Mjesec i zvijezda Amel Mahalbai

No se polahko spustila na horizont. U staroj drvenoj kolibi(ili kako je zovu brvnari) se

uje samo pucketanje drva u kaminu i ukanje knjige kada prelistava na sljedeu stranicu. Ona
mirno spava na njegovom ramenu, a njemu je to odve navika, jer nije prvi put da su zajedno
ovdje i da ona zaspi usred djelovanja toplote. A on, sav sretan je samo gleda. Poslije svega to je
proao ne moe da vjeruje da je sada tu; pored voljene; u kuici na planini, daleko od bilo koga.
Samo ona, on i nebo puno pahuljica. Prvi snijeg je poeo padati prije par minuta. On se polahko
pridie sputajui njenu glavu na jastuk na udaljenosti oko metar od kamina. Prilazi prozoru,
odgre zavjese i uiva u pogledu na nebo. Pahuljice padaju i dodiruju stakla, dok se negdje u
daljini, miljama daleko nazire mjesec i pokoja zvijezda.
Ona se budi i prilazi mu neujno te ga obuhvata rukama oko struka.
-Zato me nisi probudio? pita ga sa jo uvijek napola sklopljenim oima. On se okree prema
njoj i ljubi joj elo. Otprilike toliko je vii od nje; nekih desetak centimetara.
-Nisam htio. Spavala si mnogo lijepo. Ustvari, ti i ne moe drukije spavati, obzirom da si ti
sama lijepa, ba kao ona gore zvijezda. okree se ka prozoru i upire prstom u zvijezdu koja je
najblia mjesecu. Krije se iza pahuljica koje ti daju dodatnu ljepotu. A tu pokraj tebe je
mjesec, da te titi od svih i da te voli neizmejrno te da uiva u tvojoj ljepoti. Upravo to si ti. Moja
zvijezda koja se skriva od svih, i to ti daje ljepotu. Ljepotu koja pripada samo meni. Moda
zvuim pomalo sebino, ali ti pripada samo meni i tako e ostati dok smo ivi.
-Hoe. Ja u biti tvoja zvijezda a ti moj mjesec. uvat emo jedno drugo do kraja ivota!
Potom se okree prema njoj, te je polahko sputa na kau i ljubi njeno. Opijeni ljubavi
opet strgavaju odjeu jedno drugom. Moda zvui preagresivno, no samo oni znaju koliko njeno
je to strgavanje. Njeno jer je puno ljubavi. No se pribliava najljepem dobu, tamo oko pola
osam, a njih dvoje uivaju.
Opijeni ljubavi, u ljubavi...