio se u ekvivalent smrti. Da
Sachs o svemu nije bio toliko iskren, meni bi to naposljetku bilo
smijeno. Naalost, nije mi palo na pamet nasmijati se. Pokuavao
sam iskazati suosjeajnost, sasluati ga i prihvatiti ono to je iskazao
vlastitim rijeima. Kad se sad osvrnem na to, mislim da bih mu vie
pomogao da sam mu rekao to mislim. Trebao sam mu se nasmijati u
lice. Trebao sam mu rei da je lud i zaustaviti ga. Ako sam Sachsa
 130/266
ikada iznevjerio kao prijatelj, onda je to bilo tog poslijepodneva prije
etiri godine. Mogao sam mu pomoi, no propustio sam priliku.
Rekao je kako ni u jednom trenutku nije svjesno odluio da nee
govoriti. To se samo tako dogodilo, a kako se njegova utnja nastavl-
jala, to je osjeao vei stid zbog injenice da je zbog njega zabrinut to-
liki broj ljudi. Nije u pitanju bilo nikakvo oteenje mozga ili ok, nije
bilo ni traga fizikim posljedicama.
Razumio je sve to mu se govorio, a duboko je u sebi znao da je
u stanju oitovati se o bilo kojoj temi.
Kljuni se trenutak dogodio na samome poetku, kad je otvorio
oi i ispred sebe ugledao lice nepoznate ene koja je zurila u njega -
kasnije je doznao da je to bila medicinska sestra. uo ju je kako
nekome govori da se Rip Van Winkle konano probudio - ili su te
rijei moda bile njemu upuene, vie nije bio siguran. Htio joj je
neto rei, no u glavi mu je ve vladala posvemanja zbrka, misli su
mu letjele na sve strane, a kako je tada poeo osjeati i bol u kostima,
odluio je da je preslab da joj odgovori i tako je propustio priliku.
Sachs nikada nije uinio nita slino, a dok mu je sestra, kojoj se na-
posljetku pridruio lijenik i jo jedna sestra, nastavljala brbljati, dok
su se njih troje gurali oko njegovog kreveta i poticali ga neka im kae
kako se osjea, Sachs se prepustio vlastitim mislima, kao da oni uope
nisu ondje i osjeao je olakanje budui da je sa sebe odbacio teret
dunosti da im odgovori. Zakljuio je kako se takvo to moe dogoditi
samo jednom, no isto se ponovilo i sljedei put, a zatim se i nastavilo
ponavljati. Kad god bi mu se netko obratio, Sachsa bi obuzimao neo-
bian poriv da jezik dri za zubima. Dani su prolazili, a njegova je ut-
nja postajala sve postojanija, ponaao se kao da je to pitanje asti, tajni
izazov koji mu je omoguavao da sauva vjeru u sebe. Sluao je rijei
koje bi mu ljudi uputili, paljivo bi odvagnuo svaku reenicu koja bi
mu prodrla u ui, no zatim bi, umjesto da izgovori neku vlastitu
primjedbu, samo okrenuo glavu, sklopio oi ili bi u sugovornika zurio
 131/266
kao da gleda kroz njega. Sachs je bio svjestan koliko je njegovo pon-
aanje djetinjasto i muiavo, no ta mu spoznaja pokuaje da prestane
nije inila nimalo lakima. Lijenici i sestre nisu mu nita znaili, a
nije osjeao ni preveliku odgovornost kad su u pitanju bili njegovi pri-
jatelji, Maria, ili pak ja. S Fanny je ipak bilo drukije, zato je u neko-
liko prigoda zbog nje umalo odustao od utnje. U najmanju je ruku os-
jeao grinju savjesti kad god bi mu dola u posjet. Bio je svjestan
vlastite okrutnosti prema njoj i to ga je ispunjavalo osjeajem bezv-
rijednosti, a u ustima mu ostavljalo okus krivnje. Ponekad, dok bi se
leei u krevetu borio s vlastitom savjesti, klonulo bi joj se pokuao
nasmijeiti, a nekoliko je puta ak uspio pomaknuti usnice, u grlu pro-
izvesti klokotav zvuk kako bi je uvjerio da daje sve od sebe, da e
prije ili kasnije poeti proizvoditi i istinske zvukove. Samoga je sebe
mrzio zbog tih prevara, no previe se toga tad odvijalo u njegovoj
tiini, pa nije uspijevao smoi snage da je prekine.
Suprotno lijenikim pretpostavkama, Sachs se sjeao svakog de-
talja svoje nezgode. Bilo mu je dovoljno da pomisli na samo neki de-
talj iz te noi, i sve mu se vraalo, itava bolesna neposrednost: za-
bava, Maria Turner, poarno stubite, prvi trenuci pada, neizbjenost
smrti, ue za suenje rublja, beton. Nita nije bilo maglovito, svi su
djelovi bili podjednako ivi u njegovu sjeanju. itav je dogaaj bio
jasan do prezasienosti, bio je lavina nesnosnog prisjeanja. Dogodilo
se neto nevjerojatno, pa je bio prisiljen u to usmjeriti svu svoju po-
zornost, prije no to to neto ne oslabi i ne iezne iz njegove glave.
To je bio razlog utnji. Nije toliko bila rije o odbijanju, koliko o met-
odi, nainu da se ustraje na uasu te noi kako bi mu pripisao neki
smisao. Biti tih znailo je usredotoiti se na razmatranje, neprestano
iznova proivljavati trenutke samoga pada, zauvijek se zaustaviti u
zraku - zauvijek lebdjeti pet centimetara iznad zemlje, zauvijek ekati
apokalipsu posljednjeg trenutka.
 132/266
Nije si namjeravao oprostiti, rekao je. Njegova je krivnja bila
neizbjean zakljuak, pa mu je u interesu bilo na nju izgubiti to je
mogue manje vremena. U bilo kojem drugom trenutku svoga
ivota, rekao je, vjerojatno bih tragao za izlikama. Na kraju krajeva,
nezgode se dogaaju. U svakom trenutku, svakoga dana, ljudi umiru
kad se tome najmanje nadaju. Izgore u poarima, utapaju se u jezer-
ima, autima se zabijaju u druge automobile, padaju kroz prozore.
Svakoga jutra o tome ita u novinama, pa bi bio budala kad ne bi
mislio da se i tvoj ivot moe jednako tako iznenada i besmisleno
okonati, ba kao i ivoti tih jadnika. injenica je, meutim, kako
mojoj nezgodi uzrok nije bila loa srea. Nisam bio tek rtva, bio sam
suuesnik, aktivni sudionik u svemu to mi se dogodilo, a to jed-
nostavno ne mogu zanemariti, moram preuzeti odgovornost za ulogu
to sam je odigrao. Zvui li ti to smisleno, ili misli da samo ble-
beem? Ne kaem da je flertovanje s Marijom Turner bilo zloin. Bila
je to otrcana smicalica, prizemna akrobacija, no nita vie od toga.
Mogao sam se osjeati kao govno zbog poude koju sam prema njoj
osjeao, no da se sve zadralo na svrabu u mojim preponama, do sada
bih ve sve zaboravio. elim rei da seks nema prevelike veze s onim
to se dogodilo te noi. To sam spoznao u bolnici, dok sam bez rijei
leao u krevetu.
Ako sam se uistinu tako ozbiljno namjeravao baciti na Mariju
Turner, zato sam glumio toliku budalu samo da bih je nagnao da me
dodirne? Sam Bog zna koliko sam manje opasnih pristupa imao na
raspolaganju, stotinu efikasnijih strategija kojima bih postigao isti
rezultat. Ja sam se, meutim, pretvorio u vratolomnog luaka, tamo na
onim poarnim stubama, vlastiti sam ivot doveo u opasnost.
Zato? Za beznaajni zagrljaj u mraku, ni za to. Analizirajui
prizor u bolnikome krevetu, konano sam shvatio da je sve bilo pos-
ve drukije od onog kako sam to zamiljao. Razmotrio sam sve
sprijeda, straga, iz ablje perspektive. Cilj mog luakog ponaanja
 133/266
nije bio Mariju natjerati da me zagrli, ve riskirati ivot. Ona je bila
tek izgovor, poticaj da se uzverem na ogradu, ruka koja me vodila do
ruba katastrofe. Namee se pitanje: Zato sam to uinio? Zato sam se
tako gorljivo izloio opasnosti? Ta sam si pitanja postavljao sigurno
esto puta na dan, a kad god sam ih postavio, u meni se otvarao
strahoviti bezdan i odmah bih zatim, naglavce padao u tamu. Ne elim
pretjerano dramatizirati, no dani koje sam proveo u bolnici najgori su
mi dani u ivotu. Shvatio sam da sam samoga sebe doveo u situaciju
da padnem, da sam to uinio namjerno. Bilo je to moje otkrie, nepob-
itan zakljuak koji je iznikao iz tiine. Doznao sam da ne elim ivjeti.
Iz razloga koji su mi jo uvijek nedokuivi, na ogradu sam se te noi
uzverao kako bih se ubio.
Bio si pijan, rekao sam. Nisi znao to ini.
Bio sam pijan i tono sam znao to radim. Samo to tada jo nis-
am znao da znam.
To je dvosmisleno. isti sofizam.
Nisam znao da znam, a pie mi je samo podarilo hrabrost da to
uinim. Pie mi je pomoglo da uinim ono to nisam znao da elim
uiniti.
Rekao si mi da si pao zato to te bilo strah dodirnuti Marijinu
nogu. Sad mijenja itavu priu i govori da si pao s razlogom. Ne
moe biti i jedno i drugo. Moe biti samo jedno ili samo drugo.
Oboje. Jedno je dovelo do drugog, to ih ini neodvojivima. Ne
kaem da mi je jasno, samo ti govorim kako je bilo, govorim ti ono za
to znam da je istina. Te sam noi odluio okonati sa sobom.
Jo uvijek to osjeam u utrobi, i strano me je strah ivjeti s tim
osjeajem.
Svatko od nas dijelom eli umrijeti, rekao sam. U svakome
ispod povrine kljua kotao samounitenja. Tvoja se vatra ispod tog
kotla, te noi pretjerano rasplamsala, pa se dogodila ludost. No
 134/266
injenica da ti se to jednom dogodilo nipoto ne znai da e se isto i
ponoviti.
Moda. No to ne otklanja injenicu da se to dogodilo, a do-
godilo se s razlogom. Ako me neto ba tako moe zaskoiti, to samo
znai da sa mnom neto temeljno nije u redu. To zasigurno znai da
vie ne vjerujem u vlastiti ivot.
Da si istinski prestao vjerovati, onda vie nikada ne bi progo-
vorio. Sigurno si donio neku odluku.
Vjerojatno si do tada u glavi uspio posloiti neke stvari.
Ne ba. Uao si u sobu s Davidom, a on je priao mome leaju i
nasmijeio mi se. Iznenada sam se uhvatio kako ga pozdravljam.
Samo tako. Izgledao je tako ljupko. Preplanuo od boravka u ljetnome
kampu, savreni devetogodinjak koji puca od zdravlja. Kad je priao
mome krevetu i nasmijeio mi se, ni na trenutak mi nije palo na pamet
da mu se ne obratim.
Oi su ti bile suzne. Mislio sam kako to znai da si razrijeio
neke stvari u glavi, da nam se vraa.
Znailo je to da sam doao do samoga dna. Da sam shvatio kako
moram promijeniti ivot.
Promijeniti ivot nije isto to i poeljeti okonati ga. ;
elim okonati ivot to sam ga ivio do sada. elim promijen-
iti sve. Bit u u velikoj nevolji ako to ne uspijem uiniti. itav je moj
ivot bio traenje vremena, glupa poalica, triav niz bezvrijednih
neuspjeha. Sljedeega u tjedna navriti etrdeset jednu godinu, i ako
sada ne budem stvari vrsto uzeo u svoje ruke, jednostavno u se uto-
piti. Kao kamen u potonuti na dno svijeta.
Samo se treba vratiti poslu. Istoga trena kad se bude vratio
pisanju, poet e se sjeati tko si.
Gadi mi se ve sama pomisao na pisanje. Vie mi to apsolutno
nita ne znai.
Nije ti prvi put da ovako govori.
 135/266
Moda i nije. Ali sada tako i mislim. Ne elim ostatak ivota
provesti uguravajui listove praznog papira u pisai stroj. elim se ud-
aljiti od radnog stola i neto uiniti. Svreno je s danima provedenim u
sjeni. Moram zakoraiti a stvarni svijet i uiniti neto.
to?
Tko to dovragi zna? rekao je Sachs. Njegove su rijei jo neko-
liko sekundi lebdjele u zraku, a zatim mu se lice, bez ikakva prethod-
nog upozorenja, rastegnulo u osmijeh. U proteklih nekoliko tjedana,
bio je to njegov prvi osmijeh, a u jednom je prijelaznom trenutku
gotovo ponovno nalikovao na staroga sebe. Kad to skopam, rekao
je. Napisat u ti pismo.
Iz Sachsova sam stana otiao uvjeren kako e se izvui iz krize.
Ne moda odmah, no bilo mi je teko pojmiti kako se dugorono
stvari za njega nikada nee vratiti u normalu. Samome sam sebi rekao
kako u sebi ima previe snage, previe inteligencije i tvrdoglavosti da
bi dopustio da ga ona nezgoda uniti.
Pretpostavljam da sam podcijenio injenicu u kojim je razmjer-
ima njegovo pouzdanje bilo uzdrmano, no samoga sebe i dalje
uvjeravam da nije tako. Vidio sam koliko je bio uznemiren, vidio sam
njegovu bol potaknutu sumnjama i samooptubama, no usprkos uas-
nim stvarima koje je o sebi izrekao tog poslijepodneva, ipak mi je up-
utio osmijeh, a ja sam taj letimian izljev ironije protumaio kao znak
nade, kao dokaz da Sachs u sebi ima dovoljno snage da se sasvim
oporavi.
Pa ipak, prolazili su tjedni, a s njima i mjeseci, a situacija je osta-
jala ista kao i prije. Istina, povratio je samopouzdanje u javnim nas-
tupima, a s vremenom je i njegova patnja postajala manje oiglednom
(u drutvu vie nije bio zaokupljen mranim mislima, nije se vie
doimao odsutnim), no do toga je dolo samo zato to je manje govorio
o sebi samome. Nije to vie bila utnja poput one u bolnici, no njezine
su posljedice bile jednake. Sad je govorio, otvarao usta i u prigodnim
 136/266
se trenucima sluio rijeima, no nikada kako bi govorio o stvarima ko-
je su ga se istinski ticale, nikad kako bi govorio o nezgodi i njezinim
posljedicama, tako da sam, malo-pomalo, poeo nasluivati da pot-
iskuje vlastitu patnju, zakapa je tamo gdje je nitko nee moi vidjeti.
Da je sve ostalo bilo kao i prije, to me ni ne bi toliko zabrinjavalo.
Mogao bih se priviknuti na ivot uz tieg i povuenijeg Sachsa, no
vanjski su znakovi takoer bili obeshrabrujui, pa se nisam mogao
otresti osjeaja da je rije o simptomima znatno ozbiljnijeg stanja. Od-
bijao je ponude asopisa, uope se nije trudio ponovno uspostaviti
svoje poslovne veze, inilo se kako je izgubio svaki interes da
ponovno sjedne za svoj pisai stroj. To mi je ve i sam bio rekao po
povratku iz bolnice, no ja mu nisam povjerovao. A kada je pokazao da
se istinski dri zadane rijei, poeo sam strahovati. Otkako sam ga
upoznao, Sachsov se ivot vrtio oko posla, tako da se, onako iznenada
besposlen, doimao poput ovjeka bez ivota. Prepustio se prirodnim
silama, plutao je na moru jednolinih dana, a kako mi se inilo, bilo
mu je sasvim svejedno hoe li ga more izbaciti na kopno ili nee.
Negdje izmeu Boia i Nove godine, Sachs si je obrijao bradu, a
kosu oiao na normalnu duinu.
Bila je to dramatina promjena, jer izgledao je kao posve drukiji
ovjek. Izgledao je kao da se skupio u pranju, istodobno i mlade i star-
ije. Trebalo mi je gotovo mjesec dana da se priviknem na tu promjenu,
da se ne prenerazim kad god bi uao u prostoriju. Ne kaem da mi se
vie sviao ovakav ili onakav, no alio sam zbog promjene. Kad sam
ga upitao zato je to uinio, u prvi je mah samo ravnoduno slegnuo
ramenima. Nakon kratke stanke, shvativi kako ipak oekujem pot-
puniji odgovor, samo je promrmljao neto u stilu ne elim se vie
truditi. Najnii stupanj odravanja, rekao je, oputeniji pristup osob-
noj higijeni. Osim toga, htio je dati svoj doprinos kapitalizmu. Brijui
se tri ili etiri puta tjedno, potaknuti e proizvodnju britvica, ime e
doprinijeti razvoju amerike ekonomije, zdravlju i boljitku.
 137/266
Bila je to prilino bijedna izlika, no nakon toga vie nikada nismo
razgovarali o toj temi. Bilo je oigledno da Sachs o tome ne eli
razglabati, a ja iz njega nisam htio izvlaiti dodatna objanjenja.
Premda to ipak nije znailo da je to za njega nebitna stvar.
Svatko je slobodan odabrati kako eli izgledati, no kod Sachsa je to
bio prilino agresivan i nasilan in, neto poput samosakaenja. Na
lijevoj strani lica i tjemena Sachs je od pada zadobio teke posjekot-
ine, a lijenici su mu na nekoliko mjesta morali zaiti rane na slje-
poonici i donjoj vilici. Brada i duga kosa sakrile bi te oiljke. Sad
kad kose vie nije bilo, oiljci su postali vidljivi, svi su jasno mogli
vidjeti udubljene tragove dubokih posjekotina. Moda je dolo do ozb-
iljnog nesporazuma, no uvjeren sam kako je Sachs upravo zato i
promijenio svoj izgled. Htio je izloiti svoje rane, svijetu objaviti kako
su upravo ti oiljci ono to ga sada definira, uinio je to kako bi se
svakoga jutra mogao pogledati u ogledalu i prisjetiti se onoga to mu
se dogodilo. Oiljci su bili amajlija protiv zaborava, znak da nijedan
djeli nikada nee biti izgubljen.
Jednoga dana, sredinom veljae, otiao sam na Manhattan, na
ruak sa svojim urednikom. Restoran se nalazio u dvadeset i nekoj
ulici, u zapadnome dijelu, a nakon objeda sam se Osmom avenijom
zaputio prema 34. ulici kako bih doao do stanice podzemne
eljeznice kojom sam se namjeravao vratiti u Brooklyn. Pet ili est
ulica od svoga cilja, s druge sam strane ulice ugledao Sachsa. Ne
kaem da sam ponosan zbog onog to sam uinio, no tad mi se to
inilo posve razlonim. Htio sam doznati to zapravo ini tijekom tih
svojih etnji, oajniki sam tragao za informacijama o tome kako pro-
vodi svoje dane, tako da ga nisam dozvao, ve sam se povukao i ostao
skriven. Bilo je to hladno poslijepodne, nebo je bilo vlano i sivo,
itav je dan prijetilo snijegom. Sljedea dva sata sam slijedio Sachsa,
kao sjenka, svog sam prijatelja pratio kroz uline klance New Yorka.
Dok sada o tome piem, moj mi se postupak ini gorim no to je
 138/266
zapravo bio. Nisam imao namjeru uhoditi ga, niti raskrinkati njegove
tajne. Tragao sam za nekom nadom, za iskrom optimizma kojom bih
rasprio svoju zabrinutost. Samome sam sebi rekao: Iznenadit e me;
uinit e neto ili e nekamo otii, pa e mi time pokazati da je s njim
sve u redu. Prola su, meutim, dva sata a da se nita nije dogodilo.
Sachs je lutao ulicama kao izgubljena dua, polaganim korakom i bez
urbe nasumino tumarao podrujem izmeu Times Squarea i Green-
wich Villagea, kao da ga nije bilo briga gdje se uope nalazi. Svakih
deset ili dvanaest blokova bi zastao kako bi pripalio novu cigaretu.
Nekoliko je minuta proveo u jednoj od knjiara, a u jednom je tren-
utku s police uzeo jednu od mojih knjiga i paljivo ju prelistavao.
Uao je u porno-trgovinu, gdje je razgledavao fotografije obnaenih
ena. Zaustavio se ispred izloga trgovine elektronikom opremom.
Naposljetku je kupio novine, uetao u kavanu na uglu ulica Bleecker i
MacDougal i sjeo za stol. Ondje sam ga i ostavio, u trenutku kad mu
je konobarica prila kako bi uzela narudbu. Uinilo mi se to tako
bijednim, oajnim, tako traginim, da ak nisam smogao snage to pre-
priati Iris kad sam se vratio kui.
S obzirom na ono to danas znam, shvaam koliko sam zapravo
malo znao. Izvlaio sam zakljuke iz tek djelominih dokaza,
odgovore sam temeljio na sluajnim promatranjima koja su bila tek
djeli itave prie. Da sam tada na raspolaganju imao vie podataka,
moda bih si u glavi sloio drukiju sliku, moda ne bih tako brzo za-
pao u oaj. Izmeu ostalog, nisam imao pojma o ulozi to ju je Maria
Turner tad igrala u Benovu ivotu. Oni su se od listopada tedovito
viali, svaki su utorak provodili zajedno, od jutra do pet sati poslije-
podne. Doznao sam to tek dvije godine kasnije. Kako su mi oboje
rekli (u odvojenim razgovorima, u razmaku od najmanje dva
mjeseca), u njihovim druenjima nikada nije bilo nikakvog seksa. Bu-
dui da su mi poznate Marijine navike, a obzirom na injenicu da se
 139/266
Benova pria u potpunosti poklapala s njezinom, nemam razloga
posumnjati.
Kad se danas osvrnem na tadanju situaciju, savreno mi se
smislenom ini da se Sachs okrenuo upravo njoj. Maria je bila
utjelovljenje njegove katastrofe, sredinji lik drame koja je prethodila
njegovu padu, pa mu zato nitko nije mogao biti vaniji od nje. Ve
sam govorio o njegovoj odlunosti da ne zaboravi dogaaje iz one
noi. Zar je postojao bolji nain za to od ostajanja u bliskome kon-
taktu s Marijom?
Pretvarajui je u svoju prijateljicu, neprestano je pred oima
mogao imati simbol svoje preobrazbe.
Njegove su rane tako mogle ostati otvorene, a kad god bi je vidio,
ponovno je mogao proivljavati grinje savjesti i emocije koji su ga
gotovo ubili. Mogao je tako, uvijek iznova, ponavljati proivljeno
iskustvo, te je njime, uz vjebu i veliki trud, naposljetku mogao i
ovladati. Tako je to sigurno i zapoelo. Izazov se nije sastojao u tome
da zavede Mariju i odvede je u krevet, ve da samoga sebe izloi
iskuenju i vidi ima li dovoljno snage da mu se odupre. Sachs je
tragao za lijekom, za nainom da povrati samopotovanje, a tomu su
bile dorasle iskljuivo drastine mjere. Kako bi otkrio koliko zapravo
vrijedi, ponovno je morao riskirati sve.
No bilo je tu i vie od toga. Za njega to nije bila tek simbolina
vjeba, ve i korak prema istinskom prijateljstvu. Sachsa je dirnuo
Marijin dolazak u bolnicu, te sam uvjeren kako je ve u prvim tjedn-
ima svoga oporavka spoznao koliko je nezgoda na nju duboko
utjecala. Bila je to inicijalna poveznica izmeu njih. Oboje su
proivjeli neto uasno, a nijedno od njih nije bilo spremno to za-
boraviti kao najobiniju lou sreu. to je najvanije, Maria je bila
svjesna uloge koju je odigrala u onome to se dogodilo. Znala je da je
te noi, na zabavi poticala Sachsa i bila je dovoljno potena prema
samoj sebi da prizna to je uinila, da shvati kako bi bilo moralno
 140/266
pogreno tragati za izgovorima. Na njoj svojstven nain, dogaaji kroz
koje su proli jednako su je muili kao i Sachsa, pa kad ju je konano
u listopadu nazvao kako bi joj zahvalio za bolnike posjete, ona je
njegov poziv shvatila kao priliku da ispravi pogreke, da popravi tetu
koju je uinila. Kad smo prole godine razgovarali, Maria od mene
nije nita skrivala i itava pria dolazi izravno iz njezinih usta.
Kad je Ben prvi put doao k meni, rekla je, mnogo me ispit-
ivao o mome radu. Vjerojatno je bio samo pristojan. Zna ve kako to
ide: osjea se nesigurno, ne zna o emu bi razgovarao, pa postavlja
pitanja. Ubrzo sam, meutim, postala svjesna da ga moj posao
zapravo zanima. Pokazala sam mu neke svoje stare projekte, a njegovi
su me se komentari dojmili inteligencijom, bili su znatno perceptivniji
od veine komentara koje ujem. inilo se kako mu se osobito svia
kombinacija dokumentarnosti i igre, objektivizacija unutarnjih stanja.
Shvatio je da su sva moja djela zapravo prie, istodobno i istinite i
izmiljene. A ak i kad su bile izmiljene, te su prie ipak bile istinite.
Jedno smo vrijeme o tome razgovarali, a zatim smo preli i na druge
teme, a prije no to e otii, u glavi mi se ve vrzmala jedna od onih
mojih, udnih zamisli. Momak je bio tako izgubljen i bijedan da sam
pomislila kako bi dobro bilo da neto uinimo zajedno. Nisam tad jo
imala nita odreeno - znala sam samo da bi rad trebao govoriti o
njemu. Nekoliko dana kasnije, ponovno me nazvao, a kad sam mu
rekla to mi se mota po glavi, ini se da je odmah bio zagrijan. To me
malo iznenadilo. Nita mu nisam morala obrazlagati ili ga nagovarati.
Samo je rekao da, to zvui obeavajue, pa smo odmah preli na djelo.
Od tog smo trenutka svaki etvrtak provodili zajedno. Sljedeih smo
etiri ili pet mjeseci utorke provodili radei na svome projektu.
Koliko mogu procijeniti, to nikada nije poluilo nikakav rezultat.
Za razliku od drugih Marijinih projekata, ovaj nije bio organiziran, niti
je imao tono odreenu svrhu, a za razliku od ostalih, tono utvrenih
 141/266
zamisli iz prolosti (slijediti neznanca, na primjer, ili tragati za imen-
ima u adresaru),
etvrtci s Benom su bili temeljno bez forme: niz
improvizacija, foto-album o danima koje su proveli zajedno.
Unaprijed su se dogovorili kako se nee pridravati nikakvih pravila.
Jedini uvjet je bio da Ben u Manjinu kuu doe tono u deset sati, na-
kon ega bi igrali po sluhu. Veinu vremena, Maria bi ga fotografirala,
ispucala bi na njega tri do etiri filma, dok bi ostatak dana proveli
razgovarajui.
Nekoliko ga je puta zamolila da se kostimira. Dogaalo se i da
snima njihove razgovore i uope ne fotografira. Ispostavilo se kako je
Sachs, kad je obrijao bradu i skratio kosu, postupio u skladu s Marijin-
im naputcima, a itava se operacija dogodila u njezinu stanu. Svojom
je kamerom snimila itav postupak: prije, poslije, i sve etape izmeu.
Poelo je tako to je Sachs sjeo ispred ogledala, sa karama u desnoj
ruci. Na svakoj je sljedeoj fotografiji imao sve manje i manje kose.
Na fotografiji se zatim vidi kako nanosi pjenu na bradi, a naposljetku i
kako se brije. Maria je u tom trenutku prestala fotografirati (kako bi
mu popravila frizuru), a zatim je nainila i posljednju Sachsovu foto-
grafiju: Sachs koji se, obrijan i oian, kameri smijei kao oni momci
koji se smijee sa slika objeenih na zidovima brijanica. Uinilo mi
se to zgodnim. Ne samo da je samo po sebi bilo zabavno i smijeno,
ve je bilo i dokaz da je Sachs u stanju uivati u zabavi. Nakon to
sam vidio tu sliku, shvatio sam kako jednostavna rjeenja ne postoje.
Podcijenio sam ga, a pria vezana uz onih nekoliko mjeseci na-
posljetku je bila znatno kompliciranija no to sam mislio. Uslijedile su
zatim fotografije snimljene vani. Tijekom sijenja i veljae, Marija ga
je, s kamerom u ruci, pratila po ulicama. Sachs joj je rekao da eli
spoznati kako se osjea ovjek koji zna da ga netko motri, a ona mu je
udovoljila tako to je uskrsnula jedan od svojih starih radova: situacija
je sad bila obratna. Sachs je preuzeo ulogu koja je neko bila njezina,
 142/266
a ona se pretvorila u privatnog detektiva. Upravo sam ih tijekom tog
projekta na Manhattanu i uhvatio na djelu, kad sam ugledao Sachsa
koji je hodao suprotnom stranom ulice. I Maria je bila ondje, a ono to
sam uzeo kao konaan dokaz bijede u kojoj se moj prijatelj naao, bilo
je najobinije glumatanje, pijunska igra. Samo Bog zna kako to da
toga dana nisam uoio i Mariju. Zasigurno sam bio toliko usredotoen
na Sachsa, da nisam primjeivao nita drugo. Ona je mene, meutim,
vidjela, pa kad smo prole jeseni o tome razgovarali, zacrvenio sam se
od stida. Na svu sreu, nije nas uspjela zajedno fotografirati. Takvom
bi fotografijom sve izalo na vidjelo, no nasreu sam ga pratio iz ve-
like udaljenosti, pa nismo mogli stati na istu fotografiju.
Nainila je nekoliko tisua njegovih fotografija, od kojih je
glavnina jo bila na dijapozitivima kad sam ih vidio prologa rujna.
Premda se druenja i snimanja srijedom nikada nisu razvila u koher-
entan i kontinuiran projekt, ona su za Sachsa imala terapeutsku vrijed-
nost - a to je ono emu se Marija prvenstveno i nadala. Kad ju je pos-
jetio u listopadu, Sachs je ve bio toliko zaglibio u patnji, da se vie
nije mogao sagledati. Ovdje mislim na fenomenoloki smisao, na
nain kako ovjek govori o vlastitoj svijesti ili kako stvara sliku o sebi
samome. Sachs vie nije bio u stanju iskoraiti iz vlastitih misli i
spoznati gdje se zapravo nalazi, izmjeriti tone dimenzije prostora oko
sebe. Maria ga je tijekom tih nekoliko mjeseci uspjela izmamiti iz
vlastite koe. Seksualna je napetost bila dio toga, no bila je tu i njezina
kamera, neprestani nasrtaji njezina jednookog aparata. Kad god bi
pozirao za fotografiju, Sachs je bio prisiljen utjeloviti samoga sebe, ig-
rati igru pretvaranja da je ono to jest. Nakon odreenog je vremena to
sigurno na njega i utjecalo. Ponavljajui tako esto isti postupak, sig-
urno je doao do toke kada je samoga sebe poeo promatrati Marijin-
im oima, kada mu se sve poelo vraati i kada je konano bio u stan-
ju susresti se sa samim sobom. Kau kako kamera ovjeku moe
 143/266
ukrasti duu. U ovome sluaju smatram da se dogodilo suprotno.
Ovom se kamerom Sachsu dua postupno vraala.
Bivalo mu je bolje, no to nije znailo i da se dobro osjeao, nije
znailo ni da e ponovno biti onakav kakav je bio. U dubini due, on
je znao da se vie nikada nee vratiti ivotu prije nezgode. Upravo mi
je to i pokuavao objasniti tijekom naeg razgovora u kolovozu, no
nisam ga shvatio. Mislio sam da govori o poslu - o tome hoe li pisati
ili nee, hoe li odustati od karijere ili nee - ispostavilo se, meutim,
da govori o svemu: ne samo o sebi, ve i o svome ivotu s Fanny.
Uvjeren sam kako je manje od mjesec dana po povratku iz bolnice ve
mozgao o tome kako pobjei iz braka. Bila je to jednostrana odluka,
posljedica njegove potrebe da krene iz poetka, a Fanny vie nije bila
tek nevina rtva istki.
Prolazili su mjeseci, no on nije uspijevao smoi snage da joj to i
kae. To je vjerojatno i razlog brojnih, zbunjujuih kontradiktornosti u
njegovu ponaanju u tom razdoblju. Nije htio povrijediti Fanny, no is-
todobno je znao da e je ipak povrijediti, a ta je spoznaja samo po-
jaavala njegov oaj, zbog nje se mrzio i vie nego prije. To je i bilo
razlog dugom razdoblju izvrdavanja i neaktivnosti, razdoblju simul-
tanih oporavaka i propadanja. Ako nita drugo, uvjeren sam kako to
upuuje na temeljnu dobrotu Sachsove due. Samoga je sebe uvjerio
kako mu opstanak ovisi o okrutnome djelu, no to je odluio odgoditi
za nekoliko mjeseci, potonuti u dubine vlastite patnje kako bi svoju
suprugu potedio okrutnosti vlastite odluke. Zbog dobrote je gotovo
unitio samoga sebe. Torbe je ve bio spakirao, no ipak je ostao zato
to su mu njezini osjeaji bili jednako vani kao i osobni.
Kad je istina konano izbila na povrinu, bila je gotovo nepre-
poznatljiva. Sachs se nikada nije uspio raskrinkati i rei Fanny da je
eli napustiti. Nije bio dovoljno odvaan za takvo to; bilo ga je pre-
vie stid da bi to uobliio u rijei. Radije je, na neizravan nain i
okoliajui, poeo Fanny davati na znanje da je vie nije dostojan, da
 144/266
vie ne zasluuje biti s njom u braku. Unitavao joj je ivot, rekao je, a
prije no to je povue sa sobom u svoju bijedu, ona je trebala pokidati
spone i osloboditi se. Ni na trenutak ne sumnjam da je Sachs uistinu
vjerovao u to. Namjerno ili ne, stvorio je situaciju u kojoj su takve
rijei konano mogle biti izgovorene u najboljoj vjeri. Nakon mjeseci
sukoba i neodlunosti, konano se zaputio putem kojim e potedjeti
Fannyne osjeaje. Bio je to nain da je ne povrijedi izjavom kako
namjerava otii. Dovodei je do dileme, odluio ju je uvjeriti da ona
bude ta koja e otii. Tako e ona sama inicirati vlastito spaavanje;
on e joj pomoi da se zauzme za sebe i spasi si ivot.
ak i ako su Sachsovi motivi i njemu samome bili skriveni, bar-
em se dovodio u poloaj u kojemu e dobiti ono to je htio. Ne elim
zvuati cinino, no pozornost mi privlai injenica u kolikoj se mjeri
Sachs u odnosu prema Fanny sluio istim obmanama i zamrenim pre-
vratima kao i s Marijom Turner na poarnim stubama, prethodnoga
ljeta. Pretjerano istanana savjest, sklonost krivnji nasuprot vlastitim
udnjama doveli su do toga da se dobar ovjek ponaa na nepoten
nain koji je u pitanje doveo njegovu dobrotu. Mislim da to i jest sr
itave katastrofe. Kod drugih je ljudi prihvaao slabosti, a od samoga
je sebe zahtijevao savrenstvo, gotovo nadljudsku neumoljivost ak i u
najmanjim djelima. Posljedica je bilo razoaranje, zaprepaujua
svijest o vlastitoj ljudskosti, a to ga je dovelo do jo neumoljivijih za-
htjeva po pitanju vlastita ponaanja, nakon ega su uslijedila jo gora
razoaranja.
Da je samo uspio malo vie voljeti samoga sebe, ne bi imao
snage posvuda oko sebe stvoriti toliku nesreu. No, Sachs si je namet-
nuo pokoru, odluio je vlastitu krivnju preuzeti kao krivnju svijeta, na
vlastitoj koi nositi njezine tragove. Ne krivim ga zbog onog to je
uinio. Ne krivim ga to je Fanny rekao neka ga ostavi ili to je htio
promijeniti vlastiti ivot. Samo mi ga je ao, neizrecivo mi je ao zbog
svih onih uasa koje je sruio na sebe.
 145/266
Trebalo je vremena kako bi njegova strategija imala uinka. No,
to bi ena trebala pomisliti kad joj njezin suprug kae neka se zaljubi
u nekog drugog, neka pobjegne od njega i nikada se ne vrati? Kad je o
Fanny rije, ona je njegove rijei odbacila kao glupost, kao dodatni
dokaz Benove sve vee nestabilnosti. Nije namjeravala uiniti ita od
onog to joj je rekao, osim ako joj izravno kae da je gotov, da s
njome vie ne eli biti u braku, u protivnom je odluila ostati gdje jest.
Nedefinirana je situacija potrajala etiri ili pet mjeseci. To se vrijeme
ini neizdrivo dugim, no Fanny je bila odluna.
Osjeala je da je iskuava, da je iz vlastitog ivota pokuava
izgurati samo kako bi vidio koliko je uporna, te da e se njegovi
najstraniji snovi ostvariti bude li odmah popustila. Bila je to zaobil-
azna logika njezine borbe da spasi njihov brak. Kad god bi joj se
Sachs obratio, ona je njegovim rijeima pripisivala suprotno znaenje.
Idi je znailo ne idi; voljeti nekog drugog znailo je voli mene; odus-
tani je znailo nemoj odustati. Obzirom na ono to se kasnije do-
godilo, nisam siguran da je bila u krivu.
Sachs je bio uvjeren da zna to eli, no kad je i dobio to je
prieljkivao, to je za njega izgubilo vrijednost. No tad je ve bilo
prekasno. Ono to je izgubio, izgubio je zauvijek.
Sudei prema onome to mi je Fanny rekla, izmeu njih nikada
nije dolo do odlunog raskida.
Umjesto toga, Sachs ju je izmorio, istroio njezinu ustrajnost, po-
lagano ju je otupio, sve dok vie nije imala snage za borbu. Na sam-
ome je poetku bilo nekoliko histerinih ispada, rekla je, bilo je i
plakanja i vikanja, no sve se naposljetku okonalo. Malo-pomalo,
iscrpila je sve protuargumente, pa kad je Sachs konano izgovorio
arobne rijei, kad joj je negdje, poetkom oujka rekao kako sudski
razvod i nije tako loa ideja, samo je klimnula glavom i prihvatila
njegov prijedlog. O tome tada nisam nita znao. Nijedno se od njih
nije otvorilo i govorilo mi o njihovim problemima, a budui da mi je
 146/266
ivot tad bio prilino frenetian, nisam ih mogao viati onoliko esto
koliko sam prieljkivao. Iris je bila trudna; traili smo novi stan;
dvaput tjedno sam drao predavanja na Princetonu i naporno radio na
svojoj novoj knjizi. Pa ipak, ini se da sam, premda toga nisam bio
svjestan, odigtao ulogu u njihovim branim pregovorima. Sachsu sam
priskrbio izliku, priliku da je bez lupanja vratima napusti i ode. Sve
see do onoga dana u veljai kad sam ga slijedio tijekom njegove et-
nje ulicama. Tada sam upravo bio proveo dva i pol sata sa svojom
urednicom, Nan Howard, a vie smo puta tijekom razgovora spo-
menuli Sachsa. Nan je znala koliko smo bliski. I ona je bila na zabavi
uprilienoj povodom 4. srpnja, a budui da je znala za nezgodu, kao i
za teko razdoblje kroz koje je otada prolazio, bilo je posve normalno
da me pita kako je Sachs. Rekao sam joj da sam i dalje zabrinut - ne
toliko zbog njegova raspoloenja, koliko zbog injenice da uope ne
pie. Prolo je ve sedam mjeseci, rekao sam. A to je predugo za
godinji odmor, osobito za nekog kao to je Ben.
Tako smo nekoliko minuta razgovarali o poslu, o tome kako bi
bilo kad bi ponovno poeo pisati, a ba kad smo preli na desert, Nan
je uskoila sa stranom idejom. Trebao bi prikupiti svoje stare tek-
stove i objaviti ih u knjizi, rekla je. To ne bi trebalo biti pretjerano
teko. Trebao bi samo odabrati najbolje, moda dopisati pokoju reen-
icu. A tko zna to se sve moe dogoditi kad jednom sjedne za radni
stol?
Moda mu se ponovno vrati elja za pisanjem.
Kae li da bi moda bila zainteresirana objaviti tu knjigu?
pitao sam.
Ne znam, rekla je. jesam li rekla takvo to? Nan je zatim na
trenutak zastala i nasmijala se.
Pretpostavljam da sam upravo to i rekla, zar ne? Ponovno je
zatim zastala, kao da se obuzdava kako ne bi otila predaleko. A za-
to, dovraga, ne? Na kraju krajeva, ipak sam upuena u Benov rad.
 147/266
itam ga jo od srednje kole, zaboga. Moda je vrijeme da ga malo
pritisnemo i natjeramo da to uini.
Pola sata kasnije, kad sam ugledao Bena na 8. aveniji, u glavi mi
se i dalje vrtio razgovor s Nan. Ideja o knjizi ve se udobno
ugnijezdila u meni, pa sam bio potaknut, i nakon dugo vremena ispun-
jen nadom.
To je moda i razlog zato sam poslije bio toliko deprimiran. Is-
pred sebe sam zatekao ovjeka koji je izgledao kao da ivi u pos-
vemanjoj bijedi, a ja se nisam mogao pomiriti s onim to sam vidio:
moj, neko uspjean i sjajan prijatelj, sada je u polutransu satima tu-
marao ulicama, jedva da se razlikovao od propalih ena i mukaraca
koji na ulicama prose kovanice. Te sam veeri kui doao obuzet
muninom.
Samome sam sebi rekao kako je situacija izmakla kontroli, te da
e ga jo samo molitve spasiti ne budem li brzo djelovao.
Sljedeeg sam ga tjedna pozvao na ruak. Kao da me netko
ukljuio, u trenutku kad je sjeo na stolac, poeo sam priati o knjizi. O
toj smo temi ve bili nekoliko puta razgovarali u prolosti, no Sachs se
jednostavno nije htio prihvatiti posla. Smatrao je da su njegovi tek-
stovi za asopise stvar trenutka, da su napisani u specifinim okolnos-
tima, sa strogo odreenim razlogom, te da bi knjiga za njih bila neto
previe trajno. Jednom mi je prilikom rekao da tim tekstovima treba
omoguiti neka umru prirodnom smru. Neka ih ljudi proitaju jed-
nom, a zatim neka ih zaborave - nema potrebe podizati grobnicu.
Njegova mi je obrana, dakle, ve bila poznata, tako da ideju nis-
am iznio kao knjievni prijedlog. Iznio sam je kao hladnu financijsku
transakciju. Proteklih je sedam mjeseci ivio na Fannynim jaslama,
rekao sam, pa je moda bilo vrijeme da stane na vlastite noge. Ako i
nije bio spreman pokrenuti se i potraiti posao, mogao je barem ob-
javiti tu knjigu. Zaboravi samoga sebe barem na tren, rekao sam.
Uini to za nju.
 148/266
Mislim da nikada nisam bio toliko kategorian. Bio sam tako
otvoren, tako strastveno pun zdravog razuma, da se Sachs poeo
smijeiti usred mog izlaganja. Pretpostavljam da je tog poslijepodneva
moje ponaanje bilo prilino komino, no takav sam bio samo zato to
se nisam nadao lakoj pobjedi.
Ispostavilo se da ga nije trebalo dugo uvjeravati. Odluio je
napraviti knjigu im je uo za moj razgovor s Nan, a sve to sam mu
naknadno rekao bilo je posve bespotrebno. Pokuavao me zaustaviti,
no budui da sam smatrao kako to znai da ne prihvaa ponueni mu
posao, nastavio sam s argumentima, to je zvualo kao da ovjeka koji
je ve pojeo svoj obrok i dalje nagovaram neka jede.
Uvjeren sam da sam mu bio smijean, no to ionako vie nije
vano. Ono to je vano jest da je Sachs pristao napraviti knjigu, to
sam doivio kao veliku pobjedu, kao divovski korak u pravome
smjeru.
Tada nisam naravno nita znao o njegovu odnosu s Fanny, pa
samim tim nisam imao pojma kako je itav projekt zapravo trik,
strateki manevar koji e mu omoguiti da okona svoj brak. To ni-
poto nije znailo da Sachs nije namjeravao objaviti knjigu, no
njegovi su se motivi uvelike razlikovali od onih koje sam zamiljao.
Tu sam knjigu doivljavao kao njegov povratak u svijet, dok ju je on
doivljavao kao bijeg, kao posljednju gestu dobre volje prije no to e
potonuti u tamu i ieznuti.
Tako je i smogao snage da s Fanny razgovara o sudskome
razvodu. On e otii u Vermont gdje e raditi na knjizi, ona e ostati u
gradu, pa e tako oboje imati vremena razmisliti o onom to zapravo
ele.
Knjiga mu je omoguila da ode s njezinim blagoslovom. Oboma
je skrenula pozornost s istinskog razloga njegova odlaska. Tijekom
sljedea dva tjedna, Fanny je organizirala Benov put u Vermont, kao
da je to njezina brana dunost, aktivno je demontirala njihov brak,
 149/266
kao da je i dalje bila uvjerena da e zauvijek ostati vjenani. Briga o
njemu za nju je bila refleksna radnja, tako da joj vjerojatno nije ni palo
na pamet zaustaviti se i spoznati to zapravo ini. Bio je to paradoks
svretka. S Delijom sam proivio neto slino: taj zavrni komentar
kad par vie i nije i je zajedno, kad je posljednje to vas dri zajedno
jo samo injenica da ste se razdvojili. Ni Fanny i Ben se nisu drukije
ponaali. Ona mu je pomogla da ode iz njezina ivota, a on je tu po-
mo doivio kao neto najprirodnije na svijetu. Iz podruma je izvukla
svenjeve njegovih starih lanaka; fotokopirala je poutjele i
izguvane originale; obilazila je knjinice, gdje je u potrazi za
izgubljenim lancima pregledala itave role mikrofilmova; itavu je
gomilu zabiljeki, iupanih stranica i tekstova poredala kronolokim
redom. Posljednjega je dana ak otila po kartonske kutije u koje je
zatim poslagala sav prikupljeni materijal, a kad je sljedeega jutra
Sachs konano trebao otii, ak mu je pomogla da kutije iznese iz
stana i smjesti ih u prtljanik. Toliko o jasnome prekidu. Toliko o
slanju nedvosmislenih signala. Mislim kako u tom trenutku ni jedno ni
drugo za to nisu bili sposobni.
Bilo je to potkraj oujka. Nevino sam prihvatio Sachsove rijei
zakljuivi kako u Vermont odlazi kako bi radio. Tamo je odlazio i
ranije, pa mi se injenica da je Fanny ostala sama u New Yorku nije
uinila nimalo udnom. Na kraju krajeva, i ona je imala svoj posao, a
budui da nitko nije ni spomenuo koliko e dugo Sachs izbivati, za-
kljuio sam kako je rije o relativno kratkom putovanju. Mjesec dana,
najvie est tjedana. Prikupljanje materijala za knjigu ne bi trebalo biti
teak posao, pa nisam vidio zato bi ostao due. Pa ak i ako bi se
due zadrao, Fanny nije nita spreavalo da ga u meuvremenu pos-
jeuje. Zato se nisam ni uplitao u njihove dogovore. Sve mi je zvualo
smisleno, pa kad me je Sachs veer prije odlaska nazvao da se
pozdravimo, ja sam mu rekao da mi je drago to odlazi. Sretno, rekao
sam, vidimo se uskoro. I to je bilo to. Kakve god da je planove tad
 150/266
imao u glavi, ni jednom rijeju nije spominjao da se moda nee
vratiti.
Nakon to je Sachs otiao u Vermont, zaokupile su me druge
stvari. Uz naporan rad, Irisinu trudnou, Davidove probleme u koli,
smrti roaka s obje strane, proljee je prolo prilino brzo. Ne znam,
moda sam ak osjetio i olakanje kad je otiao, no ivot na selu mu je
bez ikakve sumnje oivio duh.
Priblino jednom tjedno uli bismo se telefonom, a iz tih sam
razgovora zakljuio da je kod njega sve u najboljem redu. Poeo je ra-
diti na neemu novom, rekao mi je, a to sam doivio kao znaajan
trenutak, kao preokret u odnosu na njegovo prijanje stanje, pa sam si
dopustio da se prestanem brinuti. Premda je neprestano odgaao svoj
povratak u New York, premda se njegova odsutnost razvukla preko
travnja, svibnja, a zatim i lipnja, nisam je doivljavao kao znak za
uzbunu. Sachs se vratio pisanju, govorio sam samome sebi, Sachs je
ponovno zdrav, a za mene je to znailo da je apsolutno sve u na-
jboljem redu.
Iris i ja smo tog proljea vidjeli Fanny nekoliko puta. Sjeam se
barem jedne veere, kasnog ruka i nekoliko odlazaka u kino. Da bu-
dem iskren, nisam kod nje tad uoio nikakve znakove nelagode ili
tjeskobe. Istina, uistinu je malo govorila o Sachsu (to me zapravo tre-
balo uznemiriti), no zvuala je zadovoljno kad god bi ga spomenula,
inilo se kako je ak uzbuena zbog onog to radi u Vermontu. Rekla
nam je da on ne samo da pie, ve radi na novom romanu. Bilo je to
znatno bolje od onog to je zamiljala, te nije bilo nimalo vano to je
prolongirao knjigu eseja. Radio je kao lud, rekla je, jedva da se
zaustavljao kako bi jeo ili spavao, a ak i ako su ta izvjea bila
pretjerana (s njezine ili Sachsove strane), sva su se dodatna pitanja
inila neumjesnima.
 151/266
Iris i ja je nikada nismo pitali zato ne posjeuje Bena. Nismo je
pitali zato to je odgovor bio oigledan. Radio je kao na tekuoj vtpci,
pa mu ona nije htjela smetati.
Ona je, naravno, od nas skrivala injenicu da Sachs vie nije dio
njezi na ivota. To sam doznao tek kasnije, a tijekom vremena to ga
je proveo u Vermontu ini se da ni on, ba kao ni ja, nije imao pojma
o tome to se Fanny mota po glavi. Teko da je oekivala da e sve is-
pasti onako kako je ispalo.
Teoretski, za njih je jo bilo nade, no kad je Ben spakirao svoje
stvari u prtljanik i odvezao se na selo, postalo joj je jasno da je s
njima svreno. Nije bilo potrebno vie od tjedan ili dva da do toga
doe. I dalje joj je bilo stalo do njega i eljela mu je svako dobro, no
vie ga nije eljela vidjeti, razgovarati s njim, nije se vie eljela
truditi. Govorili su o tome kako e jedno drugome ostaviti otvorena
vrata, no sad se inilo kako su vrata ieznula. Ne, nisu bila zatvorena,
jednostavno ih vie nije bilo. Fanny se zatekla ispred praznoga zida,
kojemu je okrenula leda. Vie nisu bili u braku, a ono to je Fanny
zatim uinila od vlastitog ivota bio je njezin problem.
U lipnju je upoznala Charlesa Spectora. Osjeam da nemam
prava govoriti o tome, no s obzirom na to koliko je to utjecalo na
Sachsa, jednostavno je nemogue ne spomenuti ga. Nije kljuno to to
se Fanny odluila udati za Charlesa (vjenali su se prije etiri
mjeseca), ve injenica da Benu nije otvoreno rekla to se dogaa kad
se prologa ljeta zaljubljivala. Ponavljam, nemam namjeru optuivati
je.
Njezina je utnja bila utemeljena, a u danim je okolnostima re-
agirala primjereno, bez trunke sebinosti ili podmuklosti. itava afera
s Charlesom iznebuha ju je zaskoila, pa je u prvi mah bila previe
zateena da bi znala to zapravo osjea. Umjesto da Bena bre-bolje
izvijesti o neemu to moda nee potrajati, odluila je to neko
vrijeme zadrati za sebe, potedjevi ga dramatike sve do trenutka kad
 152/266
i sama bude znala to istinski eli. I tako je to razdoblje, i protiv njez-
ine volje, predugo trajalo. Ben je za Charlesa doznao posve sluajno -
tako to se jedne noi vratio kui u Brooklyn i zatekao ga u krevetu s
Fanny - a trenutak otkria nije mogao biti gori. S obzirom na to da je
upravo Sachs predloio razvod, sve to nije trebalo biti od nekakve
vanosti. Ali jest. U to su bili ukljueni i drugi faktori, no ovaj je bio
vaniji od ostalih. Ovaj je, da tako kaem, produio glazbenu izvedbu,
a ono to se tada moglo okonati jednostavno se nastavilo. Valcer
katastrofa nije utihnuo i vie nije bilo zaustavljanja.
No, do toga je dolo naknadno, a ja ne elim trati pred rudo.
Stvari su se prividno nastavile odvijati kao i prethodnih sedam
mjeseci. Sachs je radio na svome romanu, Fanny je i dalje odlazila u
muzej, a Iris i ja smo ekali roenje naeg djeteta. Nakon to je Sonia
dola na svijet (27. lipnja), tijekom est ili osam tjedana nisam bio u
kontaktu ni sa kim. Iris i ja smo bili u zemlji beba, u zemlji gdje je
san zabranjen, a dani se ne razlikuju od noi, u izoliranome
kraljevstvu kojim vladaju prohtjevi malenog, apsolutnog gospodara.
Fanny i Bena smo zamolili da onji budu krsni kumovi, to su oni pri-
hvatili iskazujui pritom veliki ponos i zahvalnost. Nakon toga je
uslijedila lavina darova. Fanny je svoje donosila osobno (odjea,
prekrivai, zveke), dok je Ben svoje slao potom (knjige, medvjedii,
gumene patke). Osobito me je dirnula Fannyna reakcija, to to je
svakoga dana nakon posla k nama svraala samo kako bi Soniju pet-
naestak minuta drala u naruju, gugutala joj svakojake ljubavne be-
dastoe. Kao da je blistala s djetetom u naruju, pa bi me svaki put
rastuila spoznaja da sve to za nju nikada nee biti mogue. Lje-
potice moja mala, obraala se tako Soniji, andeliu moj, tamna
pasifloro,, srce moje. Na njemu svojstven nain, Sachs nije bio
manje ushien, a ja sam paketie koji su i dalje pristizali potom
doivljavao kao znak istinskog napretka, kao konaan dokaz da mu je
uistinu dobro. Poetkom kolovoza nas je poeo poticati da ga
 153/266
posjetimo u Vermontu. Rekao mi je kako je spreman pokazati mi prvi
dio svoje knjige, a htio je i upoznati svoje kume. Predugo ste je ve
skrivali od mene, rekao je. Kako da se brinem o njoj kad jo ne
znam ni kako izgleda?
I tako smo Iris i ja unajmili automobil i sjedalicu za bebu, i za-
putili se na sjever kako bismo s njim proveli nekoliko dana. Sjeam se
da sam Fanny pitao hoe li nam se pridruiti, no inilo se da trenutak
nije bio najbolji. Upravo je tad bila poela raditi na tekstovima za
katalog povodom Blakelockove izlobe koju je u muzeju pripremala
te zime (bila je to tada za nju najznaajnija izloba), pa ju je bilo strah
da e prekoraiti krajnji rok. Namjeravala je Bena posjetiti im kata-
log bude gotov, objasnila je, a budui da mi se takvo objanjenje
inilo posve legitimnim, nisam je dalje pritiskao. Tad sam se ponovno
suoio s vanim dokazom, i ponovno na njega nisam obraao panju.
Fanny i Ben nisu se vidjeli ve pet mjeseci, a meni nije sinulo da
moda imaju problema. Da sam barem nakratko otvorio oi, sigurno
bih neto uoio. No, bio sam previe opsjednut vlastitom sreom, pre-
vie zaokupljen svojim malim svijetom da bih posvetio ikakvu
pozornost.
Pa ipak, posjet je bio uspjean. Nakon to smo u njegovu drutvu
proveli etiri dana i tri noi, zakljuio sam da je Sachs ponovno s obje
noge vrsto na zemlji, a kui sam se vratio osjeajui da smo blii ne-
go ikada ranije. U iskuenju sam rei kako je sve bilo kao u dobra,
stara vremena, no to ne bi bilo potpuno tono. Previe toga se do-
godilo od onoga pada, obojica samo se podosta promijenili, pa nae
prijateljstvo vie nije moglo biti kao neko. To, meutim, nije znailo
da su nova vremena bila loija od starih. Po mnogome su ak bila i
bolja. Bila su bolja zbog injenice da su predstavljala neto za to sam
osjeao da je izgubljeno.
Sachs nikada nije bio dobro organizirana osoba, pa me zaprepas-
tilo koliko se dobro pripremio za na posjet. U sobi u kojoj smo Iris i
 154/266
ja spavali nalazilo se cvijee, na radnome stolu uredno sloeni runici,
a kreveti sloeni po uzoru na kakvog vlasnika svratita s velikim
iskustvom. Kuhinja u prizemlju bila je prepuna hrane, vina i piva.
Svake smo veeri iznova otkrivali da je jelovnike za veeru sastavio
unaprijed. Osjeao sam kako su te sitne geste od velikog znaaja, a to
je i naemu boravku podarilo odreenu, ugodnu atmosferu. Svakod-
nevni je ivot za njega bio jednostavniji nego u New Yorku, pa je
malo-pomalo uspio ponovno uspostaviti nadzor nad samim sobom.
Kako mi je to rekao tijekom jednog od naih kasnononih razgovora,
to je bilo kao da je, u neku ruku, ponovno u zatvoru. Nije ga zaok-
upljalo nita iz izvanjskoga svijeta. ivot se sveo na nunost ogoljenu
do kosti, pa se vie nije morao pitati kako e provesti svoje vrijeme.
Svaki je dan, vie ili manje, bio ponavljanje onog prethodnog. Danas
je nalikovalo na juer, sutra e nalikovati na danas, a ono to e se do-
goditi sljedeega tjedna bit e tek odraz prethodnoga. To je bilo
utjeno. Element iznenaenja bio je iskljuen i zato se osjeao britkije,
u veoj se mjeri mogao usredotoiti na svoj posao. udno je to,
nastavio je zatim, no oba puta kad sam sjeo kako bih napisao roman,
bio sam odvojen od ostatka svijeta. Prvo u zatvoru, dok sam jo bio
klinac, a sad ovdje, u Vermontu, gdje ivim kao umski pustinjak. Pit-
am se to li to samo dovraga znai.
To znai da ne moe ivjeti bez drugih ljudi, rekao sam. Kad
oko sebe ima ljude od krvi i mesa, stvarni ti je svijet dovoljan. Kad se
nae sam, jednostavno mora izmiljati imaginarne likove. Treba ih
kako bi ti pravili drutvo.
Tijekom itava posjeta, nas troje nismo radili apsolutno nita. Jeli
smo i pili, plivali u ribnjaku, razgovarali. Sachs nam je iza kue uredio
koarkako igralite za sve vremenske uvjete, pa smo svakoga jutra po
sat vremena i vie izvodili ubacivanja ili igrali jedan na jedan (uvijek
bi me s lakoom pobijedio). Dok bi Iris poslijepodne drijemala, on i ja
bismo po dvoritu nosali Soniju, ljuljukali je kako bi zaspala, a usput
 155/266
bismo razgovarali. Prve sam veeri ostao dugo budan, te sam proitao
tipkani rukopis njegove knjige u nastajanju. Sljedee smo dvije noi
obojica ostali dugo budni, raspravljali smo o onome to je ve nap-
isao, kao i o onome to jo treba napisati. Tri od etiri dana je sijalo
sunce; temperature su bile ugodne za to doba godine. Sve u svemu,
bilo je savreno.
Sachs je do tada bio napisao tek treinu knjige, a ono to sam
proitao ni izdaleka jo nije bilo gotovo.
Sachs je toga bio svjestan, pa kad mi je, one prve noi, predao
rukopis na itanje, nije od mene oekivao nikakve detaljne kritike ili
prijedloge o moguim preinakama. Samo je htio znati mislim li da
treba nastaviti s pisanjem. Doao sam do stupnja kad vie ne znam
to radim, rekao je. Vie ne znam ni je li knjiga dobra ili nije. Ne
znam je li ovo neto najbolje to sam ikada napisao ili tek gomila
smea.
To nipoto nije bilo smee. Bilo mi je to jasno jo od prve
stranice, a itajui ostatak skice, shvatio sam da Sachs radi neto
izvanredno. Oduvijek sam zamiljao da u jednoga dana napisati up-
ravo takvu knjigu, a ako je bila potrebna katastrofa kako bi knjiga
konano i bila napisana, onda katastrofa zapravo i nije bila tako kata-
strofalna. Tako sam barem onda mislio. Bez obzira na probleme koje
sam u rukopisu pronaao, na preinake koje bi u konanici trebao
izvriti, najvanije je bilo to da je Sachs iznova poeo raditi, a ja nis-
am imao namjeru zaustavljati ga.
Samo pii i ne osvri se, rekao sam mu sljedeega jutra za dor-
ukom. Ako izdri do kraja, bit e to velika knjiga. Zapamti to sam
ti rekao: velika i nezaboravna knjiga.
Ne postoji nain da doznam je li ju na kraju i napisao. Tada sam
bio siguran da e je napisati, a kada smo se Iris i ja posljednjega dana,
prije puta s njime pozdravili, nije mi palo na pamet da u to sumnjam.
 156/266
Stranice koje sam proitao bile su jedno, no Sachs i ja smo itave
noi proveli razgovarajui, a s obzirom na ono to mi je tijekom tih
razgovora rekao, bio sam uvjeren da je sasvim ovladao situacijom, da
je svjestan onoga to ga jo eka. Ako je tomu tako, onda ne mogu
zamisliti nita bolesnije ili strasnije. Od svih tragedija koje si je moj
jadni prijatelj natovario na leda, injenica da je svoju knjigu ostavio
nedovrenom za mene je neto najnepodnoljivije. Ne kaem da su
knjige vanije od ivota, no injenica je da svi umiremo, da svi na-
posljetku nestajemo, a da je Sachs uspio dovriti svoju knjigu, postoji
ansa da bi ga ona nadivjela. U svakom sluaju, to je ono u to elim
vjerovati. Kako sada stvari stoje, ta je knjiga sad tek nagovjetaj kn-
jige, potencijalna knjiga zakopana u kutiji s neurednim stranicama
rukopisa i gomilom zbrkanih zabiljeki. To je sve to je od nje preo-
stalo, zajedno s ona naa dva kasnonona razgovora u vrtu, ispod neba
bez mjeseca, posutog zvijezdama. Tada sam mislio da njegov ivot
iznova poinje, da je na pragu nevjerojatno uspjene budunosti. Is-
postavilo se, meutim, da je stigao gotovo do samoga kraja. Manje od
mjesec dana nakon to sam ga posjetio, Sachs je prestao raditi na svo-
joj knjizi. Sredinom rujna, jednoga poslijepodneva otiao je u etnju i
zemlja ga je progutala. Od toga dana nije napisao nijednu jedinu rije.
Kako bih dao obol onome to nikada nee postojati, svoju sam
knjigu naslovio onako kako je Sach naslovio svoju: Levijatan.
 04.

Ponovno ga nisam vidio gotovo dvije godine. Maria je bila jedina

osoba koja je znala gdje se nalazi, a Sachs ju je natjerao da prisegne
kako nikome nee rei ni rije. Mislim da bi veina ljudi prekrila
obeanje, no Maria je dala rije i nita je nije moglo natjerati da se
izlane. Tijekom te dvije godine, na nju sam naletio najmanje est ili
sedam puta, no ak i kada smo razgovarali o Sachsu, ona nije dala
naslutiti da o njegovu nestanku zna vie od mene. Kad sam prologa
ljeta konano doznao to je sve od mene skrivala, od bijesa sam je htio
ubiti. No, bio je to moj problem, a ne Marijin i nisam imao nikakva
prava svoje frustracije istresti na nju. Na kraju krajeva, obeanje je
obeanje, i premda je njezina utnja izazvala veliku tetu, uvjeren sam
da nije bila u krivu to se ponaala onako kako jest. Ako je itko trebao
ita rei, bio je to Sachs. On je bio odgovoran za sve to se dogodilo, a
Maria je samo titila njegovu tajnu. Sachs, meutim, nije rekao nita.
Dvije se godine skrivao i nije prozborio ni rije.
Znali smo da je iv, premda ni u to vie nismo bili sigurni, bu-
dui da su prolazili mjeseci tijekom kojih njemu nije bilo ni traga ni
glasa. Na raspolaganju smo imali samo isjeke, avetinjske injenice.
Znali smo da je napustio Vermont, da se nije odvezao vlastitim autom,
te da ga je Fanny, u uasnim okolnostima, kratko vidjela u Brooklynu.
Sve su ostalo bila tek puka nagaanja. Budui da nam nije telefonom
najavio svoj dolazak, zakljuili smo kako nam eli priopiti neto od
iznimne vanosti, no o emu god da se radilo, nikada o tome nisu us-
pjeli razgovarati. Samo se jedne noi pojavio kao grom iz vedra neba
(izbezumljena i luaka pogleda, tako ga je opisala Fanny) i upao u
spavau sobu njihova stana. To je dovelo do gadne scene koju sam
 158/266
ranije opisao. Da je soba bila u mraku, situacija bi za sve bila manje
nezgodna, no nekoliko je svjetiljki bilo upaljeno, a Fanny i Charles na
prekrivaima su leali posve obnaeni, pa je Ben vidio sve. Jasno, bilo
je to posljednje emu se nadao. Prije no to je Fanny uspjela prozboriti
i rije, ve je izjurio iz sobe, zamuckujui kako mu je ao, kako nije
znao, da joj nije htio smetati. Ona je etveronoke ispuzala iz kreveta,
no dok je dola do predsoblja, Sachs je ve zalupio vratima stana i
trao niz stube. Iz stana nije mogla izai gola, pa je otrala u dnevnu
sobu, otvorila prozor i poela ga dozivati. Sachs je na trenutak zastao
na ulici i mahnuo joj. Imate moj blagoslov! doviknuo je. Zatim joj
je poslao poljubac, okrenuo se u drugome smjeru i otrao u no.
Odmah zatim, Fanny nas je nazvala. Pretpostavila je da se zapu-
tio k nama, no njezina je pretpostavka bila pogrena. Iris i ja smo ga
ekali, no Sachs se nije pojavio. Nakon toga vie nismo imali nikakvih
informacija o njegovu kretanju. Fanny je ponovno nazivala kuu u
Vermontu, no nitko se nije javljao.
Bila je to naa posljednja nada, ali kako su dani prolazili, inilo
se sve manje vjerojatnim da e se tamo ponovno vratiti. Obuzela nas
je panika; po glavama su nam se motale svakojake morbidnosti. Ne
znajui to bi drugo uinila, Fanny je ve sljedeeg vikenda unajmila
automobil i odvezla se do kue.
Kako nas je telefonom izvijestila odmah po dolasku, dokazi su
bili zbunjujui. Ulazna vrata su bila otkljuana, automobil je bio
parkiran na uobiajenom mjestu u dvoritu, a Benovi su rukopisi leali
na stolu u radnoj sobi: gotove stranice rukopisa bile su sloene na
gomilu, olovke razbacane po stolu, a jedna, napola ispisana stranica
jo uvijek je bila u pisaem stroju. Drugim rijeima, sve je izgledalo
kao da e se svakoga trena vratiti. Da je namjeravao otii na neko
dulje ili krae vrijeme, kua bi bila zakljuana, mislila je Fanny.
Ispustio bi vodu iz cijevi, iskljuio struju, ispraznio hladnjak. Osim
 159/266
toga, uzeo bi rukopis, pridodala je. ak i da je zaboravio uiniti sve
ostalo, rukopis sigurno ne bi zaboravio.
Jednostavno nismo uspijevali razluiti o emu je rije. Bez obzira
koliko iscrpno analizirali, uvijek bismo se zaticali pred zagonetkom. U
jednu je ruku Sachsov odlazak bio neoekivan. S druge je pak strane
otiao svojevoljno. Ako ve ne zbog onog letiminog susreta s Fanny
u New Yorku, svakako smo mogli posumnjati kako je rije o
nepotenoj igri, no Sachs je do grada doao neozlijeen. Bio je,
dodue, pomalo iscrpljen, ali zapravo neozlijeen. Pa ipak, ako mu se
nita nije dogodilo, zato se nije vratio u Vermont? Zato je iza sebe
ostavio automobil, odjeu, rukopis? Iris i ja smo neprestano, uvijek
iznova razgovarali s Fanny, razmatrali smo mogunosti, no nikada
nismo doli do zadovoljavajueg zakljuka. Bilo je previe praznina,
varijacija, nepoznanica. Nakon mjesec dana provedenih u
nagaanjima, predloio sam Fanny neka se obrati policiji i prijavi
Benov nestanak. Ona, meutim, nije prihvatila moj prijedlog. Rekla je
kako vie nema nita s njim, te se samim tim nema prava mijeati.
Nakon onog to se dogodilo u stanu, bio je slobodan initi to ga
je volja, a ona vie nije imala nikakva prava dovlaiti ga natrag.
Charles (koga smo do tada ve upoznali i shvatili da je zapravo dobar
ovjek) bio je spreman unajmiti privatnog detektiva i osobno mu plat-
iti usluge. Samo kako bismo doznali je li s Benom sve uredu, rekao
je. Nije rije o tome da ga dovuemo natrag, samo pokuaj da doz-
namo je li nestao vlastitom voljom. Iris i ja smo smatrali da je Char-
lesov plan razborit, no Fanny mu nije dopustila da ga provede. Dao
nam je svoj blagoslov, rekla je. To je kao da je rekao zbogom.
ivjela sam s njim dvadeset godina i znam kako razmilja. Ne eli da
ga traimo. Ve sam ga jednom izdala i ne elim ponoviti. Moramo ga
ostaviti na miru. Vratit e se kad bude spreman, a do tada moramo
ekati. Vjerujte mi, to je sve to moemo uiniti. Moramo samo mirno
sjediti i nauiti ivjeti s tim.
 160/266
Proli su mjeseci. Prola je i godina, a zatim i dvije, no zagonetka
je ostala nerijeena. Kad se Sachs prologa kolovoza ponovno pojavio
u Vermontu, odavno sam ve prestao vjerovati da emo ikada doznati
odgovor. Iris i Charles su bili uvjereni da je mrtav, dok je moje bezn-
ae bilo neodreeno.
Nikada me nije obuzeo neki snaan i jasan osjeaj da je iv ili
mrtav - nije bilo iznenadnih intuicija, izvanosjetilnih spoznaja, nisam
imao nikakvih mistikih iskustava - ali ipak sam bio vie-manje uvjer-
en da ga vie nikada neu vidjeti. Kaem vie-manje zato to ni u
to nisam bio siguran. Tijekom prvih mjeseci nakon njegova nestanka,
obuzimao me itav niz silovitih i kontradiktornih osjeaja, no oni su
vremenom samo od sebe sagorjeli, tako da pojmovi tuga, bijes ili
alost vie nisu bili primjenjivi.
Izgubio sam vezu s njim, a njegova se odsutnost doimala sve
manje i manje osobnom. Kad god bih pokuao o njemu razmiljati,
moja bi me mata izdala. Kao da je Sachs postao rupa u univerzumu.
Nije on vie bio tek moj nestali prijatelj, bio je simptom mog neznanja
o svemu, amblem nepoznatog. Ovo vjerojatno zvui neodreeno, no to
je najbolje to mogu. Iris mi je rekla da se pretvaram u budista, pa
pretpostavljam kako to moe predoiti kakvi su tad bili moji stavovi.
Fanny je bila kranka, rekla je Iris, zato to ju nikada nije napustila
vjera da e se Sachs naposljetku vratiti; ona i Charles su bili ateisti; ja
sam pak bio pobornik ena, nisam vjerovao ni u kakvu mo. Rekla je
kako me poznaje godinama, no kako je to bilo prvi put da nisam iznio
nikakvo miljenje.
ivot se promijenio i nastavio dalje. Nauili smo ivjeti s tim,
ba kako nas je Fanny preklinjala. Ona i Charles su sad ivjeli za-
jedno, a mi smo, i protiv vlastite volje, morali priznati da je on ipak
poten momak. U kasnim etrdesetima, arhitekt, formalno oenjen,
otac dvaju sinova, inteligentan, oajno zaljubljen u Fanny, bez ikakve
 161/266
zamjerke. Malo-pomalo, uspjeli smo se sprijateljiti s njim i postali
smo sudionici nove stvarnosti.
Prologa proljea, kad je Fanny izjavila kako tijekom ljeta ne
namjerava odlaziti u Vermont (rekla je kako jednostavno ne moe, te
ne vjeruje da e ikada moi), palo joj je na pamet kako bismo se Iris i
ja moda mogli posluiti kuom. Htjela nam je darovati kuu, no mi
smo ustrajali u tome da joj plaamo barem neki najam koji bi barem
pokrio neke trokove - porez, odravanje i tomu slino. Tako se i do-
godilo da smo prologa ljeta ondje bili upravo kad se Sachs ponovno
pojavio. Stigao je bez ikakva upozorenja, jedne je noi u dvorite upao
u ofucanom, plavom Chewvju, u kui je proveo nekoliko dana, a
zatim ponovno nestao. U meuvremenu je govorio kao sumanut. To-
liko je govorio da me gotovo uplaio. Uplaio sam se zapravo kad sam
njegovu priu uo do kraja, a s obzirom na to koliko je bio odluan da
mi ispria sve. Uistinu sumnjam da je ita izostavio.
Nastavio je pisati, rekao je. Nakon to smo Iris i ja otili sa Soni-
jom, nastavio je pisati jo tri ili etiri tjedna. Na razgovor o Levi-
jatanu oigledno mu je bio od velike pomoi, jer se jo istoga jutra ba-
cio na rukopis, odluan da Vermont nee naputati sve dok ne dovri
skicu itavog romana. inilo se da sve ide u najboljem smjeru. Napre-
dovao je iz dana u dan, bio je zadovoljan svojim redovnikim ivo-
tom, sretniji no ikada prije. A onda je jednog ranog poslijepodneva,
sredinom rujna, otiao u etnju. Vrijeme se tad ve bilo promijenilo,
zrak je bio svje, prepun jesenjih mirisa. Odjenuo je svoju vunenu
lovaku jaknu i poeo se penjati uz brdo iza kue, u smjeru sjevera.
Pretpostavio je da mu preostaje jo sat vremena danjega svjetla, to je
znailo da se moe etati pola sata, a zatim se okrenuti i vratiti kui. U
normalnim bi okolnostima tih sat vremena proveo ubacujui loptu u
ko, no promjena godinjih doba je bila u punome zamahu, pa je htio
vidjeti to se dogaa u umi: crveno i uto lie, gledati kako se sun-
eve zrake probijaju kroz kronje breza i javorova, lutati kroz
 162/266
ljeskanje plamenih boja. I tako je krenuo na svoj maleni izlet, mislei
pritom iskljuivo na veeru koju e si pripraviti pri povratku kui.
Pa ipak, im je zaao u umu, misli su mu odlutale. Umjesto da
promatra lie i ptice selice, poeo je razmiljati o svojoj knjizi. U
misli su mu se vraali dijelovi koje je napisao ranije toga dana, a prije
no to je uope postao svjestan onoga to ini, u glavi je ve osmil-
javao nove reenice, razmiljao je o onom to e napisati sljedeega
jutra. Nastavio je hodati, probijao se kroz suho lie i bodljikavo grm-
lje, uope se ne obazirui na to kamo je zaao. Mogao je tako nastaviti
satima, rekao je, no u jednome je trenutku shvatio kako vidljivost vie
nije najbolja. Sunce je ve bilo zalo, a zbog guste ume, no se
sputala velikom brzinom.
Osvrnuo se oko sebe u nadi da e pronai neki orijentir, no nije
uoio nita to bi mu bilo poznato, pa je ubrzo zakljuio kako jo
nikada nije bio na tom mjestu. Osjeao se kao budala, pa se samo
okrenuo i poeo trati u smjeru iz kojega je doao. Na raspolaganju je
imao samo nekoliko minuta prije no to tama sve proguta, a znao je da
nema nikakve anse. Nije imao depnu svjetiljku ni ibice, a nije
ponio nikakvu hranu. Spavati na otvorenome nije se doimalo nimalo
ugodnim, no druge solucije nije bilo.
Sjeo je na panj i poeo se smijati. Samome je sebi bio smijean,
tako je rekao, prvorazredni komian lik. Ubrzo je zatim pao mrak, nije
vidio ni prst pred nosom. ekao je da se pojavi mjesec, ali nebo je bilo
zastrto oblacima. Ponovno se smijao. Nee vie zbog toga razbijati
glavu, odluio je. Bio je siguran tamo gdje se zatekao, a sigurno ga
nee ubiti to to e mu se guzica malo smrznuti. Zato se potrudio da
mu bude udobno. Legao je na zemlju, nasumino se prekrio liem i
granicama i mislio na svoju knjigu. Ubrzo je ak uspio zaspati.
Probudio se u zoru, promrzao do kostiju, s odjeom vlanom od
rose. Sve mu to vie uope nije bilo smijeno. Imao je groznicu,
boljeli su ga miii. Bio je gladan i raupan, a sve to je prieljkivalo
 163/266
bilo je izai iz ume i pronai put do kue. Poao je putem za koji je
bio uvjeren da je upravo njime doao prethodnog poslijepodneva, no
nakon gotovo sat vremena hoda je poeo sumnjati da se zaputio u po-
grenome smjeru. Razmiljao je o tome kako bi moda bilo dobro
vratiti se na mjesto odakle je poao, no vie nije bio siguran bi li ga
uspio pronai - nije ak bio siguran ni bi li ga uope prepoznao.
Nebo je toga jutra bilo sivo, prekriveno gustim oblacima koji su
zaklanjali sunce. Sachs se nikada nije dobro snalazio u umi, a bez
kompasa nije ak znao ni ide li u smjeru sjevera, juga, zapada ili is-
toka. S druge pak strane, nije ba mogao rei da se izgubio u praumi.
Prije je ili kasnije trebao stii do kraja ume, tako da smjer kretanja ni
nije bio vaan, vano je samo bilo da se kree pravocrtno. im stigne
do neke prometnice, pokucat e na vrata prve kue i zatrait e po-
mo. Uz malo sree, ljudi u kui e mu znati rei gdje se tono nalazi.
Dugo je vremena trebalo da se takvo to i dogodi. Budui da nije
imao sat, nije mogao znati koliko je to potrajalo, no pretpostavljao je
kako je lutao tri ili etiri sata. Do tada mu sve ve bilo poteno
zgadilo, a posljednjih nekoliko milja je proklinjao vlastitu glupost, os-
jeajui sve vei bijes. Pa ipak, stigavi do ruba ume, mrano je
raspoloenje nestalo i prestao je osjeati samosaaljenje. Zatekao se
na uskoj, zemljanoj cesti, a premda nije imao pojma gdje je, niti je na
vidiku bilo ijedne kue, samoga je sebe tjeio kako je najgore iza
njega. Hodao je jo deset ili petnaest minuta, kladei se sa samim
sobom koliko se daleko udaljio od kue. Ako se udaljio manje od pet
milja, onda e pedeset dolara potroiti na dar za Soniju. Ako se udaljio
vie od pet, ali manje od deset milja, onda e na dar potroiti sto
dolara.
Ako je vie od deset, onda daje dvjesto dolara. Vie od petnaest,
onda tristo, i tako dalje. I dok je svome kumetu kupovao te zam-
iljene darove (pliani pande, kuice za lutke, poniji), daleko iz sebe je
zauo zvuk automobilskog motora. Ispostavilo se kako je rije o
 164/266
crvenom kamionetu koji je jurio pristojnom brzinom. Zakljuivi kako
nema to izgubiti, Sachs je podigao ruku kako bi privukao vozaevu
pozornost. Kamionet je protutnjao pokraj njega, no prije no to se
Sachs uspio okrenuti, usporio je i zaustavio se. Zauo je kripu
ljunka, podigla se praina, a zatim je zauo glas koji mu se obraao i
pitao ga treba li prijevoz.
Voza je bio mladi u ranim dvadesetima. Sachs je zakljuio
kako je rije o lokalnom mladiu, cestaru ili vodoinstalaterovu egrtu,
a premda isprva nije bio raspoloen za razgovor, momak je bio tako
prijateljski raspoloen i susretljiv, da su ubrzo poeli razgovarati. Na
podu ispred Sachsova sjedala bila je palica za bejzbol, a kada je klinac
pritisnuo papuicu gasa kako bi pokrenuo kamionet, palica je Sachsa
udarila u gleanj. Bilo je to, da tako kaem, uvod u razgovor. Kad se
ispriao zbog nemile nezgode, momak se predstavio kao Dwight
(Dwight McMartin, kako e Sachs kasnije doznati), nakon ega su
poeli priati o bejzbolu. Dwight mu je rekao da igra u momadi koju
sponzorira dobrovoljno vatrogasno drutvo iz Newfanea. Regularna se
sezona okonala prologa tjedna, a te su se veeri trebala igrati doi-
gravanja - ako vrijeme ostane kakvo jest, pridodao je nekoliko puta,
ako vrijeme ostane kakvo jest i ne padne kia. Dwight je bio prvi ig-
ra na bazi, odlian udarac i broj jedan u ligi po broju osvojenih
bodova, krupni div u stilu Moosea Skowrona. Sachs mu je rekao da e
se potruditi doi gledati utakmicu, a Dwight mu je, smrtno ozbiljan,
rekao kako se isplati doi jer je siguran da e igra biti strano dobra.
Sachs nije mogao a da se ne nasmijei. Bio je raupan i neobrijan,
odjea mu je bila prepuna trnja i komadia listova, a nos mu je curio
kao slavina. Vjerojatno je izgledao kao skitnica, pa ipak mu Dwight
nije postavljao neka osobna pitanja. Nije ga pitao to radi na toj pustoj
cesti, nije ga pitao gdje ivi, pa ak ni kako se zove. Moda je bio
malo tupav, pomislio je Sachs, ili je moda jednostavno bio pristojan.
Bilo kako bilo, teko je bilo ne cijeniti takvu diskreciju. Sachs je
 165/266
iznenada zaalio to se proteklih nekoliko mjeseci toliko povukao u
sebe. Trebao se malo vie druiti sa svojim susjedima; trebao se malo
potruditi kako bi doznao neto o ljudima koji ga okruuju. Kao da je
rije o etikome pitanju, samome je sebi rekao da ne smije zaboraviti
bejzbolsku utakmicu. Dobro e mu to doi, mislio je, pomoi e mu
da misli i na druge stvari, a ne samo na svoju knjigu. Pronae li ljude s
kojima moe razgovarati, moda vie nee zalutati tijekom etnje
umom.
Kad mu je Dwight rekao gdje se tono nalaze, zaprepastio se ko-
liko se udaljio od kue. Oigledno je propjeaio preko brda i izbio
dva grada istono od mjesta gdje je ivio. Pjeice je preao samo deset
milja, no automobilu je trebalo tridesetak. Bez nekakva posebnog
razloga, odluio je sve ispriati Dwightu. Iz puke zahvalnosti, ili
moda zato to mu se sve to sada inilo smijenim. Moda e klinac
zatim sve prepriati svojim kompiima iz tima, pa e se svi poteno
nasmijati na njegov raun. Sachsu je bilo svejedno. Bila je to pria
dostojna svog imena, klasina glupa ala, i nije ga smetalo to e ga
vlastita glupost izvrgnuti ruglu. Gradski maheri se igraju Daniela
Boonea po vermontskim umama i vidite to im se dogodi, deki moji.
No, kad je poeo priati o zloj kobi koja ga je zadesila, Dwight je
iskazao neoekivanu suosjeajnost. Rekao je kako se isto to i njemu
jednom dogodilo i da mu nije bilo nimalo zabavno. Bilo mu je tada tek
jedanaest ili dvanaest godina i usr'o se od straha. itavu je no uao
iza stabla, strahujui da e ga medvjedi napasti. Sachs nije bio siguran,
no sumnjao je da je Dwight itavu priu izmislio samo kako bi ga
utjeio. Bilo kako bilo, nije mu se smijao. Zapravo mu je ponudio
prijevoz do kue. Istina, malo je kasnio, rekao je, no nema veze. Za
Boga miloga, i on bi se, da je na Sachsovu mjestu, nadao da e ga
netko odvesti kui.
Tada su ve bili preli na poploanu cestu, no Dwight je tada
tekao kako zna za preicu do Sachsove kue. To je znailo okrenuti
 166/266
automobil i vratiti se nekoliko milja unatrag, no im je sve izraunao u
glavi, odluio se za promjenu smjera. Zakoio je, okrenuo se nasred
ceste i zaputio u suprotnome smjeru. Ispostavilo se da je preica
nevjerojatno uska, zemljana staza prepuna rupa koja se protee kroz
mrane, stablima gusto obrasle dijelove ume. Dwight je rekao kako
tek mali broj ljudi zna za tu preicu, te kako e ih ona, ako se ne vara,
dovesti do znatno ire zemljane ceste, pa jo jedne, iza koje slijedi ok-
runi autoput koji prolazi oko pet milja od Sachsove kue. Dwight je
vjerojatno znao o emu govori, no nije mu se pruila prilika da dokae
ispravnost svoje teorije. Manje od milje niz prvu zemljanu cestu naili
su na neto neoekivano. A prije no to su to uspjeli zaobii, njihovo
se putovanje primaklo kraju.
Sve se dogodilo veoma brzo. Sachs je to doivio kao udarac u
utrobu, kao vrtoglavicu u glavi, kao nalet straha u ilama. Bio je tako
iscrpljen, rekao mi je, a tako je malo vremena zapravo bilo prolo od
poerka avanture do njezina kraja, da sve ni nije uspio doivjeti kao
stvarno - ni kasnije, pa ak ni kada mi je, dvije godine kasnije, poeo
prepriavati ono to se dogodilo. U jednom su se trenutku brzo
provlaili kroz umu, rekao je, a ve su se u sljedeem zaustavili. Na
cesti, ispred njih je stajao ovjek naslonjen na prtljanik bijele Tovote
koji je puio cigaretu. Izgledao je kao da je u kasnim tridesetima, bio
je to visok, vitak mukarac odjeven u radnu, flanelsku koulju i iroke,
kaki hlae. Jedino to je Sachs na njemu uoilo bila je brada - poput
one kakvu je i sam neko imao, samo tamnija. Uvjeren kako ovjek
jamano ima problema s automobilom, Dwight je izaao iz kamioneta
i zaputio se prema njemu, pitajui ga treba li pomo. Sachs nije uspio
uti ovjekov odgovor, no glas mu je zvuao bijesno, na neki nain
nepotrebno neprijateljski, a promatrajui ih kroz vjetrobransko staklo,
bio je zaprepaten kad je ovjek na sljedee Dwightovo pitanje jo
grublje odgovorio: odjebi, ili gubi se od mene, neto u tom stilu. Tad
ga je obuzeo adrenalin, rekao je Sachs, pa je instinktivno posegnuo za
 167/266
metalnom palicom na podu. Dwight je, meutim, po prirodi bio pre-
vie dobar da bi shvatio mig.
Nastavio je hodati prema ovjeku, ne obazirui se na uvrede,
neprestano ponavljajui kako samo eli pomoi. ovjek je uzrujano
ustuknuo, otiao je do prednjeg dijela auta, otvorio vrata sa suvozake
strane i uze neto iz pretinca. Kad se uspravio i ponovno okrenuo
prema Dwightu, u ruci mu je bio pitolj. Ispalio je hitac. Veliki je mo-
mak jauknuo i uhvatio se za trbuh, a zatim je ovjek ispalio jo jedan
hitac. Deko je ponovno jauknuo i poeo posrtati po cesti, stenjao je i
plakao od boli. ovjek se okrenuo kako bi ga pratio pogledom, a
Sachs je iz kamioneta iskoio s palicom u ruci. Rekao mi je da uope
nije razmiljao. Dotrao je ovjeku s leda u trenutku kad je ovaj is-
paljivao trei hitac, vrsto je stisnuo palicu u rukama i poteno je
zamahnuo. Ciljao je ovjekovu glavu - nadao se da e mu raskoliti
lubanju, nadao se da e ga ubiti, da e mu mozak prosuti po tlu. Palica
je udarila zastraujuom snagom, zabijajui se tono iza ovjekova
desnog uha. Sachs je uo zvuk udarca, pucanje hrskavice i kostiju.
ovjek je zatim pao. Mrtav se sruio nasred ceste, a zatim je zavladala
tiina.
Sachs je dotrao do Dwighta, no kad se sagnuo kako bi pregledao
njegovo tijelo, vidio je da ga je trei hitac usmrtio. Metak mu je
proao ravno kroz potiljak i smrskao mu lubanju. Sachs je propustio
priliku.
Radilo se o tempiranju, a on je bio prespor. Da je samo djeli
sekunde ranije doao do onog ovjeka, posljednji bi hitac promaio
cilj, pa sada ne bi zurio u truplo, nego bi povezivao Dwightove rane i
davao sve od sebe da mu spasi ivot. Trenutak nakon to je pomislio
na to, Sachs je osjetio kako mu itavo tijelo drhti. Sjeo je na cestu,
glavu je ugurao izmeu koljena i trudio se ne povraati.
Vrijeme je prolazilo. Osjeao je kako mu zrak prolazi kroz
odjeu; uo je plavu sojku kako krijeti u umi; sklopio je oi. Kad ih
 168/266
je ponovno otvorio, s ceste je podigao aku rahle zemlje i bacio si ju je
u lice. Zemlju si je zatim ugurao u usta i poeo ju je vakati. Zrnca
pijeska strugala su mu zube, osjeao je ljunak na jeziku. Zvakao je
sve dok vie nije mogao podnijeti taj okus, pa je sve ispljunuo, zasten-
jao je kao bolesna, luda zvijer.
Da je Dwight ostao iv, rekao je, sve bi bilo drukije. Misao o
bijegu nikada mu ne bi pala na pamet, a bez bijega nikada se ne bi do-
godilo ni sve ono to je zatim uslijedilo. tojei tako sam usred ume,
Sachs je iznenada osjetio kako ga obuzima duboka, neobuzdana pan-
ika. Dva su ovjeka bila mrtva, a njemu se sama pomisao da bi se tre-
bao obratiti teritorijalnoj policiji inila nezamislivom. Ve je bio u za-
tvoru. Bio je osuivani poinitelj krivinog djela, a bez svjedoka koji
bi potvrdio njegovu priu, nitko mu nee povjerovati. Njegova je pria
bila previe bizarna, neuvjerljiva. Nije tad naravno mogao trezveno
razmiljati, no svaka je njegova misao bila usmjerena prema njemu
samome. Za Dwighta vie nije mogao nita uiniti, no mogao je spas-
iti vlastitu kou, a u panici koja ga je obuzela kao jedino mogue
rjeenje uinilo mu se da pobjegne to je mogue dalje od tog prokle-
tog mjesta.
Znao je da e policija zakljuiti da je na mjestu zloina nazoan
bio i trei ovjek. Bit e oigledno da se Dwight i onaj neznanac nisu
uzajamno poubijali, jer ovjek s tri metka u tijelu teko da bi mogao
nekog nasmrt izudarati, a ak i da jest, teko da bi nakon toga mogao
odetati est metara dalje niz cestu, osobito ne s metkom u glavi.
Sachs je bio svjestan i da e iza sebe sigurno ostaviti neke tragove.
Bez obzira na to koliko revno iza sebe istio, struan tim foren-
ziara bez problema e pronai neto to e im koristiti u istrazi: oti-
sak prsta, vlas kose, neki mikroskopski fragment. Sve to, meutim,
nije bilo vano. Ukoliko uspije otiske svojih prstiju ukloniti s kamion-
eta, ukoliko se sjeti sa sobom ponijeti palicu, nee biti dokaza koji e
na njega ukazati kao na treeg ovjeka. Bilo je to presudno. Morao je
 169/266
biti siguran da nakon to ukloni dokaze, trei ovjek moe biti bilo
tko. Kad to uini, bit e na konju.
Nekoliko je minuta proveo briui povrine u kamionetu: plou s
instrumentima, sjedalo, prozore, unutarnje i vanjske ruke, sve ega se
sjetio. Sve je dvaput prebrisao, a zatim i trei put, kako bi bio siguran.
Nakon to je palicu podigao s tla, otvorio je vrata neznaneva auto-
mobila, vidio je da je klju u bravi, pa je sjeo za upravlja. Motor se
pokrenuo ve pri prvom pokuaju. Naravno da je znao da e iza njega
ostati tragovi guma, te da e ti tragovi guma otkloniti svaku sumnju da
je na mjestu zloina bio i trei ovjek, no Sachs je bio previe
prestraen da bi otiao pjeice. A bilo bi to zapravo najrazboritije:
odetati, otii kui i zaboraviti sav taj uas. No srce mu je odve
silovito udaralo za takvo to, misli su mu izmicale svakom nadzoru,
tako da potezi vodeni razumom vie nisu bili mogui. udio je za
brzinom. udio je za brzinom i bukom automobilskog motora, htio je
otii, sjesti u automobil i odvesti se to je mogue bre. Samo je to
pristajalo njegovu unutarnjem kaosu. Samo mu je to moglo omoguiti
da stia urlikanje uasa u njegovoj glavi.
Dva i pol sata se meudravnom cestom vozio u smjeru sjevera,
pratei tijek rijeke Connecticut, sve dok nije doao do Barrea. Tada ga
je konano obuzela strana glad. Strahovao je da nee moi zadrati
hranu u elucu, no kako vie od dvadeset etiri sata nije pojeo nita,
znao je da mora pokuati neto pojesti. Na sljedeem je izlazu siao s
meudravne ceste, nakon ega se petnaestak minuta vozio dvo-
tranom cestom, a zatim se zaustavio kako bi objedovao u nekom
gradiu ije je ime zaboravio. Ne elei se izlagati riziku, naruio je
meko kuhana jaja i tost. Otiao je zatim u muki zahod, gdje se ois-
tio, oprao toplom vodom i s odjee uklonio mrlje od zemlje, granice i
lie. Nakon toga se osjeao znatno bolje. Kad je platio raun i izaao
iz restorana, shvatio je kako bi trebao otii do New Yorka.
 170/266
Nije mogao priu zadrati za sebe. To mu je tada postalo jasno, a
kad je shvatio da s nekim mora razgovarati, znao je da sve moe is-
priati jedino Fanny. Usprkos svemu to se dogodilo prethodne god-
ine, iznenada ju je silno poelio vidjeti.
Dok je prilazio automobilu mrtvog neznanca, Sachs je uoio da
je registriran u Kaliforniji. Ni sam nije znao to bi s tim otkriem, no
ipak ga je iznenadilo. Koliko mu je jo detalja promaknulo? - pitao se.
Prije no to e se vratiti na meudravnu cestu i zaputiti se na
jug, skrenuo je s glavne ceste i parkirao se uz rub onog za to je kas-
nije doznao da je umski rezervat. Bilo je to osamljeno mjesto, mil-
jama oko njega nije bilo ni ive due. Sachs je otvorio sva vrata na
automobilu, spustio se na koljena i sustavno pretraio unutranjost.
Premda je bio temeljit, rezultati njegove pretrage bili su
razoaravajui.
Pronaao je nekoliko kovanica razbacanih ispod prednjeg sjedala,
nekoliko zguvanih papira na podu (ambalaa, kuponi, zguvane
kutije cigareta), no nita s imenom, nita to bi ga uputilo u identitet
ovjeka kojeg je ubio. Pretinac za rukavice takoer nije sadravao
nikakve tragove, u njemu je bio tek prirunik za vlasnike Tovote,
neotvorena teka cigareta Camel s filterom. Preostao mu je jo samo
prtljanik, a kad je Sachs konano otiao do njega, ispostavilo se da je
prtljanik posve druga pria.
U njemu su se nalazile tri torbe. Najvea je bila prepuna odjee,
brijaeg pribora i zemljopisnih karata.
Skrivena na samome dnu, bila je malena, bijela kuverta u kojoj se
nalazila putovnica. Pogledavi fotografiju na prvoj stranici, Sachs je
odmah prepoznao ovjeka kojeg je susreo prethodnog jutra - isti lik,
samo bez brade. Putovnica je glasila na Reeda Dimaggioa, s inicija-
lom N. izmeu imena i prezimena. Datum roenja: 12. studenog 1950.
Mjesto roenja: Newark, Newjersey. Putovnica je bila izdana u San
Franciscu, u srpnju iste godine, a stranje su stranice bile prazne, bez
 171/266
viza ili carinskih biljega. Sachs se pitao nije li krivotvorena. S obzir-
om na ono to se tog jutra dogodilo u umi, inilo se kako Dwight
gotovo sigurno nije bio prva osoba koju je Dimaggio ubio. A ako je
rije o profesionalnom plaenom ubojici, onda je vrlo vjerojatno da
putuje s lanim dokumentima. Pa ipak, ime je bilo nekako preudno,
preneobino da ne bi bilo pravo. Moralo je biti neije, a budui da
nikako nije mogao doznati neto vie o ovjekovu identitetu, Sachs je
tako zvao ovjeka kojeg je ubio. Reed Dimaggio. Dok ne iskrsne
neto bolje, zvat e ga tim imenom.
Sljedei predmet je bio metalni koveg nalik na one blistave,
srebrne kutije u kojima fotografi ponekad nose svoj materijal. Prvu je
torbu otvorio bez kljua, no ova je bila zakljuana, pa je Sachs pola
sata pokuavao razvaliti bravice. Udarao je po njima runom diza-
licom, a svaki put kad bi udario, u kutiji su zveckali metalni predmeti.
Zakljuio je kako je rije o oruju: noevima, pitoljima, streljivu, al-
atkama koje su Dimaggiu bile neophodne u poslu. Kad je naposljetku
konano uspio otvoriti kutiju, u njoj je pronaao gomilu udnovatih
drangulija, nipoto ono emu se Sachs nadao. Pronaao je kaleme
elektrine ice, budilice, odvijae, mikroipove, konopac, kit i neko-
liko kolutova crne, samoljepive vrpce. Jedan po jedan, Sachs je pred-
mete vadio iz koveia i prouavao ih, trudei se proniknuti koja im
je svrha. No, nakon to je pomno pregledao sve predmete iz kutije, i
dalje nije uspio dokuiti emu bi mogli posluiti. Tek dugo nakon to
se ve vozio cestom, na pamet mu je pala njihova svrha. Vozei se te
noi prema New Yorku, iznenada je shvatio kako je zapravo rije o
materijalu za izradu bombe.
Trei komad prtljage bila je torba za kuglanje. Nita na njoj nije
bilo osobito (malena kona vrea s crvenim, bijelim i plavim poljima,
smikom i plastinom rukom), no Sachsa je preplaila vie od prve
dvije, pa ju je instinktivno ostavio za kraj. Zakljuio je kako bi u njoj
moglo biti skriveno bilo ro. S obzirom na to da je pripadala luaku,
 172/266
homicidnome manijaku, to bilo to bivalo je sve strasnije razmatrati.
Kad je pregledao prve dvije torbe, Sachs je gotovo izgubio hrabrost da
je otvori. Strahujui kako bi se moda mogao suoiti s onim to je u tu
torbu strpala njegova mata, gotovo da je samoga sebe natjerao da je
baci. Ali nije. Upravo u trenutku kad ju je htio izvaditi iz prtljanika i
baciti u umu, sklopio je oi, kratko oklijevao, a zatim je nervoznom
kretnjom povukao smiak.
U torbi nije bila glava. Nisu bile ni odsjeene ui, ni odrezani
prsti, kao ni spolovila. U njoj se nalazio novac. I to ne neto malo
novca, nego mnogo vie no to je Sachs ikada vidio u ivotu. Novac je
bio vrsto naguran u torbu: snopovi novanica od sto dolara povezani
gumenom vrpcom, a u svakom je snopu bilo tri, etiri ili moda pet
tisua dolara. Kad je Sachs naposljetku prebrajao novac, ispostavilo se
da je rije o iznosu izmeu sto ezdeset i sto ezdeset pet tisua dolara.
Njegova prva reakcija na novac bilo je olakanje, zahvalnost to mu se
strahovi nisu obistinili. A zatim, kad je sve po prvi put zbrojio u glavi,
bio je u oku i obuzela ga je vrtoglavica. Ipak, kada je sljedei put
prebrojavao novanice, osjeao je kako se poinje privikavati na njih.
Bilo je to najudnije od svega, rekao mi je: kako li je samo uspio tako
brzo probaviti itavu, nevjerojatnu situaciju. I dok ga je iznova prebro-
javao, poeo je novac doivljavati kao svoj.
Zadrao je cigarete, bejzbol palicu, putovnicu i novac. Sve je os-
talo bacio, razbacao je sadraj metalnog koveia po umi. Nekoliko
minuta kasnije, prazan je kovei bacio u kontejner na rubu grada.
Ve je bilo prolo etiri, a ispred sebe je jo imao dug put. Zaustavio
se u Springfieldu, u Massachusettsu kako bi ponovno jeo, a uz kavu je
puio Dimaggiove cigarete. Do Brooklyna je stigao neto iza jedan
ujutro. Ondje je napustio automobil, ostavio ga je u kaldrmom
prekrivenoj ulici pokraj kanala Gowanuc, u niijoj zemlji prepunoj
praznih skladita i mravih i bijesnih pasa. Paljivo je sve povrine
obrisao kako bi uklonio otiske prstiju, no bila je to samo dodatna
 173/266
predostronost. Vrata su ostala otkljuana, klju je bio u bravi, tako da
je bilo sigurno da e netko jo prije jutra ukrasti auto.
Ostatak puta je pjeaio, s torbom za kuglanje u jednoj, a be-
jzbolskom palicom i cigaretama u drugoj ruci. Na uglu Pete avenije i
President Streeta, palicu je ugurao u kontejner, izmeu zguvanih
novina i ostataka dinje. Bilo je to posljednje to je jo morao uiniti.
Pred njim je bila jo milja hoda, no on je usprkos umoru hitao prema
stanu, dok ga je obuzimao sve jai osjeaj smirenosti. Ondje e ga
ekati Fanny, mislio je, a kad je ugleda, sve najgore bit e iza njega.
To objanjava mete koji je uslijedio. Ne samo da je Sachs bio
izbaen iz ravnotee u trenutku kad je uao u stan, ve nije bio u stan-
ju apsorbirati ni najmanju novu injenicu o bilo emu. Mozak mu je
ve bio pretrpan podacima, a Fanny se vratio upravo zato to je bio
uvjeren kako ga ondje nee doekati iznenaenja, mislio je da je nji-
hov stan mjesto gdje e se netko o njemu brinuti. Otuda i njegova
zbunjenost, njegova zaprepatena reakcija kad ju je vidio kako se naga
s Charlesom kotrlja po krevetu.
Njegova se samouvjerenost pretoila u ponienje, pa je zato i
mogao samo promucati nekoliko rijei isprike dok je trei naputao
stan. Sve se dogodilo iznenada, a kad se uspio dovoljno sabrati da joj s
ulice dovikne svoj blagoslov, bio je to tek blef, slabaan napor da u
posljednjem trenutku sauva obraz.
A zapravo se osjeao kao da mu se nebo sruilo na glavu. Kao da
mu je srce iupano iz grudi.
Trao je niz ulicu, samo da bi otiao to dalje i nije imao pojma
to bi sljedee trebao uiniti. Na uglu Tree ulice i Sedme avenije
uoio je telefonsku govornicu, pa je pomislio da mi se javi i zamoli
me za prenoite. Kod je otipkao broj, linija je, meutim, bila zauzeta.
Sigurno sam u tom trenutku razgovarao s Fanny (nazvala me odmah
nakon Sachsova urnog odlaska), no Sachsa je zauzeta linija nagnala
na zakljuak da smo Iris i ja namjerno iskljuili telefon. Bio je to
 174/266
razborit zakljuak, jer bilo je malo vjerojatno da netko od nas s nekim
razgovara u dva sata ujutro. Zato nas i nije pokuao ponovno nazvati.
Novi mu se vratio, a on ga je iskoristio da nazove Mariju. Zvonjava
ju je prenula iz dubokog sna, no kad je ula oaj u njegovu glasu,
rekla mu je neka odmah doe k njoj. Podzemni vlakovi u to doba noi
nisu bili uestali, pa dok je on uhvatio vlak na Grand Army Plaa i
stigao do njezina stana na Manhattanu, ona se ve uspjela odjenuti,
sjesti za kuhinjski stol i popiti tri alice kave.
Bilo je logino da ode k njoj. ak i nakon to se preselio na selo,
Sachs je ostao u kontaktu s Marijom, a kad smo prole jeseni o svemu
konano razgovarali, Maria mi je pokazala desetke pisama i razgled-
nica koje joj je poslao iz Vermonta. Jedno su se drugome javljali i
telefonom, rekla je, nikada nije prolo vie od deset dana a da on ne bi
nazvao nju ili ona njega. Stvar je u tome da joj je Sachs vjerovao, a
budui da je Fanny naprasno izala iz njegova ivota (uz to je moj
telefon na prvi pogled namjerno bio iskljuen), bilo je posve prirodno
da se obrati Mariji. Od nesree prethodnoga srpnja, ona je bila jedina
osoba kojoj se elio otvoriti, jedina osoba kojoj je dopustio ulazak u
svetite njegovih misli. Nakon svega reenog i uinjenog, ona mu je
vjerojatno bila blia od bilo kog drugog.
Ipak, ispostavilo se kako je to bila uasna pogreka. Ne zato to
Maria nije bila spremna pomoi mu, ne zato to nije bila spremna
zanemariti sve ostalo i pomoi mu da prebrodi krizu, ve zato to je
raspolagala injenicom koja e zlu kob pretvoriti u posvemanju tra-
gediju. Uvjeren sam da bi se sve brzo razrijeilo da Sachs nije otiao k
njoj. Nakon dobrog nonog sna zasigurno bi se smirio, a nakon toga bi
kontaktirao policiju i ispriao im istinu. Uz pomo nekog dobrog
odvjetnika, iz policijske bi postaje odetao kao slobodan ovjek. Novi
se element, meutim, pridodao ve ionako nestabilnoj mjeavini
dogaanja u protekla dvadeset etiri sata i tako je stvorena smrtonosna
 175/266
smjesa, pehar pun kiseline s ije su se povrine poput dima itei
uzdizale opasnosti.
Jo mi je i dan-danas teko sve to prihvatiti. A govorim kao netko
tko bi trebao biti bolje upuen, kao netko tko je nadugo i nairoko
razmiljao o stvarima o kojima je ovdje rije. itav sam svoj odrasli
muki ivot proveo piui prie, dovodei izmiljene likove u
neoekivane i esto nevjerojatne situacije, no nijedan od mojih likova
nikada nije iskusio ono kroz to je Sachs te noi proao u stanu Marije
Turner. Ako me i dalje okira ono o emu u sada pisati, to je samo
zato to je stvarnost uvijek_daleko ispred mate. Koliko god mi bili
uvjereni u bujnost nae znaste, ona nikada nije ni do koljena nepred-
vidivosti onoga to na povrinu neprestano izbacuje stvarni svijet. Ta
mi se lekcija sada ini nezaobilaznom. Moe se dogoditi bilo to. A na
ovaj ili onaj nain, to se uvijek i dogaa.
Prvi sati koje su proveli zajedno bili su poprilino bolni, oboje su
ih se prisjeali kao neke vrste oluje, unutarnjeg udaranja akama,
vrtloga suza, utnji i rijei koje su zastajale u grlu. Malo-pomalo,
Sachs je uspio iznijeti svoju priu. Maria ga je itavo vrijeme drala u
naruju, s nevjericom ga je sluala dok joj je govorio ono to je uspio
prevaliti preko usana. Upravo mu je tada obeala i prisegnuta da e
ubojstva sauvati za sebe. Kasnije ga je namjeravala nagovoriti da ode
na policiju, no u tom ga je trenutku htjela samo zatititi, dokazati mu
svoju odanost. Sachs se raspadao, a kad su rijei konano poele
prelaziti preko njegovih usana, kad je poeo sluati samoga sebe kako
opisuje to se dogodilo, obuzeo ga je osjeaj zgraanja. Maria ga je
pokuala uvjeriti da je u pitanju bila samoobrana - da nije bio odgov-
oran za neznanevu smrt - no Sachs nije prihvaao njezine argumente.
Svialo mu se to ili ne, ubio je ovjeka, a nikakav razgovor nije
mogao izbrisati tu injenicu. Ali da nije ubio neznanca, rekla je Maria,
neznanac bi ubio njega. Moda, odgovorio je Sachs, no dugorono bi
to bilo bolje od poloaja u kojem se tad nalazio. Bolje bi bilo da je
 176/266
umro, rekao je, bolje bi bilo da ga je neznanac tog jutra upucao i ubio,
bolje od sjeanja koje e itav ivot nositi sa sobom.
Nastavili su razgovarati, natezati se oko argumenata, razmatrati
djela i njihove posljedice, iznova proivljavati sate koje je Sachs pro-
veo u automobilu, scenu s Fanny u Brooklynu, no koju je proveo u
umi. Tri ili etiri puta su se vraali na isto, uope nisu mogli spavati,
a zatim se, usred razgovora, sve iznenada zaustavilo. Sachs je otvorio
torbu za kuglanje kako bi Mariji pokazao to je pronaao u prtljaniku
auta, a ondje je bila putovnica koja je leala na gomili novca. Uzeo je
putovnicu i pruio ju je Mariji i rekao neka je dobro pogleda, kako bi
dokazao da je neznanac bio stvarna osoba - ovjek s imenom,
datumom i mjestom roenja. To je sve uinilo tako konkretnim, rekao
je. Da je ovjek bio anoniman, moda bi bilo mogue zamisliti ga kao
udovite, pomisliti kako je zasluio da umre, putovnica ga je, meu-
tim, demistificirala, uinila ga ovjekom poput bilo kojeg drugog.
Ondje su bili njegovi osobni podaci, detalji o stvarnome ivotu. A bila
je ondje i njegova slika. Nevjerojatno, ali ovjek se na fotografiji
smijeio. Pruajui joj osobni dokument, Sachs je Mariji rekao kako je
uvjeren da e ga taj osmijeh unititi. Koliko god daleko pobjegao od
onog to se dogodilo tog jutra, nikada nee uspjeti pobjei od tog
osmijeha.
I tako je Maria otvorila putovnicu, unaprijed razmiljajui o
onome to e rei Sachsu, tragajui za rijeima koje e ga utjeiti, le-
timino je pogledala fotografiju. Pogledala ju je zatim i drugi put,
pogledom prelazei s fotografije na ime i obratno, a onda je iznenada
(tako mi je to sroila prole godine) osjetila kao da e joj glava eks-
plodirati. Upravo mi je tako opisala ono to se dogodilo:
Osjetila sam kao da e mi glava eksplodirati.
Sachs ju je pitao je li neto nije uredu. Vidio je da joj se prom-
ijenio izraz lica i nije shvaao zato.
Isuse Boe, rekla je. Jesi li dobro?
 177/266
Ovo je ala, zar ne? Ovo je neki glupi geg, zar ne?
Nije mi jasno.
Reed Dimaggio. Ovo je fotografija Reeda Dimaggia.
Tako pie. Nemam pojma je li mu to pravo ime.
Poznajem ga.
to?
Poznajem ga. Bio je u braku s mojom najboljom prijateljicom.
Bila sam im na vjenanju. Svoju su ker nazvali po meni.
Reed Dimaggio.
Postoji samo jedan Reed Dimaggio. A ovo je njegova foto-
grafija. U njega upravo gledam.
To nije mogue.
Misli da izmiljam?
Bio je ubojica. Hladnokrvno je upucao onog momka.
Nije me briga, poznavala sam ga. Bio je u braku s mojom pri-
jateljicom Lillian Stern. Bez mene se nikada ne bi upoznali.
Gotovo je ve bila zora, no oni su nastavili razgovarati sve do de-
vet ili deset sati, sve dok mu Maria nije ispriala priu o svom pri-
jateljstvu s Lillian Stern. Sachs ije se tijelo grilo od umora, prikupio
je dodatnu snagu, te je odbijao otii u krevet sve dok do kraja ne
poslua njezinu priu. uo je o Marijinoj i Lillianinoj mladosti u Mas-
sachusettsu, o njihovu preseljenju u New York nakon srednje kole, o
dugom razdoblju tijekom kojega su izgubile svaki kontakt, a zatim i o
neoekivanom susretu u predvorju zgrade u kojoj je Lillian imala stan.
Maria mu je zatim ispriala itavu sagu o adresaru, izvukla je foto-
grafije s Lillian i rairila ih po podu ispred njega, ispriala mu je i o
njihovim eksperimentalnim promjenama identiteta. To je dovelo
izravno do Lillianina susreta s Dimaggiom, objasnila je, a zatim i do
burne romance. Maria ga nikada nije uspjela bolje upoznati, a osim
injenice da joj je bio drag, nije o njemu mogla nita vie rei. U glavi
joj je ostalo samo nekoliko nasuminih detalja. Sjeala se da se borio
 178/266
u Vijetnamu, no nije vie bila sigurna je li tamo otiao kao dragovol-
jac ili je bio regrutiran. Bilo kako bilo, razvojaen je negdje poetkom
sedamdesetih, jer je sa sigurnou znala da je s dravnom stipendijom
tada otiao na koled, a kad ga je Lillian upoznala 1976., ve je po-
haao poslijediplomski studij amerike povijesti na Sveuilitu u
Berkeleyu. Sve u svemu ga je susrela samo pet ili est puta, uglavnom
na samome poetku, dok su se Lillian i on tek poeli zaljubljivati.
Samo mjesec dana kasnije, Lillian je s njim otila u Kaliforniju, a
Maria ga je zatim susrela samo dvaput: na njihovu vjenanju 1977. i
nakon to im se rodila ki, 1981. Razveli su se 1984.
Lillian se Mariji javila nekoliko puta tijekom razvoda, a njihovi
su razgovori zatim bili sve rjei i rjei.
U Dimaggiu nije uoila nikakvu okrutnost, rekla je, nita to bi je
nagnalo na pomisao da moe nekog ozlijediti - a jo manje hladnokr-
vno upucati neznanca. Taj ovjek nije bio kriminalac. Bio je student,
intelektualac, uitelj, a on i Lillian su u Berkeleyu vodili prilino
dosadan ivot. Na sveuilitu je radio kao asistent i pripremao doktor-
at; studirao glumu, radio neke honorarne poslove, glumio u pred-
stavama lokalnih kazalita i studentskim filmovima. Lillianina im je
uteevina pomogla da prebrode prve dvije godine, no nakon toga iz-
vor novca je presuio, pa im je poesto bilo teko spojiti kraj s krajem.
Teko da je to bio ivot kriminalca, rekla je Maria.
Nije to bio ni ivot kakav je mislila da bi njezina prijateljica
odabrala. Nakon svih onih divljih godina koje je proivjela u New
Yorku, bilo je udno da e se Lillian skrasiti s nekim kao to je
Dimaggio. No, ve joj je u glavi bila ideja o odlasku iz New Yorka, a
kako su okolnosti njihova susreta bile tako nevjerojatne (zanosne,
kako je to sroila Maria), ta je ideja bijega jamano bila neodoljiva -
nije u pitanju toliko bio izbor, koliko se tu umijeala sudbina. Istina,
Berkeley nije bio Hollywood, ali ni Dimaggio nije bio pogrbljeni
knjiki moljac s naoalama i udubljenim prsima. Bio je snaan,
 179/266
zgodan mladi, tako da fizika privlanost nije bila nikakav problem.
Jednako je vano bilo i to da je bio pametniji od svih koje je do tada
poznavala: bio je obrazovaniji i rjeitiji, a imao je i dojmljive stavove
o svemu i svaemu. To je na Lillian, koja u ivotu nije proitala vie
od dvije ili tri knjige, sigurno ostavilo velik dojam. Maria je pret-
postavljala kako je Lillian vjerojatno mislila da e je Dimaggio preo-
braziti, da e je sama injenica da je s njim uzdii iznad prosjenosti i
pomoi joj da neto uini sa sobom. Postati glumica ionako je bio tek
san iz djetinjstva. Moda je i izgledala kao glumica, moda je ak i
bila nadarena za to - no, kako je Maria objasnila Sachsu, Lillian je bila
previe lijena da izdri do kraja, previe impulzivna da se sabere i
usredotoi, a imala je i premalo ambicija. Kad je Mariju upitala za
savjet, ona joj je bez okolianja rekla neka zaboravi filmove i dri se
Dimaggia. Neka epa priliku ako je spreman oeniti je. A to je Lillian
i uinila.
Koliko se Matiji inilo, bio je to uspjean brak. Barem se Lillian
nikada nije alila, a sumnje koje su joj se u glavi poele rojiti nakon
to ih je, 1981. posjetila (Dimaggio je bio mrzovoljan i arogantan), ob-
jasnila je poetnim nesnalaenjem u ulozi roditelja. Dvije i pol godine
kasnije, kad ju je Lillian nazvala kako bi je izvijestila o neizbjenome
razvodu, Maria je bila zateena. Lillian je tvrdila da Dimaggio vida
drugu enu, a zatim je u jednome dahu izjavila kako ju je sustigla
vlastita prolost.
Marija je pretpostavljala da je Lillian Dimaggiju priala o svome
ivotu u New Yorku, no ini se da mu to nikada nije spomenula, a kad
su preselili u Kaliforniju, zakljuila je kako je najbolje da on o tome
nikada nita ne dozna. Jedne veeri, dok su Dimaggio i ona veerali u
jednom od restorana San Francisca, jedan od njezinih starih klijenata
igrom sluaja je sjeo za stol pokraj njihova. Bio je pijan, a kad je Lil-
lian odbila odgovoriti na njegove upadljive poglede, namigivanja i
mahanja, on je ustao i glasno je izvrijeao, re tako pred njezinim
 180/266
suprugom razotkrio tajnu. Lillian je Mariji rekla kako je Dimaggija po
povratku kui obuzeo bijes. Bacio ju je na tlo, udarao ju je nogama,
bacao lonce i tave o zid, iz svega joj je glasa vikao kurvo. Vjero-
jatno bi je ubio, rekla je, da se beba nije probudila. Pa ipak, kad je
sljedeega dana ponovno nazvala Mariju, Lillian uope nije spomin-
jala taj ispad.
Promijenila je priu, pa joj je Dimaggio sad samo postao
udan, druio se s gomilom idiotskih radikala i pretvorio se u
bezveznjaka. I tako joj je konano dozlogrdio, pa ga je izbacila iz
kue.
Bile su to zapravo tri razliite prie, rekla je Maria, to je bio
tipian primjer Lillianina suoavanja s istinom. Jedna od pria moda
je ak i bila stvarna. Moda su ak i sve tri bile istinite - ali je jednako
tako mogue i da su sve bile izmiljene. S Lillian ovjek nikad nije
naisto, objasnila je Sachsu. Znala je samo da je Lillian moda bila
nevjerna, te da ju je Dimaggio zato napustio. Moda je sve bilo ba
tako jednostavno. A moda i nije.
Nikada se nisu slubeno razveli. Dimaggio, koji je 1982. doktori-
rao, posljednje je dvije godine predavao na malenom, privatnom
koledu u Oaklandu. Nakon konanog razlaza s Lillian (u jesen
1984.), preselio se u garsonijeru u sreditu Berkeleya. Sljedeih devet
mjeseci, svake je nedjelje dolazio po malenu Mariju i s njom bi provo-
dio itav dan. Dolazio bi uvijek tono u deset sati ujutro, a malenu bi
vraao u osam naveer. A onda se, nakon gotovo godinu dana
uhodane rutine, jednoga dana nije pojavio. Nije uslijedila nikakva is-
prika, ni rije objanjenja. Sljedea dva dana, Lillian ga je nekoliko
puta nazivala, no nitko se nije javljao na telefon. U ponedjeljak ga je
pokuala dobiti na poslu, no budui da se nitko nije javljao na telefon
u njegovu uredu, nazvala je tajnicu katedre za povijest. Tek je tad
doznala da je Dimaggio dao otkaz. Ba proli tjedan, rekla je tajnica,
nakon to je uenicima predao ocjene za kraj semestra. Predsjedniku
 181/266
uprave je rekao da je dobio profesorsko mjesto u Cornellu, no kad je
Lillian nazvala katedru za povijest u Cornellu, nitko iv tamo za njega
nije bio uo. Nakon toga vie nikada nije vidjela Dimaggia. Kao da je
tijekom dvije godine bio ieznuo s lica zemlje. Nije pisao, niti
nazivao, nije ni pokuavao stupiti u vezu sa svojom kerkom. Sve dok
se, na dan svoje smrti, nije materijalizirao u umama Vermonta. to
mu se dogaalo tijekom ptethodne dvije godine savrena je
nepoznanica.
Lillian i Maria su u meuvremenu nastavile razgovarati tele-
fonom. Mjesec dana po Dimaggiovu nestanku, Maria je Lillian pred-
loila neka spakira kovege i s malenom se Marijom vrati u New
York.
ak se ponudila platiti putovanje, no s obzirom na to u kolikoj je
mjeri Lillian tad bila u besparici, obje su zakljuile kako bi joj bolje
doao novac kojim e platiti raune. I tako je Maria Lillian poslala tri
tisue dolara (toliko si je mogla priutiti), a put je odgoen. Dvije god-
ine kasnije, od puta jo uvijek nije bilo nita. Maria je i dalje matala
kako e otii k Lillian u Kaliforniju i ondje provesti nekoliko tjedana,
no nikada se nije ukazao prikladan trenutak. Nakon prve godine dana,
poele su se nazivati sve rjee i rjee. U jednom joj je trenutku Maria
poslala jo tisuu petsto dolara, no od njihova su posljednjeg razgov-
ora prola etiri mjeseca, pa je strepila da je Lillian u prilino loem
stanju. Grozno je tako se ponaati prema prijateljici, rekla je, a zatim
je iznenada ponovno zaplakala. Nije ak vie znala ni to se s Lillian
dogaa, a sada kad se dogodila i ta strana stvar, shvatila je koliko je
zapravo bila sebina, koliko ju je iznevjerila.
Petnaest minuta kasnije, Sachs je leao na kauu u Marijinoj rad-
noj sobi i tonuo u san. Konano je mogao posustati i prepustiti se
umoru, jer ve je u glavi skovao plan, tono je znao to e sljedee
uiniti. Kad mu je Maria ispriala priu o Dimaggiu i Lillian Stern,
shvatio je kako je komarna podudarnost zapravo rjeenje, prilika
 182/266
uobliena u udo. Kljuno je bilo prihvatiti tajanstvenost dogaaja -
ne zanijekati ga, ve prihvatiti, udahnuti ga kao snagu koja okrepljuje.
Ono to je do tada za njega bilo tek tama koju nije uspijevao
proniknuti, pretvorilo se u prekrasnu, strahopotovanja vrijednu
providnost. Otii e u Kaliforniju i Lillian Stern e predati novac to
ga je pronaao u Dimaggiovu automobilu. Ne samo novac - ve novac
kao znamen svega to mora dati, a bila je to itava njegova dua.
Upravo to je i zahtijevala alkemija odmazde, a kad ispuni taj zavjet,
moda e pronai mir, moda e pronai razlog da nastavi ivjeti.
Dimaggio je ubio ovjeka; on je ubio Dimaggia. Sada je na njemu bio
red, sada je njemu netko trebao oduzeti ivot. Bio je to unutarnji za-
kon, a ako ne smogne hrabrosti da izbrie samoga sebe, zaarani krug
prokletstva nikada se nee prekinuti. Bez obzira koliko dugo ivio,
njegov mu ivot vie ne pripada. Predajui novac Lillian Stern, sam-
oga e sebe predati u njezine ruke. To e biti njegova pokora: dati svoj
ivot kako bi nekome drugome darovao ivot; kako bi se ispovjedio;
kako bi sve rtvovao ludome snu o milosti i oprostu.
Mariji o tome nije rekao nita. Strahovao je da ga ne bi shvatila, a
strahovao je i da bi je to moglo samo dodatno zbuniti, da bi se mogla
dodatno uspaniiti. Pa ipak, dugo je odgaao odlazak. Njegovo je
tijelo zahtijevalo odmor, a kako se Mariji nije urilo da ga se rijei, jo
se tri dana zadrao kod nje. itavo to vrijeme nije uope izlazio iz
njezina stana. Maria mu je kupila novu odjeu; kupovala je namirnice
i kuhala mu; svakoga mu je jutra i poslijepodneva donosila novine.
Osim itanja novina i gledanja televizije, nije radio gotovo nita.
Spavao je. Zurio kroz prozor. Razmiljao o divovskim proporcijama
straha.
Drugoga je dana The New York Times kratkim lankom izvijes-
tio o otkriu dvaju tijela u Vermontu.
Tako je Sachs i doznao da se Dwight preivao McMartin, no
lanak je bio previe povran da bi ponudio detalje o istrazi koja je, po
 183/266
svemu sudei bila u tijeku. U poslijepodnevnome izdanju Neiv York
Posta bio je drugi lanak u kojem se naglaavalo koliko je sluaj
zbunio lokalne vlasti. Nije, meutim, bilo ni rijei o treem ovjeku, o
bijeloj Tovoti naputenoj u Brooklynu, nita o dokazima koji bi
povezali Dimaggia i McMartina. Naslov je glasio: Misterij u sjevern-
im umama. Te veeri, jedna televizijska mrea u udarnim je vijestima
objavila priu, no osim neukusnog intervjua s McMartinovim rod-
iteljima (majka je plakala pred kamerom, a s desne joj je strane stajao
otac ledena izraza lica) i snimke kue Lillian Stern (Gospoda Dimag-
gio odbija razgovarati s novinarima), znaajnijih informacija nije
bilo. Pred kamerama se pojavio i glasnogovornik policije koji je rekao
da je parafinskim testovima utvreno da je Dimaggio hicima iz
pitolja usmrtio McMartina, te da je jo uvijek nerazjanjeno kako je
ubijen Dimaggio. Oigledno je da je u ovo bio upleten i netko trei,
pridodao je, no oni jo uvijek ne znaju tko bi to mogao biti, ni kamo je
otiao. Kad je o motivima i povodima rije, sluaj je bio istinska
enigma.
itavo vrijeme koje je Sachs proveo kod Marije, ona je neprest-
ano nazivala Lillianin telefonski broj u Berkeleyu. Isprva se nitko nije
javljao. A kad ju je, sat vremena kasnije, pokuala ponovno nazvati,
telefon je bio zauzet. Nakon jo nekoliko dodatnih pokuaja, nazvala
je telefonskog operatera i pitala ga je li linija u kvaru. Ne, izvijestio ju
je on, jednostavno je netko podigao slualicu. Nakon televizijskog
izvijea, podignuta je slualica postala posve shvatljiva. Lillian se
titila od novinara, tako da za Sachsova boravka u New Yorku Maria s
njom nikako nije uspijevala stupiti u vezu.
Dugorono je tako moda bilo i bolje. Bez obzira na to koliko je
hitno eljela razgovarati sa svojom prijateljicom, Maria teko da bi
izdrala ne kazati joj to je znala: da joj je Dimaggiov ubojica prijatelj
koji upravo stoji pokraj nje. itava je situacija ve bila dovoljno
uasna, pa je bilo suvino tragati za rijeima koje bi sve objasnile. S
 184/266
druge bi pak strane Sachsu moda bilo od koristi da je Maria s Lillian
uspjela razgovarati prije nego je otiao. Pristup bi mu tako bio
olakan, a prvi sati u Kaliforniji za njega bi time bili manje komplicir-
ani. No kako je Maria to mogla znati? Sachs joj nije ni zucnuo o
svome planu, a osim kratke zahvale koju je napisao na papiru to ga je
ostavio na kuhinjskome stolu kada je treega dana otila u nabavku, s
njom se nije ak ni pozdravio. Bilo mu je neugodno to se tako pon-
aa, no znao je da bi ona prije odlaska od njega traila neka objan-
jenja, a on joj nipoto nije htio uzvratiti laima. I tako, im je otila u
kupnju, on je prikupio svoje osobne stvari, spustio se stubama i izaao
na ulicu. Njegova se prtljaga sastojala od torbe za kuglanje i plastine
vreice (u koju je ugurao svoj pribor za brijanje, etkicu za zube i
odjeu koju mu je Maria dala). Otiao je zatim do West Broadwaya
gdje je dozvao taksi i vozaa zamolio neka ga odveze do zrane luke
Kennedv. Dva sata kasnije, ukrcao se u zrakoplov za San Francisco.
ivjela je u malenoj, ruiasto olienoj kui u otrcanom dijelu
Berkeleya, siromanoj etvrti s kuama kojima su se proelja ljutila,
travnjacima i nogostupima iz kojih se probijao korov. Sachs se u
svome unajmljenom Plymouthu ispred njezine kue zaustavio malo
nakon deset sati ujutro, no kad je pozvonio, nitko mu nije otvarao
vrata. Bio mu je to prvi posjet Berkeleyu, no ipak nije odluio otii
promuvati se gradom i vratiti se kasnije, nego je sjeo na stepenice is-
pred ulaznih vrata u namjeri da ondje doeka Lillian Stern. Zrak je
podrhtavao od nevjerojatne slatkoe. Dok je prelistavao San Francisco
Cronicle, u zraku je osjeao miris brazilskoga grmlja, kozje krvi i euk-
aliptusa, Kaliforniju u neprestanome cvatu. Nije bilo vano koliko e
dugo morati sjediti i ekati. Razgovor s tom enom za njega je postao
jedini ivotni zadatak, a dok se to ne dogodi, vrijeme za njega kao da
je stalo, kao da vie nije postojalo nita, samo napetost ekanja. Deset
minuta ili deset sati, rekao je samome sebi: samo da se pojavi, sve os-
talo bilo je nevano.
 185/266
U jutarnjem izdanju Cronicla bio je lanak o Dimaggiu koji je
bio dui i potpuniji od svih koje je Sachs uspio proitati u New Yorku.
Prema lokalnim izvorima, Dimaggio je bio umijean u lijevo krilo
ekoloke skupine, bio je lan malene skupine mukaraca i ena koji su
se borili za zatvaranje nuklearnih elektrana, kompanija koje se bave
sjeom uma i prijevozom drvene grade, kao i svih ostalih za-
gaivaa zemlje. U lanku se nagaalo kako je u trenutku smrti
Dimaggio moda bio u misiji koju je organizirala njegova skupina. Tu
je optubu, meutim, otro zanijekao predsjednik berkeleyskoga
ogranka Djece Planeta, koji je ustvrdio kako je njegova organizacija
ideoloki suprotstavljena svim oblicima nasilnih prosvjeda. Novinar je
zatim pretpostavio da je Dimaggio moda djelovao na vlastitu ruku,
da je zbog taktikih neslaganja bio otpadniki pripadnik Djece. Prem-
da to nije bilo potkrijepljeno dokazima, Sachsu je bilo teko kad je
doznao da Dimaggio nije bio tek obian kriminalac. Bio je on neto
sasvim drugo: ludi idealist, ovjek koji je sanjao i vjerovao da moe
promijeniti svijet. To meutim nije moglo izbrisati injenicu da je
ubio nedunog momka, ve je samo pogoralo stvari. On i Sachs su se
zalagali za iste stvari. Na drugome mjestu i u drugo vrijeme, moda bi
ak bili i prijatelji.
Sachs je sat vremena proveo prelistavajui novine, a zatim ih je
odloio u stranu i poeo zuriti u ulicu.
Ispred kue su proli deseci automobila, a pjeaci su bili ili vrlo
stari ili jako mali: malena djeca s majkama, prastari crnac koji je, sa
tapom u ruci, iao puevim korakom, sjedokosa azijatkinja s alumin-
ijskom hodalicom. U jedan sat, Sachs je privremeno napustio svoje
promatrako mjesto kako bi potraio neto za jelo. Vratio se nakon
dvadesetak minuta i na stubama pojeo svoj ruak iz restorana brze
prehrane. Raunao je da e se pojaviti u pola est ili est, sve u nadi da
je na uobiajenom radnome mjestu. To je, meutim, bila tek pret-
postavka. Nije znao ni je li uistinu zaposlena, a ako i jest, nita mu
 186/266
nije moglo jamiti da je jo uvijek u gradu. Ako je iezla, njegov e
se plan izjaloviti, a jedini nain da dozna istinu bilo je sjediti na
stubama. Gledajui kako u poslijepodnevnim satima oblaci iznad
njegove glave postaju sve tamniji dok se sumrak pretakao u veer,
poele su ga obuzimati zle slutnje. Pet sati protegnulo se u est, est u
sedam, pa se morao boriti protiv osjeaja razoaranja koje ga je
obuzimalo.
U pola osam je ponovno otiao po hranu, a zatim se vratio do
kue i nastavio ekati. Moda je otila u restoran, rekao je samome
sebi, ili u posjet prijateljima, ili moda radi bilo to ime bi se moglo
objasniti njezino odsustvo. A kada se, ako se uope, vrati, kljuno je
bilo biti ondje i doekati je. Ako s njom ne razgovara prije no to ude
u kuu, moda mu se vie nikada nee pruiti prilika.
Pa ipak, kad se konano pojavila, Sachs je bio zateen. Dogodilo
se to nekoliko minuta iza ponoi, a budui da joj se vie nije nadao,
panja mu je popustila. Ramenom se naslonio na rukohvat od kovanog
eljeza, sklopio je oi i ve je bio spreman zadrijemati, kad je zvuk
automobilskog motora u mrtvom hodu privukao njegovu pozornost.
Otvorio je oi i na suprotnoj je strani ulice ugledao automobil
zaustavljen na parkirnome mjestu. Trenutak kasnije, motor je utihnuo
i prednja su se svjetla ugasila.
Kako jo nije znao je li rije o Lillian Stern, Sachs je ustao i mo-
trio sa stuba - srce mu je silovito udaralo, krv mu je bubnjala u glavi.
Prila mu je s usnulim djetetom u naruju. A dok je prelazila
preko ceste, jedva da je pogledala kuu.
Sachs je uo kako svojoj keri neto apue u uho, no nije mogao
odrediti to. Shvatio je tad da je samo sjenka, nevidljivi lik skriven u
tami, te da bi enu preplaio na smrt kad bi otvorio usta. Nekoliko je
sekundi oklijevao. A zatim je, premda joj jo nije mogao vidjeti lice,
istupio naprijed i obratio joj se dok je ona bila nasred prilaznog puta.
 187/266
Lillian Stern? izustio je. U trenutku kad je uo vlastite rijei,
shvatio je da ga je izdao vlastiti glas.
Htio je da se u njegovu pitanju osjeti odreena toplina i pri-
jateljska naklonost, no glas je zvuao nesigurno, napeto i ratoborno,
kao da ju je htio povrijediti.
Cuo je kako ena isputa kratak, drhtav uzdah. Zastala je kao
ukopana, namjestila je dijete u naruju, a zatim mu odgovorila tihim
glasom punim bijesa i frustracije: Gubite se iz moje kue, gospon. Ni
sa kim ne razgovaram.
Samo vam se elim obratiti, rekao je Sachs sputajui se niz
stube. Rukama je mahao u znak nijekanja, kako bi pokazao da dolazi u
miru. ekam vas od deset ujutro. Moram s vama razgovarati.
Jako je vano.
Bez novinara. Ne razgovaram s novinarima.
Nisam novinar. Prijatelj sam. Nita mi ne morate rei ako ne
elite. Samo vas molim da me posluate.
Ne vjerujem vam. Samo ste jo jedan od onih prljavih pizduna.
Ne, grijeite. Ja sam prijatelj. Prijatelj Marije Turner. Ona mi je
dala vau adresu.
Maria? rekla je ena. Glas joj je nepogreivo i iznenada
omekao. Poznajete Mariju?
Dobro je poznam. Ako mi ne vjerujete, moete je nazvati. Ja u
vas ekati ovdje dok ne dovrite razgovor.
Spustio se do podnoja stuba, a ena je ponovno prema njemu
koraala, kao da se oslobodila nakon spomena Marijina imena. Stajali
su na kamenom poploanoj stazi, udaljeni samo pola metra jedno od
drugog, i Sachs joj je po prvi put mogao razabrati crte lica. Ugledao je
isto ono nevjerojatno lice koje je neko vidio na fotografijama u Mar-
ijinu stanu, iste tamne oi, isti onaj vrat, kratku kosu i pune usne.
 188/266
Bio je gotovo trideset centimetara vii od nje, a dok je odozgo
gledao u nju i dijete ija je glava poivala na njezinu ramenu, shvatio
je kako usprkos fotografijama nije oekivao da je ba tako lijepa.
Tko ste dovraga vi? pitala je.
Zovem se Benjamin Sachs.
I to elite od mene, Benjamine Sachs? to usred noi radite is-
pred moje kue?
Maria je pokuala s vama stupiti u kontakt. Danima vas je
nazivala, a kad vas nije uspjela dobiti na telefon, odluio sam doi k
vama.
ak iz New Yorka?
Drugog rjeenja nije bilo.
A zato ste se odluili za to?
Zato to vam moram neto vano rei.
To mi ne zvui dobro. Nimalo mi ne ttebaju dodatne loe
vijesti.
Nije rije o loim vijestima. Moda su to udne vijesti, pa ak i
nevjerojatne, ali nipoto loe. Mislim da su ak prilino dobre.
Zapravo zaprepaujue. itav e vam ivot krenuti nabolje.
Strano ste sigurni u sebe, zar ne?
Samo zato to znam o emu govorim.
A to ne moe priekati do jutra?
Ne. Moramo odmah razgovarati. Dajte mi samo pola sata, a
onda u vas ostaviti na miru. Obeavam.
Lillian Stern je nijemo iz depa kaputa izvadila sveanj kljueva,
popela se uz stube i otvorila vrata kue. Slijedei je, Sachs je preao
preko praga i uao u mrano predsoblje. Nita se nije odvijalo onako
kako je zamiljao, tako da ak i nakon to je upalila svjetla i odnijela
kerkicu u krevet u sobi na katu, Sachs se pitao kako e smoi snage
da joj se obrati, da joj kae ono zbog ega je preao etiri tisue
kilometara.
 189/266
uo je kako zatvara vrata kerkine sobe, no umjesto da se spusti
u prizemlje, ona je otila u drugu prostoriju na katu i uzela telefon.
Jasno je uo kako bira broj. U trenutku kad je izgovorila Marijino ime,
vrata su se uz tresak zatvorila, pa nije mogao uti ostatak razgovora.
Lillianin se glas do njega kroz strop cijedio kao nerazgovijetno mr-
morenje, kao nepravilno brujanje isprekidano stankama i priguenim
uzvicima. Premda je oajniki pokuavao doznato to govori, sluh mu
nije bio dovoljno otar, pa je nakon minutu-dvije odustao od pokuaja.
to je razgovor due trajao, postajao je sve nervozniji. Ne znajui to
bi, udaljio se od podnoja stubita i poeo tumarati prostorijama u
prizemlju.
Bile su ondje samo tri prostorije, a sve su bile uasnome neredu.
U kuhinji je sudoper bio prepun prljava posuda; dnevna je soba bila u
kaosu - razbacani jastuci, isprevrtani stolci i krcate pepeljare; stol u
blagovaonici bio je slomljen. Jedno po jedno, Sachs je palio, a zatim i
gasio svjetla. Bilo je to zlo mjesto, kua nesree i mranih misli, to mu
je bilo prvo to je zamijetio.
Telefonski je razgovor potrajao petnaest ili dvadeset minuta. Kad
je uo da Lillian sputa slualicu, Sachs je ponovno bio u predsoblju,
ekao ju je u podnoju stubita. Dolje je sila namrgoena i mrzo-
voljna, a s obzirom na to da joj je donja usnica blago podrhtavala,
Sachs je zakljuio da je plakala.
Na sebi vie nije imala kaput u kojem se ranije pojavila, a i
haljinu je zamijenila crnim trapericama i bijelom majicom. Bila je
bosa, primijetio je, a nokti na nogama su joj bili premazani arko-cr-
venim lakom. Premda je itavo vrijeme zurio u nju, ona ga itavo
vrijeme dok je silazila niz stube nije ni pogledala. Kad se spustila do
podnoja, on joj se izmaknu da proe, a ona mu se tek tad, na pola
puta do kuhinje, obratila preko lijevog ramena.
Maria te pozdravlja, rekla je. Istodobno joj, meutim, nije
jasno to radi ovdje.
 190/266
Produila je do kuhinje ni ne ekavi da joj odgovori. Sachs nije
znao bi li je slijedio ili ostao gdje jest, pa odlui poi za njom. Upalila
je stropno svjetlo, tiho zastenjala kad je vidjela u kakvom je stanju
prostorija, a zatim mu okrenula lea i otvorila ormari. Izvadila je
bocu Johnnieja Walkera, u drugom je ormariu pronala istu au i
natoila si pie. Bilo je nemogue ne uoiti neprijateljstvo skriveno
iza svake njezine kretnje. Nije mu ponudila ni stolac, ni pie, a Sachs
je iznenada spoznao da postoji opasnost gubitka nadzora nad situaci-
jom. Naposljetku, trebala je to biti njegova predstava, no u njezinoj se
blizini osjeao tako neobjanjivo nespretno i mutavo, nije znao kako
bi poeo.
Ispila je gutljaj pia i pogledala ga.
Maria kae da ne shvaa to radi ovdje, ponovila je. Glas joj
je bio promukao i bezizraajan, pa ipak je ta bezbojnost njezina glasa
u sebi sadravala podsmijeh, podsmijeh koji je graniio s prezirom.
Ne, rekao je Sachs. Mislim da joj nije jasno.
Ako mi ima neto rei, onda to uini odmah. A zatim elim da
ode. Je li ti jasno? Idi i gubi se.
Neu ti stvarati nikakve probleme.
Nita me ne moe sprijeiti da nazovem policiju, zna. Samo
trebam podii slualicu i zavrit e kao govno. Hou rei, na kojem si
se ti to jebenom planetu uope rodio? Upuca mi mua, pojavi se
ovdje i od mene oekuje da budem ljubazna?
Nisam ga upucao. Nikada u ivotu nisam u ruci drao pitolj.
Nije me briga to si uinio. Uope me se ne tie.
Naravno da te se tie. Savreno te se tie. Savreno se tie nas
oboje.
Hoe da ti oprostim, zar ne? Zato si doao. Da padne na
koljena i moli me za oprost. Samo da zna, to me ne zanima.
Opratati ljudima nije moj posao. To mi nije u opisu posla.
Otac tvoje kerkice je mrtav, a ti mi govori da te nije briga?
 191/266
Kaem da te se to ne tie.
Je li Maria spominjala novac?
Novac?
Rekla ti je, zar ne?
Ne znam o emu govori.
Imam novac za tebe. Zato sam doao. Da ti predam novac.
Ne elim tvoj novac. Od tebe mi ne treba nita. Samo elim da
ode odavde.
Odbija me i prije no to si ula to ti imam rei.
Zato to ti ne vjerujem. Neto namjerava, a ja ne znam to.
Nitko ne daje novac samo tako.
Ne pozna me, Lillian. Nema pojma o meni.
Dovoljno sam ve doznala. Znam dovoljno da mi se ne bi
svidio.
Nisam doao da bih ti se svidio. Doao sam kako bih ti po-
mogao, i to je sve, a ono to ti misli meni je posve nevano.
Zna li da si lud? Govori kao luak.
Bio bih lud samo kad bih zanijekao ono to se dogodilo. Neto
sam ti uzeo, a sad sam doao kako bih ti neto dao. To je jednostavno.
Nisam te odabrao. Na moj su te put postavile okolnosti, a sada ja
moram provesti pravednu pogodbu.
Poinje zvuati kao Reed. Brbljavi kukin sine, prepun si tih
svojih glupih argumenata i teorija. Ali, nee ii, profesore. Nema po-
godbe. Sve je samo u tvojoj glavi, a ja ti nita ne dugujem.
Ba tako. Nita mi ne duguje. Ja dugujem tebi.
Sranje.
Ako te moji razlozi ne zanimaju, onda ni ne razmiljaj o njima.
Ali uzmi novac. Ako ve ne za sebe, onda za svoju kerkicu. Nita od
tebe ne traim. Samo elim da ga uzme.
A to zatim?
Nita.
 192/266
Bit u ti dunik, zar ne? Oekivat e od mene da se tako pon-
aam. im uzmem novac, osjeat e se kao da me posjeduje.
Posjedujem? rekao je Sachs osjeajui kako ga obuzima
ogorenje. Posjedujem? ak mi se ni ne svia. S obzirom na to kako
se prema meni noas ponaa, to manje budem imao posla s tobom,
to bolje.
U tom trenutku, bez ikakva prethodnog upozorenja, Lillian se
poela smijeiti. Bio je to spontani prekid, posve nehotina reakcija na
rat ivaca koji se izmeu njih razbuktavao. Premda nije potrajao vie
od sekundu ili dvije, Sachsa se ohrabrio. Osjetio je da je dolo do
nekog pomaka, da je uspostavljena neka, krhka veza, i premda nije
mogao rei o emu je zapravo rije, osjeao je da se ozraje
promijenilo.
Nakon toga vie nije gubio vrijeme. Koristei priliku koja mu se
upravo pruila, rekao joj je neka ostane gdje jest, napustio prostoriju i
izaao van kako bi iz auta uzeo novac. Nije bilo smisla pokuavati joj
objasniti svoje stavove. Kucnuo je as da joj predoi dokaz, eliminira
sve apstraktno i dopusti novcu neka govori sam za sebe. Bio je to
jedini nain da je uvjeri kako mu moe vjerovati: dopustiti joj neka
dodirne novac i vidi ga vlastitim oima.
Nita, meutim, vie nije bilo jednostavno. Sada kad je otkljuao
prtljanik i zurio u torbu, oklijevao je prepustiti se vlastitim porivima.
itao je vrijeme zamiljao kako e joj novac predati u jednome po-
tezu: ui e u njezinu kuu, predati joj novac i otii. Sve se trebalo
brzo odigrati, kao u snu, trebalo je to biti neto to nee zahtijevati
nimalo vremena. Trebao se iznenada obruiti kao aneo milosra i
darivati je bogatstvom, a ieznuo bi i prije no to bi postao svjestan
gdje se zapravo nalazi. Sada kad je, meutim, razgovarao s njom, na-
kon to joj je u kuhinji stajao suelice, poeo je uviati koliko je
apsurdna bila ta bajka. Njezino ga je neprijateljstvo preplailo i de-
moraliziralo, tako da vie nije bilo naina da predvidi to e se
 193/266
sljedee dogoditi. Da joj je odmah predao sav novac, izgubio bi svu
prednost koju je jo mogao imati nad njom. Sve bi tad bilo mogue,
nakon te je pogreke moglo doi do bilo kakvog morbidnog preokreta.
Moda bi ga, na primjer, ponizila tako to bi odbila primiti novac. Ili
je, to je jo gore, mogla uzeti novac, a zatim nazvati policiju. Ve mu
se prijetila da e to uiniti, a s obzirom na to koliko je bio dubok njez-
in bijes i sumnjiavost, nije bio spreman okladiti se da ga nee izdati.
Umjesto da itavu torbu unese u kuu, izbrojao je pedeset jednu
novanicu od sto dolara, novanice je strpao u depove na svojoj
jakni, zatvorio torbu a zatim i prtljanik. Nije vie imao pojma to
radi. Bila je to ista improvizacija, nasumian korak u nepoznato. Kad
se ponovno krenuo prema kui, ugledao je Lillian koja je stajala na
vratima. Ugledao je malen lik, s leda obasjan svjetlom, s rukama na
bokovima, koji ga je pozorno promatrao dok je prtljao po pustoj ulici.
Preko travnjaka je preao svjestan da ga promatra i iznenada ga je
nasmijala vlastita nesigurnost, ludilo onog neeg stranog to e se
dogoditi.
Kad je stigao do vrha stuba, ona se izmaknula kako bi ga
propustila, a zatim je zatvorila vrata. Ovoga puta nije ekao da ga po-
zove. Uavi u kuhinju prije nje, priao je stolu, izvukao jedan od
klimavih, drvenih stolaca i sjeo. Trenutak kasnije, Lillian je sjela
nasuprot njemu. Nije se vie smijeila, u pogledu joj vie nije bilo ni
trunke znatielje. Lice joj se pretvorilo u masku, a dok ju je gledao
kako bi pronaao neki znak, neto to bi mu pomoglo da zapone, os-
jeao se kao da zuri u zid. Nije bilo naina da dopre do nje, da prodre
u njezine misli. Oboje su utjeli. Oboje su ekali da ono drugo prvo
progovori, a to je tiina due trajala, to mu se ona tvrdoglavije opir-
ala. U jednom trenutku, osjeajui da e se uguiti, da mu se u
pluima poinje oblikovati vrisak, Sachs je ispruio desnicu i smireno
je na tlo pomeo sve to se nalazilo na stolu. Prljavo posude, alice za
kavu, pepeljare i pribor, sve se uz strahoviti tropot sruilo na zeleni
 194/266
linoleum, razbilo i razletjelo na sve strane. Pogledao ju je ravno u oi,
no ona mu nije eljela odgovoriti, samo je i dalje sjedila kao da se
nita nije dogodilo. Bio je to velianstven trenutak, osjetio je, trenutak
za sva vremena, a dok su se tako gledali, gotovo je poeo drhtati od
sree, od divlje sree koja je izronila iz njegova straha. Zatim je, ne
proputajui priliku, iz depova izvukao dva svenja novanica, pljes-
nuo je njima o stol i pogurao ih prema njoj.
Ovo je za tebe, rekao je. Tvoje je ako eli.
Kratko je pogledala novac, no nije ga ni pokuala dodirnuti.
Novanice od sto dolara, rekla je. Ili su stotice samo na
vrhu?
itav sveanj stotica. Pet tisua dolara.
Pet tisua dolara nije malo. ak bi i bogatae zasvrbio nos od
pet tisua dolara. Ali nije to iznos koji bi nekome mogao promijeniti
ivot.
Ovo je samo poetak. Ono to bismo mogli nazvati
predujmom.
Vidim. A o kakvoj je daljnjoj isplati rije?
Tisuu dolara na dan. Tisuu dolara na dan, pa koliko potraje.
A koliko je to dugo?
Prilino dugo. Dovoljno dugo da otplati dugove i da otkaz.
Dovoljno dugo za odlazak odavde.
Dovoljno dugo da si kupi novi automobil i obnovi garderobu.
A kad uini sve to, preostat e ti toliko novca da nee znati to bi s
njim.
A tko si ti, moja dobra vila?
Samo ovjek koji vraa dug, i to je sve.
A to ako ti kaem da mi se ne svia takva pogodba? to ako ti
kaem da bih eljela sav novac dobiti odjednom?
To je i bio moj prvobitan plan, no stvari su se promijenile
otkako sam te susreo. Preli smo na plan B.
 195/266
Mislila sam da eli biti dobar prema meni.
I elim. Ali elim i da ti prema meni bude dobra. Postupimo li
na ovaj nain, vea je vjerojatnost da e situacija ostati u ravnotei.
Hoe rei da mi ne vjeruje, zar ne?
Tvoje me ponaanje ini pomalo nervoznim. Uvjeren sam da to
moe shvatiti.
A kako e se odvijati te dnevne isplate? Hoe li dolaziti
svakoga jutra u dogovoreno vrijeme, predati mi novac i otii, ili
razmilja o tome da bi se moda mogao zadrati i na doruku?
Ve sam ti rekao: nita od tebe ne traim. Samo uzme novac,
kratko i jasno, i nita mi ne duguje.
Tako dakle, i to smo utanaili, pametnjakoviu. Ne znam to ti
je Maria o meni rekla, ali moja pizda nije na prodaju. Ni za kakav no-
vac. Je li ti jasno? Nitko me nee natjerati u krevet. Jebem se s kim e-
lim, a dobra e vila svoj arobni tapi zadrati za sebe. Jesam li
jasna?
Kae mi da nisam u tvojim planovima. A ja sam ti upravo
rekao da ni ti nisi u mojima. Stvari jednostavno ne mogu biti jasnije.
Dobro. A sad mi dopusti da o tome malo razmislim. Mrtva sam
umorna i moram spavati.
Ne mora razmiljati. Odgovor ve zna.
Moda znam, a moda i ne znam. Ali o tome noas vie ne e-
lim razgovarati. Dan mi je bio teak, shrvana sam od umora. A samo
da ti pokaem koliko mogu biti dobra, dopustit u ti da prespava na
kauu u dnevnoj sobi. Zbog Marije - samo noas. Gluho je doba noi i
vie nee uspjeti pronai sobu u motelu.
Ne mora to initi.
Nita ja ne moram initi, to ne znai da i ne mogu. Ako eli
ostati, ostani. Ako ne eli, onda nemoj.
No bolje se odmah odlui, jer ja sad idem u krevet.
Hvala, cijenim to.
 196/266
Ne zahvaljuj meni, zahvali Mariji. Dnevna soba je u kaosu. to
god ti se nae na putu, slobodno baci na pod. Ve si mi pokazao da
zna kako se to radi.
Obino se ne koristim tako primitivnim oblicima
komunikacije.
Ukoliko noas vie ne bude pokuavao sa mnom dodatno
komunicirati, nije me briga to se dogaa ovdje dolje. Kat je za tebe
zabranjeno podruje. Shvaa? U nonom ormariu imam pitolj i zn-
at u ga iskoristiti bude li mi se netko motao oko sobe.
Bilo bi to kao da ubije gusku koja nese zlatna jaja.
Ne, ne bi. Ti moda i jesi guska, ali su jaja negdje drugdje. Sva
su se udobno smjestila u prtljaniku tvoga auta, zar si zaboravio? ak i
ako ubijem gusku, imat u sva potrebna jaja.
I tako, ponovno smo doli do prijetnji, zar ne?
Nisam sklona prijetnjama. Samo te molim da bude dobar
prema meni, i to je sve. Da bude jako dobar. I da si u glavu ne zabija
glupe ideje o tome tko sam i kakva sam. Izbjegnemo li to, onda emo
moda i moi suraivati. Nita ne obeavam, ali ako ne zajebe,
moda bih te i mogla prestati mrziti.
Sljedeega ga je jutra probudio topao dah to ga je osjeao na
obrazu. Kad je otvorio oi, ispred sebe je ugledao djeje lice, malenu
djevojicu koja ga je drhtavo diui napeto i ukoeno promatrala.
Kleala je pokraj kaua, a glava joj je bila toliko blizu njegovoj da su
im se usne gotovo dodirivale. Prema jo nejasnome svjetlo koje se
probijalo kroz njezinu kosu, Sachs je zakljuio da je tek oko pola
sedam ujutro. Spavao je manje od etiri sata, a kad je u prvi mah ot-
vorio oi, bio je previe omamljen da bi se pomaknuo, previe ukoen
da bi pokrenuo ijedan mii. Htio je ponovno sklopiti oi, no djevo-
jica ga je tako intenzivno promatrala, tako da je i on poeo zuriti u
njezino lice, postupno shvaajui kako je rije o kerki Lillian Stern.
 197/266
Dobro jutro, rekla je naposljetku, kad je njegov osmijeh shvat-
ila kao poziv da progovori. Mislila sam da se nikada nee
probuditi.
Jesi li ve dugo ovdje?
Sto godina, mislim. Sila sam dolje da pronaem svoju lutku, a
onda sam te vidjela kako spava na kauu. Stvarno si dugaak, jesi li
znao to?
Da, znam da jesam. Ja sam ti kao prut.
Gospodin Prut, rekla je zamiljeno djevojica. To je dobro
ime.
A ja se kladim da se ti zove Maria, zar ne?
Neki me tako i zovu, ali ja samu sebe volim zvati Rapunzel. To
je puno ljepe, zar ne?
Puno ljepe. A koliko ti je godina, gospoice Rapunzel?
Pet i tri etvrt.
Ah, pet i tri etvrt. Odline godine.
U prosincu e mi biti est. Roendan mi je dan nakon Boia.
To znai da dobiva darove dva dana za redom. Sigurno si jako
pametna cura, im si se tog dosjetila.
Neki ljudi imaju puno sree. Tako kae moja mamica.
Ako ti je pet i etvrt, onda vjerojatno ve ide u kolu, zar ne?
U vrti. Razred gospode Weir. Uionica jedan-nula-etiri.
Klinci je zovu gospoda udna.
Izgleda kao vjetica?
Zapravo ne. Mislim da nije dovoljno stara da bude vjetica. Ali
ima strano dug nos.
A zar se sad ne bi trebala spremati za odlazak u vrti? Mogla bi
zakasniti.
Ne danas, ludice. Subotom nema kole.
Naravno. Ponekad sam tako blesav da ne znam ni koji je dan.
 198/266
Tada se ve razbudio, razbudio dovoljno da osjeti potrebu da us-
tane. Pitao je djevojicu eli li dorukovati, a kad mu je ona rekla da
umire od gladi, odmah se otkotrljao s kaua i obuo cipele, razgaljen
zadatkom koji ga je ekao. Nakon to se obrijao i umio u kupaonici u
prizemlju, Sachs je otiao u kuhinju. Prvo to je ugledao bilo je pet
tisua dolara - bili su na stolu, tono ondje gdje ih je i ostavio preth-
odne noi. Zbunilo ga je to to ih Lillian nije ponijela sa sobom na kat.
Je li u tome bilo kakvog skrivenog znaenja, pitao se, ili je to bilo tek
posljedica njezine nemarnosti? Maria je na svu sreu tada jo bila u
kupaonici, a kad je dola u kuhinju, on je ve novac bio sklonio sa
stola i premio ga u jedan od kuhinjskih ormaria.
Doruak je klimavo zapoeo. Mlijeko u hladnjaku se ukiselilo
(to je eliminiralo itne pahuljice), a nije bilo ni jaja, tako da nije
mogao napraviti ni pohani kruh, ni omlet (njezin drugi, odnosno trei
izbor).
Naposljetku je ipak uspio pronai paket s narezanim integralnim
kruhom, a premda je morao baciti prve etiri krike (koje su bile
prekrivene upavom, plaviastom plijesni), ipak je uspio sklepati dor-
uak od tosta i pekmeza od jagoda. Dok se kruh pekao u tosteru,
Sachs je iz zamrzivaa uspio iskopati kristalima snijega prekrivenu
bocu soka od narane. Sok je izlio u plastini vr (kojeg je prethodno
morao oprati) i posluio uz hranu. Na dohvat ruke nije bilo nikakve
istinske kave, no nakon to je temeljito pretraio ormarie, konano je
pronaao staklenku s instant-kavom bez kofeina. Dok je ispijao gorku
mjeavinu, krivio je lice i hvatao se za grlo. Maria mu se smijala, to
je njega nadahnulo da pone teturati po prostoriji i isputati uasne
zvukove nalik na grgljanje. Otrov, aputao je polako padajui na
tlo. Nitkovi su me otrovali. Na to se ona poela jo glasnije smijati,
no kad je predstava zavrila i kad se on vratio na svoj stolac, njezino
je veselje ubrzo splasnulo, a on je uoio zbunjenost u njezinim oima.
Samo sam glumatao, rekao je.
 199/266
Znam, rekla je. Samo ne volim kad ljudi umiru.
Postao je tad svjestan svoje pogreke, no teta se vie nije mogla
nadoknaditi. Neu umrijeti, rekao je.
Hoe. Svi moramo umrijeti.
Neu danas. A ni sutra. Dugo u jo biti uz tebe.
Zato si spavao na kauu? Zato to e odsada ivjeti s nama?
Mislim da neu. Ali ovdje sam da ti budem prijatelj. I prijatelj
tvojoj mami.
Jesi li ti mamin novi deko?
Ne, samo sam joj prijatelj. Pomoi u joj, ako mi dopusti.
To je dobro. Treba nekog da joj pomogne. Danas e pokopati
tatu i ona je jako alosna.
Je li ti rekla to?
Ne, ali vidjela sam je kako plae. Tako znam da je alosna.
Ide li danas tamo? Ide li gledati kako ti pokapaju tatu?
Ne, nee nam dopustiti. Baka i djed su rekli da ne smijemo.
A gdje ive tvoja baka i djed? Ovdje, u Kaliforniji?
Mislim da ne. To je negdje daleko. Do njih se putuje
zrakoplovom.
Moda je to negdje na istoku.
Mjesto se zove Maplewood. Ne znam gdje je to.
Maplewood, u New Jersevju?
Ne znam. To je jako daleko. Kad god bi priao o tom mjestu,
tata bi rekao da je na drugom kraju svijeta.
alosna si kad misli na svog oca, zar ne?
Ne mogu si pomoi. Mamica je rekla da nas vie nije volio, ali
mene nije briga, voljela bih da se vrati.
Siguran sam da bi se i on htio vratiti.
I ja to mislim. Samo nije mogao, i to je sve. Doivio je nesreu,
pa je, umjesto da nam se vrati, otiao u nebo.
 200/266
Bila je tako malena, pomislio je Sachs, pa ipak je bila tako,
gotovo zastraujue pribrana, njezine su ga neustraive, malene oi
uporno promatrale dok je govorio - nepokolebljivo, bez i najmanjega
znaka zbunjenosti. Bio je zaprepaten koliko je dobro oponaala
odrasle, kako se doimala samouvjereno kad je bila rije o stvarima o
kojima nije nita znala. Saalijevao ju je zbog njezine hrabrosti, zbog
prividna junatva njezinog blistavog i iskrenog lica, pa je poelio da
moe povui sve to je rekao i ponovno je pretvoriti u dijete, kako vie
ne bi bila patetina, krezuba minijatura odrasle osobe sa utom ukos-
nicom u kovravoj kosi.
Dok su vakali posljednje komadie prepeenca, Sachs je na kuh-
injskome satu vidio da je tek nekoliko minuta iza pola osam. Pitao je
Mariju koliko bi njezina majka jo mogla spavati, a kad mu je ona
odgovorila da bi to moglo potrajati jo dva do tri sata, u glavi mu je
iznenada sinula ideja. Pripremimo joj iznenaenje, rekao je. Ako se
odmah bacimo na posao, itavo bismo prizemlje mogli oistiti i prije
no to se probudi. Ne bi li to bilo lijepo? Sii e dolje i vidjet e da je
sve isto i blistavo. To e joj popraviti raspoloenje, to misli? I dje-
vojica je mislila isto. I vie od toga, plan ju je ushitio, kao da je os-
jetila olakanje to e netko situaciju konano preuzeti u svoje ruke.
Ali, moramo biti tihi, rekao je Sachs polaui prst preko usta. Tihi kao
patuljci.
I tako su se bacili na posao, ustro su se i u tihoj harmoniji kretali
kuhinjom, istei stol, skupljajui metlom krhotine posuda s poda,
punei sudoper mlakom sapunicom. Kako bi buku sveli na minimum,
ostatke hrane su s tanjura strugali golim prstima, prljajui ruke
smeem, nepojedenom hranom i opucima koje su bacali u papirnatu
vreicu. Bio je to nimalo ugodan posao, a svoje su gaenje jedno
drugome iskazivali plaenjem jezika i glumei da povraaju. Pa ipak,
Maria je izdrala do kraja, a kad je kuhinja bila u prihvatljivome stan-
ju, nita je manje poletno odetala do dnevne sobe, spremna prihvatiti
 201/266
se novog zadatka. Bilo je tad ve gotovo devet sati, a sunce je kroz
tanke proreze na roletama preko prozora na prednjem proelju kue
zebrasto osvjetljavalo prainu u zraku. Dok su pogledom prelazili
preko nereda koji ih je ondje doekao, raspravljajui kako najbolje za-
poeti, Marijino je lice iznenada poprimilo preplaen izraz. Bez rijei
je podigla ruku i uprla prst prema jednom od prozora.
Sachs se okrenuo i ugledao to i ona: mukarca koji je stajao na
travnjaku i zurio u kuu. Imao je kariranu kravatu i smei sako od reb-
rastoga samta. Bio je to mladi koji je poeo prerano gubiti kosu, koji
kao da je oklijevao hoe li prii ulaznim vratima i pozvoniti. Sachs je
Mariju potapao po glavi, rekao joj neka ode u kuhinju i popije jo
au soka. U prvi se mah uinilo da e se usprotiviti, no budui da ga
nije eljela razoarati, samo je klimnula glavom i nevoljko uinila to
joj je rekao. Sachs je iz dnevne sobe otiao do ulaznih vrata, otvorio ih
je to je tie moga i izaao je van.
Mogu li togod uiniti za vas? upitao je.
Tom Mueller, rekao je ovjek. San Francisco Chronicle.
Volio bih razgovarati s gospodom Dimaggio.
ao mi je. Ne daje intervjue.
Ne traim intervju, samo elim razgovor. Moje bi novine eljele
uti njezinu verziju prie. Spremni smo platiti joj za ekskluzivan
lanak.
ao mi je, nita od toga. Gospoda Dimaggio ni sa kim ne
razgovara.
Ne mislite li da biste gospodi trebali pruiti priliku da me os-
obno odbije?
Ne, ne mislim.
A tko ste vi, njezin agent za odnose s javnou?
Obiteljski prijatelj.
Vidim. I vi govorite umjesto nje.
 202/266
Tono. Ovdje sam da je zatitim od frajera kao to si ti. A sad
kad smo o svemu raspravili, mislim da je vrijeme da ode.
A kako bih, po vaem miljenju, mogao s njome stupiti u
kontakt?
Mogao bi joj napisati pismo. Tako se to openito i radi.
Dobra ideja. Ja u napisati pismo, a ti e ga baciti u smee i
prije no to ga ona proita.
ivot je prepun razoaranja, gospodine Mueller. A sada, ako mi
ne zamjerate, mislim da je vrijeme da odete. Uvjeren sam kako ne el-
ite da pozovem policiju. Ali, samo da znate, stojite na privatnome pos-
jedu gospode Dimaggio.
Da, znam. Hvala puno, prijatelju. Strano si mi pomogao.
Nemoj se zbog toga osjeati loe. I ovo e proi. Za samo tjedan
dana, nitko se u San Franciscu vie nee sjeati ove prie. Bude li itko
tada spomenuo prezime Dimaggio, svima e na pamet pasti iskljuivo
gospodin imenom Joe.
Time je razgovor bio okonan, no premda je Mueller napustio
dvorite, Sachs je odluio na vratima ostati sve dok ovaj ne ude u auto
i ne ode. Novinar je preao ulicu, ukrcao se u auto i ukljuio motor.
Dok je prolazio ispred kue, u znak pozdrava je podigao srednji
prst, no Sachs se na njegovu opscenost nije obazirao, jer ju je smatrao
nevanom, pukim dokazom za njega uspjenog sueljavanja.
Vraajui se u kuu, nije mogao ne nasmijati se ovjekovu bijesu.
Nije se osjeao kao agent za odnose s javnou, ve prije kao gradski
erif, to naposljetku i nije bio tako neugodan osjeaj.
Ulazei u kuu, podigao je pogled i na vrhu stuba je ugledao Lil-
lian. Na sebi je imala bijeli kuni ogrta od frotira, oi su joj bile
oteene i bila je raskutrana. Svim se silama upinjala od sebe odagnati
san.
Pretpostavljam da bih ti trebala zahvaliti za ovo, rekla je,
prolazei rukom kroz kratku kosu.
 203/266
Zahvaliti mi za to? upitao je Sachs glumei kako nema pojma
o emu govori.
to si se rijeio onog frajera. Bio si vrlo vjet. Pod velikim sam
dojmom.
To? Nema frke. Ni' to nije bilo, go. Samo moj pos'o, to je sve.
Samo radim svoj pos'o.
Kratko se nasmijeila njegovu podignutom palcu.
Ako je to posao koji eli raditi, moe ga i dobiti. Bolje to radi
od mene.
Rekao sam ti da i nisam ba sasvim lo, rekao je, govorei
ponovno normalnim glasom. Ako mi prui priliku, moda bih ti
mogao dokazati i da znam biti koristan.
Prije no to je Lillian uspjela odgovoriti na njegovu posljednju
primjedbu, Maria je utrala u predsoblje. Lillian je svoj pogled sa
Sachsa prebacila na nju i rekla:
Zdravo, duo. Opet si uranila?
Nikada nee pogoditi to smo radili, rekla je malena djevo-
jica. Nee vjerovati vlastitim oima, mamice.
Sii u za nekoliko minuta. Prvo se moram istuirati i neto
odjenuti. Ne zaboravi, danas idemo posjetiti Billija i Dot, a ne elimo
zakasniti.
Ponovno je nestala na katu. A tijekom trideset ili etrdeset
minuta koliko joj je trebalo da se uredi, Sachs i Maria su nastavili s
pospremanjem dnevne sobe. Uklonili su jastuke s poda, pobacali nov-
ine i kavom natopljene asopise, usisavaem pokupili pepeo od cigar-
eta s vunenog saga. to su vie istili (postupno si stvarajui sve vie
prostora za kretanje), to su se bre kretali, tako da su naposljetku na-
likovali na ubrzane likove iz starih, crno-bijelih filmova.
Za Lillian je bilo teko ne uoiti razliku, no kad se spustila u
prizemlje, njezina je reakcija zraila manjim oduevljenjem no to se
Sachs nadao - bilo je to najmanje to je mogla uiniti za Mariju.
 204/266
Lijepo, rekla je, kratko zastajui na pragu i klimajui glavom.
Jako lijepo. Trebala bih ee ostajati dugo u krevetu. nasmijeila
se, kratko se naklonila u znak zahvalnosti, a zatim je, ni ne trudei se
osvrnuti oko sebe, odjurila u kuhinju u potrazi za nekom hranom.
Sachsa je tek neznatno umirio poljubac to ga je poloila na elo
svoje keri, no kad je Lillian Mariju potjerala gore kako bi se pres-
vukla, vie nije znao to bi sa sobom. Lillian na njega gotovo da se i
nije obazirala, po kuhinji se kretala kao da je izgubljena u vlastitome
svijetu, tako da je ostao stajati na vratima, u tiini je gledati kako iz
zamrzivaa izvlai pravu kavu (koju on nije uspio uoiti) i stavlja a-
jnik na plamenik kuhala. Bila je leerno odjevena - tamne hlae, bijela
dolevita, ravne cipele - ipak, usne su joj bile namazane ruem, oi
sjenilom, a u zraku se nepogreivo osjeao i miris parfema. Sachs
ponovno nije znao kako bi protumaio to se zapravo dogaa. Njezino
mu je ponaanje bilo nedokuivo - as bi bila prijateljski raspoloena,
a as zatvorena, malo oprezna, a onda opet oputena - a to se vie tru-
dio, to ju je manje razumio.
Naposljetku mu je ponudila alicu kave, no ak je i tada jedva
progovorila, nastavljajui se ponaati kao da ni sama ne zna eli li ga
ondje ili pak eli da iezne. U elji da kae bilo to i tako prekine
tiinu, Sachs je spomenuo pet tisua dolara koje je toga jutra pronaao
na stolu, a zatim je otvorio ormari i pokazao joj gdje je spremio no-
vac. inilo se kako to na nju nije ostavilo pretjeran dojam.
Oh, rekla je klimajui glavom. Okrenula se zatim prema pro-
zoru okrenutom na dvorite, nastavila zuriti kroz njega i u tiini ispi-
jati kavu. Osjeajui kako kipti, Sachs je odloio svoju alicu i izjavio
kako e odmah predati isplatu za taj dan. I ne ekajui da mu ita
kae, otiao je do svog auta, te je iz torbe za kuglanje u prtljaniku
izvadio novac. Kad se, tri ili etiri minute kasnije, vratio u kuhinju,
ona je i dalje s rukom na boku stajala u istome poloaju i zaokupljena
vlastitim mislima zurila kroz prozor.
 205/266
Izravno joj je priao, ispred lica joj zamahnuo snopom od tisuu
dolara, a zatim ju je pitao gdje eli da odloi novac. Gdje god hoe,
rekla je. Njezina ga je pasivnost poela ivcirati, pa je umjesto da ga
odloi na radnu povrinu, novac ugurao u zamrziva. Time je postigao
eljeni rezultat. Okrenula se prema njemu, zaprepateno ga pogledala,
a zatim i upitala zato je to uinio. Umjesto odgovora, samo je otiao
do ormaria, uzeo pet tisua dolara koje su stajale na polici, te je itav
sveanj takoer ugurao u hladnjak. Lupkajui rukom po vratima zam-
rzivaa, okrenuo se prema njoj i rekao: Zamrznuta imovina. Budui
da mi ne eli rei eli li novac ili ne, stavit emo tvoju budunost na
led. Nije loe, ha?? Zakopat emo tvoje gnijezdo s jajima u snijeg, a
kad doe proljee i led okopni, jednostavno e otkriti da si bogata.
Kutovi usana su joj se poeli kriviti u nejasan osmijeh, to je bilo
znak da se predaje, da ju je uspio uvui u igru. Ispila je jo gutljaj
kave kako bi dobila na vremenu za smiljanje protuudara.
Meni to ne zvui kao dobra investicija, konano je rekla. No-
vac koji samo tako lei nije ni od kakva interesa, zar ne?
Bojim se da nije. Nije ni od kakvog interesa dok ti za njega ne
pokae intetes. Nakon toga, nebo je jedina granica.
Nisam rekla da nisam zainteresirana.
Istina, ali nisi rekla ni da jesi.
Sve dok ne kaem ne, to znai da moda elim rei 'da' Ili to
moda znai da se ne izjanjava. Zato o tome ne bismo vie ni trebali
razgovarati. Dok sama ne bude znala to eli, jednostavno emo o
tome utjeti, vai? Pretvarat emo se da se nita ni ne dogaa.
To mi odgovara.
Dobro. Drugim rijeima, to manje kaemo, tim bolje.
Neemo prozboriti ni rijei. A jednoga u dana otvoriti oi, a ti
vie nee biti ovdje.
Tako je. Dobri duh e se vratiti u svoju svjetiljku i ti o njemu
vie nee morati razmiljati.
 206/266
inilo se kako je njegova strategija poluila uspjeh, no premda je
doveo do promjene opeg raspoloenja, nije bilo pretjerano jasno to
je ovim razgovorom uspio postii. Kad je nekoliko trenutaka kasnije
Maria skakuui ula u kuhinju, dotjerana i odjevena u ruiasti dem-
per, s konim balerinkama na nogama, shvatio je da je njegov uspjeh
zapravo bio velik. Bez daha i uzbuena, ona je majku pitala moe li i
Sachs s njima poi u posjet Billiju i Dot. Lillian je rekla da ne moe, a
Sachs je bio spreman to shvatiti kao mig da je vrijeme da ode potraiti
sobu u motelu. Lillian je, meutim, tad pridodala kako je dobrodoao
ostati u kui, budui da e se Maria i ona vratiti tek kasno naveer.
Rekla mu je da se moe okupati i obrijati ako eli, te da je nije briga
kad e otii ukoliko iza sebe dobro zatvori vrata i prethodno provjeri
jesu li zakljuana. Sachs nije znao kako odgovoriti na tu ponudu.
Prije no to je uspio ita izustiti, Lillian je Mariju namamila u
kupaonicu u prizemlju kako bi je poeljala, a kad su se ponovno po-
javile inilo se posve prirodnim da e one otii prije njega. Sve se to
Sachsu uinilo neobinim, jer bila je rije o okolianju protivnom
svakom poimanju. No, tako je bilo, a on se nije htio protiviti. Manje
od pet minuta kasnije, Lillian i Maria su izale na vrata, manje od
minute nakon toga ulicom su se vozile u pranjavoj, plavoj Hondi i
iezle u sunevu svjetlu kasnoga jutra.
Gotovo je sat vremena proveo u kupaonici na katu - prvo se na-
makao u kadi, a zatim i brijao ispred zrcala. Ondje se, sve u svemu,
neobino osjeao dok je, leei gol u vodi, zurio u Lillianine stvari:
beskrajan niz boica s kremama i losionima, rueva za usne i olovki
za oi, sapuna, lakova za nokte i parfema. Bilo je u tome neke
iznuene intimnosti koja ga je istodobno uzbuivala i gadila mu se.
Dopustila mu je ulazak u svoje tajno kraljevstvo, na mjesto gdje
vri svoje najintimnije obrede, pa ipak, premda je sjedio u srcu njezina
kraljevstva, nije joj bio nita blii nego prije. Mogao je njukati, dirati
i prekapati po svemu to je htio. Mogao si je oprati kosu njezinim
 207/266
amponom, obrijati se njezinom britvicom, oprati zube njezinom
etkicom - no injenica da mu je pruila priliku da uini sve to samo
je upuivala na to koliko joj je do svega bilo malo stalo.
Pa ipak, kupka ga je opustila, osjeao se gotovo oamueno, pa je
nekoliko minuta tumarao sobama na katu, nemarno runikom briui
kosu. Na katu su se nalazile tri male spavae sobe. Jedna od njih bila
je Marijina, druga Lillianina, a trea, tek neto vea od malo veeg or-
mara, Dimaggiju je oigledno sluila kao radna soba ili ured. Ondje se
nalazio radni stol i polica s knjigama, no u njezin je uzani prostor bilo
nagurano toliko smea (kartonske kutije, gomile stare odjee i
igraaka, crno-bijeli televizor), da je Sachs samo povirio unutra i
odmah zatvorio vrata. Otiao je zatim u Marijinu sobu, gdje je pogle-
dom prelazio preko njezinih lutaka i knjiga, fotografija iz vrtia, kutija
s drutvenim igrama i plianih ivotinja. Premda je bila u neredu, ta je
soba bila u kudikamo boljem stanju od Lillianine. Njezina je soba bila
prijestolnica nereda, vrhovni stoer katastrofe. Obratio je pozornost na
nenamjeten krevet, na gomile razbacane odjee i rublja, prenosivi
televizor na kojemu su stajale dvije alice za kavu umrljane ruem za
usne, knjige i asopise razbacane po tlu. Sachs je pogledom preao
preko nekoliko naslova pod njegovim nogama (ilustrirani vodi o
orijentalnoj masai, studija o reinkarnaciji, nekoliko detektivskih ro-
mana u depnom izdanju, biografija Louise Brooks), te se pitao kakav
bi se zakljuak iz toga mogao izvui. Zatim je, kao u transu, poeo
otvarati ladice radnoga stola i prebirati po Lillianinoj odjei,
gaicama, grudnjacima i arapama. Svaki bi predmet na trenutak uzi-
mao u ruke, a zatim prelazio na sljedei. Nakon to je jednako postu-
pio i s ormarom, pozornost su mu privukli noni ormarii, jer sjetio se
prijetnje koju mu je izrekla prethodne noi. Nakon to je pretraio oba
ormaria, zakljuio je da je lagala. Pitolju nigdje nije bilo ni traga ni
glasa.
 208/266
Lillian je bila iskljuila telefon, a kad ga je on ponovno ukopao
u utinicu, istoga je trena poeo zvoniti. Od zvonjave je poskoio, no
odluio je ne podizati slualicu, ve samo priekati da se osoba koja je
zvala konano umori i odustane. Telefon je zvonio jo dvadesetak
minuta. im je utihnuo, Sachs je podigao slualicu i nazvao broj Mar-
ije Turner u New Yorku. Nakon njezina razgovora s Lillian, stvari se
vie nisu mogle odgaati. Nije samo trebao raistiti stvari izmeu
njih, ve i oistiti vlastitu savjest. Ako nita drugo, ipak joj je dugovao
objanjenje, ispriku zbog naina kako je otiao od nje.
Znao je da e biti ljutita, no ipak nije bio spreman za kiu uvreda
kojima ga je zasula. im mu je prepoznala glas, poela ga je nazivati
najrazliitijim pogrdnim imenima: idiot, kopile, dvolinjak.
Nikada je prije nije uo da tako govori - nikome i ni u kakvim
okolnostima - a njezin je bijes poprimio tako divovske proporcije, bio
je tako monumentalan, da mu je tek sedam minuta kasnije dopustila da
ita kae. Sachs se osjeao ponienim. A dok je sjedio i sluao je,
postao je svjestan da je bio preglup da shvati ono to je trebao shvatiti
jo za svoga boravka u New Yorku. Maria se zatreskala u njega, a
izuzmu li se oigledni razlozi njezina napada (iznenadnost njegova
odlaska, uvreda koju joj je svojom nezahvalnou nanio), govorila je
kao naputena ljubavnica, kao ena koju je mu ostavio zbog neke
druge. Najgore je bilo to to si je utuvila u glavu da je ta druga
zapravo njezina najbolja prijateljica.
Sachs je davao sve od sebe da je razuvjeri. Rekao je kako je u
Kaliforniju otiao zbog osobnih razloga, da mu Lillian nita ne znai,
da nije onako kako ona misli, i tako dalje - no u svojim je objan-
jenjima bio nespretan, pa ga je Maria optuila da lae. Postojala je
opasnost da e razgovor postati gadan, no Sachs je nekako uspio
obuzdati vlastiti nagon da joj na pitanja uzvraa odgovorima, tako da
je Marijin ponos naposljetku izvojevao pobjedu nad bijesom, pa vie
nije osjeala potrebu vrijeati ga. Umjesto toga mu se poela smijati,
 209/266
ili se moda smijala sebi samoj, a onda se smijeh iznenada premetnuo
u pla, u gorko jecanje zbog kojega se on osjeao jo jadnije nego ona.
Trebalo je vremena da se oluja stia, no nakon toga su ipak mogli
razgovarati. Razgovor ih nije nikamo odveo, no barem vie nije bilo
ogorenosti. Maria je od njega zahtijevala da nazove Fanny - samo
kako bi joj javio da je iv - no Sachs je odbio. Rekao je kako bi to bilo
previe riskantno. Bio bi tad prisiljen rei joj za Dimaggija, a nije ju
htio uvlaiti u svoje probleme. to manje zna, to bolje, zato je
bezrazlono uvlaiti u stvari koje je se ne tiu? Zato to bi to bilo is-
pravno, rekla je Maria. Sachs je ponovno iznio vlastite argumente, a
zatim su jo pola sata nastavili okoliati, ne uspijevajui jedno drugo
uvjeriti u ispravnost vlastitih stavova. Nije vie bilo ni ispravnih ni po-
grenih stavova, sve se svelo na teorije i tumaenja, na movaru
suprotstavljenih rijei. Budui da od itavog razgovora nije bilo ba
nikakve koristi, jednako bi im bilo i da su sve te rijei zadrali za sebe.
Nema koristi, konano je izjavila Maria. Jednostavno ne
dopirem do tebe, zar ne?
ujem te, odgovorio je Sachs. Samo se ne slaem s onim to
govori.
Samo e si dodatno sve pogorati, Ben. to to bude due
drao u sebi, to e ti biti tee kad o svemu bude morao progovoriti.
Nikada neu morati progovoriti.
To sad ne moe znati. Moda te pronau, pa nee imati
izbora.
Nikada me nee pronai. To e se dogoditi samo ako me netko
bude cinkao, a ti mi to ne bi uinila.
Barem mislim da ne bi. Toliko ti mogu vjerovati, zar ne?
Moe mi vjerovati. Ali ja nisam i jedina upuena u sve. I Lil-
lian sad sve zna, a nisam sigurna koliko je dobra u dranju obeanja.
Ona nee progovoriti. Za nju to ne bi imalo nikakva smisla. Pre-
vie bi izgubila.
 210/266
Ne moe raunati na zdrav razum kad govori o Lillian. Ona ne
razmilja kao ti. Ne igra po tvojim pravilima. Ako to do sada ve nisi
shvatio, onda samo trai nevolje.
Nevolje su ionako sve to mi preostaje. Dodatne me nee ubiti.
Raistimo neto, Ben. Nije mi vano to radi i kamo ide, ali
sjedni u auto i odvezi se to dalje od te kue. Odmah, prije no to se
Lillian vrati.
Ne mogu to uiniti. Zapoeo sam s ovim i moram izgurati do
kraja. Nema drugog naina. Ovo mi je prilika i ne mogu je upropastiti
vlastitim strahom.
Zaglibit e preko glave.
Ve sam zaglibio. Sada se pokuavam izvui.
Postoje jednostavniji naini.
Ne za mene.
S druge strane je nastupila stanka, udisaj, pa jo jedna stanka.
Kad je Maria ponovno progovorila, glas joj je drhtao.
Pitam se trebam li te saalijevati ili jednostavno otvoriti usta i
vritati.
Ne mora ni jedno ni drugo.
Ne, pretpostavljam da ne moram. Mogu te zaboraviti, zar ne?
Uvijek mi preostaje i ta opcija.
Moe uiniti to god eli, Maria.
Dobro. A ako eli jo dublje potonuti, to se samo tebe tie. Ali
ipak ne zaboravi to sam ti rekla.
Vai? Samo se sjeti da sam ti se obraala kao prijatelju.
Bio je grdno potresen nakon to su prekinuli razgovor. Marijine
posljednje rijei su bile neka vrsta konanog oprotaja, izjava da vie
nije uz njega. Nije bilo vano to je zapravo dovelo do neslaganja: je li
do njega dolo uslijed ljubomore, iskrene zabrinutosti, ili i jednog i
drugog istodobno. Konani rezultat bio je taj da joj se vie nee moi
obraati. ak i ako nije htjela protumaiti to na takav nain, ak i ako
 211/266
bi ga rado ponovno ula, razgovor je iza sebe ostavio previe oblaka,
previe nesigurnosti.
Kako bi od nje ikada vie mogao zatraiti podrku, kad bi ve
sam razgovor s njim kod nje izazvao tako silnu bol? Nije namjeravao
otii ba tako daleko, ali nakon svih rijei koje su si izrekli, shvatio je
da je izgubio svog najboljeg saveznika, osobu na koju je uvijek mogao
raunati kad bi mu pomo bila potrebna. U Kaliforniji je bio tek jedan
dan, a ve je iza sebe spaljivao mostove.
Mogao ju je ponovno nazvati kako bi popravio tetu, ali to nije
uinio. Umjesto toga se vratio u kupaonicu, poeljao se Lillianinom
etkom za kosu, a sljedeih je osam i pol sati proveo istei kuu.
Povremeno bi zastajao da neto prezalogaji, prekapao bi po hlad-
njaku i kuhinjskim ormariima u potrazi za neim jestivim (juha u
konzervi, jetrena kobasica, slane grickalice), no inae je predano radio
sve do iza devet naveer. Cilj mu je bio kuu uiniti besprijekorno
istom, pretvoriti je u ogledni primjer obiteljskog reda i spokoja. Nije,
naravno, nita mogao uiniti s unitenim pokustvom, pukotinama na
stropovima spavaih soba, ili napuklim i zahrdalim emajlom u
sudoperu, no mogao je barem sve oistiti. Iao je prostoriju po prost-
oriju, trljao je i brisao prainu, premjetao pokustvo i slagao, met-
odiki se kreui iz dna prostorije prema ulaznim vratima, s prizemlja
prema katu, prelazei s veih nereda na one manje. Oistio je zahod-
ske koljke, posloio pribor, odjeu, pokupio Lego-kockice, kao i am-
putirane udove plastinih lutki. Naposljetku je pomou avlia i vi-
jaka, koje je pronaao na dnu jedne od kuhinjskih ladica, popravio i
noge stola u blagovaonici. Jedina prostorija koju nije ni dirnuo bila je
Dimaggiova radna soba. Skanjivao se od same pomisli da bi mogao
ponovno otvoriti vrata te sobe, no premda je zapravo htio otii tamo,
nije znao to bi sa svim ostacima koje bi ondje pronaao. Osim toga,
na raspolaganju nije imao dovoljno vremena da dovri zapoeto.
 212/266
Znao je da bi trebao otii. Lillian mu je jasno dala do znanja da bi
kuu trebao napustiti prije njezina povratka, no umjesto da se odveze
do motela, on je otiao u dnevnu sobu, izuo se i ispruio se na kau.
Htio je samo otpoinuti nekoliko minuta. Bio je umoran od posla
to ga je uinio, a inilo mu se kako malo odugovlaenja ne moe
nikome natetiti. U deset sati se, meutim, jo nije ni primakao ulazn-
im vratima. Znao je da bi moglo biti opasno ponovno susresti Lillian,
no strahom ga je ispunjavala ve sama pomisao na izlazak u nonu
tamu. U kui se osjeao sigurno, sigurnije no bilo gdje drugdje, i
premda nije imao pravo biti toliko slobodan, osjeao je kako se ne bi
trebalo dogoditi nita loe ako ga ona pri povratku pronae u kui. Bit
e moda zaprepatena, no tako e istodobno utvrditi injenicu koju su
odavno, prije svega drugog trebali utvrditi. Ona e vidjeti kako nema
smisla pokuati rijeiti ga se, vidjet e da je ve postao nezaobilazan
imbenik u njezinu ivotu. Prema njezinoj e reakciji zatim moi pro-
cijeniti je li to shvatila ili nije.
Namjeravao je pretvarati se da spava u trenutku kad se ona bude
vratila. No, Lillian se kui vratila kasno, znatno kasnije od vremena
predvienog tog jutra, a Sachs je do tada ve istinski zaspao. Bila je to
neoprostiva pogreka - ispruen je leao na kauu, dok su oko njega
gorjela sva svjetla - no to naposljetku, ini se, ni nije bilo vano. U
pola dva ujutro ga je iz sna prenuo zvuk vrata koja su se zalupila, a
prvo to je ugledao bila je Lillian koja je s Marijom na rukama stajala
na vratima. Pogledi su im se susreli, a ona se kratko, da nije mogla
krae, nasmijeila. A zatim se, nijemo, s kerkom na rukama popela
uz stube. Pretpostavio je kako e se vratiti im Mariju poloi u krevet.
No, poput brojnih drugih pretpostavki do kojih je doao u toj kui, i
ova se pokazala pogrenom. uo je kako Lillian odlazi u kupaonicu na
katu i pere zube, slijedio je zatim zvuk njezinih koraka dok je odlazila
u svoju sobu, nakon ega je ukljuila televizor. Zvuk je bio utian,
tako da je uo samo nerazgovijetno mumljanje glasova i mukle udarce
 213/266
glazbe koja je vibrirala u zidovima. Potpuno razbuen, sjeo je na kau,
oekujui kako e svakoga trena sii i razgovarati s njim. ekao je de-
set, dvadeset minuta, pa onda i pola sata, sve dok televizor naposljetku
nije utihnuo. Nakon toga je ekao jo dvadeset minuta, a budui da se
ona ni tad nije pojavila, zakljuio je da nema namjere razgovarati i da
je zaspala. Osjeao je kako je rije o jednoj vrsti pobjede, premda nije
znao to bi s njom. Iskljuio je sve svjetiljke u dnevnoj sobi, ponovno
se ispruio na kauu, otvorenih je oiju leao u mraku i sluao tiinu
koja je vladala u kui.
Odlazak u motel se nakon toga vie nije ni spominjao. Kau u
dnevnoj sobi je postao Sachsov krevet na kojemu je spavao svake
noi. Sve su to prihvatili zdravo za gotovo, a nitko nikada nije ni spo-
menuo injenicu da je postao sastavni dio kuanstva. Bio je to pri-
rodan tijek dogaaja, pojava o kojoj nije bilo svrhe raspravljati, kao
to se ne raspravlja ni o kamenju, stablima ili zrncima praine u zraku.
Sachs se upravo tome i nadao, premda nitko nikada nije jasno
definirao njegovu ulogu u ovoj zajednici. Sve se temeljilo na nekom
tajnom, nikad izgovorenom sporazumu, a on je instinktivno znao da bi
bilo pogreno Lillian suoiti s pitanjem to zapravo od njega eli.
Morao je to sam otkriti, pronai vlastito mjesto temeljem najmanjih
migova i kretnji, nedokuivih primjedbi i okolianja. Nije ga toliko
bilo strah to bi se moglo dogoditi uini li togod loe (premda je bio
svjestan da bi se u svakom trenutku situacija mogla okrenuti protiv
njega), koliko se zapravo htio primjereno ponaati. Bio je to i prven-
stveni razlog njegova dolaska u Kaliforniju: preoblikovati vlastiti
ivot, utjeloviti ideal dobrote, ime bi se doveo u potpuno drukiji
odnos prema samome sebi. Lillian je, meutim, bio sredstvo to ga je
odabrao, samo je preko nje mogao postii eljenu preobrazbu. Zamil-
jao je to kao putovanje, kao dugo putovanje u tamu vlastite due, no
sad kad se sve pokrenulo, vie nije bio siguran ide li u ispravnome
smjeru.
 214/266
Za njega bi sve to vjerojatno bilo lake da je Lillian bila netko
drugi, jer sama spoznaja da s njom spava pod istim krovom neprestano
ga je bacala iz ravnotee. Nakon samo dva dana, samoga je sebe
zaprepastio spoznajom koliko je silno i oajno eli dodirnuti. Shvatio
je kako problem ne lei u njezinoj ljepoti, nego u injenici da je lje-
pota bila jedino to mu je dopustila da upozna. Da je bila manje
nepopustljiva, da mu je dopustila osobnije upoznavanje, ne bi si toliko
time razbijao glavu, pa bi ini njegove elje time moda izgubile
jakost. Situacija je, meutim, bila drukija, ona mu se jednostavno nije
htjela razotkriti, a to je znailo da nikada nije postala nita vie od ob-
jekta, nikad vie od zbira vlastitih fizikih osobina. A te su fizike os-
obine u sebi sadravale nevjerojatnu mo: nasrtale su na njega i
oamuivale ga, ubrzavale mu bilo, unitavale svaku uzvienu od-
lunost. Za takvu se vrstu borbe Sachs uope nije pripremio. Ova
borba nije odgovarala predloku na kojemu je radio u svojoj glavi.
itavoj se jednadbi sada pridodalo i njegovo tijelo, a ono to se
neko inilo jednostavnim, sad se pretvorilo u gusti grozniavih
strategija i nedoputenih motiva.
Sve je to skrivao od nje. U takvim je okolnostima jedini izlaz bio
taj da na njezinu ravnodunost odgovara nepoljuljanom smirenou,
da se pretvara kako je savreno sretan njihovim odnosom. U njezinoj
se blizini ponaao lepravo; bio je nonalantan, prijateljski raspoloen,
susretljiv; esto se smijeio, nikad alio. Budui da je znao da je ve
otprije na oprezu, da ga je ve sumnjiila za osjeaje koje je zapravo
potajno i gajio, bilo je iznimno vano da ga ni u jednom trenutku
uhvati kako je gleda onako kako ju je htio gledati. I najmanji ga je, le-
timian pogled mogao unititi, osobito s iskusnom enom kao to je
Lillian. itav su njezin ivot mukarci u nju zurili, pa bi bila u stanju
prozreti svaki pogled koji bi u sebi sadravao neko skriveno znaenje.
Kod njega je to dovodilo do gotovo neizdrive unutarnje napetosti kad
god bi se naao u njezinoj blizini, no hrabro je nastavio dalje i nada ga
 215/266
nije naputala. Nita od nje nije traio ni oekivao, a molio je Boga da
e je time u konanici izmoriti. Bilo je to jedino oruje kojim je
raspolagao, a sluio se njime kad god bi mu se pruila prilika, pon-
iavajui se pred njom tako strastveno i samozatajno da se sama
njegova slabost u konanici pretvorila u njegovu snagu.
Prvih dvanaest ili petnaest dana teko da mu se uope obratila.
Nije imao pojma to je radila tijekom dugih i estih izbivanja iz kue,
a premda je bio spreman dati gotovo sve kako bi to i doznao, nikada
se nije usudio pitati. Osjeao je kako je diskrecija znatno vanija od
spoznaje, tako da je, umjesto da je uvrijedi, vlastitu znatielju sauvao
za sebe i samo je ekao to e se dalje dogaati. Gotovo svakoga jutra,
kuu je naputala u devet ili deset sati. Ponekad bi se vratila tijekom
veeri, a ponekad tek iza ponoi. Pokatkad bi otila ujutro, vratila se
tijekom veeri kako bi se presvukla, a zatim bi ponovno otila i ne bi
je bilo itave noi. Dva ili tri puta se vratila tek sljedeeg jutra, nakon
ega je samo ula u kuu, presvukla se i ponovno otila. Sachs je pret-
postavljao da je noi provodila u mukome drutvu - s jednim
mukarcem, a moda i vie njih - no bilo je nemogue pretpostaviti to
je radila tijekom dana.
Vjerojatnim se inilo da ima neki posao, no i to je bilo samo
nagaanje. Znao je samo da je itav dan jednako tako mogla provesti
vozei auto, u kinu, ili je moda itave dane provodila promatrajui
morske valove.
Usprkos svim tim misterioznim odlascima i dolascima, Lillian
nikada nije propustila da mu kae kad e se priblino vratiti. inila je
to vie zbog Marije nego zbog njega, a premda je vrijeme koje bi na-
vela bilo iskljuivo priblino ('Kasno u se vratiti,' 'Vidimo se sutra
ujutro'), no to mu je doputalo da se organizira i ne dopusti da kuan-
stvo ponovno zapadne u posvemanje rasulo. S obzirom na Lillianina
esta izostajanja, briga o Mariji pala je gotovo iskljuivo na Sachsova
plea. Za njega je to bio najudniji od svih moguih obrata, jer koliko
 216/266
god da je prema njemu bila rezervirana i suzdrana, injenica da Lil-
lian ni na trenutak nije oklijevala prepustiti mu brigu o svome djetetu
bila je dokaz da mu je vjerovala, moda i vie no to je toga i sama
bila svjesna. Sachs je iz te anomalije pokuao izvui sr. Bilo mu je
posve jasno da ga je u jednu ruku iskoritavala - vlastite je odgov-
ornosti utrapila prvoj lakomislenoj osobi koja je na to pristala - no
poruka je bila prilino jasna: s njim se osjeala sigurnom, znala je da
je nee povrijediti.
Maria je postala njegov svakodnevni pratitelj, utjena nagrada,
njegova neizbrisiva nagrada. Svakoga joj je jutra pripremao doruak,
pratio do kole, poslijepodne dolazio po nju, eljao ju, kupao,
spremao za poinak. Bilo je u svemu tome nesluenog zadovoljstva, a
to je njegovo mjesto u njezin svakodnevici postajalo vre definir-
ano, to su njihovi uzajamni osjeaji postajali sve dublji. Lillian se
neko oslanjala na enu koja je ivjela dvije ulice dalje i koja je
uvala Mariju, no ljubazna je gospoda Santiago imala vlastitu, veliku
obitelj, te se na Mariju obazirala iskljuivo kad bi se na nju okomila
njezina djeca. Dva dana nakon Sachsova useljenja, Maria je sveano
izjavila kako vie nikada nee ii gospodi Santiago. Rekla je da bi
radije ostala s njim, ako to njemu previe ne smeta. Sachs je rekao da
e mu biti drago. Toga dana, dok su se pjeice iz kole vraali kui,
odmah nakon to joj je dao svoj pristanak, osjetio je kako mu ruicom
vrsto stie palac. U tiini su hodali oko pola minute, a zatim je
Maria zastala i rekla: Osim toga, gospoda Santiago ima svoju djecu,
a ti nema ni keri ni sinova, zar ne? Sachs joj je ve bio rekao da
nema djece, no ipak je klimnuo glavom kako bi potvrdio da je u
pravu. Nije poteno da neki imaju previe djece, a da su drugi sasvim
sami, zar ne? nastavila je.
Sachs je ponovno klimnuo glavom i nije je prekidao. Mislim da
je ovako dobro, rekla je. Ti e sad imati mene, a gospoda Santiago
e imati svoju djecu, i svi e biti sretni.
 217/266
Sljedeeg je ponedjeljka unajmio potanski pretinac u
potanskome uredu u Berkeleyu kako bi imao adresu, Plvmouth je
vratio podrunome uredu agencije za iznajmljivanje automobila, a za
manje od tisuu dolara je kupio devet godina star Buick Skvlark. U
utorak i srijedu je otvorio jedanaest tednih rauna u bankama diljem
grada. Nije htio sav novac drati na jednome mjestu, a otvaranje vie
tednih rauna inilo mu se razboritijim od hodanja s gomilom novca,
vie od sto pedeset tisua dolara. Osim toga, tako e biti manje sum-
njiv kad svakoga dana bude za Lillian dizao novac. Banke je
namjeravao posjeivati naizmjenino, kako nijednom od slubenika na
alteru ne bi postao previe poznat. Isprva je zamislio kako e se u po-
jedinanim bankama pojavljivati svakih jedanaest dana, no zatim je
doznao kako podizanje iznosa od tisuu dolara zahtijeva potpis men-
adera poslovnice. Zato je svakoga jutra odlazio u dvije banke, gdje je
novac podizao preko bankomata na kojima je svaka transakcija
omoguavala podizanje maksimalnog iznosa od petsto dolara. Tjedno
je tako u svakoj banci podizao samo po petsto dolara, to je po svim
mjerilima bilo nekakav prosjean iznos. To mu je i najvie odgov-
aralo, jer drae mu je bilo plastinu karticu ugurati u prorez i pritiskati
dugmeta, nego razgovarati sa ivom osobom.
Prvih nekoliko dana mu je ipak bilo teko. Sumnjao je da je no-
vac to ga je pronaao u Dimaggiou autu bio ukraden - to je moglo
znaiti da su serijski brojevi s novanica putem kompjutora dojavljeni
bankama diljem zemlje. No kad se morao odluiti izmeu rizika i
dranja novca u kui, ipak se odluio za rizik. Bilo je jo prerano da bi
znao moe li imati povjerenja u Lillian, a dranje novca ispred njezina
nosa bilo je prilino glup nain da to i dozna. U svakoj banci koju je
posjetio, neprestano je strepio da e upravitelj baciti oko na novac, na
trenutak se ispriati i otii, a zatim se vratiti sa zatitarom. Takvo to
se meutim nije dogodilo. Mukarci i ene koji su mu otvarali raune
bili su krajnje ljubazni. Brzo bi kao roboti prebrojali novac, zatim bi
 218/266
mu se osmjehnuli, rukovali se s njim i rekli kako su sretni to je odab-
rao upravo njihovu banku. Kao nagradu to je raune otvorio s poetn-
im depozitom od preko deset tisua dolara, kui se vratio s pet mini-
penica, etiri radija-budilice, prenosivim televizorom i amerikom
zastavom.
Poetkom drugoga tjedna, dani su mu se pretvorili u rutinu.
Nakon to bi Mariju odveo u kolu, pjeice bi se vratio kui, oprao
posude od doruka, a zatim bi se odvezao do dviju banaka s popisa.
Nakon to bi podigao novac (povremeno bi odlazio i do tree banke
kako bi podigao novac i za sebe), otiao bi u neku od kavana na aven-
iji Telegraph, smjestio bi se u neki miran kutak, te bi priblino sat
vremena ispijao cappuccino i itao San Francisco Chronicle i The
New York Times. Ispostavio se da su novine o sluaju pisale iznimno
malo. Times je o Dimaggiovoj smrti prestao pisati i prije no to je
Sachs otiao iz New Yorka, a osim kratkog, usputnog intervjua sa za-
povjednikom vermontske dravne policije, o itavom sluaju vie nisu
ni pisali. A kao da je i onima u Chronicleu sluaj ve bio dosadio.
Nakon kaotinih lanaka o ekolokome pokretu i Djeci Planeta (sve ih
je napisao Tom Mueller), Dimaggiovo ime vie nitko nije ni spomin-
jao. Za Sachsa je to bilo umirujue, no premda je pritisak poputao,
nikada se nije toliko opustio da bi pomislio kako se sve ne moe
ponovno zakuhati. Tijekom itava boravka u Kaliforniji, svakoga je
jutra marljivo prelistavao dnevne listove. Pretvorilo se to u njegovu
osobnu religiju, u oblik svakodnevne molitve. Pogledom prijei preko
novina i zadrati dah. Uvjeriti se da ti nisu na tragu. Uvjeriti se da u
miru moe proivjeti sljedea dvadeset etiri sata.
Ostatak jutra i rano poslijepodne bili su posveeni praktinim za-
dacima. Poput svake amerike kuanice, i on je kupovao hranu,
spremao, odnosio prljavu odjeu u istionicu, paljivo birao najbolju
marku maslaca od kikirikija za kolsku uinu. Kad bi mu preostalo
dovoljno vremena, svraao bi u tamonju trgovinu igrakama prije no
 219/266
to bi otiao po Mariju u kolu. Pred kolu bi dolazio s lutkama i vtp-
cama za kosu, slikovnicama i drvenim bojicama, jojoima, gumama za
vakanje, s naunicama s kvaicama. Nije to inio kako bi je pod-
mitio. Bili su to samo izljevi osjeaja, a to ju je bolje poznavao, to je
ozbiljnije shvaao svoju zadau da je usrei. Sachs s djecom nikada
nije proveo previe vremena, pa ga je zaprepastilo koliko napora
iziskuje briga o njima. Zahtijevalo je to strahovitu unutarnju prila-
godbu, no kad se prilagodio ritmu Marijinih zahtjeva, poeo ih je
doekivati s odobravanjem, kao nagradu za vlastiti trud. ak i kad ne
bi bila uz njega, bio bi zaokupljen njome. Otkrio je kako je to lijek
protiv usamljenosti, nain da se s plea zbaci teret neprestanog prom-
iljanja o samome sebi.
Svakoga je dana u zamrziva uguravao novi sveanj od tisuu
dolara. Kako bi ih zatito od vlage, novanice je spremao u plastine
vreice, a kad god bi dodavao novi sveanj, Sachs je provjeravao je li
netko uzimao novac. Ispostavilo se da su sve novanice bile na broju.
Prola su dva tjedna, a iznos je samo rastao. Sachs nije znao kako pro-
tumaiti tu rezerviranost, to udno neobaziranje na ono to joj je dao.
Je li to znailo da nije eljela biti dio toga, da je odbijala njegove
uvjete? Ili mu je samo htjela poruiti da joj novac nije vaan, da novac
nije imao nikakve veze s njezinom odlukom da mu dopusti ostanak u
kui? Oba su tumaenja imala smisla, no istodobno su se i
iskljuivala, te ga tako ostavljala bez ikakve spoznaje o onome to se
Lillian dogaalo u glavi, bez naina da deifrira injenice s kojima je
bio suoen.
inilo se kako ni njegova sve vea bliskost s Marijom na nju
nimalo ne utjee. Nije bilo ispada ljubomore, ni poticajnih osmijeha,
nikakvih reakcija prema kojima bi mogao procijeniti njezin stav.
Ula bi u kuu dok bi on i malena zagrljeni leali na kauu i itali
slikovnicu, dok bi uali na podu i crtali, ili pripremali mini-ajanku
za njezine lutke, a Lillian bi rekla samo 'zdravo,' kerku bi nemarno
 220/266
poljubila u obraz, a zatim bi otila u svoju sobu, presvukla se i
ponovno otila. Bila je poput sablasti, prelijepe prikaze koja ulijee u
kuu i izlijee iz nje u nepravilnim razmacima, ne ostavljajui iza sebe
nikakve tragove. Sachs je osjeao da ona zna to ini, smatrao je kako
zasigurno postoje razlozi za takvo, zagonetno ponaanje, no razlozi
koji su njemu padali na pamet nisu mu se inili zadovoljavajuima. U
najgorem sluaju, smatrao je, samo ga je iskuavala, drakala tom ig-
rom skrivaa kako bi vidjela koliko moe izdrati. Htjela je znati hoe
li puknuti, je li njegova snaga volje jednako vrsta kao i njezina.
A onda se, bez ikakvog vidljivog razloga, sve iznenada prom-
ijenilo. Jednog kasnog poslijepodneva, sredinom treega tjedna, Lil-
lian je u kuu uetala s vreicom punom namirnica, te je izjavila kako
e pripremiti veeru. Bila je odlino raspoloena, prepuna ala i
doskoica, a razlika u njezinu ponaanju bila je tako velika, tako zadi-
vljujua, da ju je Sachs mogao protumaiti jedino drogom. Sve do
tada, njih troje nikada nisu zajedno sjeli za stol i jeli, no inilo se kako
Lillian ni ne zamjeuje koliko je nevjerojatan pomak predstavljala ta
veera. Izgurala je Sachsa iz kuhinje, a zatim je dva sata posvetila
onome to je naposljetku ispalo ukusan uvarak od povra i janjenine.
Sachs je bio zadivljen, no s obzirom na sve to je tomu prethodilo, nije
ba bio spreman ovo prihvatiti zdravo za gotovo. Osjeao je kako bi u
pitanju mogla biti zamka, trik koji e ga nagnati da se opusti, tako da
se nije mogao prepustiti Lillianinu dobrom raspoloenju, premda je to
zapravo svim srcem htio. Bio je ukoen i zbunjen, bez teksta, tako da
jednostavno vie nije mogao zadrati bezbrian stav to ga je sve do
tad prema njoj imao. Razgovarale su uglavnom Lillian i Maria, a on je
bio tek puki promatra, mrki lik koji se pritajio daleko od svih.
Samoga je sebe mrzio zbog takvog ponaanja, a kad je odbio drugu
au vina koju mu je ponudila Lillian, bio je svjestan da je potpuna
budala.
 221/266
Ne brini, rekla je dolijevajui mu vino protiv njegove volje.
Neu te ugristi.
Znam da nee, odgovorio je Sachs. Samo sam mislio... Lil-
lian ga je prekinula prije no to je uspio dovriti reenicu.
Nemoj toliko razmiljati, rekla je. Pij vino i uivaj. Dobro e
ti doi.
Sljedeega je dana sve bilo kao da se nita nije dogodilo. Lillian
je rano otila iz kue, vratila se sljedeega jutra, a preostalih se dana u
tjednu pojavljivala to je mogue rjee. Sachs je bio sasvim izbezum-
ljen. Sada su ak i njegove sumnje postale podlone sumnjama, pa je
osjeao da malo-pomalo puca pod teinom itave, strane avanture.
Pomislio je kako je moda trebao posluati Mariju Turner.
Moda ondje uistinu nije imao to raditi, trebao se spakirati i
otii. Jedne se noi ak satima bavio milju da se preda policiji. Agon-
ija bi se tako barem okonala. Umjesto da novac baca na osobu koja
ga ne eli, smatrao je kako bi mu moda bolje bilo da unajmi odvjet-
nika koji bi ga izvukao iz zatvora.
A onda, manje od sat vremena nakon to se poeo baviti takvim
mislima, sve se ponovno krenulo naglavce. Bilo je negdje izmeu
jedanaest naveer i jedan ujutro i Sachs je ve poeo na kauu tonuti u
san. Na katu je tad zauo utavi zvuk koraka. Pretpostavio je da to
Maria ide na zahod, no ba kad je poeo ponovno tonuti u san, uo je
kako se netko sputa niz stube. Prije no to je uspio sa sebe ukloniti
pokriva i ustati, netko je upalio svjetlo koje je obasjalo njegov im-
provizirani leaj.
Refleksno je rukom prekrio oi i zamirio, a kad ih je ponovno
otvorio, ugledao je Lillian koja je, odjevena u svoj frotirski ogrta,
sjedila u naslonjau, tono nasuprot kauu. Moramo razgovarati,
rekla je. U tiini joj je promatrao lice, dok je ona iz depa na ogrtau
izvlaila cigarete i palila ibicu.
 222/266
Ondje vie nije bilo blistave samouvjerenosti, ni oigledne poze
kojom se tako vjeto sluila prethodnih tjedana, a inilo mu se kao da
ak i njezin glas zvui neodluno, ranjivije no ikad. Odloila je ibice
na stoli izmeu njih. Sachs je pratio kretnju njezine ruke, a zatim le-
timino pogledao natpis na kutiji ibica, kratko su ga zaokupila up-
adljivo zelena slova koja su odskakala od ruiaste podloge.
Ispostavilo se kako je bila rije o reklami za seks preko telefona i
upravo mu je tad, u jednom od onih svojevoljnih bljeskova spoznaje,
sinulo kako nita nije beznaajno, kako je sve uzajamno povezano.
Odluila sam da ne elim da me smatra udovitem, rekla je
Lillian. Tim je rijeima zapoela, a u sljedea mu je dva sata o sebi
rekla vie nego tijekom svih tjedana, govorila mu je na nain kojim je
potkopala svu ogorenost koju je prema njoj do tada gajio. Ne, nije se
ni za to ispriala, niti je on urno povjerovao u sve to je rekla, no
malo je pomalo, usprkos sumnjiavosti i oprezu, shvaao da joj nije
nita bolje nego njemu, da je i on nju ubio u pojam, ba kao to je i
ona njega.
Ipak, potrajalo je. Isprva je pretpostavio kako je rije o glumatan-
ju, o jo jednom pokuaju da ga dovede do ruba ivaca. U bujici
nerazbora, ak je samoga sebe gotovo uvjerio da ona zna kako on
namjerava pobjei - kao da mu ita misli, kao da mu je ula u mozak i
ula to misli. Nije sila u prizemlje kako bi s njime sklopila mir.
Uinila je to kako bi ga omekala, kako bi ga onemoguila da pob-
jegne prije no to joj preda sav novac. Tada je ve bio u deliriju, a da
Lillian kojim sluajem nije sama spomenula novac, nikada mu vjero-
jatno ne bi ni postalo jasno koliko ju je loe procijenio. Bio je to trenu-
tak kad je dolo do preokreta u razgovoru. Poela je govoriti o novcu,
a ono to je govorila teko da je nalikovalo na ono to je zamiljao da
e rei, pa se iznenada posramio, bilo ga je dovoljno stid da bi je
iskreno posluao.
 223/266
Dao si mi gotovo trideset tisua dolara, rekla je. Novac i dalje
pristie, iz dana u dan ga je sve vie, a to ga je vie, to mene hvata
vei strah. Ne znam koliko si dugo planirao nastaviti s ovim, ali tride-
set tisua dolara je dovoljno. Vie nego dovoljno, i mislim da bi trebao
prestati prije no to stvari izmaknu nadzoru.
Ne moemo prestati, rekao je Sachs bez razmiljanja. Tek
smo poeli.
Nisam sigurna da to mogu izdrati.
Moe. Lillian, ti si najjaa osoba koju sam ikada vidio. Samo
nemoj brinuti, sasvim e dobro podnijeti.
Nisam jaka. Nisam jaka, a nisam ni dobra i kad me jednom
bude upoznao, iskreno e zaaliti to si ikada kroio u ovu kuu.
Novac s dobrotom nema nikakve veze. Ali ima veze s pravdom,
a ako pravda jo ikome ita znai, onda mora biti jednaka za sve, bili
oni dobri ili loi.
Tad je poela plakati. Zurila je ravno u njega, doputajui da joj
suze teku niz obraze - nije ih ni pokuavala obrisati, kao da se na njih
nije obazirala. Bio je to ponosit nain plakanja, osjeao je Sachs, isto-
dobno iskaz oaja i odbijanje da mu se prepusti, a on ju je potovao
upravo zato to je bila toliko dosljedna samoj sebi. Dokle god se na
njih nije obazirala, dokle god ih nije brisala, te ju suze nisu mogle
poniziti.
Lillian je zatim bila ta koja je najvie govorila. Puei jednu za
drugom, uronila je u dug monolog o kajanju i samooptuivanju.
Veinu onog to je rekla Sachs uope nije uspio razumjeti, no nije se
usuivao prekidati je. Osjeao je da bi je pitanje postavljeno u po-
grenome trenutku moglo sasvim zbuniti. Jedno je vrijeme nesuvislo
blebetala o ovjeku po imenu Frank, a zatim je priala i o nekom Ter-
rvju. Kratko zatim, poela je prepriavati posljednju godinu braka s
Dimaggiom. To ju je navelo na to da nakratko spomene i policiju
(koja ju je oigledno ispitivala nakon pronalaska Dimaggiova tijela),
 224/266
no to nije ispriala do kraja. Neoekivano mu je poela govoriti o
svojim planovima da napusti Kaliforniju i negdje drugdje zapone sve
iznova. Ve je bila prilino sigurna da e to i uiniti, no tad se na
njezinim vratima pojavio on i sve je propalo. Vie nije mogla nor-
malno razmiljati, nije vie znala hoe li ostati ili otii. Nadao se kako
e o tome ipak podrobnije govoriti, no ona se neoekivano udaljila od
teme i poela govoriti o poslu. Gotovo mu je hvalisavo izjavila kako
se uspjela snai i bez Dimaggija. Rekla je i da ima diplomu profesion-
alne maserke, te da je povremeno radila i kao manekenka za kataloge
odjee, da je uspjela ostati na povrini i ne potonuti. A zatim je, krajn-
je naprasno, i od te teme odustala kao da je posve nevana te je
ponovno poela plakati.
Sve e biti u redu, rekao je Sachs. Vidjet e. Sve loe sada je
iza tebe. Samo to toga jo nisi svjesna.
Bilo je to suvislo rei, a i kraju je razgovora podarilo pozitivan
ton. Nita se nije razrijeilo, no ini se kako je Lillian njegova
primjedba utjeila, bila je dirnuta njegovim ohrabrenjem. Kad ga je
prije odlaska u krevet u znak zahvalnosti kratko zagrlila, uspio je
odoljeti iskuenju da je stisne vre no to bi smio. Pa ipak, za njega
je to bio prekrasan trenutak, trenutak istinskog i neospornog kontakta.
Ispod kunog ogrtaa je mogao osjetiti njezino nago tijelo, njeno ju
je poljubio u obraz, te shvatio da su ponovno na poetku, da su izbris-
ali sve to se do tog trenutka dogaalo.
Sljedeega je jutra Lillian kuu napustila kad i inae, ieznula
dok su Sachs i Maria pjeice ili u kolu. Na povratku ih je, meutim,
u kuhinji doekala poruka, kratka biljeka koja je potakla njegova na-
jlua i najnevjerojatnija nadanja. Hvala na proloj noi, pisalo je.
XXX. Svidjelo mu se to se umjesto imenom posluila oznakama
za poljupce. ak i ako su ondje bili napisani u najnevinijoj namjeri -
kao refleks, inaica uobiajenog pozdrava - ona tri X-a su iza sebe
skrivala i druge stvari.
 225/266
Istodobno je to bio i tajni kod za seks poput onog to ga je preth-
odne noi vidio na kutiji ibica, a uzbuivala ga je ve sama pomisao
da je to moda namjerno uinila, kako bi mu tu asocijaciju usadila u
glavu.
Potaknut porukom, uinio je neto to nipoto nije trebao uiniti.
Od samog je poetka znao da ini neto pogreno, no tada je ve
poeo gubiti glavu i vie nije imao snage zaustaviti se. Nakon to je
obavio svoje uobiajene jutarnje obaveze, potraio je adresu studija za
masau za koji je Lillian rekla da u njemu radi. Nalazio se negdje na
aveniji Shattuck, u sjevernome dijelu Berkeleya, a on se nije ni potru-
dio prethodno nazvati i ugovoriti tretman, nego je samo sjeo u auto i
tamo se odvezao. Htio ju je iznenaditi, pojaviti se nenajavljen i samo
je pozdraviti - krajnje leerno, kao da su stari prijatelji.
Odluio je da e ju zamoliti da ga izmasira bude li tad slobodna.
Bit e mu to legitiman izgovor da ga ponovno dodirne, a ak i dok
bude uivao u dodiru njezinih ruku, vlastitu e savjest moi umiriti
izgovorom da joj zapravo pomae zaraditi za ivot. Nikada me jo nije
masirao profesionalac, namjeravao joj je rei, pa sam samo htio vidjeti
kako je to. Bez problema je pronaao salon, no kad je uao unutra i
kad je enu za recepcijskim pultom pitao za Lillian Stern, dobio je
samo kratak i leden odgovor: Lillian Stern je od mene otila prologa
proljea, rekla je ena. I otada se nije pojavljivala.
Bilo je to posljednje to je oekivao, a na ulicu je izaao os-
jeajui se izdanim, zgroen lai koju mu je izrekla. Lillian se te noi
nije vraala kui, a njemu je bilo gotovo drago to je ostao sam, to je
bio poteen neugodnog susreta. Naposljetku, nije joj ni imao to rei.
Da joj je spomenuo gdje je bio tog poslijepodneva, tajna bi bila
razotkrivena, ime bi unitio i posljednju ansu koju je kod nje jo
imao. Dugorono gledano, moda je bilo bolje to je to otkrio prije ne-
go kasnije.
 226/266
Samome je sebi zato rekao kako e morati biti paljiviji sa
svojim osjeajima. Nema vie impulzivnih radnji. Ni izljeva
oduevljenja. Tu je lekciju morao nauiti, a iskreno se nadao da je
nee zaboraviti.
Ipak ju je, meutim, zaboravio. I to ne ve sutradan. I ponovno se
to dogodilo tijekom noi. Ponovno nakon to je Mariju poslao na
spavanje. Ponovno je budan leao na kauu, itajui jednu od Lil-
lianinih knjiga o reinkarnaciji. Zaprepastio se to je zanimaju takve is-
prazne budalatine, no nastavio je itati ispunjen osvetnikim
sarkazmom, prouavati svaku stranicu kao da je rije o zavjetnome
pismu njezine gluposti, nevjerojatne plitkosti njezina uma. Neo-
brazovana je, rekao je samome sebi, kreatura bez mozga, prepuna po-
modarskih i poluprobavljenih ideja. Kako je uope od takve osobe
mogao oekivati da e ga razumjeti, da e upiti i desetinu onog to on
radi? No onda, ba kad je namjeravao odloiti knjigu i ugasiti svjetlo,
na ulaznim se vratima pojavila Lillian, rumena od pia, u najuoj i na-
jtananijoj moguoj crnoj haljinici, a on joj se, ugledavi je, mogao
samo nasmijeiti. Bila je tako zanosna. Bila je tako lijepa da nije
mogao odvratiti pogled s nje dok je s njim stajala u sobi.
Hej, momak, rekla je. Jesam li ti nedostajala?
Neprestano, rekao je. Od trenutka kad si otila, pa sve do
sad.
Izrekao je to dovoljno vjeto da bi zvualo kao ala, kao za-
dirkivanje, a zapravo je tako i mislio.
Dobro. Zato to si i ti meni nedostajao.
Stala je ispred stolia, kratko se nasmijala, a zatim se okrenula
oko sebe, irei ruke kao manekenka i balansirajui na nonim
palevima.
Kako ti se svia moja haljina? upitala je. esto dolara na
rasprodaji. Vraki dobra prilika, zar ne?
 227/266
Vrijedi svakog novia. A i prave je veliine. Da je ita manja,
mata vie ne bi imala to raditi.
Izgledala bi kao da nema nita na sebi.
To je ono pravo. Jednostavno i zavodljivo.
Nisam ba siguran po pitanju jednostavnosti. Ono drugo da, ali
definitivno ne jednostavno.
Ali ne i vulgarno.
Ne, uope nije. Previe je dobro napravljena da bi bila
vulgarna.
Dobro. Netko mi je rekao da je vulgarna, pa sam htjela uti tvo-
je miljenje prije no to je svuem.
Hoe rei da je modna revija gotova?
Sasvim. Kasno je, a ne moe od stare koke kao to sam ja
oekivati da e itavu no provesti na nogama.
teta. Ba sam poeo uivati.
Ponekad si prilino tupoglav, zar ne?
Vjerojatno. Prilino sam dobar kad su u pitanju komplicirane
stvari. Jednostavne me stvari, meutim, esto zbunjuju.
Poput svlaenja ove haljine, pretpostavljam. Bude li jo dugo
oklijevao, bit u prisiljena sama je svui. A to i ne bi bilo jako dobro,
zar ne?
Ne, to ba i ne bi bilo dobro. Osobito zato to se to i ne ini tako
tekim. Nema gumbia ili kvaica oko kojih bih morao prtljati, a ni
smika koji bi mogao zapeti. Samo bih trebao povui i svui je.
Ili poeti od vrha i probijati se prema dolje. Izbor je va, gos-
podine Sachs.
Trenutak kasnije je sjedila pokraj njega na kauu, a nakon samo
nekoliko trenutaka, njezina je haljina ve leala na tlu. Lillian se na
njega obruila istodobno estoko i razigrano, nasrtala je na njegovo
tijelo u kratkim plimnim valovima, a on nije inio nita da je zaustavi.
Sachs je znao da je pijana, no bio je voljan prihvatiti sve, ak i ako ju
 228/266
je na to nagnalo pijanstvo ili dosada. Samome je sebi rekao kako mu
se druga prilika moda nikada nee ukazati, a nakon etiri tjedna
ekanja da se dogodi upravo ovo, bilo bi nezamislivo odbiti je.
Vodili su ljubav na kauu, a zatim i u Lillianinoj spavaoj sobi na
katu, a ak i kad je utjecaj alkohola popustio, ona je bila jednako
vatrena kao i na samom poetku, podavala mu se tako predano i u
zanosu, da je to zatrlo i posljednje ostatke sumnje koju je jo mogao
osjeati. Pomela ga je, ispraznila, posve razoruala. Sljedeega dana, u
rano jutro, probudivi se jedno pokraj drugog, ponovno su vodili
ljubav, a dok se blijeda svjetlost sunca razlijevala uglovima sobice do-
godilo se neto osobito: rekla mu je da ga voli. A Sachs koji ju je tada
gledao ravno u oi, u njezinu pogledu nije uoio nita zbog ega joj ne
bi i povjerovao.
Bilo je nemogue doznati to se zapravo dogodilo, a on nikada
nije prikupio dovoljno hrabrosti da je pita. Jednostavno se prepustio,
plutao je na valu neopisive sree, ne elei ita promijeniti. Lillian i on
su preko noi postali par. Od tog je trenutka s njim ostajala preko
dana, dijelila kuanske poslove, ponovno preuzela ulogu Marijine ma-
jke, a kad god bi ga pogledala moglo se vidjeti ono to mu je rekla
prvoga jutra. Tjedan je dana prolo, a to je bilo izglednije da nee
opozvati ono to se dogodilo, to mu je bilo lake spoznati to se
zapravo dogaa. Nekoliko dana za redom, vodio je Lillian u pohode
na trgovine - darivao ju je haljinama i cipelama, svilenim rubljem,
naunicama s rubinima i bisernim ogrlicama. Lumpali su po dobrim
restoranima i pili skupa vina, razgovarali, planirali budunost, jebali
se od jutra do sutra. Moda je to bilo i prelijepo da bi bilo istinito, no
on tada ionako vie nije bio u stanju razluiti to je dobro, a to
istinito. Ionako vie ni o emu nije mogao razmiljati.
Nema naina da se utvrdi koliko je sve to moglo potrajati. Da su
bili samo njih dvoje, moda bi u neto i uspjeli pretvoriti tu eksploziju
seksa, tu udnovatu i posve nemoguu romancu. Usprkos njezinu
 229/266
demonskome skrivenom znaenju, moda bi Lillian i Sachs negdje
ipak uspjeli stvoriti gnijezdo i ivjeti stvaran ivot. Druge su se
stvarnosti, meutim, sruile na njih, tako da je samo dva tjedna od
poetka novoga ivota njihova veza dovedena u pitanje. Moda su se i
zaljubili, no istodobno su naruili ravnoteu unutar kuanstva, a
malena Maria zbog toga nije bila nimalo zadovoljna. Istina, ponovno
je imala majku, no neto je i izgubila, a taj je gubitak doivjela kao
smak svijeta. Gotovo mjesec dana su ona i Sachs ivjeli u nekoj vrsti
raja. Ona je bila jedini objekt izljeva njegovih osjeaja, mazio ju je i
pazio kao nitko do tad. A onda ju je, bez ikakva upozorenja, iznenada
napustio. Preselio se u krevet njezine majke, a umjesto da ostaje kod
kue i bude uz nju, sada ju je preputao dadiljama i izlazio svake
veeri. Zamjerila mu je to. Zamjerala je svojoj majci to se ugurala
izmeu njih, zamjerala je Sachsu to ju je iznevjerio. I tako se, u samo
tri ili etiri dana, inae posluna i njena Maria pretvorila u udovite,
u maleni, namrgoeni stroj koji je iz sebe izbacivao bijes i suze.
Druge je nedjelje u nizu Sachs predloio obiteljski izlet u Rose
Garden na Berkeley Hillsu. Po prvi put, Maria se doimala vedro i
dobro raspoloenom, pa kad je Lillian iz ormara na katu izvukla staru
prostirku, svi troje su sjeli u Buick i zaputili se u suprotni kraj grada.
Isprva je sve bilo u najboljem redu. Sachs i Lillian su sjedili na pro-
stirki, Maria se ljuljala na ljuljakama, a sunce je rasprilo i posljednje
tragove jutarnje magle. ak i nakon to je Maria glavom udarila o
preku na penjalici, inilo se kako nema razloga za uzbunu. Poput bilo
kojeg drugog djeteta, u suzama je dotrala do njih, a Lillian ju je
zagrlila te je, kako bi je umirila, njeno poljubila ozlijeenu slje-
poonicu koja se crvenjela.
Sachs je smatrao kako je to i najbolji lijek, no u Marijinu sluaju
poljubac nije imao nikakvog efekta.
Maria je nastavila plakati, odbijati majinu njenost, a premda je
ozljeda bila tek malena ogrebotina, silovito se alila, jecati tako glasno
 230/266
da se gotovo uguila. Ne obeshrabrujui se, Lillian ju je ponovno
zagrlila, no Maria ju je odgurnula od sebe, tvrdei kako ju majka
prevrsto stie. Kad se to dogodilo, Sachs je u Lillianinim oima vi-
dio da je povrijeena, a zatim je ondje vidio i bijes. Odjednom su se
nali na rubu posvemanje katastrofe. Dvadesetak metara od njihove
prostirke, jedan je sladoledar postavio svoj tand, te se Sachsu uinilo
prigodnim Mariju poastiti kornetom. Od sladoleda e se bolje os-
jeati, rekao joj je smijeei se to je njenije mogao, a zatim otrao
do arenog suncobrana smjetenog tono uz stazicu. Ispostavilo se da
sladoledar na raspolaganju ima esnaest razliitih okusa sladoleda. Ne
znajui koji bi odabrao, odluio se za pistaciju i tutti-frutti. Ako ve
nita drugo, pomislio je, nasmijat e je ve samo ime sladoleda. Ali
nije. Premda su joj se suze ve osuile kad se vratio, Maria je sum-
njiavo promatrala zelene kugle sladoleda, a kad joj je pruio kornet i
kad je ona krenula zagristi sladoled, kao da se otvorio pakao. Iskrivila
je lice u uasnu grimasu, pljunula sladoled kao da je rije o otrovu i
rekla odvratno. To je dovelo do novog, glasnog izljeva suza, a zatim
je, u napadaju bijesa, kornet uzela u desnu ruku i bacila ga prema
Sachsu. Pogodila ga je ravno u trbuh, a sladoled se razmazao po ita-
voj majici. Dok je sputao pogled kako bi sagledao razmjere tete, Lil-
lian je dottala do Marije i pljusnula ju je posred lica.
Derite jedno! vikala je na djevojicu. Ti bijedno, nezahvalno
derite! Ubit u te, je li ti jasno! Ubit u te pred svim ovim ljudima!
A zatim ju je, prije no to je Maria uope stigla rukama zatititi
lice, Lillian ponovno oamarila.
Prestani! rekao je Sachs. Glas mu je bio odluan, zgranut i
bijesan, a na trenutak je ak bio u iskuenju Lillian baciti na tlo. Da
se vie nisi usudila dignuti ruku na to dijete, jesi li me ula?
Nosi se, frajeru, rekla je, jednako bijesna kao i on. Ona je mo-
je dijete i radit u s njom to me je volja.
Nema udaranja. To neu dopustiti.
 231/266
Ako zaslui da je udarim, onda u je i udariti. I nitko se ne smije
mijeati. ak ni ti, pametnjakoviu.
Situacija se samo dodatno pogorala. Sachs i Lillian su sljedeih
deset minuta utlali jedno na drugo, a da nisu bili na javnome mjestu i
svaali se pred nekoliko desetaka promatraa, samo Bog zna kako bi
sve zavrilo. Naposljetku su se ipak uspjeli sabrati i smiriti duhove. Is-
priali su se jedno drugom, poljubili i izmirili, a ostatak poslijepod-
neva o ovome ispadu nitko nije rekao ni rijei. Kasnije su otili u kino,
pa na veeru u kineski restoran, no do trenutka kad su se vratili kui i
kad su Mariju poslali na poinak, izgred daleko od toga da je bio za-
boravljen. Tada su barem mislili kako je rije o obinom izgredu. Taj
je izgred zapravo bio prvi znak prokletstva, jer od trenutka kad je Lil-
lian oamarila Mariju, pa do trenutka kad je Sachs, pet tjedana kasnije
otiao iz Berkeleya, nita vie nije bilo isto.
 05.

6. veljae 1988., ispred zgrade suda u Turnbullu u Ohiju, eks-

plodirala je bomba koja je raznijela malenu repliku Kipa Slobode.
Veina je ljudi zakljuila kako je rije o tinejderskoj neslanoj ali, o
nevanome vandalizmu bez politikih motiva, no kako je u eksploziji
uniten nacionalni simbol, telegrafske agencije su sljedeega dana
kratko spomenule incident. est dana kasnije, u Danburgu, u
Pennsylvaniji je raznesena jo jedna replika Kipa Slobode. Okolnosti
su bile gotovo istovjetne: manja eksplozija usred noi, bez ozlijeenih,
a oteen je bio jedino kip. Pa ipak, bilo je nemogue znati je li u obje
eksplozije bila umijeana ista osoba ili je druga eksplozija bila djelo
takozvanog imitatora.
inilo se kako to tada nije nikoga pretjerano uzbudilo, no jedan
je utjecajan konzervativni senator dao izjavu kojom je osudio ta djela
vrijedna svake osude i od krivaca zatraio neka odmah prestanu sa
smicalicama. To nije smijeno, rekao je. Ne samo da ste unitili
javno vlasnitvo, ve ste oskvrnuli nacionalnu ikonu. Amerikanci vole
svoj kip, i nisu skloni takvim grubim alama.
Sve u svemu, sto trideset replika Kipa Slobode postavljeno je na
javnim mjestima diljem Amerike.
Moe ih se vidjeti u gradskim parkovima, ispred gradskih vijen-
ica, na vrhovima zgrada. Za razliku od zastave koja ljude povezuje ko-
liko ih i razdvaja, kip je simbol koji ne dovodi ni do kakvih raz-
mimoilaenja. Mnogo je Amerikanaca ponosno na svoju zastavu, no
mnogi je se i stide, a uz svakog koji zastavu smatra svetinjom, postoji
i netko tko bi rado pljunuo na nju, spalio je ili je vukao kroz blato.
Takvih sukoba, meutim, nema kad je rije o Kipu Slobode.
 233/266
Posljednjih stotinu godina, on je nadilazio politike i ideologije, na
pragu je nae domovine stajao kao amblem svega dobrog to u sebi
nosimo. Kip vie predstavlja nadu nego stvarnost, vie vjeru nego in-
jenice, a svakome bi bilo iznimno vano pronai ovjeka koji bi bio
spreman odrei se onoga to kip predstavlja: demokracije, slobode,
jednakosti pred zakonom. Kip je neto najbolje to Amerika moe po-
nuditi svijetu, i koliko god ovjeku bila bolna injenica da Amerika ne
uspijeva ivjeti sukladno s tim idealima, same ideale nitko nikada nije
doveo u pitanje. Oni su milijunima pruili utjehu. Svima su podarili
nadu da emo jednoga dana moda ivjeti u boljem svijetu.
Jedanaest dana nakon incidenta u Pennsylvaniji, jo je jedna rep-
lika kipa unitena na opinskome travnjaku u sredinjem Massachu-
settsu. Ovoga je puta nakon eksplozije uslijedila i unaprijed os-
miljena poruka koja je sljedeega jutra, putem telefona prenesena
urednitvu Springfield Republicana. Probudi se, Ameriko, rekao je
prenositelj poruke. Vrijeme je da u djelo provede ono to prop-
ovijeda. elite li da prestanem raznositi kipove, dokaite da niste
laljivci. Umjesto da samo radite bombe, uinite neto i za svoj narod.
U suprotnome e bombe i dalje eksplodirati. Potpis: Fantom
Slobode.
Tijekom sljedeih osamnaest mjeseci, jo je devet kipova
uniteno diljem zemlje. Svi e se toga sjetiti, tako da ne moram iznos-
iti iscrpna izvijea o aktivnostima Fantoma Slobode. U nekim su
opinama organizirane cjelodnevne strae oko kipova u koje su se
javljali pripadnici Amerike Legije, srednjokolci i pripadnici drugih,
lokalnih organizacija. No nisu sve opine bile na oprezu, tako da je
Fantom mogao ostati neotkriven. Nakon svake bi eksplozije uslijedila
stanka, razdoblje koje bi bilo dovoljno dugo da ljudi pomisle kako je
gotovo. A onda bi se, kao iz vedra neba, pojavio na nekom drugom,
tisuu kilometara udaljenom mjestu i eksplodirala bi jo jedna bomba.
Mnogi su, naravno, time bili uasnuti, no bilo je i onih kojima su
 234/266
Fantomovi ciljevi bili simpatini. Takvi su bili u manjini, no Amerika
je velika, tako da njihov broj nipoto nije bio malen. Za njih je Fantom
u konanici prerastao u neku vrstu ilegalnog narodnog junaka. Mislim
da su za to uvelike bile zaslune poruke to ih je odailjao, poruke ko-
je je svakoga jutra nakon eksplozije telefonom dojavljivao ured-
nitvima novina i radio-postajama. Te su poruke nuno bile kratke, no
s vremenom kao da su postajale sve bolje: bile su konciznije, poetin-
ije, originalnije s obzirom na nain kako je iskazivao svoje razoaran-
je u dravu. Svatko je sam, zapoinjala je jedna od njih. i zato se
moemo okrenuti samo jedni drugima. Ili: Demokracija nije
darovana. Svakoga se dana moramo boriti za nju, inae bismo je
mogli izgubiti. Jedino oruje kojim raspolaemo je Zakon. Ili:
Zanemarivanjem djece sami emo sebe unititi. Danas postojimo
samo u onolikoj mjeri koliko vjerujemo u budunost. Za razliku od
tipinih teroristikih izjava prepunih bombastine retorike i ratobornih
zahtjeva, Fantom svojim izjavama nije traio nemogue. Samo je elio
da se Amerika preispita i ispravi vlastite pogreke. U tom je smislu u
njegovim opomenama bilo i neeg biblijskog, a nakon nekog vremena
zvuao je sve manje kao politiki revolucionar, a sve vie kao
tjeskoban i dobronamjerni prorok. U sri je samo jasno izgovarao ono
to su mnogi ve osjeali, tako da su ga u nekim krugovima ak i
podravali. Njegove bombe nisu nikog povrijedile, tvrdili su, a ako su
te triave eksplozije ljude prisilile da ponovno razmisle o vlastitim,
ivotnim stavovima, onda i nisu bile tako loa ideja.
Iskreno, nisam tu priu tako izbliza pratio. U svijetu su se
dogaale znatno vanije stvari, a kad god bi Fantom Slobode uope
privukao moju pozornost, iz misli bih ga odagnao kao udaka, kao jo
jedan od prolaznih likova u analima amerikog ludila. No ak i da me
je vie zaintrigirao, mislim da nikada ne bih ni pomislio da su on i
Sachs zapravo ista osoba. Bilo je to daleko od onog to sam uope
mogao zamisliti, bilo je to odve strano svemu to mi se moglo uiniti
 235/266
moguim, tako da isto sumnjam da bih ih ikad povezao. S druge pak
strane (znam da e zvuati udno), ako me Fantom na ikoga mogao
asocirati, onda je to bio Sachs. Kad sam proitao izvijee o prvoj eks-
ploziji, Benu ve etiri mjeseca nije bilo ni traga ni glasa, a na sam
spomen Kipa Slobode, na pamet mi je pao upravo on. Bilo je to
prilino normalno, pretpostavljam - s obzirom na roman to ga je nap-
isao, s obzirom na okolnosti njegova pada dvije godine ranije - i od
tada sam se te asocijacije drao kao pijan plota. Kad god bi proitao o
Fantomu, pomislio bih na Bena. Preplavila bi me sjeanja na nae pri-
jateljstvo, pa bih iznenada poeo drhtati, tresti se pri pomisli koliko mi
nedostaje.
Dalje od toga, meutim, nije otilo. Fantom je bio simbol odsut-
nosti moga prijatelja, katalizator moje osobne boli, no prolo je vie
od godine dana prije no to sam istinski obratio pozornost na samog
Fantoma. Dogodilo se to u proljee 1989, ukljuio sam televizor i na
ekranu ugledao studente Kineskog demokratskog pokreta koji su na
trg Tienanmen donijeli svoju nespretno nainjenu kopiju Kipa
Slobode. Tek tada sam shvatio koliko sam podcijenio mo simbola.
Stajao je ondje kao ideja koja je pripada svima, itavome svijetu, a
Fantom je odigrao kljunu ulogu u ponovnome otkrivanju njegova zn-
aenja. Bilo je pogreno zanemariti ga. Izazvao je poremeaj negdje
duboko u sreditu zemlje, a valovi su se sad poinjali uzdizati do
povrine, posve je prekrivati. Neto se dogodilo, neto je novo bilo u
zraku, a tog je proljea bilo dana kad sam, eui se gradom, imao
dojam da nogostupi vibriraju pod mojim nogama.
Poetkom godine sam poeo raditi na novom romanu, a kad smo
tog ljeta Iris i ja iz New Yorka otili u Vermont, bio sam toliko zaok-
upljen priom da gotovo da vie nisam mogao razmiljati ni o emu
drugom. U Sachsovu sam se staru radnu sobu smjestio dvadeset petog
lipnja, a ak me ni potencijalno sablasna situacija nije mogla omesti u
radu. Postoji trenutak kad knjiga zavlada tvojim ivotom, kad svijet
 236/266
to si ga izmislio postaje vaniji od onog stvarnog, tako da mi gotovo i
nije palo na pamet da sam sjedio na istome stolcu na kojemu je neko
sjedio Sachs, da sam sjedio za njegovim stolom, udisao zrak to ga je i
on neko udisao. Ako nita drugo, za mene je to bio izvor zado-
voljstva. Uivao sam u tome to je moj prijatelj ponovno uz mene, a
osjeao sam i da bi mu bilo drago da zna kako sjedim na njegovom
starom mjestu. Sachs je bio srdaan duh, u svojoj brvnari nije ostavio
nikakve prijetnje ili zle duhove. Osjeao sam kako eli da budem ond-
je, i premda sam postupno poeo prihvaati Irisin stav (da je mrtav i
da se nikada nee vratiti), imao sam dojam da se i dalje razumijemo,
da se izmeu nas nita nije promijenilo.
Poetkom kolovoza, Iris je otila u Minnesotu, na svadbu stare
prijateljice iz djetinjstva. S njom je otila i Sonia, a kako je David u
ljetnome kampu trebao ostati sve do kraja mjeseca, bez ikakvih sam se
smetnji mogao prihvatiti posla i prionuti na knjigu. Dva dana kasnije,
nikako se nisam uspijevao priviknuti na ritam koji se ustali kad god
Iris i ja nismo zajedno: previe posla; premalo hrane; nemirne i
neprospavane noi. Kad je Iris pokraj mene u krevetu uvijek spavam
bez ikakvih problema, no im je nema kao da me je strah zaklopiti oi.
Svaka je no tea od one prethodne, tako da mi se vrlo brzo dogaa da
uz upaljenu svjetiljku ostajem budan i do dva ili tri ujutro. Sve to
zapravo i nije tako vano, no upravo sam zahvaljujui tim problemima
sa spavanjem tijekom Irisina odsustva prologa ljeta i bio budan kad
se Sachs iznenada i neoekivano pojavio u Vermontu. Bila su gotovo
dva sata ujutro, a ja sam u spavaoj sobi na katu itao neki bezvrijedan
triler, knjigu o misterioznom ubojstvu koji je netko zagubio prije vie
godina, i tad sam uo breketanje automobila na pranjavoj cesti. Pod-
igao sam pogled s knjige, ekajui da automobil proe pokraj kue, no
motor je tad usporio, svjetlost prednjih svjetala prela je preko pro-
zora, a auto se okrenuo, bokom se oeao o glogovo bunje i zaustavio
u dvoritu.
 237/266
Navukao sam hlae i otrao u prizemlje, stigavi u kuhinju neko-
liko sekundi nakon to se motor ugasio.
Nije bilo vremena za razmiljanje. Otiao sam ravno do radne
povrine i dograbio najvei kuhinjski no. Zatim sam stajao u mraku i
ekao da taj netko, nisam znao tko, ue unutra. Pretpostavljao sam
kako je rije o provalniku ili manijaku, tako da sam tijekom deset ili
dvadeset sekundi koje su uslijedile bio preplaen kao nikada u ivotu.
Svjetlo se upalilo prije no to sam ga uspio napasti. Bila je to
automatska radnja - ui u kuhinju i upaliti svjetlo - a trenutak nakon
to je moja zasjeda pala u vodu, shvatio sam da je osoba koja je upa-
lila svjetlo zapravo Sachs. Premda je izmeu tih dvaju percepcija bio
tek neznatan vremenski razmak, u tom sam trenutku bio siguran da
sam mrtav. Nainio je tri ili etiri koraka, a zatim se skamenio. Tad
me je ugledao kako stojim u uglu - s noem jo uvijek u zraku, jo
uvijek spreman da nasrnem.
Isuse Boe, rekao je. Pa to si ti.
Pokuao sam neto rei, no iz usta mi nije izala ni rije.
Vidio sam svjetlo, rekao je Sachs i dalje me gledajui u nevjer-
ici. Pomislio sam da je moda Fanny.
Ne, rekao sam. Nije Fanny.
Ne, ne izgleda tako.
Ali to nisi ni ti. Ne moe biti ti, zar ne? Ti si mrtav. Svima je to
jasno. Lei negdje u jarku uz cestu i trune ispod gomile lia.
Trebalo mi je vremena da se oporavim, premda ne onoliko koliko
sam mislio da e mi trebati. Izgledao mi je dobro, pogled mu je bio
jednako blistav, zraio je kao i inae. A izuzmu li se sive vlasi koje su
se irile njegovom kosom, bio je isti kao i ranije. To me jamano i
umirilo. Nije se vratila avet - nego stari Sachs, ivahan i rjeit kao i
obino. Ve sam petnaest minuta nakon njegova ulaska u kuu bio
priviknut na njega, bio sam spreman prihvatiti injenicu da je iv.
 238/266
Nije oekivao da e naletjeti na mene, rekao je, a prije no to smo
sjeli i porazgovarali, nekoliko mi se puta ispriao to je izgledao tako
preneraeno. U danim okolnostima, uvjeren sam da nikakve isprike
nisu bile potrebne. Imao sam no, rekao sam. Da sam kojim slua-
jem uao u kuu u kojoj me je netko ekao s namjerom da me izbode,
vjeruj mi da bih i ja izgledao preneraeno.
To ne znai da nisam bio sretan to te vidim. Samo nisam
raunao na to, i to je sve.
Ne mora biti sretan. Nakon toliko vremena, nema razloga zato
bi bio.
Ne krivim te to se osjea povrijeeno.
Ne osjeam. Barem nisam do sada. Priznajem da sam isprva bio
poprilino bijesan, no bijes me je nakon nekoliko mjeseci proao.
A zatim?
Zatim sam se poeo bojati za tebe. Mislim da se nisam ni
prestao bojati.
A to je s Fanny? Je li se i ona bojala?
Fanny je hrabrija od mene. Nikada nije prestala vjerovati da si
iv. Sachs se nasmijeio, bilo mu je drago zbog onog to sam rekao.
Sve do tog trenutka nisam bio siguran namjerava li otii ili ostati, no
zatim je ispod kuhinjskoga stola izvukao stolac i sjeo je na njega, pon-
aajui se kao da je upravo donio iznimno vanu odluku.
to pui u posljednje vrijeme? pitao je smijeei mi se.
Schimmelpennincks. Isto sam puio i prije.
Dobro. Popuimo nekoliko tvojih malih cigara, a onda bismo
mogli potraiti i neko pie.
Sigurno si umoran.
Naravno da sam umoran. Upravo sam autom preao esto kilo-
metara, a i dva su sata ujutro. Ali ti eli da s tobom razgovaram, zar
ne?
Ne mogu ekati do sutra.
 239/266
A postoji i mogunost da u do sutra izgubiti hrabrost.
Jesi li spreman govoriti sada?
Da, spreman sam. Sve dok nisam doao amo i vidio te s noem
u ruci, bio sam spreman ne prozboriti ni rije. Takav je bio moj plan:
ne rei ni rije, sve zadrati za sebe. No, mislim da sam sada prom-
ijenio miljenje. Nije stvar u tome da s time vie ne mogu ivjeti,
samo mi se iznenada uinilo razumnim da bi netko ipak trebao znati
za to. U sluaju da mi se neto dogodi.
Zar bi ti se neto trebalo dogoditi?
U opasnim vodama, srea bi me mogla izdati.
Ali zato govori upravo meni?
Zato to si mi najbolji prijatelj, i zato to znam da moe
sauvati tajnu. Na trenutak je zastao i pogledao me ravno u oi.
Moe sauvati tajnu, zar ne?
Mislim da mogu. Da budem iskren, nisam siguran jesam li ikad
uo neku tajnu. Nisam siguran jesam li ikad morao uvati ijednu.
Tako je poelo: s tim zagonetnim primjedbama i nagovjetajima
prijetee katastrofe. U smonici sam pronaao bocu konjaka, sa
suilice sam uzeo dvije ae, a zatim smo Sachs i ja preko dvorita
otili do njegove radne sobe. Ondje sam uvao svoje cigare. Sljedeih
pet sati smo pili, puili i borili se protiv umora dok mi je on iznosio
svoju priu. Obojica smo sjedili u naslonjaima, jedan drugome
suelice, a izmeu nas je bio moj neuredan radni stol. itavo se
vrijeme nismo ni pomaknuli. Posvuda oko nas gorjele su svijee iji bi
plamen zatitrao i zapucketao kad god bi se prostorija ispunila Sachso-
vim glasom. On je govorio, a ja sam sluao, te sam tako i doznao sve
to sam dosad napisao.
ak i prije no to e zapoeti s priom, znao sam da mu se do-
godilo neto nevjerojatno. Ne bi se inae tako dugo skrivao; ne bi se
toliko potrudio samo da nas uvjeri da je mrtav. To mi je bilo jasno, a
sad kad se Sachs vratio, bio sam spreman prihvatiti sva, pa ak i ona
 240/266
najnevjerojatnija objanjenja, posluati priu o stvarima o kojima nis-
am mogao ni sanjati. Ne kaem kako sam oekivao da e mi ispriati
ba ovu priu, samo sam pretpostavljao kako e biti neto u tom stilu,
pa nisam ni trepnuo kad se Sachs zavalio u naslonja i upitao me:
Pretpostavljam da si uo za Fantoma Slobode, zar ne?
To si, dakle, radio, rekao sam prekidajui ga prije no to e
nastaviti. Ti si smijeni ovjeuljak koji raznosi sve one kipove.
Lijep djelokrug, moram priznati, no tko te je, za ime Boje, odabrao
da bude savjest svijeta? Kad sam te vidio posljednji put, pisao si
roman.
Ostatak noi mi je odgovarao na to pitanje. ak je i u toj prii
bilo pukotina, praznina koje nikako nisam uspio popuniti. Grubo
govorei, ini se kako mu je ta ideja nadolazila u valovima, a zapoela
je s pljuskom, onog nedjeljnog poslijepodneva u Berkeleyu i okonala
se prekidom veze s Lillian. U meuvremenu je sve zapravo bilo po-
lagana predaja Dimaggiju, sve vea zaokupljenost ivotom ovjeka
kojeg je ubio.
Konano sam smogao hrabrosti da uem u njegovu sobu,
rekao je Sachs. Mislim da je to i sve pokrenulo, da je to bio prvi
korak prema jednoj vrsti optavdane akcije. Sve do tada nisam ni
taknuo ta vrata. Pretpostavljam da sam previe strahovao, da me je
bilo strah to bih ondje mogao pronai ponem li traiti. No, Lillian je
ponovno bila izvan kue, Maria u koli, a ja sam sam sjedio u kui,
osjeajui kako polagano gubim razum. Glavnina Dimaggiovih stvari
vie nije bila u sobi, to je bilo oekivano. Ondje vie nije bilo nieg
osobnog - ni pisama ili dokumenata, dnevnika ili telefonskih brojeva,
nieg to bi govorilo o njegovu ivotu s Lillian. Ipak, pronaao sam
neke knjige. Tri ili etiri sveska Marxovih djela, Bakunjinovu bio-
grafiju, pamflet to ga je Trocki napisao o rasnim odnosima u Amer-
ici, sve u tom stilu. A onda sam, na dnu ladice u njegovom radnom
stolu, u fasciklu pronaao njegovu disertaciju. To je bio klju. Uvjeren
 241/266
sam da se nikada ne bi dogodilo sve to se zatim dogodilo da nisam
pronaao tu disertaciju.
Bila je to studija o Alexanderu Berkmanu - pregled njegova
ivota i djela na oko sto pedeset stranica.
Siguran sam da si ve uo za njega. Berkman je anarhist koji je
upucao Henryja Claya Fricka - ovjeka ija je kua sad pretvorena u
muzej na Petoj aveniji. Bilo je to tijekom ulinih nemira u
Homesteadu, 1892., kad je Frick pozvao vojsku iz Pinkertonsa i vojn-
icima naredio neka pucaju na radnike.
Berkmanu je tada bilo dvadeset godina, on je bio mladi idovski
radikal koji je samo nekoliko godina ranije emigrirao iz Rusije. S
pitoljem se zaputio u Pennsylvaniju u potrazi za Frickom, sve u nadi
da e uspjeti ukloniti simbol kapitalistikog ugnjetavanja. Frick je
preivio napad, a Berkman je osuen na etrnaestogodinju robiju. Po
izlasku iz zatvora je napisao djelo Zatvorski memoari jednog anar-
hista, a nastavio se baviti politikim radom, uglavnom zajedno s Em-
mom Goldman. Bio je izdava Majke Zemlje, pomogao pri osnivanju
civilne kole, drao govore, zalagao se za ciljeve poput trajka tekstil-
nih radnika u Lawrenceu, i tako dalje. Kad se Amerika ukljuila u Prvi
svjetski rat, ponovno je zavrio u zatvoru, i to zato to je govorio
protiv novaenja. Dvije godine kasnije, nedugo nakon putanja na
slobodu, on i Emma Goldman deportirani su u Rusiju. Na oprotajnoj
veeri uprilienoj povodom njihova odlaska, stigla je vijest da je Frick
preminuo te iste veeri. Berkmanov jedini komentar je bio: Bog ga je
deportirao. Fina izjava, zar ne? U Rusiji mu nije trebalo dugo da se
razoara. Boljevici su izdali revoluciju, tako je osjeao; jedna vrsta
despotizma zamijenila je drugu, pa je nakon guenja pobune u Kron-
stadtu 1921, odluio po drugi put emigrirati iz Rusije. Naposljetku se
nastanio na jugu Francuske, gdje je proveo deset posljednjih godina
svoga ivota. Napisao je Abecedu komunistikog anarhizma, a duom
 242/266
i tijelom je prionuo na prevoenje, ureivanje i pisanje anonimnih
lanaka, no ipak mu je bila potrebna pomo prijatelja kako bi preivio.
1936. je bio ve previe bolestan da bi nastavio s radom, pa je
umjesto da ivi od milostinje, uzeo pitolj i upucao se u glavu.
Bila je to dobra disertacija. Povremeno nespretno napisana i
didaktina, no dobro dokumentirana i strastvena, temeljita i inteligent-
na. Nakon toga je bilo teko ne osjetiti potovanje prema Dimaggiju,
ne uvidjeti da je bio ovjek s istinskim mozgom. Prema onome to
sam doznao o njegovim kasnijim aktivnostima, disertacija teko da je
bila tek obina akademska vjeba. Bila je korak k unutarnjem razvoju,
nain da se uhvati u kotac s vlastitim poimanjem politikih promjena.
Premda to ni u jednome trenutku nije otvoreno iskazao, osjetio sam da
je podravao Berkmana, da je vjerovao u moralnu opravdanost nekih
oblika politikog nasilja. Terorizam ima svoje mjesto u borbi, moglo
bi se tako rei.
Koristi li se ispravno, terorizam moe postati alatkom dramatiza-
cije goruih pitanja, moe ga se iskoristiti da se javnost uputi u pri-
rodu moi institucija.
Nakon toga vie si nisam mogao pomoi. itavo sam vrijeme
razmiljao o Dimaggiju, usporeivao se s njime, poeo sam se ak pit-
ati kako to da smo se u isto vrijeme zatekli na onoj cesti u Vermontu.
Osjetio sam neku vrstu kozmike privlanosti, djelovanje neke
neumoljive sile. Lillian mi nije htjela o njemu previe priati, no znao
sam da je kao vojnik bio u Vijetnamu, da ga je rat sasvim preokrenuo,
da je vojsku napustio s posve novim poimanjem Amerike, politike i
vlastitog ivota. Fasciniralo me to to sam ja zbog rata zavrio u zat-
voru - a to je on, borei se u istom tom ratu, doao do vie-manje
istih stavova kao i ja. Obojica smo postali pisci, obojica smo znali da
su nune temeljne promjene - no dok sam ja poeo tumarati i gubiti se,
pisati bezvezne lanke, Dimaggio se nastavio razvijati, nastavio je ii
naprijed, a naposljetku je bio dovoljno hrabar da iskua vlastite ideje.
 243/266
Ne kaem da je podmetanje bombi u logore drvosjea neto jako
pametno, no zavidio sam mu to je imao muda. Ja nikada nisam pod-
igao ni prst da neto uinim. Ja sam petnaest godina samo gunao i
bunio se, ali zbog svojih se pravinih miljenja i borbenih stavova
nikada nisam postavi na prvu liniju bojinice. Bio sam hipokrit, a
Dimaggio nije, pa me obuzeo stid kad sam se poeo usporeivati s
njim.
Prvo mi je na pamet palo kako bih trebao neto o njemu nap-
isati. Neto poput onog to je on napisao o Berkmanu - samo bolje,
dublje, neto to bi bilo nepatvoreno ispitivanje njegove due. Htio
sam da to bude elegija, memorijal u obliku knjige. Pomislio sam kako
u, uinim li to za njega, konano moi otkupiti samoga sebe,
omoguiti da neto dobro proizide iz njegove smrti. U tu bih svrhu
naravno trebao razgovarati s velikim brojem ljudi, putovati zemljom i
prikupljati informacije, sasluati to je mogue vei broj ljudi: njegove
roditelje i rodbinu, prijatelje iz vojske i kole, kolege s kojima je ra-
dio, bive djevojke, pripadnike Djece Planeta, stotine najrazliitijih
likova. Bio bi to ogroman projekt, knjiga koju bih pisao godinama.
No, u tome je u neku ruku i leao smisao. Dokle god bih sav bio pos-
veen Dimaggiju, on bi bio iv. Ja bih mu, da tako kaem, darovao
vlastiti ivot, a on bi mi u zamjenu vratio moj nekadanji ivot. Ne
traim od tebe da me shvati. Teko da sam to neko i sam mogao
shvatiti. Zna, tada sam jo tapkao u mtaku, naslijepo sam mlatio
rukama u potrazi za neim za to bih se uhvatio, a to mi se tad uinilo
dovoljno vrstim, dovoljno utemeljenim.
Nisam od toga nikad nita napravio. Nakratko sam sjeo kako
bih nainio biljeke, no nisam se mogao usredotoiti, nisam mogao or-
ganizirati misli. Ne znam u emu je bio problem. Moda sam se jo
uvijek previe nadao da e se s Lillian stvari srediti. Moda sam bio
uvjeren kako vie nikada neu moi pisati. Sam Bog zna to me je
koilo, no kad god bih uzeo olovku i pokuao pisati, oblio bi me
 244/266
hladan znoj, vrtjelo mi se u glavi i osjeao sam se kao da u pasti. Os-
jeao sam se kao i onoga dana kad sam pao s poarnih stepenica.
Panika je bila ista, isti osjeaj bespomonosti, isto srljanje k
zaboravu.
A onda se dogodilo neto udno. Hodao sam avenijom Tele-
graph, prema autu koji je ondje bio parkiran, kad sam uoio nekog
koga sam poznavao u New Yorku. Bio je to Cal Stewart, urednik
asopisa za koji sam, ranih osamdesetih, napisao nekoliko lanaka. Po
prvi sam put, od dolaska u Kaliforniju, susreo sam nekog poznatog, a
zaledio sam se od same pomisli da bi me mogao prepoznati.
Da je itko doznao gdje se nalazim, bio bih gotov, sasvim uniten.
Sagnuo sam se i otrao do prvog ulaza, samo da se maknem s ulice.
Ispostavilo se kako je rije o antikvarijatu, velikoj trgovini visokih
stropova, sa est ili sedam prostorija. Pobjegao sam sasvim iza i sakrio
se iza reda visokih polica, srce mi je bubnjalo, pokuavao sam se sab-
rati. Ispred mene se uzdizalo brdo knjiga, milijuni rijei naslagani na
gomile, itav svemir odbaene knjievnosti - knjige koje ljudi vie
nisu htjeli, koje su prodane, koje su nadivjele vlastitu beskorisnost.
Nisam toga odmah postao svjestan, no sakrio sam se ba ispred
odjeljka s amerikom fikcijom, a kad sam poeo pregledavati naslove,
prvo to sam ugledao bio je primjerak Novog Kolosa, moj maleni
doprinos tome groblju. Bila je to zapanjujua podudarnost koja me
tako silno pogodila da sam bio uvjeren kako je rije o kobnom
predznaku.
Ne pitaj me zato sam je kupio. Nisam imao namjeru ponovno
itati tu knjigu, no postao sam svjestan da je moram imati im sam je
ugledao na polici. Fiziki predmet, stvar samu po sebi. Tvrdo ukor-
ieno izdanje sa zatitnom kouljicom i grimiznim rubom papira
kotalo je samo pet dolara. Na stranjem preklopu omotnice bila je
moja fotografija: portret umjetnika kao mladog kretena. Tu je foto-
grafiju nainila Fanny, sjeam se. Bilo mi je tada dvadeset est ili
 245/266
dvadeset sedam godina, zarastao u bradu i dugokos, u fotografski sam
objektiv zurio s nevjerojatno iskrenim i produhovljenim izrazom u
oima.
Vidio si tu fotografiju, zna o emu govorim. Kad sam toga dana
u trgovini otvorio knjigu i ugledao fotografiju, umalo sam puknuo od
smijeha.
Kad se zrak raistio, izaao sam iz trgovine i odvezao se do
Lillianine kue. Znao sam da vie ne mogu ostati u Berkeleyu. Cal
Stewart me je na smrt preplaio, te sam zahvaljujui njemu iznenada
postao svjestan injenice koliko je moj poloaj zapravo nesiguran, ko-
liko sam samoga sebe uinio ranjivim. Kad sam se kui vratio s kn-
jigom, odloio sam je na stoli u dnevnoj sobi i sjeo na kau. Vie nis-
am imao nikakvih ideja. Morao sam otii, no to istodobno nisam
mogao uiniti, nisam mogao samoga sebe natjerati da napustim Lil-
lian. Upravo sam je u to vrijeme nekako i poeo gubiti, no nisam bio
spreman odustati, nisam se mogao suoiti s injenicom da je vie
nikada neu vidjeti. I tako sam, zurei u naslovnicu svoga romana,
samo sjedio na onom kauu, osjeajui se kao netko tko je upravo
naletio na zid od opeke. Nisam ni zapoeo onu knjigu o Dimaggiju;
ostao sam bez treine novca; samome sam sebi uskratio svaku nadu. Iz
istoga sam jada, kao tele u arena vrata, zurio u naslovnicu svoje kn-
jige. Dugo vremena mislim da ak nisam nita vidio, a onda se, malo-
pomalo, neto poelo dogaati. To je sigurno potrajalo gotovo sat
vremena, no im mi je ideja sinula u glavi, vie jednostavno nisam
mogao prestati misliti na nju. Kip Slobode, sjea se? Onaj udan,
iskrivljeni crte Kipa Slobode. Tako je sve zapoelo, a kad sam shva-
tio u kojem smjeru idem, itav je kiljavi plan pronaao svoje mjesto.
Istoga sam poslijepodneva zatvorio nekoliko bankovnih rauna,
a za druge sam se pobrinuo ve sljedeega jutra. Trebala mi je gotov-
ina kako bih uinio ono to sam morao uiniti, a to je znailo i
obustavu obveza koje sam si zacrtao - uzimanje novca koji sam trebao
 246/266
dati Lillian. Smetalo mi je to sam prekrio zadanu rije, ali ne i ono-
liko koliko sam mislio. Do tada sam joj ve bio predao ezdeset pet
tisua dolara, a premda to nije bio itav iznos, ipak se radilo o velikom
iznosu, znatno veem od onog kojemu se nadala. Devedeset jedna
tisua, koliko mi je preostalo, trebalo me daleko odvesti, osim toga,
nisam taj novac namjeravao utuci na sebe. Svrha koju sam tom novcu
namijenio bila je jednako znaajna kao i moj prvobitni plan. Zapravo
ak i znaajnija. Novac sam namjeravao iskoristiti ne samo kako bih
nastavio Dimaggiovo djelo, ve kako bih se zauzeo za ono u to sam
vjerovao, iskazao vlastite stavove, kako bih konano uinio neto zn-
aajno, neto to do tada nisam mogao. I iznenada, moj ivot kao da je
ponovno dobio smisao. Ne samo onih nekoliko proteklih mjeseci, ve
itav ivot, od samoga poetka. Bio je to udnovat stjecaj okolnosti,
spoj motiva i ambicija koji kao da je bio zapisan u zvijezdama. Otkrio
sam princip koji e me ujediniti, koji e ponovno u cjelinu povezati
sve ratrkane komadie moga bia. Po prvi put u ivotu, konano sam
mogao biti cjelovit.
Ne mogu ti ni predoiti razmjere moje sree. Osjeao sam se
posve slobodnim, osloboen vlastitom odlukom. Nisam htio napustiti
Lillian i Mariju, no morao sam se pozabaviti vanijim stvarima, a kad
sam konano toga postao i svjestan, sva su se gorina i patnja koje
sam mjesecima skupljao jednostavno otopile i otpale mi sa srca. Vie
nisam bio zaaran. Osjeao sam se nadahnuto, osnaeno, proieno.
Gotovo kao ovjek koji je pronaao vjeru. Kao ovjek koji je uo poz-
iv. Nedovreni poslovi u mome ivotu jednostavno su izgubili na
vanosti. Bio sam spreman zakoraiti u divljinu i iriti rije, spreman
poeti ispoetka.
Kad se sad osvrnem na to, shvaam koliko je besmisleno bilo
sve nade usmjeriti prema Lillian. Bilo je ludost uope otii k njoj, bio
je to in oajnika. Moda bi sve i prolo kako treba da se nisam zalju-
bio u nju, no kad se to i dogodilo, itava je avantura bila osuena na
 247/266
propast. Doveo sam je u neizdriv kripac, a ona nije znala kako s
time izai na kraj. Htjela je novac, no istodobno ga nije eljela. To ju
je uinilo pohlepnom, a pohlepa ju je ponizila. Htjela je da je volim, a
samu je sebe mrzila to me zauzvrat voli. Vie je ne optuujem zbog
injenice da sam uz nju proivio pakao. Lillian je divlja osoba. Ne
samo da je lijepa, shvaa, ve je i uarena do toke taljenja.
Neustraiva, izvan svakog nadzora, spremna na sve - a uz mene
nikada nije imala prilike biti ono to jest.
U konanici, neobino nije bilo to to sam otiao, ve to sam
uspio tako dugo ostati. Okolnosti su bile tako nastrane, opasne i
uznemirujue, da mislim kako ju je sve zajedno poelo uzbuivati. To
ju je i namamilo: ne ja, ve uzbuenje vezano uz moju nazonost,
tama koju sam predstavljao. Situacija je bila prepuna najrazliitijih ro-
mantinih mogunosti, pa joj se nakon odreenog vremena vie nije
mogla odupirati, prepustila se vie no to je namjeravala. Nije se to
pretjerano razlikovalo od udnih i nevjerojatnih okolnosti pod kojima
je upoznala Dimaggija. Tad je to dovelo do braka. U mom nas je
sluaju to dovelo na medeni mjesec, na ona dva blistava tjedna kad
jednostavno nita nije moglo poi po zlu. Nije vano to se zatim do-
godilo. Nismo to vie mogli trpjeti, a ona bi ionako, prije ili kasnije
ponovno poela jurcati uokolo, ponovno bi se vratila prijanjem
ivotu. No dok je trajalo, uope nije bilo upitno je li me voljela. Kad
god bih posumnjao u njezinu ljubav, samo sam se trebao prisjetiti
dokaza. Mogla me prijaviti policiji, a nije. ak ni kad sam joj rekao da
novca vie nema, ak ni kada sam otiao. Ako nita drugo, to barem
znai da sam joj neto znaio. To znai da se uistinu dogodilo ono to
se dogaalo u Berkeleyu.
No, nema mjesta aljenju. Vie ne. Sve je to sad iza mene -
gotovo je i svreno, davna prolost.
Najtee mi je bio ostaviti malenu. Nisam mislio da e me to po-
goditi, no dugo mi je nedostajala, znatno due no to mi je nedostajala
 248/266
Lillian. Kad god bih se zaputio prema zapadu, uvijek sam pomiljao
kako bi dobro bilo otii sve do Kalifornije - samo da vidim kako je.
No, nikada to nisam uinio. Plaio sam se onog to bi se moglo do-
goditi vidim li ponovno Lillian, pa sam se drao podalje od Kali-
fornije, tako da od onoga jutra kad sam otiao nisam ni kroio na njez-
in teritorij. A to se dogodilo prije osamnaest ili devetnaest mjeseci.
Maria je do sada ve vjerojatno zaboravila tko sam. Jedno sam se
vrijeme, prije razlaza s Lillian, ak bavio milju da je usvojim, da mi
postane ki.
Mislim da bi za nju to bilo dobro, a bilo bi dobro i za mene, no
sad je prekasno o tome razmiljati.
Pretpostavljam kako mi nije bilo sueno da postanem otac. To mi
nije polo za rukom s Fanny, a nije ni s Lillian. Sitno sjeme. Malena
jajaca i sjeme. Prui ti se tako mnogo prilika, pa te ivot zaskoi, a
onda si preputen sam sebi. Postao sam ono to sam sada, nema vie
povratka. To je to, Peter. Dokle god budem ustrajao, to je to.
Poeo je nesuvislo priati. Sunce je ve bilo izalo i tisue ptica
su pjevale na stablima: eve, zebe, sitne ptice pjevice, jutarnji zbor u
punoj snazi. Sachs je govorio ve satima, tako da sada jedva da je
znao to zapravo pria. I dok je svjetlost nadirala kroz prozore, vidio
sam da mu se oi sklapaju od umora. Moemo razgovarati i kasnije,
rekao sam. Ako ne ode lei i ne naspava se, vjerojatno e pasti u
nesvijest, a nisam siguran imam li dovoljno snage da te odnesem do
kue.
Smjestio sam ga u jednu od spavaih soba na katu, navukao sam
rolete i na prstima sam otiao do svoje sobe. Nisam bio siguran hou li
uope moi zaspati. Previe sam toga morao probaviti, u glavi mi se
motalo previe slika, no im sam glavom dodirnuo jastuk, jednostavno
sam se onesvijestio. Osjeao sam se kao da me netko izudarao pal-
icom, kao da sam glavom udario o kamen. Neke su prie moda odve
 249/266
uasne, a jedini nain da ih primi u sebe jest pobjei od njih, okrenuti
im lea i oduljati se u mrak.
Probudio sam se u tri poslijepodne. Sachs je spavao jo dva i pol
sata, a ja sam se za to vrijeme motao po dvoritu kako mu ne bih
smetao. San mi nije nimalo pomogao. Bio sam previe omamljen da
bih mogao misliti, a ako sam se tijekom tih nekoliko sati i uspio
natjerati da neto radim, bilo je to samo zato to sam trebao isplanirati
veeru. Svaka odluka bila je bolna i naporna, kao da je o njoj ovisila
sudbina itavog svijeta: je li bolja prena piletina od one peene u
penici, ria ili krumpir, imam li dovoljno vina u smonici. Nevjero-
jatno je kako se toga tako ivo sjeam. Sachs mi je nedugo prije toga
ispriao kako je ubio ovjeka, kako je dvije godine zemljom tumarao
kao bjegunac, a ja nisam mogao odluiti to u pripremiti za veeru.
Kao da sam se htio pretvarati da se ivot jo uvijek sastoji od tako
svjetovnih sitnica. No, inio sam to samo zato to sam dobro znao da
nije tako.
Ponovno smo ostali budni do dugo u no, razgovarali smo
tijekom veere, a zatim i do sitnih jutarnjih sati. Ovoga smo puta
sjedili vani, na istim onom stolcima na kojima smo tijekom godina
probdjeli tolike noi: bili smo dva glasa liena tijela u tami, vidjeli
bismo jedan drugog tek kad bi jedan od nas upalio ibicu i kad bi mu
lice nakratko zablistalo i iskoilo iz sjene. Sjeam se uarenih vraka
naih cigara, krijesnica koje su titrale u grmlju, ogromnog neba posu-
tog zvijezdama iznad naih glava - istog onog ega sam se sjeao i iz
noi koje su bile iza nas. Mislim kako mi je to pomoglo da ostanem
smiren, no vie me od cjelokupnog ozraja zapravo smirio Sachs.
Dugotrajan san ga je osvjeio, pa je od samoga poetka imao potpuni
nadzor nad naim razgovorom. U njegovu glasu nije bilo nesigurnosti,
niega to bi me nagnalo da mu ne povjerujem. Te mi je noi ispriao
sve o Fantomu Slobode, a ni u jednome trenutku nije zvuao kao
ovjek koji ispovijeda zloin. Bio je ponosan na ono to je uinio,
 250/266
nepokolebljivo u miru sam sa sobom, a zvuao je samouvjereno kao
umjetnik svjestan da je upravo stvorio svoje najznaajnije djelo.
Bila je to duga, nevjerojatna pria, saga o putovanjima i
krinkama, zatijima i frenetinim bjegovima u posljednji as. Dok to
nisam uo iz Sachsovih usta, nisam mogao ni pretpostaviti koliko je
truda bilo potrebno uloiti u svaku eksploziju: tjedni planiranja i pri-
prema, izrada nacrta, zaobilazni naini prikupljanja materijala za
izradu same bombe, podrobno pripremljeni alibiji i prijevare,
razdaljine koje je morao prijei. Kad bi odabrao neki, tono odreeni
grad, morao je iznai nain kako ondje provesti neko vrijeme, a isto-
dobno ne pobuditi sumnju. Prvi je korak bio stvoriti identitet i smisliti
priu, a budui da nikada dvaput nije bio ista osoba, njegova je in-
ventivnost neprestano dovoena u kunju.
Uvijek je imao drukije ime, to je mogue neutralnije i bezlino
(Ed Smith, Al Goodwin, Jack White, Bili Foster), a iz operacije u op-
eraciju bi u svoj fiziki izgled unosio tek neznatne preinake (jednom
bi bio bez brade, a drugi put bradat, na jednome bi mjestu imao
svijetlu, a na drugom tamnu kosu, jednom bi nosio naoale, drugi put
ne bi, jednom bi se pojavljivao u odijelu, a drugi put u radnoj odjei -
tono odreeni broj varijacija koje bi u svakome gradu drukije kom-
binirao). Temeljni je izazov, meutim, bio smisliti razlog zato se
naao ondje gdje jest, naoko uvjerljiv izgovor zato je doao nekoliko
dana provesti u zajednici gdje ga nitko ne poznaje. Jednom se predsta-
vio kao sveuilini profesor, sociolog koji prikuplja materijal za kn-
jigu o ivotu u amerikim gradiima i njegovim vrijednostima.
Drugom se prilikom predstavio kao usvojeno dijete koje na sentiment-
alnom putovanju prikuplja podatke o svojim biolokim roditeljima.
Jednom je bio poslovan ovjek koji je htio uloiti kapital u razvoj
lokalne trgovine. Drugi put udovac, ovjek koji je u automobilskoj
nesrei izgubio suprugu i djecu, koji razmilja o preseljenju u drugi
grad. A onda, kad si je Fantom ve skovao ime, gotovo se na
 251/266
perverzan nain pojavio u gradiu u Nebraski kao novinski reporter
koji priprema reportau o miljenjima i stavovima ljudi koji ive u
gradovima koji posjeduju vlastite replike Kipa Slobode. to misle o
eksplozijama bombi? Pitao ih je. to im znai kip? Bio je to zadatak
koji je kidao ivce, rekao je, ali vrijedilo je.
Na samome je poetku smatrao kako je otvorenost najbolja
strategija, najbolji nain da se izbjegne stvaranje pogrenih dojmova.
Umjesto da se ulja uokolo i skriva se, razgovarao je s ljudima i
armirao ih, navodio ih da misle da je poten momak. Kod Sachsa je
ta prijaznost bila posve prirodna, a ona mu je omoguila da slobodno
die. im bi ljudi doznali zato je ondje, uope se ne bi uznemiravali
kad bi ga vidjeli kako ee gradom, kako tijekom etnji i po nekoliko
puta prolazi pokraj mjesta na kojemu se nalazi kip, nitko se na njega
ne bi obazirao. Isto bi vrijedilo i za njegove none izlaske, vonje us-
nulim gradom u dva sata ujutro u koje se uputao kako bi prouio
kretanja ljudi, vjerojatnost da se netko zatekne u blizini kipa u tren-
utku kad bomba eksplodira. Naposljetku, namjeravao se onamo dosel-
iti, i tko mu je mogao zamjeriti to nakon zalaska sunca eli doivjeti
ugoaj koji vlada u mjestu? Bio je svjestan kako je rije o traljavom
izgovoru, no ti su noni izlasci bili neizbjeni, nuna predostronost
kako bi ne samo sauvao vlastitu kou ve i sprijeio da itko nastrada.
Skitnica koja bi zaspala uz podnoje samog kipa, dvoje tinejdera koji
se valjaju na travi, ovjek koji usred noi izvodi psa u etnju - dovol-
jan je jedan komadi kamena ili metala odbaenog eksplozijom da
netko pogine, a to bi unitilo sve ideale za koje se zalagao. Bombe ko-
je je izraivao bile su malene, znatno manje od onih koje je elio prav-
iti, a premda je time poveavao rizik, satni mehanizam nikada nije
podeavao tako da eksplodira vie od dvadeset minuta nakon to bi
eksplozivnu napravu poloio u krunu kipa. Nitko nije mogao jamiti
da tijekom tih dvadeset minuta ba nitko nee proi pokraj kipa, no s
obzirom na doba noi i vrstu gradova, anse su bile uistinu mizerne.
 252/266
Uz ostalo, Sachs mi je te noi iznio i velik broj tehnikih
podataka, intenzivan teaj o mehanici izrade bombi. Priznajem da mi
je veina jednostavno ula na jedno, a izala na drugo uho. Mehanika
mi nije ba najjaa strana, a moje mi je neznanje onemoguavalo da
pratim ono to govori. S vremena na vrijeme bih i shvatio neke rijei,
pojmove poput satnog mehanizma, baruta, tapina, no sve ostalo za
mene je bilo poput stranog, meni sasvim nedokuivog jezika. Pa ipak,
sudei prema onom kako je govorio, zakljuio sam kako je u sve bila
ukljuena i velika koliina ingenioznosti. Nije se oslanjao na unaprijed
utvrene formule, a kako iza sebe nije smio ostavljati nikakve tragove,
dao je sve od sebe kako bi se pri izradi svojih bombi posluio
iskljuivo najpriprostijim materijalima koje je mogao kupiti u svakoj
eljezariji. Jamano je to bio naporan proces, jer na jedno bi mjesto
iao kako bi kupio sat, pa pedeset kilometara dalje da kupi kalem ice,
a zatim bi odlazio i na neko, tree mjesto samo da kupi samoljepljivu
traku. Nigdje ne bi potroio vie od dvadeset dolara, a plaao je
iskljuivo u gotovini - u svakoj trgovini, svakom restoranu, u svakom
ruiniranom motelu. Samo bi uao i izaao: dobar dan i dovienja.
Zatim bi otiao, ieznuo kao da ga nikad nije ni bilo. Bilo je to na-
porno, no uspio je da nakon godinu i pol iza sebe ne ostavi ni traga.
U junome je dijelu Chicaga unajmio jeftin stan pod imenom Al-
exander Berkman, no bilo je to vie skrovite nego dom, stanka
izmeu dvaju putovanja, tako da ondje nije proveo vie od treine
vremena.
Osjeam se nelagodno pri samoj pomisli na takav ivot. Neprest-
ano u pokretu, pod stalnim pritiskom nunog pretvaranja da si netko
drugi, usamljenost - no Sachs je moje strepnje odagnao kao neto pos-
ve nevano. Bio je prezaposlen, rekao je, previe zaokupljen onim to
je radio da bi mislio na neto drugo.
Jedini mu je problem moda bilo izai na kraj s vlastitim uspje-
hom. Kako je Fantomov ugled u sve veoj mjeri rastao, njemu je
 253/266
bivalo sve tee pronai nove kipove na koje e se okomiti. Veina je
bila pod cjelodnevnom prismotrom, tako da su mu sada bila potrebna i
do dva i pol mjeseca kako bi izvrio misiju za koju su mu neko bila
potrebna najvie tri tjedna. Ranije tog ljeta je bio ak prisiljen u
posljednjem trenutku odustati od misije, a nekoliko drugih je odgodio
za kasnije - do zime, kad e niske temperature poljuljati odlunost
cjelononih straa. Pa ipak, iza svake prepreke je bila i nagrada koja je
pruala zadovoljtinu, novi znak koji ga je upuivao na injenicu ko-
liko se njegov utjecaj irio.
U posljednjih je nekoliko mjeseci Fantom Slobode postao
kljunom temom uvodnika i propovijedi. O njemu se raspravljalo na
radijskim kontakt-emisijama, u politikim su listovima objavljivali
njegove karikature, otro su ga kritizirali kao prijetnju drutvenome
poretku, hvalili i uzdizali do neba kao ovjeka iz naroda. U trgovin-
ama su se prodavale majice i bedevi s likom Fantoma Slobode,
kruili su vicevi, a prije samo dva mjeseca dvoje je stripera u Chicagu
izvelo performans tijekom kojeg je Fantom polagano razodjenuo Kip
Slobode i zaveo ga. Iza sebe je ostavljao trag, izjavio je, znatno vei
no to se nadao da je mogue. Bio je spreman suoiti se sa svim smet-
njama, prevladati sve tekoe, dokle god bude bio u stanju nastaviti u
istome stilu. Kasnije sam shvatio kako su to bile rijei dostojne fan-
atika, priznanje kako mu vie vlastiti ivot vie nije potreban. No, on
je tada govorio tako razdragano, poletno, osloboen svake sumnje, da
nisam mogao ni naslutiti dublji smisao njegovih rijei.
Imali smo si jo tota rei. Svakojaka su mi se pitanja gomilala u
glavi, no do tada je ve svanulo i bio sam previe iscrpljen da bih
nastavio.
Htio sam ga pitati za novac (koliko mu je novca jo preostalo, i
to e uiniti kad zalihe presue; htio sam doznati neto vie o njegovu
raskidu s Lillian Stern; htio sam mu postaviti i neka pitanja o Mariji
Turner, Fanny, ali i o rukopisu Levijatana (koji se ak nije ni potrudio
 254/266
pogledati). Bilo je jo puno zapletenih niti, a ja sam smatrao kako im-
am pravo znati sve, kako je duan odgovoriti na sva moja pitanja. No,
nisam ga prisiljavao da nastavi. Samome sam sebi rekao kako e mi o
svemu priati za dorukom, jer bilo je vrijeme za poinak.
Kad sam se probudio, neto kasnije istoga jutra, Sachsovog auto-
mobila vie nije bilo. Zakljuio sam kako je skoknuo do trgovine i da
e se svakog trena vratiti, no kako se ni nakon sat vremena nije poja-
vio, poeo sam gubiti nadu. Nisam mogao prihvatiti da je otiao bez
pozdrava, premda sam znao da je sve mogue. Uinio je to i drugima
prije mene, i s kojim sam pravom mislio da bi sa mnom trebalo biti
drukije? Prvo Fanny, pa Maria Turner, a zatim i Lillian Stern. Moda
sam ja bio posljednji u nizu nijemih odlazaka, jo jedna osoba koju je
precrtao s popisa svojih poznanika.
U pola jedan otiao sam u radnu sobu kako bih se posvetio svojoj
knjizi. Nisam znao to bih drugo.
Smatrao sam kako je ipak bolje da si panju odvratim radom na
knjizi, nego da ekam na dvoritu i osjeam se kao sve vea budala
dok oslukujem hou li uti zvuk Sachsova automobila. Tada sam i
pronaao njegovo pismo. Ostavio ga je na mome rukopisu, pa sam ga
ugledao im sam sjeo za stol.
ao mi je to sam ovako podvukao rep, zapoinjalo je pismo,
no mislim da sam ti ispriao gotovo sve. Duim bih ti boravkom
samo navukao probleme. Pokuao si me odgovoriti od ovog to radim
(zato to si mi prijatelj, zato to smatra da je to tvoja prijateljska
dunost), a ja se ne elim svaati s tobom, nemam eludac za
rasprave. to god ti mislio o meni, zahvalan sam ti to si me posluao.
Priu sam morao ispriati, a bolje je da sam je ispriao tebi nego bilo
kome drugome. Ako i kada kucne as, znat e ve kako je prenijeti
drugima, znat e kako postupiti da shvate o emu je ovdje zapravo
rije.
 255/266
Tomu su dokaz tvoje knjige, a kad sve bude reeno i uinjeno, ti
si jedina osoba na koju mogu raunati.
Otiao si znatno dalje od mene, Peter. Divim se tvojoj nevinosti,
nainu kako si se itavog ivota drao te jedne jedine stvari. Moj je
problem to u to nikada nisam uspio vjerovati. Uvijek sam
prieljkivao neto drugo, no nikada nisam znao to. Sada znam.
Nakon svih uasnih stvari koje su se dogodile, konano sam pronaao
neto u to vjerujem. Sada mi je samo to vano. Nipoto ne odustati
od toga.
Molim te, ne optuuj me i iznad svega, nemoj me saalijevati.
Dobro sam. Nikada mi nije bilo bolje. I dalje u im zagoravati ivot,
dokle god budem mogao. Kad sljedei put bude itao o Fantomu
Slobode, nadam se da e se poteno nasmijati. Samo naprijed i prema
gore, stari. Vidimo se u stripovima. Ben.
Poruku sam itao barem dvadeset ili trideset minuta. Drugo nis-
am ni mogao, toliko mi je trebalo da probavim ok njegova odlaska.
Prvih me nekoliko itanja proelo osjeajem povrijeenosti i bijesa to
me tako potajno napustio. No onda, veoma polako, dok sam iznova
itao njegovo pismo, teka sam srca samome sebi ipak morao priznati
da je Sachs bio u pravu. Na sljedei razgovor zasigurno bi bio tei od
prethodnih. Istinu je govorio, namjeravao sam mu se usprotiviti, dati
sve od sebe da ga odgovorim od namjere da nastavi. Pretpostavljam da
je to i osjetio, pa je zato otiao, kako se izmeu nas ne bi ugnijezdila
gorina. Nisam ga zapravo mogao optuivati. Htio je da nae pri-
jateljstvo preivi, a budui da je znao kakckje taj susret vjerojatno bio
i posljednji, nije htio da ga okonamo na ruan nain. Bila je to svrha
poruke. Okonao je stvari a da ih zapravo nije priveo kraju. Za njega
je to bio nain da mi kae kako ne moe rei dovienja.
ivio je jo sljedeih deset mjeseci, no nikada se vie nismo uli.
Tijekom tog razdoblja, Fantom Slobode je napao jo dvaput - jednom
u Virginiji, jednom u Utahu - no nisam se smijao. Budui da sam bio
 256/266
upuen u priu, mogao sam osjeati samo tugu, neizmjernu alost.
Svijet je tijekom tih deset mjeseci proao kroz velike promjene.
Sruen je Berlinski zid, Havel je postao predsjednik ehoslovake,
hladni je rat iznenada obustavljen. Sachs je, meutim, i dalje bio ond-
je, usamljeno zrnce praine u amerikoj noi, koje u ukradenome auto-
mobilu juri prema vlastitom unitenju. Gdje god da je bio, i ja sam bio
s njim. Dao sam mu rije da nikome neu nita rei, a to sam due
uvao tajnu, to sam manje pripadao samome sebi. Samo Bog znao
odakle mi tolika tvrdoglavost, no nikome nisam priapnuo ni rije. Ni
Iris, ni Fanny, kao ni Charlesu, nikom ivom. S njegovih sam plea
preuzeo jaram utnje koji me naposljetku umalo skrio.
Susreo sam Mariju poetkom rujna, nekoliko dana nakon to smo
se Iris i ja vratili u New York. Bilo mi je pravo olakanje to s nekim
konano mogu razgovarati o Sachsu, no ak sam i pred njom za sebe
zadrao sve to sam mogao. Nisam ni spomenuo da sam ga vidio -
rekao sam samo da me nazvao i da smo sat vremena telefonom razgo-
varali. S Marijom sam toga dana plesao doista sumoran ples. Optuio
sam je za neumjesnu odanost, zamjerio joj da je Sachsa izdala tako to
je odrala obeanje koje mu je dala, premda sam zapravo itavo
vrijeme inio to i ona. Oboma nam je prije odlaska povjerio tajnu, no
ipak sam znao vie nego ona i nisam htio meni poznate pojedinosti
podijeliti s njom. Bilo mi je dovoljno to to zna da znam ono to ona
zna. Nakon toga je rado progovorila, svjesna koliko su uzaludni bili
njezini pokuaji da me nasamari. To smo barem bili raistili, no ipak
me je acnulo kad sam o njezinom odnosu sa Sachsom od nje doznao
vie nego od njega. Toga sam dana, izmeu ostalog, prvi put vidio
njegove fotografije koje je ona nainila tijekom onih etvrtaka s
Benom. to je jo vanije, doznao sam i da je Marija, godinu dana
ranije, Lillian posjetila u Berkeleyu - priblino est mjeseci nakon
Sachsova odlaska. Prema onome to joj je Lillian rekla, Ben ju je na-
kon odlaska jo dvaput posjetio. To je pobijalo ono to mi je on rekao,
 257/266
no kad sam Mariju upozorio na to protuslovlje, ona je samo slegnula
ramenima. Lillian nije sklona laganju, rekla je. To zna koliko i ja.
A nakon svega to su to dvoje uinili jedno drugom, nikakve oklade
vie ne vrijede.
Ne kaem da Ben ne bi mogao lagati, odgovorio sam. Samo
mi nije jasno zato bi lagao.
Navodno je izrekao neke prijetnje. Moda ga je bilo previe stid
da ti o njima govori.
Prijetnje?
Lillian je rekla kako joj je prijetio da e joj oteti ker.
A zato bi dovraga uinio takvo to?
Navodno mu se nije svialo kako odgaja Mariju. Rekao joj je da
vri lo utjecaj na nju, da dijete zasluuje priliku da odrasta u boljim
uvjetima. Zauzeo je visoke moralne stavove, a sve se pretvorilo u
runu scenu.
To mi ne nalikuje na Bena.
Moda i ne, ali Lillian je ipak bila dovoljno preplaena da
poduzme neto po tom pitanju. Nakon Benova drugog posjeta, Mariju
je zrakoplovom poslala svojoj majci na istonu obalu. Malena je tamo
i ostala.
Moda je Lillian imala neke osobne razloge koji su je nagnali
da se rijei malene.
Sve je mogue. Samo ti prenosim ono to mi je rekla.
A to je s novcem? Je li ga potroila?
Ne. Barem ne na sebe. Poloila ga je na raun na Marijino ime.
Pitam se je li joj Ben ikada rekao kako je doao do novca. To mi
ba nije previe jasno, a to bi moglo razrijeiti mnogo toga.
Nisam sigurna. No, znatno bi zanimljivije bilo doznati kako je
uope Dimaggio doao do novca.
Uokolo se vozao s ogromnom koliinom gotovine.
 258/266
Ben je mislio da je novac bio ukraden. Barem isprva. Zatim je
mislio kako je Dimaggiju novac dala neka politika organizacija. Ako
ne Djeca Planeta, onda netko drugi. Teroristi, na primjer. PLO ili IRA,
ili bilo koja od postojeih skupina. Zakljuio je da je Dimaggio mogao
biti povezan s takvim ljudima.
Lillian je imala vlastito miljenje o Dimaggiovim nakanama.
Uvjeren sam u to.
Da, pa, kad bolje razmisli, to ak zvui i prilino zanimljivo.
Po njezinu je miljenju Dimaggio djelovao kao vladin tajni agent. Ra-
dio je za CIA-u, FBI, za tu vrstu pijunskih skupina. Misli kako je sve
poelo dok je kao vojnik boravio u Vijetnamu. Misli da su ga ondje
unovaili, a zatim mu plaali kolovanje na koledu i sveuilitu.
Kako bi mu priskrbili paravan.
Hoe rei da je bio podmetnut? Agent provocateur?
Tako barem Lillian misli.
Zvui mi prilino nategnuto.
Naravno. No, to ne znai i da nije istinito.
Ima li ikakvih dokaza, ili samo nagaa?
Ne znam, nisam je pitala. Nismo o tome ba previe
razgovarale.
Zato je sad ne bi pitala?
Nismo vie u ponajboljim odnosima.
Oh?
Bio je to prilino neugodan posjet, nismo se ule jo od prole
godine.
Dolo je do razlaza.
Da, tako neto.
Zbog Bena, pretpostavljam. Jo uvijek ti je do njega stalo, zar
ne? Jamano ti je bilo teko sluati prijateljicu koja ti prepriava kako
se u nju zaljubio.
 259/266
Maria je iznenada od mene okrenula glavu, pa sam znao da sam u
pravu. No, bila je previe ponosna da bi ita priznala, a trenutak kas-
nije dovoljno se pribrala da bi me ponovno pogledala. Uputila mi je
tvrdoglav, ironian osmijeh. Chiquita, ti si jedini mukarac kojega
sam ikad voljela, rekla je. No ti si me zatim napustio i oenio drugu,
zar ne? A kad je djevojci srce slomljeno, ona jednostavno mora uiniti
ono to osjea.
Uspio sam je nagovoriti da mi da Lillianinu adresu i broj tele-
fona. Moja je nova knjiga iz tiska trebala izai u listopadu, a nakladnik
je organizirao knjievna predstavljanja u gradovima diljem zemlje.
San Francisco je trebao biti posljednji u nizu, a ja sam smatrao kako bi
bilo glupo tom se prilikom ne javiti Lillian i susresti se s njom. Nisam
imao pojma zna li ona gdje je Sachs (a ak i da je znala, nisam siguran
bi li mi i rekla), no zakljuio sam kako bismo ipak imali o mnogo
emu razgovarati. Ako nita drugo, htio sam je barem vidjeti, konano
osobno prosuditi tko je i kakva je. Sve o njoj doznao sam ili od Sachsa
ili od Marije, a ona je za mene bila prevaan lik da bih se oslanjao na
njihove prosudbe.
Nazvao sam je dan nakon to mi je Maria dala njezin broj. Nije
bila kod kue, pa sam joj ostavio poruku. Na moje veliko iznenaenje,
nazvala me ve sljedeeg poslijepodneva. Bio je to kratak, ali pri-
jateljski razgovor. Rekla mi je da zna tko sam. Ben joj je priao o
meni, a ak joj je darovao i jedan od mojih romana koji, priznala je,
nije imala vremena proitati. Nisam je se usuivao nita pitati preko
telefona. Bilo mi je dovoljno to sam s njom uspio uspostaviti kontakt,
pa sam je odmah izravno pitao je li voljna susresti se sa mnom kad
potkraj listopada budem bio u njezinu susjedstvu. Kratko je oklijevala,
no kad sam joj rekao koliko bi mi bilo drago, ipak je popustila.
Nazovite me kad stignete u hotel, rekla je, pa emo nekamo otii na
pie. Sve je ispalo tako jednostavno. Imala je zanimljiv glas, odmah
sam pomislio, dubok i grlen, svidjelo mi se kako je zvuao. Da je
 260/266
kojim sluajem uspjela postati glumicom, ljudi bi se zasigurno sjeali
njezina glasa.
Obeanje da emo se susresti dralo me sljedeih mjesec i pol
dana. Kad je, poetkom listopada, San Francisco pogodio zemljotres,
u prvi me mah najvie uznemirila mogunost otkazivanja moga
dolaska.
Sada se osjeam posramljeno zbog vlastite beutnosti, no tada je
nisam ni zamijetio. Razrovani autoputi, zgrade u plamenu, zdrobljena
i izmrcvarena tijela - svi ti uasi za mene su bili stravini samo zato
to su mi mogli onemoguiti da susretnem Lillian Stern. Na svu sreu,
dvorana u kojoj se trebalo odrati knjievno predstavljanje bila je
neoteena, tako da se moja turneja nastavila odvijati prema planu.
Nakon to sam se prijavio u hotel, otiao sam ravno u svoju sobu i
nazvao je u Berkeley. Na telefon mi se javio nepoznat enski glas.
Kad sam je pitao mogu li razgovarati s Lillian Stern, ona mi je rekla
da Lillian nije ondje, da je tri dana prije zemljotresa otila u Chicago.
Kad se vraa? pitao sam.
ena mi nije znala rei. Hoete rei da ju je zemljotres toliko pre-
plaio? rekao sam. Ah, ne, rekla je ena. Lillian je namjeravala otii i
prije no to se dogodio zemljotres. Jo je poetkom rujna objavila
oglas kako bi kuu dala u podnajam. Imate li njezinu trenutanu ad-
resu? pitao sam. ena mi je rekla da nema, da je stanarinu platila
izravno vlasniku stana. Dobro, rekao sam trudei se prevladati
razoaranje, ako se ikada ujete s njom, bit e mi drago da mi to
javite. Prije no to u spustiti slualicu, dao sam joj svoj telefonski
broj u New Yorku. Nazovite na moj raun, rekao sam. U bilo koje
doba dana ili noi.
Shvatio sam koliko me Lillian grdno nasamarila. Znala je da e
otii i prije no to ja stignem - to je znailo da uope nije imala
namjeru drati se naeg dogovora. Proklinjao sam vlastitu
lakovjernost, vrijeme i nadu koje sam protratio. Samo kako bih bio
 261/266
siguran, obratio sam se slubi za informacije Chicaga, no oni na pop-
isu nisu imali nikog po imenu Lillian Stern. Kad sam nazvao Mariju
Turner u New York i zamolio je za adresu Lillianine majke, ona mi je
odgovorila da ve dugo nije u kontaktu s gospodom Stern, te da nema
pojma gdje bi ona sad mogla ivjeti. Iznenada sam ostao bez ikakva
traga.
Lillian je za mene bila jednako izgubljena kao i Sachs, a ja uope
nisam imao pojma kako zapoeti potragu za njom. Ako je u njezinu
nestanku bilo ikakve utjehe, ona je dolazila iz rijei Chicago. Morao je
postojati razlog zato nije htjela sa mnom razgovarati, a ja sam molio
Boga da je to zato to eli zatititi Sachsa. Ako je tako, onda su bili u
boljim odnosima no to su me naveli da pomislim. Ili su se moda
odnosi poboljali nakon njegova kratkog boravka u Vermontu. to ako
se nakon toga odvezao do Kalifornije i nagovorio je neka pobjegne s
njim? Rekao mi je da ima stan u Chicagu, a Lillianina mi je pod-
stanarka rekla da se ona preselila u Chicago. Je li u pitanju bila puka
podudarnost, ili su mi oboje lagali? Nisam znao to bih mislio, no za
Sachsovo sam se dobro nadao da su zajedno, da ive nekim ludim
odmetnikim ivotom i putuju uzdu i poprijeko, kradomice pri-
premaju sljedei potez. Fantom Slobode i njegova vjerna pratiteljica.
Ako nita drugo, tako barem ne bi bio sam, a bilo mi je drae zamisliti
ga s njom nego samog, bilo mi je drae za njega zamisliti ivot
drukiji od onog to mi ga je opisao. Ako je Lillian uistinu bila ono-
liko neustraiva kako mi je opisao, moda je bila s njim, moda je bila
dovoljno divlja da uini to.
Nakon toga vie nita nisam doznao. Prolo je osam mjeseci, a
kad smo se Iris i ja potkraj srpnja vratili u Vermont, i dalje nisam
odustajao od pokuaja da ga pronaem. Premda, od stotina konanih
ishoda koje sam mogao zamisliti, najuvjerljivijim mi se inio onaj da
se Sachs vie nikada nee pojaviti.
 262/266
Nisam imao pojma koliko bi postavljanja bombi jo mogla potra-
jati, nisam mogao ni slutiti kad e se okonati. A ak i kad bi se sve
okonalo, bilo je malo vjerojatno da u to ikada doznati - to je zn-
ailo da e se pria samo nastavljati u nedogled, da e u meni i dalje
luiti otrov. Vano je bilo prihvatiti tu injenicu, koegzistirati sa
snagama moje vlastite nesigurnosti. Premda sam oajniki udio za
raspletom, morao sam si utuviti u glavu da do njega moda nikada
nee doi. Dah moe drati samo jedno, odreeno vrijeme. Prije ili
kasnije, jednostavno mora poeti disati - ak i ako je zrak otrovan,
ak i ako zna da e te naposljetku ubiti.
lanak u Timesu me doekao nespremnog. Do tada sam se ve
bio priviknuo na vlastitu neupuenost, te vie nisam ni oekivao da e
se ita promijeniti. Netko je poginuo uz cestu u Wisconsinu, no prem-
da sam znao da bi to mogao biti Sachs, jednostavno nisam bio spre-
man povjerovati u to. Bilo je potrebno da se pojave agenti FBI kako
bih se uvjerio, no ak sam se i tad, dokle god sam mogao, grevito
drao sumnji - do trenutka kad su spomenuli telefonski broj to su ga
pronali u mrtvaevu depu. Nakon toga, u glavu mi se usjekla slika
koje se ne mogu osloboditi: moj jadni prijatelj kojeg bomba raznosi u
komade, tijelo mog jadnog prijatelja razbacano na vjetru.
Bilo je to prije dva mjeseca. Knjigu sam poeo pisati ve
sljedeega jutra, a otada na njoj radim u stanju neprestane panike -
grevito se trudei dovriti je prije no to mi ponestane vremena, ne
znajui hou li uspjeti privesti je kraju. Kako sam i pretpostavio, ljudi
iz FBI-a itavo su se vrijeme raspitivali o meni. Razgovarali su s mo-
jom majkom na Floridi, s mojom sestrom u Connecticutu, s mojim
prijateljima u New Yorku, itavo su me vrijeme ljudi nazivali kako bi
me izvijestili o tim posjetima, zabrinuti jer sam moda upao u nevolje.
Nisam jo zapao u nevolje, no uvjeren sam kako e se to u skoroj bu-
dunosti ipak dogoditi. Kad moji prijatelji, Worthy i Harris, otkriju
koliko sam im preutio, to e ih zasigurno iivcirati. Tu za sada ne
 263/266
mogu nita. Svjestan sam da je kanjivo FBI-u uskratiti informacije,
no u ovakvim okolnostima jednostavno nisam mogao drukije pos-
tupiti. Zbog Sachsa sam morao zauzdati jezik, zbog njega sam morao
napisati i ovu knjigu. Bio je dovoljno hrabar da mi ispria svoju priu,
a mislim da si ne bih mogao pogledati u lice da sam ga iznevjerio.
U prvih sam mjesec dana napisao kratku, uvodnu skicu koja je
sadravala iskljuivo kljune podatke.
Kako sluaj do tada jo nije bio rijeen, vratio sam se na poetak
i poeo puniti praznine, proirivati poglavlja. Namjera mi je bila
rukopis doraivati koliko god to bude bilo potrebno, svaki put do-
davati nove podatke, initi to sve dok vie ne budem imao to rei.
Teoretski gledano, taj je postupak mogao trajati mjesecima,
moda ak i godinama - ali samo da sam imao sree. No, prolih je
osam tjedana jedino vrijeme koje sam imao na raspolaganju. Na treoj
etvrtini rada na drugoj skici (usred etvrtoga poglavlja), bio sam
prisiljen prestati pisati. Dogodilo se to juer, a ja se jo uvijek pok-
uavam sabrati, toliko se sve dogodilo iznenada. Knjiga je sada gotova
zato to je i sluaj zakljuen. Ovu posljednju stranicu piem samo
kako bih zabiljeio kako su pronali odgovor, kako bih zabiljeio
posljednje malo iznenaenje, posljednji preokret koji zakljuuje priu.
Harris je taj koji je rijeio sluaj. On je onaj stariji, razgovorljiviji
agent koji se raspitivao o mojim knjigama. Ispostavilo se da je na-
posljetku otiao u knjiaru i kupio neke od mojih knjiga, ba kao to je
i obeao kad me sa svojim partnerom posjetio u srpnju. Ne znam je li
ih namjeravao proitati ili ih je kupio samo zato to je neto nanjuio,
no primjerci koje je kupio na sebi su imali moje autograme.
Jamano se tad sjetio da sam mu rekao da se na mojim knjigama
pojavljuju udnovati autogrami, pa me prije desetak dana nazvao kako
bi me pitao jesam li ikada bio ba u toj knjiari, smjetenoj u malen-
ome gradu pokraj Albanya. Rekao sam mu da nisam, da u taj grad
nikada nisam nogom stupio. On mi je zatim zahvalio i spustio
 264/266
slualicu. Rekao sam mu istinu samo zato to nisam vidio kakve bih
koristi imao od laganja. Njegovo pitanje nije imalo nikakve veze sa
Sachsom i kako bi mi mogao nakoditi time to eli pronai osobu
koja krivotvori moje autograme? Mislio sam da mi ini uslugu, a
zapravo sam mu time darovao klju kojim e razrijeiti sluaj.
Sljedeega je jutra knjige odnio u laboratorij FBI-a, gdje su nakon
temeljite pretrage pronali odreeni broj jasnih otisaka prstiju. Jedan
od njih pripadao je Sachsu. Benovo im je ime do tada ve jamano
bilo poznato, a kako je Harris lukav momak, uzajamna mu povezanost
jednostavno nije mogla promaknuti. Jedno se nadovezivalo na drugo,
a kad se juer ovdje pojavio, ve je bio poslagao sve dijelove
slagalice. Sachs je bio ovjek kojeg je bomba raznijela u Wisconsinu.
Sachs je ubio Reeda Dimaggija. Sachs je bio Fantom Slobode.
Amo je doao sam, bez pratnje tihog i namrgoenog Worthyja.
Iris i djeca su plivali u ribnjaku, tako da sam se ponovno zatekao sam
ispred kue i gledao ga kako izlazi iz automobila. Harris je bio dobro
raspoloen, veseliji no posljednji put, a pozdravio me kao da smo stari
znanci, kolege koji zajedno rade na rjeavanju ivotnih misterija.
Rekao je kako ima novosti za mene, kako misli da bi me mogle zan-
imati. Identificirali su osobu koja je potpisivala moje knjige i is-
postavilo se da je rije o nekom tko mi je bio prijatelj. ovjek po
imenu Benjamin Sachs. No, zato bi prijatelj uinio takvo to?
Zurio sam u tlo, borei se sa suzama dok je Harris ekao
odgovor.
Zato to sam mu nedostajao, konano sam rekao. Otiao je na
dalek put, a zaboravio je kupiti razglednice. Za njega je to bio nain
da ostanemo u vezi.
Ah, rekao je Harris. pravi aljivdija. Moda biste mi o njemu
mogli i neto vie rei.
Da, mnogo vam toga mogu rei. Sada kad je mrtav, vie ionako
nije vano, zar ne?
 265/266
Upro sam prst prema radnoj sobi i bez rijei sam Harrisa proveo
kroz vruim, poslijepodnevnim suncem okupan vrt. Zajedno smo se
uspeli uz stube, a im smo uli, ja sam mu predao stranice ove knjige.
Tko mi je bio prijatelj. ovjek po imenu Benjamin Sachs. No, za-
to bi prijatelj uinio takvo to?
Zurio sam u tlo, borei se sa suzama dok je Harris ekao
odgovor.
Zato to sam mu nedostajao, konano sam rekao. Otiao je na
dalek put, a zaboravio je kupiti razglednice. Za njega je to bio nain
da ostanemo u vezi.
Ah, rekao je Harris. pravi aljivdija. Moda biste mi o njemu
mogli i neto vie rei.
Da, mnogo vam toga mogu rei. Sada kad je mrtav, vie ionako
nije vano, zar ne?
Upro sam prst prema radnoj sobi i bez rijei sam Harrisa proveo
kroz vrui, poslijepodnevnim suncem okupan vrt. Zajedno smo se us-
peli uz stube, a im smo uli, ja sam mu predao stranice ove knjige.
@Created by PDF to ePub