Osmi slučaj doktorice Kay Scarpetta

PATRICIA D. CORNWELL

IZLOŽENA
POŠASTI
 Kada radnici na odlagalištu smeća pokraj Richmonda pronađu iz-
masakrirani torzo bez glave, ruku i nogu, medu istražiteljima zavlada
uvjerenje da se radi o još jednom u dugogodišnjoj seriji istovjetnih ubo-
jstava koja su se iz Irske preselila u Sjedinjene Države. Doktorica Kay
Scarpetta, međutim, vođena djelomice sitnim razlikama u načinu na koji
je počinjen zločin, a djelomice svojom ženskom intuicijom, usmjerit će
istragu u posve drugom smjeru. Kakvu ulogu u svemu tome imaju slike
odsječenih dijelova tijela koje glavna sudska patologinja prima preko
Interneta, opaka virusna bolest koja se pojavljuje na otočiću Tangier te
reklamne bočice aromaterapijskog raspršivača koje poštom stižu u Ured
glavnog sudskog patologa?
Svi djelići slagalice poklopit će se tek nakon dugotrajne potrage
kanalima cyber-spacea, koordinirane akcije saveznih organizacija za
zarazne bolesti i opsežnih laboratorijskih analiza mikroskopskih čestica
koje je doktorica Scarpetta pronašla na tijelu žrtve. Konačni obračun, koji
će dovesti do rješenja ovih stravičnih zločina, ponovno će spletom okol-
nosti dovesti šeficu sudske patologije licem u lice s ubojicom.
Sve to vrijeme Kay Scarpetta vodi tešku bitku i na polju vlastitih
osjećaja, nastojeći se riješiti tereta prošlosti i neprekidnog bijega od od-
govornosti koju nosi veza s netom razvedenim ljubavnikom Bentonom
Wesleyjem, kako bi na ruševinama svog života mogla izgraditi nešto novo
i vrijedno truda.
Izložena pošasti osmi je slučaj doktorice Kay Scarpetta, sudske pa-
tologinje koja u muškom svijetu detektiva osvaja svojom predanošću i
čvrstinom, dok u privatnom životu plijeni ranjivošću i suptilnošću.
 Izložena pošasti 5

I dođe k meni jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša napunjenijeh
sedam zala posljednjijeh…
Otkrivenje Ivanovo 21:9
1
U dublinu, noć je bila čista i hladna, a vjetar je stenjao ispred prozora
moje sobe poput milijun gajdi koje sviraju uglas. Okna su se tresla od na-
leta vihora koji kao da je bio prožet gomilama duša što jurcaju uokolo, a
ja sam iznova namjestila jastuke i napokon se smirila, ispruživši se na leđa
u kovitlacu irske posteljinel. No, san mi nije dolazio na oči, a slike protek-
loga dana vraćale su mi se u misli. Vidjela sam tijela bez udova i glava, te
sam sjela u krevetu, sva u znoju.
Upalila sam svjetiljke, pa se oko mene iznenada stvorio hotel Shel-
bourne, u toplom sjaju bogatoga starog namještaja od punog drveta s tam-
nocrvenim kariranim presvlakama. Odjenula sam kućni ogrtač, a pogled
mi se zadržao na telefonu koji se nalazio pokraj postelje u kojoj sam tako
nemirno spavala. Bilo je gotovo dva u noći. U Richmondu, u Virginiji, pet
je sati manje, pa bi Pete Marino, zapovjednik odjela za ubojstva gradske
policije, trebao biti budan. Vjerojatno gleda televiziju, puši i jede nešto što
mu škodi, ako nije na kakvu zadatku.
Okrenula sam njegov broj, a on je zgrabio slušalicu kao da mu je tele-
fon na dohvat ruke.
– Ma-ška-re, ma-ška-re. Bilo je posve jasno kako je na pravom putu
da se opije.
–Malo si uranio, rekla sam zažalivši što sam nazvala. Nekoliko tjedana.
– Doktorice? Zbunjeno je zastao. ‘Si to ti? Vratila si se u Richmond?
– Još sam u Dublinu. Kakva je to gužva?
– Vrsta posteljine vrlo kvalitetne izrade.
– Tu nas je samo par, a face su nam tako’ružne da se ne moramo maski-
rat’. Tako da je svaki dan Noć vještica. Hej! Bubba blefira, povikao je.
– Ti uvijek misliš da svi blefiraju, ispalio je neki glas iz pozadine. To je
zato što si predugo detektiv.
– O čemu ti to pričaš? Pa Marino ne može detektirati ni vonj vlastita
tijela.
 Smijeh u pozadini bio je glasan, a pijane, podrugljive primjedbe nisu
prestajale.
– Igramo poker, reče mi Marino. Koje je prokleto doba tamo kod tebe?
– Ne želiš znati, odgovorila sam. Imam neke uznemirujuće novosti, ali
čini mi se da se sada ne bismo trebali upuštati u to.
– Ne. Ne, čekaj malo. Samo da maknem telefon. Sranje. Mrzim kad mi
se žica ovako ufitilji, ako znaš šta mislim. Prokletstvo. Čula sam njegove
teške korake i zvuk struganja stolice po podu. U redu, doktorice. Onda, šta
se to, dovraga, dogada?
– Provela sam veći dio dana raspravljajući s državnim patologom o
slučajevima iz odlagališta otpada. Marino, sve više mislim da je serija ovih
irskih slučajeva u kojima su žrtvama uklonjeni udovi djelo iste osobe s
kojom imamo posla u Virginiji.
Podigao je glas. Malo tiše, vi tamo!
Namještajući poplun oko sebe, čula sam kako se još više odmiče od
svojih prijatelja. Posegnula sam za posljednjih nekoliko gutljaja Black Bu-
sha koji sam bila donijela u krevet.
– Doktorica Foley radila je na sedam dublinskih slučajeva, nastavila
sam. Sve sam ih pregledala. Sama torza. Kralježnice presječene vodoravno
na donjem dijelu petog vratnog kralješka. Ruke i noge odsječene u zglo-
bovima, što je neobično, kako
sam već naglasila. Žrtve su raznih rasa, godine su im procijenjene od
osamnaest do trideset i pet. Sve su ostale neidentificirane i uvedene su
pod ubojstva nepoznatim oruđem. Ni u jednom od tih sedam slučajeva
glava i udovi nisu nikada pronadeni, a ostaci su uvijek otkriveni u nekom
privatnom odlagalištu otpada. – Kvragu, kako mi je to poznato, reče Ma-
rino. – Ima i drugih pojedinosti. Ali, da, sličnosti su dojmljive. – Pa, onda je
možda naša zvjerka sada u Sjedinjenim Državama, reče on. Izgleda da je
ipak prokleto dobro šta si otišla tamo preko. To isprva zasigurno nije mis-
lio. Kao ni bilo tko drugi. Bila sam glavna sudska patologinja Virginije, a
kad me Kraljevski koledž kirurga bio zamolio da održim niz predavanja na
medicinskom fakultetu Trinity, nisam mogla propustiti priliku da istražim
dublinske zločine. Marino je mislio da se radi o gubitku vremena, a FBI je
smatrao kako će rezultat istrage biti bitan samo za statistiku. Njihove su
sumnje bile razumljive. Ubojstva u Irskoj bila su starija od deset godina, a
 Izložena pošasti 7

tragovi od kojih se moglo krenuti bili su oskudni, baš kao i u virginijskim

slučajevima. Nismo imali otiske prstiju, razmještaj zuba, konfiguracije si-
nusa ni svjedoka koji bi mogli identificirati žrtve. Nismo imali biološke
uzorke nestalih osoba s kojima bismo mogli usporediti DNA žrtava. Nis-
mo znali kako su ubijene. Zato je bilo vrlo teško reći bogzna što o ubojici,
osim što sam vjerovala kako se radi o čovjeku iskusnom u baratanju pilom
za meso, koji je vrlo vjerojatno koristi u svom poslu ili ju je barem nekada
rabio. – Posljednji slučaj u Irskoj, za koji znamo, dogodio se prije deset
godina, govorila sam Marinu preko telefona. U posljednje dvije godine mi
smo ih u Virginiji imali četiri. – I ti misliš da je tip prest’o na osam godina?
reče on. Zašto? Misliš da je možda bio u zatvoru? Zbog nekog drugog
zločina? – Ne znam. Možda je ubijao negdje drugdje, samo slučajevi nika
da nisu povezani, odgovorila sam dok je vjetar proizvodio nezemaljske
zvukove. – Imamo ona serijska ubojstva u Južnoj Africi, razmišljao je na-
glas promuklim glasom. U Firenci, Njemačkoj, Rusiji, Australiji. Sranje,
sad kad malo razmisliš, ima ih po cijelom šugavom svijetu. Hej! Rukom je
prekrio slušalicu. Puši svoje proklete cigarete! Šta misliš da je ovo? Nekak-
va socijalna ustanova? U pozadini su zagalamili muški glasovi, a netko je
pustio Randy Travis. – Izgleda da se zabavljate, rekla sam suho. Molim te,
nemoj me pozvati ni sljedeće godine. – Gomila životinja, promrmlja Ma-
rino. Ne pitaj me zašto ovo radim. Svaki put me napiju tako da na kartama
izgubim kuću, dom. Varaju. –Modus operandi u ovim slučajevima ‘vrlo je
karakterističan. Ton moga glasa bio je takav da ga je morao otrijezniti. –
U redu, rekao je. Znači, ako je ovaj tip počeo u Dublinu, možda tražimo
nekog Irca. Mislim da bi trebala požurit’ kući. Podrignuo je. Izgleda mi k’o
da moramo otić’ u Quantico i bacit’ se na posao. Si već ispričala Bentonu?
Benton Wesley bio je glavni u FBI-evoj Jedinici za otmicu djece i
serijske ubojice, ili u JODSU-u1
1 U originalu: CASKU – Child Abduction Serial Killer Unit. , u kojoj smo i Ma-

rino i ja bili savjetnici. – Još mu nisam imala prilike reći, odgovorila sam
s oklijevanjem. Možda bi mu ti mogao dati znak za uzbunu. A ja ću doći
kući čim uzmognem. – Sutra bi bio pravi trenutak.
– Još nisam završila s nizom predavanja ovdje, rekla sam. Nema mjesta
na svijetu gdje te ne zovu predavat’. Vjerojatno bi mogla radit’ samo to
i ništa drugo, rekao je, a ja sam znala da se sprema zaroniti u moju in-
timu. –Mi u druge zemlje izvozimo svoje nasilje, rekla sam. Najmanje što
8 Patricia Cornwel

možemo učiniti jest naučiti ih onome što znamo, onome što smo naučili
otkako godinama radimo na ovim slučajevima…
– Nisu predavanja ta zbog kojih ti ostaješ u zemlji leprechauna2
2 Vrsta vilenjaka u starim irskim pričama – patuljak koji je obično odjeven u zeleno,

izraduje cipele za vile i zna gdje je skriveno zlato. ; doktorice, prekinuo me, otvorivši
novu kanticu piva. To nije razlog, i ti to znaš. –Marino, upozorila sam ga.
Nemoj. Ali on je svejedno nastavio: – Još od Wesleyjeva razvoda uvijek
nalaziš ovaj ili onaj razlog da se Stazom od žutih opeka lijepo izgubiš iz
grada. A vidim po tvom glasu da se sad nećeš vratit’ doma jer ne želiš po-
dijelit’ karte, pogledat’ šta si dobila i riskirat’. I da ti kažem. Dođe vrijeme
kad moraš il’ povisit’ ulog il’ odustat’… – ShvatiIa sam. Bila sam nježna,
ali sam prekinula njegove dobrodušne pijane savjete. Marino, nemoj os-
tati budan cijelu noć. *** Mrtvozornikov ured nalazio se na broju tri u
Store Streetu, preko puta Carinarnice i središnjeg autobusnog kolodvora,
u blizini dokova i rijeke Liffey. Zgrada od opeke bila je malena i stara, a na
početku uličice koja je vodila do stražnjeg ulaza put su priječila teška crna
vrata na kojima je velikim bijelim slovima bilo ispisano MRTVAČNICA.
Popevši se stubama do gregorijanskog ulaza pozvonila sam i pričekala u
izmaglici. Ovoga utorka ujutro zrak je bio hladan, a stabla su počela odi-
jevati jesenje ruho. Osjećala sam nedostatak sna. Oči su me pekle, misli
su mi otupjele, a bila sam i uznemirena zbog onoga što je Marino rekao
prije no što sam mu gotovo spustila slušalicu. – Zdravo. Administrator
me veselo pustio u zgradu. Kako smo jutros, doktorice Scarpetta? Zvao
se Jimmy Shaw, bio je vrlo mlad i izgledao je poput tipičnoga Irca, kose
usijane poput bakrenoga bršljana i očiju plavih poput neba. – Imala sam
i boljih dana, priznala sam. – Eto, ja baš kuham čaj, rekao je zatvorivši
nas u uzak, slabo osvijetljen prolaz kojim smo se zaputili prema njegovu
uredu. Čini se da bi vam baš godila šalica. – To bi bilo krasno, Jimmy,
rekla sam. – A što se tiče naše dobre doktorice, upravo bi trebala biti pri
kraju s utvrđivanjem uzroka jedne smrti. Bacio je pogled na sat u tre-
nutku kad smo ušli u njegov mali, zatrpani prostor. Trebala bi izaći svaki
čas. Na njegovu radnom stolu dominirala je velika knjiga mrtvozorničkih
istraga, crna i uvezana u čvrstu kožu, a bilo je očito da je Jimmy prije no
što sam stigla bio čitao biografiju Stevea McQueena i jeo tost. Ubrzo je
pred mene spustio šalicu čaja, ne upitavši me prije toga želim li šećera ili
mlijeka, budući da je to sada već znao. –Malo tosta s pekmezom? upitao
 Izložena pošasti 9

je kao i svako jutro. – Jela sam u hotelu, hvala. Dala sam mu uobičajeni
odgovor kad je sjeo za stol.
– Mene to nikad nije spriječilo da ponovno nešto prezalogajim.
Nasmiješio se stavljajući naočale. Onda ću vam samo pročitati današnji
raspored. Predavanje vam je u jedanaest, a zatim opet u jedan poslije
podne. Oba u koledžu, u staroj zgradi patologije. Može se očekivati oko
sedamdeset i pet studenata na svakom, ali moglo bi ih doći i više. Ne
znam. Vrlo ste popularni u ovim krajevima, doktorice Scarpetta, rekao je
veselo. Ili je samo vaše američko nasilje nama tako egzotično. – To ti je kao
da kugu nazoveš egzotičnom; rekla sam. – Da, ali ne možemo si pomoći a
da nas ne fascinira sve ono što vi vidate. – A ja mislim da mi to smeta, rekla
sam prijateljskim, ali prijetećim tonom. Nemojte biti pretjerano fascini-
rani. Prekinuo nas je telefon na koji se javio žustrim pokretom kao netko
tko to radi pretjerano često. Nakon što je neko vrijeme slušao, otresito
je rekao: Da, da. Ali, ne možemo još napraviti takvu narudžbu. Morat
ću vam se javiti kasnije. – Već godinama čekam kompjutere, požalio mi
se kad je spustio slušalicu. Ali nema prokletog novca kad te plaća šačica
socijalista. – Nikada neće biti dovoljno novca. Mrtvi ne glasuju. – To je
prokleta istina. Onda, koja vam je današnja tema? želio je znati. – Seksu-
alno ubojstvo, odgovorila sam. Pogotovo uloga koju u tome može odigrati
DNA. – Ovi slučajevi uklanjanja udova koji vas tako zanimaju. Otpio je
gutljaj čaja. Mislite li da su seksualne naravi? Mislim, bi li to mogao biti
motiv onome tko bi bio u stanju učiniti takvo što? U očima mu se zrcalilo
zanimanje. – To je zacijelo jedan od elemenata, odgovorila sam.
– Ali kako to možete znati kad nijedna od žrtava nikada nije iden-
tificirana? Ne bi li se jednostavno moglo raditi o nekome tko ubija iz
razonode? Poput, recimo, vašeg Samova sina3
S jedne strane hodnika, u blizini ulaznih vrata, nalazio se mrtvozornički
sud, gdje su se pred porotom održavale istrage slučajeva svrstavanih u
neprirodne smrti. To je uključivalo nesreće na poslu, prometne nesreće,
ubojstva i samoubojstva, a procesi su vođeni in cameras, na primjer? –
Ono što je Samov sin radio imalo je u sebi i seksualni element, rekla sam
ogledavajući se oko sebe u potrazi za svojom prijateljicom patologinjom.
Znaš li kako bi se još dugo mogla zadržati? Zapravo mi se malo žuri.
Ponovno je bacio pogled na svoj sat. Možete provjeriti. Ili je, pretpostav-
10 Patricia Cornwel

ljam, otišla u mrtvačnicu. Stiže nam jedan slučaj. Neki mladić, sumnja se
na samoubojstvo. – Vidjet ću mogu li je pronaći. Ustala sam.
4

Izašla sam iz zgrade na stražnja vrata. Prelazeći malo parkiralište za-

putila sam se prema mrtvačnici, kad je iz nje izašao neki postariji čovjek.
Činilo se da je posve izgubljen, jer se omamljeno ogledavao oko sebe. Na
trenutak se zagledao u mene kao jer u Irskoj tisku nije bilo dopušteno
objavljivati mnoge pojedinosti. Ušuljala sam se u tmurnu, prohladnu pro-
storiju s lakiranim klupama i golim zidovima, gdje sam zatekla nekolicinu
muškaraca koji su spremali papire u svoje aktovke. – Tražim mrtvozor-
nicu, rekla sam. – Izašla je prije dvadesetak minuta. Vjerujem da je imala
dogovoren identifikacijski postupak, reče jedan od njih.
3 Son of Sam-David Berkowitz, masovni ubojica koji je tijekom 1976. i 1977. ubio

šest stanovnika New Yorka. Vjerovao je kako ubijajući provodi volju samoga Boga čije je
poruke primao preko svog susjeda Sama Carra. 4 Povjerljivo; iza zatvorenih vrata.
da ja znam neki odgovor za kojim traga, pa me srce zaboljelo zbog
njega. Što god da ga je dovelo ovamo, zacijelo nije bilo umirujuće. Pro-
matrala sam ga kako žuri prema vratima kad je za njim iznenada izašla i
doktorica Margaret Foley, razbarušene prosijede kose.
–Moj Bože! Skoro se zaletjela u mene. Okrenem mu leda samo na
trenutak i ode on.
Čovjek je izašao, ostavljajući za sobom širom otvorena vrata. Foleyjeva
se žustro zaputi prema vratima preko parkirališta kako bi ih ponovno za-
tvorila i zabravila. Kad se vratila do mene, bila je bez daha i zamalo se
spotakla o izbočinu u asfaltu.
– Kay, danas si uranila, rekla je. Neki rođak? upitala sam.
– Otac. Otišao je a da mi ga nije identificirao, prije no što sam uopće
imala prilike podići pokrov. To će mi pokvariti ostatak dana.
Uvela me u malu mrtvačnicu izgradenu od opeke s bijelim porculan-
skim stolovima kojima je mjesto vjerojatno bilo u medicinskom muzeju
i sa starom željeznom peći koja nije bila u stanju više išta zagrijati. Zrak
je bio svjež kao u hladnjaku. Moderne opreme nije bilo, osim električnih
pila za obavljanje obdukcija. Slabašno sivkasto svjetlo prodiralo je kroz
mutne prozore na krovu, jedva osvjetljavajući bijeli papirnati pokrov koji
je skrivao tijelo, koje otac nije mogao ni pogledati.
 Izložena pošasti 11

– To je uvijek najteži dio, govorila je Foleyjeva. Nitko nikada ne bi

trebao biti prisiljen na to da ovdje ikoga gleda.
Krenula sam za njom u malo skladište odakle sam joj pomogla iznijeti
kutije s novim špricama, maskama i rukavicama.
– Objesio se sa zabatne grede u štaglju, govorila je dok smo nastavljale
raditi. Liječio se od alkoholizma i depresije. Uvijek isto. Nezaposlenost,
žene, droga. Ili se objese ili skaču s mostova. Bacila je pogled prema meni,
ne prestajući slagati opremu na kolica s instrumentima. Hvala Bogu da
nemamo oružja. Pogotovo kad se uzme u obzir da ja nemam rendgenski
aparat.
Foleyjeva je bila sitna žena sa staromodnim debelim naočalama i
sklonošću ka tvidu. Upoznale smo se prije mnogo godina na međunarodnoj
konferenciji forenzičnih znanosti u Beču, u doba kad su žene patolozi bile
rijetka pojava, pogotovo u Europi. Brzo smo se sprijateljile.
– Margaret, morat ću se vratiti u Sjedinjene Države ranije no što sam
mislila, rekla sam duboko udahnuvši i smeteno se osvrćući oko sebe. Sinoć
nisam nimalo spavala.
Zapalila je cigaretu pomno me promatrajući. Mogu ti pribaviti kopije
svega što ti treba. Kako ih brzo trebaš? Za fotografije će nam možda tre-
bati nekoliko dana, ali možemo ih poslati.
–Mislim da je uvijek hitno kad god uokolo hara netko ovakav, rekla
sam.
– Ne veseli me što je to sada vaš problem. A i nadala sam se sve ove
godine da je prestao, dovraga. Razdraženo je otresla pepeo ispuhnuvši j ak
dim britanskog duhana. Idemo se malo odmoriti. Cipele me već žuljaju
kako su mi noge otekle. Užasno je ostarjeti na ovim prokletim tvrdim
podovima.
Predvorje je nudilo tek dvije nezgrapne drvene stolice u kutu gdje je
Foleyjeva na jednim kolicima držala pepeljaru. Podigla je noge na jednu
od kutija i prepustila se svom poroku.
– Ne mogu zaboraviti te jadne ljude. Iznova je počela pričati o svojim
serijskim slučajevima. Kad mi je prispio prvi, pomislila sam da se radi o
IRA-i. Nikada nisam vidjela tako raskomadana tijela osim u bombaškim
napadima.
12 Patricia Cornwel

To me podsjetilo na Marka, i to na način na koji ga se nisam žeIjela

sjećati, pa su mi misli odlutale k njemu kakav je bio dok je bio živ i dok
smo bili zaljubljeni. Iznenada mi se stvorio u mislima, nasmiješen, s očima
punim nestašnoga sjaja koji je poprimao električni naboj kad god bi se
nasmijao ili me zadirkivao. A toga je bilo mnogo na pravnom fakultetu
u Georgetownu – provoda i svada i probdjevenih noći u kojima je bilo
nemoguće zadovoljiti glad koju smo osjećali jedno za drugim. Tijekom
godina oboje smo završili u braku s drugim ljudima, razveli se i pokušali
iznova. Mark je bio moj leitmotif, dolazio bi, odlazio, pa se vraćao,
nazivajući me telefonom ili se pojavljujući na mom pragu kako bi mi
ponovno slomio srce i razbacao postelju.
Nisam ga se mogla riješiti. Još mi se činilo nemogućim da je bombaški
napad na postaji podzemne željeznice u Londonu napokon okončao olu-
ju naše veze. Nisam ga zamišljala mrtvog. Nisam si to mogla predočiti,
jer nije bilo one posljednje slike koja bi mi napokon pružila mir. Nikada
nisam vidjela njegovo tijelo, zapravo sam pobjegla kako za to ne bih imala
ni prilike, baš poput onog starog Irca koji nije mogao podnijeti pogled na
sina. Postala sam svjesna toga da mi Foleyjeva nešto govori.
– Oprosti, ponovila je tužna pogleda jer je dobro poznavala priču mog
života. Nisam te željela podsjetiti na nešto bolno. Jutros se ionako doimaš
dovoljno žalosnom.
– Rekla si nešto zanimljivo. Pokušala sam biti hrabra. Mislim da je
ubojica za kojim tragamo prilično sličan bombašu. Nije mu važno koga
će ubiti. Njegove žrtve nemaju lica ni imena. Ti ljudi nisu ništa drugo do
simboli njegova privatnog, izopačenog uvjerenja.
– Bi li te strašno uznemirilo đa ti postavim pitanje o Marku? rekla je.
– Pitaj što god te zanima. Nasmiješila sam se. Ne mogu te spriječiti.
– Jesi li ikada otišla na mjesto gdje se to dogodilo, jesi li posjetila mjes-
to gdje je poginuo?
– Ne znam gdje se to dogodilo, odgovorila sam žustro. Pogledala me,
ne prestajući pušiti.
– Mislim, ne znam gdje točno, na toj postaji. Izbjegavala sam odgovor,
gotovo sam mucala.
I dalje nije govorila, već je cipelom zgnječila cigaretu.
 Izložena pošasti 13

– Zapravo, nastavila sam, ne znam jesam li uopće bila na Victoriji, na

toj određenoj postaji, nakon njegove smrti. Mislim da nisam imala razloga
tamo čekati podzemnu. Niti se tamo iskrcati. Posljednja na kojoj sam bila
jest Waterloo, mislim.
– Jedno jedino mjesto zločina koje velika doktorica Kay Scarpetta ne
želi posjetiti. Istresla je novi Consulate iz kutije. Zeliš li i ti jednu?
– Sam Bog zna da želim. Ali ne smijem.
Uzdahnula je. Sjećam se Beča. Svi oni muškarci, a nas dvije smo pušile
vjerojatno više od njih.
– Vjerojatno smo toliko pušile upravo zbog svih tih muškaraca, rekla
sam.
– Oni su možda uzrok, ali za mene, izgleda, nema lijeka. To samo do-
kazuje da ono što radimo nema nikakve veze s onim što znamo i da nam
osjećaji nemaju mozak. Mahnula je šibicom kako bi je ugasila. Vidjela
sam kako izgledaju pluća pušača. A i podosta usaljenih jetara.
– Moja su se pluća popravila otkada sam prestala. Za jetru ne bih stavi-
la ruku u vatru, rekla sam. Još se nisam odrekla viskija.
– I nemoj, zaboga. Više ne bi bila zabavna. Zastala je, značajno dodavši:
Naravno, osjećaje možemo usmjeriti, obrazovati, kako ne bi kovali zavjere
protiv nas.
– Vjerojatno ću otputovati sutra. Vratila sam se na tu temu.
– Prije toga moraš do Londona, tamo presjedaš. Pogledala me u oči.
Zadrži se tamo. Jedan dan.
–Molim?
– To je nezavršeni posao, Kay. Osjećam to već dugo. Moraš pokopati
Marka Jamesa.
–Margaret, što te sad odjednom nagnalo na ovo? Ponovno sam se
spoticala o riječi.
– Znam prepoznati kad netko bježi. A ti bježiš, jednako kao i ovaj
ubojica.
– Baš utješno, odgovorila sam, ne želeći ovaj razgovor.
14 Patricia Cornwel

No, ovaj me put nije imala namjeru pustiti. Iz vrlo različitih i vrlo
sličnih razloga. On je zao, ti nisi. Ali ni jedno ni drugo ne želite biti
uhvaćeni.
Doprla je do mene i znala je to.
– A tko to ili što to pokušava uhvatiti mene, prema tvom mišljenju?
Ton moga glasa bio je veseo, ali osjećala sam kako suze prijete da poteku.
– U ovom trenutku, pretpostavljam da je to Benton Wesley. Zagledala
sam se u daljinu, pokraj prekrivenih kolica s kojih je virilo blijedo stopalo
s ceduljicom na palcu. Svjetlost koja je dopirala odozgo mijenjala se malo-
pomalo kako su oblaci sakrivali sunce, a vonj smrti u pločicama i kamenu
bio je star stotinu godina.
– Kay, što želiš učiniti? upitala je nježno kad sam otrla oči.
– Hoće me oženiti, rekla sam.
Odletjela sam kući, u Richmond, a dani su se pretvorili u tjedne kako
se vrijeme neprestano pogoršavalo. Jutra su bivala glazirana mrazom, a
večeri sam provodila ispred kamina, razmišljajući i brinući se. Toliko se
toga bilo nerešeno i nedirnuto, a ja sam se borila na svoj uobicajeni nacin,
zalazeći sve više u labirint sve dok više nisam mogla naći izlaz. Sve to
dovodilo je moju tajnicu do ludila.
– Doktorice Scarpetta? pozvala me. Njezini žurni koraci odzvanjali su
popločenim podom u odjelu za obdukcije.
– Ovdje sam, odgovorila sam nadglasavajući vodu koja je tekla u su-
doper.
Bio je trideseti listopada. Bila sam u svlačionici mrtvačnice gdje sam
prala ruke dezinfekcijskim sapunom.
– Gdje ste bili? upitala je Rose kad je ušla.
– Radila sam na jednom mozgu. Ona iznenadna smrt od prije neki
dan.
Držala je u rukama moj kalendar okrećući stranice. Sijeda joj je kosa
bila uredno skupljena kopčama, a na sebi je imala tamnocrveni kostim
koji je, činilo se, odgovarao njezinu raspoloženju. Rose je bila vrlo ljuta na
mene i to još otkada sam bila otputovala u Dublin a da se nisam pozdravi-
la s njom. Zatim sam, kad sam se vratila, zaboravila na njezin rođendan.
Zatvorila sam vodu i obrisala ruke.
 Izložena pošasti 15

– Oteklina, s proširenim izbočenjima i suženim udubljenjima viju-

ga, što je sve plodno tlo za ishemičnu encefalopatijub koju je uzrokovao
njegov izrazito niski tlak, citirala sam.
– Pokušavala sam vas pronaći, rekla je sa strpljivošću koja samo što ju
nije izdala.
– Što sam sada učinila? Naglim pokretom podigla sam ruke u zrak.
– Trebali ste se naći s Jonom na ručku u Lubanji i kostima.
– O, Bože, zastenjala sam pri pomisli na njega i ostale moje studente
medicine za koje sam imala tako malo vremena.
– Podsjetila sam vas jutros. I prošlog ste tjedna zaboravili na njega. A
zaista mora razgovarati s vama o svom stažiranju, o klinici Cleveland.
– Znam, znam. Osjećajući se grozno zbog svog postupka, bacila sam
pogled na sat. Sada je jedan i trideset. Možda bi mogao svratiti u moj ured
na kavu?
– U dva vas očekuju na sudu kako biste pohranili svjedočenje, u tri
vas čeka telefonski sastanak u vezi s onim slučajem Norfolk-Southern.
U četiri imate dogovoreno predavanje o ranama od metka na Akademiji
forenzičnih znanosti, a u pet se sastajete s istražiteljem Ringom iz državne
policije. Rose je nastavila čitati s popisa.
Degenerativne promjene na mozgu prouzračene oslabljenom
prokrvljenošću.
Nije mi se sviđao Ring, ni njegov agresivan nastup u razgovorima o
policijskim slučajevima. Ubacio se u istragu kad je pronađen drugi torzo i
činilo se da misli kako o svemu zna više nego FBI.
– Danas mogu i bez Ringa, rekla sam kratko.
Moja me tajnica dugo promatrala, uz zvukove tekuće vode i pljuskanja
natopljenih spužava, što je sve dopiralo iz odjela za obdukcije koji se na-
lazio odmah pokraj mrtvačnice.
– Otkazat ću ga, pa onda možete primiti Jona. Promatrala me preko
rubova svojih naočala poput kakve stroge ravnateljice. A onda ćete se
odmoriti. To je naređenje. Sutra, doktorice Scarpetta. Nemojte dolaziti
ovamo. Da se niste usudili pokazati mi se.
Zaustila sam da se pobunim, no prekinula me.
16 Patricia Cornwel

– I nemojte ni pomišljati na nekakvu raspravu, nastavila je odlučno.

Treba vam jedan dan da povratite mentalno zdravlje, jedan dug vikend. I
ne bih to govorila da to ne mislim najozbiljnije.
Bila je u pravu, a pomisao da ću imati jedan dan samo za sebe odmah
mi je popravila raspoloženje.
– Ne postoji to što ja ne mogu prebaciti na neki drugi dan, dodala je.
Osim toga, nasmiješila se, izgleda da nam se ljeto produžilo, pa bi vri-
jeme trebalo biti prekrasno, s temperaturama iznad dvadeset i pet i plavim
nebom. Lišće sada ima najljepše boje, a jablani su gotovo savršene žute
nijanse. Javori izgledaju kao da gore. A da i ne spominjem Noć vještica.
Možete lijepo izrezbariti bundevu.
Izvadila sam iz ormarića sako i cipele. Trebali ste biti odvjetnica’; rekla
sam.
2
Sljedećeg je jutra vrijeme bilo upravo onakvo kakvo je Rose predvi-
djela, pa sam se probudila ushićena. Dok su se dućani otvarali, zaputila
sam se nakupovati zalihe za maškare i za večeru, a zatim sam vozila daleko
Hull Streetom do svog omiljenog povrtlarskog centra. Ljetne su biljke
oko moje kuće već odavno uvenule, a ja više nisam mogla podnijeti pogled
na njihove osušene stapke u loncima za cvijeće. Nakon ručka odnijela sam
vreće s crnicom, kutije s biljkama i posudu za zalijevanje na svoj prednji
trijem.
Otvorila sam vrata kako bih mogla slušati Mozarta kojeg sam ostavila
da svira unutra, dok sam ja nježno gurala maćuhice u njihov bogat, novi
krevet. Kruh se dizao, domaći se umak pirjao na štednjaku a u nosnicama
sam, radeći, osjećala miris vina i glinaste zemlje. Marino je trebao doći na
večeru, te smo namjeravali dijeliti čokolade mojim malim, strašnim sus-
jedima. Svijet je bio lijepo mjesto za život sve dok mi u pet i trideset pet
nije zavibrirao dojavljivač koji sam nosila zakvačen za pojas.
– Prokletstvo, uzviknula sam ugledavši na zaslonu broj službe za pri-
manje poruka u mom uredu.
Požurila sam unutra, oprala ruke i posegnula za telefonom. Službenica
mi je dala broj određenog detektiva Grigga iz šerifova odjela okruga Sus-
sex, pa sam ga odmah nazvala. – Grigg, javio se dubok muški glas. – Ovdje
 Izložena pošasti 17

doktorica Scarpetta, rekla sam žalosno zureći kroz prozor prema velikim
glinenim loncima na trijemu i mrtvim stabljikama hibiskusa u njima. –
Oh, sjajno. Hvala vam što se javljate tako brzo. Ovdje sam na mobitelu,
pa ne bih htio reći suviše. Govorio je u ritmu staroga Juga i nije se žurio.
– Gdje je točno to ovdje? upitala sam. – Na odlagalištu otpada Atlantic
u Reeves Roadu, odmah kad se skrene s autoceste 460 Istok. Pronašli su
nešto što će vas, mislim, zanimati. – Radi li se o takvoj stvari kakve su
već pronalazili na sličnim mjestima? upitala sam uvijeno. Dan je posta-
jao sve mračniji. – Bojim se da će biti tako, rekao je. – Recite mi kako da
dođem do vas i krećem. Bila sam odjevena u prljave safari hlače i majicu
kratkih rukava s natpisom FBI koju mi je poklonila moja nećakinja Lucy.
Nisam imala vremena za presvlačenje. Ako ne odem po to tijelo prije
mraka, morat će ostati tamo do jutra, a to je bila neprihvatljiva mogućnost.
Pograbivši svoju liječničku torbu, pohitala sam iz kuće, ostavivši zemlju,
biljke zeljanice i pelargonije razbacane po trijemu. Naravno da u mom
crnom Mercedesu nije bilo dovoljno benzina. Stoga sam najprije stala u
Amocu kako bih ga napunila do vrha, a zatim sam krenula dalje. Vožnja je
trebala trajati sat vremena, no vozila sam brzo. Sve slabije svjetlo blještalo
je bjelinom na unutrašnjim stranama lišća, a redovi kukuruza u vrtovima
i na oranicama bili su smeđih nijansi. Polja su sličila namreškanim zele-
nim morima soje, a koze su slobodno pasle u dvorištima sumornih kuća.
Kričavi gromobrani s obojenim kuglama naginjali su se sa svakog vrha i
ugla, a ja sam se oduvijek pitala koji li se to lažljivi putujući trgovac obrušio
na ovo područje poput oluje i zaigrao na strah ljudi propovijedajući sve
veći užas.
Uskoro sam ugledala silose na koje me Grigg upozorio. Skrenula sam
na Reeves Road, prolazeći pokraj sićušnih kuća od opeke i naselja kamp-
kućica ispred kojih su bili parkirani kamioneti i oko kojih su se vukli
psi bez ogrlica. Golemi plakati reklamirali su Mountain Dew5 i Virginia
DinerB6
5 Bezalkoholno piće s vrlo visokom razinom kofeina. 6 Restoran u

Wakefieldu, država Virginija, poznat po pripremi jela od kikirikija. , a

ja sam poskočila prelazeći žeIjezničke tračnice dok mi se pod gumama,
poput dima, dizala crvena prašina. Ispred mene, lešinari su kljucali, i taj
mi se prizor učinio kao morbidni nagovještaj. Na ulazu u odlagalište ot-
pada Atlantic usporila sam vožnju i stala da pogledam golo prostranstvo
18 Patricia Cornwel

nalik na mjesečev krajobraz gdje je zalazeće sunce podsjećalo na zapaljen

planet. Nenatkriveni kamioni za odvoz smeća, glatki i bijeli, s uglačanim
kromom, miljeli su oko vrha sve veće planine smeća. Žuti gusjeničari
podsjećali su na napadajuće škorpione. Sjedila sam i promatrala velik
oblak prašine koji se dizao s odlagališta i velikom se brzinom valjao braz-
dama izrovanim u smeću. Kad mi se približio, pretvorio se u prljavi crveni
Ford Explorer što ga je vozio neki mladić koji se ovdje očito osjećao kao
kod svoje kuće. – Mogu li vam pomoći, gospođo? rekao je otegnutim
južnjačkim naglaskom, a činilo se da je zabrinut i uzbuđen.
– Ja sam doktorica Kay Scarpetta, odgovorila sam pokazavši mu svoju
mjedenu značku uglavljenu u maloj crnoj lisnici koju sam uvijek izvlačila
na mjestima zločina gdje nisam poznavala nikoga. Proučio je moju iska-
znicu, a zatim mi se tamnim pogledom zagledao u oči. Kroz traper košulju
probijao mu je znoj, a kosa mu je bila mokra na vratu i sljepoočnicama.
– Rekli su mi da će stići sudski patolog i da ga pričekam, rekao mi je.
– Evo, to bih bila ja, odgovorila sam smireno.
– Ma, da, gospođo. Nisam ja mislio ništa…Glas mu je zamro dok je
pogledom prelazio preko mog Mercedesa, koji je bio prekriven prašinom
tako finom i upornom da je ništa nije moglo zaustaviti. Predlažem da svoj
auto ostavite ovdje i dalje krenete sa mnom, dodao je.
Zagledala sam se prema odlagalištu, prema gusjeničarima s uzdignutim
kopačima i vjedrima na vrhu gomile smeća. Dva neobilježena policijska
automobila i jedna kola hitne pomoći čekali su me gore, gdje su počinjali
problemi, a policajci su bili tek sitne pojave okupljene oko stražnjih vrata
kamioneta manjeg od ostalih. Nedaleko od tog vozila netko je štapom
probadao tlo, te sam iznenada jedva mogla dočekati da vidim truplo.
– U redu, rekla sam. Hajdemo.
Parkiravši svoj auto, uzela sam iz prtljažnika liječničku torbu i odjeću
za mjesto zločina. Mladić me promatrao u znatiželjnoj tišini dok sam
sjedila na vozačevu mjestu svog Mercedesa, širom otvore
nih vrata, i navlačila gumene čizme, izgrebane i ugasle boje od godina
gacanja po šumama i rijekama u potrazi za ubijenima i utopljenima. Na-
bacila sam na sebe veliku izblijedjelu traper košulju koju sam zaplijenila
bivšem mužu, Tonyju, u braku koji se sada više nije doimao stvarnim. Za-
 Izložena pošasti 19

tim sam ušla u Explorer i zaštitila ruke dvostrukim slojem rukavica. Preko
glave sam navukla kiruršku masku i ostavila je da visi oko vrata.
– Ne mogu reći da vas krivim, reče moj vozač. Smrad je prilično gadan.
To vam mogu reći.
– Ne radi se o smradu, rekla sam. Zabrinjavaju me mikroorganizmi.
– Isuse’; reče on zabrinuto. Možda bih i ja trebao navući jednu takvu:
– Vi ne biste trebali prilaziti toliko blizu da biste se zbog toga brinuli.
Nije odgovorio, a ja nisam ni sumnjala da je već bio prišao toliko blizu.
Pogled na mrtvaca bilo je preveliko iskušenje da bi mu se ljudi mogli odu-
prijeti. I što je slučaj bio odvratniji, to se ovo pokazivalo točnij im.
– Stvarno mi je žao zbog prašine, reče on dok smo se vozili kroz is-
prepletenu zlatnicu uz rub malog rezervoara naseljenog patkama. Vidite
da smo posvuda položili sloj komadića gume kako bismo smanjili kovit-
lanje, a cijelo područje polijeva i čistač ulica. Ali, čini se da ništa puno ne
pomaže. Nervozno je zastao prije nego što je nastavio. Ovamo nam svaki
dan stiže tri tisuće tona smeća.
– Odakle? upitala sam.
– Od Littletona u Sjevernoj Karolini do Chicaga.
– A Boston? upitala sam, jer se vjerovalo da prva četiri slučaja dolaze
čak iz tako udaljena područja.
– Ne, gospodo. Odmahnuo je glavom. Možda uskoro. Mi ovdje dolje
naplaćujemo mnogo manje po toni otpada. Dvadeset i pet dolara, za raz-
liku od šezdeset i devet u New Jerseyju ili osamdeset u New Yorku. Osim
toga, recikliramo smeće, obavljamo testove za opasni otpad, skupljamo
metan iz onoga što se raspada.
– A kako radite?
– Otvoreni smo dvadeset i četiri sata na dan, sedam dana u tjed
nu, reče on ponosno.
– I možete saznati odakle vam dolaze kamioni?
– Pomoću satelitskog sustava koji koristi kartu podijeljenu na kvad-
rate. Ako ništa drugo, možemo vam reći koji su kamioni u određenom
vremenu izbacili otpad na području gdje je pronađeno tijelo.
20 Patricia Cornwel

Prskajući vodu na sve strane prošli smo kroz duboku lokvu u blizini
plastičnih kabina WC-a, te smo se prodrmusali pokraj goleme praonice u
kojoj su se kamioni ispirali na svom putu natrag na autoceste na kojima
ponovno počinje život.
– Ne mogu reći da nam se ikada dogodilo nešto poput ovoga, reče on.
Ali, oni na odlagalištu Shoosmith pronašli su neke dijelove tijela. Barem
se tako priča.
Bacio je pogled prema meni, pretpostavljajući da ću ja znati je li takva
priča istinita ili ne. No, ja nisam potvrdila da je to što je upravo rekao is-
tina, a Explorer je šljapćući prolazio blatom posutim komadićima gume,
dok je do nas dopirao sve jači vonj raspadajućeg smeća. Moja je pažnja bila
usmjerena na mali kamion koji sam promatrala otkada sam stigla ovamo,
dok su mi misli slijedile tisuću različitih puteva.
– Usput rečeno, zovem se Keith Pleasants. Obrisao je ruku o hlače i
pružio mi je. Drago mi je.
Moja rukavicom zaštićena ruka prihvatila je njegovu pod nespretnim
kutem, dok su nas muškarci koji su preko noseva držali rupčiće i razne
krpe promatrali kako se približavamo. Bila su četvorica, a bili su okupljeni
oko stražnjeg dijela nečega što sam sada mogla identificirati kao specijalni
kamion za odvoz smeća s hidrauličnom prešom kojom se prazne kontej-
neri i sabija otpad. Na vratima je bilo ispisano Cole’s Trucking Co.
– Onaj tip što štapom prebire po smeću je detektiv iz Sussexa,, reče
mi Pleasants.
Bio je to stariji muškarac, odjeven u civilnu odjeću, s revolverom na
boku. Imala sam osjećaj da sam ga već negdje vidjela.
– Grigg? pogadala sam, misleći na detektiva s kojim sam razgovarala
telefonski.
– Tako je. Znoj se kotrljao niz Pleasantsovo lice, kako je postajao sve
napetiji. Znate, nikada do sada nisam imao nikakva posla sa šerifovim
odjelom, nisam nikada kažnjen čak ni za prebrzu vožnju ovdje, u okolici.
Usporili smo i zaustavili se, a kroz uskovitlanu prašinu jedva da sam
išta uspijevala razaznati. Pleasants uhvati ručku na vratima.
– Ostanite na miru jedan trenutak, rekla sam mu.
 Izložena pošasti 21

Pričekala sam da se prašina slegne i kroz vjetrobransko staklo pomno

promatrala okolinu, kao što sam to uvijek činila kad bih se približavala
mjestu zločina. Grabilica gusjeničara kojom se smeće iskrcava iz kamiona
bila je zaustavljena u zraku, a sam kamion ispod nje bio je gotovo pun.
Svuda uokolo odlagalište je zujalo i brujalo od posla koji se na njemu obav-
ljao, a koji je samo ovdje bio zaustavljen. Jedan sam trenutak promatrala
snažne bijele kamione kako se uz riku penju uzbrdo, dok su gusjeničari
grebli i grabili, a sabijači drobili tlo pod svojim kolutovima-sjekačima.
Tijelo je trebalo biti prebačeno kolima hitne pomoći, pa su me bolničari
promatrali kroz prašnjave prozore svoga klimatiziranog vozila, iščekujući
moj sljedeći potez. Kad su vidjeli da stavljam kiruršku masku na nos i
usta, i sami su izašli. Vrata automobila uz tresak su se zatvorila. Detektiv
se istoga trenutka zaputio prema meni.
– Detektiv Grigg. Iz šerifova ureda u Susse, reče. Ja sam vas nazvao.
– Ovdje ste sve vrijeme? upitala sam ga.
– Otkad nam je javljeno, što je bilo oko jedan poslije podne. Da, gos-
podo. Tu sam i pazim da se što ne bi diralo.
– Oprostite, obrati mi se jedan od bolničara. Hoćemo li vam sada biti
potrebni?
– Možda za petnaestak minuta. Netko će doći po vas, rekla sam, a oni
su se brže-bolje zaputili natrag prema bolničkim kolima. Morat ćete mi
napraviti malo prostora ovdje, obratila sam se ostalima.
Koraci su zaškripali po smeću kako su mi se ljudi micali s puta,
otkrivajući ono što su do tada čuvali i u što su zurili. Koža je bila ne-
prirodno blijeda u umirućem svjetlu jesenjeg poslijepodneva, a torzo se
doimao poput užasnog panja koji se skotrljao s gomile zagrabljena smeća i
pao na leda. Učinilo mi se da se radi o torzu bijelca, ali nisam bila sigurna,
a zbog gomile larvi kojima je vrvjelo područje genitalija bilo mi je teško
na prvi pogled odrediti spol, Nisam čak sa sigurnošću mogla reći ni je li
žrtva već prošla pubertet ili ga još nije ni dostigla. Sloj tjelesne masti bio
je nenormalno oskudan, a rebra su se ocrtavala ispod ravnih grudi koje su
mogle, ali nisu morale, biti ženske.
Čučnula sam pokraj torza i otvorila svoju liječničku torbu. Pincetom
sam skupila larve u staklenku kako bi ih kasnije mogao ispitati entomolog,
te sam nakon pomnijeg promatranja ustanovila da je žrtva uistinu žena.
22 Patricia Cornwel

Glava joj je bila odsječena nisko na vratnom dijelu kralježnice, a ruke i

noge odrezane. Batrljci su bili suhi i potamnjeli od starosti, te sam istoga
trena znala da postoji razlika izmedu ovog slučaja i ostalih.
Ovoj su ženi bile prepiljene čvrste kosti nadlaktice i bedra, za raz-
liku od ostalih žrtava čiji su udovi bili odstranjeni u zglobovima. Izvadila
sam svoj skalpel, osjećajući kako muškarci bulje u mene, te sam na torzu
načinila rez od centimetra i pol, u koji sam zarinula dug kemijski termom-
etar. Drugi sam toplomjer položila na svoju torbu.
– Što to radite? upitao je muškarac u kariranoj košulji i kapici za bejz-
bol, koji je izgledao kao da će mu pozliti.
–Moram ustanoviti temperaturu tijela kako bih mogla odrediti vri-
jeme smrti. Temperatura jetrene jezgre je najpreciznija, strpljivo sam ob-
jasnila. A isto tako moram znati i kolika je temperatura ovdje vani.
– Vruće je, eto kolika je, reče netko drugi. Onda, izgleda da je riječ o
ženi.
– Prerano je reći, odgovorila sam. Ovo je vaš kamion? – Aha.
Bio je mlad, tamnih očiju i vrlo bijelih zuba, a na prstima je imao
tetovaže kakve obično povezujem s ljudima koji su bili u zatvoru. Oko
čela je imao znojem natopljen šareni rubac svezan u čvor na zatiljku, i nije
mogao dugo gledati u torzo a da ne skrene pogled.
– Na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, dodao je, neprijateljski
odmahujući glavom.
– Kako to mislite? Grigg ga je pažljivo promatrao.
– Nisam ga ja iskrcao. Toliko znam, reče vozač kao da je to najvažnija
stvar koju će reći u cijelom svom životu. Gusjeničar ga je iskopao dok je
zaravnavao moj teret.
– To znači da ne znamo kad je tijelo izbačeno ovdje? Prešla sam pogle-
dom preko lica koja su me okruživala.
Pleasants je odgovorio. Na ovom su mjestu od deset ujutro smeće iskr-
cala dvadeset i tri kamiona, ne računajući ovaj. Usmjerio je pogled prema
kamionu.
– Zašto od deset ujutro? upitala sam, jer mi se učinilo da je to prilično
proizvoljno vrijeme da bi se počeli brojiti kamioni.
 Izložena pošasti 23

– Zato što onda polažemo posljednji sloj gume. Tako da nema šanse
da je bilo iskrcano prije toga, objasnio je Pleasants zureći u tijelo. A po
mom mišljenju, ionako nije dugo ovdje. Ne izgleda baš onako kako bi
čovjek očekivao da će izgledati ako ga je pregazila preša od pedeset tona s
kolutima-sjekačima, poneki kamion ili čak samo ovaj gusjeničar.
Zagledao se prema drugim područjima za istovar gdje se s kamiona
grabilicama skidao sprešani otpad koji su golemi traktori zatim gnječili i
sabijali. Vozač kamiona postajao je sve uzbudeniji i ljući.
–Mi ovdje gore imamo posvuda goleme strojeve, dodao je Pleasants. I
oni su uglavnom uvijek u pogonu.
– Gdje je vozač gusjeničara? upitala sam.
Pleasants je oklijevao prije nego što je odgovorio. E, to sam valjda ja.
Jedan nam je na bolovanju. Zamolili su me da radim na brežuljku.
Grigg se primakne gusjeničaru i pogleda u ono što je ostalo od vreće
za smeće koja se njihala na toplom, suhom zraku.
– Ispričajte mi što ste vidjeli, obratila sam se Pleasantsu.
– Ne puno. Iskrcavao sam ga. Glavom je pokazao na vozača. I grabili-
com sam zahvatio vreću za smeće, onu tamo. Vreća se poderala i iz nje je
ispalo tijelo i palo na mjesto gdje se sada nalazi. Zastao je obrisavši lice o
rukav i pokretom ruke rastjeravši muhe.
– Ali ne možete sa sigurnošću reći odakle je došlo, pokušala sam ponov-
no. Grigg je slušao, iako je vjerojatno već uzeo njihove izjave. Moguće je
da sam je iskopao, popusti Pleasants. Ne tvrdim da je to nemoguće. Samo
mislim da nisam.
– To je zato što to ne želiš misliti: Vozač ga je strijeljao pogledom. Ja
znam što mislim. Pleasants nije ustuknuo. Grabilica ju je zagrabila s tvog
kamiona dok sam ga iskrcavao.
– Čovječe, ne možeš znati da je s mog kamiona, vozač se obrecne na
njega.
– Ne, nisam sto posto siguran u to. Ali logično je, to je sve. Tebi, možda.
Na vozačevu je licu lebdio prijeteći izraz.
– Sada bi bilo dosta, momci, upozori ih Grigg ponovno se primaknuvši,
a sama njegova prisutnost podsjetila ih je na to da je on velik čovjek i da
nosi pištolj.
24 Patricia Cornwel

– Tu ste u pravu, reče vozač. Meni je dosta ovog sranja. Kad se mogu
izgubiti odavde? Već kasnim.
– Ovako nešto svima stvara neugodnosti, reče mu Grigg uputivši mu
smiren pogled.
Zakolutavši očima i promrmljavši nekoliko psovki, vozač se udalji i
zapali cigaretu..
Izvadila sam toplomjer koji sam bila utisnula u tijelo i podigla ga. Tem-
peratura jetrene jezgre iznosila je dvadeset i osam cijelih osam stupnjeva,
baš kao i temperatura zraka. Okrenula sam torzo kako bih ustanovila čega
još tamo ima, pa sam primijetila gomilu mjehurića ispunjenih tekućinom
na donjem dijelu stražnjice. Pažljivije sam pregledala tijelo, te sam ih
pronašla još u predjelima ramena i bedara, na rubovima dubokih rezova.
– Stavite je u dvostruku mrtvačku vreću, naredila sam. Trebat će mi i
vreća za smeće u kojoj je dovezena ovamo, kao i ono što je ostalo u gra-
bilici. A želim i smeće koje je bilo neposredno oko i ispod nje, sve mi to
gošaljite.
Grigg rastvori novu vreću za smeće od sedamdeset i pet litara i protrese
je. Zatim iz džepa izvuče rukavice, čučne i stane rukama grabiti smeće,
dok su bolničari otvarali stražnja vrata ambulantnih kola. Vozač kamiona
bio je naslonjen na kabinu svoga vozila, a njegov sam bijes osjećala poput
vrućine.
– Odakle je došao vaš kamion? upitala sam ga.
– Pogledajte tablice, odgovorio je otresito.
– Odakle iz Virginije? Nije me moglo obeshrabriti njegovo držanje.
Pleasants je bio taj koji je rekao: Iz područja Tidewatera, gospodo.
Kamion je naš. Imamo ih puno koje iznajmljujemo.
***
Administrativno sjedište odlagališta otpada gledalo je na rezervoar i
uopće se nije uklapalo u svoje glasno, prašnjavo okružje. Žbuka na zgradi
bila je pastelne boje breskve, na prozorima je stajalo cvijeće, a duž stazice
raslo je grmlje škarama dotjerano u razne oblike. Kapci na prozorima bili
su obojeni u svijetlu bež boju, a na ulaznim je vratima visjela mjedena alka
u obliku ananasa. Unutra nas je pozdravio čist, rashlađen zrak koji nam je
donio veliko olakšanje, te sam znala zašto je istražitelj Percy Ring odlučio
 Izložena pošasti 25

ispitivanja obaviti ovdje. Mogla sam se kladiti u to da nije ni bio na mjestu

zločina.
Sjedio je u prostoriji za odmor s nekim starijim muškarcem koji je
bio samo u košulji, pio dijetalnu Coca-Colu i pregledavao kompjuterski
ispisane dijagrame.
– Ovo je doktorica Scarpetta. Oprostite, reče Pleasants obraćajući se
Ringu, ne znam kako vam je ime.
Ring mi namigne, uputivši mi širok osmijeh. Doktorica i ja se dobro
znamo.
Bio je odjeven u lijepo plavo odijelo, imao je plavu kosu i zračio je
nekom čistom mladenačkom nevinošću u koju je bilo tako lako povjero-
vati. No mene nikad nije zavarao. Bio je rječit šarmer koji je zapravo bio
lijen, a nije mi promaklo ni to da smo se, od trenutka kad se počeo baviti
ovim slučajevima, sve češće suočavali s problemom curenja informacija
novinarima.
– A ovo je gospodin Kitchen, govorio mi je Pleasants. Vlasnik
odlagališta.
Kitchen je odavao dojam jednostavnog čovjeka, odjeven u traperice
i Timberlandove čizme, a oči su mu bile sive i žalosne kad mi je pružio
svoju veliku, grubu ruku.
– Molim vas, sjednite, reče on izvlačeći stolicu. Ovo je jedan loš, loš
dan. Pogotovo za onoga tko je tamo vani, tko god to bio. Loš dan te osobe
već je prošao, reče Ring. Sada više ne osjeća bol.
– Jeste li bili tamo gore? upitala sam ga.
– Stigao sam ovamo nema ni sat vremena. A ovo i nije mjesto zlo
čina, tek mjesto na kojem je tijelo završilo, reče on, Broj pet, Ogulio
je žakaću gumu Juicy Fruit, Sad više ne čeka tako dugo, prošla su tek dva
mjeseca.
Osjetila sam uobičajeni nalet netrpeljivosti. Ring je volio donositi
preuranjene zaključke i izgovarati ih sa sigurnošću svojstvenom nekome
tko ne zna dovoljno da bi uvidio kako bi mogao biti u zabludi. To je djelo-
mice bilo zbog toga što je želio rezultate bez rada.
26 Patricia Cornwel

– Nisam pregledala tijelo, niti sam potvrdila spol, rekla sam, nadajući
se da neće zaboraviti kako u prostoriji ima još ljudi. Ovo nije pravi tre-
nutak za donošenje pretpostavki.
– Dobro onda, ja ću vas napustiti, reče Pleasants nervozno, zaputivši
se prema vratima.
–Morate mi se vratiti za sat vremena kako bih vam uzeo izjavu, pod-
sjeti ga Ring glasno.
Kitchen nije ništa govorio, samo je promatrao dijagrame. Sljedećeg je
trenutka u prostoriju ušao Grigg. Klimnuo nam je i uzeo si stolicu.
– Sumnjam da se radi o pretpostavci ako kažemo da je ovo što tu
imamo ubojstvo, obrati mi se Ring.
– To možete reći bez bojazni. Izdržala sam njegov pogled.
– I da je posve slično ostalima.
– E, to ne možete reći bez bojazni. Još nisam pregledala tijelo, odgovo-
rila sam.
Kitchen se s nelagodom pomakne u stolici. Želi li tko sok? Možda
kavu? upita. U hodniku imamo WC-e.
– Ista stvar, reče mi Ring, kao da govori o nečemu što zna. Još jedan
torzo na odlagalištu otpada.
Grigg nas je promatrao bezizražajna lica, nemirno tapšući rukom svo-
ju bilježnicu. Škljocne dva puta kemijskom olovkom i obrati se Ringu:
Slažem se s doktoricom Scarpettom. Čini se da ovaj slučaj još ne bismo
smjeli povezivati ni sa čime. Pogotovo ne u javnosti.
– Bože, pomozi. Meni takva reklama zaista ne treba, reče Kitchen uz
duboki uzdah. Znate, kad se bavite mojim poslom, onda prihvaćate da
se ovo može dogoditi, pogotovo kad dobivate otpad iz New Yorka, New
Jerseyja, Chicaga. Ali nikada ne mislite da će pasti baš vama u dvorište.
Pogledao je Grigga. Volio bih ponuditi nagradu da pomognem uhvatiti
onoga tko je učinio ovu grozotu, tko god to bio. Deset tisuća dolara za
podatak koji dovede do uhićenja.
– To je vrlo velikodušna nagrada, reče Grigg, a očito ga se dojmila.
– Odnosi li se to i na istražitelje? naceri se Ring.
 Izložena pošasti 27

– Svejedno mi je tko će riješiti slučaj. Kitchen se nije smiješio kad se

okrenuo prema meni. A sada mi recite što mogu učiniti da pomognem
vama, gospodo.
– Koliko sam shvatila, vi koristite satelitski sustav za praćenje kamio-
na, rekla sam. To su ovi dijagrami?
– Upravo sam ih objašnjavao, reče Kitchen.
Gurnuo je nekoliko listova prema meni. Uzorci valovitih crta na njima
izgledali su poput presjeka geode, a bili su označeni koordinatama.
– Ovo je slika površine odlagališta, stane objašnjavati Kitchen. Možemo
ga slikati svaki sat, svaki dan, jedanput na tjedan, kad god poželimo, kako
bismo odredili odakle otpad potječe i gdje je odložen. Lokacije na karti
možemo točno odrediti koristeći se ovim koordinatama. Potapšao je pa-
pir. Pomalo nalik na crtanje grafa u geometriji ili algebri. Pogledao me, a
zatim dodao: Pretpostavljam da ste i vi malo patili na tome u školi.
– Patnja je ključna riječ. Namiješila sam mu se. Dakle, stvar je u tome
da možete usporedivati ove slike kako biste vidjeli promjene u izgledu
odlagališta od jednog iskrcaja do drugog.
On kimne glavom. Tako je, gospođo. To je, ukratko, to.
– I što ste ustanovili?
Položio je osam karti jednu do druge. Valovite crte na svakoj od njih
bile su drukčije, poput različitih bora na licu jedne osobe.
– Svaka crta zapravo je dubina, reče on. Tako da možemo više ili manje
znati koji je kamion odgovoran za koju dubinu.
Ring iskapi svoju Colu i nabaci limenku u smeće. Stao je prelistavati
svoj notes kao da nešto traži.
– Ovo tijelo zacijelo nije bilo zakopano duboko, rekla sam. Vrlo je
čisto, ako uzmemo u obzir okolnosti. Nema ozljeda koje bi nastale poslije
smrti, a sudeći prema onome što sam vidjela tamo, gusjeničari grabe bale
s kamiona i razbijaju ih, zatim rasprostiru smeće po t1u kako bi ga sabijać
mogao pregaziti ravnom oštricom, sjeckajući ga i sabijajući.
– To je uglavnom to. Kitchen me sa zanimanjem odmjeri. Trebate li
posao?
Bila sam zaokupljena slikama golemih strojeva koji su izgledali poput
robota-dinosaurusa čije su se pandže zabijale u plastikom obavijene bale na
28 Patricia Cornwel

kamionima. Bila sam dobro upoznata s ozljedama u prošlim slučajevima,

gdje su ostaci ljudskih tijela
bili zgnječeni i izudarani. Ako se izuzme ono što je učinio ubojica, ovo
je tijelo bilo netaknuto.
– Teško je pronaći dobre žene, govorio je Kitchen.
– Pravo zboriš, brate, reče Ring, a Grigg ga je promatrao sa sve većim
gnušanjem.
– Čini se da je to dobra primjedba, reče Grigg. Da je to tijelo dugo
ležalo na tlu, bilo bi prilično ižvakano.
– Prva četiri su bila, reče Ring. Izmrcvarena poput batom istučena
odreska. Odmjerio me. Jel› ovo izgleda zgnječeno?
– Ne izgleda zdrobljeno, odgovorila sam.
– Hm, i to je zanimljivo, razmišljao je. Zašto nije zdrobljeno? Zato što
nije došlo iz postaje za prijenos gdje se smeće sabija i balira, reče Kitchen.
Došlo je iz nekog kontejnera koji je ispraznio naš specijalni kamion s
prešom.
– I taj s prešom ne preša? upita Ring dramatično. Mislio sam da se
zato i zovu kamioni s prešom. On slegne ramenima i naceri mi se.
– Sve ovisi o tome gdje se nalazilo tijelo u odnosu na ostali otpad u
trenutku do baliranja, rekla sam. Ovisi o mnogo stvari.
–A ako je uopće dospjelo u balu, ovisi koliko je kamion bio pun, reče
Kitchen. Ja mislim da je u pitanju onaj kamion. Ili najviše jedan ili dva
prije njega, ako govorimo o točnim koordinatama mjesta na kojem je
tijelo pronađeno.
– Izgleda da će mi trebati imena tih kamiona i njihove polazne točke,
reče Ring. Moramo razgovarati s vozačima.
– Vi, dakle, promatrate vozače kao osumnjičene, reče mu Grigg hlad-
no. Moram vam priznati da je to zaista originalno. S moje točke gledišta,
smeće nije poteklo od njih, već od ljudi koji su ga bacili. I zato očekujem
da je netko od tih ljudi taj kojeg moramo pronaći.
Ring se zagleda u njega, nimalo uznemiren: Samo bih volio čuti što
vozači imaju reći. Nikad ne znaš. To bi bio dobar način da se inscenira
takvo što. Baciš tijelo na neko mjesto koje ti je usput i pobrineš se da ga
 Izložena pošasti 29

sam dopremiš na deponij. Ili ga, što je još bolje, ukrcaš u vlastiti kamion. I
nitko ne posumnja u tebe, nije li tako?
Grigg ustane, odgurnuvši svoju stolicu. Zatim olabavi ovratnik i stane
razgibavati vilicu kao da ga boli. Najprije mu je krcnulo nešto u vratu, a
zatim i u zglobovima na prstima. Napokon udari bilježnicom o stol, tako
su sve oči bile uprte u njega dok je on pogledima strijeljao Ringa.
– Imate li što protiv toga da ja radim na ovome? obratio se mladom
istražitelju. Boga mi, bilo bi mi krivo ne učiniti ono za što me okrug
zadužio. A vjerujem da je ovo moj slučaj, ne vaš.
– Ovdje sam samo kako bih vam pomogao, reče Ring opušteno,
ponovno slegnuvši ramenima.
– Nisam znao da mi je potrebna pomoć, odgovori Grigg.
– Državna je policija formirala jedinicu iz više upravnih područja kad
se drugi torzo pojavio u nekom sasvim drugom okrugu, reče Ring. Malo
niste u toku, majstore moj. Možda bi vas trebao u cijelu stvar uputiti netko
tko jest.
No Grigg ga je već bio isključio, te se obratio Kitchenu: I ja bih volio
podatke o tim vozilima.
– Da vam ih dostavim o posljednjih pet kamiona koji su bili tamo
gore, za svaki slučaj? reče Kitchen.
– To će nam biti od velike pomoći, rekla sam ustajući od stola. Što brže
to uspijete učiniti, to bolje.
– U koliko sati sutra krećete na posao? upita me Ring, ne ustajući sa
svoje stolice, kao da u životu ima tako malo posla, a toliko vremena.
–Mislite li na obdukciju? upitala sam. Sigurno da mislim.
– Ovo tijelo možda neću otvoriti nekoliko dana. A zašto?
– Najvažniji dio je vanjski pregled. Na tome ću se zadržati jako dugo,
vidjela sam kako njegovo zanimanje slabi. – Morat ću pretražiti smeće,
potražiti sitne materijalne dokaze, osloboditi kosti od masti i mesa, sastati
se s entomologom kako bih ustanovila starost larvi i vidjela mogu li na
osnovi toga zaključiti kada je tijelo bačeno, i tako dalje.
– Možda će najbolje biti da me jednostavno obavijestite o onome što
pronađete, odlučio je naposljetku.
30 Patricia Cornwel

Grigg krene za mnom kroz vrata odmahujući glavom dok je govorio

svojim sporim, tihim glasom: Kad sam izašao iz vojske, prije mnogo go-
dina, državna policija bila je mjesto gdje sam želio biti. Ne mogu vjerovati
da imaju ovakvog tukca.
– Na sreću, nisu svi poput njega, rekla sam.
Izašli smo na sunce i ugledali kola hitne pomoći kako se polako pro-
bijaju niz brežuljak odlagališta, podižući iza sebe oblake prašine. Kamioni
su soptali u redu gdje su ih prali jednog po jednog, a na planinu smeća
postavljao se novi sloj izrezuckane suvremene Amerike. Kad smo došli do
svojih automobila, smrkavalo se. Grigg zastane kod moga auta, pomno ga
promatrajući.
– Baš sam se pitao čiji li je ovaj, reče s divljenjem. Uskoro ću i sam
voziti nešto takvo. Makar samo jedanput.
Nasmiješila sam mu se otključavši vrata. Nema ništa od onih važnih
stvari kao što su sirena i rotacijska svjetla.
Nasmijao se. Marino i ja igrarno u istoj kuglaškoj ligi. Njegova se
momčad zove Vatrene kugle, a moja Sretni udarci. Ali taj je momak na-
jgori sportaš kojeg sam ikada vidio. Natače se pivom i ždere. I onda misli
kako svi varaju. Prošli put je doveo djevojku. Odmahnuo je glavom. Kug-
lala je kao obitelj Kremenko, a bila je tako i odjevena. U nešto s uzorkom
leopardove kože. Samo joj je nedostajala kost u kosi. Ništa, recite mu da
ću mu se javiti.
Na to je otišao zveckajući ključevima.
– Detektive Grigg, hvala vam na pomoći, rekla sam. Klimnuo mi je
glavom i sjeo u svoj Caprice.
Kad sam osmišljavala svoju kuću, pobrinula sam se da se prostorija za
pranje rublja nalazi odmah do garaže, jer nakon što bih obrađivala mjesta
zločina poput ovog, nisarn željela pronositi smrt sobama svog privatnog
života. Već nekoliko minuta nakon što sam izašla iz automobila, odjeća mi
je bila u stroju za pranje rublja, a čizme i cipele u industrijskom umiva-
oniku gdje sam ih izribala deterdžentom i čvrstom četkom.
Umotavši se u ogrtač koji mi je uvijek visio na vratima, zaputila sam
se u glavnu spavaću sobu, te sam se u kupaonici koja se nalazila pokraj nje
dugo tuširala u vrućoj vodi. Bila sam iscrpljena i obeshrabrena. Trenutno
nisam imala snage zamišljati je, njezino ime ili osobu koja je nekada bila,
 Izložena pošasti 31

te sam nastojala izgnati slike i mirise iz svojih misli. Spravila sam si piće
i salatu, žalobno promatrajući veliku zdjelu na radnoj plohi punu slatkiša
za Noć vještica. Prisjetila sam se biljaka koje su na trijemu čekale da ih
presadim. Zatim sam nazvala Marina.
– Slušaj, rekla sam mu kad se javio. Mislim da bi Benton ovo morao
doći pogledati sutra ujutro.
Nastupila je duga stanka. Može, – rekao je. Šta znači da hoćeš da mu
ja kažem nek› dotraglja dupe u Richmond. Umjesto da mu to kažeš sama.
– Ako ti nije teško. Ja sam slomljena. Nema problema. Kad?
– Kad god želi. Bit ću dolje cijeli dan.
Vratila sam se u svoju radnu sobu kako bih provjerila e-mail prije
nego što legnem. Lucy je rijetko zvala telefonom kad je mogla koristiti
računalo da mi kaže kako je i gdje je. Moja je nećakinja bila agentica
FBI-a, tehnički stručnjak u njihovoj Ekipi za spašavanje talaca, odnosno
EST-u. Mogli su je u bilo kojem trenutku poslati na bilo koje mjesto
diljem svijeta.
Poput zabrinute majke, uhvatila bih se kako često provjeravam poruke,
očekujući da mi se javi, grozeći se dana kad će se oglasiti njezin dojavljivač
i poslati je zajedno s momcima u zrakoplovnu bazu Andrews, gdje će
se morati ukrcati u još jedan teretni avion C-141. Zaobilazeći gomile
časopisa koji su čekali da ih pročitam i debele tomove medicinskih knjiga
koje sam nedavno bila kupila, ali još nisam stigla poredati na police, sjela
sam za svoj radni stol. Moja je radna soba bila najživlji prostor u kući, a
uredila sam je tako da je imala kamin i velike prozore s kojih se pružao
pogled na stjenovitu okuku rijeke James.
Kad sam se prikopčala na server America Onlinea, odnosno AOL,
pozdravio me mehanički muški glas, obznanivši mi da me čekaju poruke.
Bile su mi pristigle poruke u vezi s raznim slučajevima, suđenjima, profe-
sionalnim sastancima i člancima za stručne časopise, kao i jedna poruka
od nekoga koga nisam poznavala. Korisničko ime bilo je deadoc. Istoga
sam trenutka osjetila nelagodu. Nije bilo opisa sadržaja poruke koju mi je
ta osoba poslala, a kad sam je otvorila, u njoj je pisalo jednostavno: deset.
Uz poruku je bio priložen grafički file, koji sam skinula na svoj
kompjuter i dekomprimirala. Na zaslonu mi se stala pojavljivati slika u
boji, koja se odmatala red po red. Uskoro sam shvatila da gledam foto-
32 Patricia Cornwel

grafiju smedežutog zida i ruba stola koji je bio prekriven nekakvim svijet-
loplavim stolnjakom zaprljanim mrljama i lokvama nečeg tamnocrvenog.
Zatim se na zaslonu pojavila golema crvena rana nazubljenih rubova, a
onda i obrisi Ijudskoga mesa koji su se pretvorili u krvave batrljke i bra-
davice.
S nevjericom sam zurila u zaslon, sve dok ta užasna slika nije bila
posve dovršena, a onda sam dohvatila telefon.
– Marino, mislim da bi trebao doći ovamo, rekla sam prestrašenim
glasom.
– Šta nije u redu? upitao je uznemireno.
– Nešto moraš vidjeti. ‹Si ti dobro?
– Ne znam.
– Sjedi i ne mrdaj, doktorice. Uzeo je stvar u svoje ruke. Stižem.
Isprintala sam file i snimila ga na disketu, bojeći se da će mi nekako
samo nestati pred očima. Dok sam čekala Marina, prigušila sam svjetla u
radnoj sobi kako bi pojedinosti i boje postali jasniji. Misli su mi se uhva-
tile u stravičnu petlju dok sam promatrala to klanje i krv koja je na ekranu
risala portret, što za mene inače nije bio rijedak prizor. Drugi liječnici,
znanstvenici, odvjetnici i policajci često su mi preko Interneta slali foto-
grafije poput ove. Obično bi me, putem e-maila, zamolili da proučim
mjesta zločina, razne organe, ozljede, dijagrame, čak i animirane rekon-
strukcije slučajeva koji su trebali biti predočeni na sudu.
Ovu je fotografiju lako mogao poslati neki detektiv ili kolega liječnik.
Mogla je doći od javne tužiteljice Commonwealtha ili od JODSU-a. No
jedna je stvar bila očigledno pogrešna. U ovom slučaju do sada nismo
uopće imali mjesto zločina, tek odlagalište otpada na kojem je tijelo žrtve
ostavljeno, poderanu vreću i smeće koji su ga okruživali. Ovaj mi je fcle
mogao poslati samo ubojica ili netko upetljan u zločin.
Petnaest minuta kasnije, gotovo u ponoć, oglasilo se zvonce na ulaznim
vratima, a ja sam poskočila na stolici. Potrčala sam niz hodnik otvoriti
Marinu.
– Šta je sada, dovraga? rekao je istoga trena.
Bio je sav znojan u sivoj majici kratkih rukava richmondske polici-
je koja je pucala na njegovu veliku tijelu i trbuhu, u vrećastim kratkim
 Izložena pošasti 33

hlačama i krpenim tenisicama sa sportskim čarapama koje je bio navukao

do pola listova. Zapahnuo me ustajao vonj znoja i cigareta. – Dođi, rekla
sam. Krenuo je za mnom niz hodnik do moje radne sobe, a kad je vidio
što je na kompjuterskom zaslonu, sjeo je na moju stolicu i stao se mrštiti
buljeći u sliku. – Je 1› ovo ono šta, jebi ga, mislim da je? rekao je. – Izgleda
da je fotografija slikana na mjestu gdje su udovi odrezani od tijela. Nisam
bila navikla imati društvo na ovom privatnom mjestu gdje sam radila i
osjećala sam kako postajem sve uznemirenijom. – Ovo si danas našla. –
Ovo u što gledaš snimljeno je malo nakon smrti, rekla sam. Ali da, to je
torzo s odlagališta. – Kako znaš? reče Marino. Pogled mu je bio prikovan
za ekran, te je podesio položaj stolice. Zatim je svojim velikim stopalima
porušio knjige na podu nastojeći pronaći najudobniji položaj. Kad je po-
digao neke dokumente i premjestio ih na drugi kraj stola, više to nisam
mogla podnositi. – Ja držim stvari tamo gdje želim da se nalaze, rekla
sam zajedljivo, vraćajući dokumente na njihovo izvorno, neuredno mjesto.
Hej, ohladi, doktorice, reče Marino, kao da to nije važno. – Kako znamo
da ovo tu nije varka? Ponovno je pomaknuo dokumente tako da mu ne
smetaju, a ja sam sada već bila posve razdražena. – Marino, morat ćeš us-
tati, rekla sam. Nikome ne dozvoljavam sjediti za mojim radnim stolom.
Izluđuješ me. Uputio mi je bijesan pogled i podigao se sa stolice. Hej,
napravi mi uslugu. Drugi put kad budeš imala neki problem, pozovi nek-
og drugog. – Pokušaj biti osjetljiv na… Prekinuo me izgubivši strpljenje:
Ne. Ti budi osjetljiva i prestani se ponašat› k›o zadnja cjepidlaka. Nije ni
čudo da ste ti i Wesley imali problema. –Marino, upozorila sam ga, upravo
si prešao granicu i bolje bi ti bilo da.dalje ne ideš.Šutio je ogledavajući se
oko sebe, sav u znoju. – Vratimo se ovome. Sjela sam na stolicu, ponovno
je prilagodivši sebi. Sumnjam da se radi o varci, i vjerujem da je ovo torzo
koji smo pronašli na odlagalištu. – Zašto? Nije me htio pogledati. Ruke
je držao u džepovima. Ruke i noge su odsječene u dugačkim kostima, ne
u zglobovima. Dotakla sam zaslon. Ima još sličnosti. To je ona, osim ako
još jedna žrtva sličnog oblika tijela nije ubijena i raščetvorena na isti način,
samo je još nismo pronašli. Osim toga, ne znam kako bi netko mogao
lažirati ovakvo što a da ne zna kako su žrtvi odrezani udovi. A da ne govo-
rim o tome kako ovaj slučaj još nije dospio u javnost. – Sranje. Lice mu je
bilo tamnocrveno. Onda, ima 1› nešto k›o povratna adresa? – Da. Netko
na AOL-u s imenom D-E-A-D-O-C.
34 Patricia Cornwel

–Misliš, k›o u Dead Doc?7

7 U prijevodu: mrtav liječnik/mrtva liječnica. Ovo ga je zaintrigiralo

dovoljno da zaboravi svoje loše raspoloženje. – To mogu samo pretpostav-

iti. U poruci je stajala samo jedna riječ: deset.
– I to je sve? – Sve malim slovima.
Pogledao me, razmišljajući. Ako brojiš i one u Irskoj, ovo i je broj de-
set. Imaš kopiju ovog tu?
– Da. Ali slučajevi u Dublinu i njihova moguća veza s prva četiri ovdje
već su se potezali po vijestima. Pružila sam mu kompjuterski ispis. To bi
svatko mogao znati.
– Nema to veze. Ako pretpostavimo da se radi o istom ubojici i da
je ponovno napao, onda on prokleto dobro zna kol’ko ih je koknuo, reče
Marino. Al’ ono šta mi ne ide u glavu je kako je znao na koju ti adresu
mora poslat’ file.
–Moju adresu na AOL-u nije teško pogoditi. Sastoji se od mog imena.
– Isuse, ne mogu skužit’ da si to napravila, ponovno je eksplodirao. To
ti je k’o da svoj datum rodenja utipkaš k’o šifru na protuprovalnom alarmu.
– E-mail koristim uglavnom da bih komunicirala sa sudskim patolozi-
ma, s ljudima u Ministarstvu zdravstva, s policijom. A njima treba nešto
što nije teško zapamtiti. Osim toga, dodala sam dok me njegov pogled i
dalje osuđivao, do sada nisam imala problema.
– E, sad ih imaš, to je sigurno, reče Marino promatrajući ispis. Dobra
vijest je da ćemo ovdje možda pronać’ nešto šta će nam pomoć’. Možda je
ostavio neki trag na kompjuteru.
– Na mreži, rekla sam.
– Ma, da, to, reče on. Možda bi trebala nazvat’ Lucy.
– To bi trebao učiniti Benton, podsjetila sam ga. Ne mogu tražiti od
nje da nam pomogne u istrazi slučaja samo zato što sam joj teta.
– Onda ga valjda moram zvati i zbog toga. Stao se probijati kroz moj
nered zaputivši se prema vratima. Nadam se da u ovoj gajbi imaš piva.
Zastao je i okrenuo se prema meni. Znaš šta, doktorice, nije da me se tiče,
al’ jednom ćeš morat’ počet’ razgovarat’ s njim.
– U pravu si, rekla sam. Ne tiče te se.
 Izložena pošasti 35

3
Kad sam se sljedećeg jutra probudila, pozdravili su me prigušeno bub-
njanje guste kiše po krovu i uporna zvonjava budilice. Bilo je rano, budući
da sam odlučila uzeti slobodan dan, a palo mi je na pamet kako se tijekom
noći mjesec promijenio iz listopada u studeni. Zima nije bila daleko, još
jedna godina na izmaku. Razmaknuvši zavjese, pogledala sam u dan koji
je počinjao. Latice mojih ruža bile su razbacane po tlu, a rijeka je bila
nabujala i tekla je medu stijenjem koje se doimalo crnim.
Bilo mi je krivo zbog Marina. Nisam imala dovoljno strpljenja kad
sam ga sinoć poslala kući bez piva. No nisam s njime željela raspravljati
o stvarima koje ne bi razumio. Njemu je sve to bilo jednostavno. Ja sam
razvedena. Bentona Wesleya žena je ostavila zbog drugog muškarca. Nas
smo dvoje imali vezu, pa bismo se baš mogli i vjenčati. Jedno sam se vri-
jeme pokoravala takvom planu. Prošle jeseni i zime Wesley i ja išli smo na
skijanje, na ronjenje, kupovali smo zajedno, kuhali u kuhinji i na dvorištu,
čak smo zajedno uredivali moj vrt. Nismo se slagali ni koliko je crnog pod
noktom.
Zapravo, nisam ga željela u svojoj kući jednako kao što nisam željela
Marina u svojoj stolici. Kad god bi Wesley pomakao komad namještaja ili
čak samo pospremio
posuđe i pribor za jelo u pogrešne ormariće i ladice, osjetila bih, na
vlastito iznenađenje, potajni bijes koji me bacao u očaj. U vrijeme kad je
on još bio oženjen ni na trenutak nisam vjerovala da je naša veza dobra,
ali u to smo doba više uživali jedno u drugom, pogotovo u krevetu. Pribo-
javala sam se da činjenica što ne osjećam ono što sam mislila da moram
osjećati otkriva crtu u mom karakteru koju nisam mogla podnijeti.
Odvezla sam se u ured s brisačima uključenim na maksimalnu brzinu,
dok je neumoljivi pljusak bubnjao po krovu. Na cesti je bilo malo automo-
bila, budući da je bilo jedva sedam sati, a obrisi nebodera u središtu Rich-
monda ukazivali su se pred mojim očima malo-pomalo, skriveni u mokroj
magli. Ponovno sam se sjetila fotografije. U mislima sam je vidjela kako se
polako uobličuje na mom zaslonu, pa su mi se dlačice na rukama uspravile
kako mi je tijelom prošla jeza. A onda, kad mi je prvi put na pamet palo
da je fotografiju mogao poslati netko koga znam, obuzeo me neki nemir
koji nisam mogla definirati.
36 Patricia Cornwel

Skrenuvši s autoceste na izlazu za Sedmu ulicu, zaobišla sam Shockoe

Slip, njegove kaldrme i restorane koji su u ovaj rani sat još bili u mraku.
Prošla sam pokraj mjesta za parkiranje koja su se tek počinjala puniti i
skrenula na parkiralište iza četverokatne ožbukane zgrade mog ureda.
Nisam mogla vjerovati kad sam ugledala kombi televizijskih vijesti na
svom parkirnom mjestu koje je bilo jasno označeno tablicom na kojoj je
pisalo: GLAVNI SUDSKI PATOLOG. Televizijska ekipa znala je da će,
ako bude ovdje čekala dovoljno dugo, nesumnjivo biti nagra8ena mojom
prisutnošću.
Prišla sam autom posve blizu i dala im znak da se pomaknu, kad su
se klizna vrata kombija otvorila. Iz njega je iskočio kamerman u kišnoj
kabanici i zaputio se prema meni. Slijedila ga je novinarka s mikrofonom.
Spustila sam prozor nekoliko centimetara.
– Mičite se, rekla sam, i ne pokušavajući biti fina. Stojite na mom
parkirnom mjestu.
Nisu marili za to što im govorim, a iz kombija je izašao još netko,
noseći reflektore. Na trenutak sam sjedila i zurila u njih, a od bijesa sam
postajala krutom poput jantara. Novinarka je stala ispred mojih vrata,
gurnuvši mikrofon kroz otvoreni prozor.
– Doktorice Scarpetta, možete li potvrditi da je Mesar ponovno napao?
upitala je glasno, dok je kamera snimala, a reflektor bliještao.
– Pomaknite svoj kombi, rekla sam željeznom mirnoćom, gledajući
ravno u nju i u kameru.
– Je li ono što je pronađeno uistinu torzo? Kiša joj se cijedila niz
kapuljaču dok je zabadala mikrofon još dublje u kabinu automobila. Po-
sljednji put ću vas zamoliti da maknete svoj kombi s mog parkirnog mjes-
ta – rekla sam poput suca koji se sprema proglasiti koga u nemilosti suda.
Nalazite se na tuđem zemljištu.
Kamerman je pronašao novi ugao i stao zumirati, dok mi je u oči
bliještala oštra svjetlost.
– Jesu li udovi odstranjeni kao i u ostalih…
Jedva je uspjela trzajem izvući mikrofon kad sam podigla prozor.
Ubacila sam auto u brzinu i stala voziti unatrag. Članovi televizijske
ekipe jurcali su kako bi mi se makli s puta dok sam se ja okretala za tristo
 Izložena pošasti 37

šezdeset stupnjeva. Gume su zacviljele i prosklizale kad sam parkirala iza

kombija, ukliještivši ga tako između Mercedesa i zgrade. – Čekajte malo!
– Hej! Ne možete to tako!
Na licima im se ogledala nevjerica kad sam izašla iz automobila. Ne
gubeći vrijeme na otvaranje kišobrana, potrčala sam do vrata i otključala
ih.
– Hej! nastavili su se buniti. Ne možemo van!
U natkrivenom prilazu stajao je golem smeđi karavan na kojem su se
bile skupile kapljice vode koje su sada padale na betonski pod. Otvorila
sam još jedna vrata i ušla u hodnik, ogledavajući se oko sebe kako bih
ustanovila koga još ima u zgradi. Bijele su pločice bile besprijekorno čiste,
zrak je bio otežao od industrijskog dezodoransa, a kad sam ušla u ured
pokraj mrtvačnice, vrata golemog hladnjaka od nehrdajućeg čelika izn-
enada su se otvorila.
– Dobro jutro! reče Wingo s osmijehom iznenađenja na licu. Danas
ste uranili.
– Hvala ti što si sklonio karavan s kiše, rekla sam.
– Koliko znam, nije više trebalo stići ništa novo, pa sam pomislio kako
neće biti na odmet ako ga gurnem u prilaz.
– Jesi li vidio ikoga tamo vani kad si ga uveo? upitala sam. Doimao se
zbunjenim. Ne. Ali to je bilo prije otprilike jedan sat.
Wingo je bio jedini član mog osoblja koji je obično dolazio u ured
prije mene. Bio je gibak i privlačan, lijepih crta lica i kudrave kose.
Bio je opsesivno-kompulzivan u karakteru, peglao je svoja kirurška
odijela, prao je karavan i kombije našeg ureda nekoliko puta tjedno, a
nehrđajući je čelik polirao satima, sve dok nije bliještao poput ogleda-
la. Posao mu je bio da vodi mrtvačnicu i on je to činio s preciznošću i
gordošću vojnoga vođe. Nemar i grubost u ponašanju nisu ovdje dolje bili
dopušteni ni njemu ni meni, nitko se tu nije usuđivao ostavljati opasan
otpad, niti zbijati studentske šale na račun mrtvih.
– Slučaj s odlagališta još je u hladnjaku, obrati mi se Wingo. Da ga
iznesem?
– Pričekajmo sastanak osoblja, rekla sam. Što je dulje u hladnjaku, to
bolje, a ne želim ni da mi itko zaluta ovamo i gleda me dok je obrađujem.
38 Patricia Cornwel

– To se neće dogoditi, rekao je kao da sam upravo dala naslutiti kako

je nemaran u obavljanju svojih dužnosti.
– Ne želim čak ni da mi itko od osoblja dobaulja ovamo iz čiste
znatiželje.
– Oh. Bijes mu zabljesne u očima. Ja jednostavno ne razumijem te
ljude.
I nikada ih neće razumjeti, zato što nije poput njih.
– Ostavit ću tebi da upozoriš ove iz osiguranja, rekla sam. Novinari su
već na parkiralištu.
–Ma, šalite se. Ovako rano?
– Ekipa Kanala osam čekala me kad sam se dovezla. Pružila sam mu
ključeve svoga automobila. Daj im nekoliko minuta, a onda ih pusti neka
idu.
– Kako to mislite, pusti ih neka idu? Namrštio se, zagledan u daljinski
ključ koji je držao u ruci.
– Stoje na mom parkirnom mjestu. Zaputila sam se prema dizalu.
– Stoje gdje?
– Vidjet ćeš. Ušla sam u dizalo. A ako mi samo dotaknu auto, optužit
ću ih za povredu privatnog posjeda i zlonamjerno nanošenje štete. A onda
ću nagnati ured Javnog tužitelja da nazove generalnog direktora njihove
televizijske postaje. Mogla bih ih i kazneno goniti. Nasmiješila sam se
Wingu dok su se vrata zatvarala.
Moj se ured nalazio na drugom katu zgrade kompanije Consolidated
Laboratory, koja je izgrađena sedamdesetih godina i koju smo zajedno sa
znanstvenicima iznad nas trebali uskoro napustiti. Napokon smo trebali
dobiti veliki prostor u novoizgradenoj zgradi Biotech
Park koja se nalazila posve blizu Broad Streeta, nedaleko od Marriotta
i Coliseumalo.
Gradnja je već bila počela, a ja sam previše vremena provodila
raspravljajući o detaljima, nacrtima i budžetu. Ono što mi je godinama
bio dom sada je bilo u rasulu; duž hodnika bile su naslagane kutije, a
službenici nisu željeli spremati dokumente u ormariće, jer će sve ionako
morati biti spakirano. Skrenuvši pogled s još nekih kutija, zaputila sam
 Izložena pošasti 39

se hodnikom do svog ureda, gdje sam radni stol zatekla u uobičajenom

stanju obrušene lavine.
Ponovno sam provjerila e-mail, napola očekujući još jedan anoniman
fcle kao što je bio onaj od sinoć, no našla sam samo iste one poruke od
jučer, pa sam ih površno pročešljala odašiljući kratke odgovore. Adresa
deadoc mirno je čekala u mom poštanskom sandučiću, pa se nisam uspjela
suzdržati a da je ne otvorim, zajedno s fileom koji je sadržavao fotografiju.
Bila sam tako usredotočena na ono što .radim da nisam čula kad je u pro-
storiju ušla Rose.
–Mislim da bi najbolje bilo da Noa sagradi još jednu arku’; rekla je.
Trgnuvši se, podigla sam pogled i ugledala je na dovratku između mog i
njezina ureda. Skidala je kišni ogrtač i doimala se zabrinutom.
– Nisam vas željela prestrašiti, rekla je.
S oklijevanjem je ušla u prostoriju, pomno me odmjeravajući. Znala
sam da ćete biti ovdje, usprkos svim mojim savjetima, rekla je. Izgledate
kao da ste vidjeli duha. Što vi radite ovdje tako rano? upitala sam.
– Imala sam osjećaj da ćete imati pune ruke posla. Skinula je i kaput.
Jeste li vidjeli jutrošnje novine?
– Nisam još.
Otvorila je svoju torbicu i izvadila naočale. Sve ovo o tom Mesaru.
Možete si zamisliti koliku je prašinu podiglo. Dok sam se vozila ovamo,
na vijestima sam čula da je, otkada su počeli ovi slučajevi, prodano više
oružja no što čovjek može izbrojiti. Ponekad se pitam ne stoje li iza svega
trgovine oružjem. Da nas prestraše na mrtvo ime, tako da svi sunemo po
najbližu trideset-osmicu ili automatski pištolj.
–Marriott – hotel u središtu Richmonda; Coliseum – sportska i kon-
certna dvorana u Richmondu.
Rose je imala kosu boje čelika koju je uvijek nosila podignutu, a lice
joj je bilo gordo i oštrih crta. Nije bilo ničega što ta žena nije vidjela, te
se nikoga nije ni bojala. Ja sam živjela u neugodnom iščekivanju njezina
odlaska u mirovinu, jer sam znala koliko je stara. A ona je ostajala samo
zato što joj je bilo stalo do toga što radi, a kod kuće više nije imala nikoga.
– Pogledajte, rekla sam, odmaknuvši svoju stolicu.
40 Patricia Cornwel

Zaobišla je stol i stala mi tako blizu da sam osjetila parfem White

Musk, koji je bio jedini miris koji je uspjela pronaći u Body Shopu gdje
su bili protiv eksperimentiranja na životinjama. Rose je nedavno usvojila
svog petog umirovljenog hrta. Uzgajala je sijamske mačke, imala neko-
liko akvarija i bila gotovo opasna za svakoga tko nosi bunde. Zurila je
u kompjuterski zaslon, no činilo se da ne shvaća u što gleda. A onda se
ukočila.
– Moj Bože, promrmljala je, uputivši mi pogled iznad svojih naočala.
Je li to ono što imamo u prizemlju?
–Mislim da je ovo ranija verzija, rekla sam. Poslano mi je preko AOL-
a.
Nije ništa rekla.
– A ne moram vam ni reći, nastavila sam, kako vjerujem da ćete vrlo
pomno paziti na ured dok sam ja dolje. Ako u predvorje uđe itko koga ne
poznajemo ili ne očekujemo, želim da ga presretne netko iz osiguranja.
A vi nemojte ni pomišljati na to da izađete pogledati što taj netko želi.
Čvrsto sam je pogledala, znajući kakva je.
– Mislite li da bi mogao doći ovamo? rekla je sabrano.
– Nisam sigurna što da mislim, osim da je očito osjetio neku potrebu
da mi se javi. Zatvorila sam file i ustala. A to je i učinio.
Nije još bilo ni osam i trideset kad je Wingo dokoturao tijelo na pod-
nu vagu, te smo započeli s dugim i iscrpljujućim pregledom. Torzo je težio
dvadeset kilograma i sedamdeset dekagrama i bio je dugačak pedeset i. tri
i pol centimetra. Mrtvačke pjege bile su slabo vidljive na stražnjem dijelu,
što je značilo da se, u trenutku prestanka cirkulacije, krv slila prema sili
gravitacije, pa je stoga bilo vjerojatno da je satima, a moida i danima na-
kon smrti žrtva ležala na ledima.
Nisam je mogla ni pogledati, a da u mislima ne ugledam onu divljačku
sliku sa svog računala, a vjerovala sarn da su onaj i ovaj torzo zapravo isto
tijelo.
– Kako mislite da je bila velika? Wingo mi dobaci pogled postavivši
kolica usporedno s prvim stolom za obdukcije.
– Poslužit ćemo se visinom lumbalnog dijela kralježnice kako bismo
procijenili visinu, budući da je očito kako nemamo tibije i bedrene kosti,
 Izložena pošasti 41

rekla sam vežući plastičnu pregaču preko ogrtača. Ali doima se malom.
Zapravo, krhkom.
Nekoliko trenutaka kasnije rendgen je bio gotov, te je Wingo pričvrstio
snimke na osvijetljene kutije. Ono što sam vidjela pričalo je priču koja
naizgled nije imala smisla. Simfiza, odnosno površina gdje se spajaju
karlične kosti nije više bila nazubljena i puna prijevoja, kakva je bila u
mladosti. Umjesto toga, kost je bila vrlo ruinirana s nepravilnim, usnatim
rubovima. Ostale rendgenske snimke pokazale su da na vršcima prsnih re-
bara postoje nepravilne koštane izrasline, da su stijenke kostiju vrlo tanke
s oštrim rubovima, i da na lumbo-krstačnom dijelu kralježnice takoder
ima degenerativnih promjena.
Wingo nije bio nikakav antropolog, ali i on je vidio ono što je bilo
očito.
– Da ne znam kako je to nemoguće, rekao bih da smo njezine snimke
zamijenili s tuđima, rekao je.
– Ova žena je stara, rekla sam ja. Što biste rekli, kako stara?
– Ne volim pogađati. Proučavala sam rendgenske snimke pred sobom.
Ali rekla bih barem sedamdeset. Ili da se doista ne izložim nikakvu riziku,
između šezdeset pet i osamdeset. Dođi. Hajdemo malo kopati po smeću.
Sljedeća smo dva sata proveli pretražujući golemu vreću punu smeća
s odlagališta; smeća koje se nalazilo neposredno ispod i oko tijela. Vreća
za smeće u kojoj je, vjerovala sam, žrtva dopremljena na odlagalište bila je
crna, zapremnine stotinu deset Iitara i bila je zavezana žutom plastičnom
trakom sa zupcima. S maskama na licu i rukavicama na rukama, Wingo
i ja prebirali smo po izrezuckanoj gumi i paperjastoj tapetariji, koje su
koristili kao prekrivač na odlagalištu. Proučavali smo bezbrojne komadiće
sluzave plastike i papira, izdvajajući iz gomile otpada larve i mrtve muhe
koje smo odlagali u kartonsku kutijicu.
Naše je blago bilo maleno, jedno plavo puce koje vjerojatno nije imalo
nikakve veze sa žrtvom, i začudo, jedan dječji zub, koji su, pretpostavljam,
bacili, nakon što je djetetu pod jastukom ostavljen novčić. Pronašli smo
jedan potrgani češalj, praznu bateriju, nekoliko krhotina razbijenog por-
culana, iskrivljenu žičanu vješalicu i čep Bicove kemijske olovke. U kantu
za smeće bacili smo uglavnom gumu, tapetariju, izderanu crnu plastiku i
42 Patricia Cornwel

vodom natopljen papir. Zatim smo oko stola razmjestili snažna svjetla i
postavili tijelo na sredinu, na čistu bijelu plahtu.
Uz pomoć leće stala sam je pregledavati centimetar po centimetar,
budući da je njezina koža bila mikroskopsko odlagalište najsitnijih mrvi-
ca. Pincetom sam skupljala svijetla vlakna s tamnog, krvavog batrljka koji
joj je nekada bio vrat, a pronašla sam i vlasi kose, i to tri, bjelkasto-sijede,
dugačke oko trideset i pet centimetara, koje su se držale za zgrušanu krv
rane, više prema stražnjem dijelu tijela.
– Trebam još jednu kuvertu, rekla sam Wingu kad sam naišla na nešto
što nisam očekivala. Na krajevima oba humerusa, odnosno nadlaktičnih
kostiju, kao i na rubovima mišića oko njih bilo je još vlakana i sićušnih
komadića tkanine koja se doimala svijetloplavom, što je značilo da je pila
zacijelo prošla kroz nju. – Udovi su joj otpiljeni preko odjeće ili nečeg
drugog u što je bila umotana, rekla sam zaprepašteno. Wingo zastane
s onim što je radio i pogleda me. Kod ostalih nije tako. Ranije su žrtve
vjerojatno bile nage kad su im udovi odsječeni. Wingo je zatim nastavio
praviti bilješke, a ja sam krenula dalje sa svojim poslom, piljeći kroz leću.
– Vlakna i komadići tkanine zalijepljeni su i za svaku bedrenu kost. Po-
drobnije sam promotrila ta područja. – Imala je odjeću i od struka na
dolje? reče Wingo. Tako se čini. – Znači, netko je čekao da joj udovi budu
odstranjeni da bi joj zatim svukao svu odjeću? Pogledao me, a u očima
mu se ogledao užas kad je stao zamišljati to što je izgovorio. – Ubojica
ne želi da se dočepamo odjeće. To bi nam moglo pružiti previše infor-
macija, rekla sam. – Zašto je onda nije najprije svukao, ili razmotao ili što
već? Možda ju nije želio gledati dok joj je rezao udove, rekla sam. Aha,
sad je počeo bivati osjetljiv, zar ne? reče Wingo, kao da iz dna duše mrzi
počinitelja ovih zločina, tko god on bio. – Zapiši mjere, rekla sam mu.
Vratna kralježnica presječena je u visini C-5. Ostatak desne butne kosti
iznosi pet centimetara ispod malog obrtača, a lijeve šest i pol centimetara,
s vidljivim tragovima pile. Desni i lijevi segmenti humerusa iznose po
dva i pol centimetra svaki, s vidljivim tragovima pile. Na gornjem dijelu
desnog kuka vidljiv je stari, zacijeljeni ožiljak od cijepljenja, dug dva cen-
timetra. – A ovo? Mislio je na brojne izdignute vodene mjehuriće koji su
bili razbacani po stražnjici, ramenima i gornjem dijelu bedara. – Ne znam,
rekla sam posežući za injekcijskom iglom. Pretpostavljam da se radi o vi-
rusu herpes zosteral. – Uh! Wingo odskoči od stola. Mogli ste mi to reći
 Izložena pošasti 43

i ranije. Bio je prestrašen. – Crveni osip u struku. Stala sam obilježavati

epruvetu. Možda. Moram priznati, malo je neobično. – Kako to mislite?
Postajao je sve uznemireniji. – Kod herpes zostera, odgovorila sam, vi-
rus napada osjetilne živce. Kad mjehurići izbijaju, pojavljuju se u trakama
duž područja kuda se pružaju živci. Na primjer, ispod rebra. I obično su
različite starosti. Ali ovi mjehurići su u skupinama, i svi izgledaju jednako
stari. – Što bi to još moglo biti? upitao je. Vodene kozice? – To je isti virus.
Djeca dobivaju vodene kozice. Odrasli dobivaju ovakav osip. – Što ako ja
obolim? upita Wingo.
– Jesi li kao klinac prebolio vodene kozice8
– A cjepivo? VZV’? – Nemam pojma.
9

Nije odgovorio, već se zaputio prema kolicima, strgnuvši s ruku

gumene rukavice i gnjevno ih bacivši u crvenu kantu za biološki opasan
otpad. Izvan sebe, dohvatio je ? upitala sam. Jesi li ga ikada primio? – Ne.
– Dobro, ako nemaš antitijela za VZV, trebao bi se cijepiti. Podigla sam
pogled prema njemu. Je li ti imunološki sustav oslabljen?
8 Akutno infektivno oboljenje cerebralnih ganglija. 9 Varicella-zoster

virus; ovdje: cjepivo protiv tog virusa.

novi par, ovaj put izraden od debljeg, plavog Nitrilal10
10 Vrsta sintetičke gume poznata po otpornosti na masnoće. . Prestala

sam s radom promatrajući ga sve dok se nije vratio do stola. – Samo mis-
lim da ste me mogli upozoriti i ranije, rekao je, a glas mu je zvučao kao da
je na rubu suza. Mislim, nije baš da čovjek ovdje može poduzeti bilo kakve
mjere opreza, kao što su cjepiva, osim hepatitisa B. Tako da sam prepušten
vama, da mi kažete što stiže. Smiri se. Bila sam nježna s njim. Wingo je
bio previše osjetljiv a da bi mu to u životu moglo donijeti išta dobra, i to
je zapravo bio jedini problem koji sam ikada imala s njim.– Nema načina
da od ove žene dobiješ bilo što, osim ako ne dode do miješanja tjelesnih
tekućina, rekla sam. Tako da, dokle god imaš rukavice i radiš svoj posao na
uobičajen način, i sve dok paziš da se ne porežeš ili ubodeš iglom, nećeš
biti izložen virusu. Na trenutak su mu se oči zasjajile, pa je na brzinu svr-
nuo pogled. – Počet ću je fotografirati, rekao je.
44 Patricia Cornwel

4
Marino i benton wesley pojavili su se sredinom poslije podneva, kad
je obdukcija već bila dobrano u tijeku. Vanjskim pregledom nisam mo-
gla utvrditi ništa više od onoga što sam već znala, Wingo je otišao na
kasni ručak, tako da sam bila sama. Wesleyjev je pogled bio prikovan za
mene kad je ušao kroz vrata, a po izgledu njegova kaputa zaključila sam
da vani još kiši. – Samo da znaš, reče Marino odmah, ovi upozoravaju na
poplavu. Budući da u mrtvačnici nema prozora, nikada ne znam kakvo je
vam vreme. – Koliko je ozbiljno to upozorenje? upitala sam, a Wesley se
približio torzu na stolu i sada ga je pomno promatrao. – Tol’ko ozbiljno
da će, ako ovako nastavi, netko morat’ počet’ slagat’ vreće s pijeskom, od-
govori Marino, odloživši kišobran u kut. Zgrada mog ureda nalazila se
samo nekoliko blokova dalje od ri jeke James. Prije mnogo godina niži su
katovi bili poplavljeni, tijela poklonjena znanosti dizala su se iz tankova
koji su se prelijevali, a ružičasta voda, otrovana formalinom, izlijevala se
u mrtvačnicu i na stražnje parkiralište. – Koliko bih trebala biti zabrinu-
ta? upitala sam s nelagodom. Prestat će, reče Wesley, kao da je u stanju
izraditi i profil vremenskih prilika. Skinuo je svoj kišni ogrtač, i ostao
u tamnoplavom, gotovo crnom odijelu. Na sebi je imao uštirkanu bije-
lu košulju i konzervativnu svilenu kravatu, a srebrnkasta mu je kosa bila
nešto duža no obično, ali uredna. Oštre crte lica činile su ga još strožim i
nepristupačnijim nego što je bio, ali danas mu je lice bilo doista mrko, i to
ne samo zbog mene. On i Marino prišli su kolicima i stavili maske i ruka-
vice. – Oprosti što kasnimo, obrati mi se Wesley, dok sam ja nastavljala s
poslom. Svaki put kad sam pokušao izaći iz kuće, zazvonio bi telefon. Ovo
ovdje je stvarno pravi problem. – Za nju zacijelo jest, rekla sam. – Sranje.
Marino je zurio u ono što je ostalo od ljudskog bića. Kako, jebi ga, i’ko
može napravit’ ovako nešto?
– Reći ću ti kako, rekla sam izrezujući komadiće slezene. Prvo pokupiš
negdje staricu i pobrineš se za to da joj ne daš dovoljno hrane ni vode, a
onda kad joj pozli, zaboravi medicinsku pomoć. Onda joj ili pucaš u glavu
ili je nečim prasneš po glavi. Podigla sam pogled prema njima. Moja je
pretpostavka da ima prijelom baznog dijela lubanje, a možda i još koji
prijelom.
Marino se doimao zbunjenim. Ali ona nema glave. Kako to možeš
tvrdit’?
 Izložena pošasti 45

–Mogu to tvrditi zato što ima krvi u dišnim putevima. Približili su se

kako bi vidjeli o čemu pričam.
– Jedan od načina da se to dogodi, nastavila sam, jest da ženi, nakon
zadobijenog prijeloma baznog dijela lubanje, krv počne kapati u grlo, pa
da je udahne u dušnik.
Wesley stane pažljivo zagledati tijelo, onako kako to čini čovjek koji je
sakaćenje i smrt vidio već milijun puta. Zurio je u mjesto gdje se trebala
nalaziti glava, kao da je u stanju zamisliti je.
– Ima krvarenja u mišićnom tkivu, zastala sam i dala im vremena da
pojme to što sam rekla. Još je bila živa kad je počelo rezanje udova.
– Isuse Kriste, uzvikne Marino s gađenjem zapalivši cigaretu. Nemoj
mi to reć’.
– Ne kažem da je bila pri svijesti, dodala sam. To je najvjerojatnije bilo
u trenutku ili oko trenutka smrti. Ali još je imala krvni tlak, koliko god da
je bio slab. To vrijedi za predio vrata. Ali ne i za ruke i noge.
– Dakle, najprije joj je odrubio glavu, reče Wesley.
Da. Bacio je pogled na rendgenske snimke na zidovima.
– Ovo se ne uklapa u njegov odabir žrtava, reče. Ni najmanje. Ništa u
vezi s ovim slučajem ne poklapa se s ostalima, odgovorila sam. Osim što
je, kao i ranije, upotrijebljena pila. A na kostima sam također pronašla i
nekoliko zarezotina koje su u skladu s nožem.
– Što nam još možeš reći o njoj? upita Wesley, a ja sam osjećala njegov
pogled na sebi dok sam spuštala dio još jednog organa u staklenku s for-
malinom koja se koristi za spremanje tkiva.
– Ima nekakav osip koji bi mogao biti herpes zoster i dva ožiljka
na desnom bubregu koji bi mogli ukazivati na pijelonefritis, odnosno
bubrežnu infekciju. Grlić maternice je rastegnut i zvjezdast, što bi moglo
ukazivati da je rodila. Miokard, odnosno srčani mišić, mekan joj je .
– Što znači…
– To je obično posljedica toksina. Toksina koje proizvode mikroorga-
nizmi. Pogledala sam ga. Kao što sam već spomenula, bila je bolesna.
Marino je hodao uokolo, razgledavajući torzo iz različitih kuteva. Imaš
pojma šta joj je bilo?
46 Patricia Cornwel

– S obzirom na izlučevine u plućima, znam da je imala bronhitis. U

ovom trenutku ne znam od čega je još bolovala, ali znam da joj je jetra u
prilično jadnom stanju.
– Od pića, reče Wesley.
– Žućkasta je, čvorasta. Da, rekla sam. A rekla bih i da je u jedno doba
svog života pušila.
– Sama je kost i koža, reče Marino.
– Nije jela, rekla sam. Želudac joj je cjevast, prazan i čist. Pokazala sam
im.
Wesley se pomaknuo do obližnjeg pisaćeg stola gdje je izvukao stolicu
i sjeo. Zamišljeno se zagledao u daljinu, a ja sam povukla električni kabel
s koluta koji mi je visio iznad glave i uključila Strykerovu pilu u zid. Ma-
rino, koji je ovaj dio postupka najmanje volio, odmakne se od stola. Nitko
nije ništa govorio dok sam ja pilila ostatke ruku i nogu. Koštana je prašina
prštala, a buka električne pile bila je glasnija
od zubarske bušilice. Svaki otpiljeni dio položila sam na unaprijed pri-
premljen i obilježen karton, te sam izrekla ono što mi je bilo na pameti.
–Mislim da ovoga puta nemamo posla s istim ubojicom.
– Ja ne znam šta bi’ mislio, reče Marino. Al’ imamo dvije velike stvari
koje se poklapaju. Imamo samo torzo i činjenicu da je bačen u središnjem
dijelu Virginije.
– Ali ubojica od početka odabire raznovrsne žrtve, reče Wesley,
spustivši kiruršku masku tako da mu je visjela oko vrata. Jedna crnkinja,
dvije bjelkinje, i jedan crni muškarac. Onih pet u Dublinu također je bilo
različito. Ali i tamo su svi bili mladi.
– I bi li ti sada očekivao da odabere staricu? upitala sam ga. Iskreno, ne
bih. Ali ti ljudi ne spadaju baš u znanost, Kay. Ovo je netko tko radi što
god mu, jebi ga, padne na pamet i kad god mu padne na pamet.
– Udovi nisu odstranjeni na isti način, ne u zglobovima, podsjetila sam
ih. A mislim i da je bila odjevena ili umotana u nešto. Ovo ga je ubojstvo
možda više pogodilo, reče Wesley posve
skidajući masku koju je odložio na stol. Njegova je potreba za
ponovnim ubojstvom možda bila neodoljiva, a ona mu se učinila kao lak
plijen. Pogledao je torzo. I tako, ubojica napada, ali mu se modus operandi
 Izložena pošasti 47

mijenja, jer se izbor žrtve iznenada promijenio, a zapravo mu se nije ni

svidio. I stoga je ostavlja djelomice odjevenu ili pokrivenu, jer silovanje i
ubojstvo stare žene nije ono što ga uzbuđuje. I tako joj najprije odrubljuje
glavu, kako je ne bi morao gledati.
– Vidiš li ikakvih znakova silovanja? upita me Marino.
– To se rijetko i vidi, rekla sam. Uskoro sam gotova s ovim. Sad ide u
duboko smrzavanje s ostalima, u nadi da ćemo je jednom uspjeti identi-
ficirati. Uzela sam mišićno tkivo i koštanu srž radi analize DNA; možda
ćemo naposljetku imati neku nestalu osobu s kojom ćemo je moći us-
porediti.
No, bila sam obeshrabrena i to se vidjelo. Wesley je podigao svoj kaput
s vješalice na vratima, gdje se voda s njega iscijedila u malu lokvicu na
podu.
– VoIio bih vidjeti fotografiju koja ti je poslana preko AOL-a, rekao
mi je.
– Usput rečeno, ni to se ne uklapa u njegov modus operandi ; rekla sam
počevši zašivati rez u obliku ipsilona na prsima. U ranijim mi slučajevima
nitko nije ništa poslao.
Marino se žurio kao da ga netko negdje očekuje. Ja idem za Sussex,
rekao je zaputivši se prema vratima. Moram se nać’ s usamljenim jahačem
Ringom da me malo poduči kako istraživat’ ubojstva.
S time je naglo otišao, ali ja sam znala koji je pravi razlog njegova
odlaska. Usprkos tome što mi je neprestano držao litanije o braku, moja
je veza s Wesleyjem Marina potajno smetala. Dio njega uvijek će ostati
ljubomoran.
– Rose ti može pokazati fotografiju, rekla sam Wesleyju ispirući tijelo
crijevom za vodu i spužvom. Ona zna kako ući u moj e-mail. U očima mu
je zasjalo razočaranje prije no što ga je stigao sakriti.
Odnijela sam kartonske kutije s okrajcima kostiju do udaljene radne
plohe gdje će biti iskuhani u blagoj otopini izbjeljivača, kako bi se
posve uklonili mast i komadići mesa. Wesley je ostao na mjestu i čekao
promatrajući me sve dok se nisam vratila. Nisam željela da ode, ali nisam
znala što bih još mogla raditi s njim.
48 Patricia Cornwel

– Zar ne možemo razgovarati, Kay? reče on naposljetku. Jedva da sam

te i vidio. I to već mjesecima. Znam da smo oboje zauzeti poslom i da ovo
nije najbolji trenutak, ali…
– Bentone, prekinula sam ga uznemireno. Ne ovdje. Naravno da ne
ovdje. Nisam ni predložio razgovor ovdje. Samo ćemo ponavljati iste
stvari.
– Obećajem ti da neće biti tako. Bacio je pogled na zidni sat. Gledaj,
već je kasno. Zašto ne ostaneš u gradu? Možemo negdje večerati.
Oklijevala sam, neodlučno prebacujući lopticu odluke s jedne strane
mozga na drugu. Bilo me strah naći se s njim, a bilo me strah i ne naći se
s njim.
– U redu, rekla sam. Kod mene u sedam. Nešto ću skrpati. Ne očekuj
bogzna što.
– Izvest ću te van. Ne bih ti htio praviti probleme.
– Posljednje mjesto na kojem trenutno želim biti jest vani, u javnosti,
rekla sam.
Pogled mu se još časak zadržao na meni, dok sam ja ispisivala etik-
ete i obilježavala epruvete i razne druge posude. Udarci njegovih peta o
keramičke pločice resko su odjekivali dok je odlazio, a kasnije sam ga
začula kako razgovara s nekim, kad su se otvorila vrata dizala u hodniku.
Poslije nekoliko sekundi ušao je Wingo.
– Stigao bih i ranije. Prišao je kolicima i stao navlačiti nove zaštitne
kaljače, masku i rukavice. Ali gore je pravi zvjerinjak.
– Što to ima značiti? upitala sam, odvezujući svoj ogrtač na ledima dok
je on oblačio čisti.
– Novinari. Namjestio je na lice zaštitni vizir i uputio mi pogled kroz
prozirnu plastiku. U predvorju. Opsjedaju zgradu onim svojim televizijs-
kim kombijima. Napeto me pogledao. Mrzim što vam to moram reći, ali
sada je Kanal 5 zatvorio vaš automobil. Parkirali su svoj kombi ravno iza
vas, tako da nećete moći izaći, a u vozilu nema nikoga.
Ljutnja je u meni rasla poput vrućice. Zovi policiju. Neka pošalju ka-
mion za vuču, rekla sam iz svlačionice. Ti završi ovdje. Ja idem gore po-
brinuti se za to.
 Izložena pošasti 49

Zatuknuvši svoj smotani ogrtač u kantu za prljavo rublje, strgla sam sa

sebe rukavice, kaljače i kapu. Revno sam trljala ruke dezinfekcijskim sapu-
nom, da bih nakon toga žestoko povukla vratašca svog ormarića, osjećajući
se iznenada posve nespretnom. Bila sam vrlo uzrujana; ovaj slučaj, tisak,
Wesley, sve me to počelo načimati.
– Doktorice Scarpetta?
Wingo se iznenada stvorio na pragu dok sam ja petljala s pucetima
na svojoj bluzi, iako njegov ulazak u svlačionicu prije no što sam posve
odjevena nije bio ništa novo. To nikada nije smetalo ni meni ni njemu, jer
u njegovu sam se društvu osjećala jednako lagodno kao što bih se osjećala
u ženskom društvu.
– Pitao sam se imate li vremena… Oklijevao je. Mislim, znam da ste
danas zauzeti.
Ubacila sam krvave Reebok tenisice u ormarić i navukla cipele u ko-
jima sam danas došla na posao. Zatim sam navukla laboratorijski ogrtač.
– Zapravo, Wingo, obuzdala sam svoj bijes kako se ne bih iskalila na
njemu, i ja bih voljela razgovarati s tobom. Kad završiš sa svime ovdje
dolje, dođi u moj ured.
Nije mi morao ništa reći. Imala sam osjećaj da znam. Uspela sam se
dizalom na kat, raspoloženja mračna poput neba pred oluju koja samo
što nije provalila svom svojom žestinom. Wesley je još bio u mom uredu,
proučavajući ono što se vidjelo na zaslonu mog računala, a ja sam prošla
hodnikom pokraj otvorenih vrata ne usporivši korak. Rose je bila osoba
koju sam željela pronaći. Kad sam došla do ureda za rad sa strankama,
službenici su mahnito odgovarali na telefonske pozive koji nisu prestajali,
a moja je tajnica s administratorom stajala ispred prozora koji je gledao
na prednje parkiralište.
Kiša nije oslabjela, no to, čini se, nije smetalo nijednom novinaru, ka-
mermanu ili fotoreporteru u gradu. Svi oni kao da su poludjeli, kao da je
priča zaista od iznimne važnosti, kad svi izdržavaju ovaj pljusak.
– Gdje su Fielding i Grant? upitala sam za svog zamjenika i
ovogodišnjeg stipendista.
Moj je administrator bio šerif u mirovini koji je volio kolonjsku vodu
i moderna odijela. Odmaknuo se od prozora, a Rose je nastavila gledati
van.
50 Patricia Cornwel

– Doktor Fielding je na sudu, rekao je. Doktor Grant morao je otići

jer mu je podrum poplavljen.
Rose se okrene kao da se sprema na borbu, kao ptica kojoj je napad-
nuto gnijezdo. Poslala sam Jess u arhivu, rekla je, misleći na recepcionarku.
– Znači da naprijed nema nikoga. Bacila sam pogled prema predvorju.
– O, tamo je gomila ljudi, bez brige, reče moja tajnica ljutito, uz
neprekinutu zvonjavu telefona. Nisam željela da tamo itko sjedi sa svim
tim lešinarima. Bez obzira na neprobojno staklo.
– Koliko je novinara u predvorju?
– Bilo ih je petnaest, možda dvadeset, kad sam posljednji put provje-
rio, odgovori administrator. Jednom sam izašao i rekao im da odu. I rekli
su da ne idu nikamo đok ne dobiju vašu izjavu. Pomislio sam da biste
možda mogli nešto načrčkati i…
– Dat ću im ja izjavu, nema problema, graknula sam.
Rose mi položi ruku na nadlakticu. Doktorice Scarpetta, nisam sig-
urna da je to dobra zamisao…
Prekinula sam i nju: Ovo ostavite meni.
Predvorje je bilo maleno, a pregrada od debeloga stakla sprečavala je
sve neovlaštene osobe da udu unutra. Kad sam se pojavila iza ugla nisam
mogla vjerovati koliko se ljudi natrpalo u tu malu prostoriju, čiji je pod
bio umrljan otiscima cipela i lokvicama prljave vode. Čim su me spazili,
zasjala su svjetla kamera. Novinari su stali vikati, gurajući mi u usta mik-
rofone i diktafone, dok su prema meni okidale puške bliceva.
Podigla sam glas kako bih ih sve nadglasala. Molim vas! Tišina!
– Doktorice Scarpetta…
– Tišina! rekla sam još glasnije, slijepo zureći u te agresivne ljude ko-
jima nisam mogla razabrati lica. Sada ću vas uljudno zamoliti da odete,
rekla sam.
– Je li to ponovno Mesar? Neka je žena podigla glas iznad ostalih. Sve
čeka daljnju istragu, rekla sam.
– Doktorice Scarpetta.
 Izložena pošasti 51

Jedva sam u novinarki koja je postavila sljedeće pitanje uspjela pre-

poznati Patty Denver, čije se lijepo lice smiješilo s golemih plakata po
cijelome gradu.
– Izvori tvrde da ovaj slučaj obrađujete kao još jednu žrtvu ovih seri-
jskih ubojstava, rekla je. Možete li to potvrditi?
Nisam odgovorila.
– Je li istina da je žrtva azijskog podrijetla, vjerojatno u dobi prije
puberteta i da je iskrcana s kamiona koji kruži lokalnim područjem? nas-
tavila me ispitivati, tjerajući me u očaj. I trebamo li iz toga zaključiti kako
bi ubojica sada mogao biti u Virginiji?
– Ubija li Mesar sada u Virginiji?
– Je li moguće da je namjerno htio da i ostala tijela budu odbačena
ovdje?
Podigla sam ruku kako bih ih utišala. Nije trenutak za stvaranje pret-
postavki, rekla sam. Mogu vam samo reći da ovaj slučaj tretiramo kao
ubojstvo. Žrtva je neidentificirana bjelkinja. Ne radi se o nekome u dobi
prije puberteta, već o starijoj osobi, i molimo sve one koji bi mogli imati
neke informacije da nazovu ovaj ured ili šerifov odjel okruga Sussex.
– A što je s FBI-em?
– FBI je uključen u istragu, rekla sam.
– Znači da ipak držite kako je ovo Mesarovo…
Okrenuvši se, ukucala sam šifru u malu tipkovnicu na zidu, pa je brava
škljocnula otključavši vrata. Ignorirala sam glasove koji su zahtijevali od-
govore, te sam zatvorila vrata za sobom, a živci su mi zujali od napetosti
dok sam brzo hodala hodnikom. Kad sam ušla u svoj ured, Wesleyja tamo
više nije bilo, pa sam sjela za svoj radni stol. Okrenula sam broj Marinova
dojavljivača, a on mi je smjesta uzvratio poziv.
– Za Isusa Krista, ovo curenje informacija mora prestati! uzviknula
sam u slušalicu.
– Jako dobro znamo ko je kriv za to, reče Marino razdraženo. Ring.
Uopće u to nisam sumnjala, ali nisam imala nikakvih dokaza.
– Taj me dripac treb’o čekat’ na odlagalištu. I to prije sat vremena,
nastavi Marino.
52 Patricia Cornwel

– Nisam stekla dojam da su novinari imali poteškoća kad ga je trebalo

pronaći.
Rekla sam mu što su izvori navodno otkrili televizijskoj ekipi.
– Prokleti idiot! reče Marino.
– Pronadi ga i reci mu neka drži jezik za zubima, rekla sam. Novinari
su nam danas praktički onemogućili bilo kakav rad, a građani će sada
povjerovati kako među njima šeće serijski ubojica.
– Aha, al’ dobro, taj bi dio stvarno mog’o bit’ istinit, reče on. Ne mogu
vjerovati. Postajala sam samo sve ljuća. Moram odavati informacije kako
bih ispravila pogrešne podatke koje novinari imaju. Ne mogu si dopustiti
takav položaj, Marino.
– Ne brini se, sredit ću ja i to i još puno više, obećao je. Pretpostavljam
da ne znaš.
– Da ne znam što?
– Priča se da se Ring vida s Patty Denver.
– Mislila sam da je ona udana, rekla sam, prisjećajući se njezina lica od
prije nekoliko trenutaka.
– I je, reče Marino.
Počela sam diktirati podatke iz slučaja 19-0-97, pokušavajući se
usredotočiti na ono što govorim, služeći se bilješkama koje sam napravila
ranije.
– Tijelo je stiglo zatvoreno u mrtvačku vreću, govorila sam u diktafon,
preslagujući papire zamrljane krvlju s Wingovih rukavica. Koža je pop-
ut tijesta. Grudi malene, atrofirane i naborane. Koža iznad donjeg dijela
trbuha visi, te daje naslutiti gubitak težine…
– Doktorice Scarpetta? Wingo je gurnuo glavu kroz otvorena vrata.
Ups. Oprostite, reče kad je shvatio što radim. Vidim da ovo nije pravi
trenutak.
– Udi, rekla sam uz umoran smiješak. I zatvori vrata.
Učinio je tako, zatvorivši i ona koja su moj ured dijelila od Roseina.
Nervozan, privukao je stolicu bliže mom stolu. Bilo mu je teško pogledati
me u oči.
 Izložena pošasti 53

– Prije no što počneš, dopusti da ja nešto kažem. Bila sam čvrsta,

ali ljubazna. Poznajem te već godinama i tvoj mi život nije tajna. Ja ne
stvaram sudove o ljudima. Ne etiketiram ih. Što se mene tiče, na ovome
svijetu postoje dvije kategorije ljudi. Oni koji su dobri. I oni koji to nisu.
Ali za tebe se brinem, zato što te tvoja orijentacija dovodi u opasnost.
Klimnuo je glavom. Znam, rekao je, očiju sjajnih od suza. Ako ti je
imunitet oslabljen, nastavila sam, moraš mi to reći. Vjerojatno u tom
slučaju ne bi smio biti u mrtvačnici, barem ne kod odredenih slučajeva.
– Ja sam HIV pozitivan. Glas mu je drhtao, a zatim je zaplakao. Pusti-
la sam ga da plače neko vrijeme, a on je rukama zakrivao lice, kao da ne
može podnijeti da ga itko vidi. Ramena su mu se tresla, šmrcao je, a suze
su mu ostavljale mokre tragove na
kirurškom odijelu koje je imao na sebi. Ustala sam, dohvatila kutiju
papirnatih rupčića i približila mu se. – Izvoli. Stavila sam mu rupčiće na
dohvat ruke. U redu je. Obgrlila sam ga oko ramena i pustila ga jecati.
Wingo, želim da se pokušaš pribrati kako bismo razgovarali o ovome, u
redu? Klimnuo je glavom, ispuhao nos i obrisao oči. Na trenutak je pris-
lonio glavu uza me, te sam ga držala poput djeteta. Dala sam mu vremena
prije no što sam ga uspravila uhvativši ga za ramena. – Ovo je vrijeme
kada treba biti hrabar; Wingo, rekla sam. Hajdemo vidjeti što možemo
učiniti kako bismo se borili s time. – Ne smijem reći svojima, gušio se.
Otac me ionako mrzi. A kad majka nešto pokuša, postane i gori. Prema
njoj. Znate? Primakla sam stolicu bliže. A što je s tvojim prijateljem? –
Razišli smo se. – Ali on zna. – I ja sam saznao tek prije nekoliko tjedana.
– Moraš mu reći. Njemu i svima ostalima s kojima si bio intiman, rekla
sam. To je pošteno. Da je netko to učinio za tebe, možda sada ne bi ovdje
sjedio i plakao. Šutio je, zagledan u vlastite ruke. Duboko uzdahnuvši,
rekao je: Umrijet ću, zar ne? – Svi ćemo mi umrijeti, rekla sam mu nježno.
Ali ne ovako. – Možda i tako, rekla sam. Svaki put kad odem na liječnički
pregled, testiraju me na HIV. Znaš čemu sam sve izložena. Ovo kroz što ti
prolaziš moglo bi se dogoditi i meni.Pogledao me užarenih očiju i obraza.
Ako dobijem AIDS, ubit ću se. – Ne, nećeš, rekla sam. Ponovno je počeo
plakati. Doktorice Scarpetta, neću to moći izdržati! Ne želim završiti na
jednom od onih mjesta, na odjelu za umiranje, u klinici Fan Free, u kre-
vetu pokraj umirućih koje uopće ne poznajem! Suze su mu tekle u poto-
cima, a na licu mu se ogledao očaj i prkos. Tamo ću biti sam kao što sam
54 Patricia Cornwel

bio cijeli svoj život. – Slušaj. Čekala sam da se primiri. Nećeš kroz to proći
sam. Imaš mene. Ponovno se prepustio suzama, prekrivši lice i jecajući
tako glasno da sam bila sigurna kako ga se čuje u cijelom hodniku. – Ja ću
se brinuti za tebe, obećala sam ustajući. A sada lijepo idi kući. I učini pravu
stvar: reci prijateljima. Sutra ćemo ponovno razgovarati, pa ćemo smisliti
najbolji način da se uhvatimo u koštac s time. Treba mi ime tvog liječnika
i dozvola da s njim porazgovaram.
– Doktor Alan Riley. U MCV11
11Medical college of Virginia – Medicinski koledž Virginije. -ula.

Klimnula sam glavom. Poznajem ga. Nazovi ga odmah sutra ujutro. Reci
mu da ću mu se javiti i da smije sa mnom razgovarati. – U redu. Krišom
me pogledao. Ali bit ćete… Nećete nikome reći? – Naravno da neću, rekla
sam suosjećajno. – Ne želim da itko ovdje sazna. Ni Marino. Ne želim
da on sazna. Nitko neće saznati, rekla sam. Barem ne od mene. Polako je
ustao i zakoračio prema vratima, nesiguran na nogama kao da je pijan ili
omamljen. Nećete me otpustiti, zar ne? Rukom je već držao kvaku kad me
pogledao krvlju pođlivenim očima.
–Wingo, zaboga, rekla sam tiho, ali osjećajno. Nadam se da o meni
ipak imaš bolje mišljenje.
Otvorio je vrata. O vama imam bolje mišljenje nego o bilo kome
drugom. Suze su mu opet potekle, pa ih je obrisao gornjim dijelom svog
zelenog kirurškog odijela, otkrivši tako svoj goli, mršavi trbuh. Uvijek je
bilo tako.
Čula sam njegove užurbane korake kako odmiču hodnikom gotovo u
trku, a zatim se oglasilo zvonce dizala. Slušala sam ga kako odlazi iz ove
zgrade u svijet kojem je bilo posve svejedno. Oslonila sam čelo na šaku i
zatvorila oči.
– Dragi Bože, promrmljala sam. Molim te, pomozi.
 Izložena pošasti 55

5
Kiša je i dalje jako padala dok sam se vozila kući, a promet je bio gro-
zan zbog nesreće koja je zapriječila kolne trakove u oba smjera na cesti
I-64. Bilo je tu vatrogasnih kola i kola hitne pomoći, a spasioci su silom
otvarali vrata automobila i žurili s nosilima i kolicima. Razbijeno staklo
svjetlucalo je na mokrom asfaltu, a vozači su usporavali vožnju zureći u
ranjene. Jedan se auto prevrnuo nekoliko puta prije nego što se zapalio. Na
smrskanom vjetrobranu drugog automobila ugledala sam krv, a zamijetila
sam i da je upravljač iskrivljen. Znala sam što to znači, te sam se pomolila
za ljude stradale u nesreći, tko god oni bili. Nadala sam se da ih neću vid-
jeti u svojoj mrtvačnici.
U Carytownu, zaustavila sam auto kod P. T. Hasting’sa. Okićen rib-
arskim mrežama i plovcima, prodavao je najbolje plodove mora u gradu.
Kad sam ušla, zrak je bio zasićen vonjem ribe i Old bayals, a fileti na ledu
u staklenim vitrinama činili su se debeli i svježi. Jastozi vezanih kliješta
miljeli su po svom spremniku s vodom, a ja za njih nisam bila baš nikakva
opasnost. Nisam u stanju skuhati ništa što je još živo, a ni meso ne bih
takla kad bi netko stoku i svinje žive doveo do stola. Čak ni ribe ne mogu
loviti a da ih ne bacim natrag u vodu.
Pokušavala sam odlučiti što ću uzeti, kad je Bev izašla iz stražnje pro-
storije.
– Što je danas fino? upitala sam je.
– Vidi, vidi, tko nam je došao, uzviknula je toplo, brišući ruke o pregaču.
Vi ste manje-više jedina osoba koja se usudila prkositi kiši. Tako da imate
velik izbor.
‘S Naziv mješavine začina koja se u SAD-u mnogo koristi pri kuhanju
rakova.
– Nemam puno vremena, a trebam nešto lagano i jednostavno za pri-
premu, rekla sam.
Sjenka joj je prošla licem kad je otvorila staklenku hrena. Bojim se da
mogu zamisliti što ste radili do sada, rekla je. Slušam o tome na vijestima.
Zavrtjela je glavom. Zacijelo ste posve premoreni. Ne znam kako uspije-
vate spavati. Sad ću vam ja reći što da si pripremite večeras.
56 Patricia Cornwel

Prišla je sanduku ohlađenih plavih rakovica. Bez pitanja izdvojila je

pola kilograma u kartonsku kutijicu.
– Tek što su stigle s otoka Tangier. Sama sam ih čistila, a vi mi recite
pronadete li i trunku Ijuske ili oklopa. Nećete jesti sami, zar ne? rekla je.
– Ne.
– To je lijepo čuti.
Namignula mi je. I ranije sam znala ovamo dovesti Wesleyja. Izabrala
mi je još šest velikih škampa, oguljenih i očišćenih, te je i njih zamo-
tala. Zatim je na pult pokraj blagajne položila staklenku svog domaćeg
miješanog umaka.
–Malo sam se zanijela s hrenom’; rekla je, pa će vam malo tjerati suze
na oči, ali je fin. Stala je otkucavati što sam kupila. Prepržit ćete škampe
tako brzo da jedva dotaknu tavicu, razumijete? Ohladite ih i poslužite kao
predjelo. Usput rečeno, škampi i umak su na moj račun. – Nema potrebe
da…
Samo je odmahnula rukom na moju primjedbu. A što se rakova tiče,
dušo, slušajte me dobro. Jedno jaje, lagano istučeno, pola čajne žličice
suhog senfa, malčice Worcestershireova umaka12, četiri neosoljena smrv-
ljena krekera. Izrežite jednu glavicu luka, vidaliul13
12 Taman umak oštra okusa, spravljen od octa, soje i začina. 13 Velika

vrsta crvenoga luka koji je sladi od običnoga, pa ga ljudi ponekad jedu

kao jabuku dok ne postanu svijetlosmede. ako ih još imate od ljeta. Jednu
zelenu papriku, i nju nasjeckajte. Jednu ili dvije žličice peršina i mrvicu
soli i papra. – Zvuči prekrasno, rekla sam zahvalno. Bev, što bih ja bez
vas? Sad to sve lagano pomiještajte i od toga oblikujte pogačice. Pokazala
mi je rukama kako. Ispržite ih na ulju na srednjoj vatri sve Možda mu
možete pripraviti salatu ili uzmite malo ove moje od kupusa, rekla je. I
to je maksimum koliko bih se ja trudila zbog bilo kojeg muškarca. I up-
ravo sam se toliko i ja potrudila. Počela sam kuhati čim sam stigla kući, a
škampi su se već hladili kad sam uključila glazbu i ušla u kadu punu vode.
Usula sam unutra aromaterapijskih soli koje navodno umanjuju stres i
zatvorila oči dok je para unosila umirujuće mirise u moje sinuse i pore.
Razmišljala sam o Wingu, a srce me boljelo i činilo se kao da gubi ritam,
poput uznemirene ptičice. Neko sam vrijeme plakala. Wingo je počeo
raditi sa mnom kad sam i sama došla u ovaj grad, zatim me napustio da
 Izložena pošasti 57

bi nastavio školovanje. Sada se vratio i bio je na umoru. Nisam to mogla

podnijeti. U sedam sati navečer ponovno sam bila u kuhinji, a Wesley je,
točan kao i uvijek, svojim srebrnim BMW-om lagano skrenuo na moj
kolni prilaz. Još je bio u odijelu koje je nosio ranije. U jednoj je ruci imao
bocu Cakebread chardonnaya, a u drugoj sedam decilitara irskog viskija
Black Bush. Kiša je napokon prestala, a oblaci su se zaputili na nova bojna
polja. – Bok, reče on kad sam otvorila vrata. – Dobro si izradio profil vre-
menskih prilika. Poljubila sam ga. Ne plaćaju me ovoliko uzalud. – Novac
si naslijedio od obitelji. Nasmiješila sam se dok me slijedio u kuću. Znam
koliko te FBI plaća. – Da postupam s novcem pametno kao što ti to činiš,
ne bih trebao novac od obitelji. U mojoj velikoj sobi nalazio se bar, pa sam
stala iza njega jer sam znala što želi popiti. – Black Bush? Provjerila sam
ipak. – Ako ga točiš. S tim svojim neupadljivim pritiskom, uspjela si me
navući na njega. – Dokle god ga švercaš iz Washingtona, točit ću ga kad
god poželiš, rekla sam. Spravila sam nam piće s ledom i nekoliko kapi
mineralne vode. Zatim smo prešli u kuhinju i sjeli za ugodan stol pokraj
velikog prozora koji je gledao na moje šumom ispunjeno dvorište i rijeku.
Zalila sam što mu ne mogu reći za Winga i kako se zbog toga osjećam.
Ali nisam mogla iznevjeriti Wingovo povjerenje. –Mogu li najprije izni-
jeti nešto vezano uz posao? Wesley skine sako i objesi ga o naslon stolice.
– I ja moram tebi nešto reći. – Ti prva. Pijuckao je piće gledajući me
ravno u oči.
Ispričala sam mu o tome što je procurilo do novinara, dodavši: Ring je
problem koji iz dana u dana postaje sve gori.
– Ako je on izvor informacija, a ne kažem ni da jest ni da nije. Najteži
dio jest pronaći dokaze.
– Ja sam posve sigurna da je on.
– Kay, to nije dovoljno. Ne možemo nekoga tek tako izbaciti iz istrage,
na osnovi tvoje intuicije.
– Marino je načuo da se Ring spetljao s jednom vrlo poznatom lo-
kalnom televizijskom novinarkom, rekla sam zatim. A ona radi za istu
postaju koja je imala pogrešne informacije o slučaju, naime da je žrtva
azijskog podrijetla.
58 Patricia Cornwel

Šutio je. Znala sam da ponovno razmišlja o dokazima, i tu je bio u

pravu. Čak je i meni sve ovo zvučalo kao optužba na osnovi indicija. Zatim
je rekao: Taj je tip jako pametan. Znaš li išta o njegovu porijeklu?
– Ne znam ništa o njemu, odgovorila sam.
– Diplomirao je s pohvalama na koledžu William and Mary, a glavni
predmeti tijekom studija bili su mu psihologija i lokalna uprava. Ujak
mu je tajnik javne sigurnosti. Na loše je vijesti slagao još i gore. PIarlow
Darshin, koji je, usput rečeno, ugledan tip. Podrazumijeva se da to nije
povoljna situacija za iznošenje bilo kakvih optužbi u koje nisi sto posto
sigurna.
Tajnik javne sigurnosti za Virginiju jest prvi nadređeni predstojniku
državne policije. Ringov ujak bio bi moćniji samo da je guverner.
– Znači, govoriš mi da je Ring nedodirljiv, rekla sam.
– Ono što ti govorim jest da njegovo obrazovanje daje jasno na znanje
kako ima visoke aspiracije. Momci poput njega žele biti šefovi, načelnici,
političari. Ne zanima ih posao policajca.
–Momke poput njega zanimaju samo,oni sami, rekla sam nestrpljivo.
Ringu je stalo kao do lanjskog snijega i do žrtava i do ljudi koji su ih
nadživjeli pa se pitaju što li se dogodilo njihovim voljenima. I boli ga don
hoće li još netko izgubiti glavu ili neće.
– Dokazi, podsjetio me. I da budemo posve pošteni, puno je ljudi –
uključujući i one koji rade na odlagalištu – koji su mogli proturiti infor-
macije tisku.
Nisam imala dovoljno dobar argument kojim bih mu se suprotstavila,
ali ništa nije moglo ukloniti sumnje koje sam imala.
– Ono što je važno jest da treba riješiti ove slučajeve, nastavio je on,
a najbolji način za to jest da se svi nastavimo baviti svojim poslom i ig-
noriramo Ringa, baš kao što to čine Marino i Grigg. Moramo slijediti
svaki trag koji imamo i zaobilaziti zapreke. Oči su mu na svjetlu koje je
dopiralo sa stropa bile gotovo boje jantara, a pogled mu je bio nježan dok
me promatrao.
Odgurnula sam stolicu. Moramo prostrti stol.
Izvadio je posuđe i otvorio vino dok sam ja rasporedila ohlađene
škampe na tanjure i ulila Bevin miješani umak Tren za hren u posudu.
 Izložena pošasti 59

Raspolutila sam limune i umotala ih u gaze, te sam oblikovala pogačice

od rakovica. Wesley i ja jeli smo škampe u umaku; vani se spuštala noć i
bacala svoju sjenku na istočno nebo.
– Nedostajalo mi je ovo, rekao je. Možda ti to ne želiš čuti, ali tako je.
Nisam ništa rekla, jer nisam željela ulaziti u novu veliku raspravu koja
bi se zatim odužila na nekoliko sati i ostavila nas oboje posve iscrpljenima.
– No, bilo kako bilo. Odložio je vilicu na tanjur onako kako to čine
pristojni ljudi kada završe s obrokom. Hvala. Ti si mi nedostajala, dok-
torice Scarpetta. Nasmiješio se.
– Drago mi je što si ovdje, specijalni agente Wesley.
I ja sam se njemu nasmiješila ustavši. Upalila sam vatru na štednjaku i
stala grijati ulje dok je on sklanjao posude.
– Želim ti reći što mislim o fotografiji koju si dobila, reče on. Prije
svega, moramo ustanoviti je li to zaista žrtva na kojoj si danas radila.
– To ću ustanoviti u ponedjeljak.
– Ako pretpostavimo da jest, nastavio je, – ovo je vrlo dramatična
promjena ubojičina modusa operandi.
– Ta fotografija i sve ostalo. Ubacila sam pogačice u tavicu, te su
zacvrčale.
– Tako je, rekao je servirajući salatu od kupusa. Ovoga je puta vrlo
izravan, vrlo očit, kao da se trudi natrljati nam nosove time što je učinio.
Naravno, i odabir žrtve također je posve pogrešan. Ovo izgleda sjajno,
dodao je promatrajući ono što sam spravljala.
Kad smo ponovno sjeli za stol, rekla sam, sigurna u to što govorim:
Bentone, ovo nije isti čovjek.
Oklijevao je prije nego što je odgovorio: I ja tako mislim, ako baš želiš
znati istinu. Ali nisam ga spreman posve otpisati. Ne znamo kakvim se
igricama sada bavi.
Ponovno sam osjetila napad frustriranosti. Ništa se nije moglo doka-
zati, a moja intuicija, moji instinkti urlali su na mene.
– Vidiš, ja ne mislim da ova ubijena starica ima ikakve veze s ranijim
slučajevima, bilo ovdje, bilo u Irskoj. Netko nas samo želi navesti da mis-
limo kako ima. Mislim da ovdje imamo posla s imitatorom.
60 Patricia Cornwel

– U tu ćemo se raspravu upustiti sa svima ostalima. U četvrtak. Mis-

lim da je to dan koji smo odredili. Kušao je jednu pogačicu. Ovo je zaista
nevjerojatno dobro. Mmmm. Oči su mu se ispunile suzama. A ovo je onaj
miješani umak.
– Namještaljka. Netko pokušava prikriti zločin koji je počinjen iz
nekog drugog razloga, rekla sam. I nemoj me previše hvaliti. To je Bevin
recept.
– Muči me fotografija, reče on. Baš kao i mene.
– Razgovarao sam s Lucy o tome, reče.
Sada je zaista u potpunosti pobudio moje zanimanje.
– Reci mi kad želiš da dode ovamo. Posegnuo je rukom za svojim
vinom.
– Što prije, to bolje. Zastala sam dodajući: Kako je ona? Znam samo
ono što mi ona kaže, ali voljela bih to čuti i od tebe.
Sjetila sam se da nam treba i voda, te sam ustala da je donesem.
Kad sam se vratila, Wesley me bez riječi promatrao. Ponekad mi je bilo
teško gledati njegovo lice, a osjećaji u meni stali su se sudarati poput loše
ugođenih instrumenata. Voljela sam njegov isklesani nos s onim čistim,
ravnim prijevojem; njegove oči, koje su me mogle povući u dubine koje
nikada prije nisam upoznala i njegova usta s onom senzualnom donjom
usnom. Pogledala sam kroz prozor, ali više nisam mogla vidjeti rijeku.
– Lucy, podsjetila sam ga. Što kažeš na to da njezinoj teti prikažeš
procjenu njezina rada?
– Nitko se ne kaje što smo je zaposlili, reče on suho za nekoga tko je,
svi smo to znali, genij. No, to prokleto umanjuje ono što zaista mislimo
o njo~. Jednostavno je izvanredna. Većina agenata naučila ju je poštovati.
Zele je imati u blizini. Ne kažem da nema problema. Nisu baš svi sretni
zbog činjenice što imaju ženu u EST-u.
– I dalje se brinem da će nastojati gurati stvari predaleko, rekla sam.
– Pa, čuj, u takvoj je formi da ti pamet stane. To je sigurno. Nema šanse
da bih joj se ja suprotstavio.
– Baš to i mislim. Želi biti ravnopravna s njima, a to zapravo nije
moguće. Znaš kakva je. Ponovno sam ga pogledala u oči. Uvijek se mora
dokazivati. Ako se dečki spuštaju konopcem ili trče planinama s ruksac-
 Izložena pošasti 61

ima od trideset kilograma na leđima, Lucy misli da mora s njima držati

korak, a mogla bi se jednostavno zadovoljiti svojim tehničkim sposobnos-
tima, svojim robotima i ostalim.
– Tebi promiče njezin najveći motiv, njezin najveći demon, reče Wes-
ley.
– Što to?
– Ti. Ona ima osjećaj da se tebi mora dokazivati, Kay.
– Nema razloga za taj osjećaj. To što je rekao, bolno je prodrlo u mene.
Ne želim misliti da sam ja razlog zbog kojeg Lucy svim onim opasnim
stvarima koje misli da mora učiniti preuzima odgovornost za vlastiti život.
– To nema veze s krivnjom, reče on ustajući od stola. Ima veze s ljuds-
kom prirodom. Lucy te obožava. Ti si jedina pristojna majka koju je ikada
imala. Ona želi biti poput tebe, osjeća da je ljudi uspoređuju s tobom, a
tebe je prilično teško uhvatiti. Lucy želi da joj se i ti diviš, Kay.
– Pa i divim joj se, za Boga miloga. Ustala sam, te smo počeli sklanjati
posude. Sad si me zaista zabrinuo.
On je stao ispirati tanjure, a ja sam ih slagala u stroj za pranje posuđa.
– Vjerojatno bi i trebala biti zabrinuta. Okrznuo me pogledom. Ovako,
da ti kažem: Lucy je jedan od onih perfekcionista koji ne slušaju nikoga.
Poslije tebe, ona je najtvrdoglavije ljudsko biće koje sam ikada sreo.
– Baš ti hvala.
Nasmiješio se i zagrlio me, ne mareći za to što su mu ruke mokre.
Možemo li sjesti i malo razgovarati? rekao je, a lice i tijelo bili su mu vrlo
blizu mom. A onda moram krenuti.
– A poslije toga?
– Ujutro ću razgovarati s Marinom, a poslije podne mi dolazi jedan
novi slučaj. Iz Arizone. Znam da je nedjelja, ali to ne može čekati.
Nastavio je govoriti dok smo nosili vino u veliku sobu.
– Dvanaestogodišnja djevojčica oteta na putu kući iz škole, tijelo joj
je ostavljeno u pustinji Sonora, reče. Mislimo da je taj tip već ubio troje
djece.
– Teško je biti veliki optimist, rekla sam gorko kad smo sjeli na kauč.
To nikada ne prestaje.
62 Patricia Cornwel

– Ne, odgovori on. A bojim se da nikada i neće. Sve dok na ovom plan-
etu ima ljudi. Što ti namjeravaš učiniti s ostatkom ovog vikenda?
– Baviti se papirologijom.
Jedan zid moje velike prostorije bila su klizna staklena vrata, a iza njih
moje je susjedstvo bilo crno s punim mjesecom koji je izgledao poput
zlata i magličastim oblacima što su plovili nebom.
– Zašto si tako ljuta na mene? Glas mu je bio nježan, ali davao je do
znanja koliko je povrijeđen.
– Ne znam. Nisam ga htjela pogledati.
– Znaš. Uzeo me za ruku i stao je milovati palcem. Volim tvoje ruke.
Izgledaju kao ruke kakve pijanistice, samo što su jače. Kao da je ono čime
se baviš umjetnost.
– I jest, rekla sam jednostavno. Često je govorio o mojim rukama.
Mislim da si fetišist. A kao nekoga tko izrađuje profile zločinaca, to bi te
trebalo zabrinuti.
Nasmijao se ljubeći mi zglobove na prstima i prste, kao što je to često
znao činiti. Vjeruj mi, fetišist sam ne samo kad su u pitanju tvoje ruke.
– Bentone. Pogledala sam ga. Ljuta sam na tebe zato što mi uništavaš
život.
Posve se umirio, šokiran.
Ustala sam s kauča i stala šetkati gore-dolje po prostoriji. Imala sam
sve u životu postavljeno baš onako kako sam to htjela, rekla sam, a emo-
cije u meni narasle su do crescenda. Gradim novu zgradu s uredima. Da,
pametno postupam s novcem i provela sam dovoljno pametnih ulaganja
da si mogu priuštiti sve ovo. Rukom sam zamahnula po zraku pokazujući
na sobu. Svoju vlastitu kuću koju sam sama osmislila. Za mene, sve je bilo
na svom mjestu, sve dok ti…
– Misliš da je bilo? Pomno me promatrao, a u glasu mu se osjećao
povrijeđeni bijes. Ljepše ti je bilo kad sam bio oženjen i kad smo se osjećali
grozno zbog toga? Kad smo se Ijubakali skrivečki i svima lagali?
– Naravno da mi to nije bilo ljepše! uzviknula sam. Sviđalo mi se samo
to što je moj život bio moj.
– Tvoj je problem u tome što se bojiš obaveza. O tome se tu zapravo
radi. Koliko ti puta moram ukazati na to? Mislim da bi trebala posjetiti
 Izložena pošasti 63

nekoga u vezi s tim. Stvarno. Možda doktoricu Zenner. Ona ti je pri-

jateljica. Znam da joj vjeruješ.
– Ne trebam ja psihijatra. Požalila sam i prije no što sam izgovorila
cijelu rečenicu.
Bijesno je ustao, kao da se sprema otići. Nije još bilo ni devet sati.
– Bože. Ja sam prestara i preumorna za ovo, promrmljala sam. Ben-
tone, oprosti. To nije bilo pravedno. Molim te, sjedni.
Isprva nije, već je stajao pred staklenim kliznim vratima, leđima okre-
nut prema meni.
– Ne pokušavam te povrijediti, Kay, rekao je. Ne navraćam k tebi da
bih vidio koliko ti strašno mogu sjebati život, znaš. Prokleto se divim
svemu što radiš. Samo bih volio da me u sve to malo više uključuješ.
– Znam. Oprosti. Molim te, ne idi.
Treptajima pokušavajući zaustaviti suze sjela sam i zagledala se u strop
na kojem su se jasno vidjele grede, a kroz gips se nazirali tragovi poteza zi-
darskih lopatica. Kamo god sam pogledala, vidjela sam detalje koji su bili
moja zamisao. Na trenutak sam zatvorila oči, a suze su mi se stale slijevati
niz lice. Nisam ih brisala, a Wesley je znao kada me ne treba dirati. Znao
je kada ne treba govoriti. Samo je u tišini sjeo do mene.
– Sredovječna sam žena, nasađena na svoj način, rekla sam drhtavim
glasom. Ne mogu si pomoći. Imam samo ono što sam sama izgradila.
Nemam djece. Stariju sestru ne mogu podnijeti, ni ona ne može podnijeti
mene. Cijelo mi je djetinjstvo otac umirao u krevetu, a zatim je napokon
umro kad mi je bilo dvanaest godina. Majka mi je nemoguća, a sada i ona
umire od emfizema. Ja ne mogu biti ono što ti želiš, dobra supruga. Ja
uopće ne znam što bi to, dovraga, trebalo biti. Ja znam samo kako biti Kay.
A odlazak psihijatru neće promijeniti ni jednu jedinu prokletu sitnicu.
Wesley reče: A ja sam zaljubljen u tebe i želim se oženiti tobom. A
izgleda da ni ja sebi ne mogu pomoći.
Nisam odgovorila.
On doda: A mislio sam i da si ti zaljubljena u mene. I dalje nisam
mogla govoriti.
– Barem si nekada bila, nastavi on dok mu je bol preplavljivala glas.
Idem sad.
64 Patricia Cornwel

Ponovno je htio ustati, no ja sam mu položila ruku na nadlakticu. Ne

ovako. Pogledala sam ga. Ne čini mi to.
– Tebi? Nije mogao vjerovati.
Prigušila sam svjetla sve dok nisu bila gotovo ugašena, a mjesec se pop-
ut uglačanog novčića sjajio na vedrom, crnom nebu posutom zvijezdama.
Donijela sam još vina i upalila vatru u kaminu, a Wesley je samo proma-
trao što radim. – Sjedni bliže meni, rekla sam. Učinio je tako, a ovoga sam
puta ja uhvatila njegovu ruku. – Bentone, strpljenja. Ne požuruj me, rekla
sam. Molim te. Ja nisam poput Connie. Poput drugih ljudi. – I ne tražim
od tebe da budeš, reče on. Ne želim da budeš. Ni ja nisam poput drugih.
I jedno i drugo znamo što vidimo svaki dan. Drugi ne bi to nikako mogli
razumjeti. Nikada nisam mogao pričati Connie kako provodim dane. Ali
tebi mogu. Poljubio me nježno, a zatim smo krenuli dublje, dodirujući se
obrazima, jezicima i žustro se oslobađajući odjeće. Činili smo ono što smo
nekada činili najbolje. Skupljao me u usta i u ruke, pa smo ostali na kauču
do ranog jutra, dok je mjesečina postajala sve bljeđom i sve hladnijom.
Nakon što se odvezao kući, nosila sam vino po kući, hodajući amo-tamo,
lutajući nošena glazbom koja je izvirala iz zvučnika u svim prostorijama.
Skrasila sam se u radnoj sobi gdje sam bila majstor u skretanju pažnje na
manje osobne stvari. Stala sam pregledavati časopise, izrezujući članke
koje je trebalo pohraniti. Zatim sam počela raditi na jednom članku koji
sam morala napisati. No, nisam bila raspoložena ni za što od toga, te sam
na kraju odlučila provjeriti e-mail da vidim je li mi Lucy ostavila kakvu
poruku kada bi mogla stići u Richmond. AOL mi je obznanio da me čeka
poruka, a kad sam otvorila svoj sandučić, osjećala sam se kao da me net-
ko udario. Adresa deadoc čekala me poput opakog stranca. Poruka koju
je ostavio bila je pisana malim slovima, bez rečeničnih znakova, samo s
razmacima. U njoj je pisalo: misliš da si baš pametna. Otvorila sam fzle
koji je bio poslan u prilogu i još jedanput promatrala slike u boji koje su
mi se stale otvarati na zaslonu, odrezana stopala i šake poslagane po stolu
prekrivenom plavkastom tkaninom koja je izgledala jednako kao i ona s
prošle fotografije. Neko sam vrijeme samo buljila u to, pitajući se zašto mi
ta osoba to radi. Nadala sam se da je upravo počinio gadnu pogrešku, pa
sam zgrabila telefon. –Marino! uzviknula sam kad sam ga dobila. A? Šta
se dogodilo? izvalio je dolazeći k sebi. Ispričala sam mu. – Sranje. Sada je
tri ujutro. Šta ti nikad ne spavaš? Činilo se da je zbog nečeg zadovoljan,
 Izložena pošasti 65

a ja sam vjerovala kako je zaključio da ga ne bih nazvala da je Wesley još

ovdje. – ‹Si dobro? upitao je zatim. – Slušaj. Ruke su okrenute dlanovima
prema gore, rekla sam. Fotografija je slikana izbliza. Vidi se puno pojedi-
nosti. – Kakvih pojedinosti, na primjer? Šta, ima nekih tetovaža? – Pojedi-
nosti vijuga na prstima, rekla sam.
Neils Vander bio je šef odjela za ispitivanje otisaka prstiju, stariji čovjek
razbarušene kose, uvijek odjeven u velike laboratorijske ogrtače nepres-
tano prekrivene ljubičastim i crnim mrljama od upotrebe ninhidrinals14
14 Kemikalija koja pomaže pri vizualizaciji prikrivenih otisaka. i praška

za uzimanje otisaka. Uvijek je bio u nekoj žurbi i zaokupljen svojim mis-

lima. Potjecao je od virginijskih plemenitaša. Tijekom svih ovih godina
što sam ga poznavala, Vander mi se nikada nije obratio imenom, niti je
ikada spomenuo bilo što u vezi s mojim osobnim životom. No, imao je
svoje načine kojima mi je pokazivao da mu je stalo.
Ponekad je to bila krafna na mome stolu rano ujutro ili, Ijeti, hanover-
ske rajčice iz njegova vrta.
Poznat po oku sokolovu kojim je mogao spojiti par istih vijuga i za-
vijutaka već samo na pogled, bio je takoder i naš lokalni stručnjak za
poboljšanje slike, a zapravo se školovao u NASA-i. Tijekom godina on i ja
materijalizirali smo gomilu lica iz mutnih fotografskih obrisa. Čarolijama
smo dozivali na svjetlost dana slova kojih prije nije bilo, čitali smo udu-
bljenja i vraćali na mjesto izrezane dijelove kože. Princip svega toga za-
pravo je vrlo jednostavan, premda izvedba često nije.
Visokorezolutni sustav za obradu slika može vidjeti dvije stotine pede-
set šest nijansi sivog, dok ljudsko oko može razlikovati najviše trideset i
dvije. Stoga je moguće skenirati sliku u kompjuter i pustiti ga da vidi ono
što nama promiče. Deadoc mi je možda poslao više no što je namjeravao.
Prvi zadatak ovoga jutra bio je usporediti fotografije torza snimljene u
mrtvačnici s onima koje su mi poslane preko AOL-a.
– Ovdje ćemo dodati još malo sivoga, rekao je Vander udarajući po
tipkama na tipkovnici. A ovo ću malo nagnuti.
– Tako je bolje, složila sam se.
Sjedili smo jedno do drugog, oboje nagnuti prema devetnaestinčnom
monitoru. Nedaleko od nas, na skeneru, bile su obje fotografije, a videoka-
mera nam je izravno prenosila oblike koje je dobivao i kompjuter.
66 Patricia Cornwel

– Još malo toga. Još jedna nijansa sive prelila se zaslonom. A ovo ću
još mrvicu podići.
Posegnuo je prema skeneru i premjestio jednu od fotografija. Zatim je
stavio još jedan filter na objektiv kamere.
– Ne znam, rekla sam buljeći u slike. Mislim da se prije lakše vidjelo.
Možda je treba pomaknuti malo više udesno, dodala sam, kao da vješamo
slike po zidu.
– Tako je bolje. Ali još nam se jako miješa pozadina, a toga bih se volio
riješiti.
– Da barem imamo izvornik. Kolika je radiometrijska rezolucija ovog
stroja? upitala sam, misleći na sposobnost sustava da razlikuje nijanse
smog.
– Puno bolja nego prije. Od onih ranih dana, mislim da smo udvostručili
broj piksela koji se mogu digitalizirati.
Pikseli su, poput točkica kod matričnog pisača, najmanji elementi
slike koja se promatra; to su molekule, impresionističke mrljice boje koje
tvore umjetničku sliku.
– Dobili smo neke subvencije, znate. Želim da se uskoro okušamo i u
ultraljubičastom prikazivanju slike. Ne mogu vam ni reći što bih mogao
učiniti s cijanoakrilatom, nastavio je govoriti o kemikaliji Super Glue koja
reagira na komponente u ljudskom znoju i sjajno je pomagalo pri ot-
krivanju otisaka prstiju koje je teško vidjeti golim okom.
– E, pa, sretno, rekla sam, jer novac je uvijek problem, bez obzira na to
tko je na vlasti.
Ponovno pomaknuvši fotografiju, prekrio je objektiv kamere plavim
filterom, te je povećao svjetlije piksele, posvijetlivši tako sliku. Pojačao je
vodoravne detalje, a uklonio okomite. Dva su torza sada ležala bok uz bok.
Pojavile su se sjene, a odvratne pojedinosti postale su oštrije u kontrastu.
– Vide se završeci kostiju. Pokazala sam prstom. Lijeva je noga
odsječena odmah ispod malog obrtača. Desna noga, prstom sam prelazila
zaslonom, oko dva i pol centimetra niže, ravno kroz tijelo bedrene kosti.
– Da barem mogu ispraviti kut kamere, učinke perspektive, promrml-
jao je razgovarajući sam sa sobom, što je često radio. Ali ne znam ni jednu
 Izložena pošasti 67

mjeru. Šteta što onaj tko je ovo snimio nije uključio jedno malo ravnalo
kao mjerilo.
– U tom bih slučaju zaista bila zabrinuta za to s kime imamo posla,
primijetila sam.– To nama treba. Ubojica koji je poput nas. Definirao je
rubove i još jedanput namjestio fotografije. Da vidimo što će se dogoditi
ako ih složim jednu preko druge. Učinio je tako, a slike su se preklopile
fantastično; krajevi kostiju, pa čak i nazubljeno meso oko odrezanog vrata
– sve je bilo jednako. Meni ne treba više, objavila sam. – Ne sumnjam
ni trenutka, složio se. Hajdemo to pustiti na pisač. Kliknuo je mišem,
pa je laserski pisač zazujao. Sklonivši fotografije sa skenera, zamijenio ih
je fotografijom ruku i stopala, pomičući je lijevo i desno, sve dok nije
bila savršeno centrirana. Kad je počeo uvećavati slike, prizor je postao
još groteskniji, a krv kojom je bio umrljan pokrov žarko crvena, kao da
ju je netko upravo prolio. Ubojica je uredno posložio stopala, kao da se
radi o paru cipela, a šake je stavio jednu do druge, poput rukavica. – Tre-
bao ih je okrenuti dlanovima nadolje, reče Vander. Pitam se zašto nije.
Koristeći se prostornim filterima kako bi zadržao one važne pojedinosti,
stao je brisati ono što mu je smetalo, odnosno krv i tkanje plavog pok-
rova na stolu. –Možeš li dobiti pojedinosti vijuga na prstima? upitala sam
nagnuvši se tako blizu da sam osjećala miris njegova oštrog losiona poslije
brijanja. – Mislim da mogu, reče on. Glas mu je iznenada bio veseo, jer
nije postojalo ništa što je volio više od čitanja hijeroglifa na stopalima i
prstima. Ispod njegova dobrostiva, rastresena ponašanja krio se čovjek koji
je poslao tisuće ljudi u zatvor, a nekoliko desetaka i na električnu stolicu.
Povećao je fotografiju i nasumice pridruživao boje raznim nijansama sive,
kako bismo ih bolje razabirali. Palci su bili mali i blijedi kao stari perga-
ment. Na njima su se vidjeli zavijuci. – S drugim prstima neće se ništa
dati učiniti, reče Vander buljeći u ekran kao začaran. Previše su skvrčeni
da bih išta mogao vidjeti. Ali palci mi izgledaju prokleto dobro. Idemo to
ovjekovječiti. Kliknuvši na jedan od prozora s naredbama, snimio je sliku
na tvrdi disk računala. Na ovome ću morati raditi neko vrijeme. To je bio
znak koji mi je govorio kako je vrijeme da odem, pa sam odgurnula svoju
stolicu.
– Ako ih uspijem dobiti, odmah ću ih pustiti kroz ASIOP15
– To bi bilo sjajno, rekla sam. A ja ću početi sa SPUPT-om, reče on,
misleći na Automatizirani sustav za identifikaciju otisaka prstiju koji je
68 Patricia Cornwel

u stanju usporediti nepoznate otiske s datotekom koja sadrži milijune

poznatih.
U hodniku je uza zidove, sasvim do stropa, bilo naslagano još kutija
i bijelih kartona označenih s DOKAZNI MATERIJAL. Pokraj njih su
prolazili užurbani znanstvenici, zaokupljeni svojim mislima, noseći u ru-
kama uzorke i papire koji bi nekoga mogli poslati na sud zbog ubojstva.
Pozdravljali smo jedni druge ne usporavajući korak. Hodala sam prema
velikoj i tihoj prostoriji, laboratoriju za vlakna . Uputio mi je neobičan
pogled, jer je Sustav za procjenu ubojstava i praćenje tragova lokalna vir-
ginijska datoteka koju državna policija održava u suradnji s FBI-em. Bila
je to polazna točka ako se sumnjalo da je slučaj lokalan. – Iako imamo
razloga vjerovati da ostali slučajevi nisu odavde, objasnila sam mu, mis-
lim da bismo trebali pretražiti sve što možemo. Uključujući i virginijske
datoteke. Vander je još slagao sliku, zagledan u zaslon. – Samo da ne
moram ispunjavati obrasce, odgovorio je.
15 U originalu: AFIS-Automated Fingerprint Identification System. 16

U originalu: HALT- Homicide Assessment and Lead Tracking System.

i sitne dokaze. Tamo se nalazilo još znanstvenika nagnutih nad mik-
roskopima ili zaposlenih za svojim radnim stolovima, a crne plohe bile su
prekrivene nasumce razbacanim zagonetnim zamotuljcima umotanim u
smeđi papir.
Aaron Koss stajao je ispred ultraljubičaste svjetiljke koja je isijava-
la ljubičastocrvenu svjetlost dok je kroz povećalo proučavao objektno
stakalce ustanovljavajući što bi mu mogli reći valovi velikih duljina što su
se odbijali od njega.
– Dobro jutro, rekla sam.
– I vama. Kossu se lice raširi u osmijeh.
Taman i privlačan, činio se premlad da bi bio stručnjak za mikros-
kopska vlakna, taloge, boje i eksplozive. Ovoga je jutra na sebi imao izbli-
jedjele traperice i tenisice.
– Danas ne morate u sudnicu, rekla sam, jer se to obično znalo po
tome kako je čovjek odjeven.
– A-a. Blago meni, reče on. Kladim se da vas zanimaju vaša vlakna.
 Izložena pošasti 69

– Bila sam u susjedstvu, rekla sam. Pa sam pomislila da bih mogla

svratiti.
Bila sam nadaleko poznata po svojim zloglasnim obilascima laborato-
rija, ali znanstvenici su moje navaljivanje uglavnom strpljivo podnosili, a
na kraju su mi bili i zahvalni. Znala sam da ih izlažem pritisku, pogotovo
onda kad bi slučajeva bilo mnogo. Ali kad netko ubija ljude i reže im
udove, dokazni materijal treba proučiti odmah.
– E, meni ste za uzvrat obećali predah od posla na našem bombašu
koji se nabacivao bombama kućne izrade, reče on s još jednim smij eškom.
– S tim nije bilo sreće, pretpostavila sam.
– Sinoć su imali još jednu. Na I-195 Sjever, pokraj Laburnuma, pod
nosom Specijalnim operacijama. Znate tamo gdje je nekada bila treća
policijska postaja. Možete li vi to vjerovati?
– Nadajmo se da će se taj netko i dalje baviti samo dizanjem u zrak
prometnih znakova, rekla sam.
– Nadajmo se. Odmaknuo se od ultraljubičaste svjetiljke i posve se
uozbiljio. Evo što sam do sada saznao iz onoga što ste mi donijeli. Imamo
vlakna od ostataka tkanine zalijepljenih za kost. Dlake. I nekakve čestice
prilijepljene za vlažnu krv.
– Vlasi njezine kose? upitala sam, zbunjena, jer Kossu nisam bila pre-
dala dugačke, sivkaste vlasi. To nije bila njegova specijalnost.
– Ono što sam vidio pod mikroskopom meni nije izgledalo kao da
je ljudskog podrijetla, odgovorio je. Možda se radi o dvije različite vrste
životinja. Poslao sam ih u Roanoke.
Država je imala samo jednog stručnjaka za kosu, a on je radio u
forenzičnim laboratorijima zapadnoga okruga.
– Što je s tragovima čestica? upitala sam.
– Ja mislim da će biti samo onih s odlagališta. Ali želio bih ih pogledati
pod elektronskim mikroskopom. Ovo što sada imam pod ultraljubičastom
svjetiljkom jesu vlakna, nastavio je. Trebao bih zapravo reći da se radi o
komadićima vlakana, ko~e sam oprao ultrazvukom i destiliranom vodom
da bih uklonio krv. Zelite baciti pogled?
Dao mi je prostora da zavirim kroz leću, pa sam osjetila njegovu
kolonjsku vodu: Obsession. Nisam mogla obuzdati osmijeh, jer sam se
70 Patricia Cornwel

sjećala kako je to biti njegovih godina i imati energije za uljepšavanje

vlastita tijela. Na objektnom su stakalcu stajala tri vlakna što su svijetlila
poput neonskih svjetala. Tkanina je bila bijele ili barem prljavo bijele boje,
a jedno vlakno kao da je bilo posuto nečim što je izgledalo poput trunki
zlata što su se prelijevale u duginim bojama.
– Što je, bogamu, ovo? Podigla sam pogled prema njemu.
– Pod stereoskopom izgleda kao da se radi o sintetičkim vlaknima, od-
govorio je. Presjeci su pravilni, više ili manje jednaki, kakvi su kad vlakna
izlaze iz tkalačkoga stroja, za razliku od nepravilnih presjeka prirodnih
vlakana. Poput pamuka, recimo. – A fluorescentne mrljice? I dalje sam
promatrala vlakna. – To je zanimljivo, reče on. Iako moram provesti još
testova, na prvi pogled izgleda kao boja. Zastala sam na trenutak kako
bih to zamislila. Koje vrste? upitala sam. – Nije fina i glatka kao ona za
automobile. Ova je više pjeskovita, zrnata. Izgleda da je svijetla, boje ljuske
jajeta. I mislim da je zaštitna. – Jesu li ovo jedini komadići i vlakna koje
ste proučili? – Tek sam na početku. Prišao je drugoj radnoj plohi i izvukao
ispod nje stolicu sličnu barskoj. Sve sam ih pogledao pod ultraljubičastom
svjetiljkom i rekao bih da oko pedeset posto njih ima ovu tvar nalik na
boju upijenu u materijal. I premda ne mogu sa sigurnošću tvrditi o kojoj
se vrsti tkanine radi, znam da su svi uzorci koje ste mi predali istoga tipa
i da vjerojatno potječu iz istoga izvora. Položio je objektno stakalce na
stalak polarizirajućeg mikroskopa koji, poput Ray-Ban naočala za sunce,
smanjuje odbljesak i razdvaja svjetlost na različite valove s različitim in-
deksima loma, kako bi osigurao još jedan podatak koji bi nam pomogao
pri identifikaciji materijala. – E, sada, rekao je, izoštravajući sliku dok je
ne trepćući gledao kroz objektiv. Ovo je najveći komadić koji sam dobio,
velik otprilike kao novčić od deset centi. Ima lice i naličje. Pomaknuo se
kako bi mi napravio mjesta, pa sam i ja stala promatrati vlakna koja su
podsjećala na vlasi plave kose posute po duljini šljokicama ružičastog i
zelenog. – U mnogo čemu se podudaraju s poliesterom, objasnio je Koss.
Točkice su čestice tvari koje se koriste u proizvodnji kako se tkanina ne bi
sjajila. Također mislim da ima i nešto umjetne svile, a s obzirom na sve to,
sklon sam zaključku kako je ovo što imamo ovdje vrlo uobičajen materijal
koji se može koristiti za gotovo bilo što. Bilo što, od bluza do krevetnine.
Ali postoji jedan veliki problem.
Otvorio je bocu tekućeg otapala17
 Izložena pošasti 71

– Nešto sivkasto i kruto. S druge strane to nije isti materijal. Iznenađeno

sam ga pogledala. Ova tkanina ima nekakvu podstavu? Neku vrstu termo-
plastike. Vjerojatno polietilen-tereftalatzz koje se koristilo za privremeno
promatranje uzoraka pod mikroskopom, te je skinuo pokrovno stakalce
i pincetom oprezno okrenuo komadić tkanine. Kapnuvši na njega nešto
ksilenazl, ponovno je prekrio stakalce i dao mi znak da se nagnem bliže. –
Što vidite? upitao je, zadovoljan sobom.
18

17 Kemijski spoj (1, 2-dimetilbenzen)-žitka zapaljiva tekućina koja, iz-

medu ostaloga, služi i kao otapalo. 18 Vrsta poliesterskog vlakna. . – Koji
se koristi za što? željela sam znati. – Prije svega za izradu boca bezalko-
holnih pića, za film. Za ambalažu od kartonske pozadine i izdignute pro-
zirne plastike. Zbunjeno sam buljila u njega, jer nisam shvaćala kako bi ti
proizvodi mogli imati bilo kakve veze s ovim slučajem. – Što još? upitala
sam. Razmislio je. Za Ijepljive materijale. A nešto od svega toga, kao na
primjer boce, može se reciklirati i upotrijebiti za izradu sagova, poliester-
skih vlakana kojima se nadijevaju jastuci i popluni, za plastične imitacije
drveta. Više ili manje za sve. – Ali ne za tkaninu od koje se izrađuje odjeća.
Odmahnuo je glavom i sa sigurnošću izjavio: Nikako. Ova tkanina
prilično je uobičajena, običan poliester koji s krive strane ima nešto slično
plastici. Bez daljnjega se ne radi ni o kakvoj odjeći za koju sam ja ikada
čuo. Osim toga, čini se da je zasićena nekakvom bojom.
– Hvala vam, Aarone, rekla sam. Ovo mijenja sve.
Vrativši se u svoj ured, neugodno sam se iznenadila zatekavši tamo
Percyja Ringa kako sjedi na stolici preko puta mog stola i lista nekakvu
bilježnicu.
– Morao sam daći u Richmond zbog razgovora na Kanalu dvanaest,
reče on nedužno, pa sam pomislio kako bih vas baš mogao doći malo pos-
jetiti. Žele razgovarati i s vama. Nasmiješio se.
Nisam mu odgovorila, ali moja je šutnja govorila dovoljno, dok sam se
spuštala u svoj naslonjač.
– Nisam mislio da ćete pristati na razgovor. I to sam im rekao, nastavi
on na onaj svoj ležeran, Ijubazan način.
– Onda, recite mi, što ste im točno rekli ovaj put? Ton kojim sam to
rekla nije bio pristojan.
72 Patricia Cornwel

– Oprostite? Osmijeh mu je nestao s lica, a pogled mu je postao oštar.

Sto to ima značiti?
– Vi ste istražitelj. Otkrijte to sami. Moj je pogled bio jednako oštar
kao i njegov.
On slegne ramenima. Dao sam im ono uobičajeno. Samo osnovne
informacije o slučaju i njegovim sličnostima s ostalima. Istražitelju Ring,
dopustite mi da vam, eto, još jedanput, razjas
nim neke stvari, rekla sam, i ne pokušavajući sakriti prezir koji sam
osjećala za njega. Ovaj slučaj nije nužno poput ostalih i ne bismo trebali o
njemu raspravljati u medijima.
– Pa sad, vidite, izgleda da vi i ja gledamo stvari iz različitih perspe-
ktiva, doktorice Scarpetta.
Onako zgodan, u tamnom odijelu s naramenicama i kravatom s
uzorkom zakrivljenih suza, doimao se vjerodostojnim. Nisam mogla ne
prisjetiti se Wesleyjevih riječi o Ringovim ambicijama i vezama, a po-
misao na to da će ovaj samoljubivi idiot jednoga dana biti na čelu državne
policije, ili da će biti izabran u Kongres, bila je više no što sam mogla
podnijeti.
– Mislim da javnost ima pravo znati da je među njima psihopat, govo-
rio je.
– I to je ono što ste rekli na televiziji. Moja je razdraženost rasla,
postajući sve žešća. Da medu nama šeće psihopat.
– Ne sjećam se točnih riječi koje sam upotrijebio. Pravi razlog zbog
kojeg sam navratio jest taj što se pitam kada ću dobiti kopiju izvješća
obdukcije.
– Još nije gotovo.
– Treba mi što je prije moguće. Pogledao me u oči. Javna tužiteljica
Commonwealtha želi znati što se događa.
Nisam mogla vjerovati u ovo što sam upravo čula. Ring ne bi razgov-
arao s tužiteljicom da ne postoji netko tko je osumnjičen.
– Što želite reći? upitala sam. Pažljivo pratim Keitha Pleasantsa. U
nevjerici sam ga promatrala.
– Ima puno indicija, nastavi on, a jedna od bitnijih je ta kako je baš
on upravljao gusjeničarom kad je torzo pronađen. Znate, on obično ne
 Izložena pošasti 73

upravlja grabilicama, i onda se tek tako, eto, našao na vozačevu sjedištu

baš u tom trenutku?
– Ja bih rekla da ga to prije čini žrtvom nego sumnjivcem. A ako je
on ubojica, nastavila sam, čovjek bi pomislio da neće željeti biti nigdje
u krugu od stotinu pedeset kilometara od odlagališta u trenutku kad se
tijelo pronade.
– Psihopati vole biti na mjestu dogadaja, reče Ring kao da o tome zna
sve. Oni maštaju o tome kako bi bilo biti tamo kada se žrtva pronađe.
To ih uzbuđuje, kao onog vozača ambulantnih kola koji je ubijao žene i
ostavljao ih na području koje je sam pokrivao. A kad bi bilo vrijeme da
preuzme dužnost, nazvao bi 911 tako da baš on bude poslan na zadatak.
Osim što je imao diplomu iz psihologije, nema sumnje da je prisustvovao i
predavanju iz izrade profila zločinaca. Nije bilo toga što nije znao. – Keith
živi s majkom i mislim da je stvarno ne voli, nastavio je, poravnavajući
kravatu. Imala ga je kasno, sada je u šezdesetim godinama. On se brine
za nju. – Znači da je majka još živa i zdrava, rekla sam. – Tako je. Ali to
ne znači da svoju agresivnost nije iskalio na nekoj drugoj jadnoj starici.
Osim toga – a ovo nećete vjerovati – u srednjoj školi je radio u mesnici.
Bio je mesarov pomoćnik. Nisam mu rekla kako mislim da u ovom slučaju
nije upotrijebljena pila za meso, već sam ga pustila da govori. – Nikada
nije bio vrlo društven, što se opet uklapa u profil: Nastavio je presti svoju
fantastičnu mrežu. A među drugim momcima koji rade na odlagalištu
šuška se da je homoseksualac. – Na osnovi čega? – Na osnovi činjenice da
se ne viđa sa ženama, a izgleda da ga one uopće i ne zanimaju kad drugi
momci bacaju razne primjedbe i šale. Znate već kako je to s gomilom
sirovih momaka. – Opišite mi kuću u kojoj stanuje. Prisjetila sam se foto-
grafije koja mi je stigla putem e-maila. – Drvena katnica s tri spavaonice,
kuhinjom, dnevnom sobom. Srednja klasa na putu osiromašenja. Kao da
im je možda u stara dobra vremena, dok je stari još bio s njima, bilo sasvim
lijepo. – Što se dogodilo ocu? – Pobjegao je prije no što je Keith roden.
Ima li braće, sestara? – Odrasli su, i to već davno. Pretpostavljam da je on
došao neplanirano. Imam dojam da mu gospodin Pleasants nije otac, što
objašnjava zašto je otišao i prije nego što je Keith rođen. – A taj je vaš
dojam temeljen na čemu? upitala sam zajedljivo. –Mojoj intuiciji. Aha.
–Mjesto gdje žive dosta je daleko, oko petnaest kilometara od
odlagališta, na poljoprivrednom dobru, reče Ring. Imaju prilično veliko
74 Patricia Cornwel

dvorište i garažu odvojenu od kuće. Prekrižio je noge i zastao u govoru,

kao da je ono što slijedi jako važno. Unutra ima mnogo alata, i velika rad-
na klupa. Keith kaže da obavlja sitne popravke u kući i da koristi garažu
kad god treba nešto popraviti. A ja sam zapravo vidio i pilu kako visi na
polici s klinovima, kao i mačetu koju, kaže, koristi za raskrčivanje korova
i kudzuaza19
19 Vrsta azijske mahunarke povijuše koja se sadi radi krmiva i kao zaštita

od erozije tla. . Skinuvši sako, pažljivo ga je položio u krilo i nastavio

s prebiranjem po životu Keitha Pleasantsa. – Zacijelo ste imali pristup
mnogim mjestima bez naloga, prekinula sam ga. – Bio je voljan surađivati,
odgovorio je s čudenjem. Hajdemo razgovarati o tome što je u glavi tog
čovjeka. Na to potapše vlastitu glavu. Prvo, pametan je, jako pametan: po
cijeloj kući ima knjiga, časopisa, novina. A pazite ovo. Snimao je na video-
kasete vijesti o ovom slučaju, izrezivao članke iz novina.
– To vjerojatno čini većina ljudi koja radi na tom odlagalištu smeća,
podsjetila sam ga. Međutim, Ringa nije zanimala ni jedna jedina riječ
koju sam izgovorila. – Čita sve moguće vrste krimića. Trilere. Kad jaganjci
utihnu, Crveni zmaj. Toma Clancyja, Ann Rule… Ponovno sam ga preki-
nula jer ga nisam mogla slušati ni trenutka duže. Upravo ste opisali tipičan
američki popis najpopularnijih knjiga. Ja vam ne mogu određivati kako
ćete voditi istragu, ali dopustite da vas pokušam nagovoriti da slijedite do-
kazni materijal… – To i činim, i on je mene bezočno prekinuo. Upravo to
i činim. Upravo to ne činite. Vi čak i ne znate kakav je dokazni materijal.
Niste dobili ni jedan jedini izvještaj bilo iz mog ureda, bilo iz laboratorija.
Niste primili profil od FBI-a. Jeste li uopće razgovarali s Marinom ili
Griggom? – Nikako da se nađemo. Ustao je i ponovno obukao sako. Tre-
baju mi ta izvješća. Zvučalo je poput naredbe. Javna tužiteljica Common-
wealtha će vas nazvati. Usput rečeno, kako je Lucy? Nisam željela da ovaj
čovjek uopće zna ime moje nećakinje, a to se i vidjelo po iznenadenom,
ljutitom pogledu u mojim očima.
– Nisam znala da se vas dvoje poznajete, odgovorila sam hladno.
Prisustvovao sam jednom od njezinih predavanja prije, što ja znam, neko-
liko mjeseci. Govorila je o CAIN-u20
20 CAIN – Crime Artificial Intelligence Network – kompjuterska

mreža za kriminal, zasnovana na umjetnoj inteligenciji. . Zgrabila sam

gomilu smrtovnica koje su me čekale u košarici za dokumente koje još
 Izložena pošasti 75

nisam sredila i stala ih potpisivati. – Nakon toga nas je bila odvela u EST
radi demonstracije robotike, rekao je s vrata. Ima li ona kakvog đečka?
Nisam komentirala. –Mislim, znam da živi s još jednom agenticom. Ali,
one su samo cimerice, je li tako?Ono što se skrivalo iza njegovih riječi bilo
je jasno kao dan, pa sam se ukočila i podigla pogled, a on je zviždućući
izašao. Bijesna, skupila sam u ruke hrpu papira i baš sam ustajala od stola,
kad je u ured ušla Rose. – Mogao bi ostaviti cipele ispod mog kreveta kad
god poželi, rekla je gledajući za Ringom. –Ma, molim vas! Nisam to mo-
gla podnijeti. Mislila sam da ste inteligentna žena, Rose. – A ja mislim da
vama treba šalica toplog čaja, reče ona. Možda. Uzdahnula sam. – Ali prije
toga moramo se pobrinuti za jednu stvar, rekla je na svoj poslovni način.
Znate li nekoga po imenu Keith Pleasants? – Što je s njim? Na trenutak
mi se mozak zablokirao. – U predvorju je, reče ona. Vrlo je uzrujan i odbija
otići prije nego što vas vidi. Krenula sam pozvati osiguranje, ali mislila
sam da bi bilo dobro prvo provjeriti… Izraz na mome licu bio je uzro-
kom što je stala na pola rečenice. – O, moj Bože, uzviknula sam očajno.
Jesu li se on i Ring sreli? Nemam pojma, reče Rose, a sada je već bila jako
zbunjena. Zar nešto nije kako valja? – Ništa nije kako valja. Uzdahnula
sam, odloživši papire natrag na stol. – Onda želite ili ne želite da zovem
osiguranje? – Ne želim. Žustrim sam korakom prošla pokraj nje.
Koraci su mi bili oštri i odlučni dok sam slijedila hodnik prema pred-
njem dijelu zgrade, da bih zatim zašla za ugao i našla se u predvorju u
kojem nikada nije zavladala ugodna atmosfera, bez obzira na to koliko
se ja trudila. Nikakva količina s ukusom odabranog pokućstva niti slika
na zidovima nisu mogli prikriti užasne istine zbog kojih su ljudi ulazili
na ova vrata. Baš poput Keitha Pleasantsa, sjedili bi odrvenjeni na plavo
presvučenom kauču koji je trebao biti neupadljiv i umirujući. Šokirani, ili
bi zurili u prazno, ili bi plakali.
Kad sam otvorila vrata predvorja, uspravio se na noge, očiju podlivenih
krvlju. Nisam mogla biti sigurna je li obuzet gnjevom ili panikom kad je
gotovo skočio na mene. Na trenutak sam pomislila da će me zgrabiti ili da
će početi teturati. No on je tek nemoćno spustio ruke niz tijelo i strijeljao
me pogledom, a lice mu je poprimalo sve smrknutiji izraz kako je bijes u
njemu kipio sve jače i jače.
– Vi nemate nikakva prava govoriti o meni takve stvari! uzviknuo je
stisnutih šaka. Vi me uopće ne poznajete! Ne znate ništa o meni!
76 Patricia Cornwel

– Polako, Keith’; rekla sam mirno, ali glasom koji ne trpi prigovor.
Pokazavši mu rukom da ponovno sjedne privukla sam stolicu kako bih ga
mogla gledati u oči. Disanje mu je bilo ubrzano, sav je drhtao, a u očima
koje su mu se punile suzama bijesa ogledala se povrijeđenost.
– Sreli ste me samo jedanput. Zamahnuo je kažiprstom prema meni.
Samo jedan ušljivi put i pričate takve stvari. Glas mu se gubio. Izgubit ću
posao. Prekrio je usta šakom, boreći se da uspostavi kontrolu nad sobom.
– Prije svega, rekla sam, ja o vama nisam rekla ni jednu jedinu riječ.
Nikome.
Uputio mi je kratak pogled.
– Nemam pojma o čemu vi to govorite. Pogled mi je postojano počivao
na njemu, a govorila sam tiho i s uvjerenjem od kojeg se pokolebao. Voljela
bih kad biste mi objasnili o čemu se radi.
S oklijevanjem me proučavao, a vjera u laži koje su mu bili napričali o
meni stala se kolebati u njegovim očima.
– Vi, dakle, niste razgovarali o meni s istražiteljem Ringom? reče.
Obuzdala sam bijes. Ne.
– On je jutros došao k meni, dok mi je mama još bila u krevetu. Glas
mu je drhtao. Počeo me ispitivati kao da sam kakav ubojica. Rekao je da vi
imate nalaze koji ukazuju ravno na mene, pa da bi mi bilo bolje priznati.
– Nalaze? Kakve nalaze? rekla sam s rastućim gadenjem u glasu. Vlak-
na koja, prema vašim riječima, izgledaju kao da potječu s nečega što sam
imao na sebi onog dana kad smo se upoznali. Da ste rekli kako grada mog
tijela odgovara gradi tijela čovjeka koji je izrezao onaj torzo. Rekao je da
prema snazi kojom je pila prislonjena na kost možete zaključiti kako je
počinitelj otprilike jednako snažan kao i ja. Rekao je kako ćete od mene
tražiti sve i svašta, kako biste mogli izvesti sve one vaše testove. DNA.
Da mislite kako sam se neobično držao onog dana kad sam vas vozio do
mjesta…
Prekinula sam ga. Bože moj, Keith. Nikada u životu nisam čula toliko
sranja. Da sam ikada izgovorila išta od toga što si upravo naveo izgubila
bih posao zbog nekompetentnosti.
 Izložena pošasti 77

– E da, i to, Pleasants se ponovno trgne, a plam u očima ponovno mu

se razgori. Razgovarao je sa svim ljudima s kojima radim! I sada se svi
pitaju nisam li ubojica sa sjekirom. Vidim to po načinu na koji me gledaju.
Briznuo je u plač u trenutku kad su se vrata otvorila i u prostoriju je
ušlo nekoliko pripadnika državne policije. Nisu obraćali pažnju na nas,
već su pritisnuli zvonce da ih netko pusti unutra, jer su se bili zaputili u
mrtvačnicu gdje je Fielding radio na
slučaju smrti jedne pješakinje. Pleasants je bio pretjerano uznemiren
a da bih s njim dalje raspravljala o ovome, a ja sam bila tako razjarena na
Ringa da nisam znala što bih mu više rekla.
– Imate li odvjetnika? upitala sam ga. Odmahnuo je glavom.
–Mislim da bi najbolje bilo da ga pronađete. Ne poznajem ni jednog.
– Javam mogu dati nekoliko imena, rekla sam kad je Wingo otvorio
vrata i ostao osupnut zatekavši Pleasantsa kako plače na kauču.
– Ovaj, doktorice Scarpetta? reče Wingo. Doktor Fielding želi znati
može li slobodno proslijediti osobne stvari pogrebnom društvu. Zakoračila
sam bliže Wingu, jer nisam željela još više uznemiriti Pleasantsa razgovo-
rom o poslovima koji se ovdje obavljaju.
– Policajci su na putu prema mrtvačnici, rekla sam tiho. Ako oni ne
budu željeli osobne stvari, onda da. Proslijedite ih pogrebnom društvu.
Wingo je kao začaran buljio u Pleasantsa, kao da ga odnekud poznaje.
– Slušaj, obratila sam mu se. Daj mu imena i brojeve telefona Jame-
sona i Higginsa.
Bila su to imena dvojice vrlo dobrih odvjetnika u gradu koje sam sma-
trala prijateIjima.
– A onda, molim te, isprati gospodina Pleasantsa.
Wingo je i dalje buljio, kao da ga pogled na tog čovjeka paralizira.
Wingo? Uputila sam mu ispitivački pogled, jer mi se činilo kao da me
nije čuo.
– Da, gospodo. Okrznuo me pogledom.
Zaputila sam se pokraj njega prema mrtvačnici. Morala sam razgov-
arati s Wesleyjem, ali možda sam prije toga trebala doći do Marina. Dok
sam se dizalom spuštala u podrum, u mislima sam se kolebala bih li tre-
bala nazvati javnu tužiteljicu Commonwealtha u Sussex i upozoriti je na
78 Patricia Cornwel

Ringa. U isto vrijeme dok mi se sve ovo motalo po glavi, osjećala sam
golemo sažaljenje prema Pleasantsu. Bojala sam se za njega. Koliko god
da se to sada činilo neizgledno, znala sam da bi ga na kraju mogli optužiti
za ubojstvo.
U mrtvačnici su Fielding i policajci zagledali pješakinju na stolu broj
jedan, a ovoga su puta one uobičajene pošalice medu muškarcima izos-
tale, budući da je žrtva bila devetogodišnja kći jednog gradskog vijećnika.
Rano jutros djevojčica je bila hodala prema autobusnoj postaji, kad je
netko velikom brzinom sletio s ceste. S obzirom na to da na asfaltu nisu
pronađeni tragovi kočenja, prosudili smo da je vozač udario djevojčicu s
leđa a da uopće nije usporio.
– Kako nam ide? upitala sam kad sam im se približila.
– Imamo ovdje stvarno težak slučaj, reče jedan od policajaca, ozbiljnog
izraza lica.
– Otac šizi, reče mi Fielding pregledavajući lećom odjeveno tijelo
djeteta, sakupljajući sitne dokaze.
– Ima li boje? upitala sam, budući da bi nam samo jedna minijaturna
krhotinica bila dovoljna za identifikaciju marke i modela automobila.
– Za sada ne. Moj je zamjenik bio lošeg raspoloženja. Mrzio je ob-
radivati djecu.
Na brzinu sam pogledom obuhvatila poderane, krvave traperice i
djelomični otisak maske automobila na tkanini, u razini bedara. Prednji
ju je branik udario straga u koljena, pa je glavom udarila o vjetrobran. Na
leđima je nosila mali crveni ruksak. Užina u papirnatoj vrećici, knjige, pa-
piri i olovke – stvari koje smo izvadili iz njega kidale su mi srce. Osjećala
sam težinu u prsima.
– Otisak maske čini se dosta visoko, primijetila sam.
– To i ja mislim, progovori drugi policajac. Tako da vam na pamet
padne kamionet ili obiteljsko vozilo za kampiranje. Otprilike u doba kad
se nesreća dogodila, crni Jeep Cherokee viđen je u tom dijelu grada kako
se kreće velikom brzinom.
– Njezin otac zove svakih pola sata. Fielding načas podigne pogled
prema meni. Misli da se ne radi o običnoj nesreći.
– Što točno time želi reći? upitala sam.
 Izložena pošasti 79

– Da je stvar političke prirode. Nastavio je raditi, skupljajući vlakna i

razne druge mrvice koje su ostale na tijelu. Da se radi o ubojstvu.
– Gospode, nadam se da nije u pravu, rekla sam odmičući se od stola.
I ovo je dovoljno loše.
Na čeličnoj radnoj plohi u udaljenom kutu prostorije nalazilo se pri-
jenosno električno kuhalo koje smo koristili za odstranjivanje mesa i mas-
ti s kostiju. Taj je proces posebno neugodan, jer zahtijeva kuhanje dijelova
tijela u desetpostotnoj otopini bjelila. Velik čelični lonac koji je obično
poskakivao na ploči i vonj koji se pritom oslobadao bili su grozni, pa sam
ovaj postupak obično odgađala za noć ili vikend, kad je bilo malo vjero-
jatno da ćemo imati posjetitelje.
Dan ranije bila sam ostavila krajeve kostiju torza da se kuhaju preko
noći. Nije im trebalo puno vremena, pa sam ugasila kuhalo. Izlivši kipuću,
smrdljivu vodu u umivaonik, pričekala sam da se kosti dovoljno ohlade
kako bih ih mogla uzeti u ruku. Bile su čiste i bijele, dugačke kojih pet
centimetara, a na njima su se lijepo mogli vidjeti rezovi i tragovi pile. Dok
sam pažljivo proučavala svaki komad, obuzeo me osjećaj užasa i nevjerice.
– Jack, pozvala sam Fieldinga. Možeš li doći ovamo na trenutak?
Fielding prekine posao i pridruži mi se u mom kutu prostorije. Što je?
upita.
Pružila sam mu jednu kost. Možeš li odrediti koji je kraj odrezan
Strykerovom pilom?
On je stane prevrtati u rukama, zagledajući sad ovaj, sad onaj kraj i
mršteći se. Jeste li ih označili?
– Označila sam koje su lijeve, a koje desne, rekla sam. Ali to je sve.
Trebala sam. No, obično je tako očito koji je kraj koji da su oznake ne-
potrebne.
– Ja nisam nikakav stručnjak, ali da nisam upoznat sa situacijom, rekao
bih da su svi ovi rezovi učinjeni istom pilom. Pružio mi je kost natrag, a ja
sam je stala zatvarati u plastičnu vrećicu za dokazni materijal. Ionako ih
morate odnijeti Canteru, ne?
– Neće biti zadovoljan mnome, rekla sam.
80 Patricia Cornwel

6
Moja je kuća izgrađena od kamena, na rubu naselja Windsor Farms,
starog richmondskog kraja s engleskim nazivima ulica i veIikim zdan-
jima u gregorijanskom i tudorovom stilu, koje bi neki nazvali palačama.
Prozori su bili osvijetljeni, pa sam prolazeći onuda unutra mogla vidjeti
skupocjeni namještaj i lustere i ljude kako se kreću ili gledaju televiziju.
Činilo se da u ovom gradu samo ja navlačim zastore na prozore. Lišće je
počelo padati. Vani je bilo svježe i oblačno, a kad sam skrenula na svoj kol-
ni prilaz, iz dimnjaka je kuljao dim, a prastari Suburban moje nećakinje
bio je parkiran ispred kuće.
– Lucy? pozvala sam je, zatvorivši vrata i isključivši protuprovalni
alarm.
– Ovdje sam, odgovorila je iz onog dijela kuće u kojem je uvijek spav-
ala.
Dok sam koračala prema svojoj radnoj sobi kako bih odložila aktovku
i gomilu papira koje sam donijela kući da bih na njima večeras radila,
Lucy je izašla iz svoje sobe navlačeći preko glave žarkonarančastu ma-
jicu Virginijskog sveučilišta. – Bok. Nasmiješena, zagrlila me, a ja sam
primijetila kako na njoj ima jako malo mekanih mjesta. Odmaknuvši je
od sebe, ali još ne skidajući ruku s nje, dobro sam je odmjerila, kako sam
to uvijek činila. – O-o, reče ona u šali. Vrijeme za inspekciju. Ispružila je
ruke od sebe i okrenula mi leđa, kao da ću je pretražiti. –Ma vidi mudrice,
rekla sam. Istini za volju, bila bih sretnija da je nešto deblja, ali izgledala
je posebno zdravo i lijepo, kestenjaste kratko ošišane kose, ali uobliče ne
u nježnu frizuru. Ni nakon svih ovih godina, nisam je mogla pogledati a
da se ne sjetim one prerano sazrele, prgave desetogodišnjakinje koja na
svijetu zaista nije imala nikoga osim mene. – Dobila si prolaznu ocjenu,
rekla sam. Oprosti što sam došla ovako kasno. – Reci mi ponovno, na
čemu si ono radila? upitala sam, jer me bila nazvala ranije toga dana da me
obavijesti kako ne može stići ovamo prije večere. – Jedan od pomoćnika
javnog tužioca odlučio je navratiti sa svojom svitom. Kao i obično, željeli
su da EST izvede nekakvu predstavu. Zaputile smo se u kuhinju. – Za
tu sam priliku izvukla Tota i Limenog drvosječu, dodala je. Govorila je o
robotima.
 Izložena pošasti 81

– Pokazala sam im optička vlakna, prividnu stvarnost. Ono uobičajeno,

osim što je to stvarno prilična fora. Izbacili smo robote padobranima iz
Hueyaz21
Jedno je bilo sigurno: nije ga trošila na odjeću. Kad god bih je vidjela,
na sebi je imala ili sivožuto terensko odijelo ili trenirku. Tu i tamo odjen-
ula bi traperice i iznošenu jaknu ili kaputić, a kad bih joj ponudila nešto
svoje odjeće koju više ne nosim, izrugivala bi mi se. Nije željela nositi moje
odvjetničke kostime i bluze , a onda su s pomoću mog navodenja laserima
probili rupu u metalnim vratima. – Nadam se da nisi izvodila vratolomije
helikopterima, rekla sam. – To su radili momci. Ja sam svoje pizdarije
obavljala sa zemlje. Uopće joj nije bilo drago zbog toga. Problem je bio u
tome što je Lucy željela izvoditi vratolomije helikopterima. EST je bro-
jio pedeset agenata. Ona je bila jedina žena i bila je sklona ishitrenim i
pretjeranim reakcijama kad joj ne bi dopustili da izvodi opasne stvari koje
ona, prema mom mišljenju, ionako nije trebala izvoditi. No ja, naravno,
nisam bila najobjektivnija osoba za procjenu. –Meni odgovara da se ti
držiš svojih robota, rekla sam, a sada smo već bile u kuhinji. Nešto fino
miriše. Što si pripremila za jelo svojoj umornoj staroj tetki? – Svježi špinat
pirjan s malo češnjaka i maslinova ulja i bifteke koje ću sada baciti na
roštilj. Danas mi je jedini dan u tjednu kad smijem jesti govedinu, a ako
tebi nije, što ti ja mogu. Čak sam se isprsila s bocom stvarno finog vina,
nešto što smo Janet i ja otkrile. – Otkada si agenti FBI-a mogu priuštiti
fino vino? – Hej, reče ona. Ne zaradujem ja baš tako loše. Osim toga,
imam previše posla da bih trošila novac.
21 Bell `Huey’-vrsta helikoptera.

visokih ovratnika, a iskreno govoreći, moja je figura bila punija od

njezina čvrstog i atletski građenog tijela. Vjerojatno joj ništa iz mog or-
mara ne bi ni pristajalo.
Mjesec je bio golem i visio je nisko na oblačnom, tamnom nebu.
Obukle smo jakne, sjele van na stražnju terasu i pijuckale vino dok je
Lucy kuhala. Bila je počela prvo peći krumpire, a to traje neko vrijeme,
pa smo imale vremena za razgovor. Tijekom posljednjih godina naš je
odnos postajao sve manje odnos majke i kćeri, a sve smo više prerastale
u kolegice i prijateljice. Taj prijelaz nije bio lagan, jer često je ona mene
nečemu poučavala, a čak je i radila na nekim mojim slučajevima. Zbog
toga sam se osjećala neobično izgubljenom, budući da više nisam bila sig-
82 Patricia Cornwel

urna koja je moja uloga u njezinu životu, i koliko moći ta uloga sa sobom
nosi.
–Wesley želi da se bacim na ono s AOL-om, govorila mi je. Sussex bez
daljnjega želi pomoć JODSU-a.
– Poznaješ li ti Percyja Ringa? upitala sam, sjetivši se onoga što mi je
rekao u uredu, na što me iznova obuzeo bijes.
– Bio je na jednom od mojih predavanja i ponašao se odvratno, jed-
nostavno nije zatvarao usta. Posegnula je za bocom vina. Kakav napu-
hanko.
Stala nam je puniti čaše. Podigavši poklopac roštilja, vilicom je probola
nekoliko krumpira.
–Mislim da smo spremne, rekla je zadovoljno.
Već nekoliko trenutaka kasnije izašla je iz kuće noseći šnicle. Zacvrčali
su kad ih je položila na roštilj. Nekako je skužio da si mi ti teta. Ponovno
se dotakla Ringa. Ne da je to neka tajna, no on me ispitivao o tome jed-
nom nakon predavanja. Znaš ono, jesi li me ti
poučavala, pomagala mi na mojim slučajevima; kao da ni u ludilu ne
bih mogla raditi to što radim bez tvoje pomoći, takve stvari. Mislim da me
ne ostavlja na miru zato što sam nova i zato što sam žensko.
– To bi mu mogla biti najveća pogreška koju je počinio u životu, rekla
sam.
– I zanimalo ga je jesam li udata. Oči su joj bile sakrivene u sjeni, jer
su joj svjetla terase osvjetljavala samo jednu stranu lica.
–Mene zabrinjava to što ga uistinu zanima, primijetila sam. Okrznula
me pogledom ne prekidajući kuhanje. Ono uobičajeno. Otpisala je to uz
slijeganje ramenima, jer je veći dio vremena bila okružena muškarcima i
nije obraćala pažnju na njihove komentare i poglede.
– Lucy, dao je primjedbu o tebi danas u mom uredu, rekla sam. Uvi-
jenu primjedbu.
– U vezi s čime?
– S tvojim statusom. Tvojom cimericom.
Bez obzira na to koliko smo često ili oprezno razgovarale o tome,
Lucy bi uvijek postala frustrirana i nestrpljiva.
 Izložena pošasti 83

– Bilo to istina ili ne, rekla je, a cvrčanje na roštilju kao da je odgo-
varalo tonu njezina glasa, uvijek bi bilo glasina, zato što sam ja FBI-eva
agentica. To je smiješno. Znam žene koje su udane i imaju djecu, a dečki
i za sve njih misle kako su lezbijke, samo zato što su policajke, agentice ili
rade za Tajnu službu. Neki to misle čak i za tebe. Iz istog razloga. Zbog
tvog položaja, moći koju imaš.
– Ovdje se ne radi o optužbama, podsjetila sam je nježno. Ovdje se
radi o tome može li ti netko nanijeti zIo. Ring je jako prepreden. Pred-
stavlja se kao netko kome se može vjerovati. Rekla bih da mu smeta to što
si ti u FBI-ju, u EST-u, a on nije.
– Mislim da je to već pokazao. Glas joj je bio oštar.
– Samo se nadam da te taj kreten neće i dalje pozivati van.
– Oh, to već radi. Pozvao me već najmanje pet, šest puta. Sjela je. Poz-
vao je van čak i Janet, ako to možeš vjerovati. Nasmijala se. Pa ti vidi što
znači kad čovjek ne kopča. – Problem je u tome što ja mislim da on sve
jako dobro kopča, rekla sam sa zlom slutnjom u glasu. Mislim da gradi
slučaj protiv tebe, da skuplja dokaze. – E pa, nek’ samo skuplja. Naprasno
je prekinula raspravu. Reci mi što se još novo dogodilo danas? Ispričala
sam joj što sam saznala u laboratorijima, pa smo unoseći odreske i vino u
kuću porazgovarale o vlaknima usađenima u kosti žrtve i o analizi koju je
Koss proveo nad njima. Sjele smo za kuhinjski stol na kojem smo upal-
ile svijeću, probavljajući podatke koje bi malo ljudi poslužilo uz hranu.
– Takvu bi podstavu mogli imati zastori u kakvom jeftinom hotelu, reče
Lucy. – Da, ili bi tako nešto mogla imati tkanina za zaštitu namještaja od
prašine, zbog one tvari nalik boji, odgovorila sam. Špinat je odličan. Gdje
si ga nabavila?
– U Ukrop’su22
– Pričaj mi kako stoje stvari između tebe i Janet, nastavila sam. Ona
se i dalje uglavnom bavi uredskim kriminalom u Washingtonu? Ili ovih
dana uspijeva provoditi nešto više vremena u JETI . Dala bih sve na svi-
jetu da imam jedan takav dućan u svom susjedstvu. Dobro onda, taj tip
je umotao žrtvu u tkaninu za namještaj i onda joj rezao udove kroz to?
upitala je zarezavši u odrezak. – Tako se bez daljnjega čini. – Što kaže
Wesley? Pogledala me u oči. – Nisam još imala prilike razgovarati s njim.
Ovo nije bilo posve istinito. Nisam čak ni pokušala nazvati. Na trenutak,
84 Patricia Cornwel

Lucy je šutjela. Ustala je i donijela na stol bocu vode. Onda, koliko dugo
namjeravaš bježati od njega? Pretvarala sam se da je ne čujem, nadajući
se da se neće uhvatiti za to. – Znaš i sama da je baš to ono što radiš. Bojiš
se. – To nije nešto o čemu bismo trebale raspravljati, rekla sam. Pogotovo
ne sada, kad uživamo u tako ugodnoj večeri. Posegnula je za svojom čašom
vina. – Usput rečeno, vino je izvrsno, rekla sam. Poput crnog pinota jer je
vrlo lagano. Nije teško poput merlota. Trenutno nisam raspoložena ni za
što teško. Dobro si odabrala. Nabola je na vilicu još jedan komadić mesa,
shvaćajući što joj govorim.
Lucy je bila zaokupljena mojom tipkovnicom. Stavila je naočale,
a njezino mlado, glatko čelo bilo je blago namršteno od koncentracije.
Spustila sam joj kavu na ? Lucy se kroz prozor zagleda u mjesec polako
vrteći vino u čaši. Trebala bih se baciti na tvoj kompjuter. Dok sam ja
raščišćavala kuhinju, ona je nestala u mojoj radnoj sobi. Dugo je nisam
uznemiravala, ako ništa drugo, zato što sam znala da je ljuta na mene.
Željela je potpunu otvorenost, a ja u tome nikada nisam bila dobra, ni s
kim. Osjećala sam se jadno, kao da sam iznevjerila sve ljude koje volim.
Neko sam vrijeme sjedila za kuhinjskim stolom razgovarajući telefonski s
Marinom, a nazvala sam i majku da vidim što je novo. Zatim sam spravila
kavu bez kofeina i odnijela dvije šalice niz hodnik.
Lanac trgovina živežnim namirnicama. 23 Jedinica za tehnička
istraživanja; u originalu: ERF – Engineering Research Facility.
stol i pogledala preko njezine glave ono što je pisala. Meni to nije
imalo nikakva smisla. Uvijek je bilo tako. – Kako ide? upitala sam.
Vidjela sam odraz vlastita lica na ekranu, a ona je ponovno pritisnula
tipku enter, izvršavajući tako još jednu naredbu u UNIX-u24
– Imaš li Tylenola. – Dobro i ne tako dobro, odgovorila je uz nestrpljiv
uzdah. Problem s aplikacijama kao što je AOL jest da ne možeš ući u trag
nijednom fileu a da ne uđeš u izvorni programski jezik. I sada sam unutra.
A sve zajedno nalikuje na praćenje traga od krušnih mrvica kroz svemir
koji ima više slojeva od glavice luka. Privukla sam stolicu i sjela pokraj nje.
Lucy, rekla sam, kako mi je taj netko poslao te fotografije? Možeš li mi to
objasniti korak po korak? Prestala je tipkati, te je skinula naočale i odložila
ih na stol. Protrljala je lice rukama i stala masirati sljepoočnice kao da je
boli glava.
 Izložena pošasti 85

– Ne smiješ piti acetaminofen s alkoholom. Otvorila sam ladicu i iz-

vadila umjesto toga bočicu Motrina? upitala je.
24 Kompjuterski operativni sustav koji omogućava korištenje većem

broju korisnika i sposoban je za obavljanje većeg broja simultanih za-

dataka. 25 Naziv lijekova od acetaminofena – spoja koji ima analgetska i
antipiretska svojstva slična aspirinu. 26 3o Naziv lijekova od ibuprofena
– analgetik i antipiretik koji ne sadrži steroide . – Za početak, rekla je
progutavši dvije tablete, ovo ne bi bilo tako lako da ime koje koristiš on-
line nije isto kao i tvoje pravo ime: KSCARPETTA. – Namjerno sam
ga učinila laganim, kako bi mi kolege mogli slati e-mailove’; objasnila
sam to još jedanput. – Učinila si ga laganim da bi ti bilo tko mogao po-
slati e-mail. Optuživački me pogledala. Jesi li i ranije dobivala perverzne
poruke? Mislim da je ovo puno ozbiljnije od perverznih poruka. –Mo-
lim te, odgovori mi na pitanje. – Nekoliko stvarčica. Ništa zabrinjavajuće.
Zastala sam, da bih zatim nastavila: Uglavnom nakon što bih bila jako
izložena medijima zbog nekog važnog slučaja, senzacionalnog suđenja i
slično. – Trebala bi promijeniti korisničko ime. – Ne, rekla sam. Deadoc bi
mi mogao poželjeti poslati još štogod. Ne mogu ga sada mijenjati. – Baš
super. Ponovno je stavila naočale. Sad bi se htjela dopisivati s njim. – Lucy,
molim te, rekla sam tiho, a i sama sam počela osjećati naznake glavobolje.
Obje imamo posao koji moramo obavljati. Jedan trenutak je šutjela, a za-
tim se ispričala. Mislim da se radi samo o tome da sam i ja pretjerano
zaštitnički raspoložena prema tebi, kao što si ti oduvijek bila prema meni.
– I još uvijek jesam. Potapšala sam je po koljenu. Dobro, dakle moju je
adresu saznao iz imenika pretplatnika AOL-a, je li tako? Ona klimne
glavom. Porazgovarajmo o podacima koje si ostavila na mreži. – Ništa
osim svoje profesionalne titule, broja telefona u uredu i adrese ureda, rekla
sam. Nisam unijela osobne pojedinosti, kao što su bračno stanje, datum
rodenja, hobi i tako dalje. Nisam tako nepromišljena. – Jesi li pogledala
njegove podatke? upita Lucy. Podatke za deadoc? – Iskreno da ti kažem,
nije mi palo na pamet da ih je uopće ostavio na mreži, rekla sam.
Potištena, prisjetila sam se tragova pile koje nisam mogla razlikovati,
pa me obuzeo osjećaj da sam danas počinila još jednu pogrešku. – O, pa
naravno da jest, Lucy je ponovno nešto utipkavala. On želi da ti znaš tko
je on. Zato ih je i upisao.
86 Patricia Cornwel

Kliknula je na popis korisnika, a kad je otvorila deadocove podatke,

nisam mogla vjerovati u ono što sam vidjela vlastitim očima. Prelazila
sam pogledom preko ključnih riječi preko kojih su ostali korisnici mogli
potražiti bilo koju osobu na koju se te riječi odnose.
Pravnica, obdukcija, šefica, glavni sudski patolog, Cornell, leš, smrt,
odsijecanje udova, FBI, forenzični, Georgetown, Talijanka, Johns Hop-
kins, sudski, ubojica, odvjetnica, medicinski, patologinja, liječnica, ron-
jenje, žena.
Popis se nastavljao navodima profesionalnih i osobnih podataka, ho-
bija i ostalog, svega što opisuje mene.
– Čini se da se deadoc predstavlja kao da si ti, reče Lucy.
Bila sam zaprepaštena i iznenada mi je bilo vrlo hladno. Ovo je ludost.
Lucy odgurne svoju stolicu i pogleda me. On je naveo tvoje podatke.
U kompjuterskom prostoru, na World Wide Webu, oboje ste jedna te ista
osoba s dva različita on-line imena.
– Nismo mi nikakva ista osoba. Ne mogu vjerovati da si to izgovorila.
Uputila sam joj šokirani pogled.
– Fotografije su tvoje i poslala si ih sama sebi. Ništa lakše. Jednostavno
si ih skenirala u svoj kompjuter. Bez frke. Prijenosne skenere u boji može
se dobiti za četiristo, petsto dolara. Priložiš taj file uz poruku deset, koju
pošalješ na ime KSCARPETTA, odnosno samoj sebi, drugim riječima…
– Lucy, prekinula sam je, za ime Božje, sad je bilo dosta. Šutjela je, a na
licu joj se nije ništa dalo pročitati.
– Ovo je nečuveno. Ne mogu vjerovati da govoriš to što govoriš. S
gađenjem sam ustala.
– Da se tvoji otisci nalaze na oružju kojim je počinjeno umorstvo, od-
govori Lucy, zar ne bi željela da ti to kažem?
– Nema mojih otisaka ni na čemu.
– Teta Kay, samo ti hoću reći da te netko tamo vani prati, da se pra-
vi da je ti, na Internetu. Naravno da ti nisi učinila ništa. Ali ono što ti
pokušavam utuviti u glavu jest da svaki put kad netko pretražuje imenik
po predmetima, zato što im treba pomoć stručnjaka kao što si ti, dobije
uza sva druga imena i ime deadoc.
 Izložena pošasti 87

– Kako može znati sve te podatke o meni? nastavila sam. Ja ih nisam

navela. Tamo nema ničega o tome gdje sam studirala pravo, gdje medic-
inu, ništa o tome kako sam podrijetlom Talijanka.
–Možda ih je skupio iz onoga što je tijekom godina objavljeno o tebi.
– Valjda. Osjećala sam se kao da me hvata neka bolest. Bi li voljela
popiti čašicu prije spavanja? Jako sam umorna.
No ona je opet uronila u mračni svemir UNIX-ova okružja sa svim
onim neobičnim simbolima i naredbama, kao što su cat, :q! i vi. Teta Kay,
koju šifru koristiš na AOL-u? upitala me.
– Istu onu koju koristim za sve drugo, priznala sam, znajući da će se
iznova naljutiti na mene.
– Sranje. Nemoj mi reći da ti je šifra još uvijek Sinbad. Podigla je
pogled prema meni.
– Šugava mačka moje majke nije nikada spomenuta ni u čemu što je
ikada napisano o meni, branila sam se.
Promatrala sam je dok je utipkavala naredbu password, nakon čega je
unijela Sinbad. – Zastarijevaju li ti šifre? upitala je kao da bi svi trebali znati
što to znači. – Nemam pojma o čemu pričaš. –Mijenjaš li šifru bar jedan-
put na mjesec? Ne, rekla sam. – Tko još zna tvoju šifru? – Rose. Naravno,
sada je znaš i ti, rekla sam. Nema šanse da je deadoc zna. – Uvijek postoji
način. Mogao se poslužiti UNIX-ovim programom za kodiranje kako bi
kodirao svaku riječ u rječniku. Zatim je mogao usporediti svaku kodiranu
riječ s tvojom šifrom… – Nije to bilo tako komplicirano, rekla sam sig-
urno. Kladim se da tko god da je ovo učinio ne zna ništa o UNIX-u. Lucy
završi s onim što je radila i znatiželjno me pogleda, zavrtjevši naslonjač
na kojemu je sjedila. Zašto to kažeš? – Zato što je mogao najprije oprati
tijelo da se sitni dokazi ne bi zalijepili za mokru krv. Nije nam smio dati
fotografiju njezinih ruku. Sada možda imamo otiske njezinih prstiju. Bila
sam naslonjena na dovratak, držeći se rukama za glavu u kojoj mi je bub-
njalo. Nije on tako pametan. – Možda ne misli da će vam njezini otisci
uopće ikada biti od koristi, reče Lucy ustajući. A usput rečeno, reče zatim
prolazeći pokraj mene, gotovo svaka knjiga o računalima reći će ti da je
glupo kao šifru odabrati ime nekoga tko ti je važan ili ime svoje mačke. –
Sinbad nije moja mačka. Ja nikada ne bih držala nekakvog jadnog sijamca
koji me uvijek promatra ispod oka i prati svaki moj pokret kad god kročim
88 Patricia Cornwel

u kuću svoje majke. – E, zacijelo ti je barem malo drag, jer ga se inače ne

bi željela sjetiti svaki put kad se okačiš na mrežu, oglasila se iz hodnika. –
Uopće mi nije drag, rekla sam.
Sljedećeg je jutra zrak bio krepak i čist poput jesenske jabuke, zvi-
jezde su još bile na nebu, a na cesti su uglavnom bili kamioni na svojim
dugim putovanjima. Sišla sam s autoceste na izlazu za 64 Istok, odmah iza
državnog zemljišta za održavanje sajmova, te sam nekoliko minuta kasnije
polako obilazila rcdove automobila na kratkoročnom parkiralištu rich-
mondskoga medunarodnog aerodroma. Odabrala sam mjesto u S-redu27
OdreBena parkirališta i silos-garaže u SAD-u podijeljeni su u redove
od kojih svaki ima svoje slovo, kako bi se korisnicima omogućilo lakše
pronalaženje automobila. jer sam znala da ću ga se tako lakše sjetiti, pa me
to slovo iznova podsjetilo na šifru koju sam koristila na AOL-u i na još
neke očite nepromišljenosti uzrokovane pretjeranom zaposlenošću. Dok
sam vadila torbu iz prtljažnika, začula sam korake iza sebe, te sam se istoga
trenutka naglo okrenula. – Ne pucaj. Marino podigne ruke u zrak. Vani je
bilo dovoljno hladno da vidim njegov dah. – Bilo bi lijepo kad bi zviždao
ili nešto takvo kad mi se prišuljaš s leđa u mraku, rekla sam zalupivši
vratima prtljažnika. –Ma nemoj. K’o da negativci ne zvižde. Samo dobri
momci k’o šta sam ja. Zgrabio je moj kovčeg. Da ti uzmem i ovo?
Posegnuo je prema tvrdoj, crnoj Pelicanovoj28
– Na onom koji imam otkada sam bio mali. Aljaska, Las Vegas i
Grand Ole Opry škrinjici koju sam danas nosila sa sobom u Memphis,
gdje je bila već nebrojeno puta. Unutra su se nalazili ljudska kralježnica
i kosti, dokazni materijal koji nisam mogla pustiti iz ruku. – Ovo ostaje
prikovano za mene, rekla sam zgrabivši škrinjicu i svoju aktovku. Stvarno
mi je žao da te tako gnjavim, Marino. Jesi li siguran da je baš neophodno
da pođeš sa mnom? . To smo do sada bili već nekoliko puta raspravili,
ali ja sam i dalje vjerovala da bih trebala putovati sama. Nisam vidjela
smisao u tome da me prati. – K’o šta sam ti rek’o, neka zvjerčica se poi-
grava s tobom, reče on. Ja, Wesley, Lucy, cijeli šugavi FBI misli kako bi’
treb’o ić’ s tobom. Prije svega, na isti ovakav izlet ideš u svakom novom
Mesarevom slučaju, tako da je post’o predvidljiv. A osim toga, u novinama
je pisalo da ti pomaže taj tip sa Sveučilišta u Tennesseeju. Parkirališta su
bila osvijetljena i puna automobila, a nisam mogla ne primijetiti ljude koji
su polako vozili uokolo, u potrazi za mjestom koje nije baš kilometrima
 Izložena pošasti 89

udaljeno od terminala. Pitala sam se što još deadoc zna o meni, kajući
se što nisam odjenula nešto deblje od balonera. Bilo mi je hladno, a bila
sam zaboravila i rukavice. – Osim toga, doda Marino, nikad nisam bio u
Gracelandu. Isprva sam mislila da se šali. Na popisu mi je, nastavi on. Na
kakvom popisu?
Naziv kovčega koji ne propuštaju prašinu, vodu i zrak. 29 Tjedna ra-
dioemisija u kojoj se iz Nashvillea u Tennesseeju pušta country glazba još
od 1925. Iz te je emisije izrastao turistički kompleks Opryland smješten
pokraj Nashvillea. , reče, kao da ga to ispunjava radošću. Šta ti nemaš
nijedno mjesto na koje bi otišla da možeš radit’ šta god oćeš? Sada smo
već bili na terminalu, a on mi je pridržavao vrata. – Imam, rekla sam. Moj
vlastiti krevet u mojoj vlastitoj kući. Zaputila sam se prema šalteru Delte,
podigla naše karte i krenula na kat. Kao i obično u ovo doba, ništa nije
radilo osim osiguranja. Čim sam svoj kovčežić položila na pokretnu traku
koja ga je provela kroz rendgensko zračenje, znala sam što će se dogoditi.
– Gospođo, to ćete nam morati otvoriti, rekla je službenica u uniformi.
Otključala sam škrinjicu i oslobodila poklopac. Unutra, udobno smještene
u stiroporu, ležale su najlonske vrećice s kostima. Žena raskolači oči. – Već
sam prolazila kroz ovakve situacije, objasnila sam joj strpljivo. Ispružila je
ruku prema jednoj od vrećica. –Molim vas, nemojte ništa dirati, upozo-
rila sam je. Ovo je dokazni materijal u slučaju ubojstva. Sada je iza mene
bilo još nekoliko putnika i svi su pažljivo slušali svaku moju riječ.– Ali,
moram ih pogledati. – Ne možete. Izvadila sam svoju mjedenu značku
patologa i pokazala joj je. Ako dotaknete bilo što iz ovog kovčega, morat
ću vas uključiti u popis osoba koje su bile u dodiru s dokaznim materija-
lom, kad ovaj slučaj napokon dospije na sud. Dobit ćete sudski poziv za
svjedočenje. To je bilo otprilike sve objašnjenje koje joj je bilo potrebno,
pa me pustila. – Ovi su glupi k’o mrkla noć, promrmlja Marino kad smo
krenuli dalje. – Žena samo radi svoj posao, odgovorila sam. – Vidi, reče
on. Ne letimo kući do sutra ujutro, šta znači da ćemo, ako ti ne provedeš
cijeli božji dan razgledavajuć’ nečije kosti, imat’ malo slobodnog vremena.
– Možeš sam otići u Graceland. Ja imam gomilu posla koju mogu
napraviti u hotelskoj sobi. Osim toga, sjedim u dijelu za nepušače. Odab-
rala sam sjedište kad smo stigli do našeg izlaza. Dakle, ako želiš pušiti,
morat ćeš otići tamo prijeko. Prešao je pogledom preko ostalih putnika
koji su poput nas čekali na ukrcaj. Zatim je spustio pogled prema meni.
90 Patricia Cornwel

– Znaš šta, doktorice? rekao je. Tvoj je problem to šta se mrziš zabav-
ljat’.
Izvadila sam jutarnje novine iz aktovke i protresla ih da se rastvore.
Sjeo je do mene. Kladim se da nikad nisi ni slušala Elvisa. Kako sam
mogla ne slušati Elvisa? Na radiju je, na televiziji, u dizalima.
– On je kralj.
Uputila sam mu pogled preko ruba novina.
– Njegov glas, sve šta ima veze s njim. Nikada nije postoj’o niko poput
njega, nastavi Marino kao da se zaljubio u Elvisa. Mislim, to ti je k’o
klasična glazba i oni slikari koje tol’ko voliš. Ja mislim da se takvi ljudi
radaju samo jednom na svakih nekol’ko stotina godina.
– Znači, sada ga usporeduješ s Mozartom i Monetom. Okrenula sam
stranicu, zamorena lokalnom politikom i poslovnim vijestima. E, nekad
si stvarno šugavi snob. Ustao je, mrzovoljan. A možda bi bar jednom u
životu mogla razmislit’ o tome da odeš na neko mjesto gdje bi’ ja htio otić’.
Si me ikad vidjela kako kuglam? Gnjevno je zurio u mene, vadeći cigarete.
‘Si ikad rekla lijepu riječ o mom kamionetu? Si ikad otišla sa mnom na
pecanje? Si ikad jela kod mene? Ne, uvijek ja moram ić’ k tebi, jer ti živiš
u prihvatljivom dijelu grada.
– Kad ti budeš kuhao za mene, navratit ću, rekla sam, ne dižući pogled
s novina.
Ljutito se udaljio, a ja sam osjećala na nama poglede nepoznatih ljudi
oko nas. Pretpostavila sam kako svi misle da smo Marino i ja par koji se
već godinama ne slaže. Nasmiješivši se sama sebi, okrenula sam stranicu.
Ne samo da ću poći s njime u Graceland, već sam ga večeras namjeravala
odvesti na neko jelo s roštilja.
Budući da se činilo kako iz Richmonda nitko ne može izravno poletjeti
ni u koje drugo odredište do Charlotte, naš su let skrenuli najprije prema
Cincinnatiju, gdje smo morali presjesti. U podne smo stigli u Memphis,
pa smo se smjestili u hotel Peabody. Uspjela sam nam isposlovati vladin
popust, što je iznosilo sedamdeset tri dolara za noć, a Marino se osvrtao
oko sebe, sramežljivo odmjeravajući veličanstveno predvorje prepuno vit-
raja i vodoskoka s divljim patkama.
 Izložena pošasti 91

– Isusa ti boga, reče on. Nikad do sad nisam vidio gajbu sa živim pat-
kama. Vidi, posvuda su.
Ulazili smo u restoran, koji je nosio zgodno ime Divlja patka, a u čijim
su vitrinama stajali izloženi umjetnički predmeti s temom pataka. Na zi-
dovima su visjele slike pataka, a osoblje je na prslucima i kravatama imalo
izvezene patkice.
– Na vrhu imaju palaču pataka, rekla sam. I dva puta na dan odmo-
tavaju im crveni sag, dok ove dolaze i odlaze uz zvuke koračnica Johna
Philipa Sousae.
– Nema šanse.
Rekla sam hostesi da bismo željeli stol za dvoje. U dijelu za nepušače,
dodala sam.
Restoran je bio prepun muškaraca i žena koji su nosili velike kar-
tice s imenima zbog neke konferencije o nekretninama koja se održavala
u hotelu. Sjedili smo tako blizu drugim ljudima da sam mogla pročitati
izvješća koja su pregledavali i čuti o čemu razgovaraju. Naručila sam samo
pladanj svježeg voća i kavu, dok je Marino uzeo svoju uobičajenu porciju
prženih pljeskavica.
– Srednje pečenih, rekao je.
– Dobro pečenih. Uputila sam Marinu važan pogled. Da, da, dobro.
Slegnuo je ramenima. – Escherichia coli koja uzrokuje crijevna krvarenja,
rekla sam mu kad se konobar udaljio. Vjeruj mi. Nije toga vrijedno. –
Šta ti nikad ne poželiš napravit nešto šta ti škodi? upita Marino. Do-
imao se potištenim i iznenada mi je izgledao star, sjedeći tako meni preko
puta na ovom prekrasnom mjestu gdje su Ijudi bili lijepo odjeveni i bolje
plaćeni od jednog policijskog kapetana iz Richmonda. Marinova se kosa
tako prorijedila da je sada tvorila tek krug neposlušnih resica iznad ušiju,
poput zamućene srebrne aureole nemarno gurnute malo niže nego što
je uobičajeno. Otkada ga poznajem nije izgubio ni grama, tako da mu se
trbuh još izdizao iznad pojasa i doticao rub stola. Ne bi prošao ni jedan
dan a da se ne zabrinem za njega. Nisam mogla ni zamisliti da bih jednoga
dana morala početi raditi bez njega. U jedan i trideset otišli smo iz hotela
u unajmljenom automobilu. Marino je vozio, jer nikada nije htio pristati
ni na što drugo, pa smo se uključili na aveniju Madison i nastavili se voziti
prema istoku, sve dalje od rijeke Mississippi. Sveučilišne zgrade od opeke
92 Patricia Cornwel

bile su nam tako blizu da smo do njih mogli i prošetati, a Regionalni

forenzični centar nalazio se preko puta trgovine automobilskim gumama
i Centra za darivanje krvi. Marino je parkirao iza zgrade, nedaleko od
glavnog ulaza u ured sudskog patologa. Tu su službu osnovale okružne
vlasti, a veličinom je više ili manje odgovarala mojem središnjem uredu
u Richmondu. U njoj su radila tri forenzična patologa i dva forenzična
antropologa, što je bilo vrlo neobično i poželjno, jer bih ja bila iznimno
zadovoljna kad bih imala nekoga poput doktora Davida Cantera među
svojim osobljem. Memphis je još po nečemu bio različit, a ta se razlika
nikako ne bi mogla svrstati u povoljne karakteristike. Šef centra bio je
uključen u dva možda i najrazvikanija slučaja u zemlji. Obavio je obdukci-
ju Martina Luthera Kinga i bio svjedokom obdukcije nad Elvisom. – Ako
je tebi svejedno, reče Marino kad smo izašli iz auta, mislim da ću malo
telefonirat’ dok ti radiš svoje. – Može. Sigurna sam da ćemo pronaći neki
ured kojim se možeš poslužiti. On zaškilji prema jesenje plavom nebu, a
zatim se stane u hodu obazirati oko sebe. Ne mogu vjerovat’ da sam ovdje,
reče. Ovdje su mu napravili obdukciju. – Ne, rekla sam, jer sam točno
znala o kome priča. Obdukcija Elvisa Presleyja obavljena je u Memori-
jalnoj baptističkoj bolnici. Nikada nije dospio ovamo, premda je trebao.
– Kako to? – Prema tom su se slučaju ophodili kao prema prirodnoj smrti,
odgovorila sam. – Pa, i bila je to prirodna smrt. Umro je od infarkta. – Is-
tina je da mu je srce bilo u groznom stanju’; rekla sam. Ali nije ga to ubilo.
Njegova je smrt rezultat upotrebe više različitih droga.
– Njegova je smrt rezultat pukovnika Parkera30
Elvisov managen , promrmlja Marino kao da bi najradije ubio tog
čovjeka. Uputila sam mu površan pogled dok smo ulazili u zgradu. Elvis
je u sebi imao deset vrsta droge. Trebalo ga je tretirati kao nesretan slučaj.
Žalosno je to. – A sigurni smo da je to zaista bio on, reče zatim Marino.
O, za Boga miloga, Marino! – Šta? Ti si vidjela fotke? Znaš sto posto da
je to bio on? nastavio je.
– Vidjela sam ih. I da, znam sto posto, rekla sam zastavši kod recepcije.
I? Šta ima na njima? Nije prestajao. Mlada žena po imenu Shirley, koja
me i ranije dočekivala, čekala je da se Marino i ja prestanemo prepirati.
– To se tebe ne tiče, rekla sam mu slatko. Shirley, kako ste? – Ponovno
ste tu? Nasmiješila se. – Ali, nažalost, s lošim vijestima, odgovorila sam.
Marino stane rezuckati nokte svojim džepnim nožićem, ogledavajući se
 Izložena pošasti 93

oko sebe, kao da bi u zgradu svakoga trenutka mogao ušetati sam Elvis. –
Doktor Canter vas očekuje, reče djevojka. Dođite. Odvest ću vas. Marino
je odšetao negdje niz hodnik kako bi obavio svoje telefonske razgovore, a
mene su uveli u skroman ured čovjeka kojeg sam poznavala još otkad je
bio stažist na Sveučilištu u Tennesseeju. Kad sam ga prvi put srela, Canter
je bio Lucynih godina.
Odan forenzičnom antropologu, doktoru Bassu, osnivaču postaje za
ispitivanje raspadanja organskih tvari u Knoxvilleu, poznate pod imenom
Farma leševa, Canter je učio pod paskom većine velikana na tom području.
Smatrali su ga najistaknutijim stručnjakom na svijetu za tragove pile, a ja
nisam bila sigurna što je to toliko posebno u ovoj državi, poznatoj po Vol-
sima31 i po Danielu Booneu.
Košarkaška ekipa sa Sveučilišta u Tennesseeju. Američki pionir
(1734.–1820, poznat po istraživanjima regije Kentuckyja. . Činilo se da
Tennessee potpuno kontrolira tržište stručnjaka za određivanje vremena
smrti i za ljudske kosti. – Kay. Canter ustane ispruživši ruke prema meni.
– Dave, uvijek si tako ljubazan, pa me primiš i kad se najavim samo dan
ranije. Sjela sam na stolicu preko puta njegova radnog stola. – Pa, grozno
mi je ovo kroz što prolaziš. Imao je tamnu kosu začešljanu od čela, tako da
bi mu pala na oči svaki put kad bi spustio glavu. Neprestano ju je sklan-
jao s čela, no činilo se da je posve nesvjestan tog pokreta. Lice mu je bilo
mladenačko i nepravilno na neki zanimljiv način, s istaknutom vilicom i
nosom i preblizu primaknutim očima. – Kako su Jill i djeca? raspitivala
sam se. – Sjajno. Ponovno očekujemo dijete. Čestitam. Znači, bit će ih
troje? – Četvero. Usne su mu se rastegnule u još širi osmijeh. Ne znam
kako to radite, rekla sam iskreno. – Sama radnja je najlakši dio. Kakve si
mi drangulije donijela? Položivši čvrstu škrinjicu na rub njegova stola,
otvorila sam je i izvadila dijelove kosti zatvorene u plastične vrećice. Pre-
dala sam mu ih, a on najprije izvadi lijevu bedrenu kost. Proučavao ju je
uz pomoć povećala pod svjetlošću svjetiljke, polako je okrećući po dulji-
ni. – Hmmm, reče. Dakle, nisi izdubila rupicu na dijelu koji si ti rezala.
Ovlaš me pogledao. Nije me korio; jednostavno me podsjetio na to, pa
sam iznova osjetila bijes na samu sebe. Obično sam bila tako pažljiva.
Ako sam po ičemu poznata, onda je to po opsesivnoj opreznosti. – Bila je
to pretpostavka, očito pogrešna, rekla sam. Nisam očekivala da ću otkriti
kako se ubojica poslužio pilom čije su karakteristike vrlo slične obilježjima
94 Patricia Cornwel

moje pile. – Obično rijetko koriste koriste pile. Odmaknuo je svoju sto-
licu i ustao. Ja zapravo, nikada nisam imao takav slučaj; tragove takve pile
proučavao sam samo teoretski, ovdje u laboratoriju. – Znači, radi se o
tome. To sam i mislila.
– Ne mogu ništa reći sa sigurnošću dok ih ne postavim pod mikroskop.
Ali oba kraja izgledaju kao da su prepiljeni Strykerovom pilom. Skupio je
vrećice s kostima, pa sam krenula za njim u hodnik, a zle slutnje u meni
postajale su sve gore. Nisam znala što ćemo učiniti ako ne uspije razaznati
koji je koji trag. Ovakva je pogreška dovoljna da slučaj posve propadne na
sudu. – Znam da mi vjerojatno nećeš reći bogzna što o kosti kralježnice,
rekla sam, jer je ta kost trabekularna, manje gustoće od ostalih kostiju,
pa zato nije dobra površina za tragove oruđa. – Ne škodi ako je doneseš.
Možda nam se posreći, reče Canter kad smo ušli u njegov laboratorij.
Unutra nije bilo ni centimetra slobodnog prostora. Stotridesetlitarske
bačve tvari za razmašćivanje i poliuretanskog laka stajale su gdje god je
bilo mjesta. Police koje su se protezale od poda do stropa bile su pretrpane
zapakiranim kostima, a smještene u kutijama i na kolicima stajale su sve
vrste pila poznatih čovjeku. Slučajevi s rezanjem udova relativno su rijetki,
a meni su bila poznata tek tri očita motiva za razrezivanje žrtve. Olakšan
prijevoz tijela. Usporena, ako ne i onemogućena identifikacija. Ili, jed-
nostavno, ubojičina izopačenost. Canter privuče tronožac bliže operaci-
jskom mikroskopu opremljenom kamerom. Pomakne u stranu pladanj s
polomljenim rebrima i štitnom hrskavicom na kojima je zacijelo radio
prije mog dolaska. – Ovog su tipa, između ostalog, nogom udarili u grlo,
reče odsutno navlačeći kirurške rukavice. – U kako krasnom svijetu živimo,
primijetila sam na to. Canter otvori vrećicu s plastičnim zatvaračem u
kojoj se nalazio segment desne bedrene kosti. Budući da je nije mogao
postaviti pod mikroskop a da ne odsiječe dio kosti koji bi bio dovoljno
tanak da tamo stane, zalnolio me da pridržim pet centimetra dugačku
kost uz rub stola. Zatim je savio tubas tolike jačine dvadeset i pet decibela
tik do jedne od prepiljenih površina. – Definitivno se radi o Strykerovoj
pili, reče zavirujući u leće. Za ovako glatke površine moraš imati oštricu
vrlo brzog kretanja naprijed-natrag. Izgleda kao uglačani kamen. Vidiš?
Odmaknuo se u stranu, pa sam i ja bacila pogled. Kost je bila rezana blago
ukoso, poput lagano namreškane zaleđene vode, i sjajila se. Za razliku od
svih drugih električnih pila, Strykerova ima oscilirajuću oštricu koja ne
 Izložena pošasti 95

radi prevelike pokrete. Takva pila ne reže kožu, već samo tvrdu površinu
na koju se pritisne, poput kosti ili gipsa kad ga ortoped skida s ruke ili
noge koja zacjeljuje. – Očito je, rekla sam, da sam ove poprečne rezove koji
prolaze sredinom kosti napravila ja. Kako bih izvadila koštanu srž, radi
analize DNA. – Ali tragove noža nisi. Ne. Bez daljnjega nisam. – Dobro, s
njima ionako najvjerojatnije nećemo imati mnogo sreće: Noževi u načelu
prikrivaju vlastite tragove, osim u slučajevima kada su kost ili hrskavica
žrtve rascijepani ili izbodeni.
– No, dobra vijest jest da je kost nekoliko puta načeta prije no što je
prepiljena, te da imamo jednu širu usjekotinu i broj zubaca po centime-
tru33
Ja o pilama nisam znala ništa prije nego što sam počela provoditi tol-
iko vremena s Canterom. Kost je izuzetno dobra površina za pronalaženje
tragova oruda, jer se, kad je zubac pile zareže, odmah stvori utor ili usjeko-
tina. Proučavajući stijenke i dno ; reče Canter, izoštravajući sliku dok sam
ja i dalje čvrsto držala kost.
33 U originalu: TPI – teeth per inch.

usjekotine pod mikroskopom, može se odrediti krajnja krhotina kosti,

na mjestu gdje je pila izašla. Odredivanjem obilježja pojedinačnih zubaca,
broja zubaca po centimetru, razmaka između zubaca i razmaka kružnih
slojeva kostiju, može se otkriti oblik oštrice.
Canter nagne tubus mikroskopa, kako bi izoštrio izbrazdanost
površine i iskrivijenja.
– Vidiš kako je oštrice zaobljena. Pokazao mi je gdje je netko zarinuo
oštricu pile u kost, da bi zatim pokušao iznova negdje drugdje.
– To nisam učinila ja, rekla sam. Barem se nadam da nisam tako
nevješta.
– Budući da je ovo kraj na kojem se nalazi većina rezova nožem, složit
ću se s time da ovaj kraj nisi rezala ti. Tko god da jest, zacijelo je najprije
zarezao nečim drugim, budući da oscilirajuća oštrica ne reže meso.
– A što mi možeš reći o oštrici pile? upitala sam, jer sam točno znala
čime sam se poslužila u mrtvačnici.
– Zupci su veliki i ima ih sedam po centimetru. Dakle, vjerojatno se
radi o oštrici koja se koristi u obdukcijama. Hajdemo okrenuti kost.
96 Patricia Cornwel

Učinila sam tako, pa Canter usmjeri svjetlost na drugi kraj, gdje nije
bilo više pokušaja zarezivanja. Površina je bila uglačana i namreškana kao
i ona druga, ali Canterovu pronicavu oku ne i jednaka.
– Električna pila za obdukcije sa širokom oštricom za odvajanje udo-
va, reče on. Rez je načinjen prolaskom pile u više smjerova, budući da
je promjer oštrice premalen da bi prerezao cijelu kost u jednom pote-
zu. Prema tome, tko god da je ovo rezao, mijenjao je pravac, zarezivao iz
različitih uglova, i to vrlo vješto. Utori su tek blago nakrivljeni. Minimal-
no okrhnuće na mjestu izlaza. Što ponovno ukazuje na veliku vještinu u
baratanju pilom. Malo ću uvećati da vidimo možemo li naglasiti razmake.
Mislio je na razmak izmedu zubaca.
– Razmak izmedu pojedinih zubaca iznosi nula cijelih sedamnaest.
Što znači da ih je šest po centimetru, prebrojio ih je. Pravac rezanja jest
naprijed-natrag nazubljenim rubom. Dajem svoj glas da je ovo tvoje djelo.
– Uhvatio si me, rekla sam s olakšanjem. Kriva sam po svim točkama
optužnice.
– I mislio sam. I dalje je promatrao kost. Ne bih ni pomislio da za bilo
što koristiš kružnu oštricu.
Goleme kruine obdukcijske oštrice teške su i imaju neprekinute
pokrete, te jaee,oštećuju kost. Takva se oštrica uglavnom koristi u labora-
torijima ili ambulantama za odstranjivanje gipsa.
– Kružnu oštricu katkada koristim na životinjama, rekla sam.
– Na dvonožnim ili ćetveronoŽnim Životinjama?
– Vadila sam ja već metke iz pasa, ptica, mačaka, a jednom zgodom čak
i iz pitona ustrijeljenog u raciji, odgovorila sam.
Canter je sada proučavao sljedeću kost. A ja sam mislio da se samo ja
zabavljam na poslu.
– Ne misliš li da je neobično da se netko posluži mesarskom pilom u
četiri slučaja uklanjanja udova, a onda se iznenada prebaci na električnu
obdukcijsku pilu? upitala sam.
– Ako je točna tvoja teorija o slučajevima u Irskoj, onda se radi o devet
slučajeva u kojima se poslužio mesarskom pilom, reče Canter. Pridrži mi
ovo, molim te, točno ovako, da dobijem sliku.
 Izložena pošasti 97

Uhvatila sam dio lijeve bedrene kosti vršcima prstiju, a on stisne puce
na kameri.
– No, da ti odgovorim na pitanje, reče. Mislim da je to krajnje neobično.
Radi se o dva različita profila ljudi. Mesarska je pila ručna, nasilna, obično
ima četiri zupca po
centimetru. Prolazi kroz tkivo i u svakom potezu razara velik dio kosti,
njeziiii su tragovi grublji, i ukazuju na nekoga tko je vješt i snažan. A ne
smijemo zaboraviti ni to da je u svim ranijim slučajevima počinitelj rezao
kroz zglobove, a ne kroz same kosti, što je također vrlo rijetko. – Nije to
ista osoba. Iznova sam naglas izgovorila svoje uvjerenje u koje sam bivala
sve sigurnija. Canter uzme kost iz moje ruke i pogleda me. I ja kažem. Kad
sam se vratila u predvorje ureda sudskog patologa, Marino je još bio pri
telefonu u prostoriji na dnu hodnika. Malo sam pričekala a potom izašla
van jer sam imala potrebu udahnuti svježi zrak. Htjela sam vidjeti sunce i
prizore koji nisu bili divljačke prirode. Prošlo je nekih dvadesetak minuta
prije nego što je Marino napokon izašao i pridružio mi se pokraj automo-
bila. – Nisam znao da si ovdje, reče. Da mi je ne’ko rek’o, bio bi’ siš’o s tele-
fona. – Nema problema. Dan je prekrasan. – Kako je bilo? upita, smjestivši
se na vozačevo sjedište. Ukratko sam ga o svemu izvijestila dok smo sjedili
na parkiralištu, ne pokazujući namjeru da krenemo bilo kamo. – Idemo
natrag u Peabody? upita Marino, palcem lupkajući po upravljaču. – Ne,
rekla sam. Graceland bi mogao biti baš ono što je liječnik preporučio. Ma-
rino ubaci mjenjač u brzinu, ne mogavši obuzdati širok osmijeh koji mu
je ozario lice. –Moramo se dokopati Fowlerove autoceste, rekla sam jer
sam bila proučila kartu. – Kad bi mi bar mogla nabavit’ izvještaj s njegove
obdukcije, Marino se ponovno vrati na to. Hoću vidjet’ svojim očima šta
mu se dogodilo. I onda ću znat’ i više me to neće žderat’. – Što te zanima?
Pogledala sam ga. – Je1’ bilo onako k’o šta su rekli? Je1’ umro na zahodu?
To me uvijek izjedalo. Znaš kol’ko sam takvih slučajeva vidio? Okrznuo
me pogledom. Nema veze jesi ti neki bezvezni dripac il’ si predsjednik
Sjedinjenih Država. Završiš s crvenim krugom oko dupeta. Nemaš pojma
kako se nadam da se to neće dogodit’ meni. – Elvisa su pronašli na podu
u njegovoj kupaonici. Bio je nag i da, vjeruje se da je skliznuo sa svoje
zahodske školjke od crnog porculana. – Ko ga je naš’o? Marina kao da je
obuzela neka nelagodna čarolija. – Cura koja je spavala u sobi do kupa-
98 Patricia Cornwel

onice. Barem se tako priča, rekla sam. – Misliš, uš’o je unutra, osjeć’o se
dobro, sjeo na školjku i bum? Bez nekih znakova upozorenja il’ nešto?
– Sve što ja znam jest da je rano tog jutra igrao racquetball34
34 Igra slična squashu koja se takoder igra u zatvorenom prostoru, nešto

većim reketima i lopticom koja odskakuje više od loptice za squash i da je

izgledao zdrav, rekla sam. – Zezaš me. Marinova je znatiželja bila neza-
sitna. E, vidiš, taj dio nisam nikad čuo. Nisam pojma im’o da je uopće znao
igrat’ racquetball. Vozili smo se kroz industrijsku zonu, a s obje strane
ceste vidjeli smo vlakove i kamione i prastara vozila za kampiranje koja
su se nudila na prodaju. Graceland je stajao među jeftinim motelima i
dućanima, i nije izgledao tako veličanstveno, s obzirom na okoliš. Svijet-
losiva kamena palača s posve neumjesnim stupovima, poput kakva vica ili
scenografije za loš film. – Ti vrapca, reče Marino skrenuvši na parkiralište.
Vidi ti to. Sveca mu. Parkirajući auto pokraj nekog autobusa, nastavio se
diviti kao da se radi o Buckinghamskoj palači.
– Znaš, volio bi’ da sam ga poznav’o, reče čeznutljivo. – Možda bi ga i
upoznao da se čovjek bolje brinuo o vlastitom zdravlju. Otvorila sam svoja
vrata kad je on zapalio cigaretu. Sljedeća smo dva sata lutali kroz gomile
pozlata i zrcala, čupavih sagova i pauna od obojenog stakla, dok nas je El-
visov glas pratio kroz svoj svijet. Autobusima su u Graceland stigle stotine
obožavatelja, a strastveno divljenje koje su osjećali za ovog čovjeka ogleda-
lo im se na licima dok su hodali uokolo slušajući snimljeni glas koji ih je
vodio u obilazak. Mnogi su položili cvijeće, razglednice i pisma na Elvisov
grob. Neki su plakali, kao da su ga nekada dobro poznavali. Tumarali smo
oko njegovih ljubičastih i ružičastih Cadillaca, Stutz Blackhawka i kroz
muzej ostalih automobila. Vidjeli smo njegove avione i njegovu streljanu,
te Zlatnu dvoranu s vitrinama u kojima su stajale nagrade Grammy, zlatne
i platinaste ploče, te trofeji i druge nagrade koje su zadivile čak i mene.
Dvorana je bila duga barem dvadeset pet metara. Nisam mogla odvojiti
pogled od veličanstvenih kostima punih zlatnih niti i šljokica, od foto-
grafija na kojima sam vidjela Ijudsko biće zaista fantastične senzualne
ljepote. Marino je otvoreno buljio u sve oko sebe, a izraz koji je graničio s
boli na njegovu licu podsjećao me na ljubav nedoraslog šteneta, dok smo
korak po korak obilazili prostorije palače. – Znaš, nisu htjeli da se doseli
ovamo kad je kupio imanje, objavio je kad smo napokon ponovno bili vani
i kad nas je ponovno prihvatilo svježe jesenje poslijepodne. Neki snobovi
 Izložena pošasti 99

u ovom gradu nikad ga nisu prihvatili. Mislim da ga je to na neki način

boljelo, možda ga je to i dokrajčilo. Znaš, možda je zato pio analgetike. –
Popio je on više od analgetika, ponovila sam još jedanput dok smo hodali
prema autu.– Da si ti onda bila sudski patolog, bi ti radila obdukciju?
Izvadio je cigarete. – Bez daljnjega. – I ne bi mu prekrila lice? Doimao
se pomalo uvrijeđeno kad je kresnuo upaljač. – Naravno da ne bih. – Bez
mene. Odmahnuo je glavom, uvlačeći dim. Nema jebene šanse da bi’ se
uopće htio nalazit’ u istoj prostoriji.
– Da je bar bio moj slučaj, rekla sam. Ne bih ga uvela kao slučaj
prirodne smrti. Svijet bi trebao znati istinu, tako bi se možda netko i za-
mislio prije no što se nakljuka Percodana35
35 Kombinacija polusincccičkog narkocika oksikodona i aspirina, . Sada

smo stajali ispred jednog od dućana sa suvenirima, a unutra su se ljudi

gurali oko televizijskih ekrana na kojima su prikazivali Elvisove videos-
nimke. Kroz vanjske zvučnike čuli smo da pjeva Kentucky Rain’; onim
svojim moćnim, šeretskim glasom, glasom posve drugačijim od svih dru-
gih koje sam ikada čula. Krenula sam dalje, izrekavši istinu. – I ja sam
njegova obožavateljica i imam kod kuće prilično bogatu zbirku njegovih
CD-a, ako te baš zanima, obratila sam se Marinu. Nije mogao vjerovati.
Bio je oduševljen. – Ali cijenila bih da to ne rastrubiš na sve strane. – I
sve ove godine šta te znam nisi mi to rekla? uzviknuo je. Ne zezaš me,
je1? Nikad to ne bi’ pomislio. Nikad, ni za milion godina. Hej, onda ti je
možda sad jasno da i ja imam ukusa. Ovo se nastavilo i dok smo čekali da
nas autobus vrati na parkiralište, a zatim i u autu.
– Sjećam se da sam ga jednom gled’o na televiziji, dok sam još bio
klinac u New Jerseyu, govorio je Marino. Stari mi je doš’o kući pijan, k’o i
obično, i počeo je urlat’ na mene da prebacim kanal. Nikad to neću zabo-
ravit’. Usporio je i skrenuo prema hotelu Peabody. – Elvis je pjev’o Hound
Dog’; bilo je to u srpnju 1956. Sjećam se da mi je bio rodendan. I eto ti
mog starog, ulazi i psuje, a onda ugasi televizor. Ja ustanem i ponovno
ga upalim. On me pukne poštrance po glavi i ponovno ga ugasi. A ja ga
ponovno upalim i krenem prema njemu. I to je bilo prvi put u životu da
sam dig’o ruku na njega. Zapuc’o sam ga u zid, unio mu se u facu i rek’o
mu da ću ga ubit’ ako samo još jednom takne mene il’ mamu, taj kurvin
sin. – I? Je li? upitala sam dok mi je lakej otvarao vrata automobila. –Mo’š
se kladit’ da nije. – Onda Elvisu treba zahvaliti, rekla sam. Poslije dva dana,
100 Patricia Cornwel

u četvrtak, šestog studenog, rano sam se zaputila na devedeset-minutnu

vožnju od Richmonda do FBI-eve Akademije u Quanticu, država Vir-
ginija. Marino i ja uzeli smo svaki svoj auto, budući da nikada nismo znali
kad se može dogoditi nešto zbog čega ćemo biti primorani otići tko zna
kamo. Što se mene tiče, mogao je to biti pad aviona ili vlak koji je iskočio
iz tračnica, a on se morao baviti gradskim poglavarstvom i različitim
razinama u hijerarhiji vlasti. Nisam se začudila kad mi je, dok smo se
približavali Fredericksburgu, zazvonio telefon u autu. Sunce se skrivalo
za oblake, a onda ponovno izranjalo. Zrak je bio tako hladan da se činilo
kako će početi sniježiti. – Scarpetta, javila sam se naspeaker. Marinov glas
odjekne unutrašnjošću mog Mercedesa. Gradsko vijeće luduje, rekao je.
Imaš McKuena, čiju je malu neki dan pokupio auto, a sad daju još više
sranja o ovom našem slučaju na televiziji, u novinama, na radiju. U pro-
tekla je dva dana procurilo u javnost još podataka. Policija je imala sum-
njivca u seriji ubojstava koja je uključivala i onih pet slučajeva u Dublinu.
Očekivalo se neumitno uhićenje. –Mo’š ti vjerovat’ u ova sranja? uzvikne
Marino. O čemu sad pričamo? O nekom ko je srednjih dvadesetih godina
i nekako je proveo u Dublinu proteklih par godina? Sve u svemu, vijeće je
iznenada odlućilo održat’ nekakav pravni forum o ovoj situaciji, veroatno
zato šta misle da će se uskoro riješit’. Moraju si osigurat’ te bodove, šta
ne, pokazat’ gradanima da su i oni jednom, eto, nešto napravili. Pazio je
što govori, ali u njemu je ključalo. Šta znači da se moram okrenut’ iz ovih
stopa i bit’ u gradskoj vijećnici prije deset. Osim toga, šef policije hoće
razgovarat’ sa mnom. Promatrala sam njegova stražnja svjetla pred sobom
dok se približavao izlazu s autoceste. Autocesta I-95 jutros je bila prepuna
kamiona i ljudi koji su svaki dan putovali u Washington na posao. Bez
obzira na to kako rano krenem, kad god bih se zaputila prema sjeveru,
činilo se da je promet užasan.
– Zapravo je dobro što ćeš biti tamo. Čuvaj leđa i meni, rekla sam mu.
Javit ću ti se kasnije i ispričati ti što se događalo u Quanticu. OK. Kad
vidiš Ringa, učini mu ono s vratom, reče Marino. Stigla sam u Akademiju,
a čuvar mi je samo mahnuo rukom iz svoje kućice, jer je sada već poznavao
moj auto i broj registarskih pločica. Parkiralište je bilo tako puno da sam
završila gotovo u šumi. Obuka vatrenim oružjem već je bila u tijeku na
streljanama preko puta ceste, a agenti DEA-e također su bili vani, odjeveni
u maskirne uniforme, s kratkim puškama u rukama i opakim izrazima na
 Izložena pošasti 101

licima. Trava je bila teška od rose, pa sam smočila cipele dok sam prečicom
koračala prema ulaznim vratima tamnosmeđe zgrade nazvane Jefferson.
U predvorju su, pokraj kauča i uza zidove stajali mnogobrojni kovčezi,
jer je Nacionalna policija Akademije, činilo se, neprestance nekamo put-
ovala. Video zaslon iznad recepcije želio je svim posjetiteljima ugodan
dan i podsjećao ih da svoje značke propisno drže na vidljivim mjestima.
Moja je još bila u torbici, pa sam je izvadila, objesivši je oko vrata na du-
gom lančiću o koji je bila zakvačena. Provukavši magnetiziranu karticu
kroz prorez, otključala sam staklena vrata na kojima je bio urezan grb
Ministarstva pravosuda te se zaputila niz stakleni hodnik.
Bila sam duboko zamišljena i jedva svjesna novih agenata u tamno-
plavim i sivožutim odorama, a nisam primjećivala ni studente Nacio-
nalne akademije u zelenom. Prolazeći pokraj mene klimali su glavom i
smiješili se, a i ja sam prijateljski uzvraćala, ne uspijevajući se, međutim,
usredotočiti na okolinu. Bila sam zaokupljena mislima o torzu one nes-
retne žene, o njezinim godinama i bolestima, o njezinoga tela u mrtvačkoj
vreći u hladnjaku za duboko zamrzavanje, gdje će ostati nekoliko godina,
odnosno dok joj ne saznamo ime. Razmišljala sam i o Keithu Pleasantsu,
o deadocu, o pilama i oštricama.
U nosu sam osjetila miris dezinfekcijskog sredstva Hoppes kad sam
skrenula u prostoriju za čišćenje oružja, punu crnih pultova i kompresora
koji su propuhivali zrak unutrašnjim dijelovima pušaka. Nisam mogla os-
jetiti taj miris ni čuti te zvukove a da se ne sjetim Wesleyja i Marka. Srce
mi je bilo obuzeto osjećajima prejakim za mene samu, kad me poznati
glas pozvao po imenu.
– Izgleda da idemo u istom smjeru, reče istražitelj Ring.
Besprijekorno odjeven u tamnoplavo odijelo, čekao je dizalo koje će
nas odvesti osamnaest metara ispod razine zemlje, gdje je Hoover izgradio
svoje sklonište za slučaj bombardiranja. Prebacila sam svoj težak kovčeg u
drugu ruku i bolje namjestila kutiju sa slajdovima koju sam nosila ispod
nadlaktice.
– Dobro jutro, rekla sam ravnodušno. Dajte, pomoći ću vam.
Ispružio je ruku u trenutku kad su se vrata dizala razdvojila, pa sam
primijetila da su mu nokti uglačani.
– U redu je, rekla sam, jer mi njegova pomoć nije trebala.
102 Patricia Cornwel

Ušli smo u dizalo, oboje zureći ravno pred sebe, te smo se počeli
spuštati prema razini zgrade na kojoj nije bilo prozora, a nalazila se od-
mah ispod unutrašnje streljane. Ring je i ranije znao sjediti na konzultaci-
jama, praveći opsežne bilješke, od kojih za sada još nijedna nije završila na
televizijskim vijestima. Bio je prepametan da bi počinio takvu pogrešku.
Naravno, da procuri podatak otkriven na konzultaciji FBI-a, bilo bi lako
otkriti izvor takve informacije. Bilo nas je tek nekolicina.
– Prilično su me uzdrmale informacije kojih se tisak nekako dokopao,
rekla sam dok smo izlazili iz lifta.
– Znam, znam, i mene, reče Ring iskrena izraza lica.
Pridržao je vrata koja su vodila u labirint koji su govorili nešto što je
počelo kao Odjel za biheviorističke znanosti, da bi zatim promijenilo ime
u Jedinica za podršku u istrazi, a što se sada nazivalo JODSU. Imena su se
mijenjala, ali ne i slučajevi. Muškarci i žene često su dolazili na posao po
mraku i odlazili nakon što se već iznova smračilo, provodeći dane i godine
proučavajući potankosti o čudovištima, svaki njihov trag zuba i otisak u
blatu, način na koji misle, zaudaraju i mrze.
– Što više informacija procuri, to gore, nastavi Ring dok smo se
približavali još jednim vratima koja su ovaj put vodila u dvoranu za sas-
tanke u kojoj sam provodila
barem nekoliko dana na mjesec. Jedno je pustiti one pojedinosti koje
mogu pomoći javnosti da pomogne nama…
Pričao je i pričao, ali ja ga više nisam slušala. U dvorani, Wesley je već
sjedio na čelu ulaštenog stola, a na nosu su mu stajale naočale za čitanje.
Proučavao je velike fotografije na čijim je poleđinama bio otisnut pečat
šerifova odjela okruga Sussex. Detektiv Grigg sjedio je samo nekoliko
stolica dalje. Na stolu ispred njega stajala je gomila papira, a on je za-
gledao nekakvu skicu. Preko puta njega sjedio je Frankel iz Programa za
rješavanje nasilnog kriminala, odnosno PRANK-a37
37 U originalu: VICAP – Violent Criminal Apprehension Program. , a

na drugom kraju stola smjestila se moja nećakinja. Ona je nešto tipkala

na prijenosnom kompjuteru, a kad sam ušla uputila mi je pogled, no poz-
drav je izostao. Zauzela sam svoje uobičajeno mjesto s Wesleyjeve desne
strane, otvorila svoju aktovku i stala raspoređivati spise. Ring je sjeo meni
nasuprot i nastavio naš razgovor. – Moramo uzeti kao činjenicu to da ovaj
 Izložena pošasti 103

naš tip prati sve što se govori u vijestima, reče on. To je njemu dio zabave.
Privukao je pažnju svih za stolom, svi su pogledi bili uprti u njega, a pro-
storijom je zavladala tišina narušena tek njegovim glasom. Ring je bio
razuman i tih, kao da je jedini njegov poriv otkriti istinu a da ne privuče
na sebe preveliku pažnju. Bio je odličan prevarant, a ono što je sljedeće
izgovorio pred mojim kolegama razbjesnilo me do krajnjih granica. – Na
primjer, i o tome moram biti vrlo iskren, reče mi, ne mislim da je bilo pa-
metno otkriti rasu i starost žrtve i sve ono drugo. Sad, možda ja griješim.
Zaokružio je pogledom po prisutnima. Ali čini mi se da je trenutno to
bolje što se manje kaže. – Nisam imala izbora, rekla sam ne uspijevajući
prikriti razdraženost u glasu. Budući da je netko prije toga već bio otkrio
određene pogrešne informacije. – Ali to će se uvijek dogadati, a ja ne
mislim,da bi nas takve stvari trebale prisiliti na davanje podataka u javnost
prije nego što smo spremni za to, reče on istim, revnosnim tonom. – A
neće nam pomoći ni to da se javnost usredotoči na nestalu Azijatkinju u
dobi prije puberteta. Zurila sam u njega, ne skidajući pogled s njegovih
očiju dok su nas svi ostali promatrali. – Slažem se. Bio je to Frankel iz
PRANK-a koji je progovorio. Dobivali bismo papire o nestalim osobama
iz cijele zemlje. Takva se pogreška morala ispraviti. – Takva se pogreška,
u prvom redu, nije smjela ni dogoditi, reče Wesley vireći iznad naočala,
onako kako je to činio kad s njime nije bilo šale. Jutros su s nama detektiv
Grigg iz Sussexa i specijalna agentica Farinelli. Bacio je pogled na Lucy.
Ona je tehnička analitičarka u EST-u, održava kompjutersku mrežu za
kriminal zasnovanu na umjetnoj inteligenciji koju svi mi poznajemo kao
CAIN, a ovdje je kaka bi nam pomogla s jednim kompjuterskim proble-
mom. Moja nećakinja nije podigla pogled, već je pritisnula još nekoliko
tipki, a na licu joj se ogledala napetost. Ring ju je imao na nišanu, zureći
u nju kao da je želi progutati. – S kakvim kompjuterskim problemom?
upita, i dalje je proždirući očima. – Kasnije ćemo o tome, reče Wesley
žurno nastavljajući. Dopustite da iznesem sažetak, a onda ćemo o pojedi-
nostima. Odabir žrtve u ovom posljednjem slučaju s odlagališta toliko je
različit od onoga u protekla četiri – odnosno devet, ako uključimo i one
u Irskoj – da zaključujem kako se radi o drugom ubojici. Doktorica Scar-
petta će nam predočiti svoje medicinske nalaze koji će, vjerujem, obilato
potkrijepiti pretpostavku da je ovaj modus operandi vrlo netipičan.
104 Patricia Cornwel

Nastavio je, te smo većinu prijepodneva proveli pregledavajući moje

iwještaje, skice i fotografije, Postavljali su mi mnoga pitanja,
pogotovo Grigg, koji je strašno želio razumjeti svaki aspekt i svaku sit-
nicu vezanu uz ove serijske slučajeve odstranjivanja udova kako bi mogao
sa sigurnošću ustanoviti da ovaj posljednji, koji je u njegovoj nadležnosti,
nije nalik na ostale.
– Koja je razlika između toga da netko reže u zglobovima, odnosno na
kostima? upitao me.
– Teže je rezati kroz zglobove, rekla sam. To zahtijeva poznavanje
anatomije, možda čak i neko iskustvo.
– Kao da je netko, na primjer, mesar ili da radi u odjelu za pakiranje
mesa.
– Da, odgovorila sam.
– Hm, to bi se, mislim, podudaralo s mesarskom pilom, dodao je. Da.
A ona se jako razlikuje od obdukcijske pile.
– U čemu, točno? Ring je bio taj koji se oglasio.
– Mesarska je pila ručna pila namijenjena rezanju mesa, hrskavice,
kostiju, nastavila sam kružeći pogledom preko svih za stolom. Obično je
duga oko trideset pet centimetara i ima vrlo dugu, tanku oštricu s četiri
zupca u obliku dlijeta po centimetru. Pili se uvijek pokretom od sebe, što
zahtijeva odredenu snagu osobe koja je koristi. Obdukcijska pila, s druge
strane, ne reže meko tkivo koje se prije rezanja mora odmaknuti u stranu
nečim sličnim nožu.
– Čime se ubojica poslužio u ovom slučaju, obrati mi se Wesley. Post-
oje rezovi na kosti koji se uklapaju u klasu obilježja noža. Obdukcijska
pila, nastavila sam objašnjavati, stvorena je za rezanje isključivo tvrdih
površina, pokreti su joj recipročni, što zapravo znači naprijed-natrag, i
ulazi u kost tek vrlo malo pri svakom pokretu. Znam da je ovo poznato
svima u prostoriji, ali imam ovdje slike tragova pile.
Otvorivši omotnicu izvadila sam fotografije veličine deset puta dvade-
set pet centimetara na kojima su se vidjeli tragovi koje je ubojica ostavio
na krajevima kostiju što sam ih bila nosila sa sobom u Memphis. Gurnula
sam po jednu svim ljudima za stolom.
 Izložena pošasti 105

– Kao što vidite, nastavila sam, na uzorku koji je pila ostavila za sobom
vidi se da je rezano iz više smjerova i da je prepiljena površina vrlo glatka.
– Da vidim jesam li vas dobro shvatio, reče Grigg. Potpuno istu pilu vi
koristite u mrtvačnici?
– Ne, ne potpuno istu, rekla sam. Ja u načelu koristim veću pilu za
amputiranje udova od one koja je upotrijebljena ovdje.
– Ali ovo potječe od neke medicinske pile. Podigao je fotografiju.
Točno.
– I gdje bi neki prosječni čovjek mogao nabaviti takvo što?
– U liječničkoj ambulanti, u bolnici, mrtvačnici, kompaniji koja pro-
daje medicinsku opremu, odgovorila sam. Na bezbroj mjesta. Njihova
prodaja nije ograničena.
– Dakle, mogao ju je naručiti a da se uopće ne bavi medicinom.
– Bez problema, rekla sam.
Ring reče: Ili ju je mogao ukrasti. Možda je odlučio ovoga puta učiniti
nešto drugačije kako bi nas naveo na pogrešan trag.
Lucy ga je promatrala, a izraz u njezinim očima bio mi je poznat.
Ringa je smatrala budalom.
– Ako imamo posla s istim ubojicom, rekla je, zašto nam sada izn-
enada šalje fileove putem Interneta, kad ni to nije radio nikada prije?
– Dobro pitanje. Frankel klimne glavom. Kakve fileove? obrati joj se
Ring.
– Sada ćemo se time pozabaviti. Wesley ponovno uspostavi red u pro-
storiji. Dakle, imamo modus operandi koji je drugačiji od ostalih. Imamo
oruđe koje je drugačije od ostalih. – Sumnjamo na ozljedu glave’; rekla
sam razdijelivši dijagrame s obdukcije i fotografije s e-maila oko stola,
zbog krvi u dišnim putevima. Ovo se može, ali i ne mora, razlikovati
od ostalih slučajeva, budući da ne znamo njihov uzrok smrti. Međutim,
radiološki i antropološki nalazi ukazuju na to da je ova žrtva puno starija
od ostalih. Također smo pronašli vlakna koja ukazuju na to da je u trenut-
ku odstranjivanja udova bila prekrivena nečim nalik na tkaninu za zaštitu
pokućstva, što, opet, odudara od ostalih slučajeva. Detaljnije sam objasnila
vlakna i boju na njima, cijelo vrijeme živo svjesna Ringova pogleda na
mojoj nećakinji dok je hvatao bilješke. Znači, najvjerojatnije je razrezana
106 Patricia Cornwel

u nečijoj radionici ili garaži, reče Grigg. – Ne znam, odgovorila sam. A

kako ste vidjeli iz fotografija koje su mi poslane e-mailom, možemo znati
samo to da je razrezana u prostoriji gdje su zidovi smeđežute boje, i u
kojoj postoji stol. – Dopustite rrii da još jedanput naglasim kako Keith
Pleasants ima prostoriju iza kuće koju koristi kao radionicu, podsjeti nas
Ring. Unutra ima veliku radnu plocu, a zidovi su od neobojena drveta.
Zatim usmjeri pogled prema meni. Što bi moglo proći pod smedežutu
boju. – Zvuči kao da bi bilo prokleto teško riješiti se sve te krvi, razmišljao
je Grigg sumnjičavo. – Zaštitna tkanina s gumenom podstavom mogla
bi objasniti odsutnost krvi; reče Ring. U tome i jest stvar. Tako da ništa
ne procuri. Sve su oči bile uprte u mene, a prisutni su očekivali moj ko-
mentar. Bilo bi vrlo neobično ne uprljati stvari krvlju u ovakvom slučaju,
odgovorila sam. Pogotovo što je još postojao krvni tlak u trenutku kad joj
je odsječena glava. Ako ništa drugo, očekivala bih krv u drvenoj gradi, u
procjepima na stolu.
–Mogli bismo pokušati izvesti nekakve kemijske testove za to. Ring se
pretvorio u forenzičnog znanstvenika. Na primjer, luminol38
38Mješavina natrijeva perborata, destilirane vode, triaminoftalhidra-

zida i natrijeva karbonata . Ako tamo ima i kap krvi, reagirat će s lumi-
nolom i svijetliti u mraku. – Problem s luminolom jest da je destruktivan,
odgovorila sam. A nama će trebati analiza DNA, da vidimo možemo li
tako identificirati žrtvu. Dakle, definitivno ne želimo uništiti i ono malo
krvi koju bismo mogli pronaći. – Kako god bilo, nije baš ni da imamo os-
novanu sumnju da bismo banuli u Pleasantsovu radionicu i stali provoditi
takva testiranja. Pogled koji je Grigg uputio Ringu na drugu stranu stola
bio je izazivački. – Ja mislim da imamo. Ovaj mu uzvrati pogled. – Ima-
mo jedino ako su promijenili pravila dok nisam gledao. Grigg je govorio
vrlo polako. Wesley je sve to promatrao, prosuđujući sve prisutne i svaku
izgovorenu riječ, kao što je uvijek činio. On je imao svoje mišljenje o tome,
i bilo je više nego vjerojatno da je u pravu. No, šutio je dok je sukob rastao.
–Mislila sam… pokušala se uključiti Lucy. – Vrlo moguća pretpostavka
jest da se radi o imitatoru; reče Ring. Oh, što se toga tiče, slažem se, reče
Grigg. Samo ne pušim vašu teoriju o Pleasantsu.
– Dopustite da završim, Lucyn je prodoran pogled preletio licima
muškaraca. Mislila sam da bih vam mogla objasniti kako su ona dva filea,
 Izložena pošasti 107

putem AOL-a, poslana na e-mail adresu doktorice Scarpetta. Uvijek mi je

bilo neobično čuti moj profesionalni naziv iz Lucynih usta.
–Mene to, svakako, zanima. Ring je sada oslonio bradu na ruku i
proučavao moju nećakinju.
– Prije svega, morao je imati skener, nastavi ona. To nije problem. Nešto
u boji, s pristojnom rezolucijom; dovoljno je i dvadeset osam točkica po
centimetru. Ali meni izgleda kao da je rezolucija bila viša, možda stotinu i
dvadeset točkica. Moglo bi se raditi o nečemu tako jednostavnom kao što
je ručni skener, koji se može kupiti za tri stotine devedeset devet dolara, ili
o nečemu tako složenom kao što je tridesetpet-milimetarski nepokretni
skener koji bi onda mogao vrijediti i tisuće…
– A na kakav bi kompjuter čovjek prikopčao takav skener? reče Ring.
– Sad sam vam to mislila reći:’ Lucy je bila umorna od njegovih upad-
ica. Zahtjevi sustava su sljedeći: minimalno osam Mb RAM-a, monitor u
boji, software kao što je FotoTouch ili ScanMan i modem. Može se raditi
o Macintoshu, Performi 6116CD ili čak o nečem starijem. Stvar je u tome
da su skeniranje fileova u kompjuter i njihovo slanje putem Interneta vrlo
dostupni prosječnom čovjeku, a to je razlog što smo u posljednje vrijeme
tako zauzeti rješavanjem zločina počinjenih putem telekomunikacija.
– Poput onog velikog slučaja pedofilije i dječje pornografije koji ste
upravo sredili, reče Grigg.
– Da, fotografije se šalju kao fileovi preko World Wide Weba, gdje
djeca mogu razgovarati sa stranicama, reče Lucy, ono što je u avoj našoj
situaciji zanimljivo jest da skenirati nešto u crno-bijeloj tehnici i nije neka
stvar. Ali kad se uhvatite fotografija u boji, to postaje složenije. Također,
granice i rubovi na fotografijama koje su poslane doktorici Scarpetti
prilično su oštri, nema mnogo vanjskih smetnji.
– Meni to zvuči kao da je netko znao što radi, reče Grigg.
– Da, složi se ona. Ali ne mora se nužno raditi o kompjuterskom
analitičaru ili o grafičkom dizajneru. Baš obratno.
– U današnje vrijeme, ako ima pristup opremi i nekoliko knjiga, svatko
to može napraviti, reče Frankel, koji se također bavio kompjuterima.
– No, dobro. Fotografije su skenirane u kompjuterski sustav, obratila
sam se Lucy. I onda? Koji je put koji ih je doveo do mene? Prvo moraš
108 Patricia Cornwel

poslati file, a u ovom slučaju radi se o grafičkom fileu, odnosno onom koji
ima ekstenziju GIF, odgovori ona. Općenito govoreći, da bi ga uspješno
poslala, moraš odrediti broj data bita, stop bita, moraš odrediti parity,
namjestiti sve da dobiješ odgovarajuću konfiguraciju. Tako to ide ako ap-
likacija nije namijenjena amaterima. Ali AOL to sve sredi umjesto tebe.
Znači, u ovom slučaju, slanje fileova je jednostavno. Pošalješ ih i oni idu.
Usmjerila je pogled prema meni.
– I sve je to zapravo učinjeno telefonom, reče Wesley. Tako je.
– I kako se tome može ući u trag?
– Devetnaesti vod već radi na tome. Lucy je govorila o FBI-evoj je-
dinici za istraživanje protuzakonite upotrebe Interneta.
– Nisam siguran što bi u ovom slučaju bio zločin, istakne Wesley. Op-
scenost, ako su fotografije lažne, a to, nažalost, nije protuzakonito.
– Nisu lažne, rekla sam.
– Teško je to dokazati. Izdržao je moj pogled. Što ako nisu lažne?
upita Ring.
– Onda su dokazni materijal, reče Wesley, a zatim nakon stanke doda:
Povreda članka osamnaest, paragraf osamsto sedamdeset i šest. Slanje
prijetećeg sadržaja.
– Prijetećeg za koga? upita Ring. Wesleyjev je pogled i dalje počivao
na meni. Očito, za primatelj a. – Ali nije bilo nikakve izravne prijetnje,
podsjetila sam ga. Moramo samo imati dovoljan razlog za izdavanje nalo-
ga. – Najprije moramo naći pošiljatelja, reče Ring zijevnuvši i protegnuvši
se na stolici poput mačke. – Čekamo ga da se ponovno okači na mrežu,
odgovori Lucy. Pazimo dvadeset četiri sata na dan. Nastavila je udarati
tipke na svom kompjuteru, provjeravajući poruke koje su neprestano tekle.
Ali morate zamisliti globalni telefonski sustav s nekih četrdeset milijuna
korisnika, bez telefonskog imenika, bez centrale, bez službe informaci-
ja-to vam je Internet. Ne postoji popis članova, čak ni popis korisnika
AOL-a, osim ako dobrovoljno ne odaberete da ispunite svoje podatke i
ostavite ih na mreži. U ovom slučaju, sve što imamo jest prijetvorno ime
deadoc. – Kako je znao kamo poslati poruku doktorici Scarpetti? Grigg
skrene pogled prema meni. Objasnila sam mu, a zatim upitala Lucy: I sve
je to učinio preko kreditne kartice? Ona klimne glavom. Toliko smo us-
pjeli ustanoviti. Radi se o American Express kartici na ime Ken L. Perley.
 Izložena pošasti 109

Umirovljeni učitelj. Norfolk. Star sedamdeset godina, živi sam. – Nagada-

mo li uopće kako se netko dokopao njegove kartice? upita Wesley. – Čini
se da Perley svoje kreditne kartice ne koristi baš često. Posljednji je put
njome nešto platio u jednom restoranu u Norfolku, u Crvenom jastogu.
To je bilo drugog listopada kad su on i njegov sin izašli na večeru. Račun
je iznosio dvadeset sedam dolara i trideset centi, uključujući i napojnicu,
što je Perley platio Americanom. Ni on ni njegov sin ne sjećaju se da se te
večeri dogodilo išta neobično. Ali kad je došlo vrijeme plaćanja, kartica je
stajala na stolu, posve izložena pogledima jedno prilično dugo vrijeme, jer
je restoran bio pun, pa je konobar bio vrlo zaposlen. U jednom trenutku
dok je kartica bila vani, Perley je otišao u nužnik, a sin je izašao zapaliti
cigaretu. – Kriste. Kako inteligentan potez. Je li tko od osoblja primijetio
da se itko približio njihovu stolu? upita Wesley. – Kao što sam rekla, bilo je
puno ljudi. Istražujemo sve račune koji su te večeri plaćeni karticom kako
bismo dobili popis mušterija. Problem će biti oni koji su platili gotovi-
nom. – A pretpostavljam da je još prerano da bi na Perleyev American sti-
gao račun od AOL-a, reče on: – Tako je. Prema onome što kažu u AOL-u,
deadocova je e-mail adresa otvorena tek nedavno. Da budem precizna,
tjedan dana nakon večere u Crvenom jastogu. Perley posve surađuje s
nama, doda Lucy. A Ijudi u AOL-u pristali su držati adresu otvorenom
i to besplatno, za slučaj da se počinitelj odluči poslati još nešto. Wesley
klimne glavom. Iako to još ne možemo tvrditi, morali bismo razmotriti
mogućnost da je ubojica, barem onaj u slučaju s odlagališta Atlantic, bio
u Norfolku prije najviše mjesec dana. – Ovo ima sva obilježja lokalnog
slučaja. Ponovno sam istakla istu stvar. – Je li moguće da je ijedno od
tijela stajalo u hladnjaku? upita Ring. – Ovo nije, spremno odgovori Wes-
ley. Apsolutno ne. Ovaj tip nije mogao podnijeti pogled na svoju žrtvu.
Morao ju je zamotati, rezao ju je kroz tkaninu, a pretpostavljam i da nije
išao baš daleko u potrazi za mjestom gdje bi je mogao ostaviti.
– Naznake Izdajničkog srca
– Poput Unabombera reče Ring. Lucy je čitala nešto na ekranu svog
kompjutera, u tišini stišćući tipke, napetog izraza na licu. Upravo nam
je stiglo nešto od devetnaestog voda; reče dok je tekst i dalje pristizao.
Deadoc se okačio na mrežu prije pedeset šest minuta. Podigla je pogled.
Poslao je e-mail Predsjedniku. Poruka je bila poslana izravno na e-mail
adresu Bijele kuće, što nije bio bogzna kakav podvig, budući da je adresa
110 Patricia Cornwel

bila javna i lako dostupna svim korisnicima Interneta. Ponovno je bila

ispisana neobično, malim slovima, bez interpunkcije, a glasila je: ispričajte
se ako nećete krenut ću na francusku. – Postoji gomila implikacija, ob-
ratio mi se Wesley dok su pucnji iz streljane na katu iznad zvučali poput
udaljenih, prigušenih zvukova bitke u punom jeku. I sve me one čine vrlo
zabrinutim za tebe. Zastao je pokraj vodoskoka. On ubije starca kojeg
zapravo voli, odsijeće mu glavu i udove i sakrije ostatke ispod podnih da-
saka. Kasnije, kod ispitivanja, sve prizna, iako policija uopće ne sumnja na
njega, jer mu se čini da čuje glasno lupanje srca ubijenog starca. –Mislim
da ovo nema nikakve veze sa mnom, rekla sam. Ovo ima veze s Predsjed-
nikom Sjedinjenih Država. – Radi se o simboličnom činu, ako te zanima
moje mišljenje. Nema tu ništa doslovno. Nastavili smo hodati. Mislim da
je ubojica mrzovoljan, ljut, osjeća da je određena osoba na vlasti ili da su
možda određeni ljudi na vlasti odgovorni za njegov problem u životu.
Na katu, u PX-u, rekla sam kad smo se ukrcali u dizalo i krenuli prema
gore.– Vrlo slično. Možda ga je on i nadahnuo, reče Wesley bacivši pogled
na sat. Mogu li te počastiti pivom prije nego što odeš? Ne, osim ako me
natrag ne vozi netko drugi. Nasmiješila sam se. Ali mogao bi me nagovo-
riti na kavu. Prošli smo kroz prostoriju za čišćenje oružja gdje su deseci
agenata FBI-a i DEA-e rastavljali svoje oružje, brisali ga i propuhivali
dijelove zrakom. Promatrali su nas znatiželjnim pogledima, pa sam se
pitala jesu li i oni čuli govorkanja. Moja veza s Wesleyjem bila je predme-
tom ogovaranja na Akademiji već prilično dugo i to me smetalo više no
što sam htjela pokazati. Činilo se da većina ljudi vjeruje kako ga je žena
ostavila zbog mene, a ona ga je zapravo napustila zbog drugog muškarca.
– Onda, što misliš o poruci vezanoj uz Francusku? upitala sam. Očito
se radi o inteligentnoj osobi koja prati vijesti. Naši su odnosi s Francus-
kom bili vrlo napeti tijekom njihovih nuklearnih pokusa. Možda se sjećaš
nasilja, vandalizma i bojkotiranja francuskih vina i još nekih drugih proiz-
voda. Puno se demonstriralo , red je bio dug, a na lutki je stajao izložen
posljednji model pamučne majice dugih rukava i terenskih hlača, dok su u
iščekivanju Dana zahvalnosti izlozi bili puni bundeva i purica. Malo dalje,
u kantini, treštala je televizija, a neki su se ljudi već bacili na pivo i kokice.
Sjeli smo što smo dalje mogli od svih ostalih, te smo stali pijuckati kavu.
39 U originalu: The Tell-Tale Heart; priča Edgara Allana Poea u kojoj

glavni lik iz radoznalosti 40 Ted Kaczynski, bivši profesor matematike na

 Izložena pošasti 111

fakultetu Berkley, Sveučilišta u Kaliforniji, koji je priznao da je u sedam-

naest godina slanjem i postavljanjem bombi ubio troje, a ranio dvadeset
i devetero ljudi, uključujući i jednoga koji je ostao bez ruke. 41 Trgovina
mješovitom robom u bilo kojoj američkoj bazi, bilo u SAD-u, bilo izvan
njega.
ispred francuskih veleposlanstava, a Sjedinjene Države bile su vrlo
prisutne u svemu tome. – Ali to je bilo prije dvije godine.
– Nema veze. Rane zacjeljuju polako. Zagledao se kroz prozor u sve
gušću tamu. Štoviše, Francuska ne bi bila oduševljena činjenicom da smo
im izvezli serijskog ubojicu. Jer mogu samo nagađati da je to ono što
deadoc želi reći. Murjaci iz Francuske i još nekih država već godinama
strepe da će naš problem na kraju postati njihov. Kao da je nasilje pošast.
– Kao što i jest.
Klimnuo je glavom posegnuvši za svojom šalicom.
– To bi možda imalo više smisla da vjerujemo kako je ista osoba ubila
desetero ljudi ovdje i u Irskoj, rekla sam.
– Kay, ne smijemo otpisati nijednu mogućnost. Izgovorivši iznova te
riječi, zvučao je umorno i iscrpljeno.
Odmahnula sam glavom. Preuzeo je na sebe nečija tuđa umorstva i
sada nam prijeti. Vjerojatno nema pojma koliko je njegov modus operandi
drugačiji od onoga što smo viđali ranije. Naravno, ništa ne smijemo otpi-
sati, Bentone. Ali ja znam što mi moji nalazi govore i vjerujem da će ključ
ovog slučaja biti otkrivanje identiteta žrtve.
– To uvijek vjeruješ. Nasmiješio se poigravajući se žličicom za kavu.
– Ja samo znam za koga radim. A u ovom trenutku radim za tu jadnicu
čiji se torzo nalazi u mom dubokom smrzavanju.
Vani je sada bilo posve mračno, a kantina se brzo punila muškarcima i
ženama koji su živjeli zdravo i nosili terenska odijela prepoznatljivih boja.
Bilo je teško razgovarati zbog buke u prostoriji, a morala sam se još naći s
Lucy prije nego što odem.
– Ne voliš Ringa. Wesley posegne rukom iza leđa kako bi dohvatio
sako svog odijela. A on je pametan i čini se iskreno motiviran. Ovaj po-
sljednji zaključak ti je definitivno pogrešan, rekla sam ustajući. Ali u pravu
si što se tiče onog prvog, ne volim ga.
112 Patricia Cornwel

– Tvoje je ponašanje to vrlo jasno davalo do znanja.

Zaobilazili smo ljude koji su pogledima tražili stolice i odlagali na
stolove krigle piva.
–Mislim da je opasan.
– Tašt je i želi se proslaviti, reče Wesley.
– I ti to ne smatraš opasnim? Postrance sam ga pogledala.
– Ta rečenica opisuje gotovo sve ljude s kojima sam ikada radio. Osim
mene, nadam se.
– Ti si, doktorice Scarpetta, iznimka gotovo u svemu što mi pada na
pamet.
Hodali smo dugim hodnikom na putu prema predvorju, a ja ga neka-
ko nisam željela ostaviti istog trenutka. Osjećala sam se usamljeno, a da
nisam bila sigurna zašto.
– Voljela bih da odemo na večeru, rekla sam, ali Lucy ima nešto što mi
želi pokazati.
– Zašto misliš da sam slobodan za večeru? Pridržao mi je vrata. Ta
me pomisao smetala, premda sam znala da me zadirkuje. Pričekajmo do
trenutka kad budem mogao otići odavde, reče
Wesley dok smo koračali prema parkiralištu. Možda preko vikenda,
kad se budemo mogli malo više opustiti. I ja ću kuhati. Gdje si parkirala?
– Eno tamo. Usmjerila sam daljinski ključ prema automobilu. Brave su
se otključale i u kabini se upalilo svjetlo. Kao i obično, nismo se dodirivali.
Nikada to nismo činili kad nas je netko mogao vidjeti.
– Ponekad mrzim ovo, rekla sam ulazeći u auto. U redu je razgovarati o
dijelovima tijela, o silovanjima i ubojstvima cijeli božji dan, ali nije u redu
grliti se, držati se za ruke. Ne dao Bog da netko vidi takvo što. Pokrenula
sam motor. Reci mi koliko je to normalno? Nije baš kao da još uvijek
nekoga varamo ili da kršimo zakon. Naglim trzajem prevukla sam sigurn-
osni pojas preko prsa. Postoji li neko FBI-evo pravilo: ne pitaj i ne pričaj
za koje ja ne znam? Da.
Poljubio me u usta u trenutku kad je pokraj nas prolazila grupa agena-
ta. I zato nemoj nikome reći.
Nekoliko trenutaka kasnije parkirala sam ispred Jedinice za tehnička
istraživanja, odnosno JETI-ja, goleme svemirske zgrade gdje je FBI pro-
 Izložena pošasti 113

vodio svoja tajna tehnička istraživanja i razvijao tehnologiju. Ako je Lucy

i znala sve što se dogada u tamošnjim laboratorijima, nije o tome pričala, a
meni je ulaz bio dopušten u samo nekoliko dijelova zgrade, čak i kad sam
bila u njezinoj pratnji. Čekala me ispred ulaznih vrata, a ja sam usmjerila
daljinski prema svom automobilu koji, međutim, nije reagirao.
– Ovdje ti neće raditi, rekla je Lucy.
Podigla sam pogled prema jezovitom prizoru na krovu koji je krasilo
bezbroj antena i satelitskih tanjura. Uzdahnuvši, ručno sam zaključala
vrata na Mercedesu.
– Čovjek bi rekao da ću se sjetiti nakon što sam bezbroj puta bila
ovdje, promrmljala sam.
– Tvoj istražiteljski prijatelj, Ring, pokušao me dopratiti ovamo nakon
konzultacija, rekla je skenirajući svoj palac u biometričku bravu pokraj
vrata.
– Nije on moj prijatelj, rekla sam joj.
Predvorje je imalo visoki strop, a krasili su ga stakleni ormari u kojima
je bila izložena nezgrapna, neučinkovita radio i elektronička oprema koju
su branitelji zakona koristili prije osnutka JETI-ja.
– Ponovno me pozvao da s njim izađem, rekla je.
Hodnici su bili u jednoj boji, a doimali su se beskrajnima. Uvijek me
se iznova dojmila tišina i osjećaj da uokolo nema nikoga. Znanstvenici i
inženjeri radili su iza zatvorenih vrata, u prostorima dovoljno velikima da
u njih stanu automobili, helikopteri i omanji avioni. JETI je zapošljavala
stotine i stotine namještenika FBI-a, a oni nisu imali doslovno nikakvog
dodira s nama ostalima koji smo radili preko puta. Nismo im znali ni
imena.
– Sigurna sam da postoji barem milijun ljudi koji bi te voljeli pozvati
da s njima izadeš, rekla sam kad smo ušle u dizalo, pa je Lucy iznova
morala skenirati palac.
– Obično me ne pozivaju nakon što provedu neko vrijeme sa mnom,
reče ona.
– Ne znam, ja te se još nisam riješila.
114 Patricia Cornwel

No ona je bila vrlo ozbiljna. Jednom kad počnem pričati o poslu,

momci se jednostavno ohlade. Ali ovaj voli izazove, ako poznaješ takav
tip muškarca.
– Poznajem taj tip i previše dobro.
– On hoće nešto od mene, teta Kay,
– Bi li se usudila nagadati što? Kamo me to vodiš, usput rećeno?
– Ne znam. Ali imam neki osjećaj. Otvorila je vrata laboratorija za
prividnu stvarnost, dodajući: Imam jednu prilično zanimljivu zamisao.
Lucyne su zamisli uvijek bile više nego zanimljive. Obično su bile
zastrašujuće. Krenula sam za njom u prostoriju punu procesora virtualnih
sustava i grafičkih kompjutera naslaganih jedan na drugi, punu radnih
ploha na kojima je bio razbacan alat, kompjuterske ploče, čipovi i vanjski
dodaci poput rukavica za prividnu stvarnost
i kacige s ugradenim zaslonima. Električni kabeli bili su skupljeni u
debele snopove i vezani tako da se ne povlače praznim prostranstvom
linoleumskog tepiha na kojem se Lucy svakodnevno gubila u bespućima
cyberspacea. Podigla je daljinski upravljač, na što su dva zaslona dala zna-
kove života, pa sam na njima prepoznala fotografije koje mi je deadoc
poslao. Zasloni su ih pokazivali uvećane i u boji, pa sam osjetila nelagodu.
– Što to radiš? upitala sam svoju nećakinju. – Osnovno je pitanje oduvijek
bilo: povećava li ulazak u odredeno okružje čovjekovu učinkovitost, reče
ona utipkavajući kompjuterske naredbe. Ti nikada nisi imala priliku ući u
ovo okružje. Na mjesto zločina. Obje smo buljile u krvave batrljke i po-
slagane dijelove tijela na monitorima. Osjećala sam kako mi trnci prolaze
kralježnicom. – Ali, recimo da sada imaš tu priliku? nastavila je Lucy. Što
kad bi mogla biti u deadocovoj sobi? Zaustila sam da je prekinem, ali nije
mi dopustila. – Što bi još mogla vidjeti? Što bi još mogla učiniti? rekla
je, a kad bi je zahvatilo ovakvo raspoloženje, bila je gotovo manična. Što
bi još mogla saznati o žrtvi i ubojici? – Ne znam bih li se znala poslužiti
ovakvim čim, pobunila sam se. Naravnv da bi, Sad, vnv za štv nisam imala
vremena jest dodati sintetizirani zvuk. bobro, osim oniil tipičnih unapri-
jed zadanih zvučnih simbola. Tako da ti škripanae znači da se nešto ot-
vara, klik znači da si prekidačem nešto upalila ili ugasila, a zvon obično
znači da si se upravo zaletjela u nešto. – Lucy, rekla sam kad me uzela
za lijevu ruku, o čemu ti to, dovraga, pričaš? Pažljivo je navukla rukavicu
 Izložena pošasti 115

prividne stvarnosti na moju lijevu ruku, pazeći da je dobro namjesti. – Za

komunikaciju s ljudima koristimo geste. A gestama, ili pozicijama, kako
ih mi zovemo, koristimo se i za komunikaciju s kompjuterom, objasnila
mi je. Rukavica je bila izrađena od crne likre, a na stražnjem dijelu imala
je senzore od optičkih vlakana. Na njih je bio spojen kabel koji je vodio
do vrlo sofisticiranog baznog kompjutera u koji je Lucy nešto utipkala.
Zatim je podigla kacigu s ugrađenim zaslonom koja je bila spojena na
drugi kabel, a ja sam osjetila kako mi se grudi nadimaju od straha kad se
zaputila prema meni.
– VPL Eyephone HRX42
42 Naprava slična velikim naočalama koje se stavljaju na glavu, s po jed-

nim ekranom za svako oko, koja omogućava korisniku trodimenzionalnu

sliku u prividnoj stvarnosti. ; rekla je veselo. Isto ono što koriste u NASA-
inom istraživačkom centru, gdje sam je i otkrila. Slagala je kablove i vrpce.
Tri stotine pedeset tisuća elemenata u boji. Prvoklasna rezolucija i široko
vidno polje. Položila mi je kacigu na glavu. Bila je teška i prekrivala mi je
oči. Ovo u što gledaš jesu zasloni od tekućeg kristala, odnosno osnovni
videoprikazi prostora. Staklene pločice, elektrode i molekule izvode sve
moguće ludorije, vidjet ćeš. Kako se osjećaš? – Kao da ću svaki trenutak
pasti i ugušiti se. Počela me hvatati panika kao onda kad sam prvi put
učila roniti s bocama. – Neće ti se dogoditi ni jedno ni drugo. Bila je vrlo
strpljiva, a njezina me ruka pridržavala i umirivala. Opusti se. Normalno
je da te isprva uhvati fobija. Ja ću ti govoriti što da radiš. Sad samo mirno
stani i duboko diši. Ubacit ću te unutra.
Napravila je sve potrebne prilagodbe, stegnula zaslon oko moje glave,
a zatim se vratila do kompjutera. Bila sam slijepa i gubila sam ravnotežu,
gledajući svakim okom samo u sićušnu televiziju. – U redu, idemo, reče
Lucy, Ne znam hoćemo li time išta dobiti, ali vrijedi pokušati.
Začula sam škljocanje tipki na tipkovnici i odjednom sam se našla u
onoj prostoriji. Lucy mi je počela davati upute o tome što moram činiti s
rukom da krenem naprijed ili da krenem brže, kako da se vraćam i kako
da hvatam i puštam stvari oko sebe. Pomakla sam kažiprst, pucnula prsti-
ma, približila palac dlanu i prešla rukom preko prsa. Oblijevao me znoj.
Dobrih pet minuta ili sam bila na stropu ili sam se zalijetala u zidove. U
jednom trenutku našla sam se na stolu gdje je na svom krvavom plavom
116 Patricia Cornwel

pokrivaču ležao torzo, koračala sam po tom mrtvom tijelu i dokaznom

materijalu.
– Mislim da ću povraćati, rekla sam.
– Samo se smiri na trenutak, reče Lucy. Uhvati dah.
Pomakla sam ruke želeći još nešto reći, i istoga sam se časa našla na
prividnom podu, osjećajući se kao da sam pala s visine.
– Zato sam ti i rekla da budeš mirna, reče Lucy promatrajući na moni-
torima što radim. Sad gurni ruku unutra i usmjeri prva dva prsta prema
mjestu odakle dopire moj glas. Je li bolje?
– Bolje je, rekla sam.
Stajala sam na podu u sobi, kao da je fotografija iznenada oživjela,
narasla i dobila treću dimenziju. Obazrela sam se oko sebe, ne videći za-
pravo ništa što već nisam vidjela kad je Vander poboljšao sliku. Ono što je
promijenilo prizor jesu osjećaji na koje me ovo nagnalo i koji su me sada
obuzeli.
Zidovi su bili smeđežuti, s jedva vidljivim bljeđim mrljama koje sam
do sada pripisivala djelovanju vlage, što nije neobično za podrume ili
garaže. No sada su te mrlje izgledale drugačije, bile su raspoređene s većom
pravilnošću, a neke su bile tako slabe da sam ih jedva nazirala. Izgledalo
je kao da su smedežutu boju na zidovima nekada prekrivale tapete. Sada
su bile maknute, ali ne i zamijenjene. Nije više bilo ni ukrasa uz gornji rub
zidova, ni karniše. Iznad prozora zastrtog zatvorenim žaluzinama bile su
dvije male rupe gdje su nekada bili držači.
– Ovo nije mjesto ubojstva, rekla sam, a srce mi je tuklo sve brže i brže.
Lucy je šutjela.
– Ovdje ju je donio nakon svega kako bi je slikao. Ovo nije prostorija
gdje ju je ubio i odsjekao joj udove.
– Što vidiš? upitala me.
Pomakla sam ruku i prišla bliže prividnom stolu. Usmjerila sam prste
prema prividnim zidovima kako bih pokazala Lucy što vidim. Gdje je
spojio pilu na struju? rekla sam.
Vidjela sam samo jednu utičnicu, a ta je bila na zidu, posve blizu poda.
– I zaštitna tkanina isto potječe odavde? nastavila sam. Ne slaže se sa
svim ostalim. Nema boje, nema alata. I dalje sam se okretala oko sebe. I
 Izložena pošasti 117

pogledaj pod. Drvo je svjetlije pri rubovima, kao da je nekada ovdje bio
sag. Tko još stavlja sagove u radionice? Tko tamo ima tapete i zastore? I
gdje su utičnice za električne alatke?
– Što osjećaš? upita Lucy.
– Osjećam da je ovo soba u nečijoj kući iz koje je iznesen namještaj.
Ostao je samo nekakav stol koji je nečim pokriven. Možda zastorom za
tuš-kadu. Ne znam. Soba odaje kućanski ugođaj.
Ispružila sam ruku i pokušala dotaknuti rub stolnog pokrova, kao da
ga mogu podići i otkriti što se krije ispod njega, a obazirući se uokolo
pojedinosti su mi postajale tako izoštrene da sam se pitala kako su mi
ranije mogle promaći. Iz stropa ravno iznad stola virile su žice, kao da je
tu jednom visio luster ili neko drugo rasvjetno tijelo.
– Kakva mi je trenutno percepcija43
Upalivši vatru, napravila sam si piće i iznova osjetila kako mi nedosta-
ju cigarete. Uključila sam glazbu kako bih imala društvo, a zatim sam se
zaputila u svoju radnu sobu da vidim što me tamo čeka. Bile su mi stigle
razne faks i telefonske poruke, a na kompjuteru me čekao novi e-mail.
Ovoga je puta sve što mi je deadoc imao reći bilo ponovno: misliš da si
baš pametna. Ispisujući poruku preko kompjuterskog pisača boja? upitala
sam. Trebale bi biti iste. – Onda ima još nešto. Ovi zidovi: Dodirnula sam
ih. Boja blijedi kako se čovjek kreće ka ovoj strani. Tu je nekakav otvor.
Možda vrata kroz koja dopire svjetlost. – Na fotografiji nema vrata, pod-
sjeti me Lucy. A ti možeš vidjeti samo ono što je na slici. Neobično, ali
na trenutak mi se učinilo da osjećam miris njezine krvi, vonj starog tijela,
mrtvog već danima. Prisjetila sam se njezine kože, meke poput tijesta i
onog neobičnog osipa zbog kojeg sam se pitala ne boluje li od herpes
zostera. – Ona nije nasumce odabrana, rekla sam. A ostale žrtve su bile.
– Ostali slučajevi su posve drugačiji od ovog. Počinjem vidjeti dvostru-
ko, Možeš li to popraviti? Zatim sam osjetila njezinu ruku na ramenu.
– Obično prode nakon petnaest do dvadeset minuta, rekla je. Vrijeme
je za odmor. – Ne osjećam se posebno dobro. – Pogrešno poravnavanje
slike pri okretu. Zamor očiju, simulacijska bolest, cyber-bolest, zovi to
kako hoćeš, rekla je Lucy. Uzrokuje zamućenje slike, suze, ponekad čak i
mučninu. Nisam mogla dočekati da skinem kacigu, a prije no što sam us-
pjela odmaknuti ekrane od očiju, ponovno sam bila na stolu, lica uronjena
118 Patricia Cornwel

u krv. Ruke su mi drhtale dok mi je Lucy pomagala skinuti rukavicu. Sjela

sam na pod. – Jesi li dobro? upita Lucy nježno. Ovo je bilo grozno, rekla
sam. – Znači da je bilo dobro. Vratila je kacigu i rukavicu na radnu plohu.
Bila si uronjena u okružje mjesta zločina. To bi se uvijek trebalo događati.
Pružila mi je nekoliko papirnatih rupčića, pa sam obrisala lice. Što ćemo
s drugom fotografijom? Želiš li ući i u nju? upitala me. U onu s rukama
i stopalima? – Hvala, ali u toj sam sobi već provela dovoljno vremena. I
previše, rekla sam.
8
Vozila sam kući progonjena prizorima iz cyberspacea. Veći dio svog
profesionalnog vijeka odlazim na mjesta zločina, ali nikada nisam iskusi-
la da mjesto zločina dođe k meni. Osjećaj uronjenosti u tu fotografiju,
zamišljanja da mogu osjetiti mirise i opipati ostatke tijela opasno me
potresao. Bila je gotovo ponoć kad sam skrenula u svoju garažu, a jedva
sam dočekala da otključam ulazna vrata kuće. Kad sam ušla, isključila sam
alarmni uređaj, da bih ga zatim ponovno uključila istoga časa kad sam
zatvorila i zaključala vrata. Obazrela sam se oko sebe da se uvjerim kako
je sve na mjestu.
43 Uzdužno udvostručenje slike na mrežnici

pitala sam se je li devetnaesti vod također vidio poruku, kad je zazvo-

nio telefon, od čije sam zvonjave nervozno poskočila. – Bok, reče Wesley.
Samo provjeravam jesi li stigla kući bez problema. – Imam novi e-mail’;
rekla sam i ispričala mu o čemu se radi. – Spremi ga i idi u krevet. Teško je
ne razmišljati o tome. – On želi da ti o tome razmišljaš cijelu noć. U tome
je njegova moć. To je njegova igra. – Ali zašto ja? Bila sam uznemirena
i još sam osjećala mučninu. – Zato što si ti izazov Kay. Čak i za dobre
momke kao što sam ja. Idi u krevet, Razgovarat ćemo sutra. Volim te. No,
nisam imala prilike dugo spavati. U nekoliko minuta poslije četiri ujutro
ponovno se oglasio moj telefon. Ovaj put bio je to doktor Hoyt, obiteljski
liječnik u Norfolku, gdje je posljednjih dvadeset godina radio kao sudski
patolog kojeg je imenovala vlada. Sada je već grabio prema sedamdesetoj,
no bio je krepak i bistar poput kristala. Nikada nisam čula da ga je išta
natjeralo na paniku, pa me ton njegova glasa istoga trenutka uznemirio. –
Doktorice Scarpetta, oprostite, rekao je, a govorio je vrlo brzo. Ja sam na
otoku Tangier. Začudo, meni su na pamet padale samo pogačice od račića.
 Izložena pošasti 119

Što, zaboga, radite tamo? Namjestila sam jastuke iza sebe i posegnula za
blokom i olovkom. Pozvali su me kasno sinoć i ovdje sam već pola noći.
Momci iz Obalne straže morali su me povesti u jednom od svojih kutera,
a ja brodice ne volim, ma ni malo, jer te valja i polijeva, gore nego kad se
mute jaja. A osim toga, bilo je hladno za krepati. Nisam imala pojma o
čemu priča. – Posljednji put kad sam vidio nešto slično bilo je u Texasu,
1949., nastavio je, i dalje brzajući u govoru, dok sam stažirao i taman sam
se trebao oženiti… Morala sam ga prekinuti. Usporite, Frede, rekla sam.
Recite mi što se dogodilo. – Pedesetdvogodišnja gospođa s Tangiera. Vje-
rojatno leži mrtva u svojoj spavaćoj sobi već dvadeset i četiri sata. Na koži
ima bezbroj razbacanih mjehurića, sva je u njima, uključujući i dlanove i
stopala. Možda će vam zvučati ludo, ali to nalikuje na velike boginje. – U
pravu ste. Zvuči mi ludo’; rekla sam, a usta su mi se osušila. Bi li to mogle
biti vodene kozice? Ima li naznaka da je žena imala slab imunitet? – Ne
znam ništa o njoj, ali nikada nisam vidio vodene kozice koje izgledaju
ovako. Ovaj je osip raspoređen poput variole. U velikim skupinama, kao
što sam rekao, svi mjehurići jednake starosti, i što su dalje od sredine tijela,
to su gušći, Tako da se na tijelu i na udovima spajaju. Prisjetila sam se
torza i one male površine prekrivene osipom za koji sam pretpostavila da
je herpes zoster, te sam osjetila stezanje oko srca. Nisam znala gdje je ta
žrtva umrla, no vjerovala sam da se to dogodilo negdje u Virginiji. Otok
Tangier također se nalazi u Virginiji. Mali rubni otočić čije se gospodarst-
vo temelji na ulovu rakova. – U današnje vrijeme hara gomila neobičnih
virusa, govorio je doktor Hoyt.
– Tako je, složila sam se. Ali hanta, ebola, denga44
44 Virusne bolesti karakterizirane masovnim krvarenjem tkiva, pona-

jprije bubrega, plucnih organa i kože. , HIV i ostale ne uzrokuju simptome

koje ste opisali. To ne znači da ne postoji nešto drugo o čemu ne znamo
ništa.
– Ja poznajem velike boginje. Dovoljno sam star da sam ih vidio vlasti-
tim očima. Ali nisam stručnjak za zarazne bolesti, Kay. A vraški je sigurno
da ne znam sve one stvari koje znate vi. Ali, što god da je u pitanju u ovom
slučaju, činjenica ostaje da je žena mrtva i da ju je ubila neka vrsta variola
virusa.
– Živjela je sama, očito.
120 Patricia Cornwel

– Da. A kada je posljednji put viđena živa? Šef radi na tome.

– Kakav šef ? rekla sam.
– Odjel policije u Tangieru ima samo jednog namještenika. I taj je šef.
Zovem vas iz njegove montažne kućice.
– Ali on nas ne sluša.
– Ne, ne. Vani je, razgovara sa susjedima. Ja sam se potrudio najbolje
što sam mogao ne bih li dobio kakve informacije, ali bez mnogo sreće.
Jeste li ikada bili ovdje?
– Ne, nisam.
– Recimo samo da žitelji ne miješaju mnogo svježe krvi u nadolazeće
naraštaje. Na cijelom otoku postoji možda petnaestak prezimena. Većina
ljudi odrasta tamo i nikada ne odlazi. Prokleto je teško shvatiti i jednu
riječ od onoga što govore. To vam je narječje koje nećete čuti ni u jednom
drugom kutku svijeta.
– Neka je nitko ne dira dok mi ne bude malo jasnije o čemu se tu radi,
rekla sam otkopčavajući pidžamu.
– Što želite da učinim? upitao je doktor Hoyt.
– Recite šefu policije neka čuva kuću. Nitko neka ne ide ni unutra ni u
blizinu dok ja ne dopustim. Vi idite kući. Nazvat ću vas poslije.
Laboratoriji još nisu bili dobili rezultate mikrobioloških testova pro-
vedenih na torzu, ali sada nisam mogla čekati. Žurno sam se odjenula,
nespretno petljajući sa svime čega sam se dotakla, kao da me motorička
vještina posve napustila. Jurila sam pustim ulicama, a nešto prije pet parki-
rala sam na svom mjestu iza mrtvačnice. Otključavši vrata natkrivenog
prilaza prestrašila sam noćnog čuvara, i on mene.
– Smiluj nam se, Bože. Doktorice Scarpetta, reče Evans, koji je čuvao
zgradu mog ureda otkada sam radila u njoj.
– Oprostite, rekla sam, a srce mi je bubnjalo u prsima. Nisam vas
željela prestrašiti.
– Baš sam krenuo u obilazak. Je li sve u redu? Iskreno se nadam. Prošla
sam pokraj njega. Stiže nam neki slučaj?
Krenuo je za mnom uz rampu. Otvorivši vrata koja vode u samu zgra-
du, okrenula sam se i pogledala ga.
 Izložena pošasti 121

– Ne, koliko ja znam, odgovorila sam.

Sada je bio posve zbunjen, jer nije razumio što radim ovdje u ovo doba
ako nam ne stiže nikakav slučaj. Stao je odmahivati glavom, a zatim se
uputio natrag prema vratima koja vode na parkiralište. Odatle će ući u
predvorje zgrade do naše, zgrade Udruženih laboratorija, gdje će sjesti i
gledati malu, titravu televiziju sve dok ne dođe vrijeme za ponovni obi-
lazak. Evans nije htio kročiti nogom u mrtvačnicu. Nije mogao shvatiti
kako to itko može, a ja sam znala da mu ulijevam strah.
– Neću dugo biti dolje, rekla sam mu. Kasnije ću biti gore, u uredu.
– Dobro, gospodo, rekao je i dalje odmahujući glavom. Znate gdje me
možete naći.
Na pola puta niz hodnik koji vodi do odjela za obdukcije nalazila se
prostorija u koju nitko nije ćesto zalazio. Otkljućavši vrata, najprije sam
ušla onamo. Unutra su se nalazili hladnjaci za duboko zamrzavanje posve
različiti od onih koji su se obično vidali u kućanstvima. Bili su golemi i
načinjeni od nehrđajućeg čelika, a na vratima su
imali sitne digitalne zaslone na kojima se mogla očitati temperatura.
Na svakom je bio istaknut popis brojeva pod kojim je slučaj zaprimljen,
označavajući tako neidentificirana tijela koja su unutra.
Otvorila sam jedna vrata, a iz hladnjaka stane kuljati gusta magla lede-
nog zraka koji mi je štipao obraze. Zena je bila zatvorena u mrtvačkoj
vreći i ležala je na polici. Ja sam odjenula ogrtač, stavila rukavice i zaštitnu
masku – sve slojeve zaštite koje smo imali. Znala sam da bih već mogla
biti zaražena, a pomisao na Winga u njegovu osjetljivu stanju ispunjavala
me strahom dok sam izvlačila vreću i prebacivala je na stol od nehrđajućeg
čelika koji je stajao na sredini prostorije. Raskopčavši crni plastični za-
motuljak, izložila sam torzo sobnoj temperaturi, te sam izašla i otključala
vrata odjela za obdukcije.
Uzevši skalpel i čista objektna stakalca ponovno sam navukla kiruršku
masku na nos i usta, pa sam se vratila u sobu za zamrzavanje i zatvorila
vrata za sobom. Vanjski sloj torza bio je vlažan, jer je odmrzavanje počelo,
a ja sam se poslužila toplim ručnicima kako bih pospješila taj proces a
da ne dode do pucanja mjehurića nakupljenih na kuku i na nazubljenim
rubovima batrljaka.
122 Patricia Cornwel

Skalpelom sam zagrebla područje oko mjehurića, te sam napravi-

la razmaze na stakalcima. Zatim sam zakopčala vreću, označivši je
žarkonarančastim etiketama za biološku opasnost. Jedva sam uspjela
podići tijelo kako bih ga vratila na njegovu policu u dubokom smrza-
vanju, a ruke su mi drhtale od napora. Osim Evansa nije bilo nikoga koga
bih mogla pozvati u pomoć, pa sam to ipak učinila sama, nakon čega sam
nalijepila još nekoliko upozorenja na vrata hladnjaka.
Zaputila sam se na treći kat otključavši maleni laboratorij koji bi bio
sasvim nalik na većinu ostalih da nije bilo raznih instrumenata koji se
koriste isključivo u histologiji, mikroskopskom proučavanju tkiva. Na
radnoj plohi stajao je procesor tkiva koji skrućuje i dehidrira uzorke tki-
va poput jetre, bubrega i slezene da bi zatim infiltrirao parafinom pros-
tor među stanicama. Takvi blokovi zatim odlaze do centra za ulaganje i
na mikrotom koji ih sjecka u tanašne vrpce pogodne za mikroskopsko
proučavanje. Krajnji proizvod obično me držao nagnutom nad mojim mi-
kroskopom kat niže.
Dok su se objektna stakalca sušila na zraku, ja sam pretraživala police,
pomičući u stranu žarkonarančaste, plave i ružičaste nakupine nečega u
Coplinovim staklenkama, izvlačeći Gramov jod za deso posudice s pok-
lopcem koje se koriste za bojenje uzoraka tkiva.
Razmišljala sam o otoku Tangier odakle mi nikada dosad nije stigao
nijedan slučaj. Tamo nije bilo ni mnogo kriminala, kako su mi rekli; tek
nešto alkoholizma, što je uobičajeno kod muškaraca koji dane provode
sami, na moru. Iznova sam se sjetila plavih rakovica, žaleći što mi Bev nije
prodala tunu ili kakvu drugu ribu.
Pronašavši bocu Nicolaou bojila, uronila sam u njega kapaljku i
pažljivo kapnula kapljicu crvene tekućine na svako stakalce koje sam za-
tim prekrila pokrovnim stakalcima. Smjestila sam ih u čvrstu kartonsku
mapu koju sam uzela u ruku, te sam se spustila na svoj kat. Sada su ljudi
već počeli stizati na posao, pa su me u čudu promatrali dok sam prolazila
hodnikom i ulazila u dizalo odjevena u kirurško odijelo, s maskom na licu
i rukavicama na rukama. U mom uredu Rose je sklanjala prljave šalice za
kavu s mog stola. Sledila se kad me ugledala.
– Doktorice Scarpetta? rekla je. Što se, za majku Božju, dogada?
 Izložena pošasti 123

– Nisam sigurna, ali nadam se da nije ništa; odgovorila sam smještajući

se za svoj stol i skidajući pokrov sa svog mikroskopa.
Stajala je na vratima promatrajući me dok sam postavljala stakalce na
postolje mikroskopa. Ako ni po čemu drugom, po mom je raspoloženju
znala da je nešto posrijedi. Nešto veliko. – Kako vam mogu pomoći? rekla
je zloslutnim, tihim glasom. Izoštrila sam mrlju na stakalcu, uvećanu četiri
stotine i pedeset puta, da bih zatim na nju kapnula kap sudana III. Zurila
sam u valove žarkocrvenih eozinofilnih nakupina u zaraženim stanicama
epitela koje su zapravo bile citoplazmatska Guarnierijeva tjelešca što su
ukazivala na zarazu nekom vrstom virusa koji izaziva boginje. Spojila
sam na mikroskop polaroidni fotoaparat, pa sam napravila nekoliko vi-
soko rezolutnih fotografija u boji; fotografija onoga za što sam vjrovala
da bi staricu ionako ubilo i to na vrlo okrutan način. Smrt toj nesretnoj
ženi nije ponudila nikakav humani izbor, no da se radilo o meni, ja bih
bila odabrala pištolj ili nož. – Nazovi MCV i vidi je li Phyllis već stigla,
obratila sam se Rose. Reci joj da onaj uzorak što sam joj ga poslala u
subotu ne može čekati Nije prošlo ni sat vremena kad me Rose ostavila na
križanju Jedanaeste i Marshallove ulice, kod Medicinskog koledža Vir-
ginije gdje sam bila stažirala na odjelu forenzične patologije. Tada nisam
bila mnogo starija od studenata kojima sam sada bila savjetnik i kojima
sam tijekom cijele godine držala svoja jezovita predavanja. Zgrada Sanger
Hall bila je izgradena u duhu arhitekture šezdesetih, s fasadom izradenom
od kričavoplavih pločica koju se moglo spaziti na kilometre. Ušla sam u
dizalo prepuno liječnika koje sam poznavala i studenata koji su ih se bo-
jali. – Dobro jutro. – I vama. Imate predavanje?
Odmahnula sam glavom, okružena bijelim ogrtačima. Moram posu-
diti vaš TEM45
– Čuli ste za obdukciju koju smo neki dan imali u prizemlju? obratio
mi se specijalist za plućne bolesti kad su se vrata dizala razdvojila. Pneu-
mokoniozasa.
46 izazvana mineralnom prašinom. Beriliozas47

45 Transmission Electron Microscope – elektronski mikroskop. 46 plućna

bolest koja nastaje uslijed dugotrajnog talzenja čestica prašine u plućima.

47 Trovanje berilijem , da budem odredeniji. Sad vi recite, koliko se često

to ovdje sreće? Na petom katu žurnim sam se korakom zaputila prema

124 Patricia Cornwel

Laboratoriju za elektronsku mikroskopiju u kojem se nalazio jedini TEM

u gradu. Kao i obično, na kolicima i radnim plohama nije bilo ni centime-
tra slobodnog prostora, jer su bili prekriveni svjetlosnim mikroskopima i
fotomikroskopima, te drugim ezoteričnim instrumentima za određivanje
veličine stanica i prevlačenje uzoraka ugljikom radi rendgenske mikro-
analize. TEM je uglavnom bio rezerviran za žive; najčešće se koristio za
bubrežne biopsije i neke specifične tumore, te rijetko za viruse. Gotovo
nikada za uzorke s obdukcija. S obzirom na podatke koji su meni trebali
i na činjenicu da su mi pacijenti već bili mrtvi, bilo je teško na tjerati
znanstvenike i liječnike da se posebna oduševe za moje uzorke, kad su ih
čekali kreveti puni Ijudi koji su iščekivali njihove nalaze kao presude koje
bi im mogle osigurati odgodu tragične smrti. Stoga ranije, u onim prilika-
ma kad mi je trebala pomoć mikrobiologinje, doktorice Phyllis Crowder,
nisam imala običaj poticati je na trenutno djelovanje. Sada je znala da se
nešto događa. Još sam iz hodnika prepoznala njezin britanski naglasak, jer
je telefonirala.
– Znam. To razumijem, govorila je kad sam pokucala na otvorena
vrata. Ali morat ćete ili promijeniti termin ili početi bez mene. Iskrsnulo
mi je nešto drugo. Nasmiješila mi se i pozvala me unutra pokretom ruke.
Poznavala sam je još u doba svog stažiranja i bila sam uvjerena kako su
njezine lijepe riječi, kao člana nastavničkoga zbora fakulteta, imale puno
veze s time zašto je moje ime uopće spomenuto kad se otvorilo mjesto
glavnog sudskog patologa u Virginiji. Bila mi je bliska po godinama i
nikada se nije udavala, a kratka kosa bila joj je iste sive boje kao i oči.
Oko vrata je cijeli život nosila istu zlatnu ogrlicu s križem, koja je na-
likovala na antikvitet. Roditelji su joj bili Amerikanci, no ona je rođena
u Engleskoj. Tamo je pohadala studij i počela raditi u svom prvom labo-
ratoriju. – Vražji sastanci, požalila se kad je spustila slušalicu. Nema toga
što mrzim više od njih. Ljudi koji samo sjede i pričaju, umjesto da rade.
Izvukla je rukavice iz kartonske kutije i pružila mi jedan par. Zatim je isto
učinila s maskom. – Na vratima visi rezervni laboratorijski ogrtač, dodala
je. Krenula sam za njom u malu, tamnu prostoriju gdje je radila prije no
što je zazvonio telefon. Navukavši ogrtač pronašla sam neku stolicu, a
ona je zaškiljila prema fosforescentno-zelenom zaslonu koji se nalazio u
golemoj komori za promatranje. TEM je više nalikovao na instrument za
oceanografska istrazivanja ili na kakvu napravu za astronomiju nego na
 Izložena pošasti 125

obični mikroskop, Ova me komora uvijek podsećala na kacigu ronilačkog

odijela kroz koju se mogu vidjeti jezoviti, sablasni prizori u moru gdje se
u duginim bojama prelijevaju zrake sunca. Kroz debeo metalni cilindar,
koji se zove skop, a proteže se od sredine prostorije do stropa, snop elek-
trona od sto tisuća volti spuštao se na moj uzorak koji je u ovom slučaju
bio uzorak jetre, a na stakalcu se pojavljivao kao razmaz debljine šest do
sedam stotinki mikrona. Razmazi poput onih koje sam promatrala kroz
svoj svjetlosni mikroskop bili su jednostavno predebeli da bi zraka elek-
trona prošla kroz njih.
Znajući ovo još pri izvođenju obdukcije, bila sam uronila dijelove jetre
i slezene u glutarni aldehid48
– Što misliš? rekla sam, nadajući se da će pobiti moje uvjerenje. Nema
sumnje da se radi o jednom od virusa koji izazivaju boginje, ogradila se.
Pitanje je o kojem. Činjenica je da mjehurići ne prate protezanje živaca.
Činjenica je da je malo vjerojatno da netko ovih godina boluje od vodenih
kozica. Usto, sada možda imaš još jedan slučaj s istim simptomima. Sve
me to zabrinjava. Moramo napraviti još neke testove, ali ja bih se prema
ovome ophodila kao prema kriznoj medicinskoj situaciji. , koji vrlo brzo
prodire u tkivo. Tako pripremljene, poslala sam ih Crowderovoj koja će
ih, znala sam, naposljetku omotati plastikom i izrezati najprije ultramik-
rotomom, a zatim i dijamantnim nožem, prije no što će ih pričvrstiti na
sićušnu bakrenu rešetku i prevući ionima urana i olova. Ono što nijedna
od nas nije očekivala bilo je upravo ono u što smo trenutno gledale dok
smo u komori pomno promatrale zelene sjenke uzorka, uvećane gotovo
stotinu tisuća puta. Gumbi su kliknuli kad je namjestila jačinu, kontrast
i dijametar uvećanja. Promatrala sam dvostruke lance DNA virusnih
čestica što su imale oblik opeke, a bile su velike dvije stotine i pedeset
nanometara. Netremice sam promatrala velike boginje.
48 Kemijski spoj, C5HH02, koji se koristi kao sredstvo za čuvanje

histoloških i citoloških uzoraka kako bi se spriječilo raspadanje tkiva. Po-

godan je za čuvanje uzoraka radi mikroskopske analize, budući da čuva
fine strukturalne pojedinosti i lokalizira enzimsku aktivnost.
Pogledala me. Kao prema hitnom slučaju, i to medunarodnih razm-
jera. Ja bih kontaktirala CDC49
126 Patricia Cornwel

Center for Disease Control and prevention – centar za kontrolu i

49

prevenciju zaraznih bolesti. . – To je upravo ono što ću učiniti, odgovorila

sam, s teškoćom progutavši slinu. Što se, prema tvom mišljenju, skriva iza
činjenice da je ovakvo što povezano sa slučajem razrezanog tijela? upitala
je, prilagodivši još neke sitnice na mikroskopu dok je virila u komoru. –
Sve mi to nema smisla, rekla sam. Zatim sam ustala i osjetila slabost u
nogama. – Serijski ubojice tu i u Irskoj siluju, raščetvoruju ljude. Podigla
sam pogled prema njoj. Uzdahnula je. Žališ li ponekad što se nisi zadržala
na bolničkoj patologiji? – Ubojice s kojima vi ovdje imate posla samo je
teže uočiti, odgovorila sam. Jedini putevi kojima se može doći do otoka
Tangier jesu morski i zračni put. Budući da tamo nema razvijene turističke
industrije, trajektne linije su rijetke i ne voze poslije sredine listopada.
Čovjek bi morao voziti do Crisfielda u Marylandu ili, što sam ja učinila,
otputiti se do stotinu trideset šest kilometara udaljenog Reedvillea, gdje
me trebala dočekati Obalna straža. Otišla sam iz ureda kad je većina ljudi
razmišljala o objedu. Poslijepodne je bilo svježe, nebo oblačno, a puhao je
jak, hladan vjetar. Rose sam ostavila upute da nazove Centar za kontrolu
i prevenciju bolesti u Atlanti, jer su mene, kad god bih pokušala, stavili na
čekanje. Takoder je trebala naći Marina i Wesleyja i obavijestiti ih o tome
kamo sam otišla, te im reći da ću se javiti čim uzmognem. Vozila sam
medudržavnom cestom 64 Istok do izlaza na autocestu 360, te sam se us-
koro našla okružena obradivom zemljom. Polja su bila smeđa od uzoranih
usjeva kukuruza. Sokoli su se zalijetali prema zemlji pa se ponovno dizali
u zrak tu, u dijelu svijeta gdje su baptističke crkve imale imena kao što su
Nada, Pobjeda i Cion. Kudzu je obavijao drveće poput oklopa, a s druge
strane rijeke Rappahannock, u Northern Necku, ljudi su živjeli u prostra-
nim palačama koje si današnji vlasnici zapravo više nisu mogli priuštiti.
Prolazila sam pokraj novih prostranstava oranica i guštika mirte, a zatim
i pokraj sudnice Northumberlanda, koja je sagrađena prije Gradanskoga
rata. U Heathsvilleu groblja su bila ukrašena plastičnim cvijećem, parcele
lijepo uređene, a mjestimice se moglo vidjeti i poneko obojeno sidro os-
tavljeno na tlu. Skrenula sam na cestu koja je vodila kroz gustu borovu
šumu, te sam prolazila pokraj polja kukuruza koja su se pružala tako blizu
te uske ceste da sam mogla ispružiti ruku kroz prozor i dotaknuti smeđe
stabljike. U marini Buzzard’s Point bile su privezane brodice, a crveno-
bijelo-plavi turistički brodić Chesapeake Breeze mirovao je na svome
 Izložena pošasti 127

mjestu gdje će ostati do proljeća. Nisam imala problema s pronalaženjem

mjesta za parkiranje, a u kućici nije bilo nikoga tko bi mi za to uzeo ma-
kar i četvrt dolara. Na doku me čekao bijeli čamac Obalne straže. Članovi
posade na sebi su imali žarkonarančaste i plave zaštitne kombinezone,
poznate pod imenom mustangova odijela, a jedan od njih penjao se na
mol. Imao je viši čin od ostalih, tamnu kosu i oči, a o boku je nosio devet-
milimetarsku Berettu. – Doktorica Scarpetta? Nije se razmetao svojim
autoritetom, no vidjelo se da ga ima.– Da, rekla sam. Imala sam nekoliko
torbi, uključujući i težak čvrsti kovčeg u kojem sam nosila svoj mikroskop
i fotoaparat. Dajte da vam pomognem. Pružio je ruke prema meni. Ja sam
Ron Martinez, zapovjednik postaje u Crisfieldu. – Hvala. Zaista ci-
jenim ovo što radite, rekla sam. Hej, i mi cijenimo vaš trud.
Razmak izmedu pristaništa i dvanaestmetarske patrolne brodice
povećavao se i smanjivao kako su valovi nadolazili i povlačili se, gurajući
čamac sad bliže obali, sad ga udaljujući od nje. Ukrcala sam se, uhvativši se
za ogradu. Martinez se spustio niza strme Ijestve. Slijedila sam ga u pot-
palublje pretrpano opremom za spašavanje, šmrkovima za gašenje vatre i
golemim kolutovima konopca, gdje je zrak bio težak od ispušnih dizelskih
para. Zagurao je moje stvari na sigurno mjesto i svezao ih radi osiguranja.
Zatim mi je pružio mustangovo odijelo, pojas za spašavanje i rukavice.
– Morate navući sve ovo, ako slučajno upadnete u vodu. Nije baš neka
lijepa misao, ali događa se. Temperatura mora je oko deset stupnjeva. Po-
gled mu se zadržao na meni. Možda biste željeli ostati tu dolje, dodao je
u trenutku kad je čamac udario u rivu.
– Ne patim od morske bolesti, ali jesam klaustrofobična, rekla sam mu
smjestivši se na uski podboj i izuvši čizme.
– Kako god želite, ali bit će gadno,
Popeo se natrag na palubu dok sam se ja s mukom uvlačila u odijelo,
koje se sastojalo od samih zatvarača i čičak-vrpci, a bilo je ispunjeno po-
livinil kloridom kako bi me održalo na životu nešto duže u slučaju da se
brodić prevrne. Ponovno sam navukla čizme, a zatim i pojas za spašavanje
s kojim sam dobila i nož, zviždaljku, signalno ogledalo i baklje. Popela
sam se natrag u kabinu, jer nipošto nisam željela ostati ovdje dolje. Posada
je zatvorila poklopac motora na palubi, a Martinez se vezao na pilotovu
mjestu.
128 Patricia Cornwel

– Vjetar puše sa sjeverozapada, jačinom od dvadeset i dva čvora, objavio

je netko od posade. Valovi su visoki metar i dvadeset. Martinez stane od-
micati brodicu od pristaništa. Problem sa zaljevom je taj, obratio mi se, što
su valovi preblizu jedan drugome, tako da se nikada ne dobiva onaj dobar
ritam kao na otvorenome moru. Siguran sam da ste svjesni činjenice da
bi nas kakva nezgoda mogla skrenuti s kursa. Vani nema nijednog drugog
patrolnog čamca, tako da ako se nešto dogodi, nema nikoga osim nas.
Počeli smo polako kliziti mimo starih kuća s platformama na kro-
vovima i travnatim stazama za kuglanje.
– Ako bude trebalo nekoga spašavati, moramo se odazvati, nastavio je
dok je jedan od članova posade provjeravao instrumente. Promatrala sam
kako pokraj nas prolazi neki ribarski čamčić za čijim je kormilom stajao
starac u čizmama do bokova. Zurio je u nas kao da smo sam otrov.
–Mogli biste završiti upetljani u štošta. Martinez je uživao u isticanju
te mogućnosti.
– Ne bi mi bilo prvi put, rekla sam, a u nosnicama sam počela osjećati
vrlo odbojan vonj.
– No, bilo kako bilo, dovest ćemo vas tamo, kao što smo doveli i onog
drugog liječnika. Nikada mi se nije predstavio. Kako dugo već radite za
njega?
– O, doktor Hoyt i ja poznajemo se već jako dugo, rekla sam suzdržano.
Ispred nas izdizala Su se zahrđala postrojenja za preradu ribe, a kad
smo se približili ugledala sam pokretne trake kako se strmo dižu prema
nebu, noseći na sebi milijune haringa koje su trebale biti pretvorene u
ulje i gnojivo. Galebovi su kružili nebom iznad postrojenja i gramzivo
čekali na dokovima, promatrajući sitnu, smrdljivu ribu kako im prolazi
pred kljunovima, a mi smo klizili dalje, pokraj još nekih tvornica koje su
bile svedene na ruševine i čija se opeka obrušavala u zaljev. Smrad je sada
postao nepodnošljiv čak i za mene, a ja sam zacijelo mogla izdržati više
od većine ljudi.
– Hrana za mačke, reče mi jedan od posade, složivši lice u grimasu.
– Zamislite samo dah tih mačaka.
– Nema tih novaca za koje bih živio u ovim krajevima.
 Izložena pošasti 129

– Riblje ulje je stvarno vrijedno. Algonki Indijanci koristili su kogije

za gnojenje polja kukuruza.
– Što je, dovraga, kogi? upita Martinez.
– Drugo ime za te gadne male stvorove. Gdje si ti išao u školu? Nema
veze. Ako ništa, ne moram to udisati da bih zaradio za život. Osim kad
sam tu, s vama, levatima.
– Što je, dovraga, levat?
Prepirka se nastavljala dok je Martinez dodavao gas, tako da su motori
grmjeli, a pramac zaranjao još dublje u vodu. Plovili smo pokraj čeka za
patke i plovaka što su ozr.ačavali položaje vrša za rakove, a našim vodenim
tragom prelijevale su se dugine boje. Povećao je brzinu na dvadeset tri
čvora, pa smo stali sjeći duboko plavetnilo zaljeva na kojemu danas nije
bilo izletničkih čamaca, tek se na obzorju ocrtavala golema sjena preko-
oceanskoga broda.
– Koliko ima do tamo? upitala sam Martineza pridržavajući se za
naslon njegove stolice, zahvalna na odijelu koje mi je dao. Ukupno trideset
kilometara. Podigao je glas, jašući na valovima poput surfera, skližući se
postrance i preko njih, ne skidajući pogled s vodenoga prostranstva pred
sobom. U normalnim uvjetima ne bi trebalo mnogo vremena. Ali danas je
gore nego inače. Zapravo, mnogo gore.
Njegova je posada i dalje provjeravala detektore za dubinu i kurs, a
GPS59 nam je, vođen satelitom, pokazivao put. Sada više nisam vidjela
ništa osim vode, valova koji su se izdizali ispred i iza našeg čamca i udarali
o njega poput divovskih ruku. Zaljev nas je napadao sa svih strana.
Sy Global Positioning System-navigatorska naprava za navodenje
brodova, vodena satelitom.
– Što mi možete reći o mjestu na koje idemo?~ Morala sam gotovo
vikati.
– Stanovništvo od oko sedam stotina ljudi. Do prije otprilike dvadeset
godina proizvodili su vlastitu struju, imali su jednu malu zrakoplovnu pis-
tu nasutu od materijala s morskoga dna. Prokletstvo. Čamac bubne svom
silinom o površinu mora izmedu dva vala. Ovaj nam je umalo naletio s
boka. A takav će vas val okrenuti dok ste rekli keks.
130 Patricia Cornwel

Izraz lica bio mu je napet dok je jahao zaljevsku vodu kao da jaši div-
ljega konja, a članovi posade bili su mirni, iako na oprezu dok su se držali
za što je tko stigao.
– Gospodarstvo im se zasniva na plavim rakovicama, pogotovo mladi-
ma, mekanoga oklopa. Distribuiraju ih po cijeloj zemlji, nastavi Martinez.
Zapravo, bogataši neprestance dolijeću privatnim avionima, samo da bi
kupili rakove.
– Barem tvrde da je to ono što kupuju, primijeti netko.
– Istina je da imamo nevolja s pijanstvima, ilegalnom proizvodnjom
alkohola, s drogom, nastavi Martinez. Ukrcavamo se na njihove brodice
kad provjeravamo imaju li pojase za spašavanje ili provodimo akcije za
suzbijanje droge, a oni to nazivajugeneralkama. Nasmiješio mi se.
– Da, da. A mi smo straža , sarkastično pridoda jedan od članova
posade. Pazi, ide straža.
– Koriste jezik kako im puhne u glavu, reče Martinez, skotrljavši nas
niz još jedan val. Možda će vam biti teško razumjeti ih.
– Kad završava sezona lova na rakove? upitala sam, zainteresiranija za
ono što se s otoka izvozi nego za način govora Tangieraca. U ovo doba
godine radi se jaruženje,
odnosno prolazi se po dnu mora u potrazi za rakovima. To se radi
cijelu zimu, po četrnaest, petnaest sati na dan. Ponekad ih nema i cijeli
tjedan u komadu. S naše desne strane, u daljini, tamna je olupina virila iz
vode, poput kita. Jedan od mornara uhvatio je moj pogled.
– Jedan od liberty50
Stao se izvlačiti unatrag, zanjihavši kositreni križ na privjesku ključeva.
Pogledala sam kroz prozor prema malim bijelim drvenim kućicama
s restoranima koji su imali rukom bojene znakove i plastične galebove
što su visjeli u prozorima. Ususret nam je dolazio kamion koji je pre-
vozio vrše, te je morao stati sa strane kako brodova iz Drugoga svjetskog
rata koji je završio na dnu, reče. Mornarica ga koristi za vježbe gađanja.
Napokon smo stali usporavati približavajući se zapadnoj obali koju je
narušavala gomila kamenja, smrskanih brodica, zahrdalih hladnjaka, au-
tomobila i ostalog smeća što je sprečavala daljnju eroziju otočnoga tla.
Kopno je bilo na gotovo istoj razini kao i more, a samo nekoliko metara
iznad morske površine na svom najvišem dijelu. Kuće, crkveni zvonik i
 Izložena pošasti 131

plavi toranj vodovoda gordo su se izdizali na obzoru ovog sićušnog, go-

log otoka gdje su Ijudi trpjeli najgora nevremena s najmanjom količinom
oslonca pod nogama. Motori su lagano rulali dok smo prolazili pokraj
šipražja i priobalnih zaravni nastalih djelovanjem plime i oseke. Na starim
drvenim dokovima, kojima je svako toliko nedostajala pokoja daska, bile
su naslagane gomile vrša za lov na rakove izradenih od žice i vezanih na
obojene plovke, a izgrebeni drveni čamci zaobljenih, masivnih krma bili
su usidreni, ali nisu izgledali besposleno. Martinez pritisne trubu, a rezak
zvuk zapara zrak dok smo prolazili među brodicama. Tangierci odjeveni
u gumene pregače okrenuli su se prema nama pokazavši nam svoja siro-
va, bezizražajna lica, onako kako to ljudi rade kad imaju svoja vlastita
mišljenja koja nisu uvijek pozitivna. Nisu se prestali vrzmati po svojim
kolibicama i popravljati mreže kad smo pristali nedaleko od crpki za go-
rivo. – Kao i većini ljudi na otoku, šefu je prezime Crockett, reče Martinez
dok nas je posada vezivala za mol. A zove se Davy. Nemojte se smijati.
Pogledom je pretražio dok i kafić koji se nije otvarao u ovo doba godine.
Dođite. Krenula sam za njim na kopno, a vjetar koji je puhao s mora
bio je hladan kao usred zime. Nismo daleko odmakli kad je mali kamio-
net velikom brzinom dojurio iza ugla, tako da su gume glasno zaškripale
po šljunku. Zatim se zaustavio i iz njega je izašao ukočen, mlad čovjek.
Odoru su mu činile traperice, tamna zimska jakna i kapa na kojoj je pisalo
Tangierska policija, a pogled mu je skakao s Martineza na mene i natrag.
Potom se zabuljio u kovčege koje sam nosila sa sobom. – U redu, reče mi
Martinez. Ostavit ću vas s Davyjem. Obrativši se Crockettu, dodao je:
Ovo je doktorica Scarpetta: Crockett klimne glavom. Ijte svi. Samo dama
ide. – Pobrat ću vas do tam. Narječje kojim je govorio već sam bila čula
u netaknutim brdskim dražicama gdje ljudi doista ne spadaju u dvade-
seto stoljeće. – Čekat ćemo vas ovdje, obećao mi je Martinez, zaputivši se
prema svojoj barci. Krenula sam za Crockettom ka njegovu kamionetu.
Odmah sam znala da ga čisti iznutra i izvana možda jedanput na dan i
daArmor All voli više čak i od Marina. – Pretpostavljam da ste bili u kući,
rekla sam mu kad je motor zakašlj ao. – Nisam. Susjed bio. A kad mi rekli,
nazv’o u Norfolk.
50 Vrsta standardnog broda za prijevoz robe koji se gradio u SAD-u

tijekom Drugoga svjetskog rata.

132 Patricia Cornwel

bismo mogli proći. Ljudi su se vozili biciklima koji nisu imali ni ručne
kočnice ni brzine, a činilo se da je omiljeno prijevozno sredstvo ipak skut-
er. – Kako se zvala pokojnica? Stala sam praviti bilješke.
– Lila Pruitt, reče on, ne obazirući se na činjenicu da su moja vrata go-
tovo dodirivala nečiju ogradu. Udov’ca, ne znam godine. Prodav’la cepte
turist’ma. Rakovi pohanci i slično.
Zapisala sam njegove riječi, ne znajući sa sigurnošću što mi govori, a
on je vozio pokraj tangierske kombinirane škole, a zatim i pokraj groblja.
Nadgrobni su kamenovi bili nahereni svaki na svoju stranu, kao da ih je
pregazio vihor.
– A kada je i gdje posljednji put viđena živa? upitala sam.
– U Dabyju, da, da. Klimnuo je glavom. I to, hm, možda lipanj. Sada
sam bila posve očajna i izgubljena. Oprostite, rekla sam. Posljednji je puta
videna u nekom mestu Po imenu daby, i to u lipnju?
– Da, hm. Klimnuo je kao da ništa na svijetu nema toliko smisla koliko
njegove riječi.
– Što je Daby i tko ju je tamo vidio?
– Dućan. Daby’s i sin. Mogu vas odvest’ do tam. Uputio mi je brz
pogled, ali ja sam odmahnula glavom. Bio tamo u kupovini i vidio je. U
lipnju, mislim.
Njegovi začudni slogovi i kadence izvirali su, petljali se i kotrljali jedni
preko drugih poput vode njegova svijeta. Tamo je postajalo tam, ne mogu
je bilo ne možem, sve je bilo svei, da li se pretvaralo u de de l :
– A njezini susjedi? Je li je vidio itko od njih? upitala sam. Ne, od već
danima.
– Pa tko ju je onda našao? upitala sam. Ni’ko.
Očajnički sam ga pogledala.
– Samo je gđa Bradshaw o’šla po cept, ušla unutra i našla smrad. Je li
gospođa Bradshaw išla na kat?
– Rekla nije išla: Odmahivao je glavom. Oma’ je išla po mene. A adresa
pokojnice je?
– Tu gdje smo. Usporavao je. School Street.
 Izložena pošasti 133

Smještena dijagonalno od Swainove memorijalne metodističke crkve,

kućica obložena bijelim daskama imala je prizemlje i kat; na konopcu se
još sušilo rublje, a na zahrđalom stupu u pozadini smjestila se Ijubičasta
lastavica. U dvorištu je ležao stari drveni čamac na vesla i vrše za lov na
rakove, po kojima su bile razbacane ljušture kamenica, a smeđa hortenzija
rasla je uz ogradu na kojoj su visjele neke neobične kutijice obojene u
bijelo, okrenute prema neasfaltiranoj ulici.
– Što su one kutijice? upitala sam Crocketta.
– Tu je prodav’la cepte. Četvrt dolara svaki. Ubaciš u prorez. Pokazao
mi je prstom. Gospođa Pruitt nije puno direktno rad’la s nikim.
Napokon sam shvatila da Crockett govori o kulinarskim receptima, pa
sam s tim saznanjem povukla kvaku na svojim vratima.
– Ja ću tu čekat’ vas, rekao je.
Izraz na njegovu licu preklinjao me da ga ne zamolim da ude sa mnom
u tu kuću,
– Samo pazite da nitko ne ude unutra. Izašla sam iz kamioneta.
– Toga se ne morate bojat’ nimalo ništa.
Ovlaš sam promotrila i druge male drvene i montažne kuće u nji-
hovim pjeskovitim dvorištima. Neke su imale obiteljska groblja, s po-
kojnicima pokopanim gdje god se zemljište malo uzdizalo, a nadgrobni
spomenici bili su glatki poput krede i nakošeni ili čak srušeni. Popela
sam se stubama koje su vodile do ulaza u kuću Lile Pruitt, primijetivši još
nekoliko nadgrobnih ploča u sjeni smreka, u kutu njezina dvorišta.
Zaštitna mrežasta vrata hrdala su na dijelovima, a opruga na kojoj su
stajala glasno se pobunila kad sam ušla u zatvoreni trijem koji se naginjao
prema ulici. Na trijemu je stajala njihaljka presvučena u sintetički ma-
terijal cvjetnog uzorka, a pokraj nje nalazio se mali plastični stol, gdje je,
pretpostavljala sam, sjedila ljuljajući se, ispijajući ledeni čaj i promatrajući
turiste kako za četvrt dolara kupuju njezine recepte. Pitala sam se je li
virila kako bi se uvjerila da su platili.
Ulazna vrata bila su otključana, a Hoyt se dosjetio na njih nalijepiti ru-
kom pisano upozorenje: BOLEST: NE ULAZI!! Pretpostavila sam kako
je mislio da Tangierci neće znati što znači izraz biološka opasnost, no bilo
kako bilo, postigao je cilj. Zakoračila sam u polumračno predsoblje gdje
134 Patricia Cornwel

je na zidu visio portret Isusa koji se moli svome Ocu, a u nosnicama mi je

zatreperio oduran vonj raspadajućeg ljudskog mesa.
U dnevnoj sobi bilo je tragova koji su ukazivali na bolest koja je trajala
neko vrijeme. Na kauču su ležali razbacani i zamrljani jastuci i deke, a
na stoliću su stajali papirnati rupčići, toplomjer, bočice Aspirina, nekakva
mast te prljave šalice i tanjuri. Dakle, imala je groznicu. Mučili su je bo-
lovi, pa se spuštala ovamo kako bi se utoplila i gledala televiziju.
Na kraju više nije bila u stanju ustati iz kreveta, pa sam je tamo i
pronašla, u sobi na katu, čiji su zidovi bili obloženi tapetama s ružinim
pupoljcima i gdje se, pokraj prozora koji gleda na ulicu, nalazila stolica
za ljuljanje. Zrcalo koje se protezalo od poda do stropa bilo je zastrto
plahtom, kao da više nije mogla podnijeti pogled na vlastiti odraz. Hoyt,
liječnik staroga kova, bio je navukao posteljinu preko tijela, ne pomakavši
pritom ništa drugo – gesta poštovanja prema mrtvima. Bio je dovoljno
oprezan da ne poremeti mesto smrti, pogotovo ako je moj posjet trebao
uslijediti nakon njegova. Stala sam nasred sobe ne žureći. Činilo se kao da
se zidovi zatvaraju od smrada i da zrak postaje crn.
Pogled mi je prelazio preko jeftine četke i češlja koji su počivali na
komodi, mekih ružičastih papuča ispod stolice na kojoj je bila naslagana
odjeća koju nije imala snage maknuti ili oprati. Na noćnom ormariću ležala
je Biblija u crnom kožnom uvezu koji se Ijuštio od isušenosti, i reklamna
bočica aromaterapijskog raspršivača za lice Vita koji je, pretpostavljala
sam, uzaludno primjenjivala ne bi li spustila razbuktalu vrućicu. Na podu
su bili naslagani deseci kataloga za kupnju poštom, s presavijenim uglovi-
ma stranica koji su označavali njezine želje.
U kupaonici je ogledalo iznad umivaonika bilo prekriveno ručnikom,
a ručnici što su ležali na podu prekrivenom linoleumom bili su umrljani
i krvavi. Bila je ostala bez toaletnog papira, a kutijica sode bikarbone na
rubu kade govorila mi je kako je gospoda Pruitt iskušala kupku s vlastitim
lijekom ne bi li olakšala svoj jad. U ormariću s lijekovima nisam našla
nikakve tablete koje bi bile izdane na recept; tek zubni konac, neku Jer-
gensovu kremu, preparate za liječenje hemoroida i kremu za prvu pomoć.
Zubna proteza bila je u plastičnoj kutiji na umivaoniku.
Pruittova je bila stara i sama, imala je vrlo malo novca i vjerojatno je
malo puta u životu nogom kročila s ovog otoka. Vjerovala sam kako nije
 Izložena pošasti 135

ni pokušala potražiti pomoć od susjeda, budući da nije imala telefona, a

bojala se da će tko god je vidi pobjeći glavom bez obzira. Čak ni ja nisam
bila posve spremna na ono što sam ugledala kad sam odmakla pokrivače.
Bila je prekrivena prištićima, sivim i tvrdim poput bisera, usne su joj
bile upale u usta u kojima više nije bilo zuba, a obojena crvena kosa stršala
joj je na sve strane. Povukla sam pokrivače još malo niže, otkopčavši joj
kućnu haljinu, te sam primijetila da je gustoća mjehurića veća na udovima
no što je bila na torzu, baš kao što je Hoyt i
rekao. Svrab ju je bio natjerao da noktima razgrebe ruke i noge, gdje
je stoga i prokrvarila, te navukla sekundarne infekcije koje su natekle i
skorile se. – Bog vam pomogao, promrmijala sam, potresena. Zamišljala
sam je u svom tom svrabu, boli vrućici i strahu od vlastita košmarnog
odraza u zrcalu. – Kako strašno, rekla sam, a mislima mi je proletjela slika
moje majke. Probušila sam jednu od bubuljica i napravila razmaz na ob-
jektnom stakalcu. Potom sam se spustila u kuhinju gdje sam postavila
mikroskop na stol. Već sam bila sigurna u ono što ću ustanoviti. Ovo
nisu bile vodene kozice. Nije to bio ni herpes zoster. Sve je ukazivalo
na razarajuću, unakazujuću bolest pod imenom variola major, poznatiju
pod imenom velike boginje. Uključivši mikroskop, položila sam stakalce
na postolje, podigla dijametar uvećanja na četiri stotine i izoštrila sliku,
pa sam počela razabirati gusta središta stanica, odnosno citoplazmatska
Guarnierijeva tjelešca. Snimila sam fotografije nečega što nije moglo; nije
smjelo biti istina. Odgurnuvši stolicu unatrag, stala sam hodati kuhinjom
amo-tamo, svjesna glasnog otkucavanja sata na zidu. – Kako si to dobila?
Kako? Glasno sam razgovarala s pokojnicom. Zatim sam ponovno izašla
van i zaputila se prema Crockettovu kamionetu, parkiranom na cesti.
Nisam mu se posve približila. Imamo ovdje jedan veliki problem, rekla
sam mu. A ja nisam sto posto sigurna što ću učiniti glede toga.
Moja prva nevolja bila je pronaći telefon koji se nije mogao prisluškivati,
da bih naposljetku zaključila kako to uopće nije moguće. Nisam mogla
zvati ni iz jedne od lokalnih trgovina, kao ni iz susjednih kuća ili iz šefove
montažne kućice. To mi je ostavilo samo mogućnost mobitela, kojim se
u normalnim okolnostima nikada ne bih poslužila za ovakav poziv. Ali
nisam imala izbora. U tri sata i petnaest minuta ženski se glas javio na
telefon u Američkom vojnom institutu za istraživanje zaraznih bolesti,
USAMRIID-u51
136 Patricia Cornwel

Fujitsubo je bio u zgradi Russel na Capitol Hillu, smještenom u Fort

Detricku, u Fredericku, država Maryland. –Moram razgovarati s pu-
kovnikom Fujitsubom, rekla sam. Žao mi je, na sastanku je. – Vrlo je
važno. – Gospođo, morat ćete nazvati sutra. – Dajte mi barem njegova
pomoćnika, tajnicu… – Ako već niste čuli, svi savezni zaposlenici koji nisu
apsolutno neophodni sada su na dopustu… – Isuse Kriste! uzviknuia sam
frustrirano. Zarobljena sam na otoku sa zaraznim mrtvim tijelom. Možda
se ovdje radi o nekakvoj epidemiji. Nemojte mi sad reći da moram čekati
dok taj vaš prokleti dopust ne završi! – Oprostite? U pozadini sam čula
neprestanu zvonjavu telefona. – Zovem vas s mobitela. Baterija bi mi se
mogla istrošiti svakog časa. Za majku Božju, prekinite taj sastanak! Spo-
jite me s njim! Odmah!
52

USAMRIID – United States Army Medical Research Institute of

51

Infectious Diseases. USAMRIID je najveći medicinski istraživački labo-

ratorij u sklopu Američkog programa za istraživanje zaštite od bioloških
otrova, a svrha mu je zaštititi građane od moguće prijetnje ratovanja
biološkim oružjem. No još važnije, USAMRIID posjeduje najveći labora-
torij zaštitne razine 4 za suzbijanje bioloških opasnosti u zemlji. 52 Capitol
Hill je kompleks zgrada u Washingtonu koje čine sjedište Kongresa , gdje
su mu prebacili moj poziv. Znala sam da se nalazi u uredu nekog sena-
tora, ali nisam marila za to dok sam mu na brzinu objašnjavala situaciju,
pokušavajući obuzdati paniku u glasu.
– To je nemoguće, rekao je on. Sigurna si da se ne radi o vodenim
kozicama, ospicama… – Ne. A bez obzira na to o čemu se radi, tu bolest
treba zaustaviti, Johne. Ne mogu ovo poslati u svoju mrtvačnicu. Time se
moraš pozabaviti ti. – Ne mogu to preuzeti, osim ako se ne radi o teror-
izmu, rekao mi je Fujitsubo. Izbijanje epidemija ide CDC-u. Čini mi se
da bi s njima trebala razgovarati.
– I sigurna sam da na kraju i hoću, rekla sam. A isto sam tako sigurna
da je i većina njih na dopustu, što je razlogom zbog kojeg nisam uspjela
doći do njih ranije. Ali oni su u Atlanti, a vi ste u Marylandu, nedaleko
odavde. A ja moram ovo tijelo izvući odavde što brže.
S druge strane žice nastupila je tišina.
 Izložena pošasti 137

– Nitko se više od mene same ne nada da sam u zabludi, nastavila sam

dok me oblijevao hladan znoj. Ali ako sam u pravu, a mi ne poduzmemo
neophodne mjere opreza…
– Jasno mi je, jasno mi je, reče on na brzinu. Prokletstvo. U ovom
trenutku na poslu je samo osnovno osoblje. No, dobro. Daj nam nekoliko
sati. Ja ću nazvati CDC. Složit ćemo ekipu. Kad si se ti posljednji put
cijepila protiv velikih boginja?
– Bila sam premala da bih se toga sjećala. I dolaziš s tijelom.
– To je moj slučaj.
No, znala sam što želi reći. Željet će me zadržati u karanteni. Hajdemo
je samo maknuti s otoka, a o ostalom ćemo voditi brigu poslije, dodala
sam.
– Gdje ćeš ti biti?
– Njezina je kuća u središtu mjesta, blizu škole.
– Bože, to baš nije dobro. Imamo li ikakve podatke o tome koliko je
ljudi moglo biti izloženo virusu?
– Nikakve. Slušaj. U blizini je rukavac koji se puni vodom samo u vri-
jeme plime. Orijentiraj se prema njemu i Metodističkoj crkvi. Ima visok
zvonik. Karta kaže da postoji još jedna crkva, ali ta nema zvonika. Postoji
pista za zrakoplove, ali uspiješ li doći što bliže kući, to bolje, tako da je ne
moramo nositi i izložiti je pogledima ljudi.
– Dobro. Ono što nam najmanje treba jest panika. Zastao je, a glas mu
se malčice smekšao. Ti si dobro?
– Prokleto se nadam da jesam. Osjetila sam suze u očima, a ruke su mi
stale drhtati.
– Sad se moraš smiriti. Pokušaj se opustiti i ne brinuti. Pobrinut ćemo
se za tebe, rekao je, a na te njegove riječi telefon mi je zamro u ruci.
Uvijek je postojala teoretska mogućnost da će me, nakon svih umor-
stava i ludila kojima sam u svojoj karijeri bila svjedokom, na koncu u tišini
dokrajčiti neka bolest. Nikada nisam znala čemu se izlažem kad otvaram
tijelo, umrljam se krvlju i udišem možda zaraženi zrak. Uvijek sam pazila
da se ne porežem ili ne ubodem iglom, ali postoje i stvari koje više zabrin-
javaju od hepatitisa i HIV-a Nepre stano se otkrivaju novi virusi, pa sam
138 Patricia Cornwel

se često pitala neće li na kraju oni ipak zavladati i tako nas pobijediti u
ratu koji je započeo kad i život.
Neko sam vrijeme sjedila u kuhinji i slušala tiktakanje sata, dok se iza
prozorskoga stakla mijenjala svjetlost dana koji je odmicao. Napadaj pan-
ike koji me hvatao dostizao je svoj vrhunac u trenutku kad me Crockettov
neobičan glas iznenada zazvao izvana.
– Gospođo? Gospođo?
Kad sam izašla na trijem i bacila pogled kroz vrata, na najvišoj stubi
ugledala sam smeđu papirnatu vrećicu i kraj nje plastičnu čašu s poklop-
cem iz kojeg je virila slamka. Unijela sam ih unutra, a Crockett se popeo
natrag u svoj kamionet. Bio je
otišao sa svog položaja koliko mu je trebalo da mi donese nešto za jelo,
što nije bilo pametno, ali je bilo lijepo od njega. Mahnula sam mu kao da
je moj anđeo čuvar, te sam se osjetila malo bolje. Sjela sam na ljuljačku
i stala se njihati naprijed-natrag dok sam pijuckala zaslađeni ledeni čaj
iz kafića Fischerman’s Corner. Sendvič koji mi je donio bio je održenog
iverka s bijelim kruhom i prilogom od Jakobovih kapica53
53 Vrsta školjke. . Cinilo mi se da nikada u životu nisam jela ništa tako

ukusno i svježe. Ljuljala sam se tako i pijuckala čaj, kroz hrdajuću rešetku
promatrajući ulicu. Sunce je klizilo niz crkveni toranj pretvorivši se u trep-
tavu crvenu kuglu, a guske su letjele u jatima što su podsjećala na golema
crna slova V ispisana na nebu. Crockett je upalio svjetla na svom kamio-
netu, baš kao što su to činili ljudi u svojim domovima, a dvije su djevojčice
na biciklima projurile ulicom okrenuvši lica prema meni dok su prolazile.
Bila sam sigurna da znaju. Cijeli je otok znao. Pronijele su se glasine o
Obalnoj straži i liječnicima koji su došli zbog onoga što leži u krevetu
Pruittove. Vrativši se u kuću, navukla sam čiste rukavice, vratila masku
na usta i zaputila se u kuhinju vidjeti što se može naći u smeću. Plastična
je kanta iznutra bila obložena papirnatom vrećicom i gurnuta pod su-
doper. Sjela sam na pod i počela razgledavati otpatke komad po komad
ne bih li spoznala koliko je dugo Pruittova bila bolesna. Bilo je očito da
duže vrijeme nije bacila smeće. Prane limenke i kutije smrznute hrane bile
su suhe i hrskave, a ljuske siroVe repe i mrkve smežurane i tvrde poput
skaja. Potom sam stala lutati prostorijama u njezinoj kući, pretražujući
svaki koš za otpatke na koji sam naišla. No, onaj u dnevnoj sobi pružao
 Izložena pošasti 139

je najtužniju sliku. U njemu sam na komadićima papira pronašla neko-

liko rukom pisanih recepata za Lagani obrok od iverka, Kolač od račića i
Lilin gulaš od ledinki. Na njima je bilo pogrešaka, neke su riječi na sva-
kome bile prekrižene, zbog čega ih je, pretpostavljala sam, i bacila. Na
dnu kante ležala je mala kartonska kutijica nekog reklamnog proizvoda
koji je dobila poštom. Izvadivši iz torbe bateriju, izašla sam van i stala
na stube, pričekavši da Crockett izađe iz kamioneta. – Uskoro će ovdje
nastati velika gužva, rekla sam. Zurio je u mene kao da sam poludjela, a
na osvijetljenim prozorima vidjela sam lica ljudi koji su znatiželjno škiljili
prema meni. Spustila sam se stubama i otišla do ograde na rubu dvorišta,
zaobišla je, te sam stala osvjetljivati unutrašnjost sandučića u kojima je
Pruittova prodavala svoje recepte. Crockett se odmakne nekoliko koraka
unatrag. – Pokušavam zaključiti kako je dugo bolovala, rekla sam mu. U
kutijicama je bilo mnogo recepata, a tek tri kovanice od četvrt dolara u
drvenom sandučiću. – Kada je posljednji trajekt stigao ovamo s turistima?
Usmjerila sam snop svjetlosti u još jedan sandučić, gdje sam našla pet, šest
recepata za Lilin lagani obrok od mladih rakovica. – Prije tjedan dana.
A prije toga niš’ dan’ma. Tjednima, rekao je. Kupuju li susjedi njezine
recepte? upitala sam. Namrštio se kao da ga pitam nešto vrlo neobično.
Oni već imaju svoj e. Sada su ljudi već izlazili na svoje trijemove i nečujno
uranjali u mračne sjenke svojih dvorišta kako bi promatrali ovu divljakušu
u kirurškom odijelu, s kapom na glavi i rukavicama na rukama, koja osv-
jetljava sandučiće njihove susjede i razgovara s njihovim šefom.
– Uskoro će ovdje nastati velika gužva, ponovila sam mu. Vojska će
svaki čas poslati ekipu liječnika, pa ćemo vas trebati da smirite ljude i
uvjerite ih da ostanu u kućama. A sada želim da odete do čamca Obalne
straže i kažete im da vam moraju pomoći, u redu?
Davy Crockett odvezao se tako brzo da su mu gume zaškripale.
9
Uz gromoglasnu buku spustili su se s mjesečinom obasjanog neba
nešto prije devet sati uvečer. Helikopter Blackhawk Američke vojske
grmio je iznad Metodističke crkve šibajući drveće vihorom svoje elise,
dok je moćno svjetlo istraživalo teren tražeći mjesto za slijetanje. Proma-
trala sam ga kako se poput ptice spušta u dvorište susjedne kuće, praćen
pogledima stotina zaprepaštenih Tangieraca koji su se slili na ulice mjesta.
140 Patricia Cornwel

Ne silazeći s trijema, virila sam kroz mrežasta vrata i promatrala kako

medicinska ekipa za evakuaciju izlazi iz helikoptera, a djeca mještana
skrivala su se iza svojih roditelja, bez riječi zureći u prizor pred sobom.
Petero znanstvenika iz USMARIID-a i CDC-a nisu izgledali kao da dol-
aze s ovoga svijeta: na sebi su imali napuhana narančasta plastična odijela
i kapuljače, a na leđima su nosili spremnike sa zrakom koji se pročišćavao
energijom iz akumulatora. Hodali su uz rub ceste, s nosilima koja su bila
zatvorena u plastični ovoj.
– Hvala Bogu da ste stigli, rekla sam im kad su stigli do mene.
Koračajući trijemom proizvodili su sklizave plastične zvukove i nisu se
trudili predstaviti se. Jedina žena u timu pružila mi je složeno narančasto
odijelo.
– Vjerojatno je malo prekasno za to, rekla sam.
– Ne može naškoditi. Pogledi su nam se sreli, a djevojka se nije doi-
mala starijom od Lucy. Samo naprijed, obucite ga.
Odijelo je bilo izrađeno od materijala sličnog zastoru tuš kabine, pa
sam sjela na njihaljku i navukla ga preko odjeće i cipela. Kapuljača je bila
prozirna s podbradnikom koji sam pažljivo svezala
oko prsa. Zatim sam ukljućila spremnik sa zrakom na križima.
– Na katu je, rekla sam, nadvikujući zvuk prolaska zraka koji mi je
brujao u ušima.
Vodila sam ih uza stube, a oni su nosili nosiljku. Na trenutak su svi
zašutjeli ugledavši tijelo na krevetu.
Jedan od znanstvenika reče: Isuse. Nikada nisam vidio ništa slično.
Onda su iznenada svi stali užurbano govoriti. Zamotaj je u plahte.
– Zatvorena i blindirana.
– Sve na krevetu, posteljina, sve – sve ide u sterilizator. Sranje. Što
ćemo sada? Spaliti kuću?
Otišla sam u kupaonicu i pokupila ručnike s poda dok su oni podigli
njezino umotano tijelo. Bila je skliska pa im je bilo teško ugurati je u
plastični prijenosni izolatorski ovoj, stvoren za žive, a ne za mrtve. Zatim
su zalijepili plastične preklope, a pogled na tijelo u mrtvačkoj vreći, zat-
voreno u plastični mjehur nalik na šator s kisikom uzdrmao je čak i mene.
 Izložena pošasti 141

Podigli su nosiljku za krajeve, pa smo se zaputili natrag niza stube i dalje,

na ulicu.
– Što će biti kad odemo? upitala sam.
– Troje će nas ostati, odgovori jedan od njih. Sutra stiže još jedan he-
likopter.
Na putu prema Blackhawku presreo nas je još jedan znanstvenik u
zaštitnom odijelu, a u ruci je nosio metalni kanister ne tako različit od
onih koje koriste komunalni službenici za dezinsekciju. Dekontaminirao
je nas i nosiljku, prskajući po nama kemikalije pred zapanjenim pogled-
ima okupljenih mještana. Posada čamca Obalne straže stajala je pokraj
Crockettova kamioneta, a sam Crockett bio je zaokupljen razgovorom
s Martinezom. Zaputila sam se prema njima, a oni su, očito zaplašeni
mojim zaštitnim ruhom, vidljivo ustuknuli korak, dva. – Ovu kuću treba
zapečatiti, rekla sam Crockettu. Sve dok ne budemo sigurni u to s čime
imamo posla, nitko ne smije prići ni blizu. Držao je ruke u džepovima
jakne i često je treptao kapcima. –Morate me odmah obavijestiti ako se
još tko na otoku razboli. – U ovo doba god’ne imaju razne bolesti, reče on.
Imaju virus. A neki prehladu. – Ako ih uhvati groznica, bol u leđima, ako
dobiju osip, rekla sam mu, smjesta zovite mene ili moj ured. Ovi Ijudi su
tu da vam pomognu. Pokazala sam prstom prema liječničkoj ekipi. Izraz
na njegovu licu jasno je stavljao do znanja kako ne želi da itko ostane
ovdje, na njegovu otoku. –Molim vas, pokušajte razumjeti, rekla sam. Ovo
je jako, jako važno. Klimnuo je glavom kad se iza njega, odnekud iz mraka,
stvorio dječaćić i uhvatio ga za ruku. Dječaku, činilo se, nije bilo više od
sedam godina, a imao je guste pramenove neukrotive plave kose i velike
svijetle oči koje su bile prikovane za mene, kao da sam ja najgora utvara
koju je ikada vidio. – Tata, nebeski ljudi. Pokazao je prema meni. Darryl,
hajde, reče Crockett svome sinu. Idi kući. Zaputila sam se prema mjestu
odakle je dopirala tutnjava helikopterske elise. Uzvitlani zrak hladio mi
je lice, ali ostatak tijela bio mi je posve znojan, jer odijelo nije propuštalo
zrak. Probijala sam se dvorištem pokraj crkve dok su krila elise bubnjala, a
žgoljavi borići i grmlje pucali su pod udarima glasnog vjetra. Blackhawk je
bio otvoren i unutrašnjost je bila osvijetljena, a znanstvenici su pokušavali
svezati nosiljku onako kako bi to učinili da je pacijentica živa. Popela sam
se k njima, zauzela krajnje sjedište za posadu i svezala sigurnosni pojas.
Jedan je od znanstvenika zatvorio klizna vrata. Helikopter je brektao i
142 Patricia Cornwel

tresao se kako smo se dizali prema nebu. Bilo je nemoguće čuti bilo što
bez slušalica s mikrofonom, a njih nismo mogli koristiti zbog kapuljača.
Ovo me isprva zbunjivalo. Odijela su nam bila dekontaminirana, ali
liječnici ih i dalje nisu skidali. A onda mi je sinulo. Ja sam bila izložena
bolesti Lile Pruitt, a još ranije i onom zaraženom torzu. Nitko nije želio
udisati moj zrak ako on prije toga ne prođe kroz visokoučinkovit čestični
pročišćivač zraka54
Razmišljala sam o Wesleyu, o Lucy i Marinu. Oni nisu imali pojma
što se dogada, a da jesu, samo bi se jako uzrujali. Brinula sam se kada ću
ih ponovno vidjeti i u kakvom ću tada stanju biti. Noge su mi bile sk-
liske, stopala su mi se kuhala i nisam se osjećala dobro. Nisam mogla ne
pomisliti sa strahom na one prve sudbonosne simptome: groznica, bol,
mutan pogled i žed uzrokovana groznicom. Kao dijete cijepili su me pro-
tiv velikih boginja. Baš kao i Lilu Pruitt. Baš kao i onu ženu čiji je torzo
još ležao u mom zamrzivaču. Vidjela sam ožiljke cijepljenja, one glatke, .
I tako smo se nijemo osvrtali oko sebe, pogledavajući jedni druge, a onda
i pacijenticu. Zatvorila sam oči, a helikopter je jurio prema Marylandu.
54 U originalu: HEPA-high afficiency particulate air filter.

izblijedjele dijelove kože površine novčića od četvrt dolara gdje im

je ubrizgana doza bolesti nedovoljna za zarazu, ali dovoljna za stvaranje
imuniteta. Bilo je jedva jedanaest sati kad smo sletjeli na nekom mjes-
tu koje nisam dobro razaznavala. Spavala sam taman dovoljno dugo da
se probudim zbunjena, da naglo otvorim oči i vratim se u bučnu stvar-
nost. Vrata su se ponovno otvorila, a kroz njih sam ugledala bijela i plava
treptava svjetla na helidromu što se nalazio preko puta velike četvrtaste
zgrade. Za ovaj kasni sat na zgradi je bilo osvijetljeno mnogo prozora, kao
da su ljudi bdjeli iščekujući naš dolazak. Znanstvenici su oslobodili nos-
iljku i žurno je ukrcali u stražnji dio kamiona koji je čekao, a djevojka iz
ekipe imala je zadatak da bude moja pratilja, te je njezina ruka u rukavici
počivala na mojoj nadlaktici.
Nisam vidjela kamo su odnijeli nosiljku, ali mene su odveli preko
ceste, do nakošenog prilaza sjeverno od zgrade. Odatle nismo morali dugo
koračati hodnikom prije nego što su me uputili u tuš kabinu gdje se na
mene obrušio mlaz Envirochema55
 Izložena pošasti 143

– Pokaži rame. Vrijeme je za ponovno cijepljenje. A dat ćemo ti i malo

hiperimunog vaccinia-gamaglobulina. Zatim sam svukla odjeću, te su me
zalili tušem tople, pjenušave vode. U prostoriji su stajale police sa zelenim
kirurškim odijelima i kaljačama, a kosu sam osušila ručnikom. Kako su
me naputili, odjeću zajedno sa svim stvarima koje sam imala sa sobom os-
tavila sam na podu. U hodniku me čekala medicinska sestra koja me zatim
žustro provela pokraj operacijske dvorane, a zatim i pokraj zidova steril-
izatora koji su me podsjećali na čelična ronilačka zvona i koji su oko sebe
širili odvratan vonj sprženih laboratorijskih životinja. Trebala sam odsesti
u odelu 200, gdje je crvena crta na pragu moje sobe upozoravala paci-
jente u izolaciji na zabranu prelaska. Ogledala sam se oko sebe prelazeći
pogledom preko bolničkog kreveta prekrivenog električnom dekom, ven-
tilatora, hladnjaka i malog televizora koji je stajao na visećoj konstrukciji
u kutu. Primijetila sam žuta crijeva za dovod zraka pričvršćena na cijevi u
zidu i čeličnu kutiju za prijenos stvari u vratima kroz koju su se dostavljali
metalni pladnjevi s hranom koja je bila ozračena rendgenskim zrakama
prije no što bi je uklonili. Sjela sam na krevet, sama i utučena, nevoljna
razmišljati o tome kolika me nevolja može snaći. Minute su prolazile. Van-
jska su se vrata glasno zatvorila, a odmah zatim naglo su se otvorila vrata
moje sobe. – Dobro došla u rešt, objavi pukovnik Fujitsubo ušavši unutra.
Na sebi je imao zaštitnu Racal kapuljaču i teško plavo plastično odijelo
koje je spojio na jedno od smotanih crijeva za dovod zraka. – Johne, rekla
sam. Ja nisam spremna na ovo. Kay, budi razumna. Njegovo lice jakih
kostiju doimalo se strogo, čak zastrašujuće iza prozirne plastike, pa sam
se osjetila ranjivom i samom. –Moram javiti ljudima gdje sam, rekla sam.
Prišao je krevetu i razderao papirnatu vrećicu koju je držao u ruci i iz nje
izvukao malu bočicu i kapaljku.
Vrsta sredstva za dezinfekciju koje neutralizira viruse. 56 Hiperimuni
gamaglobulin pripremljen iz seruma svježe cijepljenih osoba; time se u
organizam ubacuju već gotova procuiijela kako bi se izbjeglo čekanje dok
ih tijelo zarazene ili potencijalno zarazene osobe samo ne proizvede za
borbu protiv virusa. , za svaki slučaj. – Baš imam sreće, rekla sam. Natrljao
mi je desno rame vatom natopljenom alkoholom. Bila sam vrlo mirna kad
mi je skarifikatorom dva puta zarezao kožu i nakapao rezove serumom.
– Nadajmo se da ovo nije neophodno, dodao je. Nitko se ne nada tome
više od mene. – Dobro je zato što bi trebala razviti krasnu anamnestičku
144 Patricia Cornwel

reakciju, s višom razinom antitijela nego ikada prije. Cijepljenje unutar

dvadeset četiri do četrdeset osam sati od dodira s virusom obično biva
uspješno. Nisam odgovorila. Znao je jednako dobro kao i ja da je možda
prekasno. – Obdukciju na tijelu obavit ćemo sutra točno u devet sati, a
tebe ćemo zadržati još nekoliko dana nakon toga, za svaku sigurnost,
rekao je bacajući papirnate omote u smeće. Osjećaš li ikakve simptome? –
Boli me glava i pomalo drhtim, rekla sam.
Nasmiješio se neprestano me promatrajući. Fujitsubo je bio odličan
liječnik koji je prošao kroz sve razine hijerarhije u Vojnom institutu za
patologiju, odnosno AFIP-u57
– Posljednji se put tako nešto dogodilo kad su ona dvojica laboranata
bili izloženi djelomično otopljenoj krvi poljskog miša zaraženoj virusom
hante, rekla je. Te bolesti s krvarenjima grozne su. Mislim da su bili ovd-
je kojih petnaestak dana. Doktor Fujitsubo kaže da vam treba telefon.
Položila je na krevet tanašan ogrtač. Njega ću vam morati donijeti kas-
nije. Ostavit ću vam malo vode i nekoliko tableta Advila, prije no što je
preuzeo vodenje USAMRIID-a. Bio je razveden i nekoliko godina stariji
od mene. S dna kreveta uzeo je složenu deku, razmotao je i ogrnuo me
njome oko ramena. Zatim je privukao stolicu, opkoračio je i položio ruke
na naslon. – Johne, prvi put sam bila izložena virusu prije dva tjedna, rekla
sam. – U onom slučaju umorstva. Sada bih je već trebala imati. – Što god
ta bolest bila. Posljednji slučaj velikih boginja zabilježen je u listopadu
1977. u Somaliji, Kay. Odonda, ta je bolest istrijebljena s lica zemlje. –
Znam što sam vidjela pod elektronskim mikroskopom. Možda je pren-
esena na neprirodan način. – Hoćeš reći, namjerno. – Ne znam. Bilo mi
je teško držati oči otvorene. Ali nije li ti čudno da je prva osoba koja je
možda zaražena istodobno i ubijena? – Sve mi je ovo skupa čudno. Ustao
je. Ali ne možemo učiniti bogzna što osim ponuditi biološki osiguranu
karantenu za tijelo i za tebe. – Naravno da možete. Nema toga što vi ne
možete učiniti. Nisam željela slušati o sukobima oko pravne nadležnosti.
– Ovoga trenutka ne radi se o slučaju koji dovodi u pitanje zdravlje širokih
masa, niti se radi o slučaju za vojsku. I sama znaš da ovo ne možemo
tek tako ukrasti pred nosom CDC-a. U najgorem slučaju, imamo posla
s nekakvom epidemijom. A u tome su oni najbolji. – Otok Tangier tre-
balo bi staviti u karantenu. O tome ćemo razgovarati poslije obdukcije.
Koju ja namjeravam izvesti, dodala sam. – Vidjet ćemo kako se budeš
 Izložena pošasti 145

osjećala, rekao je u trenutku kad se na vratima pojavila medicinska sestra.

Na izlasku se kratko posavjetovao s njom, a zatim je ona zakoračila u sobu,
odjevena u još jedno, identično plavo odijelo. Mlada i razdražujuće vesela,
objašnjavala mi je kako ona zapravo radi u bolnici Walter Reed, ali kako
pomaže ovdje kad ima pacijenata koji moraju biti u posebnim uvjetima
karantene što, na sreću, nije često.
Armed Forces Institute of Pathology 58 Naziv lijeka sličnog Aspirinu .
Metnula ih je na noćni ormarić. Jeste li gladni?
– Malo sira i krekera, ili nečeg sličnog, dobro bi mi došlo. Želudac mi
je bio tako prazan da sam osjećala mučninu. – Kako se osjećate, osim što
imate glavobolju? Dobro, hvala. – Hm, nadajmo se da se to neće promi-
jeniti. Zašto sad lijepo ne odete u kupaonicu, ispraznite mjehur, oper-
ete se i ne zavučete pod pokrivače. Televizor je tamo. Pokazala mi je pr-
stom, koristeći samo jednostavne riječi, kao da sam u drugom razredu
osnovne škole. – Gdje su sve moje stvari? – Sterilizirat će ih, ne bojte se.
Nasmiješila mi se. Nikako se nisam mogla ugrijati, pa sam se još jedanput
istuširala. Medutim, ništa nije moglo sprati s mene ovaj grozan dan, a
pred očima sam i dalje vidjela upale razjapljene usne, poluotvorene, slijepe
oči i ruku koja ukočeno visi sa zaražene smrtne postelje. Kad sam izašla iz
kupaonice, čekao me tanjur sa sirom i krekerima, a televizor je bio upaljen.
No, telefona nije bilo. – O, prokletstvo, promrmljala sam, zavukavši se
ponovno pod pokrivače.
Sljedećeg jutra doručak sam dobila kroz kutiju za prijenos, pa sam
položila pladanj na krilo i gledala emisiju Today, koju obično nikada nisam
stizala pogledati. Martha Stewart59
59 Televizijska voditeljica miješala je nešto u snijeg od bjelanjaka, a ja

sam nevoljko gutala meko kuhano jaje koje baš i nije bilo toplo. Nisam
mogla jesti i nisam znala bole li me leđa zato što sam umorna ili iz nekog
drugog razloga, o kojem nisam željela ni razmišljati. – Kako smo jutros?
Na vratima se pojavila sestra, udišući zrak pročišćen filterom. – Zar vam
nije vruće u tome? Pokazala sam vilicom na odijelo. Vjerojatno bi mi post-
alo da ga imam na sebi duže vrijeme. U ruci je nosila digitalni toplomjer.
Dobro. Ovo će potrajati samo trenutak. Gurnula mi je toplomjer u usta
dok sam ja zurila u televizor. Sada su prikazivali razgovor s liječnikom
koji je pričao o ovogodišnjem cijepljenju protiv gripe, pa sam zatvorila oči
dok toplomjer nije bipnuo, označujući da je vrijeme isteklo. – Trideset i
146 Patricia Cornwel

šest sa šest. Temperatura vam je zapravo malo preniska. Trideset i sedam

je normalna. Zamotala mi je narukvicu tlakomjera oko nadlaktice. – A
tlak… Revnosno je stiskala gumenu kuglu pumpajući zrak. Sto osam sa
sedamdeset. Gotovo da ste mrtvi. – Hvala, promrmljala sam. Treba mi
telefon. Nitko ne zna gdje sam. – Ono što vama treba jest mnogo odmora.
Sada je u rukama imala stetoskop, koji mi je gurnula u gornji dio pidžame.
Duboko dišite. Gdje god ga je pomakla osjetila bih ubod studeni, a lice joj
je bilo ozbiljno dok je osluškivala moje disanje. Još. Zatim ga je pomakla
na leđa, pa Smo ponovile postupak, – Hoćete li, molim vas, zamoliti pu-
kovnika Fujitsuba da svrati. – Ostavit ću mu poruku. A vi se sada lijepo do-
bro pokrijte: Navukla mi je deku do brade. Donijet ću vam još malo vode.
Kako vaša glavobolj a? – Dobro, slagala sam. Zaista ga morate zamoliti
da svrati. Sigurna sam da hoće, čim bude imao vremena. Znam da je vrlo
zauzet. Njezin snishodljivi ton sada me već stvarno živcirao. Oprostite,
rekla sam zapovjedničkim tonom. Već sam nekoliko puta zatražila telefon
i sada se već počinjem osjećati kao da sam u zatvoru. – Pa, znate kako zovu
ovo mjesto, zapjevala je sestra. A pacijenti obično ne dobivaju…
– Svejedno mi je što pacijenti obično dobivaju ili ne dobivaju. Za-
gledala sam se u nju, na što joj se ponašanje istoga časa promijenilo.
– Sada se smirite. Oči su joj bljesnule iza prozirne plastike i povisila
je glas.
– Nije li nepodnošljiva pacijentica? Liječnici su uvijek takvi, reče pu-
kovnik Fujitsubo ušavši u prostoriju.
Sestra ga pogleda, zaprepaštena. Zatim joj se u pogledu koji je prikov-
ala za mene pojavila mješavina prijekora i prezira, kao da ne može vjero-
vati da se ovo zaista događa.
– Stiže telefon, komada jedan, nastavi on unijevši u sobu i čisto
narančasto odijelo koje je položio u dnu kreveta. Beth, pretpostavljam da
si se upoznala s doktoricom Kay Scarpettom, glavnom sudskom patolog-
injom Virginije i savjetodavnom forenzičnom patologinjom pri FBI-u?
Okrenuvši se prema meni, doda: Obuci ovo. Doći ću po tebe za dvije
minute.
Sestra se namršti podigavši moj pladanj. Zatim s nelagodom pročisti
grlo.
– Niste se baš potrudili s jajima, reče.
 Izložena pošasti 147

Zatim položi pladanj u kutiju za prijenos. Ja sam navlačila odijelo.

Obično, jednom kad ste unutra, ne puštaju vas van. Zatvorila je kutiju.
– Đvo nije običan slučaj, Zavezala sam kapuljaču i uključila proćišćivać
za zrak. Vidjela sam da je Beth jedna od onih medicinskih sestara koje ne
vole žene liječnike, zato što je više voljela da joj naredbe izdaje muškarac.
Ili je možda željela biti liječnica, pa su joj rekli da djevojčice postaju medi-
cinske sestre i udaju se za liječnike. Mogla sam samo nagadati. No, sjetila
sam se kako me jednom, dok sam bila na medicinskom fakultetu Johns
Hopkins, glavna medicinska sestra zgrabila za ruku. Nikada neću zabo-
raviti mržnju s kojom mi je rekla da se njezin sin nije upisao jer sam ja
zauzela njegovo mjesto.
Fujitsubo se vratio u sobu osmjehujući mi se i pružajući mi telefon koji
je uključio u utičnicu.
– Imaš vremena za jedan poziv. Podigao je kažiprst. A onda moramo
krenuti.
Nazvala sam Marina.
Laboratorij zaštitne razine 4 za suzbijanje bioloških opasnosti nalazio
se iza običnog laboratorija, no razlika između tih dviju prostorija bila je
više nego zamjetna. Biološka zaštita razine 4 značila je otvoreni sukob
znanstvenika s ebolom, hantom i nepoznatim bolestima za koje nije bilo
lijeka. Zrak je tekao samo u jednom smjeru i to pod negativnim tlakom
kako bi se visoko zaraznim mikroorganizmima onemogućio put u bilo
koji drugi dio zgrade. Prolazio je kroz visoko učinkovite filtere prije no
što bi ušao bilo u naša tijela, bilo u atmosferu, a sve je bivalo popareno u
sterilizatorima.
Iako obdukcije nisu bile česte, kada bi se obavljale, bilo bi to u blindi-
ranom prostoru nazvanom Podmornica, iza dva para golemih vrata od
nehrđajućeg čelika s podmorničkim bravama. Da bismo ušli, morali smo
ići okolo, kroz labirint svlačionica i tuš kabina gdje su samo obojena svjetla
upozoravala na to kojeg je spola osoba unutra. Muškarci su bili zeleni, pa
sam namjestila svjetlo na crveno i skinula sve sa sebe. Zatim sam navukla
nove tenisice i kirurško odijelo.
Čelična su se vrata automatski otvorila i zatvorila dok sam prolazila
kroz još jednu zračnu komoru, u unutrašnju svlačionicu, odnosno prostoriju
s opasne strane, gdje su s kuka na zidu visjela plava plastična odijela sa
148 Patricia Cornwel

sigurnosnim filtrima, ugrađenim čizmama i zašiljenim kapuljačama. Sjela

sam na klupu i navukla jedno odijelo, zakopčavši ga. Ugurala sam stopala u
gumene čizme, a ruke u višestruke slojeve rukavica od kojih je vanjski sloj
bio pričvršćen na manšete. Već mi je bilo vruće kad su se vrata zatvorila za
mnom da bi se ispred mene otvorila nova, izradena
od još debljeg čelika, kroz koja sam ušla u najmanju prostoriju za ob-
dukcije koju sam ikada vidjela. Dohvatila sam žuto crijevo i priključila ga
na spojku s mogućnošću brzog otkopčavanja koja mi se nalazila o boku, a
brujanje zraka podsjetilo me na ispuhivanje dječjeg plastičnog bazenčića.
Fujitsubo i još jedan liječnik označavali su epruvete i prali tijelo mlazom
vode. Na golom tijelu, bolest je izgledala još žalosnije. Uglavnom smo
radili u tišini, jer nismo gubili vrijeme namještajući opremu za komu-
nikaciju, pa je jedini način razgovora bio stisnuti crijevo za dovod zraka
dovoljno dugo da čujemo tuđe riječi.
To smo i činili dok smo rezali i vagali organe, a ja sam bitne podatke
zabilježila na protokol. Žena je imala tipične degenerativne promjene
aorte uzrokovane nakupinama kolesterola i zakrečenjem žile. Klijetke i
pretklijetke srca bile su joj proširene, a zakrčena pluća ukazivala su na
rani stadij upale pluća. Imala je čireve u ustima i oštećenja probavnog
trakta. No najtužniju priču o ženinoj smrti pričao je njezin mozak. Imala
je atrofiju moždane kore, proširenje moždanih brazdi, a bio je zamjetan i
gubitak parenhima60
60 Općenit naziv za karakteristično tkivo bilo kojeg organa. – izdajničke

naznake Alzheimerove bolesti. Mogla sam samo zamisliti kako je bila

zbunjena kad je oboljela. Možda se više nije sjećala ni gdje je ni tko je, a u
svojoj je demenciji mogla vjerovati da joj neko biće iz najgore noćne more
ulazi u kuću kroz ogledala. Limfni čvorovi bili su joj natečeni, slezena i
jetra mutne i otečene, istočkane od nekroze, što je sve ukazivalo na velike
boginje. Činilo se da je umrla prirodnom smrću, kojoj još nismo mo-
gli dokazati uzrok, a dva sata kasnije obdukcija je bila završena. Otišla
sam iz prostorije istim putem kojim sam i došla, počevši s unutrašnjom
svlačionicom, gdje sam se, još u odijelu, pet minuta tuširala otopinom
kemijskih spojeva za dekontaminaciju, stojeći na gumenoj podlozi, tvr-
dom četkom ribajući svaki centimetar dok su po meni pljuštali snažni
mlazovi tekućine. Mokra, ušla sam u vanjsku svlačionicu gdje sam objesila
odijelo da se osuši, iznova se otuširala i oprala kosu. Zatim sam navukla
 Izložena pošasti 149

sterilno narančasto odijelo i vratila se u takozvani rešt. Kad sam ušla u

sobu, tamo sam zatekla sestru. Ovdje je Janet. Upravo vam piše poruku.
Janet? Bila sam osupnuta. Je li Lucy s njom? – Gurnut će je kroz kutiju
za prijenos. Sve što znam jest da je došla neka mlada žena po imenu Ja-
net. Sama je. – Gdje je? Moram je vidjeti. – Znate i sami da to u ovom
trenutku nije moguće. Iznova mi je mjerila tlak. – Čak i zatvori imaju
mjesto određeno za posjete, gotovo sam graknula na nju. Zar ne postoji
neki prostor gdje bih mogla razgovarati s njom kroz staklo? Ili, zar ona
ne bi mogla navući odijelo i doći ovamo, poput vas? Za sve je ovo, nara-
vno, trebalo posebno odobrenje od koga drugog nego od pukovnika, koji
je odlučio da ćemo problem najjednostavnije riješiti tako da ja navučem
masku s pročišćivačem zraka i zaputim se u kabinu za posjetitelje. Kabina
se nalazila na Odjelu za klinička istraživanja gdje su se provodili testovi
novih cjepiva. Sestra me provela kroz rekreacijsku prostoriju laboratorija
zaštitne razine 3 za suzbijanje bioloških opasnosti, gdje su dobrovoljci
igrali stolni tenis i biljar ili čitali časopise i gledali televiziju. Zatim je
otvorila drvena vrata koja su vodila u kabinu B, gdje je s druge strane
stakla, u nekontaminiranom dijelu zgrade, sjedila Janet. Istovremeno smo
podigle slušalice.
– Ne mogu vjerovati, bile su prve njezine riječi. Jeste li dobro? Sestra
je i dalje stajala iza mene u tom prostoru veličine telefonske govornice, pa
sam se okrenula i zamolila je da izade. Nije se pomakla s mjesta.
– Oprostite, rekla sam, a sada mi je te balavice već bilo dosta. Ovo je
privatni razgovor.
U očima joj je bljesnuo gnjev kad je izašla, zatvorivši vrata za sobom.
– Ne znam kako sam, rekla sam u slušalicu. Ali ne osjećam se posebno
loše.
– Koliko treba čekati? U očima joj zasjaji strah.
– U prosjeku – deset dana, najviše četrnaest. Pa, onda je to dobro, zar
ne?
– Ne znam. Bila sam potištena. Ovisi o tome s čime imamo posla. Ali
ako za nekoliko dana još uvijek budem dobro, očekujem da će me pustiti.
Janet je izgledala vrlo odraslo i lijepo u tamnoplavom kostimu ispod
čijeg se sakoa njezin pištolj nije ni vidio. Znala sam da ne bi došla da nema
neki veliki problem.
150 Patricia Cornwel

– Gdje je Lucy? upitala sam.

– Zapravo smo obje tu, u Marylandu, malo izvan Baltimorea, s devet-
naestim vodom.
– Je li s njom sve u redu?
– Da, reče Janet. Radimo na vašim fcleovima, pokušavamo pronaći
njihov izvor preko AOL-a i UNIX-a.
– I oklijevala je. Mislim da ćemo ga najbrže uloviti dok je okačen na
mrežu.
Namrštila sam se, zbunjena ovom izjavom. Nisam sigurna da razumi-
jem.. .
– Je li vam to jako neudobno? Zurila je u moju masku.
– Da.
Više mi je smetalo kako je izgledala. Pokrivala mi je polovicu lica kao
neka odvratna brnjica i neprestano je kuckala o slušalicu dok sam govorila.
– Kako ga možete uhvatiti okačenog, osim ako mi i dalje ne šalje
poruke?
Otvorila je mapu koju je bila položila na pult od ultrapasa. Želite li ih
čuti?
Klimnula sam glavom, a želudac mi se stisnuo u čvor. Mikroskopski
crvi, sve jače vrenje i mijazam’; pročitala je.
–Molim? rekla sam.
– To je to. To je e-mail od jutros. Sljedeći je stigao poslije podne. Oni
su živi, ali nitko drugi neće ostati. A onda je kojih sat vremena nakon toga
stiglo ovo; Ljudi koji grabad drugih i izrabljuju ih su makroparaziti. Ubi-
jaju svoje domaćine. Sve je pisano malim slovima, bez interpunckije, samo
s razmacima. Pogledala me kroz staklo.
– Klasična medicinska filozofija, rekla sam. Datira još od Hipokrata
i ostalih zapadnjačkih Iiječnika i njihovih teorija o tome što uzrokuje
bolesti. Atmosfera. Razmnožavanje otrovnih čestica stvorenih raspadan-
jem organske tvari. Mikroskopski crvi i tako dalje. A onda je povjesničar
McNeil pisao o interakciji mikro i makro parazita kao načinu razumi-
jevanja evolucije društva.
 Izložena pošasti 151

– Onda znači da je deadoc medicinski obrazovan, reče Janet. A zvuči

kao da aludira na ovu bolest, što god ona bila.
– On ne može znati za nju, rekla sam, a u meni se počeo rađati grozan
novi strah. Ne vidim kako bi mogao.
– Nešto se pojavilo u novinama, reče ona.
Osjetila sam kako mi je živcima prohujao bijes. Tko je sad propjevao?
Nemoj mi reći da Ring zna i za ovo.
– Pisalo je samo da vaš ured istražuje jednu neobičnu smrt na otoku
Tangier, nekakvu čudnu bolest zbog koje je vojska došla helikopterom po
tijelo.
– Prokletstvo.
– Stvar je u tome da je deadoc, ako ima pristup virginijskim novosti-
ma, mogao znati za to i prije nego što je poslao e-mail poruke. – Nadam
se da je to ono što se dogodilo, rekla sam. Zašto ne bi bilo? – Ne znam, ne
znam. Bila sam iscrpljena i osjećala sam mučninu u želucu. – Doktorice
Scarpetta. Nagnula se bliže staklu. On želi razgovarati s vama. Zato vam
neprestano šalje poruke. Iznova sam osjetila trnce. – Imam ideju. Janet
gurne ispise natrag u mapu. Mogla bih vas ubaciti u privatnu chat prosto-
riju s njim. Ako ga uspijemo dovoljno dugo zadržati na vezi, mogli bismo
ga pratiti od telefonskog voda do telefonskog voda, sve dok ne dodemo do
grada, a onda i točne lokacije odakle zove. – Ni na trenutak ne vjerujem
da će ta osoba sudjelovati u takvom čemu, rekla sam. Prepametan je za to.
– Benton Wesley misli da bi mogao. Šutjela sam. – On misli da je deadoc
dovoljno usredotočen na vas da bi mogao ući u chat prostoriju. Ne radi se
samo o tome da želi znati što vi mislite. Isto tako želi da vi znate što on
misli, barem na tome počiva Wesleyjeva teorija. Imam ovdje prijenosni
kompjuter, sve što vam treba. – Ne. Odmahnula sam glavom. Ne želim se
uplitati u to, Janet. Sljedećih nekoliko dana ionako nećete imati što raditi.
Smetalo me kad god bi me netko optužio za nedostatak posla. – Ne želim
komunicirati s čudovištem. Preopasno je. Mogla bih reći nešto pogrešno i
time osuditi na smrt još nekoliko ljudi. Janetin je prodoran pogled počivao
na mojim očima. Ionako umiru. Možda ih ima još, možda ljudi umiru baš
u ovom trenutku, a mi za njih još ne znamo.
Sjetila sam se Lile Pruitt, same u kući, kako luta sobama, poluluda
od bolesti. Vidjela sam je u njezinu ogledalu, čula njezine krike. Sve što
152 Patricia Cornwel

morate učiniti jest nagovoriti ga da počne pričati, malo – pomalo, nastavi

Janet. Znate, onako-ponašajte se kao da oklijevate, kao da vas je uhvatio
nespremnu, inače će postati sumnjičav. Radite na tome nekoliko dana,
a mi ćemo pokušati otkriti odakle zove. Priključite se na AOL. Udite u
nekoliko chat prostorija i pronadite onu koja se zove S. P61
61 U origialu; M, E, – medical examiner, šro znači sudski patolog. ,

može? Samo se motajte onuda. – I onda? željela sam znati. – Nadamo se da

će vas doći potražiti, misleći da se ovdje konzultirate s drugim liječnicima
i znanstvenicima. Neće odoljeti. To je Wesleyjeva teorija i ja se s njom
slažem. – Zna li on da sam ovdje? Pitanje je bilo dvosmisleno, ali znala je
na koga mislim. Da, reče Janet. Marino me zamolio da mu javim. Što je
rekao? upitala sam kroz slušalicu. – Zanimalo ga je jeste li dobro. Počela
je izbjegavati odgovor. Radi na onom starom slučaju u Georgiji. Nešto u
vezi s dvoje ljudi izbodenih na smrt u prodavaonici alkoholnih pića, u što
je upleten i organizirani kriminal. U nekom gradiću nedaleko od otoka St.
Simons: Oh, dakle, on je na putu. – Mislim da jest. Gdje ćeš ti biti? – S
vodom. Zapravo ću odsjesti u Baltimoreu, na sigurnom. – A Lucy? upitala
sam ponovno, ovoga puta tako da nije mogla izbjeći odgovor. Hoćeš li
mi sada reći što se zaista događa, Janet? Udisala sam svoj pročišćeni zrak,
promatrajući kroz staklo oso
bu za koju sam znala da mi nikada ne bi mogla lagati. Je li sve u redu?
Pojačala sam pritisak.
– Doktorice Scarpetta, ovdje sam sama iz dva razloga, rekla je naposl-
jetku. Prije svega, između Lucy i mene izbila je velika svađa oko toga biste
li se trebali naći s njime na mreži ili ne biste. Tako da su svi smatrali kako
bi bilo najbolje da ona ne bude ta koja će razgovarati s vama o tome.
– To mogu shvatiti, rekla sam. I slažem se.
– Onaj drugi razlog je mnogo neugodniji, nastavila je. Radi se o Carrie
Grethen.
Zapanjio me i razgnjevio sam spomen njezina imena. Prije nekoliko
godina, dok je Lucy razvijala CAIN, bila je radila s Carrie. Zatim je netko
provalio u JETI, a Carrie se bila pobrinula za to da krivnja padne na moju
nećakinju. Bilo je tu i ubojstava, sadističkih i užasnih, u kojima je Carrie
bila sudionica, a počinio ih je psihopat.
– Ona je još uvijek u zatvoru, rekla sam.
 Izložena pošasti 153

– Znam. Ali suđenje je predviđeno za proljeće, reče Janet. Posve sam

svjesna toga. Nisam razumjela na što cilja.
– Vi ste ključni svjedok. Bez vas Commonwealth i nema neki slučaj.
Barem ne dokle god se radi o suđenju s porotom.
– Janet, jako sam zbunjena, rekla sam, a glavobolja mi se ponovno
razbuktala.
Ona duboko udahne. Sigurna sam da znate kako su nekada Lucy i
Carrie bile bliske. Oklijevala je. Vrlo bliske.
– Naravno, rekla sam nestrpljivo. Lucy je bila u pubertetu, a Carrie ju
je zavela. Da, da, znam sve o tome.
– Zna i Percy Ring. Pogledala sam je, šokirana.
– Izgleda da je jučer Ring posjetio tužitelja Commonwealtha koji vodi
Carrien slučaj, ovoga… Roba Schurmera. Ring mu je rekao, onako.. kao
muškarac muškarcu, kako je velik problem to što se nećakinja krunske
svjedokinje ljubakala s optuženom.
– O, Isuse Kriste. Nisam mogla vjerovati u to. Taj jebeni gad. Ja sam
odvjetnica. Znala sam što ovo znači. Lucy će morati sjesti na mjesto za
svjedoke i odgovarati na pitanja o svojoj vezi s drugom ženom. Jedini
način da se tome doskoči jest da ja odstupim kao svjedok i tako dopustim
Carrie da ostane nekažnjena za ubojstvo.
– Lucyni postupci nemaju nikakve veze s Carrienim zločinima, rekla
sam, sada tako bijesna na Ringa da sam se osjetila sposobnom za nasilje.
Janet prebaci slušalicu na drugo uho, pokušavajući ostati mirna. No
vidjela sam njezin strah.
– Ne moram vam govoriti kako je tamo, vani, rekla je. Ništa ne pitaj
i ništa ne pričaj. Takve se stvari ne toleriraju, bez obzira na izjave. Lucy i
ja smo vrlo oprezne. Ljudi možda nagađaju, ali ne znaju sa sigurnošću, a i
nije baš da hodamo uokolo u koži i lancima.
– Ni slučajno.
–Mislim da bi je to uništilo, rekla je mirnim glasom. Sav taj publi-
citet. A ne mogu ni zamisliti EST kad bi se nakon toga pojavila. Sve one
muškarčine. Ring to radi samo da je se riješi; a možda i vas. A možda i
mene. Jer tako nešto neće pomoći ni mojoj karijeri.
Nije morala nastaviti. Razumjela sam.
154 Patricia Cornwel

– Zna li itko kakav je bio Schurmerov odgovor kad mu je Ring to

rekao?
– Poludio je, nazvao Marina i rekao mu da ne zna što da radi, da je
gotov onoga trenutka kad za to sazna obrana. Zatim je Marino nazvao
mene.
– Nije mi ništa rekao.
– Nije vas želio uznemiravati u ovom trenutku, reče Janet. A
nije mislio ni da je on prava osoba koja će vam to reći. – Shvaćam, rek-
la sam. Zna li Lucy? – Ispričala sam joj. – Probila je rupu u zidu spavaće
sobe, odgovori Janet. Zatim je rekla da će, ako bude morala, svjedočiti.
Janet pritisne dlan na staklo, raširivši prste i pričekavši da i ja učinim istu
stvar. Bila je to gesta najbliža dodiru, pa su mi oči zasuzile. Osjećam se kao
da sam počinila zločin, rekla sam pročistivši grlo.
10
Sestra je unijela kompjutersku opremu u moju sobu i bez riječi mi je
predala prije nego što se okrenula na peti i izašla. Na trenutak sam zurila
u laptop kao da se radi o nečemu što bi me moglo ozlijediti. Sjedila sam
u krevetu; bilo mi je hladno, no istovremeno sam se obilno znojila. Nisam
znala trebam li svoje stanje zahvaliti mikrobima ili me hvata neka vrsta
emocionalnog napada zbog onoga što mi je Janet upravo rekla. Lucy je
željela postati agentica FBI-a još otkako je bila dijete i već je sada bila jed-
na od najboljih koje su ikada imali. Ovo je bilo tako nepošteno. Sav njezin
grijeh sastojao se u tome da si je, sa samo devetnaest godina, dopustila da
je zavede netko o~ak. Imala sam očajničku potrebu izvući se iz ove sobe i
pronaći je. Zeljela sam poći kući. Upravo sam željela pozvoniti sestri, kad
je ona ušla u sobu. No, bila je to neka nova djevojka. – Mislite li da bih
mogla dobiti čisto kirurško odijelo? upitala sam je. –Mogu vam donijeti
ogrtač. Odijelo, molim vas. – Hm, to baš nije uobičajeno. Namrštila se.
Znam. Uključila sam kompjuter u utičnicu za telefon i stisnula gumb za
paljenje.
– Ako nam budžet ne bude povećan, i to uskoro, neće biti nikoga tko
će sterilizirati odijela niti bilo što drugo. Sestra je i dalje pričala, u svom
plavom odijelu, namještajući pokrivač oko mojih nogu. Jutros je na vijes-
tima predsjednik rekao da je Obrok na kotačima62 u stečaju, da EPA63
 Izložena pošasti 155

– A da i ne spominjem zdravstvenu zaštitu, zagadenje zraka i praćenje

epidemije zimske gripe ili nadziranje zaliha vode zbog parazita kripto-
sporidija više ne čisti toksična odlagališta otpada, da će se savezni sudovi
možda zatvoriti i možete zaboraviti obilazak Bijele kuće. Ste za ručak? –
Hvala, rekla sam dok je ona nastavljala svoju litaniju loših vijesti.
64

62 U originalu: Meals on Wheels – organizacija koja okuplja dobro-

voljce kako bi dostavljali tople obroke starim i bolesnim ljudima u njihove
kuće. 63 Environmental Protection Agency-Agencija za zaštitu okoliša. 64
Mikroorganizam koji kod imunosuprimiranih bolesnika (karakteristično
kod oboljelih od AIDS-a uzrokuje jaku dijareju. . Vi zapravo imate sreće
što ste ovdje. Drugi tjedan možda više nećemo biti otvoreni. Nisam
željela ni razmišljati o svađama oko budžeta, budući da sam njima ion-
ako posvećivala većinu svog vremena prepucavajući se sa šefovima raznih
odjela i napadajući zakonodavstvo na Općoj skupštini. Brinula me
mogućnost da ako savezna kriza udari i po državnim službama, moja nova
zgrada nikada neće biti dovršena, a moja će se ionako bijedna sredstva
bespoštedno srezati. Nitko nije lobirao za mrtve. Moji pacijenti nisu imali
svoju stranku, ni pravo glasa.
– Imate dva izbora, govorila je sestra. – Oprostite. Ponovno sam je
uključila u svoj osjetilni sustav. Piletina ili šunka. – Piletina. Uopće nisam
bila gladna. I vrući čaj.
Izvukla je svoje crijevo za zrak iz zida i ostavila me u tišini. Položila
sam kompjuter na pomičnu policu pokraj kreveta i spojila se na AOL.
Otišla sam ravno u svoj e-mail sandučić. Čekala me gomila poruka, od
deadoca nije bilo stiglo ništa što devetnaesti vod nije već otvorio. Pratila
sam izbore koji su mi se otvarali do chat prostorija, otvarala popise pros-
torija s članstvom kako bih vidjela koliko je ljudi u onoj koja se zove S. P.
Unutra nije bilo nikoga, pa sam ušla sama i naslonila se na jastuke,
zureći u crni ekran s redom ikonica posloženih uz gornji rub. Nije bilo
doslovno nikoga s kime bih mogla razgovarati, pa sam pomislila kako to
deadocu zacijelo izgleda smiješno ako me nekako promatra. Nije li moja
namjera očita ako sam sama u prostoriji? Neće li mu to izgledati kao da ga
čekam? Nisam uspjela ni dovršiti misao, kad se na ekranu pojavila ispisana
rečenica, pa sam počela odgovarati.
156 Patricia Cornwel

QUINCY: Bok. O čemu danas razgovaramo? SCARPETTA: O

ograničenju budžeta. Kako to pogacla vas? QUINCY: Radim u uredu u
Washingtonu. Prava noćna mora. SCARPETTA: Jeste li vi sudski pato-
log?
QUINCY: Aha. Sreli smo se na sastancima. Poznajemo neke iste
Ijude. Danas baš nema gužve, ali stvari se uvijek mogu popraviti ako je
čovjek strpljiv.
U tom sam trenutku znala da je Quincy jedan od tajnih agenata de-
vetnaestog voda. Nastavili smo razgovor sve do ručka, a zatim smo ga
ponovno zapodjenuli i pričali gotovo sat vremena nakon toga. Razgovara-
li smo o našim zajedničkim problemima, postavljali pitanja o mogućim
rješenjima, radili sve čega smo se mogli dosjetiti, a što nalikuje na norma-
lan razgovor među sudskim patolozima ili ljudima s kojima oni dolaze u
dodir. Ali deadoc nije zagrizao.
Malo sam odspavala i probudila se nešto poslije četiri. Na trenutak
sam ležala vrlo mirno, ne znajući gdje sam, a onda me stvarnost prenula:
brzo i žestoko. Sjela sam, zgurena ispod pomične police na kojoj je još
stajao kompjuter. Iznova sam se spojila na AOL i ponovno se zaputila u
onu istu chat prostoriju. Ovaj put pridružio mi se netko tko se nazivao
MEDEX, pa smo razgovarali o vrsti kompjuterske datoteke koju koris-
tim u Virginiji, u koju spremam informacije o slučajevima i iz koje vučem
statističke podatke.
U točno pet sati i pet minuta oglasio se atonalni zvuk zvona u mom
kompjuteru i na ekranu mi se pokazao prozorčić za trenutno dostavljanje
poruka. S nevjericom sam buljila u deadocove riječi koje, znala sam, nitko
u prostoriji nije mogao vidjeti.
DEADOC: misliš da si tako pametna SCARPETTA: Tko si ti?
DEADOC: znaš ti tko sam ja ja sam ono što ti radiš SCARPETTA:
Što ja radim?
DEADOC: smrt doktor smrt ti si ja
SCARPETTA: Ja nisam ti.
DEADOC: misliš da si tako pametna
Iznenada je zašutio, a kad sam kliknula na gumb koji mi može poka-
zati tko je slobodan za razgovor, shvatila sam da se isključio.
 Izložena pošasti 157

Srce mi je luđački udaralo dok sam MEDEXU slala novu poruku u

kojoj je pisalo da sam bila zauzeta s nekim posjetiocem. Nisam dobila
nikakav odgovor, pa sam se ponovno našla sama u prostoriji.
– Prokletstvo, uzviknula sam ispod glasa.
Pokušala sam ponovno čak u deset sati navečer, ali nije se pojavio nitko
osim Quincyja koji mi je rekao da bismo trebali pokušati iznova ujutro.
Svi su drugi doktori, rekao je, otišli kući. Došla me pogledati ista ona se-
stra koja je bila poslije
podne, i bila je zaista draga. Žalila sam je zbog dugog radnog vremena
i zbog toga što je morala navlačiti ono plavo odijelo svaki put prije nego
što bi ušla u moju sobu.
– Gdje je nova smjena? upitala sam dok mi je rnjerila temperaturu.
– Ja sam nova smjena. Svi se moramo truditi što bolje možemo. Klim-
nula sam, a ona se još jedanput dotakla dopusta.
– Ovdje gotovo da uopće nema laboranata, nastavila je. Mogli biste se
sutra probuditi i biti jedina osoba u zgradi.
– Sada ću zacijelo imati noćne more, rekla sam dok mi je omatala na-
rukvicu za mjerenje tlaka.
– No, vi se dobro osjećate, a to je važno. Otkad sam počela raditi ovdje
zamišljam da sam zaražena ovim ili onim. Najmanja bol ili šmrcanje i
odmah me uhvati panika. Onda, kakva ste vi liječnica?
Rekla sam joj.
– Ja sam namjeravala postati pedijatrica. A onda sam se udala. Bili bis-
mo u velikoj nevolji da ne postoje sestre poput vas, rekla sam osmjehnuvši
se.
– Većina liječnika to uopće ne primjećuje. Imaju onaj svoj stav.
– Neki ga sigurno imaju, složila sam se.
Pokušala sam zaspati, no cijelu se noć nisam uspjela smiriti. Svjetla
ulične rasvjete iza stakala mog prozora probijala su se kroz zastore, a ja se
nisam mogla opustiti kako god se okrenula. Teško sam disala, a srce mi
nikako nije usporavalo ritam. U pet ujutro napokon sam se uspravila u
krevetu i upalila svjetlo. Za samo nekoliko minuta sestra se ponovno našla
u mojoj sobi.
– Jeste li dobro? Bila je iscrpljena.
158 Patricia Cornwel

– Ne mogu spavati. Želite li nešto?

Uključila sam kompjuter i odmahnula glavom. Spojila sam se na AOL
i otišla u chat prostoriju S. P., no bila je prazna. Kliknuvši na gumb koji
je pokazivao tko je slobodan, provjerila sam je li deadoc spojen na mrežu
i ako jest, gdje bi mogao biti. Nije ga bilo, pa sam stala šetati raznim pro-
storijama koje stoje na raspolaganju pretplatnicima i članovima njihovih
obitelji.
Tamo zaista ima ponešto za svakoga: mjesta za flert, za samce, za ho-
moseksualce i lezbijke, za Indijance i crnce, pa i za zlo. Ljudi koji vole
vezivanje, sadomazohizam, grupni seks, bestijalnost i incest slobodno su
se mogli pronalaziti i razmjenjivati pornografsku umjetnost. FBI ima ve-
zane ruke. Sve je to legalno.
Razočarana, sjela sam poduprta jastucima i posve nenamjerno zadrije-
mala. Kad sam sat vremena kasnije otvorila oči bila sam u chat prostoriji
pod nazivom UMJETNOST-LJUBAV. Na zaslonu me u tišini očekivala
poruka. Deadoc je pronašao mene.
DEADOC: slika vrijedi tisuću riječi
Užurbano sam provjerila je li još na mreži. Pronašla sam ga mirno
sklupčanog u cyberspaceu, kako me čeka. Utipkala sam odgovor.
SCARPETTA: Što prodaješ?
Nije odmah odgovorio. Sjedila sam zagledana u ekran tri ili četiri
minute. Zatim se vratio.
DEADOC: Ne trgujem s izdajicama la dajem besplatno što misliš da
se dogacta s takvim Ijudima
SCARPETTA: Reci mi.
Tišina, u kojoj sam ga promatrala kako izlazi iz prostorije da bi se
minutu kasnije vratio. Prikrivao je tragove. Točno je znao što radimo.
DEADOC: mislim da znaš SCARPETTA: Ne znam.
DEADOC: saznat ćeš
SCARPETTA: Vidjela sam fotografije koje si poslao. Nisu bile baš
jasne. Što si htio reći?
No, nije odgovorio, a ja sam se osjećala sporom i tupom – imala sam
ga, a nisam ga mogla zaintrigirati. Nisam ga mogla zadržati na vezi. Bila
 Izložena pošasti 159

sam frustrirana i obeshrabrena kad se novi prozorčić za trenutnu poruku

pojavio na ekranu, ovaj put od devetnaestog voda.
QUINCY: TKZ, Scarpetta. Moramo još poraditi na onom slučaju.
Slučaju samoubojstva iz religioznih razloga.
Tada sam shvatila da je Quincy zapravo Lucy. TKZ je značilo: Teta
Kay Zauvijek – bila je to njezina šifra za mene. Pazila je na mene kao što
sam ja pazila na nju sve ove godine i govorila mi je da ne izgorim od jada.
Odgovorila sam na poruku.
SCARPETTA: Slažem se. Vaš je slučaj vrlo problematičan. Kako
izlazite na kraj s njime?
QUINCY: Vidjet ćete me na sudu. Pričat ćemo još kasnije.
Nasmiješila sam se, naslonivši se natrag na jastuke. Nisam se više
osjećala tako usamljenom, ni tako izludenom.
– Dobro jutro. Ona prva sestra se vratila. I vama. Raspoloženje mi je
splasnulo.
– Da vidimo osnovne životne funkcije. Kako se danas osjećamo? Do-
bro nam je.
–Možete birati jaja ili pahuljice. Voće, rekla sam.
– To nije u izboru. Ali mogli bismo naći negdje kakvu bananu. Ter-
mometar mi se našao u ustima, narukvica tlakomjera oko ruke. Sestra je
cijelo vrijeme pričala.
– Vani je tako hladno da bi mogao pasti snijeg, govorila je. Jedan stu-
panj. Možete li to vjerovati? Vjetrobran mi se zaledio. Žirevi su ove go-
dine bili veliki. To uvijek znači oštru zimu. Još niste dostigli temperaturu
od trideset šest cijelih šest. Što je vama?
– Zašto telefon nije ostao ovdje? upitala sam.
– Pitat ću. Skinula mi je narukvicu. I tlak vam je nizak. Molim vas,
zamolite pukovnika Fujitsuba da navrati tijekom jutra.
Odstupila je jedan korak i pomno me promotrila. Žalit ćete se na
mene?
– Bože dragi, ne, rekla sam. Samo moram otići odavde.
– E, žao mi je što vam moram reći, ali to ne ovisi o meni. Neki ljudi
ovdje ostaju čak i dva tjedna.
160 Patricia Cornwel

Ja bih izludjela, pomislila sam.

Pukovnik se nije pojavio prije ručka, koji se sastojao od kuhane piletine
s mrkvom i rižom. Jedva da sam išta pojela jer je napetost u meni rasla, a
televizor je u tišini bljeskao u pozadini, budući da sam bila isključila zvuk.
Sestra se vratila u dva poslije podne i obznanila da imam još jednog pos-
jetitelja. Stoga sam ponovno nataknula na glavu masku s pročišćivačem
zraka i krenula za njom niz hodnik, prema klinici.
Ovoga sam puta bila poslana u kabinu A, a s druge strane stakla čekao
me Wesley. Nasmiješio se kad su nam se pogledi sreli, pa smo oboje po-
digli slušalice. Osjetila sam takvo olakšanje i iznenađenje što ga vidim, da
sam isprva stala mucati.
– Nadam se da si me došao spasiti, rekla sam. Ne svađam se s liječnicima.
To si me ti naučila. Mislila sam da si u Georgiji.
– I bio sam. Razgledao sam prodavaonicu alkoholnih pića gdje je
izbodeno dvoje ljudi. Općenito govoreći, pronjuškao uokolo. Sada sam
ovdje.
– I.
– I? Podigao je obrvu. Organizirani kriminal. Nisam mislila na Geor-
giju.
– Reci mi na što misliš. Izgleda da počinjem gubiti sposobnost čitanja
misli. A dopusti mi da dodam kako danas izgledaš posebno ljupko, obra-
tio se mojoj maski.
– Poludjet ću ako uskoro ne izađem odavde, rekla sam. Moram doći
do CDC-a.
– Lucy mi kaže da si razgovarala s deadocom. U očima mu ugasne
onaj nestašni sjaj.
– Ne baš dugo i s ne baš puno sreće, rekla sam ljutito.
Razgovor s ovim ubojicom dovodio me do potpune razjarenosti, jer
je to bilo baš ono što je on htio. A moja je životna misija bila ne pružati
zadovoljstvo takvim ljudima.
– Nemoj odustati, reče Wesley.
– On aludira na neke medicinske pojmove, na neke bolesti i bacile’;
rekla sam. Zar te to ne brine, s obzirom na sve ovo što se događa?
– Čovjek bez daljnjega prati vijesti. Istaknuo je istu stvar kao i Janet.
 Izložena pošasti 161

– A što ako je posrijedi nešto više? upitala sam. Izgleda da je žena koju
je rasjekao imala istu bolest kao i žrtva s otoka Tangier.
– Ali to još ne možeš dokazati.
– Znaš, nisam dospjela tu gdje jesam tako što sam donosila pogrešne
pretpostavke i preuranjene zaključke. Hvatao me bijes. Dokazat ću o kojoj
se bolesti radi čim uzmognem, ali mislim da bismo u međuvremenu tre-
bali biti vođeni zdravim razumom.
– Nisam siguran da razumijem o čemu pričaš. Pogled mu nije napuštao
moje oči.
– Pričam o tome da možda imamo posla s biološkim ratovanjem. Da
imamo posla s Unabomberom koji se služi bolešću.
– Iskreno se nadam da nemamo.
– Ali ta je pomisao i tebi pala na pamet. Nemoj mi reći da vjeruješ
kako je povezanost jedne smrtonosne bolesti poput ove sa slučajem reza-
nja udova obična slučajnost.
Promatrala sam mu lice, svjesna da ima glavobolju. Jedna bi mu se
plavičasta žila u tim slučajevima uvijek reljefno izdigla pod kožom, poput
konopca.
– A ti si sigurna da se osjećaš dobro, reče Wesley. Da. Više se brinem
za tebe.
A ova bolest? Što je s rizikom koji ona predstavlja za tebe? Počinjao se
ljutiti na mene, što bi se uvijek događalo kad bih se nalazila u opasnosti.
– Cijepili su me.
– Cijepili su te protiv velikih boginja, reče on. Što ako ovo nije ta
bolest?
– Onda smo u velikoj nevolji. Janet je svratila do mene. Znam, reče on
u svoju slušalicu. Žao mi je. Posljednje što ti sada treba…
– Ne; Bentone, prekinula sam ga. Morali ste mi reći. Za takvu vijest
trenutak nikada nije pogodan. Što misliš, što će se dogoditi?
No, to mi nije želio reći.
– Dakle, i ti misliš da će je to posve upropastiti, rekla sam u očaju.
Sumnjam da će dobiti otkaz. Ono što se obično dogodi jest da prestaneš
dobivati promaknuća, dobivaš jadne zadatke, bivaš premješten u neke te-
162 Patricia Cornwel

renske urede Bogu iza leđa. Ona i Janet završit će pet tisuća kilometara
jedna od druge. Jedna od njih, ili čak obje, dat će otkaz.
– I po čemu je to bolje nego da ga dobiju? rekla sam s izmučenom
ljutnjom u glasu.
– Suočavat ćemo se s time kako stvari budu dolazile, Kay. Pogledao
me. Isključujem Ringa iz JODSU-a.
– Pazi koliko ćeš toga učiniti zbog mene. Već sam to učinio, reče on.
Fujitsubo nije svratio u moju sobu do ranoga jutra sljedećeg dana, a
tada se smiješio i stao rastvarati zavjese kako bi u prostoriju pustio jutarnje
sunce, tako žarko da su me oči zaboljele.
– Dobro jutro, a zasada je sve u redu, rekao je. Jako mi je drago da nam
se izgleda ipak nećeš razboljeti, Kay.
– Znači, mogu poći, rekla sam, spremna istoga trenutka iskočiti iz
kreveta.
– Polako. Pregledavao je moj karton. Znam koliko ti je ovo teško, ali
ne svida mi se pomisao da te otpustim tako brzo. Izdrži još malo, i ako sve
bude u redu, možeš izaći prekosutra.
Kad je otišao, došlo mi je da plačem, jer nisam znala kako ću izdržati
još jedan jedini sat karantene, a kamoli dva dana. Sva jadna, sjela sam u
krevetu i zagledala se u dan iza prozorskih stakala. Nebo je bilo jasno-
plavo s paperjastim oblačićima koji su lebdjeli ispod blijede sjene jutarn-
jeg mjeseca. Drveće ispod prozora bilo je golo i njihalo se na povjetarcu.
Sjetila sam se svog doma u Richmondu, biljaka koje treba presaditi i pa-
pira koji su mi se gomilali na radnom stolu. Željela sam se prošetati na
hladnom zraku, skuhati brokule i ječmenu juhu. Željela sam špagete sa
sirom ili punjeni omlet, glazbu i vino.
Cijelih pola dana nisam radila drugo do žalila samu sebe, zurila u tele-
viziju i drijemala. Zatim je došla sestra druge smjene s telefonom i rekla
da imam poziv. Čekala sam da me spoje, a zatim sam zgrabila slušalicu
kao da se radi o najvažnijem dogadaju mog života.
– Ja sam, reče Lucy.
– Hvala Bogu. Bila sam oduševljena na sam zvuk njezina glasa. Poz-
dravlja te baka. Kruži trač da si osvojila titulu najtežeg pacijenta.
 Izložena pošasti 163

– Točan je. Kad se sjetim sveg onog posla koji me čeka u uredu. Da ga
barem imam ovdje sa sobom.
– Moraš se odmarati, reče ona. Da ti ne popusti obrambeni sustav.
Na ove me riječi iznova uhvatila zabrinutost za Winga. Kako to da se
ne spajaš na mrežu? prešla je na stvar. Šutjela sam.
– Teta Kay, on ne želi razgovarati s nama. Želi pričati samo s tobom.
– Neka se onda netko od vas predstavi kao ja, odgovorila sam. Nema
šanse. Ako osjeti što se događa, izgubit ćemo ga zauvijek. Ovaj tip je tako
pametan da me to straši.
Moja je šutnja bila moj komentar, pa je Lucy požurila ispuniti je
riječima.
– Što? rekla je usrdno. Ja bih se trebala predstaviti kao forenzična pa-
tologinja s diplomom iz prava koja je već obradila barem jedan od njegov-
ih slučajeva? Ne bih rekla.
– Ne želim dolaziti u dodir s njim, Lucy, rekla sam. Ljudi poput njega
uživaju u tome, oni to žele, žele pažnju. Što duže budem igrala njegovu
igru, to se on može osjetiti više ohrabrenim. Je li ti to palo na pamet?
– Da. Ali razmisli o ovome. Ili rasjekao jednu osobu, ili njih dvadeset,
i dalje će činiti nešto zlo. Ljudi poput njega neće jednostavno prestati. A
mi nemamo pojma, ni ikakve naznake gdje se, dovraga, taj čovjek nalazi.
– Nije da se bojim za sebe, zaustila sam. U redu je i ako se bojiš.
– Samo ne želim učiniti ništa da pogoršam situaciju’; ponovila sam To
je, naravno, bila opasnost kojoj se čovjek uvijek izlagao kad bi
istragu vodio na kreativan ili agresivan način. Počinitelj zločina nikada
nije posve predvidljiv. Možda se jednostavno radilo o nečemu što sam
osjećala, o nekoj intuitivnoj vibraciji koju sam nazirala duboko u sebi. No,
osjećala sam da je ovaj ubojica drugačiji i da ga motivira nešto što mi još
uvijek nismo shvatili. Bojala sam se da on točno zna što radimo i da uživa
u tome.
– Dobro, sad mi pričaj o sebi, rekla sam. Janet je bila ovdje. Ne želim
ulaziti u to. U ton joj se zavukao ledeni gnjev. Imam pametnijeg posla
nego trošiti vrijeme na to.
– Ja te podržavam, Lucy, što god željela učiniti.
164 Patricia Cornwel

– Na to sam oduvijek i računala. A na ovo mogu računati svi drugi: što

god se dogodilo, Carrie će trunuti u zatvoru do kraja života, a nakon toga
će gorjeti u paklu.
Sestra se vratila u sobu kako bi mi ponovno otela telefon.
– Ne razumijem, požalila sam se kad sam završila razgovor. Imam
karticu za telefon, ako vas brinu troškovi.
Nasmiješila se. Pukovnikova naredba. Želi da se odmarate, a zna da
nećete ako budete u mogućnosti visjeti na telefonu cijeli dan.
– Odmaram se, rekla sam, no više je nije bilo.
Pitala sam se zašto mi je dopustio da zadržim kompjuter, pa sam po-
sumnjala da je Lucy razgovarala s njim o tome ili netko drugi. Kad sam
se spojila na AOL, osjećala sam se kao da netko kuje urotu protiv mene.
Tek što sam ušla u chat prostoriju S. P. kad se deadoc pojavio, ovoga puta
ne preko nevidljive poruke, već kao član kojega može čuti i vidjeti svatko
tko se odluči ući u prostoriju.
DEADOC: gdje si bila SCARPETTA: Tko si ti?
DEADOC: to sam ti već rekao SCARPETTA: Ti nisi ja.
DEADOC: dade im vlast nad duhovima nečistijem da ih izgone i
iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoći patopsiholoških simptoma virusi
poput h i v a naša darvinovska borba protiv njih oni su zli ili smo mi
SCARPETTA: Objasni što želiš reći. DEADOC: dvanaest ih je
No, nije imao namjeru objašnjavati, bar ne sada. Sustav me obavijestio
da je napustio prostoriju. Pričekala sam unutra još neko vrijeme da vidim
hoće li se vratiti, pitajući se što je mislio kad je rekao dvanaest. Pritisnuvši
gumb na ploči iznad glave, pozvala sam sestru, koja je počela u meni izazi-
vati osjećaj krivnje. Nisam znala gdje čeka kad nije u sobi, ni mora li svaki
put kad ude i izade iz nje navlačiti i svlačiti svoje plavo odijelo. No, ništa
od toga nije moglo biti ugodno, uključujući i moje raspoloženje.
– Slušajte, rekla sam kad je došla do mene. Bi li se ovdje negdje mogla
pronaći Biblija?
Oklijevala je, kao da nikada ranije nije čula za takvo što. Isuse, vidite,
ne bih znala.
– Biste li mogli pogledati?
– Osjećate li se dobro? Sumnjičavo me pogledala. Posve.
 Izložena pošasti 165

– Postoji knjižnica. Možda tamo imaju Bibliju. Žao mi je. Ja baš nisam
religiozna. Nastavila je pričati izlazeći iz sobe.
Vratila se kojih pola sata kasnije s crnom, u kožu uvezanom Biblijom,
izdavača Cambridge Red Letter, za koju je tvrdila da ju je posudila iz
nečijeg ureda. Otvorila sam je i na prvoj stranici ugledala ime ispisano
krasopisom, te datum koji je govorio da je Biblija darovana svom vlas-
niku u nekoj posebnoj prigodi prije gotovo deset godina. Stala sam listati
stranice, postavši svjesna činjenice da već mjesecima nisam bila na misi.
Zavidjela sam ljudima čija je vjera toliko jaka da čak i na poslu drže Bib-
liju.
– Dobro, sigurni ste da se osjećate dobro? rekla je sestra zadržavajući
se pokraj vrata.
– Niste mi rekli kako se zovete, rekla sam.
– Sally.
– Vrlo ste ljubazni i budite sigurni da to cijenim. Znam da nije za-
bavno raditi na Dan zahvalnosti.
Ovo joj se, izgleda, vrlo svidjelo i ulilo joj dovoljno vjere u sebe da
izgovori: Ne želim gurati nos u stvari koje me se ne tiču, ali ne mogu ne
čuti o čemu se priča. O tom otoku u Virginiji odakle je stigao vaš slučaj.
Jedina im je aktivnost lov na rakove?
– Uglavnom, rekla sam. Na plave rakovice?
– I mlade rakovice.
– I nitko se još nije zabrinuo zbog toga?
Znala sam na što cilja i da, ja sam se zabrinula. A imala sam i osobnog
razloga da budem zabrinuta za Wesleyja i sebe.
– I distribuiraju ih po cijeloj zemlji, zar ne? nastavila je. Kimnula sam
glavom.
– Što ako se bolest od koje je bolovala ta žena prenosi vodom ili
hranom? Oči su joj sjajile iza zaštitnog stakla. Nisam vidjela njezino tijelo,
ali sam čula priče. I stvarno me plaše.
– Znam, rekla sam. Nadam se da ćemo odgovor na to dobiti ubrzo.
– Usput rečeno, za ručak je purica. Ali ne očekujte bogzna što. Izvukla
je crijevo za zrak i prestala govoriti. Otvorivši vrata, lagano mi je mahnula
rukom i izašla. Ja sam se vratila indeksu na kraju Biblije, te sam neko
166 Patricia Cornwel

vrijeme tražila pod raznim riječima sve dok nisam pronašla odlomak koji
mi je deadoc citirao. Nalazio se u Evanđelju po Mateju, poglavlje deset,
alineja prva, a u cijelosti je glasio: I dozvavši svojijeh dvanaest učenika
dade im vlast nad duhovima nečistijem da ih izgone i da iscjeljuju od
svake bolesti i svake nemoći.
U sljedećoj su se alineji navodila imena učenika, a zatim ih je Isus
poslaau svijet da traže izgubljene ovčice i da im propovijedaju kako je
kraljevstvo nebesko na pomolu. Uputio je apostole da liječe bolesne, čiste
gubave, dižu mrtve, izgone đavole. Čitajući, pitala sam se ima li ovaj ubo-
jica, koji sam sebe naziva deadocom, poruku u koju istinski vjeruje ili se
jednostavno poigrava.
Ustala sam i stala šetkati amo-tamo, povremeno pogledavajući kroz
prozor gdje se svjetlo polako gubilo. Noć je sada već rano padala, a meni je
već postalo navikom promatrati lj~ude kako odlaze do svojih automobila.
Dah im se poznao na hladnoći, a parkiralište je bilo gotovo prazno zbog
kolektivnog dopusta. Dvije su žene pričale pokraj Honde čija je vrata jed-
na od njih držala otvorena, žestoko gestikulirajući i sliježući ramenima,
kao da pokušavaju riješiti velike životne probleme. Stajala sam i proma-
trala ih kroz žaluzine sve dok se nisu odvezle.
Pokušala sam rano zaspati da pobjegnem od stvarnosti. No, opet sam
bila nemirna, mijenjajući položaj i namještajući posteljinu svakih nekoliko
sati. Ispod mojih zatvorenih vjeda prolazili su prizori, poput starih filmova
prije montaže, posve nelogičnog rasporeda. Vidjela sam dvije žene kako
razgovaraju pokraj poštanskog sandučića. Jedna je imala madež na obrazu
koji se stao pretvarati u mjehuriće koji su joj prekrili cijelo lice dok je ona
rukama zaklanjala oči. Zatim sam ugledala palmino drveće koje se svijalo
na jakom vjetru dok je tornado bjesnio s mora, otkidajući pjenaste krijeste
valova i raspršujući ih zrakom. Slijedio je nagi ljudski torzo, a onda i stol
prekriven redovima odrezanih ruku i nogu.
Uspravila sam se u krevetu, sva u znoju, pa sam pričekala nekoliko
sekundi da mi se mišići prestanu grčiti. Osjećala sam se kao da mi je u
cijelom sustavu došlo do električnog poremećaja, te da bih mogla dobiti
srčani ili moždani udar. Duboko dišući, nastojala sam isprazniti misli.
Nisam se micala. Kad je vizija prošla, pozvala sam sestru.
 Izložena pošasti 167

Vidjevši izraz na mom licu, nije se svađala oko telefona. Odmah mi ga

je donijela, pa sam, čim je otišla, nazvala Marina.
– Onda, još si u reštu? upitao je preko žice.
–Mislim da je ubio svog zamorca, rekla sam.
– Hej, hej. A da počneš ispočetka?
– Deadoc. Žena koju je ubio i rasjekao mogla mu je poslužiti kao
zamorac. Bila je netko koga je poznavao i do koga je mogao lako doći.
Moram ti priznat’, doktorice, nemam blage veze o čemu, dovraga, pričaš.
Po glasu sam mogla zaključiti da je zabrinut za moje mentalno stanje.
– Onda ima smisla da ju nije mogao gledati. Onda modus operandi i
te kako ima smisla.
– E, sad si me tek zbunila.
– Da ti želiš pronaći način za ubijanje ljudi putem virusa, objasnila sam
mu, najprije bi morao smisliti kako. Na primjer, kako se prenosi. Hranom,
pićem, zrakom? Kad se radi o velikim boginjama, virus se prenosi zra-
kom, kapljično ili tekućinom iz mjehurića. Bolest može prenijeti osoba,
ili njezina odjeća.
– Počni ovako, reče on. Prije svega, gdje je ta osoba uopće nabavila
virus? Nije baš da ga mo’š naručit’ poštom.
– Ne znam. Koliko ja znam, postoje samo dva mjesta na svijetu gdje se
čuva virus velikih boginja. CDC i jedan laboratorij u Moskvi. Šta, onda je
sve ovo neka ruska zavjera? primijeti Marino sarkastično.
– Daj da ti ponudim jedno moguće objašnjenje, rekla sam. Ubojica
mrzi društvo, možda čak živi u iluziji da mu je povjerena religiozna misi-
ja da vrati na svijet jednu od najgorih bolesti koju je ovaj planet ikada
poznavao. Mora smisliti način kako nasumce zaraziti ljude i biti siguran
da stvar hoda.
– I za to mu treba zamorac, reče Marino.
– Da. A pretpostavimo da ima susjedu ili možda rođakinju, nekog
postarijeg i ne baš u najboljoj formi. Možda se čak i brine za nju. Ima li
boljeg načina da isproba virus nego na toj osobi? A ako uspije, ubije je i
predstavi njezinu smrt kao nešto drugo. Napokon, ne smije dopustiti da
mu umre od velikih boginja. Ne, ako postoji veza između njega i nje. Tako
168 Patricia Cornwel

bismo mogli otkriti tko je on. Stoga je on ustrijeli u glavu i odsiječe joj
udove kako bismo pomislili da se ponovno radi o serijskom ubojici.
– I kako š od toga doć’ do one ženske na Tangieru? Ona je bila izložena
virusu, rekla sam jednostavno.
– Kako? Je 1’ joj nešto dostavljeno? Je 1’ nešto dobila poštom? Je 1’ joj
to nešto došlo zrakom? Je 1’ ju ne’ko bocnuo u snu?
– Ne znam kako.
–Misliš da deadoc živi na Tangieru? upita zatim Marino.
– Ne, ne mislim, rekla sam. Mislim da ga je odabrao jer su otoci
savršena mjesta za sijanje epidemije. Mali su, ograničeni. Takoder ih je
lako izolirati, što znači da ubojica nema namjeru uništiti cijelo društvo
jednim udarcem. Pokušava malo po malo, reže nas na komadiće.
– Aha. K’o šta je razrez’o onu ženu, ako si u pravu.
– On nešto želi, rekla sam. Tangier je sredstvo kojim je želio privući
našu pažnju.
– Bez uvrede, doktorice, al’ nadam se da griješiš u vezi sa svim ovim.
– Ujutro idem u Atlantu. Što kažeš na to da malo nazoveš Vandera i
vidiš je li imao sreće s onim otiskom palca?
– Za sada nije. Čini se da otisci žrtve nisu bili pohranjeni u bazi po-
dataka. Ako se išta promijeni, nazvat’ ću te na dojavljivač.
– Prokletstvo, rekla sam, jer sestra mi je bila uzela i to.
Ostatak dana prolazio je beskrajno sporo, a Fujitsubo se tek nakon
večere došao pozdraviti. Premda je sam čin mog puštanja na slobodu po-
drazumijevao da nisam ni zaražena ni zarazna, on je nosio svoje plavo
odijelo koje je spojio na crijevo za zrak.
– Trebao bih te zadržati duže, rekao je odmah, ispunjavajući mi srce
strepnjom. Inkubacija je u prosjeku dvanaest do trinaest dana. Ali može
trajati i dvadeset i jedan. Ono što ti želim reći jest da još uvijek možeš
oboljeti. – To mi je jasno, rekla sam posegnuvši za čašom vode. – Cjepivo
može, ali ne mora pomoći, ovisno o tome u kojoj si fazi bila kad si ga
primila. Klimnula sam glavom. A ne bi mi se ni upola ovoliko žurilo otići
kad bi ti jednostavno primio ovaj slučaj na sebe, umjesto da me šalješ u
CDC. – Kay, ne mogu to. Glas mu je bio prigušen iza zaštitne plastike.
Znaš da to nema veze s onim što bih ja najradije učinio. Ali ne mogu ugra-
 Izložena pošasti 169

biti nešto CDC-u, kao što ni ti ne možeš zgrabiti slučaj koji nije u tvojoj
nadležnosti. Razgovarao sam s njima. Vrlo su zabrinuti zbog mogućeg
izbijanja epidemije i počet će s ispitivanjima onoga trenutka kad stigneš
s uzorcima. – Bojim se da bi mogao biti umiješan i terorizam, odbijala
sam se povući. – Dokle god nema dokaza za to – a nadam se da ih neće
ni biti ne možemo za tebe ovdje više ništa učiniti. Iskreno je žalio zbog
toga. Idi u Atlantu i vidi što će ti oni reći. I oni rade samo s najnužnijim
osobljem. Trenutak ne može biti gori. – Ili možda bolje odabran, rekla
sam. Da si ti neka zla osoba koja planira počiniti seriju umorstava putem
virusa, postoji li za to bolji trenutak od onoga u kojem su glavne savezne
zdravstvene organizacije u škripcu s osobljem? A ovaj dopust traje već
neko vrijeme i kraj se ne predviđa tako skoro. Šutio je. – Johne, nastavila
sam, pomagao si kod obdukcije. Jesi li ikada vidio ovakvu bolest? – Samo
u udžbenicima, odgovori on smrknuto. – Kako se velike boginje mogu tek
tako, same od sebe, iznenada ponovno pojaviti? – Ako se radi o velikim
boginjama. – O čemu god da se radi, bolest je virusna i ubija, pokušala sam
ga uvjeriti. No, on nije mogao učiniti ništa više od onoga što je već učinio.
Ostatak noći lutala sam AOL-om, iz prostorije u prostoriju. Svakih sat
vremena provjeravala sam svoj e-mail. Deadoc se nije pojavljivao do šest
sati sljedećeg jutra kad je ušao u prostoriju S. P. Srce mi je poskočilo kad
se njegovo ime pojavilo na ekranu. Adrenalin mi je stao kolati žilama,
kao i uvijek kad bih razgovarala s njim. Bio je na liniji, ostalo je bilo na
meni. Mogla sam ga uhvatiti, kad bi mi samo pošlo za rukom zbuniti ga.
DEADOC: U nedjelju sam bio u crkvi kladim se da ti nisi SCARPET-
TA: O čemu se radilo u propovjedi? DEADOC: o propovjedi SCAR-
PETTA: Ti nisi katolik. DEADOC: boj se Ijudi SCARPETTA: Matej,
poglavlje deset. Reci što si mislio time. DEADOC: reći da mu je žao
SCARPETTA: Tko je on? I što je učinio? DEADOC: ti ćeš zaista piti iz
čaše iz koje ja pijem
Nestao je prije no što sam uspjela odgovoriti, a ja sam iznova stala
prelistavati Bibliju. Citirani stih ovoga je puta dolazio iz Evandelja po
Marku65
65 Evandelje po Marku, poglavlje 10, alineja 38. , i opet su to bile

Isusove riječi što mi je, ako ništa drugo, davalo nagovijestiti da deadoc
nije Židov. S obzirom na komentare o crkvi, doduše, nije bio ni katolik.
Ja sama nisam nikakav teolog, ali izgledalo mi je da se ispijanje iz kaleža
170 Patricia Cornwel

odnosi na Isusovo neumitno raspeće. Je li to značilo da je deadoc raspet i

da to čeka i mene?
Prolazili su posljednji sati koje sam trebala provesti ovdje, pa je moja
medicinska sestra, Sally, bila milostivija s telefonom. Okrenula sam brQj
Lucyna dojavljivača, a ona mi je gotovo istoga trenutka uzvratila poziv.
– Ja razgovaram s njim, rekla sam. Jeste li vi tamo?
– Jesmo. Mora ostati na vezi duže, reče moja nećakinja. Ima toliko
spojeva, a mi moramo poredati sve telefonske kompanije kako bismo mu
ušli u trag. Posljednji je poziv došao iz Dallasa.
– Zezaš me, rekla sam očajno.
– To nije izvorna lokacija, samo spoj kroz koji je poziv preusmjeren.
Nismo stigli dalje od toga jer je nestao. Pokušavaj dalje. Čini se da je tip
nekakav religiozni fanatik.
11
Kasnije toga jutra taksijem sam otišla iz usamriid-a dok se sunce diza-
lo sve više i više, među oblake. Nisam sa sobom imala ništa do odjeće na
sebi, koja je bila sterilizirana. Žurilo mi se i morala sam paziti na veliku
bijelu kartonsku kutiju na kojoj je pisalo: KVARLJIVO NAJHITNIJE
ISPORUČITI! i PAŽNJA: DRŽI USPRAVNO, kao i još neka krupna
plava upozorenja.
Poput kineske slagalice, moj se paket sastojao od kutija unutar većih
kutija, a naposljetku se svodio na bio-paketiće. U njima su se nalazile bio-
epruvete s uzorcima jetre, slezene i kičmene tekućine Lile Pruitt, zaštićene
ivericom, te valovitim plastičnim omotima s mjehurićima zraka. Sve za-
jedno bilo je položeno na suhi led i oblijepljeno naljepnicama na kojima
je pisaIo: ZARAZNO i OPASNOST, a to je upozoravalo sve one koji su
mogli preskočiti upozorenja na prvom sloju. Bilo je jasno da svoj teret ne
smijem ispustiti iz vida. Osim što je bio dokazano opasan za život, jed-
noga je dana također mogao biti dokazni materijal, u slučaju da se pokaže
kako je smrt Lile Pruitt bila umorstvo. Na međunarodnom aerodromu
Baltimore-Washington pronašla sam telefonsku govornicu i nazvala Rose.
– U USAMRIID-u mi je ostala liječnička torba i mikroskop. Nisam
gubila vrijeme. Vidite što se može učiniti da mi ih pošalju još večeras. Ja
sam na aerodromu Baltimore-Washington, na putu za CDC:
 Izložena pošasti 171

– Pokušavala sam vas dobiti na dojavljivač, rekla je Rose. Možda bi

mi mogli vratiti i njega. Pokušavala sam se sjetiti što mi još nedostaje. I
telefon, dodala sam.
– Stigao vam je jedan izvještaj koji bi vas mogao zanimati. One
životinjske dlake koje su pronadene na torzu. Radi se o zečjoj i majmun-
skoj dlaci.
– Bizarno. Bila je to jedina riječ koja mi je padala na pamet.
– Žao mi je što vam moram priopćiti još jednu vijest. Novinari na-
zivaju u vezi sa slučajem Carrie Grethen. Izgleda da je nešto procurilo.
– Prokletstvo! uzviknula sam sjetivši se Ringa. Što želite da učinim?
upita Rose.
– A da nazovete Bentona? Ne znam što bih vam rekla. Malo mi je
previše.
– Tako i zvučite.
Bacila sam pogled na sat. Rose, moram se početi probijati do aviona.
Nisu me željeli pustiti kroz rendgen, a znam točno što će se dogoditi kad
se pokušam ukrcati s ovakvim paketom.
Dogodilo se upravo ono što sam očekivala. Kad sam ušla u avion,
stjuardesa me na brzinu odmjerila, a zatim se nasmiješila. Dajte. Pružila je
ruke. Smjestit ću vam to među prtljagu.
– To mora ostati sa mnom, rekla sam.
– Ali neće vam stati u odjeljak iznad glave, niti ispod sjedišta, gospodo.
Osmijeh joj se zategnuo kako se iza mene stvarao sve duži red.
–Možemo li o ovome porazgovarati kad se maknemo s puta? rekla
sam pomaknuvši se u kuhinjicu.
Stjuardesa je bila tu, ne odvajajući se od mene. Gospođo, ovaj je let
prebukiran. Jednostavno nemamo mjesta za to.
– Izvolite, rekla sam pokazujući joj papire.
Pogledom je prelazila preko crveno obrubljene deklaracije za prijenos
opasne robe, te se sledila kad je stigla do polovice teksta gdje je pisalo da
prenosim tvari zarazne za ljude. Nervozno se obazrela oko sebe, te me
pomaknula bliže nužnicima.
172 Patricia Cornwel

– Pravila kažu da samo propisno obučena osoba smije baratati ova-

ko opasnim tvarima, objasnila sam joj razumno. Dakle, moraju ostati sa
mnom.
– Što je to? prošaptala je raširenih očiju. Uzorci s obdukcije.
–Majko Božja.
Istog je trenutka zgrabila plan rasporeda sjedišta. Uskoro su me otpra-
tili do praznog reda u prvom razredu, jednoga među posljednjima.
– Možete odložiti paket na sjedište do vašeg. Neće procuriti ili štogod
slično? upitala je.
– Čuvat ću ga kao oko u glavi, obećala sam.
– Ovdje bi trebalo biti puno praznih mjesta, osim ako gomila ljudi ne
prijeđe iz drugog razreda. Ali ništa se vi ne brinite. Ja ću ih sve uputiti gdje
da sjednu. Napravila je pokret rukama kao da vozi auto.
Nitko nije prišao blizu ni meni ni mojoj kutiji. Tijekom cijelog, vrlo
mirnog leta do Atlante pijuckala sam kavu, osjećajući se gotovo naga bez
dojavljivača i telefona, ali istovremeno presretna što sam sama. Na aero-
dromu u Atlanti, prelazila sam s jednih pokretnih stuba na druge, pa na
pokretnu vrpcu, te mi se činilo da putujem kilometrima prije no što sam
izašla iz aerodromske zgrade i pronašla taksi.
Vozili smo se cestom 85 Sjever do ulice Druid Hills, u kojoj smo us-
koro prolazili pokraj zalagaonica i poduzeća za iznajmljivanje automo-
bila, a zatim duž golemih džungli otrovnoga hrasta i kudzua, te oman-
jih trgovačkih centara. Uredi i laboratoriji CDC-a bili su okruženi
parkiralištima i garažama koji su pripadali sveučilištu Emory. Smještena
preko puta zgrade Američkog društva za borbu protiv raka, šesterokatnica
CDC-a bila je sagrađena od smeđe opeke sa sivim ukrasima. Prijavila sam
se na recepciji koja je, osim čuvara, imala i televizijski sustav praćenja.
– Ovo ide u četvorku, gdje me u atriju čeka doktor Bret Martin, ob-
jasnila sam.
– Gospođo, za to vas netko mora pratiti, reče jedan od čuvara. U redu,
rekla sam, a on je posegnuo za telefonom. Ionako se uvijek izgubim.
Krenula sam za njim prema stražnjem dijelu zgrade, gdje su prosto-
rije bile nove i pod stalnim nadzorom. Posvuda je bilo kamera, staklo je
bilo neprobojno, a hodnici su bili tek piste s hrapavim podovima podig-
 Izložena pošasti 173

nute uza zidove. Prošli smo pokraj laboratorija za istraživanje bakterija i

gripe, te područja izgrađenog od betona i crvene opeke gdje su se ispitivali
bjesnoća i AIDS.
– Ovo je dojmljivo, rekla sam, jer već nekoliko godina nisam bila ovdje.
– Da, jest. Imaju sve osiguranje koje možete poželjeti. Kamere i de-
tektore za pokret na svim ulazima i izlazima. Sav se otpad prokuhava i
spaljuje, a koriste i ove filtre za zrak, koji ubijaju sve što ulazi unutra. Osim
znanstvenika. Nasmijao se
umetnuvši karticu u prorez kako bi otvorio vrata. Onda, kakvu nam
lošu vijest vi donosite? – Ovdje sam da to otkrijem, rekla sam, a sada smo
već bili u atriju.
Laboratorij zaštitne razine četiri za suzbijanje bioloških opasnosti bio
je zapravo tek golema kaciga s laminarnim gibanjem zraka66
Prošli smo kroz jedna vrata i ugledali Revco, debelih zidova izgrađenih
od betona i čelika. Bila je to zgrada u zgradi, prozora prekrivenih
žaluzinama. Laboratoriji su se nalazili iza debelih staklenih stijena, a je-
dini znanstvenici u plavim odijelima koji su radili ovog dana, koji je za-
pravo bio dan njihova dopusta, bili su oni kojima je bilo dovoljno stalo da
svejedno dođu na posao. – Ovo s vladom; govorio je čuvar odmahujući
glavom. Što oni misle? Da će bolesti poput ebole čekati dok se budžet ne
uravnoteži? Još je nekoliko puta odmahnuo glavom. Proveo me pokraj
prostorija za izolaciju u kojima nije bilo svjetla i pokraj laboratorija u ko-
jima nije bilo nikoga, a zatim i pokraj praznih zečjih kaveza u hodniku i
prostorija za velike primate. Kroz rešetke i staklo promatrao me jedan ma-
jmun, izraz u njegovim očima bio je tako ljudski da me taj pogled uzru-
jao, pa sam se sjetila Roseinih riječi. Deadoc je prenio majmunske i zečje
dlake na žrtw za koju sam znala da ju je dodirnuo. Možda radi na nekom
mjestu poput ovoga. – Znaju bacati izmet na vas’; reče čuvar hodajući dalj
e. Baš kao što to rade i aktivisti za prava životinja. Nekako se uklapa, ne
mislite li? Moj je nemir rastao. – Kamo idemo? upitala sam. – Tamo gdje
mi je doktor Martin rekao da vas dovedem, gospođo, reče on, a sada smo
već bili na drugoj razini uskih prolaza uz rubove prostorije i na putu u
drugi dio zgrade.
Strujanje fluida (tekućine ili plina) u paralelnim slojevima kod kojeg
ne dolazi do miješanja fluida. 67 Revco-Refrigirated Equipment Vending
174 Patricia Cornwel

Company-proizvodač zamrzivača za laboratorijsku upotrebu. zamrzivače

s ultraniskim temperaturama koji su izgledali poput kompjutera veličine
golemih pisaćih strojeva. Bili su zaključani i doimali su se na pogrešnom
mjestu u tom hodniku u kojem me čekao velik čovjek u laboratorijs-
kom ogrtaču. Imao je plavu kosu, tanku poput dječje, i znojio se. – Ja
sam Bret Martin, reče pružajući mi ruku. Hvala. Kimnuo je čuvaru dajući
mu do znanja da je slobodan. Pružila sam Martinu svoju kartonsku ku-
tiju. – Ovdje držimo naše zalihe velikih boginja, reče on i pokaže glavom
prema zamrzivačima, istovremeno odloživši moju kutiju na jednog od
njih. Zaključane na dvadeset i jednom stupnju ispod ništice. Što da vam
kažem? Slegnuo je ramenima. Ovi su zamrzivači u hodniku samo zato
što nemamo mjesta gdje bismo ih mogli držati u potpunoj izolaciji. Prava
je slučajnost što mi dajete baš to. Nije da očekujem kako se radi o istoj
bolesti. – Sve su ovo velike boginje? upitala sam začuđeno ogledavajući se
oko sebe. – Ne sve, i ne još zadugo, doduše, budući da smo prvi put otkada
smo na ovom planetu donijeli svjesnu odluku uništiti cijelu jednu vrstu.
– Prava ironija, rekla sam. Znajući da je vrsta o kojoj govorite uništila
milijune ljudi.
– Vi, dakle, mislite da treba uzeti sve ove uzročnike bolesti i sve zajedno
sterilizirati. Izraz njegova lica govorio je isto ono što sam već bila navikla
slušati. Život je mnogo složeniji nego što ga ja zamišljam i samo su ljudi
poput njega u stanju prepoznati finije nijanse. – Ne kažem da bismo išta
trebali uništiti, odgovorila sam. Baš naprotiv, vjerojatno ne bismo smjeli.
Zbog ovoga. Spustila sam pogled na kutiju koju sam mu upravo bila dala.
Naša sterilizacija velikih boginja zacijelo neće značiti da ih više nema.
Pretpostavljam da je s time jednako kao i sa svakim drugim oružjem. – I ja
to mislim. Vraški me zanima gdje ovih dana Rusi kriju svoje zalihe variole
i jesu li štogod od toga prodali na Bliski istok ili Sjevernoj Koreji.
– Ispitat ćete ovo PCR68
– Znate, već me godinama muče majmunske boginje, reče Martin.
Jako pomno, doduše, nadziremo zapadni dio Afrike, od Zaira do Sierra
Leonea, gdje je bilo tih -om? rekla sam. – Da. – Odmah sada? – Što prije
budemo mogli. – Molim vas; rekla sam. Ovo je hitan slučaj. – Zato sada
i jesam ovdje, reče on. Vlada me ne smatra neophodnim članom osoblja.
Trebao bih biti kod kuće. – Imam kod sebe fotografije koje su mi Ijudi iz
USAMRIID-a ljubazno razvili dok sam ja bila u reštu, rekla sam s nazna-
 Izložena pošasti 175

kom ironije u glasu. – Želim ih vidjeti. Dizalom smo se vratili na gornje

katove, izašavši na četvrtom. Uveo me u dvoranu za sastanke gdje se oso-
blje sastajalo da bi razvilo strategije protiv pošasti koje nije uvijek moglo
identificirati. U prostoriji su se obično sastajali bakteriolozi, epidemiolozi,
ljudi zaduženi za karantene, komunikacije, posebne patogene i PCR. No,
sada je ovdje vladala tišina. Nije bilo nikoga osim nas. – U ovom trenutku,
reče Martin, ja sam sve što imate. Izvadila sam debelu omotnicu iz svoje
torbice, a on je stao razgledavati fotografije. Na trenutak je kao skamen-
jen zurio u snimke torza i slike Lile Pruitt. – Bože mili, reče. Mislim da
bismo odmah trebali proučiti moguće puteve širenja. Nadzirati svakoga
tko je mogao imati dodira s bolešću. I to brzo. – To bismo mogli učiniti
na Tangieru, rekla sam. Možda. Ovo definitivno nisu ni kozice ni ospice.
Nema šanse, reče on. I svakako je srodno boginjama. Zatim je pregledao
fotografije odrezanih ruku i stopala, širom raskolačenih očiju. – Isuse. Ne-
tremice je zurio u njih, dok mu se svjetlo odražavalo na naočalama. Što
je, dovraga, ovo? – Sebi je dao ime deadoc; rekla sam. Poslao mi je ove
grafičke fileove putem AOL-a. Anonimno, naravno. FBI mu pokušava ući
u trag. – A ova žrtva ovdje… On je taj koji joj je odrezao udove? Klimnula
sam glavom. – I ona ima simptome slične onima žrtve s otoka Tangier?
Promatrao je mjehuriće na torzu. – Čini se tako.
68 Polymerase Chain Reaction – metoda pomoću koje se mogu uvećati

sićušni dijelovi DNA. Mogućom ju je učinilo otkriće Taq polimeraze, što

je polimeraza molekule DNA, koja ostaje stabilna na visokim temper-
aturama potrebnim za uvećanje, dok se ostale polimeraze molekule DNA
pri tome denaturiraju.
slučajeva, kao i slučajeva mliječnih boginja. Ali, za sada se nije pojavio
nijedan virus variole. Ja se, međutim, bojim da će uskoro neki virus variole
iz životinjskog carstva prokužiti način zaraze Ijudi. Iznova sam se sjetila
svog telefonskog razgovora s Rose, o ubojstvu i životinjskoj dlaci. – Sve što
se mora dogoditi jest da se mikroorganizam nađe u zraku, recimo, i pron-
ade podložnog domaćina. Ponovno smo se vratili na Lilu Pruitt i njezino
izobličeno, izmučeno tijelo na onom zaraženom krevetu. – Pa, gledajte,
ona je očito bila dovoljno izložena virusu da oboli od tako razorne bolesti,
reče on, a bio je tako uživljen u fotografije da se činilo kako priča sam sa
sobom.. – Doktore Martin, rekla sam. Obolijevaju li i majmuni od velikih
boginja ili su oni samo prijenosnici?
176 Patricia Cornwel

– Obolijevaju od njih i prenose ih tamo gdje imaju dodira sa

životinjama, kao na primjer u afričkim džunglama. Na ovom planetu
postoji devet vrsta poznatih virusa boginja, a prijenos na ljude događa se
samo u dvije. Kod virusa velikih boginja koji, hvala Bogu, više ne viđamo
i kod zaraznog moluskuma.69
69 Virusna bolest koja se javlja u vidu polukuglastih uzdignuća na koži s

pupčastim središtem, bijele lli ruzičaste boje, velićine od glavice pribadaće

do zrna graška. – Sitan dokazni materijal koji smo pronašli na torzu iden-
tificiran je kao majmunska dlaka. Okrenuo se prema meni i nabrao obrve.
Što? – I zečja dlaka, također. Pitam se ne izvodi li netko tamo vani svoje
vlastite laboratorijske eksperimente. Ustao je od stola. – Odmah krećemo
s ovim. Gdje vas mogu pronaći? – U Richmondu. Izlazeći iz dvorane za
sastanke pružila sam mu svoju posjetnicu. Bi li mi netko možda mogao
pozvati taksi? – Naravno. Jedan od čuvara na recepciji. Bojim se da nema
nikoga od službenika. Noseći kutiju u ruci, laktom je pritisnuo gumb
dizala. Ovo je noćna mora. U Orlandu imamo salmonelu zbog nepaster-
iziranog narančinog soka, još jednu moguću epidemiju Escherichie coli
0157H7 na nekom putničkom brodu, čemu je vjerojatno ponovno uzrok
premalo kuhana govedina. Botulizam na Rhode Islandu i neka respira-
torna bolest u jednom staračkom domu. A Kongres nas ne želi financirati.
– A koga želi?, upitala sam. Stali smo na svakom katu i pričekali da se
ukrcaju i drugi ljudi. Martin je i dalje govorio. – Zamislite ovo, nastavio je.
Odmaralište u Iowi gdje sumnjamo na prisutnost šigele, jer su obilne kiše
uzrokovale izlijevanje mnogih bunara. A vi pokušajte uključiti EPA. – To
vam je nemoguća misija; primijeti netko sarkastično kad su se vrata otvor-
ila. – Ako oni još uopće postoje, doda Martin šaljivo. Godišnje primamo
četrnaest tisuća poziva, a na centrali nam rade samo dvije službenice. U
ovom trenutku, zapravo, tamo nema nikoga. Na telefone se javlja onaj tko
prolazi pokraj centrale. Uključujući i mene. – Molim vas, ne dajte da ovo
čeka, rekla sam kad smo stigli do predvorja. – Ne brinite se. Vidjelo se da
je istinski zaokupljen. Imam tri momka koje ću odmah zvati da dođu.
Pola sata čekala sam u predvorju, telefonirala, pa je moj taksi napokon
stigao. Vozila sam se u tišini zagledana u trgove prekrive so ursta bakterija
koja u čovjeku izaziva dizenteriju. Te sportske komplekse koji su me pod-
sjetili na Olimpijadu, i zgrade sjajne od stakla i srebra. Atlanta je grad
gdje sve teži nečem višem, a bogati vodoskoci kao da su bili simbolom
 Izložena pošasti 177

velikodušnosti i neustrašivosti. U glavi mi je zujalo, tijelo mi je potresala

neka čudna groznica, a bila sam i neobično umorna za nekoga tko je up-
ravo bio proveo veći dio tjeđna u krevetu. Dok sam stigla do Deltinog
check-ina već sam počela osjećati bolove u leđima. Nisam se mogla ugri-
jati ni jasno razmišljati. Znala sam da imam groznicu.
Kad sam stigla u Richmond bila sam bolesna. Kad me Marino ugledao
na aerodromskom izlazu, izraz njegova lica pretvorio se u kukavni strah.
– Isuse, doktorice, rekao je. Izgledaš strašno. I osjećam se tako.
– Imaš kakve torbe?
– Ne. Imaš li ti kakve vijesti?
– Aha, reče on. Jednu sitnicu koja će te raspizdit’. Ring je sinoć uhitio
Keitha Pleasantsa.
– Za što? uzviknula sam zakašljavši se.
– Zbog pokušaja izmicanja zakonu. Navodno ga je Ring pratio od
odlagališta, nakon posla, pa ga je prob’o zaustavit’ radi prebrze vožnje.
Navodno, Pleasants nije htio stat’. I sad je u zatvoru, s otkupninom od pet
tisućaka, ako to mo’š vjerovat’. Sta znači da u neko skorije vrijeme taj ne
ide nikud.
– Zlouporaba moći. Ispuhala sam nos. Ring se iživljava na njemu.
Iživljava se na Lucy. Iživljava se na meni.
–Ma nemoj. Možda si ti trebala ostat’ u krevetu u Marylandu, ha?
rekao je kad smo se ukrcali u dizalo. Nemoj se uvrijedit’, al’ ja ovo neću
zaradit’, je1’ da?
Marino je bio prestravljen od svega što nije mogao vidjeti, bilo da se
radi o radijaciji ili o virusu.
– Ne znam što imam, rekla sam. Možda je gripa.
– Kad sam to zadnje im’o bio sam u krevetu dva tjedna. Usporio je
hod, tako da više nije bio u korak sa mnom. Osim toga, bila si izložena i
drugim stvarima.
– Onda mi se nemoj približavati, dirati me, ni ljubiti, rekla sam
odrješito.
– Hej, ne brini se za to.
178 Patricia Cornwel

Ovo se nastavilo i kad smo izašli van, na hladno poslijepodne. Gledaj.

Poći ću kući taksijem, rekla sam, a bila sam tako ljuta na njega da sam bila
na rubu suza.
– Nemoj. Marino se doimao prestrašeno i bio je nervozan. Mahnula
sam zrakom progutavši slinu i sakrivši lice, kad je jedan od taksija iz kom-
panije Plava Ptica krenuo prema meni.
– Ne treba ti gripa. Ni tebi, ni Rose. Nikome ne treba, rekla sam bijes-
no. Znaš, gotovo sam bez gotovine. Ovo je grozno. Pogledaj mi kostim.
Misliš da sterilizator glača odjeću i ostavlja na njoj ugodan miris? Na-
jlonke su mi otišle k vragu. Nemam kaputa, nemam rukavica. Evo me tu,
a vani je koliko? Trzajem sam otvorila vrata plavog taksija. Minus jedan?
Marino je buljio u mene dok sam ulazila u automobil. Pružio mi je
novčanicu od dvadeset dolara, brižljivo pazeći da nam se prsti ne dotaknu.
– Ti treba šta iz dućana? viknuo je za mnom kad se taksi stao udalja-
vati.
Grlo i oči bili su mi otečeni od suza. Prekopavši torbu u potrazi za
rupčićima ispuhala sam nos i stala tiho jecati.
– Ne bi’ vas htio smetat’, gospođo, reče moj vozač, bucmasti starčić.
Ali kud idemo?
– U Windsor Farms. Pokazat ću vam kad stignemo, gušila sam se
govoreći.
– Svađe. On odmahne glavom. Je1’ da ih mrzite? Sjećam se kad smo
se jednom moja žena i ja posvadili u jednom od onih ribljih restorančića
u kojima za nekoliko dolara jedete koliko želite. Ona je uzela auto. Ja sam
hod’o. Osam kilometara do kuće kroz opasni dio grada.
Klimao je glavom, promatrajući me u retrovizoru, vjerujući kako smo
Marino i ja u ljubavničkoj svađi.
– Onda, udani ste za drota? reče on zatim. Vidio sam ga kad je doš’o.
Nema tog neoznačenog auta koji može zeznut’ ovu liju. On se udari po
prsima.
Glava mi je pucala, a lice gorjelo. Smjestila sam se na sjedištu i zat-
vorila oči dok je vozač i dalje drobio o svom ranijem životu u Philadelphiji
i o tome kako se nada da ova zima neće donijeti toliko snijega. Utonula
sam u grozničavi san. Kad sam se probudila, nisam znala gdje se nalazim.
 Izložena pošasti 179

– Gospodo. Gospođo. Stigli smo, govorio je vozač glasno kako bi me

probudio. Kud sad?
Bio je tek skrenuo na Canterbury i sada je stajao pred znakom STOP.
Ovuda gore, a onda skrenite desno na Dover, odgovorila sam. Vodila
sam ga do svog naselja, a izraz na njegovu licu postajao je sve zbunjeniji
dok smo prolazili pokraj zidova iza kojih su se krile palače u gregori-
janskom i tudorovom stilu smještene u najskupljem dijelu grada. Kad je
zaustavio auto ispred mojih ulaznih vrata, zagledao se u neobrađeni ka-
men i šumovitu zemlju oko moje kuće, te me pažljivo promatrao dok sam
izlazila iz taksija.
– Ne brinite se, rekao mi je kad sam mu pružila novčanicu od dvadeset
dolara i rekla mu da zadrži ostatak. Nema toga šta ja nisam vidio i nikad
ne zucnem ni riječi. Napravio je pokret kao da zatvaračem zatvara usta i
namignuo mi.
Sada sam bila žena nekog bogatuna, upletena u strastvenu ljubavnu
vezu s policijskim detektivom.
– Dobar moto, rekla sam kašljući.
Protuprovalni sustav poželio mi je dobrodošlicu svojim upozoravajućim
piskavim tonom, a ja sam imala osjećaj da mi nikada do sada nije bilo
tako drago doći kući. Nisam gubilavrijeme prije no što sam se izvukla iz
svoje spržene odjeće i otišla pod tuš gdje sam udisala paru pokušavajući se
riješiti hroptanja u plućima. Dok sam se umatala u debeo frotirni ogrtač,
zazvonio je telefon. Bilo je točno četiri popodne.
– Doktorica Scarpetta? Bio je to Fielding. Upravo sam stigla kući,
rekla sam.
– Ne zvučite pretjerano dobro. I nisam.
– E, ovo što ću vam reći zacijelo vam neće pomoći da budete bolje, reče
on. Imamo još dva moguća slučaja na Tangieru.
– O, ne, rekla sam.
–Majka i kćer. Vrućica četrdeset sa pet i osip. CDC je angažirao ekipu
sa izolacijskim pokrovima za krevete, sve u šesnaest.
– Kako je Wingo? upitala sam.
Zastao je, kao da je zbunjen. Dobro. Zašto? On mi je pomagao kod
torza, podsjetila sam ga. Ah, da. No, on je kao i uvijek.
180 Patricia Cornwel

S olakšanjem sam sjela i zatvorila oči.

– Što je s uzorcima koje ste odnijeli u Atlantu? upita Fielding. Nadam
se da na njima rade testove, s ono malo ljudi koliko ih sada mogu priku-
piti.
– Dakle, još ne znamo o čemu se zapravo radi.
– Jack, sve ukazuje na velike boginje, rekla sam mu. Za sada se čini da
je to.
– Ja ih nikada nisam vidio. A vi?
– Ne prije ovih slučajeva. Možda je guba gora. Već umrijeti od neke
bolesti dovoljno je loše, ali biti istovremeno i unakažen jednostavno je
okrutno. Ponovno sam se nakašljala, osjetivši strašnu žeđ. Vidjet ćemo se
ujutro, pa ćemo smisliti što dalje.
– Meni se čini da vi sutra ne biste smjeli poći nikamo. Posve si u pravu.
Ali nemam izbora.
Spustila sam slušalicu i pokušala dobiti Breta Martina u CDC-u, no
javila mi se snimljena poruka, a on mi nije uzvratio poziv. Također sam
ostavila poruku za Fujitsuba, ali ni on me nije nazvao, pa sam pomislila
kako je vjerojatno kod kuće kao i većina njegovih kolega. Rat oko budžeta
i dalje je buktio.
– Sranje, opsovala sam pristavivši vodu na plamen i pretražujući ormar
u potrazi za čajem. Sranje, sranje, sranje.
Nije još bilo pet sati kad sam nazvala Wesleyja. Barem su u Quanticu
ljudi još uvijek radili.
– Hvala Bogu da se netko negdje javlja na telefone, izlanula sam
njegovoj tajnici.
– Još nisu shvatili da ja zapravo nisam neophodna, reče ona.
– Je li tamo?
Wesley se javio na telefon, a zvučao je tako poletno i veselo da mi je to
istoga trenutka počelo ići na živce.
– Nemaš se pravo osjećati ovako dobro, rekla sam. Imaš gripu.
– Ne znam što imam.
– To je gripa, zar ne? Bio je zabrinut i raspoloženje mu je splasnulo.
– Ne znam. Možemo samo nagađati. Ne želim biti paničar…
 Izložena pošasti 181

– Onda nemoj, prekinula sam ga.

– Kay, glas mu je bio čvrst. Moraš se suočiti s ovim. Što ako nije gripa?
Nisam ništa rekla jer nisam mogla podnijeti takve misli.
– Molim te, reče on. Nemoj ovo otpisati kao nevažno. Nemoj se pret-
varati da nije ništa, kao što činiš s većinom stvari u svom životu.
– E, sad me ljutiš, graknula sam. Doletim na onaj prokleti aerodrom,
a Marino me ne želi primiti u svoj auto, tako da sam kući išla taksijem,
a vozač misli da smo Marino i ja ljubavnici i da moj bogati muž za to ne
smije znati, a ja cijelo to vrijeme imam vrućicu i sve me boli i samo se
želim dočepati kuće.
– Vozač je mislio da imaš vanbračnu vezu s Marinom? Ma, zaboravi.
– Kako znaš da imaš gripu, a ne nešto drugo? Nemam nikakav osip. Je
li to ono što si htio čuti?
Nastupila je duga tišina. Zatim je rekao: A što ako ga dobiješ? Onda
ću vjerojatno umrijeti, Bentone. Ponovno sam zakašljala. Onda me vje-
rojatno više nikada nećeš dodirnuti. A ja vjerojatno neću željeti da me
uopće više ikada vidiš, ako bolest krene svojim tokom. Lakše je brinuti
se o uhodama, serijskim ubojicama, o ljudima koje možeš ubiti pištoljem.
Nevidljivi neprijatelji su ti kojih sam se oduvijek bojala. Oni te ščepaju
jednog sunčanog dana, na nekom javnom mjestu. Uđu u tebe s limuna-
dom. Cijepili su me protiv hepatitisa B. Ali to je samo jedan ubojica u
gomili. Sto je s tuberkulozom i HIV-om, s hantom i ebolom? Sto je s
ovim? Bože. Duboko sam uzdahnula. Počelo je s torzom, a ja nisam znala.
– Čuo sam za ona nova dva slučaja, reče on, a glas mu je postao tih i
nježan. Mogu biti kod tebe za dva sata. Želiš li me vidjeti?
– U ovom trenutku ne želim vidjeti nikoga. ~ Nije važno. Krećem.
– Bentone, rekla sam. Nemoj.
No on je već bio odlučio, a kad se njegov BMW uz duboko brundanje
zaustavio na mom prilazu bila je već ponoć. Dočekala sam ga na vratima,
ali nismo se dotaknuli.
– Hajdemo sjesti ispred vatre, rekao je. Tako smo i učinili, a on je bio
tako ljubazan da mi spravi još jednu šalicu čaja bez kofeina. Ja sam sjela na
kauč, a on se smjestio u jednu od stolica sa strane, dok su plinom hranjeni
plamičci lizali umjetnu cjepanicu. Bila sam prigušila svjetla. – Ne sumnjam
182 Patricia Cornwel

u tvoju teoriju, rekao je pijuckajući svoj konjak. Možda ćemo sutra znati
više. Znojila sam se i drhtala u isto vrijeme, zagledana u vatru. – Sada me
trenutno uopće nije briga za sve to. Uputio mi je prodoran pogled. –Mora
te biti briga za to. Rukavom sam obrisala čelo. Ne. Šutjela sam, a on me
promatrao. – Ono do čega mi je stalo si ti, rekao je. I dalje nisam odgo-
varala. – Kay. Uhvatio me za ruku. – Ne diraj me, Bentone. Zatvorila sam
oči. Nemoj. Ne želim da se i ti razboliš. – Vidiš, to ti baš odgovara. Biti
bolesna. Tako da te ne smijem dirati. A tebi je, plemenitoj liječnici, više
stalo do mog zdravlja nego do svog vlastitog. Nisam odgovarala, odlučna
u svojoj namjeri da ne zaplačem. Baš ti odgovara. Ti sada želiš biti bolesna
tako da ti se nitko ne može približiti. Marino te čak nije htio ni voziti
kući. a ja te ne smijem dodirnuti. Lucy te ne želi vidjeti, a Janet mora s
tobom razgovarati kroz zaštitno staklo. – Što želiš reći? Pogledala sam ga.
Funkcionalna bolest. – Aha. To si, pretpostavljam, naučio u školi. Možda
na postdiplomskom iz psihologije ili tako nešto. – Ne ismijavaj me. Ni-
kada to nisam radila. Okrenuvši lice prema plamenu, osjećala sam koliko
je povrijeđen, pa sam čvrsto zatvorila oči. – Kay, da mi nisi umrla. Nisam
govorila. – Da se nisi usudila. Glas mu je drhtao. Da se nisi usudila! Nećeš
me se tako lako osloboditi, rekla sam ustajući. Hajdemo u krevet. Spavao
je u sobi u kojoj je obično odsijedala Lucy, a ja sam probdjela veći dio noći,
kašljući i pokušavajući pronaći udoban položaj, što jednostavno nije bilo
moguće. Sljedećeg jutra u šest i trideset Wesley je već bio budan, a kava se
baš kuhala u trenutku kad sam ušla u kuhinju. Svjetlost se probijala kroz
krošnje drveća iza prozorskih stakala, a po zgrčenim listovima rododen-
drona znala sam da je vani ciča zima. – Kuham, objavi Wesley. Što ćeš?
– Sumnjam da mogu jesti. Bila sam slaba, a kad sam zakašljala, osjećala
sam se kao da mi netko para pluća. – Očito ti je gore. Zabrinutost mu je
zaplamsala u očima. Trebala bi poći liječniku.
– Ja sam liječnica, a za posjet liječniku ionako je još prerano. Popila
sam aspirin, dekongestiv70
70 Sredstvo za olakšavanje disanja. i tisuću miligrama C vitamina. Pojela

sam pecivo i baš sam se počinjala osjećati kao ljudsko biće kad je nazvala
Rose i uništila me. – Doktorice Scarpetta? Ona majka s otoka Tangier
umrla je rano jutros. – O, Bože, ne. Sjedila sam za kuhinjskim stolom
provlačeći prste kroz kosu. Što je s kćeri? – Stanje je teško. Barem je bilo
prije nekoliko sati. A tijelo? Wesley je bio iza mene i masirao mi bolna
 Izložena pošasti 183

ramena i vrat. – Nitko ga još nije pomaknuo. Nitko nije siguran što učiniti,
a baltimorski Ured sudskog patologa pokušava doći do vas. Kao i CDC.
– Tko iz CDC-a? upitala sam. Neki doktor Martin. – Rose, njega
moram nazvati prvog. U međuvremenu, nazovite Baltimore i recite im
da ni po koju cijenu ne prebacuju tijelo u svoju mrtvačnicu prije nego što
razgovaraju sa mnom. Koji je broj doktora Martina? Dala mi je broj, pa
sam ga istoga trenutka okrenula. Javio se nakon prvog zvona, a zvučao je
napeto.
– Proveli smo PCR na uzorcima koje ste donijeli. Radi se o tri starter
RNA-a71
71 Dio RNA koji sluii kao uzor sinteze novog lanca, dvojnika, DNA.

, od kojih dva odgovaraju velikim boginjama, ali treći ne. – Onda, jesu li
to velike boginje ili nisu? – Ubacili smo redoslijed gena vašeg virusa u
kompjuter i on ne odgovara nijednom virusu variole koji se čuva u bilo
kojem laboratoriju na svijetu. Doktorice Scarpetta, vjerujem da je vaš vi-
rus mutirao. – Što znači da cjepivo protiv velikih boginja neće djelovati,
rekla sam, a imala sam osjećaj da će mi srce jednostavno ispasti iz grudi.
Sve što možemo učiniti jest provesti testove u životinjskom laboratoriju.
A proći će barem tjedan dana prije nego što bilo što ustanovimo i uopće
počnemo razmišljati o novom cjepivu. Iz praktičnih razloga nazivamo ovu
bolest velikim boginjama, ali zapravo ne znamo o čemu se, dođavola, radi.
Također vas moram podsjetiti da na cjepivu protiv AIDS-a radimo od
1986. i da mu sada nismo ništa bliže nego što smo mu bili onda. – Otok
Tangier mora odmah biti stavljen u karantenu. Moramo izolirati ovu
boleštinu, uzviknula sam, na rubu panike. – Vjerujte mi, znamo to. Up-
ravo sastavljamo ekipu znanstvenika, a mobilizirat ćemo i Obalnu stražu.
Spustila sam slušalicu i uspaničeno se obratila Wesleyju: Moram ići. Ima-
mo epidemiju nečega za što nitko nikada nije čuo. A bolest je već ubila
bar dvoje ljudi. Možda i troje. Možda i četvero. Slijedio me niz hodnik, a
ja nisam prestajala pričati. – To i jesu i nisu velike boginje. Moramo otkriti
kako se prenose. Je li Lila Pruitt poznavala ovu ženu koja je upravo umrla?
Jesu li uopće imale bilo kakvog dodira ili je kći ta? Jesu li uopće živjele
blizu? Što je s dopremom vode? Postoji vodovodni toranj. Plavi. Sjećam se
da sam ga vidjela. Odijevala sam se. Wesley je stajao na vratima, a lice mu
je bilo sivo kao kamen. – I ti opet ideš tamo, rekao je. – Najprije moram u
ured. Pogledala sam ga. Ja ću voziti, rekao je.
184 Patricia Cornwel

12
Wesley me ostavio u centru i rekao da ide do terenskog ureda FBI-a
u Richmondu, te da će mi se javiti kasnije. Potpetice su mi glasno odz-
vanjale dok sam koračala hodnikom, želeći dobro jutro članovima svog
osoblja. Kad sam ušla, Rose je razgovarala telefonom, a sam pogled na
moj stol kroz njezin ured, koji se naslanjao na moj, bio je porazan. Sto-
tine izvještaja i smrtovnica čekali su na moj potpis, a pošiljke i telefonske
poruke prelijevale su se preko rubova moje košarice za nesređene doku-
mente. – Što je ovo? rekla sam kad je spustila slušalicu. Čovjek bi rekao da
me nije bilo cijelu godinu. – Čini se kao da vas nije bilo tako dugo.
Rose je utrljavala losion u kožu na rukama, a na rubu mog stola
primijetila sam i malu bočicu aromaterapijskog raspršivača za lice Vita
pokraj koje je stajala otvorena poštanska ambalaža. Isto to nalazilo se i
na Roseinom stolu, odmah pokraj njezine bočice intenzivne kreme za
ruke na bazi vazelina. Prelazila sam pogledom s jednog stola na drugi,
s mog raspršivača na njezin dok mi je podsvijest obrađivala podatke koji
još nisu stigli do razuma. Činilo mi se da se zbilja okreće naopačke, pa
sam se uhvatila za dovratak. Rose je već bila na nogama, a stolica s koje je
naprasno ustala kako bi me uhvatila, otkotrljala se daleko iza nje na svojim
kotačićima.
– Doktorice Scarpetta!
– Odakle vam ovo? upitala sam zagledana u raspršivač.
– To je samo reklamni uzorak. Bila je smetena. Gomila ih je stigla
poštom.
– Jeste li ga koristili?
Sada je njezin pogled postao zaista zabrinut. Pa, tek je stigao. Nisam
ga još iskušala.
– Ne dodirujte ga! rekla sam strogo. Tko ga je još dobio? Bože, zaista
ne znam. Što je? Što nije u redu? Podigla je glas. Donijevši rukavice iz
svog ureda, zgrabila sam raspršivač za lice s njezina stola i zamotala ga u
tri vrećice.
– Svi u dvoranu za sastanke, smjesta!
Potrčala sam hodnikom do ureda za prijem stranaka i objavila istu
obavijest. Za samo nekoliko minuta cijelo moje osoblje, uključujući i
 Izložena pošasti 185

liječnike koji su na sebi još imali kirurška odijela, skupilo se u dvorani za

sastanke. Pojedinci su hvatali dah, a svi su buljili u mene. Bila sam uzru-
jana i izmučena.
Podigla sam prozirnu vrećicu za pohranu dokaznog materijala u kojoj
se nalazila reklamna bočica Vita raspršivača.
– Tko je dobio ovakav uzorak? upitala sam, prelazeći pogledom licima
prisutnih.
Četvero ljudi podiglo je ruke.
– Tko ga je iskušao? upitala sam zatim. Moram znati točno tko ga je
koristio.
Cleta, službenica iz ureda za stranke, doimala se preplašeno. Zašto? O
čemu se radi?
– Jesi li poškropila lice ovim raspršivačem? upitala sam je. Nisam lice,
poškropila sam svoje biljke, rekla je.
– Te biljke treba zamotati u vreće i spaliti, rekla sam. Gdje je Wingo?
– U MCV-u.
– Nisam sigurna u ovo što govorim, obratila sam se svima. I molim se
Bogu da sam u zabludi. Ali možda se ovdje radi o friziranju› proizvoda.
Molim vas, ne paničarite, ali ni po koju cijenu ne dotičite ove raspršivače.
Znamo li kako su točno dostavljeni?
Cleta je progovorila: Jutros sam došla u ured prije svih. Kroz prorez
na vratima bili su gurnuti neki policijski izvještaji, kao što uvijek budu.
Ali danas sam našla i te raspršivače. Bili su u malim kartonskim tubicama
za transport. Bilo ih je jedanaest. To znam zato što sam ih prebrojila da
vidim ima li ih dovoljno za sve.
– Znači, nije ih donio poštar. Bili su gurnuti kroz prorez na ulaznim
vratima.
– Ne znam tko ih je donio. Ali izgledali su kao da su stigli poštom.
Ako još imate tih tubica, molim vas, donesite ih meni, rekla sam. Rečeno
mi je da ih nitko do sada nije koristio, pa smo ih sve sakupili i donijeli
u moj ured. Navukavši pamučne rukavice i namjestivši naočale, proučila
sam tubicu koja je bila namijenjena meni. Poštarina je bila vrlo niska, što
je značilo da je odaslana velika količina, a bilo je očito da se radi o reklam-
nom uzorku proizvođača, pa sam pomislila kako je iznimno neobično da
186 Patricia Cornwel

je takvo što poslano na ime baš neke određene osobe. Pogledala sam u
tubicu, a unutra se nalazio i kupon kojim se raspršivač mogao naručiti.
Podigavši ga
prema svjetlu, primijetila sam da su rubovi gotovo nezamjetno ner-
avni, kao da su rezani škarama, a ne strojem.
– Rose? pozvala sam svoju tajnicu. Ušla je u moj ured.
– Ona tubica koju ste vi dobili, rekla sam. Na koga je naslovljena?
– Mislim da piše: stanar. Na licu joj se ogledao stres. Znači da je jedina
s imenom ova moja.
–Mislim da jest. Ovo je grozno.
– Da, grozno je. Podigla sam poštansku tubicu. Pogledajte ovo. Slova
su sva iste veličine, poštanski žig na istoj naljepnici kao i adresa. To nikada
ranije nisam vidjela.
– Kao da je napravljeno na kompjuteru, rekla je, a zaprepaštenje joj je
postajalo sve veće.
– Idem prijeko u laboratorij za analizu DNA. Ustala sam. Odmah
nazovite USAMRIID i recite da moramo ugovoriti telefonski sastanak
izmedu njih, nas i Quantica. I to odmah.
– Gdje ga želite održati? upitala je dok sam ja žurnim korakom izlazila
iz ureda.
– Ne ovdje. Vidjet ćete što će vam Benton reći.
Vani sam potrčala nogostupom, pokraj svog parkirališta, te sam prešla
Četrnaestu ulicu. Ušla sam u zgradu Seaboard gdje su se prije nekoliko
godina bili preselili forenzični laboratoriji, medu kojima i onaj za analizu
DNA. S recepcije sam pozvala šeficu odjela, doktoricu Douglas Wheat,
koja je usprkos svom spolu dobila muško obiteljsko ime.
– Treba mi zatvoreni sustav cirkulacije zraka i zvono, objasnila sam joj.
– Dodi k meni, otraga.
Dug, nagnuti hodnik uvijek uglačan do sjaja vodio je do niza laborato-
rija ogradenih staklom. Unutra su znanstvenici bili zaokupljeni pipetama
i gelovima, te radioaktivnim sondama, kojima su željeli nagovoriti slije-
dove genetskih kodova da im otkriju svoj identitet. Wheatova, koja je
vodila rat s gotovo jednako mnogo papirologije kao i ja, pisala je nešto na
 Izložena pošasti 187

svom kompjuteru. Bila je to privlačna žena koja je zračila energijom, imala

četrdeset godina i bila vrlo srdačna.
– U kakvu si se ovaj put gužvu uvalila? Nasmiješila mi se i zatim od-
mjerila moju torbu. Bojim se i pitati.
– Moguće friziranje› proizvoda, rekla sam. Moram poprskati malo na
objektno stakalce, ali moram biti apsolutno sigurna da ta tvar neće dosp-
jeti u zrak ili na mene ili na bilo koga drugog.
– Što je to? Sada je bila vrlo ozbiljna. Ustala je.
–Možda virus.
– Onaj s Tangiera? Toga se bojim.
– Ne misliš li da bi bilo pametnije odnijeti to u CDC, pustiti njih da…
– Douglas, da, mislim da bi bilo pametnije, objasnila sam joj strpljivo,
ponovno zakašljavši. Ali nemamo vremena. Moram znati. Nemamo po-
jma koliko bi ovakvih bočica moglo biti u rukama kupaca.
Njezin laboratorij za analizu DNA imao je nekoliko zvona sa zat-
vorenim sustavom cirkulacije zraka, okruženih zaštitnim staklom, budući
da se ovdje ispitivala krv. Odvela me do jednog takvog sustava u stražnjem
dijelu prostorije, pa smo obje navukle maske i rukavice, a meni je pružila i
laboratorijski ogrtač. Zatim je uključila i ventilator koji je, kroz pročišćivač,
uvlačio zrak u zvono.
– Spremna? upitala sam, vadeći raspršivač za lice iz torbe. Izvest ćemo
to na brzinu.
Držala sam čisto objektno stakalce i malu bočicu ispod zvona, te sam
pritisnula gumb za raspršivanje.
– Idemo ovo uroniti u desetpostotnu otopinu hidrogena, rekla sam
kad sam završila. A onda ćemo ga zamotati u tri vrećice, pa ćemo poslati
ovaj i ostalih deset u Atlantu.
– Stiže, reče Wheatova udaljujući se.
Stakalce se osušilo gotovo istog časa, pa sam kapnula na njega malo
Nicolaou boje i pokrila ga pokrovnim stakalcem. Već sam ga promatrala
pod mikroskopom kad se Wheatova vratila s kanticom otopine hidro-
gena. Nekoliko je puta uronila Vita raspršivač u tekućinu, a moji su se
strahovi zbili i stali se nagomilavati u taman, grozan olujni oblak. Osjećala
188 Patricia Cornwel

sam kako mi bilo ludački udara na vratu. Gledala sam u Guarnierijeva

tjelešca kojih sam se počela tako groziti.
Kad sam podigla pogled prema Wheatovoj, po izrazu moga lica znala
je istinu.
– Nije dobro, rekla je.
– Nije dobro. Isključila sam mikroskop i bacila masku i rukavice u
kantu za biološki opasan otpad.
Vita raspršivači su iz mog ureda helikopterom preneseni u Atlantu, a
takoder je u cijeloj zemlji emitirano preliminarno upozorenje svima koji-
ma je možda dostavljen takav uzorak. Proizvođač je odmah objavio opoziv
robe, pa su zaposlenici na međunarodnim letovima izvadili raspršivače iz
vrećica koje su se dijelile putnicima poslovne i prve klase. Mogući razm-
jeri širenja bolesti, u slučaju da je deadoc uspio isfrizirati› stotine proiz-
voda, bili su zastrašujući. I opet, mogla nas je zadesiti epidemija svjetskih
razmjera.
Sastanak je održan u jedan sat poslije podne u FBI-evu terenskom
uredu u jednoj od sporednih ulica koje izlaze na Staples Mill Road. S
visokih stupova ispred zgrade državne i savezne zastave vijorile su se na
oštrom vjetru koji je kidao lišće s drveća, zbog čega se činilo da je posli-
jepodne mnogo hladnije nego što je doista bilo. Zgrada od opeke bila je
nova i imala je osiguranu dvoranu za sastanke opremljenu audio-vizual-
nom opremom, tako da smo mogli i vidjeti ljude s kojima smo razgovarali
na daljinu. Na čelu stola, za konzolom, sjedila je mlada agentica. Wesley i
ja izvukli smo svaki svoju stolicu i približili mikrofone. Na zidu iznad nas
visjeli su video monitori.
– Koga još očekujemo? upita Wesley kad je u sobu ušao specijalni
agent na dužnosti, odnosno SAND, ruku punih papira.
– Milesa, reče SAND, misleći na načelnika zdravstva, mog izravnog
nadređenog. I predstavnika Obalne straže. Bacio je pogled na papire. Re-
gionalnog zapovjednika iz Chrisfielda, država Maryland. On stiže he-
likopterom. Put ne bi smio trajati više od trideset minuta u jednoj od onih
velikih ptica.
Nije ni dovršio rečenicu kad smo začuli udaljenu tutnjavu elise.
Nekoliko minuta kasnije helikopter Jayhawk grmio je iznad naših glava
spuštajući se na helidrom iza zgrade. Nisam se mogla sjetiti da je helikop-
 Izložena pošasti 189

ter Obalne straže ikada sletio u naš grad, ni da ga je ikada nadlijetao u

niskom letu, a takav je prizor zacijelo ulijevao strahopoštovanje ljudima na
ulicama. Zapovjednik Martinez pridružio nam se skidajući kaput. Primi-
jetila sam njegov tamnoplavi vojni džemper i hlače uniforme, kao i karte
koje je nosio spremljene u tuljce, pa mi se situacija učinila još stravičnijom.
Konzola za kojom je radila agentica bila je zapravo komandna ploča
kojom je ona upravljala u trenutku kad je u prostoriju odlučnim kora-
kom ušao načelnik Miles i zauzeo mjesto pokraj mene. Bio je to postariji
čovjek guste sijede kose koja je bila manje poslušna od većine ljudi kojima
je bio šef. Danas su mu sijedi pramenovi stršali na sve strane, a lice mu je
poprimilo strogi izraz kad je stavio debele crne naočale.
– Izgledate kao da ste nešto bolesni, rekao mi je praveći svoje biIješke.
– Obična viroza, rekla sam.
– Da sam to znao, ne bih sjeo do vas. Mislio je to što je rekao. Više
nisam zarazna, rekla sam, ali više me nije slušao. Po cijeloj prostoriji počeli
su se paliti zasloni, a na jednom od njih prepoznala sam lice pukovnika
Fujitsuba. Zatim se pojavio i Bret Martin, zagledan ravno u nas. Agentica
za konzolom reče: Kamera je uključena. Mikrofoni uključeni. Neka mi
netko malo broji. – Pet-četiri-tri-dva jedan, reče SAND u svoj mikrofon.
Kako vam se čini? – Ovdje je u redu, reče Fujitsubo iz Fredericka, država
Maryland. Dobro je, reče Martin iz Atlante. – Spremni smo kad god
želite. Agentica za konzolom zaokružila je pogledom oko stola. – Samo
da se uvjerimo da smo svi upoznati sa situacijom, počela sam. Imamo epi-
demiju na pomolu, epidemiju nečeg što nalikuje na virus velikih boginja
koji je za sada, izgleda, ograničen samo na otok Tangier, nekih tridesetak
kilometara od obale Virginije. Do sada su prijavljena dva smrtna slučaja,
a još je jedna osoba bolesna. Također je izgledno da je žrtva nedavno
otkrivenog slučaja ubojstva bila zaražena tim virusom. Sumnja se da je
način širenja bolesti namjerna kontaminacija uzoraka aromaterapijskog
raspršivača za lice Vita. – To još nismo utvrdili. Progovorio je Miles. –
Uzorci bi mi trebali stići svakog trenutka, oglasi se Martin iz Altante.
Odmah ćemo početi s ispitivanjima, pa ćemo, nadam se, rezultate imati
već sutra navečer. U meduvremenu smo uzorke spreja povukli iz optjecaja
dok ne saznamo s čime točno imamo posla. – Možete napraviti PCR da
ustanovite radi li se o istom virusu, obrati se Miles video zaslonima. Mar-
tin kimne. To možemo učiniti.
190 Patricia Cornwel

Miles se ogleda po dvorani. Onda, o čemu mi to ovdje zapravo

pričamo? Imamo vani nekog ludaka, nekog ubojicu Tylenolom72
72 Afera koja je izbila u rujnu 1982. godine kada je u Chicagu sedmero

Ijudi umrlo, a veći broj ih je obolio od upotrebe kapsula Tylenola koje su,
kako se kasnije ispostavilo, bile namjerno otrovane cijanidom. U listopadu
iste godine slučajevi trovanja Tylenolom pojavili su se i u Philadelphiji
i Californiji. koji se odlučio poslužiti bolešću? Kako znamo da tih ma-
lih bočica raspršivača već nema posvuda? Ja mislim da ubojica ne želi
žuriti. Wesley počne izlagati ono u čemu je bio najbolji. Počeo je s jednom
žrtvom. Kad mu je to uspjelo, usredotočio se na jedan otočić. Sada mu i to
uspijeva, pa je napao ured Ministarstva zdravstva u središtu Richmonda.
On usmjeri pogled prema meni. Ako ga ne zaustavimo ili ne otkrijemo
cjepivo, prijeći će na sljedeću fazu. Još jedan razlog zbog kojeg mi se ovo
čini kao akcija lokalnog karaktera jest i to što izgleda da su raspršivači do-
neseni, a ne poslani poštom, budući da su snižene poštarine na tubicama
lažne, kako bi se dobio dojam da su poslane. – Vi ovo, znači, definitivno
nazivate friziranjem’ proizvoda, obratio mu se pukovnik Fujitsubo. – Ja
ovo nazivam terorizmom. A cilj tog terorizma je što? – To još ne znamo,
reče mu Wesley. – Ali ovo je mnogo gore od bilo kojeg ubojice Tylenolom
ili Unabombera, rekla sam. Šteta koju oni uzrokuju ograničena je na one
koji uzmu tabletu ili otvore paket. Kad je u pitanju virus, on se širi mnogo
dalje od primarne žrtve.
– Doktore Martin, što nam možete reći o tom virusu? reče Miles.
Imamo četiri tradicionalne metode testiranja virusa kako bismo utvrdili
radi li se o velikim boginjama. Ukočeno je s ekrana buljio u nas. Prva je
elektronska mikroskopija, putem koje smo mogli ustanoviti izravni vi-
zualni prikaz variole. – Velike boginje? gotovo zaurla Miles. Sigurni ste u
to što govorite?
– Pričekajte malo’; prekine ga Martin. Dopustite da završim. Takoder
smo dobili i potvrdu antigenskog identiteta s pomoću agar-gela73. E, sad.
Razvoj kulture na korioalantoinskoj membrani pilećeg embrija74
73 Agar-agar-želatina iz morskih alga; upotrebljava se u bakteriologiji

kao podloga za kulture bakterija. 74 Ova se kultura koristi za dijagnostici-

ranje nekih zaraznih bolesti koje uzrokuju mikroorganizmi koji žive un-
utar stanice. Dokazuju se ubrizgavanjem infektivnog materijala u oplode-
no kokošje jaje, jer je u njemu, točnije u korioalantoinskoj membrani
 Izložena pošasti 191

(popularno zvanoj: vodenjak) smješten embrij Pileta. Mikroorganizmi

zatim, ako su prisutni, uzrokuju promjene na membrani. i drugih tkiva
koja uzgajamo u epruveti traje dva do tri dana. Tako da sada još nemamo
te rezultate, ali imamo PCR. I on nam je potvrdio nekakav virus variole.
Samo još ne znamo koji. Radi se o nečem vrlo čudnom, ništa što nam je
trenutno poznato; nisu majmunske boginje ni mliječne boginje. Ne radi
se o klasičnoj varioli, bilo major ili minor, iako im je virus naizgled srodan.
– Doktorice Scarpetta, progovori Fujitsubo. Možete li mi reći od čega se
sastoji taj raspršivač za lice, koliko je vama poznato? Od destilirane vode
i mirisa. Nije bilo popisa sastojaka, ali uglavnom se ti raspršivači sastoje
od toga, rekla sam. Fujitsubo je pravio bilješke. Sterilno? Ponovno nam
je uputio pogled s monitora. – Nadam se, budući da se prema uputama
raspršivač smije poprskati po licu i kontaktnim lećama, odgovorila sam.
– Onda je moje pitanje sljedeće, nastavi Fujitsubo putem satelita. Koliko
možemo očekivati da iznosi rok trajanja ovih kontaminiranih raspršivača?
Virus variole nije stabilan u vlažnim uvjetima. – Dobra primjedba, reče
Martin namještajući slušalicu. Jako se dobro drži kad je na suhom, a na
sobnoj temperaturi može preživjeti nekoliko mjeseci do godine dana. Os-
jetljiv je na sunčevu svjetlost, ali unutar bočica pod tlakom to mu nije
problem. Ne voli vrućinu, što, nažalost, ovo doba godine čini idealnim
za održanje. – Dakle, ovisno o tome što ljudi učine s bočicama kad im
budu dostavljene, rekla sam, mnoge bi mogle omanuti, da tako kažemo.
– Moguće, ponada se Martin. Wesley reče: Jasno je da se zločinac kojeg
tražimo razumije u zarazne bolesti. – Nema dvojbe, reče Fujitsubo. Virus
treba uzgojiti, razmnožiti, a ako je ovo doista teroristički čin, onda je ovaj
zločinac jako dobro upoznat s osnovnim laboratorijskim tehnikama. Znao
je kako baratati nečim poput ovoga i ostati zaštićen. Pretpostavljamo da se
radi o jednoj osobi? – To je moja teorija, ali odgovor je da zapravo ne zna-
mo, reče Wesley. – Naziva sam sebe deadoc; rekla sam. – Mislite Doktor
Smrt? Fujitsubo se namršti. Rekao nam je da je liječnik? I opet, teško je
bilo reći, ali pitanje koje nas je najviše mučilo bilo je istovremeno i najteže
postaviti. – Doktore Martin, rekla sam, a Martinez se u tišini nagnuo na
naslon svoje stolice i slušao. Navodno su vaša ustanova i neki laboratorij u
Rusiji jedina dva izvora izoliranih virusnih zaliha. Možete li naslutiti kako
se netko toga uopće dočepao?
192 Patricia Cornwel

– Točno, reče Wesley. Koliko god neugodna bila ta pomisao, moramo

provjeriti popis vaših zaposlenika. Je li u posljednje vrijeme bilo kakvih
otkaza, čekanja? Je li itko dao otkaz u posljednjih nekoliko mjeseci ili go-
dina? – Naši izvori virusa variole čuvaju se i kontroliraju brižljivo, poput
plutonija, odgovori Martin samouvjereno. Ja sam osobno već provjerio sve
zalihe i tvrdim vam da ništa nije dirano. Ništa ne nedostaje. Osim toga,
nije moguće otvoriti jedan od zaključanih zamrzivača bez ovlasti za to i
bez poznavanja kodova na alarmnim sustavima.
Nitko nije odmah progovorio.
Zatim Wesley reče: Mislim da bi bilo dobro kad bismo mogli dobiti
popis ljudi koji su u proteklih pet godina imali takve ovlasti. Za početak,
na osnovi iskustva, nagađam da se radi o bijelom muškarcu, možda u ra-
nim četrdesetim godinama. Vjerojatno živi sam, ali ako nije tako ili ako se
viđa s nekim, onda ima dio stana u koji nitko nema pristup, laboratorij…
– Dakle, vjerojatno se radi o nekom bivšem laborantu; reče SAND.
– Ili nekom sličnom, reče Wesley. O nekom obrazovanom, obučenom.
Povučen je, a to kažem zbog nekoliko stvari, od kojih je jedna od važnijih
ta što piše malim slovima. Odbijanje korištenja interpunkcije ukazuje na
njegovo uvjerenje da nije poput drugih ljudi i da se na njega ne odnose
ista pravila. Nije razgovorljiv i kolegama se može učiniti rezerviranim ili
sramežljivim. Ima puno slobodnog vremena i, ono što je najvažnije, misli
da ga je sustav na neki način oštetio. Osjeća da mu ispriku duguje najviši
ured naše zemlje, što je vlada, a ja vjerujem da je to ključ njegovih motiva.
– Onda je ovo osveta, rekla sam. Jednostavno osveta i ništa drugo.
– Nikada nije jednostavno. Da barem jest, reče Wesley. Ali ja zaista
smatram da je osveta ključ i zato je važno da nam sve vladine agencije koje
se bave zaraznim bolestima dostave zapise o bilo kakvim zaposlenicima
koji su posljednjih mjeseci i godina dobili ukore, otkaze, koji su poslani na
čekanje, na dugi dopust, bilo što.
Fujitsubo pročisti grlo. Hajdemo onda razgovarati o logistici. Bio je
red na Obalnoj straži da iznese plan djelovanja. Martinez je ustao sa sto-
lice i pričvrstio velike karte na stalke koji su bili pripremljeni u prostoriji, a
kuteve kamere trebalo je namjestiti tako da bi ih naši udaljeni gosti mogli
vidjeti.
 Izložena pošasti 193

–Možete li ih snimiti? upitao je Martinez agenticu za konzolom.

Imam ih, reče ona.A vi? Podigla je pogled prema zaslonima.
– Dobro je.
– Ne znam. Možda kad biste ih još malo povećali.
Približila je kameru kartama, a Martinez izvadi laserski pokazivač.
Usmjerio je žarku ružičastu točkicu na zaljev Chesapeake prateći graničnu
crtu između Virginije i Marylanda koja prolazi preko otoka Smith, malo
sjevernije od Tangiera.
– Imamo tu nekoliko otoka koji se pružaju na sjever, prema Ribar-
skom zaljevu i rijeci Nanticoke u Marylandu. Tu je otok Smith. Otok
South Marsh. Otok Bloodsworth. Ružičasta je točkica skakala s jednog
na drugi. I onda smo na kopnu. Tu dolje imate Crisfield, koji je samo pet-
naest nautičkih milja udaljen od Tangiera. Pogledao nas je. Mnogi ribari
svoj ulov rakova dovoze u Crisfield. Gomila Ijudi s Tangiera ima rodbinu
u Crisfieldu. I to me stvarno zabrinjava.
– A mene stvarno zabrinjava mogućnost da Tangierci neće surađivati,
reče Miles. Izolacija će im uskratiti izvor prihoda.
– Tako je, gospodine, reče Martinez pogledavši na sat. A uskraćujemo
im ga baš u ovim trenucima. Na putu su čamci i kuteri čak iz Elizabeth
Cityja kako bi nam pomogli okružiti otok.
– Za sada ga nitko ne smije napustiti, reče Fujitsubo, a lice mu je i dalje
carevalo nad nama na velikom video zaslonu. – Tako je. Fino. – Što ako
se ljudi počnu suprotstavljati? postavila sam ono očito pitanje. Što ćete
s njima? Ne možete ih privesti i tako se izložiti virusu. Martinez stane
oklijevati. Zatim podigne pogled prema licu doktora Fujitsuba na ekra-
nu. Zapovjedniče, biste li vi odgovorili na ovo pitanje? upita. – Zapravo
smo o tome već raspravljali, i to nadugo i naširoko, reče nam Fujitsubo.
Razgovarao sam s ministrom pomorstva, prometa i veza, s viceadmiralom
Perryjem i, naravno, s ministrom obrane. Ukrako, ovo pitanje čeka na au-
torizaciju iz Bijele kuće. – Autorizaciju čega? Pitanje je postavio Miles.
– Korištenja smrtonosne sile, ako ih ne uspijemo zaustaviti ničim drugim,
svima nam se obrati Martinez. – Kriste, promrmlja Wesley. U nevjerici
sam slušala, zagledana u bogove sudnjega dana iznad glave. – Nemamo
izbora, mirno stane objašnjavati Fujitsubo. Ako ljude uhvati panika, pa
počnu bježati s otoka ne pokoravajući se upozorenjima Obalne straže,
194 Patricia Cornwel

donijet će – ne možda, već sigurno – donijet će velike boginje na kopno.

A govorimo o populaciji koju ili nitko nije cijepio već trideset godina ili
je imunizacija već tako stara da više ne djeluje. Ili je bolest mutirala do te
mjere da nas cjepivo kojim trenutno raspolažemo ne može zaštititi. Dru-
gim riječima, nema ni jedne dobre mogućnosti. Nisam znala je li mučnina
koju sam osjećala u želucu posljedica mog lošeg zdravstvenog stanja ili
ovoga što sam upravo čula. Sjetila sam se trošnog ribarskog seoceta s nag-
nutim nadgrobnim pločama i njegovih divljih stanovnika koji su samo
željeli da ih se ostavi na miru. Nije to bila vrsta ljudi koja prima bilo čije
zapovjedi, jer bili su izloženi jednoj višoj sili, sili boga i oluja. – Mora
postojati neki drugi način, rekla sam. Ali nije postojao.
– Prema glasu koji ih bije, velike boginje vrlo su zarazna bolest. Ova
epidemija mora biti izolirana, uzviknuo je Fujitsubo činjenice s kojima
smo se svi slagali. Moramo voditi brigu o muhama koje lete oko pacijen-
ata, o rakovima koji su već poslani na kopno. Kako možemo znati postoji
li mogućnost da se bolest prenosi putem komaraca, kao kod tanapoxa75
75 Virus iz porodice Poxviridae koji izmedu ostalog izaziva vodeno-

gnojne prištiće na koži. za Isusa Krista? Čak i ne znamo o čemu sve

moramo voditi računa, budući da još ne možemo potpuno identificirati
bolest. Martin usmjeri pogled prema meni. Već smo formirali ekipe: se-
stre, liječnici, izolacijski pokrovi za krevete; sve što treba kako se ljude ne
bi slalo u bolnice, već kako bi ih se ostavilo kod kuće. – Što s mrtvima, s
kontaminiranim tijelima? upitala sam ga. Prema zakonima Sjedinjenih
Država, ovo je prijetnja zdravlju građana Prvog stupnja. – To sam shva-
tila, rekla sam nestrpljivo, jer mi je počeo prodavati birokratske priče. Pri-
jedite na stvar. – Spalite sve osim pacijenta. Tijela ćemo kremirati. Kuća
Lile Pruitt bit će spaljena. Fujitsubo nas je pokušao utješiti: Jedna ekipa
USAMRIID-a već je na terenu. Razgovarat ćemo s gradanima, pokušati
im objasniti situaciju. Prisjetila sam se Davyja Crocketta i njegova sina,
ostalih ljudi na otoku i panike koja će zavladati kad znanstvenici u svemir-
skim odijelima zavladaju njihovim otokom i stanu paliti njihove domove.
– A sa sigurnošću znamo da cjepivo protiv velikih boginja neće djelo-
vati? upita Wesley.
– Ne znamo sa sigurnošću, odgovori Martin. Ispitivanja na laborato-
rijskim životinjama trajat će od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. A ako
 Izložena pošasti 195

se cjepivo i pokaže djelotvornim na životinjama, to ne mora značiti da će

štititi i Ijude.
– Budući da je DNA virusa promijenjena, upozori nas Fujitsubo, ne
bih se previše nadao da će virus vakcine djelovati.
– Ja nisam nikakav liječnik, reče Martinez, ali pitam se ne bismo li ih
ipak sve mogli cijepiti, za slučaj da cjepivo djeluje. Previše je rizično’; reče
Martin. Ako se ne radi o velikim boginjama, zašto ljude namjerno izlagati
velikim boginjama, te tako možda izazvati bolest kod nekih pojedinaca? A
onda, kad razvijemo novo cjepivo, nećemo se željeti vratiti nakon nekoliko
tjedana i iznova cijepiti ljude, ovoga puta nekim drugim virusom boginja.
– Drugim riječima, reče Fujitsubo, ne možemo se služiti ljudima na
Tangieru kao laboratorijskim životinjama. Ako ih zadržimo na otoku i
dostavimo im cjepivo što prije, trebali bismo uspjeti zaustaviti ovo ludilo.
Dobra strana cijele stvari jest ta što je virus velikih boginja glup – ubija
domaćina takvom brzinom da će sam sebe spržiti ako ga uspijemo zadržati
na zatvorenom području.
–Ma, nego što. I cijeli jedan otok bude uništen, a mi sjedimo i gleda-
mo ga kako gori, reče mi Miles gnjevno. Ne mogu vjerovati. Prokletstvo.
Udario je šakom o stol. Nemoguće je da se ovo događa u Virginiji!
Ustao je sa svoje stolice. Gospodo. Želio bih znati što nam je činiti
ako nam pacijenti stanu pristizati i iz drugih dijelova ove savezne države.
Zdravlje Virginije je, naposljetku, glavna stvar zbog koje me guverner iz-
abrao. Lice mu je bilo smrknuto i znojio se. Zar bismo trebali postupiti
poput Sjevernjaka i pđčeti spaljivati vlastite gradove i mjesta?
– Ako se ovo proširi, reče Fujitsubo, naravno da ćemo morati staviti u
pogon i bolnice, imati posebne odjele, baš kao što smo to činili u prošlosti.
CDC i moji ljudi već obavještavaju lokalno medicinsko osoblje i usko će
suradivati s njima.
– Jasno nam je da je bolničko osoblje u najvećoj opasnosti, doda Mar-
tin. Bilo bi svakako lijepo kad bi Kongres prekinuo ovaj prokleti kolek-
tivni dopust, tako da mi nisu istovremeno jedna ruka i obje noge vezane
iza leđa.
– Vjerujte mi, predsjednik i Kongres znaju o čemu se radi. Senator
Nagle me uvjerava da će dopust završiti sutra ujutro. Oni uvijek u nešto
uvjeravaju, svake godine govore iste stvari. Oteklina i svrab koji sam
196 Patricia Cornwel

osjećala na mjestu cijepljenja na ruci, podsjećali su me na to da mi je virus

vjerojatno ubrizgan bez potrebe. CijeIim sam se putem do parkirališta
žalila Wesleyju.
– Time su me samo ponovno izložili virusu, a sad me uhvatila i neka
prehlada, pa zaključujem da mi je, povrh svega, pao i imunitet.
– Kako znaš da nemaš ovaj užas? upitao je oprezno. Ne znam.
– Znači da bi mogla biti zarazna.
– Ne, ne bih mogla. Prvi znak toga je osip, a ja se svaki dan pažljivo
pregledavam. I na najmanji nagovještaj takvog čega vratila bih se u izolac-
iju. Ne bih se približila na trideset metara ni tebi ni bilo kome drugome,
Bentone, rekla sam, a potom osjetila kako se u meni probudio neki iracio-
nalni bijes zato što je dao naslutiti da bih mogla bilo koga izložiti riziku
zaraze, baš da se radi i o najobičnijoj prehladi.
Otključavajući vrata bacio je pogled prema meni, a ja sam znala da
je mnogo uznemireniji nego što je to želio pokazati. Što želiš da učinim,
Kay?
– Odvezi me kući da uzmem svoj auto, rekla sam.
Danje je svjetlo brzo nestajalo dok sam se vozila kilometrima i kilo-
metrima kroz gustu borovu šumu. Polja su bila uzorana, ali nezasijana, s
tek nekoliko paperjastih čuperaka pamuka koji su se držali mrtvih stablji-
ka, a nebo je bilo vlažno i hladno, poput torte koja se počela otapati. Kad
sam stigla kući sa sastanka, na telefonskoj sekretarici čekala me poruka
od Rose. U dva sata poslije podne bio je nazvao Keith Pleasants iz zat-
vora, očajnički moleći da ga dođem posjetiti, a Wingo je bio otišao kući
s gripom.
U proteklim sam godinama mnogo puta posjetila staru sudnicu ok-
ruga Sussex, te sam zavoljela njezinu predratnu dražest i nedostatak kom-
fora. Izgrađena 1825. pod nadzorom glavnog graditelja Thomasa Jeffer-
sona, bila je crvena s bijelim ukrasima i stupovima, a opstala je i nakon
Građanskoga rata, premda su Sjevernjaci uspjeli uništiti sve službene spise
u njoj. Prisjetila sam se svih onih hladnih zimskih dana koje sam provo-
dila vani, na travnjaku, s policijskim detektivima, dok sam čekala da me
pozovu na podij za svjedoke. Poimence sam se sjetila slučajeva koje sam
bila dovela pred ovaj sud.
 Izložena pošasti 197

Sada su se takvi procesi vodili u prostranoj novoj zgradi do nje, pa me,

dok sam vozila pokraj nje, prema stražnjem dvorištu, uhvatila neka tuga.
Takve su zgradurine bile spomenik sve većoj stopi kriminala, a meni su
nedostajala ona jednostavna vremena kad sam se tek bila doselila u Virgin-
iju i kada me ova stara gradevina od opeke ispunjavala strahopoštovanjem
kao i njezin privatni rat koji nikada neće biti završen. Tada sam još pušila.
Pretpostavljam da sam samo idealizirala prošlost, kao što to čine mnogi
Ijudi. Ali nedostajalo mi je pušenje i to čekanje ispred sudnice koja jedva
da je imala grijanje, čekanje vani, bez obzira na vremenske uvjete. Prom-
jene su me uvijek podsjećale na vlastite godine.
Šerifov je ured bio izgrađen od iste crvene opeke s bijelim ukrasima, a
parkiralište i zatvor bili su okruženi ogradom kojom se na vrhu protezala
bodljikava žica. Zatvoreni unutra, dva su štićenika brisala neobilježeni
policijski automobil koji su upravo bili oprali i premazali voskom.
Podmuklo su me promatrali dok sam uparkiravala auto ispred ulaza, a
jedan je pljusnuo drugoga krpom koja je bila imitacija antilopa.
– Hej. Šta ima? promrmlja jedan gledajući prema meni kad sam pro-
lazila.
– Dobar dan. Obojicu sam ih pogledala.
Okrenuli su se na drugu stranu, nezainteresirani za nekoga koga nisu
mogli prestrašiti. Otvorila sam ulazna vrata. Prostorije iza njih bile su to-
liko skromne da su graničile s deprimirajućim, a poput gotovo svih takvih
javnih ustanova na svijetu, i ova je daleko prerasla svoje okruženje. Unutra
je bilo aparata za Coca-Colu i za grickalice, zidovi su bili oblijepljeni
potjernicama, a našao se tu i portret policajca ubijenog na zadatku. Za-
stala sam kod prijemnog šaltera, gdje je neka mlada žena okretala papire i
grickala kraj svoje kemijske olovke.
– Oprostite, rekla sam. Došla sam posjetiti Keitha Pleasantsa. Jeste li
na njegovu popisu posjetilaca? Škiljila je zbog kontaktnih leća, a na zu-
bima je imala ružičaste korektivne pločice.
– Pa, zamolio me da dođem, tako da se nadam da jesam.
Stala je okretati papire umetnute u korice, zastajući kad je došla do
onog pravog.
– Vaše ime.
198 Patricia Cornwel

Rekla sam joj, a prst joj je stao putovati stranicom. Evo vas. Ustala je
sa stolice. Pođite sa mnom.
Zaobišla je stol i otključala vrata koja su imala prozorčić s rešetkama.
Iza njih nalazila se natrpana prostorija za uzimanje otisaka prstiju i slikan-
je zatvorenika za zatvorske dosjee. Za otrcanim metalnim stolom sjedio je
krupan šerifov zamjenik. Iza
njega nalazila su se još jedna teška vrata s rešetkama, a kroz njih sam
čula zvukove zatvorskih ćelija.
– Torbu ćete morati ostaviti ovdje, obrati mi se čuvar. Zatim uključi
svoj prijenosni radiouređaj. Možeš li doći malo ovamo? Razumijem. Evo
me, odgovorio je ženski glas.
Položila sam torbicu na stol, te sam zavukla ruke u džepove. Znala
sam da će me pretraživati i nije mi se sviđala ta pomisao. Imamo ovdje
jedan sobičak gdje se sastaju sa svojim odvjetnicima, reče zamjenik šerifa,
palcem pokazujući u smjeru prostorije, pokretima koji su podsjećali na
autostopiranje. AIi neki od ovih čudovišta slušaju svaku izgovorenu riječ,
a ako je to problem, idite na kat. Gore imamo prostor za posjetitelje.
–Mislim da bi nam ovo gore više odgovaralo, rekla sam kad se iza
ugla pojavila čuvarica, krupna žena kratke kose učvršćene lakom, s metal-
detektorom u ruci.
– Ruke u stranu, reče ona. Imate li išta metalno u džepovima? Ne,
rekla sam kad je detektor zarežao poput električne mačke.
Prelazila je njime duž jednog mog boka, a, zatim i duž drugog. Napra-
va se i dalje glasala.
– Hajdemo pokušati bez kaputa.
Prebacila sam kaput preko stola, a ona je pokušala ponovno. Detek-
tor je nastavio ispuštati svoj neugodan zvuk, a ona se mrštila, neprestano
pokušavajući.
– Što je s nakitom? rekla je.
Odmahnula sam glavom, iznenada se sjetivši da na sebi imam grud-
njak sa žicama, što nisam imala namjeru objaviti pred svima. Odložila je
detektor i stala me pretraživati rukama. Čuvar je sjedio za svojim stolom i
sve to promatrao otvorenih usta, kao da bulji u pornografski film.
 Izložena pošasti 199

– Dobro, reče žena, zadovoljna što sam se pokazala bezopasnom.

Pođite za mnom.
Da bismo došle na kat, morale smo proći kroz ženski dio zatvora.
Ključevi su zazveckali kad je otključala teška metalna vrata koja su se
uz glasan prasak zatvorila za nama. Štićenice su bile mlade i okorjele,
odjevene u zatvorske uniforme od trapera, a ćelije u kojima su živjele jedva
da bi bile dovoljne za kakvu životinju, s bijelom zahodskom školjkom,
krevetom i umivaonikom. Žene su slagale pasijans ili su stajale naslonjene
na svoje kaveze. Na rešetke su bile objesile odjeću, a velike kante za smeće,
u blizini svake ćeIije, bile su pune ostataka hrane koju nisu željele pojesti
za večeru. Od vonja ustajale hrane okretao mi se želudac.
– Hej, mama.
– Vidi, vidi, što mi to ovdje imamo? Koja fina cura. Mmmmmmm.
Haba-haba-haba!
Stale su pružati ruke kroz rešetke nastojeći me dotaknuti dok sam pro-
lazila hodnikom. Netko mi je slao pusice, a druge su žene puštale hropave,
hroptave zvukove koji su trebali predstavljati smijeh.
– Ostavi je ovdje. Samo na petnaest minuta! Oooooooo, dođi mami!
–Meni trebaju cigarete.
– Začepi, Wanda. Tebi uvijek nešto treba.
– Sve ćete se vi smiriti, zapjevala je čuvat~ica tonom u kojem se nazi-
rala dosada, otključavajući još jedna vrata.
Slijedila sam je na kat postajući svjesna toga da sva drhtim. Soba u
koju me smjestila biIa je zatrpana loše raspoređenim namještajem, koja
kao da je služila svrsi u neko prošlo doba. Na zid su bile naslonjene ploče
od pluta, ručna kolica bila su ostavljena u jednom kutu, a posvuda su bili
razbacani nekakvi letci i bilteni. Sjela sam
na rasklopivu stolicu za drveni stol s ožiljcima urezanih imena i pros-
tih poruka ispisanih kemijskom olovkom.
– Vi se lijepo raskomotite, a ja ću vam ga poslati, rekla je ostavIjajući
me samu.
Shvatila sam da su mi pastile protiv kašlja i papirnati rupčići ostali u
torbici i kaputu, koje sada nisam imala uza se. Šmrcajući, zatvorila sam oči
i ostala tako sve dok nisam začula zvuk nečijih teških koraka. Kad je neki
200 Patricia Cornwel

čuvar u sobu uveo Keitha Pleasantsa, gotovo da ga nisam prepoznala. Bio

je blijed, upalih obraza, mršav, odjeven u vrećaste traperice, a ruke okovane
lisicama nespretno je držao ispred sebe. Kad me pogledao, oči su mu se
ispunile suzama. Pokušavao se nasmiješiti.
– Sjedi dolje i da nisi ustao, naredi mu čuvar. Nemoj da slučajno čujem
za neki problem tu gore. Jasno? Inače se vraćam po tebe i možeš zaboraviti
posjet.
Pleasants zgrabi stolicu, gotovo se srušivši u nju.
– Zar baš mora imati lisice? obratila sam se čuvaru. Ovdje je zbog
prometnog prekršaja.
– Gospođo, sada je izvan granica osiguranog dijela zatvora. Zato ima
lisice. Vratit ću se za dvadeset minuta, reče on odlazeći. Nikada mi se u
životu ništa slično nije dogodilo. Hoće li vam smetati ako zapalim? U
Pleasantsovu se smijehu nazirala nervoza koja je graničila s histerijom.
– Samo izvolite.
Ruke su mu tako jako drhtale da sam mu morala pridržati upaljač
kako bi zapalio cigaretu.
– Izgleda da nema pepeljare. Možda se ovdje ne smije pušiti›; reče
on, zabrinuto pogledom lutajući po sobičku. Strpali su me u ćeliju s ovim
tipom, raspačivačem droge! Koji me stalno maltretira i naziva slabićem!
Uvukao je dugačak dim i na trenut,ak zatvorio oči. Nisam pokušao nikome
pobjeći. Pogledao me.
Primijetila sam plastičnu čašicu za kavu na podu, pa sam je dohvatila
kako bi mu poslužila umjesto pepeljare.
– Hvala, reče on.
– Keith, recite mi što se dogodilo.
– Samo sam vozio kući, kao i uvijek, s odlagališta, kad se iza mene
iznenada stvorio taj neobilježeni auto s upaljenim rotacijskim svjetlom i
sirenama. Odmah sam stao sa strane. Bio je to onaj seronja od istražitelja
koji me izludivao cijelo vrijeme.
– Ring. U žilama mi je počeo tutnjati bijes.
Pleasants klimne glavom. Rekao je da me prati već kilometar i pol
i da ja nisam obraćao pažnju na njegova svjetla. Ali kažem vam, to je
 Izložena pošasti 201

najobičnija laž. Oči su mu sjajile. Ovih dana taj me čovjek učinio toliko
nervoznim, sto posto bih znao da je bio u autu iza mene.
– Je li vam još što rekao kad vas je zaustavio? upitala sam.
– Da, gospođo, rekao mi je. Rekao mi je da moje nevolje tek počinju.
To su njegove riječi.
– Zašto ste me željeli vidjeti? Mislila sam da znam odgovor na to pi-
tanje, ali željela sam čuti što će mi reći.
– Upao sam u goleme nevolje, doktorice Scarpetta. Oči su mu ponov-
no zasuzile. Mama mi je stara i nema nikoga osim mene tko bi se brinuo
o njoj, a ima ljudi koji misle da sam ubojica! A ja nikada u životu nisam
ubio živo stvorenje! Čak ni pticu! Ljudi na poslu više se ne žele družiti sa
mnom.
– Je li vam majka nepokretna? upitala sam.
– Ne, gospodo. Ali ima gotovo sedamdeset godina i boluje od em-
fizema. Zbog ovoga. Ponovno je uvukao dim. Više ne može voziti.
– Tko se sada brine o njoj?
Odmahnuo je glavom i obrisao oči. Noge je držao prekrižene, a jedno
mu je stopalo poskakivalo, kao da će se odvojiti od gležnja.
– Nema nikoga tko joj nosi hranu? rekla sam. Samo mene. Stao se
gušiti od plača.
Ponovno sam se obazrela po sobi, ovaj pu~ u potrazi za papirom i
pisaljkom. Pronašla sam ljubičastu pastelu i komad smeđeg papira.
– Dajte mi njezinu adresu i broj telefona, rekla sam. A ja vam obećavam
da će je netko otići pogledati i uvjeriti se da je sve u redu. Vidjela sam
njegovo veliko olakšanje kad sam zapisala podatke koje sam tražila.
– Zvao sam vas jer nisam znao kome se drugome obratiti, ponovno je
počeo govoriti. Može li me itko izvući odavde?
– Koliko čujem, jamčevina iznosi pet tisuća dolara.
– Evo, vidite! To je možda deset puta više od uobičajene jamčevine za
ovakve prekršaje, kaže onaj tip u mojoj ćeliji. Što znači da ovdje moram
ostati do suđenja, a to može biti i nekoliko tjedana. Mjeseci: Oči su mu se
još jedanput ispunile suzama. Bio je prestravljen.
– Keith, koristite li se Internetom? upitala sam. Čime?
202 Patricia Cornwel

– Kompjuterima.
– Koristim se na odlagalištu. Sjetite se, govorio sam vam o satelitskom
sustavu.
– Znači, služite se Internetom. Činilo se da ne zna o čemu pričam. E-
mailom›; pokušala sam ponovno.
– Služimo se GPS-om. Doimao se zbunjenim. A znate onaj kami-
on koji je donio tijelo? Sada sam gotovo posve siguran da je bio Coleov,
a kanta za smeće u koju je tijelo bačeno vjerojatno se nalazi na nekom
gradilištu. Mi skupljamo otpad s gomile gradilišta u južnom dijelu Rich-
monda. Gradilište bi bilo dobro mjesto da se čovjek riješi takvog čega.
Samo dođeš autom nakon radnog vremena, tko će te vidjeti?
– Jeste li ovo rekli istražitelju Ringu? upitala sam.
Licem mu preleti sjena mržnje. Njemu ništa ne govorim. Ne više. Sve
što je do sada radio bilo je samo podvaljivanje meni.
– Zašto mislite da vam želi podvaliti?
–Mora uhititi nekoga zbog ovoga. Želi biti junak. Iznenada je počeo
izbjegavati odgovor. Kaže da nitko drugi ne zna svoj posao. Oklijevao je.
Uključujući i vas.
– Što je još rekao? Osjećala sam kako se pretvaram u hladan, tvrdi ka-
men; taj bi me osjećaj obuzimao kad se bijes pretvarao u proračunati gnjev.
– Vidite, kad sam mu pokazivao kuću i sve, onda bi pričao. On zaista
voli pričati.
Uzeo je opušak cigarete i nespretno ga položio na stol s vrhom prema
gore, kako bi se ugasio sam od sebe, a da ne pregori plastiku čašice za kavu.
Pomogla sam mu zapaliti novu.
– Rekao mi je da vi imate nećakinju, nastavi Pleasants. I da je ona
prava mačka, ali da ne pripada FBI-u isto tako kao što ni vi ne pripadate
Uredu glavnog sudskog patologa. Jer… Mislim…
– Nastavite, rekla sam kontoliranim glasom.
– Jer je ne zanimaju muškarci. A pretpostavljam da misli kako ne za-
nimaju ni vas.
– Zanimljivo. Smijao se tome, rekao je da iz osobnog iskustva zna
kako se nijedna od vas ne viđa s muškarcima, jer da je bio u društvu i jedne
 Izložena pošasti 203

i druge. A ja neka samo gledam što se dogada pervertitima. Jer da će se

isto to dogoditi i meni.
– Samo malo. Prekinula sam ga. Je li vam Ring doista prijetio zato što
ste homoseksualac ili misli da jeste?
–Moja mama ne zna. Pognuo je glavu. Ali neki ljudi znaju. Bio sam po
barovima. Zapravo, poznajem Winga.
Nadala sam se ne intimno.
– Brinem se za mamu. Suze su ponovno bile tu. Uzrujana je zbog ovo-
ga što mi se događa, a to nije dobro za njezino zdravlje. – Da se dogovo-
rimo. Ja ću je osobno posjetiti, na putu kući, rekla sam iznova zakašljavši.
Suza mu je skliznula niz obraz, a on ju je grubo obrisao nadlakticama ruku
okovanih lisicama. – A napravit ću još nešto, rekla sam ponovno začuvši
korake na stubama. Vidjet ću što mogu učiniti za vas. Ne vjerujem da ste
ikoga ubili, Keith. I zato ću platiti jamčevinu i pobrinuti se da dobijete
odvjetnika. Usne su mu se razdvojile u nevjerici kad je u prostoriju bučno
ušao čuvar. – Stvarno ćete to učiniti? upita Pleasants,zateturavši nakon
ustajanja, raširenih očiju koje su počivale na mojima. – Ako se zakunete
da govorite istinu. – O, da, gospodo! – Ma, da, da, reče čuvar. Ti i svi os-
tali. – Ali to će morati pričekati do sutra, rekla sam Pleasantsu. Bojim se
da je sudac danas već otišao kući. – Hajde. Idemo dolje. Čuvar ga zgrabi
za nadlakticu.
Pleasants mi reče još samo jednu stvar. Mama voli čokoladno mlijeko
s Hersheyjevim76
– Ne mogu tako, gospodine, nikako. I što onda? Jednostavno će i dalje
prodavati eto to će se dogoditi, govorio je on mršavom, ispijenom čovjeku
s kapom na kojoj je pisalo John Deere sirupom. Vrlo malo drugih stvari
može zadržati u želucu. Zatim je otišao, a mene su odveli u prizemlje,
ponovno me provevši kroz ženski dio zatvora. Ovoga su se puta štićenice
držale nadureno, kao da im više nisam zabavna. Kad su mi okrenule leda,
a neke i pljunule na pod, palo mi je na pamet da im je netko valjda rekao
tko sam.
13
Rob roy bio je živa legenda u okrugu sussex i godinu za godinom
pobjeđivao je na izborima za šerifa a da mu se nitko nije ni pokušavao
204 Patricia Cornwel

suprotstaviti. Mnogo je puta posjetio moju mrtvačnicu, a ja sam ga sma-

trala jednim od najboljih policajaca koje sam poznavala. U šest i trideset
pronašla sam ga u Virginia Dineru, gdje je sjedio za lokalnim stolom, što
je doslovno bio stol za kojim su se skupljali lokalni stanovnici. Prostorija
u kojoj je sjedio bila je duga i puna stolova prekrivenih crveno-bijelim
kariranim stolnjacima s bijelim stolicama, a Roy je jeo sendvič s prženom
šunkom i pio crnu kavu. Njegov prijenosni radio bio je položen uspravno
na stol, neprestance ispuštajući kojekakve zvukove.
77

76 Proizvodač slatkiša koji u svom asortimanu nudi velik broj gustih

preljeva raznih okusa. 77 Američka tvrtka koja proizvodi industrijska i pol-

joprivredna vozila i strojeve. . – Pa neka. – Pa neka? Roy posegne za svo-
jom kavom, žilav i ćelav kao i uvijek. Nemoguće je da to misliš. – Nego što
da je moguće. – Smijem li vas prekinuti? rekla sam izvlačeći stolicu.
Roy otvori usta, na trenutak ne vjerujući vlastitim očima. E, pa nek’
sam proklet. Ustao je i pružio mi ruku. Kog vraga vi radite u ovim kra-
jevima? – Tražim vas.
– Ispričavam se. Drugi muškarac vršcima prstiju dodirne svoju kapu u
znak poštovanja, a zatim ustane i ode.
– Nemojte mi reći da ste ovdje zbog poslao reče šerif. Kako drugačije?
Moje ga je raspoloženje uozbiljilo. Nešto za što još ne znam? Znate,
rekla sam.
– Što to? Što biste željeli pojesti? Preporučujem sendvič s prženom
piletinom, reče kad se pojavila konobarica.
– Vrući čaj. Pitala sam se hoću li ikada više jesti. Izgledate kao da se ne
osjećate baš najbolje. Osjećam se usrano.
– Kruži neka viroza.
– Ne znate ni pola priče, rekla sam.
– Kako mogu pomoći? Nagnuo se bliže meni, posvećujući mi svu svoju
pažnju.
– Platit ću jamčevinu za Keitha Pleasantsa, rekla sam. Na žalost, to
će očito morati pričekati sutrašnji dan. Ali mislim da morate znati, Robe,
kako se radi o nevinom čovjeku kojem su podmetnuli zločin. Ganjaju ga
 Izložena pošasti 205

zato što se istražitelj Ring dao u lov na vještice i želi se proslaviti na račun
nevinih ljudi.
Roy se doimao smetenim. Otkad se vi to bavite obranom zatvorenika?
– Oduvijek, kad nisu krivi, rekla sam. A ovaj momak je serijski ubo-
jica koliko smo to vi i ja. Nije pokušao pobjeći policiji, a vjerojatno nije
ni vozio prebrzo. Ring ga maltretira i laže mu. Pogledajte samo koliku su
jamčevinu odredili za prometni prekršaj.
Šutio je pažljivo me slušajući.
– Pleasants ima staru bolesnu majku koja nema nikoga osim njega da
se brine o njoj. Izgubit će posao. Dalje, znam da je Ringov ujak tajnik ja-
vne sigurnosti i bivši šerif, rekla sam. A znam i kako to ide, Robe. Trebam
vas da mi pomognete u ovom slučaju. Ringa treba zaustaviti.
Roy odgurne svoj tanjur kad ga je netko pozvao putem radija. Vi u to
zaista vjerujete.
– Vjerujem. Ovdje pedeset-jedan, reče on u radio, namještajući svoj
remen i revolver na njemu.
– Imamo li štogod o onoj pljački? začuje se glas iz radija.
– Još čekam.
Završio je razgovor i obratio mi se: I vi ste sigurni da taj dečko nije
počinio nikakav zločin?
Ponovno sam klimnula glavom. Posve sigurna. Ubojica koji je rasjekao
tu ženu razgovara sa mnom putem Interneta. Pleasants uopće ne zna što
je to Internet. Situacija je jako komplicirana, a ja sada ne mogu ulaziti u
to. Ali vjerujte mi, ovo što se događa nema nikakve veze s tim dečkom.
– A sigurni ste i u ovo o Ringu. Mislim, morate biti, ako želite da to
učinim. Pogled mu je počivao na mojim očima.
– Koliko puta to moram reći?
On zamahne salvetom po stolu. E, sad. Ovo me zaista ljuti. Naglim
pokretom ukloni kosu s lica. Ne svida mi se kad netko u moj zatvor smjes-
ti nedužnog čovjeka i kad zbog nekog murjaka Ijudi stječu lošu sliku o
svima nama.
– Poznajete li Kitchena, vlasnika odlagališta? upitala sam. Nego što.
Pripadamo istoj loži. Izvadio je novčanik.
206 Patricia Cornwel

– Netko bi trebao porazgovarati s njim, tako da Keith ne izgubi posao.

Moramo ispraviti ovu nepravdu, rekla sam.
– Vjerujte mi, to mi je i namjera.
Ostavio je novac na stolu i ljutitim korakom napustio prostoriju. Ja
sam ostala sjediti dovoljno dugo da popijem čaj, razgledavajući izložene
primjerke punjenih čokoladica, umaka za roštilj i vrećica kikirikija svih
vrsta i veličina. Boljela me glava i bila sam vruća. Na cesti I-460 naišla sam
na dućan živežnih namirnica pa sam se zaustavila da bih kupila mlijeko,
Hersheyjev sirup, svježe povrće i juhu.
Odlučnim korakom hodala sam između polica pa sam kolica, a da
nisam to ni primijetila, napunila svim i svačim, od toaletnog papira do
raznih finih vrsta mesa. Zatim sam izvadila kartu i adresu koju mi je
Pleasants bio dao. Majka mu je živjela prilično blizu glavne ceste, a kad
sam stigla, spavala je.
– O, Bože, rekla sam s trijema. Nisam vas željela dizati.
– Tko je to? Slijepo je zurila u noć otkvačivši kukicu na vratima.
– Doktorica Kay Scarpetta. Nema razloga da se… Kakva doktorica?
Gospocfa Pleasants bila je suha i pogrbljerla, a lice joj je bilo naborano
poput krep-papira. Duga sijeda kosa bila joj je tanka poput paučine, pa me
podsjetila na odlagalište otpada i staricu koju je deadoc ubio.
– Možete ući. Otvorila je vrata. Činilo se da je preplašena. Je li Keith
dobro? Ništa mu se nije dogodilo, zar ne?
– Vidjela sam ga nešto ranije i dobro je, razuvjerila sam je. Donijela
sam vam namirnice. U rukama sam držala vrećice.
– Taj momak. Odmahula je glavom, pokazujući mi da udem u njezin
mali, uredan dom. Što bih ja sama? Znate, on je sve što imam na ovome
svijetu. Kad se rodio, rekla sam: Keith, to si baš ti.
Bila je uplašena i uzrujana i nije željela to pokazati. Znate li gdje je
sada? rekla sam nježno.
Ušle smo u kuhinju gdje se nalazio stari, zaobljeni hladnjak i plinska
peć. Gospoda Pleasants nije mi odgovorila na pitanje. Stala je spremati
namirnice, petljajući s konzervama, a celer i mrkva padali su joj na pod.
– Dajte da vam pomognem, pokušala sam.
 Izložena pošasti 207

– Nije ništa skrivio. Počela je plakati. Znam da nije. A taj ga policajac

nije htio ostaviti na miru, stalno je dolazio lupati nam na vrata.
Stajala je na sredini kuhinje, rukama otirući lice.
– Keith kaže da volite čokoladno mlijeko, pa ću vam pripremiti šalicu.
To je baš ono što bi liječnik preporučio.
Dohvatila sam šalicu i žličicu sa sušila za posuđe.
– Sutra će doći kući, rekla sam. A sumnjam da će vas ubuduće istražitelj
Ring smetati.
Zurila je u mene kao da sam izvela neko čudo.
– Samo sam se htjela uvjeriti da imate sve što vam treba dok vam se sin
ne vrati kući, rekla sam pružajući joj čašu čokoladnog mlijeka koje sam joj
spravila tako da bude srednje jako.
– Samo pokušavam shvatiti tko ste vi, rekla je naposljetku. Ovo je jako
fino. Ništa na svijetu nije bolje. Pijuckala je napitak smiješeći se i ne žureći.
Ukratko sam joj objasnila kako poznajem Keitha i što sam po zani-
manju, ali nije shvatila. Jednostavno je pretpostavila da sam zaljubljena u
njega i da se bavim izdavanjem liječničkih potvrda. Na putu kući u autu
sam glasno puštala glazbu s CD-a, kako bi me održala budnom dok sam
se vozila kroz gustu tamu, u kojoj na podužim dionicama ceste nije bilo
drugih svjetala osim zvijezda. Posegnula sam za telefonom.
Javila se Wingova majka i rekla da Wingo leži u krevetu, bolestan.
Svejedno mu je pružila slušalicu.
–Wingo, zabrinuta sam za tebe, rekla sam usrdno.
– Osjećam se grozno. Tako je i zvučao. Gripu valjda ne možeš nikako
izliječiti.
– Slab ti je imunitet. Kad sam posljednji put razgovarala s doktorom
Rileyjem, broj CD4 limfocita nije ti bio baš visok. Željela sam da se suoči
sa stvarnošću. Opiši mi simptome.
– Ubija me glavobolja, ubijaju me bolovi u vratu i ledima. Zadnji puta
kad sam mjerio temperaturu imao sam četrdeset. I stalno sam žedan.
Sve što je rekao aktiviralo je jedno za drugim zvona za uzbunu u mojoj
glavi, jer ti su simptomi takoder ukazivali na rani stadij velikih boginja.
Ali ako se zarazio od torza, čudilo me da nije obolio ranije, pogotovo kad
se uzme u obzir njegovo ranjivo stanje organizma.
208 Patricia Cornwel

– Nisi valjda dirao one raspršivače koji su nam stigli u ured›; rekla sam.
– Koje raspršivače? Vita raspršivače za lice.
Nije imao pojma o čemu pričam, pa sam se sjetila kako je veći dio
današnjega dana proveo izvan ureda. Objasnila sam mu što se dogodilo.
– O, Bože, reče on iznenada, na što nas je oboje obuzela groza. Jedan
nam je stigao poštom. Mama ga je ostavila na kuhinjskoj radnoj plohi.
– Kada? rekla sam, prestravljena.
– Ne znam. Prije nekoliko dana. Kad je to bilo? Ne znam. Nikada
nisam vidio nešto tako fino. Zamislite, nešto mirisno što vam ohladi lice.
To je značilo da je mom osoblju deadoc dostavio dvanaest bočica
raspršivača, a dvanaest je bila riječ koju mi je poslao u poruci. Bio je to
broj stalno zaposlenih u mom središnjem uredu, ako brojim i sebe. Kako
je mogao znati takve sitnice, kao~što je broj mog osoblja, a čak i neka
imena i adrese ako je bio tako dalek i anoniman?
Zazirala sam od sljedećeg pitanja, jer sam pretpostavljala da već znam
odgovor. Wingo, jesi li dirao taj raspršivač?
– Isprobao sam ga. Samo da vidim. Glas mu je opasno drhtao i gušio
se od napadaja kašlja. Kad je tako tu stajao. Samo sam ga jednom uzeo u
ruke, samo da vidim. Mirisao je na ruže.
– Tko ga je još u kući isprobao? Ne znam.
– Hoću da se pobrineš za to da ga nitko i ne dira. Jesi li me razumio?
– Da. Jecao je.
– Poslat ću neke ljude k tebi da uzmu raspršivač i da se pobrinu za tebe
i tvoju obitelj, u redu?
Nije mi uspio odgovoriti od plača.
Kad sam stigla kući, bilo je nekoliko minuta poslije ponoći, a ja sam
bila tako uzrujana i bolesna da nisam znala što prvo učiniti. Nazvala sam
Marina i Wesleyja, a zatim i Fujitsuba. Svima sam ispričala što se događa
i rekla im da Wingo i njegova obitelj hitno trebaju ekipu stručnjaka. Na
moju lošu vijest, odgovorili su mi svojom. Djevojčica na Tangieru koja
se bila razboljela, umrla je, a bolest je primijećena i kod jednog ribara.
Utučena i prebijena, provjerila sam svoj e-mail, gdje me na svoj zločesti
sitan način dočekao deadoc. Bilo mi je drago. Poruka je bila poslana dok
je Keith Pleasants bio u zatvoru.
 Izložena pošasti 209

– Ogledalce, ogledalce, gdje si bila

– Ti, gade jedan, zaurlala sam.
Današnji je dan bio previše za mene. Svega mi je toga bilo već dosta.
Bolio me svaki komadić tijela i vrtjelo mi se u glavi i sve mi se to skupa
već gadilo. I zato nisam trebala otići u tu chat prostoriju gdje sam ga stala
čekati kao da čekam obračun kod O.K. Corrala. Trebala sam to ostaviti za
neki drugi put. No, umjesto toga
obznanila sam svoju prisutnost, te sam stala prevrtati misli po glavi
dok sam čekala da se to čudovište pojavi na zaslonu. To je i učinio.
DEADOC: sama tlaka i muka SCARPETTA: Što hoćeš! DEAD-
OC: Ijuti smo večeras
SCARPETTA: Da, Ijuti smo.
DEADOC: što te briga za neke primitivne ribare i njihove primi-
tivne obitelji i za one nestručne Ijude koji rade za tebe SCARPETTA:
Prestani. Reci mi što želiš, samo da ovo prestane. DEADOC: prekasno
je šteta je učinjena učinjena je davno prije ovog SCARPETTA: Što ti je
to učinjeno?
No, nije odgovorio. Začudo, nije napustio prostoriju, ali nije odgov-
arao na moja daljnja pitanja. Pomislila sam na devetnaesti vod i pomolila
se da slušaju i da ga prate, od čvora do čvora, prema njegovoj jazbini.
Prošlo je pola sata. Napokon sam prekinula liniju, da bi mi istoga časa
zazvonio telefon.
– Ti si genij! Lucy je bila tako uzbuđena da mi je probijala bubnjiće.
Kako si ga, dovraga, uspjela zadržati na liniji tako dugo?
– Kako to misliš? upitala sam, zapanjena.
–Mislim, jedanaest minuta, za sada. Zaslužila si nagradu.
– Bila sam s njim samo neke dvije minute. Pokušavala sam nadlani-
com rashladiti čelo. Ne znam o čemu pričaš.
No, njoj to nije bilo važno. Imamo kurvinog sina! Bila je izvan sebe od
uzbudenja. Neki kamp u Marylandu. Agenti iz Salisburyja već su na putu.
Janet i ja moramo požuriti na avion.
Još prije no što sam ustala sljedećeg jutra, Svjetska zdravstvena or-
ganizacija bila je objavila novo međunarodno upozorenje o aromatičnim
Vita raspršivačima za lice. WHO je uvjeravao ljude kako će virus biti
210 Patricia Cornwel

uklonjen, kako se na cjepivu radi danonoćno i kako će uskoro biti gotovo.

No, svejedno je zavladala panika.
Virus, kojem su novine nadjenule ime virus mutant-boginja, dospio
je na naslovnice Newsweeka i Timea, Senat je organizirao poseban odbor
za taj problem, dok je Bijela kuća razmišljala o objavljivanju izvanrednog
stanja. Distributer Vita raspršivača nalazio se u New Yorku, ali proizvodač
je zapravo bilo neko francusko poduzeće. Svi su bili zabrinuti hoće li
deadoc doista provesti svoje prijetnje u djela. Premda bolest još nije bila
zabilježena u Francuskoj, ekonomski i diplomatski odnosi bili su zateg-
nuti. Velika proizvođačeva tvornica je zatvorena, a optužbe o tome gdje je
zapravo došlo do friziranja› proizvoda nabacivale su se amo-tamo između
dviju zemalja.
Ribari su nastojali pobjeći s Tangiera u svojim malim ribarskim brodi-
cama, a Obalna je straža zatražila podršku čak i iz tako udaljenih postaja
kao što je Florida. Nisam znala sve pojedinosti, ali prema onome što sam
čula, u zaljevu Tangier Sound došlo je do susreta Tangieraca i pripadnika
čuvara zakona, te su čamci stajali usidreni na moru a da se nitko nikamo
nije micao, dok su zimski vjetrovi nemilice fijukali.
U međuvremenu, CDC je poslao ekipu za izolaciju oboljelih, koja se
sastojala od liječnika i medicinskih sestara, u Wingovu kuću i tako se
vijest pročula. Naslovnice novina bile su bombastične, a ljudi su mahom
napuštali grad koji bi bilo teško, ako ne i nemoguće, staviti u karantenu.
Bila sam uzdrmana i bolesna kao nikad u životu, dok sam u petak rano
ujutro pila vrući čaj u svom domu.
Temperatura mi se popela na trideset i osam sa osam, a lijek protiv
kašlja koji sam bila popila samo mi je uzrokovao povraćanje. Mišići u
vratu i leđima boljeli su me kao da sam igrala ragbi protiv ljudi s palicama.
Svejedno nisam mogla leći. Imala sam previše posla. Nazvala sam posred-
nika za jamstva i primila na znanje lošu vijest da Keitha Pleasantsa mogu
izvući iz zatvora samo ako se odvezem u grad i osobno
platim jamčevinu. I tako sam sjela u auto, ali sam se nakon deset
minuta morala okrenuti, jer sam bila zaboravila čekovnu knjižicu na stolu.
– Bože, pomozi, molim te, promrmljala sam povećavši brzinu. Gume
su cviljele dok sam se prebrzo vozila svojim naseljem, a nekoliko trenutaka
zatim, kad sam ponovno bila na cesti, jurcajući sam obilazila uglove u
 Izložena pošasti 211

Windsor Farmsu. Pitala sam se što se tijekom noći dogodilo u Mary-

landu, te sam se zabrinula za Lucy, za koju je svaki takav dogadaj bio prava
avantura. Željela je koristiti oružje i pratiti sumnjivce, letjeti helikopteri-
ma i avionima. Bojala sam se da će takav duh biti satrt u korijenu, jer sam
previše dobro poznavala život i načine na koje može završiti. Pitala sam
se je li deadoc uhvaćen, no bila sam uvjerena kako bi mi, da je to istina,
netko javio.
Nikada prije u životu nisam imala potrebu imati posla s posrednikom
za jamstva, a ovaj sada, Vince Peeler, djelovao je u nekoj postolarskoj ra-
dionici na Broad Streetu, u nizu mnogih napuštenih lokala čije su izloge
krasili tek prašina i pokoji grafit. Bio je to nizak, mršav čovjek nauljene
crne kose, s kožnom pregačom oko pojasa. Sjedio je za Singerovim indus-
trijskim šivaćim strojem i našivao novi don na
cipelu. Kad sam zatvorila vrata za sobom uputio mi je prodoran po-
gled što je odavao čovjeka koji zna prepoznati nevolje.
– Vi ste doktorica Scarpetta? upitao je ne prestajući šiti.
– Da.
Izvadila sam čekovnu knjižicu i kemijsku olovku, ne osjećajući ni
trunku naklonosti za ovog čovjeka, jer sam se pitala kolikim je nasilnicima
pomogao dočepati se slobode.
– To će biti petsto i trideset dolara, rekao je. Ako želite platiti karti-
com, dodajte tri posto gore.
Ustao je i približio se svom ruiniranom pultu na kojem su stajale
gomile cipela i Kiwi paste za cipele. Osjećala sam kako me odmjerava.
– Čudno, mislio sam da ćete biti puno stariji, razmišljao je naglas.
Znate, kad čitate o ljudima u novinama, ponekad dobijete sasvim krivi
dojam.
– Bit će pušten još danas. Izgovorila sam te riječi kao naredbu,
istrgnuvši ček i pruživši mu ga.
– Nego što. Pogled mu je stao šetati prostorijom i pogledao je na sat.
– Kada? Kada? ponovio je retorički.
– Da, rekla sam. Kada će biti pušten? Pucnuo je prstima. Ovako.
212 Patricia Cornwel

– Fino, rekla sam ispuhavši nos. Pazit ću na to da bude pušten ovako.

I ja sam pucnula prstima. A ako ne bude? Znate što? Ja sam odvjetnica i
stvarno sam usrane volje. Stvarno. I doći ću vas posjetiti. Jasno?
Nasmiješio mi se progutavši slinu. Kakva vrsta odvjetnice? upitao je.
– Takva kakvu ne želite upoznati, rekla sam izlazeći.
U ured sam stigla kojih petnaest minuta kasnije, a onoga trenutka
kad sam sjela za stol, zazvonio mi je telefon i zavibrirao dojavljivač. Prije
no što sam stigla bilo što učiniti, iznenada se pojavila Rose, doimajući se
iznimno uzrujanom.
– Svi vas traže, rekla je.
– Uvijek je tako. Namrštila sam se ugledavši broj na zaslonu svog
dojavljivača. Tko bi sad ovo mogao biti?
–Marino je na putu ovamo, nastavila je moja tajnica. Dolazi i helikop-
ter. Na helidrom u MCV-u. Ekipa USAMRIID-a upravo je u zraku, stižu
ovamo. Dali su do znanja baltimorskom uredu sudskog patologa da će se
za ovo morati pobrinuti posebna ekipa, da će obdukcija na tijelu morati
biti obavljena u Fredericku.
Pogledala sam je, a imala sam osjećaj da mi se krv ledi u žilama. Na
tijelu?
– Izgleda da postoji nekakav kamp odakle je, prema informacijama
FBI-a, došao neki poziv.
– Znam to. Nisam imala strpljenja. U Marylandu.
–Misle da su pronašli ubojičinu kamp-kućicu. Ne znam sve pojedi-
nosti. Ali unutra postoji nešto što bi moglo poslužiti kao laboratorij. A
unutra je i nekakav leš.
Nisam mogla vjerovati svojim ušima. Čiji leš?
–Misle da je njegov. Sumnja se na samoubojstvo. Ustrijeljen je. Po-
gledala me preko ruba svojih naočala, a zatim je odmahnula glavom. Vi
biste trebali biti kod kuće u krevetu, s tanjurom moje kokošje juhe.
Marino je došao po mene pred moj ured. Vjetar je šibao središte grada
i napinjao državne zastave na vrhovima zgrada. Znala sam da je ljut kad je
pokrenuo auto prije no što sam uspjela pravo zatvoriti vrata. Nakon toga
je šutio.
 Izložena pošasti 213

– Hvala, rekla sam odmotavajući pastile protiv kašlja. Još si bolesna.

Skrenuo je na Franklin Street.
– To sigurno jesam. Hvala na pitanju.
– Ne znam zašto ovo radim, rekao je. Na sebi nije imao uniformu.
Zadnje šta mi treba u životu je da se približavam nekakvom laboratoriju
gdje netko proizvodi viruse.
– Imat ćeš posebnu zaštitu, odgovorila sam.
– I sad bi› je vjerojatno treb›o imat›, kad sam kraj tebe.
– Ja imam gripu, i više nisam zarazna. Vjeruj mi. Znam te stvari. I ne
Ijuti se na mene, jer nemam namjeru trpjeti tvoj bijes.
– Samo se ti nadaj da je to gripa.
– Da je nešto gore, postajalo bi mi sve gore i vrućica bi mi bila viša.
Imala bih osip.
– Da, al› kad si već bolesna, šta to ne znači da mo›eš lakše pokupit› i
nešto drugo? Eto, nemam pojma zašto ti se uopće išlo na ovaj izlet. Jer
meni ne da se ne ide, nego mi se ne ide. I nije mi drago šta su me uvukli
u to.
– Onda me samo odvezi do tamo i nestani, rekla sam. Ali nemoj ni
pomisliti da mi sada možeš ovdje cviljeti. Ne sada, kad cijeli svijet odlazi
k vragu.
– Kako je Wingo? upitao je pomirljivijim tonom.
– Iskreno da ti kažem, na smrt se bojim za njega, odgovorila sam. Ušli
smo u krug MCV-a, te smo skrenuli na bolnički helidrom na koji su stiza-
li pacijenti i organi za transplantaciju kad bi helikopterom bivali doprem-
ljeni u bolnicu. Ekipa USAMRIID-a još nije stigla, ali smo samo neko-
liko trenutaka kasnije začuli elisu moćnoga Blackhawka, a ljudi koji su
vozili cestama ili šetali nogostupima zastali su i zurili. Nekoliko je vozača
zaustavilo svoje automobile uz kolnik kako bi promatrali taj veličanstveni
stroj što je zatamnio nebo spuštajući se uz tutnjavu na tlo, povijajući travu
i vitlajući prašinu.
Vrata su se otvorila, pa smo se Marino i ja popeli u kabinu helikoptera,
gdje su sjedišta za posadu već bili zauzeli znanstvenici iz USAMRIID-
a. Okruživala nas je oprema za spašavanje i još jedan prijenosni izolator
kreveta koji je bio ispuhan kao harmonika. Netko mi je pružio kacigu s
214 Patricia Cornwel

mikrofonom, pa sam je stavila na glavu i zakopčala svoj sigurnosni po-

jas s pet hvatišta. Zatim sam pomogla Marinu namjestiti njegov. On se
ukočeno stiskao na sjedištu na preklapanje koje nije bilo predviđeno za
ljude njegove grade.
– Bog zna kako se nadam da novinari neće dočuti za ovo, reče netko
kad su se teška vrata zatvorila.
Gurnula sam utikač svog mikrofona u utičnicu na stropu. Dočut će.
Vjerojatno već znaju.
Deadoc voli pažnju. Nisam mogla vjerovati da će s ovoga svijeta otići
u tišini ili bez svoje predsjedničke isprike. Ne, čekalo nas je nešto drugo, a
ja nisam željela ni zamišljati što bi to moglo biti. Put do državnog parka
Janes Island trajao je manje od sat vremena, ali ga je otežavala činjenica
da je na prostoru za kampiranje rasla gusta borovina. Nije bilo mjesta za
slijetanje.
Naši su nas piloti stoga prizemljili u postaju Obalne straže u Cris-
fieldu, u marini nazvanoj Somer›s Cove gdje su jedrilice i jahte, zabrtv-
ljene za zimu, poskakivale na namreškanoj tamnoplavoj vodi rijeke Little
Annemessex. Ušli smo u urednu postaju sagrađenu od opeke i zadržali
se tamo dovoljno dugo da odjenemo zaštitna odijela i stavimo na sebe
prsluke za spašavanje. Sve vrijeme zapovjednik Martinez izvještavao nas
je o situaciji.
– Imamo puno problema koji se događaju u isto vrijeme, govorio je
hodajući amo-tamo sagom u sobi za komunikaciju, u kojoj smo se svi
okupili. Prije svega, ljudi s Tangiera imaju ovdje rodbinu, pa smo morali
postaviti naoružanu stražu na ceste koje vode iz grada, jer je CDC sada
zabrinut što će biti ako stanovnici Crisfielda počnu migrirati.
– Al› ovdje se niko nije razbolio, reče Marino s mukom spajajući kra-
jeve nogavica s navlakama za cipele.
– Ne, ali me brine nisu li se, na samom početku svega ovog, neki ljudi
s Tangiera provukli kroz pukotine u straži, pobjegli s otoka i došli ovamo.
Ono što želim reći jest kako ne očekujem da nam ljudi ovdje budu poseb-
no naklonjeni.
– Tko je sada u kampu? upita netko.
– U ovom trenutku, samo agenti FBI-a koji su pronašli tijelo. A šta je
s ostalim kamp-kućicama? upita Marino.
 Izložena pošasti 215

– Evo što je meni rečeno, odgovori Martinez. Kad su agenti ušli u

kamp, zatekli su tamo nekih pet-šest kamp-kućica, od kojih je samo jedna
imala priključak za telefon. Bilo je to na parceli broj šesnaest, pa su za-
lupali na vrata. Iznutra se nije čulo ništa, pa su pogledali kroz prozor i
ugledali tijelo na podu.
– Agenti nisu ulazili unutra? upitala sam.
– Ne. Uvidjevši da bi tijelo moglo biti ubojičino, pomislili su da bi
moglo biti zaraženo, pa nisu ušli. Ali bojim se da je ušao jedan od čuvara
parka.
– Zašto? upitala sam.
– Znate kako narod kaže. Znatiželja ubija. Izgleda da je jedan od
agenata otišao do piste na koju ste vi sada sletjeli dočekati još dvojicu. No,
kako god. U jednom trenutku, dok nitko nije gledao, čuvar je ušao unutxa
da bi odmah zatim izletio van, kao ispaljen iz topa. Rekao je da je unutra
nekakvo čudovište, kao iz romana Stephena Kinga. Ne pitajte me ništa.
Slegnuo je ramenima i zakolutao očima.
Pogledala sam ekipu USAMRIID-a.
– Čuvara ćemo povesti sa sobom, reče jedan mladić kojeg su epo-
lete označavale kao kapetana. Usput rečeno, zovem se Clark. Ovo je moja
ekipa, obratio mi se. Pobrinut će se za njega, smjestiti ga u karantenu i
paziti na njega.
– Parcela šesnajst, reče Marino. Imamo 1› pojma ko je to unajmio?
– Te podatke još nemamo, reče Martinez. Svi imate odijela? Preletio je
pogledom po prisutnima, pa smo krenuli.
Obalna straža povela nas je u dva mala plastična čamca, budući da je
voda na mjestu kamo smo trebali stići bila preplitka za kuter ili patrolni
čamac. Mojim je upravljao Martinez, uspravan i smiren, kao da je juriti
šezdeset i pet kilometara na sat uzburkanom vodom posve normalna stvar.
Č~rsto se držeći za ogradu na kojoj sam postrance i sjedila, iskreno sam
mislila da bih svakog trenutka mogla poletjeti u vodu.
Osjećala sam se kao da jašim mehaničkog bika, a zrak mi je takvom
brzinom šibao lice da sam jeđva disala.
Marino je bio na drugoj strani brodice, doimajući se kao da će mu
pozliti. Pokušala sam ga smiriti oblikujući usnama riječi utjehe, no on je
216 Patricia Cornwel

samo bezizražajno buljio u mene držeći se za ogradu svom snagom svog

golemog tijela. Napokon smo usporili u uvali pod imenom Flat Cat, koja
je bila prekrivena gustim rogozom i spartina travom78
78 Spartina Foliosa, obitelj Poaceae-visoka trava čvrstog lišća koja raste

u nižim područjima slanih močvara. , i gdje smo naišli na nekoliko znako-

va ZABRANJENO GLISIRANJE kako se park približavao. Pred sobom
smo vidjeli samo borovu šumu. Zatim, kad smo se približili, nazreli smo
puteljke i kupaonice, malu stražarsku postaju i samo jednu kamp-kućicu
koja se nazirala kroz drveće. Martinez nas je polako približio molu, pa nas
je drugi stražar privezao za obalu u trenutku kad su se motori ugasili. –
Povraćat ću, reče mi Marino na uho kad smo se stali nespretno iskrcavati.
– E, nećeš. Uhvatila sam ga za nadlakticu. Ja ne idem u tu kućicu. Okren-
ula sam se i pogledala njegovo beskrvno lice. – U pravu si. Ne ideš, rekla
sam. To je ionako moj posao, samo prvo moramo pronaći čuvara. Marino
se iskrao još prije no što je druga brodica pristala, a ja sam kroz šumu upi-
rala pogled prema kamp-kućici koja je pripadala deadocu. Bila je prilično
stara i pokraj nje nije bilo nikakvog vozila koje ju je dovuklo ovamo, a
stajala je dosta udaljena od čuvareve postaje, skrivena u sjeni borova. Kad
smo se svi iskrcali, ljudi iz USAMRIID-a podijelili su poznata narančasta
odijela, filtere zraka s pričuvnim baterijama koje traju četiri sata. – Evo
što ćemo, progovorio je vođa ekipe USAMRIID-a, Clark. Odjenut ćemo
odijela i izvući tijelo van. – Voljela bih ući unutra prva, rekla sam. Sama.
–Može. Klimnuo je glavom. Onda ćemo znati ima li unutra nečeg opas-
nog za život, a nadam se da nema. Izvući ćemo tijelo i otegliti kamp-
kućicu odavde. – Ali to je dokazni materijal, rekla sam gledajući ga u oči.
Ne možemo je samo tako odvući. Po izrazu njegova lica znala sam što
misli. Ubojica je možda mrtav, slučaj zaključen. Kamp-kućica je biološka
opasnost i treba je spaliti. – Ne, rekla sam mu. Ne možemo ovo tek tako
zaključiti. Jednostavno ne možemo. Oklijevao je, frustrirano ispuhujući
zrak i zureći u kamp-kućicu. A idem unutra’; rekla sam. Onda ću vam
reći što treba poduzeti:’ Prihvatljivo. Ponovno je podigao glas. Momci?
Idemo. Da nitko nije ušao unutra osim sudskog patologa, dok vam ne
kažem. Slijedili su nas kroz šumu, vukući za sobom prijenosni izolator,
jezoviti pokrov stvoren za drugi svijet. Iglice su mi pucketale pod nogama,
poput isjeckanog žita, a zrak je bio svjež i čist. Bili smo sve bliže kamp-
kućici. Radilo se o kućici tipa Dutchman, dugoj nekih pet i pol metara,
 Izložena pošasti 217

sa sklopivim krovom od prugastog narančastog platna. – Ovo je staro.

Kladim se, bar nekih osam godina, reče Marino koji se razumio u te stvari.
– Čime se to može voziti? upitala sam kad smo stali navlačiti narančasta
odijela. – Kamionetom, reče on. Možda kombijem. Ne bi ti trebalo ništa
s puno konjskih snaga. Šta bi mi sad trebali napravit’? Obuć još i ovo na
sve šta već imamo na sebi?
– Da, rekla sam zakopčavajući se. Ono što mene zanima jest što se
dogodilo vozilu koje je dovuklo kućicu ovamo. – Dobro pitanje, reče Ma-
rino, otpuhujući dok se s mukom uvlačio u novo odijelo. I gdje mu je
registracija?
Bila sam upravo uključila filtar za zrak kad je iz drveća izronio neki
mladić odjeven u zelenu uniformu i sivi šešir. Činilo se da je prilično
smeten ugledavši sve nas u našim narančastim odijelima s kapuljačama, a
ja sam osjetila njegov strah. Nije nam se približavao dok se predstavljao
kao čuvar kampa u noćnoj smjeni.
Marino mu se prvi obratio: ‘Si kad vidio osobu koja je tu živjela?
– Ne, odgovori čuvar.
– A momci u drugim smjenama?
– Ne sjećaju se da su vidjeli bilo koga, samo bi noću ponekad gorjela
svjetla. Teško je reći. Kao što vidite, parkirana je daleko od postaje. Čovjek
bi mogao neopazice otići do tuševa ili bilo kamo drugamo.
– Ovdje nema drugih ljudi na kampiranju? upitala sam nastojeći
nadglasati šištanje zraka koje sam čula unutar kapuljače.
– Sada ne. Bilo je možda dvoje-troje ljudi kad sam otkrio tijelo, ali
nagovorio sam ih da odu jer bi se moglo raditi o nekakvoj bolesti. Jesi ih
prije toga ispit’o? upita Marino, a ja sam vidjela koliko mu ide na živce taj
mladac koji nam je upravo bio rastjerao sve svjedoke.
– Nitko nije znao ništa, osim jedne osobe koja je mislila da je naletjela
na njega. Pokazao je glavom prema kućici. Prekjučer uvečer. U kupaonici.
Neki veliki prljav tip, s tamnom kosom i bradom.
– Tuširao se? upitala sam.
– Ne, gospođo. Oklijevao je. Pišao je. Zar kamp-kućica nema nužnik?
218 Patricia Cornwel

– Stvarno ne znam. Ponovno je stao oklijevati. Da vam iskreno kažem,

nisam se zadržavao unutra. Onog časa kad sam to vidio. Mislim, što god
da je to bilo. Nestao sam dok si rekao keks.
– I ne znaš što je dovuklo ovo ovdje? upita zatim Marino.
Činilo se da je čuvaru sada vrlo neugodno. U ovo doba godine ovdje je
obično vrlo mirno. I mračno. Nisam imao nikakva razloga obraćati pažnju
na to za kakvo je vozilo kućica bila pričvršćena, a zapravo se i ne sjećam
da je ovdje uopće bilo nekakvo vozilo.
– AI› imaš broj registracijskih pločica. Marinov pogled kroz zaštitnu
masku bio je smrknut.
– Nego što. S izrazom olakšanja na licu, čuvar izvadi iz džepa presavi-
jen list papira. Evo, to je registracija. Razmotao je papir. Ken A. Perley iz
Norfolka, država Virginia.
Pružio je papir Marinu, koji sarkastično primijeti: O, super. Ime koje
je gad ukr›o s kreditne kartice. Siguran sam da je i registracija koju imaš
isto točna. Kako je platio?
– Čekom.
– I dao ga je nekom osobno? upita Marino.
– Ne. Rezervirao je mjesto poštom. Nitko nikada nije vidio ništa drugo
osim tog papira u vašoj ruci. Kao što sam rekao, nikada ga nismo vidjeli.
– Što je s kuvertom u kojoj je to stiglo? reče Marino. Jesi 1› je spre-
mio, pa da možda s pečata pročitamo odakle je poslana? Čuvar odmahne
glavom. Bacio je jedan nervozan pogled na posve opremljene znanstve-
nike koji su slušali svaku njegovu riječ. Zatim se zabuljio u kamp-kućicu
i navlažio usne.
– Bi li vam smetalo da vas upitam što je to unutra. I što će mi biti zato
što sam ušao? Glas mu je zamro i izgledalo je kao da će zaplakati. – Kućica
bi mogla biti zaražena virusom, rekla sam mu. Ali nismo sigurni da jest.
Svi ovdje prisutni pobrinut će se za tebe. – Rekli su mi da će me zaključati
u neku sobu, nešto kao samicu. Strah je sada izbio na površinu, oči su mu
divljački sjajile, i govorio je vrlo glasno. Želim znati što je to unutra što
sam sada možda zaradio! – Smjestit će te na isto mjesto na kojem sam ja
bila prošli tjedan, uvjeravala sam ga. U jednu lijepu sobu s dragim medi-
cinskim sestrama. I bit ćeš tamo nekoliko dana na promatranju. To je sve.
 Izložena pošasti 219

– To ti je k›o godišnji odmor. Stvarno nije tako strašno. Nemoj se sad sav
ustrtariti samo zato šta ljudi imaju na sebi ova odijela, reče Marino, kao
da se on ima prava javljati. Nastavio je govoriti kao da je ne znam kakav
stručnjak za zarazne bolesti, pa sam ih ostavila na miru i sama se približila
kamp-kućici. Jedan sam trenutak stajala nekoliko metara od nje, obazirući
se oko sebe. S lijeve strane protezalo se šumovito područje sve do rijeke
u kojoj su bili usidreni naši čamci. S desne strane sam pak, kroz jednako
šumovit kraj, čula buku autoceste. Kamp-kućica je bila smještena na tlu
mekanom od borovih iglica, a ono što sam prvo primijetila bio je izgreben
komad vučne poluge obojene u bijelo.
Prišavši bliže, čučnula sam i prešla prstima zaštićenima gumenim ru-
kavicama preko dubokih žljebova i ogrebotina u aluminijskoj pločici na
kojoj se trebao nalaziti identifikacijski broj vozila, odnosno IBV.
Zatim sam ga nježno podigla u ruke, osjećajući ludačke isprekidane
otkucaje njegova srca i snažne drhtaje koji su mu potresali cijelo tijelo.
Vratila sam ga u kavez i zatim se zaputila prema stražnjem dijelu kamp-
kućice. Okvir vrata kroz koji sam . Blizu krova, primijetila sam da je ko-
mad plastike spaljen, pa sam zaključila da je netko let-lampom uništio i
drugi IBV. Zaobišla sam kućicu. Vrata su bila otključana i ne posve za-
tvorena, budući da su bila obijena nekakvim oruđem, i taj mi je prizor
uzburkao živce. U glavi mi se razbistrilo, pa sam se sasvim usredotočila
na posao, onako kako bih to radila kad je sav dokazni materijal pričao
priču posve drugačiju od one kojoj su se priklanjali svjedoci. Penjući se
metalnim stubama, ušla sam unutra. Stajala sam vrlo mirno, pogledom
prelazeći preko mjesta zločina koje mnogima ne bi značilo ništa, ali meni
je bilo dokaz noćne more na koju sam sumnjala. Ovo je bila deadocova
tvornica. Prvo, grijanje je bilo namješteno na najviši mogući stupanj, pa
sam ga ugasila, a zatim sam se zaprepastila kad mi je neko jadno bijelo
stvorenje skočilo preko nogu. Poskočila sam i prestrašeno udahnula zrak,
a ono se glupo zaletjelo u zid gdje se smirilo i sjelo, drhtavo i zapuhano.
Krzno tog jadnog laboratorijskog kunića na mjestima je bilo obrijano, a
na koži su se vidjeli ožiljci ubrizgavanja zaraznog seruma, zajedno s tam-
nim, groznim mjehurićima. Primijetila sam njegov kavez čija su vrata bila
širom otvorena, pa sam zaključila da ga je nešto srušilo sa stola. – Dodi
ovamo. Čučnuvši ispružila sam ruku, a on me promatrao prestrašenim
očima obrubljenim ružičastim kolutovima i strizao ušima. Pažljivo sam
220 Patricia Cornwel

mu se počela približavati. Nisam ga mogla ostaviti na slobodi, jer je bio

živi izvor bolesti. – Dodi, siroti mali, rekla sam tom čudovištu o kojem je
čuvar pričao. Obećavam da ti neću nanijeti bol.
prošla bio je malen, a tijelo koje sam zatekla s druge strane gotovo je
zauzimalo cijelu spavaću sobu. Muškarac je ležao licem prema dolje na
zlatnom dugodlakom sagu zamrljanom krvlju. Kosa mu je bila kovrčava
i tamna, a kad sam ga okrenula, ustanovila sam da je mrtvačka ukočenost
bila već došla i prošla. Podsjećao me na drvosječu, odjeven u prljav zeleni
kaput i hlače iste boje. Ruke su mu bile velike, s prljavim noktima, a brada
i brkovi nenjegovani. Razodjenula sam ga do pojasa kako bih provjerila ra-
spored mrtvačkih pjega, odnosno područja slijevanja krvi zbog gravitacije
nakon smrti. Lice i prsa bili su crvenkastoljubičasti, s blijedim dijelovima
na mjestima gdje mu je tijelo bilo pritisnuto o pod. Nisam vidjela naznake
da je tijelo pomaknuto nakon smrti. Bio je pogoden jedanput, u prsa i to
iz velike blizine, možda iz Remingtonove sačmarice, dvocijevke, koja je
ležala pokraj njegove lijeve ruke.
Sačma se nije raspršila u velikom promjeru, a na sredini prsa je ostavila
veliku ranu nazubljenih rubova. Na odjeći i koži bilo je tragova bijelog
plastičnog punjenja iz sačmarice, pa ni to nije ukazivalo na kontaktnu
ranu. Izmjerivši pušku i njegove ruke, nisam shvaćala kako bi mogao
uopće dosegnuti obarač. Nisam vidjela ništa što bi ukazivalo na to da
se poslužio nekim drugim predmetom kako bi mu to pošlo za rukom.
Pretraživši mu džepove, nisam pronašla nikakav novčanik, ni identifikaci-
jsku ispravu, samo Buckov nož80
– Frank, sjedni na telefon. Idemo ovo spremiti za pokret što je moguće
prije, obratio se jednom od znanstvenika. Pukovnik će morati surađivati
s Ratnim zrakoplovstvom kako bi nam osigurao prijevoz. Morat će nam
ovamo odmah nešto . Oštrica mu je bila izvijena i izgrebena. Nisam se
više zadržavala unutra, već sam izašla van gdje sam zatekla pripadnike
ekipe USAMRIID-a koji su bili nemirni poput ljudi na aerodromu koji
se boje bilo kamo otići da ne bi propustili svoj let. Buljili su u mene dok
sam se spuštala stubama, a Marino je stajao u pozadini. Gotovo je bio
sakriven drvećem, narančastih ruku prekriženih na prsima, s čuvarom
pokraj sebe. – Ovo je posve kontaminirano mjesto zločina; objavila sam.
Imamo mrtvog odraslog bijelca bez identifikacijskih isprava. Trebam
nekoga tko će mi pomoći izvući tijelo van. Treba ga izolirati. Pogledala
 Izložena pošasti 221

sam kapetana. – Tijelo ide s nama, reče on. Kimnula sam. Vaši momci
mogu napraviti obdukciju i možda pozvati nekoga iz baltimorskog ureda
sudskog patologa kao svjedoka. Kućica je problem za sebe. Moramo je
odvesti negdje na sigurno gdje ćemo je moći na miru obraditi. Doka-
zni materijal treba skupiti i dekontaminirati. A to, iskreno govoreći, više
nije moja domena. Ako vi nemate izolacijsku jedinicu koja može primiti
nešto ovako veliko, predlažem da je otpremimo u Utah. – U Dugway? reče
on sumnjičavo. – Da, rekla sam. Možda nam tu može pomoći pukovnik
Fujitsubo. Dugway Proving Ground bila je glavna streljana i najvažnije
mjesto američke vojske za ispitivanje kemijske i biološke obrane. Za ra-
zliku od USAMRIID-a, koji se nalazio u srcu urbane Amerike, Dugway
je posjedovao golema prostranstva pustinje Great Salt Lake za ispitivanje
lasera, bombi na navodenje, dimnih zavjesa i raznih osvjetljenja. Stoviše,
posjedovao je jedinu komoru za testiranje u Sjedinjenim Državama koja
je bila dovoljno velika za obradu veličine borbenog tenka. Kapetan je neko
vrijeme razmišljao, šarajući pogledom između mene i kamp-kućice, da bi
se naposljetku odlučio i razradio plan dj elovanj a.
80 Buck je proizvodač lovačkih i izvidačkih noževa.

poslati, jer ne želim da nam ovo ostane tu cijelu noć. A trebat će nam i
nekakav kamionet. – Toga bi se ovdje trebalo dat’ nabavit’, kad oni razvoze
tolike plodove mora, reče Marino. Za to ću se ja pobrinut’. – Sjajno, nas-
tavi kapetan. Neka mi netko donese tri vreće za tijela i izolator. Zatim se
obrati meni: Kladim se da vam treba pomoć. – Bez daljnjega, rekla sam, pa
smo se oboje zaputili prema kamp-kućici. Otvorila sam svijena aluminijs-
ka vrata, pa Clark zakorači unutra za mnom. Nismo se zadržavali, već smo
se zaputili ravno prema stražnjem dijelu. Po njegovim očima znala sam
da nikada nije vidio ništa slična, ali s kapuljačom i filtrom zraka na sebi,
barem nije morao udisati vonj raspadajućeg ljudskog mesa. On klekne
pored jednog kraja tijela, a ja pored drugog. Tijelo je bilo teško, a prostor
nemoguće tijesan. – Je li ovdje vruće ili si ja to utvaram? reče on glasno
dok smo se borili s udovima kao od gume. – Netko je stavio grijanje na
maksimum. Već mi je sada ponestajalo daha. Kako bi se ubrzala virusna
kontaminacija i raspadanje tkiva. To je prilično raširen način uništavanja
dokaza na mjestu zločina. Dobro je. Hajdemo ga zakopčati. Bit će mu
malo tijesno, ali mislim da ćemo uspjeti. Stali smo ga oblačiti u drugu
vreću, a ruke i odijela sada su nam već bili skliski od krvi. Trebalo nam
222 Patricia Cornwel

je gotovo trideset minuta da strpamo tijelo u izolator, a meni su mišići

podrhtavali dok smo ga iznosili van. Srce mi je divljački udaralo i s mene
je curio znoj. Kad smo izašli, temeljito su nas isprali kemijskom otopi-
nom, kao i izolator koji je kamionom prenesen natrag u Crisfield. Ekipa
je počela raditi na kamp-kućici.
Cijelu kućicu, osim kotača, trebalo je zamotati u teški, plavi plastični
pokrov, koji je u sebi imao ugrađen dodatni sloj s filtrom za zrak. S velikim
sam olakšanjem skinula sa sebe svoje plavo odijelo, pa sam se povukla u
toplu, dobro osvijetljenu čuvarevu postaju gdje sam izribala ruke i lice.
Zivci su mi bili napeti i bila bih dala sve na svijetu da se mogu zavući u
krevet, stresti nekoliko doza Nyquila81
81 Sirup koji ublaiava simptome prehlade tijekom noći. i zaspati. – Ej,

šta nije ovo frka? reče Marino kad je ušao u prostoriju zajedno s naletom
hladnog zraka. – Molim te, zatvori vrata, rekla sam drhtureći. – Šta te
muči? Sjeo je na stolicu na suprotnom dijelu sobe. Život. – Ne mogu vje-
rovat’ da si tu ovako bolesna. Mislim da si skroz pošašavila. – Hvala ti na
riječima utjehe, rekla sam. – E, pa vidiš, ovo ni meni nije baš neki izletić.
Zapeo sam tu, imam gomilu ljudi s kojima moram razgovarat’, a bez kol-
ica. Izgledao je iscrpljeno. – Što namjeravaš učiniti? – Pronać’ nešto. Priča
se da su Lucy i Janet u blizini i da imaju auto:’ – Gdje? Počela sam ustajati.
– Ne uzbuduj se. Vani su, pokušavaju nać’ nekoga s kim mogu razgovarat’,
k’o šta i ja moram napravit’. Bože, moram zapalit’. Proš’o je gotovo cijeli
dan. – Ne tu. Pokazala sam mu prstom na znak koji je zabranjivao pušenje.
– Ljudi umiru od velikih boginja, a ti me daviš s pušenjem. Izvadila sam
kutijicu Motrina i popila tri bez vode. – Dobro, šta će sad napravit’ svi ovi
svemirci vani? upitao me. Neki će ostati ovdje, nastojeći ustanoviti tko je
sve mogao biti izložen virusu, bilo na Tangieru, bilo na području kampa.
Radit će u smjenama s ostalim članovima ekipe. Mislim da ćeš i ti biti u
dodiru s njima, za slučaj da naletiš na nekoga tko je možda bio izložen
zarazi.
– Šta? Ja bi kao treb’o hodat’ okolo u onom narančastom odijelu cijeli
tjedan? Zijevnuo je i istegnuo vratne kralješke. Čovječe, to odijelo je gro-
zno. Vruće ti je za umrijet’ osim u kapuljači. Zapravo je bio ponosan što je
imao na sebi jedno takvo odijelo.
– Ne, nećeš nositi plastično odijelo, rekla sam.
 Izložena pošasti 223

– A šta ako ustanovim da je ne’ko s kim razgovaram bio izložen vi-

rusu?
– Samo ga nemoj ljubiti.
–Meni to nije smiješno. Buljio je u mene. Sve je, samo nije smiješno.
– Šta je s onim mrtvim tipom? Šta će ga kremirat’ i ako ne znamo ko
je?
– Obavit će obdukciju ujutro, rekla sam. Pretpostavljam da će sačuvati
tijelo što je dulje moguće.
– Sve je ovo jednostavno čudno:’ Marino rukama protrlja lice. I ti si,
kažeš, unutra vidjela kompjuter?
– Da, prijenosni. Ali bez pisača ili skenera. Imam osjećaj da je ovo
nečije skrovište. Da su pisač i skener kod kuće.
– A telefon?
Zamislila sam se na trenutak. Ne sjećam se da sam ga vidjela. Hm,
postoji telefonska žica od kamp-kućice do razvodne kutije.
Vidjet ćemo šta možemo saznat’ o tome, na primjer, na čije ime glasi
priključak. A reć’ ću i Wesleyju šta se događa.
– Ako je koristio telefon samo za spajanje na AOL, reče Lucy ušavši
u prostoriju i zatvorivši za sobom vrata, neće postojati nikakav priključak,
ni račun. Jedini će račun biti onaj na AOL-u, a taj i dalje vodi do Perleyja,
onog tipa kome su ukrali broj kartice.
Izgledala je napeta, ali i malo neuredna u trapericama i kožnoj jakni.
Sjela je do mene i zagledala mi se u bjeloočnice, da bi mi zatim opipala
žlijezde na vratu.
– Isplazi jezik, rekla je ozbiljno.
– Prestani! Odgurnula sam je od sebe kašljući i smijući se u isto vrij
eme.
– Kako se osjećaš?
– Bolje. Gdje je Janet? rekla sam.
– Razgovara. Negdje vani. Kakav je kompjuter imao unutra? Nisam
imala vremena proučavati ga, odgovorila sam. Nisam primijetila nikakve
pojedinosti.
– Je li bio uključen?
224 Patricia Cornwel

– Ne znam. Nisam provjeravala.

– Moram ući u njega.
– Što sad želiš učiniti? upitala sam, gledajući je u oči. Mislim da moram
poći s tobom.
– Šta misliš da će ti to oni dat’? upita Marino.
– Tko su, do vraga, oni?
– Oni dripci za koje radiš, odgovori on.
– Dodijelili su mi ovaj slučaj. Očekuju da ga riješim.
Pogled joj nije prestajao šarati između prozora i vrata. To je kod Lucy
već bila profesionalna deformacija i znala sam da će je na kraju čuvanje
zakona posve svladati. U futroli ispod jakne nosila je devet-milimetarski
Sig Sauer s rezervnim magazinima. U džepu je vjerojatno imala boksere.
Ukočila se kad su se vrata otvorila i kad je unutra ušao neki novi čuvar,
kose još mokre od tuširanja. Pogled mu je bio nervozan i uzbuden.
– Mogu li vam pomoći? upitao je svlačeći kaput. Aha, reče Marino
ustajući. Kakav auto imaš?
14
Kad smo stigli, čekao nas je teretnjak na čijem je stražnjem, ravnom
dijelu počivala kamp-kućica umotana u svoj plavi plastični plašt koji je
pod zvijezdama i mjesečinom sjajio jezovitim prozirnim sjajem. Kućica je
još bila zakvačena za kamionet. Upravo smo parkirali auto na blatnjavoj
cesti uz rub širokog polja, kad nam je nad glavama preletio golem avi-
on, glasniji od običnog mlažnjaka. – Šta je, dovraga, to? uzvikne Marino
otvarajući vrata čuvareva Jeepa. –Mislim da je to naš prijevoz do Utaha,
oglasi se Lucy sa stražnjeg sjedišta gdje smo nas dvije sjedile.
Čuvar je u nevjerici zurio prema nebu kroz vjetrobran svog automobila,
kao da je došao kraj svijeta. Jebote. O, moj Bože. Invazija! Najprije je sletio
Hamvi82
82 Višenamjensko vozilo na kotačima velike mobilnosti; u originalu:

HMMWV – High Mobility Multipurpose Wheeled Vehicle. , umotan u

valovitu ljepenku, s podlogom od teškog drveta. Zvuk koji je odjeknuo u
trenutku kad se prizemljio na utabanu, suhu travu podsjećao je na pravu
eksploziju, a zatim su ga padobrani puni vjetra stali vući tlom. Nakon
toga zeleni je najlon što je obavijao to vozilo s gomilom kotača omlita-
 Izložena pošasti 225

vio, a na nebu je procvjetalo još nekoliko ruksaka kako su se novi paketi

spuštali prema zemlji gdje bi se zakotrljali i zatim umirili. Uslijedili su
padobranci, mijenjajući smjer dva ili tri puta prije no što bi se okretno
prizemljili na noge i potrčali da bi izbjegli vlastite padobrane. Zatim su
stali skupljati valovite najlone, dok je zvuk njihova C-17 jenjavao negdje s
druge strane mjeseca. Ekipa Ratnog zrakoplovstva za kontrolu borbenih
situacija iz Charlestona, država Južna Karolina, stigla je točno u trinaest
minuta poslije ponoći. Sjedili smo u Jeepu i fascinirano promatrali dok su
pripadnici te jedinice stali pomno proučavati tvrdoću tla, jer ono što je tre-
balo biti spušteno iz zraka bilo je dovoljno teško da uništi prosječnu aero-
dromsku pistu prekrivenu asfaltom. Uzete su mjere, napravljene procjene,
pa je ekipa zrakoplovaca izvadila šesnaest žutih svjetala za slijetanje ko-
jima se upravljalo daljinskim upravljačima, a jedna je žena odjevena u
maskirnu odoru raspakirala Hamvi, upalila njegov glasan dizelski motor,
te ga maknula s drvenog postolja, kako ne bi smetao operaciji. – Moram
nać’ neku gajbu gdje mogu spavat’, reče Marino zagledan u prizor pred
sobom. Kako, dovraga, mogu spustit’ neki glomazan vojni avion na ovako
malo polje? – Ja ti mogu ispričati dio toga, reče Lucy kojoj nikada nije
nedostajalo tehničkih objašnjenja. Navodno je C-17 napravljen tako da
može sletjeti s teretom na neobično malene piste bez uporabne dozvole,
kao što je ova. Ili u suho korito jezera. U Koreji, slijetali su čak i na au-
tocestu. – Evo, počelo je, reče Marino svojim uobičajenim sarkastičnim
tonom. – Jedini avion osim C-17 koji bi se mogao ugurati na ovako mali
prostor jest C-130, nastavi ona. A C-17 može voziti i unatrag, zar to nije
super? – Nema šanse da jedan teretni avion može sveto, reče Marino. E,
ova beba to može, reče Lucy, kao da ga želi usvojiti. Marino se stane oba-
zirati oko sebe. Tako sam gladan da bi’ mog’o pojest’ automobilsku gumu,
a cijelu bi’ plaću dao za pivo. Spustit ću si lijepo prozor i zapalit’ cigaretu.
Osjetila sam da čuvara ne oduševljava pomisao na pušenje u njegovu do-
bro održavanom Jeepu, ali mu je Marino ulijevao previše strahopoštovanja
da bi bilo što rekao.
– Marino, hajdemo van, rekla sam. Dobro će nam doći svježi zrak.
Izašli smo van, pa je Marino zapalio Marlboro, uvlačeći dimove kao
da siše majčino mlijeko. Članovi USAMRIID-a zaduženi za kamion i
njegov zastrašujući teret još su na sebi imali zaštitna odijela i držali su se
po strani. Stajali su na izbrazdanoj neasfaltiranoj cesti promatrajući zra-
226 Patricia Cornwel

koplovce kako pripremaju veliku površinu ravne zemlje koja bi u toplijim

mjesecima mogla poslužiti kao nogometno igralište.
Bilo je gotovo dva sata ujutro kad se iz tame prikrao taman neobilježeni
Plymouth. Lucy je istoga trena otrčala do njega. Gledala sam je kako kroz
otvoren prozor razgovara s Janet. Zatim se auto odvezao.
– Evo me, reče Lucy tiho dotaknuvši mi ruku.
– Je li sve u redu? upitala sam, znajući da je život koji njih dvije vode
zacijelo vrlo težak.
– Za sada je sve pod kontrolom, reče ona.
– Nula-nula-sedam, baš lijepo od tebe šta si sada tu i pomažeš nam,
reče Marino Lucy, uvlačeći dimove cigarete kao da mu je zadnja.
– Znaš li ti da je nepokazivanje dužnog poštovanja prema federalnom
agentu savezni prijestup? reče ona. Pogotovo prema manjinama talijan-
skog porijekla.
– Nego šta da se nadam da si manjina. Ne bi’volio da u blizini ima još
takvih k’o šta si ti. Otresao je pepeo, a u daljini smo začuli zvuk aviona.
– Janet će ostati ovdje, reče mu Lucy. Što znači da ćete vas dvoje zajed-
no raditi na ovom slučaju. Nema pušenja u autu, a budeš li joj dosađivao,
mrtav si.
– Pst, umirila sam ih oboje.
Mlažnjak se uz veliku buku vratio sa sjevera, a mi smo ga u tišini
promatrali, zureći u nebo, kad su se odjednom upalila svjetla. Tvorila su
užarenu točkastu crtu dijeleći je u tri dijela: zeleni, za dolazni dio piste,
bijeli za sigurnu zonu i crveni koji je upozoravao pilota da se bliži kraju.
Pomislila sam kako bi se bizarnim sve ovo učinilo nekome tko bi se na
nesreću mogao zateći u blizini u trenutku slijetanja aviona. Sad sam već
vidjela njegov tamni obris i treperava svjetla na krilima kad se spustio na
manju visinu, pa je buka koja nas je okruživala postala nesnosna. Kotači za
slijetanje su se rasklopili, a iz otvora gdje su do tada bili zatvoreni prosula
se po tlu smaragdnozelena svjetlost, dok je C-17 jurio ravno prema nama.
Ukočeno sam stajala preplavljena dojmom da ću biti svjedokom suda-
ra, da će taj čudovišni sivi stroj s okomitim završecima krila i zdepastim
trupom zaorati polje na kojem smo stajali. Kad je preletio točno iznad
naših glava, zvučalo je kao da nas je pregazio tornado, pa smo zabili prste
 Izložena pošasti 227

u uši kad su njegovi golemi kotači dotakli tlo. Trava je zalelujala, prašina
se podigla, a zrakom su počeli letjeti i veći komadi tla izrovani velikim
kotačima aviona i njegovim trima stotinama tona aluminija i čelika. Kril-
ca su stajala uspravno, motori su se okretali unatrag, a mlažnjak se uz
prodorno vrištanje zaustavio na kraju polja, nedovoljno dugog za utak-
micu američkog nogometa.
Piloti su sada uz veliku buku stali voziti unatrag travnatom podlogom,
ponovno prema nama, kako bi ispred aviona ostalo dovoljno prostora za
polijetanje. Kad se repom približio rubu makadamske ceste, C-17 se za-
ustavio, ispušnih cijevi okrenutih u zrak iznad naših glava. Stražnji se dio
otvorio poput ralja morskoga psa, da bi se iznutra spustio metalni prolaz.
Prostor s teretom bio je posve otvoren i sjajan od uglačanog metala.
Neko smo vrijeme promatrali rad nadglednika istovara i njegove
posade. Bili su odjenuli opremu za vođenje kemijskog rata: tamne
kapuljače i crne rukavice, pa su izgledali prilično zastrašujuće, pogotovo
noću. Na brzinu su iskrcali kamionet i kamp-
kućicu s većeg kamiona, razdvojili ih, te je Hamvi odvukao kućicu u
unutrašnjost aviona. – Idemo, reče Lucy povlačeći me za ruku. Ne želimo
propustiti prijevoz. Zaputile smo se poljanom prema avionu, a ja nisam
mogla pojmiti količinu energije i buku koje su kolale tim C-17 kad smo
se stale uspinjati automatiziranom rampom, zaobilazeći valjke i prstenove
ugradene u ravan metalni pod i kilometre žica i instalacija koje smo vi-
djele iznad glave. Činilo se da u avion može stati nekoliko helikoptera, au-
tobusa Crvenog križa i tenkova, a vidjele smo i barem pedesetak sjedišta
smještenih uz unutrašnju stijenku trupa. No večeras je posada bila malena,
samo nadglednik istovara i padobranci, te prva poručnica, Laurelova koja
je, pretpostavljala sam, bila dodijeljena nama. Bila je to privlačna mla-
da žena kratke tamne kose, koja se rukovala s nama smiješeći se poput
dražesne domaćice. – Dobra je vijest da nećete sjediti tu dolje, rekla je.
Bit ćemo gore, s pilotima. A što je još bolje, imam nešto kave. – To bi bilo
prekrasno, rekla sam osluškujući zveckanje metala dok je posada lancima
i mrežama pričvršćivala kamp-kućicu i Hamvi za pod.
Na stubama što su vodile iz prostora za teret bilo je ispisano ime avio-
na koje je u ovom slučaju vrlo prikladno glasilo: Heavy metal83
228 Patricia Cornwel

U prijevodu: teški metal. . Pilotska je kabina bila golema, s elek-

83

tronskim sustavom za kontrolu leta i transparentnim prikazima kakve su

koristili piloti borbenih letjelica. Avionom se upravljalo polugama nalik
na mjenjač automobila, a ne rašljastim upravljačima, a instrumenti su
djelovali posve zastrašujuće. Smjestila sam se na sjedište koje se moglo
okretati, iza dva pilota u zelenim kombinezonima, pretjerano zauzetih a
da bi nam posvetili imalo pažnje. – Imate setove sa slušalicama i mikro-
fonima, tako da možete razgovarati, ali molim vas, nemojte govoriti u isto
vrijeme kad i piloti, rekla nam je Laurelova. Ne morate ih staviti na glavu,
ali ovdje je prilično bučno. Zakopčavala sam svoj sigurnosni pojas s pet
hvatišta primijetivši da pokraj svakog sjedišta visi maska za kisik. – Ja ću
biti dolje i dolazit ću vas posjetiti s vremena na vrijeme, nastavi poručnica.
Do Utaha nam treba nekih tri sata, a slijetanje ne bi smjelo biti pretjerano
naglo. Oni tamo imaju pistu dovoljnu za šatl, tako barem kažu. Ali znate
kako se vojska voli hvaliti. Zatim se zaputila natrag dolje, a piloti su stali
razgovarati u žargonu i kodovima koji meni nisu ništa značili. Počeli smo
uzlijetati samo nevjerojatnih trideset minuta nakon što je avion sletio. –
Sada idemo na pistu, reče jedan od pilota. Teret? Pretpostavila sam da
se obraća nadgledniku utovara i istovara na donjoj platformi. Je li sve na
mjestu? – Da, gospodine, odjekne mi glas u slušalicama. Imamo sve što
smo morali uzeti? – Da. – U redu. Počinjemo rulati. Avion sune napri-
jed poskakujući poljem sve većom i većom snagom. Bilo je to polijetanje
različito od svih ostalih koje sam u životu iskusila. Rikao je jureći brzinom
većom od stotinu i šezdeset kilometara na sat, da bi se zatim uzdigao u
zrak pod tako oštrim kutem da sam se ledima posve prilijepila uz naslon
sjedišta. Iznenada su se zvijezde prosule nebom, a svjetla Marylanda ostala
su iza nas poput treperave mrežice.
– Krećemo se brzinom od oko dvije stotine čvorova, reče pilot. Za-
povjedno mjesto letjelice 30601. Podigni krilca. Izvrši.
Bacila sam pogled na Lucy koja je sjedila iza kopilota pokušavajući
vidjeti što ovaj radi, pomno osluškujući svaku izgovorenu riječ i vjerojatno
je bilježeći u pamćenje. Laurelova se vratila sa šalicama kave, ali nije bilo
toga što bi me održalo budnom. Utonula sam u san na visini od deset i pol
tisuća metara, dok je mlažnjak letio prema zapadu brzinom od devetsto
šezdeset kilometara na sat. Probudila sam se u trenutku kad se javila kon-
trola leta sa zemlje.
 Izložena pošasti 229

Nalazili smo se iznad Salt Lake Cityja i spuštali smo se prema tlu, a da
se Lucy pitalo, nikada ne bismo sletjeli, toliko je bila zaokupljena razgovo-
rom u kabini. Vidjela je da su mi oči otvorene, ali nije se dala smesti.
Iznova sam zaključila kako nikada u životu nisam srela nikoga poput nje.
Njezina je znatiželja bila nezasitna kad se radilo 0 bilo čemu što se može
sastaviti, rastaviti i programirati. Općenito govoreći, zanimalo ju je sve
što je mogla tako urediti da izvršava njezine naredbe. Ljudi su valjda bili
jedino što nikako nije mogla razumjeti.
Kontrola leta u Cloveru predala nas je kontroli leta u Dugway Rangeu,
da bismo zatim počeli dobivati upute za slijetanje. Usprkos svemu što nam
je rečeno o duljini piste, imala sam osjećaj da ćemo izletjeti iz sjedišta jer je
mlažnjak jurio asfaltom koji je treptao tisućama svjetala, a zrak uz strašnu
riku udarao o podignuta krilca za kočenje. Zaustavili smo se tako naglo da
nisam razumjela kako je to moguće, s obzirom na zakone fizike, pa sam se
zapitala nisu li dva pilota upravo izvela nekakvu vježbu.
– Evo nas, uzvikne jedan od njih veselo.
15
Dugway je bio veličine rhode islanda, a u samoj bazi živjelo je oko
dvije tisuće ljudi. No, kad smo se toga jutra iskrcali u pet i trideset ujutro,
nismo vidjeli ništa od toga. Laurelova nas je predala nekom vojniku, koji
nas je potrpao u kamion i odvezao nas na mjesto gdje smo se mogle malo
osvježiti. Za spavanje nije bilo vremena. Kasnije istoga dana avion je tre-
bao poletjeti, a mi smo morale biti na njemu.
Lucy i ja prijavile smo se u Antelope Inn, preko puta Društvenog
kluba. Dobile smo dvokrevetnu sobu na prvom katu, namještenu laganim
hrastovim namještajem i s tepisonom na podu, sve u nijansama plavog. Iz
nje se, preko prostranog travnjaka pružao pogled na vojarnu iza koje su se
već nazirala svjetla blijede zore.
– Znaš, zapravo nema smisla tuširati se kad ćemo morati odjenuti
istu ovu prljavu odjeću, reče Lucy rastežući se na svom krevetu. Posve si
u pravu, složila sam se izuvajući cipele. Hoće li ti smetati ako ugasim ovu
svjetiljku?
– Voljela bih da je ugasiš.
230 Patricia Cornwel

Soba je utonula u mrak, a ja sam se odjednom osjetila blesavo. Ovo

nalikuje na zabavu u pidžamama.
– Da, iz najgorih noćnih mora.
– Sjećaš se kad si kao mala dolazila k meni? upitala sam. Ponekad
smo znale ostati budne pola noći. Nikada nisi htjela na spavanje, uvijek si
željela da ti pročitam još jednu priču. Potpuno si me iscrpljivala.
– Ja se toga sjećam obrnuto. Ja sam željela spavati, a ti me nisi htjela
ostaviti na miru.
– Neistina.
– Jer si bila luda za mnom.
– Ni u ludilu. Jedva sam podnosila da budem s tobom u istoj prostoriji,
rekla sam. Ali bilo mi te žao i htjela sam biti fina.
Mrakom poleti jastuk i udari me u glavu. Bacila sam ga natrag. Zatim
Lucy skoči sa svog kreveta na moj, no kad se jednom tamo našla, nije
znala što dalje; više nije imala deset godina, a ja nisam bila Janet. Ustala je
i vratila se u svoj krevet, glasno namještajući jastuke iza sebe.
– Zvučiš kao da ti je mnogo bolje, rekla je. Bolje mi jest, ali ne mnogo.
Preživjet ću.
– Teta Kay, što ćeš učiniti u vezi s Bentonom? Izgleda da više i ne
razmišljaš o njemu.
– O, razmišljam, razmišljam, odgovorila sam. Ali u zadnje su vrijeme
stvari malo izmakle kontroli, najblaže rečeno.
– To je uvijek svačiji izgovor. Ja to najbolje znam. Slušam ga cijeli život
od majke.
– Ali ne i od mene, rekla sam.
– U tome i jest stvar. Što ćeš učiniti u vezi s njim? Mogla bi se udati.
I sama pomisao na to iznova me ispunila nelagodom. Sumnjam da bih
to mogla, Lucy.
– Zašto ne?
–Možda imam previše svojih mušica, možda sam zaglavila na
tračnicama s kojih ne mogu sići. To bi od mene tražilo previše.
– Ali i ti moraš imati svoj život.
 Izložena pošasti 231

– Ja imam osjećaj da ga i imam, rekla sam. Ali on možda nije onakav

kakav većina ljudi misli da bi morao biti.
– Oduvijek si ti meni davala savjete, reče ona. Možda je sada na mene
red. I ne mislim da bi se trebala udati.
– Zašto? Bila sam više znatiželjna no iznenađena.
–Mislim da ti nikada zapravo nisi pokopala Marka. I ne bi se trebala
udavati sve dok to ne učiniš. Jer do tada nećeš cijelim bićem sudjelovati u
tome, znaš na što mislim?
Osjećala sam neku tugu u sebi i bilo mi je drago što me Lucy ne može
vidjeti u mraku. Prvi put u životu razgovarala sam s njom kao s prijatelji-
com u koju imam puno povjerenje.
– Još uvijek ga nisam preboljela i vjerojatno nikada i neću, rekla sam.
On mi je bio prva ljubav.
– Znam sve o tome, nastavi moja nećakinja. Brinem se da, ako se nešto
dogodi, ni za mene neće nikada postojati nitko drugi. A ne želim provesti
ostatak života nemajući ovo što sada imam. Nemajući nikoga s kim možeš
razgovarati, nikoga kome je stalo i tko je dobar prema tebi. Oklijevala je,
a ono što je zatim izrekla bilo je puno gorčine. Nekoga tko neće postati
ljubomoran i iskoristiti te.
– Lucy, rekla sam, Ring više nikada u svom životu neće nositi polici-
jsku značku, ali samo ti sama možeš Carrie oduzeti moć koju ima nad
tobom.
– Nema ona nikakvu moć nada mnom, zaiskri Lucyna eksplozivna
narav.
– Naravno da ima. A ja to mogu i razumjeti. Jer i sama sam bijesna na
nju.
Lucy na trenutak zašuti, da bi zatim progovorila pomirljivijim tonom:
Teta Kay, što će biti sa mnom?
– Ne znam, Lucy, rekla sam. Nemam odgovore na tvoja pitanja. Ali
obećavam da ću biti uz tebe na svakom daljnjem koraku. Taj vijugavi put
koji nas je doveo do
Carrie naposljetku nas je iznova usmjerio natrag do Lucyne majke
koja je, naravno, bila moja sestra. Lutala sam brdima i dolinama svojih
godina odrastanja, te sam iskreno prepričala Lucy svoj brak s njezinim
232 Patricia Cornwel

bivšim ujakom Tonyjem. Rekla sam joj kakav je to osjećaj imati moje
godine i znati da vjerojatno nikada neću imati djecu. Sada se već danilo
i trebalo je započeti novi dan. Vozač zapovjednika baze u devet nas je
čekao u predvorju. Bio je to neki mladi vojnik koji jedva da se morao
brijati. – Imamo još jednog čovjeka koji je stigao odmah nakon vas, reče
vojnik, stavljajući na nos Ray-Ban naočale. Iz washingtonskog FBI-a.
Činilo se da ga se to vrlo dojmilo, a bilo je očito da ne zna što Lucy radi
u životu. Izraz na njezinu licu nije se promijenio kad sam ga upitala: Što
radi za FBI? – Nekakav je znanstvenik ili nešto. Prilično je važan, reče,
pogledom odmjeravajući Lucy koja je izgledala sjajno čak i nakon prob-
djevene noći. Znanstvenik je bio Nick Gallwey, glavni u FBI-evu vodu za
intervenciju u slučajevima katastrofa, a istodobno forenzični znanstvenik
na zavidnu glasu. Poznavala sam ga već godinama, pa sam ga srdačno
zagrlila kad smo ušle u predvorje. Lucy mu je pružila ruku. – Drago mi
je, specijalna agentice Farinelli. I vjerujte mi, čuo sam mnogo o vama,
rekao joj je. Onda? Kay i ja ćemo obavljati prljave poslove dok se vi bu-
dete igrali na kompjuteru. – Da, gospodine, reče Lucy slatko. – Može li
se tu negdje nešto doručkovati? upita Galwey vojnika koji se sav zbunio i
iznenada postao sramežljiv. Vozili smo se u Suburbanu zapovjednika baze
pod nebom koje se protezalo do u nedogled. Pusti lanci zapadnih gorja
okruživali su nas u daljini, a oko nas se uzdizala flora pustinjske visoravni,
kadulja, borovi i jele zakržljali zbog nedostatka kiše. Najbliža prometnica
bila je udaljena šezdeset i pet kilometara od ovog Doma Mustanga, kako
se zvala baza, sa svojim bunkerima streljiva, oružjem iz Drugoga svjetskog
rata i golemim zaštićenim zračnim prostorom. Tlo je bilo bogato solju od
ostataka pradavnih voda, a vozeći se primijetili smo jednu antilopu i orla.
Gola cesta84
Skinule smo svoju odjeću i na sebe navukle laborantsku uniformu koja
je bila vojnički zelene boje, nakon koje su slijedila odijela s maskirnim
uzorkom i kapuljačama sa zaštitnim naočalama, uz koje su išle crne
gumene rukavice i čizme. Poput plavih odijela u CDC-u i USAMRIID-
u, i ova su bila spojena na crijeva za dovod zraka u komori koja je u ovom
slučaju bila od poda do stropa izrađena od , prikladna imena, vodila nas je
prema pogonima za testiranja koji su bili udaljeni nekih petnaest kilom-
etara od prostora na kojima se živjelo. Usput smo naišli na zalogajnicu
Ditto, pa smo se zaustavili dovoljno dugo da bismo popili kavu i pojeli
 Izložena pošasti 233

sendviče s jajima. Zatim smo nastavili prema pogonima za testiranja, na-

guranima u goleme moderne zgrade iza ograde čijim se rubom proteza-
la bodljikava žica.Posvuda je bilo znakova upozorenja koji su obećavali
da nezvani gosti nisu dobrodošli i da se na njih može pucati. Kodovi na
zgradama označavali su aktivnosti koje su se unutra odvijale, pa sam pre-
poznala simbole za iperit i ostale nervne otrove, kao i one za ebolu, hantu
i antraks. Zidovi su betonski, izvijestio nas je vojnik, i debeli šezdeset cen-
timetara, a hladnjaci u zgradama otporni su na eksplozije. Postupak ulaska
nije bio puno drugačiji od onih koje sam već bila iskusila. Čuvari su nas
proveli kroz postroj,enja za izoliranje toksina, pa smo se Lucy i ja otputile
u žensku svlačionicu, dok je Gallwey ušao u mušku.
84 U originalu: Stark Road.

nehrdajućeg čelika. Radilo se o posve zatvorenom sustavu s dvostru-

kim filtrima ugljika, uz kojeg se zaražena vozila moglo bombardirati ke-
mijskim agensima i parama. Uvjeravali su nas kako ovdje možemo ra-
diti koliko god bude potrebno, a da nikoga ne izložimo riziku. Čak je
postojala mogućnost da se određeni dokazni materijal dekontaminira i
na taj način spasi. No, teško je bilo reći. Nitko od nas nikada ranije nije
radio na slučaju poput ovoga. Počeli smo otvorivši vrata kamp-kućice i
namjestivši svjetla tako da su prodirala unutra. Bilo je neobično kretati
se komorom, budući da se čelični pod glasno svijao pod našim nogama,
poput oštrice pile. Iznad nas, u staklom zaštićenoj kontrolnoj sobi, sjedili
su vojni znanstvenici, pomno prateći sve što radimo. I ovaj sam put prva
ušla unutra jer sam željela temeljito pregledati mjesto zločina. Gallwey
je stao fotografirati tragove obijanja na vratima i prašiti ih radi uzimanja
otisaka, a ja sam se popela unutra i stala se ogledavati oko sebe, kao da
nikada ranije nisam bila tamo. Mali prostor za život u kojem bi se inače
nalazili kauč i stol bio je ispražnjen i pretvoren u laboratorij s modernom
opremom koja nije bila nova, ali ni jeftina.
Kunić je još bio živ, pa sam ga nahranila i položila njegov kavez na
radnu plohu pažljivo izrađenu od šperploče i obojenu u crno. Ispod nje
nalazio se hladnjak, a unutra sam pronašla Yero stanice85 i stanice plućnog
vezivnog tkiva ljudskih embrija. Radilo se o kulturama tkiva koje se obično
koriste za poticanje rasta raznih virusa variole, baš kao što se umjetno
gnojivo koristi za poticanje rasta odredenih biljaka. Kako bi održavao te
kulture, ovaj ludi uzgajivač, vlasnik pokretnog laboratorija, imao je dobru
234 Patricia Cornwel

zalihu Eagleova minimalnog esencijalnog medija, dopunjenu deset-post-

otnim serumom fetusa teleta86
Držao je virus u zamrzivaču s tekućim dušikom, koji nije morao
uključiti u struju, već iznova napuniti svakih nekoliko mjeseci. Zamrzivač
je izgledao poput trideset pet litarske termosice od nehrdajućeg čelika, a
kad sam odvinula poklopac, izvadila sam iznutra sedam cjevčica za čuvanje
tkiva na niskim temperaturama koje su bile tako stare da su umjesto od
plastike bile izrađene od stakla. Kodovi koji su imali zadaću otkriti mi o
kojoj se bolesti radi bili su mi posve nepoznati, ali pronašla sam datum iz
1978. i kratice za Birmingham, Engleska uredno ispisane crnom kemijs-
kom, i to malim slovima. Vratila sam cjevčice živućeg zamrznutog užasa
u njihovo ledeno gnijezdo, pa sam još malo prošvrljala uokolo, pronašavši
dvadeset reklamnih bočica Vita raspršivača za lice, te tuberkulinske šprice.
Zajedno s kunićem ovo mi je govorilo da je deadoc činio više od običnog
održavanja na životu svog virusa. U trenutku kad je tragedija izbila, on ga
je još uvijek razmnožavao.
87

Sjetila sam se još iz studentskih dana, i kasnije kad sam učila za pa-
tologa, da se stanice, kad se želi razmnožavati virus, moraju hraniti. To
se radi uz pomoć ružičastog medija za pospješivanje kulture virusa, koji
se pipetom mora isisati iz bočice svakih kojima je ubojica, nesumnjivo,
ušpricao bolest u bočice raspršivača. Bilo je tu, naravno, pipeta i gumen-
ih pumpica, petrijevih zdjelica i staklenih bočica s čepovima na vijak u
kojima je virus zapravo rastao. Medij u njima bio je ružičaste boje. Da
je počeo poprimati blijedožutu nijansu, značilo bi to da pH vrijednost
daje naslutiti prisutnost otpadnih tvari, odnosno kiselinu, što bi značilo
da stanice prepune virusa već neko vrijeme nisu okupane u svom mediju
bogatom hranjivim sastojcima.
85 Kultura stanica bubrega afričkog zelenog majmuna (Cercopithecus

aethiops). 86 Spomenuti medij i serum koriste se za pospješivanje rasta i

razmnožavanja odredenih kultura stanica. 87 Šprice s tankom iglom.
nekoliko dana, kad hranjive sastojke zamijeni otpadna tvar. Činjenica
da je medij još bio ružičast značila je da je ovo učinjeno nedavno, ba-
rem unutar posljednja četiri dana. Deadoc je bio besprijekorno pedantan.
Uzgajao je smrt s ljubavlju i brigom. Pa ipak, na podu su ležale dvije raz-
bijene bočice, koje su možda tamo završile zbog neopreznog skakutanja
 Izložena pošasti 235

zaraženog zeca koji se nekako iskrao iz kaveza. Ono što sam osjećala na
ovom mjestu zločina nije bilo samoubojstvo, već nepredviđena katastrofa
zbog koje je deadoc bio prisiljen pobjeći.
Koračajući posve polako, još sam malo lunjala uokolo, kroz kuhinju
gdje su posuda i vilica, jedini kuhinjski predmeti u prostoriji, bili ured-
no složeni na spužvastu krpu za posuđe pokraj sudopera kako bi se oci-
jedili nakon pranja. Na policama ormara stajali su posloženi jednostavni
začini, kutije pahuljica i riže, te limenke juhe od povrća. U hladnjaku sam
pronašla obrano mlijeko, sok od jabuke, nešto crvenog luka i mrkvu, ali
ne i meso. Zatvorila sam vrata, postajući sve zbunjenija. Tko je on? I što
je radio u ovoj kamp-kućici iz dana u dan, osim što je izradivao virusne
bombe? Je li gledao televiziju? Je li čitao?
Stala sam tražiti odjeću, uzaludno otvarajući ladicu za ladicom. Ako je
ovaj čovjek ovdje provodio tako mnogo vremena, zašto nije imao ništa od
odjeće osim onoga što je imao na sebi? Zašto nigdje nije bilo fotografija i
drugih osobnih sitnica? I što je s knjigama, s katalozima za narudžbu kul-
tura stanica i tkiva, s referencijalnom literaturom o zaraznim bolestima? I,
što je bilo najčudnije, što se dogodilo s vozilom koje je kućicu dovuklo u
kamp? Tko se i kada odvezao u njemu?
U spavaćoj sam se sobi zadržala duže. Sag je bio crn od krvi čiji se trag
mogao pratiti i kroz ostale prostorije, jer smo njima vukli tijelo. Kad sam
zastala da promijenim četverosatnu bateriju, u nosu i ušima nisam mogla
osjetiti ništa do zraka koji je cirkulirao mojim odijelom. I ova je prosto-
rija, poput ostatka kućice, bila višenamjenska, pa sam povukIa prekrivač s
cvjetnim uzorkom otkrivši da su jastuk i plahte na jednoj strani zgužvani,
jer je na njima netko spavao. Pronašla sam jednu kratku sijedu vlas, te sam
je uhvatila pincetom i spremila, sjetivši se da je kosa mrtvoga čovjeka bila
duža i crna.
Slika morske obale na zidu bila je jeftina, pa sam je skinula kako bih
vidjela mogu li ustanoviti gdje je uramljena. Probala sam sjesti na dvosjed
koji se nalazio ispod prozora, s druge strane kreveta. Bio je prekriven
žarkozelenom plastikom, a na njemu je stajao jedan kaktus u loncu, vje-
rojatno jedino živo stvorenje u kamp-kućici, osim onoga u kavezu, inku-
batoru i zamrzivaču. Prstom sam opipala zemlju koja, ustanovila sam, nije
bila pretjerano suha. Zatim sam spustila biljku na pod i podigla sjedište
dvosjeda.
236 Patricia Cornwel

Sudeći prema paučini i prašini, već ga godinama nitko nije otvarao.

Pronašla sam jednu gumenu mačkicu, izblijedjeli plavi šešir i izgrizenu
lulu izradenu od klipa kukuruza. Nisam imala osjećaj da išta od toga pri-
pada čovjeku koji je sada živio u kamp-kućici, ni da je on te stvari uopće
primijetio. Pitala sam se nije li kućica možda polovna ili naslijeđena, pa
sam se spustila na koljena i dlanove i stala puzati uokolo sve dok nisam
pronašla čahuru i sabijač. I njih sam također zatvorila u vrećice za dokazni
materijal.
Lucy je upravo sjedala za prijenosni kompjuter kad sam se vratila u
laboratorij.
– Ekran je zaštićen lozinkom, rekla je u mikrofon koji se aktivirao na
govor.
– Nadala sam se da ćeš dobiti nešto teže, rekla sam.
Ona je već resetirala sustav i ulazila u DOS. Poznavajući je, znala sam
da će joj trebati samo nekoliko minuta za probijanje lozinke, jer sam je već
nekoliko puta vidjela na djelu.
– Kay, odjekne Gallweyev glas u mojoj kapuljači. Imam ovdje nešto
dobro.
Sišla sam niza stube, pazeći da mi se crijevo za dovod zraka ne bi
zaplelo. Gallwey se nalazio ispred kamp-kućice, čućeći pokraj onog dijela
vučne poluge s kojeg je bio izbrisan IBV. Uglačavši brusnim papirom
metal, sada je na njega kapao otopinu bakar-klorida i solne kiseline koja
je trebala izgristi izgrebeni metal i ponovno nam pokazati onaj duboko
utisnuti broj za koji je ubojica mislio da ga je uništio.
– Ljudi ne shvaćaju kako je teško riješiti se ovakvih stvari, njegov mi
je glas odzvanjao u ušima.
– Osim ako se ne radi o profesionalnim kradljivcima automobila; rekla
sam.
– No, tko god da je uradio ovo ovdje, nije baš uspio. Slikao je izgrebeno
mjesto. Mislim da ga imamo.
– Nadajmo se da je kamp-kućica registrirana, rekla sam. Tko zna?
Možda nam se posreći.
– Što je s otiscima prstiju?
 Izložena pošasti 237

Vrata i aluminij oko njih bili su zamrljani crnim prahom za uzimanje

otisaka.
– Ima nekih, ali tko zna čiji su, reče on ustajući i protežući leđa. Još
malo pa ću se baciti na unutrašnjost.
U meduvremenu, Lucy se bila bacila na kompjuter, ali ni ona, kao ni
ja, nije pronalazila ništa što bi nam moglo dati do znanja tko je uistinu
deadoc. Ali ipak je pronašla fcleove u koje je bio spremio naše razgovore
u chat prostorijama, a mene su prošli trnci kad sam ih ugledala na ekranu,
pa sam se zapitala koliko ih je on puta pročitao. Bilo je tu i detaljnih
laboratorijskih bilježaka kojima je pratio razmnožavanje virusa, a one su
ukazivale na jednu zanimljivu činjenicu. Činilo se da je započeo posao tek
rano jesenas, samo dva mjeseca prije no što smo pronašli torzo.
Do kasnog poslijepodneva bili smo učinili sve što je bilo u našoj moći,
i to bez nekih zapanjujućih otkrića. Otuširali smo se pod dekontaminaci-
jskom otopinom, dok je kamp-prikolica bila izložena mlazevima forma-
linskih para. Ostala sam u vojničko-zelenom odijelu, jer nisam željela
ponovno odjenuti svoju odjeću nakon svega kroz što je prošla.
–Malo ti je garderoba u komi, primijeti Lucy kad smo izlazile iz
svlačionice. Možda bi trebala staviti bisere uz ovo. Da te malo podignu.
– Ponekad me podsjećaš na Marina, rekla sam.
Dani su se pretvorili u vikend, a onda je i on neopazice prošao, a da su
se događale samo stvari koje su me izluđivale. Bila sam zaboravila majci
čestitati rođendan. To mi uopće nije palo na pamet.
– Što je? Sad imaš i Alzheimerovu? rekla mi je neuljudno preko tele-
fona. Ne dolaziš ovamo, k nama. A sada se, izgleda, ne potrudiš ni nazvati.
A ja ne postajem svakim danom sve mlada.
Na to je počela plakati, a i meni su suze navrle na oči.
– Za Božić, rekla sam kao i svake godine. Smislit ću nešto. Dovest ću
Lucy. Obećavam. Pa nije to tako daleko.
Odvezla sam se u ured, bezvoljna i umorna do srži. Lucy je bila u pravu.
Jedino za što je ubojica koristio telefonsku liniju u kampu bilo je spajanje
na AOL, pa smo na kraju jedino iznova ušli u trag Perleyjevoj ukradenoj
kartici. Deadocviše nije nazivao. Postala sam opsjednuta provjeravanjem
238 Patricia Cornwel

e-maila, a katkada bih zatekla samu sebe kako čekam u onoj chat prosto-
riji, iako više nisam bila sigurna da je FBI uopće nadzire.
Porijeklo virusa kojeg sam pronašla smrznutog u zamrzivaču s tekućim
dušikom u kamp-kućici ostalo je nepoznato. Pokušaji da se pronikne u
DNA virusa nastavljali su se, a znanstvenici u CDC-u znali su na koji se
način virus razlikuje od osnovnog, ali ne i o kojoj se bolesti radi, a za sada
se pokazivalo da su joj majmuni koji su
primili obično cjepivo i dalje podložni. Još je četvero ljudi, uključujući
i dvojicu ribara koji su se pojavili u Crisfieldu, oboljelo tek od nekog bla-
gog oblika naše razorne bolesti. Činilo se da se nitko drugi nije zara-
zio, a karantena ribarskog sela se nastavljala, uništavajući privredu. Što se
tiče Richmonda, bolestan je bio samo Wingo. Njegovo suhonjavo tijelo i
nježno lice bili su izobličeni od mjehurića. Nije mi dopuštao da ga vidim,
koliko god sam pokušavala.
Bila sam očajna i bilo mi je teško voditi brigu o drugim slučajevima,
kad ovaj nikako da završi. Znali smo da mrtvac u kamp-kućici ne može
biti deadoc. Otisci prstiju doveli su nas do lutalice s dugačkim dosjeom
uhićenja zbog zločina koji su uglavnom uključivali krade i drogu, te dva
slučaja nanošenja ozljeda i jedan pokušaj silovanja. U trenutku kada je
džepnim nožićem obio vrata kamp-kućice nalazio se na slobodi uz uv-
jetnu kaznu i sada više nitko nije sumnjao da je njegova smrt od hica
sačmarice zapravo ubojstvo.
Ušla sam u ured u osam i petnaest. Kad me Rose čula, odmah je došla
na vrata.
– Nadam se da ste se odmorili, rekla je, zabrinutija za mene no što je
ikada bila.
– Jesam. Hvala. Nasmiješila sam se, a zbog njezine sam brige osjećala
krivnju i stid, kao da sam učinila nešto zločesto. Ima li što novo?
– Ništa o Tangieru. U očima sam joj vidjela tjeskobu. Pokušajte ne
misliti na to, doktorice Scarpetta. Jutros imamo pet slučajeva. Pogledajte
na svoj stol. Ako ga uspijete pronaći ispod svega ovoga. A ja barem dva
tjedna kasnim s dopisivanjem i mikrofilmovima jer vas nema tu da mi
izdiktirate što da napišem.
– Znam, Rose, znam, rekla sam pomirljivo. Ali krenimo redom.
Pokušajte ponovno dobiti Phyllis. A ako vam iznova kažu da je bolesna,
 Izložena pošasti 239

tražite broj na koji je se može dobiti. Ja je već danima pokušavam dobiti

na kućni broj, ali mi se nitko ne javlja.
– Ako je dobijem, želite li da je spojim? Apsolutno, rekla sam.
Upravo se to i dogodilo petnaest minuta kasnije, baš kad sam se spre-
mala krenuti na sastanak osoblja. Rose je dobila Phyllis Crowder.
– Gdje si ti, za ime Boga? I kako si? upitala›sam. Ova grozna gripa,
rekla je. Nemoj je dobiti.
– Već sam je dobila i još je se ne mogu riješiti, rekla sam. Pokušavala
sam te dobiti u Richmondu.
– Oh, ja sam ti kod mame, u Newport Newsu. Znaš, radim četiri dana
u tjednu i već godinama ova ostala tri provodim ovdje. Nisam to znala. Ali
nas dvije se nikada nismo družile izvan radnog vremena.
– Phyllis, rekla sam. Mrzim što te moram gnjaviti kad si bolesna, ali
treba mi tvoja pomoć. Godine 1978. dogodila se neka nesreća u labora-
toriju u Birminghamu, u Engleskoj, gdje si ti nekada radila. Doznala sam
o tome što sam mogla, i znam samo da je medicinska fotografkinja radila
točno iznad laboratorija za proučavanje velikih boginja.. .
– Da, da, prekinula me. Znam sve o tome. Fotografkinja je navodno
bila izložena virusu kroz otvor za ventilaciju, i umrla je. Virolog je počinio
samoubojstvo. Taj slučaj uvijek iznova citiraju svi oni koji se zalažu za
uništenje svih zaleđenih virusa.
– Jesi li ti radila u tom laboratoriju kad se to dogodilo?
– Hvala Bogu, nisam. To je bilo nekoliko godina nakon što sam otišla.
Tada sam već bila u Americi.
Bila sam razočarana, a nju je uhvatio napadaj kašlja tako da je jedva
govorila.
– Oprosti. Nakašljala se. To ti je kad živiš sam. Nemaš nikoga tko se
brine za tebe?
– Ne. Kako se snalaziš s hranom?
– Jedva.
– Pa, donijet ću ti ja nešto, rekla sam. Ne dolazi u obzir.
240 Patricia Cornwel

– Pomoći ću ti ako ti pomogneš rrieni, dodala sam. Imaš li ikakvih do-

kumenata o Birminghamu? U vezi s onim što se radilo dok si bila tamo?
Bilo što što bi mogla pogledati?
– Zakopani su negdje u ovoj kući, sigurna sam, reče ona.
– Otkopaj ih, a ja ću donijeti gulaš.
Već sam nakon pet minuta izjurila van i potrčala prema autu. Zaputivši
se kući, uzela sam nekoliko doza svog domaćeg umaka iz zamrzivača, za-
tim sam napunila spremnik benzinom i izašla na cestu I-64. S telefona u
autu izvijestila sam Marina o tome što radim.
– E, ovaj put si stvarno šenula, uzviknuo je. Odvozit ćeš sto pedeset
kilometara da nekome odneseš malo klope? Mogla si nazvat› Halo klopa›.
– Nije u tome stvar. Avjeruj mi, ima smisla ovo što radim. Stavila sam
naočale za sunce. Tu bi moglo biti nečeg. Žena možđa zna nešto što nam
može pomoći.
– Aha. Javi mi, reče on. Imaš sa sobom dojavljivač, je1›? Da.
U ovo doba dana na cesti nije bilo puno prometa, pa sam uredaj za
kontrolu brzine namjestila na stotinu i deset kilometara na sat, kako me
ne bi zaustavili zbog prebrze vožnje. Za manje od sat vremena prola-
zila sam pokraj Williamsburga, a nekih dvadeset minuta kasnije slijedila
sam upute koje mi je Crowderova dala kako bih pronašla njezinu kuću
u Newport Newsu. Naselje se zvalo Brandon Heights, a naseljavali su
ga pripadnici srednje i radničke klase, a što sam se više približavala rijeci
James, to su kuće postajale sve veće. Njezina je bila skromna drvena kat-
nica, nedavno obojena krem bijelo, s dvorištem koje je bilo lijepo uređeno
i održavano.
Parkirala sam iza kombija, te sam uzela u ruke bočice s umakom, a
torbicu i aktovku prebacila sam preko ramena. Kad je Phyllis Crowder
došla do vrata, izgledala je užasno, blijeda lica i očiju užarenih od groznice.
Bila je odjevena u flanelni ogrtač i kožne papuče koje su izgledale kao da
su nekada pripadale muškarcu.
– Ne mogu vjerovati da si tako dobra, rekla mi je otvorivši vrata. Ili si
posve luda.
– Ovisi koga pitaš.
 Izložena pošasti 241

Ušla sam u kuću, zastavši na trenutak kako bih promotrila fotografije

na tamnosmedoj drvenoj oplati u ulaznom prostoru. Većina ih je prikaziv-
ala ljude na planinarenju i pecanju, a bile su snimljene još davnih godina.
Pogled mi se zadržao na jednoj. Stariji čovjek s blijedoplavim šeširom
držao je u ruci mačku, rastegnuvši usne u osmijeh oko lule od kukuruznog
klipa.
– Moj otac, reče Crowderova. Ovdje su živjeli moji roditelji i roditelji
moje majke prije njih. Ovo su oni. Pokazala mi je prstom. Kad je posao
mog oca u Engleskoj počeo slabiti, došli su ovamo i uselili se k njezinim
roditeljima.
– A ti? rekla sam.
– Ja sam ostala tamo, još sarn bila u školi.
Pogledala sam je, ne vjerujući joj da je stara kao što se željela pred-
staviti.
– Uvijek me pokušavaš navesti da te smatram dinosaurom u usporedbi
sa mnom, rekla sam. Ali nekako mislim da to baš i nije tako.
– Možda ti samo bolje nosiš godine od mene. Njezin grozničav taman
pogled zaustavi se na mojim očima.
– Je li itko od tvoje obitelji još živ? upitala sam, zagledajući i ostale
fotografije.
– Djed i baka umrli su prije nekih deset godina, otac prije otprilike
pet. Nakon toga počela sam dolaziti ovamo svaki vikend kako bih se bri-
nula za majku. A ona se držala koliko je dulje mogla.
– Zacijelo ti je bilo teško, uz tako naporan posao, rekla sam promatrajući
fotografiju na kojoj se smijala kao djevojčica, stojeći u čamcu i držeći u
ruci kalifornijsku pastrvu.
– Dođi, hajdemo sjesti, predloži ona. Stavit ću ovo u kuhinju. Ne, ne,
samo mi pokaži put i čuvaj snagu, inzistirala sam. Provela me kroz bla-
govaonicu koja, činilo se, godinama nije bila korištena, u kojoj nije bilo
lustera, već su gole žice virile sa stropa iznad prašnjavog stola, a zastori su
bili zamijenjeni žaluzinama. Kad smo ušle u veliku, staromodnu kuhinju,
već sam se bila naježila po vratu i vlasištu i jedva sam zadržavala mirnoću,
položivši umak na radnu plohu.
– Čaja? upitala je.
242 Patricia Cornwel

Sada jedva da je uopće kašljala, i premda je možda doista bila bolesna,

to nije bio razlog zbog kojeg je prestala dolaziti na posao.
– Ništa, hvala, rekla sam.
Nasmiješila mi se, ali pogled joj je bio prodoran, a kad smo sjele za
stol, panično sam pokušavala smisliti što učiniti. Ono na što sam sumnjala
nije mogla biti istina, ili sam je možda trebala otkriti i ranije?
Bila sam s njom u prijateljskim odnosima nekih petnaestak godina.
Zajedno smo radile na brojnim slučajevima, razmjenjivale podatke, žalile
se jedna drugoj kao žene u muškom svijetu. U starim danima, zajedno
smo pile kavu i pušile. Držala sam je šarmantnom, pametnom i nikada u
njoj nisam osjetila ništa ni najmanje zlokobno. A ipak sam shvaćala da je
baš to ono što ljudi obično govore o serijskom ubojici, zlostavljaču djece
ili silovatelju koji živi vrata do njih.
– Dobro, hajdemo popričati o Birminghamu, rekla sam joj.
– Hajdemo. Više se nije smiješila.
– Pronašli smo porijeklo zamrznutih virusa ove bolesti, rekla sam.
Bočice na sebi imaju naljepnice iz 1978., iz Birminghama. Pitam se je
li laboratorij istraživao kakve mutacije virusa velikih boginja ili nešto o
čemu bi ti mogla znati…
– Ja nisam bila tamo 1978., prekinula me. A ja mislim da jesi, Phyllis.
– Nema veze. Ustala je kako bi pristavila vodu za čaj. Nisam ništa
rekla, čekajući da ponovno sjedne.
– Ja sam bolesna, a sada bi već i ti trebala biti, rekla je, a ja sam znala
da ne misli na gripu.
– Čudim se da nisi stvorila vlastito cjepivo prije nego što si započela
sve ovo, rekla sam. Čini mi se da je to bilo malo nepromišljeno za nekoga
tako pedantnog.
– Ne bi mi trebalo, da onaj gad nije provalio unutra i uništio sve,
graknula je. Ta gnjusna, prljava svinja. Razjarena, počela se tresti. To je
bilo dok si bila na AOL-u i razgovarala sa mnom, rekla sam. Onda si os-
tala na liniji bez odjave, jer ti je on počeo obijati bravu. A ti si ga ustrijelila
i pobjegla u svom kombiju. Pretpostavljam da si na svoje duge vikende
jednostavno odlazila na Janes Island kako bi prebacila svoju krasnu bolest
u nove posudice i nahranila svoja mala zlata.
 Izložena pošasti 243

Izgovarajući te riječi počela sam osjećati gnjev. Činilo se da joj ne sme-

ta, da uživa u tome.
– Nakon svih ovih godina u medicini, zar ti ljudi nisu ništa više od ob-
jektnih stakalaca i petrijevih zdjelica? Što se dogodilo s njihovim licima,
Phyllis? Ja sam vidjela ljude kojima si to učinila. Nagnula sam se prema
njoj. Jedna je starica umrla posve sama u svom prljavom krevetu, bez ikoga
tko bi uopće mogao čuti njezino zapomaganje za vodom. A sada i Wingo,
koji mi ne da da ga uopće pogledam taj dragi, pristojni mladić. Umire. I
poznaješ ga! Bio je u tvom laboratoriju! Sto ti je on ikada skrivio?!
Nisam je dirnula, ali i njezine su oči sijevale od bijesa.
– Ostavila si Vita raspršivač za Lilu Pruitt u jednom od sandučića u
kojima je za četvrt dolara prodavala recepte. Reci mi ako griješim. Moje su
riječi bile poput noževa. A ona je mislila da joj je netko bio dostavio poštu
na pogrešnu adresu, te da joj je susjeda ubacila pošiljku u jedan od proda-
jnih sandučića. Kako krasan poklon i k tome još besplatan. Poprskala si je
lice. Imala ga je na svom noćnom ormariću i kako joj je bivalo gore, tako
ga je sve češće koristila.
Moja je kolegica šutjela, a oči su joj sjajile.
– Vjerojatno si sve svoje bombice donijela na Tangier odjedanput, rek-
la sam. A onda si svratila donijeti nekoliko i meni. I mom osoblju. I što si
planirala nakon toga? Cijeli svijet?
– Možda, bilo je sve što je imala reći. Zašto?
– Ljudi su to isto prvo učinili meni. Oko za oko.
– Što je tebi itko ikada učinio, a da se uopće može usporedivati s ovim?
Jedva sam uspijevala kontrolirati glas.
– Bila sam u Birminghamu kad se to dogodilo. Ona nesreća. Bilo je
indicija da sam i ja djelomično kriva za to, pa sam morala otići. Bilo je to
posve nepravedno, to me bacilo deset godina unatrag već na početku kari-
jere, a bila sam mlada i posve sama. Uplašena. Roditelji su me bili ostavili
i otišli u Sjedinjene Države, živjeti tu, u ovu kuću. Voljeli su provoditi
vrijeme u prirodi. Kampirati, pecati. Svi su oni to voljeli.
Neko je vrijeme zurila u daljinu, kao da se vratila u te davne dane. Ja
nisam bila netko i nešto, ali sam naporno radila. Našla sam si drugi posao,
u Londonu, tri stube nižeg ranga od bivše pozicije. Pogled joj je bio za-
244 Patricia Cornwel

kovan za moj. Nije bilo pošteno. Virolog je uzrokovao nesreću. Ali budući
da sam ja toga dana bila tamo, a on se jednostavno ubio, bilo je lako svaliti
krivicu na mene. A osim toga, ja sam zapravo bila samo dijete.
– I zato si, na izlasku, ukrala zaledeni virus, rekla sam. Hladno se
nasmiješila.
– I čuvala si ga sve ove godine?
– To nije teško kad sva mjesta na kojima radiš imaju zamrzivače s
tekućim dušikom, a tebi nikada nije problem provjeriti inventar, rekla je
ponosno. Sačuvala sam ga.
– Zašto? Podigla je glas. Ja sam radila na njemu kad se dogodila
nesreća. Taj virus je moj. Zato sam se pobrinula uzeti dio sa sobom kad
sam odlazila. I neke svoje druge eksperimente. Zašto bih im dopustila
da ih zadrže? Ionako nisu bili dovoljno pametni da učine ono što sam ja
učinila.
– Ali ovo nisu velike boginje. Ne baš čiste, rekla sam.
– E, to je još gore, zar ne? Usnice su joj zadrhtale od osjećaja kad se
prisjetila tih dana. Ispreplela sam DNA majmunskih boginja s genomom
velikih boginja.
Postajala je sve razdraženija, a ruke su joj drhtale dok je salvetom bri-
sala nos.
– A onda su me, na početku akademske godine, preskočili pri izboru
pročelnika odjela, nastavila je, a oči su joj blještale od suza gnj eva.
– Phyllis, to nije pravedno…
– Začepi! zaurlala je. Nakon svega što sam dala toj prokletoj školi? Ja
sam onaj stariji profesor koji vas je sve, uključujući i tebe, naučio osno-
vama. A oni položaj daju nekom muškarcu, zato što ja nisam liječnik. Ja
sam samo doktorirala. Pljunula je.
– Dali su ga patologu koji je završio Harvard i koji ga je dobio posve
opravdano, izjavila sam odsječno. Ali to nema veze. Nema opravdanja za
ovo što si učinila. Čuvala si virus sve ove godine? Za ovo?
Oglasio se prodoran zvižduk čajnika. Ustala sam i utrnula plin. Nije to
jedina egzotična bolest koju sam imala u arhivi svojih istraživanja. Sku-
pljala sam ih, rekla je.
 Izložena pošasti 245

I stvarno sam mislila da ću jednoga dana napraviti s tim jedan važan

projekt. Proučavati virus kojeg se svijet najviše boji i pomoću njega saznati
više o ljudskom imunološkom sustavu. Saznati nešto što bi nas moglo
spasiti od nekih drugih pošasti kao što je AIDS. Mislila sam da bih mogla
osvojiti Nobelovu nagradu. Zatim je naprasno zašutjela, kao da je vrlo
zadovoljna sama sobom. Ali ne, ne bih rekla da mi je u Birminghamu
namjera bila jednoga dana izazvati epidemiju.
– Pa, i nisi je izazvala, odgovorila sam.
Suzila je oči i pogledala me. Bila je oličenje zla.
– Nitko se nije razbolio osim onih ljudi za koje se sumnja da su koris-
tili raspršivač za lice, rekla sam. Ja sam nekoliko puta bila u dodiru s paci-
jentima, i zdrava sam. Virus koji si stvorila je slijepa ulica, napada samo
prw žrtvu, ali se ne replicira. Nema sekundarne zaraze. Nema epidemije.
Ono što si stvorila jest panika, bolest i smrt za nekolicinu nedužnih žrtava.
I uništila si ribarsku industriju na otoku prepunom ljudi koji vjerojatno
nikada nisu ni čuli za Nobelow nagradu.
Naslonila sam se na naslon svoje stolice proučavajući joj izraz lica, no
činilo se da joj je svejedno.
– Zašto si mi slala fotografije i poruke? Zahtijevala sam odgovor.
Fotografije koje si snimila u svojoj blagovaonici, na onom stolu. I tko ti
je bio zamorac? Tvoja stara i bolesna majka? Jesi li je našpricala virusom
kako bi vidjela djeluje li? A onda kad si ustanovila da djeluje, onda si je
ustrijelila u glaw. Raščerečila si je obdukcijskom pilom, kako nitko nikada
ne bi povezao tu smrt s tvojim krajnjim friziranjem proizvoda?
– Misliš da si tako pametna, reče ona, deadoc.
– Ubila si vlastitu majku i zamotala je u tkaninu jer nisi mogla podni-
jeti pogled na nju dok si je rezala na komade.
Skrenula je pogled u trenutku kad mi je dojavljivač na struku za-
vibrirao. Izwkla sam ga i ugledala na zaslonu Marinov broj. Izvadila sam
telefon, ne skidajući pogleda s nje.
– Da, rekla sam kad se javio.
– Posrećilo nam se s kamp-kućicom, reče on. Došli smo do proizvođača,
a onda i do neke adrese u Newport Newsu. Mislio sam da bi volila znat›.
Agenti bi sad negdje trebali bit› tamo.
246 Patricia Cornwel

– Voljela bih da se FBI-u posrećilo nešto ranije, rekla sam. Dočekat ću

ih na vratima.
– Šta si rekla? Prekinula sam vezu.
– Komunicirala sam s tobom, jer sam znala da ćeš ti obratiti pažnju,
nastavila je Crowderova, nešto višim tonom. I zato što sam te htjela jed-
nom u životu natjerati da nešto pokušaš i napokon izgubiš. Ti, famozna
doktorica. Famozna šefica.
– Bila si mi kolegica i prijateljica, rekla sam.
– A ti se meni gadiš! Lice joj je bilo crveno, prsa su joj se nadimala od
bijesa. Uvijek si mi se gadila! To što se sustav prema tebi uvijek ophodio
bolje, to što si dobivala svu pažnju. Velika doktorica Scarpetta. Legenda.
Ali, ha! Vidi tko je pobijedio. Na kraju sam te ipak nadmudrila, zar ne?
Nisam joj htjela odgovoriti.
– Nadigrala sam te, nisam li? Zurila je u mene posegnuvši za bočicom
aspirina iz koje je istresla dvije tablete. Dovela sam te do vrata smrti i
natjerala te da čekaš u cyberspaceu. Da čekaš mene! rekla je pobjednički.
Na vratima se začulo kucanje nekakvim metalnim predmetom. Od-
gurnula sam stolicu na kojoj sam sjedila.
– Što će mi učiniti? Ustrijeliti me? Ili bi me možda mogla ti? Kladim
se da u jednoj od onih torbi imaš pištolj. Postajala je histerična. Ja imam
jedan u susjednoj sobi i idem po njega.
Ustala je dok se kucanje nastavljalo, popraćeno zapovjednim glasom:
Otvorite, FBL
Zgrabila sam je za ruku. Nitko te neće ustrijeliti, Phyllis. Pusti me!
Vodila sam je prema vratima. Pusti me!
– Tvoja će kazna biti to što ćeš umrijeti poput njih. Vukla sam je za
sobom.
– NE! vrisnula je kad su se vrata uz tresak otvorila i udarila u zid,
srušivši pritom na pod nekoliko fotografija.
U kuću su stupila dva agenta FBI-a s pištoljima izvučenim iz futrola.
Jedan od njih bila je Janet. Stavili su lisice doktorici Phyllis Crowder na-
kon što se ova srušila na pod. Kola hitne pomoći odvezla su je do opće
bolnice Sentara Norfolk, gdje je nakon dvadeset i jednog dana umrla
 Izložena pošasti 247

okovana u krevetu, prekrivena upaljenim mjehurima. Imala je četrdeset i

četiri godine.
Epilog
Odluku nisam mogla donijeti odmah, već sam je odgodila nakon
Nove godine kada se svi obično odlučuju na promjene, kada svi donose
svečane odluke i obećanja za koja znaju da ih nikada neće održati. Snježne
pahuljice tuckale su o moj škriljasti krov, a Wesley i ja sjedili smo na podu
ispred vatre i pijuckali pjenušac.
– Bentone, rekla sam. Moram nekamo otići.
Bio je zbunjen, kao da je shvatio da ja mislim sada, ovog trenutka, pa
je rekao: Kay, malo toga radi.
– Ma, ne. Mislila sam na put, možda u veljači. U London. Zastao je,
znajući što mislim. Položio je čašu na ognjište i uhvatio me za ruku.
– Nadao sam se da ćeš to učiniti, rekao je. Bez obzira na to koliko
ti to bilo teško, mislim da bi to zaista trebala napraviti. Tako da dobiješ
završetak, da se pomiriš s time.
– Ne mogu se pomiriti s time.
Izvukla sam ruku i odmakla kosu s lica. Ovo je zacijelo i njemu bilo
teško.
– Sigurno ti nedostaje, rekla sam. Ti nikada ne pričaš o tome, ali on ti
je bio poput brata. Sjećam se svih onih prilika kada smo zajedno provo-
dili vrijeme, nas troje. Kada smo kuhali, gledali filmove, sjedili za stolom
i raspravljali o slučajevima i o posljednjim svinjarijama koje nam je vlada
napravila. Kao što su kolektivni dopusti, porezi, smanjivanja proračuna.
Slabašno se nasmiješio, zagledan u plamen. A ja bih razmišljao o tome
kako je Mark pravi srećković što te ima. Pitao bih se kakav je to osjećaj.
E vidiš, sada to znam i znam da sam bio u pravu. Bio je pravi pravcati
srećković. On je vjerojatno jedina osoba, osim tebe, s kojom sam ikada
doista razgovarao. Malo je to čudno, na neki način. Mark je bio jedan
od najsamoljubivijih ljudi koje sam ikada upoznao, jedno od onih lijepih
stvorenja, narcisoidnih do Boga božjega. Ali bio je dobar. Pametan. Mis-
lim da ti netko poput njega nikada ne prestane nedostajati.
Wesley je na sebi imao bijeli vuneni džemper i bež sportske hlače, pa
je u odsjaju vatre gotovo zračio svjetlošću.
248 Patricia Cornwel

– Ako večeras izadeš van, nestat ćeš, rekla sam. Zbunjeno je skupio
obrve.
– Ovako odjeven na snijegu. Ako padneš u kakav jarak, nitko te neće
vidjeti do proljeća. U ovakvim bi noćima morao nositi nešto tamno. Znaš,
radi kontrasta. – Kay. Što kažeš na to da pristavim kavu? – To ti je poput
ljudi koji žele auto s pogonom na sva četiri kotača. I uvijek kupe nešto
bijelo. A ti mi reci kakvog to smisla ima, kad se skližeš bijelom cestom,
ispod bijelog neba, s bijelim pahuljicama koje se roje oko tebe. – O čemu ti
to pričaš? Pogled mu je počivao na mojim očima. – Ne znam. Podigla sam
bocu pjenušca iz posude s ledom. S nje je kapala voda dok sam nam punila
čaše, a što se toga tiče, bila sam već popila više od njega. Mislim, ja dvije,
a on jednu čašu. Na CD playeru bila je hrpa diskova s hitovima iz sedam-
desetih, a trenutno su zvučnici u zidovima podrhtavali od pjesme grupe
Three Dog Night. Prilika je bila jedna od onih rijetkih kad sam osjećala
da se mogu napiti. Nikako nisam prestajala razmišljati o tome, vidjeti to
u mislima. Nisam znala istinu sve dok se nisam našla u onoj prostoriji
sa žicama koje su virile sa stropa, i dok nisam vidjela stol na kojem su
ranije bile poslagane krvave odrezane ruke i stopala. Tek mi je tada istina
prostrujila mislima. Nisam si mogla oprostiti. – Bentone, rekla sam tiho,
trebala sam znati da je to ona. Trebala sam znati prije no što sam otišla u
njezinu kuću, ušla unutra i vidjela fotografije i onu prostoriju. Mislim, dio
mene zacijelo je znao, ali ja nisam htjela slušati. Nije mi odgovorio, a ja
sam njegovu tišinu protumačila kao dodatnu optužbu. – Trebala sam znati
da je to ona, ponovno sam promrmljala. Ljudi možda ne bi umirali.
– Lako je reći trebala sam kad je sve već gotovo. Ton mu je bio nježan,
ali nepopustljiv. Ljudi koji žive odmah do raznih Gacyja, Bundyja i Dah-
mera88
Osamnaestog veljače taksijem smo se odvezli do željezničke postaje
Victoria u Londonu. Bilo je to na godišnjicu podmetanja bombe koja je
eksplodirala u kanti za smeće uzrokujući urušavanje ulaza na podzemnu
željeznicu, te razaranje jednog kafića i jedne gostionice. Letjeli su komadi
žbuke, opeke i betona, a s krova se ovoga svijeta uvijek zadnji shvate istinu,
Kay. – Ali oni nemaju znanje koje ja imam, Bentone. Otpila sam gutljaj
pjenušca. Ubila je Winga. – Učinila si sve što si mogla, podsjetio me. –
Nedostaje mi, rekla sam uzdahnuvši. Nisam mu još otišla na grob. – Zašto
ne bismo prešli na kavu? ponovi Wesley. – Zar ne mogu i ja odlebdjeti, tu
 Izložena pošasti 249

i tamo? Nisam željela biti prisutna u stvarnosti. Stao mi je masirati vrat, a

ja sam zatvorila oči. – Zašto bi sve što ja radim uvijek moralo imati smisla?
promrmljala sam. Zašto bih morala biti precizna u ovome, točna u onome.
Zašto sve mora biti u skladu sa i karakteristično za. Te su riječi hladne i
oštre poput oštrica koje koristim. A koliko su mi naklonjeni u sudnici?
Kad je u pitanju Lucy? Njezina karijera, njezin život? A sve zbog tog gada,
Ringa. Sa mnom u ulozi stručnog svjedoka. Ja, njezina skrbna teta. Suza
mi je skliznula niz obraz. O, Bože, Bentone. Tako sam umorna. Zaobišavši
me, obgrlio mi je rukom ramena, povukavši me na svoje krilo, kako bih
naslonila glavu na njegovo rame. – Idem s tobom, šapnuo mi je na uho.
88 Imena trojice serijskih ubojica od kojih su Gacy i Dahmer ubijali

muškarce i dječake, dok je Bundy ubijao djevojke. Sva trojica bili su psi-
hopati koji su vodili dvostruki život, a Gacy je čak bio vrlo cijenjen kao
poslovan čovjek i dobrotvor u svojoj sredini.
obrušila kiša smrskanog stakla, padajući na zemlju velikom snagom.
Mark nije bio meta tog napada IRA-e. Njegova smrt nije imala nikakve
veze s činjenicom da je radio za FBI. Jednostavno se našao u pogrešno vri-
jeme na pogrešnom mjestu, kao i mnogi drugi ljudi koji postanu žrtvama
takvih stvari.
Postaja je bila prepuna ljudi koji su radili u Londonu, a živjeli izvan
njega. Gomila me gotovo pregazila dok smo se probijali prema središnjem
dijelu postaje gdje su zaposlenici British Railwaya žurno izdavali karte u
svojim kućicama i gdje su golemi ekrani na zidu pokazivali vremena dol-
aska i odlaska vlakova. Na kioscima su se mogli kupiti slatkiši i cvijeće, a
nedaleko su se nalazile i kabine za automatsko slikanje, kao i strojevi za
usitnjavanje novca. Kante za smeće bile su zgurane na mjesta kao što je
McDonald’s i slično, ali vani, na otvorenom nisam vidjela ni jednu jedinu.
– Ovo više nije zahvalno mjesto za skrivanje bombe. Wesley je očito
promatrao istu stvar.
– Učiš dok si živ, rekla sam, a osjećala sam kako se u sebi počinjem
tresti.
U tišini sam se ogledala oko sebe, dok su mi golubovi nadlijetali glavu
i gegali mi se pred nogama u potrazi za mrvicama. Ulaz u hotel Grosvenor
nalazio se pokraj gostionice Victoria. Znala sam da je to mjesto na kojem
se dogodila tragedija. Nitko nije bio posve siguran što je točno Mark radio
250 Patricia Cornwel

u tom trenutku, ali nagadalo se da je sjedio za jednim od malih, visokih

stolova ispred gostionice kad je bomba eksplodirala.
Znali smo da je čekao vlak iz Brightona, jer se taj dan trebao s nekim
sastati. Do dana današnjega nisam znala tko je taj netko bio, budući da
javnost nije mogla biti upoznata s identitetom te osobe iz sigurnosnih
razloga. Tako su mi rekli. Mnoge stvari, doduše, nisam nikada razumjela:
među njima su bili koincidencija u odabiru trenutka, kao i nepoznanica
je li i ta tajnovita osoba s kojom se Mark trebao naći ubijena u napadu
ili ne. Ovlaš sam pogledom zaokružila krovom izradenim od stakla na
čeličnim nosačima, starim satom na granitnome zidu i lukovima kod izla-
za. Eksplozija bombe trajne je ožiljke ostavila samo na ljudima.
– Brighton je prilično neobično mjesto za odsjedanje u veljači, obratila
sam se nepostojanim glasom Wesleyju. Zašto bi netko u to doba godine
dolazio iz turističkog mjesta na moru?
– Ne znam zašto, reče Wesley ogledavajući se oko sebe. Ovo je bio
teroristički čin. A kao što znaš, Mark je radio na tome. Tako da nitko ne
želi reći bogzna što.
– Da. Na tome je radio i od toga je umro, rekla sam. I čini se kako
nitko ne sumnja da tu postoji neka veza. Da Markova smrt možda nije
bila slučajna.
Nije mi odgovorio, pa sam ga pogledala, a u duši sam osjećala težinu,
kao da tonem u mrak nekog fantomskog mora. Ljudi i golubovi i nepres-
tane najave na zvučnicima, sve mi se to stopilo u jednolično bučanje od
kojeg mi se vrtjelo u glavi, pa mi se na trenutak zacrnjelo pred očima.
Wesley me uhvatio kad sam se zanjihala.
– Jesi li dobro?
– Želim znati s kim se trebao sastati, rekla sam.
– Hajde, Kay, reče on nježno. Idemo nekamo gdje možeš sjesti. Želim
znati je li podmetanje te bombe imalo neki određeni cilj, je li se dogodilo
zato što je baš u to doba stizao neki određeni vlak, bila sam uporna. Želim
znati je li sve ovo bajka.
– Bajka? upitao me.
 Izložena pošasti 251

Suze su mi sjajile u očima. Kako mogu znati da sve ovo nije tek nekak-
vo zataškavanje, nekakva smicalica, jer je Mark živ, ali se mora skrivati?
Možda je postao zaštićeni svjedok s novim identitetom.
– Nije. Izraz na Wesleyjevu licu bio je izraz boli kad me uhvatio za
ruku. Hajdemo.
No, nisam se željela pomaknuti. Moram saznati istinu. Moram saznati
je li se to zaista dogodilo. S kim se trebao naći i gdje je taj netko sada?
– Ne čini to.
Ljudi su nas zaobilazili, uopće ne obraćajući pažnju. Njihovi su koraci
stvarali zvukove bijesnog, zapjenjenog mora, a čelik je zvečao jer su radnici
postavljali nove tračnice.
– Ja ne vjerujem da se on uopće morao s nekim sastati. Glas mi je
drhtao i stala sam otirati oči. Ja mislim da je sve ovo samo jedna velika,
FBI-evska laž.
Uzdahnuo je zagledavši se u daljinu. Nije to nikakva laž, Kay.
– S kim onda? Moram to saznati! uzviknula sam.
Sada su nam ljudi već počeli upućivati poglede, pa me Wesley maknuo
s puta, prema peronu broj osam, odakle je, budući da je bilo jedanaest i
četrdeset šest, upravo kretao vlak za Denmark Hill i Peckham Rye. Poveo
me bijelo-plavim popločenim putem u prostoriju s klupama i zaključanim
ormarićima gdje su putnici mogli spremiti svoje stvari i doći po ono što su
ostavili. Jecala sam, ne mogavši se suzdržati. Bila sam zbunjena i bijesna, a
on me nježno posjeo na klupu u jednom pustom kutku.
– Reci mi, rekla sam. Bentone, molim te. Moram to znati. Ne daj da
proživim ostatak svog života ne saznavši istinu. Gušila sam se od suza.
Uhvatio je obje moje ruke u svoje. Ovo sada možeš pohraniti negdje
duboko. Mark je mrtav. Kunem ti se. Zar misliš da bih zaista mogao imati
ovu vezu s tobom da znam da je on negdje živ? rekao je strastveno. Isuse.
Kako možeš i pomisliti da sam kadar učiniti takvo što!
– Što se dogodilo toj osobi s kojom se nalazio? I dalje sam ustrajala.
Oklijevao je. Bojim se da je mrtva. Bili su zajedno kad je bomba
eksplodirala.
– Čemu onda sva ta tajnovitost o tome tko je on bio? uzviknula sam.
Ovo nema nikakva smisla!
252 Patricia Cornwel

Ponovno je stao oklijevati, ovaj put nešto duže, a na trenutak mu se

u očima ogledalo toliko žaljenje za mene da sam mislila kako bi mogao
zaplakati. Kay, to nije bio on. Mark je bio s jednom ženom.
– S nekom agenticom. Nisam razumjela. Ne.
– Što mi to hoćeš reći?
Proces razumijevanja bio je spor, jer nisam željela razumjeti, ali kad
nije ništa rekao, znala sam.
– Nisam želio da saznaš, rekao je. Mislio sam da ne moraš znati kako
je bio s drugom ženom u trenutku smrti. Izlazili su iz hotela Grosvenor
kad je bomba eksplodirala. Nije to imalo nikakve veze s njim. On se samo
našao tamo.
– Tko je ona bila? U isto sam vrijeme osjećala olakšanje i mučninu.
– Zvala se Julie McFee. Imala je trideset jednu godinu i bila je odvjet-
nica u Londonu. Sreli su se preko nekog slučaja na kojem je Mark radio.
Ili možda preko nekog trećeg agenta, nisam siguran.
Pogledala sam ga u oči. Koliko si dugo znao za njih?
– Neko vrijeme. Mark ti je namjeravao reći, a ja se nisam želio miješati.
Dodirnuo mi je obraz, otirući suze. Žao mi je. Nemaš pojma kako se
osjećam zbog ovoga. Kao da nisi dovoljno propatila.
– Na neki način, sada mi je lakše, rekla sam.
Neki je pubertetlija s gomilom naušnica na raznim mjestima i frizurom
Irokeza glasno zalupio vratima ormarića. Pričekali smo da se odvuče sa
svojom djevojkom odjevenom u crnu kožu.
– To je zapravo tipično za moju vezu s njim. Osjećala sam se iscrpljen-
om i jedva sam bila u stanju misliti kad sam ustala. Nije mogao biti odan,
preuzeti rizik. Nikada to nije mogao, ni za koga. A toliko je toga propus-
tio, i zbog toga sam najviše tužna.
Vani je bilo vlažno i puhao je hladan vjetar, a red taksija ispred
željezničke postaje činio se beskrajan. Hodali smo držeći se za ruke. Ku-
pili smo dvije boce Hooper’s Hoochal89
89 Napitak od limuna na prirodnoj bazi. , jer je na ulicama Engleske

dopušteno piti alkoholnu limunadu. Policajci na pjegavim konjima kas-

kali su pokraj Buckinghamske palače, a u parku Saint Jamesa marširala je
grupa počasne straže s kapama od medvjeđe kože, pa su ljudi stali okretati
 Izložena pošasti 253

prema njima objektive svojih fotoaparata. Drveće se svijalo, a zvuk bubn-

jeva izgubio se u daljini kad smo se došetali natrag do hotela Athenaeum
na Piccadillyju. – Hvala ti. Zagrlila sam ga oko struka. Volim te, Bentone,
rekla sam.