Professional Documents
Culture Documents
Citiranje Parafraziranje
Citiranje Parafraziranje
Tomislav Janovi
Zadar, 2009.
Sadraj
0. Uvodne napomene
Izravno i neizravno navoenje (citiranje), upuivanje (referiranje) na izvore te
pisanje bibliografije (literature) standardni su postupci bez kojih je nezamislivo
pisanje, ali i itanje i razumijevanje akademskih radova od seminarskih i
zavrnih radova do strunih i znanstvenih. Stoga je za svakog lana akademske
zajednice vano da to bre i to uspjenije ovlada tim vjetinama.
Kada je rije o citiranju i parafraziranju, dva su kljuna zahtjeva koja se
postavljaju pred pisca akademskog rada: da vjerodostojno prenese sadraj koji
citira ili parafrazira te da na to jasniji nain uputi itatelja na izvore s kojih je te
sadraje preuzeo.
Naalost, u akademskom svijetu jo uvijek ne postoji jedinstveni nain
upuivanja na izvore odnosno njihova biljeenja. Ipak, u posljednja dva desetljea
kao najraireniji nain nametnuo se tzv. Harvardski bibliografski stil (Harvard
Bibliographic Style). Osnovu te metode ini postupak umetanja upute na
bibliografski izvor u sam tekst, to je mogue blie mjestu izravnog ili neizravnog
navoda. Uputa na izvor slui kao poveznica s cjelovitim bibliografskim zapisom
koji se navodi u literaturi na kraju teksta. Ova se metoda pokazala jednostavnijom i
praktinijom od alternativnih metoda upuivanja na izvore. Ono to je zajedniko
veini tih alternativnih, danas uglavnom zastarjelih metoda je navoenje
bibliografske upute (reference) u biljeci na kraju stranice (fusnoti) ili na kraju
teksta.
Ovaj nastavni materijal temelji se na Harvardskom sustavu referiranja i
biljeenja bibliografskih izvora. No, valja napomenuti da ni taj sustav nije potpuno
ujednaen, to znai da postoje njegove razliite inaice (varijacije), ovisno o
instituciji odnosno autoru/-ici koja ga primjenjuje. Detaljni podatci o Harvardskom
bibliografskom sustavu mogu se nai na nekoj od mnogobrojnih internetskih
stranica posveenim tom sustavi ili znanstvenim bibliografijama openito. 1
Naputci koji slijede sastoje se od definicije osnovnih pojmova, naputaka za
izravno navoenje (citiranje), naputaka za neizravno navoenje te naputaka za
pisanje bibliografske jedinice (sastavljanje popisa literature). Svi postupci, pravila i
preporuke ilustrirani su primjerima koji se bojom razlikuju od ostatka teksta.
1. Osnovni pojmovi
Informacijski sadraj: informacije utjelovljene u bilo kojem fizikom
sustavu od najjednostavnijeg (kao to je zraka svjetlosti) do najsloenijih (kao to
je Internet ili ljudski mozak).
Informacijski izvor: bilo koji sustav s kojega je mogue preuzeti (pokupiti)
neki informacijski sadraj.
Medij: bilo koji sustav koji moe posluiti za pohranu, preuzimanje i
prijenos (reprodukciju) informacijskih sadraja.
Tekst: informacijski sadraj, izraen u nekom jeziku (prirodnom, umjetnom,
glazbenom, slikovnom itd.) i pohranjen na nekom trajnijem mediju (rukopisnom,
tiskanom, elektromagnetskom, elektronikom itd.), i koji ini znaenjsku i
prostorno-vremensku cjelinu.
Zatieni informacijski sadraj: ideja, otkrie, teorija, objanjenje,
hipoteza, argument, dokaz, interpretacija, metoda, ali i bilo koje drugo originalano
postignue znanstvene, ali i uope intelektualne aktivnosti, koje najee (ali ne
uvijek!) postoji u formi teksta, a ije izravno ili neizravno navoenje u
akademskom tekstu povlai za sobom dvostruku obvezu: (a) obvezu vjernosti
izvoru odakle se preuzima i (b) obvezu upuivanja (referiranja) na taj izvor (osim
u sluaju ako je rije o opepoznatom postignuu).
Bibliografski izvor: knjiga, asopis, novina, baza podataka, internetska
stranica, radijska ili televizijska emisija, javno predavanje, privatni razgovor,
natpis na zidu nepoznatog autora, i svaki drugi drugi medij s kojega je u akademski
tekt preuzet neki drugi tekst odnosno neki zatieni informacijski sadraj.
Izravno navoenje ili citiranje: standardizirani postupak u akademskom
pisanju kojim se u matini tekst umee neki drugi tekst, pri emu se navodi uputa
(referenca) na bibliografski izvor odakle je preuzet.
Neizravno navoenje (parafraziranje): standardizirani postupak u
akademskom pisanju kojim se (prepriavanjem, saimanjem, tumaenjem i sl.) u
matini tekst unosi zatieni informacijski sadraj preuzet s nekog bibliografskog
izvora, pri emu se (osim ako je rije o opepoznatom sadraju) navodi uputa
(referenca) na taj izvor.
Upuivanje ili referiranje na izvor: standardizirani postupak u
akademskom pisanju kojim se itatelj upuuje na izvor s kojega je preuzet neki
tekst ili neki zatieni informacijski sadraj.
Bibliografska jedinica: pojedinana biljeka u literaturi na kraju
akademskog teksta na koju se odnosi uputa ili referenca u tekstu, i koja sadri sve
relevantne podatke za tonu identifikaciju bibliografskog izvora s kojega je preuzet
citirani tekst odnosno zatieni informacijski sadraj.
2
U sluaju da se i unutar samog citiranog teksta pojavljuju navodnici, ti navodnici moraju biti drugaiji od
navodnika koji oznaavaju citat.
3
U daljnjem tekstu izraz autor upotrebljava se tako kao da se odnosi na oba roda (muki i enski) i na oba broja
(jedninu i mnoinu). Dakle, rije autor treba itati kao da pie autor ili autorica odnosno autori ili autorice.
4
U daljnjem tekstu izraz broj stranice upotrebljava se tako kao da se odnosi i na jedninu i na mnoinu, tj. kao
da pie broj stranice ili brojevi stranica.
5
Nekada su se ti podatci navodili u tzv. pozivnoj biljeci (fusnoti) koja se umetala na dno stranice ili na kraj
teksta. U Harvardskom bibliografskom sustavu ta se metoda izbjegava zbog njezine nepraktinosti za itatelja.
prvog autora iza ega slijedi oznaka et al. 6 , dok se prezimena svih autora
navode u odgovarajuoj bibliografskoj jedinici na kraju akademskog teksta.
Referenci (uputi) uz svaki pojedinani citat, u popisu literature na kraju
teksta pridruuje se odgovarajua bibliografska jedinica koja sadri cjelovite
podatke o izvoru citata. Naravno, ako se vie puta pozivamo na isti izvor (tj.
navodimo vie referenci na isti izvor), u literaturi za taj izvor navodimo jednu
bibliografsku jedinicu.
U sluaju da se citirani tekst citira prema nematinom izvoru, tj. ako se
preuzima od autora koji nije autor dotinog teksta (nego ga je i sam citirao), tada se
u zagradi navode prezimena obaju autora: i prezime citiranog autora i prezime
autora publikacije prema kojoj je tekst citiran, s time da se ispred prezimena
potonjeg autora dodaje oznaka prema s dvotokom (a iza prezimena opet
godina objave i broj stranice). Sukladno tome, u popisu literature navode se dvije
bibliografske jedinice (biljeke): jedna za publikaciju citiranog autora, a druga za
publikaciju autora prema kojoj je tekst citiran. Slijede primjeri.
Primjer 1: oznaavanje citata navodnicima
Prema Dennettovom shvaanju (1991: 207), sam je ljudski um artefakt koji
nastaje kada memi preustroje ljudski mozak kako bi od njega uinili bolje stanite
za meme.
Primjer 2: oznaavanje citata izdvajanjem u zaseban odlomak
Vea privlanost gradskih ivotnih navika i ideja (gradskih mema) od onih
seoskih moe se ovako objasniti:
Kada gradski ljudi odu na selo, zbog manje gustoe naseljenosti oni sreu manje
seoskih ljudi, te preuzimaju manje ruralnih mema zato to ih manje i postoji; no kada
seoski ljudi odu u grad, oni susreu mnogo gradskih ljudi i mnogo novih ideja.
Posljedica je memetiki pritisak za ivotom u gradu. (Blackmore, 2005: 264)
zagradu. Isputeni tekst moe se nalaziti na bilo kojem mjestu u citiranoj reenici.
Ako se nalazi na samom kraju reenice, onda nakon tri toke u zagradama opet
slijedi toka (za kraj reenice).
U sluaju da se u citiranom tekstu eli istaknuti neka rije ili vie njih, ta se
rije odnosno te se rijei piu kurzivom (ukoenim slovima), a na kraju citata se u
zagradi, iza godine i broja stranice, dodaje napomena moje isticanje ili kurziv
dodan, ime se itatelju daje na znanje da istaknute dijelove citata nije istaknuo
njihov autor, ve autor koji ih je citirao. Slijede primjeri.
Primjer 4: isprekidani citat s umetanjem vlastitog teksta
Jedan od najveih teoretiara bioloke evolucije u 20. stoljeu, Ernst Mayr (1983a:
326), smatra da se istraivai koji pokuava[ju] utvrditi je li [neko obiljeje]
proizvod prirodnog odabiranja ili sluaja [...] suoavaju s epistemolokom
dvojbom. Dvojba proizlazi iz injenice to bi [s]koro bilo koja promjena tijekom
evolucije mogla biti proizvod sluaja. Moe li se to ikada dokazati?, pita se
Mayr, te pokazuje da ne moe. Ono to se, prema njemu, moe pokazati je kako
bi posjedovanje [...] osobine moglo imati selekcijski povoljan uinak.
Primjer 5: isprekidani citat s vlastitim isticanjem (dodavanjem kurziva)
Navedimo jo jedan citat koji je po miljenju mnogih povjesniara znanosti
najblii principu inercije:
Salviati: Ne izgleda mi da je ovo pravo vrijeme za ispitivanje uzroka ubrzanja
prirodnog gibanja o kome su razni filozofi davali razna miljenja. [] Sve ove
fantazije, a i neke druge, trebalo bi razmotriti, ali na to zaista ne vrijedi troiti vrijeme.
U ovom trenutku je cilj naeg autora samo da ispituje i dokae neke osobine ubrzanog
gibanja [ma kakav bio uzrok ubrzanja) []. (citirano pema: Mlaenovi, 1986: 135,
kurziv dodan).
Kao to se vidi iz svih pet primjera, navod (citat) ne umee se u matini tekst
bez prethodne najave. itatelja je na citat potrebno pripremiti. To se postie tako
da navodu prethodi jedna ili vie reenica, ili barem nekoliko rijei, koje imaju za
cilj uspostaviti smislenu vezu izmeu citata i matinog teksta, ime se postie
retoriki efekt, ali i olakava razumijevanje citata.
Odlomak preuzet iz: Gregori, Pavel: Aristotel o diobi due, Prolegomena, sv. 7 (2), 2008: 133-151.
10
PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORA
NASLOV KNJIGE
(KURZIV)
GODINA OBJAVE
BROJ IZDANJA
IZDAVA
MJESTO IZDAVANJA
10
U daljnjem tekstu izraz urednik upotrebljava se tako kao da se odnosi na oba roda (muki i enski) i na oba
broja (jedninu i mnoinu). Dakle, rije urednik treba itati kao da pie urednik ili urednica odnosno urednici ili
urednice.
11
Bibliografska jedinica za poglavlje ili lanak u knjizi ili za rad u zborniku sadri
sljedee elemente:
prezime i prvo slovo imena autora
godina izdavanja knjige ili zbornika
naslov i podnaslov poglavlja ili lanka u knjizi ili rada u zborniku (navodnici!)
prezime i ime urednika knjige/zbornika (ur.)
naslov knjige/zbornika (kurziv!)
broj izdanja (ako nije prvo!)
mjesto izdavanja
izdava (nakladnik)
Primjer 9: Pisanje bibliografske jedinice za poglavlje (lanak) u knjizi
PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORA
NASLOV RADA
(NAVODNICI)
GODINA OBJAVE
NASLOV I PODNASLOV
KNJIGE (KURZIV)
IZDAVA
RASPON STRANICA
MJESTO IZDAVANJA
12
PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORA
NASLOV RADA
(NAVODNICI)
GODINA OBJAVE
NASLOV I PODNASLOV
ZBORNIKA (KURZIV)
IZDAVA
RASPON STRANICA
MJESTO IZDAVANJA
13
PREZIME I INICIJALI
IMENA AUTORA
NASLOV LANKA
(NAVODNICI)
GODINA OBJAVE
MJESTO OBJAVE
BROJ SVESKA
IZDAVA
RASPON STRANICA
14
NASLOV RADA
(NAVODNICI)
GODINA OBJAVE
NASLOV ASOPISA
(KURZIV)
BROJ SVEIA
BROJ SVESKA
RASPON STRANICA
15
PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORICE
NASLOV LANKA
(NAVODNICI)
GODINA OBJAVE
BROJ
STRANICE
DATUM OBJAVE
BROJ NOVINE
16
(prvostupniki,
diplomski,
NASLOV I
PODNASLOV RADA
(NAVODNICI)
GODINA OBRANE
VRSTA RADA
IME SVEUILITA
17
NASLOV TEKSTA
(KURZIV)
GODINA OBJAVE
IZDAVA
DATUM POSJETE
MRENOJ STRANICI
18
PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORA
NASLOV I
PODNASLOV
TEKSTA (KURZIV)
VRSTA
MATERIJALA
IZDAVA
GODINA OBJAVE
DATUM POSJETE
MRENOJ STRANICI
19
PREZIME I INICIJAL
IMENA AUTORA
NASLOV RADA
(NAVODNICI)
GODINA OBJAVE
NASLOV ASOPISA
(KURZIV)
INTERNETSKA ADRESA
BROJ SVESKA
20
11
Bibliografija preuzeta iz: Blakovi, Petra: Etika u marketingu: Prikriveno oglaavanje, zavrni prvostupniki
rad, Sveuilite u Zadru, Zadar, 2008.
21
5. Korisna literatura
Citing & Referencing Guide: Harvard Style (2008), University College,
London, http://www.imperial.ac.uk/Library/pdf/Harvard_referencing.pdf .
Harvard System of Referencing Guide (2008), Anglia Ruskin Universtiy,
Cambridge & Chelmsford,
http://libweb.anglia.ac.uk/referencing/harvard.htm .
References/Bibliography Harvard Style Based on Style Manual for Authors,
Editors and Printers (2006.), University of Queensland,
http://www.library.uq.edu.au/training/citation/harvard_6.pdf .
Silobri, V. (2003.) Kako sastaviti, objaviti i ocijeniti znanstveno djelo, 5.
izd., Zagreb: Medicinska naklada.
Zelenika, R. (2000.) Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i
strunog djela, 4. izd., Rijeka: Ekonomski fakultet / Ljubljana: Ekonomska
fakulteta Univerze.
22