Nista 006

gotovo vegetativno, ne, kriaj to, biljke nisu svjesne premda princ Charles tu i tamo voli proakulati sa svojim
pelargonijama... Recimo da postoji kontinuum izmeu puke obrade osjetilnih datosti, vrue mi je hladno mi je
svrbi me, s jedne strane, i apstraktnog filozofskog razmiljanja s druge, a izmeu njih beskrajno mnogo
prijelaznih stupnjeva... Da ali mogue je istodobno initi i jedno i drugo, recimo dok vozi, mogue je voziti auto
a da nisi svjestan to radi, mijenja brzine, koi, ubrzava, i tako dalje, sasvim funkcionalno i sigurno, i dotle
misliti o sasvim drugoj stvari, recimo o svijesti. I na emu smo onda?
Aha, praznina, to je bila praznina, nedvojbeno, na trenutak, ne dulje od sekundu-dvije nisam imao nikakvih
jasnih misli ni osjetilnih impresija, tono kau, stao mi mozak, ni na to nisam mislio, bilo je samo "postojim"...
Dakle, kad se tok misli jednostavno iscrpi, krahira, onda ima samo "postojim", prijee u neko stanje stand-bya
kad si spreman za miljenje, ali ne misli... kao hard disk koji se vrti u PC-ju koji je ukljuen, ali nije u uporabi,
kao aparat za kavu koji bruji sebi u bradu i spremanje skuhati kavu ali ih- kuha... Naravno, ovaj eksperiment je
beznadno artificijelan, jer od 111 k.i d a snimi svoje misli neminovno odreuje ili u najmanju i'i i kn u (jee na
tvoje misli... Recimo ja sada osjeam da me neto u vr.iln malo koi, okreem glavu, isteem se... vrtim se u
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
fvbgjknh
UTOROVA NAPOMENA
Sveuilite u Gloucesteru u cijelosti je fiktivna ustanova. Barem je bila u vrijeme kad je ovo pisano.Jen, dva, tri,
proba, proba... diktafon radi... Oli/mpus Pearlcorder, kupio sam ga u djutiu na Heathrowu kad sam iao... kamo
ono? Ne znam vie, nema veze... Jer je cilj vjebe: snimiti to je mogue tonije misli koje mi prolaze kroz glavu
u ovom trenutku, a sada je, da vidimo... 10.13 sati/ nedjelja, 23. velja - San Diego! Kupio sam ga kad sam iao
na onaj simpozij u... Isabel Hotchkiss. Naravno, San Diego, Vid i mozak. Potkraj osamdesetih. Isabel Hotchkiss.
Provjerio sam osjetljivost kondenzatorskog mikrofona... da... Gdje sam ono stao? Ali u tome i jest stvar, nigdje,
nisam odluio razmiljati ni o emu posebnome, jer je cilj vjebe samo snimiti sluajne misli, ako ita moe biti
sluajno, sluajne misli koje prolaze kroz ljudsku glavu, dobro - moju glavu, na sluajno odabranome mjestu i
vremenu... no dobro, ne sasvim sluajnom, jutros sam ovamo doao namjerno jer sam znao da e ovdje nedjeljom biti pusto, da me nee prekidati, ometati, prislukivati, nikoga nema okolo, telefoni i faksovi ute,
raunala i pisai u uredima i radionicama u pasivnom stanju. Jedini stroj koji bruji sebi u bradu, osim mainerije
u Mozgu, na je automat za kavu u zajednikoj prostoriji, posljednji krik tehnike, iz kojeg sam si uzeo ovaj
kapuino s cimetom bez eera prije nego to ponem s eksperimentom, ako to nije odvie vana rije za to... Jer
je cilj vjebe objasniti ustroj, ili bolje reeno proizvesti ogledni primjerak, znai gole podatke, na temelju kojih
bi se mogao opisati ustroj, ili iz kojih bi se mogao izvesti zakljuak o ustroju... misli. Je li to struja kao to je
rekao VVilliam James ili kao to je ba jednako krasno rekao kao ptica koja leti kroz zrak a onda na trenutak
ostane lebdjeti a onda opet rairi krila, let isprekidan trenucima... nego, kako e prilikom skidanja snimke
tipkaica isprekidati ovol
Fjlkl.-Morat u joj dati upute, recimo neka stavi tri tokice za kratku pauzu, a toku za dulju, novi pasus za
stvarnodugaku pauzu... Ova naprava radi na glas, zaustavi se ako kojih tri sekunde ne kae nita, ali bit e
uoljivih stanki u toku rijei i prije toga praga... Zgodna stvarica... Isabel Hotchkiss... Snimio sam nas u krevetu
da provjerim osjetljivost konenzator-skog mikrofona, ostavio sam ga ukljuena na stolcu zajedno sa svojom
odjeom, a ona nije znala... bila je vrlo glasna kad je svravala, takve ene volim... Carrie nee ako nismo sami u
kui, a to nije ba... Isuse Kriste, ne mogu ovo dati na prijepis... nemogue ... ak i da poaljem u agenciju pod
lanim imenom, s adresom potanskog pretinca na glavnoj poti u Cheltenhamu, bilo bi previe riskantno... ak i
kad bih se pretvarao da je to neka avangardna proza, ta imena... uvijek postoji opasnost da e netko prepoznati
76 "Pooh Sticks", igra u kojoj igrai bacaju prut preko ograde mosta, a pobjednik je onaj iji prut rijeka prvi
donese na drugu stranu mosta (ime je dobila prema medvjediu VVinnieju Poohu).
77 John Masefield (1878-1967), engleski pjesnik. U 13. g. poslan na brod, gdje je zavolio more i poeo o njemu
pisati. Prozvan "pjesnikom mora", a 1930. ovjenan titulom poeta laureatus. VVilliam Langland (0.13300.1400), engleski pjesnik, autor srednjoengleske alegorine poeme Piers Ora (Piers Ploioman). John Masefield
Elizabeth Barrett Brovvning (1806-61), viktorijanska pjesnikinja, supruga pjesnika Roberta Browninga
(Portugalski soneti).
78 Tzv. windsorski naslonja je stolac izvornog engleskog dizajna starog preko tri stotine godina. To je
netapecirani drveni stolac s polukrunim naslonom za leda i ruke sastavljenim od uspravnih drvenih tapova.
79 Ambasadori, roman I len rvja Jamesa iz 1903. g., uz Krila grlice (1902) i Zlatni pehar (1904) pripada
njegovim "velikim romanima".
360
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
m Georges Fevdeau (1862-1921), francuski dramatiar, bio je po/n.il |>o svojim budoarskim farsama.
'i);I(
"' Rije je o liku iz razuzdane komedije VVilliama Wycherleyja (iiV/s).
1 larry Horner, takoer kolekcionar umjetnina, pretvara se da je impo ti-ntan kako bi neometano nabijao rogove
uglednim muevima (kako inu i ime kae: Horner=Rogi).
82 Rijeno ime VVindrush moglo bi se prevesti kao "Vihorka" pa asocira Helen na brzace, vihor i ostale
poetine pojave. Rjeica je i u Nlvarnosti idilina, bogata je pastrvom, a zbog njezinih est mostova gradi
Bourton nazivaju "Venecijom Cotswolda".
83 Hoioard Johnson je ameriki lanac restorana utemeljen 1925. Proslavio se ponudom od 28 vrsta sladoleda.
84 Klasik meu amerikim kuharicama, nazvana po imenu autorice, prvi put objavljena 1896. g.
85 Niz kontroverznih zakona o poveanju poreza na uvozni kukuruz koje je 1804. uvela britanska vlada kako bi
zatitila domae poljodjelce, to je, meutim, dovelo do nepopularnog poskupljenja kruha.
86 Razdoblje vladavine Napoleona III. (1852-70).
vie stvari odjednom, kao ona sliica s patkom i zecom, ne moe ih vidjeti oboje odjednom, iako moe stalno
prebacivati s jednoga na drugo... Nema ba puno ljudi, nije ni udo, u ovo kino nedjeljno jutro, osoblje je kod
kue, pilje u nedjeljne novine uz kasni doruak, studenti knjavaju i trijezne se od noanje cuge i droge i ore i
eve, a eno nekog dogera, ljapka po barama... Treba mi vie tjelesnih aktivnosti, mogao bih opet krenuti na
skvo, doging ne, ne trpim tranje radi tranja... a nisu li ono rekli da je seks
13dobra tjelovjeba, jedna eva je isto kao da tri kilometar i pol, a usto je stoput zabavnije... Eno nekoga, tko
je to, neka ena u baloncu s kiobranom, nije studentica, one ne nose balonce, nose komandosice i kabanice ili
jednostavno kinu... otmjen balonac, nema to, ima i nekakvu pelerinu i dugaku iroku suknju, tko je to, i
visoke izme... Carrie je imala takve sline na visoku petu, znala se gola u njima preetavati po spavaoj sobi
meni za ljubav... vie nee, sino nije htjela ni jednu na brzaka... a jo sam bit) napaljen od brije s Marianne ali
nita... nadurila se to sam se bahatio za veerom, ali zato ljudi moraju valjati takva sranja... Ma tko to luta
kampusom po kii u nedjelju ujutro, ne ini mi se da je nekamo krenula, samo ee, ali tko bi etao po ovakvom
aaa izvrsno, sklapa kiobran, kia je sigurno stala a ona... to je ona enska, ona knjievnica, sa sinonje veere,
ona to mijenja Russella Marsdena, Helen kako li jo... Helen Reed, pa da, jasno, ivi na kampusu u jednoj od
onih jednokatnica na zapadnom rubu izmeu Severn Hali a i terena za skvo, rekla mi je prije veere da je svoju
kuu iznajmila tijekom semestra. Dakle, neete moi skoknuti natrag u London od etvrtka naveer pa do utorka
ujutro kao veina naih gostujuih pisaca, rekao sam, a ona meni: - Ne, spalila sam sve svoje brodove, ili se kae
mostove? - i nasmijeila se, ali joj je pogled djelovao kao da je tko goni, kao da je u klopci, lijepe oi, vrlo tamne
smee zjenice, zgodno lice, oble usnice savrena oblika s laganim gotovo neprimjetnim dlaicama na gornjoj
usnici, dug vrat, njean, teko je rei kako je graena i kakve noge ima, bila je u dugakoj suknji i irokoj bluzi,
ali nije ni mrava ni debela... koliko bi joj ovjek godina dao, sigurno najmanje etrdeset, ima dijete na fakultetu
i drugo koje je upravo maturiralo, ali ne bi joj se reklo... A va suprug, rekao sam, primijetivi burmu ali kao
budala sam zaboravio da je rekla moja kua a ne naa kua. - Umro je rekla je - prije godinu dana - ba kad je
Marianne zapljeskala da nas pozove za stol pa vie nisam imao prilike s njom progovoriti jer smo bili na
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
suprotnim krajevima slola... Marianne je napravila raspored sjedenja, nije htjela da se previe zbliim s tom
atraktivnom doljakinjom, jo je k tome i udovica, on je umro od izljeva krvi u mozak, proaptala mi je
14
Postoji li naprosto "postojim", bez "mislim"? Taj glagol "postojim" ... Ja postojim ti postojim on postojim ona
postojim oni postojim, to bi znailo samo postojati, bez razmiljanja... no je li miljenje isto to i svijest, nije...
Postoji razlika izmeu pasivne svijesti, primanja, razaznavanja, organiziranja signala koje alju osjetila, svjesna
da su iva, da su budna, i reagiranja na podraaje... dakle, nije ona ba tako pasivna... ali isto tako ne oblikuje
suvisle misli... Dakle, recimo da postoji neka... ne razlika, nego kontinuum, kontinuum izmeu stanja koje je
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Ne mora nigdje stati, zapamti. Ali bilo je neto zanimljivo... Isabel Hotchkiss, ne, nije ona... ne kaem da je ona
bila nezanimljiva... Koliko je samo imala stidnih dlaka, crnih rl.islii'nih guslo isprepletenih, kao ptije gnijezdo,
ovjek se ne bi i/iii'n.ulio tla nade malo bijelo jajace kako joj se grije u usmina10
ma... James, da, VVilliam James i struja svijesti ili ptica svijesti, tako je... Pitam se gdje je ta vrpca, jesam li je
uope izbrisao? Ne bi bilo dobro da je Carrie nae... poizila je sino na mene jer sam nasilniki nastupio, ona je
tako rekla, ja bih rekao raspravljao sa, prosvjedovao protiv, sino na veeri, protiv Laetitije, Isuse zvati se
Laetitia, ni Letty nije mnogo vea srea, protiv Laetitije Glover i njenih sranja o Indijancima i zemlji i poglavici
Seattleu... Onaj biftek u srijedu bio je a prste polie... premda je, jasno, krajnje nerazumno jesti biftek u
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
restoranima, iako je to bilo u Savoy Grillu, oni sigurno nabavljaju meso iz najboljih krda... ali svejedno, moram
priznati, idiotski je odricati se govedine kod kue a onda je jesti vani... ali doma nema jelovnik pa niti ne dolazi
u napast... A ja zbilja oboavam soan odrezak, srednje peen, izvana oigosan prugama od rotilja, iznutra
ruiast i malo krvav... [uzdie] ... BSE me je liio, BSE i AIDS u sprezi pretvorili su dva najvea ivotna uitka,
prvoklasnu govedinu i piu a ta ivild, u potencijalne uzronike najstranije smrti... tuno. ak ni domaa pia
nije vie ona stara otkako smo... Pitam se je li stvarno prestala piti pilule iz zdravstvenih razloga ili me htjela
natjerati da rabim kondome. Problem je u tome to joj ne mogu rei da sam prestao eviti druge jer bih time
priznao... ja
sno, sigurno je nasluivala da joj svih ovih godina nisam bio sto posto vjeran, ali imamo preutni sporazum da
ona nee dizati frku dokle god nita ne zna... Kad me je pitala to sam jeo na ruku s nakladnikom rekao sam
piletinu pa je pitala: - Kakvu piletinu? - a ja sam bubnuo pile na kijevski, malo jadno za Savoy Grill, to je oito i
Carrie pomislila, a i dah mi nije zaudarao po enjaku, pa je vjerojatno mislila da sam neto evio u Londonu
dok je ruak s nakladnikom bio obina izlika, kakva ironija... Moda e u vegetarijanskoj budunosti ljudi
koristiti preljub kao alibi za jedenje mesa... javno se pofukati, a poslije klisnuti u neki ofucan govei hotel koji
naplauje privatne blagovaonice po satu... Zato mislim na govedinu? Mislio sam o... o VVilliamu Jamesu i
svijesti kao struji ili svijesti kao ptici koja leti i otpoine... zanimljivo, pitam se jesu li ti trenuci poivanja te
ptice zavreci misli ili prekidi u mislima, praznine, bolje rei bjeline ili bijeli umovi jer
11mozak sve vrijeme radi, inae si mrtav... Mislim, dakle postojim je u tom smislu iva istina... To je sigurno
najpoznatija reenica u povijesti filozofije. Pitam se koja je druga najpoznatija. No je li misao neprekidna,
neizbjeiva, ili je to kao ono to je netko rekao protiv Descartesa, katkad mislim, a katkad samo postojim...
liko koliko danas ve moe biti otra budui da kine kapi cure niz prozorska stakla i prave crte u prljavtini, to
je nevolja s ostakljenim zgradama, stalno ih treba istiti, moram napisati dopis Slubi za odravanje, emu trud
kad su im srezali budet do kosti... eto opet nova tema... Sve je to stvar koncentracije, ovjek se ne moe baviti s
vie stvari odjednom, kao ona sliica s patkom i zecom, ne moe ih vidjeti oboje odjednom, iako moe stalno
prebacivati s jednoga na drugo... Nema ba puno ljudi, nije ni udo, u ovo kino nedjeljno jutro, osoblje je kod
kue, pilje u nedjeljne novine uz kasni doruak, studenti knjavaju i trijezne se od noanje cuge i droge i ore i
eve, a eno nekog dogera, ljapka po barama... Treba mi vie tjelesnih aktivnosti, mogao bih opet krenuti na
skvo, doging ne, ne trpim tranje radi tranja... a nisu li ono rekli da je seks
13dobra tjelovjeba, jedna eva je isto kao da tri kilometar i pol, a usto je stoput zabavnije... Eno nekoga, tko
je to, neka ena u baloncu s kiobranom, nije studentica, one ne nose balonce, nose komandosice i kabanice ili
jednostavno kinu... otmjen balonac, nema to, ima i nekakvu pelerinu i dugaku iroku suknju, tko je to, i
visoke izme... Carrie je imala takve sline na visoku petu, znala se gola u njima preetavati po spavaoj sobi
meni za ljubav... vie nee, sino nije htjela ni jednu na brzaka... a jo sam bit) napaljen od brije s Marianne ali
nita... nadurila se to sam se bahatio za veerom, ali zato ljudi moraju valjati takva sranja... Ma tko to luta
kampusom po kii u nedjelju ujutro, ne ini mi se da je nekamo krenula, samo ee, ali tko bi etao po ovakvom
aaa izvrsno, sklapa kiobran, kia je sigurno stala a ona... to je ona enska, ona knjievnica, sa sinonje veere,
ona to mijenja Russella Marsdena, Helen kako li jo... Helen Reed, pa da, jasno, ivi na kampusu u jednoj od
onih jednokatnica na zapadnom rubu izmeu Severn Hali a i terena za skvo, rekla mi je prije veere da je svoju
kuu iznajmila tijekom semestra. Dakle, neete moi skoknuti natrag u London od etvrtka naveer pa do utorka
ujutro kao veina naih gostujuih pisaca, rekao sam, a ona meni: - Ne, spalila sam sve svoje brodove, ili se kae
mostove? - i nasmijeila se, ali joj je pogled djelovao kao da je tko goni, kao da je u klopci, lijepe oi, vrlo tamne
smee zjenice, zgodno lice, oble usnice savrena oblika s laganim gotovo neprimjetnim dlaicama na gornjoj
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
usnici, dug vrat, njean, teko je rei kako je graena i kakve noge ima, bila je u dugakoj suknji i irokoj bluzi,
ali nije ni mrava ni debela... koliko bi joj ovjek godina dao, sigurno najmanje etrdeset, ima dijete na fakultetu
i drugo koje je upravo maturiralo, ali ne bi joj se reklo... A va suprug, rekao sam, primijetivi burmu ali kao
budala sam zaboravio da je rekla moja kua a ne naa kua. - Umro je rekla je - prije godinu dana - ba kad je
Marianne zapljeskala da nas pozove za stol pa vie nisam imao prilike s njom progovoriti jer smo bili na
suprotnim krajevima slola... Marianne je napravila raspored sjedenja, nije htjela da se previe zbliim s tom
atraktivnom doljakinjom, jo je k tome i udovica, on je umro od izljeva krvi u mozak, proaptala mi je
14
poslije Marianne - Strano naglo, strano tragino, samo etrdeset i etiri godine, bio je radijski producent na
BBC-ju... - Eno je, zala je za ugao Metalurgije, pitam se kamo je krenula i zato ee po kii nedjeljom u pola
jedanaest ujutro, sigurno je dozlaboga usamljena tu. - Morate nam jedne nedjelje doi na ruak - rekla joj je
Carrie sino kad smo odlazili, a ona je odgovorila rado, ini se da su se svidjele jedna drugoj, i Marianne je to
primijetila... ba smo fino zabrijali u kuhinji izmeu glavnog jela i deserta, uvalio sam joj jezik u usta a ona mi je
mijesila guzicu prstima, die mi se i sada kad pomislim na to... Strano su uzbudljive te nae brije bez rijei na
zabavama, jo od one predboine zabave kod Glovera kad smo se oboje napili, a sad to radimo kad god se
sretnemo, premda nikad o tome ne govorimo, oboje znamo da moramo nai priliku za to, to je kao neka igra...
opasna igra, ali ba zato je uzbudljivo... Marianne je to sino vrlo spretno izvela, zamolila me da joj pomognem
iznijeti prljavo sue toboe da me skine s vrata Laetitiji Glover, ali vidio sam da se Carrie malo iznenadila to
sam tako spremno posluao, a netko, Annabelle Riverdale, u ali joj je rekla: - Vidim da si ga dobro istrenirala... Pitam se bi li Marianne ila do kraja? Ne, mislim da ne, mislim da samo voli zamiljati da smo ljubavnici, Jasper
je stari dosadnjakovi vjerojatno joj treba neto o emu moe razmiljati dok je ilji, i da ja ita kaem kad se
valimo, makar samo "draga", zazvonilo bi joj na uzbunu, ustuknula bi i sve bi prekinula jer bi to onda postalo
ozbiljno, ne vie samo igra... to je vjerojatno i bolje, igramo se vatrom, preblizu je to.
Opet stanka, opet praznina... Olympus Pearlcordcr - pitam se zato se tako zove? Ne valjda zato to snima bisere
mudrosti, to je previe otrcano, ali to bi drugo moglo znaiti? Odlazim natrag do stola sjedam u svoj stolac na
kotaie gledam u prozor u monotono sivo nebo kako mrzim jebenu englesku klimu, zamisli samo kako bi sada
bilo u Bostonu, svje hladan kristalnoist zrak, blistavo plavo nebo, snijeg na tlu, ljeska se na suncu, ili jo bolje
u Pasadeni, narane i limuni na granama u stranjem vrtu ili dvoritu", kako ga oni zovu, ak i ako se protee na
nekoliko jutara kao posjed tate Thurlowa u Palm Springsu... Da provjerim
15e-mail? Ne, smisao je bio ne raditi nita, ne obavljati nikakve zadae koje bi nametnule svoj ustroj struji
svijesti, ako je to uope struja, kod tebe je to vie neto kao kanalizacija, rekla je Carrie jednom ... Jer lako je
simulirati ljudske misli kad su one orijentirane na neku zadau, usmjerene nekom cilju, na primjer pobjedi u ahu
ili rjeenju matematikog zadatka, ali kako izgraditi nasuminost, nepredvidljivost obine nespecijalizirane
misli, misli u dokolici, kako to ugraditi u arhitekturu misli, to je pravi problem za UI, ijem e rjeavanju ova
vjeba eventualno doprinijeti...
Mogao bih poi za njom i pretvarati se da sam sluajno naiao ili rei: "Vidio sam vas s prozora svoje sobe,
uinilo mi se da ste osamljeni..." Ne, to ne smijem rei, ljudi ne vole kad im se kae da su... "Vidio sam vas kako
prolazite pa...", a onda, "Jeste li moda za alicu kave, sino ba i nismo stigli razgovarati..." Zato ne? [snimanje
zaustavljeno]
Sad je 11.03. Izaao sam u namjeri da je sustignem, ali kao da je u zemlju propala, lutao sam po kampusu gotovo
pola sata, no od nje ni traga, ni u duanu ni kraj jezera, knjinica se otvara tek popodne, mogla je ui u neku od
zgrada da popije kavu s nekim od svojih studenata ali to je malo vjerojatno, po svoj prilici se vratila kui ali nije
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
mi se ba dalo kucati joj na vrata, ak i pod pretpostavkom da uspijem pronai kuu, i onda je pozvati ovamo na
kavu, to je trebalo biti spontano ili sluajno, a ja sam se ve poeo osjeati blesavo, osobito kad je opet poela
padati kia, pa sam se vratio ovamo upravo kad je nazvala Carrie da me zamoli neka svratim na benzinsku po
mlijeko kad krenem za Potkove. Rekla mi je da ne zakasnim na ruak a ja sam pitao to ima, rekla je peena
svinjetina s kolutima jabuke, ja sam pitao hoe li biti i korice, ona je rekla naravno, ja sam rekao da u tom
sluaju sigurno neu zakasniti... Carriena korica je najbolja koju sam ikad jeo, hrskava i sona, osjeam kako mi
slina ide na usta ve na samu pomisao. A poslije ruka, rekla je, Polo i Sok hoe da se ide s njima voziti na
mountain bikeu. Rekao sam kako sam se nadao da i'v si1 djeca danas popodne sama zabaviti a ona i ja bismo
mogli
16
malo prijei. - Nema anse - rekla je, i spustila slualicu, ali zvuala je vie kao da uiva nego da se ljuti. Za
veeras bi onda trebalo biti OK... Sad je elim zato to me sino odbila... to je jedino to me zbilja pali, kad me
odbije... inae ne mislim ba na evu s njom, hou rei ne unaprijed, ali ako mi padne na pamet da predloim a
ona odbije, iz nekog razloga nemam mira dok je ne povalim... Sto je zapravo tuno, ali takav je ivot. Ili
mukarci. Ilija.Ponedjeljak, 17. veljae. Pa, evo, smjestila sam se, manje-vie. Dodijelili su mi kuiicu ili
"maisonette", kako se to ve ovdje kae (draesna, kvazi francuska rije koja mi nikad nije bila simpatina), na
kampusu, zadnju u nizu od njih pet namijenjenih gostima na duljem boravku i novoprimljenim lanovima
nastavnikog zbora. Dnevni boravak otvorenog tipa s kuhinjiicom u prizemlju, te spavaoniica i kupaoniica na
katu, sve spojeno neograenim stubitem. Za mene posve dovoljno, ali nedostaju mi prostrane sobe i visoki
stropovi sa tukaturama iz Bloomfield Crescenta . Izgraena je i namjetena u blago skandinavskom stilu - gola
opeka i bijelo olieni zidovi, modularni namjetaj od jelovine, tapisoni od sintetikih vlakana - sve me to
podsjea na Noi>otel'\ funkcionalno ali bez imalo duha. A to to sli je meni u ast netom preuredili nekako je
ini jo turobnijom. Moram kupiti nekoliko postera da malo oivim zidove. Da sam se bar sjetila ponijeti neku
dragu sliku od kue - litografiju Vanesse Bell'', recimo. Kua. Moram prestati misliti na svoju kuu. Ovo e biti
moja kua tijekom iduih esnaest tjedana, koliko traje proljetni semestar.
"Semestar." "Kampus." Kako su se ti fakulteti samci poamerikanizirali otkako sam ja studirala - ili mi se moda samo tako ini,
jer je moj bio tradicionalan. Naposljetku, ovo je ve postojalo kad
sam ja otila na Ox!ord. Ovo je, mislim, jedno od onih "zelenih"
sveuilita, izgraenih na neiskoritenim zelenim povrinama - i
to zbilja na jednoj od zelenijih, gdje se dolina rijeke Severn spaja
s eotsvvoldskim breuljcima . Sveuilite u Gloucesteru - premda
je zapravo blie Cheltenhamu. Moda su utemeljitelji mislili
d.i e ime prvostolnoga grada ustanovi podariti vei dignitet.
"Sveuilite u Cheltenhamu" nekako ne bi imalo istu teinu. Bilo
Liko biKi, sad je tu, nalik golemoj betonskoj splavi koja pluta na
zelenim poljanama grofovije Gloucestershire - ili zapravo dvjema
18
splavima koje uad labavo dri vezane jednu uz drugu, jer je veina zgrada grupirana u dva grozda, odijeljena
terenima to su ih dizajnirali pejzani arhitekti i umjetnim jezerom. Besplatni autobus cijeli dan breke po
pomonim cestama, skupljajui i razvozei putnike kao na aerodromskom parkiralitu. Jasper Richmond,
proelnik anglistike i dekan humanistikih znanosti, pojasnio mi je da je prvobitni nacrt, osmiljen tijekom
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
utopistikih ezdesetih, predviao golem kampus kao na amerikim dravnim sveuilitima, koji bi mogao
primiti trideset tisua studenata. Poeli su graditi sa suprotnih strana, Drutvene i humanistike znanosti na
jednom kraju a Prirodne znanosti na drugom, uvjereni da e ubrzo popuniti sva ona jutra zemlje izmeu njih. No
trokovi su rasli, dotok novca polako je sahnuo, i osamdesetih je Vlada shvatila: bilo bi mnogo jeftinije da se sva
veleuilita jednim potezom pera pretvore u sveuilita, nego da se postojea proiruju. Pa je vrlo malo
vjerojatno da e Sveuilite u Gloucesteru ikad imati znatno brojniju studentsku populaciju od svojih trenutanih
osam tisua, a prazan prostor izmeu Drutvenih i Prirodnih znanosti vjerojatno nikad nee biti popunjen. - ini
mi se da srno mi, naalost, arhitektonska alegorija Dviju kultura - rekao je Jasper Richmond kiselo se
osmjehujui, dok smo iz njegova ureda na desetom katu u Neboderu humanistikih znanosti promatrali kampus i
zgrade fakulteta prirodnih znanosti u daljini. Uinilo mi se kako mu to nije prvi put to gostima iznosi istu
opasku. Zapravo, gotovo sve to kae djeluje nekako potroeno, kao papir koji je prestao biti utav od previe
premetanja po rukama. A moda je to i neizbjeno kad si profesor, pa ak i sveuilini, kad mora stalno iznova
ponavljati iste stvari.
Na tu pomisao najednom me snano obuzela grinja savjesti. Ne mogu si dopustiti da se prema sveuilinim
profesorima odnosim s visine, jer sam sad i ja jedna od njih. Jasper Richmond mije pokazao u fakultetskom
Vodiu kroz studij: "Poslijediplomski studij kreativnog pisanja. Prozne narativne vrste. Uto & et, 14-16 h.
Predava: Helen Reed (dr. R. P. Marsden je na studijskoj godini.)" Russell Marsden, kritiar, antropolog i jo kao
udo od djeteta autor dvaju romana u stilu Mervvna Peakea, jednoga dobrog,drugoga ne ba dobrog, koji je
vodio kolegij od njegova uvoenja i koji se sada povukao u svoju rustinu ladanjsku kuicu u Dor-donji da
zavri, ili moda (kao to je jasper Richmond prilino pakosno natuknuo) da zapone svoj eljno iekivani trei
roman. Doivjela sam nemali sok kad sam po dolasku otkrila da je Russell Marsden ve otputovao na jug
Francuske, jer sam se nadala da e mi dati pokoji savjet o voenju kolegija. Moje jedino dosadanje iskustvo na
tom podruju, veernji teaj na Morley Collegeu koji je pohodila arolika skupina kuanica, nezaposlenih ljudi i
umirovljenika, primanih po principu tko prvi, njemu djevojka, od kojih su neki bili bez ikakve formalne
naobrazbe, teko da me adekvatno pripremio za preuzimanje jednog od najprestinijih kolegija kreativnog
pisanja u dravi. Studenti, pomno probrani iz mase eljnih kandidata, imat e um otar kao britva i znat e sve o
stvarima kao to su post modernizam i poststrukturalizam, koji su kad sam ja bila na Oxfordu bili tek nejasni
odjeci s druge strane mora, dalek tropot vokoliea po intelektualnim kaldrmama Pariza, jedva ujan amor
neprohodnog argona koji se iri iz debelih amerikih Iromjesenika. Kad sam Jasperu Richmondu spomenula
svoje bojazni, rekao je: - Ma dobro, ja uvijek smatram da se dobri studenti obrazuju meusobno. -Time me
valjda htio
ohrabriti.
Pitala sam ga koliko je dugo na Gloucesteru. Uzdahnuo je i rekao: - Ne volim se toga ni sjetiti. Bio sam jedan od
pionira. Kad je sve ovo (nikom pokazujui ptmorauiu) jo bilo samo veliko gradilite. Na sastanke Fakultetskog
vijea dola/ili smo u zelenim gumenim izmama. Ton mu je bio pun sjete i nostalgije.
Ovdje mrak kao da pada ranije nego kod kue (evo, opet ja), ali lo je, jasno, samo varka. U Londonu pravi mrak
nikad ne pada. Svi oni milijuni ulinih svjetiljki i svjetleih natpisa i rasvijetljenih i zloga bacaju difuzan odsjev
prema nebu, pa ono nikad ne djeluje crno, vie je neke pastelne ukastosive boje. Ovdanje uline svjetiljke
postavljene u pravilnim razmacima du pomonih cesta,
20
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
kao i sigurnosne aruljice kojima su naikane pjeake staze i stubita, doimaju se tek kao srameljivi pokuaji
da se raspri gusta tmina zimskih noi. Iza vanjske ograde prostiru se samo mrana polja i jo mranije hrpice
stabala, te ratrkane kue na imanjima ija svjetla trepere poput brodova daleko na puini.
Usto, vlada neka sablasna tiina. Oko pet sati nastala je mini pica kad je akademsko osoblje pokupilo aute iz
garaa na nekoliko razina (koje u ovom pastoralnom okruju djeluju nezgrapno i izrazito runo) i od vezi o se
svojim kuicama u selima Cotsvvolda ili svojim gradskim rezidencijama u Cheltenhamu, a manje imuni
zaposlenici Sveuilita i studenti koji ne ive u krugu fakulteta ukrcali su se na autobuse i krenuli svojim kuama
ili unajmljenim sobama u okolici; ali ve neto poslije est kampus je utonuo u dubok provincijski muk. ak
razaznajem zvuk svakog pojedinog vozila dok prilazi, prolazi i udaljava se pomonom cestom pred mojim
ulaznim vratima, za razliku od zbrkanog, neprestanog pozadinskog brujanja prometa u Londonu.
Boe, kako sam jadna.
Strano sam pogrijeila to sam dola ovamo, elim pobjei, elim kukaviki odjuriti kui u London, da, kui, jer
ono je moja kua, ne ova kiasta mala kutija ibica. Bih li se usudila? A zato ne? Zapravo jo nisam poela.
Nisam upoznala studente, nisam Sveuilitu uzela novac. Lako e nai nekoga da me zamijeni ima toliko
izvanrednih pisaca koji bi objeruke prihvatili ponudu. Zato ne bih jednostavno otila, sutra uju trt), rano? Ve
se vidim kako se iskradam iz kue prije svitanja, poput lopova, kako tovarim stvari u auto, tiho zatvaram
prtljanik, vrlo tiho, da nikoga ne bih prenula iza sna, ostavljam jasperu Richmondu poruku na stolu u dnevnoj
sobi zajedno s kljuevima kue: Oprostite, strano sam pogrijeila, za sve sam ja kriva, nisam se ni trebala
prijavljivati za ovaj posao, molim Vas da mi oprostite. A onda zatvaram vrata ovog
21skandinavskog kuninjaka i odvozim se praznom pomonom cestom, izmeu ulinih svjetiljki iji su vratovi
omotani alovima magle, usporavam kod izlazne rampe kako bih mahnula uvaru koji zijeva u svojoj ostakljenoj
uvarskoj kuici obasjanoj jarkim svijetlom. On mi uzvraa kimanjem glave, nita ne sumnja, podie rampu i
puta me van, kao na Kontrolnoj stanici Charlie u nekom hladnoratovskom pijunskom filmu, i ja sam slobodna!
Niz aveniju, na glavnu cestu, pa na M5, M42, M40 , u London, u Bloomfield Crescent, kui.
Jedino to je moja kua na adresi Bloomfield Crescent 58 na tri mjeseca iznajmljena amerikom povjesniaru
umjetnosti na studijskoj godini i njegovoj eni, koji stiu u petak. Nema veze, poslat u im faks: Oprostite,
otkazano, promjena plana, kua ipak nije slobodna. Bi li me mogli tuiti? Nemamo ugovor napismeno, ali moda
bi se naa prepiska tako raunala ... Ma emu uope dalje razmiljati o takvim jalovim pekulacijama kad svi
znamo (pod "svi" mislim na moje neurotino "ja" i moje racionalnije "ja" koje zapaa i biljei), znamo, zar ne,
da je to ista fantazija? I da pravi razlog to sutra ujutro neu pobjei nije to to bi me moji ameriki stanari
mogli pravno goniti (a kad smo ve kod toga, i Sveuilite u Gloucesteru, koje bi me nesumnjivo moglo tuiti /a
krenje ugovora, premda ozbiljno sumnjam da bi im se dalo), nego to to ja za to nemam hrabrosti. Sto ne bih
mogla podnijeti osjeaj krivnje, sramote, bruke, kad bih znala kako svi koje poznajem znaju da sam se ustrtarila,
uspaniarila, pobjegla. Kad samo pomislim da bih morala nazvati Paula i Lucy da im kaem, a u glasu bih im
ula kako su razoarani, premda bi pokuali pruiti potporu svojoj ludoj majci. Kad pomislim da bih morala
gledati one loe prikrivene podsmjeljive poglede i smijuljenja ljudi na knjievnim domjencima koji se
doaptavaju preko ae bijelog vina: "Ono je Helen Reed, jeste li znali da je otila na Sveuilite u Gloucesteru
predavati kao njihova rezidirajua spisateljica, i pobjegla prvi dan semestra jer nije mogla izdrati?" Moda bi
jo i dodali: "No ne krivim je, ni ja to ne bih mogla", ali svejedno bi me prezirali, a i ja bih sebe prezirala.
Svejedno, bila je to lijepa fantazija. ak sam odabrala i vrpcu
22
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
koju bih putala u autu na cesti M5, Vivaldijeve koncerte za drvene puhae, s njihovim poletnim, veselim
allegrima.
Utorak, 18. veljae. Danas popodne prvi sam se put nala sa svojim studentima, u poprilino turobnom seminaru
na osmom katu Nebodera humanistikih znanosti. Sjedili smo na plastinim stolcima oko velikog stola
prekrivenog tankim slojem bijelog praha od krede. Na zidu su bile privrene obavijesti nalik na prometne
znakove, sa stiliziranim crteima iskrianim dijagonalnim prugama, koji su zabranjivali puenje, jelo i pie. Zar
studentima danas treba izriito zabraniti da jedu i piju na predavanju? Moji sve u svemu djeluju ohrabrujue
simpatino. Naravno da je prigoda bila malo kakljive prirode, jer smo se meusobno procjenjivali. Oni su bili u
prednosti jer jedni druge ve dobro poznaju, budui da im je jedan semestar predavao Russell Marsden.
Uobliena su skupina, u kojoj je svatko preuzeo neku ulogu, ili mu je ista dodijeljena: ekstrovert, skeptik, klaun,
profinjena dua, nezadovoljnik, majka, zloesto dijete, zagonetni svat, i tako dalje. Oni su danas odmjeravali
samo jednu osobu; ja sam morala zapamtiti i razabrati dvanaesterolanu ekipu. Veina su
dvadesetinetogodinjaci, ali samo je nekolicina netom diplomirala. Uglavnom su nekoliko godina radili i onda
dali otkaz kako bi zavrili poslijediplomski; uzdravaju se od uteevine ili su uzeli zajam, zbog ega se sve to
ini zastrano ozbiljnim, to me nimalo ne tjei. Kako im ja, pitam se, uope mogu pruiti neto vrijedno njihova
novca?
Da probijem led, naumila sam im proitati neto svoje. To je u Morlev Collegeu na prvom predavanju obino
bilo dobro prihvaeno, ali nisam sigurna da je ovom prilikom bilo dobra ideja. itala sam im iz Oka oluje. Ne iz
neega to trenutano piem, jer takvo to nemam. Nisam u stanju pisati nita osim ovoga dnevnika jo otkako je
Martin umro. U rujnu sam pokuala zapoeti novi roman, ali jednostavno mi nije htjelo krenuti. Razboljela sam
se prisiljavajui sebe da ponem, pa sam na kraju digla ruke. Izmiljati fiktivne likove i smiljati to e raditi ini
23se tako jalovim, tako izvjetaenim, kad je ivot nekoga stvarnog i bliskog i dragog tako naglo, brutalno
otrgnut, poput plamena svijee stisnuta izmeu prsta i
[Ovdje je prekid dok se nisam malo isplakala. Lo znak: mislila sam da sam prestala plakati. Ali stalno iznova
otkrivam koliku je prazninu u mojem ivotu ostavila njegova smrt, poput okantno velike rupe, kao kad vam
izvade zub pa jezikom opipavate prazan prostor gdje se nalazio. Ili poput fantomskoga uda iju prisutnost, kau,
i dalje bolno osjeate nakon amputacije.]
I tako sam im itala Oko oluje, poglavlje o putanju zmaja. Studenti su pozorno sluali, hihotali i smijali se na
pravim mjestima i poslije postavljali inteligentna pitanja. Ali ja sam osjetila neko ustezanje, kao da su htjeli biti
kritiniji, ali nisu se usudili. Moda sam samo paranoina.
Srijeda, 19. vkljak. Primila nekoliko studenata u uredu Rus-sella Marsdena na desetom katu Nebodera
humanistike. Moje ime, iskopirano na papiru, prilino je bezobzirno prelijepljeno preko ploice s njegovim
imenom. Oslobodio mi je nekoliko polica i ispraznio ladice u elinom pisaem stolu, ali kartoteku je zakljuao,
a na zidovima od bloketa ostavio je svoje postere s umjetnikih izloba. Bez njih bi prostorija zasigurno
izgledala kao turoban, deprimantan sobiak, ali okruena tim nedvosmislenim oitovanjima o umjetnikim
sklonostima dr. Marsdena (Mapplethorpe, Francis Bacon, Lucian Freud ) nikako nisam mogla odagnati osjeaj
da sam u neku ruku ovdje uljez.
Na vrata mi je prvi pokucao Simon Bellamv. Iskoristila sam priliku i upitala ga zato su ljudi juer na seminaru
djelovali pomalo zakoeno. Simon je u toj grupi ekstrovert - zgodan, veseo, kovrave kose, rjeit. Izabrali su ga
(preutno, gotovo nesvjesno) /.i predstavnika, i osjeala sam da njemu mogu postaviti to
pitanje. Objasnio mi je da nisu znali kako reagirati jer im Russell Marsden nikad nije itao svoja djela. - Valjda
smo mislili - rekao je sa irokim osmijehom koji razoruava - da e, ako vas budemo hvalili, djelovati kao da se
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
ulizujemo predavau, a ako vas budemo kritizirali, to bi izgledalo nepristojno. - A onda je dodao: - Zapravo,
meni je to bilo genijalno - pa smo se zajedno nasmijali nainu na koji je unaprijed potkopao vlastitu pohvalu. Ali
ja sam mu ipak vjerovala. Moda uvijek vjerujemo pohvalama o sebi. ak i kad znamo da nisu bez skrivena
interesa, mislimo da su zasluene.
Jutros me nazvala Marianne Richmond, Jasperova supruga, i pozvala me na veeru u subotu, "s nekoliko
prijatelja", tako da se sad bar imam emu veseliti. Strepim od vikenda, posebno od nedjelje - nikad nisam voljela
taj dan. Samoa. Praznina.
Ovdje u Aleji kui ia vrlo je tiho. Kua do moje je prazna. U sljedeoj stanuje neki gospodin Afrikanac koji
izlazi rano ujutro i vraa se kasno naveer. Vidjela sam ga u itaonici za drutvene znanosti u glavnoj knjinici,
pa pretpostavljam da ondje provodi dane. U iduoj ivi postariji gostujui profesor ekonomije iz Kanade, dosta
prijazan ali prilino gluh. Kuu najudaljeniju od mene nastanjuje nasmijeen ali mutav japanski par meni
nepoznatog statusa i akademske pripadnosti. Mogunosti za druenje nema ba napretek. 1 dalje eznutljivo
pomiljam na bijeg, ali naravno svakim danom to postaje sve nezamislivije, mogue posljedice sve ozbiljnije, pa
sjedim gdje jesam, nadajui se da u napokon prijei psiholoku toku s koje nema povratka i pomiriti se sa
sudbinom. U meuvremenu moje misli uporno preispituju i preispisuju prolost: prijavljujem se za posao,
dobivam ponudu, ali nakon to sam proetala po kampusu i dobro promislila, pristojno i zahvalno odbijam, te se
odvozim natrag u London, sretno pjevuei uz radiokasetofon, i nastavljam ivjeti svojim uobiajenim ivotom.
Vadim iz laciice prekinuti roman i shvaam da ipak poinje tei.
25Preureujem (bez pol muke) podrum kue u Bloomfield Crescen-tu 58 u garsonijeru, koju iznajmljujem
krasnoj eni mojih godina, takoer udovici ili rastavljenoj, u kojoj nalazim srodnu duu i odanu prijateljicu.
Stalno sebe hvatam u tom sanjarenju. Katkad je novi stanar mukarac, a narativnih posljedica, posve u stilu
romana iz edicije Mills & Boon13, previe se sramim a da bih ih zapisala, ak i ovdje. ini ini se kao da su u
meni istodobno dvije osobe -jedna Helen Reed koju ljudi vide, koja se uhodava u svoj novi posao na Sveu.
Gloucester, smirena, sposobna, savjesna; i druga, lua, mahnita, bestjelesna Helen Reed koja ivi paralelnim
ivotom negdje drugdje, u glavi one prve.
Napor koji moram uloiti da bih istovremeno vodila ta dva ivota gotovo je nepodnoljivo velik. udim za noi,
kad ih oba mogu na koji sat poslati na poinak. San je blaenstvo - ali jao, blaenstvo u kojemu po definiciji ne
moe svjesno uivati. Tu je moda tek trenutak slatke malaksalosti, kad osjeti da tone u san, kao kada ti daju
anestetik, ali sljedee ega si svjestan jest da je gotovo, probudio si se, vjerojatno u sitne sate, brige i tuge tite te
tee nego ikad, i ne moe vie vratiti osjeaj kako je bilo ne biti ih svjestan. Padam u iskuenje da odem do
ambulante po recept za tablete za spavanje, ali postala sam ovisna o njima onih mjeseci nakon Martinove smrti i
dok sam ih uzimala, ujutro sam se osjeala kao zombi, pa sam sada vrsto odluila da u izdrati bez njih, dokle
god mogu.
etvrtak, 20. veljae. Drugi sastanak sa studentima. Radionica, to znai da jedan od njih ita iz svoga rada u
nastajanju (ubudue e se to razdijeliti unaprijed) a ostali ga eree, dok ja dijelim pravdu. Takva je organizacija
kolegija. etvrtkom popodne uvijek je na rasporedu radionica. Sadraj seminara utorkom ovisi o meni: mogu im
dati vjebu pisanja ili moemo razgovarati o nekom lekslu koji im zadam.
Russel I Marsden poticao ih je da na radionicama budu otvoreni, slo mene prilino uznemiruje nakon atmosfere
ope potpore i razumijevanja kakva je vladala u veernjoj koli u Morlevju. Rachel
26
McNultv proitala je odlomak iz svoga romana u nastajanju o djevojci koja odrasta na farmi u Ulsteru. Meni se
odlomak inio senzibilnim i uvjerljivim, moda pisanim malo nespretno, ali dvoje studenata iskritizirali su ga jer
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
se u njemu ne spominje englesko--irski sukob. Postavljeno je pitanje: je li mogue pisati o Sjevernoj Irskoj, a ne
spomenuti politiku situaciju? Ja sam diplomatski sugerirala da se obiteljske napetosti opisane u Rachelinoj
prozi mogu shvatiti kao simbol podjele u cijeloj zajednici; ali Rachel je, to joj slui na ast, otklonila tu moju
kompromisnu formulaciju i rekla da su neke stvari univerzalnije od politike i da o takvim stvarima eli pisati.
Potajno sam se sloila s njom.
Petak, 21. vfj.jak. Koliko vidim, tek mali broj mojih studenata ivi na kampusu. Veina stanuju kao podstanari
ili su zajedno s drugima zakupili stanove u Cheltenhamu ili Gloucesteru, a neki su trajno nastanjeni u Londonu
ili drugdje, pa ovdje provode samo tri dana na tjedan, utorkom i srijedom prespavaju u kojem pansionu ili kod
prijatelja na kauu. Tako da imam zanimljiv osjeaj kako ivim studentskim ivotom vie nego oni sami. Nakon
jueranje radionice svi smo otili prijeko u kafi Umjetnikog centra da popijemo aj, koji se pretvorio u neto
raniji aperitiv, i gotovo sam sa zaviu sluala kako planiraju vikend izvan kam-pusa. Sto ga bolje upoznajem, to
mi se ini neprikladnijim kao mjesto za odgoj i pripremu mladih za ivot. Ako student nema vlastiti auto, teko
mu je doi do Cheltenhama ili Gloucestera, a nita ga na to previe i ne motivira. Sve ivotne potreptine ima na
kampusu: tu je mali supermarket, praonica rublja, banka, uniseks frizeraj, knjiara & papirnica, nekoliko bistroa,
kafia i menza. Umjetniki centar ima prilino dobar program koncerata, kazalinih gostovanja, umjetnikih
izloba i filmova. Po rijeima Simona Bellamvja, koji je ovdje studirao pred nekoliko godina, mnogi studenti od
poetka do kraja semestra nijednom ne izau s kampusa. S obzirom na to koliko su u dodiru s normalnim
ivotom, mogli bi isto tako ivjeti u nastambi za brane parove u kakvoj supertajnoj zrakoplovnoj bazi ograenoj
elektrinom
27icom, ili na golemoj svemirskoj platformi koja krui oko Zemlje. Simon me uvjerava da su time posve
zadovoljni: - Ne zaboravite, veini njih to je prvi put to su otili od kue. Mogu eksperimentirati sa seksom,
alkoholom, drogom, a vee tete nema. Kontracepcija se dobiva besplatno u Zdravstvenom centru. Nema
problema s vonjom u pijanom stanju. Nema murije da te pretresa. Nitko ti ne nareuje kada e spavati ni kada
ustati, ne mora pospremati sobu. O tom sanja veina tinejdera. To je pravi raj za prave prasce. - Cerio se dok je
nabrajao sve te atrakcije. No ja se svejedno pitam ne izgube li one nakon nekog vremena svoju dra, i to onda?
Jedan od najdeprimantnijih prizora na kampusu je ofucana, zadimljena, linoleumom obloena prostorija u
prizemlju Studentskog saveza, puna flipera i kompjutorskih igara. Rekla bih da je otvorena non-stop i unutra je
uvijek nekoliko omamljenih likova koji netremice zure u ekrane i svjetlee pokretne natpise, tu i tamo se trnu,
pritisnu gumb ili povuku ruicu. Zar su radi ovoga bubali za maturu, grbili se nad prijemnim formularima i
ispraznili roditeljske depove? Kako mi je drago to je Paul na Manchesteru a Lucy na Oxfordu, konkretna
mjesta s konkretnim ljudima.
Ve se vidim kako ivei ovdje stjeem loe navike. Moja kuica opremljena je televizorom, i ovaj tjedan stalno
neto gledam. Kod kue rijetko palim televizor prije vijesti u devet, a obino jo kasnije, i to radi nekog
dokumentarca o umjetnosti ili filma. Ovoga tjedna gledala sam televiziju dok sam u samoi veerala, a onda bih
aparat ostavila upaljen, jer kad ga ugasim, tiina djeluje mrtvaki, a nemam snage sluati glazbu na svojem
jeftinom tranzistoru. Gledam svu silu emisija koje inae nikad ne gledam, sapunice i humoristike programe i
policijske serije, gutam ih uporno i nekritiki poput djeteta koje tamani vreicu mijeanih bombona. Ako ovjek
trai obinu neinteligentnu razonodu, nema boljeg od emisija koje se daju predveer. Nijedna scena ne traje dulje
od trideset sekunda, a pria tako brzo skae s lika na lik te jedva dospije primijetiti koliko su tanki i papirnati.
28
Subota, 22. veljae. Sino je na televiziji nakon vijesti bio film Duh, pa sam ga odluila pogledati, iako sam ga
ve gledala, s Martinom - zapravo, pogledala sam ga ba zato to sam ga ve gledala s Martinom. Kad se
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
pojavio, neoekivano je postao hit i svi su govorili o njemu. Svidio nam se, sjeala sam se, iako smo prilino
prezreli sladunjavo izrabljivanje nadnaravnog. Sjeala sam se tek kostura prie: mladia ubiju na ulici dok s
djevojkom ide prema kui, i on je pokuava zatitili od spletkara koji su ga ubili, iako je kao duh nevidljiv i
moe s njom komunicirati samo preko medija. Ono malo detalja iz filma koji su mi se zadrali u sjeanju bili su
specijalni efekti kad bi netko od likova umro: na primjer, glavni junak die se s tla naizgled neozlijeen, i shvaa
da je mrtav tek kad vidi svoju izbezumljenu djevojku kako u naruju dri njegovo beivotno tijelo; a kad
negativa umni, odmah ili spopadnu mrane kreiave spodobe koje ih vriteci odvlae u pakao (za divno udo
vrlo pravedno, mora se rei). . I sjeala sam se da je VVhoopi Coldberg bila smijena u ulozi medija-varnlice
koji se u/.nemiri kad se zaista nade u kontaktu sa svijetom duhova. Te stvari bile su jednako efektne i pri drugom
gledanju. Ali nisam bila pripremljena na to da e me ljubavna pria (ako polresti. Derni Moore, koju sam uvijek
smatrala prilino drvenom glumicom, djelovala mi je nevjerojatno dirljivo u ulozi oaloene heroine. Kad bi joj
se oi napunile suzama, moje bi potekle potocima. Zapravo, vei dio filma sam plakala, smijui se VVhoopi
doldberg kroza suze. Bila sam svjesna da je film jeftino, sentimentalno, komercijalno smee, ali to mi nije bilo
vano. Nisam se imala snage oduprijeti, nisam se htjela oduprijeti, samo sam htjela da me preplavi nevjerojatna
plima emocija koje je u meni pobudio. Kada duh-junak podsjea skeptinu junakinju, kroz iik VVhoopi
Goldberg, na intimne svakodnevne pojedinosti iz njihova zajednikog ivota za koje nitko drugi nije mogao
znati, i Dern Moore svane da njen mrtvi dragi doista komunicira s njom, koo mi se sva najeila. Kada glavni
junak (ve sam mu zaboravila ime, a i irne glumca koji gaje igrao) stekne moi poltergeista koje
2.9upotrijebi da zastrai nitkova koji prijeti Demi Moore, kliktala sam i razdragano pljeskala rukama. A kad mu,
u neopisivo blesavoj sceni pred kraj VVhoopi Goldberg dopusti da ue u njezino tijelo kako bi mogao plesati
obraz uz obraz s Demi Moore na onaj senti uz koji su na poetku vodili ljubav... e pa, zamalo sam se
onesvijestila od prenesene ugode i enje. Poslije toga dugo sam leala u vruoj kupki i pijuckala au vina,
ponavljajui u glavi svoje omiljene scene iz filma, a prije spavanja sam masturbirala, to nisam radila jo od
tinejderskih dana, i zamiljala da je ruka Martinova duha preuzela moju i da on vodi ljubav sa mnom.
Kad sam se u sitne sate probudila osjeala sam se potiteno, kao i obino, ali ne i posramljeno. Na neki udan
nain bilo je to katarzino iskustvo.
Nedjelja, 23. veljae. Sino bila na veeri kod Richmonda - drutveni vrhunac moga prvog tjedna na
Gloucesteru. Veer je bila dosta zanimljiva. Imaju lijepu kuu li selu desetak milja odavde - modernu, ali ukusno
sagraenu u tradicijskom stilu, od cotsvvoldskog kamena. Zalutala sam po mranim seoskim cestama pa sam
stigla zadnja. Bilo mi je teko odjednom zapamtiti toliko novih lica, ali sreom jasper mi je u petak uz jutarnju
kavu u zbornici ukratko nabrojio sve s popisa uzvanika.
Vrata mi je otvorio sam Jasper, i malo me iznenadio zvunim poljupcem u obraz. Pomislila sam da jo nismo ni
priblino dovoljno bliski za takav pozdrav -ali prihvatila sam to sa smijekom. U ruci je drao au bijelog vina
pa sam pretpostavila da to nije prva koju je veeras posaugao. Blizu nas motao se mlai tinejder koji se
neprestano trzao i vrpoljio.
- Olivere, uzmi Helenin kaput - rekao mu je Jasper i upoznao nas. - Ovo je moj sin Oliver. Ovo je Helen Reed,
Olivere. Ona je knjievnica. Pie romane.
~ Egg pie roman - rekao je Oliver, ne gledajui me.
- Je li? - upitala sam pristojno. - A tko je on?
- Egg ivi u Londonu, s Milly i Annom i Milesom.
- To su likovi iz TV serije - objasnio je Jasper. Slobodnom
30
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
rukom pomogao mi je skinuti kaput. - O mladim odvjetnicima koji ive zajedno.

- U posljednje vrijeme mnogo gledam televiziju - rekla sam - ali tu sam seriju valjda propustila.
- Milesa najvie volim - rekao je Oliver, gledajui mi iznad glave.
- Evo, Olivere, objesi Helenin kaput, molim te - rekao je Jasper, pruajui mu ga. - Onda moe ii gledati TV.
Nikoga vie ne ekamo. Hajde.
Kad je Oliver odnio moj kaput, Jasper je rekao: - Oliver je autist. Trebao sam vas upozoriti, ali zaboravio sam. -Nema problema - rekla sam.
- Misli da su likovi iz sapunica stvarni ljudi.
- Pa, mislim da nije jedini - rekla sam.
- Istina rekao je Jasper i nasmijeio se.
Uveo me u salon i upoznao s Marianne, koja je stajala kraj vrata u besprijekornoj maloj crnoj haljini, koju je
podigla oito skupocjenim zlatnim broem, i podeavala rasvjetu. Soba, elegantnih proporcija, s lanim
cjepanicama u otvorenom plinskom kaminu, ima brojne visokosofisticirane reflektore i rasvjetu odozdo i odozgo
s mogunou priguivanja koju je Marianne stalno podeavala, pa se ovjek osjea vie kao na pozornici,
recimo u nekom mju-ziklu Stephena Sondheima'4: dok tiho razgovarate s nekim u kutu, odjednom vas zapljusne
jarko svjetlo i glave se okreu u vaem smjeru kao da oekuju da zapjevate. Marianne je neko radila u
izdavatvu i otkrile smo da imamo nekoliko zajednikih znanaca. Sada radi kod kue kao urednik-slobodnjak.
Mlada je od Jaspera pa pretpostavljam da mu je druga supruga. Privlana je na vrlo njegovan nain (zlatni lak za
nokte u tonu s broem), a drutveno joj je ophoenje vedro i nenametljive); oima prelijee cijelu sobu i
nadgleda druge goste, a istodobno razgovara s vama.
Drugi gosti bili su redom: Reginald Glover, marksistiki orijentiran profesor povijesti dlakava lica s naoalama u
ronatim okvirima, i njegova ena Laetitia, glazbena terapeutkinja, vegetarijanka, te (kao to se kasnije
pokazalo) predana Prijateljica Zemlje''1. Zatim Colin Riverdale, mlad i prpoan predava s Odsjeka za
31anglistiku, i njegova ena Annabelle. Colin je, ini mi se, Jasperov tienik, i silno mu je bilo stalo da ostavi
dobar dojam. Dao mi je nekoliko komplimenata za Oko oluje, i to o toliko specifinim aspektima te sam bila
poprilino sigurna kako ga je urno proitavao u posljednjih nekoliko dana ne bi li se pripremio za susret sa
mnom. Njegovo je podruje osamnaesto stoljee, kao i Jasperovo. Annabelle radi u Sveuilinoj knjinici i,
sasvim shvatljivo, djeluje iscrpljeno od silnih napora koje ulae da bi obavljala svoj posao i podigla troje male
djece, od kojih je najmlae toga trena lealo u nosiljci na katu, na krevetu Richmondovih. Cijelu veer govorila
je vrlo malo, a u jednom trenutku ak je zadrijemala. Nicholas Beck, sjedokosi profesor likovnih umjetnosti,
pozvan je da bude meni par, ali samo kad je rije o rasporedu sjedenja, jer me je Jasper obavijestio da je on
homoseksualac u celibatu, nemam pojma kako to zna. Doselio se u Gloucester relativno nedavno iz Cambridgea,
i za profesorskim stolom u blagovaonici ovladao je umijeem uglaena konverziranja o ma kojoj temi, a da
pritom ne kae ita dojmljivo ili dubokoumno, jasper ga je neprestance zabrinuto zapitkivao to misli o vinu oito je neko nabavljao vino za svoj koled. Beck je Jaspcrovu ponudu uljudno odobravao, ali implicitno
kritizirao, primjerice: - Australska crna vina zbilja su se poboljala do neprepoznatljivosti.
Najeminentniji gosti, o kojima me je Jasper najtemeljitije izvijestio, bili su Ralph i Caroline Messenger. Za njega
sam ve ula, naravno, jer nastupa na radiju i televiziji, napose u emisiji Nck tjedan pone, i recenzent je
popularnih knjiga o znanosti i psihologiji za nedjeljna novinska izdanja. Ovdje je on takorei zvijezda, redoviti
profesor i ravnatelj prestinoga Centra za kognitivnu znanost Holt Beliing, udne graevine pomalo nalik
opservatoriju, jasper miju je onaj prvi dan pokazao sa svoga uredskog prozora. Messenger je tek preao etrdeset
petu, rekla bih, ima krupnu i naoitu glavu: gusta, prosijeda kosa zaeljana mu ie unatrag sa irokog ela, ima
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
kukast nos i jaku eljust. Iz profila me podsjetio na rimskog cara s nekog starog novia. Caroline, ili kako je
znanci zovu Carrie, je Amerikanka. U mladosti je sigurno bila zanosna ljepotica, lice joj je jo lijepo, ima krupne
oi i debelu
32
pletenicu plave kose, ali po dananjim strogim standardima odvie je bujno graena. Na sebi je imala krasnu
lepravu svilenu haljinu koja je laskala njezinim raskonim oblinama. Mora se rei da su upeatljiv par. Ona ga
zove "Messenger", to proizvodi zanimljiv, dvostruk uinak, napola smjeran, a napola ironian. Njega to donekle
zavjereniki smjeta ponad obinih smrtnika, koji imaju svoja domaa "ja" u obliku imena te svoje profesionalne
persone u obliku prezimena; ali istodobno ta protuslovna formalnost supruge koja mua oslovljava prezimenom
kao da se ruga njegovim pretenzijama i izmeu njih postavlja hladnu distancu. Uspjela sam s njim razmijeniti tek
nekoliko reenica prije nego su nas pozvali za stol. U razgovoru ima otvoren, ivahan nastup, koji spaja poneki
mjestimini amerikanizam s lagano plebejskim londonskim akcentom. Zato ga mediji vole, smatra Jasper: on ne
zvui kao suhoparni profa.
Za veerom sam sjedila prekoputa Carrie i otkrila da se i s njom moe vrlo ugodno razgovarati: otvorena je i
srdana kao to to Amerikanci esto znaju biti. Kazala je da oboava moje knjige, ali nije smatrala potrebnim
demonstrirati svoju upuenost reetajui me pitanjima o njima kao dr. Riverdale. Dala mi je korisne savjete o
opingu u Cheltenhamu, kojim se oito esto bavi. Jasper mi je rekao da ona ima svoj novac, dodajui: - Mislim
da joj ba zbog toga Ralph i jest vjeran, na svoj nain. - A kakav je to nain, pitala sam. - Pa, Carrie je rekla
Mariannei da njih dvoje imaju sporazum daje on nee sramotiti na njezinu terenu. Ima dovoljno prigoda za
aranje i izvan kue. Na konferencijama, na svojim medijskim paradama. U Private Eyeu jednom su ga prozvali
"medijski kuro-nja". - Jasper se zahihotao prisjetivi se toga, i upitao me jesam li gledala Messengerovu TV
seriju o problemu uma i tijela. - Neto malo - rekla sam.
Zapravo, gledala sam samo posljednjih deset minuta posljednje epizode, a i to sluajno. Davali su ih predveer,
to je za mene prerano, a ionako uglavnom iz lijenosti zaobilazim znanstvene emisije, ali sad mi je ao to ih
nisam gledala. Sjeala sam se te velike rimske glave kako se okree od nekog komada mainerije (skenera
mozga ili tako neega, u koji je upravo klizio pacijent
33u leeem poloaju, kao da ga kane ispaliti iz topa) i naginje prema kameri te u krupnom planu gotovo zlurado
izgovara: "Je
li, dakle, osjeaj sree - ili nesree - samo pitanje zadanog sklopovlja
vaega mozga?"
Glava mu djeluje nerazmjerno veliko kad ga vidite ucijelo, jer su mu noge poprilino kratke. Ima debeli bikovski
vrat i iroka ramena, zbog kojih mu je glava izbaena naprijed na nain koji djeluje izazivaki, pomalo prijetei.
Nema sumnje da zrai aurom kakvu nije posjedovao nijedan drugi mukarac na zabavi - onakvom kakvu imaju
filmske zvijezde i meunarodni dravnici. Neprestano sam ga kriomice pogledavala dijagonalno preko stola
kako bih to analizirala, taj efekt kao da pred njim stalno bljeskaju blicevi, a on ni da se lecne. Jednom mi se
pogled sreo s njegovim, srdano mi se nasmijeio. Bili smo odve udaljeni a da bismo razgovarali. Stol je bio
predugaak, a gostiju previe a da bi svi sudjelovali u istom razgovoru. Na naem kraju, pod Jasperovim
predsjedanjem, upravo smo raspravljali o najnovijoj pomami za filmskim adaptacijama klasika i usporeivali
dvije konkurentske verzije Emme (Nicholas Beck je pedantno primijetio kako su u oba filma travnjaci oito - to
je isti anakronizam - podiani kosilicom) kad su se na drugom kraju najednom podigli glasovi. Laetitia Glover
i Ralph Messenger prepirali su se oko ekologije.
- Zemlja ne pripada nama, mi pripadamo Zemlji - ustvrdila je ona pobono. - Indijanci su to znali.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Indijanci? - rekao je Ralph Messenger. - Hoe rei, ona ekipa koja je znala cijelo krdo bizona natjerati u
stampedo i strovaliti ih s litice da si mogu pojesti odrezak za veeru?
- Pozivam se na govor poglavice Seattlea iz sredine devetnaestog stoljea, kad je amerika Vlada htjela kupiti
zemlju od njegova plemena - rekla je Laetitia suho.
- Znam za taj govor - rekao je Ralph. - Napisao ga je scenarist amerikog dokumentarca iz 1971. - Annabelle
Riverdale, koju je prepucavanje trgnulo iz omamljenosti, zahihotala se pijuckajui naokolo, a onda se, u tiini
koja je uslijedila, pretvarala da nije.
N e znam ja ni za kakav dokumentarac - rekla je Laetitia, zarume-njevi se. - Proitala sam ga u knjizi. Kao,
vjerojatno, i scenarist.
34
- Sve je on to izmislio - rekao je Ralph - a onda su to ljudi poeli citirati u ekolokim raspravama kao da je zaista
povijesno istinito. - Laetitia je od mua pogledom zatraila potporu, ali on nije dizao glavu, jer se, moda, nije
ufao ugroziti svoju akademsku reputaciju na tako skliskom terenu. Jasper je galantno pritekao Laetitiji u pomo:
- ak i ako nije povijesno istinito, Ralphe, nazor koji iza toga stoji mogao bi biti autentian.
- Ba naprotiv, sasvim je laan - rekao je Ralph. - Mi ne pripadamo Zemlji. Zemlja pripada nama, jer smo mi
najsposobnije zvijeri koje ive na njoj.
- To je tako arogantno, tako eurocentrino uzdahnula je Laetitia, sklapajui oi kako bi se to je potpunije
mogue distancirala od tog odurnog stava.
- Kako to misli eurocentrino? - insistirao je Ralph, izazivaki izbacujui glavu prema naprijed. Mi ostali smo
jedno po jedno zanijemjeli i prestali jesti.
- Europski kolonizatori su Zemlju smatrali neim to se moe kupovati, prodavati i eksploatirati - rekla je
Laetitia. - Domorodake zajednice imaju prirodan instinkt za ouvanje svoga stanita i tedljivo iskoritavanje
resursa.
- Ba naprotiv, primitivne narode je samo ograniena tehnologija sprijeila da unite okoli do te mjere da bismo
se mi danas uasnuli - rekao je Ralph.
- Ne znam kako to moe tako samouvjereno tvrditi - rekla je ona.
- Polineani su zatrli polovicu ptijih vrsta na havajskom otoju davno prije nego to je kapetan Cook i stigao rekao je on. - Na Novom Zelandu Maori su masakrirali cijelu populaciju divovskih nojeva moa i ostavili veinu
strvina nepojedene. Do dana dananjeg Indijanci plemena Yuqui u bolivijskim praumama rue stabla da dou do
plodova. Ouvanje je pojam koji su uvele napredne civilizacije.
- Messengeru, prestani se praviti vaan - rekla je Caroline, i svi smo se s olakanjem nasmijali.
- Samo pokuavam osvijestiti Laetitiju - rekao je on blago.
- Ne, nego je ikanira.
35- Da - rekla je Marianne, koja je sjedila na elu stola, Ralph joj je bio s desne strane a Laetitia dva mjesta dalje
s lijeve. - Pusti Letty na miru, Ralphe, i pomozi mi da odnesem ovo sue u kuhinju. - On se nacerio i poao za
njom s gomilom prljavih tanjura, samozadovoljno poput nestanog ali nimalo skruenog djeaka, dok je Laetitia
tugaljivo izjavila da se ona i sama zna braniti.
Jasper je otvorio jo dvije boce crnog pinota od gumovca (ili to je to ve bilo) i krenuo oko stola puniti ae. Ja
sam iskoristila priliku da odem u zahod, ali sigurno sam krivo shvatila Jasperove upute jer su prva vrata koja sam
otvorila vodila u spremite za metle, a druga u stranje dvorite. Izala sam da udahnem malo hladnog, svjeeg
zraka, to mi je svakako trebalo, i zatekla se kako preko malenog poploenog dvorita gledam u jarko
osvijetljenu kuhinju. Ondje je Ralph Messenger u strastvenom zagrljaju bio priklijetio nau domaicu uz
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
kuhinjska vrata, a ona mu je svoje zlatno nalakirane pande zarila u guzove. Oi su joj bile zatvorene - ali
svejedno me ne bi vidjela vani u mraku. Reklo bi se da je Jasper Richmond pogreno obavijeten o "sporazumu"
Messengerovih: ili takav ne postoji, ili ga se kri.
Jutros sam se probudila s blagim mamurlukom i slabou u elucu od sinonjeg jela i pila (bojim se da sam
vjerojatno imala u sebi vie od doputene koliine kad sam se vozila doma, premda sam, moram, rei, vozila vrlo
polako i oprezno) pa sam nakon doruka otila u etnju da se nadicm svjeeg zraka. Nebo nije obeavalo nita
dobro - prekriva od tamnosivih oblaka visio je od obzora do obzora - i im sam izala iz kue poela je kia.
Gacanje po kampusu u vlano nedjeljno jutro nije mi ba razgalilo duu, ali ustrajala sam, pretvarajui to u
prigodu da se upoznam s konfiguracijom terena i otkrijem gdje se nalaze pojedini odsjeci i fakulteti. Zgrade iz
ezdesetih i sedamdesetih nisu dobro podnijele zub vremena. Njihova betonska proelja kia natapa mjestimice,
poput papira za upijanje, a oplata i ploice jarkih boja kojima su obrubljena, zamiljeni kako bi oivjeli
prevladavajue sivilo, na mnogo su mjesta okrhnuti, napukli ili otpali. Centar za
36
kognitivnu znanost Ralpha Messengera izgleda kao je sagraen kasnije i kvalitetnije. To je okrugla trokatnica s
krovom u obliku kupole koja po sredini ima plitki lijeb, ba kao na opservatorijima, samo to nema otvora za
teleskop. Jasper Richmond kae da je izgraena novcem kompjutoraa iz Holt Bellinga, nakon meunarodnog
natjeaja. Raspolovljena kupola trebala bi predstavljati dvije modane polutke. Zidovi su od zrcalnog stakla.
Pitam se to bi to trebalo predstavljati - tatinu kognitivnih znanstvenika?
Neto kasnije naila sam na jo jednu zgradu udna oblika - ovaj put osmerokutnu. Pokazalo se da je to
ekumenska kapela i molitveni dom, kojim se podjednako slue razne kranske denominacije ali i (sudei po
obavijestima prikvaenima u predvorju) budisti, bahaisti, transcendentalni meditanti, zanesenjaci jogom, odani
sljedbenici tai~chija i sline new age skupine. Mene su, meutim, u zgradu privukli zvui poznatog napjeva, koji
smo pjevali u mojoj upnoj crkvi kad sam bila mala. "O Gospodine, Boe moj, pun divljenja svetoga..." '
Provjerila sam na oglasnoj ploi: da, upravo je poela katolika misa. Gonjena trenutnim porivom uuljala sam
se u kapelu i sjela otraga, u posljednji red.
Moda je vrijeme da samoj sebi priznam kako sam, to se vjere tie, krajnje zbunjena i nedosljedna. Osjeam
iskrenu unutarnju zahvalnost to sam odgojena u katolikom duhu, premda sam zbog toga u djetinjstvu i ranoj
mladosti nepotrebno trpjela snane napadaje krivnje, frustracije i dosade; a gledano unatrag osjeam samo
nostalginu simpatiju prema asnama koje su me pouavale, iako ih je veina bila u manjoj ili veoj mjeri
sluena uslijed praznovjerja i potiskivanja spolnosti, koje su se svim silama trudile da usade i meni. Prestala sam
ii u crkvu tijekom drugog semestra u Oxfordu, u isto vrijeme kad sam izgubila djevianstvo. Ta dva dogaaja
bila su povezana - nisam mogla iskreno ispovjediti kao grijeh neto to sam doivjela kao veliko osloboenje, ni
obeati da to vie neu initi. Ubrzo je uslijedilo i intelektualno odbacivanje ostatka katolike doktrine; teko bi
bilo rei je li to bila posljedica ili racionalizacija te moralne odluke. Nekoliko godina kasnije, uz stanovito
vrdanje i pretvaranje, vjenala sam se u katolikoj crkvi, kako ne bih svojim roditeljima nanijela nepotrebnu
alost, ali i zato
37to se, kad sve drugo ostavimo po strani, ne bih osjeala zbiljski vjenanom samo u uredu matiara. Kad sam
rodila vlastitu djecu dala sam ih krstiti, opet toboe mami i tati za ljubav, ali potajno zato to bih se ja inae
osjeala loe. To nam je poslije omoguilo i da ih poaljemo u katoliku osnovnu kolu. Martin se nije bunio,
iako sam nije bio vjernik, jer je bio svjestan da je mjesna katolika osnovna kola bolja od dravnih, a u toj fazi
jo im nismo mogli platiti privatnu naobrazbu. Smatrao je da nee biti nikakve tete ako djecu izloimo
benignijim mitovima katolianstva, poput Boia i anela uvara i odlaska na nebo nakon smrti, dokle god smo
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
mi pri ruci da zaustavimo svako naginjanje morbidnosti i fanatinosti, i da e s vremenom djeca prerasti sva
vjerovanja koja eventualno usvoje, kao to je i bilo. Djeca su nevjerojatno pronicljiva. Paul i Lucy kao da su
intuitivno znali, ak i u petoj ili estoj godini ivota, kako se u koli moraju pretvarati da vjeruju u ono u to
doma ne vjeruju, a moda i obrnuto, i u tom su se dvostrukom ivotu snalazili zadivljujue samouvjereno. Kad
su poli u svjetovnu srednju kolu, ubrzo su postali jednako ravnoduni prema vjeri kao i drugi njihovi kolege,
ali ja si utvaram da su tijekom prvih godina naobrazbe stekli iznadprosjean osjeaj za etinost, da ne spominjem
neprocjenjive osnove knjievnosti i umjetnosti posljednjih dvaju tisuljea. (U etvrtak na seminaru okirala sam
se kad sam shvatila da neki moji studenti ne shvaaju aluziju Rachel McNultv na novozavjetnu priu o Marti i
Mariji.) Nakon to su Paul i Lucy primili prvu priest nikad nismo ili u crkvu kao obitelj, osim na poneko
vjenanje, sprovod i polnoku s mojim roditeljima, u ime starih dana. Ali kad je Martin umro ja sam opet sama
krenula nedjeljom na misu, u mjesnu upnu crkvu, potaknuta zbrkanom hrpom pobuda. Oajniki mi je trebala
nekakva utjeha i potpora, a moda sam se i praznovjerno bojala da me katoliki Bog kaznio zbog moga
odmetnua, i bolje mi je neka se izmirim s Njim prije nego to uini jo neku strahotu meni ili mojoj djeci. Ali
utjeha nije dola, a strah je postajao sve sramotniji to je vrijeme dalje odmicalo. Bilo mi je drago vidjeti da sada
i djevojice ministriraju, ali inae se nije puno toga promijenilo otkako sam posljednji put ula u katoliku crkvu.
upnik je bio
38
nimalo karizmatian Irac koji je sluio misu kao da je to neki dosadan posao koji netko mora obaviti, i to to
bre, to bolje, a propovijedi su mu bile gotovo uvredljivo naivne. Ne treba ni rei da nisam ila na ispovijed ni
priest, a nakon nekoliko tjedana posve sam prestala i s odlascima u crkvu.
Zato sam danas ula u kapelicu? Duh mi je bio na vrlo niskim granama, a valjda sam i mislila da e unutra
vladati drukije ozraje nego u upnim crkvama, kao to je i vladalo, ali nimalo inspirativnije. Dekor same
prostorije bio je deprimantno pust i ogoljen, budui da je iz nje bio protjeran svaki trag sakralne umjetnosti i
simbolike koji bi mogao uvrijediti nekog drugog korisnika. Umjesto oltara tu je stajao jednostavan drveni stol, a
oko njega su u nepravilnom luku bili postavljeni stolci. Kongregacija je bila uglavnom mlaahna, jasno, s tu i
tamo pokojim pripadnikom fakultetskog osoblja i njihovih obitelji. Iznenadila sam se, i to ne ba ugodno, kad
sam na drugoj strani prostorije ugledala suprunike Riverdale s dvoje male djece. Trudila sam se biti to
neupadljivijom, ali sam zamijetila Colina kako mi se smijei usred pjevanja Kyrie.
Liturgija je stilski bila neformalna: ministrant je bio u trenirci i tenisicama, a glazba, koju je predvodila djevojka
u trapericama s gitarom, uglavnom se sastojala od narodnih melodija i ritmova. Maloj djeci, podmlatku
fakultetskog osoblja, bilo je doputeno da bauljaju i puu po prostoriji gurajui i vukui svoje igrake FisherPrice - ili moda mladi sveenik koji je sluio misu nije imao hrabrosti zatraiti od roditelja da ih umire. Kako
sam otkrila, danas je druga nedjelja Korizme. (Korizma! Kakvu samo mjeavinu zaboravljenih emocija i
uspomena budi ta rije! Strogi post na Pepelnicu, i crne mrlje od pepela na elima djevojica i nastavnica u koli,
pobono neoprane cijeli dan... "Odricanje" od slatkia i eera u aju... Veselje kad bismo se na Uskrs prederale
okolade... Odricanje donosi uitke koje mnogi mladi nikad nee spoznati.) Prvo itanje bila je pria o
Abrahamu i Izaku - dobra pria, ali i prilino grozomorna, kao to je istaknuo Kierkegaard. ovjek bi se ponadao
da e u homiliji o tom tekstu na sveuilinoj misi moda uti aluziju na Strah i drhtanje , ali poradovala sam se
39uludo. Mladi sveenik rastumaio ju je kao jednostavnu priu o pokoravanju volji Bojoj i usredotoio se na
"blagoslove" koje je Abraham zauzvrat primio. Evanelje je govorilo o Preobraenju, a zavrilo je s apostolima
koji su "meusobno raspravljali: to znai 'uskrsnuti od mrtvih'?" .Ba.
Nakon mise nisam mogla izbjei razgovor s Riverdaleovima.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Nisam znao da ste papistica - rekao je Colin, smijeei se i ironino stavljajui posljednju rije meu
navodnike. Da je proitao bilo koju moju knjigu osim Oka oluje, mogao je naslutiti da sam tako odgojena.
- Ne idem redovito u. crkvu - rekla sam. - Ula sam impulzivno
- sluajno sam ovuda prolazila.
- Pa, zalutale ovce uvijek su dobrodole - rekao je, to sam ja shvatila kao poprilinu drskost, premda je bilo
servirano kao ala. - Doite da vas upoznam s veleasnim Steveom, naim honorarnim kapelanom - nastavio je.
- Ne treba, hvala - rekla sam hladno. - Moram ii. - Dok sam odlazila, Annabelle mi je uputila melankolian
osmijeh, kao da se ispriava.
Na povratku u la kuiicu svratila sam u samoposluivanje da kupim tri nedjeljna lista i provela cijelo popodne
eznutljivo itajui o tolikim novim predstavama, filmovima, izlobama itd. u Londonu. Pred sam sumrak opet
sam izala u etnju. Razvedrilo se i ukazao se crveni zimski zalazak sunca. Kose zrake odbijale su se od iane
ograde koja se nakratko zaalila poput ice u tosteru, da bi odmah zgasnula dok je Sunce tonulo iza brda u
daljini. Sve se vie osjeam kao da sam. u otvorenom zatvoru: lako bih mogla otii, udim za odlaskom, ali
predvidljive posljedice takva ina zadravaju me tu gdje jesam, pod moralnom obvezom. Moram odsluiti svoje.
40
Drugoga tjedna u semestru, u srijedu, Ralph Messenger i Helen Reed sluajno se susreu u nastavnikom klubu,
u vrijeme ruka. Helen je u predvorju, razgleda izlobu nekog mjesnog slikara. Ralph je opaa dok ulazi kroz
okretna vrata, i prilazi joj straga.
- Sto kaete na slike? - progovara joj on iza lea, na to ona poskoi.
- Ooo! Dobar dan... Ba sam razmiljala, kad bi. bile jako jeftine, moda bih kupila jednu da mi dnevni boravak
malo ivne.
- Pa, ivih boja svakako jesu - kae on, iskoene glave odmjeravajui slike. Na njima su pejzai, smjelo
prikazani dreavim akrilnim bojama kakve se rijetko, ako uope ikad, nalaze u prirodi.
- Da, a i nisu tako skupe. Ali nekako su...
- Nekako su stravino rune.
Ona se smije. - Bojim se da imate pravo.
- Jeste li bili na ruku?
- Ba sam krenula u kantinu.
- Mogli bismo zajedno ruati, to kaete?
- Moe. Ba fino.
- Ali ne u kantini.
- Ja za ruak ne jedem puno - kae ona.
- Ni ja, ali volim da mi je udobno dok jedem - kae on. Blagovaonicu na drugom katu opsluuju konobarice, a na
stolovima su stolnjaci i vazice s plastinim cvijeem. Sjedaju kraj prozora s pogledom na jezero. Helen naruuje
salatu, Ralph dnevni specijalitet od tjestenine, te veliku bocu gazirane mineralne vode za oboje.
- Zapravo, u nedjelju ujutro htio sam vas pozvati na kavu - kae Ralph. - Vidio sam vas kako hodate po kii,
uinilo mi se
da nemate nikakva odreenog posla...- Kako ste me vidjeli? - Ona djeluje kao da ju je ova informacija
prestraila, a i kao da joj se ba nije svidjela.
- S prozora svoga kabineta. Proli ste kraj Centra, a ja sam sluajno gledao van.
- Sto ste radili na fakultetu nedjeljom ujutro?
- Paaa... svravao neke poslove - izjavljuje on neodreeno.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Izaao sam iz zgrade da porazgovaramo, ali nisam vas mogao nai. Kao da ste u zemlju propali.
- Je li? - ini se da joj je sad malo neugodno.
- Gdje ste bili?
- Ula sam u kapelicu.
- Zato?
- Zato vjernici obino idu u crkvu nedjeljom ujutro?
- Aaa, vi ste vjernica? - U njegovu glasu uje se prizvuk neodobravanja, ili moda razoaranja.
- Odgojena sam kao katolkinja. Vie ne vjerujem, ali...
- Jako dobro.
- Zato to kaete?
- Pa, s vjernicima nije mogue razumno razgovarati ni o emu vanom. Valjda vas se zato i nisam sjetio potraiti
u kapeli. Svrstao sam vas meu inteligentne, razumne osobe. Zato ste onda uli, ako ne vjerujete?
- Pa, ja ne vjerujem slijepo u cijelu tu stvar - kae ona.
- Znate, u bezgreno zaee i pretvorbu kruha i vina, papinsku neprevarljivost20 i sve to. Ali katkad pomiljam
da iza toga mora biti neke istine. Ili se nadam da ima.
- Zato?
- Jer je inae ivot tako besmislen.
- Ja tako ne mislim. Smatrani da je pun zanimljivosti i prua istinska zadovoljstva.
- Pa, vi imate sree. Zdravi ste, imuni, uspjeni u svome poslu...
- A vi niste? - kae on.
- Pa, valjda jesam, donekle. Ali milijuni ljudi nisu.
- Zaboravimo na trenutak njih. to je s vama? Zato vam ovaj ivot nije dovoljan? Zato vam treba vjera?
42
- Nije da mi ba treba. Hou rei, najvei dio ivota snalazila sam se bez nje, ali ima trenutaka... Znate, umro mi
je mu, prije godinu dana.
- Da, uo sam.
Ona na trenutak prieka, kao da eka da on doda neto kao "Moja suut", ali on uti.
- Posve iznenada, bez ikakva upozorenja. Izljev krvi u mozak. Prije nego se to dogodilo, inilo se da nam je sve
u ivotu krenulo. Martin je upravo napredovao u poslu, moj posljednji roman osvojio je nagradu - planirali smo
jedan dio novca od nagrade spiskati na odmor. Zapravo, ba smo gledali broure kad se...
- Ona zastaje, oito potresena tim sjeanjem. Ralph Messenger strpljivo eka da nastavi. - Kad se sruio. Pao je u
komu, i umro sutradan, u bolnici.
- To je za vas bilo gadno, ali za njega je to lijepa smrt.
- Kako to moete rei? - Ona djeluje okirano, a onda bijesno, kao da e ustati i ostaviti ga samog za stolom. Bilo mu je tek etrdeset i etiri godine. Pred sobom je imao godine i godine sretnog ivota.
- Tko to zna? Moda bi idue godine obolio od neke strano bolne degenerativne bolesti.
- A moda i ne bi.
- Moda i ne bi - priznaje Ralph.
- Moda bi ivio dugo i sretno, snimio mnogo izvrsnih radij-skih dokumentaraca i dobio unuke i proputovao
cijeli svijet i... jo svata.
- Ali on to sada ne zna. I nije imao vremena razmiljati o tome prije nego to je umro. Umro je pun nade. Zato
kaem da je to bila lijepa smrt.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Konobarica stie s jelom i, dok ih posluuje, oni na nekoliko trenutaka obustavljaju razgovor. To Helen daje
vremena da se smiri.
- Dakle, vi mislite da mi kad umremo jednostavno prestanemo postojati? - kae ona poto je konobarica otila.
- Ne u apsolutnom smislu. Atomi moga tijela su neunitivi.
- Ali vae "ja", va duh, dua...?
43- Za mene su to samo razliiti izrazi za pojedine vrste modane aktivnosti. Kad mozak prestane funkcionirati,
nuno prestaju i one.
-1 vas to ne ispunjava oajem?
- Ne - kae on veselo, namatajui kremaste rezance na vilicu.
- Zato bi? - Ubacuje u usta tjesteninu koja se pui i energino vae.
- Pa, ini se besmislenim to provodimo tolike godine stjeui znanja, gomilamo iskustva, trudimo se biti dobri,
muimo se da stvorimo neto od sebe, kao to se kae, ako nita od toga ne ostaje nakon smrti. To je kao da
gradimo prekrasnu kulu od pijeska iza linije plime.
- Samo na tom dijelu obale i moemo graditi kulu - kae Ralph.
- A ja se u svakom sluaju nadam da u ostaviti trag u povijesti kognitivne znanosti prije nego to umrem. Ba
kao to se i vi morate nadati za knjievnost. I to je neka vrsta ivota nakon smrti. Jedina.
- Pa, jest, ali broj pisaca koje i dalje ozbiljno itaju nakon njihove smrti je zanemariv. Veina nas zavri kao
prevakana sirovina, doslovno ili slikovito govorei. - Helen uspijeva ieprkati nekoliko sparuenih listia
salate s poutjelim stabljikama u kraj tanjura i sjecka one preostale. - to je zapravo kognitivna znanost?
- Sustavno prouavanje uma - kae on. - To je posljednje neistraeno podruje znanosti.
- Doista?
- Fiziari su ve u velikoj mjeri prokuili svemir. Samo je pitanje vremena kad e ponuditi jedinstvenu teoriju.
Otkrie DNK nepovratno je preobrazilo biologiju. Svijest je najvea praznina na zemljovidu ljudskog znanja.
Jeste li znali da je ovo Desetljee mozga?
- Nisam. Tko je to rekao?
- Pa zapravo mi se ini da je predsjednik Bush - kae Ralph.
- Ali govorio je u ime znanstvene zajednice. U posljednje vrijeme svi su se profili zainteresirali za tu temu fiziari, biolozi, zoolozi, neurolozi, razvojni psiholozi, matematiari...
44
- A u koje vi spadate? - pita Helen.
- Ja sam poeo kao filozof. Studirao sam etiku na Cambridgeu i doktorirao iz filozofije uma. Onda sam otiao u
Ameriku na stipendiju i zainteresirao se za raunala i UI...
-UI?
- Umjetnu inteligenciju. Neko nikoga nije zanimao problem svijesti, osim pokojeg filozofa. Sad je to posljednji
vrisak.
- A kakav je to uope problem? - pita Helen.
Ralph se smijulji. - Vas to to ste svjesno bie nimalo ne udi, ne zbunjuje?
- Pa i ne. Sadraji moje svijesti, to da, naravno. Emocije, sjeanja, osjeaji. Oni jesu vrlo problematini. Na to
mislite?
- Pa, i oni tu spadaju. Njih u literaturi nazivamo aualia.
- Qualia?
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- To su specifine kvalitete naih subjektivnih doivljaja svijeta - miris kave, recimo, ili okus ananasa. One su
nedvojbene, ali vrlo
ih je teko opisati. Nitko jo nije otkrio kako ih objasniti. Nitko nije dokazao da zaista postoje. - Opaajui da se
ona sprema protestirati, on dodaje: - Naravno da nam se ine stvarnima, ali moda su samo provedbe neega
fundamentalnijeg, mehanikog.
- "Zadanog sklopovlja vaega mozga"? - kae ona, intonacijom smjetajui izgovorenu frazu u navodnike.
Ralph se zadovoljno osmjehuje. - Gledali ste moju TV seriju?
- Samo malo, naalost.
- Pa, ne slaem se u potpunosti s neuroznanstvenicima. OK, um jest stroj, ali virtualni stroj. Sustav sustava.
- Moda uope nije sustav.
- A, ne, sustav je. Sve je u svemiru sustav. Ako se bavi znanou, mora poi od te pretpostavke.
- Valjda sam onda zato u koli odustala od prirodnih znanosti im sam mogla.
- Ne, nego zato to su vam ih, vjerojatno, davali na kapaljku, i to u dozama destilirane dosade... Uglavnom,
problem svijesti u osnovi je ona stara pria o umu i tijelu koju smo naslijedili od I )escartesa. Moji postdiplomci
zovu na Centar "Duan za tijelo
45i duh" . Znamo da se um ne sastoji od neke sablasne bestjelesne materije, nekog duha unutar stroja . Ali od
ega se onda sastoji? Kako objasniti fenomen svijesti? Je li to samo elektro-kemijska aktivnost u mozgu?
Neuroni bombardiraju, neuroprijenosnici preskau sinapse? U neku ruku da, to je sve to moemo pratiti. Danas
je mogue provoditi PET i NMR skeniranja pri kojima se vidi kako razliiti dijelovi mozga bljeskaju poput
flipera, ve prema tome koje emocije i osjete pobudimo u subjektu. Ali kako se ta aktivnost prevodi u misao?
Ako je "prevodi" uope prava rije, a vjerojatno nije. Postoji li nekakav predjezini posrednik svijesti - neki
"mentalni" jezik - koji u odreenom trenutku, u odreene svrhe, artikuliraju pojedini dijelovi mozga zadueni za
jezik? To su neka od pitanja koja me zanimaju.
- A to ako na njih nema odgovora?
- Neki strunjaci zastupaju to stajalite. Njih zovu misterijan-cima.
- Misterijanci. Svia mi se kako to zvui - kae ona. - Mislim da sam i ja misterijanka.
- Oni smatraju da je svijest oita i ni na to svediva injenica o svijetu koja se ne moe nikako drukije objasniti.
- O, a ja sam mislila da je to vie neto kao Keatsova "negativna sposobnost" - kae Helen. Zvui razoarano.
- to je to?
- "Kad je ovjek sposoban ivjeti s nesigurnostima, misterijima, sumnjama, i ne osjea iritantan poriv da posegne
za injenicama i razumom."
- Ne, ovo su znanstvenici i filozofi, ne pjesnici. Ali grijee kada diu ruke od potrage za objanjenjem.
- A koje je vae objanjenje?
- Ja mislim da je um kao raunalo - sluite li se vi raunalom?
- Imam laptop. Slui mi kao malo bolji pisai stroj. Nemam pojma kako izvodi sva ona udesa.
- OK. Va PC je linearno raunalo. Obavlja mnotvo zadaa, jednu po jednu, zadivljujuom brzinom. Mozak je
vie kao paralelno raunalo, drugim rijeima, u njemu se odvija mnogo programa
46
odjednom. Ono to mi zovemo "panjom" zapravo je konkretno meudjelovanje razliitih dijelova sustava u
cjelini. Podsustavi i mogue veze i kombinacije izmeu njih tako su mnogostruki i sloeni te je vrlo teko
simulirati cijeli proces - zapravo, to je na sadanjem stupnju razvoja nemogue. Ali na dobru smo putu, kao to
su govorile Britanske eljeznice.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Hoete rei, pokuavate stvoriti raunalo koje razmilja kao ovjek?

- U naelu, to je na krajnji cilj.
- I koje osjea kao ovjek? Raunalo koje moe biti mamurno, zaljubiti se i biti ucviljeno?
- Mamurluk je neka vrsta boli, a bol je oduvijek tvrd orah - kae Ralph oprezno. - Ali ne vidim nikakav
nepremostiv razlog
zato ne bi bilo mogue projektirati i programirati robota koji bi mogao stupiti u simbiotski odnos s drugim
robotom i pokazivati simptome duevne boli ako bi drugi robot bio stavljen izvan slube.
- Vi se to samo alite.
- Nipoto.
- Ali to je apsurdno! - uzvikuje Helen. - Kako roboti mogu osjeati? Oni su samo hrpa metala, ice i plastike!
- Zasad jesu - kae on. - Ali nema razloga da hardver u budunosti ne uklopimo u nekakav organski materijal. U
Americi su ve razvili sintetsko elektro-mehaniko miino tkivo za robote. Ili moemo stvoriti raunala na bazi
ugljika, kao to su to bioloki organizmi, umjesto na bazi silikona.
- Va Duan za um i tijelo zvui kao moderna verzija Franken-steinova laboratorija.
- Kamo sree - kae on smijeei se potiteno. - Mi nemamo sredstava da izraujemo vlastite robote. Veina
naeg rada je teorijske prirode ili simulacija. Tako je jeftinije - ali i manje uzbudljivo. Frankensteinovu
laboratoriju najvie smo se pribliili muralom Maxa Karinthvja.
- A to je to?
- Odmah u vam pokazati, ako ste slobodni. I astiti vas alicom najbolje strojno skuhane kave koju ste popili u
ivotu.
47- Dobro - kae Helen. - Hvala.
Konobarica donosi raun, Ralph ga uzima, no Helen insistira da plati svoj dio, na to on ne insistira dalje.
Nemate nita protiv da proeemo? - pita on, dok silaze stubama u predvorje.
- Nemam, naravno.
- Autobus dolazi za... - On baca pogled na glomazan sat od nohrajueg elika. - Desetak minuta.
- Ne, volim hodati - kae ona. - To mi je jedina gimnastika.
- I meni. Na kampusu uvijek idem pjeice, osim kad pada
kia.
Kia ne pada, ali ini se da bi uskoro mogla poeti. Vlaan vjetar pue kampusom raznosei lagane sive oblake.
Hodaju stazom koja ide uz jezero, svako malo se svrstavajui u kolonu kad ili zvonjava zvonca upozori na
pribliavanje biciklista. Budui da ji' srijeda popodne, naziru se znakovi portskih aktivnosti. Jedva ujni povici i
poklici dopiru s terena na istonome kraju kampusa, .1 nigbijaka lopta u zavojitom se luku die i pada na
pozadini neba. Na jezeru nekolicina studenata u gumenim odijelima jedre 11.1 dasci. ivo obojeni fragmenti
njihovih jedara u kontrastu s himnom vodom ugodan su prizor, ali jezero ba i nije dovoljno vri i ko za tu
namjenu: tek to razviju malo veu brzinu, bre-bolje moraju izvesti otar zaokret da ne bi udarili u obalu, ili u
drugu jedrilicu. Prevrtanja su esta.
Znam na to me podsjea ovo mjesto - kae Helen iznenada. Na Ciladevvorld. Jeste li bili ondje? Ne, stoje to?
Nekakvo ekskluzivno naselje za odmor. Ja sam bila prolog Iji'hi sa sestrom i njezinima. Smjestili su ga na
povelik umovit Irivn, okruen ianom ogradom. ivi se u kuicama sagraenima medu drveem. U sredini je
golema plastina kupola ispod kc ije je nekakav bazen plus botaniki vrt s puno vodenih tobogana, umjetnih
virova i slinih stvari. Imaju i supermarket, restorane,
48
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
sportske dvorane - i umjetno jezero za jedrenje koje ba i nije dovoljno veliko. Zato sam se sjetila. Zbog toga i
zbog bicikala. U Gladeworldu ne smije voziti auto nakon to iz njega istovari prtljagu. Svi unajmljuju bicikle
ili idu pjeice. Sve to vam treba za odmor nalazi se unutar ograde. Uope nemate potrebu ii van.
- Zvui jezivo.
- Moram rei, sestrina djeca su se oduevila. Ali ja sam se osjeala pomalo kao u zamci. Imaju brklju sa
zatitarima koji paze da nitko neovlaten ne ue, ali ja se nikako nisam mogla oteti dojmu da su je isto tako
postavili kako bi nas odvratili od izlaska.
Neko vrijeme hodaju u tiini.
- Imam dojam da alite to ste doli ovamo - kae on.
- Vjerojatno samo patim za svojom kuom - kae ona. - Usuujem se rei da u se uskoro prilagoditi i poeti
uivati.
- Zato ste se prijavili za ovaj posao?
- Pa, kao prvo, treba mi novac.
- Ali vama daju crkavicu od plae! - uzvikuje on, i dodaje:
- Sluajno to znam jer sam u Senatu lan Odbora za akademska imenovanja. Vidio sam papire.
- Vama je to moda crkavica, ali meni treba - kae Helen.
- Naalost, od knjiga ne zaraujem ba mnogo. I premda je Martin imao ivotno osiguranje, renta koju dobivam
vrlo je skromna. Ali imate pravo, novac nije bio jedini razlog. Moja ki pauzira godinu izmeu kole i fakulteta,
sad je u Australiji. Sve smo isplanirali jo prije Martinove smrti, nisam joj to htjela braniti. To danas svi rade. A
moj sin je u Iowi na studijskoj godini - pohaa Amerike studije u Manchesteru. Kua je bila strano velika i
puna jeke bez njih. I prepuna uspomena. Mislila sam da e mi goditi promjena...
Ona zauti. Ralph neto neodreeno mumlja u znak slaganja.
- A vi? - pita ona. - Svia li se vama ovdje?
- U redu je - kae on - ali poludio bih da s vremena na vrijeme ne zbriem.
- Na konferencije i medijske parade?
On je gleda upitnim pogledom, kao da ga je zatekao njezin
49izbor rijei. - Takve stvari, da. Ima i gorih mjesta, ali ovdje vlada malo uspavana atmosfera, provincijska.
Sedamdesetih je Sveuilite bilo popularno, ali nikad nije dobilo dovoljno sredstava da naraste do potrebnih
razmjera, bar ne za ozbiljan znanstveni rad. A sad je u regresiji, da budem iskren. Kao nogometni klub koji
oajniki pokuava izbjei ispadanje iz prve lige. Nisam to ba posve shvaao kad su mi ponudili da postanem
ravnatelj Centra. Bio sam zadovoljan na Kalifornijskom tehnolokom, ali ovakvu ponudu nisam mogao odbiti nudili su mi da budem erif u namjenski graenoj zgradi iji je projekt nagraen. - Pokazuje na zdepastu
valjkastu graevinu koja im se upravo ukazala pred oima, s ulijebljenorn kupolom i neprozirnim staklenim
zidovima.
- Rekli su mi da kupola predstavlja dvije polutke mozga - lae
Helen.
- Tako je.
- Zato su zidovi od zrcalnog stakla?
- Zar ne moete pogoditi?
Helen se osmjehuje kao da se sjetila neega smijenog, a onda se mrti od silne koncentracije. - Jer se moe
vidjeti iz nje, ali ne i u nju? Kao to je sluaj i s umom?
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Bravo. - Ralph kima glavom poput zadovoljnog uitelja. - To je pola odgovora. Ali kad padne mrak, kad se
upale svjetla, izvana se vidi sve to se u zgradi dogaa, a to simbolizira mo znanstvenih istraivanja da sve
rastumae. To je bar bila arhitektova zamisao.
- Ali ako navuete rolete...
- Ba tako! - smije se Ralph. - Arhitekt je izriito u nacrtu izostavio rolete i zastore, ali ljudi po jakom suncu nisu
mogli izdrati u uredima pa ih je morao postaviti, a neki od nas vole ih navui i kad se smrai.
-1 tako unitavate simboliku.
- Ne ba. Svijest se uvijek moe zastrti. Nikad sa sigurnou ne moemo rei to onaj drugi zapravo misli. ak i
ako nam odlui rei, nikad ne znamo je li nam rekao istinu, ili bar cijelu
istinu. Isto tako nitko ne poznaje nae misli onako kako ih sami poznajemo.
- to je moda i dobro. Inae bi drutveni ivot bio kompliciran.
- Nego to. Zamislite kako bi izgledala zabava kod Richmon-dovih da su svi nad glavama imali one oblaie kao
u djejim stripovima, s natpisom Misli.... - Dok to govori, gleda Helen ravno u oi, kao da nagaa o emu je ona
tom prilikom razmiljala.
Ona se blago rumeni. - Pretpostavljam da ljudi zato itaju romane - kae ona. - Da otkriju to se zbiva u tuim
glavama.
- Ali otkrivaju samo to se odvilo u autorovoj glavi. To nije pravo znanje.
- Ne? A to je onda pravo znanje?
- Znanost. Ali neprilika je u ovome: ako ograniimo prouavanje svijesti na ono to se moe iskustveno
promatrati i mjeriti, ispustit emo ono to ga najosebujnije odreuje.
- Qualici.
- Ba tako. Ima jedan stari vic na koji naletite u vie-manje svakoj knjizi o svijesti, o dvoje behavioristikih
psihologa koji se seksaju, a poslije jedno kae drugome: "Tebi je bilo dobro, kako je bilo meni?"
Helen taj vic jo nije ula, pa se smije.
- To je sr problema svijesti - kae Ralph. - Kako dati objektivan prikaz, u treem licu, subjektivnog fenomena
koji se odvija u prvom licu?
- O, pa romanopisci to rade ve dvjesto godina - kae Helen nehajno.
-Kako to mislite?
Ona zastaje na stazi, podie jednu ruku i sklapa oi, mrtei se od silne koncentracije. A onda poinje recitirati,
gotovo bez zastajkivanja i zapinjanja u govoru: - "Ona, Kate Croy, iekivala je dolazak svoga oca, ali on ju je
ve predugo zadrao, i s vremena na vrijeme ukazala bi se samoj sebi u zrcalu nad kaminom, lica posve
problijedjela od srdbe koja ju je dovela na rub odluke da ode ne vidjevi se s njime. No na tome se rubu i
zadrala;
50premjetala se s mjesta na mjesto, selei se s ofucanog kaua u naslonja presvuen satiniranom tkaninom
koja je na opip djelovala - dotaknula ju je - i sklizavo i ljepljivo." On zuri u nju. - to je to?
- Henry James. Uvodne reenice Krila grlice. - Helen nastavlja hodati, a Ralph hvata korak s njom.
- Tako vi zabavljate drutvo na tulumima - recitirate dugake odlomke iz klasika naizust?
- Poela sam pisati doktorat o toki gledita kod Henrvja Jamesa - kae Helen. - Naalost, nikad ga nisam
dovrila, ali urezali su mi se neki kljuni citati.
- Da ujem jo jednom.
Helen ponavlja citat, i kae: - Vidite - tu imate Kateinu svijest, njezine misli, njezinu nestrpljivost, ona oklijeva
hoe li otii ili ostati, opaa svoju sliku u zrcalu, da je presvlaka naslonjaa neugodna na dodir, "i sklizava i
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
ljepljiva" - to kaete na ta cjiialial No sve je prepriano u treem licu, preciznim, elegantnim, fino oblikovanim
reenicama. Subjektivno je i objektivno u isti mah.
- Pa, efektno je izvedeno, to vam moram priznati - kae Ralph. - Ali to je fikcija, nije znanost. James moe tvrditi
da zna kakve
misli prolaze kroz glavu te vae Kate jer ih je on tamo stavio, on ju je izmislio. Iz vlastita iskustva i. puke
psihologije.
- Henry James uope ne pie puki.
On odmahuje rukom na njezinu primjedbu. - Puka psihologija je pojam koji tipotrebljavamo u struci - kae on. Oznaava opeprihvaene mudrosti i zdravorazumske pretpostavke o ljudskom ponaanju i motivaciji, onome
to ljude pokree. Ona funkcionira u svakodnevnom drutvenom ivotu - ne bismo mogli bez nje. Funkcionira i
u fikcionalnoj prozi, od Krila grlice pa sve do Eastendera... ali nije dovoljno objektivna da bi prola kao znanost.
Da je ta Kate Croy stvarna osoba, Henry James nikad ne bi smio sebi dopustiti da kae to ona misli o tom
naslonjau, osim da mu je ona to rekla.
- Ali da je Kate Croy stvarna osoba, vaa kognitivna znanost ne bi nam o njoj mogla rei nita to nas zanima.
- Ne bih ba rekao "nita". Ali tono, slaem se, u ovom
52
trenutku moramo priznati da o svijesti znamo manje no to se romanopisci pretvaraju da znaju. Evo nas.
Stigli su pred ulaz u Centar za kognitivnu znanost Holt Bel-ling.
Klizna vrata od kaljenog sigurnosnog stakla, s velikim, ugraviranim inicijalima, isprepletenima 11B, automatski
se otvaraju pred njima i tiho odsijecaju zrak iza njih. Predvorje je ispunjeno plaviastim, podmorskim svjetlom,
koje se probija kroz zatamnjena prozorska stakla. Iznutra se vidi da je cijela zgrada sagraena uglavnom, od
elika i stakla. Uredi, radni prostori i druge prostorije zrakasto se granaju iz sredinjeg atrija. Njihovi zakrivljeni
unutarnji zidovi nainjeni su od stakla, tako da posjetitelj jednim pogledom moe obuhvatiti razliite aktivnosti
koje se odvijaju u svakom segmentu, premda veina ljudi u vidokrugu naizgled radi manje-vie isto: sjede za
stolovima, zure u ekrane, tu i tamo ponu prebirati po tipkovnicama. Tri razine u zgradi povezuje okno dizala
smjeteno s druge strane atrija, nasuprot ulazu, ali i otvoreno spiralno stubite, izraeno od nehrajueg elika i
poliranog drva, koje se uzvojito die iz sredine prizemlja, a s gornjim je razinama povezano vodoravnim
nogostupima i galerijama.
- Primjeujete li ita neobino u vezi sa stubitem? - pita Ralph.
- Pa, uistinu je elegantno, posebice balustrada - kae Helen.
- Ne, ne to. Uvija nalijevo, poput dvostruke uzvojnice DNK. Spiralna stubita obino idu u suprotnom smjeru.
-Aha. To ne bih primijetila.
On joj pokazuje raspored u prizemlju: glavni ured, mala knjinica, amfiteatar s naherenim sklopivim sjedalima,
radne sobe za postdiplomce na ijim se stolovima niu redovi identinih kompjutorskih terminala, i klimatizirana
podrumska prostorija koju Ralph naziva Mozgom zgrade, prepunu raunala raznih oblika i veliina, koja bruje i
mirkaju, a na njihovim je diskovima i vrpcama pohranjena glavnina svega to se radi u Centru. Mukarac u
bijelom laboratorijskom ogrtau prouava ispis iz
53u
jednog stroja. Ralph ga Heleni predstavlja kao Stuarta Phillipsa, svoga sistem-administratora. Helen primjeuje
da je na kuite svakog stroja prikvaena bijela kartica s otisnutim imenom: "Kitac", "Tipko", "Tapko",
"Bijelko", itd.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Stuart Phillips kae: - Lako je pogrijeiti ako ih nazivamo njihovim tehnikim oznakama - slovima i brojkama pa im dajemo nadimke.
- Zato su svi iz knjiga o Tintinu ? - pita Helen.
- To je sugerirao profesor Messenger - kae Stuart Phillips, okreui se Ralphu.
- Moja djeca su ih jako voljela - kae on. - Jo ih vole, a uostalom i ja.
On je odvodi do zajednike prostorije u podrumu, opremljene niskim modernim kauima, izlizanim
naslonjaima punima mrlja, te bljetavim vicarskim automatom za pia. Trojica mladia u trapericama,
sportskim kouljama i tenisicama avrljaju u kutu. Ralph ih Heleni predstavlja kao doktorande: Jima, Carla (iz
Njemake)25 i Kendija (iz Japana). Ona ih pita na emu rade. Jim kae na roboti ci, Carl kae na afekti vnom
modeliranju, a Kendi kae neto nerazumljivo to joj Ralph onda ponavlja - genetikim algoritmima.
- Otprilike mi je jasno to bi bila robotika - kae Helen - ali to su ove druge stvari, za Boga miloga?
Carl objanjava da je afektivno modeliranje raunalna simu-lacija naina na koji emocije utjeu na ljudsko
ponaanje.
- Na primjer tuga? - kae Helen, pogledajui Ralpha.
- Ba tako - kae on. - lako Carl zapravo radi na programu majinske ljubavi.
- Ba bih ga voljela vidjeti - kae Helen.
- Naalost, ne mogu vam prirediti demonstraciju - kae Carl. - Trenutano preraujem program.
- Neki drugi dan - kae Ralph.
- A to je to vae genetiko? - zanima se Helen, okreui se Kendiju. Mladiev engleski nije tako dobar kao
Carlov, pa se znoji i muca dok objanjava, a Ralph obzirno saima objanjenje da bi ga Helen razumjela: genetiki algoritmi su raunalni programi osmiljeni da se razmnoavaju
repliciranjem kao to to ine bioloki ivi organizmi. - Svim programima postavlja se zadatak, a najuspjenijima
se doputa da se reproduciraju za idui test. Drugim rijeima, zdruuju se u parove i seksaju - tako to opisuje
Ralph, na zadovoljstvo studenata. - Svaki program podijelimo napola i zamijenimo polovice. Ako to esto
radimo, katkada dobijemo programe monije od onih koje bi smislili programeri od krvi i mesa.
- Ali mogli bi se oteti kontroli - kae Helen - i preuzeti vlast nad svijetom.
- Vea je vjerojatnost da bi zavrili u zajednikim prostorijama raspravljajui o tome jesu li ljudi svjesna bia ili
nisu - kae on.
Mladii se pristojno smiju. Moda smatraju da bi trebali na neki nain iskazati marljivost i predanost svome
znanstvenom radu pa se udaljavaju, ostavljajui Ralpha i Helen same. On je pita kakvu kavu eli i pritie
odgovarajue gumbe na automatu. Sa znatieljnim iekivanjem gleda dok ona sre kapuino posut okoladom u
prahu.
- Mmm, izvrsno - kae ona. - Kvari ga samo plastina aa.
- Ah, pa sad, stalni gosti imaju svoje porculanske - kae on, prilazei drvenoj ploi na kojoj raznoliko ukraene
alice vise na kukicama oznaenim imenima vlasnika. On uzima crnu alicu na kojoj je bijelim slovima otisnuta
rije SEF, i postavlja je ispod slavine automata kako bi se napunila duplim espressom sa eerom.
- Dakle, nemate odvojenu prostoriju za nastavnike? - komentira Helen. - Vrlo demokratski.
- Pa, svi nai studenti su postdiplomci. Nemamo kolegije za dodiplomce, to jako smeta Sveuilite.
- A zato?
- Ne elim da moji ljudi troe vrijeme i energiju uei dodiplomce osnovama programiranja.
- Ne, htjela sam rei, zato to smeta Sveuilitu?
- Vie studenata donosi vie novca. Visoko obrazovanje danas
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
54
55je postalo trite, znate. - On je pogledava preko ruba alice. - Zapravo, trenutano nam je to bolna toka.
Mogao bih vas udaviti priama o toj temi.
- Ba pokuajte - kae ona.
- Pa, ukratko, Centar je osnovan donacijom tvrtke Holt Belling d.o.o. - rektor je u to vrijeme bio u dobrim
odnosima s predsjednikom njihove Uprave. Oni su osigurali glavninu izdataka i polovicu pogonskih trokova, a
Sveuilite je platilo drugu polovicu. Sporazum se obnavlja svakih pet godina. Idue godine istjee drugo
petoljee, a Holt Belling ga vie nee obnavljati. Dive se onome to radimo, ali vie nas ne mogu pomagati. Ne
krivim ih. Microsoft im je preuzeo velik dio posla, a imaju i problema sa solventnosti. U svakom sluaju, uvijek
se podrazumijevalo da e jednoga dana odstupiti i prepustiti Sveuilitu kompletno nae financiranje. Ali ni
Sveuilite nema love. Novi rektor i njegov Odbor za javnu sigurnost - tako ja zovem njegov upravljaki tim kau mi da ne mogu skupiti lovu za sve trokove.
-1 to sad? - pita Helen.
- U najgorem sluaju, zatvorit e nas. - S cininim smijekom dodaje: - Moda e nas pretvoriti u Centar za
kreativno pisanje. Jasper Richmond mi kae da mu ponestaje mjesta na engleskome. A kreativno pisanje silno je
omiljeno meu lanovima Odbora za javnu sigurnost.
- Je li? - Helen zvui iznenaeno.
- O, da. Programi su popularni, privlae mnogo kandidata, kako dodiplomaca, tako i postdiplomaca. Ameriki
studenti dolaze ovamo na obveznu studijsku godinu jer mogu dobiti bodove iz kreativnog pisanja. Mnogo
studenata, mnogo kolarina. Odsjek za anglistiku uzima osiromaene pisce da ih vode, s ugovorom na odreeno
vrijeme...
- Za crkavicu - ubacuje se Helen.
- Za crkavicu, ba tako. Goli honorari bez dodataka za mirovinsko, prava na studijsku godinu i rodiljni dopust.
Proizvodni trokovi teaja moraju biti zanemarivi. S poslovnog stajalita to je operacija s visokim prinosom i
niskim trokovima. Stvar je osobnog miljenja treba li nam na svijetu jo pisaca.
56
- A treba li nam jo kognitivnih znanstvenika?
- Ja mislim da nam treba, jasno. Budunou e dominirati raunalstvo i genetski inenjering. Trebaju nam ljudi
koji razumiju temeljne probleme i mogunosti tih stvari, ne samo njihove primjene. Ali nai glaveine kao da to
ne shvaaju. Uvijek je teko pronai sredstva za spekulativna istraivanja, u svakom podruju.
- Ali ne mislite valjda da e vas Sveuilite zaista zatvoriti?
- Ne. Pa, u svakom sluaju, tome e pribjei tek u krajnjoj nudi. Mi smo ovdje jedan od malobrojnih odsjeka
svjetske klase, na posljednjoj procjeni ocijenjeni smo peticom. Kad bi nam Sveuilite ukinulo financiranje, bio
bi to pokazatelj loe uprave, a da ne spominjemo negativan publicitet. Vjerojatnije je da e nas zamoliti neka
pritegnemo pojas ili ponemo nuditi dodiplomske programe.
- Zar ne moete nai novog sponzora?
- To je zapetljano. Shvaate, prvobitno je jedan od uvjeta zaklade bio to da e ova zgrada uvijek biti poznata kao
Centar Holt Belling. Ne vjerujem da bi ijedna konkurentska ustanova time bila oduevljena. Teko nam je ak i
dobiti sredstva za pojedinane projekte, iz istog razloga. Trenutano nam je najvea nada MO.
- Ministarstvo obrane?
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Zanimaju se za dio naeg rada, a publicitet je, jasno, zadnje to im treba. Kako god bude, za mene to znai vie
papirologije. Ali dosta je bilo razgovora o dosadnim birokratskim problemima - kae on, uzimajui Heleninu
praznu alicu i svoju porculansku
i odnosi ih do sudopera da baci prvu i ispere potonju. - Pokazat u vam Karinthvjev mural.
Putem na hodniku sreu postdiplomca Jima, koji prouava malenoga robota, visokog oko pola metra. Ima tri
kotaa, rotirajuu glavu s objektivima umjesto oiju, i par mehanikih klijeta.
- Ovo je Arthur - kae Ralph. - Najnovije pojaanje naih odsjekih snaga. Kupljen izravno iz tvornice.
U tom trenutku Arthur stoji.nepomino, okrenut licem prema /idu, poput djeaia kojega su poslali u kut jer se
nije pristojno vladao na satu.
57- to to radi? - pita Helen.
- Premjerava prostor - kae Jim. - Pohranjuje ga u pamenje. Arthur se naglo okree na kotaima i kree prema
drugoj strani
hodnika, gdje se prilino estoko sudara sa zidom.
- Joj - kae Jim, mrtei se. - Sigurno neto nije u redu s programom. - Arthur se odmie od zida i odmjerava ga
nekako oamueno.
- ini mi se da jo mora napredovati prije nego to pone izlaziti s drugim robotima - kae Helen Ralphu.
- Da - kae Ralph. - Bit emo sretni ako ga nauimo da kupi smee s poda. Idemo dalje.
Ralph vodi Helen do dizala. Tu od stakla nisu samo zidovi, nego i pod, pa ovjek izmeu stopala moe gledati
kabele i maineriju u oknu ako mu je do toga, premda Helen sasvim oito nije. Dok tiho klize prema gore, Ralph
objanjava da je Max Karinthv bio maarsko-ameriki filozof i slikar-amater koji je prije nekoliko godina doao
u Centar s Princetona na studijsku godinu i radio tu kao znanstveni suradnik, a uz Ralphovo doputenje, pa ak i
nagovor, zabavljao se ukraavajui drugi kat zgrade muralom s ilustracijama razliitih poznatih teorija i
misaonih eksperimenata iz kognitivne znanosti, evolucijske psihologije i filozofije uma.
Dizalo se zaustavlja na galeriji na drugom katu i njegova staklena vrata otvaraju se uz mehaniki uzdah. - Mili
Boe! - uzvikuje Helen dok kroi van. Unutarnji zidovi prostorija na ovom katu nisu od stakla poput onih na nia
dva kata, nego od pune opeke i sadre, te tako stvaraju zakrivljenu slikarsku plohu koja tee cijelom obodnicom
atrija. Niz prizora koji se preklapaju, likova, vinjeta naslikanih u smjelom, ekspresionistikom stilu pruaju se
nalijevo i nadesno od okna za dizalo da bi se susreli na suprotnoj strani galerije, tvorei neku vrst ciklorame. Kao
kontrast visokotehnolokoj strogosti ostatka zgrade, ovdje vlada neobuzdano arenilo boja i oblika.
- Impresivno, zar ne - kae Ralph, oito zadovoljan njezinom reakcijom. - Da vas povedem u obilazak?
58
- Molim, lijepo.
On se okree nalijevo, a Helen ga slijedi. Prva slika koja upada u oi golemi je crni imi rairenih krila koji u
visini oiju leti prema promatrau poput nevidljivog bombardera, a okruen je tankim koncentrinim krugovima.
- Poetkom sedamdesetih filozof po imenu Thomas Nagel napisao je glasoviti esej naslovljen "Kako je to biti
imi?" - objanjava Ralph. - U njemu je iznio tvrdnju kako ne postoji nain da ikada saznamo kako je biti
imi - to moe znati samo onaj tko/'esf imi. Ergo, qualia se ne daju opisati, ergo, znanstveno istraivanje
svijesti je nemogue. Sto je po mome miljenju krajnje simplificirana pretpostavka, ali imala je iznenaujue
dobar odjek. Ali moram rei, odabrati imia za misaoni eksperiment bilo je nadahnuto - to su tako udna
stvorenja. Znate da se kroz prostor kreu uz pomo eholokacije, na principu radara? - Pokazuje na koncentrine
krugove. - Kad je jedan od frajera koji su to otkrili prvi put to opisao na nekom simpoziju, neki stari profa poslije
je praktiki nasrnuo na njega, jer mu je ta ideja bila totalno nepojmljiva.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- A to rade ona dva imia u pozadini? - pita Helen, pokazujui na par ivotinja koje kao da se ljube u nekoj
diznijevskoj parodiji ljudskog rituala udvaranja.
-To su vampiri. Prvi bljuje krv u grlo drugoga.
- Brrr! Kamo sree da nisam pitala.
- Kad se vampiri vrate iz nonog izlaska, oni kojima se posreilo navodno katkad podijele veeru s onima manje
sretnima.
- Kakve to veze ima s problemom svijesti? - pita Helen.
- Ima veze s motivacijom. Na prvi pogled to izgleda kao nesebina gesta, ali sretniji imi podijelit e krv samo
s onim imiem s kojim ima sporazum da e ovaj u obrnutom sluaju na isti nain uzvratiti njemu, to znai da
je to zapravo neka vrsta prosvijeenog koristoljublja. Isto vrijedi i za ljude - kao to prikazuje Zatvorenikova
dilema.
Ralph pokazuje na sliku dvojice mukaraca odjevenih u prugaste zatvorske odore kao iz stripova, koji sjede
svaki u svojoj eliji i sumorno zure kroz reetke, a izmeu njih je cijeli red praznih
59elija. U sredini stoji straar. - Obojica su optueni za isti zloin, i od obojice se trai da iznesu dokaze protiv
onoga drugog. Vidite da su izolirani i ne mogu meusobno komunicirati. Ako izdaju onoga drugog, obojica e na
dugu robiju. Ako samo jedan oda drugoga u zamjenu za pomilovanje, proi e nekanjeno. Ako nijedan ne
progovori, moda e dobiti manje kazne zbog nedostatka dokaza. To je izbor izmeu suradnje i izdaje. Moe se
primijeniti na najrazliitije situacije: gospodarstvo, politiku, kod prava na izlov ribe, na kolskom igralitu, ba
na sve. Cijeli ivot moe se promatrati kao niz izbora izmeu suradnje i izdaje.
- Zbilja? - kae Helen.
- Evo, uzmite samo posljednji pokuaj Sveuilita da sree trokove. Predstojnici katedara i odsjeka suoeni su s
izborom: ili e glasovati da se restrikcije to ravnomjernije rastegnu na cijelo Sveuilite - dakle, svima jednaka
bijeda - ili da se drugim odsjecima uvedu drastine redukcije prije nego to to netko napravi njima. Surauj ili
iznevjeri. Matematiari su proveli tisue sati pokuavajui izraditi najpovoljniju strategiju. Toj temi posveeni su
cijeli simpoziji. Raspisan je meunarodni natjeaj za izradu najdjelotvornije strategije. I znate koja se pokazala
najboljom?
- Koja?
- Milo za drago. ifra MZD. Surauj s drugim igraem, osim ako, i sve dok, on ne prestane suraivati s tobom, a
onda ga idui put iznevjeri. Ali ako drugi igra zna da e to uiniti, nee ni imati potrebe. To dri drutva na
okupu. To je sukus ljudske etike.
- Hmm - mrmlja Helen, kao da bi htjela osporiti tu tvrdnju, ali odluuje da ipak nee. Kree dalje do drugog
dijela murala. - A to je ovo? - Glavom pokazuje sliku ovjeka koji sjedi za stolom, a na stolu je stalak s
pretincima za dolaznu i odlaznu potu, te hrpa knjiga. Prostorija u kojoj sjedi potpuno je prazna i bez prozora.
Pretinci su puni smotaka papira s ucrtanim ideogramima, a kroz otvor u vratima upada jo takvih smotaka.
- To je Searleova Kineska odaja, znameniti misaoni eksperiment. Zamisao je takva da ovjek dobiva pitanja na
kineskome, koji ne zna govoriti ni itati, ali ima pravilnik u kojemu su opisani logiki
60
procesi koji mu omoguuju da na njih odgovori na kineskome. I tako on cijeli dan sjedi i prima pitanja, na koja
daje tone odgovore, ali ne razumije ni jednu jedinu rije. Je li on svjestan onoga to ini?
- Vjerojatno je svjestan da radi uasno dosadan posao.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Dobar zakljuak - kae Ralph. - Ali Searle je rekao neto drugo. On smatra da taj ovjek ne moe biti svjestan
informacija koje obrauje, a budui da funkcionira kao raunalni program, ni raunalni program ne moe biti
svjestan informacija koje obrauje. Stoga umjetna inteligencija nema budunost.
- Pretpostavljam da se ne slaete s tim.
- Ne. Jer ak ni u misaonom eksperimentu ne moemo zamisliti raunalni program koji bi radio onako kako se
od njega ovdje trai. A ako bi to mogao, onda bi po svim uobiajenim kriterijima on imao svijest.
- A ovo su valjda Kinezi koji postavljaju pitanja i primaju odgovore - kae Helen, pokazujui na veliku gomilu
ljudi azijatskih crta u uniformiranim maocetungovskim kompletiima koji stoje rame uz rame i na ui pritiu
neto nalik na mobitele.
- Ne, to je drugi misaoni eksperiment. U njemu bi se qelokupna populacija Kine snabdjela dvosmjernim
prijemnicima kako bi se simulirala povezanost stanica ljudskog mozga.
- Zato ba Kina?
- Jer je to najvea jednojezina zajednica, pretpostavljam zato. Kineza ima oko milijardu, bar mislim.
- Ali ne govore svi Kinezi istim jezikom - buni se Helen. Ralph se smije. - Ma nemojte! Mislim da tip koji je
smislio ovaj
eksperiment to nije znao. Ali samo u jednom ljudskom mozgu ima oko sto milijarda neurona, a broj moguih
veza meu njima vei je od ukupnog broja atoma u svemiru, tako da eksperiment ionako nije ni blizu stvarnog
stanja.
- A to se njime htjelo dokazati?
Ralph slijee ramenima. - Zaboravio sam. Mislim da je to isto bila neka antifunkcionalistika tvrdnja. Kao to je
sluaj s veinom tih misaonih eksperimenata. Evo, ovaj je zanimljiv.
To je prikaz jo jedne prostorije nalik na eliju bez prozora, ali
61pretrpane namjetajem i opremom - tu je stol, kartoteni ormarii, police za knjige, raunala, televizor. Sve je
crno ili bijelo ili u tonovima sive, ukljuujui i mladu enu koja sjedi za stolom. Na sebi ima crne rukavice, crne
cipele, neprozirne crne arape, bijeli laboratorijski ogrta. Slika na televizoru je crno-bijela. Ali prostorija je
sagraena pod zemljom; iznad povrine, prikazan u presjeku, vidi se vedar pastoralni krajolik, pun ivih boja.
- To je eksperiment Franka Jacksona: kromatologinja Mary. Pretpostavka je da se rodila, odrasla i kolovala u
posve crno-bijelom svijetu. Ona zna apsolutno sve to se u znanstvenom smislu rijei moe znati o bojama recimo, razliite kombinacije valnih duljina koje stimuliraju zjenicu oka da prepozna boju - ali sama nikad nije
vidjela nijednu. Obratite pozornost na to da u njezinoj sobi nema zrcala, pa ona ne vidi pigmentaciju svoga lica,
oiju ni kose, a ostatak tijela joj je pokriven. A onda je jednoga dana puste van iz sobe, i prvo to vidi je, recimo,
crvena rua. Je li time doivjela posve novo iskustvo?
- Jasno da jest.
- To kae i Jackson. To je jo jedan argument u prilog tvrdnji da su qualia neopisiva i ncsvediva na nie oblike.
- Meni zvui uvjerljivo.
- Pa, taj je uvjerljiviji nego veina drugih. Ali u premisi se od vas opet trai da primite zdravo za gotovo strano
mnogo stvari. Kad bi Mary znala ba sve to se moe znati o bojama - to je mnogo, mnogo vie nego to mi
danas znamo - moda bi mogla u svome mozgu simulirati doivljaj crvenoga. Tako da, recimo, uzme neki
narkotik.
- Tko su ovi ljudi? - pita Helen, pokazujui na skupinu likova koji sjede, stoje ili hodaju unaokolo. - Zbog neega
su mi udni, ali ne mogu odrediti zbog ega.
- to vam slui na ast - kae Ralph. - A i Karin.th.yju. To su zombiji.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Zombiji!
- Da, mi esto radimo sa zombijima. Zombiji su filozofima uma isto to su takori psiholozima i zamorci
medicinskim biolozima. Ne bih se udio da negdje postoji Pokret za prava zombija.
62
- Ali oni ne postoje! - uzvikuje Helen.
- Za jednu romansijerku imate vrlo skuene nazore - kae Ralph.
- Ja piem realistike romane.
- Za filozofske svrhe nije nuno da zombiji postoje, samo da je logiki mogue da postoje. Korisni su za misaone
eksperimente jer se izgledom i ponaanjem ne razlikuju od ljudi, ali nemaju svijest na nain na koji je ljudi
imaju. Pogledajte, recimo, ove dugokose frajere - kae on, pokazujui prstom. - To je mladi filozof David
Chalmers i njegov blizanac zombi. Ali, kao to vidite, ne moe se raspoznati koji je koji.
- Kad smo ve kod ivotinjskih prava, to rade ovoj maki? - pita Helen. Zastala je ispred slike naslikane preko
vrata koja pripadaju stanovitom profesoru D. C.-ju Douglassu. Niz sliica nalik na kvadrate stripa prikazuje
iluzionista kako u drvenu kutiju stavlja pospanu uto-naranastu maku, zatim i neku kompliciranu znanstvenu
maineriju, a onda zatvara poklopac. Na posljednjoj sliici on je nestao, a ostala je samo kutija.
- To je Schrodingerova maka, poznata zagonetka iz kvantne fizike. Stroj u kutiji povezuje instrument za
mjerenje spina elektrona sa smrtonosnom injekcijom. Pretpostavka eksperimenta je da e stroj ubiti maku ako
je spin elektrona "gore". Ali prema kvantnoj mehanici stanje elektrona nije ni gore ni dolje dok ga netko ne
promatra. Stoga maka nije mi iva ni mrtva dok netko ne otvori kutiju.
-A iluzionist je Schrodinger?
- Ne, Roger Penrose, matematiar.
- Ima li Robyn Penrose ikakve veze s njim?
- Tko je taj?
- Ta. Doi e tijekom ovog semestra da odri predavanje na anglistici. Dobila sam obavijest.
- Mislim da nisu povezani. Ovaj Penrose misli da kvantna fizika ima odgovor na problem svijesti. Svijesti kao
kolapsa valnih funkcija. Kvantnih kolapsa u mikrocjevicama.
- Bojim se da sam se sad izgubila - kae Helen.
- Pa, to nije lako objasniti - kae Ralph. - Reeno je da svatko
63onaj tko tvrdi kako razumije kvantnu mehaniku ili lae, ili je lud.
U tom trenutku ostvaraju se vrata i na pragu se pojavljuje ovjeuljak koji u rukama stie hrpu papira. On staje
kao ukopan, iznenaen to su mu se isprijeili na putu, i gleda ih mirkajui kroz debele naoale. Njegova
prosijeda kosa ukazuje na to da je srednjih godina, ali lice mu je djeako.
- A, evo Duggersa! - kae Ralph. - Duggers e vam to objasniti bolje od mene.
- to to? - pita ovjek.
- Kvantnu mehaniku - kae Ralph. - Ovo je Helen Reed, spisateljica, ona ovaj semestar predaje na anglistici. Heleni kae:
- Ovo je moj kolega Douglas C. Douglass, nairoko poznat kao Duggers.
- Na taj nadimak nikad nisam pristao - kae Duggers kiselo.
- Drago mi je, profesore Douglass - kae Helen, pruajui ruku. Njegov ledeni izraz lica otapa se za stupanj ili
dva.
~ Trebao si me, Messengeru? - pita on Ralpha.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Ne, samo pokazujem Heleni mural - kae Ralph. - Upravo smo doli do Schrodingerove make kad si ti iskoio
iz ureda kao kvantni efekt.
- Vrlo je zanimljivo - kae Helen, pokazujui rukom na umjetninu.
- Da se mene pita, ve bi ga prefarbali - kae Douglass.
- Ma nije valjda, zato? - pita ona.
- Isprazan je. I zbunjuje posjetitelje.
- Heleni nije jasna kvantna teorija, Duggerse. Bi li nam je objasnio?
- Sada ne mogu, ako nema nita protiv. Moram neto fotokopirati.
Zakljuavi vrata ureda, kratko im kima glavom i odlazi.
- Onda vam je moram pokuati objasniti sam - kae Ralph s uzdahom.
Ali prije nego to to uzmogne, otvaraju se vrata dizala iz kojega izlazi jedna od tajnica iz glavnog ureda,
zazivajui: - Profesore Messenger! - Prilazi im lupkajui visokim petama, malo zadiha64
na, oiju irom otvorenih zbog vanosti poruke koju nosi. - Joj, profesore Messenger - Stuart Phillips vas svuda
trai. Sruio se Kapetan Kitac.
Ralph pravi grimasu. - O, Boe. - Okree se Heleni. - Naalost, moram vas napustiti.
- Nema problema - kae Helen.
- Kapetan Kitac je na e-mail posluitelj. Ako ga ne popravimo do kraja radnog dana, moje osoblje past e u
apstinentsku krizu.
- On se smijei kao da eli rei kako je to samo ala, ali moda ne ba sasvim bez istine.
- Ionako moram poi - kae Helen. - Ali velika vam hvala. Bilo je izvanredno zanimljivo.
- Fino. Nadam se da ete opet doi - kae Ralph. - Idemo zajedno dolje? - I pokazuje rukom prema dizalu.
65Jen, dva, tri, proba, proba... [podriguje] Pardon! Sada je, koliko, 18.51, dan je srijeda, 26. veljae... Jo sam u
uredu, umjesto da doma grijem guzicu pred kaminom i uivam u svom prvom piu danas, sve zato to smo imali
problem s Mozgom... Popodne su mi javili da se Kapetan Kitac sruio, ali ini se da je zakazao hardver ili moda
elektrika... tehniari i elektriari razmiljeli su se po cijeloj zgradi, trae uzrok problema, a meni se ne ide kui
dok ne budem znao da je popravljeno... plai me pomisao da bi usred noi u Mozgu mogao izbiti elektrini
poar, iako je malo vjerojatno... Pa sam nazvao Carrie da joj kaem kako u doi kasno i sjeo da zavrim neku
procjenu sposobnosti osoblja koju sam odlagao... koliko formulara trae ovih dana, jebemti... ali kad sam
otkljuao ormari u kojem drim povjerljive spise za oko mi je zapeo stari dobri Pearlcorder i morao sam
posluati vrpcu koju sam snimio u nedjelju ujutro... Nisam to jo stigao skinuti... Zbilja bi mi dobro dola ona
spravica koju imaju tipkaice, sa slualicama i pedalom za zaustavljanje vrpce... Znam da je imaju dolje u uredu,
ali sram me je traiti, pitali bi se zato njima nisam dao da transkribiraju vrpcu... Naruio sam softverski paket s
funkcijom prepoznavanja govora, zove se Voicemaslcr, kako sam shvatio taj je najbolji na tritu, ali jo nije
stigao, i mora ga uvjebati da prepoznaje tvoj izgovor pa ga tek onda moe upotrebljavati... Uglavnom, ba sad
sam pustio vrpcu na Pearlcorderu, i moram rei da je apsolutno fascinantna... premda joj je, naalost,
eksperimentalna vrijednost problematina... Nije stvar samo u tome da sam eksperiment djelomice odreuje
smjer i sadraj tvojih misli... nego kad ih izgovori... koliko god neformalno ... kad ih naglas izgovori ve si se
za korak udaljio od fenomena svijesti... zato to... pa, zato to je svaka fraza koju izgovorim, ma kako se inila
fragmentarna i nevana, zapravo
66
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
proizvod kompleksne interakcije... konzultacije... konkurencije... izmeu raznih dijelova moga mozga... To je
kao proglas, tekst smiljen iza zatvorenih vrata nakon intenzivne urednike rasprave u trajanju od jedne
nanosekunde, da bi zatim bio odaslan centrima za govor u mozgu koji e ga odaslati dalje... A taj proces
ureivanja nemogue je zabiljeiti ili promatrati, osim kao obrazac elektrokemijske aktivnosti izmeu milijuna
neurona, zgodnu sliicu na skeneru... Nema veze, moda mi se isplati nastaviti jo neko vrijeme s tim, sa
snimanjem, moda naiem na neto korisno, moda neto o pravoj prirodi panje... to ne znai da u mnogo od
toga ikad moi navesti u nekom lanku, previe je osobno, previe intimno, da ne kaem i opsceno... ali bilo je
neobino zanimljivo... tako na neki nain prislukivati vlastite misli... Gotovo da mi je bilo ao kad je snimka
zavrila, kad me prekinuo, ili bolje rei kad mi je odvukao pozornost, pogled na Helen Reed kako tumara
kampusom po kii kao izgubljena dua... Ispada da je ula u kapelu, bila je unutra sve vrijeme dok sam je ja
traio, rekla mi je danas za rukom... Naletio sam na nju u klubu pa smo otili na ruak... zato me sad mui
probava, to je sigurno od onog umaka za tjesteninu... Izgleda da je katolkinja, ili je odgojena kao katolkinja...
vie nije vjernica, ali ne moe se natjerati da otpise cijelu tu papazjaniju, jo pati na ideje o besmrtnosti
pojedinca, kao i toliki drugi inae inteligentni ljudi... ak i neki znanstvenici... Neki najblii Dar-winovi
suradnici, na primjer, prostituirali su se spiritizmom... Wallace, Galton, Romanes, svi su oni odlazili na seanse,
konzultirali se s medijima... kao da, sad kad su unitili vjerodostojnost kranstva, oajniki ele nai neki
nadomjestak za kranski raj... Galton je ak jednom uvjerio samoga Darwina, pisalo je u onoj biografiji koju
sam recenzirao, da ode na seansu... ali stari je, svaka mu ast, izaao i ostavio ih da sjede oko stola i dre se za
ruke u mraku, s navuenim zastorima, i ekaju da prikaze obave svoje... George Eliot i onaj njezin pajda, kako
se ono zvao, Lewes, i oni su bili prisutni, ini mi se da je tako pisalo, stari gabor, ona koja je Boga proglasila
ime ono... Boga je proglasila nezamislivim, a besmrtnost nevjerojatnom., ili obrnuto... ak je i ona bila
67spremna dati ansu spiritizmu... Boga su dokrajili, pa su poeli paniariti zbog moguih posljedica, ak i
Darwin... uzgred, bi li to bila druga najpoznatija reenica u povijesti filozofije, ono Nietzscheovo "Bog je mrtav"
...? ak i Darwin... nije li njegova kronina boleljivost bila psihosomatske prirode? U mladosti je bio zdrav i
io, kako bi inae preivio putovanje Beagleom? Ali im mu je sinula ideja o evoluciji, im je napisao Postanak
vrsta i poeo shvaati posljedice koje e to djelo imati za religiju, zadesila ga je sva sila simptoma - irevi,
nadutost, povraanje, drhtavica, nesvjestica... hemoroidi... zujanje u uima... tokice pred
oima__svaki vrag... nijedan od njegovih doktora nije ih znao
rastumaiti ni izlijeiti... jedan je rekao da je to latentni giht, ja bih rekao prije latentna grinja savjesti... i
pokuao je sa svim nadriljekarijama koje nijedan ozbiljan znanstvenik ne bi smio ni uzeti u obzir... recimo, to je
ono bilo, vezivao se lancima od mjedene i cinane ice... namakao se octom... cuclao sok dva limuna dnevno...
uranjao u ledene kupke... sve uzalud ... Nisu li sve te budalatine bile neka vrsta samokanjavanja zato to je
udijelio kobni udarac religiji...? Premda njegovu vjeru u Boga nije dokrajila evolucija, nego smrt njegove
voljene male Annie... Ne smijemo zaboraviti, u ono doba se naveliko umiralo, mnogo vie nego danas, obine
djeje bolesti mogle su zavriti fatalno, kao i poroaj... nije Galtona i kompaniju odvela u spiritizam elja za
vlastitom besmrtnou, nego enja da se opet sretnu sa svojim voljenima koji su umrli, posebice ako su umrli
mladi... Nesumnjivo je zato i Helen Reed prole nedjelje neto privuklo u kapelu, jo tuguje za muem...
Podvrgnuo sam je maloj ok terapiji, nisam htio biti uobiajeno suosjeajan kad je u razgovoru za rukom
zaigrala na kartu ucviljenosli, i na trenutak sam mislio da e uvrijeeno ustati i otii, ali zadrala je pribranost... i
vodili smo poprilino iv razgovor o dualizmu, svijesti, U [-ju, itd... Poslije sam je doveo ovamo da joj pokaem
Karinthvjev mural... Pametna je, a i zgodna, u subotu naveer haljina joj je skrivala stas ali danas se bolje
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
nazirao, ispod dempera i hlaa, izrazito je skladno graena... a i koa joj je nevjerojatno glatka za enu koja
odavno vie nije u cvijetu mladosti... Ali odie nekom sjetom,
izgleda mi kao da joj pod hitno treba dobar servis, ne bih rekao da je ita dobila jo od muevljeve smrti, zrai
nekom aurom zavjetne kreposti, poput redovnice... Pitam se koliko bih se dugo ja suzdravao od seksa da Carrie
iznenada umre, slutim da ne bih dugo, zapravo, znam da ne bih... To je malo okantno, ali... ako zamislim da je
Carrie umrla, prvo to pomislim nije kako bih bio shrvan i oaloen, nego kako bih bio slobodan da evim
druge enske, Marianne ili Helen Reed ili koju god bih mogao, bez grinje savjesti ili straha da e me otkriti...
Naravno, siguran sam da bih bio istinski shrvan i oaloen kad bi se to zaista dogodilo, a moda bih na neko
vrijeme i potpuno izgubio interes za seks, premda sumnjam ... vjerojatnije je da bih otiao u drugi ekstrem, i
traio utjehu u naruju druge, "Molim te, budi noas sa mnom, samo trebam nekoga da me grli", kakva replika,
neodoljivo... 1 naravno naslijedio bih bar dio Carriena novca, bio bih i slobodan i bogat, nema smisla da se
pretvaram kako mi i to ne pada na pamet kad zamislim da je umrla... To je dobar primjer onoga o emu smo
danas razgovarali, privatnost svijesti, tajnost misli, to je ormari iji klju imamo samo mi, i hvala Isusu stoje
lako... Carrie bi dotuklo kad bi znala kakve su mi trenutano misli, nikad mi ne bi oprostila... a moda i ona
jednako tako mata kako bih ja mogao naglo i bezbolno umrijeti... zamilja kako bi nala novoga partnera, opet
se zaljubila, moda nekog mlaeg, romantinijeg od mene... Smela ]i mi ta ideja? Ne, zapravo i ne, jer ja u to
zapravo ne vjerujem, sve je to hipotetiki, ne mogu ui u njezine fantazije kao to u svoje mogu [snimka se pir
kida]
I Ipravo su mi javili da su otkrili to je uzrok problema... mi... ne kompjutorski mi, nego pravi mi, s etiri
noge i brkovima...
progrizao je icu pa ga je ubila struja - pronali su leinu. Odoh i,.
69etvrtak, 27. veljae. Juer sam u nastavnikom klubu naletjela na Ralpha Messengera, u vrijeme ruka. Pa,
da budem posve iskrena (a zato ne, budui da ovo nee vidjeti nitko osim mene), kad sam izlazila iz toaleta
vidjela sam ga kroz prozore od zrcalnog stakla kako grabi stubama prema ulazu, pa sam zastala ispred nekih
jezivih slika na izlobi u predvorju u nadi da e me vidjeti kada ue - i vidio me, pa smo zajedno ruali.
Spomenuo je da me u nedjelju ujutro vidio iz ureda kako lutam kampusom po kii - taj me podatak prilino
uznemirio. Pitala sam se kako sam mu izgledala. Blatnjavo? Utueno? Poremeeno?
Poslije ruka pokazao mi je svoj Centar, to se pokazalo neoekivano zanimljivim, posebice neto to se zove
Karinthvjev mural - neka vrsta cikloramne zidne slikarije na drugom katu, koja ilustrira razne teorije i "misaone
eksperimente" o svijesti. Svijest je oito predmet prouavanja kognitivnih znanstvenika - trenutano ak glavni
predmet prouavanja znanstvenika svih vrsta. Zakljuili su da je svijest "problem" koji mora biti "rijeen".
To je za mene bila novost, i to ne posebno dobrodola. Uvijek sam, naime, pretpostavljala da svijest spada u
domenu umjetnosti, posebno knjievnosti, a najposebnije romana. Svijest je, napokon, tema veine romana,
mojih u svakom sluaju. Svijest je moj kruh. Moda i stoga nikad u fenomenu svijesti nisam vidjela nita
problematino. Svijest je jednostavno sredina u kojoj ovjek ivi, i posjeduje nekakav svoj osobni identitet.
Problem je kako je predoiti, posebice kad je rije o drugim osobama. U tom se smislu i romani mogu nazvati
misaonim eksperimentima. Pisac izmilja ljude, dovodi ih u izmiljene situacije i odluuje kako e reagirati.
Eksperiment je "uspio" ako njihovo ponaanje djeluje zanimljivo, uvjerljivo, indikativno glede ljudske prirode.
Djeluje?
70
i '<:
li 1
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Kome? "itatelju" - koji nije recenzent Pametnjakovi, ni publicist Ulizi, ni pieva blagonaklona mati, ni
zavidni mu suparnik, nego nekakav idealni itatelj, pronicav, inteligentan, zahtjevan ali pravedan, u ije se "ja"
pisac pokuava uivjeti dok ita i proitava vlastito djelo u procesu nastanka. Na neki mi je nain mrska ideja da
znanost zabada nos u taj posao, moj posao. Nije li znanost ve za sebe prisvojila dovoljno stvarnosti? Zar mora
polagati pravo i na neopipljivo, nevidljivo, sutinsko "ja"?
Samouka sam daktilografkinja koja tipka s dva prsta, sklona pogrekama (zbog toga zahvaljujem Bogu - i
znanosti - na izumu lekst-procesora). Ali neke rijei kao da uvijek pogreno otipkam. Jedna od njih je "znanost",
koja se na zaslonu mog raunala redovito pojavljuje kao "zlanost", s prijekornom valovitom crvenom linijom
koju ispod nje iscrta automatska provjera teksta. |.i je uredno ispravljam, ali "zlanost" ima neku onomatopejsku
opravdanost koju mi je ao izgubiti: ta rije oslikava hladnu, nesmiljenu, reduktivnu prirodu znanstvenih
objanjenja svijeta. To kruto, hladno, gotovo okrutno svojstvo osjeam u Ralphu Messengeru. Njegova reakcija
na Martinovu smrt, kad smo za lukom spomenuli tu temu, bila je kao da vam netko pljusne /djelu ledene vode u
lice. Bila sam okirana i ljuta - zamalo sam tisl.ila i ostavila ga za stolom. Ali drago mi je to nisam. Onda,
mimo, moda nikad ne bih vidjela Karinthvjev mural. On je u iih'iii pobudio najrazliitije ideje.
N.i kraju dananje radionice podijelila sam studentima kopije intliiknica o imiima iz Enciklopedije Britannice
i rekla im da Iliipiti kratki sastavak na temu "Kako je to biti imi?" u maniri tlt'kog poznatog modernog pisca,
za idui utorak.
|3lik il.im ovo to sam napisala, pada mi na pamet da bi jedina *'" * umjetnike proze koja ne bi bila podlona
zamjerkama 1,1 Messengera bila neka koja uope ne pokuava predoiti I. Tikva koja bi ostala na povrini, koja
bi samo opisivala ljupke i pojave, prenosila to ljudi jedni drugima govore, ali llt'lju nikad ne bi rekla to likovi
misle, nikad se ne bi utekla
71unutarnjem monologu ni slobodnom neupravnom stilu kako bi nas uvela u njihove privatne misli. Kao kod Ivy
Compton-Burnett, kasnog Henrvja Greena, nekih autora francuskoga Novog romana... Ali ta vrsta proze
naposljetku ipak ne prua zadovoljstvo - ili je zabavna tek utoliko to predstavlja smjelo odstupanje od norme.
Kad bi pisci posve prestali s pokuajima da predoe svijest, itatelji bi vrlo brzo poeli patiti od apstinencijske
krize.
Mislim da sam ostavila poprilian dojam na Ralpha Messen-gera kad sam od rijei do rijei citirala odlomak iz
Krila grlice. Nisam mu rekla da sam se tim odlomkom dan prije koristila na seminaru, pa mi je svje.
Petak, 28. veljae. Danas sam internom potom dobila separat lanka iz znanstvenog asopisa po imenu Revija
za kognitivnu znanost i pozdravnu karticu uz gratis publikaciju na kojoj je Ralph Messenger navrljao: Ovo bi
vam moglo biti interesantno - RM.
lanak se zove "Kognitivna arhitektura emotivnih stanja s posebnim osvrtom na alost", a napisala su ga (ako se
uope moe rei "napisala" - prije "nakalemila") trojica predavaa na Sveuilitu u Suffolku. Poinje definicijom
alosti: "Produljen proces kognitivne reorganizacije koji se odlikuje pojavom per-turbiranih stanja negativne
valencije prouzroenih reakcijom strukture privrenosti na smrtni sluaj." Eto, sad znamo. Kroz. to sam dakle
prolazila mjesecima nakon Martinove smrti: nita drugo doli mrvica kognitivne reorganizacije. Uasan osjeaj
samoe, bespomoan pla, minsko polje sjeanja koje eksplodira pri svakom koraku (tu smo TV emisiju gledali
zajedno, tu smo lampu za itanje kupili zajedno, tu smo - boemprosti - vrstu Sainsbnrifjeva svjee rashlaenog
pileeg currvja jeli zajedno samo nekoliko sati prije prsnua aneurizme. ak i novine koje bi ujutro kliznule kroz
otvor za potu podsjeale su me kako smo ih dijelili za dorukom, pa sam se prebacila na druge koje mi se ni
upola ne sviaju koliko te.)
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Na polovici lanka stajao je dijagram koji je trebao predstavljati ustroj uma, sa sve samim kvadratiima i
krugovima i elipsama,
72
koji je u stanje mahnite aktivnosti (zbrka uskomeanih strjelica i istokanih linija) bacila reakcija strukture
privrenosti na vijest o smrtnom sluaju. "Struktura privrenosti" je, valjda, pojam kojim kognitivna znanost
oznaava ljubav.
Subota, 1. oujka. Danas sam ila u Cheltenham na malo oping terapije, premda sam Bog zna da je ve i to to
sam na par sati otila s kampusa djelovalo terapeutski.
U Cheltenhamu sam dosad bila samo jednom, prije nekoliko godina, zbog sudjelovanja na njihovu Knjievnom
festivalu, ali toliko kratko te nisam mogla stei ikakav dojam o gradu. Jutros sam se neko vrijeme bespomono
vozila jednosmjernim ulicama, sve dok nisam ugledala neoklasicistiku gromadu od gradske vijenice u kojoj se
odravaju festivalska dogaanja (to je graevina od musavog smekastog kamena, s pompoznim prevelikim
trijemom, koji izgleda nezgrapno meu kuama s bijelom tukaturom iz doba Regentstva ), i onda sam znala
gdje sam. Ostavila sam auto na prvom parkiralitu na koje sam naila i krenula prema centru.
Dan je bio hladan, ali suh i sunan, pa sam provela ugodan sat u etnji Promenadom, prelistavala sam knjige u
Waterstoneu, kupila sam bluzu u Lauri Ashley i hlae u Coimtri/ Casualsu, pojela lagani ruak u nekom kafeu s
konobaricama u starinskim odorama i draesnim bijelim pregaicama. Nakratko sam istraila dugaki oping
centar na dva kata, diskretno skriven u paralelnoj ulici, ali sam brzo pobjegla iz tog prostora bez zraka u kojemu
je iritantno odzvanjala ambijentalna glazba. Slijedila sam putokaz prema umjetnikoj galeriji i muzeju,
posveenom povijesti primijenjene umjetnosti i dizajna u domainstvu - sasvim prikladno, jer u Cheltenhamu se,
kamo god poli, oko vas preureuju i obnavljaju stare kue, izvana i iznutra, kao da tu vlada neki kolektivni kult
Doma prelijepoga. U muzeju ima dosta zanimljivosti o VVilliamu Morrisu i pokretu primijenjene umjetnosti, a u
suvenirnici sam kupila nekoliko postera u stilu art nouveaua da mi dnevni boravak malo ivne.
73Vratila sam se istim putem po promenadi, kraj velianstvenog regentskog proelja zgrade opine, kraj
Neptunova vodoskoka u talijanskom stilu koji se pjenuao i blistao na suncu, kraj Carskih vrtova, kraj Kraljiina
hotela, dostojanstvena, bijela i velianstvena poput predratnog Cunardera na vezu, do Ulice Montpellier, koju mi
je preporuila Caroline Messenger i koja mi se doista uinila draesnom, sa svojim buticima, specijaliziranim
duanima i galerijama koje su se udobno smjestile u dobro ouvan georgijanski prolaz. Na vrhu je prekrasna
rotonda, sagraena po uzoru na rimski Panteon i vrlo elegantno pretvorena u Lloydsovu banku.
Mislila sam u sebi: kako je ovo ugodno, ba mi je lijepo, ali neto nedostaje - netko s kim bih to podijelila, ili
kome bih to prepriala; i ba kad satn to pomislila, odsutno zagledana u izlog prodavaonice zdrave hrane, i
osjetila kako me poinje proimati snana depresija, iz prodavaonice je na sveani zvon antiknog zvonca izronio
nitko drugi doli sama Carrie, kao odgovor na moje molitve. Na sebi je imala jarkocrveni kaput, ispod pletene
kape od mohera izvirivala je duga rasputena plava kosa, obrazi su joj se zdravo rumenjeli, a polumjeseaste
usnice razotkrile su savrene zube kad mi se iroko nasmijeila u znak prepoznavanja. Pozvala me sebi doma na
alicu aja, to sam nakon najmanjeg mogueg pristojnog nekanja prihvatila.
Carrie je ostavila auto u oblinjoj stambenoj etvrti, u ulici Lans-down Crescent, krasnom nizu urbanih vila koje
se zavojito steru u irinu. - Nicholas Beck je ovdje kupio kuu - rekla je Carrie.
- Prekrasno e je preurediti. Jasno, sve je vrlo otmjeno, ali nije ba zgodno za moderan obiteljski ivot. Gomila
stubita, nijedne garae, vrta ni u ludilu. - Rekla sam da se to obino dogaa u gradovima koji imaju toplice, gdje
se sve gradi za iznajmljivanje.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Imate potpuno pravo - rekla je ona pokrenuvi auto. - Nae dvorite je dosta maleno za onoliku kuu, ali slui
svrsi. A imamo i kuu za odmor pola sata vonje odavde, blizu Stowa, gdje provodimo vikende. Morate nam
doi.
Dio grada u kojemu ive Messengeri zove se Pittville, prema
74
poduzetniku Josephu Pittu, koji ga je dao izgraditi dvadesetih godina devetnaestog stoljea. - Amerikom uhu to
zvui kao Pitsville - kazala je Carrie. - Moete misliti kako se moje drutvo doma smije kad im kaem gdje
ivimo. - Ali rekla bih da se kad joj dou u posjet ona posljednja smije. Pittville je divno stambeno naselje puno
otvorenih prostora i zelenila, s otmjenim kuama, samostojeima i u nizu, smjetenima usred pejzano
oblikovanog parka nad kojim se uzdie golema neoklasicistika zgrada ljekovitog kupalita. Navodno se ondje
jo moe dobiti mineralna voda za pie, za razliku od Lloi/dsove banke. Kua obitelji Messenger je
velianstvena samostojea vila s dvostrukim proeljem u neo-grkom stilu s dva masivna korintska stupa koji
spajaju dva kata. Zbog blistavo bijele buke nalik je na golemu starinsku svadbenu tortu, ali nije nimalo smijena
ni vulgarna, zahvaljujui svojim savrenim proporcijama. U salonu nam je Carrie iz ajnika u stilu kraljice Anne
natoila Earl Grci/ u porculanske alice Spode' i iznijela prepeene buhtle sa suhim voem i domai dem od
jagoda. Ona spada u one impresivne Amerikanke koje kao da bolje od nas znaju kako engleski ivot treba
izgledati - i moe si priutiti da svoja visoka mjerila provede u praksu. Kua je prekrasno ureena i namjetena u
odgovarajuem stilu, tu su ak i imitacije mjedenih slavina u toaletu u prizemlju i ranoviktorijanskog konjia za
ljuljanje u obiteljskom boravku. Carrie je rekla da joj je Nicholas Beck pomogao nabaviti najbolje birane
komade namjetaja, budui da mu je obilaenje aukcija i antikvarnica po okolnim selima najmilija zabava.
Mnogobrojne slike na zidu, uglavnom amerikih naivaca i manje poznatih francuskih impresionista, sakupila je,
meutim, sama Carrie. Pohaala je poslijediplomski studij iz povijesti umjetnosti, rekla mi je, i napisala tezu o
Berthe Morisot' "prije nego to e je nanovo otkriti". Malo ulje na platnu Berthe Morisot koje prikazuje
djevojicu kako ita najdrae joj je u cijeloj zbirci a danas zacijelo i vrijedi pravo bogatstvo.
Najmlae od njihovo etvero djece, Hope, bila je u obiteljskom boravku kad smo zavirile, i na portabl televizoru
gledala video-kasetu Walta Disneva, izvaljena na vreastom naslonjau: lijepa, pjegava, raskutrana
osmogodinjakinja u tajicama ivoga uzorka,
75koja se kad su me predstavili iroko nasmijeila i rekla "Bok", pokazujui aparati za zube. Najstarija, Emily,
sedamnaesto-godinjakinja, visoka, zgodna, prava kalifornijska plavua likom slina majci, ula je dok smo pile
aj, s novim cipelama koje je upravo kupila. Nisam bila sigurna jesu li visoke pete i debeli potplati za nju s
obzirom na njezinu visinu, ali zadrala sam svoj sud za sebe. Carrie nije ni trepnula kad je izalo na vidjelo da su
cipele kotale 89 funta. Opazivi moje vreice, majka i ki nagovorile su me da pokaem svoj skromni utrak, pa
smo povele ugodan enski razgovor o odjei i modi kakav nisam vodila otkako je Lucy otila. Kad je Emily
izala iz sobe, Carrie mi je rekla da joj je ona ki iz prvog braka i da se razvela od njezina oca. Emily je zadrala
primjetan ameriki nazalni izgovor, dok druga djeca govore s britanskim naglaskom.
Kad se vani spustio mrak, Carrie je navukla teke zastore od velura i pritisnula gumb kraj kamina da upali
plinski plamen oko umjetnog ugljena - ustupak suvremenosti koji je pokuala ublaiti spominjui da u
"Potkovama" imaju pravi kamin. Potkove su oito ime njihove ladanjske kue. Onda je doao Ralph sa svoja dva
sina, Markom (petnaest godina) i Simonom (dvanaest) - ali predstavio mi ih je kao "Pola" i "Soka". Sva djeca
imaju nadimke ije su mi podrijetlo naknadno objasnili. "Polo" je kratica za "Marko Polo", a "Sok" potjee od
"Sokrata": Simon ga je dobio zbog sklonosti da postavlja pitanja. Hope zovu "Mica" zbog sitne grade, a Emily
"Flipper" zbog djetinje ljubavi prema dupinima koju je odavno prerasla. Ne treba ni rei da im je sve te nadimke,
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
kao i one na raunalima u zgradi Holt Belling, nadjenuo Ralph. ini se da na taj nain ostavlja svoj osobni trag
na svome teritoriju. 1 Carrie katkad nazove "Blondie". Moda ga ona i djeca zovu "Messenger" da mu bar
donekle vrate milo za drago.
Simon i Mark odmah su krenuli u kuhinju u potragu za hranom, odmatajui dugake prugaste alove s vrata. Bili
su u Bathu na ragbi utakmici. - Muko druenje - rekao mi je Ralph nacerivi se. - Carrie misli da je to vrlo
vana stvar. - Bio je izvrsno raspoloen, i inilo se da mu je drago to me zatekao u svojoj kui. - Ti voli ii
tamo - rekla je Carrie, lupnuvi ga po ramenu.
76
- Pa, i sam sam u mladosti igrao ragbi - priznao je, i ja sam ga zamislila kako irokih ramena i glave sputene
poput bika stoji na hrpi s ostalim igraima, nadire i probija se kroz blato. Nimalo ne zazire od tjelesnog dodira poljubio je Carrie kad je stigao, zagrlio Emily, posjeo Hope na koljeno - i one su s nesputanim zadovoljstvom
reagirale na njegove dodire. Morala sam u retrospektivi usporediti suzdran jezik tijela u naoj obitelji. Martin i
ja rijetko smo grlili djecu kad su narasla; inilo nam se da im je to neugodno - ili smo zapravo mi bili ukoeni?
Sad kad razmislim, ni meusobno se nismo esto grlili, osim kad smo vodili ljubav. Najednom me preplavilo
aljenje i kajanje na pomisao o svim proputenim prilikama za dodire, sada nepovratno izgubljenim. Zavidjela
sam obitelji Messenger na njihovoj oputenoj tjelesnoj bliskosti, dodirima, tipkanjima, tapanjima, oslanjanjima
jedno na drugo... A onda sam se sjetila kako je Ralph ljubio Marianne Richmond, i zakljuila da sve ima svoju
cijenu. Ja se bar nikad nisam morala brinuti je li mi Martin vjeran.
Ralph mi je ponudio pie i ja sam pristala na mali seri, rekavi da onda moram ii. Nisam se urila da napustim
tu ugodnu sobu, ali nisam se htjela dalje nametati.
- Danas veeramo vani, inae bih vas ve pozvala da riskirate
i ostanete s nama na veeri - rekla je Carrie, kao da mi ila misli, i ja sam joj vjerovala.
- Zar veeramo vani, Blondie? - rekao je Ralph, mrtei se.
- Zna da veeramo, Messengeru - rekla je Carrie. - Kod rektora.
- Zaboravio sam - progundao je.
- Doite sutra k nama na ruak u Potkove - rekla mi je Carrie. Ili u drugu nedjelju.
Drage volje bih prihvatila poziv za sutra, ali zbog nekog glupog naela dobroodgojene suzdranosti odgodila
sam to zadovoljstvo /.i drugi tjedan. Doista su izvanredno ljubazan i gostoljubiv par. Mo/.da je lako biti ljubazan
prema drugima kad si tako bogat i Ispunjen. Ili je to moda - jo cininija pomisao - nain da tuu zavist
pretvori u zahvalnost.
Kad sam ustala da poem, Ralph me je pitao gdje sam ostavila
77auto, i insistirao da me odveze dotamo, a u tome ga je arko poduprla Carrie. Rado sam dopustila da me
nagovore. U autu (velikom Mercedesovom karavanu) zahvalila sam mu za separat. Pitao me kako mi se svidio.
Rekla sam da mi se uinio vrlo otuen, te da su mi struni argon i dijagrami djelovali strano daleko od
stvarnog doivljaja alosti.
- To je samo model - rekao je.
- Ali ako elite stvoriti robota koji doista osjea alost...
- Ma to je bila samo pretpostavka.
- Hoete rei da nije stvarno mogue? - pitala sam.
- Mogue je. Ali bio bi to uasno skup i dugotrajan projekt, a kakva korist od njega - robota ije kognitivne
funkcije mogu drastino poremetiti nepredvieni dogaaji - ba kao kod ovjeka?
Koja je onda svrha lanka, pitala sam.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Um je virtualni stroj. Ponekad se, ak i u teoriji, tota moe nauiti prouavanjem stroja koji je u defektu.
- To je po vama, dakle, alost? - rekla sam. - Defekt? - Nisam htjela ulaziti u prepirku nakon to su on i Carrie
bili tako ljubazni prema meni, ali nisam mogla skriti ironiju u glasu, i on me okrznuo brzim pogledom kao da me
procjenjuje.
- Pa - rekao je - teko je shvatiti emu slui, u evolucijskom smislu. Usporedimo li je, recimo, s ljubomorom koja je jednako tako razorna, jednako tako neugodna, ali funkcija joj je oita. Osigurava da nijedan drugi mujak
ne oplodi tvoju partnericu.
- A to je sa enskom ljubomorom?
- Vrlo slina stvar: njome enka osigurava nepodijeljen interes mujaka za prehranu i zatitu svoga potomstva.
Moglo bi se rei, naravno - nastavio je on, kao da razmilja naglas - kako elja da se izbjegne bol uslijed gubitka
slui kao poticaj za brigu o partneru i potomstvu. Ali za to ve postoje drugi moni poticaji. I, uostalom, svijest
da si uinio sve to je u tvojoj moi kako bi izbjegao gubitak ba i ne ublaava bol kad se on dogodi.
- A katkad ovjek i ne moe uiniti nita da ga izbjegne - rekla sam ja, dirnuta, ali on kao da nije primijetio moju
aluziju na Martina.
- Ba tako - rekao je. - Svi ti sprovodi koje gledamo na televiziji
78
nakon teroristikih napada, potresa i slino. Ljudi koji su izvan sebe od tuge. Plau, jauu, divljaju. To je tako
pretjerano, tako nesrazmjerno s bilo kakvom moguom evolucijskom isplativou. Kao to je Darwin rekao:
"Pla je zagonetka."
Ta me reenica zaintrigirala: "Pla je zagonetka." Ralph je rekao da je negdje u Darvvinovim biljenicama.
Obeao je da e mi potraiti taj ulomak.
Kad smo stigli do parkiralita, uljudno je izaao iz auta i ponudio se da me otprati do mojega, ali rekla sam da to
nije potrebno i ovoga puta je bilo po mome. Rukovali smo se, i imala sam blagi osjeaj da me kani poljubiti u
obraz, ali nije.
79Jen, dva, tri, proba, proba... Nema potrebe da isprobavam ovu spravicu, rijei mi se pojavljuju pred oima na
ekranu, ali istovremeno snimam i audiovrpcu pa da poslije mogu pregledati tekst i ubaciti tokice za pauze...
Nisam imao pojma da je ovaj softver za prepoznavanje glasa tako dobar... ovjek bi mislio da jedan Centar za
kognitivne znanosti posjeduje te najnovije zvidanje, ali nevjerojatno, kad sam pitao ispalo je da nitko od
zaposlenih nema takav program niti se ikad iim slinim sluio... Mislili su da je to neka igraka, neto to kupi
djeci za Boi u Dixonu ali nita to zavreuje pozornost, iz ega se vidi kako je akademski svijet
konzervativan i zatucan... Uglavnom, Voiccmaster je stigao u petak pa sam ga nekoliko sati podeavao. Morao
sam mu za poetak proitati nekoliko pasusa, jedan iz Lewisa Carrolla, drugi iz limesa, da se privikne na moj
naglasak... Isprva ti daje dosta idiotarija, ali treba ga ispraviti na ekranu i postupno se privikne na tvoj izgovor
samoglasnika, to je glavna varijabla, i do naveer je grijeio samo po jednom u svakom drugom retku, to nije
loe, zapravo je mnogo tonije nego kad ja tipkam ... Softver funkcionira tako to tvoj unos fonema usporeuje s
bazom podataka koja sadri esto rabljene izraze i konstrukcije... tako da mu je monolog u nevezanim
asocijacijama otprilike najtei mogui zadatak jer se kontekst stalno mijenja... Isto tako, program je malo
utogljen... na poetku je odbijao transkribirati rije "jebati" ... nudio mi je svakakve druge alternative, "kebati",
"grebati", "vrebati" itd... ali ja sam ga nauio prostaiti. 1 evo... Sad je nedjelja 2. oujka, 8.45 ujutro, da, 8.45...
jer se Carrie malo naroguila kad sam joj sino dok smo se vraali od rektora rekao da u... Isuse kakva dosadna
veera... Bili su i Richmondovi, ali nije bilo prilike za brzu briju s Marianne... u jednom trenutku me je znaajno
pogledala, kad je ila u zahod, ali nisam se obazirao,
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
80
to je mislila, da u poi za njom i pokucati na vrata WC-a da me pusti...? Postala je nepaljiva, Carrie je lako
mogla opaziti taj pogled, sreom tada je ba traala s ledi Viv... Ja sam razgovarao sa Stanom... Sir Stan i ledi
Viv, kakva imena za rektora i njegovu pratilju, zvui kao kabaretska toka... Ali rekao mi je da je Donaldson
prihvatio poasni doktorat, to je dobra vijest, kau da se sav raspekmezio od sree, sad e nam valjda biti lake s
financijama... Uglavnom... tu sam ovako jezivo rano jer se Carrie naroguila kad sam spomenuo da u danas
ujutro opet doi ovamo da nastavim s eksperimentom. - Zar ne provodi ve dosta vremena tamo, za Boga
miloga? - Primjedba je u redu, morao sam priznati, ali svrbjelo me da isprobam softver u vjebi struje svijesti, pa
sam obeao da u otii rano ujutro, i vratiti se doma do deset kako bih ih odvezao u Potkove, djeca ionako
nedjeljom ne ustaju ranije... Naravno, mogao bih ugraditi program na svoj kompjutor doma, ali osjeao bih se
sputano, bojao bih se da e me netko uti, kad se uzme u obzir kakve mi stvari padaju na pamet kad besposleno
mozgam... premda bi se morali douljati gore po stubama i prisloniti uho na vrata... ovjek se svejedno osjea
vrlo ranjivo, razgolieno, jer izgovara intimne misli naglas, i mora biti siguran da ga nitko ni u kojem sluaju ne
moe uti... I tako, evo me opet za stolom u svom uredu u Centru, kraj mene je alica kapucina s cimetom, bez
eera, ali sad imam slualice, mikrofon sam postavio tono ispred usta, malo sa strane, sve prema uputama, i
mogu poeti... U hodu u ispravljati samo velike pogreke, poslije mogu urediti cijeli tekst... Sad u autu mi je
sinulo da bi moda bilo zanimljivo kad ovaj put ne bih nasumce uronio u struju svijesti, nego kada bih si zadao
lono odreenu vjebu prisjeanja. Jasno, u jednu ruku kompletna svijest je prisjeanje, ne moemo biti svjesni
budunosti, iako je moemo pokuati predvidjeti, a strogo govorei nismo svjesni ni sadanjosti, jer su razliita
stanja uma uvijek u zaostatku za mozgovnim stanjima kao to je onaj tip, neurolog, kako se ono /.vao... Libet ,
on je pokazao da svijest o odluci da reagiramo uvijek oko pola sekunde kasni za mozgovnom aktivnosti koja je s
njome povezana... dakle u neku ruku svaki trenutak naih
81ivota ve je prolost kada ga doivimo... moglo bi se rei da je svijest stalna repriza djelovanja,.. Ali ja
govorim o dugotrajnom pamenju, pokuat u se prisjetiti nekog davnog doivljaja i iz transkripta shvatiti ili
pokuati shvatiti kako um rekreira... regenerira ... rekonstruira prolost i u kojoj mjeri kratkotrajna sjeanja
izazvana asocijacijama ometaju taj proces ili djeluju na njega... Dakle, to? Koje dugotrajno sjeanje da pokuam
aktivirati?
Moja prva eva, moe li to, moe, nema frke, njene gaice... Prvo mi pada na pamet kako sputa gaice preko
bokova... vragolasto me gleda kroz kosu koja joj pada na lice, skamenio sam se, nikad dotad nisam vidio enu
kako se skida... osim u filmovima, naravno... ali u to doba na ekranu se nije moglo vidjeti enu kako skida
gaice, sad kad smo kod toga nisam siguran da sam ikad ... hou rei, znalo ih se vidjeti kako prolijeu zrakom
ili vi krupnom planu na podu, ali ne enu kako... moda je to previe nespretna ili neugledna radnja, teko se
izvodi draesno ili erotino, zguri se i sagne i stane na jednu nogu, pa na drugu... Striptizete, one uvijek imaju
nekakav druker ili iak da ih mogu strgnuti jednim potezom ... ha, ona cura u onom baru u
Sohou, kojem ono, koja je skinula tangu prije grudnjaka__nije
razmiljala, ili je moda razmiljala o neem drugom, a ne o striptizu, prepustila se sanjarenju, bila je sredina
popodneva, ope mrtvilo, u lokalu tek nekoliko muterija, bog e ga znati to sam ja radio ondje, moda mi je
ba zavrio neki sastanak pa sam ekao idui, ili sam bio malo nacvrcan i jebeljiv nakon nekog poslovnog
ruka, ne sjeam se, ali bio sam ondje s pet-est usamljenih drkadija, skljokali smo se u stolce u onom
ljubiastom polumraku i gledali tu curu u unjastom svjetlu reflektora kako poput mjesearke izvodi svoju toku,
odbacivala je dijelove kostima vukui noge i njihala kukovima na ritam nasnimljene disko glazbe, sve dok nije
ostala u grudnjaku i tangi... a onda je rasija-no skinula tangu prije grudnjaka, ha... a svi mi muki u publici
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
uspravili smo se kao da nas je blago zdrmala struja... njoj se na licu pojavio izraz estokog srama pa je zapela u
plesu, izgubila ritam kad je shvatila to je uinila, i pocrvenjela je, zbilja je po-crvenjela, i promucala
"Oprostite", to je bilo prvi put da je pro82
govorila na toj ili na bilo kojoj drugoj pozornici, mogu se kladiti, striptizete nikad ne govore, a onda je ponovo
obukla tangu i mehaniki nastavila s tokom, kreui se poput robota... Robota, da, kad bi se hardver mogao
ugraditi u sintetiko tijelo koje bi izgledalo uvjerljivo, bilo bi relativno lako napraviti striptizetu-robota, hou
rei, program bi bio krajnje jednostavan... Ali naas, samo taj as, izgledala je kao stvarno ljudsko bie,
nepredvidljivo, nesavreno, ranjivo... netko se nasmijao iz mraka, kratkim, tekta-vim grohotom, koji je meu
ratrkanom publikom potaknuo jo nekoliko hihota, i raspala se atmosfera mrane masturbacijske erotike... Jer
striptiz ima strog protokol, pri razotkrivanju dijelova mora se potovati stanovit redoslijed... bilo kakvo odstupanje razorit e okvir zbivanja, pa e ono djelovati kao neto normalno... recimo, kao skidanje prije spavanja kod
kue... svi to rade na svoj nain, imaju svoj redoslijed, a kad ti odgovara, on se moe i promijeniti... Carrie,
recimo, katkad skine gaice, slip, tako ih ona zove, prije grudnjaka, i onda tako hoda po spavaoj sobi ako ide na
bicie, bar je tako neko bilo, vie ne hoda toliko gola, poinje se sramiti svoje figure... Martha je gaice skinula
na kraju, ali to i jest bila neka vrsta striptiza, sve me je vrijeme gledala, uivala u svojoj moi nada mnom... Ja
sam sjedio na krevetu, u gaama sam imao erekciju veliine Mount Everesta, oi su mi bile iskolaene, jedva
sam disao, usta su mi bila suha ali nisam mogao gutati... nauljenih uiju oslukivao sam zvuke i/.vana, iako sam
to jutro vidio da se Tom Beard odvezao svojim starim kamionetom, Sol je sjedio na mjestu suvozaa, i s prikolicom punom ocvalih ovaca kojih se htio rijeiti na sajmu, kako su lo ono zvali... "zrelija ponuda", da, iako sam
znao da ga nee biti do kasno naveer, svejedno sam se bojao da se neto ne dogodi, ivi'imo, kvar na autu ili
neka nezgoda, pa da se neoekivano vrati... - Ne brini, srce - rekla je, vodei me za ruku iz kuhinje I >ivma
stubitu. - Auto se uje miljama daleko, a kapija kripi ko Min vrag... - Povela me gore u svoju sobu i navukla
zavjese, ali si il >,i jedva da se imalo zamraila, popodnevno sunce sjalo je kroz liiiiku tkaninu i obasjavalo je
blagim ruiastim svjetlom, kao Nlnplizetu na pozornici... i onda se poela skidati, komad po
83komad odjee, polako ih je slagala preko polukrunog naslona stolca... - A ta ti eka? - pitala me, a ja sam
buljio u nju kao idiot. - Ne srami se, nee bit prvi put to sam te vidla golog - rekla je, a mislila je na ono
popodne kad me je vidjela kako plivam u potoku s psima... Toga dana bilo je strano pripeklo, upravo smo
potjerali stado na novi panjak, ovce su halapljivo brstile sonu zelenu travu, Tom se odvezao traktorom
popraviti uruenu ogradu, a pred nama primamljivo hladan potok koji smo neto dalje uzvodno pregazili sa
stadom, tee onako bistar preko oblutaka i ploa kriljevca, a pod grebenom je bilo taman dovoljno duboko za
plivanje... Nisam mogao odoljeti, zbacio sam svu odjeu i bacio se u vodu, blaenstvo... dva kotska ovara
zavidno su me gledala s obale, daui isplaena jezika na ezi, ali bili su odvie dobro istrenirani a da se mrdnu
s mjesta sve dok ih nisam pozvao: - Ovamo! i onda su lajui jurnuli u vodu i dopljuskali do mene s njukama
u zraku, i okruili me kao da sam zalutala ovca... Zafrkavao sam ih ronei i izranjajui iza njih, razdragano sam
se smijao njihovu uenju, a onda sam se okrenuo na lea i plutao promatrajui beskrajno plavetnilo ljetnog
neba, putajui da me struja nosi sve do pliaka, kad sam osjetio kako me kamenje na dnu korita njeno okrznulo
po leima... Ustao sam i poeo gacati uzvodno prema dubokoj vodi a psi su skakutali i bukali mi za petama, a
onda sam najednom shvatio da je na drugoj obali Martha, sjedila je na biciklu s jednom nogom na zemlji, i
gledala me s osmijehom na licu koji se iroko razvukao kad sam stao i urno pokrio meunoje rukama kao
nogometa pred slobodni udarac... Gdje je Tom, viknula je, a kad sam joj rekao, mahnula mi je i odvezla se...
Nepomino sam stajao u vodi s rukama preko pimpaa sve dok se nije izgubila iz vida... poeo se dizati i
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
otvrdnjavati dok sam se pitao kako me je dugo gledala s onim smijekom na licu, i nakon to sam se hitro
ogledao oko sebe da se uvjerim kako nema vie nikoga, izdrkao sam se, trcajui sjeme u suncem obasjan zrak i
brzi potok, izloen tek pogledima strpljivih, nezainteresiranih, nekritinih pasa. Jer Martha mi se sviala, o da,
ali do toga dana nisam se usudio nadati da bi mi mogla uzvratiti, iako je uvijek bila ljubazna prema meni, za
i, i?
stolom me je sluila biranim slasnim zalogajima, pitala imam li rublja za pranje, glaala mi je koulje bolje nego
mama, znao sam da sam joj simpatian, ali ipak je to bila udana ena, dvostruko starija od mene... Ali Tom je bio
stariji od nje i prema njenim rijeima seks ga nije previe zanimao, niti je u tim stvarima bio dobar... - Deset
minuta subotom naveer, to je njegov krajnji domet... - Zaavi u srednju dob, doveo si je mladu enu nadajui
se da e zaeti sina kojemu e ostaviti farmu, a kada djeca nisu stizala, izgubio je zanimanje, Marthu je optuio
da je jalova, tako mi je jednog dana rekla, odbio je pomisliti da bi problem moda mogao biti u njemu, odbio je
dati spermu na testiranje, odbio je razgovarati o tome, iako je provodio - ili moda ba zato to je provodio veinu radnih dana organizirajui parenje ovaca... Dakle, klasina situacija, stariji mu, prpona mlada ena,
mladi podstanar koji puca od mukosti, tek sedamnaestogodi-njak, jo kolarac ali, kao to je rekla Martha, ili
bolje reeno proaptala, "razvijen za svoje godine, srce", kolarac iz junog Londona poslan na farmu ovaca u
Dales' zbog zdravlja, radi istog zraka i tjelesne aktivnosti nakon preboljene mononukleoze... zamisao naeg
obiteljskog lijenika, Tom mu je bio daljnji roak... a zamisao mu uope nije bila loa, ojaao sam i ovrsnuo od
rada, od svakodnevnog viekilometarskog pjeaenja preko dolina, penjanja strmim obroncima, hrvanja s
ovcama kad ih je trebalo pregledati zbog apa, pridrati dok bi Tom izrezivao zaraeno tkivo... miii su mi
ovrsnuli, ramena se izravnala, sigurno sam Marthi izgledao jako dobro dok sam onako gol golcat gacao po
potoku, zapravo, to mi je poslije i rekla: - Kao kip u muzeju, kao oni grki bogovi to su ih napravili od bijelog
mramora... - U osmijehu sam joj vidio iskreno divljenje dok me gledala s bicikla, l.iko da me nije posve
iznenadilo kad je onoga dana u kuhinji... i.iko sam jedva mogao vjerovati da mi se tako posreilo, zapravo i s.i
jedva mogu povjerovati, zamisli samo, sedamnaestogodinji kolarac u ijem tijelu bruji tvornica testosterona
kojoj prijeti Ml.ilna opasnost od taljenja jezgre a u ijem umu ... u ijem umu iiirujo pornografsko kino koje se
nikad ne zatvara... ali ije seksu-iilim iskustvo ne see dalje od uvaljivanja jezika curama iz susjed85ne sestrinske gimnazije u vrijeme ruka ili moda tipanja za sise ispod gornjeg dijela odore od sera, ako ti se
posrei... izgubiti nevinost s iskusnom, zrelom i jedrom enom vrue krvi... koja se nasmijala i rekla mi da se ne
brinem kad sam svrio prerano, to se i moralo dogoditi... ali sada ve preskaem... gdje sam ono stao, ah, da,
toga dana su Tom i njegov pastir Sol otili na sajam, a ja sam ostao sam na farmi s Marthom i doao sam u
kuhinju na ruak, sjedio sam za stolom od jelovine, tekstura drva bila je izbrazdana od dugogodinjeg ribanja, a
ona me je sluila i onda sjela da me gleda kako jedem, i bio sam svjestan, unato svom neiskustvu, svjestan da u
zraku lebdi seksualna ponuda ... osjealo se to u njihanju Marthinih bokova dok se kretala kuhinjom, u izostanku
izblijedjele cvjetne pregae koju je obino nosila, tako da mogu vidjeti oblik grudnjaka ispod uske bluze i blagi
nagovjetaj dekoltea ondje gdje je puce koje je moglo biti zakopano ostavljeno otkopano, osjealo se to u
mirisu ampona koji se irio iz njezine svjee oprane kose kad se nagnula nad moje rame da pred mene stavi
tanjur unke i sira, osjealo se u blagom smijeku koji joj je poigravao na usnicama dok je srkala aj iz alice i
preko stola me gledala kako jedem, vodei sa mnom neobavezni razgovor koji jedva da mi je dopirao do
mozga... Ne, nisam bio ba posve iznenaen to me je, kad sam ustao da se vratim na posao, zaustavila,
posegnuvi za jednim od najstarijih zavodnikih trikova: - Mislim da mi je neto upalo u oko, Ralphe, bi li
pogledao? - da bih joj morao prii sasvim blizu, zagledati joj se u oko, oprezno prstom razmaknuti vjee, osjetiti
njezin dah na svome obrazu, njezine grudi kako se upiru o moja prsa, njezine ruke na mojoj stranjici kako me
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
privlae blie i uti kako mrmlja: - Daj jednu pusicu, Ralphe, zaboga... - Poljubio sam je i ona mi je uzvratila,
onda sam zateturao i izgubio ravnoteu a ona se nasmijala i rekla: - Idemo gore lei, bit e nam udobnije - i
povela me za ruku prema stubitu, a kad sam pitao to ako se Tom vrati, rekla je: - Ne brini se, duice, u ovoj
zabiti auto se uje miljama nadaleko - .. .ali nije to bio samo strah, nego i osjeaj krivnje, jer mi se Tom sviao,
iako je bio mrk i tur na rijeima... prema meni je bio vrlo korektan, nauio me osnovama ovarstva
86
i kako zapovijedati psima: "Doi!", "ekaj!", "Sjedni!", "Idi!" za lijevo, "Meni!" za desno, "Gotovo!" za kraj...
Bilo je silno uzbudljivo tako kontrolirati stado, na daljinsko upravljanje, kao da su psi povezani s tvojim
mozgom poput ekstremiteta... Nisam htio nabijati rogove ovjeku koji me je to nauio, premda tada jo nisam
znao taj izraz, ali nakon to smo uli u njezinu spavau sobu, i nakon to se poela skidati, nije vie bilo
povratka... - Onda, to eka? - pitala me. - Ne srami se, nee bit prvi put da sam te vidla golog - ali ja se jesam
sramio, i okrenuo sam joj lea dok sam se urno skidao do gaa, pa sam propustio vidjeti kako skida arape, kad
sam se okrenuo ruke su joj bile iza lea i otkopavala je grudnjak, staromodna kroja, vrstih avova i otrih
obrisa, i kad ga je zbacila dojke su joj se izvalile iz koarica i raz-legle preko grudnog koa, ocrtane sjenama u
obliku polumjeseca... Sjeo sam na rub kreveta i gledao kako se zadovoljno eka, a onda se sagnula da skine
gaice, bile su to staromodne gae kao i grudnjak, mislim da se zovu pumperice, sa irokim nogavicama,
obrubljene ipkom, od svile ili moda satena boje breskve, sigurno ih je obukla posebno za... Zanimljivo, to mi
je sinulo tek sada, trideset i kusur godina poslije samog dogaaja... takve gae ena jednog ovara ne bi nosila
svaki dan... Iskoraila je iz njih, uspravila se, stavila ih na sjedalicu stolca i stala pred mene, u punom sjaju svoje
golotinje... ne da je Martha bila klasina ljepotica, niti je sliila curama iz goliavih asopisa, grudi su joj pomalo
visjele, struk joj je bio predebeo a noge prekratke, ali bila je prva gola ena koju sam vidio u ivo, i kad je rekla:
- Onda, sviam li seja tebi, Ralphe Messengeru? -promuklo sam iz dna due proaptao da, onda se tiho
nasmijala, prila mi i stala pred mene tako da sam gledao ravno u njezino meunoje obraslo rijetkim runom od
riih stidnih dlaka koje su zastirale, ali ne i posve skrivale rui-asto-smee nabore njezine pie... - Hoe sam
skinuti gae ili da ti ih ja skinem? - pitala me, pa sam ustao da ih skinem, morao sam nategnuti gumu oko struka
kao katapult da mi prijee preko nabreklog kurca... Zapravo, i sad mi moje bokserice Ralph Lauren poinju
zadavati neprilike... od prisjeanja na sve ovo die mi se tlo neba... morat u malo ustati, da namjestim...
87Ahaa, to je ve bolje... Kampus izgleda opustjelo, nema ive due, danas nema ni traga od Helen Reed...
intrigantna ena, pametna, brzo kui, zna raspravljati, spremna zauzeti se za sebe, to volim, previe ljudi misli da
raspravljati o vanim stvarima, raspravljati da bi dokazao svoje, znai biti neodgojen... a ima i dobre noge, vidio
sam kad je sino izlazila iz auta, imala je onakvu suknju s prorezom, rastvorila joj se kad se okrenula u sjedalu,
pa je izvirio dobar komad bedra... htio sam je poljubiti u obraz kad smo se pozdravljali, ali onda nisam... ima
neto u njoj, neka ironina rezerviranost... kao da vreba i najmanju trunku folirancije... zato sam mislio da to ne
bi blagonaklono primila, mislila bi da si previe doputam... Pa, nema urbe, mislim da emo je esto viati, ini
mi se da se Carrie svia, a i sigurno je dozlaboga usamljena u onoj kuici na kampusu, vidio sam kako su joj oi
zablistale kad ju je Carrie pozvala na ruak u nedjelju... "Pla je zagonetka", obeao sam da u joj to potraiti...
ali ne sada, vratimo se za stol, Marthi...
Jednom sam Carrie ispriao priu o Marthi, mislei da e je napaliti, ali na kraju smo se posvaali jer je ona
rekla da je to zlostavljanje, spolno zlostavljanje... Gluposti, rekao sam ja, ja sam bio voljan, eljan... - Nema to
veze - rekla je. - Ona je bila spolno frustrirana odrasla osoba i iskoristila je tvoj pubertetlijski pimpek kao
vibrator - ... Ja sam rekao ba naprotiv, ona je bila ena vrue krvi i velikog srca koja ine o seksu nauila ono to
su moji vrnjaci uili godinama, ako su ikad i nauili... Svaki deko trebao bi imati svoju Marthu, rekao sam,
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
nauila me da budem dobar ljubavnik... - Hoe rei, pretvorila te u seksualnog ovisnika - rekla je Carrie,
okrenula mi lea i zaspala, nalazili smo se u krevetu, u kui u Pasadeni... "seksualni ovisnik"... tipina
kalifornijska psihokretenarija, to bi to trebalo znaiti, ovisan o seksu, mukarci su bioloki programirani da ele
to vie seksa sa to vie ena... samo kultura sputava na poriv da se parimo sve u esnaest... katkad ga, jasno, i
posve potisne, recimo kod sveenika i redovnika, sirote zaluene budale, ili gotovo posve, kao u sluaju Toma
Bearda... "Deset minuta subotom naveer, to je njegov krajnji domet..." Predugo je bio neenja, i to samac,
ivio je s majkom udovicom na izdvojenoj farmi, i jedina rekreacija bili su mu pajdai u mjesnoj krmi, pivo i
duhan, pikado i domino... ali Martha je bila drukija, ona je odrasla u sajminom gradu u Midlandsu gdje je bilo
plesova i kavana i jedno kino i mladia u izobilju... upravo je bila dobila nogu, rekla mi je, kad je na nekoj
svadbi upoznala Toma i udala se za njega da se utjei, bilo joj je dosta ivota kod kue s petero brae i sestara,
dijelila je sobu s najmlaom sestrom, a Tom joj je ponudio kuu s vlastitim kolor-televizorom i bjanko ek da
narui moderno opremljenu kuhinju, a privukao ju je i svojim usporenim, utljivim i mrkim pristalim izgledom
kao u junaka vesterna, ali tjelesni aspekt braka od samog poetka ju je razoarao... "To mu je od toga to je
previe s ovcama, njemu je to obino tucanje, naskoi i gotovo", bez pomisli na Marthin uitak... ovdje je
miljenje kljuna rije, jer ljudski seks od ivotinjskog seksa razlikuje upravo to to mi moemo o njemu misliti,
zato mi u njemu uivamo, i uivamo u uivanju onoga drugog... Pogledajte dva psa kako se pare na ulici ili dva
majmuna u kavezu ili ovna kako opsluuje ovcu, mujaci moda osjete nekakvo olakanje, kao kad se poee
gdje te svrbi, kao kod sranja ili pianja, ali uivanje nije prava rije za to, a enke djeluju kao da sve to
jednostavno pretrpe... Doivljavaju li enke ivotinja orgazam? Sumnjam, moram pitati nekoga sa Zoologije, ali
dam se kladiti da je enski orgazam otkrie Homo sapiensa... ili Mulier sapiensice... pa su nam se razvili vei
penisi nego kod majmuna, prirodnom selekcijom, jer su ene birale partnere s velikim... ne da je Tomu u tom
pogledu ita nedostajalo, kao to sam vidio kad sam ga gledao kako pia na obronku, imao je dobru opremu, ali
je jednostavno nije znao upotrijebiti da zadovolji enu... Martha je mene to nauila i dovijeka sam joj zahvalan,
kao to su bile i mnoge ene nakon nje koje nisu znale kome mogu zahvaliti za uitak koji sam im pruio... to sine moe nazvati zlostavljanjem, da me je samo iskoritavala l'ila bi ljuta kad sam svrio po njoj onoga momenta
kad mi je n/i'Ia penis u ruku, ali ona se samo nasmijala i rekla: "Bez brige, /l.ilo", i onda me milovala i gladila
dok mi se opet nije digao... tlo kraja svoga boravka mogao sam biti u njoj petnaest minuta ada ne svrim, tako to
sam u sebi ponavljao formule iz fizike... uostalom, ak i da postoji neki jebeljivi soj impanzi koji je otkrio
enski orgazam, kladim se da mujaci ne odgaaju namjerno ejakulaciju da bi produili enkin uitak... Martha
je tako uivala u dotinom inu da su joj poslije oi zasuzile... Mislim da moda zato vie volim jebati zrele ene
nego mlade cure, zbog svoga prvog puta s Marinom... one su toliko zahvalne da se ovjek ponosi sobom... a i
fizioloki su sposobnije za orgazam... radili smo to jo est-sedam puta, naveer kad bi Tom otiao u krmu...
im bi se zvuk njegova kamioneta izgubio iza brda, mi bismo otili gore... Ali jedne veeri dogodilo se tono ono
ega sam se bojao, kamionet mu se pokvario na putu do krme pa se vratio kui pjeice da nazove autoklub, i
uli smo kripanje kapije kad smo se ve naveliko dali na posao na mojem krevetu, Isuse, to je bilo za dlaku,
jedva se stigla obui a meni je rekla neka ostanem u krevetu i pravim se da mi nije dobro... poslije toga previe
smo se bojali pa to vie nismo radili, barem ja... Nisam uope sumnjao da bi me Tom izmlatio ko vola da nas je
uhvatio inflagranti, i ve sam vidio kako me alje kui osramoenog i kako sve moram priznati roditeljima, to je
bilo jo gore... Nakon praznika sve sam ispriao najboljem prijatelju u koli, ali on mi nije vjerovao, mislio je da
sam sve izmislio: "Lae ko svinja, Messengeru", rekao je. Nisam mu proturjeio, na neki nain mi je laknulo...
inilo mi se da sam time to sam mu rekao izdao Marthu, a i Toma, ali nekome sam morao rei, da sam preutio
sve to sam doivio puknuo bih od muke, ali odgovaralo mi je da mi ne vjeruju jer je tako bilo manje anse da e
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
se pria prouti i moda ak stii do mojih roditelja... ili naeg lijenika. Pisao sam Tomu i Marthi da im
zahvalim na gostoprimstvu, i nekoliko godina slali smo si estitke za Boi, ali onda smo prekinuli kontakt i
nikad vie nisam ih vidio ni uo... Isuse ve je petnaest do deset [prekid snimke]
90
7
Ponedjeljak, 3. oujka. Cijeli dan juer i danas itala sam studentske radove, njihove velike godinje projekte,
romane (ili, u sluaju dvoje studenta, zbirke pripovjedaka) koje su zapoeli proli semestar pod paskom Russella
Marsdena, ili su ih ve zapoete donijeli na fakultet. To me je iskustvo poprilino izmorilo. Ne zato to bi bili
loe napisani - ba naprotiv, iznadprosjeno su talentirani - nego ih ima previe, previe da ih odjednom sve
usvojim. Svaki put kad otvorim novi fascikl preda mnom se otvara novi svijet u koji se treba uivjeti, cijeli niz
likova s imenima koje valja popamtiti i krvnim te nekrvnim vezama koje valja razvrstati, vremena i godinja
doba koja valja imati na umu, vanjtine koje valja predoiti, uzroeno-posljedine veze koje valja izvesti...
Tu je sumorna kronika Rachel McNultv o dobivanju prve menstruacije na mljekarskoj farmi u kotaru ArmaglV';
vjeto napisana satirina komedija Simona Bellamvja o skupini mladih koji u Sohou pokreu lifestyle magazin;
Robert Dray ton i njegovo monoloko sjeanje osuenika uoi pogubljenja u nekoj izmiljenoj afrikoj dravi
kojom vlada ludi diktator; Friea Sinclair i njezine prie u kojima bez zadrke govori o djevojkama koje pleu,
piju, eve se i bljuju u klubovima od Invernessa pa sve do Ibize; roman Gilberta Baverstocka o patoloki
srameljivom inovniku u osiguravajuoj tvrtki koji se zaljubljuje u djevojku iz ureda i j.i vlja joj se e-mailom,
predstavljajui se kao popularni scenarist iz I ,>s Angelesa; tvrd povijesni roman Thomasa Vaughna o trajku u
ugljenokopima u dolini Rhondda' u devetnaestom stoljeu; Hililiingsroman Chucka Romera o mladiu koji gubi
nevinost i pronalazi smisao ivota u mjestu Providence, drava Rhode Isl, md (odakle je Chuck); uzajamno
isprepletene pripovijetke Farat Kl hin o kulturalnom i generacijskom konfliktu u azijskoj zajednici ti I rieesteru
(odakle je ona); Saul Goldman i njegovo edipsko
91prepucavanje izmeu idova biznismena koji je sve postigao sam i njegova umjetniki nastrojena sina
homoseksualca; Frannv Smith i njezin dtmovit i muan viefokalni portret liverpoolske sirotinjske kole; te
devijantna fantazija Aurore da Silva o nezo age institutu koji na nekom grkom otoku organizira teajeve iz
sadomazohizma, piercinga, tantrikog seksa i rekreativnog drogiranja. To je dakle jedanaest autonomnih
fiktivnih svjetova. Trebalo ih je biti dvanaest, ali Sandra Pickering jo nije predala fascikl. Ali i jedanaest mi je
zasad sasvim dovoljno. Ve mi se mijeaju u glavi, i bojim se da u neto grozno blebnuti kad se budem
pojedinano nalazila sa studentima, da u krivo zapamtiti imena likova i pobrkati radnje.
To je svakako krajnje neprirodan nain itanja, skakati s jedne nedovrene prie na drugu, ali navelo me na
razmiljanje o golemom porastu knjievne produkcije u naoj kulturi. Je li nastala hiperprodukcija? Prijeti li nam
opasnost od nagomilavanja proznog brda - od goleme koliine suvinih romana, nalik brdima maslaca i jezerima
mlijeka EEZ-a' ? Sjeam se trpke primjedbe Ralpha Messengera: "Stvar je osobnog miljenja treba li nam na
svijetu jo pisaca." Bilo je prilino oito kakvo je njegovo osobno
miljenje.
Naravno, uvijek se moe tvrditi da ljudi imaju nasunu potrebu za pripovjednim tekstom: on je jedno od naih
osnovnih pomagala da doivljenome pridamo neko znaenje - tako je od prapovijesti. Ali povlai li to nuno za
sobom, pitam se ja, beskrajno umnoavanje novih pria? Prije procvata romana pripovjeda nije imao takvu
obvezu - mogao si uvijek iznova priati stare, poznate prie, trojanski ciklus, rimski ciklus, britanski ciklus... i
davati im nov nagib ve prema mijeni vremena i obiaja. Ali posljednja tri stoljea od pisaca se trai da svaki put
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
izmisle novu priu. Jasno, ne sasvim novu - dovoljno je puta ve upozoreno da na stanovitoj razini postoji samo
ogranien broj fabula - ali fabula svaki put mora biti podebljana novom garniturom likova, i razraena u novim
okolnostima. Kad pomislimo na milijarde ljudi od krvi i mesa koji su ivjeli na svijetu, svaki sa svojom jedinstvenom osobnom povijesti, koje nikad neemo stii upoznati,
92
ini se krajnje neobino, pa ak i perverzno, to nam se uope da gnjaviti s izmiljanjem svih tih dodatnih
tobonjih ivota. To doista jest gnjavaa. Tako da mnogo toga to u stvarnosti jednostavno imate kao "zadano",
pri pisanju proze morate odreivati. injenice se moraju predoiti kroz pseudo-injenice, koje treba mukotrpno
osmisliti i s velikom pomnjom opisati. itatelj mora zapaziti i zapamtiti te injenice kako bi mogao pratiti vau
priu, ali one zavre u smeu gotovo istog asa kada dovri knjigu, kako bi napravile mjesta za drugu priu.
Ubrzo u sjeanju itatelja ne ostane vie nita, tek jedno ili dva imena, pokoja blijeda predodba o ljudima,
maglovito prisjeanje na zaplet, i openit dojam o tome da smo se razonodili, ili nismo, ve prema sluaju.
Zastraujue je pomisliti koliko sam samo romana proitala u ivotu, a kako malo zapamtila od njihove grae.
Bih li ja zbilja trebala poticati te pametne mlade ljude da daju svoj doprinos ropotarnici zaboravljenih pseudoivota? Ne bi li moda korisnije bilo da se ponu baviti dizajniranjem raunalnih modela uma u Centru za
kognitivne znanosti Ralpha Messengera?
Utorak, 4. oujka. Danas nije dola nikakva pota. Nisam dobila pismo od Lucy otkako sam stigla ovamo, iako
sam joj poslala adresu. Moda je nije na vrijeme dobila - rekla je da ide na izlet na Barrier Reef s nekim
prijateljima. Uredila sam u poti da prosljeuju moja pisma, ali moda im je jedno promaklo. Vjerojatno njeno
pismo sad lei na otirau u hodniku u Bloomfield Crescentu 'i8, pod hrpom reklamnih prospekata i tiskanica
adresiranih na Slanara, letaka od duana iz kvarta i besplatnih uzoraka ampona. Moji stanari jo nisu stigli odgodili su polazak zbog bolesti I vi ih ne mogu zamoliti da provjere. Ni Paul mi ne pie ve sto godina, ali on je
oduvijek beznadan sluaj kad je rije o dopisi-Viinju. Uostalom, on je muko. Brinem se to je Lucy tako daleko,
1) svi oni romani o mladima koje sam proitala uope me ne tjee. Silino droga, usputan seks, opijanje. Naravno,
pobrinula sam se idi zarana bude obavijetena o spolnom ivotu, kontracepciji itd., ili I j.i zapravo ne znam ni je
li jo nevina ili nije. Je li to dobro ili
93loe? Carrie mi je u subotu povjerila da Emily spava sa svojim dekom i govori joj o svemu, to valjda
pokazuje da meu njima postoji zavidan stupanj uzajamnog povjerenja, ali ja ipak zazirem pred tolikom
prisnou roditelja i djeteta.
Srijeda, 5. oujka. Odgovor na zavrno pitanje od ponedjeljka: gromko "Ne".
Danas sam u fakultetskoj knjiari naletjela na Ralpha Messen-gera i spomenula mu da se malo brinem za Lucy. Zar nemate e-mail? - pitao me, pa sam morala priznati da nemam, a ni Lucy nema kompjutor. - Ali siguran sam
da ima pristup raunalu - rekao je, i vjerojatno ima pravo, ona radi u uredu. - Morali biste se umreiti - rekao mi
je. Mislim da hou.
Razgovor o Lucy podsjetio me na poslijediplomski projekt njegova studenta iz Njemake o majinskoj ljubavi,
pa me pozvao u Centar da ga pogledam. Bio je to veliki an ti klimaks: zapravo je to najobinija bolja raunalna
igrica. Na ekranu je bila nekakva ikona u obliku ene koja predstavlja majku, i tri manje ikonice koje
predstavljaju njezinu djecu; sve one trae da ih se nahrani, odjene i njeguje, i pritom ih vrebaju razne opasnosti:
padnu u ribnjak, ofure se na pari iz lonca, ili istre iz kue ravno na cestu, a majka stalno mora donositi odluke i
usmjeravati pozornost onamo gdje je to najpotrebnije - stavljati gladno dijete A na ekanje da bi istrgnula dijete
B ispod kotaa autobusa u naletu, itd., itd. Sirota ena stalno je bila u grevitom pokretu i rjeavala jednu krizu
za drugom. To me podsjetilo na video igre u lokalu u Studentskom savezu. Neto udaljenije od emocionalnog
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
doivljaja majinstva teko je i zamisliti. Nasmijala sam se, naalost naglas. Carl se snudio, a Ralph se malo
razdrazio. Rekao je da je to tek eksperimentalni model, i da je jo u ranoj fazi razvoja.
Kad sam odlazila, objasnio mi je kako se stie do njihove kue za odmor blizu mjesta Stow-on-the-Wold, i
rekao: - Ponesite kupai kostim. Imamo bazen s toplom vodom. - Pretpostavljam da je to neki od onih velikih
jacuzzija kakve imaju u Kaliforniji
94
na otvorenom. Nije li u Gloucestershireu u oujku malo hladno za te stvari?
Moja vjera u teaj kreativnog pisanja, ili bar u moju sposobnost da ga predajem, u velikoj je mjeri porasla nakon
vrlo dobrog odziva na vjebu "Kako je to biti imi?" Upravo sam pregledala radove koje su mi predali juer, i
ima nekoliko sjajnih, premda poprilino prostakih, parodija i pastia. Najbolje su napisali Simon Bellamv,
Frieda Sinclair, Aurora da Silva i Cilbert Baver-stock. Poslat u Ralphu Messengeru fotokopije.
Cktvrtak, 6. oujka. Moji stanari su stigli u Bloomfield Crescent i cijeli dan me zivkaju i zapitkujti o kui. Gdje
je sat za centralno grijanje? Sto da rade s "otpadom"? Gdje je prirunik s uputama za perilicu rublja? (odgovor:
izgubljen) Kako se pali plamenik u boravku? (odgovor: trijeskom, automatski upalja je pokvaren) Postoji li jo
neka "ledenica" osim one u kuhinji koja je zbilja mala? (odgovor: bojim se da ne). I tako dalje. Vjerojatno sam
im trebala napisati podrobnije upute. Zvue dosta ugodno, prof. Otto VVeismulIer i njegova ena Hazel, premda
nemaju ba sluha za engleski humor. Kad sam prof. VVeismullcru rekla da "mora biti vrste ruke" s polugom na
kotliu u donjem VVC-u i neka "ne odustaje dok ne izvede stvar na istac", mislio je da mu savjetujem neka
zove vodoinstalatera.
Evo, meutim, i jedne dobre vijesti: imam dva avionska pisma iz Australije koja e mi proslijediti u najkraem
roku.
Petak, 7. oujka. Danas je u novinama objavljen dugaak lanak o Jean-Dominiqueu Baubvju, francuskom
knjievniku, novinaru, uredniku asopisa Ellc, 43-godinjaku, koji je doivio kap i ostao u stanju koje se naziva
"sindrom zakljuanosti", pri svijesti ali nesposoban da pomakne ijedan mii - osim jednoga, lijevog onog
kapka, kojim se sluio za komuniciranje i - nevjerojatno - za diktiranje knjige o svome iskustvu. S prijateljem je
razradio sustav
95treptanja tim jednim okom i tako mu signalizirao slova abecede, od kojih je sastavljao rijei i reenice.
Neopisivo mukotrpno i dugotrajno, ali uspjelo je. Knjiga je upravo objavljena i kritika je silno hvali, a navodno
su o njemu snimili i dokumentarne koji je imao golemi odjek. Nije ni udo. ak i kao novinska vijest, pria je
udesna, tragina i inspirativna.
Na neki nain to je najgore to se ovjeku moe dogoditi biti zarobljen u svome tijelu, posve bespomoan,
nesposoban da govori ili pokae rukom, nesposoban ak i da kimne ili odmahne glavom. Navodno je etiri
tjedna bio u komi, i osoblje u bolnici tek je nakon nekog vremena primijetilo da mu se vratila svijest. Ve su ga
bili otpisali kao biljku. Mora da se osjeao kao da je iv zakopan: slua ljude kako hodaju oko njegova groba, a
ne moe im privui pozornost. Sam Jean-Dominique Bauby to usporeuje sa ivotom u ronilakom zvonu.
Knjiga mu se zove Ronilaka zvono i leptir, a leptir su njegove misli koje lepraju unutar ronilakog zvona, i ne
mogu izai - dok nije izmislio signalizaciju kapkom. To je strana prie koja nadahnjuje: to to je na kraju ipak
naao nain da priopi svoje jade. To je velianstveno svjedoanstvo o snazi i ilavosti ljudskoga duha, o
njegovu odbijanju da ga se uutka.
Naravno, nisam mogla ne pomisliti na jadnog Martina, ija aneurizma je, kako mi se iz ovoga ini, bila slina
Francuzovoj kapi i moda je mogla imati iste posljedice. Zapravo... pala mi je na pamet uasna pomisao da
moda Martin nije bio mrtav kad su me pustili da ga vidim u bolnici, nego je imao sindrom zakljuanosti, ali to
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
je naravno glupost, bio je mrtav, srce mu je stalo i nije disao. Ne mogu rei da bih eljela da je bilo drukije, ne
mislim da bih se mogla brinuti za nekoga u Baubvjevu stanju. Sebino od mene, ali istina je.
Subota, 8. oujka. Iz Londona sam ponijela kupai kostim, mislei da u moda ii na rekreaciju u bazenu
ovdanjeg Sportskog centra (hvalevrijedna odluka koju zasad nisam provela u djelo), ali kad sam ga jutros
izvadila i pogledala djelovao mi je kao
isprana krpa, pa sam otila u Gloucester kupiti novi. Gloucester, .1 ne Cheltenham, jer me spopao neki suludi
strah da u u duanu bizarnim spletom okolnosti naletjeti na Carrie i morati otkriti da kupujem novi kupai
kostim iz tono odreenog razloga: eda bih ostavila dobar dojam u njezinu bazenu.
Za enu je kupnja kupaeg kostima uvijek pomalo tjeskobno iskustvo, posebice kako starimo. Nijedan odjevni
predmet ne otkriva tako okrutno sve vee nesavrenosti tijela. Gledajui se u iskoena zrcala kabine za probu, s
uasom sam ugledala mreu lamnoljubiastih vena, nalik krasopisno tankim raspuklinama u caklini starog
porculana ili ilicama u plavom danskom siru, kako se rasprostiru iza oba moja koljena.
Nakon duge potrage pronala sam jednostavan crni jednodi-jelni kostim s amerikim izrezom koji mi se uinio
dosta pristalim, ali probala sam ga preko gaica, kao to iz higijenskih razloga trai i vrlo razuman propis robne
kue, a onda sam ga doma opet obukla, minus donje rublje, kadli: vilice stidnih dlaica bujno su strale iz
duboko izrezanog meunoja. Pa se sad moram brijati. Kakva gnjavaa. Osjeam se kanjenom zbog svoje
tatine.
Cijelu je ekspediciju iskupilo jedino to to sam prvi put vidjela gloucestersku katedralu. Nije velika, ali je
iznimno skladnih proporcija, sagraena od cotswoldskog kamena fine patine, s neobinim cetverokutnim
kasnogotickim tornjem koji je na vrhu obrubljen finim ornamenti ranim kamenim reljefom nalik balu-stradi.
Klaustri su prekrasni - meu najljepima u zemlji, kako tvrdi moj Vodi, i s pravom, rekla bih. Tu je pokopan
Eduard II. O njemu znam samo ono to pie u Marlovveljevoj drami, koja moda i nije pouzdana, ali oslikava ga
kao stvarnog ovjeka koji je ivio i disao, a ne samo kao ime iz povijesnog udbenika. Bilo mi je udesno to
stojim kraj ostataka ovjeka koji je ivio prije sedam stotina godina, i znam tko je on bio. Ako Ralph Messenger
ima pravo, atomi njegova praha su neunitivi. Ali moj um je taj koji uva njegov identitet i uspostavlja vezu
meu nama.
Dok sam koraala po izlizanim podnim ploama drevnih
97crkvenih laa, zastajkujui povremeno da s divljenjem promotrim mjedene ornamente i rezbarene kipove, na
pamet mi je pala jo jedna knjievna asocijacija. U Zlatnom peharu Charlotte i princ poinju svoju preljubniku
vezu u Gloucesteru, odgodivi povratak u London sa seoske kune zabave pod izlikom da e razgledati katedralu
- a spominje se i grob Eduarda II., sigurna sam. Jesu li je zaista posjetili, kako bi svojoj prii podarili podrobnu
vjerodostojnost kad se vrate svako svome supruniku, ili su svaki ukradeni trenutak proveli u sobi u gostionici
to ju je odabrala snalaljiva Charlotte? Sada nemam pri ruci taj roman da provjerim. A James to vjerojatno
ionako ne kae.
Poslije sam ruala u bistrou Cosy Pcio blizu katedrale, odmah iza ugla, zadubljeno prouavajui svaku rije u
vodiu jer nisam ponijela nita drugo za itanje. Maloduno sam se pitala hoe li takva biti moja usidjelika
budunost: obilasci katedrala i itanje za stolovima ubavih restorania. Moda je kupnja novoga kupaeg
kostima bila svojevrstan instinktivan in otpora takvoj sudbini. U tom sluaju, idemo se lijepo obrijati bez
kuknjave.
98
Kako je to biti slobodnorepi imi?39
Autor: M*rt*n Am*s
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Dakle, mi jako mnogo visimo preko dana. Visimo po peinama, pukotinama, pod strehama, u potkrovljima,
svugdje gdje je mrano i toplo. Peine su nam najdrae. Visimo sa stropa i kaka-mo na pod, premda se doimlje
kao da visimo s poda i kakamo na strop, zato to visimo naglavake. Kakanje u poloaju kad visi naglavake je
ista umjetnost. Kaka, kad se raspada, oslobaa toplinu; naravski, i miris.
Kad se smrai izlazimo se hraniti, uglavnom kukcima. Hvatamo ih u letu pomou svoje radarske opreme. Bip,
bip, bip, bip, bipbipbip i CAP! To je jako kul. Ja znam maznuti i dvije vinske muice u sekundi, letei naslijepo.
Tom Cruise se moe slikati.
Onda se vraamo u peinu i kakamo na pod. Kakamo mi i u letu - to je da smanjimo teinu koju nosimo. Moglo
bi se rei da je nama kakanje jedna od glavnih preokupacija u ivotu. Papanje kukaca i kakanje.
Iskreno govorei, seks nije osobito gorua stvar. Jebemo se samo kroz est tjedana u toku godine - cijela se
kolonija tjera u isto vrijeme. Moete samo zamisliti taj prizor: tisue momaka koji sumanuto vrljaju tamo-amo
po peini u nastojanju da samu dvanaest mjeseci eve u samo ubogih est tjedana. To moe ozbiljno nakoditi
zdravlju.
ene zanima jedna jedina stvar: sperma. One izvode svojevrstan ginekoloki tos tako da je dre pohranjenu
unutra u pici sve do trenutka kad poele zatrudnjeti. Onda se sve pokupe u peinu-raaonicu na neko toplo
mjesto da rode. Tamo pristup imaju samo ene i djeca. A tamo u naoj mukoj peini mi visimo i ispomaemo se
s Desankom Pandi.
Ne bih imao nita protiv kad bi ene pazile djecu kako treba.
99
Ali, one, kad izau van jesti, ostavljaju djecu samu u grupama koje nitko ne pazi, pa se ona valjaju i meusobno
rnakljaju, izmeu ostalog i po imijoj kaki, po mrcinama kukaca i ljuskama od voa po podu peine. Ili ih, pak,
povjeaju po zidovima i po stropu, a onda jadnici znaju padati sa svojih mjesta na tlo, ili pokuavaju letjeti dok
im jo radar nije usklaen kako treba pa doivljavaju nezgode, sudaraju se sa zidovima i meusobno. Stopa
smrtnosti nae djece sramotna je.
Ako se, pak, preivi jaslice, ivotni su izgledi sasvim dobri. Moe se oekivati da e poivjeti deset godina.
Meni je devet i pol.
Kak je to bit imi vampir?40
Autor: Irv*ne W*lsh
Vratili smo se f staru peinu skorom u isto vreme, Gamps i ja, ba u asu kad je Sunce poelo izlazit. Scottv se
vratil pre nas i ve je visil na stropu i bil je skroz pokunjeni. Ja sam si svoj fiks namiril od jednog vola iz brdih,
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
to su oni kaj zgledaju kaj hodajui upavci, a Gamps, pizda od srekovia, on je nael neku ofcu kaj joj lisica
prerezala vrat, al Scottv je popuil.
- uj, tam je bila livada puna kravih - veli Scottv - al ba kad bi joj ja htel zarit zub, kurva se probudi. - Meni je
to bilo itekak poznato, al mu Gamps ni veroval. - E, Gamps, daj meni malo od tvoje krvi - veli Scottv. - Ti si si
ziher potegnu] na litre iz te ofce.
- Daj, Scottv, odjebi - veli mu Gamps. - Ni ti meni nisi dal pre par noi kad sam ja ostal suhi.
- Pa Gamps, rekel sam ti, ve sam ju bil probavil pre neg kaj smo doli doma.
- Lae, kurvo - veli Gamps. -1 ne vjerujem ti ni da si sino iel van. Uhvatil si krivinu i samo si nas ekal da
donesemo krv.
- Ni istina, Gamps, elu no sam bil vani, al ono - nis imal sree. - Scottv se okrene meni: - E, Danny - veli - daj
mi ti malo od tvoje, e, ono, molim te.
- Ma nema anse - velim mu ja.
100
- Daj, Danny, e, vi da mi je frka - veli on. - Kad ja idui put ubodem, vratim ti duplo.
eli se tresel od noge do obeenih krila, a onjaki su mu cvokotali kaj kineski tapii, pa sam se saalil na ljaksea i zri ga I sam
mu f gubec oko petnajst mililitrih krvi. Progutal je to i samo se
zruil na gomilu starih govnih na podu i odahnul je od olakanja.
Bog te blagoslovi, Danny - veli. - Spasil si mi ivot.
- A, dobro, Scottv, koju ti to tehniku ima? - velim mu ja. - I )i li ide grist te krave?
- Pa za vrat - veli on.
- uj, to ti ni dobro - velim mu ja i namignem Gampsu. - Mora navalit na paku.
- Paku? - veli on zauden.
- Je, onaj mali prsten od finog mehkog tkiva izmedu koe i same rupe - velim. - Priulja se volu od straga,
polizne mu paku z jezikom, ono, da zgleda ko da ga njegov kompi hoe nataknut. Onda mu neno-neno
ubode onjak. 'Na kak to, kurve, vole.
- He-he - smije se Scotty - pa ti volovi su onda guziari, u pi-ma.
- Pa ziher da jesu - veli Gamps. - To svi znaju, jebiga. Oni su ti svi HlV-pozitivni.
- Kaaaj?! - Scotty se opet poel trest. - Oe re da imaju zraenu krv? - veli.
- A kaj misli, zakaj sam je se tel reit? - velim mu ja.
- Mater ti jebem! Ubil si me! - zakrii i pone se hvatat za usta, naprezat i gurat pande f grlo da pokua pobluvat
krv. A Gamps i ja piamo od smeha.
- Koja si ti glupa seljaina - veli na kraju Gamps Scottyju. - Pa kak bi volovi mogli bit pederi kad su njima jajca
odrezana?
101Kako je to biti imi? Autor: S*lm*n R*shd**
Kakvo je to pitanje, gospodine moj? Uz duno potovanje, to biste rekli da ja upitam vas: "Kako je to biti
ovjek?" Odgovorili biste, nedvojbeno: "Sve ovisi o tome kakav ovjek." Koje rase, koje boje, koje klase, koje
kaste, kakvih ivotnih prilika. Isto je tako i sa imiima. Ima nas mnogo vrsta. Postoje kratkorepi imii i
dugorepi imii, nekoliko vrsta slobodnorepih imia, pjegavi imi, blijedi dugouhi netopir, upljolici imi,
letipas, listonosi potkovi ar iz Staroga svijeta, miorepi imi, potkovasti imi, imi potkoviar, imi sa
zejom usnom, imi furija, imi s kolutastim krilima, madagaskarski imi, Dobsonov brkati imi, te
obini imi, da nabrojimo samo neke. Svi imamo specifine navike i stanita.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Ja sam pak hramski imi. Pripadam koloniji koja nastava hram Surva Deula u Konaraku, u Bengalskom
zaljevu. Kako sam stigao do kuke za vjeanje odjee s koje upravo visim u zahodu kabine prve klase ovoga
jumbo-jeta kompanije Air India duga je pria u kojoj se pojavljuju kutija za kameru jednog turista, zametnuta
tableta za spavanje i neispravan rendgenski aparat na aerodromu. Kutija za kameru nesmotreno je otvorena i
prazna ostavljena na postolju jednog od isklesanih stupova u Surva Deuli u srijedu naveer, u onaj sumrani sat
kada se mi hramski imii pomaljamo iz svojih skrivenih zakutaka u poroznom pjeenjaku i prosijavamo topli
svilenkasti zrak u potrazi za ukusnim muicama, hrskavim komarcima, sonim vonim muicama i drugim
entomolokim slasnim zalogajima... imiji happy hour, reklo bi se. Ali jao, za mene sretnoga sata nema. Kako
je to biti hramski imi? Prokleto, bar ako se mene pita, oprostite na izrazu, gospodine.
Ostali pripadnici naeg imijeg roda, vidite, savreno su zadovoljni svojim ivotom stoga to oni ne znaju da su
imii. Kao to zamjeujete, obdaren sam darom govora, dok moja braa i sestre imaju samo dar skvicanja.
Nadalje, ja pamtim, dok to s njima
102
nije sluaj. Oni ne znaju da su u svojim prijanjim inkarnacijama bili mukarci i ene, i da su na ovu razinu
velikog lanca bitka degradirani zbog grijeha to su ih poinili u prijanjim ivotima. Ali zbog nekog sluajnog
previda, nekog kratkog spoja ili zastoja u normalnom procesu seobe dua, na mene je palo proklelslvo svijesti,
ljudskog uma u tijelu imia, pa je moja kazna jo milijun puta gora.
Protivno rairenom vjerovanju, gospodine, imii nisu potpuno slijepi; mi razlikujemo dan od noi te maglovito
vidimo obrise predmeta, ali bogatstvo najraznovrsnijih oblika i boja svijeta oko nas za nas je zatvorena knjiga.
Stoga unutranjost ovoga zahoda "vidim" samo dozivajui tu sliku u sjeanje: umivaonik od nehrajueg elika,
prigueno rasvijetljeno zrcalo s odrazima arenih boica besplatnih uzoraka loi ona poslije brijanja i kolonjske
vode, tanki papirnati prekrivai u obliku potkove mudro stavljeni na raspolaganje putnicima kako bi zatitili
stranjicu od dodira s vulgarnom zahodskom sjedalicom - vi se moda upravo sada koristite tom pogodnou.
Ne, gospodine, ja vas molim, ne dajte se omesti, nema razloga za neugodu - vaa gola koljena mojem su
ogranienom vidu tek blijeda nejasna mrlja... Unutranjost ovoga sobika mogu sebi predoiti tako detaljno
samo zato to sam neko i sam esto letio u ovakvim blistavim strojevima. Kao filmski producent esto na putu
izmeu Bollywooda i Hollywooda zavaljeno bih se pruao u raskono podstavljenim sjedalima Nabob Classa,
uivajui u tetoenjima nasmijeenih stjuardesa podatnih, sarijima obavijenih bedara koje su me obasipale
ampanjcem, kavijarom i toplim runicima. S najprimamljivijim i najlakovjernijim takvim mladim damama
ugovarao bih sastanke nakon slijetanja, izvan njihova radnog vremena, obeavajui im uloge u mojim predstojeim projektima, ali ne otkrivajui da su takvi redom imali naslove poput Male Azijatkinje - seksualne
robinje, Vrue i slatke curnj-make, te aputanja na jastuku uz pileu tikku. Tako je. Bio sam producent
pornografskih filmova namijenjenih indijskom tritu - momakim veerima pripadnika zlatne indijske mladei,
razonodi bombajskih biznismena nakon poslovnih sastanaka, video zabavi za tune, frustrirane neenje... No
moram odmah
103rei, nita degutantno, samo simulirani dragovoljni seks i malo masturbacije. Ali nita moje muterije nije
uzbuivalo vie od prizora oito dobro odgojene mlade Indijke kako se na taj nain poniava. Da vam istinu
kaem, to vrijedi i za mene (bio sam, to bi se reklo, praktian producent). Naalost, moram rei da sam mnoge
nevine djeve namamio u takav sraman ivot uz pomo laskanja, laganja i potkupljivanja. A sad zbog toga
ispatam... Vi ste, moda, posjetili Surva Deulu? Jeste? Sjeate li se kipova? Da, ujem da su nezaboravni.
Naalost, sam sam propustio obii taj lokalitet u svojoj prijanjoj inkarnaciji. Moete li zamisliti kakvu
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
frustraciju osjea osoba mojih sklonosti i moje prolosti pred injenicom da joj je u prisutnosti najveeg
spomenika erotskome kiparstvu na svijetu podaren vid imia?
Kako je to biti slijepi imi?
Autor: S*m**l B*ck*tt
Gdje? Kada? Zato? Skvik. U mraku sam. Uvijek u mraku. Nije uvijek bilo tako. Neko bijahu razdoblja svjetla,
ili nijansi tame. Skvik. S vrata pilje dolazilo bi slabo svjetlucanje. Kad bi izblijedjelo, znao sam da e uskoro
doi as kad u, zajedno s ostalima, napustiti pilju i od leprati u sumrak. Skvik. Sada je stalno mrak, jednolian
mrak. Je li u nekom asu mrak i izvan moje glave kao i u njoj, ja ne znam. Samo znam, ako se to uope moe
nazvati znanjem, a ne moe, da nita ne vidim. Osjeam opip, ujem, njuim, ali ne vidim. Skvik. Autim hrbat
stijene to ga stiu pande mojih stranjih nogu. ujem svoje cilike kako se udaljavaju i odbijaju, i mogu ih
razlikovati od stalne buke drugih cilika to odzvanja od zidova ovoga mjesta. Skvik. Osjetim smrad amonijaka
to se die s poda, ako je to uope pod. Moda sam objeen nad jezerom amonijaka, ali mislim da nisam, jer
nikad nisam uo nita slino pljusku nakon to ispraznim crijeva, osim ako povrina jezera nije toliko daleko
poda mnom te zvuk izmeta koji udara o vodu ne dopire do mojih uiju.
Svojom letnicom utim da je netko kraj mene. I on ima letnicu, i
104
osjetim kako se s vremena na vrijeme o mene oee. Skvik. Kaem "on", ali to bi isto tako mogla biti i "ona" - to
ne mogu znati, osim kad bih mu prednjom pandom poeo prtljati ispod skupljenih krila da utvrdim ima li ondje
dvije rupe, ili rupu i ud, a takav in mogao bi se pogreno protumaiti. Skvik. Bolje je ostati u slanju
nesigurnosti. Nesigurnost je neugodna, ali sigurnost moe biti jo gora. Radije bih bio nesiguran glede toga
jesam li slijep, ali to je jedina stvar u koju sam siguran, jer nije uvijek vladao ovaj jednolini mrak. Skvik. Neko
je bilo oblika. Siguran sam da je bilo oblika. Tamnih oblika na manje tamnoj pozadini. Kad sam bio vrlo malen,
majka me je nosila sa sobom, u svome tobolcu, kad je ila u lov. Skvik. vrsto sam se drao njezine sise kad bi
se vinula u visine ili obruavala kroz suton i grabila kukce, i sjeam se oblika stvari izmeu kojih je i iznad kojih
i ispod kojih letjela. Sad vie nema oblika, samo opip, miris, zvukovi. Zauvijek sam izgubio oblike. Kada?
Zato? Kako? Skvik.
105d- Kao parodije su moda uspjeli41 - kae Ralph. - Ja ne znam prosuditi, jer ne itam ba suvremenu prozu.
Nemam vremena. Ali- Helenine romane bi trebao proitati, Messengeru - kae Carrie. - Izvrsni su.
- Uope ne sumnjam - kae Ralph. - Jednog dana nadoknadit u taj propust.
- Radije nemojte - kae Helen. - Ali nastavite to ste poeli.
- Htio sam rei, kao pokuaji da se odgovori na to pitanje beznadno su antropomorfni.
- Sto je to antropo... - to to znai? - pita Simon.
- Bzzzz! - Mark isputa zvuk nalik na zujalicu koja prekida natjecatelja u televizijskim kvizovima. - Kad neto
to nije ovjek tretira kao da jest.
- Izvrsno, Polo - kae Ralph. - To ti je kao one ivotinje u filmovima VValta Disnevja, Sok.
- A to je bilo pitanje? - pita Carrie.
- "Kako je to biti imi" - kae Helen. - To je naslov jednog filozofskog teksta.
- Da, tako i zvui - kae Carrie.
- Jedan drugi filozof nedavno je postavio pitanje "Kako je to biti termostat?" - kae Ralph.
- Malo je kul, malo nije kul - kae Mark, to u prisutnih izaziva slabaan hihot.
- Dobra fora, Polo - kae Ralph.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Taj filozof se, pretpostavljam, alio? - kae Helen.

- Nije - kae Ralph. - Mislio je to sasvim ozbiljno. Ako je svijest obrada informacija, onda bi moda sve to
obraduje informacije, na ma kako skroman nain, trebalo nazvati svjesnim. Panpsihi-zam, tako to zovemo u
struci. Zamisao je da je svijest temeljna
106
..islavnica svemira, kao to su masa i energija, jaka sila i slaba -.i l.i. Premda ja to ne priznajem. Zato? - pita
Helen.
- Meni to vue na transcendentalizam. Ljudi koji se pale na to uglavnom su slabi na istone religije.
- Zato neete da Messenger ita vae knjige? - pita Kmily I U'Ien, s otvorenom znatieljom.
Helen se doima kao da ju je to pitanje dovelo u nepriliku. - Pa, jednostavno, kad ljudi itaju tvoje knjige jer te
poznaju, to zna iskriviti doivljaj itanja. Posebice ako inae ne itaju umjetniku prozu. - Okree se i obraa
Ralphu. - Premda se udim to je vi ne itate, budui da vas tako zanima svijest. O njoj govori veina modernih
romana.
- O, itao sam ja neke kad sam bio mlai - kae Ralph. - Prva poglavlja Uliksa su fantastina. A onda se izgubio
u stilskim igrama i krialjkama.
- A Virginia Woolf?
- Previe aristokratski, previe pjesniki. Svi njeni likovi zvue kao Virginia VVoolf. Meni se ini da na tom
planu nitko nije nadmaio Jovcea. Imam li pravo?
- Vjerojatno - kae Helen. - Roman struje svijesti kao takav zapravo se smatra poprilino staromodnim.
- Ja idem van, dosta mi je - kae Carrie.
- Kupanja ili svijesti? - pita Ralph. -1 jednog i drugog - kae Carrie.
Reeni razgovor se vodi u bazenu, u stranjem vrtu Messenge-rove kue za odmor. Teren se iza kue sputa
prilino strmo, pa je ondje podignut balkon od drvenih greda sa stubama koje vode dolje u vrt. Na pola puta
nalazi se svojevrstan mezanin - plato u koji je u razini s podom ugraen bazen od drva mamutovca, promjera dva
metra i dubine oko metar i pol. Du unutarnjeg oboda prua se klupa, na kojoj drueljubivo sjede Helen i lanovi
obitelji Messenger, jedni drugima uz bok. Mjehurii vrue vode izbijaju izmeu njihovih nogu a u hladan zrak
diu se sablasni oblaci pare. Kasno je popodne, ili rana veer, i ve je mrak. Jedina rasvjeta potjee od plavih
svjetiljki ugraenih u bazen ispod
107IM
.
razine vode i fenjera s debelim zvonima od jantarnoutog stakla koji su u razmacima postavljeni na stubitu i du
platformi.
Carrie se vere preko ruba bazena, pridravajui se za Ralpho-vo rame. Iz tijesnog, tamnog kupaeg kostima voda
joj tee niz blijede oteale udove. Ornata se frotirskim ogrtaem i gura noge u natikae s potplatima od konopa. I vama je vrijeme za van, djeco - kae.
- Joj, mama... - bune se oni.
- Nema razgovora. Doite mi pomoi da postavim stol za aj. Jedno po jedno djeca izlaze iz bazena, omataju se
runicima i
penju stubama prema kui. Emily odlazi posljednja. - Pa, moram pomoi mami - uzdie ona.
- Zbilja bih trebala ii - kae Helen i ne mie se s mjesta. - Dola sam na ruak, ne i na aj.
- Ma ostanite - kae Ralph. - ini mi se da vam je ba lijepo.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Pravo blaenstvo - kae ona, zabacujui glavu da pogleda u nebo. - Leati u toplom bazenu i gledati ravno u
zvijezde! Moju mamu bi udarila kap da me sad vidi. Umrijet e na toj zimi, kazala bi.
- Neete - uvjerava je Ralph.
- Mogu li se ovakvi bazeni nabaviti u Engleskoj?
- Ne od mamutovca, koliko ja znam. Naruili smo ga iz Kali-fornije, po enormno visokoj cijeni, a ovdanji
poduzetnik nam ga je montirao.
- Pa, izum je sjajan - kae Helen, pruajui noge i putajui da izrone na povrinu. - Vjerojatno ima i termostat.
Znai li to da je svjestan?
- Nije svjestan svoga "ja". Ne zna da uiva - za razliku od vas i mene.
- Ja sam mislila da takvo neto kao "ja" ne postoji.
- Takvo neto ne, ako mislite na fiksnu, zasebnu jedinicu. Ali naravno da postoje nekakva "ja". Stalno ih
stvaramo. Kao to vi stvarate svoje prie.
- Hoete rei da su nai ivoti fikcija?
- Donekle. To je jedan od naina na koji rabimo svoje neiskoritene mozgovne kapacitete. Izmiljamo prie o
samima sebi.
108
- Ali svoje ivote ne moemo izmisliti - buni se Helen. - Neto nam se dogodi, ili se ne dogodi, i to je izvan nae
kontrole. Jeste li itali o onom jadnom Francuzu s onim, kako ga ono nazivaju, sindromom zakljuanosti?
- Jesam, zanimljivo.
- Ne moete rei da je on izmislio svoje jezivo stanje.
- On gradi specifian odgovor na njega - kae Ralph. - Koji je prilino junaki, priznajem.
- Ali zar vas to ne tjera da povjerujete kako postoji neto poput d ue, ili ljudskog duha?
- Ne, zato bi?
- Pa, hrabrost tog ovjeka, njegova odlunost da komunicira ...
- Da, to je vrijedno divljenja... ali svejedno je to samo obrada informacija u njegovu mozgu. Nita nadnaravno.
Nikakav duh u stroju.
- Rije "duh" je optereena tolikim znaenjima - kae Helen. Ona konotira praznovjerje i matu. Ja ne vjerujem u
duhove, ali
vjerujem u due.
- Besmrtne due?
- Nisam sigurna - kae Helen, mijeajui vodu stopalom.
- No dobro, doputam da postoji smrtna dua, to je samo drugo ime za svijest o sebi. Ali Descartes je vjerovao da
ima duu jer je zamiljao da njegov um postoji neovisno o njegovu tijelu. Nije li to ono to duhovi navodno ine?
- Pa, nije li to ono to radi onaj Francuz, kako se zove, Bauby - nije li to ono to on ini, nastavlja razmiljati
neovisno o svom tijelu? Tijelo mu je potpuno paralizirano.
- Jo vidi na jedno oko, kako mi se ini. A i uje. A uostalom i mozak je dio njegova tijela.
Nakon kratke stanke, Helen kae: - to vam je znailo ono o naim neiskoritenim mozgovnim kapacitetima?
- Pa, ljudski mozak mnogo je vei nego u bilo kojeg drugog primata na planetu. Naa DNK samo je za oko jedan
posto drukija nego u impanze, naeg najblieg srodnika, ali na mozak vei je tri puta. To je, razumljivo,
naem primitivnom pretku dalo
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
109veliku prednost u procesu evolucije. Nauili smo izraivati orue i oruje, komunicirati jezikom, rjeavati
probleme proputajui razliite opcije kroz svoj mentalni softver, umjesto da samo nagonski reagiramo. Nadili
smo etiri K, tzv. KaKiKrKa.
- A to je to?
- Kavenje, kidanje, krkanje i kar... parenje.
- Aha... - smijulji se Helen.
- Ali vei volumen ljudskog mozga sasvim je nerazmjeran evolucijskoj prednosti koju smo stekli nad drugim
vrstama. To razumijevam pod neiskoritenim kapacitetima. Primitivni ovjek bio je nalik na frajera koji je dobio
najmoderniji kompjutor, a rabi ga samo za najobinije zbrajanje. Prije ili kasnije poet e se igrati s njim i otkrit
e da moe jo tota. To smo s vremenom i mi uinili s naim mozgom. Razvili smo jezik. Razmiljali smo o
vlastitom postojanju. Postali smo svjesni sebe kao bia koja imaju prolost i budunost, osobnu i zajedniku
povijest. Razvili smo kulturu: religiju, umjetnost, knjievnost, pravo... znanost. Ali svijest o sebi ima i jednu
manu. Znamo da emo umrijeti. Zamislite kakav je to ok bio za neandertalca, ili kromanjonca, ili onoga kojemu
je prvom svanula strana istina: da e jednoga dana i on biti meso. Lavovi i tigrovi to ne znaju. Majmuni ne
znaju. Mi znamo.
- Slonovi sigurno znaju - upada Helen. - Oni imaju groblja.
- Bojim se da je to mit - kae Ralph. - Homo sapiens je bio prvo i posljednje ivo bie u povijesti evolucije koje
je otkrilo svoju smrtnost. I kako je na to reagirao? Poeo je izmiljati prie da objasni kako je dospio u takvu
kau i kako da se iz nje izvue. Izmislio je religiju, razvio pogrebne obiaje, smislio prie o zagrobnom ivotu i
besmrtnosti due. Kako je vrijeme pretjecalo, prie su postajale sve sloenije. Ali u najnovijoj fazi kulture, koja
se, evolucijski gledano, dogodila prije pet minuta, znanost dobiva nagli zamah i poinje priati drukiju priu o
tome kako smo se ovdje nali, mnogo monije objanjenu, koja vjersku priu tue do nogu. Malo inteligentnih
ljudi jo vjeruje u cijelu tu priu o religiji, ali i dalje se ne ele odrei nekih njezinih utjenih koncepcija, kao to
su dua, zagrobni ivot, i tako dalje.
- Meni se ini da vas to najvie i dere, zar ne? - kae Helen.
110
1 lb to veina ljudi i dalje tvrdoglavo vjeruje da postoji duh unutar .Iroja, koliko im god puta znanstvenici i
filozofi ponovili da ne postoji.
- Ne bih ba rekao da me "dere"', ne - kae Ralph.
- Itekako - kae Helen. - Kao da ste ga vrsto odluili istrijebi li s lica Zemlje. Kao to inkvizitor eli iskorijeniti
herezu.
-Ja samo mislim da ne smijemo brkati ono to bismo mi eljeli da bude istina s onim to jest istina - kae Ralph.
-Ali priznajete da imamo misli koje su privatne, tajne, poznate samo nama samima.
- O, da.
- Priznajete da moj doivljaj ovoga trenutka, dok se bakarim li toploj vodi, pod zvijezdama, nije identian
vaemu?
- Vidim kamo ovaj razgovor vodi - kae on. - Hoete rei, postoji neto to opisuje kako je to biti vi, ili biti ja,
neka kvaliteta doivljaja svojstvena samo meni ili vama, koja se ne moe opisati objektivno niti objasniti isto
fizikim pojmovima. Tako da je slobodno moemo nazvati nematerijalno "ja" ili dua.
- Valjda. Da.
- A ja kaem da je to i dalje stroj. Virtualni stroj u biolokom stroju.
- Dakle, sve je samo stroj?
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Sve to obraduje informacije, da.

- Ja mislim da je to grozomorna ideja.
On slijee ramenima i smijei se. - Vi ste stroj koji je kultura isprogramirala da ne prepoznaje da je stroj.
Odozgo se uje Carrien glas. - Messengeru! Hoete li vas dvoje cijelu no ostati vani?
- Morali bismo ui - kae Helen.
- Da, mislim da bismo trebali - kae Ralph.
Izlaze iz bazena i penju se drvenim stubama koje vode do stranjeg dijela kue. U mranom kutu stubita, na
mjestu gdje je pregorjela arulja, Ralph je hvata za nadlakticu i zaustavlja.
- Helen - ape i ljubi je u usta. Ona se ne opire.
11110
Ponedjeljak, 10. oujka. Pokuavam itati studentske radovr, ali ne mogu se koncentrirati, jer sve vrijeme mislim
na ONAJ POLJUBAC. Zatekao me potpuno nespremnu - vodili smo tako visokoparnu intelektualnu raspravu, da
ne kaem prepucavali se... Jednom ili dvaput u bazenu sam osjetila kako stopalom dodiruje moje, ali mislila sam
da je to sluajno, uope mi nije palo na pamet da ima bilo kakve ljubavnike namjere. Zar je mogue
raspravljati, istinski raspravljati, raspravljati da bi dokazao svoje
- i istovremeno flertovati? Ne moe biti. Premda se sjeam kako sam mislila da me hoe poljubiti kad smo se
ono rastajali pred parkiralitem u Cheltenhamu, nakon podjednako tako duboke razmjene miljenja... Moda
njega to seksualno uzbuuje, ena koja mu se suprotstavlja, koja se prepire s njim. Ali tom prilikom nisam
oekivala nita vie od uobiajenog prijateljskog poljupca, laganog dodira obrazom, dok je jueranji poljubac
bio vrsto usta na usta - ne strastven, ne nametljiv, ali definitivno seksualne prirode. Aja sam ga prihvatila. Ili se
bar nisam opirala. Nisam ga pljusnula niti odgurnula, niti ga pitala to si umilja. Nisam rekla ni rijei. Moda
sam ak malo i uzvratila. Svakako sam uivala
- cijelo moje tijelo odazvalo se poput struna harfe po kojima netko prebire. Osjeam se vlano uzbuenom i sada
dok se prisjeam tog trenutka. Zaboga, kako jedan poljubac moe tako djelovati?
Naravno, u mom ivotu ve neko vrijeme poljubaca ba i nema napretek. Ne zaboravi to, draga, dobro?
Trenutano si vrlo osjetljiva, vrlo ranjiva. Misli, gladna seksa? Pa, da draga, moda malo i jesi, a on je vrlo
privlaan mukarac, to god ti mislila o njegovim stavovima i etici. Samo pazi da ne izgubi glavu i ne napravi
neku glupost. Tako je, neu.
Ali da ponem od poetka: juer sam otila u vikendicu Messengerovih na ruak, kao to je i dogovoreno.
Smjetena je
112
ir.ivd ljupkog, pitoresknog cotsvvoldskog kraja, kao s razglednici-l|i ipkog ak i u ovo doba godine, kad na
bjelogorici nema lia ni /.i lijek. Cesta je vijugala izmeu rosnih livada i grbavih zelenili luil.i naikanih
ovcama, kroz sela uronjena u utihnuli spokoj nedjeljnog jutra, kraj starih crkava, urednih i istih farmerskih
f,,i/instava te udobno smjetenih kuica sa slamnatim krovovima. I "Potkove" imaju slamnati krov, ali to je
svakako kua, a ne kuica - s dvostrukim proeljem, izgraena od cotswoldskog I--. 11 nena fine patine, zidove
joj prekriva glicinija, koja se vjerojatno 11 svibnju sva nakiti svijetloljubiastim cvatom. Ima niske stropove .
kosim krovnim gredama, neravan pod poploen kamenim plo-< .ima i prekriven sagovima, te golem otvoreni
kamin u dnevnom boravku. Suvino je rei da ima ugraeno centralno grijanje i druge suvremene pogodnosti,
koje su sve s ukusom uklopljene u osamnaestostoljetno tkanje.
Tu obitelj Messenger jedan do dva dana u tjednu simulira ivot l|iii na engleskom selu: Carrie pravi slatko i
ukuhava pekmez na . \;s'/iu(42 tednjaku na naftu, Emily jae ponija kojeg dri u mjesnoj konjunici, a Ralph
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
cijepa drva za kamin ili vodi mladu djecu v.in na etnju po prirodi i vonju biciklom. Iza kue, meutim,
.ilmosfera poprima egzotiniji i sladostrasniji prizvuk: tu su podigli terasu, ili kako je oni zovu "platformu", na
dvije razine, .1 na donjoj se nalazi grijani bazen od drva mamutovca. Stjee se prilino bizaran dojam kad iz
kue, iz engleskog osamnaestog stoljea, ue u vrt i nae se u Kaliforniji dvadesetog stoljea, kao da ee
kroz razliite scenografije u filmskom studiju.
Poslije ruka (izvrstan domai janjei but, savreno ispeen, s listiima enjaka i granicama rumarina paljivo
umetnutim u sloj sala) proetali smo spletom puteljaka i staza u okolici, ja u posuenim gumenim izmama
(imaju razliite veliine na izbor gostima). A onda, dok je crveno zimsko sunce zapadalo, presvukli smo se u
kupae kostime, omotali runicima i kupaim ogrtaima i u putili se prema bazenu. Moram rei da je bilo
iznimno ugodno sjediti pod vedrim nebom, do grla uronjen u pjenuavu vruu vodu, i gledati kako na sve
mranijem nebu izlaze zvijezde. Svi smo se potrpali unutra i sjeli uokrug bazena.
113Nije prolo dugo, a Ralph je zajahao na svoju omiljenu temu. Slutim da je ostatku obitelji svijest kao tema
konverzacije ve dojadila, ali meni je to neto novo i iznimno zanimljivo. Nakon to su ostali izali i vratili se u
kuu, on i ja jo smo se neko vrijeme zadrali u razgovoru o postojanju - ili nepostojanju - due. On svesrdno
zastupa uvjerenje da za sve postoji evolucijsko, materijalistiko objanjenje i tomu se teko suprotstaviti,
posebno s ovakvom uzdrmanom poluvjerom u transcendentalno kakva je meni jedino preostala. Onda nam je
Carrie iz kue doviknula da uemo na aj, i dok smo se penjali stubama, on me poljubio.
To, naravno, nisam rekla Carrie. I evo, sad imamo tajnu, neto to on i ja znamo, a ona ne zna. Kad mi je za
stolom dodavao med i maslac, oi su nam se susrele, i to saznanje nijemo je i nevidljivo prostrujalo izmeu nas ne samo saznanje da smo se poljubili, nego i da smo to odluili zatajiti. Ostalima nismo otkrili to se dogodilo ni najmanjim treptajem oka, ni jedva primjetnim drhtajem glasa. Kako smo mi, ljudska bia, samo vini
prijevari, kako li nam samo prirodno dolazi! Jesmo li tu sposobnost stekli zajedno sa svijesti o sebi?
Nemam ni najmanju namjeru uputati se u vezu s Ralphom Messengerom, iz mnotva razloga. To mora biti
posve jasno. No ipak nisam mogla odagnati neznatni osjeaj krivnje zbog cijele epizode, koji sam pokuala
ublaiti pomaui Carrie da raspre-mi kuhinju nakon jela. Dok smo stavljale sue u perilicu, kao usput je
spomenula da pie knjigu, povijesni roman ija je radnja smjetena u San Francisco u vrijeme velikog potresa
1906. godine. Navodno ima neke stare obiteljske dokumente iz tog razdoblja - pisma i dnevnike - pa e iz njih
izvui grau. Misli da e takvo tivo u dananjoj Kaliforniji, gdje su svi opsjednuti potresima, ekspresno stei
publiku. - Problem je samo u tome to ne znam koliko povijesnih injenica trebam ubaciti - rekla je. - To je u biti
obiteljska saga. - Ni sama ne znam zato, ali ponudila sam se da joj proitam rukopis - to mi, da se posluim
jednim od Emily-nih izraza, treba koliko i aka u glavu. Jo jedan fiktivni svijet s kojim se moram suivjeti!
Carrie je objeruke prihvatila ponudu. Jesu li me prijevarom na to namamili - jesu li me zato pozvali u
114
Potkove - je li to razlog to je Carrie sve vrijeme odravala nae poznanstvo? Ili je pak mene grinja savjesti
zbog poljupca potakla na taj in prevelike susretljivosti? Nisam to znala odrediti, i jo ne znam. Ali zato uvijek
u svemu moram traiti neke neasne motive? Zato Ralphov poljubac ne bi mogao biti tek spontan in, bez
predumiljaja, jednostavan kavalirski postupak, otvoreno priznanje da me smatra privlanom i uiva u mome
drutvu, nita vie od toga, neto ime je zapeatio ugodno zajedniko druenje, raspravu o metafizici u vruem
bazenu. I zato Carrie ne bi mogla sasvim sluajno spomenuti svoj roman, i zato bih ja sumnjala u svoju
velikodunu ponudu da ga proitam? Valjda je to tako kad ovjek pie romane, uvijek ti je drae komplicirano
objanjenje od onog jednostavnog.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Moj poziv na "ruak" produljio se preko svake mjere, i na kraju smo svi zajedno u sedam sati napustili kuu.
Ritam ivota najednom se ubrzao. Svi su poeli trkarati uokolo, i pod Carrienim nadzorom stali skupljati i
sklanjati stvari, iskljuivati termostate i gasiti svjetla, navlaiti zastore i privrivati aluzine, kako bi ostavili
kuu na sigurnome do idueg vikenda. Kao da je na sanjivu pastoralnu idilu pala zavjesa, i glumaka druina
odjednom je ivnula, zbacila kostime i stala pakirati rekvizite kako bi krenula na idue gostovanje. Rastali smo
se na parkiralitu pred kuom i uli svatko u svoj auto. Ja sam ih pozdravila i srdano im zahvalila.
- Doite opet - rekla je Carrie. - Neka vam to prijee u naviku... Strano mi je kad pomislim kako nedjeljom
amite na kampusu. - Ralph mi se nasmijeio iza njezina ramena. - Dapae - rekao je. -- Idue nedjelje se ionako
vidimo - rekla je Carrie. Mislila je na proslavu Ralphova pedesetog roendana, na koju sam pozvana.
Kasnije. Veeras sam na vijestima ula da je umro Jean-Dominique Bauby, samo nekoliko dana nakon to mu je
objavljena knjiga. Vrlo, vrlo tuno, ali bar je doivio da mu knjiga postane veliki Kit. Moda ga je to i odravalo
na ivotu, ta odlunost da doeka objavljivanje svoje knjige, a kad je to uspio, njegov iscrpljeni duh
115odustao je od borbe. I gdje je on sad? Nigdje, rekao bi Ralph Messenger, jednostavno je prestao postojati osim u umovima itatelja knjige Le scaphandre et le papillon, i u sjeanjima onih koji su ga poznavali. Ali i ti
umovi i sjeanja su, navodno, jednako tako konstrukti, fiktivne jedinke povezane sa stanicama mozga koje
propadaju, takoer naposljetku osueni na izumiranje.
Ima neto jezivo uvjerljivo u Ralphovim argumentima, kad kae da vjera nastaje iz jedinstvene ljudske svijesti
da je smrtan, itd. Provjerila sam u Enciklopediji Britannici ono o slonovskim grobljima, i imao je pravo, k vragu.
ivotinje koje vode na klanje slute svoju skoranju sudbinu, pie - ritaju se i otimaju i unerede dok ih malopomalo sprovode do klaonice; vjerojatno njue miris krvi u zraku mnogo prije nego to ga ljudske nosnice osjete,
ili moda osjete strah ivotinja koje su tu bile prije njih. Ali one ne znaju zato su uzrujane; boje se smrti a da ne
znaju to je to. Mi smo jedina bia koja to znaju, i to sve vrijeme, jo od djetinjstva. Je li to bila strana cijena
koju smo platili kad smo postali svjesni sebe?
Zapravo - kad ovjek o tome razmilja u ovom svjetlu - pria
0 istonom grijehu u Postanku lako moe biti samo mit o tome kako je unutar evolucijske povijesti, nastala
svijest o sebi. Uslijed naglog porasta vlastitih mozgovnih kapaciteta, Homo sapiens poima vlastitu smrtnost, i to
ga otkrie tako uasne te izmilja priu, kao to je Ralph rekao, "da objasni kako je dospio u tu kau,
1 kako da se iz nje izvue". Priu o tome kako je uvrijedio neku silu moniju od sebe, koja ga je kaznila smru
zbog njegova prijestupa
- i, u kasnijim razradama prie, ponudila mu jo jednu ansu da postane besmrtan. Sve to pie u prvih est redaka
Izgubljenog raja:
O prvom neposluhu ljudskom
O plodu zabranjena drva
to okusom smrtnim donese
Muku i smrt na ovaj svijet,
Uz gubitak raja, dok nas jedan vei
Ne izbavi i opet blaeni osvoji stan.. .43
116
Maknemo li mitologiju, teologiju i baroknu poeziju, ostat e nam moda blijedi traak prvog uasnog otkria
primitivnog ovjeka da je smrtan, da ivi unutar vremena i da e unutar vremena i umrijeti. U tome mitu
zabranjeno stablo je stablo spoznaje, spoznaje dobra i zla. Pojedete li od njegova ploda, upozorava I5og Adama i
Evu, umrijet ete. Ali moda je to zapravo bila spo /.naja 0 smrti, i egzistencijalnoj tjeskobi koju to za sobom
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
povlai. ovjekov pad bio je pad u svijest o sebi samome, a Bog je fikcija koja slui kao kompenzacija. Quod
erat demonstrandum.
Pa ipak, kao to je netko rekao, pomisao da svijet postoji bez Stvoritelja jednako je nevjerojatna kao i pomisao
da ga je stvorio I5og, pogotovo kad nou podigne pogled prema zvijezdama. Znamo da nisu oduvijek ondje.
Sve se moe pratiti unatrag do Velikog praska, ali odakle su nastali sastojci za Veliki prasak?
Moda je naa pogreka u tome to zamiljamo da je Bog koji stoji iza toga svega nalik na nas, da nas je "stvorio
na svoju sliku i priliku", kao to kae katekizam. to ako je Bog svemogu i vjean, ali nita svjesniji od lava? Ili
oceana? To bi objasnilo tota recimo, postojanje zla. Moda Bog nije namjeravao stvoriti zlo jer On, ili da
kaemo To, nita i nije namjeravao. Pretpostavimo da smo mi jedina bia u svemiru koja posjeduju svijest o sebi,
mo odluivanja i osjeaj krivnje? Jezovita pomisao. No nitko se ne bi rado odrekao svijesti, i vratio se
neprosvijetljenu ivotinjskom bivstvovanju hominida iz blaenog predsvjesnog doba, koji vise sa stabala i grabe
prostranim savanama, i odgovaraju samo imperativima etiri K.
jer tko bi izgubiti htio,
Premda pun je boli, ovaj umni bitak '
kao to je to sroio Milton. Belijalove rijei, naravno. Ili kao slo je rekao John Stuart Mili, "bolje je biti
nezadovoljan ovjek nego zadovoljna svinja". To je bio jedan od Martinovih omiljenih citata.
117Martin. Mislim li ja da je on prestao postojati? Ne, ali postaje nekako... bljei, udaljeniji. Onih tjedana nakon
to je umro esto sam mu se obraala, katkad i naglas. itala bih novine za dorukom i naila na neto to bi
njega zanimalo ili nasmijalo, pa bih rekla: "Sluaj ovo" - a onda bih podigla pogled i vidjela prazan stolac s
druge strane stola. Ali svejedno bih to glasno proitala, kao da me moe uti, gdje god bio. Znala sam s njim
voditi razgovore u mislima, a katkad i naglas. Ako je trebalo donijeti neku odluku koja me zabrinjava, recimo o
novcu ili popravcima u kui, pitala bih ga to da uinim. Rekla bih: "Da dignem glavnicu ili da je pretvorim u
rentu? Da uzmem tri procjene za novi krov ili su dovoljne dvije?" Za takve se stvari uvijek brinuo Martin, i
shvatila sam da mi je korisno na taj nain donositi odluke, poput djeteta koje o svojim problemima raspravlja sa
zamiljenim prijateljem. Ali jednoga dana Lucy je ranije dola kui iz kole, sama otkljuala vrata i ula me kako
u kuhinji govorim o obnavljanju premije osiguranja. Zabrinuto me pogledala kad je uavi u prostoriju vidjela da
sam sama. Nakon toga bila sam opreznija.
Jedan od razloga to mi je bilo tako teko prihvatiti, doista prihvatiti da je Martin mrtav, bilo je to to je umro
tako naglo, bez ikakva upozorenja. Jedne minute je bio tu, a idue ga vie nije bilo. Kao da je izaao iz sobe da
obavi neku sitnicu i vie se nije vratio: stalno misli da je sigurno posrijedi neka pogreka, neki nesporazum, da
e se ubrzo pojaviti, sa smijekom i isprikom ...
Drugi razlog bio je onaj uas od sprovoda. Martin je bio agnostik, njegovi roditelji formalno su anglikanci, ali ne
idu u crkvu, a njegova sestra Joanna militantna ateistica zaposlena u Centru za planiranje obitelji koja svesrdno
nije odobravala to smo krstili djecu i poslali ih u katoliku kolu. - Nadam se da nee biti vjerskog obreda rekla je otro, kad sam je nazvala da joj priopim vrijeme i mjesto kremiranja. - Martin to ne bi elio. - Pa,
katolikog nee biti, ako to misli - rekla sam ja jednako otro (Joanna i ja nikad se nismo slagale). O tome
ionako uope nije bilo govora, budui da ni ja ni djeca ve godinama nismo ili na misu, pa nisam bila u
kontaktu ni sa kakvim blagonaklonim sveenikom koji bi pristao malo zamiriti i odrati obred. Odluili
118
-ino se za pogreb samo u krugu obitelji, poslije kojeg je slijedila komemoracija za njegove prijatelje i kolege.
Ali, unato Joanninu protivljenju, sloili smo se da bi Martinove roditelje, a svoje da ne spominjem, rastuio
iskljuivo svjetovni obred, pa smo se dogovorili da emo odrati najosnovniju kransku slubu koju e voditi
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
sveenik to su ga uz nadoknadu trebali angairali pogrebnici. Taj, jasno, o Martinu nije znao ama ba nita, i
uope se nije trudio prikriti koliko mu je dosadno i kako jedva eka ila sve zavri. Pogrebnici su bili uljudni i
profesionalni ljudi, ali kao da se osjealo stanovito profesionalno razoaranje zbog nae malobrojnosti i naega
turog obreda (kako nas je oaloenih bilo samo osmero, od kojih je jedna osoba izjavila da ne eli ni na koji
nain sudjelovati u slubi Bojoj, nismo ni pokuali otpjevati nijedan napjev; a ja sam traila da se umjesto
cvijea priloe donacije ustanovama za medicinska istraivanja). Bio je tmuran, kiovit dan, tipian za studeni.
Krematorij je izgledao tono onako kakva inu je i svrha: sumorna graevina od aave opeke, s raskvaenim
vijencima i kitama cvijea s prethodnih sprovoda, umotanima u celofan i rasprostrtima preko cijelog prednjeg
dvorita kako hi ih oaloeni mogli razgledati i procjenjivati. Kapela je bila pregrijana ali turobna, liena bilo
kakvih vjerskih obiljeja koja bi nekoga mogla iskljuiti ili uvrijediti. Sluba je obavljena uz gotovo nepristojnu
urbu. Sveenik je izverglao molitve, mi smo promrmljali pokoji prigodni "Amen", a onda je pritisnuo gumb,
ukljuila se zvuna kulisa i lijes se poeo polako sputati, poput starinskih kinoorgulja. Lucy je briznula u pla,
pa sam je zagrlila daje utjeim, ali sama nisam osjeala nita. Uspjela sam pretrpjeti cijelo to uasno iskustvo
tako to sam se od svega distancirala, pa ini nije ama ba nimalo pomoglo u procesu alovanja.
Nekoliko mjeseci kasnije Martinovi prijatelji s BBC-ja organizirali su spomen-bogosluje u jednoj od
VVrenovih crkvi u Citvju , na koju sam krenula s vie nade, pa ak i eljnog iekivanja. Ali bila je to
razoaravajua prigoda, udna mjeavina svetog i profanog: zvui omiljenih Martinovih modernih jazz skladbi
odbijali su se od bijelo-zlatnih zidova i jonskih stupova, sjeanja kolega bila su puna internih ala i aluzija koje
nisam mogla pratiti, zatim
119izvaci iz Martinovih nagraenih dokumentaraca o oneienju prirode i dubinskom ribolovu, "Ave Maria" u
izvedbi poznate sopranistice koja je sudjelovala u njegovoj emisiji o Covent Garde-nu... Skup je bio velik, ali
mnoge prisutne dotad nisam poznavala. Poslije je odran nekakav domjenak u gornjoj prostoriji oblinjeg puba,
gdje su se neki napili, meu njima i Lucy, pa je povraala u autu na putu kui... Osjeala sam da mi ni ta prigoda,
ba kao ni sprovod, nije pomogla da se pomirim s Martinovom smru, ni da pustim njegov duh neka poiva u
miru.
Utorak, i i. oujka. Danas popodne imali smo dobar seminar: itali smo sastavke "Kako je to biti imi?" i
diskutirali o njima. Puno smijeha i openito dobrog raspoloenja. Mislim daje svima manje stresno, da su manje
osjetljivi na javno seciranje svojih radova kad je rije o zadanoj vjebi. Pravo pisanje uvijek je u neku ruku
razotkrivanje samog sebe. ak i ako se ne izjanjava kao autobiografsko, ono indirektno otkriva vae strahove,
elje, fantazije, prioritete. Zato nepovoljne kritike uvijek toliko bole, zato ih je tako teko zanemariti. ak i da
imaju krivo kad je rije o vaoj knjizi, pitate se imaju li pravo kad je rije o vama. Vjerojatno se tako osjeaju i
studenti na radionici, dok je kod zadanih tema rizik puno manji. A element parodije i pastia omoguava im da
upregnu sve svoje knjievne vijuge - da pokuaju neto to se u vlastitom radu ne bi usudili. inilo mi se da bi
sve to bilo dobro ponoviti, pa sam im ispriala priu o kroma tologinji Mary koja izlazi iz svoga crno-bijelog
svijeta, i rekla im da neto slino pokuaju i s tim. Samo ovoga puta ne smiju navesti modele - ja ih moram
identificirati iskljuivo prema upotrijebljenom stilu. (Gunanje.)
Jutros sam sluajno ula Ralpha Messengera na radiju - nekakva popularno-znanstvena emisija magazinskog
tipa. Davao je intervju o "nosivim raunalima". Ukljuila sam se usred diskusije, ali koliko sam shvatila upravo
je izala knjiga koja iznosi tezu
120
da e raunala u budunosti postajati sve manja i sve jeftinija, pa e ih se moi nositi na sebi ili ak ugraditi u
tijelo, i ona e onda nadzirati bilo, temperaturu, krvni tlak, tonus miia, razinu eera u krvi, itd., itd., i svatko
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
onaj tko na svome nosivom raunalu bude imao pristup tim informacijama znat e to mislite i osjeate. Je li to
izvedivo? pitali su ga. - Pa, tehniki je izvedivo - rekao je.
- Raunalni ipovi postaju sve manji i manji, sve moniji i moniji. Razvijaju se bre od ijednog stroja u
povijesti. Izraunato je kako bismo, da su se auti u proteklih trideset godina razvijali istim tempom kao raunala,
danas mogli kupiti Rolls-Royce za manje od jedne funte, i troio bi svega jedan galon na tri milijuna milja...
Dakle, nema razloga da nosivnici u ne tako dalekoj budunosti ne postanu jeftini i pristupani. - Ali zato bi ih
itko pristao nositi? pitali su ga. - Pa, jedan od razloga mogao bi biti to to bi kuanski aparati mogli reagirati na
te podatke i predvidjeti vae elje
- kad, recimo, umorni doete s posla, automatski ajnik bi vam sam skuhao aj, TV bi vam naao neku emisiju
kao stvorenu za oputanje, a vi ne biste morali ni prstom pomaknuti - rekao je.
-Ali nosivnici bi u nekim situacijama mogli postati i obvezni. Na primjer, zamislimo da postoji nosivnik koji
aktivira crveno svjetlo na krovu vaeg automobila kada krvni tlak i broj otkucaja srca prijeu odreenu granicu.
~ Neka vrsta cestovnog bjesometra? - Ba tako. To bi moglo sprijeiti gomilu nesrea. Noenje takvog jednog
nosivnika moglo bi postati uvjet za dobivanje vozake dozvole. - Ali bi li nam ta nosiva raunala omoguila da
znamo to drugi ljudi misle? - Ne - rekao je Ralph - jer nae misli imaju semantiki sadraj koji je odvie sloen
i fino satkan da bismo ga mogli identificirati samo preko tjelesnih simptoma. Takva teza temelji se na poprilino
pojednostavljenoj behavioralnoj psihologiji.
Interesantno to je tako lako otpisao nosivnike. Moda mu se ne svia pomisao da bi se enskarenje u budunosti
moglo elektroniki nadzirati - da bi Carrie jednim pogledom na spravicu nalik na runi sat mogla tono odrediti
razinu poude koju on osjea prema nekoj eni na veernjem primanju. Ako doista jesu i/.vedivi, takvi nosivnici
mogli bi zauvijek stati na kraj preljubu.
12111
Jen, dva, tri, magarac si ti... Danas je srijeda, 12. oujka, 17.30 sati... Voicemaster je u pogonu, sjajna stvar, ne
samo da izravno hvata diktat, nego mogu na njega prikljuiti ve snimljene vrpce, to znai da i dalje mogu
govoriti u stari dobri Pearlcorder, gdje god poelim. Ovo diktiram vozei se kui s fakulteta, bolje reeno sjedei
usred zastoja na A435 , ispred mene je nekakvo usko grlo, radovi na cesti ili neka nesrea... Pa sad vie nema
potrebe da nedjeljom ujutro idem u Centar radi eksperimenta, to e beskrajno poboljati moje odnose s Carrie...
ionako to vie nije dovoljno sigurno i privatno mjesto za tu namjenu jer sam prole nedjelje na odlasku sreo
Duggersa, ba je ulazio u zgradu... Opazili smo jedan drugoga u istom asu, kroz staklena vrata, on je bio vani,
provlaio je karticu da ih otvori, a ja sam nailazio iznutra... obojica smo se jednako iznenadili, bijesno smo se
gledali kao dva provalnika koji se nau licem u lice na stubitu u praznoj kui... izgledao je pomalo
usplahireno... sigurno sam i ja, ali dok je otvorio vrata vratili smo prisebnost... Bok Dugger-se, rekao sam, to
e ti tu nedjeljom ujutro? - Cesto doem vikendom da posvravam poslove - rekao je ledeno. -Jedino onda
ovjek moe biti siguran da e ovdje imati malo mira. - Potpuno te razumijem, rekao sam ja, lanim drugarskim
tonom. - A ti, Messengeru? - pitao me. - Pobjegao si od radosti obiteljskog ivota? - A to ti zna o tome, zamalo
da sam ga pitao. Duggers ivi s obudovjelom majkom i neudanom sestrom u viktorijanskoj vili od crvene opeke
u jednom od rijetkih sela u ovome dijelu svijeta koja su liena svakog arma. Malobrojni su mu bili u gostima,
mi svakako nismo, ali nekoliko sam puta proao autom kraj nje, i "radost" i "obiteljski ivot" nikako se ne bi
mogli povezati s tom kuom. Ma ne, samo sam doao po neke papire koje sam zaboravio uzeti, rekao sam,
potapkavi svoju aktovku. Na122
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
gonski sam zatajio injenicu da sam sat vremena bio u svome uredu, moda zato to sam s osjeajem munine
pomislio da je, lako mogue, moda stigao i ranije i bez moga znanja bio u zgradi... da je zastao pred mojim
uredom jer je iznutra uo zvuk moga glasa... prislonio uho na vrata... ne, ne bi on na to spao, ne bi Duggers, ali
jeim se od njega, jeio sam se od prvoga dana kad sam ga upoznao, kad sam doao da pogledam fakultet i da
mene pogledaju, zvali su me da doem iz Kalifornije, dva dana sam se upoznavao s profesorima i
postdiplomcima, odrao sam predavanje, rektor je priredio veeru... uobiajena procedura... sjeam se kako su
me hladno i neprijateljski gledale Duggersove oi iza okruglih djeakih naoala kad smo se upoznali... odmah
sam shvatio da je to glavni interni kandidat za to mjesto, i on je odmah shvatio da u ga ja dobiti... pa, razumijem
kako mu je bilo, i kako mu je jo, o neke mjere, njegov znanstveni opus je izvanredan, ui je nego moj, ali
originalniji... ali u ovom poslu nije vaan samo znanstveni rad, mnogo je vanija sposobnost voenja financija,
rukovoenja, odnoenja s javnosti - za to treba karizma, a ne samo intelektualni kapacitet... a Duggers je karizmatian koliko i treber u pubertetu, tako i izgleda... jadni Duggers, siroe... pitam se na emu to tako
zanimljivom radi da se ne moe od toga odvojiti ni nedjeljom prijepodne, hmmm? Naravno, u globalu znam to
je, evolucijski sustavi koji svoje korisnike mogu nauiti kako da se njima koriste, koji piu svoje vlastite
prirunike, da tako kaemo, jer time se bavi ve dvije godine... ali je li stigao do nekog epohalnog otkria...? Ako
jest, to bi moglo biti od goleme komercijalne koristi, kao i teoretske vanosti... 7b bi bio ispit moje profesionalne
objektivnosti, moram priznati - kad bi Duggers dospio na naslovnice sa senzacionalnim novim otkriem... to bi
bilo dobro za Centar, moda i od presudne vanosti za ouvanje naeg identiteta elitnog istraivakog instituta,
tako da bih trebao biti presretan... ali bih li ja mogao podnijeti da tolika slava ode njemu? Recimo da zbog toga
postane lan u Kraljevskom drutvu ... Ne, mislim da to ne bih mogao podnijeti... Boe, na samu pomisao da bih
mu morao estitati, cijediti rijei kroza zube a zapravo mi doe da mu odgriem uho,
123stisnuti mu ruku a zapravo mi doe da mu iaim rame... Ne, samo da Duggers ne dobije lanstvo... ja sam
se uglavnom pomirio s time da ga ja neu dobiti... pa, nisam se ba pomirio, ali znam to govore o meni,
"popularizator, miljenik medija, jedna razvikana knjiga ali nijedan ozbiljan znanstveni rad..." jednim dijelom je
to, naravno, zavist... iz kognitivne znanosti ionako ih je vrlo malo lanova Drutva... To podruje je previe
bezoblino, moda zato, preklapa se s previe drugih disciplina da bi imalo vlastiti identitet... je li to matematika,
filozofija, psihologija... ili elektrotehnika? Zapravo je sve to, zato i jest tako fascinantno, ali znanstvena vrhuka
ga gleda sumnjiavo, kao neku vrstu mjeanca meu podrujima... teko je zamisliti da e ijedan kognitivni
znanstvenik ikada dobiti Nobelovu nagradu... ak i kad bi sutra netko razrijeio problem svijesti, za to bi dobio
nagradu? Za fiziku? Kemiju? Fiziologiju? Ne potpada ni pod jednu kategoriju... pitam se kako je to, zapravo,
kada dobije Nobela... aualia nobe-lovtine... sigurno je kao kad, kako se ono zove kad postane bog... apoteoza,
tako je... najednom postane neranjiv, besmrtan... ne doslovno, jasno, ali postigao si neto to ti smrt ne moe
oduzeti... i vie se do kraja ivota ne mora muiti... svako daljnje postignue je samo bonus, aa ti se
prelijeva... ne strahuje vie od drugih... nadiao si svako natjecanje... neka Duggers samo dobije to lanstvo,
neka svi na Prirodoslovnim znanostima dobiju lanstvo... jedan je Nobel... Ti jednostavno uiva u slavi, u
glamuru koji te poput aureole okruuje kamo god da poe... svake noi s osmijehom tone u san znajui da si
nobelovac i budi se sretan, i ne zna odmah zato, ali onda se sjeti... svakog dana dok god si iv to ti je prva
svjesna misao... Dobio sam Nobela... Je li zaista tako, pitam se? Ili su nobelovci ba kao i svi mi, i dalje
nezadovoljni, i dalje ambiciozni, stalno eznu za daljnjim otkriima, daljnjim poastima, daljnjom slavom? Pa, ja
to nikad neu saznati... ni lanstvo mi realno nije na vidiku ... Moda ja previe volim tjelesni ivot, ene, hranu,
vino... pogotovo ene... pravi znanstvenik misli samo na svoju znanost, od nje ivi i za nju die, grize se zbog
svakog trenutka kad joj se ne moe posvetiti... kao ona pria o znanstveniku kome ena kuca
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
124
na vrata radne sobe... ENA: Alfrede, moramo razgovarati. ZNANSTVENIK: (podie pogled s radnog stola,
mrti se): O emu? ENA: Imam ljubavnika. Ostavit u te. elim razvod. ZNANSTVENIK: Aha. (stanka) A
koliko e to trajati? Ako Duggersa ovjek zamisli u braku, vjerojatno bi se upravo tako ponaao... kad bi on
diktirao svoju struju svijesti u Voicemaster, to bi bili sve sami genetski algoritmi... algoritmi i pokoja alba na
Centar openito i mene konkretno... Ili, evo, uzmimo Turinga, istinski blistav um, genij, promijenio je tijek
civilizacije, pa, u svakom sluaju ga je ubrzao, kompjutor bi prije ili kasnije ve netko izumio, ali on je bio toliko
ispred svoga vremena... ali kao ovjek je bio totalno zariban, usamljen, nesretan potisnuti homoseksualac, na
kraju se ubio u nekom turobnom stanu u Manchesteru ... da ja opet dobijem ansu da se ponovno rodim kao
Turing ili kao Ralph Messenger, ne bih oklijevao... Bi li itko odabrao da bude homoseksualac, pitam se, kad bi
mogao birati? Nije da sam homofobi-ain, samo mi ih je ao. Kakva uskraenost, ne osjeati privlanost prema
enskim tijelima, njihovim oblinama i pikama i svim drugim fascinantnim razliitostima od mukaraca... stalno
udi-I i za tijelima nalik na vlastito djeluje tako... dosadno... A isto 1.1 ki >, priznajmo, upak odraslog mukarca
nije neki lijep prizor... niji1 ni udo to Nicholas Beck apstinira...
Aaa, dobro je, promet se napokon pokrenuo... eno trepe plavo hv jH lo, dakle sigurno je nesrea... ini mi se da
je na krianju gdje Hkicem na preicu do Potkova... Poljubio sam je... Helen... kad su ostali uli u kuu, mi smo
ostali u kadi, avrljali, ili raspravljali, /.iipravo o sasvim ozbiljnim stvarima... to mi se svia kod nje, to ih" misli
da je pretenciozno razgovarati o ozbiljnim temama... a oiul.i je Carrie viknula da uemo na aj, i dok smo se
uspinjali Mulnlem ja sam je poljubio... Riskirao sam, ali mene instinktu luk vi m situacijama obino ne
prevari... kao kad sam poljubio ('tirrii' u dizalu na MIT-ju... Vidio sam da joj je lijepo, svidjela joj ni- kua,
oduevila ju je vrua kupka... njezino tijelo u kupaem kostimu ispunilo je sva moja oekivanja, imao sam
vremena za br/.u procjenu dok je skidala ogrta i ulazila u kadu, jadna Carrie |t( /iividno odmjeravala njen vitak
struk i glatka bedra... sise
125su joj malo objeene i dosta razmaknute, ali lijepo oblikovane i vrste... vidljivo su poskakivale - svojom
elastinou, ne zbog pamunog lateksa, kad je ulazila u kadu... dok se penjala van, imao sam sjajan pogled na
njezinu guzicu... i dobra je to guzica, povelika ali ne mlohava... taman dovoljno velika da guzovi u obliku dva
punana polumjeseca ispadnu iz kostima, koji je bio visoko izrezan oko nogu... zapravo, tek mi je uska pruga
tkanine, ne mnogo ira od jednog palca, zaklanjala pogled ravno posred njezine guze... Smijeni su ti kupai
kostimi... kako malo pokrivaju, a opet kolika je to razlika. Kad prvi put vidi enu golu, uvijek se iskreno
iznenadi... katkad ugodno, katkad se razoara... Pitam se bi li jednoga dana pristala na goliavo kupanje, ne u
krugu obitelji, jasno, nego druenje rezervirano za odrasle, kao to se znalo prireivati u Kalif orniji... pijucka
kupicu Zinfandela iz doline Napa, u zraku je miris dima s rotilja a iz prenosivog kasetofona dopiru zvui
indijske glazbe... kakva vremena... Carrie nee gola u kadu ako su djeca u blizini... to je valjda u redu, umrli bi
od srama, bar deki... A danas svi tako vodimo rauna o spolnom zlostavljanju, panino strahujemo da emo dati
povoda za sumnju ili potaknuti neki budui sindrom lanog sjeanja... a to to Emily nije moja ki dodatno
komplicira stvari... premda nisam siguran da bi njoj to smetalo... Onaj put kad sam je vidio golu prije oko godinu
dana, kad sam uao u obiteljsku kupaonicu, neto sam traio, a ona se ba kupala, "01 Pardon!" Samo sam naas
opazio njene napete mladenake grudi, mokre i blistave, s velikim smeim aureolama i ispupenim bradavicama,
a onda sam se okrenuo u mjestu i izaao, urlajui kroz vrata: "Molim te da zakljuava vrata kad se kupa"...
Nasmijeila mi se pomalo stidljivo kad je poslije izala iz kupaonice, "Ispriavam se, Messengeru"... ali nije mi
se inilo da se uznemirila... ali ja jesam... jer bih rado poevio Emily... to neu, naravno, to bi bilo nezamislivo ne, to je upravo zamislivo... ne postoji nijedan seksualni in, ma kako bio perverzan ili bizaran, koji nije
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
zamisliv, koji netko ve nije zamislio... ali ja nemam namjeru to uiniti, ni najmanju... Iako mi je pomisao da
onaj njen pristavi, krakati deko, Greg, ima tu povlasticu gotovo nepodnoljiva... Ne bih
126
ja to nikad... To je jedna od onih misli koje drimo zakljuane u tajnoj kartoteci svoga uma... ne vrijedi je izrezati
na rezance ili spaliti, ni poricati da postoji, moe je samo sakriti, od sebe kao i od drugih... a situaciju ti nimalo
ne olakava to to si zatekao svoju propupalu pokerku u kadi...
Kako sam uope otkljuao ovu ladicu kartoteke...? Da, zbog Helen Reed, i nju bih evio, ali to nije samo
zamislivo, to je eventualno izvedivo, tu nema tabua... Poljubio sam je, a ona se nije bunila... nije mi ba ni
uzvratila, ali nije se opirala... ovaj tjedan je pogodovao nedoputenim poljupcima... Juer sam zavalio
Marianne, i to ni manje ni vie nego na parkiralitu Sainsburyja... Bio sam u duanu i kupovao vino za proslavu,
ona je sama pola u tjednu kupnju namirnica, sreli smo se izmeu polica, ba smo gurali kolica u suprotnim
smjerovima, izmeu bezalkoholnih pia i tortilja-ipsa "Phileas Fogg" ... malo smo brbljali, sasvim nevino, ali
kad smo se rastajali pitao sam je gdje je parkirala, a ona je malo oklijevala a onda promrmljala: - Kraj kontejnera
za staklo - ... Kad sam natovario puna kolica cuge i platio na blagajni, odgurao sam ih na parking i istovario sve
u auto... bilo je mrano i vlano, fina nevidljiva kiica padala je na redove auta, zamagljivala im prozore... Sjedio
sam u autu i gledao dok nije naila, gurajui kolica do vrha natovarena hranom... kad ih je istovarila u prtljanik
svoga Volva, sjela je za volan, ali nije upalila motor ni svjetla. Mjestace je bilo zgodno i mrano, kraj kontejnera
za staklo, a u blizini nije bilo drugih auta. Priao sam autu, otvorio vrata i sjeo na suvozaevo sjedalo, ona ga je
ve bila spustila... bacili smo se jedno na drugo... bez rijei kao i uvijek, isprepletenih jezika, drpajui se ispod
odjee... Mislio sam da emo napokon obaviti stvar do kraja, na licu mjesta, u autu, kao prostitutka i muterija,
ali odjednom se zauo prasak razbijenog stakla jer je netko u kontejner ubacio salvu boca, na to se ona uplaila,
otrgnula, okrenula, te pokrenula motor... bez rijei... stavila je mjenja u rikverc... morao sam urno iskoiti...
ostavila me tako kraj kontejnera za staklo, dok sam se borio za dah, s erekcijom poput drka metle...
O da, gadna nesrea, VW s prikolicom se prevrnuo, MG je u
127jarku, policija, Hitna pomo... Hvala, g. redarstvenice... Pa-pa, kidam ja, kao to bi rekli Ameri... [kraj
snimke]
128
12
etvrtak, 13. oujka. Suoena sam s udnim i prilino zabrinjavajuim problemom u vezi s jednom od svojih
studentica, Sandrom Pickering. Njoj sam ve dodijelila ulogu razredne enigme, jer je na predavanjima govorila
vrlo malo samo je zurila u mene, pomalo uznemirujue, tupo, netremice. Ima negdje 28-29 godina, glatko
ovalno lice, ravnu plavu kosu do ramena, i bujno poprsje koje obino skriva ispod iroke crne konate jaknice.
Usnice su joj pune i mesnate, gornja napuena preko donje, zbog ega u nepominom poloaju izgledaju pomalo
kao da se duri. Izgledom nimalo ne odskae od drugih, osim to ima metalnu zakovicu u jeziku - valjda srebrnu,
ili moda od nehrajueg elika. U rijetkim prilikama kad progovori moe se nazrijeti kako bljeska i svjetluca joj
se u ustima. Sigurno nije nimalo ugodno jesti s time.
Ona je jedna od onih studenata koji su napustili posao da bi pohaali teaj - radila je u marketinkoj industriji,
tako se udostojala odgovoriti, kad sam prvoga dana svakoga u grupi traila da kae neto o sebi. Zapravo, ona mi
nikad nita ne kae ako joj izravno ne uputim pitanje, a onda odgovori kratko i neodreeno. Pitala sam se pati li
od depresije ili ima nekih drugih privatnih problema, pa sam diskretno ispipala Simona Bellamvja na tu lemu.
Priznao je da se ovaj semestar malo stiala, ali rekao je da u razredu nikad i nije bila osobito komunikativna i
razgovorljiva, uvijek se "drala povueno". Nijednom nije izostala sa seminara i radionica, ali jedina ona nije
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
predala esej na temu "Kako je to biti imi?" (dodue, bilo je na dobrovoljnoj bazi) i nije imala nita rei o
tuim esejima, pa se stjecao dojam da sve to smatra poprilino trivijalnom zanimacijom. Jo znakovitije,
posljednja mi je u cijelom razredu pokazala tekst na kojemu upravo radi. I'redala je dva poglavlja romana pod
naslovom Opekline u utorak,
129nakon to sam joj poslala poprilino otru poruku, pa sam ih
juer proitala.
Roman govori o mladoj eni po imenu Tina, koja radi u marketinkoj agenciji kao tajnica starijeg, oenjenog
mukarca po imenu Alastair. On je privlai, i oito je da e s vremenom stupiti u nekakvu vezu. To je dobro
poznata pria, da ne kaem banalna, a oivljavaju je neka otroumna zapaanja o uredskoj politici, te umjeno,
cinino baratanje oprekom izmeu burnog unutarnjeg ivota junakinje - sve same romantine enje, erotske
fantazije i sumnja u sebe - i njezina izvanjskog staloenog, profesionalnog ponaanja na poslu. Pisano je u
drugom licu: "Oblai bijelu koulju. Skida bijelu koulju jer u njoj izgleda kao deurna starija uenica.
Oblai crni svileni korzet. Skida crni svileni korzet jer u njemu izgleda kaofifica. Opet oblai bijelu koulju,
ali tri gornja gumba ostavlja otkopana..." Ideju je vjerojatno dobila od Jaya Mclnemeyja , ali nema veze. Zasad
nije loe, pomislila sam na
kraju prvog poglavlja.
Ali tada, kako se u drugom poglavlju lik Alastaira poeo razvijati, spopao me udan osjeaj deja vua. U vie
aspekata podsjea na lik Sebastiana iz Oka oluje. Visok je i trkljast, rasijan i neuredan, esto dolazi na posao u
ra sparenim arapama, ili s krivo zakopanim gumbima na koulji. Ima obiaj zavaliti se u stolici na kotaie,
onda digne noge na stol, vrti kemijsku ili grafitnu olovku u zubima i tako razmilja. Na telefon se javlja
nestrpljivo, s "Molim?" Stalno nalijee na ljude i komade namjetaja jer hoda naokolo sputene glave. Tu su i
druge, manje opipljive slinosti, tee odredive, ali meni vrlo oite.
Osjeala sam se, da upotrijebim ruan ali ekspresivan izraz, kao da me netko raspalio po gubici. Nisam znala to
misliti. Je li to neka ala? Ako jest, ne razumijem. Ili je itala Oko oluje, upila pojedinosti o liku Sebastiana u
svoje kreativno podsvjesno, i nesvjesno ih reciklirala? To mi se objanjenje inilo najvjerojatnijim. Kad je dola
na konzultacije u moju sobu, bolje reeno moju eliju od bloketa, odmah sam prela na stvar: - Jeste li itali Oko
oluje? - Rekla je da jest, za boine ferije. To me iznenadilo: znai da je drugo poglavlje napisala vrlo skoro, i da
nikako nije mogla
130
biti nesvjesna stvari koje je preuzela. - Vi ste svakako svjesni, ako tako mogu rei - rekla sam - da mnoge
Alastairove karakterne crte tono odgovaraju onima moga lika Sebastiana? - Da, primijetila sam - rekla je
hladnokrvno. - Primijetili? - ponovila sam ja tupo i bezizraajno. - Kad ste primijetili? - Dok sam itala vau
knjigu - rekla je, s jednako tako bezizraajnim pogledom. - Ali drugo poglavlje ste sigurno napisali nakon to ste
proitali Oko oluje - rekla sam ja. - A, ne - rekla je - oba sam ih napisala ljetos, prije nego to sam se upisala na
teaj. - Zurila sam u nju. - Jeste li ih doraivali otkako ste ovdje? - pitala sam. - Jesam - rekla mi je - u
studenome, kad sam ih pokazala Russellu. - Hoete rei - polako sam izgovorila - da ste napisali sve ovo, od
prve do posljednje rijei - podigla sam drugo poglavlje i pogledala je ravno u oi - prije nego to ste proitali
Oko oluje? - Ona nije skrenula pogled - nije ni trepnula. - Da, ba tako - rekla je. - Kako onda objanjavate
nevjerojatne podudarnosti izmeu mog i vaeg lika? - Nabrojila sam neke. - Pa, valjda puka sluajnost - rekla je
slegnuvi ramenima. Preko glatkih crta njezina lica preao je neprimjetan mrgodni izraz, kao kad vjetri
namreka jezero. - Ne mislite valjda da sam prekopirala va lik? - pitala me. - Mislila sam da ste moda
nesvjesno reproducirali neke pojedinosti iz moje knjige - rekla sam. - A, ne - rekla je ona, odrjeito odmah-nuvi
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
glavom - to je nemogue. Rekla sam vam, poela sam pisati roman prije nego sam proitala va. - Moda vam je
netko drugi neto rekao o njemu? Ili ste itali neku recenziju? - pitala sam, oajniki traei kompromisno
objanjenje koje bismo obje prihvatile da se spasi forma, iako u njega nisam vjerovala. - Ne
glatko je odbila - sjetila bih se toga. - E pa onda - rekla sam ja, il igavi ruke u zrak - ne znam to bih rekla.
Sasvim sam zbunjena.
Morala bih zabiljeiti da je tijekom cijeloga tog razgovora, dok sam se nelagodno vrpoljila u stolcu, vrtjela tamoamo oko njegove osi i neto petljala oko stvari na svom stolu, kao da sam ja tu za ni'to optuena, ona sjedila
posve mirno i spokojno, skupljenih koljena i stopala, ruku smjerno sklopljenih na krilu. - Ne vidim u emu je
problem - rekla je. - Takvi mukarci su esti. Sigurno nismo samo mi izmislile lik koji katkad nosi rasparene
arape.
131- Drsko je dodala: - Zapravo, to je u neku ruku kliej. - Naravno da detalji ne znae nita ako ih promatramo
jedan po jedan - rekla sam razdraeno. - Nevjerojatno je to je to ta ista kombinacija.
- Obje smo nekoliko trenutaka utjele. - A kako vam se svidjelo?
- pitala je, kao da smo problem apsolvirale. - Teko mi je prosuditi, pod ovim okolnostima - rekla sam. - Jeste li
pisali dalje? - Ispalo je da je skicirala jo dva poglavlja. Rekla sam da bih ih vrlo rado proitala, i dosta naglo
privela kraju sat konzultacija.
Ta konfrontacija potpuno me je izbacila iz ravnotee, i cijeli dan ne mislim ni na to drugo. Moram rei da sam,
naalost, danas popodne bila vrlo neuinkovit voditelj seminara - sreom, bio je red na Simona Bellamvja da
predstavi svoj rad, a on je bez problema uspio sam voditi diskusiju. Dok je to trajalo, stalno sam pogledavala
Sandru Pickering, i, to me uznemirilo, esto bih se zatekla kako gledam ravno u njezine zagasitosmee oi.
Jednom je dala neki komentar o Simonovu djelu, i ja sam naas ugledala sitnu metalnu zakovicu kako se
svjetluca u mranoj upljini njezinih usta, poput dragulja na elu abe krastae. Ta mlada ena zbog neega me
podsjea na gmaza ta njezina tupost, nepominost, njeno netremino zurenje. Nedvojbeno samo na nju
projiciram vlastitu nesigurnost. Recimo da govori istinu. Je li mogue da dva razliita autora neovisno jedan o
drugome izmisle isti lik? Samo u sluaju da je, jasno, taj lik isti stereotip. Valjda me to i bocnulo - ta implikacija
da su i Sebastian i Alastair stereotipi, sastavljeni od istih klieja.
Stvar je u tome to ja znam da Sebastian nije stereotip, jer sam ga djelomice utemeljila na Martinu. Martin je
prepoznao slinost, i nije mu smetalo - zapravo, to mu je ak prilino gociilo - kao i veina naih prijatelja. Ali
moda sam tijekom samog ina pisanja, u procesu pretvaranja pravog Martina u fikcionalnog Sebastiana, nekako
izgubila doticaj s ouenim ivotom (kako je to nazvao Henry James), pa sam se lijeno utekla starim trikovima
"karakterizacije", nisam uspjela pronai jezik koji bi poznatim crtama i manirizmima podario jedinstvenu,
individualnu vrijednost, i na kraju sam stvorila neto nerazluivo od poetnikih pokuaja Sandre Pickering.
Poraavajua pomisao, da ne kaem
132
poniavajua. Da bar tu sa sobom imam fascikl s kritikama Oka oluje pa da ih mogu prelistati, uvjeriti sebe da u
toj knjizi ima prave originalnosti. Bijedno je, zbilja, stoje nae samopouzdanje tako krhko, ali eto, moje se uvijek
dalo lako uzdrmati. Koliko me samo puta Martin na povratku s posla zatekao snudenu i crvenih oiju jer sam
izgubila vjeru u ono to piem. Jednom je - to je moralo biti prije nego to sam dobila raunalo, pa ak i
fotokopirku - morao otii u stranje dvorite da izvadi rukopis koji sam u naletu oaja bacila u kantu za smee, i
donio ga je onako punog mrlja i zapackanog, ali mirisao je prilino ugodno, na kore krumpira i jabuka koje su se
zalijepile za njega. Posjeo me za kuhinjski stol s aom vina i natjerao da mu naglas proitam prva dva poglavlja,
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
a onda me uvjerio da vrijede i da moram nastaviti. To je bila Srea u nesrei, dakle imao je pravo. O, Martine,
kako mi nedostaje.
Petak, 14. oujka. Ila u Cheltenham kupiti dar za Ralpha Messengera. Nije mi bilo lako odabrati neto
prikladno. Oboje su bili divni prema meni i eljela sam da to ne bude samo neto simbolino, ali ne ni previe
skupo, jer bi onda izgledalo da ih elim podmititi da i dalje budu ljubazni. Na kraju, nakon dugog oklijevanja,
odluila sam se za uredsku igraku, mali abak od bruenog nehrajueg elika. Zapravo je dosta kotao, ali
nadam se da e ga primiti tek kao dobar tos.
Takoer sam za tu priliku kupila sebi finu novu haljinu a-kroja, od plia, s dubokim okruglim izrezom. Nisam
htjela obui istu suknju i bluzu koje sam imala na veeri kod Richmonda, a nita od ostale veernje odjee koju
sam donijela vie mi se ne svia, iz raznih razloga. Kao i obino, kanila sam kupiti neto u boji, da bih na kraju
uzela crno. S tim ne moe pogrijeiti, pogodno je za sve prilike i kombinacije i jo se nosi. A na kraju krajeva, ja
sam ipak udovica.
133- Ja bih ti savjetovala da odvoji povijesni dio od prie o Alice i njenoj obitelji - kae Helen. - To to Alice
toliko razmilja o mjesnoj politici, arhitekturi grada, i tako dalje, djeluje dosta neprirodno.
- Kuim ja to - kae Carrie. - Ali kako?
- Ne vidim zato ne bi uvela sveznajueg pripovjedaa, koji e se jednostavno obratiti itatelju i izravno preuzeti
naraciju - kae Helen.
- A zar mi nee onda knjiga djelovati staromodno?
- Moe to izvesti tako da bude moderna - kae Helen. - Ubaci gomilu referenci na sadanjost. Jesi li itala
ensku francuskog porunika ?
- O da, ta knjiga mi je bila super - kae Carrie.
- Ili umetni Aliceinu priu u okvir druge, suvremene: netko kao ti prekapa po obiteljskim dokumentima, i
pokuava rekonstruirati ivot svoje prabake, pa istrauje povijesnu pozadinu ...
Carrie prekida s guljenjem kozica. - Helen, to ti je genijalna
ideja.
- U svakom sluaju, nemoj se uriti s odlukom - kae Helen.
- To bi znailo dosta doraivanja.
- to to? - pita Ralph, ulazei u kuhinju.
~ Brii, Messengeru - kae Carrie. - Helen mi daje konzultacije.
~ A, itali ste Carrienu knjigu? - pita Ralph Helen. - Kakva je?
Meni je nee dati.
- Zbilja puno obeava - kae Helen.
- Spominjem li se ja?
- Naravno da si to prvo pitao - kae Carrie.
- Ne bih rekla - kae Helen.
134
- to hoe, Messengeru? - pita Carrie.
- Vadiep - kae Ralph, iskesivi se Heleni kao da joj ukazuje na aluziju u imenu te spravice . - Domainova
najboljeg prijatelja.
- U bifeu je.
- E pa nije.
- Onda je tamo gdje si ga ostavio. Pogledaj u ladicama.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- OK. - Ralph umae kaiprst u zdjelu guacamolea, lie ga, promrmlja neto u znak pohvale i izlazi.
- Da bar ja idem na tvoj kolegij, Helen - kae Carrie.
- Moda ti se ne bi svidio - kae Helen. - Neki od studenata su dosta otri prema tuim uracima.
Te se veeri prireuje Ralphova roendanska proslava. Helen je stigla ranije, prema dogovoru, kako bi pomogla
s pripremom hrane. Najvei dio konkretne hrane - losos poiran ucijelo, domai dimljeni prut na kosti,
raznorazne salate - dopremila je mjesna tvrtka za catering, i sve je ve rasprostrto u blagovaonici odmah do
visoko naslaganih tanjura i kompleta jedaeg pribora omotanog debelim papirnatim ubrusima. Ali kanapee
Carrie voli pripremati sama. Heleni je povjerena zadaa sjeckanja sirovog povra na prutie i kolutie za slasne
umake. Dotle Carrie guli svjee kozice i natae ih na akalice, naizmjence s kockicama zrele slatke paprike,
poput minijaturnih i-evapa. U velikom etvrtastom predvorju, poploenom crnim i bijelim kamenim ploama,
postavljen je stol koji e posluiti kao ank, s bocama crnog i bijelog vina poredanim u dvije simetrine falange,
odvojene velikim pladnjem vinskih aa koje se cakle. Ubrzo nakon io je Ralph izaao iz kuhinje dvije ene
uju pravilno plop! plop! epova iupanih uz pomo reenog vadiepa. Neto manje ujno s ciudiolinije u
salonu dopiru odmjereni zvui instrumentalnog j.izza, gdje Emily na strateka mjesta razmjeta zdjelice suhih
plodova i pereca. Obitelj Messenger iskusna je u prireivanju zabava, i svatko zna svoju tilogu i kako je obaviti.
Na ulaznim vratima zvoni zvonce.
- Prvi gost - kae Helen, sasvim nepotrebno. Dam se kladiti da je Duggers - kae Carrie, bacajui pogled
135na : kuhinjski sat. - Njemu nikad nitko nije objasnio da pozivnica rxa: zabavu nije ispit tonosti. Budi dobra i
razgovaraj s njim, Helen,
te.
- Sad mi moete objasniti kvantnu mehaniku, profesore Douglass
~ k;ae Helen.
ini mi se da uope nije as za to - kae on, ukoeno se
Osimjehujui.
- Ali ba je krasno tiho - kae ona. - Uskoro e soba biti puna ljiudi i buke, pa neemo moi voditi ozbiljan
razgovor. - U salonu su, sami, stoje ispred vatre od umjetnog ugljena. Helen dri asu kaAlifornijskog bijelog
sauvignona, Douglass au naranade. Helen gaa nutka mijeanim oraiima. Douglass uzima jedan i gricka ga
brrzim pokretima prednjih zubi, poput vjeverice.
- Zato vas to zanima? - pita on.
- Ralph je rekao da je povezano s teorijom svijesti - kae ona.
^=A to me zanima.
- Vrlo sitne estice ponaaju se kao valovi, nasumino i nepred-îidljivo - kae Douglas. - Kad provodimo
izmjeru, izazivamo -Urruavanje vala. Pretpostavlja se da je fenomen svijesti niz Iv.ontinuiranih uruavanja
valne funkcije.
- Je li to neto kao teorija kaosa? - pita Helen.
- Nije.
- Mislila sam... "uruavanje" i "kaos" ...
- To su posve razliiti pojmovi.
- Ali zbog njih znanost zvui strano uzbudljivo, zar ne? Profesor Douglass ovu primjedbu oito smatra odvie
djevo-
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
j saki trivijalnom a da bi je udostojao odgovorom. - Neki kvantni ffiziari tvrde da kreiramo svijet u kojem
ivimo samim crnom promatranja. To je tek jedan od mnogih moguih svjetova koji su Toiogli postojati, ili,
dovedemo li tu formulaciju do krajnosti, koji jpostoje paralelno sa svijetom u kojemu ivimo.
- Vi u to vjerujete? - pita Helen.
- Ne - kae profesor Douglass. - Svijet svakako postoji, neI
ovisno o nama, i postojao je prije nas. Ali mogue je da ga nikad neemo stvarno spoznati, zbog principa
neodreenosti.
- Princip neodreenosti, da... - kae Helen. - ula sam za to, naravno, ali...
- Heisenberg je pokazao da ne moemo tono odrediti i poloaj i brzinu estice. Ako pogodimo jedno, drugo
emo pogrijeiti. - On se osvre po praznoj sobi i gleda na sat. - Jesam li ja pogreno
shvatio kad proslava poinje? - pita on.
- Ne. Netko mora doi prvi - kae Helen. - Vidite, vi ste kreirali ovu zabavu. Od svih moguih zabava koje su
mogle postojati! Da je netko drugi doao prvi, ona bi krenula u posve drugom smjeru, jer bih ja onda razgovarala
s njim, i moda s vama ne bih ni progovorila, ili ne o istoj temi, i svi razgovori koji e se sada povesti bili bi
drukiji da vi niste doli prvi. to kaete na moju kvantnu teoriju zabava? - Ona se smije, zadovoljna svojom
domiljatom usporedbom.
- To je vie neto kao teorija kaosa, znate - kae Douglass sitniavo.
- Ma nemojte, a zato? - pita Helen.
- Teorija kaosa bavi se sustavima koji su neobino osjetljivi na promjene u poetnim uvjetima ili na njih djeluju
brojne neovisne varijable. Recimo, vrijeme.
-Znam, mislite kao kad leptir zalepra krilima na jednoj strani svijeta i tako izazove tornado na drugoj.
- To je simplifikacija, ali u osnovi da.
- Dobro onda - kae Helen. - Napokon sam neto pogodila. Zvono na ulaznim vratima zvoni, i u hodniku se
odjednom
uje graja.
- Evo, stie jo neovisnih varijabli - kae Helen.
Kua se poinje puniti. Zastori na visokim georgijanskim prozorima nisu navueni pa svjetlost sipa van na prilaz
i plonik. Gosti koji stiu vide gomilu koja se unutra tiska, avrlja, smije se, pije i vae ivahno ali bez glasa,
poput glumaca na utianom televizo137ru. Vrata su ostavljena odkrinuta, pa vie nema potrebe zvoniti, ali Ralph se vrzma blizu njih kako bi
doekao goste, te primio njihove dobre elje, roendanske estitke i darove. Mukarce se upuuje da objese
kapute u garderobi u prizemlju, gdje se neki zadravaju u razgledanju zidnih tapeta s uzorkom reproduciranih
ilustracija iz lista La Vie Parisienne ; enama se nudi da rasprostru kapute na francuski krevet u gostinskoj
spavaonici, koja ima vlastitu kupaonicu pogodnu za posljednje intervencije na frizuri i minki. Odloivi ogrtae,
uzvanici se opskrbljuju crnim ili bijelim vinom, pivom ili bezalkoholnim piima sa stola-anka u hodniku, koji
opsluuje Mark Messenger u elinoplavoj koulji i crnim Dockersicama, a onda produuju dalje u veliki salon,
gdje Simon i Hope spretno navigiraju kroz guvu nosei tanjure kanapea, te tu i tamo odjure po jo u kuhinju,
gdje Carrie u elektrinoj penici za veeru podgrijava ciabatte, focaccic i emlje od integralnog brana organski
uzgojenih itarica, te istodobno avrlja s nekoliko prijateljica koje zavidno promatraju nove modularne kuhinjske
elemente i radne povrine uvezene iz Njemake, ugraene tek prije nekoliko mjeseci.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
U salonu se gostinski vorovi grupiraju, razlabavljuju i pregrupiraju. Teme razgovora poput virusa se prenose s
grupe na grupu: tuna sudbina Jeana-Dominiquea Baubvja, klonirana ovca Dolly; sudari zbog magle na autocesti
poetkom tjedna; poraz Engleske protiv Italije na Wembleyju u kvalifikacijskoj utakmici za odlazak na Svjetsko
prvenstvo; uitelj iz susjednog Cheddara kojemu je testom DNK dokazano da je izravni potomak prapovijesnog
lovca iji je kostur pronaen u jednoj od pilja; nadolazei opi izbori.
- Prvi svibnja, to je dobar znak za laburiste - kae netko.
- Ne trebaju nama znakovi - kae netko drugi. - Imamo ispitivanja javnog miljenja. I rezultate izvanrednih
izbora. Ako se u svibnju ponovi rezultat iz VVirrala57, laburisti e imati veinu od preko 250 glasova.
- Ma to je ista fantazija.
- Moda... ali ak i da je samo napola istina...
Laetitia Glover je u stanju razdraene neodlunosti glede izbora, te to objanjava Heleni. - Naravno, ja elim da
torijevci odu, to je najvanije - kae ona. - A u Cheltenhamu emo to najlake postii damo li taktiki glas
liberalnim demokratima - oni su na prolim izborima oduzeli torijevcima mjesto. Ali nije u skladu s mojim
pogledima da ba konkretno radim za liberalne demokrate. Osuena sam na promatranje iz prikrajka.
- A ne biste mogli raditi za laburiste u nekoj drugoj izbornoj jedinici? - pita Helen.
- Pa, zapravo bih mogla... - kae Laetitia, oteui posljednju rije, oito nimalo zadovoljna tim prijedlogom.
- Ali ovjeku se ne da raditi za stranku koje vode Blair i Brown - kae Reginald Glover.
- Tono tako! - kae Laetitia. - Vezali su ruke svakoj buduoj laburistikoj vladi obeavi da nee poveavati
porez na dohodak.
- A tebi se plaa vei porez, Laetitia? - pita je Ralph, prilazei s bocom vina u svakoj ruci, jednom crnog i
jednom bijelog.
- Da ako emo tako spasiti zdravstvo - kae ona usiljeno. - Ali zapravo treba pritisnuti bogatune u privatiziranim
tvrtkama.
-Vidim da je Bili Gates trenutano najbogatiji ovjek na svijetu kae Ralph, nadolijevajui joj vino u au. Teak je dvadeset i devet milijarda dolara, a svaki dan zaradi jo etrdeset dva milijuna.
- Skandalozno je to jedan ovjek ima toliko bogatstvo - kae I .aetitia.
- Zamisli samo - kae Ralph. - Kad bismo ga nagovorili a se preseli u Britaniju, i ponovno uveli natporez, on bi
vjerojatno Nfim samcat mogao financirati cjelokupno nae javno zdravstvo.
Namignuvi Heleni, on se udaljava.
- to mu je to znailo? - strogo pita Laetitia.
- Mislim, da je htio rei kako visoko oporezivanje destimulira poduzetnitvo - kae Reginald Glover, jedva
primjetno frui dlakavu naunicu. - Bojim se da je Ralph uvijek bio slab na gu Tluitcher. Sto zapravo i ne
iznenauje. to je taerizam drugo bio nko ne darvvinovska ekonomija? Opstanak najjaih.
139Helen se odmie od Glovera i pristupa gomilici Ralphovih post-diplomaca koji, zaudo, naizgled razgovaraju
o Zoli. - Koji vam se njegov roman najvie svia? - pita ona Jima. Ali pokazuje se da zapravo raspravljaju o
nogometau koji je u srijedu postigao odluujui zgoditak protiv Engleske. Kako toj temi nema to pridonijeti,
ona se okree da pozdravi Jaspera Richmonda, koji se probija natrag prema anku.
- Dobra veer - kae on. - Doite da jo neto popijemo. - On je izvodi van u hodnik i ponovno im puni ae. Drago mi je to su pozvali i vas. Messengeri uvijek imaju najbolje zabave.
- ini mi se da svakako znaju kako se to radi - kae Helen.
- Imaju novca za to, a i prostor. A okupi se miks drutvenjaka i prirodnjaka kakav inae neete sresti. Za to je
najzaslunija Carrie. Lijepa kua, zar ne? On iroko zamahuje slobodnom rukom.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Prekrasna.
- Imaju jo jednu, znate, na ladanju blizu Stowa.
- Xr&v(\, bila sam.
- A bili ste? - On djeluje zaueno i impresionirano. - To je zbilja brzo. estitam.
- Na emu? - pita Helen.
- Oito su vas uzeli pod svoje... Samo vrlo bliske prijatelje pozivaju u vikendicu. Svako toliko to ine, zapravo,
to ini Carrie. Zagrije se za nekoga, neku enu, obino pridolicu... - Smijulji se. - Ali ne kaem da je lezbijka.
- Dobro je - kae Helen nehajno.
- Tako je bilo s Marianne kad smo se uzeli. I s mladom Anna-belle Riverdale, kad je Colin primljen. I s jo
mnogo ena koje su veeras tu. Jedno vrijeme budete miljenica, dok se ne pojavi nova kandidatkinja. Jeste li se
kupali u bazenu?
- Jesam.
- To vam je neka vrsta krtenja - kae on, kimajui glavom. - Ali ba mi je drago - ba vam to treba dok ste na
SG. Bogati
gostoljubivi prijatelji.
140
- Da, bili su vrlo ljubazni prema meni - kae Helen.
- Marianne misli da Carrie to radi kako bi preduhitrila bilo kakav Ralphov izlet. Svjesno ili nesvjesno.
- Kako to mislite?
- Pa, kad na kampus stigne neka zgodna ena, Carrie je uzme u okrilje kao prijateljicu obitelji. Onda e teko
Ralphu postati neto vie od prijateljice.
- Aha - kae Helen.
- Eno rektora - kae Jasper, gledajui joj preko ramena - Doite da vas upoznam.
Jasper Richmond predstavlja Helen rektoru i njegovoj eni, sir Stanlevju i ledi Hibberd. - Stan i Viv, tako nas
zovu prijatelji - kae rektor veselo, lancashireskim naglaskom. - Mi vam ne drimo do snoberaja, zar ne, Viv?
Ba mi je drago to ste nam doli, Helen. Smijem vas zvati Helen?
- Dakako - kae ona.
Colin Riverdale prilazi obigravajui oko njih, nasmijeen, a kraj njega je Annabelle s velikom aom bijelog vina
koju dri objema rukama, poput kalea za priest. Sir Stan im kima glavom u znak pozdrava, ali nastavlja se
obraati Heleni.
- Iskreno u vam rei - kae sir Stan - kad sam doao ovamo, kreativno pisanje nisam smatrao fakultetskim
predmetom. Ali kad sam pogledao knjige, obratio sam se.
- Mislite na knjige bivih studenata? - pita Helen.
- Ne, ne! Mislim na knjige prihoda - kae sir Stan, slatko se smijui. - Nemam vam ja vremena za itanje, na
alost. Viv je kod nas u kui glavna itateljica, zar ne, pipica?
- Jako mi se svidjela vaa knjiga Oko igle - kae ledi Hibberd I Icleni.
Helen se smijei, mrmlja neto nerazumljivo.
- To je napisala Margaret Drabble - kae Annabelle Riverdale i zove se Iglene ui.
- O - kae ledi Hibberd.
141Colin enu strijelja pogledom. - Ispriavam se - kae ona. - Tako je to kad sam knjiniarka. - Ona skrueno
sagiba glavu i otpija vino iz ae.
- Ma bilo je neko oko - kae ledi Hibberd.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Ja sam napisala knjigu Oko oluje - kae Helen.

- To je ta - kae ledi Hibberd. - Poinje s ovjekom u prodavaonici alkoholnih pia.
- Zapravo ne, to su Iglene ui, na alost - kae Helen kao da se ispriava.
Annabelle Riverdale zagrcne se vinom. Colin je odvodi kao neposluno dijete.
- Znate li da je Patrick White napisao roman pod naslovom Oko oluje? - Jasper pita Helen, kako bi skrenuo
pozornost s toga incidenta.
- Znam. Kad sam otkrila, ve je bilo kasno da promijenim svoj naslov - kae Helen. - A i ve sam se uz njega
vezala.
- Eto, nije onda ni udo to si se zabunila, Viv - kae sir Stan svojoj eni. - A to se smije? - pita on strogo Helen.
- Smije, naslovi ne podlijeu autorskim pravima - kae ona.
Razina decibela konverzacijske huke u salonu se die. Veina gostiju ve je popila dvije-tri ae vina. Ralph i
Carrie se zgledaju. Ralph upitno die obrvu; Carrie kima. Ona poinje usmjeravati goste prema blagovaonici,
gdje se ubrzo oko dugakog stola od mahagonija stvara red ljudi koji razdragano guu i kliu nad za-mamljivim
jelima. Gosti nose natovarene tanjure natrag u salon, ili se razilaze po drugim sobama u prizemlju - sobi za
doruak, sobi za gledanje televizije, obiteljskoj sobi - koje su za ovu prigodu otvorene i raspremljene, a
naslonjai, jastuci i stolci primamljivo su rasporeeni u malene polukrugove.
Ralph opaa da se Marianne Richmond iskrada u stranji vrt da zapali. Nakon minutu-dvije, on iz hodnika uzima
kutiju praznih
142
vinskih boca i kree za njom. Ugledavi crveni vrak njezine cigarete kako se ari u sjeni dvorinog zida, on joj
prilazi.
- Jesu li te vidjeli kako izlazi? - pita ona. Ralph stoji mirno, ali ne progovara.
-Jesu li te vidjeli? - ponavlja ona.
- Donio sam prazne boce kao alibi - kae on, sputajui teret na zemlju uz zveckanje stakla. Nakon kratke stanke,
dodaje: - Mislio sam da ne smijemo progovoriti. Mislio sam da je to pravilo broj jedan u ovoj igri.
- Igra je gotova - kae Marianne. - Svreno je.
- Kako to misli?
- Oliver nas je u utorak vidio na parkiralitu u Sainsburyju.
- Nisam znao da je Oliver bio s tobom!
-1 nije - kae Marianne. - Nesretna sluajnost. Bio je na vjebi samostalnosti. To imaju svakog utorka popodne
na Narodnom sveuilitu. kola za djecu s posebnim potrebama. Izvode ih, tie ih kako se koristiti javnim
prijevozom, vode ih u kupnju. U utorak su ili u Samsburij, Oliver se nekako odvojio od grupe, izgubio se,
lunjao je po parkiralitu i traio minibus, a onda nas je vidio u mom autu.
- Kako zna?
- Juer mi je rekao: "Vidio sam kako se ljubi s Ralphom Messengerom u autu."
- Isuse Kriste! - kae Ralph. - Zar me zna po imenu?
- On imena ne zaboravlja. Posebice ako si bio na televiziji.
- Isuse Kriste - kae opet Ralph.
- Uasno se bojim da e to spomenuti Jasperu.
- Zato mu ne kae da ne kae?
- Ne bi razumio.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Pa, ako kae, morat e porei - kae Ralph. - Na kraju krajeva, to zvui dosta nevjerojatno. Nitko u to nee
povjerovati .tko doe do toga da bude tvoja rije protiv njegove.
- Oliver ne lae - kae Marianne. - On ne razumije pojam Liganja.
- Jasno da ne razumije - kae Ralph zamiljeno. - Nema TU.- Molim?
- Teoriju uma. Spoznaju da drugi mogu svijet rastumaiti drukije od tebe. Laganje ovisi o toj sposobnosti.
Veina djece stjeu je izmeu tree i etvrte godine. Autisti nikad.
- Sve je to jako zanimljivo, ali ne koristi - kae Marianne.
- Jasper zna da Oliver ne lae.
- Onda e morati rei da je sigurno krivo vidio - kae Ralph.
- Na kraju krajeva, bilo je mrano, padala je kia.
- Ali bili smo ondje, sve troje, u isto vrijeme - kae Marianne.
- Jasper to lako moe ustanoviti ako krene istraivati. Sumnjive okolnosti, zar ne?
Ralph se na trenutak zamisli. - Dobro. Recimo da nas je Oliver vidio, odvojeno, u samoposluivanju, onda se
odvojio od grupe, lunjao parkiralitem sav pod stresom, traio svoje drutvo, i vidio par koji mu je izgledao kao
mi, moda su imali slinu odjeu, kako se navlai u autu, prozori su bili totalno zamagljeni, pa je pomislio da
smo to mi. Ali jasno, to je apsurdno i pomisliti. Ralph Messenger i Marianne Richmond da se navlae na
parkiralitu u Sainsburyju? Okrene sve to na smijeh. I nema problema.
- Pa, nadam se da ima pravo - kae Marianne, uvlai posljednji dim i gasi cigaretu o kameni pod. - Idemo radije
unutra - kae ona. - Ali ne zajedno.
- A moe prvo jedna pusa? - kae on, posegnuvi prema njoj.
- Ne, Ralphe. - Ona ga snano odguruje. - Bila je to glupa igra, ali sad je gotovo.
Marianne se okree na peti i odlazi prema kui, obujmivi se rukama jer lagano dre od zime.
Ralph podie kutiju praznih boca i odnosi ih do kanta za smee uz kuu.
Helen u hodniku zatjee profesora Douglassa kako zakopava kaput.
- Zar ve morate ii? - pita ga Helen.
- Na alost, moram - kae on. - Moja enskadija se uznemiri
144
kad me nema dokasna. - Starinski sat u hodniku pokazuje deset i petnaest. - A i da vam iskreno kaem, ne volim
pretjerano zabave. ovjek nikad ne moe zavriti razgovor kako treba.
- Tu imate pravo - kae Helen.
- Premda to naem domainu nimalo ne smeta - kae Douglass, navlaei par crnih rukavica od jaree koe i
pregibajui prste.
- On je majstor za znanstvene dinglove. - Iskeeno se smijei, kako bi to izgledalo kao prijazna poalica. Recite, molim vas, njemu i gi Messenger da sam morao otii. Htio sam ih pozdraviti, ali nisam ih mogao nai.
- Hou.
- Pa onda, laku no.
I uz dvostruki "kljoc" drukera na rukavicama - nestade.
Helen odlazi u salon, gdje se Laetitia Glover svaa s Colinom Riverdaleom oko kontracepcije. - Ima katolika
crkva tota na savjesti - kae ona. - Protiviti se programima za kontrolu raanja u Treem svijetu, to je
kriminalna neodgovornost.
- Kapitalistikim zemljama sjeverne polutke odgovara da broj stanovnika june polutke ne raste - kae Colin.
Podiui ivotni standard Treega svijeta, u isto materijalnom smislu rijei, oni stvaraju nova trita za
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
plasiranje svoje robe. - Ta opaska nakra-Iko uutkava Laetitiju, jer se i sama pozivala na isti argument u drugim
kontekstima.
- Ne govorim ja samo o siromatvu i neishranjenosti - kae I .aetitia. - Tu je i pitanje AIDS-a. ene u Africi treba
zatititi od posljedica mukog promiskuiteta.
- Nema svrhe dijeliti Afrikankama prezervative ako ih Afri-kanci ne ele upotrebljavati - kae Colin.
Annabelle Riverale, koja nijemo i maloduno slua ovu raspravu, die praznu au, zakilji u nju, te se
nesigurno uputi | >rema vratima, s oitom namjerom da si nadolije jo. Helen kree /,i njom i sustie je kod stola
u hodniku. - Je li vam dobro? - pita on<i.
Jest, hvala - kae Annabelle. - Samo sam se htjela povui prije llt'go to Colin pone tupiti o radostima
periodine apstinencije.
145Helen joj upuuje osmijeh suuti. - Mislite na metodu plodnih dana? Sestra mi kae da s tim ima dosta
gnjavae, a ionako nije
pouzdana.
- Kod nas jest - kae Annabelle.
- O, pa onda dobro - kae Helen, malkice zbunjena.
- Jer ja uzimam i pilulu - kae Annabelle. Podie kaiprst i prislanja ga na usnice. - Nemojte rei Colinu.
- Neu, ne bojte se - kae Helen, blago zabezeknuta.
- Mislim da u povraati - kae Annabelle. - Gdje je najblii
zahod?
- Evo, tu - kae Helen, uzima je pod ruku i odvodi do toaleta
u prizemlju.
Ulazei u kuu s praznom kutijom, Ralph susree Helen.
- O, dobra veer - kae ona. - Col'm Riverdale je odveo Annabelle doma. Nije joj dobro.
- O Boe. Nadam se da nije opet trudna.
- A ne, nije.
Ralpha kao da je iznenadio njezin odrjeit ton.
- A traio vas je i profesor Douglass - kae Helen. - Morao
je ii.
- Tipino za Duggersa. Uvijek prvi doe i prvi ode. Ne.znam
zato uope dolazi. Ionako mrzi zabave.
- To je i on rekao.
- A je li...? Nisam jo otvorio va dar. Hou li sad?
- Ako elite - kae ona.
Kraj ulaznih vrata je niski stoli na kojemu su odloeni darovi i estitke. Ralph odmata Helenin dar i izvlai iz
kutije abak od nehrajueg elika. - Ooo, pa to sam oduvijek elio - kae on.
-Ba vam hvala.
- Mislila sam da e zatrebati kad nas zadesi milenijski bug
- kae Helen.
- Neki dan sam vidio strip u novinama, dva stara Rimljana gledaju ovakvu raunaljku - kae on, kaiprstom
pomiui nekoliko kuglica po gornjoj ici abaka - i jedan kae drugome:
146
"Bojim se da e ova stvar riknuti kad ponemo raunati godine unaprijed, a ne unatrag."
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Ne, ozbiljno - kae Helen. - Zar se ne brinete? Negdje sam itala da e 1. sijenja 2000. sve stati. Avioni e
pasti s neba, brodovi e kruiti i kruiti, operacijske sale e se zamraiti, samoposlugama e nestati hrane i nitko
nee dobiti plau ni mirovinu.
- Paniarska naklapanja i milenijska groznica - kae Ralph. - Problem postoji kad su u pitanju neka stara velika
sredinja
raunala, ali sve e se srediti.
- Zapravo mi je ao to to ujem - kae Helen. - Ima neke poetske pravde u pomisli da e modernu civilizaciju
vlastita tehnologija doi glave.
- Pa, ne bi vam ba bilo zabavno kad bi vas preko noi gurnuli natrag u srednji vijek, to vam garantiram - kae
on. - Nego, potraio sam vam onu Darvvinovu referencu: "Pla je zagonetka."
- O, hvala. Sasvim sam zaboravila na to.
- U radnoj sobi mi je, na katu. elite li pogledati? Mislim, radnu sobu. Veina ljudi kae da im nije ao to su se
penjali.
- Pa, moe, hvala - kae Helen nakon kraeg krzmanja. Carrie ba u tom trenutku iz kuhinje u blagovaonicu nosi
veliku zdjelu pjene od okolade, a njoj za petama Nicholas Beck tegli slinu takvu zdjelu vone salate. - Idem
pokazati Helen radnu sobu - kae Ralph Carrie. - Sauvaj mi malo pjene od okolade.
- Neu - kae ona i ne zastajkujui. - Tko prvi, njemu djevojka. Nicholas Beck preko ramena im dobacuje
glupavi smijeak i
ulazi za Carrie u blagovaonicu.
- Hoete radije odmah pojesti desert? - pita Helen Ralpha.
- Ne, to se ona samo ali. Dam se kladiti da u hladnjaku ima jo jedna zdjela. Doite, bar emo izbjei navalu
nesitih.
On je vodi uz dva niza stuba. - Kad je rije o radnim sobama, lu postoje dva suprotstavljena shvaanja - kae.
-Jedni smatraju da radna soba mora biti u prizemlju, da bi ovjek bio u toku sa svime to se dogaa u kui, da
moe biti as ovdje, as ondje i tako korisno upotrijebiti svaku mrvicu slobodnog vremena. Druga si ruja smatra
da radna soba mora biti na vrhu kue, to je dalje
147mogue od obiteljskih dogaanja, kat) mjesto na koje se povlai i gdje te nee ometati.
- Kula na osami - kae Helen.
- Ba tako. A ja sam samotnjak.
Radna soba Ralpha Messengera preureena je iz nekadanjih odaja za sluge, i ta prostrana prostorija sad zauzima
gotovo polovicu tlocrta kue, a opremljena je debelim sagom od zida do zida, dugakim policama za knjige, tu
su golem pisai stol i stolac na kotaie, okrugli stol i dva stolca s ravnim naslonom, ezlong Charlesa Eamesa" ,
mnogobrojne lampe za itanje, podne svjetiljke i reflektorke, kartoteni ormarii obloeni drvenim furnirom,
okomito kuite raunala te monitor s velikim zaslonom, sijaset drugih elektrikih i elektronikih ureaja - pisa,
skener, faks, televizor s ugraenim videorekorderom, audio linija - te teleskop montiran na trononi stalak pod
krovnim prozorom. Sav namjetaj izraen je od trenjina drva i nehrajueg elika, te presvuen crnom koom.
- Ja ovo ne bih nazvala kulom na osami - kae Helen. - To je vie mjeavina luksuzne momake gajbe i
kontrolnog tornja.
Ralph se kesi. - Nije loe, zar ne? Ali nedostajala mu je jo ova toka na i. - On postavlja abak na pisai stol, kraj
garniture valjaka od bruenog nehrajueg elika koji su zavareni jedan za drugi u obliku kutije za olovke i
kemijske.
- Slae se! - kae Helen zadovoljno.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Da. Pretpostavljam da ste traili savjet od Carrie.

- Ne, to je bila puka sluajnost. Ili moje esto ulo. Ali vi vjerojatno ne vjerujete u esto ulo.
On se smijei. - Ne, ne vjerujem. - Prilazi jednoj od kartoteka, izvlai ladicu na beumnim leajevima, te iz jedne
od nanizanih fascikla vadi list papira, fotokopiju stranice iz Darwinovih Biljenica. - Evo ga.
Stranicu postavlja pod lampu za itanje na pisaem, stolu tako da je zajedno mogu pogledati. - To je odlomak iz
biljenice iz 1838. Darwin je napunio tridesetu. Od putovanja Beagleom protekle su dvije godine. to se tie
pojma evolucije, ve je skuio gdje je emu glava, a gdje rep. Ha, nije miljeno kao vic... Uvjeren
i 4
je da ovjek potjee od majmuna, ali jo to nije javno rekao - i predobro zna kakvu e poviku izazvati. Bavi se
razmiljanjem o smijehu - o tome da ljudi, kad se smiju, pokazuju onjake, kao pavijani. Nagaa kako na
smijeh i osmjehivanje moda imaju korijene u nainu na koji ovjekoliki majmuni ostatku svog opora javljaju
da su nali hranu. - Ralph naglas ita citat pratei tekst kaiprstom: - "...Ovakvo shvaanje predmeta vano,
smijanje modificirano lajanje, smijeenje modificirano smijanje. Lajanje da se drugim ivotinjama srodnih vrsta
javi dobra vijest, otkrie plijena - korijeni nesumnjivo u traenju pomoi." A onda naknadna misao. Ne moe
odrediti ega bi modifikacija bio pla. "Pla je zagonetka."
- "Sunt Incrimae reruni" - kae Helen.
- Latinski mi je mrvicu zahrdao - kae Ralph.
- "To su suze stvari." Vergilije.' Gotovo neprevodivo, ali zna se na to misli. Neto kao "Pla je zagonetka."
- I smijeh je zapravo zagonetka - kae Ralph. - Darvvinovo objanjenje ba i ne dri vodu.
- Biste li mogli izumjeti robota koji bi se smijao vicevima drugog robota? - pita Helen.
- To bi bio izazov - kae Ralph. - Ali ne vidim zato ne.
- Ja ne vjerujem da jednom stroju neto moe biti zabavno kae Helen. - Ni veselo, ni tuno - ni dosadno.
- Dosadno? - Ralph se smijei, kao a tu mogunost, ili nemogunost, nikada dosad nije uzeo u obzir.
- Tako je. Da je moj laptop, Toshiba, ljudsko bie, umro bi od dosade jer ga ja upotrebljavam samo kao pisai
stroj. Pretpostavljam da ne upotrebljavam ni deset posto njegovih intelektualnih kapaciteta. Ali raunalu to ne
smeta.
- Nego to - kae Ralph. - Zato raunala donose ovjeanstvu tolike nove slobode. Sad moemo ukinuti dosadu!
Zato bismo je iznova stvarali na umjetan nain? Zar je dosada neka kljuna znaajka ljudske naravi?
Pa, ja mislim da moda jest. A srea i tuga svakako jesu. Tek k.ul vidim robota koji se zna smijati, plakati i duriti,
povjerovat i'u tla ima svijest.
149d- Moda neete morati dugo ekati na to. Raunala se razvijaju nevienom brzinom.
- Znam, sluala sam vas neki dan na radiju.
- Jeste? - Ralphu je to oito drago uti. - Pa, to je istina. Va laptopi vjerojatno ima jednaku memoriju kao i
nae prvo sredinje fakultetsko raunalo. Nekada je jedan megabajt memorije stajao pola milijuna. Sad kota
dvije funte.
-Ali da bi netko shvatio vic, ne trebaju mu megabajti memorije
- kae Helen. -1 malo dijete zna kad je neto smijeno. Jeste li se ikad igrali ku-kuc s dojenetom?
- Istina - kae Ralph. - Ali ja sam mislio na identificiranje logike strukture dogaaja koje percipiramo kao
smijene, kako bismo mogli to ugraditi u tu konstrukciju. Sto kad bismo uspjeli dobiti raunalo koje e umjesto
brojki procesuirati milijune viceva? Moda bi otkrilo kakvi mehanizmi lee iza smijanja. Jesam li vam rekao a
u toj haljini izgledate jako privlano?
- Niste - kae Helen - ali hvala. Zar se ne bismo trebali vratiti?
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Dobro - kae on. Hoete ovo uzeti? - On presavija papir i umee ga u omotnicu.
- Hvala - kae ona uzimajui je od njega.
- Pa, hvala vama za abak. Hou li dobiti i pusu?
- Ne ba - kae Helen, nakon trenutka tiine.
- Zar vam se proli put nije svidjelo?
Helen kao da najradije ne bi odgovorila na ovo pitanje. - Ne elim imati avanturu s vama, Ralphe - kae ona
napokon.
On razrogauje oi, iri ruke i ceri se. - Hej, tko je rekao avanturu? Mislio sam na obian prijateljski poljubac.
- Ma nemojte? - Ona ga provokativno gleda ravno u oi.
- Hoete rei da vam nikad nije palo na pamet kako biste voljeli i neto vie od toga?
On je na trenutak zaprepateno gleda, malkice otvorenih usta, a onda se nasmije. - Pa, naravno da jest. Ali
mukarci stalno misle o enama koje upoznaju, privlanim enama. To ne znai da neto kane i poduzeti u tom
smislu.
- Zar ljubljenje ne bi znailo da su neto poduzeli?
$
- Ne mora biti. Postoji mnogo vrsta poljubaca. Neki su strastveni, neki su... samo prijateljski. - On se osmjehuje.
- Qualia ljubljenja bezgranino su raznovrsna.
- Pa, vi valjda znate - kae ona. - Oito na tom polju dosta istraujete.
Ralph se vie ne osmjehuje. - Kako to mislite?
- Ma, nita.
- Hajde. Recite mi.
Helen gleda u stranu, a onda opet u Ralpha. - Sluajno sam vas vidjela kako se ljubite s Marianne Richmond na
veeri kod njih... kroz prozor u kuhinji... sluajno sam zalutala u stranje dvorite. Nisam vas htjela pijunirati.
- Nemam nita s Marianne - kae Ralph.
- To se mene zbilja ne tie - kae Helen. - ao mi je to sam to spomenula. Idemo dolje?
- Samo smo se zafrkavali. To je bila naa igra, kao neko igranje vatrom. Ali sad je gotovo.
- Kaem, to nije moja stvar. - Ona kree prema vratima. - Ja idem dolje.
- ekajte. - On gasi stolnu i podnu svjetiljku. - Nadam se da ovo ne znai kako vie ne moemo biti prijatelji kae on.
- Ne, ba naprotiv. Ovo inim ba kako bih i dalje mogla biti prijateljica vama oboma.
- Aha, dobro onda. -1 on prilazi vratima. - Ovaj, niste valjda... ne biste... rekli Carrie za...? - Ona m li upuuje
pomalo preziran pogled. - Oprostite - kae on.
Helen izlazi iz prostorije. Ralph gasi preostala svjetla pritiskom na glavni prekida uz vrata, koja zatvara za
sobom. Dok silaze stubitem, doekuje ih sve glasnija huka razgovora.
151Ponedjeljak, 17. oujka. Jo jedan vikend proao mi je u divljenju Messengerima i njihovu ivotnom stilu.
Unaprijed smo dogovorili da u nakon subotnje proslave ostati prespavati, kako bih mogla piti bez brige kako u
se poslije dovesti kui. Bilo mi je malo neugodno dok sam stajala u hodniku kraj Ralpha i Carrie i pozdravljala
se s posljednjim gostima, kao da sam lan obitelji - ali ini se da to i jesam postala. Uzeli su me "pod svoje",
tako je rekao Jasper Richmond. Malo su me uznemirili njegovi komentari, ali on je prilino zlonamjerna trababa, i vjerojatno nita to kae ne treba shvatiti doslovno. Ako je Carrie ljubazna prema meni samo kako bi
Ralpha imala pod kontrolom, to je prilino riskantna strategija. Ve me jednom uspio poljubiti, a i opet bi u
subotu naveer, da sam ga pustila.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Kad su otili i posljednji zaostali gosti, pomogla sam im da pokupe prljave tanjure i ae iz nekoliko soba u
prizemlju, i da ih posloe u kuhinju gdje e doekati kunu pomonicu koja je idueg jutra dola posebno zbog
toga. Carrie je za nas troje (djeca su ve odavno bila otila u svoje sobe gledati televiziju ili u krevet) napravila
strano ukusno pie za pred spavanje, meksiki napitak od vrue okolade s konjakom i mrvicom ilija, pa smo
za kuhinjskim stolom polako pijuckali tu mjeavinu i razgovarali o najzanimljivijim trenucima proslave, a onda
smo poli u krevet. U gostinskoj sobi jo je lebdio blagi miris raznoraznih parfema koje su goe nosile te veeri.
Otvorila sam prozor da je prozraim prije nego sam legla. I zakljuala sam vrata. Zato? Jesam li mislila da e
mi se Ralph usred noi uvui u krevet? Apsurdna pomisao, dakako; pa ipak, dok sam se njome bavila, prevrui
se pod poplunom (neto u onom meksikom piu oito je djelovalo kao stimulans, umjesto da uspavljuje), pitala
sam se to bih uinila da sam ostavila vrata otkljuana i da se on zaista uuljao u moju
sobu. Recimo da je Carrie uzela tabletu i vrsto zaspala, a on se iskrao iz njihove spavae sobe, uao u moju i
uvukao mi se pod pokriva - bih li vritala i otimala se? Tako da bi Carrie i djeca dotrali iz svojih soba?
Raskrinkala Ralpha u bolno munoj i neugodnoj sceni, i otila usred noi, taksijem? Ne, ne bih. Nego to bih,
onda? Pobunila se, prosvjedovala tihim aptom? "Jesi li poludio? Smjesta izlazi iz mog kreveta ili u, ili u, ili
u..." to? "Nikad vie neu progovoriti s tobom." Neuvjerljiva prijetnja. Onda to - bih li ga pustila da ini od
mene to hoe? Naravno da ne bih - no ipak sam se morala zapitati nije li ovakav tok misli jedna od varijacija na
poznatu ensku fantaziju o silovanju o kojoj nam govore popularni psiholozi, na elju da se prepusti seksu i da
pritom ne mora za to snositi moralnu odgovornost. Zato bih inae zamiljala takav razvoj dogaaja? Neu se
upustiti u avanturu s Ralphom Messengerom zato to ne elim sudjelovati u preljubu, a ne zato to me ne
privlai. Na alost, privlai me.
Besano prevrui po mislima na razgovor u radnoj sobi, kajala sam se (i jo se kajem) to sam nastupila tako
otvoreno: "Ne elim imati avanturu s vama, Ralphe." Bio je dovoljno pristojan da prizna kako mu je takva
pomisao pala na um. Ali sada zna da je pala i meni, a bilo bi mi drae da sam to zadrala za sebe. A onda sam
kao glupaa izblebetala da sam ga vidjela kako se ljubi s Marianne Richmond - sigurno mi se razvezao jezik od
onolikog vina u kojemu se utopila i moja uobiajena diskrecija. im su mi te rijei izale iz usta, dolo mi je da
ih usiem natrag i progutam. I )jelovao je zbilja uzrujano, a onda i ljutito, prije nego to mu se vratila njegova
uobiajena sigurnost u nastupu.
Prisjetivi se svega toga kad sam se ujutro probudila, osjetila sam nelagodu na pomisao da u se sresti s njim i
Carrie na doruku, pa sam se dulje zadrala u tuiranju i oblaenju. Sreom, bila sam ponijela par traperica i
pulover, pa se nisam morala pojaviti pred udobno raskomoenim Messengerima u svojoj novoj veernjoj haljini.
Carrie je jo bila u kunom ogrtau, kosa joj je bila nepoeljana a lice sjajno od hidratantne kreme, a Ralph je
Imao majicu kratkih rukava s natpisom CAL TECH i donji dio trenirke. Djeca koja su se probudila jo su bila u
pidami. Za
153dugakim kuhinjskim stolom jeli su vafle sa sirupom od javora - oito ve etabliranu nedjeljnu jutarnju
poslasticu. Ralph me veselo pozdravio, bez i trunke neugode, a Carrie mi je nalila sok svjee iscijeenih narana
i kavu.
Onda je rekla da danas na cijeli dan idu u Potkove, i pozvala me da poem s njima. Predvidjela sam taj poziv i
kanila se izgovoriti na silne rukopise koje moram proitati, ali sam se nekarakterno predomislila i pristala. Jutro
je bilo sunano i svjee, a pomisao na dan proveden u prirodi primamljiva, svakako primamljivija nego samoa i
podgrijan gotov obrok u Aleji kuiica.
Pa sam provela jo jedan ugodan dan s Messengerima, pomagala Carrie s pripremom povra za ruak, pomagala
Emily sa zadaom iz francuskog, igrala Trivial Pursuif s mladom djecom, a Ralph se povukao u radnu sobu da
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
proita knjigu koju mora recenzirati za neke nedjeljne novine. Pomalo sam se osjeala kao guvernanta bogate
obitelji u nekom romanu iz devetnaestog stoljea, koja smije uivati u nekim blagodatima izobilja a zauzvrat
prua svoje neprocjenjive usluge, ali to mi nije jako smetalo.
Kad je dolo vrijeme za grijani bazen, ispriala sam se - prilino eznutljivo jer se tijekom poslijepodneva nebo
naoblailo i poinjale su provijavati pahulje snijega. Pomisao da sjedim u vruem bazenu dok pada snijeg bila mi
je uzbudljiva, ali nisam ponijela kupai kostim. Ralph je pomalo drsko predloio da se kupam u donjem rublju,
pa emo ga poslije ubaciti u suilicu, ali Carrie mi je nala veliku majicu s kratkim rukavima i stare Emilvne
pamune kratke hlaice, koje su divno posluile svrsi: praktino, a nimalo zavodniki. Bilo je arobno opet leati
u toj vruoj kupki i gledati paperjaste pahulje kako lepraju prema tlu, tamne na pozadini neba, onda bijele kad
bi se poravnale s razinom oka, a onda bi se otapale uranjajui u paru i vruu vodu. Kad smo napokon izali, po
terasi je ve napadao tanak sloj snijega, u kojemu smo ostavili vrue mokre otiske stopala penjui se prema kui.
Ovoga puta pobrinula sam se da ne ostanem sama u bazenu s Ralphom.
Imam nove susjede: u kuiicu kraj moje uselio se mladi par. Kad sam se juer naveer vratila iz Potkova,
vidjela sam da je na parkingu auto, a iza zastora gori svjetlo. Jutros sam vidjela nove stanare kad su zajedno
otili na doging, pa sam skoknula van da se upoznamo kad su se vratili, jo zajapureni i zadihani od naprezanja.
Zovu se Ross i Jackie. On je upravo imenovan za predavaa na Kineziologiji, to god to bilo, na Visokoj koli za
socijalne studije, to god oni bili, a ona je fizioterapeut, i nada se da e dobiti posao na nekoj privatnoj klinici u
Cheltenhamu ili Gloucesteru. Pozvala sam ih na kavu, ali Ross je rekao da "ve tre". Rekla sam da je meni
prilino rano za tranje, ali nisu shvatili dosjetku. Ali kad je Ross rekao da se moraju ii istuirati, Jackie se
zahihotala kao da je kazao neto kakljivo. Imam dojam da ne ive dugo zajedno. Doimaju se kao da su na
medenom mjesecu. Dok smo razgovarali, Ross je drao Jackie oko struka i njeno ju je potapao po stranjici
kad su krenuli pod tu, nesumnjivo zajedno. Mislim da e mi teko postati prisni prijatelji.
Jutros sam u knjinici vidjela Annabelle Riverdale. Deurala je za pultom informatora, i dok sam prolazila
pogledala me pomalo uspanieno, pa sam zastala da joj se javim. - Bojim se da sam se u subotu osramotila rekla je. -- Bez brige - odgovorila sam - mislim da nitko nije primijetio. - Colin je primijetio - rekla je sumorno. Na domjencima imam tremu pa onda previe popijem. - Upitno me odmjerila. - Nemojte uzimati za ozbiljno ono
to kaem kad malo popijem. - I ne sjeam se vie to ste rekli - kazala sam bezbrino. Nasmijeila mi se plaho i
zahvalno.
Srijeda, 19. oujka. Juer su mi studenti predali sastavke 11,1 temu "Kromatologinja Mary". Opet sam dobila
nekoliko izvrsnih radova. Sandra Pickering iznenaujue je dobro oponaala l;av VVeldon. Ali jo mi nije dala
nova poglavlja svog romana. Na kraju sata podsjetila sam je na to, a ona je promrmljala neto u smislu da mora
jo raditi na njima. Sumnjam na to da pokuava svoga
155Alastaira prepraviti tako da manje slii mome Sebastianu, pa joj ne ide. Sad mi se ini sasvim oito da je
sigurno proitala Oko oluje jo kad se pojavilo, nesvjesno se oslanjala na to kad je poinjala vlastiti roman, da bi
ga opet proitala za Boi jer sam ja trebala doi i preuzeti kolegij, i tad je shvatila to je uinila. Kad bi samo
priznala, moda bih joj mogla nekako pomoi.
Ne viam esto svoje susjede, premda ih kroz na zajedniki zid ujem kako se smiju i dovikuju, i energino
tabanaju gore-dolje po stubama. Katkad nakon niza Jackienih vriskova nastane nagla tiina, i ja se onda pitam je
li se zadirkivanje pretvorilo u, oni to sigurno tako zovu, "praenje". Zamiljam kako Ross hvata Jackie na
stubama, svlai joj donji dio trenirke i uzima je na odmoritu ne asei asa. Jednom sam prislonila uho na zid i
sluala ne bih li ula zvukove spolnog openja, ali ula sam tek lupanje vlastitog srca.
,56
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
i1
Imala Marica malu macu... proba, proba... Sati je 9.10, ponedjeljak, 17. oujka, a ja se vozim na posao. Vuemo
se po krunom toku ko mravi, to zbog kie, to zbog radova na cesti, pa sam izvadio stari dobri Pearlcorder da
mi bre proe vrijeme... Rekao bih da mi je to prelo u naviku... kao dnevnik, iako dnevnik nikad prije nisam
vodio, nije mi se dalo, ali kad diktiram Voicemasteru nita lake... moda je to i zbog godina, ovjek se pone
ponaati posesivno, zatitniki prema svojim mislima, uri da ih to prije /.apie dok nisu ishlapjele... modane
stanice neumitno propadaju, ivana mrea radi sve sporije, proizvodi sve manje novih ideja... Ili zaboravlja
one koje su ti ve pale na pamet - potroi sate, dane, razraujui neki argument ili teoriju a onda kad je napokon
uoblii shvati da ti je ta ista ideja sinula jo ohoho... Ba vesele misli za kino jutro, ponedjeljak... nije ni udo,
sad kad sam preiao pet banki... Na proslavi je bilo... zanimljivo... Marianne, da, nije mi ao to je prekinula
nau igricu, postalo je previe opasno, a sve to zbog ega, zbog malo natrljavanja... Molim Isusa da onaj mali,
Oliver, ne lane... ili da svi zanemare njegovo blebetanje... Dakle, Marianne ide natrag pod feredu a I Iden nee
uskoiti umjesto nje... Iako je objeruke prihvatila poziv da drugi dan doe u Potkove, i Isuse Kriste, ono to je
imala u bazenu, majica joj se prilijepila za sise a bijele pamune hlaice bile su poluprozirne kad je ustala i izala
s Carrie i drugima, vidio sam joj tamnu crtu izmeu guzova, Isuse... Morao sam osliiti u bazenu dok mi erekcija
nije splasnula... Nema sumnje, l.i seksualna... [prekid snimke]
Nn I i je 9.35, a ja sam na ugibalitu na cesti A435, parkirao sam iza lil/.t >/emskog tegljaa iji je voza po svoj
prilici malo ubio oko jer
157tu nema nikakvog kafia na kotaima koji bi ikoga mogao dovesti u iskuenje da se ovdje zaustavi, a ni
ikakve druge atrakcije osim krcate kante za smee... Prekinuo sam snimanje na krunom toku jer sam primijetio
da suvoza u Mondeu koji je u guvi stajao usporedo s mojim autom zuri u mene, pa sam postao svjestan to se
dogaa i smeo se, osobito kad se uzme u obzir to sam... zanimljiv izraz, kad smo ve kod toga, "postao
svjestan", kao da nismo stalno svjesni... To zapravo oznaava svijest o samome sebi na drugostupanjskoj razini,
moglo bi se to nazvati i reflektiranom svijeu... kad postanemo svjesni kako nas vide drugi, ili, zapravo,
osjetimo da su drugi svjesni nae svijesti, kao da su dobili pristup u ono to je obino privatno i poznato samo
nama samima... Zapitao sam se zna li tip moda itati s usana, tako je radoznalo izgledao, izokrenuo se u sjedalu
da me gleda kako diktiram... Pogledao sam ga ledenim pogledom koji je govorio "odjebi" pa je urno okrenuo
glavu, ali nije mi se vie diktiralo, pa sam ugasio Pearlcorder... a ubrzo se i promet raistio pa sam krenuo... Ali
budui da imam jo vremena, stao sam ovdje na koju minutu da zabiljeim svoje pensec dok ih se jo sjeam...
Htio sam rei da je seksualna elja tvrd orah za UI, premda, koliko ja znam, nitko se dosad nije ni bavio milju
kako je ugraditi u cijelu konstrukciju... tu neobinu, tipino ljudsku kombinaciju tjelesnih podraaja i reakcija i
mentalne aktivnosti... tu bogatu smjesu prokrvljenog tkiva, feromona, opsesije, proraunatosti... To je zagonetka,
to bi rekao Darvvin.
Juer naveer, kad smo se vratili iz Potkova, odluio sam potraiti onu vrpcu s Isabel Hotchkiss... oblik
Heleninih dojki sapetih vlanom majicom podsjetio me, posebno bradavice, tupe i ispupene, podsjetile su me na
Isabeline sise, i odjednom me obuzela snana elja da posluam snimku nas dvoje kako se seksamo u onoj
hotelskoj sobi u San Diegu... Ne da bih drkao, nego samo da opet doziv im osjeaj estoke eve za jednu no,
neto to nisam ve odavno... ('arrie je gledala TV s djecom, neku povijesnu melodramu s konjim,i, koijama i
krinolinama, nikad to nisam volio.. .Ja sam oliao gore u radnu sobu potraiti vrpcu... nije mi dugo trebalo da je
ii.ulcm... slavio sam slualice tako
da nitko u kui ni sluajno nita ne moe uti, priguio svjetla i ispruio se na ezlong... i pritisnuo Play...
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
To je bilo kad ono, ima sigurno osam godina, a ja odonda snimku nisam presluao, pa sam se samo otprilike
sjeao to je na njoj, i prvo sam se debelo razoarao... Pearlcorder se nije ba proslavio, moda je bio predaleko,
ili je, to je vjerojatnije, zvukove priguila moja odjea, mislim da sam sakrio diktafon ispod koulje... uo sam
tek pokoji tihi zvuk seksa, hihotanje i stenjanje i uzdisanje, ali veinom je to bilo hujanje i tiina, kao um radija
iz dubokog svemira... Onda se uo neki razgovor izmeu nas, ali nisam mogao razabrati nijednu rije, samo intonacije izjava i pitanja... bilo je dosta frustrirajue... A onda smo odjednom poeli govoriti glasnije i ulo se sve...
vikali smo jedno drugome, vikali smo "Jebi me!" i "Volim te!" i pribliavali se silnoj orgazmikoj erupciji...
Isabel je vritala a ja sam urlao "TO-OOO!" dok smo zajedno svravali... a onda se ulo kako netko revoltirano
kuca na zid susjedne sobe pa smo Isabel i ja prasnuli u smijeh, razdragan i bezbrian trijumfalni smijeh.
Nevjerojatno me uzbudilo sluanje te vrpce. Cijela ta epizoda ivo mi se vratila sa svim pojedinostima,
ukljuujui i razgovor koji se na vrpci uo samo kao nerazumljivo mumljanje...
Bilo je to pretposljednjega dana konferencije, oboje smo odrali referate kasno popodne tijekom iste sesije,
referate koji su bili dobro primljeni, pa smo oboje bili zadovoljni sobom, poviena adrenalina slijedom prigode...
spremni da damo sebi malo odu-ka... da se malo razonodimo... Simpozij se odravao u jednom od onih golemih
amerikih hotela s vodoskocima i slapovim.i i itavom praumom u atriju... s ekspresnim dizalima koji (e
svojom silom tee prilijepe za pod... s tisuama identinih soki u hodnicima koji se proteu u beskraj, i bezbroj
tematskih b.imv.i, kavana i restorana... Sudionici simpozija nisu imali nikakve po trebe da se otisnu na ulice San
Diega, a ni prilike, ako je ovjek lilio hiti savjestan, jer je program tekao bez prekida od devet ujulro do deset
naveer... Isabel i ja popili smo pie s nekima s nae .sesije... i ili sam ja bio posebno duhovit, ili me je Isabel ve
poela motati, ali smijuljila se i kimala na sve to sam rekao, i smijeila
159mi se preko ae... Probio sam se kroz gomilu kako bih stao kraj nje, a onda, kad su drugi krenuli jesti, te iz
lisnica poeli vaditi kupone za topli obrok i smrknuto ih pogledavati, doapnuo sam Isabel kako bismo mogli
preskoiti veeranju plenarnu sesiju i za promjenu veerati negdje vani. Objeruke je prihvatila prijedlog, i
toboe otila napudrati nos. Deset minuta kasnije sastali smo se na ureenome mjestu u klimatiziranom
predvorju i zaronili u sparnu kalifornijsku no kikoui se poput dvoje kolaraca koji su zbrisali sa sata. Rekao
sam taksistu da nas vozi u najbolji meksiki restoran u gradu, koji je izgledao kao stjecite lokalne mafije ali
pokazao se fantastinim... dobili smo pravu gozbu od vruih i paprenih burritosa, enchilada i chimichanga, s
kojih se cijedila salsa od paradajza i kiselo vrhnje, i sve smo zalili s dvije boce gustog kalifornijskog crnjaka.
Ono s drugom bocom vjerojatno nije bilo pametno, ali tada se to nije tako inilo jer je Isabel sa svakom aom
postajala sve nesputanija. Isprva su to bili struni razgovori, o znanstvenom radu i profesionalni traevi, a onda
je razgovor postao osobniji. Rekao bih da je imala oko trideset i pet godina, i nije bila osobito zgodna - crte lica
bile su joj pomalo konjske, nosila je naoale s debelim okvirima, a kosa joj je na potiljku bila zategnuta u punu,
i to tako vrsto da bi ovjeka od samog pogleda na nju suosjeajno poela boljeti glava... Kad sam predloio
izlazak nisam je imao namjeru zavesti, bilo mi je samo do malo udivljenog enskog drutva, a ona mi je bila pri
ruci. Ali kad sam se nakon jedno dvije ae iz druge boce aljivo osvrnuo na strogost njezine frizure, posegnula
je iza glave, izvukla elji i rastresla kosu. Bila je duga i sjajna i padala joj je preko ramena, tako da je
najednom djelovala deset puta enstvenije i poeljnije, a toga je oito i sama bila dobro svjesna. Bio je to
nedvosmisleni signal. Radila je kao izvanredni profesor na nekom kampusu Dravnog sveuilita Illinois, bila je
rastavljena, a mu joj je radio na istom odsjeku za neurobiologiju ... Isabel je rekla da su se rastali jer je ona
dobila profesuru, a on nije - "To jednostavno nije mogao izdrati..." Imali su jedno dijele i dijelili skrbnitvo mui je uvao maka dok je ona na simpoziju. A izlazi li s nekim, pitao sam. - Ne - rekla je - trenutano /.i/irem
od stalnih veza... Ne elim
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
i (m
se opet vezati. Ja sada traim - rekla je, pripito me odmjeravajui kroz koprenu od kose - tjelesno ugodan, lien
emocija, seks za jednu no. - Tu se moemo dogovoriti - rekao sam ja, a u meni se odmah raspalila pouda. A
proradio je i sindrom Marthe
- prilika da seksualno zadovoljim zrelu enu koja oito krepava za tim. Namignuo sam konobaru i poeo pisati
po zraku da mu signaliziram kako elim raun.
Na putu natrag u hotel raskalaeno smo se valili u taksiju, kao i dok smo se dizalom vozili do njene sobe na 28.
katu... im su se iza nas zatvorila vrata, strgali smo jedno drugome odjeu i ja sam je u plesnom zagrljaju odveo
do kreveta, ali rekla je da mora na WC, i dok nje nije bilo prebacio sam svoju odjeu preko stolca pa mi je
puhnulo da ukljuim Pearlcorer... Kad se vratila, legli smo na krevet i radili svata... bilo je puenja i lizanja i
guranja prstiju i fukanja... na poetku sam se epirio time koliko dugo mogu izdrati a da ne svrim, ali onda sam
se poeo malo brinuti hou li uope svriti... tu sam poalio zbog one druge boce kalifornijskog crnjaka... to se
tie Jsabel, ona je uzdisala i cviljela i prela i vidljivo uivala, ali ni ona nije pokazivala nikakve konkretne
znakove da e svriti... Potegao sam to pitanje to sam njenije mogao, leei nalaken na njoj... - ini mi se da
sam pogrijeila - rekla je. - Sjajan si ljubavnik, Ralphe, ali ini mi se da ipak nisam stvorena za seks iz rekreacije.
- Na trenutak je zastala.
- Kad bi rekao "volim te" - rekla je - to bi moda upalilo. Ne mora to stvarno misliti. - Smjesta sam shvatio
poruku. - Naravno da te volim - rekao sam gorljivo, zatomivi i najmanju natruhu neiskrenosti, i osjetio sam
kako joj tijelo proima nekakav drhtaj.
Ajme meni - promumljala je. - Volim te i volim te jebati ka/m 1 sam, provodei rijei u djela. -1 ja volim kad me
jebe - rekla je. |,i sam rekao: - Volim te i volim kad govori tu rije. - Ooo, jebi ine, srce - rekla je. Pa smo
nastavili, naizmjence upadajui s "volim te" i "jebi me", sve dok nismo dostigli kreendo i vrhunac koji je naeg
susjeda naveo da bijesno zalupa po zidu.
Ponovno sam posluao vrpcu, i drugi put je bilo jo uzbudljivije... Strano sam se napalio... Krenuo sam nai
Carrie... Emily i Mark gledali su TV u boravku, rekli su da je otila u krevet...
161Opet sam se pourio gore... bilo mi je drago to sam je zatekao budnu, s knjigom, pa sam oprao zube i
uvukao se ispod pokrivaa kraj nje, gol, i stavio joj ruku na trbuh. - to hoe, Messengeru?
- pitala je. - A to misli? - rekao sam, posegnuo dolje i podigao joj rub spavaice. Uzdahnula je i spustila knjigu.
- Dobro, ali budi tih, djeca su jo budna. - Mislim da znaju da se mi seksamo - rekao sam. - Svejedno... - rekla je
ona. Skinula je spavaicu preko glave. Grudi su joj famozne... itatelji Sunday Sporta svrili bi u gae od samog
pogleda na njih. Popeo sam se na nju, utonuo u nju, uvaljao... voditi ljubav s Carrie postalo je kao da evim
gumeni dvorac... ali trudio sam se i ubrzo je poela uzvraati i isputati one svoje tihe mijaukave zvukove... Kai "jebi me" - rekao sam.
- . Jebi me - proaptala je. - Glasnije - rekao sam ja - kao da to i misli. - Ali nije htjela. - Volim te - rekao
sam. Oi su joj se irom otvorile od iznenaenja. Dugo joj to ve nisam bio rekao.
- I ja tebe volim, Messengeru - rekla je. - Onda glasno kai "jebi me" - rekao sam. Ali nije htjela. Zamirio sam i
pokuao misliti na Isabel. Ali pred oima mi je bila Helen Reed, u svojoj mokroj majici i natopljenim hlaicama.
Kao to sam rekao, pouda je zagonetka.
i (>.'.
16
Mary izlazi u svijet
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Mary je VVillingdon sjedila u sivom predsoblju, slijepom poput svih drugih prostorija u prostranom podzemnom
stanu, s rukama prekrienim na krilu suknje od sivog sera, i promatrala veliku kazaljku viseeg sata od
ebanovine kako prelazi posljednju dionicu svoje krune putanje. Sad su kazaljke bile tono poravnane, i velika je
prekrivala malu koja je pokazivala rimsku brojku jedanaest. Kada dulje od ova dva kazala premjeri jo pet
jedinica, sat e odbiti jedanaest sveanih, zvonkih nota; vrata od crne ohe koja vode u vanjski svijet, kroz
dugaak mrani hodnik koji zavrava drugim vratima, masivnim i okovanim, hitro e se i beumno otvoriti na
svojim nauljenim arkama; i na pragu e se pojaviti njezin uitelj.
Bit e, u to je bila sigurna, odjeven u svoje uobiajeno besprijekorno crno odijelo i sjajne crne izme, s
ukrobljenim bijelim prsima koulje i sivom svilenom kravatom oko grla. Ali nee preko svoje bujne crne brade i
zalizaka nositi krinku za lice s prorezima nainjenu od mutnog elika koja je po obiaju od njezina pogleda
skrivala boju njegovih oiju i usnica. A moda e danas skinuti i svoje tijesne i podatne crne rukavice, nainjene
od najfinije jaree koe, koje su pred njom uvijek skrivale njegove ruke.
Bacila je pogled na vlastite ruke, vrsto sklopljene u varljivoj pozi mirnog spokoja, preko kojih bijae navuena
praktina svi nj ska koa to ju je smjela skinuti samo nou, u posvemanjoj tami, uz pomo slijepe dvorkinje
Lucy, kako bi se izbjegao i nehotian pogled na sedefastu rumen koja - ako je dobro shvatila - boji prozrane
ploice to prekrivaju povrinu dorzalnih krajeva njezinih prstiju.
Pa, uskoro e ugledati svoje nokte, a i mnoge druge stvari, ni i pomijeana s tom ugodnom pomisli bila je i
strepnja, ujedno
163neodreenija i to uzbudljivija, da "izlaskom" u svijet boja nee biti obogaeno samo njezino osjetilo vida,
nego i njezino osjetilo dodira. Moda e golu ruku profesora Huberta Dearinga kad je ubudue bude pozdravljao
uzeti u svoju - premda "gola", jasno, nije prava rije, a ni "ogoljena" ni "razodjevena". Napokon se odluila za
"liena svoje uobiajene konate ovojnice", ali ne prije nego to su je drugi ekspresivniji epiteti koje joj je um
podastro kao mogue kandidate natjerali da porumeni. Sto e rei, outjela je uareni, gorui osjet u obrazima za
koji je znala da ga izaziva nagli dotok krvi u krvne ile u njezinu facijalnom dermisu, premda je vizualni uinak
toga fenomena, ba kao i svake druge promjene na njezinoj puti, bio neto to je poznavala samo u teoriji. U cijelom apartmanu u kojemu je obitavala nije bilo ni jednog jedinog zrcala ni bilo koje druge zrcalne povrine, ak
je i povrina krinke profesora Dearinga bila pomno ohrapavljena kako naa junakinja ne bi u njoj ugledala ni
iskrivljeni odraz svoga lica.
Je li lijepa? Je li ljepotica? Nadala se, bar, da nije posve neugledna, ako ni zbog ega drugog, a ono zbog Huberta
Dearinga, budui da je zbog svoga posla bio primoran provoditi toliko vremena s njom. Sirotu Lucy nije mogla
pitati za miljenje o tom pitanju, a nije se usuivala upitati gicu Calcutt, matronu zastraujue oklopljene glave
koja je nadgledala njezine aktivnosti tijekom sati kad je vladalo umjetno svjetlo. Ne treba ni rei da bi radije
umrla nego to pitanje postavila samome Hubertu Dearingu - i sama pomisao na to bila je dovoljna da joj u
obraze natjera novi val rumeni. On. je hvalio njezinu inteligenciju, marljivost, njezino gorljivo i brzo usvajanje
znanstvenih spoznaja. Jednom, kad joj je bilo etrnaest godina, rekao joj je - tu je primjedbu ovjekovjeila u
svome dnevniku - "Ti si izvanredna djevojka." Ali je pomno izbjegavao bilo kakvu opasku o njezinoj vanjtini,
moda iz straha da e pobuditi njezinu radoznalost, pa i tatinu - slabosti kojima je enski spol, po svemu sudei,
sklon vani u velikom svijetu - glede boje njezinih oiju, kose i usnica; te je tako dovesti u iskuenje da pribavi
zabranjeni komadi zrcalnog stakla koji bi mogao ugroziti cijeli eksperiment. Sto se toga tie, nije se morao
uznemiravati, mislila je M.iry, usloboivi se na tu hipotetsku
i (u
sumnju. Duga minutna kazaljka pomakla se centimetar blie najvioj toki brojanika.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Ona je, sa svoje strane, Huberta Dearinga ve drala najpri-stalijim od svih mukaraca, budui je vidjela
nekoliko njegovih fotografskih portreta u crno-bijeloj tehnici, ali eljno je i nestrpljivo iekivala trenutak kad e
ga vidjeti, takorei, u ivo. Doista, naoj se mladoj znanici inilo da se nita prikladnije ne moe prvo ukazati
njezinu izgladnjelom poimanju boje nego to je to fizionomija velikoga ovjeka koji je tolikih godina nadzirao
njezin odgoj i izobrazbu. No kako je bio onako junaki obrastao velianstvenom bradom i zaliscima, postojala je
mogunost da e na prvi pogled najistaknutije toke boje na njegovu licu biti njegove oi. Hoe li biti smee, ili
plave, ili sive? Sive bi je svakako razoarale - sivilom je ve bila prezasiena. Zamiljala je da e biti smee, jer
se zvuk te rijei slagao s bojom njegova glasa. Ali kako e smea boja izgledati? Uskoro e i to saznati.
No hoe li doista? S blagom strepnjom prisjetila se upozorenja koje je iznio za njihova posljednjeg razgovora,
upravo juer. - Zna, mogue je i da ne vidi nita.
- Nita? - Uzvratila je ona na to pitanjem.
- Htio sam rei, nita u smislu boja. Mogue je da si nakon tako dugog boravka u crno-bijelom okruju... - Pustio
je da zakljuak sam pronae put do njezine ive inteligencije.
- Moda doslovno slijepa za boje - zavrila je ona.
On je neto petljao oko svojih rukavica, pregibajui prste i gurajui nadolje usku kou izmeu njih. - Mogue je rekao je. Kad bi se to dogodilo, bi li mi mogla oprostiti? -1 dalje bih bila predmet zanimanja medicine, zar ne?
rekl.i je ona hrabro. - To bi mi bila naknada.
- Divna si - rekao je on naprosto, i cijelo njezino tijelo prol mulo je od miline jer je shvatila koliko je on duboko
cijeni. Iznio sam najgoru moguu pretpostavku jer mi je to bila dn/nosl
nastavio je. - Uope ne sumnjam da e ti sutra biti najsrelniji ilan u ivotu.
I ja tako mislim rekla je ona. Svanuo je i taj dan - kako god svitanje izgledalo - i sad je
165tekao jedanaesti sat. Minutna kazaljka u trzajima se pribliavala brojki dvanaest. Sat je poeo otkucavati. Jo
se glasnijim Mary inilo kucanje njezina vlastita srca, oduvijek sklona lupanju u trenucima snanih emocija.
Zaula je kako se s druge strana vrata diu zasuni. Ustala je sa stolca i obujmila prsa nesvjesnom kretnjom jedne
ruke u rukavici.
Vrata su se naglo otvorila, i na pragu se pojavio profesor Hubert Dearing, smijeei se kroz bradu.
- Onda, draga moja - rekao je - jesi li spremna za svoj veliki
doivljaj?
Netremice se zagledala u njega, a lice joj je bilo mrtvaki blijedo. No ona nije gledala njegove bradom
obrubljene usnice, ni njegove tamnosmee oi. Njezine oi privukla je mrlja boje na suvratku njegova sakoa,
gdje je za rupicu bio prikvaen crveni ruin pupoljak, ubran toga jutra u njegovu vrtu, to ga je uokvirivao listidva zelenila. Dearing je primijetio kamo se zagledala i smjerno svrnuo pogled na cvijet, maivi se za suvratak
sakoa. - Ovo je... - poeo je on. Ali prije nego to je dospio ita vie rei, ona mu se sruila kraj nogu.
- Mary! - uzviknuo je uasnuto. Hitro je kleknuo kraj nje, opipao joj bilo, razderao prnjak njezine haljine,
odrijeio vrsto svezane vrpce njezina steznika i prislonio joj uho na prsa. No sve bijae uzalud. Crvenilo
pupoljka arilo se u njezin mozak poput strijele, i njezino lomno srce, preoptereeno silinom takva outa, bijae
prestalo kucati.
Maryna rua
Ovo je dakle pria o tome kako je Mary prvi put ugledala boje kad je ve bila mlada ena, jer ona nije vidjela
boje kad je bila dijete kao svi mi, iako nitko ba tono ne zna kada novoroenad prvi put razlikuje boje, jer ona
ili vide dok nam jo ne mogu rei da ih vide, ali novoroenr.ui ili svakako vidi, a kad ponu uiti govoriti naue i
imena r.i/lintili boja, a boja kojoj uvijek naue ime prvoj jest crvena.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Mary je nauila imena boja kad je bila mala, ali nije vidjela boje kao takve, nisu joj dopustili da vidi nijednu boju
ondje gdje je ivjela, samo crnu i bijelu i sve one izmeu nijanse sive, pa joj imena boja onda kad ih je uila nisu
znaila isto ono kao to su znaila nama kad smo ih uili, to su za Mary kad ih je kao mala djevojica uila bila
kao imena na stranom jeziku, mogla je samo nagaati to se ovjeku dogodi u glavi kad vidi neto to je crveno
ili uto ili plavo ili neke druge boje. Nisu joj dali da se igra sa arenim blokovima ni sa arenim loptama ni s
ikakvim drugim arenim igrakama. Nisu joj dali da crta bojicama u boji ni drvenim olovkama u boji ni da ita
knjige sa slikama u boji. ivjela je u kui ispod zemlje gdje nije bilo nikakvih boja osim crne i bijele i sve one
izmeu nijanse sive, i nigdje nije bilo nikakvih zrcala pa nije mogla vidjeti ni kakve su joj boje usta, oi i kosa.
Svaki dan je po cijeli dan morala nositi odjeu koja joj je pokrivala svaki centimetar tijela da ne bi vidjela kakve
joj je boje koa, a i odjea je bila crna ili bijela ili neke izmeu nijanse sive. I nikad joj nisu dali da izae van pa
nikad nije vidjela zelenu livadu ni plavo nebo ni dugu. Kako je rasla, uila je vie o bojama, ali nikad joj nisu
dali da vidi nita to je u boji. Sve su to radili da bi se otkrilo to bi se dogodilo osobi koja zna sve o bojama
osim kako boje izgledaju, da bi se otkrilo to bi oni osjetili u sebi kad napokon vide neku boju, kao to je Mary
vidjela onog dana o kojem u vam sada ispriati.
Prije toga dana kad je Mary prvi put vidjela boje ona je znala nagaati kako razne boje izgledaju tako to je
razmiljala o njima. Dok je bila mala, glasno bi izgovarala rijei za boje i on.i bi pokuala zamisliti kako boje
izgledaju prema tome kako /vui rije kad se izgovori, ali kad je narasla otkrila je da na svijetu i m.i mnogo
jezika i da ista boja moe imati razliita imena s potpune) razliitim zvukovima u razliitim jezicima, tako na
primjer "uta" se na francuskom kae jaune, na njemakom gelb, a na poljskom iotty, iako bi neki uti predmet,
recimo limun, ili ploka maslaca, isto izgledala jednom Englezu ili Francuzu ili Nijemcu ili Poljaku,
167pa znai nema naina da se pogodi kako neka boja izgleda samo iz njenog imena. Onda je pokuala pogoditi
kako pojedine boje izgledaju iz izraza i fraza na koje je naila u svojim knjigama pria, iz izraza i fraza kao to
su "pocrvenio je od bijesa" ili "poplavio sam od muke" ili "pozelenjela je od zavisti" pa je sebe pokuavala silom
dovesti u ta raspoloenja i onda bi ekala da boja preplavi njezin um i oboji njezin pogled na crno-bijelo-sivi
svijet u kojem je ivjela, ali to se ne bi dogodilo a onda bi u drugim knjigama proitala da ljudi katkad pocrvene
od neugode ili poplave od hladnoe ili pozelene od munine pa je zakljuila da nema tone analogije izmeu
odreene boje i odreenog duevnog ili tjelesnog stanja.
Sto je boja? To je uglavnom jedna vrlo udna stvar, kao neko svjetlo, zapravo ono to mi nazivamo svjetlom
sastavljeno je od svih duginih boja kad se izmijeaju, boja je svjetlo koje se rastavilo na sastavne dijelove, to su
svjetlosni valovi koji udaraju u razliite predmete i odbijaju se od njih da bi zavrili unutar tvog oka i onda alju
razliite signale tvome mozgu. Mary je sve to bila nauila kao dijete na satovima iz fizike, nauila je sve o
raznim valnim duljinama svjetla i razliitim frekvencijama valova koji pripadaju raznim bojama, i uila je o
razliitim stanicama u oku koje primaju pojedine valove, i kako neki ljudi ne vide neke boje jer nemaju sve
receptorske stanice, uila je o raznim vrstama daltonizma, o deuteranopiji i protanopiji i tritanopiji, ali ona sama
nikad nije vidjela nijednu boju sve do toga dana o kojem u vam sada ispriati. Nauila je sve to se moglo znati
o bojama s ploa s dijagramima iscrtanih bijelom kredom i iz znanstvenih udbenika s crno-bijelim
ilustracijama.
Tako je doao i taj veliki dan kad su Mary pustili iz njezina podzemnog doma i dopustili da prvi put vidi boje.
Moete misliti kako je bila uzbuena, ali znanstvenici i filozofi koji su je odgojili i kolovali i nauili je sve io
se moe znati o bojama bili su gotovo
isto toliko uzbueni jer e sad dobiti odgovore na pitanja koja su ih dugo muila i o kojima su dugo meusobno
raspravljali, pitanja kao to su kako je to prvi put vidjeti boje, jer kao to smo ve rekli novoroene ne moete
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
pitati kako je to prvi put vidjeti boje jer ono ne zna govoriti pa vam ne moe ni rei, ali Mary e im rei, i je li
boja neto to se dogaa u mozgu ili je to neto to postoji samo po sebi na svijetu, i je li boja neto to zamisli
u glavi a da je nisi vidio ili je mora vidjeti, i je li neka boja svima ista ili je za svakoga drukija, i moe li jedna
kromatologinja kao Mary, jer ona je to sad ve postala, koja zna sve o valnim duljinama i frekvencijama,
identificirati prvu boju koju vidi tako to e jednostavno izvesti neka mjerenja spektrofotometrom, ili e joj
morati rei to je to? To su bila neka od pitanja za koja su se znanstvenici i filozofi nadali da e im Mary moi
odgovoriti kad prvi put ugleda neto u boji, toga dana o kojem vam govorim.
Znanstvenici i filozofi meusobno su raspravljali o tome koju bi to stvar u boji Mary prvu trebala vidjeti, jer
naravno nisu kanili pustiti Mary da kroi u vanjski svijet pun raznovrsnih boja, to bi joj bilo previe, ne bi znala
odakle poeti, ne bi mogli znanstveno precizno pratiti njezine reakcije, pa je odlueno da e joj prvi dan pokazati
samo jednu stvar u boji i ta stvar e biti crvena rua. Izabrali su crvenu jer je to najrairenije shvaanje boje na
svijetu, ne raunajui crnu i bijelu, to e rei da svi poznati jezici imaju rije za crvenu iako nemaju svi jezici na
svijetu rijei za sve boje koje na svijetu postoje. A odluili su se ba za ruu, a ne za crvenu opeku ili crvenu
zastavu, jer je rua prirodni objekt i njena crvena je prirodna crvena.
I dakle kad je Mary prvi put izala iz svoga podzemnog doma, onoga dana o kojem vam govorim, sa svojim
spektrofotometrom ti rukama, nije se nala na otvorenom, nego u jo jednoj sobi bez prozora olienoj u
jednolinu svijetlosivu boju i osvijetljenu bijelom svjetlou. U zidovima su bile izbuene rupe za proma-tiiinje
kroz koje su znanstvenici i filozofi mogli promatrati Mary, I reetkasti otvori kroz koje su joj se mogli obratiti, a
nasred poda |iln je bijeli stalak a na stalku jedna jedina crvena rua u punom , i to je bio jedini predmet u sobi.
169m
U! li,'.
Mary je ispustila spektrofotometar na pod i krenula ravno prema rui. - to vidi, Mary? - pitao ju je glavni
znanstvenik, a svi ostali znanstvenici i filozofi zadrali su dah. - Ruu - rekla je. Znala je da je to rua jer je ve
vidjela crno-bijele crtee i fotografije rua u svojim udbenicima iz botanike. Ali nikad prije nije vidjela pravu
ruu u tri dimenzije i nikad prije nije drala pravu ruu u ruci i nikad prije nije pomirisala miris prave rue. Vrlo
paljivo je uzela stabljiku rue izmeu palca i kaiprsta, pomilovala njene barunaste latice, zagnjurila nos u
njezino sredite i udahnula miris, a doimala se kao da je u ekstazi. - Koje je boje rua, M.ary? - pitao je glavni
znanstvenik, i opet su svi ostali znanstvenici i
filozofi zadrali dah.
- Ne znam - rekla je Mary - i sasvim mi je svejedno. - Svejedno ti je? - uzviknuli su uglas znanstvenici i filozofi.
- Svejedno mi je koje je boje - rekla je Mary. - Rua je rua je rua je rua.
Krvava Mary
- Pa, svanuo je i taj dan, Dickinsone! - Profesor Horatio Stigvvood nestrpljivo trlja svoje vjeno hladne ruke.
Ispod bijelog ogrtaa nosi jarkocrvenu kravatu u znak samopouzdanja.
- Ba tako - ponavlja mrko profesor Giles Dickinson. Njih dvojica ekaju dizalo na devetom katu Centra za
studije svijesti Znanstvenog parka zrane luke Stanstead, toga sunanog i vjetrovitog travanjskog dana godine
2031.
- Ne bi povisio ulog? - pita Stigwood.
-Ne.
- ujem li ja to u tvom glasu strah? - zapitkuje Stigwood,
smijeei se suho i stisnutih usnica.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Nisam pristaa klaenja - kae Dickinson. - A jo manje klaenja na ishod znanstvenog eksperimenta. Navuen
sam na tu okladu protiv svoje volje.
uje se jedno elektroniko />/)/;.;/ i dizalo stie. Vrata se otvaraju i njih dvojica ulaze u tapeciranu kabinu.
-Moemo opozvati okl.ulu, ,iko hoe -kae Stigwood.
170
- Neka, ne treba - kae Dickinson. - Siguran sam u ishod. Dizalo usporava i zaustavlja se na etvrtom katu.
Dickinson
prilazi vratima.
- Vidimo se onda u jedanaest u sobi za monitoring - kae Stigwood.
- Tako je - kae Dickinson, i izlazi iz dizala ne pogledavi ga.
O, ti divni svijete znanstvenih istraivanja! Toliko strpljenja, toliko portvovnosti, toliko brige za svaki detalj!
Punih je trideset i jednu godinu Mary X bila utamniena u svojoj podzemnoj eliji ("apartmanu", kako ga
eksperimentatori radije nazivaju). Kao novoroene odnesena je ravno iz zamraene raaonice, oiju povezanih
na putu iz bolnice kako ni najmanja slutnja o raznobojnoj naravi svijeta ne bi kroz jo nerazvijeni sustav optikih
ivaca doprla do njezina mozga. Njegovala ju je, zabavljala i pouavala ekipa maskiranih pomonika, od glave
do pete odjevenih u crno-bijelu odjeu. S bijelim svijetom upoznala se preko strojeva-generatora virtualne zbilje
programiranih za rad iskljuivo u erno-bijeloj tehnici. Fizici su je poduavali na daljinu, u optici i neuroznanosti
mentori su joj bili nobelovci, opskrbljivali su je rezultatima najnovijih istraivanja o fenomenologiji percepcije
l>oja: ona zna sve to se o bojama moe znati, osim to ni jednu nikada nije vidjela uivo. Iz njezinih knjiga i
asopisa sve ilustracije u boji uklonjene su i zamijenjene crno-bijelim replikama. U njezinim odajama nema
zrcala ni zrcalnih povrina u kojima bi mogla vidjeti pigmentaciju svojih usnica, oiju i kose. A ona ima vranu
kosu, pune crvene usnice, oi su joj plave kao razliak; ona )f zapravo vrlo lijepa mlada ena, premda sama to,
jasno, ne zna. Sirota Mary! Marice, samotnice, kako raste tvoj vrt? Siva trava, crni bun, bijelo suho cvijee svud
ukrug.'
Ali sada e se njezin ivot promijeniti. Eksperiment, koji je zapoeo 4iHi. godine, donacijom Milenijske
zaklade Dravne lutrije, samo Uto nije zavren. Stigao je i taj veliki dan: Mary e biti putena iz
171svoga dugog bezbojnog zimskog sna kako bi razrijeila veliku debatu o qualijima. Jesu li ona, kao to to
tvrde neuroznanstvenici poput Stigwooda, tek elektro-kemijske reakcije u mozgu; ili su, kao to tvrde filozofi
poput Dickinsona, ireduktibilna subjektivna iskustva individualnog ljudskog gestalta koja uzajamno djeluju s
okoliem? Ve mjesecima Stigwood umjetno stimulira Maryn mozak elektrodama, replicirajui uzorak modanih
stanica koje se aktiviraju u njegovu mozgu kad percipira crvenu boju, onako kako to otkrivaju tomografija
emisije pozitrona i magnetska rezonancija. Ona je izvijestila o osjeaju za koji joj je on rekao da je crvena boja.
Je li to odgovaralo uobiajenoj percepciji crvene, to se nikako nije moglo utvrditi. A oni e upravo to sada otkriti.
Kad Mary tono u jedanaest sati izae iz svoga bezbojnog stanita, nai e se u golom, bijelo olienom
predsoblju sa samo jednom mrljom boje: na staklenom stolu nasred prostorije nalazi se jedna jedina crvena rua
u prozirnoj staklenoj vazi. Pitanje je hoe li Mary kad je vidi znati da je to crvena rua?
U minutu do jedanaest Stigwood i Dickinson napeto iekuju iza jednosmjernog ogledala koje razdvaja sobu za
monitoring od predsoblja. Stigwood baca pogled na sat i kima pomoniku, koji pritie gumb na konzoli.
Automatski se otvara poklopac vrata u podu. Polako se pojavljuju Maryna glava i ramena, zatim ostatak njezina
tijela, i ona se uspinje spiralnim stubitem koje vodi iz njezine tamnice. Osvre se oko sebe, trepui na jarkom
svjetlu koje baca odsjev, i vidi ruu. Zastaje joj dah, te prinosi ruku srcu; a onda na prstima prilazi rui, kao da je
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
to ivo bie koje e pobjei ako ga uplai. Znanstvenici je gledaju, jedva diui. Njih ne zabrinjava triava
oklada od stotinu funta, nego navjetaj profesionalnog trijumfa ili neuspjeha.
- Mary. - Stigwood joj se obraa kroz sustav pojaala, nato on,i
preplaeno poskoi.
- Da? - Ona se osvre po sobi i pokuava utvrditi gdje su gov< >i
172
niti, ne shvaajui da je mutna ploa u zidu zapravo jednosmjerno ogledalo.
- to vidi na stolu?
- Ruu.
- Koje je boje?
Pauza. Najdulja pauza u ivotu oba znanstvenika.
- Crvene - kae ona.
Stigwood pobjedonosno die stisnutu aku u zrak. Dickinson djeluje osupnuto. On Stigwoodu otima iz ruke
mikrofon.
- Kako zna? - pita Dickinson.
- To je boja krvi.
- Krvi? - Sad je na Stigwooda red da se zaprepasti. - Kako /na koje je boje krv?
Mary se zarumeni. - To zna svaka ena - kae ona. Stigwood se udara akom u glavu. - K vragu, to smo zaboravili! -jaue on.
- Pitanje i dalje ostaje otvoreno - kae Dickinson s vidljivim olakanjem.
- Mary - kae Stigwood - bojim se da emo morati ponoviti eksperiment s nekom drugom bojom. Molim, te,
vrati se u svoj .ip.irtman.
Rekli ste da u danas izai u svijet. Ovo e trajati samo jo nekoliko mjeseci. Mary vadi ruu iz vaze, izlijeva
vodu na pod i razbija grli posude o rub stola. Zatim prinosi nazubljeni rub svome grlu. A ko me ovoga trena ne
pustite van, gadovi - kae ona - pokazat 4**11 v.im koje je boje moja krv.
173- Mora imati algoritam za samoodranje - kae Ralph Messenger.
- Majka mora voljeti i sebe, a ne samo svoju djecu, ako eli da uspjeno funkcionira. Razumije me? - On se
nalazi u svom uredu u Centru za kognitivnu znanost, i upravo dri konzultacije Carlu, postdiplomandu iz
Njemake. Sredina je prijepodneva, datum je petak, 21. oujka. Carl vano kima glavom i biljei. Telefon zvoni i
Ralph se javlja. - Helen! - kae on, a u glasu mu se uje ton ugodnog iznenaenja. - Samo trenutak. - On rukom
pokriva slualicu. - To bi bilo sve za danas, Carl. Vidimo se za tjedan dana u isto vrijeme, dobro?
- Vidimo se, naravno, profesore Messenger. Hvala - kae Carl. No ipak djeluje pomalo zaueno dok kupi svoje
papire
i fascikle.
- Je li vam sada nezgodno? - govori Helen zabrinuto u Ralphovo uho. - Nazvat u vas kasnije.
- Ne, ne, sve je u redu. - eka da Carl izae iz sobe i zatvara za njim vrata. - Upravo sam zavrio s
konzultacijama - kae on. - Kako mogu biti na usluzi?
- Pa, prijavila sam se u fakultetski Sredinji informatiki ured za uslugu e-maila, kao to ste mi predloili. Lucy
doista ima e-mail adresu u uredu, pa...
-Eto.
-1 sad su mi poslali pismo s lozinkom i nekim uputama koje
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
ne razumijem.
- Gdje se nalazite? - pita Ralph.
- Na broju pet u Aleji kuiica. On se smije. - Tako se lo /ove?
- Ne, tako ja to zovem.
- Ja u vam to doi sredili k.i/.e on.
- Vi ste sigurno daleko prezauzeti... Ali mislila sam da bi moda neki od vaih mladia...
- Doi u u pauzi za ruak. Treba vam modem i malo softvera. Morate mi rei marku, model i broj vaeg
raunala.
- Toshiba i jo neto - da vidim... "Satellite 210". Nego sluajte, zbilja mi je neugodno, ne elim vam uzurpirati
pauzu za ruak.
- Imate li u toj svojoj kuiici kruha i sira?
- Imam...
- Onda mogu ruati kod vas.
Nastaje kratka stanka, a onda ona izgovara: - Pa, onda dobro.
U 12.45 Ralph kuca na ulazna vrata Helenine kue i ona mu otvara. Kroz minijaturno predsoblje uvodi ga u
dnevni boravak. On sputa aktovku i ogleda se oko sebe. - ini mi se da jo nisam bio u ovim kuicama - kae. Ba je zgodno.
- Dala sam sve od sebe - kae ona, pokazujui rukom fikuse, postere u stilu art nouveaua na zidovima, jastuke i
prekrivae jarkih boja na kauu i naslonjau. - Ali strano je skueno.
- Neete me povesti u obilazak?
- Pa, ovo je zapravo sve. Nacrt je otvorenog plana.
- Ali ima i gornji kat - kae on, virkajui uz neograeno stubite koje se uzdie s jednog kraja dnevnog boravka.
- Zbilja se nema to vidjeti - kae ona. - Ali ako elite...
- Pa, kao lan Senata, trebao bih znati kakav smjetaj nudimo j'ostima poput vas.
I lelen ga vodi po stubama i zaustavlja se na majunom o< I moritu. - Moja spavaa soba - kae ona otvarajui
vrata. On prekorauje prag i osvre se po malenoj sobi opremljenoj lo.iletnim stoliem, ugradbenim ormarom i
branim krevetom Ninjetenim uza zid ispod ukoenog stropa i uspravnog krovnog juo/ora. Krevet je uredno
pospremljen, a vrata i ladice ormara /ili voreni. Osim omanje hrpice knjiga na stoliu kraj uzglavlja, ne Vidi se
mnogo Heleninih stvari.
'/I
175- Sve isto i uredno - kae on. - Da ja tu ivim sam, u tjedan dana nastao bi pravi svinjac.
- Navika - kae Helen slegnuvi ramenima. Rukom pokazuje na druga vrata prekoputa. - A tu su kupaonica i
zahod.
- Slobodno pogledam?
Helen mu otvara vrata kupaonice kako bi je razgledao, spazi gaice na podu ispod draa za runik i pojuri da ih
makne. Ralph se smijei, ali nita ne komentira.
-1 tu je naem obilasku kraj - kae ona, ubacujui gaice u plastinu valjkastu kutiju s poklopcem od pluta koja
ima dvostruku funkciju koare za rublje i stolca. On se okree i kroi niza stube,
a ona za njim.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Hoete da prvo ruamo ili obavimo e-mail? - pita Helen, pokazujui jednom rukom stol s crvenim lanenim
stolnjakom, ve postavljen za ruak, a drugom pisai stol, na kojemu lei otvoren i ukljuen njezin laptop, i
lijeno plete mustru screensavera.
- Idemo prvo na e-mail - kae on. - Da se poslije moemo opustiti. - Iz aktovke vadi zapakirani modem i dvije
diskete te sjeda za stol.
- Zar vam ne bih trebala platiti za to?
- Ne. Softver je besplatan.
- Onda za modem.
- Centar asti.
- Mislim da bih trebala platiti.
- Onda bih ja, ili zapravo Stuart Phillips, imao groznih problema s izdavanjem rauna na vae ime.
Helen se predaje. - Dobro onda. Hvala.
- Koju su vam lozinku dali? - pita Ralph.
Helen provjerava na listu papira. - "Motka" za prikljuivanje, a "makara" za e-mail.
- Hmm, ba fino.
- Fino?
- Lako za pamenje.
- A koje su vae?
-Ona za prikljui v.iiiji' mi ne livba -kae on-jer imam izravan
pristup mrei, ak i doma. A lozinku za e-mail ba i ne bih smio rastrubiti.
- Joj, ao mi je - kae ona posramljeno. Onda dodaje: - Ali sad vi znate moju.
- Drukije vam ne bih mogao pokazati kako radi. Poslije je moete promijeniti.
- Ne, zapravo mi ne smeta.
- Pa evo, moja je "ruksak" - kae on.
- Zapravo nisam htjela znati - kae ona. - Voljela bih da mi niste rekli.
- Nisam htio da mislite kako nemam povjerenja u vas - kae on.
- "Makara" i "ruksak" - mozga Helen. ini mi se da su u Raunalnoj slubi skloni spolnom ukalupljivanju.
- Ne, nema tu pravila - kae Ralph. - Imaju popis rijei i onda ih dijele ve prema potrebi.
On joj pokazuje kako da se prikljui na sveuilinu mreu, te kako da poalje i primi potu. U Helenin popis
nadimaka unosi I ,ucynu adresu, a onda i svoju. - Hoete li me nazvati "Ralph" ili "Messenger"? - pita.
- "Messenger" - kae ona, razmislivi trenutak.
On je nadzire i upuuje dok ona nesigurno alje dva retka poruke Lucy, u kojoj je moli da potvrdi primitak.
Helen pritie "Poalji" i tekst njezine poruke u tren oka nestaje.
Teoretski je moda ve u Australiji - kae Ralph. - Premda if vjerojatno malo zapeti jer je sustav zaguen. Ali
trebala bi je primiti jo danas. Nevjerojatno.
I sve to za cijenu mjesnog poziva. Kad smo kod toga, uvijek ftiSile pisma prije nego to se prikljuite. Tako ete
dosta utedjeti tnt lelefonskom raunu. - Zatim joj pokazuje kako se to radi.
I1 vala vam lijepa - kae ona. - Mislim da je to sve to mogu li|>iimtid za prvi put. Pristavit u juhu za ruak.
Niste se valjda ili muiti - kae Ralph. - Kad sam rekao "kruh i sir", to sam tono i mislio.
177
T^J^P - Pa, samo to zapravo i imam - kae Helen. -1 malo patete i
zelenu salatu. -1 juhu.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- I juhu. Dok se grije, moda e vas zanimati novi radovi mojih studenata - kae Helen. Daje mu tri najbolja
sastavka o Kromatologinji Mary.
Ralph sjedi u naslonjau i ita rukopise, tu i tamo se smijuljei, a Helen se ee ovamo-onamo izmeu kuhinjice
i stola. - Bogme ste izvukli dosta iz Karinthvjevog murala - kae on kad je dovrio
itanje.
- A i studenti su - kae ona. - Moram rei da su me impresionirali svojim reakcijama. Neki su se ba potrudili da
istrae znanstvenu materiju - ova grupa pogotovo.
- Donekle jesu - kae on. - Ali to su iste fantazije.
- Pa naravno da su fantazije - kae Helen. - Nije li i izvorni misaoni eksperiment fantazija?
- Pa, jest - kae Ralph. - Ali on skree pozornost na ozbiljnu filozofsku postavku koje se ove prie i ne dotiu.
- One to i ne pokuavaju. Nisam to od njih traila - kae Helen. - Oni se slue priom o Mary kako bi oudili
neto to uzimamo
zdravo za gotovo, percepciju boje, a dobro napisano djelo to uvijek ini. I k tomu jo veoma vjeto oponaaju
neke knjievne
modele...
- Da, prepoznao sam Henrvja Jamesa... A na kraju sam skuio i Gertrude Stein... Dobro su napisani, to
priznajem. Ali u svima se znanost demonizira - jeste primijetili? Znanstvenici su uvijek negativci - oni koji
utamniuju, iskoritavaju, neto uskrauju sirotoj Mary. U jednom sluaju je ak ubiju.
- Ali to je sadrano ve u originalnom misaonom eksperimentu
- kae Helen. - To je prvo na to bi svaki normalan ovjek pomislio kad za to prvi put uje straan poloaj te
sirote djevojke, zatvorene u tom potpuno crno-bijelom svijetu od djetinjstva do zrelosti, samo kako bi se
zadovoljila znanstvenika znatielja. Juha je gotova, moemo sjcsli ako elite.
Juha je od rajice i bosiljka, servirana sa liicom vrhnja i
toplom ciabattom.
178
- Mmm, jako fino - kae Ralph kuavi. - Ovo nije iz konzerve, a ni iz vreice.
- Nije - kae Helen. - Na svu sreu kuhinja ima multipraktik.
- A kakav je tek to izbor sireva! - uzvikuje on, ugledavi ih poslagane na drvenoj dasci.
- Samo ono to se zateklo u hladnjaku - kae ona. - Sto biste popili? Mineralnu?
- Imate li moda pivo?
Helen djeluje pokislo. - Naalost ne kupujem pivo. Ne pijem ga. Imam bocu Beaujolaisa, ako biste...
- A zato ne? - kae on. - Obino ne pijem vino usred dana, ali kvragu sve - petak je. A mislim da bi bila grehota
piti mineralnu vodu uz onaj Stilton.
I tako Helen donosi bocu Beaujolaisa Villagesa, koju Ralph otvara starinskim vadiepom i puni dvije ae. ivjeli! - kae on.
- ivjeli - kae ona. Nekoliko trenutaka jedu u tiini. A onda: - Kako je Carrie? - pita Helen.
- Dobro, hvala. Valja li to taj njezin roman? Moete mi sasvim otvoreno rei, neu joj prenijeti.
- Mislim da obeava - kae Helen. - Svakako obeava.
- Odlino - kae Ralph. - Ba joj to treba, vlastiti projekt koji e je zaokupiti. Ovaj Beaujolais je zapravo sasvim
pristojan. Slobodno nam dotoim? - On podie bocu.
- Samo izvolite.
Ralph im puni ae do vrha. - Radite li vi trenutano na emu? pita on. Ne.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Ne piete, ba nita? Nita. Osim svoj dnevnik. Dnevnik?

Otkako je Martin umro ne mogu pisati prozu - kae ona. |e li. - Ralph si odsijeca jo jednu kriku Stiltona. Dakle, sve klv nas opisali?
Ne, ne - kae Helen, naizgled mrvicu usplahireno. - To nipoto.
Kaete da u vaem dnevniku nema nita o meni? - pita on,
179smijeei se i gledajui je u oi. - Kad bih vam vjerovao, bilo bi
me sram.
- Pa, neminovno je... da se tu i tamo spominju ljudi koje sam ovdje upoznala... ljudi koji su bili ljubazni prema
meni, kao vi i Carrie, ali... - Helen puta da reenica ostane visjeti u zraku. - Na taj nain razgibavam svoje
spisateljske vijuge. Inae bi atrofirale. Trudim se svaki dan napisati poneto. Nije bitno o emu...
- I ja sam nedavno poeo voditi svojevrstan dnevnik - kae
on.
- A je li? - Sad je na Helen doao red da se iznenadi.
- Poelo je kao malo istraivanje svijesti, fenomen prvog lica. Namjera je bila da stvorimo sirovu gradu. Diktirao
sam svoje misli u diktafon onako kako su mi padale na pamet.
- "Pribiljeimo atome onako kako padaju na um, onim redom kojim
padaju."
- Ba tako. Tko je to rekao?
- Virginia VVoolf .
- Ali kladim se da ona nije tako pisala. Kladim se da je sve
preslagivala onako kako joj je odgovaralo.
- Da, vjerojatno.
- I onda je sve to opisala krasnom, temeljito preraenom
prozom.
- Tako je. Ali namjera joj je bila stvoriti iluziju...
- No da, ja nisam htio stvoriti iluziju, meni je stalo do autentine stvari - kae Ralph. - Ali to je teko - zapravo,
nemogue. Mozak naveliko preslaguje i prerauje prije nego to nam prve rijei uope izau iz usta.
-Dakle, odustali ste od eksperimenta?
- Ne, jo tu i tamo neto izdiktiram. To mi je prelo u naviku.
- Spominjete li i mene? - pita ona.
- Da - kae on bez oklijevanja.
- Onda smo kvit - kae ona, ispijajui au do dna. Ralph se naginje preko stola da joj dotoci. - Ne bih vie - kae
ona, ali ne spreava ga. On sipa preostalo vino iz boce u svoju au.
-Drago mije to ste me po/.vali -kae on. -Mislio sam da sir se uvrijedili.
i Ko
- Zato li ste to mislili?
- Pa, nakon onoga naeg razgovora na proslavi, u mojoj radnoj sobi... A idui dan u Potkovama inilo mi se da
me izbjegavate.
- Teko da bih dola u Potkove da sam vas htjela izbjei.
- Da, i ja sam sebe bodrio upravo tom milju - kae on. Kratka stanka dok Helen probavlja ovu opasku. - Jeste li
za
kavu? - kae ona.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Moe malo kasnije. Dajte da sada uivamo u ovim zadnjim gutljajima vina.
Helen otpija i guta. - Cijelo popodne neu biti ni za to - kae ona. - Zaspat u.
- Pa to je sjajna ideja - kae Ralph prefrigano se cerei. -1 meni bi godio mali popodnevni odmor.
- Zar nemate posla popodne? - kae ona istim takvim bezbrinim tonom.
-- Imam samo dosadni sastanak odbora koji bih jako rado preskoio - kae on. - Mogli bismo otii gore u onu
vau zgodnu i udobnu spavau sobu i fino prilei.
Helen lagano vrti vino u ai. - Rekla sam vam, Ralphe, ne /elim imati avanturu s vama. Zato?
Ne odobravam preljub.
Dobro onda, glavno da nije zato to vam nisam privlaan k.i/e on. Helen uti. - Vi ste meni vrlo privlani, Helen.
Zapravo, mislim da se zaljubljujem u vas.
Vi se oito Iako zaljubljujete - kae ona suho. - Jeste li bili /iil|iibljeni i u Marianne?
To je bila obina zafrkancija, kazao sam vam. Prvi put smo f (il'rij.ili na jednoj zabavi, kad smo ve oboje dosta
popili, i onda je In poslalo neka vrsta nae privatne igre, da to uinimo kad god se Hmicmo negdje u drutvu.
Nikad o tome nismo razgovarali. Tako lit inim i najdosadnije veere postajale uzbudljive. To vam je bilo !o k.io
emotivni ekvivalent bungee jumpinga - ima osjeaj ti m' prepustio vratolomiji, ali zapravo smo oboje sigurni i
lviViini vrstim konopima. Nije uope bilo govora o tome da Mtu> ni ili dalje od ljubakanja. Kad se ja
zaljubim, elim voditi
181ljubav - kae on, usrdno je gledajui ravno u oi. - A mislim da sam dobar ljubavnik.
- Mislim da bismo trebali prekinuti ovaj razgovor - kae Helen,
ali ne mie se iz stolca.
- Mogli bismo otii gore, svui se, lei na va krevet i voditi ljubav, polako i s uitkom, a onda zagrljeni zaspati i
probuditi se okrijepljeni i svjei. Nitko nikada ne bi saznao.
- Ne - kae Helen. - Neu.
- Zato neete? Znate da privlaimo jedno drugo. To smo osjetili jo one prve veeri kad smo se upoznali, kod
Richmonda, im sam vas ugledao. Tu nema pogreke. Taj iznenadni osjeaj poleta, isto uivanje u postojanju te
zanosne druge osobe... I vi ste to osjetili, nemojte poricati. Nekoliko puta za veerom uhvatio sam vas kako me
gledate.
- Ne moemo initi to nas je volja bez ikakva obzira prema drugim ljudima - kae Helen.
- Ako mislite na Carrie...
- Mislim.
- Nee joj smetati ako budemo diskretni.
- Kako to mislite?
- Carrie nije glupa. Zna ona da veina mukaraca nije sto posto vjerna svojim enama. Zna da imam velike
seksualne apetite. Ali ne provjerava me. Ne kopa mi po depovima. Zato je na brak
opstao.
- Carrie mi je prijateljica - kae Helen. - Ne elim je obmanjivati.
Ralph uzdahnu. - Stalno obmanjujemo jedni druge, Helen. Znate da je tako. Postoji tisuu stvari koje ni po koju
cijenu ne biste rekli Carrie. Zato bismo od ove pravili svetu kravu?
- Ja sam jednostavno takva. Vjerojatno zbog katolikog odgoja.
- Nemojte mi rei da zbilja jo vjerujete u te besmislice. Ne vjerujete valjda da ete otii u pakao samo zato to
ste jednog popodneva, poslije vrlo ugodnog objeda, poli sa mnom gore u spavau sobu i s uitkom se pojebali?
Zar vjerujete?
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Ne, ali...
- Nema tu nikakve velike filozofije, Helen. Ljudi se jebu non--stop, na cijelom svijetu, a mnogi od njih, moda i
veina^ nisu jedno s drugim u braku. To je samo jedna lijepa stvar koja se moe raditi s nekim tko vam se svia.
To je ljudski in par ezcellence, pojebati se bez ikakvih ograda, ne zato to se tjera, ili si u estrusu, kao
ivotinja, nego zato da bi pruio i primio uitak.
Helen ustaje i poinje slagati prljave tanjure na hrpu. - Skuhat u kavu, a onda biste morali poi na sastanak
odbora - kae ona.
Ralph baca pogled na runi sat. - Ako kanim ii na sastanak odbora, morat u preskoiti kavu.
- Kako god elite.
- Sigurno neete da preskoim odbor?
- Sasvim sigurno.
- Pa, onda mi je ao. Mislim da je to moglo biti... neto za pamenje. - On ustaje sa stolca i skuplja svoje stvari. Onda se vidimo u nedjelju.
- Mislim da ovaj vikend neu doi u Potkove - kae Helen.
- Ali vi ste na popisu uzvanika! Vi ste pozvani. Vi ste... institucija.
- Vidjet u - kae Helen.
- Hvala na ruku. - On joj prua ruku, i Helen je prima. On prinosi njezinu ruku svojim usnicama i utiskuje joj
cjelov na pregibe prstiju. - Vidimo se u nedjelju - kae.
183
p0poi8
Petak, 21. oujka. Ralph je upravo otiao, nakon to me nije uspio odvui u krevet. Bilo je blizu - blie, ini mi
se, nego to je i slutio. Da me je danas prijepodne vidio kako se sva izvan sebe pripremam za njegov dolazak,
dobro bi se poveselio svojim
izgledima.
Nazvala sam ga jutros oko jedanaest i zamolila da mi pomogne uvesti e-mail, a on mi se odmah pozvao na ruak.
Samo kruh i sir, rekao je. U hladnjaku sam imala koricu starog Cheddara i to je otprilike bilo to, pa sam odjurila
do fakultetskog samoposluivanja i nakupovala Stiltona, grojera i kozjeg sira, ardenske patete , sve za salatu, i
dovoljno rajica za juhu. Onda sam se razletjela po kui s usisivaem, pospremila dnevni boravak, poskidala
polusuho rublje sa trika nad kadom, promijenila posteljinu na krevetu (zato? jer izviruje ispod mrvicu
prekratkog pokrivaa i izgledala je kao da bi se trebala promijeniti, ili sam barem tako ja sama sebi to objasnila,
ali tko zna kakve su se ideje krkale u mojoj podsvijesti - uostalom, zato sam uope mislila da e vidjeti moju
spavau sobu? Premda je sluajno ba insistirao da mu kompletno pokaem svoj smjetaj im je stigao,
ukljuujui i kupaonicu, u kojoj su na podu leale baene gaice koje su mi promakle.)
Dok sam sve to posvravala, ve sam se dobro oznojila od tolikog napora, pa sam se otila tuirati, drugi put
danas, a usput sam odluila i oprati kosu kad se ve kupam, i presvukla se - dvaput, jer su suknja i bluza koje
sam prvo obukla djelovale previe sveano za ovu prigodu, pogotovo sa svjee opranom kosom kao krunom
svega, pa sam odabrala leerniji imid, komotnu traper koulju i hlae, koulja van hlaa. Htjela sam djelovati
dopadljivo, a opet ne odailjati nikakve zavodnike signale. Kao da je njemu trebalo ohrabrenje. Sasvim sam
sigurna kako je doao s jasnom namjerom da me pokua zavesti, i kako je traenje da obie kuu
184
bila obina izlika da se upozna s kunim rasporedom prostorija od vanosti - da razvidi gajbu, kao to govore, ili
su neko govorili, provalnici u romanima.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
"Zavesti" je takoer rije koja danas zvui strano staromodno i knjiki, i priziva sliku oskvrnutih djevica i
upropatenih ena, Richardsonovu Pamelu koja brani svoju "krjepost" od gospodina B-a, ali ovaj as se ne mogu
sjetiti nijedne bolje. Na kraju krajeva, on me je htio odvesti u krevet a ja sam se odupirala napasti. A nema
sumnje da sam bila u napasti. On je prvi mukarac koji me tjelesno privukao otkako je Martin umro - jedini s
kojim se mogu zamisliti gola i isprepletenih tijela, a da mi ta slika ne djeluje blesavo ili odbojno. Tijekom
protekle godine nekoliko puta nala sam se u prigodi, na knjievnim domjencima i slino, kad sam avrljala s
nekim mukarcem, i alkohol bi me malo ponio pa sam djelovala koketnije nego to sam se osjeala, a onda bih s
osjeajem panike shvatila da on rauna kolike su mu anse da mu se posrei sa mnom pa bih se istog asa
zaledila, ili bih mahnula nekim nepostojeim prijateljima na drugom kraju sobe i pohrlila se pozdraviti s njima,
ili bih pronala neku drugu izliku... jednom sam ostavila nekog jadnog, sredovjenog knjiara sa utim zubima i
dlakavim uima da mi dri vino dok odem u toalet, ali umjesto da se vratim uzela sam kaput iz hodnika i iuljala
se van, zaustavila taksi i otila doma sama kikoui se sebi u bradu, s tnalom grinjom savjesti.
Nakon dugih godina monogamnog seksa s Martinom inilo mi w nezamislivo opet poeti sve to s nekim drugim,
nepoznatim mu-Sk.ircem. Mi smo se ve toliko bili navikli jedno na drugo, zajedno 1110 starjeli, imali smo
strpljenja prema nesavrenostima onoga drugog, razumijevanja prema potrebama onoga drugog, znali smo Uto
onaj drugi najvie voli, emu je sklon a to ne voli, i ako bi on ki iji put izgubio erekciju, ili ja ne bih mogla
doivjeti orgazam, to flijt" bilo vano, on ne bi doputao da ga to mui, ja nisam glumila,
|pr urno znali da e biti jo prigoda. Treba vremena da se izgradi kii v odnos, to je kao jezik koji ovjek mora
nauiti. to bi ovjek
|Wnio, licem u lice, golim tijelom uz golo tijelo, sa strancem koji I ne govori, koji ima svoj, drukiji jezik? Nije
imalo smisla traiti
185
Wi
model ponaanja razmiljajui o vlastitoj blago promiskuitetnoj mladosti. Oni uzbueni, srameljivi, sveani,
ukoeni, pijani snoaji u fakultetskim spavaonicama i ofucanim garsonijerama u retrospektivi djeluju dirljivo
plitko. Kako su samo eljni bili mladii, kako nestrpljive njihove uzdrhtale erekcije, kako bi brzo bili gotovi,
kako je razoaravaju, sve u svemu, bio tvoj osobni doivljaj, premda to sebi nisi rado priznavala, toliko je
golem bio osjeaj osloboenja, ostvarene zrelosti, konane spoznaje da napokon zna to je seks. Martin je bio
prvi mukarac koji je sa mnom vodio ljubav polako, prvi koji mi je priutio pravi orgazam
- i jedini, do dana dananjeg. Imao je dar za senzualnost. Vidjelo se to u njegovim oima kad bi ga obuzelo takvo
raspoloenje, i u blago zaigranom smijeku koji mu je poigravao u kutovima usnica. Isti taj dar nasluujem u
Ralphu Messengeru.
Da, dola sam u iskuenje - tim vie to me je snubio rijeima, kao renesansni pjesnik svoju plahu gospu.67 Nije
me pokuao poljubiti, iako sam stalno mislila da hoe, moda sam se pomalo i nadala da hoe - moda je on
znao da se ja tome pomalo nadam, pa me je namjerno izazivao da potakne moju udnju... Ali nije me poljubio
kad je uao, nije nasrnuo na mene kad smo bili gore, nije predloio da se preselimo na kau kad smo zavrili s
rukom. Ponio se kao pravi gospodin. Osim to je mrtav-hladan predloio da odemo gore i, kako je on to rekao,
"s uitkom se pojebemo". O Boe, od samog pisanja tih rijei sva se navlaim.
Ima li on pravo? Jesam li samoj sebi bezrazlono uskratila jedno ugodno iskustvo - nakon kojega sam mogla
ustati "okrijepljena i svjea"? Sam Bog zna da mi ne bi kodila okrepa te vrste
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- moje tijelo vapi da ga grle, miluju i tjee. Katkad mislim da se s Ralphom Messengerom borim za svoju duu doslovce, jer ona, prema njemu, ne postoji. Ne u smislu besmrtnog, sutinskog "ja" odgovornog svome tvorcu za
svoje postupke. "No, doputam da postoji smrtna dua, to je samo drugo ime za svijest o sebi." A svijest je
fikcija, epifenomen suvika modane aktivnosti. Zato bismo onda bili dobri? Zato bismo sebi uskraivali
uitak? "Ako nema Bogu, sve je doputeno", kae jedan od brae Karamazova. Je li to istina? Zato onda stalno
svi ne ubijamo, ne pljakamo, ne silujemo i ne
186
varamo jedni druge? Zbog prosvijetljenog koristoljublja, kau ma-terijalisti - spoznaje da poveavamo vlastite
izglede za opstanak tako to prihvaamo drutvene ograde i sankcije. Civilizacija se temelji na represiji, kao to
je primijetio Freud. Ali ne u seksu, to vie ne, kau bezboni. Nema potrebe pretvarati se da seks poradi uitka
valja ograniiti na monogamnu branu zajednicu. Zar doista? Ne ako je vjerovati suvremenoj prozi. Reklo bi se
da u njoj gnjeva, ljubomore, gorine koju je prouzroila seksualna nevjera ima jednako koliko i prije.
Kad bih bila sto posto sigurna da Carrie nikad ne bi saznala, pa je to ne bi ni povrijedilo, moda bih spavala s
Ralphom, ali lakva matematika sigurnost u meuljudskim odnosima nikad nije zajamena. Osim toga, na vagi
nisu samo njezini osjeaji. Na neki udan nain osjeam da bih okaljala uspomenu na Martina, ili uspomenu na
na brak, kad bi moje prvo seksualno iskustvo n.ikon njegove smrti bilo preljubniko. Ako je to iracionalno, pa i
praznovjerno, neka je.
187Imala Marica malu macu... ili bolje reeno spektrofotometar... i ona druga, kako ono ide? Marice samotnice,
duo i srce... Ali nita to kod Helen ne pomae, ni dua ni srce... Mislio sam da e mi se posreiti kad me jutros
nazvala i pozvala na ruak... pa dobro, recimo da sam se praktiki sam pozvao, ali svejedno... ipak je to bio ulet,
molim vas striek vi koji se razumijete u raunala pomozite meni sirotici s mojim e-mailom... i zvala me je od
doma, ne iz ureda... namjerno joj se nisam javljao jo od vikenda. Jednom sam je vidio izdaleka na kampusu i
samo sam joj mahnuo ali nisam se zaustavio, pravio sam se da urim... ekao sam da vidim hoe li ona povui
prvi potez, i evo... Sve je slutilo na dobro kad sam stigao k njoj kui, oito je pospremala u moju ast, sve je bilo
uredno i isto kao na izlobi, na kauu protreseni jastuii, izglaana i ista posteljina na krevetu - branom,
kako sam s veseljem uoio... i par gaica kao sluajno ostavljenih u kupaonici... bar sam tada tako zakljuio, ali
moda sam pogrijeio, moda je previd bio autentian. Mora se rei da ih je zbilja u hipu eliminirala, stigao sam
vidjeti samo da su to bile obine bijele pamune gae, ni nalik na Marthin hopa-cupa satenski kompleti od
breskvastog satena... Nema sumnje da me je htjela vidjeti, ali naalost ustruava se poeviti sa mnom... teta, ba
bih je rado...
Pa sam tako umjesto ljubavi popodne proveo tri ubitano dosadna sata na sastanku Senatove radne skupine o
meula kultetskom modularnom usklaivanju, to znai kako se od nas oekuje da smislimo formulu po kojoj e
kolegij na recimo Visokoj koli za socijalne studije iziskivati jednako rada i imati jednaku teinu kao kolegij na
recimo Elektrotehnici, kako bi Sveuilite moglo na trite plasirati novu diplomu iz Interdisciplinarnih studija...
nau Mi-ma diplomu, kako to u dekanatu vole zval i,
188
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
koja bi nam kao trebala omoguiti ravnopravno konkuriranje na godinjem bazaru prijava i spasiti Sveuilite od
propasti... Trina istraivanja navodno su pokazala da postoji potranja za studijem koji bi studentu omoguio
da kombinira kolegije iz cijelog sveuilinog kurikuluma, nuklearnu fiziku s analizom televizijske sapunice,
molekularnu biologiju sa srednjovjekovnim misterijima... Moram rei da na papiru to djeluje prilino
primamljivo, posebice na sjajnom papiru u brouri Sveuilita s ilustracijama u koloru, ali neki od tih predmeta
tei su od drugih i veina ih se ne moe propisno studirati izolirano, no nisam ba postao omiljen kad sam danas
popodne na to ukazao...
Sad je 17.30, datum je petak 21. oujka, a ja sam u uredu i ubijam vrijeme do est kad u se nai s Carrie u
restoranu Umjetnikog centra da neto prigrizemo prije koncerta na koji idemo... Haydn i Mozart, mislim...
Carrie je rezervirala karte... gubljenje vremena, zapravo... Ja volim sluati glazbu u pozadini, dok neto radim, a
ne sjediti u koncertnoj dvorani... Nakon nekoliko taktova ja odlutam, ponem sanjariti, uputati se u tilobodne
asocijacije... ja svakako o glazbi ne znam dovoljno, ali pitam se koliko ljudi zbilja misli glazbu dok je slua...
kladim se il.i vrlo malo... Zamislimo samo kad bi bilo mogue prikljuiti Ud /.icu sve mozgove u koncertnoj
dvorani i promatrati krivulje liii skeneru - bi li sve bile jednake? isto sumnjam... a kad bi bilo ino)',ue skinuti
semantiki sadraj njihove modane aktivnosti u illîliilnom obliku, dekodirati ga i isprintati, od petsto ljudi koji
ivi sluaju istu skladbu, kladim se da bi se dobilo petsto sasvim iliukijih, sasvim jedinstvenih struja misli,
jednako fantastinih, nesuvislih i iznenaujuih kao to su snovi... svakakvih misli, tflvi|,ilnih, ozbiljnih,
erotskih. ..jesam li zakljuao dvorina vrata ona t#\v<ku ima dobar al prvoj violini curi nos sigurno je prehlaen
mui me t'ii ne smijem prdnuti ova stvar mi se svia to je na onom CD-u
mi je dala za proli Boi moram se sjetiti da joj kupim estitku za nu gle onu elisticu kad ena svira elo to
nekako izgleda jako
*/ (//.:/ ga skroz gore izmeu bedara zato dirigent stalno sklanja $li n oiju zato se jebote ne oia i ja bih
morao moram se naruiti
I fiiiliiiku agencija je vrata do kamo emo idue godine ne opet na
189Majorku a zato ne bismo Portugal i tako dalje i tako dalje... Hmm, to uope nije loe, ali naravno, ja sam
varao... Diktiram sve ovo ravno u kompjutor preko Voicemastera pa mogu u hodu ispravljati i preraivati...
trebalo mi je dosta dok sam sastavio taj niz... Kao Virginia VVoolf...
Zanimljivo to Helen vodi dnevnik... sve bih dao da vidim to pie... A kad bih joj recimo ponudio da se
zamijenimo, ha! kakva ideja... moje tajne misli za njezine... bi li dola u napast, pitam se? Naravno, to bi
definitivno stavilo toku na moje nade da je povalim, kad bi proitala moje razvratne memoare... No s druge
strane moda i ne bi, nikad se ne zna, moda bi je ba to napalilo... A tko kae da njezin dnevnik nije isto toliko
seksi? U svakom sluaju bih saznao sviam li joj se zapravo ili ne, i koliko su joj vrsti principi... Ne, to je
bedasto, ovo se nikome ne bih usudio pokazati... premda, s druge strane... kad bih dobio njezin dnevnik, u njemu
bi moralo biti neto kompromitiraju e... sam in razmjene podrazumijevao bi neko jamstvo povjerljivosti...
opasnost od vraanja milo za drago... uzajamno zagarantiranu propast... ne... previe riskantno... uostalom, ona
na to i ne bi pristala... Ili bi?
2O
Od: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Za: H.M.Reed@glosu.ac.uk Naslov: e-mail Datum: pon., 24. 3. 1997,
09:08:31
Helen, bok, samo provjeravam da vam email radi. je li vam odgovorila kci?
:|i Nedostajali ste nam juer u potkovama, nadam se da vam I, prnhlada prolazi, oito vas je uhvatilanaglo - u
petak ste |! lal'dali sasvim dobro, velika hvala na ruku.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
pozdrav, ralph,
|: H.M.Reed@glosu.ac.uk K.ll.Messenger@glosu.ac.uk
: E-mail m: pon., 24. 3. 1997, 10:31:13
kdlphe,
hvala sto se tako ljubazno interesirate. Da javila mi |ltU(y I vec smo razmijenile dva duga pisma. Prekrasno je
tako jednostavno odravati kontakt s njom. Velika I hvrtln sto ste mi pomogli da se "umrezim" (kae li se to
Kl popusta, hvala. [(Jo/clniv, Helen znaci Vae "H"?
190
191Od: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Za: H.M.Reed@glosu.ac.uk Naslov: mrana tajna Datum: pon., 24. 3.
1997, 10:50:10
helen,
herbert naalost, mrana tajna koju se svim silama trudim sakriti, ali sveuc. platni popisinsistira na punim
incijalima a email adrese se rade prema tome. tako mi se tata zvao. a sto znaci M?
"umreziti se" je ok ali za email ete morati malo olabaviti svoj stil pisanja, bitna je brzina recimo ne morate
pisati velika slov.i jer nepotrebno troite vrijeme, dva pritiska na tipku umjesto jedan i ne morate ispravljati
tipfelere.
budui da vam prehlada popusta, mogli bismo sutra na ruak, moe li u klubu u 12.45?
ralph
Od: H.M.Reed@glosu.ac.uk
Za: R.H.Messenger@glosu.ac.uk
Naslov: Utorak
Datum: pon., 24. 3. 1997, 12:17:11
Dragi Ralphe,
Hvala, ali utorkom popodne imam seminar, a neposredno pup'
njega volim sat vremena imati svoj mir.
Ne mogu se rijeiti dugogodinje navike da ispravljam pravopisne pogreke i interpunkciju, naalost. "M" znaci
M,n y
Lijep pozdrav, Helen
192
Od: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Za: H.M.Reed@glosu.ac.uk Naslov: M, ruak Dcitum: pon., 24. 3. 1997,
12:40:03
uha sad mi je jasno vae emotivno poistovjeivanje s kromatologinjom Mary.
n srijeda? moemo otii u neku gostionicu u okolicu izvan kfimpusa ako vam je drae, ralph.
/n: R.H.Messenger@glosu.ac.uk
Nnslov: vas poziv
Dntum: pon., 24. 3. 1997, 16:42:18
Ralphe,
da bi bilo najbolje da se neko vrijeme ne nalazimo, i j|Ogolovo ne "a deux" (ne uspijeva mi kurziv u e-mailu). Vi
ste tvnicno izrazili svoje osjeaje. Neu se pretvarati da su mi i, ali ne mogu Vam uzvratiti, iz Vama poznatih
razloga.
pozdrav, Helen
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
i K.H.Messenger@glosu.ac.uk M.M.Reed@glosu.ac.uk Ilov: smijeno luni: pon., 24. 3. 1997, 16:50:49

|nt to je smijeno, ja razumijem kad mi se kae ne, neu (lodijavati. divim se vaem umu koliko i vaem tijelu.
Itri 11 vaem drutvu, volim pretresati ideje s vama.
193/v
Naslov: ideje
Datum: pon., 24. 3. 1997, 17:31:02
Dragi Ralphe,
Zar ih ne moemo pretresati e-mailom?
Helen
Od: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Za: H.M.Reed@glosu.ac.uk Naslov: prijedlog Datum: uto., 25. 3. 1997,
09:21:25
ok htio sam vam izloiti jedan prijedlog za rukom ali evo. sto velite na to da razmijenimo dnevnike? ja vama
pokaem svoj a vi meni svoj - bez kraenja, cenzure i redakture. sto kazete?
ralph
Naslov: vas prijedlog
Datum: uto., 25. 3. 1997, 11:21:19
Dragi Ralphe,
Kakva udnovata ideja. To ne dolazi u obzir. Moj dnevnik je privatan. Nemam ga namjeru nikad objaviti. Moda
cu iz njega jednoga dana crpsti gradju za neto, ali vrlo selektivno, i sa svim moguim zatitnim mehanizmima.
Nije namijenjen niijim oima osim mojih.
Helen
194
Od: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Za: H.M.Reed@glosu.ac.uk Naslov: moj prijedlog Datum: uto., 25. 3. 1997,
12:26:53
helen, isto vrijedi i za moj dnevnik, kad sam ga poeo misliuo sam da cu ga moi rabiti kao znanstvenu gradju,
za ilustraciju mog rada o svijesti ali ubrzo sam shvatio da nikad ne bih mogao objaviti nijedan malo vei dio iz
njega, previe je kompromitirajuce. mislim da je to moda temeljni probikem u prouavanju svijesti, to sto se
nitko ne usudi primijeniti znanstveni diskurz treeg lica na fenomenologiju vlastite svijesti u sirovom obliku u
prvom licu...
vec smo razgovarali o tome da je kljuna osobina s. njezina tajnost, injenica da su nae misli poznate samo
nama, kaktad je to izvor zadovoljstva, daje nam osjeaj da imamo samo svoju jedinstvenu osobnost, mislim
dakle postojim, katkad to vodi solipsizmu, ta prilino zastraujua ideja da su moda samo moje mislistvarne... u
oba sluaja to potkopava projekt UI koji mora pretpostaviti da u arhitrkturi ljudskog uma postoje neke
pravilnosti koje se mogu replicirati. Meni se ini da nam sluajnost sto oboje# vodimo dnevnike otkad se
poznajemo otvara zanimljive mogunosti. Ako se zamijenimo oboje bismo stekli jedinstven uvid u
funkcioniranje drugog ljudskog uma, mogli bismo usporediti svoje reakcije na iste dogadjaje. U doslovnom
smislu rijeci mogao bih vam "citati misli" a i vi moje.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
195Od: H.M.Reed@glosu.ac.uk
Naslov: vas prijedlog
Datum: uto., 25. 3. 1997, 18:45:29
Dragi Ralphe,
Shvaam sto biste Vi od toga imali. A sto bih ja?
Helen
Od: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Za: H.M.Reed@glosu.ac.uk Naslov: moj prijedlog Datum: utor., 25. 3. 1997,
22:53:02
siguran sam da bi svaki romanopisac, pogotovo ako je enskog spola, objeruke prihvatio ponudu da poviri u
glavu jednog mukarca, da stvarno vidi sto se ondje odvija, ja se tu izlaem ggolemom riziku, sigurno mnogo
vise nego vi. bit ete okirani, zgroeni mnogim stvarima koje izranjanju u mojoj struji svijesti, ona vam je
uglavnom vise kao kanalizacija, kad proitate moj dnevnik mogue je da me vise nkad neete htjeti vidjeti ni
progovoriti sa mnom. ja se naravno iskreno nadam da hoete, nadam se da kao i ja vise od svega cijenite istinu,
ako to uinimo "upoznat" emo se potpunije nego sto se ikad upoznaju ljubavnici, oni prodru jedno drugome u
tijela do dubine od par centimetara, jezicima, prstima, itd, ali mi bismo jedno drugome uli u glavu, zaposjeli
bismo jedno drugo kao sto jos nijedno dvoje ljudi nije. zar vas ta ideja ne uzbudjuje?
ralph
196
Od: H.M.Reed@glosu.ac.uk Za: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Naslov: vas prijedlog Datum: sri., 26. 3. 1997.
10:24:42
Dragi Ralphe,
Vrlo ste uvjerljivi, ali hvala ne bih. Naravno da me kao knjievnicu zanimaju tudji umovi, i sto se u njima
dogadja, i veliki dio posla jednog pisca sastoji se u tome da pokusa zamisliti sto bi X ili Y pomislili u ovoj ili
onoj imaginarnoj situaciji. I da, OK, moda bih itanjem vaeg dnevnika stekla neke uvide u muku psihu
openito i vau konkretno. Ali ipak mi se ini da je privatnost misli od kljucne vanosti za ljudsku samosvojnost
i da bi bilo strahovito opasno kad bismo je se odrekli. Svi mi imamo lose, nedostojne, sramotne misli, to je u
ljudskoj prirodi, ono sto se neko zvalo Istonim grijehom. To sto ih moemo potisnuti, prikriti, zadrati za sebe,
od kljucne je vanosti za ouvanje naeg samopostovanja. Od kljucne vanosti za civilizaciju.
Zato je muenje tako grozno, tako moralno odvratno? Ne samo zbog boli koju nanosi, nego i zato sto se koristi
tjelesnom boli da iscupa tajne iz uma, koji bi morao biti nepovrediv.
Helen
Od: R.H.Messenger@glosu.ac.uk 7a: H.M.Reed@glosu.ac.uk Naslov: moj prijedlog Datum: sri., 26. 3. 1997,
11:10:12
hclen, hej, ja vas ne elim muiti, samo vam nudim dogovor, vae misli u zamjenu za moje, u svrhu daljnjeg
napretka n.isega prouavanja ljudske prirode.
rnlph
197Od: H.M.Reed@glosu.ac.uk Za: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Naslov: vas prijedlog Datum: sri., 26. 3. 1997,
12:24:42
Dragi Ralphe,
Zao mi je, ali nejasno nasluujem mrvicu faustovstine u vaem
ugovoru. Neto mi tu zaudara na sumpor.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Odgovor je ne.
Od: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Za: H.M.Reed@glosu.ac.uk Naslov: moj prijedlog Datum: sri., 26. 3. 1997,
12:40:12
pa, vrijedilo je pokuati.
Nadam se da se neete protiviti pozivu u potkove za iduci vikennd. budui da je uskrs produljit emo ga. Mogli
biste doi u nedjelju i prespavati, i carrie vas poziva.
ralph
Od: H.M.Reed@glosu.ac.uk Za: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Naslov: vas poziv Datum: sri., 26. 3. 1997,
17:55:32
Dragi Ralphe,
Najljepa Vam hvala (i Carrie), ali obeala sam roditeljima da cu ih posjetiti za uskrnji vikend. Nadam se da cu
vas oboje vidjeti ubrzo nakon blagdana.
21
etvrtak, 27. oujka. Evo me natrag s radionice. Danas je bio red na Frannv Smith da prezentira svoj rad poglavlje iz romana u nastajanju, radnog naziva Biljeke iz razreda. Podijelila sam ga unaprijed, ali pitala me
moe li ga proitati naglas, to je bila dobra ideja, jer su na Hverpoolskom akcentu dijalozi stvarno oivjeli.
Moda bih je trebala potaknuti da pone pisati za radio. Nisam kao obino otila sa studentima do kafia u
Umjetnikom centru na pie, jer je uskrnji vikend i veina ih ide doma ili nekamo na krai odmor, pa su jedva
ekali da otputuju. Sveuilite se sutra zatvara na etiri dana. I ja putujem, k mami i tati na nekoliko dana. To
smo dogovorili jo odavno, zapravo jo za Boi, i bilo mi je drago to imam izliku, ovaj put autentinu, da
odbijem jo jedan poziv u Potkove. Provest u dosadniji vikend, ali s vie duevnog mira; na neko vrijeme bit u
izvan dosega Ralpha Messengera, ak i putem e-maila (ne nosim laptop i modem).
U Southvvold, meutim, idem tek u subotu. Pred mamom i tatom sam se pretvarala da sutra ovdje imam neke
obveze, ali prava je istina koje se dosta sramim da ne elim provesti Veliki petak s njima. Veliki petak nikad
nisam voljela, ak ni kao dijete. Taj mi se dan uvijek inio udnim i neugodnim. S jedne strane bio je blagdan zatvarala se veina duana, premda mi se ini da to vie nije sluaj - ali nisi se smio veseliti ni uivati. Popodne
bismo ili u crkvu, u kojoj su kipovi bili umotani u ljubiaste draperije, i isticali se naspram bijelih zidova poput
mrlja tinte istresenih iz divovskog nalivpera; pa na sumoran obred Velikog petka s beskonanim molitvama i
Slavljenjem kria (kako sam samo mrzila prislanjati usnice na Isusova keramika stopala na velikom drvenom
raspelu nakon stoje to isto uinio itav red drugih ljudi; i premda je ministrant svaki put bijelom lanenom krpom
brisao pljuvaku - koliku higijensku zatitu to prua nakon stotog
199brisanja, pitala sam se ja gadljivo). Nadalje, to je bio dan posta i odricanja - mislim da je jo tako, to je valjda
zadnji preostali u crkvenom kalendaru - pa si vei dio dana bio gladan; a mama je zastupala miljenje da ni ono
jedno konkretno jelo toga dana ne smije biti previe fino, pa bismo jeli gotovo bezukusan obrok od ribe kuhane
na pari, kuhanih krumpira i kupusa. Naveer se nije palio televizor, osim da bi se pogledala neka vjerska emisija,
ili u svakom sluaju neto vrlo ozbiljno i pouno. Koliko znam, oni jo svetkuju Veliki petak u istom strogom
duhu, i ja to potujem; ali ne elim ii na liturgiju Velikog petka niti ih elim uzrujati svojim odbijanjem.
Uskrsno bdjenje je ve druga stvar, na to mi nije problem otii. Pa tako planiram da u krenuti u subotu rano
ujutro - to je grozno duga vonja, ravno preko debelog trbuha Engleske, ali nadajmo se da e najgori dio
blagdanske guve do tada ve minuti.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Danas popodne poslije radionice prila mije Sandra Pickering i tutnula mi u ruku omotnicu formata A4,
popriline teine i debljine.
- Traili ste da vam ovo donesem - rekla je.
- Aha, hvala vam - rekla sam ja. - Pregledat u preko vikenda.
Iz seminara smo izale posljednje, pa sam zapodjenula razgovor dok smo zajedno ile hodnikom.
- Uzgred, veoma mi se svidio va rad o kromatologinji Mary. Vrlo domiljato.
- Ba dobro - rekla je.
- Idete li na kakvo zanimljivo putovanje preko vikenda? - pitala sam.
- Idem u panjolsku - rekla je. - Zapravo, moda u utorak izostanem sa seminara. Vraam se taj dan ujutro, i ako
let bude kasnio neu stii na vrijeme.
- Ma nema problema. Lijepo se provedite - rekla sam.
- Hvala - rekla je ona ne u/.vrativi mi osmijeh, i onda smo se rastale.
Omotnica stoji na stolu kraj mene, neotvorena. Nakon to sam je dva tjedna proganjala, napokon sam dobila u
ruke nastavak
njezina romana, ali sad mi se nekako ne da poeti itati, gotovo strepim. to u uiniti ako njezin muki lik i
dalje bude sliio Sebastianu iz Oka oluje? Nemam pojma. Mislim da u to ostaviti za sutra. Radije idem veerati,
popiti pola boce vina i gledati televiziju.
Veliki petak, 28. oujka. Bio je ovo straan, straan dan. Povremeno sam imala dojam da u poludjeti.
Nakon doruka otvorila sam omotnicu Sandre Pickering i sjela proitati njezinu sadraj - dva poglavlja,
sveukupno pedesetak uredno otipkanih stranica s dvostrukim proredom. Isprva sam osjetila tek olakanje. Lik
Alastaira i dalje me na mahove podsjeao na Sebastiana (te neizravno na Martina), ali to sam pripisala
prisjeanju na prva dva poglavlja, jer vie nije bilo novih osobina koje su se jasno mogle izvesti iz Oka oluje. A i
pria se odvijala prilino ivahno - gotovo da sam uivala u njoj. A onda... oinuo me grom. Gotovo da sam
osjetila miris paljevine. Ne, to je pogrena metafora. Osjetila sam naglu jezu. Sledila sam se od nekog uasa.
itala sam odlomak u kojemu glavna junakinja Tina i Alastair drugi put vode ljubav. Samo to to nije bio
Alastair. To je bio Martin.
Cijeli dan prevrtala sam to po glavi, ali veinu vremena bila sam u nekoj vrsti delirija, i tek sada, dok pada mrak,
osjeam se sposobnom da zapiem, da lucidno, suvislo, razumno zapiem to sam osjeala dok sam itala taj
odlomak i zato.
Spolni in tako je obian, banalan in, neto to svakog dana beskrajno ponavljaju milijuni ljudi, kao stoje
napomenuo Ralph; ali svi imaju neki svoj nain na koji se u njega uputaju, na koji ga obavljaju i zavravaju,
jedinstven i nepogreiv ba kao potpis ili otisak prsta. Sainjava ga vie stvari - tempo i redoslijed, na primjer,
kao i vrsta predigre ili poloaja koji se preferiraju. U trajnijoj vezi upoznajete partnerove obrasce podraaja i
reakcije, a i on vae. To ne znai da je svaki spolni in do u tanine isti; ali postoji stanovit repertoar koji
izgraujete zajedno, elementi koje kombinirate na razliite naine u razliitim prigodama. To
201i ,
je, kao to sam ovdje zapisala neki dan, neka vrst jezika koji ljubavnici naue. Stanovita kretnja udova sama za
sebe govori: tu me dodirni, tu me pomiluj, sad ui u mene. I naravno da u repertoaru moe biti neobinih ili
perverznih elemenata koji ga ine osobito raspoznatljivim.
Kada dvoje ljudi ue u novu vezu, oboje u nju unose navike i sklonosti steene s prethodnim partnerima, ali
vjerojatnije je da e iskusniji partner voditi glavnu rije u kreiranju novog repertoara, bar isprva. Takav je bar bio
sluaj s Martinom i sa mnom. Junakinja Sandre Pickering mnogo je mlaa o Alastaira i njezino se seksualno
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
iskustvo sastojalo od nezadovoljavajuih kratkotrajnih vezica i avantura za jednu no. Njihov prvi pokuaj a
ostvare spolni odnos zapravo zavri kominim fijaskom, koji mi je bio prilino zabavan. Alastair jedne veeri
nakon uredske zabave prati Tinu doma, odbije njezin ifrirani poziv da "ue na kavu", Tina se maloduno sprema
lei, pije tabletu za spavanje, no Alastair se predomisli, vrati se i pozvoni joj. Tina ga puta unutra i izraunava
da ima petnaest minuta a ga dobije u krevet i po-seksa se s njim prije nego to nepovratno zaspi, pa se ponaa
kao nimfomanka, otkopava mu koulju i hlae, odvlai ga u spavau sobu i zahtijeva da odmah stupe u spolni
odnoaj, ali onda mu se onesvjetava u naruju "u po' eve", kako se elegantno izrazila. Zabrinuti Alastair ostaje
prespavati, i u ranim jutarnjim satima zajedno se bude te mu ona priznaje to je uinila. On nato vodi ljubav s
njom na svoj nain.
Samu sam sebe pokuala uvjeriti da odjeljak koji slijedi ponavlja erotske opise iz tisua suvremenih romana, ali
tempo, redoslijed, kombinacija milovanja i promrmljanih njenosti, udvorna pozornost s kojom se Alastairov
jezik i prsti posveuju Tininim erogenim zonama, sve je to djelovalo kao repriza mojih doivljaja s Martinom.
Posljednji komadi u slagalici, posljednji udarac ekia (jer osjeala sam se zarobljeno, kao da me gue, kao da
me ivu zatvaraju u lijes i poklopac prikivaju avlima), pripadao je postkoitalnoj fazi naega repertoara. Martin
je imao neobinu i zapravo draesnu naviku da se -- ne uvijek, ali esto - prevrne na trbuh i zamoli me da legnem
povrh njega, da simetrino poloim
svoje udove na njegov rasprostrt lik, da smjestim svoju zdjelinu kost u meku krivulju njegove stranjice, da se
opustim i pustim da ga moja sveukupna niim poduprta teina utisne u madrac. Tako bismo leali nekoliko
minuta, napola usnuli, udiui i izdiui kao jedno tijelo. Kad sam u rukopisu Sandre Pickering naila na opis tog
ina, zavitlala sam papire na drugu stranu sobe s jaukom boli i uasa.
Ne moram ni rei da u Oku oluje nema nita o Martinovim seksualnim navikama, sklonostima i osebujnim
crtama. Ja u romanima nemam eksplicitne scene seksa, a i da imam ne bih ih uvrstila u knjigu koja je ve
preslobodno progovorila o Martinovu karakteru, niti bi on to odobrio. Odakle onda Sandri Pickering ti podaci?
Ostavimo li po strani nadnaravna objanjenja ili ona povezana s ekstrasenzornom percepcijom (za koja sam se
vie puta u toku toga uasnog dana oajniki hvatala - Sandra Pickering kao vjetica ili ekstrasens koji je u stanju
itati moje misli i zaposjedati moja sjeanja), stavimo li na stranu sve iracionalne teorije, mogao je postojati
samo jedan izvor: Martin glavom i bradom. Sanra Pickering oito je imala avanturu s mojim muem.
Vie od svega na svijetu eljela sam se suoiti sa Sandrom Pickering. eljela sam je pritisnuti uza zid, privezati
za stolac, zgrabiti je rukama za vrat, ne bih li iz nje iupala istinu. Ali ona je napustila kampus, napustila
Englesku, na etiri dana. Imala sam broj telefona u njezinu podstanarskom stanu u Cheltenhamu, koji sam
okrenula za sluaj da jo nije otputovala ili da je promijenila plan, ali neki glas samo mi je potvrdio da je
otputovala sino i ne, nemaju nikakav broj na koji bih je mogla dobiti u panjolskoj.
Posebno me izluivalo to to o Sandri Pickering znam tako malo, to nemam podatke koji bi mogli potvrditi - ili,
Boe pomozi, opovrgnuti - moje sumnje. A onda sam pomislila: arhiv. U tajnitvu Odsjeka za anglistiku sigurno
postoji dokumentacija
0 njoj, a unutra neki osobni podaci. Zaputila sam se u gotovo opustjeli kampus. Djelovao je kao groblje ili grad
duhova. Svi su otili na vikend osim stranih studenata koji nisu imali kamo, ili moda nisu oekivali ovakav
nagli egzodus. Izgledali su zbunjeno
1 maloduno, kao da se pitaju kakav je to Veliki petak i zato je
203velik kad je tako opustoio kampus, poput loe vijesti ili kuge. Preko jednolinih travnatih prostranstava
brijao je hladan vjetar, mrekajui sive vode umjetnog jezera. Znakova proljea gotovo da i nije bilo, osim
pokojeg busena sunovrata i afrana koji su drhturili na vjetru. Srela sam par Japanaca iz zadnje kue u mom
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
nizu; bili su stegnuti u dobro zakopane kapute, oito su izali u etnju. Nasmijeili su mi se i naklonili glavom, i
inilo se da su napokon raspoloeni za razgovor, ali meni nije bilo do druenja - usiljeno sam se nasmijeila i to
zvukovima, to gestama pokazala da moram urno neto obaviti, te brzim korakom krenula prema Neboderu
humanistike.
Ondje sam naila na zapreku. Ulazna vrata bila su zakljuana, a ja nemam klju. Pohitala sam do Slube
sigurnosti kraj glavnog ulaza i zamolila da me puste u zgradu. Deurni slubenici, koji rade za neku privatnu
zatitarsku tvrtku, bili su uljudni ali nesu-sretljivi. Imam li propusnicu koja me ovlauje da uem u zgradu izvan
uobiajenog radnog vremena? Ne, nemam, nisam znala da mi to treba. Onda mi, naalost, ne mogu pomoi.
Bjenjela sam i argumentirala, a oni su postajali sve manje uljudni i jo manje susretljivi. Na kraju sam kao furija
ispirila iz ureda, izbezumljeno i jalovo prijetei da u se aliti. Vratila sam se kui, skuhala neto ruka, sva
smuena, prekipjela sam juhu i pregorjela tost, progutala isti ruak ne znajui to jedem, pokuala itati - sve
uzalud. Onda mi je sinula nova ideja: Jasper Richmond kao proelnik Anglistike sigurno ima kljueve, sve
kljueve. Nazvala sam ga, javila se Marianne. Jasper je izaao s Oliverom u etnju. Moe li mi ona kako
pomoi? Ne, rekla sam, nazvat u poslije. - U redu - rekla je. - Rei u mu kad se vrati. - Glas joj je bio hladan,
oprezan. Moda je u mome naula prizvuk histerije.
Jasper me nazvao oko tri. Dotle sam imala vremena da uvjebam razmjerno uvjerljivu priu zato mi trebaju
njegovi kljuevi Nebodera humanistike, tajnitva Anglistike i kartotenih ormaria sa studentskim dosjeima.
Ponudio mi je da se doveze na kampus kako bi mi pomogao, ali insistirala sam da sama doem po kljueve i
obeala da u ih vr.ilili naveer. Stigla sam njegovoj kui pola sata kasnije. Na putu nl.imo prola sam kroz
nekoliko
-O,|
sela oko ijih su crkava i kapelica bile parkirane hrpe auta, to je ukazivalo na to da se unutra upravo odvija
misa, ali same ceste bile su prazne i mirne. Vrata mi je otvorio Oliver. - Bok, Helen Reed - rekao mi je prije nego
to sam se predstavila. - Pie neki roman? - Ne - rekla sam. - Ni Egg nita ne pie - kazao mi je -jer Milly hoda s
O'Donnellom. AMiles je ljubomoran jer je Anna ljubazna prema Jerrvju. - Onda me jo nadugako izvijestio o
trenutanoj situaciji u Tom ivotu dok Jasper nije izaao iz radne sobe i spasio me, donijevi mi kljueve. Odbila
sam poziv na aj i od vezla se ravno natrag na fakultet.
Parkirala sam blizu Nebodera humanistike i ostala sjediti u autu, skrivena iza zatamnjenih prozora, sve dok
zatitar u ophodnji nije proao, iz straha da e me sprijeiti da bez propusnice otvorim vrata svojim posuenim
kljuevima. Onda sam se poput lopova uuljala u zgradu i dizalom otila na deseti kat. Osjeala sam se krajnje
tjeskobno u golemoj praznoj zgradi, u kojoj se svaki zvuk koji sam stvarala naoko pojaavao - moji koraci po
linoleumskim ploicama, lupa protupoarnih vrata koja su tre-skala za mnom, okretanje kljua u bravi tajnitva,
metalni tropot ladica u karto tenom ormariu. Duboko sam disala i trudila se ostati smirena.
Nakon nekoliko minuta traenja pronala sam dosje Sandre Pickering. U njemu nije bilo mnogo - njezina
prijava, ivotopis, izvjee Russella Marsdena o njenom radu u prvom semestru - ali bilo je dosta. U njezinu
ivotopisu nala sam dokaz koji m i je bio sasvim dovoljan. Od 1993. do 1994. Sandra Pickering je radila kao
ugovorni znanstveni novak pri londonskom BBC-ju, gdje je suraivala na radijskim dokumentarcima.
Ponedjeljak, 31. oujka. Upravo sam se vratila iz Southvvolda, nakon duge zamorne vonje cestama zakrenima
od povratnog blagdanskog prometa. Za mene to i nisu bili neki blagdani - nije mi bilo do blagovanja - premda
sam bila sretna to se mogu na koji dan maknuti iz Sveuilinog konclogora Gloucester, a South-wold je
mjestace u koje inae volim dolaziti. Za mamu i tatu to
205
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
je svakako idealno mjesto sad kad su u mirovini. U "mirovini" su veinu mog odraslog ivota, ali sad doista
poinju izgledati staro.
Rodila sam se kad je mojoj majci bilo etrdeset - bila sam "pogreka", valjda, moda tek jedan od brojnih
kikseva metode plodnih dana. Uvijek sam se pitala kako su uspjeli ograniiti broj potomaka na dva prije nego
sam im se dogodila ja, budui da su pripadali pokornom i poslunom narataju katolika, koji su u tom pitanju
bespogovorno prihvaali uenje Crkve. Nisam, jasno, pitala. Kod kue nikad nismo otvoreno razgovarali o
seksu. Slutim da ga i nisu esto prakticirali - da je u njihovu branom ivotu na oltar vjere rtvovano podosta
poriva, i da je in koji je doveo do moga zaea u to vrijeme u njihovu braku ve bio poprilino rijedak dogaaj.
Bilo bi neobino zanimljivo saznati to je dovelo do njega. Neka vesela obiteljska proslava? Euforino
blagdansko putovanje? Seksi film koji su sluajno pogledali na televiziji? Ne, to sigurno nije - dok sam ivjela
kod kue, mama bi uvijek rekla tati da se "okrene na drugu stranu" ako bi se na ekranu pojavilo ita iole
raskalaenije prirode, i to ne samo kako bi zatitila moju nevinost. Sam Bog zna da su moji romani po dananjim
mjerilima prilino suzdrani, ali iz pokojeg usputnog komentara jasno mi je da su za mamu i tatu oni podosta
okantni, "malo... zna, duo... preotvoreni... naravno, mi smo jako staromodni..." Ja im na to nita ne
odgovaram. Nikad s njima ne razgovaram o svojim knjigama - radije bih da ih uope ne itaju, zbog razloga koje
sam neki dan objasnila Emily.
Dok sam bila dijete, mama i tata uvijek su se inili znatno starijima od roditelja mojih prijatelja - vie su bili
nalik na djedove i bake druge djece. A sada kao da jedva pripadaju modernome svijetu - svijetu mobilnih
telefona, body-piercinga, serijskih divljih brakova i rekreacijskih droga... Southvvold, s nizovima jarko olienih
kuica za plau okrenutih prema moru, ubavim starinskim ajanama, tekim pivarskim kolima koje vuku konji,
opinskim odredbama protiv pasa, radioprijemnika i sladoledar-skih kamioneta te openito svega to bi moglo
stvarati buku ili nered, s promenadom na kojoj se usred ljeta mogu vidjeti dame
koje uz cvjetne haljine nose arape, i gospoda s nabranim rupiima naguranim u prsni depi blejzera Southwold, koji je uspio stvoriti iluziju da je vrijeme stalo tamo negdje pedesetih, takav gradi njima savreno
odgovara. Ima ak i ljupku srednjovjekovnu crkvu koju tata uporno smatra tek privremeno ustupljenom
protestantskoj sljedbi. Naravno, mi smo u subotu naveer otili na Uskrsnue u mnogo manje impozantnu
katoliku crkvu, koja je, meutim, bila krcata - "pet puta vie ljudi nego to e se za vikend pojaviti u Sv.
Edmundu", hvalisao se tata, a vjerojatno je i imao pravo, premda je vjernika bilo manje nego to pamtim od
prijanjih godina.
Simbolizam uskrnje vatre, koju pale u eravniku pred crkvom i unose u hram u obliku zapaljenih svijea, nikad
me ne ostavlja ravnodunom, a neka itanja na slubi, posebice iz Staroga zavjeta, doista su velianstvena. Cijeli
taj dan nije bilo trena kad nisam razmiljala o Martinu i Sandri Pickering, ali snaga i rjeitost Svetog pisma na
neko su me vrijeme izdigli iz mojih briga i misli koje su me zaokupljale. Osjeala sam da je dobro i blagotvorno
to sjedim ondje i sluam rije Boju. Ali onda je doao red na Obnovu krsnih zavjeta. "Odriete li se Sotone?
Odriemo. / svih djela njegovih? Odriemo. 1 svih lanih obeanja njegovih? Odriemo. Vjerujete li u Isusa
Krista, Sina jedinoga, Gospodina naega, koji je roen od Djevice Marije, raspet, umro i pokopan, od mrtvih
uskrsnuo, sjedi zdesna Ocu?" Ne, ne vjerujem, ne istinski, iskreno. Nisam se mogla natjerati da izreknem zaziv, i
osjetila sam da su mam.i i tata svjesni mojih stisnutih usnica. Suvino je rei da sam oslnl.i sjediti kad su oni
poli prema oltaru kako bi se priestili.
Mama je vidjela da sam potitena i rastresena, i pripisal.i je to mojoj tuzi za Martinom. esto smo znali za Uskrs
doi u Southvvold, pa je oito pretpostavila da mi je posjet pobudio bolna sjeanja. Nekoliko puta je spomenula
kako vrijeme lijei rane i da nije uputno "premetati po glavi" ono to je bilo i prolo. - Naravno, bilo bi ti lake
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
da jo ima vjeru, duo - uzdahnula je. - Ali ja se svake veeri molim za tebe, i za Martina. - Ona smatra da je
Martin u istilitu, da okajava grijehe prije nego to ga prime u vjeno blaenstvo. Jasno je da kao agnostik nije
mogao
206
207otii ravno u raj; s druge strane, bilo bi potresno misliti da ti je zet otiao u pakao, a moderna teologija
doputa da je spasenje mogue i izvan Crkve. Tako da sigurno sada ispata u istilitu, a ona misli da e mu
njezine molitve pomoi da prije zadobije oprost. - Ne treba, mama - dolo mi je da kaem. - Samo neka jo dugo
gori. - Ali nisam, naravno - ne samo zato to je ni u snu ne bih okirala priom o Sandri Pickering, nego zato to
neu biti sasvim sigurna da me prevario s njom dok to ne ujem iz njenih usta. Cijeli vikend ivjela sam u stanju
uasne rastrzanosti izmeu pravednikog ogorenja i sumnje u sebe, koje se nee razrijeiti dok se sutra ne
suoim s njom. Boe, molim te, ne daj da joj avion kasni. Mislim da ne bih podnijela jo dvadeset i etiri sata
neizvjesnosti.
Utorak, i. travnja. Prvi travnja, dan budala, ba prikladno. Ja se svakako osjeam kao da je netko napravio budalu
od mene - premda je to trajalo godinama, a ne samo jedan dan.
Sandra Pickering stigla je na popodnevni seminar - oito ravno iz zrane luke, jo je bila oboruana prtljagom.
Nakon sata zamolila sam je da doe u moj ured. Rekla je da je umorna i pitala moemo li to odgoditi za sutra, ali
ja nisam poputala. Sprovela sam je na deseti kat u tiini, kao zatvorenicu. Mislim da je naslutila to slijedi. U
svakom sluaju nisu je iznenadila moja pitanja kad smo jednom sjele u moju sobu, i nije vrdala s odgovorima.
Da, rekla je, upoznala je Martina na BBC-ju. Radila je s njim na dvije emisije 1993. godine. Vodio ju je sa
sobom na slubena putovanja, koja su katkada obuhvaala i noenje u hotelima, i jednom takvom prilikom
upustili su se u avanturu, koja je trajala oko est mjeseci, a uglavnom se odigravala u ukradenim satima tijekom
dana u njenoj garsonijeri u Paddingtonu. Kazala je kako joj je odmah jasno dao do znanja da nee napustiti
obitelj zbog nje, i neka ne zamilja da bi to ikad uinio. Opinio ju je u dovoljnoj mjeri da je prihvatila taj njegov
uvjet. itala je moje romane, "jasno", ali Oko oluje objavljeno je kad je njihova veza ve zavrila, a ona je ve
bila prela iz BBC-ja u marketing. Odluila gaje ne itati, jer
je i sama planirala napisati roman, a nije htjela da je moj opus uplai ili joj omete koncentraciju. - Zapravo,
uvijek sam bila malo ljubomorna na vas. Na tu sposobnu, uspjenu knjievnicu, suprugu i majku koju on nikad
nee ostaviti. - Onda je otila na Arvonov vikend-teaj68, gdje je ostavila dobar dojam na Russella Marsdena,
koji je bio jedan od predavaa, pa joj je predloio da se prijavi na ovdanji magisterij iz Kreativnog pisanja. Tog
ljeta prije nego to je poela studij poela je pisati Opekline, i ne sanjajui, jasno, da u joj ja postati
nastavnicom. Tek oko polovice semestra Russell Marsden je objavio grupi da u ga zamijeniti dok je na
studijskom boravku.
- Znala sam kako postoji opasnost da prepoznate Martina u Alastairu - rekla je - pogotovo kad sam za Boi
proitala Oko oluje. Ali ja tu nisam mogla nita. Nisam mogla poeti sve iz poetka, s nekim sasvim drugim
likom.
- Mogli ste poeti neki drugi roman - rekla sam.
- Zar na pola seminara? - rekla je. - Zato bih? Ostavila sam dobar posao da bih mogla pohaati ovaj teaj,
podigla sam svu uteevinu i jo se zaduila da bih ga platila. Zato bih odbacila sve to sam uradila, zar samo iz
obzira prema vaim osjeajima?
Na ovo nisam znala odgovoriti. Moja primjedba i meni je samoj zvuala slabo, kao da bih vie voljela i dalje
ivjeti u neznanju. Moda bi dio mene to i volio. Pitala sam je zato je veza zavrila.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Zavrila je kad je dobio drugu asistenticu. Neto u nainu na koji je to rekla, svojevrsno prezirno frkanje
njezine mesnate gornje usnice, naglasak na rijei drugu, upozorili su me da slijede nova otkria. -Ja mu nisam
bila prva. - rekla je - a ni posljednja.
Pokazalo se da je Martin bio poznat po tome da spava sa svojim pripravnicama. To je zacijelo znala veina
njegovih bliskih suradnika, ukljuujui i neke s kojima sam se sretala na domjencima. Zacijelo su znali i mnogi
koji su doli na komemoraciju. I sama Sandra je toga dana bila u crkvi, premda je poslije izbjegla susret sa
mnom, a bila je, uvjeravala me ona, i djevojka koja joj je preotela Martinovu naklonost.
Osjeala sam kako mi se vrti i jedva sam uspijevala doi do
209
Idaha. Zidovi od sirove smreke u skuenom uredu naoigled su bubrili i saimali se, a prostaki, mesarski akt na
plakatu Luciana l'reuda i crna, ulatena Mapplethorpeova figura kao da su se mre-kale i izvodile opscene
kretnje. Upinjala sam se da skrijem svoj uas, da sauvam bar malo dostojanstva i profesionalnog ugleda. Kad je
rekla: "Nadam se da ovo nee utjecati na moju ocjenu iz kolegija", dolo mi je da ponem vritati i gaati je
stvarima oko sebe, ali samo sam hladno rekla: - Za to slue vanjski ispitivai. Tu sam razgovor privela kraju.
Sjedila sam za svojim stolom moda cijeli sat, gotovo nepomino, i polako listala stranice svoga branog ivota i
preitavala ih u svjetlu onoga to sam upravo saznala. ivjela sam u posvemanjoj obmani. U karakteru i
ponaanju moga mua postojala je cijela jedna dimenzija koju ja, unato svojoj famoznoj knjievnikoj
I)iilukavosti i intuiciji, nikad nisam naslutila ni pogodila. Kako to ,i na njemu nikad nisam osjetila miris
parfema ili tijela tih mladih roljiea? Niti ikad na njegovim ovratnicima pronala trag rua, kompromitirajue
pisamce ili dvije ponitene ulaznice u njegovim 11/epovima? Sigurno je bio vrlo, vrlo oprezan. Ili sam
jednostavno |.i bila vrlo glupa, vrlo slijepa, vrlo lakovjerna. Sada kad sam bez im.ilo sumnje znala da mi je bio
kronino nevjeran, najednom mi je |)icd oima si jevnulo bezbroj sitnih epizoda inejasnoa, koje sam 11 oi 101 li
ihii jedva registrirala, nabijenih skrivenim smislom. Jedna ili dvije njegove koulje koje su neobjanjivo nestale.
Telefonski po/ivi koji bi se prekidali kad bih se javila. Poruke dae dokasna osi,ili n,i poslu. Kako sam se lako
dala prevariti.
I 'i l,i hi sam se koliko je trajalo to njegovo enskarenje. im sam loi imiliiala to pitanje, uinilo mi se da znam
odgovor: od moje velike depresije, prije sedam-osam godina. est mjeseci amila ..mi ii.i dnu duboke rupe,
nalik na okno presahnulog bunara, dok mi dobronamjerni, zbunjeni ljudi, meu kojima i Martin, virili preko ruba
ograde i pokuavali me razvedriti, ili mi u vjedru sputali lijekove i savjete. Tijekom tog razdoblja nisam bila u
si,inju pisati, pa ak ni itati beletristiku. Vlastiti romani inili su mi se bezvrijednima, banalnima,
izvjetaenima. U pismima oboavatelja koja sam povremeno primala itala sam svu silu
210
ushienih komplimenata i apatino se udila kako je ljude mogue zavarati. itala sam mnogo publicistike povijest, biografije, pisma - bez pravog zadovoljstva, tek da popunim dan. Nisam bila u stanju uivati ni u emu,
pa tako ni u seksu. U seksu ponajmanje. Povremeno smo vodili ljubav, na Martinovu inicijativu, ali nisam se
mogla praviti da uivam. Rekla bih da mi je ao, da to nije nita osobno, i on je imao strpljenja i razumijevanja ili mi se bar tako inilo. Pa, razumijevanja je imao, ali strpljenja ipak oito ba i nije.
A onda, nakon est mjeseci, bez ikakva shvatljivog razloga, osim moda iz iste dosade to se osjeam bijedno,
ali ne dovoljno bijedno da raskrstim sa svime, depresija me poela poputati. Oporavak su pospjeile, ali ne i
izazvale, neke sretne okolnosti i lijepi dogaaji koji su uslijedili jedan za drugim u kratkom razmaku: francuski
prijevod Sree u nesrei dobio je nagradu, Martin je otputovao sa mnom u Pariz na dodjelu, pa smo na tui raun
proveli krasan vikend u luksuznom hotelu; Lucy je poloila prijemni ispit na North London Collegiate s izvrsnim
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
uspjehom... ivot mi se najednom opet inio dobrim. Sunce je opet zasjalo u mojoj glavi. Poela sam novi
roman. Opet smo poeli ivjeti normalnim branim ivotom. Ljubav vie nismo vodili onako esto kao prije, ali
ja sam to pripisala prirodnom opadanju libida i naem starenju. Sada znam da nije bilo tako. Martin je itekako
imao libida, ali za mene nije ostalo ba mnogo. Dok meni nije bilo do seksa, otkrio je da voli mlae meso.
Mogu li ga kriviti zbog toga? Da, naravno da ga krivim. Ne samo jer je oneistio na brak intimnim dodirom s
drugim, stranim tijelima, nego zato to me je obmanuo, varao, napravio budalu od mene. Da je jo iv, rastavila
bih se. Ali smrt nas je ve rastavila. S tim to sam saznala ne mogu uiniti nita, nemam naina da dam oduka
svojoj ljutnji, osim da sve zapiem.
Veeras me nazvala Carrie. Pitala me kako sam pa sam rekla "Dobro, hvala", kao to se ve kae, a ona je rekla:
- Nisi, ujem ti u glasu. - Priznala sam joj da ba nisam dobro raspoloena, ali ne
211i zato. - Znam to ti treba - rekla je. - Jedno popodne u Slanim kupkama Droitwich. Ja te vodim. - Meni to
nije zvualo nimalo primamljivo, ali ona me uvjeravala da e mi beskrajno goditi.
- Kad mi je svega dosta, uvijek pobjegnem u toplice - rekla je.
- Nee se pokajati. - Dogovorile smo se da sutra doe po mene. Ralph je, kae, otiao na put, u Prag, na
nekoliko dana. Ne mogu se othrvati pomisli to se moglo dogoditi pretproli petak da sam onda znala za Martina
i Sandru Pickering.
Srijeda, 2. travnja. Carrie je dola po mene oko 13.30. Iekivala sam kad e se pojaviti, i im se auto zaustavio
pred kuom iskoila sam kroz vrata, potpuno odjevena i spremna za polazak. Nisam je htjela pozivati unutra i
pokazivati joj kuu, bila bi to prilino muna repriza Ralphova razgleda. Nisam se mogla odluiti hou li
spomenuti Carrie njegov posjet. Ako joj je to ve sam spomenuo, moglo je izgledati udno ako ja ne spomenem.
S druge strane, ako joj nije spomenuo, a ja spomenem, mogla bi se pitati zato joj je to zatajio. Smetalo mi je to
sam upletena u toliko kalkulacija i varki kad se zapravo nije dogodilo nita. Meutim, kad smo krenule, Carrie je
razrijeila moju nedoumicu napomenuvi: - Ralph mi kae da ima zgodan brlog. - Da, svratio je neki dan ljubazno mi je pomogao da uvedem e-mail - rekla sam. Nisam spomenula da je ostao na ruku, a nije ni Carrie,
pa moda za to ne zna.
U Carrienu japanskom sportskom autiu zaas smo se cestom M5 sjurile do droitwichkih toplica. Droitvvich je,
ini se, sagraen na najveem i najdubljem nalazitu soli u Europi, iz kojeg izbijaju vrua vrela. Ljudi se ve
stoljeima kupaju u toj vodi zbog njezinih navodnih ljekovitih i okrepljujuih svojstava, ali dananje su toplice
na moje ugodno iznenaenje vrlo moderne. Unutarnji ambijent nije, kao to sam se bojala, nalik na starinska
opinska kupalita, s kabinama za presvlaenje kroz koje vue propuh i masnim napuklim ploicama, nego vie
kao u privatnom rekreacijskom klubu. Presvue se u kupai kostim, odjene bijeli frotirski ogrta i istuira se li
glavnom kupalinom prostoru, koji je svijetao i prozraan i ima duguljaste prozore du cijelog jednoj;
zida. Savjetuje se danamae malo vazelina ako ini.r. l>ilo I- .il- vi-ogrebotine ili posjekline na koi kako te
slana voda ne bi pivk.il.i, i da nikako ne pokuava plivati, jer bi i najmanje prskanje im iglo tetiti oima.
Same kupke, meutim, izgledaju kao plivaki bazen srednje veliine. Niz nekoliko plitkih kamenih stuba silazi
se u toplu, gotovo vruu vodu, prilino prozirnu, u koju zatim utone kao u neki golemi tekui jastuk. Pluta se
bez napora, pola tijela pliva iznad povrine jer ga odrava gustoa slane vode. Iznimno je ugodno leati na
leima. Mogu se dobiti funkcionalno oblikovani jastuii od stiropora koji dre potiljak izvan vode. S glavom na
takvom jastuku moe se posve oputeno plutati.
Bazeni su obino silno buna mjesta, sve odjekuje od djeje vriske i pljuskanja skakaa, ali ovdje je najglasniji
zvuk amor razgovora iz kavanskog prostora s druge strane bazena, gdje e vas nakon kupke posluiti
besplatnim ajem i keksima. Kupai u vodi ne razgovaraju mnogo. Lee kao u transu, rairenih ruku i nogu na
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
vodi, blago noeni ponekim valiem koji tu i tamo namreka povrinu, ili usidreni za rub bazena stopalima koja
su podvukli pod ipku koja se prua okolo bazena. Da nije njihovih spokojnih izraza, ovjek bi mogao zamisliti
da su to trupla iz neke pomorske katastrofe.
Sklopila sam oi i tako plutala sve dok nisam blago bubnula
0 kraj bazena. Odgurnula sam se laganim potiskom noge i opet se nala na sredini vode. Radoznalo sam liznula
prst: okus je bio nevjerojatno slan. Sjetila sam se kako je Alica u Zemlji udesa pl i-vala u poplavi vlastitih suza
zajedno s Miem i Patkom i Dodom,
1 sinulo mi je da se moda nisu utopili ba zato to su suze slane. Slana kupelj bila je kao rezervoar do ruba pun
netom isplakanih, svjeih toplih suza. A onda sam najednom pomislila: nikad vie neu pustiti suzu za Martinom.
Preporua se da kupanje ne traje dulje od etrdeset minuta, jn sam izgubila svaki pojam o vremenu, ali kad sam
vidjela Carrie kako velianstveno izranja iz vode, nalik na prekrasnog vodenkonja, u elegantnom kostimu od
likre koji joj se napinjao preko raskonih prsa i bokova, s kosom skupljenom pod vrsto
213navuenu gumenu kapu, i ja sam za njom krenula van. Otuirale smo se, obrisale, odjenule ogrtae i neko
vrijeme odmarale na lealjkama. Onda smo otile na aj i kekse. Zahvalila sam joj to mi je priutila to prekrasno
iskustvo, i rekla da mi je ve bolje. Ona me pitala zato sam bila potitena, i, zapravo na vlastito iznenaenje nakon to sam je obvezala na tajnost, i ne otkrivajui svoj izvor informacija - ja sam joj rekla.
214
22
- Pa, razumijem kako ti je - kae Carrie, dok si toi jo jednu alicu Darjeelinga . - Ali gledaj to s vedrije strane.
Odmah joj je rekao da te nee ostaviti zbog nje, zar ne? To pokazuje da te je zapravo volio.
- Ne mora biti - kae Helen. - To moda samo znai da mu se jednostavno nije dalo gnjaviti s cijelim cirkusom i
trokom rastave. Posebno s trokom - njegova plaa na BBC-ju ne bi ba mogla pokriti dva domainstva.
- Pa, to vi svakom sluaju znai da nju nije volio - kae Carrie.
- To ti je samo bio seks. A tko zna, moda mu se enska nabacivala. Tome malo mukaraca moe odoljeti.
- Ne mogu zamisliti da su mlade djevojke stajale u redu zbog Martina - kae Helen. - Tako zgodan nije bio.
Carrie uzdie. - Iznenadila bi se ti. Kad god ima situaciju da muko ima mo a ena mladost i ljepotu, tu ti doe
do razmjene dobara. Mukarac koristi mo da dobije seks, a ena izgled da dobije promaknue, ili dobru ocjenu,
ili jednostavno da se zabavi. Vjeruj mi, i ja sam to radila.
- Ti? - Helen djeluje iznenaeno, gotovo pa okirano.
- Nego to. Dok sam studirala na Berkelevju, spavala sam iskljuivo s profesorima. I morali su biti bar docenti ne obini predavai. Deke s predavanja nisam htjela ni pogledati. - Takve je uspomene navode da zakikoe.
Ba sam bila gadura. Ali onda sam jo bila lijepa.
-1 sad si lijepa, Carrie - kae Helen.
Carrie tuno odmahuje glavom. - Jako lijepo od tebe to to kae, Helen, ali bitku protiv celulita izgubila sam
negdje izmeu treeg i etvrtog djeteta. Da ivimo u doba Rubensa, to bi bila druga pria, pa ak i Renoira... Ali
dananji ideal enske ljepote je tijelo nezrelog djeaka, sa sisama kao da si joj prilijepio dvije
215jabuke. Pogledaj u Vogue pa e vidjeti. Messenger o tome ima svoju teoriju.
- Je li? - Helen radoznalo krivi glavu.
- Da. Kad je plodnost bila najpoeljniji enski atribut, iroki bokovi i bujno poprsje bili su oznaka visokog
raalakog potencijala, i stoga su predstavljali najei odabir. Sad kad je seks postao prvenstveno rekreacija,
mukarci preferiraju gipke, atletski graene partnerice koje mogu izvesti sve poze iz Radosti seksa a da se i ne
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
oznoje. Za koju stotinu tisua godina sva djeca raat e se iz epruvete, a krukolika ena izumrijet e kao danas
dinosauri.
- Nisi ti krukolika, Carrie - kae Helen - ti si... velianstvena. Antiki raskona.
- Pa, hvala, koka moja - kae Carrie, smijeei se. - Ali kad je meni bila dvadeset i jedna... ovjee, mogla sam
se zaljubiti u samu sebe ve na sam pogled u zrcalo. Ako bi mi se sviao neki profesor, samo sam trebala sjesti u
prvi red predavaonice u hla-icama i uskoj majiici i zadivljeno ga gledati, i on bi se, ono, sav rastopio,
naoigled. Idui put kad bih mu otila na konzultacije zagarantirano bi mi predloio da nastavimo razgovarati o
mom eseju negdje na kavi, i do kraja tjedna ve bismo zavrili u krevetu. To su bile sedamdesete, kui, prije
side i politike korektnosti, i svi na kampusu su se evili kao da je sutra kraj svijeta. Je li i na Oxfordu bilo tako?
- Donekle - kae Helen.
- Sreom, kad sam srela Messengera klima se ve promijenila - kae Carrie. - Ja se ne moram zabrinjavati zbog
zanosnih mladih
studentica - na Kognitivnoj ih ionako nema mnogo, ali tu i tamo se pojave - s te strane ne moram se brinuti zbog
Messengera. Bilo je previe sluajeva spolnog uznemiravanja na sveuilitima. Profesori su nauili zazirati od
veza sa studentima - to je i u redu. Berkelev je sedamdesetih bio kao Sodoma i Gomora. ak se i na Harvardu
prailo punom parom - onamo sam otila na postdiplomski. Naravno, odmah sam se bacila na zavoenje
mentora. Ironinom igrom sluaja, ovjek je ispao staromodan astan momak koji je silom htio da se vjenamo.
- Kako se zvao? - pita Helen.
216
- Alexander Higginson. ula si za njega?
- Ne, ne bih rekla.
- Napisao je nekoliko knjiga o francuskom slikarstvu devetnaestog stoljea i gomilu lanaka. Alex je bio dosta
stariji od mene. To ti je bilo neto kao s Dorotheom Brooke i Casaubonom - impresionirao me pameu i
predivnim francuskim izgovorom. Moji su me pokuali odgovoriti. Tata je mislio da Alexa zanima moj novac dosta sam naslijedila od djeda, zna. Ja mislim da Alex nije bio takav, ali, uglavnom, tata je insistirao da njegov
odvjetnik sastavi predbrani ugovor koji samo meni omoguava pristup mojim prihodima, tako da bih mu
zapravo trebala biti zahvalna, kako je na kraju sve ispalo.
- Zbilja zanimljivo - kae Helen. - Kako si upoznala Ralpha?
- Na zabavi u Cambridgeu - onom Cambridgeu u Massachus-settsu. Messenger je bio na MIT-ju. Ja nikad prije
nisam upoznala nikoga takvog. Veiiia naih prijatelja s Harvarda bili su profesori drutvenjaci, a moji doma
druili su se uglavnom s bogatim biznismenima i mecenama. Poznavala sam vrlo malo znanstvenika i mislila
sam da su to bezvezni mokljani opsjednuti dosadnim i nerazumljivim stvarima kao to su elektroni i neutroni.
Messenger uope nije odgovarao tom stereotipu. Kao prvo, izgledao je vie kao rock zvijezda, a ne znanstvenik tad je nosio dugu kosu, a oblaio se u trapezice i dreave svilene koulje. Govorio mi je o raunalima i umjetnoj
inteligenciji nekakvim fora akcentom n 111 Michael Caine, i to tako da sam razumjela. Govorio je kao ovjek
koji osjea budunost u kostima. I bio je nevjerojatno seksi. Moj brak u to doba vie nije timao. Razlika u
godinama inila je svoje. Situacija se malo popravila kad se rodila Emily, ali postalo je jasno da Alex zapravo ne
voli djecu. A mene vie nije fascinirao njegov intelekt. Skuila sam da su sve njegove knjige varijacija na istu
temu, a i nju je preuzeo od Gombricha. Dorotheu sam odradila, sad sam. bila zrela za gospou Bovarv...
- Upustila si se u avanturu s Ralphom?
- Aha. Pozvao me na MIT da vidim nekakvu raunalno generiranu umjetnost, i kad smo odlazili poljubio me u
dizalu. To je bio poljubac. Nije vie bilo povratka. Morala sam uzimati
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
217bebisitericu za nae sastanke - tako je Alex i otkrio. Moda je to mogao iskoristiti da je elio skrbnitvo nad
Emily, ali nije. Rastali smo se dosta civilizirano. Ubrzo poslije toga Messenger je dobio posao na Cal Techu pa
smo se preselili u Pasadenu. Hoe jo aja?
- Moe, hvala.
Carrie doziva konobaricu i naruuje jo aja. Konobarica se ispriava i kae kako je u cijenu ulaznice ukljuen
samo jedan besplatan loni aja. Carrie kae kako nema nita protiv da ga poslije plati, ali sad nema novca kod
sebe. Konobarica djeluje zabrinuto i nudi da donese vruu vodu besplatno. Carrie pristaje. - Oboavam Englesku
- kae, a ena odgaca dalje. -A kako je bilo s vama? - pita ona Helen. - Kako si ti upoznala Martina?
- Na predstavi, u dvoritu jednog oksfordskog koleda - kae Helen. - Jedne ljetne veeri, dok su zrakom letjele
iope.
- Zvui jako romantino. Studirali ste zajedno?
- Ne, Martin je iao na Durham. Kad sam ga upoznala bila sam poslijediplomka, a on je bio staist u londonskom
BBC-ju. Bio je brat moje prijateljice koja je igrala Tiraniju u studentskoj produkciji Sna Ivanjske noi. Pozvala
ga je na predstavu, a mene je zamolila da sjedim s njim i pravim mu drutvo. To je zapravo bilo neto slino kao
tvoj susret s Ralphom. Odmah smo se jedno drugome svidjeli. Bio je samo nekoliko godina stariji od mene, ali
djelovao je mnogo zrelije nego svi moji dotadanji deki. Poslije smo otili na zabavu za glumce, sjeli u kut i
razgovarali, a onda je morao poi da stigne na noni bus za London. S vremenom sam dobro upoznala tu
autobusnu liniju. Poeli smo se redovito viati, a vikende bismo provodili naizmjence u Oxfordu i u Londonu.
Sad kad se sjetim, mislim da mi je to bilo najsretnije razdoblje u ivotu. Od ponedjeljka do petka radila sam u
Bodleani, po cijele cjelcate dane, a vikendom vodila ljubav. Dok nisam zatrudnjela.
- Sluajno? - pita Carrie.
- Naravno - kae Helen. - Nisam htjela roditi, ne dok sam jo na najnioj akademskoj ljestvici. Ali nisam htjela ni
pobaciti - ostatak moje katolike savjesti, oito. Na sreu, ni Martin to nije
218
traio od mene. Predloio je da se vjenamo, to je meni, iskreno, bilo veliko olakanje, jer moji roditelji ne bi
tek tako lako probavili ideju da im se unue rodilo izvan braka. -1 zato si se udala za njega? - pita Carrie.
- Ne, bila sam zaljubljena, nadala sam se da emo se jednoga dana vjenati, imati djecu, i ve sve to uz to ide.
Samo to se sve to dogodilo malo ranije nego to sam predvidjela. Pa sam se preselila u London. Mislila sam da
u moi nastaviti sa svojim istraivanjem u Britanskom muzeju, a da u tu i tamo putovati u Oxford na sastanke
s mentorom. To mi je polazilo za rukom nekoliko mjeseci, ali kad se Paul rodio, postalo je tee. Nisam se znala
nositi s malim djetetom i muem u naem skuenom staniu u Balhamu. Uhvatila me poslijeporoajna
depresija.
- Jao, to je nezgodno.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- S vremenom me prolo, ali digla sam ruke od doktorata i akademskih ambicija.

- Ali zato si postala knjievnica - kae Carrie. - Sto je mnogo bolje.
- Pa, moda.
- Ni ja nisam zavrila svoj doktorat kae Carrie.
- Je li ti ao?
- Pa i nije. Nisam eljela akademsku karijeru. Uvijek mi je smetala natjecateljska atmosfera na
poslijediplomskom na Harvardu. Osjeala sam da drugi studenti sve vrijeme misle: "Zato ona ovo radi? Bogata
je, ne treba joj posao." to je zapravo bilo tono. Ali voljela bih se neime baviti, osim to se brinem za obitelj i
gombam s Messengerom... Zato sam poela s romanom.
Konobarica donosi vruu vodu i, uz urotniki mig, jo keksa. Carrie nalijeva vodu u dva lonia i zamiljeno
gricka keks. -Jesi li stalno bila vjerna Martinu? - pita ona kad se ena dovoljni) udaljila.
- Naravno - kae Helen, malo se trgnuvi. - Inae sad ne bih bila tako povrijeena. Ne bih imala pravo biti.
-Jasno - kae Carrie. - Nisam htjela rei... To je zato to, zna, u tvojim romanima ima dosta nevjere.
219Helen se smije, malo usiljeno, i pri te/e remen na kupaem ogrtau. - Pa, tako je u veini romana, naalost. U
stabilnom monogamnom braku ba i nema narativnog materijala.
- Aha. Kao to kae Tolstoj na poetku Ane Karenjine: "Sve sretne obitelji sline su jedna drugoj..."
- "Ali svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj nain." Premda nisam sigurna da je to tono, onaj prvi dio - kae
Helen mrtei se.
- Nisu sve sretne obitelji sline. Problem je to nisu ba zanimljive
- osim ako je to tvoja obitelj, naravno. Beletristika se hrani nesreom. Njoj treba sukob, razoaranje, prijestup. A
romani uglavnom govore o privatnom, emocionalnom ivotu, o vezama, pa nije udno to ih veina govori o
preljubu. Ili da radije kaem nevjeri, jer danas mnogi parovi vie ne stupaju u brak - ali ini se da to ne mijenja
mnogo na stvari kad je rije o osjeaju da si izdan, zar ne, kad jedan partner prevari drugoga?
- Ne. Ali odakle ti uvid u to? Recimo, u Srei u nesrei.
- U naem krugu prijatelja u Londonu bilo je dosta vrludanja i varanja. Ja sam stalno drala oi i ui otvorene. Pa
onda od ena koje su pohaale moj teaj kreativnog pisanja u Morlevju, nisu se libile da mi ispriaju sve o
svome privatnom ivotu...
- Stvarno? - smije se Carrie. -1 kako im je bilo kad su se poslije njihove prie pojavile u tvojim knjigama?
- Naravno, pazila sam da ne upotrijebim nita od toga tako da nekome bude neugodno - kae Helen, mrvicu
defenzivno. Nalijeva si jo jednu alicu aja. - Katkad ti treba tek neki siuan detalj iz stvarnog ivota da bi ti
mata krenula u posve drugom smjeru od originalne anegdote, tako da je osoba koja ti ju je ispriala nee ni
prepoznati kad roman bude gotov. Nemoj gledati, ali iza tebe se dogaa neto zanimljivo.
Gledajui preko Carriena ramena, Helen je opazila kako po stariju enu sputaju u bazen u nekakvoj nosiljci
objeenoj o malu dizalicu. Carrie namjeta stolac tako da i ona moe vidjeti. ena je mrava i koata, kupai
kostim visi joj na smeuranome tijelu, zglobovi su joj natekli od artritisa, a ruke i noge joj drhture kan da pati od
Parkinsonove bolesti. Upale crte lica iskrivljene su u grimasu koja bi trebala biti osmijeh, ali odaje tek nepriliku i
nel.i
godu. U vodi stoji njezina prijateljica ili medicinska sestra i hrabri je, te je spremno doekuje dok staricu
polagano sputaju u vodu. A onda je oslobaa jarma i puta da slobodno pluta, pridravajui joj glavu. enini
udovi polako se olabavljuju, drhtanje se smanjuje, a na usnicama joj se pojavljuje iskren osmijeh.
- Dobra mainerija - komentira Carrie. - Pitam se bi 1 i i/d ra I a moju teinu. Moda i meni jednom zatreba.
- Nemoj tako - kae Helen.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- A i tebi. Nikad ne zna. - Ona se okree prema Helen. - Sluaj, kad si mi ve sve to ispriala, rei u ti to ja
mislim. Razumijem da osjea bol. Vjerovala si Martinu, a sad si otkrila da nije bio onakav kakvim si ga
smatrala. Ali ti tu nita ne moe, ne moe ga ak ni ispsovati na pasja kola, jer ga vie nema. Mislila si da si
sigurna u svojoj maloj utvrdi, svom sretnom braku, da moe promatrati sve te bitke izmeu spolova koje se
vode vani, zapisivati, brojati mrtve i ranjene, a da sama ne strada. Ali sad kad si
i ti ranjena, stvarno ima o emu pisati. Iz srca. Na taj nain dat e oduka gnjevu.
- Ne elim pisati roman iz osvete - kae Helen.
- Zato?
- Dobra djela nikad ne nastaju iz isto negativnih emocija kae Helen. - Moda s vremenom, kad rana vie ne
bude tako
svjea...
Dobro. Uzmi si vremena. A dotle uivaj u ivotu, kao to se k.i/e.
Kako to misli?
Tuguje za Martinom otkako je umro, zar ne? E pa vrijeme II je da prestane.
Ve sam prestala. Jednostavno mi je dolo, dok sam plutala |ti b.izenu. Nikad vie neu plakati za njim.
()d lino. Vrijeme je da pone razmiljati o novoj vezi. Lijepa lp, armantna, pametna...
Ma daj prestani, Carrie!
Ne, ti prestani, Helen. Bez lane skromnosti, molim. Vrijeme Irt opet nae sreu.
Joj, "srea" - kae Helen s uzdahom. - Katkad mislim a
220
221sam unaprijed programirana za nesreu, da se posluim izrazom tvog mua.
- Messengerovim izrazom? Kad je to rekao?
- Na televiziji - kae Helen.
- A, da - kae Carrie. - Pa, on jest programiran za sreu, moglo bi se rei. Vjerojatno sam se zato i udala za njega.
222
Dobri kralj Vjenceslav podie pogled ... Okej... Lampica za bateriju je malo slaba, ali ini mi se da radi... Danas
je nedjelja, estog travnja, sad je popodne, nalazim se u vipovskom foajeu British Airwaysa na amsterdamskom
aerodromu... ekam avion za Birmingham jer mi je zbog kanjenja u polasku iz Praga za nekoliko minuta
pobjegao let za Bristol, iako sam pretrao cijeli jebeni Schiphol , na kojem se upravo izvode radovi i sav je
razbu-can... trao sam zabaene glave, aktovku sam turio pod miku, sliio sam krilnom napadau koji upravo
proivljava komar u kojemu pokuava postii pogodak na terenu koji stalno propada... schipholski terminal od
jednog do drugog kraja ima bar kilometar... manevrirao sam i krivudao kroz obrambene linije putnika, nosaa,
graevinskih radnika, liilaca, tukatera... sve da bi mi na ulazu rekli kako je ukrcavanje zavreno i zrakoplov
ve rula prema pisti, iako je na monitorima za odlazak pisalo da jo traje... totalno sam popizdio, pogotovo kad
sam otkrio da danas nema vie letova za Bristol...
Letio sam za Prag iz Bristola preko Amsterdama umjesto da sam iao direktno iz Londona kako se ne bih gnjavio
putovanjem do Heathrovva ili Gatwicka, ali sad Carrie mora doi po mene u Birmingham i voziti me u Bristol
jer sam tamo ostavio tinto... Upravo sam je nazvao da se dogovorimo i nije ba bila presretna, ne krivim je... Ona
je u Potkovama s djecom i Helen 1 sad se ranije moraju pokupiti... Vjerojatno je Helen s lakoom prihvatila
poziv znajui da mene nema... nadam se da me nee 1 dalje izbjegavati, ako nita drugo, Carrie e primijetiti pa
e se Aipitati to je bilo... moda je i bolje to nije pristala na ono da /iinijenimo dnevnike... Bog zna to bi bilo
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
da je pristala... a opet, na neki nain je u tome i bio ar, taj element rizika... im I n 1 je to palo na pamet u onaj
petak... dok sam se vraa o u Centar
223od nje... nisam prestajao mislili <> lome, to me proganjalo cijeli vikend, pogotovo kad nije dola u I
'olkove... u subotu je nazvala Carrie i rekla da je hvata prehlada, uope joj nisam povjerovao... a onda je za Uskrs
otputovala... moram pokuati opet uspostaviti prijateljske odnose kad se vratim ...
Ovdje u ekati dva sata pa sam izvadio stari dobri Pearlcorder iz aktovke da malo ubijem vrijeme i smjestio se u
ovu zvuno izoliranu telefonsku kabinu gdje me nitko nee uti, iako je u ekaonici tiho kao na groblju...
biznismeni uglavnom ne putuju nedjeljom... Fuuu... tek sad sam doao do daha, i puls mi se vratio u normalu...
Ali jo me mui probava... posljedica etiri dana jedenja eke hrane, koja se oito sastoji iskljuivo od zasienih
masnoa i ugljikohidrata... eki pojam uravnoteenog obroka je, recimo, gula-juha s knedlikama, pa onda
pola peene guske s peenim krumpirima i knedlikama, a za desert knedlike s brusnicama prelivene hrpom
tuenog vrhnja. I sve to zalijete s nekoliko litara Pilsnera. Kako uope preivljavaju takvu ishranu? Zato se
masovno ne rue po ulicama od infarkta? Pa, tono je da se moe vidjeti dosta debelih ljudi, pogotovo
sredovjenih mukaraca, ali i zauujue mnogo vitkih, elegantnih mladih djevojaka... evo, recimo, Ludmila, ta
u struku nema vie od pedeset centi a trbuh joj je ravan kao... Ne kao palainka , u svakom sluaju ne eka
palainka, nadjevena ukuhanim ljivama i tuenim vrhnjem... premda je jednu pojela... pojela ih je dvije, jela je
sve to su stavili pred nju dok sam ja bio s njom... Eto, kako to te cure uspijevaju? Moda jedu samo kad su u
drutvu, kad netko drugi plati, a ostalo vrijeme se izgladnjuju... ili gurnu prst u usta nakon takvih bakanalija... ali
to nije anoreksija, ni bulimija, nema to veze s manjkom samopotovanja, ba obratno. To je promuurna procjena
glede onoga to e im pomoi da uspiju u Republici ekoj, ili da iz reene zbriu... Nije dovoljno ako si
pametna i govori engleski, mora jo i izgledati kao Kate Moss... Zamiljam sve te mlade djevojke kojih je pun
Prag, kako ive s roditeljima u skuenim stanovima u ugavim betonskim neboderima, dijele sobu s mlaom
sestrom, kupaonicu s cijelom obitelji, nemaju privatnosti, novca, imaju samo jednu zbilja dobru
224
haljinu u ormaru i figuru koju njeguju brino (>opul skupocjeni-biljke, znajui da im izgledi ovise o tome da ne
ponu sliili svojim majkama... Jer usprkos Barunastoj revoluciji, ili ba zbog nje, u zemlji ima mnogo onoga
to bi se moglo nazvati siromanom gospostijom. Povrno gledano Prag djeluje kao ivahno, napredno mjesto,
ali dobro se provode uglavnom samo turisti, poduzetnici i varalice (ako se ovi potonji uope mogu razlikovati)...
mnogim ljudima je gore nego to im je bilo u komunizmu, pogotovo ako rade u javnom sektoru. Recimo,
Ludmilinim roditeljima - imaju svako svoju profesiju, otac joj je patolog, majka higijeniarka, ali rekla mi je da
naveer moraju djeci davati instrukcije kako bi sastavili kraj s krajem, jer su inflacijom njihove fiksne plae
devalvirale... Nije ni udo to ljudi reagiraju pomalo umorno i cinino kad im s odobravanjem spomene
Barunastu revoluciju. - Naravno da sad smijemo putovati - rekla mi je Ludmila. - Ali ne moemo si to priutiti. Ba smo bili u krevetu i vodili mali postkoitalni razgovor. Meni se uasno spavalo ali inilo mi se da je ne bi bilo
pristojno tek tako frknuti van, a nije bilo mjesta da oboje odspavamo, krevet je bio jedva dovoljno velik da
leimo jedno drugome uz bok... Britanski savjet rezervirao mi je smjetaj u slikovitom starom prenoitu s
pogledom na Karlov most s kipovima svetaca, njih trideset i jedan, koji poput okamenjenih kladioniara
gestikuliraju du obje ograde... Valjda su mislili da e mi se svidjeti povijesni ambijent, zavojita stubita, niski
dovratci da razbije glavu, zidovi obloeni tamnim drvom i sobe nalik na kabine, a ja kad odem od doma zapravo
volim biti li nekom H U tonu ili Hyati.u - prostor, luksuz... - kada dovoljno velika da u njoj moe plutati, tu s
mlazom dovoljno monim da ti izbui rupice na koi... dobro opskrbljen mini bar, dobar izbor porno kanala na
TV-u... i dovoljno velik krevet da u njemu moe izvesti pozu ezdeset i devet bez bojazni da e pasti na pod ili
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
zabuiti palac u noni ormari. Ne da sam s Ludmilom pokuavao ita slino, to je bila vrlo bazina eva... bez
oralnog seksa, a stavio sam i kondom, tako da je sve bilo sigurno, ali... nekako je bilo mehaniki... Nije to bila
no koje bih se s nekim posebnim uitkom sjeao... ionako sam se toga, u principu,
225ve odrekao, tih evi za jednu no na slubenim putovanjima, pogotovo sa enama dvostruko mlaim od
sebe... Ovo je bilo jednim dijelom iz dosade, jednim iz kavalirtine, zbog one moje reenice, "Pada mi na um
vie stvari", koju je ona krivo protumaila. Smijeno, ali mislio sam da e se uvrijediti ako na kraju veeri neto
ne pokuam... to je bilo zbog toga, a i zbog dosade nakon povlaenja po Pragu... Svi luduju za Pragom, ali meni
je on bio nalik na malo bolji povijesni zabavni park, prepun onih ljudi kakvi se mogu vidjeti u Disnevlandu,
turista u tenisicama, vreastim orcevima i majicama kratkih rukava... jer bilo je toplo, proljee je stiglo u
srednju Europu, gotovo pa val vruine... a i to je razlog, veinu vremena mi je bilo vrue, ponio sam pogrenu
odjeu, sama vuna, stalno me je greblo i znojio sam se, posebice dok sam sjedio u zaguljivim restoranima i
natrpavao se gu la-ju-hom i peenom guskom s knedlikama, ili za promjenu goveom orbom s knedlikama i
peenom svinjetinom s kiselim kupusom i knedlikama... problem je u tome to ja zapravo volim takvu hranu a
po prirodi sam prodrljiv pa se prejedem... posebice na ovakvom putu gdje te ljudi vode u restorane dvaput
dnevno, za ruak i veeru, svaki put po tri-etiri slijeda...
Mislim da mi se Istona Europa vie sviala dok je bio komunizam i nije bilo toliko mnogo stvari za jelo,
zapravo niega nije bilo toliko mnogo, ak ni ako si stranac s vrstom valutom u depu... ovjek je nekako
izvlaio zadovoljstvo iz injenice da se hrabro izlae privremenom ivotu u oskudici. Sjeam se kako sam
jednog zimskog popodneva hodao ulicama toda, bilo je to jo negdje sredinom sedamdesetih, u stanju
svojevrsne ekstaze uslijed posvemanje i neublaene bijede svega naokolo, sumornih i oronulih stambenih
zgrada, gomila prljavog smrznutog snijega u jarcima, tramvaja natrpanih putnicima sivih lica koji su strugali i
kripali na metalnim tranicama u zavojima, redova bezoblinih, bezizraajnih ena u izmama i debelim
kaputima koje stoiki ekaju pred trgovinama prehrambenom robom s potpuno pustim izlozima i praznim
policama... to je ovjeka tjeralo da cijeni svakodnevne blagodati ivota kod kue koje inae i ne primjeujemo...
ovjek bi postao duboko zahvalan to ima
226
britansku putovnicu i zrakoplovnu kartu, sigurno spremljenu duboko u unutarnji dep... a sad vie nema log
konlrasla o kojeg te podilaze srsi...
Poziv za put prvotno mi je stigao od moga ekog nakladnika, u povodu objavljivanja njihovog izdanja Uma kao
stroja... Valjda mi je laskalo to su moju deset godina staru knjigu smatrali vrijednom prevoenja pa sam
pomislio da ih moram podrati, i pristao sam... a onda je nakladnik isti as zatraio financijsku potporu od
Britanskog savjeta, a oni su pristali pod uvjetom da odrim predavanje i seminar na Sveuilitu, pa sam rekao
dobro, da bi se to na kraju pretvorilo u vrlo nabijen raspored, kad se uzme u obzir predavanje i seminar i
razgovori s novinarima i potpisivanje knjige, ak i trominutni intervju za nacionalne TV vijesti... Moj nakladnik,
Milo Palackv, koga nikad prije nisam upoznao, pokazao se kao tipini proizvod novog duha postmarksistikog
poduzetnikog kapitalizma, prijazan ali prepreden lik koji je podigao sav taj publicitet a da sam nije uloio
nijednu krunu, osim to je jedan dan platio ruak (juha od cvjetae s knedlikama, peena veprovina s
knedlikama, vone knedlike s knedlikama)... eki pisac kojega sam upoznao kae da je Palackv zloglasan
po tome to ne plaa tantijeme, i neka ne oekujem da u dobiti ita vie od prilino skromnog predujma na
ugovor koji sam primio... Nije me ohrabrio ni susret s prevoditeljicom, sredovjenom gospoom koja ne govori
dobro engleski i oito nema nikakvog znanstvenog predznanja, ali nisam uspio Palackoga podrobnije ispitati o
tome jer ni on ba nije potkovan u engleskome... kamo god je iao, pratila su ga dvojica pleatih gorila u crnim
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
odijelima i tamnim naoalama koji su otvarali vrata i zaustavljali ljude dok bi on iz svog auta ulazio u zgradu...
navodno im je zadaa bila da ga zatite od napada Iju ti tih vjerovnika... Pa, nije mi dugo trebalo da shvatim kako
svi me iskoristili, ali junaki sam gurao dalje, obavio dunost prema medijima i knjiarima kao pravi
profesionalac, odrao svoje svenamjensko i mnogo puta ponavljano pregledno predavanje o Problemu svijesti
pred punim auditorijem na Karlovom sveuilitu... Levineov objasnidbeni jaz, nevjerojatna C'rickova hipoteza,
Chalmersov nerjeiv problem, Dennett, Searle,
227
Minsky, Penrose, uobiajeno drutvo, mali osvrt na neuroznanost kao novu frenologiju, mali osvrt na
behaviorizam - "Kako je bilo meni?" - to uvijek izmami smijeh... i naposljetku apel za UI u kombinaciji s
fenomenologijom, konstrukciju modela afektivnih, a ne samo kognitivnih procesa, djelovanje odozdo nagore, a
ne od vrha prema dolje... To je bilo u petak popodne... poslije toga domjenak i veera s knedlikama... u subotu
ujutro odrao sam seminar zatvorenog tipa o naem eksperimentalnom radu u Centru, za profesore s filozofije i
psihologije, a poslije me je glavni profa upoznao s Ludmilom Lisk, mladom asistenticom s Psihologije... Ostatak
dana bio je predvien za "slobodne aktivnosti - razgled grada", tako je pisalo na rasporedu koji mi je pripremio
Britanski savjet, a Ludmila je bila imenovana za mog vodia... U tom trenutku zapravo sam najvie od svega htio
zbrisati doma prvim letom... ali preda mnom je stajala ta uzbuena, nasmijeena, nimalo runa i nevjerojatno
vitka djevojka i pruala mi ruku a se rukujemo... bilo bi okrutno da sam odbio njezine usluge... kunem se da
tada nisam sraunao na to bi se sve te usluge mogle protegnuti...
Primila je odreenu svotu novca za nae trokove pa me je prije svega odvela u "tipian eki restoran" na
tipian eki ruak... onda sam svoj napuhnuti trbuh po popodnevnoj ezi vukao po cijelom dobrom starom
Pragu i slijedio Ludmilu po katedrali i dvorcu i crkvama i umjetnikim galerijama i divio se gotikom neem i
rokoko neem drugom i secesijskom neem treem sve dok Ludmila nije rekla da sad ve moramo ii veerati
jer je kupila karte za operu, neto od Janaeka... - Biste li se ljutili ako ne odemo u operu? - pitao sam...
Najednom kao da se zabrinula. - Ne volite operu? - pitala je. - Mrzim operu - rekao sam ja. Ugrizla se za usnicu,
kao da sam rekao neto nestano.
- A to biste vi radije radili? - pitala je... - Pa, pada mi na um vie stvari - rekao sam, smijeei se... bar je
miljeno da to bude smijeak, ali njoj je moda djelovao pohotno, jer se zacrvenjela, i tako moju nedunu opasku
pretvorila u doublc entendre ...
- Recimo - rekao sam, kako bih rasprio nesporazum - mogli bismo nai neki ugodan klimatiziran bar i popiti par
ledenih
228
piva, a onda bismo mogli otii na film u neko rashlaeno kino, .1 onda u moda biti spreman da negdje
pojedemo laganu veeru. - Pa smo to i uinili. Pronali smo bar s jazz gitaristom koji je tiho prebirao po icama
u pozadini... a onda stari film VVoovj.i Allena s engleskim dijalogom i ekim titlovima... a onda mali
vijetnamski restoran koji je sluio jela bez obaveznih knedliki... Uz veeru i bocu vrlo prihvatljivog maarskog
rizlinga Ludmila mi je priala o svojem istraivanju, grupnom projektu modeliranja procesa uenja, unutar
kojega pokuavaju ugraditi u model akumulaciju znanja kroz iskustvo, uspostavljajui dijalog s drugim
subjektima procesa uenja i oponaajui ih, kao i usvajanje pravila, sluei se simulacijama djejih igara kao to
je "ivotinja, biljka, mineral" ... meni je to zvualo dosta bezizgledno, previe varijabli, ali pristojno sam
povlaivao... i naravno da je puzala pred mojom reputacijom, laskala mi je sve u esnaest, ali dobro se
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
pripremila, znala je citirati odlomke iz Uma kao stroja... a nad naom konverzacijom, nalik na oblaie "misli" iz
stripa, sve su vrijeme lebdjele nae spekulacije o tome kako e zavriti ta veer. "eli li on spavati sa mnom?" i
"Oekuje li ona da spavam s njom?" Po slubenom planu ona me trebala odvesti do hotela, a onda sa ma
taksijem otii doma... No je bila topla i mirisna... proetali smo Starogradskim trgom i jo jednom pogledali
Astronomski sat, koji je ba u taj as otkucavao pono, a njegove figure, Turin, Bogata i Tatina, skupno su
odmahivali glavom u pravcu Smrti, koja je kimala "Da"... i zastali na Karlovom mostu ne bismo li promotrili
dvorac ili palau, kako li se ve zove, okupanu svjetlom n<i visokoj litici ponad grada, koja je poput privienja
plov nonim nebom... Napokon je arolija grada poela djelovali i 1.1 mene, i uinilo mi se prirodnim
oponaati druge parove koji su gugutali u sjenama to ih je bacao trideset i jedan svetaki kip, pa sam je obgrlio
rukom oko struka i rekao kako je tanan, i da se pitam bih li ga mogao obuhvatiti prstima, a ona se nasmijala i
rekla neka pokuam... nisam uspio, ali imao sam u rukama 1 ijivjno mlado tijelo, onako vrsto, elastino i jedro
poput mladice, pa sam je privukao k sebi i nagnuo joj glavu unatrag poljupcem... .iko je krenulo... Jednom kad
smo bili u mojoj sobi, nije gubila
229
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
vrijeme, zbacila je odjeu u tren oka, uostalom nije je mnogo ni imala - pamunu haljinu, gaice, bez grudnjaka,
nije joj ni trebao, grudi su joj male - premale za moj ukus... suprotno od Carrie... kako je ila ona reklama kad
sam bilo mali, zaboravio sam za to je bio... "Ni premalo, ni previe... ba kako treba..." Uvukla se meu
pokrivae i leala gledajui me kako se skidam, to me smelo... moje tijelo djelovalo mi je nezgrapno, izborano i
nesavreno u usporedbi s njenim vitkim bijelim trupom i udovima... Ugasio sam svjetlo i navukao zastore da
otvorim prozore pod izlikom da je u sobi zaguljivo, ali zapravo sve kako bih skrio svoju neugodu i pomanjkanje
vidljivog ljubavnog ara... Ubrzo je situacija bila pod kontrolom... ali ne bih se mogao zakleti da nije odglumila
orgazam...
Ne, to definitivno nije bila eva koju u pamtiti s uitkom... sve je bilo prelako... Da su sedamdesete, moda bih
posumnjao na zavjeru, magnetofonske vrpce i kamere iza drvenarije, kojom bi me ucijenili da postanem pijun...
Premda je i ovako na kraju dolo vrijeme za vraanje dugova... tijekom dana neoprezno sam spomenuo simpozij
krajem svibnja i dok se odijevala da poe kui, pitala me bi li ona mogla odrati referat jer onda bi od Britanskog
savjeta mogla traiti da joj plate trokove puta... Rekao sam da je program ve popunjen (la), ali da ako eli
moe prezentirati poster... Teko da sam mogao odbiti s obzirom na to da sam je upravo poevio... ali Savjet joj
nee platiti trokove puta samo radi postera... bar se nadam...
230
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Nedjelja, 6. travnja. Upravo sam se vratila iz Potkova, nakon to sam odbacila Messengerovu djecu do Pittville
Lavvna. Dok smo ruali, nazvao je Ralph iz amsterdamske zrane luke da javi kako je propustio vezu za Bristol
pa leti za Birmingham, stoga je Carrie morala po njega. Ponudila sam se da odvezem djecu doma kako bih Carrie
utejela jo i taj put, to je ona zahvalno prihvatila. Bilo mi je drago to za promjenu ja njoj mogu uiniti
uslugu.
Zbog te promjene plana morali smo skratiti boravak u Potkovama, teta, jer vrijeme je bilo prekrasno, toliko
toplo da se moglo sjediti na terasi. Sad je est popodne, a jo je dan. Za vikend se sat pomaknuo unaprijed, ali
tada sam imala previe briga da bih primijetila tu dodatnu dnevnu svjetlost ili imalo uivala u njoj. Sad sam
smirenija glede onoga s Martinom. Laknulo mi je to sam s nekim o tome mogla porazgovarati, a Carrie je bila
zahvalna sluateljica, iako je bilo ironino kad mi je savjetovala da pronaem nekoga drugog, kad se uzme u
obzir da je jedini mukarac kojega trenutano zanimam njezin suprug.
Jedna od posljedica otkria o Martinu je i to to je napokon "otiao". Na rubu moje svijesti vie ne lebdi njegova
nevidljiva pojavnost. Nemam potrebu prizivati njegov duh kako bih ga optuivala ili mu predbacivala. Niti mu
ozbiljno ne elim da gori 11 istilitu, a kamoli u paklu. Zapravo, ne mogu zamisliti da on vie igdje postoji, jer
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
sam se osvjedoila da je varalica, iju pravu prirodu nikad neu upoznati. Na neki nain mi je drago to sam
otkrila istinu ovdje, a ne kod kue, meu djecom i prijateljima. |)ok se vratim u London, djelovat e sasvim
prirodno to sam pivsiala tugovati za njim, pa ga ak vie i ne spominjem.
231
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Ponedjeljak, 7. travnja. Proljee je, ini se, definitivno stiglo. Jo jedan lijep dan, dok sam etala kampusom
tono sam osjeala kako mi sunce grije lea. Posvuda naoigled bujaju prirodni sokovi. Ruiasti trenjini
cvjetii propupali su po drveu oko knjinice, a na stubama sjede studenti, sunaju se sputenih naramenica i
svuenih majica, koketiraju, ljube se i dre za ruke, kao nemoni sudionici u posveenju proljea.
Spolni nagon, kakve li nepoznanice, kakav li samo irok spektar emocija izaziva. Na jednom kraju ekstaza, na
drugom uas. U novinama koje sam itala uz kavu u zbornici naila sam na jezivu priu o grupnom silovanju - to
se dogodilo jo u rujnu, ali sluaj je tek sad stigao pred sud. Neka Austrijanka, turistica u Londonu, upustila se u
avrljanje s nekim mladiima u dobi od etrnaest (etrnaest!) do sedamnaest godina, djelovali su joj prijateljski,
pa je pola s njima u etnju. Sto je moda bilo malo naivno od nje, ali bilo je to u pol bijela dana, a i vjerojatno ih
je smatrala djecom (ona ima trideset i dvije godine, tako je pisalo, a kao strankinja vjerojatno nije dobro
razumjela njihov razgovor, ni protumaila njihov jezik tijela, ton glasa, izraaje lica itd., jer oni su se zacijelo
gurkali i namigivali jedan drugome, pogledavali se, smijuljili, ispod glasa komentirali. Odveli su je na neko
zabaeno mjesto, gdje su je svukli i silovali, "vie puta", pisalo je u novinskom izvjeu, a onda su je golu
gurnuli u kanal, iako ih je preklinjala da to ne ine, i rekla im je da ne zna plivati - a to joj je, zapravo,
najvjerojatnije spasilo ivot, jer je znala, i uspjela se iskobeljati iz kanala na drugoj strani. Zamislila sam je,
onako uplakanu i uzdrhtalu, izudaranu i okrvavljenu, umazanu blatom i muljem, kako tetura po stazi dok nije
nala nekoga da joj pomogne. Upalo mi je u oi da je rekla kako je preivjela to muenje tako to je "odvojila
um od tijela koliko god je mogla". Pitam se to bi na to rekao Ralph Messenger. Meni se ini da je to dobar
argument u korist dualizma.
232
Jasper Richmond uao je u zbornicu dok sam bila ondje, u pnil nji nosaa s kolicima natovarenim sanducima
vina i kutijama vinskih aa za veeranji domjenak. Profesorica Robyn IVnmse sa Sveuilita VValsall doi e
kako bi odrala predavanje u znak spomena na H. H. Crosbieja, to je godinja manifestacija pod
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
pokroviteljstvom udovice nekog biveg ovdanjeg profesora. Pozvana sam na domjenak i poslije na veeru s
njom. Predavanje ima naslov "Propitivanje subjekta".
- Bojim se da bi moglo biti naporno - rekao je Jasper. - S puno argona. Ona je od onih teoretiara.
- Zato ste je pozvali? - pitala sam.
- Nisam ja - rekao je. - Ali neki od mojih mladih kolega zapalili su se ba za nju. - Nehotice se zlobno iskesio. Mislim, kao predavaa. Ali ujem da je i prilino zgodna.
Vijesti su prepune reportaa o izborima. Laburisti se dre svoje dvadeset i jedan-postotne prednosti u anketama,
to sluti na to da e 1. svibnja premono pobijediti. Saznajem da sam predugo ekala kako bih se registrirala kao
dopisni bira, a kako su izbori u etvrtak, kad imam nastavu, ini se da e moj glas propasti. Premda je teoretski
mogue da se ujutro odvezem do Londona i natrag, to bi mi bilo uasno zamorno, a da budem iskrena, nisam
dovoljno motivirana da bih se toliko potrudila.
Glasujem za laburiste od studentskih dana, kad su praktiki svi koje sam poznavala automatski bili lijevo
nastrojeni, ali kako vrijeme protjee, sa sve manje entuzijazma i uvjerenja. Da me Martin nije drao na liniji,
mogla sam prijei na SDP , koje je 011 opisivao kao "stranku za ljude koji ba i ne vole politiku". Novi laburisti
gotovo se ne razlikuju od SDP-a, to meni odgovara, ali u mojoj izbornoj jedinici laburisti ve imaju zastupniko
mjesto, pa teko da e im trebati moj glas da opet pobijede. ak i tata, koji |i> cijeli ivot glasovao za torijevce
osim 1945., neto govori da e tiv.ij put glasovati za Liberalne demokrate, ili u najmanju ruku (uro izai na
izbore. Istinski mu se gadi nesposobnost ove vlade
233
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
i ljaga koja je prati. A ako u Soulh vvoldu pobijede laburisti, onda se svijet doista okrenuo naglavce.
Utorak, 8. travnja. "Subjekt" u predavanju Robyn Penrose, kako se pokazalo, zapravo je bila viestruka igra
rijei, u znaenju subjekt kao iskustveno bie, subjekt reenice, subjekt kao podanik politike drave, te subjekt
kao predmet engleske knjievnosti u sveuilinom kurikulumu. Koliko sam ja uspjela pratiti, glavna postavka
bila je da je subjekt u svim ovim znaenjima neto loe, da postoji neka vrsta ekvivalencije izmeu privilegiranja
ega u klasinoj psihoanalizi, fetiizacije formalne ispravnosti u tradicionalnoj gramatici, izrabljivanja i
ugnjetavanja potlaenih rasa u kolonijalizmu, te pojma knjievnog kanona: svi su oni represivni, tiranoidni i
falocentrini i treba ih ekonstruirati... Na svoj nain, to je bio bljetavo dojmljiv diskurz, u kojemu se vjeto
ongliralo svim onim konceptualnim lopticama, pogotovo kad ga izgovara visoka, zgodna, mlaa ena u
besprijekorno elegantnom odijelu od crnog baruna, vatrenocrvene kose koju je vrsto zaeljala na potiljak i
privrstila srebrnim eljem, s dugim srebrnim naunicama koje su se klatarile i svjetlucale dok je ona
samosvjesnim pogledom sijevala uzdu i poprijeko auditorija. Ali mene je oneraspoloilo to to zadivljeni mladi
ljudi u publici primaju tako suhu i jalovu poruku. Gdje je u svemu tome uitak itanja? Gdje je osobno
otkrivenje, unutarnji razvoj osobnosti? Ali argumentacija nije doputala postojanje osobnosti, i sama ideja nekog
"ja" tek je misinterpretacija ili "mister-interpretacija" (ili misterij-interpretacija?) subjektivnosti, tako se tvrdilo.
Pojedinku konstantno konstruira, dekonstruira i rekonstruira struja semi-oze u koju ona (enski rod!) upada
usvajanjem jezika (mislim da sam to dobro shvatila, hvatala sam biljeke). Metafora struje podsjetila me na
sirotu Austrijanku koju su oni klipani nakon silovanja bacili u kanal, pa sam pomislila da joj ne bi bila velika
utjeha kad bi znala da je za to na neki mutan i neizravan nain kriva obvezatna lektira iz Shakespearea u
programima engleske knjievnosti... Pred kraj predavanja prof. Penrose poela je vui
234
paralele s raunalstvom. Windowsi koji omoguavaju nesmetano prelaenje s programa na program dok i sami
rade uzeli su kao metafora decentraliziranog "ja". Dok sam sluala sinulo mi je a se ono to ona govori na neki
udan nain poklapa s onim io govori Ralph Messenger. Oboje tvrde da osobnost nema nikakva vrstog
identiteta, nikakva "centra". On kae daje to fikcija koju sami stvaramo; ona kae da nam je podastire kultura.
Zabrinjava pomisao da u tom pitanju vlada toliko slaganje izmeu najnaprednijih prirodoslovnih i drutvenih
teorija.
Za veerom sam sjedila kraj prof. Penrose (dosta jeziva hrana u privatnoj blagovaonici u zbornici) i otkrila daje
mnogo simpatinija nego to sam oekivala. To ne mislim zato to je proitala neke moje romane i izrekla neke
inteligentne stvari o njima. Ima etverogodinju ker iji otac oito nije u igri, i silno je zaokupljena logistikim
problemima samohrane majke, istodobno proelnice Komunikologije i kulturalnih studija u VValsalm. To je
jedno od onih novih sveuilita (udno je pomisliti da je i Gloucester jednom imao taj status sad kad su mu
zgrade izvana tako izlizane i nagrizene zubom vremena, a iznutra pohabane i otrcane) koja su nastala od starih
politehnikih kola. Robyn Penrose dobila je taj posao tek prije nekoliko godina s, kako ju je ona nazvala,
"izriitom misijom da pri buduim procjenama kvalitete znanstvenog rada i nastave njihove rezultate dovede na
viu razinu". Tim menaderskim argonom koristila se s jednakom sigurnou i kompetencijom kakve je
pokazala u teoriji knjievnosti. Dobila sam dojam da biem tjera jogunast i ogoren nastavniki /.bor sastavljen
mahom od starijih mukaraca, te ih goni da poveaju produktivnost, kao neki vlasnik tvornica iz davnina. Ali kao
da ju je vie zanimao razgovor o djejim bolestima i vrtikim spolnim stereotipima s Annabelle Riverdale, koja
je za veerom sjedila nasuprot njoj. Zanimljivo kako se njezina teorija knjievnosti i profesionalna praksa
meusobno pobijaju, a oba se kose s njezinim privatnim ivotom. Ali ona vjerojatno karakternu dosljednost
smatra preivjelim konceptom.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
235Marianne Richmond zaskoila me na domjenku nakon predavanja i nagovorila da za 5 funta kupim listi za
paju utrku koju u nedjelju organizira u mjestu Bourton-on-the-Water, u svrhu prikupljanja novca za neku
dobrotvornu organizaciju u vezi s Oliverom. To je malo razraenija varijanta igre "Baci pruti preko mosta" .
Organizatori s mosta bacaju numerirane plastine patke u rijeku, koje onda plove nizvodno, i prva koja stigne do
ciljnog stupa donosi nagradu onome tko ima taj broj na listiu. Zvui zabavnije nego obina tombola, pa sam
drage volje pljunula petaka. Razmijenile smo miljenja o predavanju i ja sam rekla kako bih voljela da je Ralph
Messenger bio tu, jer me zanima to bi on mislio o tome, nato me ona dosta otro pogledala, kao da sam time
pokazala da sam s njime blia nego to je to ona bila svjesna. Ona, jasno, nema pojma da ja znam za njezinu
"igru" s njim - ni, nadam se, da je sada meni poeo iskazivati naklonost. Doli su i Gloveri, koji nisu znali
razgovarati ni o emu drugom osim o izborima. Sad kad je izgledno da bi Blair mogao premono pobijediti,
Laetitia s vie odobravanja govori o Novim laburistima, postavljajui se tako da se poslije moe sladiti
pobjedom. Veer uoi izbora prireuju predizborni domjenak, i obeala je da e mi poslati pozivnicu.
Srijeda, 9. travnja. Jutros me nazvao Ralph Messenger - ba sam doma radila. - Zar vi ne provjeravate e-mail? pitao me.
- Svaki drugi dan - rekla sam. Prasnuo je u urnebesan smijeh.
- Veina mojih kolega idu na mail svakih dvadeset minuta rekao je. Juer ujutro sam vam poslao poruku.
- Ispriavam se - rekla sam - da pogledam?
- Ne, nema potrebe - rekao je on - samo sam vam htio predloiti da danas odemo na ruak. Htio bih vas moliti za
uslugu.
- Kakvu uslugu? - upitala sam oprezno.
- Nita to vam ne bi bilo drago - rekao je.
Nakon kraeg oklijevanja, pristala sam. inilo mi se da bi bilo pretjerano odbiti. Prolo je ve dovoljno vremena
otkako mi je
236
iznio svoju nemoralnu ponudu, a tada sam savreno jasno rekla to mislim, kao i u naoj e-mail prepiski koja je
uslijedila. Sad kad se to raistilo, nema razloga da ne obnovimo prijateljski odnos. - U klubu ili u pivnici? pitao me, a ja sam se mudro opred ijel i la za ovo prvo.
Kasnije. teta to sam odabrala nastavniki klub. Osim hrane, bio je to ugodan i zanimljiv ruak. Ralph je vrlo
duhovito priao o preko svake mjere obilatoj kuhinji u Pragu, ali hrana je, po njegovim priama, barem bila
ukusna, osim to je bila neprobavljiva. Usluga koju je trebao od mene zapravo je bila da sudjelujem na simpoziju
koji krajem semestra prireuje njegov Centar. To je neto to se zove Meunarodni znanstveni skup o
prouavanju svijesti, veteranima poznat kao Sviskup, a Ralph gaje opisao kao putujui cirkus koji svakog ljeta
podie ator na drugoj lokaciji, a ove godine doao je red na Gloucester. - To nije isto akademski skup na koji
dou strunjaci iz jednog podruja da se malo ispriaju - rekao je. - Ovo je zbilja interdisciplinarno, tu se pojave
svakakve opskurne pojave, pacijenti i udaci, ali i najvei igrai u kognitivnoj znanosti. Mislim da bi vam moglo
biti zanimljivo. Navodno je obiaj pozvati nekoga da na samom kraju simpozija odri kratak govor pod nazivom
"Zavrna rije", u kojemu e saeto iznijeti svoje dojmove o samoj manifestaciji, i on eli a lo budem ja.
Osjetila sam se polaskano, ali rekla sam da nisam kvalificirana, da ne bih shvatila to govori pola govornika. To
nema veze - rekao je on. - Smisao zavrne rijei jest da se doli i je .stajalite kakvo se na simpoziju dotad nije
ulo. Prole godine, recimo, odrao ju je budistiki redovnik. Jedne godine zoolog. N i-k.ia dosad nismo imali
literarni doprinos. -To je svakako teak propust za simpozij o svijesti - rekla sam - ali zato ne pozovete nekog
pravog profesora, recimo Robyn Penrose? - Ispriala sam mu o njenom predavanju.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Joj, takve likove ne trpim - rekao je - postmoderniste, ili poststrukturaliste, ili kako se ve nazivaju. U
posljednje vrijeme likidli su se i u Sviskup, napravili su mali milijun problema.
237
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Iznenadila sam se to je tako neprijateljski raspoloen prema njima, pa sam ga pitala za razlog. - Jer su oni, u
biti, neprijateljski raspoloeni prema znanosti. Pokupili su neke koncepte moderne znanosti bez pravog
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
razumijevanja i sad se njima razbacuju okolo kao trikom s tri karte. Oni misle kako im Heisenbergov princip
neodreenosti, Schrodingerova maka i Godelov teorem daju za pravo da kau kako znanstveni dokazi ne
postoje i da je znanost samo jedna interpretacija svijeta meu mnogima koje su sve jednakovrijedne.
- A zar nije? - pitala sam ja, isto da bih ispala provokativna.
- Nipoto - rekao je. - Ona posjeduje objasnidbenu mo sasvim drukijeg reda nego to je imaju animizam,
zoroastrizam ili astrologija.
- Dobro, to vam priznajem - rekla sam - ali to su dosta ekstremni primjeri.
- Onda vi odaberite primjer - rekao je on, provokativno uzdigavi bradu. Nisam se mogla sjetiti niega tako
napamet.
- Znanost se jo od Prosvjetiteljstva - rekao je, prealtavi se u maniru predavaa - etablirala kao jedini pravi
oblik znanja. To je konkurentskim oblicima stvorilo potekoe: morali su to ili prihvatiti, pokuati sebe
poznanstveniti, i pritom riskirati otkrie da u njihovom pojmovnom svijetu nema osnove - kao recimo u ozbiljnoj
teologiji - ili zabiti glavu u pijesak i pretvarati se da se znanost nikad nije dogodila - kao fundamentalistika
religija. Ti postmodernisti pruaju zadnji, oajniki otpor u obranu svojih disciplina govorei da su svi u istoj
kai, ukljuujui i znanstvenike
- da temelja nema, a ni pijeska. Ali nije tako. Znanost je stvarna. Ona je promijenila uvjete ljudskog ivota vie
nego sva prethodna tisuljea nae povijesti zajedno. Sjetite se samo medicine. Prije dvjesto godina lijenici su
jo ljudima putali krv za sve mogue boljke i oboljenja. Da imate rak, biste li otili postmodernom onkologu
koji misli da su refleksologija i aromaterapija ravni kirurgiji i kemoterapiji?
- Ne, kad to tako postavite - rekla sam ja. - Ali zar ne postoje podruja ljudskog iskustva gdje se znanstvene
metode ne mogu primijeniti?
238
- Mislite na cjualial - pitao me.

- Valjda - rekla sam. - Zapravo sam mislila na sreu i nesreu. Osjeaj ushienja. Ljubav.
- Naravno, to je taj veliki problem koji jo nije rijeen - rekao je. - Kako povezati stanja u mozgu, koja je mogue
promatrati, sa stanjima uma koja se zasad mogu samo opisati. Ali ako ste znanstvenik, morate vjerovati da
odgovor postoji. Tomu slui na Centar. - Pitala sam ga misli li da e se jednoga dana netko, neki novi Einstein,
probuditi s idejom kao to je relativnost koja bi jednim potezom rijeila problem svijesti. - Iskreno, ne.
Vjerojatnije je da e taj problem rijeiti raunalo nego ovjek. Pitanje je samo, hoemo li ga prepoznati kad ga
vidimo?
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
etvrtak, to. travnja. Danas je na radionici bilo dobro. Saul Goldman itao je poglavlje u kojemu njegov junak
prvi put odvodi oca u bar za homoseksualce. Vrlo smijeno. Ali s moga stajalita najbolje je na predavanju bilo
to to je dola Sandra Pickering. Izostala je s prethodna dva - tono od prolotjednog obrauna - pa sam se ve
bojala da je pala u depresiju ili se duri ili se sasvim ispisala s teaja, i da e nastati pometnja u kojoj e na vidjelo
izii cijela pria. Ali danas se opet pojavila - i ne samo to, ak je iznijela jednu-dvije inteligentne opaske.
Metalna zakovica li jeziku treptala joj je i svjetlucala u ustima dok je govorila. Poela sam se baviti mislima o
moguoj uporabi iste kao seksualnoj', pomagala, ali moje misli bile su vie satirine nego ljubomorne. Vie
nemam neodoljivu elju da joj iskopam oi.
Sve u svemu, ini se da se situacija smiruje. Ralphovo pon.i sanje u srijedu bilo je bez ikakve zamjerke, pa me
vie nee grisli savjest ako se u nedjelju pridruim njemu i Carrie na ruku u Potkovama. Popodne svi idemo
gledati paju utrku Marianne Kichmond u Bourton-on-the-Water. A sutra ja sama idem na mali i/let. Sad kad se
vrijeme proljepalo, i dani su dui, odluila sam da bih trebala ee izlaziti s kampusa i istraiti neke od brojnih
zanimljivih lokaliteta u okolici. Upravo itam novu zbirku pisama I lenrvja Jamesa, i posebno me zainteresiralo
jedno koje je pisao
239Charlesu Eliotu Nortonu li proljee 1870. iz Malverna, to nije daleko odavde. Otiao je tamo zbog zdravlja,
nakon to je neko vrijeme proveo u Firenci (bila je to njegova godina "Velike turneje" po Europi, koju mu je
platio otac). Posebice me zaintrigirao sljedei odjeljak:
Da sam se juer ujutro sjetio Firence, bilo bi to zamalo saaljivo. Proetao sam se preko polja do drevnoga
gradia Ledburvja, sat etnje preko jelenjim zubima obrtenih obronaka & kroz sunanim mrljama obasjane
drvorede parka Eastnor (pripada grofu od Somersa -) nepregledno & velianstveno prostranstvo & nita manje
neiskoriteno & draesno & zanemareno nego ona u Italiji. A u Ledburvju sam vidio dostojanstvenu staru crkvu
(sa samostojeim kampanilom) & crkveno groblje tako puno starinske ljupkosti, tako sretno rijeenog poloaja i
karakteristinih pojedinosti, te mi se priinilo (tada) - kao to je sluaj s mnogim stvarima - jednim od
nezaboravnih prizora moje europske pustolovine.
Crkva sa samostojeim kampanilom zvui mi vrlo slikovito i neengleski i silno me kopka da je i sama vidim, pa
sutra idem tamo. Drim paleve da je jo onakva kakvu ju je zatekao James.
Petak, n. travnja. Danas se dogodilo neto sasvim neobino. Taman kad sam mislila da se moj ivot vratio u
svoju monotonu, neuzbudljivu rutinu, dogodilo se neto to opet sve dovodi u pitanje, a ja se pitam je li ita u
ljudskom ponaanju ikad onakvo kakvim se ini. A nije ponajmanje zanimljiv aspekt moga doivljaja ni
injenica da se ono to je poelo kao nekakvo hodoae Jamesovim stopama pretvorilo u scenu koja kao da je
preslikana iz nekog njegova romana. Dopustite mi dakle da je zabiljeim s onom "gustoom prikazivanja" kakvu
bi Majstor s odobravanjem prihvatio.
240
Do Ledburvja je odavde autom vrlo jednostavno stii; treba samo voziti cestom A438 od izlaza br. 9 na autocesti
M5. Nakratko sam ugledala velianstvenu normansku opatiju dok sam prolazila kroz Tewkesbury, pa sam vrsto
odluila da u se na povratku zaustaviti i izbliza je razgledati. Odatle vodi brza otvorena cesta kroz pitom
breuljkast krajolik (manje bujan i njegovan nego Cotswolds) koja vas uskoro povede uz dug kosi uspon u samo
sredite Ledburvja. U smislu arhitekture, ovo je crno-bijeli kraj, a Ledburv u svojoj glavnoj ulici ima nekoliko
lijepih primjeraka - tako recimo trnica, graevina u stilu Tudora, prekrasnih proporcija, podboena na drvene
stupove nalik na tule, te Pero, tudorijanska gostionica s udesno nepravilnim proeljem, koje sam si upamtila
kao mogue mjesto za ruak. Svratila sam u maleni Turistiki informativni centar i opskrbila se brourama o
gradu. Pokazalo se da obiluje mnotvom knjievnih asocijacija mnogo dubljih i konkretnijih nego Jamesov
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
usputni posjet (koji nije zabiljeen u turistikoj literaturi). Vjeruje se da se u Ledburvju rodio William Langland.
John Masefield se definitivno tu rodio, i ivio je tu dok nije pobjegao na more. Elizabeth Barrett odrasla je u
okolici, u neobino zanimljivoj kui s turskim minaretima (poslije su, naalost, srueni, ali sauvane su
fotografije), a po njoj je nazvan jezivo ruan viktorijanski institut od crvene opeke i debala sa satnom kulom,
koji se nalazi gotovo tono nasuprot zgrade trnice. Spomen-ploa u zidu obavjetava nas da ju je otvorio sir
Rider Haggard 1898. godine.
Sve mi se to strano svidjelo. U mislima sam zagrlila samu sebe od radosti. Oboavam se osjeati povezano s
velikim, i ne tako velikim, piscima iz davnina, kroiti po tlu kojim su kroili oni, gledati ono to su oni gledali.
Mnogi moji londonski prijatelji spremno se izruguju industriji kulturne batine, ali ja sam neizmjerno zahvalna
to se toliko novca i truda ulae u ouvanje tkiva prolosti. Prilaz upnoj crkvi u Ledburvju, recimo, sigurno je
Jamesu djelovao identino kao i meni - moda u ono doba nije bio tako besprijekorno ulickan, i nesumnjivo je
bio smrdljiviji
241- ali bit je u tome to je spaen modernizacije. Kako se uspinjete zavojitom, kaldrmom poploenom uliicom
koja vodi od glavne ulice, s niskim crno-bijelim kuama koje se guraju s obje strane, ugledat ete kako se na
vrhu ponad krovova visoko uzdie iljasti zvonik crkve Sv. Mihovila i svih anela, a njegov "zlaani kokot
nadzire pola grofovije", kako je pisao Masefield (tako kae moj vodi - ja ba ne bih znala citirati Masefielda
ovako napamet). Jamesov izraz "kampanil" zaveo me na krivi trag pa sam crkvu zamiljala u stilu talijanske
renesanse, neto kao manja kopija one u Sieni, ali to je, naravno, zvonik, izvorno normanski, sa iljkom koji je
zamijenjen u osamnaestom stoljeu. No doista je odvojen od tijela crkve, kao to je James rekao, stoji sam me'
zelenom travom i od kie i sunca nagrizenim nadgrobnim spomenicima, i mislim da takvo to nisam vidjela
nigdje drugdje u Engleskoj. Sama crkva obiluje povijesnim i arhitekturalnim zanimljivostima. Velika drvena
vrata izbuena su rupicama od metaka iz Bitke kod Ledburvja (koja god to bila, u brourama nije pisalo), a tu je i
mali crveni prozor postavljen nad velikim istonim prozorom, koji je navodno tamo ugraen u esnaestom
stoljeu kao zamjena za vjeno svjetlo koje su zabranili protestantski reformisti (to bih mogla rei tati, njega
oduevljavaju takvi biseri).
Nakon to sam detaljno pregledala crkvu i natenane proetala meu nadgrobnim spomenicima, iitavajui
natpise, uputila sam se natrag istom uliicom, posve zadovoljna sobom, a ve mi se budio i apetit za ruak. Pero
je bilo pravo mjesto za mene. Katkad se sama ena moe osjeati neugodno dok jede kavansku hranu u pivnici,
ali ovo je bilo vie nalik na prostran, neformalan restoran. Cijelo prizemlje bilo je otvoreno, zidovi veinom
uklonjeni, ali debele okomite grede ostavljene su kao potporni stupovi, i tako je nastao prostran prostor
nepravilna oblika, s proirenjima i udubinama. Na velikom otvorenom ognjitu dimile su se cjepanice, a
proljetno cvijee stajalo je na svakom stolu - bili su to glomazni, grubi drveni stolovi, s udobnim vvindsorskim
naslonjaima . Na crnim ploama nad dugakim ankom bili su nabrojeni sastojci primamljivog i nesvakidanjeg
menija. Ja sam naruila tagliatelle s dodatkom enjaka i zaina s ljutim raiima i
242
rajicama suenima na suncu, a u priuvi sam ostavila mogunost da za desert naruim varenac od narane i
okolade s preljevom od Grand Marniem. Nasmijeena konobarica majinskog tipa primila je moju narudbu,
kojoj sam dodala i veliku au kunog Chardonnaya. Kad je stiglo, glavno jelo je bilo zamamno ba kako je
obeavao njegov opis. Nisam mogla vjerovati da imam toliko sree.
A onda se to dogodilo. Ba sam bila pojela tagliatelle s raiima; konobarica je odnijela tanjur i primila narudbu
za desert. Progutala sam zadnji gutljaj vina, s uzdahom zadovoljstva zavalila se u stolac, i dokono pogledom
prela restoranom. Na drugom kraju prostorije, u jednoj od udobnih udubina s presvuenim sjedalima, za stolom
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
koji je kad sam ja ula bio prazan, a na njemu je stajao natpis "Rezervirano", sad su sjedili - Carrie Messenger i
Nicholas Beck.
Moja prva reakcija bila je: ugodnog li iznenaenja, sretne li sluajnosti, sresti se s prijateljima ovako
neoekivano na ovom ljupkom mjestu. Objanjenje za njihovu nazonost sinulo mi je n istom asu (kako brzo
mozak radi u takvim situacijama) jer sam se sjetila da mi je Carrie prilikom moga prvog posjeta kui li Pittville
Lavvnu spomenula da joj je Nicholas Beck pomogao pri nabavci stilskog namjetaja tako to ju je vozio na
aukcije i u antikvarnice po provinciji. Jamano su i danas na jednoj takvoj ekspediciji, zakljuila sam.
Moj idui poriv bio je da ih odem pozdraviti, moda ak nakratko i sjesti s njima, kako bih im ispriala o svojem
otkriu Icdburvjske arobne crkve i zvonika. Njima su oni nesumnjivo ve bili poznati, ali zacijelo ne znaju za
vezu s Henrvjem Jamesom, I silno sam ih eljela impresionirati tom mrvicom znanja, onako kiiko to ovjeku
doe pred svojim naobraenim prijateljima. Ali hii kad sam htjela ustati, Nicholas Beck uzeo je Carrie za ruku,
n.ignuo se preko kuta stola, i poljubio je ravno u usta.
Mio je to ljubavni poljubac. U mojoj glavi nije bilo nimalo Mimnje u to. Moj mozak smjesta se opet prebacio u
turbopogon (/iii'ijelo su razgovori s Ralphom krivi to sam svoje misaone procese poela predoavati jezikom
strojarstva) i stao pretraivati
243mogunosti, rjeavati protuslovlja, revidirati pretpostavke, izvlaiti zakljuke. Iz toga je nuno proizalo da
Nicholas Beck nije ni homoseksualac, a niti ne apstinira, kako me je samouvjereno izvijestio Jasper Richmond,
te da Carrie nije nita vjernija Ralphu nego to je on njoj.
I to sad uiniti?
eljela sam pobjei iz istih stopa, prije nego me ugledaju. Ali mogu li opozvati konobaricu, otkazati slasticu i
platiti raun a da ne privuem, pozornost na sebe? Dok sam tako oklijevala, Carrie, koja je njeno odvojila svoje
srpolike usnice od Nicholasovih, ali je za trenutak ostala s glavom blizu njegove, sad se okrenula, zavalila u
sjedalicu i pogledom prela po restoranu, dok joj je na licu jo lebdio samozadovoljan zaljubljeni osmijeh. No
osmijeh joj je naglo izblijeio, kao ugaslo svjetlo, kad me ugledala kako zurim u nju s drugog kraja prostorije.
O, bilo je to toliko nalik na prizor iz Ambasadora kad Lambert Strether, u gostionici kraj rijeke u provinciji
nedaleko od Pariza u paru bezimenih mladih ljubavnika u amcu na vesla prepozna Chada Nevvsomea i madam
de Vionnet, i shvati da je njihov odnos, koji je on smatrao i nepokolebljivo proglaavao platonskom, ipak
nedoputena seksualna veza. Na obje je strane nastupila ista takva trenutana zaprepatenost i zbunjenost, koju
su hitro zatakali lijep odgoj i hitra improvizacija. Carrie se gotovo smjesta vratio osmijeh, premda je ovaj koji je
sada upuivala meni bio posve drukiji i izrazito usiljen, i mahnula mi je da im se pridruim glumei iznenaenje
i zadovoljstvo to me vidi. Ja sam mahnula i uzvratila osmijeh sa, sigurna sam, jednako oitom izvjetaenou,
kao Strether koji "zamahuje eirom i tapom" na obali rijeke. Nicholas je sada otro svrnuo pogled u mom
pravcu dok mu je Carrie neto mrmljala. Da bih njega, a i sebe, potedjela neugode, naglo sam sagnula glavu ne
bih li pod naslonjaem napipala svoju torbu. Onda sam ustala i krenula prema njihovu stolu, koraajui nogu
pred nogu paljivo kao manekenka na modnoj pisti.
Dok sam stigla do njih, Nicholas se ve pribrao. Ustao je, leerno me pozdravio i ponudio mi da sjednem. Carrie
i ja poljubile smo se u oba obraza - zanimljivo, jer nikad prije to nismo uinile,
244
ali bila je to instinktivna uzajamna gesta koja je, kad bih je krenula analizirati, imala za cilj izvui erotski naboj
iz poljupca kojemu sam upravo bila svjedok: smjestiti ga, na taj nain, u kodeks isto drutvenog ponaanja, kao
da smo teatralni tipovi koji se naokolo grle u svakoj prigodi.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
No, svi smo dobro izveli prizor koji je uslijedio, hinei veselje i uenje to smo se tako nenadano sreli u tom
ljupkom gradiu. Pitala sam jesu li krenuli u lov na umjetnine, za to se Carrie odmah uhvatila i poela opisivati
komodu za kakvom traga, dok sam ja oduevljeno blebetala o crkvi i producirala se sa svojom anegdotom o
Henrvju Jamesu. Na svu sreu, nae muke nisu se produljile kao one likova u Ambasadorima, koji su bili
prisiljeni zajedno objedovati u atmosferi nategnute drutvenosti, i potom se zajedno vlakom vraati u Pariz, kako
bi ouvali privid da su se Stretherovi prijatelji zaputili tek na jednodnevni izlet, kad je bilo jasno da su planirali
provesti no u nekom pastoralnom ljubavnom gnijezdu. Jesu li Carrie i Nicholas Beck za to popodne rezervirali
sobu u Peru - nemam pojma, i nisam se htjela zadravati da bih to utvrdila. Kad im je konobarica donijela glavno
jelo, pokuala sam se vratiti za svoj stol, ali Carrie je insistirala dii pojedem svoju slasticu s njima. Ali zato sam
preskoila kavu i opn istila se to sam prije pristojno mogla. Pohitala sam do svoga .uil.i i zbrisala iz Leburvja
to su me bre kotai nosili. Odvezla Min se ravno natrag na kampus, posve zaboravivi na svoju namjeru da
posjetim opatiju Tewkesbury, stalno vrtei u glavi pri/or iz restorana, a s vremena na vrijeme blago histerino bih
/iihihotala.
|er u onome to sam nehotice otkrila doista je bilo neega mijenog, a ne samo okantnog. Preljub, kao to se
zna, u kii|i/,evnosti moe biti tema kako komedije, tako i tragedije, od lVyileauove farse na jednom kraju spektra
do Ane Karenjine na drugom, a isto vrijedi i u ivotu, ovisno o kontekstu i osobnom !n|<ilitu. To to me
Martin prevario sa Sandrom Pickering nije Itil bilo nimalo zabavno. Ali pomisao da Ralphu Messengeru, ba |
t|'Miu, rogove nabija Nicholas Beck, ba on, bila je neizdrivo 5 komina. Je li Beck, pitala sam se, namjerno
poticao glasine da je
245homoseksualac-apstinent? Kakvo sjajno pokrie -jednako dobro kao Homerova tobonja impotencija u
Seoskoj eni . Moda on servisira sve ene na kampusu, muevima pod nosom. Ali onda je opet prevladao zdrav
razum. Prisjetila sam se brojnih manjih zgoda koje su upuivale na pravu affaire koja se odvija ve podulje
vrijeme. Carriena auta koji je bio parkiran pred kuom Nicholasa Beka u Lansdovvn Crescentu kad sam onoga
popodneva u veljai naletjela na nju u Cheltenhamu. udnovatog samozadovoljnog smijeka na Nicholasovu
licu dok je kroio predvorjem iza Carrie, nosei joj zdjelu s desertom na Ralphovoj proslavi. I kako ga je esto
usput spominjala u razgovoru, kao da ga tako dobro poznaje. Moda su se zaljubili jedno u drugo na nekom od
svojih pohoda na umjetnine - u svakom sluaju takve ekspedicije pruile su im savren alibi da nestanu zajedno i
zadre se satima. "Kakvo drutvo!" pomislila sam u sebi, odmahujui glavom za volanom.
Kakav svijet, mislim sada, zamiljenije, dok ovo ponovno proitavam. Kakav svijet tajnih nevjera. Martin sa
Sandrom Pickering, Carrie s Nicholasom, Ralph s Marianne - i sa mnom, da je bilo po njegovomu. ak i mala
Annabelle Riverdale vara mua s kutijicom pilula (premda je ne krivim). Koliko u jo obmana otkriti? Zar
varaju svi koje poznajem? Jesam li ja jedina koja ima obzire i naela, zastarjele i nepraktine poput
viktorijanskih krinolina? Zar neto nisam shvatila? U svakom sluaju, odluila sam kako neu dopustiti da se
zbog ove epizode ja osjeam krivo, da se ja osjeam nelagodno. Razmiljala sam o tome da izmislim jo jednu
prehladu ili neku drugu izliku i u nedjelju ne odem u Potkove, ali onda sam odluila da u otii kao to je
dogovoreno.
246
Svi koji ive ovdje podsmjehuju se Bourtonu - kae Emily Heleni. Ali meni je nekako fora. - Helen sjedi za
upravljaem svog auta i vozi za velikim Mercedes karavanom Ralpha Messengera u kojemu su Carrie i preostala
djeca. Emily putuje s Helen u sluaju a ova zaostane i zaluta u uskim i visoko nasipanim seoskim ivsLicama
izmeu Potkova i Bourtona. Zato se podsmjehuju? pita Helen.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Ma, jer vam je to, onako, turistiko mjesto. Ima, ono, gomila i'ajana na otvorenom i suvenirnica i tako toga.
Seoce za primjer, l'liice u kavezima. Ljeti vam tu dou autobusi puni puncati Amerikanaca i Japanaca. Ali
stvarno je lijepo. Kroz samo sredite dre rijeka.
Kako se zove rijeka? - pita Helen. Ovaj... zaboravila sam - kae Emily. VVindrush - kae Carrie.
Kakvo prekrasno ime za rijeku! - uzvikuje Helen. Ona i Mes-hrngeri parkirali su aute i pridruili se grupici ljudi
okupljenih ki'iij rijeke u sreditu sela. Rijeka VVindrush, bistra i pjenuava, tee l/iiu'du opekom ozidanih obala,
s jedne su joj strane travnjaci i Vrli vi a s druge glavna ulica, prelijeva se u nizu plitkih slapova i pml.izi ispod
mnogobrojnih ukrasnih pjeakih mostia, da bi se (10posljetku proirila i usporila na livadama pred selom. Divna |t> kae Helen. - I, rekla bih, savrena za Paju utrku.
Marianne je imala sreu to su joj dopustili da je odri ovdje ; n k.i/i" Jasper. - Poznaje neke ljude u upnom
vijeu.
Zato bi je odbili? - kae Laetitia Glover. - To je ba u stilu Uliilona.
(idje poinje utrka? - pita Reginald Glover, moda kako bi iri'iiuo pozornost s te poneto nespretne opaske.
247- Na samom kraju sela - kae Jasper, pokazujui uzvodno.
- Marianne je ve ondje. Horde dnevnih izletnika diu graju i zahtijevaju da kupe listi. Naalost, protuzakonito
ih je prodavati na javnome mjestu.
- Pokret - kae Colin Riverdale svojoj eni i sitnoj djeici.
- Neemo valjda zakasniti na poetak. - Jedno dijete podie na ramena, drugo grabi za ruku i kree, a za njim ide
Annabelle, gurajui kolica. Helen, Messengeri i Gloveri kreu za njima leernijim korakom.
Prijatelji i znanci Richmonda, posebice oni s Fakulteta humanistikih znanosti, pojavili su se u znak lojalnosti i
potpore Marianne-inoj inicijativi, a, kao to je Jasper izvijestio, na startnoj liniji gura se i hrpa sluajnih vikendizletnika, svi sretni zbog neoekivane atrakcije. Neki od njih, razoarani u svojim nastojanjima da kupe listi,
umjesto toga daju dobrovoljni prilog Marianneinoj udruzi. Ona sva blista od zadovoljstva - jasno se vidi da je
manifestacija ve poluila uspjeh. Oliver je izvan sebe od uzbuenja. - Zdravo, Helen Reed - kae on. - Koji ti
ima broj?
Helen gleda u svoj listi. - etrdeset i osam.
- Ja imam etrnaest - kae Oliver. On hoda okolo i zapitkuje za broj sve koje poznaje.
Stotinjak pataka - identinih utih igraaka za kupanje s naslikanim brojkama nalazi se u velikoj mrei koju
nad ogradom jednog od mostova dri ekipa Mladih izviaa. Na Mariannein znak oni uz zvuk "pljus" isputaju
patke u vodu; promatrai bodre i veinom hodaju stazicom uz rijeku, drei korak s patkama koje odmiu. Neto
djece tri ispred i reda se na ogradi idueg mosta da vide patke kako prolaze ispod. Ove se isprva kreu kao
zbijena uta masa, ali ubrzo se razdvajaju i niu u odvojenim hrpicama, grupicama, parovima i pojedinano. Do
oznake za polovicu staze jedna patka nalazi se cijelih dvadesetak metara ispred drugih.
- Neobino - komentira I lelen, hodajui kraj Ralpha - s obzirom da su sve jednake, i sve su krenule u manje-vie
istom asu.
248
- Da, bila bi to dobra ilustracija teorije kaosa - kae Ralph.
- A, znam za to - kae Helen. - Rekao mi je profesor Dou-glass.
- A je li? - Ralphov glas zvui iznenaeno. - Kada?
- Na vaoj roendanskoj zabavi. To je efekt leptira. Tolike varijable.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Izvrsno - kae Ralph. - Pogotovo na poetku, kad su se sve patke meusobno sudarale nasumce. Zatim, rijeka
je puna struja, virova, brzina vjetra nad vodom varira. Ona tamo patkica - kae on, pokazujui na kolovou iskoristila je sve prilike.
- Zasad - kae Helen.
- Istina - kae Ralph. - Malo dalje mogla bi upasti u vrtlog, ili zapeti o neto pod mostom. Ali samo je to sada
moe sprijeiti da pobijedi: neka katastrofa.
- Ba kao u velikoj pajoj utrci ivota - kae Helen.
Oliver Richmond tri gore-dolje po stazici obuzet golemim uzbuenjem. Helen mu dovikuje: - Koji broj ima
prva patka, Olivere?
- Sedamdeset i tri - kae Oliver, usporivi korak da im se pridrui.
- Moj nije, naalost - kae Helen.
- Ni moj - kae Ralph, pregledavajui svoj snop od pet listia.
- A druga je broj etrdeset i dva a trea je devet a etvrta osamdeset dva a peta dvadeset i etiri - kae Oliver ne
zamuc nuvi nijednom. - Moja patka je broj etrnaest, sad je dvadeset i sedma.
- Ti bi trebao biti komentator na konjskim utrkama, Olivere - kae Ralph aljivo.
Oliver ga gleda. - Ti si Ralph Messenger - kae.
- Jesam - kae Ralph.
- Ima li Sainsburyjevu nagradnu karticu?
Ralph djeluje uznemireno. - Mislim da je moda ima moja /,ena.
- Koji je broj?
- Nemam pojma - kae Ralph.
- Moja mama ima Sainsburyjevu nagradnu karticu. Broj est tri
249etiri jedan sedam etiri nula nula jedan osam est pet jedan dva tri devet sedam sedam nula.
- Izvrsno - kae Ralph.
Oliver tri dalje. Ralph zamiljeno zuri za njim.
- Kako mu to uspijeva? - udi se Helen.
- Autisti esto imaju takve neobine usko specijalizirane sposobnosti - kae Ralph. - Maloumni genij alac, tako
su ih zvali prije nego to je uvedena politika korektnost.
-1 raunala svi u neku ruku takva, zar ne? - kae Helen.
Mnoge patke na razne naine zastranie - ulovie ih slapovi, naletjee na stupove mostia, ili se zapetljae u
trskama na proirenjima rijeke. Iz vode ih pecaju Mladi izviai koji zamahuju mreama na dugakim
bambusovim motkama, te ih potom eliminiraju iz utrke. Veina ih, meutim, nastavlja ploviti, ljuljukaju se i
vrte u vodi kraj pravih pataka koje pljuskaju po rjeici, i okreu lea nametljivicama ne uostojivi se ni
pogledati ih. Najstariji mali Riverdale, u elji da oslobodi utu patku koja je zapela za nisko poloenu granu
nadvijenu nad rijekom, upada u vodu pa ga mora spaavati otac, koji pritom moi cipele i nogavice hlaa pa
cijelu obitelj sprovodi kui u stanju teke uvrede asti. Patka broj sedamdeset i tri polako ali sigurno poveava
vodstvo i mirno uplovljava kraj ciljnog stupa na kraju sela, ak minutu prije svoga najblieg takmaca. Sretni
vlasnik broja, kako se otkriva, jest profesor Douglass, kojega je Jasper Richmond jednoga dana u klubu
nastavnika stjerao u kut i nagovorio a kupi listi.
- Ba teta to nije tu - kae Helen.
- Ma, nije to za Duggersa - kae Ralph. - On je vuk samotnjak. Ne znam zato je uope doao na moju proslavu.
Nisam mu simpatian.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Da, to sam shvatila - kae Helen.

- Kako?
- Ma, neto je rekao. -to?
- Neto vrlo banalno.
250
- Recite mi - kae on, s dozom nepopustljivosti.

- Neto da ste majstor za znanstvene dinglove.
Ralpho se smije kratko i ne osobito veselo. - Nisam ja kriv to svaki put kad im treba komentar o umjetnoj
inteligenciji mediji nazovu mene, a ne njega. - Helen ne komentira, pa on nastavlja.
- O Duggersu postoji pria, otprije nego to sam ja doao. Vjeito se izrugivao medijskim bosovima, i tada kao i
danas, ali jednoga dana uao je u kavanu sretan kao malo dijete i kao ovla spomenuo kako su ga pozvali da
sudjeluje u raspravi u radijskoj emisiji uz naknadu od pedeset funta. "I to e sada, Duggerse?" pitao ga je
netko. "Ma, neto sam mislio da bih mogao i prihvatiti", rekao je. "Pa sam im poslao tih pedeset funta."
Helen se smije. Ne vjerujem - kae.
- Ni ja, naalost - kae Ralph, iroko se iskesivi, opet pribran i siguran u sebe.
Stiu i ostale patke, koje Mladi izviai skupljaju mreom, izvlae iz vode i odnose u velikom zaveljaju iz
kojega kapa voda. Okupljeni na ciljnoj liniji polako se razilaze. Prilazi Carrie i trai od Ralpha da ode s djecom
kupiti sladoled, pa on posluno kree.
- Donesi i nama po jedan - dovikuje ona za njim.
On se okree. - Od ega?
- Ti izaberi - kae Carrie. - Ugodno nas iznenadi.
- Ovo je Bourton-on-the-Water, Blondie - kae on. - Idem u seoski duan, sa krinjom punom korneta u papiru i
sladoleda na tapiima, a ne u Houmrd Johnson \
- Znam - kae Carrie. - Onda bilo koji. - Heleni kae: /na, zbog toga mi najvie nedostaje Amerika, zbog
sladoleda.
Na putu do duana sa sladoledom Ralph nailazi na Stuarta Pliil-lipsa i Marianne kako nadgledaju izviae koji
pakiraju plastine patke u kartonske kutije.
- ivio, Stuarte! Nisam znao da si i izviaki instruktor, povrh svih tvojih drugih vjetina - kae Ralph.
- Jesam. Bit e ti drago uti da uvodim znaku raunarstva kae Stuart, cerei se.
251Kretnjom glave Ralph poziva Marianne na stranu da joj neto kae nasamo. - Oliver me upravo pitao imam li
Sainsburi/jevu nagradnu karticu. to mu je to znailo?
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Je li izrecitirao broj moje kartice? - pita Marianne.

- Jest, izrecitirao je - kae Ralph.
- To mu je omiljena fora na zabavama.
- Aha. Nije bila aluzija da nas je onoga dana vidio u garai?
- Oliver se ne zna sluiti aluzijama - kae Marianne.
- Je li ita rekao Jasperu?
- Ne koliko ja znam - kae Marianne.
- Hvala Isusu - kae Ralph. - A kako si ti, Marianne?
- Dobro sam, hvala. - Ona svraa pogled s njega na Mlatie izviae.
- Pa, idem onda. Moram po sladoled.
- Najbolji je kod Mitchella. Oko polovice ulice, s desne strane.
- Hvala - kae Ralph. - Da donesem i za izviae?
- Ne, obeala sam im aj s kolaiima.
- Dobro onda - kae Ralph i udaljava se.
Helen i Carrie sjede na rustinoj klupi u hladovini velikog hrasta, licem prema rijeci. Svi promatrai ve su se
zaputili natrag u selo.
- Ono u petak - kae Carrie.
- Nita mi ne mora objanjavati, Carrie - kae Helen brzo.
- Sigurno si se pitala to to znai.
- To se mene ne tie.
- Pa, moda i ne - kae Carrie. - Ali svejedno bih ti htjela rei neke stvari.
- Nikome nisam rekla za to i ne namjeravam.
- Znam da nee, Helen. Ti nisi traara nego spisateljica. Gomila sve gadarije i reciklira ih u romanima.
Helen baca pogled na Carrie kao da eli procijeniti kakav osjeaj stoji iza tog komentara. -Ako te to zabrinjava,
uvjeravam te- Ne mora, Helen - kae Carrie, smijeei se. - Neki dan, kad
252
smo bile u toplicama, rekla si mi da ne bi napisala nita zbog ega bi nekome moglo biti neugodno.
- Aha. Pa, dobro onda.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Ali ja prema tebi nisam bila posve iskrena - kae Carrie. - Rekla sam ti da vjerujem Messengeru da se nee
uputati k postdoktorandicama i postdiplomaticama. I to je istina. Previe je pametan da bi se tako uhvatio u
stupicu. Ali vjerujem mu samo toliko - ni mrvu vie. Znam da ima druge ene kad nekamo otputuje.
- Kako zna? - pita Helen.
- Razvila sam instinkt. Recimo, kad se na povratku s puta odmah eli seksati, to je siguran znak. eli pokazati da
sam mu nedostajala dok ga nije bilo.
Helen se nasmijala. - Sigurno ima neke pouzdanije pokazatelje.
- Naravno. Katkad profesori koji idu na konferencije s Messen-gerom priaju kolegama ili enama to je radio, i
na kraju to doe do mene. Katkad dobijem anonimno pismo. Njih mi vjerojatno alju deki iz Messengerove
brane koji ga mrze, ili moda ene koje mrze mene, ili ljudi koji nas mrze oboje. Ima tu mnogo zavisti i zlobe.
Kad je Plivate Eye objavio lani da je Messenger enskar, tri anonimna dounika poslali su mi isjeak iz
novina, ako ga kojim sluajem nisam vidjela. Ali sluajno jesam - neki brian prijatelj ubacio mi ga je u kuharicu
Fanny Farmer na nekoj od naih zabava.
- Zbilja grozno - kae Helen tiho.
- Najvanije je ni na as ne pokazati nikome da si se uzrujao, ak ni da si shvatio. Samo ih treba ignorirati. Ne
priutiti ini lo zadovoljstvo.
- To katkad sigurno nije lako - kae Helen.
- Jednom mi je pisala neka ena s kojom se spetljao u Australiji, glavom i bradom. Potpisala se imenom. Osjetila
se iskoritenom. Htjela je osvetu.
-1 to si uinila?
- Poderala sam pismo.
- Nisi zahtijevala objanjenje od Ralpha?
253- to bih time postigla? On se nee promijeniti, a ja se ne elim rastaviti od njega. Dobar smo tim. On je
dobar otac. Djeca bi bila oajna da se rastanemo.
- Mislim da ja ne bih mogla biti tako tolerantna. Znam da ne
bih - kae Helen.
- Pa, jasno sam dala do znanja Messengeru da neu trpjeti nita u svom dvoritu, to znai na Sveuilitu, u
Cheltenhamu, bilo gdje u okolici. Nisam mu to otvoreno rekla, ali razumjeli smo se. Onda mi je svanulo da je to
vrlo jednostran aranman. Hou rei, nije bilo anse da ja tu i tamo imam neku avanturicu, jer ja ne mogu sama
zujati po slubenim putovanjima u inozemstvu niti svako malo skoknuti do Londona na sastanak s nakladnicima,
niti snimati TV emisije koje zahtijevaju terenska snimanja i usputna zadravanja. A onda je na scenu stupio Nick.
Imali smo mnogo toga zajednikog - povijest umjetnosti, unutarnje ureenje, stilski namjetaj. Ugodno je
drutvo. I vrlo je paljiv, vrlo obziran. Razmilja unaprijed, o malim stvarima kojima bi te mogao razveseliti, i
onda te razveseli. Postali smo bliski prijatelji. Onda je Nick poelio neto vie od prijateljstva, a ja sam
pomislila: zato ne bih? To traje ve neto vie od godinu, i ti si prva koja nas je ulovila. Sreom si to bila ti.
Valjda smo se malo previe
opustili.
- Jesi li znala - kae Helen ~ da neki misle kako je on homi
koji apstinira?
Carrie se veselo nasmijala. - Aha. Nick i ja dobro smo se nasmijali kad smo to uli. Ne zna tko je pustio taj tra on u svakom sluaju nije. Ali nije ga se ni trudio opovrgnuti. Messen-ger vjeruje da je to istina, to je zapravo
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
zgodno... Ne, Nick nije homi, premda je u mladosti bio zbunjen glede svoje spolnosti. Te njihove engleske
privatne kole, zna. Voli da ga tuku po guzi. Inae je sasvim normalan.
- Voli da ga tuku po guzi? - kae Helen, razrogaenih oiju.
- Da, i zna to? I mene to prilino pali. Zabavno je za promjenu biti dominantni partner u spavaoj sobi.
- Je li - kae Helen.
Carrie se smije. - Ne mora se tako okirati, to je samo gluma.
254
- Nisam okirana, zbilja. Samo sam... iznenaena.
- A ona scena iz Oka oluje, s uem i krinkama?
- To je moja izmiljotina - kae Helen, mrvicu posramljeno.
- Nikad takvo neto nisi radila? - Helen odmahuje glavom. - Trebala bi jednom probati - kae Carrie. - Evo
Messengera,
radije promijenimo temu.
Helen se osvre oko sebe, kao da trai neku zgodnu. Za oko joj zapinje traak utila na rijeci. - O, pogledaj kae ona, pokazujui prstom. - Posljednja patka.
Ralph im prilazi i dijeli kornete.
- Povlaim sve to sam rekao - kae. - Pronaao sam duani s domaim sladoledom.
- Mmm, fantazija! - kae Carrie kuajui svoj.
- Na to ste pokazivale? - pita Ralph Helen.
- Na patku - kae Helen. - Zadnji zalutali primjerak. Prilaze rubu obale i gledaju igrakicu kako poskakuje na
Iromoj rijenoj struji. Tko zna zastoje toliko zaostala za drugima? Moda je uzvodno zapela o neku zapreku, pa
je Mladi izviai nisu primijetili, ali se potom oslobodila. Bilo kako bilo, evo je sad, pribliava se liniji cilja, kao
posljednja koja e je prijei.
- Ne bismo li je trebali nekako ispecati? - kae Helen.
Ralph se osvre, ugleda polomljenu granu na zemlji, te, napinjui se opasno s obale, dok mu Helen visi o pojasu,
dovlai patku u kraj rijeke i vadi je van.
- Koji je broj? - pita Carrie.
- etrdeset i osam - kae Ralph.
- Moj broj - kae Helen.
Messengeri stiu u svoju kuu u Pittville Lavvnu, a mala crvena himpica na telefonskoj sekretarici u kuhinji
trepui objavljuje ti,1 je u njihovoj odsutnosti primljeno nekoliko poruka. Ralph pritie gumb za presluavanje,
a Carrie puni elektrini ajnik thi skuha aj.
Carrie, ovdje mama - kae glas Carriene majke, isto kao da llol.i/i s drugoga kraja Cheltenhama, a ne iz
Kalifornije. - Naalostimam loe vijesti, duo. Tvoj otac je bolestan. Misle da je imao srani udar.
- O, Boe - kae Carrie, isputajui ajnik uz zveket. Prilazi Ralphu i pozorno slua ostale poruke, snimljene u
razmacima tijekom dana, od svoje majke, sestre i svaka. Djeca ulaze u sobu zviduui ili postavljajui pitanja i
zahtjeve, no bivaju uutkana i nareuje im se da ekaju, nijemo i nepomino, dok ne zavre poruke. Shvativi da
im je djed imao teak srani udar i sad je u bolnici, na intenzivnoj njezi, postaju smrknuta i mirna.
- Moram otputovati odmah sutra - kae Carrie, nazivajui. Zove majku i sestru. Obje su u bolnici, ali uspijeva
razgovarati sa svakom, Garvjem, koji je obavjetava da joj je otac doivio i drugi srani udar i da mu je stanje
kritino. - Doi u to bre mogu - kae Carrie i sputa slualicu. Okree se Ralphu. - Mogu li se nedjeljom
naveer rezervirati karte? - pita ona.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Naravno, ako se obrati izravno avionskoj kompaniji. Nee ekati do sutra ujutro? Da vidi to e biti?
- Ne, uini mi to odmah, molim te.
- Ja ne mogu s tobom. Cijeli ovaj tjedan imamo razgovore za novo mjesto.
- Znam. Ali morat e se brinuti o djeci.
Ralph zove British Airways i rezervira Carrie mjesto u poslovnoj klasi s Heathrovva za Los Angeles za sutra u
podne. Carrie i Emily na brzinu pripremaju improvizirani obrok od kajgane i unke.
Jedu za kuhinjskim stolom. Hope prekida tiinu.
- Hoe li djed umrijeti?
- Nee, duo - kae Carrie.
- Mogue je - kae Ralph istodobno. Carrie ga ljutito iba pogledom.
- Nema smisla da se pretvaramo - kae on opravdavajui se.
- Nema smisla ni pretpostavljati da e se dogoditi najgore.
- Nisam pretpostavljao da e se dogoditi najgore. Ali bolje je ako smo spremni i na tu mogunost.
256
- to se dogaa kad netko umre? - pita Hope.
- Zakopaju ga - kae Simon. - Ili ga spale.
- Simone! - kae Carrie, mrtei se.
- Ne budi kreten, Simone - kae Emily.
- A dosta je bilo i s tim rjenikom - kae Carrie Emily.
- Ali Sok, sa svoje strane, ima potpuno pravo - kae Ralph.
- Ne nuno - kae Mark. - U Indiji trupla stave na vrh zgrade ii a im leinari oglou kosti.
- Odvratno - kae Emily.
Je li to istina, tata? - kae Hope.
- Moemo li promijeniti temu, molim - kae Carrie. Mislim da jest - kae Ralph Hope. - Ali to ini samo jedna
vjeroispovijest, a ovdje nije doputeno, kao ni u Kaliforniji, pa se ni' mora brinuti, mica.
Djed Shirley Blake je umro prolo polugodite i gica Hackett |c rekla da je otiao u raj - kae Hope.
Tako je - kae Carrie.
Nije - kae Ralph. - Neki ljudi u to vjeruju, mica, ali nemaju pravo. Raj ne postoji. To je zgodna ideja, ali
izmiljena. Kao kijka.
Messengeru, ovo mi nimalo nije po volji - kae Carrie ravnim, tili ledenim glasom.
Pa kamo e onda djed otii kad umre? - kae Hope.
Nikamo nee otii, zlato - kae Ralph. - Njegovo tijelo bit e /.ikopano u zemlji, ili kremirano, kako kae Sok,
ali to zapravo vie nee biti djed. Djed nee postojati, osim u naim glavama. Mislit emo na njega i sjeati se
svih lijepih stvari koje je uinio y.ii nas, darova koje nam je davao i pria koje nam je priao.
Carrie ustaje i izlazi iz kuhinje, ne dovrivi jelo. Ralph nastavili) govoriti kao da se nije dogodilo nita
neugodno, ali djeca su nijema i ukoena. On ih ostavlja da pospreme stol i izlazi iz sobe. Pronalazi Carrie u
spavaoj sobi, na telefonu, kako razgovara s Unlish Airwaysom, s podacima o letu koje je Ralph zapisao, a pi'i'ii
njom je njezina osobna kreditna kartica. Na krevetu otvoren \v)\ napola spakiran koveg. Sto to radi? - pita on.
257Carrie zavrava razgovor i sputa slualicu. - Rezervirala sam kartu i za Hope. Vodim je sa sobom. - Carrie
nastavlja s pakiranjem kovega, hodajui tamo-amo izmeu kreveta, ugraenih garderobnih ormara i komoda.
- Zato?
- Ono maloprije nisam mogla vjerovati svojim uima. Govorio si kao da je tata ve umro.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- inilo mi se da je dobra prilika da Hope naviknemo na ideju to znai umrijeti. Kada djeca postavljaju takva
pitanja, to znai da ele znati istinu.
- Istinu! Tko zna istinu? Tko zaista zna to nam se dogaa kad umremo? Ti to ne zna, Messengeru, ne
stopostotno.
- Znam da ne postoji neto nalik na raj.
- Ako dijete eli u to vjerovati, zato je ne bismo pustili? Dok je to ne proe, samo od sebe, kao kad ispadne
mlijeni zub. Zato bismo je silili?
- Neu se svaati s tobom, Carrie - Mislila sam da se ve svaamo.
- Razumljivo je to si uzrujana. Samo mi reci zato vue Hope ak u Kaliforniju.
- Uvijek je bila posebno privrena tati, a i on njoj. Moda mu pomogne kad je vidi.
- Vodi malo dijete na odjel intenzivne njege, da vidi starog ovjeka iz kojega vire infuzije i cjevice? Luda si!
- A tko je sad titi od istine? Tvoj problem, Messengeru, je u tome to si vrlo gorljiv kada se treba suoiti s
injenicama u ap straktnom obliku, ali ne i kad su to vidljive, opipljive injenice.
- Izostat e iz kole bar tjedan dana.
- Nita zato... A ako se dogodi najgore, pa, onda bih vii1 voljela da bude sa mnom nego s tobom. Nemam
visoko miljenje o tebi kad nekoga treba utjeiti, Messengeru.
Ralph nakratko uti i neto mozga, napuenih usnica.
- Dobro, neka bude po tvome - kae. - Ujutro u vas odvesh na Heathrow.
- Ne mora se gnjaviti - kae Carrie.
- Nemam nikakvih vanih obveza do popodne.
- Uzet u auto s vozaem. To mi je drae. Manje je si .vsn >.
- Kako hoe - kae Ralph slijeui ramenima i i/,l.i/i i/ sohe
258
25926
Danas je srijeda, 16. travnja, 21.15. Dan koji. treba upamtiti. Dan koji treba ovjekovjeiti - premda ne na
Pearlcorderu. Doma sam u svojoj radnoj sobi i piem ovo ravno u raunalo. Djeca su u svojim sobama, piu
zadau ili gledaju TV, a moda i oboje istovremeno (tinejdersko ponaanje najbolji je dokaz koji poznajem u
prilog tezi da je svijest paralelna obrada podataka. Jednom sam zatekao Marka kako u svojoj sobi gleda
nogometnu utakmicu s iskljuenim tonom, slua Oasis na svom CD plaveru, i pie esej o Kukuruznim zakonima
', sve u isto vrijeme, naizgled bez ikakvih problema), ali svejedno radije ne bih ovo diktirao, ako bi se jedno od
njih sluajno tiho popelo stubama s nekim pitanjem ili zahtjevom i ulo me kako kaem da sam danas popodne
poevio jednu od najboljih suvremenih engleskih autorica. Tako su je opisali na poleini Carrienog broiranog
izdanja Oka oluje, koji upravo lei na mom pisaem stolu. "Roman istananog senzibiliteta i profinjene
suzdranosti", pisalo je u Spectatoni. Pa, danas popodne nije bila nimalo suzdrana, dokaz su ljubavni ugrizi na
mome lijevom ramenu. Vraki malo je falilo da mi potee krv. Iskreno se nadam da e nestati dok se Carrie vrati.
Sreom, velika je vjerojatnost da je nee biti bar jo jedan tjedan. Tati Thurlovvu stanje se stabiliziralo, i reklo bi
se da e se izvui, ali jo e se vidjeti treba li se tome veseliti. Moda e ostati teki invalid. Bilo kako bilo,
Carrie jo neko vrijeme ostaje, da vidi kako e se situacija razvijati i da bude uz majku. to meni odgovara.
Drago mi je to sla ri nije umro, jer da je umro mislim da bi Carrie zbog nekog iracionalnog razloga krivila
mene, ili bi bar to povezala s mojim toboe okrulnim i bezosjeajnim reakcijama na pitanja koja je Hope posla
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
vila u nedjelju za veerom. Ne treba ni rei da se za to uope nisam ispriao. Carrie je idueg jutra otila na
Heathrow u velikom unajmljenomDaimleru s vozaem
u tamnom odijelu, kao da ide na sprovod, u crnom kaputu, smrknuta lica. Za dorukom je govorila samo o
praktinim uputama, a na rastanku mi je na poljubac ponudila obraz, a ne usta. Hope je sve to zabrinuto
promatrala, hvatajui loe vibracije, pa sam je posebno jako zagrlio i ispalio vic da je nasmijem. Mahala mi je
kroz stranje staklo dok je auto silazio s prilaza, ali Carrie je drala glavu neumoljivo okrenutu prema naprijed.
Sjeam se da sam pomislio, dok sam se poslije vozio prema fakultetu, kako bi sada kada je Carrie na putu, na
drugom kraju svijeta, uvjeti za ljubakanje s Helen Reed bili idealni, mislio sam da je ba teta to me tako
nedvosmisleno odbila prije nekoliko tjedana, najradije bih samog sebe ispljuskao to sam prerano navalio,
prebrzo nakon to smo se upoznali, ili moda tek nedovoljno suptilno. Bila je ba zgodna u Bourtonu-on-theWater, u uskim bijelim trapericama koje su joj lijepo isticale oblu stranjicu, a grudi su joj se zanimljivo gibale
pod demperom. Malo me je i izazivala, onim svojim upadicama o "velikoj pajoj utrci ivota" i tome da su
raunala autistina (premda je to, zapravo, otrouman komentar, ba tipino od nje da ga samo tako odbaci,
moda gaja upotrijebim; raunala, recimo, imaju fantastinu memoriju, ali ne i zdravorazumsko zakljuivanje,
imaju manjak afekta, ne razlikuju istinitu priu od izmiljene, ne znaju lagati...) da, nema sumnje da me je malo
motala tim dosjetkama a onda je citirala Duggersovu podlu opasku, "majstor za znanstvene dinglove",
promatrajui me da vidi kako sam to primio, ali nimalo nervozno, a kamoli koketno. Oito se sa mnom osjeala
oputeno, dok ja volim da se ene sa mnom u drutvu osjeaju bar malo ugroeno.
Tako je to izgledalo u ponedjeljak ujutro: make nema, ali mi koji mene zanima nee se igrati sa mnom. Kad
sam stigao u ured, svejedno sam je nazvao, uz totalno uvjerljivu izliku da joj elim rei za Carriena oca. Jasno,
bila je puna suosjeanja, i pitala kako u se snai s kuom i obitelji dok Carrie nema. Rekao sam joj da e Edna
ostajati prekovremeno, a da u krinji stoji hrpa gotovih jela. Ponudila se da nam jedne veeri doe neto skuhati i
ja sam je odmah rezervirao, za petak. Onda sam plaho upitao bi li moda u srijedu htjela ruati sa mnom u klubu,
oekujui koaricu, ali
261na moje iznenaenje pristala je. "I poimo radije ovaj putu pivnicu, hrana u klubu je zbilja jeziva." Naravno
da sam pristao, trudei se iz petnih ila da ne uoi kako maem repom od oduevljenja.
Najprije sam je mislio odvesti u Kraljevu glavu, zgodnu malu pivnicu blizu Potkova, kamo esto odemo na ruak
nedjeljom kad se Carrie ne da kuhati; ali kad sam malo promislio, nisam htio izvesti Helen na mjesto gdje me
dobro poznaju, i odakle bi zlobna govorkanja mogla doprijeti do Carrie. Pa sam nazvao seosku pivnicu po imenu
Nakovanj blizu Burforda u kojoj sam dotad bio samo jednom, bez Carrie, i rezervirao stol u njihovu barrestoranu. Zapamtio sam je kao malo prenakienu antiknim poljodjelskim alatkama povjeanima po zidovima,
ali klopa je bila dobra i bilo je ugodno malo ljudi. Navedena je u Vodicu kroz pivnice, ali tako ju je teko nai da
sam siguran da mnogi potencijalni gosti u oajanju dignu ruke i odu doma u svoju mjesnu birtiju.
Otkazao sam nekoliko konzultacija koje sam imao u rokovniku za popodne - ne zato to sam iole slutio kako e
to zavriti, nego zato to se nisam htio uriti s rukom, a do Nakovnja ima dobrih etrdeset minuta vonje s
kampusa. Helen je primijetila da se dosta dugo vozimo dotamo, a ja sam rekao kako se nadam da se ne mora
brzo vratiti. - Ne, uope - rekla je. Ja sam rekao da mi je popodne slobodno. - I meni - rekla je ona, i ta banalna
mala izjava najednom je postala nabijena znaenjem. Bilo je to kao onaj trenutak u Pragu kad sam ja rekao:
"Pada mi na um vie stvari", a Ludmila se zacrvenjela. Helen nije porumenjela, a nisam ni ja, ali zautjeli smo na
minutu-dvije. Oblaii za misli nad naim glavama odjednom su se napunili. Ja sam se pitao: "Je li mogue da e
mi se danas posreiti? Je li se iz nekog razloga predomislila u vezi sa mnom?" Meutim, kako nisam imao pojma
to je u njezinu oblaiu, vrsto sam odluio da u postupati uz izniman oprez. Ako sam dobio jo jednu ansu,
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
neu je upropastiti. Pustio sam da ona prekine tiinu. - Kako je lijep dan! - rekla je, okreui glavu da pogleda
kroz prozor auta. - Jako volim proljee. - Reeno da se popuni rupa u razgovoru, to je bilo tako oito.
Brzo sam bacio pogled u njezinu pravcu. Na sebi je imala crvenu koulju, oko vrata joj je bio leerno svezan
svileni rubac,
262
preko ramena prebaena ukastosmea vesta na kopanje, a imala je i hlae u tonu, mukog kroja. Zlatne
naunice i otmjeni bro. Izgledala je dobro. Uvijek se fino dotjera, ali meni se inilo da se danas posebno
potrudila oko izgleda. Dobar znak.
Nakovanj je bio onakav kakva sam ga zapamtio, izvana bijelo oliena opeka i slamnati krov, unutra gole traverze
i grede i poljodjelska eljezarija. Sjeli smo za udobno zaklonjen stol u kutu. - Pazite na onu kosu na zidu - rekao
sam - i nemojte mahati rukama dok govorite da ne bi pivnica promijenila ime u Amputacija Nasmijala se
srdanije nego to je ala to zasluila. Jo jedan dobar znak. Plus to smo spontano odabrali ista jela s menija za
ruak, za poetak dagnje a la marinara, a onda paja prsa peena na tavi. Predloio sam da naruimo au bijelog
vina uz dagnje i bocu Pomerola za patku. Dagnje su bile izvrsne. - Ovo ja zovem gurmanski ruati u pivnici rekla je, u slast licom grabei tekuinu.
Obavijestio sam je o najnovijem razvoju dogaaja s Carrienim ocem. Malo je govorila o svojim roditeljima, koji
mi zvue kao par starkelja iz naftalina, i pitala me za moje. Rekao sam joj da su oboje umrli. Ona je rekla: - O,
ao mi je. - Nisam ulazio u detalje. Htio sam to prije mogue skrenuti razgovor s te nevesele teme, a na sreu
imao sam jo jedan as u rukavu.
Dao sam si truda i veer prije brzinski proitao Oko oluje. To je prilino zamorna pria o eni koja upada u
kliniku depresiju i izvlai se iz nje, i kako to djeluje na ljude oko nje, na njenog mua, djecu, roditelje i
prijatelje. Njena depresija najednom nestaje za vrijeme putovanja s muem u Pariz, gdje su prije mnogo godina
proveli medeni mjesec. Glavninu te epizode ini tipino francuzo-Ijupsko rapsodiranje o ponovnom otkrivanju
zaboravljenih ari l'ariza - ulinim kavanama, mirisima enjaka i svjee ispeenog kruha, tropotu kotaa po
poploenim trgovima, tandovima s knjigama du Lijeve obale, itd. i si., klasine abarske zvizdarije, .ili bio je
tu i jedan zanimljiv dio, o ponovnom buenju junaki-njina zanimanja za seks, koje je tijekom njene bolesti bilo
na vrlo niskim granama. Par odsjeda u hotelu s pet zvjezdica, neto kao Rilz, jer je mu na besplatnom
novinarskom slubenom putu, i
263jednoga dana, dok je on vani, junakinja, koja se zove Anna, u ladici u njihovoj bijelo-zlatnoj spavaonici u
stilu Drugog Carstva pronalazi zagonetne predmete koje su oito ostavili gosti prije njih: dvije krinke od crnog
baruna i poveliku koliinu debelog svilenog konopa. Ona sve to vadi i prevre po prstima dok joj srce ubrzano
lupa, i pita se to bi s tim trebala uiniti - odnijeti na recepciju? baciti u koaru za smee? Na kraju predmete
vraa u ladicu i pokazuje muu kad se ovaj vrati. On se isprva smije i izvaljuje nekoliko prostih ala, ali Anni je
oito da ga je njezino otkrie prilino uzbudilo. Kad krenu u krevet, on vadi maske iz ladice i prua joj jednu. Stavi je - kae i odlazi u kupaonicu s drugom. Anna stavlja masku, koja joj pokriva gornju polovicu lica, i gleda
se u zrcalo. "Kroz otvore za oi u nju je netremice gledala izopaena neznanka", kae tekst. Anna skida
spavaicu i pozira pred duguljastim zrcalima u sobi, a na sebi ima samo masku. Ulazi i njen mu, takoer pod
maskom, gol - i s erekcijom. Oni se pogledaju "s osmijehom punim razvratnog razumijevanja". Anna iz ladice
uzima teke namote svilenog konopa i prua mu ih. - Vei me - kae ona. Vrlo iritantno, poglavlje tu zavrava,
ali kasnije u retrospektivi iz Anninih misli moemo naslutiti da doivljavaju no nezapamenog orgijastikog
seksa, iz koje Anna izlazi kao nova ena, napokon osloboena svoje tjeskobe.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Kad sam rekao da sam itao jedan od njezinih romana, Helen je nervozno zabacila glavu i napravila facu. - Da
bar niste - rekla je. -Ali s druge strane udim se to vam je i toliko trebalo. Veina ljudi koje upoznam odmah
odjure posuditi moje knjige iz knji nie. Onda se jako potrude da mi to kau i kao da misle kako bih im trebala
biti zahvalna.
- Ja sam odgaao itanje vaih knjiga za sluaj da mi se ne svide - rekao sam. - Ne znam ba skrivati osjeaje.
-1 zato ste se predomislili?
- Smatram da se dovoljno dobro poznajemo i da to vie nije vano.
- Koju ste itali? - pitala je. Rekao sam joj. -I je li vam sr svidjela?
- "Svidjela" nije prava rije - rekao sam. - Da budem iskren, nije u mom stilu. To je ono to se neko zvalo
"enska knjiga", ali danas se to vie ne smije rei. Ali zadivila me. Vidio sam s kolikim je umijeem pisana.
- "Hvala lijepa, gospodine", ree ona. - Ovo je bilo popraeno Ironinim naklonom.
- Ne, zbilja, prekrasno je pisana - rekao sam. - A jedna scena /bilja me oduevila. Pred kraj, kad su u Parizu.
Nasmijala se kao da joj je pomalo nelagodno. - Mislite na prizor u spavaoj sobi? S maskama? Naalost, to je
svima najdrae poglavlje, osim mojim roditeljima.
Pitao sam ju je li utemeljena na stvarnim dogaajima.
......Joj, Messengeru! - rekla je. - Jako ste me razoarali. Svi me
to pitaju.
Rekao sam da mi je ao, i jesam se malo osjeao kao guzica; tili vie me se dojmilo to to me je nazvala
"Messenger". Nisam M< sjeao da je to ikad prije uinila. Samo lanovi obitelji, i vrlo Ukoeni kolege kao to je
Duggers, oslovljavaju me s "Messenger". Ulio je to kao da smo preli na novu razinu intimnosti. Ne znam |t' li
ona toga bila svjesna. Budui da sam poslije trebao voziti, n|'Mii sam au nalijevao dosta ee nego svoju, pa
je bila malo ftitm-na i pripita.
Produeni vikend u Parizu bazira se na stvarnom doivljaju : ft'kla je - kao i luksuzni hotel, ali ne
pronalazak maski i svilenog ft|l>ina u komodi. To sam izmislila.
Nikad osobno niste eksperimentirali s takvim stvarima? s Odmahnula je glavom. - Trebali biste jednom probati rekao
mm.
To mi je nedavno jo netko rekao - rekla je, s dosta udnim fgINijohom na licu.
l'.lo vidite.
; ()pot je odmahnula glavom. - Prestara sam za takve ludorije. .' Ctluposti - rekao sam. - To je jedini nain da
se odupremo ifi'tiju. Moramo nahraniti plamen seksa. Neka gori, po svaku Hl.
264
265Djevojka koja nas je posluivala donijela je raun.
- Mogu li platiti svoju polovicu? - pitala je Helen, posegnuvi za torbicom.
- Ne, ja astim - rekao sam. Platio sam gotovinom i dao djevojci poveliku napojnicu.
- Pa, hvala lijepa - rekla je Helen. - Bilo je prekrasno.
Bilo je to prvi put kako mi je dopustila da joj platim raun u restoranu. Jo jedan dobar znak. Odluio sam da u
zaroniti pa to bude - u doslovnom i prenesenom smislu.
- Dan je krasan, teta je vraati se na posao - rekao sam. - Mogli bismo skoknuti do Potkova na jednu kupku.
- Nisam ponijela kupai kostim - rekla je.
- Ne treba vam - rekao sam. - Nema nikoga. Nitko nema pogled na terasu.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Na razgovor stigao je do toke kad ona obino kae da ne eli avanturu sa mnom, ali ovaj put to nije rekla. Moda biste mogli nai ono to sam nosila proli put - rekla je.
- Dobro - rekao sam ja. - Ali zapravo je mnogo ljepe bez odjee.
- Da, to vjerujem - rekla je.
Nije lako voziti s erekcijom. Mora se nagnuti naprijed nad upravlja, brada ti je praktiki na oferajbi, kao da
si kratkovi dan. Ne znam je li Helen sklopila oi da me potedi neugode, ali ubrzo sam shvatio da je zaspala, pa
sam se mogao opustiti. Nije se probudila sve dok nisam stao pred Potkovama. - Zaboga, p,i ja sam zadrijemala rekla je. - Vjerojatno zbog vina i hrane.
- Zapravo - rekao sam ja - moda bismo se trebali malu odmoriti prije kupanja. Da se ruak slegne.
- Mislite, "fino prilei" - rekla je ona, ponavljajui ono to sam izgovorio nakon onog ruka u njenoj kui.
- Ba to - rekao sam.
U Potkovama je, kao i obino, sve bilo tiho i pusto. Dubol seoski mir remetilo je tek zujanje traktora u daljini, i
krianjc protuprovalnog alarma u hodniku kad sam otvorio ulazna vrai.i Ugasio sam alarm i zatvorio vrata za
nama. Onda sam poljubio
Helen, dugo i estoko. Nije se opirala. tovie, ja sam se prvi odmaknuo. - Idemo voditi ljubav - kazao sam.
- Zaboravila sam kako se to radi - rekla je. - Odavno nisam.
- Ja u te podsjetiti - rekao sam, uzimajui je za ruku. Poveo sam je stubama u veliku spavau sobu. - Prvo skine
svu odjeu
rekao sam.
- Onda mora navui zastore - rekla je. - Sramim se. Navukao sam zastore, mislei na ono popodne prije mnogo
godina u Yorkshire Dalesu kad je Martha navukla tanke pamune zastore na prozore moje sobe u seljakom
gazdinstvu, a ova se napunila blagim ruiastim svjetlom. Ovi su bili deblji, ali bilo |i' dovoljno svjetla da vidim
Helenino golo tijelo, i nisam se razoarao. Uzeo sam kondom iz nonog ormaria i stavio ga blizu tuko da ona to
vidi.
Seks je bio kratak ali sladak. Nisam joj htio dati priliku da w predomisli, a ubrzo sam otkrio da nema potrebe za
ikakvom Ozbiljnijom predigrom. Zapravo, svrila je nevjerojatno brzo, gotovo odmah im sam uao u nju.
Pretpostavljam da je enama lulo kao i mukarcima, apstinencija pojaava osjete pri snoaju, a ti nji'iiom sluaju
sezona sue trajala je prilino dugo. Svrila je k nabujala rijeka, a ni ja nisam vidio razloga da se suspreem.
tiolovo odmah sam zaspao. Kad sam se probudio, otkrio sam da |i' pokrila plahtom. Leala je na leima, s
glavom na jastuku, i'4 li i >i ina joj je bio onaj blagi zamagljeni pogled zadovoljene ene. i mije udan
smijeak, ujedno srameljiv i cinian. - Onda, Uko je bilo meni? - rekla je.
l'ivdvidio sam bazen kao uvertiru u seks, ali na kraju smo okupali poslije - to je daleko najbolji redoslijed, te
smo se lllovnljno i malaksalo izleavali u pjenuavoj vodi. No nakon ^; vremena poeo sam s pipkanjem pa sam
se opet uzbudio. u iiim da se pohvatamo tu u kadi, pod vedrim nebom, ali ona hljrl.i. Ponudio sam da u je
odvesti u kuu i svezati. Tada HlHii/1.1.
K Jiimlv me zove odozdo zbog neega to su deki napravili, ili I napravili, trai da interveniram. Vrijeme je da
ovo spremim.
266
267Srijeda, 14. svibnja. Prolo je ve dosta vremena otkako sam zadnji put neto zapisala u ovaj dnevnik. Nisam
se osjeala spremnom da ita zapiem, ak ni samo za moje oi, o dogaajima protekla tri tjedna. Bila sam
previe zauzeta proivljavanjem tih dogaaja. Ne, to nije pravi razlog. Dnevnik je svojevrsno zrcalo u kojemu se
svaki dan promatra, otvoreno, bez ustezanja - bez zatite koju prua krinka, ak i bez laskanja koje prua
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
minka - i sebi priznaje istinu. Nisam se osjeala spremnom za to otkako samo Messenger i ja postali ljubavnici.
Nisam eljela zabiljeiti svoje ponaanje jer sam se bojala da bih paljivim propitivanjem i analizom mogla
probuditi savjest i obuzdati svoj uitak. (Zapravo, jo se libim preispitivanja tih doivljaja kroz izravnu,
neumoljivu prizmu prvog lica. Da pokuam drukije...)
Jer to je postala, sladostrasnica, bludnica, ena lakog morala, ena nimalo bolja od svojega roda - ili bi bar tako
bila opisana na stranicama nekog nekadanjeg romana. Modernoga ne, naravno. Ona ini samo ono to ine svi
drugi, kako je oito: uzima sve to joj ivot prua, cijedi svaku kap radosti iz svoga ne vie mladog tijela prije
nego to bude prekasno, jer "Samo jednom se ivi", itd., itd. I to god se dogodi, nikad nee aliti, jer bilo je tako
uzbudljivo.
A katkad i vrlo napeto, jer su preuzimali goleme rizike. Dvaput je otila u kuu u Pittville Lavvnu da obitelji
spremi veeru, i ostala prespavati pod izlikom da je previe popila a da bi vozila doma, i oba puta on se usred
noi uuljao u njezinu sobu i krevet, ba kao to je zamiljala one noi kad je slavio roendan, i vodili su ljubav
koja je bila nekako tim senzualnija i strastvenija jer se nisu usudili pustiti glasa od sebe, da se neko od djece ne
bi probudilo
268
i ulo ih. Morali su jedno drugome nijemo doaravati zanos poput para plesaa, kretnjama udova i izraajima
lica. Leali su na podu, na prostirci od ovje koe jer je krevet kripao, i on bi joj drao ruku preko usta dok bi
dosizala vrhunac. Ona bi grizla jastui mesa na dnu njegova palca kao da je to uzda ili krpa, da se suzdri od
krika, i ula bi kako on otro sike trpei bol. (U postelji ju je zvao "grizlica". inilo se da mu se to svia, ali
prestala je, jer Carrie se uskoro vraa, i ne bi bilo dobro da nae mua vidno izgrickanog i oglodanog, nalik na
unkicu na koju su se okomili mievi.) Nakon bezglasnog, baletnog seksa, ona bi morala otkljuati vrata i navili
ti se na stubite da provjeri moe li se on bez opasnosti oduljati u svoju sobu, jer uvijek je postojala mogunost
da neko od djece krene na zahod i vidi ga kako izlazi iz gostinske sobe.
Jednog popodneva bili su u krevetu u Potkovama, kad je vani stao neki auto i netko je pozvonio na vratima.
Messenger se gol oduljao do prozora, i povirio kroz razmak u zastorima. - To je ivktor! - proaptao je. - To su
sir Stan i ledi Viv! Koju materinu oni trae tu? - Helen se ova vizita u nevrijeme uinila silno smijenom, pa ju je
uhvatilo hihotanje, ali Messenger se uplaio da U' biti otkriven pa je psiknuo na nju da se stia. Na prilazu je bio
(virkiran njegov auto, pa su posjetitelji znali daje u kui ili negdje U blizini. Helen i Messenger pritajili su se u
zamraenoj sobi dok gostima nije dosadilo zvoniti i dozivati preko vrtnog zida, te Mi se odvezli. Messenger je
onda siao i vratio se s na brzinu nadrljanom porukom koju je pronaao na otirau: "Prolazili smo mnida i vidjeli
tvoj auto, ali oito si vani. Nita, vidimo se onda drugi fuil. Stan." Kao kroz maglu prisjetio se kako ih je Carrie
pozvala ild navrate u vikendicu kad god im bude zgodno. - Strano ih |i* zanimao bazen - rekao je. - Jo bi ih
vie zanimao da su u njemu pronali nas dvoje, gole golcate - rekla je Helen. - Kako se rksamo dodao je on
kesei se, jer i u tome mu je jednoga dana Udovoljila. Nije bilo osobito uspjeno, bar to se nje tie, ali on je
269bio oduevljen. Volio je voditi ljubav na neobinim mjestima, na javnim mjestima ak. Opasnost da e biti
otkriveni naizgled je samo izotravala njegov uitak.
Jedne nedjelje Helen se prikljuila njemu i djeci u Potkovama, i popodne su uspjeli nasamo izai u etnju. Deki
su htjeli gledati utakmicu ragbija na televiziji, a Emily se nije dalo poi u ekspediciju koju je Messenger
predloio: da pokae Helen prapovijesni grobni humak po imenu Belas Knap . Emily ga je ve vidjela i znala da
do njega vodi prilino strm uspon. Ne treba rei da se Messenger nije previe trudio da je nagovori.
Staza je doista bila zahtjevna, posebice njezin zadnji dio, koji vodi uz strm travnati brijeg, milju ili ak vie
udaljen od najblie ceste. Ovce su prestajale pasti i u udu ih gledale, kao da nikad nisu vidjele ljudska bia na
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
tolikoj visini. Messenger je rekao da je to vrsta cotswoldske dugodlake ovce, ija se vuna ponajvie upotrebljava
za pokrivae i grubo vuneno sukno. Bio je neobino dobro upuen u ovarstvo. Kad je to primijetila, objasnio je
da je u tinejderskim godinama nekoliko mjeseci radio s nekim pastirom u Yorkshireu. Na vrhu brijega nalazila
se gutara i uska stazica izmeu drvea koja je prelazila u malen drvored, a na kraju drvoreda nalazio se humak,
hrpa oblikom nalik na kita duljine etrdesetak metara, prekrivena busenjem mahovine. Djelomice je iskopana
kako bi se pogledu izloio dio suhozida i svojevrstan trijem zabrtvljen velikom kamenom ploom. Natpis
Engleskog ureda za nacionalnu batinu postavljen nedaleko odatle obja njavao je da su na toj lokaciji pronaene
kosti tridesetak ljudi iz kasnijeg kamenog doba, zajedno sa ivotinjskim ostacima i krhotinama lonarije. Tu su
pokopani prije otprilike etiri tisue godina.
Helen se dojmila injenica da su se tako primitivni naroili potrudili pokopati svoje mrtve na ovoj nepristupanoj
lokaciji Moda zato to se nalazi na vrhu brda, gdje je zemlja najbli/,i nebu? Jesu li imali predodbu o raju,
mjestu visoko iznad svej',,i. kamo dua svake jedinke odlazi nakon smrti, pitala se ona. Mi",
270
senger je poljupcima uutkao njezina pitanja. Osama toga mjesta, bez vidljivih znakova ljudske civilizacije osim
smrtnih ostataka ovih dalekih predaka, kao da ga je spolno uzbuivala. inilo se da nee biti miran dok ne rairi
svoju vjetrovku na kosinu humka i spari se s njom, poput mukarca iz kamenog doba koji uzima svoju enku,
kratko i estoko. - Ne, ne - prosvjedovala je ona, pola u smijehu, pola ljutito, dok je on petljao oko njene odjee.
- Ne, nemoj, Messengeru, ja nisam ledi Chatterlev niti sam za to stvorena. - Ali on nije registrirao njezinu
knjievnu dosjetku. Lupkala ga je akama po glavi i ramenima dok ju je gurao prema dolje. - Prestani,
Messengeru, netko bi mogao naii. - Ali on se nije obazirao na njezine prosvjede i njezine slabane udarce, pa se
na kraju prestala opirati, besramno se predala, rairila noge i pustila mu da ini od nje to mu je volja, strpljivo i
otvorenih oiju kao ovca na koju skae ovan (premda na obronku nije bilo ovaca koje bi bile zabavljene slinim
aktivnostima, oito je bilo pogreno doba godine, kraj sezone janjenja) gledajui gore u runaste oblake koji su
polagano plovili plavim nebom dok je on gurao i stenjao, 1'utei se posve odijeljena od stvarnosti i udnovato
sretna. Nesumnjivo nismo prvi par koji ovdje vodi ljubav, mislila je poslije, dok je navlaila gaice i otresala
suknju - ovo je zacijelo ve stoljeima omiljeno sastajalite ljubavnika, tako zabaeno, tako zatieno, tako
skrovito. Na povratku su u gutari susreli skupinu Nivovjenih etaa s kartama i tapovima za hodanje koji su
im nc nasmijeili i poeljeli im dobar dan. - Srea to nisu naili prije pri minuta - promrmljala je Helen
Messengeru. - uli bismo ih ilii dolaze - rekao je on iscerivi se, ali ona u to uope nije bila l|>,urna.
i 1 se nje tie, mnogo joj je drae bilo voditi ljubav unutra, na klevetu, iza navuenih zastora, i poslije satima
spavati - prem-tln mi u ovom potonjem luksuzu uivali samo jednom, kad je *'ssenger morao prenoiti u
Londonu kako bi idueg jutra IflflHlupio u jutarnjem TV programu. Trebao je komentirati poraz j tV|clskog
ahovskog prvaka Garija Kasparova od strane raunala.
271Helen je neto ranije istoga dana vlakom otputovala u London, kao usputno obavijestivi sve koje bi to
moglo zanimati da se mora nai sa stanarima kako bi se dogovorili treba li pokvarenu perilicu za sue popraviti
ili zamijeniti. To je donekle i bio stvarni razlog, premda je taj problem vjerojatno bilo mogue urediti i preko
telefona.
Bilo je to zapravo prvi put da je putovala u London otkako se zaposlila na Sveuilitu. Tijekom ranih tjedana
depresije i otuenja bojala se vratiti, ak i na jedan dan, za sluaj da vie u sebi ne pronae snagu za povratak na
kampus i doe u napast da dezertira. No kako je njezin ivot u Gloucestershireu postajao zanimljiviji i
ispunjeniji, sve je manje i manje mislila na London. Doivjela je prilian ok kad je u Paddingtonu sila s vlaka i
obrela se usred graje i strke velikog kolodvora, a zatim se spustila u pakleni labirint podzemne i utisnula meu
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
stlaena tjelesa u vagonima. Osjeala je kako je mehanika buka zagluuje, ustajao zrak gui, a bliskost tolikih
utljivih, ravnodunih stranaca uznemiruje. Nikad prije nije je s takvom estinom uzdrmala spoznaja kako ljudi u
podzemnoj izbjegavaju susret oima, kako se samo silno trude iskljuiti iz tog jezivo neudobnog oblika
putovanja tako to e itati knjigu - ako treba i jednom rukom, dok se drugom vjeaju o dra - ili sluati
stereoureaj, ili jednostavno zuriti u dijagram te eljeznike linije smjeten ponad lica na suprotnoj strani. Samo
turisti meusobno avrljaju. Prekaljeni putnici, ba poput nesretne rtve silovanja o kojoj je itala, trude se to je
vie mogue odvojiti um od tijela i povui se u ovo prethodno.
udan je to osjeaj bio, takoer, ponovno stupiti u vlastitu kuu nakon to je proteklo gotovo tri mjeseca. Prvo je
primijetila kako oronulo izgleda vanjtina, kako drvenarija naprosto vapi za premazom boje. Nutrina je djelovala
istodobno poznato i na neki uznemirujui nain promijenjeno. Pokustvo je bilo porazmje-tano; na zidnoj stijeni
u predsoblju visjeli su nepoznati kaputi; na policama i ajnim stoliima u dnevnom boravku poredane su bile
tue knjige i asopisi; u zraku iz kuhinje lebdjeli su mirisi jela drukijih od njezinih. VVeismulleri su bili
pouzdani stanari, ali do krajnosti su iskoristili njezin posjet i proveli je kroz cijelu
272
kuu ne bi li joj ukazali na najrazliitije manjkavosti i nedostatke u pristojno prijekornom kontrapunktu. Helen ih
je upokojila pristajui na zamjenu dotrajale perilice, te iz istih stopa otila do lokalnog diskonta da kupi novu i
ugovori dostavu i ugradnju.
Zatim je otila u hotel u koji je BBC smjestio Messengera i uzela sobu za sebe. On je predlagao da ona odglumi
gu Messenger i odsjedne u njegovoj sobi, ali Helen je smatrala da bi to bilo previe. Stoga su veerali u
hotelskom restoranu kao par starih prijatelja koji se sluajno susreu, zaeljeli jedno drugome laku no u baru i
otili svatko u svoju sobu, da bi se kasnije sastali u Messengerovoj (za sluaj da ga neko od djece nazove), gdje
su proveli no u stilu orgija. BBC je u 6.30 ujutro poslao auto u hotel. Dok ga je poslije gledala na TV-u u svojoj
sobi kako lucidno objanjava funkcioniranje programa Deep Blue - u samo nekoliko sekunda u tanine
preispituje posljedice milijuna moguih poteza i zastoje to drukije od intuitivnih metoda igraa od krvi i mesa,
Li i I a je zapanjena njegovom oiglednom svjeinom i sabranou, iz kojih se nisu dali naslutiti tragovi
raskalaenosti protekle noi.
Njegov stil voenja ljubavi bio je sasvim drukiji od Martinova. S Martinom je predigra znala biti vrlo
sofisticirana i duga, a sam 'm zavrio bi vrlo brzo. S Messengerom je bilo obrnuto. On je volio br/o prodrijeti u
nju i onda nastavljati snoaj u raznim poloajima prije nego postigne orgazam, dok bi ih Helen u meuvremenu
dosegla ve nekoliko. Bio je silno jak u rukama i ramenima, pa ju je bez napora prebacivao ovamo-onamo, na i
pod sebe, kao hrva koji vjeba "zahvate". Katkad joj se inilo da se previe napree, 1I.1 je eli svesti na
bespomono uzdrhtalo klupko osjeta, silom 1/ njezina grla izmamiti zaprepatene, nejezine zvukove, natjerali je
da moli za milost, da pljce po madracu poput potuena hrvaa.
Jiu'vr je, meutim, on morao priznati poraz. Na putu kui svratio je 11 njezinu kuiicu, ponijevi neku literaturu
za skup o svijesti za Itu'aj da naleti na nekoga pa mu zatreba alibi. Nije mogao ostati ilii>',o jer je Emily kuhala
veeru na koju se nije usuivao zakasniti,
273pa je poeo razodijevati Helen im su se za njim zatvorila ulazna vrata. Poli su gore u spavau sobu i legli
na krevet, ali ovoga puta bio je impotentan. Bio je olienje oaja.
- Ne brini se - rekla je ona. - To je psiholoke prirode. Nismo smjeli pokuavati voditi ljubav kad smo ogranieni
vremenom.
-1 prije smo morali biti brzi - rekao je on.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Pa, moda si u posljednje vrijeme malo pretjerao s tim - rekla je ona u ali. - Za jednog pedesetogodinjaka. Na to se on trgnuo.
- Gluposti - rekao je. - Prije e biti daje kriva piletina s currvjem koju sam ruao u zbornici. Cijelo popodne me
mui probava.
- Stalno se ali na probavu - rekla je ona. - Trebao bi otii doktoru. - Najednom je shvatila da zvui kao prava
supruga, i ta okantna spoznaja naglo ju je uutkala. Ali on, ini se, nije to primijetio.
- Progutat u par Renniejn i to je to - rekao je. Brzo se odjenuo, poljubio je i otiao.
Helen se okupala. Zaljubljuje li se ona to u Messengera, pitala se dok se lijeno bakarila u vodi, svako malo
nonim palcem dolijevajui jo vrue vode. Privlaio ju je od trenutka kad su se sreli, u dnevnoj sobi
Richmonda, ali ona to ne bi ni sebi ni drugima opisala kao "ljubav" u tradicionalnom, romantinom smislu, onu
ljubav u stilu: "ne mogu ivjeti bez tebe, ti i samo ti". Niti je i na tren pomislila da on izraava takav osjeaj kad
joj je ono izjavio da se u nju "zaljubljuje", onoga dana kad joj je donio modem a ona mu je posluila ruak. Prvi
put kad je s njim otila u krevet bilo je to iskljuivo iz oportunih i eksperimentalnih pobuda. Jo joj se vrtjelo u
glavi od susreta s Carrie i Nicholasom Bekom u Ledbu ryju, te Carriene ispovijedi kraj rijeke u Bourtonu. U
tom novom svjetlu njezino principijelno odbijanje Messengerovih udvaranju prethodnih tjedana najednom je
djelovalo nepotrebno. Ako Carrie ima avanturu s Nicholasom Bekom, nije bilo razloga da se ona n.i kratko ne
upusti u avanturicu s Messengerom. To to je Carrie ba:. u tom trenutku otputovala u Kaliforniju olakalo joj je
provoenje tog zakljuka u djelo. A postupno produljenje Carriena izbivanja :. dana na tjedne (jer se stanje
njezina oca popravljalo veoma sporu)
274
omoguilo je "avanturici" da se razvije u punokrvnu i vrlo putenu vezu. Tri cijela tjedna oni nisu mislili ni na to
drugo - bar ona nije - osim kako e pronai prigodu za voenje ljubavi. Helen je udilo to nitko iz kruga
njihovih znanaca naizgled ne nasluuje to se dogaa. Zar njezini studenti na njenu licu ne razabiru crte
zadovoljene udnje? Zar Messengerovi kolege ne osjete na njemu miris seksa kad se uurbano s tajnog
podnevnog sastanka vrati na sjednicu? Zar nitko ne primjeuje da esto nestaju iz vida u tono isto vrijeme?
Kako se ini, ne. Samo Sandra Pickering, mislila je ona, moda nasluuje jedva osjetnu promjenu u njezinu
vladanju. Katkad bi se Helen usred sata trgnula iz neke erotske sanjarije i zatekla mladu enu kako je upitno
promatra, kao da pokuava shvatiti kako se to promijenila. Izuzev toga svi kao da su bili prezauzeti vlastitim
problemima, privatnim i poslovnim, a da bi uope primijetili Helenino i Messengerovo ponaanje, ili iz njega
i/.veli ikakve zakljuke.
Neprijeporno je pomoglo i to to su upravo u to vrijeme opi izbori privlaili na sebe toliko pozornosti i
uzbuenja. Ona i Messenger u predveerje izbora poli su na zabavu kod Glovera, ili jedva da su jedno s drugim
progovorili. Iskrali su se odvojeno i neupadljivo ubrzo nakon to su prvi rezultati dali naslutiti razmje-ic
laburistike pobjede, i upriliili ljubavni sastanak u Heleninoj kui. Kad bije ljudi iduih dana upitali: "Jesi li
doekala Portilla?" iiluirajui na najsenzacionalniji poraz torijevaca te veeri, morala hi krajnje plaho odvratiti:
"Ne, bila sam u krevetu" i nadati se (l.i nije pocrvenjela.
kad je Messenger u ranim jutarnjim satima otiao doma, Helen je odjenula kunu haljinu, skuhala aj i oko sat
vremena sjedila pivil televizorom. Gledala je raspameeno slavlje laburistikih prisi.ia na londonskoj Junoj
obali, i trijumfalni nastup novoga l'irmijera i njegove supruge, te osjetila laki ubod kajanja to i tuiin.i nije
sudjelovala u tom velikom povijesnom dogaaju. Nije fly,i 11 rala, nije glasovala, ak nije previe gledala ni
televiziju, sve fcl>t>y; zaokupljenosti vlastitom erotskom avanturom. Njezinu gri-ti|ii '1.1 vjeti moda je
pojaavala i aura vrle suprunike ljubavi kuju su isijavali Blairovi drei se za ruice. Messenger se bar
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
275potrudio glasovati (premda taktiki, dao je svoj glas kandidatu Liberalnih demokrata u Cheltenhamu), ali za
njega je rezultat bio tek najmanje od raspoloivih zala. Iz dna due je prezirao politiku i politiare. Politika je,
tvrdio je on, prokletstvo novog doba, kao to je bila religija u dobima davno prolim. Sjetite se koliko je samo
bijede ljudima donijela politika u ovom stoljeu - u Srednjoj Europi, Rusiji, Kini, Africi - pozivao bi retoriki.
Jesi li ti onda anarhist, pitala je ona. Ali naravno da on to nije bio. inilo joj se da zapravo gaji poprilino
staromodnu prosvjetiteljsku vjeru u postizanje boljitka kroz primjenu znanosti. Postavljao je strogu opreku
izmeu tenje za znanjem, dakle znanosti, i tenje za moi, dakle politike. Svi oblici lanoga znanja, od teologije
do dekonstrukcije, tvrdio je, morali su drugima nametnuti svoje pogrene svjetonazore postavi politiki
nastrojeni. Sve to zvualo je prilino uvjerljivo u ushitu postkoitalnog blaenstva (jer takav je obino bio
kontekst njihovih razgovora).
Ali sad kad se Carrie trebala vratiti (njezina oca otpustit e iz bolnice, premda e mu i kod kue trebati
danonona njega bolniarke) Helen vie ne moe hodati okolo u stanju erotske zanesenosti, i misliti samo na
njihov idui susret. Ostave li se posve po strani praktine tekoe daljnjeg tajnog sastajanja pod Carrienim
nosom, da se tako izrazimo, nazonost ove potonje cijelu bi avanturu postavila u posve nov moralni i psiholoki
kontekst. Dok Carrio nije bilo, Helen se mogla pretvarati da je ne smatra suparnicom, pa ak ni smetnjom. Ali
sad kad se Carrie vrati na pozornicu, kao supruga, majka, menaderica, domaica, Helenin poloaj najednom, e
postati marginalan i problematian. To to i sama Carrie ima ljubavnika nita ne mijenja na stvari. Otud je
proizaki i silina pitanja koje si je Helen postavila u kadi: je li se zaljubila u Messengera? A ako jest, kakve
nagovjetaje za budunost to nosi, ne samo kratkoronu, nego i onu dugoronu? Hoe li se pomirili s time da
avanturi doe kraj kad ona zavri sa svojim poslom u Gloucesteru, na kraju semestra, kad se vrati u London?
Srcv joj je smjesta dalo odgovor, nee. Hoe li se zadovoljiti time d.i
bude povremen,.! ljubavnica, da se s Messengc-rom nalazi kako bi
proveli nekoliko kratkih, ukradenih sati punih strasti u Londonu,
izmeu njegovih sastanaka i nastupa u medijima, ili kuje planove
kako e s njime poi na neko od njegovih putovanja u inozemstvo?
11 glavi je vidjela sliku sebe kako sjedi u luksuznoj hotelskoj sobi,
s koarom punom voa na toaletnom stoliu i bocom ampanjca
u vjedru s ledom koji se topi, i nestrpljivo eka da se Messenger
izvue s nekog konferencijskog seminara ili slubenog prijema, i
l.ij joj se prizor nimalo nije dopao. A onda je pomislila - nije se
lome mogla oduprijeti - a to da se Messenger i Carrie rastave, i
(in se oeni mnome? Ideja je bila primamljiva, ali im je zamislila
u/.as male Hope, odmah ju je odbacila. Prvi put nakon mnogo
Ijcdana oko nje se navukla tama. Pitala se nije li sjen Carriena
neumitna povratka najednom ohladila Messengerov ar i uinila
j.',.) impotentnim.
76
277
27628
Ralph stie kui, a Emilv je upravo u kuhinji sa svojim dekom Gregom, visokim, trkljastim
osamnaestogodinjakom koji prema Ralphu osjea stanovito strahopotovanje i pred njim govori to je mogue
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
manje. Njih dvoje sada ue i kroz staklena vrata vire u penicu, promatrajui mesnu trucu koju je Emilv
pripremila za veeru.
- Mislim da je gotova - kae Emilv. - Ali zaboravila sam narihtati tajmer. Neu da pregori.
- Meni djeluje peeno - kae Ralph, unuvi kraj njih. - Ali zar se truca ne radi od govedine?
- Ja sam stavila mljevenu janjetinu - kae Emilv.
- Oho, truca de luxe. Fino. Idemo jesti.
truca je odlina. Ralph vadi ve drugi put i upuuje estitke Emilv. Dok ostali raspremaju stol, ona koristi
njegovu dobru volju da ga neto zatrai.
- Moe li Greg prespavati, Messengeru?
Ralph se suzdrava da ne podrigne. - Misli, u tvojoj sobi? Ne bi ilo, Flipper.
Emily se mrti. - Zato? Mama nam doputa.
- Ja ne mogu preuzeti tu odgovornost. - Emilv razdraeno koluta oima. - Ja to sluajno ne odobravam, ali nije u
tome stvar. O tom odluuje Carrie, a nje nema.
- Ti to ne odobrava? - kae Emilv s tonom nevjerice u glasu.
- Ne, mislim da to uznemiruje deke. Sad su u osjetljivim
godinama.
- A ne misli da ih uznemiruje kada tebi Helen prespava?
- kae Emilv.
Ralph se ustoboi. - To je neto sasvim drugo. Ona nam je bila goa, i spavala je u sobi /a goste.
-Aha - kae Emilv, pomalo drsko oteui. Dobacuje Ralphu
278
pogled kao da bi, kad bi trebalo, mogla rei i vie.
Zvoni telefon. To je Carrie, potvruje da ona i Hope sutra naveer kreu iz Los Angelesa i stiu na Heathrow u
petak rano ujutro. Ralph se nudi da ih doeka u zranoj luci. Carrie kae ne, ne treba. Ve je rezervirala auto s
vozaem iz Cheltenhama. Nada se da e biti doma do podne.
- Divno - kae Ralph. - Nedostajala si nam.
- Ja ili moja kuhinja? - kae Carrie.
- Pa, i jedno i drugo - kae Ralph. - Ali Emilv nam je veeras spremila fantastinu mesnu trucu...- Dok ovo
izgovara, Ralph izmjenjuje pogled s Emilv. - Nego, doao je Greg, pomogao joj je s veerom. Je li u redu da
prespava tu?
- Ako se ti slae, moe - kae Carrie.
- Dobro onda. Vidimo se sutra. Svi te pozdravljaju. - Ralph sputa slualicu i kae Emilv: - Majka ti kae da
moe.
- Hvala, Messengeru - kae Emilv i smijeei se izlazi iz sobe. Ralph se hvata za slabine i opet podriguje. Odlazi
u svoju
kupaonicu i u ormariu za lijekove pronalazi kutiju Rcnnieja. Uzima dvije tablete i guta ih.
I) petak ujutro, prije nego to Carrie i Hope stignu kui, Ralph otllazi svome lijeniku ope prakse, Ircu po
imenu O'Keefe, koji ima ordinaciju u prizemlju visoke i uske kue u nizu u ulici geor-f'ijanskog stila nedaleko od
Messengera. - Stanujem iznad svog duana - voli rei. Ralphovih je godina, malo nabijenije grae, (.;rube crvene
koe i velikih ruku. U dlakavim sportskim jaknama ml tvida kakve preferira djeluje vie kao farmer nego kao
doktor, nli dobro se skrbi za obitelj. Ralph ga je dosad vrlo rijetko imao povoda posjeivati.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Kako vam mogu pomoi, profesore? - kae on, nakon kratkih lurmalnosti oko pozdravljanja. O'Keefeu, ini se,
predstavlja zadovoljstvo tako oslovljavati Ralpha.
Obine probavne smetnje - kae Ralph. - Spopada me na Itniliove, ali nikako da ih se rijeim. Rennieji mi vie
ne pomau.
Imate li jo kakvih simptoma?
279- Kao da me ovdje neto pritie. - Ralph rukom pokazuje na predio odmah dolje desno ispod grudnog koa.
- Idemo vas onda pogledati. Skinite se. Gae moete ostaviti.
- O'Keefe rukom pokazuje na kau iza paravana u kutu sobe. Dok se Ralph razodijeva, on u umivaoniku
temeljito pere ruke i neto govori o vremenu.
O'Keefe vrlo detaljno pregleda Ralphov abdomen, i dok ga prepipava tiho zvidue kroza zube.
- Bojim se da sam pod stare dane malo narastao u irinu - kae Ralph bezbrino.
O'Keefe kima glavom. - To nije nita udno. - On gurka, pritie, upire svojim velikim prstima nalik na
strugalice. - Dobro
- kae. - Moete navui svoje krpice. - Prilazi stolu da unese nekoliko zabiljeki u Ralphov karton, sluei se
nalivperom sa zlatnim vrkom.
- Onda? kae Ralph, sjedajui u stolac za pacijente.
- Imate kvrgu na jetri - kae O'Keefe, piui dalje.
- Kakvu kvrgu?
- Ne znam. Morate ii specijalistu. - O'Keefe podie pogled prema Ralphu. - Imate li privatno medicinsko
osiguranje, profesore?
- Imam.
- U Bathu ima dobar gastroenterolog, Dick Henderson. Igrao sam golf s njim. Ako elite, mogu ga nazvati.
Moda e vas moi ugurati za ponedjeljak.
- Zar je tako hitno? - pita Ralph.
- Nema smisla gubiti vrijeme - kae O'Keefe.
- Hoete rei, moglo bi biti ozbiljno?
O'Keefe gleda Ralpha ravno u oi. - Jetra je vitalni organ, profesore.
- Da, jasno, glupo pitanje. Je li mogue da je rak?
O'Keefe ne odgovara odmah. - Lagao bih vam kad bih rekao da nije - kae napokon.
- A to bi jo moglo biti?
- Nemam pojma - kae O'Keefe. - Zato je najbolje da vas im prije otpravimo specijalistu. On e vam skinuti
kamen sa srca.
280
- Ili nee, ovisi - kae Ralph. Na to O'Keefe nita ne odgovara.
Ubrzo nakon Ralphova povratka kui naziva O'Keefeova tajnica da kae kako e ga g. Henderson primiti u
bolnici Abbey u Bathu, u ponedjeljak u jedanaest i trideset. Ralph potvruje zakazani pregled.
Kua je pusta, Emilv i deki su u koli. Ralph si u kuhinji priprema veliki loni kave i sjeda za stol, polako
srui dok zuri kroz prozor u prazno dvorite. Zatim odlazi gore u svoju radnu sobu i radi neto za raunalom. S
vremena na vrijeme prsti mu zastaju i on minutu-dvije ukoeno zuri u ekran, ali oi mu se ne koncentriraju na
tekst. Zatim raiava radnu plohu i prikljuuje se na internet. Otvara trailicu i u polje za pretraivanje upisuje
" f jetra+rak". Oko pola sata kasnije kroz otvoreni prozor do njega dopire zvuk nekog vozila koje se zaustavlja
pred kuom, otvaraju se i zatvaraju vrata auta, i uje se Hopein uzbueni glas. On gasi internet i hita niza stube.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Ralph rairenih ruku doekuje Hope u hodniku, podie je u /rak i vrti ukrug na crno-bijelo kockastom podu.
Dijete se naglas Hinije od ushienja. Onda ljubi Carrie i gleda je. Sto je? - pita ona. Ralph eka da Hope odcupka
u svoju sobu svojim dragim luti igrakama. A onda joj prepriava svoj posjet O'Keefeu. Tko je taj Henderson? - To je Carrieno prvo pitanje. Ne
znam. O'Keefe ima vrlo dobro miljenje o njemu. I a mislim da bi trebao ii specijalistu u Ul. Harley . Najbo-i
Jjnmi.
Sad nemam vremena juriti u London i natrag - kae Ralph. f.ii rno e biti pretraga i tako dalje. Do Sviskupa je
ostalo samo |tfl Ijedna. Imam posla preko glave. I 'rebaci ga na nekog drugog.
I ako je to rei. Moj zamjenik je Duggers. Organizacija jjhifilvenih dogaanja nije mu jaa strana. Osim toga,
nemojmo lvie dramatizirati. Vjerojatno nije nita.
281- Isuse - kae Carrie. - Mislila sam da sad neko vrijeme neu imati posla s bolnicama i doktorima.
- Nemoj da ti ovo pokvari povratak kui - kae Ralph. - Zaboravimo na to do ponedjeljka. Moe?
- Ako ti tako kae, Messengeru - kae Carrie, s trpkim osmijehom.
Kasnije, dok za rukom prave planove za vikend, Carrie pita da li da u nedjelju pozove Helen u Potkove.
- Ne, radije nemoj - kae Ralph.
- Ali rekao si da vam je pomagala dok mene nije bilo - Budimo ovaj vikend sami. Sa svojom obitelji - kae Ralph.
- Dobro - kae Carrie.
Popodne Carrie odlazi malo prilei, a Ralph kree na fakultet posvrsavati neku papirologiju. Iz ureda naziva
Helen da joj kae za kvrgu.
- O, Gospode Boe - kae ona. - To nije dobro.
- Pa, moram priznati da me malo okiralo - kae on. - Otiao sam doktoru zbog probave, a izaao s potencijalnim
rakom.
- Sigurno nije to - kae Helen. - Ovih proteklih nekoliko tjedana nisi se ponaao kao bolestan ovjek.
-Osim u srijedu.
- To nije bilo nita - kae ona. - Sigurno nije nita ozbiljno.
- Pa, ubrzo u otkriti - kae on. - Moram ti zahvaliti to si mr poslala doktoru. Rekla si neto u stilu da bih trebao
provjeriti to je s tom probavom - sjea se?
- Da - kae ona.
- Sumnjala si na neto ili...
- Ni najmanje. To sam samo onako usput spomenula. Znam d.i je glupo i nema smisla, ali sad mi je krivo to sam
to rekla.
- Ne, veoma sam ti zahvalan. Zbilja.
- Znam.
- Jednom bih svejedno morao otii lijeniku, a to prije, li> bolje.
-Da.
282
Tu razgovor zastaje, kao da nijedno od njih nije sigurno to bi sada trebalo rei.
- Kad u te opet vidjeti? - pita Helen napokon.
- Ne znam - kae on. - Ovoga vikenda ne, ako se slae.
- Naravno - kae ona brzo.
- Volio bih da doe u Potkove, ali Carrie je malo zabrinuta. Mislim da bi voljela da budemo sami.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Naravno. Sve razumijem.

- to e ti raditi?
- Imam hrpu posla. Studentske zadae. Odjednom mi se ini kao da je kraj semestra vrlo blizu.
- Znam. Ovo mi se nije moglo dogoditi u gori as, sad kad je Sviskup pred vratima.
- Javi mi kako je sve prolo u ponedjeljak.
- Hou. Moda neu moi nazvati do utorka.
- Dobro.
- Zdravo onda.
- Zbogom, Messengeru.
Liko je odrijemala, Carrie je jo umorna od puta. Nakon veere Ona i Ralph sjede u dnevnom boravku, itaju
novine i piju biljni fii|, a onda mu ona kae da ide u krevet.
Idem i ja - kae Ralph, odbacujui novine. Carrie djeluje I/lH-naeno. - Nedostajala si mi - kae on. |esam?
Naravno.
C '.irrie umorno ustaje. - Mrtva sam umorna, Messengeru. Bolje rf(i to ostavimo za sutra naveer.
I )obro - kae on. - Onda u malo raditi. Pred vratima spavae sobe on joj daje poljubac za laku no i jt1 se
stubama do svoje radne sobe. Ondje se opet prikljuuje Inlcrnet.
il jeljak Ralph autom odlazi u Bath na pregled specijalistu g. 283Hendersonu. Privatna bolnica Abbey smjetena
je u novoj zgradi od sjajne i glatke ocakljene opeke s prozorima od zatamnjena stakla, na zelenoj povrini
predvienoj za gradnju u predgrau. Pretprostor i ekaonice djeluju tiho i udobno, s tapisonima i tapeciranim
kauima, kao aerodromski foaje biznis-klase. Nakon kraeg ekanja Ralpha uvode u ordinaciju, gdje ga
Henderson doekuje s osmijehom i stiskom ruke. Napominje da je vidio Ralpha na televiziji. Specijalist djeluje
mlae od O'Keefea. Na sebi ima tamnoplavo odijelo na sitne prugice, u dep sakoa je naslagao niz kemijskih i
obinih olovaka, a oko vrata ima kravatu nalik na one iz golf-klubova. Blistavi bijeli zubi pomalo mu stre,
posebice kad se nasmije, a to je dosta esto.
Ralph se opet mora skinuti u gae radi pregleda. Profesionalni prsti opet mu pritiu, gnjee i upiru u trbuh.
Henderson potvruje postojanje kvrge.
- Moe li to biti rak? - pita Ralph.
- Ne mogu rei da ne - kae Henderson, smijeei se kao da je to dobra vijest. - Moram vas bolje pregledati.
Naruit u vas na ultrazvuk to je prije mogue, a paralelno emo uinili i endoskopiju. To je vizualni pregled
eluca i tankog crijeva u/ pomo optike niti.
- Operacija kroz kljuanicu? - pita Ralph.
Henderson se od srca smije. - Ma ne, to se radi kroz ust.i i grlo. Zvui neugodno, ali neete osjetiti ba nita. Dat
emo vam lokalnu anesteziju. Ali bolje bi bilo da poslije ne vozite sann doma.
- Dakle, isti dan mogu doma?
- Ma jasno. Veer prije ne smijete nita jesti, a popit ete i laksativ, da sjene u crijevima ne bi ometale ultrazvuk.
- Rei u eni da doe sa mnom.
- Izvrsno - kae Henderson. - Jeste li slobodni u srijedu?
- Oslobodit u se - kae Ralph. - Kad ete imati nalaze?
- Istoga dana - kae Henderson.
U utorak kasno prijepodne Helen zove Ralpha u ured.
284
- Helen! Oprosti - htio sam te nazvati, ali nisam imao ni asa...
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- U redu je. Ne elim biti dosadna, ali - Naravno da nisi do... - Zato to me nee biti ostatak dana - kae Helen. - Imam nastavu. Htjela sam uti kako je proao pregled.
- Pa, potvrdio je da postoji kvrga.
- Joj. - Helen zvui oajno.
- Sto i nije neko iznenaenje.
- Nije. Znam da nije. Ali nadala sam se da je tvoj lijenik moda pogrijeio.
- To bi znailo da je koma od lijenika - kae Ralph. - Drugo ti nemam bogzna to rei. U srijedu opet moram na
neke pretrage.
- Razumijem. Mogu li ti ja kako pomoi?
- Pa i ne. Carrie e ii sa mnom u bolnicu.
- Aha, pa da.
Nazvat u te krajem tjedna. Dobro. Mislit u na tebe. I Ivala. Pa, zdravo, Helen. Zbogom, Messengeru.
()n domee jo: "Hvala to si nazvala", ali ona u istom trenutku pivkida vezu.
IU Niijedu rano ujutro Ralph se zajedno s Carrie vozi u bolnicu. [Krenuli su kasno, a promet u Cheltenhamu je
gust u vrijeme er, pa zato juri po uskoj breuljkastoj cesti do Batha ne bi li lilnknadio malo vremena. - Nemoj da
poginemo na putu za lllnini - kae Carrie, dok on obilazi dugaak kontinentalni (l|iu" za dlaku prije nego to se
na cesti pred njima iza brijega Hl|tivio sportski auto.
I \i, i to bi bio nain da okonamo ovu neizvjesnost - kae
Ne ali se s tim, Messengeru - kae Carrie. Kiilphu prije endoskopije intravenozno ubrizgavaju blago sred28.5stvo za umirenje, a dobio je i lokalni anestetik u obliku spreja za usta, i jo je pomalo omamljen dok s Carrie
ulazi u Hendersonovu ordinaciju ne bi li saznali kakvi su nalazi. Specijalist im glasno ita izvjee: "Neubiajena cistina lezija uoljiva je na desnom renju jetara, sredino s niskom ehogenosti. Izgledom upuuje
na nekrotinu sekundarnu promjenu. Radi evaluacije preporua se uiniti CT..." Henderson die pogled s papira.
- Mislim da bi to bilo dobro. Vi, naravno, znate to je CT?
- Znam - kae Ralph.
- Ja ne znam - kae Carrie.
Henderson joj sa smijekom objanjava. - Aha, mislite, to je ono to je bilo u Messengerovoj emisiji - kae ona. Ono gdje se vidi neiji presjek mozga.
- Ba tako - kae Henderson. - Samo to je u ovom sluaju
rije o trbuhu.
- A kakav ste to sekundarni spominjali? - pita Ralph.
- Vaa izraslina mogla bi biti sekundarni karcinom koji je meta stazirao iz crijeva. Nedavno sam. imao takvog
pacijenta. CT nam moda nee dati dovoljno podataka da eliminiramo tu mogucnosl, pa ako se slaete naruio
bih vas i na kolonoskopiju.
- Koliko to traje?
- S pripremama tri do etiri dana.
- U bolnici?
- Pa, mogli biste provesti pripremni post i kod kue... ali u bolnici bi bilo lake. Osim ako se znate suzdravati od
jela.
- Ne zna - kae Carrie.
- Nemam tri-etiri slobodna dana tijekom idua tri tjedn.i
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- kae Ralph.
- Ima - kae Carrie. - Kad to moete obaviti? - pita on.i
Hendersona.
- Mogu vas naruiti za poetak idueg tjedna - kae on. Upi ino pogledava Ralpha. - Ako doete u subotu,
moemo vas pripren i i 11 preko vikenda.
- Dobro, ugovorite to - kae Ralph.
286
Carrie sjeda za upravlja i oni kreu za Cheltenham. - Kako ti se ini taj Henderson? - pita ona nakon nekog
vremena.
- Djeluje mi vrlo profesionalno - kae Ralph. - Misli na svaku sitnicu. Nita ne preputa sluaju.
- Zato se toliko smije?
- Mislim da mu je to nesvjesna navika. Kao neki nervozni tik. Vjerojatno zato to esto mora ljudima govoriti
neugodne stvari.
- Ne vjerujem mu.
- Zato?
- Ne znam. Proteklih tjedana nagledala sam se toliko doktora... Kao da sam nauila nanjuiti one zbilja pametne i
one koji su liiko-tako. Henderson je sto posto tako-tako.
- Henderson je u redu. Na kraju krajeva, najvanije su pre-Ir.ige.
Ja mislim da bi trebao u Ul. Harlev.
Zasad u se drati Hendersona. Nadajmo se da e nalazi biti pozitivni. Hou rei, negativni. Ako ne, uvijek
moemo zatraiti drugo miljenje.
Carrie sputa lijevu ruku na Ralphovo bedro. - Ne elim te l/gubiti, Messengeru - kae ona, ne skidajui pogled s
ceste. Kalph je iba pogledom. - Hej! Ne govori ve o gubljenju. Oprosti. Samo...
/nam. - Ralph stavlja ruku preko Carriene i stie je. Carrie I, vi'iu''ti ruku na volan i neko vrijeme vozi u tiini.
Platit emo koliko god treba da ti osiguramo najbolju skrb I* kii/.e Carrie. - Koliko god treba.
\\ povratku kui na sekretarici nalaze poruku od Ralphove taj-l||v, koja ga obavjetava da ga iz rektorova ureda
trae cijeli dan. iii da je neto oko studentskih novina", zagonetno zavrava Kim Li. H.ilph odlazi u radnu sobu
kako bi nazvao ured rektora i
li ga spajaju sa sir Stanom. (), ivio, Ralphe, ujem da si cijeli dan u bolnici. Nije valjda lio o/biljno?
287- Ne. Neke pretrage.
- Dobro. Danas vjerojatno nisi vidio Kampus, je li tako?
- Nisam.
- Pa, objavili su lanak o Donaldsonovom poasnom doktoratu.
- Zato, zaboga?
- Neka mirovna skupina u Studentskoj uniji die uzbunu. Da ti proitam malo. "Sveuilite e odati poast
licemjeru iz Ministarstva obrane... Veze s centrom Holt Belling... Vladinim sredstvima financirat e se
fakultetsko istraivanje tehnika pranja mozga i navoenih raketa..." Je li to istina?
- Pa, zna da MO financira neke od naih projekata, Stane.
- Koji se bave pranjem mozga?
- Oni vjerojatno misle na interaktivni program virtualne stvarnosti...
- Polako, Ralphe, smanji tehnikalije.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Oprosti, Stane - kae Ralph. - Recimo, postoji poznati program pod imenom "Eliza" koji funkcionira kao
psihijatrijski savjetnik. Ukljui se i on te pita: Kako se osjea danas ? i ti utipka: Posrano, a Eliza te pita:
Zato se osjea posrano? i tako dalje, i jo nisi ni shvatio gdje si, a ve si joj ispriao cijeli svoj ivot i mnogo ti
je bolje. - Na drugoj strani linije sir Stan se smijulji. - MO trai od nas da razvijemo program koji e
funkcionirati kao istraitelj, a rabit e se za obuku pripadnika oruanih snaga, kako reagirali u sluajevima da ih
zarobe i podvrgnu ispitivanju. Vjerojatno su na to mislili pod "tehnikama pranja mozga".
- A navoene rakete?
- Ministarstvo potpomae na projekt iz robotike koji se potci i cijalno moe upotrijebiti pri operacijama
miniranja i razminiranj.i
- kae Ralph.
- Miniranja? teta, Ralphe. Razminiranje je u redu.
- U redu?
- Politiki prihvatljivo. Ta mirovna grupa prijeti da e organi/1 rati prosvjede. Demonstrirati prije sastanka Vijea
idui tjedan.
- Molim ? Mislio sam da je to izalo iz mode skupa s trapezica 111. i i isusovskim bradama.
288
- Oito nije. To je mala skupina, ali mogli bi nam prouzroiti neugode. Ako Donaldson neto nauje, mogao bi
odustati. A to bi moglo dovesti u pitanje tvoja sredstva.
- Razgovarat u s urednikom lista - kae Ralph.
- Samo oprezno. Moda bi bilo dobro da im napie neto to bi prikazalo injenice u povoljnijem svjetlu...
- Neto u ve smisliti - kae Ralph.
- Bravo - kae sir Stan. - Nego, Viv i meni je bilo ao to smo se neki dan zaobili u tvom seoskom utoitu.
- Da, teta, ba sam bio izaao u etnju. Naao sam vau poruku kad sam se vratio.
- Uzeo si slobodno popodne, je li? Svi bismo mi to ee trebali raditi.
- Otkrio sam da u prirodi razbistrim misli.
- Pa jasno. Kako je Carrie?
- Dobro. Upravo se vratila iz Amerike. Otac joj se razbolio.
- Ba mi je ao... Onda si bio sam?
- Molim?
- U vikendici.
- Aha, da. Sam.
- Moram ii, Ralphe. Imam nastupno predavanje novog pred-Ktojnika Metalurgije.
Ralph sputa slualicu i glasno psuje. Silazi izvijestiti Carrie o H.idraju rektorova poziva.
Nesrea nikad ne dolazi sama - kae ona.
- Pitam se tko je doturio priu studentskom listu - kae Kiilph.
I U iVtvrtak ujutro Helen naziva Ralpha u ured. I lelen! Mislio sam te nazvati -/bilja?
Ali ovdje se sve zakompliciralo. Kako su prole pretrage?
|o se nita ne zna. U ponedjeljak moram opet ii. loje nezgodno.
289- Ba tako. Najprije konferencija, a sad i ova glupa uzbuna oko Donaldsonova poasnog doktorata. Jesi li
ovaj tjedan itala Kampusl Studentski list?
- Nisam. to pie?
- Prekomplicirano mi je sad objanjavati. Za koju minutu imam sastanak s urednikom.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Kada se moemo vidjeti?

- Doi u nedjelju u Potkove. Drek, ne moe, u subotu idem u bolnicu - Htjela sam rei, kada se moemo vidjeti nasamo, Messengeru.
- Aha. - Ralph na trenutak zastaje. - Ovaj... Mislim da mi sad
nije do toga, Helen.
- Ne mislim na seks, Messengeru - kae Helen. - Samo elim razgovarati s tobom.
- Oprosti... Pa, da vidimo, rekao sam Carrie da u danas due raditi. Svratit u kad krenem kui. Oko sedam.
Moe?
Helenin prvi susjedi upravo izlaze iz kue odjeveni za tenis, maui reketima, a Ralph parkira na pobonoj
pomonoj cesti. Neko vrijeme sjedi u autu i pretvara se da ita neki spis, sve dok se ovi ne izgube iz vida. Onda
zvoni na vrata. Ona mu isti as otvara i brzo zatvara vrata. Naslonjeni na vrata, oni se grle. . - O, Messengeru kae ona. - Imala sam grozan tjedan.
- Ni meni ba nije bilo sjajno - kae on.
- Nije, jadno moje. Priaj mi o pretragama. - Ona ga uvodi u dnevni boravak. - Hoe neto popiti?
- Moe sok ako ima. Henderson mi je zabranio alkohol.
- Henderson?
- Specijalist.
- Aha, pobrkala sam ga s onim drugim, onim iz novina. I '< > podne sam nabavila primjerak.
- To je Donaldson - kae Ralph, ulazei za Helen u malen i dnevni boravak. On se zavaljuje u naslonja a ona iz
hladnjaLi donosi sok od narane u tetrapaku, otvara ga i nalijeva u dvi|c
290
ae. - Jutros sam se vidio s urednikom - kae Ralph. - Mali pametnjakovi s Kulturalnih studija, nabrusio se na
karijeru u tabloidima. Pitao sam ga odakle mu pria. Imao mi je obraza rei da je to ope poznata stvar.
- A nije?
- Pa, ope je poznato da je Donaldson velika faca u MO-u. A u senatskim papirima spominje se da oni
financiraju naa istraivanja, ako ovjek zna gdje treba traiti - premda oni navodno imaju ogranienu nakladu...
Ali tko je to povezao? Tko je studente uputio u pravom smjeru? Pametnjakovi nee rei. Moda i ne zna mogue je da su dobili anonimnu dojavu od nekoga kome Centar nije drag. Ili nekoga kome ja nisam drag.
Hvala. - Ralph prima au soka koju mu prua Helen. Ona sjeda na kau.
- Priaj mi to se jo dogodilo u bolnici - kae ona.
Ralph opisuje pretrage koje je obavio prethodnoga dana, te konzultaciju kod Hendersona koja je uslijedila nakon
toga.
- to je to kolonoskopija? - pita ona.
- Uguraju ti malu TV kameru kroz rektum i pogledaju crijeva Iznutra - kae on. - To ti je medicinski ekvivalent
Kanala pet .
Helen radi grimasu. -Jadno moje.
- Da, nije ba da se veselim. - On gleda na sat i sputa au. Vrijeme je da krenem.
Ve?
Naalost da. Carrie je moda telefonirala u ured pa se sad pllii gdje sam. Messengeru...
I )a? - Helen ne odgovara, ali sva je crvena i ini se da e svaki :tHH briznuti u pla. - Sto je bilo? - pita on,
njenije, ustaje i prilazi jM"*'u- Jednom rukom je grli oko ramena. |
Zbunjena sam - kae ona. - Ne znam to
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
eli od mene. i.
elim od tebe? - ponavlja on, mrtei se. |. Tri tjedna imali smo ludo strastvenu vezu.
Nalazili se svaki I. Vodili ljubav praktiki svaki dan. A onda najednom, bum-IfrtN, roleta se sputa. Ne viam te
danima i danima. Samo sjedim
Hlpknm da zazvoni telefon, ali on ne zvoni, samo -I >r,iga, ao mi je. Mui me ta prokleta glupost 291- Znam, znam.
- Volim te, Helen, i ta tri tjedna bila su divna, zaista, ali... Sad mi nije do seksa.
- Nije ni meni, Messengeru, nije ni meni. - On je blijedo gleda. - Dakle, samo zato sam ti trebala? - kae ona. Hoe li radije da
nestanem iz tvog ivota sad kad si bolestan? Da ti se maknem s puta?
- Naravno da neu.
- Onda me nemoj iskljuivati. Pusti me u svoje misli. Reci mi to osjea. Daj da ti pomognem.
- Ralph je neko vrijeme gleda, utke. - Zbilja mi eli pomoi?
- Naravno. Ako bilo to mogu uiniti za tebe...
- Bilo to? Stvarno to misli? - On je fiksira pogledom.
- Zato to tako kae? - pita Helen, pomalo u strahu.
- Rei u ti neto to nikome drugom ne bih - kae on. Mora obeati da e to zadrati za sebe.
- Dobro - kae ona.
- Ako se pokae da je ta izraslina zloudna, ja neu sjediti i ekati da ona napravi svoje. Znam to e rei. Znam
to e rei doktori. Danas ima svakojakih terapija, stalno se usavravaju, bla bla bla. Ali rak jetre je gadan.
Pogledao sam na internetu. Kemoterapijom se stvar moe donekle ublaiti, ali lijeka nem.i Transplantacija je
riskantna, i veliki su izgledi da e opet napasli isti rak. Ne elim se junaiti. Ne elim biti bolestan godinu-dvijr i
onda umrijeti, nemoan, oronuo, s inkontinencijom, bez kose Ne, hvala. Gledao sam oca kako umire od raka i ja
to ne elim prolaziti. im budem sa sigurnou znao da sam neizljeive bolestan, kreem prema posljednjem
izlazu, dok jo mogu hod.il i bez tue pomoi. Pa, moda ne sasvim bez tue pomoi. -On zastaje i baca
znaajan pogled prema Helen.
- Hoe da ja...? - Helen djeluje osupnuto. Odmahuje glavinu
- Neu.
- Carrie mi nee pomoi, to znam - kae Ralph. - Kad prig 11:. 11 ona se suprotstavlja novcem. Ve vidim kako u
glavi smil|.i planove. Sazvat e cijelu Ul. Harley. Staviti me na avion ravnu /.i
292
kliniku Mayo. Kupit e mi jetru na crnom tritu... Sve samo da ostanem iv, ako treba i u invalidskim kolicima.
- Messengeru, to je uasno. Neu vie sluati o tome.
- Rekla si da e mi pomoi.
- I to bih trebala uiniti? - kae ona, povienim glasom. Navui ti plastinu vreicu preko glave? Izmaknuti ti
stolac
pod nogama?
Smiri se, Helen. Nisam jo smislio nain i metodu. Do toga moda i nee doi. Ja se oajniki nadam da nee.
Lijepo sam Jivio. Bilo bi mi ao staviti toku, bilo bi mi jako ao. Ali hou iiko budem morao. A kao to je i
razumljivo, htio bih to urediti Inko da svojoj obitelji nanesem to je manje mogue boli. A tu bi tili onda dobro
dola neija pomo.
Znam - kae Helen ilo. - Mogla bih to obaviti tako da te pregazim na Sveuilinoj aveniji. Izgledat e kao
nesretan sluaj. TI I i mogao u dogovorenom trenutku iskoiti iza rveta. Morali I blwitio uskladiti satove.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
|<i se ne alim, Helen - kae Ralph.

*"
IJilo bi bolje da se ali - kae ona. - A to to e meni nanijeti ml i'
Znam da puno traim. Ali to bi bila gesta... ljubavi. / jubavi? - Helen se smije, blago histerino. Zamisli da netko
koga voli - tvoja majka ili otac, ili ak p|kt> od tvoje djece, umire u neizdrivim bolovima. Zar im ne bi >lnogla
da umru, kad bi imala tu mogunost? Moda bih. Ali to je drugo.
Ne vidim logiku. Zato bi ljudi morali trpjeti paklenske muke i\t< nego to im pomogne da ih se rijee? Zato
im jednostavno I punioci da ih izbjegnu, ako tako ele?
Muka mi je - kae Helen. - Ne elim vie razgovarati o Ili'.
Nt'e mi pomoi? Ni.
i-i Ali nee me ni sprijeiti? Nikome nee rei za ovo? Ki'kla sam da neu. I lobro. - On opet gleda na sat. Moram ii.
293- Messengeru - kae Helen. - To je upravo zato to te volim.
- Znam - kae on i ovla joj ljubi obraz. - Sam u izai.
- Kasni - kae Carrie dok Messenger ulazi u kuhinju. - Rekao si pola osam. Veera se prekuhala.
- Oprosti - kae Ralph. Ljubi je u obraz. - Usput sam svratio do Helen Reed.
- Da? - Carrie djeluje pomalo iznenaeno.
- Morao sam joj dati neke materijale za simpozij. Zna da je pristala odrati zavrnu rije?
- Lijepo od nje.
- Iskoristio sam priliku da joj objasnim zato se ovaj tjedan nismo uli ni viali.
- Dobro - kae Carrie. - Moda je poslije nazovem, pozvat u je u nedjelju u Potkove. Ili hoe da te doem
posjetiti u bolnici?
- Molim te nemoj. Mislim, nemoj mi dolaziti u posjet. Jesi li ti danas to zanimljivo radila?
- Malo sam kupovala. U Ul. Montpellier naletjela sam na Nicholasa pa smo otili na ruak u Petit Blanc.
- Blago njemu kad ima toliko slobodnog vremena - kae Ralph. - Nisi mu valjda rekla za moje stanje?
- Spomenula sam da si iao na pretrage. Nee to moi skrival i,
Messengeru.
- Znam. Samo mrzim kad sam predmet ljudskog saaljenja i morbidne radoznalosti. to nai prijatelji manje
znaju o ovome, to bolje.
- Koliko si ti rekao Helen Reed?
- Ne puno. Uostalom, to je bilo u povjerenju.
Od: ludmila.lisk@carolinum.psy.cz Za: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Naslov: simpozija Datum: cet., 22. 5.
1997, 20:35:28
294
Bok prof. Messenger,
Javlja Vam se Vaa prijateljica iz Ceske Ludmila. Sjeate me
se? Nadam se da.
Posiljala sam Vam pismo otprije tri tjedna ali mislim niste ga primljali jer nemam odgovora. Onda ja traila
Gloucester Universitv na Internetu i nalazim vau e-mail adresu. Kamo sreom da sam se prije sjetila.
Moje pimso je pitalo da potvrdite da sam pozvana da predstavim poster na Vaoj simpoziji ovim krajem svibnja.
Britanski savjet ce meni dati stipendiju ali trae Vau potvrdu. Vrijeme je kratko pa molim da budete na brzaka.
Molim pardon na loem engleskom.
Srdaan pozdrav, Ludmila Lisk.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
PS: Moj poster se zove "Modeliranje uenja kod samostalnih subjekata". Sjeate da sam Vam sve ispriala onu
divnu vee u Pragu.
Od: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Za: ludmila.lisk@carolinum.psy.cz Naslov: Simpozij o svijesti VI Datum: pet.,
23. 5. 1997, 09:25:15
draga ludmila,
hvala na mailu. Naravno da te se sejecam, kako ne bih? Jako mi je zao ali simpozij je sasvim popunjen. Imamo
strog limit glede broja ljudi koje moemo primiti. Moda mozes doi na klmpozij dogodine. Mislim da se
odrava na Floridi - moglo bi biti zabavno. Poslat cu ti podatke kad ih dobijem da se mozes prijaviti na vrijeme.
lljopi pozdrav, Knlph Messenger
295Od: ludmila.lisk@carolinum.psy.cz Za: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Naslov: Simpozij Datum: pet., 23. 5.
1997, 11:14:02
Dragi Ralphe,
nadam da se ne mislite da sam nepristojna sto tako ponem ali receli ste da Vas zovem Ralph onda kad nam je
bilo divno u Pragu. Ja sam jako tuna sto je simpozija popunjena. Zapravo, placem kad itam Vas e-mail. Nije
lako dobiti stipendiju u Republici Ceskoj. Mislim da mi Britansik savjet nee platiti da idem na Floridu. Molim
pustite da dodjem na vau simpoziju u Gloucester. Nemam veze ako spavam na podu. Ponesit cu vreu za
spavanje. Ne oekujem onako divan udoban krevet kako smo imali u Pragu.
Vaa prijateljica, Ludmila
23. 5. 1997, 12:15:10
draga ludmila,
naalost, nije problem smjetaj ni spavanje, naa najvea predavaonica moe primiti samo 200 ljudi a imamo svu
silu pravila i propisa zbog kojih ne smijemo na simpozij uvrstiti vise od tog broja, zbija mi je zao sto sam te
razoarao ali ovaj put naalost ne mogu nikako pomoi.
Lijepi pozdrav, Ralph Messenger
PS: lan sam savjetodavnog odbora Biltena UI, koji se objavljuje u VVinnipegu. Ako zelis napisi vjeticu o
svom projektu, moda im mogu sugerirati da ga uvrste u rubriku Oglasna ploa.
296
Od: ludmila.lisk@carolinum.psy.cz Za: R.H.Messenger@glosu.ac.uk Naslov: Simpozij Datum: pet., 23. 5. 1997,
13:14:02
Dragi Ralphe,
hvalaVam za email. Lijepo od Vas sto predlazite clancic u Biltenu UI ali meni je vanije doi na vau simpoziju
da objasnim moj projekt svim vanim strunjacima. Ja mislim da Vi moete meni nai mjesto u vaoj simpoziji
ako stvarno hoete. Mislim da Vi moda neete da ja dodjem u Gloucester. Bojite se da cu reci Vaim kolegama i
moda Vaoj eni kako nam je bilo divno zajedno u Pragu? Obeavam Vam da nita neu reci. Ali ako ne mogu
doi na simpozij i izgubim stipendiju biti cu jako tuna i ljuta. Moda cu napisati sto smo sve zajedno radili u
Pragu i staviti na Internet.
Vaa prijetilica, Ludmila
23. 5. 1997, 15:35:18 Kopija: scirep@britcoun.cz
Draga gdjice Lisk,
Hvala Vam na Vaem e-mailu. Zao mi je sto se Vae prvotno
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
napisano pismo zagubilo.

Sa zadovoljstvom mogu potvrditi da Vas moemo primiti na simpozij u svojstvu delegata, gdje ete predstaviti
poster na temu "Modeliranje uenja kod samostalnih subjekata". Komplet Informativnih materijala za skup
poslat emo Vam zranom postom cim prije. Prilazem kopiju ovog pisma i na adresu Britanskog savjeta u Pragu.
297Veselim se susretu krajem ovog mjeseca. Srdaan pozdrav, R.H.IMessenger Organizator simpozija
- Kuka - mrmlja Ralph ispod glasa dok pritiskom na "Poalji" odailje poruku. Uto mu poinje zvoniti telefon
na stolu. To je rektor.
- O, ivio, Stane - kae Ralph. - Juer sam se naao s urednikom Kampusa. Obeao je da e u iduem broju
objaviti moje pismo. To bi trebalo smiriti duhove.
- Ba mi je drago, Ralphe - kae sir Stan - ali nisam te zato zvao.
- A, ne?
- Tu sa mnom je vii narednik detektiv Brian Agnew, iz Policijske uprave Gloucester. Koji odjel? - Ovo
posljednje pitanje nije namijenjeno Ralphu, do kojega dopire zabaurena reenica to je izmjenjuju sir Stan i
njegov posjetitelj, a onda se ovaj vraa na telefon. - Iz Odjela za pedofiliju i pornografiju. Treba te.
- U vezi s im?
- Neka ti on radije sam objasni - kae sir Stan. - Moe li se danas popodne vidjeti s njim? Recimo, moe li
sada?
- Pa, mogu, ako je hitno.
- Pravi si. Poslat u ti ga. ekaj malo. - Opet se uju zvuo reenica to ih izmjenjuju rektor i detektiv narednik
Agnew. - D.i
- jo si tu, Ralphe? Naime, zbog sigurnosnih razloga on se nee predstaviti kao policajac kad stigne. Samo e
rei da se zove Bria 11 Agnew i da ga ti eka. Dobro?
- Dobro - kae Ralph i sputa slualicu. - Isuse Boe - kae 011 ispod glasa. - to je pak sad?
- Imamo razloga za sumnju - kae vii narednik Agnew - il.i netko iz vaeg Odsjeka skida djeju pornografiju s
Interne!.* preko sveuiline mree.
298
- Tko? - pita Ralph.
- To jo ne znamo, gospodine.
- A kakve dokaze imate?
- To vam ne smijem otkriti, gospodine - kae vii narednik Agnew. To je visok ovjek krupne grae, tridesetih
godina, s brcima koji se na krajevima svijaju nadolje, to mu daje postojano tugaljiv izgled, a na sebi ima
mornarskoplavi blejzer i plavu koulju s jednobojnom kravatom. Govori s lokalnim naglaskom.
- Ovo je dio ire istrage koja obuhvaa krug ljudi koji razmjenjuju i raspaavaju ilegalne materijale - kae on. Mislimo da jedan od njih radi kod vas. Imate li ideju tko bi to mogao biti?
- Nemam. Ni priblino.
- Nijedan va zaposlenik nikad nije iskazao zanimanje za takve materijale?
- Ne koliko se ja sjeam. Naravno, ne bih rekao da u dravi ima ikoga tko ima pristup Internetu a da nije bar
jednom bacio pogled na neki porno sajt na internetu. To je prirodna ljudska znatielja.
- U ovome s ime mi imamo posla nema ba niega prirodnog, gospodine - kae vii narednik Agnevv.
- Eto vidite. Prole godine jedan od naih postdiplomaca organizirao je nekakvo natjecanje tko e nai
najprostiju besplatnu sliku na Internetu... - Ralph se smije tome sjeanju, ali vii narednik Agnew ni da bi se
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
osmjehnuo. - Obina mladenaka psina. Ali neke zaposlenice iz Centra su mi se alile, pa sam, jasno, lo
obustavio.
- Tko je to bio, gospodine?
- Jim Bellows, ali siguran sam da se on ne bavi djejom pornografijom. Slike koje sam ja vidio bile su slike
odraslih osoba. I to Vilo dobro razvijenih odraslih, da se tako izrazim. - Ralph opet ne uspijeva policajcu
izmamiti smijeak.
Vii narednik Agnew zapisuje ime u svoj notes. - Provjerit iVmo ga - kae.
Siguran sam da on nije taj.
Vjerojatno nije, ali moramo istraiti sve tragove. Ne moemo provjeravati sve tvrde diskove u zgradi.
299- Zaboga, to ne. To bi izazvalo gadan zastoj.
- Premda moete, ako elite, eliminirati sebe iz nae istrage, gospodine - kae vii narednik Agnew.
- Kako to mislite?
- Mogli biste mi dopustiti da pregledam va disk.
- Pa, ne znam... Imate li neki nalog?
- Ovo to predlaem bilo bi potpuno na dobrovoljnoj bazi, gospodine.
- Tako... - Ralph se mrti i na tren se zamisli. - ini mi se da sam izmeu dvije vatre. Ne vidim zato bih vam
dopustio, a s druge strane ako vam ne dopustim, mislit ete da neto krijem.
- To ovisi o vama, gospodine.
- U raunalu imam mnogo povjerljivih dokumenata.
- Ne bismo krili naelo povjerljivosti, gospodine. Ralph razmilja. - Pa, dobro. Izvolite.
- Hvala, gospodine. Ali neemo vas sada smetati.
- A ne? Mislio sam...
- Tko vam je glavni sistem administrator, gospodine?
- Stuart Phillips.
- Je li pouzdan?
- Potpuno, ako mene pitate.
- Karakteran?
- Apsolutno. Oenjen je uiteljicom, imaju dvoje djece. Pomae kao zvonar u svojoj crkvi, ako se ne varam.
Sudjeluje u humanitarnim maratonima. Predvodi izviaki odred. - Det. nar. Agnew, koji je dosad s
odobravanjem kimao glavom, najednom vie ne kima. - To moda nisam trebao spomenuti - kae Ralph.
- Zato, gospodine?
- Pa, pretpostavljam da e vam zato biti sumnjiv, zar ne? Iskreno, pitam se kako uope vie nalaze ikoga tko eli
voditi izviae. Stuart vam je dobar ko kruh.
- Dobro je to ste to spomenuli, gospodine. U naem poslu informacija nikad nije previe. Volio bih upoznati g.
Phillipsa. Biste li ga moda mogli dobiti?
Ralph dobiva kuni broj Stuarta Phillipsa, ali ondje mu kau da je upravo otiao kui. Vii narednik Agnew kae
da e doi
300
idueg tjedna kako bi pregledao sustave u Centru, a za to e mu trebati pomo Stuarta Phillipsa.
- Hoete li ga uputiti u sve? - pita Ralph.
- Ovisi - kae Agnew. - Prvo ga moram upoznati. Preliminarno ugovaraju sastanak za srijedu, jer e Ralph u
ponedjeljak i utorak biti u bolnici.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Ako ita naete, odmah ete mi rei, zar ne?

- Svakako, gospodine - kae Agnevv.
- Samo, to bi nam moglo nanijeti veliku tetu u javnosti.
- Razumije se, ako je poinjen prekraj, te bude li uhienja, sve e se prouti.
- Pa, to vie to odgodimo, tim bolje - kae Ralph. - Idui vikend organiziramo veliki meunarodni simpozij.
- Sumnjam da e prije toga doi do ikakvih veih pomaka, gospodine - kae vii narednik Agnew.
- Kako je bilo danas? - pita Carrie kad Ralph stie doma.
- Ne pitaj - kae on. - Sto god Henderson rekao, treba mi pie.
- Radije nemoj, Messengeru - kae Carrie zabrinuto.
- Neu umrijeti od jednog pia - kae on.
- Pa, dobro onda, samo jedno - kae ona zabrinuto. - Ja u ti natoiti. to e?
Ralph mozga. - Neko si znala smijeati opako dobar suhi martini - kae on.
-Zna, ve godinama nisam popila suhi martini - kae Carrie. I ja u jedan.
301Eci, peci, pec... proba, proba... Danas je nedjelja, popodne, datu 111 je hmmm, 25. svibnja, nalazim se u
bolnici Abbey u Bathu. Jinvi kad sam stigao gotovo mi je laknulo, maknuo sam se iz Cenli.i od kue, od e-maila,
faksova, telefona... imam telefon pokr.i| kreveta, ali za to ne zna ba mnogo ljudi... maknuo sam se pri|r nego to
me zadesi jo koje neugodno iznenaenje. Abbey mi ]> bila pristanite u oluji, sigurna luka... idealno mjesto da
se m.ili > pritajim na par dana, povratim dah i obavim neto posla. Dom. 1 sam mnogo knjiga i svoj IBM
Thinkpad. Dobro ime... Nazali>\i. razlog mog boravka ovdje bilo mi je najneugodnije od svih i/nr naenja, pa mi
se bilo teko koncentrirati na ita drugo...
Na smjetaj se ne mogu poaliti. Imam svoju sobu, s klin 1,1 -ureajem, veliki prozor s pogledom na pejzano
oblikovani > | >. 11 kiralite... na podu sag od zida do zida... Na zidu reproduki ij* impresionista... visoki
naslonja u kojemu ba sada sjedim.., 11 \. sklopiva stolca za goste, i ajni stoli. Televizor montiran na /iilnu|
konzoli. Najmoderniji bolniki krevet koji se da dizati i spir.l.ill i naginjati i sklapati po sredini ako treba.
Privatna kupaonu .1 >< tuem i WC-om... Gotovo kao soba u hotelu s etiri zvjivilni1 osim to ne moe na
kvaku objesiti znak Ne smetaj. Bolnu .nl-M i pomono osoblje stalno zuje ovamo-onamo, zapisuju del.il|<- ili mi
provjeravaju bilo ili temperaturu ili tlak ili mi donose jelu ili tek pitaju je li sve u redu. Sve je uvijek u redu.
Osim mene
Sad se ta aktivnost na neko vrijeme prekinula. Vrijcmr |t posjeta... Pa sam izvadio Pearlcorder. Zapravo ne
znam /.r.ln ali budui da neu imati posjeta, mislio sam da bih bar mnpM4 razgovarati sam sa sobom, a prilino
sam siguran da mi nlui iH sat vremena nee upasti neka bolniarka... Nego, to su im.hi nevjerojatno zgodne
bolniarke, skockane od glave do pHr I ,m M seksisnu, u uzanim odorama od plavo-bijelog popelina s ki.illiii)
302
Hllli
t'tikii viima... imaju iroke crne pojase i tanke crne arape. ovjek IH'kiiko zna da su arape a ne hulahopke.
Sve to ulazi u uslugu * iVIiri zvjezdice... Sestra Pomerov je posebno zgouna. Plavi Uvojci, put boje breskve sa
lagom, savren osmijeh, kladim se | ilii ima sjajne cice ispod onog utirkanog gornjeg dijela... a r|klt (oj je ono
to ima pod suknjom jednako skladno kao ono Kit mi' vidi ispod poruba, e pa onda... Sestra Pomerov prema Pili
je vrlo srdana i usluna. Vidjela me je na televiziji pa misli nekakva zvijezda... Da sam drukije raspoloen,
moda i Imao anse kod sestre Pomerov, katkad joj se oko nestano i IKUvmo zacakli... ali kako stvari stoje,
libido mije trenutano ift'k.mju. Od onog trena kad je O'Keefe izustio one etiri male 1, "hunte izraslinu na
jetri", izgubio sam interes za seks... Za jttvo prakticiranje, hou rei, sumnjam da ovjek ikad prestane na to...
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Mislim na seks, dakle postojim... Pokuao sam se Ili da vodim ljubav s Carrie druge noi nakon to se vratila
lornije, ali nije ilo. Bila je puna razumijevanja... S Helen II nita ni pokuavao otkako je poela cijela
medicinska >|ii, Pokae li se da je izraslina zloudna, moda se vie nikad (i'ksali. Deprimantna pomisao... AH
bar mogu rei da sam t, lopovske salve, u naoj nevjerojatnoj trotjednoj avanturi... I y.<iilnji put, kad sam bio
impotentan. teta. ti me ne mui glad za seksom, nego obina glad... Stavili specijalnu dijetu na bazi bljutavih
kaica. Polako mi > i'njeva da u utorak mogu sve dobro pregledati, i stalno jlmliin. /a ruak sam osjetio miris
peene govedine s kolica 111 koja guraju niz hodnik drugim pacijentima u ovom krilu, |(hI koje mi je pola
vodana usta... provukla se ispod vrata Jj jep.hulnjela osjetila odmah su je detektirala. Kako sam samo 1 jednom
obilnom porcijom, sa zlaanosmeim peenim irit'ima i umakom od peenke obilno prelivenim preko i)1,
pudinga . Naravno, ja sada u naelu ne jedem SU, tili kad ima potencijalno zloudnu kvrgu na jetri, ansa t)Mli
prema jedan da e dobiti kravlje ludilo nekako te |n)rtVii previe... da su mi dopustili da jedem normalan |fU
bih se odluio za poiranog lososa ni vegetarijanske
303
tlazanje, iao bih ravno na govedinu. Znam cijeli meni jer mi ga je jutros nepromiljeno uruio posluitelj.
Moram prestati misliti
na hranu.
Pokuao sam sam opipati kvrgu, ali nisam uspio... Moram se suzdrati da ne pritiem prejako, da ne bih neto
otetio. Ne boli... to ne mora nuno biti dobar znak... Rak jetre u ranoj fazi esto je bezbolan. Ali udno je
potencijalno biti u smrtnoj opasnosti, a ne osjeati nita osim manjih tegoba s probavom... A ak je i to prolo od
ove dijete. "Vitalni organ", rekao je O'Keefe... Negdje sam itao da su stari Asirci jetru smatrali sjeditem due.
Zanimljivo. Egipani su mislili da je to srce, a stari Grci plua, ini mi se... a Descartes je mislio da mu se dua
nalazi u epifizi... ali Asirci su se izjasnili za jetru, premda sigurno nisu imali pojm.i emu slui, metaboliki
govorei.
Vani ija jarko sunce, odbija se od vjetrobrana auta kojima su doli posjetitelji... ene izgledaju kao da su dole
na vjenanje, izlaze iz automobila u ljetnim haljinama i stiu bukete cvijea.. Sad mi je ao to sam rekao Carrie
neka danas ne dolazi. Be/ posjeta se osjeam nekako kao siroe. Ona i djeca sad su sigurno u Potkovama,
sunaju se u vrtu nakon ruka. Neemo misliti n.i ruak. Ali Helen ne, rekla je Carrie da mora ispravljati
studentske radove. to, naravno, nije pravi razlog... Zazire od susreta : Carrie, valjda neka mjeavina krivnje i
suparnitva. Ne moru rei da mi je ao. Tko zna to se moglo dogoditi da su ovojm vikenda ostale same i poele
govoriti o meni? Sto, recimo, d.i |e Helen spopala nagla elja da sve prizna? Isuse.
Proteklog tjedna, koliko god bio neugodan, neto mi je | >< > stalo jasno - elim ostati u braku s Carrie, kakvi
god bili nnl.i/i pretraga... Onaj stari kliej da ovakve stvari zbliavaju parove ipak je istinit... Sad kad se osvrnem
unatrag, bio sam vrlo j; 111) > arao sam s Marianne, a onda sam se ozbiljno spetljao s Helen Prekrio sam
preutni sporazum s Carrie da nema avantm.i n njezinu dvoritu. Kad bi otkrila, Bog zna to bi mogla uinili
Helen sreom uskoro odlazi iz Gloucestera. Ali u meuvremenu moram dobro paziti da sve proe glatko.
Problem je u tome to se ona, bojim se, moda ozbiljno zaljul nl.i
304
u mene... Neku veer se jako uzrujala. Gledajui unatrag, nisam je smio pitati da mi pomogne da se koknem ako
doe do najgorega. () tome sam bio razmiljao, pa mi je izletjelo, bez razmiljanja. Kao da sam naglas
razmiljao. Vano mi je da razmotrim sve even-I ualne mogunosti i da imam spreman plan za svaki sluaj, to mi
daje osjeaj da kontroliram svoj ivot... Ali sve je to hipotetski... iipstraktno... Ona je pisac, pa ima ivu matu, i
odmah se zamisli u nekom senzacionalistikom scenariju, pa se uzruja...
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
S druge strane, ako sve ispadne dobro, strahujem da e htjeti nastaviti s vezom... Paaa, kad se vrati u London,
moda bismo hv tu i tamo i mogli nai, ali bilo bi bolje kad bi cijela stvar lagano od umrla... to nije ba
najsretnija metafora... Bilo je lijepo dok je trajalo, seks je bio jedan od najuzbudljivijih u mom ivotu... ali IH*
elim pruiti Carrie nikakva povoda da nasluti to se dogodilo IIH'u nama dok nje nije bilo... I ovako postoji
opasnost da sazna 1/ drugih izvora. Mislim da Emily neto sumnja... kako me samo poj'ledala one veeri kad
sam rekao da Greg ne moe prespavati... flio/ila je neto ula, iako smo bili tihi, onih noi kad bi Helen ,
prespavala... ili je to enska intuicija... Pa onda sir Stan i Viv, |,kul û ono navratili u Potkove dok smo mi bili
gore u spavaoj >i neki dan preko telefona u glasu sam mu uo neto, pa mi 1 uinilo da ne vjeruje u moju
priu kako sam bio u etnji. Pitam 1 |i' I i bilo ikakvih naznaka da je Helen sa mnom... Je li ostavila i na sjedalu u
mom autu ... jaknu, al? Ne sjeam se to je dana imala na sebi, kvragu... Naravno, ako Stan ita sumnja, ' lo
prenijeti Carrie... ali Viv bi mogla, iz enske solidarnosti, Ui zlobe... Bilo kako bilo, bojim se da vie nisam
rektorov iljt'iiik, to zbog epizode s Potkovama, to zbog halabuke oko litldsonovog poasnog doktorata... a sad
jo i ovaj cirkus s ikigrarijom, povrh svega.
Ulio K1 napeto to u petak popodne kad je Agnevv pitao moe 'Ji'dati moj hard disk... Nezgodno, morao sam se
odmah ilui'ili... na mom disku nema djeje pornografije, ni ikakvih i 11 pornia... Tu i tamo surfao sam po porno
stranicama na, i, ali samo od doma... tako da se s te strane nisam morao Kli... Ali ono to imam na uredskom
raunalu su prijepisi mojih
305
Hieksperimentalnih monologa i dnevnikih zapisa... s perverznim detaljima mojih veza s Helen i Marianne, i jo
svakakvog drugog kompromitirajueg materijala... kad sam ono vidio Emily u kadi, recimo... Nije mi se ba
sviala ideja da mi vii narednik Agnew kopa po tim fajlovima... Ali onda sam pomislio, on e traili slike, ne
tekst... a odbijem li suradnju, mogao bi posumnjati... a ako bude morao traiti nalog da pregleda moj disk, trait
tV mnogo temeljitije nego ako ga odmah pustim da pogleda... P,i sam pristao - nato mi se on skinuo s vrata...
Moda je to bio samo blef, moda i nije imao namjeru da odmah sjedne pregled.\ vati... moda je to to sam
pristao bilo dovoljno da me elimini r.i iz istrage... lukavac... Kad je otiao, razmiljao sam o tome il.i izbriem
osjetljive datoteke, ali emu? Podaci se nikad ne mogu potpuno ukloniti s harda, osim kad ga uniti...
Sto se tie cijele gungule oko Donaldsonovog doktorata. tko je doturio studentskom listu informaciju o naim
vezam.i MO-om? Morao je biti netko tko ima pristup senatskim doku mentima... i motiv... Na primjer, Jasper
Richmond... Ako um je Oliver rekao to je vidio na Sainsburyjcvu parkiralitu, Jasper ;.< sad moda osveuje...
A da nije netko iz samog Centra? Bi li I u mogao biti Duggers? Nikad nije bio lud za naim sporazum i u 1.1 s
Ministarstvom - stalno je neto rogoborio o Zakonu o slubei u >| tajni koji podriva akademske slobode, itd. i si.,
mada je saum ljubomoran to sam uspio dobiti toliku uku, a nita od 11 }.- nee otii njegovim
postdoktorandima... Ali bi li sabotirao vlasiii 11 ustanovu? Ne bih se zakleo da ne bi... kad bi nastala tolika 1i ! .
1 da mene, recimo, otjeraju... ili, stoje vjerojatnije, da revolti r.i im moram dati otkaz... onda bi on doao na moje
mjesto, ili l>.n tako moda misli... on bi radije bio predstojnik u osiromaeni >m Centru nego broj dva u
prosperitetnom... Nadam se da 1 u otkriti zato idem na ove pretrage... Mogu samo misliti s ka ! bi podlim
uzbuenjem iekivao...
Postajem pomalo paranoian... ali imao sam muan ljeti.m sve sama kriza za krizom... ba kad bi mi godilo malo
niu.i 1 tiine da se spremim za simpozij... to me podsjea na jo jn l.ut potencijalni problemi koji se pritajio
negdje u oblacima i n.immi
306
Vllll
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
ii'ka da se stuti... Ludmila Lisk... Sad mi samo treba eka obo-h\ vateljica da me proganja po simpoziju... da
vreba svaku priliku kuko bi me podsjetila na romantinu veer koju smo proveli u I'ragu... i stane Carrie na
ulj... a eventualno i Helen... Ako Idui tjedan poe po zlu sve ono to moe poi po zlu, mogao bi 111 i bi ti
dijagnosticiran rak u zavrnoj fazi... oko mene bi se javno mogle potui tri ene... jedna bi mi mogla zaprijetiti
rastavom ... l'nitar bi mogao biti javno upleten u porno skandal... mogli lii mu ukinuti prihode... moj status
ugroen... moji neprijatelji likuju... Naravno, ako se ostvari prva od ovih mogunosti, sve ove druge nee mi
puno znaiti... ili bar ne zadugo. Moda se IMli) i osjeam neobino smireno... Treba poduzeti obrambene I
flkrije gdje je to mogue, a gdje nije, stoiki ekati ishod.
307Utorak, 27. svibnja. Messenger danas ima pretrage. Zvala sam ga juer naveer da mu poelim sreu. Prije
toga razgovarala sam s Carrie, pa sam znala da ona nee biti s njim. Navodno joj je rekao da nee posjete u
bolnici za vrijeme pripremnih dana. Valjda se tako manje osjea kao bolesnik. Carrie danas ide u Bath da bude s
njim kada stignu nalazi pretraga, i da ga poslije odveze doma. To je uloga supruge. Rekao je da e me veeras
pokuati nazvati da mi kae kako je bilo, ali da e to vjerojatnije biti sutra, iz ureda. Ne voli me zvati od doma za
sluaj da Carrie podigne slualicu drugog telefona i uje nas kako razgovaramo. On nema mobitel - kae da tada
ne bi imao ni minute mira - tako da moemo razgovarati samo kad je u uredu.
Juer naveer zvuao je malo zlovoljno, to nije ni udo. Dosadno mu je, gladan je, brine se. A ja sam mu samo
mogla poeljeti sreu. Jer to je jedino u to sada vjerujemo: srea. Sudbina. Sluaj. Kaos. A znamo da nad time
nemamo nikakve vlasti, pa je "poeljeti sreu" nekome osobito prazna gesta. Neko bih rekla: "Pomolit u se za
tebe." Neko - dosta davno - otila bih u crkvu, zapalila svijeu u Gospinoj kapelici i pomolila se Djevici Mariji
da se zauzme kod svoga Boanskog Sina neka Messengerova kvrga nestane. Kako mi se samo ta ideja sada ini
bizarnom - dijelom i zbog samoga Messengera. Kako bi mi se rugao da to predloim. On mi je onemoguio da se
molim za njega. Mogu ga zamisliti kako mi govori: "Reci mi, kako to tono ide s tim molitvama? Pretpostavimo
da Bog postoji, kako e odluiti koje molitve da uslii? Zato bi izlijeio moj rak, a sve druge jadnike s istim
pustio da umru, da ne spominjemo djecu s leukemijom na djejem odjelu? jednom kad se pone mijeati u
prirodni tijek stvari, kako tla odlui kad je dosta?"
I sama sam, ak i kao pobona polaznica samostanske kole za djevojice, imala potekoa s pojmom molitve.
Znala sam dodija1 i!
vati staroj redovnici, sestri Riti, koja nas je preuzela na vjeronauku u petom razredu, i postavljati joj kazuistika
pitanja tipa: "to e Bog uiniti ako se seljak moli da padne kia zbog usjeva a mi se istodobno molimo da bude
lijepo vrijeme zbog sportskih natjecanja za Dan kole?" Ili jo smjelije: "Jesu li njemaki katolici gubili vrijeme
kad su se molili da pobijede u drugom svjetskom ratu?" - To su tajne, Helen Driscoll - rekla bi sestra Rita, lagano
pocrvenjevi - a otkrit e nam se u zagrobnom ivotu. - Ta vrsta molitve sad mi djeluje kao isto praznovjerje, ali
ipak mi nedostaje. To je ovjeku omoguavalo da uini neto pozitivno u opasnim situacijama, prualo je
olakanje. Mrzim ovaj osjeaj kad samo bespomono eka da vidi kako e kocka pasti.
A istina je takoer i da ne mogu u potpunosti zatomiti osjeaj krivnje, osjeaj da smo sami na sebe navukli
nesreu svojim ponaanjem. Preputanjem poudi. Time to smo prevarili Carrie (nema veze to to je ona sa
svoje strane prevarila Messengera). U dubini due, budimo iskreni, ja osjeam da smo zgrijeili i da zasluujemo
kaznu. Onoga trena kad je Messenger rekao: "Imam izraslinu na jetri" osjetila sam hladne marce straha, ali ne i
iznenaenje - kao da sam nesvjesno oekivala neki takav udarac, a sad me i zadesio. Eto ti praznovjerja.
Messengerova izraslina vjerojatno je bila tu i prije nego to smo se upoznali, ali nimalo mi nije lake kad si to
ponavljam. Grijeh ju je prizvao, nahranio, natjerao je da rasle bre. To mi kae moje praznovjerno ja. Ne mogu
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
priguiti njegov glup, histerian glas, ak i kad pokuam zaepiti ui. To mi se ne svia. Nalazim se u najgorem
moguem poloaju, jos vjerujem u grijeh ali ne i u mogunost odrjeenja.
Smiri se, Helen Reed. Saberi se. Razmotri injenice bistre glave. Messenger ima izraslinu. Vjerojatno je benigna.
Ne, kriajmo to, budimo precizni, moda je benigna. To nitko jo ne zna. Ako je benigna, moe se lijeiti,
izlijeiti. ivot e se nastaviti kao i dosad. Isti moralni problemi ljubavi i poude, vjernosti i izdaje, jo e biti tu,
ekat e da budu rijeeni, trebat e ih propitati, ali nee imati nikakve veze sa stanjem Messengerove jetre. Kako
e se samo glupo onda osjeati zbog ovog napadaja panike. No s druge strane, ako je ta kvrica tumor... Da? to
onda? Pa, ni to nema
309nikakve veze s ljubavlju, poudom, vjernou, itd. To je tjelesno stanje s tjelesnim uzrocima, neto to se
moe dogoditi svakom - neto to se moglo dogoditi i tebi, ali tako se dogodilo da se dogodilo njemu. Nema
razloga uitavati u to ikakve moralne poruke.
Pa, sve je to u redu, ali ako ima neizljeivi rak, namjerava sam sebi oduzeti ivot prije nego to od njega umre, a
od mene trai da mu budem spremna pomoi. Pitao me je to, a ja sam odbila. Jer me okirala, prestraila,
uasnula ta pomisao. U osnovi, ja sam kukavica. Nedostaje mi hrabrost unato mome nevjerovanju. Tako da
Messengeru nikako ne mogu pomoi, mogu mu samo poeljeti sreu i promatrati kako stvari idu svojim tokom.
Gledati, ali ne moliti se.
U petnaestoj godini proitala sam Kraj ljubavne prie Grahama Greenea, potajice jer sam bila poprilino sigurna
kako bi tata smatrao da to nije za mene. A to je, zapravo, bila savrena knjiga za usrdnu mladu katolkinju na
pragu adolescencije koja polako postaje svjesna vlastite spolnosti. Aluzije na strastven ljubavniki odnos
preljubnikog para, posebice na Sarinu sposobnost doivljavanja orgazma, njezini "udnovati krici zanosa", sve
me to intrigiralo i uzbuivalo, a njezino me je kasnije putovanje u potrazi za duhovnom spoznajom nadahnulo.
Mjesecima sam sebe zamiljala kao Saru, ushieno se preputala tjelesnom openju (dosta nejasnih potankosti) s
Bendrixom, zatim obeavala Bogu da u ga pustiti ako nije stradao u eksploziji bombe, da bih zatim odrala
svoje obeanje po cijenu vlastite ovozemaljske sree, te na kraju umrla od opake prehlade i dosegla vjeno
blaenstvo, ostavljajui za sobom trag malih uda koja e uzmuivati nevjerovanje moga dragoga. Gospode
Boe, kako sam samo plakala nad tom knjigom! Kako li sam eznula da kad odrastem budem kao arah, da
doivim sve, a onda okajem svoje grijehe kroz veliku, junaku portvov n 11 j>,est u. Sad se u mnogoemu
nalazim u njezinoj situaciji, ali lxv. njene vjere.
Jedanaest je naveer. Mt'ssenj'.er nije zvao. Idem u krevet.
ini
I i
Srijeda, 28. svibnja. Messenger me nazvao im je jutros stigao u ured. ekala sam poziv, ali kad je zazvonilo
svejedno sam poskoila, pa sam zbog tolike nervoze ispustila slualicu dok sam je podizala. Nalazi pretraga su
nejasni. Kolonoskopijom nije otkriveno nita abnormalno, to je dobro, ali skeniranjem je otkrivena "tvorba
slina cisti" na desnom jetrenom renju, promjera desetak centimetara. Upravo sam izvadila svoj krojaki metar,
i deset centimetara mi se ini zastraujue veliko. Ne predstavlja nikakvu opstrukciju, to navodno objanjava
zato ga nita ne boli, ali Messenger je rekao da je Hencierson djelovao malo zbunjeno. - Kao da je bio razoaran
to nije sekundarni rak crijeva, kao to je on sumnjao. - Henderson ga hoe poslati na biopsiju jetre, kako bi
mogli sa sigurnou rei je li to primarni karcinom ili neto drugo. Htio ga je uputiti specijalistu za jetru u
Bristolu, ali ini se daje Carrie preuzela stvar u svoje ruke. Po svemu sudei, ona nimalo ne vjeruje Hendersonu,
tako da sada telefonira svima kojih se moe sjetiti i pokuava saznati tko je najbolji strunjak za jetru u zemlji.
Po svemu sudei, Messenger joj je to sav sretan prepustio.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Meni je nakon svega ostao osjeaj antiklimaksa. Pretpostavljala sam da e nalazi jueranjih pretraga biti jasni i
precizni, i dok sam rano jutros budna leala u krevetu i prevrtala te misli po glavi, odluila sam da u, budu li
vijesti loe, rei Messengeru da ipak moe raunati na moju pomo, to god bude traio od mene. inilo mi se da
ako je taj pothvat ono to on trai od mene, trebala bih mu to pruiti; a injenica da se ja grozim moguih
posljedica na neki bi udan i perverzan nain to pretvorila u in velikodunosti, ljubavi, neto to bi uinila
arah. Pokuala sam se staviti na njegovo mjesto, zamisliti da sam on, da sam saznala kako imam rak u zavrnoj
fazi, i mislila sam da razumijem zato bi poelio preduhitriti ono neizbjeno. Za krane patnja ima nekakvog
smisla i svrhu - mogue ju je "ponuditi kao rtvu", to moe biti nain da se "umre plemenito", kako su govorile
redovnice. A postoje i ljudi koji se grevito dre ivota ak i u
3"krajnjim nedaama jednostavno zato to oni ne vjeruju da postoji drugi, za koje je dragocjen svaki izlazak i
zalazak sunca, svaki trenutak proveden s blinjima, u kakvu god bili stanju. Ali ne i Messenger. Nisam ga mogla
zamisliti kako polako slabi, vene, kopni, isprva na takama, onda u invalidskim kolicima, i na kraju u postelji, s
prikvaenim cjevicama i kateterima i bogzna ime jo sve ne. Ima neto rimsko u Messengerovu karakteru, kao
i u njegovu profilu: on je borac, ali ako je poraz neizbjean, radije bi se probo maem nego da ga okolo vodaju u
lancima. To sam shvatila, pa sam odluila, koliko mi god bilo teko, da u uiniti to god zatrai od mene.
Nakon to sam skupila hrabrost do te toke, sa zebnjom sam oekivala njegov poziv. Kad mi je rekao da su
nalazi neodreeni, osjetila sam malo olakanje to vijesti nisu gore, ali i razoaranje to nisu bolje. Napetost se
nastavlja. Naravno, nisam rekla nita o agoniji koja je raspinjala mene, ni o zakljuku do kojeg sam bila dola.
Samo sam mu izrazila aljenje zbog daljnje neizvjesnosti. Rekao je da sreom sad na vratu ima dovoljno drugih
stvari koje ga okupiraju. Pitao me jesam li vidjela dananji broj Kampusa. Navodno su mu objavili pismo. ini
se da mu nije palo na pamet da neu izlaziti iz kue dok me ne nazove. Rekao mi je i da BBC alje ekipu da
snimi skup, kako bi ga upotrijebio u dokumentarcu o umjetnoj inteligenciji. Oduevljenje takvim razvojem
situacije, jer e Centar dobiti reklamu, ali to jo vie pogorava moje strepnje oko mog zavrnog govora. Sad se
kajem to sam uope pristala.
19.30 sati. Popodne sam se pokuala malo razonoditi poslom, pisanjem evaluacija studenata s poslijediplomskog
za sastanak ispitivaa idui tjedan. Nevjerojatno mi je da je ve posljednji tjedan nastave u ovom semestru.
Danas sam primila izvjee vanjskog ispitivaa. Zove se Austin Osgood, pjesnik je i pripo vjeda, vodi slian
kolegij na Sveuilitu Lincoln. Jednom sam ga upoznala u Hayu-on-Wye, i nije mi se previe svidio. Smije se
glasno i razmetljivo, to nikako ne pristaje njegovim prilino proraunatim i preblizu smjetenim oima. Ali vrlo
se pohvalno
V2
izrazio o studentskim radovima, svima je dao dobre ocjene, nita ispod etiri plus. Kad sam mu poslala rukopise,
zamolila sam ga da posebno pozorno pregleda onaj Sandre Pickering, no, jasno, nisam objasnila zato. Prilino
sam se iznenadila vidjevi da joj je dao 5(-), jednu od najviih ocjena. Pa, bar se nee moi aliti na pristranost
pri ocjenjivanju. Moram rei, mislim da se potrudila prepraviti Opekline kako bi bile manje neugodne za mene.
U dva poglavlja koje je napisala u ovih nekoliko tjedana pria je krenula novim tokom i lik Alastaira zamijenjen
je novom junakinjinom simpatijom. Sutra se posljednji put nalazim s grupom. Ne mogu im rei rezultate, ali
nagovijestit u da su svi dobili pohvale, i da u im poslije prirediti malu zabavu. Da mi je bar vie do toga.
Popodne sam kupila primjerak Kampusa i proitala Messen-gerovo pismo o povezanosti njegova Centra s MOom. Pismo je lukavo, kao to se moglo i oekivati, premda ba i nije tiskano na uoljivu mjestu. Naslovna
stranica bila je puna vijesti o moguem poveanju studentskih stanarina. Kako se ini, Sveuilite je kanilo
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
najaviti poviicu tijekom praznika, kad nikoga nema, ali list se dokopao plana. Studentski savez je skoio na
noge, i pozivaju na prosvjede pred kraj semestra. Ba kao nekada.
Petak, 30. svibnja. Messenger je na putu za London k najboljem strunjaku za jetru u zemlji, a ni moja jetra od
jutros nisu u najboljem stanju. Strano sam mamurna.
Jueranji dan bio je krcat dogaajima. Jutro sam provela pripremajui hranu za zabavu, a onda sam otila na
ruak s Messengerom. Nazvala sam ga i poalila se da ga nisam vidjela gotovo tjedan dana. Oklijevao je, rekao
da ima uasno mnogo posla, ali na kraju je pristao. Izveli smo malu aradu kao da smo se sluajno sreli u klubu, i
jeli u kantini s poslugom. Igrom sluaja dobili smo isti stol kraj prozora kao i na naem prvom ruku, prije 111
nogo mjeseci. Rekla sam mu kako sam ga toga dana vidjela da w pribliava, pa sam se motala po predvorju kraj
onih groznih pejzaa, nadajui se da e me primijetiti, i pretvarala se da sam I/nenaena kad mi se obratio.
Nasmijeio se tom priznanju, ali
313inilo se da sam ga malo smela. Valjda misli da on u takvim stvarima uvijek preuzima inicijativu, pa gaje
uznemirilo to to je otkrio da je neka ena plela mreu oko njega a on ak i nije bio svjestan. Uinilo mi se da je
malo mraviji nego inae, nesumnjivo zbog reima prehrane u bolnici. Za ruak je jeo pohanu ribu, pomno je
odstranio omot od tijesta i maknuo ga u kraj tanjura, i brokule, bez krumpiria.
Rekao mi je da je Carrie satima sjedila na telefonu, upuivali su je od jednog prijatelja medicinarovog prijatelja
do drugog, u lancu koji se protezao ak do Kalifornije i natrag, da bi na kraju utvrdila kako je najbolji specijalist
za jetru u Engleskoj neki Halib. Carrie je nekako uspjela natjerati ili podmititi ili armirati g. Haliba da sutra
ujutro primi Messengera u svojoj ordinaciji u Ul. Harlev. Putuju jutarnjim vlakom, i vratit e se tono na
otvaranje Skupa. Rekla sam da meni taj raspored zvui strano iscrpljujue, a on je rekao da mu se tako mnogo
vie svia nego da sjedi u bolnici.
- Premda, usudio bih se rei, ubrzo u morati i to - dometnuo je uz grimasu.
Ruak je bio kratak jer smo oboje popodne imali posla, i muan jer je sve bilo tako javno. Morali smo se truditi
da to izgleda kao sluajan susret dvoje znanaca, neobvezno razgovarati o pitanjima ivota i smrti, ili traiti druge
teme za razgovor. Messenger me pitao za Lucy, pa sam mu rekla da sam upravo od nje primila e-mail u kojemu
mi pie da dolazi kui krajem lipnja. Paul prije povratka kui ide u Meksiko. I on je otkrio da sam na mrei, i ak
mi je poeo pisati pisma. Messenger me pitao rabim li kad internet, a ja sam rekla da ne mnogo, jer nekako nikad
ne naem ono to traim. Rekla sam mu da me je jedan od mojih studenata
- Gil Baverstock - obavijestio da na nekom malom koledu u Wyomingu postoji web stranica posveena mojim
djelima, ali kad sam u polje za pretraivanje na Alta Visti upisala "Helen Reed", izbacilo mi je milijun i trislo
listia stranica. Otvorila sam jednu nasumce, i pokazalo se da jo lo neka mlada dama koja nudi svoje slike "ispod
suknje" bez gaica. Messenger se smijao i rekao je kako postoji nain da si' ogranii potraga i da mi moe
pokazati. Pitao me jesam li skinula koju sliku, nato sam rekla da nisam.
Pitao me jesam li ikada na internetu gledala pornografiju, nato sam rekla da to sasvim sigurno nisam. Rekao je
da malo ljudi zna kako sve to skine s interneta zauvijek ostane na tvrdom disku. Ja sam rekla: - Kao aneo
biljenik koji zapisuje tvoje grijehe? - a on je rekao: - Tono tako. Aneo biljenik je tvrdi disk.
Dok smo pili kavu, izvana se zaulo neko komeanje, isprva tiho a onda sve glasnije, i na kraju se pojavila duga
povorka studenata koji su skandirali i mahali zastavama. Marirali su okolo naokolo Nastavnikog kluba. Na
posljednjem katu lanovi Sveuilinog suda - tijela sastavljenog od vanih figura grofovije, lokalnih politiara,
itd., koje ima uglavnom simbolinu ulogu u ustroju sveuiline vlasti - upravo su bili na sveanom ruku kod
rektora, i studenti su iskoristili tu priliku za prosvjed protiv mogueg poveanja stanarine. Napomenula sam kako
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
se ta kriza pojavila u dobar as za Messengera, jer je oito odvukla pozornost s pitanja poasnog doktorata onoga
ovjeka iz Ministarstva obrane.
- Srea s tim nema veze - rekao je on. - Ja sam studentskom listu odao nove rentne tarife.
Zablenula sam se u njega. - Kako si ti za to znao? - pitala sam.
- Tie govori - rekao je. - Ja sam u senatskom povjerenstvu za financije. - Vjerojatno sam djelovala malo
okirano, jer je dodao:
- Netko je odao veze Centra s MO-om. Kad ti neprijatelji igraju prljavo, mora i ti.
- Tko su oni? - pitala sam.
- Ne znam - rekao je - ali nisu u toku dogaaja. Danas studente vie zabrinjava ono to bi ih moglo udariti po
depu nego naela.
Rastali smo se na stubama kluba -bez poljupca, naravno, btv, ijednog dodira. Mislila sam da e moda proaptati
"Volim te", ili neto takvo, budui da nije bilo nikoga u blizini, ali nije, pa nisam ni ja. Premda strahujem da ja
volim tog ovjeka - strahujem, jer u tome ne vidim neku nadu u sreu. Otpjeaila sam do Nebodera humanistike
na posljednju radionicu s grupom magistranada, i do kraja dana nisam se ni trudila izbaciti Messengera iz misli.
Kako bismo proslavili kraj teaja, zamolila sam svakog od
315studenata da proita neto iz svoga opusa, ne dulje od deset minuta, a nakon itanja nee biti rasprave, samo
pljesak. To je dobro uspjelo. Sandra Pickering proitala je ulomak diplomatski izabran iz prvog poglavlja. Onda
smo se povukli u Aleju kuiica, gdje sam imala pripremljene umake, salate i pite, te lijepu zalihu vina i piva.
Veer je bila ugodna pa sam otvorila klizni prozor u dnevnom boravku koji izlazi na maleno poploeno dvorite,
za ovu prigodu uljepano vrtnim stolom i stolcima, te suncobranom koji sam posudila od prvih susjeda. Pozvala
sam Rossa i Jackie da i oni svrate na pie, ali zapravo mi je laknulo kad su se ispriali jer idu na jezero na kajak.
Za studente je zabava bila u neku ruku obred zrelosti. Ugodno su me iznenadili time to su mi zajedniki kupili
dar, prvo izdanje Zbirke Virginije Woolf, druga serija, Hogarth Press, 1932, s omotom Vanesse Bell, tek mrvicu
poderanim, to je bilo ne samo velikoduno od njih nego i vrlo paljivo odabrano. Jamano sam nekome od njih
spomenula da imam litografiju Vanesse Bell. Simon Bellamv uruio mi je dar uz iznimno duhovit govor u
kojemu me je pohvalio kao nastavnika u stilu deset razliitih pisaca, od Alexandera Popea do J. D.-ja Salingera,
tako parodirajui moju sklonost da zadajem neljudski teke vjebe oponaanja. Ja sam u odgovor na to odrala
prilino plaljiv govor i rekla im da su bili prekrasna i darovita skupina, i kako jedva ekam da proitam
recenzije njihovih prvih knjiga i ponem pratiti njihove blistave karijere. Dotad smo ve svi bili malo vie popili,
a nakon govora popili smo jo. Bila je to jedna od onih blagih ljetnih veeri, tako rijetkih u Engleskoj, kad i
nakon sutona moe sjediti vani a da te ne uhvati vlaga ni drhtavica. Studenti su iznijeli jo stolaca i jastuia i
sjeli u krug. Bob Dravton ponio je akustinu gitaru po kojoj je tiho prebirao u tami, tu i tamo otpovrnuvi
narodnu popijevku vrlo ugodnim tenorom. Netko je u krug pustio doint-dva. Zabava je bila silno uspjena, ali ja
sam poela strahovati da nikad nee otii, pa sam poela skupljati prljave tanjure i slagati ih u svojoj kuhinjiici
ne bi li shvatili poruku. Sandra Pickering mi je dola pomoi, to me malo iznenadilo, a onda je rekla da odlazi.
- Hvala na zabavi - rekla je. I hvala na teaju.
316
- Mislite da ste neto nauili? - pitala sam.
- O, jesam - rekla je ona bez daljnjeg pojanjavanja. - ao mi je to ste od mene morali saznati za Martina dodala je - ali to je bila sudbina.
- Da, valjda - rekla sam.
Rukovale smo se prilino slubeno. - Sretno s Opeklinama - rekla sam licemjerno.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Hvala - rekla je ona. - A vi? Piete li to?

- Ne, zapravo ne - rekla sam. - Imala sam previe posla s vama svima.
- Nemojte to predugo zapustiti - rekla je. To mi se uinilo malo preuzetno od nje, to pretpostavljam da se u mom
izrazu lica i vidjelo. Rekla je: - To je najvanije to sam nauila na ovom teaju. Treba pisati, bez obzira na sve. Izrekavi to, udaljila se.
Vratila sam se u vrt i rekla ostalima da mi je ao, ali moram u krevet prije nego to zaspim na nogama, pa neka
sami tiho izau van kad budu umorni koliko sam ja sad. Nato su mi svi veselo zaeljeli laku no, i zadrali se
jo nekoliko sati. Ali jutros vie nije bilo nikoga, a sude i ae bili su naslagani kraj sudopera, oprani i obrisani,
kao da su se za sve pobrinule vile.
Sati ju 23.25. Napokon dobra vijest! Pa, u svakom sluaju ohrabrujua. Osjeam da moram obuzdati veselje, ako
se pokae da je ovo bila lana nada. (Opet praznovjerje.) Messenger je veeras biou blistavoj formi, predsjedao
je na otvaranju skupa-poglavilo drutveni dogaaj: domjenak uz pie, zatim veera, zatim pia na anku uz
plaanje. Skup se odrava u Avon Houseu, objektu vie nalik na aerod romski hotel smjetenu na sjevernoj strani
kam pusa, planski izgraenom za dogaanja ovakve vrste te za unosne strune seminare. im sam ula u veliko
predvorje u kojemu se odravao domjenak i ugledala Messengera kako se kree medu sudionicima skupa,
osmjehuje se, rukuje, tape ih po ramenu, smije se i ali, znala sam da je u Ul. Harlev sve prolo dobro. Tu je bila
i Carrie, u jednom od svojih lepravih svilenih kaftana, naizgled umorna i ne tako poletna, ali sa spokojnim
smijekom
317na licu. Dok sam se kroz gomilu probijala prema njima, ugledala sam profesora Douglassa - teko ga je bilo
ne uoiti u tamnom odijelu i ulatenim crnim cipelama. Veina sudionika - bar oni muki, a ena nije bilo mnogo
- bili su odjeveni leerno, da ne kaem neuredno, u sportske koulje otvorena ovratnika ili majice s kratkim
rukavima i vreaste pamune hlae. Neki su ak imali tenisice. Naviknula sam se na lampav stil odijevanja
kakav preferiraju Messengerovi studenti i veina njegovih kolega, ali ini se da je to meunarodni stil u
kognitivnoj znanosti i pridruenim disciplinama.
- estitam - rekla sam Douglassu. Kao da se prestraio, a onda se i zacrvenio.
- Na emu? - pitao je.
- Na pobjedi u Pajoj utrci, naravno.
- Aaa, to - rekao je nemarno. - Nagrada je bila sanduk ampanjca, a ja ne pijem.
- Skup je dobro poeo, kako se ini - rekla sam, gledajui naokolo. - Jeste li se puno angairali oko planiranja?
- Vie nego to sam htio - rekao je. - Voditelj nam je vei dio tjedna bio odsutan. Kau mi da je bio u bolnici na
pretragama. Je li bolestan? - U njegovu tonu bilo je napete radoznalosti koja mi se nije svidjela.
- Doista ne bih znala - rekla sam, i krenula dalje kroz amor gomile prema Messengeru.
Uspio mi je proaptati u uho: - Dobre vijesti, Halib misli da je vjerojatno hidatidna cista. - Ali kad sam pitala: to je to? - pristupio mu je neki bradati Amerikanac u limeta-zelenoj sportskoj jakni i crvenoj polo majici. Poslije u ti objasniti - rekao je Mes-senger i upoznao me sa Steveom Rosenbaumom, sa Sveuilita u Coloradu,
koji ima predavanje o "Gradnji funkcionalnog uma".
-1 vi ga doista gradite? - pitala sam.
- Nego to - rekao je on samouvjereno.
- A o emu on razmilja? - pitala sam.
- Zasad samo o automobilskim dijelovima - rekao je. - Gradimo ga za General Motors.
- Helen se za um zanima na drukiji nain - rekao je Messenger.
- Ona pie romane.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Ma nemojte? Krimie? - pitao je profesor Rosenbaum. Rekla sam da ne, da ih naalost i ne itam. - Elmore
Leonard mi je najmiliji - rekao je on. - Dajte malo bacite oko. - Obeala sam da hou i pola pozdraviti Carrie.
Poljubile smo se u oba obraza. Bilo je to prvi put da smo se srele licem u lice otkako je ona odletjela za
Kaliforniju, i na neki nain mi je laknulo to se to zbilo na velikom drutvenom skupu. Odonda se dogodilo
toliko toga za to ona ne zna, za to ne smije saznati, a ja nisam bila sasvim sigurna da u i dalje moi uvjerljivo
igrati ulogu prijateljice i pouzdanice. Bilo je lake najprije to uvjebati u javnosti. - Ralph mi kae da je
specijalistiki pregled u Londonu proao dobro - rekla sam. (Zaustavila sam se tono na vrijeme da ga ne bih
odvie prisno nazvala "Messengerom".)
- Jest rekla je. - Ne smijemo se jo veseliti, ali ini se da ima nade. Tip ulijeva povjerenje. - Sama nije htjela
rei nita vie, a ja je nisam samo tako mogla obasuti daljnjim pitanjima, pa me obuzeo osjeaj frustracije i
daljnje napetosti. Za veerom sam sjedila za istim stolom kao i Messenger i Carrie, ali ne blizu njih. Bila sam
izmeu dva neurobiologa koji su negdje na pola juhe odustali od pokuaja da zapodjenu razgovor sa mnom, da bi
zatim preko mene razgovarali o svojim eksperimentima na majmunima. To oito obuhvaa i rezuckanje
komadia njihovih mozgova kako bi se uoile razlike u njihovu ponaanju. Kad sam napomenula da to zvui
uasno okrutno, poeli su me uvjeravati da mozak ne osjea bol. Zanimljiv paradoks, da organ koji nam kae da
nas neto boli sam ne osjea bol.
Messenger je odrao govor pun internih ala koje meni nisu nita znaile, ali inilo se da su veini prisutnih bile
zabavne. Ubrzo nakon veere Carrie je otila kui. Kad smo se pozdravljale, rekla sam da u ja jo malo ostati
kako bih se usimpozirala. Ova teka figura kao da ju je zbunila, to nije ni udo. - Kao "uhodala"
- objasnila sam. - Aha, pa da. Jasno. Uglavnom, ja sam krepana, fmala sam dug dan. Uini mi neto, Helen,
molim te. Pazi da
319Messenger ne ostane dugo. - Spremno sam pristala - bilo je to savreno opravdanje da ga potraim kod
anka.
Bio je za stolom s grupom delegata i mahnuo mi da im se pridruim. U drutvu su bili sami mukarci, osim vitke
tamnokose djevojke koja je sjedila kraj njega, a bed na reveru identificirao ju je kao Ludmilu Lisk, s
Karolinkog sveuilita u Pragu. Nije govorila, ali je pohlepno pratila konverzaciju, a njezine tamne i ivahne oi
sijevale su od govornika do govornika. Drutvo oko stola mijenjalo se kako su ljudi dolazili i odlazili, ali ona je
samo sjedila, tedljivo srui pivo iz svoje ae. Messenger ju je aljivo predstavio kao osobu koja ga je povela u
turu po Pragu. Pitala sam je ima li referat na simpoziju. Odmahnula je glavom i rekla: - Ne, poster. - Razabrala
sam da u jednom trenutku unutar programa mlai ili manje istaknuti sudionici skupa izlau ilustrirane prikaze o
svom znanstvenom radu koji se nazivaju "posterima". Messenger, koji je pio isti tonik, nakon nekog vremena je
upitao eli li tko jo neto popiti. Ja sam rekla: - Ja idem, Ralphe, a Carrie sam obeala da u najprije tebe poslati
doma. - Da, moda bih se trebao pozdraviti za veeras - rekao je on. Ludmila me pogledala s otvorenim
neprijateljstvom kad smo svima zaeljeli laku no i
poli.
- Jesi li u Pragu spavao s tom curom? - pitala sam dok smo
izlazili iz zgrade.
- Naravno da nisam - rekao je on. - Zato uope pita?
- Zalijepila se za tebe kao pijavica - rekla sam.
- Htjela bi da joj dam postdoktorandsko mjesto - rekao je on.
- Dat e joj?
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Moda - rekao je - ako jo budem tu. - Smjesta sam se osjetila posramljenom to moje prvo pitanje sad kad smo
napokon ostali sami nije bilo ono koje sam cijelu veer ekala da postavim, nego takav bijedan izljev ljubomore.
- Rekao si da je pregled proao dobro - rekla sam.
- Pa, bilo je ohrabrujue rekao je - ali do idueg tjedna neu znati koliko.
- Sve mi ispriaj - rekl.i sam. - Otpratit u te do auta. Hodali smo kampusom do Centra, gdje je parkirao auto.
No.
V-0
je bila ugodna i suha, izaao je i Mjesec. Iz Studentskog saveza dopiralo je bubnjanje basova, jer je u tijeku bio
bal u povodu kraja nastave, a dolje kraj jezera ljubakala se i navlaila mlade u dugim toaletama bez naramenica
i smokinzima. Neki mukarac u koulji pio je vino iz boce nagnuvi glavu unatrag, a onda je zavitlao bocu u
jezero, razbivi tako na komadie odsjaj mjeseca.
- Halib je mali okruglasti elavi Azijac - rekao je Messenger.
- Na prvi pogled ne djeluje ba impresivno. Tako je nizak da bi ovjek rekao kako mora stajati na stoliici kad
operira. Ali im ubaci u prvu, pone mu vjerovati. Uzeo je RTG j CT snimke i ultrazvunu sliku koje sam donio
iz Batha, zadubio se u njih, a onda me pregledao. Nikad nisam doivio tako detaljan pregled. Gurao je prste
duboko u moju trbunu upljinu, inilo mi se da ih osjeam kako se miu u meni. Kad sam se obukao, Carrie i ja
- ona je sve to vrijeme bila sa mnom - ekali smo da progovori. Moe zamisliti kako je bilo napeto. Njegovo
prvo pitanje je bilo: "Jeste li ikad bili u doticaju s psima ili ovcama, profesore Messenger?" Carrie je poslije
rekla da je to bila otprilike zadnja stvar koju je oekivala da e rei. Ali naravno, odgovor je bio da
- neki dan sam ti rekao, kao srednjokolac radio sam na farmi ovaca u Yorkshireu. To kao da mu je bilo drago
uti. "Mislim da je to moda hidatidna cista", rekao je. "Uzrokuje je gutanje jajaaca pseeg parazita po imenu
Echinococcus graniilosus - inae poznatog po imenu trakavica. Ako ste sluajno popili zaraenu vodu..." "Plivao
sam s psima", rekao sam. "Izvrsno", rekao je on. "To poveava vjerojatnost. Postoji jednostavna krvna pretraga
koja e nam to rei." Izvadio mi je krv prije nego to smo otili. Nalazi bi trebali biti gotovi poetkom idueg
tjedna - zavrio je Messenger.
- A ako to zbilja jest ta nekakva cista? - pitala sam. - to onda?
- Mogue ju je otkloniti kirurkim putem. Ali prvo je smanje lijekovima, a Halib kae da im se neki novi
pokazao kao vrlo uinkovit. Katkad cista u potpunosti nestane.
- I zbilja je mogue da si je sve ove godine imao? - pitala
321
- Tako se ini - rekao je on.
- Pa, to je fantastina vijest - rekla sam.
- Da, ako je istina - rekao je.
- Zar se onaj drugi, Henderson, nije trebao toga sam sjetiti?
- Trebao je - rekao je Messenger. - Carrie je imala potpuno pravo za njega.
Pribliili smo se parkiralitu Centra. Na drugom katu, pod izbrazdanom kupolom, jedan jedini prozor bio je
osvijetljen iza napola zatvorenih aluzina. -Duggers radi na svojim algoritmima - rekao je Messenger.
- Poljubi me, Messengeru - rekla sam. Nije odgovorio, samo je zurio gore u prozor. Na mjeseini mu je lice
djelovalo kao uklesano u mramoru. - Messengeru - rekla sam. - Da? - rekao je on odsutno. - Poljubi me. Osvrnuo se da se uvjeri kako nas nitko ne promatra, zatim me povukao u sjenu zida, pa smo se poljubili. Ali um
kao da mu je bio negdje drugdje. Vjerojatno je mislio o cisti.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Nedjelja, i. lipnja. Kasno je-22.30. Upravo sam ula, iscrpljena i uspaniena. Iscrpljena sam od neprekidne
dvodnevne diskusije o svijesti, a uspaniena kad se sjetim da sutra popodne na posljednjoj sesiji o tome moram
neto rei.
Program simpozija traje cijeli dan, od 9.30 ujutro do est naveer, a u njemu se izmjenjuju velika plenarna
predavanja koja se odravaju u velikom amfiteatru i manji seminari koji istovremeno teku u tematskim
cjelinama, i tada valja birati izmeu referata o umjetnoj inteligenciji, kognitivnoj psihologiji, neurobiologiji ili
univerzalnoj kategoriji po imenu Alternativni pristupi. Izabrati je teko, posebice kad zna malo ili nita o
govornicima ili njihovim temama, pa sam se tako uvalila u nekakve neshvatljivo dosadne sesije. Ali mislim da ne
patim samo ja, jer tu i tamo neka neustraiva dua zna ustati i nasred govorancije napustiti dvoranu, vjerojatno u
nadi da e drugdje u zgradi nai zanimljiviji seminar, ali meni nedostaje petlje da se povedem za njihovim
primjerom.
Postoje pauze za ju I a ruju kavu, ruak i popodnevni aj, ali
122
razgovori se i u tim intervalima neumorno nastavljaju. Prisutnost TV ekipe doprinosi atmosferi grozniave
debate. Oni krstare predsobljima i hodnicima izmeu predavanja i seminara, intervjuiraju govornike i prislukuju
razgovore. Tono se vidi kako ljudi najednom postanu svjesni da ih snimaju kad im se iznad glava nae dugaka
motka, s mikrofonom koji se klati kao neka krepana ivotinja, pa ponu glumiti pred kamerom. Za snimanje
plenarnih sesija potrebno je ukljuiti dodatnu rasvjetu zbog koje je u amfiteatru vrue i zaguljivo, to samo
poveava zamor kod ljudi. Katkad bi mi silno dolo da odem prilei nekamo gdje je hladno i zamraeno, ali
revno sam klipsala gore-dolje hodnicima i stubitima Avon Housea (naalost, dva dizala su u kvaru) kako bi me
prosvijetlili na temu "Predfrontalnog korteksa kao temeljne sastavnice osobnosti", "Ujedinjenja kognitivnih i
fenomenolokih pristupa svijesti", "Raanja emotivnih izriaja kod robota", "Teorije relativiteta i problema
kognitivnog zbliavanja", itd., itd. Jedan referat sam propustila, a htjela sam ga posluati, pod naslovom "Je li
mozak nalik na bure baruta ili vie slii zdjeli elea?" Na kraju prvog dana moj je svakako bio vie nalik na ele.
Hvatala sam biljeke, ali kad sam ih poslije pregledavala jedva da sam shvaala to pie ili na to se odnose.
"Aferencija, eferencija, ex-aferencija, re-aferencija... Shema = reproducibilna koaktivacija neurona.. .
Sinergetsko shvaanje mozga versus kartezijansko... Dinamiki proces, interakcije, auto-nagon... Budistika
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
meditacija ispaljivanje neurona mjere 40/12..." to li te rkarije znae? Tu i tamo bilo je i suvislih reenica,
uglavnom anegotalnih. "Bol u fantomskim udovima kirurki amputiranim pod anestezijom manja nego kod
udova izgubljenih uslijed ozljede u nesrei... Sudionica iz publike tvrdi da je razvila razliito shvaanje svojega
'ja' kad se iz Amerike preselila u Norveku i nauila norveki. .."Te najbolji od svih, "U pismu Leivisu Carrollu
po itanju Jabberwockyja prijatelj pie: 'Kao da mi glavu puni idejama, ali ne znam kakvim.'" 4 Tono ono to ja
osjeam, na kraju prvoga dana.
Danas je bilo jo predavanja i seminara, a naveer prezentacija postera, na kojoj je jo trideset-etrdeset
istraivanja o svijesti saeto prikazano i ilustrirano na samostojeim panoima, kraj kojih
323
su stajali njihovi autori spremni da odgovore na pitanja, poput prodavaa na nekom neformalnom bazaru eljnih
da prodaju svoju robu kupcima-prolaznicima. "Fazni pristup kvantnoj neuro-dinamici i njezin odnos s prostornovremenskom domenom mehanizama za neurokodiranje." "Subjektivni protok vremena: uinci predoperativnih
terapija i ope anestezije." "Od auanta do qualia." "Djelovanje Kriyajoge na elektronsku aktivnost mozga."
"Modeliranje uenja kod samostalnih subjekata." Taj je pripadao Ludmili Lisk, mravoj i silno elegantnoj u
uskoj crnoj haljini i cipelama s visokom potpeticom. inilo mi se da je to neto u vezi sa simuliranim djejim
igrama. Upravo je neto temperamentno objanjavala profesoru Rosenbaumu, a dok sam prolazila preko njegova
ramena uputila mi je usiljeni smijeak forme radi. Rosenbaum je danas odrao svoj referat o "Gradnji
funkcionalnog uma". To je, kako se ini, raunalni program koji e preuzeti neke od menaderskih funkcija, a
naposljetku i sve. Podvrgnut upornom ispitivanju, priznao je da nikad nee vidjeti, uti niti se kretati, a moi e
komunicirati samo e-mailom. - Ali hej, tako je i s veinom mojih prijatelja - ispalio je duhovito. Sto vie sluam
ovaj simpozij, to sam uvjerenija da je kognitivna znanost jo mnogo svjetlosnih godina daleko od toga da
replicira pravu prirodu misli, ali jednostavno nisam dovoljno struna ili samopouzdana da to javno kaem.
Potraila sam Messengera i pokuala se izvui od govora na posljednjoj sesiji.
- Smiluj mi se - preklinjala sam. - Ne znam to bih rekla. Pola od onoga to sam ula nisam shvatila. Napravit u
budalu od sebe, a sve e zabiljeiti ovi s televizije.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Ne brini se - rekao je on. - Samo reci to misli o problemu

svijesti.
- Zar samo to? - rekla sam ironino.
- Reci nam kako to izgleda iz literarne perspektive - rekao je. - Ljude e to zanimati. To dosad nisu uli. Nee te
gaati.
- Ali postavljat e pitanja - rekla sam - a ja neu znati odgo
voriti.
- Nee - rekao je. - Nee bili vremena za pitanja. - Pa, bar mi je zbog toga lake. A i govorim samo petnaest
minuta.
324
Meni sada treba neki tekst, neto u to u usidriti misli, da prestanem vrludati. Kako bi bilo, recimo, da uzmem
malo Henrvja Jamesa, pa da to analiziram, kao primjer knjievnog prikaza svijesti. Strethera kraj rijeke...? Ne, to
je ve netko napravio. Onda Kate Croy na poetku Krila. Ne, to je prelagana vjeba, previe ograniena. Kakav
bi to bio antiklimaks nakon trodnevne visoko-znanstvene rasprave, jedan primjer rutinske praktine kritike. Taj
tekst trebao bi biti 0 svijesti, ne samo prikaz svijesti.
Zanimljivo je to kako je ovjeku stalo do tih stvari, kako oajniki eli ostaviti dobar dojam, kako se plai
neuspjeha. To je, dakako, ista tatina. Ili moda, da budem malo manje stroga prema sebi, profesionalni ponos.
U ivotu imam toliko mnogo vanijih stvari zbog kojih bih se mogla brinuti, no meni je u ovom trenutku ipak
najvanije da smislim neto pametno to mogu rei sutra na posljednjoj sesiji. I Messenger je takav - potpuno ga
je zaokupio skup, pozorno slua svakog govornika, brine se da sve ide glatko, obigrava oko zvijezda simpozija,
pazi da su ovi s televizije zadovoljni. Nitko ne bi rekao da eka nalaze krvnih pretraga koji bi mogli predstavljati
razliku izmeu ivota i smrti. Valjda je to zapravo srea to oboje imamo neto ime se moemo malo rasteretiti.
Odluila sam sutra u pauzi za ruak doi doma, preskoiti prve popodnevne seminare i iskoristiti to vrijeme da se
pripremim za svoj govor. Ali ako ga kanim temeljiti na nekom tekstu, morala bih ga umnoiti sutra ujutro. Ili jo
bolje, dat u ga prenijeti na prozirne folije. Svi govornici na simpoziju sluili su se grafoskopom. To je oito
meu znanstvenicima standardni postupak, ali meni predstavlja novost. Mislim da tijekom svih godina na
Oxfordu nikad nisam bila na predavanju o engleskoj knjievnosti na kojemu bi se predava sluio grafoskopom
da prikae ilustrativni dijagram, ili popis datuma, ili citat iz djela o kojemu se raspravlja, ni ikakvim drugim
vizualnim pomagalom. Ako smo imali sree, dobili bismo razmazane materijale umnoene na matricu. No na
ovom simpoziju svi govornici imaju saetu verziju svoga izlaganja na folijama, koje onda s izvjebanom
lakoom gule sa zatitnih podloga i slau na grafoskop, stranicu po stranicu, dok govore
325
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
II
poluimprovizirano i neformalno uz vizualni prikaz. Izgled folija varira Katkad su besprijekorno otisnute i
prekrasno organizirane, nalik na stranice knjige, a katkad naarane rukom, flomasterima raznih boja, jedva
itljive, ali odaju uzbudljiv dojam da su nastale no prije u izljevu kreativnosti. Uope nemam namjeru govoriti
bez pomno pripremljenog teksta, posebice ne pred televizijskim kamerama, ali bilo bi lijepo imati i slajdove, ako
nita drugo a ono samo da s vremena na vrijeme skrenem pozornost sa sebe.
326
"Neki od vas moda se pitaju to ja traim na ovom podiju, i odakle mi drskosti da vam se obratim na temu ovog
simpozija. Uvjeravam vas da se toj drskosti nitko ne udi vie od mene. Ali molim vas, ne krivite mene, nego
profesora Messengera, jer je to bila njegova ideja.
Prije nego to sam dola na Sveuilite u Gloucesteru, i upoznala njega, i obila njegov Centar, nisam ni bila
svjesna da se znanstvenici zanimaju za svijest. Sad bar razumijem njihovo zanimanje za tu temu. Na neki nain,
to je najfascinantnija od svih tema, jer istraivati svijest zapravo znai istraivati to nas to ini ljudskim biima,
i zato znamo ono to znamo. Ili mislimo da znamo. Jesmo li zvijeri ili strojevi, ili kombinacija toga dvoga, ili
neto sasvim razliito od oba? Shvatiti svijest, pomislila sam ovoga vikenda, za modernu je znanost ono to je za
alkemiju bio Kamen mudraca: najvea nagrada u potrazi za spoznajom.
Traenje tvari koja e neplemenitu kovinu pretvoriti u zlato bila je, dakako, isprazan pothvat, jer takav spoj ne
postoji niti ga se moe proizvesti; ali u procesu eksperimentiranja dogodila su se mnoga prava otkria - od onoga
porculana do baruta. Moda nikad u potpunosti neemo razumjeti svijest - koliko sam razumjela, postoje
strunjaci koji zagovaraju taj stav, i moram rei da mi je intuitivno privlaan - ali pokuaji u tom smjeru ve su li
rodili mnogim fascinantnim otkriima o mozgu i umu, od kojih su nam neka i opisana tijekom ova protekla tri
dana.
Meutim, u programu se knjievnost spominjala tek vrlo rijetko. To mi se ini neobinim, jer je knjievnost
pisani trag o ljudskoj svijesti, moda i najbogatiji koji imamo. Svoje u opaske pridruiti kratkom knjievnom
tekstu, pjesmi - ili, da budemo precizni, trima kiticama iz sredine spomenute pjesme. To je pjesma
327
li
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Vrt engleskog sedamnaestostoljetnog pjesnika Andrewa Marvella, svojevrsna ekstatina oda radosti uivanja u
njegovanoj prirodi. Prva od tri kitice opisuje osjetilne uitke to ih nudi idealni vrt. Ako sve proe kako treba,
sad bi se trebala pojaviti na zaslonu... Joj. Oprostite. Nisam navikla na ove naprave. Evo.
Divno ivim sretne ruke! Pred mene pale jabuke; Lozin plod iz grozda gusta Rujnim vinom vlazi usta;
Nektarina, breskva mlada U ruke mi sama pada; O dinje dok se spotiem Travi padam sputan cvijeem.
U protekla tri dana uli smo dosta toga o aualijima. Ako sam dobro shvatila, miljenja su podijeljena glede
pitanja jesu li ona dogaaji u umu ili dogaaji u mozgu, jesu li to fenomeni u prvom licu, zauvijek nedostupni
znanstvenom diskurzu treeg lica, ili su to pravilno rasporeene strukture neuroloke aktivnosti koje postaju
problematine tek kada ih prevedemo u verbalni jezik. Nisam kompetentna da donesem presudu o tom problemu.
Ali eljela bih vam skrenuti pozornost na paradoks u Marvellovim stihovima, koji se odnosi na liriku openito.
Premda govori u prvom licu, Marvell ne govori samo u svoje ime. itajui ovu kiticu, i sami obogaujemo
vlastiti doivljaj aualia voa i vonosti. Mi vidimo to voe, osjeamo mu okus, miris, aromu posredstvom neega
to se naziva "uzbuenje prepoznavanja", no njega tu nema, to je vona virtualna stvarnost, koju su pred nama
kao udom stvorila cjualia same pjesme, njezine istanane i jedinstvene kombinacije zvukova, ritmova i
znaenja, koje bih mogla pokuati analizirati kad svijeta i vijeka nam dosta bi bilo, da citiram jo jednu
Marvellovu pjesmu - ali nije.
U iduoj kitici Marvell se okree osobnoj, subjektivnoj prirodi svijesti. Nadam se da u ovaj put dobro podesiti.
Joj meni. Evo.
328
Tad um od ugode krai U sreu se svoju povlai; Um, to more gdje bie svako Sebi slina nade lako, Ipak povrh
ovih stvara Svjetove druge, druga mora Satirui svaki rad U zelenu mis'o i hlad.
U etvrtom retku imamo aluziju na udnovato, ali nairoko prihvaeno vjerovanje toga vremena, da svi kopneni
stvorovi imaju svoje dvojnike u moru, to pjesmu smjeta u predznanstveno doba. No to je samo pjesnika
figura, koja, kako mi se ini, ne utjee na vjerodostojnost temeljne tvrdnje ove kitice: da je jedino ljudska svijest
sposobna zamisliti ono to se osjetilima neposredno ne oituje, sposobna je zamisliti stvari koje ne postoje,
sposobna stvarati imaginarne svjetove (poput romana) i sposobna za apstraktnu misao - recimo, za razlikovanje
poimanja boje ("zelena misao") i outa boje ("u zelenoj sjeni").
Je li to dualizam? Pa, ako je postuliranje bilo kakve razlike izmeu uma i tijela dualizam, onda vjerojatno jest,
premda se meni ini da je to teko izbjei, jer je tako duboko ucijepljena u na jezik i misaone navade. Mislim da
bi nam ak i najei protivnici teorije duha u stroju morali dopustiti da se koristimo pojmovima um i tijelo, dok
god se zna da je ovo prvo funkcija ovoga drugog i kao takvo od njega nerazdvojivo.
Marvell je, meutim, poput svih ljudi svoga doba, bio dualist u mnogo dubljem smislu, to postaje jasno u iduoj
kitici. Napokon uspjeh.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Tu na izvora padini Pod vokom na mahovini Tijelo k'o ruho mi skine Dua, i u kronju se vine, Tamo pjeva kao
ptica,
329Srebrnasta isti krilca; Dok se sprema za let dui Svjetlom mnogim na -peru krui.
Descartes je, kazali su mi, vjerovao u besmrtnost due jer je mogao zamisliti da njegov um egzistira i odvojeno
od njegova tijela. Marvell tu ideju izraava kroz vrlo lijepu sliku ptice. On zamilja kako njegova dua
privremeno naputa njegovo tijelo i smjeta se na granu drveta, gdje se dotjeruje i ureduje u oekivanju svoga
posljednjeg leta u nebesa. Ne oekujem da i vi poletite s njim. Takva predodba due danas bi ak i kranskim
vjernicima djelovala nestvarno. No kranska predodba due nastavlja se na humanistiku ideju osobnosti, to
e rei, shvaanje osobnog identiteta, shvaanje da na intelektualni i emocionalni ivot posjeduju jedinstvenost,
posljedak u vremenu i etiku odgovornost, koja se katkad naziva savjeu.
Pojam osobnosti danas se nalazi na udaru kritika, ne samo u velikom dijelu znanstvenih rasprava o svijesti, nego
i u drutvenim znanostima. Govore nam da je to fikcija, konstrukt, iluzija, mit. Da je svatko od nas tek "klupko
neurona", tek stjecite konvergentnih diskurza, ili pak raunalo za paralelnu obradu podataka koje radi samo, bez
operatera. Kao ljudsko bie i kao knjievnica, takvo shvaanje svijesti smatram gnusnim - intuitivno
neuvjerljivim. elim se i dalje drati tradicionalnog poimanja autonomnog individualnog "ja". ini mi se da o
tome ovisi mnogo toga to cijenimo u naoj civilizaciji - tako primjerice zakon, zatim ljudska prava - pa ak i
autorska prava. Marvell je napisao Vrt prije nego to je pojam autorskih prava izmiljen, ali injenica stoji da tu
pjesmu nije mogao napisati nitko drugi, niti e je itko ikada vie napisati - osim u onom trivijalnom smislu, da je
od rijei do rijei prepie.
Pjesma je slavljenika, te se stoga koncentrira na svijest kao stanje sree. Ona govori o blaenstvu. No svijest
ima i traginu dimenziju, a nje se na ovom skupu gotovo i nismo dotakli. Tu su ludilo, depresija, krivnja,
strepnja. Tu je strah od smrti - te,
najudnije od svega, strah od ivota. Ako su ljudi jedina iva bia koja znaju da e umrijeti, oni su i jedini koji
svjesno oduzimaju sebi ivot. Nekim ljudima u nekim okolnostima svijest postaje tolikim teretom da e poiniti
samoubojstvo kako bi je okonali. 'Biti il' ne biti?' pitanje je toliko svojstveno ljudima. Knjievnost nam moe
pomoi da shvatimo i tamnu stranu svijesti. Hvala."
uje se aplauz, u znak priznanja ali ne ba gromoglasan, na kraju Helenina govora. Ukljuuje se i Ralph,
pljeui i penjui se na podij. - Najljepa hvala, Helen - kae on, dok aplauz zamire. - To je doista bilo
zanimljivo i intrigantno. - Okree se prema publici.
- Kao to sam ve rekao, nee biti pitanja. Svrha ove zavrne sesije jest da navuemo zastor na ovogodinji
skup, moda i da ostavimo neke nerazrijeene dvojbe kojih emo se prihvatiti dogodine. Mislim da je Helen to
obavila izvrsno. Dakle, da citiram besmrtnog Zekoslava Mrkvu, to je sve, narode! Osim veeranje gala veere,
koja, ne zaboravite, poinje oko pola osam do osam. Onda u rei par rijei u znak zahvale svima koji su
doprinijeli sjajnom uspjehu ovog skupa, ali obeavam da u biti kratak.
Jo jedan, blai aplauz zamjenjuje amor razgovora, delegati ustaju, proteu se, zijevaju, skupljaju svoje stvari i
redom izlaze iz dvorane. Televizijska ekipa gasi svjetla, a tonac puta vrpce kroz slualice da provjeri kvalitetu
zvuka. Dok silazi s podija, Helen opsjedaju neki od sluaa i zahvaljuju joj za govor. ena s rupcem oko glave u
dugoj pamunoj suknji pita hoe li ga objaviti.
- Joj, isto sumnjam - kae Helen.
- Ako ipak budete, bila bih vam zahvalna da mi poaljete primjerak - kae ena. - Bilo je to silno inspirativno
izlaganje.
- Prua Helen posjetnicu na kojoj pie: "ara Mankevitz, holisti-arka", a adresa glasi na: Sausalito, Kalifornija.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Helen i Ralph posljednji izlaze iz amfiteatra. - Hvala - kae on - bilo je odlino.

- Zbilja je bilo u redu?
- Upravo ono to sam se nadao da e rei.
331- Ali ne slae se ni s jednom mojom rijeju - kae Helen.
- Ne slaem - kae on, osmjehujui se. - Ali ti si to tako lijepo izvela da te je bilo milina sluati.
- Nisam se usudila gledati lica publike - kae Helen - za sluaj da su bili bijesni ili im je bilo dosadno ili su
zaspali.
- Bili su kao zaarani - kae on.
- Laljive.
- Pa, zaintrigirani. Vidjelo se po ljudima koji su ti se poslije prili obratiti.
-Ali sumnjam da sam pridobila ijednog znanstvenika. Najvea oboavateljica mi je New Age iscjeliteljica iz
Kalifornije - kae Helen, pokazujui mu posjetnicu.
- Da, pa, ovaj simpozij privlai svakakve likove. Kao to si rekla, to je tema nad temama. Mogu li te astiti
piem?
- Ne, idem se doma istu ira ti i presvui za gala veeru.
- Ne nadaj se previe. Hrana je ista, plus jedno jelo vie i besplatno vino.
U predvorju Avon Housea nekakav visok mukarac stoji rairenih nogu i eka, a ruke je prekriio iza lea. U
mornarskoplavom blejzeru i sivim hlaama s bugom odudara od delegata u arenim trenirkama, majicama i
trapericama. Ima uredno potkresane brkove koji se na krajevima uvijaju nadolje. ini se da poznaje Ralpha, pa
mu preko predvorja alje nijemu poruku.
- Moram s nekim razgovarati - kae Ralph Helen. - Vidimo se poslije. - Prilazi mukarcu, i nakon kraeg
razgovora zajedno izlaze iz zgrade.
Ralph i vii narednik Agnew rame uz rame koraaju kampusom u pravcu zgrade Holt Belling. Predveerje je
toplo i sunano. Studenti se ugodno zabavljaju na travi, itaju, razgovaraju, piju iz konzervi, igraju se loptama i
frizbijima. Neki se na jezeru voze u kanuima, ili vrlo polagano jedre na blagom povjetarcu.
- Djeluje vie kao odmaralite nego sveuilite, zar ne? - ko mentira det. nar. Agnew.
332
- Posljednji je tjedan u semestru - kae Ralph. - Zavrila su predavanja i ispiti. Studenti jo samo ekaju
rezultate.
- To me podsjea na Gladeworld, kamo smo ljetos ili na odmor - kae det. nar. Agnew. - Jeste li kad bili ondje,
gospodine?
- Nisam - kae Ralph. Osvre se da se uvjeri kako ih nitko ne moe uti. - Onda, to mi imate rei?
- Imam ime.
- Tko je to bio?
- Profesor Douglass.
- Sigurni ste?
- Oko sedamdeset posto.
- Tako dakle - kae Ralph.
- Kao da se ba i niste iznenadili - kae det. nar. Agnevv.
- Ne, naime, udno je to, ali neki dan najednom mi je sinulo da bi mogao biti on. To je bilo nakon to smo se mi
vidjeli, uostalom nisam imao ni dokaza... Obian predosjeaj. udan je to ovjek. I to ete sad?
- Pa, elim pregledati njegov tvrdi disk.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Bit e ih i vie nego jedan - kae Ralph. - On ima dosta opreme u uredu. Imate li nalog?
- Nemam. Vjerojatno bih ga mogao dobiti, ali u ovoj fazi radije ne bih.
- Kako ete onda postupiti?
- Zamolit u ga da mi izae u susret. Mislim da e mi njegova reakcija otkriti ono to me zanima. Kad mi moete
dogovoriti sastanak s njim?
- Moda je sada u uredu - kae Ralph. - Nisam ga vidio na zavrnoj sesiji simpozija.
Centar je zatvoren i praktiki pust, pa Ralph mora otvoriti pomina staklena vrata uz pomo svoje kartice.
Tajnice su otile doma, a nastavnici i postdiplomci su na simpoziju. No netko se javlja na Douglassov kuni broj.
- Bi li molim te skoio do mog ureda, Duggerse - kae on. Minutu kasnije uje se kucanje na vratima i
333Douglass ulazi ne ekajui da ga se pozove. - Nadam se da ovo nee dugo trajati, Messengeru - kae on
razdraljivo. - Strano sam zauzet. - Dobacuje upitni pogled det. nar. Agnewu, koji sjedi u naslonjau koso
postavljenom u odnosu na Ralphov stol.
- Ovo je detektiv narednik Agnew, iz Policijske uprave Glouce-stershire - kae Ralph - iz Odjela za pedofiliju i
pornografiju.
Douglass naoigled blijedi. - Da? - kae on nakon krae stanke.
- Policija misli da netko u ovoj zgradi skida djeju pornografiju s Interneta - kae Ralph.
- Kakve to veze ima sa mnom? - kae Douglass.
- Mislio sam da bi ti, kao zamjenik ravnatelja Centra, htio biti obavijeten.
- Da, naravno - kae Douglass, zarumenjevi se. Okree se det. nar. Agnevvu. - Na koga sumnjate?
- Jo nemamo ime, gospodine - kae det. nar. Agnew.
- Operacija je osjetljiva, Duggerse - kae Ralph - pa vii narednik detektiv Agnew treba nau suradnju. Zato
najprije iz istrage mora eliminirati nas dvojicu. Moj hard disk je pregledao, a sad eli i tvoj.
- Ako nemate nita protiv, gospodine - kae det. nar. Agnew.
- Naravno da imam - kae Douglass. - To je skandalozno.
- Ma daj, Duggerse - kae Ralph. - Obina formalnost. Moj je pregledao.
- Ti radi kako hoe, Messengeru. Na mom disku ima mnogo povjerljivih podataka.
- Kakvih podataka, gospodine? Ako smijem pitati - kae det. nar. Agnew.
- O projektima.
- Nee ti det. Agnew ukrasti projekt, Duggerse - kae Ralph, s blagim smijekom.
- Ne zovi me Duggers! - vrisne Douglass. Tijelo mu je ukrueno, lice crveno, oi iskolaene iza debelih stakala
naoala.
U sobi vlada napeta tiina, koju prekida zvonjava telefona na Ralphovu stolu. On die slualicu.
VH
- Profesor Messenger? - pita enski glas.
- Ja sam. Moete li nazvati kasnije?
- Ovdje tajnica g. Haliba, profesore. Veoma mu je stalo da razgovara s vama prije nego ode kui.
- Aha. Dobro. - Ralph rukom prekriva slualicu. - Oprostite, morao bih se javiti - kae on onoj dvojici. Douglass
gleda u svoje noge. Agnew gleda u Douglassa. Ralph se okree u stolcu tako da im bude okrenut leima. uje
Halibov ugodan, pomalo ukav glas.
- Profesore Messenger? Halib na telefonu. Kako ste?
- Ovaj as sam jako zauzet, g. Halib, ali ako imate neke novosti...
- Imam. I to dobre. Nalaz krvne pretrage je pozitivan.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
- Dakle, jest hidatidna cista?

- Tako je.
- Hvala Bogu. I to sada?
- Poslao sam vam recept. Uzimajte prema uputama. To je terapija od dvadeset i osam dana. Pred kraj idueg
tjedna naruite se kod mene, pa emo vidjeti koliko se cista smanjila. Kao to sam vam rekao, velike su anse da
neemo morati operirati. Ali ako i budemo, nemate se zato brinuti.
- No, to je divno. Ne znam kako da vam zahvalim.
- Nema na emu. Nazovite me ako vam neto nije jasno u vezi s receptom.
Ralph sputa slualicu i vrti se u stolcu da bi se opet naao licem u lice s dvojicom mukaraca, koji se nisu
pomakli s mjesta.
- Biste li me odveli u svoj ured, profesore Douglass? - kae det. nar. Agnew blago.
Douglass se bez rijei okree na peti i izlazi iz ureda, a za njim i Agnevv. Policajac se na vratima okree. Hoete li biti tu jo neko vrijeme, gospodine? - pita on.
- Mogu ostati do pola sedam - kae Ralph.
Agnevv kima glavom i izlazi iz sobe. Ralph se vraa telefonu i bira broj. - Carrie? - kae on. - Sad me nazvao
Halib. Nalaz je pozitivan. Ne, ne, to je dobrol Da! - Nekoliko minuta razdragano
335
!' ' i'ii ; !razgovaraju i vesele se. A onda Ralph kae: - Idem onda. Vidimo se na veeri. I ja tebe volim. Sputa slualicu, die se i nemirno hoda gore-dolje po sobi. Pljeska stisnutom akom o dlan druge ruke. Gleda
kroz prozor, ali pozornost kao da mu nije usmjerena ni na to posebno. Vraa se za stol i opet die slualicu. Bira
broj, lupkajui prstima o stol dok eka da se netko javi. - Helen? Dobre vijesti.
Ralph ve nekoliko minuta razgovara s Helen kadli u sobu naglo upada detektiv narednik Agnew. Zastavi na
pragu, on otvara tista da neto kae, no zatvara ih kad vidi da je Ralph na telefonu. Ralph rukom prekriva
slualicu. - Sto je bilo?
- Radije doite, gospodine - kae vii narednik Agnew. - Rije je o profesoru Douglassu.
- Sto je s njim?
- Bojim se da je mrtav, gospodine.
Ralph u slualicu kae: - Moram ii - i poklapa.
336
Jen, dva, tri, proba... Datum je utorak, 3. lipnja, 17.35 sati-Ovo je prvi put danas da sam ostao sam. Sve sam
sastanak za sastankom... rektor, policija, prodekan za odnose s javnou, nastavno osoblje Centra... Svi su u
oku... osim mene. Pitam se zato. Nije zato to mi se nije sviao... Nije mi drago to je mrtav. Zapravo, ao mi
ga je, vjerojatno prvi put u ivotu. Ali nisam u oku, iako naravno kaem da jesam, kao i svi drugi... "okantno je
to", kaem. Da ne kaem, ljudi bi mislili a sam bezosjeajno udovite.
Sirotan Agnevv je zbilja u oku. Okrivljuje sebe, premda ne vidim zato. Tko bi oekivao da e se Duggers samo
tako koknuti - tako brzo, bez oklijevanja, onoga asa kad je vidio a su ga otkrili? Nakon ispada u mojoj sobi
naizgled je bio vratio samo-kontrolu. Poveo je Agnewa u svoj ured, otkljuao vrata i pokazao mu razne dijelove
raunalne opreme, s hladnom pristojnou mu je odgovorio na neka pitanja o svom softveru, a onda se ispriao i
otiao na zahod. Agnevvu to nije bilo nimalo neobino... ljudi koje ispituje esto dobiju trkavicu, kako se
izrazio. Sjeo je za PC na stolu i poeo rotati po internetskim fajlovima, i tek nakon deset-petnaest minuta
zabrinuo se to Duggersa jo nema, pa je otiao potraiti muki VVC na drugom katu. Povirio je ispod vrata
boksova, vidio dvije noge u crnim cipelama kako vise tridesetak centimetara iznad tla, razvalio vrata i naao
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Douglassa mrtvog. Objesio se o masku ventilatora, na kompjutorski kabel. Vezao si gaje oko vrata, popeo se na
sjedalicu koljke i zakoraio u prazno. U nitavilo.
Sigurno je ve imao plan. Sigurno je unaprijed razmiljao o moguim posljedicama... kao ja, s mojom
kvricom... Sigurno je rekao sebi, ako ikad otkriju, ako ikad dou po mene, neu ekati da me raskrinkaju, uhite,
dovedu pred sud... Moda je ak i razradio
337
i, ''<:!:' i!
kako e to tono uiniti... odabrao masku ventilatora, iskuao joj izdrljivost... moda je ak izraunao i pad, te
spremio kabel u ladicu... Ne mogu a da se ne divim njegovoj odlunosti. Zbog toga ga sad na neki novi nain
potujem. U teoriji sam i ja to bio spreman uiniti, ali na sreu nisam bio na kunji. Na neki nain mi se ini kao
da je umro umjesto mene... Ne, to je glupo, brii to... Ali opet, kad bih bio praznovjeran... kad bih vjerovao u
sudbinu, providnost, zvijezde... Juer naveer dogodila se neka udna simetrija, kad je meni od Haliba stiglo
pomilovanje u istom asu kad je Duggers pogledao smaku u oi. Kao da smo uravnoteeni balansirali na
zdjelicama vage, a Halibov poziv bio je kao pritisak palca na pliticu koja je mene spustila na zemlju a Duggersa
lansirala u zrak, objesila za vrat...
Pokazali su mi neke stvari koje su nali u njegovim ormariima. Stotine fotografija. Nita previe gadno, rekao je
Agnevv, a on valjda zna... Uglavnom slike djevojica pred pubertetom, golih, ili gotovo golih, katkad s
djeacima iste te dobi, ali ne i samih djeaka. Piske, pokazuju guze, pokazuju genitalije... djetinjaste fore... ima i
onih kakti umjetnikih, kakve je slikao Lewis Car-roll... ovjek gotovo da bi rekao kako je sve to bezazleno, dok
se ne zapita kako je nabavio te fotografije... Nema dokaza da ih je Duggers sam slikao, ni da je imao ikakva
doticaja s djecom... Pripadao je krugu ljudi koji su meusobno razmjenjivali te slike na internetu, uz pomo
nekakvog ifriranog softvera, to je bila kao neka knjinica ili zadruga... Najvjerojatnije je sve to obavljao iz
ureda a ne od doma kako mu majka ili sestra ne bi sluajno neto otkrile... Poslao sam im pismo suuti. Nije mi
ga bilo lako napisati... Naravno, bit e tu i slubena istraga... valjda i sprovod, vjerojatno privatni. Mise
zadunice nee biti, to svakako...
Kad sam u petak naveer na parkiralitu digao pogled i ugledao prozor njegova ureda, jedine prostorije u zgradi
u kojoj je iza aluzina jo gorjelo svjetlo, odjednom, mi je dolo u glavu da je on taj koga trai Agnevv. Ne znam
zato ga se prije nisam sjetio. Valjda sam si ga bio smjestio pod neku vrstu asketa, zain teresiranog samo za svoje
ue znanstveno podruje, bez spolnih obiljeja... Uvijek je to pogreno, tako pretpostaviti da zna io
338
se nekome zbiva u glavi. Ali dok sam gledao u prozor, i alio se s Helen kako Duggers dokasna radi na svojim
algoritmima, sjetio sam se kako sam ga sreo na ulazu u Centar jednog nedjeljnog prijepodneva kad sam ja ve
odlazio, kako me iznenaeno i bijesno oinuo pogledom kroz staklena vrata, i sve mi je isti as postalo jasno...
Imao je slian izraz na licu juer naveer dok je leao na podu mukog WC-a, slian ali pretjeraniji... izbuljene
oi, lice podliveno krvlju, usnice iskrivljene kao da rei... a oko vrata je imao duboku crvenu masnicu, ondje
gdje je Agnew uklonio plastini kabel...
Agnewu sam prepustio da pozove lijenika, Hitnu pomo, da obavijesti mjesnu policiju i slubu sigurnosti na
kampusu. Ja sam kasnio na domjenak, ali ne i na veeru. Ve sam brzo telefonom obavijestio Carrie i obvezao je
na utnju. Nisam htio da se vijest proiri za veerom. To bi pokvarilo atmosferu, a i znao sam da ako se ovi s TVa doepaju vijesti, objavili bi je kao atrakciju u reportai o simpoziju. To je upravo ono to oni vole. Ali nitko
nije saznao, i nitko nije naslutio, da se dogodila ikakva nesrea. Prazno Duggersovo mjesto za veerom nije
privuklo osobitu pozornost - svi su znali za njegovu nesklonost drutvenim okupljanjima. Najnezgodniji trenutak
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
nastao je kad sam morao odrati govor zahvale svima koji su pomogli oko organizacije skupa. to sam mogao
rei? "I hvala profesoru Douglassu, koji naalost veeras nije mogao biti s nama... iz osobnih razloga... zbog
nepredvienih okolnosti..." Nisam mogao smisliti nikakvu formulaciju koja ne bi zvuala kao morbidan vic,
meni, Carrie, a jednom kad istina izae na vidjelo, i svima drugima. Zato ga jednostavno uope nisam
spomenuo. Poslije mi je prila Helen i rekla pomalo kao da me optuuje: - Nisi li trebao zahvaliti i profesoru
Douglassu? Na domjenku mi se alio kako je morao preuzeti mnogo dodatnih obveza. - Zaboravio sam - rekao
sam. Poslije sam je odveo u stranu i rekao joj to se dogodilo... Bila je, naravno, okirana.
Helen, da... Sto u s Helen? Sada stojim na prozoru ureda, gledam prirodoslovni dio kampusa i govorim u
Pearlcorder, ba
kao i onog kinog nedjeljnog jutra u__kad je to bilo? u veljai...
kad sam je vidio da zaokree za ugao Biologije, usamljenu figuru
339
I "'-Iu izmama do lista i elegantnom baloncu, ije lice nisam odmah mogao vidjeti zbog kiobrana... tota se
odonda dogodilo.
Sad se osjeam dosta dobro. Kao prvo, osjeam se fiziki dobro, iako jo nisam ni poeo s Halibovom
terapijom... Moda je to posljedica psihikog olakanja, a moda i, kako je Carrie napola u ali rekla, i plod toga
to sam protekla dva tjedna prekriio cugu i crveno meso. Sino smo vodili ljubav, prvi put u vie tjedana. Nisam
zapoeo ja, ni ona, nije ni bilo potrebno, preutno smo se razumjeli u autu na putu doma, moglo se to naslutiti iz
naina na koji sam tiho zakljuao vrata spavae sobe i iz naina na koji me pogledala podiui ruke i svijajui ih
unatrag da otkopa ogrlicu... moda nijedno od nas dvoje nije htjelo govoriti o tome za sluaj da ono drugo misli
da bi seks bio nekako neprilian kad se Duggersovo tijelo jo nije ni ohladilo. Ali zato smo se i morali poeviti...
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
da to izbacimo iz misli... da proslavimo moje pomilovanje... da potvrdimo premo ivota nad smrti. Nakon toga
zaspali smo kao bebe.
Veeras me obuzima osjeaj ispunjenja, zadovoljstva i spokoja. Osjeam da opet imam ivot pod kontrolom.
Nemam potencijalno smrtonosnu bolest. Simpozij je uspio, to mi slui na ast, i uspio sam sprijeiti da
Duggersovo samoubojstvo baci sjenu na posljednju veer. ak i jutros veina delegata otili su ne znajui to se
dogodilo. U medijima e se podii neto praine, to je neizbjeno... ali kako idui tjedan poinju duge ferije, bit
cimanje ljudi da podgrijava prie... Prosvjed zbog Donaldsonova doktorata doivio je fijasko... i ipak nije
Duggers doturio senatske dokumente Kampusu - gotovo je sigurno da je to bio ReginaUl Glover... urednik lista
praktiki mi je to potvrdio. Popodne je doao po izjavu o Douglassu pa sam to uspio izvui iz njega. Je I i Glover
to uinio iz principa ili nostalgije za ezdesetima, ili kako bi me kaznio to sam mu ponizio enu na veeri kod
Richmond.i, ne znam i nije me briga... Donaldson e dobiti svoj dr.sc, a Cent.ii masne ugovore za daljnje
projekte od MO-a... A, da, i sredio sam Ludmili Lisk postdoktorandsko mjesto na Boulderu97... Rek;u> sam
Steveu Rosenbaumu da svakako pogleda njen poster, pa ;-,.i
340
je sama obrlatila. Dakle, vie je nemam na vratu... premda ovjek ne moe a da se ne divi kako je mala odluna...
to znai da mi je jedini nerijeen problem Helen. U petak se vraa u London, i oekivat e od mene da kaem
neto o budunosti kad se budemo pozdravljali... to u rei? Mogao bih rei da me Duggersova smrt previe
okirala i da sada nisam sposoban razmiljati kako treba... ali ne bi mi vjerovala... znam da ju je sino
zaprepastila moja pribranost, kako sam izgurao cijelu veeru kao da se nita nije dogodilo... Mogao bih rei: Jo
se ne osjeam kao da sam se izvukao u vezi sa zdravljem, moda u jo morati na operaciju... idemo ovo nae
staviti na ekanje dok mi opet ne bude sasvim dobro... onda emo neto smisliti... Da, to je ve uvjerljivije... ali
morat u pronai pravi trenutak. Ne preko telefona, ni dok sjedimo u restoranu u zbornici... nego kad budemo
negdje nasamo... posljednji njean poljubac... Moda i vie od poljupca, tko zna? Jo me mui sjeanje na zadnji
put kad smo bili u krevetu, kad sam bio impotentan... Neu da me se tako sjea, [kraj snimke]
33
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Srijeda, 4. lipnja. Upravo me nazvao Messenger da pita moe li svratiti sutra popodne, "da se oprostimo". Brzo
je dodao: - Hou rei, ti u petak putuje, je li tako, a moda se neko vrijeme neemo moi vidjeti. - Rekla sam
mu da sutra popodne moram biti na sastanku ispitivaa na Odsjeku za anglistiku i ne znam koliko e trajati, pa je
rekao da ostavim klju ispod rasklimane opeke kraj ulaznih vrata, a on e doi oko etiri i sam otkljuati ako me
nema. Tako smo ve jednom ili dvaput uinili, u onim danima ludila. Rekao je da on sutra cijelo prijepodne ima
sastanke, a naveer se vraa Carrie. Pitala sam: - Odakle se vraa? - i rekao je da vodi Emily na matineju u
Stratford, da pogledaju Kako vam se svia, jedan od propisanih tekstova za maturu. Tada sam shvatila zato mu
je toliko stalo da se vidimo sutra popodne, kad nema Carrie. eli nastaviti s vezom. Sto je ironino, jer sam
mislila da je eli prekinuti, i nakon mnogo samopropitivanja dola sam do zakljuka da bi tako bilo i bolje.
Juer sam cijeli dan provela unutra, istei kuu pred odlazak. To je dio sporazuma koji potpisujete kad se
useljavate, da ete na odlasku ostaviti sve isto i uredno, ali ja sam daleko premaila svoje ugovorne obveze,
mahnito ribala i usisavala i prala i latila, kako bih neim zaposlila tijelo dok sam sve to prevrtala po mozgu.
inilo mi se da smo se izvrgnuli nevjerojatnim rizicima, preivjeli nevjerojatne opasnosti, i da vie ne bismo
trebali iskuavati sreu. Douglassovo samoubojstvo, koje nije imalo nikakve veze s naim odnosom, potpuno je
predodredilo moju odluku. Dovelo me u stanje straha i drhtanja. Poda mnom se otvorio silan bezdan jada,
nepravde i boli, u koji je tako lako upasti jednom kad prestane sluati svoju savjest. James negdje ima krasnu
reenicu o nedopu tenoj ljubavi, mislim u jednom od Predgovora, gdje je usporeuje s kolajnom nainjenom od
neke tvrde i bljetave slitine, ija je
342
jedna strana neije blaenstvo i pravo, a druga neija propast i krivo. Tako nekako. Ne mogu porei da je naa
veza neko vrijeme bila izvor blaenstva, ali to se dulje nastavi, vei su izgledi da e nekoga povrijediti. Sad je
vrijeme da se to prekine. A ako Carrie ima imalo pameti, i ona e doi do istog zakljuka, nakon svih slrahova i
kriza ovih proteklih nekoliko tjedana.
Znam to e on sutra popodne uiniti. Pokuat e me odvui u krevet i nagovoriti da se predomislim. Nadam se
kako imam dovoljno snage volje da se oduprem. Moram priznati da su mi na njegov poziv utrobu najprije
instinktivno proeli srsi ugode, zbog saznanja da me jo eli.
343
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
34
Na koncu se Helen ipak nije morala opirati kunji - to bi i ovako i onako za sobom povuklo mnogo manje
posljedica nego to je ona zamiljala, budui da Ralph uope nije kanio nastaviti s avanturom, tek se jo jednom
s njom poseksati.
U etvrtak popodne oko dvadeset minuta do etiri Ralph je otiao iz ureda i proetao kampusom do ulice
sastavljene od terasasto nanizanih kuica koju je Helen zvala Aleja kuiica, razmiljajui ne prvi put kako je
sretna okolnost to je smjetena u tako skrovitom zakutku kampusa, gdje su mali izgledi da e ga vidjeti itko
poznat. Sporedna cesta bila je pusta, kao i obino. Jednom je pozvonio, i kad mu nitko nije otvorio, izvadio je
rezervni klju ispod rasklimane opeke gdje ga je Helen ostavila i uao u kuu. Maleni hodnik mirisao je ugodno,
na latilo i raskuno sredstvo, a dnevni boravak djelovao je osobito isto i uredno, to je shvatio kao dobar znak,
pretpostavivi da je ulickan njemu u ast. Spazio je sebe u blistavom zidnom zrcalu, te se primaknuo da izblie
pogleda svoj odraz, okreui glavu s jedne na drugu stranu, traei sijede. inilo mu se da je dobio nekoliko
novih - to i nije udno, razmiljao je, s obzirom na sve to mu se u posljednje vrijeme dogaalo.
U sobi je bilo toplo zbog popodnevnog sunca koje je na viralo kroz dvorini prozor. Ralph je pomaknuo prozor
ustranu kojih tridesetak centimetara i malo navukao zavjesu. Skinuo je sako i prebacio ga preko naslona stolca.
Sjeo je na kau, prekriio noge, i lijeno preao pogledom po sobi. Oi su mu se zaustavile na Heleninu pisaem
stolu, te onome to je bilo na njemu: nekoliko knjiga, asopisu, nekim pismima i raunima naguranim u iani
stalak, porculanskoj alici s obinim i kemijskim olovkama, tint-nom pisau, te Heleninu laptopu marke Toshiba.
Ralph se sjetio kako je instalirao softver za Helenin e-mail na to raunalo. Sad je
344
bilo sklopljeno, i ugaeno, ali kabelom prikljueno u elektrinu utinicu na zidu.

Ralphu je palo na pamet da ta plosnata, neugledna, siva plastina kutija, veliine i oblika tvrdouvezane knjige,
zacijelo sadrava Helenin dnevnik, podrobni opis njezinih intimnih misli, te stoga i svojevrstan obris ili otisak
onoga to je ona rado nazivala svojim "ja" ili svojom duom. Jednom ju je ve pokuao nagovoriti da mu ga
pokae, nudei zauzvrat prijepise svojih ispovjednih vrpci, ali odbila je. Ali odonda su postali ljubavnici, i
sadraj njezina dnevnika sad bi za njega bio od neizmjerno veeg interesa. Kad bi uinio ono nezamislivo... kad
bi preao na drugi kraj sobe, sjeo za stol, podigao poklopac raunala, upalio ga i otvorio datoteku s Heleninim
dnevnikom, otkrio bi zato je, nakon to je vie puta ponovila da ne kani imati avanturu s njim, promijenila
miljenje; saznao bi to je izazvalo taj volte-face'8, kako se osjeala kad su prvi put vodili ljubav, kako se
osjeala u iduim navratima, to zapravo misli o njemu i njihovoj vezi i kakvu budunost u njoj vidi.
Pri pomisli na to srce mu je od uzbuenja bre zakucalo. Bi li se usudio? Koliko vremena ima? Bacio je pogled
na sat. Bilo je 16.15. Nikako nije mogao znati kad e se ona vratiti. Ti sastanci znaju trajati satima, ali ona bi
mogla otii prije nego to zavri. Moe se vratiti svaki as. No on bi uo zvuk kljua u bravi. Ustao je s kaua i
priao stolu poput lopova, polagano, tiho, te sjeo na stolac, pazei da ne poremeti nita na stolu i ne promijeni
poloaj raunala. Otkvaio je i podigao poklopac unutar kojega se nalazi zaslon. Pritisnuo je gumb za
ukljuivanje sa strane stroja. Zauo je tiho zvrjanje hard diska dok se uitavao Windows 95, a zatim se iz
zvunika razlegao cilik ica elektronike harfe dok se na zaslonu ukazivao Microsoftov desktop, a programske
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
ikone poput zmajeva su lebdjele na pozadini plavo-bijelog neba. Kliknuo je na ikonu Worda 95 i gotovo istog
asa pojavila se stranica praznog dokumenta, s Wordovim alatnim trakama na vrhu.
Sad je stao oklijevati. Nije u redu, to to ini, uope nije u redu. Sad bi se trebao zaustaviti, ugasiti raunalo,
zatvoriti poklopac, vratiti se na kau na drugoj strani sobe i ekati Helen. Ali nije
345
mogao odoljeti iskuenju. Nije to samo osobna znatielja, govorio je sebi, nego i znanstvenika. To je
jedinstvena prilika da raskine peat neije svijesti. To je, moglo bi se rei, znanstveno istraivanje. Na tren se ak
bavio milju da presnimi cjelokupni sadraj Helenina tvrdog diska na diskete, odnese ih sa sobom i analizira; no
grozota takve povrede privatnosti bila je prevelika a da bi ak i Ralph predugo o njoj mozgao, a tu su u svakom
sluaju bile i praktine smetnje - ona po svemu sudei nije imala zip pogon, a nije mogao nai ni formatirane
prazne diskete u ladicama stola... vrijeme je istjecalo... ona samo to se nije vratila... Pogledao je na sat: 16.17.
Imat e vremena samo da na brzinu baci pogled na dnevnik, da nasumce uroni u njegov sadraj. Bilo je to sada
ili nikada.
Ralph je otvorio izbornik Datoteka i pogledao naslove devet posljednjih snimljenih dokumenata. Na vrhu liste
stajalo je: "C: \ Moji dokumenti\DNEVNIK\4 lipnja". Kliknuo je na to. Istog asa pojavio se tekst. Poinjalo je:
"Srijeda, 4. lipnja. Upravo me nazvao Messenger da pita moe li svratiti sutra popodne, 'da se oprostimo'." Ralph
je hitro prelijetao dnevniki zapis, samozado voljno se smijuljei, sve dok nije stigao do: 'Sad je vrijeme da se to
prekine. A ako Carrie ima imalo pameti, i ona e doi do istog zakljuka, nakon svih strahova i kriza ovih
proteklih nekoliko tjedana.' Carrie? Osmijeh mu je ieznuo. Zahvatio ga je nalet adrenalina zajedno s reakcijom
udri ili bjei. Na trenutak-dva Ralph je panino mislio kako ova biljeka zacijelo znai da Carrie zna za njegovu
vezu s Helen, da joj je Helen rekla. Ako jest, kada? Koliko ve zna, i to ima znaiti njezina utnja? Ali ekaj
malo, rekao je sam sebi, prevlaei podlakticom preko ela (znojio se iako je bio u kratkim rukavima, osjeao je
kako mu znoj curi ni/ slabine), ekaj malo, tu neto ne tima. "Ako Carrie ima imalo pameti, i ona e doi do
istog zakljuka..." Ali po logici stvari Carrie ne moe doi do zakljuka da prekine Heleninu vezu. Sami 1 da
prekine eventualnu vlastitu.
Ralph je zatvorio dokument i pregledao Helenine podfoldeiv Otvorio je onaj pod imenom "Dnevnik" i zarolao
kroz dug popi;, imena datoteka s datumima to su se protezali ak do 17. veljae
346
i;
I
Otvorio je tu, kliknuo na "Trai" na izborniku Ureivanje i u polje za pretraivanje unio "Carrie". Stao je hitro
pretraivati dokument, brzinski itajui dijelove u kojima se pojavljivalo njezino ime. Onda je zatvorio fajl,
otvorio idui dnevniki dokument po kronolokom slijedu, i ponovio proceduru.
Za to je vrijeme Helen hodala kampusom od Nebodera huma-nistike do Aleje kuiica. Njezin sastanak
ispitivaa potrajao je dulje nego je predviala, ali nije joj se urilo. Nije znala to e se dogoditi kad se susretne s
Ralphom, i, to ju je jo vie uznemi-ravalo, nije znala to eli da se dogodi. Juer mu je odluila rei kako
njihovoj vezi mora doi kraj. Ali zato je onda tog jutra oprala kosu, odjenula donje rublje koje joj najbolje
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
pristaje i haljinu koja se Ralphu osobito sviala? Imala je dojam da je njezino I i jelo sve to uinilo na svoju
ruku, dok je njezin um promatrao, s neodobravanjem, ali nemoan da se umijea. Pa je lako hodala polako,
laganim korakom, obasjana kasnopopodncvnim suncem, gotovo se nadajui da e Ralphu istei vrijeme, da e se
morati vratiti eni i obitelji prije nego to dobije priliku da je namami u krevet.
Kad je Helen ula u kuu, Ralph je upravo zavrio s itanjem dnevnikog zapisa od petka, 11. travnja. Zauvi
njezin klju u bravi, urno je ugasio raunalo, a da nije ni snimio dokument, i spustio poklopac. - Messengeru? zazvala je Helen, nakon to je /.a sobom zatvorila ulazna vrata. - Jo si tu? - Ralph se hitro odmaknuo od stola.
Kad je Helen iz skuenog malog hodnika ula u dnevni boravak, on je stajao kraj kaua kao da je upravo ustao.
Ali I Ielen je smjesta uoila da je na neki udan nain uznemiren. Slo ti je? -pitala je.
/urio je u nju nekoliko trenutaka prije nego to je progovorio, i'iislrzan izmeu poriva da skrije ono to je uinio i
potrebe da dobije odgovor na pitanje koje ga je peklo u mozgu. Na kraju je l|ubomora prevladala instinkt za
samoodranjem. - Zato mi nisi tvkla za Carrie i Nicholasa Beka? - pitao je.
I 'i tanje je Helen zateklo potpuno nespremnu, pa nije odmah
347
mi-~
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
odgovorila. Istodobno je osjetila olakanje to je ta tajna vie ne optereuje, ali i strepnju zbog svih komplikacija
koje bi sada mogle uslijediti.
- Jer sam mislila da me se to ne tie - rekla je naposljetku. - A i obeala sam Carrie da neu.
- Dakle, rekla ti je za to? - upitao je Ralph nestrpljivo i impulzivno.
- Jednom, da.
- Dakle, to nije bila neka od tvojih sumnji - neka fantazija, scenarij za neki roman?
Helen se namrtila, zbunjena takvim pitanjem i njegovim isljednikim tonom. - Ne znam kako to misli - kazala
je. - Kako si uope saznao?
Nije joj odgovorio, ali njegove oi poletjele su prema laptopu i natrag. Helen je pratila smjer njegova pogleda. itao si moj dnevnik! - rekla je s nevjericom.
- Jesam - rekao je.
- Ne mogu vjerovati. To je odvratno.
- Znam - rekao je. - Odvratno je i neoprostivo i nema opravdanja.
- Zato si to uinio?
Slegnuo je ramenima. - Nisam se mogao suzdrati.
- Koliko si proitao?
- Doao sam do tvoga puta u Ledburv - rekao je. - Zar se stvarno evi s tim mlitavim drkadijom? to vidi u
njemu?
- To je mora sam pitati - rekla je Helen. - A sad bih ti bila zahvalna da ode i ostavi me na miru.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
Ralph je uzeo svoj sako s naslona stolca i prebacio ga preko ruke. - Oprosti, Helen...
- Samo idi - rekla je.
- Zbogom, onda - rekao je on, i izaao iz kue.
Dok se vozio prema Cheltenhamu, Ralph je isprva imao namjeri i uiniti upravo ono to mu je Helen preporuila
- suoiti se s On rie, izvui iz nje istinu, a onda otii do skupocjene kue Nicholns.i
348
Beka u Lansdown Crescentu i prebiti ga na mrtvo ime. Ali nakon nekog vremena poeo je shvaati koliko mu je
pozicija klimava. Ako optui Carrie za nevjeru, izazvao bi protunapad, pa ak i ako ona ne zna to je imao s
Helen, uvijek postoji opasnost da to otkrije, moda i od same Helen, koja se sad sasvim ohladila. Takoer je bio
prilino siguran da Carrie ima dosta razloga da posumnja kako joj je u prolosti bio nevjeran, razloga koje je
odluila zadrati za sebe u interesu brane sloge, ali koje e bez oklijevanja upotrijebiti u svoju obranu ako bude
potrebno. Bilo je to, rekla bi ona, i donekle bi imala pravo, milo za drago. Iznevjerila ga je znajui da je i on nju.
I koja bi bila svrha ili korist da sada izvue sve te prljavtine na sunce, i tako izazove kapitalnu svau koja bi
lako mogla unititi cijeli brak? On ne eli rastavu. Ne eli ni emocionalni krah ni materijalne gubitke koji bi
uslijedili. Carrien osobni imetak jo je bio pod ogradom, zahvaljujui promuurnom poslovnom duhu tate
Thurlovva, i Ralph je bio sasvim svjestan da bi iz brakorazvodne parnice izaao s jedva neto vie od polovice
kue i ogranienog pristupa djeci.
Ralph nije sve ove argumente formulirao ba tako eksplicitnim terminima, ali bili su mu, kako znamo rei,
negdje u malom mozgu, dok se u sebi estio zbog Carriene izdaje, njezina uasnog izbora ljubavnika, i povrede
njegova ponosa i samopotovanja. Malo pomalo i oni su poeli smirujue djelovati na njegove misli o odmazdi i
osveti. Poeo se smirivati i tonuti u misli; njegova vonja, na poetku puta opasno brza, postala je kontroliranija
kad je stigao do predgraa Cheltenhama; njegovo raspoloenje, kad je uao u kuu u Pittville Lavvnu, bilo je
prije mrzovoljno nego gnjevno. Carrie i Emily upravo su se bile vratile s ekspedicije u Slratford. Ralph nije bio u
stanju uzvratiti na njihovo ivahno avr-Ijiinje o predstavi koju su gledale, ali Carrie je njegovu utljivost
pripisala naknadnom oku zbog Douglassove smrti pa je ona nije uznemirila. Nakon veere popeo se u svoju
radnu sobu, ukljuio raunalo i dugo u no radio na svom djelu u nastajanju.
Zt) to je vrijeme Helen spakirala svu svoju imovinu spremajui
349
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
se za odlazak sa Sveuilita Gloucester. Nije mogla doekati da se makne odatle. Loe je spavala i probudila se
prije svitanja. Umjesto da prieka zvonjavu budilice, ustala je, istuirala se, odjenula, popila alicu kave i
natovarila auto. To je radila tiho, gotovo kradomice, kako ne bi uznemirila susjede, na ijoj su spavaoj sobi
zastori jo bili navueni. Palo joj je na pamet da sada ostvaruje fantaziju kojom se bavila onih prvih tjedana
potitenosti na kampusu, kako e pobjei u ranim jutarnjim satima. Tada je zamiljala bijeg pod plastom zimske
tame; sada je ve bilo debelo svanulo kad je napokon krenula, ali kampus je bio pust i jedine ljudske figure koje
je susrela bili su osamljeni doger i zatitar na izlaznoj rampi, kojemu je predala kljueve kue u smeoj
omotnici. A onda niz aveniju, na glavnu cestu, na M5, M42, M40, u London... Ondje je upala ba na kraj pice,
ali u etvrt do deset bila je doma.
Ula je u kuu i krenula od sobe do sobe, obnavljajui poznanstvo s kuom kao sa starom prijateljicom.
Weismulleri su se vratili u Ameriku i odnijeli sve svoje stvari. Vera, Helenina stalna istaica, dobro je poznavala
kuu, pa je nakon njihova odlaska po dogovoru sve pospremila, i na vlastitu inicijativu vratila veinu komada
pokustva i dobar dio ukrasnih drangulija na njihova uobiajena mjesta. Helen je u CD ureaj stavila Vivaldijev
koncerl, i milozvuna kaskada struna ispunila je sobu s visokim stropom takvom bistrinom i titrajima da je
glasno uzdahnula. Shvatila je koliko joj je taj uitak nedostajao. Zvui glazbe nenametljivo su ji' pratili dok se
kretala kroz kuu i uza stube. Glazbeni sustav sklo pio je brino i s golemom tehnikom strunou upravo
Martin I doista, gotovo sve u toj kui podsjealo ju je na njega. Zajedno su je kupili, obnovili i uredili, iupali
grozne moderne prozore s velikim staklima i zamijenili ih onima s vertikalno kliznim oknima, izribali i ulatili
drvene podne daske, ogulili prastaru smeu boju s rukohvata, kupili tkaninu za zastore u Libertyju 1 sagove u
Healu.9 Na kraju je stigla i u njihovu spavau sobu. N.i toaletnom stoliu stajala je uokvirena Martinova
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
fotografija kad s ,. 1 je uslikala na odmoru u Grkoj. Bila ju je spremila kad je iznajmil.i kuu, ali Vera ju je
nala u ladici i vratila natrag. Helen je podigl.i
350
fotografiju. Martin je izgledao mlado, zdravo i sretno, sjedio je za stolom gostionice u koulji raskopana
ovratnika, smijao se i kiljio na suncu. Slika je u njoj pokrenula bujicu uspomena na sretne trenutke koje su
proveli zajedno. Tiho je poela plakati. Oprostila je Martinu, i plakala za njim.
Ralph Messenger na kraju je ipak morao otii na operaciju uklanjanja ciste. Zahvat je u potpunosti uspio, ali
ljudi koji su ga poznavali komentirali su kako mu je to oito zadalo udarac, i da je poslije bio primjetno manje
samosvjestan, nekako manje nametljiv, vie sredovjean. Izgubio je reputaciju da naganja ene po simpozijima i
na slinim izletima. Nikad nije rekao Carrie da zna za Nicholasa Beka, ali ona je osjetila vibracije njegove
sumnje i razborito okonala tu vezu, koja ionako nikad nije dublje zaokupila njezine osjeaje. Carrie nije zavrila
svoj roman o po-Iresu u San Franciscu, ali poela se baviti kiparstvom, uglavnom u glini, i otvorila malenu
galeriju u Ulici Montpellier u kojoj je i/lagala svoje i radove svojih prijatelja. Ralph je objavio knjigu V.ivot
strojeva uz veliki medijski publicitet i postigao zadovoljavajuu nakladu. Godine 1999. sir Stanlev Hibberd
postavio ga je na vrh sveuiline liste za odlikovanja, pa mu je dodijeljen Orden Britanskog carstva za zasluge u
znanosti i obrazovanju u okviru Milenijske liste odlikovanja.
Godinu dana nakon povratka u London, Helen Reed je u k.ivani nove Britanske knjinice upoznala knjievnog
biografa s kojim je poela izlaziti. On je rastavljen, ima troje djece u tinej-d/erskim godinama. Cesto se viaju i
zajedno odlaze na odmore i l/lete, ali jo uvijek ive odvojeno. U prvoj godini novog tisuljea I lelen je objavila
roman koji je jedan recenzent opisao kao "tako sliiromodan oblikom da je gotovo eksperimentalan". Napisan je u
treem licu, u prolom vremenu, i ima sveznajueg i katkad nametljivog pripovjedaa. Dogaa se u ne tako
novom zelenom Kvouilitu, a zove se Pla je zagonetka.
351
Zahvale
r
Na aktualnu znanstveno-filozofsku raspravu o svijesti prvi mi je pozornost privukao - poneto zakanjelo lanak "Od srca do softvera"100 ("From Soul to Software") autora Johna Cornwella, objavljen u publikaciji The
Tablet u lipnju 1994. U lanku se govorilo o dvjema knjigama: Rastumaena svijest (Consciousness Explained,
1991) Daniela Dennetta, te Nevjerojatna hipoteza Francisa Cricka (The Astonishing Hypothesis, 1994).
Zahvaljujem Johnu Cornvvellu na tom poetnom poticaju, a korisni su mi bili i njegovi daljnji napisi o istome
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
podruju, te interdisciplinarni simpozij na temu "Svijest i ljudski identitet" koji je organizirao u rujnu 1995. na
Jesus (,'ollegeu u Cambridgeu. (Zbornik priloga sa simpozija objavio je 1998. pod istim naslovom Oxford
Universitv Press, a uredio takoer John Cornwell.)
Od knjiga i lanaka koje sam proitavao pripremajui se za pisanje, osim gorespomenutih, posebno su me
prosvijetlili ili inspirirali sljedei: David Chalmers, Si'jesni um (The Conscious Mind, 1996); Rodnev Corterill,
Nema duha u stroju (No Ghost in ///( Machine, 1989), Richard Dawkins, Sebini gen (The Selfish Gene, rev.
izd. 1989) i Slijepi urar (The Blind VVatchmaker, 1986); Antonio D.imasio, Osjeaj zbivanja: Tijelo, emocije i
stvaranje svijesti (The iceling ofVVhat Happens: Body, Emotion and the Making of Consci-ousncss, 2000);
Daniel Dennett, Danuinova opasna ideja (Darunn's Ihntgerous Idea, 1995) i Vrste uma (Kinds of Minds, 1996);
Adrian 1 k'smond i James Moore, Darwin (1991); Robin Dunbar, Nevolja sa ,'iuniosti (The Trouble ivith
Science, 1995) i Trijebljenje buha, traanje i uu.vnj jezika (Grooming, Gossip and the Evolution ofLanguage,
1997); tii-rald Edelman, Sjajni zrak, jarka vatra (Bright Air, Brilliant Fire, K)i)2); Suan Greenfield, Ljudski
mozak (The Human Brain, 1997); John Horgan, Kraj znanosti (The End of Science, 1996); Stephen I'InkiT,
Kako radi um (Hozv the Mind Works, 1997); Matt Ridlev,
353Podrijetlo vrline (The Origins ofVirtue, 1966); V. S. Ramachandran i Sandra Blakeslee, Fantomi u mozgu
(Phantonts in the Brain, 1998); John Searle, Ponovno otkrivanje uma (The Rediscovery of the Mind, 1996);
Galen Strawson, "Smisao za vlastito 'ja'" ("The Sense of the Self"), London Revieiv ofBooks, 18.4.1996; Tom
Wolfe, "alim, dua vam je preminula" ("Sorry, But Your Soul Just Died"), Sunday Independent, 2. 2. 1997;
Lewis Wolpert i Alison Richards, Strastveni umovi: unutarnji svijet znanstvenika (Passionate Minds: the Inner
World of Scientists, 1997). Takoer moram spomenuti duhovitu i informativnu TV seriju Brainspotting Kena
Campbella koja se 1996. prikazivala na Kanalu 4.
Najveu zahvalnost, ipak, dugujem Aaronu Slomanu, profesoru umjetne inteligencije i kognitivne znanosti na
Fakultetu za raunalstvo Sveuilita u Birminghamu. Aaron je strpljivo odgovarao na moja neupuena pitanja,
snabdijevao me svojim radovima, upoznao me s kolegama, pozivao me na seminare u svoj odsjek, pratio me na
meunarodni simpozij o svijesti koji mi je doista otvorio oi (a odravao se u Elsinoreu, ni manje ni vie) i u
svemu bio od neprocjenjive koristi - kao vodi kroz prouavanje svijesti openito i umjetne inteligencije
konkretno. Iako s mojim izmiljenim likom Ralphom Messengerom dijeli neke stavove o tim pitanjima, svatko
tko ga poznaje potvrdit e da osim toga nemaju ama ba nita zajedniko. Zahvaljujem njegovim kolegama koji
su doputali da im crpim energiju i ideje na kavi i preko e-maila, a posebice Russellu Bealeu na praktinim
savjetima o softveru s funkcijom prepoznavanja govora. Vijay Raichura velikoduno je u svome prezauzetom
ivotu pronalazio vremena za mene i savjetovao me u vezi s medicinskim aspektima prie, za to sam mu
duboko zahvalan. Roman posveujem svojoj keri i starijem sinu, uz zahvalu za pruenu potporu i strune
savjete dok sam ga pisao.
D. I Birmingham, kolovoz 20011
Prevoditeljiine biljeke
1 Private Eye je britanski tabloid koji na satirian nain razotkriva prljavo rublje javnih linosti ne tedei
nikoga. Ime mu je vieznano:
"privatni detektiv" (osnovno znaenje), ali i - kao svojevrsna igra rijei - "pogled u intimu".
2 Chicken Kiev ("pile na kijevski"), jelo je od komadia pohanih pileih prsa nadjevenih enjakom, zainima i
maslacem. esto se prodaje kao smrznuto gotovo jelo.
3 Ameriki izraz za vrt uz kuu je "yard", to osim dvorita znai i jard, mjeru za duljinu od tono 91 cm - a to
ne bi bilo osobito dugako dvorite.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
4 Ulice koje se zovu Crescent (=polumjesec) u Velikoj Britaniji obino ine kue koje se niu u obliku
polukruga.
5 Lanac hotela vie srednje kategorije.
6 Vanessa Bell (1879-1961), engleska slikarica i lanica poznate Bloomsburyjevske skupine, sestra Virginije
Woolf.
7 Cotswold Hills (ili samo The Cotsvvolds) omanji je gorski lanac u (lloucestershireu, u jugozapadnoj Engleskoj.
8 Pojam je sedamdesetih godina skovao engleski knjievnik CP. Snow, upozorivi u svojoj knjizi Tivo Cultures
na sve vei jaz i antagonizam izmeu praktikanata prirodnih i humanistikih znanosti.
9 Mervyn Peake (1911-68), britanski pisac gotikih romana (najpoznatija mu je fantastina trilogija o
grotesknom zamku Gormen-ghast).
111 Checkpoint Charlie u berlinskoj Friedrichstrafie bio je najpoznatiji 1 ul [riju strogo uvanih graninih
prijelaza izmeu bivih Zapadne i I cmokratske Republike Njemake, namijenjenih stranim turistima,
diplomatima i vojnom personalu zapadnih saveznika. Nakon pada /ul.i sruen je 22. vi. 1990. Kao i za ostala dva
(Alpha u Helmstedtu i Hi .ivo u Dreilinden), u njegovu je nazivu primijenjen sustav sricanja kn|i si" rabi u
radiotelefoniji.
1' ()znaka M znai autocesta ("motorway").
354
35512 Robert Mapplethorpe (1946-89), kontroverzni ameriki fotograf, poznat po visokostiliziranim
fotografijama aktova i cvijea, umro od AIDS-a. Francis Bacon (1909-92), irski slikar grotesknih ljudskih i
ivotinjskih likova u neprirodnim poloajima. Lucian Freud (r. 1922), unuk Sigmunda Freuda, britanski slikar
snanog naturalistikog izriaja, slika uglavnom portrete i aktove.
13 Poznata naklada jeftinih ljubica.
14 Stephen Sondheim (r.1930.) poznati je ameriki skladatelj mjuzikala i libretist (napisao libreto za
Bernsteinovu Priu sa zapadne strane).
15 Friends of the Earth je meunarodna ekoloka organizacija koja se
zalae za spas planeta Zemlje.
16 Rije je o popularnom crkvenom napjevu Hoio Great Thou Ari autora Stuarta Hinea, koji se u engleskim
crkvama pjeva na poetku
katolike mise.
17 Fisher-Price Inc. je amerika kompanija za proizvodnju igraaka
osnovana 1930-ih, danas u vlasnitvu Mattela.
18 Danski filozof S0ren Kierkegaard (1812-55) U svojoj filozofsko-teo lokoj raspravi Strah i drhtanje (1843)
kroz priu o Abrahamu i njegovu sinu razlae problem Boje zapovijedi, ljudske moralnosti i koncepl
rtvovanja.
19 Marko 9:9-10. Biblija, Stvarnost, Zagreb, 1968.
20 Ovaj pojam, usvojen na Prvom vatikanskom koncilu 1870., oznaava papinu nemogunost da se pri
proglaavanju neke vjerske istine prevan. a na hrvatski je razliito prevoen, pa tako nalazimo i nezabludivosi. te
najee nepogreivost, to teolozi smatraju pogrenim.
21 U izvorniku The Mind/Body Shop. The Body Shop je lanac drogerij.i. vrlo popularan u Velikoj Britaniji, a i
drugdje.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
22 Teorija o duhu u stroju nastavlja se na Descartesovu dualistiku koncepciju, prema kojoj je ovjek (a i sve
ostalo to postoji) spoj tjelesni >j , (stroj) i mentalnog (um ili dua), koje kao neki duh nastanjuje tijelo 1
upravlja njegovim postupcima.
23 U neuroznanosti se pojmovi "panja" i "pozornost" razlikuju, pa |<-tako panja "usmjerenost (namjerna ili
refleksna) psihike i psihomoU u ne aktivnosti prema odreenim podacima i podraajima", a pozorni >:. tek
"oblik kontinuirane hotimine panje"! Prema Vesni Mildner, Guc. > izmeu lijeve i desne hemisfere, IPC grupa,
Zagreb, 2003.
24 Popularnu seriju crtanih romana o avanturama Tintina, "reporln bez granica" i njegovih pratilaca stvorio je
1929. belgijski strip-crl. Herge (1907-83., pravim imenom Georges Remi).
356
'"' U kojem se sluaju Nijemac vjerojatnije zove Karl...
"' lvy Compton-Burnett (1884-1969), engleska prozaistica izrazito neinvolviranog, ironinog i hladnog stila.
Henry Green (1905-73), engleski pisac delikatna izriaja, u svojim djelima insistira na dijalogu, .1 zapostavlja
prikazivanje misli i osjeaja likova. Njihov stil kritiari nazivaju originalnim i kriptinim, a oboje nerijetko kite
odrednicom "enigme engleske knjievnosti".
27 Od 1811. do 1820., zbog umnog propadanja svoga oca Jurja (Geor-;;ea) III., kao regent je vladao princ a
kasniji kralj Juraj IV.
2H Brod iz flote kanadskog brodovlasnika Samuela Cunarda (1787-1865), jednog od utemeljitelja redovite
prekooceanske putnike plovidbe izmeu Velike Britanije i Kanade. Kompanija pod istim imenom djeluje
i danas.
m Amerikom uhu to bi zvualo kao "Jadograd", jer izraz "It was the |iits" znai neto kao "Bila je to totalna
katastrofa".
111 Cijenjena marka finog engleskog porculana, najee s pozlaenim cvjetnim ornamentima.
11 Berthe Morisot (1841-95), francuska impresionistica.
a Dixon's je britanski lanac prodavaonica foto, audio i druge opreme, le ostalih tehnikih drangulija.
1:1 Neurolog Benjamin Libet krajem 1970-ih na Kalifornijskom sveuilitu proveo je niz revolucionarnih
istraivanja na budnim pacijentima u brzini reagiranja i odnosu izmeu modane aktivnosti i svijesti.
" Yorkshire Dales je idilian dolinski kraj na sjeveru Engleske.
''' Jedan od est kotara u Sjevernoj Irskoj.
'" Nekadanje rudarsko podruje u junom Walesu, danas popularna
turistika zona.
'-' Agronomska politika Europske ekonomske zajednice, prethodnice il.inanje Europske unije, bazirala se na
zatitnim cijenama poljoprivrednih proizvoda i velikim poticajima zemljoradnicima. To je dovelo ilo prevelike
proizvodnje, pa je osamdesetih godina u skladitima nlvoren golem viak hrane poznat kao "brda
maslaca/ita/mesa" i "|tvera mlijeka/vina".
'" Bistro se prikladno zove "Udobna crkvena klupa".
'" Ovaj i sljedei "studentski sastavak" prvotno je preveo Borivoj Hiulakovi za radijski projekt o imiu
(emisija Zoofon, HR 3), pa su : t)Vilje preuzeti - da ne ostanu samo "u zraku".
411 Preveo Borivoj Radakovi.
35741 Rije je, dakle, bila o "parodijama" na stil Martina Amisa, Irvinea Welsha, Salmana Rushdieja i Samuela
Becketta.
42 Aga je prestina marka visokokvalitetnih kuhinjskih aparata.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
43 Posebno za ovu prigodu odlomke iz Miltona i Marvella prevela je Dora Maek.

44 Lat. to je trebalo dokazati.
45 Prevela Dora Maek.
46 Belijal, demon ili vrag, jedan od palih anela u Miltonovu Izgubljenom raju.
47 U londonskom Citvju nalazi se najvei broj od 31 sauvane crkve arhitekta sir Christophera VVrena (16321723) koji je nakon velikog poara 1666. angairan u obnovi Londona. Najpoznatija je njegova katedrala sv.
Pavla.
48 Slovom A u Britaniji se oznaavaju ceste rezervirane za promet vozila na motorni pogon.
49 Royal Societv je najstarija i najelitnija znanstvena udruga u Velikoj Britaniji. Utemeljili su je sljedbenici
Francisa Bacona 1662. g. kao drutvo za promicanje znanstvenih istraivanja, posebice na podruju fizike.
50 Alan Turing (1912-54), britanski matematiar, utemeljitelj raunarstva, izumitelj tzv. Turingova stroja,
pretee raunala. Bavio se kvantnom teorijom i pitanjima umjetne inteligencije, a tijekom II. svjetskog rata
odigrao je kljunu ulogu u razbijanju njemakih ifriranih kodova. Kao homoseksualcu britanski mu je sud
propisao primanje injekcija estrogena. Njegova smrt nije razjanjena, no smatra se da se sam otrovao.
51 Phileas Fogg: Fine Foods from Around the Woiid marka je slanih grickalica egzotinih imena i okusa
nazvana po liku Julesa Vernea i/. Puta oko svijeta u 80 dana.
52 Ameriki pisac Jay Mclnernev zasjao je osamdesetih hit-romanoin Bright Lights, Big City u kojemu opisuje
razuzdani ivot mladih njujor kih clubbera.
53 enska francuskog porunika (1969) najpoznatiji je roman britansko)', pisca Johna Fowlesa, ija se pria
odvija u devetnaestom stoljeu ali 11/ stalne osvrte na dvadeseto.
54 Popularna marka vadiepa Scrempull u imenu sadri rije "screvv (iljiti, arafiti, tj. u slengu: eviti).
55 Werner Heisenberg (1901-76), njemaki fiziar nobelovac, utemeljitelj moderne kvantne teorije.
358
56 Humoristiko-erotiki francuski magazin s poetka stoljea, slavan po u ono doba skandaloznim, a po
dananjim standardima posve nevinim umjetnikim crteima i ilustracijama razodjevenih dama.
57 Poluotok i upravna oblast na sjeverozapadu Engleske.
58 Charles Eames (1907-78) i njegova supruga Roy pripadaju meu pionire amerikog dizajna, arhitekture i
fotografije, a posebice su poznati raznorazni Eamesovi stolci.
59 Cijeli citat iz Eneide glasi: "Sunt lacrimae rerum, et mentem mortalia tangunt" (otprilike: Nesree zazivaju
suze, i ljudski udes duu dira) (I.462). Eneja u Kartagi gleda mural koji prikazuje pad njegove rodne Troje i
plae, te cijelim svojim biem osjea kako je svako ratovanje besmisleno jer je ljudsko bie krhko i podlono
patnji.
60 Drutvena igra slina "ovjee ne ljuti se" u kojoj igrai napreduju po ploi odgovarajui na trivijalna pitanja.
61 Franc. misli.
62 Parafraza poznate djeje pjesmice: "Mary Mary, quite contrary/ How does your garden grow?/ With silver
bells and cockle shells/And pretty maids ali in a row". Podrijetlo naizgled bezazlene pjesmice o vrtu,
zvoniima, cvijeu i lijepim vrtlaricama donekle je kontroverzno, a prema veini tumaenja zapravo je rije o
zloglasnoj Krvavoj Mariji
i groblju koje se iri sve novim grobovima protestanata umorenih na mukama uz pomo sprava eufemistikih
naziva "zvonii", "koljkice" i "djevice".
63 U psihologiji, cjelina koja funkcionira kao neto vie nego puki /broj svojih dijelova.
64 U eseju "Moderna proza" (1919), govorei o Joyceu i poeljnoj tehnici predoavanja struje svijesti.
stolcu...
12
Fguihdjlckm,l
65 Vrsta delikatesne patete s krupnijim komadima mesa, nazvana prema Ardenima, brdovitom podruju u
Belgiji, Luksemburgu i Francuskoj.
''

Nista 006

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Nista 006

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

gotovo vegetativno, ne, kriaj to, biljke nisu svjesne premda princ Charles tu i tamo voli proakulati sa svojim

rukom pomogao mi je skinuti kaput. - O mladim odvjetnicima koji ive zajedno.

- Hoete rei, pokuavate stvoriti raunalo koje razmilja kao ovjek?

- Taj filozof se, pretpostavljam, alio? - kae Helen.

- Sve to obraduje informacije, da.

- Ja sam napisala knjigu Oko oluje - kae Helen.

- Da. Pretpostavljam da ste traili savjet od Carrie.

Ne piete, ba nita? Nita. Osim svoj dnevnik. Dnevnik?

i K.H.Messenger@glosu.ac.uk M.M.Reed@glosu.ac.uk Ilov: smijeno luni: pon., 24. 3. 1997, 16:50:49

- S vremenom me prolo, ali digla sam ruke od doktorata i akademskih ambicija.

- Mislite na cjualial - pitao me.

- Da, to sam shvatila - kae Helen.

- Recite mi - kae on, s dozom nepopustljivosti.

- Je li izrecitirao broj moje kartice? - pita Marianne.

- Naravno. Sve razumijem.

- Kada se moemo vidjeti?

|<i se ne alim, Helen - kae Ralph.

napisano pismo zagubilo.

- Ako ita naete, odmah ete mi rei, zar ne?

- Hvala - rekla je ona. - A vi? Piete li to?

- Ne brini se - rekao je on. - Samo reci to misli o problemu

Helen i Ralph posljednji izlaze iz amfiteatra. - Hvala - kae on - bilo je odlino.

- Dakle, jest hidatidna cista?

bilo sklopljeno, i ugaeno, ali kabelom prikljueno u elektrinu utinicu na zidu.

43 Posebno za ovu prigodu odlomke iz Miltona i Marvella prevela je Dora Maek.

You might also like